You are on page 1of 45

SLAGALICA = PUZZLE osmi deo

NASTAVAK br. 7. : OPUS DEI - NOVI KRSTAKI POHOD VATIKANA , Prof. Dr Smilja Avramov, 2000. TERMINOLOSKA OBJANJENJA
PAPA termin potie od grke rei PAPAS, to znai OTAC. Od V veka taj naziv koristili su rimski biskupi, a od XI rezervisan je iskljuivo za poglavara Rimokatolike crkve i podrazumeva verske iimperatorske prerogative. PONTIFEX MAXIMUS u starom Rimu bio je to naziv za vrhovnog prvosvetenika. Od V veka pridodat je uz titulu pape. SEDES APOSTOLICI apostolska stolica je naziv u upotrebi od 360. godine, a pod njim se podrazumeva papski dvor sa svim uredima. ACTA APOSTOLICAE zvanini dokumenti Sv. Stolice. ANNUARIO PONTIFICIO godinjak Sv. Stolice. ENCIKLIKA pismena obraanja pape svetenstvu i vernicima. URBI ET ORBI Blagoslov koji papa upuuje sveanim povodom Rimu i svetu. CONCLAVE termin potie od latinske rei con = sa i rei clavus = klju. U rimokatolikoj terminologiji re oznaava zakljuanu odaju u kojoj Sonod kardinala bira papu. RIMSKA KURIJA najvia administrativna uprava Vatikana koju sainjavaju 9 kongregacija na ijem se elu nalazi kardinal i ostali pomoni uredi. Moe se uporediti sa vladama u pojedinim dravama. CONGREGATION termin u optoj upotrebi Rimokatolike crkve i njime se oznaavaju osnovne verske zajednice ili bratstva, npr. Kongregacija sv. Benedikta i sl. KARDINAL - titula koja se dodeljuje u znak priznanja pojedinim nadbiskupma. Kolegijum kardinala je telo koje bira papa. Oko polovine kardinala ostaje u Rimu i poveravaju im se najvie administrativne funkcije, a polovina ostaje u dijecezama. MONSIGNOR poasna titula koja se dodeljuje crkvenim velikodostojnicima za izuzetne zasluge. EKUMENSKI opti vaseljenski, re koja se odnosi na celu nastanjenu Zemlju. U crkvenoj terminologiji znai posedovanje univerzalne eklezioloke valjanosti. Ekumenski pokret je pokret za ujedinjenje svih hrianskih crkava. PROZELITIZAM preobraanje u drugu veru neasnim putem. UVOD Str. 14 : Termin fundamentalizam koncipiran je u protestantskim krugovima SAD, poetkom 20. veka. Najee se upotrebljava kao generiki pojam koji pokriva sve oblike verskog ekstremizma. Me utim, on je mnogo vie od religioznog pokreta, i ne predstavlja neku devijaciju religije. Feudalizam je u svojoj biti ideologija u optem i uem smislu; u pitanju su ideje i nastojanja da se nacionalna drava nadomesti boankim poretkom. Kako to pravilno zapaaju dva ugledna amerika teoretiara, svaki fundamentalizam ima ideoloku dimenziju, jer se njihovo temeljno verovanje ne odnosi samo na doktrinarnu istinitost, nego i na nain ivota... savetuje se npr. da se vernici moraju odvojiti od nevernika, da ivesni standardi seksualnog ponaanja moraju biti odrani ... da se mora potpomoi zajednica brae po veri. Religija je bitna marica po kojoj se konstruie fundamentalizam, ali ne i jedina. esto dolazi do povezivanja etniciteta i religije, kao na primer u Iranu, Hrvatskoj ili Izraelu, to oteava preciznu identifikaciju 1

fundamentalizma. Na primer, od samog osnivanja Izraela kao suverene drave, religija je postavljena kao osnov drutvene identifikacije i nacionalnog pokreta. Teorijske osnove postavio je poznati jevrejski mislilac Kuk (Rav Avraham Yitzhak Kook) u godinama izme u dva rata. On je beskompromisnu borbu za ostvarenje nacionalnih ciljeva, uz upotrebu sile, postavio kao deo religioznog poduhvata. Fundamentalizam je agresivna politizacija religije, iji je krajni cilj sticanje politike moi. Povezuje se obino sa desno orijentisanim pokretima, ali su poznati i sluajevi povezivanja sa ekstremnom levicom, npr. u Hrvatskoj, Egiptu, itd. Islamski fundamentalisti u Egiptu, poznatiji pod nazivom muslimanska braa integrisali su se sa komunistima, u cilju jaanja fronta za obaranje postojeeg reima. Prikriveni, a ponegde i otvoreni savezi ekstremnih pokreta, esta su pojava u politikom ivotu. Str. 15: Motivi fundamentalista puni su dramatinosti i lociraju se obino u kontekstu Apokalipse, oja preti oveanstu, ukoliko ne prihvatite spasenje koje nude spasioci. U svojim religiozno-politikim akcijama fundamentalisti se obino oslanjaju na svete tekstove. Njihovo tumaenje je privilegija odabranih i posveenih lanova iz najueg kruga, a do posveenja se dolazi kroz duhovni herojizam, pri emu idealizam igra znaajnu ulogu. Fundamentalizam ne predstavlja danas monolitan proces, mada ima pokuaja da se izgradi pojam globalnog fundamentalizma, sintezom razliitih fundamentalistikih pokreta. U jednom zvaninom aktu Ministarstva spoljnih poslova SAD iz 1991. godine navedeno je, pored ostalog, da e religiozni fundamentlizam biti glavni problem svetske politike u poslednjoj deceniji 20. veka. Str. 16: Fundamentalistiki pokreti pruaju najdublje korene u trenucima krize. Na terenu nekadanje Jugoslavije od izbijanja krize ispoljile su ivu aktivnost brojne katolike organizacije. Na vrhu piramide nalazi se Opus Dei , sprovodnik katolikog fundamentalizma. Za razliku od najveeg broja katolikih organizacija, koja uporita nalaze u neprivilegovanim delovima drutva, Opus Dei je elitistika organizacija u punom smislu rei. I DEO OBNAVLJANJE UNIVERZALNE DIMENZIJE RIMOKATOLIKE CRKVE 1. MIT I STVARNOST Str. 21: Prema zvaninim podacima rimokatolici ine 17,30 % u ukupnoj svetskoj populaciji, a sve hrianske crkve zajedno 32,80%. Koncept katolicizma i misija pape poivaju na mitu o papi kao vikaru ili namesniku Isusa Hrista na zemlji, o sv. Petru kao predvodniku apostola i biskupu rimskom, a papi kao njegovom nasledniku. Bazilika sv. Petra u Rimu navodno je sagra ena na grobu sv. Petra koji je mueniki okonao ivot. Oslonac za ovaj stav nalaze u Hristovim reima izgovorenim na Galilejskom jezeru, koje su prenete u Jevan elju po Mateji (Mt. 16,18-19): Ti si Petar i na ovom kamenu sazidau crkvu svoju i vrata paklena nee je nadvladati. I dau Ti kljueve od carstva nebeskoga; i to svee na zemlji bie svezano na nebesima; i to razrijei na zemlji bie razreeno na nebesima. Str. 22: Istoriari hrianstva opovrgli su ovaj stav i dokazali da apostol Petar nikad nije kroio na tlo Rima, pa prema tome nije ni bio biskup Rimski, kako se to navodi u zvaninoj listi papa izdatoj od strane Sv. Stolice. Ni na jedno mestu u Sv. Pismu ne vezuje se ime apostola Petra za Rim. U uvenom delu jednog od prvih hrianskih istoriara iz 325. godine, nema ni rei o apostolu Petru kao rimskm biskupu. Str. 24: Vezivanje papstva za mit o Sv. Petru motivisano je pokuajem da se poreklo strukture Rimokatolike crkve prikae kao poreklo hrianske religije, to je sa istorijskog stanovita netano, a sa teolokog neprivatljivo. Str. 27: 2

Da bi obezbedio apsolutnu vlast , Rim je pribegao falsifikovanju dokumenata pod nazivom Donatio Constantini po kome je, navodno, car Konstantin dodelio papi posede zajedno sa imperatorski znamenjem. U falsifikovanom dokumentu se navodi: Mi nare ujemo i propisujemo da Silvester i njegovi naslednici upravljaju nad etiri glavna provincijska sedita: Antiohijom, Aleksandrijom, Konstantinopoljem i Jerusalimom, kao i nad svim crkvama Bojim u celom svetu. Njegova autentinost konano je osporena na saboru u Bazelu 1433., kada je zbog zloupotrebe Rima religiozni revolt unutar rimokatolike crkve dostigao vrhunac. I pored toga to je falsifikat dokazan, Rim nije odustao od svojih ambicija. Str. 32: Austro-ugarska carevina ocenjena je od Sv. Stolice kao najpouzdaniji saveznik rimokatolianstva protiv malih nacionalnih drava. Papa je istovremeno poveo borbu protiv masonerije, jer su se prenosile vesti da je pad papske drave deo masonske zavere. Borba dveju transnacionalnih organizacija, papstva i masonerije, ima svoju poduu istoriju; otpoela je odmah nakon institucionalizacije masonskog pokreta 1717. Papa Kliment XII svojom bulom In Eminenti iz 1738. osudio je perverzno udruivanje masona, a lanovi masonskih loa u vatikanskoj dravi bili su izloeni progonu. I papa Leo XIII u enciklici Humanum Genus iz 1884., izrekao je nateu osudu masonerije zbog njenog insistiranja na sekularizaciji kolskog sistema i strogoj odvojenosti crkve i drave. Na horizontu Vatikana pojavili su se novi neprijatelji. Dve enciklike pape Leona XIII Quod Apostolici Muneris iz 1878. i Rerum Novarum iz 1891. posveene su borbi protiv komunizma koji je papa nazvao najveim zlom svih vremena. Papa Pije X podrao je ultimatum Bea Srbiji i izrazio nadu da e Austrougarska ii do kraja u obraunu sa Srbijom. Zaalio je to je Austrija propustila da na vreme egzemlarno kazni svog opasnog podunavskog suseda. Rimokatolicizam je bio znaajan intrument Centralnih sila. Presudnu ulogu imale su bankarske vatikansko-nemake veze, reko kojih je najveim delom i finansiran rat. Ne iznena uje da je Vatikan doiveo poraz Austro-ugarske kao svoj sopstveni, ali se ni tad nije predavao. Bio je odluan protivnik formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Str. 34: Zvui neverovatno da je Sv. Stolica doekala Oktobarsku revoluciju i boljeviki sistem u Rusiji kao svoju novu ansu. Jo u prvim danima revolucije Vatikan je uspostavio tajne veze sa Lenjinom, za koga je religija bila pragmatiki faktor. Uz njegovu saglasnost u Rusiju je ulo na stotine misionara. Pismeni sporazum izme u Sv. Stolice i SSSR zakljuen 12. marta 1922., znaio je de facto priznanje boljevike vlade. Dan pre potpisivanja ovog sporazuma sovjetska vlada pruila je Vatikanu niz koncesija jednostranim aktom. Tajnim memorandumom oformljen je finansijski konzorcijum, koji je realizovan preko Nemake istone banke AG u Berlinu. Krajem marta 1922. Rimska kurija obezbedila je 1.500.000 lira pomoi SSSR, a katolika amerika organizacija ARA dodatno milion $. Misionari jezuitskog reda organizovali su u Moskvi kuhinje i dnevno delili 40.000 toplih obroka. Na ulazima su stajale velike table sa natpisom: Katolieska Missi Pomoi v Rossii Rimskii papa = Russkom narodu Poetkom 1922. Vatikan je uputio pismo Drutvu naroda, zahtevajui da se stanovitu prui pomo a ve septembra 1924. u rusiju je stigla nova grupa misionara. Po zabelekama sestre Lava Trockog, objavljenim nakon smrti V.I. Lenjina 1924., Lenjin se opredelio za uspostavanje diplomatskih odnosa sa Vatikanom ali ga je u tome spreila smrt. U odnosu na religiju, Lenjinov period ostae zabeleen kao najapsurdnija pojava. Na hiljade pravoslavnih svetenika je ubijeno, na stotine crkava uniteno, a istovremeno date su posebne beneficije Rimokatolikoj crkvi. Svoj religiozno misionarski rad, u stvari prozelitski, Vatikan je prikrivao humanitarnom akcijom. Te veze dveju politikih i ideolokih suprotstavljenih strana trajale su do 08. aprila 1929., kada je na inicijativu Staljina 3

usvojen zakon kojim je zabranjeno udruivanje vernika i rad verskih organizacija. Vatikan je bio prinu en da povue svoje misionare iz SSSR, ali ni tada nije digao ruke od njega. U Rimu je 1929 osnovan institut Russicum sa zadatkom da obrazuje svetenike za specifine misije u SSSR i da ih uputi tamo kada za to do e vreme. Dolaskom Gorbaova na vlast misionari iz Russicum krenuli su u akciju. Suoena sa novim geopolitikim okruenjem Sv. Stolica je bila prin ena da iz temelja menja strategiju. Kreator nove politike bio je papa Pie XI. Prema zamislima pape u novim uslovima oslonac obnove katolike drave ne treba traiti u dravama nego u katolikim masama. Na inicijativu Pia XI u zapadnoevropskm dravama dolo je do stvaranja politikih, hriansko demokratskih stranaka, koje postaju nov kanal za infiltraciju Vatikana u politiki ivot pojdinih drava. Neto kasnije, tako e na inicijativu Pia XI, doi e do formiranja katolikih pokreta na najiroj osnovi koji deluju i danas. Diplomatska aktivnost Vatikana bila je koncentrisana na poraenim davama, kojima je papa ponudio svoje usluge. Sa Kraljevinom Srba, Hrvata i Slovenaca zvanini pregovori otpoeli su 1925. godine ali je ishod bio tragian. Prvi nacrt konkrorata estoko je napao vo a hrvatske opozicije u Narodnoj skuptini Stjepan Radi1, uz obrazloenje da ne odgovara interesima hrvatskog naroda. Usledila je organizovana kampanja protiv Beograda, napad na jugoslovensku organizaciju SOKOL. Pregovori su prekinuti; obnovljeni su na inicijativu kralja Aleksandra 1933. Okonani su posle ubistva kralja; tekst Konkordata potpisan je 25.jula 1935. godine, a 5. novembra 1936. dostavljen na ratifikaciju Narodnoj skuptini. Me utim, Sv. Arhijerejski sabor Srpske pravolavne crkve izjasnio se protiv nacrta, uz obrazloenje da naruava ravnopravnost crkava, da Rimokatolikoj crkvi priznaje privilegovan status, kako imaju samo dravne religije. Do ratifikacije Konkordata nije dolo. Odnosi Vatikana i Beograda su se zaotrili, a zatim su preneti i na nacionalni teren, to je imalo fatalne posledice po srpsko stanovnitvo u Hrvatskoj 1941 godine. U me uvremenu, iznenada, pod misterioznim okolnostima, umro je Parijarh srpski gospodin Varnava +. Str. 37: Drava grada Vatikana poseduje aktivno i pasivno pravo poslanstva i danas odrava odnose sa 157 drava u svetu. lan je me unarodnih organizacija koje se bave humanitarnim i kulturnoprosvetnim pitanjima. U me unarodnim organizacijama politikog karaktera, kao to su UN, pojedine specijalizovane agencije, Vatikan ima status posmatraa. Me utim, u poslednje vreme zabeleene su promene u pravcu aktivnog uea i u politikim organizacijama, kao to je sluaj sa OEBS. Postoje razlike izme u ambasadora koje jedna zemlja akredituje kod druge i nuncija. Ambasadori imaju samo jednu misiju, da odravaju veze sa vladom i razvijaju me udravne odnose na bazi reciprociteta. Nunciji imaju dvostruku misiju; akreditovani su pri vladi, ali kontroliu ivot crkve i nacionalnu crkvenu hijerarhiju, to znai da duboko ulaze u unutranji ivot drava. Priroda Drava grada Vatikana, kao to se moe zakljuiti iz prethodnog izlaganja, razliita je od ostalih drava. Teritorijalni suverenitet nad minijaturnom teritorijom priznat je Sv. Stolici kao garancija slobodnog i nesmetanog obavljanja duhovne vlasti. Ugovore koje zakljuuje sa dravama u vidu konkordata reguliu poloaj crkve na teritoriji odnosne drave. Imajui u vidu sutinu papske moi, koja je po svojoj prirodi duhovna, teko da se Vatikanu moe priznati svojstvo drave. U ovom sluaju pre se moe govoriti o transnacionalnoj verskoj organizaciji. Dravnost Vatikana u stvari je ista fikcija. Sv. Stolica kao personifikacija crkve nema druge pozicije u me unarodnoj zajednici, osim u odnosu na religiju. Str. 38: Sve do uspostavljanja sistema konklava kao kolegijalnog izbornog tela, rimski biskupi imenovali su svoje naslednike, a potvr ivao ih je imperator. Nastojei da izbor rezervie iskljuivo za crkvu, papa Nikola II izdao je 1061. izborni dekret po kome papu biraju kardinali nezavisno od drava. Me utim, taj sistem poeo je da funkcionie tek u XIII veku. Vatikan je i mona ekonomska sila, ukljuena u svetske ekonomske i finansijske tokove. Za taj sektor delatnosti ustanovljena je posebna administracija. Vatikan je akumulirao svoje bogatstvo kroz vekove putem poklona vladara, sistemom poreza i taksa, prihoda sa ogromnih poseda u vlasnitvu crkve. Nakon nestanka papske drave, papa je doao do zakljuka da duhovnu mo moe obezbediti samo finansijskom nezavisnou.
1

(Sneane Zori primedba: pokatolieni Srbin iz Like, koji se kasnije poeo izjanjavati za Hrvata)

Ideju pape Leona XIIII da nekadanju teritorijalnu vlast nadomesti menadmentom u sferi ekonomije i finansija, prihvatio je i dalje razradio njegov naslednik papa Pie XI. Tu lee koreni savremenog bankarskog sistema Vatikana, koji je u toku 100 godina izrastao u monog finansijskog giganta, koji samo u Italiji pokriva gotovo polovinu finansijskog trita. Danas je teko pronai industrijsku granu u kojoj nije investiran vatikanski kapital; zastupan je u telekomunikacijama, u metalurgiji, prehrambenoj industriji, turizmu, robnim kuama, izgradnji stambenih naselja, hidrocentrala, metroa itd, pa ak i u Riviera Casino u San Remu. Str. 39: Vatikanski kapital investiran je ne samo u Italiji, nego irom sveta, na svim kontinentima. Nalazi se, na primer, u amerikim kompanijama American Anaconda Copper Company, Sinclair Oil Company, Ciffic Gas and Electric, Denver Joint Stok Land Bank itd. Vatikan je akcionar sa znaajnim ulozima, ponegde preovla ujuim, u nizu banaka na teritoriji Italije i van nje, npr.: Banco di Roma, Banco di Santo Spirito, Banco Cattolica del Veneto itd. Ne sme se ispustiti iz vida da su i izdaci Vatikana ogromni.Vatikan ima i nekoliko karitativnih organizacija, koje deluju na planetarnom nivou, kao to je npr.: Caritas internationalis, Misereor itd. 2. NOVE INICIJATIVE Str. 41: Izme u dva svetska rata Vatikan je bio na strani nacizma i faizma. Naslednik Pia XI, Pie XII (1939-1958) podario je svoj oinski blagoslov Franku 02.04.1939. Odobrio je agresiju Italije na Etiopiju i Italije na Albaniju 1939. Podrao nemaku invaziju ehoslovake, pozdravio je proglaenje nezavisne Slovake. Program mira koji je lansirao Pie XII 1939. sadravo je otvoren napad na versajski diktat i bio snano antiruski obojen. Te dve odrdnice nale su svoje msto u enciklici Summi Pontificatus od 27. oktobra 1939. godina. Sv. Stolica zaloila je sav svoj autoritet da sprei ulazak SAD u rat protiv sila osovine. Posle pada Staljingrada diplomatski napora ili su u dvostrukom pravcu: s jedne strane, da se ublae zahteve SAD i Britanije o bezuslovnoj kapitulaciji sila osovine, i da se, sa druge strane, pripremi teren za formiranje antikomunistikog fronta. Str. 42: Njujorki nadbiskup Fransis Spelman je vodio detaljne razgovore u Vatkanu od 18. februara do 3. marta 1943. o budunosti Evrope u celini. U razovoru je razmatrano i pitanje spasavanja Nezavisne drave Hrvatske, kako bi se obezbedila vrsta pozicija katolianstva prema Istoku. Na protestnu notu kraljevske vlade Jugoslavije u Londonu, Ministarstvo inostranih poslova SAD dalo je uveravanja vladi da je u pitanju privatna poseta. Me utim, Vatkan se svesrdno angaovao na spasavanju ustaa, da bi u datom trenutku, poetkom hladnog rata, ustaku politiku veto ukljuio u antikomunistiki pokret Zapada. Paveli, jedan od najveih ratnih zloinaca XX veka , sa 500 katolikih svetenika napustio je Hrvatsku i pacovskim kanalima stigao u Rim, gde mu je pruen prvi azil u zidinama Vatikana. Umro je 26. decembra 1954. u Madridu, nakon to je primio sveto priee i lini blagoslov pape Pia XII. U oba svetska rata Vatikan e se nai na strani poraenih, ali time nije umanjena njegova borbenost. Str. 43: Pratei ra anje antikolonijalnog pokreta u zemljama Treeg sveta, Pie XII je ve februara 1946. imenovao 2/3 kardinala iz razliitih zemalja sveta, a 1953. poveao je taj broj sa jo 24. Italijani, koji su donedavno dominirali Kolegijumom sada su inili manje od 1/3 ukupnog broja. Prve ideje o potrebi ujedinjenja zapadne Evrope potekle su od Pia XII. O tome je vodio duge razgovore sa Frajnharnom fon Vaicekerom, koji je sve do kapitulacije Nemake 1945. bio njen ambasador pri Sv. Stolici. U Italiji je naao snaan oslonac u Demohrianskoj stranci na elu sa De Gasperijem, u Francuskoj u Narodnorepublikanskom pokretu, iza koga je u celosti stajao Vatikan. I pored nepobitnih istorijskih injenica o saradnji sa Silama osovine, papa Pie XII u enciklici Sacra Vergente Anno od 07.07.1952. pokuao je da ubedi svet kako Sv. Stolica nije bila na strani nijedne ratujue strane. 5

Nije nikakva slujnost da je uovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici potpisan u venom gradu Rimu 25.03.1957. uz blagoslov pape Pia XII. Str. 44: Pie XII umro je 09.10.1958., ostvarivi svoj ivotni cilj povezivanje pobe enih i pobednika. Na papski tron doao je 28.10.1958. patrijarh Venecije An elo uzepe Ronkali, pod imenom Jovan XXIII. Nije se ovoga puta radilo o prostoj personalnoj promeni, nego o radikalnom zaokretu u politici Vatikana. Za razliku od pape Pia XII, koji je promovisao ideju ujedinjenja katolike Evrope, njegov naslednik Jovan XXIII smatrao je da je prolo vreme katolikih drava, i da se Rimokatolika crkva mora otvoriti prema svetu i prema drugim religijama. Za proces revitalizacije crkve papa Jovan XXIII osmislio je termin Aggioranamento - osavremenjavanje. Crkva, po reima pape, nije ni tvr ava ni muzej, nego deo istorije. Str. 45: Ideju o sazivu ekumenskog ili vaseljenskog sabora papa je prikazao kao poziv koji je primio od Boga. Me utim, prve vesti o tome naile su na zaprepaenje u Rimskoj kuriji i razliite komentare me u klerom. Nasuprot otporima inicijativu je podrao kardinal Montini, budui papa Pavle VI, to je u tom trenutku bilo odluujue. Sa saboru svoje dijeceze u Milanu 26.01.1960. on se zaloio za saziv ekumenskog sabora ili koncila, ukazujui na potrebu sagledavanja rimokatolicizma u svim njegovim dimenzijama. Po prvi put u istoriji Anglikanske crkve nadbiskup je doao u Rim i 02.12.1960. bio je primljen kod pape. Organizacija je bila poverena Rimskoj kuriji na elu sa prefektom Svetog ureda, kardinalom Alfredom Otavijanijem. Str. 46: U svojstvu posmatraa bila su prisutna i 3 ruska svetenika koji su primljeni u odvojenim posetama kod pape Jovana XXIII. I SPC uputila je svoje posmatrae. Svoja shvatanja papa Jovan XXIII izloio je ve u svojoj prvoj velikoj enciklici Mater et Magistra od 15.05.1961., koju je posvetio socijalnim pitanjima. Drugi vatikanski koncila otvorio je papa Jovan XXIII 11.10.1962., a zavrna sednica odrana je 08.12.1965. pod papom Pavlom VI. Str. 47: Karol Vojtila, Krakovski nadbiskup, do tada nepoznat irem krugu rimokatolikog klera zapaen je po njegovom borbenom stavu i suprotstavljanju reformskoj struji. Za Vojtilu crkva je uvar Boje istine. Na zahtev reformske grupe da se otvori dijalog sa nekatolicima, Karol Vojtila i ostali poljski biskupi odgovorili su pozitivno, ali pod uslovom, da dijalog bude uspostavljen tek nakon to se izriito prizna da je crkva, istina deo drutva, ali iznad njega. Papa Jovan XXIII umro je 03.06.1963. ne doekavi ishod reforme crkve kojoj je posvetio sav svoj ivot. Nasledio ga je kardinal milanski Montini koji je na dan svog izbora 31.06.1963. uzeo ime Pavlom VI. Pomno je pratio izlaganje Vojtile i primio ga u privatnu posetu 30.11.1964, a tek 13.12.1965. primio je poljskog kardinala Viinskog. Papa Pavle VI bio je bio duboko razoaran poljskim crkvenim velikodostonicima. Str. 48: Pod uticajem revolucionarnih naunih ostvarenja, nekoliko decenija unazad katolika teoloka misao bavila se problemom integracije boanskog i ljudskog, kroz svakodnevnu delatnost vernika, ma na kom se poslu nalazili. To je i poetna ideja osnivaa organizacije Opus Dei. Str. 50: U cilju realizacije odluka Vatikanskog koncila Pavle VI ustanovio je januara 1967. pontifikalnu komisiju za pravdu i mir, kao zvanino telo Rimske kurije u cilju ukljuenja crkve u misiju unapre enja socijalne pravde i mira. Toj problematici papa je 1967. posvetio svoju encikliku Populorum Progressio (Razvoj naroda) i Humane vitae iz 1968. Na tom talasu poivala je i Teologija oslobo enja. Na sednici koncila 07.12.1965. izvren je in izmirenja izme u Rima i Carigrada, izme u Istone i Zapadne crkve. Str. 51: 6

Ukinuta je anatema iz 1954. u vidu zajednike izjave pape Pavla VI i carigradskog patrijarha Antigore, koja je istovremeno proitana u Rimu i Carigradu. Predsednik sinoda RPC izvan Rusije, mitropolit Filaret, izrazio je prvi protest zbog samovoljnog skidanja anateme i nazvao je taj in kompromitovanim jedinstvom. Rim se nije pokajao ni za jednu svoju greku. Ako je suditi po lanku koji se pojavio u Glasniku SPC 1965., SPC je imala rezerisan stav prema pomrenju. U lanku se naglaava da je SPC sa radou primila akt pomirenja. Posle 9 vekova izdvojenosti i potpune otu enosti jedne crkve od druge, u ovom vremenu one pruaju ruke jedna drugoj odluujui da od sada idu stazom jedinstva... Mi imamo zajedniko poreklo, istog Gospoda koji je glava Crkve. Ali se zatim dodaje da je jedinstvo vezano za pitanje unutranje obnove Rimokatolike crkve, te da je metod dijalog put koji vodi konanom reenju. Izbor novog pape u uslovima neprevazi enih podela unutar kardinalskog kolegijuma nije bio lak. Po prvi put unutar izborne procedure na zahtev amerikih biskupa objavljene su neformalne konsultacije. U njima je uestvovao i jedan broj laika. U tampi su sa pojavila razliita imena kardinala koji bi mogli biti kandidati za papu. Me u njima bilo je i ime Karola Vojtile, ali i kardinala Albina Luijana, koji je u treem krugu glasanja u konklavi izabran za papu 26.08.1978.. Spojio je u svom imenu imena dvaju prethodnih papa Jovana XXIII i Pavla VI, da bi simbolino iskazao svoje vezivanje za politiku svojih prethodnika. Str. 52: Stupio je na papski tron pod nazivom Jovan Pavle I . To je prvi papa u istoriji rimokatolianstva koji je ustolien bez tradicionalnog krunidbenog ceremonilala. Na papskom tronu ostao je samo 33 dana. Umro je iznenada i sahranjen je bez autopsije. U javnosti je iroko prihvaena teza da se radilo o ubistvu, tj. trovanju. Povodom smrti pape Jovana Pavla I pominju se linosti iz italijanske mafije, ali i veze pojedinih kardinala sa masonskom loom P-2. Njegova smrt ostala je misterija do dananjeg dana. 3. PLANETARNA STRATEGIJA PAPE JOVANA PAVLA II Str. 53: Kada je 16.10.1978. iz vatikanskog dimnjaka izaao beli dim, a doajen kardinalskog kolegijuma Monsinjor Tiseran izgovorio vekovima staru formulu Habemus papam, na papski presto stupio je poljski kardinal Karol Vojtila, pod imenom Jovan Pavle II. Str. 55: Formalno inicijativa za izbor Vojtile za papu potekla je od bekog kardinala Karla Franca Keniga i amerikog kardinala Dona Krola. Smatrali su da savremeni istorijski trenutak nalae da na elo crkve do e ovek sa Istoka.Me utim, najvei broj italijanskih, francuskih i belgijskih kardinala prednost su davali florentinskom nadbiskupu Govaniju Beneliju. Sukob dveju suprotstavljenih struja nije reen ni posle nekoliko uzastopnih glasanja. Tada je na scenu stupio nemaki kardinal Jozef Racinger, koji je uz pomo lanova Opus Dei razvio kampanju u prilog Vojtile.Tek u 9. krugu glasanja u Svetom kolegijumu kardinala, Karol vojtila je dobio potrebnu 2/3 veinu. Nakon to je prema utvr enom ritualu novoizabrani papa obukao papsku odedu, krenuo je prema papskom prestolu, ali je odbio da sedei saslua zakletvu kardinala na odanost poglavaru. Ostao je da stoji, ime je najavio novi stil vladavine. Str. 56: Svoju misiju kao poglavar crkve, svoj teoloki i filosofski pogled na svet definisao je u prvoj enciklici Redemptorem hominus (Spasavanje oveka). Papa Jovan Pavle II verbalno se izjanjavao u prilog odluka Drugog vatikanskog koncila, ali je kroz reinterpretaciju dokumenata usvojenih na Koncilu uinio sve da crkvu vrati u tradicionalne okvire. U vo enju crkve papa se sve vie udaljavao od zakljuaka Drugog vatikanskog koncila i zaveo je totalnu autokratiju. Proglasio je 1983. novi kodeks kanonskog prava. Na osnovu kanona 342-348, Svetski sinod biskupa, koji je inagurisao papa Pavle VI, kao univerzalni kolegijalni intrument, potisnut je potpuno u pozadin i spreen je njegov dalji razvoj. Nadlenost i ovlaenja nacionalnih i regionalnih biskupskih konferencija svedena je najmanju meru. Januara 1985. papa je najavio sazivanje vanrednog zasedanja Svetog sinoda biskupa, prema zvaninom saoptenju u ast dvadesetogodinjice Drugog vatikanskog koncila. 7

Str. 57: Sinod je usvojio Univerzalni Katehizis, koji se u javnosti pojavio tek 1992. Kada je osnovan NATO 1949., papa Pie XII je poslao svoj oinski blagoslov. Str. 58: Istorijat tajnih kontakata izme u Vatikana i Vaingtona opisao je vrlo detaljno Loftus, visoki slubenik amerikog Ministarstva pravde, i sam uesnik u toj igri. Po njegovim reima odmah po okonanju Drugog svetskog rata oformljen je Vatikansko-britansko-ameriki antikomnistiki konzorcijum koji je okupio najokorelije ratne zloince Osovinskih sila i njihovih satelita i transformisao ih u borca za slobodu, u nove krstake ratnika. Direktor CIA Alen Dals uputio je Vilijama Kejsija u London kako bi potpomogao funkcionisanje pacovskih kanala. SAD su oformile posebnu slubu (MI-6), utvrdile posebnu kvotu za ulazak tih lica u zemlju, koja su odmah po ulasku bila dodeljena Pentagonu i CIA. Pisac dalje navodi da je papa Pie XII sa svojim saradnicima koordinirao najtajnijom i najsramnijom operacijom u istoriji Vatikana... Britanci su oformili posebnu masonsku lou me u emigrantima, u koju su bili ukljueni najeminentniji lideri Balkana. Za izbegle ustae izgra eni su vojni i teroristiki centri. Otac Krunoslav Draganovi, sekretar bratstva Sv. Jeronima u Rimu bio je hrvatski predstavnik u Intermariumu . Tako se nazivala grupa koja je rukovodila operacijom na liniji Rim-London-Vaington, a na njenom elu je bio Slovenac Miha Klek, bivi lan jugoslovnske kraljevske vlade u Londonu. Dolaskom Regana u Belu kuu, Kejsi je imenovan za direktora CIA.Nita manje znaajnu ulogu nije imao ni general Veron Volters dugogodinji zamenik CIA, koji je kolovan na jezuitskom univerzitetu.Kejsi je upostavio lini kontakt sa Jovanom Pavlom II posle njegove prve posete Varavi. Od tada do raspada Istonog bloka odravali su intenzivan kontakt, a sastajali su se najmanje dvaput godinje. Odnosi su negovani i proirivani na druge linosti i institucije u SAD. Str. 60: Iako su tri vatrena katolika: Breinski2, Kejsi i Volters pripremali teren za sklapanje saveza, imajui u vidu imperativ rimokatolianstva, iako je predsednik Regan na najistaknutija mesta u administraciji postavio rimokatolike aktiviste, npr. ministra spoljnih poslova aleksandra Hejga, iji je brat bio biskup, bilo bi pogreno tvrditi da je rimokatolika religija bila odluujui faktor u politici SAD tog vremena. Administracija SAD, na elu sa ministrom odbrane Kasparom Vajnbergerom nije u alijansi gledala izraz religije, nego mo crkve kao institucije, koja je postavljena u kontekst realpolitike. Predsednik Regan, istina potie iz rimokatolike irske porodice, ali u njegovom linom ivotu religija nije imala vei znaaj3. On, na primer, nikad nije iao u crkvu. Str. 61: Katolikoj crkvi u SAD priznat je privilegovan status, to nije imala ni jedna druga crkva. Po tvr enju amerikih eksperta za Vatikan, CIA je jo ranije ula u vrh katolike hijerarhije. Direktor CIA general Vilijam Donovan nazvan Divlji Bil primljen je u audijenciju kod pape Pia XII, koji ga je odlikovao velikim krstom Sv. Silvestra najstarijeg i najprestinjeg simbola papskog vitetva, koji je dobilo samo stotinak ljudi u itavoj istoriji Vatikana. CIA je snabdevala informacijama i tajnu organizaciju Opus Dei i idnirektno joj je pruala finansijsku pomo. Vatikanu je na osnovu sporazuma izme u Regana i pape dodeljen satelit, nazvan Lumen 2000, a krajem 1983. sveano je puten u rad vatikanski telebizijski centar, koji prema zvaninoj verziji treba da doprinese planetarnom irenju vere. Religiozne emisije, uz politike poruke, upuuju se od tog vremena u svet na jezicima svih kontinenata. Najsavremenija informatika ovladala je srednjovekovnim Vatikanom. Za kratko vreme vatikanski TV centar izrastao je u monu industriju kaseta. U milionima primeraka prodaju se kasete irom sveta, npr.: Vera i poznavanje Boga, Verjem u Isusa Hrista, Sveto trojstvo i provi enje, itd. Str. 62: Da bi udovoljio zahtevima pape, ija je politika bila protiv kontracepcije, abortusa i planiranja porodice, Regan je blokirao program planiranja porodice u SAD, u koji su bile uloene milionske svote. Me utim, to je imalo teke posledice, s obzirom na to da su time prekreni unutranji propisi zemlje. Fundamentalistike katolike organizacije u SAD, svrstale su se uz predsednika i banile njegovu odluku, nasuprot grupama gra ana
2 3

(Sneane Zori primedba : !?!, ve judeomason) (Sneane Zori primedba : zato to je bio mason)

koji su zahtevali potovanje normi unutranjeg prava. Sukob dveju strana imao je povremeno dramatian ishod: ubistva lekara koji su vrili abortuse, podmetanje bombi u klinikama na kojima su vreni abortusi. Ameriki biskupi, sa svoje strane, primenjivali su duhovne sankcije.Tako je, na primer, 21.01.1986. izvrena ekskomunikacija direktora Ureda za planiranje porodice gospo e Mari An Sorentino. I pored svih tekoa na unutranjem planu, alijansa Vatikan-Vaingrton beleila je uspehe na me unarodnom planu. Rimokatolika crkva posmatrala je od davnina Jevreje kao narod kolektivno odgovoran za Hristovu smrt, to je dolo do izraaja u nizu papskih akata. Tako je, na primer, Jevrejima 29.04.1221. bilo zabranjeno obavljanje javnih slubi; po odluci od 05.03.1233. hriankama je bilo zabranjeno da slue u jevrejskim porodicama. Prelaz hriana u judaizam strogo je kanjavan na osnovu papske odluke od 01.03.1274. U Rimu je, po nalogu pape, na trgu Campo dei Fiori javno izvreno spaljivanje Talmuda. Kada je poetkom 20. veka postavljeno pitanje jevrejske drave i budunosti jevrejskog naroda, papa je odluno branio tradicionalnu plitiku Rimokatolike crkve i 1904. izjavio: Jevreji nisu priznali, niti danas priznaju naeg Gosoda; mi ne moemo priznati jevrejski narod. Taj stav doiveo je fundamentalne promene u okviru procesa osavremenjivanja crkve, koji je pokrenuo papa Jovan XXIII. Na Drugom vatikanskom koncilu usvojena je Deklaracija o odnosima sa nehrianskim religijama (Nostra aetate), ime je otvoren prostor za diplomatske kontakte. Opozicija organizovana u blok, pokrenula je otru kampanju sa ciljem da se sprei usvajanje Deklaracije, ali bez uspeha. Papa Pavle VI primio je 05.01.1964. predstavnika Izraela Salmana Sazara, 06.10.1969. Aba Ebana, 15.01.1973 Golda Majera, 12.01.1978. Mou Dajana. Tokom tih susreta papa je izrazio zabrinutost za Sveti grad Jerusalim i zalagao se za pravedan mir na tom prostoru izme u Jevreja i Arapa. Str. 63: Sve je to bilo daleko od priznanja Izraela kao samostalne drave, na emu su insistirali izraelski dravnici. Papa Pavle VI uinio je 06.09.1978. obrt u pristupu ovom pitanju; on je postavio u centar problema dravu Izrael i ukazao na potrebu garantovanja bezbednosti drave. Govorio je o Jevejima kao Boijem narodu. Smrt ga je spreila u daljim akcijama. Dolaskom Jovana Pavla II na papski presto, postupak oko priznavanja Izraela je ubrzan. Tome su nesumljivo doprinele line veze koje je krakovski biskup Karol Vojtila godinama odravao sa jevrejskim krugovima4, ali i nova strategija uskla ivanja politike Vatikana sa svojim saveznikom SAD5. Prva linost koju je Jovan Pavle II primio tokom dana kada je ustolien na papski tron, bio je Jevrejin Jeri Kluger, njegov dugogodinji prijatelj. Papa je primio 07.01.1982 ministra inostranih poslova Izraela Jitsaka amira, po ro enju Poljaka i sa njim vodio sveobuhvatne razgovore o problemima Bliskog istoka. 15. 09.1982. primio je i lidera PLO Jasera Arafata. Me utim, treba rei da je katoliko-islamski dijalog otpoeo ranije, jo za vreme pontifikata pape Pavla VI. U Tripoliju je od 01-05.02.1976. odran seminar na temu odnosa dveju veroispovesti. U t. 20 Deklaracije koja je usvojena na tom skupu, dve strane su se saglasile da je cionizam agresivan, rasistiki pokret, opasan za Palestince. Sloili su se, nadalje, da Palestinci imaju pravo da se vrate u svoju zemlju, koja je sada pod vlau Izaela. Ali predstavnici Sv. Stolice nisu prihvatili zahtev svojih islamskih sagovornika o arapskom karakteru Jerusalima, isto onako kao to nisu prihvatili zahtev Izraela da taj grad bude njihova prestonica. Vatikan je zahtevao internacionalizaciju Jerusalima. Papa Jovan Pavle II nastojao je da priblii stavove. Str. 64: Kada je septembra 1987. papa primio jevrejske lidere u svojoj letnjoj rezidenciji, izdato je zvanino saoptenje u kome je naglaeno da nikakvi teoloki, nego iskljuivo politiki, razlozi isu prepreka priznanju drave Izrael. Bilo je u tampi naga anja ta treba podvesti pod politike razloge. Neizvesnost je otlonjena kada je Sv. Stolica 25.01.1991. objavila Deklaraciju u kojoj, pored ostalog, stoji: Jerusalim, sveti grad Jevreja, hriana i muslimana i duhovna batina miliona vernika mora imati specifian satus, me unarodno garantovan. Ne ekajui reenje problema, sa zaprepaenjem je primljeno zvanino saoptenje Sv. Stolice, kratko vreme posle toga, da su otpoeli oficijelni razgovori sa Izraelom u cilju priznavanja drave. U tampi su se

4 5

(Sneane Zori primedba: i sam je jevrejskog porekla, pa otuda potie ta vezanost) (Sneane Zori primedba: kojom upravlja judeomasonski i iluminatski lobi)

pojavila najrazliitija tumaenja o pozadini pribliavanja Vatikana i Izraela. U stvari radilo se o sprovo enju u ivot politike oformljene u okviru saveza Vaington-Vatikan 6 . Str. 65: Sa islamskim svetom odnosi su ili krivuljom uspona i pada. Vrhunac uspeha bio je susret predsednika Irana Katamija sa papom, 11.03.1999., u privatni odajama pape. Me utim, do zahla enja je dolo ve u jesen iste godine, kada su Palestinci, uz finansijsku pomo islamskih zemalja, otpoeli gradnju velike damije u Nazaretu na trgu neposredno pored bazilike, na svetoj zemlji, gde je Hristos proveo svoje detinjstvo, i gde su se vernici okupljali pre nego to u u u crkvu. Spor se proirio i na Vitlejem i stari deo Jerusalima, koji je pod kontrolom Palestinaca. Str. 66: U Rimskoj kuriji putovanja Jovana Pavla II i njegov stil komunikaciranja sa javnou, naila su na otra reagovanja, ....da ne dolikuje vikaru Isusa Hrista. Papa je hladno prelazio preko svih kritika koje su mu upuivane. Glavni oslonac u tom ambicioznom zadatku bile su militantne katolike organizacije, u prvom redu Opus Dei. Sporadini neuspeci, objektivno gledano, ne mogu zaseniti uspehe koje je izvojevao Jovan Pavle II. Uneo je dinamiku u politiku Vatikana, kakvu nije zabeleila ova institucija u poslednjih nekolk vekova. Posle svake njegove posete menjali su se odnosi izme u Vatikana i odnosne zemlje i podizana je uloga Rimokatolike crkve u toj zemlji. Uspostavljanjem diplomatskih odnosa irena je mrea katolikih organizacija, imenovani su biskupi i nadbiskupi bez saglasnosti vlada. Sa stanovita rimokatolke crkve najvei uspeh,nesumljivo predstavlja uspostavanje diplomatskih odnosa sa SAD, protestantskim zemljama severne Evrope i sa bivim socijalistikim zemljama. II DEO POJAVA I EVOLUCIJA OPUS DEI 1. KATOLIKE ORGANIZACIJE U SISTEMU CRKVE

Str. 71: Tokom istorije Rimokatolika crkva pribegavala je razliitoj tehnici kontrole nad vernicma i razliitim sredstvima u cilju poveanja kapaciteta svog delovanja. Kada je Rimokatolka crkva krenula u osvajake pohode u XI veku, pojavile su se religiozne organizacije. Najstarija me u njima Vitezovi sv. Jovana od Jerusalima, Rodosa i Malte poznatiji kao Malteki vitezovi, koji je opstao do danas i aktivno je ukljuen u ivot me unarodne zajednice. Str. 72: Red je osnovao veliki majstor fra Gerard 1080., u vreme Prvog krstakog rata. Istoriar Ernle Bredford navodi da su bitke koje su vodili krstai bile tako krvolone i okrutne, da je teko poverovati da su feudalni vladari i njihovi sledbenici imali i minimalni koncept o veri u ije su ime preduzimane ekspedicje. Pozicije Istone crkve u odnosu na oslobo enje svetih mesta, bile su drugaije. Agresivni, poluvarvarski narodi sa severa nisu mogli da shvate prefinjen i sofisticirani zakon vizantije, zakljuuje Bredford. Krstaki ratovi, koje Vil Duran ubraja u najveu srednjovekovnu dramu, nisu uspeli. Jerusalim i druga sveta mesta pali su u ruke muslimana. Oni koji su preiveli masakr, krenuli su ka Kipru i Rodosu. Uz pomo evropskih vladara osnovali su verske zajednice sa latinskim obredom i ritualom,,, mnu pomorsku silu i razvili trgovinu. Kada su Turci ponovo osvojili ostrvo 1522., prognani vitezovi preli su na ostrvo Maltu, koje im je ustupio habzburki imperator Karlo V kao suvereni posed Maltekih vitezova. Str. 73: Veliki majstor kome je Sv. Stolica dodelila 1620, titulu princa predstavao je znaajnu politiku linost u slubi vere. Papa Leon XIII obnovio je red vitezova od Malte 1879. i imenovao italijana fra. eskija za velikog majstora sa seditem organizacije u Rimu.
6

(Sneane Zori primedba: pod ticajem judeomasonskog lobija koji vlada SAD i pape poreklom Jevrejina)

10

Zvanina titula velikog majstora glasi: Dei gratia Sacrae Domus Hospitalis Sancti Johannis Hierosolymitani et Militaris Ordinis Sancti Sepulchre Dominici Magister hummilis paupermque Jesu Christi Custos. Znaajne linosti politikog ivota bile su lanovi ovog reda, kao npr. predsednik SAD Don Kenedi, kancelar Nemake Adenauer, bivi direktor CIA Kejsi, Aldo Moro, itd. Danas su lanovi vodee linosti NATO i EU. Str. 74: Humanitarna delanost vitezova je samo vidljivi deo njihove delatnosti; sutinu pak ine politike akcije, koje izvode prikriveno. Potpuno razliit profil od prethodne, ima organizacija poznata pod nazivom Katolika akcija . Pie XI i Pie XII sproveli su masovnu mobilizaciju katolika kroz Katoliku akciju irom Evrope i usmerili je u pravcu politikog delovanja Sila osovine. Str. 75: Katolika akcija naila je u Hrvatskoj i Sloveniji na plodan teren, jer su tu postojale katolike organizacije jo iz vremena Austro-ugarske. Godine 1903. osnovana je Hrvatska straa, 1907. Domagoj - katliki akademski klub, 1909. Hrvatski katoliki aki savjet, 1921. Orlovi - gimnastika organizacija. Nakon rasputanja Orlova i Domagoja 1929., ve sledee 1930. pojavili su se ponovo Orlovi, ali pod imenom Kriari. Po nare enju Rimske kurije, sve ove organizacije trebalo je da budu objedinjene Katolikom akcijom, kojom je rukovodio zagrebaki nadbiskup Bauer i njegov koadjurtor Alojzije Stepinac. Proglaenjem NDH lanovi Katolike akcije, u to vreme ve 73.000 lanova, uz nekoliko asnih izuzetaka, prili su ustakom pokretu, uestvujui u genocidu nad Srpskim narodom. Sve organizacijeobuhvaene Katolikom akcijom u Hrvatskoj, po odluci nadbiskupa Alojzija Stepinca, rasputene su 01.07.1945., nakon to je socijalistika vlada uputila zahtev Stepincu da dostavi spiskove lanova. Da bi izbegao rasustio ih je. Jedino je i nadalje ostala u ivotu katolika organizacija Caritas. Me utim, Kriari su posle bekstva iz zemlje 1945., nastavili orbu u inostranstvu, potpomognuti od strane Zapada u borbi protiv boljevizma 7 . Finansirani su od strane Rima i na njihovom elu nalazio se sekretar bratstva Sv. Jeronima Krunoslav Draganovi. Po navodima Marka Loftusa, Draganovi je organizovao pijunski centar u Trstu 1945. i prva grupa Kriara, naoruana britanskim orujem, ubaena je u Jugoslaviju iste godine. Zapadne obavetajne slube poznavale su Draganovia kao zlatnog svetenika, koji je kontrolisao velik deo pokradenog bogatstva iz Jugoslavije. U histeriji rane faze hladnog rata Vatikan je gledao na Hrvatsku kao svoj bastion na Balkanu. Kao lider Kriara Draganovi je odravao izvarendan kontakt sa svojim snagama u Hrvatskoj i imao je podrku katolike crkve. U Sloveniji duhovni vo a Kriara bio je biskup Gregor Roman. Draganovi, navodi dalje Loftus, bio je u centru vatikanske piunske mree za vie od tri decenije i u najtenjoj vezi sa papom Pie XII i Pavlom VI. Sara ivao je sa zapadnim obavetajnim slubama u razliitim osetljivim operacijama. Str. 76: Vrato se u Jugoslaviju1967., a na konferenciji za tampu koja je odrana u Sarajevu 15.11. iste godine, izjavio je da se na taj korak odluio promiljeno i slobodno. Njegov povratak bio je deo sporazuma izme u Vatikana i Broza. Postoje tajne, zakljuuje Loftus, koje je Tito poneo u grob. Str. 77: Pokret Fokolari prema zvaninoj verziji osnovala je studentkinja filosofije u Trentu (Italija) Silvija Lubi krajem 1943., u vreme kada se Italija nala pod udarima saveznikog bombardovanja. Nije se zamonaila, ali je promenila ime u Kiara, to u slobodnom prevodu znai vedrina ili bistrina. Zvanino pokret je u Vatikanu registrovan pod imenom L' Opera di Maria (Delo Marijino). Pokret je stekao legitimitet potvrdom Rimske kurije 01.05.1947. i ukljuen je u iru akciju borba protiv ateizma. U teolokom smislu sutina pokreta svodi se na mistino telo Marjino i na postavku Bogorodiin aspekt crkve prethodio Petrovskom. Iako je pripisana Kiari, ta ideja nije njena; nasala je i razra ena u rimskoj kuriji kao koosnova ekumenskog procesa.
7

(Sneane Zori primedba: koji su sami nametnuli slovenskim narodima Rusima i Srbima, kako bi se unitilo pravoslavlje)

11

Str. 78: Ekumenizam je druga oblast u kojoj je bio angaovan pokret Fokolari . Papa Jovan XXIII pozvao je Kiaru na razgovor i poverio joj zadatak da se ukljui u ekumenski dijalog. Ve 1968. Fokolari su u zajednici sa nemakim luteranima formirali u blizini Ausburga Centro Ecumenico di vita, koji je postao mesto susreta razliitih konfesija, ukljuujui i muslimane, pa ak i ateiste; posebna panja posveena je pravoslavnima. Da bi se uvrstili i proiri kontakti sa pravoslavnima na svim nivoima, osnovan je u Regensburgu (Nemaka) centar za kulturnu razmenu sa pravoslavnim zemljama, koji je ispoljio izuzetnu aktivnost u doba raspada Istonog bloka i u ratu protiv Jugoslavije. Sedite mu je u blizini Rima. Str. 79: Tokom agonije Istonog bloka i krize u Jugoslaviji kasnih 80-tih Fokolari su ispoljili viestruku aktivnost. Padom Berlinskog zida pokret Fokolari je proiren na sve zemlje Istone Evrope. Septembra 1998. Kiara je primila prestinu nagradu UNESCO. Posebno priznanje dobila je od Evropskog parlamenta za odbranu prava oveka, to samo po sebi ukazuje na tesne veze i uticaj koji Vatikan ima u ovim telima. Il cammino neocatecumenale (Put novog krtenja) osnovao je u paniji 1964. panski artista Kiko Arguelo, iza koga je stajao madridski nadbiskup Kazimoro Marelo. Sedite okreta premeteno je u Rim 1968., ali ga Rimska kurija nije prihvatila. Str. 80: Rimska kurija nije mogla da uspostavi kontrolu, pa ak ni doi do tekstova koje je Arguelo komponovao, jer je ovaj pokret bio strogo tajne prirode. Jo krajem 1970. Arguelo je uspostavio najtenju saradnju sa tadanjim biskupom Krakova Karolom Vojtilom, buduim papom. Otuda ne iznena uje to je pokret doiveo svoj procvat u vreme pontifikata pape Jovana Pavla II, iako je i to vreme Rimska kurija imala negativan stav u odnosu na njega. Str. 81: U Rimskoj kuriji dolo je do otrog reagovanja, s obzirom na to da pokret nije bio kanonski ozakonjen. Ignoriui stav Kurije, septembra 1990. u pismu Kiku Arguelu, mimo svih kanona, Jovan Pavle II priznao je pokret kao valjan pravac za formiranje odraslih katolika u savremenom svetu, to jepojaalo zategnutost izme u pape i Kurije. Communione e liberazione (Zajednica i oslobo enje) imao je od svog konstituisanja izrazito politiki karakter. Osnovao ga je Don Lui i usani 1964/65., profesor dogmatske teologije i istone teologije na Katolikom univerzitetu u Milanu. Str. 82: Politika dimenzija organizacije tesno je povezana sa osnovnom misijom crkve, tj. Evangelizacijom. Hrianstvo mora biti utkano u svaki vid ivota, naglaavao je usani. Pokret je prihvaen od strane Rimske kurije i 11.02.1982. podignut je na rang pontifikalnog udruenja. Neto kasnije stekao je konsultativni status pri Ekonomsko-socijalnom savetu UN. La comunita di Sant Egidio (Zajednica Sv. E idija) proizila je iz dijaloga, koji su kasnih 60-tih godina 20. veka vodile male skupine intelektualaca jednom naputenom manastiru na periferiji Rima, godinama od rukovodsvom jedne harizmatine linosti, ugladnog profesora istorije na univerzitetu u Rimu Andrea Rikardija. Sveta stolica prihvatila je grupu i 1986. ozvaniila je kao Me unarodno udruenje laika.Manastir u kome su se satajali obnovljen je sredstvima italijanske vlade i postao zvanino sedite udruenja. Prilikom prijema rukovodeeg tima udruenja, 17.09.1986. , papa Jovan Pavle II je ukazao na potrebu da uz rad sa siromanim, posebno sa imigrantima, uslede ekumenski susreti i me ureligijski dijalog. Postupajui u duhu dobijenih direktiva, udruenje je organizovalo 1987. susrete u Rimu, Varavi, Bariju, na Malti, itd. Da se tu nije raspravljalo o teolokim problemima, nego politikim, najbolje svedoi lista uesnika, me u kojima su bili i general Jaruzelski, Butros Gali, itd. Str. 83:

12

Organizovan je i susret hrvatskog nadbiskupa sa jednim srpskim vladikom. Italijanska tampa je zabeleila da je dravni sekretar za spoljne poslove SAD gospo a Medlin Olbrajt, prilikom svojih poseta u Rimu provodila vie vremena u seditu Sv. E idija, nego u Kvirinalu. Predstavnici Sv. E idija nai e se, sluajno 1996. na tlu KiM, gde su osnovali svij centar. Pod njihovim pokroviteljstvom predsednik Slobodan Miloevi potpisao je 01.09.1996. godine Sporazum sa Ibrahimom Rugovom, o normalizaciji kolskog sistema. Potpisnici Sporazuma nali su za potrebno da i pismeno izraze zahvalnost svojim zajednikim prijateljima, humanitarnoj zajednici Sv. E idio za pomo i podrku koju su dali u ostvarenju dijaloga. Str. 84: Delegaciju Sv. E idija sainjavala su tri profesora Pontifikalnog univerziteta Vatikana Vienco Palja, Roberto Morozo i Paulo Rago, a sa jugoslovenske strane lanovi pregovarakog tima bili su: Ratomir Vico, Dobrosav Bjeleti i Goran Perevi. Sporazum je verbalno postavljen iznad bilo kakve politike debate, data mu je drutvena i humanitarna vrednost. Me utim, njegova sutina je politika, sa poraavajuim posledicama po Srbiju. Predsednik Miloevi odrekao se dela svojih suverenih prerogativa i u tom Sporazumu pojavljuje se samo kao predstavnik srpske populacije, a ne gra ana KiM. Priznat je, u stvari, dupli legitimitet u predstavljanju june srpske pokrajine. Sv. E idio organizovao je i finansirao putovanja Ibrahima Rugove za Rim, Brisel, Pariz i Bon. Papa Jovan Pavle II posle ovog uspeha Sv. E idija, pojaao je diplomatkse akcije u pravcu Beograda, gde je uputio kardinala an Luisa Torana kao svog linog izaslanika, koji je trebalo da prenese njegovu elju da uspostavi direktan dijalog sa patrijarhom Pavlom+ i da zajedno odre molitvu za mir. Do susreta nije dolo zbog protivljenja Svetog arhijerejskog sinoda SPC. Svetska konferencija za religiju i mir (La Conference Mondiale des religiusnpour la paix) oformirala je Ekumenski savet za bosnu, Hrvatsku i za KiM. U Pritini je 02.03.1999., dakle neto pre bombardovanja Srbije, odan ekumenski susret Str. 85: Do Prvog kongresa katolike organizacije su bile struktuirane vertikalno tj. Povezane direktno sa Sv. Stolicom, ali bez me usobnog komuniciranja. Kroz kongrese dolo je i do horizontalnog povezivanja i organizovanja zajednikih akcija kada se za to ukae potreba. Ta strategija dola je do vidnog izraaja prilikom razaranja Istonog bloka. U celini katolike organizacije predstavljaju samo produetak klerikalnog uticaja Vatikana u sekulatnoj sferi. Opus Dei zauzima posebno mesto, bez presedana u istoriji rimokatolianstva. 2. NASTANAK, CILJEVI I STRUKTURA OPUS DEI Str. 87: Pojava organizacije pod misterioznim nazivom Opus Dei (Delo Boje) pada u vreme revolucionarnih previranja u paniji. Osniva ove organizacije opat Hozemaria Eskriva de Balager, vrstan poznavalac istorije i filosofije, istupio je sa tezom da je Rimokatolika crkva kao univerzalna, pozvana da stupi na istorijsku pozornicu, kao to je to inila i u prolosti u kritinim trenucima. Eskriva je rano napustio svoj mladalaki san da postane arhitekta i opredelio se za teologije i prava. Sveteniki in primio je 1925. Za papskog prelata imenovan je 1947. godine. Iste godine postao je lan Rimske teoloke akademije (Pontificia Accademia Teologica Romana) i savetnik Kongregacije za seminare i univerzitete. Str. 88: Umro je u Rimu 26.06.1975, a nije sahranjen na groblju, kako je to uobiajeno za svetena lica, nego u luksuznoj gra evini villa Tevere u vlasnitvu Opus Dei smetenoj u najluksuznijem stambenom naselju Rima. Papa Jovan Pavle II obavio je njegovu beatifikaciju, tj. proglaenje za blaenog 17. maja 1982. Kao dan osnivanja organizacije Opus Dei u zvaninim aktima navodi se 02.10.1928. Me utim, pojedini katoliki pisci smartaju da se Opus Dei pojavio tek 1940. Ima osnova za ovaj stav; u periodu od 1928-1941. Opus Dei je proao put od projekta bez zvanine potvrde, do priznanja od strane crkve. Str. 89: 13

Traumatizovanom stanovnitvu panije nakon gra anskog rata, Eskriva je ponudio ideologiju nacionalnog katolianstva, koja je na tom podruju imala dugu tradiciju. Njen temelj ini jedinstvo etniciteta i katolianstva, jedinstvo religije i politikog identiteta. Opus Dei se ne moe svrstati ni u jednu kategoriju prethodno pomenutih organizacija. Njegova priroda je osobena i odigrala je razliitu ulogu u pojedinim periodima njegove istorije. Organizacija je menjala i svoj pravni status, strategiju i taktiku, proirivala je podruje delatnosti. Ovde je re o jednom novom kvalitetu, spoju politike i religije, o organizaciji sa strogo selektivnim lanstvom. Opus Dei je svesrdno podran od generala Franka. Protiv nove organizacije pojavio se otpor unutat Rimokatolike crkve, konkretno od strane jezuitskog reda. Optuivali su Eskrivu da stvara jeretiku sektu povezanu sa masonerijom. Sukob je dostigao vrhunac kada se Opus Dei probio na univerziteta, koji su bili pod kontrolom jezuita. Str. 90: Sukob dveju radikalnih, fundamentalistikih organizacija unutar Rimokatolike crkve, jezuita i Opus Dei, obeju lojalnih Rimskoj kuriji i frankistkom reimu izazvao je potres, ije su posledice i danas primetne. U katolikoj literaturi problem se najee objanjava kao spor oko demokratizacije. Razlike izme u ovih dveju organizacija nesumljivo postoje. Eskriva je preuzeo od Ignacija Lojole osobeno jezuitsko poimanje duhovnosti, ali je uneo u rimokatoliko uenje inovacije koje e z aelitu i nadolazee vreme biti atraktivnije. Za razliku od jezuita, koji su prodirali u najnie slojeve drutva, Opus Dei je oformljen kao tajna, elitistika organizacija. Postao je prototip udruivanja rimokatolike elite. Osvojilo je kljune pozicije u panskom drutvu svojim, pre svega, aristokratskim duhom. Ideoloki okvir organizacije Eskriva je postavio kroz 999 maksima, objavljenih u knjizi pod naslovom El Camino (Put). U uvodnom delu Eskriva poziva pance da se vrate nekadanjoj veliini svojih svetaca, muenika i svojih heroja, a u maksimi 525 on naglaava: Biti dobar katolik znai voleti svoju zemlju i ne ustuknuti u toj ljubavi ni pred kim. Odanost Hristu postavlja na isti nivo sa odanou paniji. U maksimi 905 on navodi: Biti odan Otadbini, znai biti odan Hristu. Str. 91: Aktivnost organizacije daleko je prevazilazila religiozni okvir. Opus Dei je stekao znaajnu imovinu i raspolagao je pozamanim fondovima u raznim bankama. Eskriva je smatrao da je sazrelo vreme da i formalno-pravno rei poloaj organizacije. Obratio se 14.02.1941. madridskom biskupu Leonardo Eio Y Galay s molbom da odobri Uniju pobonih laika i svetenih lica predanih Bogu - Pios Union . Svojim pismom od 19.03.1941., na osnovu kanona 708 Codex Iurus Canonici, biskup je izaao u susret zahtavu Eskrive, ime je Opus Dei stekao kanonski priznati status. Nakon napada Nemake na SSSR, Eskriva je rat osnivakih sila objanjavao kao krstaki pohod protiv komunizma. Na toj osnovi doi e do prvih neposrednih kontakata rukovodeeg tima organizacije Opus Dei i pape Pia XII. Zvanina diplomatija Vatikana dobila je svog istorijskog saputnika. Uz odobrenje Kongregacije za veru, od 11.10.1943., a na osnovu Dekreta koji je potpisao biskup Madrida, Eskriva je osnovao 08.12.1943. Sveteniko drutvo svetog krsta kao preteno klerikalno drutvo onih koji ive u zajednici bez zaveta. Me utim, osnivanjem drutva dolo je do novih nesporazuma i zaotravanja odnosa unutar rimokatlike crkve u paniji. Estruh i brojni drugi katoliki pisci smatraju da je osnivanjem Drutva svetog krsta, Eskriva eleo da svetenstvo, koje pripada Opus Dei izuzme ispod kompetencije biskupa odre ene dijeceze i stavi ga pod svoju iskljuivu vlast. Str. 92: General Franko svesrdno je potpomagao osnivanje i delatnost Svetenikog drutva, sa uverenjem da e se tim putem revitalizovati religiozni ivot u viim drutvenim slojevima panije. Prelomnu taku u istoriji organizacije Opus Dei predstavlja 1946. godina, tada je od nacionalne organizacije prerasla u internacionalnu. Pun znaaj transformacije ove organizacije doi e do izraaja tek izborom krakovskog biskupa vojtile za papu. Dotadanja zvanina kvalifikacija Opus Dei kao nacionalne Opus Dei unicum habet domicilium nationale-naputena je; umesto toga Eskriva izlazi sa definicijom po kojoj je Opus Dei izrastao iz univerzalne dimenzije Rimokatolike crkve. 14

Eskriva je uspostavio najtenje veze sa papom Piem XII i stekao titulu monsignor. Krajem 1946., centralna kancelarija Opus Dei, sa svim osobljem, preseljena je u Rim. Suprotno svojim propovedima o velikim hrianskim vrlinama kao to su skromnost, uzdranost itd., Eskriva je smestio sedite organizacije i svoju linu rezidenciju u luksuznu vilu koja e nositi naziv Eskriva-Villa Tevere, a koja se nalazi u elitnoj etvrti Rima, i neto kasnije podizanje organizacije na stepen pontifikalne institucije, nije sluajnost.Eskriva nije krio svoje planetarne ambicije; nastupao je otvoreno u beskompromisnoj borbi za pobedu rimokatolicizma u svetu. U godinama posle Drugog sv. Rata, Vatikan je bio stecite politike emigracije iz istonoevropskih zemalja i iz zemalja Sila osovine. Opus Dei se bez tekoa ukljuio u rad sa emigracijom. Str. 93: Masovna emigracija, najveim delom u oajnikom poloaju, idealno je posluila Eskrivi za njegovu delatnost, ali i kao odskona daska za transformaciju Opus Dei. S obzirom na aktivnost koja mu je bila poverena u Rimu, pretendovao je na poseban status. Papa Pie XII pruio mu je u tom pogledu punu podrku. Sveta stolica izdala je 02.02.1947. Apostolsku konstituciju pod nazivom Provida Mater Ecclesia i l. 1 odobrila stvaranje sekularne institucije svetenika i laika, sa ciljem da se podigne hrianska perfekcija i potpuno vrenje apostolata, da se ispoveda jevan eoska mudrost u sekularnom ivotu. Nakon toga Kongregacija za veru izala je 24.02.1947. Decretum laudis (Pohvalni dekret).kojim je uspostavila Sveteniko drutvo svetog krsta i Opus Dei, krae nazvano Opus Dei. Tim aktom, koji nije proao bez unutranjih borbi u krilu Rimske kurije, sjedinjeno je Sveteniko drutvo i Opus Dei i oformljena je prva pontifikalna sekularna institucija. Eskriva se time nije zadovoljio; eleo je specijalan status za Opus Dei. Papa je, na osnovu preporuke 12 kardinala i 26 nadbiskupa, dekretom Primum inter Institute Saecularia dao kanonsku potvrdu za Opus Dei 16.06.1950., ali je organizacija ostala pod kontrolom Kongregacije za veru. Str. 94: Kongregacija za veru i sam papa Pie XII bili su odluno protiv publikovanja dokumentacije koja se odnosi na Opus Dei. Organizacija Opus Dei obavijena je misterijom, a Otac je pretvoren u feti. Poloaj organizacije u okviru crkve za Eskrivu nije formalno pitanje, nego stanje duha. Str. 95: lanovi Opus Dei slue Bogu, ne kao kolektiv, nego kao pojedinci. Time se objanjava stroga kontrola nad lanovima i surovo kanjavanje ukoliko se odstupi od svetih pravila. Ka i sva tajna drutva i Opus Dei ima nekoliko kategorija lanova. Prvobitno su bile 3 kategorije: numerariji, oblates i supernumerariji. Ustavom iz 1950. uvedena je etvrta kategorija kooperanata, saradnika ili samo prijatelja. Prvi, najui krug su numerarij koji imaju najvii rang. To mogu postati samo vrhunski intelektualci sa univerzitetskim diplomama, bilo da je re i setenim licima ili laicima. Razvrstani su u sekcije, zavisno od profesionalne orijentacije. Laici-numerariji su neenje i oznaavaju se bojevima. Numerariji ive u domovima, ivotom hrianske porodice, potpuno su predani apostolskom radu, uz dalje obavljanje profesionalnog posla. Od njih se oekuje da poseduju izuzetnu kulturu due, kako u pogledu verskih obaveza, tako i u crkvenim i svetovnim disciplinama. Str. 96: Numerariji su predodre eni za posebne, najvie dunosti upravljanja drutvom, ali to ine iza scene. Oni ine neto manje od 20% od ukupog broja lanova. enama numerarijima dodeljuju se samo pomoni poslovi. ene su u svakom pogledu diskriminisane i najvie na ta mogu pretendovati je poaj sekretarice. Druga grupa lanaova Opus Dei zvana oblates, imaju gotovo istovetne obaveze kao i lanovi iz prve grupe, ali ne ive u zajednikim domovima, nego ostaju u svojim porodicama i samo povremeno dolaze na sastanke u centre, gde pored ostalog poha aju studije iz filozofije i teologije. Oni koji ostaju neenjeni mogu primiti sveteniki in, ali ni tada ne prekidaju svoj profesionalni rad, nego stiu naziv radnik svetenik. Oni ine neto vie od 20% od ukupnog broja lanova.

15

Trei grupu ine supernumerariji, opisani kao pridrueni ili dopunsi lanovi. I oni se moraju pridravati reima koji generalno vai za sve lanove, ali su samo delimino ukljueni u rad obaveteni o njemu, a pripadaju tzv. pripremnim centrima. lanovi iz ove grupe ine oko polovinu ukupnog lanstva. Kooperanti ili prijatelji ine etvrtinu; oni ne ulaze u krug lanova, ak ne moraju ni biti katolici. Kao to stoji zapisano u internim pravilima organizacije, njima se prua mogunost da sa lanovimapodele duhovno bogatstvo udruenja. Ukljuuju se najpre u socijalno-humanitarni rad, a zatim se postepeno polje njihove aktivnosti proiruje u sferu politike. Tum putem pridobijaju se prirodni saveznici u obavljanju posebnih zadataka. Broj kooperanata i prijatelja danas je desetostruko vei od lanova, to znai da se taj broj pribliava cifri od 1 milion. Str. 97: lanovi organizacije Opus Dei duni su da posvete posebnu panju licima koja ispoljavaju neprijateljski stav prema rimokatolianstvu, posebno prema ateistima. Str. 98: Pojedinikatolikipiscinavode da prijem u lanstvo ima ugovorni karakter i da se zasniva na punoj autonomiji volje. Postupak ukljuenja u lanstvo ostvaruje se kroz 3 etape: prva pripremna otpoinje po odobrenju regionalnog predvodnika Opus Dei, koji se naziva superior. Kandidat se stavlja na probni rad. Druga etapa traje 5 godina, u njoj se kandidat ukljuuje u lanstvo i preuzima obaveze u odre eno vreme. Kroz obe faze vri se stroga indoktrinacija, ili kako kae Karmen Tapia lomi se dua lana... lan postaje prost robot u rukama organizacije. Ukoliko kandidat, po oceni superiora, postigne zadovoljavajue stanje duha, podnosi malbu za konaan prijem u lanstvo, to podrazumeva preuzimanje doivotne obaveze sluenja organizaciji8. U treoj fazi (Fidelitas) lan ulazi u uski krug numerarija. Za regrutovanje lanova izgra en je veoma precizan postupak. kole, studentski domovi, kulturni centri itd. koje finansira ili samo pomae Opus Dei, nejee su mesta gde se odabiru kandidati. U novije vreme, ukljueni su i izbegliki logori.9. Regrutuju se, po pravilu, mladi ljudi. Ustav ove organizacije zahteva da kandidat koji se doivotno angauje ne bude mla i od 23 godine. U praksi je stanje drugaije. Kako to navode bive numerarije, regrutuju se i maloletna deca u pubertetu, potpuno nesvesna i nespremna za ono na to se obavezuju. in prijema u lanstvo praen je verskim ritualom, ali i ritualom koji se susree u nekim drugim tajnim svetovnim organizacijama. Npr. , lan koji je poslednji primljen u lanstvo nosi crvenu svetiljku, koju simbolino predaje novom lanu. Kandidat zatim polae zakletvu. 10. Indoktrinacija se vri postepeno, obazrivo. Pridobijanje kandidata vri se pozivanjem u domove organizacije, koji su danas raireni na svim kontinentima, kroz zajedniku molitvu, organizovanje raznih priredaba na euharistikim skupovima itd. Str. 99: Zavisno od interese i uzrasta kandidata, organizuju se putovanja, izleti, uenje stranih jezika, a u novije vreme i kursevi za ovladavanje kompjuterima. Jednom reju sve to moe interesovati mlade ljude. Pristupanje u lanstvo obavijeno je najstroom konspirativnou, o emu se ne smeju obavestiti, ak ni roditelji. Duhovni ivot svih lanova strogo je kontrolisan. Put uzdizanja svih lanova hrianskog savrenstva je strogo kontrolisan i pod snanim psiholokim pritiskom. Kontrola ide do zabrane itanja odre enih dela. Me u vie od 100 zabranjenih knjiga nalaze se npr. Imena Platona, Sofola, Brehta, Pasternaka itd. Str. 100: Molitva poinje padanjem niice, ljubljenjem poda, uz izgovaranje rei Serviam, to znai sluiu. Zajednika molitva, kako konstatuje Karmen Tapia, temelji se na fantaziji i imaginaciji, a sve to, sasvim
(Sneane Zori primedba: slino masoneriji) (Sneane Zori primedba: neto slino kao to rade sekte, poput Jehovini svedoci, Subotari, Adventisti, Satanisti, Sajantolozi i slino) 10 (Sneane Zori primedba: kao to se ini u masoneriji, Lobanja i kosti i slinim tajnim drutvima)
9 8

16

prirodno vodi u fanatizam. Me utim, po reima Eskrive, meditacija, duboko pobono razmiljanje uz pokajanje, samooptuivanje i povremeno noenje bia pokore je put posveenja. Bi pokore ili pokajniki pojas je lanac sa bodljikavim ispupenjima sa unutranje strane. 11. Samobievanje kandidata po golom telu, bar jedanput nedeljno, vri se uz rei : Credo Sacra Regina. Telesno obamiranje ili mortifikacija predstavlja svakodnevnu obavezu, dok se bievanje izvodi samo jedanput nedeljno12. Fundamentalistika orijentacija organizcaije Opus Dei najizraenija je u odnosu na obeveze lanova. Standard svetostipo Eskrivi podrazumeva: 1) svetu nepomirljivost, 2) svetu prinudu i 3) svetu drskost. Esrkiva je zahtevao od lanova da budu efikasni, ali disketni. Str. 101: U naelu lanovi mogu slobodno napustiti udruenje u svakom asu. U praksi to je bolan poces, esto sa tekim posledicama. Strategija odvraanja ukljuuje ucene, zastraivanja, izazivanje oseaja krivice, to sve vodi do frustracija i psihikog slamanja linosti. Karmen Tapia opisuje sudbinu pojedinih lanova reima: nestali su u tiini... drugi su izvrili samoubistvo ili pokuali da to uine, a oni koji su mentalno oboleli nigde se i ne pominju. Sve je obavijeno tiinom i lanom atmosferom misterije. 13Prema navodima bivih lanova i pored svih pretnji, gotovo polovina kandidata naputa udruenje nakon toga to otkrije njegovu mranu pozadinu. Mnogi od njih razoarani, psihiki slomljeni, napustili su i rimokatiliku crkvu i religiju, drugi su ostali vernici i otpoeli otvorenu borbu protiv Opus Dei, videi u njemu samo jednu opasnu sektu, suprotnu hrianstvu14, ili pak belu masoneriju. 15Neretko je nazivaju svetom mafijom. lanovi su raspore eni po odre enim centrima i nemaju uvida u celinu rada organizacije16; to pravo ima samo najui krug, u oji ak ne ulaze ni svi numeriji17. Str. 102: Opus Dei je postavljen na strogoj hijerarhijskoj osnovi i gvozdenoj disciplini. Sedite centralnog rukovodeeg tela nalazi se u Rimu i donedavno je bio pod kontrolom Kongregacije za veru. Regionalna tela nalaze se u pojedinim zemljama, a postoje i lokalni ili mesni saveti. Najvii organ Opus Dei je generalni predsednik ili prelat, u ijim je rukama skoncentrisana sva vlast. Iznad njega stoje Kongregacija i papa. Generalni prelat ostvaruje svoju vlast preko generalnog saveta, u iji sastav ulazi: generalni sekretar i njegov pomonik, generalni prokurator, 3 (tri) zamenika, prefekt za studije i generalni administrator kome su povereni poslovi iz oblasti finansija. Generalni prokurator je zaduen za vezu sa Rimskom kurijom. Generalni prelat moe da konsultuje Generalni savet, kada i koliko to smatra za potrebnim. Sednice saveta su tajne, a odluke generalnog prelata predstavljaju se kao Boja volja, koja se saoptava preko Generalnog prelata i moraju se bespogovorno izvravati18. enski ogranak organizacije ima analognu institucionalnu strukturu, a rukovo enje je u celosti u rukama svetenika. ene ne uestvuju ni u jednom izbornom postupku i imaju znatno manja prava nego mukarci19. Generalni savet ima razgranatu mreu pomonih tela i njegov mandar traje 8 godina. Na slian nain postavljena je institucionalna struktura na regionalnom planu. Postoje konano lokalni saveti koji rukovode kolama, studenskim domovima i bolnicama koje su pod patronatom organizacije. Svi centri obavezni su da se strogo pridravaju direktiva Rima. Komunikacija izme u centra i regionalnih ureda obavlja se putem kurira, a
(Sneane Zori primedba: ovo je preuzeto iz srednjovekovnih obrednih rituala preuzetih od budizma, a koji su suprotni kanonima pravoslavlja) 12 (Sneane Zori primedba: slino koriste i satanisti) 13 (Sneane Zori primedba: tipino za sekte i satanistiko ispiranje mozga, uz korienje mentalne manipulacije lanovima putem opijata i njihovo navo enje na samoubistva i mentane poremeaje u sluaju naputanja) 14 (Sneane Zori primedba: to ona i jeste) 15 (Sneane Zori primedba: to ona i jeste, kombinacija sekte, jeresi i masonerije) 16 (Sneane Zori primedba: tipino za masoneriju i ostala tajna drutva, ve samo prosveeni) 17 (Sneane Zori primedba: tipino za masone i Iluminate, od kojih je ovo i preuzeto, ako bi se lake manipulisalo lanstvom) 18 (Sneane Zori primedba: tipino za sekte i masoneriju) 19 (Sneane Zori primedba: ovo je gore nego kao kod muslimana, jer je enama tamo ipak data vea sloboda)
11

17

ne potom. Rimska kurija negira tajnost organizacije. ak je i ministar unutranjih poslova Italije Oskar Lui i Skalfaro izjavio, odnosno bio primoran da izjavi, kako Opus Dei nije svrstana u tajne organizacije. Str. 103: Me utim, u presudi federalnog suda vajcarske u Lozani, povodom spora koji je ogranak Opus Dei vodio protiv lista Tages Anzeiger, Opus Dei je definisan kao tajno drutvo koje deluje metodom prikrivenih akcija. Tano je da su poznata iemna centara organizacije, pa i svetenika koji njima rukovode, ali imena lanova i metode delovanja ostaju pod velom tajne. Opus Dei je uz svestranu podrku pape Pia XII proirio podruje delovanja, poveao broj lanova i prodro u mnoge zemlje. Delovao je sistemom lobija i povezivanja sa uticajnim krugovima u zemlji, zavisno od situacije, angaovao je pojedine laove. Prvi kontakti ostvarivani su, gotovo po pravilu, preko humanitarnih, kulturnih i uopte neprofitnih organizacija. Njima je obino nu ena pomo ili sudelovanje u nekom projektu. Uz centre osnovane su kole razliitih profila, strudenski domovi, kulturne i zdravstvene ustanove. Kada su se pojavile kritike na raun politikog angaovanja Opus Dei, Eskriva je, po ve uobiajenoj praksi sve negirao. Izaao je sa tezom da u politici nije angaovan Opus Dei nego njeni lanovi kao slobodni gra ani, to je u osnovi netano. Str. 104: Svoju prvu kolu Opus Dei je osnovao 1951. u blizini grada Bilbao, to je oivelo ponovno sporenje sa jezuitskim redom. Naime, u Bilbau su jezuiti osnovali centar za visoko kolstvo, davne 1886. Ve naredne godine, tj. 1952. Opus Dei osnova u Pamploni Navara, generalne studije, koje e uskoro prerasti u Univerzitet kvalifikovan u pontifikalnom godinjaku kao Katoliki univerzitet. Imao je nekoliko odelenja, od kojih su dva bila najvanija: za urnalistiku i za biznis-menadment. U prvoj fazi kolovale su se linosti predodre ene za posebne funkcije, za vezu sa finansijskim i poslovnim krugovima u svetu, ali je ubrzo progam proiren. Navara je postala prototip za Katolike univerzitete irom sveta. Nekoliko lanova Opus Dei, bilo je zadueno za obrazovanje princa Huana Karlosa, a istoriar Angel Lopez Amo bio je imenovan za mentora budueg kralja panije. Na osnovu istraivanja koja su obavili ekonomisti lanovi organizacije Opus Dei, izveden je zakljuak da tehnoloka revolucija nalae povlaenje sa scene stare konzervativne finansijske aristokratije i njenu zamenu dinaminim menaderima-tehnokratama. Na toj osnovi Opus Dei je formirao u Barseloni 1958. Institut za vie poslovne studije; istovremeno, u istom gradu jezuiti su osnovali Viu administrativnu kolu za biznismenadment Str. 105: Mit o Opus Dei se irio i o Eskrivi kao novom proroku i iscelitelju. Teoretiari koji su kritiki posmatrali razvoj doga aja razreili su ovaj vor. Po njima Eskriva nije originalan. Njegova fundamentalna postavka o posveenju sekularnog profesionalizma , neprihvatanje pasivno volje Gospodnje, ve umesto toga trijumf kao slubu Gospodnju, tipino su protestantske kategorije. Otuda zakljuak, da je Eskriva stvorio prvu protestantsku sektu unutar katolike crkve. Po drugima, Eskriva je preuzeo ideje Maksa Vebera, vezujui mistiku profesionalizma za tehnokrate. 3. PROMENA STATUSA PRELATURA PERSONALIS Str. 107: U Ustavu organizacije Opus Dei iz 1950., pa i u samom konceptu organizacije, postoji jedna protivrenost. Nain ivota objektivno vodi lanove u izolaciju; a sa druge strane, kao osnovni cilj organizacije postavljena je penetracija lanova u sve sfere sekularnog ivota. Status pontifikalne institucije pod kontrolom Kongregacije za veru, prelaskom u Rim i prerastanjem organizacije u transnacionalnu, i to sa izrazitim politikim ciljevima postao je velika prepreka u radu. Kongregacija je gurala Opus Dei sve vie u pravcu religioznih redova. Uz sve nevolje sa kojima je bio suoen Eskriva, iskrsla je jo jedna, u tom tenutku najtea. panski list El Pais objavio je integralni tekst Ustava i jo niz poverljivih dokumenata. Eskriva je spremno doekao napade, istiui da svi rimokatoliki redovi i sve organizacije sadre klauzulu Ad usum tantum nostrum , - samo za nau upotrebu. Neto kasnije 02.10.1958. obatio se pismom voljenim sinovima i kerima, lanovima Opus Dei, koje je naslovio Non ignoratis, u literaturi se to obino prevodi ne 18

moete biti nesvesni. Apelovao je na lanove da sauvaju intimnost jedinsta sa Bogom u svojoj prirodnosti i jedinstvenosti u ponaanju. Str. 108: Eskriva je pokrenuo iroku akciju u cilju promena Statusa. eleo je da Opus Dei preraste u neku vrstu transnacionalne dijeceze, van svih teritorijalnih ogranienja. Na toj liniji je njegov zamenik Portiljo oformio koncept Prelatura nullius. Smru pape Pia XII , samo nedelju dana nakon pisma, anse Eskrive da promeni status organizacije bile su male, gotovo nikakve, mada je Opus Dei u to vreme imao ve blizu 50.000 lanova na 5 kontinenata. Papa Jovan XXIII ispoljio je krajnje odbojan stav prema Eskrivi lino, i prema Opus Dei. Otpor su pruili i pojedini redovi, koji su zaveleili zabrinjavajui pad, kao npr. jezuiti i franjevci, dok je nasuprot tome, Opus Dei beleio spektakularni uspon, naroito u pogledu prijatelja. U enskim redovima opadanje je bilo jo drastinije. Nisu bili u pitanju lini odnosi izme u pape i Eskrive, nego se radilo o razliitim metodama rada i razliitom shvatanju uloge crkve u savremenom svetu. Ideje pape Jovana XXIII o osavremenjavanju bile su strane duhu Opus Dei. Njegov naslednik papa Pavle VI primio je Eskrivu u zvaninu audijenciju 1964., ali je zadrao rezervisan stav prema organizaciji. Jo kao nadbiskup on nije odobrio da se njen centar oformi u Milanu. Smatrao je da ta organizacija, sa svojim konspirativnim radom, izaziva nepotrebnu zategnutost u redovima crkve. Vest o dijalogu hriana i komunista, koji je vo en u to vreme u Italiji, okirala je Eskrivu. Odnos Svete stolice prema organizaciji Opus Dei najbolje ilustruje injenica da Eskriva nije uestvovao u radu Drugog vatikanskog koncila Opus Dei je uao frontalno u borbu u zemljama Latinske Amerike, oslanjajui se na represivne reime, kao npr. u ileu na Pinoea. U tampi su se pojavile najtee optube na raun organizacije, posebno u njenim vezama sa eskadronom smrti, trgovinom orujem, itd. Str. 109: U najteem trenutku za organizaciju umire Eskriva, juna 1975. Pet meseci nakon smrti Eskrive, umire i general Franko, novembra 1975. Mada je scenario prelaza bio precizno programiran, iako je na elo drave doao kralj Huan Karlos, lan-numerarij Opus Dei, proces politikih promena nije tekao po predvi enoj emi. Usled komplikovane situacije u zemlji, suoene sa mogunou pobune, kralj je samo godinu dana nakon preuzimanja vlasti bio prinu en da oduzme mandat predsedniku vlade, istaknutom lanu Opus Dei, Karlos Arijas Navaru, koji je nosio nadimak Kasapin Malage. Mandat za sastav nove vlade poverio je maldom, javnosti nepoznatom bivem slubeniku Franka, poformalnom opredeljenju socijaldemokrati, lanu Rimskog kluba Adolfu Suaresu Gonzalesu, s tim da sprovede reformu, ali bez prekida sa prolou i bez potresa. Dolaskom na papski presto krakovskog biskupa Karola Vojtile, situacija je iz temelja izmenjena. Vojtila je odavno sara ivao sa Eskrivom, rukovodio je grupom Opus Dei u Poljskoj, i kao duhovni otac pokreta Solidarnost, primao je od Eskrive finansijsku pomo. Drugog dana po ustolienju, papa je posetio grob Eskrive, gde se kleei, zadrao podue vreme u molitvi i meditaciji. Nekoliko dana nakon toga, uputio je pismo nasledniku Eskrive Portilju, u kome je izrazio miljenje da je Opus Dei potrebno postaviti na nove pravne temelje, kako bi to uspenije obavljao svoje zadatke. itava operacija, iako je sprovedena u najstrooj tajnosti, izazvala je buru protesta u redovima rimokatolike crkve. Str. 110: Odbacujui sve kritike, pa i dobronamerne primedbe koje su dolazile iz Rimske kurije, papa Jovan Pavle II apostolskom konstitucijom Ut sit, donetoj u formi papske bule, podigao je organizaciju Svetog krsta i Opus Dei na rang personalne prelature, internacionalnog karaktera 28.111982. godine. Uz apostolsku konstituciju papa je potvrdio novi ustav organizacije.Uvo enje u ivot obavljeno je 19. marta 1983., na sveanoj ceremoniji u bazilici Svetog Eugenija u Rimu, u prisustvu najviih verskih i politikih predstavnika i velikog broja pozvanih vernika. Papska bula, kao i Ustav objavljeni su kao zvanini dokumenti, ime je papa eleo da opovrgne optube o konspirativnoj prirodi ove organizacije. Me utim, konspirativna politika ostala je nepromenjena. Ustav iz 1950. nije ukinut; u zavrnim odredbama izriito je predvi eno da sve odredbe raijeg Ustava ostaju na snazi, ukoliko nisu ukinute novim. 19

Apostolskom konstitucijom Ut sit, Opus Dei je stekao autonomiju unutar crkve. Temeljne odredbe Opus Dei sadrane su u Codex iuris particularis Operis Dei - Zakonik posebnog prava Opus Dei. Str. 111: Prelatura personalis kako je definisana pomenutim aktima, bez presedana je u istoriji rimokatolianstva. Vekovima je rimokatolika crkva bila koncipirana kao uiverzalna, ali je organizacija postavljena na teritorijalnom principu biskupija, povezanih do vrhovnog autoriteta, pape. Od tog principa se u ovom sluaju odstupilo; jurisdikcija Opus Dei nije terirorijalna, ve personalna. Preskau se sve stepenice u hijerarhijskoj strukturi crkve, i lanovi, svetenici i laici iromsveta, povezuju se izravno sa prelatom, odnosno preko njega sa papom. Prelata bira, odnosno predlae Generalni kongres, a potvr uje papa. Prelat, na osnovu lana 131 Ustava mora biti svetenik, ro en u legalnom braku, ne mla i od 40 godina, mora da poseduje univerzitetsku diplomu i bar jedan doktorat iz neke od crkvenih disciplina.Ustav mu poverava punu kontrolu nad radom organizacije, ali ni on nije bez kontrole. Naime, Ustav predvi a da prelat mora da ima svoja 2 (dva) zatitnika, koja brinu o njegovom duhovnom i fizikom zdravlju. zatitnike bira prelat sa liste od 9 lica, koje mu predloi papa. Ustavom iz 1982. Opus Dei je prouzveden u jedinstveno pravno telo u smislu to laici i svetenici ine pastoralno, organsko, neraskidivo jedinstvo pod vlau prelata. Organizacija je podeljena na regione, sa savetnicima na elu, koje imenuje prelat, uz konsultovanje Saveta. Regionalni ogranci duni su da podnose izvetaje o svom radu, a tu obavezu imaju i nelanovi tj. saradnici i prijateai, koji, ne moraju biti katolici. Str. 112: Papa je tim putem poveao svoju mo do nesluenih razmera, iamo je pod svojom neposrednom vlau 72.375 osoba, koliko je u to vreme brojalo lanstvo organizacije, kojesu se nalazile na istaknutim politikim i druvenim ploajima u 87 zemalja na svih 5 kontinenata. U lanstvu Opus Dei su se nali pripadnici vrhunske elite Zapada, kao to je npr. Oto fon Habzburg, lanovi kraljevskih porodica panije i Belgije. Belgisjki prestolonaslednik princ Filip, u pratnji ministra spoljnih poslova Robert Urban otvorio je sveano kolu Opus Dei u buenos Airesu. Snaan oslonac Opus Dei ima danas u Hriansko demokratskoj stranci Italije, Hriansko-demokratskoj uniji Nemake i u nekim krugovima Francuske, bliskim predsedniku aku iraku. Njegovu izbornu kampanju za predsednika Francuske podrao je i materijalno potpomogao francuski centar Opus Dei. Preko svojih lanova obezbedio je uticaj u me unarodnim organizacijama, pre svega u UN, UNESCO, Evropskom parlamentu, EU. Pojedini lanovi uspeli su da zauzmu najvia mesta u tim telima, kao npr. ak Santer u EU ili Huan Antonio Samaran u Me unarodnom olimpijskom komitetu. Opus Dei je izrastao i u monog medijskog giganta, osposobljenog da vodi medijske ratove. Grupu Ampere formirali su katoliki industrijalci na eu sa Fransoa Mielinom i bivim ministrom u francuskoj vladi Rensi Montanjeom i to u strogoj konspirativnosti. Str. 113: Osnovali su u Briselu novinarsku kolu L' European Media Studies sveano otvorenu 27.06.1990. u kojoj su svi profesori lanovi Opus Dei. asopis Europe Today tampa se na nekoliko jezika i ratura irom sveta u milionima primeraka. Prodor na univerzitete odvija se preko Instituta za univerzitetsku saradnju, koji ima svoj eurede u Rimu, Briselu, Bejrutu, Hong Kongu i Manili. Na elu Instituta nalazi se istaknuti lan Opus Dei Umberto Fari. Od posebnog je znaaja delatnost ove organizacije u sferi ekonomije i finansija. Pomenuemo samo neke: fondacija Limat (Limmat-Stiftung-Suisse) osnovana u Cirihu 1972., vezana za pansku banku Lafundacio General Mediterranea,na ijem elu se nalazi lan Opus Dei Hans Tomas; fondacija Rajna-Dunav (Rhein-Donau-Stigtung) preko koje je Opus Dei uao u Ma arsku. Austrijski i panski lanovi Opus Dei osnovali su u toj zemlji 1996. Duna Egyesulet Kulturalis Korpontok Feilesztesere (Dunavsko udruenje za unapre enje kulturne saradnje). U Latinskoj Americi deluje La Fundacion General Latino-Americana sa brojnim centrima u raznim delovima kontinenta. U ekonomsko-finansijskoj sferiOpus Dei deluje na dva naina: putem direktnih investicija ili preko svojih lanova i prijatelja, kao to je sluaj sa Luisom vajcerom predsednikom grupacije Renault, Bertholdom Baicom predsednikom grupacije Krup itd.Prihodi i finansijski izvori Opus Dei su ogromni. Me utim, sa finansijskim tranfakcijama doli su i brojni skandali koji su izazvali potres u javnom mnjenju. 20

Predsednik kompanije Matesa an de Broli, ukljuen u lanac aktivnosti Opus Dei, ubijen je 1969. pod misterioznim okolnostima. Multinacionalni konzorcijum Rumasa, najvei poslovni konglomerat, koji je imao pod sobom 400 kompanija: bankarskih, osiguravajuih, hotelskih, za proizvodnju pia, sa oko 600.000 zaposlenih, a nalazio se u rukama lanova Opus Dei, bankrotirao je 1983. Predsednik grupacije, jedan od najbogatijih ljudi panije Ruiz Mateos Roze, optuen je za prevare. Str. 114: Najvei potres u vatikanskim krugovima izazvalo je bankrotstvo Banco Ambrosiana iz Milana, najtenje povezana sa vatikanskom bankom, koja nosi naziv Institut za religizne poslove, na ijem se elu nalazio kardinal Kazimir Marinkus, poreklom Litvanac, ovek od velikog ugleda i poverenja u vatikanskim krugovima. Direktor banke Banco Ambrosiana Roberto Kalvi uhapen je 21.05.1981., ali je uskoro puten na intervenciju sa najvieg mesta. Njegovo telo prona eno je 18.06.1982. u Londonu, obeeno ispod mosta na Temzi, sa falsifikovanim pasoem. Drugi kanal u ovoj aferi vodio je u banku koju je osnovao Institut za religizne poslove, na ijem se elu nalazio Mikele Sidona, siva eminencija u krugovima Vatikana. Sidona je obavljao razne transakcije za raun Instituta za religizne poslove. Jo 1969. postao je lan tajne organizacije Propaganda due ili skraeno P-2, organizovane po liniji masonerije od strane Luia elija. Po tvr enju pojedinih pisaca, P-2 je bila visoka mafija. Sidona je osu en na 25 godina robije, zbog prevare, korupcije i trgovine heroinom. U zatvorskoj eliji na en je mrtav 22.03.1986. otrovan oljicom kafe. Str. 115: Za sve vreme istrage Marinkus je bio sklonjen u zidinama suverene drave grada Vatikana, nedostupan istranim organima. Tokom istrage prona ena je lista sa 900 lanova loe P-2, me u kojima se nalaze vodee linosti iz sveta biznisa, povezane sa Opus Dei. Papa Jovan Pavle II odbio je svaku odgovornost Vatikana za banrotstvo i povezanost sa skandalima koji su izbijali na videlo po lananoj reakciji. Me utim, po njegovom nare enju, izdvojena su finansijska sredstva iz vatikanskih fondova,kako bi se obetetile tedie banaka. Me utim, kako su ustanovili pojadini analitiari koji su dublje pronikli u itavu stvar, sporni novac otiao je poljskom pokretu Solidarnost, latinoamerikim grupama za borbu protiv Teologije oslobo enja i za sline delatnosti u epohalnoj bitki. Ameriki svetenik Anrej Grili definisao je Opus Dei kao polufaistiku instituciju koja oajniki tei apsolutnoj moi u Rimokatolikoj crkvi i koja je veoma blizu da to i ostvari. Grili zakljuuje da je re o krajnje opasnoj organizaciji po dalju sudbinu katolianstva. Na raznim stranama sveta, osnovana su udruenja za borbu protiv Opus Dei. Na primer, u SAD osnovano je 1991. Opus Dei Awereness Network Inc. - ODAN sa ciljem da se javnosti prue istinite informacije o pozadini ovog misterioznog udruenja i pomogne njegovim rtvama. Zvui neverovatno da je uprkos svemu broj lanova i nadalje narastao. Opus Dei se probio na 479 univerziteta u raznm delovima sveta, u 604 nauna asopisa, u 52 TV kue, u 38 novinskih agencija, i u 12 kompanija za proizvodnju filmova. Ideolozi Opus Dei nisu se predavali; prihvatili su borbu, objavili brojne studije, organizovali 2naune skupove u cilju odbrane i spasavanja ugleda Sv. Stolice i organizacije. Nakon nestanka sa politike scene Istonog bloka, kritike na raun pape i Opus Dei su se za trenutak utiale, da bi ustupile mesto trijumfalistikoj euforiji. Me utim, podele unutar crkve su ostale, posebno u pogledu stila vladavine pape Jovana Pavla II. Postavljeno mu je pitanje: kako moe zahtevati demokratska prava za svoju otadbinu Poljsku, a ostatku sveta nametnuti svoj apsolutistiki metod upravljanja. Papa je na to reagovao u svom oprobanom stilu: izdao je 1994. novi prirunik za svetenstvo u kome ih je opomenuo da lane ideje demokratije nagrizaju hijerarhijsko ustrojstvo crkve, zavetano od Boga i Spasitelja pa od njih zahteva apsolutnu poslunost. Str. 117: Opadanje autoriteta pape i dalja eroija rimokatolianstva time nije zaustavljena. To je dolo do izraaja i u sve manje spektakularnim doecima pape. U uslovima sve vee izolacije i otpora prema politici koju je beskompromisno sprovodio, papa se sve vie oslanjao na uski krug fundamentalistikih organizacija.

21

Da bi odao priznanje za uspeno delovanje tokom protekle decenije u kojoj je razoren Istoni blok, papa je 30.06.1998. na trgu Sv. Petra zvanino priznao 3 (tri) organizacije kao privilegovane aktere nove evangelizacije. To su : Fokolari, Zajednitvo i sloboda i Neokatekumenale. U svojoj planetarnoj strategiji, da bi katolikim organizacijama olakao rad na gobalnoj rekristijanizaciji, papa Jovan Pavle II pribegao je jo instrumentu proglaavanja novih svetaca. Biografi pape zabeleili su: Pod Jovanom Pavlom II Rimokatolika crkva postala je fabrika za proizvodnju svetaca... U gotovo 2 milenijuma istorije, crkva je kvalifikovala za svece samo 3000 ljudi. Za 15 godina svog pontifikata papa Jovan Pavle II proizveo je 72 nova sveca...Do sredine 1999. izvrio je beatifikaciju vie od 700 ljudi. U ranom hrianstvu za svece su proglaavani stradalnici zbog ispovedanja vere Hristove. Muenitvo je smatrano kao vrhunac hrianskog morala. Tokom vremena, kriterijumi su se menjali, ali kao bitan uslov za beatifikaciju, predposlednju fazu u proglaenju za sveca, zahtevan je dokaz o najmanje 2 (dva) udotvorstva kandidata. Papa Jovan Pavle II objavio je 23.01.1983. novu Apostolsku konstituciju ( Divinus Perfectionis Magistrat ), u kojoj je uprostio postupak, zahtevajui samo jedno udotvorstvo. Treba dodati da postoji razlika izme u beati i sancti, t. blaenih2 i svetih. Beatifikacija je poslednja stepenica do pijedestala na koji su postavljeni sveci. Novi sveci i blaeni su iz svih delova sveta, a ponajvie svetenicikoji su stradali u Meksikoj i Francuskoj revoluciji, u panskom gra anskom ratu i pod komunistikom vlau u istonoevropskim zemljama, to je tom procesu dalo izrazito politiki karakter. Str. 118: Apstrahujui za trenutak negativne ocene o Opus Dei, mora se priznati da je politika pape Jovana Pavla II , sprovo ena preko ove organizacije doivela odre ene uspehe. Svoju teoloku misao papa Jovan Pavle II veto je pretoio u najistiji koncept Real politik. Osnov za to imao je u postavkama Eskrive. Papa Jovan Pavle II samo je nastavio politiku liniju Pia XII, a ponegde ju je i problikovao. Str. 119: Poetkom 80-tih papa Jovan Pavle II ocenio je narednu deceniju kao presudnu, to je praksa potvrdila. Precizirao je jasno ciljeve borbe, za koju prema njegovim reima lanovi Opus Dei i njihovi prijatelji moraju biti opremljeni. Te ciljeve sveo je u 3 (tri) take: borba protiv sekulaizacije zapadnog drutva; borba protiv komunizma; rekristijanizacija i ponovno osvajanje Istone Evrope od strane rimokatolike crkve. Opus Dei je dodeljena avangardna uloga. Str. 123: Centralni problem Rimokatolike crkve, nije u sferi filosofije, nego se kree oko teoloko-politike dimenzije crkve i me udejstva teologije i politike. Po oceni brojnih katolikih pisaca, kriza koja danas potresa Rimokatoliku crkvu dublja je od one u vreme Reformacije; neki je upore uju sa velikom izmom iz 1054., kada je hrianska crkva podeljena na Istonu i Zapadnu. Parafrazurajui Ludviga Fojerbaha ukazali su da se savremena teologija ne bavi vie Bogom, ni carstvom bojim, nego carstvom zemaljskim. Str. 124: Rimska kurija ocenila je jo krajem XIX veka, pokret nazvan Modernizam kao smrtonosnu opasnost po ceo sistem rimokatolikog verovanja. Me utim, kriza izazvana modernizmom imala je daleko ire dimenzije i dovela je do snanog antiklerikalnog pokreta u Evropi, koji se suprotstavljao meanju crkve u svetske poslove. Vatikan je identifikovao francusku masonsku lou Veliki Orijent kao centar antiklerikalizma. Od zakljuenja velike alijanse Vatikan-Vaington, Opus Dei je angaovan na dva fronta: u borbu protiv teologije oslobo enja i u reevangelizaciji Istoka. III DEO OPUS DEI AVANGARDA SVETE STOLICE 1.TEOLOGIJA OSLOBO ENJA Str. 125: 22

Rimokatoliki pisci najee razvrstavaju teologiju u 5 (pet) osnovnih grupa: 1) dogmatsku; 2) moralnu ili teologiju morala; 3) pastoralnu; 4) asketsku; i 5) mistinu. Teologija oslobo enja ne uklapa se ni u jednu od navedenih grupa; u pitanju je kritino shvatanje teologije, oslobo eno skolastinog pojmovnog jezika. Teologija osloboo enja bavi se svetom na drutvenoj margini, svetom koji je najblii biblijskom iz vremena Hrista. U tom smislu mogla bi se definisati kao pokuaj osmiljavanja savremenog identiteta katolianstva kroz postulate ranog hrianstva. Znaajan broj pisaca vidi u teologiji oslobo enja samo produetak socijalne doktrine rimokatolike crkve, ije je temelje postavio papa Leo XIII 1891. u enciklici Rerum Novarum (Nove stvari). Katolika socijalna doktrina nastala je kroz otpor Svete stolice politikom i ekonomskom liberalizmu, krajem XIX veka. Po shvatanju pape socijalni problemi proizali su iz pada i naputanja religije. Vraanje crkvi po njemu je jedino reenje. Str. 126: Shvatanje pape Lea XIII ocenjeno je u nauci kao pojednostavljeno, romantiarsko vi enje sveta. Berns smatra da su to shvatanja jednog konzervativnog aristokrate, koji je kapitalizam posmatrao iz desnog, a ne levog ugla. Naime, Leo XIII je po porodinom poreklu pripadao aristokratskim krugovima, a njegov stil ivota ostao je i nadalje aristokratski, ponekad ak snobovski, uz velianje vrednosti predindustrijskog drutva. Pri svemu tome, ne sme se ispustiti iz vida jedna injenica; mada centralnu taku u enciklici predstavlja odbrana privatne svojine, papa se sa podjednakom estinom okomio na tvrdokornost poslodavaca i na socijalistike ideje, tako da je i prograsivno i konzervativno krilo Rimokatolike crkve nalazilo svoja uporita u ovoj enciklici. Taj osrednji ili trei put, izme u kapitalizma i socijalizma, bie trasa na kojoj e se razvijati katolika socijalna doktrina, uz povremena zastranjivanja. Teka ekonomska situacija u svetu sa katastrofalnim posledicama, podudarila se sa jubilejom 40. godinjice od proglaenja enciklike Rerum Novarum, kojoj je Pie XI posvetio encikliku pod nazivoom Quadragesimo anno 1931. Kritiku kapitalizma postavio je kroz prizmu korporativnog sistema, na kome se temeljila faistika ideologija u Italiji, i sa kojom se papa u celosti solidarisao. Njegov naslednik papa Pie XII bio je preokupiran geopolitikim problemima i socijalna doktrina potisnuta je na margine. Razlozi su vie nego jasni; rimokatoliki hijerarhijski vrh, sa svojom armadom, tokom Drugog svetskog rata svrstao se bezrezervno na stranu nacizma. Str. 127: Dolaskom na papski tron Jovana XXIII, a zatim Pavla VI pojaana je aktivnost Svete stolice na reavanje socijalnih problema, uz nastojanje da se odi distanca prema ideologiji Istoka i Zapada, i uz kritiku ideolokih postavki i kapitalizma i socijalizma. Papa Jovan XXIII zaloio se za smanjenje razlika izme u siromanih i bogatih u svetskim razmerama. U taki 42 Pastoralne konstitucije, naglaeno je da crkva po svom postojanju i po svojoj naravi nije vezana ni uz koji poseban oblik ljudske kulture, niti bilo iji politiki, ekonomski ili drutveni poredak. Papa Pavle VI, preuzimajui kormilo Rimokatolike crkve u enciklici Popularum Progresio iz 1967. ukazao je na ulogu crkve; po njegovim reima crkva je osnovana da izgradi Carstvo nebesko na zemlji, a ne da stie ovozemaljsku mo. Crkva otvoreno izjavljuje da su dve vlasti - crkva i drava razliite jedna od druge; svaka je najvia u sferi svoje sopstvene kompetencije. Enciklika Popularum Progresio i Pastoralna konstitucija Lumen Gentium bile su glavni oslonac za teorijsko uobliavanje teologije oslobo enja, iji je tvorac Gustav Gutijeres, profesor teologije na Katolikom univerzitetu u Limi (Peru). Apstraktne postavke teologije oslobo enja ne mogu se u potpunosti shvatiti, ako se ne osvetli pozadina njenog nastanka, tj. Stanje u zemljama Latinske Amerike. Str. 128: Brazilski biskup Leonardo Bof definisao je ovu situaciju sa religioznog stanovita kao teak drutveni greh, duboko suprotan planu Gospodnjem i potovanju koje mu dugujemo. Gutijerez je u svojim razmiljanjima proao od kritikog preispitivanja pojma i funkcije telogije. Razumevanje vere mora ii u korak sa razvojem drutvenih nauka, psihologije i biologije. Teologija koja ne vodi rauna o promenama u savremenom svetu po Gutijerezu je sterilna, u krajnjoj liniji to je lana teologija. Samo kroz konkretnu akciju moe, po Gutijerezu, vera biti verifikovana. 23

Gutijerez je Sveto pismo tumaio u svetlosti siromanih i obespravljenih, kojima je Hristos posvetio svoj ivot. Pastoralna aktivnost crkve, naglasio je Gutijerez, ne proistie iz teolokih premisa. Duhovnost mora imati konkretnu formu, i on ju je pronaao u mistici solidarnosti, kroz koju se identifikovao sa obespravljenima. Ali on nije siromatvo postavio kao biblijski ideal, niti je smatrao da obespravljeni automatski stiu privilegovan status u crkvi. Str. 129: Bog je podjednako Bog bogatih i siromanih. I jedni i drugi mogu greiti. Nije ovde re o idealizovanju siromatva, nego o prihvatanju onoga to siromatvo u stvari i jeste greh. Crkva, dodaje gutijerez, ne moe ignorrisati uzroke tlaenja, siromatva i torture. Hrianska duhovnost poiva na veri, a bitne dimenzije vere su ljubav i nada, koje opet podrazumevaju pravinost. Gutijerez je teologiju oslobo enja koncipirao kao deo misterije Boijeg spasenja. Posmatrajui istorijske doga aje u njihovoj jasnoj perspektivi, teologija oslobo enja, po Gutijerezu, pomae drutvo i crkvu da ne posmatraju neto kao veno, to je u stvari samo vremensko. Str. 130: Posebnu panju u naunom opusu Gutijereza zasluuje njegovo shvatanje slobode i oslobo enja. Siromane zemlje, po njegovim reima, ne ele da imitiraju bogate, nisu zainteresovane da se uklope u model bogatih zemalja, pored ostalih razloga, i zato to su duboko ube ene da je stetus bogatih plod nepravde i nasilja. Istina je da siromane zemlje pokuavaju da prevazi u materijalne nedostatke i bedu, ali je to stoga to ele humanije drutvo. Njihove aspiracije izraava danas jedan novi termin r a z v o j , koji je u stvari preuzet od ekonomiste Jozefa umpetera. Gutijerez se opredeljuje za shvatanje razvoja kao totalnog drutvenog procesa, koji ima svoj ekonomski, socijalni, politiki i kulturni vid, a svaki od njih podrazumeva etiku dimenziju, tj. brigu za ljudske vrednosti. Drugim reima, humanistiki prilaz pojmu razvoja Ovakav prilaz, naglaava on, nemaju samo pisci hrianske orijentacije; slina shvatanja mogu biti prona ena kod pisaca marksistike orijentacije, ija je dela temeljno prouio. 20 Str. 131: I pored napada koji su dolazilisa severa, tj. iz SAD, Gutijerez je snagu da istraje sticao iz brojnih pisama kojima je svakodnevno obasipan, iz svih delova Amerike. Nadahnut tim saznanjem Gutijerez je sagledao siromatvo jo iz jednog ugla iz dijalektikog odnosa ivota i smrti i prava na ivot. Siromatvo znai smrt, ne samo fiziku nego i mentalnu i kulturnu, i to ne samo pojedinca, nego itavih naroda. Borba siromanih za oslobo enje izraz je prava na ivot, koji je dar Gospodnji2, zakljuuje Gutijerez. Teologija oslobo enja predstavlja jedan nov pogled na Bibliju, razliit od tradicionalnog. Str. 132: Teologija oslobo enja jeste nova, ali je ouvala kontinuitet u odnosu na tradiciju vere i poruke Isusa Hrista. 21 Gutijerezov poduhvat je bez presedana. On je po prvi put u okviru rimokatolianstva razvio jednu ivu, celovitu egzistencijalnu teologiju, tumaei Jevan elje u svetlosti konkretnih ivotnih uslova. Izuzetnu ulogu imala je studijska grupa koju je u Limi osnovao Gutijerez pod nazivom Sloboda i crkva. Str. 133: Sem istovetne strategije primenjene u Latinskoj Americi i na Kosovu, jo jedna veza postoji. U operacijama u Latinskoj Americi, u vreme najgoreg terora, uestvovao je ameriki genral, kasnije mbasador Vilijam Voker, koji e se nai na KIm 1998/1999., u svojstvu prestavnika OEBS. Scenarij poput onog
(Sneane Zori primedba: upravo obrnuto; marksistiki teoretiari su prethodno dobro prouili Sveto pismo, perfidno ga izvitoperujui na nain kojim se negira vera u slavu Sotone; paradoksalno je da je Marks kao rodonaelnik marksizma je pre toga bio verujui i da otie iz duboko patrijarhalne hianske porodice a koja je prela iz judaizma u hrianstvo jo u doba inkvizicije, ali nakon to je postao lan Fabijanaca, iz koje je izrasla zloglasna sotonistika sekta Tula, svakom ruglu je izloio veru u Gospoda i Sveto Trojstvo) 21 (Sneane Zori primedba: na koje se vekovima ogluivala Rimokatolika crkva, pa kad je poela masovno gubiti vernike, pa time ne samo finansijsku ve i moralnu mo nad vernicima, okrenula se dueriniki na stado, e da bi povratila mo)
20

24

Raak, po kome su Srbi optueni za masakr nad nedunim Albancima, primenjivao je uspeno u Latinskoj Americi. Jezuiti Latinske Amerike pribavili su obilje dokaza o zloinima koje je Voker lino izvrio ili koji su poinjeni pod njegovom dirigentskom palicom. Str. 134: Teologija oslobo enja prodrla je i u zemlje Istone Evrope, davno pre raspada Istonog bloka, i to ne samo u katolike sredine, nego i u pravoslavne. Naime, demoralizacija koja je zahvatila iroke slojeve stanovnitva dovele je do gubitka vere, koliko u ideologiju, toliko gotovo isto i u religiju. Otuda su teolozi postavili 3 (tri) osnovna principa na kojima su otpoeli akciju na Istoku. To su: 1) afirmacija slobode, 2) ivot sa istinom i 3) prevladavanje straha. U SSSR teologija oslobo enja naila je na podrku udruenja Otvoreno hrianstvo, koje je osnovano 1988. u tadanjem Lenjingradu. Rimska kurija u vreme pontifikata pape Jovana XXIII i Pavla VI prihvatila je teologiju oslobo enja kao varijantu na temu treeg puta, tj. sistema izme u socijalizma i kapitalizma. Krakovski nadbiskup Karol Vojtila, u vreme stupanja na papski tron, imao je ve velik broj objavljenih studija iz oblasti filosofije i teologije. Zauzimao je i on kritian stav prema marksizmu i kapitalizmu, kao sistemima kojiimajuzajedniki koren u unilateralizmu. Imao je razumevanja za socijalne reakcije i izjanjavao se za socijalne reforme. Za razliku od svojih prethodnika, koji su ili u dijalog sa komunistima u Italiji, Jovan Pavle II iskljuivao je dijalog. Nastupao je borbeno, samouvereno, sa pozicija papske nepogreivosti. Str. 135: U svojoj treoj enciklici Laboren Excercens od 14.11.1981. socijalnu problematiku postavio je u okvir hrianske antropologije. Kritiki se osvrnuo na 2 (dve) vrste materijalizma: zapadnog, u vidu otroakog drutva, i istonog u vidu komunistikog kolektivizma. Na sonovu izloenog moglo bi se pretpostaviti da je papa video reenje socijalnih problema u sistemu koji bi bio pragmatina meavina dvaju sistema, socijalizma i kapitalizma, Me utim, njegova razmiljanja nisu dostigla stepen dubljeg teorijskog uobliavanja. Njegove rei imale su politiki efekat i doprine su okupljanju radnika u Poljskoj oko pokreta Solidarnost, a u zemljama Treeg sveta oko crkve. Me utim, nakon zakljuenja saveza Vaington-Vatikan papa je iz temelja izmenio svoj stav. Pridruio se ofanzivi SAD protiv teologije oslobo enja, to je bilo praeno medijskom kampanjom. Opus Dei u saradnji sa CIA stupio je ranije u akciju protiv pristalica teologije oslobo enja. Po nalazu profesora na prestinoj naunoj ustanovi MIT (Massachusetts Institute of Technology) Brajana Smita, lanovi Opus Dei bili su glavni akteri u svrgavanju Salvadora Aljendea 1973. i dovo enju na vlast Pinoea. Sa stanovita politike SAD Latinska Amerika imala je prioritet u zajednikim poduhvatima. Pentagon i CIA realno su ocenile da je Rimokatolika crkva najmonija institucionalna snaga u tom regionu i da papa ima apsolutnu mo kontrole nad crkvom i nad svetenstvom, uz mogunost primene efikasnih kanonskih sankija. Str. 136: U pismu koje je uputio savetnik za naconalnu bezbednost Ronalda Regana, Riard Alen ambasadoru SAD pri Svetoj Stolici Vilijamu Vilsonu, stoji: Prenesite dravnom sekretsru kardinalu Kasaroliju i ostalima, da predsednik Regan daje najvii prioritet u radnim odnosima sa Crkvom, obezbe enju naih zajednikih interesa u Centralnoj Americi. U svojim prvim govorima Regan je najotrije osudio teologiju oslobo enja. Hijerarhijski vrh katolike crkve, poveo je krstaki rat, ovog puta protiv katolika. U borbanom stroju nali su sena jednoj strani Opus Dei i CIA, a na drugoj strani rimokatolika crkva u Latinskoj Americi ujedinjena sa demokratskim pokretima. Pristupili su im i komunisti. Treba naglasiti da radikalni antiamerikanizam nije dolazio toliko od komunista, koliko odradikalnih nacionalista, koji su se suprotstavili globalistikoj ideologiji SAD, i od sledbenika teologije oslobo enja, koji su kroz vizijuHristovog rtvovanja sagledali mogunost svog oslobo enja. Rimska kurija otpoela je borbu protiv teologije oslobo enja, dakle liberalnog katolicizma, koji je dovodio u pitanje autoritet Svete stolice i njeno pravo na Magisterium, tj. na iskljuivo pravo crkvene hijerarhije na tumaenje svetih tekstova. Rimska kurija je strahovala da katolike grupe u Latinskoj Americi ne postanu zaetnik jedne nove narodne crkve, koja bi se sigurno udaljila od Vatikana. 25

U Rokfelerovom izvetaju iz 1969., koji je delo Saveta za inostrane odnose (CFR), konstatovano je da se Rimokatolika crkva u Latinskoj Americi opredelila za revolucionarne promene da bi se zadovoljila pravda. Katolike grupe u Latinskoj Americi svrstane su u subverzivne. Str. 137: CIA je tajnim kanalima ubacivala svoje ljude i preduzimala prikrivene operacije u pojedinim zemljama Latinske Amerike. Opus Dei je dovodio svoje lanove iz drugih delova sveta u taj region. Najvii crkveni dostojanstvnici sa teritorije Latinske amerike pozivani su u Vatikan nakon zakljuenja sporazuma Jovana Pavla II sa regnom i protiv njih je preduziman postupak pred Kongregacijom za veru. Sredinom 1980-tih ubijeno je na desetine rimokatolikih svetenika u Latinskoj Americi. Kardinal Racinger prefekt Kongregacije za veru, uputio je marta 1983. biskupskoj konferenciji u Peruu akt, koji je u 10 taaka sadrao otru kritiku teorije oslobo enja. Zavrna faza u ofanzivi Opus Dei-CIA otpoela je 1984. Na svojim putovanjima papa Jovan Pavle II je u svojim govorima i na zatvorenim sastancima sa svetenstvom napadao je telogiju oslobo enja. Str. 138: Nisu samo kanjavani i smenjivani biskupi i nadbiskupi u Latinskoj Americi, nego irom sveta, ukoliko je postojala sumnja da propagiraju ili se javno izjanjavaju u prilog teologije oslobo enja. U odbranu teologije oslobo enja, a protiv kanjavanja ustali su mnogi teolozi i istaknuti intelektualci irom sveta. Na kategorian stav Kongregacije za doktrinu vere da teologija oslobo enja predatavlja veliku opasnost postavili su Sv. Stolici otvoreno pitanje: za koga to predstavlja opasnost i da li je time ugroen autoritet crkve. Napadi na teologiju oslobo enja kao varijantu marksizma nisu prestali ni nakon nestanka sa svetske scene SSSR, iako su se njeni sledbenici jasno distancirali od revolucionarne marksistike ideologije, a u praksi vodili paralelnu borbu protiv Vaingtona i Moskve, naglaavajui da je totalitarni duh pokretaka snaga i Kremlja i Bele kue. Str. 139: Biskup Bof je jasno predoio da sledbenici teologije oslobo enja u itanju Biblije nisu polazili od ideolokih postavki. Po njegovim reima bibijska religija je otvorena i dinamina religija, zahvaljujui njenom mesijanskom i eshatolokom karakteru.U centar svojih razmiljana postavili su Hrista a ne klase, ljubav a ne mrnju. Da bi mogao nastaviti sa svojom delatnou, jedan od najveih katolikih teologa, koji je objavio 65 knjiga iz oblasti filosofije religije i teologije, Leonardo Bof napustio je juna 1992. sveteniki poziv i Franjevaki red kome je pripadao. Poriui optube Rimske kurije, Bof je naglasio da nije protiv hijerarhije, ali po njemu, nain na koji je crkva danas organizovana, a tako nije bila ranije, je izvor reprodukovanja nepravde. Gutijerez je tako e kanjen zabranom javnih nastupa i vrenjem obreda, ali je ostao u svetenikom redu. Str. 140: Nestanak sa svetske scene SSSR ocenjen je u rimskoj kuriji kao totalan poraz komunizma, kao njegova definitivna sahrana. Na svetskoj sceni dominantnu ulogu preuzele su SAD, saveznik Vatikana, sa modelom kapitalizma postavljenim na bazi globalizma. Oba partnera razvila su planetarnu strategiju, kod oba su bila duboko ukorenjena globalistika shvatanja, ali i liderske ambicije. I papa se saiveo sa ulogom ovozemaljskog pobednika Svoju prvu encikliku nakon nestanka Istonog bloka Centesimus Annus , posvetio je, kako i sam naziv kae 100-godinjici borbe Rimokatolike crkve protiv komunizma, koja je poela enciklikom Lea XIII Rerum Novarum iz 1890. Po shvatanju Jovana Pavla II ta borba trijumfalno je zavrena 1990. godine. Po slovu enciklike odluujui doprinos u tom procesu dala je Rimokatolika crkva. Potom je svom savezniku SAD pruio duhovni legitimitet. Nakon ovako kategorinog stava u prilog SAD, nakon definitivnog obrauna sa marksizmom, ponudio je svetu tree reenje kao idealnu orijentaciju za zemlje u kojima je dolo do teke dezorijentacije u procesurekonstrukcije, posle pada realnog socijalizma, kao i za zemlje Treeg sveta koje se nalaze u dramatinoj situacijinerazvijenosti, kao nikada do sada, koja se pogorava svakog dana. Raskorak izme u ovih dvaju stavova vie je nego oit. 26

Pre svega, ideologija globalizma, sa slobodnim tritem u epicentru, ne poznaje tei put, a potroako drutvo, koji je papapopovrgao estokoj kririci, njegov je nerazdvojni deo. Me utim, to nije jedina protivrrenost. U nekoliko taaka u enciklici, papa provlai ideju o tome kako postoje mnogobrojne ljudske potrebe koje nemaju pristupa na tritu. Postoje mnogobrojni kolektivni i individualni interesi koji ne mogu biti zatieni prostim mehanizmom trita, niti se uklapaju u logiku trita. Papa reenje nalazi u intervenciji drava da zatite kolektivna dobra. Me utim, trite u vizuri SAD podrazumeva nestanak drava i deregulaciju, jer se samo tim putem, po njima, moe obezbediti istinska sloboda trine ekonomije. Str. 141: Mnogo kritike je izreeno je na raun ove enciklike u ijoj je izradi uestvovalo oko stotinu strunjaka, pored ostalih i uveni ameriki ekonomista Kenet Galbrajt. Neki su papu nazvali najveim ekvilibristom u svetu. Jedan njegov biograf, nazvao ga je ovekom sa dva lica. Drugi su opet encikliku opisali kao izoidnu. Nesporna je injenica da je Rimokatolika crkva, preko svojih organizacija, odigrala kljunu ulogu u razaranju Istonog bloka. Pobeda nad komunizmom je izvojevana, ali su razlike izme u globalistike ideologije i jednog autentninog hrianstva produbljene. Oito ja da su tek nakon ostvarene pobede, i Vaington i Vatikan shvatili svu kompleksnost saveza u koji su uli. U kom pravcu e se u narednom periodu kretati politika Vatikana, teko je predvideti. Prvih godina XX veka 77% katolika ivelo je u Evropi i SAD, dakle u industrijski najrazvijenijim zemljama, a samo 23% u zemljama Treeg sveta. Danas je situacija obrnuta: 70% katolika ivi u zemljama Treeg sveta, a samo 30% u Evropi i SAD. Moglo bi se otuda zakljuiti da e se budunost rimokatolianstva reavati u neprivilegovanim i obespravljenim delovima sveta, pa e samim tim Sv. Stolica biti okrenuta u tom pravcu. Me utim, ne sme se ispustiti iz vida injenica da Vatikan nema homogen i jedinstven identitet. Vatikan nije samo duhovni centar, nego pre svega mona finansijska sila vezana za finansijsko trite Zapada. Str. 142: Papa Jovan Pavle II produio je sa taktikom balansiranja. On je ulogu crkve definisao kao servis koji nudi pomo svima. 2. ISTONA POLITIKA VATIKANA Str. 143: Od podele hrianske crkve na Istonu i Zapadnu 1054. godine pa do danas, postoji u politici Vatikana kontinuitet, u smislu nastojanja da pod svoju dominaciju stavi sve hrianske crkve; menjali su se samo oblici borbe, strategija i taktika. Srbija je bila prvi zid otpora katolikom prodoru na Istok, to je povremeno, od nemanjikog doba do stvaranja Jugoslavije imalo dramatian ishod. Istona politika Vatikana u XX veku prola je kroz 3 (tri) jasno raspoznatljive faze. U prvoj, koja je okonana smru pape Pia XII 1958., teite je bilo na borbi protiv komunizma. Papa Jovan XXIII , nasuprot tome, otvorio je put konstruktivnoj diplomatskoj praksi. Inaugurisao je politiku dijaloga s komunistima i time uspostavio direktan kontakt sa dravnim rukovodstvom istonoevropskih zemalja. Bio je podstaknut strahotama rata koji su povele SAD protiv Vijetnama. Str. 144: Smatrao je da strategija beskompromisne konfrontacije Pia XII nije prihvatljiva sa ekleziolokog stanovita; to nije put kojim se Hrist moe predstaviti svetu. Po njegovim reima, podela interesnih sfera, utvr ea na sastanku u Jalti, je realnost o kojoj se mora voditirauna, kao i o injenici da obe supersile, SAD i SSSR, poseduju nuklearno oruje. Prema tome, po njegovom shvatanju, postojee stanje namee imperativnu potrebu da svi akteri na me unarodnoj sceni, ukljuujui i Vatikan, uloe maksimalne napore da se izbegne rat. 27

Sveta Stolica se distancirala od ideologije jednog i drugog bloka, nastojei da svoju politiku aktivnost postavi u okvir tradicionalnih diplomatskih odnosa. Arhitekta novog kursa bio je kardinal Agostino Kazaroli, sekretar Saveta za javne odnose crkve. Papa Jovan Pavle II imanovao ga je 1979. za dravnog sekretara. Prozvan je kasnije vatikanski Kisinder. Str. 145: On je sainio plan uspostavljanja diplomatkih odnosa sa istonoevropskim zemljama. Pribliio se najpre Jugoslaviji, koja je prekinula diplomatske odnose sa Vatikanom 17.12.1952., u znak protesta zbog grubog meanja Sv. Stolice u unutranje stvari zemlje. Pregovori su otpoeli 1964., vo eni su pune dve godine i uspeno zavreni potpisivanjem Protokola u Beogradu 25.06.1966.22. Vlada SFRJ garantovala je ovim aktom Rimokatolikoj crkvi u Jugoslaviji slobodu vrenja verskih poslova i verske slobode. Vlada SFRJ dodaje se u ovom aktu uvaava kompetenciju Sv. Stolice u vrenju njene jurisdikcije nad Rimokatolikom crkvom u Jugoslaviji u spiritualnim pitanjima i pitanjima crkvenog i verskog karaktera, ukoliko nisu protivna unutranjem poretku SFRJ. Protokol garantuje biskupima u Jugoslaviji mogunost odravanja kontakata sa Sv. Stolicom, pod uslovom da maju iskljuivo verski i crkveni karakter. Sv. Stolica, sa svoje strane, priznala je drutveno-ekonomski sistem Jugoslavije, i obavezala se da e delatnost katolikog svetenstva ostati strogo u crkveno-verskom krugu. Izriito pominjanje genocida je, me utim, izostavljeno, a umesto toga usvojena je jedna opta formulacija o osudi politikog terora ili slinih oblika nasilja, ma od koga bili pominjani. Vatikan je tokom pregovora bio u stalnom kontaktu sa vrhom Rimokatolike crkve u Hrvatskoj, koji je kategoriki zahtevao da se izbegne pominjanje genocida, pa ak i osuda terorizma. Kada je nacrt Protokola ve bio zavren i u tekst ipak uneta odredba o osudi terorizma, u Rim je iznenada doputovao zagrebaki nadbiskup Franjo eper 25.05.1966. kako bi ubedio papu da se ta formulacija izbaci. Papa nije prihvatio sugestiju uz obrazloenje da se tim putem otklanja sumnja o nedozvoljenoj delatnosti katolikog svetenstva. Stav katolike crkve u Hrvatskoj je razumljiv; odravala je najtenji kontakt sa ekstremnom hrvatskom emigracijom, koja je u to vreme izvodila niz teroristikih akata protiv diplomatskih predstavnika Jugoslavije u Vaingtonu, Otavi, Njujorku, Parizu, Sidneju, Briselu itd. Sa druge strane, u ime lanog bratstva i jedinstva Brozov establiment vodio je jo od 1945. politiku prikrivanja genocida i mrane strane hrvatske istorije. Slino su postupili i bivi saveznici na Zapadu. Velika Britanija je jo 1948. uputila telegram strogo poverljive prirode svim zemljama Komonvelta, zahtevajui obustavljanje istrage i progona ratnih zloinaca. Prema navodima Loftusa britanska obavetajna sluba odravala je tesne veze sa podzemnom ustakom mreom, ak i posle ubistva kralja Aleksandra u Marselju, 1934. Str. 146: Povratak ratnog zloinca Krunoslava Dragania u zemlju i njegov neometan rad u Sarajevu do kraja ivota, prema Loftusu, bio je deo sofisticiranog sporazuma izme u Tita i Vatikana. Da bi pruio, ipak, zadovoljenje Kaptolu, na inicijativu bekog nadbiskupa Franca Keniga, eper je premeten u Rima i poveren mu je jedan od najznaajnijih resora Rimske kurije: Kongregacija za veru. eper je preuzeo dunost samo 3 (tri) dana pre dolaska premijera SFRJ Mike piljaka, 08.06.1968., u zvaninu posetu Vatikanu. Diplomatski odnosi uspostavljeni su 1970., a sledee godine usledila je zvanina poseta Broza Vatikanu; primio ga je papa Pavle VI. Razgovori su vo eni najpre u etiri oka, a tek potom pridruili su im se lanovi delegacije. Uz pomo predsednika Hriansko-demokratske stranke Italije Alda Mora, vodio je razgovore sa generalnim sekretarom Komunistike partije Italije Enrikom Berlinguerom, a u tajnu posetu primio sekretara Komunistike partije Poljske gjereka. Nasuprot ovim konspirativnim susretima zvanina poseta Nikolaja aueska 26.06.1973., u tampi je praena brojnim komentarima. Pogledi Rimske kurije bili su usmereni ka Moskvi. Str. 147: Prilikom posete UN papa Pavle VI sastao se sa ministrom spoljnih poslova SSSR Gromikom, a ve 27.04.1966., primio ga je u vatkanskoj rezidenciji. Poseta je kvalifikovana kao privatna. Prvu zvaninu
(Sneane Zori primedba: Protokol sa jugoslovenske strane potpisao SRBIN Cvijetin Mijatovi !?! Protokol je u stvari KONKORDAT, koji je zakamufliran perfidno kao protokol.)
22

28

posetu uinio je predsednik prezidijuma SSSR Nikolaj Podgornij 30.01.1967. andrej Gromiko bio je est gost Vatikana. U svojim memoarima viinski navodi da je inicijativa uvek dolazila od strane Vatikana, to potvr uju i vatikanski izvori. Me utim, ne sme se ispustiti iz vida injenica da je posle Staljinove smrti, talas ideolokih korekcija zahvatio Kremlj. Nije se krila elja da se normalizuju odnosi sa svim institucionalizovanim religijama. Na liniji ekvidistance prema bokovima, papa Pavle VI primio je septembra 1970. predsednika SAD Niksona, a novembra iste godine ponovo Gromika u zvaninoj poseti. Vatikan e se nai i me u uesnicima KEBS, ali samo u svojstvu posmatraa. Izborom poljskog nadbiskupa Karola vojtile za papu otpoela je trea faza istone politike, sa precizno definisanim ciljevima i jednom novom strategijom. Istona politika Jovana XXIII i Pavla VI bila je politika malih, obazrivih koraka. Nasuprot tome, Jovan PAvle II od prvih dana svog pontifikata prelazi u otvorenu ofanzivu. Str. 148: Kapetan poljske armije Riard Kuklinski, sa slubom u Generaltabu, snabdevao je SAD poverljivim informacijama, pored ostalog i o stanju u poljskoj crkvi. Sa druge strane, i Moskva je imala svoje ljude i pratila je delatnost Vojtile. Bila je neprijatno iznena ena izborom Vojtile za papu. CK KP SSSR odobrio je 13.11.1979. plan akcije kao odgovor na novu politiku Vatikana prema socijalistikim zemljama. Plan je izradila ekspertska grupa, u kojoj je, pored ostalih, bio i direktor KGB Jurij Andropov, koji e neto kasnije naslediti Brenjeva23, kao i generalnisekretar TASS Leonid Zamjatin. Konani tekst redigovala je i potpisala devetolana grupa kojoj je na elu bio Leonid Brenjev, a u kojoj je bio i Mihail GOrbaov. Plan je predvi ao mobilizaciju i pojaanu propagandnu delatnost u krajevima nastanjeniom katolicima i grko-katolicima, posebno Litvaniji, Letoniji, Ukrajini i Belorusiji. KGB je nare eno da borbu protiv nove vatikanske politike podigne na kvalitativno vii teorijski nivo, uz istovremeno razobliavanje linosti pape Jovana Pavla II , o kome je ova sluba imala obilate i veoma kompromitujue podatke. CK obratio se i Akademiji nauka, apelujui da obrati veu panju na idejne postavke i rad verskih orgnizacija i pojaa nauno prouavanje ateizma. Papa je jo kao nadbiskup i duhovni vo a pokreta Solidarnost postavio temeljne strateke odrednice borbe protiv SSSR. Poljska vlada i Rimokatolika crkva u toj zemlji ule su u fazu saradnje, koja je kulminirla izborom Vojtile za papau i njegovom prvom posetom Varavi u svojstvu Pontifex maximus. Str. 149: Moskva je bila neprijatno iznena ena; elela je normalizaciju odnosa sa Vatikanom, ali je, znajui za njegovu prethodnu aktivnost, u njegovom izboru videla realnu strateku opasnost po ceo Istoni blok. Leonid Brenjev, u telefonskom razgovoru sa premijerom Gjerekom, zahtevao je da se osujeti poseta pape Varavi jer to moe izazvati mnoge nevolje. Na Gjerekovo odbijanje da prihvati ovaj predlog, Brenjev je ljutito zavrio razgovor reima: Radite ta hoete, ali ete Vi i vaa partija kasnije zaaliti zbog toga. Gjerek je otiao u Moskvu, Prag i Budimpetu da bi umirio duhove. Vredno je zabeleioda je papa nakon prijema poziva, u vreme kada je vo ena estoka polemika izme u Moskve i Varave, ponovo primio ministra inostranih poslova SSSR Gromika, 24.01.1979. Razgovor je vo en na ruskom jeziku i trajao je puna 2 sata, a prisustvovao mu je kardinal Kazaroli i sovjetski ambasador u Rimu. I pored protivljenja Moskve, papa je posetio Poljsku (02-10.06.). Govor pape na Skveru slobode pred milionskim auditorijumom oznaio je poetak preokreta, ne samo u Poljskoj, nego i u itavoj Istonoj Evropi. Papu je pratila grupa iz najueg kruga Opus Dei, koja je iza scene artikulisala politiki proces u Poljskoj. Po tvr enju Hainsona arhitekta prodora Opus Dei u Istonu Evropu bio je panski ambasador u Beu Laureano Lopez Rodo. Po ovratku u Rim papa Jovan Pavle II primio je direktora CIA Vilijama Kejsija, duboko odanog katolika i lana militantnih katolikih organizacija. Kejsi je snabdeo papu svim znaajnim informaciama o stanju u Istonoj Evropi. Preneo mu je i poruku Belel kue da Poljska predstavlja prioritet amerike politike. Str. 150: Moskva je bila zaprepaena spektakularnim doekom pape u Poljskoj.
23

(Sneane Zori komentar: i pod misterioznim okolnostima umro, kratko stajui na elo SSSR)

29

Nesumljivo da je papa i nakon ustolienja na papski tron, ostao lider pokreta otpora. Me utim, bilo bi pogreno ignorisati ostale aktere. Savetnik za nacionalnu bezbednost predsednika Dimija Kartera, Zbignjev Beinski odravao je stalan kontakt sa papaom i obavetavao ga o prikrivenim operacijama koje izvodi CIA po odobrenju predsednika Kartera. Beinjski je zahtevao od pape da preko biskupa u Zapadnoj Evropi izvri pritisak na vlade u cilju izolacije SSSR, ukoliko zapreti Poljskoj. Politbiro KP SSSR ocenio je situaciju kao kritinu. Direktor KGB Jurij Andropov izrazio je miljenje da poljsko rukovodstvo ne shvata u potpunosti teinu situacije. Po shvatanju ministra odbrane Justinova, stekli su se svi uslovi da se uvede vanredno stanje. Ministar spoljnih poslova Gromiko je dodao: Ne smemo izgubiti Poljsku ! SSSR je izgubio 600.000 vojnika i oficira u borbama za oslobo enje Poljske od nacista.... Mislim da Poljacima treba uputiti otru i javnu poruku. Na kraju je uzeo re Gorbaov, koji je zauzeo stav da su Poljaci u defanzivnoj poziciji, ali je ne mogu dugo odrati to se moe okonati njihovim smenjivanjem.24. Str. 151: Da bi se osujetila vojna intervencija SSSR, dve istovetne poruke upuene su iz Vaingtona Moskvi i Vatikanu. Papa je preko kardinala Kazarolija skrenuo panju Kremlju da je stanje u Poljskoj strogo unutranja stvar. Vaington je bez ustezanja obavestio Moskvu da e biti suoena sa totalnom ekonomskom, politikom i kulturnom izolacijom, u sluaju vojne intervencije. Da bi se stiala naglo pogorana situacija, politbiro KP SSSR uputio je specijalnog emisara u Vatikan, Vadima Zagladina, sa porukom papi da do vojne intervencije nee doi. Me utim, vanredno stanje u Poljskoj je uvedeno i Deklaracija o tome je objavljena 13.12.1981., samo 2 dana nakon saoptenja glavnokomadujueg Varavskog pakta Viktora Kulikova kojom je obavestio generala Jaruzelskog da SSSR nee intervenisati ni pod kojim uslovima. Jaruzelski je kasnije izjavio da je to uinjeno pod pritiskom Moskve. Usledila su hapenja lanova Solidarnost, ali i poaana podzemna aktivnost. SAD, kao odgovor na uvo enje vanrednog stanja, nametnule su Poljskoj i SSSR, ekonomske sankcije uz istovremenu finansijsku pomo pokretu Solidarnost u iznosu od 50 miliona dolara. I pored uvo enja vanrednog stanja crkva nije prekidala veze sa Jaruzelskim. Do prvog susreta predstavnika dvaju centara moi, svetovnog i duhovnog, Regana i pape dolo je 27.06.1982 u vatikanskim odajama. Za Regana centralno pitanje je bilo izvui Poljsku iz Istonog bloka, pa je odmah u tom smislu ponudio Svetom ocufinansijsku pomo za ilegalnu aktivnost u Poljskoj. Papa se toplo zahvalio, rekavi da je svaka pomo dobro dola, ali i da Vatikan ima sopstvena sredstva i kanale pomoi poljskoj stvari. Papa je ovog puta poao korak dalje, postavio je pitanje budunosti Evrope. Ponovio je ono to je ve ranije isticao u svojim govorima, o vetakoj podeli Evrope na Jalti, to je po njemu dalje neodrivo. Regan se sloio da je Jalta bila velika greka. Po Papi bilo bi apsolutno neprihvatljivo vraanje na Versajski mirovni sporazum, protiv koga se Vatikan borio. Bio je to istinski, istorijski sastanak na kome je prekrojena karta Evrope, ije e tragine posledice doi do izraaja poetkom '90-tih godina XX veka. Srpski narod bio je prva rtva ove igre. Sudei po potonjem razvoju doga aja i dostupnoj dokumentaciji, ni Regan ni papa nisu imali jasnu predstavu o modelu ure enja Evrope koji bi bio prihvatljiv za svet nakon ruenja versajskog sistema.25. Str. 152: Izgleda da je njihova glavna preokupacija u tom trenutku bila destrukcija Istonog bloka26. Sporazum je postignut na BILATERALNOJ osnovi bez uea evropskih sila, Francuske i Velike Britanija, koje su ne samo potpisnice ugovora koji su zakljueni u okviru versajskog sistema, nego i garanti teritorijalnog integriteta Jugoslavije.

(Sneane Zori primedba: kao agent CIA i mason, iza zalaganja za njihovu smenu, krio se tajni plan da se preko Poljske kroz ruenje komunizma od strane komunista preruenih u demokrate uniti SSSR i Rusija kao pravoslavna zemlja perfirijama dovede u podre enu ulogu kao svetska sila) 25 (Sneane Zori primedba: ma imali su jasan model globalizaciju kao izgovor za neokolonizaciju sveta i strateko opkoljavanje Rusije i njenih prirodnih resursa, a po nalogu Beinskog i Trilateralne komisije profesori Harvardskog univerziteta sainili su itavu studiju o tome, o emu je pisao Dim Mars u knjizi Vladavina tajnom) 26 (Sneane Zori primedba: sve je to bio deo plana zacrtanog od strane alijanse Vaington-Vatikan da bi se sruio SSSR i unitila Rusija, kao jedna od vodeih supersila sveta i stvorio unipolaran svet, umesto dotadanjeg bipolarnog.)

24

30

Regan i papa su ignorisali postojei me unarodni poredak i doveli Evropu u paradoksalnu situaciju. PONITILI SU ME UNARODNE UGOVORE U KOJIMA NISU BILI UGOVORNE STRANE. Smrt Leonida Brenjeva 10.11.198. znaajno je uticala na dalje politike tokove. Iako Vatikan nije imao diplomatkse odnose sa SSSR, papa Jovan Pavle II uputio je telegram sauea, pa ak i vatikansku deklaraciju na sahranu. Jeruzelski se nije izvinjavao zbog uvo enja vanrednog stanja; objasnio je to kao jedini uzlaz da se izbegne krvoprolie. Papa je sa svoje strane, pohvalio Jeruzelskog to je legalizovao Solidarnost. Naslednik Brenjeva Jurij Andropov, u kratkom periodu svoje vladavine27, a naroito njegov naslednik ervenko, koji je doao na mesto generalnog sekretara KP SSSR 1984., pojaali su pritisak na Jeruzelskog nastojei da ga odvrate od Vatikana. Str. 153: Gorbaov je izabran za generalnog sekretara KP SSSR 11.03.1985., a maja iste godine stigao je u Vatikan izvetaj iz Poljske da je Gorbaov drugi tip komuniste. U Perestrojki koju je tek najavio, papa je video izazov; vatikanska diplomatija okrenula sa Moskvi. U dijalog daju Slovena, pape Jovana Pavla II i Jeruzelskog, ukljuio se trei Sloven Mihail Gorbaov28. Jedno je, me utim,naime sigurno da je Jeruelski uspostavio direktan kontakt izme u pape i Gorbaova. A o Gorbaovu, papa je izjavio: Provi enje nam je poslalo Gorbaova. Jeruzelski je shvatio da je dolo vreme da preda vlast. To je uinio na mudar nain: 1986. formirao je vladino-crkvenu komisiju od istaknutih linosti javnog ivota, bez obzira na politiko opredeljenje, sa ciljem da se definie nacionalna politika. Komisija je po svojoj prirodi bila savetodavno telo, ali je odigrala presudnu ulogu u daljem toku. Crkva je kroz ovo telo postala ravnopravni partner u politikom ivotu. Savez Vaington-Vatikan je funcionisao uz uzajamne ustupke. Str. 154: Sva svetska tampa zabeleila je kao doga aj godine, dolazak hora Crvene armije u Vatikan, februara 1988., na poziv pape. U sveanim uniformama, sa komunistikim simbolima, pevali su, pored ostalog i ubertovu Ave Maria. Papa im je uz poklone podario i svoj oinski blagoslov. Za Rimsku kuriju bio je to jedinstven doga aj u 2000. godinjoj istoriji Crkve. Zvanini pregovori za okruglim stolom u Varavi otpoeli su 06.02.1989., a ve 06.04. objavljen je Sporazum o reformama. Parlamentarni izbori odrani su juna iste godine, nakon ega su uspostavljeni diplomatski odnosi sa Vatikanom 17. jula 1989. Time je simbolino manifestovana istorijska popvezanost poljskog naroda i katolianstva i okonan nasilno nametnut Jaltski sporazum. Dijalog sa Gorbaovim je nastavljen. Papa je izrazio elju da poseti Moskvu i Kijev. Gorbaov se obratio Patrijarhu ruskom sa zahtevom da se na proslavu 1000. godinjice pokrtavanja Rusa, koja je zakazana za 10.06.1988., pozovu svi verski lideri sveta. Kazaroli je doputovao u Moskvu, kako bi utanaio posetu papi. Me utim, RPC se suprotstavila pozivu, tako da je elja pape ostala neostvarena. Na proslavu je ipak upuena delegacija na najviem nivou, na elu sa ministrom inostranih poslova Kazarolijem, koji je nosio i pismo pape za Gorbaova. U prisustvu ministra inostranih poslova Eduarda evarnadzea, Gorbaov je primio delegaciju koja mu je uruila pismo, ali njegova sadrina nikad nije objavljena. Tek krajem avgusta 1989. Gorbaov je uputio svog emisara papi. Oito da je Gorbaov naiao na veliki otpor. Sadrina odgovora Gorbava papi ostala je tako e nepoznata iroj javnosti. Biografi pape Jovana Pavla II objavili su samo jednu reenicu iz pisma Gorbaova : Moramo se sresti. Taj susret usledio je 01.12.1989. i ocenjen je kao istorijski. Podui razgovori vo eni su na ruskom u etiri oka. Tek nakon vieasovnih razgovora, pridruili su im se lanovi i jedne i druge delegacije. Zvanini pregovori okonani su Sporazumom o uspostavljanju diplomatskih odnosa. Bila je to velika pobeda pape Jovana Pavla II. Gorbaov je prilikom susreta uputio zvanini poziv papi da poseti Moskvu, me utim, RPC bila je i ovog puta protiv njegovog dolaska, tako da je i ovaj poziv ostao neostvaren. Razmena diplomatskih predstavnika usledila je 1990. godine. Usledila je potom prava invazija misionara irom SSSR. Opus Dei razvio je u Rusiji iroku aktivnost. Gorbaov je odobrio osnivanje centra Majke Tereze u

27 28

(Sneane Zori primedba: ima nagovetaja da je otrovan) (Sneane Zori primedba: papa je poreklom iz pokatoliene jevrejske porodice, a Gorbaov je poreklom Jevrejin)

31

Moskvi, po uzoru na isti takav center u Kalkuti. U stvari to je bio glavi kanal preko koga je delovao Opus Dei u Indiji, a sada i u Rusiji. Str. 155: Promene u Poljskoj, i posledice koje su odatle proizile u odnosu na Istou Evropu, u amerikoj literaturi tumae se na bazi postavki teorije domina. Ma arska radnika partija usvojila je 07.10.1989., akt o naputanju lenjinistike ideologije i prelasku na zapadoevropsku orijentaciju, to je ma arski parlament prihvatio 18.10.1989. Krajem oktobra podneo je ostavku ef drave i partije Istone Nemake Erih Honeker, a nekoliko dana posle toga, 09.11. sruen je Berlinski zid. Bugarska komunistika partije sledila je put slian ma arskom i poetkom decembra usvojila nov program zapadne orijentacije. Lider ehoslovake Gustav Husak podneo je ostavku 10.12., a vlast u zemlji preuzeo je lider opozicije Vaclav Havel. Krajme decembra 1989. pada reim u Rumuniji. Rasputanje Varavskog pakta pokrenuto je na sastanku efova zemalja lanica 04.12.1989., a formalna odluka o tome usvojena je 01.04.1991. U svim ovim zemljama proces preokreta tekao je, manje-vie, na isti nain uz primenu istovetne strategije kao u Poljskoj. Odluujuu ulogu imala je osovina Vatikan-Vaington, uz asistenciju domae elite. Leh Valensa, vo a pokreta u Poljskoj, i Mihail Gorbaov uspeh pripisuju, u prvom redu, papi Jovanu Pavlu II. I u drugim istooeveopskim zemljama Rimokatolika crkva je predstavljala centralnu polugu u ehoslovakoj preko kardinala Tomaeka, u Ma arskoj preko Mindensitija i Lekaja. Francuski ministar spoljnih poslova Rolan Dima izjavio je da je papa Jovan Pavle II odgovoran za razbijanje Jugoslavije. U katolikoj reviji Veritas papi je odato priznanje za oslobo enje Hrvatske iz dvostrukog ropstva srbijanskog i komunistikog. Me utim, Jugoslavija se nije ukljuila u teoriju domina, u proces promena bez krvi. Da li je u pitanju sluajnost, nesrean sluaj okolnosti ili neto tree? Str. 156: Sluajnost sigurno nije. Vatikan je od prvih dana krize bio aktivno ukljuen u politiki proces razaranja Jugoslavije. Postojali su i kod njegovog saveznika SAD scenarij o razaranju Jugoslavije, davno pre kritinog trenutka. Jugoslavija se nala u potpuno razliitoj situaciji od one u Poljskoj i drugim istonoevropskim zemljama. U kritinom trenutku svoje istorije, Jugoslavija nije imala konstituisanu intelektualnu elitu, spremnu da se rtvuje i stavi u slubu Otadbine, kao to je to bio sluaj u Poljskoj.29. Najkvalifikovaniji deo mla e generacije koji je trebao da ponese teret preokreta i preuzme kormilo zemlje, masovno je naputalo zemlju. Najvie naune ustanove nisu pratile svetska zbivanja, niti su imale pripremljen alternativni scenarij; podlegle su oportunizmu. Na kormilu zemlje nali su se ostaci Brozove nomenlature, nesposobni da shvate istorijski trenutak. Ni SPC nije doekala spremno preokret, podeljena unutar jo od 196263. Najvea nevolja srpskog naroda bila je u duhovnom i politikom siromatvu i odsustvu hrabrosti.30. Str. 157: Nesumljivo da je uloga osovine Vatikan-Vaington bila od prvorazrednog znaaja u ratu koji je Zapad poveo protiv Jugoslavije, ali se ona ne moe istrgnuti iz istorijskog konteksta, kako u odnosu na tradicionalnu neprijateljsku politiku Vatikana prema Srbiji, tako i u odnosu na unutranju politiku scenu: moraju se procnjeivati svi uesnici datog procesa. Mora se voditi rauna o jp jedom momentu. Vatikan u odnosu na Jugoslaviju, nije traio samo promenu sistema, nego razaranje zemlje. Moglo bi se ak rei da je sistem bio poslednja stvar u politikoj igri, jer su upravo komunisti u Hrvatskoj i Sloveniji imali glavnu re u razaranju zemlje31.
(Sneane Zori primedba: od 1918. godine kada je Srbija rtvovana zarad Jugoslavije i lanog bratstva i jedinstva do danas nema vie intelektualne elite koja ima i fizike i umne snage da izvede dravu iz propasti, jer su potkupljivi i predstavljau lanu i licemernu elitu, to je gore nego da i nema intelektualce koji skupo kotaju ovaj narod i dravu) 30 (Sneane Zori primedba: to duhovno i politiko siromatvo je negovano od 1918. do danas lanim bratsvom i jedinstvom ime je samrtniki uljuljkivan dok su ustae i balije ih stalno optuivali kao hegemoniste i tlaitelje iako to nisu bili ni u Kraljevini ni pod Brozom; najvea rtva 1918. je Srpski narod i za stradanje su direktno odgovorni oni koji su do toga doveli i sramno je da im se danas ukazuju najvee poasti; a hrabrost su i pored toga na delu pokazali Srbi preko Drine i u Krajini kada su se i goloruki branili od ustaa i balija, koji su bili tienici SAD i Vatikana) 31 (Sneane Zori primedba: drei glavne poluge vlasti i u vojsci)
29

32

Politika Vatikana prema Jugoslaviji, oblikovana je jo poetkom XX veka. Za Vatikan Balkan je od davnina bio prioritetna misionarska zemlja. Prelat Eskriva stupio je u kontakt sredinom '60-tih sa Grkom pravoslavnom crkvom i ponudio im zajedniku humanitarnu akciju. Pravoslavni monasi ubrzo su otkrili prozelitske ciljeve i pozadinsku delatnost Opus Dei i prekinuli su svaki kontakt sa Eskrivom. Nacionalni interesi Hrvata i Slovenaca identifikovani su kao religiozni. Papa se veoj grupi vernika, predvo enih nadbiskupom Franjom Kuhariem, prilikom njihove posete Vatikanu 30.04.1979., obratio sledeim reima: Rairenih ruku vas grlimo i oinskom ljubavlju primamo... Str. 158: U pokuaju sjedinjavanja nacionalnih i crkvenih interesa prilo se ak hrianskoj supkulturi, navodnom pojavom Bogorodice u Mo ugorju 1981. Rimokatolika crkva dola je na ideju da bi obnova kulta Bogorodice Marialis Cultus, mogla doprineti zbliavanju hrianskih crkava, pa je ta ideja postavljena u okvir ekumenskog procesa. Me ugorje nije bio jedini sluaj pojave Bogorodice. Masovna pojava Bogorodice, izazvala je zabrinutost i polemiku unutar rimokatolike hijerarhije. Protivnici moderne verzije hrianskog udotvorstva videli su u tome zloupotrebu religije, koja ubija istinsku duhovnost i srozava nivo tradicionalnih svetilita posveenih Bogorodici, kao to su Lurd ili Fatima. Konzevativno krilo Crkve istupilo je sa tezom da pojava predstavlja poslednju opomenu svetu pred kataklizmu, koja je na pomolu. Kroz Me ugorje Rimokatolika crkva je uputila hrvatskom narodu poruku da ga je sam Gospod predodredio za posebne poduhvate. Bio je to dodatni izvor energije za predstojeu borbu. Str. 159: Ne sme se ispustiti iz vida ni injenica da se oko Me ugorja nalazi nekoliko velikih krakih jama, u kojima su bacani Srbi tog kraja, ubijani od strane ustaa tokom II svetskog rata. Pojava je tumaena i kao oprotaj za poinjene zloine i ohrabrenje za nove. Me ugorje nije u to vreme prihvatila Rimska kurija, a nije postojalo ni jedinstvo unutar Rimokatolike crkve u Hrvatskoj. Dolo je do spora izme u franjevaca u ijoj je kompetanciji bilo Me ugorje i mostarskog biskupa Pavla ania. Me utim, papa Jovan Pavle II dao je Me ugorju svoj oinski blagoslov. Antidravna delatnost Rimokatolike crkve u Hrvatskoj ila je u korak sa akcijama koje je papa preduzimao u Poljskoj, samo do 1990. sa usporenijim tempom. Kljunu ulogu u toj fazi imao je zagrebaki nadbiskup Franjo Kuhari. Putovao je esto po Evropi i Americi. Preko amerikog ogranka Opus Dei uspostavljene su veze sa uticajnim krugovoma, i kroz te kontakte stvoren je moan lobi u amerikom kongresu, koji e odigrati ulogu u promeni politiko kursa SAD prema Jugoslaviji. Sveta Stolica pomagala je secesioniste davno pre kritikog trenutka. Sa predsednikom Reganom postignut je Sporazum u pogledu odluka donetih u Jalti, ali se SAD nisu izjanjavale izriito u pogledu osude versajskog sistema i tekovina I i II svetskog rata, na emu je insistirao papa Jovan Pavle II. To je za Zapad bi klizav teren, poto su odatle proizilazila prava i privilegije za sve pobednike zemlje u tim ratovima. Borba protiv komunizma bio je njihov zajedniki cilj, ali je nedostajao jasno definisan dugoroan politiki cilj. 32 Str. 160: U govoru povodom prijema diplomatskog kora, akreditovanog pri Sv. Stolici, 12.01.1991., papa je dotakao pitanje bezbednosti i energetike u svetu, ali i problem redistribucije teritorija i izvora energije. Koristio je gotovo istovetnu terminologiju kao i Bela kua. tafetnu palicu prihvatili su potom hrvatski biskupi; 11.02.1991., u vreme dok su se vodili pregovori o mirnom reenju jugoslovenske krize, izme u lidera federalnih jedinica, obratili su se poduim pismom svetu, punom neistina i obmana. Pismo je prvi potpisao nadbiskup zagrebaki kardinal Kuhari, a zatim slede potpisi nadbiskupa slitskog Ante Juria, sarajevskog Vinka Pulia i ostalih biskupa sa teritorije nekadanje Jugoslavije. Str. 161:
(Sneane Zori primedba: postojao je dugoroan politiki cilj kroz globalizaciju borbom za ljudska prava, ostvariti neokolonijalne ciljeve iz I i II svetskog rata)
32

33

Pismo zavrava apelom za pomo u izgradnji demokratije i eljom da papa poseti Hrvatsku. Predsednici Hrvatske, Franjo Tu man i Slovenije, Milan Kuan uspostavili su stalan kontakt sa crkvenom hijerarhijom u Rimu, a vatikanske tampa razvila je kampanju u pravcu otcepljenja Slovenije i Hrvatske, optuujui Srbiju kao poslednji bastion komunizma.33 Papa Jovan Pavle II istupio je 21.04.1991. sa tezom o potrebi politikih promena u Jugoslaviji, podvlaei da su narodi Jugoslavije razliiti po kulturi, veri, istoriji i jeziku, pa jelogino da treba uspostaviti nove odnose na bazi slobode, jednakosti i pravde. Istovremeno, odran je redovni godinji skup Trilateralne komisije u tokiju (20-22.04.1991.) na kome je, pored ostalog, vo ena rasprava o podeli Evrope na rimsku i vizantijsku. U izvetaju podnetom ovom skupu (T.F.R. No 41) naglaeno je da je Vizantijska Evropa odvojene od Zapadne dubokim kulturnim i istorijskim razlikama. To jasno govori o vrstoj povezanosti i koordinaciji politike Vatikana i Trilateralne komisije. Proklamovanje secesije Slovenije i Hrvatske pozdravili su prvi biskupi ovih dveju federalnih jedinica, a podrala je i Rimska kurija. Papa je uputio pismo 28.06.1991. Stjepanu Mesiu, predsedniku Franji Tu manu i predsedniku Milanu Kuanu, a 29. 06. izjavio da pogreno nasilno priguivati legitimna prava i aspiracije naroda. Stao je bezrezervno na pobunjeniki stranu, zatvarajui oi pred stradanjem srpskog naroda u Hratskoj. I ne samo to; osudio je mikro nacionalizam, podrazumevajui pod tim legitimne zahteve srpskog naroda u Hrvatskoj. Slovenaki biskupi, podravajui secesiju, optuili su 30.06. JNA, odnosno SFRJ za vojnu agresiju. Str. 162: Direktno ukljuenje Rimokatolike crkve dovelo je do radikalizacije sukoba i pojaanih borbi. Kardinal Toran odrao je sastanak sa ambasadorima zemalja Evropske zajednice, akreditovanih u Vatikanu 29. jula, na kome je razra en plan daljih akcija, a 5-6.08. posetio je Zagreb i Beograd, kako bise na licu mesta upoznao sa situacijom. U Zagrebu je izjavio da je Jugoslavija jedna heterogena istorijska konstrukcija, koju treba prilagoditi novim uslovima inovom poretku u Evropi. Prilikom posete Ma arskoj, papa je 17.08.1991. primio grupu hrvatskih biskupa i tom prilikom izjavio: Uveravam vas da sam blizak vaim aspiracijama; doi u u Hrvatsku. U Rimskoj kuriji razra en je koncept koji je potom preuzela EZ i KEBS, da intervencija ovih dveju organizacija ne znai internacionalizaciju sukoba, niti pak meanje u unutranje poslove drave. Na vanrednom sastnku Komiteta visokih funkcionera KEBS, odranog u Pragu 03.09.1991. delegat Sv. Stolice branio je napred izneti stav, naglaavajui da je to logina posledica helsinkog procesa o bezbednosti i saradnji u Evrpi... u izgradnji nove Evrope. Monsinjor je izveo jo jednu neverovatnu konstrukciju. Po njegovim reima unutranje granice izme u republika nisu samo administrativne, nego i istorijske, me unarodno priznate i osigurane ustavom koji je na snazi. Tekovine komunistike revolucije za predstavnika Sv. Stolice odjednom postaju neprikosnovene istorijske vrednosti, a komunistiki ustav me unarodnopravni akt. Stav Vatikana o pravu na intervenciju u unutranje poslove u cilju zatite ljudskih prava verifikovan je na sastanku Bilderberg grupe, odranom 18.05.1992. u Evijanu. Str. 163: Odmah nakon proglaenja secesije Hrvatske i Slovenije, Vatikan je preduzeo dilomatsku akciju u cilju priznanja otcepljenih republika. Nije se radilo o tajnoj akciji; predstavnici Rimske kurije nastupali su otvoreno i borbeno. Papa Jovan Pavle II uputio je pismo biskupima Hrvatske 10.10.1991., dakle pre no to je objavljen Karingtonov papir. Ni u jednom aktu UN, KEBS ili EZ nije sukob u Jugoslaviji kvalifikovan kao agresija, a jo manje oruane akcije paravojnih snaga kao pravedni rat. Ni administrativne granice izme u federalnih jedinica ni jedna zemlja u svetu nije prihvatila kao me unarodne. Te kategorije su autentian proizvod Vatikana i odatle e ui u propagandnu maineriju Zapada, a potom i u zvanine akte.
(Sneane Zori komentar: nije tano da je Srbija poslednji bastion komunizma, kada su najokoreliji komunisti bili upravo Hrvati i Slovenci poput : Edvard Kardelj, Vladimir Bakari, Stane Dolanc, Andrija Hebrang, Stevan Krajai...., a koji su vodili glavnu re u Jugoslaviji jo od 1918. Srbijom su vladali komunisti poput Stambolija, Markovia, Ljubiia, Minia,.... koji su aminovali konfederalni ustav iz 1974.)
33

34

U Zagrebu je otvoren prvi centar Opus Dei, na ijem se elu nalazio svetenik Stanislav Crnica. Opus Dei je prodro na tlo Jugoslavije ranije, izvodio je svoje akcije, ali osnivanje centra bilo je od posebnog znaaja za snabdevanje paravnojnih formacija i dovo enje plaenika. Papa je sazvao Evrpsku biskupsku konferecniju u Vatikanu, koja je trajala od 28.11 14.12.1991. i na kojoj su uzeli uea biskuoi sa Istoka i Zapada. U govoru je izloio jedan originalan plan, o potrebi stvaranja jednog crkvenog NATO, a u cilju rekonstrukcije hrianskog identiteta u posthladnoratovskom periodu. Po tvr enju biografa pape Jovana Pavla II, to potvr uju i mnogi dokumenti, on je autor koncepta o humanitarnoj intervanciji, koja je u biti obnovljena varijanta stare jezuitske postavke o kanjavanju u ime milosr a. Str. 164: Destruktivni proces koji se ra ao iz rastueg etnocentrizma u Jugoslaviji, prerastao je u maligni tumor, zahvaljujui duhovnoj i finansijskoj pomoi Rimokatilike crkve pobunjenicima. Papa im je pruio religozni legitimitet, zainjen mistikom, uz poruku da je njihova borba evan eosko spasavanje bezbonikog drutva. Taj koncept uklapao se u politiki strategiju Zapada, razra enu od strane administracije predsednika Regana. Vatikan je priznao Hrvatsku i Sloveniju 13.01.1992., pre bilo koje drave. Sveti arhijerejski sinod SPC izrazio je protest povodom priznanja Hrvatske i Slovenije i optuio Vatikan za izazivanje gra anskog rata. Str. 165: Demonizacija ili satanizacija je inspiracija za destrukciju u religiji, a isto tako i u politici. Bombardovanje gradova i sela u Srbiji u prolee 1999. bilo je praeno snanom kampanjom satanizacije zemlje i naroda. Vatikanskoj politici potreban je avo kao opravdanje prozelitske politike; ona ga je identifikovala jo 1054. u izmaticima. Ustanovljenje tzv. tribunala u Hagu za su enje ratnim zloincima poinjenim na teritoriji bive SFRJ je sastavni deo tog koncepta i kriminalizacije naroda. Tribunal je, u stvari, jedan jeftini teatar, koji treba da saoptava svetu gde i koje se nasilje moe tolerisati, i pod kojim uslovima. Str. 166: Savez Crkve i careva postavljen na boanskom pravu bio je prolosti uobiajena pojava, kad god je mo jedne ili druge strane bila dovedena u pitanje. Savez ime u Ragana i vojtile deo je tog procesa. Svet je uao u period mranjatva. Raspad Istonog bloka i razaranje SFRJ ne znai konanu pobedu istone politike Vatikana, nego kraj prve faze, koja je pooceni pape i amerike administracije uspeno okonana. U drugoj fazi prodora na Istok oba saveznika su se suoila sa nepredvidivim tekoama. Papina predvi anja izloena prilikom njegove posete ehoslovakoj, maja 1990., da e panevropska Rimokatolika crkva lako savladati Istok, pokazala su se kao nerealna. Tekoe nisu samo dolazile sa Istoka, nego i sa Zapada. Kleroglobalizam koji zastupa Rimokatolika ckva, i gobalizam koji svetu namee SAD kao ideologiju XXI veka, u biti se duboko razilaze. Vatikan i nadalje tapka iza vojnog kolosa NATO, dolivajui ulje na vatru. Teritorijalni integritet BiH za Vatikan je prvorazredan problem, pa je njegov prestavnik na konferenciji KEBS u Pragu 16.09.1992. zahtevao od ovog najveeg evro-atlanskog foruma energinu, koordiniranu akciju osude jednog istinskog agresivnog rata... i etnikog ienja. Str. 167: Podrao je sve ratne akcije Zapada i zahtevao usaglaavanje rei i dela, kako bi se obezbedio efektivni teritorijalni integritet BiH. Na sastanku efova drava i vlada lanica KEBS, odranog u Budimpeti 06.12.1994. kardinal Sodano protestvovao je to me unarodna zajednica jo uvek ne pravi jasnu razliku izme u agresora i rtve, podrazumevajui pod agresorom Srbe, pa je s tim u vezi zahtevao konkretne odluke kako bi se nametnuo prestanak neprijateljstava. Neobjanjivo je da je posle serije neprijateljskih akata, satanizacije Srba itd, papa nastojao da uspostavi direktan kontakt sa SPC.34.
(Sneane Zori komentar: pa na taj nain pokuava da napravi jo vei razdor u SPC koji ve postoji i da je uspavljivanjem o brizi kroz humanitarnu pomo sestrinskoj crkvi skrene u pravcu unijatstva i prozelitizma)
34

35

Nakon to su stvorene etniki iste katolike drave Hrvatska i Slovenija, papa je izmenio retoriku. U obraanju diplomatskom koru ovodom nove 1994. napao je primitivni rasizam i nacionalizam, koji je zahvatio BiH. 35. Specijalni papski izaslanik kardinal Palja posetio je 2 puta predsednika RS doktora Radovana Karadia s molbom da utie na patrijarha srpskog gospodina Pavla+ i Sinod da se saglase sa posetom pape Beogradu. Odgovor predsednika Karadia bio je sledei: Mi od nae Crkve traimo savete i oseamo se nedoraslim da utiemo na tu svoju vekovnu instituciju, ali emo preko naeg mitropolita gospodina Nikolaja preneti ovaj razgovor i neemo se protiviti stavu nae Crkve, kakav god on bude. Predsednik Karadi je zamolio papskog izaslanika da Sv. Stolica promeni retoriku prema Srbima, jer je poziv pape na bombardovanje srpskih poloaja jo svee u seanju. Nakon te posete dolo je do poputanja u propagandnoj delatnosti Vatikana, ali za kratko. Str. 168: Papa je posetio Hrvatsku 10-11.09.1994.; prema navodima Roberta Hainsona dva prokrijumarena lovca MIG-21 pratila su papin avion u hrvatski vazduni prostor. Odbio je da poseti Jasenovac i da se pokloni srpskim rtvama, kao je to uinio u Poljskoj u odnosu na Jevreje. Najavljena poseta pape Sarajevu 1994. je otkazana. Papski nuncij u Sarajevu Franesko Monterizi, zatraio je od vlade RS odobrenje da se papin avion spusti na aerodrom u Sarajevu, koji je bio pod kontrolom srpske vojske. Imajuu u vidu nedavne tragine doga aje na Markalama koji su neosnovano pripisani srpskoj strani, strahujui od slinih muslimanskih provokacija srpska strana predloila je da sa papin avion spusti u Splitu, da papa do Kiseljaka do e helikopterom, odatle bi pod zatitom srpske vojske kolima proao kroz srpsku teritoriju do Sarajeva. Predlg je odbijen zbog navodno loeg zdravstvenog stanja pape. Do posete je dolo tek 12-13.04.1997. Strahovanja vlade RS pokazala su se kao opravdana; samo nekolko asova pre papinog ulaska u Sarajevo, policija je otkrila velike koliine eksploziva na putu kojim je trebalo da pro e ! Papa je drao u jednoj ruci granicu mira, a u drugoj ma. Bio je inicijator oruane akcije protiv srspke strane u BiH, podrao je bombardovanje srpskih poloaja u kojima su stradali preteno civili. Sa druge strane, jedan lan Evropskog parlamenta predloio je da se papi uputi poziv da preuzme posredovanje u iznalaenju reenja za BiH. U pokuaju Vatikana da se nametne kao posrednik dolo je i do posete delegacije RS Vatikanu, to je izazvalo razliite komentare. Str. 169: Delegacija RS, u ijemsastavu su se nalazila 2 lana vlade, Miroslav Toholj i Dragan Kalini , kao i 2 eksperta, akademik Milorad Ekmei i ika Raki, vodili su konsultativne razgovore sa predstavnicima vatikanskog Instituta za politika i ekonomska istraivanja, za sadnju i razvoj (ISPECO) u Rimu od 1217.07.1995. Delegacija RS, kao to se moe zakljuiti iz latforme sa koje je istupila, iznela je dobro poznate stavove, mnogo puta ponavljane od zvaninih predstavnika RS. Vatikanska diplomatija i njen propagandni mehanizam razvili su nakon toga snanu kampanju osude akcije srpske vojske u odnosu na zatiene zone Srebrenicu i epu, uz dramatine apele svetskoj javnosti da se zaustave srpska zverstva. Hrvatsku agresiju Bljeak i Oluja, vatikanska tampa nazvala je povraaj teritorija, iako su te teritorije bile zatiene zone. Druga poseta Zagrebu, od 02-4.10.198., vezana za beatifikaciju zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca, imala je za posledicu pogoranje odnosa izme u rimokatolike crkve i SPC. Stepinac je osu en 10.10.1946. na robiju od strane suda u Zagrebu zbog saradnje sa ustakim reimom. Dravno rukovodstvo tadanje Jugoslavije ponudilo je 1945. Vatikanu kompromis, u smislu povlaenja Stepinca u Vatikan i imenovanje novog nadbiskupa. Vatikan je to kategoriki odbio. U nedavno deklasifikovanoj dokumentaciji Ministarstva inostranih poslova SAD, potvr eni su podaci o saradnji Stepinca sa ustaama u izvo enju zloina nad Srbima, Jevrejima i Romima. Protesti zbog rehabilitacije Stepinca kroz beatifikaciju stizali su sa raznih strana. Papa je ostao pri svom stavu; prilikomposete Zagrebu posetio je grob Stepinca 03.10. i proglasio ga rtvom zloinakog komunistikog reima. Str. 170:
35

(Sneane Zori komentar: akcenat je tada bio na Srbe, a ne Hrvate i Muslimane i njihov rasizam i ovinizam)

36

Treba dodati da to nije jedini sluaj u istoriji Rimokatolike crkve da se zloinac proglaava za sveca. Pie V, koji je izabran za papu 1566., pre izbora, poznat od nazivom Veliki inkvizitor, uputio je trupe u Junu Italiju sa zadatkom da poubija sve protestante. Kada je postao papa, uputio je trupe u Francusku da se sa orujem u ruci obraunaju sa hugenotima i naredio komandantima da poubijaju sve zarobljenike. Vodio je rati i protiv islama, a masakri koji je izvrila njegova pomorska armada na obalama Grke (Lepanto) 1571., zapamen je u istoriji kaojedan od najstravinijih doga aja tog vremena. Posle smrti proglaen je za sveca. Istovetnu strategiju i taktiku primenio je Vatikan i prema KiM. Demonstracije iptarskih secesionistikoh snaga krajem februara i poetkom marta 1989. podrali su zagrebaki nadbiskup Franjo Kuhari i ljubljanski uster, zatim, katoliki list Glas koncila i sva vatikanska tampa. Prilikom posete Albaniji aprila 1994. papa je podrao zahteve iptarskih secesionista na KiM. Prvi je 1998. zahtevao energinu akciju protiv Srbije, a zatim ponovo poeo da mae palminom granicom. Sazvao je 30.03.1999. sastanak svih ambasadora NATO i Saveta bezbednosti, akreditovanih pri Sv. Stolici, radi pokretanja inicijative da se zaustavi rat protiv Srbije. Svi ovi predlozi, kao je tih dana zabeleila vatikanska tampa cinino su odbijeni. Papi je ponovo skrenuta panja da je pion u igri, a ne faktor koji odluuje. Oito povre en, papa je pokuao da opere ruke, tvrdei da on nije prourokovao sve ono to se dogodilo na Istoku od 1989. Neoekivano, 12.03.2000., papa se pokajniki obratio svetu i zatraio oprotaj za grehe Rimokatolike crkve u prolosti, od krstaa, preko inkvizicije, do dana dananjeg. Str. 171: Po oceni analitiara papstva i politike Vatikana, taj korak bio je usmeren, u prvom redu, ka pravoslavnim crkvama. Papa je ostvario pomirenje sa Jevrejima, utro put saradnje sa islamom, ali nije ostvario svoj glavni zadatak ujedinjenja Istone i Zapadne crkve pre 2000.-te godine. Sveto pismo govori o grehu u konkretnom vidu ne postoji univerzalni kocept greha. Pri tome se mora imati u vidu da je priznanje vezano za oprotaj i pomirenje. Kako to izvanredno konstatuje cenjeni protestanski teolog Falke: U praksi oprotaj od greha je presuda za greh i apel greniku da ne ini isti greh. Oprotaj je uvod u proces katarze. Nema oprotaja za grenike, bez izriitog pominjanja rtve. To upravo nedostaje u ovom inu pape i u politici Vatikana. 3. EKUMENIZAM ILI PROZELITIZAM ? Str. 173: Istona politika Vatikana mora biti sagledana jo i iz jednog ugla iz ugla ekumenizma, budui da je postavljena u koordinatama ekumenizma i evangelizacije. Ne bi se u principu tome moglo ma ta prigovoriti, uoliko bi bilo rei o istinitom, dobronamernom i kritinom opredeljenju. Kroz ceo prvi milenijum hrianstvo je bilo jedinstveno; u drugom milenijumu je doko do podele i to je injenica sa kojom ulazimo u trei. Bilo je u prolosti pokuaja da se podeleprevazi u, ali bez uspeha. Ekumenski proces je zloupotrebljavan u politike svrhe, to je sluaj i danas. Ra anje moderne verzije ekumenizma vezuje se najee za Svetsku misionarsku konferenciju, odranu 1910. u glavnom gradu kotske Edinburgu. Treba dodati da se ekumenski pokret javio ranije i to u krilu anglosaksonskog protestantizma. Pozadina mu je bila politika. Str. 174: Nakon propasti Carske Rusije, inicijativu za ekumensko okupljanje pokrenuo je patrijarh Konstantinopolja 1920. godine. Pravoslavlje je kroz pobedu Oktobarske revolucije pretrpelo svoj najvei istorijski poraz. Patrijarh Konstantinopolja pokuao je da popuni vakum i predloio je 1920. da se formira Liga crkava, analogno tek stvorenoj Ligi naroda. Pokret ekumenizma koga je vodila Rimokatolika crkva u to vreme blokiran je krutim stavovima Pia XI i Pia XII. Ekumenizam je shvaen kao bespogovorno prihvatanje rimokatolicizma sa papom na elu. Pie XII u enciklici Ecclesia Sanctaiz 1949., dozvolio je razgovor o veri i moralu sa predstavnicima drugih hrianskih crkava, pod strogo predvi enim uslovima. Drugi vatikanski koncil znao je izvestan pomak u procesu pribliavanja hrianskih crkava, ali ne i reenje. 37

Zahvaljujui inicijativi i zalaganju pape Jovana XXIII, na Drugom vatikanskom koncilu usvojen je Dekret o ekumenizmu Unitatis Redintengrato, koji sadri osnovna naela za uee predstavnika Rimokatolike crkve u procesu obnavljanja jedinstva svih hrianskih crkava. Str. 175: Uza sve to ne moe se osporiti injenica da je Koncil odkrinuo vrata ekumenskom procesu, ne u smislu vraanja, nego u smislu traenja puteva za izmirenje crkava, kroz dijalog i pastoralnu saradnju. Papa Pavle VI susreo se sa patrijarhom Ainagorom U Jerusalimu 1967., to je imalo dalji pozitivan efekat na proces ekumenizma. Katoliko-pravoslavna zajednika komisija za ekumenski dijalog formirana je 1980. i ve iste godine odran je prvi sastanak na Rodosu. Tri hrianske crkve: Pravoslavna, Rimokatolika i Protestanska otpoele su nov ivot, ako ne u punoj toleranciji, ono svakako uz uzajamno uvaavanje. Raspadom Istonog bloka toak istorije vraen je unazad. Umesto toga, virtuozno je izvo ena hipokritska politika. Godine 1980. papa Jovan Pavle II proglasio je slovenske apostole irila i Metodija kao kopatrone Evrope, naporedo sa sv. Benediktom, koji je proglaen za patrona 1964. Str. 176: U javnim nastupima papa Jovan Pavle II se zalagao za kulturno i duhovno jedinstvo od Atlantika do Urala. Ali sve to ulazi u okvir jednog novog tipa ekumenizma, vo enog ne teolkim razmiljanjima, nego politikim ambicjama. Ekumenska retorika teko je odudarala od prakse. Vatikan je zduno podrao svaki raskol u pravoslavnim crkvama. Prema pisanju zapadne tampe, stajao je iza otcepljenja tzv. Makedonske crkve od SPC, kao to danas stoji iza pokuaja formiranja tzv. Crnogorske crkve. Svoje akcije Vatikan izvodi prikrivenim putem, putem tzv. humanitarne pomoi, a ponekad sasvim otvoreno i beskrupulozno. Tako, npr., specijalni izaslanik pape Monsinjor Francisko Palovineti uputio je pismo krajem decembra 1969. mitropolitu crnogorsko-primorskom gospodinu Danilu+, iji je original pohranjen u arhivi Mitropolije, a u kome, pored ostalog, stoji: Svima je jasno da sadanji narod (Crne Gore) nema vie nita zajednikog sa nekadanjim narodom orijentisanim velikosrpskom ideologijom..., koji eto, moe se rei potpuno izumire. Novi narod sa novim navikama i novim ivotom je narod budunosti i novih pregnua, pa je Sv. Otac Papa voljan da ovaj narod svesrdno pomogne i da ga povrati u pravu Hristovu vjeru zato jevoljan i da uloi velika sredstva. Str. 177: Naao je za potrebno Monsinjor Palovineti da obavesti Mitropolita o udelu Svetog Oca kod odvajanja makedonske crkve, o pomoi hrabrim ljudima u Skoplju, o njihovom nastojanju da se u dogledno vrijeme i taj narod prevede u pravu Hristovu vjeru. Marta 1993. dekan Katolikog teolokog instituta u Zagrebu Juraj Kolari predloio je, svakako ne bez znanja i odobrenja pape, formiranje autonomne Hrvatske Pravoslavne crkve. U stvari, re je o produetku dobro poznate politike Pavelia iz II svetskog rata. U proces prerastanja krize u oruani sukob na prostorima bive SFRJ, Rimokatolika crkva bezrezervno je stala na stranu paravojnih formacija. Oruje koje je ilegalno ubacivano u SFRJ za te snage iz Libana, plaeno je preko Vatikanske banke. Neprijateljski stav ispoljen je i prema SPC. Sinod SPC na svom vanrednom zasedanju, odranom od 30.11-06.12.1990., konstatovao je: Sa dubokim aljenjem da je netolerantan stav jednog dela Rimokatolikog svetenstva i individuencije u Jugoslaviji prema Pravoslavnoj crkvi, doveo ekumenske odnose u naoj zemlji gotovo na mrtvu taku... Sa narednog vanrednog zasedanja, upuen je apel lordu Karingtonu, uz protest to je samo srpskom narodu uskraeno pravo na samoopredeljenje i na ivot u jednoj dravnoj zajednici. Sinod je predloio formiranje vlade nacionalnog spasa i saradnju svih zdravih politikih i duhovnih snaga... u ovim najteim danima novije, a moda i celokupne srpske istorije. Na politikoj sceni Jugoslavije nale su se sve crkve i brojne politike sekte ubaene u zemlju. SPC oglasila se poslednja, ali kao autonomna snaga, upuujui kritike u prvom redu Vladi Republike Srbije i Jugoslavije, potom me unarodnoj zajednici i opoziciji u zemlji. Jula 1991. otvoreno je istupila protiv predsednika Slobodana Miloevia, zahtevajui njegovu ostavku. Sa vanrednog zasedanja Sinoda, odranog 1617.01.1992., upuena je poruka srpskom narodu, a me unarodnoj zajednici protest povodom priznanja Slovenije i Hrvatske. 38

Str. 178: Patrijarh srpski gospodin Pavle+ odravao je kontakte sa papom Jovanom Pavlom II posredstvom kardinala an Luj Torana, koji je dva puta preneo patrijarhu specijalnu poruku pape. Prvi susret odran je u Sremskim Karlovcima 07.05.1991., dakle pre secesije, a drugi u Slavonskom Brodu 24.10.1991. Sa nadbiskupm zagrebakim gospodinom Franjom Kuhariem patrijarh je odravao neposredan kontakt. Na inicijativu patrijarha dva ckrvena velikodostojnika srela su se po drugi put u enevi 23.09.1992. (prvi put u Sent Galenu) i uputila zajedniki apel ratujuim stranama u cilju obustavljanja neprijateljstava i mirnog reenja sukoba. Ruski patrijarh gospodin Aleksej preduzimao je sa svoje strane korake kako bi se spreila zloupotreba religije u prozelitske ciljeve. Marta 1992., vo eni su u tom cilju podui razgovori izme u predstavnika pape kardinala Kesida i predstavnika moskovskog patrijarha mitropolita Kirila+. Na alost, odnosi su se i dalje pogoravali. Napadi na pravoslavne crkve, posebno SPC, nisu dolazili samo iz rima, nego i od pojedinih protestantskih crkava sa Zapada, pa i od Svetskog saveta crkava. Agresivnu kampanju povele su ujedinjene verske i politike snage na Zapadu protiv Srbije. Str. 179: Dok je prema SPC vo ena otvorena, brutalna ofanziva, prema RPC primenjene su sofisticirane metode. Celokupna propagandna mainerija Vatikana okrenula se ka Rusiji, uz obilatu finansijsku pomo bivim sovjetskim republikama, pod etiketom humanitarne pomoi. Aprila 1991. papa je ustanovio 3 (tri) Apostolske administracije sa biskupijama u Novosibirsku, Karaganu i u Moskvi. Osnovao je i parohije u delovima Rusije gde i nije bilo katolika. U znak protesta Sinod RPC odbio je poziv Vatikana da uzme uee na Evropskoj biskupskoj konferenciji koja je odrana u Rimu decembra 1991. Str. 180: Sa terena su i nadalje stizale zloupotrebljavajue vesti. Prema izjavi prof. Zagrebakog univerziteta dr Milorada Pupavca oko 11.000 srpske dece u Hrvatskoj prevedeno je tokom 1992/93. u katolianstvo. albe su stizale i iz muslimanskih sredina pod kontrolom Hrvatske. Ruska duma usvojila je 14.07.1993. Zakon o ogranienju ulaska u zemlju stranih misionara. Usledio je otar protest pape Jovana Pavla II predsedniku Rusije Borisu Jeljcinu. Protestno pismo uputilo je i 160 lanova amerikog kongresa uz pretnju da e Rusija biti izloena izolaciji i sankcijama. Pod spoljnimpritiskom predsednik Jeljcin odbio je da potpie taj zakon. Duma je preispitala tekst, ublaila neke forumulacije, ali je predsednik Jeljcin pod jo teim pretnjama spolja odbio da stavi svoj potpis. Tek nakon traginih doga aja, izazvanih delatnou misionara i raznih sekti, otkrivanjem pijunskih kanala u kojima sunesvesno bili zoupotrebljeni vernici, Jeljcin je potpisao Zakon 19.09.1997. Patrijarh moskovski gospodin Aleksej II + pozdravio je usvajanje Zakona uz obrazloenje da je nuno zatititi mlade Ruse. U elji da sprei dalje pogoranje situacije moskovski patrijarh sreo se na sarajevskom aerodromu sa patrijarhom srpskim gopsodinom Pavlom+ i zagrebakim nadbiskupom Franjom Kuhariem; potpisali su zajedniku Deklaraciju za mir. Reis-ul-ulema Mustafa Ceri odbio je da se sretne sa Ruskim patrijarhom. Str. 181: Pred masovnim ubijanjem srpskog naroda Vatikan nije samo zatvorio oi, nego je i podrao nasilje ravno genocidu. Zvui neverovatno, da je upravo u to vreme papa preduzeo novu ekumensku inicijativu. U apostolskom pismu Tertio Millennio Adveniente od 10.11.1994. papa je predloio ambiciozni program ujedinjenja svih hrianskih crkava pod ezlom Svete stolice. Pre nego to je dobio definitivnu fizionomiju, papa je aprila 1994. Memorandumom obavestio kardinale, njih 140, o svojoj nameri da se jubilej 2000. pretvori u istilite Crkve za sve njene grehe u prolosti. Kada se tim povodom sastao Kolegijum kardinala, 13.06.1994., pruen je otpor papskoj iicijativi u pogledu preispitivanja prolosti i pominjanja zloina crkve. U enciklici Tertio Millennio papa je viziju za XXI vek vezao za Drugi vatikanski sabor i na misteriju Hrista i njegove crkve. Centralna tema ovog dokumenta je ekumenizam, postavljen veoma precizno u projektu koji treba da se ostvari kroz 3 faze. Prva od 1994-96., treba da bude posveena bu enju hrianske svesti o znaaju jubileja 2000. 39

Druga faza, koja bi trajala od 1997-99. i u kojoj bi prva godina bila posveena razmiljanju o Hristu, boanskom materinstvu Presvete Bogorodice, a druga godina Svetom duhu Str. 182: Poslednja faza slavlja planirana je da se odri u Rimu na me unarodnom euharistikom kongresu. U vreme hrvatske agresije na zapadnu Slavoniju 02.05.1995., u kojoj je ubijeno vie od 2000 civila i izvreno kompletno etniko ienje ove teritorije nastanjene Srbima, papa nije naao ni jedne jedine rei sauea za stradanje srpskog naroda, niti je naao za potrebno da preduzme korake da se nasilje sprei. Umesto toga, sa krajnjim cinizmom u apostolskom pismu Orijentale Lumen (Svetlost Istoka), pozvao je katolike i pravoslavce da ubrzaju proces jedinstva i skinu sa sebe greh hiljadugodinje izme izme u dveju grana hrianstva. Str. 183: Teko je objanjiv stav vaseljenskog patrijarha Vartolomeja I , koji je pruio podrku papi Jovanu Pavlu II prilikom njihovih susreta u Vatikanu 29.06.1999., dakle neto vie od mesec dana nakon objavljivanja enciklike Ut Unum Sint (Da svi budu jedno). Vie je nego oito da je enciklika protkana tenjom za dominacijom, a ne istinskim ekumenizmom. Izvornom hrianstvu stran je svaki oblik dominacije. Povodom agresije hrvatske vojske na RSK i stradanja srpskog stanovnitva Sinod SPC uputio je apel papi da podigne svoj glas protiv masovnog ubijanja Srba i proterivanja na stotine hiljada, najstranijeg etnikog ienja u novijoj istoriji. Taj apel ostao je bez ikakvog odjeka. Ekumenizam je u hladnom ratu zabeleio izvesne rezultate; bio je pored ostalog, i instrument solidarnosti u borbi protiv ateizma. U posthladnoratovskom periodu dobija druge dimenzije. Postao je instrument prodora na Istok, uz pokuaj Vatikana da uspostavi dominaciju nad pravoslavnim crkvama Str. 184: Razoreni domovi i crkve, 600.000 prognanih Srba iz Hrvatske36, plodovi su istone politike Vatikana i ekumenskog procesa. ZAKLJUAK Str. 185: Razumevanje mehanizma moi kojim raspolae papa kao vrhovni poglavar Rimokatolike crkve od izuzetnog je znaaja za dananja zbunjujua posthladnoratovska doga anja. Ameriki teoretiar Sidni Huk smatra da je : katolicizam najstariji i najvei totelitarni pokret u istoriji. Ukljuena je u glavne finansijske tokove Zapada. Papstvo samo po sebi nije imalo ansi da ostvari svoj eambicije ovladavanja svetom, ak ni u vreme postojanja papske drave. Bili su mu potrebni savezi sa monim dravama i vladarima, uz iju su pomo vo eni najokrutniji ratovi, uz teku zloupotrebu religije. Reganova doktrina konstruisana je na bazi gole sile, bez dubljeg filosofskog poniranja u sutinu svetskih odnosa, pa i istoriju sopstvene zemlje, oja je i sama edo rvolucije. Ameriki nauni krugovi nemaju, niti su imali, visoko miljenje o svom bivem predsedniku i njegovom intelektualnom kapacitetu. Str. 186: To su izrazili jednom duhovitom opaskom, naime, da Regan ima vie konja na svojoj farmi, nego knjiga u svojoj kui. Danas je Reganova doktrina podvrgnuta kritikom preispitivanju. Me utim, ostaje injenica da se kumulativni kapacitet Vatikana i Vaingtona pokazao kao veoma uspean u fazi destrukcije Istonog blka. Taj talas zahvatio je i SFRJ. Idejni arhitekta tog rata bio je papa Jovan Pavle II, a SAD i EU bili su izvrni organi. U istorijskoj dimenziji razaranje SFRJ predstavlja zavrnu fazu politike koju je Vatikan projektovao jo 1918. U tom smislu, ovaj rat prevazilazi ideoloke kategorije, kao to su komunizam ili socijalizam; toak istorije vraen je 100 godina unazad. Za razliku od konzistentnog i kontinuiranog stava Vatikana u odnosu na Jugoslaviju, u politici SAD rat protiv Jugoslavije znai diskontinuitet, otar prekid sa prolou i zaokret. SAD su rtvovale normativni legitimitet i celokupnu univerzalnu pravnu infrastrukturu za raun jedne prevazi ene eme, koju je ponudio Vatikan. Jaltski sporazum imao je ogranien domet, svodio se na bipolarnu strukturu sveta; pravna
36

(Sneane Zori primedba: ne Hrvatske ve RSK, jer su to vekovima srpske teritorije)

40

infrastruktura je neto sasvim drugo, daleko ire. Normativni sistem kakav je izgra en posle dva svetska rata sadravao je odre ene temeljne vrednosti, univerzalno prihvaene, kao rukovodea naela u vo enju konkretne politike. Taj sistem je razoren. Kroz savez Vaington-Vatikan nije dolo do integracije politike i duhovne dimenzije u smislu novog vrednosnog sistema, nego je re o klasinoj alijansi, zasnovanoj na goloj sili, u stvari na kombinaciji duhovnog terora i terora visoke tehnologije37. Sutinu hrianstva ini etika i nenasilje, pa se ova alijansa javlja kao duboko antihrianska. Posle uspene bitke protiv komunizma 38 i rata protiv Jugoslavije39, na celom prostoru zajednikog delovanja SAD i Vatikana, ostala je duhovna i idejna praznina, a pojavili su se i prvi nesporazumu ratnih saveznika. Papa svoju mo izvodi verbalno iz Boanskog prava i sprovodi kroz simboliku silu kao posrednik izme u neba i zemlje. SAD, koje su rukovo ene kroz revoluciu i gra anski rat, autoritet svoje vlasti zasnivaju na volji naroda i sprovode ga putem fizike sile, kojom raspolae. Str. 187: Geopolitika Vatikana i geoekonomija u projekciji stratega globalistike ideologje su dva suprotna pola40. Eksperiment koji su izveli odveo je svetu u haos41, pri emu je, kako to navodi poznati ameriki pisac Dord Vajgl Amerika izgubila moralni nerv42. A to se tie Rimokatolike crkve, valja se sloiti sa istaknutim katolikim teologom Brunom Sekondinom da crkva koja o sebi stvara predstavu putem samohipnoze, koja u stvarnosti ne psotoji, ne slui niemu. Veliki igra u epohalnoj bitki XX veka papa Jovan Pavle II uspeo je da razori SFRJ, ali nije ostvario svoj san da Istok stavi pod svoju vlast do 2000. godine 43 . Teko je poverovati da bi ambicije mogao ostvariti ubudue pomou NATO, samozvanog policajca. Granini stub rimokatolianstva predstavlja Lateranski ugovor, dakle pozitivno pravni akt. Str. 188: Pravni sistem Rimokatolike crkve regulisan je Kodeksom kanonskog prava koji je proglasio papa Jovan Pavle II 23.01.1993. i koji vezuje sam vernike, koji se slobodno poredele za rimokatoliki religiju. Papa Jovan Pavle II i Rimska kurija aktivnim angaovanjem u ratu protiv SFRJ teko su povredili odredbe Luteranskog ugovora, koji im namee bavezu neutralnosti i ograniava delatnost na sferu religije. Shodno Ninberkim principima i Povelji UN poinili su zloin protiv mira. Grubo su pogazili i odluke Drugog vatikanskog sabora, posebno Konstituciju Gaudim et Spes u kojoj je naglaeno da je misija svetenstva po svojoj prirodi religiozna, a ne politika. EPILOG Str. 189: Nestanak jedne drave sa istorijske scene bio je kroz celu istoriju deo ireg me unarodnog karaktera. To je sluaj i sa Jugoslavijom, iji je nestanak rezultat komplikovane geopolitike igre. Zapad, to e rei SAD i zemlje EU, iza kojih su stajala dva faktora razliito motivisana : anonimna ekonomija i Vatikan, poveli su rat protiv suverene drave Jugoslavije, lana osnivaa Drutva naroda i UN, i
(Sneane Zori komentar: upravo o tome i govori Otkrovenje po Jovanu) (Sneane Zori komentar: koji su i sami idejno kreirali kako bi razorili pravoslavno hrianstvo i Slovene) 39 (Sneane Zori komentar: a koju su 1918. sami stvorili uz pomo marionete-regenta Aleksandra, kako bi na jedan perfidan nain unitili Srbiju u budunosti, kao kaznu za nameteno ubistvo Ferdinanda, a koje nisu uinili Srbi, ve zaverenici Austrougarskog dvora na elu sa ugarskim grofom Itvanom, nezadovoljni politikom Ferdinanda prema pravima Ugara u dvojnoj monarhiji) 40 (Sneane Zori komentar: to je isti pol, sa istim ciljem dominacija svetom, ali razliitim sredstvima i metodama) 41 (Sneane Zori komentar: to je svesno i uinjeno,kako bi kroz projektovani haos vioko sofisticiranomtehnokratskom strahovladom i duhovnim terorom lake vladali svetom) 42 (Sneane Zori komentar: nikad ga ona nije ni imala, pokazujui rasizam i genocid nad Indijancima, koji je ak i glorifikovala kao svoje neotu ivo pravo) 43 (Sneane Zori komentar : uspeo je, kroz dolazak DOS 2000. na vlast u SR Jugoslaviji da ostvari tu zamisao, obzirom da je i u Rusiji dolaskom Putina 2000. kao maltekog viteza pod patronatom Pape na mesto judeomasona Jeljcina, uspeo da ostvari kontrolu i prodor na Istok)
38 37

41

svih univerzalniih me unarodnih organizacija, protiv zemlje sa kojom su bili povezani sa desetinama me unarodnih ugovora. Stoji injenica da je Broz, ostavio iza sebe sistem zreo za raspad. NOR i revolucija gubili su od svog sjaja, nakon saznanja o tekim zloinima poinjenim u ime ideologije i razotkrivanja pozadine personalne politike Broza. Iz brozovsko-kardeljevskog tipa totalitarizma Jugoslavija je ula u pluralistiki haos, koji se graniio sa anarhijom. Me utim, treba naglasiti da su smrtni udarac Jugoslaviji zadale zapadne sile i Vatikan .44 Krize kao to je ova u koju je upala SFRJ, razreavaju se, po pravilu, putem referenduma. Takva mogunost postojala je i u SFRJ. Me utim, Zapad i feudalni upravljai u SFRJ bili su protiv, zbog, kako su govorili opasnosti od majorizacije, s obzirom na veinski srpski narod. Str. 190: Na diplomatskom planu Zapad je pribegao manipulacijama i obmanama uz uspeno vo enu kampanju manipulacijama. Suprotno obavezama preuzetim Brionskom deklaracijom, European Community u vidu Karingtonovog papira predloila je plan raspada zemlje, po modelu Kominterne i uz alhemiju francuskog pravnika Badintera. Na vojnom planu zemlje European Community, SAD i Vatikan stale su iza pobunjenikih frakcija od Slovenije 1991. do Kosova 1999., to je politiki i psiholoki bilo od presudnog znaaja za stvaranje haosa u zemlji i razbuktavanja gra anskog rata. U toku surovih borbi sa verskim elementima, na inicijativu Vatikana i Nemake priznali su secesionistike jedinice, pre no to su konstituisane kao drave. Rat protiv SFRJ vo en je nekonvencionalnim ratnim operacijama, po jednom krajnje perfidnom scenariju; od agresivne politike retorike, preko ucena eskalirao je u krvavi oruani sukob. Sve taktike operacija u vidu raznih posrednikih akcija bile su u okviru jednog jedinog politikog cilja razaranja Jugoslavije. Vazdune operacije NATO na Knin 1995. izvedene su u saradnji sa hrvatskim pobunjenikim snagama, a u Bosni iste godine sa muslimanskim. etiri godine kasnije, 24.03.1999. NATO je poveo vazduni rat protiv Srbije uz olonac na albanske teroristike grupe, tzv. Oslobodilaka vojska Kosova. Pripreme za ovu operaciju prema reima profesora na Vojnoj akademiji SAD otpoele su jo 1998., ali su politike okolnosti zahtevale izvesne modifikacije. Str. 191: U zvaninoj politici SAD i njenih saveznika prihvaena je ideja da pobuna moe biti opravdana, pravno ak i dozvoljena ukoliko sledi kao odgovor na zloupotrebu vlasti ili je s+usmerena protiv autoritarnog, nedemokratskog politikog sistema. Me utim, paradoks u sluaju SFRJ je u tome to su pobunjenici bili nosioci inkriminisanog poretka, redsednici ili visoki funkconeri Komunistike partije, kao to su npr. Kuan, Mesi, gligorov, ili Generali Brozove armije poput Franje Tu mana, Antuna Tusa itd. Ako je zloupotreba bilo, a njih je nesumljivo bilo, poinili su ih oni koji su imali vlast u rukama, a koje su SAD preko noi proizvele u borce za demkratiju. Sem toga, ne sme se ispustiti izvida injenica da je socijalistika SFRJ od 1945-1991. bila u rukama secesionistikih republika Hrvatske i Slovenije, ili preciznije hrvatsko-slovenake koalicije na elu sa Brozom i Kardeljem 45 . SFRJ se prema tome nije RASPALA, kako danas Zapad eli da svetu prikae 46 , nego je RAZORENA kroz rat koga su povele udruene spoljne i unutranje snage. Rat protiv SFRJ nije bio jedini u poshladnoratovskom periodu. Ruenje Berlinskog zida bio je poetak serije intervencija SAD i njenih saveznika. SAD su ispoljile najvii stepen ratobornosti i arogancije u vreme kada njihova bezbednost nije bila ni na koji nain ugroena, kada je ostala kao jedina Supersila u svetu. Ratne doktrine obeju Supersila u hladnom ratu, SAD i SSSR, poivale su na priznanju apsolutnog unitenja i uzajamne destrukcije. Str. 192: Nakon nestanka sa svetske scene SSSR, preostala Supersila podlegla je iskuenju pobede. Osetili su se jednog trenutka oslobo eni svih pravnih i moralnih ograda, pa su i oduke donoene olako i brzopleto.
(Sneane Zori komentar: a koje su i stvorile Jugoslaviju, kako bi Srbiju perfirijama kasnije kaznili zbog vojnikih uspeha u Prvom svetskom ratu i sloma Austro-Ugarske monarhije) 45 (Sneane Zori primedba: i u Kraljevini SHS glavnu re su vodili Hrvati i Slovenci poput Koroca i slinih, , ak je i vojni Austro-Ugarski kadar koji je inio zloine za vreme Prvog svetskog rata unapre ivan dok su srpske vojvode penzionisane; kao primer : jedan Kvarternik koji je kasnije postao ustaki doglavnik Paveliu a koji je za vreme Prvog svetskog rata poinio strane zloine nad Srbima u Mavi, bio odlikovan ordenom Belog orla od strane regenta Aleksandra) 46 (Sneane Zori primedba: ve da pravu istinu sakrije)
44

42

Uvo enjem novog modela asimetrinog ratovanja, tj. ofanzivnih dejstava sa tehnolokom superiornou protiv daleko slabijeg protivnika, odbaen je temeljni princip ratnog prava o nunosti vaspostavljanja ravnotee izme u vojnih ciljeva i obzira ovenosti ili humanosti. Njegovu sutinu ne ini ni globalna kultura, ni globalna civilizacija, nitipak globalni pravni poredak, nego kapital i tzv. slobodno trite podignuto na nivo kulta koga treba slediti, bez obzira na socijalne i ekoloke posledice (47. Str. 193: Taj koncept podran je od strane vodeih finansijskih krugova, tj. od strane Trilateralne komisije, Biderberg grupe i Saveta za inostrane poslove. U literaturi se ponegde naziva Vaingtonski koncenzus, ee Novi svetski poredak. Sa racionalnog stanovita teko je shvatiti politiku Zapada, predvo enog SAD. Svaki njihov potez imao je za posledicu poveanje haosa i bede u svetu. SAD su imale jedinstvenu istorijsku ansu 1990. da kao preostala Supersila postavi pravinije temelje svetskog poretka u jednom od najbremenitijih perioda ljudske istorije. Str. 194: Pravni nihilizam koga su SAD uvele u posthaldnoratovski period mora biti sagledan jo kroz jednu dioptriju. SAD su u posthladnoratovskom periodu prerasle imperiju, a ni jedna imperija, koja je postojala u prolosti, nije potovala pravna pravila. Amerika imperija sa svojim Pax Americana gra ena je na pogrenim pretpostavkama; verovanje da e razbijena Rusija, dezintegrisana po nacrtu Beinskog postati proireni prostor za eksploataciju Zapada, odvela ih je na ivicu Treeg svetskog rata; verovanje da e olao ceo svet staviti pod svoj nuklearni kiobran i nametnuti mu svoj sistem dovela je do nove runde nuklearnog naoruanja. Japan je priv podigao glas i zatraio reviziju trilateralnih dogovora, ime je tzv. novi svetski poredak izgubio legitimitet ak i u krugu transnacionalne elite. Str. 195: Otpor protiv ideologije globalizma, koji ini sr Trilaterale se iri; predvode ga partije zelenih, ali i protestanki verski lideri. Saradnik Saveta za spoljne poslove Mandelbaum, u lanku objavljenom u zvaninom organu ove ustanove, o ratu protiv Jugoslavije kae: Rat je bio nenameravana posledica velike greke u politikoj proceni... Najotrije kritike amerike politike danas dolaze iz elitnih krugova Saveta z aspoljne poslove SAD i Trilateralne komosije ili teoretiara bliskim ovim institucijama. Otvoreno se ukazuje na nemoral i la. Dravni sekretar SAD g- a Olbrajt u Rambujeu je iznela detaljan plan za politiku autonomiju KiM pod kontrolom NATO, i pravo prisustva NATO na celoj teritoriji SR Jugoslavije, to drugim reima znai faktiku okupaciju zemlje. Str. 196: Nakon odbijanja ovog plana od strane Beograda, NATO je otpoeo visokotehnoloki rat protiv SR Jugoslavije, bombardujui Srbiju 78 dana i noi, bombama sa osiromaenim uranijumom i drugim hemisjkim sredstvima 48 . Bombardovanjem elektrinih centrala, vodovodnog sistema, postrojanja za centralo grejanje, predstavlja flagrantno krenje lana 14. Protokola iz 197., koji izriito zabranjuje napade na objekte neophodne zapreivljavanje civilnog stanovnitva. I Hantington se pridruio osudi amerikih manipulacija. Amerika se ponaa, dodaje Hantington, kao da je jedina Supersila i ne vidi da unipolarni momenat pripada prolosti. Megalomanske ambicije Zapada, predvo enog SAD i podrane od strane pape, uvele su ih u seriju zloina. Vreme za reformu me unarodng sistema je sazrelo. Str. 197:
(Sneane Zori primedba: naprotiv, nju ini i globalna kultura kroz amerikanizaciju oveanstva i podizanje subkulture na nivo kulture kako bi se oveanstvo pretvorilo u zombije koji bespogovorno izvravaju njihove neredbe; zatim selektivno negiranje nacionalnih drava i dravnih granica u pravcu stvaranja svetskog melting pota slinog kao u SAD, Kanadi, Australiji, Junoj Americi; kao i negiranje svih do tada vaeih me unarodnih ugovora i konvencija i uspostavljanje pravnog poretka zasnovanog na oruanoj sili) 48 (Sneane Zori primedba: kao i zabranjenim kasetnim bombama)
47

43

Ponet slepim idealizmom srski narod 49 uloio je sav svoj istorijski kapital u Jugoslaviju, u kojoj je doivao genocid i dva gra anska rata. Rat protiv Jugoslavije koga je poveo Zapad, i koji je imao svoje faze od Karingtonovog papira, priznanja secesionista50, pa do 78-dnevnog bombardovanja 51 zemlje i okupacija KiM, predstavlja jedinstvn zloin bez presedana u istoriji, za koji je nadlean me unarodni sud, koga bi trebalo oformiti po uzoru na Nimberki sud. Njegov zadatak bio bi da se utvrdi stepen pojedinane individualne odgovornosti uesnika u ovom zloinu. Str. 198: Optube na raun Slobodana Miloevia za etniko ienje i genocid predstavljaju la i cinizam. Etniki su oieni uz pomo Zapada, Slovenija i Hrvatska, a Srbija je ostala jedina multietnika teritorija na prostoru nekadanje Jugoslavije. Danas ima blizu milion izbeglica, a ni jedan jedini Hrvat, Slovenac ili pripadnik bilo koje etnike grupe nije prognan iz ove zemlje. Odgovornost dravnog i poitikog rukovodstva postoji z apogreno vo enu politiku; spisak inkriminisanih radnji nije mali, ali su za to nadleni unutranji organi. Mogla bi se posaviti me unarodna krivina odgovornost dravnog i partijskog rukovodstva svih 6 federalnih jedinica bive Jugoslavije i predsednika SFRJ Stipe Mesia, zbog sauesnitva u razaranju zemlje 52 i to nisu preduzeli mere za spreavanje oruanih sukoba, na ta su bili obavezni Ustavom zemlje i Poveljom UN . Ceo prostor nekadanje Jugoslavije nalazi se danas, sa me unarodno-pravnog stanovita u jednom pravno neregulisanom statusu. Sve odluke koje su doneene od prvog dana intervencije European Community (EZ) poetkom 1991. do dana dananjeg, su nelegitimne, a poneke su donete uz teku zloupotrebu. Me unarodna zajednica bila je duna da pui podrku ugroenoj dravi, a ne pobunjenicima. Reim se ne moe identifikovati sa dravom. Priznanje secesionistikih 53 republika su jednostrani pravni akti54, po svojoj prirodi politiki i ne mogu derogirati odredbe mirovnih ugovora 55 . Str. 199: Ideja jugoslovenstva definitivno je sahranjena56. Inicijator za konano reavanje problema Jugoslavije mora biti Srbija, jer samo ona sa svojim istorijskim i pravnim legitimitetom ima na to pravo, i samo ona moe otvoriti prostor za novu fazu odnosa na Balkanu, i njenih odnosa sa Istokom i Zapadom. U novoj fazi sveoteg preispitivanja svetske politike koja je pravo otpoela, Srbija mora postaviti svoje karte na sto pobednikih sila u Orvom i Drugom svetskom ratu, kojima istorijski pripada. Ma kakva ogranienja da su joj danas nametnuta, Srbija ih se mora osloboditi miroljubivim putem i uspostavi kontrolu nad svojom egzistencijom, drai se vrsto pravnog legitimiteta, odbacujui odluno revolucionarno-ideoloki ili AVNOJevski legitimitet. To mora biti izraeno jasnim renikom57. Za novu fazu svog ivotnog puta potrebne su svee snage sa moralnim integritetom, neoptereene virusom brozovtine, niti pak hipotekom stranakih obaveza prema inostranstvu. Uzdizanje iznad svih stranakih podela i sukoba je ne samo etiki imperativ, nego i imperativ istorijskog trenutka koji je na pragu. 58.
(Sneane Zori primedba: nije srpski narod ve regent i elita, a kasnije brozovtina, jer se Srbi nikad nisu pitali kroz referendum da prihvataju ujedinjenje 1918. sa zloincima, a ni kasnije 1945. kada mu je nametnuta brozovtina) 50 (Sneane Zori primedba: ne secesionisti, ve separatisti, jer je uinjeno krvavim sredstvima koja su svojstvena teroristima; secesionizam podrazumeva razdruivanje, dok separatizam podrazumeva otcepljenje dela teritorije od matine zemlje) 51 (Sneane Zori primedba: pa i nonog bombarovanja) 52 (Sneane Zori primedba: kada je javno rekao kao predsednk predsednitva SFRJ: Ja sam svoj posao zavrio-Jugoslavija vie ne postoji) 53 (Sneane Zori primedba: separatistikih) 54 (Sneane Zori primedba: nelegitimni i suprotni Ustavu, jer nemaju potporu u referendumu na celoj dravnoj teritoriji, a to je namerno izbegnuto od strane hrvatskih i slovenakih separatista, kojima su se prikljuili muslimani i makedonci, dva novokomponovana naroda proizvodi brozovtine) 55 (Sneane Zori primedba: jo uvek vaeih me unarodnih ugovora, kakva je npr. Povelja UN) 56 (Sneane Zori primedba: ona je sahranjena jo 1918. godine) 57 (Sneane Zori primedba: kako bi se naplatila ratna teta iz Prvog i Drugog svetskog rata, kao i ovog gra ansko-verskog rata 1991-1999. godine) 58 (Sneane Zori primedba: potrebno je Srbiju vozdii kao Feniks iznad linog i partijskog i na nju gledati kao na Bogorodicu; boriti se Za krst asni i slobodu zlatnu svim diplomatskim, pa i nediplomatskim sredstvima)
49

44

45

You might also like