PELUD

Dragan Bubalo, Maja Dražić i Nikola Kezić Za pčele bi mogli slikovito reći da su pravi inženjeri kemije. Od svih nama poznatih pčelinjih proizvoda: med, vosak, otrov, propolis, pelud i matična mliječ, pčele kemijski sintetiziraju vosak, otrov i matičnu mliječ. Ostala tri, potječu od biljaka, koje pčele modificiraju i prerađuju za njihovu vlastitu uporabu. Važnost peluda u životu pčela Pelud je zaista jedan od jedinstvenih bioloških proizvoda prirode. To nam dokazuje najinteresantnija harmonija između biljnog i životinjskog carstva, zvana, pčela. S jedne strane, proizvodnja peludi od strane biljaka osigurava preživljavanje pčela, a s druge strane, pčele skupljajući nektar pridonose preživljavanju biljnog svijeta kroz slučajan proces oprašivanja. Osim ove funkcije pelud je u pčelinjoj ishrani najvažniji izvor bjelančevina. Osim bjelančevina pelud sadrži masti, šećere, vitamine i minerale, koji su također važni u metabolizamu pčela. Analizom osušenog peluda ustanovljeno je da na bjelančevine otpada 27 %, a na amino kiseline 13 %. Zatim, pelud sadrži 3 - 10 % masti, kao i 10 - 15 % šećera (fruktoze i glukoze). Naime, za sljepljivanje peludnih zrnaca u oblik kuglice pčele dodaju malu količinu nektara. Od enzima, pelud sadrži fosfatazu, amilazu, invertazu i diastazu, a malim su količinama prisutni i hormoni. Analizom pepela različitih vrsta peluda ustanovljeno je da pelud sadrži sve vitalne minerale (Lindtner, 1981). Za pravilan razvoj pčelinje zajednice leglo ima glavnu ulogu. Pelud nije samo esencijalan sastojak hrane za leglo, već je važan i za pravilan razvoj odraslih oblika svih triju članova zajednice, kao i zadatke koji oni obavljaju u zajednici. Mlade pčele pojedu oko 10 mg peludi po danu i u svojim mliječnim žlijezdama proizvedu matičnu mliječ koja sadrži oko 4 mg bjelančevina. Gotovo je potrebno 100 mg peludi za uzgoj jedne radilice, tj. za uzgoj 10 000 pčela potrebno je 1 kg peludi, što ispada, da je godišnje za jednu zajednicu potrebno 18 kg peludi (Brown, 1989). Osim toga, pelud se koristi u jesen u većim količinama i za proizvodnju masno bjelančevinastog tijela zimskih pčela, kao i za ishranu matice. Obzirom na skupljačku aktivnost zajednice, ustanovljeno je da skupljačice obave između 10-15 letova, posjećujući do 500 cvjetova, ovisno o udaljenosti i bogatstvu izvora. Potrebno je istaknuti da samo 25 % skupljačica skupljaju isključivo pelud, 17 % osim peluda skupljaju i nektar, a ostatak skupljaju samo nektar. Masa peluda koju pčela može skupiti kreće se od 10 do 30 mg (Winston, 1987). Treba naglasiti da se hranidbena vrijednost peluda između različitih bilnjih vrsta razlikuje. Stoga pelud možemo podijeliti u 4 skupine: I skupina: voćne vrste, vrba, bijela djetelina, vrijesak, kesten, mak, trputac II skupina: javor, brijest, maslačak, suncokret III skupina: joha, lijeska, topola IV skupina: različite vrste crnogoričnog drveća

1

Pelud u ljudskoj ishrani Pelud je idealno izbalansirana hrana za pčele, ali poput drugih tvari, nije «savršena hrana» za ljudsku ishranu. Ova izjava ne samo da nije znanstveno utemeljena nego je i potencijalno štetna za reputaciju pčelarstva. Jednostavan dokaz da pelud nije svršena hrana za čovjeka proizašao je iz činjenice da pelud ne sadrži esencijalnu razinu vitamina topivih u mastima (vitamini D, E i K) i da sadrži relativno veliku količinu neprobavljivih tvari. Unatoč tim zbunjujućim činjenicama, proizašlih iz reklamne i popularne literature, pelud predstavlja zaista vrijedan izvor ljudske hrane. To potkrepljuje slijedeće tablice u kojima se uspoređuje hranjiva vrijednost peluda i sedam uobičajenih namirnica (Schmidt i Buchmann, 1993). Tablica 1. Hranidbena vrijednost peluda i uobičajenih namirnica (temeljena na 1000 kcal) Namirnica pelud govedina piletina grah kruh jabuka kupus rajčica Bjelančevine (g) 96,3 59,4 152,8 50,1 43,2 3,4 54,1 50 Masti (g) 19,5 82,7 35,9 6,5 12,3 10,3 8,3 8,8 Ugljikohidrati(g) 109,8 0 6,5 155,9 196,4 250,2 224,8 213,8

S obzirom na količinu bjelančevina pelud je rangiran iznad svih namirnica osim piletine i sadrži više od 50 % bjelančevina u usporedbi s govedinom. Količina je masti vrlo niska i to za jednu polovinu u odnosu na piletinu i za tri četvrtine manje u odnosu na govedinu (tablica1). Tablica 2. Hranidbena vrijednost peluda i uobičajenih namirnica obzirom na glavne makroelemente (temeljena na 1000 kcal) Namirnica pelud govedina piletina grah kruh jabuka kupus rajčica Fosfor (mg) 602 468 1238 754 938 171 1211 1225 Kalij (mg) 2360 665 2010 1723 1123 1900 9700 11000 Natrij (mg) 179 145 484 3797 2169 19 835 138 Kalcij (mg) 915 26 60 443 407 122 2037 588 željezo (mg) 57 7,5 8,9 14,8 12,3 5,3 16,5 22,5

2

Pelud kao i ostale namirnice bogat je kalijem i u odnosu na ostale namirnice sadrži mnogo manje natrija, elementa nepoželjnog u prehrani osoba sa srčanim tegobama. što se tiće razine kalcija vidljivo je da je ona u peludu viša od svih ostalih namirnica izuzev kupusa. Obzirom na željezo, pelud sadrži dvaput više željeza od ijedne navedene namirnice i čak 7,5 puta više od govedine, koju se smatra bogatim izvorom željeza (tablica 2). Tablica 3. Hranidbena vrijednost peluda i uobičajenih namirnica obzirom na vitamine (temeljena na 1000 kcal) Namirnica pelud govedina piletina grah kruh jabuka kupus rajčica Vitamin A (IU) * 14500 143 484 1070 U trag. 1560 5410 41000 Vitamin B1 (mg) 3,82 0,17 0,28 0,65 1,06 0,53 2,11 2,75 Vitamin B2(mg) 7,56 0,46 1,29 0,25 0,49 0,34 2,11 1,88 Vitamin B3 (mg) 63,8 12,2 57,7 4,9 11,5 1,9 12,8 31,2 Vitamin C (mg) 142 0 0 16 U trag. 68 1950 1050

* Vitamin A je izračunat na temelju karotena, gdje je µg karotena = 0,375 IU

Pelud je naročito bogat karotenom, koji je metabolički predhodnik vitamina A. U obliku ekvivalenta vitamina A, pelud je nekoliko puta bogatiji od kupusa, namirnice sa značajnom količinom ovog vitamina, a premašuje ga samo rajčica. Ali zbog niske kalorične vrijednosti rajčice, potrebno je pojesti pet puta više rajčice da se postigne razina vitamina A kao u peludu. Pelud je također bogat izvor vitamina B skupine (tablica 3), kao i različitih elementa u tragovima, koji su iako u malim količinama bitni za normalnu prehranu, kao što su cink, bakar i magnezij. Značaj peluda za ljudsko zdravlje Kao i kod ostalih pčelinjih proizvoda i pelud je korišten kao moguće sredstvo u liječenju ljudi. Postoje mnogi dokazi širom Svijeta o njegovoj djelotvornosti, ali nažalost postoji vrlo malo znanstvenih istraživanja koji podupiru te tvrdnje. Znanstveno je samo potvrđena njegova djelotvornost u liječenju tegoba kod prostate i hemeroida, kao i njegovom korištenju nakon tretmana X zrakama, gdje je polučio pozitivno djelovanje na organizam općenito (Iannuzzi, 1993). Mogući čimbenik u peludu, koji bi mogao biti odgovoran za ublažavanje tegoba kod prostate je cink. Naime, pelud sadrži neobično visoku koncentraciju tog elementa, a on je odgovoran za normalno funkcioniranje prostate. Ustanovljeno je da muškarci s kroničnim prostatitisom imaju nisku razinu cinka u prostati (Schmidt i Buchmann, 1993).

3

Literatura: Brown, R., (1989) Hive products: Pollen, Propolis and Royal jelly. Bee World, 3: 109117 Iannuzzi, J., (1993) Pollen: Food for Honey Bee - And man? American Bee Journal, 9: 633-636 Lindtner, P., (1981) Identification of honey bee pollen loads in Hagley yard Wilmington, Delaware. Master thesis. Faculty of the University of Delaware Schmidt, J.O., Buchmann, S. L., (1993) Other products of the Hive. In: The Hive and Honey bee (Graham, J.M.) Dadant 6 Sons, Hamilton, 927-988 Winston, M. L., (1987) Biology of the Honey Bee. Harvard University Press.

4

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful