Prvostepena Presuda Gotovina II

IT-06-90-T D598 - 15/39314 TER

598/39314 TER

UJEDINJENI NARODI

Meñunarodni sud za krivično gonjenje osoba odgovornih za teška kršenja meñunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriju bivše Jugoslavije od 1991. PRED RASPRAVNIM VIJEĆEM I

Predmet br. Datum:

IT-06-90-T 15. travnja 2011.

Original:

engleski

U sastavu:

sudac Alphons Orie, predsjedavajući sudac Uldis Ėinis sutkinja Elisabeth Gwaunza g. John Hocking 15. travnja 2011. TUŽITELJ protiv ANTE GOTOVINE IVANA ČERMAKA MLADENA MARKAČA

Tajnik: Presuda od:

JAVNO ______________________________________________________________________ PRESUDA SVEZAK II OD II ______________________________________________________________________ Tužiteljstvo

Obrana Ante Gotovine g. Luka Mišetić g. Gregory Kehoe g. Payam Akhavan Obrana Ivana Čermaka

g. Alan Tieger g. Stefan Waespi gña Prashanti Mahindaratne gña Katrina Gustafson g. Edward Russo g. Saklaine Hedaraly g. Ryan Carrier

g. Steven Kay, QC gña Gillian Higgins Obrana Mladena Markača g. Goran Mikuličić g. Tomislav Kuzmanović

597/39314 TER
Prijevod

Sadržaj Kratice i skraćeni oblici 1. Uvod 2. Izvori i korištenje dokaza 3. Optuženici 3.1 Ante Gotovina i Zborno područje Split 3.1.1 Položaj Ante Gotovine u Zbornom području Split 3.1.2 Ovlasti Ante Gotovine kao zapovjednika 3.2 Ivan Čermak i Zborno mjesto Knin 3.3 Mladen Markač i Specijalna policija 4. Zločini počinjeni u općinama (srpanj – rujan 1995.) 4.1 Ubojstva 4.1.1 Pregled optužbi 4.1.2 Općina Benkovac 4.1.3 Općina Civljane 4.1.4 Općina Donji Lapac 4.1.5 Općina Drniš 4.1.6 Općina Ervenik 4.1.7 Općina Gračac 4.1.8 Općina Kistanje 4.1.9 Općina Knin 4.1.10 Općina Lišane Ostrovičke 4.1.11 Općina Lisičić 4.1.12 Općina Nadvoda 4.1.13 Općina Obrovac 4.1.14 Općina Oklaj 4.1.15 Općina Orlić 4.2 Uništavanje srpske imovine i pljačkanje javne ili privatne srpske imovine 4.2.1 Pregled optužbi 4.2.2 Općina Benkovac 4.2.3 Općina Civljane 4.2.4 Općina Donji Lapac 4.2.5 Općina Drniš
795 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

7 9 13 37 37 37 52 73 87 106 106 106 107 109 109 116 116 130 143 169 277 277 277 278 278 278 303 303 318 330 337 366

596/39314 TER
Prijevod

4.2.6 Općina Ervenik 4.2.7 Općina Gračac 4.2.8 Općina Kistanje 4.2.9 Općina Knin 4.2.10 Općina Lišane Ostrovičke 4.2.11 Općina Lisičić 4.2.12 Općina Nadvoda 4.2.13 Općina Obrovac 4.2.14 Općina Oklaj 4.2.15 Općina Orlić 4.3 Nehumana djela i okrutno postupanje 4.3.1 Pregled optužbi 4.3.2 Općina Benkovac 4.3.3 Općina Civljane 4.3.4 Općina Donji Lapac 4.3.5 Općina Drniš 4.3.6 Općina Ervenik 4.3.7 Općina Gračac 4.3.8 Općina Kistanje 4.3.9 Općina Knin 4.3.10 Općina Lišane Ostrovičke 4.3.11 Općina Lisičić 4.3.12 Općina Nadvoda 4.3.13 Općina Obrovac 4.3.14 Općina Oklaj 4.3.15 Općina Orlić 4.4 Protupravni napadi na civile i civilne objekte 4.4.1 Pregled optužbi 4.4.2 Opća razmatranja 4.4.3 Grad Knin 4.4.4 Grad Benkovac 4.4.5 Grad Gračac 4.4.6 Grad Obrovac 4.4.7 Grad Donji Lapac

367 374 407 451 521 521 521 523 526 528 566 566 567 569 570 570 570 570 576 577 588 588 589 589 589 589 592 592 592 602 730 747 768 773

796 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

595/39314 TER
Prijevod

4.4.8 Mjesto Strmica 4.5 Deportacija i prisilno premještanje 4.5.1 Pregled optužbi 4.5.2 Srpski planovi za evakuaciju

783 800 800 801 819

4.5.3 Deportacija i prisilno premještanje u općinama na koje se odnosi Optužnica 4.5.4 Osobe koje su našle utočište u bazi UN-a 4.5.5 Prihvatni i sabirni centri 5. Pravni zaključci o kaznenim djelima 5.1 Kršenje zakona i običaja ratovanja: opća obilježja i uvjeti za postojanje nadležnosti 5.1.1 Mjerodavno pravo 5.1.2 Zaključci u vezi s oružanim sukobom 5.2 Zločini protiv čovječnosti: opća obilježja i uvjeti za nadležnost 5.2.1 Mjerodavno pravo 5.2.2 Pravni zaključci 5.3 Ubojstvo 5.3.1 Mjerodavno pravo 5.3.2 Pravni zaključci 5.4 Deportacija i prisilno premještanje 5.4.1 Mjerodavno pravo 5.4.2 Pravni zaključci 5.5 Bezobzirno razaranje 5.5.1 Mjerodavno pravo 5.5.2 Pravni zaključci 5.6 Pljačkanje javne ili privatne imovine 5.6.1 Mjerodavno pravo 5.6.2 Pravni zaključci 5.7 Nehumana djela i okrutno postupanje 5.7.1 Mjerodavno pravo 5.7.2 Pravni zaključci 5.8 Progon 5.8.1 Mjerodavno pravo 5.8.2 Pravni zaključci 849 869 884 884 884 887 899 889 901 911 911 911 914 914 915 925 925 926 929 929 930 933 933 934 936 936 947

797 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

594/39314 TER
Prijevod

6. Odgovornost optuženih 6.1 Mjerodavno pravo 6.1.1 Udruženi zločinački pothvat 6.1.3 Odgovornost nadreñenog 6.2 Navodi o cilju i pripadništvu udruženom zločinačkom pothvatu 6.2.1 Pregled optužbi 6.2.2 Sastanak na Brijunima 31. srpnja 1995. i priprema operacije Oluja

982 982 982 989 992 992 993

6.1.2 Počinjenje, planiranje, poticanje, nareñivanje, te pomaganje i podržavanje 986

6.2.3 Politika hrvatskog političkog čelništva u pogledu srpske manjine i povratka izbjeglica i interno raseljenih osoba 1006 6.2.4 Imovinski zakoni 6.2.5 Politika Hrvatske u vezi s provoñenjem istraga 1033 1053

6.2.6 Mjere poduzete poslije incidenata u Gruborima i Ramljanama 25. i 26. kolovoza 1995. 1119 6.2.7 Zaključak 6.3 Odgovornost Ante Gotovine 6.3.1 Uvod 6.3.2 Gotovinino zapovijedanje snagama Zbornog područja Split i njegovo sudjelovanje u planiranju njihove operativne upotrebe 6.3.3 Stvaranje i podržavanje diskriminatorne politike protiv Srba 6.3.4 Širenje informacija s namjerom da se Srbi navedu na odlazak 1170 1177 1177 1177 1178 1178

6.3.5 Toleriranje i umanjivanje zločina koje su podreñeni počinili nad Srbima ili propust da se ti zločini spriječe ili kazne 1178 6.3.6 Pravni zaključci u vezi s Gotovininom odgovornošću 6.4 Odgovornost Ivana Čermaka 6.4.1 Uvod 6.4.2 Čermakova kontrola nad raznim snagama i upotreba tih snaga 6.4.3 Propust da se spriječe ili kazne zločini 6.4.4 Širenje informacija s namjerom da se Srbi navedu na odlazak 6.4.6 Stvaranje i podržavanje diskriminatorne politike protiv Srba 6.4.7 Širenje dezinformacija u vezi s kaznenim djelima 6.4.8 Pravni zaključci u vezi s Čermakovom odgovornošću 6.5 Odgovornost Mladena Markača 6.5.1 Uvod 6.5.2 Markačevo zapovijedanje Specijalnom policijom
798 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

1198 1202 1202 1202 1236 1248 1249 1262 1315 1317 1317 1317

6.4.5 Podržavanje nasilja nad Srbima i stvaranja atmosfere straha meñu Srbima1248

593/39314 TER
Prijevod

6.5.3 Stvaranje i podržavanje diskriminatorne politike protiv Srba 6.5.4 Širenje informacija s namjerom da se Srbi navedu na odlazak

1319 1320

6.5.5 Toleriranje i umanjivanje zločina koje su podreñeni počinili nad Srbima ili propust da se ti zločini spriječe ili kazne 1320 6.5.6 Pravni zaključci u vezi s Markačevom odgovornošću 7. Kumulativne osude 8. Odmjeravanje kazne 8.1 Pravne odredbe o odmjeravanju kazne 8.2 Svrha kažnjavanja 8.3 Čimbenici pri odmjeravanju kazne 8.3.1 Težina djela i ukupno kažnjivo ponašanje 8.3.2 Osobne okolnosti Ante Gotovine i Mladena Markača 8.3.4 Uračunavanje vremena provedenog u pritvoru 8.4 Odreñivanje kazni 9. Izreka 10. Djelomično suprotno mišljenje suca Uldisa Ėinisa Dodaci A. Historijat postupka B. Tablica predmeta sa skraćenim oblicima C. Povjerljivi Dodatak 1345 1373 1379 1324 1329 1331 1331 1332 1332 1333 1336 1339 1340 1341 1343

8.3.3 Opća praksa izricanja zatvorskih kazni na sudovima bivše Jugoslavije 1338

799 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

592/39314 TER
Prijevod

4.5 Deportacija i prisilno premještanje 4.5.1 Pregled optužbi 1509. Optuženici se u Optužnici terete za deportaciju i nehumana djela (prisilno premještanje), zločine protiv čovječnosti, počinjene u razdoblju najkasnije od srpnja 1995. do približno 30. rujna 1995. u svim općinama na koje se odnosi Optužnica, a ta im se kaznena djela na teret stavljaju i kao djela u osnovi progona, zločina protiv čovječnosti. 1510. Prema Optužnici, srpsko stanovništvo Krajine prisilno je premješteno i/ili deportirano iz južnog dijela područja Krajine u SFRJ, Bosnu i Hercegovinu i/ili druge dijelove Hrvatske, prijetnjom djelima nasilja i zastrašivanja i/ili izvršenjem tih djela (uključujući pljačkanje i uništavanje imovine).1 U Optužnici se navodi da je "[o]rkestrirana kampanja protjerivanja Srba s područja Krajine" pokrenuta prije operacije Oluja, uglavnom putem propagande, dezinformacija i psihološkog rata.2 Tijekom operacije, hrvatske su snage granatirale civilna područja i noću ulazile u naselja u kojima su živjeli srpski civili, prijeteći onima koji još nisu bili pobjegli pucnjavom iz pješačkog naoružanja i drugim vrstama zastrašivanja.3 Kako se nadalje navodi u Optužnici, organizirana i sustavna pljačka i uništavanje imovine čiji su vlasnici ili stanari bili Srbi bila je sastavni dio kampanje čiji je cilj bio protjerati s tog područja preostale Srbe i/ili spriječiti one koji su pobjegli da se vrate, odnosno odvratiti ih od povratka.4 Uz to, "[n]eki koji su pokušali pobjeći skupljani su, ukrcavani u vozila i prevoženi u zatočeničke objekte i 'prihvatne centre', što je predstavljalo dodatnu mjeru sprečavanja povratka u njihova naselja".5 Rezimirajući u završnom podnesku svoju tezu, tužiteljstvo je navelo da su za deportaciju i prisilno premještanje korištena dva sredstva: 1) protupravni topnički napadi na područja naseljena civilima tijekom operacije Oluja, i 2) kampanja zločina koja je uslijedila, uključujući ubijanje, uništavanje, pljačkanje i protupravna zatočenja.6 U vezi s prvim, Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije u vezi s protupravnim napadima na civile i civilne objekte iz poglavlja od 4.4.3 do 4.4.6 i u poglavlju 5.8.2 (i). Raspravno vijeće nadalje

1 2

Optužnica, par. 49. Optužnica, par. 28. 3 Optužnica, par. 28. 4 Optužnica, par. 31. 5 Optužnica, par. 31. 6 Završni podnesak tužiteljstva, par. 481, 643. 800 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

591/39314 TER
Prijevod

podsjeća na svoje konstatacije iz poglavlja od 4.1 do 4.3, od kojih su neke relevantne i ovdje. 1511. Raspravnom vijeću je predočen velik broj dokaza u vezi s planovima za evakuaciju i izvoñenjem evakuacije srpskog civilnog stanovništva Krajine u organizaciji vodstva RSK i SVK. Ti dokazi će biti prikazani zasebno. Raspravno vijeće će zatim prijeći na analizu incidenata deportacije i prisilnog premještanja koji su prema navodima počinjeni u općinama na koje se odnosi Optužnica. Osvrnut će se kako na pojedinačne slučajeve napuštanja domova tako i na opća zapažanja o situaciji u gradovima i selima. Raspravno vijeće će nadalje dati prikaz dokaza u vezi s ljudima koji su na početku operacije Oluja otišli u bazu UN-a i tamo ostali do 16. rujna 1995., kada su sprovedeni u Srbiju. I na kraju, dat će prikaz dokaza u vezi s onom kategorijom ljudi koji su, napustivši svoje domove u kolovozu i rujnu 1995., završili u prihvatnim centrima u Kninu i na drugim mjestima, odakle su se vratili kući ili su 16. rujna 1995. sprovedeni u Srbiju.

4.5.2 Srpski planovi za evakuaciju 1512. Raspravnom vijeću je predočen velik broj dokaza u vezi s udjelom koji je, putem organiziranih evakuacija, u premještanju Srba iz gradova i sela u Krajini uzelo vodstvo RSK i SVK. U ovom poglavlju, Raspravno vijeće će prije svega dati prikaz svjedočenja predstavnika tog vodstva, posebno Mile Mrkšića i Koste Novakovića. Raspravno vijeće je uzelo u obzir i iskaze svjedoka koji su otišli, kao i ulogu koju je u njihovoj odluci da odu eventualno imalo vodstvo RSK i SVK. Prikaz većine tih dokaza daje se u drugim dijelovima Presude. 1513. Kosta Novaković, koji je tijekom operacije Oluja bio član Glavnog štaba SVK i pomoćnik zapovjednika Mile Mrkšića,7 u svojem svjedočenju je rekao da je Civilna zaštita RSK djelovala u okviru Ministarstva obrane RSK i da joj je osnovni zadatak bio zaštita civilnog stanovništva od opasnosti, izmeñu ostalog, ratne opasnosti i elementarnih nepogoda.8 Pomoćnik ministra obrane Duško Babić ujedno je bio i načelnik Civilne zaštite.9 Novaković je izjavio da na razini RSK nisu postojali planovi za evakuaciju stanovništva, ali su takvi planovi postojali na razini općina i sela i cilj im
P1092 (Kosta Novaković, izjava svjedoka, 5. travnja 2001.), str. 1-2; P1093 (Kosta Novaković, izjava svjedoka, 8. ožujka 2007.), par. 4-5; Kosta Novaković, T. 11708, 11711, 11775-11776, 11858. 8 Kosta Novaković, T. 11712. 801 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.
7

590/39314 TER
Prijevod

je bio zaštita i preseljenje stanovništva na sigurnija područja unutar granica RSK.10 Takav su plan evakuacije imale sve općine.11 Sela koja su planom evakuacije za općinu Benkovac bila predviñena kao lokacije na koje bi ljudi trebali otići nalazila su se, prema Novakovićem riječima, otprilike 20-25 kilometara sjeveroistočno od grada Benkovca.12 Nijedan općinski plan nije predviñao trajno iseljavanje stanovništva niti evakuaciju izvan granica RSK.13 1514. Dana 14. srpnja 1995. Štab Civilne zaštite RSK usvojio je dokument naslovljen "Procjena ugroženosti i mogućnosti za zaštitu i spasavanje", izrañen u kolovozu 1994.14 U tom dokumentu je ocijenjeno da se teritorij RSK zbog svoje velike dužine i relativno male dubine ističe po općoj ugroženosti.15 U dokumentu se kaže da je opći stav Civilne zaštite da stanovništvo ne treba napuštati sela, posebno ne ona pogranična, osim u slučaju neposredne opasnosti, i da evakuaciju stanovništva treba planirati za zone prvog stupnja ugroženosti, prije svega pogranična sela i ona koja bi se mogla naći na nekom od taktičkih pravaca. Planovima evakuacije trebalo je obuhvatiti trudnice, žene s djecom do deset godina starosti, djecu od deset do 15 godina starosti, te stare, bolesne i nemoćne osobe. Prihvat i smještaj evakuiranog stanovništva trebalo je organizirati u zonama manjeg stupnja ugroženosti.16 Dana 29. srpnja 1995. Štab Civilne zaštite RSK izdao je zapovijed da se odmah aktiviraju regionalni štabovi Civilne zaštite i ažuriraju planovi sklanjanja i evakuacije.17 U dokumentu od 2. kolovoza 1995. Duško Babić je svim regionalnim štabovima Civilne zaštite zapovjedio da odmah izvrše pripreme za evakuaciju materijalnih dobara, arhiva, matičnih knjiga, pokretnih kulturnih dobara, novčanih sredstava i odgovarajuće dokumentacije.18 Uz to im je zapovjedio da, počevši od 4. kolovoza 1995., o napredovanju priprema dnevno izvještavaju njegov Štab.19 1515. Mile Mrkšić, zapovjednik Glavnog štaba SVK od svibnja 1995.,20 u svojem svjedočenju je kao razlog za sudjelovanje SVK u vježbi evakuacije koja je održana u
Kosta Novaković, T. 11713, 11743, 11854, 11860. P1092 (Kosta Novaković, izjava svjedoka, 5. travnja 2001.), str. 11; Kosta Novaković, T. 11716, 11869, 11969. 11 Kosta Novaković, T. 11723, 11742. 12 Kosta Novaković, T. 11721. 13 Kosta Novaković, T. 11723-11724. 14 D933 (Procjena ugroženosti i mogućnosti za zaštitu i spasavanje, 14. srpnja 1995.), str. 2-4, 32. 15 D933 (Procjena ugroženosti i mogućnosti za zaštitu i spasavanje, 14. srpnja 1995.), str. 6. 16 D933 (Procjena ugroženosti i mogućnosti za zaštitu i spasavanje, 14. srpnja 1995.), str. 19-20. 17 D255 (Zapovijed Civilne zaštite, 29. srpnja 1995.), str. 1. 18 Kosta Novaković, T. 11868; D938 (Dokument RSK u vezi s evakuacijom materijalnih, kulturnih i drugih dobara, Duško Babić, 2. kolovoza 1995.), str. 2. 19 D938 (Dokument Duška Babića u vezi s evakuacijom materijalnih, kulturnih i drugih dobara), str. 3.
10 9

802 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

589/39314 TER
Prijevod

Kninu naveo da je obveza zapovjednika koji organizira obranu da civilno stanovništvo evakuira s područja koje je na neposrednom udaru topničke vatre i izmjesti ga s pravca napada.21 Snimka te vježbe prikazana je na televiziji zato da se ljudima pokaže da se SVK priprema za rat.22 Novaković je izjavio da je TV Knin vježbe evakuacije prikazivao zbog toga da bi se civilno stanovništvo upoznalo s postupkom u slučaju napada, izmeñu ostalog, da bi vidjelo što ponijeti da bi se moglo preživjeti.23 Vježbama evakuacije bile su obuhvaćene pripremne radnje, na primjer, ljudi bi se ukrcali u vozila, odvezli sto metara i vratili.24 Takve vježbe nisu održavane često i opsegom bi obično odgovarale zaseoku od 15-20 domaćinstava.25 Novaković je rekao da zna da su vježbe održane, izmeñu ostalog, u Kistanjama i ðevrskama, u općini Kistanje.26 1516. Prema Mrkšićevim riječima, ljudima je prvi signal da bi trebalo otići bio pad Grahova, u Bosni i Hercegovini.27 RSK im je u televizijskim obraćanjima poručivala da ne napuštaju područje, da će se obratiti za pomoć Republici Srpskoj i da će se zbog prisutnosti UNPROFOR-a možda izbjeći napad širokih razmjera.28 U zapovijedi koju je izdao 29. srpnja 1995. Mrkšić je obiteljima profesionalnih vojnih lica zabranio iseljavanje s teritorija RSK, a Srpskoj vojsci Krajine naložio da poduzme mjere da stanovništvu objasni situaciju kako bi se spriječilo njegovo iseljavanje s teritorija RSK.29 Dana 30. srpnja 1995. Mrkšić je iznio prijedlog da se formiraju ad hoc vojni sudovi s pravom izricanja smrtne kazne jer su počeli odlaziti ljudi koji su se obogatili švercom, pa je mislio da će se za njihovim primjerom povesti i drugi.30 Ti su ljudi bili upućeni u stanje stvari zahvaljujući onima koji su se s druge strane bavili sličnim poslovima i htjeli su pobjeći prije očekivanog napada HV-a.31 Kad su vidjeli da oni odlaze, i neki su oficiri počeli kriomice slati svoje obitelji odatle.32 Mrkšić je htio poslati poruku da se bježanje neće tolerirati i da svi moraju ostati i boriti se.33 U cilju

Mile Mrkšić, T. 18751, 18993. Mile Mrkšić, T. 18819-18821, 18840. 22 Mile Mrkšić, T. 18821. 23 Kosta Novaković, T. 11859, 11983. 24 Kosta Novaković, T. 11982-11983. 25 Kosta Novaković, T. 11983-11984. 26 Kosta Novaković, T. 11989. 27 Mile Mrkšić, T. 18827. 28 Mile Mrkšić, T. 18827. 29 D1512 (Zapovijed Glavnog štaba SVK u vezi s iseljavanjem porodica profesionalnih vojnih lica i stanovništva s teritorija RSK, 29. srpnja 1995.). 30 Mile Mrkšić, T. 18825-18827, 18845, 18995. 31 Mile Mrkšić, T. 18826-18827. 32 Mile Mrkšić, T. 18826-18827. 33 Mile Mrkšić, T. 18825-18826.
21

20

803 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

588/39314 TER
Prijevod

sprečavanja odlaženja, Srpska vojska Krajine je uspostavila i kontrolne punktove, no ljudi su svejedno pokušavali pobjeći preko Slunja.34 Novaković je potvrdio da je RSK prije operacije Oluja bila suočena s velikim problemom napuštanja teritorija i da je jedan broj pripadnika SVK dezertirao i otišao u Republiku Srpsku ili SRJ.35 1517. Novaković je u svojem svjedočenju rekao da je u prvim satima napada od 4. kolovoza 1995. ljude obuzela panika i da su počeli napuštati Knin.36 Za izbijanje panike, po njegovom mišljenju, nije bio bitan faktor prodor hrvatskih snaga na Dinari jer je za to malo tko i znao.37 Prema njegovim riječima, stanovništvo Obrovca se iselilo u 08:00 sati.38 Novaković je u jutarnjim satima 4. kolovoza 1995. vidio da u Knin pojedinačno stižu civili s područja oko drniške bojišnice, a poslijepodne su dolazili u većem broju.39 Ti bi se ljudi u Kninu zaustavili na neko vrijeme i onda bi nastavljali dalje.40 Novaković je izjavio da su oni Drniš napustili spontano, iz straha od granatiranja, prije nego što je izdana zapovijed za evakuaciju i prije nego što su razrañeni planovi evakuacije.41 1518. Mrkšić je u svojem svjedočenju rekao da su se stanovnici sela tijekom granatiranja pokušavali skloniti kod rodbine ili po šumama i da su, pojedinačno ili u grupama, odlazili prema Ličkoj Kaldrmi i Srbu, u općini Donji Lapac.42 Jedini put za izvlačenje iz Knina vodio je preko serpentina prema Otriću, u općini Gračac, i dalje prema Srbu i Grahovu.43 Da je HV zauzeo taj izlaz i na taj način SVK u Kninu stavio u okruženje, nitko se, pa ni zapovjedništvo, ne bi mogao izvući iz grada. Prema Mrkšićevim riječima, razlog koji je ljude naveo da Knin počnu napuštati prije nego što su vojnici HV-a ušli u grad bio je strah od okruženja, ali i to što više nisu mogli trpjeti pucnjavu iz minobacača i bacača raketa.44 U ljudima je strah budilo i to što su hrvatske vlasti ranije, u zapadnoj Slavoniji, pribjegle upotrebi prekomjerne sile.45 Mrkšić je na sastanku Vrhovnog savjeta koji je tada održan i kojem su prisustvovali i vrhovni zapovjednik Martić i predsjednik Skupštine objasnio da će, ako se civilno stanovništvo
34

Mile Mrkšić, T. 18825-18826. Kosta Novaković, T. 11869-11870, 11873, 11875; D923 (Izvješće generala Mile Mrkšića, zapovjednika SVK, podneseno načelniku GŠ-a VJ, 26. kolovoza 1995.), str. 16. 36 Kosta Novaković, T. 11726, 11792, 11801-11802. 37 Kosta Novaković, T. 11885, 11887-11888. 38 Kosta Novaković, T. 11726, 11792. 39 Kosta Novaković, T. 11864, 11967, 11984. 40 Kosta Novaković, T. 11984. 41 Kosta Novaković, T. 11864, 11967, 11985. 42 Mile Mrkšić, T. 19065-19066. 43 Mile Mrkšić, T. 18832, 19079. 44 Mile Mrkšić, T. 19079. 45 Mile Mrkšić, T. 18935.
35

804 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

kolovoza 1995.). T. svjedok AG-58.). u 16:45 sati. 12. 18837. u kojem su se već nalazili Martić i više vojnih i civilnih dužnosnika.52 Novakoviću je rečeno da to stanovništvo treba preseliti u Srb i Lapac. kolovoza 1995. V.51 Mrkšić je rekao da je Vrhovni savjet obrane odlučio evakuirati stanovništvo općina Knin. i D1449 (Razgovor s Martićem objavljen u listu Vreme. Benkovac. 11730. zapovjednika SVK. IT-06-90-T 15. u Mile Mrkšić. 11. T. pravcima koji vode prema Kninu i zatim. T. T. 11971. i da on treba napisati odluku takvog sadržaja.587/39314 TER Prijevod povuče. kolovoza 1995. lipnja 2009. str. 18930. 20. 11812. .50 Martić se konzultirao i s ministrom obrane i ministrom unutarnjih poslova. kolovoza 1996.48 1519.47 Vrhovni savjet je odlučio da civili trebaju izaći "iz dubine" da tamo ne bi bili izloženi pogibelji. T. travnja 2001. 56 D137 (Zapovijed Milana Martića o evakuaciji civilnog stanovništva. par. 11. kolovoza 1995. 18837. 11727. 11805. V. izjava svjedoka. 5. 18839-18840. Novaković je u svojem svjedočenju rekao da je 4. veljače 2007.49 Mrkšić je prisutne obavijestio da je Martić razgovarao s Babićem te s Beogradom i Palama. Kosta Novaković. str. za što je Novaković pretpostavio da znači da je razgovarao i s Miloševićem i Karadžićem. T. Kosta Novaković. travnja 2001. T. 11728. D929 (Videosnimka i transkript razgovora s Milanom Martićem. 18835. D1494 (Svjedok AG-58. 11.). 49 Kosta Novaković. podneseno načelniku GŠ-a VJ. izjava svjedoka. str. 50 P1092 (Kosta Novaković. 5. 51 P1092 (Kosta Novaković. 11972.). u općini Donji Lapac. D923 (Izvješće generala Mile Mrkšića. 24. 52 Kosta Novaković. D923 (Izvješće generala Mile Mrkšića. Obrovac. 4. izjava svjedoka. u općini Donji Lapac. 48 Mile Mrkšić.). podneseno načelniku GŠ-a VJ. 18477. 26. preko Otrića. izjava svjedoka.46 Dana 4. imati velikih problema s obranom tog područja. 11729. 11729. 11974-11975. 26. kolovoza 1995. u 16:30 sati na Mrkšićev poziv došao u njegov ured. 18937. Kosta Novaković. 2. 7. T. 11811. Mile Mrkšić. Banja Luka. u kojoj su kao datum i vrijeme navedeni 4. Benkovac. 47 46 805 Predmet br. T. 11805-11806.). jesen 1995. 55 P1092 (Kosta Novaković. 53 Kosta Novaković. travnja 2011.). 11972. u općini Gračac. travnja 2001. i D1493 (Svjedok AG-58. 11811. str. str. kolovoza 1995. 11729.53 Novaković se vratio u svoj ured i izmeñu 16:45 i 17:15 sati napisao odluku.56 U zapovijedi nadalje stoji da evakuaciju treba provesti planski. nalagala je da se pristupi evakuaciji svog stanovništva koje nije sposobno za borbu iz općina Knin.55 1520. 11730. izjava svjedoka. 54 Kosta Novaković. 11811. str. zapovjednika SVK.). 11729. Drniš i Gračac. T. 7. 18934. 11974-11975.). str.). Zapovijed Milana Martića. 11743. prema pripremljenim planovima. 2. T. poslije 16:00 sati Martić mu je rekao da se telefonom konzultirao s Milanom Babićem – koji je tada bio u Beogradu – budući da je on bio član Vrhovne komande i da su se složili da civilno stanovništvo Krajine treba preseliti u Srb. prema Srbu. Obrovac. 5. 8.54 Nakon toga ju je odnio Martiću na potpis. Drniš i Gračac.

T. 21.). 63 Kosta Novaković. T. dakle.). podneseno načelniku GŠ-a VJ.). 26. u tom trenutku došlo je do ugrožavanja jedinica SVK koje su se nalazile na sinjsko-vrličkom pravcu. 11. T. T. 26. 64 Svjedok na stranici 11729 transkripta najprije kaže preko Otočca ali. 11730. Gračaca i Malovana. 11728. i D1449 (Razgovor s Martićem objavljen u listu Vreme. zapovjednika SVK. str. str. i Lapcu. kolovoza 1996. podneseno načelniku GŠ-a VJ. 11806. 11790-11791. pa se odlukom namjeravalo unijeti nekog reda u "evakuaciju". 11747. kolovoza 1995.58 1521. 59 P1092 (Kosta Novaković. str.586/39314 TER Prijevod općini Donji Lapac. 4. 7. u općini Knin.61 Dio civilnog stanovništva pritom je već krenuo. podneseno načelniku GŠ-a VJ. kolovoza 1995. 11972.59 Kako je Novaković rekao. kolovoza 1995. na Malom Alanu. travnja 2011. koji se nalaze u općini Gračac.63 Zbog toga je postojala opasnost da se napredovanjem vojske iz Gospića preko Velebita i preko Malog Alana. 806 Predmet br. str. 4. 11743. D923 (Izvješće generala Mile Mrkšića. presječe jedini put za Donji Lapac – preko Otrića.66 Novaković je potvrdio da je stanovništvo Benkovca i Obrovca trebalo ići preko Pañena. 7. IT-06-90-T 15. 11792.62 Prema Novakovićevim riječima. T.). kolovoza 1995. 21. 60 Kosta Novaković. s obzirom na tok te rute. Raspravno vijeće smatra da je posrijedi greška.65 Novaković je nadalje izjavio da je pod "pripremljenim planovima" koji se spominju u zapovijedi za evakuaciju podrazumijevao plan evakuacije za pet općina nabrojanih u toj odluci.64 u općini Gračac – u kojem slučaju bi se vojska i stanovništvo u Dalmaciji našli u okruženju. 11794. 65 Kosta Novaković. 11977-11978. 5. 11960.68 1522. 7. V. T. 67 Kosta Novaković. 66 Kosta Novaković.57 U njoj se takoñer kaže da za evakuaciju treba zatražiti pomoć od zapovjedništva UNPROFOR-a za Sektor Jug. 61 Kosta Novaković. T. Mrkšić je komentirao da je odluka da se izvrši evakuacija donesena iz straha od okruženja i načina na koji će hrvatske snage kasnije postupati s civilnim D137 (Zapovijed Milana Martića o evakuaciji civilnog stanovništva. 11743. 26. kolovoza 1995. ne na druga područja niti na pripadnike vojske i policije. kao i jedinica koje su bile na zapadnom dijelu Velebita. 11977-11978. D923 (Izvješće generala Mile Mrkšića. 62 Kosta Novaković.). zapovjednika SVK.). prije potpisivanja te odluke nije se raspravljalo o preseljenju stanovništva u Bosnu i Hercegovinu. 58 D137 (Zapovijed Milana Martića o evakuaciji civilnog stanovništva. Novaković je naglasio da se ta odluka odnosila isključivo na civilno stanovništvo sjeverne Dalmacije i općine Gračac u Lici.). Kosta Novaković. 24. 11729. 11975. T. 57 . 68 Kosta Novaković. a ne preko Knina.67 Prema njegovim riječima. kakav su imali svaka općina i svako selo. 11742-11743. 11741. do evakuacije bi došlo i da ta odluka nije donesena. travnja 2001.60 Novaković je izjavio da je glavni razlog za evakuaciju bio zaštita stanovništva od daljnjih hrvatskih topničkih napada. zapovjednika SVK. 11805. T. D923 (Izvješće generala Mile Mrkšića. u općini Gračac. izjava svjedoka.

11794. plan evakuacije nije podrazumijevao napuštanje RSK.69 Osim toga. izjava svjedoka. 79 Kosta Novaković. da nije bilo zapovijedi o evakuaciji i da se SVK u Otriću našla u okruženju. T. 11815. T.73 1523. IT-06-90-T 15.77 Nakon toga je odluku predao Dušku Babiću i njezina je provedba potom bila njegova odgovornost. 18841. 7. uključujući Duška Babića. 19149. 18935. a to su Dalmatinski korpus. 11793-11794. u općini Gračac. 19076-19077.75 Premda tada nije gledao televiziju ni slušao radio. 73 D923 (Izvješće generala Mile Mrkšića.74 Zapovijed nije dostavljena izravno civilnom stanovništvu. 19143. 11882. str. kolovoza 1995. 78 Kosta Novaković.70 SVK je bila stavljena pred izbor hoće li se boriti u okruženju po cijenu velikog broja ljudskih života ili se izvući od Otrića. 19144-19145. 18832. i dalje na teritorij koji je držala pod kontrolom. travnja 2011. 26. već premještanje civilnog stanovništva na područje Srba dok meñunarodna zajednica ne intervenira i ne izvrši pritisak na Hrvatsku da obustavi nadiranje. 11747.78 Novaković na sastanku nije pročitao da ljudi trebaju ići negdje dalje od Srba ili Lapca. 18915. T. 11878. 18836. T. 76 Mile Mrkšić.71 Prema Mrkšićevim riječima.79 Odluka nije 69 Mile Mrkšić. obrovačka i drniška brigada. Mile Mrkšić. travnja 2001.72 Mrkšić je u izvješću koje je 26. T. 18937-18938. 71 Mile Mrkšić. kolovoza 1995. Srbi iz Krajine pretrpjeli velike gubitke. 18840-18841. 77 P1092 (Kosta Novaković. koje bi dobivene informacije mogle zloupotrijebiti za pokretanje otvorenog napada. kolovoza 1995. T. 11743-11745.585/39314 TER Prijevod stanovništvom. str. 11747. T. T. do Srba. 72 Mile Mrkšić. drugim riječima. nakon čega bi se ljudi mogli vratiti u svoja sela. 70 807 Predmet br. 19143-19144.). 18929. pa tako i neprijatelj. 18837. 75 Mile Mrkšić. Mrkšić je smatrao da bi. benkovačka.). te nekoliko pripadnika policije i pet-šest novinara. 11745. . T. Mrkšić je u svojem svjedočenju rekao da je zapovijed za evakuaciju u 17:20 sati dostavljena brigadama i općinama na koje se odnosila. 18935. Kosta Novaković. 19150. T. 11972. a ne na područje Republike Srpske ili SRJ. Mrkšić je rekao da misli da zapovijed za evakuaciju nije javno emitirana jer bi je u tom slučaju mogle čuti i treće strane. podnio načelniku Generalštaba VJ napisao da je odluka o evakuaciji podrazumijevala privremenu evakuaciju na područje Srba i Donjeg Lapca. 11975. 11794-11795. zapovjednika SVK. odluku o evakuaciji civilnog stanovništva sjeverne Dalmacije i općine Gračac u Lici pročitao na sastanku kojem su prisustvovali dužnosnici Štaba Civilne zaštite RSK. 11. 18837. 5. te općine Obrovac i Gračac.76 1524. područja kojima je prijetilo odsijecanje i okruženje. Novaković je izjavio da je oko 18:00 sati 4. 74 Mile Mrkšić. podneseno načelniku GŠ-a VJ.

23:00 sata.87 Prema Forandovim riječima.). 1. 4180. 4.000 civila iz Knina i okolice. stigli su predstavnici UNCRO-a. P401 (Izlaganje Alaina Foranda. T. ona više nije bila tajna.86 Novaković im je priopćio da je Vrhovni savjet obrane odlučio na području sjeverne Dalmacije izvršiti opću evakuaciju svih žena. 5.80 Nakon što je Novaković u 18:00 sati 4. 10-11. 82 P1092 (Kosta Novaković. 4. zapovjednik UNCRO-a za Sektor Jug u razdoblju od 8. T. kolovoza 1996. V.83 1525. 84 P330 (Alain Forand. 5. 4. P331 (Alain Forand. travnja 2001. str.000 litara goriva kako bi tijekom te noći evakuirali otprilike 32.). D328 (Forandov radijski intervju za Canadian Broadcasting Service. 20. travnja 2001.). izjava svjedoka. 81 808 Predmet br. sastali s nekoliko dužnosnika SVK i RSK u zgradi Skupštine RSK u Kninu. izjava svjedoka. Alain Forand. 5.). 6467-6468. 20. 5. str. Alain Forand.82 Dok je Novaković čitao odluku. D337 (Dopis Yasushija Akashija upućen Kofiju Annanu.81 S odukom su istodobno na sastanku u Glavnom štabu upoznati zapovjednik Sjevernodalmatinskog korpusa i zapovjednici brigada. par. 85 P330 (Alain Forand.88 Forand im je rekao da je UN spreman pomoći i podijeliti gorivo civilima koji će prolaziti pored baze UN-a. navečer. predstavnici SVK ostavljali su dojam krajnje konfuzije i panike i od UN-a su tražili da osigura 450 kamiona i 70.84 u svojem svjedočenju je rekao da su se on i Al-Alfi 4. vidi se da je sastankom predsjedavao Novaković i da su mu prisustvovali ministar informiranja.). srpnja 1995. 86 P589 (Alain Gilbert. Alain Gilbert. P399 (Video-snimka i transkript razgovora s Alainom Forandom). kolovoza 1995. str. Alain Forand. kolovoza 1995. kolovoza 1996.). 2. koji je sastavio Alain Gilbert. str. veljače 2008. Forand. P399 (Video-snimka i transkript razgovora s Alainom Forandom). 5.). izjava svjedoka. 23. 87 P589 (Alain Gilbert. pročitao odluku o evakuaciji. par. 27. 11. par. veljače 2008. 11813-11814. do 10. 4384. 2. 25. kolovoza 1996. siječnja 2008.. Kosta Novaković. str. 29. izjava svjedoka. 4. 11815. prema Novakovićevim riječima. i P589 (Alain Gilbert. kolovoza 1995. T. T. ali su prisutne novinare zamolili da s njezinim objavljivanjem pričekaju dok je svojim kanalima ne prenese Civilna zaštita.). 4.). izjava svjedoka. 4098-4099. Alain Forand.). P331 (Alain Forand. 4186. . 15.). 24. str. 24. 11. 5. 5. izjava svjedoka. str. T. 4380. IT-06-90-T 15. travnja 2011. 6467-6468. str. starijih ljudi i dječaka mlañih od 14 godina. 4.584/39314 TER Prijevod proslijeñena službenom poštom niti je objavljena putem medija – koji tada nisu ni funkcionirali – no. 23-24. 5. str. 5. izjava svjedoka. izjava svjedoka.). predstavnici Civilne zaštite obavijestili su stanovništvo o evakuaciji. P592 (Zapisnik sa sastanka dužnosnika SVK i UNPROFOR-a. izjava svjedoka. veljače 2008. ministar zdravstva. T. izjava svjedoka.). listopada 1995. par.). str. P592 (Zapisnik sa sastanka dužnosnika SVK i UNPROFOR-a. rujna 1997. rujna 1997. par. 4422. Alain Gilbert. 1. kolovoza 1995. 11745. načelnik SVK za evakuaciju stanovništva. P401 (Izlaganje Alaina Foranda. kolovoza 1995. P343 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. 24-25. lipnja 1996.). lipnja 1996. kolovoza 1995. 2.). 24. str.85 Iz zapisnika s tog sastanka. P592 (Zapisnik sa sastanka dužnosnika SVK i UNPROFOR-a. 24. kolovoza 1995. 2. u 18:00 sati. PMEZ i pomoćnik šefa Ureda UNHCR-a. Kosta Novaković. T. P333 (Alain Forand. koordinator za civilne poslove.). ali da ne 80 P1092 (Kosta Novaković. str. izjava svjedoka. 11. 20.). kolovoza 1995. 88 P330 (Alain Forand.). T. 83 Kosta Novaković. 29. str.

5. 29. par. izjava svjedoka.). Raspravnom vijeću su predočeni putem svjedočenja Husseina Al-Alfija. kao što je prikazano u poglavlju 4. P331 (Alain Forand. 11978-11980. par.). 1-2. Novaković je izjavio da je jednom.98 1527. 24.92 Forand je izjavio da mu je na kraju sastanka rečeno da će plan evakuacije biti spreman za nekoliko sati. pa je ljudima iz RSK dao radio-ureñaj kako bi mogli koordinirati dostavu humanitarne pomoći. T. 24. 4. 93 P330 (Alain Forand. izjava svjedoka.). T. kolovoza 1996. kolovoza 1995. kolovoza 1995. 5. rujna 1997. str. Dokazni predmet P480 je poruka s tekstom "Republika Srpska Krajina" i "dostaviti letkom" u zaglavlju. urednici i novinari Radio Knina čuo emitiranje na frekvencijama Radio Knina a znao je da je Radio Knin bez struje. 11-12.). P331 (Alain Forand. njegovi nadreñeni i zapovjedništvo UNPROFOR-a i UNHCR-a.). IT-06-90-T 15. veljače 2008. str. 11. 95 Alain Forand. 1526. str. 11. Forand je izrazio zabrinutost u vezi s tim na koji će se način ljude upoznati s planom evakuacije. ali nije naveo kada je to bilo niti bilo kakav izvor tih svojih saznanja. 809 Predmet br. 11978. str. 90 P589 (Alain Gilbert. 4375-4376. str. 5. kao i pitanjem žele li ti ljudi otići i što će ponijeti sa sobom. izjava svjedoka. 98 P1092 (Kosta Novaković. 20. str. str.96 U tim radijskim emisijama ljude se pozivalo da napuste područje Krajine i davani su im pravci kojima se trebaju kretati.). 4389-4390. veljače 2008.). 24. P592 (Zapisnik sa sastanka dužnosnika SVK i UNPROFOR-a. P592 (Zapisnik sa sastanka dužnosnika SVK i UNPROFOR-a. 20.97 Novaković je takoñer izjavio da su hrvatske vlasti po čitavom teritoriju RSK bacale letke s tobožnjim pozivima vlasti RSK stanovništvu na odlazak. kolovoza 1996. I Novaković i Mrkšić ukazali su na to da neke od informacija o evakuaciji koje su tada izašle u javnost nisu potekle od vodstva RSK ili SVK. Alain Forand.). izjava svjedoka. 4. P401 (Izlaganje Alaina Foranda.90 Kako stoji u zapisniku sa sastanka. izjava svjedoka. rujna 1997.. izjava svjedoka.4. T. P399 (Video-snimka i transkript razgovora s Alainom Forandom). 24.). travnja 2011. 29.95 Daljnji dokazi o tom sastanku Foranda i predstavnika srpskih vlasti 4.).89 Dodao je da to najprije moraju odobriti. 89 . izjava svjedoka. 97 Kosta Novaković. str. 24.93 On taj plan nikada nije vidio. a sadržaj joj je sljedeći: "Zbog napada ustaške vojske P330 (Alain Forand. par. T. 4. 29. 11987-11988. lipnja 1996. kolovoza 1995.). 5. 20. dok su uz njega bili šefovi. 94 P330 (Alain Forand. kolovoza 1996. 4375-4376. te da treba daljnje pojedinosti od SVK. 5. veljače 2008. lipnja 1996. 92 P589 (Alain Gilbert.583/39314 TER Prijevod može osigurati kamione. kolovoza 1995. travnja 2001. godine.).). P592 (Zapisnik sa sastanka dužnosnika SVK i UNPROFOR-a. T.94 Izjavio je da su telefonske linije bile u kvaru. Alain Forand.). 11. Alain Forand.91 U zapisniku je takoñer zabilježeno da su dužnosnici SVK djelovali nespremno za donošenje odluke da se izvrši evakuacija. izjava svjedoka. 4387. str. izjava svjedoka.3. izjava svjedoka. 5. 24-25.). 5. 24. T. str. rujna 1997. 4380-4381. P401 (Izlaganje Alaina Foranda. P331 (Alain Forand. 96 Kosta Novaković. izmeñu ostalog. 91 P589 (Alain Gilbert.

). a zbog obezbeñenja uslova za izvoñenje odsudne odbrane.). 19002. bilo i onih u kojima se tvrdilo da je došlo do raspada RSK. napisan ćirilicom. nareñujem da se celokupno civilno stanovništvo povuče iz rejona borbenih dejstava smerom Benkovac-Žegar-Srb. u noći s 4. Tekst pečata na poruci je.. jer su se ljudi tamo našli sa svojim obiteljima i nastavljali su put u raznim vojnim i civilnim vozilima." Poruka sadrži tiskani. nastao je "opšti haos i otpočelo je neorganizovano povlačenje naroda i jedinica". V. Mile Mrkšić. kako je čuo od civila koji su napustili Krajinu.). T. 3. kolovoza 1995. pravcem Otrić-Srb-Donji Lapac. gardijske brigade HV-a. naveo da je u noći 6.100 Zapovjednik 81. korpusa SVK Kovačevića od 9. uključujući tenkove i 99 P480 (Nedatirana bilješka o povlačenju civilnog stanovništva). na 5. 7. u svojem je izvješću od 7. 18965. 100 810 Predmet br.000 ljudi. T. str.). uočen jedan helikopter koji je bacao letke.000-60. a iza svega toga – vjerovao je – stajala je hrvatska propaganda. koje je brojalo otprilike 50. 102 P483 (Izvješće zapovjednika 81. kolovoza 1995. str.103 Mrkšić je izjavio da su. 3-4. gardijske bojne HV-a. Ministarstvo odbrane.99 Kada mu je prilikom svjedočenja pokazana ta navodna zapovijed za evakuaciju s njegovim imenom. nareñujem da se celokupno civilno stanovništvo povuče iz rejona borbenih dejstava smerom Knin-Plavno-Lička Kaldrma. napisan ćirilicom. dostaviti letkom". koja je bila stacionirana na području Bosanskog Grahova. gardijske brigade HV-a. Mrkšić je izjavio da je nikada nije vidio i da on takvu zapovijed nije izdao. 104 Mile Mrkšić. i P484 (Izvješće zapovjednika Postaje aerodromske policije Zagreb.105 Prema Mrkšićevim riječima. kolovoza 1995. 7. str. gardijske brigade HV-a. kako je kasnije čuo od svoje majke.104 1528. 7. izvlačilo cjelokupno stanovništvo dalmatinske regije..102 U zaglavlju tog letka stoji "Republika Srpska Krajina. 103 P483 (Izvješće zapovjednika 81. 1. te da je. s izuzetkom nekoliko slova. a sadržaj mu je sljedeći: "Zbog napada ustaške vojske koji očekujemo. 101 P483 (Izvješće zapovjednika 81. u Bosni i Hercegovini. kolovoza 1995. povlačenje iz Srba odvijalo se spontano. kolovoza 1995. Prema tom izvješću. 7. Kako se navodi u izvješću zapovjednika 7. 5. 19145-19146. travnja 2011." Letak sadrži tiskani. kolovoza 1995. . ali ne i vlastoručni potpis general-pukovnika Mile Mrkšića. s izuzetkom nekoliko slova. 19143-19144. dok se SVK prema Srbu povlačila organizirano. preko prijevoja Otrić se tijekom 5. kolovoza 1995. kolovoza 1995. kolovoza 1995. ali ne i vlastoručni potpis general-pukovnika Mile Mrkšića. a zbog obezbeñenja uslova za izvoñenje odsudne odbrane. Tekst pečata na poruci je.582/39314 TER Prijevod koji očekujemo. 7. 19146. IT-06-90-T 15.101 Uz izvješće je priložio jedan primjerak takvog letka. iz zrakoplova bacani tiskani leci s uputama koje je tobože on dao ili kojima je javljano da je on umro.

116 Mrkšić je u izvješću koje je 26. u Bosni i Hercegovini.109 Do 10. u Bosni i Hercegovini. kolovoza 1995. 11930-11931. i 6.000 ljudi bez hrane i zaklona. kolovoza 1995. travnja 2011. kolovoza 1995. jedinice SVK su tijekom 6. T. 11976. kolovoza 1995. i 7. 106 Mile Mrkšić. 115 Kosta Novaković. na području Like i Dinare. T. srpnja do 6.). 112 Mile Mrkšić. i zatim Banju Luku. u Bosni i Hercegovini. ali bilo je i onih koje su ostale u RSK. 109 D1516 (Izvješće o borbenom djelovanju 7. str. 107 Mile Mrkšić. Srba i Donjeg Lapca – prema Banjoj Luci i Bosanskom Petrovcu. unatoč odluci da se evakuacija stanovništva izvrši unutar granica RSK. 5. T.. T. 9. Bosanski Petrovac. 18945. 3. T. i kroz šume su se pokušavale kradom izvući s tog područja i preko Une se domoći Oštrelja. str.000-60. T. i 5. 110 Mile Mrkšić. od po pet-šest ljudi. travnja 2001. srpnja do 6. koji se nalaze u Bosni i Hercegovini. 11802. 108 Mile Mrkšić. 19003-19004. razbile su se u manje grupe. 9. 2. str. civilno stanovništvo 4. 11806. otišlo u Lapac i Srb. T. Slobodan Kovačević. Slobodan Kovačević. civilnim vozilima i ponekim vojnim vozilom.110 Te su jedinice izgubile vezu sa zapovjedništvom.113 Civili su odlazili traktorima. Kosta Novaković. 19004-19006.111 Većina tih grupa došla je u Republiku Srpsku tjedan do 20 dana kasnije. 113 P1092 (Kosta Novaković. srpnja do 6. str. podnio načelniku Generalštaba VJ naveo da su se 5. korpusa od 29. 116 Kosta Novaković. 811 Predmet br. 11802. vojnici SVK su položili oružje.. 9.). 11802.107 Prilikom prelaska u Republiku Srpsku. većina jedinica SVK napustila je teritorij RSK i otišla u Republiku Srpsku. IT-06-90-T 15. 19007. 19006. D1516 (Izvješće o borbenom djelovanju 7. 19010.. kolovoza 1995. D1516 (Izvješće o borbenom djelovanju 7. a očekivao se prodor hrvatskih snaga. 105 . kolovoza 1995. 19007. a odatle za Martin Brod.114 Mnogi vojnici su napustili svoje jedinice kako bi se pobrinuli za svoje obitelji. 11795. kolovoza 1995. kolovoza 1995. kolovoza 1995.581/39314 TER Prijevod poljoprivredna vozila.. ali je izjavio da je ono bilo neophodno jer je na jednom malenom prostoru bilo oko 50. kolovoza 1995.106 Mrkšić nije znao tko je donio odluku o povlačenju jedinica SVK s područja u RSK – Otrića. T. 11883.112 1529. korpusa od 29.). 114 Kosta Novaković. kolovoza 1995. Slobodan Kovačević. 3. Novaković je u svojem svjedočenju rekao da je.108 Kako se navodi u Kovačevićevom izvješću od 9. 111 Mile Mrkšić. neorganizirano prolazile kroz Bosanski Petrovac. 19007-19010. izjava svjedoka. T. T. korpusa od 29.).115 Uslijed toga su se jedinice raspale. 11.

3695. 129 P288 (Svjedok 56. održan sastanak u sjedištu Ministarstva unutarnjih poslova. T. 4. do 5. 118 P286 (Svjedok 56.). 12. 8. kolovoza 1995. ljudi su naprosto spontano spakirali svoje stvari i otišli.118 u svojem svjedočenju je rekao da je 28. T. 3578. lipnja 2007. 18. izjava svjedoka. Svjedok 56 je izjavio da je Knin. T. lipnja 2007. par. lipnja 2007.125 U Kninu su 3. par. 3653. Srbin. kolovoza 1995. . 2. svjedok 56. i Otona. svjedok 56. lipnja 2007.). 121 P287 (Svjedok 56. T. 3647-3648. lipnja 2007. dobio je zadatak da pripremi plan evakuacije žena. 812 Predmet br. par. 122 P287 (Svjedok 56. 123 Svjedok 56.).).). žene i djeca. lipnja 2007.123 Kako je svjedok rekao.).128 Odlučeno je da se Ministarstvo unutarnjih poslova povuče na rezervni položaj. lipnja 2007. Nikola Rastović. 36. lipnja 2007. travnja 2011. par.129 U to su vrijeme i vojnici i civili masovno napuštali Drniš. a sljedeći je sastanak zakazan za ponoć. 3696. u općini Ervenik. izjava svjedoka. izjava svjedoka. P288 (Svjedok 56. svjedok 56. podneseno načelniku GŠ-a VJ.). prisustvovao jednom sastanku u Sjevernoj vojarni na kojem se raspravljalo o zaštiti civilnog stanovništva u slučaju napada. 12. prosinca 1996. 29. str. str.). 18. 12. 12. izjava svjedoka.). neke jedinice SVK prestale boriti i izmiješale se s kolonama izbjeglica. 120 P288 (Svjedok 56.122 Prema onome što je vidio i što je čuo od onih koji su napuštali to područje.). 127 P286 (Svjedok 56. par. 12.). prosinca 1996. par. izjava svjedoka. rujna 2000. u jednu školu izmeñu Pañena. bili samo ljudi koji su radili u civilnim službama od vitalnog značaja. Strmicu i Golubić u danima prije "napada" napustio manji broj ljudi i otišao u okolna sela. 5. par. 5. par.119 Sastankom je predsjedavao zapovjednik Sjevernodalmatinskog korpusa Veso Kozomara. kolovoza 1995. izjava svjedoka. T. 12. izjava svjedoka. nije postupilo.). svjedok 56. ako je plan i postojao. 12.). 3661-3662. par. T. svibnja 2008. 3696. 36. 7.). T. 128 P288 (Svjedok 56. 125 P288 (Svjedok 56. P288 (Svjedok 56. zapovjednika SVK. U vezi s gradom Kninom. Vrliku i 117 D923 (Izvješće generala Mile Mrkšića. te stariji muškarci.127 Sastanku su prisustvovali ministar unutarnjih poslova Tošo Pajić. str. 12. rujna 2000. izjava svjedoka. lipnja 2007. 1. što je onda i druge navelo da učine isto. djece i starijih ljudi. 126 P288 (Svjedok 56. 8. svjedok 56. str. str. 1-2. 36. 12.124 1531. izjava svjedoka. 3648. izjava svjedoka. str. 12. izjava svjedoka. izjava svjedoka. policajac u Kninu od svibnja 1994.126 Svjedok je izjavio da je u 17:00 sati 4. ili 29.). 26. lipnja 2007. 12. 30. 29. 1. izjava svjedoka.). 12. 3686. par. 3696. par. P289 (Svjedok 56. P288 (Svjedok 56. izjava svjedoka. kolovoza 1995. izjava svjedoka. 9-10. Milivoj Dondur. svjedok 56. izjava svjedoka. P288 (Svjedok 56.120 Zapovjednik Civilne zaštite za kninsko područje. 21. rujna 2000. 38. str.). 3576-3578. P287 (Svjedok 56. 38.. 119 P288 (Svjedok 56. 38. T. T. 1. srpnja 1995. 18.121 Svjedok takav plan nikad nije vidio. svjedok 56. izjava svjedoka. lipnja 2007. 3660. svjedok 56. IT-06-90-T 15. 3578. 124 P288 (Svjedok 56.580/39314 TER Prijevod kolovoza 1995.117 1530. str. 12. što je uključivalo izradu reda vožnje autobusa i osiguravanje zaliha goriva. Neboša Pavković i Rajko Ćosić. u općini Knin. kolovoza 1995.). svjedok 56. po njemu se 4.

str. napuštena. izjava svjedoka.141 Svjedok je s nekim prijateljima krenuo drugim putem. izjava svjedoka. 5.130 Oko 22:00 sata svjedok je iz policijske postaje otišao u Oton. i odatle produžila u smjeru Martin Broda.). 5. 135 Svjedok 56. str. 9. P289 (Svjedok 56. prosinca 1996. T.138 Na putu od Kistanja prema Kninu svjedok je vidio konvoj izbjeglica koji se kretao u smjeru Pañena. 3697. str. 35. 143 P286 (Svjedok 56. meñutim. a u ðevrskama njih otprilike 1. 5. 3543. lipnja 2007.).). 8.142 Konvoj se nastavio kretati prema Bravskom i svjedok je 7. svjedok 56. svjedok 56. lipnja 2007. 3542.). svibnja 2008. 18. samo su dvije-tri kuće gorjele (prema "Kaštelu" i iza pošte. izjava svjedoka. kolona je stigla do Srba. T. str. 12. ali bilo je i nekih vojnih lica. u općini Kistanje. izjava svjedoka. 8. kolovoza 1995. 9. 18.). 1. str. T. prosinca 1996. 137 P286 (Svjedok 56. izjava svjedoka. u Bosni i Hercegovini. T. 5.). par. lipnja 2007.143 Pripadnici kninske policije koji su bili u Svjedok 56. IT-06-90-T 15. 12. izjava svjedoka. 140 P286 (Svjedok 56. 3543.).). P287 (Svjedok 56. str. svibnja 2008. P288 (Svjedok 56. kolovoza 1995. par. gdje se tada nalazio. 27. par. prosinca 1996. P289 (Svjedok 56. str. par. već bila otišla u Bosnu i Hercegovinu. T. izjava svjedoka. kao i vojnih vozila koja su prevozila civile i vojnu opremu. 8. . rujna 2000. izjava svjedoka. svjedok 56. 8. u Kistanjama je prije operacije Oluja živjelo otprilike 1. 131 130 813 Predmet br. 3720.135 U Benkovcu je situacija bila nešto mirnija. svjedok je oko 01:00 sat iz Knina otišao u Benkovac da obiñe svoju obitelj. izjava svjedoka. kao i Mrkšića i Martića. prosinca 1996.137 Prema njegovoj procjeni.139 U konvoju su uglavnom bili civili. svjedok 56. izjava svjedoka. 134 P286 (Svjedok 56. par.133 Kad se na sastanku zakazanom za ponoć nitko nije pojavio. 136 P286 (Svjedok 56. 5. P287 (Svjedok 56. T. izjava svjedoka. 8. 5. kolovoza 1995. 3545-3546.131 Po povratku u Knin je vidio da je cesta koja vodi iz Knina prepuna ljudi koji pokušavaju napustiti grad. a na tom je zrakoplovu.).). P288 (Svjedok 56. izjava svjedoka. 26. izjava svjedoka.136 Oko 03:00 sata 5. par. 8. vidio hrvatski grb. 9. 132 P286 (Svjedok 56.500 ljudi. P288 (Svjedok 56.). ili 9. prosinca 1996.134 Njegova je obitelj. 5. T. P289 (Svjedok 56. izjava svjedoka. 141 P286 (Svjedok 56. svjedok 56. 5. 138 Svjedok 56. str. P288 (Svjedok 56. 8. 1. svjedok je vidio da su sela Kistanje i ðevrske. prosinca 1996. T. lipnja 2007. 12. koji je kroz šumu vodio ka Drvaru. 3542. vidio kako Petrovac. izjava svjedoka. travnja 2011. 1. svjedok 56. prosinca 1996. 9. str.). 12. 3545. izjava svjedoka. 142 P286 (Svjedok 56.000.).140 Oko 16:00 sati 5. T. 139 P286 (Svjedok 56. prema vojarni) i neki su ljudi napuštali grad u kolonama koje su se kretale prema Kistanjama. 3661. par. prosinca 1996.). 33. 133 Svjedok 56. izjava svjedoka. rujna 2000. 3724. par. 21. 8. str. 26. svjedok 56. 8.579/39314 TER Prijevod Knin. prosinca 1996. 21. 12.). 5. str.). 21. T. str.. prosinca 1996. 5. 3608. T.132 Svjedok je izmeñu ponoći i 01:00 sat u zapovjedništvu SVK vidio mnogo oficira. izjava svjedoka. izjava svjedoka. P288 (Svjedok 56.). 3546-3547.). 3714-3715. izjava svjedoka. 32. lipnja 2007. u Bosni i Hercegovini. svibnja 2008. u općini Donji Lapac. prelijeće jedan zrakoplov koji je pratio konvoj.). P286 (Svjedok 56.). kako mu se činilo.

T.148 1532. 7. kad se situacija smiri.145 Kad je došao na mjesto dogañaja. imalo 20 autobusa i otprilike 35 vozača. do 1995. kolovoza 1995. 5. kako je izjavio. koja nisu bila vojna i od kojih je jedan vozio konzerviranu hranu. U vezi s općinom Benkovac. udaljeno otprilike 12 do 15 kilometara od Petrovca. svjedok je zaključio da su se oni na bijeg odlučili rukovodeći se poukom iz priča preživjelih iz operacije Bljesak koje su vidjeli na televiziji . oko 16:00 sati jedan član općinskog Ratnog štaba pozvao da doñe u zgradu općine. 7. str. 149 P2362 (Dušan Sinobad. izjava svjedoka. Svjedoku je Ratni štab na tom sastanku naredio da se pobrine da njegovi autobusi imaju goriva i budu spremni za prijevoz civila na sigurnija područja. Dušan Sinobad. 155 P2362 (Dušan Sinobad.153 Dana 4. izjava svjedoka. izjava svjedoka. 16950. str. Autotransport Benkovac.da se mora pobjeći da bi se sačuvao goli život. par. T.).). 7.149 u svojem svjedočenju je rekao da je u opis njegovog posla ulazila i izrada planova evakuacije za sve vrste izvanrednih situacija. svjedok 56. ožujka 2007.). 16938. 14. par.). 1. 3548. 147 P286 (Svjedok 56. T. izjava svjedoka. 152 P2362 (Dušan Sinobad.578/39314 TER Prijevod konvoju imali su osobna vozila i lako naoružanje. 16970-16971. ožujka 2007. vidio je da su pogoñena dva kamiona.152 Sinobad je izjavio da bi u slučaju opasnosti izazvane vojnim operacijama vozači uputu kamo da voze civilno stanovništvo dobivali od nekoga iz vojske. 9. 7.). T. Dušan Sinobad. Raspravnom vijeću su predočena svjedočenja dvojice svjedoka koji su stanovništvu pomagali da napusti općinu. 10.155 Sinobad je uz to dobio uputu da se. Štab Civilne zaštite mu je naredio da izradi jedan takav plan. 7. kako je izjavio. 5. str. 154 P2362 (Dušan Sinobad. i 5. Sinobada je. 1-4.). izjava svjedoka. 145 144 814 Predmet br.150 Njegovo je poduzeće. P286 (Svjedok 56. par. 3546. izjava svjedoka. ožujka 2007. prosinca 1996. 21. izjava svjedoka. 146 P286 (Svjedok 56. 7. 4. par. godine 1993. par. 1694916950. ožujka 2007. T. direktor benkovačke podružnice državnog prijevoznog poduzeća Zagrebački transporti. a pogoñeno je i nekoliko automobila. izjava svjedoka.. nije mu bilo objašnjeno je li primljena zapovijed za evakuaciju.).144 Nekoliko minuta kasnije svjedok je čuo detonacije. 5.146 Svjedok je izjavio da su ljudi koji su 4.151 Prema Sinobadovim riječima. 9. predsjednik Općine i drugi istaknuti općinski dužnosnici. prosinca 1996. Dušan Sinobad. T. par. par. 3. 4. IT-06-90-T 15. od 1990. 150 P2362 (Dušan Sinobad. 7.154 Ratni štab su činili gradonačelnik Stevo Vukša. travnja 2011.147 Iz razgovora s ljudima iz kolone. izjava svjedoka. . str. stanovništvo Svjedok 56. izjava svjedoka. 21. ožujka 2007. od 1984. Kako je svjedok rekao. kolovoza 1995. prosinca 1996. T. 3722-3723. 148 Svjedok 56.). otišli iz Knina i njegove okolice sa sobom ponijeli samo ono najosnovnije jer su se po završetku granatiranja htjeli vratiti svojim kućama. Dušan Sinobad. 5.). ožujka 2007. Dušan Sinobad.). 151 P2362 (Dušan Sinobad. njegovi savjetnici. ožujka 2007. 153 P2362 (Dušan Sinobad.

161 Kako je svjedok rekao. 21. 7. izjava svjedoka. travnja 2007. 18556. a odredište mu je bio Bosanski Petrovac. u Bosni i Hercegovini. 10. 162 P2362 (Dušan Sinobad.159 Stanovništvo nije znalo za plan evakuacije. 7. izjava svjedoka.167 Svjedok je posvjedočio da je informaciju da moraju organizirati premještanje civilnog stanovništva na područje Srba i Like dobio od P2362 (Dušan Sinobad. str. sa svojim poslovoñom i jednim vojnikom. ožujka 2007.166 izjavio je da su ga 4. 167 D1499 (ðuro Vukašinović. travnja 2011. 18537. ðuro Vukašinović. 16968. par.157 Prema Sinobadovim riječima. izjava svjedoka. ožujka 2007. odakle je produžio prema Bosanskom Petrovcu. Srbin. ožujka 2007.).). par. 3. T. kolovoza 1995. par.163 Svjedok je 5. ožujka 2007.158 Sinobad je rekao da su ljudi koji su imali vlastiti prijevoz grad počeli napuštati u 16:00 sati i da su se do 20:00 sati kolone već formirale. 1. ožujka 2007. Dušan Sinobad. izjava svjedoka. ožujka 2007. 158 P2362 (Dušan Sinobad. izjava svjedoka. T. 4. P2362 (Dušan Sinobad. T. kolovoza 1995. kolovoza 1995. par. 26. T. 16950. 29. 7. nego samo općinski službenici. Milom Šušom. izjava svjedoka. travnja 2007. koliko ih je tada imao na raspolaganju. izjava svjedoka. 11. 157 156 815 Predmet br. 18566. 7. 7. kolovoza 1995.). Svjedok je izjavio da su ti ljudi na autobusni kolodvor došli prije svega iz straha jer. 25.). ljudi iz Benkovca su na autobusni kolodvor počeli stizati otprilike izmeñu 18:00 i 19:00 sati. oko 16:15 sati u njegovom uredu posjetila tri predstavnika lokalnih vlasti – Stevan Vukša (predsjednik Općine Benkovac). 30. 1.). par. 24. ðuro Vukašinović. par.). a mahom su to bili žene i djeca. 166 D1499 (ðuro Vukašinović. 165 P2362 (Dušan Sinobad. kao i ljudi iz sela koji nisu imali vlastiti prijevoz. Dušan Sinobad. ožujka 2007. prvi autobus je otišao oko 19:00 sati.162 Sinobad je oko 04:00 sata 5. 28. prema njegovim riječima. ožujka 2007. 7. 7. 163 P2362 (Dušan Sinobad. par. otišao prema Kninu.).). civilno stanovništvo od općinskih vlasti nije dobilo zapovijed za odlazak. par. par. 26.). natoče gorivo i dovezu ih na autobusni kolodvor. Sinobad je izjavio da su autobusi odlazili otprilike svakih deset minuta.). 159 Dušan Sinobad.164 Prenoćio je u Banjoj Luci i odatle nastavio za Beograd.).577/39314 TER Prijevod tim autobusima treba i vratiti. 7. Ratomir Ivaniš (predsjednik Izvršnog savjeta) i Radomir Kužet (odvjetnik) – jer je bilo potrebno organizirati izmještanje civila s ugroženih područja. vidio kako ljudi iz "sela" odlaze na traktorima i tenkovima.160 U skladu s uputama dobivenim na sastanku u općini. ðuro Vukašinović.156 Izjavio je da je svojim otpravnicima dao nalog da u 20 autobusa. na autobusnom kolodvoru je vladala panika jer ljudi nisu znali kada će HV ući u grad. par. 18533. 161 P2362 (Dušan Sinobad. 164 P2362 (Dušan Sinobad. IT-06-90-T 15. izjava svjedoka. T. 7. izjava svjedoka. 25. ožujka 2007. 16948-16949. a posljednji je otišao oko 23:00 sata 4. 27. izjava svjedoka. par. tijekom operacije Oluja vršilac dužnosti zamjenika načelnika stanice javne bezbjednosti RSK u Benkovcu. 160 P2362 (Dušan Sinobad. izjava svjedoka.165 1533. . 3.

169 Svjedok je nakon toga. 18559. 3. T. izjava svjedoka. par. rečeno da se povuče. 18590. načelnikom Civilne zaštite. T. a dao je i gorivo onima koji su imali automobile i rekao im da se vrate u 05:00 sati. 179 D1499 (ðuro Vukašinović. Benkovac je do večeri bio pust. Policajcima i svojoj obitelji je kazao da krenu prema Srbu.168 Dogovorili su se da će se oko 18:00 sati sastati u zgradi Općine kako bi se izvršila evakuacija civila. 16.171 No. 18573. 1855818560.174 Svjedok se nakon sastanka vratio u policijsku postaju. T. D1499 (ðuro Vukašinović. par. T. 11. Povlačenje 3. izjava svjedoka. par. par. ðuro Vukašinović. 173 ðuro Vukašinović.176 U 23:00 sata jedan vojnik je svjedoku kazao da je 3. kolovoza 1995. T. 18579.).173 Prema svjedokovim riječima.576/39314 TER Prijevod Vukše. IT-06-90-T 15. kao i direktorima nekih drugih poduzeća – koji su mogli osigurati kamione – nakon čega su izradili plan privremene evakuacije civila. 18556.). travnja 2011. pa su oko 16:00 sati počeli bježati s tog područja kakvim su god vozilima mogli. koja je držala položaje prema Biogradu i prema moru. 3. u općini Donji Lapac. travnja 2007. predstavnikom benzinske crpke. ljude u Benkovcu već je bila obuzela panika zbog granatiranja i vijesti o vojnim neuspjesima. 175 D1499 (ðuro Vukašinović. T. 11. 176 D1499 (ðuro Vukašinović. T. gdje se sastao s tri spomenuta predstavnika vlasti. 169 816 Predmet br. 18579. par. 16. brigadi. za što su upotrijebljeni svi raspoloživi autobusi.). brigade je. travnja 2007. 178 ðuro Vukašinović.179 168 ðuro Vukašinović. Svjedokova obitelj došla je oko 01:00 sat u policijsku postaju da se pozdrave i onda otišla (ponovno ih je vidio devet dana kasnije u Srbiji). par. 18. izjava svjedoka. par. 15. ðuro Vukašinović. 3.172 Svjedok je izjavio da su vlasti organizirale prijevoz autobusima s autobusnog kolodvora. 13. 18540. oko 17:00 sati. travnja 2007. otvorilo put HV-u i on je u tom času znao da je sve gotovo. travnja 2007. T. svjedok je s posljednjim inspektorom i još tri policajca napustio policijsku postaju i zatim se odvezao sve do Srbije. travnja 2007. kako je Vukašinović rekao. 3. 3. kolovoza 1995. izjava svjedoka. 174 ðuro Vukašinović. kako je svjedok rekao. ðuro Vukašinović. kamo je stigao 10. 3. gdje je proveo čitavu noć. travnja 2007. izjava svjedoka. 177 D1499 (ðuro Vukašinović. 171 D1499 (ðuro Vukašinović. izjava svjedoka. travnja 2007.). 3. 3.178 Oko 07:30 sati 5.177 Svjedok je tijekom te noći pomogao da se izvrši evakuacija odreñenih dokumenata i opreme iz policijske postaje. . ðuro Vukašinović.).). 17. travnja 2007.). 14. predstavnikom autobusnog poduzeća.170 Oko 18:00 sati Vukašinović je otišao u zgradu Općine.). 172 D1499 (ðuro Vukašinović. izjava svjedoka. 18538. par. otišao kući i tamo vidio da su se njegova žena i djeca sklonili kod susjeda u podrum.175 Izmeñu 20:00 i 22:00 sata organizirao je prijevoz u Benkovac za policajce koji su se s Dinare pješice povukli u Kistanje. 18590. 170 D1499 (ðuro Vukašinović. izjava svjedoka.

kad se uvjerio da su civili evakuirani iz Benkovca.). par. do 10. izjava svjedoka. veljače 2007. kolovoza 1995.). T. 1. 3. i dalje prema Mokrom Polju. u svojem je izvješću Glavnom štabu SVK naveo da je 4.185 Obrovac je tada imao otprilike 2.). lake pješadijske brigade SVK do 1993. kolovoza 1995.184 u svojem svjedočenju je rekao da su 4. ljudi. motorizovane brigade za razdoblje od 4. i odbornik u Skupštini općine Obrovac u kolovozu 1995. str. 5993. 181 D828 (Izvješće zapovjednika 92. 8. koliko je njemu poznato. motorizovane brigade SVK. 6010-6012. Jovan Dopuñ. 187 P548 (Jovan Dopuñ. kada je započelo granatiranje Obrovca. očekivali da će se vratiti. Dana 25.188 U svojem svjedočenju je rekao da se u Skupštini općine Obrovac nikada nije raspravljalo o evakuaciji iz Obrovca niti je D828 (Izvješće zapovjednika 92. travnja 2011. 6019-6020. 5982. 188 Jovan Dopuñ. a evakuirano je cjelokupno civilno stanovništvo. kolovoza 1995.). kolovoza 1995. IT-06-90-T 15.). 4.187 Dopuñ je izjavio da. T. kolovoza 1995. motorizovane brigade za razdoblje od 4. 6004. U vezi s općinom Obrovac. 817 Predmet br..180 Uzelac se u 20:00 sati na zapovjednom mjestu u Kninu sastao s generalom Mrkšićem i drugim zapovjednicima brigada i tom prilikom Mrkšiću rekao da iz Benkovca nije evakuiran nitko od civila. 6039. 3-4. 185 P548 (Jovan Dopuñ. str. 1.183 1535. 21. doduše. 1. 183 D520 (Borbeno izvješće Komande 4. Uzelac. kolovoza 1995. zapovjednik 4. T. kolovoza 1995. lake brigade SVK. par. oko 10:00 sati. 25.). do 10.186 Grad je do ponoći toga dana napustilo 80 posto stanovnika koji su. zapovjednik 92. u općini Nadvoda.). 182 D828 (Izvješće zapovjednika 92. 6016.575/39314 TER Prijevod 1534. kolovoza 1995. 5979. podneseno Glavnom štabu SVK. 6005-6006. Jovan Dopuñ. veljače 2007.. Jovan Dopuñ. 21. 25. 5982. izjava svjedoka. izjava svjedoka. podneseno Glavnom štabu SVK. T. str. 3-4. str. 186 Jovan Dopuñ. 60026004. 4. 180 . motorizovane brigade za razdoblje od 4. u 19:00 sati od organa vlasti dobio uputu da je neophodno pristupiti evakuaciji civilnog stanovništva i dodao da su oni tu zapovijed prenijeli ljudima koji su bili zaduženi za evakuaciju. podneseno Glavnom štabu SVK. 9. brigadi zapovjedio da izvrši povlačenje prema Žegaru. par. 21. kolovoza 1995. 3. veljače 2007. laka pješadijska brigada planski se povlačila za kolonom civila. Kako stoji u istom izvješću.181 Nakon 23:00 sata Uzelac je svojim jedinicama zapovjedio da omoguće izvlačenje civila s prve linije i nije dopustio nikakvo povlačenje dok se i posljednji civil ne izvuče. 184 P548 (Jovan Dopuñ. 25. kolovoza 1995. osim manjeg broja ljudi koji su odbili napustiti to područje. zbog čega sa sobom nisu ponijeli nikakvu prtljagu. 6063-6064. u općini Ervenik. lake pješadijske brigade SVK u svojem je izvješću naveo da je 5. kolovoza 1995.182 Dana 9. počeli napuštati grad i odlaziti u Srbiju. kolovoza 1995.000 stanovnika. do 10. uključujući njegovu obitelj. oficir 4. općinske vlasti nisu izvršile plansku i organiziranu evakuaciju.

U spis su uvrštena dva takva letka. Pritom nije izvjesno je li vodstvo RSK i SVK imalo mogućnosti da tu zapovijed za evakuaciju provede u praksi. IT-06-90-T . kako je izjavio.574/39314 TER Prijevod donesena odluka da se ona izvrši.2). kako se čini. na primjer u Benkovcu. S tim u vezi. S obzirom na gore navedeno.5. kao dokazni predmet P480 i dio dokaznog predmeta P483. U nekim općinama. Raspravno vijeće je nadalje razmotrilo svjedočenja svjedoka koji su napustili općine na koje se odnosi Optužnica ili vidjeli druge kako ih napuštaju. To pokazuje i sastanak dužnosnika UNCRO-a i SVK održan nakon izdavanja zapovijedi. T. kolovoza 1995. travnja 2011. eventualni potezi općinskih vlasti u maloj su mjeri utjecali na njihove postupke ili na njih uopće nisu utjecali. Isto tako. a da pritom – kakav je bio Forandov dojam – nije imala nikakav jasan plan o tome na koji bi se način evakuacija provela u praksi. kolovoza 1995. svjedokinje 67 i svjedoka 1. kroz Obrovac išao prema Žegaru. Jovan Dopuñ. 6036. za svaku od općina. zapovijed za evakuaciju koju je Milan Martić izdao kasno poslijepodne 4.3 dolje u tekstu.2. na kojem je SVK od UNCRO-a zatražila izdašnu pomoć. 189 190 Jovan Dopuñ. svjedokinje 3. Vodstvo RSK i SVK dobro je znalo da su ljudi počeli odlaziti i Novaković je bio mišljenja da je Martićeva zapovijed bila pokušaj da se uvede nekog reda u dogañaje koji su se već odvijali. 6026-6027. iako planovi evakuacije u nekim općinama jesu postojali. jednako provedeni u svim općinama. Stanovništvo je već bilo krenulo. a uključuju svjedočenja Jovana Vujnovića. provedeni. potpisana je i proslijeñena u trenutku kada je velik broj ljudi već bio napustio svoje domove. Ti dokazi. Aluna Robertsa. Predmet br. s obzirom na to kako su i kada ljudi napustili svoje domove. Raspravno vijeće smatra da. svjedok. T. ti planovi nisu. Erica Hendriksa. 1537. prikazani su i na njih se upućuje u poglavlju 4. u vezi s operacijom Oluja.190 1536. te u svjetlu rasprava voñenih na brijunskom sastanku (čiji se prikaz daje u poglavlju 6. Raspravno vijeće je uzelo u obzir i pronañene letke sa zapovijedi za evakuaciju civilnog stanovništva.189 Dok je 5. 1538. takvi su planovi. Meñutim. Raspravno vijeće se nije uvjerilo da su oni potekli od vodstva RSK i SVK. nije vidio nikakva vojna lica koja bi vršila evakuaciju civila. Uzimajući posebno u obzir činjenicu da je tekst pečata samo djelomično napisan ćirilicom i da je Mrkšić porekao da je tu zapovijed izdao ili uopće vidio. 818 15. u općini Nadvoda. Sørena Liboriusa.

1541. te na temelju dokaznog predmeta P2436. 4. kolovoza 1995. Oni obuhvaćaju svjedočenje Jacquesa Morneaua i dokazni predmet P233. prikazana u poglavlju 4. Nadalje. dokazi ne ukazuju na to da je samo kretanje ljudi bilo na ikakav način organizirano.573/39314 TER Prijevod 1539. koji su svi prikazani u drugim poglavljima Presude. kao i svjedočenje Konstantina Drče. na što ih je. počinjeni deportacija i prisilno premještanje. u 06:55 sati. u Bosni i Hercegovini. Raspravno vijeće je nadalje razmotrilo dokaze o nacionalnom sastavu Benkovca.3 Deportacija i prisilno premještanje u općinama na koje se odnosi Optužnica Općina Benkovac 1540. prikazane u poglavlju 4. Osim toga.2 (Grad Benkovac).1. Dapače. prema navodima. svjedočenje Rajka Guše. čiji se prikaz daje u poglavlju 4. Raspravno vijeće će u nastavku razmotriti činjenične okolnosti raznih incidenata kojima su. Raspravno vijeće konstatira da su stanovnici Benkovca grad počeli napuštati najkasnije 4.2 (Buković). do ranih jutarnjih sati 5. svjedočenja Dušana Sinobada. Raspravnom vijeću su predočeni dokazi u vezi s navodima o deportaciji i prisilnom premještanju iz općine Benkovac i unutar te općine. travnja 2011. ali su uzeti u obzir i za ovo poglavlje. svjedoka 56 i Foranda. uslijed čega su se te jedinice raspale. Vukašinovića. u analiziranim svjedočenjima ljudi koji su napustili svoje domove nema ili ima svega nekoliko naznaka da ih je na takvu odluku potaknulo vodstvo RSK ili SVK. izvješće HV-a. prema Sinobadovoj tvrdnji. ðure Vukašinovića.4.2. ljudi svoje domove nisu napuštali zbog evakuacije koju je eventualno isplaniralo ili organiziralo vodstvo RSK ili SVK. prikazano u poglavlju 4.2 (Konstantin Drča). Raspravno vijeće konstatira da je od jutra 4.2. prikazano u poglavlju 4. IT-06-90-T 15. P2436. da je Srpska vojska Krajine pružala pomoć ili osiguranje onima koji su odlazili. mnogi su vojnici SVK napuštali jedinice kako bi pomogli svojim obiteljima. Civili koji nisu imali vlastiti prijevoz toga su dana izmeñu 18:00 i 19:00 sati počeli stizati na autobusni kolodvor. Alaina Foranda i svjedoka 56. na primjer.5. Počevši od 19:00 sati. Na temelju svjedočenja Sinobada. Raspravno vijeće konstatira da.2. općenito uzevši. kolovoza 1995. kolovoza 1995. . grad Benkovac napustio velik broj ljudi. Slijedom navedenog. iz Benkovca su do 23:00 sata u organizaciji općinskih vlasti svakih deset minuta odlazili autobusi kojima je odredište bio Bosanski Petrovac.5. uključujući Sinobadovu 819 Predmet br. prije svega nagnao strah.4.3.2 (Ljubica Stegnajić). prikazano u poglavlju 4. kao što je posvjedočio Mrkšić.

ako ne i sve. stigao je u Srbiju. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije iz poglavlja 4. Dokazi ukazuju na to da je Mile Stegnajić 21. na 5. u općini Benkovac.2.8. Raspravno vijeće konstatira da je većina stanovnika Bukovića.. znatnim dijelom bile krajinski Srbi.. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5. konstatira da su osobe koje su otišle 4.8. a 8.2 (e) i 5.3. 5. lipnja 1996. a zatim 30. to selo napustila 4. kolovoza 1995.2 (d) dolje u tekstu. travnja 2011. kolovoza 1995. Raspravno vijeće konstatira da je Drča nakon tog incidenta premješten u okružni zatvor u Splitu. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5.2 (Buković) u vezi s uništavanjem pet ili šest kuća u Bukoviću u jutarnjim satima 5. nakon što je u nazočnosti upravitelja zatvora potpisao izjavu da iz Hrvatske odlazi dobrovoljno. napustio zato što su mu dvije naoružane osobe za koje je rekao da su Hrvati u civilnoj odjeći prijetile smrću. kolovoza 1995. kolovoza 1995.572/39314 TER Prijevod i Vukašinovićevu obitelj (koji su svi bili Srbi). Drča je potom odveden u izbjeglički centar u ðakovu.8. Vukašinović i njegova obitelj ponovno su se vidjeli 14.4 i 5.2 (d) dolje u tekstu. u Srbiji. Guša nije predočio dokaze o tome kamo su seljani otišli.4 i 5. Raspravno vijeće s tim u vezi upućuje na poglavlje 2. Budući da dokazi ukazuju na to da su te osobe bile civili.2 u vezi sa zatočenjem i zlostavljanjem Konstantina Drče iz grada Benkovca. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5. ili u noći s 4. na temelju nacionalnog sastava Benkovca 1991. kolovoza 1995. prikazano u 820 Predmet br. potpisavši prije toga još jednu izjavu da iz Hrvatske odlazi dobrovoljno. 1543. . konstatira da su osobe koje su toga dana otišle iz Bukovića golemom većinom. Općina Civljane 1545.7. Raspravno vijeće neće dalje razmatrati taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice. kolovoza 1995.2 (Konstantin Drča). pušten na slobodu.2 (d) dolje u tekstu. Raspravno vijeće osim toga.8. u općini Benkovac. na temelju nacionalnog sastava tog mjesta 1991. 1544. Raspravno vijeće uz to podsjeća na svoju konstataciju iz poglavlja 4. Raspravnom vijeću je u vezi s navodima o deportaciji i prisilnom premještanju iz općine Civljane i unutar te općine predočeno svjedočenje Ružice Šarac. bile krajinski Srbi.4 i 5. IT-06-90-T 15. svoj dom u Stegnajiću. 1542. Na temelju svjedočenja Rajka Guše. svibnja 1996. Raspravno vijeće osim toga.

9 (Ilija Šarac) i 5. br. Svjedokinja je došla u Kovačić. prevezena u Srbiju.4).9 (Ilija Šarac).4 i 5. Daljnje pojašnjenje. S obzirom na nacionalni sastav Civljana 1991.. s područja bivšeg Sektora Jug iselio znatan broj nesrba (vidi poglavlje 5. kao i popis stanovništva iz 1991. rujna 1995. kolovoza 1995. br. Meñu njima je bila i Ružica Šarac.2 (d) dolje u tekstu. travnja 1998.2). u općini Ervenik. Oni obuhvaćaju svjedočenja Jovana Vujinovića. Stevo Vujnović i Marija Vujnović . meñu njima 821 Predmet br. pa moraju napustiti Civljane i otići u Knin. kolovoza 1995. većina stanovnika Oton Polja. osim njezinog muža. Raspravno vijeće konstatira da su ljudi koji su odlazili velikom većinom bili krajinski Srbi. i 5.2 u vezi s ubojstvom Ilije Šarca. Općina Ervenik 1547. Raspravno vijeće je nadalje razmotrilo dokaze iz popisa stanovništva iz 1991.1.1.2. Svjedokinja Šarac iz Civljana je otišla nakon što je čula da je jedna osoba koja je prema "planu za evakuaciju" bila zadužena da ih obavijesti u slučaju da evakuacija bude potrebna upozorila ljude da je HV blizu. Što se tiče dogañaja od 5. do 1995. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije iz poglavlja 4. .3 (Selo Civljane)..1. Raspravno vijeće konstatira da su pripadnici hrvatskih vojnih snaga ili Specijalne policije Ružicu Šarac i njezinu obitelj. Raspravno vijeće konstatira da su dužnosnici RSK 4. vidi i poglavlje 4. čiji se prikaz daje u poglavlju 4. Na osnovi dokaza na kojima je utemeljilo te konstatacije. Na temelju predočenih dokaza. Civljane napustili gotovo svi seljani. i činjenicu da se od 1991. koja je iz Civljana sa svojom obitelji otišla kasno poslijepodne 4. stanovnicima Oton Polja.8. Srpkinja iz Civljana. koji su svi prikazani u drugim poglavljima Presude. Petra Kneževića i Petra Romaseva. 1546.6 (Marta Vujnović. Na temelju predočenih dokaza. Raspravno vijeće konstatira da su 4. gdje je još živjela 1. 17). koji su prikazani u poglavlju 4. travnja 2011. 1548. kolovoza 1995. Svjedokinja Šarac je 16.. kolovoza 1995.1. ali su uzeti u obzir i za ovo poglavlje. u općini Knin.5. 9. Raspravnom vijeću su predočeni dokazi u vezi s navodima o deportaciji i prisilnom premještanju iz općine Ervenik i unutar te općine.Prilog. rekli da odu jer se selu približava skupina ljudi koje su oni nazvali "ustaškim" snagama.571/39314 TER Prijevod poglavlju 4. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5. prevezle u bazu UN-a u Kninu (s tim u vezi. Raspravnom vijeću nisu predočeni dokazi o tome kamo su otišli ostali seljani. IT-06-90-T 15. Raspravno vijeće nadalje konstatira da je 4.3. kolovoza 1995.

9. S obzirom na nacionalni sastav Otona 1991. Vujinović je izjavio da su seljani otišli dobrovoljno. ako ne i svi.191 1550. Raspravnom vijeću su predočeni dokazi u vezi s navodima o deportaciji i prisilnom premještanju u općini Gračac. ali su uzeti u obzir i za ovo poglavlje.7 (Vlade Sovilj) i 4. kolovoza 1995. Prema popisu stanovništva iz 1991. napustila svoje domove. i svjedočenje Jovana Vujinovića.2 (d) dolje u tekstu.1. Raspravno vijeće je nadalje razmotrilo dokaze o nacionalnom sastavu grada Gračaca.570/39314 TER Prijevod i članovi obitelji Jovana Vujinovića. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5. u 14:00 sati u velikom broju napustilo grad. Daljnje pojašnjenje. napustili gotovo svi preostali seljani. uz pomoć predstavnika meñunarodne zajednice. Raspravnom vijeću nisu predočeni dokazi o tome kamo su stanovnici Oton Polja otišli. golemom većinom.. Stevo Vujnović i Marija Vujnović . na grad Gračac ispaljivane granate otprilike od 05:00 sati i da se u Gračacu 4.. travnja 2011. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije iz poglavlja 4. čiji se prikaz daje u poglavlju 4.4.4 i 5. Raspravno vijeće konstatira da je Sovilj stigao u Srbiju 6. Uz to.Prilog.7 (Grad Gračac). bili krajinski Srbi. br.4 i 5. otišli iz Oton Polja. koji su velikim dijelom prikazani u drugim poglavljima Presude. kolovoza 1995.. od ukupno 222 stanovnika Kijana u općini Gračac 1991. otišle iz grada Gračaca golemom većinom bile krajinski Srbi.2.4.2 (d) dolje u tekstu. 17). Oni obuhvaćaju svjedočenje Mile Sovilja.8. njih 217 su bili Srbi.5. kad je počelo granatiranje. Oton Polje. S tim u vezi. koje je do 5. a Gaćeša 9. kolovoza 1995.8.. Nadalje.5 da su 4. Raspravno vijeće konstatira da su osobe koje su 4. kolovoza 1995. kolovoza 1995. na temelju Soviljevog svjedočenja i podataka iz popisa stanovništva iz 1991. kolovoza 1995. Općina Gračac 1549. br.6 (Marta Vujnović. nalazilo civilno stanovništvo. Raspravno vijeće konstatira da su seljani koji su u kolovozu 1995. IT-06-90-T 15.1. prikazano u poglavljima 4.5. prikazano u poglavlju 4. kolovoza 1995. .4. 822 Predmet br. uključujući obitelj Jovana Vujinovića. te svjedočenje Vide Gaćeše. i 5.. Raspravno vijeće podsjeća i na svoje konstatacije iz poglavlja 4. Raspravno vijeće konstatira da su 21. Što se tiče Mile Sovilja i Vide Gaćeše.

kolovoza 1995. selo granatirano i Raspravno vijeće konstatira da su Torbica. Raspravno vijeće konstatira da je i tih deset ljudi u Srbiju stiglo 6. br. Raspravno vijeće nadalje konstatira da je 5.8 (Kakanj).2. kolovoza 1995. Popis stanovništva 1991. napustili kistanjski zaselak Torbice. 150-154). i 5.8. Raspravno vijeće za tih deset osoba konstatira da su bile krajinski Srbi. te svjedočenje svjedoka 56. Narodnosni sastav stanovništva Hrvatske 823 Predmet br. svjedočenja Pere Perkovića.9 (Stevo Večerina i drugi . 150-154). bili većinski srpsko selo. a da je on u Srbiju stigao 6. oko 01:00 sat svoje domove u selu Kijani napustilo deset ljudi iz dvije od tri obitelji Sovilj.Daljnje pojašnjenje.8 (Mjesto Kistanje). prikazan u poglavlju 4. prikazano u poglavlju 4. kolovoza 1995. Općina Kistanje 1552. prikazana u poglavlju 4. Aluna Robertsa i Edwarda Flynna. . Torbica je izjavio da je 4.2 (d) dolje u tekstu.2. njegova žena i mnogi drugi 5. Torbica i njegova žena krenuli su prema Erveniku što su. prema Torbičinoj tvrdnji. ali su uzeti u obzir i za ovo poglavlje..5. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije iz poglavlja 4. 1553. golemom većinom. koji su svi prikazani u drugim poglavljima Presude. kolovoza 1995.. svjedočenje Mirka Ognjenovića. prikazano u poglavlju 4. Raspravnom vijeću je predočen velik broj dokaza u vezi s navodima o deportaciji i prisilnom premještanju iz općine Kistanje i unutar te općine. IT-06-90-T 15. Raspravno vijeće konstatira da su osobe koje su tih dana otišle iz Torbica.8 (Gošić). zaseoka sela Kistanje.2. neki od seljana.1. kao i s obzirom na to da su svi ti ljudi bili u rodu s Milom Soviljem.Daljnje pojašnjenje.9 (Stevo Večerina i drugi . prikazana u poglavlju 4.2. Na temelju iskaza Mile Sovilja. Oni obuhvaćaju svjedočenja Dušana Torbice i Zdravka Bunčića. i Torbičinog svjedočenja. U vezi s tim što se kasnije dogañalo s Dušanom Torbicom i njegovom ženom. učinili zato da bi izbjegli granatiranje. napustili selo.569/39314 TER Prijevod 1551.2.8 (Kakanj i Mjesto Kistanje). s obzirom na činjenicu da su Kijani 1991. kolovoza 1995. meñu njima i djeca Dušana Torbice. br. Uz to. prikazano u poglavlju 4. kao i popis stanovništva iz 1991. svjedočenje Milana Letunice. i 27. srpnja 1995. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5. ako 191 C5 (Republički zavod za statistiku. Na temelju nacionalnog sastava tog mjesta 1991. Raspravno vijeće konstatira da su izmeñu 25. travnja 2011. Budući da je Mile Sovilj išao s njima.1..4 i 5.

i svjedočenja Mirka Ognjenovića. bile krajinski Srbi. na temelju nacionalnog sastava mjesta Kistanje 1991. Budući da je Zdravko Bunčić bio Srbin. kolovoza 1995. Raspravno vijeće konstatira da je Zdravko Bunčić. . kolovoza 1995. u srpnju i početkom kolovoza čuo priče na temelju kojih je pretpostavio da dolazi HV. kolovoza 1995.8. konstatira da su osobe koje su iz njega otišle golemom većinom.2. bile krajinski Srbi. str. Raspravno vijeće konstatira da su 4. 824 Predmet br.Daljnje pojašnjenje. Mirko Ognjenović i njegova strina su 26.568/39314 TER Prijevod ne i sve. ljudi su nakon 5. pobjegli iz Kaknja zato što su se bojali da će selo biti granatirano i zauzeto.8. kolovoza 1995.1. te da je čuo da je "mjesni odbor" rekao stanovnicima Kaknja da odu i da će im dati gorivo. Raspravno vijeće osim toga. otišli u Srbiju. golemom većinom. br. Srbin iz Ivoševaca u općini Kistanje. vidi i poglavlje 4. odlučio sakriti se u šumi. osim njih desetak. kolovoza 1995.8. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije iz poglavlja 4. i 5. 1556.2 (d) dolje u tekstu. IT-06-90-T 15. uključujući samog Mirka Ognjenovića.9 (Stevo Večerina i drugi . Raspravno vijeće osim toga. travnja 2011. ili 5.4 i 5.8 (Kakanj). rujna 1995. u konvoju pod pratnjom UN-a.4 i 5. u Gošiću. ako ne i sve. U vezi s dogañajima koji su uslijedili. Kakanj napustili svi seljani. Raspravno vijeće konstatira da je većina stanovnika Kistanja grad napustila najkasnije 13. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5. Raspravno vijeće nadalje konstatira da je Milan Letunica. 150-154). bile krajinski Srbi. Prema Ognjenovićevoj tvrdnji.2 (d) dolje u tekstu. u općini Kistanje. 1555. nakon što je čuo da je HV zauzeo Knin. vidio po naseljima). Što se tiče dogañaja koji su uslijedili. i učinili. 5. Letunica je 28. kolovoza 1995..4). što su 5. Raspravno vijeće konstatira da je Mirko Ognjenović 4.4 i 5. Nakon tih dogañaja. kolovoza 1995. Raspravno vijeće konstatira da su i članovi njegove obitelji bili Srbi. Srbin iz Gošića u općini Kistanje. čuo i vidio kako granate padaju na lokacije u blizini sela Kakanj. kolovoza 1995. 1557. Odatle su 15. napustili Kakanj i otišli u bazu UN-a (s tim u vezi. konstatira da su osobe koje su na te dane otišle iz sela Kakanj. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije iz poglavlja 4. u općini Kistanje. ako ne i sve.5. na temelju nacionalnog sastava tog mjesta 1991. zbog čega je odlučio da on i njegova obitelj moraju otići.2 (d) dolje u tekstu. 1554. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5. 94.

svjedoka 6 i Husseina Al-Alfija. Početkom rujna 1995. 825 Predmet br. Smiljane Mirković i Jovana Mirkovića.9 (Dolina Plavnog).586 stanovnika Polače u općini Knin 1991. br.9 (Jovica Plavša . ali su uzeti u obzir i za ovo poglavlje. svjedočenje Nikole Plavše. str. Sørena Liboriusa. svjedočenja svjedoka 1. 135.8. kako se činilo. Raspravno vijeće je nadalje razmotrilo dokaze o nacionalnom sastavu Knina.2 (d) dolje u tekstu. . Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5. svjedoka 54.9 (Jovan i Stevo Dmitrović i dva nepoznata muškarca . travnja 2011. br.. br. 2).5. 192 C5 (Republički zavod za statistiku. svjedočenja Save Mirkovića. Dolina Plavnog i Žagrović).1. svjedočenja Marka Rajčića. Raspravnom vijeću je predočen velik broj dokaza u vezi s navodima o deportaciji i prisilnom premještanju iz općine Knin i unutar te općine.1.Prilog.Daljnje pojašnjenje.9 (Sava ðurić .5.3.1. Alaina Gilberta.9 (ðurñija Mirković). Oni obuhvaćaju svjedočenje svjedoka 56.1.2.567/39314 TER Prijevod leševe više ljudi koji su. svjedočenje Milice Ðurić. prikazana u poglavlju 4. Raspravno vijeće je razmotrilo dokaze čiji se prikaz daje u nastavku ovog poglavlja.9 (Grad Knin.4. prikazana u poglavlju 4. Dušana Dragičevića i svjedokinje 13. Andrewa Lesliea. koji su mu predočeni putem izvješća Ivana Zelića. od ukupno 1.2. IT-06-90-T 15.4. Narodnosni sastav stanovništva Hrvatske po naseljima). Žagrovića i Plavnog.Daljnje pojašnjenje.Prilog. 1). njih 1.1.. Općina Knin 1558. prikazano u poglavlju 4. Philipa Berikoffa. prikazane u poglavlju 4. prikazana u poglavlju 4.4 i 5. Raspravno vijeće je razmotrilo i dokaze o broju osoba koje su ostale u Kninu. svjedočenje Ilije Mirkovića. P1133. Prema popisu stanovništva iz 1991. prikazana u poglavlju 4. uz pomoć MOCK-a je otišao u Srbiju. Popis stanovništva 1991. koji su velikim dijelom prikazani u drugim poglavljima Presude.. Joseph Bellerose i svjedokinja 136 i ta svjedočenja su prikazana u poglavlju 4. prikazano u poglavlju 4. Murraya Dawesa.9 (Nikola Dragičević i drugi .8.2 i 4.4. prikazano u poglavlju 4.2. prikazano u poglavljima 4. 126).3. kao i svjedočenja Aluna Robertsa i Petra Romaseva.192 Osim toga. br..2. 129-132). prikazanog u poglavlju 6. Dokaze o osobama koje su se potražile utočište u bazi UN-a dali su i Robert Williams. prikazano u poglavlju 4.577 su bili Srbi. bili ubijeni.4. izmeñu ostalog one iz popisa stanovništva iz 1991. svjedočenje vještaka Harryja Koningsa.

srpnja 1996. tako da su ponijeli samo nešto odjeće jer nisu znali da se u Knin dugo neće vratiti. 2798.201 1560.). koje su ispaljivane iz smjera Grahova. a veze su bile u prekidu. izjava svjedoka.566/39314 TER Prijevod 1559. 2. str. T. 2. T. 2859-2860. 202 P186 (Svjedok 54. proveli u Pribudiću. zbog toga što se nije znalo koliko će ono trajati. list s dopunskim informacijama. T. izjava svjedoka. izjava svjedoka. nikada nije sudjelovao ni u kakvim vježbama evakuacije i da ni osobno ni od drugih nije čuo ni za kakvu zapovijed vlasti RSK za evakuaciju. 2868-2869. P190 (Karta južnog dijela Krajine). u općini Gračac. 28682869. 5. 2. planirao iz Pribudića vratiti u Knin. 2798. kako je rekao. dok je bio u Kninu.200 Prema njegovim riječima. kao i zato što su vidjeli da i drugi odlaze i što u Kninu nisu imali struje ni grijanja.193 u svojem svjedočenju je rekao da je 4. 2849. u općini Gračac. mrtvu stoku i ranjene ili mrtve ljude. ujutro otišli u konvoju koji se tijekom noći formirao kroz selo. 200 P186 (Svjedok 54. 2781. Svjedok i njegovi roñaci su noć 4. svjedok 54. 2.196 Izjavio je da su on i članovi njegove obitelji iz Knina u Pribudić otišli zbog granatiranja.). 2853-2854. 5. str. T. 2. u Bosni i Hercegovini. ali su mu neki ljudi iz P186 (Svjedok 54.195 Svjedok je izjavio da.194 Svjedok se tada. srpnja 1996. većina vozila iz konvoja nastavila je prema Srbu. T.). 196 Svjedok 54. posvuda oko njih padale su granate. izjava svjedoka. svjedok 54. T. srpnja 1996. svjedok 54. 193 . 201 P186 (Svjedok 54. 4. P190 (Karta južnog dijela Krajine). IT-06-90-T 15. čiji točan broj nije mogao navesti jer je vozio u panici. O svojem odlasku ili o odlasku drugih ljudi iz grada Knina svjedočilo je više svjedoka (osim onih nabrojanih gore u tekstu). 199 P187 (Svjedok 54. s nekim članovima svoje obitelji automobilom napustio Knin i otišao u Pribudić. srpnja 1996. 2855-2856. travnja 2007. srpnja 1996. 2867. 195 P186 (Svjedok 54. a zatim 5. brda na glavnoj cesti od Knina prema Zadru. str. svjedok je vidio da na ulicama ima puno stakla i cigli. 2827.). kolovoza 1995. P190 (Karta južnog dijela Krajine). skrenuo na cestu prema Pribudiću. 2797-2798. srpnja 1996. 1-2. 2797. i Srbu. str. Kad su prošli Bulinu stranu.). svjedok 54. P188 (Fotografija Knina na kojoj je označena kuća svjedoka 54). 198 P186 (Svjedok 54. 4. izjava svjedoka. kolovoza 1995. par. svjedok 54. 194 P186 (Svjedok 54. 5. 2826. 2.198 Svjedok je na Bulinoj strani vidio i oštećena vozila. te Unešića i Miljevačkog platoa. 826 Predmet br. ali nije vidio nijednog vojnika. travnja 2011. u općini Drniš.). 2. T. svjedok 54. 2797. svjedok je u selu Stara Straža s glavne ceste koja vodi prema Zrmanji.199 Izjavio je da je na cesti bila kolona automobila.). 2857-2858. str.197 Dok je vozio. 2844. Svjedok 54. 2868-2869. 2850. 2. 2851-2854. str. 2853-2855. izjava svjedoka. 197 Svjedok 54. izjava svjedoka. da je asfalt uništen i da je zgrada autobusnog kolodvora oštećena. u općini Donji Lapac. 4. Kad su došli do Buline strane. srpnja 1996. 2-4. str.202 Svjedok je izjavio da se u Pribudiću namjeravao duže zadržati. 2833.). kolovoza 1995. T. Srbin iz Knina.

). 2863. 2807. na kojem je otprilike 10. 2856-2857. 2.). srpnja 1996. str. nastavili prema Ključu. 2.210 Svjedok je izjavio je pravac kojim se kretao bio Knin – Bulina strana – Pribudić – Otrić – Srb – Martin Brod – Bosanski Petrovac – Banja Luka. T. P190 (Karta južnog dijela Krajine). izjava svjedoka. T. 2803-2805. 209 P186 (Svjedok 54. IT-06-90-T 15. 211 Svjedok 54. 827 Predmet br.206 Prešli su most na Uni. 2. 2859-2860. 2. gdje su prešli na glavnu cestu koja iz Knina vodi prema Srbu.208 Ubrzo su krenuli dalje pa su. čuo kako negdje jako blizu padaju granate. pa Drvar. već su naprosto slijedili druge automobile tim jedinim pravcem kojim se moglo izaći s tog područja. te onih koji su se odvojili od glavnog konvoja na glavnoj cesti i skrenuli na tu sporednu cestu kako bi izbjegli gužvu. srpnja 1996. str.205 Svjedok je izjavio da im nitko nije rekao da idu u Srb niti su dobili neku takvu uputu. 2856. izjava svjedoka. u općini Gračac. 5. u Bosni i Hercegovini. nastavivši put. srpnja 1996.203 Svjedok je izjavio da je mogao čuti granate.). kad su došli pred Martin Brod. 206 P186 (Svjedok 54. izjava svjedoka. vratio u Knin.207 Svjedok je izjavio da su se.565/39314 TER Prijevod mnoštva koje je pješice išlo cestom rekli da odlaze iz sela Gornji Žagrović. svjedok 54.000 ljudi iz konvoja stalo da se odmori. Svjedok je izjavio da je. u Bosni i Hercegovini. str. 205 P186 (Svjedok 54. prema svjedokovim riječima. Nekoliko kilometara iza Srba stali su na nekoliko sati da se odmore. izjava svjedoka. u Bosni i Hercegovini. 2. u tim selima su živjeli isključivo civili. 6. str. P190 (Karta južnog dijela Krajine). izjava svjedoka. svjedok 54. 2808. 204 Svjedok 54. 6.). Vozili su se čitav dan ali su.000-15. svjedok i njegovi roñaci stigli su do Otrića.). 210 P186 (Svjedok 54. ceste bile tako zakrčene da su prešli svega oko četiri kilometra. zato što su ta sela granatirana. izjava svjedoka. 7. T. 208 P186 (Svjedok 54. str. zaustavili na jednom polju pred samim Bosanskim Petrovcem. 203 . 207 P186 (Svjedok 54. 2. i zatim produžili prema Bosanskom Petrovcu. travnja 2011. Ti su mu ljudi.). koji je od Pribudića udaljen dva kilometra. ali P186 (Svjedok 54. izjava svjedoka. svjedok 54. kako je nadalje izjavio. T. str. str. 5. konvoj se sastojao od ljudi iz Plavnog i Radljevca. Plavno i Radljevac. ali je izjavio da oni nisu granatirani i da ne zna na koje su lokacije padale granate.209 Svjedok i njegovi roñaci otišli su u Banju Luku i odatle u Srbiju. srpnja 1996. i da su se tamo vidjeli s drugim članovima svoje obitelji.204 Prema njegovim riječima.). Prema svjedokovim riječima. srpnja 1996. prošli Martin Brod. 2798. svjedok 54. osim toga rekli da hrvatske snage pucaju na Čupkovića mostu. T.211 Svjedok 54 je u svojem svjedočenju rekao da se 1997. srpnja 1996. 2. srpnja 1996. Svjedok je putem čuo granatiranje. 2868-2869. T. svjedok 54. 5. prošavši kroz Bosanski Petrovac. 5-6. u općini Knin. P190 (Karta južnog dijela Krajine). Napredujući jako sporo. T.

6. 12. P56 (Nepotpisana izjava kojom osoba potvrñuje da dragovoljno prelazi iz Hrvatske u Srbiju). travnja 2007.219 Svjedokinja je u bazi UN-a ostala do 16. Mira Grubor. Alun Roberts. kada je zajedno s drugim ljudima. 3.).215 Dana 4. uznemirila bi se kad bi čula hrvatske vojnike kako im se obraćaju riječima kao što su "izlazite kučke četničke" i drugim pogrdnim izrazima. izjava svjedoka. travnja 1998.). str. travnja 1998.). 216 P54 (Mira Grubor. rujna 1995.). srpnja 2007. par. čula priče da je HV nedavno zauzeo Bosansko Grahovo. 12. 3. par. 213 212 828 Predmet br. T. izjava svjedoka. srpnja 2007. 1388-1389. 221 P54 (Mira Grubor. str. 2.). 1410-1411. 11. str. 7. u pratnji osoba čiji identitet nije navela. travnja 1998. kolovoza 1995. str. 12. laborantica u kninskoj bolnici 4.216 Prema svjedokinjinim riječima. 3. Mira Grubor. iz izvora koje nije navela. 1479. P57 (Nepotpisana izjava kojom osoba potvrñuje da dragovoljno napušta Hrvatsku i želi se nastaniti u Srbiji). 215 Mira Grubor.). 2. kolovoza 1995.). list s dopunskim informacijama. kolovoza 1995. 14101412.. P55 (Mira Grubor.). srpnja 2007. travnja 1998. P54 (Mira Grubor. Srpkinja. kolone neorganiziranih 217 i nepripremljenih ljudi u bijegu zakrčile su jedini pravac kojim se moglo pobjeći. IT-06-90-T 15. izjava svjedoka. izjava svjedoka. O dogañajima u Kninu od 4. svjedočio je velik broj meñunarodnih promatrača. gdje je potom radila kao medicinska sestra. kolovoza 1995. str. kad je započelo granatiranje Knina. kolovoza 1995.). 4.221 1562. izjava svjedoka. T. neki ljudi za koje je mislila da postupaju po nalogu hrvatskih vlasti od njih su tražili da potpišu dokument kojim izjavljuju da su bili zbrinuti na human način i da dobrovoljno napuštaju Hrvatsku i odlaze u Srbiju. srpnja 2007. str. str. 3. 12. 2-3. 1459-1460. T. 8. travnja 1998. travnja 1998. svjedokinja je u bolnici vidjela hrvatske vojnike.). i 5. 1393. autobusima iz Hrvatske odvezena u Srbiju. par. travnja 1998.220 Prije nego što im je bilo dopušteno da se ukrcaju u autobuse i napuste bazu. 1462-1463. i prije tog datuma.564/39314 TER Prijevod da se do prosinca 1999. 12.214 Svjedokinja je tada vidjela da u autobusu za Beograd nema dovoljno mjesta za sve one koji su htjeli napustiti Knin. 3. 3. par.). izjava svjedoka.212 1561. izjava svjedoka.218 Dok je bila u bazi UN-a. 217 P54 (Mira Grubor. P55 (Mira Grubor. 5. izjava svjedoka. 3. Mira Grubor. 214 P54 (Mira Grubor.).. izjava svjedoka. nije mogao useliti u svoju kuću jer u njoj živio netko tko je imao rješenje o korištenju. D75 (Izvješće UNCIVPOL-a o mogućim kršenjima ljudskih prava. ljudi su počeli napuštati grad i odlaziti prema Bosni i Hercegovini. 219 P55 (Mira Grubor. 3. nakon čega je pobjegla u bazu UN-a. u Bosni i Hercegovini. T. par. 2. 1446.). 5. izjava svjedoka. svoju petogodišnju kćer poslala jednom svojem roñaku u Srbiju jer je. 1406. službenik za tisak i informiranje u Sektoru P187 (Svjedok 54. 1-2. 3. . str. 218 P54 (Mira Grubor. 5.213 posljednjeg je tjedna srpnja 1995. travnja 2011. i da bi u Kninu moglo doći do vojne akcije. izjava svjedoka. P55 (Mira Grubor. 220 P54 (Mira Grubor. Oko 10:30 sati 5. Mira Grubor.

29. P678 (Alun Roberts. 1.).).). 829 Predmet br. 1. izjava svjedoka. slika lijevo. slika desno. 7. rujna 1995.).228 Raseljeni srpski civili koji su došli u bazu UN-a otišli su 15. izjava svjedoka. par. P691 (Izvješće Aluna Robertsa o Gruborima. treći red. 5. par. par. veljače 2008.). veljače 2007. prema Robertsovim riječima. veljače 2007. otprilike 900 raseljenih srpskih civila iz Knina i okolnih sela došlo je i u bazu UN-a. 27. 21-22. jer su bježali stihijski. 7. 6. par. veljače 2008. 228 P680 (Alun Roberts. obje slike. 225 P675 (Alun Roberts. kolovoza 1995.). 6.).222 u svojem svjedočenju je rekao da je 4. 1-2. 34. izjava svjedoka. par. kolovoza 1995. izjava svjedoka. od 4. 1-2. Alun Roberts. str. izjava svjedoka. Roberts je u svojem izvješću naveo da je krajem 1994. 24.).563/39314 TER Prijevod Jug UN-a u Kninu od sredine rujna 1993. P676 (Alun Roberts. veljače 2008. srpnja 1998. stanovništvo P675 (Alun Roberts. 5-6. 34. 2. str. 29. prvi red. 6902. 28. rujna 1995. T. slika desno. str. drugi red. srpnja 1998.225 Roberts je izjavio da je većina tih ljudi.223 Roberts je izjavio da su oko 13:30 sati civili u sve većem broju počeli pakirati stvari u automobile i napuštati grad.).). izjava svjedoka. T. kao i većina od onih 100-150 koji su bili smješteni u jednoj gimnastičkoj dvorani i jednoj školi u Kninu. str. obje slike. 24. 6907-6908. stanovništvo oko 05:00 sati putem Radio Knina obaviješteno o napadu na Knin i granatiranju drugih gradova u Krajini. i dalje za Srbiju.). treći red. P707 (Fotografije posljedica uništavanja u Kninu i u selima i raseljenih osoba u bazi UN-a). str. T. par. 224 P677 (Alun Roberts. 1. Alun Roberts. 7092-7093. 6907-6908. 1. str. P677 (Alun Roberts. 1. 2.226 Njegov dojam nije bio da civile koji su napuštali Knin 4. par. P708 (Fotografije posljedica uništavanja u selima i raseljenih osoba u bazi UN-a i u konvoju). P678 (Alun Roberts. P678 (Alun Roberts. netko evakuira.227 Roberts nije čuo ni za kakvu poruku vodstva RSK stanovništvu o evakuaciji niti je vidio ikakav znak vojnog odgovora SVK.). 230 P675 (Alun Roberts. 7. srpnja 2008. 31. 29. 223 P676 (Alun Roberts. 3-4. kolovoza 1995. 31. 3-4. 6902. 29. br. slika lijevo. kolovoza 1995. str. par. par. srpnja 2008. travnja 2011. slika lijevo. kolovoza 1995.).). treći red.). 1. P712 (Izvješće i intervju Aluna Robertsa za UN Radio.).). Alun Roberts. izjava svjedoka.). 229 P675 (Alun Roberts. 1. 34.230 1563. 27. 5. 27. 1. 29. 28. IT-06-90-T 15. 27. tada htjela otići u Srbiju. D1366 (Chicago Tribune. 2-3. četvrti red. str. srpnja 1998. 226 P691 (Izvješće Aluna Robertsa o Gruborima. napustili su Hrvatsku i otišli u Srbiju i na druga odredišta.). 222 . par. kolovoza 1995. 1.224 No. P708 (Fotografije posljedica uništavanja u selima i raseljenih osoba u bazi UN-a i u konvoju). pa nadalje. izjava svjedoka. izjava svjedoka. P709 (Fotografije posljedica uništavanja u Kninu i u selima i raseljenih osoba u bazi UNa). P677 (Alun Roberts. par. veljače 2008. izjava svjedoka.. izjava svjedoka. kolovoza 1997. četvrti red. br. izjava svjedoka. slika desno.). P676 (Alun Roberts.). veljače 2007. 7084-7086. 6. obje slike. str. drugi red. izjava svjedoka. Pozivajući se na podatke o broju birača koji su izašli na nepriznate izbore u prosincu 1993. 1. Alun Roberts. 31. str. 227 P680 (Alun Roberts. P680 (Alun Roberts. D1366 (Chicago Tribune. kolovoza 1997. 21.). T. 7096. 28. kolovoza 1995. 7.. P678 (Alun Roberts. br. odlazeći u okolna sela da vide kako će se situacija razvijati ili prema Bosni i Hercegovini. T. izjava svjedoka. kolovoza 1997. izjava svjedoka. str. izjava svjedoka. kolovoza 1997. drugi red. par. P708 (Fotografije posljedica uništavanja u selima i raseljenih osoba u bazi UN-a i u konvoju). Alun Roberts. srpnja 2008. u velikom konvoju od 35 autobusa.229 Uz odobrenje hrvatski vlasti. do približno sredine listopada 1995. izjava svjedoka.

232 P684 (Izvješće Aluna Robertsa za tisak o kršenjima ljudskih prava u Sektoru Jug od strane pripadnika HV-a. Oklaja i okolnih sela. par. u Kninu i okolici je u vrijeme tog intervjua živjelo oko 1.000 ljudi.237 1565. 235 D109 (Andries Dreyer. Andries Dreyer. izjava svjedoka.). prema Dreyerovim riječima. koliko on zna.. listopada 1995. u Kninu živjelo 700 Srba i 600 Hrvata.236 Od stanovništva su. 1. korištene psihološke metode u vidu 231 P684 (Izvješće Aluna Robertsa za tisak o kršenjima ljudskih prava u Sektoru Jug od strane pripadnika HV-a. str. 233 P719 (Novinski intervju Ivana Čermaka. izjava svjedoka.).562/39314 TER Prijevod Knina činilo 32.238 u svojem svjedočenju je rekao da su poslije svibnja 1995. 2. 3. 2-3. no to se postupno mijenjalo kako su ljudi počeli uviñati što ih je zadesilo. 3. 4.231 U tom izvješću je nadalje naveo da je. par. a pogotovo tijekom srpnja 1995. str. P801 (Søren Liborius. 1. kad su Hrvati ušli u Knin. str. D109 (Andries Dreyer. kolovoza 1995. T.000 Srba. tijekom noći otišao u konvoju Srba. Nakon operacije Oluja tamo je ostalo svega 200 Srba.). promet bio gust. str. 1. a u tijeku je bio popis stanovništva kojim su se trebali dobiti točni podaci. 1. na području Knina je u tom trenutku živjelo izmeñu 6. godine. 4. listopada 2005. 3. travnja 2011. . Søren Liborius. str. 7. veljače 2008.232 Prema Čermakovoj izjavi. izjava svjedoka. 1745-1746. Vojvodine.. veljače 2008. Kako je rekao. str. u općini Županja. prva reakcija kod gotovo cjelokupnog civilnog stanovništva bila da potraži zaklon. str. 1710. 237 D109 (Andries Dreyer.234 u svojem svjedočenju je rekao da je u vrijeme napada na Knin.500 vratilo u Knin. Andries Dreyer... 12. u općini Donji Lapac. prema procjeni patrola UN-a/UNHCR-a. od kojih se 1. 1. IT-06-90-T 15. veljače 1996.). str. izjava svjedoka.). Čermak je rekao da se. 4.). listopada 1995. izjava svjedoka. 1. izjava svjedoka. 830 Predmet br. veljače 1996.000 i 7. Prema Čermakovim riječima. 4. u Kninu i okolnim naseljima smještaj je potražilo otprilike 3. izašavši iz baze UN-a. studenog 1995. studenog 1997. u gradu ostale samo izbjeglice u bazi UN-a. koordinator UN-a za sigurnost u Sektoru Jug 1995. str. a dio je potražio utočište u bazi UN-a. 2.). 1748. krajem rujna 1995.500 Hrvata. operativni časnik PMEZ-a i voña tima stacioniran u Kninu od 28. D110 (Andries Dreyer. izjava svjedoka. a otprilike 350 ih se. P800 (Søren Liborius. str. 236 P72 (Andries Dreyer. 22.. 234 P72 (Andries Dreyer. kako je izjavio.). srpnja 1995. prenesenoj u novinskom intervjuu objavljenom 26. str.). vratilo tamo živjeti. 1831. 27. izjava svjedoka. 3. koji je započeo 4. listopada 1995. 2.500 ljudi iz općine Kijevo.).). Srijema. studenog 1995.235 Dreyer je nadalje izjavio da je tijekom te noći na pravcima iz Drniša prema Kninu i iz Knina prema Srbu. listopada 1995. 11. 22. Rekao je da je prije rata u Kninu živjelo 3. veljače 1996. studenog 1995. 1. 8. 1812. Dio ljudi je. 100 Srba vratilo na kninsko područje i iz Srbije. do 27. D109 (Andries Dreyer. veljače 1996. 238 P799 (Søren Liborius.000 Srba i 100 Hrvata. izjava svjedoka. str. te Bosne i Hercegovine. izjava svjedoka.).233 1564. 12.). 12.

srpnja do 30. 250 P415 (Peter Marti.). izjava svjedoka. 3-4.). listopada 1995. 12. travnja 1996.241 Liborius je u noći s 4. izjava svjedoka. rujna 2008. str. poslijepodne puštana snimljena Martićeva poruka da nema razloga za paniku jer su obrambeni položaji stabilni. lipnja do 27.). 1-2. vidio duge kolone ljudi koji su iz Knina bježali prema sjeveru. 3. str. par. 18. 12. 239 P801 (Søren Liborius. policija RSK je 31. kolovoza 1995.).). D820 (Eric Hendriks. izjava svjedoka. str. str. T. izjava svjedoka.).). 13. 4. str. 14. 6. str. T. izjava svjedoka. travnja 2008. 13. 247 D820 (Eric Hendriks.239 Dana 30. travnja 1996. Eric Hendriks.). 9781. 17. kako je izjavio.). 246 P931 (Eric Hendriks.242 Rijeka izbjeglica je. kako pripadnika SVK tako i civila. Eric Hendriks. Rezultat koji je time postignut bio je da su srpski vojnici napustili bojišnicu kako bi zaštitili svoje obitelji. Søren Liborius. str. 3. P417 (Peter Marti. T. D820 (Eric Hendriks. IT-06-90-T 15.561/39314 TER Prijevod emitiranja poruka na lokalnim radijskim postajama s najavom napada u kojem će HV odnijeti uvjerljivu pobjedu. str. 243 D741 (Liboriusov dnevnik). 9783. travnja 1996. . 9734-9735. Peter Marti. 4. izjava svjedoka. 3. 13. promatrač PMEZ-a u Kninu od 21. 4.). 2. 248 D820 (Eric Hendriks.244 u svojem svjedočenju je rekao da je njegova stanodavka više dana prije operacije Oluja pokušala sa svojom obitelji otići i da mu je kazala da se "plaši".). T.). izjava svjedoka. 1-2. D741 (Liboriusov dnevnik). veljače 1996. 18. 18. 8-9. izjava svjedoka. 8587.). Eric Hendriks. str. 1. str. 6. izjava svjedoka. počeo je masovni egzodus i većina stanovništva je pobjegla. 3. poprimila "divovske" razmjere. studenog 1995. Eric Hendriks. izjava svjedoka. P803 (Søren Liborius. studenog 1995. travnja 2008.). 10. prosinca 2007. T. a sutradan je bila još i veća. 9. počeo napuštati to područje. 3. str. 4. 10.). Liborius je od svojeg lokalnog osoblja čuo da su oni svoju djecu odveli u Banju Luku i Beograd. izjava svjedoka.250 u svojem svjedočenju je rekao da je. travnja 1996. travnja 2008. 241 P801 (Søren Liborius. 29. 9755-9756. P416 (Peter Marti. par. travnja 1996.243 1566. na 5. lipnja 1997. 9784. Eric Hendriks. listopada 2005.). T. 4. 245 P931 (Eric Hendriks. str. 6.245 Izjavio je da joj na granici nije bilo dopušteno da ode. srpnja 1995. 4.240 Radi sprečavanja odlaska vojnika i civila s tog područja. srpnja 1995. travnja 2011. 8585. postavila kontrolne punktove. listopada 2005. 8229.247 Dečko Hendriksove prevoditeljice iz vojarne se vratio kući jer su je "svi napustili i vratili se kućama". kolovoza 1995. par. 3. kolovoza 1995. 18. vojni promatrač UN-a i kasnije član HRAT-a u Sektoru Jug u razdoblju od 19.246 Hendriks je rekao da je od svoje prevoditeljice čuo da je 4. izjava svjedoka.. travnja 1996. kolovoza 1995.. 831 Predmet br. izjava svjedoka.248 Tijekom večeri i noći 4. Otprilike 700 "izbjeglica" koje nisu znale kamo bi ušlo je u 23:30 sati u bazu UN-a. str.249 1567. par. 242 P799 (Søren Liborius. 249 D820 (Eric Hendriks. str. izjava svjedoka. izjava svjedoka. 18. D820 (Eric Hendriks. D741 (Liboriusov dnevnik). 18. 240 Søren Liborius. 5. te da je velik broj Srba. 244 P931 (Eric Hendriks. 7. izjava svjedoka. 1. str. par. D741 (Liboriusov dnevnik).

1. koje se nalazi nešto južnije od Knina.). izjava svjedoka. veljače 1996. P748 (Berikoffov dnevnik. kad je tek stigao. 7662-7664. 1-2.). 13. U svojim domovima su ostali samo stariji ljudi. 7666. 1964-1965. 26. 256 Andrew Leslie. 26. P742 (Izvješće Berikoffa o razaranju u Sektoru Jug. str. 1.-27. izjava svjedoka. dok se iz Primoštena vozio u Knin. 14. par.). 16. T. str. 13. P740 (Philip Berikoff. kolovoza 1995. 259 D284 (Philip Berikoff. navečer iz Podkonja.255 Većinom su to bili kamioni u kojima su se. 1993. P416 (Peter Marti. rujna 1995. D284 (Philip Berikoff. travnja 2011. 1-2. svibnja 1997. str. 35. načelnik stožera Sektora Jug UNCRO-a u Kninu od 1. 255 Andrew Leslie. 12. par. prosinca 2007. svibnja 1997. Philip Berikoff. izjava svjedoka. 7759-7760. 2189.. 1. vidio da stotine ljudi pokušavaju napustiti Knin i da mnogi pokušavaju ući u bazu UN-a. izjava svjedoka. 2195-2196.. rujna 1995. 3. 29.). srpnja – 6. 35. izjava svjedoka. P741 (Philip Berikoff. 21. kad ih je pitao što se dešava. Peter Marti. iako bi s vremena na vrijeme prošao i poneki tenk s vojskom. 45. 11.). Andrew Leslie. 26.560/39314 TER Prijevod kad je 4.).260 Na mnogim raskrižjima stajali su vojnici s vojnom opremom od kojih su neki Berikoffu.254 u večernjim je satima 4. 14. izjava svjedoka. Philip Berikoff. izjava svjedoka. P748 (Berikoffov dnevnik. T. par.).). 258 P739 (Philip Berikoff. . str. 253 P415 (Peter Marti. srpnja do 5. Philip Berikoff. 24. D284 (Philip Berikoff. P417 (Peter Marti.258 izjavio je da ga SVK. 252 P417 (Peter Marti.). studenog 1995. na kontrolnom punktu zaustavili vojnici SVK. žene i djeca. 1964-1965. 7655-7656. prosinca 2007. ožujka to 7. T. srpnja 1995. str. par. str. izjava svjedoka. 7813. T. 21. 7589. T. 1963-1964. svibnja 1997. 832 Predmet br. s potpisom Andrewa Lesliea. 7823. srpnja – 6. da je civilima rečeno da napuste to područje 251 P415 (Peter Marti. 7665-7666. str. 7768.). 257 Andrew Leslie. 1. svibnja 1997.).).). 3. str. 2. veljače 1996. 1. par. 4. 1930-1931. 2099. meñu ostalima. 7776. kolovoza 1995. izjava svjedoka. lipnja 1997.253 1568. 254 Andrew Leslie. 1933-1936. 22. Philip Berikoff. str. u brojnim prilikama na kontrolnim punktovima nije propustila na odreñena područja u Sektoru Jug. a zatim iz grada nastavljali u smjeru sjevera i zapada.-27. kako je izjavio. časnik s velikim topničkim iskustvom. 1993. rujna 1995. 3-4. kolovoza 1996. obavještajni časnik u Sektoru Jug UN-a. T. 17.251 Svjedok je rekao da se ne sjeća da je toga dana u tom trenutku bilo granatiranja. str. T. T. svibnja 1997.252 Većina ljudi uspjela je otići neposredno prije nego što je HV zauzeo Knin. IT-06-90-T 15.). 1-2. Berikoffa su. 260 P740 (Philip Berikoff. ali da se uglavnom mogao slobodno kretati. vozili srpski vojnici. koji su mu rekli da su ograničenja kretanja postrožena i da više ne smije ulaziti na neka područja na koja su ga ranije propuštali.). str. 7659-7660. rekli da su mobilizirani.-27. str. 2(a). izjava svjedoka.). vidio rijeku vozila koja je prolazila pored baze UN-a u Kninu. P84 (Izvješće o mogućim kršenjima meñunarodnog humanitarnog prava. kolovoza 1995. 4677-4678. kolovoza 1995. 17.257 1569. išao u bazu UN-a. 1. izjava svjedoka. stacioniran u Kninu u razdoblju od 21.256 Leslie je kasnije čuo da su ti ljudi išli u Knin po svoje obitelji ili stvari. prosinca 2007. izjava svjedoka.259 Dana 27. 7734-7735.

par. str.). studenog 1999. srpnja 1996. P748 (Berikoffov dnevnik. T. rujna 1995. str. 4. 641. 5. Normand Boucher. 20.).). izjava svjedoka. P1178 (Normand Boucher. par. svjedokinja 136. 1-2. 20. str. Berikoff je primijetio da mnogi civili zaposleni u UN-u nisu došli na posao. načelnik UNCIVPOL-a za Sektor Jug od 30. 265 D735 (Philip Berikoff.. 26. izjava svjedoka. 671.). P3 (Svjedokinja 136.). str. 620. par. 7909-7910. veljače 1996. srpnja – 6. 4. 7675. 12.-27. 51. 7876.). izjava svjedoka. Philip Berikoff. 4. 2(b). da na ulicama više nema muškaraca i da su sve trgovine zatvorene. izjava svjedoka. par. 726. 13. str. 780-782.266 u svojem svjedočenju je rekao da je lokalno srpsko stanovništvo pojedinačno i sporadično odlazilo u Srbiju. lipnja 2007. svjedokinja 136. kao i zbog nestašice hrane i prekida opskrbe strujom. 271 P2 (Svjedokinja 136. izjava svjedoka. T. par. Normand Boucher. izjava svjedoka. 2(b). svibnja 1997. P1177 (Normand Boucher. 671.). izjava svjedoka. IT-06-90-T 15. lipnja 2007.). 3.). 21. 268 P1178 (Normand Boucher. srpnja 1996.). 2.). izjava svjedoka. 14063-14064. svibnja 1997. 21. 24. izjava svjedoka. par. Philip Berikoff. 12. izjava svjedoka. vidio je da je grad odjednom opustio. par. T. 266 P1176 (Normand Boucher. P740 (Philip Berikoff. svibnja 1997. ali nije vidio da su u tome i na koji način sudjelovali SVK ili policija. izjava svjedoka. veljače 1996. 1. str. D284 (Philip Berikoff.269 u svojem svjedočenju je rekla da su tijekom deset dana prije početka operacije Oluja žene i djeca masovno napuštali Knin. iz Knina su otišla 3. Normand Boucher. srpnja – 6. 27. P3 (Svjedokinja 136. studenog 2008. izjava svjedoka. 765. 4. 17.268 1571. str.267 Prije operacije Oluja nije bilo masovnog egzodusa i činilo se da iz Knina odlaze samo oni koji imaju veze. D1217 (Normand Boucher. 14013.).). izjava svjedoka. P748 (Berikoffov dnevnik. izjava svjedoka. svibnja 1997. par. D284 (Philip Berikoff. 4. 269 P2 (Svjedokinja 136.).270 Posljednja dva redovna autobusa. 24. 7876. 24. 263 P740 (Philip Berikoff. 264 P740 (Philip Berikoff.265 1570.261 Stigavši navečer do Knina. Philip Berikoff. 17. izjava svjedoka. srpnja 1996. navečer. D284 (Philip Berikoff. str. 668.). 81. kolovoza 1995. par. prosinca 2008. travnja 1995. studenog 1999. travnja 2011. 30. 11. 17. 262 261 833 Predmet br. prepuna žena i djece. 14006. 11. a nešto veće kretanje primijećeno je neposredno prije 4. 7909-7910. par. 1. dodavši da su Philip Berikoff. P748 (Berikoffov dnevnik. T. 2.559/39314 TER Prijevod i da bi moglo doći do ofenzive.). 267 P1176 (Normand Boucher. 7880-7881.). T. 2(a). 11. . kolovoza 1995.264 Berikoff je prije operacije Oluja vidio da Knin napušta znatan broj ljudi. 2. studenog 2008. srpnja 1995. 4. 668-670. 2. rujna 1995. 768. P1178 (Normand Boucher.271 Svjedokinja 136 je rekla da vjeruje da su ljudi odlazili zbog priča da će se nešto dogoditi. P1177 (Normand Boucher.). T. par. kolovoza 1995. T. Srpkinja.). 26. svibnja 1997. 4.272 Izjavila je da je na redovnoj liniji Knin-Beograd dnevno prometovalo tri do pet autobusa. 17. 21. rujna 1995. 26. svibnja 1997. studenog 2008. 8. 14010. T. izjava svjedoka. 270 P2 (Svjedokinja 136. str. par. 3.).-27.263 Oni lokalni zaposleni koji su došli na posao rekli su da su se drugi počeli iseljavati iz straha od hrvatske ofenzive na Krajinu.-27. Svjedokinja 136. 3. str. izjava svjedoka. par.).262 U subotu 29. do 22. srpnja – 6. kolovoza 2008. izjava svjedoka. izjava svjedoka.). 14036. 32. 4. prevoditeljica na terenu za UNCIVPOL i UNCRO. svjedokinja 136.). izjava svjedoka. T. 622.

2. kolovoza 1995. par. kolovoza 1995. kolovoza 1995. 18494-18495.). 18430-18431. T. 7418. srpnja 1996. svjedok AG-58.). 7484-7485. 8. str. D722 (Satelitska snimka područja Mirkovića. 276 D1494 (Svjedok AG-58. veljače 2007. str. 280 P723 (Sava Mirković. 668-669. Srbin koji je bio na raznim položajima u Vladi RSK u Kninu i tamo živio do 5. 1. 1. Sava Mirković. 4. 9. D720 (Sava Mirković. izjava svjedoka. ujutro vidio tisuće ljudi koji su bježali prema Kninu iz gradova koji su bili na prvoj liniji. lipnja 2009. kolovoza 2008. smjer prema Kninu slovom "K". izjava svjedoka. 7438-7440. lipnja 2007. 279 P723 (Sava Mirković. Svjedok AG-58. 18471. par. str. T. 7433-7434. 20. ožujka 2007. izjava svjedoka. list tužiteljstva s dopunskim informacijama. svjedok AG-58. 11.). izjava svjedoka. 9. Srb. 18491. 274 P3 (Svjedokinja 136. općina Knin. par. par.282 Svjedok i njegova obitelj produžili 272 P2 (Svjedokinja 136. koji je u više navrata bio mobiliziran u SVK. na Radio Zagrebu čuo predsjednika Tuñmana koji je tijekom cijelog dana pozivao Srbe na predaju. str. izjava svjedoka. 9. T. zato što je vjerovao da bi oni iz Knina tamo ostali dok su članovi njihovih obitelji na bojišnici s vojskom. 1. 282 P723 (Sava Mirković. 7425. P3 (Svjedokinja 136. T. par. 74497450. 1. kolovoza 2008. izjava svjedoka. 1.). 4. Sava Mirković. izjava svjedoka.).277 1573.558/39314 TER Prijevod ljudi koji su imali privatne tvrtke u tjednu prije napada uveli i dodatne autobuse ne bi li zaradili na onima koji su htjeli otići. lipnja 2009. zbog čega je išao kroz Liku. T. 7484-7485. 4. ožujka 2007. T. 2. 7421. 2. 275 D1493 (Svjedok AG-58. traktore i kamione.). 25. str.). T. 834 Predmet br.). Sava Mirković. 18512. T. u boji. 4. izjava svjedoka. 7457. Sava Mirković. 8. zajedno sa svojom ženom i dvije kćeri. poručujući da im nitko neće nauditi i da će im se "pošteno suditi". 7413-7415.. priključio se konvoju koji je išao prema Bosni i Hercegovini.273 Svjedokinji nije bilo poznato da je itko dobio uputu da ode. 8. par. D1492 (Svjedok AG-58. izjava svjedoka. kao što su Vrlika i Drniš. Sava Mirković. T. par. 3. 278 P723 (Sava Mirković.). 25.). 9. 6.). par.276 Svjedok je zaključio da su ti ljudi bili iz mjesta u okolici Knina. lipnja 2007. svjedokinja 136. 281 P723 (Sava Mirković.). Sava Mirković. izjava svjedoka. napustio Mirkoviće i. 2.279 Svjedok je otprilike izmeñu 12:00 i 13:00 sati na cesti Split-Knin vidio ljude i mnogo vozila. 1851318514. ožujka 2007.). 1. T. a ne iz samog Knina.280 Oko 21:30-22:00 sata svjedok je. 7434-7436. D720 (Sava Mirković. 9.275 u svojem svjedočenju je rekao da je 4. .274 1572. zaseoka sela Polača. D1494 (Svjedok AG-58. 7409.). 277 Svjedok AG-58. provezavši se kroz Knin. lipnja 2007. ožujka 2007. izjava svjedoka. 2. izjava svjedoka. 9. 11. koju je označio Sava Mirković) – cesta je označena plavom bojom. list sa pseudonimom.281 Objasnio je da konvoj nije mogao ići u Bosansko Grahovo jer je HV tjedan dana ranije napao i zauzeo taj grad.. svjedokinja 136. 18458. list tužiteljstva s dopunskim informacijama. ožujka 2007.278 u svojem svjedočenju je rekao da je 4. IT-06-90-T 15. lipnja 2009. travnja 2011. Srbin iz Mirkovića. kada je Polača granatirana.). 669-670. i dalje. 7480-7481. kako napuštaju sela i odlaze prema Kninu. str. a smjer prema Splitu slovom "S". par. 11. uključujući automobile. 273 P3 (Svjedokinja 136. 3. 7443-7444. u općini Donji Lapac.

9 (Jovo Grubor i drugi . T. 1. list tužiteljstva s dopunskim informacijama. Srbin iz jednog sela u općini Knin. br. 2707.285 Neki ljudi su se vratili na šire područje Polače.291 1575. svjedok 69. 25. 9. par. Banjoj Luci i Bijeljini. mjestima koja se nalaze u Bosni i Hercegovini. izjava svjedoka. kolovoza 1995. Prema svjedokovim riječima. ožujka 2007. par.557/39314 TER Prijevod su prema Bosni i Hercegovini. a vratio se u ožujku ili travnju 2000. izjava svjedoka. 7418. izjava svjedoka. 2. 293 P633 (Jovan Grubor. odakle su. izjava svjedoka. meñu kojima i on.). 287 P179 (Svjedok 69. općina Knin. kolovoza 1995. u općini Knin. 286 P723 (Sava Mirković. na 5. 2726.293 Prikaz daljnjih relevantnih dokaza pribavljenih putem svjedočenja Jovana Grubora daje se u poglavlju 4. Sava Mirković. str. ti ljudi su otišli zato što su odlazili i drugi. izjava svjedoka. 25.). T. listopada 2004. i u konvoju UN-a otišao u Srbiju.290 Prema njegovim riječima. 288 P179 (Svjedok 69.284 Svjedok je rekao da je od 55-60 stanovnika Mirkovića. P723 (Sava Mirković. 4).283 Svjedok je kazao da im nije bilo rečeno da napuste svoj zaselak i izjavio da su otišli zato što su svi drugi otišli i iz straha od toga što bi im Hrvati mogli učiniti. u jednom je zaseoku sela Žagrović koji je prije operacije Oluja imao otprilike 100 stanovnika živjelo svega sedam ili osam starica.286 1574. 7424. pobjegle 44 mlañe osobe. . str.). D720 (Sava Mirković. izjava svjedoka.).). 290 Svjedok 69. iz Grubora su u noći s 4. Svjedok 69. 2. ožujka 2007. u zaseoku nakon operacije Oluja ostalo svega pet ljudi i da je u vrijeme kad je davao svoju izjavu zaselak bio pust. 18. Jovan Grubor. P180 (Svjedok 69. 7447. kolovoza 1995. prenoćili u Banjoj Luci i dva dana kasnije ušli u Srbiju. svibnja 1997. i predložio mu da i on bježi. str. str.). list tužiteljstva s dopunskim informacijama. svjedok 69. 9. kolovoza 2008. 2756. travnja 2011. nastavljali prema Prijedoru. 284 283 835 Predmet br. 7482-7483. 9. svibnja 1997. par. 31.289 Svjedok 69 je napustio Hrvatsku u rujnu 1995. kolovoza 2008. 31. T. 2726-2727. a u zaseoku je ostalo 13 starijih i bolesnih ljudi. 1-2. 6.Prilog. par.292 u svojem svjedočenju je rekao da mu je 4. str. koji su svi bili Srbi. 7488. u općini Donji Lapac. T. kako je čuo. 285 P723 (Sava Mirković. D720 (Sava Mirković. svibnja 1997. preko Like.1. vidio kako ljudi napuštaju Žagrović. 11. Taj susjed je svjedoku rekao da će pokušati pobjeći u selo Srb.).). 291 Svjedok 69. 1.287 u poslijepodnevnim je satima 4. T.). T. Sava Mirković.). 9. ožujka 2007. zaseoka sela Plavno. T. 7413. 292 P633 (Jovan Grubor. izjava svjedoka. izjava svjedoka. 2709. svibnja 1997. Sava Mirković. izjava svjedoka. Srbin iz Grubora. T. str. 12. 1. IT-06-90-T 15. u svibnju 2008. 12. ožujka 2007. P723 (Sava Mirković.). 7488-7489. 2707. str. i odlaze prema sjeveru. 8-9. 12.288 Prema svjedokovim riječima. jedan susjed kazao da je izvršen napad na Knin i da je grad "pao". 1-2. 289 Svjedok 69.

Raspravno vijeće nadalje podsjeća na dokaze. Knin napustilo otprilike 1. prikazane u poglavlju 4. 1-3. Hendriksa.). Raspravno vijeće konstatira da je krajem srpnja i početkom kolovoza 1995. 10691-10692.).295 Hayden je izjavio da su mu raseljene osobe u bazi UN-a kazale da su otišle iz straha od toga što se dešava i da su mu neke od njih rekle da su čule za planove evakuacije. kolovoza 1995. na osnovi razgovora sa srpskim izbjeglicama i hrvatskim dužnosnicima. izjava svjedoka. stekao dojam su civili napustili kninsko područje uglavnom stihijski. P84. 1578. T. uključujući procjenu svjedoka 6 i Leslievo izvješće. .556/39314 TER Prijevod 1576.000-2. Na temelju spomenutih dokaza. Raspravno vijeće podsjeća na svoju konstataciju iz poglavlja 4. 294 P986 (William Hayden. kolovoza 1995. 8. Kao jedan od razloga za odlazak ti ljudi su naveli da su vjerovali da je hrvatska vojna operacija neizbježna. 2. T. koji su mu predočeni putem svjedočenja Liboriusa. kolovoza 1995. Hendriksa. od kojih je jedan broj u danima koji su prethodili operaciji Oluja otišao u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. 15. Martijevog i Robertsovog svjedočenja.. svjedoka 56 i Miru Grubor. u Kninu bilo najmanje 15. Raspravno vijeće je uzelo u obzir dokaze o ljudima koji su grad Knin napustili prije 4. 15.. Uz to. William Hayden. do 20. travnja 2011.294 u svojem svjedočenju je rekao da je.000 civila. svjedoka 54. 296 P987 (William Hayden. par.). te nestašicu hrane i prekid opskrbe strujom. William Hayden. u stanju kolektivne panike.). Raspravno vijeće je uzelo u obzir i dokaze o tome koliko je ljudi 5. ožujka 2004. navodili. izjava svjedoka. na kraju dana ostalo u Kninu. P987 (William Hayden. izjava svjedoka. svibnja 1996. 295 P986 (William Hayden.000 ljudi. kolovoza 1995.4. koji su mu predočeni putem Dreyerovog. 15.. svibnja 1996. koji su mu predočeni putem svjedočenja velikog broja svjedoka. Liboriusa i Dreyera. otišlo otprilike 1. par. svjedoka 56. o broju civila koji su boravili u Kninu. par. Robertsa. priče o mogućoj vojnoj akciji u Kninu. u prvih trideset jedan sat hrvatske ofenzive. kolovoza 1995. Bouchera i svjedokinje 136. Raspravno vijeće će najprije razmotriti dokaze u vezi s navodima o deportaciji i prisilnom premještanju iz grada Knina.3 da je 4. prema kojima je iz Knina početkom kolovoza 1995. Mire Grubor. uključujući Miru Grubor. 10616-10617. istraživač IHF-a na misiji u Krajini od 15. izjava svjedoka.296 1577. i 5. kolovoza 1995. Ilije Mirkovića.500 ljudi. izmeñu ostalog. 15. uključujući svjedokinju 136.4. William Hayden. nekoliko svjedoka je svjedočilo o pojedinačnim slučajevima napuštanja Knina.3. ožujka 2004. priče da je HV zauzeo Bosansko Grahovo. 1. par. IT-06-90-T 15. Raspravno vijeće je nadalje razmotrilo dokaze o mnoštvu koje je Knin napustilo 4. Raspravno vijeće napominje da su svjedoci kao razloge za svoj odlazak iz Knina prije 4. 836 Predmet br.

listopada 1995. Raspravno vijeće će se sada osvrnuti na svjedočenja stanovnika nekoliko sela u općini Knin. kolovoza 1995. Berikoff je opisao da je istog dana u jednoj ulici u Kninu vidio više zbunjenih i uspaničenih srpskih civila. Svjedokinja 136 toga je dana otišla u bazu UN-a nakon što je na jednu kuću u blizini stana u kojem je boravila pala granata i razorila je. 1579. Dawes je izjavio da je toga dana u blizini sjedišta PMEZ-a u Kninu vidio 15 civila koji su unezvijereno trčali pokušavajući pronaći zaklon.000 civila. kao i zato što u Kninu nije bilo struje i grijanja i što su veze bile u prekidu. 2 i 3 Optužnice u poglavljima 5.555/39314 TER Prijevod kao i putem novinskog intervjua s Čermakom od 26. kolovoza 1995.4. kod kojih izaziva strah. U vezi s odredištem ljudi koji su Knin napustili 4. Nadalje. koje su padale posvuda u Kninu. 1581. Raspravno vijeće konstatira da je 4. vidi i poglavlje 4.8. Na temelju svjedočenja nekoliko svjedoka. Svjedok 54 i njegova obitelj Knin su toga dana napustili zbog granatiranja. U vezi s onima koji su otišli u bazu UN-a. i sjevera.000 ljudi koji su ostali u gradu. prema Bosni i Hercegovini i Srbiji. Na temelju svih spomenutih dokaza. grad napustilo otprilike 14. i 5. Savu 837 Predmet br. ljude namjerava zastrašiti i da su zbog njih svi imali osjećaj da moraju pobjeći. i 5. Robertsa. . kolovoza 1995. Na temelju svih spomenutih dokaza. paniku i pometnju. svjedokinje 136.2 (d) dolje u tekstu. Raspravno vijeće konstatira da su se kolone ljudi koji su napuštali Knin kretale u smjeru zapada.5. IT-06-90-T 15. Raspravno vijeće konstatira da su osobe koje su tih dana otišle iz Knina velikom većinom bile krajinski Srbi. prema općini Gračac. Svjedok 6 je izjavio da se činilo da se granatama. S obzirom na dokaze o nacionalnom sastavu Knina prikazane u poglavlju 4. Raspravno vijeće napominje da su za napuštanje Knina 4.9 (Grad Knin). Martija i Hendriksa. Dawesa. 1580. kolovoza 1995. i dalje. travnja 2011.2. prema Donjem Srbu. pukovnik HV-a Ivan Zelić u svojem je izvješću od 6. zato što su vidjeli da i drugi odlaze. svjedoka 54. vladala panika i da su se ljudi bojali za svoju sigurnost. uključujući svjedoka 1. kolovoza 1995. svjedoka 56. dok je relativno malen dio ljudi iz Knina otišao u bazu UN-a i okolna sela. navedena objašnjenja i razlozi koji se iznose u nastavku.4 i 5. Robertsa.. Raspravno vijeće je razmotrilo svjedočenja Mire Grubor. Vještak Konings je u svojem svjedočenju govorio i općenito o učinku u smislu uznemiravanja i zastrašivanja koji korištenje topništva može imati na civile. naveo da su hrvatske postrojbe po ulasku u Knin zatekle otprilike 1. Bellerosea. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1. i 5. Svjedok 54 je izjavio da je u podrumu hotela u kojem su se on i drugi okupili u jutarnjim satima 4.

ali da je otišao zato što su otišli i svi drugi i iz straha od toga što bi Hrvati mogli učiniti njemu i njegovoj obitelji. Raspravno vijeće napominje da je svjedok 1 izjavio da se 838 Predmet br. IT-06-90-T 15. Dušan Dragičević. u Hrvatskoj. . ljudi razgovarali o upozorenju koje su dobili od SVK da pobjegnu u Pañene. napustila to selo.2 (d) dolje u tekstu. ponuñeno da odabere hoće li ostati u Hrvatskoj ili otići u Srbiju.4 i 5. koji su na kraju završili u Srbiji. Na temelju nacionalnog sastava Polače 1991. izvršeno granatiranje Polače. Raspravno vijeće upućuje na svoje konstatacije iz poglavlja 4. nakon toga su hrvatskim autobusima odvezeni u Srbiju. odnosi na hrvatsku vladu – ili MOCK.Prilog.2 i 5. Raspravno vijeće konstatira da su osobe koje su toga dana otišle iz Polače golemom većinom. Raspravno vijeće nadalje konstatira da je većina stanovnika Polače 4.9 (Nikola Dragičević i drugi .3. i svjedočenja Save Mirkovića da je to selo bilo isključivo srpsko. Svjedok 1. kolovoza 1995. i njegova obitelj. Meñu njima su bili Sava Mirković. 2 i 3 Optužnice u poglavljima 5. Svjedok 1 je nakon spomenutih incidenata odveden u centar u Gašincima. te da je on odabrao 13. prema shvaćanju Raspravnog vijeća. kolovoza 1995. 1582.8. zajedno s dvadesetak drugih seljana napustili Polaču i krenuli u smjeru Knina. kolovoza 1995. Smiljanu Mirković. autobusom otići u Srbiju. u općini Knin. Jovana Mirkovića. travnja 2011. koji su svi bili Srbi. svjedokinja 13 sa svojom obitelji i Anica Andić.2 (e) u vezi s ubojstvom seljana i zatočenjem Dušana Dragičevića i svjedoka 1. Žena i djeca Dušana Dragičevića otišli su otprilike dva dana ranije jer su znali da će uskoro početi borbe. ako ne i sve. i drugi. Raspravno vijeće konstatira da je nakon tih incidenata Dušanu Dragičeviću u izbjegličkom centru u općini ðakovo. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1. siječnja 1996. 5. Raspravno vijeće konstatira da je 4.1. gdje je potpisao dokumente s izjavom da dobrovoljno odlazi u Srbiju i da se ne vraća u Hrvatsku.554/39314 TER Prijevod Mirkovića. Raspravno vijeće napominje da je svjedok 1 izjavio da je odluku da napusti Polaču donio nakon što je čuo da se jedinica SVK čiji je pripadnik bio njegov stric povukla s tog područja. u Slavoniji. svjedokinju 13 i Dušana Dragičevića. kamo ga je sprovela redovna policija. Sava Mirković je izjavio da je toga dana na radiju čuo Tuñmanovu poruku kojom se Srbe pozivalo na predaju i jamčilo da im nitko neće nauditi. gdje se na kraju priključio svojoj obitelji. bile krajinski Srbi. u općini Knin. Srbin. Raspravno vijeće napominje da je svjedok 1 izjavio da su 4. kolovoza 1995. br.8. 1). Raspravno vijeće konstatira da su 5. Dragičević je izjavio da su mu taj izbor ponudili "vlada" – što se. Raspravnom vijeću nisu predočeni dokazi o odredištu drugih seljana koji su otišli toga dana. svjedok 1.

Na temelju spomenutih dokaza.Daljnje pojašnjenje. Raspravno vijeće konstatira da je i njegov sin bio Srbin. br.8. Otprilike 14.5. svjedoka su osobe o kojima je govorio kao o hrvatskoj vojsci vratile u Golubić. Raspravno vijeće konstatira da je Smiljana Mirković.9 (Polača). odvezli Nikolu Plavšu u 839 Predmet br. Raspravno vijeće konstatira da su pripadnici HV-a 8. Nakon što se sastala sa svojim mužem Jovanom Mirkovićem.2 u vezi s ubojstvom ðurñije Mirković 12. Otprilike sedam tjedana kasnije.2. travnja 2011. u pratnji UN-a. 2 i 3 Optužnice u poglavljima 5.1. .8.4 i 5.2 (d) dolje u tekstu. svjedokinjom 13 i Anicom Andić dogañalo prije njihovog odlaska. kolovoza 1995. svjedokinja je odatle u konvoju otišla u Sremsku Mitrovicu. 2 i 3 Optužnice u poglavljima 5. u dijelu u kojem se oni odnose na to što se s Dušanom Dragičevićem. Osobe koje su navedene kao vojnici rekle su mu da to čine radi njegove sigurnosti. 126) i 5. ili 15. gdje su po dolasku odvedene u bazu UN-a. kolovoza 1995. nakon tog incidenta pobjegla iz svojeg sela i otišla u bazu UN-a u Kninu (s tim u vezi. 2 i 3 Optužnice u poglavljima 5. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1.4). kolovoza 1995. izvršenom 5. Raspravno vijeće konstatira da su njegov sin.6 u vezi s uništavanjem i pljačkanjem u Polači i iz poglavlja 4.3. dalje razmotriti u vezi s točkama 1. 5. ili 9. kolovoza 1995.2 u vezi s ubojstvom Nikolinog sina Jovice Plavše.8.4 i 5.4 i 5. 8.2 (d) dolje u tekstu. vidi i poglavlje 4.3. S obzirom na to da je Nikola Plavša bio Srbin. Takoñer nakon incidenata spomenutih gore u tekstu.. čiji je svjedok bila Smiljana Mirković. Raspravno vijeće će te incidente. 1583. vidi i poglavlje 4. kolovoza 1995. svjedokinja 13 je napustila bazu UN-a i u konvoju hrvatskih autobusa je. ubiti.1. otišla u Srbiju (s tim u vezi. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije iz poglavlja 4. IT-06-90-T 15.5 i 5. Raspravno vijeće nadalje podsjeća na svoje konstatacije iz poglavlja 4. Nikola Plavša je izjavio da su ga nakon tog incidenta. Na temelju svjedočenja Nikole Plavše. i žena njegovog sina 4.553/39314 TER Prijevod bojao da će ga hrvatski vojnici. ili 9. 1584. ako se vrati. koji se isto zove Nikola Plavša. Srpkinja iz Polače.5. Prema riječima Nikole Plavše. njegov sin je otišao zato što su svi odlazili.9 (ðurñija Mirković) i 5.. u općini Knin. osobe za koje je rekao da su bile hrvatski vojnici i da su koristile vozila 4. navečer napustili svoj dom u Golubiću.4). u Srbiji.9 (Jovica Plavša . Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1. gdje je ostao šest dana. svjedokinja 13 i Anica Andić otputile su se u Knin.2 (d) dolje u tekstu. gardijske brigade odvele u jednu školu u Kninu. kolovoza 1995.

Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije iz poglavlja 4. te da je zatim u rujnu 1995. kolovoza 1995. kolovoza 1995. čiji je očevidac bio svjedok 69. te 15. 1585. što je i njemu predlagao. Ilija Petko. kolovoza 1995. i da su otišli zato što su odlazili i drugi. Raspravno vijeće konstatira da je svjedok 69 odmah nakon tog incidenta napustio Žagrović i da se vratio 11. kolovoza 1995. kolovoza 1995. u općini Knin. Svjedok 54 je takoñer izjavio da su mu ljudi koji su napustili Plavno. potražio utočište u bazi UN-a. ako ne i sve.5 u vezi s uništavanjem u Žagroviću 5. otišle iz Žagrovića golemom većinom.5. Raspravno vijeće nadalje podsjeća na svoje konstatacije iz poglavlja 4. konstatira da je on krajem kolovoza ili početkom rujna 1995.000 stanovnika koliko ih je Plavno imalo prije operacije Oluja. IT-06-90-T 15. u konvoju UN-a napustio Hrvatsku i otišao u Srbiju. zaselak Grubori su u noći 4. a koje je sreo 5.. br. Milka Petko.2. Raspravno vijeće konstatira da je 4. kolovoza 1995. travnja 2011. u danima nakon 11. rekli da su otišli zato što je selo granatirano.2 u vezi s incidentom ubojstva 5.. izjavio je da mu je 4. kolovoza 1995. u smjeru Bosne i Hercegovine.552/39314 TER Prijevod jednu školu u Kninu i da su ga 14. Raspravno vijeće neće dalje razmatrati taj incident.Prilog..4. napustio to selo. kolovoza 1995. godine. kolovoza 1995. te da će pokušati pobjeći preko Donjeg Srba.4 i 5. U vezi s boravkom svjedoka 69 u bazi UN-a. vratili u Golubić. granatirano je 4. Svjedokinja Ðurić je nadalje izjavila da je većina stanovnika Ðurića zaselak napustila u noći 4. Na temelju nacionalnog sastava tog mjesta 1991. 3) i 5. i iz smjera Strmice. kolovoza 1995.3. jedan susjed rekao da je izvršen napad na Knin i da je grad pao. kolovoza 1995. ili 12.2 (d) dolje u tekstu. Srbin iz Grubora.. kolovoza 1995.8. Raspravno vijeće konstatira da su osobe koje su 4. ili 12. ili 15. kolovoza 1995. nakon čega su stanovnici Ðurića u selu Plavno počeli napuštati taj zaselak. Raspravno vijeće je razmotrilo i Robertsovo svjedočenje da je. napustila 44 seljana. u 840 Predmet br. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1. Raspravno vijeće nadalje. kolovoza 1995. Jovan Grubor. Svjedok 54 je izjavio da su mu ljudi koji su napustili Žagrović. izmeñu ostalog. bile krajinski Srbi.9 (Žagrović) i 5... Svjedok 69 je izjavio da su ti ljudi krenuli prema sjeveru. od 3.9 (Dmitar Rašuo. zaseoka sela Plavno. ðuro Rašuo i jedna neidentificirana osoba . jedan broj stanovnika Žagrovića. . Na temelju svjedočenja svjedoka 69 i svjedoka 54. vidi i poglavlje 4. 1586. rekli da su otišli zato što je selo granatirano. selo Plavno. a na temelju svjedočenja svjedoka 69. Prema riječima Jovana Grubora. 2 i 3 Optužnice u poglavljima 5. Prema riječima Milice Ðurić. S obzirom na te okolnosti. u općini Knin. a koje je sreo 5.1.

str. Devet dana je bio kod jednog bivšeg susjeda. 4) u vezi s uništavanjem i ubojstvima u Gruborima 25.. Općina Lišane Ostrovičke 1588. Raspravnom vijeću je predočeno svjedočenje Bogdana Dobrića.. kolovoza 1995. Putovali su jedan dan i jednu noć.2 (d) dolje u tekstu. 298 P2508 (Bogdan Dobrić. 1. 1. te svjedoka Grubora i Robertsa. Plavno napustio velik dio njegovih stanovnika. 841 Predmet br. Dana 16. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1.. Raspravno vijeće konstatira da je 4.5. br. i 5. 1587. U vezi s navodima o deportaciji i prisilnom premještanju iz općine Lišane Ostrovičke i unutar te općine.1. kolovoza 1995.Daljnje pojašnjenje. 28. br.4 i 5. izjava od 10. par. a potom u ðelatovac. zajedno s Milom Letunicom otišao u Zadar.551/39314 TER Prijevod selu 24. 2 i 3 Optužnice u poglavljima 5.8.297 Dobrić je izjavio da je u rujnu 1995. rujna 1995. rujna 2003. Dan ili dva kasnije.000 ljudi.5). Dok je bio tamo. rujna 2003. travnja 2011. 13-14. svjedoku i Letunici su četiri policajca rekla da se spreme za odlazak i da se. u Srbiji. izjava od 7. na temelju nacionalnog sastava sela Plavno 1991. kad ih prozovu. vidi i poglavlje 4. izjava od 7. a onda je s Letunicom otišao u zadarski izbjeglički centar. rujna 2003. gdje su ih preuzeli neki ljudi za koje je svjedok mislio da su Norvežani i odveli ih u Sremsku Mitrovicu.Prilog. IT-06-90-T 15. 87-93).8. str.298 Prikaz daljnjih relevantnih dokaza pribavljenih putem Dobrićevog svjedočenja Raspravno vijeće je dalo u poglavlju 4. općina Lišane Ostrovičke.. u kojem je bilo otprilike 1. ukrcaju u jedan od sedam autobusa. najprije u Knin. par. konstatira da su osobe koje su otišle tih dana golemom većinom. Raspravno vijeće konstatira da je nakon tog incidenta. bile krajinski Srbi. izjave svjedoka). 2 i 3 Optužnice u poglavljima 5. svjedoku je rečeno da se centar nalazi na stadionu Jazine.2 (d) dolje u tekstu. 297 P2508 (Bogdan Dobrić. izjave svjedoka). Na temelju svjedočenja svjedokinje Ðurić. Raspravno vijeće osim toga. . kolovoza 1995. 1.. Raspravno vijeće podsjeća na svoju konstataciju iz poglavlja (Jovo Grubor i drugi .4 i 5. kolovoza 1995.8 (Dušan Borak i drugi . Jovan Grubor je otišao u Beograd kako bi se pridružio svojem sinu. ako ne i sve. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1. kod Sremske Mitrovice. Jovan Grubor napustio zaselak Grubori i otišao u sportsku dvoranu u Kninu (s tim u vezi. ostalo njih svega 12 posto. Srbina iz Dobropoljaca.

u vezi s Obrovcem. Općina Obrovac 1590. koji su svi prikazani u drugim poglavljima Presude. Prije nego što je otišao iz svojeg doma.6 i 5. Raspravnom vijeću su predočeni dokazi u vezi s navodima o deportaciji i prisilnom premještanju iz općine Obrovac i unutar te općine. Raspravnom vijeću nisu predočeni dokazi o tome kamo su ti ljudi otišli.8. Dan ili dva kasnije. prikazano u poglavlju 4. str.1.2 (d) dolje u tekstu. vidio leševe više ljudi koji su. općina Lišane Ostrovičke.. Raspravno vijeće je nadalje razmotrilo dokaze iz popisa stanovništva iz 1991. kao i svjedočenja Jovana Dopuña i Koste Novakovića. do 1995. S obzirom na nacionalni sastav Obrovca 1991. od ukupno 543 stanovnika Muškovaca u općini Obrovac 1991. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5.1. 150-154). Prema popisu stanovništva iz 1991. br.2)... kako je on to opisao. izbjeglički centar u Zadru. svjedok se po nalogu četiri muškarca koje je opisao kao policajce ukrcao u jedan od sedam autobusa. Popis stanovništva 1991.8. kojim je prevezen u Srbiju. .2 (i) o protupravnom napadu na civile i civilne objekte u Obrovcu.4 i 5.2.550/39314 TER Prijevod 1589. IT-06-90-T 15. s područja bivšeg Sektora Jug iselio znatan broj nesrba (vidi poglavlje 5.5. nakon devet dana provedenih kod svojeg bivšeg susjeda. Na temelju Dopuñevog i Novakovićevog iskaza.4.4 i 5. Srbin iz Dobropoljaca.2 (d) dolje u tekstu. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5. kolovoza 1995. i činjenicu da se od 1991. njih 537 su bili Srbi. Raspravno vijeće konstatira da su osobe koje su toga dana otišle iz Obrovca znatnim dijelom bile krajinski Srbi.8. Dobrić je 27. travnja 2011. ali su uzeti u obzir i za ovo poglavlje. napustio svoj dom i. u Gošiću. u općini Kistanje.9 (Stevo Večerina i drugi Daljnje pojašnjenje.299 1591. Raspravno vijeće konstatira da je Bogdan Dobrić. Raspravno vijeće konstatira da su stanovnici Obrovca počeli odlaziti kad je započelo granatiranje i da je toga dana grad do ponoći napustilo otprilike 80 posto njegovih stanovnika. kako se činilo. Narodnosni sastav stanovništva Hrvatske po naseljima). čiji se prikaz daje u poglavlju 4. prikazana u poglavlju 4.6. otišao u. 135.4. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije iz poglavlja 4. Oni obuhvaćaju svjedočenje Marije Večerine. bili ubijeni. u rujnu 1995. 299 C5 (Republički zavod za statistiku. 842 Predmet br.

IT-06-90-T 15. Petar Čolović.. Srbin iz Čolovića. Općina Orlić 1593. br. Cesta Knin-Drniš.. 6. 3. 843 Predmet br. rujna 2003. Raspravno vijeće nadalje konstatira da su se 16. svjedočenje Vesele Damjanić. 1594.Daljnje pojašnjenje. Na temelju svjedočenja Marije Večerine. P631 (Petar Čolović. rujna 2003. ona.Prilog. par. izjava svjedoka od 3. izjava svjedoka od 3. Raspravno vijeće je nadalje razmotrilo dokaze iz popisa stanovništva iz 1991. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije iz poglavlja 4.. svjedokinja i njezine kćeri priključile organiziranom konvoju iz Knina za Srbiju. na temelju iskaza Marije Večerine. 1.300 u svojem svjedočenju je rekao da se krajem srpnja 1995. uz to. Raspravno vijeće nadalje konstatira da su 5. str. Raspravno vijeće.Daljnje pojašnjenje.549/39314 TER Prijevod 1592. str..1.2. i svjedočenje Stevana Zarića. svjedoku i njegovoj 300 P631 (Petar Čolović.. u općini Obrovac. da su i Sava i Dragana Večerina bile Srpkinje iz Krajine. izjave svjedoka). rujna 1995. Raspravnom vijeću su dokazi relevantni za ove optužbe predočeni putem svjedočenja dvoje svjedoka čiji se prikaz daje u nastavku. općina Orlić. izjave svjedoka). 7).4 i 5.15 (Lazo Damjanić . izjava svjedoka od 5.8. br. par. pričalo da ljudi odlaze jer stiže HV.. prikazano u poglavlju 4. koji su velikim dijelom prikazani u drugim poglavljima Presude. njezin sin Stevo Večerina.15 (Predrag Simić . njezine dvije kćeri. izjava svjedoka od 3. kolovoza 1995. ali su uzeti u obzir i za ovo poglavlje.15 (Biskupija. takoñer konstatira da su ona.15 (Stevo Berić i drugi . a na temelju prezimena i nacionalnog sastava Muškovaca 1991. te da ljudi zato bježe i da i oni moraju pobjeći.2 (d) dolje u tekstu. izjave svjedoka). 3. te Sava i Dragana Večerina. 302 P631 (Petar Čolović. čiji se prikaz daje u poglavlju 4. 2. par. izjave svjedoka). 258). Grad Orlić).9 (Stevo Večerina i drugi . kolovoza 1995. . rujna 2003. njezini sinovi i njezine dvije kćeri bili Srbi i. par. 150-154) u vezi s tim što se s tim ljudima dogañalo nakon odlaska.1. tjelesni invalid.301 Osim toga. nakon što je svjedokinji sin rekao da je pao Knin. Oni obuhvaćaju svjedočenja svjedokinje 3 i svjedokinje 67.. u blizini su čuli granatiranje.1. prikazano u poglavlju 4. br. Raspravnom vijeću su predočeni dokazi u vezi s navodima o deportaciji i prisilnom premještanju iz općine Orlić i unutar te općine. br. rujna 2003. 1. a možda i Gračac. Osim toga. 301 P631 (Petar Čolović.302 Dana 4. smjesta napustili Muškovce.1.Daljnje pojašnjenje. 271). travnja 2011. prikazana u poglavlju 4.

). izjava svjedoka od 3. . 305 P631 (Petar Čolović.1. Kasnije toga dana. 3. izjave svjedoka). Uzdolje napustila većina njegovih stanovnika. par. izjava svjedoka. 304 303 844 Predmet br. izjava svjedoka. rujna 2003.307 u svojem svjedočenju je rekla da je jednog petka početkom kolovoza 1995. str.548/39314 TER Prijevod obitelji netko je rekao da bi trebali na dan-dva otići u Pañene.304 No. 311 P964 (Draginja Urukalo. T. 308 P964 (Draginja Urukalo. 3. imala 73 godine. 306 P631 (Petar Čolović. izjave svjedoka). 3. izjava svjedoka od 3. 3. 9. Ðura Berić i Bosiljka Berić. Toga dana u 21:00 sat kroz Uzdolje je prošla jedna jedinica SVK. 1597. par.). a onda su 6. 309 P964 (Draginja Urukalo. par. 3. meñu kojima su bili i svjedokinja 3. ili 5. ili približno tog datuma takoñer otišli. kolovoza 1995. 3. kolovoza 1995. travnja 2011. koji su svi bili Srbi.. rujna 2003. Raspravno vijeće konstatira da je svjedokinja 3 Uzdolje napustila 5. Draginja Urukalo. izjave svjedoka). zaseoka sela Biskupija. rujna 2003. Zbog toga što se kasnije dogañalo s tom skupinom.). općina Orlić.4).309 Zaselak su napustili svi seljani. par.305 Čolović i drugi su ostali. 1..). Draginja Urukalo. vidi poglavlje 4. rujna 2003. rujna 2003. svjedokinja 67 P631 (Petar Čolović. izjava svjedoka od 3. 10088.310 Svjedokinja Urukalo je ostala jer nije htjela napustiti svoju kuću. IT-06-90-T 15. na čiji su nagovor ljudi počeli odlaziti. preko Vrbnika. 10090. svjedokinja 3 je odvedena u bazu UN-a (s tim u vezi. Svjedokinja 3 i to četvero ljudi nakratko su se vratili u Uzdolje. i otišla u smjeru Knina. 1-2..). rujna 2003. izjave svjedoka). kolovoza 1995. par. par. 307 P964 (Draginja Urukalo. osim otprilike 17 starijih ljudi. ðurom Berić i Bosiljkom Berić. kolovoza 1995. U vezi s tim što se kasnije dogañalo s tom skupinom. br.. Draginja Urukalo. oko 07:00 sati ponovno otišli. u općini Orlić. izjava svjedoka.15 (Stevo Berić i drugi . P631 (Petar Čolović. budući da su mnogi odlazili. rujna 2003. 3.Prilog. Raspravno vijeće konstatira da je svjedokinja 3 u jutarnjim satima 4. 3. u općini Knin. par. njegovom ženom Janjom. zajedno sa Stevom Berićem. kolovoza 1995. njegova žena Janja. par. svjedokova žena i djeca su 5. rujna 2003.308 Rekli su joj da dolazi vojska i da će sve koji ostanu pobiti. Svjedokinja 3 i ljudi koji su bili s njom otišli su nakon što je ona čula granatiranje u blizini i vidjela njegove posljedice. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije iz poglavlja 4. 3. 7). Stevo Berić.303 Čolović je izjavio da on i njegova obitelj nisu dobili nikakvu službenu obavijest da bi trebali otići i da je na radiju čuo izjavu predsjednika Tuñmana da oni koji nisu počinili zločine trebaju ostati. 2-3. vidjela da ljudi iz njezinog sela bježe u vozilima i traktorima. Srpkinja iz Urukala. izjava svjedoka. koja je 1995.311 1596.. T. par. 310 P964 (Draginja Urukalo. 3-4. izjava svjedoka.5. rujna 2003. Raspravno vijeće nadalje konstatira da je 4. izjava svjedoka od 3. krenuvši u smjeru glavne ceste koja od Knina vodi prema Drnišu. čula granatiranje na Promini i vidjela njegove posljedice. 3-4.306 1595.

uključujući obitelj svjedoka Zarića. a dan kasnije su je osobe koje se navode kao hrvatski vojnici odvele u bolnicu. konstatira da su osobe koje su toga dana otišle iz zaseoka Urukali golemom većinom. napustili gotovo svi seljani. Budući da je Čolović bio Srbin. Raspravnom vijeću nisu predočeni dokazi o tome kamo su ti ljudi otišli. zaseoka sela Orlić.5. rujna 1995.5. 1598. Nakon pet dana u bolnici. kolovoza 1995. zaselak Urukali u selu Biskupija. kako je ona to opisala.4 i 5. kolovoza 1995. IT-06-90-T 15. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5. bile krajinski Srbi. u općini Orlić. kolovoza 1995.547/39314 TER Prijevod se sakrila. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5. kolovoza 1995. Raspravno vijeće konstatira da su 4. Na temelju nacionalnog sastava Uzdolja 1991. 1599. na temelju nacionalnog sastava sela Biskupija 1991. konstatira da su osobe koje su toga dana otišle iz Zarića. gdje je još uvijek živjela u ožujku 1998. U Uzdolje se vratila 17. bile krajinski Srbi. odvedena je u. stigla je u Srbiju.2 (d) dolje u tekstu. vidi i poglavlje 4.4 i 5. a 16. Zarićeva obitelj otišla je u Srbiju. u općini Orlić.4 i 5. Raspravnom vijeću nisu predočeni dokazi o tome kamo je Čolovićeva obitelj otišla.4 i 5. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5. U vezi s boravkom svjedokinje 67 u sportskom centru u Kninu. bile krajinski Srbi. bili Srbi. odnosno barem njegova djeca.. meñutim. Raspravno vijeće konstatira da su 5. Stevan Zarić iz Zarića. ili približno tog datuma žena i djeca Petra Čolovića napustili Čoloviće.8. ako ne i sve.2 (d) dolje u tekstu.8. Raspravno vijeće će dalje razmotriti taj incident u vezi s točkama 1-3 Optužnice u poglavljima 5.2 (d) dolje u tekstu. travnja 2011. ili 11. 845 Predmet br. Raspravno vijeće nadalje konstatira da je 4. ako ne i sve. Zariće napustila većina seljana.. Raspravno vijeće osim toga. Raspravno vijeće osim toga. čuo granatiranje u okolici Knina i da su prije toga ljudi iz tog sela sa strahom pričali o tome što će biti kada doñu "ustaše". Raspravno vijeće konstatira da su osobe koje su toga dana otišle iz tog mjesta golemom većinom. kolovoza 1995. Svjedokinji Urukalo su rekli da dolazi vojska i da će pobiti sve koji ostanu.2 (d) dolje u tekstu. 1600. i 5. zaseoka sela Orlić. Raspravnom vijeću nisu predočeni dokazi o tome kamo su otišli drugi ljudi. na temelju nacionalnog sastava mjesta Orlić 1991.. .8. Čolović je tvrdio da je njegova obitelj otišla zato što su i mnogi drugi odlazili. Raspravno vijeće konstatira da su i članovi njegove obitelji. Raspravno vijeće konstatira da je 4. golemom većinom.8. ako ne i sve.. sportski centar u Kninu.

par. službenik za ljudska prava u Uredu UNHCHR-a i voña jednog od HRAT-ova u nekadašnjem Sektoru Jug od 7.318 Na granici s Bosnom jedan mu je pripadnik Jordanskog bataljuna UN-a rekao da je izmeñu 4. Milan Ilić. 1.000 ljudi. 1. 10. par. P32 (Dnevno izvješće HRAT-a. str. zapovjednik Antiterorističke jedinice Lučko i zapovjednik topničke jedinice Specijalne policije tijekom operacije Oluja. 25. str.). 22. P726 (Milan Ilić. srpnja do 18. te mnogo vozila. izjava svjedoka. a na najviše dva kilometra odatle policajce i vojnike HV-a koji su se odmarali. razgovor sa svjedokom.321 HRAT je u svojem 312 P725 (Milan Ilić. izjava svjedoka. kolovoza 1995. 4.-27. rujna 1995. izjava svjedoka. str. str. kolovoza 1995. 12. veljače 2004. 20:30 sati. 25. 1. str. 314 P1149 (Josip Turkalj. 14-15. 3-4. 26. izjava svjedoka. str. 321 P21 (Edward Flynn. 316 P20 (Edward Flynn. T. str.). izjava svjedoka. 7.). 13541. Milan Ilić. 11. 24. P32 (Dnevno izvješće HRAT-a. 7572-7573. str. 1. str. 7. 1270.319 Flynn je izjavio da je 24. str. 1-2. izjava svjedoka. par. P744 (Izvješće Roberta Williamsa o situaciji u Sektoru Jug u razdoblju od 8. 38. 13. T. izjava svjedoka. 1324. P32 (Dnevno izvješće HRAT-a.-27. 11.). P27 (Zbirno dnevno izvješće HRAT-a.). kolovoza 1995. 19. vidio pet kuća u plamenu. 318 P21 (Edward Flynn. veljače 2004. 31. u općini Donji Lapac. 10. veljače 2008.-27.. 846 Predmet br.-27. 26. 3-4. par. u Doljanima. cestom Srb-Donji Lapac iz tog grada prema Srbu.315 1602. par. 319 P21 (Edward Flynn. par. 26.-27.).). U vezi s ljudima koji su kroz općinu Donji Lapac išli prema Bosni i Hercegovini.314 u svojem svjedočenju je rekao da je primio informaciju da je prije ulaska Specijalne policije u Donji Lapac 6. T. 1044. kolovoza 1995. 11.. kolovoza 1995.). izjava svjedoka. 13551. 315 P1149 (Josip Turkalj. Srbin iz Donjeg Lapca. 6. kolovoza 1995. 4. P1150 (Josip Turkalj. ožujka 2005. veljače 2008. 10. 1312. izjava svjedoka. Raspravnom vijeću su predočeni iskazi nekoliko svjedoka.316 išao je 12.). 36.-27.). par.-27. 26. 1325. 24. veljače 2008.). kolovoza 1995. 22. veljače 2008. 12. V. 1.). srpnja – 6. kao i dokumentarni dokazi. IT-06-90-T 15. 29. u općini Donji Lapac. kolovoza 1995. kolovoza preko tog graničnog prijelaza u Bosnu ušlo najmanje 72. T. izjava svjedoka. P27 (Zbirno dnevno izvješće HRAT-a.). 26. P21 (Edward Flynn.313 Josip Turkalj.). kolovoza 1995. 29. 6. str. Edward Flynn. T. Edward Flynn.). str. 7570. P21 (Edward Flynn. Josip Turkalj. srpnja 1999. 11. 12. 2. 320 P21 (Edward Flynn. par. P748 (Berikoffov dnevnik.546/39314 TER Prijevod Ljudi koji su prelazili granicu u Donjem Lapcu 1601. izjava svjedoka.317 Flynn je u Donjem Lapcu vidio mnogo spaljenih kuća. veljače 2008. ožujka 2005. 7547-7548. 317 P20 (Edward Flynn.312 dana 5.). izjava svjedoka.320 Na tom području je vidio i otprilike 25-30 kuća koje su kratko prije toga spaljene. izjava svjedoka. i 6. 1-2. travnja 2011. 313 P726 (Milan Ilić. 26. i 7. lipnja 1997. otišao konvoj srpskih civila i vojnika. kolovoza 1995. Edward Flynn. par. . Milan Ilić.). kolovoza do sredine rujna 1995. i P363 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. 1-2.). 23. 13 tenkova i 31 komad topničkog oruña. veljače 2008. lipnja 1997. 7573. kolovoza 1995. 7579. ožujka 2005. 1291-1292.). str.). 34.-27. par. 7551. 2. zajedno s Alainom Forandom i drugima u Donji Lapac i putem vidio mnogo napuštenih vozila i dva tenka HV-a koja su ispaljivala granate prema Bosni.). str.). vidio je kolone ljudi i vozila kako prolaze kroz Donji Lapac. 17.

3. svjedok MM-25. rujna 1995. Raspravno vijeće je nadalje razmotrilo svjedočenja Ivana Hermana i Davorina Pavlovića. 26330. par. 26301. listopada 2006. str. prikazano u poglavlju 4.). T. D1521. zatekao je prazan grad. izjava svjedoka. listopada 2006. u općini Gračac.326 Jedan čovjek mu je rekao da je stanovništvo.). u četvrtak navečer otišao javiti se u svoju jedinicu SVK.). 327 D1902 (Svjedok MM-25. par. 1604. 6. T. 29. u općini Donji Lapac. str. izjava svjedoka. 1322-1323. T. rujna 1995. travnja 2011. u općini Titova Korenica. listopada 2006. vidio stotine kratko prije toga spaljenih kuća. svjedok MM-25. 1. listopada 2006.).-27.327 Svjedok je izjavio da mu je jedan kolega rekao da je nekoliko mjeseci prije toga bio angažiran na ureñenju i proširenju ceste od Doljana. rujna 1995. 3. P51 (Dnevno izvješće HRAT-a. izjava svjedoka. str. list sa pseudonimom). T.322 Na kontrolnom punktu u Otriću tu patrolu HRAT-a je zaustavila vojna policija. 3. uključujući svjedokove roditelje. kamiona i drugih vozila. svjedok MM-25. 323 P20 (Edward Flynn. 3. str. 26342-26343. 1-2. Edward Flynn. otprilike 40 kilometara dugim konvojem konja. 2-3. 2. 31.). T. izjava svjedoka. izjava svjedoka. rujna 1995. 2.328 Svjedok se zatim odvezao iz Korenice i uskom neasfaltiranom cestom se otputio prema Donjem Lapcu kako bi potražio svoju obitelj. str.). išao iz Donjeg Lapca preko Srba. 26337-26341. 331 Svjedok MM-25. 324 D1902 (Svjedok MM-25. 26310-26311.323 1603. izjava svjedoka. 2. 31. P51 (Dnevno izvješće HRAT-a.331 U nedjelju je ušao u Donji Lapac i kružio gradom u potrazi P21 (Edward Flynn.4 (Grad Donji Lapac).-27.). 6. 26330-26331. prikazana u poglavlju 4. T. 325 D1902 (Svjedok MM-25. 3. koja ju je optužila da dolazi iz "zabranjene UN zone" i tvrdila da ne zna za Sporazum Šarinić-Akashi.). 329 D1902 (Svjedok MM-25. izjava svjedoka. 3. traktora. kad je počela operacija Oluja. 2. str.). 19-20. str. konjske zaprege. 26332. 328 D1902 (Svjedok MM-25. 3. 3. svjedok MM-25. Hrvat koji je živio u Korenici. str. listopada 2006. koja su većinom bila u lošem stanju.545/39314 TER Prijevod izvješću naveo da je.2. 26335. u Otrić. T. 26279. Svjedok MM-25. listopada 2006. a na potezu izmeñu Doljana i Srba i tri kuće koje su gorjele. 3. te izvješće SVK. str. izjava svjedoka. 5. 330 D1902 (Svjedok MM-25. izjava svjedoka. lipnja 1997. u općini Donji Lapac. 2633326336. 326 D1902 (Svjedok MM-25. 26307. P21 (Edward Flynn. veljače 2008. str. dok je 6. svjedok MM-25. Cesta je bila zakrčena jako sporim.). 26308-26310.). 847 Predmet br. IT-06-90-T 15. dobilo zapovijed da se povuče prema Donjem Lapcu i da je toga jutra oko 06:00 sati napustilo Korenicu. veljače 2008. do Martin Broda. P38 (Tjedno izvješće Husseina Al-Alfija. izjava svjedoka. str.325 Kad se u petak poslijepodne vratio u Korenicu.).4. 1-2.). D1901 (Svjedok MM-25. svjedok MM-25. listopada 2006. 26293. 26307-26308.329 Svjedok je izjavio da se meñu ljudima u konvoju nalazio i odreñeni broj osoba u uniformama SVK. 26. T. 26307-26309. 26329-26330.330 U subotu navečer svjedok je stigao pred Donji Lapac i tamo prenoćio u jednom polju. 322 .7.-8.324 iz Korenice je. 26.

u općini Donji Lapac. 3. T. 334 D1902 (Svjedok MM-25. 26311-26312. 26311. 338 D1902 (Svjedok MM-25. uključujući Korenicu.). listopada 2006.000 ljudi.). T.000 ljudi. T.000-60. 26315. 3. T. izjava svjedoka. str. IT-06-90-T 15.339 1605. svjedok MM-25. T. 3. 1606.335 U tom dijelu konvoja bilo je i tenkova i vojnih kamiona.544/39314 TER Prijevod za gorivom. te svjedočenja svjedoka 54 i Save Mirkovića. kamione i drugu vojnu opremu. T.000 ljudi i onu iz izvješća 7.337 U ponedjeljak je stigao u Doljane. str. 339 Svjedok MM-25. izjava svjedoka. svjedok MM-25. svjedok MM-25. listopada 2006. prikazana u poglavlju 4. kolone ljudi prošle kroz općinu Donji Lapac i prešle preko granice u Bosnu i Hercegovinu.). uključujući Knin i Gračac.). Novakovića i svjedoka 56. pored ceste je počeo primjećivati tenkove. 848 Predmet br. svjedok MM-25. Na temelju predočenih dokaza. 26310-26311. uključujući procjenu jednog pripadnika Jordanskog bataljuna UN-a da je u koloni bilo najmanje 72.332 Ušao je u jednu zapaljenu zgradu za koju je mislio da je zgrada Općine i tamo vidio zalihe vojne opreme i uniformi. 332 D1902 (Svjedok MM-25. 335 D1902 (Svjedok MM-25. . 3. 26313-26315. listopada 2006. izjava svjedoka. 3. Ti ljudi su bili iz nekoliko općina s područja na koje se odnosi Optužnica.000-70. izjava svjedoka. listopada 2006. 3. 26311. kolovoza 1995. str.). 333 D1902 (Svjedok MM-25. str. 26311-26312. 26335. 3. 336 Svjedok MM-25. T. kao i iz drugih općina.334 Izjavio je da u Donjem Lapcu nije bilo hrvatskih vojnih postrojbi. i 7. 26314-26315. koji su bili u lošem stanju. T. Na temelju spomenutih dokaza. 26335. 26336.336 Svjedok je prenoćio u svojem automobilu kod nekog grmlja na cesti za Doljane. str. listopada 2006. Raspravno vijeće konstatira da je u tim kolonama kroz općinu Donji Lapac prošlo i u Bosnu i Hercegovinu ušlo otprilike 50. 3.2.5.3 gore u tekstu. 26310-26311. 3. prikazana u vezi s općinom Knin u poglavlju 4. 337 Svjedok MM-25. travnja 2011. 26336. korpusa SVK od 9.338 Konvoj je tako spojen nastavio prema Martin Brodu. kolovoza 1995. izjava svjedoka. 26296. da se pravcem Otrić – Srb – Donji Lapac izvlačilo 50. 3. 26335. Raspravno vijeće je uzelo u obzir i svjedočenja Mrkšića. D1904 (Karta na kojoj je prikazano kretanje svjedoka MM-25 u Doljanima).5. svjedok MM-25. Raspravno vijeće konstatira da su izmeñu 4. Nastavivši prema Dobroselu. gdje se s konvojem stopila desetak kilometara duga kolona civila koja je dolazila iz Knina.333 Svjedok je vidio da gore i motel pored benzinske crpke i dvije ili tri kuće.

str. 6. ir P2 (Svjedokinja 136. 12. 6. kolovoza 1995. blizu 2. 14. D283 (Izvješće Johna Hilla o zaplijenjenom oružju. 20:30 sati. P406 (Ažurirano izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. kolovoza 1995. listopada 1995. V.). kolovoza 1995. Alain Forand. kolovoza 1995. Timčuka u vezi sa zaplijenjenim srpskim oružjem. str. popeo na 450. P352 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. tako da ih je oko 21:30 pustio da uñu. str. 23:00 sata. 4099-4101. 31.2. 4445.6. par.2.). D271 (Dnevnik Johna Hilla. P291 (John Hill. kolovoza). 20:30 sati.2.). kolovoza 1995. kolovoza 1995. 7. 21. 4. kolovoza 1996. 4. UNCIVPOL-a i civilnim zaposlenicima UN-a. 5. izjava svjedoka. str. str. 25. kolovoza 1995. 343 Alain Forand. John Hill. izjava svjedoka. kolovoza 1995. str. str.). str. T. D317 (Ažurirano izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. P374 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug.14. str. P401 (Izlaganje Alaina Foranda. 4180. str. Raspravnom vijeću predočeno je mnoštvo dokaza u vezi s činjenicom da su ljudi napuštali svoje domove i nalazili utočište u bazi UN-a.). lipnja 1996. kolovoza 1995. rujna 1995.2-3. kolovoza).2.). srpnja 1995. masa izbjeglica okupila ispred ulaza u bazu UN-a jer su bili na udaru topništva.3. kolovoza 1995.P.343 Zajedno s pripadnicima UNMO-a.). 4-6. izjava svjedoka. bilješke za 3.). 20. kolovoza 1995. P351 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug.). par. str. zapovjednik UNCRO-a za Sektor Jug u razdoblju od 8. 341 P330 (Alain Forand. P355 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. str. str. kolovoza 1996. 342 P330 (Alain Forand. 4382.543/39314 TER Prijevod 4. D318 (Zabilješka sa sastanka brigadira Budimira Pleštine i pukovnika Pettisa.). P381 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. kolovoza 1996.1.). str. 4. str. 12. bilješke za 3.7. 24. P343 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. kolovoza 2009. s dopisima u privitku). 21.). kolovoza 1995. str. T. P400 (Izjava za tisak. str. 23. kolovoza 1996.. do 10. ir P292 (John Hill. 5. 20:30 sati. lipnja 1996. P292 (John Hill.1. 21. str. 33. str. a neki od njih su prikazani ili se na njih upućuje gore u tekstu. 6. 18.2. 24. siječnja 1998. T. str. 4. 07:00 sati.). 9. 340 . 20:30 sati. kolovoza 1995. str. P380 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug.1-3. John Hill.3.). 4098-4099. kolovoza 1995.). 21. P1292 (Osobni dnevnik Stiga Markera Hansena). i 4.25. 13 sati. izjava svjedoka. 4186. 4443-4444. travnja 2011. V. T. 6.1. P344 (Ažurirano izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. str.). 20. str. str.4 Osobe koje su našle utočište u bazi UN-a 1607.2.5. kolovoza 1995. 20. Alain Forand.5.). 4-5. srpnja 1996.1. 1. izjava svjedoka. i 4. 2. 6.1-2. izmeñu 20:00 i 21:00 sat.).). 2. P399 (Videosnimka i transkript razgovora s Alainom Forandom). 3746-3747. 12.3.).2.).). izjava svjedoka. T.). P399 (Video-snimka i transkript razgovora s Alainom Forandom).-7. kolovoza 1995. 15. izjava svjedoka. D333 (Ažurirano izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. 18:00 sati. P399 (Video-snimka i transkript razgovora s Alainom Forandom). izjava svjedoka. izjava svjedoka. 24. str. 08:00 sati. D271 (Dnevnik Johna Hilla.341 Najprije je ušlo 250 ljudi. 4130.). upućen časniku za vezu HV-a. P401 (Izlaganje Alaina Foranda. kolovoza 1995. kolovoza 1995.000 ljudi zateklo se u bazi koja je inače P330 (Alain Forand. P348 (Izvješće UNCRO-a za Sektor Jug. str.). 10. str. 22:00 sata. str.. Alain Forand. ali se taj broj do jutarnjih sati 5. D620 (Dnevno izvješće HRAT-a.). siječnja 1998.6. P366 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. 3873-3874.). P333 (Alain Forand. 3828. listopada 1995.2.25. 3746-3748.).-7.2.14. str. P403 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. str.). P301 (Izvješće vojne policije UNCRO-a.2. str. kolovoza 1995. 20:30 sati. IT-06-90-T 15. T.5. 849 Predmet br.342 Forand je izjavio da je osoblje UNCRO-a kod nekih od njih našlo oružje.). P301 (Izvješće vojne policije UNCRO-a.340 svjedočio je o tome kako se 4. siječnja 2008. 5.). 4. kolovoza 1995. kolovoza 1995. D1696 (Karolj Dondo.3. str. 20:30 sati. Alain Forand. da bi do večeri tamo našlo utočište preko 700 ljudi. D1698 (Dopis S.

str. kolovoza 1995.).353 Prema tom sporazumu. izjava svjedoka. 1044. 4131. 2.-7. srpnja 1996. T. u kojemu su sažeti razgovori s nekim od izbjeglica u bazi UN-a. str. Edward Flynn. već su općenito izjavljivali da su hrvatski vojnici s njima dobro postupali. 13. lipnja 1996. T. 353 D28 (Sporazum Akashi-Šarinić. 26. 24. žena i djece iz skloništa “u centru grada”. 4.345 izjavila je da su 5. 1159-1160. D29 (Akashijev brzojav u vezi s njegovim putovanjem u Knin. srpnja 1996. izjava svjedoka. D346 (Razgovor s Alainom Forandom objavljen u Globusu. velika većina željela je da ih se se privremeno evakuira. 6. 6.352 1608.000 civila. 23.349 izjavio je da su hrvatske snage ograničile njihovo kretanje izvan baze.).).1-2. dok ih se nekolicina željela vratiti kućama.).347 Forand je izjavio da HV nije dopuštao nikome da napusti bazu tijekom nekoliko dana nakon napada. izjava svjedoka. str. Svjedokinja 136. kolovoza 1995. 1291-1292. izjava svjedoka. izjava svjedoka. 346 P2 (Svjedokinja 136. 6.351 Prema izvješću UN-a od 6. veljače 2008. 7.). 3828. 20. kolovoza do sredine rujna 1995. 726. rujna 1997.344 Svjedokinja 136. izjava svjedoka. str.). 4. par. izjava svjedoka. 26. P29 (Dnevno izvješće HRAT-a. kolovoza 1996. V. 24. str. 6. 3-4.). 8.). 8. kolovoza 1995. i da intervenira kod hrvatskih vlasti u vezi s pitanjima ljudskih prava.-27.. 29.). 1312. T. izjava svjedoka. T. 6. str. str. str. P21 (Edward Flynn. 351 P21 (Edward Flynn. T. rujna 1997. 780-782. 2. par.). P29 (Dnevno izvješće HRAT-a. 347 P2 (Svjedokinja 136. oko podneva. uglavnom radi vlastite sigurnosti. 850 Predmet br. P3 (Svjedokinja 136. str. 4. 768. srpnja 1996. prevoditeljica na terenu za UNCIVPOL i UNCRO. IT-06-90-T 15.. uglavnom starijih ljudi. u bazi bilo preko 1. 352 D272 (Izvješće UN-a o razgovorima obavljenim s raseljenim osobama u bazi UN-a u Kninu. Alain Forand. kad to bude primjereno.16. kolovoza 1995. kolovoza 1995. 25. 1. 765.. 29. 4217. T.).). izjava svjedoka. 4.348 Edward Flynn. P331 (Alain Forand. str. Srpkinja. 20. 1160-1162. P401 (Izlaganje Alaina Foranda. izjava svjedoka. par. 1-2. izjava svjedoka. P301 (Izvješće vojne policije UNCRO-a. 11. lipnja 1997. 36. 29. upućen Annanu. str. Edward Flynn. veljače 2008. par. 29. P331 (Alain Forand. kolovoza 1996. 622.). 4. 1198.. kolovoza 1995. 350 P20 (Edward Flynn. 4. Dana 6. kolovoza 1995.1. službenik za ljudska prava u Uredu UNHCHR-a i voña jednog od HRAT-ova u nekadašnjem Sektoru Jug od 7.). Akashi i ostali razgovarali s ljudima u bazi. nitko od desetak ljudi s kojima je obavljen razgovor nije prijavio teške povrede ljudskih prava.-27. str. 345 P2 (Svjedokinja 136.). 641. pa su on. 4-5. par. Hrvatska je potakla sve ranije P330 (Alain Forand.2. 1306.). 1325. str.). 1-2. kolovoza 1995. 12. ožujka 2004. i John Hill.). Yasushi Akashi i Hrvoje Šarinić potpisali su sporazum izmeñu Hrvatske i UNCRO-a. izjava svjedoka. prema kojem se Hrvatska obvezuje da će dopustiti UNCRO-u da prati i izvještava o situaciji u vezi s ljudskim pravima u nekadašnjim sektorima Sjever i Jug. str. 3. lipnja 2007. vojnici HV-a doveli u bazu UN-a grupu prestrašenih civila. 4. kolovoza 1995. 349 P20 (Edward Flynn. 8.).). 6. str. 11. 5-6.346 Svjedokinja 136 izjavila je da je tijekom prva tri dana od početka operacije Oluja. 348 P330 (Alain Forand. Edward Flynn.16. 344 .350 Prema Flynnovim riječima.542/39314 TER Prijevod predviñena za smještaj oko 250. 1270. str. travnja 2011. lipnja 1997. 620.

kolovoza 1995. 5.354 Hrvatska se isto tako obvezala dopustiti UNCRO-u i humanitarnim organizacijama potpun pristup civilnom stanovništvu radi podmirivanja humanitarnih potreba civilnog stanovništva. kolovoza 1995. izjava svjedoka.357 1609. D1941 (Izvješće Tomislava Penića o osumnjičenicima za ratne zločine u bazi UN-a u Kninu. koji se odnose na osobe za koje postoji osnovana sumnja da su počinile ratne zločine. par. kolovoza 1995. na osnovi tog sporazuma. osobe koje nisu na tom popisu trebale su biti obuhvaćene oprostom.). par. 6. kolovoza 2009. T. 6. str. par. 1. rujna 1995. . str. 4. 358 D1935 (Tomislav Penić. 26957-26958. 356 D28 (Sporazum Akashi-Šarinić. 26984-26985. 2. 4-5. par. 26935. 6.). 26933. 3. Hrvatska se obvezala da će dopustiti odlazak onima koji izraze želju da odu.). uz iznimku onih koji su prekršili meñunarodno kazneno pravo. T. godine. tajnik Komisije za pomilovanja RH i pomoćnik ministra pravosuña RH za kazneno pravo u razdoblju na koje se odnosi Optužnica pa do 2000. kolovoza 1995. 26982-26985.000 izbjeglica u bazi UN-a u Kninu. 18. 6. IT-06-90-T 15. 362 Tomislav Penić. par. Hrvatska se obvezala da će dopustiti UNCRO-u i humanitarnim organizacijama da pomognu i koordiniraju takve odlaske.355 UNMO i dijelovi timova UNCRO-a za praćenje ljudskih prava obvezali su se da će odmah početi s nadzorom na svim područjima. ožujka 2005. 357 D28 (Sporazum Akashi-Šarinić.358 izjavio je da je dva ili tri dana nakon osloboñenja Knina razgovarao s ministrom pravosuña Šeparovićem o prisutnosti osumnjičenih za ratne zločine u bazi UN-a u Kninu i o Sporazumu Akashi-Šarinić. 11. objekata i vozila UN-a.). par. D28 (Sporazum Akashi-Šarinić. Hrvatska ovlaštena pritvoriti otprilike 70 osoba osumnjičenih za ratne zločine. u onoj mjeri u kojoj to objektivno budu dopuštali sigurnosni čimbenici.). 15. D1696 (Karolj Dondo. 1-2. 26958-26959.360 Šeparović je Peniću dostavio dokumente hrvatskih sudova. izjava svjedoka.).). 3-12. 1. 19. Tomislav Penić. T. svibnja 2009.363 takoñer je izjavio da je meñu ljudima u bazi UN-a bilo nekih osoba 354 355 D28 (Sporazum Akashi-Šarinić. po mišljenju lokalnih vojnih zapovjednika UNCRO-a nakon konzultacija sa zapovjednicima HV-a. 9. izjava svjedoka.361 Prema Penićevim riječima. osim na onim gdje. 361 Tomislav Penić. sigurnosna situacija ne dopušta takav nadzor. 363 D1695 (Karolj Dondo. Tomislav Penić. 8. dok bi ostale izbjeglice trebale biti puštene. koje se nalaze meñu 1.359 Šeparović ga je informirao da je. 359 Tomislav Penić. časnik HV-a za vezu s UN-om i EZ-om u Sektoru Jug 1995. da mirno ostanu u Hrvatskoj. T. 360 Tomislav Penić. travnja 2011.. str. T. 26959-26961. 2.).541/39314 TER Prijevod stanovnike Republike Hrvatske koji to žele.356 Sporazum nadalje potvrñuje nepovredivost prostorija. Karolj Dondo.362 1610. 851 Predmet br. par.

1. nedatirano). 4220. str. par.). upućen Annanu. D1696 (Karolj Dondo. 21727. 369 Yasushi Akashi. 36. 365 364 852 Predmet br. 21721-21724. na što mu je Čermak zajamčio da će dati slobodu kretanja tim ljudima. srpnja 2009. 21726-21728. 4. 1611. upućen Annanu. specijalni izaslanik glavnog tajnika UN-a za bivšu Jugoslaviju i šef UNPROFOR-a/UNCRO-a od siječnja 1994.).540/39314 TER Prijevod osumnjičenih za ratne zločine i da je Čermak. kolovoza 1995. T. 7. 370 Yasushi Akashi. T.). u ime Hrvatske. i izrazio nadu da će svi ostati u Kninu. par. par. ali isto tako da neće učiniti ništa kako bi spriječio te ljude da odu. 7. 4162.365 Forand se prisjetio da se negdje nakon 7. Yasushi Akashi. par.364 Čermak mu je kazao da je to od njega zatražilo Ministarstvo pravosuña. 18.372 Akashi je nadalje izjavio da je UN pomogao kod odlaska ljudi. par. zatražio od osoblja UN-a da te ljude izdvoje i predaju hrvatskim sudskim organima. slobodama i sigurnosnim pitanjima. 372 Yasushi Akashi. D1667 (Zabilješke Anthonyja Banburyja. Čermak obratio izbjeglicama i da im je rekao da ne napuštaju područje.370 Osim toga. kolovoza 2009. 20.). kolovoza 1995. 366 Alain Forand. D29 (Akashijev brzojav u vezi s njegovim putovanjem u Knin.). kolovoza 2009.373 Na sastanku je Čermak postavio pitanje ostanka vojnih osoba u bazi UN-a i izjavio da bi civilna policija s njima trebala obaviti razgovor u vezi s njihovom eventualnom umiješanošću u D1696 (Karolj Dondo. T. 40. 4206-4207. 367 Alain Forand. 4. nakon što je utvrñenim procedurama potvrñeno da je riječ o dobrovoljnom odlasku.367 Detaljan prikaz dokaza o Čermakovoj angažiranosti u vezi s pitanjem izbjeglica iz baze UN-a daje se dolje u tekstu. 21728. T. sastao s generalom Čermakom. 373 Yasushi Akashi. 35. 21729. T. Čermak je takoñer izjavio da će učiniti sve da pomogne da se ondje poboljšaju uvjeti života. izjava svjedoka. osobno im je garantirao sigurnost u Kninu.. kolovoza 1995. upućen Annanu.366 Forand je izjavio da se Čermak u nekoliko navrata sastao s odborom izbjeglica koji su ostali u bazi UN-a kako bi s njima porazgovarao o smještaju. str. par. kolovoza 1995. do listopada 1995. T.368 u svom je svjedočenju rekao da se prilikom posjeta Kninu 7. 7.). Yasushi Akashi. D29 (Akashijev brzojav u vezi s njegovim putovanjem u Knin. 7. 3436.). 40. D1667 (Zabilješke Anthonyja Banburyja. travnja 2011. nedatirano). nedatirano). T. upućen Annanu. 371 Yasushi Akashi. 4. Akashi je takoñer zatražio jamstva za sigurnost onih koji žele napustiti Knin. str. D1667 (Zabilješke Anthonyja Banburyja. . IT-06-90-T 15. 21621. 4. par. T. kolovoza 1995. kolovoza 1995. Čermak je rekao da je za svakoga sigurno da iziñe iz UN-a u Kninu.371 Prema Branburyjevom bilješkama. 368 D1646 (Yasushi Akashi. izjava svjedoka. izjava svjedoka.369 Prema bilješkama s tog sastanka koje je vodio Akashijev pomoćnik Anthony Banbury. D29 (Akashijev brzojav u vezi s njegovim putovanjem u Knin. 18. D29 (Akashijev brzojav u vezi s njegovim putovanjem u Knin.

381 D619 (Dopis Yasushija Akashija upućen Kofiju Annanu. travnja 2011. P29 (Dnevno izvješće HRAT-a. kolovoza 1995. 4274. 1. T. par. upućen Annanu. D29 (Akashijev brzojav u vezi s njegovim putovanjem u Knin. 37. kolovoza 1995. 13. kolovoza 1995. 26. 377 P331 (Alain Forand. izjava svjedoka. do njegovog najvećeg razmimoilaženja s Čermakom došlo kad je Čermak pokušao iz baze UN-a izvesti čak 76 izbjeglica koje su Hrvati smatrali ratnim zločincima. 5. kolovoza 1995. rujna 1997.).378 Dana 8.379 Čermak je rekao Forandu da želi reći izbjeglicama da se mogu vratiti na područje na kojem su živjeli. nedatirano). Forand je izjavio da je prilikom susreta s Čermakom. kolovoza 1995. Čermak je izjavio da su raseljene osobe dobrodošle da ostanu u Kninu. 7.-27. 07:30 sati. na sastanku s osobljem UN-a i predstavnicima raseljenih osoba. 21730. Alain Forand.383 1614. kolovoza 1995.). D29 (Akashijev brzojav u vezi s njegovim putovanjem u Knin. 853 Predmet br. kolovoza 1995. 9. 37.377 Forand nije htio predati te osobe dok mu se ne podastru dokazi da se radi o ratnim zločincima i dok te dokaze ne prihvati UN. str. kad je Čermak došao u bazu UN-a i susreo se s Forandom. Flynn je izjavio da je 8.). kolovoza 1995. par. on se tom prilikom sastao i s odborom izbjeglica. kolovoza 1995. . D346 (Razgovor s Alainom Forandom objavljen u Globusu. 3-4. str. par. rujna 1997. P359 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. str. str. 378 P331 (Alain Forand. 374 D1667 (Zabilješke Anthonyja Banburyja. str. Prema dokumentarnim dokazima UN-a. 4130. 4130.).).539/39314 TER Prijevod zločine. upućen Annanu. 2. T.376 Forand je izjavio da je osim njegovih pritužbi u vezi sa slobodom kretanja. T. ožujka 2004. barem 25 osoba zatražilo i dobilo zaštitu u bazi UN-a. 20:30 sati. 376 P356 (Izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. Alain Forand. i da su se dogovorili da može. 29. 8. 379 Alain Forand. par. str. ili da se mogu zaputiti svojim domovima i uzeti svoje stvari. izjava svjedoka. 4280. 7. izjava svjedoka. 8. Akashi je pisao Kofiju Annanu da se Čermak sastao s odborom izbjeglica i da je dogovoreno da će “njima” biti dozvoljeno da budu nazočni razgovorima s izbjeglicama koji za cilj imaju otkrivanje ratnih zločinaca meñu njima.374 Kada je Akashi zatražio da UN bude nazočan tijekom cijelog tog postupka.). nedostatkom discipline kod hrvatskih vojnika. 6. izjava svjedoka.). 23. kolovoza 1995.375 1612. 3. siječnja 2008. str. 23. T. nedatirano). 375 Yasushi Akashi. str. T. P333 (Alain Forand. 7. 8. D1667 (Zabilješke Anthonyja Banburyja. te da će hrvatska vlada financirati popravak oštećene imovine. Čermak zatražio da 8. još nekoliko raseljenih osoba je stiglo u bazu. IT-06-90-T 15. 12. Čermak ga je uvjeravao da to neće biti problem.). 2.). veljače 2008. da se mogu vratiti kućama u pratnji vojne policije UN-a. kolovoza 1995. kolovoza 1995.). kao i kršenjem ljudskih prava.. 380 Alain Forand. 8.380 Dana 9. 382 P21 (Edward Flynn.381 1613.). ako su odlučili napustiti Hrvatsku. 4. 25. razgovara s izbjeglicama u bazi UN-a. str.382 Dana 9. 29. kolovoza 1995.

16. koji nisu počinili "ratne zločine” biti "uhapšeni na godinu dana”. Ti ljudi svjedoku nisu izgledali odveć bolesni. P388 (Dopis Ivana Čermaka u vezi s izbjeglicama upućen Alainu Forandu. D1211 Izvješće Husseina Al-Alfija za Sektor Jug UN-a. . kolovoza 1995. u kojoj je bilo oko pedeset muškaraca. izjava svjedoka. 388 P388 (Dopis Ivana Čermaka u vezi s izbjeglicama upućen Alainu Forandu.391 U bazi mu se šest ili sedam osoba predstavilo kao članovi Izbjegličkog vijeća. izjava svjedoka. 2.). str.). preporučio im je da ostanu u bazi prije nego što se vrate kućama. 7.385 U pismu od 8. 391 D1705 (Goran Dodig. osigurati socijalnu pomoć.). Goran Dodig. kolovoza 1995. svibnja 2009. T.). do 5. kolovoza 1995. str. ali budući da je u tom trenutku bilo nemoguće postaviti dovoljno policajaca da ih zaštite. 12. 2. izjava svjedoka.538/39314 TER Prijevod izdavati osobne iskaznice i potvrde o državljanstvu. 8. 384 D1208 (Izvješće Husseina Al-Alfija za Sektor Jug UN-a. pa se rukovao s njima da vidi imaju li visoku temperaturu. str. koji su svi imali izmeñu 20 i 25 godina. str. i organizirao 383 P21 (Edward Flynn.387 Čermak je napisao da će onima koji su odlučili ostati pružiti sve uvjete za normalan život. 14. kolovoza 1995.).). IT-06-90-T 15.). 16.393 Zadržavši se otprilike tri do četiri sata u bazi.-27. str. Sutradan je Dodig organizirao da se doveze kamion pun sanitarnih i medicinskih potrepština. Goran Dodig. svjedok je zaključio da su medicinski i sanitrani uvjeti u njoj loši. 854 Predmet br. Goran Dodig. 392 D1705 (Goran Dodig. str. str. kolovoza 1995. T. 385 D1208 (Izvješće Husseina Al-Alfija za Sektor Jug UN-a. 8. izjava svjedoka. 8. svibnja 2009.) 389 D1705 (Goran Dodig. kolovoza 1995. 22686. 393 D1705 (Goran Dodig. Čermak moli Foranda da mu dostavi popis izbjeglica u bazi UN-a.). Goran Dodig. Dodig se predstavio kao predstavnik hrvatske vlade i rekao im je da je stav hrvatske države takav da im nitko ne smije nauditi. 8.384 Prema dokumentima UN-a. Čermak je nadalje izjavio da će vojnici SVK. kako bi mogao pristupiti rješavanju njihovih problema odnosno izdavati propusnice za sve koji žele napustiti bazu i nastaviti živjeti na području Knina. 3. kolovoza 1995. 7. posjetio bazu UN-a. 16. da bi ustanovio da je nitko od njih nema. 387 P388 (Dopis Ivana Čermaka u vezi s izbjeglicama upućen Alainu Forandu. 390 D1705 (Goran Dodig. 8.). ožujka 1998. T. svibnja 2009. str. 26. 16. 8. T. mirovine. 9. par. kolovoza 1995.). ili im osigurati prijevoz do Bosne i Hercegovine ili Srbije. koji su ležali do struka pokriveni dekama. izjava svjedoka.392 Oni su svjedoku rekli da u bazi ima bolesnih. 16. 4216-4217. 22694-22698. 22628. str. 386 Alain Forand. veljače 2008. izjava svjedoka. 1-2.388 1615. 6. svibnja 2009. P30 (Dnevno izvješće HRAT-a. osigurati im zalihe hrane i zaposlenja. travnja 2011.390 Ispred baze vidio je pripadnike hrvatskih snaga. svibnja 2009. 6. 1-3. kolovoza 1995.389 u svom svjedočenju je izjavio da je oko 7. predstojnik Ureda Vlade RH za meñunacionalne odnose u razdoblju od 6.386 Dodao je da će se svima onima koji nisu počinili nikakve zločine protiv Hrvatske omogućiti da se vrate u Knin.).). pa su ga odveli do jedne zgrade u bazi. travnja 1995.

Srbinom. T.402 Naposljetku je veliki broj Srba iz baze koji nisu željeli ostati u Hrvatskoj organiziranim konvojem 16.396 1616.). 8. 22686. T. . izjava svjedoka. izjava svjedoka. svibnja 2009. 395 855 Predmet br. provodeći tamo u prosjeku od dva do tri i po sata.398 Premda je sastanak trajao izmeñu dva i po i tri sata. 22631-22637. Svjedok je tijekom kolovoza i rujna 1995. T. D1705 (Goran Dodig. svibnja 2009. str. T.395 Takoñer ih je ohrabrio da ostanu u Hrvatskoj. 397 D1705 (Goran Dodig. Dodig je izjavio da je dobio pismo ljudi iz baze kojim mu zahvaljuju na pomoći koju im je pružio u ime hrvatske vlade.). izjava svjedoka. Prema svjedokovim riječima. da se ljudi više nisu plašili. 10. izjava svjedoka. str. svibnja 2009. Čermak je s njima proveo svega nekoliko minuta prije nego što je otišao da se vidi s vojnim zapovjednikom baze. kolovoza 1995. 16. izjava svjedoka. 16. 398 D1705 (Goran Dodig. Svjedok je izjavio da se na tom sastanku razgovaralo o odlasku ljudi iz baze i da im je rečeno da svi mogu odmah napustiti bazu UN-a i vratiti se kućama. povjerenikom hrvatske vlade za grad Knin. 16. sanitetska situacija bila pod kontrolom. 22699-22700. čiji se prikaz daje u poglavlju 6. Goran Dodig. 10. ako tako žele.). izjava svjedoka. Goran Dodig. svibnja 2009.4. Goran Dodig.6.). 396 D1705 (Goran Dodig. 400 D1705 (Goran Dodig.401 Svjedok je izjavio da je nakon njegovog drugog ili trećeg posjeta. kolovoza 1995. svibnja 2009. još nekoliko puta posjetio ljude u bazi. 9. svibnja 2009. da su se sastali s humanitarnim organizacijama i kontaktirali svoje obitelji.394 Ljudi u bazi su pitali je li za njih bolje da napuste bazu skupa ili pojedinačno. 8. 16. svibnja 2009. 9-10. str. 16. rujna 1995. 401 D1705 (Goran Dodig. 403 D1705 (Goran Dodig.). izjava svjedoka. 9. izjava svjedoka. 394 D1705 (Goran Dodig.). 22698-22699.397 Svjedok je izjavio da je video snimka Hrvatske radio-televizije od 9.). str. izjava svjedoka. str. Dana 9. otišao za Srbiju. 16. Goran Dodig. svibnja 2009. Netko je takoñer rekao da se oni koji su radili u nekom poduzeću ili u tvornici trebaju nakon što napuste bazu prvo javiti na radna mjesta kako bi mogli odmah nastaviti raditi.). svibnja 2009. str. 9. 16. 402 D1705 (Goran Dodig. T.537/39314 TER Prijevod da ih netko razdijeli ljudima u bazi.399 Svjedok je izjavio da je jedna žena u uniformi bila u Čermakovoj pratnji u bazi i da je počela ispunjavati propusnice za sve koji su ih zatražili. str. a svjedok je odgovorio da bi najbolje bilo da odu svi zajedno.400 1617.). 10. 399 Goran Dodig. str. 22649-22651.403 Raspravno vijeće je takoñer razmotrilo daljnje relevantno svjedočenje Gorana Dodiga. travnja 2011. IT-06-90-T 15. 16. 16. str. 12. Čermak je objasnio prisutnima da će odmah dobiti propusnice u koje će biti uneseni njihovi osobni podaci i da će te propusnice služiti kao dokumenti za identifikaciju sve dok ne dobiju službene osobne dokumente. 22688. snimka sastanka koji su održali s Izbjegličkim vijećem u bazi. svjedok je posjetio bazu UN-a zajedno s Čermakom i Petrom Pašićem.

par. 11. Edward Flynn. Dana 10. P31 (Dnevno izvješće HRAT-a. 1088-1089.). str.408 Isto tako. par.). kolovoza 1995.-27.). HRAT je izvijestio da je 29 raseljenih osoba. str.404 HRAT je takoñer izvijestio da je Čermak ponovio da će hrvatski organi vlasti pristati da prevezu raseljene osobe da pregledaju svoje kuće. D1210 (Izvješće Husseina Al-Alfija za Sektor Jug UN-a. 1090-1091. D620 (Dnevno izvješće HRAT-a. 1161. par. str. str. 2. 409 P21 (Edward Flynn. s propusnicama za slobodan prolaz dobivenim od hrvatskog Ministarstva obrane. kolovoza 1995. Edward Flynn. nakon čega je u bazi ostalo ukupno 740 raseljenih osoba. 405 P21 (Edward Flynn.). str.). str. 2. izjava svjedoka. str. 26. kako bi odlučili da li žele ostati u Hrvatskoj ili ne. 2. 7. koje je izdao Čermak. 2. str. i P361 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. 26.). Dana 11. izjava svjedoka.). veljače 2008. P21 (Edward Flynn. kolovoza 1995.-27. . kolovoza 1995. 10. 3. 10. kolovoza 1995. T. 20:30 sati.406 1619.). kolovoza 1995.). 10. izjava svjedoka. Edward Flynn. 26. str. kolovoza 1995. par. izjava svjedoka. Flynn je čuo Čermaka kako obećava da će propusnice za slobodan prolaz biti izdane za nekih 20 muškaraca u dobi za vojnu službu koji su željeli da se sa njima odmah obavi razgovor. 20:30 sati. veljače 2008. par. kolovoza 1995. str. 12.405 Isto tako. 12. 10. kolovoza 1995. kolovoza 1995.-27. str. omogućavale osobama iz baze 404 P21 (Edward Flynn. HRAT je izvijestio da je otprilike 60 raseljenih osoba.). napustilo bazu UN-a u Kninu. te zasebno s odborom predstavnika raseljenih osoba.). 10. str. Edward Flynn. veljače 2008.).). izjava svjedoka. kolovoza 1995. kolovoza 1995. te još 45 na drugim lokacijama u sektoru. dana 12. par. 1-2.). 2.). kolovoza 1995. 1-2. D620 (Dnevno izvješće HRAT-a. 26. par.). IT-06-90-T 15. 10. i D1209 (Izvješće Husseina Al-Alfija za Sektor Jug UN-a. kolovoza 1995.). 9. 1201. 8. 3. 7. HRAT je nadalje izvijestio da je Čermak rekao da će Hrvatska pomoći da se isprate oni koji žele otići u Bosnu i Hercegovinu i SRJ. kolovoza 1995. uglavnom Hrvata i muškaraca koji nisu bili vojno sposobni. P41 (Dnevno izvješće HRAT-a.-27.-27.). izjava svjedoka. kolovoza 1995. 26. P30 (Dnevno izvješće HRAT-a. P21 (Edward Flynn. izjava svjedoka. 2-3. 856 Predmet br. T. veljače 2008. napustilo bazu UN-a s propusnicama za slobodan prolaz dobivenim od Ministarstva obrane. 10. 2-3. 10. HRAT je izvijestio da su bazu UN-a napustile 53 osobe. 4.). travnja 2011. P32 (Dnevno izvješće HRAT-a. 1-2. HRAT je izvijestio da su se Čermak i pomoćnik ministra Republike Hrvatske za manjine Dodig sastali sa predstavnicima UN-a. i da su se sporazumjeli da će s raseljenim muškarcima u dobi za vojnu službu biti obavljen razgovor u bazi UN-a. 8. 8. 408 P21 (Edward Flynn. 2. veljače 2008. 4.-27. izjava svjedoka. P31 (Dnevno izvješće HRAT-a. P31 (Dnevno izvješće HRAT-a. T. veljače 2008. 12.). i da su pristigle još četiri osobe. 26. 1161. 10. 11. V. D121 Izvješće Husseina Al-Alfija za Sektor Jug UN-a. P32 (Dnevno izvješće HRAT-a. kolovoza 1995.). P361 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. P30 (Dnevno izvješće HRAT-a.536/39314 TER Prijevod 1618.). i izvijestio je da su kasnije tog popodneva hrvatski vojnici došli u bazu UN-a s propusnicama koje su muškarcima omogućavale momentalni odlazak iz baze.).-27.-27.409 Flynn je izjavio da su propusnice za slobodan prolaz. 9. veljače 2008. 9. 9. kolovoza 1995. 9. 26. kolovoza 1995.407 Dana 12. str. kolovoza 1995. V. 407 P21 (Edward Flynn. 406 P21 (Edward Flynn. str. T. veljače 2008. 2. par. str. 26.

15. kolovoza 1995. 15. 18. Dana 12.). IT-06-90-T 15. kolovoza 1995. P33 (Dnevno izvješće HRAT-a. Edward Flynn.1. par. 857 Predmet br. 1371-1372.418 Čermak je izjavio da će hrvatski organi vlasti zatražiti da im se nekolicina raseljenih osoba iz baze UN-a preda. kolovoza 1995. kolovoza 1995. kolovoza 1995. str. tražeći ponovno popis osoba iz baze UN-a koje su izrazile želju da napuste Hrvatsku. kolovoza 1995. travnja 2011.417 Čermak je zamolio za popis raseljenih osoba iz baze UN-a u Kninu koje su donijele konačnu odluku da napuste Hrvatsku. koji je odobrio prebacivanje 55 raseljenih osoba tog istog popodneva pod pratnjom hrvatske policije.415 U poslijepodnevnim satima 18. izjava svjedoka. Al-Alfija o sastancima s hrvatskim dužnosnicima. Flynn. kolovoza 1995.).). kolovoza 1995. 417 P20 (Edward Flynn. str. str. 14. izbjeglica bilo i u bazama UNCRO-a izvan Knina. veljače 2008. dok su ostali ponovno izrazili stav da se istrage imaju izvršiti unutar baze UN-a. 1092. 24. 419 D56 (Izvješće H. Čermak je tom pitanju pristupio kao da potpada pod njegovo područje odgovornosti.). 20:30 sati. 18. 1200-1201. str. Forand je izjavio da je osim u bazi UN-a..-27.22. str. sve dok Čermak nije 15. 25. 414 P988 (Izvješće IHF-a o misiji prikupljanja informacija u Krajini. Al-Alfija o sastancima s hrvatskim dužnosnicima. str. 18. a drugi sudionici sastanka obećali su da će ga dobiti još iste večeri.412 Dana 15. str. s lokacija bataljuna UNCRO-a u bazu UN-a u Kninu. 4130. 413 D301 (Zahvalnica. 410 . 4.535/39314 TER Prijevod UN-a da je napuste. Branko Pupavac je u ime izbjeglica iz baze UN-a izdao zahvalnicu Čermaku zbog pružene pomoći.). T. 3.).3. kolovoza 1995.). 4271.416 Prema Flynnovim riječima. kolovoza 1995. 415 Alain Forand.). 416 D56 (Izvješće H. Forand se sastao s Čermakom.). Al-Alfi. izjava svjedoka. P401 (Izlaganje Alaina Foranda.).).414 1622. Al-Alfija o sastancima s hrvatskim dužnosnicima.33-34.410 1620. str. Tymchuk i Alun Roberts sastali su se s Čermakom. lipnja 1996. 3. kolovoza 1995. nakon čega bi stožer UNPF-a i hrvatska Vlada razmotrili pojedinačne slučajeve. 8.411 Dana 14. 26. str.3. par. Prema izvješću IHF-a od 25. pomoćnica P21 (Edward Flynn. kolovoza 1995. 1089-1090. 2. str. kolovoza 1995.419 Vesna Škare-Ožbolt. 600 osoba od otprilike njih 720 iz baze UN-a u Kninu izjavilo je da žele otići u Srbiju ili u neku drugu zemlju jer strahuju da ih hrvatska vojska i policija neće zaštititi i da će im netko nauditi.413 1621.10. 29. Čermak je pisao Forandu. kolovoza 1995. zapovijedio da one više nisu potrebne. 411 P364 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. lipnja 1997. 10. 418 D56 (Izvješće H. kolovoza 1995. T. koji ga je zamolio za popis izbjeglica koji žele otići iz Hrvatske. u kojem se detaljno opisuje misija IHF-a od 17. 12. kako bi se obavile istrage. P31 (Dnevno izvješće HRAT-a. do 19. 3. 412 D1106 (Razni dopisi Ivana Čermaka upućeni Alainu Forandu). kolovoza 1995.2.3.

3. str. 77-79. kolovoza 1995. 1-5.). D312 (Popis osoba protiv kojih su hrvatski organi podnijeli kaznene prijave za djela protiv Hrvatske.). 21. 19.). str.). Al-Alfi je poslao Čermaku popis s imenima 687 ljudi u bazi. 86-87. 20:30 sati. V. ožujka 2000. i P1098 (Maria Teresa Mauro. 858 Predmet br. P1098 (Maria Teresa Mauro.). 4132. izjava svjedoka. D311 (Dopis Ivana Čermaka u vezi s izbjeglicama upućen Alainu Forandu.19. str. T. kolovoza 1995. izjava svjedoka.427 Obećao je da će obznaniti razloge zbog kojih te osobe moraju biti predane. str. P1160 (Hussein Al-Alfi. 21.). 18. izjava svjedoka. 21. 21. Čermak se sastao s AlAlfijem i Forandom. kolovoza 1995.). P403 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug.). D621 (Al-Alfijev dopis upućen Čermaku. 20:30 sati. P388 (Dopis Ivana Čermaka upućen Alainu Forandu. kolovoza 1995. V. T. P45 (Dnevno izvješće HRAT-a. 16:55 sati. 10-11.). P401 (Izlaganje Alaina Foranda. siječnja 1995. s popisom izbjeglica u bazi UN-a koje žele napustiti Hrvatsku u privitku. 427 Alain Forand.). str. kolovoza 1996. 420 . kolovoza 1995. str. kolovoza 1995.). 19.). 34. 21. 3. ali da i dalje kontaktira Zagreb kako bi se popis skratio. kolovoza 1995. 4279. 21. siječnja 1998. 3. 24. 5. str. D1472 (Odluka o imenovanju Vesne Škare-Ožbolt pomoćnicom predstojnika Ureda predsjednika Republike.534/39314 TER Prijevod predstojnika Ureda predsjednika RH od siječnja 1995. 30. i P292 (John Hill. 52. str.). ožujka 2000. T. P369 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. str. 3.2.426 Čermak je rekao da ima popis s imenima 74 izbjeglice iz baze UN-a za koje se sumnja da su počinili ratne zločine. 425 Alain Forand.423 Dana 19. str. str. T. tražeći njegov pristanak za njihov odlazak. 4277. 4. str. kolovoza 1995. 18110-18111. 5. T. budući da je ono raspolagalo imenima onih koji su bili osumnjičeni kao počinitelji zločina.). kolovoza 1995.). 1. str. T. kolovoza 1995.422 Istoga dana. kolovoza 1995. IT-06-90-T 15.420 izjavila je da je Čermak vjerojatno djelovao na zahtjev Ministarstva pravosuña.421 1623. 2. 4131.425 Kasnije toga dana. 2. Na sastanku održanom 18. str. 4. koji su željeli napustiti Hrvatsku (zato jer se nisu osjećali sigurnima). kolovoza 1995. 3. 21. 21. 21. 21. kolovoza 1995. one koji su željeli ostati pod zaštitom UN-a. str. 2-3.). P45 (Dnevno izvješće HRAT-a. 8. 4272. 21. str. str.). 3. travnja 2011. P45 (Dnevno izvješće HRAT-a. kolovoza 1995. D622 (Izvješće Odjela za civilne poslove UN-a. str. P123 (Dnevno izvješće o situaciji UNMO-a za Sektor Jug. i P1098 (Maria Teresa Mauro. 1-17. 426 P403 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. D622 (Izvješće Odjela za civilne poslove UN-a. 20. kao i Vesna Škare-Ožbolt. 16:55 sati. tj. 423 P330 (Alain Forand.424 Dana 21. izjava svjedoka. 424 Alain Forand. 20:30 sati. Tymchuk se složio s Čermakom da se izbjeglicama pruži opcija da odu u Knin pod zaštitom UN-a ili da se vrate svojim kućama. lipnja 1996. ožujka 1998.). kolovoza 1995. V. 421 Vesna Škare-Ožbolt. kolovoza 1995.). 20:30 sati. P403 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. P372 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug.). 1-2. izjava svjedoka. 18039. 422 Alain Forand.). ožujka 2000. 4. 3. 19:00 sati. izjava svjedoka. str. kolovoza 1995. u kojem mu zahvaljuje na pruženoj pomoći dan ranije prilikom izbjeglica iz kampova UN-a pod pratnjom u bazu UN-a u Kninu. 20:30 sati. str. 4273. pa su raspravljali o odlasku izbjeglica iz baze UN-a.).). UNCRO i HV su zajedničkim snagama preselili s lokacija postrojbi u Knin 51 izbjeglicu. Forand je poslao pismo Čermaku. kolovoza 1995.

859 Predmet br. 3. 2. 23. UNHCR-a i MOCK-a planirali su odlazak izbjeglica iz baze UN-a za 26.436 Raspravljali su o izbjeglicama. 21.).428 Dodao je da. 431 D622 (Izvješće Odjela za civilne poslove UN-a. 3. izjava svjedoka. a Čermak je Forandu dao popis s imenima 62 osobe čiju predaju hrvatske 428 P403 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug.434 Dana 23. str. 24. str. 21.). T.). 430 Alain Forand. 3. 2. 22:30 sati. str. kolovoza 1995. 20:30 sati. 1-3. kolovoza 1995.432 Prema telegramu koji je Akashi uputio Annanu 21. Čermak je pristao da nakon što se jednom popis osoba traženih za ratne zločine preda UNCRO-u. osim onih koje hrvatska vlada na osnovu dokumentarnih dokaza identificira kao osumnjičene za ratne zločine. str. 21. str. str. str. na kojem se navode 62 osobe meñu izbjeglicama u bazi UN-a protiv kojih su hrvatski organi vlasti podigli kaznene prijave za zločine počinjene protiv Hrvatske. i D151 (Sažetak sastanka s Ivanom Čermakom.). 4. Forand i Al-Alfi sastali su se s Čermakom u Čermakovom uredu. kolovoza 1995. str. D622 (Izvješće Odjela za civilne poslove UN-a. kolovoza 1995.). kolovoza 1995. 1-2. kolovoza 1995. 21. 21. D626 (Poziv za sastanak koji je Ivan Čermak uputio Forandu.). 21. str.). kolovoza 1995. 2.429 Čermak je isključio mogućnost obavljanja razgovora s osumnjičenim ratnim zločincima meñu izbjeglicama u bazi UNa. kolovoza 1995. 436 P374 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. kolovoza 1995. kao i dozvolu da preostale izbjeglice napuste bazu UN-a odmah po primitku traženih dokaza.533/39314 TER Prijevod optužbe protiv njih. str. izjava svjedoka. 20:30 sati. str. 24.). 1. 434 D624 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. str.). i P1098 (Maria Teresa Mauro. 20:30 sati. 432 D622 (Izvješće Odjela za civilne poslove UN-a. 433 D314 (Akashijev brzojav upućen Annanu. D625 (Dopis Ivana Čermaka upućen Alainu Forandu. V. 25. 4. ožujka 2000. 21. i P1098 (Maria Teresa Mauro.430 Prema izvješću Odjela za civilne poslove UN-a.).). kolovoza 1995. ostale izbjeglice mogu bez postavljanja dodatnih uvjeta napustiti Hrvatsku. 429 P403 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. Forand i Čermak su se usmeno sporazumjeli da svi koji žele otići u SRJ mogu napustiti bazu UN-a 26. 3. kolovoza 1995. travnja 2011. a da će oni biti ispitani u bazi UN-a. kolovoza 1995. 21. 03:00 sata. 21. kolovoza 1995. 20:30 sati. 2. 435 D313 (Ažurirano izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. kolovoza 1995. kolovoza 1995.435 Dana 24. . te osobe trebaju biti predane hrvatskim organima vlasti.433 1624. V.). kolovoza 1995. D623 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. 16:55 sati. 2. 4275. 1. 24.). 3. 16:12 sati. 2. 20:30 sati.). kolovoza 1995. kolovoza 1995. kolovoza 1995. zahtijevajući dokaze za te optužbe. str. 21. 20:30 sati. 2. 24. Dana 22.). kolovoza 1995. 16:55 sati. str. kolovoza 1995. V.). kolovoza 1995. 1-2.). 20:30 sati. 16:55 sati. 2. str.431 Čermak je prihvatio da osigura pratnju hrvatske strane prilikom prolaska kroz Hrvatsku do granice sa Srbijom. IT-06-90-T 15.). ožujka 2000. predstavnici UNCRO-a. P45 (Dnevno izvješće HRAT-a. str. str.). D623 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. 3. nakon što se dostavi popis UNCRO-u.). 21. osoblje UNCRO-a odbilo je od časnika za vezu HV-a primiti Čermakov popis upućen Forandu. P403 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. 21. str. kolovoza 1995. u 13:30 sati. str. D623 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. kolovoza 1995. P45 (Dnevno izvješće HRAT-a. 3.

). tražeći od njega dozvolu za taj odlazak. U danima prije 27. izjava svjedoka. T.).437 Isto tako. 860 Predmet br. . 7-9. Čermak je napisao pismo Forandu. kao i garanciju da će ostali moći slobodno otići. 27. i D151 (Sažetak sastanka s Ivanom Čermakom. kolovoza 1995. T. 26. prilažući popis s imenima osoba pod zaštitom UN-a. HRAT je izvijestio 437 P374 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. u kojem navodi da Hrvatska neće dozvoliti nikome da se ijedna osoba izmjesti iz baze UN-a sve dok 62 pojedinca optužena za ratne zločine protiv Hrvatske ne budu predana hrvatskoj policiji. 22. 24. 25. 1-3. 3. 12000. koje su željele napustiti Hrvatsku. Šarinić je obavijestio Akashija da hrvatske vlasti neće dozvoliti obavljanje razgovora sa osumnjičenima u prostorijama baze UN-a.-27.441 1626.). str.443 Dodao je da je zatražio popis konkretnih optužbi protiv osoba u bazi UN-a za koje Hrvatska želi da budu predani. ožujka 2004. P1160 (Hussein Al-Alfi. 1. kolovoza 1995. 12075-12076. str. izjava svjedoka. veljače 2008. 24. 4. kolovoza 1995. kolovoza 1995. 438 D628 (Dopis Ivana Čermaka upućen Alainu Forandu. 1. 1080. 2-3. kao što je opisano u izvješću HRAT-a za razdoblje od 24. str. str.). 442 D314 (Akashijev brzojav upućen Annanu. 5. Maria Teresa Mauro. do 27. V. stacionirana u Kninu od ožujka do prosinca 1995. 24. 1. te da neće dozvoliti nikome od raseljenih osoba da napusti bazu UN-a sve dok se 65 osumnjičenika ne preda hrvatskim organima vlasti. par. 3. 1. izjava svjedoka. dana 24. 1. 24. Al-Alfi je pisao Čermaku. izjava svjedoka. par. 6. str. Flynn je razgovarao s nekim raseljenim osobama u bazi UN-a.438 Takoñer. 79. službenica UN-a za civilne poslove i članica HRAT-a u nekadašnjem Sektoru Jug. kolovoza 1995.). 11-12.). kolovoza 1995. kolovoza 1995. 441 P1098 (Maria Teresa Mauro. kolovoza 1995. veljače 2008. 439 D627 (Dopis Husseina Al-Alfija upućen Ivanu Čermaku. 24. 3.).-27.). P1164 (Izvješće Husseina Al-Alfija za Sektor Jug UN-a. P1099 (Maria Teresa Mauro. str. str.).)str. kolovoza 1995. 24. 445 P21 (Edward Flynn. i 27. stariji stanovnici izoliranih zaselaka svakodnevno pristizali u bazu UN-a.442 Dana 27. ožujka 1998.445 Dana 28. 2-3. 12. kolovoza 1995. str. 1-2. str. 20:30 sati. 52.). IT-06-90-T 15.444 1627. 440 P1098 (Maria Teresa Mauro.439 1625. P27 (Zbirno dnevno izvješće HRAT-a. kolovoza 1995. 27. izjava svjedoka.440 potvrdila je da su negdje izmeñu 24. str. 11998. kolovoza 1995. rujna 1995. 8. kolovoza 1995. 443 D629 (Dopis Alaina Foranda upućen Ivanu Čermaku. 12024. Maria Teresa Mauro.). kolovoza 1995. Forand je pisao Čermaku da njihovi nadreñeni nisu uspjeli pronaći rješenje za pitanje odlaska izbjeglica iz baze UN-a u Kninu. str.). kolovoza 1995. ožujka 2000.532/39314 TER Prijevod vlasti traže prije negoli dopuste drugima da napuste Hrvatsku. koje su mu rekle da su im kuće uništene i da ih je strah da će im netko nauditi ako se vrate u svoja sela.). 16:12 sati. Dana 25. Edward Flynn. travnja 2011. 444 D346 (Razgovor s Alainom Forandom objavljen u Globusu. ožujka 2000. kolovoza 1995. 5. D629 (Dopis Alaina Foranda upućen Ivanu Čermaku.).

str. 446 .-27. izvijestio je da su u bazi UN-a svi.447 Balfour je 28. 9-10. kolovoza 1995. 2. lipnja 1997. 1338. kolovoza 1995.). jer je takvo nešto mogao učiniti samo sud. P21 (Edward Flynn. 29. IT-06-90-T 15. T.). da pogoršani vremenski uvjeti predstavljaju problem. kolovoza 1995.453 Dana 30. 34. izjava svjedoka.). mogu prebaciti u kninsku školu. str. da su higijenski i sanitarni uvjeti rudimentarni. 12-13. koje je Forand odbio predati sve dok ne dobije dokaze. 20:30 sati. 5. kolovoza 1995. 30. kolovoza 1995. Al-Alfi je pisao P20 (Edward Flynn.). sve veći broj starijih ljudi pristizao je u bazu UN-a raspitujući se za sklonište i prijevoz do Srbije. 26. protiv kojih su podnesene kaznene prijave zajedno s kratkim opisima tko su oni i/ili što su učinili.455 Dana 31. par. P48 (Dnevno izvješće HRAT-a. kolovoza 1995.6. 449 P377 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug.). 20:30 sati. travnja 2011. 1-2. str. 3. P401 (Izlaganje Alaina Foranda. 1-3. 20:30 sati. 29.). 3. te da postoji sve veća bojazan da bi se mogle pojaviti zarazne bolesti.). 29. 28. 861 Predmet br. str.). kolovoza 1995.452 U izvješću se nadalje navodi da je Čermak obavijestio HRAT da neutvrñeni broj osoba iz Šibenika želi da ih se preveze u SRJ. 1. dostavljajući mu popis s imenima 62 osobe iz baze UN-a u Kninu.446 1628. kolovoza 1995.).). jer su meñu njima tražili 65 osoba optuženih za ratne zločine. 11. 447 D1273 (Dnevno izvješće PMEZ-a Knin. 26. 451 P330 (Alain Forand. 3. sa visokopozicioniranim pripadnicima SVK. 20. 14. bili smještani po zgradama.). ili možda povezani. 448 P377 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. 11. str. kolovoza 1996. 20:30 sati. veljače 2008. str. izjava svjedoka. izjava svjedoka.). str. P399 (Video-snimka i transkript razgovora s Alainom Forandom). 1366. kolovoza 1995. 29. str. str.531/39314 TER Prijevod da je postigao dogovor s “gradonačelnikom Knina” da se sva neudomljena raseljena lica koja ubuduće budu dolazila u bazu UN-a u Kninu. lipnja 1997. 28. kolovoza 1995. kao i još jednu osobu za koju se navodi samo datum roñenja i ime. kolovoza 1995. 1. 454 D632 (Dopis Ante Zečića upućen Ivanu Čermaku. kolovoza 1995. kolovoza 1995. str. 1244-1245. meñutim UN nije mogao uzeti više ljudi. kolovoza 1995. lipnja 1996. T. koji su bili na raspolaganju. P377 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. Edward Flynn.448 Nadalje.449 Balfour je isto tako izvijestio da sve izbjeglice u bazi UN-a spavaju na madracima i da kreveta dostaje samo za otprilike 60 bolničkih pacijenata.454 Popis uključuje više osoba za koje je napomenuto tek da su povezani. V. 450 P376 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. 1-14. str. Edward Flynn.). str.451 Prema izvješću HRAT-a iz Knina od 29. 453 D631 (Dnevno izvješće HRAT-a. str. str.450 Forand je izjavio da hrvatske snage nisu dozvoljavale izbjeglicama da idu za Srbiju. 28. str. pomoćnik zapovjednika SIS-a Ante Zečić pisao je Čermaku.). izuzev 162 ljudi smještenih u šatorima. Čermak je toga dana izjavio da ne može dostaviti UN-u konkretne navode optužbi protiv 62 osumnjičenika. 455 D632 (Dopis Ante Zečića upućen Ivanu Čermaku. 30.). 4. kolovoza 1995. 28. 3. i P20 (Edward Flynn. 28. 24. 452 D631 (Dnevno izvješće HRAT-a. 1. prognanici smješteni u nedovršenim kućama bez krova i šatorima u Kninu. Prema izvješću PMEZ-a od 28. izvijestio da su osim u bazi UN-a. izjava svjedoka. 27.

str. Vesna Škare-Ožbolt je u svom svjedočenju rekla da su neki od Srba odmah odlučili ostati. rujna 1995. Vesna Škare-Ožbolt. 459 Vesna Škare-Ožbolt. kako bi mogli odmah otići za SRJ.456 1629. T. 21 pri jedinici UNCRO-a u Korenici i 13 osoba u kninskoj bolnici. 1-2. s ciljem uvjeravanja Srba da ostanu (poglavito obitelji čiji su muški članovi trebali biti izvedeni pred hrvatske sudove).). 461 D1479 (Dopis Juliana Hartsona upućen Vesni Škare-Ožbolt. Prema njenim riječima. dok su ostali izjavili da neće ni pod kojim uvjetima ostati. koje su željele napustiti Hrvatsku. u kojem upućuje na njihov razgovor prethodnog dana i preporučuje nekoliko točaka kao osnovu za sporazum o raseljenim osobama iz baze UN-a u Kninu. IT-06-90-T 15.). na Akashijev zahtjev otišla u bazu UN-a u Sektoru Jug kako bi razriješila situaciju koja je tamo iskrsnula. Harston je predložio da se svi koji se ne navode na popisu s imenima 62 osobe odmah puste. UN će biti pripravan predati te osobe hrvatskim vlastima pod pretpostavkom da postoji adekvatna osnova za optužbe i jamstvo da će se sa svima koji se predaju u nadležost Hrvatske postupati u skladu s meñunarodno prihvaćenim standardima. Vesna Škare-Ožbolt je izjavila da je u rujnu 1995. Nakon toga. T. osobama u bazi UN-a je u tu svrhu dao obrasce. te da će oni kojima bude suñeno pred sudovima dobiti potrebnu pravnu pomoć. 18078. u skladu s dogovorom izmeñu nje.459 Ona je nadalje rekla da su tijekom vremena koje je provela u bazi UN-a. krajinski Srbi potpisali dokumente u kojima izjavljuju da dobrovoljno napuštaju Hrvatsku. odnosno hrvatskih sudova. T. rujna 1995. zato što se nekoliko stotina Srba po njenim riječima zabarikadiralo unutra kako bi izbjegli kazneno procesuiranje od strane Ministarstva pravosuña. . Šarinića i Akashija. 2. travnja 2011.458 U bazi je Srbima rekla da će im sigurnost biti apsolutno zajamčena vrate li se kući. dostavljajući mu popis s imenima 757 osoba u bazi UN-a u Kninu. 460 Vesna Škare-Ožbolt. budući da je 456 457 D633 (Dopis Husseina Al-Alfija upućen Ivanu Čermaku. 1-2.457 Vesna Škare-Ožbolt izjavila je da je otišla u bazu UN-a (u pratnji pomoćnika ministra pravosuña). Vesna Škare-Ožbolt dobila je dopis Juliana Harstona iz Ureda specijalnog predstavnika glavnog tajnika za bivšu Jugoslaviju. ali da je. 18076. 862 Predmet br.460 1630. Harston je pozvao hrvatske organe vlasti da sve dokaze koji su im na raspolaganju u vezi s optužbama protiv 62 osobe navedene na popisu daju na uvid UN-u. str. 31. Dana 2. T. 458 Vesna Škare-Ožbolt. I naposljetku. 18084. U suštini. 18079.461 Svjedokinja je izjavila da je rekla Harstonu da će se Hrvatska apsolutno pridržavati svih odredbi meñunarodnog prava.530/39314 TER Prijevod Čermaku. kolovoza 1995.

Al-Alfi se potužio da je procedura za dobivanje dokumenata za one koji ostaju preduga i da ih odvraća od pokretanja postupka.529/39314 TER Prijevod Harston tek stigao i da nije bio upoznat s predmetom za koji je zadužen.-8. Al-Alfi. rujna 1995. . 18119.465 Dana 7.464 1632.-27. 30. veljače 2008. Tomaš je ponovio službeni stav da je uvjet za odlazak izbjeglica predaja 62 osumnjičenika za ratne zločine. rujna 1995. rujna 1995. 8. rujna 1995. 1-2.). predstojnikom hrvatskog ureda za UN i PMEZ.463 Oni su prebačeni u školu u Kninu. P50 (Dnevno izvješće HRAT-a. P38 (Tjedno izvješće Husseina Al-Alfija.1. 16:30 sati. 30. postojala stanovita nervoza kako na hrvatskoj strani kao i u Akashijevom uredu. V.). madraca i hrane. izjava svjedoka. rujna 1995. i da će on učiniti sve što je u njegovoj moći da se postupak ubrza.).462 1631. 465 D635 (Izvješće Husseina Al-Alfija. u podne.). navodeći da je to najmanji mogući broj na koji će mu Zagreb dozvoliti da pristane i da je predsjednik Tuñman odobrio sporazum o predaji. budući da su hrvatski organi inzistiraju na tome da bi oni trebali dostaviti sudski Vesna Škare-Ožbolt. pa je Čermak obećao da će mu vrlo brzo dati upute o tome kako pribaviti dokumente. str. šest starijih osoba došlo u bazu UN-a da se skloni i zatraži prijevoz za Srbiju. str. 26. te da će se on potruditi da se stvar ubrza.). a da bi ostali izbjeglice. str. Akashi je napisao da su pregovori o sudbini 750 izbjeglica u bazi UN-a došli do mrtve točke. 464 P21 (Edward Flynn. 6.). mogli biti pušteni.468 Dana 8. za koju je Flynn potvrdio da se u njoj nalazilo 110 raseljenih osoba koje nisu imale dovoljne zalihe higijenskih potrepština. Čermak je rekao da će prihvatiti one koji žele ostati u Hrvatskoj. str. 2. 3. 8.). str. P1164 (Izvješće Husseina Al-Alfija za Sektor Jug UN-a. i P1164 (Izvješće Husseina Al-Alfija za Sektor Jug UN-a. 1289. 466 D618 (Zapisnik sa sastanka Ivana Čermaka.).466 Čermak je rekao da su ljudi izvan baze koji žele napustiti Hrvatsku u rukama Ureda za izbjeglice i Ureda za socijalnu skrb. str. rujna 1995. P21 (Edward Flynn. rujna 1995.467 Al-Alfi je i svom svjedočenju izjavio da se Čermak kasnije vratio s popisom na kojem je bilo 38 ili 39 imena. rujna 1995.-27. Dana 6. i da očekuje da bi se popis osumnjičenih za ratne zločine meñu izbjeglicama mogao skratiti na 35 osoba. 467 D618 (Zapisnik sa sastanka Ivana Čermaka. Forand. travnja 2011. V. 3. i drugi sastali su se s Čermakom. par. gdje je s Tuñmanom i Šarinićem raspravljao o problemima u vezi s izbjeglicama u bazi UN-a.2. nakon što se preda tih 35. Foranda i drugih održanog 7. i Edward Flynn. 5. 2-3. za koje bi on mogao pojedinačno staviti na raspolaganje kaznene prijave i uhidbene naloge. 3. 463 462 863 Predmet br. veljače 2008. str. 26. HRAT je izvijestio da je 5. 2. rujna 1995. 5. rujna 1995. izjava svjedoka. Al-Alfi i ostali sastali su se u vezi s izbjeglicama u bazi UN-a s Tomašom. rujna 1995. IT-06-90-T 15. T. par. str.).). rujna 1995. T. P50 (Dnevno izvješće HRAT-a. Foranda i drugih održanog 7. koji ih je obavijestio da je bio u Zagrebu.

str. 2-3.). 34-35. Sektor Jug. D641 (Dopis Yasushija Akashija upućen u sjedište UN-a u New Yorku.).). 8. str. str. str. u 14:00 sati. D636 (Dopis Yasushija Akashija upućen u sjedište UN-a u New Yorku. 18. str. 11. P387 (Dnevno izvješće o situaciji UNCRO-a za Sektor Jug. koliko je on shvatio. Alain Forand. 470 D636 (Dopis Yasushija Akashija upućen u sjedište UN-a u New Yorku.11.). nakon što su hrvatske snage podastrle odgovarajuće informacije UN-u.471 Dana 11.1-2. koji će zatim biti predani hrvatskim vlastima. 29. rujna 1995. a za koje se sumnja da su počinili teško kazneno djelo. izjava svjedoka. izjava svjedoka. 472 D638 (Dopis Vesne Škare-Ožbolt upućen Julianu Harstonu. rujna 1995. 4133. gospodin Harston iz Ureda specijalnog predstavnika glavnog tajnika za bivšu Jugoslaviju. str. 3. 4133. skupa sa sad već oko 500 izbjeglica iz kninske srednje škole i okolnih područja. rujna 1995. hrvatski organi vlasti uskoro UNCRO-u. 473 D639 (Dopis Juliana Harstona upućen Vesni Škare-Ožbolt. predstavnici UN-a sastali su se u Kninu s Čermakom i pomoćnikom ministra pravosuña Republike Hrvatske. 12. uz iznimku 34 okrivljenika. str.1-3. 4278. rujna 1995. dok UN odbija predati bilo koga ako hrvatske vlasti ne dostave odluku o provoñenju istrage i popratni dokazni materijal. rujna 1995. T. otići za SRJ. listopada 1995.528/39314 TER Prijevod nalog za pojavljivanje pred istražnim sucem. ožujka 2004. 475 Alain Forand. pisao je Uredu predsjednika Tuñmana da će slijedom sastanka Akashija i Šarinića.). D642 (Dopis MOCK-a u vezi sa 38 osoba koje 469 468 864 Predmet br.). P401 (Izlaganje Alaina Foranda.).473 1633. rujna 1995. 13. 57. Leslie i Blahna sastali su se s Čermakom i potvrdili dan ranije postignuti sporazum da će izbjeglice iz baze UN-a.475 1634. . travnja 2011. 476 P330 (Alain Forand. rujna 1995.). 5. rujna 1995. nakon čega je UN 16.).). 1-3. str. IT-06-90-T 15. P400 (Izjava za tisak.). 8. 20. 13873-13874. str. 14. rujna 1995. 4131. rujna 1995. rujna 1995. Dana 13. str. rujna 1995. 78-79. 1-3. D638 (Dopis Vesne Škare-Ožbolt upućen Julianu Harstonu. 16. Harston je odgovorio tražeći potvrdu da će hrvatski organi vlasti iznijeti koje su osnove za sumnju za svakog od 35 muškaraca. str. čiji su popis predali hrvatski predstavnici. T. izjava svjedoka. i da će obavijestiti te ljude o razlozima njihovog pritvaranja. D346 (Razgovor s Alainom Forandom objavljen u Globusu. D315 (Izvješće Andrewa Lesliea o kretanju interno raseljenih osoba iz Krajine. str. 1. str. rujna 1995. rujna 1995.). Vesna Škare-Ožbolt je odgovorila navodeći da prema hrvatskom zakonu takve prijave nije moguće dostavljati. kako bi razgovarali o predaji 34 osobe iz baze UN-a. Forand je izjavio da je. dostaviti odluku o provoñenju istrage protiv 35 izbjeglica iz baze UN-a. lipnja 1996. rujna 1995. rujna 1995. ožujka 1998.).474 U podne 14.1-2. rujna 1995. 4099-4101. odnosno 17. 1.184 izbjeglica u 27 autobusa prebacio za Srbiju. 5-7. 14. 22.469 Sutradan se Akashi sastao sa Šarinićem kako bi raspravio o tom pitanju. 471 D637 (Dopis Juliana Harstona upućen Uredu predsjednika Franje Tuñmana. D316 (Dopis pukovnika Karela Blahne upućen hrvatskom ministru obrane). rujna 1997. 11.470 Dana 9. 3. str. 9.472 Dana 12. P331 (Alain Forand. kojima podupiru svoje optužbe iznesene protiv 38 Srba 16. T. 12. 12.). 474 D640 (Zabilješka Garyja Collinsa.).476 Većina izbjeglica bili P1160 (Hussein Al-Alfi. 52-53. on tih 38 Srba predao hrvatskim vlastima.1-22. rujna 1995.). kolovoza 1996. 24.

P399 (Video-snimka i transkript razgovora s Alainom Forandom). Al-Alfijevo osoblje pratilo je sudski postupak protiv predanih osoba. par.). V. te da je Čermak igrao ključnu ulogu u uspješnom provoñenju te operacije. 13932-13933. str. 13. 478 D315 (Izvješće Andrewa Lesliea o kretanju interno raseljenih osoba iz Krajine. 98-99. prevozio izbjeglice iz Hrvatske po njihovoj vlastitoj želji. Okrivljenici u tim postupcima su redom bili Srbi. 20. U razgovoru s tužiteljstvom Čermak je izmeñu ostalog dao informacije o svom angažiranju u vezi s osobama koje su završile u bazi UN-a. Prema Al-Alfijevom svjedočenju mnogi okrivljenici su kasnije pušteni bez suñenja. v. 24. organizirao Odjel za civilne poslove UN-a.d. raskrižju. ožujka 2001. 477 P330 (Alain Forand. Čermak osigurao odjeću i hranu i piće za izbjeglice. rujna 1995. koordinator UN-a za civilne poslove. str. ožujka 1998. Hussein Al-Alfi. 1. mostu i na autocesti bili su nazočni hrvatski policajci. kolovoza 2009. UN neko vrijeme nije mogao pratiti što se dogaña s osobama kojima se sudilo. 52. izjava svjedoka. i 17. rujna 1995. u Sektoru Jug u Kninu od lipnja 1995. 11. ožujka 2004. izjava svjedoka.483 U bazi je utočište potražio jedan dio srpskog stanovništva. na svakom važnijem uglu. zapovjednika Sektora Jug. D346 (Razgovor s Alainom Forandom objavljen u Globusu. ali je Al-Alfijevo osoblje uspjelo pronaći njih pet ili šest u Splitu. 3. 102. kolovoza 1996. 6.480 1635. V. 39. takoñer je izvijestio da je UN 16. Hussein Al-Alfi. 17. str. i još dvadesetak ili više u Zadru. Izjavio je da je zajedno s Akashijem otišao do baze UNCRO-a. rujna 1995. str. kako je ista dužnost poslije nazvana. Hrvatska policija je takoñer sudjelovala u organiziranju konvoja i u njegovoj pratnji. za njihovo putovanje. str.). str. 482 P1160 (Hussein Al-Alfi. 102. str. 5. izjava svjedoka. te da je inicijalna suradnja Hrvatske bila dobra.479 Dana 20.477 Dana 18. izjava svjedoka. T.). 107. 5. izjava svjedoka. odnosno. ožujka 1998. načelnik stožera UNCRO-a izvijestio je da je 14. IT-06-90-T 15. i D1696 (Karolj Dondo. par. koordinator za političke i humanitarne poslove. 13805-13806. kolovoza 2009. 5. str. upućen Ivanu Čermaku. str. str.).). 1-2. i P1160 (Hussein Al-Alfi. 39. 18. 483 P2525 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika.481 U svom je svjedočenju rekao da je Hrvatska pristala da se UN obavještava o istragama i suñenjima 38 ili 39 predanih osoba.527/39314 TER Prijevod su starije osobe i djeca mlañe dobi. a meñu njima je bilo desetak ili dvadesetak ranjenih pripadnika “srpske su se predale hrvatskim vlastima.).). rujna 1995. 59. 35. 479 D1696 (Karolj Dondo. . 18. 3. P401 (Izlaganje Alaina Foranda. lipnja 1996. rujna 1995. pomilovani ili amnestirani.). 12.478 Dondo je izjavio da je puno toga što je bilo potrebno za konvoj. travnja 2011.482 1636. rujna 1995. uključujući i unajmljivanje autobusa. 865 Predmet br. 16.). pukovnik Karel Blahna. ožujka 1998.). 480 D316 (Dopis pukovnika Karela Blahne upućen hrvatskom ministru obrane) 481 P1160 (Hussein Al-Alfi. do siječnja 1996. 18. Na svim važnijim mjestima.). 5. izjava svjedoka. 77.

13. na čemu mu je Akashi zahvalio.str. 13. ožujka 2001. ožujka 2001. 13.486 Čermak je izjavio da je izjava koju je dao u svoje ime 9. dok je za izdavanje osobnih dokumenata i isplatu mirovina trebalo vremena. a kad je riječ o ostalom.str.).str. 19. voća i cigareta. 485 484 866 Predmet br. Čermak i drugi davali su izbjeglicama u bazi stvari poput hrane.). 108-109. koje su predane hrvatskoj civilnoj policiji i sudskim vlastima. 51-52.str. 13. Čermak i drugi predali su UNCRO-u potonji popis. ožujka 2001.str. u načelu je pristao. Čermak je izjavio da su se on i još neki postarali da neka od tih prava budu i provedena u praksi.488 1637. str. IT-06-90-T 15.484 Prema Čermakovim riječima.str. 51. D37 (Razgovor s Ivanom Čermakom objavljen u Slobodnoj Dalmaciji. dok su drugi završili pred sudom i u zatvoru u Zadru. 13. 486 P2525 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika. str. na prostore bivše Jugoslavije”.. 13.493 1638. ožujka 2001.).str. 489 P2525 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika.). dostavi humanitarne pomoći.). ožujka 2001.. kolovoza 1995. Prema Čermakovim riječima. neki od njih su prebačeni u bolnicu. 13. 13.došli su riješiti to pitanje s predstavnicima UNCRO-a. P2525 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika. osim 30 do 40 osoba osumnjičenih da su počinili ratne zločine.). meñu izbjeglicama u bazi bilo je nekih ljudi optuženih za ratne zločine.). 492 P2526 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika. prema Čermakovim riječima. Svjedokinja 3. 17. 11. 106. kao kad je riječ o dostavi hrane.492 Neki od tih ljudi su. 487 P2525 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika.491 Čermak je izjavio da su svi izbjeglice iz baze UN-a otišli za Srbiju. slobodi kretanja. 32. ožujka 2001. 105-106. ožujka 2001. odnosi na vlasnike koji uzimaju vlastitu imovinu. ožujka 2001.3. 490 P2525 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika.489 On je nadalje izjavio da su SZUP i SIS sastavili popis ljudi koji "mogu . bila utemeljena na vladinoj odluci i namijenjena Srbima koji nisu napustili Knin tijekom operacije Oluja.490 Predstavnici pravosuña .). odvedeni u Split. str. 488 P2525 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika. 52. 51. travnja 2011. obavještavajući ljude odbjegle iz Knina o njihovim pravima.Čermak misli da je riječ o pomoćniku ministra Peniću i Vesni Škare-Ožbolt . 148. 13. 491 P2525 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika. kolovoza 1995. ožujka 2001. str.5.487 Čermak je izjavio da se točka 3 u izjavi od 9.485 Čermak je u nazočnosti medija održao govor i rekao srpskim izbjeglicama u bazi da ne odlaze jer da Hrvatska ne treba prazne prostore. 10. Osim svjedočenja čiji se prikaz daje u poglavlju 4. . poput poslova. 147-148. Srpkinja iz srpskog sela Uzdolje. koji je nekoliko puta izmijenjen.). 2. Raspravnom vijeću su predočeni dokazi još nekoliko svjedoka koji su napustili svoje domove i završili u bazi UN-a u kolovozu 1995. 493 P2526 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika. 13. kao i popis ljudi koje traži pravosuñe. kolovoza 1995. D38 (Razgovor s Ivanom Čermakom objavljen u Večernjem listu. 17.). 4. općina P2525 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika.526/39314 TER Prijevod vojske”. ožujka 2001. kolovoza 1995. 106.). korištenju javne kuhinje.)str.

kako bi joj dozvolili da napusti bazu UN-a.). Srbin. izjava svjedoka. 496 P81 (Svjedokinja 3. Prema riječima svjedoka. 8. 3. Svjedok IC-16. T. izjava svjedoka. 16.).).500 1639. T. svibnja 2009.501 izjavio je da su 4. 1901. T. 1901. 1890. 5-6. 16. 18. 16. Svjedok 3. 9. 1890-1891. listopada 2003.504 Oni koji su bili u bazi mogli su u bilo koje doba slobodno otići. svibnja 2009. 2. 495 494 867 Predmet br. izjava svjedoka. pa ih je netko odveo transporterima UNCRO-a do “južnog kampa”. 1906. 18. svjedok je liječio dvadesetak teško bolesnih pacijenata. str.505 Dana 7. 1-2. kolovoza 1995. 1. Svjedok 3. 13. ali je izjavila da Hrvatsku ne napušta dobrovoljno. 1872-1873. P81 (Svjedokinja 3. 1882-1884. 5. P82 (Svjedokinja 3. 4. par. uključujući njega. 2. 1883. Svjedok 3.). T. 1. 18.). izjava svjedoka.496 Svjedokinja je potpisala obrazac da joj se dozvoli da napusti bazu. par.). srpnja 2007. Svjedok 3. hranu i vodu.506 Prema svjedokovim riječima samo su četiri liječnika. travnja 2011. 13. T. 13. izjava svjedoka. liječnik iz Knina. 504 D1795 (Svjedok IC-16. 5. svibnja 2009. str. 5.). 506 D1795 (Svjedok IC-16. izjava svjedoka. listopada 2003. Svjedok 3. 13. u kojoj su se nalazili i Srbi i Hrvati.). 16.). izjava svjedoka. 503 D1795 (Svjedok IC-16.).495 Nekoliko dana prije 16. par. par. Poslušali su taj savjet. pripadnici UNCRO-a su im uzeli osobne podatke i dali im smještaj. da bi oko 09:00 sati došli pripadnici varaždinskih Puma i obavijestili ih da bi zbog vlastite sigurnosti trebali otići do transportera UNCRO-a ispred bolnice. kolovoza 1995. svibnja 2009.499 Svjedokinja je napustila bazu u konvoju autobusa u ranim jutarnjim satima 16. par. nepoznate osobe kazale su joj da mora potpisati neki obrazac gdje izjavljuje da dobrovoljno napušta Hrvatsku.525/39314 TER Prijevod Orlić. 3. par. a drugima da se vrate kući. par.497 Hrvatski organi vlasti rekli su svjedokinji da može ostati u Hrvatskoj. Mnogi ljudi iz baze nisu se htjeli vratiti P81 (Svjedokinja 3. koji će ih zatim odvesti do “južnog kampa”. svibnja 2009. 502 D1795 (Svjedok IC-16.494 u svom svjedočenju je rekla da je ostala u bazi UN-a u Kninu 40 dana počevši od 6. 10. svibnja 2009. par. koji su u bazu dovedeni iz kninske bolnice. par. Tijekom jutra granatiranje je stalo.502 U bazi. . izjava svjedoka. 500 P81 (Svjedokinja 3. izjava svjedoka.503 Zajedno s još devet liječnika u bazi. par. da bi dan poslije stigla u SRJ.). 499 Svjedok 3. rujna 1995. 10. listopada 2003. 16.498 Svjedokinja je izjavila da je čula da su neke osobe koje su se odlučile za povratak ubijene i prije nego što su stigle do svojih kuća. 1901. 3. izjava svjedoka. 498 Svjedok 3. 16. izjava svjedoka. 501 D1795 (Svjedok IC-16. koja je bila u istom stanju kao i prije operacije Oluja. kolovoza 1995. predstavnici HV-a rekli su liječnicima u bazi da idu raditi u kninsku bolnicu. T. 8. par. IT-06-90-T 15. T.). on i njegova žena bili meñu 50 ljudi koji su se sklonili od granatiranja u podrumu njegovog doma u Kninu. par. 497 P82 (Svjedokinja 3. otišli iz baze i vratili se raditi u bolnicu. rujna 1995. 505 D1795 (Svjedok IC-16. svjedok i njegova žena napustili su bazu i vratili se kući. srpnja 2007. izjava svjedoka. listopada 2003.

). 5. 3.). 514 D1796 (Svjedok IC-12. 515 D1796 (Svjedok IC-12.510 Odlazeći od kuće svjedok je vidio da je nekoliko krovova kuća tik do ministarstava RSK i vojarne SVK Senjak (koji su se nalazili u blizini njegove kuće) u plamenu. Jedan predstavnik raseljenih osoba zagovarao je da ljudi iz baze ostanu u Hrvatskoj i da se vrate svojim kućama.514 Istoga dana. . svibnja 2009. Dana 11.). izjava svjedoka. da je nedostajalo hrane i vode i da je bila užasna vrućina. izjava svjedoka. 16. D1796 (Svjedok IC-12. par. svibnja 2009.512 1641. par. 16. svibnja 2009. a primijetili su da neke stvari nedostaju.515 Svjedok IC-12 izjavio je da u to vrijeme u D1795 (Svjedok IC-16. 16. 3. kolovoza 1995. Svjedok IC-12 i njegova supruga odlučili su da se vrate kući. izjava svjedoka. str. izjava svjedoka. kolovoza 1995. svjedok i njegova žena otišli su na policiju gdje su besplatno dobili nove osobne iskaznice i putovnice. Svjedok IC-12. 513 D1796 (Svjedok IC-12. svjedok i njegova žena vratili su se kući i zatekli je u neredu. 16.513 U bazi UN-a netko je rekao svjedoku i ostalima da oni koji to žele mogu dobiti dozvole da napuste bazu i da se vrate kućama. Pripadnici Hrvatske vojske su ih zatim vojnim kamionima odvezli u bazu UN-a. 3. kolovoza 1995. 5. 6. on i njegova obitelj sklonili u svoj podrum u Kninu. 511 D1796 (Svjedok IC-12. par. IT-06-90-T 15. jedan časnik Hrvatske vojske uljudna držanja došao je u pratnji dvojice vojnika u kuću svjedoka IC-12 i kazao njegovoj obitelji i drugim osobama koje su se tamo zatekle. 509 D1796 (Svjedok IC-12.509 Dana 5. par. par. 16. Svjedok je izjavio da je UN popisao ljude koji su željeli otići u Srbiju.508 izjavio je da su se 4. da će ih radi njihove sigurnosti ispratiti do privremenog sabirnog centra u gradu. 1. 508 507 868 Predmet br. 1.). kad je počela operacija Oluja.).507 1640. 16. hrvatski Srbin roñen u Kninu 1930. Svjedok IC-12 je izjavio da su uvjeti u bazi UN-a bili loši. nakon što su čuli na radiju da se svi koji su napustili bazu UN-a trebaju javiti u policijsku postaju. par. već su htjeli da ih se prebaci u Srbiju. 16. par. 8. izjava svjedoka. svibnja 2009.).511 Takoñer je pogledao niz ulicu i vidio kako dim dolazi iz pravca vojnog skladišta SVK. svibnja 2009. 16. svibnja 2009. izjava svjedoka. dok ih je jedan drugi predstavnik nagovarao da idu u Srbiju.). 510 D1796 (Svjedok IC-12.524/39314 TER Prijevod svojim domovima.). a vojnik na izlazu iz baze pregledao je njihove propusnice i dozvolio im da odu. Spomenuti časnik Hrvatske vojske i dvojica hrvatskih vojnika doveli su ih do privremenog sabirnog centra u prodavaonici odjeće u centru Knina. oko 10:00 sati. izjava svjedoka. 2-3. 16. svibnja 2009. travnja 2011. izjava svjedoka. gdje je bilo otprilike još 200 Srba i Hrvata koje su pripadnici Hrvatske vojske tu doveli iz njihovih kuća i stanova. njih oko deset. par. svibnja 2009. par. nakon čega su otišli za Srbiju. 2.). izjava svjedoka. 512 D1796 (Svjedok IC-12. svibnja 2009. Ti su ljudi ostali u bazi otprilike mjesec dana.

u bazi je bilo oko 700 ljudi. npr. kolovoza 1995. U Kninu su osobe čiji identitet nije utvrñen pritvorile svjedoka u jednoj maloj prostoriji u školskoj zgradi.5. svibnja 2009. rujna 1995. Dana 16.517 Svjedok je izjavio da se većina dućana u Kninu ponovno otvorila 22. uključujući Bogdana Dobrića. Jedan takav svjedok je i Dragutin Junjga. ljudi iz baze su uz pomoć UN-a prevezeni u Srbiju. kolovoza 1995. Mariju Večerinu.519 4. koji su 4. 16. tako da se život pomalo normalizirao. Na temelju gorenavedenog Raspravno vijeće konstatira da su neki ljudi u Kninu i drugim općinama. rujna 1995. Zdravka Bunčića. Bosiljku Šare i Radeta Šaru do jedne tvornice gdje ih je čekao autobus. kolovoza 1995.523/39314 TER Prijevod Kninu nije bilo struje. neki ljudi su odlučili da ne napuštaju bazu strahujući što bi im se moglo dogoditi ako se vrate kućama. Srbin iz sela Uzdolje. hrane. 519 V. svjedoka 67 i Nikolu Dragičevića koji su boravili u nižeopisanim centrima. 7. kolovoza 1995. travnja 2011. par.). izjava svjedoka. Autobusom su ih zatim odvezli u Knin. kolovoza 1995. par.520 koji je izjavio da se 19. Tijekom tog cijelog razdoblja. kad su dvojica vojnika. Raspravnom vijeću predočena su svjedočenja brojnih svjedoka. D1796 (Svjedok IC-12. svibnja 2009. 16. Svjedokinja 3 koja je izjavila da je čula da su neke osobe koje su se odlučile za povratak ubijene prije negoli su stigle kućama (Svjedokinja 3. Izmeñu 5. izjava svjedoka. 11. izjava svjedoka. 8. Svjedok IC-12 je izjavio da im je VP donosila hranu i da su bili vrlo uljudni. 16. Raspravno vijeće konstatira da je tijekom prvih 10 ili 15 dana bilo mogućnosti da se izañe iz baze (s propusnicama za slobodan prolaz). 11. D1796 (Svjedok IC-12. . To je zatim strogo ograničeno nakon što je Hrvatska nametnula uvjet da nitko neće otići prije negoli se predaju osobe osumnjičene za ratne zločine.518 1642. kolovoza i 16. vode ni odvoza smeća. nalazio kod kuće skupa sa svojom majkom Bosiljkom Šare i Radom Šarom. 518 D1796 (Svjedok IC-12. 1901). počeli napuštati svoje domove potražili zaklon u bazi UN-a. došli do njegove kuće i odveli njega. općina Orlić.. premda je broj varirao budući da su neki ljudi stigli u tom razdoblju.516 Isto tako.). Većina tih ljudi pristigla je izmeñu večernjih sati 4. jer u vojarni nije bilo vode.). kolovoza i večernjih sati 5. IT-06-90-T 15. dok su se drugi vratili svojim kućama. T. zapovjednik hrvatske VP upitao je svjedokovu ženu da li bi se VP mogla kod njih tuširati. svibnja 2009. od kojih je jednog (Dušana Konfortu) poznavao otprije. Dušana Torbicu. dok su neki izlozi bili razbijeni. par.5 Prihvatni i sabirni centri 1643. 517 516 869 Predmet br.

Dana 28. 1-2. kolovoza 1995. 521 520 870 Predmet br.4. 22. str. izmeñu ostalog o tome tko je sudjelovao u isporučivanju oružja.). kolovoza 1995. kolovoza 1995. 3. kolovoza 1995. kolovoza 1995.522 Zapovijedio je i da antiterorističke postrojbe VP. par. 4. 1. 2-3. imaju biti predani u prihvatne centre za izbjeglice s područja dotične policijske uprave. Mate Laušić je zapovijedio zapovjednicima VP da uspostave kontrolne punktove na osloboñenim područjima. travnja 1998. gdje je ispitivan o mnogim stvarima. . 522 D44 (Zapovijed general-bojnika Mate Laušića. svjedok je pušten uz pomoć jednog bivšeg policajca koji je potpisao nekakav dokument i odveo svjedoka nazad u selo. 8.525 Dana 4. 4.).526 Zapovjednik sabirnog centra mogao je odobriti izvoñenje ili otpust zatvorenika samo po odobrenju . par. 1-2. kolovoza 1995. 1.1-1. kolovoza 1995. pomoćnika ministra unutarnjih poslova. str. pomoćnika ministra unutarnjih poslova. 1. a žene.5. str. Doveli su ga do "sabirnog centra".524 Istoga dana Joško Morić je izdao nalog odreñenim policijskim upravama.527 P2518 (Dragutin Junjga. 526 P494 (Zapovijed Joška Morića. 527 P494 (Zapovijed Joška Morića. 525 P493 (Zapovijed Joška Morića načelnicima policijskih uprava u vezi sa suradnjom s VP. odjeljak B. uključujući i načelnika PU zadarsko-kninske. 22. U roku od osam dana. 3.). odgovornima za osnivanje i rad sabirnih centara za zarobljene osobe. 3.). Dana 3. da predaju sve pronañene dokumente SIS-u. 3.523 Osim toga. kolovoza 1995. 524 D44 (Zapovijed general-bojnika Mate Laušića. i D45 (Zabilješka sa sastanka u MORH-u. djeca i stariji s “osloboñenih područja”. paramilicije i vojno sposobnih civila.). P2518 (Dragutin Junjga. te da osiguraju javni red i “izolaciju civila i sigurnosnu evakuaciju istih”. zapovijedio je da VP uhićene pripadnike paravojnih formacija. ili koji tamo dospiju na neki drugi način. skupa s njihovom imovinom preda “zapovjedniku prihvatnog centra”. travnja 2011. travnja 1998. IT-06-90-T 15. 523 D44 (Zapovijed general-bojnika Mate Laušića. 1. izdana policijskim upravama. Joško Morić proglasio je više načelnika policijskih uprava. 4. par.7-1.522/39314 TER Prijevod Bosiljku Šare je netko odvezao u bolnicu. Sutradan je policija svjedoka u lisicama odvezla u Zadar. 3.). 6. djecu i starije policijskim postajama. kolovoza 1995. Raspravnom vijeću su dokazi u vezi s ustrojavanjem centara i njihovim voñenjem predo~eni prvenstveno putem dokumentarnih dokaza i putem svjedočenja Joška Morića. 1645.nalogu stožera PU. str. svjedok je dobio hrvatsku osobnu iskaznicu i 200 kuna. izdana policijskim upravama.). izvrše pretres i unište zaostale neprijateljske skupine.). 4.). izjava svjedoka. pojačane pripadnicima VP i vodičima pasa. par. kolovoza 1995. meñu ostalim i zadarsko-kninskoj.8. izjava svjedoka. str. Zdravka Židovca i Ive Karduma. koje VP dovede u postaje. tko je bio u vojsci i tako dalje. da žene.521 1644. V.

Raspravno vijeće se odlučilo za termine prihvatni centar kad je riječ o civilnim osobama i sabirni centar kad se radi o ratnim zarobljenicima. s privicima).). 25785. kolovoza 1995. par. lipnja 2007. Židovec je dodao da prilikom prihvata osoba zatečenih u zoni borbenih djelovanja odnosno. Joško Morić. 25806. kolovoza 1995. 25905-25908.521/39314 TER Prijevod 1646. T.531 Dana 8. 17. 6. 15. 25528. 25514-25515. T. 119.528 izjavio je u svom svjedočenju da je njegov nalog od 4. 530 Joško Morić. izjava svjedoka. Nañ je pisao policijskim upravama navodeći da je ispravan termin koji u izvješćima treba koristiti za centre za ratne zarobljenike . 13. 25849-25850. 17.532 1647. 3. 532 P2396 (Ive Kardum.). D1842 (Joško Morić. a za centre za civile . 1-10. 30.prihvatilište za civilne osobe. Zdravko Židovec. izjava svjedoka. T. kolovoza 1995. Zdravko Židovec. 531 Joško Morić. 25502-25505. 25640. a potonja za osobe koje nisu imale ništa s borbom. 25842. 15.). bio motiviran prethodnim iskustvom u vezi s pomicanjem stanovništva nakon osloboñenja okupiranih područja.4. što je njega i druge navelo na zamisao uspostavljanja centara za prihvat svih onih kojima je bila potrebna pomoć. T. 871 Predmet br.529 Njihova je namjera takoñer bila da centri budu mjesto gdje će policija obaviti razgovor sa svim kategorijama ljudi kako bi se utvrdilo tko želi ostati u Hrvatskoj tako da se tim ljudima mogu izdati odgovarajuće isprave i da se oni smjeste na područjima na kojima im se može garantirati sigurnost. bio pomoćnik ministra unutarnjih poslova za temeljnu policiju. 25899-25902. 4.prihvatni centar za ratne zarobljenike. uključujući i PU zadarsko-kninsku da ustanove prihvatne centre za civile.530 Morić je u svom svjedočenju izjavio da su prihvatni i sabirni centri bili dvije različite vrste institucija .1. koji je 1995. tako i D1841 (Joško Morić.. te član zapovjednog stožera akcije Povratak533 uputio je više policijskih uprava. travnja 2011. 25553-25555. kako hrvatske. protupožarnu zaštitu i civilnu zaštitu tijekom cijele 1995. str. 19921. IT-06-90-T 15. pomoćnik ministra za unutarnje poslove zadužen za informacije. analitiku. siječnja 2004. 25554-25556. Dana 5. 110. 8.534 Židovec je u svom svjedočenju izjavio da su prihvatni centri bili organizirani od strane Civilne zaštite po školama i sličnim javnim objektima.prva je bila za zatvorenike. u skladu sa Ženevskim konvencijama. 25. par.). par. Kada se ne poziva na ili ne citira konkretne dokaze. str. 529 Joško Morić. str. Joško Morić. T.). godine. Centri su trebali biti organizirani u skladu sa Ženevskom konvencijom o postupanju prema civilima. kako bi se smjestili civili.. kolovoza 1995. svibnja 2009. 533 D1570 (Zdravko Židovec. D1845 (Dopis Joška Morića u vezi s obvezama MUP-a u mirovnoj operaciji UN-a. 25508-25511. 25910-25911. 28. razgovor sa svjedokom. 528 . P914 (Dopis Ivana Naña u vezi s nazivljem u izvješćima. u organizaciji civilne zaštite uz punu suradnju Regionalnih ureda za prognanike i centre za socijalnu skrb. 25523. izjava svjedoka. 25926-25927. a i da se utvrdi tko je počinio zločin sudjelovanja u oružanoj pobuni. 1-2. na osloboñenom području obavezno treba izdvojiti civile i otpraviti ih u prihvatne centre. svibnja 2007. siječnja 1992. 8.

kao i da o uvjetima u centrima nikad nije primio nikakve pritužbe MOCK-a koji je sâm obilazio prihvatilišta ili zajedno s hrvatskim Crvenim križem.543 u svom svjedočenju je izjavio da je VP imala dvojaku ulogu kad je riječ o civilima: trebala ih je brzo i učinkovito evakuirati s borbenih područja i potom ih predati civilnoj policiji koja P1045 (Nalog Zdravka Židovca upućen policijskim upravama. te na otoku Obonjan. 6.541 Židovec je u svom svjedočenju naveo da je bio nazočan sastancima s MOCK-om u Zagrebu 1995. u općini Šibenik. T. travnja 2011. pa su odvoženi u prihvatne centre. a da su neki to i učinili. od toga približno 1. izjava svjedoka. 43. 20022-20023. jer je bio potpredsjednik hrvatskog Crvenog križa. 20019.540 Tijekom 1995. Zdravko Židovec.). 19909.537 Meñutim. 535 534 872 Predmet br.). u kolovozu 1995. 540 D1570 (Zdravko Židovec. policijske uprave imale su izdavati hrvatske identifikacijske isprave i dodjeljivati državljanstvo ljudima koji su ostali na teritoriju Hrvatske. poput onih koje nisu bile sposobne za samostalan život. 536 D1570 (Zdravko Židovec. da osobe držane u prihvatnim centrima mogu otići ako po njih doñe rodbina. par. 19995.535 Prema riječima g. 538 Zdravko Židovec. 539 D462 Nalog Zdravka Židovca u vezi s otpuštanjem osoba iz prihvatnih centara. uključujući i onu zadarsko-kninsku. 19994.542 1649. i 73. 15. kojega je general Laušić zadužio za koordiniranje djelovanja 72. i Zdravko Židovec. 537 Zdravko Židovec.539 Prema riječima g.538 Dana 6. gdje im je pružana medicinska njega i osnovna pomoć. 42. Zdravko Židovec. par. bojnik u Upravi VP.536 1648. u prihvatnim centrima su bile smještene osobe ljudi čija egzistencija je bila neposredno ugrožena. u razdoblju od 3. 20021. T. te da stožeri za povratak trebaju redovito izvještavati Operativni stožer MUP-a o onome što je učinjeno. izjava svjedoka. Židovca. 5. 1.). . 20020. T. T. kolovoza 1995. 541 Zdravko Židovec. IT-06-90-T 15. da u suradnji s Crvenim križem i Centrom za socijalnu skrb treba voditi evidenciju o tim osobama. Ivan Jurić. godine kroz prihvatne centre prošlo je otprilike 4. 20026. ako bi odlučili ići u centar.). do 13. Židovec je obavijestio operativne stožere akcije Povratak u više policijskih uprava. preporuka je bila da ti ljudi ostanu u prihvatnim centrima. Židovca. 20011. str. str. kolovoza 1995. kolovoza 1995. Židovec je u svom svjedočenju izjavio da su civili mogli slobodno napustiti prihvatne centre kad god su to htjeli. bojne VP te vojne i civilne policije u nekadašnjem Sektoru Jug. lipnja 2007. 19906.000 ljudi. 15. V. 20007-20009.520/39314 TER Prijevod srpske nacionalnosti u Kninu.000 njih kroz prihvatni centar u Kninu. 19909. T. zbog sigurnosnih razloga.1-2. Obrovcu. T. 542 Zdravko Židovec. lipnja 2007. kolovoza 1995. Benkovcu i Zadru. 20010-20012. T. 19907-19908. 20007-20008.

2-3. 6. Povratak civila nakon završetka borbenih aktivnosti nije bio u opsegu ovlasti VP. prihvatilište je bilo i u kninskom srednjoškolskom centru (sportska dvorana).545 Jurić je. kolovoza 1995. 27412-27417. policijskoj postaji Sinj popis s imenima 91 osobe iz Sabirnog centra u Kninu.1. izjava svjedoka. 550 D52 (Popis osoba u sabirnom centru Knin. ožujka 2004. 22. kolovoza 1995. 551 P979 (Izvješće Ante Glavana iz Odjela kriminalističke VP Uprave VP o radnjama koje je poduzela kriminalistička vojna policija. 9502-9503. 19.544 Izvan borbenih područja. 9291-9292.519/39314 TER Prijevod je organizirala prihvatne centre. 12. T. a sportsku dvoranu Jazine u pričuvni sabirni centar. str. civili su potpadali pod nadležnost civilne policije. par.). Policijska uprava zadarsko-kninska prenamijenila je OŠ Šimuna Kožičića-Benje u Zadru i OŠ Arbanasi u prihvatne centre. zapovjednik Marko Bilobrk poslao je 10. 3. 21. na primjer civili u bazi UN-a u Kninu. 27452. kolovoza 1995. 545 Ivan Jurić. 9508.-4. str. str. 21. meñutim.). kolovoza 1995. 549 P909 (Završno izvješće o postupanju s ratnim zarobljenicima u prihvatnom centru za ratne zarobljenike u Zadru.549 Dana 6. str. podneseno Spomenku Eljugi. načelnik Odjela kriminalističke policije Policijske uprave zadarsko-kninske 1995.). . 5. izjava svjedoka.1. kolovoza 1995. T. T. 27481. i civili na području Sinja i Šibenika. T. par. svibnja 2007. P909 (Završno izvješće o postupanju s ratnim zarobljenicima u prihvatnom centru za ratne zarobljenike u Zadru.).551 1651. 9398. par.553 Obavljali su tamo razgovore s ljudima kako bi utvrdili jesu li sudjelovali u oružanoj pobuni protiv Hrvatske ili počinili Ivan Jurić. sportski centar Močire u sabirni centar. 94989499.). 3. 5. 9310.. i u jednoj školi se nalazio sabirni centar. 22.546 1650. T.). 17. 9357-9359. 51.552 u svom svjedočenju je izjavio da je nekoliko dana nakon 7. Ive Kardum. kroz koji je prošlo 56 ratnih zarobljenika. P2397 (Ive Kardum. 22. Ive Kardum. 15. IT-06-90-T 15. 544 543 873 Predmet br. 27426-27428. 12.). Na osnovu upute koju je izdao Joško Morić 4. 547 P2396 (Ive Kardum. 17.-23. kolovoza 1995. P909 (Završno izvješće o postupanju s ratnim zarobljenicima u prihvatnom centru za ratne zarobljenike u Zadru. kolovoza 1995. ožujka 2004.548 Prema izvješću Policijske uprave zadarsko-kninske od 21. godine.-4. 5.547 Sabirni centar u sportskom centru Močire zatvoren je u 18:00 sati 19. 3.). kolovoza 1995. 1-3. Ive Kardum. str. izjava svjedoka. 47-49. 548 P2397 (Ive Kardum. 1. izjava svjedoka. str. 552 P2396 (Ive Kardum.). 27451. str. travnja 2011.-23. kolovoza 1995.550 Prema izvješću VP od 12. 21. 9251-9252. T. 27407. 27517. kolovoza 1995.).-23. kolovoza 1995.). izjava svjedoka. Ive Kardum. P909 (Završno izvješće o postupanju s ratnim zarobljenicima u prihvatnom centru za ratne zarobljenike u Zadru. ožujka 2004. 4. nisu nalazili u prihvatnim centrima. 9307-9308. par. par. kolovoza 1995. T. konkretno naveo da se neki civili. 27534.). 553 P2397 (Ive Kardum. 27451. Ivan Jurić. posjetio civilno prihvatilište u Kninu. 546 Ivan Jurić. kolovoza 1995.5. 21. 9231. svibnja 2007. gdje su na dužnosti bila trojica pripadnika njegove kriminalističke policije. P900 (Brzojav Ivice Cetine u vezi s otvaranjem sabirnih i prihvatnih centara.

-4.-4. par.).). 9310-9311. . kolovoza 1995. za koje misli da su imali odvojen smještaj. hospitalizacija ili neku drugu vrstu skrbi. 9359. P917 (Popis osoba premještenih iz OŠ "Š. T. 9398-9399.558 Dana 10.561 Policija je u tim centrima bila prisutna iz sigurnosnih razloga. par. par. izjava svjedoka. str. 3. K. T. Budinić". str. kolovoza 1995.-4. K. par. kako muškarci tako i žene.). 35. 34.560 Prema Kardumovim riječima. 558 P2396 (Ive Kardum.). P904 (Brzojav Ivice Cetine s popisom imena 23 zarobljenika u sabirnom centru i informacijom o 135 osoba u prihvatnom centru. P2397 (Ive Kardum. Ive Kardum. izjava svjedoka. par. Ive Kardum. svibnja 2007. 21. 3. 3. Benja" u OŠ "B. izjava svjedoka. 9398-9399. 565 P2396 (Ive Kardum. Ive Kardum. kolovoza 1995. Budinić".556 U Zadru su bila tri centra za prihvat civila pod nadležnošću Ureda za prognanike i izbjeglice (ODPR). lijekovi. K. 21. dovoñeni su tamo prvenstveno zato da im se izdaju hrvatski dokumenti. P916 (Popis osoba premještenih iz OŠ "Š.). IT-06-90-T 15. travnja 2011. 9292. od kojih je Policijska uprava zadarsko-kninska jednu stariju Hrvaticu i jednu stariju Srpkinju na zahtjev njihovih sinova preselila k njima.559 Daljnjih 60 osoba prebačeno je iz OŠ Šimuna Kožičića Benje u OŠ B. 22.). izjava svjedoka. kolovoza 1995. ožujka 2004.554 Takoñer su sastavljali liste tih osoba i provjeravali u Zadru jesu li protiv njih podnesene kaznene prijave. 20. 11. 33. OŠ Šime Budinića i u još jednoj školi. 9313. 561 P2396 (Ive Kardum. u kojem slučaju bi u pratnji policije bili sprovedeni u Zadar. 17. njeni pripadnici otišli bi u centar da obave razgovor s tom osobom. svibnja 2007. 557 P2396 (Ive Kardum. 11. 23. 563 P2396 (Ive Kardum. a kasnije. 20.-4. 33. 562 P2396 (Ive Kardum. on bi o tome smjesta bio obaviješten. par.). svibnja 2007. par. izjava svjedoka.564 Kardum je obilazio centre za civile jednom ili dvaput tjedno i primijetio je da su tamo bili uglavnom stariji ljudi. kolovoza 1995.). da bi potom bili prebačeni u za to nadležne istražne centre. koji su dovedeni u centar za ratne zarobljenike radi kriminalističke obrade. upućen Stožeru akcije Povratak. T. 34. T.). 556 Ive Kardum.). T. T. svibnja 2007. kad su službe uspostavljene. Benja" u OŠ "Š. 93 osobe prebačene su iz OŠ Šimuna Kožičića Benje u OŠ Šime Budinića.). Kašić".-23. 559 P916 (Popis osoba premještenih iz OŠ "Š. 560 P917 (Popis osoba premještenih iz OŠ "Š.555 Kad bi se službenici kriminalističke policije uključili u kriminalističku istragu radi ozbiljnog djela. Kašić". Ive Kardum. svibnja 2007. kolovoza 1995. 9341. 555 554 874 Predmet br. 6.). 21.-4.-4. Benja" u OŠ "B. Ive Kardum. kolovoza 1995.563 Kriminalistička policija identificirala je nekoliko pripadnika srpskih paravojnih postrojbi traženih zbog zločina protiv Hrvatske. P909 Završno izvješće o postupanju s ratnim zarobljenicima u prihvatnom centru za ratne zarobljenike u Zadru. izjava svjedoka.). 5. Kašića.562 Kad bi kriminalistička policija saznala da se netko u centru može smatrati ratnim zarobljenikom. 9293-9294. Benja" u OŠ "Š. u prihvatnom centru se nalazilo 135 starijih osoba i djece. K. 564 P909 (Završno izvješće o postupanju s ratnim zarobljenicima u prihvatnom centru za ratne zarobljenike u Zadru. 3. T. izjava svjedoka. civili su tamo došli jer su im trebali dokumenti. svibnja 2007. a nalazili su se u OŠ Šimuna Kožičića Benje. 21.557 Dana 6.). 5.565 Kardum je u svom Ive Kardum. 3. 3. 32. kolovoza 1995. kolovoza 1995.518/39314 TER Prijevod ratne zločine. 9340-9341.

par. prije svega s onim dijelom koji se odnosi na prihvat i prepratu ratnih zarobljenika i civilih osoba u prihvatne centre/prihvatilišta.517/39314 TER Prijevod svjedočenju izjavio da je svatko mogao slobodno napustiti prihvatni centar. bojne Vojne policije u Gornjim Rujanima. svibnja 2009.1.572 Na sastanku 4. 37.). 572 Boris Milas. T. 19196. rujna 1995. kolovoza 1995. izjava svjedoka. 569 Ive Kardum. str.). T. te po zapovijedi načelnika Uprave Vojne policije.571 U sporazumu postignutom prije operacije Oluja na razini ministarstava unutarnjih poslova i obrane.570 izjavio je u svom svjedočenju da su djelatnici MUP-a bili obvezni uspostaviti prihvatne centre za ratne zarobljenike. T. T. lipnja 2009. T. T. a neki su tamo i preminuli. 19158. četvorica su bila ovlaštena za obavljanje razgovora radi kriminalističke obrade ratnih zarobljenika. par. 9502. 9314. par. 19175. Boris Milas. bilo da je riječ o muškarcu ili ženi. 568 Ive Kardum. 574 D1532 (Boris Milas. 6-7. D1533 (Boris Milas. svibnja 2009. 19322. nemoćnih i/ili onih koji su patili od neke duševne bolesti. 19197. Boris Milas. lipnja 2009. 11. . 19. uglavnom starijih.568 Kardum je izjavio u svom svjedočenju da nikad nije dobio izvješća o tome da su u prihvatnim centrima civili premlaćivani ili tjerani na prisilni rad. 1. osim ako je bilo očigledno da se ne može brinuti za sebe. kao i o minskim poljima na teritorijima nad kojima je HV uspostavio kontrolu. P2548 (Službena zabilješka kriminalističke policije MUP-a o obavijesnom razgovoru s Borisom Milasom). D1533 (Boris Milas. travnja 2011. 22. 19. izjava svjedoka. Zadru i Sinju. izjava svjedoka. Boris Milas. na istaknutom zapovjednom mjestu 72. kao i prihvatilišta za civile u Kninu. oni koji su organizirali prihvatilišta za civile i radili u njima bili su isključivo civilni policajci. izjava svjedoka. str. 19. 573 D1532 (Boris Milas. 1-4. 38-39.). 1. Zadru i Šibeniku. pokraj Sajkovića. bojnik Jurić je izdao zada}e Milasu i drugima da izvrše obilazak djelatnika u Sinju. str. do kraja 1996.574 Od sedam zaposlenika Službe za suzbijanje kriminaliteta 72. par.567 Mnogi drugi vratili su se kući. 570 D1532 (Boris Milas. izjava svjedoka. a najmanje dvojica Ive Kardum. 19168-19169. 19227-19230. 9502-9503. svibnja 2009. hrvatski organi vlasti smjestili su puno osoba. zaostalim neprijateljskim skupinama.). T. izjava svjedoka. svibnja 2009. par. 567 566 875 Predmet br. 19. 571 D1532 (Boris Milas. 9317. 42. 22.). D1533 (Boris Milas. Ive Kardum.). Boris Milas.569 1652.566 Do 1.573 U suradnji s civilnom policijom i službom sigurnosti VP je obavljala razgovore s ratnim zarobljenicima u cilju pribavljanja informacija o preostalim zalihama oružja SVK. 22. Šibeniku. Boris Milas. par. 7. 8. izjava svjedoka. 31.). u bolnicu. 19197. T. T. IT-06-90-T 15. bojne koji su se nalazili u Kninu. 9340. 9502. vršitelj dužnosti voditelja službe za suzbijanje kriminaliteta 72. bojne VP HV-a od približno sredine rujna 1992. lipnja 2009. te da ih upoznaju sa zadaćama kriminalističke vojne policije. 6.

575 Svjedok je izjavio da je obrada obavljana u prihvatnim centrima u Zadru. . Glavan je o broju kriminalistički obrañenih ratnih zarobljenika dnevno izvještavao satnika Eljugu. D1535 (Analiza kriminalistički obrañenih pripadnika paravojnih snaga i civila.). 1. 19196-19197. u kojem navodi da je ukupno 1. 19.).). 19197-19198.579 Od tih ljudi. Eljuga je sastavio izvješće datirano 15. 15. rujna 1995.).580 Osam prihvaćenih pripadnika paravojnih skupina nisu imali prebivalište u Hrvatskoj. par. 8.583 Svjedok je izjavio u svom svjedočenju da je kriminalistička policija VP obavila razgovore s oko 550 pripadnika neprijateljskih formacija. 8. str.). od kojih je otprilike 180 predano vojnom sucu. str. 15. D1536 (Izvješće o uredovanju vojne policije na području zauzetom u operaciji Oluja. 583 D1535 (Analiza kriminalistički obrañenih pripadnika paravojnih snaga i civila. 576 575 876 Predmet br.). 19197-19198. lipnja 2009. 582 D1535 (Analiza kriminalistički obrañenih pripadnika paravojnih snaga i civila. 38.29.578 Ukupno je 659 ljudi upućeno na istražne vojne i županijske sudove uz kaznenu prijavu ili zasebno izvješće. načelnika kriminalističke vojne policije pri Upravi VP. 400 je bilo optuženo za oružanu pobunu. godine. Šibeniku.). uključujući Policijsku upravu zadarsko-kninsku.). rujna 1995. rujna 1995. 3. par.576 1653. izjava svjedoka.). T. T. 6. 19363. ukupno je 356 civila upućeno iz prihvatnih centara za pripadnike paravojnih skupina u prihvatne centre za civile. 15. T. str. lipnja 2009. par. 22. 2-9. 19197-19198. 19175. 578 D1533 (Boris Milas. 15. 15. svibnja 2009. 15.516/39314 TER Prijevod obavljala su razgovore u prihvatnom centru. str.576 osoba prihvaćeno u raznim prihvatilištima/prihvatnim centrima za pripadnike paravojnih skupina i civila u Sisku.582 Prihvatni centri za civile prihvatili su još 547 civila od kojih je 218 pušteno rodbini i prijateljima uz suglasnost nadležnih policijskih uprava. kolovoza 1995. rujna 1995. 584 Boris Milas. str. 19172.2. str. prosinca 1995.584 D1533 (Boris Milas. 6. str. D1536 (Izvješće o uredovanju vojne policije na području zauzetom u operaciji Oluja. Sinju i Kninu. 581 D1535 (Analiza kriminalistički obrañenih pripadnika paravojnih snaga i civila.577 Na temelju tih informacija. 3. rujna 1995. šest za ratne zločine protiv civilnog stanovništva i 17 za ugrožavanje teritorijalne ukupnosti. D1535 (Analiza kriminalistički obrañenih pripadnika paravojnih snaga i civila. rujna 1995. 15. počevši od 4.). izjava svjedoka. Boris Milas. rujna 1995. 4. Gospiću.). izjava svjedoka. 119 za službu u neprijateljskoj vojsci. Boris Milas.581 Nakon što su identificirani i obrañeni. 3. travnja 2011. 49. IT-06-90-T 15. rujna 1995. str.). 577 D1532 (Boris Milas. odnosno centrima na području Knina. 580 D1535 (Analiza kriminalistički obrañenih pripadnika paravojnih snaga i civila. 2. Kninu i Sinju. T. 22. Zadru. Boris Milas. Šibeniku. T. prosinca 1995. 19196-19197. 579 D1535 (Analiza kriminalistički obrañenih pripadnika paravojnih snaga i civila. 2-10. 117 za zločine povezane s terorističkom djelatnošću. Boris Milas. Ozlju.

586 P487 (Svjedok 86. par. T. travnja 2011. 877 Predmet br. 588 Svjedok 86. izjava svjedoka. 587 Svjedok 86.).2. u kojoj je bilo otprilike 150 žena. 591 Svjedok 86. kolovoza 1995. a dogañalo se i da je policija dovodila pojedince u centre. Članovi HRAT-a otišli su u lokalnu policijsku postaju po dozvolu. izjava svjedoka. izjava svjedoka.-27. 592 P21 (Edward Flynn. str. P30 (Dnevno izvješće HRAT-a. par. Raspravnom vijeću su takoñer predočeni dokazi meñunarodnih promatrača koji su obišli prihvatne centre.). rujna 2001. 5763. 7. 5763. 20. bila pod zapovjedništvom kriminalističke policije Policijske uprave zadarsko-kninske. str. 1365-1366. prihvatni centar u Kninu osnovan je za prihvat onih koji su bježali i koje je bio strah.). načelnik ih nije primio. hrvatska civilna policija koja je čuvala školu u Kninu. izjava svjedoka. veljače 2008. 6. IT-06-90-T 15. veljače 2008.586 Prema riječima svjedoka. 1-2. T.588 Prema riječima svjedoka. djece i starijih osoba. 2.591 1655.). Svjedok 86. 5. 589 Svjedok 86.592 Na odlasku su vidjeli četiri vojna kamiona kako u školu dovoze četrdesetak muških zatvorenika. T. par. i P1099 (Maria Teresa Mauro. Edward Flynn.-27. policija je obavila razgovore sa svim izbjeglicama koji su došli s područja pod kontrolom Srba. veljače 2008.). P30 (Dnevno izvješće HRAT-a. izjava svjedoka. izjava svjedoka.). 1371. 26. 7. kolovoza 1995. str. 1243. V.585 Prema riječima svjedoka. kolovoza 1995. bile su evidentirane i slobodno su mogle napustiti prihvatilište. 26. 5602-5603. par. 6. 7. 594 P21 (Edward Flynn. 9.-27. par. Edward Flynn. 5368-5369. uključujući ono u zgradi kninske srednje škole. V. kolovoza 1995.590 Osobe koje nisu bile osumnjičene za zločine mogle su zatražiti hrvatske dokumente.). izjava svjedoka. 9. 5602. 21. T. T. 5764. 39. P30 (Dnevno izvješće HRAT-a.515/39314 TER Prijevod 1654.594 Netko je iz susjedne prostorije uveo 42 ratna zarobljenika i članovi HRAT-a su 585 P489 (Svjedok 86. 593 P21 (Edward Flynn.589 Prema riječima svjedoka 86. veljače 2008. T. Svjedok 86 je izjavio u svom svjedočenju da su prihvatilišta na području Policijske uprave Kotara Knin. 26. . i P1099 (Maria Teresa Mauro.593 U večernjim satima članovi HRAT-a vratili su se u školu zajedno s UNHCR-om i dobili dozvolu za pristup gimnastičkoj dvorani. 5368. 9. 5763. studenog 2007. 5602-5603. par. HRAT je izvijestio da je u popodnevnim satima 9.587 Policijska uprava Kotara Knin pružala je fizičko osiguranje u centru. 19. neki ljudi su došli na vlastitu inicijativu. T. veljače 2008. kao i nekoliko muškaraca koji su živjeli u "prihvatljivim" uvjetima. centar je vodio čovjek koji se prezivao Raspović iz Policijske uprave zadarsko-kninske. ali ni nakon što su čekali pola sata.).). odbila pristup HRAT-u zato što nisu imali pismeno odobrenje lokalnog zapovjednika policije. T. 590 Svjedok 86. 23. korištenu kao zatočenički centar. 5368. par.).

23. 1243-1244.-27. V. T. izjava svjedoka. bojne VP. par. kolovoza 1995.). P1099 (Maria Teresa Mauro. 603 Edward Flynn. str. veljače 2008. 596 P1098 (Maria Teresa Mauro. 11-12.604 1657.514/39314 TER Prijevod primijetili da troje ili četvero njih imaju posjekotine ili modrice na licu. koje je izdalo Ministarstvo obrane Hrvatske. 21.. par. veljače 2008. 1312.). 4. 21.).603 HRAT je u školi obavio razgovor s osobama koje nisu bile u dobi za vojnu službu. P31 (Dnevno izvješće HRAT-a.598 1656. 6. izrazila želju da se vrati kući. kolovoza do sredine rujna 1995. P21 (Edward Flynn.602 Policajac je izjavio da se ostalim ljudima iz škole žuri da se vrate kući kako bi zbrinuli blago. kako se Flynn prisjetio na sudu. 1. 604 P21 (Edward Flynn. 1345-1346. izjava svjedoka. Akashi je pisao Annanu da je Crveni križ Hrvatske obavijestio koordinatora civilnih poslova UN-a da se u Zadru nalazi 300 zatvorenika Srba meñu kojima je 50 ili 100 pripadnika vojske. 10. kolovoza 1995. 3-4. 6. 602 Edward Flynn. veljače 2008. str. tog dana je broj civila u prihvatnom centru za civile u području odgovornosti kninske satnije 72. IT-06-90-T 15. T. 878 Predmet br. str. 26.).-27. 7-9. 1340-1342. 1-2. 7. par.596 u svom svjedočenju je izjavila da se u izvješću HRAT-a pogrešno navodi da su ti ratni zarobljenici dovedeni iz odvojene prostorije. str.1. 8. str. Maria Teresa Mauro. 3.). T. D67 (Video-snimka i transkript posjeta HRAT-a školi u Kninu). T.597 Dana 9. kolovoza 1995. ožujka 2000. str. ili koje je uhitila VP. 26. travnja 2011.). T. 1. par. 2. 1044. 26.-27. nego je ustvari HRAT uveden u prostoriju u kojoj su ratni zarobljenici stajali u redu i jeli. 9. T. kolovoza 1995.). službenica UN-a za civilne poslove i članica HRAT-a u nekadašnjem Sektoru Jug. koju pripadnici HRAT-a nisu vidjeli. a koje su prijavile da ih je HV doveo tamo i većina kojih je. izjava svjedoka. 6. veljače 2008. 1291-1292. 11998. 599 P21 (Edward Flynn. izjava svjedoka. .).). izjava svjedoka. objasnio je da su četrdesetak muškaraca. službenik za ljudska prava u Uredu UNHCHR-a i voña jednog od HRAT-ova u nekadašnjem Sektoru Jug od 7. D67 (Video-snimka i transkript posjeta HRAT-a školi u Kninu).). P30 (Dnevno izvješće HRAT-a. izjava svjedoka. Prema izvješću VP od 12. 8.599 Edward Flynn. str. 26. izjava svjedoka. 1340-1342.). P31 (Dnevno izvješće HRAT-a. veljače 2008. a da je 50 vojnih osoba bilo zatočeno u kninskoj školi.595 Maria Teresa Mauro. 597 P1099 (Maria Teresa Mauro.).601 Nadalje. 601 Edward Flynn.600 došao je u sabirni centar u kninskoj školi. 12000. 29. 1325. 12075-12076.). Edward Flynn. 36. 1340-1342. 9. HRAT je izvijestio da je približno 130 od 250 osoba napustilo školu u Kninu s propusnicama za slobodan prolaz. 1270. kolovoza 1995. 12024. koje je HRAT vidio protekle večeri. 13. Edward Flynn. Dana 10. izjava svjedoka. par. 1. kolovoza 1995. par. 600 P20 (Edward Flynn. str. 1-2. 1345.2. 1. 6. lipnja 1997. par. u sportskoj 595 P21 (Edward Flynn. izjava svjedoka. i P1099 (Maria Teresa Mauro. veljače 2008. D67 (Video-snimka i transkript posjeta HRATa školi u Kninu). 1239. bili ratni zarobljenici koji su se predali. gdje mu je jedan policajac objasnio da ljudi u školi propusnice mogu dobiti brzo. veljače 2008.-27. stacionirana u Kninu od ožujka do prosinca 1995. kolovoza 1995. 598 D619 (Dopis Yasushija Akashija upućen Kofiju Annanu. 10.

).). uključujući i mali broj muškaraca u dobi za vojnu službu. 19:00 sati. 1-2. 4. iznosio oko 136. P1099 (Maria Teresa Mauro. travnja 2011.). izjava svjedoka. P29 (Dnevno izvješće HRAT-a. izjava svjedoka. 3. str. Srpkinja. Svjedokinja 136. vidi s ratnim zarobljenikom. str. 879 Predmet br.). T. kolovoza 1995. 780-782. 609 Edward Flynn. i da je razgovarao s nekima od raseljenih osoba koje su sve željele ići za Beograd. kolovoza 1995.607 On je takoñer u svom svjedočenju izjavio da je Srbima na oba mjesta rečeno da mogu otići ako žele čim dobiju propusnice za slobodan prolaz. većina Srba koji su ostali u Kninu nalazila u školi ili u bazi UN-a. 608 Edward Flynn.). 8.608 Flynn je u svom svjedočenju izjavio da je nekoliko ljudi napustilo školu tijekom prvih nekoliko tjedana i misli da se većina njih barem na neko vrijeme vratila kući.1. izjava svjedoka. 3. 622.513/39314 TER Prijevod dvorani srednjoškolskog centra u Kninu. 726. Neki od ljudi su rekli HRAT-u da su bili svjedoci ubojstvima. izjava svjedoka. 610 P1098 (Maria Teresa Mauro.609 1659. 611 P2 (Svjedokinja 136.). 2-3. gdje su. 606 P21 (Edward Flynn. . T. koji je držan u odvojenoj prostoriji. pljački i paležu. veljače 2008. podneseno Spomenku Eljugi. T. 1336. Edward Flynn.606 On je nadalje izvijestio da su u to vrijeme uvjeti za život za otprilike 250 raseljenih osoba u školi bili bolji nego oni za otprilike 500 raseljenih osoba u bazi UN-a. premda se točan broj mijenjao s obzirom na novopridošle i otpuštene. 6. 6. 26.). 620. 23. bila s patrolom UN-a koja je sedam ljudi koji su bili ostali u selu Grubori prevezla u srednju školu u Kninu. a neki su HRAT-u kazali i da su se osjetili poniženima dok su ih vojnici HV-a vrijeñali i tukli. i D94 (Dnevno izvješće o situaciji UNMO-a za Sektor Jug. str. IT-06-90-T 15. 23. u prisutnosti hrvatskog policajca. 765. HRAT je nadalje izvijestio da je samo jednom članu HRAT-a bilo dozvoljeno da se. 4. T.1. Svjedokinja 136. 4-5. 1336-1337. prema riječima svjedokinje bili smješteni srpski civili. str. HRAT je izvijestio da je 23. kolovoza 1995. str. 607 Edward Flynn. 1366. veljače 2008. kolovoza 1995. 1371. par. Hrvatski policajac rekao je HRAT-u da će taj ratni zarobljenik sutradan biti prebačen u Zadar. par. V.605 1658. ožujka 2000. str. P47 (Izvješće HRAT-a. 768. Taj ratni zarobljenik doimao se vidno zabrinut. posjetio 41 raseljenu osobu (jedna je bila ratni zarobljenik). T. 34. 1337-1338.).610 1660.-27. koje su bile smještene u srednjoj školi u Kninu. srpnja 1996. u poslijepodnevnim satima. kolovoza 1995. rasplakao se i rekao HRAT-u da je tijekom dana s njim obavljan razgovor. budući da u bazi 605 P979 (Izvješće Ante Glavana iz Odjela kriminalističke VP Uprave VP o radnjama koje je poduzela kriminalistička vojna policija. kolovoza 1995. 12. Flynn je u svom svjedočenju izjavio da se oko 14. pa su apelirale na UN da im olakša odlazak. kolovoza 1995. 641. prevoditeljica na terenu za UNCIVPOL i UNCRO.611 izjavila je u svom svjedočenju da je 27.

u općini Knin.613 u svom svjedočenju je izjavio da je 28. 1.). str.-27.). 1.). kolovoza.31. a svjedokinji je rečeno da se taj broj popeo na 200. lipnja 2007.612 1661. Bez obzira na loše uvjete u kojima su živjeli ljudi u školi..). U to vrijeme. našao dva para starijih Srba. srpnja 1996. Na sastanku u tjednu prije 1. veljače 1996. u općini Knin. 3. par. 617 P2 (Svjedokinja 136.). par. rujna 1995. 29. P417 (Peter Marti. izjava svjedoka. D391 (Sažetak informacija o kršenju ljudskih prava iz dnevnih izvješća o situaciji Stožera Sektora Jug. prebačene u srednju školu u Kninu i odatle u Srbiju.).616 Svjedokinja 136 je u svom svjedočenju izjavila da su 3. str. 11-12. četiri starije žene.). studenog 1995. Tim Podkonje UNMO-a išao u ophodnju u kojoj se svjedok nije bio. prilikom koje je u selu Milivojevići. 7. kolovoza . Seljani iz Grubora su poslije prebačeni u bazu UN-a.). UNMO je isto tako obaviješten da veliki broj civila sa šireg područja Podinarja. Marti je u svom svjedočenju rekao da je 3. svjedokinja je stekla dojam da su na sigurnom i pod zaštitom hrvatske policije. te da je ophodnji P2 (Svjedokinja 136. str. 21. rujna 1995. P3 (Svjedokinja 136. izjava svjedoka. izrazivši želju da ih se odvede u Srbiju. travnja 2011. 20. par. Svjedokinja je mišljenja da je škola bila "neka vrsta centra za registraciju”. kolovoza 1995. veljače 2008. 4.512/39314 TER Prijevod UN-a nije bilo mjesta. 30. Peter Marti. prosinca 2007. 26. koji su se krili u obližnjim šumama. 11. pa su zamolili da se ti ljudi pridruže konvoju koji je napuštao Hrvatsku. u općini Knin. 1-2.). 4. 28.614 1662. kolovoza 1995. 9. koji su zamolili UNMO da im pomogne s hranom i da im osigura prijevoz do "izbjegličkog logora" u Sektoru Jug. želi biti prebačen u Srbiju pod zaštitom UN-a.). P416 (Peter Marti. te još šest Srba u selu Mušića Stanovi. 66. P49 (Dnevno izvješće HRAT-a. 1.615 HRAT je 1. Taj smještaj je vodila hrvatska Civilna zaštita. 614 P417 (Peter Marti. str. lipnja 1997. 616 P21 (Edward Flynn. budući da su neki ljudi bili vraćeni autobusima u svoje selo. 11. a odatle u Srbiju. godine izvijestio da se 99 osoba sklonilo u školi u Kninu. išao s UNMO-om u obilazak škole u Kninu. 612 . par. srpnja 1996. izjava svjedoka. septembra 1995. rujna 1995. 14.617 1663. Čermak i Pašić obavijestili su službenike UN-a da se više raseljenih osoba s tog područja privremeno sklonilo u Šibeniku i u školi u Kninu. lipnja do 27. izjava svjedoka. 3. izjava svjedoka. str. u dvorani za tjelesni odgoj škole bilo je oko 100 ljudi. 613 P415 (Peter Marti.). 17. 5. IT-06-90-T 15. str. koje su bile ostale u zaseoku Crnogorac. izjava svjedoka. 13. izjava svjedoka. izjava svjedoka. vojni promatrač UN-a i kasnije član HRAT-a u Sektoru Jug u razdoblju od 19. 615 D1210 (Izvješće Husseina Al-Alfija za Sektor Jug UN-a. 14. u kojoj su bila smještena 103 srpska civila. 6. te da svi žele otići konvojem za SRJ. str. ali o kojoj ga je kasnije obavijestio njegov tim. 880 Predmet br. rujna 1995. rujna 1995. 76-77. 11-13.8. prosinca 2007.

14. ali da je "postojao problem" s ratnim zarobljenicima koji su držani u zasebnom dijelu škole. koji je rekao da će srpske raseljene osobe u školama u Zadru i Kninu biti otpuštene istog dana i da će oni koji su se odlučili za ostanak u Hrvatskoj biti odvedeni kući. P68 (Sažetak izvješća o situaciji UNMO-a za Sektor Jug za razdoblje od 7. 1334-1335. T. 621 P416 (Peter Marti.). 625 P656 (Ured za prognanike i izbjeglice. 1. str. Peter Marti. 12. veljače 2008. 7.). datiranom 10.).). tim pronašao i pribilježio pojedinosti u vezi sa ukupno 228 osoba s područja Podinarja. 87. str. P424 (Izvješće o aktivnostima HRAT-ova. rujna 1995. izjava svjedoka. str. kolovoza do 22.624 1665. IT-06-90-T 15. i sve su se nadale da će se odmah pridružiti konvoju. par.621 Dana 11. rujna 1995. Mnogi su željeli da ih se evakuira u Knin. travnja 2011.511/39314 TER Prijevod kazano da je meñu tim ljudima bilo i deset bivših vojnika SVK. 3. 623 P21 (Edward Flynn. 619 P21 (Edward Flynn. službenik za humanitarne poslove PMEZ-a sastao se s tajnikom mjesnog Crvenog križa županije zadarsko-kninske. 29. rujna 1995. P417 (Peter Marti.625 Prema izvješću PMEZ-a. Tor Munkelien odveli su četiri starije žene u školu u Kninu. 622 P417 (Peter Marti. Regionalni ured Zadar. meñu ostalima. str.). izjava svjedoka.). koje je sastavio Marti.623 Flynn je u svom svjedočenju izjavio da se ne sjeća da su se osobe koje su se sklonile u školi žalile zbog maltretiranja. 12. a koje žele napustiti područje Republike Hrvatske”. u kojoj je sada bilo preko 200 osoba. dana 13. 620 P422 (Humanitarni aspekti u zoni odgovornosti Tima Podkonje UNMO-a.). dok će oni koji su P416 (Peter Marti. 2. 4. Golubića i Plavnog u općini Knin. izjava svjedoka. navodi se da je do 9. par. 35.). 29. Marti i.620 Dana 11. 881 Predmet br. str. rujna 1995. tim UNMO-a pomogao je Odjelu civilnih poslova UN-a evakuirati u školu u Kninu troje starijih ljudi iz Kanazira. godine izvijestio da se u srednjoj školi u Kninu nalazi 110 uglavnom starijih raseljenih osoba. HRAT je prijavio da je nekoliko starijih ljudi zatražilo ili dobilo pomoć UN-a pri evakuaciji iz njihovih sela u kninsku školu. Dana 12. kolovoza 1995. izbjeglice i raseljene osobe u Zadru podnio je Ivanu Čermaku popis s imenima 217 osoba koje su se nalazile ili se nalaze u “prihvatilištima u Zadru.). rujna 1995.-27. – 10. 8.).-11. rujna 1995. rujna 1995. izjava svjedoka. 34. 618 . par. 14.-27. T. rujna 1995. 26. 93. rujna 1995. popis osoba u prihvatilištima u Zadru upućen Ivanu Čermaku.622 Dana 12. 1-2.619 1664. izjava svjedoka.). veljače 2008. lipnja 1997. izjava svjedoka. 12. koji su tada po prvi put posjećeni nakon operacije Oluja. 2. rujna 1995. lipnja 1997. prosinca 2007. Ured za prognanike.). 32. rujna 1995.618 HRAT je 7. rujna 1995. Male Popine u općini Gračac i Mokrog Polja u općini Ervenik. 4625. str. u općini Ervenik. rujna 1995. str. 624 Edward Flynn. P35 (Dnevno izvješće HRAT-a. ili 12. 85. prosinca 2007. P37 (Dnevno izvješće HRAT-a. kako bi ih hrvatske vlasti službeno registrirale. studenog 1995. 26. 16. U izvješću Tima Podkonje UNMO-a. par.

510/39314 TER
Prijevod

odlučili otići u Srbiju biti onamo odvedeni u pratnji meñunarodnih organizacija.626 Prema dnevniku Markera Hansena, 14. rujna 1995. godine u kninskoj školi je bilo 250 osoba, koje su sve bile starije od 60 godina, s tim što je svakodnevno pristizalo sve više ljudi. Do toga dana PMEZ je još uvijek po udaljenim područjima pronalazio starije ljude koji su željeli otići, ali to nisu mogli bez pomoći, i koje su oni zatim doveli do škole u Kninu.627 1666. Izvješće HRAT-a datirano 16. rujna 1995. godine bilježi da je nakon posjeta području Plavnog ranije tog tjedna, 15. rujna 1995. UNMO iz više zaselaka na tom području ispratio do škole u Kninu ukupno 11 ljudi, sve u dobi od 60 do 85 godina.628 Tog istog dana, još 26 ljudi iz Podinarja, u općini Knin, ispraćeno je do škole u Kninu.629 Ljudi su se žalili da su im pljačkaši i vojska prijetili, pljačkali i u nekim slučajevima uništavali njihove kuće, te ih prisiljavali da im prepuste hranu i domaće životinje, lišavajući ih tako osnovnih sredstava za život.630 Hrvatske vlasti su rekle Martiju da će konvoj biti spreman odvesti Srbe za Beograd 16. rujna 1995.631 1667. Što se tiče centara u Zadru, u izvješću PMEZ-a od 7. rujna 1995. navodi se da je toga dana, službenik za humanitarna pitanja PMEZ-a za područje Splita, obišao jedan od sabirnih centara u Zadru, gdje je 150 Srba silom dovedeno i zatočeno. Većina ih je bila s područja Benkovca, Gračaca i Knina, a ljudi su svakodnevno izlazili iz skloništa po šumama i odvoñeni su u te centre.632 U 14:00 sati 14. rujna 1995. gradonačelnik Benkovca rekao je UNMO-u da se otprilike 200 srpskih izbjeglica iz sabirnog centra za izbjeglice u Zadru vraća u svoja sela u njegovoj općini, ali da nema dovoljno sredstava da im se pruži sigurnost izvan Benkovca.633 Dana 19. rujna 1995. nešto prije 20:00 sati, načelnik policije u Benkovcu kazao je UNMO-u da je policija registrirala otprilike 300

P2148 (Dnevno izvješće PMEZ-a, 13. rujna 1995.), str. 1-2. P1292 (Osobni dnevnik Stiga Markera Hansena), str.18. 628 P417 (Peter Marti, izjava svjedoka, 14. prosinca 2007.), par. 87, 95, 114; Peter Marti, T. 4625-4626, 4728-4729; P424 (Izvješće o aktivnostima HRAT-ova, 16. rujna 1995.), str. 2. 629 P417 (Peter Marti, izjava svjedoka, 14. prosinca 2007.), par. 87, 95; Peter Marti, T. 4728-4729; P424 (Izvješće o aktivnostima HRAT-ova, 16. rujna 1995.). 630 P416 (Peter Marti, izjava svjedoka, 29. lipnja 1997.), str.12; P417 (Peter Marti, izjava svjedoka, 14. prosinca 2007.), par. 114; Peter Marti, T. 4625-4626; P424 (Izvješće o aktivnostima HRAT-ova, 16. rujna 1995.), str. 2. 631 P417 (Peter Marti, izjava svjedoka, 14. prosinca 2007.), par. 54; Peter Marti, T. 4728; P424 (Izvješće o aktivnostima HRAT-ova, 16. rujna 1995.), str. 2-3. 632 D1277 (Dnevno izvješće PMEZ-a Split, 7. rujna 1995.), str. 1. 633 P149 (Dnevno izvješće o situaciji UNMO-a za Sektor Jug, 20:00 sati, 14. rujna 1995.), str.3. V. i P1294 (Dnevno izvješće PMEZ-a, 15. rujna 1995.), str. 1.
627

626

882 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

509/39314 TER
Prijevod

Srba u općini Benkovac, te da policija u cilju pružanja sigurnosti svakodnevno obilazi sela Srba koji su se vratili iz sabirnog centra za izbjeglice u Zadru.634 1668. Na temelju navedenog Raspravno vijeće zaključuje da su početkom kolovoza hrvatski organi vlasti ustanovili sabirne centre za ratne zarobljenike kao i prihvatne centre za civile, izmeñu ostalog, u Kninu i Zadru. Za te centre je bio odgovoran MUP. Raspravno vijeće zaključuje da su ljudi u prihvatnim centrima u pravilu imali mogućnost otići, ponekad pod uvjetom da po njih doñe rodbina i preuzme ih. Raspravnom vijeću predočeni su dokazi da neki ljudi jesu napustili centre. Prema tome, Raspravno vijeće zaključuje da ljudi u prihvatnim centrima nisu bili lišeni slobode. Što se tiče situacije u bazi UN-a, neki su odlučili ne napuštati bazu iz straha zbog onog što bi im se moglo dogoditi ako se vrate kući. Ljudi koji su ostali u prihvatnim centrima u Kninu (kao i u drugim prihvatnim centrima) prebačeni su 16. rujna 1995. u Srbiju, uz pomoć UN-a, zajedno s drugima iz baze UN-a.

634

P154 (Dnevno izvješće o situaciji UNMO-a za Sektor Jug, 20:00 sati, 19. rujna 1995.), str.1, 3. V. i P1294 (Dnevno izvješće PMEZ-a, 15. rujna 1995.), str. 1. 883 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

508/39314 TER
Prijevod

5. Pravni zaključci o kaznenim djelima 5.1 Kršenje zakona i običaja ratovanja: opća obilježja i uvjeti za postojanje nadležnosti 5.1.1 Mjerodavno pravo 1669. Optuženici se u Optužnici terete u četiri točke za kršenja zakona i običaja ratovanja po članku 3 Statuta. U točki 4 optuženici se terete za pljačkanje javne ili privatne imovine po članku 3(e). U točki 5., po članku 3(b), terete se za bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom. Točkom 7 na teret im se stavlja ubojstvo, na temelju zajedničkog članka 3(1)(a) četiriju Ženevskih konvencija iz 1949. U točki 9 se na istoj osnovi terete za okrutno postupanje. U članku 3. Statuta stoji: “Meñunarodni sud je nadležan da kazneno goni osobe koje su prekršile zakone ili običaje ratovanja”. Slijedi analiza uvjeta postojanja nadležnosti i općih obilježja. 1670. Članak 3 Statuta funkcionira kao “rezidualna klauzula” koja Meñunarodnom sudu daje nadležnost nad svakim teškim kršenjem meñunarodnog humanitarnog prava koje nije predviñeno člancima 2, 4 ili 5 Statuta.635 Da bi ušlo u okvir takve rezidualne nadležnosti, kazneno djelo mora ispuniti četiri uvjeta: (i) djelo mora kršiti neko pravilo meñunarodnog humanitarnog prava; (ii) pravilo mora biti obvezujuće za stranke u vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje se terete; (iii) pravilo mora štititi važne vrijednosti i njegovo kršenje mora imati teške posljedice po žrtvu; i (iv) takvo kršenje povlači individualnu kaznenu odgovornost počinitelja.636 1671. Praksom ovog Suda jasno je utvrñeno da kršenja zajedničkog članka 3. četiriju Ženevskih konvencija iz 1949. ulaze u okvire članka 3 Statuta.637 U ovom predmetu optužbe za ubojstvo i okrutno postupanje na temelju zajedničkog članka 3(1)(a) očigledno ispunjavaju četiri gore iznesena uvjeta za nadležnost. Pravila sadržana u zajedničkom članku 3 predstavljaju dio meñunarodnog običajnog prava primjenjivog i na meñunarodne i na nemeñunarodne oružane sukobe.638 Djelima zabranjenim zajedničkim člankom 3 nedvojbeno se krše pravila kojima se štite važne vrijednosti i

Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić, par. 89-93; Drugostupanjska presuda u predmetu Čelebići, par. 125, 131, 133. 636 Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić, par. 94, 143. 637 Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić, par. 89; Drugostupanjska presuda u predmetu Čelebići, par. 125, 133-136; Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi, par. 68. 638 Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić, par. 89, 98; Drugostupanjska presuda u predmetu Čelebići, par. 138-139, 147. 884 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

635

507/39314 TER
Prijevod

ona imaju teške posljedice po žrtve. Ona takoñer povlače individualnu kaznenu odgovornost.639 Raspravno vijeće stoga ima nadležnost nad tim kršenjima. 1672. Optužbe za pljačkanje javne ili privatne imovine, kao i za bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom temelje se na pravilima meñunarodnog običajnog prava primjenjivima na meñunarodne i na nemeñunarodne oružane sukobe.640 Takvim bezobzirnim uništavanjem ili pustošenjem krše se pravila koja štite važne vrijednosti, i ono ima teške posljedice po žrtve.641 Zabranom pljačkanja javne ili privatne imovine štite se važne vrijednosti, no situacije je potrebno ocijeniti od slučaja do slučaja kako bi se utvrdilo da li djela imaju teške posljedice po žrtve.642 To je uvijek slučaj u situacijama kad je riječ o pljačkanju imovine velikog broja ljudi, čak ako i nema teške posljedice po svakog pojedinca.643 I pljačkanje i bezobzirno razaranje, o kojima se govori gore u tekstu, povlače individualnu kaznenu odgovornost.644 Raspravno vijeće stoga ima nadležnost nad takvim kršenjima, osim u situacijama u kojima se ne može pokazati da je pljačkanje imalo teške posljedice po žrtve. 1673. Kada se utvrdi nadležnost da bi članak 3. Statuta bio primjenjiv, moraju se ispuniti neki opći uvjeti: prvo, mora postojati oružani sukob; drugo, mora postojati neksus izmeñu djela za koja se tereti i oružanog sukoba;645 i treće, za optužbe zasnovane na zajedničkom članku 3, žrtva ne smije aktivno sudjelovati u neprijateljstvima u vrijeme počinjenja kaznenog djela.646 1674. Oružani sukob. Test za utvrñivanje postojanja oružanog sukoba formuliralo je Žalbeno vijeće u Odluci o nadležnosti u predmetu Tadić:

Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić, par. 134; Drugostupanjska presuda u predmetu Čelebići, par. 173-174. 640 Odluka po interlokutornoj žalbi na osnovi pravila 98.bis u predmetu Hadžihasanović i Kubura, par. 29, 37. 641 Prvostupanjska presuda u predmetu Brñanin, par. 157; Prvostupanjska presuda u predmetu Strugar, par. 231; Prvostupanjska presuda u predmetu Martić, par. 46. 642 Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez, par. 81-82. 643 Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez, par. 83. 644 Odluka po interlokutornoj žalbi na osnovi pravila 98.bis u predmetu Hadžihasanović i Kubura, par. 30, 38. 645 Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić, par. 70; Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi, par. 55; Drugostupanjska presuda u predmetu Stakić, par. 342. 646 Zajednički članak 3.(1.); Drugostupanjska presuda u predmetu Čelebići, par. 420; Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik, par. 847; Prvostupanjska presuda u predmetu Haradinaj i drugi, par. 62. 885 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

639

506/39314 TER
Prijevod

[o]ružani sukob postoji svuda gde se pribeglo oružanoj sili izmeñu država ili produženom oružanom nasilju izmeñu vlasti i organizovanih naoružanih grupa, ili pak izmeñu takvih grupa unutar jedne države.647

1675. U presudi u predmetu Tadić Žalbeno vijeće je primijetilo da je “neosporno da je sukob meñunarodni ako se odvija izmeñu dvije ili više država”.648 Žalbeno vijeće nastavlja s konstatacijom da unutarnji oružani sukob
može postati meñunarodni (ili, zavisno od okolnosti, može biti istodobno meñunarodni i unutrašnji) ako (i) druga država sopstvenim trupama interveniše u sukobu ili alternativno ako (ii) neki od učesnika u unutrašnjem oružanom sukobu djeluju u ime te druge države.649

Žalbeno je vijeće nakon toga formuliralo standard “sveukupne kontrole” u svrhu utvrñivanja kada se može smatrati da neka organizirana naoružana skupina djeluje u ime druge države, čime oružani sukob dobiva meñunarodni karakter.650 Test je zadovoljen ako, izmeñu ostalog, država igra ulogu u organiziranju, koordiniranju ili planiranju vojnih akcija organizirane naoružane skupine i ako država tu skupinu financira, obučava, oprema ili joj pruža operativnu podršku.651 Test zahtijeva ocjenu svih elemenata kontrole uzetih u cjelini i stoga ne sadrži uvjet da, na primjer, država koja je treća strana, organiziranoj naoružanoj skupini izdaje konkretne upute ili zapovijedi.652 1676. Oružani sukob proteže se na cijeli teritorij zaraćenih država ili, u slučaju unutarnjih sukoba, na cijeli teritorij pod kontrolom strane u sukobu, bez obzira na to da li se na tom mjestu stvarno vode borbe.653 Oružani sukob prestaje u trenutku zaključenja općeg mira (u slučaju meñunarodnih oružanih sukoba) ili kada se pronañe mirno rješenje (u slučaju oružanih sukoba koji po svojem karakteru nisu meñunarodni).654 1677. Nexus. Djelo za koje se tereti nije se moralo dogoditi u vrijeme i na mjestu stvarnih borbi, sve dok je postojala “tijesna veza” izmeñu radnji počinitelja i

Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić, par. 70. V. i Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi, par. 56; Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez, par. 336. 648 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić, par. 84. 649 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić, par. 84. 650 Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez, par. 306. 651 Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez, par. 306, 308. 652 Drugostupanjska presuda u predmetu Aleksovski, par. 143-146. 653 Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić, par. 70. 654 Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić, par. 70. V. i Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi, par. 57; Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez, par. 319. 886 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

647

505/39314 TER
Prijevod

neprijateljstava na teritorijima pod kontrolom strana u sukobu.655 Postojanje takve tijesne veze izmeñu djela i oružanog sukoba bit će utvrñeno kada se može pokazati da je oružani sukob u značajnoj mjeri utjecao na mogućnost da počinitelj počini djelo, na odluku počinitelja da ga počini, na način počinjenja ili cilj s kojim je počinjeno.656 1678. Status žrtava. Konačni uvjet za primjenu optužbe po članku 3, na temelju zajedničkog članka 3, jest da žrtva nije aktivno sudjelovala u neprijateljstvima u vrijeme kada je djelo počinjeno.657 Žalbeno vijeće je objasnilo da aktivno sudjelovanje u neprijateljstvima znači sudjelovanje u ratnim aktivnostima koje po svojoj prirodi ili svrsi imaju za cilj da nanesu stvarnu štetu ljudstvu ili tehnici neprijateljskih oružanih snaga.658 Zaštićene žrtve uključuju pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i one koji su uslijed bolesti, ranjavanja, lišenja slobode ili nekog drugog razloga izbačeni iz bojnog stroja.659 Počinitelj mora znati ili je trebao znati za status žrtava kao osoba koje ne sudjeluju aktivno u neprijateljstvima.660

5.1.2 Zaključci u vezi s oružanim sukobom 1679. Tužitelj tvrdi da priroda oružanog sukoba u ovom predmetu nije relevantna jer se svi ratni zločini za koje se tereti u Optužnici temelje na pravu koje je mjerodavno i u meñunarodnom i u nemeñunarodnom oružanom sukobu prema članku 3 Statuta.661 Gotovinina obrana, pozivajući se na jednu odluku Žalbenog vijeća,662 tvrdi da je tužitelj, formalnopravno, bio obvezan pozvati se na meñunarodni karakter sukoba i da se, budući da je to propustio učiniti, može osloniti samo na nemeñunarodni oružani sukob kako bi zadovoljio uvjet neksusa.663 1680. Izvori na koje se oslanja Gotovinina obrana ne postavljaju nikakvo opće pravilo prema kojem bi se tužitelj u ovom predmetu morao izjasniti u pogledu prirode
Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi, par. 57; Drugostupanjska presuda u predmetu Stakić, par. 342. 656 Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi, par. 58. 657 Zajednički članak 3.(1.); Drugostupanjska presuda u predmetu Čelebići, par. 420, 424; Drugostupanjska presuda u predmetu Strugar, par. 172, 178; Drugostupanjska presuda u predmetu Boškoski i Tarčulovksi, par. 66. 658 Drugostupanjska presuda u predmetu Strugar, par. 178. 659 Zajednički članak 3.(1.); Drugostupanjska presuda u predmetu Strugar, par. 175. 660 Drugostupanjska presuda u predmetu Boškoski i Tarčulovksi, par. 66. 661 T. 29043-29044; 29405-29406. 662 Tužitelj protiv Envera Hadžihasanovića, Mehmeda Alagića i Amira Kubure, Žalbeno vijeće, Odluka po pravilu 72.(E) o valjanosti žalbe, 21. veljače 2003., par. 11-12; v. i Tužitelj protiv Dragomira Miloševića, Raspravno vijeće, Odluka po preliminarnom podnesku odbrane u skladu s pravilom 72(A)(ii), 18. srpnja 2005., par. 17. 887 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.
655

504/39314 TER
Prijevod

oružanog sukoba. Svrha optužnice i u njoj iznesenih navoda jest da obavijesti optuženu osobu o optužbama na koje mora odgovoriti.664 Dakle, optužnica optuženu osobu mora obavijestiti o prirodi odgovornosti koja joj se stavlja na teret i o pravno relevantnim činjenicama pomoću kojih tužitelj ima namjeru tu odgovornost dokazati.665 S obzirom na to da se optužbe na temelju članka 3 u ovom predmetu temelje na pravilima mjerodavnima i u meñunarodnom i u nemeñunarodnom oružanom sukobu, nema potrebe da se konkretno navede postojanje meñunarodnog oružanog sukoba kako bi se optuženike obavijestilo o optužbama. 1681. Sve se stranke u postupku slažu da je na početku razdoblja na koje se odnosi Optužnica postojao oružani sukob izmeñu Hrvatske vojske i Srpske vojske Krajine i da je trajao barem do 8. kolovoza 1995.666 Stranke se slažu i da su u tom razdoblju izmeñu Hrvatske i Srbije (Raspravno vijeće primjećuje da je Srbija tada bila dio Savezne Republike Jugoslavije)667 postojala neprijateljstva širih razmjera.668 Tužitelj, Gotovinina obrana i Čermakova obrana predmetni oružani sukob klasificiraju po njegovom karakteru kao meñunarodni sukob, koji je okončan Erdutskim sporazumom 12. studenog 1995.669 Za razliku od toga, Markačeva obrana tvrdi da predmetni oružani sukob po svojem karakteru nije bio meñunarodni sukob i da je završio 8. kolovoza 1995., ili približno tog datuma, kada više nisu bili ispunjeni kriteriji za

T. 29262-29263, 29453. Drugostupanjska presuda u predmetu Kupreškić i drugi, par. 122; Drugostupanjska presuda u predmetu Simić i drugi, par. 74. 665 Tužitelj protiv Milorada Krnojelca, Raspravno vijeće, Odluka po preliminarnom podnesku odbrane zbog prigovora na formu Optužnice, 24. veljače 1999., par. 7. 666 T. 27320, 27399; Stipulacije Gotovinine obrane u vezi s dijelovima Predraspravnog podneska tužiteljstva, 4. veljače 2010., par. 1; Stipulacije obrane Mladena Markača u vezi s dijelovima predraspravnog podneska tužiteljstva, 16. travnja 2010., par. 1; Predraspravni podnesak tužiteljstva, 16. ožujka 2007., par. 105; Završni podnesak tužiteljstva, 16. srpnja 2010., par. 469; Završni podnesak Gotovinine obrane, 16. srpnja 2010., par. 562; Završni podnesak optuženika Mladena Markača, 16. srpnja 2010., par. 14; Obavijest o komunikaciji sa strankama u postupku u vezi sa završnim riječima, 27. kolovoza 2010., dodatak, točka 3. 667 P451 (Peter Galbraith, The United States and Croatia - A Documentary History, 1992-1997), str. 157. 668 T. 27320, 27399; Stipulacije Gotovinine obrane u vezi s dijelovima Predraspravnog podneska tužiteljstva, 4. veljače 2010., par. 1; Stipulacije obrane Mladena Markača u vezi s dijelovima Predraspravnog podneska tužiteljstva, 16. travnja 2010., par. 1; predraspravni podnesak tužiteljstva, 16. ožujka 2007., par. 105; Završni podnesak tužiteljstva, 16. srpnja 2010., par. 469; Završni podnesak Gotovinine obrane, 16. srpnja 2010., par. 562. 669 T. 27339, 29043-29044, 29262, 29411; Stipulacije Gotovinine obrane u vezi s dijelovima predraspravnog podneska tužiteljstva, 4. veljače 2010., par. 1; Predraspravni podnesak tužiteljstva, 16. ožujka 2007., par. 108; Obavijest o komunikaciji sa strankama u vezi sa završnim riječima, 27. kolovoza 2010., Dodatak, točka 3.
664

663

888 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

503/39314 TER
Prijevod

utvrñivanje postojanja oružanog sukoba definirani u predmetu Tadić.670 Markačeva je obrana uz to ustvrdila da test za okončanje oružanog sukoba formuliran u predmetu Tadić nije primjenjiv u ovom predmetu jer ne uzima u obzir razne načine na koje se prema meñunarodnom običajnom pravu može okončati oružani sukob.671 1682. Raspravno vijeće, na temelju gore iznesenih činjenica o kojima je postignuta suglasnost, prihvaća da je na početku razdoblja na koje se odnosi Optužnica postojao oružani sukob. Raspravno vijeće prvo će razmotriti da li je taj oružani sukob bio po svojem karakteru meñunarodni ili nemeñunarodni sukob i ispitat će dokaze kako bi ocijenilo meritum argumenta prema kojem je taj oružani sukob bio meñunarodni. 1683. U vezi s prvom polovicom 1990-tih, odnosno razdobljem prije razdoblja na koje se odnosi Optužnica, stranke su se oko odreñenih činjenica složile na osnovi Prvostupanjske presude u predmetu Martić.672 Tako je, prema strankama u postupku, od otprilike lipnja do prosinca 1991. godine JNA sudjelovala u vojnim operacijama ili prepadima na sela s većinskim hrvatskim stanovništvom, uključujući Podkonje, Kijevo, Vrliku i Drniš.673 Seljani su ubijani i premlaćivani, a njihova imovina opljačkana i uništena.674 U Kninu su u zrak dizani poslovni objekti i imovina Hrvata, a Hrvati su bili žrtve diskriminacije. Nakon borbi na području Knina i drugdje u kolovozu 1991. hrvatski civili su počeli napuštati svoje domove.675 Stotine Hrvata i drugih nesrba bile su zatočene u objektima u Kninu, Benkovcu i na drugim mjestima, gdje su ti ljudi teško zlostavljani.676 U razdoblju od 1992. do 1995. vršila su se djela poput ubijanja, premlaćivanja, kraña i uništavanja kuća i katoličkih crkava, što je za posljedicu imalo masovno iseljavanje Hrvata i drugih nesrba s teritorija RSK.677 Prema dokumentu specijalnog izvjestitelja Povjerenstva UN-a za ljudska prava, s datumom
Stipulacije obrane Mladena Markača u vezi s dijelovima tužiteljevog predraspravnog podneska, 16. travnja 2010., par. 1; Završni podnesak optuženika Mladena Markača, 16. srpnja 2010., par. 14, 32, 41, 50. 671 T. 29358; Završni podnesak optuženika Mladena Markača, 16. srpnja 2010., par. 32. 672 V. tekst u vezi s usuglašenim činjenicama u poglavlju 2. 673 Drugi zajednički podnesak obrane Ivana Čermaka i tužitelja u vezi s usuglašenim činjenicama, 15. travnja 2010., dodatak A, str. 1, 3. 674 Drugi zajednički podnesak obrane Ivana Čermaka i tužitelja u vezi s usuglašenim činjenicama, 15. travnja 2010., dodatak A, str. 1, 3; v. i Zajednički podnesak obrane Ivana Čermaka i tužitelja u vezi s usuglašenim činjenicama, 14. siječnja 2010., dodatak A, str. 5. 675 Drugi zajednički podnesak obrane Ivana Čermaka i tužitelja u vezi s usuglašenim činjenicama, 15. travnja 2010., dodatak A, str. 2. 676 Drugi zajednički podnesak obrane Ivana Čermaka i tužitelja u vezi s usuglašenim činjenicama, 15. travnja 2010., dodatak A, str. 3; Zajednički podnesak obrane Ivana Čermaka i tužitelja u vezi s usuglašenim činjenicama, 14. siječnja 2010., dodatak A, str.6. 677 Drugi zajednički podnesak obrane Ivana Čermaka i tužitelja u vezi s usuglašenim činjenicama, 15. travnja 2010., dodatak A, str. 2-3. 889 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.
670

502/39314 TER
Prijevod

od 17. studenog 1993., u kojem se izvještava o stanju ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji, na području Sektora Jug i Ružičastih zona, gdje je 1991. živjelo 44.000 Hrvata, ostao je tek 1.161 Hrvat.678 1684. Raspravnom vijeću predočeni su dokazi o stanju stalnih neprijateljstava, uključujući vojne aktivnosti izmeñu hrvatskih i srpskih snaga, koja su trajala do 1995. godine. Mate Granić, potpredsjednik Vlade RH 1991.-2000. i ministar vanjskih poslova 1993.-2000.,679 izjavio je da je sudjelovao u donošenju odluka o akcijama hrvatskih oružanih snaga, čija je svrha bila osloboditi okupirana područja, uključujući akciju Miljevački plato, akciju Maslenica, akciju Medački džep i akciju Bljesak. Prema riječima svjedoka, cilj akcije Miljevački plato bio je onemogućiti granatiranje Šibenika s tog platoa. Cilj akcije Maslenica bio je očuvanje glavnog prometnog koridora kojim se spaja Dalmacija sa središnjom Hrvatskom.680 Svrha akcije Medački džep bila je spriječiti stalno granatiranje Gospića i okolice s područja RSK.681 Cilj akcije Bljesak bio je otvoriti autocestu Zagreb-Beograd i osloboditi okupirano područje UNPA Zapad.682 Svjedok je izjavio da je HV, u suradnji s Armijom Bosne i Hercegovine i u skladu sa Splitskim sporazumom od 22. srpnja 1995., pokrenuo vojne akcije kako bi oslobodio Grahovo i Glamoč u Bosni i Hercegovini, te područja na planini Dinari.683 1685. Goran Dodig, predstojnik Ureda Vlade RH za meñunacionalne odnose u razdoblju od 6. travnja 1995. do 5. ožujka 1998.,684 izjavio je u svojem svjedočenju da je od 1991. do 1993. bio pregovarač hrvatske vlade za razmjenu zarobljenika na području srednje i sjeverne Dalmacije.685 Svrha pregovora bila je razmjena zarobljenika i dogovori oko prekida vatre.686 Svjedok je rekao da je u razdoblju od odlaska Hrvata s tog područja i osloboñenja Knina koje je izvršila Hrvatska vojska nekoliko puta pregovarao s predstavnicima vojnih i civilnih vlasti u RSK, uključujući Milana Babića, generala Vukovića i generala Mladića (zapovjednika vojske bosanskih

D1361 (Izvješće posebnog izvjestitelja Komisije za ljudska prava UN-a o stanju ljudskih prava na području bivše Jugoslavije, 17. studenog 1993.), par. 147. 679 D1797 (Mate Granić, izjava svjedoka, 12. svibnja 2009.), par. 2-3, 6, 8, 13; Mate Granić, T. 2461424615, 24621-24622. 680 D1797 (Mate Granić, izjava svjedoka, 12. svibnja 2009.), par. 17. 681 D1797 (Mate Granić, izjava svjedoka, 12. svibnja 2009.), par. 17; Mate Granić, T. 24848. 682 Mate Granić, T. 24643. 683 D1797 (Mate Granić, izjava svjedoka, 12. svibnja 2009.), par. 7, 20. 684 D1705 (Goran Dodig, izjava svjedoka, 16. svibnja 2009.), str. 1-3, 14; Goran Dodig, T. 22628. 685 D1705 (Goran Dodig, izjava svjedoka, 16. svibnja 2009.), str. 2-3. 686 D1705 (Goran Dodig, izjava svjedoka, 16. svibnja 2009.), str. 3. 890 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

678

501/39314 TER
Prijevod

Srba).687 Svjedok je rekao da je 1991. proveo tri dana u Drnišu u vrijeme dok je grad bio pod okupacijom JNA.688 1686. O vezama izmeñu RSK, SVK, JNA i Srbije/SRJ svjedočili su Slobodan Lazarević, svjedok AG-10 i Milan Babić. Slobodan Lazarević, obavještajni oficir KOS-a i oficir za vezu 21. korpusa SVK, stacioniranom u Topuskom u Sektoru Sjever prije i tijekom operacije Oluja,689 izjavio je da su od početka 1992. i nadalje lokalni Srbi koji su radili za meñunarodne organizacije s njim surañivali i podnosili mu izvješća.690 To je organizirano po instrukcijama KOS-a i dužnosnika RSK.691 Djelatnici KOS-a svoja su izvješća slali u Beograd i svi su bili Srbi iz Srbije.692 Za svaki sastanak kojem su prisustvovali dužnosnici RSK dobivali su jasne instrukcije iz Beograda.693 Lazarević je izjavio da su sva oprema i financijska sredstva za SVK stizali iz Srbije.694 Goran Hadžić, kao i drugi, često su spominjali “šefa”, misleći pritom na Slobodana Miloševića (srpskog predsjednika).695 Prema Lazarevićevom svjedočenju, Tošo Pajić, koji je de facto bio na čelu državne bezbjednosti RSK, oslovljavao je Jovicu Stanišića, načelnika državne bezbjednosti Srbije, sa “šefe” ili “tata”.696 Lazarević je uz to kazao da je Pajić u više situacija izjavio da radi za Stanišića.697

687

D1705 (Goran Dodig, izjava svjedoka, 16. svibnja 2009.), str. 3; P451 (Peter Galbraith, The United States and Croatia - A Documentary History, 1992-1997), str. 18. 688 D1705 (Goran Dodig, izjava svjedoka, 16. svibnja 2009.), str. 3, 5. 689 D1461 (Slobodan Lazarević, izjava svjedoka, 21. lipnja 1999.), str. 1-2, 11; Slobodan Lazarević, T. 17874-17876, 17878, 17882, 17890, 17990-17991. 690 D1461 (Slobodan Lazarević, izjava svjedoka, 21. lipnja 1999.), str. 10-11; D1462 (Slobodan Lazarević, raniji iskaz iz predmeta Slobodan Milošević, 29.-30. listopada 2002.), str. 10-11; Slobodan Lazarević, T. 17880, 18004-18006. 691 D1461 (Slobodan Lazarević, izjava svjedoka, 21. lipnja 1999.), str. 10-11; D1462 (Slobodan Lazarević, raniji iskaz iz predmeta Slobodan Milošević, 29.-30. listopada 2002.), str. 10; Slobodan Lazarević, T. 17883-17884. 692 D1461 (Slobodan Lazarević, izjava svjedoka, 21. lipnja 1999.), str. 13; D1470 (Grafički prikaz veze izmeñu struktura iz RSK i iz Srbije). 693 D1461 (Slobodan Lazarević, izjava svjedoka, 21. lipnja 1999.), str. 13-15; Slobodan Lazarević, T. 17903. 694 D1462 (Slobodan Lazarević, raniji iskaz iz predmeta Slobodan Milošević, 29.-30. listopada 2002.), str. 6; Slobodan Lazarević, T. 17922-17923. 695 D1461 (Slobodan Lazarević, izjava svjedoka, 21. lipnja 1999.), str. 16, 18; D1462 (Slobodan Lazarević, raniji iskaz iz predmeta Slobodan Milošević, 29.-30. listopada 2002.), str. 3; P451 (Peter Galbraith, The United States and Croatia - A Documentary History, 1992-1997), str. 16. 696 D1461 (Slobodan Lazarević, izjava svjedoka, 21. lipnja 1999.), str. 29; D1462 (Slobodan Lazarević, raniji iskaz iz predmeta Slobodan Milošević, 29.-30. listopada 2002.), str. 2-3. 697 D1462 (Slobodan Lazarević, raniji iskaz iz predmeta Slobodan Milošević, 29.-30. listopada 2002.), str. 2-3; Slobodan Lazarević, T. 17876-17877, 17887; D1470 (Grafički prikaz veze izmeñu struktura iz RSK i iz Srbije). 891 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

500/39314 TER
Prijevod

1687. Svjedok AG-10, pripadnik zrakoplovnih snaga JNA,698 rekao je da je u Komandi vazduhoplovstva postojao tim za propagandu i rat, OPERA. OPERA je imala zadatak da meñu hrvatskim stanovništvom u Krajini stvori strah i paniku i izazove neorganiziranost. Prema svjedokovim riječima, 80-90% rada toga tima bilo je usredotočeno na Hrvate u srpskim autonomnim oblastima.699 Pukovnik Slobodan Rakočević, načelnik Odjeljenja za bezbjednost Vazduhoplovstva i svjedoku nadreñeni oficir, bio je u timu OPERA.700 Svjedok je izjavio da je prije početka rata u Sloveniji OPERA pokrenula operaciju LABRADOR, kojom je rukovodio major Čedomir Knežević iz 2. odreda Centralne kontraobavještajne grupe, i koja je uključivala agente u Zagrebu.701 Svrha operacije LABRADOR bila je, prvo, stvoriti mrežu suradnika u hrvatskim vlastima i policiji i, drugo, naoružati Srbe u Hrvatskoj kako bi oni to oružje mogli upotrijebiti protiv Hrvata.702 1688. Svjedok je takoñer izjavio da se, kad je u Sloveniji rat završio, već dogodila balvan - revolucija, zbog čega su se dijelovi JNA povukli na područje Like, Baranje, Korduna i Slavonije u Hrvatskoj.703 U listopadu 1991. Rakočević je svjedoka poslao u Bihać, u Bosni i Hercegovini, gdje je svjedok proveo tri ili četiri dana.704 Prema svjedokovim riječima, major Čedomir Knežević i potpukovnik Dušan Smiljanić iz 2. odreda Centralne kontraobavještajne grupe u Bihaću pokrenuli su i vodili operaciju pod nazivom PROBOJ 1 s ciljem naoružavanja Srba na Baniji, u Lici i na Kordunu, što su sve područja u Krajini u Hrvatskoj, i u Bosanskoj Krajini, u Bosni i Hercegovini.705 Svjedok je tu informaciju dobio od Kneževića, s kojim se sastao u Bihaću. Knežević je uz to rekao da oružje dolazi iz skladišta TO-a na području oko Bihaća. Knežević je svjedoka odveo do jednog skladišta, gdje je svjedok vidio automatske puške, ručne bombe i minobacače. Prema procjeni svjedoka, u skladištu se nalazilo oko 20.00030.000 komada pješačkog naoružanja. Svjedok je kazao da su Srbi u Bihać dolazili vlastitim kamionima kako bi preuzeli oružje za svoja sela. Takoñer je izjavio da bi svaki dan vidio kako iz skladišta odlaze najmanje tri ili četiri kamiona natovarena oružjem koje su vozili vojnici JNA, a pratila ih je vojna policija. Prema riječima
D1782 (Svjedok AG-10, izjava svjedoka, 27. svibnja 2002.), str. 15-16. D1782 (Svjedok AG-10, izjava svjedoka, 27. svibnja 2002.), str. 24. 700 D1782 (Svjedok AG-10, izjava svjedoka, 27. svibnja 2002.), str. 16, 24. 701 D1782 (Svjedok AG-10, izjava svjedoka, 27. svibnja 2002.), str. 18-19, 24. 702 D1782 (Svjedok AG-10, izjava svjedoka, 27. svibnja 2002.), str. 24. 703 D1782 (Svjedok AG-10, izjava svjedoka, 27. svibnja 2002.), str. 18; P451 (Peter Galbraith, The United States and Croatia - A Documentary History, 1992-1997), str. 10. 704 D1782 (Svjedok AG-10, izjava svjedoka, 27. svibnja 2002.), str. 18-20.
699 698

892 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

4. str. 709 D1736 (Izjava o činjenicama iz predmeta Tužitelj protiv Babića i iskaz Milana Babića iz drugih predmeta).. IT-06-90-T 15. U Lovačkoj kući u Bihaću bilo je pripadnika Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije. i drugih. Knežević je svjedoku kazao da su ljudi odgovorni za podjelu oružja njemu podnosili izvješća o tome koliko je oružja podijeljeno i koliko ga je ostalo u rezervi. 707 D1782 (Svjedok AG-10. dok je Martić bio zadužen za policiju. str. prvi predsjednik Republike Srpske Krajine i premijer od 27. Svjedoku se činilo da je dio njihovih zaduženja bio da vode paravojne operacije na tom području. kao i narod Knina. a na njezinom čelu su bili Jovica Stanišić. srpnja 1995. 27. 41. izjava svjedoka. 27. pripadnika srpske policije u Hrvatskoj. odnosno policijom Krajine. 91-92. 705 D1782 (Svjedok AG-10. 18-19. smatrao političkim voñom i zaštitnikom Srbije i Srba u Jugoslaviji. 38-39. uvjeravao da će JNA pružiti podršku Srbima u Krajini.). 2. kolovoza 1995.). članova skupština općina i vlade Krajine. D1782 (Svjedok AG-10. izjava svjedoka. 19-20. a (2) Služba državne bezbjednosti Srbije (koja je bila dio MUP-a Srbije) imala je kontrolu nad milicijom. uspostavljene su dvije linije zapovijedanja. Prema riječima svjedoka. odnosno u kolovozu 1990. 4. . krenula u rat s Hrvatskom. travnja 2011. svibnja 2002. 45. str. vrste oružja i onih koji su oružje preuzeli. Slobodan Milošević. do 5.708 izjavio je da ga je 1990. od kojih su neki bili hrvatski Srbi koje je SDB angažirala kako bi radili na područjima poput Like. 711 D1736 (Izjava o činjenicama iz predmeta Tužitelj protiv Babića i iskaz Milana Babića iz drugih predmeta).). str. Franko Simatović i kapetan Dragan “Rasko” Vasiljković.711 Prema Babićevim riječima. izjava svjedoka. 27. s popisom općina u kojima je oružje podijeljeno. 36-37. gdje su dijelili oružje.707 1690. 710 D1736 (Izjava o činjenicama iz predmeta Tužitelj protiv Babića i iskaz Milana Babića iz drugih predmeta). nakon što je JNA u kolovozu 1991. svibnja 2002. u Bihać je dolazio Milan Babić kako bi organizirao podjelu oružja. kojega je on. Tijekom tih dana Knežević je napisao povjerljivo izvješće pod naslovom “PROBOJ 1” za generala Aleksandra Vasiljevića. Milan Babić. ta se paralelna struktura tijekom svojega postojanja sastojala od pripadnika MUP-a Srbije. koje su ulazile u sastav JNA tijekom zajedničkih operacija. u Krajini se pojavila jedna paralelna struktura koja je izravno i isključivo odgovarala Miloševiću. 22-23. str. 708 D1736 (Izjava o činjenicama iz predmeta Tužitelj protiv Babića i iskaz Milana Babića iz drugih predmeta). 19-20. Službe državne bezbjednosti Srbije. 4. svibnja 2002. Baranje i Knina.499/39314 TER Prijevod svjedoka. str.710 Prema Babićevim riječima. na čijem je vrhu bio Milošević: (1) JNA je zapovijedala jedinicama TO-a. 706 893 Predmet br.706 1689. išli su u srpska sela..709 Otprilike u to vrijeme. str.

on je ipak naložio da se snage SVK angažiraju zajedno sa snagama Republike Srpske u Bosni i Službe državne bezbjednosti Srbije protiv Armije Bosne i Hercegovine.715 Srpska vojska Krajine naslijedila je oružje koje je ostavila JNA po završetku svojeg povlačenja iz Hrvatske u svibnju 1992. 85-86. 717 D1736 (Izjava o činjenicama iz predmeta Tužitelj protiv Babića i iskaz Milana Babića iz drugih predmeta). 95. i to po zahtjevima dužnosnika u Krajini koje su oni upućivali dužnosnicima u Srbiji tražeći sredstva. 894 Predmet br. str. 103-104. str. 115. 713 D1736 (Izjava o činjenicama iz predmeta Tužitelj protiv Babića i iskaz Milana Babića iz drugih predmeta). srpsku Krajinu je subvencionirala Srbija. 4. 49. uključujući dijelove podijeljene Bosne i Hercegovine. 100. Babić je dalje izjavio da je 1994.718 1692. 118-121. 6. 99. 47. imenovao zapovjednike jedinica TO-a. 97-98. 7. str. 6. na njegov zahtjev u travnju 1991. 715 D1736 (Izjava o činjenicama iz predmeta Tužitelj protiv Babića i iskaz Milana Babića iz drugih predmeta). otvorila logor za obuku krajiške policije u Golubiću. 89. 6. Srbija je. održanih u ožujku i travnju 1991. 5.713 Tijekom niza sastanaka s Miloševićem. 217-218. 111. 51-52. Stanišić opskrbljivao RSK gorivom. str. str. 714 D1736 (Izjava o činjenicama iz predmeta Tužitelj protiv Babića i iskaz Milana Babića iz drugih predmeta). 235. 718 D1736 (Izjava o činjenicama iz predmeta Tužitelj protiv Babića i iskaz Milana Babića iz drugih predmeta). čije su se pak vlasti konzultirale s Miloševićem prije pregovora s Hrvatskom kako bi od njega dobile odobrenje za svoje aktivnosti.714 1691. nego da upotrijebi oružane snage Krajine za uspostavljanje granica nove srpske države. 211-214.. str. osim toga.717 Snage RSK kasnije su se borile u Bosni pod Mladićevom vrhovnom komandom. kojim je rukovodio Simatović. str. 102-103. što je bio potez za koji je D1736 (Izjava o činjenicama iz predmeta Tužitelj protiv Babića i iskaz Milana Babića iz drugih predmeta).719 Još i u travnju 1995. neki su od njih uz to i dalje primali plaću od JNA. IT-06-90-T 15. 720 D1736 (Izjava o činjenicama iz predmeta Tužitelj protiv Babića i iskaz Milana Babića iz drugih predmeta). a neki oficiri JNA ostali su u Krajini u sklopu lokalnih jedinica TO-a. 159.498/39314 TER Prijevod dobrovoljačkim jedinicama i redovnim sastavom policije. str. Milošević je do kolovoza 1995.. 712 . 55. 716 D1736 (Izjava o činjenicama iz predmeta Tužitelj protiv Babića i iskaz Milana Babića iz drugih predmeta). Babić je shvatio da svrha te paralelne strukture nije da zaštiti Srbe u Krajini. str.720 Iako je Milošević Babiću u travnju rekao da Srbija stoji iza Krajine. Milošević je igrao odlučujuću ulogu u imenovanju ljudi na položaje u RSK i SVK budući da je Skupština RSK glasala na temelju njegovih prijedloga. o čemu se Milošević dogovorio s Tuñmanom. a ne prijedloga premijera RSK.716 Prema Babićevim riječima. Već u rujnu 1991. 719 D1736 (Izjava o činjenicama iz predmeta Tužitelj protiv Babića i iskaz Milana Babića iz drugih predmeta). 76. travnja 2011. 59.712 Osim toga.

po svojim karakteristikama još i nije bio meñunarodni sukob. P41 (Dnevno izvješće HRAT-a. vodile vojne operacije jedne protiv drugih. 54. Na temelju gore iznesenih dokaza Raspravno vijeće konstatira da je Srbija/SRJ imala sveukupnu kontrolu nad SVK. da bi ih u završnoj riječi djelomično proširila na meñunarodni oružani sukob. 724 P21 (Edward Flynn. Raspravno vijeće je razmotrilo dokaze u vezi s kontrolom i utjecajem koje je srpski predsjednik Milošević imao nad snagama SVK. naoružavanjem i opskrbom Srba u Krajini iz izvora u Srbiji/SRJ. JNA i Srbije/SRJ. veljače 2008. izjava svjedoka. voñen je u bazi Češkog bataljuna UN-a u Bijelom Polju obavijesni razgovor s petoricom vojnika SVK iz SR Jugoslavije. 29358.725 Markačeva obrana. Ako taj oružani sukob 1991. Raspravno vijeće je razmotrilo dokaze prema kojima su snage Republike Hrvatske i srpske snage od 1991. kako njene argumente shvaća Raspravno vijeće tvrdi da je oružani sukob završio uslijed drastičnog smanjenja intenziteta sukoba i/ili razine organizacije jednog od sudionika u 721 D1736 (Izjava o činjenicama iz predmeta Tužitelj protiv Babića i iskaz Milana Babića iz drugih predmeta). Lazarevića. str. 93-94.722 Babić se s Miloševićem sastao posljednji put oko 8. str. svjedoka AG-10 i Babića o vezama koje su postojale izmeñu SVK.497/39314 TER Prijevod Babić smatrao da kompromitira RSK. Podsjećajući na suglasnost svih stranaka u postupku da su na početku razdoblja na koje se odnosi Optužnica izmeñu Hrvatske i Srbije postojala neprijateljstva širih razmjera. str.-27. 6-26.). str. IT-06-90-T 15. 895 Predmet br. travnja 2011. par. tijekom kojeg su oni izjavili da su ih mobilizirale i u Krajinu poslale vlasti SR Jugoslavije. kolovoza 1995. Raspravno vijeće sada će razmotriti argumente Markačeve obrane u vezi sa završetkom oružanog sukoba.. 88. 112-113.). izmeñu ostalog uoči tranzicije Hrvatske u neovisnu državu i u vrijeme izbijanja oružanog sukoba. 722 D1736 (Izjava o činjenicama iz predmeta Tužitelj protiv Babića i iskaz Milana Babića iz drugih predmeta). str. 26. 1-2. U završnom podnesku Markačeva obrana je svoje argumente smjestila u okvir nemeñunarodnog oružanog sukoba. kao i nad financiranjem. Raspravno vijeće razmotrilo je i svjedočenja Dodiga. . 723 D1736 (Izjava o činjenicama iz predmeta Tužitelj protiv Babića i iskaz Milana Babića iz drugih predmeta). 725 Usp. Raspravno vijeće nadalje konstatira da je oružani sukob koji je postojao na početku razdoblja na koje se odnosi Optužnica bio meñunarodni sukob. 11. on je to postao na temelju djelovanja SVK u ime Srbije/SRJ. Konkretno. kolovoza 1995. 1694. srpnja 2010.721 Predsjednik RSK sklopio je uz to sporazum o vojnoj podršci s Republikom Srpskom. 113. do 1995. 16.724 1693. kolovoza 1995. 9. Završni podnesak optuženika Mladena Markača. RSK. sa T.723 Dana 11. 109-110.

1. do lipnja 1996. Raspravno vijeće će stoga razmotriti da li je u bilo kojem trenutku nastupilo okončanje meñunarodnog oružanog sukoba koje je dovoljno opće. do 13. dok je u Drvaru u Bosni i Hercegovini nagomilavala svoje snage. 1. Marko Rajčić. 727 726 896 Predmet br. nakon 8. 6.730 Od 9. 731 Marko Rajčić. srpnja 2008. domobransku brigadu i 134. ne treba olako donositi zaključak o prestanku njihove primjenjivosti. T.726 Meñutim. 1695. 17696-17697. Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić. P2323 (Službena zabilješka VP o obavijesnom razgovoru s Rajčićem. 16275. izjava svjedoka. str. kolovoza 1949. 13. 11..). T.728 Jednom kada odredbe prava oružanih sukoba postanu primjenjive.731 Gotovina je 9. načelnik topništva ZP-a Split u razdoblju od travnja 1993. koji su se odvijali u Bosni i Hercegovini. čl. par. HV morao proći kroz Srb kako bi stigao do granice. zapovjedio Rajčiću da upotrijebi 112. 729 D1425 (Marko Rajčić. kolovoza 1995. što bi prouzročilo značajan stupanj pravne nesigurnosti i zabune.. domobransku pukovniju kako bi zauzeo položaje duž državne granice na području mjesta Srb. 728 Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić. kolovoza 1995. sudionici u oružanom sukobu mogli bi se naći u sivoj zoni izmeñu primjenjivosti i neprimjenjivosti tih odredbi. uz granicu trajale sporadične borbe. U protivnom. kolovoza 1995. T. par. 70. definitivno i efektivno da bi prestale biti primjenjivane odredbe prava oružanih sukoba. brigadu. zapadno od Grahova. kolovoza 1995.). 17690. budući da je predsjednik Republike Hrvatske zapovjedio da HV doñe na državnu granicu. par. zbog čega pravo oružanih sukoba prestaje biti mjerodavno. 7. izmeñu HV-a i združenih srpskih snaga vodile su se žestoke borbe na pograničnom području istočno od Grahova u Bosni i Hercegovini.729 u svojem je svjedočenju rekao da je 9. 17720-17721. 16236. Ženevska konvencija IV od 12. prestaje biti primjenjiva s općim prestankom vojnih operacija. Žalbeno vijeće je istaknulo da Ženevske konvencije sadrže jezične formulacije koje sugeriraju da one mogu ostati primjenjive i nakon prestanka borbi. 730 Marko Rajčić. gdje je SVK pokrenula pješačke i topničke napade. . uključujući i SVK.727 Žalbeno vijeće je zaključilo da se meñunarodni oružani sukobi završavaju u trenutku općeg zaključenja mira. U pravilu. travnja 2011. 67. pri čemu su istodobno. veljače 2009. Vijeće će prije svega razmotriti da li je postojalo opće okončanje vojnih operacija i opće zaključenje mira. Rajčić je potom zapovjedio da se topovi kalibra 130 milimetara TS-4 i TS- Ženevska konvencija IV. Marko Rajčić. Ovaj stav nije ispravan prikaz važećih pravnih normi. Postoje dokazi o nastavku sukoba izmeñu HV-a i srpskih snaga.496/39314 TER Prijevod sukobu. IT-06-90-T 15.

i u 8:30 sati iz oruña TS-4 ispaljeno je 25 granata na taj cilj s položaja kod sela Luka u Bosni i Hercegovini. koju je sastavio Marko Rajčić.). 17702. kako bi se spriječilo da SVK organizira obranu i pruži otpor. 17702. do 9. travnja 2011. kolovoza 1995. T.741 Ubrzo nakon 12. 17659-17660. str. kolovoza 1995. 28.739 Uvečer 12. 735 P2336 (Analiza djelovanja postrojbi ZP-a Split u razdoblju od 4. kolovoza 1995. str. str. kolovoza 1995. krajiškim korpusom.738 Svjedok je zapovjedio TS-4 da na raskrižje na prometnici na izlazu iz Drvara ispali granate kalibra 130 milimetara da bi se spriječilo da SVK proñe tom cestom i napreduje na području Drvara. tako da se dotični cilj mogao okvalificirati kao cilj snage topničkog divizijuna. 17658-17659. 742 Marko Rajčić. T. 17700.). P2533 (Ratni dnevnik TS-4. listopada 2008. T. i na taj je cilj iz oruña TS-4 ispaljeno 36 granata kalibra 130 milimetara. do 9. tijekom kojeg je HV poslijepodne imao 24 žrtve. T. kolovoza 1995. .736 Rajčić je 12.).740 Gotovina je Rajčiću zapovjedio da iz Knina uzme bojnu 7. 17659. 17701. južno od Srba. koju je sastavio Marko Rajčić. P2340 (Rekonstrukcija djelovanja topništva ZP-a Split u razdoblju od 4. 17701. 17691.737 Prema Rajčićevim riječima. str. komanda 2. u suradnji s Krajinom bosanskih Srba i 2.734 U 13:00 je sati iz oruña TS-3 ispaljeno 19 granata na glavno raskrižje u Drvaru. 17690-17691. 7. 733 732 897 Predmet br. Gotovina je u Kninu obavijestio Rajčića da je na području Bosanskog Grahova pokrenut protunapad bosanskih Srba. P2533 (Ratni dnevnik TS-4. 17. krajiškog korpusa VRS-a bila je u to vrijeme u Drvaru. str. 737 Marko Rajčić. T. 734 Marko Rajčić. 8. Marko Rajčić. 17718. 17703. HV je zaustavio srpsku protuofenzivu na području Bosanskog Grahova i ponovno započeo napad. i istočno od ceste koja vodi prema izvoru rijeke Une. P2341 (Rekonstrukcija sustava voñenja i zapovijedanja za TS-3 i TS-4 koju je sastavio Marko Rajčić). kojim je još uvijek na najvišoj razini zapovijedao Gotovina. 17701-17702.742 Vojska Marko Rajčić. 17690. 15. dobio informacije od obavještajnih časnika ZP-a Split u Kninu da neprijatelj svoje snage pregrupira na području Drvara.).495/39314 TER Prijevod 5 postave na vatrene položaje u selu Kupirovo. 17698. T. 736 Marko Rajčić. IT-06-90-T 15. 17691. a dimenzije cilja bile su 300 puta 200 metara. 17721. 738 Marko Rajčić. 8. gardijske brigade i da se vrati u Bosansko Grahovo. studenog 2008.733 Na temelju raspoloživih informacija moglo se zaključiti da neprijateljske snage broje izmeñu 100 i 300 ljudi. kolovoz 1995.735 Nakon te upotrebe topništva SVK je napustio to područje. T. 741 Marko Rajčić. 22. T. i da je vrlo vjerojatno da će te snage pokrenuti protunapad na HV na području Bosanskog Grahova. 17703. 740 Marko Rajčić. 739 Marko Rajčić. T.732 Rajčić je još zapovjedio da se granate ispaljuju na raskrižje puteva kod Donjeg Lapca na području Srba. zapadno od Ličke Kaldrme. 17659. kolovoz 1995. T.

izvela “ograničeni” protunapad na području Bosanskog Grahova. i 126. 747 P1113 (Izvještaj vještaka Reynauda Theunensa.749 U tjednom operativnom izvješću ZP-a Split za razdoblje od 25. prosinac 2007. P1112 (Curriculum vitae Reynauda Theunensa). i P1212 (Odluka Damira Krstičevića o djelovanju s ciljem osiguranja prometnice Knin-Bosansko Grahovo. kolovoza 1995.750 Od 8. zajedno sa 6. kolovoza 1995.745 Vojska Republike Srpske je 12. Iz dokaza Marko Rajčić. koje mu je predočio Reynaud Theunens.743 1696. 18. kolovoza 1995. T.). S obzirom na meñunarodni karakter sukoba. kaže se da je OG Otrić u skladu s Gotovininom zapovijedi započela borbene operacije na općem smjeru Drvara u Bosni i Hercegovini.744 Prema Theunensovim riječima. i 7. V.3. prosinac 2007. rujna 1995. IT-06-90-T 15. prosinac 2007. hrvatske i srpske oružane snage bile su angažirane u pokretima snaga. str. 412. HV i postrojbe HVO-a u suradnji s Armijom Bosne i Hercegovine. do 18. kolovoza 1995.).). datuma za koji Markačeva obrana tvrdi da je bio približan datum završetka oružanog sukoba. T. 412. kolovoza 1995. 750 P1113 (Izvještaj vještaka Reynauda Theunensa. str. travnja 2011.). kolovoza 1995. 749 P1113 (Izvještaj vještaka Reynauda Theunensa. V. prosinac 2007.). što je uključivalo i stavljanje Drvara pod “direktnu paljbu”. Raspravno vijeće prihvaća da se većina tih dokaza odnosi na dogañaje koji su se odigrali izvan područja na koje se odnosi Optužnica. Reynaud Theunens. brigada HV-a. govori se o čarkama na prvim crtama obrane..746 Gotovina je zapovjedio da 4.751 Raspravno vijeće je razmotrilo i dokaze u vezi s akcijama pretresa terena nakon operacije Oluja. na kojem se nalazila 141. 406-407. str. 1697. 17720. Ovi dokazi odnose se na dogañaje nakon 8. Raspravno vijeće je razmotrilo dokaze. gardijska brigada. 12170-12274. Raspravno vijeće se uvjerilo da su ti dokazi relevantni za pitanje da li se oružani sukob nastavio nakon 8. izveli su operaciju Maestral s ciljem oslobañanja prostora u jugozapadnoj Bosni i Hercegovini. kolovoza 1995.748 U dnevnom izvješću ZP-a Split od 16. 419. domobranskom pukovnijom izvedu protunapad. u 5:45 sati. i D983 (Tjedno operativno izvješće ZP-a Split. razmotrene u poglavlju 3. . 746 P1113 (Izvještaj vještaka Reynauda Theunensa. kolovoza 1995. 406. 745 P1113 (Izvještaj vještaka Reynauda Theunensa. str. 14. 748 P1113 (Izvještaj vještaka Reynauda Theunensa.). 744 743 898 Predmet br. rujna 1995. prosinac 2007. budući da su sudionici u oružanom sukobu prešli granicu i nastavili s borbama u Bosni i Hercegovini. do 15. str. kolovoza do 1. 406-423.747 U razdoblju od 15.). u razdoblju od 12. rujna 1995. do 15. kolovoza 1995. vojni vještak.).494/39314 TER Prijevod Republike Srpske i SVK ponovno su na području Grahova napali snage HV-a 13. str. prosinac 2007. izvještava se o oružanim čarkama na području odgovornosti ZP-a Split.

249. 249. 5. 1698. odnosno (i). 1701. a na to ne ukazuju niti dokazi. 1700. 249. 752 751 899 Predmet br. bilo meñunarodnog. par. 83. bilo meñunarodnog bilo unutarnjeg karaktera. Slijedi analiza uvjeta za nadležnost i općih obilježja. 251. 83. travnja 2011.1 Mjerodavno pravo 1699.1. Raspravno vijeće konstatira da je meñunarodni oružani sukob postojao tijekom cijelog razdoblja i na cijelom području na koje se odnosi Optužnica. U točki 1 terete se za progon po članku 5(h).1. U točki 8 terete se za nehumana djela po članku 5(i). da je opće zaključenje mira postignuto u razdoblju na koje se odnosi Optužnica. Kaznena djela moraju biti počinjena u oružanom sukobu. par. . u poglavlju 5. Ovaj uvjet nije dio definicije zločina protiv čovječnosti po običajnom pravu. par.752 Riječ je o uvjetu za nadležnost. str. prosinac 2007. IT-06-90-T 15.754 Definicija oružanog sukoba nalazi se gore u tekstu. Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. Opća obilježja koja su uvjet za primjenjivost članka 5 Statuta su kako sljedeća: P1113 (Izvještaj vještaka Reynauda Theunensa. i usmjerena protiv civilnog stanovništva”. 753 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. 754 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić.493/39314 TER Prijevod slijedi da do općeg prestanka vojnih operacija nije došlo sve do najranije sredine rujna 1995.2. nijedna stranka u postupku nije stipulirala. U točki 6 optužuju se za ubojstvo na temelju članka 5(a). Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi. Optuženici se u Optužnici terete u pet točaka za zločine protiv čovječnosti po članku 5 Statuta. Rasprostranjeni ili sustavni napad usmjeren protiv civilnog stanovništva. bilo unutarnjeg karaktera. definitivan i efektivan da bi prestale biti primjenjive odredbe prava oružanih sukoba. I naposljetku.). par. par. Na kraju.2 Zločini protiv čovječnosti: opća obilježja i uvjeti za postojanje nadležnosti 5. U članku 5 stoji: “Meñunarodni kazneni sud nadležan je da kazneno goni osobe odgovorne za sljedeća kaznena djela kada su počinjena u oružanom sukobu. Akcije pretresa terena koje su se nastavile tijekom cijelog razdoblja na koje se odnosi Optužnica dodatno pokazuju da u razdoblju na koje se odnosi Optužnica nije bilo završetka meñunarodnog oružanog sukoba koji bi bio dovoljno opći. Počinjen u oružanom sukobu. U točkama 2 i 3 terete se za deportaciju i prisilno premještanje kao nehumana djela po članku 5(d). 422-423. Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi.753 i znači da je potrebno dokazati da je u relevantno vrijeme i na relevantnom mjestu postojao oružani sukob.

101. (iv) djela počinitelja bila su dio tog napada.757 Napad čine djela nasilja. 666. “Rasprostranjen” ukazuje na široke razmjere napada i broj osoba koje su mu meta. par.756 Napad se ne ograničava na upotrebu sile. 86. nego obuhvaća svako zlostavljanje civilnog stanovništva i može početi prije. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. par. . 105. par. 763 Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. odnosno vrste zlostavljanja o kojima se govori u članku 5(a) do (i).758 1703. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. par. par. Napad. Rasprostranjen ili sustavan. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. par. 666. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. travnja 2011. par. (ii) napad je bio rasprostranjen ili sustavan. 120.761 1704. 94. 757 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. par. 760 Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi. par.764 755 Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi. 98.492/39314 TER Prijevod (i) postojao je napad. 762 Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi. par.755 1702. par. 759 Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. par. “Usmjeren protiv” znači da je primarni objekt napada civilno stanovništvo. par.760 Postojanje plana ili politike može upućivati na sustavni karakter napada. par.763 Dovoljno je pokazati da je dovoljan broj pojedinaca uzet za cilj na takav način da se raspravno vijeće može uvjeriti da je napad doista bio usmjeren protiv civilnog “stanovništva”. par. 922. 756 900 Predmet br. par. 666. nastaviti se nakon. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. 918. 94. Drugostupanjska presuda u predmetu Stakić. 90. 95. 251. a ne protiv ograničenog i nasumce odabranog broja pojedinaca.759 “Sustavan” ukazuje na “organiziranu prirodu djela nasilja”. 85. 920. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. 764 Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi. par. Usmjeren protiv civilnog stanovništva. par. 758 Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. 94. no ne predstavlja posebno pravno obilježje. odnosno trajati tijekom oružanog sukoba. par. 251. 91. par. 101. (iii) napad je bio usmjeren protiv civilnog stanovništva. (v) počinitelj je znao da je u vrijeme njegovih djela postojao rasprostranjeni ili sustavni napad usmjeren protiv civilnog stanovništva i da njegova djela čine dio tog napada. 761 Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. par. Napad na civilno stanovništvo je pojam koji je zaseban i različit od pojma oružanog sukoba. 920. 90. IT-06-90-T 15.762 Napad ne mora biti usmjeren protiv civilnog stanovništva cijelog područja koje je relevantno za optužnicu. 101. Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. 247.

100.2.2 Pravni zaključci 1708. 4(A)(1). definicija civila u svrhu članka 5. 50(1). 901 Predmet br. 770 Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi. Ovaj uvjet ne ispunjavaju djela za koja se ne može razumno smatrati da su objektivno dio napada. par. par.765 Dopunski protokol I definira “civila” kao osobu koja nije pripadnik oružanih snaga ili borac u nekom drugom svojstvu. 126. par. IT-06-90-T 15. 27-29. (2). 765 . 124.767 Osoba koja je izvan bojnog stroja. da je to djelo dio rasprostranjenog ili sustavnog napada protiv civilnog stanovništva. 99. konkretno. Drugostupanjska presuda u predmetu Martić.491/39314 TER Prijevod 1705. Drugostupanjska presuda u predmetu Martić. na primjer zato što je lišena slobode. Djela počinitelja su dio napada. par.768 1706. čl. par. Znanje počinitelja. 313. Kao što je zaključilo u poglavlju 5. 58. par. čl. par. par. čl. Počinitelj mora znati da postoji rasprostranjeni ili sustavni napad protiv civilnog stanovništva i da su njegova djela dio tog napada. par. Statuta odgovara definiciji civila sadržanoj u članku 50 Dopunskog protokola I Ženevske konvencije iz 1949. travnja 2011.2. 99-100. 768 Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi. Drugostupanjska presuda u predmetu Dragomir Milošević. usporeñeno sa Ženevskom konvencijom III. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Mrkšić i drugi. 570-571. 144. može takoñer postati žrtva djela koje predstavlja zločin protiv čovječnosti ako su ispunjeni svi ostali nužni uvjeti. 771 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. par. Uvjet za nadležnost za zločine protiv čovječnosti je stoga ispunjen. Raspravno vijeće konstatira da je meñunarodni oružani sukob postojao tijekom cijelog razdoblja i na cijelom području na koje se odnosi Optužnica. 252. 305. 97. (3) i (6) i Dopunskim protokolom I. par. 302.770 Počinitelj ne mora imati detaljno saznanje o napadu ili dijeliti njegov cilj. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. 421. Raspravno vijeće sada će se osvrnuti na opća obilježja zločina protiv čovječnosti. 32. 767 Drugostupanjska presuda u predmetu Martić.771 5. 124. par. 99. Prema Žalbenom vijeću. 766 Dopunski protokol I. 248. par. 769 Drugostupanjska presuda u predmetu Kunarac i drugi. par. 110.769 1707. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. Drugostupanjska presuda u predmetu Galić.766 Žalbeno vijeće je naglasilo da činjenica da napad u svrhu zločina protiv čovječnosti mora biti usmjeren protiv civilnog stanovništva ne znači da djela u okviru tog napada moraju biti počinjena isključivo protiv civila. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. 102-103.1. 580. 43.

postupci. 56. IT-06-90-T 15. Ti dokazi detaljno su obrañeni u poglavlju 4. Polača. kao zločin protiv čovječnosti.5 i 5. kao što se kaže u poglavljima 4. Titova Korenica i Udbina. Raspravno vijeće će prvenstveno razmotriti dokaze u vezi s pojedinačnim točkama Optužnice. .4.zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja .772 1710. tako da se prikaz i analiza dokaza ovdje neće ponavljati. kao i na drugim mjestima u ovom poglavlju. Prilikom ocjenjivanja da li su zadovoljena opća obilježja zločina protiv čovječnosti. specijalna izvjestiteljica Povjerenstva UN-a za ljudska prava o stanju ljudskih prava na području bivše Jugoslavije u razdoblju od 27. kao i općine Kijevo.000 Srba iz Krajine. 1711. Ovaj sažetak konstatacija Raspravnog vijeća u vezi s dokazima o djelima u osnovi u velikoj je mjeri u skladu sa svjedočenjima svjedoka i drugim dokazima koji opisuju opću situaciju u razdoblju na koje se odnosi Optužnica. travnja 2011. Raspravno vijeće konstatira da su pripadnici Hrvatskih oružanih snaga i Specijalne policije izvršili protupravni napad na civile i civilne objekte u gradovima Kninu. ili imovine u kojoj su stanovali Srbi iz Krajine. Benkovcu. Raspravno vijeće konstatira da su pripadnici Hrvatskih oružanih snaga i Specijalne policije protiv Srba iz Krajine počinili više od 40 ubojstava i djela nehumanog i okrutnog postupanja . par. Tužitelj tvrdi da su sve radnje. 902 Predmet br. Kao što se kaže i u spomenutim dijelovima teksta.773 izjavila je da je. što uključuje općine navedene u Optužnici. Na primjer. deportaciju više od 20. Raspravno vijeće konstatira da su pripadnici Hrvatskih oružanih snaga i Specijalne policije izvršili. rujna 1995. Osim toga. Raspravno vijeće zaključuje da sva spomenuta djela istodobno predstavljaju i djela u osnovi progona.490/39314 TER Prijevod 1709. Obrovcu i Gračacu. propusti i ponašanja koji se u Optužnici navode kao kaznena djela bili dio rasprostranjenog ili sustavnog napada usmjerenog protiv srpskog stanovništva u južnom dijelu područja Krajine. Raspravno vijeće konstatira da su ta djela počinjena na cijelom području na koje se odnosi Optužnica tijekom kolovoza i rujna 1995.te da su bili odgovorni za velik broj incidenata razaranja i pljačkanja imovine u vlasništvu Srba iz Krajine. 24.. što predstavlja progon kao zločin protiv čovječnosti. Osim toga. Smilčić. do početka 1998. Elisabeth Rehn. prema informacijama dobivenima od promatračkih i drugih humanitarnih organizacija 772 Optužnica. Lovinac. O nekima od tih dokaza bit će više riječi dalje u tekstu.

P640 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn. izjava svjedoka. 1. 18. 774 P598 (Elisabeth Rehn. listopada 1995. (po shvaćanju Vijeća. P650 (Izvješće glavnog tajnika UN-a.777 Tijekom tri godine prije vojnih operacija 1995. 10. str. izjava svjedoka.). 779 P644 (Izvješće glavnog tajnika UN-a.-14. par. 101. str. IT-06-90-T 15.). 780 P598 (Elisabeth Rehn. P651 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn. Elisabeth Rehn.). 18. kolovoza 1995.). 1-2. veljače 2007. 14.000 od ukupno 581. 21. studenog 1996.-14. 13. a dva posto Srbi. kao i 211 žrtava meñu hrvatskim vojnicima i policajcima i 42 žrtve meñu hrvatskim civilima. Sjever i Jug u ljeto 1995. str.2% stanovništva na području koje je kasnije postalo poznato kao UN-ov Sektor Jug. par. 778 P598 (Elisabeth Rehn. str. 7. 12. P640 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn.). od čega su njih 94% bili Hrvati. ožujka 1996. 6494. prosinca 1995. str. par.78 milijuna. 12. Gilbertu V.). listopada 1995. listopada 1997. P644 (Izvješće glavnog tajnika UN-a. najmanje 150 Srba iz Krajine u bivšim sektorima UN-a preminulo “pod sumnjivim okolnostima” nakon hrvatskih vojnih operacija u ljeto 1995. P639 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn.). 13. izjava svjedoka. 9. 21. studenog 1995. str.-14.). D684 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn. i neprovjerenom na temelju neovisnih izvora. 14. P646 (Dopis Elisabeth Rehn upućen predsjedavajućem Komisije za ljudska prava UN-a. a Hrvati 21. 24. 37. listopada 2005. 777 P640 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn. 67. str. studenog 1996. 7. 4.779 Prema podacima prikupljenim od raznih meñunarodnih organizacija. 6.). 5. T. 5.). 776 P639 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn. 7. 13. 6499. ožujka 1997.). 21. 13. par. 50.). 775 P639 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn. 773 .778 Glavni tajnik UN-a izvijestio je da je prema službenom hrvatskom popisu izbjeglica i raseljenih osoba. prosinca 1995. 6543. 13. par. 7. kolovoza 1996.).. a prema kojima je operacija Oluja za posljedicu imala 526 srpskih žrtava. studenog 1995.). 123.. D690 (Izjava Sadako Ogate. par.).). 128. 1.780 Hrvatska država tvrdila je da taj broj iznosi P598 (Elisabeth Rehn.000 evidentiranih raseljenih osoba. D669 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn.). siječnja 1998. u Hrvatskoj bilo oko 198. P599 (Elisabeth Rehn. 3. 1. izvijestila o informacijama koje je od hrvatskih vlasti dobila 30.). Elisabeth Rehn je nadalje u svojem svjedočenju navela da su prema podacima UN-a Srbi činili 75. 13. par. par. 20.489/39314 TER Prijevod UN-a. listopada 2005. par. 122. par. 101. 31.775 1712. godine udio srpskog stanovništva u Krajini značajno je narastao. a Hrvati 84% od ukupnog broja stanovnika koji je iznosio 4.). Saboiji. 12. str. visoke povjerenice UN-a za izbjeglice. listopada 2005. par. približno 200. P639 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn.776 U cijeloj Hrvatskoj Srbi su činili 12%.8%. par. 903 Predmet br. nakon hrvatskih vojnih akcija u bivšim sektorima Zapad. 13. 34. 6695. P650 (Izvješće glavnog tajnika UN-a. studenog 1995.774 Rehn je 7.-14. uključujući i 116 civila.). 22. studenog 1996. 28. listopada 1995. par. D682 (Izvješće glavnog tajnika UN-a. 1. str. provedenom u ljeto 1994.).). studenog 1995. studenog 1995.000 hrvatskih Srba je pobjeglo. 14. izjava svjedoka. izjava svjedoka. listopada 2005. 6562. travnja 2011. par. 26-27. to uključuje i ubojstva za koja je Vijeće utvrdilo da su dokazana izvan razumne sumnje). uglavnom u Bosnu i Hercegovinu i Saveznu Republiku Jugoslaviju. 32. 1. par.

786 P650 (Izvješće glavnog tajnika UN-a. 28. U izvješću se. u bivšim UN-ovim sektorima Sjever i Jug ima tek nešto više od 9. par. 5. budući da je u bivšem Sektoru Sjever ostalo tek 3. 14.-14.). Elisabeth Rehn. 782 P598 (Elisabeth Rehn. rujna 1995. str. par. 22. 783 D90 (Izvješće glavnog tajnika UN-a.783 Prema drugom izvješću glavnog tajnika UN-a. počele uspostavljati svoju kontrolu nad tim područjem. Druge izbjeglice ostale su u tranzitu. par.488/39314 TER Prijevod 150. 29. S/1995/730. listopada 2005. kolovoza 1995. 7. str. više od 90% srpskih stanovnika pobjeglo je iz sektora Sjever i Jug. rujna 1995.000-15. IT-06-90-T 15. 4.000 Srba. 6653. izjava svjedoka. a neprekidne informacije o kršenju ljudskih prava i o pljačkanju i paležu nisu išle u prilog mogućnosti da se ti ljudi vrate.500. 787 P598 (Elisabeth Rehn. str. 11. prosinca 1995. a u kojoj je mjeri tome bila razlog nespremnost tog stanovništva da živi pod hrvatskom vlašću ili pak poticaj od strane lokalnih lidera da odu.000 Srba.784 U istom izvješću stoji da je usprkos izjavama hrvatskih vlasti da su Srbi dobrodošli i da se mogu vratiti. 781 . UNCRO i dalje od HRAT-a primao dokumentirana i potkrijepljena izvješća o kršenjima ljudskih prava i o uništavanju imovine. 29.).786 Elisabeth Rehn je posvjedočila da je tijekom svojih nekoliko obilazaka bivšeg UN-ovog Sektora Jug odlazila u napuštena sela u kojima je zatekla samo nekoliko tamo ostavljenih starijih i bolesnih ljudi. 784 D1665 (Izvješće glavnog tajnika UN-a. 21.). a raseljeni Hrvati počeli su se vraćati kako bi identificirali svoje domove. 13. a UNHCR je procijenio da ih je oko 10. T. što predstavlja mali postotak bivšeg srpskog stanovništva u Krajini. izjava svjedoka.781 Po mišljenju svjedokinje Rehn. Raspravnom vijeću su s tim u vezi meñunarodni promatrači koji su radili na tom području predočili P598 (Elisabeth Rehn. prosinca 1995. i D1666 (Akashijev brzojav upućen Annanu. da prema podacima MOCK-a. od 29.).-14. najtočnija brojka bila bi 180. upućenom Vijeću sigurnosti UN-a. hrvatske civilne vlasti su kako se situacija u Sektoru Jug počela stabilizirati.782 Prema izvješću glavnog tajnika UN-a od 23.787 1713. 2-3. 1. pobjegla u Srbiju i Crnu Goru. osim toga. a u bivšem Sektoru Jug samo 2. listopada 2005. 13.).000.). U izvješću stoji da je većina ljudi. U izvješću se još kaže da je egzodus srpskog stanovništva iz Krajine stvorio humanitarnu krizu. str. travnja 2011. 3. listopada 2005.-14. od kojih su njih oko 75% starije osobe. str.. rujna 1995. pod naslovom "Izvješće slijedom Rezolucije 1009". par.785 Glavni tajnik UN-a izvijestio je 21. invalidi ili “nemoćni” ljudi. 785 D1665 (Izvješće glavnog tajnika UN-a. izjava svjedoka.). P601 (Zapisnici sa sastanaka).000 ljudi. 23. kaže da je teško utvrditi u kojoj je mjeri egzodusu srpskog stanovništva iz Krajine pridonio strah od hrvatskih snaga.). 6. Što se tiče uništavanja i pljačkanja u općinama iz Optužnice.000 ostalo u Banjoj Luci u Bosni i Hercegovini. 13. kolovoza 1995. 11.000. 904 Predmet br. kolovoza 1995. V. str. čiji broj prema procjeni UNHCR-a iznosi više od 150.

izjava svjedoka. Edward Flynn. str. iako se ta pojava nastavila do polovice rujna.). kolovoza 1995.. Osim što su iznijeli pojedinosti u vezi s konkretnim incidentima uništavanja i pljačkanja.793 P20 (Edward Flynn. izjava svjedoka. kako je rekao svjedok. 21-22. T. kolovoza 1995. kada su objekti često bili dignuti u zrak eksplozivom ili pogoñeni iz topničkog oruña. na temelju svojih osobnih opažanja i informacija iz drugih agencija.790 Flynn je izjavio. 6. 22-23. Edward Flynn. kolovoza 1995. 14.-27. str. 790 P20 (Edward Flynn. kolovoza 1995. 1. a da je na desetke domaćih životinja ubijenih iz vatrenog oružja ležalo mrtvo na području cijeloga Sektora Jug. kako utovaruju stvari na vozila.). lipnja 1997.).-27. Edward Flynn. 26. izjava svjedoka. 28. 1056-1058. 1314. str. što je do kraja kolovoza 1995. iznosilo najmanje 500 uništenih objekata (prema. izjava svjedoka. 1312. kolovoza 1995. Neki od tih dokaza bila su izvješća o njihovim zapažanjima i aktivnostima u to vrijeme. Edward Flynn. str.. uključujući gotovo cijelo Kistanje i ðevrske u općini Kistanje.791 Flynn je u više navrata vidio ljude. 13111313. na mnogobrojnim lokacijama. str. 13. 29. 789 P21 (Edward Flynn. 1325. Edward Flynn. lipnja 1997. P21 (Edward Flynn. str. Ta svjedočenja pomogla su Raspravnom vijeću da shvati razmjere zločina i tko je bio umiješan u njihovo počinjenje tijekom raznih faza sukoba. 3-4. 1. parkirana ispred stambenih i drugih objekata. 1-2.487/39314 TER Prijevod obimne dokaze.). 15. 788 . T. T. da je od približno 8. 23. 1318. 29. 793 P20 (Edward Flynn. 1044. kada su bili vidljivi svježi tragovi gorenja. travnja 2011. izjava svjedoka. njegovoj konzervativnoj procjeni). da se broj kuća u plamenu i stupova dima u Sektoru Jug povećao oko 13. 792 P20 (Edward Flynn. lipnja 1997. IT-06-90-T 15. često bez registarskih oznaka. na temelju svojih zapažanja i izvješća drugih promatrača UN-a. meñunarodni promatrači su takoñer u općim crtama opisali situaciju u kolovozu i rujnu 1995.. katkada u vojnim odorama.).792 Flynn je izjavio da se općenito mogla praviti razlika izmeñu paleža 1991. lipnja 1997. 791 P20 (Edward Flynn. T. godine. 905 Predmet br. 23.). veljače 2008. str. 29.788 procijenio je 14. 29. 1291-1292. izjava svjedoka. par.. izgorjelo najmanje 200 objekata kao i mnogi hektari poljoprivrednog zemljišta.789 Flynn je vidio da je u mnogima od sela koja je obišao najmanje polovica kuća bila spaljena. službenik za ljudska prava u Uredu UNHCHR-a i voña jednog od HRAT-ova u nekadašnjem Sektoru Jug od 7. P42 (Dnevno izvješće HRAT-a.. kao i Otrić u općini Gračac. 13. 26. 36. i paleža 1995. a da se počeo smanjivati oko otprilike 20.). izjava svjedoka. 1270. veljače 2008.). 29. par. lipnja 1997. 13-14. kolovoza do sredine rujna 1995.

1. veljače 1996. te da je vidio i vojnike i civile.801 1715.). izjava svjedoka. vojni promatrač UN-a i kasnije član HRAT-a u Sektoru Jug u razdoblju od 19. 1682. 801 Tor Munkelien. prosinca 2007. str. 800 P61 (Tor Munkelien. vojni promatrač UN-a stacioniran u Kninu u razdoblju od 14.).).795 Dodao je da je uslijedilo nekoliko valova pljačkanja. par. rujna 1999. 21. 13. 12. Tor Munkelien. IT-06-90-T 15. 1. 36. 14. izjava svjedoka.804 Marti je izjavio da općenito nije bilo jednostavno ustanoviti jesu li pljačkaši bili vojnici ili civili. str. lipnja 1997. lipnja do 27. kako pljačkaju. 5. 803 P416 (Peter Marti. 10.802 izjavio je da su on i njegov tim nakon operacije Oluja nastavili s patroliranjem na svojem području odgovornosti i ustanovili da nisu svi ljudi pobjegli i da su u selima ostali uglavnom stariji ljudi. da je započinjalo krañom nakita. 37. no da su katkada i ulazili u kuće kako bi ih pregledali. P61 (Tor Munkelien. izjava svjedoka. 10. 796 P61 (Tor Munkelien. siječnja 2008. 29. 6.794 izjavio je da su on i njegovi kolege razgovarali s civilima i s drugim vojnim promatračima UN-a koji su tijekom operacije Oluja bili na tom području.799 Svjedok je izjavio da je pljačkanje trajalo svo vrijeme. supotpisnik Kari Anttila). D91 (Tor Munkelien. te da bi završilo odnošenjem okvira vrata i prozora. 4688-4690.805 Vidio je skupine mladih muškaraca koji su na sebi 794 P60 (Tor Munkelien. siječnja 2008. 21. 798 P61 (Tor Munkelien. 802 P415 (Peter Marti. izjava svjedoka. do 1. 29. siječnja 2008. prosinca 1995. str. 29. T. izjava svjedoka. T.798 Na temelju u to doba dobivenih informacija. P417 (Peter Marti. izjava svjedoka. T. D91 (Tor Munkelien. par. 1.).). 906 Predmet br. 804 P416 (Peter Marti. siječnja 2008. izjava svjedoka. 4. T. siječnja 2008. 9. str.. par.). par. 1.). P420 (Šest karata s označenim područjima koja su obišli vojni promatrači UN-a). 3.. izjava svjedoka. Peter Marti. T. 34.). par. a nastavljalo se odvoženjem namještaja. izjava svjedoka. lipnja 1997. studenog 1995. izjava svjedoka.796 Munkelien je u svojem svjedočenju rekao da su vojni promatrači UN-a u tek deset posto ili manje slučajeva bili očevici pljački o kojima su izvještavali. od kojih su čuli da su prvi val pljačkanja izvršili vojnici. 4. 21-22. 10. .. 799 P61 (Tor Munkelien. 4. 4.486/39314 TER Prijevod 1714. no ne i policajce. od kojih je neke osobno vidio u Kninu i obližnjim selima. izjava svjedoka.797 Rekao je da su. T.). 795 P61 (Tor Munkelien. 1682-1683. Tor Munkelien. izjava svjedoka. izjava svjedoka. te da je vladala velika zbrka oko toga tko je odgovoran za pljačkanja. 1514. 17.800 Svjedok je kazao da su promatrači obično mogli izvana vidjeti da li je kuća bila opljačkana.). prosinca 1995. siječnja 2008. lipnja 1997. 1596-1597.). str. 805 P416 (Peter Marti. 4. par.). izjava svjedoka. 18.). iako je vidio da su se za pljačkanje na području Knina koristila i civilna i vojna vozila. T. kuće koje su pljačkane bile su srpske kuće. 10. 3. par. P416 (Peter Marti. prevladavala civilna vozila. 29. 797 Tor Munkelien. Tor Munkelien. nego od pojedinačnih skupina ili bandi koje su pljačkale sela. str. Tor Munkelien.). 1693. 1546. 2. 10. str. str. Peter Marti. 1-2. Tor Munkelien. izjava svjedoka.803 Utvrdili su da za neke od tih ljudi prijetnja nije dolazila od vojnika. 1647. kolovoza 1995. rujna 1999. 10. travnja 2011. 4726. lipnja 1997.

5.. dodao je da su mu Srbi koji su ostali rekli kako ne misle da su osobe koje pljačkaju “pravi vojnici”. P154 (Dnevno izvješće o situaciji Stožera UNMO-a za Sektor Jug.). P416 (Peter Marti. 5. P416 (Peter Marti. 13. 4. označena na takav način. čemu je dodao da su neki možda ranije bili u vojsci ili su bili nedavno demobilizirani.806 Iako je izjavio da je većina pljačkaša nosila uniforme. 1995. kako je rekao svjedok. s fotografijama vojnika u Kninu i drugdje. Peter Marti. str. pri čemu bi obično jedan od njih nosio AK-47. iako kuća svjedokove susjede. 29. veljače 1996. veljače 1996. 2. 810 Peter Marti. izjava svjedoka. 14. 4617-4620.). 13. 13. lipnja 1997. Vidio je automobile s prikolicama kako ujutro stižu na to područje da bi istog dana odlazili s punim prikolicama. Marti je kazao da bi se pljačkanje na kninskom području najbolje moglo opisati kao “kupovanje bez plaćanja”.). str. T. izjava svjedoka. nije se vršilo ni po kakvom sustavnom obrascu. 4638. 4690-4691. 4726. 809 P416 (Peter Marti. no pljačka je bila “manje-više totalna”. izjava svjedoka. 4686. .811 S tim u vezi Raspravno vijeće upućuje i na dokaze čiji se prikaz daje u poglavlju 4.809 Rekao je da su vojnici koje je viñao tijekom patroliranja u Sektoru Jug nalikovali gusarima. te da je po njegovom mišljenju u tom pljačkanju i oduzimanju imovine bilo i elemenata osvete.814 Po njegovom mišljenju. prosinca 2007. lipnja 1997. lipnja 1997.813 Prema Martijevim riječima.807 Prema riječima svjedoka.). Peter Marti. Meñutim. izjava svjedoka. lipnja 1997. par. a da su ljudi iz raznih mjesta dolazili uglavnom vikendom i odnosili što god su mogli.). veljače 1996. T. 29. koji su se vraćali. P416 (Peter Marti. izjava svjedoka. kao što se vidi na nizu fotografija u jednim lokalnim novinama. str. str.). izjava svjedoka. a ljudi su ih se bojali.2. 813 P415 (Peter Marti. str. 15. 4.812 Hrvatske bi vlasti.). P417 (Peter Marti. 13. 812 P415 (Peter Marti. 4689-4690. 29. izjava svjedoka.1. str. 47264727. IT-06-90-T 15.9 (Grad Knin) i svjedočenje svjedoka Berikoffa. 29.).). izjava svjedoka. pljačkanje nije nitko naredio. P423 (Primjerak lista Ratni album. izjava svjedoka. str. 29. 4. Peter Marti.). 29. izjava svjedoka.). inzistirale na tome da su pljačkaši kriminalci u hrvatskim odorama i da s njima nemaju veze. 29.485/39314 TER Prijevod imali dijelove uniforme kako naokolo lunjaju. izjava svjedoka. 19. razmotreno u poglavlju 4. kuće u brdima ostale su netaknute jer pljačkaši do njih nisu mogli doći svojim malim P416 (Peter Marti. str. 13. 4688-4690. 4635-4636.2. rujna 1995. T. lipnja 1997. lipnja 1997.808 Marti je izjavio da je bilo Hrvata. 808 P415 (Peter Marti. T.810 U Kninu je vidio jednu kuću s oznakom “hrvatska kuća” i posvjedočio da je svrha takvog označavanja bila da se pljačkašima pokaže da tu kuću ne smiju opljačkati ni uništiti. str. str. lipnja 1997.). travnja 2011. Peter Marti. 12. 2-3. označavanje kuće kao hrvatske nije uvijek jamčilo da će kuća ostati netaknuta. kada bi dobile obavještenje o vojnicima koji pljačkaju. 10.). 807 806 907 Predmet br. T. izjava svjedoka. protjeranih iz Krajine 1991. 811 P416 (Peter Marti. veljače 1996.). str. 13. P416 (Peter Marti. 2. 814 P415 (Peter Marti. nije uništena. većina pljačkaša bili su civili.

kretala tim područjem. par. izjava svjedoka. lipnja 2007. 55 djelomično srušeno. 27. kolovoza 1995. 11. 12. 817 P2 (Svjedokinja 136.818 1717. T. T. 819 P1289 (Posebno izvješće PMEZ-a. Prema jednom izvješću PMEZ-a. 14923-14924. a 50 ih je ostalo netaknuto. Stig Marker Hansen. od 8. P1300 (Izvješće PMEZ-a o dnevnoj promatračkoj aktivnosti. 764-765. dok je od 210 sela u kojima se pratilo stanje 55 bilo potpuno srušeno. pri čemu su do 8.815 Marti je u iskazu rekao da bi. a od rujna u pljačku su se uključili civili.) str. Srpkinja.). 3. 816 815 908 Predmet br. str.823 Najveće štete bile su uz cestu od Knina do Donjeg Lapca. T.817 izjavila je da je na temelju svojih opažanja.).). Benkovca i Donjeg Lapca nisu bila u tolikoj mjeri oštećena da se tamo ne bi moglo živjeti. 4638. promatrač PMEZ-a u Kninu u razdoblju od lipnja do rujna 1995.821 Izjavio je da mu se činilo da se kampanja pljačkanja odvijala u tri vala. 7. izjava svjedoka. 822 Stig Marker Hansen. 4. pa sve do masovnih organiziranih akcija koje su izvodile osobe u uniformama koristeći kanistre s benzinom. rujna do 23.816 1716. kolovoza 1995. P3 (Svjedokinja 136. PMEZ je procijenio da je nakon operacije Oluja šest većih gradova ostalo netaknuto. 1. par. 821 P1285 (Stig Marker Hansen. travnja 2011. str. 50 neznatno oštećeno. s najvećim oštećenjima u Srbu i Donjem Lapcu.822 Svjedok je izjavio da je tijekom svojih ophodnji vidio kako se kuće pale na razne načine. 641-642. par. izjava svjedoka. pljačkali vojnici koji su bili u borbama. izjava svjedoka. kolovoza 1995. kolovoza 1997. pljačkali su vojnici i policija. 780-782. 1. T. izjava svjedoka.820 kazao je u svojem svjedočenju da su poslije operacije Oluja kuće najprije pljačkali i spaljivali vojnici HV-a. 820 P1283 (Stig Marker Hansen. 2. str. Drniša. 641. 2. Svjedokinja 136. 3. 3. prosinca 1995. Svjedokinja 136.). travnja 2008. izjava svjedoka. IT-06-90-T 15. 698-699. kada bi se približila vozila UN-a. i šef PMEZ-a Knin u razdoblju od približno 5.). rujna 1995.819 Stig Marker Hansen. srpnja 1996. 27. 768. P5 (Karta Sektora Jug koju je označila svjedokinja 136). kolovoza 1995. 726. Što se tiče uništavanja. 22.). travnja 2008. Peter Marti. 11. izjava svjedoka. 823 P2151 (Izvješće o situaciji PMEZ-a Knin. uključujući paljenje pomoću drva i papira.). Gračaca. 818 P2 (Svjedokinja 136. 10. T. kolovoza 1995. gdje su u odreñenoj mjeri nastradala sva sela. 13. pljačkaši često nestali. 622. veljače 1996. do 17. T. Stig Marker Hansen. str.). rujna 1995. srpnja 1996. str. . str. 620.484/39314 TER Prijevod automobilima. 14923-14924. stekla dojam da su se mala sela namjerno rušila do temelja.). kolovoza 1995. a potom povratnici “prognanici i izbjeglice”. str. 6. 4. P2151 (Izvješće o situaciji PMEZ-a Knin. 765. 1-2. 1. 24. Korenice. 4691. 24. str. 18. 18. i da se činilo da veća naselja poput Knina..). izjava svjedoka.). dok se nakon 9. P1284 (Stig Marker Hansen. Svjedokinja 136. Najviše uništeni dijelovi P415 (Peter Marti. 1493614937. P1285 (Stig Marker Hansen. prevoditeljica na terenu za UNCIVPOL i UNCRO.

a rekao je i to da ni u kojem trenutku Odjel političkih poslova ni SIS nisu izdali upute da pljačkanje i uništavanje prestane. str. par. izjava svjedoka. 3.830 rekao je u svojem iskazu da je većina crkava u Krajini ostala neoštećena. siječnja 2005. 2. 8229. 5.2.-21. 825 824 909 Predmet br. i P951 (Posebno izvješće PMEZ-a. izjava svjedoka. 25. Vladimir Gojanović. izjava svjedoka. izjava svjedoka. 3131-3133. rujna 1995.). Prema procjenama PMEZ-a. T.). str. kolovoza 1995. 9. IT-06-90-T 15. travnja 1996. 9755-9756.). par.). svibnja 1997.). 20. P803 (Søren Liborius. Uz to. 2. do 27. 12. srpnja do 30. par. listopada 2005. na primjer. promatrač PMEZ-a u Kninu od 21. godine 60-80% srpskih kuća je uništeno. P800 (Søren Liborius.824 Søren Liborius. listopada 1995.. 3039. str. 20..831 1718. 20.). P801 (Søren Liborius. izjava svjedoka.). 3010-3011. 828 P801 (Søren Liborius. 2. travnja 2008. 9734-9735. 2. 8434. listopada 2005. str. str. 29. studenog 1995.833 Svjedok je takoñer rekao da je pljačkanje tijekom ta tri dana bilo takvih razmjera da ga je svatko tko je bio u to vrijeme na terenu morao P2151 (Izvješće o situaciji PMEZ-a Knin. P799 (Søren Liborius. studenog 1997.827 Rekli su mu takoñer da su im njihovi nadreñeni izričito odobrili da “uzimaju stvari”.). izjava svjedoka.). . srpnja 1995. lipnja 2008. Dio tih dokaza je prikazan u poglavlju 4. Knina i Drniša. 1-2. T. T.). 9694-9695. Knina i Vrlike. listopada 2005. 830 P931 (Eric Hendriks.). 3015.). 1. str.). C2 (Uvjerenje o vojnoj službi za Gojanovića). 2970-2971.826 Liborius je izjavio da su vojnici HV-a. 12. 12. par. 1-2. 2-3. str. 833 P194 (Vladimir Gojanović. str. 832 P194 (Vladimir Gojanović. 3138. izjava svjedoka. kolovoza 1995. izjava svjedoka. par. 2987. izjava svjedoka. str. P802 (Søren Liborius. 827 P801 (Søren Liborius. str. D741 (Liboriusov dnevnik). str. do 27. str.). 1. T. izjava svjedoka. 27. Søren Liborius. D820 (Eric Hendriks. kada bi ih pitao zašto sudjeluju u pljačkanju i uništavanju. 4. par. 2983. 831 Eric Hendriks. 3119. P195 (Vladimir Gojanović. izjava svjedoka. 19. te Kistanja i Obrovca.). 3-4. T. operativni časnik PMEZ-a i voña tima stacioniran u Kninu od 28. 3018-3019. rujna 2008. 826 P848 (Video-snimka selā u Sektoru Jug s Liboriusovim komentarima. v. 18.825 u svojem je svjedočenju rekao je da je nakon operacije Oluja vidio kuće s natpisom “hrvatska kuća”. 6. P198 (Dopunska dokumentacija o vojnoj službi za Gojanovića). 829 P801 (Søren Liborius.). P200 (Dopis Danijela Kotlara o prekidu mobilizacije Vladimira Gojanovića. listopada 2005. Raspravnom vijeću su dokazi o uništavanju i pljački predočeni i putem svjedočenja hrvatskih vojnika i policije.483/39314 TER Prijevod područja Knin-Benkovac bili su ðevrske i Kistanje. Vladimir Gojanović. izjava svjedoka. 23. 2973. studenog 1995. 6.. siječnja 2005. 12. 1. bivši vojnik HV-a. travnja 2011. da je tijekom prva tri dana operacije Oluja pljačkanje postalo donekle prihvatljivo i toleriralo se.829 Eric Hendriks. 17. Vladimir Gojanović. T. 19. kao i sela na glavnim prometnicama izmeñu Knina i Benkovca. 30. 3.832 izjavio je.828 Osim toga su kazali da se uništavanjem želi spriječiti povratak Srba. str. Søren Liborius. siječnja 2008. kolovoza 1995. 1. Eric Hendriks.). 5. 6. a na tom području je ostalo šest posto Srba. izjava svjedoka. 11. 3121-3122. 10. 3. odgovarali da se ukradene stvari smatraju dijelom plaće budući da su slabo plaćeni.

2975. ožujka 2002. u Kistanjama se mnogo pljačkalo i uništavalo. 6.834 Gojanović je izjavio da je kad je 16. ožujka 2002. izjava svjedoka. uključujući progon. Petar Pašić. P196 (Vladimir Gojanović. tako da je uslijed toga tijekom operacije Oluja ili u tjednima. a osobito oni čiji je prikaz dat u poglavlju 4. Petar Pašić. svibnja 2008. par. 837 D1706 (Petar Pašić.). no to se radilo iz osvete budući da su se ljudi. izjava svjedoka. 1-2. 9.). list s dopunskim informacijama. 22755. str. 839 D1706 (Petar Pašić. siječnja 2005.838 Prema Pašićevim riječima. obični grañani ili pripadnici HV-a koji su pet ili šest godina ranije bili izbačeni iz svojih kuća i protjerani. listopada 2009. 23011.482/39314 TER Prijevod vidjeti. do travnja 1996. na putu od Knina za Šibenik vidio posljedice paleža velikih razmjera uz glavnu cestu u Kistanjama iako nije vidio ni dim ni vatru. 22740. 22858. 32. D1707 (Petar Pašić. vidio da su na ulazu u Krajinu bili postavljeni kontrolni punktovi na kojima je bila civilna policija. 15. par. nehumana djela.835 Rekao je. D1709 (Petar Pašić. T. 838 Petar Pašić. kolovoza 1995. travnja 2011. uništavanje i pljačku imovine i deportaciju. 22778. 13. 23. 4. 20. 21. Iako su se kategorije počinitelja s vremenom mijenjale.). Na temelju gore opisanih dokaza. T. P194 (Vladimir Gojanović. T. ubojstvo. 22757-22758.837 izjavio je u svojem iskazu da je jednom prilikom u kolovozu ili rujnu 1995. str. izjava svjedoka. 836 P194 (Vladimir Gojanović.). Vladimir Gojanović. odnosno mjesecima nakon operacije gotovo cjelokupno srpsko stanovništvo Krajine napustilo svoje domove. par. da je preko tih kontrolnih punktova mogao proći svatko i da je vidio civile kako pretražuju kuće.). 14. takoñer. 3. IT-06-90-T 15. izjava svjedoka. par. . Gore izneseni dokazi. 20. Petar Pašić. uključujući dokaze u vezi s pojedinačnim točkama Optužnice. travnja 2009.. 15. izjava svjedoka. 1721. 22844. 22847. 2971-2972. ili približno tog datuma išao iz Šibenika za Donji Srb u općini Donji Lapac. nisu mogli odoljeti podmetanju vatre.836 1719. Raspravno vijeće zaključuje izvan razumne sumnje da je postojao rasprostranjeni i sustavni napad usmjeren na srpsko civilno stanovništvo južnog dijela Krajine. 23026. 23053. siječnja 2005.). 835 834 910 Predmet br. T. par. Dokazi pokazuju da su prvenstvena meta bili pripadnici civilnog stanovništva.). 2. 10. Srbin iz Hrvatske i povjerenik Vlade RH za Knin od siječnja 1992. pokazuju da je cijelo srpsko stanovništvo u južnom dijelu Krajine u relativno kratkom razdoblju postalo žrtvom velikog broja kaznenih djela. list s dopunskim informacijama. u čemu ih je bilo teško kontrolirati. 21. vraćali u svoje domove i kad bi ustanovili da njihovih kuća više nema. što je policija trebala zaustaviti. 3. žrtve su uvijek bili Srbi iz Krajine koji su ostali na tom području.839 1720.

.2 Pravni zaključci 1726. U točki 6 Optužnice optuženici se terete za ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti.1 Mjerodavno pravo 1724. br. 911 Predmet br. 1725. kažnjivo na temelju članka 5(a) Statuta. U točki 7 Optužnice optuženici se na temelju članka 3 terete za ubojstvo kao kršenje zakona i običaja ratovanja. travnja 2011. Na temelju toga Raspravno vijeće zaključuje izvan razumne sumnje da su počinitelji znali za napad i da su njihova djela bila dio tog napada. kao i to da li su ta djela bila dio napada na civilno stanovništvo. Za kazneno djelo ubojstva potrebno je dokazati sljedeća obilježja: (a) nastupila je smrt žrtve.3 Ubojstvo 5. 1723. 10).840 5. a posebno pripadnici hrvatskih vojnih snaga čije kretanje nije bilo. Razna kaznena djela koja su bila dio tog napada počinjena su na cijelom području na koje se odnosi Optužnica i mnoga od njih (osobito pljačkanje i uništavanje) vršena su na takav način da su ih mogli vidjeti svi. i (c) radnja ili propust počinjeni su s namjerom da se žrtva liši života ili da se hotimice nanesu teške tjelesne ozljede za koje je počinitelj trebao razumno pretpostaviti da mogu prouzročiti smrt. Raspravno vijeće je odlučilo da će dodatno razmotriti sljedeće navode o ubojstvima s obzirom na mjerodavno pravo: Općina Donji Lapac: Marko Ilić. i 5. Raspravno vijeće će ispitati pojedinačna djela za koja se tereti kao za zločine protiv čovječnosti. Ruža Bibić i Stevo Ajduković (Prilog.1.1. gore u tekstu. (b) smrt žrtve prouzročena je radnjom ili propustom počinitelja.2. Opća obilježja i uvjeti za postojanje nadležnosti izneseni su u poglavljima 5. Nakon što je utvrdilo postojanje oružanog sukoba i rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo u razdoblju i na području na koje se odnosi Optužnica.3. ili je bilo samo djelomično.481/39314 TER Prijevod 1722. ograničeno.. Ocjenjujući element svijesti počinitelja Raspravno vijeće uzima posebno u obzir razmjere napada.3. Rade Bibić. U poglavlju 4. IT-06-90-T 15. 5.

159). 3). br. 1728. Stevan Baljak. 27-28). Krste Šare. Milan Marčetić i Dušan Šuica (Daljnje pojašnjenje. Jovo Grubor. 1729. 1727. 155). br. Raspravno vijeće je uzelo u obzir forenzi~ke dokaze o uzroku smrti i drugim ozljedama na tijelu žrtve. Ðuka Berić.1. 184). br. Miloš Grubor. Stana Popović i Mirko Popović (Daljnje pojašnjenje. br. 180).1. Sava Čeko i Mile Dragičević (Prilog. Na temelju činjeničnih konstatacija u poglavlju 4. Ilija Šarac (Daljnje pojašnjenje. Marija Grubor. Raspravno vijeće je uzelo u obzir konkretne forenzi~ke dokaze i svjedočenja svjedoka koji su bili očevici incidenta ili su na drugi na~in mogli dati informacije u vezi s okolnostima pod kojima je nastupila smrt. Općina Gračac: ðurad Čanak (Daljnje Pojašnjenje. Miloš Ćosić. 271). br. Raspravno vijeće zaključuje da su sve gore spomenute žrtve preminule i da su njihovu smrt prouzrokovale radnje počinitelja.261. Milka Petko. br.480/39314 TER Prijevod Općina Ervenik: Marta Vujnović (Prilog. 150-154). Raspravno vijeće zaključuje da su sve žrtve gore navedenih incidenata bili Srbi iz Krajine. br. 2). br. 9). Sava ðurić (Prilog. Lazo Damjanić (Daljnje pojašnjenje. 258). Točke 6 i 7 Optužnice ograničene su na ubojstva Srba iz Krajine. br. Sava Šolaja (Daljnje pojašnjenje. Prilikom ocjenjivanja da li je nastupila smrt žrtava i da li je njihovu smrt prouzročilo djelo ili propust počinitelja. Predmet br. Jovanka Mizdrak (Daljnje pojašnjenje. travnja 2011. Stevo Berić. Jovica Plavša (Daljnje pojašnjenje. Općina Kistanje: Manda Tišma (Daljnje pojašnjenje. 26). Stevo Večerina. 107). Raspravno vijeće uzelo je u obzir i dokaze o okolnostima pod kojim su se incidenti dogodili. Momčilo Tišma i Mile Gnjatović (Daljnje pojašnjenje. br. IT-06-90-T . To uključuje svjedoke koji su svjedočili o tome gdje i s kim je žrtva posljednji put viñena živa. Mika Grubor i ðuro Karanović (Prilog. 5) (uz suprotno mišljenje suca Ėinisa). br. Janja Berić. Općina Orlić: Milica Šare. br. ðurñija Mirković. br. Predrag Simić (Daljnje pojašnjenje. br. Općina Knin: Nikola Dragičević. br. 1). 4). Ilija Petko i Dmitar Rašuo (Prilog. br. Na temelju činjeničnih konstatacija u poglavlju 4. Dok je ocjenjivalo subjektivni element ubojstva. ðuro Mačak. 912 15. Jandrija Šare (Prilog. 126). br. kao i dokaze o kontaktima žrtve i potencijalnog počinitelja prije smrti žrtve. br. par. 5-6). U vezi sa svim incidentima Raspravno vijeće zaključuje da su počinitelji djelovali s 840 Drugostupanjska presuda u predmetu Kvočka i drugi. Živko Stojakov (Daljnje pojašnjenje.

[to se ti~e li{avanja `ivota Save Šolaje Raspravno vijeće se uvjerilo da žrtva nije bila povezana s eksplozijom ručne bombe kojom je ozlijeñen počinitelj. a Tišma i Mizdrak nisu posegnule za oružjem. kako se za njih tereti u Optužnici. U vezi s tri incidenta (Manda Tišma. S obzirom na dob. i 5. Zbog toga su u sva tri incidenta žrtve bile civili koji nisu sudjelovali u neprijateljstvima. 1733. Na temelju svega rečenog Raspravno vijeće konstatira da su svi gore spomenuti incidenti ubojstva.2. u situaciji u kojoj su postojali i drugi načini da se otkloni svaka potencijalna opasnost umjesto otvaranja smrtonosne vatre. utvrdi status žrtava na temelju meñunarodnog humanitarnog prava. nije bilo razmjerno. Uzimajući u obzir okolnosti poput nacionalne pripadnosti žrtava. spol i odjeću drugih žrtava. .479/39314 TER Prijevod namjerom da žrtve liše života ili barem da im hotimice nanesu teške tjelesne ozljede za koje su razumno trebali znati da mogu prouzročiti smrt. Sava Šolaja i Jovanka Mizdrak) stranke u ovom postupku ili u postupcima pred lokalnim sudovima na kojima se sudilo počiniteljima pokrenule su pitanje samoobrane. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije u poglavljima 5. Raspravno vijeće konstatira da su ubojstva bila dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo. ili su u najmanju ruku bile zato~ene ili na neki drugi način izbačene iz bojnog stroja. Raspravno vijeće je utvrdilo da su Manda Tišma. Raspravno vijeće dalje konstatira. 913 Predmet br. Sava Šolaja i Jovanka Mizdrak bile civili koji nisu sudjelovali u neprijateljstvima. Raspravno vijeće smatralo je nužnim da prije no što se osvrne na pitanje samoobrane. te vremena i mjesta na kojima su djela po~injena. 1730. Što se tiče pitanja samoobrane. da je postojala tijesna veza izmeñu tih slu~ajeva li{avanja `ivota i oružanog sukoba. na temelju pripadnosti počinitelja i načina na koji su djela po~injena. travnja 2011. osim toga.1. IT-06-90-T 15. 1732. smatra da ponašanje počinitelja. čak i u slučaju da je doista postojao neposredni nelegitimni napad. 1734. 1731. Sve tri žrtve bile su civili. Raspravno vijeće smatra da ni jedan od incidenata nije predstavljao neposredni nelegitimni napad na počinitelja. 1735. kao i na okolnosti pod kojima su ubojstva izvršena. dokazani izvan razumne sumnje. Raspravno vijeće konstatira da su te žrtve u trenutku kada su ubijene bile civili. o općim obilježjima i uvjetima za nadležnost u vezi s kršenjima zakona i običaja ratovanja i zločinima protiv čovječnosti. Raspravno vijeće.

845 Drugostupanjska presuda u predmetu Stakić. 278. 842 Drugostupanjska presuda u predmetu Stakić.1 Mjerodavno pravo 1737. par. zatočenje. 304. Prvostupanjska presuda u predmetu Simić i drugi. prinuda.845 Činjenica da je raseljavanje osoba izvršeno u skladu sa sporazumom političkih ili vojnih voña ili je provedeno pod pokroviteljstvom MOCK-a ili neke druge neutralne organizacije to raseljavanje ne čini nužno dobrovoljnim. Prvostupanjska presuda u predmetu Naletilić i Martinović. travnja 2011. 304. par. IT-06-90-T 15. par. par.1 i 5. gore u tekstu. ili. Drugostupanjska presuda u predmetu Stakić. 233. Prisilno raseljavanje znači da se ljude preseljava protiv njihove volje ili bez stvarne mogu}nosti izbora.4. 843 Drugostupanjska presuda u predmetu Stakić. 279. što dakle predstavlja prisilno raseljavanje ljudi. dok se optu`ba za prisilno premještanje (točka 3 Optu`nice) temelji na ~lanku 5(i) “druga nehumana djela”. par.843 1739.478/39314 TER Prijevod 1736. 281.846 1740.841 Za kazneno djelo deportacije nužan je uvjet da žrtve budu raseljene preko de jure državne granice. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. u odreñenim situacijama. 127. bez osnova dopuštenih meñunarodnim pravom. preko de facto granice. U točkama 2 i 3 Optužnice optuženici se terete za deportaciju i prisilno premještanje kao zločin protiv čovječnosti. par. 229. 914 Predmet br. odnosno raseljavanje je dopušteno u slučaju da se vr{i iz razloga sigurnosti dotičnih osoba ili iz Drugostupanjska presuda u predmetu Stakić. 846 Drugostupanjska presuda u predmetu Stakić. Kazneno djelo deportacije (točka 2 Optu`nice) navedeno je u članku 5(d) Statuta. 844 Drugostupanjska presuda u predmetu Krnojelac.2. 1738. par. 317. 308. 317. 286. 724. par. 278. I deportacija i prisilno premještanje podrazumijevaju prisilno raseljavanje osoba s područja na kojem se one zakonito nalaze. Drugostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. 523. Raspravno vijeće stoga konstatira da svi gore navedeni incidenti predstavljaju ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti kao i kršenja zakona i običaja ratovanja. par. Meñunarodno humanitarno pravo prihvaća da postoji ograničen broj okolnosti pod kojima je raseljavanje civila tijekom oružanog sukoba dopušteno. psihološki pritisak i druge takve okolnosti mogu stvoriti atmosferu u kojoj nema drugog izbora doli odlaska. Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. 5. 841 . 300.842 Prisilno premještanje podrazumijeva raseljavanje osoba unutar državnih granica. par. Opća obilježja i uvjeti za postojanje nadležnosti iznijeti su u poglavljima 5.844 Strah od nasilja.4 Deportacija i prisilno premještanje 5. par.

par. 49. Raspravno vijeće prvo će razmotriti odlazak ljudi iz Knina. par. no nije nužno da mu je namjera da to raseljavanje bude trajno. par. čl. 850 Drugostupanjska presuda u predmetu Stakić. Raspravno vijeće prvo će razmotriti svoje konstatacije u vezi s osobama koje su napustile Knin. 524. 847 . 278.848 No pitanje da li je neko prisilno raseljavanje ljudi legalno primjerenije je analizirati u okviru razmatranja općih obilježja zločina protiv čovječnosti (vidi poglavlje 5. 304. par. za koje se na temelju dokaza ne može utvrditi postojanje geografske ili vremenske veze s incidentima granatiranja. Drugo. par. Prvostupanjska presuda u predmetu Blagojević i Jokić. Raspravno vijeće će se osvrnuti na odlazak osoba s drugih lokacija nakon što su na njih ili u njihovoj blizini 4. IT-06-90-T 15.849 1741. 317. Raspravno vijeće će razmotriti odlazak drugih osoba. 49. Ženevska konvencija IV.. 284-285. 599. par. 308. 725. čl. Drugostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. 206. 17.850 5. I na koncu. pale granate. čl. četvrto.2 Pravni zaključci 1742. Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin. 1743. 849 V. par. par. Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. 167.4. Gračac i Obrovac 4. kolovoza 1995. Raspravno vijeće sada će se osvrnuti na navode o prisilnom premještanju i deportaciji osoba iz gradova na području na koje se odnosi Optužnica u kolovozu i rujnu 1995. Prvostupanjska presuda u predmetu Blagojević i Jokić. Treće.2. Benkovac. Drugostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. zlo~inima i drugih ugrožavajućim djelima koje su vršili pripadnici Hrvatskih oružanih snaga ili Specijalne policije.2(i) Vijeće je konstatiralo da su Hrvatska vojska i Specijalna policija namjerno gañale civilna područja u tim gradovima i sa samim gradovima postupale kao s ciljevima topničke vatre.. čl. 19. Počinitelj deportacije ili prisilnog premještanja mora imati namjeru da ljude prisilno raseli. par. 304-307.847 U takvim situacijama raseljavanje je privremeno i mora se izvršiti na takav način da se osigura da će raseljene osobe biti vraćene u svoje domove čim to situacija dopusti. Benkovca. par. i 5. Drugostupanjska presuda u predmetu Stakić. U poglavlju 5.477/39314 TER Prijevod imperativnih vojnih razloga. U vezi s Kninom Raspravno vijeće upućuje na svoje Ženevska konvencija III. 848 Ženevska konvencija IV. ili 5. 597-598. par. Raspravno vijeće će razmotriti odlazak osoba koje su bile žrtve ili svjedoci zlo~ina koje su počinili pripadnici hrvatskih vojnih snaga ili Specijalne policije tijekom i poslije operacije Oluja.8. Prvostupanjska presuda u predmetu Krstić. Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin. kolovoza 1995. Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. Dopunski protokol II. 725. 915 Predmet br. travnja 2011. gore u tekstu). te da je granatiranje tih gradova predstavljalo protupravni napad na civile i civilne objekte. i 5. Gračaca i Obrovca 4. kolovoza 1995.

Raspravno vijeće upu}uje na konstatacije u poglavljima 4. i 5. Uz to Raspravno vijeće upućuje na svjedočenje vještaka Koningsa o psihološkom učinku topništva na civile. općenito uzevši.2. IT-06-90-T 15. Vijeće podsjeća na svoje zaključke u vezi s planiranom ili organiziranom evakuacijom. kolovoza 1995. kao što je opisano u poglavlju 4. kolovoza 1995.6.4. i 5. o kojem se govori gore u tekstu.5. kolovoza 1995. koje su padale posvuda po Kninu. Raspravno vijeće nadalje uzima u obzir da je do masovnog odlaska ljudi došlo tijekom i odmah nakon granatiranja Knina.000 osoba. Masovni odlazak ljudi uslijedio je tijekom i odmah poslije granatiranja tih gradova. ako ne i kod svih ljudi koji su 4. ljudi svoje domove nisu napuštali zbog evakuacije planirane od strane vlasti RSK i vlasti SVK.3. Meñutim. U poglavlju 4. i lokacija na koje su ti projektili padali. bili u Benkovcu. kolovoza 1995.4. kolovoza 1995. što je za posljedicu imalo odlazak ljudi iz grada.4-4. kolovoza 1995. i 5. i 5. Gračacu i Obrovcu izazvao veliki strah. ako ne i kod svih ljudi koji su 4.4. i to osobito u pogledu broja projektila ispaljenih na Knin 4. ~iji se prikaz daje u poglavlju 4. napustili te gradove. taj strah je bio glavni i neposredni razlog za njihov odlazak. svi imali osjećaj da moraju pobjeći. . kolovoza 1995.3 u vezi s osobama koje su 4.3 Na primjer svjedok 6 je izjavio da su zbog granata. Raspravno vijeće prihvaća da su u nekim slučajevima čimbenici poput loših životnih uvjeta u Kninu. na temelju svega iznesenog gore u tekstu. i 5.5.5. napustile Benkovac. Utvrñujući razlog za tako masovni odlazak Raspravno vijeće primje}uje da je nekoliko svjedoka izjavilo da je granatiranje izazvalo paniku i strah u Kninu. U slučaju vrlo velike većine. travnja 2011. S obzirom na svjedočenje vještaka Koningsa o psihološkom učinku topništva na civile. i na vrijeme njihovog odlaska Raspravno vijeće zaključuje da je topnički napad kod ljudi koji su 4. odlazak drugih ljudi i neumitno približavanje hrvatskih snaga mogli u odreñenoj mjeri utjecati na ljude koji su napuštali Knin. uključujući i konstatacije o broju projektila ispaljenih na Benkovac i Gračac.5.476/39314 TER Prijevod konstatacije u poglavlju 4. bili u Kninu izazvao veliki strah. grad Knin napustilo otprilike 14. i 5. 1744. napustili Knin taj strah bio je glavni i neposredni razlog za njihov odlazak. Gračacu i Obrovcu. Raspravno vijeće zaključuje da je topnički napad kod ljudi koji su 4. Raspravno vijeće dalje podsjeća na svoje konstatacije u poglavlju 4. 916 Predmet br. Gračac i Obrovac. i 5. U poglavlju 4.4. kao i o lokacijama na koje su tih dana projektili padali u Benkovcu.3 Vijeće je utvrdilo da je 4.2 raspravno vijeće je zaključilo da. U slučaju vrlo velike većine.

u Kninu bilo najmanje 15. Gračaca. Raspravno vijeće uzelo je u obzir nekoliko čimbenika dok je utvrñivalo da li su HV i Specijalna policija. kolovoza 1995.8. srpnja 1995. snage koje su granatirale Benkovac. Raspravno vijeće smatra da su strah od nasilja i prinuda. i 5.000 napustilo grad 4. U istom poglavlju Raspravno vijeće je utvrdilo da je protupravni napad na civile i civilne objekte u tim gradovima izvršen s namjerom da se Srbi iz Krajine diskriminiraju na političkoj.4.2. stvorili atmosferu u kojoj tamošnji ljudi nisu imali izbora doli da odu. Raspravno vijeće osim toga konstatira da su osobe koje su napustile spomenute gradove u njima zakonito boravile. i 5. kolovoza 1995. Na temelju gore iznesenih dokaza i zaključaka Raspravno vijeće konstatira da su HV i Specijalna policija. a od kojih je pribli`no 14. granatiranje vršile s namjerom da prisilno rasele ljude iz tih gradova.475/39314 TER Prijevod 1745. u Benkovcu. u tom trenutku bili civili ili u najmanju ruku osobe izvan bojnog stroja. Gračac. ako ne i svi. kolovoza 1995. to granatiranje vršile s namjerom da prisilno rasele ljude iz tih gradova. Isto tako. snage koje su 4. Raspravno vijeće je u poglavljima 4.2(i) da se HV i Specijalna policija nisu ograničili na granatiranje područja na kojima su bili vojni ciljevi. 1746. predstavljalo prisilno raseljavanje ljudi iz tih gradova. Knin i Obrovac u velikoj većini. 1748.4-4. Raspravno vijeće podsjeća na svoju konstataciju u poglavlju 5. Raspravno vijeće nadalje upućuje na dokaze razmotrene u poglavlju 6. napustili Benkovac. Prvo.4.000 civila. 1747. kolovoza 1995. Na temelju tih zaključaka Raspravno vijeće konstatira da su ljudi koji su 4. Shodno tomu Raspravno vijeće zaključuje da je granatiranje Benkovca. Gračacu i Obrovcu boravili uglavnom civili i da je tamo bilo vrlo malo pripadnika SVK. Gračac. meñu kojima su veliku većinu ~inili žene. izazvani granatiranjem Benkovca. travnja 2011. Knina i Obrovca 4. kolovoza 1995. IT-06-90-T 15.3 ustanovilo da je 4.7 u vezi s postojanjem i ciljem udruženog zločinačkog pothvata i osobito na dokaze o brijunskom sastanku 31.4. nego grañani SRJ/RSK. Gotovinina obrana je ustvrdila da Srbi koji su tijekom i nakon operacije Oluja bježali iz Krajine nisu bili hrvatski grañani. kolovoza 1995.5. nego su namjerno za metu uzimali civilne dijelove gradova i sa samim gradovima postupali kao s ciljevima topničke vatre.3 i 4. Gračaca. . i 5. granatirale rečena četiri grada. u to vrijeme 917 Predmet br. Raspravno vijeće je u poglavljima 4.6 zaključilo da su 4. rasnoj ili vjerskoj osnovi. i 5. djeca i stariji ljudi. Knina i Obrovca. Knin i Obrovac.

te da se ne može usporediti s procedurom koju su. 568-570. ova posljednja izbacila iz zemlje mnoge osobe eritrejskog porijekla koje su živjele u Etiopiji. 1996. gdje se citira Oppenheim’s International Law. […] S druge strane. iako država raspolaže širokim diskrecijskim ovlastima u ostvarivanju svojega prava da izbaci nekog stranca. T. iako njihova diskrecija u vršenju tih ovlasti nije apsolutna. 570. odnosno legalnost izbacivanja neprijateljskih državljana tijekom oružanih sukoba. 51 i 65. u najmanju ruku nije jasno. i oduzela im državljanstvo i imovinu. 940-941 (ur. onda zbog upotrijebljenih sredstava (protupravni napad na civile i civilne objekte koji je sam po sebi kazneno djelo). par. 847. kako je utvrdila Eritrejsko-etiopska komisija.852 Argument Gotovinine obrane oslanja se na zaključke u jednoj od odluka Eritrejsko-etiopske komisije za potraživanja.): “Pravo država da izbace sa svojeg teritorija strance je općepriznato. prosinca 2004.855 Raspravno vijeće smatra da se ovaj slučaj razlikuje od slučaja Eritreje i Etiopije. 29455. 865-867. 81. str.853 Odluka se tiče situacije u kojoj je po izbijanju meñunarodnog oružanog sukoba izmeñu Eritreje i Etiopije.” 918 Predmet br. Raspravno vijeće smatra da je njihovo prisilno raseljavanje bilo arbitrarno i da je predstavljalo zlostavljanje ako ni zbog čega drugog. njezine diskrecijske ovlasti nisu apsolutne. I. 16. 23. ne može se primijeniti 851 852 Završni podnesak Gotovinine obrane. slijedile etiopske vlasti. 15. 81.851 Gotovinina obrana tvrdi da meñunarodno humanitarno pravo zaraćenoj državi dopušta da u vrijeme oružanog sukoba sa svojeg teritorija izbaci državljane neprijateljske države i da im uskrati brz i bezuvjetan povratak. nakon što su navodno uzele eritrejsko državljanstvo ili dobrovoljno napustile etiopski teritorij. 854 Odluka Eritrejsko-etiopske komisije o djelomičnoj naknadi. čak ako se i pretpostavi da su ti ljudi bili državljani neprijateljske države (SRJ/SRK). Stoga na temelju meñunarodnog običajnog prava država ne smije zloupotrebljavati svoje pravo i arbitrarno postupati prilikom odlučivanja o izbacivanju nekog stranca. 17. Sir Robert Jennings i Sir Arthur Watts.. u ovom slučaju pitanje državljanstva ljudi srpskog porijekla koji su pobjegli iz Krajine. par. 855 Odluka Eritrejsko-etiopske komisije o djelomičnoj naknadi.856 Iz tih razloga gore spomenuto načelo na koje se pozvala Eritrejsko-etiopska komisija. par. sv. 853 Odluka Eritrejsko-etiopske komisije o djelomičnoj naknadi. Kako god bilo. Završni podnesak Gotovinine obrane. 856 Odluka Eritrejsko-etiopske komisije o djelomičnoj naknadi. 27-32. par. T. IT-06-90-T 15. koja se bavi izbacivanjem osoba s državljanstvom neprijateljske države. 568.854 Komisija je prihvatila da u meñunarodnom humanitarnom pravu postoji načelo koje zaraćenim državama daje široke ovlasti da u vrijeme oružanog sukoba sa svojeg teritorija izbace državljane neprijateljske države. par. travnja 2011. 29261. § 413. a u vezi s načinom na koji će izvršiti izbacivanje mora postupati razumno. Većini tih ljudi Eritrejsko-etiopska komisija je priznala dvojno državljanstvo.474/39314 TER Prijevod neprijateljske države. . Dok je u tom slučaju Eritrejsko-etiopska komisija prihvatila da ljudi koji su bili predmet spora imaju dvostruko državljanstvo. a osobito onih koji su cijele svoje živote proveli na hrvatskome teritoriju.

1749. Gotovinina obrana ustvrdila je da se za deportaciju i prisilno premještanje zahtijeva prisilno raseljavanje izvršeno s teritorija pod stvarnom kontrolom suprotne strane u sukobu. IT-06-90-PT. 1752. 54-56.857 Predraspravno vijeće je 19. 860.. konstatiralo da Gotovinina obrana nije uspjela pokazati da je Raspravno vijeće pogriješilo kada je odbacilo njezin argument da je “okupirani teritorij” nužni uvjet za kazneno djelo deportacije i prisilnog premještanja kao zločina protiv čovječnosti. predmet br. Tužitelj protiv Gotovine i drugih. par. 29256-29257.1. travnja 2011. Raspravno vijeće nadalje podsjeća na svoje konstatacije u vezi s pojedincima koji su tih dana otišli iz spomenutih gradova i otputovali u Bosnu i Hercegovinu i Srbiju.3. 14-15.000 do 70.5. Raspravno vijeće konstatira da su vrlo velika većina žrtava. U poglavlju 4. i 5. napuštali rečene gradove. IT-06-90-AR72. kolovoza 1995.5. predstavljalo deportaciju. ako ne i sve žrtve incidenata spomenutih gore u tekstu bili Srbi iz Krajine. T. Iz tih razloga Raspravno vijeće zaključuje da je prisilno raseljavanje osoba iz Benkovca.000 ljudi prešlo granicu izmeñu općine Donji Lapac i Bosne i Hercegovine..473/39314 TER Prijevod na okolnosti ovoga slučaja. Raspravno vijeće ne smatra žrtvama deportacije za koju se tereti u Optužnici. par. predmet br. IT-06-90-T 15. 919 Predmet br. Točke 2 i 3 Optužnice ograničene su na deportaciju Srba iz Krajine. izvršili HV i Specijalna policija. Odluka po više podnesaka kojima se osporava nadležnost.859 Raspravno vijeće upu}uje na diskusiju u spomenutim odlukama i odbija argument Gotovinine obrane.3 Raspravno vijeće je utvrdilo da je od 4. Vijeće konstatira da su oni koji su otišli iz rečenih gradova prešli de jure državnu granicu. kolovoza 1995. par. 857 858 Završni podnesak Gotovinine obrane. lipnja 2007. i 5. S obzirom na činjenične konstatacije u poglavlju 4. Knina i Obrovca. Odluka po interlokutornoj žalbi Ante Gotovine na odluku po više podnesaka kojima se osporava nadležnost. koje su 4. 6.858 Žalbeno vijeće je 6. ožujka 2007. do 7. a nisu bile srpske nacionalnosti. lipnja 2007. 1750. 859 Tužitelj protiv Gotovine i drugih. ožujka 2007. . kolovoza 1995. 1751. Osobe koje su živjele u Krajini i našle se meñu ljudima koji su 4. odlučilo da “okupacija” nije obilježje deportacije kao zločina protiv čovječnosti prema članku 5 Statuta i da ne postoji dodatni uvjet da civilna žrtva mora biti u vlasti jedne od strana u sukobu. pribli`no 50. 19. Raspravno vijeće stoga zaključuje da prisilno raseljavanje nije imalo osnove koje su dopuštene meñunarodnim pravom. Gračaca.

Uzdolje.472/39314 TER Prijevod 1753.1. Raspravno vijeće napominje da su ljudi koji su napuštali te gradove ili sela govorili da je granatiranje razlog za njihov odlazak. S tim u vezi Raspravno vijeće je uzelo u obzir da iz dokaza slijedi da su postojali i drugi čimbenici koji su mogli utjecati na ljude da odu.4. i 5. ne mogu su utvrditi vrijeme i lokacije udara projektila. dokazi su nedovoljni i iz njih se ne može utvrditi broj projektila ispaljenih na dotična mjesta i.860 zaselak Zarići kod Orlića.1 iznijelo stav da protupravni napad na civile ili civilne 860 Raspravno vijeće napominje da je prema riječima svjedoka 3 vrlo velika većina stanovnika Uzdolja pobjegla prije no što su pripadnici hrvatskih vojnih snaga 5. kolovoza 1995. S obzirom na psihološke efekte granatiranja Raspravno vijeće je uvjereno da je granatiranje vjerojatno imalo utjecaja na osobe koje su odlazile iz tih mjesta.3 (Općina Kistanje. travnja 2011. Raspravno vijeće zaključuje da je ona bila dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo. Uzimajući u obzir okolnosti poput nacionalnosti žrtava.4. Raspravno vijeće sada će se osvrnuti na dokaze i svoje konstatacije u vezi s drugim gradovima ili selima na predmetnom području. Općina Knin i Općina Orlić) Raspravno vijeće konstatira da su meñu tim gradovima ili selima bili Kistanje i njegov zaselak Torbice. Iz topničkih izvješća koja su Raspravnom vijeću predo~ena kao dokazi ne slijede nikakve dodatne pojedinosti o tome na što je HV otvarao vatru u tim mjestima ili njihovoj okolici. uz tek nekoliko iznimki. Predmet br. kao i na primjer u slučaju Save Mirković iz Polače i stanovnika Zarića. 1755. te Kakanj. u Uzdolju zapalili dvije kuće. kao što je Raspravno vijeće iznijelo u poglavlju 4. trajanju i intenzitetu granatiranja tih mjesta ili njihove okolice. Raspravno vijeće ne može nedvojbeno utvrditi da je granatiranje dotičnih mjesta ili njihove okolice bilo primarni i izravni razlog za bijeg ili da je strah od granatiranja stvorio atmosferu u kojoj ljudi u spomenutim mjestima nisu imali izbora doli da odu. odlazak drugih i strah od toga što će se dogoditi kada stignu Hrvati. Meñu tim čimbenicima su i informacije lokalnih odbora ili jedinica SVK u Kaknju i Uzdolju. 920 15. 1754. iz kojih je velika većina stanovnika pobjegla nakon što su na ta mjesta ili u njihovoj blizini 4. Polača. Osim toga Raspravno vijeće podsjeća da se iz dokaza ne može zaključiti da li je u spomenutim mjestima bilo pripadnika SVK. pale granate. Podsjećajući na svoje zaključke u poglavlju 4. te vremena i mjesta na kojima se odvijala deportacija. kao ni da li je tamo bilo drugih objekata čijim bi se gañanjem ostvarila jasna vojna prednost. IT-06-90-T . Meñutim.5. kolovoza 1995. Budući da dokazi ne sadrže dovoljno pojedinosti o vremenu. @agrović i Plavno. S obzirom na to Vijeće je u poglavlju 4.

3 (Općina Benkovac. Raspravno vijeće sada će se osvrnuti na svoje konstatacije u vezi s osobama koje su bježale iz naselja na području na koje se odnosi optužnica nakon što su postale žrtve ili su bile svjedocima zločina koja su nakon 5. slijedi da je na Promini bio repetitor koji je bio u sistemu veza SVK i koji je Hrvatska vojska smatrala topničkim ciljem i na njega otvarala vatru tijekom operacije Oluja. Slijedom toga Raspravno vijeće konstatira da je počinjenje tih djela u kolovozu 1995. S tim u vezi Raspravno vijeće primjećuje da je svjedokinja 3 izjavila da je iz Uzdolja. nehumanih djela i zatočenja. Raspravno vijeće smatra da su ta djela za žrtve i svjedoke stvorila situaciju prinude i straha od nasilja. čula i vidjela granatiranje Promine. povlačili neki vojnici SVK. Dokazi dopuštaju razumno tumačenje da su snage koje su ispaljivale topničke projektile što su padali na ta mjesta ili u njihovoj blizini namjerno gañale vojne ciljeve. Podsjećajući na svoje zaključke u poglavlju 4. Općina Orlić i Općina Knin). izme|u ostalog. niti da su oni koji su otvarali topničku vatru na spomenuta mjesta imali namjeru nasilno raseliti te ljude. Općina Kistanje. kao i iz topničkih izvješća TS-4 (P1267 i P1268). Dušan Torbica i njegova supruga. napustila selo. Mirko Ognjenović i njegova teta/ujna/strina. tako da te osobe nisu imale drugog izbora doli da odu. Zdravko Bunčić. Neke od spomenutih osoba i same su bile žrtve zlo~ina. kolovoza 1995. te na svoje konstatacije u drugim dijelovima presude na koje se u tom poglavlju upućuje. Anica Andić. takoñer 921 Predmet br. Općina Obrovac. travnja 2011. konstatira da su meñu tim osobama bili i svjedokinja 3 i svjedok 67. Općina Civljane. S obzirom na to Raspravno vijeće ne može nedvojbeno utvrditi da su oni koji su odlazili iz tih gradova ili sela bili nasilno raseljeni. svjedok 69 i Jovan Grubor. kao i na ðevrske. Većina u Vijeću.471/39314 TER Prijevod objekte u dotičnim gradovima ili selima nije jedino razumno tumačenje dokaza. Dušan Dragičević. Raspravno vijeće konstatira da su meñu tim osobama bili Konstantin Drča. uz neslaganje suca Ėinisa. Dragana Večerina. izvršili pripadnici hrvatskih vojnih snaga ili Specijalne policije. svjedok 1. Ružica Šarac. Druge osobe su bile svjedoci djela poput pljačke i uništavanja.5. Mirko Ognjenović je izjavio u vezi s granatiranjem u blizini Kaknja da su granate padale duž koridora kojim su se. prije no što je ujutro 4. Sava Večerina. svjedok 13. suseljana i drugih Srba iz Krajine. uključujući svjedočenje Marka Rajčića i Mile Mrkšića. Smiljana Mirković. kao {to je svjedok vidio. Marija Večerina i njezine dvije kćeri Mira i Branka. . Iz drugih dokaza. kolovoza 1995. Nadalje. 1756. gdje je SVK koristio zgradu zadruge. te ubojstva bliskih roñaka. IT-06-90-T 15.

1758. u slu~aju kada su te osobe dobrovoljno napustile svoja sela i nisu bile izvrgnute prisilnom raseljavanju. Općina Civljane.2 da su počinitelji te zlo~ine počinili s namjerom da Srbe iz Krajine diskriminiraju na političkoj. Raspravno vijeće podsjeća na svoje zaključke u poglavlju 5. Osim toga. Budući da je prisilno raseljavanje počinjeno putem zlo~ina kao što su ubojstvo. Općina Knin. Raspravno vijeće konstatira da su te osobe bile civili ili su u najmanju ruku bile izvan bojnog stroja. zatočenje. Podsjećajući na zaključke na koje se upućuje u poglavlju 4. te na temelju gore iznesenih dokaza i konstatacija.5. rasnoj ili vjerskoj osnovi. Općina Kistanje. Vijeće napominje da su neki od spomenutih osoba svoja sela napustili prije no što su postali žrtvama ili svjedocima nedjela. 1759. to u~inila s namjerom da te osobe prisilno rasele. Općina Kistanje. Općina Knin. zlo~ini su počinjeni nad relativno malim brojem Srba iz Krajine koji su na tom području ostali nakon što su hrvatske snage preuzele kontrolu nad teritorijem bivše RSK. Vijeće je nadalje uzelo u obzir svoje konstatacije u istom poglavlju da su ti zlo~ini počinjeni u sklopu napada na civilno stanovništvo.3 (Općina Benkovac. U takvim situacijama Vijeće smatra da su. Gračaca. Raspravno vijeće zaključuje da za prisilno raseljavanje nisu postojale osnove dopuštene u meñunarodnom pravu. Raspravno vijeće je razmotrilo nekoliko čimbenika dok je utvrñivalo da li su pripadnici hrvatskih vojnih snaga i Specijalne policije koji su počinili zlo~ine čija je posljedica bila prisilno raseljavanje žrtava i svjedoka tih zlo~ina. zlo~ini su po~injeni u blizini domova Srba iz Krajine. Napad je uključivao deportaciju krajinskih Srba iz Benkovca. Knina i Obrovca putem protupravnog napada na civile i civilne objekte. dok su u drugim situacijama zlo~ini počinjeni ubrzo nakon njihovog odlaska iz sela. travnja 2011. Raspravno vijeće konstatira da su dotične osobe zakonito boravile na lokacijama s kojih su prisilno raseljene. Općina Obrovac i Općina Orlić) Raspravno je vijeće utvrdilo da su spomenute 922 Predmet br. pljačkanje i uništavanje. nehumana djela.8. 1757.5. IT-06-90-T 15. Općina Obrovac i Općina Orlić). zločini kojih su bili `rtve ili očevici stvorila atmosferu u kojoj one više nisu imale mogu}nost da se vrate i mogle su samo nastaviti bježati i napustiti to područje. . U poglavlju 4. Općina Civljane. S obzirom na broj i nasilnu prirodu počinjenih djela. Raspravno vijeće zaključuje da su pripadnici hrvatskih vojnih snaga i Specijalne policije koji su po~inili te zlo~ine to činili s namjerom da prisilno rasele krajinske Srbe koji su bili `rtve i svjedoci tih zlo~ina.3 (Općina Benkovac. U nekim slučajevima. Prvo.470/39314 TER Prijevod predstavljalo prisilno raseljavanje žrtava i svjedoka tih zlo~ina.

. Općina Civljane. S obzirom na sve rečeno. nakon boravka u bazi UN-a ili u prihvatnim centrima. njihov bijeg ne čine dobrovoljnim s obzirom na okolnosti uslijed kojih su zapravo otišli. Općina Kistanje. Općina Knin. kolovoza 1995. Raspravno vijeće nadalje smatra da pomoć koju je konvojima pružio UNCRO sama po sebi ne utječe na prisilnu narav raseljavanja. Općina Gračac. Općina Civljane. kao i u vezi s odlaskom sina Nikole Plavše i supruge njegovog sina iz Golubića 4. Raspravno vijeće smatra da u vezi s tim incidentima dokazi ne uspostavljaju geografsku ili vremensku 861 Raspravno vijeće napominje da su stanovnici iz Bukovića pobjegli 4. Vijeće konstatira da su oni koji su otišli iz spomenutih gradova prešli de jure državnu granicu. IT-06-90-T . kolovoza 1995.469/39314 TER Prijevod osobe oti{le u Srbiju.5.. Od nekih koji su odlazili traženo je i da potpišu izjave da odlaze dobrovoljno. U svjetlu zaključaka u poglavljima 4. napuštale naselja na području na koje se odnosi optužnica. odnosno prije no što su pripadnici hrvatskih vojnih snaga ili Specijalne policije 5.. kolovoza 1995. Raspravno vijeće zaključuje da nasilno raseljavanje tih osoba koje su u kolovozu 1995. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije u poglavlju 4.. (Općina Benkovac. Raspravno vijeće zaključuje da je ona bila dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo. Raspravno vijeće smatra da njihov boravak u tim objektima. Raspravno vijeće na koncu će se osvrnuti na dokaze i svoje konstatacije u vezi s drugim osobama koje su u kolovozu i rujnu 1995. i 5. u Bukoviću uništili pet ili šest kuća. izvršili pripadnici hrvatskih vojnih snaga i Specijalne policije predstavlja deportaciju. kolovoza 1995.861 Civljana.. na 5. kao i na dokaze i zaključke u drugim dijelovima presude na koje se tamo upućuje.. kolovoza 1995.3.5.. Općina Obrovac i Općina Orlić). Vijeće podsjeća da su neki od tih ljudi u Srbiju oti{li iz Knina u konvojima sredinom rujna 1995. Raspravno vijeće konstatira da su sve te osobe Srbi iz Krajine. 923 15. 1762. Točke 2 i 3 Optužnice ograničene su na deportaciju Srba iz Krajine. te s odlaskom Milana Letunice i Bogdana Dobrića 5. Općina Knin i Općina Orlić) u vezi sa stanovnicima koji su otišli iz Bukovića. obitelji Petra Čolovića iz Čolovića 5. Uzimajući u obzir okolnosti poput nacionalnosti žrtava te vremena i mjesta na kojima se odvijala deportacija. i 4. Predmet br. iz zaseoka Biskupije Urukali 4. travnja 2011. Podsjećajući na zaključke Raspravnog vijeća s tim u vezi u poglavlju 4.5. kolovoza i u rujnu 1995.4. kolovoza 1995. ili 11.5. i tijekom noći sa 4.5. Oton Polja i Kijana 4. kao ni izjave za koje je traženo da ih potpišu prije odlaska. 1761. 1760.3 (Općina Benkovac.

Sovilj je svojoj obitelj 5. Shodno tome Raspravno vijeće ne može zaključiti da su ti ljudi prisilno raseljeni. napuštale RSK. Obrovac i Orlić. Petar Čolović je izjavio da je njegova obitelj otišla zato što su odlazili i mnogi drugi.2. Raspravno vijeće smatra da je razumno tuma~enje koje dopu{taju dokazi to da su doti~ne osobe otišle iz straha od nasilja koje se obično povezuje s oružanim sukobom ili zbog općeg straha od hrvatskih snaga. 924 Predmet br. Vijeće podsjeća na svoju konstataciju u poglavlju 5. I zaključno. stanovnicima Oton Polja da odu jer se približavaju “ustaške” snage. djelomično i zato što su vjerovale da je hrvatska vojna operacija neminovna. kolovoza 1995. IT-06-90-T 15. Raspravno vijeće konstatira da su pripadnici hrvatskih vojnih snaga i Specijalne policije u kolovozu 1995. Raspravno vijeće smatra da je izbijanje oružanog sukoba moglo samo po sebi izazvati strah od nasilja povezanog s oružanim sukobom. kolovoza 1995. zbog čega su civili bježali. Budući da su ti ljudi sa spomenutih lokacija otišli prije no što su na njima ili u njihovoj blizini pripadnici hrvatskih vojnih snaga ili Specijalne policije počinili zlo~ine ili druga djela ugrožavanja. u 1:00 sat poslije ponoći rekao da ode iz Kijana zbog sigurnosnih razloga. Dužnosnici RSK rekli su 4. Knin. Raspravno vijeće ne može nedvojbeno utvrditi da su radnje pripadnika hrvatskih vojnih snaga ili Specijalne policije stvorile atmosferu u kojoj ti ljudi nisu imali drugog izbora doli da odu. zlo~inima ili drugim djelima ugrožavanja koja su vršili pripadnici Hrvatskih oružanih snaga ili Specijalne policije. ali i strah od nasilja povezanog s očekivanim skorim dolaskom Hrvatskih oružanih snaga. da je meñunarodni oružani sukob postojao tijekom cijelog razdoblja i na cijelom podru~ju na koje se odnosi Optu`nica. Civljane. S tim u vezi Raspravno vijeće uzima u obzir dokaze i svoje konstatacije u poglavlju 4. odnosno nepovjerenja u hrvatske vlasti. Gračac. Kistanje. kao što se navodi gore u tekstu. travnja 2011. Na primjer. U jednom broju spomenutih incidenata iz dokaza slijedi da su razlozi za odlazak uključivali i odlazak drugih ljudi.1.468/39314 TER Prijevod vezu s granatiranjem.5. počinili kazneno djelo deportacije u općinama Benkovac.3 (Općina Knin) o osobama koje su krajem srpnja i početkom kolovoza 1995. jer je HV možda već ušao na to područje. 1763. .

par. (b) razaranje nije opravdano vojnom nuždom. Drugostupanjska presuda u predmetu Galić. u uvjetima koji postoje u dato Prvostupanjska presuda u predmetu Brñanin. par.. Prvostupanjska presuda u predmetu Naletilić i Martinović. 74. Opća obilježja i uvjeti za postojanje nadležnosti za ovo kazneno djelo iznijeti su u poglavlju 5. Prvostupanjska presuda u predmetu Martić.5 Bezobzirno razaranje 5. Zabrana bezobzirnog razaranja odnosi se na imovinu koja se nalazi na bilo kojem teritoriju zahvaćenom oružanim sukobom. par. par. par.1 Mjerodavno pravo 1764. kažnjivo na temelju članka 3(b) Statuta. 580. 582. 865 Prvostupanjska presuda u predmetu Hadžihasanović i Kubura.864 Uvjet da uništavanje mora biti “širokih razmjera” ispunjen je kad je oštećeno ili uništeno mnogo objekata ili kad je vrijednost jednog ili nekoliko uništenih objekata vrlo velika. 580 (bilješka 1561). 591-593. 866 Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. par. (c) radnja ili propust počinjeni su s namjerom ili uz bezobzirno zanemarivanje vjerojatnosti da će posljedica biti razaranje. IT-06-90-T 15. 91. par. gore u tekstu. 352. par. 925 Predmet br. lokaciji.862 Riječ je o sljedećim obilježjima: (a) radnja ili propust prouzročili su uni{tavanje imovine {irokih razmjera. travnja 2011. 1765. namjeni ili korištenju efektivno doprinose vojnoj akciji i čije potpuno ili djelomično uništenje. 863 Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. U točki 5 Optužnice optuženici se terete za bezobzirno razaranje gradova. par. Prvostupanjska presuda u predmetu Orić. 43. zauzimanje ili neutralizacija. 290-297. Prvostupanjska presuda u predmetu Strugar. par. naselja ili sela zahtijeva za dokazivanje istih obilježja kao i za pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom. kao kršenje zakona i običaja ratovanja. par. 74. Prvostupanjska presuda u predmetu Brñanin.866 Civilni objekti definiraju se u opoziciji s vojnim objektima.467/39314 TER Prijevod 5. par.863 1766. 350.2. par. Prvostupanjska presuda u predmetu Boškovski i Tarčulovski. par. Prvostupanjska presuda u predmetu Boškovski i Tarčulovski. ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom. Za djelo bezobzirnog razaranja gradova. koji su ograničeni na one objekte koji po svojoj prirodi. 862 . 864 Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. 130.5. 54.865 Vojna nužda nikada ne može opravdati napade usmjerene na civilne objekte. naselja ili sela.1. siječnja 2005. uz corrigendum od 26. 592. Prvostupanjska presuda u predmetu Orić.

). travnja 2011. kolovoza 1995.6. .). Čenići (10. Parčić (6. Očestevo (24. 9.8. U poglavlju 4.8. 52.). Razaranje imovine iz točke 5 Optužnice ograničeno je na imovinu ~iji su stanari ili vlasnici bili Srbi iz Krajine. kolovoza 1995. kolovoza 1995. kolovoza 1995. Knin (u nekom trenutku izmeñu 5.. kolovoza 1995. Ramljane (26. kolovoza i u jednom navratu 23. Uzdolje (5.).. i 10. Općina Kistanje: Kakanj (4. Općina Gračac: Gračac (5.). Općina Orlić: Biskupija (9.867 U pravilu. Općina Knin: Grubori (25. par.. i 10. 1768. Prvostupanjska presuda u predmetu Naletilić i Martinović.). Prvostupanjska presuda u predmetu Martić. kolovoza 1995. 5. kolovoza 1995. S tim u vezi Raspravno vijeće je uzelo u obzir popis stanovništva iz 1991.5. rujna 1995. u dva navrata 10. i 5.). i 10. kolovoza 1995. Žagrović (5.6. kolovoza do 10. 93. IT-06-90-T .868 5.). pružaju odreñenu vojnu prednost. 5.. Za jedan broj incidenata koji se tiču razaranja imovine Raspravno vijeće nema na raspolaganju dovoljno dokaza da bi utvrdilo da li je riječ o 867 868 Dopunski protokol I. razaranje izvršeno prije početka borbi ili nakon što su borbe završile ne može se opravdati vojnom nuždom. (1. Općina Obrovac: Guglete (22.).). 588. ili 13. Općina Ervenik: Ervenik (pribli`no od 10.2 Raspravno vijeće je odlučilo da }e dodatno razmotriti sljedeće incidente u vezi s navodima o bezobzirnom razaranju u kontekstu mjerodavnog prava: Općina Benkovac: Buković (5. kolovoza 1995. Kaldrma (19.). čl.). kolovoza 1995. kolovoza 1995). 12.). Predmet br. kolovoza 1995.). Orlić (10. kolovoza 1995. ..). Općina Nadvoda: Cičevac i Kaštel Žegarski (1. 926 15. par. . i dokaze o okolnostima u kojima su po~injena djela razaranja za koja se tereti u Optu`nici. kolovoza 1995. . kolovoza 1995.).). Prvostupanjska presuda u predmetu Orić. kolovoza 1995. i cesta Knin-Drniš (8. Kistanje (6. selo Kosovo (10. kolovoza 1995.2 Pravni zaključci 1767. Mokro Polje (6.) i (2. rujna 1995. Općina Donji Lapac: Donji Lapac (7. kolovoza 1995. i 11. ili 11.). i 9.). kolovoza 1995. kolovoza 1995. par.).466/39314 TER Prijevod vrijeme. 589.).. dolina Plavnog (4. kolovoza 1995. i 8. rujna 1995.) (uz suprotno mišljenje suca Ėinisa).

). Općina Nadvoda: u dolini u blizini Cičevca u vezi s ustrijeljenom odlutalom stokom (1. kao i na temelju činjeničnih konstatacija u poglavlju 4. kao i činjenicu da je riječ o civilnim objektima. kolovoza 1995. U vezi sa svim ostalim incidentima Raspravno vijeće je uzelo u obzir razmjere neprijateljstava na mjestima na kojima je do{lo do uništavanja.2. s obzirom na to kako se razvijala vojna operacija u Kninu i kako se o tome govori na četvrtoj stranici izvješća SIS-a. Meñutim. IT-06-90-T 15. Na primjer. travnja 2011. odnosio se na tenkove koji su gazili automobile. kolovoza 1995. a da je u mjestu Ervenik spaljeno 180 kuća. Vijeće je u poglavlju 4. P1134. Jedan incident uništavanja imovine u Kninu u nekom trenutku izmeñu 5. ili 13. 1770.). kolovoza 1995.). 1769.869 Raspravno vijeće tim se incidentima više neće baviti.). da je riječ barem djelomično o imovini čiji su stanari ili vlasnici bili Srbi iz Krajine. što se tiče odreñenih incidenata.465/39314 TER Prijevod imovini ~iji su stanari ili vlasnici bili Srbi iz Krajine. U tim okolnostima.2 Raspravno vijeće zaključuje da je u svim ostalim incidentima riječ o razaranju imovine čiji su stanari ili vlasnici bili Srbi iz Krajine ili. i 10. odnosno potrebom da se napravi prolaz za tenkove. Općina Orlić: Čenići (10. Na temelju konstatacija u poglavljima 4. rujna 1995.). kolovoza 1995. kolovoza 1995. Raspravno vijeće konstatira da barem neke situacije u kojima su tenkovi u Kninu gazili automobile nisu bile opravdane vojnom nuždom. 869 . U urbanom okruženju takvo razaranje moglo bi se opravdati vojnom nuždom. i duž ceste Knin-Drniš (10.). Na temelju toga. bilo na temelju broja uništenih objekata.2. seoska škola i trgovina. uvjet “širokih razmjera” ispunjen je bilo na temelju vrijednosti. Kaldrma (19. Općina Obrovac: Guglete (22. 927 Predmet br.4 (Grad Donji Lapac) utvrdilo da je uništen značajan dio grada Donjeg Lapca. kolovoza 1995. Ocjenjujući jesu li djela razaranja na koja se upu}uje bila opravdana vojnom nuždom Raspravno vijeće je posebno razmotrilo dokaze o okolnostima u kojima su ta djela izvršena. Ocjenjujući uvjet uni{tavanja “širokih razmjera” Raspravno vijeće je uzelo u obzir da je u velikom broju slučajeva riječ o razaranju kuće ili zgrade i Vijeće konstatira da je u takvim situacijama uvjet za postojanje kaznenog djela ispunjen na temelju same vrijednosti kuće ili zgrade. Općina Knin: Knin (12.1 i 4. Raspravno vijeće konstatira nadalje da je sveukupni broj razorenih objekata vrlo velik. Raspravno vijeće zaključuje da se u vezi sa svim ostalim incidentima razaranje ne može razumno objasniti vojnom nuždom.

IT-06-90-T 15.6. kolovoza 1995. kolovoza 1995. kolovoza 1995. u dva navrata 10. 1775. 928 Predmet br. Knin (u nekom trenutku izmeñu 5. Općina Gračac: Gračac (5. kolovoza 1995. Općina Nadvoda: Cičevac i Kaštel Žegarski (1. i 8. ili 11.. Raspravno vijeće zaključuje da su u svim gore spomenutim slučajevima uništavanja počinitelji imali namjeru izvršiti razaranje ili da su u najmanju ruku djela izvršili uz bezobzirno zanemarivanje vjerojatnosti da će njihova posljedica biti razaranje. i 11. dokazani izvan razumne sumnje: Općina Benkovac: Buković (5.2. Na temelju svega iznesenog Raspravno vijeće zaključuje da su sljedeći incidenti. Mokro Polje (6. rujna 1995. .). i 5. kolovoza 1995.-8. i 10.).). kolovoza 1995..) (uz suprotno mišljenje suca Ėinisa).). kolovoza 1995.). kolovoza i u jednom navratu 23. Raspravno vijeće podsjeća na svoj zaključak u poglavlju 5.). Parčić (6. Raspravno vijeće konstatira.). kolovoza 1995. selo Kosovo (10. Žagrović (5. Općina Ervenik: Ervenik (pribli`no 10.). na temelju pripadnosti počinitelja i s obzirom na vrijeme.).). Očestevo (24. kolovoza 1995.).1. Općina Donji Lapac: Donji Lapac (7. Uzdolje (5. rujna 1995.). kolovoza . 5.464/39314 TER Prijevod 1771. 1772. 5.8. onako kako se terete u Optužnici. kolovoza 1995. . 9. mjesto te način na koji je bezobzirno razaranje izvršeno. 1773. dolina Plavnog (4.2 o općim obilježjima i uvjetima za nadležnost za kršenja zakona i običaja ratovanja. da je postojala tijesna veza izmeñu djela bezobzirnog razaranja i oružanog sukoba. Općina Orlić: Biskupija (9.). i 10.).). kolovoza 1995. i cesta Knin-Drniš (8.). . Kistanje (6. Raspravno vijeće stoga zaključuje da incidenti navedeni u drugom popisu gore u tekstu predstavljaju bezobzirno razaranje kao kršenje zakona i običaja ratovanja. .). Općina Kistanje: Kakanj (4. S obzirom na činjenične konstatacije iz poglavlja 4.). kolovoza 1995. i uzevši posebno u obzir okolnosti u kojima se razaranje odvijalo. kolovoza 1995. te 9. Orlić (10.6. Općina Knin: Grubori (25. kolovoza 1995. travnja 2011. rujna 1995... kolovoza 1995.).10. 1774. Ramljane (26. kolovoza 1995. kolovoza 1995.

84. par. 48. par. Za kazneno djelo pljačkanja potrebno je dokazati sljedeća obilježja: (a) radnju oduzimanja javne ili privatne imovine. str. 871 870 929 Predmet br.870 1778. Cambridge 2005.-M. U odreñenim okolnostima oduzimanje imovine ne mora se smatrati protupravnim ako se može opravdati odredbama meñunarodnog humanitarnog prava.463/39314 TER Prijevod 5. 56. Prvostupanjska presuda u predmetu Martić. kažnjivo na temelju članka 3(e) Statuta. Prvostupanjska presuda u predmetu Blaškić.. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. travnja 2011.6 Pljačkanje javne ili privatne imovine 5. par. 873 Ženevska konvencija IV. par. 3(e). Drugo obilje`je sadr`i zahtjev da oduzimanje mora biti protupravno. V. IT-06-90-T 15. gore u tekstu.871 1779. 769. 590. Prvostupanjska presuda u predmetu Martić. 102. bilješka 188. pravo meñunarodnih ugovora i meñunarodno običajno pravo dopuštaju oduzimanje vojne opreme koja pripada suprotnoj strani i zarobljena je na bojnom polju kao ratni plijen. Prvostupanjska presuda u predmetu Jelisić. 51. i (c) radnja je počinjena s namjerom. i Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. 102. J. čl. 612. Customary International Humanitarian Law. 874 Prvostupanjska presuda u predmetu Hadžihasanović i Kubura.874 Statut. U točki 4. 49. par. pravilo 50. Prvostupanjska presuda u predmetu Čelebići. par. Optužnice optuženici se terete za pljačku javne ili privatne imovine kao kršenje zakona i običaja ratovanja. par.1. (b) oduzimanje je bilo protupravno. par. par. Što se tiče prvog obilježja. par. čl. 184.). 769. Prvostupanjska presuda u predmetu Hadžihasanović i Kubura. Prvostupanjska presuda u predmetu Naletilić i Martinović. 79.873 U kontekstu meñunarodnog oružanog sukoba. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. svi oblici oduzimanja javne ili privatne imovine predstavljaju djela oduzimanja. par. 101. Prvostupanjska presuda u predmetu Martić. uključujući i izolirane radnje koje su počinili pojedinačni vojnici radi osobne koristi i radnje počinjene u sklopu sustavne kampanje gospodarske eksploatacije nekog ciljanog područja. L. 147. par. par. Opća obilježja i uvjeti za postojanje nadležnosti za to kazneno djelo izneseni su u poglavlju 5. 1777.. Doswald-Beck (ur.6.1 Mjerodavno pravo 1776. 79.872 U okviru meñunarodnog humanitarnog prava postoji opća iznimka u odnosu na zabranu prisvajanja imovine kada je prisvajanje opravdano vojnom nuždom. 175-177. . Henckaerts.1. 872 Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik.

i 7. kolovoza 1995.10. kolovoza .). kolovoza 1995. Općina Gračac: Gračac (dva zasebna incidenta 6. kolovoza 1995.). kolovoza 1995.. kolovoza . Srb (od 8. 10. 1781. te tijekom kolovoza i rujna 1995.. kolovoza 1995.). S tim u vezi Raspravno vijeće je uzelo u obzir popis stanovništva iz 1991.). nadalje.3.). U poglavlju 4. 5.). ili 13.-7. jedan incident 6.8. kolovoza 1995. i 8. i svjedočenja svjedoka koji su ili bili svjedoci incidenata ili su na drugi način mogli pružiti informacije o okolnostima u kojima su po~injena djela plja~kanja za koja se tereti u Optu`nici. Općina Donji Lapac: Donji Lapac (11. kolovoza 1995. Čolovići (dva zasebna incidenta nekoliko dana nakon 5. i 11.462/39314 TER Prijevod 5. kolovoza 1995. rujna 1995.8. kolovoza 1995. Općina Kistanje: Kakanj (4. 12.. u trajanju od jednog mjeseca. kolovoza 1995. rujna 1995. te 10. kolovoza 1995.6. . kolovoza 1995.). Parčić (pribli`no 6. i cesta Knin-Drniš (8. Vrbnik (6. kolovoza 1995. selo Kosovo (2. Općina Orlić: Biskupija (9. Podkonje (20. Općina Ervenik: Ervenik (od otprilike 10. rujna 1995. rujna 1995.2 Raspravno vijeće je odlučilo da }e dodatno razmotriti sljedeće incidente u vezi s navodima o pljačkanju na temelju mjerodavnog prava: Općina Benkovac: Benkovac (6.).).). i dva incidenta 8. i 30. kolovoza 1995. .). ili 3.. i dva neutvrñena datuma u kolovozu 1995. u blizini Zrmanje i Zrmanja Vrela (neutvrñen datum). kolovoza 1995. kolovoza 1995. 12. kolovoza 1995. Mala Popina (7..4 dana. Općina Oklaj: Oklaj (10. 10. i 6.6. i 31. rujna 1995. kolovoza 1995. rujna 1995. rujna 1995. ili 12.).. rujna 1995. i oko 17. kolovoza 1995.). Za jedan broj incidenata koji se tiču oduzimanja imovine Raspravno vijeće nema na raspolaganju dovoljnih dokaza da bi 930 Predmet br. kolovoza 1995.). Općina Knin: područje Golubića (5. dolina Plavnog (kraj kolovoza i početak rujna.).). 7.). tijekom 2 . travnja 2011.. i jedan incident tijekom idu}ih nekoliko dana).).).. Mokro Polje (6. ili 13.. rujna 1995. Pljačkanje imovine iz točke 4 Optužnice ograničeno je na imovinu ~iji su stanari ili vlasnici bili Srbi iz Krajine. . kolovoza 1995. 9. Knin (5. Žagrović (dani nakon 11. kolovoza 1995. Razvoñe (10.).). i 10.2 Pravni zaklju~ci 1780. i 31. kolovoza 1995. i 10. 16. kolovoza 1995. . kolovoza 1995. kolovoza 1995. . 2. Uzdolje (8. IT-06-90-T 15.10. i 14. Kistanje (6.. od 11. kolovoza 1995.).

tijekom 2-4 dana i 10.). Podkonje (20. IT-06-90-T 15.). 8. U jednom incidentu oduzimanja imovine u Srbu. i da su ~esto predmeti bili odneseni iz mnogo kuća. kolovoza 1995.). Općina Kistanje.. 876 Općina Donji Lapac: Donji Lapac (11. Kistanje (9. rujna 1995. ili 13. Općina Gračac: u blizini Zrmanje i Zrmanja Vrela (nespecificiran datum). ili 12. rujna 1995. Pretresno vijeće je osobito uzelo u obzir činjenicu da su se u nekim situacijama radnje pljačkanja odvijale istodobno i da su ih vršile iste osobe koje su vršile i radnje uništavanja.461/39314 TER Prijevod utvrdilo da li je riječ o imovini ~iji su stanari ili vlasnici bili Srbi iz Krajine. Ocjenjujući jesu li preostale radnje oduzimanja bile protupravne. koji su potom većim brojem vojnih i privatnih vozila te civilnih autobusa koje je rekvirirao HV odvoženi tijekom dva do četiri dana. 875 . Što se tiče preostalih incidenata u vezi s nespecificiranim predmetima. kolovoza 1995.3 Raspravno vijeće zaključuje da je u svim ostalim incidentima riječ o oduzimanju imovine ~iji su stanari ili vlasnici bili Srbi iz Krajine ili. Općina Kistanje: Kistanje (u vezi s incidentima 7. dolina Plavnog (12. u općini Donji Lapac. Općina Orlić: Čolovići (jedan incident nekoliko dana nakon 5. da je riječ barem djelomično o imovini ~iji su stanari ili vlasnici bili Srbi iz Krajine.).. kolovoza 1995. Na temelju činjeničnih konstatacija u poglavljima 4. kolovoza 1995. ili 13. kolovoza 1995.. Raspravno vijeće uzelo je u obzir i to da se u vrlo velikom broju incidenata u kojima oduzeti predmeti jesu specificirani. Općina Oklaj: Oklaj (10.).2 i 4.). kolovoza i 6. 150 . u Kistanjama.).). 11. i 10. Općina Knin: područje Golubića (5. ili su to u najmanju ruku radili u isto vrijeme i na istom mjestu. i dalje tijekom jednog mjeseca). Isto se može reći i u vezi s incidentom 9. s izuzetkom jednog incidenta od 31. Općina Knin: Knin (u vezi s incidentima 10. kolovoza 1995. kolovoza 1995. S obzirom na velik broj predmeta koji su se iz grada odvozili više dana. mogućnost vojne nužde Općina Benkovac: Benkovac (u vezi s incidentom 11. Raspravno vijeće zaključuje da se oduzimanje barem dijela. travnja 2011.. 4. rujna). Raspravno vijeće je uz dokumentarne dokaze u obzir osobito uzelo svjedočenja osoba koje su bile svjedoci incidenata ili su na drugi način mogle dati informacije o okolnostima u vezi s tim radnjama. što se tiče odreñenih incidenata.1. kolovoza do 3. i 31. U vezi s odreñenim brojem incidenata876 oduzeti predmeti nisu specificirani. Raspravno vijeće je uz to uzelo u obzir da je bilo incidenata u kojima su pripadnici hrvatskih vojnih snaga i civili zajednički pljačkali. Žagrović (u danima nakon 11. ako ne i većine tih predmeta ne može na prihvatljiv način opravdati vojnom nuždom.) i Kosovo (2.875 Raspravno vijeće tim se incidentima više neće baviti. kolovoza i incidentima u razdoblju od 31. 1782. kolovoza 1995. 12.200 pojedinaca odnosilo stvari. gdje je kako je utvr|eno. kolovoza 1995. kolovoza 1995. kolovoza 1995. rujna 1995. rujna 1995.). i Općina Orlić: Biskupija (9. kolovoza 1995. 16. kolovoza 1995. Razvoñe (10. Srb (8.).). kolovoza 1995. odneseni su nespecificirani predmeti. 931 Predmet br.).

Srb (8.. uz dokumentarne dokaze. rujna 1995. 5. Što se tiče svih incidenata oduzimanja specificirane imovine. Raspravno vijeće zaključuje da su radnje oduzimanja izvršene namjerno. Općina Donji Lapac: Donji Lapac (11. IT-06-90-T 15. kolovoza 1995.). kolovoza 1995.). Žagrović (dani nakon 11. .6. Ocjenjujući subjektivni element kaznenog djela pljačkanja Raspravno vijeće je.8. 12. Mokro Polje (6. kolovoza -10.460/39314 TER Prijevod mogla nedvojbeno isključiti. S obzirom na to. kolovoza 1995. ili životinja. i 14. i 30. kolovoza 1995. kućnih ili poljoprivrednih predmeta. osobito uzelo u obzir svjedočenje osoba koje su bile svjedoci incidenata ili su na drugi način mogli dati informacije o okolnostima u kojima su vršene radnje oduzimanja. 31.). ili 3.). kolovoza 1995. 10.). dolina Plavnog (kraj kolovoza ili početak rujna.). ili 12.. i dva incidenta 8. kolovoza 1995. 9.-10.). 932 Predmet br. Knin (5. kolovoza 1995. travnja 2011.. 1784. Parčić (pribli`no 6.4 dana i 10.). i 10. kolovoza 1995. Raspravno vijeće zaključuje da je njihovo oduzimanje bilo protupravno. tijekom 2 . dokazani izvan razumne sumnje: Općina Benkovac: Benkovac (6. i 8. rujna 1995. rujna 1995. Mala Popina (7.).. Općina Gračac: Gračac (dva zasebna incidenta 6. Općina Knin: područje Golubića (5.).). Na temelju svega iznesenog Raspravno vijeće zaključuje da u vezi s preostalim incidentima koji se tiču nespecificiranih predmeta ne postoji razumna mogućnost da je njihovo prisvajanje bilo opravdano vojnom nuždom. kolovoza 1995. kolovoza 1995. kao i na okolnosti u kojima se oduzimanje odvijalo. .. jedan incident 6. odnosno vozila. kolovoza 1995. ili 13.). kolovoza 1995. i 7.8. kolovoza 1995. rujna 1995. Na temelju svega rečenog Raspravno vijeće konstatira da su sljedeći incidenti. osim onih za koje je odlučilo da se njima više neće baviti. rujna 1995. Općina Kistanje: Kakanj (4. Kistanje (6. Što se tiče incidenata popisanih gore u tekstu. kolovoza 1995. te neutvrñeni datumi u kolovozu 1995. Raspravno vijeće zaključuje da djela oduzimanja {to se ti~e tih incidenata nisu bila opravdana vojnom nuždom i da su bila protupravna.. kako se terete u Optužnici. rujna 1995. Općina Ervenik: Ervenik (otprilike 10.).-7.).. i tijekom kolovoza i rujna 1995.. 1783.. 2. 1785. Raspravno vijeće je ustanovilo da se ta imovina sastojala od osobnih. kolovoza 1995.

2 o općim obilježjima i uvjetima za nadležnost za kršenja zakona i običaja ratovanja. batinanja.). kolovoza 1995. Točkom 3 obuhvaćeno je prisilno premještanje kao oblik nehumanih djela. Raspravno vijeće konstatira da se pljačkanje ti~e imovine velikog broja ljudi i da kumulativni učinak više incidenata predstavlja tešku posljedicu. 1786. Uzdolje (8.1 Mjerodavno pravo 1790. Vrbnik (6. kao i mnogobrojnost počinjenih djela.459/39314 TER Prijevod Općina Orlić: Biskupija (9.1.1. Ocjenjujući jesu li incidenti pljačkanja imali teške posljedice po žrtve. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije u poglavlju 5. Raspravno vijeće stoga zaključuje da incidenti koji su navedeni u drugom popisu gore u tekstu predstavljaju pljačku kao kršenje zakona i običaja ratovanja. 1788. uboda. Čolovići (jedan incident nekoliko dana nakon 5. Vijeće konstatira da su neki od incidenata sami po sebi imali teške posljedice po žrtve. na temelju pripadnosti i na temelju vremena. kolovoza 1995. nasrtaja. Raspravno vijeće osobito je uzelo u obzir svjedočenje osoba koje su bile svjedoci incidenata ili su na drugi način mogli dati informacije o okolnostima u kojima su vršene radnje pljačkanja. i cesta Knin-Drniš (8. tijekom zračnog napada).). 1787.7 Nehumana djela i okrutno postupanje 5. i jedan incident oko 17.). Osim toga. s obzirom na opći učinak više incidenata pljačkanja na civilno stanovništvo. 5. prijetnji ili nanošenja opekotina [u odnosu na srpske civile iz Krajine i osobe koje nisu sudjelovale 933 Predmet br. gore u tekstu. 1789. kolovoza 1995. IT-06-90-T 15.). da je postojala tijesna veza izmeñu djela pljačkanja i oružanog sukoba. travnja 2011.4. Raspravno vijeće se prisilnim premještanjem bavilo u poglavlju 5. i jedan incident tijekom idućih nekoliko dana). mjesta i načina na koji je pljačkanje izvršeno. U točki 9 optuženicima se na teret stavlja okrutno postupanje kao kršenje zakona i običaja ratovanja. kolovoza 1995. Osim toga Raspravno vijeće dalje konstatira. kolovoza 1995. U točkama 8 i 9 nehumana djela i okrutno postupanje konkretno se navode kao djela koja uključuju “ponižavanje i/ili degradaciju putem otvaranja vatre (izmeñu ostalog.7. . U točkama 3 i 8 Optužnice optuženici se terete za nehumana djela kao zločin protiv čovječnosti. kažnjivo po članku 3 Statuta. i 10. kažnjiva na temelju članka 5(i) Statuta. kolovoza 1995.

Točke 8 i 9 Optužnice ograničene su na nehumana djela i okrutno postupanje počinjeno protiv Srba iz Krajine.458/39314 TER Prijevod u neprijateljstvima]”. par. Prvostupanjska presuda u predmetu Vasiljević. 878 877 934 Predmet br. 53. Na osnovi činjeničnih konstatacija u poglavljima 4. Općina Orlić: ðurñija Amanović. Općina Knin: Dušan. IT-06-90-T 15.1 i 4. Prvostupanjska presuda u predmetu Simić i drugi. Drugostupanjska presuda u predmetu Haradinaj i drugi. 132. odnosno alternativno. Predrag Šare. bile Srbi iz Krajine. Raspravno vijeće zaključuje da su sve žrtve u gore navedenim incidentima. svjedok 67 (uz suprotno mišljenje suca Ėinisa). pri čemu je počinitelju bilo svejedno hoće li takve posljedice proizaći iz njegove radnje ili propusta. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić.2 Pravni zaključci 1792. par. ðuka i Milica Drpa.7. Optužnica. uz izuzetak jednog neidentificiranog čovjeka u Kninu.878 odnosno: (a) radnjom ili propustom nanesena je teška duševna ili tjelesna patnja ili povreda.877 Opća obilježja i uvjeti za postojanje nadležnosti za ta djela izneseni su u poglavlju 5.2.3. 424. sa znanjem da je vjerojatno da će radnja ili propust nanijeti tešku duševnu ili tjelesnu patnju ili povredu. 879 Drugostupanjska presuda u predmetu Čelebići. travnja 2011.880 5. 236. svjedok 13. 1793.3 Raspravno vijeće je odlučilo da }e dodatno razmotriti sljedeće incidente u vezi s navodima o nehumanim djelima i okrutnom postupanju u kontekstu mjerodavnog prava: Općina Benkovac: Konstantin Drča. par. 94. Prvostupanjska presuda u predmetu Krnojelac. par. U poglavlju 4. neidentificirani muškarac iz Knina. . par. 1791. gore u tekstu.1. supruga Živka Stojakova. 130.879 i (b) radnja ili propust izvršeni su namjerno. par. odnosno da će predstavljati težak napad na ljudsko dostojanstvo. par. ili predstavljaju težak napad na ljudsko dostojanstvo. 76. par. 595. Pera Bilbija. Općina Gračac: Bogdan Brkić. U vezi s okrutnim postupanjem i nehumanim djelima potrebno je dokazati ista obilježja. Prvostupanjska presuda u predmetu Haradinaj i drugi. svjedok 1. Ilija Mirković. 126. Vijeće se spomenutim incidentom neće dodatno baviti. par. 880 Prvostupanjska presuda u predmetu Krnojelac.

Raspravno vijeće konstatira da su žrtve u svim situacijama u kojima su bile podvrgnute nehumanim djelima i okrutnom postupanju bile civili. ili su barem bile zatočene. Na temelju svega iznesenog Raspravno vijeće zaključuje da su spomenuti incidenti nehumanih djela i okrutnog postupanja. Raspravno vijeće uzelo je u obzir okolnosti u kojima su radnje izvršene.457/39314 TER Prijevod 1794. da li su počinitelji bili naoružani i jesu li za zlostavljanje koristili neko oružje. 1798.2 u vezi s obilježjima i uvjetima za nadležnost za kršenja zakona i običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti. na temelju pripadnosti počinitelja i s obzirom na način na koji su djela izvršena. Raspravno vijeće zaključuje da su sve žrtve dotičnih incidenata bile podvrgnute radnjama kojima im je nanesena teška duševna ili tjelesna patnja ili povreda i da su počinitelji tih radnji imali namjeru da se ostvare takve posljedice.2. dokazani izvan razumne sumnje. S tim u vezi Raspravno vijeće iznosi svoje zaključke kako slijedi. Raspravno vijeće je uz to razmotrilo broj počinitelja. Raspravno vijeće konstatira da su djela u osnovi okrutnog postupanja i nehumanih djela bila dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo. 1800. da je postojala tijesna veza izmeñu djela i oružanog sukoba. travnja 2011. te okolnosti u kojima su radnje izvršene. odnosno na neki drugi način izbačene iz bojnog stroja. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije u poglavljima 5. kako se terete u Optužnici.1. S obzirom na okolnosti kao što je nacionalnost žrtava i vrijeme i mjesto izvršenja. 935 Predmet br. konkretno gdje su se žrtve u to vrijeme nalazile. kao i dob i spol žrtava. 1795. IT-06-90-T 15. Ocjenjujući da li su radnje usmjerene protiv žrtava u tim incidentima njima nanijele tešku duševnu ili tjelesnu patnju ili povredu. 1797. 1796. Raspravno vijeće stoga zaključuje da gore navedeni incidenti predstavljaju nehumana djela kao zločin protiv čovječnosti i okrutno postupanje kao kršenje zakona i običaja ratovanja. 1799. . Raspravno vijeće dalje konstatira.2 i 5. S obzirom na dob i spol žrtava.

456/39314 TER Prijevod 5. par. par. 296. Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik.1 Mjerodavno pravo Opća obilježja progona kao zločina protiv čovječnosti 1801. mora biti jednakog stupnja težine kao i druga djela iz članka 5 Statuta. 219. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Vasiljević. par. 614. par. 199. par. 320. Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin. Prvostupanjska presuda u predmetu Krnojelac. 434. kažnjiv na temelju članka 5(h) Statuta.884 Djelo u osnovi počinjeno na diskriminatornoj osnovi. 885 Drugostupanjska presuda u predmetu Krnojelac. 296. Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Kvočka i drugi. 881 . 177. par. 296. Drugostupanjska presuda u predmetu Simić i drugi. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. Prvostupanjska presuda u predmetu Kupreškić i drugi. 882 Drugostupanjska presuda u predmetu Krnojelac. 185. 327. 1802. par. 135. par.1.885 Drugostupanjska presuda u predmetu Krnojelac. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Simić i drugi. IT-06-90-T 15. 101. rasnoj ili vjerskoj osnovi. nije svako uskraćivanje nekog temeljnog ljudskog prava dovoljno teško da bi predstavljalo zločin protiv čovječnosti. Kazneno djelo progona ~ini radnja ili propust (a) koji predstavljaju de facto diskriminaciju i uskraćuju neko temeljno ljudsko pravo definirano meñunarodnim pravom. 113.883 Meñutim.. 131. gore u tekstu. 735. par.8. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. Opća obilježja i uvjeti za postojanje nadležnosti iznijeti su u poglavlju 5. 574. U točki 1. uzeto izolirano ili zajedno s drugim djelima. 674. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. par. par.2. Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin. Optužnice optuženici se terete za progon kao zločin protiv čovječnosti. 700. 321. počinjen protiv srpskog stanovništva Krajine. 621. 221. travnja 2011. 177.882 To djelo u osnovi samo po sebi ne mora predstavljati kazneno djelo u meñunarodnom pravu. par. par.8 Progon 5. Drugostupanjska presuda u predmetu Kvočka i drugi. 884 Prvostupanjska presuda u predmetu Kupreškić i drugi. 671. 936 Predmet br. Drugostupanjska presuda u predmetu Stakić. par. kao i djela koja u Statutu nisu izričito spomenuta. 102. Prvostupanjska presuda u predmetu Tadić. mogu se smatrati djelima u osnovi progona. 883 Drugostupanjska presuda u predmetu Kvočka i drugi. I djela popisana u drugim stavcima članka 5 Statuta ili u drugim člancima Statuta. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. 671. par. par. 605. par.881 1803. par. par. i (b) koji su izvršeni s namjerom da se diskriminira na političkoj. 702-703. 323. Drugostupanjska presuda u predmetu Naletilić i Martinović.

travnja 2011.455/39314 TER Prijevod Djela u osnovi progona (a) Nametanje ograničavajućih i diskriminatornih mjera. programa. 937 Predmet br. Prvostupanjska presuda u predmetu Brñanin. 1049. imovine i humanitarne pomoći. sudjelovale. imovine i humanitarne pomoći. formuliranje. U paragrafu 17(b) dodaje se s tim u vezi da su razne osobe u udruženom zločinačkom pothvatu sudjelovale tako što su inicirale.8. 35. par. nemaju istu težinu kao druga djela popisana u članku 5 Statuta. Raspravno vijeće u predmetu Brñanin razmotrilo je uskraćivanje prava na slobodu kretanja. kao djelo izvršeno na diskriminatornoj osnovi i za koje su 886 887 V. pripremale.888 1806. IT-06-90-T 15. i Optužnica. 888 Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin. U točki 1 Optužnice optuženici se terete za progon putem “nametanja ograničavajućih i diskriminatornih mjera. strategija ili taktika na temelju kojih ili putem kojih su vršena razna djela usmjerena protiv Srba ili na njihovu štetu. 292-297. Na primjer.2(f)). na zaposlenje. par. kao što je lišavanje Srba njihovih temeljnih ljudskih prava. imovine i/ili humanitarne pomoći u sklopu udruženog zločinačkog pothvata. uključujući nametanje diskriminatornih zakona i diskriminatornu eksproprijaciju imovine 1804. Ovo Raspravno vijeće nadalje smatra da se lišavanje doma. njihovih domova. 1805. podržavale i/ili potpomagale stvaranje. 1807. uključujući nametanje diskriminatornih zakona [i] diskriminatornu eksproprijaciju” imovine. Na temelju gore rečenog Raspravno vijeće konstatira da nametanje ograničavajućih i diskriminatornih mjera u obliku lišavanja doma. propisa. par. zagovarale. širenje i/ili vojnih smjernica. uredbi. U sudskoj praksi Meñunarodnog suda već se raspravljalo o nametanju raznih ograničavajućih i diskriminatornih mjera kao o obliku progona. što – po mišljenju Raspravnog vijeća – može u odreñenim okolnostima predstavljati kazneno djelo progona (vidi poglavlje 5. planirale. . na sudski postupak i na ravnopravan pristup javnim službama i zaključilo da ta djela predstavljaju progon samo ako se uzmu zajedno jedno s drugim budući da. odluka. imovine i humanitarne pomoći može usporediti s pljačkanjem javne i privatne imovine. sama za sebe.886 Raspravno vijeće stoga ovu optužbu tumači kao optužbu ograničenu na diskriminatorno lišavanje doma.887 Taj zaključak potvrdilo je i Žalbeno vijeće. planova.

na temelju članka 5 Statuta i kao okrutno postupanje. gore u tekstu. Djelo okrutnog ili ne~ovje~nog postupanja. uključujući granatiranje civila i okrutno postupanje”. koje je izvršeno na diskriminatornoj osnovi. i za koje su ostvarena opća obilježja zločina protiv čovječnosti. koje je izvršeno na diskriminatornoj osnovi. par. zlo~in protiv ~ovje~nosti.889 (c) Nehumana djela i okrutno postupanje. U točki 1 Optužnice optuženici se terete za progon putem “drugih nehumanih djela.454/39314 TER Prijevod ostvarena opća obilježja zločina protiv čovječnosti. travnja 2011. par.7. Ista djela se tako|er drugdje u Optužnici optu`enicima stavljaju na teret kao nehumana djela. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. 143. 1809. kršenje zakona i običaja ratovanja.3.1. Obilježja nehumanih djela i okrutnog postupanja iznijeta su u poglavlju 5. gore u tekstu. O obilježjima kaznenog djela ubojstva govori se u poglavlju 5.1. 106. (b) Ubojstvo 1808. . zločin protiv čovječnosti. zadovoljava zahtjevani prag težine i predstavlja kazneno djelo progona samo kad je uzeto zajedno s drugim djelima. kršenje zakona i običaja ratovanja. predstavlja kazneno djelo progona. par. IT-06-90-T 15. predstavlja kazneno djelo progona. Djelo ubojstva.890 (d) Deportacija i prisilno premještanje 889 Drugostupanjska presuda u predmetu Vasiljević. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. na temelju članka 5 Statuta i kao ubojstvo. Ista djela se tako|er drugdje u Optužnici optu`enicima stavljaju na teret kao ubojstvo. U točki 1 Optužnice optuženici se terete za progon putem ubojstva. na temelju članka 3 Statuta. 1811. na temelju članka 3 Statuta. uključujući granatiranje civila 1810. 938 Predmet br. i za koje su ostvarena opća obilježja zločina protiv čovječnosti. 143.

893 1816. par. predstavlja kazneno djelo progona. par. 222. par. kažnjiv na temelju članka 5(d) i (i) Statuta. par. par. i za koje su ostvarena opća obilježja zločina protiv čovječnosti. par. par. 155.1. Protupravno zatočenje se kao takvo ne navodi u Statutu. odnosno lišavanje slobode nekog pojedinca bez redovnog sudskog postupka. 894 Prvostupanjska presuda u predmetu Krnojelac. par. ona mora va`iti tijekom cijelog trajanja zatvaranja jer lišavanje slobode postaje proizvoljno čim pravna osnova prestane postojati. 143. gore u tekstu. za lišavanje slobode ne postoji pravna osnova. par. Obilježja deportacije i prisilnog premještanja iznesena su u poglavlju 5. U točki 1 Optužnice optuženici se terete za progon putem “nezakonitih zatočenja”. 153-154. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Vasiljević. par. 891 Drugostupanjska presuda u predmetu Krnojelac. Ako postoji pravna osnova za lišavanje slobode. Djelo prisilnog premještanja ili deportacije. travnja 2011. 116. par. Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. iako se u članku 5(e) predviña djelo zatvaranja kao zločin protiv čovječnosti. 188. Drugostupanjska presuda u predmetu Simić i drugi.892 Djelo zatvaranja ima sljedeća obilježja: (1) pojedinac je lišen slobode. 892 Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. par. Ista djela se tako|er drugdje u Optužnici optu`enicima stavljaju na teret kao deportacija i prisilno premještanje. 153. Drugostupanjska presuda u predmetu Krnojelac. par. koje je izvršeno na diskriminatornoj osnovi.891 (e) Protupravna zatočenja 1814. IT-06-90-T 15. 143. par. 115. U točki 1 Optužnice optuženici se terete za progon putem “deportacije i prisilnog premještanja”. 174. zločin protiv čovječnosti. i (3) počinitelj je djelovao s namjerom da pojedinca proizvoljno liši slobode. (2) lišavanje slobode provedeno je proizvoljno. 87. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. 114. 1813. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. 939 Predmet br. 1815. 106-107. 172.453/39314 TER Prijevod 1812. Prvostupanjska presuda u predmetu Martić. Drugostupanjska presuda u predmetu Naletilić i Martinović. 890 . Raspravno vijeće optužbu u paragrafu 48 Optužnice tumači kao optužbu u vezi s tim djelom. 64-65. Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. Prvostupanjska presuda u predmetu Simić i drugi. 893 Prvostupanjska presuda u predmetu Krnojelac. Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. 753. 752. Izraz zatvaranje u članku 5(e) podrazumijeva proizvoljno zatvaranje. 752. odnosno.894 Kad se lišavanje slobode obrazlaže nacionalnim zakonom.4.

610. par.897 (f) Pljačkanje javne i privatne imovine 1818. travnja 2011. par. 629. Hermann Göring et al. 641-642.896 1817. par. gore u tekstu. Prvostupanjska presuda u predmetu Kupreškić i drugi.1. u 5 TWC 200. U točki 1 Optužnice optuženici se terete za “pljačku javne i privatne imovine”. par.). str. na primjer. 899 Nirnberška presuda. 204.). (predmet Pohl). Prvostupanjska presuda u predmetu Krnojelac. Meñunarodni vojni sud (6. str. 900 Nirnberška presuda. 898 Optužnica u predmetu United States et al. Prvostupanjska presuda u predmetu Tadić. u 1 TMWC 27. siječnja 1947. Ulrich Greifelt et al. 618. 754. 55-60. par. Američki vojni sud (srpanj 1947. 896 V. 328-329 (Arthur Seyβ-Inquart). kršenje zakona i običaja ratovanja. Na mnogim suñenjima koja su se temeljila na tim pravnim instrumentima. predstavlja kazneno djelo progona. str. Ista djela se tako|er drugdje u Optužnici optu`enicima stavljaju na teret i kao pljačkanje javne ili privatne imovine. Američki vojni sud (13. koje je izvršeno na diskriminatornoj osnovi. 114.452/39314 TER Prijevod njegove odredbe ne smiju biti u suprotnosti s meñunarodnim pravom. za djela pljačkanja teretilo se i kao za ratni zločin i kao za zločin protiv čovječnosti. Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. str. str. da je “pljačkanje židovskih trgovina” predstavljalo sastavni dio progona Židova.895 Raspravno vijeće smatra da je pitanjem u vezi s pravnom osnovom primjereno baviti se prilikom razmatranja općih obilježja zločina protiv čovječnosti i prilikom razmatranja je li neko djelo izvršeno na diskriminatornoj osnovi. Optužnica u predmetu United States v. na temelju članka 3 Statuta. Protupravno zatočenje. str. (predmet RuSHA).899 1820. 296 (Alfred Rosenberg).6. 616. Nirnberški sud izrekao je osuñujuće presude za pljačkanje samo u slučaju oduzimanja imovine na razini cijele dr`ave. 714. 155. par. listopada 1945. Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin. 1819. i za koje su ispunjena opća obilježja zločina protiv čovječnosti. 306-307 (Walter Funk).).900 Isto je vrijedilo i u slučaju nekih Prvostupanjska presuda u predmetu Krnojelac. 298 (Hans Frank). uključujući i suñenje glavnim ratnim zločincima u Nürnbergu. 897 Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. 895 . 207. Pljačkanje javne i privatne imovine izričito je uključeno u Nirnberšku povelju i Zakon br. IT-06-90-T 15. 717. str. 283. Obilježja pljačkanja javne i privatne imovine iznesena su u poglavlju 5. par. Optužnica u predmetu United States v. Prvostupanjska presuda u predmetu Naletilić i Martinović. Oswald Pohl et al.898 Nirnberški sud pljačku je tretirao kao zločin protiv čovječnosti i smatrao je. par. 65. 940 Predmet br. par. 753. 171 (Martin Bormann). 10 Kontrolnog savjeta kao ratni zločin. 438. 248. v. Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. 335 (Konstantin von Neurath). u 4 TWC 608. 167.

par. Ernst von Weiszäcker et al (pridmet Ministarstva).904 1822. Američki vojni sud (3. United States v. 904 V. sve su kaznena djela protiv osobe. Američki vojni sud (13.). 902 United States v. Sud je izjavio sljedeće: Mogla bi se praviti razlika izmeñu industrijske imovine s jedne.). Američki vojni sud (30. u 5 TWC 958.905 1823. i Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. 680-794. Na temelju gore iznesenog Raspravno vijeće smatra da pljačkanje i javne i privatne imovine kao djelo u osnovi progona treba shvatiti kao svako namjerno i protupravno oduzimanje javne ili privatne imovine koje ima ozbiljan efekt na vlasnika ili korisnika te imovine. Farben kada je razmatrao više slučajeva pljačkanja i otimanja industrijske imovine na teritorijima pod njemačkom okupacijom (United States v. u predmetu Flick Američki vojni sud bio je mišljenja da razmjeri oduzimanja imovine nisu od ključne važnosti kada se djelo tretira kao zločin protiv čovječnosti. 167. ‘ubojstvo. koje je izvršeno na diskriminatornoj osnovi. Američki vojni sud (10. 12141215.. 901 . u 8 TWC 1081. Ovakvo rezoniranje Američki vojni sud prihvatio je i u predmetu I. par. kućanskih predmeta i zaliha hrane progonjenog naroda s druge strane. srpnja 1948. U jednoj od točaka optužnice Friedrich Flick.). Carl Krauch et al. IT-06-90-T 15. u 5 TWC 88. 109.902 1821. Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. sveobuhvatna formulacija ‘drugi progoni’ mora se ocijeniti kao formulacija koja uključuje samo ona djela koja se tiču života i slobode potlačenih naroda. par. par. predmet Pohl. prosinca 1947. ‘Zvjerstva i kaznena djela’ popisana [u članku 6(c) Povelje]. ožujka 1948. premlaćivanjem.G.G. Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin. studenog 1947.. 903 V.903 Raspravno vijeće smatra da je pitanjem oduzimanja imovine bilo primjereno baviti se prilikom razmatranja općih obilježja zločina protiv čovječnosti i prilikom razmatranja da li je neko djelo izvršeno na diskriminatornoj osnovi. Američki vojni sud (22. Meñutim. 147-52.). protupravnim napadima na civile i civilne objekte.. 766-768. travnja 1949.. u 14 TWC 314. protupravnim zatvaranjem civila [i] razaranjem civilnih objekata” predstavlja progon. Friedrich Flick et al. 10 Kontrolnog savjeta.). u 6 TWC 1187. uzeto zajedno s “lišavanjem života. 672-673. i za koje su Predmet RuSHA. Prema doktrini ejusdem generis. 905 Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. Farben).901 Meñutim. 941 Predmet br. 976-978.451/39314 TER Prijevod predmeta voñenih na temelju Zakona br. 148. 1129-1130). (predmet I. Raspravno vijeće konstatira da djelo pljačke koje ima ozbiljan efekt na žrtvu.’ itd. travnja 2011. tereti se za zločine protiv čovječnosti zbog stjecanja industrijske imovine koja je bila u vlasni{tvu ili pod kontrolom Židova. u ovom predmetu bavimo se samo industrijskom imovinom . Od ključne važnosti je efekt oduzimanja imovine na žrtvu. industrijalac. S obzirom na sve rečeno. istrebljenje. Žalbeno vijeće je potvrdilo da pljačkanje. i stambenih objekata. V. Imovina se ne spominje.

908 Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. travnja 2011. 146 (gdje se citira Prvostupanjska presuda u predmetu Kupreškić i drugi. može predstavljati progon. Ista djela se tako|er drugdje u Optužnici optu`enicima stavljaju na teret kao bezobzirno razaranje. ipak može predstavljati kazneno djelo progona kad se uzme zajedno s drugim djelima.909 Žalbeno vijeće je iznijelo stav da postoje “odreñene vrste imovine čije uništenje možda nema dovoljno negativan uticaj na žrtvu da bi to predstavljalo zločin protiv čovječnosti.907 (g) Uništavanje i paljenje privatne imovine 1825. 910 Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. Djelo pljačkanja koje samo po sebi nema ozbiljan efekt na žrtvu. 909 Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. par. determinirajući čimbenik je efekt na žrtve. par. Obilježja bezobzirnog razaranja iznesena su u poglavlju 5.911 Po mišljenju Vijeća. na pitanje da li je razaranje bilo opravdano vojnom nuždom odgovoreno je na valjan način ako se u obzir uzmu opća obilježja zločina protiv čovječnosti i ako se razmotri da li je neko djelo izvršeno na diskriminatornoj osnovi. . uzeto zajedno s “lišavanje [m] života. čak i kada se uništava iz razloga diskriminacije: primjer je palež nečijeg automobila (osim ako taj automobil nije nužno potreban i od životne je važnosti za vlasnika”). 907 906 942 Predmet br. 774-776.908 Kao i u slučaju oduzimanja imovine. par. Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik.910 1827. IT-06-90-T 15.912 1828. 149. 771. “ovisno o prirodi i razmjerima uništenja”. ako je izvršeno na diskriminatornoj osnovi i ako su ostvarena opća obilježja zločina protiv čovječnosti. na temelju članka 3 Statuta. par. 772.5. Optužnice optuženici se terete za progon putem “razaranje i paljenje srpskih kuća i poslovnih prostora”. Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. par. Raspravno vijeće smatra da uni{tavanje privatne imovine kao djelo u osnovi progona treba shvatiti kao svako namjerno uni{tavanje privatne imovine koje ima ozbiljan efekt na žrtvu i nije opravdano vojnom nuždom. Žalbeno vijeće je objasnilo da uni{tavanje imovine. 1826.906 1824. 631). 146. kršenje zakona i običaja ratovanja. Žalbeno vijeće je potvrdilo da “razaranje civilnih objekata”.1. par. predstavlja kazneno djelo progona.450/39314 TER Prijevod ispunjena opća obilježja zločina protiv čovječnosti. 911 V. 149. premlaćivanje[m]. protivpravn[im] napadima na civile i civilne Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. par. U točki 1. gore u tekstu.

čime im se uskraćuje pravna zaštita. Interamerička konvencija o prisilnim nestancima osoba iz 1994.. par. pristanak ili prešutnu privolu. par. 779. Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin.. 915 Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. ako je izvršeno na diskriminatornoj osnovi i ako su ispunjena opća obilježja zločina protiv čovječnosti. Djelo uni{tavanja imovine koje samo po sebi nema ozbiljan efekat na žrtvu. odnosno skupine osoba.] i pljačkanje[m]”. pritvorene ili otete protiv svoje volje ili su na drugi način lišene slobode. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. i za koje su ostvarena opća obilježja zločina protiv čovječnosti.915 (h) Nestanci 1831. 916 Rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda 47/133. uz nepostojanje informacija ili odbijanje da se prizna da postoji V. 167. “prisilni nestanak” definira kao […] djelo kojim se jedna ili više osoba na bilo koji način lišava slobode.913 1829.449/39314 TER Prijevod objekte.. Optužnice optuženici se terete za progon putem “nestanaka”. ili uz njezinu izravnu ili neizravnu podršku. travnja 2011. U točki 1. odnosno da se prizna da su te osobe lišene slobode. par. 108. a slobode su ih lišili službenici raznih organa ili struktura vlasti. podršku ili prešutnu privolu države. 913 912 943 Predmet br. U preambuli Deklaracije UN-a o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka. predstavlja kazneno djelo progona.914 1830. koju je Op}a skupština UN-a usvojila 1992. . par. protivpravn[im] zatvaranjem civila. prosinca 1992. uz odbijanje da se objelodani sudbina ili mjesto boravka takvih osoba. 18. [.. 914 Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić.916 1832. ipak može predstavljati kazneno djelo progona kad se uzme zajedno s drugim djelima. 149. “prisilni nestanci” definiraju se kao situacije u kojima su […] osobe uhićene. 672. odnosno organizirane skupine ili privatne osobe koje djeluju u ime vlade. koje su počinili agenti države ili osobe. predstavlja progon. preambula. koje djeluju uz odobrenje. IT-06-90-T 15. koje je izvršeno na diskriminatornim osnovama. Na temelju gore iznesenog Raspravno vijeće zaključuje da razaranje imovine koje ima ozbiljan efekt na žrtvu.

944 Predmet br. V.. I Europski sud za ljudska prava u mnogo se navrata na temelju vi{e članaka Europske konvencije o ljudskim pravima bavio fenomenom nestanaka. Otmica osobe predstavlja arbitrarno lišavanje slobode. Interamerički sud za ljudska prava u nekoliko je predmeta razmatrao pitanje prisilnih nestanaka na temelju odredbi Američke konvencije o ljudskim pravima.919 Zbog nedostatka konkretnih dokaza o njegovoj sudbini Sud nije mogao zaključiti da je on preminuo ili da je bio podvrgnut zlostavljanju u državnom zatvoru. Presuda u predmetu Cabellero-Delgado and Santana protiv Kolumbije. nakon čega se za njega više nije znalo. travnja 2011. 9. U predmetu Velásquez Rodríguez protiv Hondurasa Interamerički sud za ljudska prava konstatirao je sljedeće: Prisilni nestanak ljudi višestruko je i kontinuirano kršenje mnogih prava iz Konvencije koja su države potpisnice dužne poštovati i jamčiti. Praksa nestanaka često podrazumijeva tajne egzekucije bez suñenja. Presuda u predmetu Kurt protiv Turske.917 1833. kršenje prava pritvorene osobe da bez odlaganja bude izvedena pred suca i da joj budu dostupni odgovarajući postupci ispitivanja legalnosti uhićenja […] Osim toga produljena izolacija i uskraćivanje komunikacije sami po sebi predstavljaju okrutno i nehumano postupanje. 87-99. 29. u nekim slučajevima. štetno po psihološki i moralni integritet osobe. uključujući sve vrste uvreda. 8.918 Sud je utvrdio kršenja članka 4 (pravo na život). siječnja 1989. 25. 919 ECtHR. u kojem slučaju su vojnici uhitili sina podnositeljice tužbe. te kršenje prava svakog pritvorenika da se poštuje njegovo inherentno dostojanstvo ljudskog bi}a.. uz skrivanje tijela kako bi se uklonili svi materijalni dokazi kaznenog djela i osigurala nekažnjivost za one koji su odgovorni. II. čime se toj osobi uskra}uju va`e}i mehanizmi pravne za{tite i procesna jamstva.. 917 . članka 5 (pravo na integritet osobe). 20. svibnja 1998. 1834. IACtHR. IACtHR. čime se krši pravo na fizički integritet. […] Uz to istrage u vezi s praksom nestanaka i svjedočanstva žrtava koje su ponovno stekle slobodu pokazuju da su oni koji su nestali često bili podvrgavani nemilosrdnim postupcima. Presuda u predmetu Godínez Cruz protiv Hondurasa. Na temelju Konvencije po prvi je put pokrenuto pitanje odgovornosti države za nestanke u predmetu Kurt protiv Turske. Presuda u predmetu Velásquez Rodríguez protiv Hondurasa. IT-06-90-T 15. lipnja 1994.. članka 7 (pravo na osobne slobode) i.448/39314 TER Prijevod lišavanje slobode ili da se daju informacije o mjestu boravka nestale osobe. zajamčeno člankom 5 Konvencije. prosinca 1995. srpnja 1988. par. mučenja i drugih okrutnih. čl. te je stoga odbacio tužbu u vezi s povredom prava na život (članak 2) i zabrane mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja 918 Inter-American Convention on Forced Disappearances of Persons. To je flagrantno kršenje prava na život […]. IACtHR. nehumanih i ponižavajućih postupaka.

u odsutnosti takvih jamstava. 922 Ibid. 921 920 945 Predmet br. 925 V. par. par. IT-06-90-T 15. i (b) nakon lišavanja slobode slijedi odbijanje da se daju informacije u vezi sa sudbinom ili mjestom boravka dotične osobe ili da se prizna da je osoba lišena slobode. 923 ECtHR. to jest zaštitom pojedinca od proizvoljnog postupanja (…) Rije~ je kako o zaštiti fizičke slobode pojedinaca.922 1835. svibnja 2001.921 Europski sud je naglasio da svako lišavanje slobode ne samo da mora biti provedeno u skladu s materijalnopravnim i procesnim pravilima nacionalnog prava. nego isto tako mora biti u suglasju sa samom svrhom članka 5. 1838. Raspravno vijeće prima k znanju definicije “prisilnih nestanaka osoba” sadržane u Meñunarodnoj konvenciji o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka iz 2006. 20.. Razmatrajući pitanje da li je djelo prisilnog nestanka istog stupnja težine kao i djela iz članka 5 Statuta.. Meñunarodna konvencija o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka. 122-123. 8.923 Sud je čak utvrdio postojanje kršenja na temelju članka 2 i kad država nije bila odgovorna za nestanak ili smrt. za posljedicu mogao imati narušavanje vladavine prava i stavljanje pritvorenika izvan domašaja čak i najrudimentarnijih oblika pravne zaštite. travnja 2011. 1837. Presuda u predmetu Cipar protiv Turske. čime se toj osobi uskraćuju važeći mehanizmi pravne zaštite i procesna jamstva. Ibid. par. U predmetima koji su uslijedili nakon ovog Europski sud za ljudska prava utvrdio je da nestanak nekog pojedinca može rezultirati odgovornošću države za povredu prava te osobe na život na temelju članka 2 Europske konvencije. S obzirom na sve rečeno Raspravno vijeće zaključuje da kazneno djelo prisilnog nestanka sadrži sljedeća obilježja: (a) osoba je lišena slobode. prosinca 2006. srpnja 1999. čl... 118-129. 10. . no postojao je dokaz da tužena država nije provela učinkovitu istragu kako bi se utvrdila sudbina i mjesto boravka osoba koje su nestale u okolnostima opasnima po život.447/39314 TER Prijevod (članak 3). 2.924 1836. tako o njihovoj osobnoj sigurnosti u kontekstu koji bi. Sud se tim predmetom bavio na temelju članka 5 (pravo na slobodu i sigurnost)..925 i u Rimskom statutu Meñunarodnog kaznenog suda926 i prihvaća da su u njima sadržana sva odgovarajuća obilježja iz definicija prikazanih gore u tekstu. Raspravno vijeće primjećuje da je jedno drugo Raspravno Ibid.920 Umjesto toga. 924 Ibid. 100-117. Presuda u predmetu Çakici protiv Turske. ECtHR.

930 Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. IT-06-90-T 15. 672-673. (i) Protupravni napadi na civile i civilne objekte 1840.8. pri čemu nije nužno da nastupe konkretne posljedice prouzročene napadom.930 V. čl.. 928 Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. Budući da u meñunarodnom običajnom pravu postoji apsolutna zabrana uzimanja za metu civila i civilnih objekata. što je tako|er glavno obilježje djela protupravnog zatočenja. koji je izvršen na diskriminatornoj osnovi. uz corrigendum od 26. 54. 566. siječnja 2005. 7.1(e). Napad na civile i civilne objekte. par. 190. gore u tekstu. par. 105.929 U vezi s izrazom “civil” Vijeće upućuje na poglavlja 5. . 104. srpnja 1998. U točki 1. 208. Kao što se kaže gore u tekstu u poglavlju 5.927 Još je važnije. Prvostupanjska presuda u predmetu Kupreškić i drugi. travnja 2011. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. par. Na temelju svega rečenog Vijeće zaključuje da prisilni nestanci. 929 Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. 927 926 946 Predmet br. protupravno zatočenje. par.)(i). 109. Rimski statut Meñunarodnog kaznenog suda.1 i 5. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Galić.928 1841. 47. 57. predstavlja kazneno djelo progona. par.5.446/39314 TER Prijevod vijeće iznijelo stav je to djelo sadržano meñu “drugim nehumanim djelima” u članku 5(i) Statuta. te kao neselektivne napade na gradove. naselja i sela. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. 17. meñutim. 159. 159. 130. Napad na civile ili civilne objekte u kontekstu zločina protiv čovječnosti treba shvatiti kao djela nasilja namjerno usmjerena protiv civila ili civilnih objekata.(2. koje je izvršeno na diskriminatornoj osnovi i za koje su ispunjena opća obilježja zločina protiv čovječnosti. da je najva`nije obilježje djela prisilnog nestanka lišavanje slobode. par. i za koji su ispunjena opća obilježja zločina protiv čovječnosti. par. predstavljaju kazneno djelo progona. 1839.1. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. predstavlja zločin protiv čovječnosti. koji su izvršeni na diskriminatornoj osnovi i za koje su ispunjena opća obilježja zločina protiv čovječnosti. Optužnice optuženici se terete za progon putem “protupravnih napada na civile i civilne objekte”. V.. i Prvostupanjska presuda u predmetu Kvočka i drugi.2. 1842. svi napadi na civile i civilne objekte su protupravni.

uzeto zajedno s deportacijom i drugim kaznenim djelima protiv Srba iz Krajine. I zaključno. S obzirom na okolnosti u kojima su ova djela izvr{ena.4 o okolnostima pod kojima su spomenuti zakoni sastavljani i usvajani. travnja 2011. 1845. 1844. iznesene u poglavlju 6.2.4.2 o općim obilježjima i uvjetima za nadležnost za zločine protiv čovječnosti. Kao što je izneseno gore u tekstu. . te na činjenicu da su te mjere nametnute u kontekstu šireg diskriminatornog napada na Srbe iz Krajine.445/39314 TER Prijevod 5. Raspravno vijeće zaključuje da su mjere nametnute na diskriminatornoj osnovi. Raspravno vijeće zaključuje da nametanje ograničavajućih i diskriminatornih mjera u odnosu na domove i imovinu. 1846. Što se tiče lišavanja doma i imovine. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije u poglavlju 5.8. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije o imovinskim zakonima. predstavlja progon. IT-06-90-T 15. Raspravno vijeće konstatira da su u tadašnjim okolnostima oni koji su bili pogoñeni tim ograničavajućim i diskriminatornih mjerama bili u vrlo velikoj većini Srbi iz Krajine te da su stoga te mjere bile de facto diskriminatorne. uključujući nametanje diskriminatornih zakona i diskriminatornu eksproprijaciju imovine 1843.2 Pravni zaključci (a) Nametanje ograničavajućih i diskriminatornih mjera.2. imovinu i humanitarnu pomoć. Raspravno vijeće konstatira da nametanje ograničavajućih i diskriminatornih mjera u vezi s domovima i imovinom predstavlja progon kao zločin protiv čovječnosti. Raspravno vijeće konstatira da su ona imala utjecaja ili su bila usmjerena na osobe koje su bile civili ili su u najmanju ruku bile izvan bojnog stroja. 947 Predmet br. S obzirom na okolnosti kao što su nacionalnost žrtava i kontekst nametanja mjera. Raspravno vijeće smatra da se ova optužba ograničava na diskriminatorno uskra}ivanje prava na dom.2. S obzirom na dokaze razmotrene u poglavlju 6. Raspravnom vijeću nisu predočeni dokazi ili su mu predo~eni ograni~eni dokazi u vezi s diskriminatornim uskraćivanjem humanitarne pomoći i stoga se neće dalje baviti tim dijelom ove optužbe. Vijeće zaključuje da je nametanje ograničavajućih i diskriminatornih mjera bilo dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo.

1849.2. onako kako se za njega tereti u Optužnici.2. 1848. 1851.3. U mnogo incidenata počinitelji su koristili takve diskriminatorne izraze ili su žrtvama psovali srpsku majku. S obzirom na opis žrtve i okolnosti pod kojima je žrtva ubijena. 1850. uključujući konstataciju da su ubojstva bila dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo. travnja 2011. . Vijeće podsjeća na svoje zaključke u tom poglavlju. i to neposredno prije ili nakon što su žrtve ubijene. Na temelju činjeničnih zaključaka u poglavlju 4. Raspravno vijeće prvo će se osvrnuti na ubojstvo Petra Bote u općini Benkovac i taj incident razmotriti s obzirom na mjerodavno pravo. O tom incidentu nema riječi u poglavlju 5. Srbin. U jednom drugom incidentu u kninskoj općini (Daljnje 948 Predmet br. Slijedom toga Raspravno vijeće zaključuje da su ubojstva bila de facto diskriminatorna. misleći pritom na žrtve ili članove njihovih obitelji.3. Shodno tomu Raspravno vijeće zaključuje da je ubojstvo.444/39314 TER Prijevod (b) Ubojstvo 1847. 1 iz Priloga Optužnici počinitelji su se odmah nakon ubojstva hvalili kako su pobili puno “četnika”.2 budući da se u točkama 6 i 7 Optu`nice ne tereti za ubojstva u općini Benkovac. S obzirom na nacionalnost žrtve. U vezi s incidentom li{avanja `ivota br.2 o općim obilježjima i uvjetima za nadležnost za zločine protiv čovječnosti. Meñu zaključcima Vijeća je i konstatacija da su ubojstva počinjena protiv Srba iz Krajine. Ocjenjujući jesu li ubojstva bila počinjena s diskriminatornom namjerom. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije u poglavlju 5.1. Raspravno vijeće konstatira da je riječ o civilu. Na temelju konstatacija gore u tekstu u vezi s Petrom Botom Raspravno vijeće zaključuje da je i to ubojstvo bilo de facto diskriminatorno. IT-06-90-T 15. te vrijeme i mjesto izvršenja djela. Raspravno vijeće će se sada osvrnuti na incidente iz poglavlja 5. Vijeće konstatira da je to ubojstvo bilo dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo. preminuo i da je njegovu smrt prouzročila radnja počinitelja koji je djelovao s namjerom da ubije.2 Raspravno vijeće konstatira da je Petar Bota. Raspravno vijeće je uzelo u obzir situacije u kojima su počinitelji koristili izraz “četnici”. Raspravno vijeće stoga zaključuje da ovaj incident predstavlja ubojstvo kao zločin protiv čovječnosti. dokazano izvan razumne sumnje.

1857. 7 iz Priloga Optužnici) žrtvama su prije no što su ih ubili rekli da to rade iz osvete za ono što su Srbi učinili u Kijevu nekoliko godina ranije.2. travnja 2011. Raspravno vijeće konstatira da ubojstva prikazana u poglavlju 5. (c) Nehumana djela i okrutno postupanje. psujući žrtvama majku zbog onog što su radili u Vukovaru. počinitelj je upitao Tišmu za koga navija. Počinitelji ubojstva Save ðurića (incident br. kao što se opisuje u poglavlju 5.3. . 1855. 180) počinitelji su ispitivali žrtvu ima li u njezinoj kući još “četnika” i odmah je potom ubili. te konstatacija da su nehumana djela i okrutno postupanje počinjeni protiv Srba iz Krajine. Raspravno vijeće podsjeća na svoje zaključke o nehumanim djelima i okrutnom postupanju u poglavlju 5. br. IT-06-90-T 15.2 te ubojstvo Petra Bote predstavljaju progon u smislu zločina protiv čovječnosti. Steve Berića i drugih (incident br. djela u osnovi progona kao zlo~ina protiv ~ovje~nosti. u kojem je riječ o premlaćivanjima i zlostavljanjima pojedinaca. I zaključno. Na temelju svega iznesenog gore u tekstu Raspravno vijeće zaključuje da su ubojstva počinjena na diskriminatornoj osnovi.2. ubio ju je.7. Raspravno vije}e se time bavi u okviru protupravnih napada na civile i civilne objekte. a kada je odgovorila da navija za Krajinu. Na temelju toga Raspravno vijeće zaključuje da su nehumana djela i okrutno postupanje bili de facto diskriminatorni.443/39314 TER Prijevod pojašnjenje. Raspravno vijeće uzelo je u obzir i incidente u kojima su počinitelji ubili žrtve zbog njihove podrške Krajini ili su sugerirali da to rade kao odmazdu za ranije zločine koje su počinili Srbi. 949 Predmet br.2. 1854. uključujući granatiranje civila 1856. br. 107). 1853. Vijeće se stoga time neće baviti u okviru nehumanih djela i okrutnog postupanja. 2 iz Priloga Optužnici). U slučaju ubojstva Mande Tišme (Daljnje pojašnjenje. Meñu zaključcima Vijeća je i konstatacija da su ta djela bila dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo. Raspravno vijeće uzelo je nadalje u obzir činjenicu da su ubojstva počinjena u kontekstu šireg diskriminatornog napada na Srbe iz Krajine. [to se ti~e granatiranja civila. 1852.

2(i) Raspravno vijeće je utvrdilo da je protupravni napad na civile i civilne objekte u Benkovcu.8. Ilija Mirković i drugi koji su s njim bili zato~eni prisiljavani su da pjevaju hrvatske pjesme.2. i 5. 1861. Osim toga u poglavlju 5.7. zaklju~uje da je deportacija bila de facto diskriminatorna u odnosu na Srbe iz Krajine. počinjen s namjerom da se diskriminira na političkoj. uključujući ubojstvo. počinjenjem kaznenih djela kojih su te osobe bile žrtve ili svjedoci. Kao što se iznosi u poglavlju 4.2 Raspravno vijeće je utvrdilo da su kaznena djela.4.8.. a kada su izašli iz autobusa u Zadru. Raspravno vijeće uz to je uzelo u obzir da su nehumana djela i okrutno postupanje počinjeni u kontekstu šireg diskriminatornog napada na Srbe iz Krajine. kojih su neke od 950 Predmet br.2 u vezi s deportacijom osoba iz Benkovca.3 kaže se da su počinitelji incidenta u vezi s Ðurdijom Amanović u Vrbniku njezine sinove optužili da su “četnici”. okrutno postupanje. . kolovoza 1995. 7 iz Priloga Optužnici (Stevo Berić i drugi) psovao je nekim žrtvama majku i nazivao ih “četnicima”. onako kako su prikazani u poglavlju 5. koja je provedena putem protupravnih napada na civile i civilne objekte.442/39314 TER Prijevod 1858. rasnoj ili vjerskoj osnovi. kolovoza 1995. počinitelj incidenta li{avanja `ivota br. nehumana djela. I zaključno. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije u poglavlju 5.2. Raspravno vijeće podsjeća nadalje na svoje konstatacije u istom poglavlju o deportaciji osoba s nekoliko lokacija na području na koje se odnosi optužnica u kolovozu 1995. IT-06-90-T 15. (d) Deportacija i prisilno premještanje 1862. Raspravno vijeće je uzelo u obzir situacije u kojima su se počinitelji žrtvama obraćali pogrdnim izrazom “četnik” ili su članove obitelji žrtava nazivali “četnicima”. U poglavlju 4. Ocjenjujući jesu li djela počinjena s diskriminatorskom namjerom. 1860. predstavljaju progon kao zločin protiv čovječnosti.2. Kninu i Obrovcu 4. Gračacu.1. 1859. Raspravno vijeće na osnovu svojih konstatacija o nacionalnosti tih osoba u dotičnom poglavlju. Raspravno vijeće konstatira da nehumana djela i okrutno postupanje. natjerali su ih da ljube zemlju. Na temelju svega iznesenog. razaranje i pljačkanje. i 5. travnja 2011. Knina i Obrovca 4. Raspravno vijeće zaključuje da su nehumana djela i okrutno postupanje počinjeni na diskriminatornoj osnovi. Gračaca. što se opisuje u poglavlju 5. U poglavlju 5.

Marije Večerine.1. takoñer počinjena na diskriminatornoj osnovi.4. Na temelju činjeničnih konstatacija u poglavljima 4.441/39314 TER Prijevod deportiranih osoba bile žrtve ili svjedoci.3. Jove i Milke Berić. Što se tiče radnje u osnovi protupravnog zatočenja. točka 1 Optužnice ograničava se na progon Srba iz Krajine.1. počinjena s namjerom da se diskriminira na političkoj. i navod o protupravnom zatočenju Konstantina Drče (vidi poglavlje 4. Raspravno vijeće zaključuje da su sve ostale žrtve gore spomenutih incidenata bile krajinski Srbi.3. oko 30 drugih osoba držanih u vojarni "Slavko Rodić" (vidi poglavlje 4. 1863. 951 Predmet br. Slijedom toga Raspravno vijeće zaključuje da je deportacija.1. Save Večerine.9). Rajka Mutića. 1866. Stevana Nikolića. prikazana u poglavlju 5.2 Raspravno vijeće je u kontekstu mjerodavnog prava odlučilo dodatno razmotriti sljedeće navode o incidentima protupravnog zatočenja kao progona: navod o protupravnom zatočenju Dušana Dragičevića. U poglavljima 4. Stevan Nikolić. Sava Večerina. navod o protupravnom zatočenju Ružice Šarac. Raspravno vijeće konstatira da deportacija.1. (e) Protupravna zatočenja 1864. Ti se incidenti više neće razmatrati. I zaključno. Raspravno vijeće podsjeća da su svjedok 1.2). više od 20 vojnika SVK. Ilije Perića i još tri osobe (vidi poglavlje 4. Dušan Dragičević i više od 20 vojnika SVK iz prvog spomenutog incidenta bili pripadnici SVK i da ih je stoga neprijateljska sila mogla zarobiti. Mire Večerine. 10-12 osoba iz Polače.9). Pere Bilbije.3. te najmanje deset drugih osoba (vidi poglavlje 4. rasnoj ili vjerskoj osnovi. navod o protupravnom zatočenju Zdravka Bunčića.1. Dragana Večerina i još tri osobe iz trećeg spomenutog incidenta. Dragane Večerine. Dušana i Dare Torbice.2.9 i 4. izvršena počinjenjem spomenutih kaznenih djela. svekrva Ružice Šarac i najmanje deset drugih osoba iz drugog spomenutog incidenta. travnja 2011. njezine djece i svekrve.9). predstavlja progon kao zločin protiv čovječnosti. IT-06-90-T 15. zbog čega njihovo zatočenje nije bilo proizvoljno. 1865. Laze Kovačevića.2 Raspravno vijeće nije moglo zaključiti da su sljedeće žrtve bile Srbi iz Krajine: druge osobe držane u vojarni "Slavko Rodić" iz prvog spomenutog incidenta. . svjedoka 1.9 i 4. Branke Večerine.

Na primjer. čini se da su Ružica Šarac i njezina djeca držani u jednoj prostoriji radi ispitivanja. Raspravno vijeće tako|er smatra da su ta djela protupravnog zatočavanja počinjena u kontekstu šireg diskriminatornog napada na Srbe iz Krajine. Ocjenjujući jesu li djela protupravnog zatočavanja počinjena na diskriminatornoj osnovi. 1871.2. S obzirom na okolnosti pod kojima su te osobe lišene slobode. Na temelju svega iznesenog Raspravno vijeće zaključuje da su djela protupravnog zatočenja počinjena na diskriminatornoj osnovi. što je opisano u poglavlju 5. travnja 2011. 1869. koji su zarobljeni zajedno s Dušanom Dragičevićem. 1868. U vezi s ostalim zarobljenicima iz trećeg incidenta koji su bili muškarci (Zdravko Bunčić. Vijeće ne može isključiti razumnu mogućnost da je zadržavanje tih osoba bilo pravno osnovano. Slijedom toga. 1870.2 o općim obilježjima i uvjetima za nadležnost za zločine protiv čovječnosti. Raspravno vijeće ne može isključiti razumnu mogućnost da su oni bili pripadnici SVK koji su mogli biti zato~eni kao ratni zarobljenici. Dušan Torbica. Što se tiče drugih ljudi u toj skupini. Osobe koje su zarobile žrtve iz trećeg spomenutog incidenta koristile su izraz “četnici” i žrtvama psovale srpsku majku. Rajko Mutić. Lazo Kovačević i Ilija Perić).2. . IT-06-90-T 15. vremena i mjesta izvršenja djela. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije u poglavlju 5. Raspravno vijeće konstatira da su žrtve u svim preostalim incidentima bile civili. to je učinjeno namjerno. Raspravno vijeće je posebno uzelo u obzir incidente u kojima su počinitelji koristili uvredljive izraze na nacionalnoj osnovi. pripadnost počinitelja vremenska i prostorna blizina tih ostalih 952 Predmet br. nakon incidenta ubojstva koji je neposredno prethodio prvom spomenutom incidentu zato~enja. bile starije i ženske osobe.2. Vijeće nadalje uzima u obzir okolnosti poput nacionalnosti žrtava. Jovo Berić.440/39314 TER Prijevod Vijeće primjećuje da su neke od osoba u skupini od 10-12 ljudi iz Polače. Konstantin Drča kao rezervist SVK mogao je biti zarobljen kao ratni zarobljenik. Što se tiče drugog incidenta. Ovi se incidenti više neće razmatrati. Raspravno vijeće ne može isključiti razumnu mogućnost da su ti ljudi bili pripadnici SVK i da su mogli bili zarobljeni. počinitelji su se hvalili kako su ubili puno “četnika”. Vijeće nadalje konstatira da su djela protupravnog zatočenja bila de facto diskriminatorna. 1867. Raspravno vijeće konstatira da su osobe u preostalim incidentima proizvoljno lišene slobode.

. (f) Pljačkanje javne i privatne imovine 1873.7 (Mjesto Kistanje)). ostale su nakon operacije netaknute. Raspravno vijeće zaključuje da su preostali incidenti protupravnog zatočenja bili dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo. Na primjer.1 (Grad Benkovac). Raspravno vijeće uzelo je u obzir i interna izvješća unutar HV-a (P2349. Mire Večerine. prema kojima su pripadnici HV-a 953 Predmet br.. Na temelju toga Raspravno vijeće zaključuje da su djela pljačkanja javne i privatne imovine bila de facto diskriminatorna.9).2. odmah nakon hrvatske ofenzive u kolovozu 1995.1. kao i o navodima u vezi s protupravnim zatočenjem Marije Večerine. uključujući i Benkovac. da su katkada paljeni više puta. koji je u svojem svjedočenju rekao da su na cijelom području odgovornosti Canbata I. koje je Canbat I štitio prije operacije Oluja. neke kuće i neka sela bili potpuno opljačkani i spaljeni.1. Raspravno vijeće podsjeća na svoje zaključke u poglavlju 5. 1872.2. Raspravno vijeće zaključuje da preostali gore u tekstu spomenuti incidenti protupravnog zatočenja predstavljaju progon kao zločin protiv čovječnosti. vidi poglavlje 4. Milke Berić i Dare Torbice (vidi poglavlje 4.9).439/39314 TER Prijevod incidenata ubojstvima za koja je utvrñeno da su bila dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo.6. 1874. Stoga Raspravno vijeće zaključuje da je pljačka. uključujući i konstataciju da je postojala tijesna veza izmeñu djela pljačkanja i oružanog sukoba. Meñu zaključcima je i konstatacija da se pljačkanje odnosilo na imovinu čiji su stanari ili vlasnici bili Srbi iz Krajine. IT-06-90-T 15. imala ozbiljan efekt na žrtve. u općini Lisičić. dvije hrvatske enklave u Bruškoj i Rodaljicama. u svrhu progona. Branke Večerine. Slijedom toga. Ocjenjujući da li je pljačkanje počinjeno na diskriminatornoj osnovi Raspravno vijeće je posebno u obzir uzelo zapa`anja Jacquesa Morneaua u poglavlju 4. dok su obližnja srpska sela opljačkana i spaljena do temelja. Riječ je o navodima u vezi s protupravnim zatočenjem Pere Bilbije te starijih i ženskih osoba iz skupine od 10-12 ljudi iz Polače (vidi poglavlje 4. travnja 2011. Konstatirano je i da je pljačka imala ozbiljne posljedice po žrtve. dok su neke kuće i sela ostali očuvani.2 o pljačkanju javne i privatne imovine.

u samom Kninu bilo je uobičajeno da se kuće označavaju natpisima “hrvatska kuća” i sličnim natpisima kako bi se spriječila njihova pljačka. predstavlja progon u smislu zločina protiv čovječnosti.15 (Cesta Knin-Drniš)).9 (Grad Knin).6. kako je prikazano u poglavlju 5. iako to nije uvijek značilo da će kuća ostati očuvana. kolovoza 1995. travnja 2011. Raspravno vijeće zaključuje da je tadašnja raširena praksa ozna~avanja ku}a na taj na~in pokazatelj da se očekivalo da će nacionalna pripadnost igrati važnu ulogu u motivaciji počinitelja. Raspravno vijeće zaključuje da je pljačkanje bilo dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo. što se opisuje u poglavlju 5. 1879. 1881. Raspravno vijeće zaključuje da su žrtve u svim incidentima bile civili ili osobe izvan bojnog stroja. To je uključivalo kuće na cesti Knin-Drniš s hrvatskim oznakama (vidi poglavlje 4. I zaključno. te na području ðevrsaka. Na temelju gore navedenog Raspravno vijeće zaključuje da je pljačkanje počinjeno na diskriminatorskoj osnovi. u Čolovićima. Raspravno vijeće je razmotrilo i incidente u kojima su počinitelji koristili uvredljive izraze na nacionalnoj osnovi i žrtve i pripadnike njihovih obitelji nazivali “četnicima”. 954 Predmet br. a u jednom od incidenata pljačke nakon 5. 1880. S obzirom na to što je opljačkano. jedan počinitelj je majku žrtve nazvao “četnikušom”. kao i na okolnosti pod kojima je pljačka izvršena. Raspravno vijeće je razmotrilo i incidente u kojima su kuće označene kao hrvatske kuće bile pošteñene pljačkanja. Raspravno vijeće konstatira da pljačkanje. počinitelji koji su opljačkali imovinu Ðurdije Amanović u Vrbniku.2.2. u općini Orlić. 1875. osobito u mjestima koja su nastanjivali Srbi.2.438/39314 TER Prijevod zapalili odreñeni broj kuća i pljačkali na osloboñenim područjima.2 o općim obilježjima i uvjetima za postojanje nadležnosti za zločine protiv čovječnosti.2. njezine su sinove optužili da su “četnici”.2. 1878. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije u poglavlju 5. Raspravno vijeće uzima osim toga u obzir i to da je pljačkanje počinjeno u kontekstu šireg diskriminatornog napada na Srbe iz Krajine. općina Orlić. Na primjer. IT-06-90-T 15. 1877. Kistanja i Drniša.2. Kako se iznosi u poglavlju 4. . što upu}uje na selektivno uništavanje srpskih sela. S obzirom na okolnosti poput nacionalnosti žrtava te vremena i mjesta izvršenja djela. 1876.

5. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije u poglavlju 5. na što se postrojba svjedoka požalila. 1883. 1884. On je izjavio da je u razdoblju od trenutka kada mu je bilo dopušteno da izañe iz baze UN-a u Kninu pa do 5.2. . Raspravno vijeće je razmotrilo svjedočenje svjedoka Berikoffa. Konstatirano je i da je razaranje bilo širokih razmjera. IT-06-90-T 15. vidio je 20 do 50 takvih kuća (vidi poglavlje 4. Meñu zaključcima je i konstatacija da se uništavala imovina čiji su stanari ili vlasnici bili Srbi iz Krajine. Na temelju toga Raspravno vijeće zaključuje da su djela uništavanja i paljenja privatne imovine bila de facto diskriminatorna. meñu ostalim. a ti ljudi su mu ispričali da je jedan od razloga zbog kojih su kuće gorjele bio i taj što su vojnici ulazili u kuće. da se kuće označavaju kao hrvatske kuće kako bi ih se sačuvalo od pljačkanja i razaranja. uključujući konstataciju da je postojala tijesna veza izmeñu djela bezobzirnog razaranja i oružanog sukoba.8.2. Raspravno vijeće podsjeća na svoje napomene u poglavlju 5. S tim u vezi Raspravno vijeće upućuje osobito na iskaz Markera Hansena o tome kako je u Kninu redovito viñao kuće s natpisima koji su otprilike glasili “hrvatske kuće. koji je izjavio da je kuća u kojoj je bila stacionirana njegova postrojba u Donjem Lapcu bila zapaljena.5. no rečeno im je da su sami za to krivi budući da nisu kuću označili znakom HV. Sve gore u tekstu spomenute napomene odnose se na mjesta za koja je Raspravno vijeće utvrdilo da su u njima izvršena djela uni{tavanja (vidi poglavlje 5. (P2349). Raspravno vijeće osim toga ima u vidu i svjedočenje svjedoka 82 u poglavlju 4. Stoga Vijeće zaključuje da je razaranje imalo ozbiljan efekt na žrtve. Vijeće uz to podsjeća i na svoje napomene u istom poglavlju u vezi s internim izvješćem HV-a od 11.437/39314 TER Prijevod (g) Uništavanje i paljenje privatne imovine 1882. 1885. o kojoj se mnogo izvještavalo. prema kojem su pripadnici HV-a zapalili odreñeni broj kuća i pljačkali osobito u onim mjestima na osloboñenim područjima koja su nastanjivali Srbi. a po njegovoj procjeni.9 (Grad Knin)). ~iji se prikaz daje u poglavlju 4. kolovoza 1995. u gradu Benkovcu.2.2).1. travnja 2011.2(f) o svjedočenju Jacquesa Morneaua koji je izvijestio o selektivnom uništavanju i pljačkanju kuća i sela nakon operacije Oluja u. za koje je rekao da su hrvatski vojnici.2 o bezobzirnom razaranju. ne diraj”.4 (Grad Donji Lapac). rujna upoznao osobe na kontrolnim punktovima. uključujući područje Drniša i Kistanja. Raspravno vijeće podsjeća i na svoje napomene u istom poglavlju o praksi. gdje 955 Predmet br.

Raspravno vijeće uzima u obzir i to da su djela uni{tavanja i paljenja privatne imovine počinjena u kontekstu šireg diskriminatornog napada na Srbe iz Krajine.2.436/39314 TER Prijevod bi otvorili plin.2. U istu svrhu 956 Predmet br.5. travnja 2011. Raspravno vijeće konstatira da sva djela razaranja i paljenja privatne imovine. Raspravno vijeće konstatira da nijedan incident nestanka nije dokazan izvan razumne sumnje. (h) Nestanci 1891. S obzirom na to što je uništeno i spaljeno. onako kako su prikazana u poglavlju 5. 1888. Raspravno vijeće konstatira da su žrtve u svim incidentima bile civili. predstavljaju progon kao zločin protiv čovječnosti. i usporedilo ih sa svojim konstatacijama u vezi s lokacijama topničkih udara kako bi utvrdilo što su bile mete HV-a prilikom otvaranja topničke vatre tijekom operacije Oluja. Raspravno vijeće je razmotrilo svoje konstatacije o zapovijedima i topničkim izvješćima HV-a. . Na temelju svega iznesenog Raspravno vijeće zaključuje da su ta djela počinjena na diskriminatornoj osnovi. 1890. IT-06-90-T 15. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije u poglavlju 5.5. te vremena i mjesta izvršenja djela.5. (i) Protupravni napadi na civile i civilne objekte 1892. I zaključno. u vezi s navodima o incidentima protupravnog napada na civile i civilne objekte u Benkovcu. 1889. 1886. upalili svijeću i potom otišli. kao i okolnosti pod kojima su se odvijale radnje razaranja i paljenja.4. Uzimajući u obzir okolnosti poput nacionalnosti žrtava. u slučajevima u kojima su takva izvješća postojala. Objasnili su mu da se to radi kako bi se osiguralo da više ne bude “opakih četnika”. Kninu i Obrovcu. 1887. Raspravno vijeće zaključuje da je razaranje i paljenje bilo dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo.2 o općim obilježjima i uvjetima u za postojanje nadležnosti za zločine protiv čovječnosti. U vezi sa svakim od tih gradova. Donjem Lapcu. što je opisano u poglavlju 5. Raspravnom vijeću su predo~eni dokazi ~iji prikaz se daje u poglavlju 4. Gračacu.

Grad Knin 1893. Fuzul. Postojanje popisa prethodno odabranih ciljeva s konkretnim koordinatama u Kninu u skladu je s Rajčićevim objašnjenjem zapovijedi upućenih topništvu Hrvatske vojske. kolovoza 1995. Benkovac. uključujući i Knin. y i z i unosio ih u popise ciljeva s KV brojevima u svrhu obuke prije lipnja 1995. Raspravno vijeće je te dokaze ocijenilo u svjetlu vještačenja svjedoka Koningsa i Corna. Istoga dana je Firšt.3 u vezi s topničkim napadom HV-a na Knin 4. kolovoza 1995. i da se ona doista tako i tumačila. 1894. Dva takva popisa uvrštena su u spis kao P1271 i P1272. načelnik topništva OG Zadar.435/39314 TER Prijevod Vijeće je razmotrilo količinu ispaljenih granata. me|u ostalim i u vezi s precizno{}u topničkog oruña i učinkom topničke vatre. zapovjedio je 3. . tipove korištenih topničkih oruña i način na koji su ta oruña korištena tijekom napada. iako ne identičan izraz koji se koristi u Gotovininoj odnosno Rajčićevoj zapovijedi. ako se uzmu bez daljnje analize i izdvojeno od drugih dokaza. Gotovina i Rajčić topništvu HV-a izdali zapovijedi (P1125 odnosno D970) da gradove Drvar. Raspravno vijeće će se prvo osvrnuti na svoje konstatacije o topničkim zapovijedima HV-a. topničke ciljeve u Kninu označavao koordinatama x. Raspravno vijeće podsjeća da su 2. upotrijebivši formulaciju iz Gotovinine odnosno Rajčićeve zapovijedi. TS-5 da stavi pod topni~ku paljbu Benkovac i Obrovac. u smislu da pod stalnu topničku paljbu za uznemiravanje s ciljem ometanja valja staviti prethodno odabrane ciljeve u tim gradovima. kolovoza 1995. Na temelju formulacija upotrijebljenih u spomenutim zapovijedima. Raspravno vijeće sada će razmotriti da li Rajčićevo objašnjenje predstavlja razumno tumačenje predočenih dokaza. 957 Predmet br. IT-06-90-T 15. moglo bi se zaključiti da je riječ o zapovijedi topništvu HV-a da prilikom otvaranja topničke vatre tijekom operacije Oluja za ciljeve uzme cijele gradove. upotrijebivši sličan. zapovjednik OG Zadar. s konkretnim koordinatama. Raspravno vijeće prima k znanju Rajčićevo objašnjenje da ovu formulaciju valja shvatiti. i 5. Knin. Obrovac i Gračac stavi pod topničke udare. Raspravno vijeće podsjeća da je Rajčić od 1993. Gračac i Obrovac. Raspravno vijeće sada će razmotriti svoje konstatacije u poglavlju 4. travnja 2011. zapovjedio TS-5/TRS-5 da pod topničke udare stave gradove Benkovac.4. Raspravno vijeće je razmotrilo iskaze vještaka Koningsa i Corna u vezi s tumačenjem formulacije “staviti pod topničke udare gradove”.

travnja 2011. TS-4 je takoñer izvijestio da je 4. zbog nedostatka detalja. 958 Predmet br. godine 7. i 5. gardijska brigada izvijestila da je otvorila vatru iz VBR-ova na S-15. Ta konstatacija pokazuje da su topničke postrojbe Hrvatske vojske imale i koristile popise s KV brojevima i koordinatama x. uvrštena u spis. ako se uzmu bez daljnje analize i izdvojeno od drugih dokaza. Raspravno vijeće podsjeća nadalje da topnička izvješća HV-a. kolovoza 1995. ali je u njegovom središtu stambena četvrt sjeveroistočno od policijske postaje. Meñutim. Na temelju formulacija upotrijebljenih u tim izvješćima. karta Ivančica nije topnička karta. moglo bi se zaključiti da je 7. nakon 15:00 sati na Knin ili šire područje Knina u nepravilnim intervalima ispalio najmanje 18 projektila. Vijeće podsjeća da je TS-4 izvijestio o otvaranju vatre na ciljeve u Kninu s KV brojevima koji odgovaraju onima popisanim na P1271 i P1272. nego se koristila za praćenje pokreta pješaštva. Na temelju formulacija upotrijebljenih u tim izvješćima. pri čemu nije specificirao ciljeve. 1895. kolovoza 1995. Prema Rajčićevim riječima. Raspravno vijeće će ta izvješća dodatno ocijeniti u svjetlu svojih konstatacija o mjestima udara projektila u Kninu. kolovoza 1995. a 5. Raspravno vijeće podsjeća da je 4. i 5. dok je u središtu S-15 raskrižje u središtu Knina. U središtu S-54 nalazi se željeznička postaja i zapovjedništvo SVK. kolovoza 1995. odnosno lijevo i desno od tih područja. Shodno tomu na temelju samo tih izvješća Raspravno vijeće ne može utvrditi da li je TS-4 doista sam Knin tretirao kao cilj ili se na temelju spomenutih izvješća. IT-06-90-T 15. Raspravno vijeće sada će se osvrnuti na svoje konstatacije u vezi s topničkim izvješćima HV-a za 4. kolovoz 1995. . 1896. moglo bi se zaključiti da je TS-4 u najmanje dva navrata 4. pri čemu se S brojevi odnose na krugove na kodnoj karti Ivančica (P2338). za svrhe operacije Oluja.434/39314 TER Prijevod Raspravno vijeće nije uvrstilo u spis nijedan popis ciljeva sastavljen nakon lipnja 1995. daju samo djelomičan i katkada kodni prikaz ciljeva koji su gañani u Kninu. Raspravno vijeće primjenjuje da se na karti Ivančica nalaze veliki krugovi sa S brojevima promjera od otprilike 300 metara. zbog pogrešaka ili drugih netočnosti. Krug S-16 pokriva policijsku postaju na jugozapadnom rubu. gardijska brigada koristila kartu Ivančica za usmjeravanje vatre iz VBR-ova na područja promjera od 300 metara u Kninu. y i z ciljeva u Kninu. još šest projektila na Knin. što je u skladu s Rajčićevim objašnjenjem topničkih zapovijedi HV-a. Konings je izjavio da su. ako se uzmu bez daljnje analize i izdvojeno od drugih dokaza. stječe takav pogrešan dojam. i 5. “lijevo gdje je /nečitko/ S54” i “desno od mosta S-16”. sam grad Knin tretirao kao cilj. Meñutim.

travnja 2011. Prema Koningsu i Cornu. . odnosno učinkovite upotrebe topništva u odnosu na identificirane ciljeve u Kninu. deset ili sto metara. kao i zbog pogrešaka ili drugih netočnosti. 1897. Raspravno vijeće ne može na temelju upotrebe te metode otvaranja vatre zaključiti da li je namjera bila da se tako ispaljenim topničkim projektilima uznemiravaju civili ili da se ometa SVK. zbog nedostataka detalja. Shodno tomu Raspravno vijeće ne može samo na temelju tih izvješća utvrditi da li je 7.433/39314 TER Prijevod općenito. nije jasno da li se 7. koordinatni sustav postiže preciznost do jedan. te da ovisno o tome da li se koriste deseteroznamenkasti. Osim toga na temelju prvenstveno svjedočenja vještaka Corna. S obzirom na takve okolnosti. uključujući otvaranje vatre s ciljem uznemiravanja i ometanja neprijateljskih vojnih snaga. odnosno je li tu kartu koristila i prilikom usmjeravanja vatre iz svojih VBR-ova na Knin. Raspravno vijeće smatra da bi upotreba krugova promjera od 300 metara na karti Ivančica za usmjeravanje vatre iz VBR-ova dala vrlo neprecizne rezultate vatre prilikom gañanja nekog konkretnog cilja u Kninu u usporedbi s korištenjem deseteroznamenkastog koordinatnog sustava. ovisno o cilju i željenom učinku. gardijska brigada uistinu koristila kartu Ivančica za usmjeravanje vatre iz VBR-ova na Knin ili se na temelju spomenutih izvješća. osmeroznamenkasti ili šesteroznamenkasti brojevi. Raspravno vijeće će ta izvješća ocijeniti u svjetlu svojih konstatacija o mjestima udara projektila u Kninu. takva metoda otvaranja vatre može se. u svjetlu konstatacije Raspravnog vijeća da su topnička izvješća HV-a često nepotpuna i katkada kodirana. HV ispaljivao topničke projektile na Knin u odreñenim intervalima. raketni sustavi koji su se koristili 1995. Raspravno vijeće smatra da iako su VBR-ovi općenito 959 Predmet br. što bi bilo u proturječju s Rajčićevim objašnjenjem topničkih zapovijedi HV-a. IT-06-90-T 15. Raspravno vijeće podsjeća da je 4. Meñutim. Vještaci Konings i Corn obojica su svjedočili o svrsi takvog otvaranja vatre u intervalima na topničke ciljeve. Raspravno vijeće je mišljenja da bi takva bitno neprecizna upotreba topničke vatre upućivala na nemar u pogledu preciznog gañanja. bili manje precizni od haubica. stječe takav pogrešan dojam. gardijska brigada pozivala na kartu Ivančica samo kad je izvještavala o topničkoj vatri. Iz dokaza se ne mogu utvrditi mjesta udara topničkih projektila koje je HV ispaljivao u odreñenim intervalima. kolovoza 1995. Raspravno vijeće sada će se osvrnuti na svoje konstatacije o sredstvima i metodama koje je HV koristio prilikom granatiranja Knina. koristiti u vojne svrhe ili za psihološko uznemiravanje civila.

Raspravno vijeće primjećuje da je HV prilikom granatiranja Knina upotrebljavao topove kalibra 130 milimetara na daljinama od 25 do 27 kilometara i VBR-ove BM-21 kalibra 122 milimetra na daljinama od 18 do 20 kilometara. iz HV-ovog popisa topničkih ciljeva. kolovoza 1995. Prema Rajčićevim riječima. travnja 2011. Konings je izjavio da kada se nenavoñeni projektil kalibra 155 milimetara ispali na daljinu od 14. brzine vjetra. IT-06-90-T 15. prvenstveno na temelju Koningsovog svjedočenja. Raspravno vijeće je razmotrilo svjedočenje vještaka Koningsa.432/39314 TER Prijevod manje precizni od haubica ili minobacača. Raspravno vijeće smatra. i 5. I Konings i Rajčić su izjavili da VBR BM-21 kalibra 122 milimetra općenito pokriva šire područje od topa kalibra 130 milimetara. prilikom granatiranja Knina. Raspravno vijeće primjećuje da. Istodobno odreñeni broj vanjskih faktora (poput brzine projektila na izlazu iz cijevi. što omogućava izračunavanje koordinata cilja s točnošću do jednog metra. Nadalje. Zbog toga nije jasno koje je 960 Predmet br. Leslie je iznio mišljenje da je prilikom upotrebe topova kalibra 130 milimetara ili VBR-ova pad projektila u okviru radijusa od 400 metara od cilja za prvi hitac “prihvatljiv”. HV-ova upotreba tog oruña u Kninu 4. . top kalibra 130 milimetara na daljini od 26 kilometara ima raspon pogreške od oko 15 metara po pravcu i oko 70 do 75 metara po daljini. temperature i gustoće zraka) može dovesti do razlike u mjestu udara od 18 do 60 metara po faktoru. interni faktori mogu dovesti do razlike u mjestu udara do 55 metara u pogledu dometa i pet metara u pogledu bočnog odstupanja. Raspravno vijeće sada će se osvrnuti na svoje konstatacije o mjestima topničkih udara u Kninu u odnosu na objekte koje je HV identificirao kao topničke ciljeve i o kojima je izvijestio da je na njih otvarao vatru. slijedi da je HV koristio deseteroznamenkasti koordinatni sustav.5 kilometara. i 5. a uobičajeno rasprskavanje granate kalibra 130 milimetara je 35 metara u promjeru. za razliku od Koningsa. Leslie u ovom predmetu nije bio pozvan kao vještak za topništvo i nije detaljno svjedočio o tome na temelju čega on može zaključiti da je pad projektila u radijusu od 400 metara od cilja prihvatljiv za prvi hitac. o preciznosti topničkog oruña HV-a pri dometu koji se koristio 4. da je teško precizno odrediti granice varijacija u mjestima pogodaka topničkog oruña koje je koristio HV budući da to ovisi o nizu faktora o kojima Raspravnom vijeću nisu predočeni detaljni dokazi. nije bila u osnovi neselektivna. kolovoza 1995. koji su uvršteni u spis (P1271 i P1272). Raspravno vijeće primjećuje da se odreñeni broj tih faktora može izmjeriti i uzeti u obzir prije ispaljivanja projektila. kao i svjedočenja svjedoka Rajčića i Lesliea. 1898.

Raspravno vijeće nadalje podsjeća na svoju konstataciju o mogu}nosti da je SVK u srpnju ili početkom kolovoza 1995. Raspravno vijeće je tako|er razmotrilo svjedočenje vještaka Koningsa i Corna u vezi s vojnom ili civilnom naravi objekata na koje se u Kninu otvarala vatra. Hrvatska vojska je izvijestila da je na te objekte otvarala vatru 4.931 Raspravno vijeće se uvjerilo da zapovjedništvo SVK. U svjetlu tih konstatacija. komunikaciji i zapovijedanju. Ocjenjujući sve te dokaze. travnja 2011. i 5. Novakovića. S obzirom na te dokaze. a s obzirom na Martićev položaj u RSK i SVK. svjedoka 56 i Vukašinovića.431/39314 TER Prijevod faktore od onih koje je opisao Konings Leslie uzeo u obzir. HV ispalio projektile koji su padali u radijusu od 200 metara od zapovjedništva SVK. uključujući Mrkšića. Raspravno vijeće smatra da dotični dokazi dopuštaju razumno tumačenje da je HV vjerojatno u 931 U ovoj fazi Raspravno vijeće razmatra prvenstveno pitanje da li se otvaranjem vatre na odreñene objekte ostvarivala jasna vojna prednost i ne izjašnjava se u vezi s proporcionalnošću tih napada u odnosu na rizik od gubitka života civila. ozljeda civila ili oštećenja civilnih objekata. kolovoza 1995. a 5. 1899. Predmet br. Sjeverne vojarne. Kao topnički cilj HV je identificirao i poštu u blizini zapovjedni{tva SVK. Raspravno vijeće se uvjerilo da je otvaranje vatre na objekt u kojem je bio njegov stan Martića moglo omesti u kretanju. kolovoza 1995. Hrvatska vojska je tih šest objekata identificirala kao topničke ciljeve prije operacije Oluja. i/ili 5. Sjeverna vojarna i vojarna Senjak predstavljaju vojne ciljeve. ~ime je ostvarena o~ita vojna prednost. Raspravno vijeće uspjelo je sa sigurnošću utvrditi to~na mjesta udara samo za dio tih projektila. 961 15. kolovoza 1995. policijske postaje i objekta u kojem je bio stan Milana Martića u Kninu. Raspravno vijeće se uvjerilo da je otvaranjem vatre na policijsku postaju u Kninu ostvarena jasna vojna prednost. na Knin ispalio najmanje 600 projektila. kolovoza 1995. Raspravno vijeće je utvrdilo da je HV 4. Raspravno vijeće uz to uzima u obzir da iz svjedočenja svjedoka. upotrebljavala željezničku postaju za transport streljiva. Raspravno vijeće osim toga podsjeća na nedosljedne dokaze u vezi s ulogom pošte u sustavu veza SVK i/ili policije RSK. najmanje 300 projektila. pa je stoga taj objekt predstavljao vojni cilj. željezničke postaje. IT-06-90-T . vojarne Senjak. Raspravno vijeće podsjeća da je 4. Osim toga. slijedi da je policija RSK sudjelovala u oružanom sukobu i bila angažirana na bojišnici zajedno sa SVK tijekom operacije Oluja. Raspravno vijeće smatra da je razumno na osnovi dokaza zaklju~iti da su oni topnički projektili koji su pali na udaljenosti do 200 metara od identificiranog topničkog cilja bili namjerno ispaljeni na taj cilj.

Meñutim. Hrvatska vojska je TVIK identificirala kao topnički cilj prije operacije Oluja i u izvje{}ima je navela da je na taj cilj otvarala vatru 4. onemogu}iti da taj prostor koristi. kolovoza 1995. ometanjem ili sprečavanjem SVK u korištenju tog raskrižja i kretanju kroz Knin mogla se ostvariti jasna vojna prednost. i 5. Stoga. iako se ispaljivanjem topničkih projektila na neko raskrižje to raskrižje neće uništiti u tolikoj mjeri da bi postalo neupotrebljivo. nalazilo minobacačko odjeljenje SVK. Raspravno vijeće smatra da dokazi dopuštaju razumno tumačenje prema kojem je HV vjerojatno u dobroj vjeri zaklju~io da će otvaranjem vatre na tu livadu ostvariti jasnu vojnu prednost. IT-06-90-T 15. ono time može oštetiti. barem privremeno. S obzirom na te okolnosti. Hrvatska vojska je to raskrižje identificirala kao topnički cilj prije operacije Oluja i u izvje{}ima je navela da je na njega otvorila vatru 4. kroz Knin se kretao mali broj kamiona i tenkova SVK. Hrvatska vojska je livadu sjeverno od te škole identificirala kao topnički cilj “bolnica” prije operacije Oluja i u izvje{}ima je navela da je na njega otvarala vatru 4. kolovoza 1995. travnja 2011. U takvim okolnostima Raspravno vijeće smatra da dokazi dopuštaju razumno tumačenje da je HV vjerojatno u dobroj vjeri zaklju~io da će otvaranjem vatre na to raskrižje ostvariti jasnu vojnu prednost.430/39314 TER Prijevod dobroj vjeri zaklju~io da će otvaranjem vatre na željezničku postaju i poštu ostvariti jasnu vojnu prednost. Hrvatska vojska je 4. bez obzira na prisutnost operativnih snaga SVK u Sjevernoj vojarni. i neprijateljskim vojnim snagama. kolovoza 1995. te policije RSK. njih 50 do 150. . Hrvatska vojska je 4. Nadalje. kolovoza 1995. U toj školi se 4. ako je TVIK bio objekt za logističku 962 Predmet br. kolovoza 1995. Konings i Corn su smatrali da se. Raspravno vijeće podsjeća da je na početku operacije Oluja u Kninu bio prisutan tek vrlo ograničen broj ljudstva SVK i policije. i 5. kolovoza 1995. kolovoza 1995. Rajčić je izjavio da misli da su se 4. Vještak Corn je smatrao da je. 1902. 4. ispalila topničke projektile koji su pali u radijusu od 200 metara od raskrižja u središtu Knina. 1901. Raspravno vijeće je uz to konstatiralo da je 4. operativne rezervne snage SVK nalazile u Sjevernoj vojarni. ispalila topničke projektile koji su pali u radijusu od 200 metara oko tvornice TVIK. meñu tim pripadnicima SVK bili su i članovi Glavnog štaba. odnosno suzbiti. kolovoza 1995. 1900. HV ispalio topničke projektile koji su pali u radijusu od 200 metara oko livade sjeverno od škole preko puta Sjeverne vojarne. i 5. kolovoza 1995. Vještaci Konings i Corn izjavili su da se otvaranjem vatre na livadu sjeverno od škole djelovanje te minobacačke postrojbe moglo spriječiti.

S obzirom na te okolnosti. i/ili 5. 1903. Ujutro 4. HV je ispalio u tri navrata najmanje tri topnička projektila koji su pali na prazno polje ispred baze UN-a u Južnoj vojarni. tako|er ispalila najmanje jedan topnički projektil koji je pao na područje istočno od Knina (vidi oznaku J u P984). bili operativni i. 1904. što je bilo otprilike 350 metara od najbližeg od topničkih ciljeva koje je identificirao Rajčić. iako iz dokaza nije jasno da li su ti planovi početkom kolovoza 1995. travnja 2011. vatra kojom se ometalo funkcioniranje te tvornice mogla umanjiti sposobnost SVK da koristi sredstva za opskrbu snaga angažiranih u borbi koja su u njoj bila uskladištena. Raspravno vijeće sada će se osvrnuti na svoje konstatacije u vezi s topničkim udarima 4. Raspravno vijeće podsjeća da iz dokaza koji su mu predo~eni slijedi da je SVK planirao proizvodnju vezanu za naoružanje u TVIK-u. na područja koja su udaljenija (odnosno izlaze iz radijusa od 200 metara) od objekata koje je HV identificirao kao vojne ciljeve i za koje je u izvje{}ima naveo da je na njih otvarao vatru. 1905. I zgrada PMEZ-a i ta kuća bile su udaljene otprilike 300 metara od najbližeg od topničkih ciljeva koje je identificirao Rajčić. Ante. Vijeće podsjeća na svoju konstataciju da je 4. je kolovoza 1995. HV ispalio oko 40 topničkih projektila koji su pali u blizini zgrade PMEZ-a i najmanje jedan topnički projektil koji je oštetio kuću na lokaciji označenoj slovom L u P681. u kojem se nalazila baza UN-a. Nema dokaza iz kojih bi slijedilo da je HV željezničko skladi{te goriva što se nalazilo 963 Predmet br. u kojoj mjeri. Samostan Sv. jedan objekt SVK. Ante. udaljen oko 200 metara sjeverno od ruba tog polja. IT-06-90-T 15. bio je na popisima ciljeva HV-a P1271 i P1272 označen kao cilj KV-110. i 5. koordinate cilja KV-210 odgovaraju glavnom zapadnom dijelu vojarne. bilo na objekt SVK u Južnoj vojarni ili da su ti projektili pali na spomenuto polje. kolovoza 1995. Hrvatska vojska 4. U istočnom dijelu Južne vojarne nalazio se u kolovozu 1995. Meñutim. ako jesu.429/39314 TER Prijevod opskrbu i proizvodnju komponenti streljiva. Raspravno vijeće smatra da dokazi dopuštaju razumno tumačenje prema kojem je HV vjerojatno u dobroj vjeri zaklju~io da će otvaranjem vatre na TVIK ostvariti jasnu vojnu prednost. Rajčić je izjavio da HV tijekom operacije Oluja nije otvarao vatru na ciljeve KV-110 i KV-210. kolovoza 1995. S obzirom na te okolnosti Raspravno vijeće ne smatra da bi razumno tumačenje dokaza bilo da je HV ispalio projektile bilo na Samostan Sv. Topnička izvješća HV-a uvrštena u spis ne spominju otvaranje vatre ni na jedan od tih ciljeva. Južna vojarna preko puta ceste od spomenutog polja bila je na popisima ciljeva HV-a P1271 i P1272 označena kao cilj KV-210. . kolovoza 1995.

travnja 2011. kolovoza 1995. Nadalje. udaljenoj otprilike 450 metara od najbližeg od topničkih ciljeva koje je identificirao Rajčić. oko 700 metara od najbližeg od topničkih ciljeva koje je identificirao Rajčić. 1906. kao rezultat pogrešaka ili nepreciznosti topničke vatre HV-a. . odnosno njih najmanje 50. niti da ga je koristila SVK. Mrkšić je izjavio da su nekoliko dana prije operacije Oluja Gotovinine snage bile iznad 964 Predmet br. Raspravno vijeće je razmotrilo mogućnost da je HV mogao namjerno gañati taj policijski automobil i/ili druge postrojbe ili vozila SVK. na ta područja pao je značajan broj topničkih projektila. Istočno od Knina je. spomenuta područja nalaze se na cijelom prostoru Knina. HV je ispalio najmanje četiri topnička projektila koji su pali u neposrednoj blizini bolnice u Kninu. kao ni dokazi koji bi na drugi na~in ukazivali na to da bi se otvaranjem vatre na ta podru~ja ostvarila o~ita vojna prednost. da su s obzirom na udaljenosti od 300 do 700 metara mjesta udara bila relativno dosta udaljena od identificiranih topničkih ciljeva. tijekom granatiranja Knina. kao i svjedočenja Rajčića i Lesliea u vezi s preciznošću topničkih oruña HV-a u onom dometu koji je korišten 4. Raspravno vijeće podsjeća da je u najmanje dva navrata TS-4 izvijestila da je otvorila vatru na šire područje Knina ili na Knin. kolovoza 1995. 4. S tim u vezi Raspravno vijeće je posebno uzelo u obzir gore spomenuto svjedočenje vještaka Koningsa. Ne postoje dokazi koji bi ukazivali na stalnu prisutnost SVK ili policije na gore spomenutim područjima.428/39314 TER Prijevod na tom području smatrao topničkim ciljem. Treće. kolovoza 1995. I konačno. pri čemu nije specificiran nikakav topnički cilj. Zaključno. 4. i/ili 5. istočnog i sjevernog ruba. prvo. Raspravno vijeće razmotrilo je nekoliko faktora kad je utvrñivalo jesu li topnički udari na ta područja mogli biti rezultat pogrešaka ili nepreciznosti topničke vatre HV-a. koji su se kretali tim podru~jima. odnosno u njihovoj blizini. prema opažanjima Dawesa i Dreyera. topničkim projektilom pogoñen jedan policijski automobil. Raspravno vijeće smatra.932 Raspravno vijeće stoga zaključuje da je HV namjerno ispaljivao topničke projektile gañajući dotična područja u Kninu. odnosno policije. 1907. Drugo. Raspravno vijeće konstatira da je previše projektila palo na područja prilično udaljena od identificiranih topničkih ciljeva i koja se nalaze po cijelom Kninu da bi ti topnički projektili na spomenuta područja pali slučajno. kao i najmanje jedan projektil koji je pao blizu kninskog groblja. IT-06-90-T 15. sve do njegovog južnog. i 5.

Iako postoje dokazi koji ukazuju na to da su tenkovi i kamioni SVK prošli 932 Raspravno vijeće napominje da bi. kolovoz 1995. IT-06-90-T 15. u operativnom dnevniku 4. kolovoza 1995. pa tako niti na njih usmjeriti vatru. Hrvatska vojska nije mogla vidjeti postrojbe ili vozila SVK ili policije. kolovoza 1995. imala topničke promatrače koji su imali pogled na Knin. i to uglavnom poslijepodne 4.. koji se nazivaju i taktičkim ciljevima (za razliku od operativnih ciljeva). kolovoza 1995. Osim u vezi s policijskim automobilom pogoñenim topničkim projektilom. ono dokaza što postoji o kretanjima SVK ili policije ne odnosi se na područja zgrade PMEZ-a. čak i da je HV 4. a ne na izvješćima topničkih promatrača. Ako ih nije bilo. nije o njima mogla izvijestiti. Na primjer. bolnice. Dalje. gardijske brigade stoji za 4. ako su ti udari. prema Rajčićevom svjedo~enju. kolovoza 1995. Rajčić je izjavio da su zapovjednici topničkih skupina tijekom operacije Oluja s topničkih promatračnica i katkada s crte bojišnice koju je držala postrojba usmjeravali i vr{ili korekciju topničke vatre. udaljeni i do 700 metara od topničkih ciljeva. ili ih barem nije bilo 4. U topničkim izvješćima i zapovijedima HV-a ne spominje se korištenje topničkih promatrača u Kninu. Meñutim. Takve postrojbe ili vozila predstavljali bi takozvane oportunističke ciljeve (to jest ciljeve koji nisu unaprijed identificirani). uvjerenje HV-a da se Martić uvečer 4. kolovoza 1995. a da je ZP Split imao 22 topničke promatračnice od Velebita do Dinare. . Dakle dokazi ne pokazuju da li je Hrvatska vojska u bilo kojem trenutku 4. travnja 2011. to zahtijevalo da se dodatno razmotri može li se tako neprecezino oruñe koristiti u kontekstu topničkog napada na konkretne ciljeve u nekom gradu. bili rezultat nepreciznosti upotrijebljenog topničkog oruña. kolovoza 1995. u 7:00 sati da je postrojba za elektronsko djelovanje javila da njihove snage tuku vojarnu u Kninu i da dobro rade. Raspravnom vijeću su predočeni dokazi u vezi s tek nekoliko situacija u kojima su kamioni. područje na istočnom rubu Knina933 ili na poljanu preko puta baze UN-a. no ne kaže se izričito da je bilo koje od tih izvješća stiglo od topničkih promatrača. kretali duž 965 Predmet br. i ujutro 5. Rajčić je isto tako rekao da prije operacije Oluja HV sa svojih položaja nije imao izravan pogled na grad Knin. tenkovi ili postrojbe SVK ili policije viñeni kako se kreću kroz Knin. i 5. Iz Mrkšićevog svjedočenja. meñutim. što su vidjeli Dawes i Dreyer. koje je ujutro 4. nalazio na lokaciji označenoj slovom R u P2337 temeljilo se na obavještajnim podacima i elektronskom izviñanju. 933 Raspravno vijeće s tim u vezi primijećuje da se čini da su se kamioni jedinica SVK-a i Specijalne policije RSK. 1908. a što je označeno u P985 i D864. opazio Dawes. nije jasno da li je po njegovom mi{ljenju HV mogao vidjeti kretanja SVK u Kninu. imao topničke promatrače koji su imali pogled na Knin.427/39314 TER Prijevod Knina i dalekozorima pratile aktivnosti SVK.

Osim toga iz ograničene prisutnosti SVK i policije u Kninu slijedi da je u svakom slučaju 4. uvečer 4. kolovoza 1995. kolovoza 1995. odnosno na mjesto za koje su vjerovali da se na njemu nalazi Martić. Meñutim. i 5.. u Kninu bilo malo oportunističkih ciljeva. Raspravno vijeće uzima u obzir činjenicu da se broj civilnih objekata ili područja u Kninu na koje je HV namjerno otvarao vatru mo`e učiniti ograničenim s obzirom na sveukupni broj od najmanje 900 projektila ispaljenih na grad 4. Iz tih razloga Raspravno vijeće ne smatra da je razumno tumačenje dokaza da je HV mogao u dobroj vjeri zaklju~iti da bi gañanjem tih područja ostvario jasnu vojnu prednost. POL stanicu i tvornicu TVIK. kao i svjedočenja vještaka Koningsa u vezi s efektima eksplozije i ceste uz vojarnu Senjak. o čemu je bilo riječi gore u tekstu. HV je ispalio nepoznat broj projektila kalibra 130 milimetara na lokaciju označenu slovom R u P2337. 966 Predmet br. Raspravno vijeće smatra da čak i mali broj topničkih projektila može imati ozbiljan efekt na civile koji se nalaze u blizini. te da je HV imao u vidu pravila razlikovanja i proporcionalnosti cilja prilikom donošenja odluke da li da gaña tu stambenu zgradu. kolovoza 1995. kolovoza 1995. Raspravno vijeće je takvu upotrebu topništva razmotrilo u svjetlu dokaza o preciznosti topničkog oruña. 1909. iako Vijeće nije moglo točno utvrditi koliko je projektila palo na neke od tih civilnih objekata ili područja. Osim toga. kolovoza 1995. 1910. Raspravno vijeće je utvrdilo gore u tekstu da je otvaranje vatre na Martićev stan moglo Martića omesti u kretanju. . Rajčić je bio svjestan ~injenice da je šansa da se Martića topničkom vatrom pogodi ili ozlijedi u njegovoj zgradi bila vrlo mala. i to u dva navrata izmeñu 7:30 i 8:00 sati 4. koja se proteže proteže duž istočnog dijela Knina. komuniciranju i zapovijedanju i da se tako ostvarivala o~ita vojna prednost. Raspravno vijeće ima u vidu da je Martićev stan bio u civilnoj stambenoj zgradi i da su se i stan i područje označeno sa R u P2337 nalazili na inače prete`no civilnim stambenim podru~jima. značajan dio čine civilni objekti ili područja. nema pouzdanih dokaza o njihovoj prisutnosti ujutro 4. travnja 2011. Raspravno vijeće podsjeća da je HV izvijestio da je ispalio sveukupno dvanaest projektila kalibra 130 milimetara na stan Milana Martića. Rajčić je izjavio da je HV želio uznemiriti Martića i izložiti ga pritisku. i 5.426/39314 TER Prijevod pokraj baze UN-a ujutro 5. IT-06-90-T 15. Vijeće podsjeća da je samo za neke od tih 900 projektila uspjelo sa sigurnošću utvrditi to~na mjesta udara. Dalje. na udaljenosti od oko 250 metara. kolovoza 1995. Od mjesta udara koje je Vijeće uspjelo utvrditi.

za koje je HV pretpostavljao da se na njima nalazi Martić. 934 . 935 Raspravno vijeće je ispaljivanje vatre na dvije lokacije.. Osim toga takvo tumačenje u skladu je s nedovoljnim uzimanjem u obzir rizika od stradanja i ranjavanja. Vijeće smatra da je taj rizik bio pretjeran s obzirom na očekivanu vojnu prednost koja se mogla ostvariti otvaranjem vatre na te dvije lokacije. kolovoza 1995. Forand. kao zapovijedi da se cijeli gradovi tretiraju kao ciljevi. odnosno izmeñu 7:30 i 8:00 sati i uvečer 4. uzelo u obzir kao značajan primjer neproporcionalnog napada tijekom granatiranja Knina. kada je u najmanje tri navrata 4. travnja 2011. kao i od oštećenja civilnih objekata prilikom neproporcionalnog otvaranja vatre na dvije lokacije za koje je HV pretpostavljao da se na njima nalazi Martić. Bellerose.425/39314 TER Prijevod rasprskavanja topničkih projektila. kao i oštećenja na civilnim objektima. tretira kao ciljeve. otvorio topničku vatru na neki vojni cilj. za koje je HV vjerovao da se na njima nalazi Martić. moglo se razumno očekivati da će na ulicama u Kninu u blizini Martićevog stana i na području označenom sa R u P2337 biti civila. Liborius i Stig Marker Hansen) da je granatiranju bio izložen cijeli Knin i da je ono bilo neselektivno.935 1911. kolovoza 1995. te na Dopunskom protokolu I. što znači da se prilikom ispaljivanja topničkih projektila tijekom operacije Oluja cijele gradove. Ovakvo tumačenje topničkih zapovijedi HV-a. 967 Predmet br. Hendriks. uključujući i Knin. Raspravno vijeće smatra da namjerno otvaranje vatre na dijelove Knina u kojima nije bilo vojnih ciljeva nije u skladu s Rajčićevim objašnjenjem topničkih zapovijedi HV-a nego je u skladu sa samim tekstom dotičnih zapovijedi da se gradovi stave pod topničku vatru. čl. i 5. Gilbert. potkrijepljeno je i izvješćima TS-4 o otvaranju vatre na Knin ili šire područje Knina u dva navrata 4. Raspravno vijeće se neće izjasniti o proporcionalnosti HV-ove upotrebe topništva protiv drugih ciljeva u Kninu 4. kolovoza 1995. 51. odnosno oštećenja civilnih objekata.934 Ovaj neproporcionalni napad pokazuje da je HV tek u maloj mjeri ili uopće nije uzeo u obzir rizik od stradanja i ranjavanja. Raspravno vijeće tako|er upućuje na svoju konstataciju dolje u tekstu u vezi s projektilima koji su padali na civilne objekte. kolovoza 1995. IT-06-90-T 15. i 5.. Ispaljivanjem dvanaest projektila kalibra 130 milimetara na Martićev stan i nepoznatog broja projektila istog kalibra na područje označeno sa R u P2337 s daljine od otprilike 25 kilometara stvoren je značajan rizik od velikog broja civilnih žrtava i ozljeda. Analiza koju je Raspravno vijeće provelo u vezi s proporcionalnošću napada temelji se na relevantnom svjedočenju vještaka Konings i Corn. gardijske brigade o otvaranju vatre na ciljeve označene oznakom S na karti Ivančica. kao i izvješćima 7. I konačno. U vrijeme otvaranja vatre. Istom tumačenju dodatno u prilog ide i opći dojam koji je steklo nekoliko svjedoka prisutnih u Kninu tijekom napada (na primjer Dreyer.

4. . Utvrñujući namjeru s kojom je izvršen taj protupravni napad. Vijeće nadalje u obzir uzima i to da je protupravni napad na civile i civilne objekte počinjen u kontekstu šireg diskriminatornog napada na Srbe iz Krajine.2. na temelju Gotovininih i Rajčićevih zapovijedi. 1913. rasnoj ili vjerskoj osnovi. Raspravno vijeće konstatira da je protupravni napad na civile i civilne objekte u Kninu 4. 1912.2.4 u vezi s topničkim napadom na Benkovac 4.2. Raspravno vijeće sada će se osvrnuti na svoje konstatacije iz poglavlja 4.. i 5. i 5. IT-06-90-T 15.8.2(d) i 6. Vijeće je uz to uzelo u obzir i svoje konstatacije iz poglavlja 5. Raspravno vijeće konstatira da se protupravnim napadom na civile i civilne objekte u Kninu de facto diskriminiralo srpsko stanovništvo Krajine. Raspravno vijeće zaključuje da je protupravni napad na civile i civilne objekte bio dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo. S obzirom na dokaze o nacionalnom sastavu Knina iz poglavlja 4. Raspravno vijeće zaključuje da je HV sam grad Knin tretirao kao cilj prilikom otvaranja topničke vatre. kao i područja na kojima takvih vojnih ciljeva nije bilo. 5.2. i 5. Grad Benkovac 1914. kolovoza 1995. Raspravno vijeće zaključuje da je protupravni napad na civile i civilne objekte u Kninu počinjen s namjerom da se izvrši diskriminacija na političkoj. Zaključno. Slijedom toga Raspravno vijeće konstatira da je 4. Raspravno vijeće konstatira izvan razumne sumnje da je uslijed toga HV-a granatiranje Knima 4. Raspravno vijeće je uzelo u obzir formulacije u topničkim zapovijedima HV-a i namjerno granatiranje područja na kojima nije bilo vojnih ciljeva.4. S obzirom na okolnosti kao {to su nacionalnost žrtava i vrijeme i mjesto izvršenja djela. kolovoza 1995. nego je namjerno gañao i civilna podru~ja. kolovoza 1995. travnja 2011. što se opisuje u poglavlju 5.7. S obzirom na formulacije topničkih zapovijedi i budući da se HV nije ograničio na granatiranje područja s vojnim ciljevima. Gračacu i Kninu. HV ispaljivao topničke projektile namjerno gañajući prethodno identificirane vojne ciljeve.9 (Grad Knin). predstavljalo neselektivni napad na grad i stoga protupravni napad na civile i civilne objekte u Kninu.424/39314 TER Prijevod odnosno područja u Benkovcu. predstavljao progon kao zločin protiv čovječnosti. kolovoza 1995. Vijeće upućuje na 968 Predmet br.2. i 5.

a otprilike u 16:30 sati projektili su pali 969 Predmet br. kolovoza 1995. kolovoza 1995. iznesenu gore u tekstu u sklopu pravnih zaključaka u vezi s granatiranjem Knina.. iako se na temelju dokaza ne mo`e utvrditi je li HV ta dva dokumenta koristio za granatiranje Benkovca tijekom operacije Oluja i ako jest. IT-06-90-T 15. Raspravnom vijeću nisu predočena nijedno topničko izvješće postrojbi HV-a koje su ispaljivale topničke projektile na Benkovac. iznesenu u sklopu pravnih zaključaka o granatiranju Knina. . 1917. Dalje. kolovoza 1995. Raspravno vijeće se uvjerilo da je ta vojarna SVK predstavljala vojni cilj. i 5. travnja 2011. kolovoza 1995. kolovoza 1995. što je bio topnički cilj koji je HV identificirao prije operacije Oluja.. izmeñu 5:00 i 7:00 sati projektili padali na vojarnu Slobodan Macura ili oko nje. Nekoliko objekata u Benkovcu nalaze se na popisu Jagoda i na karti Poskok-93. u usporedbi s topničkim ciljevima koje je identificirao HV. To izvješće ukazuje na to da je HV Benkovac granatirao bez topničkih promatrača. Raspravno vijeće uspjelo je sa sigurnošću utvrditi točna mjesta udara tek za jedan dio tih projektila. na koji način i s kojom svrhom. 1918. Raspravno vijeće podsjeća da su 4. ispalila projektile koji su padali na policijsku postaju ili oko nje. ako se izvješće uzme izdvojeno od drugih dokaza i bez daljnje analize.423/39314 TER Prijevod diskusiju o svojim konstatacijama u vezi s topničkim zapovijedima HV-a. dok je ispaljivao topničke projektile 4. Raspravno vijeće će izvješće dalje ocijeniti u svjetlu svojih konstatacija u vezi s mjestima udara projektila u Benkovcu. bez motrenja. Raspravno vijeće sada će se osvrnuti na svoje konstatacije u vezi s mjestima topničkih udara u Benkovcu. 1915. u kojem stoji da je 4. OG Zadar granatirala. izmeñu 5:00 i 7:00 sati. grad Benkovac tretirao kao cilj. domobranske pukovnije. na Benkovac i njegovu neposrednu okolicu palo najmanje 150 projektila. Raspravno vijeće primjećuje da je tijekom granatiranja Benkovca HV upotrebljavao topove kalibra 130 milimetara na daljini od oko 19 kilometara. šire područje Benkovca. Vijeću nisu predočeni dokumentarni dokazi koji bi sadržavali popise topničkih ciljeva pripremljene za operaciju Oluja. te VBRove. Hrvatska vojska je 4. Raspravnom vijeću je predočeno izvješće 134. P1200. 1916. na temelju formulacija u izvješću moglo bi se zaključiti da je HV. U istom izvješću zabilje`ena je sljedeća poruka u 5:30 sati toga dana: “Da li što pada po Benkovcu?”. Raspravno vijeće podsjeća da je 4. Vijeće upućuje na svoju diskusiju o preciznosti topničkih oruña i korištenju VBRa. u vezi s Benkovcem.

uključujući Mrkšića.422/39314 TER Prijevod na 50 metara od policijske postaje na zgradu srednje škole i na biljetarnicu stadiona. Novakovića. ukazuje na to da je policija RSK tijekom operacije Oluja sudjelovala u oružanom sukobu i bila angažirana na bojišnici zajedno sa SVK. i D248. Osim toga policijsko naoružanje dobiveno od SVK bilo je spremljeno u policijskoj postaji u Benkovcu. pri čemu su projektili pali na vatrogasni dom i benzinsku crpku. HV je ispalio i projektile koji su pali na vatrogasni dom i benzinsku crpku udaljenu 150 metara od vatrogasnog doma. kolovoza 1995. Raspravno vijeće smatra da je razumno tumačenje dokaza da je HV ispalio topničke projektile gañajući policijsku postaju u Benkovcu. Hrvatska vojska je policijsku postaju identificirala kao topnički cilj prije operacije Oluja. Izmeñu 5:00 i 7:00 sati 4. pri čemu su oba objekta bila udaljena najmanje 500 metara od najbližeg od topničkih ciljeva koje je identificirao Rajčić. Raspravno vijeće se uvjerilo da se otvaranjem vatre na policijsku postaju u Benkovcu ostvarivala o~ita vojna prednost. . svjedoka 56 i Vukašinovića. Topnički projektili pali su 4. str. Rajčićeva oznaka policijske postaje u Benkovcu pokriva i njezinu lokaciju u skladu s popisom Jagoda i njezinu stvarnu lokaciju (vidi oznaku 2 u P2327. 3). IT-06-90-T 15. kolovoza 1995. 970 Predmet br. Vatrogasni dom Rajčić nije identificirao kao topnički cilj. no objekt je naveden na popisu Jagoda. Ti dokazi dopuštaju razumno tumačenje da je mogu}e da je HV u dobroj vjeri zaklju~io da će otvaranjem vatre na vatrogasni dom ostvariti jasnu vojnu prednost. pri čemu su ti projektili pali na gore spomenute lokacije uslijed pogreške ili nepreciznosti topničke vatre. Iako u vatrogasnom domu nije bilo stacioniranih vojnika SVK. odnosno manje od 100 metara od lokacije policijske postaje prema popisu Jagoda. Raspravno vijeće uz to uzima u obzir da svjedočenje svjedoka. Raspravno vijeće smatra da dokazi dopuštaju razumno tumačenje da je HV ispalio topničke projektile namjerno gañajući vatrogasni dom. ili 5. D1460 i D1466. i na kuću označenu sa X u P290. travnja 2011. U nedostatku dokaza s više pojedinosti o tome što je HV gañao u Benkovcu. Raspravno vijeće podsjeća da koordinate iz popisa Jagoda policijsku postaju smje{taju oko 150 metara južno od njene stvarne lokacije u Benkovcu. Raspravno vijeće smatra da dokazi dopuštaju razumno tumačenje da je HV ispalio topničke projektile na lokaciju za koju je smatrao da je lokacija policijske postaje na temelju koordinata iz popisa Jagoda. u tom objektu su se nalazili uredi TO-a i Sekretarijata za narodnu obranu. kao što su popisi topničkih ciljeva ili izvješća. pri čemu su ti projektili pali na gore spomenute lokacije. 1919.

što bi predstavljalo takozvane oportunističke ciljeve (to jest ciljeve koji nisu unaprijed identificirani). Raspravno vijeće zaključuje da je HV namjerno ispaljivao topničke projektile gañajući ta područja u Benkovcu i u neposrednoj blizini grada. ili 5. objekte koji se nalaze otprilike 700 metara južno od najbližeg topničkog cilja u Benkovcu. bilo u neko drugo vrijeme 4. kao ni hladnjača. najmanje 500 metara od najbližeg topničkog cilja. hladnjača i tvornica Bagat bili su na popisu Jagoda. odnosno u njihovoj blizini. Osim toga nema niti naznaka da su se tim područjima kretale jedinice ili vozila SVK ili policije bilo izmeñu 5:00 i 7:00 sati 4.. Ne postoje dokazi koji bi ukazivali na stalnu prisutnost SVK ili policije u gore spomenutim dijelovima Benkovca. P1200. otprilike 400 metara od stvarne lokacije policijske postaje i oko 250 metara od lokacije policijske postaje kako je navedeno na popisu Jagoda. kolovoza 1995. nisu služile za vojnu proizvodnju niti su se upotrebljavale u bilo kakve vojne svrhe. izvješće 134.421/39314 TER Prijevod 1920. Od gore spomenutih objekata i područja. HV je ispalio projektile koji su pali na tvornice Bagat i Kepol i na hladnjaču. ukazuje na to da rano ujutro 4. Izmeñu 5:00 i 7:00 sati 4.. IT-06-90-T 15. kolovoza 1995. U istom razdoblju HV je ispalio projektile koji su pali na najmanje tri područja sjeverno od Benkovca. kolovoza 1995. kolovoza 1995. a nema ni dokaza koji bi na drugi na~in ukazivali na to da bi se otvaranjem vatre na ta podru~ja mogla ostvarila o~ita vojna prednost. Hrvatska vojska je 4. a koji se nazivaju i taktičkim ciljevima (za razliku od operativnih ciljeva). kolovoza 1995. tvornice Bagat i Kepol. Osim toga. ispalila projektile na područje Barice. udaljenu oko 250-300 metara od stvarne lokacije policijske postaje i jednako toliko od lokacije policijske postaje prema popisu Jagoda. . Meñutim. njihove lokacije sjeverno i južno od Benkovca i u središtu grada. odnosno na borovu šumu kod Ristića (označeno sa B u D1501). uslijed pogrešaka ili nepreciznosti topničke vatre. Hrvatska vojska je 4. ili 5. ispalila projektile na drugu kuću označenu sa X na P290. kolovoza 1995. i na zaseoke Ristići i Benkovačko Selo. domobranske pukovnije. Iz tih razloga Raspravno 971 Predmet br. HV nije imao topničkih promatrača s izravnim pogledom na Benkovac. kao i dokaze da je na te prostore palo više projektila. 1921. Umjesto toga. S obzirom na te čimbenike. Raspravno vijeće je uzelo u obzir udaljenost spomenutih objekata i područja od topničkih ciljeva koje je identificirao Rajčić. travnja 2011. Raspravno vijeće je uz to uzelo u obzir broj objekata i područja. Raspravno vijeće ne smatra da je razumno tumačenje dokaza da su projektili na dotične prostore pali slučajno.

Namjerno otvaranje vatre na podru~ja u Benkovcu na kojima nije bilo vojnih ciljeva u skladu je s konstatacijom Vijeća u vezi s tumačenjem topničkih zapovijedi HV-a. Shodno tomu Raspravno vijeće konstatira da je 4. Raspravno vijeće konstatira izvan razumne sumnje da je uslijed toga HV-ovo granatiranje Benkovca 4.. a u vezi s Gotovininim i Rajčićevim zapovijedima topništvu. travnja 2011. Od mjesta udara koje je Raspravno vijeće uspjelo utvrditi. Meñutim. predstavljalo neselektivni napad na grad i. i 5. Raspravno vijeće uzima u obzir činjenicu da se broj civilnih objekata ili područja u Benkovcu na koje je HV namjerno otvarao vatru mo`e učiniti ograničenim s obzirom na sveukupni broj od najmanje 150 projektila ispaljenih na grad. Raspravno vijeće nadalje upućuje na dokaze koje je razmotrilo u vezi s topničkim projektilima što su pogañali civilne objekte ili područja u Gračacu. i 5. Raspravno vijeće zaključuje da je HV sam grad Benkovac tretirao kao cilj topničke vatre. kao i područja na kojima u Benkovcu takvih vojnih ciljeva nije bilo. značajan dio čine civilni objekti ili područja. nego je namjerno gañao i civilna podru~ja. domobranske pukovnije o otvaranju vatre na šire područje Benkovca. Raspravno vijeće podsjeća da je samo za neke od tih 150 projektila uspjelo sa sigurnošću utvrditi to~na mjesta njihovih udara. 972 Predmet br. odnosno da su to bile zapovijedi da se prilikom ispaljivanja topničkih projektila u operaciji Oluja cijeli gradovi. . IT-06-90-T 15. iako Raspravno vijeće nije moglo točno utvrditi koliko je projektila palo na neke od tih civilnih objekata ili područja. uključujući i Benkovac. 1922. kolovoza 1995. S obzirom na formulacije u topničkim zapovijedima i budući da se HV nije ograničio na granatiranje područja s vojnim ciljevima. Raspravno vijeće smatra da čak i mali broj topničkih projektila može imati ozbiljan efekt na civile koji se nalaze u blizini. Tim konstatacijama dodatno ide u prilog izvješće 134. Firštovih i Fuzulovih zapovijedi HV ispaljivao topničke projektile namjerno gañajući prethodno identificirane vojne ciljeve. Rajčićevih. tretiraju kao ciljevi. Raspravno vijeće konstatira da Firštove i Fuzulove topničke zapovijedi u vezi s Benkovcem valja tumačiti na isti način. na temelju Gotovininih. Raspravno vijeće podsjeća na svoje pravne zaključke gore u tekstu o granatiranju Knina. 1923. prema tome protupravni napad na civile i civilne objekte u Benkovcu.420/39314 TER Prijevod vijeće ne smatra da je razumno tumačenje da je HV mogao u dobroj vjeri zaklju~iti da }e gañanjem dotičnih područja ostvario jasnu vojnu prednost. Kninu i Obrovcu. Osim toga. kolovoza 1995.

Gotovina u operativne svrhe Specijalnoj policiji pridodao tri topa kalibra 130 milimetara iz TS-5/TRS-5. Utvrñujući namjeru s kojom je izvršen taj protupravni napad. Raspravno vijeće upućuje na diskusiju o svojim konstatacijama u vezi s topničkim zapovijedima HV-a. u vezi s Gračacem. stacioniranih na području Rovanjske. na koji način i s kojom svrhom. Raspravno vijeće podsjeća da u topničkom izvješću P2346 stoji da je na Gračac u tri navrata 4. S obzirom na dokaze o nacionalnom sastavu Benkovca iz poglavlja 4.419/39314 TER Prijevod 1924. iako se na temelju dokaza ne mo`e utvrditi je li HV ta dva dokumenta koristio za granatiranje Gračaca tijekom operacije Oluja i ako jest. kolovoza 1995. Raspravno vijeće konstatira da se protupravnim napadom na civile i civilne objekte u Benkovcu de facto diskriminiralo srpsko stanovništvo Krajine.5 u vezi s topničkim napadom na Gračac 4. 5.4. Raspravno vijeće je uzelo u obzir formulacije u topničkim zapovijedima HV-a i namjerno granatiranje područja na kojima nije bilo vojnih ciljeva.4.3 da je 3. . Raspravno vijeće zaključuje da je protupravni napad na civile i civilne objekte u Benkovcu počinjen s namjerom da se izvrši diskriminacija na političkoj.2(d) i 6.8.2 (Grad Benkovac).2. iznesenu u sklopu pravnih zaključaka o granatiranju Knina. 1925.7 Raspravno vijeće nadalje u obzir uzima i to da je protupravni napad na civile i civilne objekte počinjen u kontekstu šireg diskriminatornog napada na Srbe iz Krajine. IT-06-90-T 15. Raspravno vijeće sada će se osvrnuti na svoje konstatacije u vezi s izvješćima HV-a o topničkoj vatri na Gračac. travnja 2011. Raspravnom vijeću nisu predočeni dokumentarni dokazi koji bi sadržavali popise topničkih ciljeva pripremljene za operaciju Oluja. ispaljeno 17 projektila 973 Predmet br.2. kolovoza 1995. S obzirom na okolnosti kao {to su nacionalnost žrtava i vrijeme i mjesto izvršenja djela. Grad Gračac 1926. što se opisuje u poglavlju 5.2. Nekoliko objekata u Gračacu nalazi se na popisu Jagoda i na karti Poskok-93.2. kolovoza 1995. Raspravno vijeće podsjeća i na svoje konstatacije u poglavlju 3. 1927. rasnoj ili vjerskoj osnovi. Raspravno vijeće sada će se osvrnuti na svoje konstatacije u poglavlju 4. Raspravno vijeće je uz to uzelo u obzir i svoje konstatacije iz poglavlja 5. Raspravno vijeće zaključuje da je protupravni napad na civile i civilne objekte bio dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo.2.

u usporedbi s topničkim ciljevima koje su identificirale hrvatske snage. travnja 2011. Raspravno vijeće se uvjerilo da je otvaranjem vatre na policijsku postaju u Gračacu ostvarena o~ita vojna prednost. S obzirom na te dokaze. IT-06-90-T 15. topnički projektili pali na policijsku postaju u Gračacu. na Gračac i njegovu neposrednu okolicu palo najmanje 150 projektila. Raspravno vijeće uspjelo je sa sigurnošću utvrditi točna mjesta udara tek za jedan dio tih projektila. ako se uzmu bez daljnje analize i izdvojeno od drugih dokaza. svjedoka 56 i Vukašinovića. Meñutim. dok se u djelovodniku Specijalne policije P2385 izvještava o otvaranju topničke vatre na Gračac u dva navrata 4. na temelju samo tih izvješća Raspravno vijeće ne može utvrditi jesu li doista hrvatske snage sam Gračac tretirale kao cilj ili se na temelju njihovih izvješća. kolovoza 1995. kolovoza 1995. Raspravno vijeće se uvjerilo da je zapovjedno 974 Predmet br. kolovoza 1995. Raspravno vijeće podsjeća na to da topnička izvješća uvrštena u spis sadrže tek djelomičan prikaz gañanih ciljeva u Gračacu. stječe takav pogrešan dojam.418/39314 TER Prijevod kalibra 130 milimetara. Raspravno vijeće podsjeća da su 4. Na temelju dokaza ne mo`e se utvrditi jesu li se u napadu na Gračac koristili VBR-ovi. moglo bi se zaključiti da su hrvatske snage ispaljujući topničke projektile u najmanje pet navrata 4. 1929. Raspravno vijeće uz to podsjeća da je 4. Raspravno vijeće isto tako podsjeća da su topnički projektili pogodili zapovjedno mjesto Gračačke brigade u Gračacu. koju su hrvatske snage odredile kao topnički cilj u operaciji Oluja. zbog nedostatka detalja. Raspravno vijeće ta će izvješća dodatno ocijeniti u odnosu na svoje konstatacije o mjestima udara projektila u Gračacu. sam grad Gračac tretirale kao cilj.. . 1928. uključujući Mrkšića. zbog pogrešaka ili drugih netočnosti. Na temelju formulacija upotrijebljenih u tim izvješćima. kolovoza 1995. Raspravno vijeće će se sada osvrnuti na svoje konstatacije u vezi s mjestima topničkih udara u Gračacu. Raspravno vijeće tako|er smatra da svjedočenja svjedoka. Novakovića. pri čemu se ni u jednom dokumentu konkretno ne navodi koji su se ciljevi gañali. ukazuju na to da je policija RSK tijekom operacije Oluja sudjelovala u oružanom sukobu i bila angažirana na bojišnici zajedno sa SVK. Raspravno vijeće primjećuje da su tijekom granatiranja Gračaca hrvatske snage upotrebljavale topove kalibra 130 milimetara na daljini od oko 23 kilometra. Raspravno vijeće upućuje na svoju diskusiju o preciznosti topničkih oruña iznesenu gore u tekstu u sklopu pravnih zaključaka u vezi s granatiranjem Knina. Shodno tomu.

IT-06-90-T 15. pri čemu su projektili pali na kuću označenu sa X u D1900. odnosno: veterinarsku kiruršku ambulantu (označenu sa C u P192). C i D u P192). Konings i Corn su smatrali da se. 975 Predmet br. Meñutim. u istočnom Gračacu.417/39314 TER Prijevod mjesto Gračačke brigade predstavljalo vojni cilj. S obzirom na takve okolnosti Raspravno vijeće smatra da dokazi dopuštaju razumno tumačenje da su hrvatske snage namjerno ispalile topničke projektile na to skladište. Glavne ceste koje se presijecaju na raskrižju "B" iste su ceste koje se presijecaju na raskrižju “D”. uz iznimku policijske postaje. S obzirom na to Raspravno vijeće smatra da dokazi dopuštaju razumno tumačenje da su hrvatske snage ispalile topničke projektile namjerno gañajući raskrižje “B”. Raspravno vijeće primjećuje da Rajčić to raskrižje nije identificirao kao topnički cilj. travnja 2011. pri čemu su projektili pali na ranije spomenute lokacije u radijusu od 100 metara od tog raskrižja (odnosno na oznake B u P88. iako se ispaljivanjem topničkih projektila na neko raskrižje to raskrižje neće uništiti u tolikoj mjeri bi postalo neupotrebljivo. poznatog kao raskrižje “B”. Raspravno vijeće uz to podsjeća da su topnički projektili pogodili tri lokacije u radijusu od 100 metara od jednog drugog raskrižja. Turkalj je izjavio da je jedno raskrižje u Gračacu bilo topnički cilj. Raspravno vijeće podsjeća da je izmeñu deset i dvadeset topničkih projektila pogodilo raskrižje označeno sa “D” na kartama P537 i D439. Dokazi takoñer dopuštaju razumno tumačenje da su hrvatske snage mogle u dobroj vjeri zaklju~iti da će otvaranjem vatre na to skladište ostvariti jasnu vojnu prednost. . raskrižje koje je identificirao Turkalj ne mora biti jedno od tri raskrižja koje je kao ciljeve identificirao Rajčić. koje su hrvatske snage definirale kao topnički cilj u operaciji Oluja. i neprijateljskim vojnim snagama. 1930. naveli različite topničke ciljeve u Gračacu. kao i na druga dva raskrižja koje je kao ciljeve identificirao Rajčić. no nije naveo njegovu točnu lokaciju. ne navode}i konkretno njegovu lokaciju. skladište (D u P192) i mjesto na udaljenosti od 100 metara od Soviljevog stana (lokacija udara označena sa B u P88). barem privremeno. Raspravno vijeće podsjeća da su jedan ili više projektila pogodili kuću označenu sa X u D1900. Vijeće primjećuje da se na temelju dokaza ne mo`e to~no utvrditi lokacija tog zapovjednog mjesta. ono se time može oštetiti. Raspravno vijeće napominje da su Turkalj i Rajčić. Dakle. Turkalj je izjavio da je skladište u Gračacu bilo topnički cilj. Rajčić je izjavio da su taktičkoj razini meñu ciljevima tijekom operacije Oluja bila i skladišta vojne opreme. 1931. koja se nalazi u blizini tvornice koju je SVK koristio kao vojno skladište za čuvanje oružja i streljiva.

To podru~je nalazi se oko 800 metara od najbližeg topničkog cilja u Gračacu i 450 metara od najbližeg objekta s popisa Jagoda. Stranke u postupku nisu ni u svojim završnim podnescima ni u usmenoj argumentaciji ukazale ni na kakve dokaze na temelju kojih bi se mogla utvrditi točna lokacija tog zapovjednog mjesta. Raspravno vijeće smatra da dokazi dopuštaju razumno tumačenje da su hrvatske snage mogle u dobroj vjeri zaklju~iti da će otvaranjem vatre na ta raskrižja ostvariti o~itu vojnu prednost. niti su iznijele argumente u vezi s granatiranjem Gračaca koji bi se zasnivali na njegovoj lokaciji. Raspravno vijeće ne smatra da je razumno tumačenje dokaza da su ti projektili tamo pali slučajno i uslijed pogrešaka ili nepreciznosti topničke vatre i zaključuje da su hrvatske snage namjerno ispaljivale topničke projektile gañajući ta područja u Gračacu. Iz dokaza se ne može točno utvrditi lokacija zapovjednog mjesta u gradu Gračacu. od 5:05 sati nekoliko topničkih projektila palo u blizinu Gaćešine kuće (označene sa A u P192). IT-06-90-T 15. Nema dokaza koji bi ukazivali na stalnu prisutnost SVK ili policije ni na jednom od dva gore spomenuta područja. travnja 2011. . kolovoza 1995. 1932. Raspravno vijeće je razmotrilo udaljenosti izmeñu ta dva područja i potencijalnih topničkih ciljeva u Gračacu i upućuje na svoju diskusiju iznesenu gore u tekstu o preciznosti topova kalibra 130 milimetara u sklopu pravnih zaključaka u vezi s granatiranjem Knina. U takvim okolnostima. u gradu je bilo zapovjedno mjesto Gračačke brigade SVK. Raspravno vijeće podsjeća da je 4. kolovoza 1995.416/39314 TER Prijevod onemogu}iti da taj prostor koriste. 1933. S obzirom na udaljenost od otprilike 450 metara izmeñu te dvije kuće. Ometanjem ili onemogu}avanjem SVK u korištenju tih raskrižja i kretanju kroz Gračac mogla se ostvariti jasna vojna prednost. Raspravno vijeće podsjeća da je 4. odnosno u njihovoj blizini. a nema ni dokaza koji bi ukazivali na to da bi se otvaranjem vatre na ta podru~ja ostvarila o~ita vojna prednost. To područje udaljeno je otprilike 300 metara od najbližeg topničkog cilja koji su hrvatske snage identificirale u Gračacu i isto toliko od najbližeg objekta s popisa Jagoda. Nema pokazatelja koji ukazuju na to da je zapovjedno mjesto bilo u blizini Ga}ešine ili Steenbergenove kuće. eventualna prisutnost SVK u Gračacu bila minimalna. S obzirom na udaljenost od topničkih ciljeva i dokaze da je na oba područja palo više projektila. Raspravno vijeće uz to podsjeća da su oko 5:00 sati istoga dana topnički projektili pali u blizinu Steenbergenove kuće u Gračacu (označene sa G u P538). Raspravno vijeće ne smatra da je razumno tumačenje dokaza da je HV mogao ispaliti topničke projektile namjerno 976 Predmet br. Meñutim.

415/39314 TER Prijevod gañajući zapovjedno mjesto. na samom početku operacije u 5:00 sati imala topničke promatrače koji su imali pogled na Gračac. kolovoza 1995. Tim konstatacijama dodatno idu u prilog topnička izvješća i djelovodnici 977 Predmet br. a koji se nazivaju i taktičkim ciljevima (za razliku od operativnih ciljeva). Raspravno vijeće konstatira da Firštovu zapovijed upućenu TS-5/TRS-5 u vezi s Gračacem valja tumačiti na isti način. a da su projektili pali na spomenute dvije kuće uslijed pogrešaka ili nepreciznosti topničke vatre. značajan dio ~ine civilni objekti ili područja. Takvi pokreti jedinica SVK ili policije nisu se oko 5:00 sati ni mogli očekivati budući da je u Gračacu 4. a u vezi s Gotovininim i Rajčićevim zapovijedima topništvu. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije o granatiranju Knina. Namjerno otvaranje vatre na područja u Gračacu na kojima nije bilo vojnih ciljeva u skladu je s konstatacijom Vijeća o tumačenju topničkih zapovijedi HV-a. Osim toga. uključujući i Gračac. Raspravno vijeće podsjeća da je sa sigurnošću uspjelo utvrditi samo manji broj to~nih mjesta udara. iako Turkaljevo svjedočenje ukazuje na to da su zapovjednici pravaca i postrojbi Specijalne policije djelovali kao izviñači na istaknutim položajima. koji bi predstavljali takozvane oportunističke ciljeve (to jest ciljeve koji nisu unaprijed identificirani). Kninu i Obrovcu. . za samo neke neke od tih 150 projektila. IT-06-90-T 15. 1935. Iz tih razloga. kolovoza 1995. iako Raspravno vijeće nije točno moglo utvrditi koliko je projektila palo na te civilne objekte ili područja. kolovoza 1995. Raspravno vijeće smatra da čak i mali broj topničkih projektila može imati ozbiljan efekt na civile koji se nalaze u blizini. Nema ni pokazatelja koji ukazuju na to da su se 4. Raspravno vijeće ne smatra da je razumno tumačenje dokaza da su hrvatske snage u dobroj vjeri mogle zaklju~iti da bi se gañanjem tih područja mogla ostvariti jasna vojna prednost. travnja 2011. eventualna prisutnost SVK bila minimalna.. I konačno. u 5:00 sati tim područjima kretale jedinice ili vozila SVK. odnosno da je riječ o zapovijedima da se cijeli gradovi. Meñutim. nema dokaza da je Specijalna policija 4. Raspravno vijeće uzima u obzir činjenicu da se broj civilnih objekata ili područja u Gračacu na koje je HV namjerno otvarao vatru mo`e učiniti ograničenim s obzirom na najmanje 150 projektila ispaljenih na grad. prilikom ispaljivanja topničkih projektila tijekom operacije Oluja tretiraju kao ciljevi. Od mjesta udara koje Raspravno vijeće jest uspjelo utvrditi. Raspravno vijeće nadalje upućuje na dokaze koje je razmotrilo u vezi s topničkim projektilima koji su poga|ali civilne objekte ili područja u Benkovcu. 1934.

IT-06-90-T 15. . u vezi s topničkim napadom na Obrovac 4. kolovoza 1995. rasnoj ili vjerskoj osnovi.2 Raspravno vijeće zaključuje da je protupravni napad na civile i civilne objekte u Kninu počinjen s namjerom da se izvrši diskriminacija na političkoj.2. travnja 2011. Rajčićevih i Firštovih zapovijedi hrvatske snage ispaljivale topničke projektile namjerno gañajući prethodno identificirane vojne ciljeve u Gračacu kao i područja na kojima takvih vojnih ciljeva nije bilo.2..4. Raspravno vijeće je uzelo u obzir i svoje konstatacije iz poglavlja 5. Raspravno vijeće konstatira da se protupravnim napadom na civile i civilne objekte u Gračacu de facto diskriminiralo srpsko stanovništvo Krajine. prema tome. kolovoza 1995. Raspravno vijeće konstatira izvan razumne sumnje da je uslijed toga granatiranje Gračaca 4. S obzirom na formulacije u topničkim zapovijedima HV-a i budući da se hrvatske snage nisu ograničile na granatiranje područja s vojnim ciljevima. Utvrñujući postojanje namjere s kojom je izvršen taj protupravni napad. iako se na 978 Predmet br.2.4.8. 5.414/39314 TER Prijevod Specijalne policije u vezi s ispaljivanjem topničkih projektila na Gračac. protupravni napad na civile i civilne objekte u Gračacu. što se opisuje u poglavlju 5.2(d) i 6. Raspravno vijeće je uzelo u obzir formulacije u topničkim zapovijedima HV-a i namjerno granatiranje područja na kojima nije bilo vojnih ciljeva. na temelju Gotovininih. Raspravno vijeće zaključuje da je protupravni napad na civile i civilne objekte bio dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo. Nekoliko objekata u Obrovcu popisano je na popisu Jagoda i na karti Poskok-93. Grad Obrovac 1938. predstavljalo neselektivni napad na grad i. Vijeću nisu predočeni nikakvi dokumentarni dokazi koji bi sadržavali popise topničkih ciljeva pripremljene za operaciju Oluja.7 Raspravno vijeće nadalje u obzir uzima i to da je protupravni napad na civile i civilne objekte počinjen u kontekstu šireg diskriminatornog napada na Srbe iz Krajine. Shodno tomu Raspravno vijeće konstatira da su 4. kolovoza 1995.6. Raspravno vijeće zaključuje da su hrvatske snage Gračac tretirale kao cilj topničke vatre. iznesenu u sklopu pravnih zaključaka o granatiranju Knina. S obzirom na okolnosti kao {to su nacionalnost žrtava i vrijeme i mjesta izvršenja djela. a u vezi s Obrovcem.7 (Grad Gračac). Vijeće upućuje na svoju diskusiju o topničkim zapovijedima HV-a. i 5.2. Raspravno vijeće sada će razmotriti svoje konstatacije iz poglavlja 4. nego su namjerno gañale i civilna podru~ja. 1937. 1936. S obzirom na dokaze o nacionalnom sastavu Gračaca iz poglavlja 4.

. Raspravno vijeće razmotrilo je udaljenosti izmeñu spomenutih objekata i topničkih ciljeva koje je identificirao HV i upućuje na svoju diskusiju o preciznosti topničkih 979 Predmet br.4. uključujući Mrkšića. 1940. udaljen nekih 200-300 metara od najbližeg topničkog cilja u Obrovcu. no nije jasna njegova točna lokacija. Raspravno vijeće uz to uzima u obzir da svjedočenja svjedoka. Raspravno vijeće je konstatiralo u poglavljima 4. Hrvatska vojska je uz to ispalila i jedan ili više projektila što su pogodili kino-dvoranu u središtu Obrovca. S obzirom na te dokaze Raspravno vijeće se uvjerilo da se otvaranjem vatre na policijsku postaju u Obrovcu ostvarivala jasna vojna prednost. Raspravno vijeće ne može utvrditi što je HV gañao prilikom ispaljivanja jednog ili vi{e projektila koji su pogodili autobusnu postaju. svjedoka 56 i Vukašinovića. niti se policijska postaja pojavljuje na popisu Jagoda. Rajčić u svojem svjedočenju policijsku postaju u Obrovcu nije identificirao kao topnički cilj. Benkovcu i Kninu označio kao topničke ciljeve. S obzirom na to da iz dokaza nije moguće ustanoviti lokaciju autobusne postaje. Raspravno vijeće smatra da je razumno tumačenje dokaza da je HV ispalio topničke projektile gañajući policijsku postaju u Obrovcu.5 da je HV prije operacije Oluja policijske postaje u Gračacu.4. Hrvatska vojska je kao topnički cilj identificirala most u središtu Obrovca. Raspravnom vijeću nisu predočena nikakva topnička izvješća postrojbi koje su ispalile topničke projektile na Obrovac. Dokazi ukazuju na to da je taj restoran u središtu grada. 1939. Raspravno vijeće podsjeća da je HV ispalio jedan ili više topničkih projektila koji su pogodili autobusnu postaju u Obrovcu. S obzirom na to Raspravno vijeće ne može utvrditi što je HV gañao kada je ispalio projektil ili projektile koji su pogodili restoran.413/39314 TER Prijevod temelju dokaza ne mo`e utvrditi da li je HV ta dva dokumenta koristio za granatiranje Obrovca tijekom operacije Oluja i ako jest. U nedostatku popisa ciljeva ili topničkih izvješća u vezi s granatiranjem Obrovca.4. koja se nalazi otprilike 450 metara od najbližeg topničkog cilja. udaljenu otprilike 150 metara od policijske postaje.3 . IT-06-90-T 15. i da su ti projektili pali na kino-dvoranu. Uz to HV je ispalio i jedan ili više topničkih projektila koji su pogodili tvornicu Trio. na koji način i s kojom svrhom. odnosno na karti Poskok-93. Hrvatska vojska je osim toga ispalila jedan ili više projektila koji su pogodili restoran u središtu Obrovca. Hrvatska vojska je takoñer ispalila jedan ili više topničkih projektila koji su pogodili Dom zdravlja. Novakovića. ukazuju na to da je policija RSK tijekom operacije Oluja sudjelovala u oružanom sukobu i bila angažirana na bojišnici zajedno sa SVK. travnja 2011.

Namjerno otvaranje vatre na područja u Obrovcu na kojima nije bilo vojnih ciljeva u skladu je s konstatacijom Vijeća o tumačenju topničkih zapovijedi HV-a. Raspravno vijeće ne smatra da je razumno tumačenje dokaza da su projektili na ta podru~ja u Obrovcu pali slučajno. a koji se nazivaju i taktičkim ciljevima (za razliku od operativnih ciljeva). odnosno da je riječ o zapovijedima da se cijeli gradovi. Nema dokaza koji bi ukazivali na stalnu prisutnost SVK ili policije na gore spomenutim područjima u Obrovcu. 1942. a nema ni dokaza koji bi na drugi način ukazivali na to da se otvaranjem vatre na te prostore mogla ostvariti jasna vojna prednost. Raspravno vijeće podsjeća da je sa sigurnošću uspjelo utvrditi tek manji broj točnih mjesta udara u Obrovcu. kolovoza 980 Predmet br. kolovoza 1995. uključujući i Obrovac. Meñutim. Raspravno vijeće nadalje upućuje na dokaze koje je razmotrilo u vezi s topničkim projektilima što su pali na civilne objekte ili područja u Benkovcu. 1943. Raspravno vijeće uzima u obzir činjenicu da bi se broj civilnih objekata ili područja u Obrovcu na koje je HV namjerno otvarao vatru mo`e učiniti ograničenim. . Raspravno vijeće konstatira da je 4. IT-06-90-T 15. prilikom ispaljivanja topničkih projektila tijekom operacije Oluja tretiraju kao ciljevi. odnosno u njihovoj blizini. travnja 2011. Iz tih razloga Raspravno vijeće ne smatra da je razumno tumačenje dokaza da je HV mogao u dobroj vjeri zaključiti da će gañanjem tih područja ostvariti jasnu vojnu prednost. Slijedom toga. Osim toga iako Raspravno vijeće nije moglo točno utvrditi koliko je projektila palo na te civilne objekte ili područja u Obrovcu. Od mjesta udara koje je Raspravno vijeće uspjelo utvrditi. Raspravno vijeće smatra da čak i malen broj topničkih projektila može imati ozbiljan efekt na civile koji se nalaze u blizini. uslijed pogrešaka ili nepreciznosti topničke vatre i zaključuje da je HV namjerno ispaljivao topničke projektile gañajući ta područja u Obrovcu. Gračacu i Kninu.412/39314 TER Prijevod oruña HV-a. što bi predstavljalo takozvane oportunističke ciljeve (to jest ciljeve koji nisu unaprijed identificirani). 1941. Raspravno vijeće podsjeća na svoje pravne zaključke gore u tekstu o granatiranju Knina. značajan dio čine civilni objekti ili područja. a u vezi s Gotovininim i Rajčićevim zapovijedima topništvu. Raspravno vijeće konstatira da Firštove i Fuzulove topničke zapovijedi u vezi s Obrovcem valja tumačiti na isti način. kretale jedinice ili vozila SVK. S obzirom na udaljenost od topničkih ciljeva i na lokacije ta dva područja u Obrovcu. iznesenu gore u tekstu u sklopu pravnih zaključaka u vezi s granatiranjem Knina. Osim toga ne postoje pokazatelji koji ukazuju na to da su se tim područjima 4.

Raspravno vijeće zaključuje da je protupravni napad na civile i civilne objekte u Obrovcu izveden s namjerom da se izvrši diskriminacija na političkoj. predstavljalo neselektivni napad na grad i prema tome.7. Raspravno vijeće je uz to uzelo u obzir i svoje konstatacije iz poglavlja 5.2. 1944.2. IT-06-90-T 15. S obzirom na okolnosti kao {to su nacionalnost žrtava i vrijeme i mjesto izvršenja djela.7 gore u tekstu da su u Donjem Lapcu 7. prije 15:30 sati. Uzevši u obzir dokaze o nacionalnom sastavu Obrovca iz poglavlja 4.8. Raspravno vijeće konstatira da se protupravnim napadom na civile i civilne objekte u Obrovcu de facto diskriminiralo srpsko stanovništvo Krajine. Raspravno vijeće nadalje u obzir uzima i to da je protupravni napad na civile i civilne objekte počinjen u kontekstu šireg diskriminatornog napada na Srbe iz Krajine. i 118. Raspravno vijeće zaključuje da je protupravni napad na civile i civilne objekte bio dio rasprostranjenog i sustavnog napada na civilno stanovništvo. Raspravno vijeće osim toga smatra da je vojni kamion predstavljao vojni cilj. .2. Na temelju te konstatacije Raspravno vijeće smatra da je razumno tumačenje dokaza da je HV taj kamion gañao namjerno. Firštovih i Fuzulovih zapovijedi HV ispaljivao topničke projektile namjerno gañajući prethodno identificirane vojne ciljeve u Obrovcu i gañao područja na kojima takvih vojnih ciljeva nije bilo. Raspravno vijeće podsjeća na svoje konstatacije iz poglavlja 4. rasnoj ili vjerskoj osnovi. Grad Donji Lapac 1946. i 5.13 (Grad Obrovac). Raspravno vijeće je uzelo u obzir formulacije iz topničkih zapovijedi HV-a i namjerno granatiranje područja na kojima nije bilo vojnih ciljeva. što se opisuje u poglavlju 5.4. S obzirom na formulaciju topničkim zapovijedima i budući da se HV nije ograničio na granatiranje područja s vojnim ciljevima. domobranska pukovnija ispalile topničke projektile koji su pogodili policijsku postaju u središtu Donjeg Lapca.4. nego je namjerno gañao i civilne prostore. Rajčićevih. Vijeće podsjeća na svoju konstataciju u poglavlju 4.. kolovoza 1995. 9. Utvrñujući namjeru s kojom je izvršen taj protupravni napad.2. 5. travnja 2011.2. domobranska pukovnija ispalile topničke projektile. i 118. Raspravno vijeće konstatira izvan razumne sumnje da je uslijed toga granatiranje Obrovca koje je HV izveo 4. protupravni napad na civile i civilne objekte u Obrovcu.7 gore u tekstu da su istoga dana 9. od kojih je najmanje jedan pogodio vojni kamion. 1945. Raspravno vijeće zaključuje da je HV sam Obrovac tretirao kao cilj topničke vatre. kolovoza 1995. na temelju Gotovininih.2(d) i 6.4.. kao i jednu do 981 Predmet br.411/39314 TER Prijevod 1995.

i da su ti projektili pali i na policijsku postaju i na jednu do tri kuće u središtu grada. odnosno pogoñenih kuća. P1125 i D970.410/39314 TER Prijevod tri kuće u središtu grada. Odgovornost optuženih 6. odnosno neselektivni napad na grad. 14–15. kolovoza 1995.937 936 937 Optužnica.4. Raspravno vijeće smatra da dokazi dopuštaju razumno tumačenje da je HV namjerno gañao policijsku postaju u Donjem Lapcu i na nju ispalio topničke projektile. Benkovcu i Kninu kao topničke ciljeve. pripadnici UZP-a koristili su druge osobe ili su s njima surañivali kako bi omogućili ili ostvarili kaznena djela koja su bila dio zajedničkog cilja. uključujući Mrkšića. Meñutim. par. Predmet br. svjedoka 56 i Vukašinovića. Raspravno vijeće je u poglavljima 4. za sva djela za koja su optuženi. 982 15. Novakovića. IT-06-90-T . par. Optužnica svakog od optuženika tereti kao sudionika udruženog zločinačkog pothvata. 36–38. ukazuju na to da je policija RSK tijekom operacije Oluja sudjelovala u oružanom sukobu i bila angažirana na bojišnici zajedno sa SVK.1. travnja 2011.5 konstatiralo da je HV prije operacije Oluja odredio policijske postaje u Gračacu. pripadnici UZP-a odgovorni su za kaznena djela koja su počinjena u cilju realizacije UZP-a ili koja su bila dio zajedničkog cilja. a koja su te osobe fizički počinile ili omogućile.4. Optužnica.1 Udruženi zločinački pothvat 1948.3 . 44–45. Iz tih razloga Raspravno vijeće ne može zaključiti izvan razumne sumnje da je topnički napad 7. Raspravno vijeće nadalje smatra da svjedočenja svjedoka. 1947. po osnovi članka 7(1) Statuta.4. Raspravno vijeće napominje s tim u vezi da Donji Lapac nije bio meñu gradovima spomenutima u Gotovininim i Rajčićevim zapovijedima topništvu. S obzirom na to.936 Prema navodima Optužnice. Raspravom vijeću nisu predočeni dokazi o identificiranim topničkim ciljevima u Donjem Lapcu. namjerno izvršeno protiv civila ili civilnih objekata. i policijske postaje. 16. Iz predočenih dokaza ne mo`e se utvrditi kolika je točno bila udaljenost izmeñu pogoñene kuće. na Donji Lapac predstavljao djelo nasilja. 17–20. 48–53.1 Mjerodavno pravo 6. kao i na mjesta udara projektila u Donjem Lapcu. Prema navodima Optužnice. 12. S obzirom na te dokaze Raspravno vijeće ne može zaključiti da je napad usmjeren na policijsku postaju u Donjem Lapcu predstavljao napad na civile ili civilne objekte. 6. 38. od kojih je jedna bila iza policijske postaje.

943 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. 939 938 983 Predmet br. te da je svaki od optuženih bio svjestan takve moguće posljedice. par.943 Analizom meñunarodnog običajnog prava koju je tom prilikom provelo Žalbeno vijeće. 190. ili se ne može dokazati da je. ili pružiti presudnu pomoć saizvršiocima ili pomagati njihove aktivnosti). izvršio ubistvo su sljedeći: (i) optuženi mora dobrovoljno učestvovati u jednom aspektu zajedničkog plana (na primjer. konstatirano je da je primjenjiv u situaciji kada se tereti za kaznena djela za koja se navodi da su ih Optužnica. da su bila u okviru cilja UZP-a i da su počinjena tijekom tog pothvata. IT-06-90-T 15. sprovodeći u život taj zajednički plan (čak i ako svaki od saizvršilaca izvršava različitu ulogu u okviru plana). U prvom obliku UZP-a. par. 942 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. par. pored toga ili alternativno. 42. svi saoptuženi. a koje nije u okviru cilja UZP-a. par. . utvrñena su i definirana tri oblika odgovornosti po osnovu UZP-a. par. par. doktrina UZP-a prvi je put potanko obrañena u drugostupanjskoj presudi u predmetu Tadić. na primjer. smatrati kazneno odgovornom.942 Žalbeno vijeće je u predmetu Tadić općenito utvrdilo da se osoba koja je u sklopu ostvarivanja zajedničkog zločinačkog cilja pridonijela kaznenim djelima koja je počinila skupina osoba može. mora ipak namjeravati taj rezultat.940 Nadalje. formulisanje plana meñu saizvršiocima da se ubije. 172–185. 941 Optužnica.938 Svi optuženi sudjelovali su u UZP-u i/ili su mu doprinosili ostvarivanjem ili pokušajem ostvarenja njegovog cilja ili svrhe. 12. posjeduju istu zločinačku namjeru. djelujući u skladu sa zajedničkim planom. 944 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. i (ii) optuženi. koji se opisuje kao podvrsta prvog oblika.939 Prema navodima Optužnice. oni svi […] imaju namjeru da ubiju.944 1951. izvršiti nefatalni nasilni čin nad žrtvom. u Optužnici se. Objektivni i subjektivni preduslovi za pripisivanje krivične odgovornosti učesniku koji nije. navodi da je svako kazneno djelo za koje se tereti. čak i ako osobno ne izvrši ubistvo. 40. 39. bilo prirodna i predvidljiva posljedica provoñenja ili pokušaja provoñenja UZP-a.409/39314 TER Prijevod 1949. svaki od optuženih djelovao je s namjerom počinjenja svakog od navedenih kaznenih djela. U Optužnici se nadalje precizira da kaznena djela za koja se tereti u točkama 1 do 5 uključuju namjeru. U kontekstu sudske prakse Meñunarodnog suda. 40–41. kada. a ipak je ustrajao u tom pothvatu. voljno prihvaćajući rizik da će ta djela biti počinjena.941 1950. 196. Optužnica. travnja 2011. pod izvjesnim uvjetima. 17–20. par. Za drugi oblik UZP-a. 940 Optužnica.

par. jedan objektivan. 26. 946 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. 105. 138. 18. par. 430. obilježja prvog i trećeg oblika udruženog zločinačkog pothvata su sljedeća: (i) Množina osoba. Drugostupanjska presuda u predmetu Krnojelac. 204. Odluka po podnesku tužitelja kojim se žali na odluku Raspravnog vijeća o uvjetu predvidljivosti UZP-a III. par.947 Objektivni element neovisan je o stanju svijesti optuženika. par.949 Nije potrebno da su osobe koje sudjeluju u zločinačkom pothvatu organizirane u neku vojnu. 948 Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. Udruženi zločinački pothvat postoji onda kada više osoba sudjeluje u ostvarenju zajedni~kog zločinačkog cilja.408/39314 TER Prijevod počinili pripadnici vojnih ili upravnih jedinica. par. Prvostupanjska presuda u predmetu Haradinaj i drugi. par. političku ili administrativnu strukturu. 984 Predmet br. Ukratko. 137. Treći oblik UZP-a karakterizira zajednička zločinačka zamisao da se djeluje na takav način da jedan počinitelj ili više supočinitelja počine djelo koje je. Drugostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. par. Taj element valja razlikovati od subjektivnog stanja svijesti. Prvostupanjska presuda u predmetu Haradinaj i drugi. par. Za pojam sistema. 137. 307. par. primjerice imenom ili kategorijom odnosno skupinom kojoj pripadaju. Tužitelj protiv Radovana Karadžića. 945 . par..945 1952. Riječ je o uvjetu da je kazneno djelo koje je počinjeno bilo prirodna i predvidljiva posljedica izvršenja UZP-a. 951 Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin. 202–203. par. v. Tražena mens rea za prvi Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. travnja 2011. Raspravno vijeće. Odluka o formi dalje izmijenjene Optužnice i po zahtjevu Tužilaštva za izmjenu optužnice.951 (ii) Zajednički cilj koji predstavlja ili uključuje počinjenje kaznenog djela predviñenog Statutom. prirodna i predvidljiva posljedica provoñenja te zamisli. lipnja 2009. par. 33. IT-06-90-T 15. Prvi oblik UZP-a postoji onda kada zajednički cilj predstavlja ili uključuje počinjenje kaznenog djela predviñenog Statutom. 28–30. poput onih kakve djeluju u koncentracijskim logorima i sličnim "sistemima". i Drugostupanjska presuda u predmetu Vasiljević. par.946 Za taj oblik UZP-a postavljaju se dva dopunska uvjeta. 947 Tužitelj protiv Radoslava Brñanina i Momira Talića. 949 Prvostupanjska presuda u predmetu Kvočka i drugi. 227.. Žalbeno vijeće.950 One se moraju konkretno identificirati. odnosno uvjeta da je optužena osoba bila svjesna da je kazneno djelo koje je počinjeno bilo moguća posljedica izvršenja UZP-a i da je u njemu sudjelovala sa sviješću o tomu.948 1953. lipnja 2001. par. 25. 950 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. 156–157. 89. a drugi subjektivan. iako je izvan okvira zajedničke zamisli. Prvostupanjska presuda u predmetu Haradinaj i drugi.

956 Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin. nego su se jedan ili više pripadnika UZP-a njima poslužili za počinjenje kaznenih djela koja doprinose realizaciji cilja UZP-a. par. 138. UZP može postojati i onda kada nitko od glavnih počinitelja nije svjestan postojanja UZP-a ili njegova cilja. Dakle.955 Osim toga. par. par. lipnja 2001. Alternativno..952 Da li postoji treći oblik UZP-a ovisi o tome je li prirodno i predvidljivo da će izvršenje UZP-a u prvom obliku dovesti do počinjenja jednog ili više drugih kaznenih djela predviñenih Statutom. par. Raspravno vijeće. 227–228. 200. 955 Drugostupanjska presuda u predmetu Kvočka i drugi. mora da se dokaže da se dotični zločin može pripisati jednom učesniku udruženog zločinačkog pothvata i da je taj učesnik – kada se poslužio glavnim izvršiocem – postupao u skladu sa zajedničkim planom". 953 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. 168. par. 235. postupci optuženika mogu ostvariti to obilježje ako uključuju 952 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. 418. 83. travnja 2011. par. 413. 613. 26. Prvostupanjska presuda u predmetu Krstić.953 Sukladno stavu Žalbenog vijeća. par. Osim namjere tražene za prvi oblik. Tužitelj protiv Radoslava Brñanina i Momira Talića. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. 985 Predmet br. Drugostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. Odluka o formi dodatno izmijenjene optužnice i zahtjevu tužilaštva za izmjenu optužnice. Drugostupanjska presuda u predmetu Krajišnik.954 To znači da drugo obilježje UZP-a ne podrazumijeva pripremno planiranje ni eksplicitni dogovor meñu sudionicima UZP-a ili izmeñu sudionikā UZP-a i trećih osoba. par. 31. Drugostupanjska presuda u predmetu Martić. 227. par. Prvostupanjska presuda u predmetu Haradinaj i drugi. 954 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. par. par. 138. 227–228. par. 707. UZP može postojati i onda kada nitko od glavnih počinitelja kaznenih djela nije pripadnik UZP-a ili su to samo neki. . i bez počinjenja namjeravanog kaznenoga djela u svojstvu glavnog počinitelja. Prvostupanjska presuda u predmetu Haradinaj i drugi. Drugostupanjska presuda u predmetu Martić. IT-06-90-T 15. 33. 225–226. To obilježje ostvareno je kad je optužena osoba počinila kazneno djelo koje je dio zajedničkog cilja (i predviñeno je Statutom). 115–119.956 (iii) Sudjelovanje optužene osobe u provoñenju cilja. za treći oblik mora se dokazati da je optužena osoba pristala na rizik da bude počinjeno neko drugo kazneno djelo predviñeno Statutom koje nije dio zajedničkog zločinačkog cilja. nije potrebno da zajednički cilj bude unaprijed dogovoren ili formuliran.407/39314 TER Prijevod oblik UZP-a jest ta da su sudionici UZP-a. par. Primjerice. "kako bi se učesniku nekog UZP-a mogla pripisati odgovornost za zločine koje su počinile osobe koje nisu učesnici tog pothvata. uključujući i optuženu osobu. imali zajedničku namjeru da se izvrše kaznena djela predviñena Statutom koja su dio cilja. ali ipak jest prirodna i predvidljiva posljedica UZP-a. Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin. par.

97–98. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. 215. prvostupanjska presuda u predmetu Haradinaj i drugi. 675.959 Drukčije rečeno. 15.962 Članak 7(1) ujedno je odraz načela da se kaznena odgovornost za kaznena djela iz članaka 2–5 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. 188. par. 884. U svakoj točki Optužnice. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin.406/39314 TER Prijevod pribavljanje ili pružanje pomoći u izvršenju kaznenoga djela koje je dio zajedničkog cilja. Drugostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. ali mora biti barem značajan doprinos kaznenim djelima za koja je optuženiku utvrñena odgovornost. Drugostupanjska presuda u predmetu Kalimanzira. 139. Drugostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. 139. 478. uz njihov zajednički cilj. 957 . 44–45. Drugostupanjska presuda u predmetu Seromba. 986 Predmet br. par. par. 959 Prvostupanjska presuda u predmetu Krajišnik. par. 961 Optužnica. 695. Odluka o formi druge izmijenjene optužnice. Tužitelj protiv Milorada Krnojelca. par.. Raspravno vijeće. Što se tiče prva dva obilježja odgovornosti po osnovi UZP-a. zbog toga što se može dogoditi da različite i meñusobno neovisne skupine imaju istovjetan cilj. 430. par. planiranje. pripremi i/ili izvršenju kaznenih djela za koja su optuženi. biti nužan odnosno bitan. par. da sām zajednički cilj nije uvijek dostatan za definiranje skupine. zajednički cilj je ono što od mno`ine osoba ~ini skupinu odnosno pothvat. po osnovi modaliteta odgovornosti – počinjenja. 218–219.958 1954. 218.1. 11. poticanja. osim po osnovi sudjelovanja u UZP-u. 410. nareñivanja i/ili pomaganja i podržavanja u planiranju. Stoga je interakcija ili suradnja meñu osobama – njihovo zajedničko djelovanje – ono što. svaki od optuženika se.957 Doprinos optuženika UZP-u ne mora. 960 Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin. 36–37. da bi osobe bile zajedno odgovorne za kaznena djela počinjena u sklopu UZP-a. 48–53. 161. par. 227. par. 958 Drugostupanjska presuda u predmetu Kvočka i drugi. mora se dokazati da su te osobe u zločinačkom pothvatu djelovale zajedno na provoñenju zajedničkog cilja ili da su bile u meñusobnom dogovoru. 695–696. poticanje. par. Očigledno je. travnja 2011. te pomaganje i podržavanje 1955. dodatno ili alternativno tereti individualnom kaznenom odgovornošću po članku 7(1) Statuta. par.961 1956. 215. nareñivanje. svibnja 2000. zbog toga što je upravo taj konkretni cilj ono što je zajedničko toj mno`ini. 662. IT-06-90-T 15. par. u pravnom smislu. Članak 7(1) odnosi se prije svega na neposredno sudjelovanje u počinjenju kaznenog djela ili na skrivljeni propust radnje na koju obavezuje zakon. par. 962 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. meñutim. prvostupanjska presuda u predmetu Haradinaj i drugi.960 6. par. od puke množine osoba stvara skupinu.2 Počinjenje. planiranja. 430.

968 Poticatelj mora imati namjeru da djelo bude počinjeno ili mora biti svjestan znatne vjerojatnosti da će posljedica njegovih postupaka biti počinjenje kaznenog djela. 186. par. par. 966 Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. par. 29. v. 480. par.964 Odgovornost može proisteći i iz nečinjenja – onda kada postoji dužnost djelovanja. 45–46. 43. 31. Odgovornost može proizaći iz planiranja kaznenoga djela koje potom počini glavni počinitelj. 987 Predmet br. par. 41. Drugostupanjska presuda u predmetu Simić i drugi. 26. Drugostupanjska presuda u predmetu Kvočka i drugi. 26. Drugostupanjska presuda u predmetu Milošević. 229. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. Drugostupanjska presuda u predmetu Kamuhanda. 660. Drugostupanjska presuda u predmetu Kayishema i Ruzindana. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. v. Drugostupanjska presuda u predmetu Blagojević i Jokić. Nareñivanje. poticale. 27. par. IT-06-90-T 15. v. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. Za pomaganje i podržavanje. par. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. 49. 127. par. Za pomaganje i podržavanje. Drugostupanjska presuda u predmetu Vasiljević. Drugostupanjska presuda u predmetu Mrkšić i Šljivančanin. uz svijest o znatnoj vjerojatnosti da će plan dovesti do počinjenja kaznenoga djela. Drugostupanjska presuda u predmetu Milošević. 479. 156. Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić. par. par. 964 Za planiranje. par. Odgovornost može proizaći iz poticanja glavnog počinitelja na počinjenje kaznenog djela. 268. par. Odgovornost može proizaći iz nareñivanja glavnom počinitelju da počini kazneno djelo ili da se angažira u ponašanju koje ima za posljedicu počinjenje Za planiranje.966 Planer mora imati namjeru da djelo bude počinjeno ili namjeru da plan bude izvršen. par. 86. par. par. 175. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. par. par. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Nchamihigo. 480. 85. 967 Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez.969 1959. 27. 274. par. 352.405/39314 TER Prijevod Statuta može utvrditi ne samo osobama koje su počinile kazneno djelo. 479. 480. Kako bi se optuženoj osobi mogla utvrditi odgovornost za kazneno djelo po osnovi nekog od navedenih modaliteta. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. Drugostupanjska presuda u predmetu Mrkšić i Šljivančanin. Planiranje. 85. 74.965 1957. Drugostupanjska presuda u predmetu Simić i drugi. 29.967 1958. par. nego se proteže i na osobe koje su planirale. 26. 963 .963 Daljnji uvjet je da je djelovanje optužene osobe dalo bitan doprinos izvršenju kaznenog djela. Drugostupanjska presuda u predmetu Orić. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Galić. par. 156. Za nareñivanje. 969 Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. 32. Poticanje. 200. uvjet je da je to kazneno djelo stvarno izvršeno. 81. Za poticanje. Drugostupanjska presuda u predmetu Čelebići. 61. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin. par. Za poticanje. par. v. 27. par. 268. Drugostupanjska presuda u predmetu Kamuhanda. par. 965 Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. 89. par. 75. 43. Za nareñivanje. 49. Drugostupanjska presuda u predmetu Kalimanzira. par. 75. 134. 268. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. par. 102. par. v. v. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Orić. naredile i/ili pomagale i podržavale u kaznenim djelima. 663. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. par. v. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. v. par. 48. travnja 2011. 479. par. par. 482. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Milošević. 968 Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez.

par. 484. 81. 484. 127. Drugostupanjska presuda u predmetu Vasiljević. 28. Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Blagojević i Jokić. 481. par. par. 361. odnosno hrabrenja ili davanja moralne potpore. par. 127. 82. Drugostupanjska presuda u predmetu Simić i drugi.977 To uključuje i posebnu namjeru glavnog počinitelja ako se za predmetno djelo traži Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. 352. par. 45–46. Drugostupanjska presuda u predmetu Blagojević i Jokić. Odgovornost može proizaći iz pomaganja u počinjenju kaznenog djela. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Orić. Drugostupanjska presuda u predmetu Čelebići. 49. Pomaganje i podržavanje. 134. par. par. 972 Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. 74. 164. Drugostupanjska presuda u predmetu Orić. par. 974 Drugostupanjska presuda u predmetu Mrkšić i Šljivančanin. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. 159. 229. par. 162. par. 127. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. 159. 176. 488. 28.973 Za pomaganje i podržavanje nečinjenjem potrebno je dokazati da je optužena osoba imala mogućnost ispuniti svoju dužnost da djeluje.975 Pomagač i podržavatelj mora biti svjestan toga da njegove radnje ili propusti pomažu glavnom počinitelju u počinjenju kaznenoga djela. Drugostupanjska presuda u predmetu Kalimanzira. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Simić i drugi. ali ne i njihove pravne karakterizacije. 45–46. Drugostupanjska presuda u predmetu Mrkšić i Šljivančanin. Drugostupanjska presuda u predmetu Galić. 970 . par. Drugostupanjska presuda u predmetu Galić. 976 Drugostupanjska presuda u predmetu Vasiljević. 482.970 Naredbodavac – u trenutku izdavanja naredbe – mora biti u položaju formalne ili neformalne vlasti nad osobom koja čini kazneno djelo. Drugostupanjska presuda u predmetu Haradinaj i drugi. 482. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Blagojević i Jokić. 49. par.404/39314 TER Prijevod kaznenog djela. 43. 49. 48. kao i kriminalnog stanja svijesti glavnog počinitelja. Drugostupanjska presuda u predmetu Semanza. 57–58. 43. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. Drugostupanjska presuda u predmetu Mrkšić i Šljivančanin. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. par. 482. 85. par. 42. 481. par. par. par. 57–58. 49. 102. par. par. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Boškoski i Tarčulovski. 975 Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. par.974 Pomaganje i podržavanje može prethoditi počinjenju glavnog kaznenog djela. par. 81. par. 988 Predmet br. 89. par. par. biti s djelom istodobno ili uslijediti poslije njega. par. 290. 29–30. par. par. 160. Drugostupanjska presuda u predmetu Kvočka i drugi. 146. par. 43. Drugostupanjska presuda u predmetu Kalimanzira. 86. 481. 482. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. IT-06-90-T 15. Drugostupanjska presuda u predmetu Haradinaj i drugi. 213. 971 Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez. par. par. 487–488. 176. Drugostupanjska presuda u predmetu Brñanin. Drugostupanjska presuda u predmetu Kalimanzira. par. par.971 Naredbodavac mora imati namjeru da djelo bude počinjeno ili mora biti svjestan znatne vjerojatnosti da će posljedica izvršenja naredbe biti počinjenje kaznenog djela.976 Pomagač i podržavatelj takoñer mora biti svjestan kriminalnih radnji glavnog počinitelja. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. Drugostupanjska presuda u predmetu Mrkšić i Šljivančanin.972 1960. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Simić i drugi. Drugostupanjska presuda u predmetu Mrkšić i Šljivančanin. 102. par. 48. par. par. 159. Drugostupanjska presuda u predmetu Simić i drugi. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. 200. 977 Drugostupanjska presuda u predmetu Aleksovski. 85. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. 154. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Orić. par. travnja 2011. 86. par. 146. 86. 86. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Milošević. 146. 973 Drugostupanjska presuda u predmetu Tadić.

par. 127. Drugostupanjska presuda u predmetu Boškoski i Tarčulovski. 827. 49. 981 Optužnica. par. par. 59. par.981 1962. nije potrebno da pomagač i podržavatelj zna niti koje se točno djelo namjeravalo počiniti niti koje je djelo stvarno i počinjeno. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. ako jedno od tih djela stvarno bude počinjeno. Drugostupanjska presuda u predmetu Aleksovski. par. par. Odnos nadreñeni – podreñeni. 839. 989 Predmet br. Drugostupanjska presuda u predmetu Simić i drugi. 50. da su znali ili da je bilo razloga da znaju. 484. par. 46. 86.978 Meñutim. a nisu poduzeli nužne i razumne mjere da ta djela spriječe ili da kazne počinitelje. 140. U svim točkama Optužnice svaki od optuženika tereti se odgovornošću nadreñenog po članku 7(3) Statuta. par. 980 Optužnica. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. 57–58. 482. moraju se utvrditi sljedeća obilježja: (a) postojanje odnosa nadreñeni – podreñeni. (b) nadreñena osoba je znala ili je bilo razloga da zna da se njoj podreñena osoba sprema počiniti kazneno djelo ili ga je već počinila. i (c) nadreñena osoba nije poduzela nužne i razumne mjere da spriječi kriminalne postupke svojih podreñenih odnosno da svoje podreñene za te postupke kazni. par. par. . par. da se podreñeni spremaju počiniti ili da su počinili kaznena djela za koja se tereti u Optužnici. na razne načine. 159. 48–53. čl. 484. Drugostupanjska presuda u predmetu Simić i drugi. IT-06-90-T 15. Da bi se nadreñena osoba mogla smatrala kazneno odgovornom na osnovi članka 7(3) za kazneno djelo u nadležnosti Meñunarodnog suda koje je počinila njoj podreñena osoba. 143. Drugostupanjska presuda u predmetu Kordić i Čerkez.403/39314 TER Prijevod takva namjera. par. 7 (3). 982 Statut. Drugostupanjska presuda u predmetu Gacumbitsi.979 6.980 Za sve optuženike navodi se da su imali efektivnu kontrolu nad osobama koje su im bile podreñene. Drugostupanjska presuda u predmetu Blagojević i Jokić.982 1963. par. 52. par. Nadreñena osoba može se smatrati odgovornom samo ako je imala stvarnu mogućnost spriječiti i kazniti za djela koja je počinila 978 Drugostupanjska presuda u predmetu Krnojelac. 86. par. 46–47.3 Odgovornost nadreñenog 1961. 72. Drugostupanjska presuda u predmetu Mrkšić i Šljivančanin. 86. 979 Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. Drugostupanjska presuda u predmetu Halilović. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. 230. par. travnja 2011. dovoljno je da zna da postoji vjerojatnost da će neko od više kaznenih djela vjerovatno biti počinjeno. Drugostupanjska presuda u predmetu Haradinaj i drugi. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Kalimanzira. Drugostupanjska presuda u predmetu Krstić. par.1. par.

Nepoduzimanje nužnih i razumnih mjera sprečavanja odnosno kažnjavanja. 989 Drugostupanjska presuda u predmetu Čelebići. 56. travnja 2011. par. 210. par. 85. 232. Drugostupanjska presuda u predmetu Hadžihasanović i Kubura. 59. par.988 Svjesni propust da se pokrene ili provede istraga unatoč tome što za to postoji mogućnost. Drugostupanjska presuda u predmetu Hadžihasanović i Kubura. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Kayishema i Ruzindana. 50. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Hadžihasanović i Kubura. 20–21. 76. 20. par. 294. 76. par. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Kayishema i Ruzindana. 605. 20. 986 Drugostupanjska presuda u predmetu Čelebići.990 Nije potrebno da nadreñenoj osobi bude poznat identitet podreñenih osoba koje čine kaznena djela.984 unutar formalne ili neformalne.983 Odnos subordinacije može biti neposredan ili posredan. par. 210. par. 85–86.985 de jure ili de facto. 191–192. 252. 20. Drugostupanjska presuda u predmetu Hadžihasanović i Kubura. 86–87. par. 241. Drugostupanjska presuda u predmetu Orić. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. Znanje nadreñene osobe. 59. Drugostupanjska presuda u predmetu Čelebići. par. 62. par. par. par. 406. par. 294. 485–486. Nužne mjere su one za koje je primjereno da ih nadreñeni poduzme kako bi ispunio svoju obvezu stvarnog nastojanja da spriječi ili kazni. 52. Drugostupanjska presuda u predmetu Čelebići. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. Drugostupanjska presuda u predmetu Kajelijeli. Drugostupanjska presuda u predmetu Halilović. 28.987 1964. 791. 55. 375. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. Nadreñena osoba može se smatrati odgovornom samo ako su joj bila dostupna opća ili konkretna saznanja dovoljno alarmantna da je upozore da su njoj podreñene osobe počinile ili da se spremaju počiniti kaznena djela i da opravdaju daljnju istragu od strane nadreñenoga. IT-06-90-T 15. 625. par. par. par. par. par. 983 .991 1965. 61. 303. Drugostupanjska presuda u predmetu Bagilishema. par. par. 987 Drugostupanjska presuda u predmetu Aleksovski. 91–92. par. 294. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Strugar. Drugostupanjska presuda u predmetu Halilović. 484. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. 484. 605. par. a razumne mjere su one koje Drugostupanjska presuda u predmetu Aleksovski. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. 280–282. par.989 Podreñena osoba može biti odgovorna po osnovi bilo kojeg od modaliteta odgovornosti iz članka 7(1) Statuta. 990 Drugostupanjska presuda u predmetu Blagojević i Jokić. Drugostupanjska presuda u predmetu Bagilishema. 484. 28. Drugostupanjska presuda u predmetu Kajelijeli. Drugostupanjska presuda u predmetu Bagilishema. 42. 985 Drugostupanjska presuda u predmetu Čelebići. 297–301. 50–51. 59. 304. Drugostupanjska presuda u predmetu Orić. 226. par. 988 Drugostupanjska presuda u predmetu Čelebići. 266. 990 Predmet br. par. 303. 59. 256.986 te civilne ili vojne hijerarhije. Drugostupanjska presuda u predmetu Orić. par. par. 21. 287. par. 197. 155. Drugostupanjska presuda u predmetu Krnojelac. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. 50. 195. 195–196. Drugostupanjska presuda u predmetu Halilović. par. 196–198. 991 Drugostupanjska presuda u predmetu Blagojević i Jokić. zadovoljava ovaj standard. par. par.402/39314 TER Prijevod podreñena osoba ("efektivna kontrola"). 85. Drugostupanjska presuda u predmetu Strugar. 61. 298. 238–239. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. par. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Kajelijeli. 605. Drugostupanjska presuda u predmetu Gacumbitsi. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Nahimana i drugi. 64. Drugostupanjska presuda u predmetu Bagilishema. 192–193. 143. par. par. Drugostupanjska presuda u predmetu Kayishema i Ruzindana. 27–31. 984 Drugostupanjska presuda u predmetu Čelebići.

995 992 Drugostupanjska presuda u predmetu Halilović. 154. podnese prijave nadležnim organima. 63. 259.401/39314 TER Prijevod objektivno spadaju u okvir stvarnih ovlasti nadreñene osobe. a nadreñena osoba može se smatrati odgovornom za kršenje bilo koje od njih. 991 Predmet br. par. par. dok dužnost kažnjavanja nastupa tek poslije počinjenja djela. 182. 83. 994 Drugostupanjska presuda u predmetu Blaškić. par. .992 Dužnost sprečavanja i dužnost kažnjavanja dvije su različite pravne obveze. par. par. par. 993 Drugostupanjska presuda u predmetu Hadžihasanović i Kubura. travnja 2011.993 Dužnost nadreñene osobe da spriječi nastupa od trenutka kada zna ili ima razloga da zna da se sprema počinjenje kaznenog djela. Drugostupanjska presuda u predmetu Hadžihasanović i Kubura. te da. Drugostupanjska presuda u predmetu Hadžihasanović i Kubura.994 Dužnost kažnjavanja uključuje minimalnu obvezu nadreñenog da istraži eventualno počinjena kaznena djela ili da inicira istragu. 230–234. 177. 260. Drugostupanjska presuda u predmetu Orić. par. 995 Drugostupanjska presuda u predmetu Halilović. par. ako nema ovlasti za kažnjavanje. Drugostupanjska presuda u predmetu Boškoski i Tarčulovski. IT-06-90-T 15.

i kasnije.999 Udruženi zločinački pothvat smišljan je. a u potpunosti je proveden u kolovozu 1995.997 Alternativno. razni časnici i pripadnici Hrvatske vojske. Gojko Šušak.1001 Pripadnici udruženog zločinačkog pothvata koristili su druge osobe ili su s njima surañivali.1002 Meñu osobama koje su bile korištene ili su surañivale bili su: razni časnici. 999 Optužnica. par. osim optuženika. par. par. za omogućivanje ili izvršenje actus reusa kaznenih djela protiv srpskog civilnog stanovništva i imovine civila.1 Pregled optužbi 1966. Prema Optužnici. dogodila su se u okviru cilja udruženog zločinačkog pothvata i počinjena su tijekom predmetnog pothvata. travnja 2011. razni čelnici i članovi HDZ-a. Specijalne policije. uključujući i osobe pod svojim zapovjedništvom i efektivnom kontrolom. par. 14. 42. 12. IT-06-90-T 15. 1001 Optužnica. par.2 Navodi o cilju i pripadništvu udruženom zločinačkom pothvatu 6. 39. 998 Optužnica. Janko Bobetko i Zvonimir Červenko. 16. rujna 1995.998 Osim toga.996 Kaznena djela za koja se tereti u točkama 1 do 5 uključivala su namjeru. progonom. civilne policije. kaznena djela ubojstva. Prema Optužnici. 15. prisilnim raseljavanjem. nehumanih djela i okrutnog postupanja bila su prirodna i predvidljiva posljedica ostvarivanja UZP-a. premještanjem i deportacijom. trojica optuženih sudjelovala su u udruženom zločinačkom pothvatu. 1002 Optužnica.. 42.400/39314 TER Prijevod 6. . svako eventualno kazneno djelo izvan cilja UZP-a bilo je prirodna i predvidljiva posljedica izvršenja udruženog zločinačkog pothvata. dužnosnici i članovi hrvatske Vlade i političkih struktura na svim razinama (uključujući i one u općinskim vlastima i lokalnim organizacijama). 992 Predmet br.1000 1967. 12. 1000 Optužnica. oduzimanjem i uništavanjem imovine ili drugim sredstvima. par. planiran i pripreman najkasnije od srpnja 1995. vojne policije i drugih sigurnosnih i/ili 996 997 Optužnica. najkasnije od srpnja pa do 30. Optužnica.2.. sa zajedničkim ciljem trajnog uklanjanja srpskog stanovništva iz Krajine silom. par. sudionici udruženog zločinačkog pothvata bili su Franjo Tuñman. zastrašivanjem ili prijetnjom silom. 12.

a Raspravno vijeće ovdje razmatra koji se eventualni zaključci mogu na osnovi tih dokaza izvesti u vezi s navodima o cilju udruženog zločinačkog pothvata. Na koncu. godine. 6. Raspravno vijeće će osobitu pažnju (u zasebnom poglavlju) posvetiti incidentu u Gruborima. srpnja 1995. Prema navodima tužiteljstva. tijekom tog sastanka "iskristalizirao" se i plan "trajnog i nasilnog uklanjanja Srba iz Krajine". Raspravno vijeće razmatra korpus dokaza u vezi s kaznenim djelima počinjenim u općinama navedenim u Optužnici tijekom razdoblja na koje se odnosi Optužnica. kao i druge znane i neznane osobe.2. tko su bili sudionici tog pothvata. 16. Prikaz tih dokaza daje se u drugim poglavljima Presude.2 Sastanak na Brijunima 31. kolovoza 1995. Središnji element u ovom pogledu bio je sastanak na Brijunima održan 31. 993 15. ako jest. Raspravno vijeće će prvo ispitati dokaze u vezi s Brijunskim sastankom i pripremom operacije Oluja.1004 Budući da 1003 1004 Optužnica. Završni raspravni podnesak tužiteljstva. Završna faza planiranja i donošenja odluke hrvatskog političkog i vojnog čelništva o operaciji Oluja odvijala se od konca srpnja do 4. Raspravno vijeće će takoñer razmotriti što je hrvatsko civilno i vojno pravosuñe poduzimalo u vezi s kaznenim djelima počinjenim tijekom kolovoza i rujna 1995. par. Raspravno vijeće je razmotrilo sve dokaze koji su mu predočeni. 1969. IT-06-90-T . 4. U tom pogledu. na kojem se Franjo Tuñman s visokim vojnim dužnosnicima savjetovao o tome treba li krenuti u tu operaciju. srpnja 1995.1003 1968. Predmet br. Potom će ispitati dokaze o politici hrvatskog političkog čelništva u vezi sa srpskom manjinom u Hrvatskoj i pitanjem povratka izbjeglica i interno raseljenih osoba.. travnja 2011. Kako bi ocijenilo je li postojao udruženi zločinački pothvat sa zajedničkim ciljem trajnog uklanjanja srpskog stanovništva iz Krajine silom ili prijetnjom silom i. Poslije toga će biti razmotreni dokazi u vezi sa imovinskim zakonima koji su stupili na snagu poslije operacije Oluja. godine.399/39314 TER Prijevod obavještajnih službi Republike Hrvatske (dalje u tekstu: hrvatske snage). U ovom poglavlju. par. i priprema operacije Oluja 1970.

31. 1005 . 1008 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. str. 31. glavna zadaća trenutka bilo je "nanošenje na nekoliko pravaca takvih udara da se srpske snage više ne mogu oporaviti. Bez pristupa tim kartama. Šarinić i on. str.). na način da "nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu. odnosno da ono što nećemo odmah zahvatiti.). sudionici su se povremeno služili zemljopisnim kartama. 2. D1453 (Ovitak zapisnika sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima održanog 31. kao i meñunarodnu situaciju. a prema kojemu se hrvatska delegacija pod Šarinićevim vodstvom imala u Tijekom sastanka. 1–2.1008 Prema Tuñmanu. premda bi "moral[a] naći neku izliku za [svoju] akciju" jer "svaka vojna operacija mora imati svoje političko opravdanje". str. 1006 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima.1007 Tuñman je napomenuo da Hrvatska mora nanijeti totalan poraz neprijatelju na jugu i na sjeveru. srpnja 1995. koji je bio sročen ultimativno. srpnja 1995. Tuñman je ipak predložio da Hrvatska. str. Osim toga. srpnja 1995. travnja 2011.). srpnja 1995. IT-06-90-T 15.).1009 1972. Raspravno vijeće je to imalo u vidu prilikom ispitivanja i tumačenja zapisnika.). nego da moraju kapitulirati". 1009 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. demoralizaciju u srpskim redovima i naklonost meñunarodne zajednice spram Hrvatske. da mora kapitulirati u nekoliko dana". Meñu visokim vojnim dužnosnicima nazočnim navedenoga dana na sastanku s Franjom Tuñmanom bili su Gojko Šušak. kako bi nastavila s vojnim operacijama. Tuñman je potom govorio o svojem odgovoru Akashiju. 12–13. ako vojni zapovjednici vojnu akciju izvedu "na profesionalan način". Zvonimir Červenko. cilj sastanka bio je donijeti ocjenu tadašnje situacije i čuti mišljenja vojnih zapovjednika prije donošenja odluke o daljnjem djelovanju u predstojećem razdoblju.1011 Tuñman je ukratko prenio i razgovor u kojem su sudjelovali Stoltenberg. ali da su UN i Srbi Hrvatskoj izbili taj razlog iz ruku jer su Srbi krenuli u povlačenje svojih snaga i dopustili UNCRO-u da se razmjesti na granice. Raspravno vijeće nije uvijek uspjelo razaznati točan smisao izjava i komentara sudionika sastanka. 31. podrobno će biti razmotren zapisnik s tog sastanka. Tuñman je mislio da se Savezna Republika Jugoslavija neće izravno angažirati. iskoristi povoljnu političku situaciju u zemlji. Mladen Markač. Ante Gotovina. str. po njegovom mišljenju. srpnja 1995.398/39314 TER Prijevod Brijunski sastanak ima središnje mjesto u tezi tužiteljstva.). str. 1010 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima.1010 Tuñman je pozvao sudionike sastanka da prokomentiraju reakcije na taj njegov odgovor prenesene u sredstvima javnog informiranja. 1. 1007 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima.1005 1971. 1011 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. 31. Tuñman je rekao da je političko opravdanje za buduće vojne aktivnosti prvobitno bila deblokada Bihaća. srpnja 1995. srpnja 1995. 2. 31. Davor Domazet i Mirko Norac. Hrvatska neće pretrpjeti nikakvu političku štetu nego će politički biti na dobitku.1006 Prema Tuñmanovim riječima.). 994 Predmet br. 31. 1.

Prema tome. Rekao je da bi trebalo da se porazgovori i o tome na koji način da se operacija okonča u tri. 2. srpnja 1995. Like i Korduna. prije nego što je ostale sudionike sastanka zamolio da izraze svoja mišljenja i riječ prepustio Domazetu. 31. 6. Domazet je rekao da će biti ostavljena dva puta: Srb u ličkom području. valja uzeti u obzir mogućnost da im se negdje ostavi put da izvuku snage. IT-06-90-T 15. te Dvor na Uni. tako da ostanu samo manje enklave koje bi se morale predati.1013 Objasnio je da se prodorom prema Grahovu i presijecanjem crta neprijatelja rješava jedna od četiri ključne točke. a njegova procjena bila je da postoje realni izgledi da se to izvede unutar planiranog vremena.1014 1974. 1013 995 Predmet br. travnja 2011. ali da. te od Dalmacije do Knina.). Tuñman se zatim osvrnuo na mogućnost vojne intervencije Savezne Republike Jugoslavije na hrvatskom teritoriju. Srbima ne daje izlaz da se izvuku tako da će biti prisiljeni da se bore. a koji se sastoji u tome da se zatvore tri preostala izlaza. Domazet je iznio informacije o srpskim neprijateljskim snagama i zaključio da je situacija u tom trenutku povoljna za izvoñenje operacija s ciljem oslobañanja Banovine. četiri ili najviše osam dana. str.). . Kao završnu napomenu. Odgovarajući na to.). str. Prema Tuñmanovim riječima. 31.397/39314 TER Prijevod četvrtak sastati s delegacijom kninskih Srba. str. te je sudionike zamolio da razmisle o prijedlogu da se "ove snage od Grahova usmjere onda prema ovamo u ofenzivnim djelovanjima".1015 Tuñman je potom izrazio mišljenje da plan. jer će hrvatske snage 1012 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. sutra ili narednih dana. Srbi su potpuno demoralizirani i upravo kao što su se počeli iseljavati iz Grahova i Glamoča kad je Hrvatska izvršila pritisak na njih.). nastavio je Tuñman. ali da u meñuvremenu. 3. 31. 31.1012 1973. istaknuvši važnost suradnje za uspješno oslobañanje dotičnih područja u kratkom vremenu. preostaju još tri ključne točke na operativno-strateškoj razini kako bi se neprijatelj i cjelokupna njegova operacijska struktura stavili u okruženje. Tuñman je Šariniću rekao da je u načelu za pregovore ako budu prihvaćeni uvjeti koje je postavio u svojem odgovoru Akashiju. Tuñman je izjavio da će Hrvatska prihvatiti razgovore "kao masku". kako ga je objasnio Domazet. P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. 3–5 1014 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. što će pak rezultirati većim angažiranjem i većim gubicima Hrvatske. 1015 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. str. srpnja 1995. srpnja 1995. Prema Domazetovim riječima. Tuñman je naglasio da će svatko od njih biti odgovoran za to što toga dana dogovore. treba da se porazgovara o tome da li da se ide u vojnu akciju oslobañanja područja od Banije i Korduna do Like. srpnja 1995. "tako se već dijelom iseljavaju iz Knina". ako tog sastanka bude. Šarinić neće biti na čelu delegacije.

imaju razloga da se tu bore. a uključivala bi prodor sjeverno i južno od Plitvičkih jezera kako bi se otklonila opasnost napada na Zagreb. travnja 2011. ostvareno raspoloženje vojske i demoralizacija protivnika.). . Rekao je i to da 400 ljudi iz 3. 31. 8. […] da se demoraliz[iraju] do kraja. Gotovina je Tuñmanu rekao da njegove snage potpuno kontroliraju Knin. str. ocijenio je Gotovina. da je stečena potpora naroda i meñunarodne zajednice. Rekao je i to da će se time stvoriti uvjeti za izbijanje na Otrić u drugoj fazi operacije. 10–11. srpnja 1995. Zaključio je riječima da bi srpski protuudar iz Knina Hrvatima dao vrlo dobro opravdanje da krenu u operaciju tako da. IT-06-90-T 15. pukovnije. 31. ako bi stigla zapovijed za udar. 1020 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. str. 31. 1019 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. 31.1020 Naglasio je da se stoga valja usredotočiti na to da se što P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima.". ako možemo s topništvom. srpnja 1995.). bojne 126. 7–8. srpnja 1995. bez ikakvog problema. da je tehnika Hrvatske vojske na 20 kilometara od središta grada i da bi ga. 7. Karlovac i Sisak.1019 Tuñman je rekao da je uspjesima u zapadnoj Slavoniji i Bosni i Hercegovini stvorena povoljna situacija. kako je precizirao Domazet.1016 Prva faza ne bi trajala više od dva ili tri dana. te u napadu snaga ZP-a Split i MUP-a s padina Velebita na Gračac. te bi bili stvoreni uvjeti za drugu fazu. srušili za nekoliko sati. da se u akciju krene za dva ili tri dana umjesto sutradan i da se ide barem na prvu stratešku fazu plana koja se. oklopnim snagama i raketnim sustavima srednjeg i većeg dometa.1017 Na taj način Krajina bi bila presječena popola..1018 1975. str. 1017 1016 996 Predmet br. koji bi prema planu imali krenuti prema Kninu. Nadovezujući se na to. str.). prema tome. stavljanju pod nadzor Udbine. tu su i pješaci 1. Osim njih. srpnja 1995. pa bi tih oko 1000 pješaka uvježbanih za desantiranje lako ovladali Kninom. 10.. što u Kninu dotada još nije bio. Tuñman je smatrao da bi opća ofenziva na cijelom području u Kninu izazvala još veću paniku od one što već vlada i ocijenio potrebnim da se predvide snage koje će izravno djelovati prema Kninu. Potom je sudionike sastanka podsjetio na to koliko je hrvatskih mjesta i gradova razoreno. srpnja 1995. za koju se očekuje da bi trajala koliko i prva. te da ih je toga trenutka "teško držati na uzdi". hrvatskog gardijskog zdruga i postrojbe MUP-a. 31. "imamo izliku da udarimo. 1018 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. potječu iz toga kraja i dobro ga poznaju.396/39314 TER Prijevod napredovati postupno i Srbe puštati da izlaze. svi vitalni objekti bili bi stavljeni pod nadzor.).). Červenko je rekao da su sve pripreme za početak izvoñenja plana obavljene i predložio. str. sastoji u zauzimanju Ljubova. ako političke okolnosti nisu zrele za donošenje odluke "da se ide na sve". P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima.

a Gotovina mu je odgovorio da je. travnja 2011. koji nemaju mogućnosti otići. P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima.). Tuñman je zaključio da će biti potrebne dopunske pripreme i pitao je koliko je vremena za to potrebno. primjerice. . te da bi brza hrvatska ofenziva neprijateljske snage – one koje su sposobne za protuudar – zasigurno primorala na povlačenje prema sjeveru. 1025 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. Tuñman je na tom sastanku tražio informacije o neprijateljskim snagama u Benkovcu. vjerojatno za neko vrijeme neće biti toliko civila nego onih koji moraju ostati. IT-06-90-T 15.). 1022 997 Predmet br. a da ne bude pogoñena baza UNCRO-a. 14.). srpnja 1995.1024 1978. 31. glavnina neprijateljskih snaga iz Benkovca sada na prostoru Grahova i Glamoča. srpnja 1995. 11. ali ne riskiraju}i gubitke. po obavještajnim podacima. Tu 1021 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. što znači da hrvatske snage mogu gañati vrlo precizno bez opasnosti da bude pogoñen UNCRO. a neprijateljske snage su sjeverno. srpnja 1995. 1023 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. srpnja 1995. napominjući da bi to bile domaće postrojbe. ako mi nastavljamo ovaj pritisak. 31. 15. str. s čim se Gotovina složio. no Gotovina je jamčio da sa snagama koje ima toga trenutka može izbiti na Muškovicu.1023 1977. bez gañanja vojarne u kojoj je smješten UNCRO.). 31. koji odlaze za Banja Luku i Beograd. na što mu je Gotovina odgovorio uvjeravanjem da se sve njegovo oružje neposredno navodi i da je moguće izvesti vrlo precizan napad na Knin. Iz tih razloga njegovo je mišljenje bilo da nije vjerojatan njihov povratak u Benkovac i ofenziva. str.1025 Červenko je odgovorio da su dovoljna dva dana. Tuñman je potom pitao ima li prijedloga u vezi s tim kada bi operacija trebala početi i rekao da još treba isplanirati neke dopunske pojedinosti. 31. Tuñman se složio s mogućnošću da snage Hrvatske vojske poñu na sjever. 15. a "kada kolone poñu. da su razbijene i da im je moral nizak.395/39314 TER Prijevod prije uñe u Knin. kojim točkama valja ovladati i kojim smjerovima ići. str. Gotovina je odvratio: Već sada ima veliko iseljavanje civila iz Knina. str. str. Osim toga. Naglasio je da je važno ostaviti izlaz civilima jer će onda i vojska poći za njima. ne više.1021 Červenku se ipak činilo upitnim može li Gotovina postići to što planira s raspoloživim snagama. 11–12.1022 1976. ali je inzistirao na tome da neke manje postrojbe uñu u Benkovac. U zaključku je rekao da Hrvatska vojska ima dostatne snage za obranu prostora Benkovca. to djeluje psihološki jedni na druge". 31.). Na to je Tuñman upitao je li moguće izvesti udar na Knin. 1024 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. Domazet je pojasnio da je vojarna u južnom dijelu Knina. srpnja 1995. Znači da.

). str. Dakle. str. tako da imaju izliku. Dodao je da Hrvatska neće biti kadra istovremeno krenuti na istočnu Slavoniju i Baranju te da bi time mogla izgubiti meñunarodnu podršku. korpus Armije BiH. travnja 2011.1029 Domazet je pak predložio da se na uzletištu u Udbini izazove eksplozija i da se Srbi optuže za zračni napad. Tuñman je naglasio da.1027 1979. srpnja 1995. Tuñman je potom Markaču. Predložio je da se to učini u Dvoru na Uni jer Srbi neće bježati prema Kninu ili Kostajnici. Srbi neće imati vremena da se izvuku. str. a Markač je predložio da se Srbi optuže za diverzantski napad – da namjeravaju krenuti prema Maslenici i preko Velebita na prometnicu od Karlobaga prema Starigradu. koji je tebao napredovati prema Gračacu i blokirati ga. tu nema nikakvih ciljeva po kojima bi mogla tući za odmazdu.1028 Červenko je predložio da bi se za to mogao zadužiti Markač. Meñutim. tako da se zatvori taj smjer. 1030 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. 16. ako ta akcija bude izvedena u roku od 48 sati. str.). Granatiranjem Osijeka Srbi bi se kompromitirali pred meñunarodnom zajednicom. srpnja 1995. srpnja 1995. Na to je Domazet dao rekapitulaciju planiranih operacija i rekao da preostaju samo završne pripreme. . 19–20. trebalo je da Markač djeluje što brže. smatrao je da Hrvatska. 1029 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. 31.). Zagorec je podsjetio da treba otvoriti džep kako bi Srbi mogli pobjeći. 20. 31. 1027 1026 998 Predmet br. što može biti obavljeno za dva ili tri dana. Tuñman je potom P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. 19. srpnja 1995.1026 Norac je predložio da jednu od svojih postrojbi povede od Ljubova preko Debelog Brda prema Lapcu.1030 Gotovina je kao mogući cilj spomenuo Beli Manastir. 1028 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. uključujući Gotovinu i Norca. 18. korpusa onda bi se spojile sa snagama ZP-a Split i odsjekle drugi dio. bez obzira na demoraliziranost u redovima neprijatelja. prije nego što se krene u operaciju. što je Červenko potvrdio. da je žele presjeći – i da bi to bio razlog zašto Hrvatska mora intervenirati.). srpnja 1995. 31. na što je Tuñman odgovorio da se Hrvatska ne smije dati isprovocirati i Jugoslaviji dati povod za ratovanje. rekao da bi se mogla pojaviti panika. a kad uñe u grad da odmah javi da je ušao jer je psihološki učinak pada jednog grada veći nego da se topovima tuče dva dana. 31. bilo potrebno da neprijatelj napravi provokaciju. Napomenuo je da bi. str. a snage 5. razvila rasprava o tome kako najbolje iskoristiti 5. za to bi se morala blokirati Korenica. osim kakvoga sela.394/39314 TER Prijevod se meñu sudionicima sastanka. a povrh toga. Hrvatska sebi ne smije dopustiti pogreške i pretrpjeti nepotrebne gubitke. Červenko je potom pitao što da se radi ako Srbi počnu granatirati Osijek.). IT-06-90-T 15. P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. 31. Miroslav Tuñman je Norčev prijedlog popratio komentarom da.

na način da se služe manjim jedinicama. str. nakon što izbije u Otrić.). kad bi imali dovoljno streljiva. srpnja 1995. 1036 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima..1037 1982.. bio za to da se najprije sve uništi. travnja 2011. brigada HVO-a.1031 1980. 1032 1031 999 Predmet br. srpnja 1995. str. 31.1035 Miroslav Tuñman je uz to predložio da se na radiju objavi koji su putovi otvoreni Srbima za izvlačenje. 1035 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. 22. 1039 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima.). 1033 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. 22. srpnja 1995. P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. IT-06-90-T 15. Što se tiče pitanja promidžbe. da nisu napustili područja koja su osvojili u Bihaću.1033 1981. da se objavi da Srbi napadaju.). treba nastaviti tako da "vidi[. . srpnja 1995. str. da se objavi da se civili izvlače odreñenim putovima. diverzantskim djelovanjem i vrtoletnim desantima. činjenicu da je 400 ljudi iz Grahovačke brigade SVK izvan stroja. str. srpnja 1995. što će rezultirati totalnim rasulom u P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. srpnja 1995.1036 Tuñman je sugerirao da se poruka drukčije formulira. pripomenuo da je neprijatelj imao tako utvrñene bunkere da bi bili imali stotine mrtvih da su poslali pješaštvo. 24–25. 31. 1034 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. 21–22.1032 Rekao je i to da bi i on. [dā] pomoć razaranjem jednog dijela i po mogućnosti [uñe]". 31. 24. Gotovina je. ali da donošenje i provedba odluka o kojima se raspravlja na tom sastanku ima golemo povijesno značenje. na što su sudionici sastanka na kartama pokazivali putove prema Bosanskom Petrovcu i Drvaru. Potom su Markač i Gotovina govorili o taktičkim pojedinostima i vremenu potrebnom za operaciju. 31. Tuñman je takoñer zatražio da se vojna postignuća Hrvatske stalno ponavljaju na televiziji i radiju.393/39314 TER Prijevod ocijenio da odluka da se krene u planiranu operaciju ima svoju političku i gospodarsku cijenu.). 21. 1038 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. str. 31. str.). 22–23.). str. Potom se povela rasprava o temi raspoloživih resursa za planiranu operaciju i Tuñman je apelirao na zapovjednike da počnu štedjeti streljivo. str. 31. 23–24. 31. srpnja 1995.). kao i to da je zarobljen cijeli topnički divizijun.).] kakva je situacija u Kninu. str. srpnja 1995. 31. 31. 23. da je njihovo izvlačenje samo manevar.1034 Dodao je da valja objaviti broj poginulih neprijateljskih vojnika i zarobljavanje triju njihovih tenkova.1039 Markač je izvijestio Tuñmana da će osvajanjem Ćelavca uništiti njihov sustav veze. čijim topništvom je opremljena 3. srpnja 1995.1038 Tuñman je napomenuo da Gotovina. pa da se onda krene. Tuñman je naglasio da ona kao sredstvo nije dovoljno iskorištena i da bi sljedeća dva dana trebali afirmirati svoju pobjedu. 1037 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. aludirajući na uporabu topničkog streljiva u jednoj ranijoj operaciji.).

u kojoj su sudjelovali Tuñman." Usvojeno je da se. srpnja 1995. 31. 1043 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. Tuñman je predložio i spuštanje na kninsku tvrñavu kako bi se zaštitio UNCRO.). te da se poruka sroči tako da pomutnja koja će ondje već vladati bude dvostruko veća. uz Markača. . srpnja 1995.).1044 1983. srpnja 1995. str.).1045 Tuñman je predložio da se u lecima objavi pobjeda Hrvatske uz podršku meñunarodne zajednice i stanje općeg rasula. str. prema Zagrebu krene i do 100. 1047 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. 31.1047 1984. str. 27. a jamčiti tobože grañanska prava itd.).). Gotovina i Šušak. 1042 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. koriste i leci koji će se bacati izravno meñu Srbe.1046 Šušak je sugerirao da. a poslije se može desantirati unutar Ravnih Kotara. srpnja 1995. 31.392/39314 TER Prijevod redovima neprijatelja. Potom je odlučeno da se ponovno uspostavi stožer za promidžbu. str. 27–28. 25–26. 31.1043 Razgovaralo se i o dobivanju dviju brigada od Armije BiH. 26. u slučaju da neprijatelj bombardira Osijek i Vinkovce. te nakon što se snage spuste s Otrića tako da neprijatelju mogu prići južnije. srpnja 1995.). Tuñman je potom nazočne obavijestio da u četvrtak sa Šarinićem ide u Zagreb i da će se istoga dana voditi pregovori u Ženevi. i da se netko postavi u Knin kao kontaktosoba za odnose s UNCRO-m. Rekao je da bi valjalo reći i to da se Srbi već povlače. str. 1045 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. 25. str. 31. travnja 2011. 29. str.1042 Šušak je potom govorio o mogućnosti da. Rekao je i to da je zapovjednicima na terenu potrebno dati jasne naputke što da čine ako UNCRO počne djelovati. 31. 1046 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. Šušak je predložio da se poslije prvog dana operacije u Benkovcu i Obrovcu bacaju leci s informacijom o tome koji se putovi mogu koristiti za izvlačenje. IT-06-90-T 15. Gotovina je rekao da se u prva 24 sata operacije namjerava služiti samo pješaštvom. na taj način im dati put. i Norac izvede neku provokaciju i predložio da se na Gospić ili negdje drugdje ispale dvije granate po naseljenom mjestu. 1041 1000 Predmet br. srpnja 1995. srpnja 1995.).1040 Domazet je do pojedinosti razradio razne faze plana izbacivanja iz funkcije sustava veze neprijatelja. 1044 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. 30. Nakon daljnje rasprave o taktičkim aspektima budućih operacija. a oni neka to vrijeme iskoriste za obavljanje priprema. a gdje neprijatelj nema velike snage. topničkim udarom i desantiranjem u relevantnim prostorima.1041 Tuñman je potom spomenuo kako bi jako rado vidio vrtoletni desant na neke točke koje su važne.000 izbjeglica. P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. srpnja 1995. Tuñman je posebno pojasnio da u četvrtak u Ženevu ide zato da 1040 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima. 31. te one koji su ostali pozvati da se ne povlače: "Znači. 28–29. što nije isključeno. osim televizijskih i radijskih objava.). 31. str.

izvadak). te operaciju izvesti "čisto" i tako da 1048 P461 (Zapisnik sa sastanka Franje Tuñmana s vojnim dužnosnicima.). poštovati obveze Hrvatske prema UNCRO-u i štititi vojnike snaga UNCRO-a. izjava svjedoka. 16236. str. 16596–16601. Donesena je i odluka da se u srijedu u 16:00 sati u Glavnom stožeru sastanu zapovjednici "Zbornog područja". srpnja 1995.1049 u svom je svjedočenju izjavio da je bio sudionik sastanka na Brijunima i osporio je dijelove Predsjedničkih transkripata koji se odnose na taj sastanak. 1052 P2530 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu osumnjičenika.1052 Markač se nije sjećao ni rasprave u vezi s pregovorima u Ženevi. svibnja 2009. 1. str. 31. izjava svjedoka. . ožujka 2003. str. Komentar Mate Granića. 2–3.1056 Granić je izjavio da je Tuñmanu rekao da je najvažnije u vojnoj operaciji poštovati Ženevske konvencije. 20. rekavši da predsjednik Tuñman. Marko Rajčić. Više svjedoka zamoljeno je da prokomentiraju dijelove transkripta tog sastanka. 22. travnja 2011.-4. 16608–16609.-4. srpnja 2008. 25. veljače 2009. radi koordinacije svih pitanja u vezi s operacijom.). 1056 D1797 (Mate Granić. Gotovina i Miroslav Tuñman nisu izjavili to što je zabilježeno u transkriptu. 24841. godine. svibnja 2009. 31–33. par. 3. 3. 1055 D1797 (Mate Granić.1048 1985. Mate Granić.). P2323 (Službena zabilješka VP o obavijesnom razgovoru s Rajčićem. 12. 24846. i ministra vanjskih poslova 1993. izjava svjedoka.). T. 12.). 8. 6. u neko vrijeme izmeñu 12:00 i 13:00 sati. 24614– 24615. 12.). 13.-4. nije se sjećao da su Červenko i Šušak Tuñmanu predložili da se Markač zaduži da izazove provokacije srpske strane.–2000.).1055 Dana 31. 16603–16605. 17. T. 1050 Marko Rajčić.1054 bio je da su hrvatske vlasti pod svaku cijenu nastojale izbjeći nepotrebne žrtve meñu civilima. svibnja 2009. 18. ožujka 2003. 22–23. par. 13. 1053 P2530 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu osumnjičenika. 17–18. 1049 1001 Predmet br. par.391/39314 TER Prijevod prikrije njihove planove za dan poslije i da će poslati samo pomoćnika ministra vanjskih poslova. 16275. 24984–24985. T.).–2000.1050 U razgovoru koji je s njim vodilo tužiteljstvo. 6. srpnja 1995. IT-06-90-T 15. Tuñmana telefonom informirao o diplomatskim okolnostima i o stavu meñunarodne zajednice glede moguće vojno-redarstvene akcije na području Republike Srpske Krajine. načelnik topništva ZP-a Split u razdoblju od travnja 1993. potpredsjednika Vlade RH 1991. D1425 (Marko Rajčić. str. 24621–24622. 16619. za vrijeme predaha tijekom Brijunskog sastanka.). 1051 P2530 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu osumnjičenika. P2662 (Mate Granić. ožujka 2003. str. Primjerice. godine. 1054 D1797 (Mate Granić. par.1053 1986. 1.1051 Meñutim. Mate Granić. izjava svjedoka. 3. T. Marko Rajčić. Vanjski poslovi – Iza kulisa politike. 11. svjedok je. do lipnja 1996. Tuñman je zaključio sastanak inzistirajući da zapovjednici sačine programe djelovanja za operaciju i da ih onda usuglase na sastanku zakazanom za sljedeću srijedu u Glavnom stožeru. str. Markač je izjavio da je i on bio na tom sastanku.. u čemu su uglavnom i uspjele time što je otvoren koridor za evakuaciju civilnog stanovništva i Srpske vojske Krajine.

1. T. Miroslav Tuñman. izvadak). D1813 (Zapisnik sa sjednice hrvatske Vlade. kolovoza 1995. izvadak). 24842–24843. Mate Granić. sjednica VONS-a. 26. meñu ostalima. str. 4..1063 Tijekom tog sastanka ministar je pred sudionicima naglasio da "Vojna policija mora biti energičnija u postupanju i sprječavati sve delikte". 7. str. 1067 D1454 (Predsjednički transkript. P2662 (Mate Granić. više visokih vojnih dužnosnika. travnja 2011. Nazočnima je rekao i to da se UNPROFOR-u ništa ne smije desiti i da se mora spriječiti da se "heroji Domovinskog rata" izvode pred sud. Nadalje. Nikica Valentić. sastalo se s ministrom obrane Gojkom Šuškom. 1002 Predmet br. 24976. str. str. str. 6. kolovoza 1995.1057 Tuñman je Graniću rekao da će dati sve od sebe da se poštuju civili.1061 Treći razlog bilo je okončanje rata u Bosni i Hercegovini. Hrvoje Šarinić i Jure Radić. 1058 Mate Granić. 24702–24703.1060 Prema riječima svjedoka. str.1059 Granić je u svom svjedočenju izjavio da je Hrvatska od vlada više zemalja dobila upozorenja glede pokretanja eventualne vojne akcije. T. meñu njima i Ante Gotovina i Mladen Markač. izvadak). kolovoza 1995. a drugi razlog bio je Bihać. Vanjski poslovi – Iza kulisa politike. kolovoza 1995. 1060 Mate Granić. 2. Vanjski poslovi – Iza kulisa politike. Zvonimir Červenko. str. 2. 24840. 24846.)".1066 Povela se opća rasprava o pripremama za operaciju Oluja. P2662 (Mate Granić. 7. 24838. najvažniji razlog za kretanje u operaciju Oluja bilo je oslobañanje okupiranih teritorija Hrvatske.1067 Žužul je rekao da je Galbraithu priopćio kako je Hrvatska poslije eventualne vojne akcije spremna Srbima ponuditi isto što im je nudila prije nego što su borbe počele.1058 Tuñman je rekao i to da će Granićevu poruku prenijeti Šušku i vojnicima. vojnici UNCRO-a i imovina. 1065 D1454 (Predsjednički transkript. str. 10–12.). 24768. 3. Mate Granić. 1061 Mate Granić. T. 24985. 2. 1059 Mate Granić. P2662 (Mate Granić. Ivan Jarnjak. T. kolovoza 1995. 1062 Mate Granić. 3.1062 1987. Dana 3. Gojko Šušak. 3. kolovoza 1995. kolovoza 1995. održan je sastanak VONS-a kojem su. 1057 .).). sjednica VONS-a. 3. Vanjski poslovi – Iza kulisa politike. 2484. 1066 D1454 (Predsjednički transkript. 1064 D409 (Zapisnici s triju sastanaka u Ministarstvu obrane. kolovoza 1995. ministar je zapovjednicima zbornih područja izdao naputak da oni moraju biti ti koji će zapovjednicima prenijeti "zabranu svakog ekscesnog ponašanja (paljevine.390/39314 TER Prijevod traje što kraće. 6. izvadak).). pljačke itd.). Dana 2. a osobito o korištenju sredstava javnog informiranja kao promidžbenog sredstva. Miomir Žužul. T. bili i Franjo Tuñman. 1063 D409 (Zapisnici s triju sastanaka u Ministarstvu obrane.1068 Tuñman je predložio da se srpsko stanovništvo pozove da položi oružje i da se Srbima objavi da im se jamče grañanska prava i održavanje izbora. IT-06-90-T 15.1065 Na tom sastanku Tuñman je objavio svoju odluku o poduzimanju vojnih i redarstvenih koraka za osloboñenje "okupiranih područja". 24985. T.1064 1988.). Vanjski poslovi – Iza kulisa politike. P2662 (Mate Granić. sjednica VONS-a. 24768.

Tuñman je u vezi s tim donekle oklijevao jer bi to Srbe primoralo da se bore. Srb i Dvor na Uni. Zapisnik s Brijunskog sastanka jasno pokazuje da je taj sastanak prije svega bio usredotočen na pitanje da li. 22. sjednica VONS-a. moguće reakcije meñunarodne zajednice. sjednica VONS-a. Domazet je na to pojasnio da postoje dva izlazna puta. eksplicitno je spomenuo "srpske snage". 1070 Završni raspravni podnesak tužiteljstva. godine. uključujući i zamisao da se zatvore tri preostala izlaza kojima su se Srbi mogli poslužiti. str. U više prilika sudionici spominju odlazak Srba i davanje Srbima puta za izlaz. 1991. 3. Rekao je i da se Srbi već iseljavaju iz Knina. Raspravno vijeće konstatira da dokazni predmet P461 točno odražava raspravu na Brijunskom sastanku 31.1069 1989. . par. 4. str. kolovoza 1995. Budući da je to tema na koju su se sudionici vraćali mnogo puta i o njoj svaki put govorili na sličan način. IT-06-90-T 15. razinu pripremljenosti hrvatskih vojnih snaga i mogućnost da se u sukob izravno umiješa Savezna Republika Jugoslavija. što bi rezultiralo većim gubicima za Hrvatsku. kako i kada treba krenuti u vojnu operaciju protiv Srpske vojske Krajine.1070 Meñutim. ta konkretna izjava odnosi uglavnom na srpske vojne snage. Raspravno vijeće smatra da se. kolovoza 1995. a kada je Tuñman nešto kasnije ponovno upotrijebio izraz "udarci". U relativno ranoj fazi sastanka. D1454 (Predsjednički transkript. 3. da mora kapitulirati u nekoliko dana". 1990. Primjerice. Raspravno vijeće konstatira da su Gotovina i Markač bili sudionici tog sastanka. kako se čini. travnja 2011. Raspravno vijeće je uzelo u obzir taj kontekst kada je tumačilo izjave raznih sudionika iznesene tijekom sastanka.389/39314 TER Prijevod Tuñman je rekao i da će meñunarodnoj zajednici reći da Srbi ne prihvaćaju mirno rješenje. umjesto da bježe. završetak iste rečenice glasi "odnosno da ono što nećemo odmah zahvatiti. U pogledu drugih izjava izrečenih tijekom tog sastanka možda je manje jasno misle li sudionici na srpske vojne snage ili na srpske civile. a ne na srpsko civilno stanovništvo.). u jednom trenutku Tuñman je rekao da Hrvatska mora "nan[ijeti] takve udarce da Srbi praktično nestanu". Raspravno vijeće je smatralo da sve te izjave valja ocijeniti zajedno. te da će hvatske snage D1454 (Predsjednički transkript. Tužiteljstvo. srpnja 1995. Osim toga. uzimajući u obzir dokazne predmete P461 i D1453. Sudionici su razmatrali jačinu i položaje neprijateljskih snaga. 5. čitana u kontekstu. u svojem završnom podnesku sugerira da se to odnosi na srpske civile.). Tuñman je komentirao plan koji je iznio Domazet. 1069 1068 1003 Predmet br.

388/39314 TER
Prijevod

napredovati postupno kako bi se Srbima omogućilo da odu. Tuñman se poslije tijekom sastanka vratio na to pitanje i naglasio da je važno ostaviti izlaz civilima jer će onda i vojska poći za njima, a "kada kolone poñu, to djeluje psihološki jedni na druge". Gotovina je dodao da se velik broj civila već iseljava iz Knina i da će, ako hrvatske snage nastave s pritiskom, ostati samo oni civili koji nemaju mogućnost da odu. Raspravljajući o pitanju promidžbe, Miroslav Tuñman je predložio da se putem radija emitiraju obavijesti o tome koji su putovi otvoreni za izvlačenje, na što je Franjo Tuñman sugerirao da se to formulira tako da se kaže da se civili već izvlače odreñenim putovima. Šušak je predložio da Hrvatska poslije prvog dana operacije baca letke s informacijom koje puteve mogu koristiti za izvlačenje i da bi te letke valjalo sročiti tako da se stvori još veća pomutnja. Tuñman je ponovno naglasio da poruka mora biti da se Srbi već povlače te da bi preostale valjalo pozvati da se ne povlače, "na taj način im dati put, a jamčiti tobože grañanska prava itd.". 1992. Kako se vidi iz gore rečenog, i Tuñman (u nekim od svojih izjava) i Gotovina izrijekom su govorili o srpskim civilima. Tuñman dalje govori o tome da se "jam[če] tobože grañanska prava", za što Raspravno vijeće konstatira da se odnosi na srpske civile, a ne na srpske vojne snage. Raspravno vijeće je ocijenilo, zbog formulacija koje su u raspravi o tom pitanju koristili sudionici sastanka, da se to - ako ne isključivo, a onda primarno – odnosi na srpske civile. Raspravno vijeće konstatira da su sudionici, uključujući Gotovinu, raspravljali o tome kako da se srpskim civilima u Kninu i drugdje dā put za izlaz tijekom vojnog napada. 1993. Granić je rekao da su, otvaranjem koridora za evakuaciju civilnog stanovništva i SVK, hrvatske vlasti nastojale pod svaku cijenu izbjeći nepotrebne civilne žrtve. Time se otvara pitanje da li su sudionici samo raspravljali o načinu na koji će se civilima omogućiti da se tijekom neprijateljstava izvuku iz zone opasnosti. Raspravno vijeće je u tom pogledu razmotrilo zapisnik sa sastanka i upitalo se može li se to smatrati razumnim tumačenjem. Općenito, sudionici nisu govorili o tome kako izvesti vojnu operaciju a da se posljedice po civilno stanovništvo izbjegnu ili svedu na najmanju mjeru. Tuñman je, podsjetivši nazočne na to koliko je hrvatskih mjesta i gradova razoreno, zaključio rekavši da bi srpski protuudar iz Knina Hrvatima dao izliku da upotrijebe topništvo za potpunu demoralizaciju. Nadovezujući se na to, Gotovina je rekao da bi, ako bi stigla zapovijed za udar, Knin srušili za nekoliko sati. Tuñmana je takoñer uvjeravao da je moguće izvesti vrlo precizan napad na Knin, bez ciljanja
1004 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

387/39314 TER
Prijevod

vojarne UNCRO-a. Kasnije tijekom sastanka i Tuñman je spomenuo razaranje dijela Knina. Raspravno vijeće uzelo je u obzir i to da je Gotovina, kad je Tuñman naglasio da valja ostaviti izlaz civilima, izjavio da će, ako hrvatske snage nastave s pritiskom, jedini civili koji će ostati biti oni koji nisu mogli otići. Navedene izjave ne govore u prilog tumačenju da se na sastanku raspravljalo o zaštiti civila. 1994. Najzad, Raspravno je vijeće razmotrilo Tuñmanovu izjavu o tome da će se Srbima "jamčiti tobože grañanska prava", dok ih se istodobno upućuje kojim putem da odu. Što se tiče upravo te izjave, Raspravno vijeće podsjeća na to da se meñu strankama u postupku povela debata o prijevodu i kontekstualnom tumačenju hrvatske riječi "tobože".1071 Kako bi razriješilo spor, Raspravno je vijeće zatražilo pomoć CLSS-a koji je "tobože" preveo riječju ostensibly.1072 Ta se riječ odnosi na "jamčiti", ali je Raspravno vijeće mišljenja da, čak i da se odnosi na "grañanska prava", to ne bi promijenilo temeljno značenje te izjave. Tuñman kontrastira dvije ideje koje se ne mogu meñusobno pomiriti ili bar ne potpuno: pokazivanje Srbima kojim putem da odu i, istodobno, jamčenje Srbima grañanskih prava (koja bi zahtijevala njihov ostanak). Raspravno vijeće stoga smatra da je ta izjava bila izraz stvarne namjere da se Srbima pokaže kojim putem da odu, ali da im se istodobno da dojam da mogu ostati. Takvo tumačenje podudara se s općim smislom rasprave na Brijunskom sastanku o toj temi. 1995. Uzimajući u obzir gorenavedeno, Raspravno vijeće konstatira da u tome što je na sastanku rečeno o pokazivanju puta civilima za izlazak nije bila posrijedi zaštita civila nego tjeranje civila na odlazak. 1996. U poglavlju 6.2.7, Raspravno vijeće će dalje razmotriti, zajedno s dokazima čiji se prikaz daje u poglavljima 6.2.3-6.2.6, kakvi se zaključci na osnovi zapisnika s Brijunskog sastanka mogu izvesti o udruženom zločinačkom pothvatu.

1071 Podnesak okrivljenika Ante Gotovine u vezi s dokaznim predmetom P461, Brijunskim transkriptom, 1. travnja 2009. 1072 Obrana Ante Gotovine predložila je dokazni predmet D2169, lingvističku analizu upotrebe riječi tobože u hrvatskim političkim govorima, koja se naročito usredotočuje na način na koji je tu riječ upotrebljavao Tuñman. D2169 ("Ironic Denial: tobože in Croatian political discourse", Mirjana N. Dedaić, stručni članak objavljen u časopisu Pragmatics 37 (2005.), str. 667–683).

1005 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

386/39314 TER
Prijevod

6.2.3 Politika hrvatskog političkog čelništva u pogledu srpske manjine i povratka izbjeglica i interno raseljenih osoba 1997. Raspravno vijeće je razmotrilo predočene dokaze o politici hrvatskog političkog čelništva prije, tijekom i poslije operacije Oluja, u vezi sa Srbima iz Krajine i srpskom manjinom u Hrvatskoj općenito. Vijeće je razmotrilo i dokaze koji se konkretno odnose na povratak kako Hrvata tako i Srba. Prikaz dokaza u vezi sa imovinskim zakonima, koje Raspravno vijeće takoñer smatra relevantnim u ovom pogledu, daje se zasebno, u poglavlju 6.2.4. 1998. Više svjedoka svjedočilo je o svojoj percepciji politike hrvatskog vodstva u vezi sa srpskom manjinom u Hrvatskoj. Jedan od njih bio je Peter Galbraith, veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj od 1993. do 1998.1073 On je u svom svjedočenju izjavio da je imao vrlo česte kontakte s Franjom Tuñmanom i hrvatskim čelnicima i da se tijekom ratnih godina s njima sastajao više puta tjedno, a katkad i više puta dnevno.1074 Galbraith se s ministrom obrane Gojkom Šuškom i ministrom vanjskih poslova Matom Granićem sastajao četiri do pet puta tjedno, a ponekad i češće.1075 Galbraith je imao i mnogo kontakata s Hrvojem Šarinićem, Tuñmanovim šefom kabineta.1076 Prema Galbraithovim izjavama, bez obzira na formalne strukture, sve odluke donosili su Tuñman i njegovi glavni savjetnici, meñu kojima su bili Šušak, Granić, Miroslav Tuñman i Žužul.1077 Izjavio je i to da je, prema hrvatskom sustavu kakav je postojao za vrijeme Tuñmana, za državnu sigurnost i ministarstvo obrane bio nadležan Predsjednik, a ne predsjednik Vlade.1078 1999. Prema Galbraithovim izjavama, Tuñman je preferirao u razumnoj mjeri ili u osnovi homogenu Hrvatsku.1079 Vjerovao je i izjavljivao da Srba u Hrvatskoj ima previše i da predstavljaju stratešku prijetnju Hrvatskoj.1080 Tuñman je s odobravanjem govorio o premještanju stanovništva i smatrao je da bi Hrvati trebali napustiti područja

1073

P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), str. 1, par. 1, 3; Peter Galbraith, T. 4901. P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 3; Peter Galbraith, T. 4935. 1075 Peter Galbraith, T. 4935. 1076 Peter Galbraith, T. 4936. 1077 P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 40; P445 (Peter Galbraith, list s dopunskim informacijama, 13. lipnja 2008.), par. 9. 1078 Peter Galbraith, T. 5177–5178. 1079 P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 31, 68; P445 (Peter Galbraith, list s dopunskim informacijama, 13. lipnja 2008.), par. 20; Peter Galbraith, T. 4949, 4959. 1080 P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 31–32, 68; Peter Galbraith, T. 4937.
1074

1006 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

385/39314 TER
Prijevod

za koja je mislio da ih Hrvati neće zadržati.1081 Smatrao je da Muslimani i Srbi pripadaju različitoj kulturi u odnosu na Hrvate.1082 Tuñman je vjerovao u ideju "Velike Hrvatske".1083 2000. Nakon što su krajinski Srbi u kolovozu 1995. otišli iz Hrvatske, Tuñman je Galbraithu dao do znanja da se ti Srbi ne mogu vratiti.1084 Prema jednom brzojavu veleposlanstva SAD-a datiranom 11. prosinca 1995., Tuñman je jednom američkom kongresmenu iz SAD-a koji bio u posjetu rekao da će biti "nemoguće da se ti Srbi vrate na mjesto gdje su njihove obitelji živjele stoljećima".1085 Galbraith je izjavio da je to bila Tuñmanova politika, pa time i politika Hrvatske.1086 Rekao je i to da su visoki hrvatski dužnosnici, uključujući Šarinića, dijelili taj stav.1087 Galbraith se primjerice sjeća kako je Šarinić Srbe opisao kao "rak na trbuhu Hrvatske".1088 2001. Nadalje, Tuñmanova je želja bila da se Hrvatima iz dijaspore omogući povratak i naseljavanje u Krajini.1089 Prema Galbraithovim izjavama, Tuñman je poduzeo korake da osigura da se Srbi ne vrate. To je podrazumijevalo donošenje zakona o konfiskaciji imovine s ciljem da se ljudima onemogući povratak. U početku, ljudima je dan rok od samo 30 dana za povratak, poslije čega bi izgubili imovinu.1090 Prema Galbraithovim izjavama, imajući u vidu discipliniranost HV-a i činjenicu da je vodstvo imalo potpunu kontrolu i moć da spriječi zločine, oni zločini koji su počinjeni, a osobito uništavanje srpske imovine, bili su počinjeni ili po nalogu ili u duhu političkog opredjeljenja da se ona toleriraju ili ohrabruju.1091 Na to dodatno ukazuju razmjeri tih djela i trajanje

P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 31; Peter Galbraith, T. 4937; P459 (Predsjednički transkript, 8. siječnja 1992.), str. 25. 1082 P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 32; P453 (Predsjednički transkript, 16. kolovoza 1995.), str. 11. 1083 Peter Galbraith, T. 4938. 1084 P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 33, 74, 81; P445 (Peter Galbraith, list s dopunskim informacijama, 13. lipnja 2008.), par. 16; Peter Galbraith, T. 4938, 4959, 5113, 5119. V. i P447 (Brzojav Veleposlanstva SAD-a, 11. prosinca 1995.). 1085 P447 (Brzojav Veleposlanstva SAD-a, 11. prosinca 1995.), str. 1. 1086 P445 (Peter Galbraith, list s dopunskim informacijama, 13. lipnja 2008.), par. 15; Peter Galbraith, T. 5113. 1087 Peter Galbraith, T. 4938–4939. 1088 P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 65, 74. 1089 Peter Galbraith, T. 4959, 5135. 1090 P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 34, 45, 75, 81; P445 (Peter Galbraith, list s dopunskim informacijama, 13. lipnja 2008.), par. 12–15; Peter Galbraith, T. 5115, 5125. 1091 P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 46; P445 (Peter Galbraith, list s dopunskim informacijama, 13. lipnja 2008.), par. 14–15; Peter Galbraith, T. 4946–4949, 4960–4962, 5048–5049, 5073–5074, 5078–5079, 5083, 5119. V. i P447 (Brzojav Veleposlanstva SAD-a, 11. prosinca 1995.), str. 1. 1007 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

1081

384/39314 TER
Prijevod

razdoblja tijekom kojeg su ona počinjena.1092 Galbraithu nisu poznati nikakvi konkretni pokušaji Hrvatske da se stvari stave pod nadzor.1093 2002. Prema jednom brzojavu veleposlanstva SAD-a datiranom 31. kolovoza 1995., ofenziva Ljetna oluja rezultirala je golemim izbjegličkim problemom.1094 Hrvatske poruke da se Srbima u regiji jamči sigurnost odašiljane u javnost bile su propaganda namijenjena Zapadu, a cilj Hrvatske bio je da "etnički očisti" Krajinu kako bi se na tom području nastanilo 1.000.000 hrvatskih izbjeglica.1095 Galbraith je izjavio da to, po njegovu iskustvu, bio način razmišljanja hrvatskih dužnosnika.1096 2003. Dana 1. kolovoza 1995. Galbraith se sastao s Tuñmanom na Brijunima.1097 Dao je Tuñmanu na znanje da SAD neće dati ni zeleno ni crveno svjetlo za bilo kakvu vojnu operaciju i upozorio ga da će se Hrvatska morati sama snalaziti ako upadne u nevolju, te da će, ako ugrozi osoblje UN-a i ako ne bude štitila civile, to po Hrvatsku imati loše posljedice.1098 Galbraith je na ovo potonje upozorio zbog toga što je znao da je Tuñman Srbe vidio kao prijetnju i želio etnički homogenu Hrvatsku, te zato što su srpski civili već bili napadnuti u ranijim hrvatskim vojnim operacijama, primjerice u operacijama Medački džep i Bljesak.1099 Galbraith je izjavio da se Tu|manu po`alio na to što je velik broj Srba bio prisiljen da ode poslije operacije Medački džep.1100 Prema izjavama ovog svjedoka, činilo se da je Tuñman ozbiljno shvatio upozorenje i rekao da će Hrvatska štititi civile.1101 2004. Na sastanku hrvatskih čelnika, meñu kojima su bili Tuñman i Šušak, i američke delegacije u kojoj je bio i Holbrooke, održanom 18. kolovoza 1995., Holbrooke je, obraćajući se Tuñmanu, opetovano inzistirao da Srbi koji odu iz Krajine moraju imati pravo na povratak, a ako odluče da se ne vrate, dobiti naknadu za izgubljenu

Peter Galbraith, T. 4948, 4961. Peter Galbraith, T. 5049, 5074, 5076–5077. 1094 Peter Galbraith, T. 4958; P446 (Brzojav Veleposlanstva SAD-a, 31. kolovoza 1995.), str. 1. 1095 Peter Galbraith, T. 4958; P446 (Brzojav Veleposlanstva SAD-a, 31. kolovoza 1995.), str. 1. 1096 P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 64–65. 1097 P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 22. 1098 P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 22; Peter Galbraith, T. 4928–4929, 5033, 5037; D408 (Izvadak iz transkripta audio-snimke sastanka Tuñmana, Holbrookea i Galbraitha, 1. kolovoza 1995.). 1099 P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 23; Peter Galbraith, T. 4929, 5051; D408 (Izvadak iz transkripta audio-snimke sastanka Tuñmana, Holbrookea i Galbraitha, 1. kolovoza 1995.). 1100 P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 24. 1101 P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 22; D408 (Izvadak iz transkripta audio-snimke sastanka Tuñmana, Holbrookea i Galbraitha, 1. kolovoza 1995.).
1093

1092

1008 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

383/39314 TER
Prijevod

imovinu.1102 Tuñman je odvratio da bi bio "vrlo zadovoljan kad bi ih se vratilo oko 10%".1103 2005. Raspravno vijeće je uzelo u obzir i više Tuñmanovih izjava za javnost, kao i njegove izjave na sastancima. Primjerice, 4. kolovoza 1995. Tuñman se hrvatskim grañanima sprske nacionalnosti obratio pozivom onim od tih grañana
koji nisu aktivno sudjelovali u pobuni, da ostanu kod svojih kuća, i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu, dočekaju hrvatsku vlast, uz jamstvo da će im se dati sva grañanska prava, i omogućiti izbori za lokalnu samoupravu prema Hrvatskom ustavu i ustavnom zakonu uz prisutnost meñunarodnih promatrača.

Nešto dalje, Tuñman je izjavio: "Odlučni smo da prekinemo patnje i neizvjesnost hrvatskih prognanika s okupiranih područja, a da hrvatskim Srbima zajamčimo ljudska i etnička prava u ustavnopravnom poretku demokratske Hrvatske."1104 2006. Dana 5. kolovoza 1996., Tuñman je u Kninu održao govor vojnicima. Opisavši povijesnu važnost osloboñenja Knina, Tuñman je izjavio: "Povratili smo Zvonimirov hrvatski grad [Knin] u krilo majke Hrvatske, čistog kakav je bio u vrijeme Zvonimira".1105 2007. Na sastanku održanom 17. kolovoza 1995. Tuñman i Valentić su razgovarali o tome da se ne provede popis stanovništva zbog toga što bi podaci o niskom postotku Srba koji su ostali u Hrvatskoj bili politički štetni. Na tom sastanku, Valentić je izvijestio da je Dukić utvrdio da broj Srba koji su otišli iz Hrvatske iznosi 500.000. Tuñman i Valentić nisu bili pripravni prihvatiti tu brojku, procjenjujući je na oko 350.000.1106 Dana 12. prosinca 1995. Tuñman je izjavio da je svrha popisa stanovništva bila ustanoviti koliko bi Srba otišlo iz Hrvatske, a u vrijeme tog sastanka već se znalo da je otišlo 98% Srba. Budući da je meñunarodna zajednica to već prihvatila kao činjenicu, Tuñman je izjavio da popis stanovništva u tom trenutku više nije potreban.1107 2008. Obraćajući se 26. kolovoza 1995. grañanima, Franjo Tuñman je, kako je zabilježila televizija, izjavio:

P449 (Predsjednički transkript, 18. kolovoza 1995.), str. 1, 3–4, 17. P449 (Predsjednički transkript, 18. kolovoza 1995.), str. 17. 1104 D1809 (Govor Franje Tuñmana, 4. kolovoza 1995.), str. 2. 1105 P474 (Tuñmanov govor u Kninu, 5. kolovoza 1996.), str. 1–3. 1106 P2497 (Predsjednički transkript, Tuñmanov razgovor s Valentićem, 17. kolovoza 1995.), str. 1–3. 1107 P2498 (Izvadak iz zapisnika sa sjednice VONS-a, 12. prosinca 1995.), str. 3.-4.
1103

1102

1009 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

382/39314 TER
Prijevod

[O]d biblijskih dana, od Staroga zavjeta koji je proklamirao načelo oko za oko, zub za zub, pa i sa svojim Novim zavjetom nije uspio to i takvo ogorčenje ljudi kojima je nanesena nesreća, zlo, da se to prevlada na način da više nikada... da onima koji su činili zlo, da ne bude uzvraćeno zlom. Nijedna država na svijetu, ni najorganizovanije vojske, […] nije uspjela spriječiti da u njihovim ratovima ne bude incidenata, pa nismo mogli ni mi, iako sve incidente koji su se desili osuñujemo i pozivamo hrvatske ljude da se ne osvećuju, da ne uništavaju kuće Srba koji su otišli jer to je sada hrvatska imovina!

Tuñman je rekao da će te kuće poslužiti za 380.000 izbjeglica i prognanika. Srbe koji su ostali Tuñman je ujedno pozvao da prihvate Hrvatsku svoju domovinu, što im jamči ljudska prava. Upozorio je, meñutim, da više nikad ne smiju sanjati o tome da vladaju cijelom Hrvatskom.1108 2009. Tuñman je 26. kolovoza 1995. govorio i na javnom skupu u Kninu.1109 Osloboñenje okupiranih područja opisao je kao stvaranje temelja za samostalnu i suverenu hrvatsku državu. U vezi s Kninom izjavio je sljedeće:
Sve do […], dok ga nisu osvojili turski osmanlijski osvajači i dok zajedno sa njima nisu došli i oni koji su do jučer bili u tom našem hrvatskom Kninu. Ali, danas, to je hrvatski Knin. I nikada više nema povratka na ono što je bilo, da nam usred Hrvatske šire rak koji je razarao hrvatsko nacionalno biće, koji nije dopuštao da hrvatski narod bude zaista sam svoj na svome, da Hrvatska bude jednom sposobna za samostalan i suveren život [...].1110

Tuñman je potom govorio o tome kakav je bio nacionalni sastav stanovništva tijekom različitih povijesnih razdoblja i zaključio: "[N]estalo ih je za dva-tri dana [...]. Nisu imali vremena, nisu imali vremena ni da pokupe ni svoje prljave pare – devize, niti gaće.".1111 2010. Dana 30. listopada 1995. Franjo Tuñman je održao sastanak s Inicijativnim krugom za utemeljenje odbora pri Središnjem odboru HDZ-a za uspostavu povjerenja sa srpskim pučanstvom u RH. Na tom sastanku, Tuñman je naglasio da Srbima iz istočne Slavonije želi jamčiti ljudska i etnička prava i izjavio da ne želi da odu iz tog područja kao što su otišli iz Knina. Zato je potrebno, izjavio je Tuñman, da Srbi kažu svojim sunarodnjacima da je dobra volja vlasti iskrena, ali da će, ako ne prihvate hrvatsku državnu politiku, doživjeti novu Oluju. Tuñman je zagovarao mirno rješenje, u okviru

D1451 (Video-snimka (HTV) govora Franje Tuñmana u Karlovcu od 26. kolovoza 1995.). P473 (Transkript video-snimke govorā u Kninu, 26. kolovoza 1995.), str. 1. 1110 P473 (Transkript video-snimke govorā u Kninu, 26. kolovoza 1995.), str. 3. 1111 P473 (Transkript video-snimke govorā u Kninu, 26. kolovoza 1995.), str. 3.-4.
1109

1108

1010 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

381/39314 TER
Prijevod

kojega neka odu samo oni koji su "okrvavili ruke". Glede Srba koji su odlučili vratiti se u Hrvatsku, Tuñman je izjavio da, iako nije moguće da se svima dopusti da se vrate u Knin i Glinu, Srbi koji su iz tih krajeva prebjegli u istočnu Slavoniju imaju pravo da se vrate.1112 2011. Prema Galbraithovim izjavama, Mate Granić nije se slagao s Tuñmanovim stavovima o etnički homogenoj Hrvatskoj.1113 Granić je Galbraithu rekao i da ne može braniti postupke Hrvatske poslije operacije Oluja jer ih ne odobrava.1114 Galbraith je izjavio da je u Vladi RH bilo i drugih kojima se nije sviñalo što se dogaña.1115 2012. Više svjedoka, osoba povezanih s hrvatskim političkim i vojnim čelništvom, nije bilo suglasno s Galbraithovom ocjenom tadašnje politike prema srpskoj manjini. Mate Granić, potpredsjednik Vlade RH 1991.-2000. i ministar vanjskih poslova 1993.2000. godine,1116 u svom je svjedočenju izjavio da u najvišim političkim krugovima nikad nije bilo spomena o tome da je svrha oslobañajućih akcija bila protjerivanje ili molestiranje srpskog pučanstva u Hrvatskoj.1117 Prema Granićevim riječima, u Vladi RH nikad "nikakvih dilema nije bilo" u pogledu činjenice da su Srbi u Hrvatskoj hrvatski grañani i da moraju uživati najviši stupanj zaštite.1118 Jedina politika hrvatskog rukovodstva bila je reintegracija okupiranog teritorija u Hrvatsku.1119 Tuñmanova namjera bila je i to da se što više Hrvata iz Bosne i Hercegovine i cijeloga svijeta naseli u područja koja su bila takoreći pusta.1120 Meñutim, prema Granićevim riječima, to se nije dogodilo.1121 2013. Granić je izjavio da je Tuñman uvijek bio svjestan položaja srpske manjine u Hrvatskoj i da nikad nije smatrao da bi trebalo da se srpska manjina protjera iz Hrvatske.1122 Prema Granićevim riječima, Hrvatskoj je bilo u interesu da u Hrvatskoj ostane što više Srba, uz iznimku onih koji su počinili ratne zločine i koji nisu željeli
1112

D1452 (Predsjednički transkript, sastanak s Inicijativnim krugom za utemeljenje odbora pri Središnjem odboru HDZ-a za uspostavu povjerenja sa srpskim pučanstvom u Republici Hrvatskoj, 30. listopada 1995.), str. 2, 5, 7. 1113 P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), par. 38. 1114 P445 (Peter Galbraith, list s dopunskim informacijama, 13. lipnja 2008.), par. 13; Peter Galbraith, T. 5177. 1115 Peter Galbraith, T. 5177–5178. 1116 D1797 (Mate Granić, izjava svjedoka, 12. svibnja 2009.), par. 2–3, 6, 8, 13; Mate Granić, T. 24614– 24615, 24621–24622. 1117 D1797 (Mate Granić, izjava svjedoka, 12. svibnja 2009.), par. 17; Mate Granić, T. 24993. 1118 Mate Granić, T. 24630–24631, 24689, 24981–24982. 1119 D1797 (Mate Granić, izjava svjedoka, 12. svibnja 2009.), par. 22. 1120 Mate Granić, T. 24773, 24989. 1121 Mate Granić, T. 24773, 24989–24990. 1011 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

380/39314 TER
Prijevod

priznati Hrvatsku kao državu.1123 Hrvatsko je čelništvo znalo da postoje planovi "pobunjenih Srba" o evakuaciji cjelokupnog srpskog stanovništva iz Hrvatske, da mnogi Srbi nisu željeli prihvatiti Hrvatsku kao državu i da su mnogi od njih počinili kaznena djela.1124 2014. Granić je dalje izjavio da je strateški cilj lokalnih Srba u Hrvatskoj bio protjerati i etnički očistiti okupirani teritorij od preostalog hrvatskog pučanstva. Za vrijeme okupacije, lokalni Srbi protjerali su ili likvidirali gotovo cijelokupnu etničku skupinu Hrvata koji su živjeli na tom teritoriju.1125 Prema riječima svjedoka, Tuñman je bio za mirno rješenje nakon raspada Jugoslavije.1126 Hrvatska je okupirana područja diplomatskim i političkim sredstvima pokušavala reintegrirati u svoj državnopravni sustav i u tom smislu je pokretala brojne mirovne inicijative koje su sve bile odbijene.1127 Usporedno s tim, hrvatsko državno vodstvo planiralo je alternativno vojno rješenje.1128 2015. Granić je na sjednici Vlade RH održanoj 9. rujna 1995. izvijestio da mu je dan ranije ministar vanjskih poslova Francuske naglasio da Hrvati trebaju voditi računa o privatnom vlasništvu.1129 Granić je nadalje izvijestio da je dan prije imao razgovore o pitanju odlaska Srba, kojom prilikom je rekao da nije realno očekivati da se vrate oni koji su sudjelovali u borbi, da se oni ne mogu i neće vratiti, da se njihove obitelji ne žele vratiti.1130 2016. Što se tiče Tuñmana, Granić je tvrdio da valja razlikovati Tuñmana povjesničara od Tuñmana državnika. Kao povjesničar, Tuñman je u razgovorima s meñunarodnom zajednicom često iznosio svoje stavove o odnosima izmeñu Hrvata i Srba.1131 Kao državnik, bio je pragmatičan i uvijek je prihvaćao preporuke meñunarodne

D1797 (Mate Granić, izjava svjedoka, 12. svibnja 2009.), par. 13. Mate Granić, T. 24665, 24706. 1124 D1797 (Mate Granić, izjava svjedoka, 12. svibnja 2009.), par. 22; Mate Granić, T. 24665, 24762. 1125 D1797 (Mate Granić, izjava svjedoka, 12. svibnja 2009.), par. 16. 1126 D1797 (Mate Granić, izjava svjedoka, 12. svibnja 2009.), par. 13. 1127 D1797 (Mate Granić, izjava svjedoka, 12. svibnja 2009.), par. 18, 20; Mate Granić, T. 24629–24630, 24640, 24644, 24665–24666, 24691; D1813 (Zapisnik sa sjednice hrvatske Vlade, 7. kolovoza 1995.), str. 4. 1128 D1797 (Mate Granić, izjava svjedoka, 12. svibnja 2009.), par. 20. 1129 P2540 (Zapisnik s razgovora Franje Tuñmana s Matom Granićem i Miomirom Žužulom u Predsjedničkim dvorima, 9. rujna 1995.), str. 1, 11. 1130 P2540 (Zapisnik s razgovora Franje Tuñmana s Matom Granićem i Miomirom Žužulom u Predsjedničkim dvorima, 9. rujna 1995.), str. 1, 11. 1131 Mate Granić, T. 24918, 24934.
1123

1122

1012 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

379/39314 TER
Prijevod

zajednice.1132 Prema svjedokovim riječima, Tuñman je na pitanja u vezi s povratkom krajinskih Srba odgovarao kao povjesničar.1133 Svjedok je rekao i to da u obzir valja uzeti i činjenicu da je Tuñman te izjave davao u vrijeme sukoba u bivšoj Jugoslaviji.1134 Nadalje, svjedok je izjavio da je Tuñman bio političar koji nije razumio pitanje poštovanja ljudskih prava pa da iz tog razloga nije dosljedno inzistirao na istragama kršenja ljudskih prava, no da ih nikad nije ni sprečavao.1135 Granić je bio mišljenja da je najbliži Tuñmanov suradnik bio Gojko Šušak.1136 Granić je u svojoj knjizi napisao da su takav status uživala još samo dva političara: Hrvoje Šarinić i Ivić Pašalić.1137 Gotovina je pak bio jedan od najbližih Šuškovih suradnika.1138 2017. Goran Dodig, predstojnik Ureda Vlade RH za meñunacionalne odnose u razdoblju od 6. travnja 1995. do 5. ožujka 1998. godine.,1139 u svom je svjedočenju izjavio da je u okviru te svoje funkcije bio zadužen za odnose izmeñu Republike Hrvatske i nacionalnih manjina. Dodig je izjavio da je njegov ured radio na uspostavljanju dobrih odnosa sa svim manjinama u Hrvatskoj, a posebice sa Srbima kao najvećom nacionalnom manjinom. Prema izjavama tog svjedoka, njegov ured, državni vrh, Predsjednik i Vlada imali su zajednički cilj: vratiti Hrvatsku u stanje u kojem će se svi grañani, uključujući i nacionalne manjine, osjećati sigurno i zadovoljno.1140 Svjedok je izjavio da bi, s obzirom na svoju dužnost, znao za bilo kakav politički program istjerivanja Srba iz Hrvatske.1141 Svjedok je takoñer rekao da je imao bliske osobne kontakte s najvišim državnim dužnosnicima i da nikad nije dobio ni nagovještaj takvoga njihovog stava o srpskoj zajednici u Hrvatskoj.1142 U razdoblju od studenoga 1993. pa približno do svibnja 1994. često je razgovarao s predsjednikom Tuñmanom u njegovom uredu u Zagrebu.1143 Tuñman mu je najmanje deset puta rekao da želi da Hrvatska bude zemlja u kojoj će svaki grañanin biti slobodan i u kojoj će moći ostvariti sva svoja grañanska prava.1144 Prema riječima svjedoka, Tuñman je želio primijeniti pozitivnu

1132 1133

Mate Granić, T. 24918. Mate Granić, T. 24920–24921. 1134 Mate Granić, T. 24921–24923, 34935, 24959. 1135 Mate Granić, T. 24833; P2662 (Mate Granić, Vanjski poslovi – Iza kulisa politike, izvadak), str. 3. 1136 Mate Granić, T. 24844–24845. 1137 P2662 (Mate Granić, Vanjski poslovi – Iza kulisa politike, izvadak), str. 14 1138 Mate Granić, T. 24845. 1139 D1705 (Goran Dodig, izjava svjedoka, 16. svibnja 2009.), str. 1–3, 14; Goran Dodig, T. 22628. 1140 D1705 (Goran Dodig, izjava svjedoka, 16. svibnja 2009.), str. 3.-4. 1141 D1705 (Goran Dodig, izjava svjedoka, 16. svibnja 2009.), str. 14; Goran Dodig, T. 22630–22631. 1142 D1705 (Goran Dodig, izjava svjedoka, 16. svibnja 2009.), str. 14; Goran Dodig, T. 22631, 22638. 1143 D1705 (Goran Dodig, izjava svjedoka, 16. svibnja 2009.), str. 13; Goran Dodig, T. 22637. 1144 D1705 (Goran Dodig, izjava svjedoka, 16. svibnja 2009.), str. 13. 1013 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

378/39314 TER
Prijevod

diskriminaciju kako bi stvorio uvjete da Srbi zavole Hrvatsku kao svoju domovinu.1145 Tuñman je rekao da su Srbi bili i ostat će sastavnica Hrvatske.1146 2018. Nadan Vidošević, ministar gospodarstva RH od 12. listopada 1993. do 18. rujna 1995. godine,1147 u svom je svjedočenju izjavio da bi on i mnogi njegovi kolege, da se dogañalo bilo što usmjereno protiv hrvatskih grañana srpske nacionalnosti, odbacili takve postupke i vjerojatno istupili iz Vlade.1148 Svjedok je izjavio da Vlada RH nije imala planove stavljanja Srba u nepovoljan položaj, širenja krivih informacija s ciljem da se oni navedu na odlazak, poticanja na nasilna djela protiv Srba kako bi se stvorila klima straha, odnosno toleriranja ili prikrivanja zločina počinjenih protiv Srba.1149 Vidošević je izjavio da bi, s obzirom na svoju dužnost u Vladi, vjerojatno znao da takav plan postoji.1150 2019. Borislav Škegro, potpredsjednik Vlade RH za gospodarstvo od travnja 1993. do 2000. godine,1151 izjavio je da je normalizacija života u bivšim okupiranim područjima uključivala povratak svih osoba raseljenih 1991. godine, bez obzira na nacionalnu pripadnost, koje su otada živjele u hotelima i izbjegličkim logorima, ali i osoba koje su napustile svoje domove 1995. godine.1152 Izjavio je da Vlada RH nikad nije planirala, provodila niti namjeravala provoditi diskriminacijski politički program da se vrati samo 10% raseljenih Srba, nego da je, naprotiv, program povratka ciljan i na hrvatske i na srpske povratnike.1153 Škegro je izjavio da, iako je Vlada RH ulo`ila dosta napora u stvaranje uvjeta za policiju da uspostavi kontrolu nad tim područjem, raspoložive policijske snage nisu bile dovoljne kako bi se pokrio teritorij koji se odjednom oslobodio, a Vlada nije bila pripremljena za novonastalu situaciju.1154 Svjedok je na osnovi izvješća koja su se podnosila na službenim sjednicama Vlade (na kojima su bili prisutni i Šušak i Jarnjak ili njihovi zamjenici), te iz rasprava na tim sjednicama, zaključio da je Hrvatska vojska izdavala zapovjedi s ciljem sprečavanja
1145

D1705 (Goran Dodig, izjava svjedoka, 16. svibnja 2009.), str. 13; Goran Dodig, T. 22640. D1705 (Goran Dodig, izjava svjedoka, 16. svibnja 2009.), str. 13; Goran Dodig, T. 22638–22640. 1147 D1775 (Nadan Vidošević, izjava svjedoka, 4. svibnja 2009.), str. 1, par. 1–2, 12. 1148 Nadan Vidošević, T. 23739. 1149 D1775 (Nadan Vidošević, izjava svjedoka, 4. svibnja 2009.), par. 12; Nadan Vidošević, T. 23739. 1150 D1775 (Nadan Vidošević, izjava svjedoka, 4. svibnja 2009.), par. 12. 1151 D1679 (Borislav Škegro, izjava svjedoka, 21. travnja 2009.), str. 1, par. 1–2; Borislav Škegro, T. 22219. 1152 D1679 (Borislav Škegro, izjava svjedoka, 21. travnja 2009.), par. 8; Borislav Škegro, T. 22246– 22247. 1153 Borislav Škegro, T. 22246–22247. 1154 D1679 (Borislav Škegro, izjava svjedoka, 21. travnja 2009.), par. 14; Borislav Škegro, T. 22209– 22210, 22220.
1146

1014 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

18276–18277.). 15. 17. Ured predsjednika bio je nadležan za ministarstva obrane. 18359.). Miomir Žužul. 22246– 22247. T. 21. 16. pali ili ubija. 5. 1163 Borislav Škegro. 22257.1165 Svjedok nije čuo niti za bilo kakav plan ili dogovor hrvatskih vlasti da se poslije operacije Oluja dopuste zločini poput paleža i pljačke.377/39314 TER Prijevod pljačke i paleža.1160 2021. travnja 2009. par. godine. IT-06-90-T 15. 16. nije postojao nikakav plan da se pljačka. s obzirom na dužnost koju je obnašao. lipnja 1994.1161 Škegro je izjavio da su. 14. 1160 D1679 (Borislav Škegro. izjava svjedoka. T. 21. Borislav Škegro. 18339. financija i unutarnjih poslova. 1158 Borislav Škegro.1157 2020.). T.1158 Izjavio je da bi.1163 2022. 22253. odgovornost za cjelokupni teritorij 6. na sastancima naglašavala nužnost zaštite srpskih civila. izjava svjedoka. 21. par. T. T. par. par. 1165 D1485 (Miomir Žužul.). 21. 23. u praksi. nego je. izjava svjedoka. izjava svjedoka. Borislav Škegro. travnja 2009. 1164 D1485 (Miomir Žužul. izjava svjedoka. kako bi se srpsko D1679 (Borislav Škegro. 20. vanjskih poslova. travnja 2009. 22247. 22210. 1161 D1679 (Borislav Škegro. Miomir Žužul. par. 21. par. izjava svjedoka. 1155 . svibnja 2009. kao motiv za takva djela. T.). prije posrijedi bila osobna osveta. 20. izjava svjedoka. 21. par. nije bilo organiziranih grupa koje bi pljačkale. 18366. T. 14. travnja 2009. Miomir Žužul.1155 On je u svom svjedočenju izjavio i to da je Vlada RH nastojala da tužiteljstva i sudovi što prije započnu s radom. 1162 Borislav Škegro. T. ali hitna pitanja upućivana su direktno potonjemu.1162 Škegro je izjavio da predsjednik Tuñman nije imao ovlast da poništi odluke Vlade ili Sabora. kolovoza 1995. posebni izaslanik predsjednika Tuñmana za komunikaciju s Kontaktnom skupinom (diplomatska inicijativa za zaustavljanje rata u Bosni i Hercegovini) i meñunarodnom zajednicom od 27. izjava svjedoka.). par. premijer Valentić i predsjednik Tuñman direktno koordinirali rad ta četiri ministarstva. travnja 2011.1164 u svom svjedočenju je izjavio da nikad nije čuo ni za kakav plan protjerivanja srpskog stanovništva iz Krajine. travnja 2009. naprotiv. 22195. vjerojatno znao za plan progona Srba da je takav plan postojao. svibnja 2009. 1015 Predmet br.1156 Prema Škegrinim izjavama temeljem formalne odluke Vlade. a da je raspodjela posla bila Valentićev djelokrug. 1157 D1679 (Borislav Škegro. travnja 2009.). preuzeo je Jarnjak. 1159 D1679 (Borislav Škegro. čiji su ministri odgovarali premijeru Valentiću i predsjedniku Tuñmanu. 18326. 3. Škegro nikad nije imao dojam da je postojala klima odobravanja zločina koji su počinjeni. koji je poslao i dodatne snage kako bi se osiguralo da osobe koje čine kaznena djela budu uhićene i procesuirane. 1156 D1679 (Borislav Škegro. Borislav Škegro. 22195.1159 Prema Škegrinim izjavama. nego da se.).

1170 Izjavio je da bi.). IT-06-90-T 15. T. 18. ali da je.svjedok je porekao da je takvo što ikad rekao. 1167 D1485 (Miomir Žužul. 22149. 1016 Predmet br. T. odnosno toleriranja ili prikrivanja zločina počinjenih nad Srbima. 22149–22150. 1171 D1678 (Gordan Radin. 14. kolovoza 1995. 18366. par. 14. . T. 18.1166 Prema riječima svjedoka. 22154.). 1–2. 22155.1173 Radin je u svom svjedočenju izjavio da nikad nije čuo Tuñmana da bi se protivio bilo kakvom nalogu Vlade izdanom s ciljem sprečavanja zločina i da predsjednik nikad nije sudjelovao u donošenju Vladinih odluka ili akata premda je ponekad predsjedao sjednicama Vlade. 1172 Gordan Radin. 25.376/39314 TER Prijevod civilno stanovništvo navelo na odlazak i ostanak izvan Krajine.).). kao ni s predstavnicima Vlade. 18383–18385.). rujna 1995. par. travnja 2009. izjava svjedoka. travnja 2011. 18. godine. 18359. ili negdje oko tog datuma Radin je iz sredstava javnog informiranja i razne korespondencije saznao o paleži i drugim "nemilim" 1166 D1485 (Miomir Žužul. za takav plan znao u slučaju da je postojao. 20. 18. svibnja 2009. ali da su oni otišli na poziv svojeg rukovodstva. 18. 25. te da je radio sedam dana u tjednu. travnja 2009. par. 22179–22180. kao predsjednik. par. Gordan Radin. 18327. izjava svjedoka. 20.1168 2023. 4–5. 1169 D1678 (Gordan Radin. . T.1167 Suočen s jednim zapisom iz Galbraithovog dnevnika o svjedokovoj izjavi od 5. činjenicu da je njegov ured bio odmah do predsjednikovog. 14. par.1169 u svom svjedočenju je izjavio da Kabinet predsjednika nije bio uključen ni u kakav plan stavljanja Srba u nepovoljan položaj. par.1171 Svjedok jest uva`io da nije bio upućen u sve razgovore predsjednika s dužnosnicima Ureda. 1174 D1678 (Gordan Radin. 22148. T. travnja 2009.1174 Radin je izjavio da je predsjednik o problemima raspravljao sa svojim savjetnicima. svibnja 2009.). 22168. str.da neka Galbraith zaboravi na povratak Srba iz Krajine jer to bi "samo stvorilo probleme" . do 30. Gordan Radin. izjava svjedoka. Gordan Radin. uključujući i VONS. izjava svjedoka. to je tako bilo zbog toga što je Tuñman bio protiv zločinā. T. Miomir Žužul. 1168 Miomir Žužul. izjava svjedoka. a i zato što se on nikad ne bi izložio opasnosti da izgubi potporu SAD-a i ugrozi položaj Hrvatske u meñunarodnoj zajednici. 14.). siječnja 1995. poticanja nasilnih djela protiv Srba kako bi se stvorila klima straha. širenja krivih informacija kako bi se oni naveli na odlazak. T. T. 1173 D1678 (Gordan Radin. par. izjava svjedoka. 1170 D1678 (Gordan Radin. šef Kabineta predsjednika RH od 30. 4.1175 Dana 16. izjava svjedoka.1172 Izjavio je da Tuñmanov politički program nije bio usmjeren ni protiv koje nacionalne manjine i da je Tuñman pozvao Srbe da ostanu u Hrvatskoj. 1. Gordan Radin. on bio glavni u donošenju ključnih strategijskih odluka unutar vlastitog djelokruga. 1175 Gordan Radin. Gordan Radin. travnja 2009. T. s obzirom na dužnost koju je tada obnašao. travnja 2009. siječnja 2000. 14.

T.1184 2025. 1187 Jure Radić. on i drugi svakodnevno ujutro imali informativne sastanke na kojima su razmatrali kako dogañaje prate hrvatska i inozemna sredstva javnog informiranja. te da su izvješća o zločinima u Krajini uzrujavala predsjednika Tuñmana. T.1177 2024. 30. 1185 Jure Radić. ispostavilo da su takva ponašanja bila motivirana osvetom. 27315. 1177 1176 1017 Predmet br. 17–18. par. 27127. izjava svjedoka. čega je hrvatsko vodstvo bilo svjesno. siječnja 1995. mišljenje predsjednika Tuñmana i Vlade RH bilo je da su Srbe u Hrvatskoj zavele i na odlazak poticale srpske vlasti. 18213. paleža i pljačke) koja su se pojavila tijekom operacije Oluja jer su takvi postupci bili potpuno neočekivani i bacali su sjenu na ukupne napore hrvatskih vlasti. izjavila je da su isključivi motiv bili gospodarski razlozi (tj. 14. 27378.).1181 Prema riječima svjedokinje. 1184 Vesna Škare-Ožbolt. T. T.1178 u svom je svjedočenju izjavila da Tuñman nije imao namjeru protjerivati Srbe jer je jednostavno znao da Hrvatska ne može biti etnički čista država. 1182 Vesna Škare-Ožbolt. travnja 2009.1176 Radin je izjavio da su predsjednik Tuñman.). niti da je postojao takav politički program.). listopada 2007. 3.1179 Izjavila je i da. T. nakon što je provedena analiza počinjenih zločina. 1186 Jure Radić. T.1186 Prema Radićevim riječima. Tuñman se ljutio zbog ponašanja (tj.1180 Govoreći o cilju operacije Bljesak. 7.1183 Iako Škare-Ožbolt smatra da je Tuñman javno osudio zločine velikih razmjera. rekla je da se. D1472 (Odluka o imenovanju Vesne Škare-Ožbolt pomoćnicom predstojnika Ureda predsjednika Republike. 18250. 1183 Vesna Škare-Ožbolt. Jure Radić.375/39314 TER Prijevod dogañajima u području Knina. 14. 1180 Vesna Škare-Ožbolt. a da su ostatak od 40% činili Srbi koji su se doselili iz drugih dijelova bivše Jugoslavije. 18055.1185 u svom je svjedočenju izjavio da misli da je meñu Srbima u Hrvatskoj u srpnju 1995. godine. pomoćnica predstojnika Ureda predsjednika RH od siječnja 1995. do 2000. travnja 2011. par. nije se mogla sjetiti nijednog konkretnog obraćanja stanovništvu s izjavom da zločini moraju prestati. 18039. IT-06-90-T 15. iz Tuñmanovih usta nikad nije čula takvo što. Vesna Škare-Ožbolt. što se tiče navodnog plana protjerivanja srpskog stanovništva. T. T. 1179 D1471 (Vesna Škare-Ožbolt. 1178 Vesna Škare-Ožbolt. 27312–27313. godine njih 60% bilo roñeno u Hrvatskoj. potpredsjednik Vlade i ministar razvitka i obnove od 1994. 18089.1182 Isto tako. izjava svjedoka. .1187 Usprkos tome što su predsjednik i Vlada D1678 (Gordan Radin. 18054. godine. otvaranje prometnica i uspostavljanje veza). T. Gordan Radin. T. 27215. 18072. 22147–22148. 1181 Vesna Škare-Ožbolt.

42– 43. str. 17. str.374/39314 TER Prijevod RH Srbima uputili nekoliko apela da ostanu. 49.1194 Prema Čermakovim izjavama. Prema onome što je u razgovoru koji je s njim vodilo tužiteljstvo izjavio Ivan Čermak. meñu ostalim.). 179. cilj operacije Oluja bio je osloboditi dijelove Hrvatske okupirane od paravojnih srpskih snaga. 46–47. ožujka 2001. Jure Radić.).). travnja 2011. 13. unatoč svim upozorenjima.). str.). Tuñmanu je bilo žao.). 1197 P2532 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu optuženika. 1194 P2525 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika. ožujka 1998. 48. 27316. mnogi su otišli svojom voljom. str. 13. održanih u kolovozu i rujnu 1995. 29. Vlada RH nikad nije odgovorila. str.1193 Čermak je izjavio da je jednom ili dvaput i sām telefonirao Tuñmanu. SIS-a i meñunarodne zajednice. 45. Tuñman ga je nazvao telefonom i pitao ga zašto nije riješen problem izbjeglica u bazi UN-a u Kninu i zatražio od njega da se to riješi.1195 Čermak je izjavio da je Tuñman bolje od njega znao što se dogaña jer je dobivao informacije. ožujka 2001. Raspravno vijeće je posebno razmotrilo dokaze u vezi s više sastanaka visokih hrvatskih političkih i vojnih dužnosnika. P2526 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika. str. 17. 1189 1188 1018 Predmet br. 13. P2532 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu optuženika. 19. 14–19.1189 2026. 1192 P2526 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika.1196 Čermak je dodao da. ožujka 1998. 43. ožujka 1998. 17. 176. 176. a da je to stvar pravosuña jer se oni koji nisu počinili kaznena djela po hrvatskim zakonima moraju pustiti da odu. P2526 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika. 17.1188 U nekoliko prilika Radić je čuo kako Tuñman za Srbe koji su otišli iz Hrvatske svojom voljom kaže da su se opredijelili da ne budu hrvatski grañani. 27312. Čermak je odgovorio da dobiva razne popise ljudi koji trebaju biti predani pravosudnim organima. zaštitili objekti i obnovili normalni životni uvjeti. 19. 79–80. lipnja 2004.). od policije. Što se tiče političkog programa povratka Hrvata i Srba u Krajinu. 17.). 6. 1193 P2525 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika. str. . lipnja 2004. T. 1195 P2525 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika.). str.1191 Prvi put razgovarali su o tome što je poduzeto kako bi se raščistio grad. str. 44–45. 1191 P2525 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika. 176. 1196 P2532 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu optuženika. ožujka 2001. 7. IT-06-90-T 15. P2526 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika. str. 46. 7. listopada 1997. 176– 177.1197 2027.).1192 Drugi put. odgovorio je da zna što se dogaña. P2355 (Razgovor s Ivanom Čermakom objavljen u Nacionalu. str. 7. 47.). 13.1190 Rekao je da je dva ili tri puta s predsjednikom Tuñmanom razgovarao o problemima kojima se bavio u Kninu. 19. 1190 P2526 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika. lipnja 2004. Jure Radić. ožujka 1998. P2532 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu optuženika. T. lipnja 2004. da se to mora odmah zaustaviti i da će tako i biti učinjeno. str.). ožujka 1998.). 7. str. govorio mu o kriminalu na terenu i molio da se pojačaju policijske postrojbe i sigurnost. ožujka 2001. godine. str. 7.).

22. Tuñman je Radiću rekao neka napravi "sada jednu sliku. zemljište u tim i tim područjima itd. da on zapali sada srpsko selo uz Kijevo u koje smo mogli stanovništvo smjestiti?" Radićevo mišljenje bilo je da su počinitelji ljudi koji nisu 1198 1199 P463 (Predsjednički transkript. od ukupno 120.). to je zlo. šta. 4. Radić je objasnio da ljudi to ne žele jer se ne osjećaju sigurnima i boje se da im "neki Srbin ne bi sutra dolazio". . travnja 2011. nakon 10 godina". pa nije to tuñe. vidio kako gori srpsko selo Cviljane i u vezi s tim je primjetio: "To je naša imovina. str. 1019 Predmet br. kolovoza 1995.373/39314 TER Prijevod 2028. 22. 1201 P463 (Predsjednički transkript. 1203 P463 (Predsjednički transkript."1206 Radić je rekao da je 15. a treća skupina su ljudi za koje ne postoji mogućnost za privremeni smještaj u području na kojem su živjeli. kolovoza 1995. godine. 1–2.. kolovoza 1995. predsjedniče.1204 Rekao je i: "Neće se davati u vlasništvo po sadašnjem prijedlogu. pale i jučer. kolovoza 1995.1201 Tuñman je rekao da bi se trebali pozvati da se vrate ljudi iz Argentine. Radić je u glavnim crtama opisao kako je organiziran povratak Hrvata. 1202 P463 (Predsjednički transkript. kolovoza 1995. 22. na što je Radić odvratio da će se to riješiti uredbom Vlade.). druga skupina su oni koji bi se mogli smjestiti u "kuće koje su napuštene". kolovoza 1995. kolovoza 1995.1199 Kad je Tuñman predložio neka ovi jednostavno ostanu u "kućama koje su napuštene". 4. nuñamo stanove. a i radije bi išli u svoje kuće. str. 2–3.). Radić je objasnio da su jedan od problema razaranja u regiji: "Puno su naši zapalili sada. Što se tiče druge skupine.). 26. Radić je objasnio da su naišli na otpor jer se neki od tih ljudi ne žele seliti dva puta: jednom u privremeni smještaj.). 3.). str. IT-06-90-T 15. str. pale i danas. 23–24. kolovoza 1995. 22. 1205 P463 (Predsjednički transkript. 22. i ti će onda ući u te srpske kuće itd. str. poput onih iz drniškog kraja koji je potpuno razoren. odnosno u tri skupine: u prvoj skupini bili bi ljudi koji se odmah mogu vratiti u svoje kuće i kojima se pomaže pošiljkama boje i stakla. 22. str. a potom u vlastitu kuću. 22–23.[a] nakon [deset godina] postaje vlasnik toga. 1200 P463 (Predsjednički transkript. 1206 P463 (Predsjednički transkript. 22.). moći vratiti 80. str.1198 Radić je objasnio da će to biti izvedeno u tri faze.1205 2029. 4. kolovoza 1995. 22. kolovoza 1995.. daju kuće i zemlja.000 ljudi. 1204 P463 (Predsjednički transkript. 22."1203 Raspravljajući o povratku hrvatskih prognanika iz Njemačke.). Radić i Tuñman su se složili u tome da se ljudi koji se odbiju seliti skinu s popisa prognanika. str.1202 Tuñman je rekao i sljedeće: "Šta bi značilo tisuću ljudi. P463 (Predsjednički transkript. da im se plati put. Australije itd.). locirane u blizini njihovih vlastitih kuća.1200 Radićeva procjena bila je da će se. str. kolovoza 1995.000 ljudi ili će im se oduzeti prognanički status. Na sastanku Tuñmana i Jure Radića održanom 22. 4. vraćajte se". nego na korištenje […].

). 35.372/39314 TER Prijevod iz vojske. 22.1214 Kako je rekao Radić. travnja 2011. ne buš se vrnul. C3 (Karta SAO-a kako su proglašeni i kontrolirani krajem 1991. […] [N]a tome moramo graditi ovo ispred nas …".). str. 6. 27181–27182. Duga Resa. kolovoza 1995. Radić i Tuñman razgovarali su i o karti koju je napravio Radić. na što ga je Tuñman upitao: "Valjda sada nije ostao nijedan?" Radić je odgovorio: "Ne. kolovoza 1995.1208 Radić je dodao da je izabrani organ civilne vlasti u Kninu."1212 Nešto dalje Radić je prokomentirao: "[N]isam ljepšu sliku vidio nego kada uñu Varaždinci i Splićani zajedno u Knin. 1214 Jure Radić. Vojnić. 22. ali može služiti "za održanje reda u tim prijelaznim razdobljima".. 22.)."1211 Radić je Tuñmana izvijestio da je Donji Lapac "najčišća nacionalna općina" u Hrvatskoj. bio bi tamo užas. 5. 24. ali nose vojne odore. […] Tu je hrvatska većina i prema tome. 1020 Predmet br. 1212 P463 (Predsjednički transkript. 27184. Srbin. T. Što se tiče Knina. 9. te zaključili da je ono od ključne strategijske važnosti. meni su htjeli u Okučanima isto staviti nekog Srbina. kolovoza 1995. nema. kolovoza 1995. 5. koju je označio svjedok u sudnici." Radić je odgovorio: "Jasno. Tamo je došlo tisuću obitelji sada u okučanski prostor". 1207 1208 P463 (Predsjednički transkript." Tuñman je dometnuo: "Ma ni 10%. kolovoza 1995. kolovoza 1995.).). onda smo riješili i politički [problem].Čedo. str. Tuñman se nadovezao zaključkom: "I vratiti još ove godine 1000.). Tuñman je rekao: "[D]a nisam poslao Čermaka u Knin." Radić se složio. 22. Radić je u svom svjedočenju izjavio da su tijekom tog sastanka razgovarali o području koje pokriva dijelove općina Vrginmost. 27256. U Kupresu na jednom zidu piše . godine. kolovoza 1995.1207 Radić je ocijenio da je glavni problem odnos vojskapolicija jer "policija ne može ništa vojsci". a ovo hitno naseliti Hrvatima i ni pod koju cijenu ne dopustiti da ovdje bude više od 10% Srba nikada više. 12. na što je Tuñman predložio da se taj civilni organ promijeni: "Sada nema razloga da to bude Srbin tamo. 10. loš i da Čermak mora "raditi sve". jasno. . 22. to izmijenite. str."1213 2031. a na kojoj su bile označene glavne lokacije na koje se Hrvatska mora usmjeriti glede povratka ljudi.).1210 Za jedno područje Radić je rekao: "[Ovdje treba hitno vratiti Hrvate.). ali je napomenuo da ne može vojna vlast voditi civilne poslove. pa do sljedeće godine 200. str. 22. na što je Tuñman odvratio da ne može. sa 99% stanovnika jedne nacionalnosti.]..1209 2030. str. P463 (Predsjednički transkript. str. 22. 1211 P463 (Predsjednički transkript. Karlovac. 1213 P463 (Predsjednički transkript. tamo je Hrvat i Okučane smo lijepo riješili. 1210 P463 (Predsjednički transkript. 1209 P463 (Predsjednički transkript. str. veljače 2010. 300 tisuća ljudi [. 9–37. Tijekom sastanka. nema toga. Ogulin i Slunj. IT-06-90-T 15.

T.000 ljudi. 1223 Jure Radić.1216 To bi bio prvi i najlakši korak jer bi se pripadnici HV-a mogli smjestiti u prazne stanove dotad u vlasništvu JNA i dovesti svoje supruge i djecu. . 27185–27186. nije moglo očekivati da će se uopće vratiti. 27188.1217 Uz to. koje su se nastanile drugdje. T. 27189. 27305.. i gdje je Hrvatskoj prijetila najveća opasnost od napada JNA s ciljem da se Hrvatska presiječe nadvoje. T. 1216 1215 1021 Predmet br. T.1223 2032.1215 Kako bi se predusrela ta opasnost. slabo naseljeno. T.000 ili 40. 1224 Jure Radić. 27256. 27319.1222 Radić je ocijenio da se nije moglo očekivati da će se raseljeni Srbi koji su prije ondje živjeli vratiti u kratkom roku. kolovoza 1995. 27186–27187. gradovima u Bosni i Hercegovini koji su bili pod nadzorom Hrvatske vojske i prijateljskih savezničkih snaga bosanskih Hrvata. 27181–27182.1224 Zbog opasnosti od odmazde JNA. IT-06-90-T 15. kako je izjavio Radić. Radić je smatrao da je nužno u to područje pozicionirati postrojbe Hrvatske vojske. Kako je izjavio Radić. T.000 i 60.371/39314 TER Prijevod to je područje gdje je Hrvatska bila "najtanja". mnoge raseljene osobe hrvatske i srpske narodnosti. 27256–27257. 27259–27260. 27194–27195.000 ljudi. 1221 Jure Radić. T. 27256. Na sastanku održanom 22. T. iako bi trebalo da se Srbi koji su otišli s tog područja i koji prihvate hrvatsko državljanstvo onamo i vrate.000 stanovnika.1221 Unatoč tome. T. izraz hrvatski grañani obuhvaća i grañane hrvatske i grañane srpske nacionalnosti koji prihvate hrvatsko državljanstvo. prioritetno je bilo to područje naseliti hrvatskim grañanima.1218 Općenito je. "izvorno" udjel Hrvata u stanovništvu tog područja iznosio 60%. Jure Radić. 27258–27260. 27259. dok se za neke Srbe koji su sudjelovali u agresiji protiv Hrvatske i borili se u postrojbama JNA ili u paravojnim postrojbama. nisu se vratile u to područje. 27304. T. 1219 Jure Radić. Vlada takoñer treba u to područje strategijski naseliti deset puta više hrvatskih grañana od Srba. po mišljenju svjedoka. 27319. 27259. Radić je smatrao da je strategijski važno područja Bosne i Jure Radić. 1217 Jure Radić. 1220 Jure Radić. 27305. 27264. kroz nekoliko desetaka godina u to područje bilo bi moguće naseliti još 100. 1218 Jure Radić. predsjednik Tuñman i Radić razgovarali su i o Kupresu i Grahovu. 1222 Jure Radić. 27186–27187. travnja 2011. 27192. te 40% Srba. Srbi koje naziva manjinom su Srbi koji su se borili protiv Hrvatske i nisu namjeravali uzeti njezino državljanstvo. 27189–27193.1220 Prema Radićevim riječima. odnosno izmeñu 50.1219 Radić je u svom svjedočenju izjavio da je s predsjednikom Tuñmanom razgovarao o tome da. odnosno oko 30.

nego što je bio nesposoban obaviti tešku zadaću obnove poslije operacije Oluja. većinski srpsko selo u istoj općini. T. 27361. većinski hrvatskog sela u općini Ogulin. 27306–27307. u selo Plaški. 27176. 1227 Jure Radić. T.1228 Radić je izjavio da je u to vrijeme – iako je mislio da u selima u okolici Knina većinu stanovništva čine Hrvati i da će prognani Hrvati biti useljeni u stanove u državnom vlasništvu u Kninu – smatrao da bi. 27170. Radić je izjavio da problem nije bio u tome što je gradonačelnik Knina bio Srbin.1225 U vezi sa svojim razgovorom s Tuñmanom o gradonačelniku Knina. T.1229 Meñutim. T. 27173–27175. plan je bio da se Hrvati prognani iz Saborskog. 27169. u Istri.1230 Pašić je na dužnosti gradonačelnika Knina ostao do ožujka 1996. 27230–27231. T. Knin morao imati srpskog gradonačelnika. T.1234 Radić je izjavio da je bilo zamišljeno da u Plaškom mogu ostati samo oni smješteni u stanove u državnom vlasništvu jer je takvih stanova ondje bilo mnogo. Jure Radić. 1228 Jure Radić. budući da je Saborsko bilo potpuno razoreno. najmanje 30% stanovnika grada Knina prije operacije Oluja činili su ondje stacionirani aktivni časnici JNA koji ne bi prihvatili Hrvatsku kao svoju državu i ne bi se vratili. 27264. travnja 2011. 1235 Jure Radić. voñenom na istom sastanku. IT-06-90-T 15. kolovoza 1995. 27169–27170. 27308. T. 1231 Jure Radić. dok bi se ostali selili dva puta: prvo u napuštene srpske kuće. 27306–27308. Nadalje. a potom u vlastite nakon što budu obnovljene. T. T. na sastanku održanom 22. u gradu sa srpskom većinom gradonačelnik morao biti Srbin. godine. 1232 Jure Radić. 1233 Jure Radić. smješteni po hotelima u Dalmaciji.370/39314 TER Prijevod Hercegovine koja graniče s općinom Knin naseliti Hrvatima.1235 Svjedok je izjavio da su u Plaškom 1225 1226 Jure Radić. Radić i Tuñman razgovarali su o preseljenju prognanih Hrvata iz Saborskog. 1022 Predmet br. 27195. Radić je izjavio da gradonačelnici ondje nisu birani prema nacionalnoj pripadnosti. 1230 Jure Radić. 1234 Jure Radić.1232 2033. u Puli i Dubrovniku.. ako se svi raseljeni Srbi koji su otišli iz Knina vrate.1231 Što se tiče gradonačelnika u Okučanima. 27171–27172. . nego na osnovi sposobnosti za obavljanje te dužnosti. prema zakonu o nacionalnim manjinama. presele u napuštenu imovinu u Plaškom dok se njihove kuće ne obnove. 27230. T. 27230–27231.1227 Radić i Tuñman gradonačelnikovu su narodnost spomenuli zbog toga što je.1233 Prema Radićevim riječima. T.1226 Radić je nadalje izjavio da je za Knin bilo potrebno imenovati gradonačelnika koji bi bio prihvatljiv za tadašnje stanovnike grada. 1229 Jure Radić.

Poslije toga Tuñman je pozvao Radića da se obrati sudionicima Jure Radić. 18162–18165. te da ništa "od toga" kasnije nije provedeno. to znači da dolaze odmah desetine i stotine ljudi koji će morati tu osnovati obitelji itd. T. 23. Na Tuñmanovom sastanku s vojnim dužnosnicima 23. život". 1240 Vesna Škare-Ožbolt. godine.1241 2035. 27226.1243 Dodao je i sljedeće: "[D]anas se više ne radi toliko o promjeni sastava koliko o tome da se pojedina mjesta. gdje trebamo učvrstiti hrvatstvo". 27135. T.369/39314 TER Prijevod postojali smještajni kapaciteti u državnom vlasništvu za oko 30 obitelji.). str. to znači. travnja 2011. kolovoza 1995. IT-06-90-T 15. u slučaju da se izbjeglice vrate.). izjavila je da je on nerijetko za svakog svojeg ministra imao različitu priču. 21.1236 Budući da su kuće malobrojnih Hrvata koji su živjeli u Donjem Lapcu i Vojniću tijekom srpske okupacije bile uništene. može biti veoma djelotvorno rješavanje te situacije gdje mi imamo. školske institucije itd. T. 1237 1236 1023 Predmet br.. T. 1238 Jure Radić. T. kolovoza 1995. brigada i drugih. 7–8. kolovoza 1995. Jure Radić. 18156–18159. da se njegove izjave moraju gledati u kontekstu u kojem su izrečene. biti ponuñen drugi smještaj. str. 2.1237 U Donjem Lapcu u gotovo 90% slučajeva stanovi su bili u društvenom ili državnom vlasništvu. tj. Škare-Ožbolt je izjavila da je razgovor Tuñmana i Radića na tom sastanku o mogućnostima povratka izbjeglica i smještaja tih ljudi u srpske kuće bio odraz situacije koja je nalagala da se ti opustjeli prostori nasele jer je bilo strategijski opasno ostaviti ih bez stanovnika. školskih institucija itd. a ljudi koji su u njima stanovali bili su stanari u stanovima vlasnik kojih je bila primjerice JNA. i odmah imamo drugu situaciju.1239 2034.1242 Tuñman je sudionicima objasnio da je u tom trenutku "bitan problem" bila "demografska situacija Hrvatske" tako da "razmještaj zapovjedništava. T. sudionici su raspravljali o vojnoupravnoj ustrojbi i razmještaju vojnih postrojbi. 23. Radić je predložio da se ti ljudi privremeno smjeste u stanove u državnom vlasništvu dok se njihove kuće ne obnove. 1239 Jure Radić. meñu kojima su bili i Šušak i Červenko. 1242 P464 (Predsjednički transkript.1240 Komentirajući Tuñmanovu izjavu da ne bi trebalo dopustiti da se u to područje vrati ni 10% Srba. 27363–27364. 27224–27225. pojedini krajevi napuče.1238 Vlada RH je prognanim Hrvatima iz Bosne i Hercegovine ponudila privremeni smještaj u Vojniću i obećala da će im. 27223. .. ako stavite na pojedina mjesta veća zapovjedništva.. Jer. 1. 1241 Vesna Škare-Ožbolt. 1243 P464 (Predsjednički transkript. područja.

368/39314 TER
Prijevod

sastanka.1244 Radić je glavnim problemom ocijenio "vrlo, vrlo nepovoljan raspored […] pučanstva, […] [t]ako da imamo na hrvatskom tlu prostora koji su gotovo crne mrlje, u kojima gotovo da nema Hrvata".1245 Poslije toga Radić je iznio utvrñeni "redoslijed prioriteta, demografski, [od] strateškog značenja za Hrvatsku po tome gdje nema Hrvata, [gdje bi] se usmjerili raznim načinima na napučivanje tog prostora".1246 Radić je smatrao da je jedan od prioriteta bio naseliti Donji Lapac i Knin jer su to pogranične općine, s malim brojem stanovnika Hrvata.1247 Radić je sudionike izvijestio da je "nacionalno najčišća općina u Hrvatskoj [...] bila općina Donji Lapac sa 99 i nešto posto Srba".1248 Radić je nadalje rekao da je benkovački kraj u mnogim svojim dijelovima takoñer bio većinski srpski, ali da to područje nije prioritetno jer nudi gospodarsku osnovu zbog koje će se naseljavanje brzo dogoditi.1249 Na kraju sastanka, Červenko je izvijestio Tuñmana da će zajednički biti sastavljen plan i podnesen Tuñmanu na odobrenje.1250 2036. Na sjednici Vlade održanoj 23. kolovoza 1995., Radić je izjavio da se sada, poslije operacija Bljesak i Oluja, moraju stvoriti uvjeti za povratak ljudi u osloboñena područja. To je uključivalo i 120.000 ljudi koje su "srpski okupatori" prognali četiri godine prije. Radić je dodao da su hrvatski predsjednik i Vlada pozvali srpsko pučanstvo da ostane, napomenuvši da su mnoge od tih ljudi prognali isti oni "agresori" koji su Hrvate prognali s osloboñenih područja. Radić je izvijestio da su pojedina sela koja su prije rata imala većinsko hrvatsko stanovništvo potpuno razorena. Radić se ujedno ogradio od uništavanja srpske imovine koje se dogañalo proteklih nekoliko dana. Prema Radićevim izjavama, to uništavanje nije bilo krupnih razmjera, nisu ga izvodili pripadnici hrvatske vojske ili policije i takvo što nije u skladu s hrvatskom državnom politikom ili stavovima Vlade RH. Izlažući plan povratka koji bi se provodio u fazama, Radić je prvu fazu opisao kao povratak ljudi čije su kuće pretrpjele samo manju štetu. Prema Radićevim riječima, ta prva faza uključivala bi povratak ljudi koji čine "oko trećin[u] od ovih 120.000 […] do kraja ovog mjeseca ili početkom rujna". Druga faza bio bi povratak ljudi čije su kuće potpuno stradale, koji bi se uselili u kuće i stanove kojima hrvatske vlasti raspolažu, u blizini domicilnih mjesta tih ljudi na osloboñenim
1244

1245

P464 (Predsjednički transkript, 23. kolovoza 1995.), str. 2. P464 (Predsjednički transkript, 23. kolovoza 1995.), str. 3. 1246 P464 (Predsjednički transkript, 23. kolovoza 1995.), str. 3, 7. 1247 P464 (Predsjednički transkript, 23. kolovoza 1995.), str. 5–6. 1248 P464 (Predsjednički transkript, 23. kolovoza 1995.), str. 6, 43. 1249 P464 (Predsjednički transkript, 23. kolovoza 1995.), str. 6–7. 1024 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

367/39314 TER
Prijevod

područjima. Treća faza obuhvaća ljude čiji su domovi potpuno uništeni i za koje nema slobodnih prostora za smještaj i čiji će povratak morati pričekati obnovu.1251 2037. Na sastanku s Tuñmanom i drugim visokim hrvatskim dužnosnicima održanom 30. kolovoza 1995. Jarnjak je pokrenuo temu Srba koji dolaze preko Mañarske i žele se vratiti u Hrvatsku.1252 Šarinić je rekao da ti ljudi imaju jugoslavenske putovnice, a Jarnjak je zamolio Tuñmana da se odobri instrukcija da ti ljudi moraju imati ulazne vize dobivene u Beogradu. Tuñman je odgovorio da im on ne bi ništa dao i izjavio: " [T]i daš upute carini da ne može propustiti kroz granicu one ljude koji nemaju isprave". Šarinić se nadovezao ovako: "Predsjedniče, dajte da se mi inspiriramo onako kako je u zapadnoj Slavoniji, i to je bilo jako pozitivno za nas, jer se nije nijedan vratio. Neka se oni jave meñunarodnim humanitarnim organizacijama […]." Meñutim, Tuñman je inzistirao na tome da se ljudima jednostavno mora reći da ne mogu ući. Granić je rekao da u Beogradu ima 204 registrirane osobe, "[p]rema dogovoru", na što je Tuñman zaključio: "[K]ad bismo dopustili 204, sutra bi ih imao 1204, a za 10 dana 12 tisuća. Za sada ništa."1253 2038. Na razgovoru kod predsjednika 12. rujna 1995., Radić je, što se tiče obnove, rekao da sve veći problem postaje nedostatak radne snage, da je broj povratnika više nego premalen kako bi se napučila osloboñena područja, da se povratak mora ubrzati zakonskim i drugim sredstvima, da je njegovo ministarstvo pozvalo stručnu radnu snagu, te da je 12.000 podnijelo zahtjeve da se naseli u ta područja.1254 Takoñer je izjavio da je njegovo ministarstvo sebi kao cilj postavilo povratak 120.000 Hrvata u to područje, ali da je 30-35% od, prema podacima popisa stanovništva iz 1991. godine, 123.000 stambenih jedinica u tom području potpuno razoreno ili teško oštećeno iako se preostale kuće mogu upotrijebiti kako bi se privukli stručni kadrovi i povratnici iz inozemstva.1255 Rekao je i to da su povratnici koji su se u to područje vratili poslije otišli.1256 2039. Dana 26. rujna 1995., Červenko i drugi vojni dužnosnici, meñu kojima je bio i Gotovina, ponovno su se sastali s Tuñmanom u vezi s prijedlozima za vojnopodručnu
1250

P464 (Predsjednički transkript, 23. kolovoza 1995.), str. 84. D1815 (Zapisnik sa 261. sjednice Vlade Republike Hrvatske, 23. kolovoza 1995.), str. 4, 9–12, 14. 1252 P466 (Predsjednički transkript, 30. kolovoza 1995.), str. 1, 25. 1253 P466 (Predsjednički transkript, 30. kolovoza 1995.), str. 25–26. 1254 P2590 (Predsjednički transkript, 12. rujna 1995.), str. 1, 11–13. 1255 P2590 (Predsjednički transkript, 12. rujna 1995.), str. 11–12. 1256 P2590 (Predsjednički transkript, 12. rujna 1995.), str. 12.
1251

1025 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

366/39314 TER
Prijevod

podjelu, ukupnu veličinu oružanih snaga, razmještaj postrojbi na osloboñenim područjima i oslobañanje istočne Slavonije.1257 Jedan je od prijedloga bio da se 4. gardijska brigada razmjesti na prostoru Knina, Srba i Donjeg Lapca, na što je Šušak Tuñmana izvijestio da je Donji Lapac potpuno razoren: "Predsjedniče, Donji Lapac ne postoji kao takav, to samo piše na karti, sve je uništeno, sve."1258 Tuñman je odgovorio da ne može zamisliti da je "uništavao škole i hotel" i dodao: "To je uništavanje hrvatske imovine sada. Šta ste radili, zapovjednici?" Šušak je odgovorio da nije vojska išla u Donji Lapac, a Norac je rekao da je prva ušla specijalna policija.1259 Kad se razgovaralo o Gračacu, Tuñman je objasnio da je svrha bila da se tamo dovedu ljudi, "da se nastane, da se žene, itd. […] Da mijenjamo demografsku sliku".1260 2040. Na 277. zatvorenoj sjednici Vlade RH održanoj 5. listopada 1995., raspravljalo se o Uredbi o povratku prognanika i izbjeglica na osloboñena područja, koja je na toj sjednici i usvojena. Uredbom je ureñen povratak prognanika i izbjeglica na osloboñena područja Hrvatske i utvrñeni su uvjeti za stjecanje povratničkog statusa. Člankom 2 Uredbe definirani su različiti oblici povratka, ovisno o stupnju eventualnih oštećenja domova prognanika i izbjeglica.1261 Primjerice, za prognanike odnosno izbjeglice čije su kuće ostale neoštećene, stavak 1 članka 2 Uredbe predviña da se oni u svoje kuće moraju vratiti do 30. studenoga 1995., a u protivnom gube status prognanka odnosno izbjeglice.1262 Ta kategorija osoba stječe status povratnika nakon povratka u svoj neoštećeni dom u mjestu prebivanja.1263 Članak 11 Uredbe predviña da Hrvati izbjeglice s područja Bosne i Hercegovine pod srpskom okupacijom, kao i iz Srbije i Crne Gore, koji privremeno dobiju u posjed ili na korištenje napušteni stambeni objekt ili stan, ili dobiju u najam stan na osloboñenom teritoriju, "danom ostvarenja navedenog prava imaju prava koja imaju i povratnici iz ove Uredbe".1264

P470 (Predsjednički transkript, 26. rujna 1995.), str. 1–2. P470 (Predsjednički transkript, 26. rujna 1995.), str. 53. 1259 P470 (Predsjednički transkript, 26. rujna 1995.), str. 54. 1260 P470 (Predsjednički transkript, 26. rujna 1995.), str. 56. 1261 D214 (Zapisnik sa 277. zatvorene sjednice hrvatske Vlade održane 5. listopada 1995., s tekstom donesene Uredbe o povratku prognanika i izbjeglica na osloboñena područja); D215 (Zapisnik sa 277. zatvorene sjednice hrvatske Vlade, 5. listopada 1995.), str. 2–3. 1262 D214 (Zapisnik sa 277. zatvorene sjednice hrvatske Vlade održane 5. listopada 1995., s tekstom donesene Uredbe o povratku prognanika i izbjeglica na osloboñena područja), str. 5, članak 2 stavak 1; D215 (Zapisnik sa 277. zatvorene sjednice hrvatske Vlade, 5. listopada 1995.), str. 3. 1263 D214 (Zapisnik sa 277. zatvorene sjednice hrvatske Vlade održane 5. listopada 1995., s tekstom donesene Uredbe o povratku prognanika i izbjeglica na osloboñena područja), str. 6, članak 3; D215 (Zapisnik sa 277. zatvorene sjednice hrvatske Vlade, 5. listopada 1995.), str. 4. 1264 D214 (Zapisnik sa 277. zatvorene sjednice hrvatske Vlade održane 5. listopada 1995., s tekstom donesene Uredbe o povratku prognanika i izbjeglica na osloboñena područja), str. 9, članak 11.
1258

1257

1026 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

365/39314 TER
Prijevod

2041. U svojoj uvodnoj riječi prije rasprave o Uredbi, Radić je rekao:
budući da nam je nacionalni interes povratak, veliki nacionalni interes i ne samo povratak, nego i naseljavanje praznih hrvatskih prostora, da onda definiramo mnoge stimulativne mjere koji će poticati život [na tim prostorima].1265

Govoreći o dodjeli privremenog smještaja u osloboñenim područjima, Radić je rekao: "
[D]akle,

nije dana jedna uredba bez ikakvih uvjeta, moraš ići u srpsku kuću itd., nego uz

mnoge, mnoge ograde koje zapravo štite prognanika, odnosno povratnika koji se vraća u svoju kuću."1266 Potom je izjavio i sljedeće:
Hrvati koji su prognani iz […] dijela Bosne i Hercegovine pod srpskom okupacijom, koji su prognani iz Vojvodine, uže Srbije, Kosova i drugih prostora, […] koje naseljavamo sada u smislu ove uredbe u Vrginmost, Vojnić, Lapac, itd., njima dajemo sva prava koja imaju i povratnici u Hrvatskoj, dakle jedna ta kategorija, ne svi izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, nego samo oni koje nam je nacionalni interes naseliti.1267 […] Tako da je riječ zapravo o jednom sklopu pozitivnih mjera kojima želimo ljude koji su prognani, ali i ne samo ljude koji su prognani vratiti u njihove domove, nego i druge ljude usmjeriti da u demografskom smislu Hrvatsku koliko je moguće ravnomjernije no što je to do sada bilo pokrijemo stanovništvom. Eto, toliko za uvod.1268

Kasnije tijekom sjednice Radić je takoñer rekao:
[P]rvi [j]e prioritet opstanka hrvatskog naroda i naseljavanja danas meki hrvatski trbuh, i

zbog toga smo se složili vodeći računa o svemu ovom i dio prognanika iz Banja Luke odseljavajući u Glamoč i unatoč puno pritisaka itd., ali prvi prioritet ukupnog nacionalnog bića je danas smjestiti tamo gdje je Hrvatska najtanja, a najtanja je bila do jučer ... na prostoru južno od Karlovca do slovenske granice gdje je samo bilo 14 km prostora čisto etnički hrvatskog i zbog tog smo prihvatili i dogovorili se rekoh da ide naseljavanje čak i na štetu evo ukupnog broja Hrvata u Bosni i Hercegovini tih prostora koji su silno strateški važni.1269

2042. Na sastanku u kabinetu Predsjednika, održanom 25. listopada 1995., predsjednik Tuñman je izjavio da mu ne bi smetalo da se vrati 3.000 Srba koji se žele vratiti, od njih

D215 (Zapisnik sa 277. zatvorene sjednice hrvatske Vlade, 5. listopada 1995.), str. 2. D215 (Zapisnik sa 277. zatvorene sjednice hrvatske Vlade, 5. listopada 1995.), str. 5. 1267 D215 (Zapisnik sa 277. zatvorene sjednice hrvatske Vlade, 5. listopada 1995.), str. 5–6. 1268 D215 (Zapisnik sa 277. zatvorene sjednice hrvatske Vlade, 5. listopada 1995.), str. 7. 1269 D215 (Zapisnik sa 277. zatvorene sjednice hrvatske Vlade, 5. listopada 1995.), str. 34.
1266

1265

1027 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

364/39314 TER
Prijevod

ukupno 300.000 koji su otišli, ali da traži da se zahtjevi za povratak obrañuju pojedinačno.1270 2043. Na sjednici VONS-a održanoj 17. prosinca 1996., Ivica Kostović je govorio o mogućnosti isplate nadoknade Srbima za njihovu imovinu na hrvatskom teritoriju kao o alternativnom rješenju umjesto povratka. T. Vinković je rekao da treba ponuditi nadoknadu, a Jure Radić je izjavio da će većina Srba prihvatiti tu opciju jer su podmitljivi.1271 Ivica Kostović je nadalje rekao da bi trebalo da Hrvatska Srbima ponudi mogućnost povratka, izda im dokumente i ponudi amnestiju za oružanu pobunu, te pokaže da će im biti osiguran povratak iako se većina Srba neće vratiti.1272 Nadalje, Davorin Mlakar i T. Vinković su, u kontekstu izbora, govorili o izdavanju domovnica i osobnih iskaznica ljudima koji su prema popisu stanovništva iz 1991. godine živjeli u Podunavlju, nazivanom i istočna Slavonija, spominjući da bi to značilo izdavanje oko 60.000 domovnica.1273 2044. Raspravno vijeće sada će razmotriti predočene dokaze u vezi sa stavovima visokih hrvatskih dužnosnika o pitanju povratka. Jure Radić u svom je svjedočenju izjavio da je hrvatsko čelništvo, već u vrijeme kad je 1990. godine uspostavljena hrvatska država, strategijskim ciljem smatralo naseljavanje hrvatskih grañana u rijetko nastanjena područja.1274 Prema Radićevim riječima, nakon što je Hrvatska proglasila samostalnost, iz Zagreba je svojom voljom otišlo 20.000 Srba jer nisu mogli prihvatiti Hrvatsku kao svoju državu.1275 Od 1992. godine Vlada RH je počela raditi na državnom programu demografske obnove koji je Sabor usvojio 1996. godine i u kojem je kao cilj postavljeno stimuliranje prira{taja stanovni{tva, poticanje naseljavanja opustjelih dijelova teritorija, te poticanje na povratak Hrvata iseljenika koji žive u inozemstvu.1276 Poslije operacije Oluja, velik dio srpskog stanovništva područja "zapadne Slavonije" otišao je svojom voljom, neki u okviru akcije Siguran prolaz pod okriljem Ujedinjenih naroda.1277 2045. Prema Radićevim riječima, normalizacija odnosa sa Saveznom Republikom Jugoslavijom bila je preduvjet za masovan povratak raseljenih osoba, u iznimku
1270 1271

P2589 (Predsjednički transkript, 25. listopada 1995.), str. 1, 12–16. P2593 (Zapisnik sa sjednice VONS-a, 17. prosinca 1996.), str. 1, 3–4, 14. 1272 P2593 (Zapisnik sa sjednice VONS-a, 17. prosinca 1996.), str. 4–5. 1273 Stjepan Šterc, T. 20426; P2593 (Zapisnik sa sjednice VONS-a, 17. prosinca 1996.), str. 6–7. 1274 Jure Radić, T. 27134. 1275 Jure Radić, T. 27294. 1276 Jure Radić, T. 27215–27216. 1028 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

363/39314 TER
Prijevod

pojedinačnih humanitarnih slučajeva.1278 To ne znači da se raseljeni Srbi nisu mogli vraćati i pojedinačno, uz uvjet da su podnijeli zahtjev za hrvatsko državljanstvo i dobili ga, te da su podnijeli i zahtjev za povratak.1279 Samo oni koji su bili roñeni u Hrvatskoj imali su pravo podnijeti zahtjev za hrvatsko državljanstvo.1280 Poslije rata i kako je napredovala normalizacija, bilo je moguće bolje organizirati povratak iseljenih osoba.1281 Meñutim, mnogi Srbi koji su se nastanili negdje drugdje odlučili su ne vratiti se.1282 Radić je u svom svjedočenju izjavio da je, godinu dana poslije operacije Oluja, nakon što su 1995. godine obnovljene djelomično oštećene ili uništene kuće Srba u Kistanju, Vlada RH ondje izgradila novo naselje sa 150 kuća, s financijskom pomoći Vlade SAD-a.1283 Povratnici koji su bili privremeno smješteni na napuštenim srpskim imanjima useljeni su u te nove kuće, čime se oslobodila imovina Srba, koji su se tada imovini vratiti svojim domovima.1284 Oko 90% tih povratnika useljenih u nove kuće bili su Hrvati, a neki meñu njima Hrvati iz Bosne i Hercegovine.1285 2046. Granić je u svom svjedočenju izjavio da su tijekom rujna-listopada 1995. bili mogući samo slučajevi individualnog povratka s ciljem spajanja obitelji.1286 Masovan povratak nije bio moguć iz razloga sigurnosti.1287 Takoñer je izjavio da je mobilizacija hrvatskih Srba u Vojsku Republike Srpske vrlo negativno utjecala na pitanje povratka hrvatskih Srba, osobito s obzirom na činjenicu da je Hrvatska bila u ratnom stanju sa Saveznom Republikom Jugoslavijom i da je Republika Srpska svakodnevno izvodila provokacije usmjerene prema Hrvatskoj.1288 Svjedok nije podržavao masovni povratak zato što su mnogi od ljudi koji su otišli sudjelovali u borbi protiv Hrvatske i na to bili pripravni i ubuduće.1289 Isto tako, izjavio je da Tuñman nije vjerovao da bi moglo doći

Jure Radić, T. 27294, 27295. Jure Radić, T. 27323, 27345, 27374–27375. 1279 Jure Radić, T. 27214, 27287, 27323–27324, 27375. 1280 Jure Radić, T. 27314. 1281 Jure Radić, T. 27323. 1282 Jure Radić, T. 27213–27214. 1283 Jure Radić, T.27140, 27143, 27162, 27209–27210, 27353–27355. 1284 Jure Radić, T. 27140, 27210–27212. 1285 Jure Radić, T. 27211. 1286 Mate Granić, T. 24677–24679, 24715–24716, 24802, 24917, 24959. 1287 Mate Granić, T. 24677, 24679, 24802, 24917, 24959. 1288 Mate Granić, T. 24781–24783, 24802, 24808, 24959–24961; D1821 (Video-snimka čitanja priopćenja za tisak sa sastanka Mate Granića, Jean-Jacquesa Gaillardea i drugih, 28. kolovoza 1995.), 28. kolovoza 1995.). 1289 Mate Granić, T. 24926–24927.
1278

1277

1029 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

362/39314 TER
Prijevod

do masovnog povratka jer mnogi Srbi nisu željeli priznati Hrvatsku kao svoju domovinu.1290 Istodobno, Tuñman je podržavao sve planove povratka.1291 2047. U intervjuu objavljenom u listu Fokus od 4. rujna 1995., Tuñman je, odgovarajući na pitanje može li se 150.000 raseljenih Srba iz Krajine vratiti kući, izjavio:
Da su krajinski Srbi željeli da ostanu kod kuće, oni na prvom mjestu ne bi nikada otišli. Povratak svih njih se zapravo ne može ni zamisliti. U svakom slučaju, ovo nije u interesu normalizacije hrvatsko-srpskih interesa. Ali mi ćemo poštovati ljudska prava i dozvoliti povratak krajinskim Srbima u pojedinačnim slučajevima.1292

2048. Velik broj svjedoka iznio je svoje mišljenje i dojmove u kontekstu vlastite percepcije politike hrvatskog čelništva prema srpskoj manjini u vrijeme na koje se odnosi Optužnica. Na općoj razini, Galbraithovi stavovi mogu se promotriti u kontrastu spram stavova više osoba iz hrvatskog političkog i vojnog čelništva ili osoba povezanih s tim čelništvom. Raspravno vijeće se prema tim mišljenjima i dojmovima odnosilo s vrlo velikim oprezom i razmatralo ih u kontekstu konkretnih manifestacija kao što su uredbe, zakoni i politički programi. Prikaz takvih dokaza takoñer se daje i u poglavlju 6.2.4. 2049. U trećem poglavlju, Raspravno vijeće daje prikaz dokaza u vezi s ulogom Predsjednika kao glavnog zapovjednika hrvatskih oružanih snaga. Više svjedoka, meñu njima Galbraith, Škegro i Radin, takoñer su istaknuli središnju ulogu Franje Tuñmana u tadašnjem političkom i vojnom životu Hrvatske. Primjerice, Škegro je rekao da su ministarstva obrane, vanjskih poslova, financija i unutarnjih poslova odgovarala i predsjedniku Vlade i predsjedniku Republike. Radin je naglasio da je predsjednik bio glavna instancija za donošenje odluka u vezi s ključnim strategijskim pitanjima. Galbraith je otišao i dalje i ustvrdio da je politika Hrvatske bila Tuñmanova politika. Iznio je i mišljenje da su, bez obzira na formalne strukture, sve odluke donosili Tuñman i njegovi glavni savjetodavci, meñu kojima je bio Gojko Šušak. Granić ocjenjuje da je Šušak bio Tuñmanov najbliži suradnik. 2050. Zbog te središnje Tuñmanove uloge i budući da je on bio jedan od pripadnika udruženog zločinačkog pothvata koji se navodi u Optužnici, druga kategorija gore
Mate Granić, T. 24924–24925; P2662 (Mate Granić, Vanjski poslovi – Iza kulisa politike, izvadak), str. 11. 1291 Mate Granić, T. 24925. 1030 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.
1290

361/39314 TER
Prijevod

prikazanih dokaza su Tuñmanove javno date izjave. Raspravno vijeće se i spram tih dokaza odnosilo s oprezom. Vijeće je svjesno da političke izjave mogu biti u službi širokog raspona ciljeva i da nisu uvijek precizan izraz politike ili namjerā glede konkretnog djelovanja osobe koja ih je izrekla. U vrijeme rata, izjave za javnost političkih i vojnih čelnika mogu imati cilj zadobivanja povjerenja stanovništva u kontekstu ratnih napora i mobilizacije vojnih snaga. To se može postići na način da se vlastita stvar ocrta kao pravedna i nužna, ali i na način da se demonizira neprijatelj. U tom pogledu, Raspravno vijeće napominje da mnoge od izjava koje su razmotrene gore u tekstu (promjerice, govori u Karlovcu i Kninu 26. kolovoza 1995. godine) potječu iz vremena kad se stupanj neprijateljstava ublažio i kada se središte pozornosti političkog čelništva donekle premjestilo na normalizaciju života u Krajini. U tom kontekstu, neke od Tuñmanovih izjava ne mogu se zanemariti i smatrati izjavama danim samo radi zadobivanja povjerenja stanovništva u ratnim naporima i mobiliziranja vojnih snaga. Raspravno vijeće je ocijenilo da one imaju izvjesnu, premda ograničenu važnost za ocjenjivanje Tuñmanove politike prema srpskoj manjini u Hrvatskoj. 2051. Što se tiče Tuñmanove izjave od 4. kolovoza 1995., kada se obratio Srbima u Hrvatskoj, Raspravno vijeće je ocijenilo da se i njoj mora pristupiti s velikim oprezom. Iako je posrijedi poziv Srbima u Hrvatskoj da ne napuštaju svoje domove, Raspravno vijeće je tu izjavu razmotrilo u kontekstu rasprava na Brijunskom sastanku održanom nekoliko dana prije toga. U vezi s tim, Raspravno vijeće podsje}a na svoja razmatranja iz poglavlja 6.2.2. Nadalje, Raspravno vijeće je tu izjavu razmotrilo u kontekstu tadašnjih dogañaja, a osobito onih opisanih u zaključcima o protupravnim napadima na civile i civilne objekte u Kninu, Benkovcu, Gračacu i Obrovcu. Na osnovi svega što je rečeno, Raspravno vijeće konstatira da taj apel nije bio istinski odraz Tuñmanovih htijenja i namjera iz tog vremena. 2052. Što se tiče onog što su na sastancima izjavljivali Tuñman i drugi, Raspravno vijeće ocjenjuje da gorespomenute rezerve u pogledu izjava za javnost, ovdje nisu relevantne u jednakoj mjeri. Što se pak tih izjava tiče, Raspravno vijeće ih je sagledavalo u kontekstu rasprave voñene na sastanku, a ne usredotočujući se na korištene izraze i formulacije. 2053. Raspravno vijeće konstatira da je aspekt vidljiv u mnogim od dokaza prikazanim ranije u tekstu namjera Tuñmana i drugih da se potiče i ide na ruku povratku hrvatskih
1292

P2671 (Razgovor s Franjom Tuñmanom objavljen u listu Focus, 4. rujna 1995.), str. 2. 1031 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

360/39314 TER
Prijevod

iseljenika iz inozemstva. Kako je velik dio Krajine ostao pust, to je sada moglo postati stvarnost. Čak i u svojem apelu od 4. kolovoza 1995., Tuñman je naglasio odlučnost da "prekinemo patnje i neizvjesnost hrvatskih prognanika s okupiranih područja". U televizijskom obraćanju naciji 26. kolovoza 1995. bio je eksplicitniji i apelirao na Hrvate da ne uništavaju domove koje su Srbi napustili jer oni sada pripadaju hrvatskom narodu i bit će korišteni za smještaj izbjeglica i prognanika. I Galbraith i Granić posvjedočili su Tuñmanovu želju da se Hrvati iz dijaspore vrate i nasele u Krajini. 2054. Taj aspekt postaje još očevidniji na sastancima Tuñmana, Radića i drugih, održanim 22. i 23. kolovoza 1995. godine. Tema opširnog i detaljnog razgovora Tuñmana i Radića 22. kolovoza 1995. bila je na koji način postići da se što više Hrvata vrati i naseli u područja koja su sada pusta i da – kako je rekao Tuñman –"idu u srpske kuće". U vezi s tim Radić je rekao da će to biti riješeno u skladu s napucima Vlade, što Raspravno vijeće tumači kao upućivanje na Uredbu o privremenom preuzimanju i upravljanju izvjesnom imovinom. Na sastanku se razgovaralo o tome na koji se način može pomoći Hrvatima da se vrate (platiti im putne troškove, pomoći u obnovi, itd.) i kakva se vrsta pritiska može primijeniti (gubitak izbjegličkog ili prognaničkog statusa). Iz tih razgovora jasno je da Hrvati na koje Tuñman i Radić misle nisu bili samo prognanici i izbjeglice, nego i osobe kojima nije bila potrebna hitna humanitarna pomoć. U tom smislu, Tuñman je spominjao skupine iz Argentine, Australije i Njemačke. Broj povratnika o kojem su razmišljali Tuñman i Radić (i o kojemu se razgovaralo na drugim sastancima održanim 22. i 23. kolovoza 1995., ali i poslije toga) bio je velik, što pokazuje da se otpor masovnom povratku, o kojem su svjedočili Granić, Radić i drugi, odnosio samo na povratak Srba koji su u kolovozu 1995. godine otišli iz Krajine. 2055. Na sastancima 23. kolovoza i 26. rujna 1995., Tuñman je u politički program ponovnog naseljavanja Krajine Hrvatima uključio vojsku. Dana 23. kolovoza 1995., na sastanku na kojem su bili Červenko, Šušak i drugi, Tuñman je vojnim dužnosnicima objasnio da je bitan problem "demografska situacija Hrvatske" i da sada više nije posrijedi mijenjanje sastava stanovništva, nego naseljavanje odreñenih područja. Rekao je da razmještanje "zapovjedništava, područja, brigada i drugih, školskih institucija" može odigrati ulogu u tom smislu. Radić je na sastanku održanom 22. kolovoza 1995. predložio da bi prvi i najlakši korak bilo useljavanje pripadnika Hrvatske vojske, sa suprugama i djecom, u prazne stanove ranije u vlasništvu JNA. Dana 23. kolovoza
1032 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

359/39314 TER
Prijevod

1995., Radić je govorio i na sastanku s vojnim dužnosnicima i objasnio da je jedan od prioriteta naseljavanje Knina i Donjeg Lapca jer su to pogranične općine s malim brojem Hrvata u stanovništvu. Červenko je Tuñmanu rekao da će u tom smislu biti sačinjen plan koji će mu biti podnijet na odobrenje. Plan je doista prezentiran 26. rujna 1995., na sastanku kojem je bio prisutan i Gotovina. 2056. Rasprava na sastancima u kolovozu i rujnu o paljenju imovine pokazuje da je političko i vojno čelništvo najviše razine znalo za tadašnje uništavanje imovine širom Krajine. Iako su Tuñman i ostali na jasan način izražavali neodobravanje glede tog razaranja, ono je uvijek bilo povezano s mišlju da je to sada hrvatska imovina, potrebna za povratak Hrvata. 2057. Na osnovi gore rečenoga, Raspravno vijeće konstatira da je jedan aspekt političkog programa Tuñmana i drugih članova tadašnjeg političkog i vojnog vodstva bilo pozivanje i ohrabrivanje Hrvata da se vrate u Hrvatsku i nastane u njoj, koristeći za taj cilj kuće koje su napustili Srbi iz Krajine. Iz toga je slijedilo to da se povratak Srba treba ograničiti na minimum. 2058. U poglavlju 6.2.7, Raspravno vijeće će dalje razmotriti, zajedno s dokazima čiji se prikaz daje u poglavljima 6.2.2 i 6.2.4 − 6.2.6, kakvi se zaključci iz gore navedenog mogu izvesti o udruženom zločinačkom pothvatu.

6.2.4 Imovinski zakoni 2059. Raspravnom vijeću su predočeni dokazi o sadržaju i svrsi raznih zakona i uredbi izdanih poslije operacije Oluja, predmet kojih je imovina osoba koje su napustile područje na koje se odnosi Optužnica, kao i dokazi o održanim sastancima na kojima se raspravljalo o toj temi. 2060. Jure Radić, potpredsjednik Vlade i ministar razvitka i obnove od 1994. do 2000. godine,1293 u svom je svjedočenju izjavio da su njegove dužnosti uključivale obnovu stambenih i infrastrukturnih objekata kako bi se povratnicima stvorili potrebni životni uvjeti.1294 Što se tiče privremenog preuzimanja imovine, Radić je izjavio da je postupak za donošenje Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom

1293 1294

Jure Radić, T. 27127, 27215, 27378. Jure Radić, T. 27128. 1033 15. travnja 2011.

Predmet br. IT-06-90-T

358/39314 TER
Prijevod

imovinom iniciran prije operacije Oluja.1295 Na sjednici VONS-a održanoj 30. lipnja 1995., Tuñman je rekao da bi trebalo da Hrvatska pozove hrvatske iseljenike iz Australije i Novog Zelanda da se vrate i ponudi im zemlju. Osim toga, Radić je izjavio da je hrvatska država namjeravala preuzeti desetke tisuća srpskih kuća napuštenih poslije operacije Oluja, u početku privremeno, ali s vremenom i trajno, kako bi se ljudi iz Australije i oni koji su protjerani iz Bosne i Hercegovine mogli vratiti.1296 Komentirajući zapisnik sa sastanka, Radić je izjavio da je namjera bila te Hrvate privremeno smjestiti u napuštene objekte dok im se ne dodijeli trajno stambeno rješenje negdje drugdje ili, ako to vlasnik želi, te kuće mogle su biti zamijenjene ili se prodati.1297 2061. Na sastanku Predsjedništva Hrvatske demokratske zajednice održanom 11. kolovoza 1995., sudionici, uključujući i Tuñmana, raspravljali su o pitanju dodjele srpskih kuća.1298 Na tom sastanku Drago Krpina je predložio da bi mogli "svu tu imovinu napuštenu proglasiti državnom imovinom, sa izgovorom da se ta imovina sačuva".1299 Tuñman se s tim složio i izjavio da bi trebalo, "ako je netko napustio zemlju i ne pojavljuje se tu, ne znam, mjesec dana, ili tri mjeseca, itd., da se to smatra – nañite formulaciju – državnom imovinom".1300 Poslije daljnje rasprave, Tuñman je rekao da bi trebalo da se odredi rok od mjesec dana i da bi se to moglo urediti putem vladine uredbe.1301 Govoreći o nadoknadama, Tuñman je rekao da se one ne bi davale onome tko je "sudjelovao u ratu protiv Hrvatske".1302 Peter Galbraith, veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj od 1993. do 1998. godine,1303 komentirajući Krpininu napomenu o tome da bi napuštenu imovinu valjalo proglasiti državnim vlasništvom s izgovorom očuvanja imovine, rekao je da se ona podudara s onim što je i on primijetio, te da je cilj bio uzeti imovinu, Srbima koji su otišli onemogućiti povratak i raditi na naseljavanju Hrvata u dotična područja.1304 Galbraith je u svom svjedočenju izjavio da je Tuñmanova ideja bila da se srpska imovina oduzme i dā u trajno vlasništvo Hrvatima koji će se u te kuće useliti, a da se potom imovinski zahtjevi Srba koji su otišli rješavanju na meñunarodnoj
Jure Radić, T. 27238. P2711 (Zapisnik sa sjednice VONS-a, 30. lipnja 1995.), str. 2, 7. 1297 Jure Radić, T. 27240–27241. 1298 P462 (Predsjednički transkript, HDZ, 11. kolovoza 1995.), str. 1–2, 14–23. 1299 P462 (Predsjednički transkript, HDZ, 11. kolovoza 1995.), str. 15. 1300 P462 (Predsjednički transkript, HDZ, 11. kolovoza 1995.), str. 16. 1301 P462 (Predsjednički transkript, HDZ, 11. kolovoza 1995.), str. 17–20. 1302 P462 (Predsjednički transkript, HDZ, 11. kolovoza 1995.), str. 19. 1303 P444 (Peter Galbraith, izjava svjedoka, 13. travnja 2007.), str. 1, par. 1, 3; Peter Galbraith, T. 4901. 1304 Peter Galbraith, T. 5202–5203.
1296 1295

1034 Predmet br. IT-06-90-T 15. travnja 2011.

imovine koja nije pod ničijom zaštitom. kolovoza 1995. str. 23.1312 Peter Galbraith. travnja 2011.). 21. 11–12. 17.).)... sudionici su ponovno raspravljali o prijedlogu uredbe o raspolaganju imovinom na području Krajine. 31. kolovoza 1995. 31. da bi se predloženim načinom upravljanja i korištenja ovom imovinom osigurao veći broj grañana Hrvatske. Na sjednici Vlade održanoj 23.1305 2062. 1307 D1823 (Zapisnik sa zatvorene sjednice hrvatske Vlade. str. do usvajanja konačnog rješenja problema "zaštite ljudi i imovine". 26–28. kolovoza 1995. kolovoza 1995. D426 (Zapisnik sa sjednice hrvatske Vlade.357/39314 TER Prijevod razini. 2. odnosno da se oni ne tretiraju kao grañani Hrvatske nego kao grañani Jugoslavije.).1307 Na toj sjednici Valentić je rekao da "do donašanja Zakona Uredba jasno zamjenjuje Zakon". 31.1310 Mišetić je rekao i to da se za tu imovinu smatra da nema titulara vlasništva jer je vlasnik napustio Hrvatsku: Svrha donošenja zakona je gospodarenje s tom imovinom […] da bi se s jedne strane izbjegla nenadoknadiva šteta na [njoj] i. 3. 31. 1312 D1823 (Zapisnik sa zatvorene sjednice hrvatske Vlade. koji su napustili Hrvatsku poslije oslobañanja tih područja. 3. 1311 D1823 (Zapisnik sa zatvorene sjednice hrvatske Vlade. prvenstveno na okupiranim područjima. str. 1309 D1823 (Zapisnik sa zatvorene sjednice hrvatske Vlade. primamo Hrvate koji su iz drugih država. kolovoza 1995. a jedna od njih su grañani. 5. s druge strane. kolovoza 1995. str. kolovoza 1995. kolovoza 1995. IT-06-90-T 15. 1308 D1823 (Zapisnik sa zatvorene sjednice hrvatske Vlade. str. i ukoliko se ta imovina ne stavi pod zaštitu praktički nemoguće je tu imovinu na tako širokom području zaštititi.. 1310 D1823 (Zapisnik sa zatvorene sjednice hrvatske Vlade. 31.. kolovoza 1995. čime mogu spriječiti da ta imovina ne padne pod upravu države.] zapravo o nužnosti čuvanja imovine koja je defakto ostala bez vlasnika. primarno s prostora bivše Jugoslavije. .). protjerani od Srba na prostore Republike Hrvatske. koja se velikim dijelom i zbog toga u jednom dijelu i pali i pljačka.).1311 Isto tako.-4. Valentić je izjavio da se u toj uredbi radi [.1306 Na zatvorenoj sjednici Vlade RH održanoj 31. 31. 5206.1308 Bosiljko Mišetić je rekao da se predloženi zakon odnosi na imovinu različitih kategorija grañana. imovine gdje se radi o milijardskim vrijednostima. str. T. 2.). 1306 1305 1035 Predmet br. 1. Valentić je prijedlog uredbe o raspolaganju imovinom u Krajini opisao kao "preliminarno rješenje". 20– 21. 15.1309 Sudionici sjednice dogovorili su se da se samo toj kategoriji grañana dā rok od 30 dana za povratak u Hrvatsku i podnošenje zahtjeva za vraćanje u posjed nad svojom imovinom.

3–4. 31.).1316 Sukladno Uredbi. Vlada je izdala Uredbu o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. čl. 21–23. što će se riješiti posebnim zakonom. str. sukladno Uredbi. 31. 31. čl. 1320 P476 (Uredba o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. kolovoza 1995.356/39314 TER Prijevod 2063. 11–13. kolovoza 1995.). Na toj sjednici. Takoñer je rekao sljedeće: Mi danas pred vratima i već u Hrvatskoj imamo desetke tisuća ljudi hrvatske narodnosti koji su prognani i koji su proganjani svakim danom sve više iz susjedne Bosne i Hercegovine i iz Srbije i koje moramo smještati u prostore kojima raspolaže [Hrvatska]. Jure Radić. 31. 15–17. kolovoza 1995. kolovoza 1995. travnja 2011.1319 Sukladno članku 5 Uredbe.). komisije mogu dati imovinu na korištenje prognanicima i izbjeglicama. 2. 31. 1. str. obnovu i razvoj ranije okupiranih područja.1317 Takoñer. 27198. 5. govoreći o "demografskoj budućnosti osloboñenih prostora". kolovoza 1995. 11. 1318 P476 (Uredba o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. kolovoza 1995. upotrijebit ću i tu riječ. 1317 P476 (Uredba o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom.1315 2064.1320 D1823 (Zapisnik sa zatvorene sjednice hrvatske Vlade.. Na istoj sjednici Radić je predloženi akt opisao kao "jedn[u] od najvažnijih uredbi. 1314 1313 1036 Predmet br. invalidima domovinskog rata. kolovoza 1995. 4. IT-06-90-T 15. Riječ je doista o jednom povijesnom dokumetu o kojem ovisi. a sada osloboñenom teritoriju [Hrvatske]. 31. demografska budućnost osloboñenih prostora". 31. T.1313 Radić je u svom svjedo~enju izjavio da je. 1315 D1823 (Zapisnik sa zatvorene sjednice hrvatske Vlade.1318 Uredba nadalje predviña da općinska ili gradska poglavarstva osnuju komisije za privremeno preuzimanje i davanje na korištenje imovine. 27–28.). čl. .). obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz domovinskog rata te drugim grañanima koji obavljaju djelatnosti nužne za sigurnost. 19. koju su vlasnici napustili i osobno je ne koriste". 6. […].).). čl. kolovoza 1995. povratnicima kojima je u domovinskom ratu uništena ili oštećena imovina. 1319 P476 (Uredba o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. 31. 4–5. str. 1316 P476 (Uredba o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. "pod privremenu upravu [Hrvatske] i na korištenje prema ovoj Uredbi stavlja se imovina koja se nalazi na ranije okupiranom. "vlasništvo" se ne može steći "prisvojenjem (okupacijom)".1314 Nekoliko puta tijekom sjednice sudionici su ponovili da se prijedlogom Zakona ureñuje samo pravo korištenja i upravljanja predmetnom imovinom i da on ne dira u vlasništvo. mislio na ravnomjernu distribuciju hrvatskog pučanstva na cijelom teritoriju države.

zakon bi glasanjem bio ili usvojen ili odbijen. 26567. 26493. ako bi postojala hitna potreba. izdavanje vladine uredbe. Snježana Bagić. a prijedlog bi se potom uputio Vladi na davanje mišljenja. 1037 Predmet br. 31. 10. uveden zbog toga što su lokalne vlasti i stanovništvo u najboljem položaju da prepoznaju koja se imovina može smatrati napuštenom. 1328 Snježana Bagić. sveučilišni nastavnici i ljudi iz pravosuña.1321 Rad tih komisija usmjerava i usklañuje Ministarstvo razvitka i obnove. T.1327 Nakon rasprave u Saboru. 5.1331 Napomenula je i to da je intencija članka 5. 1322 P476 (Uredba o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. 1327 Snježana Bagić. listopada 2009. T. T. kolovoza 1995. 1324 D1911 (Snježana Bagić.). 26563. kolovoza 1995. T. kad je riječ o predlaganju novih zakona. 26492. 2. bila da se sva imovina smatrana napuštenom usmjeri prema konkretnim kategorijama osoba. čl. par. ali žalba ne zadržava izvršenje rješenja. 1323 P476 (Uredba o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. 1330 Snježana Bagić. 1329 Snježana Bagić. u roku od 8 dana. 26492. uredba prestaje vrijediti poslije dvanaest mjeseci ako je Sabor unutar tog vremena praktično ne ostavi na snazi donošenjem ekvivalentnog zakona. IT-06-90-T 15. tj. ali. Komisija […] ukinut će rješenje iz članka 5. P476 (Uredba o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. lipnja 1995. T. o osnivanju komisija. 31. čl. travnja 2011. odnosno. 6. 4. 31. T. Bagić je napomenula da je članak 4.1329 Uredba je akt s ograničenim učinkom. tajnica Ministarstva pravosuña Hrvatske od 28. 1321 . 29.). 26507.1330 2066.1326 Na koncu postupka bio bi usvojen nacrt teksta zakona koji bi Vlada onda kao svoj prijedlog uputila Saboru. 1331 Snježana Bagić. do 1997. postupak usvajanja zakonskih akata trajao bi najmanje od osam do deset mjeseci. na raspolaganju je bio drukčiji postupak. novi zakonski propis pripada u djelokrug ministarstva čiji je resor posrijedi. žalba protiv rješenja tih komisija može se izjaviti Ministarstvu pravosuña. izjava svjedoka.1324 u svom je svjedočenju izjavila da.1325 U dotičnom ministarstvu bi se osnovala radna skupina za pripremu teksta prijedloga zakona. kolovoza 1995. 1325 Snježana Bagić. Snježana Bagić. 26492–26493. ove Uredbe. članovi koje su stručni pravnici.1323 2065. godine. T.355/39314 TER Prijevod Sukladno Uredbi. T. 26495.1328 U prosjeku.).). 26494. čl. Uredbe. 1326 Snježana Bagić.1322 Sukladno članku 10 Uredbe: Ako se vlasnik imovine […] u roku od 30 dana od stupanja na snagu ove Uredbe vrati u [Hrvatsku] i zatraži njezino vraćanje u svoj posjed i na korištenje.

1338 Rekao je i to da je Vlada tako kratkim rokom za proglašavanje imovine napuštenom ljudima htjela dati poticaj da se što prije vrate u svoje domove u područjima u kojima su životni uvjeti bili takvi da se mogu vratiti. primjerice ondje gdje je uspješno provedeno razminiranje. str. T.1332 Bagić je izjavila da je. 26510–26511.1339 2068. 26510–26511. 31. Hrvatski sabor je usvojio Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom.1337 2067.1342 2069. rujna 1995. 1338 Jure Radić. T. 26612–26615. kolovoza 1995.1343 Tekst zakona uglavnom je preslika Snježana Bagić. 1335 Snježana Bagić. kolovoza 1995. T. kolovoza 1995.). 31. 1333 1332 1038 Predmet br. T. travnja 2011. P2697 (Zapisnik sa 263. Dana 20. T.1335 Meñutim. 31.). T. 26512. 1337 Snježana Bagić. 1336 Snježana Bagić. 17–18.. T. rujna 1995. jedini član Vlade srpske nacionalnosti. T. ako su zadovoljeni svi potrebni uvjeti. T. str. izrazio je zabrinutost u pogledu roka za povrat imovine u posjed. Dana 31. za to je bilo potrebno pokrenuti postupak utvrñivanja opravdanosti poništenja dotičnog pravnog posla. sukladno tom članku. stavak 3. 26507–26508. koje je rješavalo Ministarstvo pravosuña. otvorene sjednice hrvatske Vlade. 20. IT-06-90-T 15. 1343 D422 (Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. prema kojem je ništav svaki pravni posao koji privremeni korisnik sklopi u pokušaju da imovinu proda trećim osobama.1340 Čedomir Pavlović. 26612–26615. otvorene sjednice hrvatske Vlade.1334 Kako je izjavila Snježana Bagić. 17–18. sjednici hrvatske Vlade raspravljalo se o nacrtu Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. 1339 Jure Radić.1333 Po rješenjima Ministarstva pravosuña postojala je mogućnost ulaganja žalbe upravnim sudovima. na 263.). 17–18. 27164. otvorene sjednice hrvatske Vlade. P2697 (Zapisnik sa 263. kako bi se spriječilo nanošenje štete imovini. Snježana Bagić. str.1336 Bagić je izjavila da je rok od 30 dana za vraćanje u posjed bio definiran u duhu cilja Vlade da se vlasnicima omogući što brži povratak. 26513. ali to neće moći učiniti u roku propisanom Uredbom. 1342 Snježana Bagić. 1334 Snježana Bagić.354/39314 TER Prijevod u prvom redu izbjeglicama povratnicima bez smještaja. 27228. 1340 P2697 (Zapisnik sa 263. postojala mogućnost žalbe na rješenja tih komisija. kolovoza 1995.1341 Pavlović je napomenuo da postupak za povratak nije definiran. članka 7. žele se vratiti. T. vrati pravim vlasnicima nakon povratka.. da zbog toga ljudi koji su se prijavili ostaju u Beogradu. Radić je u svom svjedočenju izjavio da je duh Uredbe bio da se privatna imovina.). imao je za cilj pojačanu zaštitu pravā vlasnika. 26512. u danoj situaciji. 1341 Snježana Bagić. .

P445 (Peter Galbraith. 5115. Peter Galbraith. list s dopunskim informacijama. 4968–4969. 31. 17. 5136.1344 Stavak 1. rujna 1995. čl. [koja je] izložena različitim oblicima otuñenja i oštećenja. lipnja 2008. 13. str. 5095.). Sukladno Pojašnjenju Zakona što ga je izdao Hrvatski sabor. 5090–5091. 75. 13.1345 Sukladno članku 15. Komisija […] ukinut će rješenje iz članka 5. par. 11. travnja 2007. U vezi s izmjenom roka. par. Galbraith je izjavio da je Vlada RH u početku inzistirala na tome da se Srbima dā samo 30 dana i da je Tuñman Srbe iz Krajine koji su napustili Hrvatsku okvalificirao kao ljude koji su se "opredijelili da ne budu grañani Hrvatske". par. 5121. i P2670 (Zabilješka o razgovoru Mate Granića i Jean-Jacquesa Gaillardea. upućen glavnom tajniku UN-a. D422 (Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. T. 36. godine.). V. koji odgovara članku 10.). 17. 1349 P444 (Peter Galbraith. 5136. 75. a osobito interesa [Hrvatske] na čijem teritoriju se ta imovina nalazi.). 36.1349 Prema Galbraithovim riječima. 1347 P444 (Peter Galbraith. Peter Galbraith. travnja 2007. 5136. 3. Peter Galbraith. P476 (Uredba o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. izjava svjedoka. 4946. ne mogu u potpunosti i uspješno štititi ovakovu imovinu. par. kolovoza 1995. članak 11. list s dopunskim informacijama. 36. P445 (Peter Galbraith. Uredbe. razlog za usvajanje tog Zakona bilo je to što su tijekom i poslije operacije Oluja mnogi hrvatski grañani srpske nacionalnosti napustili [Hrvatsku] […] napuštajući za sobom količinom i vrijednošću velik broj imovine […]. 5121. 4939. par. 4946. 13.353/39314 TER Prijevod teksta Uredbe od 31. 5115–5116. 75. 1344 .).). travnja 2011. i D412 (Dopis stalnog predstavnika Hrvatske pri UN-u od 11.).). 4945. u Dodatku). štiteći time interese vlasnika. rujna 1995.1346 2071. SAD je vršio jak pritisak na Hrvatsku u pogledu povratka izbjeglica. 1346 D427 (Pojašnjenje Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. taj je rok na kraju ukinut.). a nadležna tijela [Hrvatske] razumljivo uza sve napore koje čine. 5129–5130. 20. 1039 Predmet br.. rujna 1995. 20.. Usp. vlasništvo nad imovinom stavljenom temeljem tog Zakona pod privremenu upravu. 2070. predviña sljedeće: Ako se vlasnik imovine […] u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona vrati u [Hrvatsku] i zatraži njezino vraćanje u svoj posjed i na korištenje. lipnja 2008. 5130. ovoga Zakona. 7. 20. kolovoza 1996. 19. 5115. V. T. 33. str.) i D422 (Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. 9. izjava svjedoka. rujna 1996. rujna 1995. članka 11.1347 Tek na pritisak meñunarodne zajednice. kolovoza 1995. travnja 2007. 4939. T. 3. 1348 P444 (Peter Galbraith. a koja nije vraćena vlasniku u posjed i na korištenje. IT-06-90-T 15. 1345 D422 (Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. str. 14. sa Sporazumom o normalizaciji odnosa izmeñu RH i SRJ od 23. izjava svjedoka. interese eventualnih vjerovnika prema toj imovini. rujna 1995.). rok od 30 dana produljen je na 90 dana.1348 Pod daljnjim pritiscima. imalo se urediti posebnim zakonom. 13. 13.

4946. do 2000. travnja 2009. 18666.1354 izjavio je da je sudjelovao u rješavanju problema povratka Srba iz Krajine.1361 Bagić je izjavila da je problem 1350 1351 Peter Galbraith. T.).1353 2072. 1354 D1505 (Svjedok AG-18. par. 75. T. 1352 P444 (Peter Galbraith.1355 To je bilo potrebno zbog toga što je za Srbe bilo vrlo teško da se vrate. a potom i da se ukine bilo kakvo ograničenje. 1353 Peter Galbraith. svjedok AG–18. koje je bilo vrlo mnogo. 28. napomenula da je u istočnoj Slavoniji poslije operacije Bljesak stanje bilo takvo da je napuštena imovina. Svjedok AG-18. 26581. Vlada RH otvoreno je izjavljivala da ne želi njihov masovni povratak. 18608. 26578–26579.). T. a i općenito nije postojala jača politička volja da se Srbima dopusti da se vrate.1350 Rekao je i to da su se ljudi koji su se pokušali vratiti suočavali s raznim praktičnim problemima.352/39314 TER Prijevod uključujući i prijetnje sankcijama.1357 2073. izjava svjedoka. izjava svjedoka. tijekom i nakon razdoblja na koje se odnosi Optužnica. primjerice lokalni predstavnici vlasti nisu bili od pomoći u deložiranju ljudi koji su koristili tu imovinu. 27164. 1360 Snježana Bagić. 26532–26533.1360 Bagić je. diplomat koji je radio u Hrvatskoj prije. 1361 Snježana Bagić.1359 Bagić je ponovila da je cilj Radne skupine.). T. bila izložena pljački. T. travnja 2011. 18667. 1356 Svjedok AG–18. a i s obzirom na meñunarodne pritiske i na to da je još uvijek trajao rad na razminiranju. travnja 2007. godine vratio se nije nitko ili vrlo malo njih. I drugi svjedoci govorili su o produljenju roka. tako da se imovina nije mogla vratiti ranijem vlasniku. str. izjava svjedoka. 27154. 26498. a i to malo imalo se zahvaliti pritisku SAD-a. 1357 Svjedok AG–18. 13. 1359 Snježana Bagić. 18670. 18672. 5090–5091. Radić je izjavio da je. P444 (Peter Galbraith. 5122. 5125. 5114. bio omogućiti vlasnicima da se što prije vrate na svoju imovinu. . 27166. 18645–18646. 1358 Jure Radić. travnja 2007. T. T. T. 4. 1040 Predmet br. 18610.1356 Prema izjavama svjedoka. 5121. 5119. 2.1358 Bagić je izjavila da je rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje u posjed produljen sa 30 na 90 dana zbog toga što se ispostavilo da nije realno očekivati da će se vlasnik uspjeti vratiti i zatražiti vraćanje u posjed nad svojom imovinom u roku od 30 dana. a tako i Hrvatskoga sabora. IT-06-90-T 15. T. 13. 1355 Svjedok AG–18. par. T.1351 Galbraith je izjavio da je Tuñmanu opetovano postavljao to pitanje.1352 Prema Galbraithovim izjavama. zbog toga što je nedovoljan broj osoba podnio zahtjeve za povratak. T. Vlada produljila prvobitni rok za povratak od 30 dana utvrñen Uredbom. 76. 4946. što se tiče razloga za donošenje Zakona. Peter Galbraith. te da su intervencijama pri Vladi RH on i drugi diplomati prvo izborili da se rok od 30 dana za podnošenje zahtjeva za povrat vlasništva produlji na 90 dana.

26576. 26499.1368 Komentirajući članak 2. T. T. T. 26611. T. P2697 (Zapisnik sa 263. 5. Snježana Bagić.1362 Naglasila je da lokalne vlasti i nadležna tijela nisu bili sposobni nositi se s fenomenom napuštene imovine. .1364 Osim tih razloga. 17–18. 26574. 1371 Snježana Bagić. otvorene sjednice hrvatske Vlade. T.1369 Iako ne misli da je Zakon bio pisan kako bi razlikovao grañane na osnovi njihove nacionalne pripadnosti. Zakon o područjima posebne državne skrbi usvojen je 17. str. kolovoza 1995. (a izmjene i dopune Zakona o područjima posebne državne skrbi 21.). 1365 Snježana Bagić. godine. srpnja 2000. 5. 31. 1363 1362 1041 Predmet br. iako je imovina na koju se Zakon odnosio stavljena pod privremenu upravu Hrvatske i davana u posjed trećim osobama kao privremenim korisnicima. poslije operacije Oluja. najpogoñenija skupina vjerojatno bili hrvatski grañani srpske narodnosti.1370 Prema riječima Snježane Bagić. Snježana Bagić. u samom Zakonu odnosno Uredbi nije bilo diskriminacije jer se u tim aktima govori o napuštenoj imovini.1365 Nadalje je naglasila da. T.. 26573. tim Zakonom nisu bila oduzeta vlasnička prava. izjava svjedoka. 29. 26560. 31. točnije. 26529. listopada 2009. P2697 (Zapisnik sa 263. 1364 D1911 (Snježana Bagić. svibnja 1996.1363 U danoj situaciji.). IT-06-90-T 15. kolovoza 1995. 1370 Snježana Bagić. travnja 2011. predvidio mogućnost davanja naseljenicima na korištenje imovine obuhvaćene Zakonom o Snježana Bagić. bez ikakvog obzira na nacionalnu pripadnost vlasnika. 26526. 1369 Snježana Bagić.). par. Zakona. 1367 Snježana Bagić. otvorene sjednice hrvatske Vlade. 1366 D1911 (Snježana Bagić.). 17. str. T. Bagić je izjavila da su razlozi za donošenje Zakona bili dvojaki: zaštita napuštene imovine i osiguravanje privremenog smještaja za prognanike i izbjeglice. Bagić je priznala da je poslije operacije Oluja situacija bila takva da su u imovini koja je stavljena pod privremenu upravu bili smješteni uglavnom grañani hrvatske nacionalnosti.1367 Njoj nisu poznate nikakve rasprave niti odluke hrvatskog čelništva iz 1995. 26498–26499. izjava svjedoka.1371 2075. 26604–26605. od svih njime definiranih kategorija vlasnika imovine. Bagić je napomenula i to da je Hrvatska morala revitalizirati gospodarstvo u dotad okupiranim područjima.1366 2074. Bagić je izjavila da ona nije sudjelovala niti da joj je bilo naloženo da sudjeluje u bilo kakvom planu koji bi nad gra|anima Hrvatske provodio diskriminaciju na osnovi nacionalne pripadnosti. listopada 2009. T.351/39314 TER Prijevod napuštene imovine i pljačke postao još kritičniji u kolovozu 1995.). njegov članak 8. T. Bagić je rekla da su. godine u vezi s propisanim postupcima za povratak Srba. 26528. par.1372 Bagić je u svom svjedočenju izjavila da je taj zakon. 29. 1368 Snježana Bagić.

).1380 Radić je nadalje izjavio da je. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi bio je odraz promjene politike u vezi s tim pitanjem – od poticanja Hrvata da se naseljavaju u područjima zahvaćenim operacijama Oluja i Bljesak prema omogućavanju povratka Srba koji su prije živjeli na tim prostorima. 1. 27140–27141. 26623–26624. T.). Vlada je ljude koji su bili privremeno smješteni u hotelima željela preseliti na vrijeme kako bi se mogle obaviti pripreme za turističku sezonu. T. te opasnost od pljačke. čime je skraćen normalan rok od 20 godina koji inače vrijedi za dosjelost. 1380 Jure Radić. bilo privremeni stanari bilo pravi vlasnici. T. 8– 9.). T.1377 Zakon nije bio izlika za onemogućavanje povratka raseljenih Srba u svoje domove. Zakona. str.). 1042 Predmet br. P2699 (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi. 27199. srpnja 2000. 21. 27197. 26622. 1378 Jure Radić. 27320. prema članku 11. 1374 Snježana Bagić. 1377 Jure Radić. str. 1373 Snježana Bagić. T. Zakona o izmjenama i dopunama predmetnog Zakona povučena je mogućnost da naseljenik nakon 10 godina korištenja stekne pravo vlasništva nad imovinom koja mu je dodijeljena na korištenje temeljem Zakona o privremenom preuzimanju imovine. T. 27230–27231. srpnja 2000. 5. broj oštećenih ili uništenih stambenih objekata. 10. uključujući one koji su bili protjerani iz Bosne i Hercegovine ili iz drugih dijelova Hrvatske. 26639–26640. str. 1379 Jure Radić. str. 26638–26639. tako da je način da se stambeni objekti sačuvaju bio da u njima stanuju ljudi. a da se ujedno i osigura smještaj prognanicima.1378 Kuća propada ako nitko u njoj ne stanuje dulje vrijeme. 27230. lipnja 1996. T. lipnja 1996.1374 U članku 16. 1375 Snježana Bagić. P2698 (Zakon o područjima posebne državne skrbi.350/39314 TER Prijevod privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. Vlada suočila s više praktičnih teškoća. str. nego mu je cilj bio očuvanje napuštene imovine na način da se ona zaštiti od pljačke i paleža. 27199.).1375 Prema riječima Snježane Bagić. 5. 27333. uključujući činjenicu da je sukob još uvijek trajao. str. P2699 (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi.1376 2076. travnja 2011. T. 21. 5. 8–9. bilo P2698 (Zakon o područjima posebne državne skrbi. 1376 Snježana Bagić. u raspravama o provedbi Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. 1–10.1373 Predviñena je bila i mogućnost da naseljenici poslije 10 godina korištenja steknu vlasništvo nad tom imovinom. srpnja 2000. Radić je izjavio da se. P2699 (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi. 27342–27344. 1372 . lipnja 1996. 10. IT-06-90-T 15. P2698 (Zakon o područjima posebne državne skrbi.1379 Istodobno.). 27140–27141. 14.

000-30. 69. 24621–24622. 24917. prema Štercovim izjavama. 20442. 1. str. 4. T. 1. 1387 Mate Granić. 1384 Mate Granić. 20329–20330. potpredsjednik Vlade RH 1991. D1609 (Sporazum Radne skupine o operativnim postupcima povratka). lipnja 1998. str. 20265–20266. godine. travnja 2011. T.).-2000. 6..1383 Intencija roka od 30 dana nije bila spriječiti povratak Srba. par.1390 Isto tako. Mate Granić. 1383 Mate Granić. 4. 56.).1385 Drugi cilj je bilo rješavanje humanitarnog problema 25. T. u tom trenutku nisu postojali uvjeti za masovni povratak Srba. tako da su se popisi imovine pravili na terenu. T. i ministar vanjskih poslova 1993. 13. 1391 Stjepan Šterc. svibnja 2009. a vlasnički listovi se provjeravali na osnovi izjava mještana. 1389 D1607 (Stjepan Šterc. uglavnom Hrvata protjeranih u Hrvatsku iz SRJ i Bosne i Hercegovine. 6. izjava svjedoka. 49. listopada 1995. T. 24614– 24615. 15. 24964. Stjepan Šterc. 2–3. T. 20403. 20377.1386 Prema izjavama svjedoka. izjava svjedoka. 1043 Predmet br. 24971. D1797 (Mate Granić. 7. Hrvatska je ozbiljno uzela u obzir sve sugestije meñunarodne zajednice i produljila rok.-2000. 24917. 20464. IT-06-90-T 15.1382 izjavio je da se mora povući jasna distinkcija izmeñu povratka izbjeglica i zaštite goleme količine imovine koja je postala metom pljačke i krañe. to je bilo prvi put da je bila suočena s takvim problemom. 26. 8. T. 20366. 26. par. str. 1386 Mate Granić. T. lipnja 1998. Stjepan Šterc. 7. . T. 24916. 8. str. 1385 Mate Granić. izjava svjedoka. pomoćnik hrvatskog ministra obnove i razvitka od 11. svibnja 2009.000 izbjeglica. T. Stjepan Šterc. D1611 (Izvješće Vlade Republike Hrvatske o povratku osoba. 20325. godine i predsjednik Radne skupine za operativne postupke povratka od ožujka 1997. Mate Granić. Kad je Vlada odlučila da tu imovinu preuzme na upravu i raspolaganje. 27345.1388 u svom svjedočenju je izjavio da je cilj Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom bio zaštita imovine od uništavanja odnosno njezino osiguranje time što u njoj netko stanuje. 9. 20.1387 2078.349/39314 TER Prijevod predviñeno da se pitanje povrata odreñene imovine uredi sporazumom o normalizaciji odnosa sa Saveznom Republikom Jugoslavijom. 10. do kraja 1999. 20463. hrvatska država gubila je mogućnost bilo kakvog miješanja u vlasnička prava osobe čim se dotična osoba vrati i prijavi prebivalište. str. 1388 D1607 (Stjepan Šterc. T. par.1389 Svjedok je tvrdio da je često bilo teško utvrditi tko je vlasnik jer evidencije prebivališta. 1. D1609 (Sporazum Radne skupine o operativnim postupcima povratka).1381 2077. 20468. D1611 (Izvješće Vlade Republike Hrvatske o povratku osoba.1384 Cilj nije bio riješiti problem imovine nego samo zaštititi je u danoj situaciji.). zemljišne knjige i vlasnički listovi nisu bili dostupni. naime. 24963–24964.). 20321. svibnja 2009. 20301. 12. 20.).1391 1381 1382 Jure Radić. 1390 Stjepan Šterc.

str. izjava svjedoka.-14. 21. 37.. Elisabeth Rehn bila je specijalna izvjestiteljica Povjerenstva UN-a za ljudska prava UN-a o stanju ljudskih prava na području bivše Jugoslavije u razdoblju do 27. 18245–18246. on ostaje vlasnikom. 1396 Vesna Škare-Ožbolt. 31. 1402 P639 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn. 1395 Vesna Škare-Ožbolt. listopada 2005.1398 Napomenula je da je zbog toga što se članak 15. T. godine. nego da je morao zatražiti vraćanje u posjed.1396 Napomenula je da. P643 (Izvješće o održanim sastancima). str. 1400 P598 (Elisabeth Rehn. Zakona. 40. siječnja 1995. 1397 Vesna Škare-Ožbolt. 18039. 7. 18093–18094. 7. Škare-Ožbolt je izjavila i to da vlasnik nije mogao automatski ostvariti svoja vlasnička prava. par. T.1400 Dana 12. T. str. 18092. T. 6562. čak i ako se netko ne vrati i ne izjavi svoje vlasničko pravo na imovinu. 6494.1399 2080. 1398 Vesna Škare-Ožbolt. 8. Škare-Ožbolt je izjavila on ne znači da vlasnik gubi svoja prava ako se ne vrati u roku od 90 dana jer se zakon odnosio samo na vraćanje u posjed.1394 Svjedokinja je napomenula da su oni koji se nisu željeli vratiti u Hrvatsku imali mogućnost prodaje imovine. str. godine. T. 1.1395 Komentirajući članak 11. T. 30. 1393 Vesna Škare-Ožbolt. taj zakon je bio privremen. studenog 1995. do 11.). listopada 1995. a cilj mu je bilo zbrinjavanje izbjeglica u napuštenim stambenim objektima. travnja 2011. ali nije posjednik. 1044 Predmet br. 1401 P639 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn. str. 31. D1472 (Odluka o imenovanju Vesne Škare-Ožbolt pomoćnicom predstojnika Ureda predsjednika Republike. izjava svjedoka. 18249. T. bilo na slobodnom tržištu bilo Vladi. zapravo nije realizirao sve do 1998. postojala prazina od tri godine tijekom kojih problematika vlasništva nije bila ureñena zakonom.1393 Prema njezinim riječima. 6543. 1399 Vesna Škare-Ožbolt. Elisabeth Rehn. 13. 18246. 18092–18093..). T. IT-06-90-T 15. veljače 2007. studenog 1995. ministar pravosuña Miroslav Šeparović rekao je Elisabeth Rehn da je cilj dotičnog Zakona zaštita napuštene imovine i njezino čuvanje za vlasnike u slučaju da se vrate.348/39314 TER Prijevod 2079. kolovoza 1996.1402 Tijekom službenog boravka u bivšoj Jugoslaviji od 3. kada je donesena nova zakonska regulativa.1392 napomenula je da Zakon o privremenom preuzimanju odreñene imovine nije omogućavao oduzimanje privatnog vlasništva. 6695.).1397 Meñutim. te da je za te potrebe osnovana i agencija (vidi u nastavku).). 1–2. T. rujna 1995. do početka 1998. pomoćnica predstojnika Ureda predsjednika RH od siječnja 1995. 6499. 18247. 1394 Vesna Škare-Ožbolt. par. 1392 . Rehn je posjetila Knin i Korenicu te saznala za slučajeve mnogobrojnih Srba koji se nisu vratili u svoje domove na području bivših Vesna Škare-Ožbolt.).1401 Potpredsjednik Vlade Ivica Kostović rekao joj je da će svim izbjeglicama koje mogu predočiti potrebnu dokumentaciju biti omogućeno da se vrate. Vesna Škare-Ožbolt. P599 (Elisabeth Rehn.

T. 5. Rehn je izvijestila da i dalje postoje razne zapreke zbog kojih hrvatski Srbi ne mogu vratiti imovinu u svoj posjed i da do ožujka 1997. izjava svjedoka. str.347/39314 TER Prijevod sektora UN-a jer su u njima bile hrvatske izbjeglice. par.1411 Dana 14. 18.-14. ožujka 1997. 1410 D682 (Izvješće glavnog tajnika UN-a. 12.). P651 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn. 46–48. P640 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn.000 Srba koji P598 (Elisabeth Rehn.1408 Srbi su se našli na meti diskriminacije i poslodavaca.-14. Elisabeth Rehn. IT-06-90-T 15. 14. siječnja 1998.1406 Takoñer je izvijestila da se izbjegli hrvatski Srbi i dalje suočavaju s ozbiljnim problemima prilikom vraćanja u posjed imovine u koju su se uselile hrvatske izbjeglice. izjava svjedoka.. 21. par. 7. a Vlada RH je 24. izjava svjedoka. Rehn je izvijestila da se u Krajinu vratilo manje od 10% od ukupno 200. kako u javnom tako i u privatnom sektoru. listopada 2005. 13. 38. 14. travnja 2011. ožujka 1997. 1403 .). osnovala Agenciju za pravni promet i posredovanje nekretninama s ciljem prodaje i zamjene napuštene imovine u bivšim sektorima UN-a. nego i pomoći od Vladinih lokalnih stambenih komisija. 8. siječnja 1998. par. nijedan slučaj zahtjeva za priznavanje prava na imovinu. 31. Gilbertu V. hrvatski Srbi u mnogim su slučajevima prodavali svoju imovinu Hrvatima.-14.). 20. par. 13. nije doveo do toga da se vlasniku srpske nacionalnosti vrati imovina u posjed. 6589– 6591.1404 Naprotiv.). 1411 D682 (Izvješće glavnog tajnika UN-a. P599 (Elisabeth Rehn. 13.). studenog 1996.).. 1406 P651 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn.). P651 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn. 6696.-14. siječnja 1998. T. 3. listopada 1997. Elisabeth Rehn. veljače 2007. mnogim hrvatskim Srbima zapravo oduzeti stanovi u društvenom vlasništvu na području bivših sektora UN-a. 1045 Predmet br. 1405 D684 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn. 1. 10.). 31. 1–2. ožujka 1997. godine. izjava svjedoka.1409 2081. rješavan pred lokalnim komisijama za imovinu. P651 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn.000 Srba koji su izbjegli iz Hrvatske poslije vojnih operacija izvedenih 1995.1403 Dana 31.).. 40. str. 6614–6615.). siječnja 1998. str. 14. listopada 2005. par. listopada 2005. kolovoza 1996.). siječnja 1998. par. Rehn je izvijestila da se u Krajinu vratilo manje od 10% od ukupno 200. P646 (Dopis Elisabeth Rehn upućen predsjedavajućem Komisije za ljudska prava UN-a. 17–18. par. 49. 6614–6615.1407 Najveći broj odbijenica od strane hrvatske vlasti za izdavanje domovnica odnosio se na Srbe. listopada 1997. D684 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn..). 13. par. str.1405 Dana 14. 14. travnja 1997. par. 111.).). glavni tajnik UN-a izvijestio je da Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom ima za posljedicu davanje u posjed napuštenih srpskih kuća hrvatskim izbjeglicama i da vlasnici Srbi imaju velike teškoće u dobivanju ne samo pristupa svojoj imovini. 127. 1. listopada 1997.1410 Izvijestio je i o tome da su Zakonom o najmu stanova u Krajini. str. Dana 5. 5.. par. 32. siječnja 1998. Saboiji. 1409 P598 (Elisabeth Rehn. 1408 P598 (Elisabeth Rehn. 1407 Elisabeth Rehn. 1404 P598 (Elisabeth Rehn. 7–8. izjava svjedoka. 35. str. listopada 2005.). str. donesenim u rujnu 1995. T.

godine. Zakona. str.1412 Takoñer je izvijestila da se izbjegli hrvatski Srbi i dalje suočavaju s ozbiljnim problemima prilikom vraćanja u posjed svoje imovine u koju su se uselile hrvatske izbjeglice. str. par. 8.). travnja 2011. Elisabeth Rehn. T. T. 1421 Snježana Bagić. P651 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn. P651 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn. 26590–26592.1417 Tim Zakonom o izmjeni uklonjen je rok od 90 dana za vlasnike koji se mogu vratiti. par. 1422 Snježana Bagić. 6589– 6591. 26602. u bilo kojem trenutku mogli vratiti imovinu u svoj posjed.346/39314 TER Prijevod su izbjegli iz Hrvatske poslije vojnih operacija izvedenih 1995. siječnja 1996. siječnja 1996. listopada 2005.1414 Srbi su se našli na meti diskriminacije i poslodavaca. nerealan jer su objektivne teškoće onemogućavale vlasnike da zatraže povrat svoje imovine.1413 Najveći broj odbijenica od strane hrvatske vlasti za izdavanje domovnica odnosio se na Srbe. – ni u Uredbi. izjava svjedoka. 1414 P598 (Elisabeth Rehn. 18172–18174. 1.).-14. bez obzira na postojeći (ili nepostojeći) pravni mehanizam.1421 Meñutim.). siječnja 1998. izmijenjen je tako da je glasio: Pitanje vraćanja u posjed i na korištenje imovine u vlasništvu osoba iz članka 2. Bagić je tvrdila da su vlasnici. 32. siječnja 1998. Hrvatski sabor je usvojio Zakon o izmjeni Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom.1420 Suočena sa stavkom 2. T. Snježana Bagić je izjavila da se u provedbi Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom ispostavilo da je on. 13. Elisabeth Rehn. zakon o osnovnim P651 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn.1422 Prema riječima Snježane Bagić. 1418 V. 26591–26592. 6614–6615. 26534–26535. godine. 1415 P598 (Elisabeth Rehn. 1420 Snježana Bagić. 35. 1416 P475 (Zakon o izmjeni Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. T. IT-06-90-T 15.-14. 13. ni u Zakonu. siječnja 1998.). izjavila je da su se vodili pregovori izmeñu Hrvatske i SRJ. 1417 P475 (Zakon o izmjeni Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. 14. kao ni u njegovim izmjenama iz 1996. 1. 14. Dana 17. 7–8. listopada 2005. bez obzira na propisani rok. . siječnja 1998. siječnja 1996. Vesna Škare-Ožbolt.). par.). kako u javnom tako i u privatnom sektoru. članka 11. 40. nema odredbe koja bi vlasniku omogućavala da zatraži vraćanje imovine u svoj posjed.1415 2082. 17. T.1416 Stavak 1. izjava svjedoka. 14.). čl. 38. članka 11. par.1419 Takoñer. ovog Zakona uredit će se Sporazumom o normalizaciji odnosa izmeñu [Hrvatske] i [SRJ]. te da su se ta pitanja mogla riješiti samo putem meñusobne suradnje. 1413 1412 1046 Predmet br. 14. T. 17. Bagić se složila s tim da – iako je Zakon vlasniku davao mogućnost da ospori rješenje temeljem članka 5.). P651 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn. str. T.1418 2083. 1419 Snježana Bagić. 26535.

rujna 1997.1428 Agencija je osnovana s ciljem da otkupljuje imovinu osoba koje se nisu željele vratiti u Hrvatsku. stavak 2. D1609 (Sporazum Radne skupine o operativnim postupcima povratka). koji je objasnio da je 24. 1429 D1607 (Stjepan Šterc. 20313–20314. . T.). rujna 1996. do trenutka kada je uspostavljen mehanizam za vraćanje u posjed 1998. svibnja 2009. Putem više svjedoka pribavljeni su dokazi o pravnom i stvarnom razvoju situacije u vezi s imovnskim zakonima od 1997. par. 26536–26537.1427 2085.. Hrvatski sabor je usvojio Zakon o prestanku važenja Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom 1423 Snježana Bagić. upućen glavnom tajniku UN-a. 57.345/39314 TER Prijevod vlasničkopravnim odnosima davao je vlasniku mogućnost da od stambene komisije zatraži vraćanje imovine u svoj posjed. travnja 2011. sa Sporazumom o normalizaciji odnosa izmeñu RH i SRJ od 23.1426 Prema njezinim izjavama. kolovoza 1996. 26. str. nego o načinu na koji se željeni cilj povratka može ostvariti. članka 11. T. 20317. 26593.1425 2084. lipnja 1998. T. Agencija je potom tu imovinu mogla dodjeljivati hrvatskim grañanima kako bi se riješio problem smještaja prognanika i izbjeglica. 56–60. svibnja 2009. 20.). rujna 1997. a koja je temeljem Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom bila stavljena pod privremenu upravu države. 1426 Snježana Bagić.).1423 Bagić nije raspolagala konkretnim informacijama ni o jednom slučaju da je Srbin iz Krajine. priznato neotuñivo pravo vlasnika na vraćanje u posjed njihove imovine ili. travnja 1997.). Stjepan Šterc. Jedan od njih bio je i Šterc. T. 26. 1430 D425 (Odluka Ustavnog suda Hrvatske. izjava svjedoka. 12. uspio realizirati vraćanje u posjed svoje imovine koju je koristio netko drugi. D1611 (Izvješće Vlade Republike Hrvatske o povratku osoba. 1427 Snježana Bagić. 1428 D1607 (Stjepan Šterc. 1.1424 Prema riječima Snježane Bagić. u Dodatku).1429 Dana 25. Sporazum je otišao i dalje od Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom predvidjevši jednak tretman za sve. nadalje. T. članka 9. par. T. Bagić je izjavila da je Sporazumom o normalizaciji odnosa. 26603. te stavke 1. srpnja 1998. 12. str. potpisanim 23... 20.. IT-06-90-T 15. i 4. Stjepan Šterc. 25. Snježana Bagić. lipnja 1998. bez obzira na nacionalnu pripadnost ili državljanstvo i naknadu za uništenu imovinu. 26537–26538. D412 (Dopis stalnog predstavnika Hrvatske pri UN-u od 11. mogućnost dobivanja pravične naknade. 26603.. 26600. u razdoblju od usvajanja izmjena u siječnju 1996. Vlada RH osnovala Agenciju za pravni promet i posredovanje nekretninama. D1611 (Izvješće Vlade Republike Hrvatske o povratku osoba.1430 Dana 10. nije se radilo o dopuštanju ili nedopuštanju povratka.). 26593–26594. 1424 1047 Predmet br. kolovoza 1996. izjava svjedoka. T. Ustavni sud Republike Hrvatske proglasio je neustavnim više odredbi Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom (članak 8. godine. 1425 Snježana Bagić.). alternativno. str.

D1611 (Izvješće Vlade Republike Hrvatske o povratku osoba. str.1431 Taj program. lipnja 1998. kako bi ta područja ponovno oživjela. T. 11–12. 1433 P2592 (zapisnik sa zatvorene sjednice Hrvatske vlade. 17–18.). Bosiljko Mišetić i Miroslav Šeparović izjavili su da bi taj zakon omogućio davanje u najam stanova osobama koje obavljaju javne dužnosti u ustanovama na osloboñenim područjima..1435 Jure Radić je izjavio da rokovi predviñeni zakonom moraju biti takvi da im učinak bude da osobe kojima su stanovi dani na korištenje trajno ostanu u regiji. lipnja 1998. a koje bi poslije izvjesnog vremena te stanove mogle otkupiti pod povlaštenim uvjetima. u kojem se kaže da predmetni zakon prestaje važiti i da se na postupke u vezi s privremenim korištenjem.). str. 14. str. izbjeglica i raseljenih osoba. IT-06-90-T 15.1434 Mišetić je rekao i da bi se svi programi povratka što ih donose razne ustanove i ministarstva morali donositi s perspektivom zapošljavanja i povratka hrvatskih iseljenika. 19–21. lipnja 1998. 5–9. usvojen 26.1432 2086. 14.344/39314 TER Prijevod imovinom. 1432 P2594 (Izvješće Human Rights Watcha. sadrži pravila i mehanizme za (pre)raspodjelu davanja prava korištenja. što bi bilo i u službi kako dugoročnih demografskih i gospodarskih ciljeva.1433 Mišetić je rekao da bi takva ponuñena rješenja bila poticaj ljudima da doñu. upravljanjem i nadzorom imovine obuhvaćene tim zakonom primjenjuje Program za povratak i zbrinjavanje prognanika. str. str. Šterc je potvrdio da su nenastanjena područja Hrvatske bila problem za Vladu RH jer u njima nije bilo funkcionalnog gospodarstva niti regionalnog razvitka.1436 2087. rujna 1995. D428 (Program povratka i zbrinjavanja prognanika.1437 Zakon 1431 D424 (Zakon o prestanku važenja Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. te da je. Na zatvorenoj sjednici Vlade RH održanoj 14. 10. 26. 20459–20460. 20456. str. 48. srpnja 1998. izbjeglica i raseljenih osoba. godine. rujna 1995. donijetim u rujnu 1995. tako i obnove i povratka u regiju. dok je Nikica Valentić potvrdio da je prvenstveni cilj ljude motivirati za doseljavanje na osloboñene teritorije i ta područja naseljavati planski..). travnja 2011. 7–9. 1437 Stjepan Šterc.). 1434 P2592 (zapisnik sa zatvorene sjednice Hrvatske vlade. 2. rujna 1995. 14. str. Raspravno vijeće sada će razmotriti predočene dokaze u vezi sa zakonskim aktima kojima je regulirana problematika stanarskog prava. rujna 1995. koriste stanove i ostanu u tim područjima. 14–15. 4. 26. rujna 1995. obnovu i vraćanje u posjed imovine u vlasništvu izbjeglica i raseljenih osoba. . 11–13. 1436 P2592 (zapisnik sa zatvorene sjednice Hrvatske vlade.). 17. 1048 Predmet br. u funkciji razvitka dotičnog područja. 1435 P2592 (zapisnik sa zatvorene sjednice Hrvatske vlade.).). bilo potrebno dovesti mlade i obrazovane ljude u te prostore i dati im stanove u stambenim objektima u društvenom vlasništvu. u raspravi o Prijedlogu Zakona o davanju u najam stanova na osloboñenom području Republike Hrvatske. 14. 4. 2. ožujak 1999.). 29.

rujna 1995. Stjepan Šterc. P2594 (Izvješće Human Rights Watcha. par. te povratak izbjeglica.1439 Te osobe imale su obvezu ostati u dotičnom području tri godine.). T. izjava svjedoka. P2592 (zapisnik sa zatvorene sjednice Hrvatske vlade.). 20456. IT-06-90-T 15. Stjepan Šterc. str. str. i to prije svega osobama koje su obavljale djelatnosti od državnog interesa. Zdenko Rinčić.1443 u svom je svjedočenju izjavio da je bio član Stambene komisije predsjednik koje je bio Petar Pašić. 3. 4. D428 (Program povratka i zbrinjavanja prognanika. T. prognanika i iseljenika. 11–12. članci 1. 3. T. 20438.). 20459–20460.). vraćenim tijekom operacija Oluja i Bljesak. 11–12. 1438 .). 14.1442 2089. navodi se da je Zakon o davanju u najam stanova na osloboñenom teritoriju bio ukinut u srpnju 1998. T. P2594 (Izvješće Human Rights Watcha. godine. obnovu i razvitak. 20459. str. 1. 1. 26. rujna 1995.). nego su nositelji stanarskog prava. ožujak 1999.343/39314 TER Prijevod o davanju u najam stanova na osloboñenom teritoriju od 27. u stanove sa Programom povratka. P2594 (Izvješće Human Rights Watcha.). 23. izbjeglica i raseljenih osoba. P2592 (zapisnik sa zatvorene sjednice Hrvatske vlade. 16. svibnja 2009. lipnja 1998. str. svibnja 2009. 20.).). str. 20415–20417. 22341. ožujak 1999.). i država ih smješta u stan u državnom vlasništvu ako u Hrvatskoj nemaju nikakvu drugu useljivu nekretninu. Zdenko Rinčić. 2.). rujna 1995. 3. a on ih je D1607 (Stjepan Šterc. 1049 Predmet br. 18. 18. izjava svjedoka. svibnja 2009. 1443 D1680 (Zdenko Rinčić. do 1996. 17–18.1441 U izvješću Human Rights Watcha iz ožujka 1999. 20. 1439 Stjepan Šterc.). 4. travnja 2011. rujna 1995. imali pravo otkupa nekretnine. pomoćnik ministra gospodarstva RH od 1993. zaključak kojih je bio da stanarsko pravo nije bilo privatno vlasništvo. 16–17. 20413–20415.1438 Ministarstvo razvitka i obnove je poslije toga počelo davati u najam stanove. 3–5. 1441 D1607 (Stjepan Šterc. 8. članci 1. P2591 (Zakon o davanju u najam stanova na osloboñenom teritoriju. str.1440 2088. 27. P2591 (Zakon o davanju u najam stanova na osloboñenom teritoriju. članci 1. Prema Rinčićevim riječima. str. 9. rujna 1995. izbjeglica i raseljenih osoba. odnosio se isključivo na stanarska prava na nekad okupiranim teritorijima.). a koja se tijekom gotovo cijelog jednog mjeseca sastajala svaki dan i radila na rješavanju stambenih problema. ožujak 1999. godine. par. kako je bilo predviñeno Programom povratka i zbrinjavanja prognanika. Čermaku su stizale stotine pisama od ljudi iz cijele Hrvatske koji su željeli živjeti u Kninu. izjava svjedoka. 1440 P2591 (Zakon o davanju u najam stanova na osloboñenom teritoriju. i predvidio je odredbu da se stanarsko pravo osoba koje su stanovale u stanovima u društvenom vlasništvu na tim teritorijima gasi ako se nositelj stanarskog prava ne vrati u roku od 90 od dana stupanja na snagu Zakona. rujna 1995. str. 1442 P2594 (Izvješće Human Rights Watcha. 14. 4. par. 27. što je uključivalo sigurnost. Šterc je izjavio da je vodio duge i intenzivne pregovore s meñunarodnom zajednicom glede stanarskih prava. 27. ožujak 1999. nakon čega su stjecale pravo otkupa stana u skladu sa Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

te nalaženje privremenog smještaja za izbjeglice.342/39314 TER Prijevod proslijeñivao Pašiću. meñu ostalim.. Rinčić je u svom svjedočenju objasnio da su to bili "društveni stanovi": naime. 17(b). svibnja 2009. Tužiteljstvo tvrdi da su ti pravni instrumenti bili sredstvo da se imovina Srba iz Krajine dā Hrvatima i da se tako Srbi iz Krajine liše domova i imovine. nadležnom za rješavanje takvih zahtjeva. posjed nad imovinom koja je napuštena tijekom i nakon operacije Oluja. 1446 V. Raspravno vijeće napominje da se u tekstu tih pravnih instrumenata nacionalna pripadnost ne spominje niti se uvodi bilo kakvo razlikovanje na osnovi nacionalne pripadnosti. Meñunarodni svjedoci. par. IT-06-90-T 15. ECtHR.). no Vijeće ih je razmotrilo zajedno jer se sva tri odnose. 28–29. 23. napušteni stanovi u Kninu nisu bili u privatnom vlasništvu. 2092. par. . Raspravnome vijeću predočeno je više dokaza u vezi s prva dva pravna instrumenta. siječnja 2004. Presuda u predmetu Vučak protiv Hrvatske. a u Kninu je bilo vrlo malo stanova čiji je vlasnik bila država. zakon ili pravna odredba formulirana na naizgled neutralan način ipak može uključivati namjeru i učinak stavljanja jedne kategorije ljudi u povlašteni položaj u odnosu na neku drugu kategoriju. Ocjenjujući jesu li ti pravni instrumenti bili diskriminatorni. obrañivala ih i izdavala rješenja za dodjelu stanova na korištenje. kao i njihov sadržaj. izjava svjedoka. te nastojanje da se predmetna područja nasele Hrvatima.1444 2090. listopada 2008. 8. Naime. meñu njima Peter Galbraith. osobito imovinom na području na koje se odnosi Optužnica. tvrdili su da je cilj Zakona bilo preuzimanje imovine i onemogućavanje povratka Srbima koji su otišli. poduzeća poput na primjer tvornice TVIK i Hrvatskih željeznica kupovala su stanove i dodjeljivala ih svojim zaposlenicima na korištenje. U ovom poglavlju Raspravno vijeće je opisalo kako je doneseno više pravnih instrumenata u vezi s upravljanjem imovinom. 16. Ti instrumenti bili su Uredba o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. te Zakon o davanju u najam stanova na osloboñenom teritoriju. Završni raspravni podnesak tužiteljstva. par.1445 Mnogi svjedoci. Optužnica. par. te da se spriječi njihov povratak. u socijalizmu. Kostić protiv Hrvatske. Prije svega. 2.. 1445 1444 1050 Predmet br. Odluka o dopuštenosti. travnja 2011. par. ECtHR. tadašnji hrvatski političari i državni dužnosnici. Stambena komisija je zaprimala te zahtjeve. Zbog toga se takav zakon odnosno odredba mogu smatrati diskriminatornim. 37–45.1446 Meñutim. Zakon o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. tvrdili su da je cilj Uredbe i Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom bila zaštita i očuvanje napuštene imovine. Prema Rinčićevim riječima. Raspravno vijeće je osobito uzelo u obzir raspravu D1680 (Zdenko Rinčić. 45–46. 2091.

Što se tiče vremenskih okvira. sudionici u raspravama koje su se poslije toga vodile o donošenju Uredbe i Zakona bili su manje izravni od Krpine i njegova prijedloga da se očuvanje imovine iskoristi kao "izgovor". Na toj sjednici. samo nekoliko dana poslije masovnog egzodusa Srba iz područja na koje se odnosi Optužnica. Prve rasprave o Uredbi i Zakonu o privremenom preuzimanju i upravljanju odreñenom imovinom. U vezi s tim. Raspravno vijeće tu izjavu tumači u smislu da će dotični zakon. inače gubi mogućnost vraćanja u posjed svoje imovine. u vrijeme dok su srpski civili još uvijek odlazili. barem sudeći po dokazima. Raspravno vijeće je uzelo u obzir i dokaze razmotrene u poglavlju 6. Bljeska.3. 2093. 2095.2. Bagić je tvrdila da se to odnosilo na Vladin cilj da se vlasnicima omogući što 1051 Predmet br. Krpina je iznio zamisao da bi Hrvatska trebala "svu tu imovinu napuštenu proglasiti državnom imovinom sa izgovorom da se ta imovina sačuva". Što se tiče sadržaja tih pravnih instrumenata. mnogi su kao važan razlog za usvajanje takvog pravnog instrumenta isticali moment da Hrvatima treba omogućiti da se usele u napuštene nekretnine. voñene su na sjednici Predsjedništva HDZ-a već 11. Meñutim.341/39314 TER Prijevod voñenu u hrvatskome čelništvu prije usvajanja tekstova prijedlogā tih instrumenata. Od zamisli o prenošenju vlasničkih prava s vlasnika na državu uskoro se odustalo. kolovoza 1995. na jednoj sjednici VONS-a. kontekst i trenutak u kojem su oni doneseni. godine. raspravljalo već u lipnju 1995. a isto vrijedi i za Zakon o davanju u najam stanova na osloboñenom teritoriju. Kako je već rečeno. Tuñman se složio i na to se nadovezao prijedlogom da se odredi rok za povratak i podnošenje imovinskog zahtjeva. Radić je izjavio da se o pitanju preuzimanja imovine koju su Srbi napustili poslije jedne ranije vojne operacije. i Uredbom i Zakonom. Radić je otišao čak tako daleko da je rekao da o predloženom zakonu ovisi "demografska budućnost osloboñenih prostora". . 2094. IT-06-90-T 15. ali ne i od postavljenog roka za povratak. postavljene su vremenske granice unutar kojih se osoba mora vratiti i podnijeti zahtjev za povrat imovine zahtjev. poslije kojega ta imovina može prijeći u državno vlasništvo. zamisao je bila da se Hrvati koji su se iselili u Australiju i na Novi Zeland pozovu da se vrate i da se ta imovina dā njima. Prema zapisniku s tog sastanka i Radićevom svjedočenju. to vremensko ograničenje Tuñman je predložio već na sjednici Predsjedništva HDZ-a. prema Radićevim riječima. te konkretne odredbe tih pravnih instrumenata. Isto tako. imati odlučujući efekt na demografsku sliku i nacionalni sastav stanovništva na osloboñenim područjima. travnja 2011.

Raspravno vijeće je u poglavljima 4. sadržavali su i pravne odredbe cilj kojih je bio otežati ljudima koji su se željeli vratiti povrat njihove imovine. Meñutim. Raspravno vijeće konstatira da je cilj vremenskih ograničenja bio da se ljudima koji su se željeli vratiti oteža povrat imovine. S obzirom na te okolnosti. čime se ovi prvi lišavaju domova i imovine. IT-06-90-T 15. Meñutim. 2097.5 i 5. Granić je istaknuo da se mora povući jasna distinkcija izmeñu povratka izbjeglica i zaštite imovine. 2096. Ti pravni instrumenti. odnosno vremensko ograničenje od 30 odnosno 90 dana za podnošenje zahtjeva za povrat imovine.4. 2098. Imajući u vidu okolnosti u kakvima se srpsko civilno stanovništvo tada zateklo. 1052 Predmet br. npr. kao i njihov ukupni učinak. bili da se imovina na osloboñenim područjima koja je ostala poslije odlaska Srba iz Krajine dā Hrvatima.3 o politici hrvatskog političkog i vojnog čelništva prema srpskoj manjini u Hrvatskoj i pitanju povratka. Raspravno vijeće ističe da se ti pravni instrumenti ne mogu odvojiti od konteksta u kojem su usvojeni. Dakle. Raspravno vijeće to objašnjenje ne nalazi uvjerljivim. Radić je ciljeve Zakona definirao na sličan način. ti instrumenti bili su komponenta provedbe programa povratka opisanog u poglavlju 6. U zaključku.1-4. Raspravno vijeće podsjeća i na zaključke iz poglavlja 6. odlazeći iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu ili Srbiju. O njima se raspravljalo i oni su usvojeni u vrijeme kad je velik dio srpskog stanovništva Krajine napustio ili je napuštao svoje domove.3. travnja 2011.340/39314 TER Prijevod brži povratak. Bagić je naglasila da Zakon nije dirao u vlasnička prava i da su glavni ciljevi bili zaštita imovine i nalaženje privremenog smještaja za prognanike i izbjeglice. Raspravno vijeće konstatira da su ti pravni instrumenti bili diskriminacijskog karaktera. Raspravno vijeće prihvaća mogućnost da su efekti tih pravnih instrumenata mogli uključivati i očuvanje imovine i stvaranje mogućnosti za privremeno korištenje te imovine za smještaj izbjeglica i prognanika.2 utvrdilo da su mnogi od njih bili žrtve deportacije. poglavlja 4. Uzimajući u obzir okolnosti u vrijeme donošenja tih pravnih instrumenata. a Radić je izjavio da je intencija tako kratkoga roka bila da se ljudima dā poticaj da se što brže vrate svojim kućama. a Raspravno vijeće njegov iskaz tumači u smislu da se Zakon odnosio samo na potonje. Raspravno vijeće smatra da objašnjenje svrhe tog zakona koje je dao taj svjedok ne objašnjava zašto je bio potreban tako kratak rok.2. opširno opisane drugdje u ovoj Presudi (v. Raspravno vijeće konstatira da su pobude u osnovi tih pravnih instrumenata. . kako je Raspravno vijeće već konstatiralo. U tom smislu.3).2.

2. T. travnja 2011. Treće. 26935. Vijeće će razmotriti teškoće s kojima su se poslije operacije Oluja suočavale civilna i vojna policija.1448 Penić je nadalje svjedočio i o tome kako su se te molbe obrañivale. Raspravno vijeće će dalje razmotriti.6. Konačne odluke po molbama za pomilovanje donosio je hrvatski predsjednik. 1448 D1935 (Tomislav Penić. izjava svjedoka.2. svibnja 2009.1447 u svom svjedočenju je izjavio da je u svojstvu tajnika Komisije za pomilovanja zaprimao i obrañivao molbe za pomilovanja i pripremao ih za odlučivanje na Državnoj komisiji za pomilovanja. 1053 Predmet br. 2. Vijeće će analizirati djelovanje Civilne zaštite i službi za humanu asanaciju poslije operacije Oluja. tajnik Komisije za pomilovanja RH i pomoćnik ministra pravosuña RH za kazneno pravo u razdoblju na koje se odnosi Optužnica pa do 2000. u pravilu prema prijedlogu koji je pripremala Državna komisija. 4–5.2. 2101. Raspravno vijeće će u vezi s tim obraditi više tema. te pravosudni organi.2. izjava svjedoka. svibnja 2009. Raspravnome vijeću predočena su svjedočenja više svjedoka te dokumentarni dokazi o istragama i kaznenim progonima koje su poduzimale hrvatske vlasti u vezi sa zločinima počinjenim nad Srbima iz Krajine tijekom i poslije operacije Oluja u području na koje se odnosi Optužnica. 11. pripadnici 1447 D1935 (Tomislav Penić. Raspravno će vijeće analizirati što su hrvatske vlasti poduzimale postupajući po dojavama o zločinima.1449 Približno dvije trećine podnositelja tih molbi bili su osobe srpske narodnosti. Tomislav Penić. T.4 − 6.2 i 6. 15. . Tomislav Penić. Prvo.339/39314 TER Prijevod 2099. 11. IT-06-90-T 15. 15. par. Raspravno vijeće će dati prikaz dokaza o stavu hrvatskih državnih organa prema istragama zločina. 26933. 26935–26936. zajedno s dokazima čiji se prikaz daje u poglavljima 6.). godine. Raspravno vijeće će prvo razmotriti dokaze o stavu hrvatskih državnih organa glede istraga zločina. 6. kakvi se zaključci iz gore navedenog mogu izvesti o udruženom zločinačkom pothvatu.7. U poglavlju 6. Raspravno vijeće će obraditi i primjere reakcije hrvatskih vlasti u konkretnim slučajevima kaznenih djela počinjenih tijekom razdoblja na koje se odnosi Optužnica i dati prikaz statističkih podataka o tome što su u vezi s kaznenim djelima poduzimali hrvatska policija i pravosuñe.). Naposljetku. 26933. te odnose izmeñu hrvatskih vlasti i UNCIVPOL-a. Tomislav Penić.2. Drugo.5 Politika Hrvatske u vezi s provoñenjem istraga 2100. par. uključujući i djela što su ih činili pripadnici policije.

str. osim pomilovanja. str. 21. 15. i D680 (Zakon o općem oprostu). ožujka 1996. 31. Elisabeth Rehn.). 1–2. 1455 P598 (Elisabeth Rehn. P599 (Elisabeth Rehn. 6520. V. T. 1054 Predmet br. 6575–6577. 1454 P598 (Elisabeth Rehn. 15. do početka 1998. prosinca 1995. 12. 13.). Rehn je stekla dojam da nisu zainteresirani za istragu i kazneni progon pripadnika hrvatskih vojnih snaga u vezi sa zločinima počinjenim tijekom operacije Oluja izvan onog što je potrebno kako bi se meñunarodnoj zajednici dala zadovoljavajuća slika. listopada 2005. T. premda je Rehn stekla dojam da nije želio poduzeti istrage po dojavama o masovnim grobnicama. 26988. izjava svjedoka. str. Elisabeth Rehn. svibnja 1996. 15.). Tomislav Penić. 13. T. 9. str. 5–6. 6499. 13. D1939 (Zakon o izmjeni Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela. godine. 26979. izjava svjedoka.1452 Ti zakoni primijenjeni su na desetke tisuća Srba te se na toj osnovi odustalo od kaznenog progona i sudskih postupaka protiv tih ljudi.1455 Jarnjak je Elisabeth Rehn izvijestio da je sigurnosno stanje u bivšim UN-ovim sektorima normalizirano i da je država pokrenula kriminalističku obradu počinitelja djela poput pljačke i paleža. 4. D1938 (Zakon o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela. Osobe u pritvoru ili u zatvoru puštene su na slobodu. T.). par. str. izjava svjedoka. 21.). 6–7. Elisabeth Rehn.). T. travnja 2011..-14. P599 (Elisabeth Rehn. 29. str.). 21. 1. izjava svjedoka.1451 Penić je izjavio da je.1450 Molbe za pomilovanje odnosile su se na kaznena djela počinjena u ratu i u vezi s ratom. par. i svi takvi pripadnici srpskih paravojnih postrojbi koji nisu bili osuñeni za ratne zločine bili su pomilovani. D669 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn. i D1944 (Odluka predsjednika Tuñmana o pomilovanju oslobañnjem od kaznenog progona i izvršenja pravomoćno izrečenih kazni za kazneno dijelo pobune. i 1996. ministrom unutarnjih poslova Jarnjakom i ministrom obrane Šuškom. veljače 2007. D1938 (Zakon o oprostu od krivičnog progona. listopada 2005. D1940 (Zakon o oprostu počiniteljima kaznenih djela s privremeno okupiranih dijelova područja Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije. odnosno neodazivanje na poziv za mobilizaciju. 1–2. 6580–6581. par. rujna 1992. Dana 4. 26943. 6562.). 1450 D1935 (Tomislav Penić.). 6695. 1453 D1935 (Tomislav Penić. 15.). str. svibnja 2009. 1. 1452 D1935 (Tomislav Penić.1453 2102. 6543.-14. s predsjednikom Tuñmanom. svibnja 2009. 13. D1940 (Zakon o oprostu počiniteljima kaznenih djela s privremeno okupiranih dijelova područja Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije. Hrvatski sabor 1992. Tomislav Penić. svibnja 2009. rujna 1992. 26935– 26936. 25.-14. 26945– 26947. listopada 2005. 6494.). 1451 Tomislav Penić. 14. 1456 P598 (Elisabeth Rehn. rujna 1995.). izjava svjedoka. usvojio i zakone kojima je omogućen oprost osobama koje su počinile kaznena djela tijekom rata i u vezi s ratom. izjava svjedoka.). 15. T. izjava svjedoka. 25.338/39314 TER Prijevod srpskih paravojnih postrojbi.). 13. na zasebnim sastancima. IT-06-90-T 15. Tomislav Penić. 45–46. svibnja 1996. izjava svjedoka.). 5–6. V. Elisabeth Rehn. 12. 1. 6576– 6577.1454 sastala se. 21. 13. 26939–26941. svibnja 2009. veljače 2007. svibnja 1995. 1. par. par. 26936.. a najčešće je posrijedi bilo sudjelovanje ili pomaganje i podržavanje u oružanoj pobuni. P601 (Zapisnici sa sastanaka).1456 Jarnjak je rekao da on 1449 D1935 (Tomislav Penić. T.). str. izjava svjedoka. svibnja 1996. . specijalna izvjestiteljica Povjerenstva UN-a za ljudska prava o stanju ljudskih prava na području bivše Jugoslavije u razdoblju od 27. 1995.

str. 13. travnja 2007. Elisabeth Rehn. 56. do 1998. 1460 P485 (Izvješće glavnog tajnika UN-a. kao niti da poslije nje spriječi djela osvete ljudi koji su se vraćali u Krajinu.1464 U vezi s teškim djelima nasilja počinjenim poslije operacije Oluja.). str. Izjavio je da je država pokrenula 222 kaznena postupka za palež i pljačku i da je u predmetnom području. 14. P598 (Elisabeth Rehn. travnja 2007. Peter Galbraith.1461 u svom je svjedočenju izjavio da se to podudara s njegovim zapažanjima i saznanjima. 5217. . 1464 P444 (Peter Galbraith. D681 (Audio-snimka i transkript sastanka predsjednika Franje Tuñmana i Elisabeth Rehn. izjava svjedoka. par. 6. 2–4. 4. listopada 2005. pomoću snaga od 13. 6579–6581.1457 Šušak je Elisabeth Rehn rekao da je njezino prvo izvješće u svojstvu specijalne izvjestiteljice odviše usredotočeno na zločine pripadnika vojnih snaga. veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj od 1993. Peter Galbraith.). izjava svjedoka. 13.1462 Galbraith je u svom svjedočenju izjavio da se Tuñmanu i još nekim hrvatskim dužnosnicima. 13. a potom nevoljko priznavanje ili zaobilazni odgovori.1459 2103. str.000 profesionalnih vojnika. IT-06-90-T 15. 1. primjerice rušenje kuća.-14. primjerice odgovor da to čine hrvatski civili koji se vraćaju u to područje i da je to izvan moći hrvatskih vlasti. te nekim drugim slučajevima. 13. malo toga pokazuje napredak u rješavanju mnogih drugih prijavljenih pojedina~nih slučajeva oduzimanja života osobama. 1461 P444 (Peter Galbraith.337/39314 TER Prijevod nema saznanja o kršenju ljudskih prava i činilo joj se da ne želi informacije kojima je ona raspolagala.1458 Tuñman je Elisabeth Rehn rekao da je za hrvatsku stranu bilo nemoguće da se u operaciji Oluja "vodi rat u rukavicama".-14.). 6569.1460 2104. 9. primjerice u vezi s masakrom devet osoba srpske nacionalnosti u Varivodama. požalio na slučajeve kršenja ljudskih prava s hrvatske strane i da je inzistirao na prestanku pljačke i paleža. listopada 2005. T. prosinca 1995. 6534. 6523–6525. 6536–6539. brzo uspostavljen red i mir. 6507. 13.). T. str. 6509. 5–6. travnja 2007. 6571. str. listopada 2005. i dalje je velik i ostaje bez objašnjenja. 56. 1458 1457 1055 Predmet br. T.). Tuñman je priznao da postoje P598 (Elisabeth Rehn. godine stoji sljedeće: [R]askorak […] izmeñu broja očiglednih kršenja prava na život koja su evidentirali istražitelji Ujedinjenih naroda u bivšim sektorima – najmanje 150 slučajeva – i broja slučajeva koje su priznale hrvatske vlasti. izjava svjedoka. izjava svjedoka. 5. veljače 1996. 11. par. str. par.1463 Prva reakcija na takve prigovore bio je zid šutnje i poricanja. U izvješću koje je glavni tajnik UN-a podnio Vijeću sigurnosti 14. str. 1459 P598 (Elisabeth Rehn. Iako je Vlada u najdramatičnijim slučajevima pokrenula kazneni progon. a posebno Šušku. izjava svjedoka.). 13. izjava svjedoka. travnja 2011. T.). veljače 1996. 4901. Elisabeth Rehn. P601 (Zapisnici sa sastanaka). 13. godine.). 46. Graniću i Šariniću. 1463 P444 (Peter Galbraith. par. 1.-14. 1462 Peter Galbraith. 6527–6528. 3. P601 (Zapisnici sa sastanaka).

13. 22844. 1472 Joško Morić. obrane i pravosuña. Petar Pašić. 2.1468 u svom je svjedočenju izjavio da je Jarnjaku dostavljao prijave o tome da se na terenu čine kaznena djela. 3. 1. str. travnja 2007. 1465 1466 . IT-06-90-T 15. D1706 (Petar Pašić. 25508–25511. 22738–22739. 1467 Petar Pašić. 1056 Predmet br. T. 1468 D1841 (Joško Morić. 4. 23026. 22778. 17. 212–214. 25514–25515. 15. 119. Savjet RH za suradnju s Meñunarodnim kaznenim sudom održao je sjednicu. On je izjavio da će Hrvatska morati procesuirati "neke slučajeve kršenja prava". Ministar P444 (Peter Galbraith. Joško Morić. Dana 6. par. izjava svjedoka. par. Prema riječima Petra Pašića. travnja 2011. 10.1465 2105. razgovor sa svjedokom. Morić je razabrao da su oni zabrinuti zbog zločina i da žele promijeniti situaciju. 25594. izjava svjedoka. T. list s dopunskim informacijama.. str. 25523. T.1467 Joško Morić.). 28. 25741–25742. Joško Morić. 25926–25927..). 22847. 32. 22740. 25837–25838.1470 Na osnovi toga što mu je govorio Jarnjak. D1707 (Petar Pašić.1474 2106. 25785. 6. 1469 D1842 (Joško Morić. ministar vanjskih poslova Mate Granić je rekao da je Hrvatska propuste počinila nakon operacije Oluja. 17. bio pomoćnik ministra unutarnjih poslova za temeljnu policiju. izjava svjedoka. T. 268–269. 198–199.1469 Prema Morićevim izjavama. T. 25502–25505.1472 Morić je u svom svjedočenju izjavio da u MUP-u nikad nije stekao dojam da bi se zločini dopuštali s ciljem da se Srbi istjeraju iz Krajine i da im se onemogući povratak. 25641–25642. 25838–25839. siječnja 2004. 1–2. ali ih je umanjivao i nije pokazivao nikakvu spremnost da u vezi s tim nešto i poduzme.). svibnja 2009. koji je 1995. pljačku i umorstva u bivšem Sektoru Jug poslije operacije Oluja.). izjava svjedoka. listopada 2009. Jarnjak je bio zabrinut zbog tih dogañaja i često je o njima razgovarao s ministrom obrane. studenoga 1998. Joško Morić. D1709 (Petar Pašić. Srbina iz Hrvatske i povjerenika Vlade RH za Knin od siječnja 1992. 1–2. siječnja 2004. travnja 2009. 13. T. razgovor sa svjedokom.336/39314 TER Prijevod problemi.1473 Morić je dodao da su svi u MUP-u tada smatrali da su ti zločini na terenu negativna pojava. D1842 (Joško Morić. str. Granić i ravnatelj Hrvatske izvještajne službe. 13. T. par. Moriću je bilo jasno da je reakcija ministra obrane na takve dojave uvijek bila nalog Moriću i Laušiću.1466 nije postojao nikakav službeni državni politički program koja bi dopuštao palež.1471 Iz tih povremenih komunikacija s ministrima unutarnjih poslova. 1470 Joško Morić. par. kada nije procesuirala eventualne počinitelje ratnih zločina. 1471 Joško Morić. 1473 D1842 (Joško Morić. 22858. str. Šeparović. razgovor sa svjedokom. 1–10. 15. počinitelji kojih su i osobe u vojnim odorama. T. siječnja 2004. 35.). 202–203.). ožujka 2002. 110. 25. predložili su da se s Meñunarodnom sudom surañuje. do travnja 1996. 25640. na način da se dostave dokumenti koji neće nanijeti štetu sigurnosnim interesima Hrvatske. Prema zapisniku s te sjednice.). 23053. da se pojača sigurnost. 25837. 25806. 25842.). str. 23. načelniku Uprave VP. 17. 25528.

travnja 2011. 1. 20784. 1479 Mladen Bajić. stručnjak za pitanja održavanja javnog reda i mira. . Mladen Bajić. 20870–20872.1480 2108. 8. da se procesuiraju zločini koje su Hrvati počinili protiv Srba. 24042–24043. 24050. T. par.335/39314 TER Prijevod unutarnjih poslova Ivan Penić izjavio je da si je Hrvatska sama kriva što nije kaznila počinitelje zločina poslije operacije Oluja. pregledao sve predmete otvorene od 1991.71. 1476 D1626 (Mladen Bajić. studenog 1998. str. T. T.). T. Potpredsjednik Vlade i ministar pravosuña Milan Ramljak zaključio je da se čini potrebnim preispitati strategiju usvojenu prije dvije-tri godine o neprocesuiranju dogañaja i zločina počinjenih poslije operacije Oluja. godine. do 1996. 20776–20777.1479 Unatoč tim problemima. kolovoz 2009. uključujući i ona koja su počinjena poslije operacije Oluja. Christopher Albiston. str. Christopher Albiston. 24040. 20844–20846.1476 u svom je svjedočenju izjavio da su hrvatske vlasti od 2001. napomenuv{i da je taj pomak bio bitan za vjerodostojnost hrvatskog pravosuña. P2616 (Zapisnik sa 33.1481 izjavio je da je u vrijeme poslije operacije Oluja postojao i bio u funkciji sustav kaznenog pravosuña. 24052–24053. 1–5. 1475 1057 Predmet br. Mladen Bajić. 20870–20872. sjednice Savjeta RH za suradnju s Meñunarodnim kaznenim sudom. samostalni konzultant.). usvojile ozbiljniji pristup procesuiranju kaznenih djela koja su počinili pripadnici Hrvatske vojske i policije. 20844–20846. 23758–23762.). str. par. kolovoz 2009. 2. 1477 Mladen Bajić. 9.1475 2107. kad je stupio na dužnost glavnog državnog odvjetnika. 53–59. 20850–20851.).1482 Albiston je izjavio da nije zapazio nikakve pokazatelje organiziranog propuštanja hrvatskih vlasti da djeluju na uspostavi reda i mira. 1482 D1776 (Izvještaj vještaka Christophera Albistona.1477 On je u svom svjedočenju izjavio da je 2002. 20844–20846. sigurnosti i obavještajne djelatnosti i vještak za pitanja održavanja javnog reda i mira tijekom i nakon sukoba. svibnja 2009. 3. 20866. a policija obavljala svoju ulogu u bilježenju i prosljeñivanju podataka o zločinima u relevantnim područjima. 25742. 20870–20872. zamjenik vojnog tužitelja u ZP-u Split od 1992. T.1478 Kao primjer razloga svojeg nezadovoljstva istaknuo je da su mnoga kaznena djela jednostavno ostala neprocesuirana. T. 20851. godine i da je primijetio da su mnogi od njih otišli u pogrešnom smjeru.42. 21. točnije.). 1480 Mladen Bajić. u okviru kojeg su hrvatske vlasti stvarno nastojale riješiti problem kriminala. T. veljače 2007. 20731. 20850–20851. izjava svjedoka. godine. Bajić je tvrdio da nije vidio nikakve znakove nedostatka volje političkog vodstva da se procesuiraju navodni počinitelji. 23754. 3. 1478 Mladen Bajić. P2613 (Izjava Mladena Bajića u vezi s procesuiranjem kaznenih djela koja su počinili pripadnici HV-a i policije. IT-06-90-T 15. Christopher Albiston. T. 20781. 1481 D1776 (Izvještaj vještaka Christophera Albistona. kao niti namjernog opstruiranja te 1474 Joško Morić.

Nakon pirotehničkog pregleda okoliša i leša pristupa se identifikaciji koju obavlja krim-tehničar. 3. item b).–4. protupožarnu zaštitu i civilnu zaštitu tijekom cijele 1995. 24071. identifikaciji i ukopu. str. 4. hrvatske se vlasti prema djelima poput pljačke.). 24063–24065. analitiku.] i to prije svega pronalaženju. kolovoza 1995. Raspravno će vijeće sada dati prikaz dokaza predočenih u vezi s djelovanjem Civilne zaštite i timova za humanu asanaciju poslije operacije Oluja. 1487 D1570 (Zdravko Židovec. 1488 Zdravko Židovec. Zdravko Židovec. uz obavezatno fotografiranje leša i uzimanje otisaka prstiju.). 19872. T. 1486 D1570 (Zdravko Židovec. par. izjava svjedoka. kolovoza 1995. kolovoza 1995. 24119. T. 5. par. Svaka policijska uprava bila je dužna voditi evidenciju o pronañenim leševima..1488 Dana 4. 1992.). 8. 6.1484 2109. 1489 D232 (Nalog pomoćnika ministra unutarnjih poslova svim policijskim upravama. kolovoza 1995. 1. paleža i ubijanja nisu odnosile tolerantno ili ravnodušno. 65. identifikaciji i sahranjivanju ljudskih leševa". travnja 2011. 15. Policijskoj upravi zadarsko-kninskoj poslao sljedeću zapovijed: "Odmah pristupite asanaciji terena na osloboñenom području [. 69. .334/39314 TER Prijevod zadaće. 1491 D233 (Zapovijed pomoćnika ministra unutarnjih poslova policijskim upravama splitsko-dalmatinskoj. Christopher Albiston. par. počnu s uklanjanjem leševa.). meñu ostalim. lipnja 2007. te o tome dnevno izvještavati stožer operacije Povratak i Sektor civilne zaštite MUP-a. Zdravko Židovec. 4. 15. 1484 1483 1058 Predmet br.1491 Te su se zadaće imale izvoditi na sljedeći način: 1. 19890.. 24117. šibenskoj i zadarsko-kninskoj. T. 19887. tako da vojska nije bila ovlaštena za izdavanje zapovijedi postrojbama Civilne zaštite. svi poslovi te vrste postali su dijelom programa operacije Povratak..1486 Židovec je izjavio da ga je nekoliko dana prije operacije Oluja Jarnjak zadužio da za tu operaciju pripremi plan protupožarne i civilne zaštite. pomoćnik ministra za unutarnje poslove zadužen za informacije.1487 S danom 4.1490 Dana 5. 1485 D1570 (Zdravko Židovec. Zdravko Židovec. item b). T.1485 u svom je svjedočenju izjavio da su u siječnju 1994. poslovi civilne zaštite iz nadležnosti Ministarstva obrane prešli u nadležnost Ministarstva unutarnjih poslova. lipnja 2007. u suradnji s vojnim vlastima i s njihovim odobrenjem.. te član zapovjednog stožera akcije Povratak. 15. 24062–24065. izjava svjedoka..1. IT-06-90-T 15. Židovec je. 4. 1490 D232 (Nalog pomoćnika ministra unutarnjih poslova svim policijskim upravama.).1483 Isto tako. kolovoza 1995. 15.. Christopher Albiston. premda ima pokazatelja pojedinačnih propusta djelatnika policije. kolovoza 1995.). izjava svjedoka.1489 To se imalo činiti u suradnji s kriminalističkom policijom. Židovec je svim policijskim upravama izdao zapovijed da aktiviraju vodove za asanaciju i raskrčivanje da. 19882. lipnja 2007. godine. T. 23858.

19878– 19879.). str. 1494 D1570 (Zdravko Židovec. kolovoza 1995. podatke o tome je li osoba bila civil ili vojnik te ostale osobne podatke. lipnja 2007. 31. 16. T. na području na koje se odnosi Optužnica pronañeno je više leševa. 19874. 1–3. Ive Kardum. 1991. 19874.).6. str. 15.). kolovoza 1995. Zdravko Židovec.1499 Ako bi kriminalistički tehničar sumnjao da je posrijedi ubojstvo. Zdravko Židovec. 19872.) 27. P688 (Obavijest o pronalasku leševa). D69 (Popis osoba pronañenih pri asanaciji terena). par. izjava svjedoka. Ukop leševa vrši se na lokalnim grobljima obavezno u pojedinačne grobove uz stavljanje oznaka (križeva). uključujući leševe osoba za koje se činilo da su bile ubijene. Zdravko Židovec. 5. 1497 Zdravko Židovec. 1–3.333/39314 TER Prijevod 2. T. 19917. Poslije operacije Oluja.). V. 19879. T. 22. 21. jer se prema meñunarodnom pravu jame s više od četiri leša smatraju masovnim grobnicama. 72. par. 8. 6. 1493 V. 27. par. kriminalistička policija obavila bi kriminalističku obradu. lipnja 2007. izjava svjedoka.1495 Civilna zaštita morala je sastaviti zapisnik o ukopu. 15.). 15.).). 19878–19879. 6. 1496 D1570 (Zdravko Židovec. lipnja 2007. 51. 15..-23. D1571 (Zapovijed Zdravka Židovca PU sisačko-moslavačkoj o provedbi asanacije.1497 Izvješća o asanaciji zatim su se dostavljala stožeru akcije Povratak. npr. izjava svjedoka.1498 Kriminalistički tehničar takoñer je bio dužan sastaviti izvješće i dostaviti ga kriminalističkom odjelu nadležne policijske uprave. kolovoza 1995. Svaki pronañeni leš mora imati svoj identifikacijski broj (pločice se zadužuju u odjelima krim-policije vaše policijske uprave). . 1059 Predmet br. 22. kolovoza 1995.1496 Odjeća i predmeti nañeni s lešom bili su ključni čimbenik prilikom utvrñivanja je li osoba bila vojnik. meñu ostalim. zbrinjavanja ljudskih ostataka. 2. 47. 19916. par. 52. ožujka 2004. T. 19916– 19917. 3. izjava svjedoka. lipnja 2007. str. odnosno popuniti obrazac koji je sadržavao i identifikacijski broj leša. kolovoza 1995. 1500 D1570 (Zdravko Židovec. i D1570 (Zdravko Židovec. 72. T. travnja 2011.5–1991. Kopanje raka obvezatno vršiti na način da se rake kopaju pojedinačno. T. par. 1498 Zdravko Židovec. str. Zdravko Židovec.26. par. D1571 (Zapovijed Zdravka Židovca PU sisačko-moslavačkoj o provedbi asanacije.). T. T. kolovoza 1995. 50. 15. lipnja 2007.). izjava svjedoka.1493 Židovec je u svom svjedočenju izjavio da je uloga civilne zaštite obuhvaćala i poslove u vezi s posljedicama ratnih djelovanja uključujući i asanaciju putem. IT-06-90-T 15. 4. D1783 (Izvješće Odjela kriminalističke policije PU šibenske pod naslovom "Pronalazak mrtvih tijela na osloboñenom području tijekom akcije 'Oluja'". izjava svjedoka. 5.1492 2110. izjava svjedoka. P2397 (Ive Kardum. lipnja 2007.1494 Židovec je posvjedočio da su u timovima za animalnu i humanu asanaciju radili profesionalni djelatnici civilne zaštite i kriminalistički tehničari iz nadležne policijske uprave. par. i P230 (Tjedno izvješće UNCIVPOL-a.). Zdravko Židovec. kolovoza 1995. 15.). Zdravko Židovec.1500 Leševi su se 1492 D233 (Zapovijed pomoćnika ministra unutarnjih poslova policijskim upravama splitsko-dalmatinskoj. 1499 D1570 (Zdravko Židovec. V. šibenskoj i zadarsko-kninskoj.). T. 9518–9521. 19972–19973. 1495 D1570 (Zdravko Židovec.

). godine.6. veljače 2002.). izjava svjedoka. 1502 1501 1060 Predmet br. 23493. Svjedok 84.1511 objasnio je da bi policija. izjava svjedoka. T.3.1505 Ako bi prilikom asanacije bio pronañen leš. 3–4. izjava svjedoka. str. izjava svjedoka. i Ive Kardum. 23654–23655. Ivica Cetina. uklonjeno i ukopano. 11061. 1. Ivica Cetina. izjava svjedoka. 23648–23649. izjava svjedoka. o tome bi obavijestili kriminalističku policiju koja bi napravila očevid. o tome obavještavala kriminalističku policiju koja bi izašla na teren istoga dana.).1509 Takva kriminalistička obrada u vezi s pronañenim leševima provodila se neposredno poslije operacije Oluja. D1745 (Ivica Cetina. 23486. Ive Kardum. ožujka 2002. P2393 (Svjedok 84. načelnik Policijske uprave zadarsko-kninske tijekom 1995. T. izjava svjedoka. 22. izjava svjedoka. izjava svjedoka. str. 1507 D1743 (Ivica Cetina. str. čak i u slučaju kad je utvrñeno da posrijedi nije bila prirodna smrt.332/39314 TER Prijevod poslije očevida sahranjivali. 9415. 12–13. 9330–9331. 23648–23649. str. 9418.-4. 1997. 1509 Ivica Cetina. travnja 2011. par.). str.). kolovoza 2009. izjava svjedoka.). 26. 1. 1506 Ivica Cetina. 9. 7.1506 U tim za asanaciju u pravilu je bio uključen djelatnik kriminalističke policije i vještak sudskog patologa. D1745 (Ivica Cetina. 16. str. 26. 23654–23655. 1991.1508 Ako je posrijedi bila osoba koja je poginula u borbi. 1. P2395 (Svjedok 84.). 23493. 16. izjava svjedoka. izjava svjedoka. V.). D1745 (Ivica Cetina.1504 Cetina je bio uključen u organizacijske aspekte asanacije terena. T. osigurala dotično mjesto do dolaska tima za Zdravko Židovec. kad bi u području Knina bili pronañeni leševi. T. kolovoza 2009. 23517 1503 D1743 (Ivica Cetina. uključujući davanje ljudstva i potrebne opreme. 3. T. veljače 2002. kolovoza 2009.). 26. kolovoza 2009. 23596. izjava svjedoka.-4. IT-06-90-T 15. 1505 D1743 (Ivica Cetina. T.). svibnja 2007. svjedok 84. 11360. V. 11. i P2396 (Ive Kardum. 9429.). 23596– 23597. 9327–9328. 2. 26. par. veljače 2002. načelnik Civilne zaštite u Cetininoj policijskoj upravi. bio odgovoran za zbrinjavanje ljudskih leševa na terenu. 16. 23493. svibnja 2007. . T. 1504 D1743 (Ivica Cetina. list sa pseudonimom). T. 1510 Ivica Cetina. izjava svjedoka. par. 16. kolovoza 2009.1501 2111. 3. 11358. 26. djelatnik policije u Kninu. 8.1510 2112. tim za zbrinjavanje ljudskih ostataka donosio je ocjenu o tome je li osoba poginula u borbi ili je ubijena. 7. izjava svjedoka. 23595–23596. 26. 16. par. očevid nije bio potreban.). 40. 1–3. 11073. T. 26.). 1511 P1035 (Svjedok 84.). 23595. 11101.1507 Ako bi djelatnici policije prilikom pregleda leša posumnjali da je počinjeno ubojstvo. par. D1743 (Ivica Cetina. 11094. 20. P2394 (Svjedok 84. Ivica Cetina. 23396. 26. 1508 D1743 (Ivica Cetina.1502 u svom je svjedočenju izjavio da je Stanko Batur. 12–13.). studenog 2007. kad bi dobila dojavu da je pronañen leš. P2397 (Ive Kardum. 26. par.1503 Batur je Židovcu i Cetini podnio izvješća o tome koliko je tijela pronañeno. T. kolovoza 2009. V. par.-23. par. str. Cetina je izjavio da je policija. Ivica Cetina. srpnja 2004. ožujka 2004. i P2396 (Ive Kardum.

1515 P2393 (Svjedok 84. izjava svjedoka. par. izjava svjedoka.). 22. 23.). 20. P2395 (Svjedok 84. 1521 P2396 (Ive Kardum. 11326. ožujka 2002.1518 Ako je posrijedi bio leš u raspadanju.1522 Osim toga.). načelnik Odjela kriminalističke policije Policijske uprave zadarsko-kninske 1995. studenog 2007. 12. 9415.). travnja 2011. 22. osim ako bi Kardum imao 1512 P2393 (Svjedok 84. 9251–9252. 1. par. 9275. godine. 36. 1517 P2397 (Ive Kardum.1513 Nakon što bi kriminalistička policija obavila očevid. 9417. svibnja 2007. studenog 2007. izjava svjedoka. par. 3. 9415–9416. IT-06-90-T 15. T. 20. srpnja 2004. 9453. par. izjava svjedoka.1514 Civilna zaštita nije smjela ukloniti leševe prije nego što bi kriminalistički odjel završio s očevidom. . srpnja 2004.). svibnja 2007. 1520 Ive Kardum. 9–10. par. izjava svjedoka.). ožujka 2004. 1. 11336–11337. 11339. izjava svjedoka. 9516–9517.1519 Tek tada bi se leš fotografirao. T. Civilna zaštita bi uz leš položila metalnu pločicu s brojem i imenom žrtve ili – ako žrtva nije bila identificirana – s oznakom "NN". 38. 8. Civilna zaštita bi uklonila leševe i pobrinula se za ukop. 11326–11327.-23. T. 1514 P2393 (Svjedok 84. 1518 Ive Kardum. svjedok je izjavio da hrvatska civilna policija nije provodila kriminalističku obradu ako su posrijedi bili leševi hrvatskih vojnika jer se pretpostavljalo da se radi o poginulima u borbi. 3. 9428–9429. studenog 2007. par. 1516 P2396 (Ive Kardum. 22. izjava svjedoka.1515 2113. par. T. Ive Kardum. 1522 P2397 (Ive Kardum. 8. Kardum je izjavio da nikad nije dobio nalog da ne provede kriminalističku obradu.). Ive Kardum.-23. 9. par. P2394 (Svjedok 84. 15.331/39314 TER Prijevod očevid iz Zadra. koji je uvijek bio nazočan kada je Civilna zaštita uklanjala leš. 9498–9499. izjava svjedoka.). 1–3.1516 u svom je svjedočenju izjavio da je za animalnu i humanu asanaciju bila zadužena isključivo Civilna zaštita. par.-4. 2–3. 35. 1061 Predmet br. svjedok 84. izjava svjedoka. str. 9331–9332. izjavio je da bi redovna policija. 35. 9422. T. str. 11.). 35. 1523 Ive Kardum. 38. T. ožujka 2004. 9414–9415. 8. 17. izjava svjedoka. ožujka 2002. 11. kad bi pronašla leš u raspadanju osobe čija je smrt nastupila približno u vrijeme operacije Oluja. par. 17. 9. par.). ožujka 2004. 9231.). 1519 Ive Kardum. Ive Kardum.-23. 9416.1523 Jednako se postupalo i u slučaju srpskih vojnika. 17. T. 9. svjedok 84. 9323. 1513 P2393 (Svjedok 84.). 9327–9328. 22.-4. studenog 2007.1521 Meñutim. P2394 (Svjedok 84. 22. par. izjava svjedoka. T. T. Ive Kardum.1520 2114. izjava svjedoka. izjava svjedoka.). 20.1512 O pronalasku leševa kninska policija bi obavijestila i Batura. ožujka 2002. P2397 (Ive Kardum. 44. izjava svjedoka.1517 Svaki tim koji bi izašao na teren radi asanacije u svojem je sastavu imao kriminalističkog tehničara. P2395 (Svjedok 84. obično evidentirala da je leš u stanju raspadanja i slučaj bi se odredio za asanaciju. 20. par. P2395 (Svjedok 84. Ive Kardum. 9414. par. T. 9331. koji se bi se sastojao od istražnog suca i kriminalističkih tehničara. 9398. 38.).

Prema zapisniku sa sastanka načelnika Sektora Ivana Naña i nekoliko odjelnih načelnika. ili 8. 72. u kojem bi slučaju o tome obavijestio kriminalističku vojnu policiju i zajedno s njom proveo obradu.1525 2115. IT-06-90-T 15. izjava svjedoka.1526 Osim toga. str.). te da nije potrebno provoditi očevide. 1531 D1570 (Zdravko Židovec. 1527 D235 (Zapisnik sa sastanka kolegija načelnikā Sektora kriminalističke policije. 15.). D606 (Izvješće PU splitsko-dalmatinske podneseno Operativnom stožeru akcije Povratak MUP-a. 1.330/39314 TER Prijevod informaciju da je počinjen ratni zločin. V. izjava svjedoka. 15.). kolovoza 1995.000 ljudi iz civilne zaštite nije bilo dovoljno (a nisu imali ni dovoljno vozila) da se raščisti tako veliko područje. Prema Jarnjakovim riječima. izjava svjedoka.). 1525 1524 1062 Predmet br. oko 7. stvoriti uvjete da se ljudi vrate. 7. Jarnjak je rekao da postoje velike teškoće u vezi s asanacijom terena. 15. i da je tada prona|en velik broja leševa u stanju raspadanja. lipnja 2007. Židovec je Policijskoj upravi zadarsko-kninskoj i još nekim policijskim upravama izdao nalog da izvide svoj teren i da stožeru operativne akcije Povratak u MUP-u podnesu izvješće o svemu izvršenomu.. 50. str.1532 Čak ni 4. održanog 7. T. . T.). kolovoza 1995. 1526 D235 (Zapisnik sa sastanka kolegija načelnikā Sektora kriminalističke policije. Zdravko Židovec. 9274. 49. koja je asanaciju uvijek obavljala u suradnji s kriminalističkom policijom. 9332. 61. prvo su morali provesti asanaciju naseljenih područja. 7. 9. 1532 P2673 (Zapisnik sa sjednice VONS-a održane 11. T. 19881. kolovoza 1995.). par. travnja 2011.. kolovoza 1995. bilo izravno bilo posredno preko Židovca. kolovoza 1995. kolovoza 1995. 7. kolovoza 1995. par.. točka 1.).). 7.1531 Prema zapisniku sa sjednice VONS-a održane 11. kolovoza 1995. 1528 D601 (Nalog Zdravka Židovca upućen policijskim upravama. 9. par. u kojem mora biti naveden broj poginulih i koliko je ljudi bilo potrebno da se te osobe pronañu. utvrñena je i zadaća provoñenja identifikacije osoba na propisan način. 9495. Prvo bi se provela asanacija i Ive Kardum.1524 Svjedok je izjavio da je otkriven priličan broj samoubojstava ili starijih osoba preminulih prirodnom smrću. 19965–19967.1529 Židovec je izjavio i to da je za humanu asanaciju bila zadužena isključivo Civilna zaštita. identificiraju i sahrane. lipnja 2007.1530 O svim slučajevima gdje je bila potrebna humana asanacija morala se obavijestiti Civilna zaštita. ključna zadaća bila je asanacija terena u području vojnih djelovanja. 1529 D1570 (Zdravko Židovec. kolovoza 1995.1528 Židovec je izjavio da je humana asanacija počela nakon operacije Oluja. Ive Kardum. koji je te obavijesti prosljeñivao Odjelu Civilne zaštite. lipnja 2007. 64. D607 (Izvješće PU šibenske podneseno Operativnom stožeru akcije Povratak MUP-a. 74. 1–2. 1530 D1570 (Zdravko Židovec.1527 Dana 7. kolovoza 1995. a kriminalistička policija je bila ta koja je Civilnu zaštitu obavještavala o lokaciji leševa za koje postoji potreba asanacije.).

rujna 1995. 12. D382 (Popis osoba pronañenih pri asanaciji terena PU zadarskokninske. 2. D365 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a.). D364 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. kolovoza 1995.). rujna 1995. str. D381 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. 2.). 19.).). D360 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. IT-06-90-T 15. D354 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. Cetina je dostavljao redovna izvješća Stožeru akcije Povratak u MUP-u. no to se odvijalo vrlo sporo.). kolovoza 1995. D369 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a.). 129–169. lipnja 2007.).. D359 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. rujna 1995.). 18. T. a od područja Siska pa do područja Policijske uprave splitsko-dalmatinske Civilna zaštita je asanirala 902 leša. rujna 1995. Potom bi se pristupilo animalnoj asanaciji i čišćenju terena na ostalim područjima. 15. 5. 8. D370 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. listopada 1995.). 24. 20. listopada 1995.). D377 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a.). rujna 1995.). kolovoza 1995. rujna 1995. načelnika PU šibenske. listopada 1995.).). 1534 1063 Predmet br. D353 (Izvješće Drage Matića.11. 16. kolovoza 1995. D378 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. 25.). listopada 1995. kolovoza 1995.). rujna 1995. kolovoza 1995. listopada 1995. 7. D358 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. 27.). u kojem se podrobno govori o tome što je poduzeto u vezi s leševima u područjima gdje je bilo borbenih djelovanja u okviru operacije Oluja.).).. listopada 1995.).). kolovoza 1995. kolovoza 1995. par. kolovoza 1995. kolovoza 1995. D376 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. D368 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. rujna 1995.). 11. 9. kolovoza 1995. D356 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a.1534 2116. D362 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. 6. D1570 (Zdravko Židovec.). izjava svjedoka. 29. 19866– 19867. kolovoza 1995. Zdravko Židovec. D371 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUPa.). kolovoza 1995. 8.). D363 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a.). D352 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. rujna 1995. . siječnja 1996. D373 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. 28.). 17. Albiston je u svom svjedočenju izjavio da izvješće od 31. leševi br.. 71. kolovoza 1995. 13. leševi br. D366 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. D355 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. 1536 V. 13. travnja 2011.). D379 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. listopada 1995. u kojima su bili evidentirani i leševi pronañeni prilikom asanacije terena. rujna 1995. D375 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a.).1533 Prema Židovčevim izjavama. D351 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a.1536 2117. D357 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. 102–127. 30. 21. 1535 D348 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. 15.329/39314 TER Prijevod identifikacija leševa. 20. podneseno stožeru MUP-a. pokazuje da je civilna policija postupala u skladu s propisanim postupcima koji omogućuju poduzimanje istražnih 1533 P2673 (Zapisnik sa sjednice VONS-a održane 11.1535 Slična izvješća podnosile su i druge policijske uprave. kolovoza do 20. 11. U razdoblju od 8.). kolovoza 1995. 18. D361 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a.). D380 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a. 9. 5. 10.). kolovoza 1995. asanacija ljudskih ostataka bila je završena oko sredine kolovoza 1995. D367 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Stožeru akcije Povratak MUP-a.

7. IT-06-90-T 15. prije otvaranja kriminalističke istrage u vezi s deliktom. D2164 (Zapisnik u vezi s preminulom osobom..).1543 S obzirom na takve teškoće i na resurse kojima je policija tada raspolagala. D1783 (Izvješće Odjela kriminalističke policije PU šibenske pod naslovom "Pronalazak mrtvih tijela na osloboñenom području tijekom akcije 'Oluja'". listopada 1995.). 5. 29005–29007). godine (T.1541 Osim toga. 6.). D2160 (Zapisnik u vezi s preminulom osobom. do 8. kolovoza 1995. kako proizlazi iz dokaznog predmeta D2165. u tom predmetu nije bilo nikavih istražnih radnji sve dok predmet nije ponovno otvoren 2006. Strane u postupku su stipulirale da. u idealnoj situaciji. T. 24051–24053.).1542 Primjerice. kolovoza 1995. kolovoza 1995. prvo je potrebno ostvariti efektivnu prisutnost i efektivnu kontrolu temeljne civilne policije u predmetnom području.). T. kolovoza 1995. T.). 5. T. T. D2159 (Zapisnik u vezi s preminulom osobom. Kistanja i drugdje obavljen je vanjski pregled tijela s ciljem ustanovljenja uzroka smrti.1540 Meñutim. 24125–24127. 1539 D2158 (Zapisnik u vezi s preminulom osobom. te da to jest bio propust tadašnjeg hrvatskog kriminalističkog sustava. kolovoza 1995. Drniša. nije se moglo o~ekivati da se provede kriminalistička obrada za svaki smrtni slučaj. D1783 (Izvješće Odjela kriminalističke policije PU šibenske pod naslovom "Pronalazak mrtvih tijela na osloboñenom području tijekom akcije 'Oluja'". dostavljala nadležnim organima informacije o deliktima i nastojala obavljati redovni redarstveni posao unatoč teškoćama s kojima se suočavala.). T. 31. kolovoza 1995. rade u uvjetima koji otežavaju kriminalističku obradu. 6. 24106. 24041–24044. kolovoza 1995. 24051.1537 U tom izvješću se navodi da je kriminalistička policija obavljala obdukcije. takve smrtne slučajeve trebalo tretirati kao sumnjive i obaviti kriminalističku obradu.). kolovoza 1995. 6. D2165 (Zapisnik u vezi sa smrću Nikole Subote. kolovoza 1995. točan datum nejasan).). i D1768 (Kaznena prijava u vezi s ubojstvom triju neidentificiranih osoba. 24108. T. na dvanaest leševa pronañenih u području Smrdelja. kolovoza 1995. 28983–28986. V. 24053–24054. kolovoza 1995. 24113. 24108–24109. 31. 7.1539 Što se tiče dokaza o tome da su poslije operacije Oluja u velikom broju slučajeva leševi bili tretirani kao leševi poginulih u borbi. 24043. 24104–24105.). 1541 Christopher Albiston. izdana u vremenu od 5. zašto se u praksi postupalo tako kako se postupalo. 6. primjerice zdravstveni razlozi i vrućina. 24106. 1542 Christopher Albiston. kolovoza 1995.1538 Kako pokazuju izvješća Medicinskog centra Šibenik. D2166 (Zapisnik u vezi s preminulom osobom. D2161 (Zapisnik u vezi s preminulom osobom. 5. 24125–24127.). 24041. Albiston je izjavio da bi.328/39314 TER Prijevod radnji za samog trajanja sukoba. 14. 1538 Christopher Albiston. 1540 Christopher Albiston. travnja 2011. 24051–24053.).). D2168 (Zapisnik u vezi s preminulom osobom. D2162 (Zapisnik u vezi s preminulom osobom. kolovoza 1995. policijske snage koje djeluju u području sukoba i u područjima neposredno poslije sukoba. 8. D2167 (Zapisnik u vezi s preminulom osobom. 24109. postojali su razni praktični razlozi. 24059–24060. 24114–24115. D2163 (Zapisnik u vezi s preminulom osobom. 1537 . te kako bi policija bila u mogućnosti doći na mjesto zločina i staviti ga pod nadzor. 1543 Christopher Albiston. 24113. 1544 Christopher Albiston. s ciljem zaštite osoba i objekata. 1064 Predmet br.1544 Christopher Albiston.

do 7.1 (Izvješće Borisa Radovića o asanaciji u zoni odgovornosti ZP-a Split. Raspravnome vijeću predočeni su i dokazi u vezi s ukapanjem leševa koje su obavile hrvatske vlasti. Maria Teresa Mauro. 16. a izvedeni su i dokumentarni dokazi. kolovoza 1995. 5. 23343. svjedok 136. 1550 Mladen Bajić. 20851–20852. 21. a potom premješteno u pojedinačne grobnice. Branko Sruk. podneseno Glavnom stožeru HV-a. 20842–20843. Stig Marker Hansen. 16.1549 Od tih 128 leševa. 20867–20870.: P292 (John Hill. Prema izvješću načelnika veterinarske struke Borisa Radovića. 20769. 4–5. T. njegovo je tužiteljstvo pokrenulo više postupaka u Zadru i Šibeniku. 200 je uklonjeno i sahranjeno na kninskom groblju. Edward Flynn.1 (Izvješće Borisa Radovića o asanaciji u zoni odgovornosti ZP-a Split. Tor Munkelien.). Za dodatna izvješća o masovnim masovnim grobnicama v. 20867–20870. P2653 (Izvješće Kornelija Brkića o asanaciji podneseno Damiru Čemerinu. Murray Dawes. Karolj Dondo. 20769. T. T. što je bilo značajan čimbenik kasnog pokretanja kaznenog progona u vezi s tim incidentima. rujna 1995. Dokumentarni P507. 2.). izjava svjedoka. V. IT-06-90-T 15. 1548 Mladen Bajić.-13. 20770. i P2652 (Dopis načelnika PU zadarsko-kninske. 1546 P507. Bajić je u svom svjedočenju izjavio da je njegov ured 2001. u 104 slučaja posrijedi su bile osobe ubijene vatrenim oružjem sa strijelnim ranama na prsima. dok su sve preostale žrtve usmrćene tijekom slijedećih 30 dana (tj. 12.. kolovoza 1995.327/39314 TER Prijevod 2118. ubijenima iz vatrenog oružja.). Laila Malm i John Hill. 20842–20843. neposredno poslije operacije Oluja). 20851–20852.). T. 23341. bilješke za 5. u području ZP-a Split asanacijom je obuhvaćeno 418 smrtno stradalih osoba. D274 (Dnevnik Johna Hilla. 7. podneseno Glavnom stožeru HV-a. te 21 na pravoslavnom groblju u Korenici. 77–79. str. 1552 Mladen Bajić. 75 žrtava usmrćeno je približno u vremenu od 4.1550 Meñu tim osobama. rujna 1995. godine u Kninu ekshumirao oko 300 leševa. 12. 96 na groblju u Gračacu.1545 Od tog ukupnog broja. S iznimkom manjeg broja dokaza koji upućuju na to da je više leševa prvo sahranjeno u masovnu grobnicu u Kninu. 1553 D1737 (Branko Sruk. 54 na zadarskom groblju. listopada 2009. par. 20867–20870. a neke od rana su nastale kao posljedica hitaca iz neposredne blizine.1553 nisu predočeni nikakvi nepobitni dokazi o postojanju masovnih grobnica na području na koje se odnosi Optužnica. 20842–20843. do 5. str. 20842–20843. izjava svjedoka. str. 23355. 20842–20843. T. 1547 Mladen Bajić. str.). 1549 Mladen Bajić. siječnja 1998. Svjedoci u vezi s tim bili su Branko Sruk. 1551 Mladen Bajić.1547 Bajić je potvrdio da je većina leševa ukopana bez provedenog očevida ili bez podnijete kaznene prijave.1548 U vrijeme njegovog svjedočenja postojali su rezultati identifikacije za 128 od ekshumiranih tijela. T. 1065 Predmet br. travnja 2011. str. Alun Roberts. William Hayden. izjavio je Bajić. 7–8. kolovoza 1995. str. T. 20867–20870. 1. 23300– 23308.1552 2120.1546 2119.). 1545 .1551 Poslije identifikacije leševa i nakon što su vještaci utvrdili uzroke smrti. 20769–20770. 4.). rujna 1995. Kari Anttila. kolovoza 1995. na glavi i u predjelu trbuha.

prosinca 1995. izjava svjedoka. 2. 11. P35 (Dnevno izvješće HRAT-a. izjava svjedoka. izjava svjedoka. 2. 9. 3–4.326/39314 TER Prijevod dokazi i iskazi više svjedoka upućuju na to da su u Gračacu i Kninu leševi sahranjivani u individualne grobnice označene križevima s imenima ili s oznakama "NN". 4. 32.). rujna 1995. 11. str.). 3–4. 10. veljače 2008. izjava svjedoka. IT-06-90-T 15.). 23. P675 (Alun Roberts. 13–14. kad im je dopušteno da obiñu ta groblja. listopada 1997. str. ispravljeno 4. Alun Roberts. 2-4. rujna 1995. str. 37. 2. Laila Malm. str.). srpnja 2008.). 2.).). 1556 P20 (Edward Flynn. izjava svjedoka. 23. 31. izjava svjedoka.). a da su. izjava svjedoka.). 2. veljače 2008. kolovoza 1995. str.). 19:00 sati. izjava svjedoka. str. str. 14.-27. izjava svjedoka. 19:00 sati. D94 (Dnevno izvješće o situaciji UNMO-a za Sektor Jug. kolovoza 1995.). kolovoza 1995. 34. P173 (Kari Anttila. 29. P43 (Izvješće o situaciji Ćelije za humanitarnu krizu. siječnja 2008. 26.-27. 4. P20 (Edward Flynn. 1066 Predmet br. ožujka 2000. 10. kolovoza 1995. izjava svjedoka.). 18. S05-95-112. 2. 38. str.). T. kolovoza 1995.). srpnja 2008. 4. par. str.). P780 (UNCIVPOL-ovo izvješće o incidentu. 30. str. par. 12. 25. P774 (Laila Malm. srpnja 1996. par. str. 8195. izjava svjedoka. T. kolovoza 1995. izjava svjedoka. str. izjava svjedoka. P774 (Laila Malm. D94 (Dnevno izvješće o situaciji UNMO-a za Sektor Jug. P173 (Kari Anttila. str.). 4. rujna 2008. P172 (Kari Anttila.). par.). P36 (Dnevno izvješće HRAT-a. kolovoza 1997. Raspravno vijeće ocjenjuje da se iz dokaza ne može nepobitno utvrditi razlog za ograničavanje pristupa.). 3. par. 3. P21 (Edward Flynn. P1285 (Stig Marker Hansen. 35. 4. 2. 6.-27. 59–62. 8.). izjava svjedoka.). 8. 48. ožujka 2000. izjava svjedoka. P37 (Dnevno izvješće HRAT-a.1554 Više je meñunarodnih promatrača u svojim svjedočenjima izjavilo da im u početku nije bio omogućen pristup na groblja u Gračacu i Kninu. 57. P1292 (Osobni dnevnik Stiga Markera Hansena).). 8. izjava svjedoka. izjava svjedoka. par. 25. 45. 6. P33 (Dnevno izvješće HRAT-a.).). 24. 2121. P1098 (Maria Teresa Mauro. P780 (UNCIVPOL-ovo izvješće o incidentu. rujna 1995. 6. prosinca 1995. P67 (Izvješće Tima Podkonje UNMO-a. izjava svjedoka. 24.). T.). 4–5. par. P36 (Dnevno izvješće HRAT-a. 7118. 26. 29. izjava svjedoka. P33 (Dnevno izvješće HRAT-a. 16. kolovoza 1995. str.1557 Romanić i Mihić surañivali su s predstavnicima UNCIVPOL-a i izravno ih informirali o 1554 P2 (Svjedokinja 136. lipnja 1997. lipnja 1997. 18. par. prosinca 1995. P1292 (Osobni dnevnik Stiga Markera Hansena).. 14. P1099 (Maria Teresa Mauro. str. str.-8. kolovoza 1995.). P38 (Tjedno izvješće Husseina Al-Alfija.3. par.).). Laila Malm. 8195. rujna 2008. . P1099 (Maria Teresa Mauro. par. P47 (Izvješće HRAT-a. 30. izjava svjedoka. P43 (Izvješće o situaciji Ćelije za humanitarnu krizu.-8. P33 (Dnevno izvješće HRAT-a. veljače 2008. str. 18. srpnja 1996. izjava svjedoka. 4. 29. P20 (Edward Flynn. izjava svjedoka. P38 (Tjedno izvješće Husseina Al-Alfija. 29. 4. 3. 15. prosinca 2007. 3. veljače 2008. rujna 1995. rujna 1995. kolovoza 1995. str. str. 7.). P61 (Tor Munkelien.). str. P172 (Kari Anttila.).).-11. 8.1555 Bez obzira na to što su sigurnosni razlozi kojima su te restrikcije pravdane1556 u nekim slučajevima bili neuvjerljivi. 38. str. 12. 16. P988 (Izvješće IHF-a o misiji prikupljanja informacija u Krajini. rujna 1995. 23. 15. 2.). prosinca 2007. P47 (Izvješće HRAT-a. P21 (Edward Flynn. P1283 (Stig Marker Hansen. 3. travnja 2011. rujna 1995.). 3.). str.. rujna 1995. veljače 2008. 24. 16. te zatražili informacije o tome što poduzima policija.). kolovoza 1995. listopada 1997.). 1555 P2 (Svjedokinja 136. 3. 3–4. kolovoza 1995. Cetina je u svom svjedočenju izjavio da su se poslije prvih deset dana predstavnici UNCRO-a njemu i drugim službenicima njegove policijske uprave obratili s prikupljenim informacijama o zločinima počinjenim u predmetnom području. par. 23. to mogli učiniti samo pod nadzorom pripadnika civilne zaštite. 34.). S05-95-112. 15. 2-4. 34. P1098 (Maria Teresa Mauro. par. P21 (Edward Flynn. 4. 16.). P43 (Izvješće o situaciji Ćelije za humanitarnu krizu. str. izjava svjedoka. 14. 9. 11. str. 4. 27. str. par. 26. P1283 (Stig Marker Hansen. ispravljeno 4. str. str.). 31. 16.). lipnja 1997. str. kolovoza 1995. 9.). 8. 65. Raspravno vijeće sada će razmotriti predočene dokaze u vezi s odnosima izmeñu hrvatskih vlasti i UNCIVPOL-a. 27. par.

22. rujna 1995. izjava svjedoka.1565 Cetina je ocijenio da je Kardum ispravno postupao time što je informacije prosljeñivao MUP-u. 23450. 9511–9512.). str. Ivica Cetina. 39. 26.1563 Na osnovi toga što je kao datum smrti bio naveden 5. T.). 23451. D1743 (Ivica Cetina. par. od Jana Ellebyja. 26.). T.). 1558 1557 1067 Predmet br. gdje se donosila procjena o tome što se može učiniti u vezi s tim incidentima. 1564 Ivica Cetina. T. 23450. 1563 D1745 (Ivica Cetina. 1559 Ivica Cetina. poslao Pravila zajedničkog rada policije MUP-a RH i UNCIVPOL-a. veljače 2002. 23450. izjava svjedoka.325/39314 TER Prijevod stanju na terenu. 1560 D1745 (Ivica Cetina. T. P923 (Dopis Ive Karduma kojim se Ivanu Nañu dostavlja popis prijavljenih ubojstava primljen 20. 12. procesuiranje zločina imalo je više mjesto na ljestvici prioriteta nego davanje informacija UNCIVPOL-u. T. izvještavanje i pristup informacijama. 26. kolovoza 2009. kolovoza 1995. travnja 2011. koji je predmetne osobe morao dovesti u vezu s lokacijama. veljače 2002. koja su se odnosila na zajedničke ophodne djelatnosti.1564 Cetina je taj popis poslao Kardumu. 23443. V.). i P2397 (Ive Kardum. 10.1568 D1743 (Ivica Cetina. kolovoza 2009. str. veljače 2002. te je zatim stvar ostavio u rukama Karduma i Ivana Naña.). str. kolovoza 1995. str. par. . 1561 D1745 (Ivica Cetina. 23451. 1562 Ivica Cetina. Ive Kardum. 27.1559 Za Cetinu. par. izjava svjedoka. 5. 1567 Ivica Cetina.1562 Jan Elleby je 19. 3–4.1558 Otprilike 15 ili 30 dana poslije operacije Oluja. 12. T. T. D1751 (Zapovijed načelnika Marijana Bitange svim policijskim postajama. a on i njegovi kolege nastojali su obraditi svaku dojavu o kriminalu. izjava svjedoka. 23529. kolovoza 1995. 10. veljače 2002. 23443.). rujna 1995. izjava svjedoka.1567 Jan Elleby je bio usmeno izviješten o istragama u vezi s ubojstvima. ožujka 2004. 26. listopada 1995. rujna 1995. a da su ostali bili ubijeni. 26.-23. i obaviti koordinaciju s civilnom zaštitom za potrebe asanacije. izjava svjedoka.). T. godine. Policijska uprava zadarsko-kninska počela je organizirati sastanke s predstavnicima UNCRO-a i UNCIVPOL-a. Ðurica je policijskim upravama. izjava svjedoka. policiji nije bilo dopušteno da svoja izvješća daje bilo kome izvan pravosuña. 12. 23527–23529. 23616.1560 Osim toga. 10. 6. uključujući i zadarsko-kninsku. T. Cetini dostavio izvješće s popisom svih ubojstava na području Cetinine policijske uprave prijavljenih UNCIVPOL-u od 4. 1568 D1745 (Ivica Cetina. Cetina je ocijenio da je većina tih osoba smrtno stradala u borbenim djelovanjima. no to nije bilo moguće učiniti za ostale jer su leševi bili uklonjeni prilikom asanacije terena.. 23528–23530. 1565 Ivica Cetina. IT-06-90-T 15.1561 Dana 30.). i činjenice da su leševi pronañeni u području ratnih djelovanja. 1566 Ivica Cetina. str.1566 U vezi s nekim od incidenata s tog popisa pokrenuta je kriminalistička obrada. Ivica Cetina. 26.

ožujka 2004. upućen Odjelu kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova. 1. što je rezultiralo dolaskom Ivana Naña. P923 (Dopis Ive Karduma kojim se Ivanu Nañu dostavlja popis prijavljenih ubojstava primljen 20. 9511–9512. 12.). načelnik Odjela kriminalističke policije Policijske uprave zadarsko-kninske 1995. rujna 1995.1570 Kardum je u svom svjedočenju izjavio da je. 1. rujna 1995. str. 5539–5541. 17. ožujka 2004. str. izjava svjedoka. koji je Jan Elleby poslao Cetini.1575 Policijska uprava Kotara Knin o tim je incidentima obavještavala Policijsku upravu zadarsko-kninsku. T. 1575 Svjedok 86. Kardum i suradnici započeli su raditi na procesuiranju navoda o ubojstvima s popisa. pomoćnika ministra. Spominjući da je UNCIVPOL-ov dojam o neujednačenom angažmanu i suradnji hrvatske civilne policije. rujna 1995. par. 9251–9252. 24. travnja 2011.1572 Kardum je nadalje izjavio da su on i suradnici razgovarali o tom popisu i da su 27. 5. godine.). T. 9398. P922 (Telefaks Petra Romaševa s popisom incidenata. T. T. str.1569 proslijedio je Ivanu Nañu na znanje i radi eventualnog daljnjeg postupanja dopis koji je Petro Romasev uputio zapovjedniku Policijske postaje Knin i u kojem Romasev opisuje razne incidente. 1573 Ive Kardum. izjava svjedoka. taj dopis proslijedili Ivanu Nañu. policijska uprava poduzela radnje u skladu s UNCIVPOL-ovim zahtjevima za informacije o rezultatima istraga po navodima o ubojstvima. i većeg broja djelatnika policije. Dana 13.). 22. svibnja 2007. 9231. 38. T. 9428. o nekima od njih dotad nije imao nikakve dojave. IT-06-90-T 15. 1. 9498–9499. P921 (Popratni dopis Ive Karduma. Ive Kardum. 1572 P2397 (Ive Kardum. 1577 Svjedok 86.). upućen zapovjedniku PP Knin.1574 2123. str. 3. paležu imovine i o pojedinostima konkretnih incidenata dostavljali Policijskoj upravi Kotara Knin. rujna 1995. 11. 15. 1571 Ive Kardum. T. Benka. Albiston je izjavio da ne iznenañuje što je hrvatska policija možda bila donekle nesklona tome da prema UNCIVPOL-u glede pojedinosti o P2396 (Ive Kardum. V.. par. 1569 .1571 Kardum je izjavio da mu je poznat popis datiran 19. iako je prepoznao neke od slučajeva koji su ondje navedeni. rujna 1995. koji je sastavilo tužiteljstvo). kao i civilnu zaštitu koja bi uklonila leševe. T. Svjedok 86 u svom je svjedočenju izjavio da su Elleby i Romasev iz UNCIVPOL-a informacije o leševima.-23. UNCIVPOL-u se dostavljala informacija o tome.). 9509–9510.-4. rujna 1995.-23. koliko je njemu bilo poznato. 27.). 34. 1–3. 1. krañama. Ive Kardum. 13. 8. i P2500 (Pregled istražnih radnji koje su poduzeli hrvatski civilni organi. 9511–9512. rujna 1995. T. P2397 (Ive Kardum. 5541–5542. 5542–5543.324/39314 TER Prijevod 2122. 1576 Svjedok 86. od Jana Ellebyja.1573 Odmah nakon tog datuma.1576 Kad bi civilna zaštita uklonila leš. 1068 Predmet br. 1574 Ive Kardum. par. 22. 39–40.1577 2124. 1570 Ive Kardum. 2–3. izjava svjedoka.

24.-23. T. par. 25. kolovoz 2009. a u ukupnom stanovništvu Hrvatske tek oko 12-15%. T. 9399. većinom Srba.-4. 25511–25512. Joško Morić. tako da se i to odrazilo na ljudstvo kojim je zadarska policija raspolagala. 4–5. 3. 9401. 30. D1842 (Joško Morić. niti su ljudi bili dovoljno obučeni za obavljanje svih dužnosti. Splita i Zadra. IT-06-90-T 15. 1579 1069 Predmet br. 9397. velik broj djelatnika policije angažirao se u Hrvatskoj vojsci koja je još bila u formiranju. Prema Kardumovim izjavama. dok je nesrazmjer tog udjela na višim hijerarhijskim razinama bio još veći.1580 Taj iskaz potkrijepili su Kardum1581 i svjedok 86.100–3.). izjava svjedoka.1583 Kardum je u svom svjedočenju izjavio da su on i drugi te probleme nastojali riješiti uzimanjem novih ljudi. ožujka 2004. više od 2. P488 (Izjave svjedoka 86: ispravci i dopune. 9336. lipnja 2008. ožujka 2004. 19. policija se suočila s iskustvima koja su za nju bila nova – ratni zarobljenici. par. T. 22. približno pet ili šest istražnih sudaca – koji su pokrivali sve vrste problematike – i isto toliko ljudi iz državnog tužiteljstva. 9426. par. 1588 Ive Kardum. 26–27. T. 1586 P2396 (Ive Kardum. par. masovne grobnice.). prije osamostaljenja Hrvatske. str. T. Ive Kardum.1587 Osim toga. 1589 P2397 (Ive Kardum. izjava svjedoka. travnja 2011. 179. 25512–25514. kriminalistička policija imala je teškoća u obavljanju svojih dužnosti. razgovor sa svjedokom. 15–16. 1581 P2397 (Ive Kardum.1586 Kardum je izjavio da ti novi ljudi nisu poznavali teren na kojem su trebali raditi. . 9396. par.1582 2126. 1584 Ive Kardum. 28.1578 2125. T.1584 Osim toga. 3. 9395. a koncept promatračkih aktivnosti tada još nije bio razvijen. 9250–9251. osobito kad je počeo rat. 16 (e). Ive Kardum. 22.). Prema Morićevim izjavama.). 1587 Ive Kardum.1589 1578 D1776 (Izvještaj vještaka Christophera Albistona. procesuiranje ratnih zločina i slična kaznena djela.1588 Kardum je izjavio i to da su za cijeli teritorij Policijske uprave zadarsko-kninske na raspolaganju bila samo dva. Ive Kardum. T. 1. T. izjava svjedoka. str. izjava svjedoka.101. rujna 2001. svibnja 2007. T.-23.1585 Kardum je izjavio da tijekom i poslije operacije Oluja temeljna i kriminalistička policija nisu imale dovoljan broj ljudi.1579 Poslije osamostaljenja Hrvatske. 17. Raspravno vijeće sada će prijeći na predočene dokaze koji se odnose na teškoće s kojima se suočavala civilna policija.). možda tri patologa. 9395–9396. 9397–9398. 4–5. 2.). 1583 Ive Kardum. 1580 Joško Morić. napustilo je policiju. siječnja 2004. Rijeke. 1585 Ive Kardum. udjel Srba zaposlenih u MUP-u u Hrvatskoj bio je oko 60-70%.). tako da su se i on i drugi morali ispomagati ljudima iz Zagreba.500 djelatnika policije. T.323/39314 TER Prijevod zločinima bude šire ruke jer se informacije te vrste gotovo uvijek smatraju povjerljivima. 9305–9306. 1582 P487 (Svjedok 86.

Dana 5. 26. T. izjava svjedoka. bilo je vojnih rezervista koji su ranije živjeli u tom području. kolovoza 2009. izjava svjedoka. 23396–23397. 25706. kolovoza 1995. IT-06-90-T 15. za njom bi došli pripadnici policije i otvarali policijske postaje. 23400. Morić je u svom svjedočenju izjavio da je poslije operacije Oluja bilo neuobičajeno mnogo slučajeva paleža i krañe.).1591 Na tom prostoru. Donjem Lapcu. 25708–25709. Joško Morić.). 25927. Joško Morić. Obrovcu. 26. o čemu je Morić bio obaviješten putem izvješća načelnika policijskih uprava. 25692–25693. str. 1596 D1743 (Ivica Cetina. T. Kninu i Gračacu.1596 Kako bi Hrvatska vojska oslobodila koje područje. 1592 D1842 (Joško Morić. D1842 (Joško Morić. str. 26. 17. kako je izjavio Morić. 1593 Joško Morić. veljače 2002. kolovoza 1995. 25613–25614. kao i broj policajaca koji je bio potreban za zaštitu života i imovine grañana.1595 U okviru operacije Povratak. T. 5. 25692–25693. 25652. izjava svjedoka. 25666–25667.1593 Najzad. Ivica Cetina. a ponekad odnijeli i tuñu imovinu tvrdeći da su prepoznali svoju. 5.). T. 1591 1590 1070 Predmet br. str. travnja 2011.1590 Situaciju da je kriminal tako dugo trajao Morić je objasnio nedostatkom ljudi i nedovoljnom konsolidiranošću redarstvenih snaga kako bi se kontrolirao veliko područje osloboñeno u operaciji Oluja. 208. 25656. 3. siječnja 2004. T. kolovoza 2009. str.1592 Morić je napomenuo da je kriminalitetu znatno pogodovala činjenica da je tako mnogo ljudi napustilo svoje domove. 3. izjava svjedoka. Cetina je dobio nadležnost nad cijelom svojom zonom odgovornosti. 185–187. par. bilo je spontanih povrataka Hrvata koji bi najčešće ustanovili da je njihova imovina uništena ili bi je našli u susjednoj kući i odnijeli. bilo je Srba koji su ostali. 6. 1595 Ivica Cetina. veljače 2002. 25703–25704. T. T. bilo je zaostalih pripadnika srpskih snaga ili onih koji su dolazili preko granice iz Bosne i Hercegovine. mina i drugih eksploziva.). T. 25692–25693. 206–208. 25651–25653. 6. 25670–25671.). 23396. te grañana koji bi navukli vojne odore i kretali se po tom području.1594 2128. 26.).1599 Teritorij Policijske uprave Kotara Knin Joško Morić. kolovoza 2009. 16–17. par. 203–206. Cetina je obilazio područje svoje policijske uprave te ustrojavao i posjećivao policijske postaje. razgovor sa svjedokom. Morić je izjavio da je rad policije bio otežan i uslijed toga što je u tom području bilo oružja. 1597 D1743 (Ivica Cetina. veljače 2002. dio koje je dotad bio na teritoriju pod okupacijom RSK. Benkovcu. izjava svjedoka.322/39314 TER Prijevod 2127. 26. a 5. Ivica Cetina. morale su se otvoriti policijske uprave odnosno nove policijske postaje u Korenici. D1745 (Ivica Cetina. razgovor sa svjedokom. 25645–25648. 17. D1745 (Ivica Cetina.). 25646. 26. par. . 25692–25693.1598 Dana 5. siječnja 2004.1597 Tijekom 10–15 dana. 1598 D1743 (Ivica Cetina. 23397. kolovoza 1995. ili 6. 1599 D1745 (Ivica Cetina. str. 1594 Joško Morić. otvorena je Policijska uprava Kotara Knin.). njezinim načelnikom je imenovan Čedo Romanić. izjava svjedoka.

T. 23399–23400.). T.1609 Romanić i Cetina nisu imali dovoljno ljudi za probleme s kojima su se poslije operacije Oluja morali nositi u svojim policijskim upravama. 23396. 23402–23403.1606 Romanić je pod zapovjedništvom imao oko 100 djelatnika temeljne policije iz cijele Hrvatske. 1610 Ivica Cetina. . a poslije toga oko 1000 djelatnika. 1609 Ivica Cetina. str. 40.1610 Meñutim. T. kolovoza 1995. 1606 Ivica Cetina. 23397. ta kadrovska pojačanja nisu bila dovoljna.1603 Budući da u zadarskom području nije bilo dovoljno iskusnih djelatnika policije srpske nacionalnosti za sve potrebne zapovjednike. travnja 2011.321/39314 TER Prijevod dotad je bio pod okupacijom RSK. 23503. 1604 D1745 (Ivica Cetina. Ivica Cetina. 5781. izjava svjedoka. izjava svjedoka.1601 Drugog dana operacije Oluja. na dužnost su imenovani ljudi iz drugih krajeva Hrvatske. T. izjava svjedoka. vozilima i opremi.1612 Prema izjavama tog svjedoka. 1071 Predmet br. 19. T. Svjedok 86 je u svom svjedočenju izjavio da Policijska uprava Kotara Knin nije imala organizacijsku strukturu kada su 6. 1608 Ivica Cetina. T. 5. svjedok 86. 32. 1611 Ivica Cetina. 1602 D1745 (Ivica Cetina. a za ophodnje je dobiven tek skroman broj vozila. 26.). 1605 Ivica Cetina. 23512. stigli prvi djelatnici.1605 Nisu bili pripremljeni niti uredski i skladišni prostori. T. 1612 P487 (Svjedok 86. 26.1607 Prije nego što je obuhvatila i novoosloboñeni teritorij. bio prisutan prilikom službenog otvaranja policijske postaje u Kninu. 5.1604 Niti Romanić niti zapovjednici. 23512.1602 Ustav je nalagao da se u područjima s većinskim srpskim stanovništvom na javne dužnosti imenuju Srbi. Korenici. Policijska uprava zadarsko-kninska imala je oko 500 djelatnika. 23432. 23400. 23399.1608 Policijska postaja Benkovac imala je izmeñu 70 i 90 djelatnika. kolovoza 1995.). T. a ni djelatnici novootvorenih policijskih postaja nisu prije oslobañanja tih teritorija bili pripremani za te dužnosti. MUP je imenovao zapovjednike policijskih postaja u Kninu. potrajalo je nekoliko dana prije nego što je policija mogla početi koristiti policijsku postaju u Kninu jer je zgrada bila u lošem stanju i postojala je 1600 1601 Ivica Cetina. T. 1607 Ivica Cetina. 23403. u općini Donji Lapac. 1603 Ivica Cetina. rujna 2001. koje je obavio ministar Jarnjak. par. 23401.1611 2129. Gračacu i Donjem Srbu. veljače 2002. Ivica Cetina. veljače 2002. T. većina kojih su bili srpske nacionalnosti. 23397–23398. T. što je Cetina spominjao višim rukovoditeljima u MUP-u koji su obećali pojačanja u ljudstvu. str. IT-06-90-T 15. kao ni tehnička sredstva za rad tih policijskih postaja odnosno za Policijsku upravu Kotara Knin. 5352. Donjem Lapcu. T.1600 Cetina je 6.

5503–5505. par.1618 Svjedok je izjavio i to da je policija dostavljala dnevna izvješća Moriću u Zagreb. 5513. 5514. T.). ožujka 2002.). uključujući UNCRO i Civilnu zaštitu. 9. 26. svjedok 86. 11314. i P639 (Izvješće posebne izvjestiteljice Elisabeth Rehn. da je u njemu radilo oko 40-50 djelatnika jer je bilo nemoguće organizirati odjele kriminalističke policije u policijskim postajama. zbog čega policija nije mogla prikupljati informacije o zločinima u tom području. što je onemogućavalo kontinuirani redarstveni nadzor u cijelom području. veljače 2002. ali da im nisu bili poslani ni dodatni djelatnici ni oprema. 1614 P487 (Svjedok 86. str. rujna 2001. str.). rujna 1995. 1616 Svjedok 86. izjava svjedoka. par. svjedok 84. T. 13.1622 2130. 1624 Ivica Cetina. 1618 P2395 (Svjedok 84. 5583. Ivica Cetina. Svjedok 86 je nadalje ocijenio da Policijska uprava Kotara Knin nije imala dovoljan broj policajaca za potrebe na tom području. T. kolovoza 2009. 5507–5508. 26. T. V. 6. IT-06-90-T 15.1614 U meñuvremenu se veza održavala putem teklića. str. par.1619 Prema Cetininim izjavama. a niti opreme. par. 23577. D1745 (Ivica Cetina. 7. bili jedini izvor informacija o dogañajima na terenu.1613 Svjedok 86 je izjavio da su komunikacije – telefon i telefaks – izmeñu centrale i policijske postaje uspostavljene tek poslije deset dana.1615 Prema izjavama tog svjedoka. izjava svjedoka. 7. 23400–23401. V. policija u Kninu nije imala problem policijskih vozila. T.1624 Kad bi koordinatori ili zapovjednici policijskih postaja imali problem. T. Cetina je izjavio da je odjel kriminalističke policije u početku imala samo Policijska uprava zadarsko-kninska.320/39314 TER Prijevod mogućnost da je u nju postavljen eksploziv. travnja 2011. izjava svjedoka.). par. 26. . par. 1072 Predmet br. 5538–5539.1623 Za kriminalističku policiju bio je nadležan Cetina. 1623 D1745 (Ivica Cetina. 1620 D1743 (Ivica Cetina. 5503–5505. izjava svjedoka. 9–10. 23577. 1621 D1745 (Ivica Cetina. na tom području nije bilo stanovništva tako da. T. 19.). 5505.). rujna 2001. nije bilo nikoga od koga su se mogle dobiti informacije. 40.1616 .). 11209–11210.1621 Predstavnici meñunarodne zajednice obilazili su zabačene dijelove područja te su često upravo oni. uputio PU Kotara Knin. 5738. kad bi policija izašla na mjesto dogañaja. 6. veljače 2002. izjava svjedoka. veljače 2002. T. 5737–5738. svjedok 86. 5759–5760. zapovjednik PP Obrovac. 9–10. 5352–5353. 16. 9. 1619 P2395 (Svjedok 84. svjedok 84. 19. T. izjava svjedoka. 1617 Svjedok 86. obraćali su se kriminalističkoj policiji preko Cetine ili 1613 P487 (Svjedok 86. 6. 31. Ivica Cetina. da su upućivani zahtjevi za pojačanja u ljudstvu i opremi. 5513–5514. Ivica Cetina. T. 39. izjava svjedoka. izjava svjedoka. 26. 16. studenog 1995. T. tako da nije češće obilazila sela udaljena od glavnih putova i zabačene zaseoke gdje se dogodila većina ubojstava.1620 Temeljna policija nije imala dovoljno ljudi kako bi pokrila tako veliki prostor i ostajala je većinom na glavnim prometnicama. 1615 Svjedok 86. 26.). 23597. 32. kolovoza 2009. 5575–5576.). 38.). izjava svjedoka. 1622 D1743 (Ivica Cetina.1617 Svjedok 84 je izjavio da policija nije imala dovoljno djelatnika. 11209–11210. par. 23445. i D452 (Zahtjev za popunu službenika koji je Tomo Ćuk. ožujka 2002.).

par. 23401.1632 Kardum je izjavio da je često. 2–3. . par. Ive Kardum. izjava svjedoka. 1633 Ive Kardum. 9242–9243. T. 9410. 11. 7.1626 Policijska uprava Kotara Knin sastavila bi službenu zabilješku o dogañaju. 9458– 9459. što bi bio način da se dobije više ljudi i tehničkih sredstava.-23. osigurala mjesto dogañaja i ocijenila je li potrebno pozvati kriminalističku policiju. 1628 Ivica Cetina. 20.1627 Zapovjednik policijske postaje Knin svaku je informaciju o slučajevima ubijanja ili pronalaska leševa dobivenu od UNCIVPOL-a bio dužan proslijediti kriminalističkom odjelu PU zadarsko-kninske. par. 9243. molio Cetinu da se u MUP-u izbori za to da se Policijska uprava zadarsko-kninska iz druge kategorije unaprijedi u policijsku upravu prve kategorije.-4. str. 23447–23448.). budući da Policijska uprava Kotara Knin nije imala svoj odjel kriminalističke policije. svibnja 2007. ali da u kolovozu 1995. 1627 Ivica Cetina.1631 Prema Kardumovim izjavama. T.). Gračac. Knin.-4. 1634 P2396 (Ive Kardum. 6. 22. T.1629 Nadalje. 9383. 1631 Ive Kardum.. T. D806 (Karte područja PU zadarsko-kninske i PU Kotara Knin). osim možda one u Lovincu. 9253–9254. T. 22.. 9270–9271. par.1628 2131. T. u Knin. zbog kaotične situacije. 16 (c). izjava svjedoka. 1629 Ive Kardum. 9357.-23.1634 Sredinom ili koncem rujna 1995. kojima bi rukovodio upravo Kardum. a da za to nije imao niti mogućnosti uslijed velikog radnog opterećenja. 26. u kolovozu 1995. Stankovci. Romanić se za eventualne istražne radnje u slučaju ubojstva za pomoć obraćao Kardumu. ni u jednoj od njih to nije bilo ostvareno. izjava svjedoka. 9454. 3. 1626 1625 1073 Predmet br. 1630 P2396 (Ive Kardum. 2. str. 16 (b). str. Gračac i Benkovac uputio prve policajce za kriminalističke odjele tih policijskih postaja. travnja 2011. rujna 1995. s raznim izvješćima i statističkim pregledima). izjava svjedoka. Benkovac. IT-06-90-T 15. D806 (Karte područja PU zadarsko-kninske i PU Kotara Knin). ožujka 2004. Obrovac.1625 Dakle. T. Kardum je u svom svjedočenju izjavio da je. iz svojeg odjela u kojem je radilo 50–60 ljudi. 9457–9458.). Ivica Cetina.). P2397 (Ive Kardum. te policijsku ispostavu u Kistanju. 9454–9456. 3. T..1633 Kardum je izjavio da je približno koncem kolovoza ili početkom rujna 1995. Kardum je izjavio da je organizacijskom shemom bilo zamišljeno da sve policijske postaje na području Policijske uprave Kotara Knin. Lovinac. P899 (Nalozi Joška Morića od 6. imaju "krivična" odjeljenja. Ive Kardum. Ive Kardum. ali bez rezultata. 56–57. veljače 2002. on u kriminalističkoj policiji nije imao dovoljno djelatnika kako bi mogao pokriti veliki teritorij koji je njegova policijska uprava poslije operacije Oluja obuhvatila. ožujka 2004. svibnja 2007. 1632 P2397 (Ive Kardum. Donji Lapac. T. 38.319/39314 TER Prijevod Ive Karduma. 9410.). izjava svjedoka. str. 23400. D1745 (Ivica Cetina. 9251. 23445.1630 Kardum je izjavio da nije imao ovlasti da pošalje djelatnike u postaje. Policijska uprava Kotara Knin imala sljedeće policijske postaje: Korenica.

1645 P963 (Stjepan Buhin.1639 Koordinatori nisu imali nikakve ovlasti nad kriminalističkom policijom niti nad specijalnim jedinicama policije.). 10058–10059.1635 2132. stacioniran u Kninu u razdoblju od 6. T.). veljače 2002. 6–7. 23515. par. 16 (b). a njezine su policijske postaje postale samostalne ustrojbene jedinice u jurisdikciji Policijske uprave zadarskokninske. 1641 D1745 (Ivica Cetina. izjava svjedoka. godine MUP je sve koordinatore iz tog područja povukao u Zagreb.).). 6.). Ivica Cetina. Mihić i još nekoliko policajaca već su bili u zgradi policije u gradu. 10063. Ivica Cetina. veljače 2002. str. 1642 D1745 (Ivica Cetina. Stjepan Buhin. 1640 D1745 (Ivica Cetina. godine.1642 2133. svibnja 2007. 10020. 26. Stjepan Buhin. 9. veljače 2002. te s koordinatorima..1646 Kako je izjavio svjedok. str. T. IT-06-90-T 15. 23425. 1–5. kolovoza do početka rujna 1995. zaposlenik MUP-a 1995. 6. izjava svjedoka. kao i Cetini. veljače 2002. izjava svjedoka. 1639 D1745 (Ivica Cetina. . 3. izjava svjedoka. 1643 P963 (Stjepan Buhin. veljače 2002. električne struje niti radio-veze. travnja 2011. 26.1636 U Cetininom području odgovornosti bilo je 12 koordinatora. Ivica Cetina. str.318/39314 TER Prijevod Policijska uprava Kotara Knin prestala je postojati. ožujka 2002.1644 U to vrijeme Romanić. nego su odgovarali izravno MUP-u. izjava svjedoka. izjava svjedoka.1637 Koordinatori su na dužnosti nosili odore i u početku su bili podreñeni izravno Franji ðurici. odlazio je na sastanke svih koordinatora u Zadar koji su se održavali u večernjim satima. Cetina je u svom svjedočenju izjavio da je MUP ubrzo poslije početka operacije Oluja imenovao koordinatore.). 10017. veljače 2002. godine. bez obzira na nacionalnu pripadnost. 14. 5–6. 10119–10120. 3. 1644 Stjepan Buhin. kolovoza 1995.). izjava svjedoka. 6. str. 10037. ožujka 2002.). 23399. izjava svjedoka. 5–6. jer su neki od novoimenovanih zapovjednika bili neiskusni. koji je poslije oko mjesec dana došao na Ðuričino mjesto. i s njima razgovarao o svim kriminalnim aktivnostima i problemima.-4. 10037.1641 Na kraju 1995. 1636 1074 Predmet br. T. izjava svjedoka. 26. veljače 2002. uključujući i ubojstva u predmetnom području. 1638 D1745 (Ivica Cetina. 1637 D1745 (Ivica Cetina. str. str. 10017.1638 Glavni koordinator odgovarao je pomoćniku ministra za policiju. 5–6. 9. T.1643 u Knin je došao 6. Stjepan Buhin. uključujući Romanića i Mihića. što je značilo da su komunikacije s Policijskom upravom u Zadru i MUP-om 1635 P2396 (Ive Kardum. str. str.1645 Zgrada je bila opustošena i u njoj su bile dvije rupe od granata. dnevno se na terenu sretao sa zapovjednicima policijskih postaja. a kasnije Marijanu Tomuradu. T. D1745 (Ivica Cetina. 23512. i to svakom zapovjedniku policijske postaje. koji nisu bili pod Cetininim zapovjedništvom. 26. izjava svjedoka. str.). 26. 10061. 26.1640 Cetina je u radu bio u bliskom kontaktu s ðuricom.). 26. prvih pet do osam dana nije bilo vode. uglavnom iskusne profesionalce iz Odjela temeljne policije.

str. 23570.). T. 26. str. str. policija bi o tome obavijestila vojnu policiju. T. 26. 23424. 10025–10026. 1650 P963 (Stjepan Buhin. Ivica Cetina. 1651 Stjepan Buhin. Ivica Cetina. nisu svi od njih prošli adekvatnu obuku. veljače 2002. 26. D1745 (Ivica Cetina. kolovoza 2009. 23476. 23606. Ivica Cetina. 10040. 23565. kolovoza 2009. 9923. 26. 7. Ivica Cetina.1657 Iako su se djelatnici 1646 1647 Stjepan Buhin. 23565–23566. 1649 Stjepan Buhin.317/39314 TER Prijevod u Zagrebu bile ograničene. što je usporavalo rad. 9988. u praksi se postupalo drukčije: djelatnici policije odlučivali su što će učiniti ovisno o vlastitoj procjeni o tome hoće li dotična osoba pristati na intervenciju civilne policije u odsutnosti vojne policije.1655 U teoriji. 23478.1650 Velik broj pripadnika civilne policije bio je rasporeñen na kontrolne točke i na osiguranje važnih objekata.). 23473. 2–3. ali je zatim morala pozvati vojnu policiju kako bi dotične osobe dalje bile procesuirane unutar vojnog kaznenog pravosuña. izjava svjedoka. kolovoza 2009. primjerice vodocrpilišta. 23467.1654 Ako bi policija dobila dojavu o kaznenom djelu u koje su umiješani vojnici. 10114. . policija mogla zaustaviti i obaviti provjeru osobe u civilnoj odjeći. 10020–10022. kolovoza 1995. 10045. 23473–23475. ožujka 2002. D1745 (Ivica Cetina.1653 Prema Zakonu o unutarnjim poslovima. 10022–10023. par. 23465. 11. u skladu s hrvatskim zakonima. 10020–10021. T. policajaca je bilo malo. 10042.). travnja 2011. par. izjava svjedoka. 23607. 10022. 26.1649 Meñutim.1656 Meñutim.1648 Prema izjavama svjedoka. 1655 D1743 (Ivica Cetina. civilna policija je bila ovlaštena da na kontrolnim točkama ne propusti osobe u odori HV-a ili pripadnike HV-a ako se utvrdi da posjeduju opljačkane predmete. par. 23465. 10031–10032. IT-06-90-T 15. 14. T. 9.1651 2134.). a bez sudskog naloga je pretragu osobe ili vozila mogla obaviti samo ako je predmet djela. 23473. Stjepan Buhin.). T. izjava svjedoka. 1652 D1745 (Ivica Cetina. primjerice roba za koju se sumnja da je opljačkana. T. 9. Cetina je u svom svjedočenju izjavio da je. T. 10025–10026. 9. 10063. 9934–9935.). T. bili su iz drugih područja i nisu poznavali Knin i okolicu. izjava svjedoka. izjava svjedoka. Stjepan Buhin. MUP je poslao policajce u razne policijske postaje na području Policijske uprave Kotara Knin. 1654 D1743 (Ivica Cetina.1652 Policija nije bila ovlaštena za provjeru osobnih dokumenata osoba u odorama ni za provjeru vojnih vozila. 9. bio vidljiv. T. 1648 Stjepan Buhin. veljače 2002. 26. što bi moglo završiti sukobom. 1075 Predmet br. kriminalistička istraga protiv pripadnika HV-a mogla se provesti samo zajedno s vojnom policijom.. 10024–10025. izjava svjedoka. 10042. već 6. 1657 Ivica Cetina. T. 10040. izjava svjedoka. 11.1647 Sve komunikacije išle su preko djelatnika policije koji su funkcionirali kao teklići i putovali izmeñu policijske postaje i Zadra. 1656 Ivica Cetina. ili će pružiti otpor utvrñivanju identiteta. 10065.). 10020. T. str. T. ili ako bi policija dobila drugu vrstu informacija da su vojne osobe počinile kazneno djelo. 23478. 1653 D1743 (Ivica Cetina. veljače 2002.

29. D805 (Potvrda o privremenom oduzimanju raznih kućanskih predmeta od vojnika kojemu su bili povjereni na čuvanje.). 23647. str. 29. 9353. 9468. T. 9444.1665 Meñutim. D802 (Izvješće Damira Kozića o provedbi operativne akcije Varivode u razdoblju od 6. 9353. kolovoza 1995. izjava svjedoka. Kardum je izjavio da policija nije svakoga odvodila u policijsku postaju – zbog nedovoljnog ljudstva. a civilna policija prema civilima. ovisno o težini incidenta. 1663 P2397 (Ive Kardum. 1662 Ive Kardum.. T. Najčešće bi potom došli drugi policajci. veći predmeti bili bi pohranjeni ili u policijskom skladištu ili bi bili ostavljeni kod osumnjičenika koji je bio dužan čuvati ih do konačnog rješenja slučaja. izjava svjedoka. rujna 1995. 7. 9452–9454. 1664 Ive Kardum. 53. 1660 P2397 (Ive Kardum. D806 (Karte područja PU zadarsko-kninske i PU Kotara Knin). Ivica Cetina. 53. 22.1663 Meñutim.1660 Prema Kardumovim izjavama. 1. kolovoza 1995. 2. 11. 27. D805 (Potvrda o privremenom oduzimanju raznih kućanskih predmeta od vojnika kojemu su bili povjereni na čuvanje. 9452–9453. kolovoza 1995. T. 1666 Ive Kardum.).1659 2135.).316/39314 TER Prijevod policije u nekim prilikama možda i bojali bilo što poduzeti. ožujka 2004. 9460–9463.-23.). IT-06-90-T 15.1661 Kardum je izjavio da je na tim kontrolnim točkama VP postupala prema pripadnicima HV-a. T. listopada 1995. 1661 Ive Kardum. par. D804 (Potvrda o privremenom oduzimanju puške i devet teladi.). policija je u nekim Ivica Cetina. T. protiv dotičnih bi se podnijela kaznena prijava. o broju drugih incidenata istoga dana i ovisno o udaljenosti najbliže policijske postaje.-23. listopada 1995.1658 Takvo stanje – za koje je Cetinina procjena bila da je postojala mogućnost sukoba – trajalo je približno mjesec i pol. 22. u pravilu zajedno sa zaplijenjenom imovinom. 23475. str. T. T. 1665 Ive Kardum. 9447–9448. ožujka 2004. 9353. . u mnogim prilikama doista jesu postupili protiv osoba u vojnim odorama. par. do 10. D803 (Potvrda o privremenom oduzimanju 40 ovaca. travnja 2011. često bi se dogodilo da hrvatski vojnik bude propušten na kontrolnoj točki s imovinom za koju ne može dokazati da je njegova. 9437. 9437– 9442. podneseno Mati Laušiću. 1659 1658 1076 Predmet br. te bi prijavu proslijedio državnom odvjetništvu. 28.1662 Civilna ili vojna policija na kontrolnoj točki privremeno bi zaplijenila imovinu i izdala potvrdu s potpisima obiju strana. uzeli zaplijenjenu imovinu i zadržanu osobu ili osobe odveli u najbližu policijsku postaju na obavijesni razgovor. 9437. 9440. a ako bi se utvrdilo da je imovina ukradena. neko vrijeme zajedno s vojnom policijom. Kardum je izjavio da je na teritoriju Policijske uprave zadarsko-kninske hrvatska policija imala kontrolne točke. Ive Kardum. T. 9438.).1666 Poslije obavljenih konzultacija s tužiteljstvom. T.1664 Policajac koji je ispunio kaznenu prijavu pozvao bi dežurnu službu i zatražio prvi slobodan "KU" broj iz policijskog upisnika. 9459–9462. Ive Kardum.). 9449. 9443–9447. 9353.

1673 D1776 (Izvještaj vještaka Christophera Albistona. 1675 P1270 (Redovno izvješće Odsjeka za promidžbenu djelatnost OG Šibenik. nije postupalo protiv časnika ili dočasnika Hrvatske vojske. IT-06-90-T 15.). kao i zbog veličine prostora koji je ta uprava pokrivala. T. podnio je izvješće u kojem stoji da još traje čišćenje prostora u zoni odgovornosti. 2. kolovoza 1995. nalaženja grobova Hrvata. 24111. travnja 2011. 23776–23780. 9338. Kardum je izjavio da se u kolovozu 1995. 9335.). 3. . kolovoza 1995.1671 Ti su problemi katkad uzrokovali nedovoljno brzo reagiranje.1668 2136. 2137. pomoćnik zapovjednika zadužen za Odjel za promid`bu OG Šibenik. Vinko Šupe. 23842. str. 1671 D1776 (Izvještaj vještaka Christophera Albistona. 1. kolovoza 1995. 1672 Christopher Albiston. 1669 Ive Kardum. Albiston je objasnio probleme u provoñenju kriminalističke obrade koji su se pojavljivali zbog samog ustrojstva Policijske uprave zadarsko-kninske. 1674 P1270 (Redovno izvješće Odsjeka za promidžbenu djelatnost OG Šibenik. T. Raspravno će vijeće sada ispitati s kakvim se problemima poslije operacije Oluja suočavala vojna policija.1675 VP nije u dovoljnoj mjeri osiguravala nadzor Ive Kardum.1674 VP je davala osiguranje za objekte od vitalne važnosti na osloboñenom prostoru. da su bili vrlo neskloni njoj prijavljivati incidente i da su više vjerovali meñunarodnim organizacijama. T. T. par.1667 Kardum je izjavio da su konačnu odluku o privremeno oduzetoj imovini bili ovlašteni donijeti samo sudovi. kolovoz 2009. 23776–23778.7. Dana 7. a mnogo je ljudi nosilo vojne odore.). te zbog bojazni od mina u zapaljenim kućama i oko njih. kolovoz 2009. niti je imala adekvatno vodstvo. nalaženja i označavanja minskih polja. Vinko Šupe. Ive Kardum. teško je bilo znati jesu li to doista bili vojnici jer je u toku bila demobilizacija. 9449–9450. T. iako je bilo slučajeva da se utvrdilo da su neke osobe uzimale imovinu.1672 Albiston je ocijenio da civilna policija nije bila kadra ostvariti značajan i trenutni utjecaj na kriminalitet zbog toga što nije imala dostatne resurse ni opremu. 23780. 7. 24122–24123. 9497–9498.1669 Kardum je izjavio da u njegovom području odgovornosti nije kriminalistički obrañeno više incidenata paleža zbog toga što je policija kao prioritetne dobila zadaće osiguravanja prihvatnih centara. 9443. 1670 Ive Kardum. par. D1778 (Izotelna karta zone odgovornosti PU Kotara Knin).1673 2138.).. a da ne može reći ništa glede vojnika jer.30. Vinko Šupe.1670 Takoñer je izjavio da lokalni Srbi nisu imali povjerenja u hrvatsku policiju. 24122. Christopher Albiston. nije bila dovoljno obučena i pripremljena. 7.315/39314 TER Prijevod slučajevima osumnjičenike zadržavala u pritvoru. Nakon što je razmotrilo probleme s kojima se suočavala civilna policija. 1668 1667 1077 Predmet br. T. što se odražavalo na kvalitet kriminalističkih istraga.26–3.

18. kolovoza 2008. 8999. podneseno načelniku Odjela kriminalističke VP. 1684 P876 (Boško Džolić. 8916. prosinca 1995. godini bio nedostatak ljudi jer je ta bojna stalno bila angažirana u sektorima Sjever i Jug i u zoni OG Livno. Vinko Šupe. a postojali su i stalni problemi izazvani neadekvatnom stručnom osposobljenošću ljudi i nedovoljnom tehničkom opremljenošću. kolovoza 2008. str.). 32. rujna 1995. str. str.). 1.).1684 On je ocijenio da satnija VP u Kninu nije imala dovoljan broj ljudi. 23416. bojne VP. do 12. 10. 20. njezina glavna zadaća nakon operacije Oluja bila je ustrojiti postrojbe vojne policije na novoosloboñenom području.).). 4.).).1681 U izvješćima se nadalje navodi da je najveći problem u 1995. T.1685 Prema 1676 P1270 (Redovno izvješće Odsjeka za promidžbenu djelatnost OG Šibenik. par. bivši zapovjednik satnije 72. kolovoz – listopad 1995.).1678 Cetina i drugi pismeno su obavijestili MUP da vojnoj policiji nedostaje ljudi. T. str. 23434. a posebno Združena satnija VP u Kninu. 21. po njegovoj je procjeni bilo potrebno dvostruko toliko ljudi koliko je VP imala. 8968. izjava svjedoka. 1078 Predmet br. 25638. 9068.1679 Morić je u svom svjedočenju izjavio da je vojnoj policiji bilo teško pratiti civilnu policiju jer su njezini ljudi bili manje stručno osposobljeni i organizirani. D850 (Godišnje izvješće Odsjeka kriminalističke VP 72. Poslije sastanka održanog 16. T. Spomenku Eljugi. 20. 4.1682 Boško Džolić. bojne VP i zapovjednik Združene satnije VP u Kninu od 5. 3. travnja 2011. T. vojnih policajaca je bilo manje nego redovnih policajaca u PU zadarsko-kninskoj i PU Kotara Knin. 1. . Boško Džolić. 32. bojne VP za 1995. bila korištena za zadaće izvan okvira redovnih zadaća VP. 30.1676 2139. 1683 P875 (Boško Džolić.). 8. godinu. siječnja 1996. 1678 Ivica Cetina. 3. 6. i 71. a kako bi se pokrio prostor koji se postupno povećavao i kako bi se mogli ispunjavati mnogobrojni zadaci koje su imali. par. 1–3. str. 7. kolovoza – 23. kolovoza 1995. 20. Boško Džolić. 7. 1685 P876 (Boško Džolić.).1683 u svom svjedočenju je izjavio da su resursi vojne policije bili prenapregnuti jer je vojna policija.314/39314 TER Prijevod komunikacija i sprečavanje krañe jer nije imala mogućnost za potpuni nadzor na golemom osloboñenom prostoru. kolovoza 1995. manje pokretni. 21.1680 Sukladno godišnjim izvješćima o radu 72. kolovoza 1995. 1677 Ivica Cetina. a i bilo ih je premalo. D787 (Dnevna zapovijed Združene satnije VP Knin.. 8922. pukovnik Mihael Budimir. par. 17. IT-06-90-T 15. 3–4. bojna nisu imale dovoljno ljudi da pokriju cijeli svoj teritorij. 53. 33. a taj problem su iznijeli i na sastanku zapovjednika VP. pukovnik Mihael Budimir. svibnja 2004. 25674–25676. T. 4. 1. 1680 Joško Morić. kolovoza 1995. siječnja 1996. 20. 9055–9056..1677 Prema Cetininim riječima. 25841. izjava svjedoka. 5. P882 (Izvješće general-bojnika Mate Laušića o uporabi postrojbi VP u operaciji Oluja. T. str. str. i 72. 1682 P883 (Godišnje izvješće o radu 72. 23412. načelnik policije Bitanga podnio je Cetini izvješće da VP nema dovoljno ljudi. izjava svjedoka. 27. kolovoza 2008. 31. 1679 Ivica Cetina. bojne VP. D786 (Organigram 72.). izjava svjedoka. 8906. par. P876 (Boško Džolić. 1681 P883 (Godišnje izvješće o radu 72. bojne VP. 8987. bojne VP. 8888.

2. Boris Milas. Akashijev šifrirani brzojav s dnevnim izvješćem. 6. D989 (Dopis Ive Cipcija u vezi sa sprečavanjem protupravnih ponašanja na novoosloboñenim područjima. Boris Milas. Bajić je ocijenio da su efikasniji kazneni progon za zločine neposredno poslije operacije Oluja najviše onemogućavala dva čimbenika: svjedoci i osumnjičenici iz takvih predmeta iseljavali su se u druge zemlje. upućen Jošku Moriću. 1–4. T. T.1691 Unatoč velikom iskustvu koje se s vremenom prikupilo. 71. izjava svjedoka.1690 2141. str. str. 19. 1. 19227–19230. 19.1688 Svjedok je nadalje izjavio da je u novoosloboñena područja dolazilo mnogo ljudi i da je u zoni odgovornosti 72. 16. zbog čega nije bilo moguće odgovoriti na sve zahtjeve za vještačenja. P2548 (Službena zabilješka kriminalističke policije MUP-a o obavijesnom razgovoru s Borisom Milasom).1689 U kolovozu 1995. V.). travnja 2011. izjava svjedoka. 1693 Mladen Bajić. 22. 27464–27465. u kojim slučajevima je VP poduzimala kriminalističku obradu i za što je ponekad bilo potrebno i desetak dana. vojna tužiteljstva imala su stalne probleme s nedostatkom ljudi.1687 kao ograničavajuće faktore u radu vojne policije naveo je prioritetnu zadaću procesuiranja ratnih zarobljenika. 27437–27438. kolovoza 1995. IT-06-90-T 15. 19168–19169. par. 19332–19334. T. 20767–20769.). 20841–20842. godine. te znatno povećan teritorij koji je VP morala pokriti s istim. 1690 D1532 (Boris Milas. upućen Jošku Moriću.). 20870–20872. vršitelj dužnosti voditelja Službe za suzbijanje kriminaliteta 72. T. 22. u danim okolnostima bilo je teško pokriti tako veliku zonu odgovornosti.). 1079 Predmet br. 20775. bojne VP bilo mnogo pripadnika HV-a vojske. smrtna stradavanja pripadnika Hrvatske vojske izvan borbenih djelovanja. Boris Milas. 17. 71. str. bojna VP nije rasporeñena u područje izvoñenja operacije Oluja jer su se predviñala borbena djelovanja u Dubrovniku i u istočnim dijelovima. 2. 2. T. Raspravno vijeće sada će razmotriti predočene dokaze u vezi s problemima s kojima je poslije operacije Oluja bilo suočeno pravosuñe. lipnja 2009. par. 19173.). do kraja 1996. 19338. 28. izjava svjedoka. 31. 1691 Mladen Bajić. 17–18. 19322. 19158. D1532 (Boris Milas. kolovoza 1995. izjava svjedoka. par. 1. 17. 2. 1688 D1532 (Boris Milas. izjava svjedoka. str. bojni VP bio prilično malen. 1. str. 19. svibnja 2009. par.313/39314 TER Prijevod Jurićevim izjavama. upućen Annanu. svibnja 2009. izjava svjedoka. godine 68. 11. 20775. i npr. str. lipnja 2009. 24.1686 2140. D589 (Dopis Marijana Tomurada u vezi s pljačkanjem koje čine osobe u odorama HV-a. 8. VP imala je ozbiljan problem nedostatka ljudi i premda su ljudi radili u 12-satnim smjenama.). 19. 1689 D1532 (Boris Milas. nedovoljnim brojem ljudi. D1534 (Zapovjedništvo UNPF-a. svibnja 2009. svibnja 2009. kolovoza 1995. par.). i 73.1693 Prema Ivan Jurić. T. Boris Milas. bojne HV od sredine rujna 1992. 1686 1687 . D1533 (Boris Milas. 1692 Mladen Bajić.).). 71. D1533 (Boris Milas.1692 Bajić je napomenuo da je broj forenzičara i krim-tehničara u 72. a suradnja izmeñu policije i organa kaznenog progona u Hrvatskoj u početku je bila relativno slaba. T. 8.

1698 2143. tipična situacija bila je da počinitelji poslije pljačke spale kuću kako bi uništili tragove. 18. Ivan Galović.1697 On je u svom svjedočenju izjavio da je obujam posla županijskog državnog odvjetništva u Zadru – u normalnim prilikama to je bilo 100 do 150 predmeta godišnje . 19685.1694 2142. 19685–19688. 1703 Ivan Galović. temeljem osnove za sumnju da posjeduju ukradenu imovinu. 1700 D1553 (Ivan Galović. 19679. 19666–19669. Ivan Galović. 1–2.1700 On je u svom svjedočenju izjavio da je.1699 Galović je izjavio da je bilo teško pokrenuti postupak za palež i pljačku jer je bilo gotovo nemoguće otkriti počinitelje. T. no on ih je smatrao nasiljem i gonio ih koristeći sve zakonske mogućnosti. 20775. na policijskim kontrolnim točkama uhićeno mnogo ljudi koji su tu imovinu prijavljivali kao svoju ili napuštenu. izjava svjedoka. str. svibnja 2009. D1553 (Ivan Galović. svibnja 2009. Ivan Galović.). izjava svjedoka. 18. 1696 Ivan Galović. T. poput kraña. Galović je izjavio da su takve svoje postupke počinitelji prikazivali kao motivirane domoljubljen ili dužnošću. 11. T. 1701 Ivan Galović.1703 U vezi s paležom i pljačkom. a to povećanje pripisao je isključivo kaznenim djelima u vezi s operacijom Oluja. 19699. što nije uključivalo ubojstva jer je u takvim slučajevima potrebna dugotrajnija istraga. T. 20870–20872. travnja 2011. 19678–19682.porastao na približno 10.1702 Po njegovom mišljenju. svibnja 2009. 5. no napomenuo je da je uhićenje osumnjičenika bilo najteža strana tog posla jer su domaći ljudi poznavali teren i to vrlo znanje vrlo dobro koristili. str. dok su počinitelji koji su palili kuće često tvrdili da su samo spašavali stvari iz zapaljenih kuća. županijski državni odvjetnik u Zadru od 1990. T. 1702 Ivan Galović. Prema Galovićevim izjavama.1701 Još jedan od čestih načina na koje su se branile osobe optužene za palež ili pljačku bile su izjave da su izvodili akciju čišćenja terena.). 18. IT-06-90-T 15. godine. 11.1695 u svom je svjedočenju izjavio da se obujam posla u njegovom odvjetništvu neposredno poslije operacije Oluja povećao. godine. 1699 D1553 (Ivan Galović. . 1698 Ivan Galović. 1080 Predmet br. T. T. 19687.000 predmeta. a nisu postojali ni uvjeti za efikasno voñenje suñenja.). T. a ista situacija potrajala je tijekom cijelog razdoblja u kojem su postojali vojni sudovi. izjava svjedoka. upravo je ta okolnost bila razlog zašto predmeti nisu mogli biti obrañeni na adekvatan način. T.1696 Osnovni Galovićev pristup bio je što brže uzeti u obradu predmete koji su mogli biti procesuirani brzo. str. broj podnijetih i procesuiranih prijava odraz je efikasnosti policije u otkrivanju počinitelja. 19683. 19682.312/39314 TER Prijevod Bajićevim riječima. koji su ukinuti koncem 1996. Galović je izjavio 1694 1695 Mladen Bajić. 1697 Ivan Galović.

1704 2144. 1713 Joško Morić. vrpca 3275-1-B. primjerice o incidentima krañe. ili 1996. vrpca 3275-1-B. vrpca 3276-1-A. travnja 2011. str. Raspravno vijeće sada će razmotiti dokaze o mjerama koje su u vezi s kriminalom poduzimale hrvatske vlasti.1713 Morić je s Laušićem razgovarao i kad god bi iskrsnulo neko opće pitanje u vezi sa suradnjom 1704 1705 D1553 (Ivan Galović.1712 Morić je izjavio da je od 2. Željko Žganjer.1706 Prema Žganjerovim riječima.. T. T. P1046 (Željko Žganjer. kolovoza 1995. vrpca 3276-1-A. 11591–11592. razgovor sa svjedokom od 8. T. 1707 P1046 (Željko Žganjer. 1711 Joško Morić. 14. str.1707 Protiv većine od tih ratnih zarobljenka pokretali su se postupci za izazivanje ili sudjelovanje u oružanoj pobuni. 25818–25819. poslije operacije Oluja vojni sudovi imali su mnogo neriješenih predmeta zbog velikog broja ratnih zarobljenika. na kojem je bio i on. 18. ali se ne bi smio ponoviti u operaciji Oluja. kolovoza 1995. razgovor sa svjedokom od 8.). županijski državni odvjetnik u Šibeniku od lipnja 1993. paleža i ubijanja stoke u kojima su sudjelovali pojedini pripadnici HV-a. str.1709 Pojasnio je da se tek neko vrijeme poslije operacije Oluja. 1709 P1046 (Željko Žganjer.). 1712 Joško Morić. 1. vojnici ili osobe u odorama kao o problemu koji bi se mogao. 25813.1705 u svom je svjedočenju izjavio da je pravosuñe imalo premalo ljudi kako bi tijekom prvih mjeseci poslije operacije Oluja odmah reagiralo po svakoj pristigloj prijavi. kad se promijenila politička situacija.1710 2145. 11. prosinca 2005. nadalje redovno razgovarao s Laušićem o situaciji na terenu. 1706 Željko Žganjer. a pretpostavlja da su i većina o{te}enih osoba neutvrñenog identiteta bili Srbi. 25839–25840.). 25731–25732.). vrpca 3275-1-A. 12. razgovor sa svjedokom od 8. 25817–25819. 1081 Predmet br. 25594. do 1995. svibnja 2009. IT-06-90-T 15. državno odvjetništvo u Šibeniku nije pokrenulo postupak ni protiv jednog Hrvata. Morić je u svom svjedočenju izjavio da su na sastanku održanom 2. što se tiče kaznenog progona Hrvata. razgovor sa svjedokom od 8. sudionici sastanka raspravljali o zločinima koje su tijekom operacije Bljesak počinili civili. bivših pripadnika SVK. 4. str. 25818. čim bi se takvo što dogodilo. 1710 P1046 (Željko Žganjer. izjava svjedoka.1708 Žganjer je dodao. da u razdoblju od 1991. prosinca 2005. prosinca 2005.311/39314 TER Prijevod da su sve o{te}ene osobe utvrñenog identiteta bile srpske nacionalnosti. godine. . do 15. 25813. str. pojavila svijest o mogu}nosti da su i Hrvati ~inili kaznena djela.1711 Prisutni ministri upozorili su Morića i Laušića da su oni na operativnoj razini odgovorni za prevenciju te vrste kriminaliteta ili bar za njegovo svoñenje na minimum. str. 1708 P1046 (Željko Žganjer. 25636. razgovor sa svjedokom od 8. 3. str. vrpca 3275-1-B.).). T. 13–14. rujna 2002. prosinca 2005. odnosno za ugrožavanje teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske. prosinca 2005.

1718 Na tom sastanku predloženo je – s obzirom na loša iskustva iz operacije Bljesak – da Vlada zatvori sve ugostiteljske objekte kako ljudi ne bi mogli kupovati alkohol. 25839. D409 (Zapisnici s triju sastanaka u Ministarstvu obrane. 1718 P2159 (Mate Laušić. pukovnik Ivan Zelić dostavio je general-bojniku Ivanu Tolju. a cilj sastanka bio je dogovor o koordinaciji rada vojne i civilne policije. 153. par. T. na osnovi loših iskustava iz operacije Bljesak. 154. kad su ušle u Knin. 2. predloženo je da Vlada uvede policijski sat.310/39314 TER Prijevod civilne i vojne policije. 25642. svibnja 2009. razgovor sa svjedokom. 25650. ministar obrane Šušak. 1719 P2159 (Mate Laušić. kolovoza 2004. godine. 17.1720 Isto tako. str. 11. siječnja 2004. 6. Joško Morić. 25837–25841. kolovoza 1995. za vrijeme operacije Oluja. izjava svjedoka. 11. 1716 Joško Morić. kolovoza 1995. 99. 94–97. 10. 154. dnevno izvješće sa stanjem do 19:00 sati.).). Dana 6.). ministar unutarnjih poslova Jarnjak i Jarnjakov pomoćnik Morić. kolovoza 1995. str. par. par. 2. 3. 155–156. T.).).). ali je izjavio da tijekom operacije Oluja to nije bilo učinjeno. kolovoza 1995.). u 17:30 sati održan kraći sastanak na kojem su bili on. 1720 P2159 (Mate Laušić. kolovoza 2004.). par. izjava svjedoka. 11. Joško Morić. D409 (Zapisnici s triju sastanaka u Ministarstvu obrane. IT-06-90-T 15.). T. razgovor sa svjedokom. 5. 15393–15936. u vezi s takvim temama. kolovoza 1995. UNCRO-u nije bilo dopušteno obići grad 5. 25636–25638. našle ondje oko 1000 osoba koje su ostale u gradu. str. kako je izjavio Laušić. iako je Jarnjak rekao da će biti donijeta takva odluka. 11.1716 Prema Morićevim izjavama. 1722 P2159 (Mate Laušić. Joško Morić. siječnja 2004. D1842 (Joško Morić. izjavio je da je Laušić ozbiljno shvaćao potrebu da se stane na kraj kriminalu i da mu je rekao da je na osnovi informacija iz Morićevih izvješća izdao zapovijed da postrojbe VP pojačaju stupanj koordinacije i suradnje s civilnom policijom. T. siječnja 2004. Laušić je u svom svjedočenju izjavio da je 2. 25857–25860. D409 (Zapisnici s triju sastanaka u Ministarstvu obrane. str. 1717 D1842 (Joško Morić. str.1719 Prema Laušićevim riječima. jedina osoba kojoj se mogao obratiti bio je Laušić. 25635–25636. 17. 198–202. kolovoza 2004. Zbog rašćišćavanja terena i radi njihove sigurnosti. 15. T. 5–6. i on i Laušić bili su nezadovoljni stanjem stvari. . 25732. 1. to se nije i dogodilo. 1715 D1842 (Joško Morić.). str. 269. travnja 2011. izjava svjedoka.). 5.1723 Zelić je izvijestio da su hrvatske postrojbe. kolovoza 1995. kolovoza 2004..1717 2146. načelniku Političke uprave MORH-a. 1082 Predmet br. par. 160. 17. 1721 P2159 (Mate Laušić. razgovor sa svjedokom. 90–91. Zelić je ponašanje postrojbi prema imovini opisao kao katastrofalno i napomenuo da je odmah poslije 1714 D1841 (Joško Morić. 25731–25732. izjava svjedoka. 1723 P1133 (Izvješće pukovnika Ivana Zelića podneseno general-bojniku Ivanu Tolju. kolovoza 1995.1722 2147. 160.1721 Laušić je iz toga shvatio da će biti uveden policijski sat.).1715 Osim toga.). Mate Laušić. kolovoza 2004. par. 2. 155–156.1714 Prema Morićevim izjavama. 11. izjava svjedoka. str. 101–102. izjava svjedoka.

1. kolovoza 1995. potpisanim 1724 P1133 (Izvješće pukovnika Ivana Zelića podneseno general-bojniku Ivanu Tolju.-4. 1729 D400 (Izvješće Mate Laušića o uporabi postrojbi VP u operaciji Oluja. 4. ratni plijen nije se prikupljao na organiziran način. koja je postavila glavne kontrolne točke i sprečavala daljnje uništavanje i pustošenje imovine. 2. a u izvjesnoj mjeri i u borbenim akcijama. ponekad i uz primjenu sile. oduzima neovlašteno uzetu napuštenu imovinu i ratni plijen. 5. str. kolovoza 1995. 2.). kaže Laušić. a neki pripadnici HV-a uzimali su kućanske aparate. kolovoza 1995. Laušić je iste osobe izvijestio o tome da je VP razmještena na vojnopolicijske zadaće. . Predložio je da se crtom zapovijedanja poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se takve radnje spriječile.). 10. str.1728 Takoñer je izvijestio da VP.. pomoćnika zapovjednika za SIS. kad su 4. Červenka. kolovoza 1995. načelnika Političke uprave MORH-a i načelnika SIS-a. 1728 D400 (Izvješće Mate Laušića o uporabi postrojbi VP u operaciji Oluja. str.1726 2148. i 7. kolovoza 1995. kolovoza 1995. pomoćnika zapovjednika za SIS. ravnatelja Hrvatske izvještajne službe. 1–2.1724 Prema jednom izvješću SIS-a datiranom 10. zapovjednici su izgubili kontrolu nad nekim pojedincima koji su iz trgovina i stanova počeli odnositi razne prehrambene proizvode i tehniku. IT-06-90-T 15.). Meñutim. 1725 P1134 (Izvješće Željka Pavića. U početku.). Većina te imovine oduzeta im je na kontrolnim točkama VP.309/39314 TER Prijevod ulaska u Knin počelo pustošenje po kućama i nekontrolirano uzimanje ratnog plijena. kolovoza 1995. sprečavajući neovlašteno oduzimanje imovine. 1726 P1134 (Izvješće Željka Pavića. 1083 Predmet br. str. gazili tenkovima automobile i zaplijenjenim se automobilima u pijanom stanju vozili gradom. Svaka postrojba uzimala je plijen pojedinačno. 1–4. 9. travnja 2011. izvijestio da je VP poduzela mjere protiv velikog broja pripadnika HV-a. kolovoza 1995. kolovoza 1995.).. pomoćnika ministra za sigurnost. VP je stigla s deset sati zakašnjenja i nije odmah stupila u akciju.). kolovoza 1995. Dana 9. kolovoza 1995. pokušaji su neorganiziranog kupljenja ratnog plijena i palež objekata. 6. 12. 10. 12. gardijska brigada ušle u Knin. jednim dopisom datiranim 10.1729 U meñuvremenu. Laušićeva je preporuka bila da se sve postrojbe VP izvuku iz borbenih djelovanja i angažiraju za vojnopolicijske zadaće. 3. Laušić je naveo da problema ima zbog velikog broja vojnika HV-a u naseljenim mjestima na koje njihovi zapovjednici nemaju utjecaj. na blokadnim punktovima i putem auto-patrola.1725 Neki pripadnici Hrvatske vojske počeli su demolirati trgovine. Posljedica toga. automobile i slično. str.. 1727 D506 (Izvješće Mate Laušića o uporabi postrojbi VP u operaciji Oluja.1727 Dana 12. Laušić je iste osobe izvijestio o tome da su petog dana operacije Oluja sve postrojbe VP bile angažirane na osnovnim vojnopolicijskim zadaćama pretrage terena. Laušić je dopisom naslovljenim na Šuška. str. u gradu je već bila VP. godine. Dana 8.

pljačka i uništavanje imovine.).). 19. rujna 2001. 43. izjava svjedoka. 1737 Svjedok 86. 5526–5528. par. svjedok 86. 42. 5594. u prvom redu s ciljem sprečavanja protupravnih djela. 5599. U dopisu se nadalje spominje da na kontrolno-blokadnim točkama izostaje suradnja izmeñu vojne i civilne policije. T. Cetina. 5596. 5528–5529. studenog 2007. svjedok 86. na glavnim prometnicima i važnim raskrižjima.. a prisutni su bili. izjava svjedoka. te bi sudionike izvijestio o radnjama koje se imaju poduzeti. 58.). policija postavila kontrolne točke radi nadzora nad kriminalnim aktivnostima. pale kuće i ubijaju stoku koja luta tim područjem.). a nekad bi se vojni policajac rasporedio na kontrolne točke civilne policije. par.1738 Na sastanku se raspravljalo o problemima kao što su nasilje na osloboñenim područjima. 23. koji su im i predsjedavali. te nedostatka ljudi i resursa. u dopisu se traži da Laušić poduzme mjere radi otklanjanja takvih pojava. i 14.1734 Svjedok 86 je izjavio da su se sastanci zapovjednika policije s barem jednim pomoćnikom ministra održavali otprilike svakih deset dana. 19. 5528–5529. te drugi problemi u vezi s radom policije. 58. 1084 Predmet br. svjedok 86. T. P489 (Svjedok 86. Svjedok 86 u svom je svjedočenju izjavio da je. rujna 2001. pljačka i smrtni slučajevi u području Policijske uprave Kotara Knin i Policijske uprave zadarskokninske. 4. meñu ostalima. 5529–5530. a ne toliko provoñenja kriminalističke obrade. 1739 Svjedok 86.). 58. travnja 2011.308/39314 TER Prijevod u zamjenu za Morića. da pojedinci. na osloboñenom području otuñuju pokretnu imovinu. 10. 5556–5557. 5816. 5597. 1735 P487 (Svjedok 86. Laušić je upozoren na dojave iz Policijske uprave zadarskokninske i nekih drugih uprava. izjava svjedoka. T.).1737 Prvi takav sastanak održan je približno izmeñu 10. 5587–5589. studenog 2007. izjava svjedoka. 8.). 19. T.). rujna 2001. T. pripadnici HV-a. 1736 P487 (Svjedok 86. na različitim mjestima na području Policijske uprave Kotara Knin. a unutar teritorija Policijske uprave Kotara Knin. par. 23. kolovoza 1995.1735 Svjedok 86 je izjavio da su na većini tih sastanaka bili Morić i Marijan Benko. studenog 2007. 4. rujna 2001. izjava svjedoka. 5525–5526. 51. par. 1733 P487 (Svjedok 86. T. . 4. Napoljetku. 1734 P489 (Svjedok 86. 1738 P487 (Svjedok 86. 19. IT-06-90-T 15. 51. par.1736 Na tim sastancima Cetina bi iznio podatke o temama kao što su palež. svjedok 86. kolovoza 1995. svjedok 86. 23. Drago Matić i Ivo Cipci. izjava svjedoka.1733 Svjedok 86 je izjavio da je VP nekad imala svoje kontrolne točke.1731 Kontrolne točke postavljene su duž granice osloboñenog područja.1732 Svjedok 86 je izjavio da sustav kontrolnih točaka nije bio sasvim djelotvoran zbog velikog broja prometnica koje je valjalo pokriti. 5843–5844. P487 (Svjedok 86. izjava svjedoka. Marijan Benko. ili 9. 19. T. u zgradi osnovne škole u Kninu. par. par. kolovoza 1995. 32. rujna 2001. T. par.. 5843–5844. izjava svjedoka.). 1732 P489 (Svjedok 86. svjedok 86.1739 1730 1731 D46 (Dopis upućen Mati Laušiću.1730 2149.

str. kolovoza 1995. kolovoza 1995. 14.307/39314 TER Prijevod 2150.1742 2151. kolovoza 1995. 12. 1746 D292 (Izvješće MORH-a o operaciji Oluja. 15. kako bi ih VP mogla razlikovati od ljudi koji nisu vojnici i spriječiti njihovo kretanje uokolo u odorama Hrvatske vojske. 1744 D292 (Izvješće MORH-a o operaciji Oluja. kolovoza 1995. s potpisom Mate Laušića. prema Morićevim riječima. otuñivanje imovine. 15. 1745 D292 (Izvješće MORH-a o operaciji Oluja.1743 Nadalje. 15–16. 1741 1085 Predmet br. str. str. s istaknutog zapovjednog mjesta u Zadru izdao upozorenje pomoćnicima zapovjednika za političko djelovanje operativnih grupa Sajković. bojni VP. otpusta iz službe ili odlaska oduzme sve oružje. str.. Dana 12. 1742 D645 (Upozorenje koje je izdao satnik Mario Tomasović. na osloboñenom teritoriju nužno odmah spriječiti daljnje paljenje i devastiranje objekata i imovine. postalo jasno da metode rada civilne i vojne policije više ne daju 1740 D645 (Upozorenje koje je izdao satnik Mario Tomasović. mora se spriječiti nekontrolirano kretanje pripadnika HV-a po osloboñenim područjima. s potpisom Mate Laušića. str. Otrić i Vrba te 72. str. 1–3. . str. Tomasović napominje da je iz tih razloga i u skladu s politikom predsjednika Tuñmana i MORH-a. 14.). 25831–25832.1745 Laušić je takoñer preporučio da se pripadnicima HV-a izdaju iskaznice kojima se dokazuje pripadnost HV-u. Morić je ocijenio da su on i njegovi suradnici postali svjesni vala kriminala oko 15. 12. Dana 15. 1747 Joško Morić. 15. s potpisom Mate Laušića. kolovoza 1995. str.). 1–3. mine i eksplozivna sredstva koja se nañu kod pripadnika HV-a. str. satnik Mario Tomasović je u ime pomoćnika zapovjednika za političko djelovanje ZP-a Split. T. 1–2. kolovoza 1995. 1.). kolovoza 1995. kolovoza 1995..).). travnja 2011. kolovoza 1995. 1743 D292 (Izvješće MORH-a o operaciji Oluja. kad je zabilje`en njegov nagli porast. 25929.). kolovoza 1995. ratnim zarobljenicima i vojnicima "Mirovnih snaga". 15. kolovoza 1995. 1. IT-06-90-T 15. Vidi i slična upozorenja koja su izdali Vinko Šupe i satnik Ivan Ivković: D647 (Upozorenje koje je izdao satnik Vinko Šupe.1740 Tomasović je napomenuo da neodgovorno i neprimjereno ponašanje i djelovanje pojedinih vojnika. 16. 12. s kopijama na znanje zapovjedniku ZP-a Split i zapovjedniku ZM-a Knin. te neprimjeren odnos prema preostalim civilima.1741 Nadalje. 25693. s potpisom Mate Laušića.).).1746 2152.. zbog opasnosti od ozljeñivana minama i ekslozivnim sredstvima. 25561–25562. 15. dočasnika i časnika dovodi u pitanje uspjeh operacije Oluja i kompromitira Hrvatsku vojsku i Republiku Hrvatsku. kolovoza 1995. te da se obavlja pregled opreme i drugih stvari koje sa sobom odnose kući. Laušić je predložio da se prije demobilizacije. D648 (Upozorenje koje je izdao satnik Ivan Ivković. 15. ubijanje stoke.1747 U tom trenutku je. 1.). D645 (Upozorenje koje je izdao satnik Mario Tomasović.1744 Predložio je i da se uvede zabrana korištenja neregistriranih motornih vozila (ratnog plijena) i da se žurno poduzmu mjere za registriranje tih vozila.

Laušić je izdao zapovijed u kojoj je. 17. P877 (Zapovijed general-bojnika Mate Laušića o suradnji s MUP-om. upozorio je svojeg ministra na brojne prepreke koje policiju ometaju u ispunjavanju njezinih dužnosti.)..1748 Morić je izjavio da su izvješća koja su stizala iz osloboñenih područja pokazivala da policijske postaje i uprave prate situaciju. 1754 D48 (Dopis Joška Morića.1751 2153. 1755 P877 (Zapovijed general-bojnika Mate Laušića o suradnji s MUP-om. 18. kolovoza 1995. 25562– 25563.). P877 (Zapovijed general-bojnika Mate Laušića o suradnji s MUP-om. obavijestio da policijska izvješća pokazuju da se na terotoriju osloboñenom u operaciji Oluja dnevno bilježe slučajevi paleža kuća i krañe imovine. P2166 (Laušićeva bilježnica). i 17. 17. 2. Dana 18. s dopisom Joška Morića. da su neki i bili pripadnici HV-a. satnija i bojni 1748 D1842 (Joško Morić. 18. kolovoza 1995.1753 Zaključio je da združeno djelovanje vojne i civilne policije u tom području nije dalo rezultate u skladu s hrvatskom državnom politikom i pravnim sustavom.1755 Napominje se i to da suradnja izmeñu vojne i civilne policije nije dala rezultate. 18.). str.). str. što je policiju u oba slučaja onemogućavalo da intervenira. s dopisom Joška Morića. 4. Morić je Laušića. kolovoza 1995.1756 Laušić je zbog toga zapovjednicima vodova.). kolovoza 1995. kolovoza 1995. 25928. 1753 D48 (Dopis Joška Morića. str. str.000 od ukupno 11. upućujući na Morićev dopis od 17. ali da ne poduzimaju dovoljne redarstvene mjere. i 17. 45.1750 Takoñer.). 17.. 97. str. i prosvjede inozemnih veleposlanika. kolovoza 1995. travnja 2011. siječnja 2004. kolovoza 1995. 4. T. . i 17. 1751 Joško Morić. 4. str. 45. 17. kolovoza 1995. te da to valja promijeniti. str. 1752 D48 (Dopis Joška Morića.). načelnika Uprave VP.000 djelatnika policije u zemlji. 25927–25928.1752 Napomenuo je da su počinitelji tih djela u većini slučajeva nosili odore HV-a.1754 2154.306/39314 TER Prijevod rezultate kakve su Morić i Laušić planirali. Dana 17. i D49 (Zapovijed Joška Morića. Joško Morić. V. 1750 Joško Morić. no da su ostali neovlašteno nosili odoru. s dopisom Joška Morića. 25931. T. str. i 17. kolovoza 1995. T. s dopisom Joška Morića. napomenuo da VP nije provela svoje zadaće u punoj i očekivanoj mjeri. T.). P2166 (Laušićeva bilježnica). 1756 P877 (Zapovijed general-bojnika Mate Laušića o suradnji s MUP-om. 1–2. P877 (Zapovijed general-bojnika Mate Laušića o suradnji s MUP-om. 18. s dopisom Joška Morića. kolovoza 1995. IT-06-90-T 15. 18.1749 Morić se savjetovao sa svojim stručnim timom i načelnicima policijskih uprava.). 18. 1086 Predmet br. kolovoza 1995. 25928. kolovoza 1995. te da oblike te suradnje stoga valja promijeniti. unatoč činjenici da je Uprava VP u više zapovijedi i obveznih instrukcija izdanih prilikom obilaska postrojbi ukazala na neophodnost osiguranja javnog reda i mira i sprečavanja svakog protupravnog ponašanja pripadnika HV-a na osloboñenom području. i 17. ističući da im na raspolaganju stoji 4.). str. razgovor sa svjedokom. 1–2. str. 1749 Joško Morić. 1.

1762 Takoñer su se trebali dogovoriti da se. str. Kaže i to da su te radnje takvog opsega da Hrvatskoj nanose političku štetu na unutarnjem i vanjskom planu.).1757 Takoñer. Laušić je zapovjednicima VP zapovjedio da dostave posebna izvješća o svakom slučaju i obliku izostanka suradnje djelatnika MUP-a i postrojbi HV-a. . s dopisom Joška Morića.). kolovoza 1995. 1087 Predmet br. 1758 P877 (Zapovijed general-bojnika Mate Laušića o suradnji s MUP-om. 18. 18. te da stupe u kontakt s najvišim po rangu zapovjednikom HV-a u svojoj zoni odgovornosti kako bi se upoznali s u njoj prisutnim postrojbama. 1761 D49 (Zapovijed Joška Morića. i 17. kolovoza 1995. s dopisom Joška Morića. str. 1763 D49 (Zapovijed Joška Morića. par. kolovoza 1995. dok je u drugim slučajevima posrijedi zloupotreba vojne odore. 1–2. P877 (Zapovijed general-bojnika Mate Laušića o suradnji s MUP-om. travnja 2011.1759 On navodi da su počinitelji tih radnji u većini slučajeva odjeveni u odore HV-a. Morić upozorava načelnike nekoliko policijskih uprava. znajući da će se dogoditi još mnogo istih. ili ljude rasporediti na zadaću sprečavanja novih incidenata i pričekati s istragama u pogledu incidenata koji su 1757 P875 (Boško Džolić. i 17. meñu njima zadarsko-kninske i kninske. 3. 54. počevši s istim datumom. cjelovito kriminalistički obradi svaki budući slučaj paleža kuća i krañe pokretne imovine. 18.).1758 2155. 2.. pri čemu neki od njih doista jesu pripadnici HV-a. izjava svjedoka. IT-06-90-T 15.1763 U slučaju da VP to ne može učiniti. kolovoza 1995.1764 2156.1760 Morić je stoga načelnicima policijskih uprava naložio da odmah dogovore sastanke sa zapovjednicima bojni VP kako bi im ukazali na problem i na odluku da se takve aktivnosti istoga dana moraju početi sprečavati.). kolovoza 1995. na to da se u policijskim izvješćima bilježe svakodnevni incidenti paleža kuća i krañe pokretne imovine na teritoriju osloboñenom u operaciji Oluja. 18.). par. Dana 18. par. 1762 D49 (Zapovijed Joška Morića. svibnja 2004. civilna policija će obradu obaviti samostalno. a da se paljenje kuća i krañe koje su se već dogodile neće operativno istraživati. bez obzira na to je li počinitelj u odori HV-a ili nije. 4. kolovoza 1995.). 18.). 1760 D49 (Zapovijed Joška Morića. 18. 2. 18. kolovoza 1995. str.).305/39314 TER Prijevod VP zapovjedio da održe sastanke sa zapovjednicima policijskih postaja i načelnicima policijskih uprava kako bi analizirali sigurnosno stanje i utvrdili konkretne i učinkovite modele suradnje. 18. načelnicima se nalaže da od zapovjednika VP zatraže da se u svim naseljenim mjestima u kojima ima pripadnika HV-a formiraju mješoviti blokadni punktovi i mješovite ophodnje vojne i civilne policije sa zadaćom da sprečavaju spomenute radnje. 1759 D49 (Zapovijed Joška Morića. par. Morić je izjavio da je bio suočen s izborom – da li obaviti obradu incidenata koji su se već dogodili.1761 Nadalje. kolovoza 1995. 1.

3. mada su sve one bile dužne obavijestiti ga o svojoj evenutalnoj ocjeni da je nalog proutpravan ili neprofesionalan. kolovoza 1995. 25842–25844. i 17. koji je sastavilo tužiteljstvo). par. 1768 Joško Morić. kolovoza 1995. 25928–25930. i 72. i da je ona polučila željene rezultate.76. 25733–25734. 1767 Joško Morić. prema Morićevim riječima. što je za Morića bilo dokaz da su policijske uprave ispravno shvatile njegovu zapovijed od 18. 25931. godine). kolovoza 1995. izvješća koja je dostavljala policija pokazivala su da se stalno provodi kriminalistička obrada kaznenih djela. 25561–25563. 19. 25843. 1769 Joško Morić. a načelnici policijskih uprava su to znali. izvješća iz raznih policijskih uprava koja je primao u danima poslije 18. T. T. 25931. par.1769 Isto tako.. 1773 D584 (Odgovor Ivice Cetine Jošku Moriću u vezi sa suradnjom s VP. 18. 25930. 25564–25565. 25733–25734. 25561–25565.).1766 Morić je u svom svjedočenju izjavio i to da je zakon. 25561–25566. Morića izvijestio da se na sastancima s predstavnicima 71. želio postići pojačani angažman VP. 25739–25740. . 5. T.). i D1776 (Izvještaj vještaka Christophera Albistona. IT-06-90-T 15..1771 Morić je u svom svjedočenju izjavio da je točkom 5 svog naloga od 18. uključujući i djela počinjena prije 18. kako je izjavio Morić. P2403 (Pregled relevantnih stavki popisa iz dokaznog predmeta D568. T. nalog o kojem je riječ nije se odnosio na kriminalističku policiju jer nad njom on nije imao nikakve ovlasti.304/39314 TER Prijevod se već dogodili – te da se opredijelio za potonje. kolovoza 1995. 25936–25937. 25569. 1765 1764 1088 Predmet br. raspravljalo o zadaćama navedenim u zapovijedi i da su predstavnici vojne policije istaknuli da je koordinirano djelovanje na svim blokadnim punktovima nemoguće zbog nedostatka ljudstva. kolovoza 1995. nakon što val kriminala jenja. 25845–25846. kolovoza 1995. 25569–25572. 25739–25740. godine. 25846–25847. P2404 (Odabrani članci Krivičnog zakona RH iz 1993. 25930–25931. 1766 Joško Morić. T. kolovoza 1995. kolovoza 1995. 25740. 23851–23852. Cetina je 19. 25855–25856.). Joško Morić. V. 25740. pokazivala su da broj kriminalnih djela pada. kolovoza 1995.1767 Prema Morićevim riječima. 25582. T. 25855–25856. kolovoza 1995. V. 25852–25854. 1771 Joško Morić. 1772 Joško Morić. T. Christopher Albiston. što pokazuje i njegova zapovijed 18. bojne VP održanim 16.. T.1768 Morić je izjavio da ni iz jedne policijske uprave nije stigao upit o čemu se u tom nalogu zapravo radi.1773 D49 (Zapovijed Joška Morića. Markač ili netko treći. travnja 2011.1765 Prema Morićevim riječima. T.1770 Poslije toga. 25841–25843. a ne on. 25843. 25578–25579. kolovoz 2009. iz konteksta te njegove zapovijedi jasno se vidi da je namjera bila da. 1770 Joško Morić. civilna policija pruži pomoć u istragama u vezi s počinjenim kriminalnim djelima. odreñivao u kojem slučaju policija mora obaviti kriminalističku obradu.1772 U skladu s Morićevim nalogom od 18. i D568 (Popis pokrenutih kaznenih postupaka koji je sastavila Gotovinina obrana).

kolovoza 1995. 22. godine. rujna 1995. D1889 (Razni dokumenti). kolovoza 1995. D1859 (Izvješće Ivana Dasovića. 1775 1774 1089 Predmet br. rujna 1995. D50/D1847 (Nalog Joška Morića. kolovoza 1995. te da se ulažu veliki napori u sprečavanju novih kriminalnih djela. .). reakcije na taj nalog pokazuju da raniji nalog nije bio pogrešno shvaćen. 30. 1.). te odnošenja pokretne imovine nego u razdoblju do 18. dostave izvješća o raznim pitanjima u vezi s novim incidentima rušenja kuća i krañe imovine..1775 Prema nalogu od 22. IT-06-90-T 15. podneseno Jošku Moriću. 4–5. 24.).). u Benkovcu. ali da se o temama spomenutim u tom nalogu razgovaralo na sastanku održanom 19. kolovoza 1995. kolovoza 1995.1776 Prema Morićevim riječima. i P499 (Izvješće Čede Romanića. da su počinitelji većinom osobe u odorama Hrvatske vojske (koje dalje procesuira izdaje HV) i civili.). Cetina je Morića izvijestio da je suradnja izmeñu civilne i vojne policije zadovoljavajuća. kolovoza 1995. T. 1777 Joško Morić.. kolovoza 1995. bila provjeriti nije li raniji nalog možda pogrešno shvaćen u smislu da nije potrebno provoditi obradu u vezi s kriminalnim djelima počinjenim poslije 18. uputio dopis kojim je zatražio konkretnija izvješća jer je od načelnika policijskih uprava dobio vrlo uopćene odgovore. 2. travnja 2011. a u manjem broju slučajeva osobe u policijskim odorama.1778 2158. D574 (Nalog Joška Morića policijskim upravama da dostave izvješća o suradnji s VP. Svjedok 86 je u svom svjedočenju izjavio da se ne sjeća da je vidio nalog koju je Morić izdao 18. 1. 22.). 25572–25573. 2. uključujući i D50/D1847 (Nalog Joška Morića. da očevide obavlja u prvom redu civilna policija. da je sve manje slučajeva paleža i rušenja kuća. 12. da se izvijesti o tome obavlja li se kriminalistička obrada.). kolovoza 1995. rujna 1995. T. 25648. rujna 1995. D591 (Požurnica Joška Morića načelnicima policijskih uprava u vezi s dostavljanjem izvješća. 30. Joško Morić. kolovoza 1995. kolovoza 1995. Morić je od načelnika nekoliko policijskih uprava.). D1858 (Izvješće Milana Bijelića podneseno Jošku Moriću. 1778 Joško Morić.1777 Morić je u u svom svjedočenju izjavio da je načelnicima policijskih uprava 30.1774 Morić je u svom svjedočenju izjavio da je svrha točke 6 tog naloga. te u vezi s kvalitetom suradnje vojne i civilne policije i istragama u vezi s takvim djelima. kolovoza 1995. 25569. i D1857 (Izvješće Ive Cipcija o sprečavanju protupravnih ponašanja na novoosloboñenim područjima. da je u tijeku stegovna i kriminalistička obrada. D989 (Dopis Ive Cipcija u vezi sa sprečavanjem protupravnih ponašanja na novoosloboñenim područjima.. str. rujna 1995.). kolovoza 1995.). kolovoza 1995. T. uključujući zadarsko-kninsku i kninsku. 25568–25569. 24. kolovoza 1995.).303/39314 TER Prijevod 2157. D1860 (Izvješće Ivana Dasovića. godine. Dana 22. na osnovi čega je Morić shvatio da se policijske uprave i njihovo rukovodstvo najviše razine na tom problemu nisu angažirale onoliko koliko je to Morić želio. V. V. upućen Jošku Moriću. zatražio da do 24. 1776 P498 (Izvješće Ivice Cetine podneseno Jošku Moriću.

1786 Cetina je poduzeo korake s ciljem praćenja kriminaliteta u skladu s onim što je Morić naveo u nalogu od 22. 19. 5846. 17.). par. i da se može time objasniti zašto u knjizi operativnog dežurstva policijske postaje Knin nema nikakvih zapisa u vezi s paljenjem kuća. 1785 Ivica Cetina. 1782 Svjedok 86. 1788 D1750 (Dopis upućen policijskim postajama PU zadarsko-kninske. 1779 . 1. 9. izjava svjedoka.). lipnja 2008.1788 P487 (Svjedok 86. 1090 Predmet br. svjedok 86 je u svom svjedočenju izjavio da je policija nastavila tako postupati poslije datuma izdavanja te zapovijedi. 5785. par. 1780 P488 (Izjave svjedoka 86: ispravci i dopune. 23413–23415. P489 (Svjedok 86. T. 1–2. bez obzira na stupanj težine kaznenog djela. 23474. rujna 1995. godine. kolovoza 1995. 23. izjava svjedoka. 1783 Ivica Cetina. 1. kako nalažu hrvatski zakoni.1782 2159.1785 Policija je provela kriminalističku obradu za izvjestan broj slučajeva i sve dokaze koje je prikupila poslala državnom odvjetništvu. 23411.1783 Cetina se nije obazirao na Morićev nalog jer su hrvatski zakon o unutarnjim poslovima i zakon o kaznenom postupku bili iznad tog naloga.1784 Do trenutka kad je stigla Morićeva zapovijed. 25.). 5846. par. kolovoza 1995.302/39314 TER Prijevod problem konstantnog paleža imovine. Cetinina policijska uprava već je procesuirala izvjestan broj slučajeva i zaplijenila otuñenu imovinu. 51. vozilo i roba bili bi zaplijenjeni i podnijela bi se kaznena prijava. 58. travnja 2011. izjava svjedoka. kolovoza 1995. te da VP i policijske postaje moraju zajedno raditi na sprečavanju takvih djela. kolovoza 1995. str. ali ne u svima. studenog 2007. T.1787 Dana 1. 1786 D1745 (Ivica Cetina. 19. izjava svjedoka. 1784 Ivica Cetina. 23589. 26. 5786. str.1780 Svjedok 86 je u svom svjedočenju izjavio da je policija od samog početka nastojala intervenirati u vezi s prekršajima i kaznenim djelima. svjedok 86. 23411. T.).1779 Svjedok 86 je izjavio da se u zapovijedi. T. 1787 Ivica Cetina. Cetina je u svom svjedočenju izjavio da Morićev nalog od 18. 23411.). nije utjecao na način na koji je on vodio policijski posao – ako bi bilo pronañeno vozilo s ukradenom robom. Kardum je policijskim postajama PU zadarsko-kninske u Cetinino ime uputio dopis u kojem stoji da se paljenje kuća i protupravno odnošenje imovine na osloboñenim područjima konstantno moraju pratiti.1781 Nadalje. studenog 2007. 23. str. rujna 2001. 5846. T. te da bi se na temelju te zapovijedi moglo zaključiti da su se ta kriminalna djela tolerirala do 18. rujna 1995. 1781 Svjedok 86. IT-06-90-T 15. T. upućivalo da se ne otvaraju kriminalističke istrage u vezi s djelima evidentiranim prije 18. te da su u nekim slučajevima provedeni očevidi u vezi s paljenjem kuća i drugim kaznenim djelima. 23417–23418.). T. da se moraju poduzeti dodatne mjere. godine. P489 (Svjedok 86.. veljače 2002. 23413–23414. kako je on tumači.

potpisan za Ivicu Cetinu. kolovoza 1995. 5840.1793 Osim toga. str.). 1791 D653 (Zapovijed satnika Željka Nakića. koje su. 1790 1789 1091 Predmet br.1791 2162. kolovoza 1995.). uzeti podatke o osobi koja prevozi stvari. koju je Cetina uputio svim policijskim postajama u Policijskoj upravi zadarsko-kninskoj i Policijskoj upravi Kotara Knin. uspostave nadzor u svojim redovima i poduzmu mjere kako bi se suzbilo paljenje zgrada i ubijanje životinja. grañevni materijal i tehničku Joško Morić. D585 (Nalog u vezi s operativnim postupcima za izdavanje potvrda i pregled imovine. evidentirati broj potvrde. Marijan Tomurad je Morića izvijestio o tome da su ophodnje zamijetile znatan broj naoružanih osoba u odorama HV-a. 2. 25821. iz OG Zapad u ZP-u Split.1794 Svjedok 86 je izjavio da je policija postupala u skladu s tom zapovijedi. 1108 u Drnišu. Joško Morić. T. 20. 1794 D585 (Nalog u vezi s operativnim postupcima za izdavanje potvrda i pregled imovine. što se tiče ograničenja slobode kretanja. u kojoj se upozorava na problem prijevoza stvari i stoke preko policijskih nadzorno-blokadnih punktova. 20. Cetina je zapovjedio da civilni organi. T. Morić je u svom svjedočenju izjavio da su njegovi suradnici i stručni timovi na nižim razinama razmatrali mogućnost uvoñenja policijskog sata kako bi se kriminalitet držao pod nadzorom. kolovoza 1995. a radi ugleda Hrvatske. .). 20. 1792 Svjedok 86. s vozilima civilnih registarskih oznaka. ali da su ipak. osloboñenom u operaciji Oluja.1790 2161. 25821–25822.. situaciju odlučili normalizirati sukladno demokratskim mirnodopskim pravilima.. 5836–5837. 1793 D585 (Nalog u vezi s operativnim postupcima za izdavanje potvrda i pregled imovine. s osloboñenog područja odvozile velike količine razne imovine (poljoprivredne strojeve. odnosno načelnici općina. djelatnici policije na nadzorno-blokadnim punktovima trebali su obavljati provjeru stvari. kolovoza 1995. izdaju potvrde u svrhu prijevoza stvari ovjerene žigom i potpisom. T. kolovoza 1995. popisati predmete i sve te podatke dostaviti nadležnom rukovoditelju.301/39314 TER Prijevod 2160.). Dana 20. str. IT-06-90-T 15. 5837.1789 Morić je izjavio i to da policija nije imala praktične mogućnosti da policijski sat provede na tako velikom prostoru. potpisan za Ivicu Cetinu. te da protiv neodgovornih pojedinaca poduzimaju stegovne i kaznene mjere. travnja 2011. zbog uočenog narušenog reda i stege. T. potpisan za Ivicu Cetinu. 1795 Svjedok 86. 25645. izvjesnom broju jedinica izdao je u ime zapovjednika OG Zapad zapovijed da. 20. 1–2.1795 2163. satnik Željko Nakić iz vojne pošte br.1792 Radi sprečavanja kaznenih djela i zaštite imovine grañana. Svjedok 86 sjeća se zapovijedi od 20. Dana 28. 5840. u suradnji s civilima. kolovoza 1995. kolovoza 1995.

). podneseno Jošku Moriću. 1–2. Cetina i Romanić izvijestili su Morića da suradnja s VP na nadzorno-kontrolnim točkama i u zajedničkim ophodnjama u PU šibenskoj i zadarskokninskoj s ciljem sprečavanja paljenja kuća i protupravnog odnošenja imovine u kolovozu i rujnu 1995. zatražili su od Vlade da se ona zabrani. podneseno Jošku Moriću. 24. 2. 1801 D592 (Dopis Joška Morića upućen Mati Laušiću.1799 Prema Cetininim izjavama. podneseno Jošku Moriću.).1797 Na kraju kolovoza 1995. 24. 1–2. a i policijske su strukture obavijestili o tome da se te potvrde ne smiju smatrati valjanima. 11. kolovoza 1995.). rujna 1995. 1–2. str. travnja 2011. 1–5. 25730. 1797 D589 (Dopis Marijana Tomurada u vezi s pljačkanjem koje čine osobe u odorama HV-a. rujna 1995. D593 (Dopis Čede Romanića upućen Jošku Moriću i Ivici Cetini. kolovoza 1995. 1796 . 12. rujna 1995. i D458 (Izvješće Miloša Mihića o mjerama za podizanje stanja sigurnosti poduzetim u PP Knin. str.). D576 (Izvješće Ivice Cetine o suradnji MUP-a i VP na području PU zadarsko-kninske. 28. str. D580 (Izvješće Drage Matića o suradnji MUP-a i VP na području PU šibenske. str. IT-06-90-T 15.). T. upućen Jošku Moriću. rujna 1995. rujna 1995.). podneseno Jošku Moriću. 12. rujna 1995. rujna 1995. 2. Drago Matić. D573 (Dopis Drage Matića o suradnji MUP-a i VP na području PU šibenske. potvrde ili pismena dopuštenja za odvoz imovine što su ih izdavali predsjednici općina policija nije smatrala valjanima i oduzimala je imovinu od osoba koje su je odvozile na temelju takvih dokumenata. upućen Jošku Moriću. 1–2. 1798 Svjedok 86. str.300/39314 TER Prijevod robu). 23650. kolovoza 1995. 1. rujna 1995.).). i u rujnu 1995. 1–2. ticala se uklanjanja D589 (Dopis Marijana Tomurada u vezi s pljačkanjem koje čine osobe u odorama HV-a. nije bila zadovoljavajuća zbog premalog broja djelatnika vojne policije u tim područjima. 1799 Joško Morić. 16. 1–2. 1092 Predmet br. rujna 1995. 5. P499 (Izvješće Čede Romanića o suradnji MUP-a i VP na području PU Kotara Knin.). Morić je Laušiću poslao dvije službene zabilješke o ponašanju pripadnika HV-a. kolovoza 1995.. 28. Meñutim. P502 (Izvješće Čede Romanića o suradnji MUPa i VP na području PU Kotara Knin.1800 2164. Tomurad je od Morića zatražio da se organizira sastanak s VP kako bi se postigao dogovor s ciljem da se onemogući nazočnost spomenutih osoba na osloboñenim područjima te da se na svakoj nadzorno-kontrolnoj točki MUP-a osigura i nazočnost djelatnika vojne policije jer civilna policija nema ovlasti da poduzima mjere prema spomenutim pojedincima. 30. 6. D574 (Nalog Joška Morića policijskim upravama da dostave izvješća o suradnji s VP. str.). podneseno Čedi Romaniću. podneseno Jošku Moriću. podneseno Jošku Moriću. upućen Jošku Moriću.)..). Dana 6. T. rujna 1995. str.1801 Prva. 5262. kad je policija uvidjela da takva praksa otvara prostor za zloupotrebe. datirana 5. V.).). str. rujna 1995.1798 Prema Morićevim izjavama. D575 (Izvješće Drage Matića o suradnji MUP-a i VP na području PU šibenske. D581 (Izvješće Ivice Cetine o suradnji MUP-a i VP na području PU zadarsko-kninske. str. 2. 1800 Ivica Cetina.1796 Re~eno je da se to čini na temelju "potvrda" načelnika općina koje se očigledno zloupotrebljavaju. D579 (Nalog Joška Morića policijskim upravama da. str. meñu ostalim. s dvije službene zabilješke o ponašanju pripadnika HV-a u privitku. T. 1. dostave izvješća o suradnji MUP-a i VP. 1–2. neki vladini povjerenici i predstavnici civilnih vlasti izdavali su grañanima potvrde za robu za koju bi ovi izjavili da je njihova kako bi se potvrdilo vlasništvo. kolovoza 1995.

.). T. i D567 (Izvješće Mate Laušića podneseno Gojku Šušku i Zvonimiru Červenku. Joško Morić. 19. 17–19.. str. kako je rekao Morić. par. datirana 3. str. str. unatoč pravodobno obavljenim pripremama vojne i civilne policije. . str. kolovoza 1995. rujna 1995. rujna 1995. 25593. 62. 23623. izjava svjedoka. 6. izjava svjedoka. Morić je rekao da treba povećati broj kontrolnih punktova i pojačati učestalost ophodnji.).). Svjedok 86. rujna 1995. izjava svjedoka. rujna 1995. Prema zabilješkama iz Laušićeva dnevnika. D1743 (Ivica Cetina. rujna 2001. P501 (Bilježnica svjedoka 86. T. 5623–5624. P487 (Svjedok 86. par. 17. V. 4–5. 19.299/39314 TER Prijevod spomenika Narodnooslobodilačke borbe na području Donjeg Lapca. 1804 D592 (Dopis Joška Morića upućen Mati Laušiću. ticala se krañe stoke od grañana hrvatske i srpske nacionalnosti u zaseoku Jelovine-Sladići koju su počinili jedan civil i dvije osobe u vojnim odorama. meñu ostalim. s potpisom Joška Morića. kolovoza 1995. 18.1802 Druga. 5378.). rujna 2001. rujna 1995. D594 (Dopis o održavanju sastanka zajedničkog operativnog kolegija upućen načelnicima policijskih uprava. rujna 1995. 6.).). rujna 2001. zbivanja na terenu izmiču nadzoru. rujna 1995. Morić je rekao: "Moramo ishoditi da vojni zapovjednici znaju istinu". izjava svjedoka. rujna 1995. na Plitvicama je održan sastanak vojne i civilne policije.). Ivica Cetina. T. Morić je rekao da. 1807 P487 (Svjedok 86. Dana 15. 65. 13. 19.15. siječnja 2004. 9. 16. Morić je rekao da se "stvari" "na terenu" ne razvijaju i ne obavljaju na odgovarajući način i da zapovijedni lanac ne funkcionira jer na razini Zbornog područja "misle da su krivo informirani ili da se nešto krivo prezentira i interpretira".). 23436. 1805 P2166 (Laušićeva bilježnica). IT-06-90-T 15. da se VP angažira na sprečavanju kriminalnog ponašanja vojnika HV-a jer. P501 (Bilježnica svjedoka 86. 19. Kako je zabilježeno u istom dnevniku. 26.1808 Svjedok 86 je izjavio da se Morić i Laušić nisu slagali u mišljenju o tome može li civilna policija intervenirati prema pripadnicima HV-a ili to mora činiti VP. par. rujna 1995. 1803 D592 (Dopis Joška Morića upućen Mati Laušiću. str. D1745 (Ivica Cetina. 198–201. svjedok 86. str. 6. veljače 2002. no to uslijed nedostatka ljudi nije bilo moguće.1806 Prema riječima svjedoka 86. 5254. 26.). 62. na sastanku VP i MUP-a održanom 13. 63. 5373.). 1802 1093 Predmet br. Laušićeva je ocjena bila da VP nema dovoljan broj ljudi za držanje pod nadzorom vojnika HV koji čine kaznena D592 (Dopis Joška Morića upućen Mati Laušiću.1804 2165. s dvije službene zabilješke o ponašanju pripadnika HV-a u privitku. str. par. dogovoreno je.1805 2166. 2. s dvije službene zabilješke o ponašanju pripadnika HV-a u privitku. T. str. 1.).. D595 (Zapisnik s usklañivačkog sastanka VP i MUP-a održanog 15.). 19. 11. 19.). . rujna 1995.. rujna 1995. rujna 1995. str. MUP nad njima nema ovlasti. 1808 P487 (Svjedok 86.1807 Prema onome što je izjavio svjedok 86. 1806 D1842 (Joško Morić. razgovor sa svjedokom. travnja 2011. s dvije službene zabilješke o ponašanju pripadnika HV-a u privitku.15.1809 Prema izjavama svjedoka 86. 5252–5253. kolovoza 2009. izjava svjedoka.). 25871. 1– 6.1803 Morić je zamolio Laušića da poduzme mjere radi sprečavanja takvih incidenata i da ga potom izvijesti o tome što je poduzeo.

D483 (Zapovijed Joška Morića o povlačenju policijskih djelatnika. 1810 Svjedok 86. 26. T. i 71. travnja 2011. a nazočni su se usuglasili u stavu da bi. veljače 2002. 20. rujna 1995. 1816 Joško Morić. 1809 . 9.1812 Dogovoreno je da Cetina i drugi prenesu taj dogovor zapovjednicima policije. iz policijskih postaja na osloboñenim područjima povukao izvjestan broj djelatnika policije. str. i D454 (Zapovijed Joška Morića policijskim upravama za smanjenje broja djelatnika na ispomoći. Morić je istaknuo da u tom trenutku pljačkaju svi – od civila i predstavnika civilne vlasti. 5777. 1811 D595 (Zapisnik s usklañivačkog sastanka VP i MUP-a održanog 15. . T. 1815 Ivica Cetina. 25516–25518. str. T. 26. 23566. T. V. 5251–5257.). uslijed problema s provjerom osoba u odorama. 1812 D1743 (Ivica Cetina. 23430. rujna 1995. Morić je 15.).). trebalo da temeljna policija i VP imaju zajedničke ophodnje i zajedničke kontrolne punktove. 13. 11. a budući da su postojale i druge sigurnosne prijetnje. rujna 1995. 5–7. T. 6. 2–3.1813 U praksi se taj dogovor rijetko uspijevao provesti zbog očiglednog nedostatka ljudi u VP i broja kontrolnih punktova.). a zapovjednicima policije je stavljeno u zadatak da se u svrhu provedbe tog dogovora u djelovanju koordiniraju s Vojnom policijom. 1814 Ivica Cetina. T. kolovoza 1995. 5378. str. a tijekom slijedećih šest mjeseci ljudstvo tih policijskih postaja smanjivao je za 15% svakog mjeseca. 25927. kolovoza 2009.. 23572–23573. veljače 2002. 25873–25874. 25869–25876. da VP tu odluku prenese preko svog lanca zapovijedanja. izjava svjedoka.. 23422. 18.1814 Da je VP osigurala potreban broj ljudi. 23436. 26. rujna 1995.1816 Djelatnici policije koji su povučeni bili su ljudi koji su tim policijskim postajama poslani kao pojačanje neposredno poslije operacije Oluja i koji su sada vraćeni u svoja matična mjesta stanovanja i rada. 4.). 18.). Ivica Cetina. 5623–5627.1815 2167. P501 (Bilježnica svjedoka 86. temeljna policija bi ih bila priključila svojim ljudima na kontrolnim punktovima. par. rujna 1995. D595 (Zapisnik s usklañivačkog sastanka VP i MUP-a održanog 15.15. Morić je izjavio da se stanje na osloboñenim teritorijima počelo stabilizirati približno sredinom rujna 1995. iako policija još nije ostvarila potpun nadzor.1811 Cetina je izjavio da je na tom sastanku iznio svoje mišljenje o problemima suradnje s VP na području za koje je on bio nadležan. izjava svjedoka. 17–19. rujna 1995. bojne VP upozorili na to da potvrde za odvoženje imovine koje izdaju rukovoditelji civilnih tijela imaju negativan utjecaj.). 1817 Joško Morić. str. 1813 D1745 (Ivica Cetina.1810 Kako je zabilježeno u zapisniku s tog sastanka.). 11. T. 1094 Predmet br. primjerice dugačke državne granice i teroristički napadi. IT-06-90-T 15. izjava svjedoka.298/39314 TER Prijevod djela. 19. 5626. 23435–23436. D1745 (Ivica Cetina. pa do civilne i vojne policije – dok su zapovjednici 70.1817 Svjedok 86. str. rujna 1995. rujna 1995.

19. T. 1823 D801 (Izvješće Mate Laušića o ubojstvima u Varivodama. ali time još nije bio potpuno spriječen kriminal jer je područje koje je valjalo kontrolirati bilo preveliko. D459 (Izvješće o mjerama za podizanje stanja sigurnosti poduzetim u PU Kotara Knin. 5597–5598. o tome jesu li poznati počinitelji civili ili pripadnici Hrvatske vojske. travnja 2011.). podneseno načelniku PU zadarsko-kninske. kolovoza 1995. listopada 1995. godine. paleža i pljačke na osloboñenim područjima. rujna 1995. D459 (Izvješće o mjerama za podizanje stanja sigurnosti poduzetim u PU Kotara Knin. do 2. ta promjena metode polučila je dobre rezultate tijekom prethodnog mjeseca. 5598–5599. 1.1824 2170. dostave izvješća o ubojstvima.). T.. uključujući i zadarsko-kninsku. do 2. Svjedok 86 u svom je svjedočenju izjavio da je načelniku Policijske uprave zadarsko-kninske 17.1819 Svjedok 86 je izjavio da je u izvješću naglasak bio na civilima koji su dolazili u područje Kotara Knin jer je na tom prostoru u rujnu bilo mnogo manje pripadnika HV-a nego u kolovozu tako da ondje glede krañe imovine više nisu postojali toliki problemi s Hrvatskom vojskom. listopada 1995. 1822 D597 (Zapovijed Joška Morića policijskim upravama da dostave izvješća o kaznenim djelima počinjenim u razdoblju od 22.297/39314 TER Prijevod 2168. upućeno izvješće o mjerama koje je Policijska uprava Kotara Knin poduzela s ciljem poboljšanja sigurnosnog stanja. paležu. 17. rujna 1995. rujna 1995. Morić je policijske uprave obavijestio da od 15. 1. 1821 D596 (Zapovijed načelnicima policijskih uprava u vezi sa suradnjom s VP u pogledu kontrolnih punktova i ophodnji automobilima. te o zloupotrebama odore u razdoblju od 22.1822 Prema izvješću Mate Laušića od 4. Morić je odreñenom broju policijskih uprava. D459 (Izvješće o mjerama za podizanje stanja sigurnosti poduzetim u PU Kotara Knin. kolovoza 1995.. listopada 1995. listopada 1995. 4. rujna 1995. T. 3.1821 Dana 2. 1. 1819 Svjedok 86. postupati beskompromisno. s potpisom Joška Morića. miniranju. str.). VP na osloboñenim područjima više neće biti prisutna na kontrolno-nadzornim punktovima nego da će djelovati putem mobilnih ophodnji automobilima s obvezom javljanja na kontrolno-nadzorne punktove. bez obzira na to jesu ili nisu pripadnici Hrvatske vojske.1820 2169. rujna 1995. podneseno načelniku PU zadarsko-kninske.). rujna 1995. 1. izdao zapovijed da do 3. str. Dana 19. radi sprečavanja ubojstava. listopada 1995. 1818 . 2. rujna 1995. 17. str. odnošenju imovine. a u kojem je bilo rečeno da će se s počiniteljima kaznenih djela uhvaćenim na djelu. Raspravnom vijeću predočena su svjedočenja više svjedoka i dokumentarni dokazi u vezi s mjerama poduzetim protiv pripadnika civilne policije koji su činili Svjedok 86.1818 Svjedok 86 izjavio je da je to značilo da se moraju zaustavljati vozila i da se osobe u vozilima moraju podvrgnuti provjeri.1823 Kako je naveo Laušić.). IT-06-90-T 15.-4. 5597–5598. str. 1095 Predmet br. obavljenim očevidima. listopada 1995.). 17. podneseno načelniku PU zadarsko-kninske. 1. 1820 Svjedok 86. str. VPje prestala djelovati na kontrolno-nadzornim punktovima i prešla na intenzivni rad putem motoriziranih ophodnji tih područja. listopada 1995.

par. travnja 2011. IT-06-90-T 15. Protiv tih policajaca poduzete su stegovne mjere. 240–241. svjedok 84. protiv više pripadnika temeljne policije pokrenut je kazneni 1824 1825 D801 (Izvješće Mate Laušića o ubojstvima u Varivodama. 242.).1830 Ako bi se pronašli policajci s opljačkanom imovinom. 4. 11176. siječnja 2004. Dana 30. ožujka 2002. 30.1828 Svjedok je izjavio da su tijekom njegovog službovanja u policijskoj postaji u Kninu. 1828 P2395 (Svjedok 84. razgovor sa svjedokom. D481/D1848 (Zapovijed Joška Morića svim policijskim upravama u vezi s mjerama sprečavanja protupravnog odnošenja imovine od strane policijskih djelatnika. 1831 Svjedok 84.). kolovoza 1995. 25575–25578. Zapovjednik tih policajaca naložio je da se paketi otvore i pronašao opljačkanu imovinu. Morić je svim policijskim upravama izdao nalog da primijene mjere prema djelatnicima policije kako bi se spriječilo odnošenje tuñe imovine i njezino iznošenje s osloboñenih područja tijekom zamjene snaga. kolovoza 1995. T. ti bi policajci bili vraćeni u svoje policijske uprave i poduzele bi se odgovarajuće mjere. 17. ožujka 2002. a osobno se ne poznaju. . 1096 Predmet br. 29. U nekoj drugoj prilici u vrijeme dok je svjedok radio u Kninu.1826 Morić je takoñer tražio da se policajci. 9. T. Joško Morić. Svjedok 84 u svom je svjedočenju izjavio da su djelatnici policije u Kninu poštovali pravila službe i da on osobno nikad nije dobio nijednu prijavu da djelatnici civilne policije pljačkaju ili loše postupaju s ljudima. meñusobno legitimiraju i da jedan drugoga zapišu. T. odmah bi se podnosila prijava.). kad se sretnu na terenu. listopada 1995. 1829 P2395 (Svjedok 84.). 1830 Svjedok 84. 11176. 1826 D1842 (Joško Morić. str.). T. razgovor sa svjedokom. izjava svjedoka. siječnja 2004. str. 11182.1829 Svjedok je izjavio da su se na završetku smjene uvijek pregledavale osobne stvari policajaca prije nego što bi ušli u autobuse kojima su ih odvozili iz Knina. 3. policajci na kontrolno-nadzornom punktu u Kninu uhvatili skupinu djelatnika policije iz Splita s opljačkanim stvarima i da su protiv tih policajaca poduzete stegovne mjere. str. 11187. te da njihovi zapovjednici moraju pregledati osobne stvari koje nose prije nego što uñu u autobuse. par. 29. 17.1825 Morić je izjavio da je pripadnicima policije naložio da prilikom smjene snaga na osloboñenim područjima ne smiju ni dolaziti na to područje niti odatle odlaziti osobnim vozilima nego samo organizirano. 1827 D1842 (Joško Morić.).1831 Prema Cetininim izjavama.1827 2171. autobusima. 9. kninski poštanski ured obavijestio je policijsku postaju Knin da djelatnici policije iz općine Krapina (Zagorje) šalju svojim kućama velik broj paketa. izjava svjedoka. 11182.296/39314 TER Prijevod kaznena djela. mada je znao da su neki policajci uhvaćeni u pljački u Kninu i da su protiv njih poduzete stegovne mjere.

str. str.. Veselko Bilić. listopada 1995. vina i šunke. travnja 2011.1834 Bio je naoružan pištoljem. 18. listopada 1995. gdje mu je jedna baka.). 19588–19589. par. 1836 D1547 (Veselko Bilić.). 9. par. 9. 19585–19586. 19590–19591.2. D1548 (Veselko Bilić. T. lipnja 2009. veljače 2002. 8. D1548 (Veselko Bilić.1832 2172.). D1550 (Presude protiv Veselka Bilića. nešto kruha. službena zabilješka o obavijesnom razgovoru s Veselkom Bilićem.).1838 Nakon što je otišao iz njezine kuće.). Veselko Bilić.6. listopada 1995. 19615. str. 19556. 1834 D1547 (Veselko Bilić. kolovoza 1995. 3. 1.). . 3. str. 1. lipnja 2009. P2562 (Zapisnik o ispitivanju Veselka Bilića. 2. D1550 (Presude protiv Veselka Bilića. rujna 1995. 19566–19567. str. 11. rujna 1995. 19560. 8. str. rujna 1995. protiv nekih su pokrenuti stegovni postupci. rujna 1995. nosio je crnu odoru i bio pod utjecajem alkohola i marihuane. 2. str. P2562 (Zapisnik o ispitivanju Veselka Bilića. 8. Raspravno vijeće je neke od tih dokaza prikazalo u poglavlju 6.1837 Dana 9. 18.).). 1839 Veselko Bilić. P2562 (Zapisnik o ispitivanju Veselka Bilića. Srpkinja. policajci su pozvali VP jer je D1745 (Ivica Cetina.). 2. IT-06-90-T 15. rujna 1995.).). u općini Skradin. 19569. 4. 1833 1832 1097 Predmet br. listopada 1995.). domobranskoj pukovniji do 18. str. izjava svjedoka.1839 Civilna policija zaustavila ih je na kontrolno-nadzornom punktu Čista Mala u općini Vodice. siječnja 1996. 18. Raspravno vijeće će sada razmotriti primjere postupanja hrvatskih vlasti u vezi s konkretnim kaznenim djelima počinjenim tijekom razdoblja na koje se odnosi Optužnica. nazad u Vodice. T. kao i prikolicu u kojoj je bio jedan manji traktor što su ga njegovi znanci prije toga našli uz cestu. oko 03:00 ili 04:00 sati došao u kuću Dare Milošević. za kojeg je sumnjao da je pomagao Srpskoj vojsci Krajine u organiziranju osvajanja vlasti na području Krajine. lipnja 2009. dok su neki udaljeni iz tog područja i vraćeni u mjesta gdje su radili prije operacije Oluja. D1549 (Izvješće MUP-a u vezi s uhićenjem Veselka Bilića. 67-godišnje žene srpske nacionalnosti. 4.). 8.). str. D1549 (Izvješće MUP-a u vezi s uhićenjem Veselka Bilića. rekla da uzme njezin traktor. Bilić je u svom svjedočenju izjavio da je 7. 26. 8. D1548 (Veselko Bilić. rujna 1995. službena zabilješka o obavijesnom razgovoru s Veselkom Bilićem. 19572. 5. koju je poznavao. 19570. svjedok je došao u Bratiškovce. doviknula mu "ñava ti sreću ustašku" i rekla mu da ide van iz njene kuće. 18. službena zabilješka o obavijesnom razgovoru s Veselkom Bilićem. str. 19565–19566.1835 Nakon što ga je Dara Milošević odgurnula. 4. 11. 5.). str. 5.295/39314 TER Prijevod progon zbog pljačke. siječnja 1996. 1838 Veselko Bilić. par. 13. 4–6.1833 primjer je istrage ubojstva koju su proveli hrvatski organi. hrvatskog dragovoljca u 15. T. listopada 1995. T.). 1. Bilić ju je pucnjem u glavu ubio na mjestu. 19581. str. T. 1835 Veselko Bilić. u općini Skradin. izjava svjedoka. u Pavićima. rujna 1995. izjava svjedoka. 18. 1. 1837 P2562 (Zapisnik o ispitivanju Veselka Bilića. 1. zatražila da predaju vino. Slučaj Veselka Bilića. str.. rujna 1995. 9. P2562 (Zapisnik o ispitivanju Veselka Bilića. a kad je Bilić to odbio. Veselko Bilić.1836 Sjeo je u automobil kojim je došao i odvezao se. D1547 (Veselko Bilić. izjava svjedoka. str. Bilić je na cesti sreo dva znanca i potom su odvukli traktor. str. 19585– 19588. a sve se dogodilo u nekoliko sekundi nakon što je ušao u kuću. T. tražeći muškarca srpske nacionalnosti čiji je nadimak bio Zdravčina.). 3. 11. D1549 (Izvješće MUP-a u vezi s uhićenjem Veselka Bilića.

par. tijekom koje je optuženo i pritvoreno više bivših pripadnika 15. 19614–19615. 19590.). 2–3.1843 Vojna policija ponovno je uhitila Bilića 11.). str. 18. rujna 1995. rujna 1995. 2–3. MORH-a je pokrenuo istragu o ubojstvima osoba srpske nacionalnosti na području zadarsko-kninske i šibenske policijske uprave. str. 3. str. 19590. 8. Veselko Bilić.). rujna 1995. 19590. rujna 1995. 2.). 19565. 3. Veselko Bilić. 1098 Predmet br. kolovoza 1995. 9.1844 VP je utvrdila da Bilić nije pripadnik HV-a i vratila ga civilnoj policiji. izjava svjedoka. izjava svjedoka. izjava svjedoka.1841 VP ga je ispitivala o ubojstvu i ubrzo ga pustila. 28. 1845 Veselko Bilić.). str. T. lipnja 2009.1846 U listopadu 1995. T. domobranske pukovnije. gdje su mu oduzeli pištolj i automobil. 19565. 18. siječnja 1996. 2173. 19626. D1549 (Izvješće MUP-a u vezi s uhićenjem Veselka Bilića. T. 2. nakon što je balističkim izvješćem potvrñeno da zrno iz leša Dare Milošević odgovara Bilićevu pištolju.1847 Bilić je izdržao ukupno 3 godine i 6 mjeseci svoje kazne. 19591. kolovoza 1995. P2562 (Zapisnik o ispitivanju Veselka Bilića.). 19567. 19651. 9. 5. 13. par. 18. D1549 (Izvješće MUP-a u vezi s uhićenjem Veselka Bilića. IT-06-90-T 15. listopada 1995. lipnja 2009. 1844 D1547 (Veselko Bilić.). P2562 (Zapisnik o ispitivanju Veselka Bilića. str. svibnja 1998. izjava svjedoka. 8. studenog 1995. 5. 19567. 1.1840 VP ga je uhitila i odvela u Šibenik na ispitivanje. T. listopada 1995. 1843 D1549 (Izvješće MUP-a u vezi s uhićenjem Veselka Bilića. kolovoza 1995.). a poslije toga mu je kazna još ublažena zbog dobrog vladanja i zdravstvenih problema. str. Policijska postaja Benkovac obavijestila je Policijsku postaju Knin da je od jedne preživjele osobe dobila dojavu da je 27. 9. travnja 2011. koja mu je presudom Vrhovnog suda Hrvatske smanjena na 7. 8.). 5. a u bolnici u Šibeniku obavljena je i obdukcija leša. 5. naime. 8.294/39314 TER Prijevod Bilić bio u odori.).5 godina. Veselko Bilić. 18. 18.). par. Operativna akcija Varivode drugi je primjer istraga koje su hrvatske vlasti provele u vezi s više ubojstava.).-4. 19612. predsjednik Tuñman mu je kaznu smanjio za dvije godine. 5.). 1–4. 1840 . P2562 (Zapisnik o ispitivanju Veselka Bilića. Prema dokumentarnim dokazima. 18. T. izjava svjedoka. 1841 D1547 (Veselko Bilić. 5. P1042 (Telefonska dojava koju je zaprimila PP Benkovac.). D1550 (Presude protiv Veselka Bilića. 1848 P2394 (Svjedok 84. par. 1842 D1547 (Veselko Bilić.). str. 1. rujna 1995.). lipnja 2009. par. D1549 (Izvješće MUP-a u vezi s uhićenjem Veselka Bilića. 1847 P2564 (Izvješće Vojne policije. u 12:20 sati. str. par.1845 Na suñenju je Županijski sud Šibenik svjedoka osudio za ubojstvo i izrekao mu kaznu od osam godina zatvora. lipnja 2009. str. 11. rujna 1995. listopada 1995. 9. 5. 9.). 1846 D1547 (Veselko Bilić. str.1842 Istražni sudac i Željko Žganjer obavili su očevid u kući Dare Milošević. D1549 (Izvješće MUP-a u vezi s uhićenjem Veselka Bilića. 5. lipnja 2009.. 27. izjava svjedoka. poslijepodne u zaseoku Gošić u općini Kistanje ubijeno sedam staraca.1848 Benkovačka policija utvrdila je da D1547 (Veselko Bilić. T. Veselko Bilić. srpnja 2004. Veselko Bilić.

svibnja 2009. par. listopada 1995. str. 1. 48.).1853 Milas je je na temelju tih izvješća Upravi VP poslao objedinjenu informaciju. 19210– 19211. 4.). 48. kolovoza 2004. listopada 1995. 2. izjava svjedoka. travnja 2011. Šibenika i Knina zatražio da žurno dostave izvješća s informacijama koje imaju. 1856 P2159 (Mate Laušić. T. listopada 1995. 48. str. 1–2. kolovoza 2004. svibnja 2009. P2188 (Izvješće Mate Laušića o ubojstvima u Varivodama. svibnja 2009. sudionici sastanka usvojili su plan da se istraži kamion marke TAM 2001 maskirne boje koji je jedan civil vidio u Varivodama 29. 1–2. listopada 1995. izjava svjedoka. 1849 . Mate Laušić.). rujna 1995. Boris Milas. par. 19. Boris Milas. str. 1099 Predmet br. T.). svibnja 2009. 9431. 1 radne skupine za kriminalističku obradu ubojstva grañanskih osoba na osloboñenim područjima. Spomenko Eljuga iz Kriminalističke vojne policije. P2186 (Izvješće br. listopada 1995.1850 Milas je u svom svjedočenju izjavio da je Laušić od njega zatražio izvješće sa svim informacijama u vezi s tim ubojstvima. listopada 1995. P2188 (Izvješće Mate Laušića o ubojstvima u Varivodama.). Benko je prisutne informirao o ubojstvima devet civila u Varivodama 29.1856 Dana 3. 4. 19.). 11. 1–2. str. Boris Milas. jednom u općini Skradin. 4. D801 (Izvješće Mate Laušića o ubojstvima u Varivodama. Uzevši u obzir druge dokaze u spisu koji se odnose na te incidente. Laušić je u svom svjedočenju izjavio da je za ubojstva civila u Gošiću i Varivodama u općini Kistanje prvi put čuo kad ga je 2.1851 Milas je pak od voditelja kriminalističkih odjela satnija VP iz Zadra. izjava svjedoka. a drugom u općini Benkovac. str. D849 (Izvješće Marijana Babića o operativnim saznanjima u vezi sa smrtnim stradavanjem civilnih osoba na širem području Kistanja. D801 (Izvješće Mate Laušića o ubojstvima u Varivodama. P2188 (Izvješće Mate Laušića o ubojstvima u Varivodama. podneseno Borisu Milasu. 4. 1. izjava svjedoka. izjava svjedoka.).1854 Na sastanku održanom 3.1852 Na to je dobio izvješća u kojima nije bilo nikakvih podataka koji bi ukazivali na to da su kriminalističko-istražni odjeli VP obaviješteni o tim incidentima. listopada 1995. rujna 1995. str. 1854 D1532 (Boris Milas. 27. P1042 (Telefonska dojava koju je zaprimila PP Benkovac. 8. D801 (Izvješće Mate Laušića o ubojstvima u Varivodama. 19. u 08:30 sati. P2188 (Izvješće Mate Laušića o ubojstvima u Varivodama. par. listopada 1995. 1852 D1532 (Boris Milas. str. listopada 1995.).). 1855 Ive Kardum. 48. 19211. satnik Spomenko Eljuga izvijestio je da se Kriminalistička vojna policija usredotočila na P2394 (Svjedok 84. 1. 4. 1850 P2159 (Mate Laušić. 4.).).1849 2174. kolovoza 1995. 226. 19.1855 Što se tiče ubojstava u Varivodama. 11. str. par. par. par. 1–2. u 07:00 sati.). 15525– 15526. i o još dva slučaja ubojstva. T. str. 4. Načelnik odsjeka Ante Glavan i Milas. srpnja 2004. u 15:00 sati nazvao pomoćnik ministra unutarnjih poslova Benko. izjava svjedoka. Raspravno vijeće smatra da bi potonje ime trebalo biti glasi Borak. V.). 19. listopada 1995. listopada 1995.293/39314 TER Prijevod prezimena sedam ubijenih glase Letunica i Berak i zatražila da se poduzmu daljnje radnje. par. 48.).). izjava svjedoka.). par. listopada 1995. 1851 D1532 (Boris Milas.).). godine. 19211. i D1532 (Boris Milas. D801 (Izvješće Mate Laušića o ubojstvima u Varivodama. 3. T. na kojem su bili pomoćnik ministra Benko. IT-06-90-T 15.). 224–225. 1. 11. T. izjava svjedoka. 1853 D1532 (Boris Milas. 2–3. listopada 1995. 4. svibnja 2009.

2. 1861 P271 (UNCIVPOL-ov zapisnik sa sastanka održanog 6.1861 2176.).292/39314 TER Prijevod prikupljanje informacija o tri slučaja ubojstva.). listopada 1995. 1100 Predmet br. 9.. str. listopada 1995.1863 Nadalje. 3. u općini Knin. IT-06-90-T 15. s tekstom donesene Uredbe o povratku prognanika i izbjeglica na osloboñena područja). UNCIVPOL je saznao da su leševi prvo bili odvezeni u Zadar na sudskomedicinsku obradu i identifikaciju te da su poslije toga vraćeni obiteljima. 31. 1858 D1745 (Ivica Cetina. str. 1863 D215 (Zapisnik sa 277. te blokiranje svih puteva i staza kako bi se spriječio bijeg počinitelja. a to je uključivalo i žurno slanje na teren pomoćnika ministra za kriminalističku policiju i inspektora iz MUP-a radi voñenja istrage. str.). 1857 . str. str.1859 Na tom sastanku. listopada 1995.). 26. izjava svjedoka.. listopada 1995. 5. zatvorene sjednice hrvatske Vlade.). str. predstavnici UNCIVPOL-a su se u Policijskoj postaji Zadar sastali s Benkom.). kolovoza 1995. izjava svjedoka. Dana 3. 3. str. listopada 1995. Jarnjak je spomenuo da će kontaktirati ministra obrane u vezi s nedostatnim brojem vojnih policajaca u tom području zbog prisutnosti velikog broja vojnih osoba koje ne žele surañivati s civilnom policijom. listopada 1995. 2 radne skupine za kriminalističku obradu ubojstva grañanskih osoba na osloboñenim područjima.). kako bi razgovarali o navodima o ubojstvima u Varivodama.1860 Na novom sastanku s Benkom i Cetinom održanom 6. srpske nacionalnosti. 1. P270 (UNCIVPOL-ov zapisnik sa sastanka održanog 3. listopada 1995. D1754 (Izvješće UNCIVPOL-a o sastancima s hrvatskim dužnosnicima.1858 Šefu Sektora UNCIVPOL-a obećano je da će slučaj Varivode moći neposredno pratiti. travnja 2011. UNCIVPOL je obaviješten o tome da je hrvatska policija ispitala Boju Milošević. 35–37. 5. 1862 D214 (Zapisnik sa 277.1857 2175. 2. zatvorene sjednice hrvatske Vlade održane 5. ministar unutarnjih poslova Jarnjak obavijestio je Vladu o tome da je u selu Varivode vatrenim oružjem ubijeno devet civila starije dobi. veljače 2002. 1860 P270 (UNCIVPOL-ov zapisnik sa sastanka održanog 3. listopada 1995. 26. str. Kako proizlazi iz zapisnika sa sjednice Vlade RH održane 5. da su o tome obaviješteni organi Republike Hrvatske najviše razine i da je osnovano posebno istražno povjerenstvo. str. listopada 1995.1864 Predsjednik Vlade Valentić prisutnima se obratio rekavši da će Vlada pridati najveći značaj hitnom i neposrednom reagiranju na tu situaciju i da će Vlada najvjerojatnije zatražiti da se istraga ubrzano provede kako bi se što prije utvrdio D800 (Izvješće br. godine. listopada 1995. zatvorene sjednice hrvatske Vlade. jedan od kojih je bilo višestruko ubojstvo u Gošiću. počinjeno 27. Benko je rekao da su ta ubojstva sramota za hrvatski narod.). Nañom i Cetinom. veljače 2002. str. 35–44.). ali da time nisu pribavljene nikakve informacije koje bi mogle biti od pomoći. 1859 D1745 (Ivica Cetina. listopada 1995. D215 (Zapisnik sa 277..1862 Jarnjak je Vladu izvijestio i o mjerama koje je MUP poduzeo s ciljem što bržeg otkrivanja počinitelja tih ubojstava. 1–2. 9. 1–2. Leif Bjorken. P270 (UNCIVPOL-ov zapisnik sa sastanka održanog 3.. listopada 1995.). koja je tada bila u sabirnom centru na otoku Obonjanu.

1870 Ivica Cetina. listopada 1995. listopada 1995. str. pripadnikom HV-a. 5 radne skupine za kriminalističku obradu ubojstva grañanskih osoba na osloboñenim područjima. 8.. 23437–23438. u 19:00 sati je održao sastanak na kojem su bili načelnik Sektora policije MUP-a Ðurica Franjo. listopada 1995. i da se planira provoñenje kriminalističke obrade. listopada 1995.). U izvješću je zatim da je šibenska policija zaustavila vozilo marke TAM maskirne boje s vozačem Josom Orlovićem. 23438–23439. Kozić je izvijestio da su od 06:00 sati 7. 1865 1864 1101 Predmet br. 7. 1871 P2191 (Izvješće br. listopada 1995.). str. zatvorene sjednice hrvatske Vlade. načelnik Odjela općeg kriminaliteta MUP-a Milan Turkalj. do 10. Dana 11. listopada 1995. 1868 Ivica Cetina. IT-06-90-T 15. Lalić se poslužio vozilom marke TAM-cestar maskirne boje.).). listopada 1995. listopada 1995. 1–2. D215 (Zapisnik sa 277. T. 5. listopada 1995. 1873 D802 (Izvješće Damira Kozića o provedbi operativne akcije Varivode u razdoblju od 6. bojnik Ivan Jurić i satnik Spomenko Eljuga. 11. 6.. 5.1872 2178. 38. 3. zatvorene sjednice hrvatske Vlade. 5. travnja 2011. toga dana ustanovljen stožer operativne akcije Varivode. takve suradnja do tada nije bilo jer VP nije bila odveć sklona suradnji s civilnom policijom. T.1873 Stožer akcije. domobranske pukovnije podvrgnut djelomičnoj kriminalističkoj istrazi. 2.1866 2177. 36. po zapovijedi Uprave VP od 6. 1867 P2189 (Laušićeva zapovijed o ustanovljavanju operativne akcije Varivode.1865 Napomenuo je da je problem i širi jer je bilo i drugih ubojstava civila na koja se nije reagiralo. do 10. 8. podneseno Mati Laušiću. Cetina i Bitanga. 1866 D215 (Zapisnik sa 277. Dana 6. ali se ipak planiralo poligrafsko testiranje. listopada 1995. Laušić je izdao zapovijed o ustanovljavanju operativne akcije Varivode u trajanju od 7.1874 Sudionici sastanka odlučili su da će se VP s po dva vojna policajca uključiti u rad na nadzornim točkama temeljne i specijalne policije i da će u tom području djelovati motorizirane patrole. 1872 P2191 (Izvješće br.1870 Dana 8.291/39314 TER Prijevod identitet počinitelja ubojstava u Varivodama i kako bi se kaznili.). u kojem su bili Kozić. godine1867 Cetina je u svom svjedočenju je izjavio da je operativna akcija Varivode bila akcija provedena s ciljem istrage po navodima o ubojstvima u Varivodama i Gošiću. listopada 1995. 23439.. 1.1868 To je bila prva zajednička inicijativa u kojoj su bili angažirani visoki časnici vojne i civilne policije i prvi korak ka poboljšanju suradnje vojne i civilne policije. str. T. zatvorene sjednice hrvatske Vlade. 1869 Ivica Cetina.1869 Prema Cetininim izjavama. D215 (Zapisnik sa 277. 4. str.1871 Nakon daljnje kriminalističke obrade Lalić je "najvjerovatnije" eliminiran kao mogući počinitelj. str. 37–38. str.. str. listopada 1995. . 5 radne skupine za kriminalističku obradu ubojstva grañanskih osoba na osloboñenim područjima.).. listopada 1995. 1– 2.). 1. Eljuga je Biškića izvijestio da je Milenko Lalić iz 15. pukovnik Damir Kozić izvijestio je Laušića da je.

Kardum je u svom svjedočenju izjavio da je u slučaju Varivoda. istražne radnje nisu dovele do otkrivanja bilo kakvih osumnjičenika. 1102 Predmet br. rujna 1995. što se tiče ubojstva Dare Milošević u zaselku Pavići u općini Skradin počinjenog 6. 1874 . S druge strane. kućanskih aparata i krovnog materijala. rujna 1995. a obavljeni su i obavijesni razgovori sa 45 vozača. Nañem. bojne VP. rujna 1995. Milanom Turkaljem Ive Kardum. zajedno s Benkom. te ubojstva Petra Bote u Kolarnoj u općini Benkovac počinjenog 28. 33. par. par. 11. 36 pripadnika HV-a privedeno je zbog pljačke imovine. djelatnici Kriminalističke vojne policije proveli su provjeru svih vozila marke TAM u zonama odgovornosti zadarske. sedam komada vatrenog oružja. podneseno Mati Laušiću. u okviru operativne akcije Varivode legitimirana 1. tako da su odreñene operativno-taktičke radnje u okviru kriminalističke obrade provedene zajednički. str. 9430–9431. travnja 2011..). da je pregledano 1. pa do 22:00 sata 10. 23.282 pripadnika HV-a. T. str.).. U vezi s Gošićem. nakon što je postalo jasno da su umiješane "vojne osobe". listopada 1995. str. Što se tiče ubojstava civila. civilna policija morala u istragu uključiti i VP.1875 2179.-23.1876 Kardum je osobno sudjelovao u pripremi operativnog i provedbenog plana za slučaj Varivode. 22. te u slučaju dvostrukog ubojstva 29. 16. listopada 1995. 1. listopada 1995. 9434. veća količina opreme za domaćinstvo. siječnja 2008. na osnovi toga što je na mjestu i u vrijeme zločina zamijećen kamion za održavanje cesta marke TAM i nekoliko muškaraca u maskirnim odorama. listopada 1995. do 10.. svibnja 2002. do 10. a protiv pripadnika HV-a podnijeto je i 15 stegovnih prijava. kojima je utvrñeno da nijedno od tih vozila ne odgovara vozilu iz dojave. ožujka 2004.050 vozila HV-a... listopada 1995. 2–6. T.). 2–3. Ive Kardum. identitet osumnjičenika je utvrñen i kriminalistička obrada je u potpunosti provedena. od pripadnika HV-a oduzeto je 20 motornih vozila. 1876 P2397 (Ive Kardum. šibenske i kninske satnije VP iz sastava 72. izjava svjedoka. u slučaju višestrukog ubojstva u Gošiću 27.).). u mjestu Zrmanja u općini Gračac. 50. 11. U vezi sa Zrmanjom. izjava svjedoka. te gospićke satnije iz sastava 71. D802 (Izvješće Damira Kozića o provedbi operativne akcije Varivode u razdoblju od 6. kolovoza 1995. obavljeno 17 pretraga osoba nad pripadnicima HV-a.. tj. četiri tone opeka. 1875 D802 (Izvješće Damira Kozića o provedbi operativne akcije Varivode u razdoblju od 6. 27. i P967 (Damir Šimić. podneseno Mati Laušiću. IT-06-90-T 15. u dva slučaja informacije o sudjelovanju pripadnika HV-a bile su dovoljne kako bi vojna policija provela kriminalističku obradu.290/39314 TER Prijevod listopada 1995. P971 (Zapisnik Odjela kriminalističke vojne policije o uzimanju izjave od Damira Šimića. bojne VP. V.

22.1885 Prema Galovićevim riječima. listopada 1995. i P971 (Zapisnik Odjela kriminalističke vojne policije o uzimanju izjave od Damira Šimića. 1103 Predmet br. str. Varivodama i na području Zrmanje. 9433–9434. 1885 P1063 (Dopis županijskog državnog odvjetnika u Zadru upućen PU zadarsko-kninskoj. listopada 1995.). izjava svjedoka. 18. Dana 15. Leif Bjorken. dva slučaja silovanja i nekoliko slučajeva kraña. par. str.). 1879 P718 (Robertsovo izvješće od 3. 31.). zamjenica zadarskog županijskog državnog odvjetnika. P1063 (Dopis županijskog državnog odvjetnika u Zadru upućen PU zadarsko-kninskoj. 1–3. 1883 D1292 (Video-snimka i transkript konferencije za tisak Ivana Jarnjaka i Marijana Benka. izjava svjedoka. str.). 16.). Dana 11.). Cetina i Nañ su se sastali s predstavnicima UNCIVPOL-a i izjavili da slučaj Varivode ima prioritet i da policija ima devet osumnjičenika. zabilješke s dopunskim informacijama. par. studenog 2008. 12. 1882 D914 (Operativni plan postupanja PU šibenske. str. Ive Kardum.1877 2180.). svibnja 2002.).1882 Dana 18. 12. 1. 12. trebalo je da policija za više osoba utvrdi adrese stanovanja.1883 Dana 23.). listopada 1995.289/39314 TER Prijevod i drugima. 1884 P1048 (Željko Žganjer. 39. listopada 1995. 26. 1878 D1746 (Zapisnik sa sastanka UNCIVPOL-a s organima PU zadarsko-kninske. incidente u Varivodama i Gošiću procesuiralo P2397 (Ive Kardum. 1. travnja 2011. listopada 1995.). listopada 1995. D1746 (Zapisnik sa sastanka UNCIVPOL-a s organima PU zadarsko-kninske.1884 Rukavina je od policije zatražila da se s osobama navedenim u tom dopisu obave obavijesni razgovori i pretrage u vezi s posjedovanjem odreñenog oružja. dok je istraga o četvrtom slučaju ubojstva još uvijek u tijeku. listopada 1995.. a bilo je predviñeno da oni razrade plan mjera za buduće istrage sličnih zločina. listopada 1995. V. 14. str. 1880 D1745 (Ivica Cetina. listopada o obilasku Varivoda od strane HRAT-a UN-a 2. listopada 1995. uputila je Policijskoj upravi zadarsko-kninskoj dopis u vezi s kaznenim postupcima protiv pojedinaca optuženih za zločine počinjene u Gošiću. 15. 2.. str. 11. D918 (Druga verzija dopisa županijskog državnog odvjetnika u Zadru. D1746 (Zapisnik sa sastanka UNCIVPOL-a s organima PU zadarsko-kninske. str. upućenog PU zadarsko-kninskoj.).. 23. D1754 (Izvješće UNCIVPOL-a o sastancima s hrvatskim dužnosnicima. 2. listopada). listopada 1995. 12. listopada 1995. IT-06-90-T 15.-23. Marija Rukavina. str. ali ne i nalaze obdukcija niti izjave svjedoka.. da ih uhiti i obavi pretragu prostorija.1881 Prema tom planu. 1. 1–2.). izjava svjedoka. 23. ožujka 2004. Odjel kriminalističke policije Policijske uprave šibenske izdao je operativni plan postupanja s ciljem utvrñivanja počinitelja zločina u Gošiću i Varivodama. str.). listopada 1995. Jarnjak i Benko su na konferenciji za tisak izjavili da su počinitelji ubojstava u Varivodama i Gošiću uhvaćeni. 1877 . T. str. str. par. 2. 2. listopada 1995.). 1881 D914 (Operativni plan postupanja PU šibenske. listopada 1995.1879 Cetina i Nañ izvijestili su UNCIVPOL i o tome da je uspješno provedena kriminalistička obrada u tri slučaja ubojstva. podatke o posjedovanju vozila i oružja. 23. 2. 5. 15.1880 2181. 50.1878 Na tom sastanku Cetina i Nañ su UNCIVPOL-u predali opis mjesta zločina i činjenice u vezi sa smrću žrtava. veljače 2002.

1889 P1072 (Plan rada 72. meñutim. D1553 (Ivan Galović. 26. 19702–19703. listopada 1995. listopada 1995. D1747 (Zapisnik sa sastanka UNCIVPOL-a s organima PU zadarsko-kninske.1892 Kad je. 27. 23453. pretrage prostorija u kojima oni stanuju i prikupljanja dokaza. 31. 1892 P967 (Damir Šimić. 1. listopada 1995.). 1886 . listopada 1995. svibnja 2002. Cetina je izvijestio UNCIVPOL da je istraga u vezi s Varivodama zaključena.).). siječnja 2008.).). str. svibnja 2009. 1. P971 (Zapisnik Odjela kriminalističke vojne policije o uzimanju izjave od Damira Šimića.. str. Leif Bjorken. da je uhićeno osam ljudi i da je predmet proslijeñen županijskom sudu u Zadru. bojne VP pripremio je plan djelovanja s ciljem lociranja i uhićenja Gorana Vunića. Postupajući u skladu sa Rukavininim dopisom. 9–10. str. Željka Šunjerge i Željka Pešića. 11658–11669) i ocijenilo da su posrijedi razumni protuargumenti.1887 Cetina je UNCIVPOL obavijestio i o tome da je policija uspješno provela kriminalističku obradu 21 slučaja ubojstva. 1887 Ivica Cetina. D1754 (Izvješće UNCIVPOL-a o sastancima s hrvatskim dužnosnicima. T. listopada 1995. 22–23. i vojnoistražni sudac vojnog suda u Splitu izdao je nalog za pretragu stana Gorana Vunića. domobranske pukovnije. 23. par. str. Leif Bjorken. Ivan Galović. 19806–19809. str.. Šimić je izdao i nalog za privoñenje Gorana Vunića iz 113. te da je protiv 13 osoba pokrenut kazneni postupak. P278 (Telefaks načelnika UNCIVPOL-a za Sektor Jug upućen povjereniku UNCIVPOL-a u Zagrebu. da je sve te predmete proslijedila županijskom sudu u Zadru. 27. 3.).288/39314 TER Prijevod je civilno pravosuñe jer nikad nije bilo sporno da su počinitelji u trenutku podizanja optužnice zapravo bili civili. izjava svjedoka.1890 Dana 25. str.).). listopada 1995. svojeg nadreñenog. travnja 2011. taj se slučaj neće dalje razmatrati. 25. str. 25. Mrkota mu je mu je usmeno. 1–2.). brigade HV-a i Željka Šunjerge iz zapovjedne satnije 2. veljače 2002. 28. 1890 P1074 (Nalog za privoñenje Gorana Vunića i Željka Šunjerge. T. str.1891 2184. uhititi Vunića i pretražiti njegov stan. 25. izjava svjedoka.).1888 2183. 31. 25. natporučnik Damir Šimić iz 72. D1754 (Izvješće UNCIVPOL-a o sastancima s hrvatskim dužnosnicima. IT-06-90-T 15.). P970 (Službena zabilješka Damira Šimića u vezi s obustavljanjem istrage o Goranu Vuniću.1889 Istoga dana. 1. dana 25. 16. listopada 1995. 23. 1. P280 (UNCIVPOL-ovo izvješće o slučaju Varivode. str.. 12.). izjava svjedoka. str. Dana 23. 1888 D1745 (Ivica Cetina. listopada 1995. o tom planu u vezi s istragom obavijestio Mrkotu.).). Raspravno je vijeće razmotrilo argumente Gotovinine obrane (T. listopada 1995. D1747 (Zapisnik sa sastanka UNCIVPOL-a s organima PU zadarsko-kninske. 25. dio. 1. listopada 1995. studenog 1995.). 3. P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima. listopada 1995. bez objašnjenja. bojne 15. svibnja 1997. 1104 Predmet br. 18. bojne Vojne policije. Šimić je izjavio da je planirao provesti kriminalističku obradu. 1. str.1886 2182. s obzirom na negativno utvrñenje Raspravnog vijeća u vezi s ubojstvom u Varivodama. 1. 6. listopada 1995. listopada 1995. 1891 P1073 (Nalog za pretragu koji je izdao Vojni sud u Splitu. radi obavijesnog razgovora.

Damir Šimić. 19516. siječnja 2008. 19511–19512.). domobranske pukovnije HV-a prije. 16. IT-06-90-T 15. 24. VP nikad nije ponovo pokrenula te istrage. str. Hrvat iz Vodica. 4. P970 (Službena zabilješka Damira Šimića u vezi s obustavljanjem istrage o Goranu Vuniću. 25. 10323.). listopada 1995. listopada 1995. 19470. VP uvijek obavljala pretragu stambenih i drugih prostorija u posjedu dotične osobe. T.1898 2185.). 3.). 19516–19517. 19493. 3. 19450. str. 25. 19514. 1894 Damir Šimić. par. str. 1898 P967 (Damir Šimić. 19508. 10336–10337. Damir Šimić. 19546–19547. listopada 1995. 1893 .1900 Dana 16. 19451. P971 (Zapisnik Odjela kriminalističke vojne policije o uzimanju izjave od Damira Šimića. godine. 19498. P971 (Zapisnik Odjela kriminalističke vojne policije o uzimanju izjave od Damira Šimića. 33–34. 19511.).). str. Rašića. 27.). 19506–19507. P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima. izjava svjedoka. str. Mrkotu obavijestio o pojedinostima tog incidenta. 23–24.). usmeno obavijestio da mu je Mrkota zapovjedio da obustavi istragu protiv Vunića. Ladovića i Hrstića u vezi s ubijanjem u Varivodama. sve do njegova umirovljenja iz vojne policije 2004. dio. 27. 1. izjava svjedoka. takoñer nadreñenu osobu. pripadnik 15. 1105 Predmet br.1902 Perković je u svom svjedočenju izjavio da je tijekom ispitivanja čuo jauke drugih ljudi i slušao kako ih tuku P967 (Damir Šimić. te oduzimala oružje i streljivo koje se potom slalo u Zadar na vještačenje. T. da nema veze s istinom i da je rezultat fizičkog i psihološkog maltretiranja od strane policije.1893 To je bila jedina prilika kad je Šimiću bilo zapovjeñeno da ne provede istragu po dojavi o deliktu pripadnika HV-a.. 27. 1. svibnja 2002. 16. str. str. izjava svjedoka. travnja 2011. 4. 44. 10290.). veljače 1996. 19497. 19527. 19463. dio. T. D840 (Damir Šimić. listopada 1995. P2582 (Županijski sud u Zadru. str. P970 (Službena zabilješka Damira Šimića u vezi s obustavljanjem istrage o Goranu Vuniću.287/39314 TER Prijevod naredio da obustavi istragu. 13. str. 1901 Pero Perković. 24. ili 17. izjava svjedoka. T. uključujući i to da je dobio nalog za pretragu Vunićeva stana i za oduzimanje eventualno pronañenog oružja radi vještačenja. 1896 Damir Šimić. 4. 1900 Pero Perković. 27. 19450–19451.).1894 Šimić je izjavio da je 25. T. str. izjava svjedoka. srpnja 2008.1896 Šimić je izjavio da je u okviru kriminalističke obrade pripadnika HV-a navodno umiješanih u zločine u Gošiću i Varivodama. 19448. 1899 Pero Perković.-4. D1381 (Kaznene prijave). T. veljače 2002. 24. 7. svibnja 2002. P2558 (Dopis županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku. 10335.1899 Ivica Petrić. par. D840 (Damir Šimić.1897 Mrkota Šimiću nikad nije naredio da nastavi prekinutu istragu. Pero Perković. 19460.). a koliko je Šimiću poznato. svibnja 1997. 19494. optužnica protiv Perkovića. 1895 P967 (Damir Šimić. par. 2. siječnja 2008. 1902 Pero Perković. 1897 P971 (Zapisnik Odjela kriminalističke vojne policije o uzimanju izjave od Damira Šimića. siječnja 2008.). str. srpnja 2008. Perkovića su privele civilna i vojna policija. 1. T. 5. 10289.). 5. Nikola Rašić i Patak Ladović optuženi su zajedničkom optužnicom za ubojstva civila srpske nacionalnosti u selu Gošići. svibnja 2002. tijekom i nakon akcije Oluja. a civilna policija ga je potom ispitivala.1895 Šimić je Milasa. T. 2. 19502. 16. 23.1901 Perković je u svom svjedočenju izjavio da je sve što je policiji izjavio bilo "iznuñeno". Petrića. 1.

1905 1906 Pero Perković. 19516. UNCIVPOL je izvijestio Benka da se. 19502.1907 Petrić je poslije Perkoviću rekao da je neke izjave dao zbog toga što su ga maltretirali. 7. Mišu Jakovljevića i Neñelka Mijića. 2. T. 19481–19482. T. 1909 Pero Perković. P2558 (Dopis županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku. 19501–19502.). 25. T.1908 Perković je izjavio da je policija privela i ispitivala i Nikolu Rašića. str.1910 Tijekom ispitivanja. 19523. veljače 2002. iako im nije dostavljena dovoljna dokumentacija da bi mogli adekvatno pratiti slučaj Varivode.1904 Tijekom ispitivanja u policiji u vezi s incidentom u Gošićima. 19454–19456. kako bi se otkrili počinitelji primjenjivao se jak pritisak i policijski organi su iz optuženikā htjeli silom iznuditi priznanje kako bi ih mogli prikazati kao počinitelje i nekoga staviti u zatvor.). T. T. 19511. 1910 Pero Perković. 19497–19498. u prostoriju je ušlo još policajaca koji su ih počeli tući. str. 2– 3. Pero Perković. 1907 Pero Perković. 19491–19492. koji je morao potpisati.. T.1909 2186. Prema Perkovićevim riječima.1905 Kad je policija pitala Petrića jesu li on i Perković zapalili lugarovu kuću u Gošićima. 1911 Pero Perković. Perkovića su izveli pred istražnog suca pred kojim je ponovio isto što je rekao policiji. T. protiv čega je Perković prosvjedovao. . 1908 Pero Perković. 19476–19477. Zlatko Ladović. a samo je Ladović izjavio da ga je maltretirala policija. D1381 (Kaznene prijave).1913 2187.1903 Na suñenju su njegovi suoptuženici. P2560 (Transkript glavne rasprave na sudu u Zadru. 1913 Pero Perković. 19516. T. T. Zvonimir Lasan i Ivan Jakovljević. 19506. 19527–19528. 19508–19509. Pero Perković.1906 Nakon što je Perković porekao da su bili u Gošićima. listopada 1995. Dana 31. 1912 Pero Perković. travnja 2011. meñu kojima su bili Ivica Petrić. listopada 1995. lipnja 1996.1912 Dana 27. 19503. izjavili da su bili maltretirani. Perković je ponovno imao razgovor s jednim istražnim sucem u kojem je izjavio da su na sadržaj njegove prve izjave dane pred istražnim sucem utjecali dogañaji tijekom ispitivanja u policiji i da ta izjava ne odražava istinu. 19512–19514. T. 19465–19466. 33–34. a Perković misli da je isto učinio i Patak Ladović. Petrić je namignuo Perkoviću i potvrdio da jesu. str. IT-06-90-T 15. 19508–19510. UNCIVPOL uvjerio da je slučaj okončan i da smatra da je posebni istražni tim pokazao 1903 1904 Pero Perković. 19501–19502. 1106 Predmet br.1911 Nakon 36 sati. policajci su Petrića i Perkovića uveli u istu prostoriju i Perković je primijetio da je Petrovića policija tukla. T. djelatnici policije su mu donijeli papir s izjavom da je otpušten iz HV-a.286/39314 TER Prijevod u susjednim prostorijama. 19495.

Leif Bjorken. D1755 (Zapisnik UNCIVPOL-a sa sastanka s Cetinom. oduzeta su 53 komada oružja i podvrgnuta balističkom vještačenju. studenoga 1995. Nediljka Mijića. prema stanju na dan 20. Leif Bjorken. 1922 P600 (Dopunske informacije primljene od Ministarstva vanjskih poslova RH 2.). 26. 1917 D1745 (Ivica Cetina..1922 Prema izvješću od 26. od više osoba. str.1919 Samo za dva poznata počinitelja utvrñeno je da su pripadnici HV-a. Petra Perkovića. zabilješke s dopunskim informacijama. načelnika Sektora.). 13..).1923 Žganjer je u svojem svjedočenju izjavio da se D1754 (Izvješće UNCIVPOL-a o sastancima s hrvatskim dužnosnicima.). 3. siječnja 1996.1914 UNCIVPOL je na sastanku održanom 3. par.1916 Dana 6. veljače 1996. IT-06-90-T 15. 1923 D919 (Zapisnik o vještačenju. 7. meñu ostalima od Borisa Vunića. studenog 1995. 4. par. D1748 (Dopis upućen UNCIVPOLu za Sektor Jug. D1536 (Izvješće o uredovanju vojne policije na području zauzetom u operaciji Oluja. veljače 1996. 1. 6.. svibnja 2009. 6. T. 1919 D1532 (Boris Milas. veljače 2002. izjava svjedoka. 14.1917 Kardum je u dopisu spomenuo i to da su riješena 24 slučaja ubojstva i da sudovi provode israge po kaznenim prijavama protiv 14 uhićenih osoba.).d. str. D1630 (Izvješće RH o provedbi Rezolucije 1019 Vijeća sigurnosti (1995. Leif Bjorken..). str. 1914 . 5. 8. studenog 1995. 19202–19203.).). 6504. kao i oružje koje je navodno koristio Zlatko Ladović.). str. P600 (Dopunske informacije primljene od Ministarstva vanjskih poslova RH 2. veljače 2002. prosinca 1995. izjava svjedoka. D1755 (Zapisnik UNCIVPOL-a sa sastanka s Cetinom. 1916 Alun Roberts.1921 Što se tiče Gošića. Elisabeth Rehn.). 1107 Predmet br. 1920 Boris Milas.). dvojica od kojih su okrivljeni i u predmetu Varivode. studenog 1995. 8. par. uključujući devet ubojstava u Varivodama. ministar vanjskih poslova Mate Granić je Elisabeth Rehn u vezi sa statusom predmeta Varivode izvijestio da je. n/r v. 1. 19.-4. prosinca 1995. listopada 2005.1915 Cetina je odgovorio da je istraga predana Županijskom sudu u Zadru tako da on nema zakonsku mogućnost davanja uvida u bilo kakvu daljnju dokumentaciju. P718 (Robertsovo izvješće od 3. izjava svjedoka. str. u tijeku je pripremni postupak protiv šest okrivljenika. Nikole Rašića i Ivana Jakovljevića.). D1536 (Izvješće o uredovanju vojne policije na području zauzetom u operaciji Oluja. 1921 P598 (Elisabeth Rehn. studenoga 1995. od kojih je riješeno 25. načelnika Sektora. Kardum je UNCIVPOL-u potvrdio da bi se zahtjevi u vezi s Varivodama morali upućivati Županijskom sudu u Zadru. 3. 3. travnja 2011.). str. str. 1–2.1918 2188. vojna i temeljna policija evidentirale su 41 kazneno djelo. listopada o obilasku Varivoda od strane HRAT-a UN-a 2. 3. do 3. 26. Prema Laušićevom izvješću. 1915 P718 (Robertsovo izvješće od 3.285/39314 TER Prijevod besprijekornu profesionalnost.d. D1630 (Izvješće RH o provedbi Rezolucije 1019 Vijeća sigurnosti (1995. 6. n/r v. siječnja 1996. izjava svjedoka. zabilješke s dopunskim informacijama. listopada o obilasku Varivoda od strane HRAT-a UN-a 2. od Cetine zatražio dopunsku dokumentaciju.1920 Dana 2. 1. sedam u Gošiću i tri u Zrmanji. pripremni sudski postupak protiv četiri okrivljenika u predmetu u završnoj fazi.). str. 15.). 31. str. 7105. veljače 1996. 50. str. 1918 D1745 (Ivica Cetina. 6. listopada). str. studenog 1995. T.). siječnja 1996. T. 12. 3. 1. prosinca 1995. 26. listopada). D1748 (Dopis upućen UNCIVPOLu za Sektor Jug.-14. listopada 1995. 12. str.

18. optužnica protiv Perkovića. IT-06-90-T 15. T. 27. osloboñeni su od optužbi u vezi s dogañajima u Gošiću i Varivodama. studenog 2008.). optužnica protiv Rašića. a protiv Petrića i Milenka Hrstića za ubojstvo u Zrmanji. Ivan Jakovljević i Zlatko Ladović. 3–13. svibnja 2009. 1–3. V. Zlatka Ladovića i Nedjeljka Mijića optužnicu za devet ubojstava u Varivodama.284/39314 TER Prijevod nijedno od izuzetih oružja podvrgnutih vještačenju nije moglo povezati s čahurama puščanih metaka pronañenim u Gošiću i Varivodama. izjava svjedoka. P2582 (Županijski sud u Zadru. P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima. 1925 1924 1108 Predmet br. i Ivan Galović. par. Nikole Rašića. str. dio. 19828. 1–3. studenog 2008. str. 27. Dana 27. 1927 Pero Perković.1924 2189. travnja 2011. str. T. izjava svjedoka.). 1929 D1553 (Ivan Galović. svibnja 2009. 1.). studenog 2008. str. P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima. Ladovića i Hrstića u vezi s ubijanjem u Varivodama.). optuženi u vezi s Gošićem. 45. meñu njima i Milenko Hrstić. 19493. Petrića.). županijskog državnog odvjetnika u Zadru. par. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru podignulo je protiv Nikole Rašića. par. 5. 41.1927 Galović je potvrdio da nitko od svjedoka nije prepoznao optuženoga. T. 19463. 1932 P1048 (Željko Žganjer. 1.1931 Ivica Petrić je osuñen za ubojstvo Ðuraña Čanka (roñenog 1915. 18. a suñenje je održano u Zadru. Ivica Petrić i Zlatko Ladović. 1928 Ivan Galović.). 1–4. Nedjeljko Mijić. Ladovića i Mijića. P1061 (Dopis Ivana Galovića. D1553 (Ivan Galović. sreli Rašića i Zvonimira Lasana. Nikola Rašić. 19828–19829. T.). Rašića. 5. 19504. 44.1928 Dana 15.1930 Nikola Rašić. Županijski sud u Zadru objavio je jedinstvenu presudu u vezi s ubijanjem civila starije dobi u Varivodama. te Pero Perković. 19495.1925 Perković je u pritvoru proveo devet mjeseci. 6–7. dio.1929 2190. veljače 1996.). 1930 P1048 (Željko Žganjer. 15. a isto su potvrdili i na suñenju.. svibnja 1997. veljače 1996. 1931 P1048 (Željko Žganjer. svjedoci. i izrečena mu je kazna od šest godina zatvora. 1. 5. Dana 13. Ivana Jakovljevića. svibnja 1997.1926 U okviru istražnih radnji provedenih u Zadru.). svibnja 1997. Ivice Petrića i Zlatka Ladovića optužnicu za sedam ubojstava u Gošiću. Gošiću i Zrmanji.). 11674. izjava svjedoka. str. veljače 1996. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru podignulo je protiv Pere Perkovića.. P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima. svibnja 1997. str. veljače 1996. 2. za koje je vrijeme dovršena istraga protiv njega. izjava svjedoka.1932 Hrvatski je sud u presudi napomenuo da je Petrić tijekom istražnog postupka te tijekom pripremnog postupka i glavne rasprave ostao pri izjavi da su za vrijeme pretrage terena u Zrmanji on i njegovi kolege. 13. nisu u redu za prepoznavanje prepoznali Perkovića kao jednog od muškaraca koje su vidjeli toga dana. Jakovljevića. 1926 Pero Perković.. str. očevici dogañaja u Gošićima na dan ubojstava. dio.) u Zrmanji sredinom kolovoza 1995. kojima je jedan starac Željko Žganjer. upućen Državnom odvjetništvu RH). izjava svjedoka. 7. 45. optuženi u vezi s Varivodama. T. 19517. . str. P2583 (Županijski sud u Zadru. 27.

dio. 1941 P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima. 2. 45. pucao u nogu i u lijevo rame. kad su Lasan-Zorobabel i Rašić ušli u kuću. svibnja 1997.). 27. 1933 1109 Predmet br. str. 1940 P1048 (Željko Žganjer. 27. dio. 2. 27.). a Rašić bio lakše ranjen. 1934 P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima. u općini Knin. 27. 27. 38. dio. svibnja 1997. vozeći se osobnim automobilom. eksplodirala ručna bomba. str. str. kolovoza 1995. stao na cesti koja prolazi pored Očestova. 27. 2. 1936 P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima. da je potom Jakovljević ostao kod automobila. bio na zadatku čišćenja terena u okolici Zrmanje. par. pri čemu je Lasan-Zorobabel zadobio višestruke ozljede.). 1. Dana 27. Nakon što je Rašić pomogao Lasanu da izañe iz kuće.). 2. studenog 2008. dio. dio. 1938 P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima.1937 Na osnovi predočenih dokaza. tijekom istražnog postupka i na glavnoj raspravi. hrvatski je sud utvrdio da je Petrić svojim pucnjima prouzročio Čankovu smrt.1938 Sud je napomenuo da je u vrijeme dogañaja Petrić. dio. dio.1940 2191. kolovoza 1995.1936 Svjedočenje vještaka-patologa pred hrvatskim sudom pokazalo je da je Čanak preminuo od strijelnih rana u predjelu prsnog koša. str. svibnja 1997. travnja 2011. dio. 1937 P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima. 5. str. Zvonimira Lasan-Zorobabela i Ivana Jakovljevića oslobodio optužbi u vezi s navodima o ubojstvu Save Šolaje. pucao u prsa nekoliko puta. str.). str. dio. str. 2. 1935 P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima. vratio se i P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima. IT-06-90-T 15. pa je Petrić s Hrstićem otišao u starčevu kuću i pitao ga za te puške. Županijski sud u Zadru je Nikolu Rašića. P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima.283/39314 TER Prijevod predao dvije lovačke puške. nakon što je ovaj odbio odgovoriti. svibnja 1997. kad mu je starac odgovorio da ga nema. 27. 2. 2. 2. 1–3. Hrstić je izjavio da je Petrić starca pitao gdje mu je oružje i da je. 27. 41–42. 2. . 1939 P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima. 28.). 26–27. svibnja 1997. svibnja 1997. 27. 27.1935 Kako se kaže u presudi hrvatskog suda. 59–61.1934 Petrić je priznao da je Čanku. 45. str. izjava svjedoka. svibnja 1997. te mu je izrečena kazna od godinu dana i šest mjeseci zatvora. dok su Rašić i Lasan-Zorobabel krenuli prema obližnjoj kući.).). 27.1939 Nikola Rašić je osuñen za pljačku u pokušaju i ubojstvo u pokušaju Jeke Tanjge u Očestovu.). 20. sud je utvrdio da je.). str. 42.1933 Starac je drugim vojnicima prije rekao da nema pušku. 1. 40.1942 Prema navodima iz izjava optuženih na glavnoj raspravi i tijekom istražnog postupka.1941 Hrvatski je sud utvrdio da je 20. svibnja 1997. svibnja 1997. optuženi. dio. 31. svibnja 1997. 25. kao hrvatski vojnik.

). dio. 1945 P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima. svibnja 1997. u vezi s ubojstvom Šolaje. nakon što je pregledao i proučio spis. 11560–11561. travnja 2011. izjava svjedoka.1951 O predmetu se posavjetovao i s republičkim državnim odvjetnikom koji je podržao njegovu odluku da odustane od optužbi protiv petorice optuženika. 2. T. 19. svibnja 1997. str. str. 27.). izjava svjedoka. a Rašića je oslobodio na osnovi toga što su njegovi postupci počinjeni u samoobrani. 45. upućen Državnom odvjetništvu RH). 2. veljače 2002. 11542–11544. 19. Željko Žganjer.). str. P2558 (Dopis županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku. studenog 2008. Žganjer je u svom svjedočenju izjavio da je Vrhovni sud Hrvatske poništio oslobañajuće presude u vezi s Varivodama i Gošićem i vratio ih Županijskom sudu u Zadru na ponovno suñenje. 1944 P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima.1945 Sud je u presudi napomenuo da su optuženi u predmetno vrijeme dogañaja bili hrvatski vojnici iz sastava 15. 21–23. 27. 27. 1. 2.).). koji je. 5.). P2581 (Presuda Vrhovnog suda Hrvatske po žalbama u vezi s Varivodama i Gošićima. 5. 45. odbacivši žalbu tužiteljstva i potvrdivši obrazloženje Županijskog suda. izjava svjedoka. 57. svibnja 1997. svibnja 1997. Vrhovni sud Hrvatske potvrdio je oslobañajuću presudu za Rašića.). 54. svibnja 1999.1943 Utvrñeno je da je ubijeni muškarac Sava Šolaja.1947 2192. 2. studenog 2008. županijskog državnog odvjetnika u Zadru. par. 1110 Predmet br. 2. par. str.).1950 Predmet je preuzeo tadašnji županijski državni odvjetnik u Šibeniku. par. 53. izjava svjedoka. predmet je pripao u nadležnost Županijskom sudu u Šibeniku.).1949 Poslije teritorijalne reorganizacije pravosuña. dio. 27.282/39314 TER Prijevod radi njihove sigurnosti u kuću ubacio ručnu bombu. Tada su se rebrenice na jednom prozoru otvorile i na njemu se pojavio jedan muškarac.). str. domobranske pukovnije. dio. 70 godina star Srbin s invaliditetom. 7. 45. 1951 P1048 (Željko Žganjer. str. 11520–11521. 27. 19705. str. 1952 P1048 (Željko Žganjer.). Žganjer. str. 11520–11521.1952 Žganjer je u svom svjedočenju izjavio da je odustajanjem od optužnice postupak protiv tih optuženika okončan i 1942 P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima. P1061 (Dopis Ivana Galovića. 1949 P2581 (Presuda Vrhovnog suda Hrvatske po žalbama u vezi s Varivodama i Gošićima. T. 55–56. 55–57. 5. IT-06-90-T 15. T. 1947 Ivan Galović. dio. 59–61. 53. dio. 1943 P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima. .1948 Meñutim.1944 Hrvatski je sud Lasana i Jakovljevića oslobodio na osnovi toga što nisu sudjelovali u usmrćivanju. zaključio je da ne postoje pouzdani dokazi i odustao od postupka protiv optuženih. svibnja 1997.1946 Galović je u svom svjedočenju izjavio da se Županijsko državno odvjetništvo u Zadru na tu presudu žalilo Vrhovnom sudu. par. T. 51–53. 5. dio.). Željko Žganjer. 45. Željko Žganjer. studenog 2008. 1946 P1076 (Presuda Županijskog suda u Zadru u vezi s Varivodama i Gošićima. 1948 P1048 (Željko Žganjer. 1. Lasana i Jakovljevića. 1950 P1048 (Željko Žganjer. 5. studenog 2008. svibnja 1999. a Rašić je u njega pucao i usmrtio ga.

nije dobio njegove rezultate. Nenada Mrkote. lipnja 2002. za Mrkotu je navedeno da je. T. str. 5.1958 Dio oružja što ga je tijekom 1995. brigade i balističko vještačenje tog oružja kako bi se utvrdilo odgovaraju li čahure pronañene na mjestu ubojstva civila u Gošiću i Varivodama tom oružju.. Vojna policija je prikupila dokumentaciju koja upućuje na to da je Goran Vunić trebao biti kriminalistički obrañen u vezi s dogañajima u Gošiću i Varivodama na osnovi sudskog naloga. 11533–1534. Željko Žganjer. 11544. 27.1959 2193. 27.). lipnja 2002. par. Željko Žganjer. rujna 2002. lipnja 2002. 11533–11534. . od Odjela kriminalističke vojne policije dobio posebno izvješće u vezi s dogañajima u Gošiću i Varivodama. Nenadu Mrkoti očigledno su bile poznate neke okolnosti u vezi s počinjenjem tih djela i mogućim počiniteljima i on je izravno utjecao na postupak s ispitivanim osobama. IT-06-90-T 15.1953 Žganjer je izjavio da Goran Vunić nije bio spomenut kao osumnjičenik u spisu predmeta koji je on pregledao.1957 U lipnju 2002. vršio pritisak na svjedoke u vezi s predmetima Gošić i Varivode. 2–3. u središtu pozornosti istrage bilo je nalaženje oružja pripadnika 113. 1957 P1062 (Posebno izvješće Odjela kriminalističke vojne policije u vezi s dogañajima u Gošićima i Varivodama. Željko Žganjer. godine koristila 113. 1954 1953 1111 Predmet br. T.1955 Kako se u tom izvješću navodi. lipnja 2002.). 11653–11654. T. T. P1062 (Posebno izvješće Odjela kriminalističke vojne policije u vezi s dogañajima u Gošićima i Varivodama. T.1956 Prema tom izvješću. 11534.). 27. T. Prema Jarnjakovom izvješću državnom odvjetniku Marijanu Hranjskom. Nadalje. zajedno s Božom Bačalićem. koji je trajao do 15. str. 1956 Željko Žganjer.). P1062 (Posebno izvješće Odjela kriminalističke vojne policije u vezi s dogañajima u Gošićima i Varivodama. 3. ali Žganjer za vrijeme svog mandata u Županijskom državnom odvjetništvu Šibenik.).1954 Slijedom vlastitog zahtjeva. 2–3. Raspravno vijeće će sada razmotriti predočene dokaze sa statističkim podacima o tome kako su hrvatska policija i pravosuñe reagirali na zločine. 38. studenog 2008. 11654. P1062 (Posebno izvješće Odjela kriminalističke vojne policije u vezi s dogañajima u Gošićima i Varivodama. 11634. P1062 (Posebno izvješće Odjela kriminalističke vojne policije u vezi s dogañajima u Gošićima i Varivodama. izjava svjedoka. usprkos činjenici da je Vunić bio naveden kao osumnjičenik u vezi sa zločinima u Gošiću i Varivodama 1995. 11653. 11526. 1958 Željko Žganjer. lipnja 2002.281/39314 TER Prijevod otvoren je nov i pripremni postupak s ciljem da se utvrdi tko su počinitelji. 2. lipnja 2002. kolovoza do 2. u razdoblju od 22. 1955 P1048 (Željko Žganjer. 11544. 11543–11544. godine. 27. 1959 Željko Žganjer.). 27. str. str. Za Mrkotu se sumnjalo da je uništio ili prikrio dokaze u vezi sa zločinima u Gošiću i Varivodama. brigada HV pronañen je i poslan na balističko vještačenje. travnja 2011. Žganjer je 27. ali su sve procesne radnje protiv Gorana Vunića obustavljene po nalogu tadašnjeg zapovjednika satnije VP u Šibeniku. a posebno na ispitivanje Gorana Vunića.

.. 14–16. prosinca 1995. rujna 1995. kolovoza 1995. 11. str. 9491–9492.). 11.). 18. 22. kolovoza 1995.). listopada 1995. 30. P2231 (Kaznena prijava. 1964 P2219 (Kaznena prijava. 2–5. 26.).). kolovoza 1995. 11./5. kolovoza 1995.). do 31. listopada 1995. D1890 (Izvješće hrvatske policije o požaru. D1871/D1981 (Policijski radni nalog s izvješćem.). 31. na području na koje se odnosi Optužnica zabilježeno je šest slučajeva privoñenja vojnika HV-a od strane policije zbog prevoženja stvari i stoke za koju se sumnjalo da su ukradeni. 30. kolovoza 1995. 27. V. P2233 (Kaznena prijava. 1. 28. 26. kolovoza 1995. P2224 (Kaznena prijava. 1963 D1883 (Izvješće hrvatske policije o požaru. D1875 (Informacija o sigurnosno relevantnim dogañajima. Prema jednom Laušićevom izvješću. obavile su devet očevida u vezi s kućama zapaljenim izmeñu 24. listopada 1995. 10. kolovoza 1995.). u razdoblju od 1. 20. rujna 1995. kolovoza 1995. D97 (Izvješće Ivana Jarnjaka dostavljeno Marijanu Hranjskome. za koja se navodi da su počinjena od vremena operacije Oluja pa do 24.). kolovoza 1995. kolovoza 1995. D1886 (Izvješće hrvatske policije o požaru. D1866 (Kaznena prijava i drugi dokumenti. 28–67. kolovoza 1995. kolovoza 1995.). listopada 1995. D1888 (Izvješće hrvatske policije o požaru. D1891 (Izvješće hrvatske policije o požaru. kolovoza 1995.). P2221 (Kaznena prijava. 7. kolovoza 1995..). rujna 1995. D809 (Kaznena prijava. kolovoza 1995. listopada 1995. D1884 (Izvješće hrvatske policije o požaru. 4. 26.). kolovoza do 30.). 2. . 30. 26. P2228 (Kaznena prijava. do 11.. D1381 (Kaznene prijave). T. kolovoza 1995. T. 25700–25701.). P2229 (Kaznena prijava. listopada 1995. 11. 16.1962 Prema nizu izvješća iz PU zadarsko-kninske.). s raznim izvješćima i statističkim pregledima). IT-06-90-T 15. na području na koje se odnosi Optužnica u ovom predmetu. 14. 18.).). rujna 1995. u razdoblju od 26.). i Joško Morić. na području na koje se odnosi Optužnica. VP je poduzela sljedeće mjere prema pripadnicima HV-a: legitimirala je 3795 1960 P899 (Nalozi Joška Morića od 6.1961 Sudeći po nizu radnih naloga i izvješća hrvatske civilne policije. P2225 (Kaznena prijava. listopada 1995.). kolovoza 1995.). kolovoza 1995.). rujna 1995. na području PU zadarsko-kninske evidentirano je 28 ubojstava. kolovoza 1995. travnja 2011.). te pet civila koji su djelovali zajedno s njima. 2. P2401 (Kaznena prijava. za kaznena djela. 12. D1885 (Izvješće hrvatske policije o požaru. str. 31. 31.. do 5. kolovoza 1995. D1874 (Službena zabilješka u vezi s požarom u više kuća. 1–18.280/39314 TER Prijevod listopada 1995. D1870 (Policijski radni nalog s izvješćem. str. 1961 Ive Kardum. P2226 (Kaznena prijava. vojni ili civilni organi podnijeli su prijave protiv 37 vojnika HV-a ili bivših vojnika. i D1873 (Službena zabilješka u vezi s požarom u kući. rujna 1995. P2220 (Kaznena prijava.). D97 (Izvješće Ivana Jarnjaka dostavljeno Marijanu Hranjskome. D1876 (Informacija o sigurnosno relevantnim dogañajima. D1865 (Kaznena prijava. V./19. D1869 (Policijski radni nalog s izvješćem.).). 15.). kolovoza 1995. meñu ostalim. 162 slučaja paleža i 132 slučaja odnošenja imovine1960 Ta policijska uprava obavila je 192 očevida i kao počinitelje evidentirala 194 civila i 28 pripadnika HV-a. 28.). i 29. 1112 Predmet br. D1892 (Izvješće hrvatske policije o požaru. 2. policijske ekipe u kojima su bili i kriminalistički tehničari.). P2230/P2232 (Kaznene prijave).). kolovoza 1995.1964 2194.). 27. kolovoza. 16.). str. siječnja 1996. 1. listopada 1995. listopada 1995. oružane pljačke i ubojstva.1963 U razdoblju od 14. u razdoblju od 15.. kolovoza 1995. teške krañe. 1962 D664 (Policijski radni nalog s izvješćem.). D1887 (Izvješće hrvatske policije o požaru.). listopada 1995. kolovoza 1995. D1982 (Policijski radni nalog s izvješćem. 31. D1868 (Policijski radni nalog s izvješćem. kolovoza 1995.). a u jednom slučaju posrijedi je bila zloupotreba odore. 17. P2227 (Kaznena prijava. rujna 1995.

uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta. prosinca 1995. kao i 844 prijave protiv civilnih počinitelja u vezi s krañom. prosinca 1995. 3. Samo 17 od tih 228 osoba bili su civili. str. Boris Milas. 1966 D1536 (Izvješće o uredovanju vojne policije na području zauzetom u operaciji Oluja.).1965 Raspravno vijeće napominje da je. izdala upozorenje 1821 osobi.). a meñu njima i dva vojna policajca.). 87 traktora. 22. Takoñer. te je podnio 1069 prijavu u vezi s kaznenim djelom paleži. 1970 D1536 (Izvješće o uredovanju vojne policije na području zauzetom u operaciji Oluja. VP je oduzela razne predmete i stoku nañenu u posjedu pripadnika HV-a za koje ovi nisu mogli predočiti dokumente koji dokazuju vlasništvo. uključujući 138 vozila. str. 3. 3. 3. pretražila 1000 osoba. 3. imovina se ustupala postrojbama HV-a uz izdavanje potvrde. 35 svinja i 187 ovaca. 1969 D1536 (Izvješće o uredovanju vojne policije na području zauzetom u operaciji Oluja. VP i temeljna policija obavile su kriminalističku obradu u vezi sa 15 incidenata paleža stambenih objekata i pet incidenata podmetanja eksploziva. 199 televizora. pregledala 2830 vozila pripadnika HV-a i podnijela 485 stegovnih prijava protiv pripadnika HV-a. 87 krava. a potom je te stvari pohranjivala u postrojbi VP i podnosila stegovnu ili kaznenu prijavu protiv osoba od kojih ih je zaplijenila. str. 1. Ako se vlasnici ne bi pojavili i zatražili povrat imovine.1968 Prema Laušićevu izvješću. te poslove obavilo 2500 vojnih policajaca. 3. 13. str. 350 osoba zadržala u pritvoru. 19219–19220.. u slučajevima kad je postojala osnovana sumnja da su počinitelji pripadnici HV. prosinca 1995. 3. 1968 D1533 (Boris Milas. prosinca 1995.).1969 Prema stanju na dan 3. 651 osobu privela. prosinca 1995. 1971 D1536 (Izvješće o uredovanju vojne policije na području zauzetom u operaciji Oluja. svi ostali bili su pripadnici HV-a. 3.1970 MUP je pak proveo obradu ostatka od 1100 prijavljenih incidenata paleža i podmetanja eksploziva. odnosno vraćeni u objekt iz kojeg su protupravno uzeti. str.). IT-06-90-T 15. prosinca 1995. 1967 D1536 (Izvješće o uredovanju vojne policije na području zauzetom u operaciji Oluja. 352 kućanskia aparata.). 2–3. 3. par. izjava svjedoka.1971 D1536 (Izvješće o uredovanju vojne policije na području zauzetom u operaciji Oluja. 1965 . 1113 Predmet br. T. str. lipnja 2009.279/39314 TER Prijevod osoba. prosinca 1995. travnja 2011.1967 Prema Milasovim riječima. VP je podnijela 201 kaznenu prijavu protiv 228 počinitelja u vezi sa 222 kaznena djela počinjena na osloboñenom području.). Ti predmeti i stoka predani su hrvatskim policijskim postajama ili organima civilne vlasti.1966 MUP je protiv pripadnika HV-a podnio 123 prekršajne prijave. 3. tijekom razdoblja od 90 dana. VP je pripadnicima vojske oduzimala stvari za koje nisu mogli dokazati vlasništvo. 2. kako se navodi u izvješću.

1–3. Boris Milas. u devet slučajeva ubojstvo. IT-06-90-T 15. str. par. lipnja 2009.).1972 U razdoblju od 1. str. str. 1977 Ivan Galović.1973 Milas je te brojke okarakterizirao kao male. T. listopada 1995. izjava svjedoka. koja su relevantna za Optužnicu u ovom predmetu. bojne VP u razdoblju od 1. 1979 Ivan Galović. 5. 19332–19334. lipnja 1996. kolovoza 1995. str.). u 1883 slučaja radilo o teškoj krañi. D1560 (Galovićevo izvješće o kaznenim djelima počinjenim tijekom operacije Oluja. str. T.).1974 2196. srpnja 1996. veljače 1996. travnja 2011. par. 1976 Ivan Galović.1977 Dana 30. 1.).). Milas je u svom svjedočenju izjavio da je 72. 1. u dva slučaja silovanje. str. T. Galović je izvijestio da su kaznene prijave zbog djela protiv srpske manjine podnijete protiv 718 osoba.). listopada 1995. u slučajevima kada su počinitelji bili pripadnici HV-a.). 19697–19698. ožujka 1996. 19.).1976 Galović je izjavio da te brojke pokazuju da je djela krañe bilo relativno jednostavno procesuirati. str. rujna 1996. 19338. ali da je utvrñivanje paleža bilo mnogo teže. siječnja 1997. str. 1974 D1532 (Boris Milas. 19696. 23.). ožujka 1996. a u dva palež. lipnja 2009. svibnja 1996. 12.1979 D1533 (Boris Milas. 1. P2555 (Tablični pregled kaznenih prijava podnesenih od strane 72. 5. str. izjava svjedoka.1978 Godine 1996. D1554 (Galovićevo izvješće o kaznenim djelima počinjenim tijekom operacije Oluja. 5. D1564 (Galovićevo izvješće o kaznenim djelima počinjenim tijekom operacije Oluja. bojna VP. 72. bojna VP u vremenu od kolovoza do prosinca 1995. pojasnivši da je taj broj kaznenih prijava bio odraz broja dojava o djelima iz nadležnosti vojnih sudova koje je primila 72. D1557 (Galovićevo izvješće o kaznenim djelima počinjenim tijekom operacije Oluja. par. 22. str. 19328–19329. 1. Galović je u svom svjedočenju izjavio da je 19. D1554 (Galovićevo izvješće o kaznenim djelima počinjenim tijekom operacije Oluja. str. 19. 5. D1558 (Galovićevo izvješće o kaznenim djelima počinjenim tijekom operacije Oluja. 1. 19343–19344. str. str. 1973 1972 1114 Predmet br. vojnom odvjetništvu podnijela 115 kaznenih prijava.1975 Od ukupno 364 osobe protiv kojih su bile podnesene kaznene prijave. godine. 19. u 309 slučajeva posrijedi je bila pljačka ili teška kraña. 1–3. D1561 (Galovićevo izvješće o kaznenim djelima počinjenim tijekom operacije Oluja. 19200–19201. 19693. 6. 5. 10. 2..). svibnja 1996. 1975 D1554 (Galovićevo izvješće o kaznenim djelima počinjenim tijekom operacije Oluja.). str. D1566 (Galovićevo izvješće o kaznenim djelima počinjenim tijekom operacije Oluja. 1978 D1555 (Galovićevo izvješće o kaznenim djelima počinjenim tijekom operacije Oluja. 22. 1. studenog 1996. 4. Boris Milas. Galović je izvijestio da se.). 19. 6. 19696–19697.). D1559 (Galovićevo izvješće o kaznenim djelima počinjenim tijekom operacije Oluja. studenoga 1995. D1556 (Galovićevo izvješće o kaznenim djelima počinjenim tijekom operacije Oluja.278/39314 TER Prijevod 2195. 71.). studenog 1995. 1. kolovoza 1995. ožujka 1996. D1562 (Galovićevo izvješće o kaznenim djelima počinjenim tijekom operacije Oluja.). 5. 19338.). koji je sastavilo tužiteljstvo). 6. do 31. T.. izjava svjedoka. D1563 (Galovićevo izvješće o kaznenim djelima počinjenim tijekom operacije Oluja. listopada 1996. do 31. listopada 1995. bojna VP podnijela je ukupno 19 kaznenih prijava za djela navodno počinjena u kolovozu i rujnu 1995. str.. 1. travnja 1996. svibnja 2009. 1. listopada 1995.). 1. 1. D1533 (Boris Milas. a sve se te prijave odnose na djela teške krañe odnosno pljačke. T. godine Ministarstvu pravosuña dostavio izvješće o počinjenim kaznenim djelima i postupcima koji su u vezi s njima pokrenuti nakon operacije Oluja. 6.). od ukupno 2389 osoba protiv kojih su podnijete kaznene prijave. . 1. D1565 (Galovićevo izvješće o kaznenim djelima počinjenim tijekom operacije Oluja.

Dana 2.277/39314 TER Prijevod 2197. siječnja 1996. str.). T. 1115 Predmet br. D1630 (Izvješće RH o provedbi Rezolucije 1019 Vijeća sigurnosti (1995. 4. kojima se i sudilo. zaključeno je 27 istraga u vezi s ubojstvima. str. 6504.). siječnja 1996. 7–8. str. Elisabeth Rehn.). 6. koje hrvatski organi nisu mogli spriječiti. veljače 1996.). a u tijeku su bila suñenja protiv 36 osoba.1987 2198. a pred Vojnim sudom u Splitu 66 postupaka (63 za tešku krañu i tri za ubojstvo). table 1. IT-06-90-T 15. 16–18.. zaključili 1151 istragu. ministar vanjskih poslova Mate Granić izvijestio je Elizabeth Rehn da su neposredno poslije operacije Oluja pripadnici vojnih postrojbi i druge osobe činile djela kršenja ljudskih prava. izjava svjedoka. tablica 1 i dvije stranice koje slijede. u svim slučajevima u kojima je ustanovljeno da je počinjen delikt. 1984 P600 (Dopunske informacije primljene od Ministarstva vanjskih poslova RH 2. 1981 P600 (Dopunske informacije primljene od Ministarstva vanjskih poslova RH 2.-14.). D1630 (Izvješće RH o provedbi Rezolucije 1019 Vijeća sigurnosti (1995. i policija je provodila kriminalističku obradu tih slučajeva. 6–7.). D1630 (Izvješće RH o provedbi Rezolucije 1019 Vijeća sigurnosti (1995. 6.1984 Prema podacima od 20. 1985 P600 (Dopunske informacije primljene od Ministarstva vanjskih poslova RH 2.).. 13. veljače 1996. 16. veljače 1996. str. zaključili 26 istraga. travnja 2011.).). D1630 (Izvješće RH o provedbi Rezolucije 1019 Vijeća sigurnosti (1995.). listopada 2005. 1982 P600 (Dopunske informacije primljene od Ministarstva vanjskih poslova RH 2. 5– 6. str. pred vojnim i civilnim sudovima vodili su se kazneni postupci protiv 1005 osoba – od kojih su 868 bili Hrvati.). veljače 1996. nadležni organi vlasti poduzeli su aktivnosti s ciljem pokretanja kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja. 5. 4. str. str.1980 Meñutim. a 39 Srbi – osumnjičenih za počinjenje kaznenih djela tijekom i poslije operacije Oluja. veljače 1996. podignuli optužnice za tešku krañu protiv 935 osoba. str. optužili 55 osoba. djelomično ili potpuno. str.1983 Pred Županijskim sudom u Splitu vodilo se 28 od tih sudskih postupaka (za djela teške krañe). D1630 (Izvješće RH o provedbi Rezolucije 1019 Vijeća sigurnosti (1995. str. str. 1983 P600 (Dopunske informacije primljene od Ministarstva vanjskih poslova RH 2.).). a u tijeku su bila suñenja protiv 25 osoba. 6. 6–7. 7.1985 Hrvatski organi dobili su prijave o 1600 slučajeva teške krañe. a u vezi s drugim kaznenim djelima za koje se sumnjalo da su ih počinili pripadnici HV-a voñene su istrage. D1630 (Izvješće RH o provedbi Rezolucije 1019 Vijeća sigurnosti (1995. veljače 1996. Hrvatski organi posjedovali su informacije koje su ukazivale na to da je paljevinom namjerno uništeno 757 kuća. D1630 (Izvješće RH o provedbi Rezolucije 1019 Vijeća sigurnosti (1995.1982 Prema podacima od 19.. u vezi s ubojstvima počinjenim poslije operacije Oluja. .1981 Pokrenuti su kazneni postupci protiv 80 pripadnika HV-a. str. 8. str. veljače 1996.). str. 5. P600 (Dopunske informacije primljene od Ministarstva vanjskih poslova RH 2.1986 Hrvatski organi dobili su prijave o 41 djelu pljačke. ili je to bio slučaj barem nekih pojedinaca iz njezinih 1980 P598 (Elisabeth Rehn. veljače 1996. 6. 1986 P600 (Dopunske informacije primljene od Ministarstva vanjskih poslova RH 2.). 1. Raspravno vijeće je dokaze prikazane gore u tekstu razmotrilo s ciljem da utvrdi je li hrvatska vlast na općoj razini.

uključujući Karduma. kolovoza 1995. činjenicu da je oružani sukob još uvijek trajao (vidi poglavlje 5. a posebno Židovčev nalog policijskim upravama od 5. 2199. uključujući i nedavne vojne operacije i gubitke u borbi. Razmotrivši i Bajićevo svjedočenje u vezi s nalazima ekshumacija na kninskom groblju iz 2001. veljače 1996. na području na koje se odnosi Optužnica. Raspravno vijeće je uzelo u obzir svjedočenja više svjedoka. Što se tiče mjera asanacije. nego bi pretpostavila da je osoba poginula u borbi.). uz iznimku slučajeva kad je Kardum primio dojavu o tome da je počinjen ratni zločin. godine i problema s kojima se ona suočavala. D235). te zbog načina na koji se asanacija provodila.).276/39314 TER Prijevod redova. Raspravno vijeće prihvaća da su zdravstveni i higijenski faktori mogli utjecati na odluku hrvatskih vlasti da se asanacija odredi kao prioritet. Morića. 8. Kardumovo svjedočenje upućuje na to da. više mogućih ubojstava nije bilo istraženo na odgovarajući način. Milasa. Raspravno vijeće je uzelo u obzir i kontekst u kojem su nadležni hrvatski organi u to vrijeme djelovali. Bajića. Raspravno vijeće zaključuje da je zbog toga što je asanacija terena smatrana prioritetom. Buhina. svjedoka 86. D1630 (Izvješće RH o provedbi Rezolucije 1019 Vijeća sigurnosti (1995.1. 7. IT-06-90-T . Ako je kriminalistički tehničar na očevidu posumnjao da je posrijedi zločin. godine. Galovića. (dokazni predmet br. usvojila politiku da se ne istražuju zločini počinjeni protiv Srba iz Krajine tijekom i poslije operacije Oluja. Svjedočenja Židovca. hrvatska policija nije provodila kriminalističku obradu u vezi sa smrću srpskih vojnika pronañenih u predmetnom području. kolovoza 1995. Predmet br. str. travnja 2011. 1116 15. Cetine. Meñutim. te zapisnik sa sastanka načelnika sektora kriminalističke policije od 7. dokazi. Žganjera i 1987 P600 (Dopunske informacije primljene od Ministarstva vanjskih poslova RH 2. Cetinu. svjedoka 84. hrvatske vlasti asanaciju ljudskih ostataka u području osvojenom u operaciji Oluja smatrale većim prioritetom od istraživanja mogućih ubojstava. str. a leš bi potom bio ukopan. Meñutim. Razmotrivši i svjedočenje vještaka Albistona. Dokazi ne potvrñuju nepobitno da su hrvatske vlasti asanaciji prioritet dale s ciljem da se namjerno ometu istražne radnje u vezi s mogućim ubojstvima. svjedoka 84 i Karduma ukazuju na to da su timovi za asanaciju uključivali i policijske kriminalističke tehničare koji bi obavili očevid i dostavili kriminalističko izvješće policijskoj upravi. odmah poslije operacije Oluja. D233). kriminalistička policija obavila bi obradu. te ograničene resurse kojima je hrvatska vlast raspolagala. 2200. Što se tiče nastojanja hrvatske policije da se istraže i procesuiraju kaznena djela počinjena u kolovozu i rujnu 1995. (dokazni predmet br.2). ukazuju na to da su.

Neki od tih problema bili su neadekvatna pripremljenost zapovjednikā i djelatnika civilne policije. Cetinin dopis Moriću od 19. mina i drugih eksplozivnih sredstava na terenu. vojna policija bila je angažirana i na drugim zadaćama. a da se kriminalistička obrada vodi za buduće incidenate paleža i krañe. kolovoza 1995. Cetinino svjedočenje osim toga ukazuje na to da je civilna policija mogla samo privremeno oduzeti slobodu pripadnicima hrvatskih vojnih snaga pod sumnjom da su počinili kaznena djela i da je za daljnje postupanje morala stupiti u kontakt s VP. a pogodio je kako djelatnike temeljne civilne policije. nego da postavi nadzorno-blokadne punktove i da organizira ophodnje s ciljem da se ta djela spriječe. tako i patologe. 2201. Moriću dostavili Matić. Nadalje. te izvješća što su ih na kraju kolovoza 1995. Morić je objasnio da se morao opredijeliti – ili se baviti istragama prošlih incidenata. procesuiranje ratnih zarobljenika. kolovoza 1995. kao i potreba da se reagira na veliki broj kaznenih djela poslije operacije Oluja. civilnoj policiji izdao zapovijed da ne vrši kriminalističko-operativnu obradu incidenata paleža i krañe koji su se već dogodili.275/39314 TER Prijevod Džolića. ta je zapovijed značila samo to da bi trebalo da policija odgodi istrage o već počinjenim zločinima kako bi se usredotočila na prevenciju kriminala. kolovoza 1995.. ili ljude rasporediti na zadaće sprečavanja novih incidenata – i da se odlučio za potonje. Raspravno vijeće napominje da je Morić 18. opreme i vozila za pokrivanje velikog prostora osloboñenog tijekom operacije Oluja. S obzirom na dokaze o teškoćama s kojima je bila suočena civilna policija. osoblje državnih odvjetništava i istražne suce. osiguranje objekata. kriminalističke civilne i vojne policije. Dokazi (uključujući Cetinino svjedočenje.. čak i ako su posrijedi počinitelji u odori HV-a. Cetina i Romanić) ukazuju i na to da su postojali problemi u ostvarivanju suradnje civilne i vojne policije. koji su uglavnom bili uzrokovani nedostatnim brojem vojnih policajaca. . Nedostatak ljudi bio je problem i za policiju i za pravosuñe. travnja 2011. Laušićevu zapovijed od 18. Problem je bio i nedostatak stručnog osoblja. uključujući borbene zadaće. Raspravno vijeće ne može nepobitno utvrditi da je Morićeva odluka da prevenciji novih zločina dā prioritet u odnosu na istraživanje dotadašnjih incidenata bila pokušaj da se civilna policija omete ili spriječi u provoñenju kriminalističke obrade u vezi s kaznenim djelima. kao i na to da civilna policija nije bila sklona prema počiniteljima u vojnim odorama postupati bez VP. te prisutnost oružja. i u rujnu 1995. te istrage u vezi sa smrću pripadnika HV-a. kolovoza 1995. IT-06-90-T 15. u suradnji s VP ili samostalno. 1117 Predmet br. Morićev dopis Laušiću od 17. Prema tome što je izjavio Morić.

iako dokazi ukazuju na incidente namjernog osujećivanja izvjesnih istraga. meñu kojima i više izvješća Vojne policije i SIS-a – od kojih su neki razmotreni u poglavlju 4. P1062. 1118 Predmet br. ili pak ne sadrže dostatne informacije o nekim od tih varijabli. travnja 2011. Raspravnome vijeću predočeni statistički podaci o mjerama koje su poduzimali hrvatska policija i pravosuñe. 2203. Svjedočenja Šimića. dokazi sadrže i primjere nastojanja dijela civilne i vojne policije te hrvatskoga pravosuña da se zločini protiv Srba iz Krajine procesuiraju. Razmotreni dokazi ukazuju na to da se jesu činili izvjesni napori u smislu istraga. Stoga Raspravno vijeće konstatira da. Raspravnom su vijeću predočeni i dokumentarni dokazi. Istodobno. na političkoj razini.6. da se bave drugim zadaćama. S tim u vezi Raspravno vijeće upućuje na prikaz dokaza i zaključke iz poglavlja 6. Te statističke podatke uslijed toga nije lako interpretirati ili komparirati i oni ne daju jasnu sliku o poduzetim mjerama.2 (Grad Benkovac) – o nastojanjima civilne i vojne policije da putem nadzorno-blokadnih punktova i ophodnji vrši pljenidbu opljačkane imovine. s obzirom na broj zločina počinjenih na području Krajine tijekom i poslije operacije Oluja protiv krajiških Srba. u kolovozu i rujnu 1995. ukazuju na to da je zapovjednik šibenske satnije VP Mrkota namjerno spriječio vojnopolicijsku istragu u vezi s Goranom Vunićem.. ta nastojanja. odnose se na različite aktere. osumnjičenikom za ubojstva u Gošiću i Varivodama. te potrebom. kao što su slučaj Veselka Bilića i operativna akcija Varivode. vremenska razdoblja.2. dokazi sadrže pokazatelje da su. ali s relativno malo rezultata. Dokazi ukazuju na to da je bilo slučajeva da pojedinci u strukturama hrvatskih vlasti namjerno osujećuju istrage u vezi s mogućim zločinima nad Srbima iz Krajine. barem djelomice više bila motivirana brigom Hrvatske za svoj meñunarodni ugled nego iskrenom brigom za žrtve. Žganjera i izvješće VP. Osim toga. Raspravno vijeće u tom pogledu napominje da je brojke iz nekih od tih statistika i Milas okarakterizirao kao male. . opća slika koju daju dokazi jest slika nedovoljne reakcije hrvatskih policijskih i pravosudnih organa u kolovozu i rujnu 1995.2. Osim toga. nije moguće nepobitno utvrditi da su hrvatske vlasti usvojile politiku nevoñenja istraga u vezi sa zločinima počinjenim tijekom i poslije operacije Oluja protiv Srba iz Krajine na području na koje se odnosi Optužnica. vrste kaznenih djela i poduzetih mjera. Istodobno. IT-06-90-T 15. Raspravno vijeće smatra da se nedostatna reakcija hrvatske policije i pravosuña u izvjesnoj mjeri može objasniti gorespomenutim problemima s kojima su se suočavali. Imajući u vidu svjedočenje vještaka Albistona. područja.274/39314 TER Prijevod 2202.

D1855 (Plan osiguranja. kolovoza 1995. 25617–25618. str. kao i o aktivnostima hrvatskih vlasti poslije njih. str.1. 23. Pripremajući se za putovanje predsjednika Tuñmana vlakom iz Zagreba u Split preko Karlovca. kolovoza 1995. 11073. studenog 2007. 11101. 41. 25. 1. 1990 P1035 (Svjedok 84. T. D1850 (Odluka Ivana Jarnjaka o ustanovljavanju akcije Knin-95.15.2. 3. 1. specijalna policija imala se postarati za trasno i dubinsko osiguranje najkritičnijih dijelova željezničke pruge.. Neki od dokaza koje je Raspravno vijeće uzelo u obzir razmotreni su u Povjerljivom dodatku C Presudi. IT-06-90-T 15. Joško Morić. Dvojica od optuženika umiješani su u dogañaje koji su uslijedili poslije tih incidenata i ti se dogañaji izravno tiču optužbi protiv njih. 25. kolovoza 1995. kolovoza 1995. 24. P2393 (Svjedok 84. Čedo Romanić rekao da će specijalna jedinica policije obaviti pretragu terena sjeverno od Knina. kolovoza 1995. PU zadarsko-kninska. 11358. 2205. 9. Raspravnom vijeću predočeni su dokazi koji slijede u nastavku. str. P2394 (Svjedok 84. kolovoza 1995. s planom u vezi s putovanjem vlakom predsjednika Tuñmana. djelatnik policije u Kninu. 1.). ožujka 2002. 26.). izjava svjedoka. kolovoza 1995. Gospića i Knina.2. par. travnja 2011..1991 Čedo Romanić je svjedoku rekao i to da će ceste u na istom području biti zatvorene i da nitko D1850 (Odluka Ivana Jarnjaka o ustanovljavanju akcije Knin-95.9 i 4. s planom u vezi s putovanjem vlakom predsjednika Tuñmana.). D1856 (Sigurnosna prosudba PU Kotara Knin. 20. 25611–25615. 3. 11. str.). Što se tiče dogañaja koji su prethodili incidentu od 25. prema kojima je ATJ Lučko usmrtila pet osoba i uništila imovinu. uključujući sela Plavno i Strmica na području općine Knin. izjava svjedoka. Raspravno vijeće podsjeća na svoje zaključke iz poglavlja 4. 11360. T.6 Mjere poduzete poslije incidenata u Gruborima i Ramljanama 25. i 26. str.273/39314 TER Prijevod 6. 1989 1988 1119 Predmet br. 2204. kolovoza 1995. 1–3. 9.. str. 23. . list sa pseudonimom). D1854 (Provedbeni plan PU zadarsko-kninske glede osiguranja prostora željezničkog kolodvora Knin. T. 1991 P2395 (Svjedok 84. Raspravno vijeće će stoga podrobno proučiti relevantne dokaze. 26.). kolovoza 1995. Svjedok 84. i 26. 1. Raspravnome vijeću predočeno je mnogo dokaza u vezi s incidentima u Gruborima i Ramljanama 25. kolovoza 1995. P2395 (Svjedok 84. str. izjava svjedoka.).).1988 Budući da je trasa putovanja prolazila uglavnom kroz nedavno osloboñen teritorij na kojem je još bilo ostataka srpskih snaga. 1. svjedok 84. kolovoza 1995. MUP i MORH izveli su zajedničku sigurnosnu akciju pod nazivom Knin 95. srpnja 2004. svjedok 84. D1853 (Sigurnosna prosudba PP Knin. izjava svjedoka. 1. str.). ožujka 2002.). 11061. 11107.). 11094.1990 u svom je svjedočenju izjavio da mu je na jutarnjem koordinacijskom sastanku u policijskoj postaji u Kninu 24.1989 2206.

1997 Roberts i službenici UN-a smatrali su stvar tako ozbiljnom da se s njom moralo ići do razine Čermaka. 3–4. svjedok 84 je izjavio da je 25. 29. srpnja 2008. Maria Teresa Mauro.2000 Roberts je pojasnio da su izvijestili da su čuli pucnjavu s druge strane doline i da je bilo paleža.). 6923. str. 2001 Alun Roberts. T. 6885. 1.). P680 (Alun Roberts. kolovoza 1995. veljače 2007. par. T. 11–12. i P1098 (Maria Teresa Mauro.). oko 15:00 ili 16:30 sati.). 6920–6923.). T. 16. 1997 P675 (Alun Roberts.1995 i Maria Teresa Mauro. 6921– 6922. IT-06-90-T 15. P691 (Izvješće Aluna Robertsa o Gruborima.). da meñu mještanima vlada panika. u policijsku postaju došao Petro Romasev iz UNCIVPOL-a i postavio pitanje zašto policija ophodnjama UNCIVPOL-a ne daje pristup dolini Plavnog i zašto su ceste zatvorene i blokirane. 12055–12056.).. P691 (Izvješće Aluna Robertsa o Gruborima. 6934. 28. 1995 P675 (Alun Roberts.). str. 1. str. izjava svjedoka.). izjava svjedoka. 6902. Maria Teresa Mauro.). str. 6905. 11998. P678 (Alun Roberts. T. 6. T. 7. 20. P676 (Alun Roberts. njih dvoje i još neki službenici UN-a izvijestili Karolja Dondu. 10. 12075–12076. par. 3. T. 1999 Alun Roberts.9).).1992 Svjedok je te instrukcije shvatio kao zapovijed. stacionirana u Kninu. kolovoza 1997. kolovoza 1995. str. P1099 (Maria Teresa Mauro. . rekao da je on odgovoran za sigurnost na užem i širem području Knina. 5. izjava svjedoka. 28. izjava svjedoka. P677 (Alun Roberts. 6868. par. 7.272/39314 TER Prijevod ne smije ni s kim razgovarati o toj operaciji. izjava svjedoka. 12024.1999 Inzistirali su na tome da hrvatski organi što brže otpočnu istragu i da se pošalje netko kako bi zaštitio mještane. 1–2. 31. 1. veljače 2007.1994 2208. kolovoza 1995. 3. 12000. str. 6.). izjava svjedoka. 11107–11108. kolovoza 1997. ali nisu izvijestili da je bilo ubijanja ljudi. 1996 P1098 (Maria Teresa Mauro. izjava svjedoka. 16. 37.2001 Dondi su Svjedok 84. str. par. Alun Roberts. 6941–6942. ožujka 2000. kolovoza 1995. 28. 28. Čermakovog pomoćnika ili glavnog časnika za vezu.1998 Zbog toga su smatrali da su njegova jamstva sigurnosti možda jača od onih koja može dati policija. službenik za tisak i informiranje u Sektoru Jug UN-a u Kninu. veljače 2008. 1.). 7–9. 1. 2000 P675 (Alun Roberts.. 1. 76. U vezi s dogañajima od 25. Alun Roberts. P1099 (Maria Teresa Mauro. veljače 2008. V. par. kolovoza 1997. izjava svjedoka.).). 11. budući da je on na sastanku održanom 7. 11107. str. par. izjava svjedoka. izjava svjedoka. 6887. P677 (Alun Roberts. Alun Roberts. travnja 2011. 6921–6922. 1993 1992 1120 Predmet br.1996 izjavili su da su 25. ožujka 2002. Alun Roberts. 1. 6882–6883.). službenica UN-a za civilne poslove i članica HRAT-a u nekadašnjem Sektoru Jug. veljače 2008. 6921–6923.1. o tome što su ranije toga dana vidjeli u Gruborima (vidi poglavlje 4. izjava svjedoka. 29. 1. str. 9. par. srpnja 1998. svjedok 84. T. 1994 P2395 (Svjedok 84.). 76. veljače 2007. Svjedok 84. par. T. 6934. 9.. str. 11142– 11143. T. 1998 P675 (Alun Roberts. izjava svjedoka. par. kolovoza 1997. 1–2. 27. T. 6876. 6867–6868. 11107. P677 (Alun Roberts.). str. izjava svjedoka. kolovoza 1995. par. 41. 27. 27. izjava svjedoka. 11143. ožujka 2000. izjava svjedoka. 9.1993 2207. 27. izjava svjedoka. veljače 2007. 6941–6942. 6939. kolovoza 1995. godine. 6. P677 (Alun Roberts.

izjava svjedoka. 28.271/39314 TER Prijevod dali i informaciju da su. ožujka 2005. D1696 (Karolj Dondo. 30. 2. kolovoza 1995.). izjava svjedoka. 2013 D1695 (Karolj Dondo. 22486–22487. 30. a takoñer i MOCK. str. 25. 11. 18. kolovoza 2009. izjava svjedoka. primjerice UNCIVPOL. 2004 P675 (Alun Roberts. 9. 2008 D1695 (Karolj Dondo. ožujka 2005.). D1696 (Karolj Dondo.). T. kolovoza 2009.2006 Dondo joj je rekao neka to prijavi civilnoj policiji i da će joj se njegov ured javiti čim bude pribavljeno više informacija. Karolj Dondo. nosili jednobojne svjetlomaslinaste odore s vrpcom u boji na epoletama. 22507–22508. kolovoza 1995. izjava svjedoka.). par.). 2009 D1696 (Karolj Dondo. par. 6941–6942. par. izjava svjedoka. veljače 2007. kolovoza 1997. 22528. D1696 (Karolj Dondo. par. Karolj Dondo. 1. par. 3.).2007 Dondo je izjavio da je otišao ravno k Čermaku i usmeno ga obavijestio o tome što je upravo čuo.2013 P677 (Alun Roberts. str. izjava svjedoka. kolovoza 2009. izjava svjedoka. veljače 2007. par. 28.).).2011 Čermak im je zatim naložio da izañu na teren i "ispitaju" što se "dogaña" jer je od UN-a dobio informaciju da se nešto dogaña. ožujka 2005. Čermak civilnoj policiji nije izdao nalog da istraži stvar jer za to nije imao ovlasti. prema izjavama mještana. 9.2012 Dondo je izjavio da su njegov ured o incidentu izvijestile i druge strukture UN-a.2009 Pred Dondom. ožujka 2000. na što su nazočni UN-ovi službenici upozorili da nigdje u blizini Grubora nema nikakve šume. 25. ožujka 2005.2010 Policija je odgovorila da im nije poznato da se dogodio ikakav incident. 22585. 30.). izjava svjedoka. 18.2004 2209. 25.). 25. 22465–22466. str. T.). 1. 9. 2011 D1695 (Karolj Dondo. 9.). T. par. ožujka 2005. D1696 (Karolj Dondo. . 2005 D1695 (Karolj Dondo. 2006 D1695 (Karolj Dondo. 25. 2012 Karolj Dondo. 9.). Čermak je nazvao civilnu policiju i pitao znaju li oni za taj incident. izjava svjedoka.). P677 (Alun Roberts. 18. izjava svjedoka. str. 16. 22465–22466.2003 Dondo je dao objašnjenje da je vjerojatno posrijedi vojna akcija čišćenja tog područja od srpskih vojnika u obližnjoj šumi. 27. 18. D1696 (Karolj Dondo.). Karolj Dondo.). 9. 76. za koju Dondo misli da je Talijanka. 25. Alun Roberts. Karolj Dondo. P675 (Alun Roberts. 9. par. 2010 D1695 (Karolj Dondo.). izjava svjedoka. T. 25. 27. 11. 5. izjava svjedoka. IT-06-90-T 15.). 22465.2008 U tom trenutku nije se znalo da ima ubijenih. 30. kolovoza 2009. Prema Dondovim izjavama.). travnja 2011. oko 16:00 sati obavijestila da je u Gruborima bilo pucnjave i da gore kuće. V. Karolj Dondo. par. 76. par. T. kolovoza 2009. kolovoza 1997. izjava svjedoka. P691 (Izvješće Aluna Robertsa o Gruborima. par. par. 22492.2002 Zamolili su Dondu da o svemu obavijesti Čermaka i dostavi UN-u povratnu informaciju. 2003 2002 1121 Predmet br. ožujka 2005. 9. izjava svjedoka. par. T. 29. izjava svjedoka. izjava svjedoka. 22503. izjava svjedoka. 18. 30. i P1098 (Maria Teresa Mauro. 18. par. par. kolovoza 2009. časnik HV-a za vezu s UN-om i EZ-om u Sektoru Jug 1995. Karolj Dondo. vojnici koji su za to odgovorni. str. izjava svjedoka. 1–2. T. par. 22492.2005 u svom je svjedočenju izjavio da ga je jedna službenica UN-a. 22528. ožujka 2005. godine. 22465. 2007 D1695 (Karolj Dondo.

Balunovića i Krajine. 21.2016 Službenici UNCIVPOL-a navečer su Robertsu rekli da su službenici UN-a izvijestili policijsku postaju u Kninu o tome što su vidjeli prilikom prvog odlaska u Grubore.. 25. razgovor s tužiteljstvom. ožujka 2005. 56. 2018 P552 (Zdravko Janić. 13.).). izjava od 1. ožujka 2005. 6. 14. izjave svjedoka). stožer je potom poslao izvješće P2510 (Milica Karanović. par. T. str. P560 (Izvješće Zdravka Janića podneseno Željku Sačiću. 96–101. izjava svjedoka. ali misli da njegovi kolege nisu imali sastanak s Dondom poslije drugog odlaska u Grubore i nije vidio nikakvo izvješće u tom smislu. kolovoza 1995. par.. razgovor s tužiteljstvom. 6929. siječnja 2004. 6922–6923. str. izjava svjedoka. 3. 2212. 6930. 56.). 3. 1. 6971. ožujka 2005. 98–99. načelnika Odjela za borbu protiv terorizma Sektora specijalne policije 1995. 14. dio.2018 on je poslije akcije od 25.1. 25–26. izjava svjedoka. 14. izjava od 1. razgovor s tužiteljstvom. travnja 1998..2021 Na osnovi rukom pisanih izvješća šest zapovjednika koji su sudjelovali u operaciji. izjava svjedoka. T.). 14. 15. 14. siječnja 2004. razgovor s tužiteljstvom. izjava svjedoka. svjedoka CW-4. 6142–6144.2020 Svjedok ni od jedne specijalne jedinice policije nije dobio izvješće o borbenom angažiranju tijekom akcije i izjavio je da se u pismenom izvješću Josipa Ćelića nisu spominjale nikakve izvanredne aktivnosti o kojima bi bilo potrebno precizno izvijestiti. Raspravno vijeće je uzelo u obzir svjedočenja Janića. nije bila rijetka pojava. razgovor s tužiteljstvom. 3.2019 Zagrebačka jedinica je izvijestila i o tome da je u jednoj napuštenoj kući pronašla streljivo. izjava od 12. 2014 . kolovoza 1995.). Zdravko Janić.2015 Roberts nije siguran. kolovoza 1995. kolovoza 1995. P560 (Izvješće Zdravka Janića podneseno Željku Sačiću. srpnja 2007. IT-06-90-T 15. dobio pismeno izvješće zapovjednika zagrebačke jedinice. str. P553 (Zdravko Janić. 3. 2017 Alun Roberts. Srpkinja iz Grubora. 6920. Prema riječima Zdravka Janića. P553 (Zdravko Janić. siječnja 2004. travnja 1998. str. Zorana Cvrka.2014 izjavila je da su 25. T. godine. dio. str. općina Knin. ožujka 2005.). travnja 2011. 25. Milica Karanović. oko 18:00 sati u Grubore došli vojnici koje je prepoznala kao "hrvatske" i pripadnici UNPROFOR-a. Zdravko Janić. dio. Što se tiče sadržaja izvješća pripadnika ATJ Lučko. kolovoza 1995.). razmotrena u poglavlju 4. 2016 Alun Roberts. P553 (Zdravko Janić. dio.2022 Na osnovi tog izvješća. Ćelića. 25. 1–2. 15. 15.. 1122 Predmet br.). što. Žinića. par. svjedok je 25. 15. 15. o akciji od 25. 2020 P552 (Zdravko Janić. kako je rekao svjedok.6130–6132. 2022 P552 (Zdravko Janić. Zdravko Janić. siječnja 2004. 54. kolovoza 1995.). 38.9. str. P553 (Zdravko Janić. par. 1. siječnja 2004. te mještanima rekli da ne diraju leševe što su ih ondje zatekli. T. s informacijom o uhićenju izvjesnog Luke Pašića. zaseoka sela Plavno. izjave svjedoka).). 58–60. dio. meñu njima i Josipa Ćelića. T.2017 2211.). P553 (Zdravko Janić. 6099. 6132.).270/39314 TER Prijevod 2210. par. str. 2021 P552 (Zdravko Janić. ožujka 2005. poslijepodne napisao izvješće i naslovio ga na Željka Sačića. str. 2015 P2510 (Milica Karanović. 2019 P552 (Zdravko Janić.

2029 P2708 (Obavijest o nepodudarnostima u vezi s razgovorom voñenim s Markačem u svojstvu osumnjičenika 2003. str. str. siječnja 2004. 2026 P575 (Izvješće Mladena Markača podneseno Glavnom stožeru HV-a. 3. u kojem je bilo navedeno da je pronañeno i identificirano oko 100 civila te da su pronañena i materijalno-tehnička sredstva. i P2532 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu optuženika. ožujka 2003. 2031 P2530 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu osumnjičenika. 2025 P576 (Izvješće Mladena Markača podneseno Glavnom stožeru HV-a. 96. str.2031 Markač mu je to odobrio i dogovorili su se da se Sačić vrati ujutro 26. kolovoza 1995. 94.2027 Markač je rekao da su za pisanje konačnog izvješća bili zaduženi njegovi ljudi. koja na prvoj stranici nosi oznaku "storno". 2034 P2530 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu osumnjičenika. godine2032 Dana 25. P2708 (Obavijest o nepodudarnostima u vezi s razgovorom voñenim s Markačem u svojstvu osumnjičenika 2003. P575 (Izvješće Mladena Markača podneseno Glavnom stožeru HV-a. 2033 P2530 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu osumnjičenika. str. 117. str.2028 Izvješća su se pisala svaki dan. 2032 P2530 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu osumnjičenika.). 3. ožujka 2003. 3. 8.-4. 8.2024 U jednoj kasnijoj verziji tog izvješća navodi se da je ATJ Lučko vatreno djelovala u Gruborima. lipnja 2004.).-4. 8. lipnja 2004.2030 Markač je rekao da ga je Sačić zamolio za dopuštenje da 25. par.). par.2023 Prema riječima svjedoka.-4. 2027 P2530 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu osumnjičenika. 7. 2030 P2530 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu osumnjičenika.). ode u Zagreb iz privatnih razloga. P2531 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu optuženika. str. u Glavni stožer HV-a.). str. 66–67. kolovoza 1995. 97. 26.). lipnja 2004. str. str.). 93–94. 60. V. na kraju izvješća bilo je navedeno Markačevo ime. 14. str. izjava svjedoka.2034 Čermak je potom Markača zamolio da provjeri informacije iz izvješća. U razgovoru s tužiteljstvom Markač je izjavio da je od koordinatora Zdravka Janića poslije pretrage terena u selu Plavno dobio pismeno izvješće sastavljeno na osnovi izvješća zapovjednikā akcije pretrage.2025 U prvoj verziji tog izvješća. ožujka 2003.2033 Markač je Čermaku rekao da ne zna ništa o tome. 2023 . 64. godine).). i P2532 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu optuženika. da su oni prepisali koordinatorovo izvješće i poslali ga Červenku s njegovim potpisom. 97–99.-4.2035 P552 (Zdravko Janić. 60.). par. T. kolovoza 1995. jer je izvješće odaslano putem elektronske pošte. da ima koordinatorovo izvješće u kojemu se ne kaže ništa o tome. Zdravko Janić. ožujka 2003.). 96. kolovoza 1995. 3. 66–67. 63–64. 96.2026 2213. siječnja 2004. godine).-4.). 14. 2028 P2530 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu osumnjičenika. P2531 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu optuženika. 2024 P552 (Zdravko Janić.2029 U izvješću je stajalo da je posrijedi bila uobičajena pretraga terena.-4. 4. ne postoji odgovarajući paragraf u kojem se opisuju vatrena djelovanja ATJ Lučko.-4. 6173–6174. ali bez potpisa..). str. kolovoza 1995. P2531 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu optuženika. 3. ožujka 2003.269/39314 TER Prijevod generalu Červenku u Zagreb. izjava svjedoka.). kolovoza 1995. 6142–6143. 4. Zdravko Janić. 3. lipnja 2004. 64. IT-06-90-T 15. str. T.).). 7. Čermak je kasno u noći nazvao telefonom Markača i rekao mu da su kod njega bili "pripadnici Ujedinjenih naroda" i da su ga upozorili da je u nekom zaseoku u kojem se taj dan izvodila akcija bilo pucnjave. 3. 4. str. lipnja 2004. 91–93. 26.). 26. travnja 2011. str. V. 1123 Predmet br. ožujka 2003. 98. ožujka 2003.).

siječnja 2004. ožujka 2003. str.2036 Markač je potom odlučio pričekati na informacije koje će mu dati Sačić. 2035 . lipnja 2004. P2531 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu optuženika. 65. Janić je u svom svjedočenju izjavio da je toga dana bio zapovjednik akcije pretrage terena na Promini. P553 (Zdravko Janić.). a od postrojbe Lučko je primio informaciju o vatrenom kontaktu s dva neprijateljska vojnika. T. par. 3.2044 Janić je P2530 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu osumnjičenika. razgovor s tužiteljstvom. travnja 2011. izjava svjedoka.2037 Markač je izjavio da nije znao da je 25. smještenom u blizini pruge kojom je imao proći Vlak slobode s predsjednikom Tuñmanom. 99. lipnja 2004. str. 67. kolovoza 1995.). 14. par. 8. str. izvija dim i plamen. 3.2043 Svjedok je potom ugledao kako se iz nekih kuća u obližnjem selu. par.). Markač je nazvao Sačića u Zagreb i zamolio ga da ode k Čermaku i vidi o čemu se radi.).-4. kolovoza 1995. 65. 98. str. 3. 43. P553 (Zdravko Janić. 64–65. 1124 Predmet br. 26. s Markačevim potpisom. 15. P579 (Izvješće Specijalne policije podneseno Glavnom stožeru HV-a. oko 09:40 sati. 1. siječnja 2004. IT-06-90-T 15. str. str. ožujka 2003.). 14. kolovoza 1995. kolovoza 1995. a skupinom koju je dala ATJ Lučko zapovijedao je Josip Ćelić. 101. 26. kolovoza.). str. razgovor s tužiteljstvom. s potpisom Mladena Markača. 65–66. planini na tromeñi općina Knin. kolovoza 1995. a završna dolina iza Drniša (sjeverozapadno od Drniša.2039 2214.2038 Markač je rekao da mu se Sačić nije javio odmah nakon što je razgovarao s Čermakom i da je Sačić prvo razgovarao s Ćelićem. 14.2042 Gotovo na samom početku akcije. P2531 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu optuženika. 2037 P2530 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu osumnjičenika. str. 100. P618 (Izvješće SJP-a PU brodsko-posavske. P580 (Obavijest o planiranim djelovanjima Specijalne policije za 26. par. siječnja 2004. u smjeru Krke). 8. kolovoza 1995. dio. str. 25. str. str. ožujka 2003. 3.2041 U akciji je sudjelovalo 270 ljudi. U vezi s dogañajima od 26. 14. izjava svjedoka. ožujka 2005.). Janić je čuo pucnje iz pješačkog i raketnog oružja.). siječnja 2004. 43. izjava svjedoka.-4. izjava svjedoka. 100– 101. P618 (Izvješće SJP-a PU brodsko-posavske. 107. 2043 P552 (Zdravko Janić. 6200–6201.). siječnja 2004. 2044 P552 (Zdravko Janić. str.). dio. 26.). 65. 26. P553 (Zdravko Janić. 2038 P2530 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu osumnjičenika. 3. 65. 2039 P2530 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu osumnjičenika. ožujka 2005. 3. 98. 1. razgovor s tužiteljstvom. 3. 2036 P2530 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu osumnjičenika.). 8. ožujka 2003. 8.). par. izjava svjedoka. str. bilo ikakvog ubijanja ili zarobljavanja. 14. lipnja 2004. 2042 P552 (Zdravko Janić. odnosno pripadnici specijalnih jedinica policije PU krapinsko-zagorske (100 ljudi) i brodsko-posavske (130 ljudi) te ATJ Lučko (40 ljudi).).). 41–42. kolovoza 1995. 15. 2041 P552 (Zdravko Janić. Zdravko Janić. ožujka 2005.). 104–105.). str. P581 (Izvješće SJP-a PU zagorske. kolovoza 1995. str.2040 Početna točka akcije bila je cesta Knin–Drniš. Orlić i Oklaj.). str. dio.).)..). P618 (Izvješće SJP-a PU brodsko-posavske. 66. 1.-4. ožujka 2003.).). 64.-4. 15. 26. 3. P2531 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu optuženika.-4. lipnja 2004. 2040 P552 (Zdravko Janić.268/39314 TER Prijevod Kako su zapovjednici akcija pretrage već bili otišli iz stožera Specijalne policije u Gračacu i krenuli na nove zadaće koje su se imale obaviti idućeg dana. 3. P2531 (Razgovor s Mladenom Markačem u svojstvu optuženika.

str. 181– 182. str. 5305.). T. 11142– 11143. 11108.). 7935.). izjava svjedoka. Zvonka Gambirože i koordinatorā Buhina i Barića. razgovor sa svjedokom. 9.2047 Ćelić je potvrdio i Janićeva zapažanja. 19.2048 2215. srpnja 2004. izvadak).) i Jovo Grubor (roñen 1922. P1041 (Službena zabilješka PP Knin u vezi s ubijanjem civila u Gruborima.). 11108–11109. 1. kolovoza 1995. 2051 P2394 (Svjedok 84. 8021–8023. kolovoza 1995. rujna 2001. – 21. u policijsku postaju u Kninu došao je Petro Romasev i rekao da su na području Grubora i još na nekim mjestima 25. rujna 1995. par. dio. 6. .2053 Čermak je rekao da bi leševe trebalo pokupiti iz Grubora i da je. T. izjava svjedoka. Josip Ćelić. 25.). 13. 2054 P487 (Svjedok 86. 19. i 14. svjedok 84. 11143. 43. 12. siječnja 2005. 3. (premda se čini da je to prije bilo 26. 13.). 8090. 11163. kolovoza 1995. 3. 9. par. 11143. P553 (Zdravko Janić. Milka ili Mika Grubor (roñeni 1944. rujna 1995. 26. P1044 (Dnevnik dogañaja PP Knin. 67. 8012–8014.). str.2052 2216. 58. dio. svjedok 84.) nestali.2049 Romasev je dao podatke o imenima za leševe nañene u Gruborima. i 26. P2395 (Svjedok 84. 27. kolovoza 1995. svjedok 86. 1. rujna 2001. 11. 161. 2053 P487 (Svjedok 86. siječnja 2004. 26. T. 6. kolovoza 1995. a oni su rekli da će se oni dalje baviti tim incidentom. Josip Ćelić. 2046 P761 (Josip Ćelić. par. str. 26. kolovoza 1995. izjava svjedoka. studenog 2002. 27. izjava svjedoka. 11339–11340. što se tiče policije. . 5292–5293. T. 5729–5730. str.). 15.2045 Josip Ćelić. P762 (Josip Ćelić. a da su Marija Grubor (roñena 1905. 7928. ožujka 2002. dio.) i Jovo Grubor (star oko 65). T. razgovor sa svjedokom. par. Na jutarnjem sastanku održanom. ubijani civili. P1041 (Službena zabilješka PP Knin u vezi s ubijanjem civila u Gruborima. par. 6. dio. izjava svjedoka. travnja 2011. 11. 1125 Predmet br. 11340. svjedok 86 je Čermaka obavijestio o ubojstvima u Gruborima i predložio da se stupi u kontakt s UNCIVPOL-om kako bi se pronašli leševi. 5. 11340–11342. 41. 8010–8011. razgovor sa svjedokom. 3. izjava svjedoka.).2046 potvrdio je da je on bio zapovjednik akcije na razini postrojbe. ubijeni Miloš Grubor (roñen 1915. siječnja 2005. str. str. dio. 11345. 6. 5822–5823. 67. srpnja 2004. kolovoza 1995. 16–17. Istoga dana izmeñu 09:00 i 10:00 sati. 2049 P2394 (Svjedok 84. 2050 Svjedok 84. str. bolje "da sačeka[ju] i da vid[e]".). kolovoza 1995. zamolio ga da doñe i ocijeni situaciju. pomoćnik zapovjednika Antiterorističke jedinice Lučko.). 11. srpnja 2004. rekao da bi se morale pokrenuti istrage i da je UNCIVPOL na raspolaganju za pomoć policiji. 135. T.. 2047 P762 (Josip Ćelić. P503 (Bilježnica Zvonka Gambirože. i 14. u Plavnom.). izjava svjedoka. 2052 P2394 (Svjedok 84.). IT-06-90-T 15. 1. kolovoza 1995. 2048 Josip Ćelić. par. P1041 (Službena zabilješka PP Knin u vezi s ubijanjem civila u Gruborima. sudeći po kontekstu svjedočenja). 9.2050 Svjedok 84 se pobrinuo da ta informacija doñe do Čede Romanića.). par.). 11108. po mišljenju svjedoka 86.). 19. T.2051 Na rukom ispisanom popisu žrtava navodnog ubijanja stoji da su 25. 5268. P501 (Bilježnica svjedoka 86.15.267/39314 TER Prijevod stupio u kontakt s Markačem. 5724–5725.). razgovor s tužiteljstvom.2054 2045 P552 (Zdravko Janić. zaselak Grubori. 14. ožujka 2005. 66. ali je napomenuo da voditelji skupina nisu tijekom akcije zatražili pomoć. 9.

2065 Ivica Cetina. 23517–23518.2062 Prema tome. izjava svjedoka. 2063 D1743 (Ivica Cetina. 9985–9986. 9. 10012. str. IT-06-90-T 15.). T. par.2058 Prema riječima svjedoka. 4. T. 23522.). 23517. ožujka 2002. načelnik Policijske uprave zadarsko-kninske tijekom 1995. T. 9934. str. par.2066 P963 (Stjepan Buhin. 2060 D1743 (Ivica Cetina. kolovoza 1995. T. 9. 23486.). 9.266/39314 TER Prijevod 2217. 17. T. 10005. 2058 P963 (Stjepan Buhin.2055 u svom je svjedočenju izjavio da je ujutro 26. ožujka 2002. Ivica Cetina. Stjepan Buhin. T. 17. 26.2059 2218. izjava svjedoka. izjava svjedoka. zaposlenik MUP-a 1995.2061 Dan ili dva poslije tih dogañaja. Kardum je Cetinu obavijestio o ubojstvima i rekao mu da su koordinatori za PU Kotara Knin. izjava svjedoka. 2056 P963 (Stjepan Buhin.). str. 2066 Ivica Cetina. 1–5. 9999. str. 2057 P963 (Stjepan Buhin. 10108. Buhin nije bio podreñen Cetini. travnja 2011. str. Ivica Cetina. godine. str. 10076–10078. 23517. 4. 10037. 9.). T. 23521. 2059 P963 (Stjepan Buhin. T. kolovoza 2009.2064 Cetina nije znao da se u vezi s incidentom u Gruborima provodi očevid. 23523. 26. 23522. u čijem će sastavu biti i istražni sudac. stacioniran u Kninu u razdoblju od 6. on je bio dužan obavijestiti MUP i dati svoje mišljenje o dogañaju. T. 26. Ivica Cetina.2057 Svjedok je potom o tome obavijestio Ivicu Cetinu iz Policijske uprave zadarsko-kninske. Stjepan Buhin. ožujka 2002. Ivica Cetina. preko Karduma. 4. izjava svjedoka. on i Čedo Romanić dogovorili su se da se provede kriminalistička obrada. 9993. 2055 . 10108–10109. 23518. 1. 10009–10010. 2064 Ivica Cetina. 26. 9. 26.. veljače 2002. 1126 Predmet br. Cetina je ocijenio da s njegove strane nije potreban daljnji angažman. T. 4. 10004–10007. str. Stjepan Buhin.2060 izjavio je da dana kad su se dogodila ubojstva u Gruborima i nekoliko dana poslije toga nije bio u uredu nego u sjevernom dijelu područja koja je pokrivala njegova Policijska uprava. 9981– 9982.). Stjepan Buhin. izjava svjedoka. 23396. godine. 17. 10009. ukazivala je na to da se incident dogodio u području borbenih djelovanja. izjava svjedoka. koji je obećao da će organizirati tim kriminalističke policije koji će obaviti očevid.2056 Rekao je i to da je na mjesto dogañaja poslana policijska patrola koja se vratila sa zadaće ne našavši u Gruborima leševe.). 2061 D1743 (Ivica Cetina. par. 23518. T. dobio informaciju da su u Gruborima otkriveni leševi civila. Buhin i Barić.). 9987– 9988. kolovoza 2009. D1745 (Ivica Cetina. 10155.2063 Informacija koju je Cetina dobio s terena. 9934–9935.). 9984. izjava svjedoka. kolovoza 2009. ožujka 2002. 2062 D1743 (Ivica Cetina. odmah bili obaviješteni o tim dogañajima i da su o svemu izvijestili svoje nadreñene u Zagrebu. 23519. 10107. 9936–9937. 3–4. kolovoza 2009. T.). 10017. Stjepan Buhin. 9994–9995. Stjepan Buhin. izjava svjedoka. izjava svjedoka.2065 Cetina se ne sjeća da mu je Buhin telefonirao u vezi s Gruborima. ožujka 2002. 10058–10059. Ivica Cetina. 9935–9936. Kao koordinator imenovan izravno od MUP-a. kolovoza do početka rujna 1995.

). 1.). str. 25754–25755.2071 Zbog toga svjedok dalje nije ništa poduzimao u vezi s informacijom o incidentu koju je imao. 2068 P963 (Stjepan Buhin. 4. 25523. 9935. 2073 P963 (Stjepan Buhin. 25763–25764. dobio približno dva ili tri dana poslije samog dogañaja. T. ožujka 2002.2077 Morić se složio s tim da odmah treba provesti kriminalističku obradu. 25640. 17. D1842 (Joško Morić. 9. kolovoza 1995. 10155.).2067 Sačić je inzistirao na tome da bude obaviješten kad se nañu leševi. 10108. Prema Buhinovim riječima. 1–10. Joško Morić. str. 9. kolovoza 1995. par. izjava svjedoka. 10010. 10016. izjava svjedoka. 2077 D1842 (Joško Morić. siječnja 2004. ožujka 2002. 9935–9936. 25528. 13. 25502–25505. Stjepan Buhin. 25842. ožujka 2002. siječnja 2004. str. razgovor sa svjedokom.).265/39314 TER Prijevod 2219.2072 Osam ili deset dana kasnije. 10155. 2076 D1842 (Joško Morić.. primjerice izmeñu Buhina i Sačića. da su neki smatrali da su žrtve kolateralni gubici u okršaju izmeñu Specijalne policije i neprijateljskih snaga. str. str. 9935. 25806.2069 Tom Buhinovu razgovoru sa Sačićem prisustvovali su Barić i Romanić. 15. 1–2. razgovor sa svjedokom. izjava svjedoka.2070 Petnaest minuta poslije razgovora sa Sačićem. što je značilo da je želio da se stvar odmah istraži. 10012. ožujka 2002. 110. razgovor sa svjedokom. 25768–25770. dok su drugi mislili da je posrijedi zločin. 226–227. 10011.). oko 12:00 sati. 6. T.). 17. 2070 P963 (Stjepan Buhin. izjava svjedoka. 26. 2075 D1842 (Joško Morić.). 25514–25515. siječnja 2004.). Joško Morić. 10108–10110. no drugi dokazi predočeni Raspravnom vijeću pouzdano upućuju na to da je svjedok pogriješio u pogledu datuma. 9. razgovor sa svjedokom. 1127 Predmet br. izjava svjedoka. 2071 P963 (Stjepan Buhin. 224–226.). IT-06-90-T 15.2075 Morić je u svom svjedočenju izjavio da je čuo da su u policiji nekoliko dana poslije samog dogañaja postojala suprotna mišljenja o tome što se dogodilo. 5. T. siječnja 2004. T.2076 Morić je izjavio da je Buhin zahtijevao da se tome pristupi profesionalno. ožujka 2002. u općini Knin. što je i inicirao obavijestivši šefa P963 (Stjepan Buhin. Joško Morić. 9. 9. 9. 25926–25927. 25508–25511. Svjedok je izjavio da je sastanak održan 27. str. 2074 D1841 (Joško Morić. 25779. T. Stjepan Buhin. 25. bio pomoćnik ministra unutarnjih poslova za temeljnu policiju. T. Joško Morić je nazvao svjedoka i rekao mu da se ne miješa u rad kriminalističke policije. svibnja 2009.2068 Sačić se naljutio kad je čuo što je svjedok poduzeo kako bi se istražili navodi o ubijanju. izjava svjedoka.). 10016. travnja 2011.2074 u svom svjedočenju je izjavio da je općenitu informaciju o dogañajima u Gruborima. u policijsku postaju u Kninu došao je Željko Sačić i rekao mu da su na tom području provedene akcije čišćenja i da bi slučajeve ubijanja trebalo tretirati kao posljedicu operacije Oluja. 25785. 4.). Joško Morić. 2069 P963 (Stjepan Buhin. svjedok je vraćen u Zagreb s obrazloženjem da u Kninu nisu potrebana dva koordinatora. 4. ožujka 2002. T. 10010. 2072 Stjepan Buhin. koji je 1995. izjava svjedoka. 10015. str. 17. 17. 10011. 10080. 214–218. 119. 2067 . str. T. odnosno. Stjepan Buhin. str. 222.2073 2220. 10015. Joško Morić. što znači da se time mora mora baviti civilna zaštita. str. 4. 10109–10111. str.

17.2081 U sudnici. neka se ne miješa u djelokrug kriminalističke policije. 7. on "nije kolegama iz krim-policije. 255.2078 Morić je izjavio da je. siječnja 2004. te je zatim otišao. 2085 Joško Morić. 17. i ujedno ga podsjetio da mu smjena istječe i rekao mu da se vrati u Zagreb. za stručnjacima za promet i graničnu kontrolu. 25783. drugospomenuti razlog iznio samo zato što se istražitelj usredotočio isključivo na taj aspekt. naime. T. D1842 (Joško Morić. razgovor sa svjedokom. 220–221. 25774. 25778–25781.2086 Joško Morić. 25771–25772. 126. prema informacijama kojima je tada raspolagao. str. 2079 2078 1128 Predmet br.. 2082 Joško Morić. Morić je izjavio da je Buhina smijenio s dužnosti i vratio ga u Zagreb zbog Buhinovog sukoba sa Specijalnom policijom u vezi s Gruborima i zbog toga što je smatrao da nije dobro da se Buhin ostavi u situaciji s tako mnogo napetosti. 67–68. 25777–25780. 25774–25775. lipnja 2004. Približno dan ili dva nakon što je saznao za dogañaje u Gruborima. 223–228. str. kao niti da ga udalji s dužnosti. 2084 D1842 (Joško Morić.2079 2221.2085 2222. 25786. T. 251–253. 2086 P2532 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu optuženika. kolovoza 1995. 251–252. siječnja 2004.264/39314 TER Prijevod policijske postaje. godine. str. 25923. razgovor sa svjedokom. T. str. 252–253. 25771–25772. 2080 Joško Morić. 17.2082 Morić je objasnio da je u svojoj izjavi na osnovi pravila 92ter iz 2004. 25922. kao i već nekoliko puta prije toga. Morić je telefonom razgovarao s Buhinom i rekao mu. siječnja 2004.). 25776–25777. . T. 2081 D1842 (Joško Morić. 2083 Joško Morić. u tom trenutku šef Sektora je Moriću već bio najavio redovnu smjenu Buhina i drugih zbog razmjere problema na terenu i potrebe za drukčijom vrstom stručnjaka.). koliko se Morić sjeća. oko podneva u njegov ured došao Sačić. da mora otići u Grubore kako bi izvidio što se zbiva.2083 Morić je izjavio da nitko nije na njega napravio pritiskak da nazove Buhina i kaže mu da se ne miješa u posao kriminalističke policije. U razgovoru s tužilaštvom Čermak je izjavio da je 26.). i to. 25783.. 222–225.2080 U izjavi na osnovi pravila 92ter iz 2004. IT-06-90-T 15. te zbog sukoba mišljenja u vezi sa slučajem Grubori. Morić je izjavio da je Buhina povukao iz dva razloga – zbog toga što mu je istjecala smjena. dan ili dva poslije dogañaja Sačić bio ljut što problem nije odmah riješen i što i dalje postoje dvojbe o tome je li se dogodio zločin jer je to odgodilo pokretanje bilo kakvog postupka. 25777. 255.2084 Prema Morićevim riječima. 25764. travnja 2011. Joško Morić. T. T. 25771. 25772–25774. rekao mu da se nešto dogodilo. 25764–25770. razgovor sa svjedokom.). iz kriminalističke policije prepustio inicijativu i eventualno im u tom poslu pomogao u mjeri u kojoj čovjek iz temeljne policije može".

29. kolovoza 1995.2089 2224. ovaj. godine. 2. 3. Čermak je odgovorio da su Srbi ravnopravni hrvatski grañani Hrvatske i da ih Hrvatska nije istjerala. par. 2088 2087 1129 Predmet br. travnja 2011. par. Uhićen je jedan srpski terorista i pronañen je jedan leš. kolovoza 1995. i P870 (Richard Lyntton. 3. 8786. antiterorističke jedinice civilne policije vrše čišćenje terena. V. Richard Lyntton. Čermak je izjavio: Da. Hrvatska vojna operacija bila je usmjerena prema srpskim paravojnim snagama i "četničkim" skupinama. I u tom trenutku pucanja na njih. 29. U samom selu Grubori kod te akcije zapaljena je jedna ili dvije kuće. kolovoza 1995. P870 (Richard Lyntton. još uvijek postoje raspršene manje grupice odmetnika i terorista na ovome području. par. Naše jedinice. 8832.2088 Na pitanje zašto bi trebalo da Vlada RH omogući Srbima da ostanu na području Knina.). došlo je do oružanog kontakta. Richard Lyntton. 26. 8805. razgovor s Ivanom Čermakom. ranjavanja. U jednoj takvoj akciji [jučer] koja je obuhvaćala 100 km2 prema pravcu sela Plavno i Gruboru. Richard Lyntton. 27.). kod tog uzvrata na tu paljbu došlo je i do. […] [J]edno 500 do 700 pripadnika Specijalne policije je vršilo svoj zadatak obuhvata i napredujući prema selu na njih se je pucalo. 8806.). srpski voñe su srpsko stanovništvo naveli da bježi iz Hrvatske. IT-06-90-T 15. jedinice su vršile svoju temeljnu zadaću. Kod toga se desilo to da su našli 70 civila srpske nacionalnosti koji su zbrinuti.). listopada 2001. 8827– 8828. 2089 P504 (UNTV. 3. oko 11:30 sati radio je intervju s Čermakom u njegovu uredu u Kninu. Čermak je odgovorio da mu to nije poznato. T. izjava svjedoka. par.). jer je bio zavezan sa žicom i sa rukama na leñima. 26. naši specijalci su uzvratili i. V. . ovoga.). listopada 2001. izjava svjedoka. razgovor s Ivanom Čermakom. razgovor s Ivanom Čermakom. listopada 2001. Suočen s podatkom o ubijanju dva starca i zapaljenim kućama u Gruborima. P504 (UNTV. T. Prema Čermakovim izjavama.2090 Izjavio je sljedeće: "Hrvatske civilne P870 (Richard Lyntton. izjava svjedoka. kolovoza 1995. Richard Lyntton. koji su ostali kod svojih kuća. producent UNTV-a u kolovozu 1995. poznati su mi ti dogañaji. a ne prema civilnom stanovništvu. i P870 (Richard Lyntton. i to vjerujemo da je to bio leš pripadnika HV-a. listopada 2001. Vi kao što znate na ovom terenu. To se dogodilo jučer. Richard Lyntton.). T. došlo je i do paljenja kuća. 26. izjava svjedoka.2087 26. 2090 P504 (UNTV. Upitan o dogañajima u Gruborima jučerašnjega dana. T. U samoj akciji. 3.263/39314 TER Prijevod 2223.

22497–22498. kojima su ubijeni braća i sestra. izjava svjedoka. Ali to morate shvatiti da je meñu tim…. izjava svjedoka. sprječava.2091 2225. evo da će im to olakšati njihove boli i njihovu tugu. Intervju s Čermakom trajao je 20-30 minuta. Hrvatske vojska. u tim jedinicama bilo i ljudi kojima su spaljene kuće. Odgovarajući na opće pitanje o paljenju kuća. 9. sela zapaljena i tako dalje. 30–31. 26. kolovoza 2009. zbrinuli su ljude. T. kolovoza 1995.). znači ljudi su ostali kod svojih kuća. desilo se. 2097 D1695 (Karolj Dondo.2094 Na osnovi Čermakovih odgovora UNTV-u. T.). namjernih paljenja kuća i sela nema.2097 2091 2092 P504 (UNTV. premda svjedok ne zna tko.). 22466. hrvatskoj državi niti hrvatskoj vojsci nije u interesu uništavati imovinu. dao netočne informacije. 2093 P870 (Richard Lyntton. 2095 Karolj Dondo. 25. Pojavi se tu i tamo i koji incident. par. 22492.262/39314 TER Prijevod vlasti su došle do tog sela. kojima su ubijeni roditelji. sve te radnje koje bi mogle dovesti do incidentnih situacija pod hitno zaustavlja. Karolj Dondo. izjava svjedoka. 2094 D1696 (Karolj Dondo. u slučaju namjernog paleža imovine i ubijenih civila. sektor “Jug” da je veliko područje. a u policiji su mu ponovno rekli da nemaju nikakve informacije o incidentu. ali to smo hitno i naglo sprječavali. listopada 2001. 2096 D1695 (Karolj Dondo. da su mnoga sela sačuvana. par.2096 Dondo misli da je Čermak kontaktirao i s Vojnom policijom koja nije imala nikakve obavijesti o incidentu.2092 Lynttonu je to bio prvi i jedini susret s Čermakom.). I nije to nekakva masovna pojava. 8813. travnja 2011. izjava svjedoka. organizirali su im humanitarnu pomoć i svu drugu pomoć koja im je potrebna." Čermak je izjavio da bi se. da se možda na ovo područje i u odori HVa vrate i pojedini kriminalci. prema tome paljenja kuća. 18. 1130 Predmet br. Možete se uvjeriti na području Knina da je Knin sačuvan. normalno – o ratnim operacijama da i ne govorimo – da su kuće zapaljene. I budite uvjereni da to nije masovna pojava. ožujka 2005.2093 2226. Dondo je u svom svjedočenju izjavio da je Čermak bio zatečen pitanjima koja mu je postavio UNTV jer nije znao ništa o tome što se dogodilo u Gruborima. poduzele hitne i rigorozne izviñajne radnje i da bi i on sam proveo izviñaj. Desilo se da je u akcijama čišćenja. Vi morate znati da je ovo veliko područje. Richard Lyntton. par. T. Čermak je izjavio: Što se tiče kuća koje se stalno spominju i paljenja. ožujka 2005. 31. koji su zapalili kuću jer su mislili. vojna policija.). 3. 25–26. T. 22496. listopada 2001. 3. IT-06-90-T 15. Richard Lyntton. 22499. Civilna policija. par. 9. par. U samim akcijama čišćenja terena desilo se da je tu i tamo i koja kuća namjerno možda zapaljena. Dondo misli da je Čermaku netko. 8810. da na ovo područje se vraćaju civili. 29. razgovor s Ivanom Čermakom. . izjava svjedoka. 8813.). P870 (Richard Lyntton. u Dondovoj nazočnosti.2095 Poslije UNTV-ovog intervjua Čermak je ponovno nazvao civilnu policiju.

P1044 (Dnevnik dogañaja PP Knin.2106 Kako je svjedok izjavio. 29. lipnja 2004.). lipnja 2004. Karolj Dondo.2098 Čermak nikome nije izdao nikakve naloge da se ode u Grubore i da se stvar istraži. 22500. a jedna žena pokazala im je leševe. 11341. 2108 Karolj Dondo. T. 7. kolovoza 2009. 18. D1696 (Karolj Dondo. 96–98.). 11109. travnja 2011. 22500. 1131 Predmet br.2102 Čermak je izjavio da je vjerovao informacijama koje je dobio. do tada ondje još nije bila ni civilna policija ni istražni sudac. Dondo je s dva čovjeka iz Čermakove logističke postrojbe otišao u Grubore. 11144. str. 9.). par. 68–69. 32.). str. 2106 D1695 (Karolj Dondo. 100–101. str. 9. 29.2103 2228. 100– 101. izvadak). da je došlo do okršaja izmeñu antiterorističkih snaga i zaostalih snaga Krajine.2101 Čermak je ponovno zatražio informacije od Specijalne policije i dobio izvješće u kojem se navodi da je tijekom akcije čišćenja koju je izvodila Specijalna policija došlo do oružanog okršaja u Gruborima. 9. 90. 2100 P2532 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu optuženika. 1. Karolj Dondo. T. izjava svjedoka.). par. kolovoza 1995. 7.). lipnja 2004. T. ožujka 2005. a Čermak je rekao da će ići s njima. 125. Dana 26. T. 92. kolovoza 1995. 2103 P2532 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu optuženika. par. par. 92–93. oko 15:00 sati. 2102 P2525 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu osumnjičenika. 26–27. T. str. par. D1696 (Karolj Dondo. 22467.2105 2229. Karolj Dondo. 11111. izjava svjedoka. te da će uskoro doći Čermaku u ured. 13.2107 U selo je stigao oko 17:00 sati. T. izjava svjedoka. izjava svjedoka.2099 2227. ožujka 2005.). Istoga dana poslijepodne. 11341. 7.). izjava svjedoka. str. izjava svjedoka.2100 Sačić je potom došao u Čermakov ured i rekao da sutradan ponovno ide u Grubore s kriminalističkom policijom.261/39314 TER Prijevod Dondo je Čermaku predložio da ode u Grubore i sām vidi što se dogodilo. ožujka 2001. kolovoza 2009. 2104 Svjedok 84. 2109 D1695 (Karolj Dondo.2109 Mještani su im rekli da se to dogodilo dan prije i svjedoku dali imena ubijenih osoba. 70.). 22467.2108 Dondo je stanje u selu opisao kao "ružno": mještani su bili prestrašeni.2110 Dondo nije vidio nikakvo oružje u blizini leševa 2098 2099 Karolj Dondo. 69. tijekom kojeg su neke kuće oštećene. 18. 90. djelatnik operativnog dežurstva unio je u knjigu operativnog dežurstva PP Knin zabilješku da će se ujutro 27. 2101 P2532 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu optuženika. 18. D1696 (Karolj Dondo. 2107 Karolj Dondo. IT-06-90-T 15.). Čermak je izjavio da ga je 26. 2110 D1695 (Karolj Dondo. str. 7. lipnja 2004. ožujka 2005. Čedo Romanić je zatražio da se informacije o ubojstvima hitno unesu u knjigu operativnog dežurstva policijske postaje Knin.2104 Oko 15:00 sati istoga dana. P2532 (Razgovor s Ivanom Čermakom u svojstvu optuženika. 32. 2105 Svjedok 84. kolovoza 1995. 22507. 11144. T. a nekoliko je ljudi smrtno stradalo. mrtvu stoku i spaljene kuće. 22467–22468. poslijepodne nazvao Sačić i rekao mu da je bio u Gruborima. kolovoza 2009. 31–32. niti bilo koji drugi organ koji bi istražio situaciju u Gruborima. T. obaviti očevid. .). par.

22468. 18. kolovoza 1995. 2121 D1696 (Karolj Dondo. 2112 2111 1132 Predmet br. U Dondovu izvješću stoji da je. IT-06-90-T 15.2120 Dondo je izjavio da u usmenom prijavku policiji i u izvješću incident u Gruborima nije povezao s operacijom Oluja. 22505.). ožujka 2005. par. 28. par.). 22512. ophodnja s kojom je bio i Karolj Dondo otišla u Grubore. T. 9. Nakon dolaska u Grubore u 17:30 sati. kolovoza 2009. Dondo je izjavio da je izvješće što ga je podnio Čermaku. par. 30. kolovoza 2009. kolovoza 2009. 26. oko 22:00 sata. izjava svjedoka. 22593. 9. kolovoza 1995.). 9. 22469. T.2112 Svi leševi pripadali su starijim ljudima i nijedan od njih nije bio u vojnoj odori. Dondo je svoje izvješće ostavio na Čermakovu radnom stolu. 2115 Karolj Dondo. Čermak je bio odsutan tako da se prvo usmeno javio u PP Knin. izjava svjedoka. 28. T.).2115 Dondo misli da je razlog što je u svojem izvješću spomenuo asanaciju bilo to što su policajci kojima je prijavio incident sastavili službenu zabilješku da će se sljedećeg dana provesti asanacija.260/39314 TER Prijevod niti na zemlji bilo gdje u selu. . 22500–22501. 22467–22468. kad se vratio iz Grubora. 22512. 22593.2116 Meñutim. T. Karolj Dondo. Karolj Dondo.2122 Ophodnja je uočila "tragov[e] jučerašnje akcije čišćenja (stvari po kućama i ispred njih razbacane. 22469.). 2118 D1695 (Karolj Dondo. patrola je Karolj Dondo. a stoka luta bez kontrole)". 18. par. kolovoza 2009. 22507–22509.2114 Dondo je izjavio da mu nitko nije dao naputak da mještanima kaže da će se obaviti asanacija. 18. 2. ožujka 2005. izjava svjedoka. D1696 (Karolj Dondo. 1–2. 32. 22592. 2113 D1695 (Karolj Dondo. ožujka 2005. V. 22514– 22515.). rekao je da su ga i mještani pitali što da rade s leševima te da je zbog toga pomislio da bi valjalo obaviti asanaciju.2113 Dondo je izjavio da je mještanima rekao da će učiniti sve što je potrebno s obzirom na posljedice tih dogañaja. T. 33. T. T. 33. 22593. mještani su takoñer izjavili da im je dan prije bilo rečeno da će biti obavljena pretraga terena i da je od mještana zatraženo da odu iz sela kako bi teren bio spreman za tu pretragu.). 2117 Karolj Dondo. 22471. 22592. i P764 (Izvješće Karolja Donde podneseno Ivanu Čermaku. D1696 (Karolj Dondo. travnja 2011. izjava svjedoka.2117 2230.). izjava svjedoka. 22471–22472. 18. 26. 2119 D1695 (Karolj Dondo. izjava svjedoka. par. da će doći policija. T. 33. svojem zapovjedništvu i civilnoj policiji bilo točan i istinit opis svega što je tog dana vidio i saznao. 29. oko 19:30 ili 20:00 sati. Karolj Dondo.). str. obaviti asanaciju terena i poduzeti sve potrebne radnje.2119 Potom. i zatražio da se leševi hitno uklone iz sela. 22523. izjava svjedoka.2118 Koliko se Dondo sjeća. 26. u 16:45 sati. Karolj Dondo. par. T. par. kolovoza 1995. 2122 P764 (Izvješće Karolja Donde podneseno Ivanu Čermaku. 2116 Karolj Dondo. nekoliko kuća zapaljeno. 2120 D1696 (Karolj Dondo. 2114 Karolj Dondo.2121 2231.2111 Koliko se svjedok sjeća. str.

12. ali da nema tragova pljačke. kolovoza 1995. zaseoka sela Plavno. 12.).2128 Ta trojica su otišla rekavši svjedoku da će se vratiti sutradan ujutro. u općini Knin. 2129 P633 (Jovan Grubor. 26.2124 U jednoj nagorjeloj kući ophodnja je našla leš muškarca roñenog 1930. svibnja 1997. Potom im je pokazao leševe Milice Grubor i ðure Karanovića koji su "noge u noge" ležali na livadi. izjava svjedoka. te da su svjedoku rekli da su došli u inspekciju te kako bi evidentirali broj leševa i mjesta na kojima su nañeni.. 12.). str. našla leš žene roñene 1944. Naposljetku im je pokazao i leš Miloša Grubora. 1–2. godine. 26.2125 2232. Vratili su se u 14:00 sati i zatekli selo spaljeno. a Milica blijeda poput voska.).259/39314 TER Prijevod naišla na šest starijih žena i jednog muškarca koji su im rekli da im je 25. godine. 3. travnja 2011. P764 (Izvješće Karolja Donde podneseno Ivanu Čermaku. 26. str. 2. 2. i leš ðure Karanovića koji je "navodno [. što su oni u 10:30 sati i učinili. 2127 P633 (Jovan Grubor. str. u Grubore došla dva hrvatska vojnika i jedan civil s bradicom. Prema istom izvješću. 2126 P764 (Izvješće Karolja Donde podneseno Ivanu Čermaku. IT-06-90-T 15. Na katu jedne trošne kuće ophodnja je našla leš muškarca roñenog 1915.2123 Ophodnja je 300 metara iznad sela.2126 2233. 1.). 1133 Predmet br.). str. kolovoza 1995. na odlasku iz Knina vidjeli su samo policajce na nadzornom punktu. nekoliko mještana koji su bili u Kninu reklo da bi se civili trebali skloniti u školu u Bašincu. 2125 P764 (Izvješće Karolja Donde podneseno Ivanu Čermaku.. kolovoza 1995. godine. kolovoza 1995. Poslijepodne ih je obišao UNCRO. Ophodnja je uz pomoć mještana pregledala selo i utvrdila da je zapaljeno 20 od 25 kuća u Gruborima. ðuro sav krvav. te da će doći predstavnici civilnih struktura koje će im pomoći glede smještaja. izjava svjedoka. koji je njegova supruga navodno donijela s livade.. kolovoza 1995. u lokvi krvi i bez vidljivih rana.). i pomoći im da pokopaju leševe. kolovoza 1995. svibnja 1997. .] došao iz Beograda prije dva [mjeseca] radi 'kosidbe'". str. U jednoj izgorjeloj kući našli su karbonizirani leš žene roñene navodno 1905.-4. odjevenog u košulju i donje gaće. 1–2.2129 2123 2124 P764 (Izvješće Karolja Donde podneseno Ivanu Čermaku. a jedan od vojnika je pokupio dvije čahure metaka. Jovan Grubor.2127 opisao je Dondov obilazak Grubora i izjavio je da su 26. 2128 P633 (Jovan Grubor. svibnja 1997. 26. na omanjoj livadi. str. s generalom Ivanom Čermakom. kolovoza 1995. općina Knin. Svjedok im je pokazao leš Jove Grubora. rekli im da će leševi vjerojatno biti ukonjeni 27. izjava svjedoka. a susjede i stoku ubijene. članovi ophodnje su se mještanima predstavili kao pripadnici HV-a. a jedan sat poslije čuli su pucnjavu i vidjeli kako se iz Grubora izvija dim.). Ophodnja nigdje na putu za Grubore nije srela nijednog vojnika HV-a. Srbin iz Grubora. Ophodnja je na livadi vidjela i ubijenu kravu i psa. 3. str.

Zdravko Janić. i 26. 47–48. 68. razgovor sa svjedokom. 9. dio. u općini Orlić.2137 Postalo je jasno da je Frano Drljo prošao kroz mjesto za koje Ćelić misli da su bile Ramljane. V. 6196. 1134 Predmet br.2133 Janić je izjavio da je. T. dio.). 44–46. 40–41.). 3. 3. 13. 40–41.2134 Ćelić je Markača izvijestio što su bile zadaće postrojbe i koji su voditelji skupina djelovali na kojem smjeru. Josip Ćelić. 2139 Zdravko Janić. 47–48. 3.). 10.. Josip Ćelić.). razgovor sa svjedokom. i P761 (Josip Ćelić. izjava svjedoka. razgovor s tužiteljstvom. str. 6192–6193. T. jedan dan poslije incidenta u Gruborima. 8032–8033. razgovor sa svjedokom. meñu njima i s Drljom. i 14. T. T. Janić i Ćelić su izjavili da su 26. 13. dio. T.2139 Janić je Ćeliću i voditeljima skupina rekao da podnesu pismena izvješća. razgovor sa svjedokom. 66. 8041. dio. 3. siječnja 2004. 66. str. str. P762 (Josip Ćelić. izjava svjedoka. T. siječnja 2004. 11–12. a Janić je izjavio da je Markaču rekao da se dogodio oružani okršaj. i P761 (Josip Ćelić. 8010. siječnja 2005. 2133 Josip Ćelić. par. 15. 3. 3. 3. Zdravko Janić. 2136 P553 (Zdravko Janić. 14. P553 (Zdravko Janić. siječnja 2005.). 13. 40–41. P553 (Zdravko Janić. 8015–8017. razgovor s tužiteljstvom. 8016. razgovor sa svjedokom. 12. 2137 P552 (Zdravko Janić.2135 Markač je potom nasamo razgovarao s ljudima koji su sudjelovali u akciji. 8026. 25. 6193. razgovor sa svjedokom.). 8016. 25. studenog 2002. 2134 P552 (Zdravko Janić. 3. str. i P761 (Josip Ćelić. dio. siječnja 2005. str. T. na Markačevo pitanje kako se dogodilo da su kuće u selu počele gorjeti. s voditeljima skupina i pripadnicima ATJ Lučko.2130 Ćelić je izjavio da je Janić prije toga razgovarao s njim. 15. str. 8026. 15. Josip Ćelić. V.). i 26. i 14. str. 8027. IT-06-90-T 15. ATJ Lučko odgovorila da se to dogodilo zato što su upotrijebljeni bacači raketa. 2140 Josip Ćelić.). 15. i 14. P762 (Josip Ćelić. par. 3. 25. T. te da je utvrñeno da je došlo do vatrenog kontakta.). T. str. izjava svjedoka.258/39314 TER Prijevod 2234. siječnja 2004. T. 8022–8024. str.