BILJEŠKE: PETER SLOTREDIJK – „Kritika ciničnog uma“ (str 3.-22., 529.-534.

)

1. CINIZAM: sumračje krive svijesti A ipak, više se nije vidjelo nikoga tko je stajao iza svega toga. sve je produžujudi okretalo oko sebe. Interesi su se mijenjali od trena do trena. Nigdje nije bilo cilja...voditelji su izgubili glavu. Bili su dio klonuda iscijeđeni i okamenjeni...svatko u zemlji počeo je zamjedivati, da stvari nisu u redu...na neki put ukazivalo je samo odgađanje sloma.. Franz Jung

Moderni cinizam prikazuje sebe kao stanje svijesti koje slijedi iza naivnih ideologija i njihove prosvjete. Govoriti o cinizmu znači pokušati udi u staru zgradu kritike ideologije kroz novi ulaz.U opdoj predodžbi cinizam nije difuzan, nego markantan, nije univerzalan nego nastran i krajnje individualan. Antika poznaje cinika (kinika) kao svojeglavca i povocirajudeg moralista na vlastitu ruku. (Diogen) Po svome socijalnom podrijetlu on je gradska figura, koja se izbrusila metežu antikne metropole. – Novovjekovno hranište cinizma u jedakoj je mjeri u gradskoj kulturi i u dvorskoj sferi. Obje su štapovi za udaranje zlog realizma, od kojih ljudi izučavaju iskrivljen osmijeh javnog nemorala. Danas cinik nastupa kao masovni tip: prosječan socijalni karakter u izdignutoj nadogradnji. U modernoj gradskoj i medijskoj klimi popustio je pritisak za individaliziranjem. Tako moderni cinik zapravo je masovni cinik. On gubi individualni slijed i otklanja od sebe rizik izlaganja pogledima. čovjek s jasnim „zlim pogledom“ sakriven u gomili; anonimnost tek postaje golemi prostor ciničnog otklona. Moderni cinik je intergrirani asocijalac. Suvremeni cinik dade se razumijeti kao granični slučaj melankolika, koji svoje depresivne simptome može držati pod kontrolom. Cinici nisu slijepci i oni kadšto u potpunosti vide ono Ništa prema kojemu sve vodi. Prva definicija cinizma: Cinizam je prosvijećena kriva svijest. On je modernizirana nesretna svijest, na kojoj je prosvjetitljestvo radilo istodobno uspješno i uzaludno. (Ono o čemu se u krajnjoj instanciji radi, jesu socijalne i egzistencijalne granice prosvijetiteljstva) Prosvjećena kriva svijest- sama rečenica jest cinizam u kristalnom stanju. Ona ne želi biti shvadena kao epizodna kovanica, nego kao sistematski postav, kao dijagnostički model. Tako ona sebe obvezuje do revizije prosjetiteljstva: mora otvoreno prikazati odnos prema oneme što tradicija naziva KRIVOM SVJEŠDU. Gottfried Benn- daje ciničku formulaciju stoljeda (vrijeme prosvjetiteljstva): „sreda, to je biti glup i imati posao.“= biti inteligentan i obavljati usprkos tomu svoj posao- to je nesretna svijest u moderniziranoj, od prosvijetiteljstva bolesnoj formi.

-

nego mehanizmu što iskrivljuje ono ispravno. Prosvjetiteljstvo nije nikada moglo sklopiti djelotvorni savez s masovnim medijima a razumska zrelost nije nikada bila idealom industrijskih monopola i njezinih organizacija. Tema nezadovoljnog prosvjetiteljstva: Pitanje o sredstvima modi prosvjetiteljstva u suočenju s protivničkom svijesti. Ona objavljuje rat svijesti-i tamo gdje se još prikazuje tako ozbiljnom i „nepolemičnom“. U noj nalazimo istaknute formulacije moderne nesretne svijesti. Prosvjetiteljstvo principijelno poznaje samo dva temelja iskrivljavanja: zabludu i zlu voljupretpostavi li se zabluda. Ono je slomljeno otporom suprostavljneih snaga . dok zabluda. bududi mehanička. U toku njemačke povijesti Vajmarska Republika nije samo produkt usporenog nacionalnodržavnog razvitka nego i primjer neuspijelog prosvjetiteljstva. „gubitnik“ smije sebe smatrati pravim pobijednikom. Pitati o sredsvima modi više nije korektno.Govoriti o Vajmarskoj Republici još uvijek znači upustiti se u socijalno samoiskustvo. ostaje u relativnoj „nevinosti. Time je dana ambivalencija čuvstva:dobitak i bol.kritika ideologije kao produžetak neuspijela razgovora drugim sredstvima Tko govori o cinizmu doziva u sjedanje granice prosvjetiteljstva.bududi da je prosvjetiteljstvu stalo do slobodna pristajanja. Bol postaje podnošljivom u svijesti da se ona može kolegijalno prihvatiti kao cijena zajedništva. Samo laž zadržava vlastitu odgovornost. Ono je ono učenje koje svoje probijanje ne želi zahvaliti nekom izvanumnom pritisku. Metodički antirealizam-dio ove knjige čak pokušava pripomodi da ismijavanje svakog oblika luckastog idealizma dobije pravo mjesto. 2. kao dobitnici spoznaje i solidarnosti. Tako prosvjetiteljski razgovor u biti nije ništa drugo nego radno hrvanje mnijenja i istraživalački dijalog između osoba što se podređuju mirovnom pravilu a priori.“ . tada krivo mnijenje ne počiva u nekome jastvu. PROSVJETITELJSTVO KAO RAZGOVOR. Zbivanje prosvijetiteljstva ima dvije strane: pridruživanjeboljoj poziciji i rastajanje s prethodnim mnijenjem. Prosvjetiteljstvo se u moderni pokazune kao taktički kompleks. Kritika ideologije znači polemičko nastavljanje neuspijelog dijaloga drugim sredstvima. Vajmarska Repubila-cinično disponirana kao malo koja prije: ona snažnije osjeda bol moderniziranja i izriče svoja deluzioniziranja hladnije i oštrije no što bi to mogla ikoja sadašnjost. bududi da iz susreta mogu izadi samo kao dobitnici.

zabluda. Najvedi predstavnici kritike. ideologija. socijalisti: Heine. Svaka sociologijska teorija sistema koja funkcionalistički obrađuje istinu krije u sebi modni cinični potencjal. kako bi ih u ljudskom smislu oklevetao.) Kritika ideologije koja se predstavlja kao znanost jer ne smije biti satirom sve više zaplide u seriozna radikalna rješenja. uvijek je dobra investicija. sistematičnu u temeljima ukopanu zabludu. –traženje pribježišta i psihopatolagiji. Iritiran napadima protuprosvjetitelj de i sam jednog dana započeti obavljati „prosvjedivanje“ o prosvjetiteljima. Marx. Te signale svete neozbiljnosti htjeli bismo iskoristiti kao putokaze za Kritiku cinočnog uma. Kritika ideologije oponaša u some postupku kirurgijski postupak: pacijenta razrezati s kritičkim skalpelom i pri tome uredno dezinficirano operirati. Humora lišeno postvarenje svake protivničke svijesti proizašao je iz kritike ideologije koja se priključuje na Marxa. Tako nastaje klasični niz formi krive svijesti: laž.G. u ratu savijesti riječ je o gornjoj poziciji. Fitche (ta kritika milosrdno i vedro ili seriozno okrutno ubada u ljudsku uvijetovanost mnijenja. svejedno radi čega. Privudi naivnu vilju za radom. Kada se ideologije politekonomski kritiziraju nikako se ne dolazi do ljudskih slabosti. a u socijalnom smislu doveo u susjedstvo zločinaca. koja se sad zove ideologijom. da se korigirati) te tvrdokornu. Nietzshe i Freud : u svih njih jedva se dade potpuno prikriti ispood maske znanstvene ozbiljnosti. Kriva svijest javlja se u prvoj liniji kao bolesna svijest.francuski moralisti. -  Kakvu filozofiju izabiremo ovisi o tome kakvi smo ljudi J.) Kritika ideologije u doticaju s hermeneutikom : zahtjeva da nekog autora razumijemo bolje nego šro ona razumije sebe. to znači sintezi zahtjeva za modi i boljim uvidom. (Uistinu drugi često zamjeduju na meni ono što izmiče mojoj svijesti-i obrnuto.. Naivnost drugih valja planirati.Zabluda se cijepa u dva fenomena: jednostavnu zabludu (počiva na na logičnim ili osjetilnim varkama. enciklopedisti. Ovdje izrasta drugi izdanak modernog cinizma. Kritika ideologije znači de facto pokušaj izgradnje neke hijerarhije između raskrinkavalačke i raskrinkane teorije. „Rad obavljaju drugi“ .

Fiziognomija vajmarskog smijeha: svaki put je to smijeh što se osamostaljuje i ne pripada više onome tko se smije . Jedan od prvih satiričkih časopisa Dade (Krvava ozbiljnost).EPILOG Pleurašok.. precjenjuju ju vjerujte mi. ali ne humor..1933.Uz arhetip vajmarskog smijeha „Poznajem smrt. ali početak i kraj.. Thomas Mann . rođenje i smrt.“ Thomas Mann Uz sliku Weimara pripadaju dugovna stanja. . oni nemaju nikakav subjektivni unačaj. oni kao događaji u potpunosti padaju u područje objektivnog.zamjetio izazov ciničnog smijeha humoru -u početku Vajmarske Republike pokušao je proniknut u novi duh vremena nakon kraja građanskog razdoblja i pružiti neki pojam o tomu što znači živjeti u „modernom“ svijetu i Idi s vremenom a da se potpuno ne izgubimo u prilagođavanju lošemu novome. Mogu redi da to nije gotovo ništa. ja sam njezin stari namještenik.) jedva da je bilo nekog javnog smijeha koji ne bi bio smijeh o strahotama i smijeh protiv neprijatelja. između toga su doživljaji.Vajmarska kultura snimanja U tim godinama (1929. Naciji koja je upravo izgubila jedan rat i u njemu imala dva milijuna mrtvih.dolazimo iz mraka i u mrak odlazimo. koja zacijelo pobuđuju sarkazam i ironični smisao. smijanje nede baš lako pasti. zbiljskih kao i zamisljenih. tako stoji s time. ne doživljavamo. To je bio način na koji je dvorski savjetnik podjeljivao utjehu.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful