You are on page 1of 21

MORFOLOGIJA

MORFOLOGIJA Lingvistika disciplina koja se bavi MORFEMIMA i RIJEIMA MORFEM- najmanji jezini znak, najmanja jezina jedinica koja ima i izraz i sadraj

de Saussure: oznaitelj i oznaeno


Martinet: monem

Izraz morfema- MORF- sastoji se od fonema


Inaice morfema- alomorfi (npr. vuk/vuc/vu-)

Semantika- o karakteru veze izmeu izraza i sadraja nekog morfema, o planu sadraja morfema te ostalih jezinih znakova viih razine
Problem pri analizi viih jedinica na morfeme Ameriki deskriptivisti- potpuno zanemaruju sadraj; nemogue provesti zbog niza pojava: alomorfija, jednakost morfova razliitih morfema

Dvije velike skupine:


1. LEKSIKI (rjeotvorni) morfemi- LEKSEMIneogranien broj elemenata; preslikavaju se elementi iz izvanjezinog univerzuma

1. GRAMATIKI (oblikotvorni) morfemiGRAMATEMI- ogranien broj elemenata; preslikavaju pojava iz samog jezinog sustava

ANDR MARTINET
AMALGAM- gramatiki morfemi iji izraz odgovara dvama razliitim sadrajima (npr. orum= i G i pl.)
DISKONTINUIRANI morfemi- izrazi se NE ostvaruju u kontinuiranom nizu fonema (singen-sang; sngdiskontinuirani morfem) Prema funkciji Martinet podijelio morfeme u tri osnovne skupine: 1. Autonomni morfemi 2. Funkcionalni morfemi 3. Zavisni morfemi

1. Autonomni morfemi- u indoeuropskim jezicima najee prilozi


2. Funkcionalni morfemi- domena im se podudara domenom gramatema; oznauju funkciju nekog drugog morfema (ugl. sintaktiku) 3. Zavisni morfemi- nemaju vlastitu funkciju niti oznauju funkciju drugih morfema; ovise o funkcionalnim morfemima
Na ovoj osnovi Martinet i sljedbenici izgrauju morfoloki sustav pojedinog jezika i upotrebljavaju je u formuliranju sintaktkih pravila

RIJE: Ono to se pie izmeu dvije bjeline u tekstu Minimalna slobodna forma; najmanja forma koja kada stoji sama za sebe ima znaenje Ona kombinacija morfema koja kao vrsta cjelina sudjeluje u oblikovanju jedinica viih razina TVORBA RIJEI- proces udruivanja morfeme u rijei

TVORBA RIJEI
1. Derivacijom- leksemima se pridodaju razl. gramatemi 2. Kompozicijom- prvo se slau dva ili vie leksema, a zatim se dodaju gramatemi

Morfemi dobivaju razliite nazive ovisno o FUNKCIJI i POLOAJU u kojem se nalaze:


KORIJEN

AFIKSI

KORIJEN
Temeljni leksiki nosilac osnovnog sadraja Sinkronijski (morfoloki) dijakronijski (etimoloki)

AFIKSI
Bilo leksiki bilo gramatiki Prefiksi Infiksi- umei se unutar korijenadiskontinuirani morfem Transfiksi-korijen se prekida na nekoliko mjesta(semitski j.); npr. Arapski: korijen k-t-b, k-a-t-a-b-a, k-u-t-i-b-u, u-ktu-b Sufiksi

OSNOVA ili BAZA- onaj dio koji se ne mijenja kada rije ima vie oblika, a sastoji se od korijena i afiksa(ako ih ima) NASTAVCI/ ZAVRETAK RIJEI- promijenjivi dijelovi Afiksi ili FORMANTI- u nekim terminologijama, osobito ako se dodaju korijenu da bi modificirali njegovo temeljno znaenje

PROMJENE KORIJENA
REDUPLIKACIJA ili UDVAJANJE (pr. bar-barin); afiks ponavlja dio ili cijeli morf korijena PRIJEVOJ, ALTERNACIJA ili APOFONIJA- rezultat je: alomorf

dva razliita morfema (br-ati, ber-em)


diskontinuirani morfem (b-i-nd-en, b-a-nd) Prema kvaliteti i kvantiteti vokala razlikuju se stupnjevi prijevoja: duljina, punina, redukcija, praznina/nulti stupanj

Sanskrtska gramatika: duljina- GUNA, a njezin jo produen oblik VRDDHI


Prijevoj prijeglas/metafonija (tag-tglich) KOMPOZICIJOM se dobivaju sloenice, spajaju se dva leksema koja inae mogu biti samostalni korijeni Sloenice se mogu podijeliti s obzirom na: 1. Genezu

2. Funkciju
3. Strukturu

INDIJSKA GRAMATIARSKA PODJELA


esto se upotrebljava u imenskim sloenicama
Tatpurua ili determinativneprvi dio atribut drugo (parobrod)

Dvandva ili kopulativneoba dijela zadravaju svoje znaenje (jugozapad)


Bahuvrihi ili posesivnenjihova cjelina izraava neko svojstvo (gologlav, dugokos) Karmadharaya ili apozicijskejedan dio drugome je apozicija (baba-vrag) Auyayihbava ili prilokenjima se tvore sloeni prilozi(etveronoke, strmoglavce)

VRSTE RIJEI
Prema morfolokim karakteristikama dijele se na:

Promjenljive- leksemi ostaju isti, gramatemi se mijenjaju; mijenjanje tih gramatema FLEKSIJA (unutarnja- infiksi, vanjska- prefiksi, sufiksi)
nepromjenljive

9 VRSTA RIJEI
Imenice (SUBSTANTIVA) Prilozi (ADVERBIA)
N O M I N A

Pridevi (ADIECTIVA)
Zamjenice (PRONOMINA) Brojevi (NUMERI) Glagoli (VERBA)

Prijedlozi (PRAEPOSITIONS)
Veznici (CONIUCTIONES) Uzvici (INTERIECTIONES)

RAZLIKA U SINTAKTIKOJ FUNKCIJI

Promjenljive rijei morfoloki odreene gramatemima izraavaju neke gramatike kategorije

Kategorija broja- imena i glagoli (jd., mn., dual, trijal)


Kategorija roda (iv-neiv, m//sr)- Imena/ nomina Kategorija padea Kategorija lica- glagoli i zamjenice Kategorija aspekta/ vida- samo kod glagola

Kategorija stanja ili lika- definira uloga vrioca prema samoj


radnji

Kategorija vremena

Kategorija naina

Imenice- funkcije subjekta ili predikata bez vremenske dimenzije; dijele se prema:
-gramatikim kategorijama (ivo, neivo) -svojstvima sadraja (ope, line, zbirne, apstraktne, konkretne) Pridjevi- sintaktiki se pridruuju imenicama, a tradicionalno obiljeavaju njihova svojstva Kvalitativni(pozitiv, komparativ, superlativ)

Gradivni
Posvojni

Zamjenice- u sintaktikom pogledu mogu zamijeniti neka druga imena, a prema tome to zamjenjuju u sintaktikoj strukturi razlikujemo: Imenike
Pridjevske - line, posvojne, pokazne, odnosne, upitne, neodreene

Brojevi- glavni, redni, priloni( jedanput), dijelni (po jedan)

Glagoli- radnja, proces, stanje, zbivanje


Podjela prema: Gramatikim svojstvima (svrenost, nesvrenost) Semantikim svojstvima leksema (kretanje, osjeanje, govorenje) Sintaktikim obiljejima (prijelazni, neprijalazni) Tvorbi- denominativni (od imenica) -deverbativni (od glagola)

Prilozi- odreuju glagole (i sintaktiki i semantiki) -mjesta, vremena, naina Prijedlozi- definiraju poloaj imena Veznici- povezuju rijei, skupove rijei i reenice

Koordinativni
Subordinativni Uzvici- sintaktiki nevezani za ostale dijelove reenice (pravi, nepravi) *lanovi/partikule

KRAJ

Marija Ubreki