D O D A T A K II.

CRVENA SIMFONIJA (RENDGENSKI SNIMAK REVOLUCIJE)
UVOD Kada je knjiga koju upravo čitate tek napisana, autor nije bio upoz­ nat s postojanjem vrlo važnog povijesnog dokumenta koji će vam biti predočen. U poglavljima 5 i 6 prezentirali s m o potpuno dokumentiranu pri­ ču o usponu i padu super-tajne organizacije Iluminati, čiji je cilj p o ­ robljavanje cijelog čovječanstva u svjetskom koncentracijskom kampu eufemističkog naziva novi svjetski poredak. T a k o đ e r s m o predočili dokaze da je pokretačka snaga ove dija­ bolične zavjere elita i zločinačka klika - M e đ u n a r o d n i bankari i "in­ telektualci" - koji sebe drže jedinim sposobnim ljudima za uprav­ ljanje svijetom. Jedan od njihovih agenata, J a m e s W a r b u r g , sin Paula M. W a r b u r g a , organizator i j e d a n od prvih članova O d b o r a sustava federalnih rezervi, i m a o je hrabrosti i drskosti pred S e n a t o m Sjedi­ njenih Američkih Država 17. veljače 1950. izjaviti: "Imat ćemo svjet­ sku vladu, sviđalo se to n a m a ili ne. Jedino je pitanje da li će ona biti ostvarena silom ili dogovorom." Iako postoje čvrsti dokazi da je međunarodna novčana monarhija financirala boljševičku revoluciju 1917. u Rusiji, i od tada održavala k o m u n i z a m na životu velikim infuzijama kapitala, autor nije bio upo­ znat ni sa j e d n i m d o k a z o m koji bi potjecao iz Rusije - da su ko­ munistički v o đ e plesali kako su Međunarodni bankari svirali, i da je k o m u n i z a m , zapravo, današnje ostvarenja iluminista A d a m a W e i s haupta. O v e činjenice dolaze na vidjelo - izravno iz Rusije - u zapanju­ j u ć e m d o k u m e n t u poznatom kao Crvena simfonija. Prvi je put objavljena u petnaestom poglavlju knjige Simfonia en Rojo Mayor, poznatog španjolskog izdavača don Mauricia Carlavilla.

267

Des Griffin

C. G. RAKOVSKY U o v o m djelu m o ž e m o vidjeti izvrsno opisanu povezanost ko­ munista i M e đ u n a r o d n i h bankara, iz pera j e d n o g od najvećih t u m a č a svjetske zavjere, Christiana G. Rakovskog. R a k o v s k y , j e d a n od osni­ vača Sovjetskog Saveza, bio je također i žrtva j e d n o g od namještenih procesa za vrijeme Staljina, neposredno prije Drugog svjetskog rata. Crvena simfonija ima veliko povijesno značenje i svatko tko bi htio biti dobro obaviješten ne bi je smio propustiti. U španjolskom izdanju, Carlavilla objašnjava podrijetlo dokumenta: " O v o (knjiga) je rezultat zahtjevnih prijevoda nekoliko bilježnica, koje je pronašao španjolski dobrovoljac uz tijelo dr. Landowskog u kolibi na petrogradskoj fronti." " D o n i o ih je nama. S obzirom na stanje u kojem su se nalazile, njihovo obnavljanje bio je dug i težak posao, koji je trajao nekoliko godina. D u g o v r e m e n a nismo bili sigurni da li ć e m o ih moći objaviti. Konačni zaključci tih bilježnica bili su toliko iznimni i nevjerojatni, da ih se nikada ne bismo usudili objaviti da se osobe i događaji koji su se spominjali nisu u potpunosti slagali s činjenicama." "Prije n e g o što s m o te m e m o a r e objavili, bili s m o spremni na dokazivanja i. p o l e m i k e . Preuzimamo potpunu osobnu odgovornost za istinitost osnovnih istina." "Hajde da vidimo da li će ih netko moći o s p o r i t i . . . " DR. L A N D O W S K Y Dr. L a n d o w s k y bio je Poljak koji je uzeo rusko državljanstvo i živio u Rusiji. Njegova su oca, pukovnika u ruskoj carskoj vojsci, ubili boljševici u revoluciji 1917. Životna priča dr. L a n d o w s k o g je nevjerojatna. Prije revolucije završio je medicinski fakultet u Rusiji, da bi zatim dvije godine studirao na Sorbonni u Parizu. T e č n o je go­ vorio francuski. Z a n i m a o ga je utjecaj droga na ljudski organizam, u smislu pomaganja kirurzima na operacijama. Kako je bio nadaren doktor, L a n d o w s k y je proveo eksperimente u toj oblasti; postigao je znatne rezultate. M e đ u t i m , nakon revolucije, sva su vrata za njega bila zatvorena. Živio je u bijedi sa svojom obitelji, j e d v a nalazeći sredstva za život 268

C r v e n a simfonija

p o v r e m e n i m poslovima. Kako mu nije bilo o m o g u ć e n o radove obja­ viti pod svojim imenom, Landowsky je dopustio svojem sretnijem kolegi da ih objavi pod svojim i m e n o m . Sveznajući N K V D (tajna policija) zainteresirao se za te radove, te je lako p r o n a š a o pravog autora. Njegova im je specijalnost bila od velike vrijednosti. Jednog dana 1936. pokucali su na njegova vrata. Landowsky je bio zamoljen da pođe s njima i nikada mu više nisu do­ pustili da se vrati svojoj obitelji. Smjestili su ga u N K V D - o v u zgradu kemijskog laboratorija u predgrađu M o s k v e . T a m o je živio i bio prisiljen ispunjavati razne za­ datke koje su mu njegovi gospodari davali. Bio je svjedokom ispiti­ vanja, mučenja i najgorih zločina. Imao je hrabrosti voditi bilješke onoga što je vidio i čuo, i kad god je bio u mogućnosti, zadržavao je pisma i dokumente koji su prolazili kroz njegove ruke, skrivajući sve to u šupljoj nozi svog stola u kemijskom laboratoriju. T a k o je živio do Drugog svjetskog rata. Kako je došao do Petrograda i k a k o je ubijen, nije poznato. D o k u m e n t koji slijedi sažetak je zapisa s ispitivanja bivšeg vele­ poslanika u Francuskoj, C. G. Rakovskog, u tijeku procesa trockistima u Sovjetskom Savezu 1938., kada mu je bilo s u đ e n o zajedno s B u k h a r i n o m , Rykoffom, Y a g o d o m , K a r a k h a n o m i drugima. Nastojeći spasiti život, optuženi Rakovsky izjavio je da je u pos­ jedu vrlo važnih informacija. Staljin je svom stranom agentu naredio da ga ispita. Poznato je da je Rakovsky bio osuđen na strijeljanje, zajedno s drugima, no osuda mu je preinačena u 20 godina zatvora.

GABRIJEL - STALJINOV STRANI AGENT
Povijest gore spomenutog agenta od velikog je značenja. Riječ je o n a v o d n o m Reneu Duvalu (također p o z n a t o m i kao Gavrilu Gavriloviču K u š m i n u , ili "Gabrijelu"). Gabrijel je bio sin milijunaša, vrlo lijepa izgleda, i talentiran. Studirao je u Francuskoj. Njegova majka, udovica, obožavala ga je. No, mladić se zanio komunističkom propa­ g a n d o m te je pao u ruke njihovim agentima. Predložili su mu da stu­ dira u Moskvi, i on je rado prihvatio. Završio je strogu školu N K V D - a i postao strani agent. Kada se želio predomisliti, bilo je prekasno: oni 269

Des Griffin

ne puštaju ljude iz svog stiska. S n a g o m volje dostigao je "vrhušku zla", k a k o ju je nazvao, i uživao u p u n o m povjerenju s a m o g Staljina. Ispitivanja koje je taj agent održao odigrala su se u Francuskoj. Dr. L a n d o w s k y je bio nazočan kako bi u piće R a k o v s k o g neopazice stavio drogu koja bi izazvala polet i dobro raspoloženje. Iza zida, razgovor se snimao, a tehničar koji je to radio nije g o v o r i o francuski. Poslije je dr. L a n d o w s k y morao prevesti d o k u m e n t na ruski, u dvije kopije, j e d n u za Staljina i jednu za Gabrijela. Usudio se u tajnosti staviti j o š j e d a n indigo i napraviti i treću kopiju, koju je skrio.

Autor se zahvaljuje na suradnji u objavljivanju ovog poglavlja, koju mu je svim srcem pružio g. George Knupffer iz The Plain Speaker Publish­ ing Company, 43 Bath Road, London, Engleska. G. Knupffer preveo je Crvenu simfoniju s ruskog i španjolskog. Rođen u Rusiji na početku stoljeća, g. Knupffer je bio svjedokom ruskog civilnog rata protiv boljševika. Tečno govori ruski, engleski, njemački i fran­ cuski jezik. Njegova vlastita knjiga Borba za svjetsku premoć također se bavi pro­ blemom supersila i globalnog porobljavanja od strane vođa lihvarskog kapi­ talizma i terorističkog komunizma, koji su oruđa u ruci iste sile, i služe istom cilju. 270

C r v e n a simfonija

XL

RENDGENSKI SNIMAK REVOLUCIJE
Vratio sam se u laboratorij. Mučio me je moj živčani sustav i odredio sam si kompletan odmor. U krevetu sam g o t o v o cijeli dan. Ovdje sam na priličnoj osami već skoro četiri dana. Gabrijel se raspi­ tivao o meni svaki dan. M o r a biti upoznat s mojim stanjem. Na samu p o m i s a o da bi me mogli poslati natrag u Lubjanku ( m o s k o v s k a sre­ dišnjica tajne policije), da nazočim novim mučenjima, postajem uz­ buđen i drhtim. S r a m i m se što pripadam ljudskoj rasi. K a k o su nisko ljudi pali! Kako nisko sam ja p a o !

Ovih nekoliko redaka sve je što sam uspio napisati nakon pet dana po mojem povratku iz Lubjanke, kada sam p o k u š a v a o na papiru opisati užas i time prekinuo kronološki redoslijed mojih bilježaka. Nisam m o g a o pisati. Tek sam nakon nekoliko mjeseci, kad je počelo ljeto, m o g a o m i r n o i j e d n o s t a v n o izložiti sve što sam vidio, odvratno, pakosno, z l o . . . Tijekom tih prošlih mjeseci tisuću sam se puta upitao: " T k o su bili ljudi koji su a n o n i m n o bili na m u č e n j i m a ? " Napinjao sam sve svoje intuitivne i deduktivne sposobnosti. Da li je to bio E z h o v ? M o ­ guće j e , ali ne vidim razloga zbog kojeg bi se on m o r a o skrivati. On je službeno odgovoran, i strah koji ga je natjerao na skrivanje ne vodi do logičkog objašnjenja. Dapače, ako i m a m bar n e k e o s n o v e u opisivanju sebe kao psihologa, tada bi ovaj fanatični šef N K V D - a , sa svim pokazateljima nenormalnosti, zasigurno uživao u kriminalnom razmetanju. Stvari poput pokazivanja arogancije pred poniženim neprijateljem, koji je fizički i psihički pretvoren u ruševinu, sigurno bi mu pružale bolesno zadovoljstvo. Analizirao sam dalje. Nedostatak prijašnjih priprema bio je očit; j a s n o je da je odluka da se održe ti so­ tonski sastanci bila donesena na brzinu. Odluka da ja b u d e m nazočan bila je rezultat iznenadnog dogovora. Da je Ezhov imao vremena sam birati vrijeme, o n d a bi sve bilo pripremljeno. I tada ne bi zvali m e n e ; 271

D e s Griffin

taj general N K V D - a , koji je j e d v a uspio doći na vrijeme da nazoči mučenju, znao bi za to na vrijeme. A k o to nije bio Ezhov, tko je o n d a odlučio o v r e m e n u ? Koliko god slabe bile moje informacije o so­ vjetskoj hijerarhiji, iznad Ezhova po pitanju N K V D - a postoji s a m o j e ­ dan čovjek, Staljin. Znači bio je o n ? . . . Pitajući se ta pitanja, koja su rezultat moje dedukcije, sjetio sam se i drugih činjenica koje podržavaju moje mišljenje. Sjećam se da sam, kada sam pogledao kroz prozor nekoliko minuta prije n e g o što s m o otišli dolje na "spektakl", vidio kako su se dovezla četiri velika identična automobila; svi mi Sovjeti z n a m o da Staljin putuje u kara­ vani identičnih automobila, tako da nitko ne zna u kojem se nalazi, što otežava m o g u ć n o s t napada. Da li je bio n a z o č a n ? . . . No ovdje dolazim do j o š jednog misterija: po detaljima koje mi je Gabrijel dao, tajni promatrači trebali su sjediti iza naših leđa. Ali ta­ mo sam m o g a o vidjeti samo dugačko zrcalo, kroz koje se ništa nije m o g l o vidjeti. M o ž d a je bilo prozirno? Bio sam zbunjen.

***
S a m o je sedam dana prošlo, kada se j e d n o g jutra Gabrijel poja­ vio u kući. Primijetio sam da je djelovao pun energije i entuzijazma, te da je bio optimistički raspoložen, iako se ti bljeskovi stanja koji su obasjali njegovo lice poslije nisu pojavili. Činilo se kao da pokušava otjerati sjene koje su povećana aktivnost i mentalni napor bacali na njegovo lice. N a k o n ručka mi je rekao: " I m a m o gosta ovdje." " K o g a ? " upitao sam. " R a k o v s k y , bivši veleposlanik u Parizu." " N e poznajem ga." " O n je j e d a n od onih na koje sam ti ukazao one noći; bivši vele­ poslanik u Londonu i Parizu... Naravno, velik prijatelj tvog znanca N a v a c h i n a . . . Da, ovaj je čovjek na m o m raspolaganju. On je ovdje s n a m a ; dobro ga tretiraju i zbrinut j e . Vidjet ćeš ga." "Ja, zašto? D o b r o znaš da nisam znatiželjan u pogledu ovakvih stvari... Molim te da me poštediš tog prizora; j o š uvijek se nisam opo­ ravio od onog što si me prisilio gledati. Ne mogu jamčiti za svoje živ­ ce i srce." 272

C r v e n a simfonija

" O , ne brini. Sada nas ne zanima sila. Ovaj je čovjek već slom­ ljen. Bez krvi i nasilja. S a m o mu treba dati umjerenu količinu droge. Ovdje su ti detalji: poslao ih je Levin (bivši doktor N K V D - a , koji je bio drugooptuženi na suđenju Rakovskom), čije nam znanje j o š uvijek služi. N a v o d n o u laboratoriju postoji droga koja čini č u d a . " "Vjeruješ s v e m u t o m e ? " " G o v o r i m simbolično. Rakovsky će priznati sve što zna o sluča­ ju. Već s m o imali preliminarne razgovore s njim i rezultati nisu loši." "U tom slučaju, čemu čudesna d r o g a ? " "Vidjet ćeš, doktore, vidjet ćeš. To je mala predostrožnost, koju nam nalaže L e v i n o v o profesionalno iskustvo. O n a će pomoći u tome da se naš čovjek tijekom ispitivanja osjeća optimistično i ne gubi vje­ ru i nadu. V e ć može vidjeti daleku mogućnost spašavanja svog života. To je prvi učinak koji m o r a m o postići. Tada m o r a m o osigurati da sve vrijeme ostane u stanju osjećaja sreće, a da ne izgubi svoje mentalne kapacitete; točnije, bit će nužno stimulirati ga i izoštriti. On mora biti u p o s e b n o m stanju. Kako to opisati? Nešto poput simulacije prosvijetljenosti." " N e š t o poput h i p n o z e ? " "Da, ali bez sna." "I ja m o r a m smisliti drogu za sve to? Mislim da to prelazi moje znanstvene talente. Ne mogu to postići." "Da, ali n u ž n o je smisliti nešto, doktore. Levin je izjavio da je problem već bio riješen." "Uvijek mi je ostavljao utisak šarlatana. "Vjerojatno j e , ali mislim da će droga koju je s p o m e n u o , čak i ako nije toliko djelotvorna kako tvrdi, j o š uvijek pomoći da postigne­ mo nužno; nakon svega, ne moramo očekivati čudo. Alkohol nas pro­ tiv naše volje tjera da g o v o r i m o gluposti. Zašto neka d r u g a supstanca ne bi poticala r a z u m n u istinu? Osim toga, Levin mi je rekao za pri­ jašnje slučajeve, koji se čine istinitima." "Zašto ga ne želiš prisiliti da j o š j e d n o m sudjeluje? Ili ne bi pri­ stao na suradnju?" " O , ne. On bi rado sudjelovao. Dovoljna je želja da se spasi ili produlji život pomažući na ovaj ili onaj način, i ne odbijajući. Ali ja ne želim njegove usluge. On ne smije čuti ništa od onog što će mi Ra­ kovsky reći. Ni on, niti bilo tko d r u g i . . . " 273

D e s Griffin

"Znači, j a . . . " "Ti - ti si drugi slučaj, doktore. Ti si d u b o k o poštena osoba. A ja nisam Diogen, da k r e n e m u potragu za j o š nekim takvim preko snjež­ nih b e s p u ć a S S S R - a . " "Hvala, ali mislim da moje p o š t e n j e . . . " " D a , doktore, da; kažeš da iskorištavamo tvoje poštenje za razne izopačenosti. Da, doktore, to je istina... ali s a m o s tvoje apsurdne točke gledišta. A k o g a danas privlače apsurdnosti? Na primjer, ap­ surdnosti poput tvojeg poštenja? Uvijek uspijevaš navesti osobu na razgovor o najprivlačnijim stvarima. Ali što će se, zapravo, dogoditi? M o r a š mi j e d i n o dati dobru dozu droge za Levina. Čini se da je u d o ­ ziranju nevidljiva granica koja dijeli spavanje od aktivnosti, bistrinu od zamućenosti, zdrav razum od n o n s e n s a . . . tu je negdje umjetni in­ tenzivni entuzijazam." "Ako je to sve..." "I j o š nešto. Sada ć e m o ozbiljno razgovarati. Prouči L e v i n o v e instrukcije, odvagni ih, r a z u m n o ih prilagodi stanju i snazi zaroblje­ nika. Imaš v r e m e n a za to do noći; možeš pregledati R a k o v s k o g k o ­ liko god puta želiš. I to je za sada sve. Ne bi vjerovao koliko očajnič­ ki želim spavati. Spavat ću nekoliko sati. A k o se do n a v e č e r ne dogodi ništa iznimno, dao sam instrukcije da me se ne z o v e . Savjetu­ j e m ti da se dobro odmoriš poslije večere, jer poslije toga nećeš moći spavati d u g o vremena." Ušli s m o u predvorje. Nakon što se rastao od mene, brzo je p o ­ trčao po stepenicama, ali je na sredini zastao. " A h , doktore," rekao je, "zaboravio sam. M n o g o zahvala od dru­ ga Ezhova. Očekuj dar, m o ž d a čak i odlikovanje." M a h n u o mi je uz pozdrav i brzo nestao na stubištu koje je vodilo na gornji kat.

***
Levinove su bilješke bile kratke, ali jasne. Nisam imao poteškoća u nalaženju droge. Bila je u dozi od miligrama, u malim tabletama. N a p r a v i o sam test: u skladu s njegovim objašnjenjima, rastapale su se vrlo lako u vodi, i j o š bolje u alkoholu. F o r m u l a nije bila nazna­ čena i odlučio sam napraviti podrobnu analizu kad b u d e m i m a o vre­ mena. 274

C r v e n a simfonija

N e d v o j b e n o , bila je to neka supstanca specijalista Lumenstadta, znanstvenika o k o m e mi je Levin govorio tijekom p r v o g sastanka. Nisam mislio da ću tijekom analize otkriti nešto neočekivano ili novo. Vjerojatno opet n e k a baza sa znatnim e l e m e n t o m opijuma, aktivnije vrste od tebaina. Bio sam dobro upoznat s 19 glavnih tipova, i j o š ne­ koliko drugih. U tim uvjetima, bio sam zadovoljan ishodom svojih eksperimenata. Iako je moj rad bio drugačije usmjeren, ipak sam bio na prilično p o z n a t o m terenu u pogledu halucinogenih supstanci. Prisjećam se da mi je Levin pričao o destilaciji rijetkih tipova indijske konoplje. M o ­ rao sam imati posla s opijumom ili hašišem, da bih d o š a o do tajne ove toliko hvaljene droge. Bilo bi mi drago da sam i m a o m o g u ć n o s t naići na j e d n u ili više baza koje su joj davale njezina " č u d e s n a " svoj­ stva. U principu, bio sam spreman na takvu mogućnost. N a k o n sve­ ga, istraživački rad u uvjetima neograničenog vremena i sredstava, bez gospodarskih poteškoća, koji je bio m o g u ć u N K V D - u , p r u ž a o je ne­ ograničene znanstvene mogućnosti. L a s k a o sam si s iluzijom da sam, kao rezultat tih istraživanja, uspio pronaći n o v o oružje u mojoj znan­ stvenoj borbi protiv boli. N i s a m m o g a o odvojiti puno vremena na zabavu s t a k v i m ugod­ nim iluzijama. Koncentrirao sam se na to kako ću i u kojim omjerima dati R a k o v s k o m drogu. P r e m a Levinovim instrukcijama, j e d n a bi tableta trebala postići zadovoljavajući učinak. U p o z o r a v a o je da bi, u slučaju da pacijent ima srčanu bolest, mogla uslijediti pospanosti, i čak potpuna letargija, što bi rezultiralo z a m u ć e n i m u m o m . Imajući sve to na umu, morao sam najprije pregledati Rakovskog. N i s a m očeki­ vao da će stanje njegova srca biti normalno. A k o i nije bilo oštećenja, sigurno je o p ć e zdravstveno stanje bilo narušeno, kao rezultat iskus­ tava njegova živčanog sustava, koji nije m o g a o d u g o ostati nepromi­ jenjen nakon d u g o g i užasavajućeg mučenja. Odložio s a m ispitivanje do poslije ručka. Želio sam sve uzeti u obzir, za slučaj da je Gabrijel želio R a k o v s k o m dati drogu bez njego­ va znanja, kao i u obrnutom slučaju. U oba slučaja i m a o bih posla s njim, j e r bih mu ja m o r a o dati drogu, što mi je j a s n o rečeno. Nije bilo potrebna nazočnost profesionalca j e r se droga uzimala oralno. N a k o n ručka sam posjetio Rakovskog. Bio je zatvoren u sobi u prizemlju i p o d n a d z o r o m čuvara koji nije skidao pogled s njega. Od 275

D e s Griffin

namještaja t a m o je bio samo mali stolić, uzak krevet bez krajeva i j o š j e d a n mali, grubi stolić. Kad sam ušao, Rakovsky je sjedio. O d m a h je ustao. P o g l e d a o me je izbliza i na njegovom sam licu vidio sumnju i, k a k o mi se činilo, strah. Mislim da me je prepoznao, vidjevši me one važne večeri k a k o sjedim pokraj generala. Naredio sam čuvaru da mi donese stolac i ode. Sjeo sam i zamolio zarobljenika da sjedne. I m a o je pedesetak godina. Bio je srednje visine, sprijeda ćelav, s ve­ likim, sjajnim nosom. U mladosti je njegovo lice vjerojatno bilo ugod­ no. Crte lica nisu mu bile tipično semitske, ali njegovo je podrijetlo bilo očito. N e k a d a je vjerojatno bio prilično debeo, ali sada ne: koža mu je svuda visjela, a vrat i lice bili su mu poput ispuhana balona. Uobičajena večera u Lubjanki očito je bila previše striktna dijeta za bivšeg veleposlanika u Parizu. Tada nisam nastavio s p r e g l e d o m . " P u š i t e ? " pitao sam, otvarajući kutiju cigareta, s n a m j e r o m us­ postavljanja nešto prisnijeg odnosa s njim. "Prestao s a m da bih sačuvao zdravlje," odgovorio je vrlo ugod­ nim glasom, "ali hvala; mislim da sam se sad oporavio od svojih pro­ b l e m a s t r b u h o m . " Pušio je tiho, suzdržljivo i s d o z o m elegancije. "Ja sam doktor", predstavio sam se. "Da, z n a m ; vidio sam kako ste se ponijeli ' t a m o ' " , rekao je s drhtajem u glasu. " D o š a o sam ispitati stanje vašeg zdravlja. Kako ste? Patite li od neke bolesti?" " N e , ni od čega." "Jeste li sigurni? A vaše s r c e ? " "Zahvaljujući dijeti koju su mi nametnuli, ne primjećujem kod sebe nikakve n e n o r m a l n e s i m p t o m e . " " I m a nekih koje sam pacijent ne može primijetiti, već s a m o dok­ tor." "Ja sam doktor", prekinuo me j e . " D o k t o r ? " p o n o v i o sam iznenađen. "Da, zar niste znali?" "Nitko mi to nije rekao. Drago mi j e . Bit ću počašćen stajati na usluzi kolegi, i m o ž d a kolegi sa studija. Gdje ste studirali? U Moskvi ili P e t r o g r a d u ? " " O , ne! U to vrijeme nisam bio ruski državljanin. Studirao sam u Nancyju i Montpellieru; na potonjem sam i doktorirao." 276

C r v e n a simfonija

"Znači da s m o možda bili na studiju u isto vrijeme. N e k o sam vrijeme studirao u Francuskoj. Da li ste bili F r a n c u z ? " " N a m j e r a v a o sam to postati. R o d o m sam Bugarin, ali bez m o g dopuštenja preobraćen sam u Rumunja. Moj okrug bio je Dobrudga, gdje sam i rođen, a koji je nakon sporazuma o miru pripojen Ru­ munjskoj." "Dopustite mi da vam poslušam pluća." Stavio sam stetoskop u uši. On je skinuo svoju jaknu i ustao. Slušao sam. Pregled nije poka­ zao ništa izvan granica normale; kao što sam i pretpostavljao, slabost, ali bez oštećenja. "Pretpostavljam da treba hraniti srce." " S a m o srce, d r u ž e ? " pitao je ironično. "Mislim da da", rekao sam, pretvarajući se da nisam primijetio ironiju. " T a k o đ e r mislim da bi vaša dijeta morala biti pojačana." "Dopustite mi da se poslušam." "Sa zadovoljstvom." Dao sam mu stetoskop. Brzo je poslušao samog sebe. " O č e k i v a o sam da će moje stanje biti m n o g o gore. Puno v a m hvala. M o g u li obući j a k n u ? " " N a r a v n o . Slažete li se da je potrebno da u z m e t e nekoliko kapi digitalisa?" "Smatrate li to apsolutno nužnim? Mislim da će moje staro srce preživjeti ovih nekoliko dana ili mjeseci koji mi preostaju i bez toga." " N e slažem se s vama; mislim da ćete živjeti m n o g o dulje." " N e m o j t e me uznemirivati, k o l e g a . . . Živjeti dulje! Zaista živjeti dulje!... Moraju postojati upute vezane za kraj; sudski postupak ne može vječno trajati... A tada, tada počinak." Kada je to rekao, imajući na umu vječni počinak, činilo se da se na njegovom licu mogla vidjeti gotovo sreća. Stresao sam se. O v a želja za smrću, brzom smrću, koju sam vidio u njegovim očima, uči­ nila me je malodušnim. Poželio sam ga iz suosjećanja razveseliti. "Niste me razumjeli, druže. Želio sam reći da bi u vašem slučaju moglo biti odlučeno da se vaš život nastavi, ali život bez patnji. Z b o g čega ste dovedeni o v a m o ? Zar sad ne postupaju dobro s v a m a ? " " O v o posljednje, da, naravno. Što se tiče ostatka, dali su mi naslutiti, a l i . . . " 277

D e s Griffin

D a o sam mu j o š j e d n u cigaretu i dodao: "Imajte nade. Koliko je u mojoj mogućnosti, u granicama koje mi moj šef dopusti, učinit ću sve što je u mojoj moći da osiguram da v a m se ne učini ništa nažao. Počet ć e m o odmah, time što ć e m o vas bolje hraniti, ali ne naglo, imajući na umu stanje vašeg trbuha. Počet ć e m o s mliječnom dijetom i nekim drugim hranjivim dodacima. Od­ m a h ću dati upute. M o ž e t e pušiti... u z m i t e . . . " D a o s a m mu ostatak cigareta. P o z v a o sam čuvara i naredio mu da zapali cigaretu zatvoreniku kad god ovaj poželi pušiti. Tada sam otišao, i prije n e g o što s a m uzeo nekoliko sati o d m o r a , dao sam upute da Rakovsky dobije pola litre mlijeka sa šećerom.

***
Pripremili s m o se za sastanak s R a k o v s k i m u p o n o ć . Njegov "prijateljski" karakter bio je naglašen u s v a k o m detalju. Soba je bila d o b r o ugrijana, u kaminu je gorjela vatra, svjetlo je bilo prigušeno, m a l a i dobro odabrana večera poslužena s dobrim vinima: sve je bilo improvizirano sa znanstvenim pristupom. " K a o za sastanak ljubavni­ ka", primijetio je Gabrijel. Ja sam trebao pomagati. Moj je glavni za­ datak bio dati zatvoreniku drogu tako da on to ne primijeti. Iz tog su razloga pića bila postavljena, kao slučajno, pokraj mene, i ja sam trebao služiti vino. T a k o đ e r sam trebao opaziti slabljenje droge, tako da u p r a v o m trenutku d o d a m novu dozu. To je bio najbitniji dio mog zadatka. Gabrijel želi, ako eksperiment uspije, već na prvom sastanku postići pravi napredak prema srži problema. N a d a se uspjehu. D o b r o se o d m o r i o i u dobroj je kondiciji. Z a n i m a me k a k o će se nositi s R a k o v s k i m , koji j e , k a k o mi se čini, dostojan protivnik Gabrijelu. Tri velika naslonjača stavljena su pokraj vatre. Onaj bliže vrati­ ma je moj, Rakovsky će sjediti u sredini, a treći je Gabrijelov, čiji se optimizam vidi i na njegovoj odjeći, bijeloj ruskoj košulji koju je obukao. V e ć je prošla p o n o ć kada su doveli zatvorenika do nas. Dali su mu pristojno odijelo, i dobro je obrijan. Bacivši na njega profesional­ ni pogled, primijetio sam da je življi. 278

C r v e n a simfonija

On se ispričavao zbog toga što ne m o ž e popiti više od j e d n e ča­ še, spominjući stanje svojeg želuca. Nisam mu stavio drogu u čašu i zažalio s a m zbog toga. R a z g o v o r je započeo banalnostima... Gabrijel zna da Rakovsky m n o g o bolje govori francuski no ruski i počeo je na tom jeziku. Spo­ menula se prošlost. Jasno je da je Rakovsky izvrstan govornik. Njegov je govor jasan, elegantan, i čak kićen. Očito je vrlo učen; s lakoćom se služi citatima, i uvijek bez greške. Ponekad spominje svoje m n o ­ gobrojne bjegove u egzilu, Lenjina, Plekhanova, L u k s e m b u r g , i čak spominje da se kao dječak rukovao sa starim Engelsom. Pili s m o viski. N a k o n što mu je Gabrijel dao priliku da govori oko pola sata, upitao sam, kao usput: "Želite li j o š s o d e ? " " D a , dodajte dosta", odgovorio je odsutno. Baveći se s pićem, stavio sam u njega tabletu koju sam cijelo vrijeme držao. Najprije sam Gabrijelu d o d a o viski, dajući mu z n a k o m na znanje k a k o sam obavio svoj dio. D o d a o sam Rakovskom njegovo piće i počeo piti svoje. On svoje ispija sa zadovoljstvom. "Ja sam mala hulja", r e k a o s a m si. No ovo je bila prolazna misao i izgorjela je u ugodnoj vatri kamina. Prije nego što je Gabrijel došao na glavnu temu, r a z g o v o r je bio dug i zanimljiv. I m a o sam sreće što sam uspio zadržati d o k u m e n t na kojem je za­ bilježeno sve o čemu se govorilo, bolje nego da s a m radio bilješke. Slijedi razgovor: IZVJEŠĆE ISPITIVANJE OPTUŽENOG KRISTIJANA GEORGIJEVIČA R A K O V S K O G ; ISPITIVAČ GAVRIL GAVRILOVIČ KUŠMIN, 2 6 . S I J E Č N J A 1938. Gavril G. Kušmin. - U skladu s našim d o g o v o r o m u Lubjanki, molio sam da mi se da zadnja šansa s vama; vaša nazočnost u ovoj kući potvrđuje da sam uspio. Vidjet ć e m o da li ćete nas pokušati pre­ variti. Kristijan G. Rakovsky. - Nije mi to namjera, neću to učiniti. G. - No prije svega: dobronamjerno upozorenje. S a d a nas zani­ ma prava istina. Ne "službena" istina, koja će biti prikazana na suđenju, 279

D e s Griffin

u svjetlu priznanja optuženih... O v o je nešto što je, kako znate, u pot­ punosti pitanje praktičnog razmatranja, ili k a k o bi na Z a p a d u rekli, "državno pitanje". Zahtjevi m e đ u n a r o d n e politike prisilit će nas da skrijemo cijelu istinu, "pravu istinu"... Kakav god bio ishod suđenja, države i narodi saznat će samo ono što trebaju saznati. Ali onaj koji mora znati sve, Staljin, mora također znati sve ovo. T a k o da, kakve god vaše riječi ovdje bile, one ne m o g u vašu poziciju učiniti gorom. M o r a t e znati da one neće pogoršati vaš zločin, već naprotiv, m o g u donijeti željene promjene u vašu korist. Imate priliku spasiti svoj ži­ vot, koji je trenutno izgubljen. Sad sam v a m to rekao, pa da pri­ j e đ e m o na stvar: priznajete da ste Hitlerovi agenti, i da primate plaću od Gestapa i O K W - a ( O b e r k o m m a n d o der W e r m a c h t , V r h o v n o nje­ m a č k o zapovjedništvo nap. prev.). Nije li tako? R. - Da. G. - I Hitlerovi ste agenti? R. - Da. G. - N e , Rakovsky, ne. Recite cijelu istinu, ne onu za sud. R. - N i s m o Hitlerovi špijuni, mrzimo ga koliko i vi, koliko ga mrzi i Staljin; m o ž d a čak i više, no ovo je vrlo složeno pitanje... G. - Da p o m o g n e m . . . Slučajno i ja ponešto znam. Vi, trockisti, kontaktirali ste njemačke službe. Nije li tako? R.-Da. G. - O t k a d ? R. - Ne z n a m točan datum, ali n e d u g o nakon p a d a T r o c k o g . Na­ ravno, prije dolaska Hitlera na vlast. G. - Dakle, da b u d e m o točni: niste bili ni osobni Hitlerovi špi­ j u n i , ni špijuni njegova režima. R. - T o č n o . Bili s m o to već prije. G. - S kojom svrhom? Da biste osigurali Njemačkoj pobjedu i nešto ruskog teritorija? R. - Ne, ni u k o m slučaju. G. - Znači obični špijuni, za novac? R. - Za novac? Nitko nije dobio nijednu marku od N j e m a č k e . Hitler n e m a dovoljno novaca da kupi, na primjer, k o m e s a r a za vanj­ ske poslove SSSR-a, a ima na slobodnom raspolaganju budžet koji je veći od u k u p n e imovine M o r g a n a i Vanderbilta i ne m o r a polagati račune za svoje troškove. 280

C r v e n a simfonija

G. - Što je onda razlog? R. - M o g u li govoriti otvoreno? G. - Dapače, zbog toga i j e s t e ovdje. R. - Nije li Lenjin imao više ciljeve kad je od N j e m a č k e dobio p o m o ć da bi u š a o u Rusiju? I da li je nužno povjerovati u zlobne klevete koje su kružile da bi ga optužile? Nije li on također bio zvan i Kajzerovim špijunom? Njegovi odnosi s carem, i njemačka inter­ vencija v e z a n a uz slanje boljševičkih prevratnika - sasvim su jasni. G. - Da li je to istina ili ne, nema nikakve veze s trenutnim pi­ tanjima. R. - N e , dopustite mi da završim. Nije li istinita činjenica da je Lenjinova aktivnost u početku išla na ruku njemačkim trupama? D o ­ pustite m i . . . Postojao je paralelni sporazum Brest-Litovsk, kojim su veliki teritoriji S S S R - a prepušteni Njemačkoj. T k o je 1913. proglasio defetizam oružjem u rukama boljševika? Lenjin. Z n a m do slova nje­ g o v e riječi u pismu Gorkom: "Rat Austrije i Rusije m o g a o bi biti od najveće koristi za revoluciju, no teško je vjerovati da će n a m Franjo Josip i Nikolaj pružiti tu mogućnost." Kako vidite, mi, takozvani trockisti, autori poraza 1905., i danas nastavljamo u istom smjeru, Lenjinovu smjeru. G. - S m a l o m razlikom, Rakovsky; danas je u S S S R - u na vlasti socijalizam, a ne car. R. - Vjerujete li zaista u to? G. - U što? R. - U postojanje socijalizma u S S S R - u ? G. - Z a r Sovjetski Savez nije socijalistički? R. - Za m e n e samo nominalno. Upravo ovdje nalazimo pravi razlog za opoziciju. Složite se sa m n o m , a silom čiste logike morate se složiti, da teoretski, racionalno, i m a m o j e d n a k o pravo reći - ne, kao što Staljin ima pravo reći - da. I ako trijumf k o m u n i z m a oprav­ dava defetizam, tada onaj tko misli da je k o m u n i z a m uništen Staljinovim b o n a p a r t i z m o m , i da ga je on izdao, ima isto pravo kao i L e ­ njin postati defetist. G. - Mislim, Rakovsky, da teoretizirate zahvaljujući vašoj navici da se naširoko služite dijalektikom. Jasno, da je ovdje n a z o č n o m n o š ­ tvo ljudi, m o g a o bih to i dokazati; u redu, prihvaćam vaš argument kao jedini mogući u vašoj situaciji, no bez obzira na to mišljenja sam 281

D e s Griffin

da bih v a m m o g a o dokazati da ovo nije ništa drugo no sofizam. Ali, o s t a v i m o to za drugu priliku; j e d n o g dana će se ukazati. I n a d a m se da ćete mi dati priliku da odgovorim. No u o v o m ću trenutku reći samo ovo: ako vaš defetizam i poraz SSSR-a ima za cilj p o n o v n o us­ postavljanje socijalizma u SSSR-u, pravog socijalizma, po v a m a trockizma, onda, kako s m o do sada uništili njegove vođe i kadrove, defeti­ z a m i poraz SSSR-a nemaju ni cilja ni smisla. Poraz bi sada rezultirao dovođenjem na vlast nekog Fuhrera, ili fašističkog cara. Nije li tako? R. - T o č n o j e . B e z laskanja s moje strane, vaša je dedukcija sjajna. G. - Dakle, ako ste, kako pretpostavljam, o v o izjavili iskreno, tada s m o p u n o postigli: ja sam staljinist, a vi ste trockist; postigli smo nemoguće. Došli s m o do točke u kojoj se naša gledišta slažu. Sla­ ganje se očituje u tome da u sadašnjem trenutku S S S R ne smije biti uništen. R. - M o r a m priznati da nisam očekivao da ću se suočiti s tako p a m e t n o m o s o b o m . Zaista u sadašnjem trenutku, i j o š nekoliko godi­ na, ne m o ž e m o razmišljati o porazu S S S R - a ili njegovom izazivanju, jer je poznato da n i s m o u takvom položaju da b i s m o mogli preuzeti vlast. Mi, komunisti, ne bismo iz toga izvukli nikakvu korist. To je točno i slaže se s vašim gledištem. Trenutno ne m o ž e m o imati interes u padu staljinističke države; kažem ovo, i istodobno izjavljujem da je o v a država, bez obzira na sve što je rečeno, antikomunistička. Vidite da sam iskren. G. - Vidim. O v o je jedini način na koji m o ž e m o surađivati. Za­ molio bih vas, prije nego što nastavimo, da mi objasnite o n o što mi se čini kao kontradikcija: ako je sovjetska država za vas antikomuni­ stička, zašto ne biste željeli njezino uništenje u o v o m trenutku? Netko drugi m o g a o bi biti j o š bliži k o m u n i z m u i tada bi bilo manje prepre­ ka obnavljanju vašeg čistog k o m u n i z m a . R. - N e , ne, o v a je dedukcija prejednostavna. Iako staljinistički bonapartizam j e d n a k o proturječi k o m u n i z m u kao što je i napoleonski proturječio revoluciji, okolnosti j a s n o govore da je S S S R ipak nastavio s očuvanjem komunističke forme i d o g m e ; to je formalni, a ne pravi k o m u n i z a m . I tako, j e d n a k o kao što je nestajanje T r o c k o g dalo Staljinu priliku da automatski pretvori pravi k o m u n i z a m u for­ malni, tako bi i nestajanje Staljina n a m a omogućilo njegov formalni 282

C r v e n a simfonija

k o m u n i z a m pretvoriti u pravi. Bio bi n a m dovoljan j e d a n sat. Da li ste me shvatili? G. - Da, naravno. Rekli ste n a m klasičnu istinu da nitko ne uni­ štava o n o što namjerava naslijediti. U redu; sve d r u g o je sofistička agilnost. Oslanjate se na pretpostavku koja se m o ž e lako pobiti: pret­ postavku Staljinova antikomunizma. Postoji li privatno vlasništvo u S S S R - u ? Postoji li privatni profit? Klase? Neću nastaviti s nizanjem činjenica - z b o g čega? R. - V e ć sam se složio da postoji formalni k o m u n i z a m . Sve to što nabrajate s a m o su forme. G. - D a ? Iz kojeg razloga? Čiste tvrdoglavosti? R. - N a r a v n o da ne. To je nužnost. N e m o g u ć e je eliminirati ma­ terijalističku evoluciju povijesti. Najviše što se m o ž e učiniti je za­ držati j e . A uz koju cijenu? Uz cijenu njezina teoretskog prihvaćanja, da bi se uništila u praksi. Sila koja čovječanstvo v u č e p r e m a k o m u ­ nizmu toliko je nepobjediva, da ta ista, ali iskrivljena sila, suprot­ stavljena s a m a sebi, m o ž e s a m o usporiti napredak; točnije - usporiti napredak stalne revolucije. G. - Primjerom? R. - Najočitije - Hitler. T r e b a o mu je socijalizam za pobjedu nad socijalizmom: nacionalsocijalizam upravo je antisocijalistički so­ cijalizam. Staljin treba k o m u n i z a m kako bi pobijedio k o m u n i z a m . Paralela je očita. No usprkos svemu, Hitler svojim antisocijalizmom i Staljin antikomunizmom, protiv njihove volje i na njihovu žalost trans­ cendentalno stvaraju socijalizam i k o m u n i z a m . . . ; oni i m n o g i drugi. Željeli oni to ili ne, znali to ili ne, oni stvaraju formalni socijalizam i komunizam, koji ćemo mi, komunisti-marksisti neizbježno naslijediti. G. - Naslijediti? T k o nasljeđuje? T r o c k i z a m je u potpunosti likvidiran. R. - Iako to kažete, vi u to uistinu ne vjerujete. Koliko god veli­ ke bile likvidacije, mi komunisti ćemo ih preživjeti. D u g a r u k a Sta­ ljina i njegove policije ne može dohvatiti sve k o m u n i s t e . G. - R a k o v s k y , molim vas, i ako je nužno, naređujem v a m da se klonite uvredljivih nabacivanja. Nemojte ići predaleko u korištenju vašeg " d i p l o m a t s k o g imuniteta". R, - I m a m li akreditive? Čiji sam veleposlanik? 283

D e s Griffin

G. - Upravo tog nedohvatljivog trockizma, ako ga odlučimo tako zvati. R. - Ne m o g u biti diplomat trockizma, što mi predbacujete. Ni­ sam ovlašten predstavljati ga, a nisam ni uzeo tu ulogu na sebe. Vi ste mi je dali. G. - Počinjem v a m vjerovati. Bilježim u vašu korist da na moje spominjanje trockizma niste to negirali. To je dobar početak. R. - Ali k a k o bih to poricao? Na kraju, sam sam to s p o m e n u o . G. - Do sada s m o ustanovili postojanje ovog p o s e b n o g trockiz­ ma kroz naše obostrano slaganje. Želim da izložite j a s n e činjenice, koje su nužne za istragu danih okolnosti. R. - Da, bit ću u stanju govoriti o o n o m e što držite nužnim da znate, i učinit ću to na svoju inicijativu, ali neću moći utvrditi da je to uvijek j e d n a k o "njihovu" mišljenju. G. - U redu, imat ću to na umu. R. - Složili s m o se da opozicija u sadašnjem trenutku ne m o ž e biti zainteresirana za defetizam i pad Staljina, sve dok n e m a m o fizičku mogućnost zauzimanja njegovog mjesta. U o v o m e se obojica slažemo. Trenutno je to nepromjenjiva činjenica. Međutim, postoji mogući ag­ resor. To je on, veliki nihilist Hitler, čije se užasno oružje W e h r m a c h t a pruža preko cijelog obzora. H o ć e li ga upotrijebiti protiv S S S R - a ? Složimo se u tome da je to za nas odlučujući nepoznat fak­ tor. Vjerujete li da je problem pravilno iznesen? G. - D o b r o je sročen. No ja m o g u reći da za m e n e n e m a nepo­ znatog faktora. D r ž i m da je napad Hitlera na S S S R neizbježan. R. - Zašto? G. - Vrlo j e d n o s t a v n o ; zato što je onaj koji kontrolira sklon na­ padanju. Hitler je s a m o condottiere (slastičar nap. pr.) m e đ u n a r o d ­ nog kapitalizma. R. - Slažem se da postoji opasnost, ali od toga do pretpostavke temeljene na tome, da je napad na S S S R neizbježan, cijeli je ponor. G. - Napad na S S S R određen je s a m o m biti fašizma. O s i m toga, na to ga potiču i sve one kapitalističke države koje su mu dopustile da se p o n o v n o naoruža i stvori sve nužne gospodarske i strateške uv­ jete. T o j e sasvim j a s n o . R. - Zaboravljate nešto vrlo važno. P o n o v n o naoružanje Hitlera, i p o m o ć koju je dobio od versajskih država (obratite pozornost na 284

C r v e n a simfonija

ovo) - zbili su se u p o s e b n o m trenutku, kad s m o mi j o š uvijek mogli postati nasljednici Staljina u slučaju njegova poraza, kad je opozicija još uvijek postojala... Da li ovu činjenicu držite rezultatom prilika ili samo slučajnošću u istom v r e m e n s k o m razdoblju? G. - Ne vidim nikakvu povezanost između dopuštenja versajskih sila da se Njemačka ponovno naoruža i postojanja opozicije... Putanja hitlerizma s a m a po sebi j a s n a je i očita. Napad na S S S R bio je dio njegova p r o g r a m a davno prije. Uništenje k o m u n i z m a i ekspanzija na istok, to su d o g m e Mein Kampfa, tog Talmuda nacionalsocijaliz­ m a . . . ali to da su vaši defetisti željeli iskoristiti ovu opasnost za SSSR, to je n a r a v n o , u skladu s vašim razvijanjem misli. R. - Da, na prvi pogled to se čini prirodno i logično, previše logično i prirodno za istinu. G. li b i s m o no to bi spreman Da b i s m o to spriječili, tako da nas Hitler ne napadne, mora­ imati povjerenja da u đ e m o u savezništvo s F r a n c u s k o m . . . bilo naivno. To bi značilo da vjerujemo da je kapitalizam žrtvovati se u korist spašavanja našeg k o m u n i z m a .

R. - A k o ć e m o nastaviti ovu diskusiju samo na temeljima kon­ cepata koji se primjenjuju na m a s o v n i m mitinzima, tada ste posve u pravu. Ali a k o ste iskreni u o v o m e što kažete, oprostite mi, ali o n d a sam razočaran; vjerovao sam da je politika Staljinove tajne policije na višoj razini. G. - Hitlerovski napad na SSSR j e , osim toga, dijalektična nuž­ nost; to je isto poput neizbježne klasne borbe na m e đ u n a r o d n o m pla­ nu. Uz Hitlera će, neizbježno, stati cijeli globalni kapitalizam. R. - I tako sam, vjerujte mi, u svjetlu vaše skolastičke dijalektike stvorio vrlo negativno mišljenje o političkoj kulturi staljinizma. Slu­ šam vaše riječi o n a k o kako bi Einstein m o g a o slušati školarca koji govori o fizici u četiri dimenzije. Vidim da ste upoznati s a m o s ele­ mentarnim m a r k s i z m o m , o d n o s n o s onim popularnim, d e m a g o š k i m . G. - A k o vaše izlaganje neće biti previše d u g o i pristrano, bit ću vam zahvalan za malo pojašnjenja ove "relativnosti" ili "kvantne teo­ rije" marksizma. R. - Nemojte misliti da sam bio ironičan. G o v o r i m s najboljim n a m j e r a m a . . . U s a m o m elementarnom marksizmu, koji se uči čak i na v a š e m staljinističkom sveučilištu, možete pronaći izjavu koja je kontradiktorna cijeloj vašoj tezi o neizbježnosti Hitlerova n a p a d a na 285

D e s Griffin

S S S R . T a k o đ e r vas podučavaju kako je temelj m a r k s i z m a izjava da su, n a v o d n o , kontradikcije neizlječiva i fatalna bolest kapitalizma. Nije li tako? G. - Da, naravno. R. - Ali ako su stvari zaista takve da m o ž e m o optužiti kapita­ lizam da je prožet stalnim kontradikcijama u gospodarstvu, zašto bi se to moralo odnositi i na politiku? Politika i gospodarstvo nisu sami po sebi važni; oni su stanje ili mjera same socijalne biti, ali kontra­ dikcije nastaju u socijalnoj sferi i automatski se prenose u gospodar­ sku ili političku ili u obje istodobno. Bilo bi apsurdno pretpostaviti pogrešivost u gospodarstvu i istodobnu nepogrešivost u politici - što je u neku ruku uvjet toga da napad na SSSR postane neizbježan p r e m a v a š e m postulatu - apsolutni uvjet. G. - To znači da se u svemu oslanjate na kontradikcije, fatalnost i neizbježnost grešaka koje buržoazija mora počiniti, a koje će spriječiti Hitlerov napad na SSSR. Ja j e s a m marksist, R a k o v s k y , ali ovdje, m e đ u nama, da ne bih stvorio izliku za ljutnju na j e d n o g akti­ vista, k a ž e m v a m da, sa svom svojom vjerom u Marxa, ne vjerujem da S S S R postoji zahvaljujući greškama svojih neprijatelja... I mislim da Staljin dijeli to mišljenje. R. - Ali ja n e . . . Ne gledajte me tako, jer se ne šalim i nisam lud. G. - Dopustite mi barem da u to sumnjam, dok ne dokažete svoje izjave. R. - Uviđate li sada da sam imao razloga kvalificirati vašu mark­ sističku kulturu kao sumnjivu? Vaši su argumenti i reakcije isti k a o kod bilo kojeg vojnika i dočasnika. G. - A oni su pogrešni? R. - Oni su ispravni za m a l o g administratora, za birokrata i za masu. Odgovaraju prosječnom b o r c u . . . Oni moraju u to vjerovati, i ponavljati sve o n a k o kako je napisano. Slušajte me, ovo k a ž e m potpuno u povjerenju. Marksizam daje iste rezultate kao i drevne ezoteričke religije. Njihovi su podanici morali znati samo o n o što je bilo najosnovnije i neobrađeno, sve dok je to poticalo njihovu vjeru, od­ nosno, o n o što je najosnovnije, u religiji kao i u revoluciji. G. - Namjeravate li mi izložiti mistični marksizam, nešto kao n o v o slobodno zidarstvo?

286

C r v e n a simfonija

R. - Ne, nikakva ezoterija. Naprotiv, objasnit ću to m a k s i m a l n o j a s n o . M a r k s i z a m j e , prije gospodarski i politički, no filozofski sus­ tav, zavjera s ciljem revolucije. A kako je za nas revolucija j e d i n a apsolutna realnost, slijedi da su fdozofija, gospodarstvo i politika isti­ niti s a m o d o k vode do revolucije. O s n o v n a istina (nazovimo je subjektivnom) ne postoji u gospodarstvu, politici, čak ni u moralu: u svjetlu znanstvene apstrakcije ona je ili istinita ili pogrešna, ali za nas koji sudjelujemo u revolucionarnoj dijalektici, o n a je s a m o istinita. I kako je o n a nama, koji s m o sudionici revolucionarne dijalektike, sa­ mo istinita, i time dakle j e d i n a istina, onda ona m o r a biti ista za sve revolucionare, i takva je bila i za Marxa. M o r a m o postupati u skladu s time. Sjetite se Lenjinova odgovora n e k o m e tko se p o b u n i o uz ar­ g u m e n t da su n a v o d n o njegove namjere u kontradikciji s realnošću: "Osjećam da je to realno", bio je njegov odgovor. Mislite li da je Le­ njin govorio gluposti? Ne, za njega je svaka realnost, svaka istina bila relativna u odnosu na onu jedinu i apsolutnu: revoluciju. M a r x je bio genij. Da se njegovo djelo zaustavilo samo na dubokoj kritici kapita­ lizma, čak bi i to bio nedostižan znanstveni rad; ali na onim mjestima gdje njegova djela dosežu majstorstvo, pojavljuje se očita ironija. Po njegovim riječima " k o m u n i z a m mora pobijediti jer će mu kapital osi­ gurati tu pobjedu, iako je njegov neprijatelj". T a k v a je glavna M a r x ova t e z a . . . M o ž e li biti veće ironije? I zatim je, da bi mu se vjerova­ lo, depersonalizirao kapitalizam i k o m u n i z a m i pretvorio ljudskog pojedinca u osviještenog pojedinca, što je učinio s nevjerojatnim žonglerskim talentom. To je bila njegova lukava m e t o d a koja je ima­ la za cilj pokazati kapitalistima da su takvi pojedinci realnost kapita­ lizma, i da će trijumf k o m u n i z m a biti rezultat urođenog idiotizma; j e r bez postojanja besmrtne gluposti u homo economicusu, k o d njega se ne bi m o g l e pojaviti kontinuirane kontradikcije, k a k o ih je M a r x na­ zvao. Da bi se m o g l a ostvariti transformacija homo sapiensa u homo stultuma, potrebno je posjedovati magičnu snagu, koja je u stanju d o ­ vesti čovjeka do prve stepenice zoološke ljestvice, o d n o s n o do razine životinje. S a m o kada bi homo stultum postojao u epohi kulminacije kapitalizma, M a r x bi m o g a o postaviti svoj aksiom: kontradikcije plus vrijeme j e d n a k o k o m u n i z a m . Vjerujte mi, kada mi koji s m o upoznati s ovim razmišljamo nad M a r x o v i m izjavama, na primjer nad o n o m koja je postavljena nad glavnim ulazom u Lubjanku, ne m o ž e m o

287

D e s Griffin

suzdržati unutrašnju eksploziju smijeha kojom nas je M a r x zarazio; v i d i m o ga kako se u bradu smije cijelom čovječanstvu. G. - I j o š uvijek ste u stanju smijati se najznačajnijem znanstve­ niku epohe? R. - Ja da ga i s m i j a v a m ? . . . To je najveće divljenje! Da bi Marx m o g a o prevariti tolike znanstvenike, bilo je nužno da b u d e iznad svih njih. Dakle: da b i s m o mogli suditi o Marxu u svoj njegovoj veličini, m o r a m o razmotriti pravog Marxa, M a r x a revolucionara, kojeg cijeni­ mo po njegovu manifestu. Što znači M a r x a zavjerenika, jer za njegova je života revolucija bila u stadiju zavjere. Ne duguje tek tako revo­ lucija svoj razvoj i nedavne pobjede upravo tim zavjerenicima. G. - Dakle, vi negirate postojanje dijalektičkog procesa kontra­ dikcija u kapitalizmu, koje vode do konačnog trijumfa k o m u n i z m a ? R. - M o ž e t e biti sigurni kako Marx, da je vjerovao da će k o m u ­ n i z a m pobijediti s a m o zahvaljujući kontradikcijama u kapitalizmu, ne bi nikada, nijednom na tisućama stranica svog znanstvenog revo­ lucionarnog rada s p o m e n u o te kontradikcije. Takav je bio kategorič­ ki imperativ realističke prirode Marxa: ne kao znanstvenika, nego kao revolucionara. Revolucionar i zavjerenik nikada ne bi neprijatelju otkrio tajnu svog trijumfa... Nikada ne bi dao informaciju; d a o bi mu dezinformaciju, kakvu vi upotrebljavate u kontrašpijunaži. Nije li ta­ ko? G. - Ipak, na kraju dolazimo do zaključka (po v a m a ) da u kapi­ talizmu ne postoje nikakve kontradikcije, te da ako M a r x o njima govori, da je to samo revolucionarno-strateška metoda? Jesam li u pra­ v u ? Ali kolosalne i stalno rastuće kontradikcije kapitalizma su vid­ ljive. I tako d o l a z i m o do zaključka kako je M a r x govoreći laži rekao istinu. R. - Opasni ste kao dijalektičar, kada uklonite kočnice skolastičnog dogmatizma i date maha svojoj inventivnosti. Istina je da je Marx izrekao istinu k a d a je lagao. Lagao je kada je pogriješio, definiravši kontradikcije kao "kontinuirane" u povijesti gospodarstva kapitala i nazvavši ih "prirodnim i neizbježnim", ali je istodobno izjavio i istinu jer je z n a o da će se stvoriti kontradikcije koje će progresivno rasti dok ne dosegnu svoju kulminaciju. G. - To znači da imate i antitezu?

288

C r v e n a simfonija

R. - N e m a tu nikakve antiteze. M a r x je iz taktičkih razloga la­ gao o podrijetlu kontradikcija u kapitalizmu, ali ne i o njihovoj očitoj realnosti. On je znao kako su one stvorene, kako su postajale akutne i kako su stvari krenule prema generalnoj anarhiji u kapitalističkoj proiz­ vodnji, što se dogodilo prije trijumfa komunističke revolucije... On je znao da će se to dogoditi, jer je znao one koji su izazvali ta protu­ slovlja. G. - Vrlo je čudno otkriće i novost ova tvrdnja i izlaganje da okolnosti koje su dovele kapitalizam do "samoubojstva", što je dobar izraz buržujskog gospodarstvenika Schmalenbacha, koji je podupirao Marxa, nisu s a m a bit i urođeni zakon kapitalizma. No z a n i m a me da li ć e m o o v i m p u t e m doći do osobnosti? R. - Niste li to osjetili intuitivno? Zar niste primijetili proturječje u M a r x o v i m riječima i djelima? On proglašava nužnost i neizbjež­ nost kapitalističkih kontradikcija, dokazujući postojanje viška vrijed­ nosti i akumulacije, odnosno dokazuje ono što zaista postoji. Spretno postavlja tezu da veća koncentracija proizvodnih sredstava podrazumi­ j e v a veću m a s u proletarijata, koja je veća sila za izgradnju k o m u n i z ­ ma, nije li tako? I d e m o dalje: istodobno s davanjem te izjave osniva Internacionalu. Ali Internacionala j e , u okviru s v a k o d n e v n e klasne borbe, "reformistička", odnosno organizacija čiji je cilj ograničavanje viška vrijednosti i gdje god je to moguće, njegovo uklanjanje. Iz tog razloga, objektivno, Internacionala je proturevolucionarna i antikomu­ nistička organizacija, u skladu s M a r x o v o m teorijom. G. - S a d a s m o došli do toga da je Marx proturevolucionar i antikomunist. R. - Dakle, sad vidite kako se može iskoristiti originalna marksi­ stička kultura. Internacionalu je s logičnom i z n a n s t v e n o m egzaktnošću j e d i n o m o g u ć e opisati kao proturevolucionarnu i antikomuni­ stičku ako čovjek u činjenicama vidi samo izravno vidljiv rezultat, a u tekstu ne čita između redaka. M o ž e se doći do takvih apsurdnih za­ ključaka koji se čine očitima, ako se zaboravi da su riječi i činjenice u m a r k s i z m u p o d l o ž n e strogim zakonima više znanosti: zakonima zavjere i revolucije. G. - H o ć e m o li ikada doći do konačnih zaključaka? R. - Za koji tren. A k o se klasna borba, u gospodarskoj sferi, p o ­ kaže reformističkom u svjetlu svojih prvih rezultata i zato postane 289

D e s Griffin

proturječna teoretskim pretpostavkama koje određuju komunističko društveno uređenje, o n d a je ona u svojoj biti i istinskom značenju p o t p u n o revolucionarna. Ali opet ponavljam: podložna je z a k o n i m a zavjere; to znači skrivanju i maskiranju pravih ciljeva... Ograniče­ nje viška vrijednosti i time akumulacija kao posljedica klasne borbe - to je s a m o stvar pojavnosti, iluzija kojoj je cilj potaknuti osnovni revolucionarni pokret u masama. Već je štrajk pokušaj revolucionarne mobilizacije. Bez obzira da li je uspješan ili ne, njegovi su gospodarski učinci anarhični. Rezultat koji ova metoda donosi je poboljšanje gos­ p o d a r s k o g položaja j e d n e klase i općenito slabljenje gospodarstva; k a k v a god bila širina i uspješnost štrajka, on će uvijek donijeti sma­ njenje proizvodnje. Generalni rezultat: veća bijeda iz koje radnička klasa ne m o ž e pobjeći. To je već nešto. Ali to nije jedini i najvažniji rezultat. K a k o n a m je poznato, jedini cilj svake borbe u gospodarskoj sferi je zaraditi više, a raditi manje. To je gospodarski apsurd, no po našoj terminologiji, u tome je proturječje koje mase nisu zamijetile j e r su u svakom trenutku zaslijepljene povećanjem plaća, koje se o d m a h poništava povećanjem cijena. A ako je država ograničila rast cijena, d o g a đ a se ista stvar; ishod proturječja između želje da se troši više, a proizvodi manje, ovdje je monetarna inflacija. I tako dobiva­ mo opaki zatvoreni krug: štrajk, glad, inflacija, glad. G. - S i z n i m k o m kada se štrajk događa na račun viška vrijed­ nosti kapitalizma. R. - Teorija, čista teorija. Među nama rečeno, uzmite bilo koje godišnje gospodarsko izvješće bilo koje zemlje i podijelite rente i ukupni prihod sa svima onima koji primaju plaće, i vidjet ćete kakav će nevjerojatan rezultat iz toga proizaći. Ovaj je rezultat najveća proturevolucionarna činjenica i m o r a m o ga čuvati kao potpunu tajnu. Jer ako od teoretske dividende odbijete plaće i troškove za direktore, što bi bila posljedica ukidanja vlasništva, tada gotovo uvijek ostaje divi­ d e n d a koja je gubitak za proletarijat. U realnosti to je uvijek gubitak, ako u z m e m o u obzir smanjenje u opsegu i kakvoći proizvodnje. Kako ćete sad vidjeti, poziv na štrajk, kao sredstvo postizanja brzog napret­ ka za dobrobit proletarijata - jedini je izgovor; izgovor potreban da bi se sabotirala kapitalistička proizvodnja. T a k o su proturječjima u buržujskom sustavu d o d a n e i kontradikcije unutar proletarijata; to je dvosjekli mač revolucije, a on - što je očito - ne nastaje sam po sebi: 290

C r v e n a simfonija

postoji organizacija, šefovi, disciplina, i povrh toga postoji glupost. Zar ne sumnjate da su i ta toliko spominjana proturječja kapitalizma, pogotovo financijska, nečije djelo?... Po o n o m e na č e m u se te de­ dukcije temelje, podsjetit ću vas da se u svojoj gospodarskoj borbi proleterska Internacionala slaže s financijskom Internacionalom j e r obje p r o i z v o d e inflaciju i gdje god se one podudaraju, trebalo bi pret­ postaviti k a k o postoji dogovor. To su njegove vlastite riječi. G. - Naslućujem ovdje takav ogroman apsurd ili namjeru p o ­ kretanja n o v o g paradoksa da to ne želim ni zamišljati. Zvuči kao da želite nagovijestiti postojanje nečeg poput kapitalističke, druge k o ­ munističke Internacionale, naravno neprijateljske. R. - Upravo tako. Kad sam govorio o financijskoj Internacionali, zamišljao sam je kao Kominternu, ali da sam priznao postojanje " K o minterne", ne bih rekao da su neprijatelji. G. - A k o želite da g u b i m o vrijeme na konstrukcije i fantazije, m o r a m v a m reći da ste izabrali pogrešan trenutak. R. - Mislite da sam poput kurtizane iz Arapskih noći, koja je noću upotrebljavala svoju maštu kako bi spasila svoj ž i v o t . . . N e . A k o mislite da se udaljavam od teme, varate se. Da b i s m o došli do o n o g a što s m o odredili kao cilj, ako ne želim neuspjeh, m o r a m v a m prije svega razjasniti najbitnije stvari, imajući na u m u vaše generalno nepoznavanje o n o g a što bih nazvao "višim m a r k s i z m o m " . Ne usuđu­ j e m se izbjeći ta objašnjenja jer dobro znam da takva neupućenost postoji u K r e m l j u . . . Dopustite mi da nastavim. G. - Nastavite. Ali ako se pokaže da je sve ovo bio gubitak vre­ m e n a da bi se uzbudila mašta, ova će zabava imati vrlo tužan epilog. Upozorio s a m vas. R. - Nastavit ću kao da nisam ništa čuo. Do sada ste u odnosu na kapital bili skolastik, a kako želim probuditi vaše induktivne talente, podsjetit ću vas na neke vrlo zanimljive stvari. Obratite pozornost na to k a k o d u b o k e zaključke M a r x donosi o tadašnjoj britanskoj indus­ triji, o d n o s n o suvremenoj kolosalnoj industriji i njezinim posljedica­ ma; k a k o je analizira i kritizira; kakvu odbojnu sliku stvara o tvorničarima. U vašoj i u mašti masa stvara se užasna slika kapitalizma i njegova ostvarenja u ljudskom društvu: debeli tvorničar s cigarom u ustima samozadovoljno i gnjevno izbacuje radnikovu ženu i kćerku na ulicu. Nije li tako? Prisjetite se istodobno M a r x o v e umjerenosti i 291

D e s Griffin

njegove buržujske ortodoksnosti kada je proučavao p r o b l e m novca. U pitanju novca ne pojavljuju se njegova poznata proturječja. Finan­ cije s a m e po sebi za njega nisu važne; trgovina i opticaj n o v c a rezul­ tat su prokletog sustava kapitalističke proizvodnje, koja ih p o d v r g a v a sebi i u potpunosti ih određuje. Po pitanju novca M a r x je reakcionar; na veliko iznenađenje nekih, on je to doista bio; imajte na u m u zvi­ j e z d u "petokraku", poput sovjetske, koja sjaji nad cijelom E u r o p o m , a sastoji se od petero braće Rothschilda s b a n k a m a koje posjeduju kolosalne količine bogatstva, najvećeg do tada p o z n a t o g . . . I tako M a r x ne primjećuje tu o g r o m n u činjenicu koja je zavodila maštu lju­ di te epohe. Vrlo č u d n o . . . zar ne? Da li je m o g u ć e da iz te čudne M a r x o v e sljepoće nastaje fenomen koji je odlika svih budućih so­ cijalnih revolucija? To je sljedeće: svi m o ž e m o potvrditi da kad god m a s e p r e u z m u kontrolu nad gradom ili državom, kao da ih uvijek p o g a đ a n e k a vrsta praznovjernog straha pred b a n k a m a i bankarima. Ljudi su pobili kraljeve, generale, biskupe, policajce, svećenike i druge predstavnike privilegirane klase koju su mrzili; opljačkali su i zapalili palače, crkve, čak i središta znanosti, ali iako su revolucije bile gospodarsko-socijalne, životi bankara su poštovani i, shodno tome, veličanstvene zgrade banaka ostale su n e t a k n u t e . . . Po m o j i m infor­ macijama, prije n e g o što sam uhićen, ovo se nastavlja čak i s a d . . . G. - Gdje? R. - U Španjolskoj... Zar ne znate? Kad me pitate, recite mi: zar to ne držite vrlo čudnim? Razmislite, policija... ne znam da li ste obra­ tili pozornost na čudnu podudarnost između financijske Internacionale i proleterske Internacionale. Rekao bih da je j e d n a naličje druge, i da je na stražnjoj strani ona proleterska, budući da je umjerenija od fi­ nancijske. G. - U čemu vidite sličnosti u stvarima koje su toliko oprečne? R. - Objektivno su identične. Kako sam dokazao, Kominterna, koja se poklapa s reformističkim pokretom i sindikalizmom općenito, poziva na anarhiju proizvodnje, inflaciju, siromaštvo i b e z n a đ e masa. Financijeri, u g l a v n o m financijska Internacionala, svjesno ili nesvjes­ no udvostručeni privatnim financijerima, stvaraju ista proturječja, ali u j o š većim r a z m j e r i m a . . . Sada već m o ž e m o uočiti razloge zbog kojih je M a r x prikrio financijska proturječja, koja nisu m o g l a ostati tajna njegovu prodornu uvidu, osim ako financijeri nisu imali 292

C r v e n a simfonija

saveznika čiji je utjecaj - objektivno revolucionaran - bio od najveće važnosti. G. - Slučajna podudarnost, ali ne savezništvo koje podrazumijeva intelekt, volju i d o g o v o r . . . R. - O s t a v i m o ovo gledište ako želite. Prihvatimo se radije su­ bjektivne analize financija, čak i više od toga: pogledajmo kakve točno osobe t a m o djeluju. M e đ u n a r o d n a priroda novca dobro je poznata. Iz toga proizlazi da je organizacija koja ima i akumulira novac k o z m o ­ politska organizacija. Financije na svom vrhuncu - kao svrha same sebe, financijska Internacionala - negiraju i ne priznaju ništa nacio­ nalno, ne priznaju državu i time su anarhične, i bile bi u potpunosti anarhične kada one koje negiraju državu ne bi same n u ž n o bile u svojoj srži država. Takva država je sama moć. A novac je isključivo moć. To je komunistička super-država, koju stvaramo cijelo stoljeće i kojoj je predložak M a r x o v a Internacionala. Analizirajte je i vidjet ćete njenu srž. Nacrt Internacionale i njezin prototip S S S R - to je ta­ kođer čista m o ć . O s n o v n a sličnost između dviju tvorevina je apso­ lutna. To je nešto fatalistično i neizbježno jer je osobnost oba autora bila identična. Financijer je j e d n a k o internacionalan kao i komunist. Obojica se, s različitim izlikama i sredstvima, bore protiv nacionalne buržujske države i negiraju j e . Marksizam zato da bi je promijenio u komunističku državu; iz toga proizlazi kako marksist mora biti internacionalist; financijer negira buržujsku nacionalnu državu i njegovo ne­ giranje završava samo u sebi; zapravo se on ne očituje kao internacionalist, n e g o kao kozmopolitski anarhist... To je njegovo naličje u d a n o m trenutku, ali hajde da vidimo što je on uistinu i što želi biti. Kako vidite, postoji jasna sličnost između komunističke i financijske Internacionale... G. - O v o je slučajna podudarnost subjektivno i objektivno u kon­ tradikcijama, ali j e d n a se lako istrošila, imajući malu važnost, a ova koja je radikalnija, postoji u stvarnosti. R. - Dopustite mi da ne odgovorim odmah, k a k o ne bih prekidao logički slijed... S a m o želim odgonetnuti o s n o v n o načelo: novac je moć. Novac je danas središte globalnih težnji. N a d a m se da se slažete? G. - Nastavite, Rakovsky, molim vas.

293

D e s Griffin

R. - Razumijevanje načina na koji je financijska Internacionala postupno, sve do našeg vremena, postala g o s p o d a r o m novca, tog ma­ gičnog talismana koji je za ljude postao ono što je prije bio B o g , i država, nešto je što u znanstvenom promatranju prelazi umjetnost revolucionarne strategije j e r je istodobno i umjetnost i revolucija. O v o ću pojasniti. Povjesničari i mase, zaslijepljeni v i k o m i p o m p o m oko Francuske revolucije, te narod opijen činjenicom da je uspio odu­ zeti sve moći kralju i privilegiranim klasama, nisu primijetili k a k o je m a l a grupa misterioznih, opreznih i neistaknutih ljudi došla u posjed kraljevskih moći, m a g i č n e snage, gotovo božanske, koje se dokopala g o t o v o ni ne znajući. M a s e nisu primijetile da je vlast prešla u druge r u k e i da su ih uskoro bacili u ropstvo okrutnije od prošlog, budući da je kralj, zbog svojih religioznih i moralnih predrasuda, bio nespo­ soban do kraja iskoristiti takvu m o ć . T a k o se dogodilo da je vrhovna kraljevska vlast došla u ruke osoba čije su im moralne, intelektualne i k o z m o p o l i t s k e kvalitete omogućile da je iskoriste. Jasno je k a k o su to bili ljudi koji nikad nisu bili kršćani, nego kozmopoliti. G. - Što predstavlja ta mitska m o ć koju su stekli? R. - Izborili su za sebe privilegiju kovanja n o v c a . . . N e m o j t e se smijati, j e r ću morati povjerovati da ne znate što je n o v a c . . . M o l i m vas, stavite se u moju poziciju. Moja pozicija p r e m a v a m a je poput asistenta doktora koji bi morao uskrsnulom medicinaru iz d o b a prije Pasteura objasniti bakteriologiju. Ali ja sebi m o g u objasniti vaše ne­ znanje i oprostiti ga. N a š jezik rabi riječi koje izazivaju netočne misli o stvarima i akcijama, zahvaljujući snazi inercije misli, koje ne od­ govaraju p r a v i m i točnim koncepcijama. Ja kažem: novac. Jasno je da se u vašoj mašti o d m a h pojavljuju slike pravog novca, m e t a l n o g i papirnatog. Ali to nije to. Novac nije to; prava kovanica u opticaju istinski je anakronizam. A k o je j o š u uporabi i postoji, o n d a je to sa­ mo zahvaljujući atavizmu, samo zato što i m a interesa u održavanju iluzije, potpune izmišljotine za današnjicu. G. - O v o je briljantan paradoks, riskantan i čak poetičan. R. - A k o želite, o v o je m o ž d a briljantno, ali nije paradoks. Ja z n a m - i zato ste se nasmiješili - da države j o š uvijek izdaju novac od k o m a d a metala, ili papira s likovima kraljeva ili nacionalnim grbo­ vima; pa što o n d a ? Velik dio novca u opticaju, novca za velike po­ slove, koji predstavljaju kompletno bogatstvo nacije, novca, da, 294

C r v e n a simfonija

novca - izdala je ova nekolicina ljudi koje sam s p o m e n u o . Isprave o vlasništvu, čekovi, obveznice, mjenice, njihov otkup, sniženja, bes­ krajne brojke potopile su države poput vodopada. Što je u usporedbi s tim metalni i papirnati n o v a c ? . . . Nešto lišeno utjecaja, neka vrsta m i n i m u m a n a s p r a m rastućoj poplavi financijskog n o v c a koji pre­ plavljuje sve. Oni su, kao najsuptilniji psiholozi, bili u stanju bez m u k e steći čak i više, zahvaljujući nedostatku razumijevanja. Kao dodatak golemoj varijaciji različitih formi financijskog novca, oni su stvorili kreditni novac koji je obećavao svoje povećanje gotovo do beskonačnosti... I dati mu brzinu z v u k a . . . to je apstrakcija, misao, brojka, svota; kredit, vjera... Da li n a p o k o n razumijete?... Prijevara; lažni novci, koji su oza­ konjeni... da se poslužim njihovom terminologijom, tako da me razu­ mijete. B a n k e , burze i cijeli svjetski financijski sustav - o g r o m n a je mašinerija čija je svrha stvaranje neprirodnih skandala, po Aristote­ lovim riječima; natjerati novac da proizvodi novac - ako postoji ne­ što što je zločin u gospodarstvu, tada je u odnosu na financije to zlo­ čin protiv k o d e k s a zločina, budući da je to lihvarstvo. Ne z n a m s kakvim se a r g u m e n t i m a sve ovo opravdava: prijedlogom da dobivaju legalne k a m a t e . . . Prihvaćajući čak i to, čak i ako je dopuštenje više nego nužno, vidimo da lihvarstvo j o š uvijek postoji, j e r čak i ako je kamata legalna, ona proizvodi i krivotvori nepostojeći kapital. Neću ni spominjati slučajeve kada su kreditni novci, o d n o s n o lažni, pro­ izvedeni, veći od količine koja čini kapital. Imajući na u m u da se za­ konita k a m a t a ne temelji na stvarnom, nego na nepostojećem kapi­ talu, kamata je nelegalna toliko koliko je fiktivni kapital veći od onog istinskog. Imajte na u m u da je ovaj sustav, koji p o d r o b n o objašnjavam, j e ­ dan od najnevinijih od upotrijebljenih za izradu lažnog novca. Z a m i ­ slite, ako možete, malu grupu ljudi koja ima neograničenu vlast kroz posjedovanje stvarne vrijednosti i vidjet ćete da su apsolutni burzov­ ni diktatori; i shodno tome, i diktatori proizvodnje i distribucije, rada i potrošnje. A k o imate dovoljno mašte, pomnožite o v o s globalnim faktorom i vidjet ćete njegov anarhični, moralni i socijalni utjecaj, odnosno revolucionarni utjecaj... Da li sada razumijete? G. - Ne, j o š ne. R. - Očito je vrlo teško razumjeti čuda. 295

D e s Griffin

G. - Č u d a ? R. - Da, čuda. Nije li čudo da se drvena klupa pretvori u h r a m ? A ipak su ljudi takva čuda vidjeli tisuću puta i nisu trepnuli o k o m tijekom cijelog stoljeća. Jer ovo je bilo prvorazredno čudo, da su se klupe na kojima su sjedili prljavi lihvari sada pretvorile u h r a m o v e koji u svoj svojoj veličini stoje na svakom uglu današnjih velikih gradova, sa svojim poganskim kolonadama, a mnoštva u njih ulaze s vjerom koju im do tada nisu dali nebeski bogovi i n e u m o r n o donose depozite svih svojih imovina bogu novca koji, zamišljaju, živi u če­ ličnim sefovima bankara, i koji je unaprijed usmjeren k svojoj bo­ žanskoj misiji povećavanja bogatstva do metafizičkog beskraja. G. - O v o je n o v a religija trule buržoazije? R. - Religija, da, religija moći. G. - Zvučite kao pjesnik gospodarstva. R. - M o ž e t e to i tako nazvati; jer da bi se prikazala slika finan­ cija k a o umjetničkog djela, koje je očito djelo genija, i najrevolucio­ narnije djelo svih vremena, poezija je nužna. G. - To je pogrešno gledište. Financije su, kako ih je tumačio M a r x , i j o š preciznije Engels, određene sustavom kapitalističke pro­ izvodnje. R. - T o č n o , samo obrnuto: kapitalistički sustav proizvodnje od­ ređen je financijama. Činjenica da Engels tvrdi suprotno i čak to p o ­ kušava dokazati najočitiji je primjer da financije upravljaju buržujskom proizvodnjom. To je tako, i tako je bilo i prije M a r x a i Engelsa, financije su bile najmoćniji instrument revolucije i K o m i n t e r n a je bila s a m o oruđe u njihovim rukama. Ali ni M a r x ni Engels to neće raspravljati. Naprotiv, koristeći svoj talent znanstvenika, morali su zamaskirati istinu po drugi put, u interesu revolucije. I to su obojica učinila. G. - O v a priča nije nova. Sve me ovo podsjeća na o n o što je Trocki pisao prije kojih deset godina. R. - R e c i t e . . . G. - Kada on izjavljuje da je Kominterna u usporedbi s burzom u N e w Yorku konzervativna organizacija; on ukazuje na velike ban­ kare kao pokretače revolucije. R. - Da, izjavio je to u maloj knjizi u kojoj je prorekao pad En­ g l e s k e . . . Da, rekao je to i dodao: " T k o pokreće Englesku putem re­ v o l u c i j e ? " . . . i odgovorio: "Ne Moskva, nego N e w York."
296

C r v e n a simfonija

G. - Ali sjetite se njegove izjave da su newyorški financijeri kri­ votvorili revoluciju, da je ona provedena nesvjesno. R. - Objašnjenje koje sam već dao da v a m p o m o g n e shvatiti zašto su Engels i M a r x prikrili istinu, j e d n a k o je primjenjivo i na Lea Trockog. G. - Kod T r o c k o g cijenim j e d i n o to što je u nekoj vrsti literarne forme interpretirao viđenje činjenice koja je kao takva i predobro poz­ nata, s kojom s m o se već upoznali. Trocki prilično točno izjavljuje da ovi bankari "nezaustavljivo i nesvjesno provode svoju revolucio­ narnu misiju". R. - I nastavljaju s tom misijom unatoč činjenici da ju je Trocki objavio? Vrlo č u d n o ! Zašto ne unaprijede svoje akcije? G. - Financijeri su nesvjesni revolucionari j e r su takvi samo objektivno, što je rezultat njihove intelektualne nesposobnosti da vide krajnje posljedice. R. - Vjerujete li to uistinu? Mislite li da među tim p r a v i m geniji­ ma i m a nekih koji su nesvjesni? Držite li idiotima ljude kojima je danas podčinjen cijeli svijet? To bi zaista bilo vrlo glupo proturječje! G. - Na što ciljate? R. - J e d n o s t a v n o izjavljujem da su oni revolucionari objektivno i subjektivno, sasvim svjesno. G. - Bankari! Jeste li ludi? R. - Ja n e . . . A vi? Razmislite trenutak. Ti su ljudi poput nas. Okolnost da oni kontroliraju novac u neograničenim količinama, sve dok ga sami stvaraju, ne daje n a m mogućnost odrediti granice njiho­ vih ambicija... A k o postoji nešto što čovjeku daje p o t p u n o zadovolj­ stvo, o n d a je to zadovoljenje njegovih ambicija. A najviše z a d o v o ­ ljenje njegove želje za moći. Zašto ti ljudi, bankari, ne bi imali težnje prema moći, p r e m a potpunoj moći? Jednako kao vi i ja. G. - Ali ako, po vama - a ja dijelim vaše mišljenje - oni već imaju globalnu političku m o ć , kakvu drugu m o ć m o g u željeti? R. - V e ć sam v a m rekao: potpunu moć. T a k v u kakvu Staljin ima u S S S R - u , ali na svjetskoj razini. G. - M o ć poput Staljinove, ali s drugim ciljem. R. - M o ć , ako je u stvarnosti apsolutna, m o ž e biti samo jedna. Ideja apsolutnosti isključuje množinu. Iz tog razloga m o ć za kojom teže K o m i n t e r n a i " K o m i n t e r n a " je iste vrste, budući da je apsolutna, 297

D e s Griffin

te i u politici m o r a biti jedinstvena i identična: Apsolutna m o ć sama je sebi svrha, inače nije apsolutna. A do današnjeg dana j o š nije izu­ mljena nijedna mašinerija potpune moći osim komunističke države. Kapitalistička buržujska m o ć , čak i u svojoj najvišoj točki, carskoj moći, ograničena je m o ć j e r je teoretski, u drevnim v r e m e n i m a , bila utjelovljenje b o ž a n s k o g u faraonima i carevima, no bez obzira na to, z b o g gospodarskog karaktera života u tim primitivnim d r ž a v a m a i zahvaljujući tehničkoj nerazvijenosti državnog aparata, uvijek je bilo mjesta za pojedinačne slobode. Razumijete li da oni koji već djelo­ mično vladaju državama i svjetskim vladama imaju pretenzije k svjet­ skoj dominaciji? Shvatite da je to jedina stvar koju j o š nisu postigli... G. - O v o je zanimljivo; barem kao primjer ludila. R. - N a r a v n o , ludila u manjoj mjeri n e g o u slučaju Lenjina koji je sanjao o vlasti nad cijelim svijetom na svom tavanu u Švicarskoj, ili ludila Staljina koji je sanjao o istoj stvari tijekom egzila u sibirskoj kolibi. Mislim da su snovi s takvim ambicijama p u n o prirodniji za bogataše koji žive u zgradurinama N e w Yorka. G. - Da zaključimo: tko su oni? R. - Zar ste toliko naivni da mislite da bih ja ovdje bio zatvore­ nik da z n a m tko su " o n i " ? G. - Zašto? R. - Iz vrlo j e d n o s t a v n o g razloga: onaj tko ih poznaje, ne bi se našao u situaciji gdje bi m o r a o izvijestiti o njima... O v o je o s n o v n o pravilo svake inteligentne zavjere, s kojim ste sigurno dobro upoznati. G. - Ali rekli ste da su bankari? R. - Ne j a ; sjetite se da sam stalno govorio o financijskoj Internacionali, a k a d a sam spominjao osobe, rekao sam " o n i " , ništa više. A k o želite da vas otvoreno izvijestim, dajem vam samo činjenice, ali ne i i m e n a jer ih ne znam. Mislim da neću pogriješiti ako v a m k a ž e m da nijedan od njih nije osoba na političkom položaju ili položaju u Svjetskoj banci. K a k o sam shvatio nakon ubojstva R a t h e n a u a u Rapallou, oni daju političke ili financijske položaje s a m o posrednicima. Očito lojalnim o s o b a m a od povjerenja, koje j a m č e na tisuću načina; tako da se m o ž e izjaviti da su bankari i političari samo m a r i o n e t e . . . iako su na vrlo visokim položajima i izgledaju k a o autori planova koji se provode.

298

C r v e n a simfonija

G. - Iako se ovo može razumjeti i logično j e , nije li vaša izjava o neupućenosti s a m o izbjegavanje? Kako se meni čini, i po informa­ cijama koje s a m dobio, vi ste se nalazili na dovoljno v i s o k o m mjestu u zavjeri da biste znali m n o g o više. Ne znate nijednog od njih o s o b ­ no? R. - Da, naravno da mi ne vjerujete. Došao sam do točke gdje sam objasnio da govorim o ljudima s osobnošću... kako bih r e k a o ? . . . koja je mistična, k a o kod Gandhija, ili tako nešto, ali bez ikakvih izvanjskih pokazatelja. Mistici, ili čista m o ć koja se oslobodila svih vulgarnih tričarija. Ne znam razumijete li m e ? Pa, po njihovim ime­ nima i k u ć n i m a d r e s a m a ne poznajem i h . . . Zamislite Staljina u sa­ dašnjem trenutku k a k o vlada S S S R - o m , ali neokružen zidovima, bez ikakva osoblja o k o sebe, s istim j a m s t v i m a za svoj život kao i bilo koji drugi građanin. Kakvim bi se sredstvima m o g a o čuvati od na­ srtaja na svoj život? On bi prije svega bio zavjerenik, koliko god ve­ lika bila njegova m o ć : bio bi anoniman. G. - To što kažete logično j e , ali ne vjerujem vam. R. - Vjerujte mi, ipak; ne znam ništa; kada bih znao, kako bih bio sretan! Ne bih bio ovdje, moleći za svoj život. D o b r o razumijem vaše sumnje te da, u maniri vašeg policijskog obrazovanja, imate potrebu saznati nešto o tim osobama. Da vam ugodim, i zato što je to bitno za cilj koji s m o pred sebe postavili, učinit ću sve u mojoj moći da vas informiram. Poznato vam je da je po nepisanoj povijesti, poznatoj sa­ mo nama, k a o utemeljitelj Prve komunističke Internacionale s p o m e ­ nut, naravno tajno, Weishaupt. Sjećate se njegova i m e n a ? On je bio na čelu m a s o n a koji su bili poznati pod i m e n o m Iluminati; ovo je ime posudio od druge antikršćanske zavjere tog v r e m e n a - gnosticizma. Taj važni revolucionar, Semit i bivši jezuit, predviđajući trijumf Francuske revolucije odlučio je, ili mu je m o ž d a bilo naređeno (neki kao njegovog nadređenog spominju važnog filozofa M e n d e l s s o h n a ) , osnovati tajnu organizaciju koja je trebala potaknuti Francusku re­ voluciju i gurnuti je dalje od njenih političkih ciljeva, s namjerom da je pretvori u socijalnu revoluciju zbog utemeljenja k o m u n i z m a . U tim herojskim v r e m e n i m a bilo je strahovito o p a s n o spomenuti k o ­ m u n i z a m kao cilj; to je potaknulo razne predostrožnosti i tajne koje su morale okruživati Iluminate. Bilo je potrebno više od stotinu godi­ na prije n e g o što je čovjek m o g a o priznati da je komunist, bez 299

D e s Griffin

opasnosti da završi u zatvoru ili da ga pogube. To je manje-više poz­ nato. O n o što nije poznato, to su odnosi Weishaupta i prvih Rothschilda. Tajna stjecanja imovine najpoznatijih bankara mogla se objas­ niti činjenicom da su bili blagajnici prve Kominterne. Postoje dokazi da su, kada su se raširili po pet provincija europskog financijskog car­ stva, petorica braće imala tajnu p o m o ć u akumulaciji tih ogromnih svota; m o g u ć e je da je ona došla od onih prvih komunista iz bavarskih katakombi, koji su se već raširili Europom. Ali drugi kažu, a ja mislim da je to vjerojatnije, kako Rothschildi nisu bili blagajnici, već šefovi tih prvih tajnih komunista. To je mišljenje utemeljeno na dobro pozna­ toj činjenici da su Marx i najviši vođe Prve Internacionale - već otvo­ rene - i zajedno s njima Herzen i Heine, bili pod kontrolom baruna Lionela Rothschilda, čiji je revolucionarni portret napravio Disraeli (u Coningsbyju nap. pr.). Opisao ga je u liku Sidonija: čovjeka koji j e , po pričanju, bio multimilijunaš, p o z n a v a o i kontrolirao špijune, carbonare, slobodne zidare, tajna židovska društva, R o m e , revolucio­ nare, itd., itd. S v e ovo doima se fantastičnim. No d o k a z a n o je k a k o je Sidonij idealizirani portret sina Nathana Rothschilda, što se također m o ž e zaključiti iz kampanje koju je pokrenuo protiv cara Nikolaja, u korist Herzena. On je u toj kampanji pobijedio. A k o je sve što m o ­ ž e m o zaključiti u svjetlu tih činjenica istinito, mislim da b i s m o čak mogli odrediti tko je izmislio tu groznu mašineriju akumulacije i anarhije - financijsku Internacionalu. U isto vrijeme, mislim da je to bila i osoba koja je stvorila revolucionarnu Internacionalu. To je dje­ lo genija: stvoriti uz p o m o ć kapitalizma akumulaciju najvećeg stup­ nja, gurnuti proletarijat u štrajkove, posijati beznađe i istodobno osno­ vati organizaciju koja će ujediniti proletere s ciljem pokretanja revo­ lucije. T i m e je napisano najveličanstvenije poglavlje povijesti. Čak i više: sjetite se riječi majke braće Rothschilda: " A k o moji sinovi tako žele, o n d a neće biti rata." Znači da su oni bili suci, gospodari mira i rata, ali ne i vladari. Jeste li sposobni zamisliti činjenicu takvog koz­ m i č k o g značenja? Zar sam rat nije revolucionarna funkcija? Rat - ko­ muna. Od tog je vremena svaki rat bio ogroman korak u pravcu komu­ nizma. Kao da je neka tajnovita sila ispunila strastvenu Lenjinovu želju koju je izrekao G o r k o m . Sjetite se: 1905. - 1914. Priznajte ba­ rem dvije ili tri razine utjecaja koji vode do k o m u n i z m a , a nisu i ne mogu biti pod kontrolom proletarijata. Ratove nije izazvala ni

300

C r v e n a simfonija

kontrolirala ni Treća Internacionala, ni SSSR, koji u to vrijeme nije ni postojao. J e d n a k o tako nije ih mogla izazvati, j o š manje kontro­ lirati, mala g r u p a boljševika u emigraciji, iako su oni željeli rat. To je prilično j a s n o . Internacionala i S S S R imaju j o š manje mogućnosti za takve o g r o m n e akumulacije kapitala i stvaranje nacionalne ili inter­ nacionalne anarhije u kapitalističkoj proizvodnji - anarhije koja je u stanju navesti ljude da radije spale o g r o m n e količine hrane nego da je daju o n i m a koji gladuju, i koja je u stanju stvoriti o n o što je Rathenau opisao u jednoj od svojih izjava: "Dovesti do toga da pola svijeta proizvodi balegu, a druga polovina je koristi." I na kraju, može li proletarijat vjerovati da je to uzrok ove inflacije koja raste geometrij­ skom progresijom, ovog pada vrijednosti, stalnog stjecanja viška vrijednosti i akumulacija financijskog kapitala, ali ne i lihvarskog ka­ pitala, i da k a o rezultat činjenice da se ne m o ž e spriječiti neprekidan pad k u p o v n e moći, dolazi do proletarizacije srednje klase koja je istinski protivnik revolucije. Proletarijat ne nadzire ni polugu gospo­ darstva ni polugu rata. Ali je on sam treća poluga, jedina vidljiva i upo­ trebljiva poluga, koja zadaje posljednji udarac moći kapitalističkog društva. Da, oni ga osvajaju, ako im " o n i " to dopuste. G. - Ponavljam vam da sve ovo što ste iznijeli u tako literarnoj formi ima svoje ime koje smo već p u n o puta ponovili u o v o m bes­ krajnom razgovoru: prirodne kontradikcije kapitalizma, a ako j e , ka­ ko vi tvrdite, uključena i neka druga volja i aktivnost, tada želim da me uputite na konkretan slučaj. R. - Zahtijevate samo j e d a n ? Pa, onda poslušajte malu priču: Oni su diplomatski izolirali cara za vrijeme rusko-japanskog rata, a Sjedinjene Američke Države su financirale Japan; točnije, to je učinio Jacob Schiff, upravitelj banke Kuhn, L o e b & Co., nasljednika kuće Rothschilda, odakle Schiff i vuče korijene. Bio je toliko utjecajan da je uspio u t o m e da Sjedinjene Američke D r ž a v e , koje su imale kolonijalne posjede u Aziji, podupru stvaranje j a p a n s k o g carstva, koje je naginjalo netrpeljivosti prema strancima; i E u r o p a već osjeća učinke te ksenofobije. Iz logora za ratne zarobljenike u Petrograd stižu najbolji borci, obučeni kao revolucionarni agenti; oni su t a m o poslani iz A m e r i k e , s odobrenjem Japana, što su dogovorile osobe koje su fi­ nancirale Japan. Rusko-japanski rat, zahvaljujući organiziranom p o ­ razu carske vojske, pokrenuo je revoluciju 1905. koja j e , iako 301

D e s Griffin

preuranjena, z a m a l o uspjela; iako nije, ipak je stvorila potrebne političke uvjete za pobjedu 1917. Reći ću i više od toga. Jeste li čitali biografiju T r o c k o g ? Sjetite se prvog revolucionarnog razdoblja. On je j o š uvijek mladić; nakon bijega iz Sibira, neko je vrijeme živio m e đ u emigrantima u Londonu, Parizu i u Švicarskoj; Lenjin, Plekhanov, M a r t o v i drugi rukovoditelji na njega su gledali kao na obećavajućeg pridošlicu. Ali već pri prvom raskolu on se drznuo ponašati neovisno, nastojeći postati posrednik u pomirenju. S 25 godina, 1905., vratio se u Rusiju sam, bez partije i bez svoje organizacije. Pročitajte izvještaje o revoluciji 1905. koje Staljin nije " o d r e z a o " ; na primjer onaj o Lunatčarskom, koji nije bio trockist. Trocki je bio vo­ deća o s o b a za vrijeme revolucije u Petrogradu. T a k v o je zapravo bilo stanje stvari. Jedino je on iz svega izašao s v e ć o m popularnošću i utjecajem. Ni Lenjin ni Martov ni Plekhanov nisu stekli popularnost. S a m o su je zadržali, i čak ponešto izgubili. Kako i zašto se nepoznati Trocki uzdigao, j e d n i m potezom dobivajući veći utjecaj od o n o g koji su najstariji i najutjecajniji revolucionari imali? Vrlo j e d n o s t a v n o : oženio se. Zajedno s njim u Rusiju je došla njegova žena - Sedova. Znate li tko je ona? O n a je povezana sa Zhivotovskyjem, koji je p o ­ vezan s b a n k a r i m a Wartburgima, partnerima i rođacima J a c o b a Schiffa, o d n o s n o s financijskom grupom koja j e , k a k o sam već rekao, fi­ nancirala revoluciju 1905. To je razlog zašto se Trocki j e d n i m potez­ om uspeo na vrh revolucionarne liste. Ovdje se nalazi i ključ njegove prave osobnosti. K r e n i m o u 1914. U pozadini atentata na nadvojvodu stoji Trocki, i taj je atentat pokrenuo europski rat. Zar stvarno mislite da su ubojstvo i rat s a m o p o d u d a r n o s t i ? . . . K a k o je Lord Melchett iz­ j a v i o na j e d n o m cionističkom kongresu. Analizirajte u svjetlu neslučajnosti razvoj vojnih akcija u Rusiji. "Defetizam" je primjerena riječ. P o m o ć saveznika caru bila je regulirana i vođena tako umjesno da je savezničkim veleposlanicima dala pravo da zbog toga isprovo­ ciraju s u k o b e i dobiju od Nikolaja, zahvaljujući njegovoj gluposti, samoubilačke prednosti, jednu za drugom. M a s a ruskog topovskog m e s a bila je ogromna, ali ne i neiscrpna. Serija organiziranih poraza dovela je do revolucije. Kad je opasnost zaprijetila sa svih strana, rje­ šenje je p r o n a đ e n o u ustanovljavanju demokratske republike - "veleposlaničke republike", kako ju je Lenjin nazivao. D r u g i m riječima, to je značilo uklanjanje svake prijetnje revolucionarima. Ali to nije sve.

302

C r v e n a simfonija

Kerensky je isprovocirao daljnji napredak, uz veliku količinu proli­ vene krvi. On dovodi do toga da se demokratska revolucija proširi izvan svojih granica. I čak i više: Kerensky je trebao u potpunosti predati državu u ruke komunistima, i to je i učinio. Trocki je dobio šansu " n e o p a z i c e " okupirati cijeli državni aparat. K a k v a čudna slje­ poća! Pa, to je realnost toliko hvaljene Oktobarske revolucije. Bolj­ ševici su uzeli o n o što su im " o n i " dali. G. - Usuđujete se reći da je Kerensky bio Lenjinov suradnik? R. - Lenjinov - ne. Suradnik T r o c k o g - da. Točnije je reći: "nji­ h o v " suradnik. G. - A p s u r d n o ! R. - Ne možete razumjeti... baš vi? To me čudi. Da ste vi špijun, i da, skrivajući svoj identitet, uspijete doći do pozicije zapovjednika neprijateljske tvrđave, ne biste li otvorili vrata n a p a d a č i m a za koje zapravo radite? Ne biste li postali zatvorenik koji je doživio poraz? Ne biste li bili u smrtnoj opasnosti tijekom napada na tvrđavu, ako bi vas neki od napadača, koji ne bi znao da je vaša uniforma samo ma­ ska, držao neprijateljem? Vjerujte mi: bez obzira na k i p o v e i mau­ zolej, k o m u n i z a m duguje Kerenskom m n o g o više n e g o Lenjinu. G. - Želite li reći da je Kerensky bio svjestan i dobrovoljan defetist? R. - Da, za m e n e je to sasvim j a s n o . Shvatite da sam ja o s o b n o imao udjela u tome. Reći ću vam čak i više: znate li tko je financirao Oktobarsku revoluciju? " O n i " su je financirali; točnije, preko istih bankara koji su financirali Japan 1905., odnosno Jacoba Schiffa i bra­ ću W a r b u r g ; to podrazumijeva veliku bankovnu konstelaciju, preko j e d n e od pet b a n a k a koje su članice federalnih rezervi, preko b a n k e Kuhn, L o e b & C o . ; tu su sudjelovali i drugi američki i europski ban­ kari, poput G u g g e n h e i m a , Hanauera, Breitunga, Aschberga, " N y a B a n k e n a " iz Stockholma. Ja sam "slučajno" bio u Stockolmu i sudje­ lovao u prebacivanju novca. Dok Trocki nije stigao, bio sam jedini predstavnik revolucionarne strane. Ali na kraju je stigao; m o r a m na­ glasiti da su ga saveznici protjerali iz Francuske jer je bio defetist. I isti su ga saveznici pustili da bude defetist u savezničkoj Rusiji... " N o v a šansa." T k o je to dogovorio? Isti ljudi koji su dogovorili da Lenjin prođe kroz Njemačku. Da, " o n i " su mogli T r o c k o g , defetista, izvući iz k a n a d s k o g kampa, poslati ga u Englesku i dalje u Rusiju, 303

D e s Griffin

omogućujući mu da slobodno prođe kroz sve savezničke kontrole; drugi "njihovi", navodno Rathenau - omogućili su Lenjinu prolaz kroz neprijateljsku Njemačku. A k o bez predrasuda proučavate povijest re­ volucije i građanskog rata i iskoristite sve svoje istraživačke sposob­ nosti koje znate primijeniti na stvari koje su m n o g o manje važne i očite, tada ćete sagledati informacije u njihovoj cjelokupnosti i pro­ učiti odvojene detalje sve do događaja-anegdota i susresti se s cijelim nizom "nevjerojatnih podudaranosti". G. - Dobro, hajdemo prihvatiti tezu da nije baš sve bilo stvar sreće. Kakve v a m zaključke ovdje donose praktični rezultati? R. - Dopustite mi da završim ovu malu priču i stići ć e m o do za­ ključaka. Od svog dolaska u Petrograd, Lenjin je otvoreno primao Trockog. Kako vrlo dobro znate, tijekom intervala između dviju revo­ lucija, između njih su postojale duboke razlike. Sve je zaboravljeno i Trocki se pojavljuje kao svoj gospodar u odnosu na revoluciju, htio to Staljin ili ne. Zašto? Ovu tajnu zna Lenjinova žena - Krupskaja. O n a zna tko je zapravo Trocki; ona je ta koja je nagovorila Lenjina da primi T r o c k o g . Da ga nije primio, Lenjin bi ostao blokiran u Švi­ carskoj; to mu je bio dovoljan razlog, a osim toga, znao je da je T r o c ­ ki osiguravao novac i p o m a g a o u dobivanju o g r o m n e m e đ u n a r o d n e p o m o ć i ; d o k a z toga bio je zapečaćen vlak. Nadalje, ujedinjenje bez­ načajne stranke boljševika s cijelim ljevičarskim revolucionarnim k a m p o m , socijal-revolucionarima i anarhistima bio je rezultat rada T r o c k o g , a ne Lenjinove čelične odlučnosti. Nije bez razloga prava stranka " n e s t r a n a č k o g " Trockog bila drevni Bund židovskog proleta­ rijata iz kojeg su se razvile sve m o s k o v s k e revolucionarne frakcije kojima je dao 9 0 % vođa; ne službeni i općepoznati B u n d , n e g o tajni B u n d koji se infiltrirao u sve socijalističke stranke, čiji su vođe goto­ vo svi bili pod njihovom kontrolom. G. - I K e r e n s k y ? R. - I K e r e n s k y . . . i neki drugi vođe koji nisu bili socijalisti, v o đ e buržujskih političkih frakcija. G. - Kako to? R. - Zaboravili ste ulogu masona u prvoj fazi demokratsko-buržujske revolucije? G. - Da li je i njih kontrolirao Bund? 304

C r v e n a simfonija

R. - N a r a v n o , oni su bili najbliži, ali zapravo su bili podložni "njima". G. - Bez obzira na rastuću plimu marksizma, koja je također pri­ jetila njihovim životima i privilegijama? R. - Bez obzira na to; očito oni nisu uvidjeli opasnost. Imajte na umu da je svaki mason u svojoj mašti vidio i nadao se vidjeti više od onoga što je u stvarnosti postojalo, jer je zamišljao stvari koje su za njega bile profitabilne. Kao dokaz političke moći njihovog udruženja, pobrinuli su se da masoni budu u vladama i u vrhu država buržujskih nacija, a broj im je stalno rastao. Imajte na umu da su u to vrijeme vladari savezničkih država bili slobodni zidari, s vrlo m a l o iznimaka. To im je bio d o k a z velike moći. U potpunosti su vjerovali da će se revolucija zaustaviti na buržujskoj republici francuskog tipa. G. - P r e m a slici kojom je prikazana Rusija 1917., čovjek bi m o r a o biti vrlo naivan da u to povjeruje... R. - Bili su i ostali takvi. Masoni nisu ništa naučili iz prve lek­ cije - velike revolucije, u kojoj su igrali o g r o m n u revolucionarnu ulogu; o n a je progutala većinu masona, počevši s velikim meštrom Orleanske lođe, točnije, sa slobodnim zidarom L o u i s o m XVI., da bi nastavila uništavati žirondince, hebertiste, j a k o b i n c e , itd.... a ako su neki preživjeli, bilo je to zbog brumairea (drugi mjesec po francu­ skom r e p u b l i k a n s k o m kalendaru nap. pr.). G. - Želite li reći da masoni moraju umrijeti od ruke revolucije koja je p r o v e d e n a uz njihovu p o m o ć ? R. - Upravo tako. Izrekli ste istinu koja je obavijena velom tajne. Ja sam m a s o n , to već znate. Nije li tako? Pa reći ću v a m veliku tajnu, razotkrivanje koje je obećano masonima na višim stupnjevima, ali koja im se ne otkriva na 2 5 . , ni na 3 3 . , a ni na 9 3 . niti bilo kojoj dru­ goj visokoj razini bilo kojeg rituala. Jasno je da za o v o z n a m ne kao mason, n e g o k a o j e d a n od "njih". G. - A to j e ? R. - S v a k a masonska organizacija pokušava ostvariti potrebne preduvjete za trijumf komunističke revolucije; to je očiti cilj masona; j a s n o je da se sve ovo radi pod raznim izlikama; ali oni se uvijek skri­ vaju iza dobro znanog trostrukog slogana (sloboda, jednakost, brat­ stvo nap. pr.). Razumijete li? No kako komunistička revolucija ima na umu likvidaciju, kao klase, cijele buržoazije, fizičko uništavanje 305

D e s Griffin

buržoaskih političkih vođa, slijedi da je prava tajna m a s o n s t v a - sa­ m o u b o j s t v o masonerije kao organizacije i fizičko samoubojstvo svakog važnijeg masona. Možete, naravno, shvatiti da takav kraj, koji se s p r e m a svakom masonu, u potpunosti zahtijeva tajnost, prikrivanje i uvođenje cijele n o v e serije tajni, kojima je cilj skriti onu pravu. A k o j e d n o g dana budete nazočili nekoj od budućih revolucija, nemojte propustiti m o g u ć n o s t promatranja izraza iznenađenja i gluposti na licu n e k o g slobodnog zidara kad shvati da mora umrijeti od ruku re­ volucionara. Koliko on vrišti i želi da se priznaju njegove zasluge za revoluciju! To je prizor od kojeg možete umrijeti... ali od smijeha. G. - I j o š uvijek poričete urođenu glupost buržoazije? R. - Poričem je kod buržoazije kao klase, ali ne u određenim sek­ torima. Postojanje ludnice ne dokazuje univerzalnu ludnicu. Slobod­ no zidarstvo također je ludnica, ali na slobodi. No da nastavim dalje: revolucija je bila uspješna; vlast je preuzeta. T a d a nastaje prvi prob­ lem: mir, i s njim prva razilaženja u partiji, unutar koje snage koa­ licije zloupotrebljavaju m o ć . Neću v a m objašnjavati o n o što je dobro poznato, borbu između pristaša i protivnika mira Brest-Litovsk. Jedino ću istaknuti o n o što je već onda bilo vidljivo, a poslije je p r o z v a n o trockističkom opozicijom. To su ljudi od kojih je j e d a n dio već bio likvidiran, a drugi je tek trebao biti; svi su oni bili protiv potpisivanja mirovnog sporazuma. Taj je mir bio pogreška i nesvjesna Lenjinova izdaja međunarodne revolucije. Zamislite boljševike na mirovnoj kon­ ferenciji u Versaillesu, a zatim u Ligi naroda, koji se nalaze u Njemač­ koj s C r v e n o m armijom, koju su naoružali i opskrbili saveznici. So­ vjetska je država trebala sudjelovati s oružjem u njemačkoj revoluci­ j i . . . T a d a bi nastala sasvim druga karta Europe. Ali Lenjin, zaražen snagom moći, uz p o m o ć Staljina koji je također osjetio plodove moći, uz potporu nacionalnog ruskog krila partije, koje je imalo na raspo­ laganju materijalna dobra, provodi svoju volju. Tada je rođen "soci­ jalizam u jednoj zemlji", odnosno nacional-komunizam, koji je danas d o s e g a o svoju kulminaciju pod Staljinom. Očito je da je bilo borbe, ali u t a k v o m obliku i širini da komunistička država ne b u d e uništena; taj je uvjet vezao opoziciju tijekom cijele buduće borbe, sve do današnjeg dana. To je bio razlog prve pogreške i svih drugih koje su uslijedile. Ali borba je bila ozbiljna, okrutna, iako skrivena, k a k o ne bi kompromitirala naše sudjelovanje u vlasti. Trocki je uz p o m o ć 306

C r v e n a simfonija

prijatelja organizirao Kaplanov pokušaj atentata na Lenjina. Na nje­ govu je naredbu B l u m k i n ubio ambasadora Mirbacha. Državni udar koji je pripremila Spiridonova sa svojim socijal-revolucionarima koordinirao je Trocki. Njegov čovjek za sve te poslove, koji je bio izvan svake sumnje, bio je Rosenblum, litvanski židov, koji se služio i m e n o m O ' R e i l l y i bio poznat kao najbolji špijun britanske obavje­ štajne službe. U stvarnosti, on je bio "njihov" čovjek. R a z l o g što su odabrali tog č u v e n o g Rosenbluma bio je u tome što je on bio poznat samo k a o britanski špijun, tako da u slučaju neuspjeha odgovornost ne bi pala na T r o c k o g ili na nas, nego na Englesku. T a k o je i bilo. Zahvaljujući g r a đ a n s k o m ratu, odbacili s m o zavjereničke i teroristič­ ke metode, j e r n a m se pružila prilika da u svojim r u k a m a d r ž i m o prave snage države, budući da je Trocki postao organizator i v o đ a so­ vjetskih oružanih snaga; prije toga one su se n e p r e k i d n o povlačile pred Bijelom g a r d o m i teritorij S S S R - a smanjio se na veličinu bivše m o s k o v s k e kneževine. Ali tada, kao čarolijom, počinjemo pobjeđiva­ ti. Što mislite zašto? Kao rezultat čarolije ili slučajno? Reći ću vam: kad je Trocki preuzeo k o m a n d u nad C r v e n o m armijom, time je u svoje r u k e dobio snage nužne da p r e u z m e vlast. Serija pobjeda tre­ bala je povećati njegov ugled i snagu: već je bilo m o g u ć e pobijediti Bijelu gardu. Mislite li da je službena povijest u pravu k a d a slabo naoružanoj i nediscipliniranoj Crvenoj armiji pripisuje činjenicu da je uz njenu p o m o ć ostvaren niz pobjeda? G. - Ali tko je onda zaslužan? R. - Do devedeset posto za to su bili zaslužni " o n i " . Nemojte za­ boraviti da su bjelogardijci bili na svoj način demokratski. Menjševici su bili s njima, zajedno s ostacima svih starih liberalnih stranaka. Unutar tih snaga, "oni" su uvijek imali mnoge ljude, svjesne toga ili ne. Kad je Trocki počeo zapovijedati, tim je ljudima sustavno naređivano da izdaju bjelogardijce, a istodobno su im obećavali, prije ili kas­ nije, službu u sovjetskoj upravi. Maisky je bio j e d a n od nekolicine kojima je to obećanje i ispunjeno, ali m o g a o je to postići tek nakon što se Staljin uvjerio u njegovu lojalnost. Ta sabotaža, zajedno s progresivnim smanjenjem pomoći saveznika bjelogardijcima, koji su uza sve bili nesretni idioti, tjerala ih je iz poraza u poraz. Naposljetku je Wilson unutar svojih slavnih 14 točaka predstavio točku 6, čije je postojanje bilo dovoljno da j e d n o m zauvijek p r o p a d n u svi pokušaji 307

D e s Griffin

bjelogardijaca da se bore protiv SSSR-a. (Wilsonova točka 6 glasi: "Napuštanje cijelog ruskog teritorija i takvo rješenje svih ruskih pitanja koje će osigurati najbolju suradnju drugih svjetskih država, koje će joj osigurati nesmetanu mogućnost da samostalno odredi svoj politički razvoj i nacionalnu politiku, i uvjeriti je u iskren doček u društvo slobodnih država, s institucijama koje ona odabere, te s dra­ govoljnom pomoći u bilo kojem obliku koju bi mogla trebati i zatra­ žiti. Način na koji će sestrinske države postupati p r e m a Rusiji u nadolazećim mjesecima bit će test njihove dobre volje, shvaćanja njezi­ nih potreba, odvojenih od vlastitih interesa, i njihovog inteligentnog i nesebičnog suosjećanja" nap. prev.)" Građanski je rat učvrstio poziciju T r o c k o g kao Lenjinovog na­ sljednika. T a k o je i bilo, bez sumnje. Stari je revolucionar sada m o g a o umrijeti, nakon što je požeo slavu. A k o je preživio Kaplanov metak, nije preživio tajni proces koji je d o v e o do nasilnog okončanja njegova života. G. - Trocki je skratio njegov život? O v o je velika korisna točka za naš proces! Nije li Levin bio Lenjinov doktor? R. - T r o c k i ? . . . Vjerojatno je sudjelovao, ali sasvim sigurno je z n a o za to. Ali što se tehničke realizacije t i č e . . . to je nebitno; tko to zna? " O n i " imaju dovoljno načina da mogu prodrijeti gdje god žele. G. - U s v a k o m slučaju, Lenjinovo je ubojstvo od najveće važnosti i bilo bi dobro da to bude tema sljedeće i s t r a g e . . . Što mis­ lite, R a k o v s k y , što da ste slučajno vi bili autor ovog posla? Jasno je da ako ne uspijete ostvariti uspjeh u o v o m r a z g o v o r u . . . T e h n i č k a iz­ vedba v a m o d g o v a r a kao doktoru... R. - Ne preporučujem vam to. Ostavite to pitanje na miru; o n o je dovoljno o p a s n o za Staljina. M o ž e t e raširiti svoju propagandu k a k o želite; ali " o n i " imaju svoju propagandu koja je moćnija, i pita­ nje qui podest - tko dobiva, navest će ljude da u Staljinu vide Lenji­ n o v o g ubojicu, i taj će argument biti jači od bilo kakvog priznanja koje izvučete od Levina, mene ili bilo koga drugog. G. - Što time želite reći? R. - Da je klasično i nepogrešivo pravilo u određivanju ubojice provjeriti tko je na d o b i t k u . . . a što se tiče ubojstva Lenjina, u o v o m je slučaju profitirao šef - Staljin. Razmislite o tome, i lijepo vas 308

C r v e n a simfonija

m o l i m da ne stavljate takve primjedbe jer me one ometaju i o n e m o ­ gućavaju da završim. G. - Vrlo dobro, nastavite, ali vi već z n a t e . . . R. - Dobro je poznato kako razlog što Trocki nije naslijedio Lenjina nije bio taj što je u planu nešto nedostajalo zbog ljudskog faktora. Tijekom Lenjinova liječenja Trocki je u svojim r u k a m a držao sve konce vlasti, koje su bile više nego dovoljne da mu o m o g u ć e naslije­ diti Lenjina. A bile su poduzete mjere da se za Staljina d o n e s e smr­ tna presuda. Za diktatora T r o c k o g bilo je dovoljno da se d o m o g n e Lenjinova p i s m a protiv njegova tadašnjeg šefa Staljina, koje je svom mužu uzela Krupskaja, a u kojem je pisalo neka Staljina da likvidi­ rati . Ali glupa je nezgoda, kako znate, uništila sve naše izglede. Trocki se n e o č e k i v a n o razbolio u prijelomnom trenutku, kada je L e ­ njin umirao, i bio je nesposoban za bilo kakvu akciju tijekom n e k o ­ liko mjeseci. U n a t o č njegovim velikim prednostima, problem je bio u našoj organizaciji poslova, o d n o s n o u osobnoj centralizaciji. Jasno je da o s o b a poput Trockog, unaprijed pripremljenog za misiju koju je trebao realizirati, ne m o ž e biti stvorena preko noći, uz improvizaciju. Nitko od nas, čak ni Zinovjev, nije prošao potrebne pripreme niti i m a o kvalitete za takav pothvat; s druge strane, Trocki, koji se bojao da ga ne zamijene, nije želio nikome pomoći. I tako, nakon Lenjinove smrti, kad s m o se trebali suočiti sa Staljinom koji je započeo grozničavu aktivnost, već smo predviđali naš poraz u C e n t r a l n o m k o ­ mitetu. Morali s m o improvizirati i odlučili smo postati Staljinovi sa­ veznici, biti staljinisti više nego on sam, u svemu pretjerivati i time sabotirati. Ostatak već znate: to je naša neprekinuta prikrivena borba i naši stalni porazi u Staljinovu korist, dok je on p o k a z a o politički talent genija, nemajući apsolutno nikakva p r e m c a u povijesti. I čak i više od toga: Staljin, kao nacionalni atavist, što mu njegov rani mark­ sizam nije iskorijenio, očito zato ističe svoj panrusizam i time oživ­ ljava klasu koju s m o mi morali uništiti, klasu nacional-komunista suprotstavljenih internacionalistima-komunistima, što s m o mi. On stavlja Internacionalu u službu S S S R - a i prihvaćen je kao šef. A k o želimo pronaći povijesnu paralelu, tada m o r a m o ukazati na bonapar­ tizam, a ako želimo pronaći osobu Staljinova tipa, za njega n e ć e m o
2 2

Rakovsky dvaput izjavljuje da je Staljin bio Lenjinov šef; to je vjerojatno rezultat nesporazuma. 309

D e s Griffin

pronaći povijesnu paralelu. No možda bih je m o g a o u njenim osnov­ nim karakteristikama pronaći u kombinaciji dviju osoba: F o u c h e a i Napoleona. Pokušajmo ovog drugog zamisliti bez njegove druge po­ lovine, njegovih nasljednika, uniforme, vojnog čina, k r u n e i takvih stvari koje izgleda ne m a m e Staljina, i oni će zajedno dati tip osobe identične Staljinu u najvažnijim osobinama: on je ubojica revolucije, on joj ne služi, n e g o se koristi njenim uslugama; on predstavlja najdrevniji ruski imperijalizam, j e d n a k o kao što se N a p o l e o n identifici­ rao s G a l i m a ; on je stvorio aristokraciju, ako ne vojnu, jer n e m a p o ­ bjeda, tada birokratsko-političku. G. - Dosta, Rakovsky. Niste ovdje da biste širili trockističku p r o p a g a n d u . Hoćete li napokon doći do nečeg konkretnog? R. - Jasno da hoću, ali ne prije nego što d o đ e m do točke na ko­ joj ćete si formulirati m a k a r površnu koncepciju u vezi s "njima", s kojima ćete se morati nositi u praksi i konkretnoj realnosti. Ne prije. Za m e n e je p u n o važnije nego za vas da ne b u d e m neuspješan, što morate, naravno, razumjeti. G. - Pa, pokušajte skratiti priču koliko je god m o g u ć e . R. - N a š e pogreške, koje su svake godine sve gore, sprječavaju neposredno provođenje u djelo onoga što su " o n i " pripremili za posli­ j e r a t n o razdoblje, u smislu daljnjeg napretka revolucije. Versailleski sporazum, prilično nerazjašnjiv političarima i gospodarstvenicima svih država, budući da nitko nije proniknuo u njegove planove, bio je odlučujući preduvjet za revoluciju. G. - O v o je vrlo zanimljiva teorija. Kako to objašnjavate? R. - Njegove odštete i gospodarska ograničenja nisu odredili prednosti određenih država. Njihova matematička apsurdnost bila je toliko očita da su čak i najistaknutiji gospodarstvenici zemalja po­ bjednica to uskoro objavili. Samo je Francuska zahtijevala naknadu koja je uvelike nadilazila vrijednost njenog nacionalnog bogatstva, više nego što bi trebalo platiti da je cijela Francuska pretvorena u Sa­ h a r a ; j o š je gora bila odluka da se Njemačkoj n a m e t n e o b v e z a pla­ ćanja koja je višestruko prelazila ono što je ona m o g l a platiti, čak i da je p o t p u n o rasprodala i predala svoju nacionalnu proizvodnju. Na kraju je rezultat toga bio da je Njemačka morala jeftino rasprodati sve svoje proizvode na vanjskom tržištu, kako bi mogla platiti nešto od odštete. A što je bio rezultat? Nedostatak potrošačkih dobara, glad 310

C r v e n a simfonija

u Njemačkoj i, kao posljedica, nezaposlenost u zemljama koje su iz nje uvozile. A budući da nisu mogle uvoziti, u Njemačkoj je također zavladala nezaposlenost. Glad i nezaposlenost na obje strane; to su bili prvi rezultati Versaillesa... Je li ovaj sporazum bio revoluciona­ ran ili ne? Čak je i više učinjeno: zajamčena je j e d n a k a kontrola na m e đ u n a r o d n o m planu. Znate li što to predstavlja na r e v o l u c i o n a r n o m planu? To znači nametnuti anarhični apsurd da se svako nacionalno gospodarstvo prisili da u dovoljnoj količini proizvede sve što joj je potrebno, uz pretpostavku da u provođenju toga nije potrebno uzeti u obzir klimu, prirodna bogatstva i tehničku osposobljenost direktora i radnika. Načini kompenzacije za prirodne nedostatke zemlje, klime, količine minerala, nafte, itd., itd. u raznim nacionalnim gospodarstvi­ ma dovodili su uvijek do toga da su siromašne zemlje morale raditi više. To znači da su morale dublje iskorištavati kapacitete radničke snage k a k o bi nadoknadile razlike koje proizlaze iz siromašnog zemljišta; a t o m e se pridodaju brojne druge nejednakosti koje su se morale kompenzirati sličnim mjerama; u z m i m o za primjer industrij­ sku o p r e m u . Neću dalje razvijati problem, no kontrola r a d n o g dana p r o v e d e n a kroz Ligu naroda na temelju apstraktnog principa jed­ nakosti radnog dana, bila je realnost u kontekstu nepromijenjenog m e đ u n a r o d n o g kapitalističkog sustava proizvodnje i razmjene i ute­ meljila je gospodarske nejednakosti, jer je ovdje bila riječ o nejedna­ k o m cilju rada - proizvodnji koja zadovoljava potrebe. Neposredni rezultat toga bila je nedovoljna proizvodnja, koja se kompenzirala u v o z o m iz zemalja čije je nacionalno gospodarstvo zadovoljavalo njihove potrebe, j e d n a k o kao i industrija; sve dok je u Europi bilo zlata, taj se uvoz plaćao u zlatu. T a d a je došlo do naglog razvoja g o ­ spodarstva u Sjedinjenim A m e r i č k i m Državama, koje su mijenjale svoju o g r o m n u proizvodnju za velike količine zlata i zlatnih certi­ fikata. Po modelu anarhije u proizvodnji, u tom se razdoblju pojavilo nešto n o v o - financijska anarhija. " O n i " su je iskoristili, pod izlikom da joj p o m a ž u , s j o š većom anarhijom: inflacijom službenog novca i stotinu puta v e ć o m inflacijom njihovog novca, kreditnog novca, od­ nosno lažnog novca. Prisjetite se kako je sustavno došlo do pada vri­ jednosti u m n o g i m zemljama: uništenje vrijednosti novca u Njemač­ koj, američka kriza i njene fantastične posljedice... najveća nezapo­ slenost; više od trideset milijuna nezaposlenih u Europi i S A D - u . 311

D e s Griffin

Dakle, nisu li Versailleski sporazum i Liga naroda poslužili kao pred­ uvjet za revoluciju? G. - O v o se m o g l o dogoditi čak i neplanirano. Ne biste li mi mogli logičkim zaključivanjem dokazati zašto se k o m u n i z a m i revo­ lucija povlače; i više od toga: suprotstavljaju se fašizmu koji je za­ vladao Španjolskom i N j e m a č k o m . . . Što mi možete na to reći? R. - Reći ću v a m da biste bili u pravu samo u slučaju neprizna­ vanja "njih" i njihovih ciljeva... ali ne smijete zaboraviti njihovo postojanje i ciljeve, kao ni činjenicu da je vlast u SSSR-u u r u k a m a Staljina. G. - Ne vidim p o v e z a n o s t . . . R. - Zato što ne želite: imate više nego dovoljno razvijene deduktivne talente i mogućnosti razmišljanja. Ponavljam: za nas Staljin nije komunist, nego bonapartist. G. - Pa što? R. - Ne želimo da veliki preduvjeti za trijumf komunističke revolucije u svijetu, koje smo stvorili u Versaillesu, a koji su, k a k o vidite, postali velika stvarnost, posluže pobjedi Staljinova bonapar­ t i z m a . . . Je li v a m o v o dovoljno j a s n o ? Sve bi bilo drugačije da je Trocki postao diktator SSSR-a; to bi značilo da bi " o n i " došli na čelo međunarodnog komunizma. G. - Ali fašizam je svakako potpuno antikomunistički, u odnosu na k o m u n i z a m T r o c k o g i Staljina... A ako je m o ć koju pripisujete "njima" toliko velika, kako to da to nisu mogli spriječiti? R. - Jer su upravo " o n i " Hitleru omogućili trijumf. G. - Prelazite sve granice apsurda. R. - Apsurd i čudesno miješaju se zbog nedostatka kulture. Slu­ šajte me. Već sam priznao poraz opozicije. " O n i " su uvidjeli da se na kraju Staljin neće moći zbaciti državnim udarom i povijesno ih je is­ kustvo uputilo da sa Staljinom ponove ono što su učinili s carem. Ovdje je postojala poteškoća koja nam se činila nepremostivom. U cije­ loj Europi nije postojala nijedna država-agresor. Nijedna od njih nije imala zemljopisno povoljan položaj niti dovoljno veliku vojsku da n a p a d n e Rusiju. A k o takva zemlja nije postojala, tada su je " o n i " morali stvoriti. Jedino je Njemačka imala odgovarajući broj stanov­ nika i poziciju potrebnu za napad na S S S R i bila sposobna poraziti Staljina; m o ž e t e shvatiti zašto W e i m a r s k a republika nije zamišljena 312

C r v e n a simfonija

kao agresor na političkom ili gospodarskom planu; nasuprot tome, bila je odgovarajuća za invaziju. Na obzoru gladne N j e m a č k e bliještao je Hitlerov meteor. Par prodornih očiju obratio je pozornost na njega. Svijet je bio svjedok njegovog strelovitog uspona. Neću reći da je sve to bilo djelo naših ruku, ne. Njegov uspon, koji je nesmetano rastao, bio je posljedica revolucionarno-komunističkog gospodarstva Versai­ llesa. Versailles nije za cilj imao stvaranje uvjeta za Hitlerov trijumf, nego proletarizaciju Njemačke, nezaposlenost i glad, čiji je rezultat trebao biti trijumf komunističke revolucije. No budući da zbog Sta­ ljina na čelu S S S R - a i Internacionale to nije uspjelo, i z b o g nevoljko­ sti da se N j e m a č k a prepusti bonapartizmu, ti su preduvjeti nekako izblijedjeli u D a v i s o v i m i Y o u n g o v i m planovima, u očekivanju da će u m e đ u v r e m e n u u Rusiji na vlast doći opozicija... no ni to se nije d o ­ godilo; ali postojanje revolucionarnih preduvjeta m o r a l o je donijeti svoje rezultate. Gospodarska predodređenost Njemačke dovela bi proletarijat do revolucionarnih aktivnosti. Staljinovom g r e š k o m soci­ jalistička m e đ u n a r o d n a revolucija morala se zaustaviti i njemački je proletarijat vidio rješenje u uključivanju u nacionalsocijalističku re­ voluciju. O v o je bilo dijalektički, ali uzevši u obzir sve preduvjete i po z d r a v o m r a z u m u , nacionalsocijalistička revolucija t a m o nikada ne bi m o g l a pobijediti. Ali to nije bilo sve. Bilo je n u ž n o da trockisti i socijalisti podjele mase s već p r o b u đ e n o m sviješću o cijeloj klasi - u skladu s instrukcijama. Za to smo se pobrinuli. No bilo je potrebno čak i više: 1929., k a d a je nacionalsocijalistička stranka doživljavala krizu rasta i imala nedovoljna financijska sredstva, " o n i " su tamo p o ­ slali veleposlanika. Z n a m čak i njegovo ime: bio je to j e d a n od Warburga. U neposrednim razgovorima s Hitlerom d o g o v o r e n o je finan­ ciranje nacionalsocijalističke stranke i ona je dobila nekoliko miliju­ na dolara, poslanih iz Wall Streeta i milijune m a r a k a od njemačkih financijera preko Schachta; tim su se n o v c e m financirali SA i SS te izbori koji su Hitleru donijeli vlast. To je učinjeno n o v c e m koji su poslali " o n i " . G. - Oni koji, po vama, žele postići potpuni k o m u n i z a m , na­ oružavaju Hitlera, koji se zaklinje da će iskorijeniti prvu k o m u n i ­ stičku državu. To j e , ako v a m se m o ž e vjerovati, nešto vrlo logično za financijere.

313

D e s Griffin

R. - P o n o v n o zaboravljate na staljinistički bonapartizam. Sjetite se da su protiv Napoleona, davitelja Francuske revolucije, koji joj je u z e o snagu, ustali objektivni revolucionari - Louis XVIII., Welling­ ton, Mettenrich, sve do autokratskog c a r a . . . O v o ima 22 karata, pre­ ma strogoj staljinističkoj doktrini. Sigurno u dušu poznajete njegove teze o kolonijama u odnosu na imperijalističke zemlje. Da, po njemu su kraljevi Afganistana i Egipta objektivno komunisti, zahvaljujući borbi protiv Njegovog Britanskog Veličanstva; zašto Hitler ne bi m o ­ gao objektivno biti komunist kad se bori protiv autokratskog "cara K o b e I."? (misli se na Staljina nap. pr.) N a p o k o n , tu je Hitler sa svojom rastućom vojnom snagom, već prelazi granice T r e ć e g Reicha, a u budućnosti će učiniti i više... do te mjere kako će imati dovolj­ no snage i mogućnosti napasti i potpuno uništiti Staljina... Ne pri­ mjećujete li opće suosjećanje versailleskih vukova, koji su se ogra­ ničili s a m o na slabu stoku? Je li to n o v a podudarnost, slučaj? Hitler će napasti S S S R i, kao 1917., kada n a m je carev poraz pružio m o ­ gućnost da ga zbacimo, tako će i n a m a Staljinov poraz p o m o ć i da ga z b a c i m o . . . P o n o v n o će kucnuti čas svjetske revolucije. Jer će d e m o ­ kratske države, trenutno uspavane, pomoći da u trenutku kad će Tro­ cki preuzeti vlast u svoje ruke dođe do generalne promjene, kao tije­ k o m građanskog rata. Hitler će napasti sa zapada, njegovi generali će ustati i ukloniti g a . . . Sada mi recite, nije li Hitler objektivno k o m u ­ nist? Da ili ne? G. - Ne vjerujem u bajke ili č u d a . . . R. - Pa, ako ne želite vjerovati da su " o n i " u stanju postići ono što su već postigli, pripremite se za promatranje invazije na S S S R i likvidacije Staljina unutar godinu dana. Mislite da je to bajka ili čudo; pa o n d a se pripremite da to vidite i doživite... No jeste li zaista u stanju odbiti vjerovati u ovo o čemu sam govorio, p r e m d a je to j o š uvijek hipoteza? Počet ćete djelovati u tom smjeru tek kad vidite d o k a z e u svjetlu mojih riječi. G. - D o b r o , g o v o r i m o u pretpostavkama. Što ćete reći? R. - Vi ste sami obratili pozornost na podudarnost mišljenja koja postoji m e đ u n a m a . Trenutno nismo zainteresirani za napad na S S S R , j e r bi pad Staljina pretpostavio uništenje k o m u n i z m a , čije nas postojanje z a n i m a bez obzira na činjenicu da je formalan, j e r n a m to daje sigurnost da ć e m o ga uspjeti preuzeti i preobratiti na pravi 314

C r v e n a simfonija

komunizam. Mislim da sam vam prilično točno ocrtao trenutnu poziciju. G. - Sjajno rješenje... R. - Prije svega m o r a m o biti sigurni da ne postoji eventualna m o g u ć n o s t Hitlerova napada. G. - A k o su, k a k o vi tvrdite, " o n i " bili ti koji su stvorili Hitlera, tada oni imaju vlast nad njim i mora im se pokoravati? R. - Zahvaljujući činjenici da sam bio u žurbi, nisam se izrazio dovoljno točno, a vi me niste dovoljno dobro razumjeli. A k o je istina da su " o n i " financirali Hitlera, to ne znači da su mu odali svoje p o ­ stojanje i ciljeve. Veleposlanik Warburg predstavio se lažnim imenom i Hitler nije p o g o d i o ni njegovu rasu; lagao je i o t o m e k o g a pred­ stavlja. R e k a o mu je da ga šalju financijski krugovi iz Wall Streeta, koji su zainteresirani za financiranje nacionalsocijalističkog pokreta, s ciljem stvaranja prijetnje Francuskoj, čija državna financijska poli­ tika stvara krizu u S A D - u . G. - I Hitler je to povjerovao? R. - Ne z n a m o . To i nije bilo toliko važno, je li povjerovao ili nije našim objašnjenjima; naš je cilj bio izazvati r a t . . . a Hitler je zna­ čio rat. Da li sad razumijete? G. - R a z u m i j e m . Zato ne vidim nikakav drugi način da ga se za­ ustavi, o s i m stvaranja koalicije između S S S R - a i demokratskih drža­ va, koja bi bila u stanju zaplašiti Hitlera. Mislim da neće biti u stanju istodobno napasti sve zemlje svijeta. U najboljem slučaju - j e d n u za drugom. R. - Z a r v a m ne pada na pamet jednostavnije rješenje... rekao bih, kontrarevolucionarno? G. - Da se izbjegne rat protiv S S S R - a ? R. - Skratite rečenicu... i ponovite za m n o m " d a se izbjegne r a t " . . . nije li to apsolutno kontrarevolucionarna stvar? Svaki iskreni revolucionar o p o n a š a svog idola Lenjina i najveće revolucionarne strategije uvijek ž u d e za ratom. Ništa tako učinkovito revoluciju ne približava pobjedi kao rat. To je marksističko-lenjinistička d o g m a koju morate propovijedati. Nadalje: Staljinov n a c i o n a l - k o m u n i z a m , kao oblik bonapartizma, u stanju je zaslijepiti um najrevnijih k o m u ­ nista, sve do točke kada oni više ne mogu vidjeti preobrazbu u koju je Staljin zapao, odnosno kako on pretpostavlja državu revoluciji, a ne revoluciju državi, što bi bilo i s p r a v n o . . . 315

D e s Griffin

G. - Vaša vas mržnja prema Staljinu zasljepljuje i vi proturječite sami sebi. Zar se nismo složili da napad na S S S R ne bi bio poželjan? R. - Ali zašto bi bio nužan rat protiv Sovjetskog Saveza? G. - A na koju bi drugu zemlju Hitler m o g a o krenuti? Sasvim je j a s n o da bi usmjerio svoj napad na SSSR, o tome on govori u svojim govorima. Kakvi su v a m daljnji dokazi potrebni? R. - A k o vi, ljudi iz Kremlja, držite da je to definitivno i ne­ upitno, zašto ste o n d a isprovocirali građanski rat u Španjolskoj? N e ­ mojte mi reći da je to učinjeno samo iz revolucionarnih razloga. Staljin nije sposoban u praksi provesti nijednu M a r x o v u teoriju. Kad bi ovdje bila u pitanju revolucija, onda ne bi bilo u redu u Špa­ njolskoj žrtvovati tako p u n o izvrsnih međunarodnih revolucionarnih snaga. Riječ je o zemlji koja je najdalje od S S S R - a i najosnovnija strategija ne bi dopustila gubitak tih s n a g a . . . Na koji bi način Staljin u slučaju potrebe m o g a o opskrbljivati i vojno pomagati Španjolsku Sovjetsku Republiku? No to je bilo ispravno. T a m o je važna strateška točka, raskrižje različitih utjecaja kapitalističkih d r ž a v a . . . postojala je m o g u ć n o s t da se među njima izazove rat. Priznajem da je teoretski to i m o g l o biti ispravno, ali u praksi ne. Već vidite k a k o rat između demokratskih kapitalističkih i fašističkih zemalja j o š nije p o č e o . A sada ću v a m reći: ako je Staljin mislio da m o ž e stvoriti dovoljno p o v o d a da bi uspio izazvati rat u kojem bi se kapitalističke zemlje morale m e đ u s o b n o boriti, zašto onda ne prizna, barem teoretski, da i drugi m o g u postići istu stvar, koja se njemu nije činila n e m o g u ć o m ? G. - Kad bi se netko složio s vašim pretpostavkama, morao bi prihvatiti i ovu hipotezu. R. - Što znači da među nama postoji i drugo gledište u kojem se slažemo: prvo - da ne smije biti rata protiv SSSR-a; drugo - da bi bilo d o b r o izazvati ga između buržujskih država. G. - Da, slažem se. Da li je to vaše o s o b n o mišljenje, ili "njiho­ vo"? R. - Izražavam ga kao svoje mišljenje. N e m a m nikakva utjecaja ni kontakta s "njima", ali mogu potvrditi da se ova dva gledišta slažu sa s t a v o m Kremlja. G. - To je najvažnije i zato je to bitno unaprijed utvrditi. Usput, volio bih znati na čemu temeljite sigurnost da " o n i " to odobravaju? 316

C r v e n a simfonija

R. - Kad bih imao vremena objasnti cijelu njihovu shemu, tada biste znali razloge njihova slaganja. U sadašnjem trenutku sažet ću ih na tri. G. - Koja? R. - J e d n o g sam već s p o m e n u o . Hitler, taj neškolovani j e d n o ­ stavni čovjek, obnovio je zahvaljujući svojoj prirođenoj intuiciji, i čak usprkos tehničkom mišljenju Schachta, vrlo opasan gospodarski sustav. N e p i s m e n u gospodarskim teorijama i vođen s a m o nužnošću, uklonio j e , isto kao i mi u SSSR-u, privatni i međunarodni kapital. To znači da je sebi dao privilegiju tiskanja novca, i ne s a m o fizičkog novca, n e g o i financijskog; preuzeo je nedirnutu mašineriju krivotvo­ renja i stavio ju je u pogon za dobrobit države. N a d i š a o nas je j e r s m o je mi, ukinuvši je u Rusiji, zamijenili s ovim nerazvijenim držav­ nim aparatom nazvanim državni kapitalizam; to je bio vrlo skup trijumf u svjetlu nužnosti predrevolucionarne d e m a g o g i j e . . . Ovdje v a m dajem dvije stvarne činjenice za usporedbu. Čak ću reći i da je Hitler i m a o sreće; nije imao gotovo nimalo zlata i zato nije došao na ideju da stvori zlatne rezerve. Do tada je samo posjedovao puno m o ­ netarno j a m s t v o tehničke opreme i ogroman radni kapacitet Nijema­ ca, njegove "zlatne rezerve" bile su tehnički kapacitet i r a d . . . nešto toliko kontrarevolucionarno da j e , kao što vidite, čarolijom, j e r to je i bila čarolija, radikalno uklonio nezaposlenost više od sedam milijuna tehničara i radnika. G. - Zahvaljujući p o v e ć a n o m p o n o v n o m naoružanju. R. - Što to vaše p o n o v n o naoružanje daje? A k o je Hitler unatoč svim b u r ž o a s k i m gospodarstvenicima koji su ga okruživali to uspio postići, o n d a je bio sasvim sposoban, u nedostatku ratne prijetnje, primijeniti svoj sustav i na mirnodopsku p r o i z v o d n j u . . . M o ž e t e li zamisliti što bi nastalo iz tog sustava da je zarazio i druge države, te doveo do stvaranja razdoblja autarkije (zatvorena državna privreda nap. p r . ) . . . Na primjer C o m m o n w e a l t h . A k o m o ž e t e , zamislite nje­ g o v e kontrarevolucionarne funkcije... Opasnost j o š nije neizbježna, jer smo imali sreće da je Hitler svoj sustav obnovio iskustveno, a ne po nekoj prijašnjoj teoriji, i nije stvorio nikakve znanstvene p o s t a v k e . To znači da do sada nije razmišljao u obliku deduktivnog procesa
3

Rakovsky je u krivu; kako navodi u Mein Kampfu, Hitler je pročitao radove Gottfrieda Federa - nap. pr.
3

317

D e s Griffin

utemeljenog na inteligenciji, on nema nikakve znanstvene strukture ili formirane doktrine; ipak, postoji opasnost da se u s v a k o m trenutku k a o posljedica dedukcije m o ž e pojaviti formula. O v o je vrlo ozbilj­ no. P u n o više n e g o svi vanjski i okrutni čimbenici nacional-socijalizma. Ne n a p a d a m o je propagandom, j e r bi se m o g l o dogoditi da kroz teorijske p o l e m i k e sami izazovemo formulaciju i sistematizaciju o v e zavodljive gospodarske doktrine . S a m o je j e d n o rješenje - rat. G. - A drugi razlog? R. - A k o je termidor (jedanaesti mjesec francuskog revolucionar­ n o g kalendara nap. prev.) likovao u sovjetskoj revoluciji, to je bio re­ zultat postojanja bivšeg ruskog nacionalizma. Bez njega bonapartizam ne bi bio m o g u ć . A ako se to dogodilo u Rusiji, gdje je nacionalizam bio u zametku, u osobi cara, kakve onda prepreke očekuju marksizam u potpuno razvijenom nacionalizmu zapadne Europe? M a r x je bio u krivu u pogledu prednosti za uspjeh revolucije. Marksizam nije pobi­ j e d i o u industrijski najrazvijenijoj zemlji, nego u Rusiji, gdje je prole­ tarijat bio malen. O s i m drugim razlozima, naša se pobjeda ovdje objašnjava činjenicom da u Rusiji nije bilo pravog nacionalizma, d o k je u drugim zemljama on bio na svom vrhuncu. Vidite k a k o se p o ­ n o v n o rađa pod o v o m iznimnom fašističkom silom i k a k o je zarazan. M o ž e t e shvatiti da j e , osim što to m o ž e p o m o ć i Staljinu, potreba za uništenjem nacionalizma sama po sebi vrijedna rata u Europi.
4

G. - R a k o v s k y , ukratko ste istaknuli j e d a n gospodarski i j e d a n politički razlog. Koji je treći? R. - L a k o ga je pogoditi. I m a m o j o š j e d a n razlog, religijski. K o ­ m u n i z a m ne m o ž e pobijediti dok ne potisnemo j o š uvijek živuće krš­ ćanstvo. Povijest o t o m e vrlo j a s n o govori: stalnoj revoluciji trebalo je sedamnaest stoljeća k a k o bi ostvarila prvu djelomičnu pobjedu time što je stvorena prva podjela u kršćanstvu. U stvarnosti je kršćan­ stvo naš jedini pravi neprijatelj, jer su svi politički i gospodarski fenomeni u buržujskoj državi samo njegove posljedice. Kršćanstvo

4

Problem znanstvene formulacije ovog pitanja i prijedlog odgovarajućeg programa nekoliko je godina bio predmet aktivnog zanimanja izdavača ove knjige i njihovih suradnika. Njihovi su zaključci izdani. Prevoditelj je u knjizi Borba za svjetsku vlast, 2. izd. 1963., str. 79, iznio potpuno rješenje monetarnog sustava; na str. 237 nalazi se opširan gospodarski, politički i socijalni program. Ti se zaključci na zahtjev mogu dobiti. 318

C r v e n a simfonija

j e , kontrolirajući pojedinca, sposobno ugušiti sve revolucionarne pla­ n o v e neutralne sovjetske ili ateističke države i, k a k o vidimo u Rusiji, stvari su došle do toga da je stvoren duhovni nihilizam kod vladajuće mase koja j e , bez obzira na to, ostala kršćanska: o v a prepreka nije uklonjena ni nakon dvadeset godina marksizma. Što se Staljina tiče, m o r a m o priznati da u pogledu religije nije bio bonapartistički nastro­ jen. Ne b i s m o učinili više od njega i postupili bismo j e d n a k o . A da se Staljin usudio, poput Napoleona, prijeći taj R u b i k o n kršćanstva, njegov nacionalizam i kontrarevolucija bili bi uvećani tisuću puta. Nadalje, da se o v o dogodilo, tada bi radikalna različitost sasvim o n e m o g u ć i l a svaku suradnju između nas i njega, čak i ako bi to bio samo privremen c i l j . . . kao ovaj koji možete sve bolje sagledati. G. - O s o b n o držim da ste dali definiciju tri o s n o v n e točke na temelju kojih se m o ž e izraditi plan. U tome se trenutno slažem s va­ ma. Ali priznajem vam svoju mentalnu rezerviranost, odnosno sumnju u pogledu svega što ste rekli vezano uz ljude, organizacije i činjenice. Nastavite pratiti glavne postavke vašeg plana. R. - Da, sad je došao taj trenutak. Ali uz prethodnu n a p o m e n u : govorit ću samo o svojoj odgovornosti. O d g o v a r a m za interpretaciju navedenih točaka glede toga kako ih " o n i " tumače, ali priznajem da " o n i " m o g u neki drugi plan držati učinkovitijim za postizanje ova tri cilja, plan koji m o ž e biti bitno drugačiji od ovog koji ću sada izložiti. Imajte to na u m u . G. - Vrlo dobro. Imat ć e m o to na umu. M o l i m vas, govorite. R. - Pojednostavit ć e m o stvar. Do sada je nedostajao cilj zbog kojeg je njemačka vojska stvorena - kako bi n a m osigurala vlast u SSSR-u; sadašnji je cilj potaknuti napredovanje na frontama i us­ mjeriti Hitlerovo napredovanje ne p r e m a istoku, već p r e m a zapadu. G. - U p r a v o tako. Jeste li razmislili o praktičnom planu realiza­ cije? R. - I m a o sam više nego dovoljno vremena za to u Lubjanki. Raz­ mišljao sam. Dakle, gledajte: da su postojale poteškoće u nalaženju zajedničkih gledišta među nama, a da je sve ostalo išlo svojim nor­ malnim tijekom, tada bi se problem p o n o v n o sveo na to da p o k u š a m o ustanoviti koje su sličnosti između Hitlera i Staljina. G. - Da, ali priznajte kako je sve to problematično. 319

D e s Griffin

R. - Ali ne i nerješivo, kako mislite. U stvarnosti, problemi su nerješivi s a m o kad sadrže dijalektička subjektivna proturječja; a čak i u tom slučaju, uvijek u z i m a m o u obzir m o g u ć e i nužno spajanje, koje nadilazi "moralnu n e m o g u ć n o s t " kršćanskih metafizičara. G. - Opet počinjete teoretizirati. R. - Z b o g moje intelektualne discipline - to je za m e n e nužno. Ljudi velike kulture više vole pristupiti pojedinačnom kroz općenito, a ne obrnuto. Što se Hitlera i Staljina tiče, m o g u se pronaći dodirne točke, j e r iako su bitno drugačiji ljudi, imaju iste korijene; ako je Hitler patološki sentimentalan, a Staljin normalan, obojica su egoisti: nijedan od njih nije idealist i zato su obojica bonapartisti, o d n o s n o klasični imperijalisti. A ako stvari tako stoje, o n d a nije teško naći d o ­ dirne točke među njima. Zašto ne, ako se to pokazalo m o g u ć i m iz­ m e đ u carice i pruskog kralja. G. - Rakovsky, vi ste nepopravljivi... R. - Ne pogađate? A k o je Poljska bila točka slaganja Katarine i Friedricha - ondašnje ruske carice i njemačkog kralja, zašto Poljska ne bi bila razlog za pronalaženje sličnosti između Hitlera i Staljina? U Poljskoj bi Hitler i Staljin mogli istodobno postojati, a s njima i povijesni carsko-boljševički i nacistički stavovi. Naš stav i "njihov" stav, jer Poljska je kršćanska država, štoviše, što stvari čini j o š za­ mršenijima, Poljska je katolička država. G. - I što bi uslijedilo iz takvog trostrukog suživota? R. - Gdje god postoje sličnosti, postoji i m o g u ć n o s t dogovora. G. - Između Hitlera i Staljina?... Apsurd! N e m o g u ć e . R. - U politici ne postoje ni apsurdi, ni nemogućnosti. G. - Z a m i s l i m o , kao hipotezu: Hitler i Staljin kreću na Poljsku. R. - Dopustite da vas prekinem; napad se m o ž e pokrenuti samo uz postojanje alternative: rat ili mir. M o r a t e to priznati. G. - I što o n d a ? R. - Mislite li da bi Engleska i Francuska, koje imaju lošije v o j ­ ske i zrakoplovstvo od Hitlera, mogle napasti savez Hitlera i Staljina? G. - Da, čini mi se da bi to bilo teško m o g u ć e . . . j e d i n o ako bi Sjedinjene A m e r i č k e D r ž a v e . . .

320

C r v e n a simfonija

R. - O s t a v i m o za sada S A D po strani. Da li biste se složili sa m n o m da bi u slučaju zajedničkog napada Hitlera i Staljina na Poljsku europski rat bio n e m o g u ć ? G. - Govorite logično; čini se da bi rat bio n e m o g u ć . R. - U tom bi slučaju napad ili rat bili beskorisni. Ne bi doveli do m e đ u s o b n o g uništenja buržujskih država: Hitlerova prijetnja S S S R - u nastavila bi se nakon podjele Poljske, j e r bi teoretski i Njemačka i S S S R j e d n a k o ojačale. U stvarnosti bi Hitler dobio više, jer S S S R ne treba više zemlje i sirovina da b u d e jači, ali Hitler ih tre­ ba. G. - To je ispravno gledište... ali ja ne vidim drugu mogućnost. R. - Ne, postoji i druga mogućnost. G. - Koja? R. - Da demokracije napadnu i ne napadnu agresora. G. - Što to govorite, kakva halucinacija! Istodobno napasti i ne n a p a s t i . . . T o j e nešto apsolutno nemoguće. R. - Mislite li? Smirite s e . . . Ne postoje li dva agresora? N i s m o li se složili da ne bi bilo daljnjeg razvoja upravo zato što postoje dvo­ j i c a ? P a . . . Što sprječava napad na j e d n o g od njih? G. - Što time želite reći? R. - J e d n o s t a v n o da će demokracije proglasiti rat j e d n o m agre­ soru, a to će biti Hitler. G. - Da, ali to je neutemeljena hipoteza. R. - Hipoteza, ali utemeljena. Razmislite: svaka država koja će se morati boriti s koalicijom neprijateljskih država kao svoj osnovni strateški cilj ima uništenje j e d n e za drugom. O v o je pravilo toliko poznato da su dokazi nepotrebni. T a k o da se možete složiti sa m n o m kako ne postoje prepreke stvaranju takvih uvjeta. M i s l i m da je j a s n o da Staljin neće biti oštećen ako je napad na Hitlera već dogovoren. Nije li tako? Nadalje, zemljopis nameće ovakav stav, a iz istog raz­ loga i strategija. Koliko god Francuska i Engleska m o g u biti glupe u pripremanju za borbu istodobno protiv dvije zemlje, od kojih j e d n a želi sačuvati svoju neutralnost, a druga sama po sebi za njih pred­ stavlja ozbiljnog protivnika, odakle i s koje strane bi mogli napasti S S S R ? Nemaju zajedničku granicu; jedino ako bi prodirali preko Himalaje... Da, ostaje zračna fronta, ali s kojim s n a g a m a i odakle bi mogli napasti Rusiju? U odnosu na Hitlera, slabiji su u zraku. Svi 321

D e s Griffin

argumenti koje sam s p o m e n u o nisu tajna i svima su poznati. Kako vidite, sve je prilično pojednostavljeno. G. - Da, vaši se argumenti čine logični, ako bi se sukob ograničio na četiri zemlje; ali njih ima više od četiri, a u ratu takvih razmjera neutralnost nije jednostavna. R. - Nedvojbeno, ali moguće sudjelovanje više zemalja u ratu ne mijenja o d n o s e snaga. Odvagnite ovo u sebi i vidjet ćete da se ravnoteža ne mijenja, čak i da druge ili sve europske zemlje uđu u sukob. Osim toga, o v o je vrlo važno, nijedna od tih država koje bi ušle u rat na strani Engleske i Francuske neće im moći oduzeti vod­ stvo; zato će razlozi koji će spriječiti njihov napad na S S S R očuvati svoje značenje. G. - Zaboravljate na Sjedinjene A m e r i č k e Države. R. - Uskoro ćete vidjeti da ih nisam zaboravio. Ograničit ću se na istraživanje njihove funkcije u preliminarnom programu koji nas tre­ nutno zanima, i reći ću da S A D neće moći prisiliti Francusku ili En­ glesku da istodobno napadnu Hitlera i Staljina. Da bi to postigle, Sje­ dinjene Američke Države morale bi ući u rat od prvog dana. No to je nemoguće. Prvenstveno zato što Amerika nije službeno ušla u rat, a ni neće dok ne bude napadnuta. Njezino vodstvo može srediti da bude napadnuta, ako bi im to odgovaralo. U to vas mogu uvjeriti. U slučaje­ vima kad provokacija nije uspjela i neprijatelj nije reagirao na nju, izmišljena je agresija. U njihovom prvom međunarodnom ratu, ratu protiv Španjolske, u čiji su poraz bili uvjereni, izmislili su agresiju, ili točnije, " o n i " su je izmislili. Provokacija je uspjela 1914. Istina, moglo bi se raspravljati da li je ona tehnički postojala, ali pravilo je bez iz­ nimke da onaj tko napadne iznenada, bez upozorenja, to radi uz p o m o ć provokacije. O v a k o stoje stvari: izvrsna američka taktika, koju u sva­ k o m trenutku pozdravljam, ovisi o jednom uvjetu: da se agresija obavi u odgovarajućem trenutku, odnosno u trenutku koji odrede Sjedinjene Američke Države, koje su napadnute; što znači onda kad se naoružaju. Vrijedi li to i sada? Jasno da ne. S A D ima nešto manje od stotinu tisu­ ća ljudi u vojsci i osrednje zrakoplovstvo; ima jedino impresivnu flotu. Ali možete razumjeti da i uz takvu flotu ne može nagovoriti svoje saveznike da se odluče napasti SSSR, jer su Engleska i Francuska nad­ m o ć n e jedino na moru. Dokazao sam vam i da s te strane ne može biti nikakve promjene u odnosima među snagama sila.

322

C r v e n a simfonija

G. - Budući da sam se s ovim složio, j o š vas j e d n o m molim da objasnite tehničku realizaciju. R. - K a o što ste vidjeli, uzevši u obzir podudarnost Staljinovih i Hitlerovih interesa vezanih uz napad na Poljsku, sve se svodi na ostva­ renje ovih velikih sličnosti u ciljevima, tako da se napravi pakt o dvo­ strukom napadu. G. - A vi mislite da je to lako? R. - Iskreno, ne. Tu je potrebna diplomacija iskusnija od Staljinove. Bili bi pogodni oni koje je Staljin s m a k n u o , ili oni koji sada leže u Lubjanki. U prošlim bi vremenima, uz neke poteškoće, bio p o ­ godan Litvinov, premda bi njegova rasa bila velika poteškoća u pre­ govorima s Hitlerom; ali sada je on slomljen čovjek, uništen strašnom panikom; do srži se boji Molotova, čak više nego Staljina. Sve njego­ ve sposobnosti okrenute su tome da se osigura kako se ne bi pomislilo da je trockist. Da on čuje o potrebi stvaranja bliskih o d n o s a s Hitle­ rom, to bi mu bilo dovoljno da iskonstruira postojanje dokaza kako je trockist. Ne vidim čovjeka koji bi bio sposoban za ovaj p o s a o ; u sva­ kom slučaju, on bi morao biti čistokrvni Rus. M o g a o bih ponuditi svoje usluge za vođenje. U sadašnjem trenutku predložio bih o n o m tko počinje razgovore da ih vodi u potpunoj tajnosti, ali vrlo otvoreno i iskreno. Uzevši u obzir zid različitih predrasuda, s a m o bi istinitost mogla prevariti Hitlera. G. - Opet ne razumijem vaše paradoksalne izjave. R. - Oprostite mi, ali to samo izgleda paradoksalno; sinteza me tjera na to. Ž e l i o sam reći da s Hitlerom treba igrati čistu igru u svezi s konkretnim i trenutnim pitanjima. N u ž n o ga je uvjeriti da se ta igra ne vodi kako bi ga se uvelo u rat na dvije fronte. Na primjer, može mu se obećati i u najboljem trenutku dokazati kako će naša mobilizacija biti ograničena na mali broj snaga, koje su potrebne za invaziju na Poljsku, i kako te snage neće biti snažne. Prema našem pravom planu, naše glavne snage morali bismo postaviti da se suprotstave m o g u ć e m englesko-francuskom napadu. Staljin bi morao biti velikodušan u pri­ hvaćanju Hitlerovih preliminarnih zahtjeva za opskrbu, uglavnom naf­ tom. To je o n o što mi je trenutno palo na pamet. Pojavit će se tisuće drugih pitanja sličnog karaktera, na koja će se morati naći odgovor kako bi se Hitler zaista uvjerio da samo želimo okupirati dio Poljske. A budući da bi u praksi zaista tako i bilo, bio bi zavaran istinom.

323

D e s Griffin

G. - Ali u čemu je u tom slučaju prijevara? R. - Dat ću v a m nekoliko minuta vremena, tako da sami možete otkriti u čemu se sastoji prijevara Hitlera. Ali najprije želim naglasiti, a to biste trebali uzeti u obzir, kako je plan koji sam ovdje iznio logi­ čan i normalan, i k a k o mislim da se m o ž e postići da kapitalističke države unište j e d n a drugu ako se do sukoba dovedu njihova d v a kri­ la: fašisti i buržuji. Ponavljam da je plan logičan i normalan. Kako ste već mogli vidjeti, ovdje nema uplitanja misterioznih ili neobičnih faktora. Ukratko, da bi se plan ostvario, "njihova" intervencija nije potrebna. S a d a bih p o k u š a o pogoditi vaše misli; ne mislite li sada da bi bilo glupo gubiti vrijeme na dokazivanje nedokazivog postojanja i moći koje " o n i " imaju. Nije li tako? G. - U pravu ste. R. - Budite iskreni sa mnom. Zar zaista ne vidite njihovu inter­ venciju? Rekao sam vam, da vam pomognem, da njihov utjecaj postoji i da je presudan, i zato je logičnost i prirodnost plana samo pojavna... Zar " i h " zaista ne vidite? G. - Iskreno govoreći, ne. R. - Logičnost i prirodnost m o g plana samo su pojavne. Bilo bi logično i prirodno da Hitler i Staljin uzrokuju poraz o n o g d r u g o g . Za demokracije bi to bilo j e d n o s t a v n o i lako, kad bi trebale postići takav cilj; njima bi bilo dovoljno-Hitleru dopustiti, obratite pozornost na "dopustiti", da napadne Staljina. Nemojte mi reći da bi N j e m a č k a m o g l a biti pobijeđena. A k o ruska prostranost i užasni strah Staljina i njegovih pristaša od Hitlera i osvete njihovih žrtava ne bi bili dovoljni da se Njemačka vojno iscrpi, demokracije bi Staljinu, kad bi vidjele da gubi snagu, b e z prepreka, mudro i metodično počele pomagati, nastavljajući s tom pomoći do potpunog iscrpljenja obje vojske. U stvarnosti bi to bilo lako, prirodno i logično kada ti motivi i ciljevi koje zastupaju demokracije, i za koje većina njihovih pristaša misli da su istiniti, ne bi bili o n o što zaista jesu - izlike. Postoji s a m o j e d a n cilj, j e d a n jedini: trijumf komunizma; nije M o s k v a ta koja n a m e ć e svoju volju demokracijama, nego N e w York; ne " K o m i n t e r n a " , nego " K a p i t e r n a " na Wall Streetu. T k o bi drugi m o g a o nametnuti Europi tako očito i apsolutno proturječje? Kakva sila može voditi p r e m a pot­ p u n o m samoubojstvu? S a m o j e d n a sila to može: novac. N o v a c je m o ć , i samo m o ć . 324

C r v e n a simfonija

G. - Bit ću iskren s vama, Rakovsky. Priznajem v a m izvanredan talent. Posjedujete briljantnu dijalektiku, uvjerljivu i suptilnu: kad vam to nije dovoljno, vaša mašta preuzima vodstvo da bi proširila vaše bogate slike, dok vi smišljate sjajne i j a s n e perspektive; ali sve mi to, iako potiče moj entuzijazam, nije dovoljno. Prijeći ću na po­ stavljanje pitanja, uz pretpostavku da vjerujem u o v o što ste do sada rekli. R. - A ja ću v a m dati odgovore, uz uvjet da ne dodajete ni odu­ zimate ništa o n o m e što ću reći. G. - Obećajem. Izjavili ste da " o n i " sprječavaju, ili da će sprije­ čiti, njemačko-sovjetski rat, što je logično s gledišta kapitalista. Jesam li to dobro postavio? R. - Da, u p r a v o je tako. G. - Ali realnost je u sadašnjem trenutku ta da je Njemačkoj dopušteno p o n o v n o se naoružati i širiti. To je činjenica. V e ć z n a m da je po vašim objašnjenjima o v o m e težio plan trockista, koji je izašao na vidjelo zahvaljujući "čistkama" koje se trenutno događaju; time je cilj izgubljen. U novoj situaciji vi samo savjetujete da Hitler i Staljin potpišu pakt i podijele Poljsku. Pitam vas: kako m o ž e m o biti sigurni da, s p a k t o m ili bez njega, s podjelom ili bez nje, Hitler neće napasti SSSR? R. - Za to n e m a jamstva. G. - Č e m u o n d a priča o tome? R. - Ne žurite. Velika prijetnja SSSR-u zaista postoji. O v o nije hipoteza ili verbalna prijetnja. To je činjenica, i to činjenica koja o b ­ vezuje. " O n i " su već nadmoćni nad Staljinom; to se ne m o ž e poreći. Staljinu je p o n u đ e n a samo j e d n a alternativa, m o g u ć n o s t izbora, ali ne p u n a sloboda. Do Hitlerova će napada u svakom slučaju doći njego­ vom voljom; " o n i " ne moraju napraviti ništa k a k o bi se to dogodilo, nego mu s a m o ostaviti mogućnost djelovanja. To je o s n o v n a i odlu­ čujuća realnost, koju ste zaboravili zahvaljujući v a š e m pretjeranom kremaljskom načinu razmišljanja... Egocentrizam, gospodine, egocentrizam. G. - P r a v o izbora? R. - P o n o v n o ću to definirati, ali ukratko: ili će se Staljin napasti, ili će doći do realizacije plana na koji sam ukazao, po kojem će 325

D e s Griffin

europske kapitalističke zemlje uništiti j e d n a drugu. S k r e n u o sam p o ­ zornost na ovu alternativu, ali kako vidite, ona je s a m o teoretska. A k o Staljin želi preživjeti, mora shvatiti plan koji sam mu ja pred­ ložio, a " o n i " odobrili. G. - A ako odbije? R. - To neće moći. Širenje i naoružavanje N j e m a č k e će se nasta­ viti. K a d a se Staljin suoči s tom velikom prijetnjom... što će o n d a učiniti? Navodit će ga njegov nagon za samoočuvanje. G. - Izgleda da se događaji moraju odvijati samo po naredbama koja su " o n i " izdali. R. - T a k o j e . N a r a v n o , u današnjem S S S R - u situacija je kakva jest; no ipak, prije ili kasnije bit će po njihovom. Nije teško predvi­ djeti i predložiti neku akciju, ako ona donosi profit osobi koja je pro­ vodi; u d a n o m slučaju Staljinu, koji teško da razmišlja o s a m o u b o j ­ stvu. M n o g o je teže dati prognoze i prisiliti nekoga na potrebno djelovanje, ako to za njega nije profitabilno, ali ipak m o r a djelovati; u o v o m slučaju - demokracije. Čekao sam ovaj trenutak da obja­ snim konkretnu sliku pravog stanja. Odbacite pogrešnu m i s a o da ste suci u danoj situaciji, j e r su suci "oni". G. - " O n i " u p r v o m i u drugom slučaju. Znači, i m a m o posla sa sjenkama? R. - Ali jesu li činjenice sjenke? M e đ u n a r o d n a će situacija biti izvanredna, ali ne i sjenka: ona je stvarna, i to vrlo stvarna. O v o nije č u d o ; ovdje se odlučuje o budućoj politici... Mislite li da je to djelo sjenki? G. - Da v i d i m o ; pretpostavimo da je vaš plan p r i h v a ć e n . . . Ali mi m o r a m o imati nešto opipljivo, osobno, da bismo mogli obaviti pre­ govore. R. - Na primjer? G. - Neku osobu koja bi bila o p u n o m o ć e n i predstavnik. R. - Ali zašto? S a m o zbog zadovoljstva upoznavanja s njim? Z b o g zadovoljstva razgovora? Imajte na u m u da takva osoba, u slu­ čaju kad bi se pojavila, ne bi imala punomoći s pečatima i g r b o v i m a koje bi mogla pokazati, ne bi nosila diplomatsku odoru, k a o "njihov" čovjek; ako bi nešto rekla ili obećala, to ne bi imalo nikakvu pravnu vrijednost ili značenje, kao pakt... Shvatite da " o n i " nisu država; " o n i " su ono što je Internacionala bila prije 1917., i što je j o š uvijek: 326

C r v e n a simfonija

ništa i istodobno sve. Zamislite sami je li moguće da bi SSSR vodio pregovore sa slobodnim zidarima, m a k e d o n s k i m k o m i t a m a , ili hrvatskim ustašama. Ne bi li bio napisan nekakav pravni d o k u m e n t ? . . . Takvi paktovi poput Lenjinovog s njemačkim g e n e r a l o m Staffom, ili T r o c k o g s " n j i m a " - sklapaju se bez pisanih d o k u m e n a t a i bez potpisa. Jedino je j a m s t v o njihove provedbe u činjenici da je njihovo provođenje korisno za obje strane u paktu, to je j a m s t v o j e d i n a real­ nost pakta, koliko god velika bila njegova važnost. G. - S č i m e biste počeli u o v o m slučaju? R. - Jednostavno: već sutra bih kontaktirao B e r l i n . . . G. - U vezi s d o g o v o r o m za napad na Poljsku? R. - Ne bih počeo s t i m . . . Pokazao bih svoju popustljivost i na­ govijestio o d r e đ e n o nezadovoljstvo s demokracijama, p o v u k a o bih se iz Š p a n j o l s k e . . . To bi bio čin ohrabrivanja; zatim bih dao nagovje­ štaj o Poljskoj. Kao što vidite - ništa kompromitirajuće, no dovoljno da bi dio O K W - a (njemačko vrhovno zapovjedništvo nap. pr.), bizmarkijanci, k a k o ih zovu, imali argumente s kojima bi izašli pred Hitlera. G. - I ništa više? R. - Za početak ništa više; već to je velik diplomatski zadatak. G. - Govoreći iskreno, imajući na umu ciljeve koji su do sada bili vodeći u Kremlju, ne vjerujem da bi se danas itko usudio pred­ ložiti tako radikalnu promjenu u međunarodnoj politici. Predlažem vam, R a k o v s k y , da se stavite u kožu one osobe u Kremlju koja bi morala donijeti o d l u k u . . . Na temelju vaših razmatranja, argumenata, hipoteza i uvjeravanja, kako ja to vidim, bilo bi n e m o g u ć e ikoga uvjeriti. Ja o s o b n o , nakon što sam vas saslušao i istodobno, neću to poricati, pao pod snažan utjecaj vaših objašnjenja i vaše osobnosti, nisam ni u j e d n o m trenutku došao u napast pomisliti da bi njemačko-sovjetski pakt bio nešto ostvarivo. R. - M e đ u n a r o d n i će događaji buknuti s nezadrživom s n a g o m . . . G. - Ali to bi bio gubitak dragocjenog vremena. Razmislite o nečem k o n k r e t n o m , nečemu što bih m o g a o proslijediti kao dokaz vaše istinitosti i povjerljivosti... U suprotnom, neću se usuditi prosli­ jediti informaciju o našem razgovoru; vrlo brižljivo ću je urediti, ali ona će otići u arhive Kremlja i tamo će ostati.

327

D e s Griffin

R. - Ne bi li se o n a mogla uzeti u obzir kad bi netko, čak i pot­ p u n o službeno, razgovarao s nekom d r u g o m vrlo v a ž n o m o s o b o m ? G. - Čini mi se da bi to bilo nešto opipljivo. R. - Ali s k i m ? G. - To je s a m o moje o s o b n o mišljenje, Rakovsky. Vi ste spo­ menuli konkretne osobe, velike financijere: ako se točno sjećam, govorili ste o n e k o m Schiffu, na primjer; zatim ste spomenuli nekoga tko je posjetio Hitlera s namjerom da ga financira. Postoje također i političari i osobe na visokim položajima, koji pripadaju "njima", ili im, ako hoćete, služe. Netko od njih m o g a o bi nam biti od koristi da p o č n e m o nešto p r a k t i č n o . . . Znate li n e k o g a ? R. - Ne mislim da je to n u ž n o . . . Razmislite: o čemu biste se do­ govarali? Vjerojatno o planu koji sam ja iznio, nije li tako? Zašto? U trenutnoj situaciji " o n i " ne trebaju učiniti ništa u tom kontekstu; "njihova" misija je "ne činiti". I zato ne biste mogli dogovoriti nikak­ vu pozitivnu akciju niti biste je mogli zahtijevati... Imajte to na umu i dobro razmislite. G. - Čak i ako je tako, ipak naše o s o b n o mišljenje m o r a imati svoju realnost, makar bila i neupotrebljiva... čovjeka, osobu koja bi potvrdila utjecaj koji pripisujete "njima". R. - Zadovoljit ću vas, iako sam uvjeren u beskorisnost toga. V e ć s a m v a m rekao da ne znam tko je dio "njih", ali i m a m j a m c a u osobi koja ih sigurno poznaje. G. - U k o m e ? R. - U Trockom. Od njega sam saznao da je jedan od "njih" Wal­ ter Rathenau, dobro poznat iz Rapalloa. Vidite posljednjeg od "njih" koji je bio na političkoj i socijalnoj poziciji, budući da je on bio taj koji je probio gospodarsku blokadu SSSR-a. Unatoč činjenici da je bio j e d a n od najvećih milijunaša; naravno, to je bio i Lionel Roth­ schild. Sa sigurnošću m o g u spomenuti s a m o ova imena. D a k a k o , m o g u spomenuti i o s o b e čiji rad i osobnost ocjenjujem u potpunosti "njihovim", ali ne mogu potvrditi k o m e oni naređuju ili k o g a slušaju. G. - S p o m e n i t e neke od njih. R. - Kao institucije - Bank of Kuhn, Loeb & Co. na Wall Streetu; ovoj banci pripadaju obitelji Schiffa, Warburga, L o e b a i K u h n a ; ka­ žem obitelji, s namjerom da istaknem nekoliko imena, j e r su svi oni međusobno povezani brakovima; zatim Baruch, Frankfurter, Altschul, 328

C r v e n a simfonija

Cohen, Benjamin, Strauss, Steinhardt, Blom, R o s e n m a n , L i p p m a n , L e h m a n , Dreifus, Lamont, Rothschild, Lord, M a n d e l , M o r g e n t h a u , Ezekiel, Lasky. Mislim da je to dovoljno; ako bih n a p r e g n u o p a m ć e ­ nje, m o ž d a bih ih se sjetio j o š , ali ponavljam, ne z n a m tko od njih pripada "njima", ne m o g u čak ni procijeniti da li im itko definitivno pripada; želim se ograditi od svake odgovornosti. Ali svakako mislim da bi bilo koja od osoba koje sam nabrojao, čak i oni koje ne pripa­ daju "njima", uvijek mogla doći do "njih", s bilo k a k v i m ozbiljnim prijedlogom. Naravno, neovisno od toga da li neka osoba pripada ili ne pripada "njima", ne m o ž e se očekivati izravan odgovor. O d g o v o r će dati činjenice. To je nepromjenjiva taktika koju " o n i " koriste i na koju prisiljavaju druge. Na primjer, ako biste riskirali diplomatsku inicijativu, tada v a m ne bi bila potrebna metoda izravnog pristupa "njima"; dovoljno je ograničiti se na izražavanje misli, izlaganje ne­ kih racionalnih hipoteza, koje ovise o nepoznatim faktorima koji bi ih odredili. T a d a samo ostaje čekati. G. - Razumijete da u o v o m trenutku n e m a m imenik na raspola­ ganju, k a k o bih ustanovio tko su svi ti ljudi koje ste naveli; pretpo­ stavljam da su negdje vrlo daleko? Gdje? R. - V e ć i n a njih u Sjedinjenim Američkim D r ž a v a m a . G. - M o l i m vas, shvatite da bismo, ako b i s m o se odlučili na akciju, tome morali posvetiti puno vremena. Ali stvar je hitna, i to ne za nas, n e g o za vas, Rakovsky. R. - Za m e n e ? G. - Da, za vas. Sjetite se da će se vaše suđenje održati vrlo brzo. Ne z n a m , ali mislim da se m o ž e pretpostaviti da ako sve ovdje reče­ no z a n i m a Kremlj, tada ih to mora zanimati prije nego što se pojavite pred s u d o m : to bi za vas bilo od presudnog značenja. M i s l i m da je u vašem o s o b n o m interesu da nam predložite n e k o g pristupačnijeg. Najvažnije je pribaviti dokaze da ste govorili istinu, i to postići tije­ k o m nekoliko dana, a ne nekoliko tjedana. Mislim da bih vam, ako to možete osigurati, m o g a o dati gotovo sigurna j a m s t v a vezana uz m o ­ gućnost spašavanja vašeg života... U suprotnom slučaju ne j a m č i m ništa. R. - Na kraju ću riskirati. Znate li da li je Davis u M o s k v i ? Da, veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država. G. - M i s l i m da j e ; trebao se vratiti. 329

D e s Griffin

R. - Kao što vidim, samo mi iznimna situacija daje p r a v o , protiv pravila, da iskoristim službenog posrednika. G. - Znači, m o ž e m o držati da je američka vlada iza svega ovo­ ga... R. - Iza - ne i s p o d . . . G. - Roosevelt? R. - K a k o da z n a m ? M o g u samo zaključivati. Cijelo ste vrijeme opsjednuti manijom političke špijunaže. Da vas zadovoljim, m o g a o bih smisliti cijelu povijest; imam više n e g o dovoljno mašte, d a t u m a i istinitih događaja koji bi ostavili dojam istinitosti, što bi bilo blizu toga da izgleda očito. Ali nisu li općepoznate činjenice j o š očitije? A m o ž e t e ih nadopuniti vlastitom maštom, ako želite. Pogledajte sami. Sjetite se jutra 24. listopada 1929. Doći će vrijeme kad će ovaj d a t u m za povijest revolucije biti važniji od listopada 1917. Na dan 24. listo­ pada dogodio se slom newyorške burze, početak takozvane "depresije", prava revolucija. Četiri godine predsjednika Hoovera, g o d i n e su revolucionarnog napretka: 12 i 15 milijuna u štrajku. U veljači 1933. zatvaranjem b a n a k a zbiva se posljednji udarac krize. T e š k o je napra­ viti više n e g o što je napravio kapital u slamanju "klasičnog A m e r i ­ kanca", koji je j o š u svojim industrijskim temeljima i u gospodar­ skom pogledu bio podčinjen Wall Streetu. D o b r o je poznato da sva­ ko nazadovanje u gospodarstvu, bilo ono vezano za društva ili životi­ nje, pogoduje razvitku parazitizma, a kapital je veliki parazit. Ali ta američka revolucija nije samo išla k tome da p o v e ć a vrijednost novca onih koji su ga imali pravo koristiti, tražila je čak i više. Iako je m o ć n o v c a politička m o ć , prije je ona bila upotrebljavana s a m o neizrav­ no, a sad je pretvorena u izravnu moć. Za ostvarenje te moći iskori­ stili su Franklina Roosevelta. Jeste li razumjeli? Obratite pozornost na sljedeće: 1929. prva je godina američke revolucije, u veljači T r o ­ cki napušta Rusiju; slom se zbiva u listopadu... Financiranje Hitlera d o g o v o r e n o je u srpnju 1929. Mislite li da je sve to slučajnost? Četiri g o d i n e H o o v e r o v e vlasti bilo je iskorišteno za pripremanje preuzi­ manja vlasti u Sjedinjenim Američkim D r ž a v a m a i S S S R - u ; t a m o p o m o ć u financijske revolucije, a ovdje uz p o m o ć rata i poraza koji je uslijedio. M o ž e li v a m neki roman s d o b r o m maštom biti očitiji od o v o g ? M o ž e t e pretpostaviti da provođenje plana na toj razini zahti­ j e v a p o s e b n o g čovjeka koji može upravljati izvršnom vlašću u 330

C r v e n a simfonija

Sjedinjenim A m e r i č k i m Državama, koji je bio p r e d o d r e đ e n za orga­ nizatora i donositelja odluka. Taj čovjek bili su Franklin i Eleanor Roosevelt. I dopustite mi da k a ž e m da ovo d v o s p o l n o biće nije samo ironija. O n o je moralo izbjeći svaku mogućnost Dalile. G. - Je li Roosevelt j e d a n od "njih"? R. - Ne z n a m da li je j e d a n od "njih" ili im je s a m o podanik. Što više želite? M i s l i m da je bio svjestan svoje misije, ali ne m o g u od­ rediti da li je djelovao pod ucjenom ili je bio j e d a n od onih na vlasti; činjenica je da je ispunio svoj zadatak i ostvario sve što mu je bilo povjereno. Ne pitajte me više, j e r više ne znam. G. - U slučaju da se odluči kontaktirati Davisa, k a k o biste to učinili? R. - Prije svega morali b i s m o odabrati osobu poput "baruna"; on bi m o g a o biti od koristi... Je li j o š živ? G. - Ne z n a m . R. - U redu, izbor osobe je vaš. Vaš se izaslanik m o r a predsta­ viti k a o povjerljiv, ali ne skroman, već najbolje tajni opozicionar. R a z g o v o r se m o r a voditi p a m e t n o zbog proturječnog položaja u koji su S S S R dovele takozvane europske demokracije svojim s a v e z o m protiv nacionalsocijalizma. To je sklapanje savezništva s britanskim i francuskim imperijalizmom, sadašnjim stvarnim imperijalizmom, u svrhu uništenja potencijalnog imperijalizma. Cilj izgovorenih riječi m o r a biti udruživanje lažne sovjetske pozicije s j e d n a k o l a ž n o m p o ­ zicijom a m e r i č k e d e m o k r a c i j e . . . T a k o đ e r s m o prisiljeni podržavati kolonijalni imperijalizam za obranu demokracije u Engleskoj i Fran­ cuskoj. K a o što vidite, pitanje m o ž e biti postavljeno na vrlo j a k i m logičkim temeljima. N a k o n toga vrlo je lako oblikovati hipotezu o akcijama. Prvo: da ni S S S R ni Sjedinjene A m e r i č k e D r ž a v e nisu zainteresirani za europski imperijalizam, i time se debata svodi na pi­ tanje o s o b n e hegemonije; na to da Rusija i S A D ideološki i g o s p o ­ darski žele uništiti europski kolonijalni imperijalizam, izravno ili prikriveno. Sjedinjene Američke Države to žele čak i više. A k o bi E u r o p a u n o v o m ratu izgubila svu moć, tada bi Engleska, koje ne bi imala svojih snaga, s nestajanjem Europe kao sile, od prvog dana s v o m svojom težinom i cijelim carstvom koje o b u h v a ć a englesko g o v o r n o područje, ovisila o Sjedinjenim A m e r i č k i m D r ž a v a m a , što bi bilo neizbježno u političkom i g o s p o d a r s k o m p o g l e d u . . . 331

D e s Griffin

Analizirajte što ste čuli u svjetlu ljevičarske zavjere, k a k o bi se reklo, bez šokiranja američkih buržuja. Kad bi se stiglo do ove točke, m o ­ gla bi se napraviti stanka od nekoliko dana. Tada, kada se primijeti reakcija, bit će n u ž n o krenuti dalje. Sad dolazi red na Hitlera. Ovdje se m o ž e ukazati na bilo koju agresiju: on je u potpunosti agresor, u tom pogledu n e m a sumnje. I tada se m o ž e postaviti pitanje: K a k v u bi zajedničku akciju mogli poduzeti S A D i Sovjetski Savez u pogledu rata između imperijalista, ako bi se na to odlučili? O d g o v o r bi m o g a o biti - neutralnost. P o n o v n o se treba složiti: da, neutralnost, ali to ne ovisi s a m o o želji j e d n e strane, nego i o agresoru. Jamstvo neutralno­ sti postoji samo kad agresor ne m o ž e napasti ili mu to ne odgovara. Za ovu je svrhu nepogrešiv odgovor napad agresora na drugu impe­ rijalističku državu. Odatle je vrlo lako prijeći na izražavanje nužnosti i moralnosti, vezano za j a m s t v o sigurnosti, provociranje s u k o b a m e ­ đu imperijalistima, ako se taj sukob ne dogodi sam po sebi. I a k o to u teoriji b u d e prihvaćeno, a to će i biti, m o ž e se prijeći na određivanje akcija u praksi, koje bi bile samo stvar tehnike. O v o je shema: 1) Pakt s Hitlerom za m e đ u s o b n u podjelu Č e h o s l o v a č k e i Poljske (bolje Poljske). 2) Hitler će pristati. Ako je u stanju prihvatiti blef osvajanja, o d n o s n o dijeljenja nečeg u savezništvu sa S S S R - o m , tada će imati p u n o j a m s t v o da će se demokracije slomiti. N e ć e vjerovati njihovim verbalnim prijetnjama, j e r zna da su oni koji prijete ratom istodobno pobornici razoružanja, i njihovo razoružanje je realno. 3) D e m o ­ kracije će napasti Hitlera, a ne Staljina; reći će ljudima kako, iako su obojica krivi za agresiju i podjelu, iz strateških i logičnih razloga moraju poraziti prvo j e d n o g , pa drugog: prvo Hitlera, pa Staljina. G. - Ali neće li nas prevariti s istinom? R. - K a k o ? Da li se Staljin lišava slobode djelovanja da bi u d o ­ voljnoj mjeri p o m o g a o Hitleru? Zar mu ne dajemo u ruke m o g u ć n o s t nastavljanja rata među kapitalistima do posljednjeg čovjeka? Č i m e bi ga mogli napasti? Iscrpljene države zapada već će imati dovoljno posla s unutrašnjom komunističkom revolucijom, koja bi u tom slučaju mogla pobijediti. G. - A ako Hitler postigne brzu pobjedu, i poput N a p o l e o n a m o ­ bilizira cijelu Europu protiv SSSR-a? R. - To je sasvim n e m o g u ć e ! Zaboravljate na postojanje S A D - a . Zanemarujete snažan faktor, jedan od važnijih. Nije li prirodno da će 332

C r v e n a simfonija

S A D , oponašajući Staljina, sa svoje strane p o m o ć i d e m o k r a t s k i m državama? A k o netko koordinira p o m o ć objema skupinama boraca, može bez pogreške računati na stalno produljenje rata. G. - A J a p a n ? R. - Nije li im Kina dovoljna? Neka im Staljin j a m č i svoje nemiješanje. Japanci su vrlo skloni samoubojstvu, ali ne do te mjere da istodobno napadnu i Kinu i SSSR. Još neke primjedbe? G. - N e , kad bi ovisilo o meni, ja bih p o k u š a o . . . Ali vjerujete li da i z a s l a n i k . . . ? R. - Da, vjerujem. Nisam imao prilike razgovarati s njim, ali o b ­ ratite pozornost na j e d a n detalj: imenovanje Davisa postalo je poz­ nato u s t u d e n o m 1936.; m o r a m o pretpostaviti da je Roosevelt razmi­ šljao o tome da ga pošalje p u n o prije i s tim na umu počeo pripremne korake; obojica z n a m o da razmatranje stvari i službeno objašnjenje imenovanja traje dulje od dva mjeseca. Očito je imenovanje bilo d o ­ g o v o r e n o u k o l o v o z u . . . A što se dogodilo u k o l o v o z u ? U kolovozu su Zinovjev i K a m e n e v ubijeni. M o g a o bih se zakleti da je svrha nje­ g o v o g imenovanja bila novo uključivanje u Staljinovu politiku. Da, svakako to mislim. S kakvim je unutrašnjim oduševljenjem m o r a o putovati, vidjevši kako j e d a n za drugim padaju šefovi opozicije u " č i s t k a m a " koje slijede j e d n a za drugom. Znate li, je li bio nazočan na suđenju R a d e k u ? G. - Jest. R. - Vidjet ćete ga. Razgovarajte s njim. On to očekuje već mjesecima. G. - N o ć a s m o r a m o završiti. Ali prije nego što se rastanemo, že­ lio bih znati j o š nešto. Pretpostavimo da je sve o v o istina i da se us­ pješno provede u djelo. " O n i " će postaviti konačne uvjete. Što mislite, kakvi će oni biti? R. - To nije teško pretpostaviti. Prvi će uvjet biti prestanak p o gubljivanja komunista, ili trockista, kako ih zovete. T a d a će, naravno, zahtijevati osnivanje nekoliko zona utjecaja, kao što sam s p o m e n u o . Granice koje će morati podijeliti formalni k o m u n i z a m od o n o g pra­ vog. To je najvažniji uvjet. Postojat će obostrani ustupci za obostranu p o m o ć n e k o vrijeme, dok će se plan provoditi u djelo. Na primjer, vi­ djet ćete paradoksalni fenomen da hrpa ljudi, Staljinovih neprijatelja, radi u njegovu korist; oni neće nužno biti proleteri, ni profesionalni 333

D e s Griffin

špijuni. Pojavit će se utjecajni ljudi u društvu, čak na vrlo visokim položajima, koji će pomagati Staljinovu formalnom k o m u n i z m u kad postane, ako ne pravi, o n d a bar objektivni k o m u n i z a m . Jeste li me ra­ zumjeli? G. - M a l o ; zamatate stvari u tako neprozirne sofizme. R. - A k o je n u ž n o , za kraj, o n d a se m o g u izraziti o v a k o . Da v i d i m o da li ću biti u stanju pomoći u razumijevanju. Poznato je da je m a r k s i z a m bio zvan hegelijanizmom, pa je to pitanje vulgarizirano. Hegelijanski idealizam je raširena prilagodba, za neobaviješteni za­ pad, razumijevanje prirodnog misticizma Barucha de Spinoze. " O n i " su spinozisti: m o ž d a je obrnuto, tj. spinozizam je " o n i " , d o k god je on samo inačica koja odgovara epohi "njihove" vlastite filozofije, koja je m n o g o starija i na m n o g o višoj razini. Nakon svega, hegelijanac, i time i pristaša de Spinoze, bio je odan svojoj vjeri, ali samo privremeno, taktički. Stvari ne stoje onako kako je tvrdio marksizam, da kao re­ zultat uklanjanja kontradikcija nastaje sinteza. Iz rezultata sukoblja­ vanja m e đ u s o b n e fuzije, iz teze i antiteze, nastaje sinteza, realnost, istina, kao završni sklad između subjektivnog i objektivnog. Ne vi­ dite li to? U M o s k v i je k o m u n i z a m ; u N e w Yorku kapitalizam. To je isto kao i teza i antiteza. Analizirajte oboje. M o s k v a je subjektivni k o m u n i z a m , ali kapitalizam - objektivno - državni kapitalizam. N e w York: kapitalizam subjektivno, ali k o m u n i z a m objektivno. Sinteza osobnosti, istina: financijska Internacionala, kapitalističko-komunističko j e d n o . " O n i . "

***
Sastanak je trajao oko šest sati. Još sam j e d n o m dao m a l o droge R a k o v s k o m . D r o g a j e , očito, dobro djelovala, iako sam to m o g a o pri­ mijetiti samo po određenim simptomima zainteresiranosti. Ali mis­ lim da bi R a k o v s k y j e d n a k o govorio i u n o r m a l n o m stanju. N e d v o j ­ b e n o je tema r a z g o v o r a zadirala u njegovu specijalnost i imao je strastvenu želju izložiti sve o čemu je govorio. Jer, ako je to bila istina, velik je napor bio uložen u postizanje trijumfa njegove ideje i plana. A k o to nije bila istina, onda je to bila izvanredna fantazija i divan manevar za spašavanje njegovog već gotovo izgubljenog života. Moje mišljenje o tome što sam čuo ne može biti ni od kakve važ­ nosti. Moje obrazovanje nije dovoljno da bih shvatio univerzalnost i 334

C r v e n a simfonija

granice rečenoga. Kad se Rakovsky dotakao najbitnijeg dijela razgo­ vora, i m a o s a m isti osjećaj kao kad sam se prvi put vidio na rendgen­ skom ekranu. Moje iznenađene oči vidjele su nešto nejasno i m r a č n o , ali istinito. Nešto poput prikaze; morao sam koordinirati njegov lik i pokrete, o d n o s e i akcije do stupnja do kojeg je bilo m o g u ć e pogađati p o m o ć u logičke intuicije. Mislim da s a m tijekom nekoliko sati p r o m a t r a o "rendgensku snimku revolucije" na svjetskoj skali. M o g u ć e je da je djelomično bila pogrešna, izobličena zahvaljujući okolnostima ili o s o b a m a koje su je reflektirale; nisu laž i pretvaranje bez razloga dopušteni u revolu­ cionarnoj borbi i prihvaćeni kao moral. A Rakovsky, strastveni dijalektičar velike kulture i prvoklasni govornik, prije i iznad svega je revolucionarni fanatik. Pročitao sam razgovor p u n o puta, ali svaki put i m a o sam osje­ ćaj da je u meni budio osjećaj nekompetentnosti u tom području. O n o što mi se do tada, kao i cijelom svijetu, činilo istinom i očiglednom realnošću, n e p o k r e t n o m i stalnom, pretvorilo se u gustu maglu. Po­ javile su se o g r o m n e , nemjerljive, nevidljive sile s kategoričkim imperativom, nepokorne, lukave i divovske istodobno; nešto poput elektriciteta, m a g n e t i z m a ili gravitacije. U nazočnosti o v o g fantastič­ nog otkrića osjećam se k a o čovjek k a m e n o g doba, čija je glava j o š uvijek p u n a primitivnih praznovjerja u vezi s prirodnim fenomenima, koji se odjednom prebacio u Pariz današnjeg doba. Zapanjen sam čak i više no što bi on bio. Puno se puta nisam slagao. Isprva sam s a m o g sebe uvjerio da je sve što je Rakovsky rekao bio proizvod njegove izvanredne mašte. Ali čak i kad sam se uvjerio da sam igračka u r u k a m a najvećeg pisca novela, uzalud sam p o k u š a v a o pronaći dovoljno snage, logičkog raz­ mišljanja, čak i ljudi s dovoljno velikom osobnošću, koji bi bili u sta­ nju objasniti taj ogroman napredak revolucije. M o r a m priznati da, ako su te sile ovdje sudjelovale, kao i razmiš­ ljanja i ljudi koji se službeno spominju u pisanoj povijesti, u tom slu­ čaju priznajem revoluciju kao čudo našeg doba. N e , kad sam slušao R a k o v s k o g , nisam m o g a o prihvatiti da je mala grupa Židova koji su emigrirali iz L o n d o n a postigli da ovaj "duh revolucije", kojeg je Marx prizvao u prvim rečenicama manifesta, izraste u današnju divovsku realnost i opću prijetnju.

335

D e s Griffin

Bez obzira na to da li je Rakovsky rekao istinu ili ne, da li je taj­ na snaga k o m u n i z m a međunarodni kapital, j a s n o mi je da su Marx, Lenjin, Trocki i Staljin nedovoljno objašnjenje o n o g a što se događa. Pitanje je da li su ti ljudi, koje Rakovsky s gotovo religioznim drhtanjem u glasu naziva "oni", stvarni ili izmišljeni. Ali ako " o n i " ne postoje, tada ću o njima morati reći o n o što je Voltaire rekao za Boga: " O n mora biti izmišljen", jer j e d i n o tako m o ž e m o objasniti p o ­ stojanje, širinu i snagu ove svjetske revolucije. Na kraju, ne n a d a m se da ću je vidjeti. Moja mi pozicija ne do­ pušta s velikim o p t i m i z m o m gledati na mogućnost da ću j o š d u g o ži­ vjeti. Ali samoubojstvo europskih buržujskih država, o kojem je Ra­ kovsky govorio i za koje dokazuje k a k o je neizbježno, bilo bi za m e n e , koji sam iniciran u tajnu, mjerodavan i definitivan dokaz.

***
Kad su R a k o v s k o g odveli u tamnicu, Gabrijel je ostao n e k o vri­ j e m e zadubljen u sebe. Pogledao sam ga, ne vidjevši ga: zapravo su moje vlastite ideje i koncepti izgubili tlo pod svojim nogama, i n e k a k o bili isključeni. " K a k o gledaš na sve o v o ? " pitao je Gabrijel. " N e z n a m , ne z n a m " , odgovorio sam, i rekao istinu, ali i d o d a o : " M i s l i m da je o v o izvanredan čovjek, i ako i m a m o posla s krivotvo­ rinom, o n d a je iznimna; u svakom slučaju, riječ je o geniju." " Z a t o bismo, ako b u d e m o imali vremena, morali izmijeniti gle­ d i š t a . . . uvijek sam zainteresiran za tvoje mišljenje svjetovnjaka, dok­ tora. Ali sada se m o r a m o složiti u vezi s našim programom. Potreban si mi kao profesionalac, ali kao skroman čovjek. O v o što si čuo, zbog svoje specifične funkcije, mogao bi biti dim i vjetar koji ga nosi, ali i nešto čiju važnost ne prelazi ništa drugo. Ovdje je umjerena termi­ nologija neprimjerena. Imajući na umu o v o posljednje, j a k osjećaj predostrožnosti tjera me na to da ograničim broj ljudi koji za to zna­ ju. T r e n u t n o z n a m o samo ja i ti. Čovjek koji je rukovao magnetofo­ n o m ne zna francuski. Činjenica da nismo pričali na ruskom nije bio moj hir. Ukratko: bit ću ti zahvalan ako budeš prevoditelj. Odspavaj nekoliko sati. S a d a ću izdati nužne instrukcije da se tehničar i ti d o ­ govorite o vremenu, i što je prije moguće moraš prevesti i zapisati 336

C r v e n a simfonija

razgovor koju će ti on reproducirati. Bit će to težak p o s a o ; ne m o ž e š upotrijebiti pisaću mašinu, a magnetofon će se morati puštati vrlo sporo. Kad završiš s francuskom verzijom, ja ću je pročitati. N e k o ­ liko primjedbi i natpisa bit će nužni, i ja ću ih dodati. Z n a š li se slu­ žiti p i s a ć o m m a š i n o m ? " " V r l o loše, vrlo sporo, s a m o s dva prsta." " N e k a k o ć e m o to dogovoriti. M o l i m te, napravi što manje p o ­ grešaka." Gabrijel je p o z v a o čovjeka. Dogovorili smo se da p o č n e m o rad u jedanaest, a bilo je skoro sedam. Otišli s m o malo odspavati. Pozvali su me na vrijeme. Sjeli s m o u mojoj maloj sobi. Gabrijel je zahtijevao da napravim dvije kopije prijevoda. Na­ pravio sam tri, namjeravajući jednu skriti za sebe. Prihvatio sam taj rizik, d o k je on otišao u Moskvu. Nije mi žao što sam i m a o hrabrosti to učiniti.

*** EPILOG
K a o što je d o b r o poznato, Staljin je poslušao savjet R a k o v s k o g . Došlo je do pakta s Hitlerom. A Drugi svjetski rat poslužio je u inte­ resu revolucije. Tajna te promjene u politici može se shvatiti iz kasnijih raz­ govora između Gabrijela i doktora L a n d o w s k o g , koji su objavljeni u kasnijem poglavlju Crvene simfonije. Ovdje su neki dijelovi razgo­ vora: G A B R I J E L - Sjećaš li se razgovora s R a k o v s k i m . . . Z n a š da nije osuđen na smrt? Pa, znajući sve o v o nećeš biti iznenađen što je drug Staljin odlučio k a k o bi bilo m u d r o isprobati taj n a o k o nevjerojatan p l a n . . . U njemu se ništa nije riskiralo, a s druge strane, m o g l o se d o ­ biti m n o g o . . . A k o napregneš svoje pamćenje, moći ćeš razumjeti ne­ koliko stvari. D O K T O R - Svega se sjećam prilično dobro. Ne zaboravi da sam dvaput čuo razgovor, i zatim ga dvaput napisao, a i preveo g a . . . Možeš li mi reći jesi li što saznao o ljudima koje Rakovsky zove "oni"? G. - Da bih ti pokazao svoje povjerenje, reći ću ti - ne! Ne zna­ mo zasigurno tko su "oni", ali je u zadnji tren p o t v r đ e n o m n o g o toga 337

D e s Griffin

što je R a k o v s k y rekao; na primjer, istina je da su Hitlera financirali bankari s Wall Streeta. Još m n o g o toga je istina. Sve te mjesece dok se nismo vidjeli posvetio sam ispitivanju informacija koje s m o dobili od R a k o v s k o g . Istina je da nisam uspio ustanoviti koji su točno ljudi te važne osobe, ali činjenica je da postoji neka vrsta kruga koji se sas­ toji od financijera, političara, znanstvenika, i čak crkvenih velikodos­ tojnika, velikog bogatstva i utjecaja, koji se nalaze na visokim duž­ nostima; ako bih procjenjivao njihov položaj (uglavnom posrednički) po rezultatima, on se čini čudnim i nerazjašnjivim, b a r e m u svjetlu uobičajenih k o n c e p a t a . . . jer zapravo imaju veliku sličnost s idejama k o m u n i z m a . N a r a v n o , s vrlo specifičnim komunističkim idejama. No ostavimo ta pitanja koja se tiču kompleksnosti, usmjerenja i profila po strani; objektivno, kako bi Rakovsky rekao, oni, slijepo imitirajući Staljina u akcijama i greškama, izgrađuju k o m u n i z a m . Slijedili su ri­ ječi R a k o v s k o g g o t o v o doslovno. Nije bilo ničeg konkretnog, ali nije bilo odbijanja, ni raskrinkavanja. Naprotiv, pokazali su veliko zani­ manje za sve. Veleposlanik Davis pažljivo je s p o m e n u o zadnja suđe­ nja i otišao toliko daleko da je nagovijestio da bi se p u n o postiglo u očima j a v n o g mnijenja u SAD-u kad bi Rakovsky u bliskoj budućnosti bio pomilovan. Bio j e , naravno, p o m n o promatran tijekom suđenja u ožujku. Bio je na svima; nismo mu dopustili da sa s o b o m d o v e d e tehničko osoblje, da b i s m o spriječili "brzojavljanje" s optuženima. On nije profesionalni diplomat i ne zna određene procedure. Bio je obvezan promatrati, pokušavajući pogledom reći m n o g o , k a k o mi se činilo; mislimo da je podigao raspoloženje Rosenholzu i R a k o v s k o m . Potonji je potvrdio zanimanje koje je na suđenju p o k a z a o Davis te priznao da mu je ovaj pokazao tajni znak m a s o n s k o g pozdrava. Postoji j o š j e d n a čudna stvar, koja nije mogla biti krivotvorena. U zoru 2. ožujka primili smo radio-poruku s neke vrlo j a k e stanice: "Pomilovanje ili će nacistička prijetnja n a r a s t i " . . . Poruku je šifriralo naše vlastito veleposlanstvo u Londonu. Jasno je da je to bilo nešto vrlo v a ž n o ! Dr. - Ali prijetnja nije bila stvarna? G. - K a k o ne? Rasprave su završile 12. ožujka na V r h o v n o m sudu, i u devet navečer sud je započeo svoje razmatranje. Istog dana u 5:30 ujutro, Hitler je naredio svojim divizijama da uđu u Austriju. Naravno da je to bila vojna promenada! Zar nije bilo dovoljno razloga 338

C r v e n a simfonija

da bi se u to sumnjalo? Ili s m o trebali biti toliko glupi da zanema­ rimo Davisa, radiogram, šifru, podudarnost invazije s p r e s u d o m i šutnju E u r o p e kao slučajnosti? Ne, zaista " i h " n i s m o vidjeli, ali s m o im čuli glas i razumjeli njihov jezik.

***
Napomena prevoditelja Crvene simfonije
Zaista bi bilo suvišno napisati dugačak k o m e n t a r o v o g iznimnog materijala. D o v o l j n o je reći očito - ovo je j e d a n od najvažnijih poli­ tičkih d o k u m e n a t a 20. stoljeća. M n o g i su od nas znali ovdje iznesene činjenice desetljećima, no prvi s m o put dobili briljantnu, podrobnu izjavu "njihovog" čovjeka. Rakovsky je očito bio j e d a n od "njih". Unutrašnji dokazi u materijalu, kao i okolnost da su se svi nak­ nadni događaji odigrali točno po navedenoj formuli, dokazuju istini­ tost o v e priče. O v a bi knjiga trebala biti osnovno štivo svima koji žele znati što se diljem svijeta događa, i zašto, kao i što se može učiniti da se zausta­ ve r e v o l u c i o n a r n a osvajanja: m o ć monetarne emisije mora biti vraće­ na s v i m d r ž a v a m a . A k o se to ne učini na vrijeme, k o m u n i z a m će pobijediti. G e o r g e Knupffer

339