You are on page 1of 5

Sklopovi

_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

FOTOELEMENTI
Fotoelektronika je dio elektronike koji proučava međusobno djelovanje svjetlosti i električne struje. Naziva se i optoelektronika. Fotoelementi su vakuumski, plinski ili poluvodički elektronički elementi u kojima se svjetlosna energija pretvara u električnu energiju ili obrnuto. Prema vrsti pretvorbe energije, fotoelementi se dijele u dvije grupe, a to su: foto-detektori i fotoelektronički izvori svjetlosti. Fotodetektori su elementi kojima se pod djelovanjem svjetlosti mijenjaju električne osobine. Promjenu osobina izaziva pojava koja se naziva fotoelektrični efekt. Predstavnici fotodetektora su: fotogeneratori, fotoćelije, fotootpornici, foto-diode, fototranzistori, fototiristori i drugi. Fotoelektronički izvori svjetlosti su elementi u kojima se električna energija pretvara u svjetlost. To su: svjetleće diode i neki drugi. Karakteristike i funkcioniranje fotoelemenata mogu se razumjeti ukoliko su poznati neki pojmovi fizikalne optike i fotometrije. FOTOELEKTRIČNI EFEKT I FOTOMETRIJSKE VELIČINE Prema suvremenoj teoriji, svjetlost je elektromagnetsko zračenje određene frekvencije (f) i valne dužine (λ). Bijela svjetlost se razlaže na boje od kojih svaka ima svoju frekvenciju i valnu dužinu. Količina energije zračenja nije kontinuirana već kvantizirana. To znači da postoji najmanja količina energije koja se ne može dijeliti, a naziva se kvant svjetlosti ili foton. Energija fotona je različita za razne boje svjetlosti i ovisi o frekvenciji zračenja i valnoj dužini. Foton se u vakuumu kreće brzinom svjetlosti, a energija mu se izračunava po formuli: E = hf gdje je: ―E - energija kvanta svjetlosti (fotona) (J) ―h - Plankova konstanta (h = 6,624 ◦ 10-34 Js) ―f - frekvencija svjetlosti zračenja (Hz). Opaženo je da se neka tijela elektriziraju pod djelovanjem svjetlosnog zračenja (fotoelektrični efekt). To je objasnio Einstein 1905. godine uvodeći pojam fotona. Naime, poznato je da se elektroni pri kretanju oko jezgra atoma nalaze na različitim energetskim nivoima. Što je elektron udaljeniji od jezgra, ima veću energiju. Apsorbiranjem energije nekog zračenja (npr. svjetlosti) elektron prelazi sa neke niže na višu ljusku ili postaje slobodan (nevezan za atom). Do prijelaza može doći samo onda kada je energija kvanta zračenja (fotona) točno tolika da zbrojena sa energijom atoma na nekoj nižoj ljusci daje energiju na nekoj višoj ljusci. Prilikom prijelaza elektrona sa više na nižu ljusku ili slobodnog elektrona u valentni opseg atoma, dolazi do emisije zračenja. Apsorbiranje i emitiranje energije zračenja prikazano je shematski, za atom silicija, na slici .
Apsorbiranje i emitiranje energije zračenja

Ne ulazeći detaljnije u razna međudjelovanja fotona i elektrona, može se zaključiti da svjetlosno zračenje stvara slobodne elektrone. Isto tako, pri povratku slobodnih elektrona u valentne putanje, dolazi do emisije zračenja. Svjetlost je vidljivi dio zračenja. Tako je objašnjena pojava fotoelektričnog efekta. Detaljnije se o ovim pojavama proučava u fizici. Svjetlost koja pada na neku plohu naziva se svjetlosni fluks (Φ). Jedinica svjetlosnog fluksa je lumen (1 m).Osvijetljenost je svjetlosni fluks po jedinici površine. Jedinica je luks (lux — lx.) 1.16. FOTOĆELIJE

Fotoćelija se sastoji od dvije elektrode: anode i katode, smještene u stakleni balon. Mogu biti plinske ili vakuumske. Zbog prednosti poluvodičkih fotoelemenata veoma se rijetko proizvode, uglavnom za primjenu u preciznim mjernim aparatima. Simbol i priključivanje vakuumske fotoćelije prikazani su na sl.
Fotoćelija: a)spojni simbol; b) uključivanje u strujni krug

_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

27

Sklopovi
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Katoda je od fotoosjetljivog metala (cezij) i emitira elektrone kad na nju pada svjetlost. Ovakva emisija elektrona naziva se fotoelektronička emisija. Kad se na fotoćeliju priključi napon (sl. b), elektroni se kreću prema pozitivnoj anodi, pa se kroz fotoćeliju i vanjski krug uspostavi struja. Jakost struje je, pri konstantnom vanjskom istosmjernom naponu U, utoliko veća što je veći svjetlosni fluks Φ. Karakteristike vakuumske fotoćelije prikazane su na slici . Sa karakteristike 1.120. b vidimo da je zavisnost struje u kolu od svjetlosnog fluksa linearna. Ovo

svojstvo fotoćelije omogućava njenu veoma široku primjenu u uređajima za automatsku regulaciju, mjernim uređajima i si.
Karakteristike fotoćelije: a)IA=f(UAK); Φ=konst. b)IA=f(Φ);UAK=konst

Tako, na primjer, fotoćelija u spoju prema prethodnoj slici pod b može služiti za mjerenje osvjetljenja. Kada bi se u krug serijski vezao ampermetar, dobio bi se luksmetar. Otklon na instrumentu zavisi od veličine osvjetljenja, pa instrument baždarimo u luksima. Pored vakuumskih, postoje i plinske fotoćelije čiji se rad zasniva na ioniziranju plina pod utjecajem svjetlosnog zračenja. FOTOOTPORNICI Fotootpornici su elementi u kojih se otpor smanjuje porastom osvjetljenja. Izrađuju se od poluvodičkih materijala, najčešće silicija i selena. Kada svjetlost pada na aktivni dio fotootpornika, fotoni predaju energiju vezanim elektronima koji postaju slobodni. Time se povećava vodljivost elemenata. Ako foto-otpornik priključimo na napon, jakost struje u krugu će ovisiti o jakosti osvjetljenja. Elektronički simbol fotootpornika i oblik karakteristika R= f (Φ ) dani su na slici .
Fotootpornik: a)spojni simbol; b)karakteristika R=f(Φ)

Izvedbe fotootpornika mogu biti različite. Poluvodič se formira na izolacijskoj podlozi. Smješten je u hermetički zaštićenom metalnom kućištu sa staklenim prozorom kroz koji može prolaziti svjetlost. Preko dva izvoda može se priključiti u električni krug. Primjenjuju se u elektroničkim krugovima gdje se jakost struje može regulirati pomoću intenziteta osvjetljenja. Prilikom uključivanja ne treba voditi računa o polaritetu priključenog napona, jer provodi u oba smjera. Kao primjer navedimo primjenu fotootpornika za aktiviranje releja u uređaju za indikaciju svjetlosnih prepreka, prema slici.

_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

28

Sklopovi
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Primjena fotootpornika u relejnoj tehnici

FOTODIODE Fotodioda je poluvodička dioda čija se vodljivost regulira intenzitetom rasvjete. Grada jedne fotodiode prikazana je na slici a, a njen simbol na slici b.
Fotodioda: a)princip građe; b)spojni simbol

Fotodioda se uvijek priključuje u nepropusnom smjeru, tj. anoda se veže sa negativnim, a katoda sa pozitivnim polom izvora istosmjernog napona. Tada teče veoma mala struja koja se naziva struja tame (oko 10μA), ukoliko nije osvijetljena. Dolaskom fotona svjetlosti kroz stakleno ili plastično sočivo na PNspoj, jakost struje se poveća. Fotoni predaju energiju valentnim elektronima koji postaju slobodni i tako se u zaprečnom sloju PNspoja stvaraju parovi elektron — šupljina kao nosioci struje, što je prikazano na slici .
Stvaranje parova elektron-šupljina

Elektron se kreće prema pozitivnoj katodi, a šupljine prema negativnoj anodi i tako se formira struja kroz diodu. Jakost struje, pri konstantnom naponu, ovisi o intenzitetu svjetlosti kao i njenoj valnoj dužine. Priključivanje fotodiode u električni krug i njena U-I karakteristika prikazani su na slici .

Fotodioda: a)priključivanje u električni krug; b)karakteristika I=f(U); E=konst.
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

29

Sklopovi
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

Na dijagramu (sl. b) vidimo da promjena napona gotovo ne utječe na promjenu struje dok jakost rasvjete linearno utječe na porast struje. Za male napone direktne polarizacije teče struja u inverznom smjeru zbog utjecaja ekvivalentnog napona zaprečnog sloja. Fotodiode se koriste u svjetlosnim prekidačima. Kada nema svjetlosti, strujni krug sa fotodiodom se praktično prekida. Otpor joj veoma brzo prati promjene svjetlosti, tj. inertnost joj je mala. Koristi se u svjetlosnim relejima u mnogim područjima automatike, mjerne i regulacijske tehnike. Nedostatak fotodiode je taj što provodi struje male jakosti.

FOTOTRANZISTORI Tranzistori, osjetljivi na svjetlost, rade na sličnom principu kao i fotodiode. Svjetlost se usmjerava na inverzno polariziran kolektorski PN-spoj. Baza je u radu fototranzistora najčešće slobodna elektroda, tj. nije vezana u krug. Fotoni svjetlosti generiraju parove elektron — šupljina u zaprečnom sloju baze. Elektronski simboli i I=f(Φ) karakteristika fototranzistora dani su na slici .

Fototranzistor: a) spojni simbol; b) karakteristika I=f(Φ); UCE=konst.

Kad se fototranzistor priključi u krug prema slici , struja će pri danom konstantnom naponu U biti linearno ovisna o veličini svjetlosnog fluksa Φ, prema slici gore b. Struja tame kod tranzistora je znatno veća nego kod diode pri istom naponu. Ta struja je inverzna struja zasićenja kolektorskog spoja (I ). Prednost fototranzistora u odnosu na fotodiodu je veća osjetljivost, tj. oni imaju veći iznos količine ΔI/Δ Φ pri istom naponu napajanja. Izrađuju se u metalnim cilindrima sa sabirnim sočivom na jednoj čelnoj strani, a na drugoj strani su izvodi. Koriste se najčešće kao svjetlosni prekidački elementi.
CBO

Fototiristori su fotoelementi koji su po građi i principu rada isti kao i obični tiristori, samo što se mogu okidati (paliti) svjetlosnim impulsima. Izvode se obično sa sočivom za svjetlosno i upravljačkom elektrodom G za strujno okidanje. SVJETLEĆE DIODE Svjetleće diode prolaskom struje emitiraju svjetlost. Nose i naziv LED (od engleskog Light Emitting Diode — diode koje emitiraju svjetlost). Svjetleće su slojne diode, polarizirane u propusnom smjeru, a emitiraju svjetlost čiji je intenzitet najveći na kontaktu PN-poluvodiča. U tom području dolazi do najbrojnije rekombinacije elektrona sa šupljinama. Frekvencija, a prema tome i boja emitirane svjetlosti, izračunavaju se prema formuli

f =

E h

_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

30

Sklopovi
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

gdje je E razlika energija koju elektron ima u vodljivom i valentnom području. Intenzitet rasvjete ovisi o broju rekombiniranih parova elektron — šupljina, koji je linearno ovisan o struji direktne polarizacije diode (sl.c). Simbol svijetleće diode i njeno priključivanje prikazani su na slici.
LED – dioda a) spojni simbol; b) polarizacija; c) karakteristika Φ=f(I)

Boja emitirane svjetlosti ovisi o vrsti poluvodičkog materijala. Kod svake poluvodičke diode postoji zračenje, ali nije u vidljivom dijelu elektromagnetskog spektra. Crvenu svjetlost emitira galij — fosfid, zelenu galij — arsenid — fosfid, a silicij — karbid žutu. Fotoemitirajuće diode se koriste kao svjetlosni pokazivači kod: kalkulatora, satova itd. Displeji su složene kombinacije svjetlećih dioda koje vizualno prikazuju informacije u obliku brojeva ili slova.

_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

31