Nakladnik HENA COM Za nakladnika Uzeir Husković Urednik Seid Serdarević Lektorica Katja Tresić-Pavičić Korektor Mislav

Brolich Dizajn Vanja Cuculić Copvnght © Ante Tomić, HENA COM, 2000, 2002. ! Ante Tomić STO JE MUŠKARAC BEZ BRKOVA humoristički roman šesto izdanje HENA COM Zagreb 2002. Oblo žensko koljeno drugo je Ime za Duha Svetoga Bohumil Hrabal Ivici Ivaniševiću Poglavlje prvo gdje se upoznajemo s ovim šarmantnim naseljem, u kojemu sretniji uho čačkaju ključem od mercedesa, a oni manje sretni crvenim vrškom šibice Divno li je biti u svibnju u Smiljevu. U zoru kada se crna kvrgava sjena na mjesečini, kao kakvo jezovito čudovište pred prozorom, na prvome svjetlu iznad modrih brda pomalo pretvara u stablo bajama. Ili u podne, kada crkveno zvono tako moćno odjekuje da ti se učini da je dragi Bog nebo od lima načinio, a oni što rade u polju objeduju tvrdo kuhana jaja, mladi luk i sir, pancetu i tirolsku, sve prostrto na bijelim kuhinjskim krpama s naslikanim jagodama. Ili je možda ipak najljepše u suton, kada se crveni oblaci rasplamsaju na vjetru koji se tko zna otkud spustio? Ili kada padne noć pa sve utihne osim zrikavaca, pasa i pijanaca što viču, pjevaju i smiju se, ili se svađaju sa ženama koje su ih davno ostavile, satima se izvlačeći iz grabe u koju su pijani upali, da bi na posljetku usnuli i probudili se tek oko osam ili još kasnije, pokriveni rosom i mravima? Selo je veliko, oko dvije tisuće duša ima, i taj se broj ne smanjuje Barem ne osjetno Tu su crkva i osmoljetka, krasne građevine zidane domaćim klesancem, gostionica imenom Bevanda, za koju zlobnici vele da joj je ime baš dobro pogodenb jer da u njoj i ne možeš popiti nerazvodnjeno vino Tu su još dvije trgovine mješovitom robom koje kao nelojalna konkurencija također hlade pivo i toče konjak, pošta i mlada poštanska službenica koja za radnog vremena pomalo gricka sendvič s parizerom Listonoša je nekoć pijan oborio neko dijete mopedom pa su mu strogo zabranili da vozi i otad je mrzovoljan, ne obraćajte mu se ako baš nije prijeka potreba U Smiljevu, kao i svuda u svijetu uostalom, neki imaju novaca, a neki ga nemaju, samo što to ovdje ne znači bogzna što Ako nemaš novaca, sjediš u gostionici i brojiš crne muhe na nečistim zavjesama, crvenim vrškom šibice čačkaš uho ih podjebavaš Miću da misli li on ženiti onu Čehinju što ju je prošloga ljeta povalio na Hvaru, a onda dođe netko tko ima novaca i plati ti pivo ili gemišt To je lijep i siguran život, jer će uvijek biti onih koji imaju novaca, koji su oženili bezobraznu ženu ih su nekako od sebe ambiciozni pa odu raditi u Njemačku, i kada se vrate za Božić, Uskrs ili Svetoga Antu, sveca zaštitnika Smiljeva, razmetljivo čašcavaju dangube koje povazdan samo sjede u Bevandi, broje muhe na zamazanim zavjesama i tako su jadni da crvenim vrhom šibice čačkaju uho Ti ambiciozniji, naime, uho čačkaju ključem mercedesa Kada je o ugostiteljskim uslugama riječ, valja priznati da su iiik i u trgovinama vrlo solidne Trgovac pod bankom drži čak ni čašice za konjak, tako da se, ako hoćete, možete i kucnuti s kolegom, a što se higijenskih standarda tiče, čašice se nakon svakoga gosta pomno obnšu krpom Smiljevo je svjetlosnim godinama daleko od hladnog antiseptičnog svijeta u kojemu nitko ni tildi ručnik ne bi uzeo, a sin, kako se priča, ne zna za ikj i ot.u nc /n i /.) sini Ovdje u dućanu vlada ozračje pnjate-ll»k<>ji povjereni i i nitko nc grinta kada netko za bankom zabunom zamijeni čašice konjaka ih boce piva Pij, brate, ta nismo gubavi'Jedino je zajebano kada se netko napravi lud pa od susjeda uzme bocu u kojoj je više nego u njegovoj Osim ove prijateljske, druga je dimenzija pijenja u trgovini to što je ono osjetno jeftinije od pijenja u gostionici Zasluga je dućana da su, da tako kažemo, demokratizirali ugostiteljske usluge Eto, recimo, Ivić, koji s mizerijom što je mjesečno dobiva od Fonda mirovinskog i socijalnog osiguranja sebi nikako ne može priuštiti da loče u gostionici, a prevelika je prznica da bi ga netko častio, redovito pije u dućanu Sto da odmori nogu u golemoj ortopedskoj cipeli, a što stoga jer od vinjaka naskoro ni u onu zdravu nije siguran, povazdan stoji naslonjen na banak i pije vinjak, premda trgovac kaže da Ivić

zapravo pije njegovu krv I to na slamčicu U trgovinu je upravo ušao župnik "Molim vas, litru soka od jabuke", kazao je don Štipan "Claro que si, padre", otpovrnuo je spremno trgovac "Ki, ki, ki, ki, ki", zakreštao je podrugljivo Ivić "Kako to govoriš, je li' Je li ti parlaš naški' Alo, momak, šprehenzi hrvački"" podjebavao je invalid iz svog ugla Trgovac nije odgovorio na njegovu provokaciju Namrgođeno se provukao između polica, usput odmjerio svoj lik u malom zrcalu zakačenom o čavao pokraj higijenskih potrepština, pa pljucnuo u vrh kažiprsta i zahzao brčiće "Bqy,prego još jedna teqda\ derao se za njim Ivic supijano na-migujuci don Štipanu "Bez gljiste'" dometnuo je značajno "Jesi li ti, pope, čujo da Meksikanci piju tekilu s gljiston u boci' Boga mi moga, vidio ja u jednome filmu", objašnjavao je invalid "Boca od litre, u njoj tekila, nako ko voda prozirna, a na dnu gljistma debela ko palac Debela i zelena ko one gljistine šta budu na kupusu Bože te sačuvaj kako jedno kršceno čeljade to more pit1 A oni, dušu m dava odnio, ne samo da piju, nego kad čilu bocu popiju i tu gljistu iziđu... Buuuu!" strese se Ivić zgađeno kriveći lice. "Da si ti to vidio, moj pope, iziđu je slatko ko smokvu!" Don Štipan je u neprilici samo kimao glavom i s neobičnim zanimanjem čitao sadržaj etikete najlonskih čarapa što su stajale složene u kutiji na pultu. Uto dođe trgovac. On je ozbiljan, zreo čovjek — u rujnu će napuniti trideset i petu — i zapravo se zove Josip, ali otkako se na televiziji prikazuje meksička serija Ruže za moju dragu, više voli kad ga zovete Miguel. On spušta na banak litru soka i, valjda da prekine Ivićeva mrcvarenja, ovaj put prozbori na hrvatskome. "Izvolite", kaže on tiho. "Još nešto?" "Pa dobro, kakav je to način!?" povika tada Ivić. "Ko je to vidio da Miguel govori 'Izvolite!'. Nikad Miguel ne bi tako nešto reka! Jok, braco! Ajmo sad, Miguel, uzmi ponovo ti sok, vrati se nazad pa sve iznova! Na meksikanski, molin, sve po propisu..." Iznervirani Josip tada zgrabi polovicu štruce s police iza sebe, poljubi je — kako je već u ovome kraju lijep običaj da se ljubi kruh koji se baca - pa je zavitla Ivicu u glavu. Invalid se, međutim, brzo izmaknu, zacereka podrugljivo, ali izgubi ravnotežu podižući se s pulta, pa zavesla nekoliko puta nemoćno zrakom i tre-snu guzicom o pod udarivši glavom u modru plastičnu bačvu u kojoj zimi stoji kiseli kupus, a ljeti industrijska hrana za piliće. "Dobar dan, Miguel", procvrkuta Tatjana koja je taj čas ušla u trgovinu. "Buenos dias, senora", odvrati joj zahvalno trgovac. "Daj mi jednu cedevitu od kila, bocu ruma za kolače i pastu za zube", izdeklamira žena. "Uno momento", upozori je Miguel, "da poslužin don Štipana." "Neka, neka", veli svećenik spremno, "samo izvolite, mogu ja pričekat." "Ajme, što ste vi zlatni", kaže Tatjana slatko. "Majko moja milaaaa" stade tada Ivić s poda naricati. "Jadan ti saaaan! Jadan ti san i nevoljaaaan! Mene invalida bijuuuu! Biju, biju, a noga mi kraćaaaa!" "Miguel, morat ćeš mi ispričat šta je bilo jučer u Ružama", reče Tatjana, "išla san u frizerke pa nišan stigla pogledat." "Jučer nisi gledala", reče Miguel. "Ajme, jučer je bio totalni pičvajz. Ono đubre Ruben je doša kod don Francisca i reka mu da je on njegov nezakoniti sin, jer da je don Francisco spava s njegovon materon, jednon gutačicon vatre, kad je njezin cirkus prije dvadeset i pet godina gostova u njijovu mistu." "Koja stoka!" razgnjevi se Tatjana. "To mu je i don Francisko reka, ali onako ufino. Joj, da si ga vidila. Onako visok, sid, uspravan, povuka dim iz cigare, znaš one debele cigare šta ji on puši, pa kaže..." Ovdje se Josip uspravi i reče don Franciscovim basom: "...'Mladiću, jamačno se varate, ja sam tada spavao s krotiteljicom zmija.'" "Dobro mu je reka!" reče žena tresnuvši šakom o pult. "Sta vi mislite", okrenu se ona iznenada prema don Štipanu, "kako mi stoji nova frizura?" "Molin!?" zbuni se pastir. "Kako mi stoji nova frizura? Malo san je skratila, opiturala i nabacila mini val." "Lipo je", veli don Štipan suzdržano. "Ajme, jesi ga čujo!" ushiti se žena okrećući se Miguelu. "Kaže da mu je lipo!... Ma je li on tebi malo liči na Josea, Miguelovog mlađeg brata, onoga što jaše konjske trke?" "Ko!?" začudi se Josip. "Pa don Štipan", pokaza Tatjana na svećenika koji se u trenu zarumenio. "Je li da malo liči na Josea?" "Ne znan baš", reče trgovac, zamišljeno gledajući župnika. "Ma kako ne vidiš. Crna kosa, plave oči, visok, onako markantan... Pljunuti Jose!" "Pljunuti Jose" se zaškarpunio u licu kao mlada, najradije bi od srama istrčao iz trgovine. Bože sačuvaj

da bi još zatražio pjenu za brijanje ili, još gore, rolu toalet-papira, a upravo je zbog toga došao u dućan. Sva sreća, u prostoriju tada ude sitna, zgu-rena žena s povelikom masnicom ispod oka i ni "dobar dan" ni "faljen Isus", nego nekako odsutno dođe do pulta i spusti na nj crnu torbu, gotovo prestrašivši svijet u trgovini. "Šest ladni piva i kutiju Opatije", reče tiho i odsječno. "Odma", veli Josip. "Nedo, šta ti je to ispod oka?" upita Tatjana znatiželjno. "Ubola me osa", odgovori Nediljka tvrdo, pa uze torbu u kojoj je Miguel složio pive i ode tiho kao sjena. "Muž je puno bije", prošapće Tatjana povjerljivo tek što je žena zamakla iza vrata. "Gudin nalije čuturu pa udri po njoj." "Carambaf prošapta Miguel užasnuto. "Mene moj pokojni, laka mu zemlja", nastavi Tatjana, "nikad nije ni prston taka. Mislin, taka me je, ali u drugon smislu", kaza udovica značajno pogledavši svećenika kojemu opet udari krv u glavu. "Za njega je žena bila svetinja, to je u Njemačkoj naučio. Priča mi je da u Njemačkoj oni šta biju žene idu u zatvor. Bože sačuvaj da bi to tamo neko napravio." "Jok!" složi se Ivić koji se ponovno uspravio na pult. "Tamo žene muče strujon!" "Ajde ti, smrade jedan, zaveži tu poganu gubicu!" obrecnu se Tatjana. "Nj, nj, nj, nj, nj!" podrugljivo će invalid. Ali Tatjana ga više nije gledala. 10 "Ma ajde, reci pošteno", uhvati se ona opet don Štipana, "je li on tebi liči na Josea?" "Pa sad kad si mi rekla, i ja vidin." prizna Miquel. "Ima tu nešto. Najviše oko očiju." "Jelda!" oduševi se udovica. "Pljunuti Jose!" "Pljunutom Joseu" sada već dođe da zaplače od srama, a Ta-tjana, kao da zna kako mu je, otvoreno zuri i kao da se podsmjehuje. Toj zdravoj, ljepuškastoj dvadeset i osmogodišnjakinji muž je prije malo više od dvije godine sa skele na gradilištu neke robne kuće u Frankfurtu pao ravno u bazen za gašenje vapna i namah izdahnuo. Slučaj je htio da se nesreća dogodila samo pola godine nakon što je on u jednoj birtiji na periferiji potpisao policu životnog osiguranja na milijun maraka. On je, jadnik, slabo vičan njemačkome, mislio da potpisuje isprave za dobivanje radne dozvole, a terenski se agent osiguravajućeg društva pravio blesav i u sebi smiješio proviziji. I tako je Tatjana, igrom zabune, a na užas svekra, svekrve i dvije zaove postala zbrinuta do smrti, a da iza braka koji je nesretno skončan nije ostalo nijedno dijete. "Nije njoj čovik upa u klak, nego sikira u med", govorio je narod. Mlada se udovica, međutim, nije mnogo obazirala na gnjev rodbine i osudu sela: drsko je zgrabila svoj milijun i zavidljivcima se iscerila u lice, jednako kao što se sada ceri don Štipanu, potpuno nadmoćna nad svećenikom, koji je sa ženskim svijetom naviknuo razgovarati samo kroz drvene rešetke ispovjedaonice. Providnost je, međutim, ipak bila na njegovoj strani pa mu je opet poslala dobru vilu, ovaj puta u liku niske i mesnate gostioničari« Mile. "Josipe, imaš li krigle od po litre", viče Mila odmah s vrata, jer Mila, kao oni američki narednici iz filmova, i ne zna drukčije nego vikati. "Ajde, ćao!" oprosti se tada Tatjana veselo. "Ćao, Jose!" dobaci ona duhovniku. 11 "Adios, senoraF viknu Miquel za njom. "Bog", reče svećenik tako tiho da valjda ni sam sebe nije čuo. "Sta si ono rekla?" okrenu se trgovac Mili. "Krigle od po litre!" dreknu žena. "Iman." "A pošto su?!" "Dvadeset i šest kuna komad!" "Muku ti Isusukrstovu!" zavapi gostioničarka. Don Štipan, kojemu se pomalo vratilo samopouzdanje, značajno se nakašlja. "Oprostite, don Štipane, izletilo mi!" ispriča se žena. "Dvadeset i šest kuna! Ajde, da vidin kakve su!" Miguel nestade negdje u skladištu. "Gara, gara, ko ti gaće para", zapjeva poluglasno Ivić iz svojega ćoška, a onda se, shvativši valjda da je u društvu svećenika i žene, zaustavi zatajivši drugi stih svojega zacijelo lascivnog deseterca. "Dvadeset i šest kuna!" reče Mila razgledavajući krigle što ih je trgovac donio iz skladišta. "I ti dadneš pare, a ludi Mića, magare jedno brezobrazno, je prigrize. Pa, ajde reci, kad je on tako prigrize, bi li mu je ti o glavu razbio?!" "jžQue!?' zaprepasti se Miguel. "Pa kriglu!" "Mića grize krigle?!" "Đubre jedno, da vidiš kako je prigrize! Odgrize komad ko ša-k.\ |u ^,\ još drobi u ustima i namigiva!

ufajući se da bi zbrajanje trica i aševa moglo trinaestogodišnjaka spasiti izgledne jedinice iz matematike. "Je vas karta sere".i' K. najavio je Iko i Milan je tjeskobno zavirio u blok u kojemu je Bricin srednji sin Jurica pomno zapisivao punte. dok se liječnici još bore za dva života Počinitelj se pola sata nakon nesreće sam predao u Trećoj policijskoj postaji Riječ je o S B -u. oslobođeni plaćanja poveli-kog ceha gostioničaru Markanu "Bacio bombu na cestu kojom je u tom trenutku prolazio zglobni autobus gradskog prometa". Miguel na stolici u ćošku sriče rečenice iz knjižice Španjolski s izgovorom: "Su abuela cocina muy bien . osmijeh mu otkriva ostatke zuba u gornjoj čeljusti. onesviještenu je narkomanku zatekla tek čistačica Zdenka M (48) koja je uobičajeno došla na posao u deset sati prije podne Prošlo je. tek je Mica drijemao na stolici glavom naslonjen na zid i u snu se osmjehivao plavuši s umašćenog kalendara na zidu preko puta Dugo je Mi-ca gledao kako mu pokorno klečeći u plićaku djevojka nasmijano nudi čašu. u kojoj je tako dugo bio zaustavljen krvotok. da se iskreno čudi svom postupku i da te se svikako potruditi da se to više ne ponovi" "M nkme daj mi još jedan šišmiš". vjeronauka.1. fali trica kupa". Ako netko prije toga slučajno ne zapali školu. dakle. koji ce po završetku kartaškog sraza sa stola ustati nasmijani. registrirana ovisnica o narkoticima nađena je jučer ujutro onesviještena u zahodu diskoteke Papagaj Pretpostavlja se da je još prethodne večeri djevojka sama sebi ubrizgala dozu heroina i nakon toga izgubila svijest s gumenom vrpcom čvrsto stegnutom na nadlaktici Kako djelatnici diskoteke nisu provjeravali sanitarne prostorije po zatvaranju objekta. drugi put mi je malo bolje posoli!' Rcko. ožednio san " "E. kvrgave brojke i zaključio kako njihovi protivnici imaju već trideset i sedam punata i samo im još četiri nedostaju da okončaju partiju. zavapio je gorko "Guzičari". I Jurica je šutio i zapisivao. kao na pokretnoj vrpci To je. prekide ga Iko iznenada "A ki\ 111 (lospinc. pa su na bnškuh Iko i Brico izjednačili Ova treća igra trebala je donijeti pobjednike. dodaje mu vinjake jedan za drugim. biologije. Milan je tjeskobno zavirio u blok na kojemu je Jurica ispisivao ružne. il. vidio bi' ja tebe bi li žednio da san ja akuža tri trice " "Ajde u kurac'" "Ajde ti u tri'" "V K. koliko moreš popit". grickao vrh penkale i pomalo srčući mirindu u sebi mnio kako oca šećeraša doista nema smisla uznemirivati podatkom da mu osim kolca iz matematike ista takva ocjena stoji u rubrici hrvatskog jezika. okrpit ću ti dvi iza ušiju da ćeš sve zvižde vidit!'" "jMadre miaf "Ajde. ^Cuando erapescada estepez? — Kada je ulovljena ova riba? ^Senorita. daj i meni još jednu bilu bevandu".Gledan ga. Ivić je blaženo zadrijemao glavom naslonjen na pult i povremeno se nerazumljivo obrecne na nekoga u snu. procijedio je Milanov partner Mate." 13 Poglavlje drugo u kojemu se uz briškulu i tresetu razvija etička dilema je li u redu naručiti piće ako znaš da ga nećeš platiti. zadovoljno protežući udove utrnule od sjedenja i zajebavajući poražene. piće mu se niz bradu ci-jedi po košulji Smiješi se u snu.u'c Bog da bar rasice gubicu! Ali šipak! Iziđe magare caki" p. Bogu hvala.Vaša baka krasno kuha. a usput saznajemo za raspusnu mladost ovdašnjeg župnika "Tri trice.\/. okinuti razred..«|cb. osam ili možda i više sati kako je V K bila bez svijesti Njezinu ruku. u dućanu će ponovno ostati samo trgovac i invalid. oglasio se u tom času Mar-kan sa šanka sladostrasno zgrožen crnom kronikom "U strahovitoj eksploziji šest je osoba lakše ranjeno. kovmo-tokaru iz Šibenika Upitan zašto je bacio bombu. i pijanac se ne pita kakva je to čarolija nego se samo smije i loče pohlepno kao marva. sedam. glazbenog i tehničkog odgoja te da će. icbcn li ti majku na uranku' — da prostite na izrazu don Štipane — 'izideš li mi još jednu. mislin se u selu. dvadeset i pet godina. (44). sve u svemu. crne kao opožareno zemljište "Mica1" dreknu tada Crni i nizak se i debeo muškarac mljac-nuvši mrzovoljno probudi trepcuci slijepljenim kapcima Kartaši se nasmijaše Bila je to druga partija tresete Prvu su dobili Milan i Crni.. Elem. kemije. fizike.e jučer: 'Mile. nadimkom Crni U gostionici je bilo malo svijeta Osim kartaša. dežurna je kirurška ekipa mogla samo amputirati " "Markane. 'Mu . daj mi šest komada.iv. možete li me otpratiti do hotela? Mi mujer muria de aids — Moja žena je umrla od side. puede acompanarme em ni hotel* — Gospođice. a onda je usnuo i plavojka je oživjela." Domalo. kazao je sada Brico odsutnome ugostitelju . reče Crni nezadovoljno Ih "Isusa ti. S B je kazao da ne /na što mu je bilo.i se smije i plazi jezik da svak vidi da mu nije ništa! I još me z. kazao je Brico. "Neka se mali vježba". samo san.

zaprijeti Crni. ne seri". kaže Brico gnjevno.L. bogami 'oceš'" "E. a vami devet. uspravljenih ramena. dok jedan svjedok tvrdi da je Z. pij. "Nije sad važno komu je proda". Prema iskazima nekih svjedoka Z.' Suđenje će se nastaviti nakon što stigne mišljenje koji je u ovome slučaju zatraženo od Vrhovnog suda Republike Hrvatske. nemoj mu ništa donosit1" ražesti se Crni "Šta imaš sad pit. je u vrijeme smrti nesretnoga D. znači da je naša partija". "E.R. "Komu je proda motornu pilu?" začudi se Iko. bogami 'oćeš. kad još igramo Dok god igramo.. pizda ti materina.R." "Evo ti kurac!" reče Brico odmjerivši lakat Crnome." "Ako ti nećeš platit. . bogami neću. Naruči ti i dvi. Nema prikidanja dok ne uvatiš četresjedan. Naime. bogami neću. akademik i predsjednik Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te posjednik počasnog doktorata na University ofMichigan."Kurac. oglasi se Markan sa šanka. ko ti je reka to za don Štipana. nakon devet dana skrivanja u šumama Papuka".. govori. Krvi mi. vezavši ga u vrijeme ulnji1 lisičinama za gromobran. prokinen li te nogon u prsi." h. bogami 'oceš'" "E. agresivno otpuhujući dim u stranu. don Štipan". doktor ekonomskih znanosti. more se naručivat. Tamni i olovni oblaci tučnjave što su se gomilali pod stropom Bevande raspršiše se na vjetru užasne spoznaje da je don Štipan." "A ti onda lipo uzmi karte pa igraj.. a zapravo treperi od napetosti da je zavitla Crnome u glavu." "E." Mića šuti i uvrijeđeno gleda preda se. samo šta ti ja to neću plaćat." Kartaši mračno šute. ocjenjuje." "Z. takva su pravila " "A ti. kad nami fali četiri punta za izać. Ma što ovo pijani Mića bunca.. "Mića.L. protiv kojega je bila podignuta optužnica da je na podmukao i okrutan način umorio svoga susjeda i kuma D." "A ko ti brani da naručiš bevandu. "Ličeni alkoholičar?!" "Bome. na korak od jednoga od onih krvoprolića kakvima se Markan naslađuje. važe. Brico je pak uzeo čašu i tobože je nešto gleda. tko mu je to kazao?! "Don Štipan!?" reče Iko zapanjeno. na pitanje suca 'Jeste li vi K. ja sam K. "Nije ti dosta da si 19 ti sam govno. ko će mi drugi reć". KV konobar iz Splita?'. Iki pod nos. brate. Mića. Je li tako. umirovljeni policajac iz Našica.R. veli pijanac prepredeno. sto i četrdeset kila teška starica koja već sedam godina ne ustaje iz naslonjača." Bum! Da se betonska ploča nad njima prolomila pa da je na stol tresnula Markanova nepokretna mater Karmela. kartaši se ne bi više začudili. "Ajde." "Šta ti izvodiš?" upade Crni. potvrdi Mića. "Mi ćemo o tomu lipo mučat. pička ti materina.R. zna kako je bolno Ikino odvikavanje od duhana. "Šta pritiš čoviku. a on će nan ispričat od koga je čujo ovo za don Štipana. Mića. bogami oces. drugi pak vele da je bio na proslavi bratovog imendana u Nuštru. Ko ti je to prišaplja?" "U srijedu rano ujutro. dok je Iko sklopio oči pa diše duboko i šumno. nego bi i druge u govna uvalja. kaže Crni.." "E. reče Crni lukavo. bogami neću1" "E. pusti ga da govori. "Kako vaša partija. Koncentrira se kao što je u jednome filmu vidio da se koncentrira Bruce Lee. bogami neću1" "Pred Općinskim sudom u Splitu jučer je započelo suđenje K R u (34) zvanom Umjetnik K R -a optužnica tereti da je krivotvorio osobne iskaznice. akademski kipar. i gledao utakmicu u Vinkovcima i u Nuštru ispijao portugizac za dobro zdravlje i dug život svoga brata Stjepana.. nadbiskup splitsko-makarski. Ajde. Crni nervozno lupka nogom o pod. Mića? Ajde. gukni golube. "Ja ne igran dok mi na stol ne dođe bila bevanda šta san je naručio. Kurva.L. a Milan se ironično kezi i puši. "Ako ti nećeš igrat. I taman kada je on ne otvarajući očiju stao razgibavati vratne mišiće okrećući glavu kao gušter.-a u kolodvorskom bifeu u Vinkovcima gledao utakmicu. ja više neću igrat". diplome i uvjerenja o invalidnosti te da je tom djelatnošću ostvarivao nezakonitu dobit Gradska knjižnica 17 Suđenje je prekinuto zbog nemogućnosti identifikacije optuženog.-a (71). (63)... optuženi je odgovorio 'Ne. samo što su mi oduzeli sve moje dokumente. ja ti to sigurno neću platit" "E. putovnice. pa gotova je partija " "Kako je gotova. spasonosno se s drugog kraja gostionice oglasi Mića: "I tako je naš don Štipan izličeni alkoholičar. oslobođen je u srijedu pred Zupa-lur-kiin sudom u Osijeku zbog nedostatka dokaza. reče Brico bacajući karte. "Ko ti je to reka?" "Ko mi je reka? Rekli mi ljudi. kazat ću ti materi da si proda i propio motornu pilu šta ti je ćaća donio iz Njemačke". kardiokirurg.

Žene u prvim redovima.. poduzetnim i — "Bože moj. pokrio komadićem flastera. a žene svojom vranom kosom. obnovio kapelicu u jednome udaljenom zaselku. policajci i čistačice. Don Štipan. tamo prema otvorenim vratima crkve. kronični bronhitis. profesor biologije iz Slavonske Požege. nije više mogao ostati na župi. priča se. 1 tako je selo živjelo u veselju sa svojim mladim. ali mu čak ni one ništa nisu zamjerale. Strašno je to bilo gledati: sudarao se s ministrantima. Štoviše. inženjeri. Skriven iza stupa crkvenjak je u očaju grizao svoju ispranu kapu ne usuđujući se ni pogledati svećenika. nije zaboravljao na pjevanu misu za dušu nekog pokojnika. Tvoje uskrsnuće slavimo. visoki i mršavi trideset petogodišnji svećenik što )e prije malo više od pola godine došao na službu u Smiljevo i muškarce namah zaveo namjerom da obnovi crkvu. zaplitao o misnicu i potiho štucao za vrijeme propovijedi. (56).B. govorio je pop mehanički. Na misi gotovo da nije znao za sebe. Potom je. Nakon jednoga takvog incidenta. župljani su cijenili njegovu dosjetljivost kada je senzor smješten pokraj upravljača svojega renaulta 19. Brico. Svaki put kada bi on zastao i gotovo se neprimjetno ljuljajući kazao "Ooovaaaj!". Smiljevčani se počnu žaliti na vrtoglavice. pijan blagoslivljao kuće — posebice one udaljenije — jer nikada se to nije vidjelo na njemu. bijelim zubima i tamnim licem na kojemu su sjala dva krasna modra oka. nego "on pije. okupio ženski crkveni zbor pa čak u jednoj prilici i spasio jednu staricu što ju je bio strefio infarkt. 1 tamo je bio jednako omiljen kao i ovdje: pokrenuo je bio župni list. šta ima veze?" — alkoholiziranim svećenikom. Iko i Markan samo su užasnuto zurili u njega. Srca ispunjenih blagošću i zadovoljstvom gledali su seljaci svoga pastira kako sjeda u auto pa tura glavu kroz prozor i paleći motor ozareno im dovikuje: "Jeste li vidjeli kako sam zcznio francuzaV. padavicu. Poglavlje treće gdje se pojavljuju duhovi. nego su ga poslali na liječenje na Rab. Ovo činite meni na spomen". ali svi — pazite. Oni upućeniji u poljodjelstvo. kokošje sljepilo. ili se čak opijali s njim.B. nastavnici.. zbog njegova su zadaha znale vaditi rupčiće i stavljati ih preko usta. narod je klečao čela skrušeno naslonjenih na sklopljene ruke. išijas. Za j. evo. novoga i vječnoga saveza koja će se proliti za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha. koji su s teškim poremećajima ličnosti završili u psihijatrijskim ustanovama diljem Lijepe naše. radnice iz obližnje tvornice tjestenine. ministranti ispod oltara tiho su zvonili malim zvončićima. sušicu. umjesto da kaže "Tajna vjere". međutim.-a se opravdano sumnja da je svojom knjigom Čarobni svijet gljiva neizravno odgovoran za smrt dvoje ljudi te za još neizvjesno stanje trinaestero drugih.. svi! — odlaze na bolovanje. Ni kada bi pio do četiri ujutro. barem u župi u kojoj je službovao. no ne može se baš kazati da mu je to uzimano za zlo. Cijelu je prethodnu noć don Štipan pio s generacijom novaka koja je tog jutra polazila na odsluženje vojnog roka. s peharom krvi Spasiteljeve visoko u drhtavim rukama. Gospodine. Dugo je tako gledao. Crni. pijan novorodenčad mazao svetim uljem. dvije i po godine bio u hrvatskoj misiji u Njemačkoj i tek nedavno je. napade žuči. vražju spravicu koja bi blokirala automobil čim bi osjetila vonj alkohola u vozačevu dahu. znaju da je razlog posve drugačije naravi. netko više. sve do jedne kobne nedjelje. zidari. Milan. tek kada treba odvojiti nekoliko dana za skupljanje . ali pije". vozači. pričalo se da je ambulantnim kolima vozio cement za kuću svoga šurjaka. iza kojih su na granama golemih kestenova cvrkutali crni kosovi. Zlo se dogodilo kada je don Štipan popio onu čašu previše. don Štipan je sklopio oči. a potom jedan što je pobjegao iz boce U proljeće u Smiljevu svi koji su zaposleni. Mića je zašutio. trgovci." 0 Svetome Martinu mnogi su od njih darivali svećenika de-mižonama mladoga vina. došao na službu u Smiljevo. naime. časna bi sestra za električnim orguljama prestajala disati. Svećenik je tada spustio kalež i zamišljeno se zagledao u daljinu. najprije jedan što prlja sagove i posteljinu. Kažu da se više ne usudi ni primirisati nikakva alkohola."organima gonjenja sam se predao J. na što bi mu svijet odgovorio "Tvoju smrt. I nisu govorili "on je dobar. I onda." i sve kako ide. ali ima krrrrasan boufetV Onda se srušio i stao tako strašno hrkati da su plamičci na voštanicama nemirno zaigrali. doduše. alergiju na prašinu i mačje dlake. Pop je u to doba puno pio. Netko bi pomislio kako je cijelo selo zadesio pandemijski oblik peludne groznice. A onda je stao piti. bio nestao. a onda se nakašljao i stao pričati. a koju je on jučer bio pozvan blagosloviti." Mića je nekoliko časaka uvrijeđeno šutio. što ju je imao održati dva sata kasnije. 21 " Uzmite i pijte iz njega svi: ovo je kalež moje krvi. prije nekoliko je godina službovao u jednoj bogatoj župi kod Sinja. netko manje. Jer. pa bi zažmirili kada bi pop pijan ispovijedao i pričešćivao. Vozač doma zdravlja toga je dana. jasno. vodu u koljenu. coknuo jezikom i rekao: "Fino! Jako fino! Možda je malo preslatko. prebacivši je svojim automobilom do bolnice.. velike crne muhe upravo su nesnosno zujale. ali je dobar". naviještamo.

" Tatjana se zasmija ovoj usporedbi. sve do gnojnice. Da ispod njega nije dobar kameni pod. reče on pa neoprezno rukom pokaza u smjeru drvene kućice sa zavjesama od tamnocrvenoga baršuna. veselo otrčati kući da se presvuku u staru odjeću i eto ih već isto popodne u vinogradu s poljevačom od dvadeset i pet litara na leđima. daleko od dohvata staroga. "Sram te bilo. "Sačekaj me u ispovidaonici". kraljice Hrvata. Di je to red? To je ko da ja doden u tebe i pravo s vrata u spavaću sobu. Samo je starčad kod kuće pa sjedi u dvorištima i trijebi grašak. "Pa si se došla ispovidit?" "E. četrnaest ili čak mjesec dana poštede od bilo kakve aktivnosti. kolutaju očima. pjevušeći Rajska Djevo. pomalo nalikuje na sobu za pokuse 23 amaterske kazališne družine. "Don Štipane!" "Samo malo! Samo malo!" viče pop bijesno i očajno u isti mah. Pa čim za sobom zatvore vrata ordinacije. Sok od jabuke svećenik nakon svojega izlječenja koristi namjesto vina u misnome obredu i. Seljaci se grče. "Don Štipane!" poviče neki ženski glas. udarci motke kojom zvonar u dvorištu mlati orahe. da se lipo ispovidin." "Pa si se u sridu popodne došla ispovidit?" "Eto. kao da joj je to nekakav zakasnjeli orgazam.sijena. i kao da se pita kakva je to tajna zbog koje se ne smije tek tako ulaziti u ove odaje. U stupovima svjetla s visokih prozora plešu čestice prašine. jer već je na vratima sakristije. moja draga. reko. 24 "Don Štipane!" "Dolazin! Samo malo!" "Don Štipane". graja djece sa školskog igrališta. "Šta je. strašna je tišina medu njima. hriplju i povraćaju. na nogama su joj crne cipele s visokim šiljatim potpeticama. "Nemoj se smijat!" kaže on ljutito. najlipšu si mi kolcu pokapunio!" ljuti se dida. "I kako si mi to ušla u sakristiju. kaže napokon pop tiho. kad san već tu. graja djece sa školskog igrališta i udarci motke kojom je zvonar Baretić u dvorištu mlatio orahe." "Na kavi si bila?" "E". shvativši što je kazao. Ima i dva miseca da se nišan ispovidila i čisto me sram zbog toga. mobiliziravši u tom času sve preostale mu postrojbe . znatiželjna kako su već znatiželjne Evine kćeri. Ali. 25 "Jesi li me čula?" ponovi pastir. Začu se kako zašknpaše velika crkvena vrata. U stupovima svjetla s visokih prozora igrale su čestice prašine. a ptica bježi niz dvorište.ne bez zavisti -grdi i piljcima gada raskalašenog pijetla. kako i priliči njezinu udovištvu. padaju po podu. upleće vijence češnjaka ili . pjene. Stoji tako on. šta se dereš!" ljuti se svećenik dlanovima pokrivajući polivene hlače. Selo opusti tih dana. koji je nekoć davno vrlo lukavo kao specijalizaciju odabrao medicinu rada jer sada po cijelu godmu blaguje pršute kojim ga u proljeće darivaju zahvalni pacijenti. ali oštro. "Ajde". postidi i vlastiti ga stid još više razbjesni. stoji ona. Pop se zbuni. kaže Tatjana sada tiše. vrlo neugodno. Ne more se tek tako u sakristiju ulazit. "sačekaj me u ispovidaonici. Sve je crno na njoj. premda je za to dobio odobrenje od crkvenih vlasti." "Šta. "Šta si tila?" "Došla san se ispovidit. Baš ispod pojasa. Negdje iz velike daljine čulo se brundanje traktora. Tatjana tada ugleda tamnu mrlju na njegovim hlačama i zgranuto pokri usta rukom. kaže. "Ajde". malo ga je sram zbog toga. oranje ih sadnju krumpira. Tih dana ordinacija staroga doktora Alujevića. Negdje iz velike daljine čuje se brundanje traktora. Don Štipan bi sada zacijelo propao barem deset metara u zemlju od srama." Don Štipan teško uzdahnu. bila san ovde blizu u kume Ivanke na kavi pa. kaže žena prostodušno. da mi je duša mirnija. "Don Štipane!" "Odma'! Samo malo!" odvikuje svećenik panično se brišući po preponama." A Tatjana stoji na vratima i razgledava sakristiju. upravo pretakao bistri sok od jabuke iz velikog kuhinjskog bokala u maleni porculanski vrč. Jednoga od tih dana bez žive duše po selu don Štipan je u sakristiji. a pop se. samo dok im liječnik ne odobri sedam. eto?" "Eto. U crnim je pripijenim trapericama i crnoj svilenoj bluzi. uspravi se uznosito na hrpi kravljih izmetina i drsko zakukuriče. omaknu mu se ruka i on proli sok po hlačama. ovi će sirotani zaboraviti na boljeticu.

Iman ja i drugoga posla. živnu udovica. zasmija se Tatjana. "ajde. kaže meni.. "Oprostite. Gospe ti blažene?' ja reko. "Aha. onda na kugli zemaljskoj nema žene da bi bila poštena.desetkovanog dostojanstva i svećeničkog ugleda. "Pustili oni film.. nemoj mi s takvin nogan gazit po tepihu u spavaćoj sobi!' On ništa. "Šta si još sagrišila?" "Moj mi pokojni često dolazi u san. posro jedan posrani.. Je li grij nekome ko šta san. šta će." "Ajme. 'Ja tebi ne dan mira?! Pa. recite vi sami. šta tuliš ko da me s brda zoveš? Šta je bilo?' Kaže on: Taaatjaaanaaa.. ali stalno misliš na njiziii. Daklem. Pozaspala dica. prosikta don Štipan. "Sramotni film?" začudi se don Štipan tiho.. Jadnik. samo je lice obrisa da ga mogu pripoznat. prizna Tatjana.. je li to grij?! Mlada san." "O." Udovica se ponovno zasmija.. zavapi svećenik s druge strane drvene rešetke.. nego slušat tvoje piz. ne da se žena. "Najprije mi se dođeš ispovidit kad nije vrime od ispovidi. pa šta onda! Ko da je to grij?!5 Eto.. šta ste vi strogi". nema noći da ne dođe. već puno sabraniji." "Dobro. hi. "Kasna ura bila pa moja rodica Luča i njezin čovik Davor gledali pornić. oko zdravamarije. Da si ti vidio. U času... Isuse moj dobri". prošapta Tatjana. nastavi Tatjana. malo manje beštimat.. Ili mi kaži šta si sagrišila ili ajde u miru Božjem. 'Pa nišan bila ni sa kin otkad si ti umro!' Kaže on: 'Znaaan da nisiii. don Štipane.. tek pridvečer došla. odjednon. Side on. "Kako? On je oženjen?" "Bože sačuvaj!" zgranu se žena. Ni a ni be.. "Pa fala Bogu da nije." "Khm!" nakašlja se pop ljutito. nije se ni okupa kako je poginio. da prostiš. lupetanje... sačekaj me u ispovidaonici. dobro. Pufl. moj mi pokojni dolazi u san. evo sad ću prić na glavno. Taman se Lucina svekrva i još neke stare žene iz sela u primaćoj sobi skupile da će izmolit krunicu. Ali nije u tomu moja sramota. Briga njega." "Ni to nije grij!" prekide je pop. "Ako je to grij. "oprosti što te prikidan. moj Zeljko: 'Taaatjanaaa. začudi se Tatjana. otišli lipo leć. kaže pop iznenada podrugljivo i već na rubu živaca. ko da će mu je mater prat i šumprešavat.' Reko: 'Mislin. a kad nije došla. ali bi li to mogla malo ubrzat i. pa ne mogu se ja na mote ispovidat!" Don Štipan zamuknu. za primjer primjera. Ne date mi ni da govorin. nema veze. nego mi sav bil od 27 onoga vapna u koji je upa . Tatjana". čekali 'oće li ponovo doć struja. Tvoje. ali sačekajte da van ispričan. ako ti nije problem.. hi. a diče neman. lagala san materi da san bratu u Zagreb poslala dvista maraka. njemu se učini da više nije u svojoj dragoj crkvi.dolazi u san. "ovo je sveti sakrame-nat i nema mista pričama. kad su se one stale krstit i bižat iz kuće. prekide svećenik. hi.." "Slušaj me. kad. "Pornić". ne daš mi miraaa!' 'Ja!?' reko. "Zaljubila san se u čovika u kojega se ne bi smila zaljubit". Ali.. Ja reko: 'Šta je. moj don Štipane." "Dobro je. dobro." "Ja i ne mislin da si ti nešto loše mislila. nego pravo do kreveta pa side da mi. i posteljinu zamaže. još ni tridesetu nišan napunila. Druga mene jedna stvar muči. zaspali njegovi i njizi dvoje lipo stavili kazetu i legli na kauč u primaćoj. hi. Khm!" zakašlja se ponovno don Štipan. krvi ti Gospine.laka mu zemlja! . "Ma morate ovo čut".'. U crkvi nema ćakulanja!" "Ajme. Kad. morala san van ovo ispripovidit. 2H "Pa u čemu je onda grij?" On je pop! Svećenika obli strahovita vrućina. A kako ću se ispovidit ako mi vi ne date da govorin? Coviče božji. hi"." "Šta si sagrišila?" upitat će je malo kasnije. ostavi se muuuškiii!' 'Kakvi muški. ne moraš mi to pričat!" "Ma slušajte". Onda san gledala jedan sramotni film i kumi Ivanki gatala na kavu".. "Nije.. tukac jedan brezobrazni." "Pusti sad to".. I sad. "Sutradan čili dan nije bilo struje. "Moj sinko. daklem. Nestade struje! Utrne se i televizija i video. "Pa nišan ja ništa loše mislila. ja mislit na muške?!" "Pa sad.. odvergla žena. u ovome . Klak se cidi niza nj. njizi dvoje još malo sidili u mraku. ko komu dolazi u san: ja tebi ili ti meni?!'" "Oprosti". upali ti se i televizija i video. Dabome da nije!" odgovori udovica sama sebi. pa onako ispod glasa kaže: 'Taaatjanaaa! Taaatjanaaa! Taaatjanaaa!. a nišan mu poslala jer ima godina i po da nije da nijedan ispit. nego da ne znaš šta je red!" prošapta svećenik bijesno. hi. a i Tatjana posuti uvrijeđeno nekoliko časaka pa onda nastavi: "Daklem. "Beštimala san. ovo van moran ispričat".. a onda mi pričaš seoske ćakule. Ja re-ko: 'Zeljko. "Dosta!" ne da se smesti don Štipan.

Natočio još jednu i — hop! — popio i nju.jer tko zna što sve stavljaju u onu mljevenu'*' 1 kutiju napolitanki za tetku usidjelicu Bncm stariji sin Ranko. kako je uopće izašao iz crkve. malne cijeli svjetonazori oštro se suprotstavljaju u dimu koji draži oči Puno je svijeta danas u Smiljevu Rodbina iz gradova iz prtljažnika vadi darove. Gospe Blažena. dođi kraljevstvo Tvoje. Kao prvi kršćani. to je vec druga pjesma Ništa na ovome svijetu nije tako zajebano i pipavo kao valjano ispeci mlado. jer je smiljevačko svetkovanje Svetoga Ante događaj od iznimna značenja za društveni život cijeloga ovoga kraja Graja je nesnosna automobili se jedva probi-j iju kroz gužvu. pao na koljena i tu. pa di ceš u kopačkama na krizmu1 Srećko1 Srećko1 Eno je Ranko obujo kopačke 1 uteka. iz razglasa vrtuljka grme stan šlageri Galama oko prodavača janjetine samo što nije poprimila razmjere građanskih nemira Sumnjičavo odmjeravajući nije li janje možda staro ih krvavo pečeno. na kuhmjskome podu stao kroz gorke suze moliti: "Oče naš. zašto je pijancima zabranjeno voziti se na ringišpilu i kako oni što imaju puno para katkad završe bez oba uha Sveti je Ante osvanuo vedar i topao. Tek kada je praznu bocu na stol spustio. molit cu lijepo. gdje grešne i pogane duše sve do vječnosti trpe najgore muke za niske i gadne čini iz svojih nekadašnjih života. dvadeset deka kave u zrnu . Osvanuo je u čistim plahtama još krutim od glačanja. šum što ga proizvodi pad mjerice prosa nitko se ne gnjavi Um glupostima Ah ispeci janje. Ničega se više nije sjećao. u odjeći s koje je istom otrgnuta etiketa i osmjesima zajapurenih kuharica. kao mjesečar. vodili ozbiljne polemike o idealnim uvjetima pečenja janjaca: o 31 brzini okretaja. Njezin je glas do njega dolazio moduliran u jezoviti paklenski cerek. plastične mačeve vrlo prikladne za lemanje pasa i mačaka i pištolje na vodu koje je najbolje puniti mokraćom. vozači živčano trube.zgrabio je bocu i potegnuo. desetak kila teško janje Različiti stavovi.. smisla i besmisla. ni glasa ne bi pustili dok bi ih se mučilo. a mah bježi preko vrtova. ali don Štipan je više nije čuo. Hop! . meni se momentalno noge oduzmu. a komadići .70/ od si se.. govorila je Tatjana. Kako je uzeo bocu pa nalio malu čašicu do vrha. do župnoga dvora došao.posve nesvjesno.". onako u bijeloj košulji sa šarenom leptir-kravatom 1 u modrim hlačama izglačanim na crtu. ušao u kuhinju. kaloričnim vrijednostima različitih vrsta drva. Zadrćen. sveti se ime Tvoje. shvatio je što je učinio. različite škole 1 učenja. A njihovi su očevi za to vrijeme pokraj ražnjeva. Ni kakvu joj je pokoru odredio ni kako ju je otpravio. Kako lipe zube ima. "Kad ga vidin. U kupaonicama su dječaci pomirljivo puštali materama da im sapunaju vratove i uši. Hop! — treću. kao da ga je netko otrovao pa mu sada što prije valja protuotrov ispiti. u mirisu šampona i vodica za brijanje. crn. za kojega valjda još samo njegovi najmiliji znaju da se zove Srećko. a noćom ćuk uspavljuje. Hop! — četvrtu." 29 Poglavlje četvrto koje opisuje kako se peče janjetina. zavrti mi se u glavi. Pa — hop! — iskapio nadušak. stoički su podnosili najgore užase u slavu dobrog čovjeka iz Padove. kao da se oko njega digla para iz đavlovih kotlova. Kako je visok. budi volja Tvoja. Kako je otvorio kredenac i izvadio bocu rakije iz njega . radostan i svečan. poleti za djetetom. ajde mu ji ti skini'" I Brico. Pa kako se smije. mlad. balone i pištaljke. luđak ili opsjednut čovjek. I sve mu je nekako u izmaglici. Ahil i kornjača. svjetina se tiska i nadvikuje oko banaka. onda stao. njih ne zanimaju Neki bi vas od njih možda i ošamanh ih vam čak pljunuli u lice da im kažete da su neke od zvijezda što trepere nad njihovim tikvama vec tisućama godina ugasle Granice svemira. gutajući slinu. nazuo Mater viče na njega "Budalašu jedan. glasaju se pištaljke 1 plastiu \ čne strojnice. tog fenomenalnog sveca koji na tratinu preko puta crkve donosi ringišpil i štandove s dinđa-ma. od svoga je tetka dobio kopačke 1 istoga ih časa. očajno i pohlepno. gdje pod sjekirama leti iverje kostiju. 0 intenzitetu plamena i udaljenosti mesa od vatre Svatko to ovdje bolje zna od drugoga. kako i priliči jednome zaštitniku djece. gibanje svjetlosti. gdje te jutrom grlice bude. Briznuo je u plač.zemaljskome raju medu dobrim i bogobojaznim ljudima.. domaće. zagledao se. četrnaestogodišnji krizmanik. lip. novu kapu 1 bocu konjaka za djeda. koji jesi na nebesima.. kram pomtna gazi mladu salatu 1 rajčice Svijet se oko desete ure pomalo okuplja u središtu mjesta Mnogi su došli iz okolnih sela.. Kao da se u trenu preselio na samo dno Luciferova kraljevstva. jer je dobro ispeci janje jedna od malobrojnih vještina koje Smiljevčam doista cijene Takvi su to ljudi Pitanja života i smrti.. znoj me probije.

rečeni je Marmko toga dana na misi značajno spuštao naočale do pola nosa svaki put kada bi ugledao kakav zanimanja vrijedan primjerak ledične ženske Nekako podsmješljivo i nadmoćno podizao je obrve odmjeravajući noge.je li se ono Jelkica ona zove' . kod kojega ćeš u nevolji prenoćiti i ručati i dobiti valjan savjet o svemu što se tiče njemačkog radnog zakonodavstva i kupovine rabljenog mercede sa. o Mannku Anđelijinom koji se misli za stalno vratiti u Smiljevo O ovomu potonjemu i njegovim namjerama svijet je pokazivao najviše znatiželje. pa onako pijani cmizdrili na njegovu ramenu i ispovijedah svakojake budalaštine. ah je Mannko svejedno punih četrdeset dana žlicom strugao crvljivi grah s dna otučene porcije i praznio crijeva u metalnu kiblu u uglu ćelije No. đubre bi joj moglo djed biti. Andrija je doduše uzeo i pijetla i jaja i pečenicu. višestruki kriminalni recidivist koji je očekivao suđenje zbog tko zna koje po redu . tako je i dotad uglavnom promašena egzistencija jedne-^ seoske dangube svoj smisao dobila upravo medu pljesnivim zido. reci po duši. dobrim dijelom svakako i zbog njegova pomalo nesvakidašnjeg izgleda Odjeven u ružičastu svilenu košulju i bijele hlače. doministara.kao kada se rasplakala vidjevši gdje njezina tetka sjekirom odsijeca glavu kokoši . u Srmljevo je bio došao sa svojom jedinicom Juhjom. sve odreda starih pajdaša iz emigracije. plahom i šutljivom Ivom. počela na Badnjak '63. gdje ce se vidjeti oni što se odavno nisu vi-djeh S noge na nogu za križem. kada je dvadeset i šestogodišnji seoski zgubidan u jednome društvu neoprezno zapjevao: Druže Tito kupit ću tifiću. dvadeset svježih jaja i lijepim komadom pečenice u ondašnjoj miliciji za njega zauzela njegova ojađena mater Andehja. ozbiljno i u pola glasa pnpovije-dat ce se novosti o Jakovu koji je od nekog Nizozemca izvukao golemi novac od osiguranja. generala i saborskih zastupnika. posebno kada ic ovaj visoko iznad glava vjernika svojim kratkim debelim prstima na kojima se presijavalo prstenje spustio tisuću maraka u baršunastu vrećicu za lemozinu Banknota koju je Marmko razmetljivo podigao prema svjetlu. bokove i prsa prisutnih dama i potiho coktao jezikom od zadovoljstva kao da sve to njemu može biti Mnogi bi se. a mercedes Anti Paveliću. "Pa da mene moj zet zove Vater". luku i trulim zubima Ni sam Marin-ko se više ne sjeća kako se zvao taj stan lupež.mesa i kože frcaju kao geleri po novim košuljama No. ali su čak i om najpodrugljiviji bili vrlo susretljivi s njom. a možda i nije slučajno. Stari se Marmko namjeravao zauvijek vratiti u Smiljevo ponajviše stoga kako bi svojoj jedinici našao kakva čestitog hrvatskog muža Tako je barem tvrdio Užasavao se činjenice da bi se njegova kći mogla udati za nekog plavokosog Švabu. osim što je bio imućan. sitan i brkat čovo koji je. kako je već poželjno biti susretljiv s nekim tko ima ili će naslijediti hrpu novca. za koju nitko nije znao da je bolesna sve dok sirotica nije prije malo više od pola godine tiho umrla No muškarci su šutjeli i povlađivali Marmku Jer. solidarizirajući se valjda na taj način s njegovom pokojnom ženom. po vlastitu priznanju. doduše i zakleh da njemu puno toga može biti. njegova "borba za Hrvatsku". kupovat aute kad ni za duvan nema " Ništa nije pomoglo. žalila se starica debelome inspektoru. odijevati šarene košulje. "Šta bi mu U?" upitao je netko "Jebo bi mu milu Mutter*" zgrozio se Marinko Om zlobmji su šaputah da Marmku zacijelo nije samo Juhjma sreća na pameti i primjećivali da je stan počeo bojati kosu./ vima okružnog zatvora Poljubac sudbine u njegovu je slučaju imao težak zadah po rakiji. sa žutim puloverom kicoški prebačenim preko leda. "di će on. dok se pijevac svezanih nogu batrgao na podu od hnoleuma. o Njonji koji je u lovu slučajno ranio pašanca Jozu. Andrija. koji su nemali broj puta nalili čuture na račun vlasnika praonice automobila Kroatien. Mannkov je politički put. kako je već život kao pasijans^ gdje se katkad naoko beznadno loše karte iznenada lijepo otvaraju—^ i slažu.pa su je svi držali pomalo slaboumnom. mtimus mnogih mimstara. Debeljuškasta i ponešto zbunjena Julija govorila je hrvatski s teškim njemačkim naglaskom i imala čudne ispade . razgledavajući je nekoliko časaka k 10 da dvoji je li krivotvorena. "udavio ko mačku" udbaša koji ga je trebao ubiti. kako on voli kazati. a nije nego rame iščašio. stari je bio i iznimno cijenjen u visokim političkim krugovima. kititi se prstenjem i trubiti iz auta ženama uz cestu Nepotkupljive su smiljevačke žene zgadeno pljuvale za razvratnim emigrantom. nije ga spasilo ni to što se s mladim domaćim pijetlom. znaš ga i sam". Zbog te je gan-ge sretnu Novu 1964. domalo ce cijeli taj cirkus na koji sat zamnjeti Počinje misa s procesijom. dočekao na slamana okružnog zatvora. objašnjavao je Marinko okupljenima u Bevandi. Vlasnik praonice automobila Kroatien i viđeni član hrvatske emigrantske zajednice. "pa ja ja ja. barem medu muškim svijetom. "Ma.koja je u Zagrebu ostala noseća sa svojim profesorom na fakultetu. nekako je zasjala u smiljevačkoj /upnoj crkvi kao da se radi o dosad nepoznatome prikazanju Duha Svetoga 33 Marmko je bio jedan od onih Smiljevčana koji su uspjeli u velikome svijeUr rođak. o Kuzminoj starijoj . popišanac jedan. kum ili barem zemljak čiju je adresu dobro imati uza se kada odlaziš u Njemačku.

. "Tačno tako". Marinko nije mogao odoljeti da se ne pohvali barem dijelom svoje stečevine. pa je njima. Kako bilo. On sam nije govorio o tome i kada bi ga netko upitao. Milanu i Anti sada je došla njihova janjetina i oni masnih brada zdušno glođu. možda zbog usamlje35 nosti medu ljudima čiji jezik nije razumio. jeben li vas mutave". pozlilo. dođi vamo da naručimo!" Krezuba konobarica dolazi. složi se Marinko. "šta će ovo meni? Samo mi muku čini. ništa! Ni po čemu ti ja nišan sri-tniji od onoga što živi od plaćice i krpi kraj s krajen od prvoga do prvoga. složi se Marinko. pet. kaže Marinko vadeći plik novčanica iz džepa. Koliko nas je? Jedan. ni vezat se sami nisu mogli Onda ih je zavrtjelo.. jača od trinitrotoluola: po afrodizijačkoj vrijednosti vožnje na njemu. zborno hrskaju mladu kapulicu. žao toga janjeta što ga blaguju Na posljetku. ponešto je klimavim 37 slovima. Mladež ciči na vrtuljku. praveći se da mu zapravo nije stalo i kako su mu sve te hiljade maraka strašan teret. Jedni su bili skloni njegovu promjenu objašnjavati činjenicom da se malo po dolasku oženio skromnom. krošnjama kestena i pročeljima okolnih kuca Marmku i Brici. Za posli ćemo još vidit. onako. "Ajde. hvala Bogu. "Donesi jedno dva naramka kapule. Nego. sokoli ih bogatun. da bi' ja bio nezadovoljniji da ovoga neman? Bi' ovo!" odmjeri emigrant od lakta. Drugi pak potiho kažu da je dobar dio Marinkova imetka ipak sumnjiva podrijetla. Osim zaljubljenih. kako ga je savjetovao njegov zatvorski cimer Sa strašću koju je teško objasniti samo željom za zgrtanjem novca. Sta ti misliš. "I kapule". "ajde. unatoč upozorenjima. U selu se samo nagađalo koliko je njegovo bogatstvo. a za večeru nema nego malo blitve i dva jaja utvrdo." "Donesi i kapule". Marinko je naskoro kupio tnercedes. Sasvim opravdano. "Sve ti je ovo. Zaviorenih kosa i suknji one vrište ustravljene i radosne istodobno. svi na istome poslu. Milan i Ante. druga kategorija ljudi kojima baš nije preporučljiva vožnja vrtuljkom su pijanci. dva tjedna kasnije u Njemačkoj I nije se povezao s našijencima koji su tamo obijah zlatarnice. moj rodo. gora od kerozina. božemiprosti. "Daj nan. ušutjeh kao da im je. ljudi.. ne za Pavelića. "to si dobro reka. bogati. jedna skupina pijanih budalaša ugurala na metalne stolce. iz džepa zamazane pregače bez riječi vadi blok i olovku. Crni. rmgišpil gotovo da ide u red sotonskih pojava. bogareti!" začudi se vlasnik praonice Kroatien. uhvatio je teško raditi po šesnaest sati na dan. dometnu Crni sućutno.. nemojte da vas žena čeka". muž Marinkove sestre. čuju se šijavice i gange. Neki čak tvrde da je on bio i. dobro. stari bi samo odmahnuo rukom smiješeći se. koliko god je krio cjelinu svojega imutka pa se i ljutio kada bi ga netko pitao o tome. protisnu Milan stidljivo.. Crnome. pod ceradom došli okrijepiti nakon službe Božje. zubima trgaju komade mesa. kućevnom Hercegovkom Ivom. Brico. To je eksplozivna mješavina. no. "Čuvaj okolo! Čuvaj okolo!" grmi iz staroga razglasa. kao da je takav silni novac nešto što običan čovjek ne može ni pojmiti. kada su ubili glad i ostalo im čisto zadovoljstvo u hrani. ko da ćeš je prid kravu bacit. pa i ustrašenosti nepoznatim svijetom. neizlječivi ga je tat dobrohotno kao rođenoga srna naputio što mu je sve činiti i komu se valja obratiti za ilegalan prelazak granice Mannko je vec mjesec dana po izlasku i/ zatvora bio u Austriji. a opet nekako svatko za sebe Zamislili se teško pa i ne vide onoga drugoga. "Ma. Njima je to vrtoglavo zadovoljstvo čak izrijekom zabranjeno: na komadu daske na kolcu zabodenom u ledinu pokraj ringišpila. ah vrlo rezolutno napisano "Pjamma pristup strogo zabranjen" Vlasnik je tako odlučio još prije dvije godine kada se. činio je to promišljeno i izokola. pa su se svi skupa centrifugalno izbljuvali po narodu. sramežljivo šute: Marinko ih je pozvao pa ne mogu oni sada gospodariti njegovim novcem.provalne krade Tek. momci hvataju metalne stolce svojih družica smjelo kao Tarzani pa vitlaju nedužnom ženskadijom. pogledaj". dva. kaže Marinko prezirno. onako kako su prošutje-li i propiljili dobar dio svojega školovanja. Ali. Gotovo da se čovjek sam sebi začudi kako je uspio ne poludjeti i poslati sve u vražju mater pa razdijeliti pare sirotinji i zatvoriti se u neki pustinjački samostan. Marmko prvi progovori . "Šta ćemo?" obrati se emigrant ponovno onima što su se s njime ovdje. Sad nan daj tri kila pečenoga.. "E. dvi litre vina i dvi vode. No. na prostim stolovima od dasaka. 'oćemo li mi štagod izist? Mala! Mala!" dreknu stari konobarici. More bit da je njemu i bolje nego meni?!" "Njega bar ne muči čir na želucu". "Evo... Dernek se razmahao. naručite. Muškarci svejedno šute piljeći preda se. nećemo sada o tome." "U mene krava ne jide kapule!" pobuni se konobarica. Za sebe.

. "niko ne zna di. kakav mu je vozni red. i jaketa. a familija ne otpisuje. "Ajde ti u kurac!" razgnjevi se Marinko. a onda odmahnu glavom. i tu Marinko zakrklja povlačeći kažiprstom preko grkljana. Pa ti napiše i četvrto pismo. "Uvatili oni njega i odveli sa sobon". lipo!" kaže Crni. pa mu još i gaće obuče Onda ovi drugi veže kravatu Ovi prvi metne đilet I tako ti čili cirkus ispadne od toga.. s njima se ne da na lipe. Kažu. opsova nešto nerazgovjetno i nastavi: "Prošlo i misec dana. ko ti je to reka-"" kaže Marmko. krvi ti Isusove. kaže Marinko prijekorno otiruci masne brkove. da bude bolje od onoga su-sidova. hi. čilu nedilju dana su njizi dvojica tako zajebavala jedan drugoga ko će imat hpše i šesnije strašilo Na kraju." "Sta si pita? Budalaštine. skupih se ljudi.blago se njemu."Onda". jednoga dana — op' — uvate ga u otelu di je doša sa Ijubavni-con " 19 "Bogami. pomalo ljut što ga se prekida "Priča mi čovik". moj rodo' Lipo ga pratili jedno misec dana. "pričaj. kaže Marinko ogorčeno. "Pošalje tako mafija prvo pismo — nema odgovora. počme činit pizdarije "Ima toga Ima"." "Ma kako se neću ljutit". Vidi mafija. rodo." "A da nisu se zajebali pa napisali krivu adresu?" začudi se Ante prostodušno.". i mantel. pogledaj momu u džep od košuje' Povirili oni u džep od košulje. milma Božja A je ovo'" odmjeri Marm ko ponovno. Ej. "Ma kako oprosti?! Sta oprosti?!" "Marinko. bjesni vlasnik praonice Kroatien." "U pičku materinu!" zgrozi se Brico. mafija piše. pa doda malo tiše. 'Majko. gledah kud ide. ne more se odredit koji je hpši. eto šta si pita". eno ti pun ormar novi novcijati jaketa' I tako ti njemu mater stavi novu jaketu na strašilo Novu novcijatu1 I sad. on sam nije zna koliko ima Radio je šta ga je volja. hi". 'Je kurac. nastavi Marinko. e. "Kako ti je to moglo past na pamet? Krivu adresu da su napisali!? Krivu adresu?! To je mafija. oba su jednako lipa Kad kaže jedan od ove dvojice. molm ljepo Ko prava gospoda Kažu ljudi. mafija! To su ti ozbiljni ljudi. pustit ćemo van ćaću ako nan dva milijuna maraka ostavite di van mi rečemo da ji ostavite. bogati. brodove. sve po propisu. stavi ti i on na svoje strašilo novu jaketu. reče Marmko bezazleno. a u pismu — uvo! Otkinili uvo ovomu bogatašu i poslali ga njegovoj 40 familiji da vidi da je dosta zajebancije. jeben li vas blesave".. obist ga uvati. đavlija stvar Nije za svakoga da ima para Covik poludi. "ajde. da strašilo ima za džeparca " Svi se sada smiju osim Marmka On je. zajebavan se Di bi tebe tvoj Marmko pustio da plaćaš " Ante se kiselo nasmija "E. a on. . "Pa šta oćeš". nisu isti. Kažu. bogati". nemoj se ljutit. magarče jedan nerazumni! Ej. obadva imadu šudanc u džepu. aute. čini se. i kravata Raskopčali ji — i opet oba strašila imaju maje. jeba je šta je tijo Čovik bi reka . "Pusti. šta je bilo s Talijanon?" Marinko mračno prosuti nekoliko časaka gledajući svoga zeta s nekakvom neljudskom mržnjom. kad tamo — sto maraka' Sto maraka mu njegov gazda stavio u džepic. Ne govorite ništa policiji inače ćemo van caku. nastavi Marmko "Ništa vi ne razumi-te Pare" Pare su. Pošalju treće — niko se ne javlja. smiruje Brico situaciju. Ni a ni be.isto tako. "zna se ko ce ovo platit Neka časti komu je danas imendan Ante u taj čas prestade jesti i ustravljeno pogleda onaj but što ga je upravo čerupao Podiže glavu. reklo bi se. ništa! Pošalju oni drugo . ima jedno po godine kako je u Italiji mafija zarobila jednoga industrijalca1 Rodijak ima vile. metne mu i košulju Novu novcijatu košulju1 Nato ti i om prvi stavi strašilu košulju. pijunu. vidio ti to njegov susid i pobismo' Raspizdio se načisto' Neš majci. jebi ga. Marinko". je li' I onda. šta imaš tražit staru.. zbog nečega malo i uvrijeđen "Lako se vami zajebavat". ne da se Milan. a. kaže Milan. i gaće. da ti vidiš koje sranje more ispast kad čeljade ima puno para' Koja to muka more bit' Evo. kojemu je valjda dovoljno strahotno već i to da su tipa uhvatili s ljubavnicom. nema u nji' zajebancije!" "Oprosti!" promuca Ante. šta radi. pravda se sestrin muž. "ah ima i slučajeva di nije zgodno kad čovik ima malo više nego drugi Moj rodo. ako ne platite četri milijuna maraka — jer sad su digli pare — ode ćaći i drugo uvo. avione. zasmija se emigrant veselo "Ne beri brigu. gledaju čije je hpše I ne moš se odlučit na svakomu i šešir. poslala in pismo. "samo san pita.. i dilet. "kako je sve počelo kad je ji dnomu došla mater pa ga pita da ima li štagod stare jakete za na strašilo. moj smko. reče Milan iznenada "Ja san čujo da su se tako u Ercegovmi dvojica šta su došli iz Njemačke takmičila ko ce imat hpše strašilo "Ajde.. dramatičnim glasom "Zamirila ti njega mafija Mafija. rasplakat ce se čovjek "Hi. oba donje gaće. Mafija se nakon tri dana javila njegovoj dići.

fala Bogu'" "Šta. ozbiljno kašljucaju u pogrebnoj povorci i dostojanstveno istežu uši brbljavoj djeci što nose vijence A ako se skupi puno svijeta na ispraćaju pokojnika. "Ništa. Šta prije. 41 Poglavlje peto u kojemu župnik bozemiprosti pogine. veli ovaj. odgovaraju gotovo razočarano oni upućeni u svećenikovo stanje. učitelj ili makar kakav inženjer. svećenik. "Kako mogu?" kaže Marinko i zasmija se nekako tužno i prezirno u isti čas. a iz kuhinja se čulo zveckanje posuda u sudoperu i mirisala kava. trup na drugoj. šta će bit? Mafija mu nakon nedilju dana otkinila i drugo uvo i poslala njegovin. "Kako mogu? Fala Bogu da mogu. a točno se vidi kako mu je krivo. posustao. netko viđen i školovan svi se krasno odjenu. moj rodo. goleme crne zunzare i tek povremeno ganganje onih najupornijih ili najpijanijih. "Briga koga za tebe. Kako ne razumiš . kaže netko kao da hoće popraviti dojam nesreće. Dernek je nakon objeda nekako omlitavio. "Otkinili čovi-ku uvo. "samo je ugamo nogu " "Ugamo nogu5' Ništa više51" "I rasika glavu". pa da si mu rod rođeni!" "I šta je bilo s Talijanon?" odvaži se Ante upitati. I šta ti misliš da su dica reagirala na to? Jesu moj kurac! Briga njizi!" "Pa kako mogu pustit da in bikare ćaću?" prošapta Milan prestravljeno. kada se sto i dvogodišnji Karlo. a onda ipak ne pogine. prekidale umne političke rasprave. začu se vriska Kao ljetna oluja.pa oni ti jedva čekaju da ćaća odapne pa da naslijede njegove pare. uspavao se. "krv mu šiklja ko iz pipe " "Ajde. Neki su čak i doslovce usnuli ispruživši se na deki prostrtoj u hladovini. nikada ovdašnji ljudi nisu tako lijepi i dobri. ali ne mogu — muči ih kiselina. kada su se već vodile umne političke rasprave nad ostacima lubenice kojom je dovršen objed. kao da mu je netko ispod nosa izmaknuo tanjur omiljenog jela Čudan je to svijet. kako se ovdje tragedije i mače doživljavaju lijepima i svečanima Uzvišene i ozbiljne one su upravo ono najbolje u životima Smi-ljevčana Doista. pa da u času velike pobjede suznih očiju zadovoljno podrignu."Jesi vidio!" zavrti emigrant glavom zabrinuto. na vedro se Smiljevo najednom stuštila vijest o strašnoj nesreći Poginuo je don Štipan1 Poginuo don Štipan51 Don Štipan" Poginuo51 Ma jesi li sigurna" Tko ti je to kazao5' Pa kako15 Gdje51 "Isuse moj dobri1 Gospe blažena i čudotvorna1" kričale su žene užasnuto se križajući Ostavljalo se posude u sudoperima i lončići za kavu na pločama rešoa. njihovi ih najmiliji škaklju slamčicama oko nosa. vanka". onda svi kažu "Bio je lip pogreb " Narod tako sklon užasima. to bolje!" "Majku in jeben!" opsova Crni gnjevno. za pravo reć. fala Bogu5" "Reko. Mineralnom vodom krijepe svoj siroti želudac da izdrži u strašnoj bici s pečenjem i kapuhcom. tako drag i sućutan svijet kao kada tko umre pred smrću se mire zavađene obitelji. fala Bogu da nije štagod gore". makar bi on najviše volio da je poginuo Vrućina. kojemu vino daju još samo za Svetoga Antu. I tada. cijelo se selo u trenu mobiliziralo oko tragedije koja je zadesila njihova pastira i znatiželjno pohitalo župnoj kuci gdje je. u tom mirnom i sitom blagdanskom poslijepodnevu. Drugi bi opet spavali. ne triba ni nami!" "Jeben ti život!" zaključi Milan malodušno. U titravoj jari miješaju se mirisi prašine. ide na ruku — njima je čak interesantno da in ćaću ucmekaju. ti Smiljevčam Vijest o pogibiji u selu je proizvela uzbuđenje kao da se nešto lijepo i svečano događa. ne puštajte blizu djecu i one slabijih živaca Učas se napunilo neveliko dvorište s osmerokutmm bunarom i divno razhstahm stablom smokve. u dvorištu mrtav ležao njihov župnik spljes-kan na kamenome podu kao pregažena mačka. najstariji Smiljevčanin. isikli na komade i u kuveru poslali familiji . a kad se ovi ni taj put nisu javili. zaboravljaju zemljišne parnice. prema pričama. otkinuta mu glava na jednoj strani.kad ne triba vami. međutim. narod se natiskao oko tijela pa ne možeš ni vidjeti što se događa "Kako je pogimo5" pitaju usplahireno oni što su istom došli "Nije pogimo". Čuju se cvrčci. po običaju rasplakao tražeći da mu dovedu njegova prvorodenca Simuna koji je kao trogodišnjak umro od španjolske gripe još prije osamdeset godina. svećenikova je duša još uvijek obitavala u dobro joj poznatom i tek propisno natučenom tijelu s . "Ništa". kaže Marinko žalosno. u smrti se rehabilitiraju čak i lijenčine i pijanci A najbolje je kada odapne liječnik. znoja i jestvi-na. "Tako ti je. ovaj je put pretjerao umjesto pred licem Gospodnjim. reče Marinko. mafija vidi — nema tu kruva! Lipo čovi-ka ubili. utihnula i ganga i šija-vica. Mafija njima. rastnjeznile se pijane glave Sav je život u Smiljevu najednom stao.

zovnuo na stranu Iku. poslodavac — svevideci i svemogući Bog Samo je On znao kako se puna dva tjedna mučio njegov dobri sluga Štipan i sigurno je patio vidjevši ga takvoga Razdiran strašnom željom svoje slabe ljudske puti. i mače plah i nesiguran čovjek. veli Mate zvani Crni pa značajno pokaza ispruženim palcem prema ustima kao da hoće kazati da don Štipan 'Pije"" prošapta užasnuto Mannko Andehjm Crni tužno zakima glavom "A šta. događa' Mati zvanome Crni odmah je sve bilo jasno. kako ti je?" pitaju ga "Njeeeee Njeeeee " "Don Štipane. jer malo nakon što je zazivalo za spasenjem. najprije se dva tjedna pop. otkako je sam sebe zatekao nalivenog dobrom domaćom lozovačom i od užasa zacviho na kuhmjskome podu. s kojima ne možeš popiti čašu vina jer to je njihova bolest . Bricu i Milana pa ih. bijaše izbezumljen sve ono samopouzdanje što ga je teško izgradio hječeci se od alkoholizma. zasad su. crveneci se na trenutke kao mladenka. mučno samouvjera-vanje da je ponovno dobar i čist pred Bogom i pozvan provoditi njegovu volju u ovoj maloj župi. blijed. cijelo je njegovo biće ponovno vapilo za tim otrovom Bila je to 47 ndjudska žeđ.kao okorjela pijandura kojoj ni liječnici više ne mogu pomoći i pred čijom očajnom strasti više nitko ne može dobrostivo zatvoriti oči To što je istina u svemu tome bila ponešto drukčija. mjesecima skupljana hrabrost da bez srama ponovno stane pred pastvu. krio u kuci prepustivši sve svoje obaveze svećeniku iz susjedne župe Zatvorio se bio i nikoga nije puštao k sebi osim svoje kućanice Ruže. u ci-jeloj toj stvari don Štipan bio nevin da neviniji ne može biti. malen gotovo kao puškarnica Pop da je pao s prozo-i i?l S onoga prozora" 45 Okupljeni na mjestu nesreće zapanjeno i nekako uplašeno zure uvis Užasnijima od svećenikova udesa sada im se čine okolnosti koje su do njega dovele Velika je to zagonetka za jednostavni smiljevački puk Kako je. pravdajući se nekakvom tajanstvenom bolesti. sve se to bilo srušilo pred . je li te boli5" kaže netko naglašavajući svaku riječ kao da se obraća nagluhome "Njeeeee Njeeeee "A di te boli'" "Njeeeee Njeeeee ". po duši. a pomalo s prezirom. proho u sudoper moleći se i plačući nad njim kao da pokapa najmilijega I dobro je učimo. iscrpljen i rastresen. to što je. stavivši prst na usta upozori da ne razglašavaju ovo što im upravo kani lspnpovje-diti "Je li ti znaš šta je bilo'" prošapta Crni povjerljivo. ništa nije popio Ni kapi1 Sav je žestoki alkohol što ga je imao u kuci on još toga strašnog popodneva. koje je okruženo brižnim vjerničkim stadom ležalo na tlu i nekako neljudski ječalo "Njeeeee Njeeeee " meketao je pastir slabašnim glasom "Don Štipane Don Štipane. ponizan i ustrašen u iskušenju I valja iskreno reci. razapet između dvije grešne žudnje kao ono Bundanovo magare između dva plasta sijena. medu Smiljevčane se pomalo uvlači zebnja da se s njihovim župnikom nešto strašno događa Jer. don Štipan bijaše ubog kao Lazar. samo je ponavljao postradah svećenik kolutajući očima "Sta mu je bilo'" "Pričaju da je pa s prozora " "Bogati"" čude se ljudi gledajući visoki prozor kupaonice go re na katu. a ona je opet šutjela i bila osorna prema svima koji su gurali nos u župnikovu intimu Ono što se zna. u dijelu svojega stada ponovno bio obilježen kao pijanac Ali sada kao jedan od onih najgorih. pomalo sa sažaljenjem. da tako kažemo.rasjeklmom na potiljku. u ta dva tjedna nijedan liječnik nije dolazio u župnika pa je cijela ta priča o bolesti bila vrlo sumnjiva Onda se don Štipan danas napokon pojavio na misi. očito upućen u situaciju "Šta>" "Ja mislm da pop ponovno ". a u jednome mu je času čak i srebreni kalež. za Gospu blaženu. pop voli popit'" zapanji se neobaviješteni vlasnik praonice Kroatien "Da popit?1" reče Crni "Pije ko spužva1" objasni Milan "Ko deva1" dometnu Brico "Ko zemlja1" kaza Crni "Ma bogati1" reče Marinko pa se brzo prekriži kao da hoće otkloniti kakav urok od sebe I tako je don Štipan. srećom prazan. uhvatio je ispod ruke Marmka Anđehjinog. gotovo prispodobiva s opsjednutošcu đavlom. ispao iz ruke i zvecnuo o kameni oltar I sada ovo Sto se. na štetu smiljevačkoga župnika. zaboga. ah to nije htio pričati baš svima Tek. svećeniku uopće palo na pamet da se uspne na prozor u razini čovjekova tjemena'* I zašto se on — pa to ne bi đavlu palo na pamet1 — provlačio kroz otvor kroz koji bi se i mačka jedva provukla" Nakon svega. znali samo on i njegov. tresući se kao u groznici. za pravo reci. kao kada se nakon pustih godina vampir probudi u svome lijesu pa je žedmji nego ikada Seoski župnik.

jednom. što je učinila ta zmija. Don Štipan se umalo obeznani. kada je u biskupovoj pratnji prozivao krizmanike. međutim. "Ajde. kao pravi dobri pastir. nego samo gola zloba i naslađivanje njegovom slabošću Zora ga je zatekla izmučenog i u znoju Prohladna svibanjska zora s prezaposlenim pticama u gustim krošnjama čempresa. na vanjskome zidu pored prozora pritaji se prstiju grčevito zabodenih u šupljine između kamenih blokova. ili možda da stane iza vrata. kako su dani odmicali. ta Svaki put kada bi na misi . može istjerati samo na jedan način — da se ponovno napije Na nesreću. ta napast tako koncentrirano zurila u njega. krijepio se životopisima svetaca Tako je došao i Sveti Ante I sve je bilo dobro. u času potpuna pomračenja uma iskorači kroz prozor. ta. Don Štipan se stade tresti kao padavičar.pred cijelim onim svijetom. život je ponovno imao smisla. taj Belzebub. gdje god pogledao. zapravo bezazlenom. "Don Štipane. Raspamećenome župniku tada pade na pamet apsurdna misao kako bezobraznica nije pokucala prije .. popij1". Potom iskorači i drugom nogom i tu. a onda. pred biskupom1 — don Štipan svrnuo pogled na nju u trećem redu crkvenih klupa. ona bi s nekakvim molećivim izrazom na licu — prislonila maleno licitarsko srce na svoje neprilično dekoltirane prsi1 Preznojavao se od užasa i izbjegavao njezm pogled. mucao i ruke su mu se tresle dok je na misi lijevao vino — jer u biskupovoj nazočnosti ipak nije mogao koristiti jabučni sok . Stipe1". to je istodobno bilo i uzrokom njegove sramote Siroti se svećenik tako našao zarobljen u nepodnošljivom krugu tjeskobe od užasa koji ce ga po svoj prilici snaći kada ljudi saznaju da je sklon rakiji. u snu su ga mučile strašne slike iskeženih župljana koji mu se unose u lice i nude ga rakijom cereci se zlokobno i sknvecki namigujući jedan drugome "Ajde. kao da ga dolje. izgred nije napravio Čak ni kada ga je Tatjana opet uhvatila mučiti Puno je u posljednja dva tjedna don Štipan razmišljao o Tatjani Isprva ispunjen grešnom žudnjom i bijesom zbog te žudnje. kao da se ona zlosretna epizoda sa zmijom i jabukom nikada nije dogodila. probi ga hladan znoj. don Štipan se ponovno osjetio sigurnim. pope1" miješali su se glasovi kroz raskalašen smijeh u kojemu nije bilo ničega srdačnog. a don Štipan se zadovoljan povukao u svoju sobu na katu Cijeli mu je svijet opet bio tako prijateljski i drag. tako ga ustrajno vabila u razvrat tim srcem i poljupcima što mu ih je slala jedva primjetnim micanjem usana. napokon suočio s rečenom "ovčicom". već na stubama. blago ukoriti i vratiti u stado tu zabludjelu ovčicu Kada se. pred znatiželjnim pogledima. shvatio je kakva je to beštija i kako bi je najradije lšibao do krvi Jer. Štipane. čini se. kao da ispunjava kakav / iv]d proveo je u molitvi. malo se pnbrao Dodatno ga je osokolilo kada je biskup pregledao župne knjige i pohvalio ga ne našavši nikakva propusta u njima Potom su ručali i biskup je otišao. napravivši nekoliko bezglavih koraka kao tukac na kiši u svim smjerovima po sobi. "Don Štipane!" viknu Tatjana ušavši u sobu. a znao je da ga brzo i bezbolno. "Don Štipane. nakon što se nekoliko sekundi premišljao da li da se sakrije pod postelju ili u ormar. Držeći se oprezno za prozorski okvir potom stade na desetak centimetara široku izbočinu na zidu koja je u visini prvoga kata opasivala kuću. doduše. spremnim da se suoči sa svim izazovima službovanja u jednoj seoskoj župi Crvenio je. miris žitke zemlje iz zahjevamh vrtova i dovikivanje težaka. "Živio ti nami. Tatjana je!" govori Tatjana. ta bludnica babilonska.ali nikakav ozbiljniji propust ili.. iz pakla. istoga časa. kadli. rezak zvuk brusa što negdje klizi niz oštricu kose. božemi-prosti. ali je taj nekrst. glasanje razbuđene stoke. tu u hodniku pred vratima. di si?!" viknu udovica ponovno. posve sićušnom kušnjom sotone Cijelu se tu noc nemirno prevrtao po postelji. radosno 49 se očitovala skladnost Božjega nauma. "Don Štipane!" zaori se iznenada dobro mu poznat glas iz prizemlja. ali don Štipan se osjećao tako ništavnim da mu se činilo kako mu je najbolje umrijeti Pa da ga nema Da se osramoćen i jadan pod betonsku ploču sakrije pred svijetom Golemi se strah bio uvukao u njega. da svećenik nije mogao da je ne gleda Baš kao što prolaznika mami da vidi smrskan auto mobil Samo s golemim naporom volje uspio je privesti misu kraju i ne osramotiti se pred crkvenim velikodostojnikom Poslije. Don Štipanu se zamuti pred očima. mogla ga je spasiti samo rakija Izlaz je na posljetku našao u dugoj i predanoj molitvi u simoci Dva tjedna se tako bio skrivao od sela Četrnaest dana Ih/ ikakva kontakta s vanjskim svijetom. zovu da potvrdi svoju rezervaciju. sve je to upravo mamilo da čovjek žustro skoči iz postelje i ispljuska se hladnom vodom. a kada je napokon zaspao. Iz oka mu se iznenada otela i niz obraz khznula jedna krupna suza olakšanja. "Don Stipaneeee!" urla žena sada već sasvim blizu. bijaše sve dobrohotniji prema lakomislenoj udovici s osmijehom na usnama zamišljao je kako će. sada. Svećenik se uplašeno osvrnu po sobi. Tako je mislio don Štipan sjetno zagledan u skupinu vrabaca što su na grani oraha pred prozorom o nečemu oštro debatirali.

a kuća se uvijek nekako činila razumnom investicijom pa makar imala četrnaest soba i garažnog prostora za osrednje prijevozničko poduzeće. umiješa se Tatjana prkosno. govori mu drugi. pogledavali su uvis.nego je ušla i kako je svakako mora prekoriti zbog toga. još krmeljavi i lijeni. 50 "Don Štipane". ili slavuj veliki. Biš ća!.." "Moga bi ga ja svojin mercedesonl" reče Marinko Andelijin. jer se u Smiljevu nikada ne zna kada će čovjeku. viče ta prokleta žena." proštenja on bijesno. Pop pogleda ispod sebe i od visine mu se zavrti u glavi. do mraka dočekat.. valja popa vozit u ambulantu. gdje okružen zabrinutom pastvom još uvijek leži i kolutajući očima nekako životinjski ječi: "Njeeee! Njeeee!" "Don Štipane". pita jedan. vidiš kakav je!" "Njeee! Njeee!" "Tribalo bi zvat hitnu pomoć". ljudi. valja uzeti tek uvjetno. kao da je ona tu gospodarica . da po jutarnjoj svježini odrade veći dio posla.. Bilo je mračno unutra i nešto je čudno grebalo oko škura. "di će mu bit dobro." "Dobro čovik govori. "Pu!.. na što jedna Luscinia luscinia. Onda priđe prozoru i odlučno. Grijući se kavom i rakijom. I onda tres! Smiljevački se župnik koliko je dug i širok prostro po kamenome podu dvorišta i evo ga još i sada. "A što ne bi u moga bemvejca". Panično se uhvati za okvir zelenih škura na prozoru kupaonice.. koja je dotad obišla sve sobe na katu tražeći svoju ljubav. u tom času ude u kupaonicu. Don Štipan odluči više ne bježati." "Ali si piliće kupova?" "Di neću: jednodnevni pilići po deset kuna komad!" "Ma. stade bijesno ritati i pljuvati zažarenih očiju. pobjegne glavom bez obzira Bilo je to one subote kada se nalijevala zadnja betonska ploča na kući Marinka Andelijinog. Samo da u međuvremenu nitko ne prođe cestom koja je uz kuću." "Njeee! Njeee!" "'Ajmo. ali mi se auto čuje po pilićin. promrsi udovica zabrinuto i nekako više za sebe. gdje je stotinjak četvornih metara valjalo ispuniti žitkim betonom. "Don Štipane!" Štipanu se pričini kao da mu je udovica sada bliže nego prije. Brici i Milanu ispruženim palcem prema usnama. Biš ća sotono!. Sve pipajući u potrazi za osloncem za ruke on se pomakne po uskoj iz-bočini do ugla kuće. A župnik je već na drugoj strani. Kao da je taj čas dobio napad. Muškarci su se na gradilištu počeli skupljati već u zoru. Ovo zadnja. 52 Poglavlje šesto gdje se otkriva da su Nikola Tesla i Petar Preradović zapravo Srbi. a Mate zvani Crni ponovno pokaza Iki. naravno. uplašeno zureći u šiljate ukrase na osmerokutnome bunaru. U Smiljevu je u posljednjih desetak godina tako niklo nekoliko besmisleno golemih kućerina." Okupljeni se Smiljevčani tada zapanjeno pogledaše. bogati. Dok su se svi skupili. "Pu! Biš ća!.. Iko. brajo.. . pasti na pamet da makne crijep i čitavu krovnu konstrukciju kako bi sazidao još jedan kat.jer takvom se pomalo i smatrala . koje su njihovi vlasnici sazidali najčešće samo stoga jer nisu znali što bi drugo s novcem. i puno skromnijega imovnog statusa negoli je Marinkov. nemojte govorit pizdarije. A Tatjana. Brico i Milan značajno mu namignuše. dobrih pola sata kasnije. u sjenovitome dijelu kuće. "Don Štipane!" viče Tatjana sada ponovno posve blizu. "je li ti dobro?" 51 "Ajde u kurac". "Tribalo bi njega odvest na hitnu pomoć. Ako mi njizi budemo zvali. PuL. ko će ga odbacit?" "Ja bi moga.otvori škure! "Nemoj! Neeeee!!!" samo je uspio povikati don Štipan. svećenik se na udovičinu ponudu osvijesti. neš ji. a di to?!" "Ajmo. predlaže netko poduzetno. Umirit će se ovdje kraj kupaonice pa će valjda i ona otići.. "Don Stipaneee!" viče Tatjana negdje iz unutrašnjosti. gore čak na 53 drugi kat. Kao da je ona shvatila da je on tu vani pokraj prozora. Baš čudno! "Ma koji je to dava".

sve se to stopilo u zid buke kroz koji čovjek čuje još samo vlastito disanje. Milan vuče plavo crijevo od po cola natraške. Kao u hipnotičkom transu svi su bili bez identiteta. lijepi je svijet ponovno bio tu. otrgnu jedan trn pa stade njime čačkati zube. pojašnjavao je vlasnik praonice Kroatien gušeći se mortadelom. dobro je. Bez nekakva velika dogovora razmilješe se po novogradnji. starac. a kraj u rukama baš mu je nekako u visini rasporka na hlačama. priča emigrant. Šuštanje pržihe u miješalici.. a Iko se u prvi mah gotovo uplaši kako je djevojka to rekla. pa neće skupljat značke. sve je utihnulo.. uzdahnu emigrant. kaži . obrecnu se sada otac na kćer. ni disat di je usko. Složivši hranu na stol improviziran od jelovih dasaka na kojima se gdješto još moglo vidjeti tragova skorenog betona. kazuje Marinko ogorčeno. i Iko.. znači otvoreni prostor i kakvu alatku u rukama. Mannko". pršut ". da se odvojimo kad se ona uda". ah djevojka paralizirana stravom više ništa i ne čuje "Ti tamo muči". "šta bi da da ti je toliki. viknu Mannko na sestru "Julija. "di će neko ko ja bit bez radne sobe?!" "Radne sobe?!" zapanji se Crni. zveckanje željezne armature na koju se izlijeva žitka smjesa..vlasnik dizalice već je montirao tračnice do drugog kata.. fali malo širine". Samo je Marinko govorio i svi su ga. "Neka dite ima svoj mir. kaže Marinko veselo. Sunce se polako uspravilo na nebu. svedeni samo na svoje male funkcije u tome velikom poslu." 54 Julija nije ništa kazala na to. "Evo. zasmija se Brico. i đavla. "kako se ovo zove'" Juhja se užasnuto zabulji u pršut od straha je sada zaboravila i ono što zna "Pršut. Dovest će kakvu mladu. osvrnuli se oko sebe. a kamoli uredit i život.". nego samo što nije proplakala "Ajde na njemačkon ako ti je lakše". pa ih je Ma-rinkov poziv na marendu gotovo iznenadio: "Ljudi. površina uglačanog betona širila se kao razvaljano tijesto. razumiš" Kava' Ajde. i nije ti važno koliko si dosad napravio i koliko ti je još ostalo. pozorno slušali i ozbiljno kimali povlađujući mu.. reče on. nemojte se zajebavat". a?" "Moga bi se lipo obisit za nj". kazao je vlasnik kuće i svi su začuđeno stali.. kako se ovo zove'" AJuhja ni a ni be. zujanje elektromotora dizalice.. i posa. ljudi. i Pavla. može!" "Ka-va?" nudi Julija Crnoga. kao da je gluhonijema pa teško sriče slogove. "Ka-va?" upita Julija Iku. za primjer". je li tako. umačući tvrdo kuhana jaja u sol i gužvajući kao lakat velike fete pršuta. "Lako je vami. šapće joj tetka iza leda.. ljutnu se tobože Marinko. kaže on sada ozbiljno gledajući svoje jedino dijete dok je ono šutke stavljalo šalicu vruće kave preda nj. i više ni na što ne misliš. A i muškarci su šutjeli: i Brico. he. Odjednom više ne osjećaš nikakva umora ni boli u mišićima. kao da je dosad živio u potleušici. usudi se kazati Ante.". "E!" "Pa. i Marinkov zet Ante i Milan. kaže sada otac izazivački i podrugljivo. "Ne moreš ti. Gospe ti. "pusti dite " "Ma šta pusti. gledaju prazno preda se ih spuštaju pogled. što upravo neizbježno priziva lascivne asocijacije: "Kume".. ona i tetka joj Ivanka stajale su malo podalje i šuteći točile kavu iz termosice u šalice. "A i meni. "kako to govoriš' Ka-va ka-va " imitira je Mannko zgadeno kriveci usta "Ne kaže se kava. srne". "kako se ovo kaže na .". kaže Juhj a "Marš u pizdu materinu'" Svima je sada neugodno. he. o mladima da se i ne govori.. da van pravo kažen. reče Mannko ojađeno "Ma šta pusti Kad ona svoj jezik ne zna Juhja. 55 "Može " Kava' Jedan se momak nekontrolirano zacereka "Sta je"" dreknu emigrant ljutito "Sta se ti smiješ'1" Momak posramljeno umuknu "A i ti".". zapovidat. šta imaš radit u sobi?!" kaže Crni kojemu rad. krvi ti. Iko je onim trnom raskrvavio desni "Nemoj tako. rodijače. "Ko da ti ne znaš šta će radit?. ni crne ni bijele. "Sta će radit. cijelim svojim bićem predan tom jednoličnom radu kao molitvi. i Crni. Marinko?" "Ajde. prirodno. muškarci živnuše. moj zete". Iko dohvati jednu granu bagrema što se nadvijala nad stolom.kava "Ka-va". obrati se emigrant ponovno svome jedinome djetetu uzimajući fetu pršuta sa stola. 'ajmo štogod izist". šta ću joj ja. tek što su prve lopate bijelog tucanika stale ritmično šuštati u miješalici za beton. "Lako se vami zajebavat. možda tek ponavljaš refren nekakve pjesme u sebi kao bajalicu. no samo tren kasnije. a ljudi su poskidali majice i košulje i pomalo zamukli. "Može. Svi su bili još pomalo mrzovoljni od sna. cviljenje osovine na karioli. "Gori ću uredit jedan stančić za Juliju.. kaže Milan razumno. a Brico i Milan razvukli električni kabel i gumeno crijevo za vodu do miješalice. nego kava.

daleko od ljudi čija ju je okrutna neposrednost plašila. iza nje prasnu jedno prozorsko staklo s posve besmislenim upozore njem. i kao da je u svojoj djetinjoj uvrijeđenosti priželjkivala da bi ovako hodajući mogla doći do kraja svijeta. razvlačeci lice u jezovitu grimasu "Schinken".manje će pisat" "Govno jedno". Juhja nije razumjela ni riječi njegove pjesme. đubre jedno brezobrazno' Marš' Pa zgrabi jedan kamen sa zemlje i zavitla ga na kćer. ušla je u jedan gaj na kraju neke njive Goleme koštele obrasle bršljanom ovdje su zastirale nebo Julija zadignu haljinu. ako ga se vec ne može proglasiti trajno nesposobnim za umiranje Takav kakav jest. kada se 57 već ne bi mogla izbjeći očeva uloga. izleti Juliji neoprezno "Schinken^" prošapta Mannko gadljivo. dvadeset godina je prošišalo pokraj nje. ali nimalo buntovna. mičući utrnulim prstima u sintetičkim čarapama. za pravo reci. batak plus karabatak. zapinjuci haljinom za grmove kupine. brinula mater. podiže glavu "Ajmememmajkomojamila1" zavapi Juhja "Pst1" upozori je muškarac masne bradurine što je sjedio gore na grani i mljackao. a samoživ sam od sebe. pa se onda baciti u bezdan. ona odlazila u tinel umilosti-viti njihova kućnog diktatora koji bi ispružen na trosjedu. nikada nije ozbiljno ni razgovarao sa svojom kcen I ne samo da se o njezinim potrebama. koji bi jamačno i samu smrt s kosom pokušao podmititi kao regrutnu komisiju s nekoliko tisuća maraka Pa da se nekako odgodi ta neugodna obaveza. plaha djevojka svojega roditelja doživljavala po prilici kao što afrička ih amazonska plemena doživljavaju bolest ih poplavu kao strašnu i nerazumljivu silu kojoj se moraš pokoriti. gušeci se od plača Rijetka je bila i čudna životinjica ta Juhja. bijelim naopakim slovom S Svi se od nelagode nađoše okamenjeni kao oni dvorjani u Trnoružici. krumpmšta na kojima su se okrugle tikve žutjele kao mala sunca Besciljno je pošla u smjeru posve suprotnom od sela. nego se nekako činilo da Marinku njegovo dijete nije ni pri sr cu I tu je Ivanka uvijek bila kao nekakav bypass pa bi. gucnu iz nekakve boce. odbi se i odleti u travu malo dalje Juhja se začuđeno zagleda u predmet kost vjerojatno pileća još masna. kao da je to što je otac kinji nekakav svemirski usud Sirota je.njemačkon'" "Schinken". čije divljanje možeš ih otrpjeti ih pobjeći od nje Bježala je kroz vinograde odsutno gazeći suhu crvenicu i pro-vlačeci se između razhstanog trsja na kojemu su tiho bubrili kiseli zeleni grozdovi. pa preko njiva kroz strnjiku od djeteline. u sićušnoj izbi koja bijaše posvema nalik samostanskoj ćeliji. daleko od kuca. toliko drukčija čak i od svoga praktičnog oca koji vjerojatno ne bi ni umro ako baš ne mora. rezignirano pritiskao puceta na daljinskom upravljaču Onda je Ivanka umrla i Julija se našla uplašena i sama pred tiraninom Nikada nije ni pokušala proniknuti u narav i logiku toga nepodnošljivog apsolutista i prznice. koncentrirano zureći negdje u hšce Napokon. otre usta rukavom pa se grleno oglasi "Vnd1 Vnd1 Vnd1 Vnd' Karr1 Vnd1 Vnd' Vndi Vnd' Karr' " Nevična hrvatskome. odrasla u osami djevojačke sobe u koju njezin otac gotovo da nije ni ulazio. nezavisno o ocu. koji je tko zna zašto govorio španjolski. odgojen u društvu u kojemu muškarci previše ne mare za djecu. a kamoli mu proturječiti Pa i sada je bila tek povrijeđena i bijesna. nije mogla objasniti da joj trebaju intimni ulošci sve dok se u njihov razgovor nije — o. da je više nikada ne vide u ovome svijetu čiji je jezik i običaje slabo razumjela. samo jejulija bacila pladanj s lončićem za kavu i vec bježala preskačući suhozide. pomisli djevojka ogorčeno U taj čas nešto je čvrknu u glavu. smaknu gaćice pa čučnu da se pomokri Šmrcajući sjeti se kako bi njezin bešcutm otac u ovakvim prilikama uvijek 58 govorio "Neka plače . a da ih ona gotovo nije ni zamijetila koliko se mračno naslađivala sudbinama gospođica što su na kiselome papiru jeftinih romana venule od žudnje za voljenim. gutale tablete i rezale zapešća Bila je toliko drukčija od svih ovdje. zaključi djevojka. samo je blenula gore. zamišljajući kako bi bilo lijepo da umre pa da svi gorko zažale što je nema i pokaju se što su bili nepravedni. a čudaku trgovcu. on proguta zalogaj. osobito ako je gledate u smiljevačkom sustavu vrijednosti Šutljiva i vazda nešto zamišljena. užasa1 — umiješalo njih dvadesetak što su čekali kombi mucavoga Kuzme sa svježim srdelama iz primorja Lutajući tako poljem uplakana. svježe oglodana hrskavica na jednome kraju Čvrk1 -odbi se sada od njezina tjemena i druga kost pa se pridruži onoj prvoj Batak. Mannko. gdje kokošima odsijecaju glave. tjerajući djevojku kako se tjera tuda krava s njive A ova se izmaknu. samo da je bilo maknuti reprodukciju nekakvog uplakanog curetka i umne izreke o ljubavi cifrasto ispisane na šarenom papiru i polijepljene po zidovima Ondje je ova frizerka bez radnog iskustva i sanjarske naravi provela glavninu svojega mladog života. ponovi on s nekakvom sotonskom nasla56 dom "Schinken^" prodera se ljutito "Marš1 Marš odavde. zaboravivši .

a električno svjetlo još nije bilo upaljeno. krasan primjerak "Vud' Vnd' Vud' Vnd' Karr' Vnd' Vnd' Vnd1 Vnd' Karr' E. "Nikola Tesla1 Znaš li ti 'ko je Nikola Tesla^ Juhja odmahnu glavom da ne zna "Nikola Tesla napravio vesla Otiša u Ameriku.Stamslav1" predstavi se on tarzanski gošći iz prijateljske Njemačke Gošća iz prijateljske Njemačke se ponovno nasmiješi. premašiv-ši sada vec za cijelih dvjesto posto svoju normu osmjehivanja za svojega dvomjesečnog boravka u Smiljevu A Stamslav se najed nom zagleda u gaćice što su stajale rastegnute između njezinih koljena Zapilji se na nekoliko časaka. češljugar ih štighc. "Sight!" prošapta Julija sramežljivo "Ne.jer muškarac je sa svojom čupavom bradom pomalo i nalikovao Stvoritelju — javlja s nebesa Napokon ovaj umuknu. cijelo je polje odjekivalo. niko neće ništa znat". nekako nesigurnije. don Štipan je. još u šoku. dvojila je Tatjana 63 očajno. smko. ja bi reka 'Gospodine Preradovicu. na ničijoj zemlji između Svevišnjeg i Thomasa Ediso-na. lica skrivenog u mraku i dlanova mirno položenih na ploču stola. pošutje nekoliko časaka kao da razmišlja o nečemu pa se prodera ponovno preplašivši frizerku "Ne idi. skamenjenoj se Juliji činilo da joj se sam Gospodin Bog . nego moraš malo podignit glas Malo više. to je opera. nastavi bradati. od svetoga Ante na zidu iza svećenika nazirao se još samo bijeli cvijet ljiljana. odvergla muškarac nasmijano Nasmiješi se i Juhja. a onda. Jer. naprežući se ne bi li vidjela makar kakvu reakciju na licu seoskog župnika Negdje uz rub stola. Barem za udovicu. Juhja se prepade "Otiša". jesi pravoslavac. dok su stvari u sjenovitim kutovima postajale mekše i bezobličnije. nemirna i pametna ptica iz porodice zeba Jesi li ikad slušala grdehna'1" Julija. što je otvorila svoje srce i sada joj se činilo kao da propada u tamu gubeći svaki oslonac. vidno uzbuđen. i ljudima može biti od koristi 61 Poglavlje sedmo koje se bavi emancipiranim mladim ženama i drugim moralnim nastranostima suvremenoga svijeta "Don Štipane. čučnu kao i ona što je čučla pa se udari rukom po prsima "Ich . prošaptala je Tatjana molećivo. spretna. to ti je nešto nešto nešto Ovako ". vidiš. sada se slabo vidjelo. kimnu bradonja sućutno. ne tako. pomalo shvaćajući da ono što je dobro za grdehne. a Srbin Moreš li ti to zamislit toliko je on volio Hrvatsku. zagonetno šutio i nisi mogao znati šuti li zato što je zadovoljan onim što čuje. Ne id' od krova očmoga. A možda je ljut. draga dušo. za primjer primjera". uspravi se muškarac zabacivši glavu. Ne spoznaje jade tvoje. zacvrkuta Stanislav.čak i gaćice navuci "Slavuj veliki". oči joj zasuziše "Grdehni1" reče bradonja uznemireno pokazujući na ptičice kojima je bila oslikana tkanina "Grdehn. bila je naslonjena štaka od koje se on vec pomalo . da mu ništa mje smetalo to da je Srbm1 E. Sumrak je pomalo ispunjavao smiljevački župni ured. razumiš Sight' Sightf" "Sight1 Sight1" ponovi frizerka "To1 Točno tako1" pohvali je Stanislav "Sight1 SiglH?' "Sighti Sightl" "Sight' Sightl" "Sight' Sightl" "Sight' Siglit1" cvrkutah su njih dvoje naizmjence ljubavni zov grdehna. Tuda zemlja ljubi svoga1" Kako je urlao. pojasni joj bradonja šaptom. latinski Carduehs carduehs. ali si čovik1 Evo ruke1' Juhja opet ništa ne reče "Ih. samo odmahnu glavom "To je Mozart medu pticama1" reče Stanislav zaneseno "Kad grdehn zapiva. 59 Tuda zemlja ima svoje. razumiš' Kad on vabi ženku. zagleda se u djevojku "Petar Preradovic". to ja cijenim I da mi on sad dođe. nalazeći to s veslima i Amerikom vrlo šašavim Bradati muškarac sada skoči na zemlju do nje. kaže on tronuto "Pravi Hrvat Juhja ništa ne reče A Srbin1" reče muškarac značajno "Hrvat. vrlo ljupka. Na toj razmećti prirodnog i umjetnog. jebi ga'" dreknu on iznenada. "ovako ti on stane na granu pa piva Sight1 Sight' Sight1 ". kaže muškarac razočarano tek sada malo bolje pogledavši djevojku "Čija si ti?" pita on "Marmkova " "Kojega Marmlca'" "Marmka Andehjinog " "Svabica". posegnu rukom da ih malo bolje promotri Julija premre od straha. izumio štenku". ili zato što je ravnodušan. "Lusania lusama.

a on je gotovo pobjegao preko ceste od nje i umalo ga. "Bog ti dao. vrijedan da se zbog njega odoli svim izazovima puti Cutio se velikim i jakim u tome. tako malenom da lako može biti da nije ni postojao te ga zacijelo neće ni ispovjediti. potpuno je oprečno smiljevačkome svjetonazoru Pridjev "nezavisna". i sveti sakrament za njihovu moguću vezu No. vraćale iz polja Nešto takvo kao nezavisna mlada žena. reče Tatjana slomljeno Don Štipan ponovno zašuti Iako je to izgovorio bez razmišljanja. te je danas banula ovamo da jasno i nedvosmisleno otkloni svaku dvojbu o svojim namjerama 64 "Don Štipane. međutim. a koju je dobrih mjesec i po vukao sa sobom. dođi kad god ti je volja. makar na nekoliko minuta. nego pođi s miron Ako ti za štagod tnban ko župnik i svećenik. a onda je došla Ruža da ga pozove na večeru i bešcutno upalila svjetlo Tatjana se po prilici jednako osjećala Po odlasku dugo je sjedila u autu ispred župne kuće i zurila u mračni prozor. nego da je u mraku s druge strane stola samo prazan stolac i da je sve ovo jedna strašna. a on je šutio dugo i bezdušno "Don Štipane ". znan ja tebe". bilo je to posve krivo. ne znajući što bi sa sobom. ostavši sam sa svojim mislima. tako bespomoćno asimetričan prizivao je u njoj želju da ga polegne u postelju i hrani žlicom. međutim. na posljetku. ponovi Tatjana. dakako. nije zveknuo Kuz-mm kombi sa srdelama Nakon toga. a mene ostavi na miru " "Don Štipane ". ponovi svećenik i kao da se malo zasmija "Ne bi'. udovica je od popa skromno tražila samo ljubav.bio uganuo nogu Bio joj je presladak s tom štakom Mogla ga je dovijeka gledati kako se s mukom opire o nju. sa štakom. Tatjana htjela obratiti na ulici. tvrd i kontroliran I bila je kao nekakva slatka bol ta njegova ljutnja "Tatjana". otkako je ono. kao da više nije sigurna da je svećenik još uvijek tu. i nije znao gdje počinje jedno. tako sigurnim i predanim svojemu pozivu Mirno je gledao kako Tatjana tiho izlazi iz prostorije Kad je žena izašla. pop ju je izbjegavao. reče pop neumoljivo Zadovoljstvo onoga duhovnog u njemu i bol posve svjetovna i ljudska miješah su mu se. bez osobe koju je mogao zadiviti svojom čvrstinom. nadi sebi par. ne upotrebljava se niti se u skladnoj homogenosti sela primjećuje njegov nedostatak Ovdašnjem načinu života osobito je . a završava drugo zemaljski je patio. u svim drugim situacijama ovdje je gotovo nepoznat. užasavajući žene koje su se na traktorima. poče Tatjana još jednom "Nemoj ti meni 'don Štipane'. koju ce prije zatajiti nego što bi ugrozila njegov poziv Cijeli onaj splet nesretnih okolnosti što se do sada zgodio između nje i svećenika stoga je doživljavala kao glup i štetan nesporazum. reče hinjeno umornim. bježeći pred Tatjanom kroz prozor kupaonice — tako je makar Tatjana doživjela tu zgodu . no taj je osjećaj patnje i ustrajnosti u njoj bio tako nezemaljski lijep. brižno bdije dok on bunca u ognjici Premda je. koji se mače neobično cijeni i svečano izgovara kada mu slijedi Država Hrvatska. naglo se ocuti tako prazno i besmisleno I nikakav smisao. dosta teško razumjeti zašto bi netko s uganutom nogom buncao u ognjici No. onako nespretnog. ti bi to odma' svima ispričala " "Ne bi'. ali 65 s takvin mi glupostima. svećenik je u dva slučaja posve otvoreno pokazao kako ne želi imati posla s udovicom. začudno hladan. samo je kimnuo glavom. rekla je ustreptala od nade. nestvarna mora u kojoj ona razgovara s opsjenama "Znan ja tebe. umorne i opaljene od sunca. bez riječi prekidajući telefonsku vezu čim je shvatio da ga ona zove Takvo ustrajno odbijanje Tatjana je sebi mogla objasniti samo jednim jedinim razlogom župnikovim strahom da bi ona mogla zahtijevati pravo javnosti.odvikavao. nijedna vjera i nada. ni svi sveci i mistici nisu mogli ispuniti tu užasnu prazninu Sjedio je tako u mraku neodređeno dugo. bio se ocutio tako nadmoćnim kada je Tatjam kazao da ne vjeruje kako bi ona šutjela Na časak je bio siguran i čvrst i u sasvim malenom djeliću vremena. dabogda umrla ako bi'1" "Nemoj se klet". Tatjana". niko neće ništa znat". mohn te. obijesno se vozikala po selu. oglasi se napokon negdje iz tame muklo. a onda je upalila motor i. otkrije u sebi demonsku nasladu zbog spoznaje da je po svemu jači od onoga jadnog i poniznog bića što je sjedilo u mraku s druge strane stola Tren kasnije. duše mi moje". na misi je više nije gledao ili bi je tek na tren pogledao mračno i s mržnjom Kada ga je jednom htjela nešto upitati. to je bilo smiješno. kao da ga nekakav neobično hitan posao negdje čeka Nedavno mu se. više nemoj dolazit". nerazgovijetno se ispričao nečim i odšepesao dalje. pa makar i zabranjenu i skrivenu. zavapi žena "Ma bi. upozori je pop "Ne bi'". uhvati ga bijes. sveti ideal emancipirani-jih ženskih revija. don Štipane Ne bi'. građanski okvir pa. "ako bi išta bilo između nas. koji je velikim dijelom sama skrivila svojom lakomislenom netaktičnošcu. visoko gore na prikolicama prepunim zelene kukuruzovine. osjećajući kao valjda nikada do tada svu puninu svojega zavjeta na žrtvu za dobro svijeta. jadan i sam. odlučnim glasom. iznenadivši se umalo kako je takvo što prevalio preko usta.

velika kuca na tri kata. "šta ti misliš o Marinku Anđelijinom'" "Oni šta je doša iz Njemačke'" "E" "Pa šta s njin'" "Kažu da te je on zamirio'" . predaje se Ljubica. Tatjanina pojava stoga upravo izbezumljivala Bio je tako razmetljiv taj njezin novi crveni BMW — majke bi neobično brižno sklanjale djecu s ceste ugledavši ga vec u daljini .pak strano da je netko nezavisan i mlad. u sebi je osjećala kako je ostala ona musava. ova zamišljeno gleda u otisak jagodice "Ima li išta od onoga mojega'1" pita udovica. "našli se pnko oglasa pa išli za vikend u njijovu kuću na Hvaru " "Kuću na Hvaru"" "Lipa. kaže Rosa. usprkos prelijepim tecama od rostfraja i sobnom bi67 ciklu. da je u tome sustavu vrijednosti netko a) nezavisan. Tatjana se sretno smiješila ispod legende "poslije" Premda je zapravo bila nesretna Unatoč krasnom autu i koralj-noj ogrlici. a da još nisu otkrili slast zapovjednog urlanja Činjenica. a dite ima vranu na ramenu. telefonom je naručila knjigu plus videokasetu o nekakvoj dalekoistočnoj metodi iscjeljivanja. n i posljetku. zureci preda se. uz sretnu pojedinost da se pokojni prethodno osigurao na nepojmljivu svotu. naglasi gatara "Lipi poklon'" kaže Tatjana zamišljeno "Šta bi to moglo bit'" "Ne znan". s kojima se Tatjana nesvjesno igrala. a Ljubica zna koji je onaj njezin "Samo malo ". "ne vidi se baš najbolje A jesi li čula". ah malo dite ti je super Malo dite pobjeđuje crni oblak1" "A je li to malo dite 'oce rec da cu ostat noseća-1" pita Tatjana zabrinuto "Bog s tobon". rijetko čeljade s kojim je Tatjana još govorila i jedino kojemu se povjeravala. "da su Rosa i muž joj bih na grupnjaku'" "Ajme meni". sndnji za seks. prstenjak za ljubav " "Ko da ne znaš koji cu". odlazila na organizirana hodočašća u daleka marijanska svetišta. a vrana u kljunu drži crva". a vrhunac je bio kada su u jednome šarenom magazinu izašle njezine slike prije i poslije čudesnog tretmana frizerke i vizažistice Potši-šane i mangupski raskuštrane crvene kose. reče gatara sada usput i sasvim tiho. senzibilnijega bi smiljevačkog didu vjerojatno natjerala da od muke pojede svoju masnu kapu Ako i ne baš toliko da bi pojeli kapu. to je isto dobro Vrana ti daje crva. prošapta Tatjana užasnuto stavljajući ruku pred usta "Neki par iz Zagreba". loše počešljana i loše našminkana Tatjana od "prije" i da nema te frizerke i vi-zažistice koja bi jad njezina života preobrazila u sretni "poslije" Samo je njezina sestra Ljubica. kako je novac posjedovao nesvakidašnju osobinu da kompenzira nedostatak omiljenosti. nastavi Ljube. b) mlad pa povrh toga još i c) žena. povjerljivo se nagi-njuci sestri. malo dite je dobra vijest. njezina koraljna ogrlica sve njezino1 "Šta ti misliš". "ne vidm ga Nego". nešto što si dugo žehla da ti se ostvari Pa ova vrana sa crvon u kljunu. gdje neki namaknu i staža za mi rovinu. pomno napudrana i osjenčanih kapaka. deset metara od mora " 68 "Blago m se". misleći da ih Tatjana izaziva. reče Ljubica pružajući šalicu. gataju-ci iz taloga kave — čovjek ne bi vjerovao dok ne vidi — ama baš sve pogodi "Imaš ovde iznad sebe jedan crni oblak na kojemu sidi neko malo dite. jer muž joj malo dalje spava na trosjedu "Crni oblak. "uzmi jedan prst pa pritisni u talog kažiprst ti za posa. nasmiješi se Tatjana utiskujuci prste-njakom duboko u kaveni talog Pruža šalicu sestri. a o njihovim ženama da se i ne govori. u svijesti Smiljevčana vrlo dekadentan predmet Okamenjena lica. to ti je trudnoća ko iz puške A malo dite je nešto skroz drugo. na nju nije ni obazirala Nepromišljeno je trošila na komplete posuda od rostfraja. mladoj je udovici seoska zavist ili laskala ili se.pa ključevi automobila na privjesku s prestižnom markom. način na koji je otvarala onaj svoj novčanik sa zgužvanim novčanicama. šta 'oce rec da ti neko donosi neki lipi poklon Izdaleka". gurkajuci nogom u gluho doba us-nulog muža. u najgorem slučaju. "koliko je njoj još ostalo od onoga osiguranja'" Nesretan slučaj kojim je Tatjanm muž skončao u jami s vapnom. žene su odšutjele. od nje je učimo vrlo neomiljenu osobu No. kada se ova u trgovini glasno premišljala da li da iskoristi superpovoljni sedmodnevni aranžman u nekom austrijskom skijalištu. snebiva se Ljube. nije dobro. kaže gatara. uzdahnu Tatjana "Ajde". govori Ljubica šaptom. njezina frizura. upitala je mnoga smiljevačka supruga. "malo dite ti nema veze s tin1 To da U nađen mahunu fažola. kako to vec biva da u zajedničkim kućanstvima u pravilu žive tri ih čak četiri generacije. znala koliko je njezino nezadovoljstvo i tješila je svojom začudnom vještinom da. a nabavila je čak i sobni bicikl. podiže Ljubica glavu nasmiješivši se lukavo. mnoge je Smiljevčane. pa njezin slobodan i nadmoćan smijeh. to znaš i sama. osvijetljena mnogim kilovatima fotografskih reflektora.

primjerice. kazali bi značajno joj milujući nadlakticu "Ivice. kroz grmove kupine i preko tuđih njiva Zaustavila se napokon negdje na samome kraju polja. kaže udovica ozbiljno "On ima para."Mannko Andehjin'1" zaprepasti se Tatjana "Herr Mannko"" "Bome " "A bome more mu i bit". oćuti se uzvišenim pred olujom što se kao kakva nečista sila približavala iz tmine. a onda i skrenula u polje. Muškarac tjeskobno pogleda u naelektrizirani mrak. dakako. nije tvoj par. nije važno koji. bi se smeo "Tatjana. 1 banane. dok je još bila cura. nekada u vrlo sumnjive ure. dolaziti. zagleda se u guste srebrnaste kapi Blato je svježe mirisalo. je li tebi žena zna di si>5' upitala bi onda Tatjana. bilo joj je predvidljivo. podiže glavu s pisaćeg stroja marke Unis u kojemu je. 1 one što ti ja znam kakve sve ne erotske asocijacije zbog kojih se katkad upitaš kako neki ljudi uspiju obaviti 1 najjednostavniju radnju. tnba?". 1 lovnonbolovne. bila je čedna. onda bi pomislila na don Štipana i od toga bi je gotovo zaboljelo u prsima A tek u snovima Hm1 Bio je tu jedan dosta čudan san i razmjerno često joj se javljao Don Štipan stoji u misnom ruhu. beznadna 1 "šta tebi to. dobro ni ovo sa don Stipanon Sta ti tnba petljat se s popon'" Tatjana zašuti Nedugo po muževoj smrti muškarci su je ponovno počeli gledati. 1 na tikvice. reče Ljubica sumnjičavo "Jel de ti svoju seku zezaš'" "Ma šta cu te zezat". 1 nogometne. Tatjana. suznih očiju 71 Poglavlje osmo u kojemu se hoće i prdnuti i stisnuti. čak i oni oženjeni. pritegnuti. i pitati je li joj štogod treba. a'" upitao bi je netko drugi bestidno "Je li ti draga mrkvica'" "A je li tvojoj ženi draga'" odgovorila bi Tatjana protupitanjem "Fala Bogu da joj je draga. makar bila besmislena. urnebesno su je zabavljale te dosjetke prehrambene naravi. francuskim ključem olabavljenu maticu. idemo dalje1 Zadovoljno dohvati cigarete sa stolica. baš kao i na početku večeri. veselo se kikotala 1 na mrkvice. makar bi nekima u selu u to bilo teško povjerovati. kaže joj sestra zamišljeno "Mannko. kako je bio slučaj s onim nje/mim. Tatjana. još uvijek stajao uvučen list potpuno bijeloga pelir-papira. noću. Razdiran dvojbama on 73 ponovno pogleda pehr-papir. potom klekne i zavlači ruke pod one čipkice i brokat Dugo i bjesomučno natjeravala je Tatjana te večeri svojega BMW-a kroz selo. po načelu koje nam je iz logike poznato kao zakon isključenja trećega. to se iz aviona vidi Ah. voliš li ti papat mrkvice. more čovik birat" "Seko. 1 meteorološke. nametati se. što joj ne bi bila draga'" "A reci mi". prstima nervozno prođe kroz kosu i gricnu crni brk. a Ivica. ne ide Iznenadni zapuh vjetra naduo je koltrinu. pa sjedila grizući usnu. ako treba neka samo njih zove. a onda žustro otkuca: "Ne moreš i prnit i stisnit. 1 one alatne. a da im se istoga časa ne digne od toga Tatjanu to više nije nasmijavalo. 1 na krastavce. "je li joj je očistiš ih bude onako zemljava'" Požalila je čim je to izgovorila Nekada davno.ujutro će se ustanoviti da je udario u stablo marelice u susjednome vrtu . reče Tatjana tvrdo "Samo me čudi što je izabra mene Kako mu nije pala na pamet neka manekenka od sedamnaest godina'" "Ne znan šta bi ti rekla".i sijevnu tako strašno da se Stanislavu načas učinilo da je u velikom ogledalu stare psihe vidio svoju rendgensku snimku. 1 one medicinske. smatrala je da ima pravo očekivati da joj ljubav ovaj put bude nekako nevinija 1 plemenitija. Stanislav se prenu. možda i cijelih deset kilometara daleko od sela. 1 njezin pokojni bio I ne samo zbog onoga golemog nasljedstva." U taj čas prolomi se grom . Bog mu duši dao. ti to mene zezaš". što. a u daljini je sijevnu-lo. čak 1 ružno 1. sparina bi je tako gušila da ne bi mogla 7(> zaspati. 1 prometne. a Tatjana mu prilazi. odlučno je odbila sva udvaranja 1 nije zažalila ni za jednim Nije više željela seoskoga dripca kakav je. zgužva ga i baci pa uvuče novi i odlučno otipka "Ne možeš i prdnuti i stisnuti " To1 reče muškarac sokoleci sam sebe To je dobro. zapali i pode do prozora. modrookim župnikom smiljevačlum Tek je dobra I iubc znala kako ona iskreno 1 potpuno voli toga budalastog pop 1 1 kakva bespomoćna čežnja stoji u srcu te jezičave goropad nm Katkada. pročita ono "Ne moreš i prnit i stisnit" pa ga obuze nemoćan bijes kako je to neozbiljno i glupo Istrgnu list. potajno ih 69 sasvim otvoreno. zamisli se načas s prstima dramatično zaustavljenim iznad tipkovnice. poskakujući na lzlokamm zemljanim putovima. klizi rukom niz grudi. nije ti. takve su joj se stvari sviđale. zrak . kao 1 one zoološke. 1 kobasice 1 kiflice. rekla je tada Tatjana. Bogu fala. dira ga po licu.

od sela se.odatle i nadimak . preciznije. dok je još obilazio selo i s blokicem u ruci intervjuirao Smiljevčane treće životne dobi. gdješto i desetljećima nisu govorili. rovari protiv narodnoga jedinstva I tako se u njemu cijelu večer smiljevački lokalpatnot borio s hrvatskim mtegralis-tom. slikao akvarele i u hinjeno naivnoj maniri iz grabovih cjepanica djelao kipove svetaca i seljaka. tako očaran raznolikošću svijeta. ničemu boljem nije mogao ni nadati Zagledan u guste srebrnaste kapi. u selu znan i kao Lmguz. Stanislav zvani Lmguz bio je bezazlena duša. poželi zaštitnički prigrliti sirotu Tako je to dosad mu manje poznato čuvstvo Stanislav objašnjavao sam sebi Došao. kojom je pak trebala početi njegova slavna autorska karijera u Starim ognji štima. a na poprištu toga strašnog boja gomilale su se loptice zgužvanoga pehra. kojemu bi se uvijek nešto ispriječilo da se do kraja ostvari u ma kojemu od mnogih svojih zanimanja Nedovršenost je. pak. djetinje znatiželjan i rastresen. a u jezičnome je standardu mudrost i gubila onu isključivu odlučnost što ju je imala u svojoj naravi "Ne moreš i prnit i stismt". logično slijedila iz te mnogostrukosti interesa. Stanislavu je zvučalo nekako seljački. nije bila nimalo naklonjena Tako je po prilici trebala početi Stanislavova slavna znanstvena radnja. koja na primjeru obu/davanja odnosno oslobađanja želučanih plinova. na posljetku posve prirodno ništa nije stigao okončati. Ivic u takvome stanju postaje tako gadne naravi da trgovac Josip vec razmišlja kako bi pograbio golemi nazubljem nož za kruh i bjesomučno izbo napasnika No dosad je. a koju je i danas sreo u dućanu kod Miguela. a munje su ocrtavale brda i krovove Ljubičasti je krajolik sijevao i nestajao u mraku "Ne možeš i prdnuti i stisnuti". što je za života osobito izbezumljivalo. još od doba narodnih vladara. bilježio meteorološke promjene. dok je na drugome kraju trgovačkog pulta Ivic bio tako pijan da više nije znao koja mu je noga u ortopedskoj cipeli. koji je za života nazidao kubike opeka po cijeloj kapitalističkoj Europi. onda je Stanislav krenuo pisati i vec na početku ga. jednostavno tumačilo kako je Stanislav zapravo jedna lijena guzica . Stanislav nije ni naslućivao kakve bi mu se sve teškoće mogle ispriječiti u ostvarenju toga etnološkog pothvata Dok je razmišljao o tome. . marginalnu ekstremno desnu strančicu koja je 75 na posljednjim izborima.32 posto glasova Premda radikalnih političkih stavova. "O marljivosti i lijenosti". na račun udovičke mirovine svoje ojađene matere Okrut no je selo. listu Društva književnika za koji je etnolog in spe do sada pisao tek sitne vijesti o nastupima kazališnih amatera i dobrotvornim aukcijama slika za haaške uznike Onda ga je neočekivano zateklo pitanje treba li poslovice pisati u jezičnom standardu. nego svojim djelom. ponovi Sta-nislav tiho "Ne možeš i prdnuti i stisnuti Ne možeš i prdnuti i stisnuti Ne možeš Zapravo uopće ne zvuči tako loše". ilustrira načelo u logici znano kao zakon isključenja trećega. polučila tek 0. a koja zdrava I mače strahovito neugodna persona. s jedne strane. dakle. zaključi napokon Kada je za Stara ognjišta dogovarao esej o mudrostima smiljevač-kog kraja. bio je takav jedan nedovršen čovjek. i ocuti se tronutim nad sudbinom te izgubljene dušice u stranoj i očito nenaklonjenoj sredini. Stanislav u dućan pa prebirao nekakve bilježnice. i mišlju i djelom ukorijenjen u stvarnosti. premda im stvarnost vec stoljećima. baš kao vrag kada spopadne krštenu dušu Ne moreš i prdmt i stisnit . činilo mu se nedopustivim krivotvorenjem izreke. "Spolni život". da bi njegov jedim potomak još u Spasite-ljevim godinama studirao likovni odgoj. pa onda pisao haiku poeziju i aforizme. trezven narod. otkriva nam kako su 71 Smiljevčam razuman. s druge strane.bijaše pun sitnih čestica prašine što se dizala iz rasušene zemlje. zadržavajući se osobito kod pradjeda i čukundjeda. Stanislav se sjeti male Švabice što ju je prije nekoliko dana zatekao u gaju pod koštelom na kojoj je obitavao onaj plahi primjerak slavuja velikog. brižljivo razdijeljena pod naslovima "Moralni nauk". upravo uvrijeđeni pozmm godinama svojega pretka. promatrao ptice i agitirao za Hrvatsku najčistiju stranku prava. otpuhujući dim u mlačnu smiljevačku noc. ih se ipak valja držati dijalekta"1 "Ne možeš prdnuti i stisnuti". takorekuc. "Kuharice manje zbori" No. mučki i iz potaje.koju bi najpametnije bilo šutnuti pa da se njezin posjednik malo trgne i prihvati kakvoga muškog posla Lmguza to nije osobito uzbuđivalo.vec sama ta izreka. da bi mu valjda srce prepuklo da se mora odlučiti i do kraja života raditi samo jedno Tako nesklon konačnome. nedostojno znanstvenoga statusa kojemu je stremio u svojemu radu. sedam lipa komad Stanislav. autonomaš koji ne priznaje jezični standard. uostalom. Stanislava je nosio znanstvenički polet i udivljenost narodnim genijem što je iznjedrio izreke "Ovca koja bleji zalogaj gubi" i "Nema njemu bez sikire" Etnolog hobist tada je bio načisto kako bi njegovo djelo imalo izgledati. spopade sumnja. a možda i pod zemlju otjeralo njegova oca. susretljivih starina s kojima ukucani. vec je živio bez alata i zanata. "Pučka meteorologija". unatoč domišljatom sloganu "Hrvatska — besprijekorno čista i bez omekšivača1". dakako. nimalo očarano raznolikošću svijeta. a ne manje bitnom nije mu se činila ni mogućnost da bi mu netko mogao zamjeriti kako je loš Hrvat. neoženjen unatoč odmaklim godi nama. imao je spremne cijele rečenice pa i poglavlja.

bogareti. pa bi onda vidio kako bi mali dobio jedinicu " Leđima okrenuta ocu Juhja zakoluta očima Frizerka bez radnoga iskustva. ne da se Ivic smesti. ponovi Linguz "Stavi se cviće u teku pa se stisne dok se ne osuši " "Cvice u teku'1" užasnu se Mannko "E" "Pa šta ce ti to?" "To mi je za maloga Juncu Od Brice sin". pa ji baci u zrak ko raketa "Slone1" kaže Josip zvani Miguel. znameniti smiljevački gangaš. kadli. okrenu se invalid ponovno trgovcu. je li istina da vi Meksikanci toliko morete prdit da to ne more ni jedan drugi narod na čitavome svitu'" "jCerdo suaof" reče Miguel prezirno. familja ga isplakala. a Miguel je sada vec sasvim blizu umorstvu na okrutan i podmukao način. nijemom se gestom ispriča Stanislavu. a Miguel panično skoči da tijelom zaštiti staklo frižidera Bilo je. koja je to sila. nastavlja Ivic. daj mi još jednu pivu". ti si pijan". kaže trgovac nadmoćno "Ma vidiš ti ove Meksikance". što ce reci "Vole jedan1" Priča mi čovik. ko da je haubica gru-nila I neki crveni fažol da je najjači za to "jUn buell1". kad. kako je vec izdanje Španjolski s izgovorom vrlo oskudno s tom vrstom izraza " A jedan da je tako prnio". kaže Stanislav. u prostoriju ude Mannko Andeh jin i kćer mu "Mala moja. trgovac još uvijek miran. "tražin lipu bilježnicu za herbarij " "Kako si reka"" prepade se Mannko "Za herbarij " "Pa šta ti je to?" 78 "Herbarij". zbog tvojega busaaaaaaaat" zaganga vec s vrata vlasnik praonice Kroatien ugledavši Ivica "Gonjaju me ko Juda Isusaaaaaaaa^" prihvati Ivic. "dabogda se udavio " "Siglit1" pozdravi Julija Stamslava veselo Mannko zapanjeno pogleda kćer "Ej". hladnokrvan baš kao i njegov idol Miguel del Rosa iz serije Ruže za moju dragu 76 "Miguel. "Miguel. Miguel se ne voli igrati s tim stvarima "Sta ceš popit'" nudi Mannko Ivica "Miguel. kaže. neugodno mu je pred muškarcima. naslonjen na dovratak skladišta uvrce brčiće. "da je odle tio nebu pod oblake pa ga više od dvi godine nije bilo ni čut ni vidit Svi ga vec bih otpisali. jednom da su neki u trgovini gangah. čak i nekome tko je kao on kompromitiran. da oni kad prnu. daj mi jednu pivu". potuži se Ivic Stanislavu Stani slav ništa "Miguel". reče invalid smiješeći se prepredeno Miguel mrzovoljno izvadi pivo iz frižidera pa tresnu bocom ispred Ivica "Na". šta ti je za vidit. a debelo staklo trgovačkog frižidera prsnulo Makar je teško povjerovati da je staklo prsnulo baš od pjevanja. brani se Stanislav "Ima jedinicu iz biologije pa za izac na popravni mora donit herbarij" "Pa suvo cvice". sklona mračnome naslađivanju sudbinama gospođica što su na kiselome papiru jeftinih romana venule od žudnje za voljenim. kaže Stanislav zbunjeno Vidi se. što na španjolskome znači "Svinjo prljava1" "Ne znan više ko mi je to priča". osamdeset do sto manje ih više nemarnih uboda u stanju potpunog duševnog rastrojstva. 'pozdravite mi majku ako je još živa '" 77 Stanislav se na drugome kraju dućana tiho zasmija.za divno čudo. dođe ti nakon više od dvi godine razglednica1 Pajdo se javlja iz Japana 'Ja san dobro i zdravo'. kaže Mannko prezrivo "Stisnio bi mu ja u teku sto maraka. "da je to od one žestoke spize šta je oni jidu kad prnu. gnngo1" kaže Miguel bešcutno "Viva Zapatat" umiljava se invalid trgovcu "No'" "Viva Mexicol" ne da se Ivic "No*" "Ajde ti lipo u kurac1" "Hombre. kaže. nije zgodno da se po selu pročuje kako imitira ptice "Sta radiš'" pita ga Julija "Evo". očiju mi moji. budi čovik. naime. zadovoljno. kumi ga Ivić "No. potrošivši sve svoje uvrede na španjolskom. pokazujući da i sama zna kako je žaljenja vrijedno to . procijedi Miguel. da ji to odigne od zemlje Zaozbilj1 Kresnu.

tu smo di smo. Potom utrnu svjetlo i leže u postelju zureći u strop. gdje su . bečkom nastavniku prirodopisa. to na posljetku toliko svidjelo. alkoholičar od roditelja alkoholičara. "svaka U stolica me je došla sedandeset maraka. a onda zaboravio i. ljuti se gostioničar Markan. udala za drugoga. u svom užasu ne znajući što bi drugo. što je na posljetku i sam sebi morao priznati. probudio tek poslije nekoliko sati." "Oprosti. još su samo babe zvjerale po kužinama s mlatilicama za muhe. u tri sata ujutro. prošapta Stanislav strasno. Tračak uzbuđenja donio je tek početak natjecanja u područnoj nogometnoj ligi. izvuče papir iz stroja. a zrele crne dudinje bezglasno padale u prašinu. ustravljem od svjetine što im se grozila kosirima. strepnja pred gubitkom momačke nezavisnosti. pavši na dno tablice. koji je već bio robijao zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda. saple-ću i padaju preko stolica. Soba se nečujno prelijevala iz modre i ljubičaste u crvenu. igrači i uprava. Linguz je. pa one njezine pjege "Sva je pigava". vo lio je jednu Dijanu što se. a katkad i cijelog jesenskog prvenstva. sada nastavniku fizike." 82 "Jebi ga". No. preklani je to bilo. nekoć perspektivni centarfor. bijaše neobično nasilan mladić. zgužva ga i baci. unatoč godinama. tridesetak nautičkih milja južnije. prvenstvo je tek počelo. To kako su oni lažirali utakmice. "Riječ je o austrijskom građaninu Ludwigu Wittgensteinu (47). zureci u tminu gdje se oluja pomalo stišavala. nego se u Bevandi zanosno prepričavaju osobito lijepi trenuci utakmice. Nesretni je Wittgenstein. vrativši se s jednog gostovanja gdje su pružili ponižavajuće lošu partiju. 81 S proljeća bi se. pa i ustravljen zbog toga 79 Veliki ga je strah bio držao. koji je u trenu kada je protivnički igrač pucao penal — kleknuo da zaveže kopačku! Ili ono kada je Brico. No.da je njezin roditelj takav jedan beznadan slučaj. u petak ujutro neoprezno zaspao na luft-madracu u moru ispred Baškog Polja. koja je gdješto tako znala razbjesnjeti Smiljevčane da su jednom. bez pretjerivanja. jebem mu mater". nošen morskim strujama. pretvorio u pravu vreću za nabijanje i naskoro postao najbjedniji od svih klubova bijedne lige. kako je to vec u pjesnika zabrinjavajuće česta pojava. U smiljevačkoj usmenoj predaji tako je još uvijek živa priča o Zlatku. i na onaj njezin radosni sight1 kada ga je ugledala. punih četiri sata ostali zatočeni u autobusu u središtu sela. da je posve nemotivirano štemao suce. da se Stanislav toga ni sada. za pravo reci. bio gotovo bez ikakva iskustva Prije dosta vremena. čak i kada je to bilo suvišno ili čak štetilo interesima područnog ligaša. "Paško. odglumio da ga je uhvatio grč pa stao cijukati skačući na jednoj nozi. 80 Poglavlje deveto koje pripovijeda o nogometnoj mafiji i o tome kako domovina ostaje bez majki Selo je bilo zakunjalo u vrelim ljetnim popodnevima. što se toga tiče. Nevolja je bila što se Stevu nije moglo kontrolirati: njemu se. suprotno svomu dičnom imenu. a onda. već tradicionalno. u ovome slučaju za mesara Dugo je Stanislav patio zbog toga. koja je upravo besramno prodavala bodove. tu je. i inače je imao blistav početak sezone: s prvim utakmicama. kako je naknadno ustanovljeno. ma kakvi. zbog njegovih se pobjeda mnogi janjac zavrtio na ražnju. a koji je za sitan novac. to je bilo upravo nekršćanski. da bi se. čitao je gostioničar strasno. Bojovnik je pobijedio i sada se nitko ne želi sjećati onih manje veselih epizoda iz povijesti kluba. bocu konjaka ili tek za toplu ljudsku riječ bio spreman utrčati u teren i odvaliti suca šakom posred lica. NK Bojovnik. a pijane se noge. Kada im se već ne bi dalo izigravati slaboumnike."aspektu življenja" Ulijemo se bio po tom pitanju načisto Stoga se onako i uzrujao na ono kolutanje očima. kaže Stanislav u sebi. ostvario visoku pobjedu od pet prema jedan protiv kluba iz susjednog sela. siroti Bojovnik. polugolog i bez ikakvih osobnih isprava. Stjepan prozvan Stevo. u pokušaju uprizorenja okretnih prodora danas posebno raspoloženog centarfora Mrkvice. svitalo je. seoska luda. koji zajedno s obitelji ljetuje u privatnome aranžmanu u Baškome Polju. više nije ni razmišljao o tome — kako je materi znao kazati kada bi ga ova upitala što se više ne ženi . gdje je mjesna loptačka uzdanica. u klubu bi angažirali Stevu. To ga podsjeti na onu njegovu etnološku studiju što se bila zaglavila u prvoj rečenici. Sad. što je. Bojovnik. ne more se i prnit i stis-nit. nije mogao otresti Nije on bio od onih muškaraca pred kojima djevojke svakodnevno kolutaju očima. naime. privela policijska ophodnja u Trpnju na poluotoku Pelješcu". uslijedila serija sramnih poraza. Ode do stola. a opet ne tako davno da ga još uvijek ne zapeče u prsima kada se toga sjeti. nekakvim čudom ostao sam s loptom pred protivničkim vratima. matenjalist i sirovina bez smisla za lijepo I bila je tako ljupka u času kada je zakolutala očima. zaključivao je kako je to strah od promjene. a nekadašnjem golmanu nekadašnjeg Proletera. "Utvrđen je identitet muškarca kojega je u srijedu u večernjim satima. kaže Markan pa se vrati onim čarobnim užasima iz crne kronike kojima se dotad naslađivao za šankom. bivši Proleter. a sve to zbog pohlepe njegove uprave. s proljeća bi. izvan sebe od želje za milim licem. No.

Linguz se hitro sagnu i potegnu kamenom za njim Promaši. "Pa ne moremo tako igrat". naime." "Oprosti". a nenadoknadivom štetom smatra da ga prijatelji." "Jebi ga. dodiruju se prstima." "Oprosti". 83 "Oprosti" "Mislm. reče Brico." Za stolom uz sam šank Marinko. zacvih Linguz molećivo "Pusti. kaže Crni ogorčeno. Brico". a Brico je došao kasnije pa je samo gledao. naravno. Austrijsko veleposlanstvo u Zagrebu ovim putem zahvaljuje djelatnicima Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske županije na humanosti koju su iskazali prema njihovome građaninu. osokoli ga Brico koji je sjedio na uglu između Marinka i Crnoga pa je mogao vidjeti karte i u jednoga i u drugoga. shvaćajući da je tu nekakva zajebancija posrijedi "Crni. "voda ženske po polju " "Ma bogati"" začudi se kao Mannko. razočarano širi ruke. pokraj grmova drače okićene najlonskim vrećicama. kaže Marinko pokazujući na Crnoga. kao da kaže "Nema veze. molm te Nemoj. KV elektromontera iz Koremce Neobično je da je Mislav K u ovome udesu prošao gotovo neozlijeđen. a ona mu se sućutno smiješi. krasni predmeti za kojima su Smiljev-čam posegnuli nerijetko posve nepromišljeno. Juhja. a koga i ne bi. "Kralja.ga. u suton što se crvenio kao u kaubojskim filmovima On. jedan jedan jedan ministar jebačkih poslova1" "Nemoj me zezat"" Suinislav se u neprilici kiselo nasmiješi Hl "Kad ti kažen". obrati se Crni sada emigrantu. zavaljeni na gomilama građevinskog otpada svjedočili su kako je dramatičan bio susret potrošačke civilizacije i ovoga malog gladnog sela Sav onaj raskoš koji je prije desetljeće ih dva kupovan u Njemačkoj.. po prilici. obradovao taj fakat Kroz korov je izvirivala zahrđala olupina automobila.. koji je u travnju prošle godine svojim vozilom marke opel corsa. šta on zna A ovamo ti on. kralja mu baci. grickala krajeve kose Preko ceste je u neko doba pretrčao jedan užasnuti zec. moj Mannko". tako obnevidjela sunčanicom da jadnik nije znao ni kako se zove. a Predraga L zapravo tuži zbog nanošenja duševnih boli Prilikom udarca rečenom opel mrsom Mislavu K je. Crni i Milan kartali su šnaps. "ako ćeš gledat. "Ne smin s kraljen: trica je u njega". oglasi se ponovno Mar-kan i samo što se ne oblizuje. ko brata te molm Koračali su kroz polje i mali su im se prsti kao nehotice dodirivah. "počelo je suđenje Predragu L (23) iz Zagreba. budala. kao Mississi-pi s Missounjem Neobično ju je. bit ce neki drugi put" Onda ju je on uhvatio za ruku i pogledavši dlan zabezeknuto ustanovio rijedak hiromantski fenomen liniju života dugu. a onda sramežljivo odvoje kada prođe netko na traktoru Stanislav je zapravo malo u panici jer ne zna što bi . koji su ga prije zvali Miki. reče Crni "On bi nami o tin stvarima moga predavanja držat Ovako kad ga gledaš. od požude za ljepšim i dostojnijim životom. šuti i ne mišaj se. "Ma opizdi kralja kad ti kažen. dok je ona. nastavi Crni. stvarno nije u redu " "Oprosti1" razgnjevi se Brico "Oprosti1 Oprosti1 Oprosti1 Oprosti1 Oprosti1 Oprosti1 Oprosti1 Je li ti lakše'*" "Poseri ga". reče još jednom Crni nujno "Sad je kasno " "Pred Okružnim sudom u Koremci". hodah su sretni prašnjavom cestom grbavom od proljetnih lokava. nije red.smotan. jebi ga. sada zovu Čupavi " "Markane. "E. ponovi kibic. televizori. pa znaš li ti da pnd tobon stoji jedan doktur od seksa. nema ti on ništa". zamišljeno je grizao dugu žutu slamku. izgubio je san i apetit. trunu ovdje na zapuštenim ledinama 85 Između svega tog smeća prolaze Juhja i Stanislav i divno im je. reče Stanislav koji je upravo bio ušao u lokal Gostioničar nezadovoljno zafrkta što ga odvajaju od štiva "Oho-ho1" poviče uto Crni ugledavši Lmguza "Koga mi to vidimo" Je li to poznati jebač malo doša da nas obiđe"" "Kakav jebač'" pita Milan začuđeno "O čemu ti to pričaš'" "O čemu pričan'" reče Crni tobože udivljeno "Moj smko. "zanio san se. upade najednom kibic uzrujano.". registarskih oznaka ZG 431-ES. reka bi . stan frižideri nekako sablasno rastvoreni i prazni. odletjela s glave kraća rida vlasulja te su njegovi sugrađani prvi put saznah da je on zapravo ćelav Koremčki je elektromonter u svojemu jednoi-polsatnom svjedočenju u petak kroz suze ispričao da je ovim činom ozbiljno narušen njegov ugled. Linguz. daj mi kutiju Croatie". policijske snage uhitile misleći kako se radi o albanskom izbjeglici. nemoj". s mladicama topola izniklima tamo gdje je nekoć stajao motor Odbačeni štednjaci. oborio pješaka Mislava K (39).

obrati se Crni ponovno emigrantu. u svakom pogledu kvalitetan ge netski materijal Osim toga. Šta ti . sposobne za rađanje. "je uvoz žena s Jamajke To je tropski pojas. ovaj pak užasnuto zuri u nju. upravo paraliziranu od čežnje "Ne daj se. pogrešno shvati njezinu šutnju "Nemoj me krivo shvatit". koji se upravo tada sa starijim sinom vraćao iz ribolova. otkako je došla ona nije vidjela nikoga da zavija kao vuk Stanislav. Hrvati vole crnomanjaste žene. "malo su veće. a da ljubavna veza što je oboje priželjkuju nije nimalo bliže svojemu ostvarenju Muškarac grozničavo razmišlja "Kasno". ne daj se Juhja". da ti pravo kažen. Bože moj." "Uf!" uzdahnu Marinko strastveno. deklamirao je Lmguz zaneseno. uz vruću rakiju i sa svega nekoliko rečenica loše prikrivena želja tvoj način gospode i obrazi seljanke 87 I tu Julij a više ne izdrža. takva vnmena. Tom slučajnom susretu zahvaljujući. Stadoše se izbezumljeno ljubiti te gnječiti. vidjevši da frizerska pnpravmca ne pokazuje osobito zanimanje za demografsku kataklizmu što se nadvila nad domovinom "Jedna od mjera o kojoj bi svakako valjalo razmisliti".još kazao. za pnživit. jedan događaj na kojemu je Stanislav posljednjih dana grijao svoju dušu. Juhja misli kako bi uskoro morala poći kuci. sveti trenutak u kojemu je on prvi put. a Stamslav postide-no zamuknu Majmune. "kako je on stisnio tu malu: ja mislin da su joj modrice ostale po guzovima. u dobi od ženidbe. meni baš paše da ti tako m ilo bacaš na plavo Meni se. majmune. međutim. Crni. majmune ponavljao je u sebi jadno I tako. jer vidi kako se on napreže smisliti nešto umno i šarmantno što bi produžilo njihov razgovor i ovo druženje "Ostaje h Hrvatska bez majki"" bubnu napokon Stanislav spasonosno "Ha1" uzdahnu on zabrinuto "Naše djevojke odlaze u tuđinu. majmune. kakvi. promukla glasa. samo za tebe " Mala se Švabica zaustavlja i gleda ga iščekujući. Stamslav strasno prošapta "Ne daj se Juhja Ne daj se godinama moja Juhja drukčijim pokretima i navikama Jer još ti je soba topla prijatan raspored i rijetki predmeti Imala si više ukusa od mene Tvoja soba divota Gazdarica ti je u bolnici Uvijek si se razlikovala po boji papira svojih pisama. reče Crni. naočiti i krepki." "A jesu li bar kakve guzice?" znatiželjno će Marinko. ispravi se on. prolaze sekunde i onda. a hrvatski momci. majstore!" doviknuo je Linguzu. Ja volin kad su onako mesnatije. žudno gledajući djevojku pred sobom. majmune. Obnevidjeli od strasti nisu ni vidjeli auto koji je uto prošao pokraj njih. "Evala. reče Julija tiho "Nacht Mrak još malo " "Čekaj". reče Stanislav zbunjeno. uglavnom stoga što sa svojim znanjem materinskoga nije baš dobro razumjela muškarca Tko to zavija kao vuk. majmune. "nemoj ti mislit da meni smeta što ti nisi skroz crna Ma. majmune. vapio je Stamslav tronuto "Dugo je pripremano naše poznanstvo I onda slučajno. a i Juliji je neugodno i žao joj je momka. a i on zna da je tako. po poklonima ". "Pa. "nije da ja tebi zamiran što ti živiš u Njemačkoj Bila su. gotovo u Spasiteljevim godinama. usput i razdragano zatrubivši. mladosti moja. hodaju oni u susret rumenom suncu što visi iznad tamnih brda. mora ic u Njemačku Ah. upravo u času kada je Ju-hja vec htjela poći. da je tvoj caca. nastavi Lmguz. cure su lipo građene. sada se ovdje u gostionici unižava i prlja. nišan ti reka napisa san ti pismu'" Djevojka ga preplašeno pogleda "Napisa san ti pismu ". mislila je. moj Marinko". reče Lmguz "čekaj. nego u suzama zgrabi muškarca u zagrljaj i stisnu se uz njega jecajući. onako". i oboje su prestrašeni činjenicom da ce se morati rastati. "Da si ti to vidio. što potvrđuje i narodna pjesma Zbog jedne divne crne žene " Juhja ponovno ništa ne reče "Mishn ". po selima zavijaju sami kao vukovi " Djevojka iz tudme odšuti. okusio zadovoljstvo uzvraćene ljubavi. to je na kraju dovelo da mi danas imamo jedan naprosto strahovit deficit žena I šta sad' Ha1" haknu opet Stanislav "Sta sad'" ponovi on više za sebe. ona pisma baš i ne sviđa Neš ti pisme1" Juhja se od neugode zagleda u svoje sandale. "Takve su mi najdraže. ponovi Stamslav "Pismu.

reče Stanislav jednostavno. kao i obično. Stvar se. njih dvojica limunadu. jadna li joj majka. gotovo pobje-že iz gostionice. kamperskom stoliću. malo nakon što je don Štipan došao na službu u selo. osjećaj kako je jadan i besmislen u svojoj svećeničkoj nedodirljivosti. "to ti je jedan ovde iz sela šta piše pisme. banuo s kutijom šaha pod rukom. skoro je četiri. Igraj. "Jel da je lipše kad su malo mesnatije?" Stanislav pocrveni i. No. reče on pokazujući na Crnoga. "Oćeš da poništimo partiju i počnemo novu?" "Ma. "E. pa se ne da. pojavljujući se vedar. na sklopivom. makar do sada u ciglih stotinu šezdeset i sedam puta nije izvukao ni tričavi remi. "Kažen: oba lovca su ti na crnom polju". isprva slatke.. pobjede nad Tatjanom. nego je to pravilo". 89 Poglavlje deseto koje počinje teološkom raspravom o silikonskim sisama. hrastove figurice što ih zastupa svakako ne mogu očekivati njegov puni angažman. stvarno". "Uvik je jedan laufer na crmn. kaže on zadovoljno. oglasi se u neko doba Stanislav. reče tada Brico emigrantu. pravi blesav i pomalo vara. pa ne mogu ti oba bit na crnome". a završava naopako Linguz i don Štipan igrali su šah u hladu pod orahom ispred župnoga dvora. jebi ga.. "Jel da mi je ova dobra". a i ovo dangubljenje mu nekako teže pada nego inače. "Molim?!" zaprepasti se Stanislav. zaključi svećenik nakon razdoblja poduže šutnje. ne". i u hladu pod orahom igraju šah. s druge strane. Linguz je srećom tako jadan igrač. prometnula u besmislenu naviku koje se pristojni i sramežljivi svećenik nije znao otresti. pop se maločas razbudio od poslijepodnevnog sna i malo je smeten. "a. I točka!" Stanislav se začuđeno zagleda u ploču. razbjesni se svećenik. dakle. "Nije da mislin. naime. "Molin?" "Sve nešto mislin kako bi te jednu stvar svakako mora pitat. Njegov izdvojeni i superiorni položaj sve mu se više činio poput kaveza u koji je nesmotreno zatočen i sada očajno lupa glavom o rešetke. "Vidi. dekoncentriran i ishitren. "nije važno. ništa mi nije jasno".ij što je uslijedio nakon one. razmišlja. Danas je. momak?" obrati se emigrant sada Stanislavu. pusti". ali Stanislav je bio uporan pa su zaigrali i svećenik je pobijedio. promucavši nešto nesuvislo. "Ne znan. reče on na posljetku nevino. a drugi na bilin poljima. još mrzovoljan od sna. Crni?" HH "Baci konja". međutim. tako iskreno i izdašno da se i emigrant morao zasmijati svojoj šali. he!" zasmija se Marinko veselo. "Koji van je ovo mlatimu-dan?" pita on ovu trojicu tek što je Linguz zamakao iza vrata. "Oba laufera su ti na crnom polju". pobjeđivao u svih onih — 91 Linguz je pomno vodio evidenciju — stotinu šezdeset i sedam partija što su uslijedile. "Misliš". "Baci konja: u njega ti više nema aduta". Linguz se. nikako ga nije napuštao osje-ć. "Ma. "kako ti je to palo na pamet?" . sve vidi. "He. Pijuckaju. ponovi pop. Smiljevačkom dušobrižniku zapravo je čudno kako je Stanislavu uopće palo na pamet da bi igrao šah s njim. "Štipane". da se tu i nema što puno misliti. svećenik se branio kako ne mari za to pa i nije bogzna kakav igrač. misleći da ga don Štipan ne vidi. ja više ne igran!" kaže Crni bijesno bacajući karte." "Šta je bilo?" "Znaš li ti koji je službeni stav Crkve glede silikonski' sisa?" bubnu Stanislav. Don Štipan.misliš. optimistički trljajući ruke. dakako. "Bog s tobon". ali mu je obično neugodno na to upozoravati svojega protivnika. kao da mu je upravo nekakva nerazumljiva. zainati se svećenik. kao što je uostalom. da mi je vidit onu šta je ovi guzi. kaže don Štipan frustrirano. kaže Crni kuckajući se kažiprstom po sljepoočnici. ekstrasenzorna sila pomicala figure. iz posve nerazumljiva razloga ustrajavao. "E. Kada je Linguz prvi put. svakoga utorka poslije podne." Crni se stade grleno cerekati. kaže pop." "Pisme!?" reče emigrant prezirno. a na kojoj je Linguz. "E. posve nezainteresirano i bez strasti. Na zidu pokraj stola dvije su čaše i vrč hladne limunade." Pop se baš loše osjećao tih dana. reče Linguz sumnjičavo. popili i kavu pa i smazali po zdjelicu izvrsnog paradižeta što ga je Ruža napravila.

. mislin. mičući." "Šta je bilo?" reče Štipan zabrinuto. Iz kuće se nitko nije javljao. "Ja mislin da ne gnjile. Ona udovica. Prazan i nesretan u svome srcu. a sise ostanu kakve su i bile. začešljan i s jednom vitkom ružom u ruci. moj Stanislave". Drži šta ti je Bog da!" "Kako to misliš . "Faljen Isus!" viknuo je vlasnik praonice Kroatien i viđeni član emigrantske zajednice pred Tatjaninim vratima nestrpljivo." "Ma." "A opet". Bez imalo zazora on ude u kuću i stade zavirivati po sobama. čak i u kupaonicu. emigrant još jednom pokuca. bio bi upravo grijeh da to ne učine. Svećenik ostade turobno gledajući preda se. nije zgodno. vidjeli i u jednome disku gdje živahno dipa oko šipanca s čašom viskija u ruci."Eto". aspirirala na slatki grožda-ni sok.bilo je otvoreno.. Viđeni član emigrantske zajednice. Čekajući pred vratima. Ugleda svoj odraz u velikom zrcalu na drugome kraju . Marinko pritisne kvaku . "Silikoni?!" "Ma. Kako su silikonske sise totalno suprotivne Svetomu pismu. "Ima li koga!?" Kada mu se nitko ne javi. "Bolje da ti ne pričan. Ipak je to. ako bolje pogledaš. Tamo se okrenuo. namirisan. nego ostane i po stotinu godina ista. Trideset godina ja nišan skoro ni mislio o tomu. brani se Linguz. "neki dan san baš razmišlja o tomu. Napokon sjede za stol. složi se svećenik. kaže Linguz." "Ozbiljno!?" "Ko ispod čekića. "A ja. Iz usta mu izleti izbezumljena osa što je bila naselila zrno i. Nigdje nikoga. u bijelome sakou. A onda te odjednon strefi i. kakvi silikoni". za priliku. "Sto godina prošlo. šta se zna. reče Linguz. Nije ni primijetio kada mu je Stanislav.. kažu." "S kojim stvarima?" "Pa sa ženama i to." 93 "Pa jesi li ti to vidio?" "Nišan vidio". a žudnja razdirala utrobu. je li? A plastika. otpijajući gutljaj limunade. umre i istrune. Pa još jednom. kaže dopisnik Starih ognjišta. neće bit tako"." "Opasan si ti. zaključi Stanislav malodušno.. Linguzu se domalo ispričao nekakvom obavezom koju je bio sasvim smetnuo s uma i rastao se s njim. dvije spavaonice. "A kad ti kažen da je tako". baš kao i Marinko. nastavi Linguz." "Ajde!" začudi se svećenik. činilo se Marinku. <n Na drugome kraju sela. "Baš opasan. noktom iščisti vlakno junetine između zuba i maši se za zrnom grožđa s odrine iznad vrata.ma kakvi. no to ga nimalo ne ospokoji. a sise ko ispod čekića. "ne more se protiv Božje volje. reče Linguz. jok.. razumiš? Tebe to ne tangira. on udovac ." "A je". I zato ja mislin da bi se Vatikan tu mora čvrsto postavit: neš majci." "A silikonske sise se ne mogu pritvorit u prah: one ne gnjile. nego. "cura je na mistu. "ti nemaš problem s tim stvarima. zaključi on filozofski. opet sasvim nepropisno. ne gnjili. Žena?! .. Žena. Rastavši se sa Stanislavom. usprotivi se don Štipan. A i bolje da te ne tangira: i ne znaš kako si sritan zbog toga".. Preplašeni joj čovjek opsova mater. sve to skupa. a nedavno su ga. "Eto tako lipo". "što je muškarac bez žene? Muškarac bez žene je kao govno na kiši". reče pop zamišljeno. nema silikonski sisa. rečemo. don Štipan ude u župni ured. pojeo pješaka. nesabran. ne da se Stanislav. promini ti život." "Ne gnjile?" ponovi don Štipan razdragano. Potom se uznemireno ushodao po sobi. Na posljetku se vrati 95 u tinel i sjede u fotelju tik do stolića s telefonom. odavno je bio zamijetio ovu mladu udovicu. dlanom zagladi frizuru. prah si bio i u prah ćeš se pretvoriti'?" "E. nema greške. zatvorio za sobom i ostao stajati tu pred vratima.. upravo nekako u to vrijeme. dok su mu se misli kovitlale. koji se po ženinoj smrti posve raspomamio pa počeo bojati kosu. Tja!" uzdahnu Linguz. raspadne se i kaseta.kud ćeš prikladnije. onda u kuhinju. ni na kraj pameti mi nije bilo. odijevati šarene košulje i kititi se prstenjem.drži}" zasmija se don Štipan. najprije u dnevni boravak. on otre žute špicarice o nogavicu. lako je tebi pričat". "ali. Tresnu čelom o drvenu ploču.. pomisli načas kako je čudno da ne osjeća ni trun želje za alkoholom. "Otkud ti to?" "Pa znaš kako u Bibliji stoji: 'Čovječe. "tu si u pravu. Marinko je pjevušeći Te tri slatke riječi pokucao na Tatjanina vrata. nekakva plastika. Pogledaj mene. izbrijan." "Ma. sve vodi tomu.. raspitivao se o njoj te držao vrlo osnovanim da bi se njih dvoje mogli sastaviti. kulu sa Gl na H7.

namignu. tik pokraj svoje glave. "Mein Vater.. moj tata buuuuuuu!. "Ja imala veliki problem. slušao je Marinko na drugome kraju sela zaprepašteno iz Tatjaninog telefonskog automata. a Mannko iskoči iz auta bijesno gledajući oštećeni branik "I za ovo ceš mi platit1" vikne on svećeniku koji je užasnut stajao na vratima Emigrant uzrujano zgrabi onoga palog anđela pa ga hitnu u obližnji povrtnjak. ne nalazeći prikladna izraza za očevu čudovišnu narav. Čak je i pljunuo pritom. "Momak . Da se javim.. "ubit cu te ko zeca1" . "Dobar dan." "Ja vas molila. pomisli on. Pop je. U taj čas netko bojažljivo kucnu na vratima." "Ja našla Freund. Kao da je Tatjana upravo na njegovoj fotelji ostavila četku za kosu: tako se on već. "Cccc". "Don Štipane".. i plahog je seoskog pastira doista bilo malo sram "Dovest cu ja tebi policiju ovde1" prijetio je razbjesnjeh emigrant. ne pojašnjavajući potanje razlog dolasku redarstvenih snaga Potom je izašao iz kuće i okrećući se u dvorištu stražnjim kra jem auta zveknuo u stupic dvorišne ograde na kojemu je klesarska radionica Bruno i sinovi prije samo tri dana bila postavila jednoga krasnog mramornog kerubina kako kleči u molitvi Stupic se zaljulja i anđeo pade. začuo Tatjanin glas. odmah pokraj Marinka. Marinko je. u najkraćemu. "Navijeke". a polemika bude okončana toljagom Ako je Julija mislila da zna kako je gadna narav njezina oca. besmislene naprave na kojoj nitko nikada nije ostavio poruku. Moj tata. reče Julija sramežljivo ulazeći. kako se reče.. oduzeti mu slobodu odlučivanja pa čak i život.On bude popizdila". sjedite".. četvrti... "Kad ja njemu bude rekla za Stanislav — mein Goti To ne bude dobro!. još uvijek sa slušalicom u ruci. Marinko je gnjevno zgrabi. udomaćio u njezinoj kući.. odzdravi pop zatečeno. Ostavite poruku poslije zvučnog signala. Zavlači ruku pod stražnjicu pa negdje iz fotelje izvadi četku za kosu. a emigrant od iznenađenja umalo poskoči iz fotelje. Makar je u toj stvari mogao biti daleko samopouzdaniji od Marinka. tretirati.. bio puno manje siguran. on. začu se iz telefonske sekretarice. a don Štipana je osobito zaboljelo kada ga je emigrant nazvao budalom pijanom. Djevojka ude i zbunjeno stade na sredini sobe. Marinko. Zazvonio je drugi put. kazivala je Julija ojađeno.. Molim vas ko Bog". Don Štipan se trgnu unatrag.". "Ja znala moj tata".. stao psovati preneraženog župnika da kakav je to način stavljati se između oca i djeteta. rekla je svećenikova domaćica Ruža provirujući." ".sobe pa. stražnjicom nekoliko puta poskoči na fotelji i nabode se na nešto. "vi meni pomogli?" Don Štipan kimnu. Okrenu Tatjanin broj. gotovo skrenuo pameću od gnjeva. Pojma ona jadna nije imala kako divlji može biti njegov bijes. Sućutno kimajući sirotoj Švabici. tresnu njome o pod pa je stade bjesomučno gaziti. a onda ipak odusta. saznavši da mu se kći vida s tipom koji sriče liriku. 97 Poglavlje jedanaesto u kojemu se dvoji o kvaliteti domaćeg haiku pjesništva.. posve siguran u sretan ishod ašikovanja s udovicom. s druge strane. prevarila se. Sa svojim osebujnim shvaćanjem roditeljstva.. "Vi znate moj tata.. aber mein Vater. Upravo kao što se na drugome kraju sela u tome času trgnuo i Marinko kada je.. "Trenutno nisam kod kuće.. nastavi frizerska pripravnica nevična materinskom jeziku. jedne od onih budalaština koje je udovica pokupovala u svojoj očajnoj želji za boljim i ljepšim životom. buuuuuu!" raskrili djevojka ruke i strahotno raskolači oči. kazao je Marmko prezirno. don Štipan tek sada shvati da mu je slušalica još u ruci te je vrati na mjesto: na drugome kraju sela telefonska je sekretarica zamukla nenadano kako se i javila. "..". gdje je potomku legitimno uskratiti pravo na privatnost. "Sjedite. kršila je ojađeno ruke Julija. rekla je Julija svećeniku tek što je sjela. čulo se iz telefonskog automata u Tatjaninome tinelu. objašnjavala je Julija svećeniku. Po prilici s jednakom nakanom banuo je Marinko u župnu kuću te. ravno u nasad paprika "I još samo da te još jednon vidm sa svojon ceron". momak! Ja našla momak". 99 "Sram te bilo"... Takav gnjev ne pamti se valjda od one strašne noći kada je Jahve sve egipatske prvorodence podavio kao mačiće.. dobili ste Tatjanu"." "Faljen Isus".. Piiiii. ne našavši kćer. "neka cura vas triba.Stanislav! Vi znala Stanislav?" Don Štipan kimnu glavom. i treći.. zaprijeti on još jednom.vi razgovarala s moj tata".. kao da sokoli sam sebe. svoje dijete bjednije negoli su naši pećinski praoci tretirali ratne zarobljenike. cokće Marinko prijekorno vrteći glavom. Telefon je zazvonio u Tatjaninoj kući.. bio je prestravljen onim što je kanio učiniti i ruke su mu se doslovce tresle dok je listao bilježnicu s telefonskim brojevima župljana. nalazeći u njezinome slučaju podosta sličnosti sa svojim vlastitim. "Ja puno volila Stanislav. ponudi joj on zbunjeno.

mržnja ga nije gušila Ali ni on nju Posrijedi bijaše kvalitativni pomak koji bi najbolje opisala pravna znanost divljački zločin iz strasti. jedino ti je dite "Seli1" ne da se emigrant "Seli. dođi u kuću". biljke imaju osjećaje. moli sada i Ivanka Marinko da ce skočiti kroz prozor. moreš se slobodno ubit1" "I ocu1" viče sada djevojka buntovno "Du wirst mich nicht iviedersehenf" "Molm'> Šta si rekla*" "Du wirst mich nicbt miedersehen^". "Nikakva kemija." "Ma. tek zavitla nekakvu cipelu za njom i ogorčeno pijunu Sutradan je ujutro. "krupne. ljudski pristup. kurvetino1" "Marinko". što su ti lipe ruže". počeo je Marinko neočekivano prijateljski. evo dana. rublje. to san gleda sto puta". šta radiš?" kaže Ivanka "Nemoj. džempere. . onako. Znate.. da san ja te snce1" kaže vlasnik praonice Kroatien prezirno "Ulazi u kuću. kaže Marinko pa još bješnje nastavi prazniti kćerin ormar Pod prozorom se odnekud pojavi Juhja i uze cmizdreci skupljati robu "Eno je1" viče otac "Eno je1 Drolja1 Ne dolazi mi više u kuću. vidi što su šesne". kaže emigrant ljutito. jesi li čula1 Ne dolazi mi u kuću. mesnate. "A one tvoje pisme". osokoli se malo Linguz.. svaka ti čast. povukla u svoje korito Osjećao se posve prisebnim. S njima sve moraš na lipe.rm i zaprepašteno gleda Linguza pa kima glavom makar mu 102 ništa nije jasno. pa se iskalio na posteru u njezi noj sobi Na slici nekakav zalizani dripac na motociklu besramno hvata neku plavojku za dupe u rasparanim trapericama "Đubre jedno'" viče Marmko trgajući poster "Kurva'" govori on otvarajući sada Juhjm ormar Stade izbacivati njezine stvari kroz prozor bluze i jakne. za primjer. ima jedan lipi kaubojski film". ni to kako se njegova jedinica zagledala u ovakvu budaletinu. prizna Marinko nježno pipkajući žute latice.. Primijetio san da puno vole kad in to pivan. sve što dohvati samo grabi i baca u dvorište Dotrčaše uto Ivanka i Ante. Marinko.. protisnu Linguz. danas se bila umirila.. isto ko i mi. "Moje nikad nisu bile ovake". "Pa. međutim. reče Linguz. kaže Stanislav. vapi Ivanka. reče on udivljeno. Marmkova sestra i zet "Mannko.. tijekom noći je ustupio mjesto sasma civihzira101 nom predumišljaju da nekoga prvim avionom otpremi pred lice Gospodnje. je li tako?. "nekad in moraš i pivat!" "Pa šta in ti pivaš?" "Kako kad. umiljava se Ante. Taj netko upravo je u dvorištu zalijevao ruže kada mu je Marinko poželio dobar dan. reci mi jednu pismu šta in pivaš". pita emigrant znatiželjno. reci mi". pusti." "Ozbiljno?!" začudi se Marinko.. Pa i pivat in?!" "I pivat?!" "Kako da ne". samo puno pažnje i jedan pozitivan. Stanislav ništa. Razgovarat s njima. jeben li ti Iss1 Isti čas da si došla u kuću. "Ajme. ponovi Juhja prkosno "Nikad te više neću vidit* E. uporan je Marinko. odusta od skakanja. "nemoj. da te ne vidm više' Ubij se1" savjetuje on djevojku očinski "Sta se mene tiče.Ni kod kuće nije našao Juliju.." Marinko se uhvatio za kolac što je pridržavao jedan ružin j.. svit nas gleda " "Boli me kurac". "kako ti to s njima kad su ovako lipe? Jel to neka kemija?" "Bože sačuvaj". kako bi reka. pomućena svijest za koju nisi znao što je sve u stanju učiniti. a Juhja uhvati bježati skupljajući na prsima nekoliko bez reda pokupljenih komada odjeće Otac. "Ma. nešto sabramji. Je li to nešto što se more. "neka gleda Neka zna da kurva više neće u moju kuću " "Mannko. bogati.. pita on sada. na koji je emigrant jučer bio spreman. pička ti materina1" "Juhja.. dušo. "Evo zore.." "Dobro. znajući da ovaj više nego išta voli kaubojske Zbilja. ajmo gledat televiziju. "I ti pišeš pisme. Marmko stade Koji je?" pita 100 "Rio Bravo " "Ajde ti u pičku materinu. ni to da ruže vole ustaške pjesme. "Za primjer primjera". Linguz se ukočio od strave. majstore!" "Fala lipa". ". vidi bogati?!" ". pilji preda se. otišao do Stamslava Blatnja va bujica gnjeva.

kaže Linguz slavodobitno. a nišan Japanac." "Ništa te ja ne razumin. pojasni Stanislav "A ovo'" upita Marmko pa čupnu još jednu "I ovo je isto boli. 2? Ovo je isto boli''" reče pa trgnu čitav cvijet i baci ga u lice suradniku Starih ognjišta "Mater ti jebem bezobraznu. "Slično. sram te bilo1 Boli. nervozno čupnu laticu s jedne od onih krasnih Lmguzovih ruža "Aaaa1" zajauka Linguz "Pomalo. vrlo prikladno. čuju se traktori u daljini. a Mannko stoji prepad-nuto. ovo je posve novo iskustvo. kaže Stanislav bojažljivo "Sve»" Vise se ne smi "Pa ko ti brani"" pita emigrant preneraženo "Taki je propis". čak i udavio kao mačku udbaša koji ga je trebao ubiti. pomalo "Je li ovo nju boli. isto kupite " "Nikad ja to ne bi kupio". rečemo. japanska pisma. vec na izmaku zdravog razuma "Mogu " "Pa ajde " Lmguz se neko vrijeme koncentrirao zureći u obzorje. jecavo mrtvačko zvono sa crkvenog tornja Stanislav je otvorio oči." "Japanska pisma na hrvatskon?" "E. muči Lmguz. gleda prestravljenog Mannka Emigrant koji je preživio tri Udbina atentata. srce me boli. slikara naivca i sakupljača narodnih poslovica. kaže emigrant uzrujano "Ja od lljadu devesto i sedandesete vozin svoga merdana bez da san ljed-non bio u mehaničara Nikad ja ti dubar što ti govoriš ne bi kupio Đava1" viče Mannko "Ne bi ni sio u njega " "Rečemo." "Koje?" "Za primjer primjera. "neka hondu kupi vaš brat Jure " Tišina Mannko razmišlja o naravi svojega brata s kojim vec sedam godina ne govori "E. haiku poezija". on bi moga On je budala. tako i ja " Sta i tv "Tako i ja pišen pisme što su i izmislili Japanci. bubnu on." 103 "Ah vi ga. a? Je li boli''1" viče on "Đubre jedno neodgojeno. a?" kaže Marmko "Boli Ona sve ćuti isto ko i čeljade". ili u svatovin?" Stanislav zvani Lmguz se preznojava.". a onda sklopio oči i nadahnuto izdeklamirao " U kužinia dime se četiri pršuta vijenac kobasica " 101 Sekunde prolaze. Tm Ujević." Stanislav grozničavo posuti. rečemo. smiruje ga Stamslav. on bi baš moga kupit japanca " "Eto. "To je. "Poezija?!" kaže vlasnik praonice Kroatien zbunjeno. više i ne trepće od užasa "Mogu li se te japanske pisme baremko recitirah" kaže on poslije jedne duge. "Vidite". mučne minute. "to je poezija. rečemo. vole jedan. bespomoćno šireći ruke Marmko stoji jedva kontrolirajući bijes koji mu je ponovno počeo vijati u utrobi. reče on zadovoljno.. nego Hrvat". reče Linguz.zapivat. reče Stanislav. boli. hondu" "To je govno od auta. ali je. pjesnika. stahotno je pogledati kakva je to golema šutnja "To je sve".. kad vidm . vaš brat Jure kupi japansko auto Je li on un-da Japanac'" "On je govnu brat'" "Ah nije Japanac''" tCKJ Si Nije "E. po vlastitom priznanju. promatrača ptica i aktivista Hrvatske najčistije stranke prava. vika iz sela i. a jato vrabaca baš u taj čas prhnu s obližnje koštele. za amaterskog meteorologa. Kao da su se i ptice preplašile stravične konačni-ce kojoj ovaj sastanak neumitno vodi.. samo na japanskon. vidiš". onda". a" Tako i mene boli. "vidiš. kako bi reka. koji je.. rečemo. ne može k sebi doći Muči on. kaže on nakon podužeg razmišljanja očajno. za primjer. "To je ko da vi. Za tajnika Ogranka Matice hrvatske. reče pjesnik napokon. sretan što je njegov potencijalni tast barem za Ujevića čuo. za jednoga linguza koji je u selu već bio obilježen kao stari momak. Kako bi reka. sad kupite japansko auto. je li?" "Slično". "To je nešto ko." "Ti pišeš na japanskon?" "Pišen na hrvatskon. U društvu.

uzvrati ovlašmm. "pa nismo mi Hrvatski autoklub " "Ništa ja ne znan". "Rodila si ti debila!!?' složiše se vojnici jednoglasno. dvadeset"" reče general gotovo dječački udivljeno Štošta je u njegovoj pojavi djelovalo još nezrelo i neskladno s njegovim visokim činom. mladi general vozača "Malo Za desetak minuta smo tamo " Visoki se časnik osvrnu na golemu lubenicu što je ležala na stražnjemu sicu "Šta misliš". Časnici nas jebu gadno1" "Ženo božja". hvatajući se za nadlakticu "Je li boli?l" pita Marmko "Je li te boh?l" 105 "Boli". "ovako odoka. s generalskim epo107 letama na ramenima. Puna mu usta te lijepe rime. upita on. Vojnici hitro. čak i opjevan od jednoga guslara. "ima li u njoj deset kila?" "Gospodine generale". pokraj vinograda i kukuruzišta.kako mi dite upropaštavaš1 Pu1" pijunu emigrant zgadeno pa zgrabi onaj kolac o kojega se naslanjao. "nemate ni sajle Kakva ste vi to vojska bez sajle?" General-bojnik zastade. a mi smo dizelaši " "A onda ćemo je šlepat". general bojnik Ivica Markic. reče vozač. štrkljast. "Pozdrav nadesno!" viknu poručnik koji je trčao uz kolonu. dometnu vozač skrušeno "Eto". batina ga samo okrznu po ramenu i kliznu niz ruku "Ajme meni. "Ne plač' majko moja mila!!?' ponovio je vod poslušno. najmanje Ako ne i dvadeset" "Čuj. ne prestajući s trkom. sasvim nesvjestan zavidna pogleda koji je ispratio njegov džip. majko moja1" zavapi Lmguz plačno. pomislio je poručnik jalno. "ako dopustite ona je benzmac. moj dragane1" pjevala je vojska sada se sasvim pnmaknuvši Mladi general ljutito nabi kapu i dreknu . reče Tatjana tobože uvrijeđeno. prizna Stanislav izmičući se. bezvoljnim i posve nepropisnim mahanjem "Kao da je na kolodvoru pa nekoga ispraća". Miško>" "Gospodine generale". u dvoredu uz kraj ceste. "ne tnba " "A nemamo ni sajle". "malo goriva ce se nac Je li tako. 106 Poglavlje dvanaesto gdje se pojavljuju dvije u selu svakako nesvakidašnje pojave. iskrenuše vratove put otvorenog sivomaslinastog džipa koji je upravo prolazio pokraj njih. gospodo' Ocete li da vas mi malo potegnemo'" upita on mingupski 10 1 "Neka". reče Miško ponizno. domislio se general Markic napokon. Mlad muškarac na suvozačevom mjestu. iščupa ga iz zemlje i zamahnu put umne pjesničke tikve Ovaj se izmače. jedan general ijedna lubenica od dvadeset kila Trup-trup-trup-trup-trup. višekratno odlikovani ratni junak. tukle su o asfalt vojničke čizme ritmično. kako su vec niži oficiri uvijek zbog nečega jalni i uvrijeđeni na svoje pretpostavljene Pogotovo ako su im pretpostavljeni njihovih godina ih čak mladi "Koliko je još do Smiljeva'" upitao je. u najboljoj tradiciji vojničke lirike. križam dane Do civila. "Jeben li ti majku na uranku!" viknu on za njim slasno. "Neka". ugledavši ženu što je mahala pokraj crvenog BMW-a parkiranog uz cestu "Moremo li kako pomoć5" pita on žustro iskačući iz auta "Bez goriva san ostala". Marinko poleti za njim. umorno soptanje i pjesma "Bilo vruće ih hladno. nadmoćno "Brojim sate. kaže udovica podrugljivo. a Stanislav se okrenu i uhvati bježati. na kazeti koja je bila iznimno popularna medu našim iseljeništvom "Zaustavi se1" zapovjedi on u taj čas." Ponovno zamahnu. reče Tatjana "A jeben mu sve". "bolit će te i jače. cijelim poljem odjekuju njihove čizme. no već nakon nekoliko koraka stane i zatopta nekoliko puta u mjestu kao da dijete plaši. u borbi kaljen. reče visoki časnik.. crnomanjast momak sa svoje je nepune trideset i četiri bio zapovjednik divizije.. solist gromko. "Rodila si ti debila?' zaključi. kaže general jednostavno "Je li. reka bi. zbunio se momak načisto Iza zavoja je stotinjak metara niže sada izvirio vod onih nesretnika okićenih granama i busenjem. prodera se promuklo jedan od regruta što su trčali okićeni granama i busenjem suhe trave. reče emigrant približavajući se prijeteći. "Neplac' majko moja mila?'. ja mislin da ima i jače petnest šesnaest. reče Tatjana mudnjaški. pa ipak. zveket oružja i kaciga.

uvozu automobila. bračnoj sreći. Jeste li ručali?" Mladi se general znatiželjno osvrnuo po kužim." "Ma. procvrkuta udovica. stavila bi kruv ispod peke. televiziji. dok je stari Bruno. ali odlučno neprijateljstvo spram režima i pomno se njegovala svakovrsna netrpeljivost. osjećajući se obaveznim praviti im društvo. ako ne i dvadeset kila u njoj. "Ovako odoka. čini ti se. a bilo je tu i nešto oko usta. ispravi se general. a ovaj se ukoči u stavu mirno kao da je metlu progutao. i čak ga činio zanimljivim. Pop bi valjda lipsao od tolikoga laprdanja. da ga nenadano nije izbavio džip što je skrenuo u crkveno dvorište. obreziva-nju lozja. druže pope!" viknuo je vedro general iskačući iz automobila. "Zdravo. sa smghcama Viče Vukova. neizrecivo zamorno čeljade." "Pa je li moga nać koju veću?" reče pop smiješeći se raznježeno. gdje je vazda tinjalo tiho. čvrste. "Gospodine generale. djevojačkoj kreposti. s velikim loncem za lskuha-vanje rublja na starome štednjaku na drva. Ulazeći u džip još je samo viknuo: Pjesma! "Ne plač' majko moja mila Rodila si ti debila". a mi smo dizelaši " Poručnik. žustro prislanjajući ispružen dlan uz sljepoočnicu. sjeti se brat. kao posljedica udarca moćnim tomahawkom njegova starijeg brata. "Ivice!?" zaprepasti se don Štipan pa priđe časniku." Gospoda ude u vozilo." Miško izađe iz vozila kilaveći se s golemim plodom u rukama."Vod. obrazovanju. "I ona mi isto jutros: pa što se nišan javio. da bi napokon nestao u titravoj jari što se dizala iznad asfalta.. glupane jedan. daj izvadi tu lubenicu otraga. iz skromna. s mirisom mlijeka i cikorije u zimskim jutrima smrznutih okana. slomljen još u dječjoj dobi. "Gospodine poručnice. stoj1" Vod se užasnuto ukopa u mjestu i zašuti. "Sedam i po kilometara!" reče visoki časnik prezirno. general pokaza na Tatjanu. porezima. "je ostala bez goriva. "Sto je sedam i po kilometara za hrvatskog vojnika i časnika? Za hrvatskog vojnika i časnika sedam i po kilometara je kurac od ovce! Gospodo.." "Ngh!" proštenja Miško. ovdje pnsutlll nog Štipana Opažalo se mače dosta sličnosti između njega i svećenika obojica visoki. više nego što ga je poružnjivao.. kaže general. I vidi koliku je mrcinu kupio! Mora je u dućanu posudit kariolu da je dovuče do kuće. zagrliše se 1 izljubiše njih dvojica. da ne zaboravin". Na skladnome licu isticao mu se. Svećenik je stajao pokraj majstora. Nasmiješeno mahnu generalu kada se crveni automobil s mukom otisnuo s mjesta. stavila tamne naočale i upalila radio. kaže svećenik. zatulio je tužno zbor sirotih galijota. E. Dobro je živ osta. upade Tatjana 109 "Odgurat ćete je do kuće". "Malo si mi smrša.. "Imamo manevre tu u okolici ovih dana". kaže Ivica. izvolite ući u vozilo. s lijepim crvenim diranima u ruzinavim limenkama od marmelade i slikom Čudotvorne Gospe Sirijske na zidu. gospodine generale'" "Gospoda". što mi nisi javio da dolaziš?" "Evo ga. "Ha! Šta kažeš?" general će upućeno. di ću s njon?" "Nosite je u kuću". osobito prema Srbima — . "Pička ti materina!" prosiktao je frustrirani poručnik gnjevno. "tata ti je posla lubenicu.. Bruno i sinovi ponovno su namještali na stupić onoga mramornog andelka što ga je Marinko jučer bio oborio stražnjim krajem svojega mercedesa. Isti si mama". Miško. pa ona bi zaklala pivca da je znala. "Ajmo svi u kuću. postupite po zapovijedi!" Poručnik je okretno razdijelio vod na grupe po četiri čovjeka koje će se u guranju izmjenjivati svakih pet minuta. a Tatjana je sjela za volan.. ja mislin da ima petnest-šesnaest. gledajući kako se generalski džip udaljava i postaje sve manji i manji. "Pa jedno sedam i po kilometara". ničim ne odajući da je razumio što mu pretpostavljeni govori Ovaj mu to naskoro pojasni "Zato ćete je vi sa svojim ljudima sada odgura ti do najbliže benzinske stanice " "Dosta mi je do kuće". sad i ti. krivi nos. ostade zagledan negdje preda se. "Koliko je do vaše kuće?" upita on udovicu. što se najbolje vidjelo kada bi se nasmiješili Obojica od oca školskog kućnog majstora i majke kućanice. "Otkud ti?" pita svećenik. nogometu. "Nisu znali šta bi drugo pa je mama poslala staroga da kupi lubenicu. ravne crne kose. ah čestita katoličkog doma. začuše se cvrčci "Gospodine poručnice'" reče Ivica Markic strogo "Izvolite. bespoštedno zlorabio tu pristojnost mudrujući no 0 državnoj politici. nišan. iznuren sa svojom bijednom sudbi nom nižeg časnika. Nego.

nije. a opet jednostavan. fala na pozivu". kojega su vojnici cijenili jer je bio odgovoran prema svojim ljudima i smion u ak-ciji. šta ti misliš' Ma. otvoreno ce udovica "Pravo da van rečen. reče Tatjana "Oćete li uc štagod popit'" "Ne bi. izuli se. "jesi li vidila da mi je neko dolazio u kuću' Neko mi je telefonsku sekretaricu razbio E. složi se Miško ne odvajajući oka od kajgane što je upravo stigla za stol "Gospoda ostala bez goriva". bio drzak i divlji. kakvoga svita ima' Jesan li zaključala' A bit ce da jesan Bogati. unatoč bezbrojnim prilikama za to. od ratišta u Zapadnoj Slavoniji. da znaš. nastavi general. sad ceš poletit Duše mi moje. gdje je nekoć stanovao neki drugi general neke druge vojske. nema veze "Pa šta je rec". "baš smo maloprije naletili na jednu . topništvo. pa je. u kuci i neman nego vode " Zavaljen uz murvu mladi je poručnik gledao ženu kako ulazi u kuću i načas poželio mašiti se za službeni pištolj i sam sebi pucati u usta Tatjana je ušla i upalila svjetlo i televiziju. ko da ceš poletit "A znaš šta je ovde jučer bilo". pita ga Štipan. avioni Pizdarija. skroz lagano vrti. šta cu ti pričat " "'Oceš u mene spavat'" "Je h ti problem'" "Ma kakvi" "Lipo ti je ovde". da bi se. nije baš prva mladost. za one moje migrene Tip je famozan liči viskon Kako viskon' Skuva čaj od viska". drugi je naslijedio majčinu okretnost i samopouzdanje. prizna don Štipan "Baš lipo " "Onda". čak ga uspio i apsolvirati. nas dva". reka bi. crveni BMW. Miško'" Vozač samo zadovoljno kimnu Vec se pomalo spuštao modri mrak. zasmija se Tatjana "Ma. i gazdarica onako. Bože sačuvaj. izmučena sto pala spustili u hladnu vodu pa ih trljaju jedno o drugo ježeci se od ugode Iz smjera jezera oglasi se povremeno potmula detonaci ja to netko dinamitom tuče ribu Vukući se kao prebijeni. i ništa joj nije jasno "Ljube". popadah oko njega pa uzdišu i stenju 113 I "Fala van lipa. kaže udovica "Bila san u onoga iscjelitelja o kojen san ti pričala Znaš. ali nije ni velika kilometraža Sta ti kažeš. a tebi se nekakva toplina širi kroz tijelo i nekako si sve lakši i lakši. tek što je u proljeće '91 zaminsao rat. vijugavu vrpcu što se razvukla iz zdrobljene kazete. reče pop posramivši se "Oprosti". zove ona sestru. oni što su se vratili iz polja iznijeli su lavore pred kuće i sjeli na bančice. "stoji pokraj ceste. zavrnuli nogavice. "kako si ti' Jebeš li mi štagod'" "Ajde. kazao je general bratu požudno udišuci miris pržene pancete na koju je Ruža upravo izlila ulupana jaja "Je". upita mladi braco. bojažljiv i nesamostalan. kaže Ivica nasmiješeno "A. telefonsku sekretaricu Neman pojma. reka san ti". preko Like i dubrovačkog zaleđa pa sve do Oluje. gdješto i djetinjast momak tu se. umalo i delinkventan u pubertetu Poslije se opametio i studirao strojarstvo. super". prijavio u gardu Vedar. ovde oko ovih sela pa.general i pop bih su posvema različite naravi Dok je stariji bio više na oca. "otkud ti?" "Manevri. tenkovi. kaže Ivica "Tnbalo bi trajat jedno se din dana. bezazlen. ne bi ti volio bit u koži Ozbiljno Evo. momci". vojnici su upravo dogurah automobil u Tatjanmo dvorište. ostao u jednome komadu i dočekao slasti života u četverosobnome stanu. sve tamo do 112 Hercegovine pješaštvo. autoritativnim zapovjednikom. iščekujući poveliku placu svakoga prvog u mjesecu i unaprjeđenje o Danu državnosti Ako unaprjeđenja bude A ako ga i ne bude. baš dobro". Miško'" "Fantazija. a onda ugledala smrskanu telefonsku sekretaricu na sagu Sagmje se. zvijezde su zasjale i znkav-ci se oglasili. začuđeno razgledava plastične krhotine. kako bi reka. reče general pokazujući na vozača. nimalo bahat i neotesan kako to časnici počesto znaju biti Osim toga. pa nišan blesava " "Kako je bilo u Splitu5" pita je Ljubica "Ajme. i sam je sebe začudio tom preobrazbom. nije baš najnovije godište. kaže poručnik "Ajde. po kamenjaru. prekide je sestra "Marmko Andelijin se potuka s don Stipanon " "Marmko Andelijm"" prenerazi se mlada udovica "E" "S don Stipanon'" .koka ko avion1 Je li tako. gospodine generale". zajebajen te Drži ti visak iznad glave pa ga onako lagano. pokazao neobično ozbiljnim i sabranim ratnikom. imao je i sreće. ali nije bogami ni jeftin Isto tako. ajde ".

reče ona pa zastade osluškujući sestnnu reakciju "Cer5" protisnu udovica tupo. opće je mišljenje. nekakav čudnovat zuk se čuje. ho ". njemu treba vjerovati kada kaže da je ševio. bezazleno kao da su ga iz grada došle posjetiti kćeri sa zetovima. ima san i ja kosir uza se". a jednoga san kroz prozor vidijo da je osta unutra. zatekao ih je poslije dva dana susjed. pobjednički se naceri Ivicu i namignu "jMuerte1" kaže "Kurac". baš kao što se ponekad zna nasmijati njegov idol iz serije Ruže za moju dragu . "promašio si Utekla ti je " "Ho. zbog tih dlaka. zbog neopreznog rukovanja. recimo. Njizi trojica izašla. većinom goluždravi Tek jedan. kako u vas u Meksiku zovu komarce''" "Mosauitos". reče Ivic zadovoljno. reče tako. medu pomidorama. ja se zamislio. kaže drugi gnjevno. šta me briga. Gospe moja. osjećajući u taj čas kako je nešto pritišće i guši u prsima "Ona mala'" "Kažu da mu je Marmko zapritio da ce ga ubit ko zeca ako ga još jednon vidi s malon". plakala je od sriče". Osim da su se jednome Jakovu tamo iz trećeg sela. kojega je nemalo začudila pojava prozora zamagljenih s vanjske strane Školska se djeca pak rashlađuju kupanjem Na jezeru se dječaci vrišteci bacaju s litica u zelenu vodu ih u grmlju debatiraju o ženskoj anatomiji. kume". je li tebi tvoja Ljube odma rekla da to nije par za tebe5 Kad san ti ja još govorila Kani ga se. a djed i baka ostali u kuci pa klimu. ko kad frižider žuči. ko li je ono umro?" Prolaze tako vreli dani i zagušljive noći. ne možeš disati. na primjer. more bit da ji je 117 bilo i više. ah takvim tonom da odmah vidiš da ona o toj stvari ponešto ipak zna "Po selu se svašta pri ča. a da u Njemačkoj živi vrlo bezobrazan svijet Spustila se sparina. Ovce pasu. nešto stariji doduše. prekjučer se dogodilo da je od khmatizacijskog uređaja stradalo dvoje staraca Sm s nevjestom i djecom bio otišao na more. Sve se posakrivalo po kućama. Odjednon. oglasi se žalobno zvono. pomodrjehh usana i još drhtureci od studene jezerske vode "Ajde. kaže invalid lukavo "U nas sami dođu " "lOle1" dreknu trgovac tresnuvši u taj čas po komadu mortadele Podiže pogled. ah ko ce selu virovat" "Pa šta se priča?" upita Tatjana nestrpljivo "Sta se priča5 Priča se svašta. ženska glavo1 Ah. pričao je šezdeset i šestogodišnji Jakov o posjetu izvanzemaljaca. moja Tatjana. u vrtu. ogradi se Ljubica oprezno "Kažu da se Marmko raspizdio jer da mu se cer spetljala s popon". hvatajući se za prepone "Miguel. Dignen glavu. jedan mah žgoljavi. kako u vas u Meksiku zovu komarce'" pita Ivic trgov-u koji mlatihcom koncentrirano vreba jednu muhu koja se zavukli u frižider pa obhjece oko suhomesnate robe // ( "Reko'. nasmije se trgovac nadmoćno. nekakvo svitlo ponad mene. znatnije je obdaren dlakama te njegovu vlasniku pruža stanovit ugled u društvu Štoviše. mirno i bez potresa. namjestili na hladioničkih četiri stupnja Celzija S tako ozbiljnim promrzhnama da ih je valjalo smjestiti u bolnicu. dakako. Sporadično umre pokoji srčani bolesnik. a ti staneš. Ne znan. Nako. sestro1 Budi pametna. kad tamo . jebi mater".svemirski brod. znaš i sama kakvo je selo". kaže Ljubica "Govno jedno1" reče udovica gorko dok su joj se oči punile suzama "Govno jedno brezobrazno1" zajeca ona "A ti meni kako je on svetac". nasloniš se na motiku i rečeš: "Ma. sidio na zidiću. reče Ljubica. ko folcvagenova žabica je bio. reče ljudski mladunac uspaljeno. cijeli kraj o tome priča. "s čin si je to ti jeba''1" "S čin" Vidi ga. Okrugle prozore je ima. nemaš baš puno o čemu pričati. ho. reče Miguel "U nas ji ne zovu". bili ukazali izvanzemaljci: "Čuva san blago doli u polju. dok su ovi drugi najobičniji lažljiva i mrtva puhala "Kako san je smoc jeba. ali ja san vidio samo toga jednoga Ova trojica izašli prida me Nišan vidio da su imah ikakvoga oružja u rukan A da su i imali.114 "E" "Pa zašto?" "Neman ti pojma". Gospe moja. šta ceš ti glupači pričat 115 Poglavlje trinaesto u kojemu se ustanovi da izvanzemaljci nisu ništa posebno. korila je sestra udovicu "Da je puno stidan Ko curica da je E. odmjeravajući između sebe smežurana spolovila Primjerci su. život utihnuo. a svijet se sjatio oko njega pa kima glavama Doveli bih čak i jednoga pa-raplegičara u kolicima da ga vidjelac izliječi Mimo te zgode.

proštenja invalid očajno sve na jednoj nozi skakucuci za bačenom štakom "Jeba ti ja sve živo i mrtvo " "Jesi li gledala ono sranje šta je bilo sinoć u Ružamav' pita trgovac ženu turajući artikle u vrećicu IM) "Nišan". reče on na posljetku Tatjana ništa "A vidi nevisteeee ". ho. probili ste zid od špajze "Imaš li čokoladni' mrvica'" prekide udovica trgovca nestrpljivo "Si". "bila san u Splitu pa san se kasno vratila " "Bio potres". muve popizde od ovoga1 Daje m na živce1" "Daje i meni1" "Muku ti Irudovu. nemoj više1" ponovi trgovac Trgovinu ispuni blagoslovljena tišma "Daj mi dva praška za pecivo. mala. kaže Ta-tjana zlovoljno "Ne vohn te dragane za robu. ho ". koja je ovaj tren ušla u dućan "jCalla te. značajno pogleda trgovca i stade bjesomučno trljati po staklu gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 zacvih stravično u trgovini mješovite robe "Popizde od ovoga1" viče invalid ozareno "Daje m na živce1" /" urla Miguel s rukama na ušima 119 I Gnjik1 gnjik1 gnjik' gnjik1 gnjik' gnjik' gnjik1 gnjik' gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 struže Ivic pogleda zaneseno uprta negdje pod strop "Kažen. oknce se oko sebe. ah ovde u nas se drži do nekakvoga reda " "Enschuldingen Ste". pa je gnjevno hitnu kroz blistavi pravokutnik vrata vani na ulicu "O. dobro je. i ne pogleda. ma vidiš vraga. om stari Antonio što je umro pnje po godine. šlag i litru kruškovca". gleda ga sva crvena i uspuhana nekoliko trenutaka i ne zna što bi Onda se domisli zgrabi Ivicevu štaku. pruža ga invalidu. šta oprostite". a ne zna kako. šta ce mi? Donesi pa ceš vidit" "Uno momento" Trgovac nestaje negdje u skladištu i domalo se vraća noseći stiropor od nekakve ambalaže. a" Jesi li to meni rekla" Slušaj. reče invalid "A vidi amo". vas raščupan. neg za ono što štrapa po drobu". jer ga je strefio infarkt kad je. međutim. oblizuje usne Napet je Točno se vidi da bi provocirao ženu. bogare-ti. podiže Miguel svoj mah prst "Doša ti on. kaže Tatjana. samo joj se kao malo smračilo lice Ivic srkne piva iz boce. glava ce ti se okremt ko zemaljska kugla'" 121 "Oprostite". đubre jedno brezobrazno. kaže udovica "Ja ne znan kako je u vas u Njemačkoj. počne trgovac uzbuđeno. a mršav nema nego ovaki". pokazuje on prstom kroz staklo na onu muhu gdje živa i zdrava blaguje ogoljenu kost od pršuta "jDiablo1" procijedi Miguel gnjevno uvrcuci brčić "Ho. mogla bi se ti malo upnstojit". ti Gabnel. prisloni ga na izlog frižidera. gledaj amo. ako ti zahpm dvi za uši. zasmija se sada Ivic "Nego. jeba ti ja mater i cacu". razgledava robu po policama. kaže Julija uplašeno "Ma. "pa se pomakli temelji kuće i onda se otkrio don Franciscov stric Gabnel. brada do pupka. pizdo. Ivic. protisne Juhja "Sta si rekla" Je li ti to meni. stan Antonio Znaš. kaže ovaj uvrijeđeno "Daj mi kesu čokoladni mrvica i dva mlika " "Dobar dan " "Buenos dias" Tatjana se mrzovoljno okrene da vidi tko je to ušao Kad ta mo. kaže stric 'A vidm. čime bi razbio granitni bedem njezina prezira' "A vidi neviste ". calla te?" Gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 gnjik1 "Ivicu. prašina po njemu. ponovi invalid razvukavši nekako osobito podrugljivo ono "neviste" Tatjana se Ijutito osvrne. kako se tiraju muve Imaš li malo stiropora5" "Stiropora'" "?Por que necesitas a a stiropor'" "Vidi njega. Juhja Marmkova Mala od Marmka Andeliji-nog Ona mala pičkica Svabica što se vrti oko popa "Imate li pive?" pita djevojka "Uno momento. znatiželjan što je ovaj naumio s njim A Ivic odlomi komadić. dotad naslonjenu na pult. kojega je u podrumu zazida don Franciscov caca. dabih . a sad se pojavio njegov brat što ga je Antonio još prije četrdeset godina živa živcata za zida u podrumu da mu otme njegov dio naslidstva Doša."Smij se ti. da poslužm ". ko da koljete mačke>" prodere se užasnuto Tatjana. smij". iz deklamira invalid značajno odmjeravajući udovicu Ova ga. da oprostiš. pokazuje Miguel na Tatjanu "Curo. don Franciscu neugodno za popizdit Najposh. jeba onu sobaricu E. razbjesni se Tatjana načisto "Ma šta oprostite.

poželjevši načas da sa svih sedamdeset i pet konja svojega gane novog metahk srebrenog golfa tresne u nj Na posljetku se. čeznutljivo gledajući prozor iza kojega djevojka u suzama crta srce na zamagljenom staklu Toliko ga je . i izađe "O. gleda udovicu pa gleda trgovca Sada se i on pomalo sabrao "Tatjana". znaš šta ". kako i priliči odgojenu čeljadetu. pa nećemo tako. jeben ti život". znaš o komu govorimo. mala1" zvao je netko odnekud Juhja se zbunjeno osvrnu "Mala1" začuje se ponovno Juhja tek tada u crvenom BMW-u uoči ženu koja ju je maločas izvrijeđala u dućanu kako je zove kroz prozor "Mala". tek ju je čekalo. pa se na posljetku ipak strovali na pod Tatjana ga zadovoljno prekorači. ti ga puno voliš. dodaje ona gorko "Dosta ti je da je neko malo bolje potkožen i odma ga ljubiš u guzicu Pu1" pljune žena zgadeno pa zgrabi svoju vrećicu i ode prema izlazu bez da je platila "Sta je. nemalo zatečena vrijednostima ovoga naroda koji pristojnost dočekuje bijesom. dođi amo. medu čudno utihhm vinogradima Zbilja. ćelom se naslonila na upravljač i sjedila 123 tako izgubljena i ništavna Onda je podigla glavu. prijo moja. kaže ona "Svi protiv mene" E. Tatjana na tren zamišljeno zastade "On i ja ti imamo dite Maloga od dvi godine imamo Ti kako oceš. neću ti ništa1 Majke mi mile. felšom rasnog centarhalfa. prvom nakon onog incidenta s razbjesnjehm Marinkom. dođi malo amo kad ti kažen1 Vidi je. izdanom. zamlatara nekoliko puta po zraku bespomoćno pružajući ruke prema dovratku. nije ona ništa loše mislila " Udovica zaprepašteno zastade "Evo. vec pred trgovinom "Mala1 Ej. taj tvoj i ja smo odavno skupa Ima i par godina da nas dvoje ljubujemo I. poskoči kao preko psećeg govna na ulici. zvekne u dno jedne Iviceve štake Aluminijska cijev ortopedskog pomagala ponovno zazveči na betoniranom prilazu dućanu "A-a-a a-aaaaa1" zavapi Ivic. jeben ti cacu i mater1" viče za njom invalid plačno "Jeben ti sve živo i mrtvo1" Juhja. i napuštenom u jednome čudovišno opakom svijetu u kojemu niti ima volje za živjeti. a ti kako 'oceš Djevojka još nije dobro ni shvatila što joj je to Tatjana rekla. u snijegu do pasa stoji pred Juh-jmom kućom. činilo mu se. kaže. je li. nevistaaaaa-1" kaže invalid razvu-kavši nekako osobito podrugljivo ono "nevista " Tatjana zastane. i poniženom. više nego ikada. vrlo civilizirano izvukla s parkirališta i pošla. i prevarenom. međutim. našlo bi se tu jamačno i nadahnuća za pokoji srok.pomalo destilirao u gnjev Slučajno. bila i pomalo rezervirana i nije mu dala sasvim jasan odgovor hoće li se povinovati ih ce pak prkositi očevoj za brani da se vida s njim Bolno mu je bilo pomisliti da je ljubav okončana Premda je takva bol. ali samo načas. suradnika Starih ognjišta i agitatora Hrvatske najčistije stranke prava. nišan se ni ja jučer rodila Nego. "Tatjana. nevista'" dočeka je na vratima Ivic zajedljivo Tek što se vratio izvana. za pravo reci. a onda zamahne nogom i svom snagom. je li'" Juhja začuđeno izvi obrve "Vidi je. niti ima snage za pobjeći Ušla je u svoj automobil. krvi cu ti se napit1" 122 Juhja uplašeno ustuknu. "dođi malo amo1 Ma. kaže Tatjana "Ona sad ko ne zna o komu mi govorimo E. u jutrošnjem telefonskom razgovoru. ponovi Tatjana. ah ja neću pustit da moje dite ostane bez cace Jesi li me čula'Ja s njm iman dite i ja neću pustit da to dite ostane bez cace. kaže udovica "Onoga svoga. bogati. dok je jad u njezinoj duši — tu je bila ponešto nalik svojemu ocu . upravo se za dvadesetak minuta dolje u polju imala sastati sa Stamslavom Gotovo s veseljem se uputila onamo sedamdeset i pet konja novoga golfa moglo se i korisnije usmjeriti Stanislav je čekao na zvizdanu. mala se sad pravi blesava". slušaj.duuuubreee jedno brezo-brazno' Sram te bilo1 Jesu li te to caca i mater tako naučili5" Juhja se sva zajapurila od bijesa i smetenosti. osjeti se. pusti curu. sad si i ti na njezinoj strani". zapiljila se u zid susjedne kuće. priskoči mu pomoći da ustane "Šta ti sad 'oceš?l" obrecnu se Ivic na nju "Biži ca. neću ti ništa " Juhja bojažljivo priđe vozilu "Ti puno voliš onoga svoga". ah Lmguz je sada imao drugih briga Juhja je. zadovoljan što se ponovno osovio na štake "Malo si mi se raspizdila. kada je ova upalila motor i otprašila niz ulicu Juhja je ostala zagledana za BMW om bivajući pomalo sve utučemja Pred užasnom spoznajom da njezin dragan ima drugu pa čak i dijete s tom drugom. zašto nema nikoga'' Ali baš nikoga' U nekoj drugoj prilici ta bi pojava kod pjesnika. pomislio je u jednome trenu. vjerojatno izmamila suzu nad zastrašujućim propadanjem vjekovne tradicije zemljoradnje u smiljevačkom kraju. međutim. bila čak i vrlo ugodna Bilo mu je slatko zamišljati kako na studeni. a ljubaznu ispriku uvredom Pravo iznenađenje.

ponijela ta slika da je umalo i zaboravio kako je sredina ljeta i do prvoga snijega ima najmanje dobrih četiri mjeseca Tada ugleda auto u oblaku prašine u daljim Potrči u susret djevojci Trči on k njoj, a ona vozi k njemu Njemu srce tuče od uzbude nja, a ona je sasvim smirena, potpuno načisto što joj je činiti Udaljenost se medu njima iz časa u čas smanjuje On rasknljuje ruke kao da ne može dočekati da je zgrabi u naručaj I trči, i tr 124 či Ona vozi, i vozi On trči, i trči Ona vozi, i vozi Njemu nije jasno zašto ne usporava A zbilja ne usporava Makar mu je vec na tri ih četiri metra Prije tri Evo, sada su vec dva Stanislav se u zadnji čas užasnuto baci u stranu pred jurecim autom i pade na gomilu građevinskog otpada pokraj ceste Juhja pak produži desetak-petnaest metara, a onda naglo zakoči Šljunak zapršta pod kotačima "Juhja1" poviče Stanislav "Ljubavi1" Ustaje i trči prema autu, ne shvaćajući još pravo što se maločas dogodilo "Ljubavi moja1" Juhja ga s mržnjom odmjeri u retrovizoru, a onda ubaci u n-kverc Automobil ponovno krenu na ubogog pjesnika i suradnika Starih ognjišta "Ljubavi moja1" viče Stanislav, & golf mu se primiče I, baš kao i malo prije, ne usporava "Juhja, ljubavi'" povika Linguz još jednom, sada vec panično, a onda se okrenu i stade bježati pred raspomamljenim vozilom "Juhja1 Juhja, šta radiš1 Juhja1 Ej, Juhja1" dere se Stanislav sprintajući pred stražnjim krajem solidnog njemačkog stroja "Juhja1" viče on "Juhja, stani1 Ljubavi, nemoj1" Juhja napokon stade, Linguz isto tako Dahce kao pas "Jeben ti", kaže, "da znaš kako si me pripala " , Djevojka sada ubaci u brzinu i silovito krene naprijed, ostavljajući Stamslava za sobom "Juhja1" zadera se momak i potrča za autom isto kao što je prije bježao od njega "Juhja", kaže, "stani di ceš'? Juhja, stani1 Ljubavi, vrati se1 Juhja1" viče Stanislav trčeći za golfom koji biva sve manji i gubi se u oblaku prašine "Juuulmjaaa1", urla Linguz 125 Buuuum! — prolomi se u taj tren strahovito i negdje sasvim blizu, tako blizu da je Stanislava diglo od tla i bacilo u obližnju kupinu. "Uuurrraaaa!" začu se odnekud jednoglasno i divlje, a nekakve spodobe nakićene granama loze, plavkastim od modre galice, protrčaše pokraj obnevidjelog pjesnika sa strojnicama, pucajući u kratkim rafalima. 126 ff Poglavlje četrnaesto gdje ministri jedu janjeće glave, generali jedu grah, a obični vojnici jedu... da vam ne kažem što Ustali su u pet i zajedno doručkovali. Pop je rano imao jednu zadušnicu, a Ivica je morao na teren. Mislio je čak još ranije poći pa sat prije ustajanja podčinjenima uzbunom uskratiti najslađi dio sna. S onim sasvim osobenim oficirskim sadizmom, u kojemu, dakako, nema ničega osobnog, nego je on u vojsci programiran i birokratski normiran kao regrutska porcija, guštere je valjalo istjerati iz šatora. Pred jutro, baš kada im dođu najljepši snovi, kada malo zahladi i zaminše trava teška od rose, a oni spavaju kao bebice, ušuškani u sive deke iz kojih vire samo njihove neoprane noge... e, tada im je trebalo jebati majku. Ali, visoki se časnik sinoć dokasna zapričao, usput se i napio finoga misnog vina i sutradan se probudio istom kada ga je brat zazvao, s glavoboljom. 127 "Samo ću kavu popit", rekao je mrzovoljno sjedajući za stol u kuhinji. "Bogami nećeš", rekla je Ruža oštro. "Evo ti ovde salame i sira, popij bilu kavu, ako oćeš mogu ti i isfrigat dva jaja, ali iz kuće mi nećeš izać dok se ne najideš ko čovik." Ivica začuđeno pogleda Štipana, ovaj veselo strignu obrvama kusajući kruh udrobljen u kiselom mlijeku iz otučenog plavog lončića s bijelim točkicama. "Staljmizam", kaže pop. Kućanica ga sumnjičavo pogleda. Sto mu je to staljinizam? Bit će kiselo mlijeko s kruhom. Eh, što sve neće naučiti od ovoga mladoga, školovanog popa za kojim povazdan, po cijeloj kući skuplja libre. Pokojni don Luka, Bog mu dao pokoj, samo je igrao briškulu i tresetu. Koliko je samo tuka zaklala i očerupala, samo zato što je on, raspikuća, kartao u tuku ispod peke. "Jutros je don Štipan izio punu tećicu staljinizma", reći će kasnije toga dana, kada sa sestrom bude trijebila grašak. "Kakvi su ti planovi za danas?" pita pop brata. "Devet-nula-nula", kaže general službenim glasom, "oslobađanje Kilave glavice" "Ajde, fala Bogu", reče Štipan podrugljivo. "Baš san se pita kad će više naši oslobodit Kilavu glavicu." "Ali ne smiš o tomu nikome pričat, to ti je vojna tajna."

"Uf, zabrine se tobože Štipan, "onda bolje da mi ništa nisi govorio. Ruže", okrene se on sada svojoj domaćici. "Ruže, jesi li ti čula šta Ivica danas radi?" "A?" zablene se žena. "Jesi li čula kad je Ivica reka da u devet uri mora oslobodit Kilavu glavicu?" "Nišan." "I bolje da nisi, to ti je vojna tajna." "Iz Zagreba su mi poručili da će vjerojatno i ministar doć", reče Ivica. "Koji ministar?" "Obrane." "Ozbiljno!?" začudi se pop. "Kutleša?" "Malo će u vizitu doć. Obać manevre i tako to." "Ajde?!... A je li i to vojna tajna ili mogu pričat okolo?" "I to je vojna tajna." "A šta ako buden priča? Oću li ić u zatvor?" "Nećeš", reče general zagrizajući sendvič s mortadelom. "Samo ću te ja nabit nogon u guzicu." Džip s Miškom, koji je spavao na sicu zabačene glave i širom otvorenih usta, čekao ga je pred vratima. General Markić sasvim tiho priđe vozaču, nagne se nada nj i omiriše ga. "Jeben ti sunce, Miško", kaže, "opet zube nisi opra." Vozač se prene. "Oprostite, gospodine generale, ali jesan, i s četkicon i s paston! Samo jutros u tri i petnest." "Pa šta si, blento, pra zube u tri u noći?" "Doša san ovde u tri i po, jer san mislio da ćete se dignit ranije i dat uzbunu." "A je li?" "E", kaže vozač. "Čili logor je priča kako ćete dat uzbunu. Skoro niko nije spava. Ili su spavali obučeni i s čizman..." "Ajde, baš mi je drago", reče general zadovoljno. "...Samo san ja govorio", nastavi Miško, "ajte, ljudi, lipo leć, kakva uzbuna, kakvi bakarači, nema van od toga ništa." 12') "Pa šta si se onda diza u tri, kad si zna da od toga nema ništa'" upita ga Ivica "Gospodine generale", kaže Miško, "za svaki slučaj" "Glup si", kaže general spuštajući se na sjedište "Vozi, Miško1" Vojnici, dočasnici i časnici, sve je kao opareno skočilo i kočilo se kada je Ivica došao u logor Kad si general, baš svaka te budala pozdravi Ja sam kao dobra pića pred kojom se svima digne, pomislio je jednom mladi junak Domovinskog rata i nije bio baš načisto da mu se to sviđa Ispočetka da, bilo je i veselo Gdješto je znao izaći na asfaltirani plato vojarne i, kao zamišljen, šetati ukrug uz klupe na kojima su sjedili regruti, guštajuci kako oni poskoče prislanjajući dlan uz sljepoočnicu svaki put kada on prođe Dvadeset i četiri kruga, pomno je brojao, jednom je tako napravio, vojska je već bila izludjela i uhvatila bježati Vec kod sedamnaestog bio je ostao jedan jedini regrut, nekakav štreber iz Daruvara, koji ga je revno i po propisima pozdravio još sedam puta i pozdravio bi ga valjda još sedamsto sedamdeset i sedam, da Ivici više nije dosadilo Zaustavio se, zgađen tolikom glupošcu, zapovjedio mamlazu dvjesto sklekova, okrenuo se i otišao Dosadno mu je bilo i isprazno i s čežnjom se sjećao rata i gli-bavih rovova, i kako je devedeset i prve pokraj Petrinje zveknuo jednu osamdeset četvorku vec kada su ovi iz tenka otkrili njegov položaj i osuh mitraljezom po njemu, i kako se devedeset i treće umalo smrzao na Velebitu, i kako su u Oluji zarobili jednoga mađioničara pa ga vodili svuda sa sobom da ih zabavlja, a ovaj jednom iz svilene marame nekako izvukao njegov pištolj, srećom prazan Prošli su lijepi dani, kontao je Ivica Markic, danas se, k vragu, može radovati još samo kada njegova malonogometna momčad pobijedi na Memonjalnom turniru Rafael Vitez Boban U stožernom šatoru primio je odrješit prijavak od svojega za mjenika, pukovnika Antičevica, nadaleko čuvene ulizice i pokvarenjaka, i zlovoljno se zagledao u stol s prostrtim zemljovidom, koji je nebrojivo mnogo nižih časnika tako iscrtalo crvenim i plavim da se tu više nitko živ ne bi snašao Coknuo je zamišljeno gledajući kartu nekoliko puta tek reda radi i zagledao se u Antiče-vica "Šta je s Kutlešon>" "Maloprije su zvali iz Zagreba u dva i po ima doć " "Jesi li sredio Klis5" pita Markic "Jesan Kilo i po od rebara i glavu." "Nemoj da kapule fah " "Neće "

"Helikopter'1" "Helikopter iz Splita u dva i deset, u Klisu je u dva i dvadeset, ovde u dva i po", reče Antičević "Picikato", rekao je visoki vojni časnik sasvim nevojmčki Poznata je bila strast ministra Kutleše prema kliskoj janjetini i nemala su sredstva iz državnoga proračuna namijenjena obrani dosada otišla na kilogram i po od rebara i janjeću glavicu, a o helikopterima da i ne govorimo Ministra je osobito lijepo bilo gledati, svi koji su to vidjeli posvjedočit ce o tome, kada bi se on, nakon što se nasitio rebara, natenane i gotovo forenzičarskom pomnjom pozabavio janjećom glavom Tako fino bi on otnjebio i uglancao špicastu lubanju, da bi je komotno mogli izložiti u kakvom prirodoslovnom muzeju "Ja cu dočekat Kutlešu Neka postave stol za dvojicu", kaže Markic "Dobro", kazao je Antičević, premda je Ivica odmah vidio da mu nije pravo Pukovnik to nije znao sakriti, računao je na stol barem za trojicu "Ne dan ti, pizdo", pomislio je Ivica "Da je neko drugi možda i bi, ah tebi ne dan1" Ministar obrane bio je zdepasta, okrugla pojava, pomalo nalik vodenkonju General Ivica Markic svaki put bi se začudio kolika mu je ruka i svaki put iznova bi mu se učinilo da je nekako vet i negoli za prethodnog njihova rukovanja Kao što je, uostalom, i bilo Ministar Rajko Kutleša bolovao je od razmjerno rijetkog poremećaja u radu hipofize, od kojega su mu rasli dlanovi i stopala Zbog toga vec odavno nije nosio vjenčani prsten, a i cipele su mu svake godine morale biti sve prostranije, sa sve dužim vezicama Osim toga, i glava mu je bubrila kao tikva, nos okrupnji-vao i usne bivale sve mesnatije, što je njegovu i mače nehjepu licu davalo tup i umoran izraz, a zgodilo se počesto i da bi, na večerama, svečanim akademijama ili sjednicama Vlade, od te svoje bolesti znao pasti u kratkotrajan i iznenadan san Jednostav no bi mu glava pala na prsi i on bi na nekoliko časaka zadnjemao kao penzioneri pred televizorom, a neupućeni bi se ustravih da možda nije umro Om upućeni, međutim, pretvarah su se kao da se ništa nije dogodilo, kao što se i Kutleša sam, uostalom, pretvarao da mu nije ništa Nitko tko nije želio upoznati njegov diluvijalni hercegovački gnjev, nije htio imati ništa s tim Kao što vec odavno nikoga nije prevarila njegova dobroćudna patuljasta pojava Una toč ne pretjeranom bistrom licu, Kutleša je bio vrlo okretna uma, prepreden i opasan U hrvatskom političkom zvjermjaku on je bio nesmiljeni predator na vrhu hranidbenog lanca, možda i najmoćniji čovjek u državi, koji je uistinu cijenio samo ratnike Ivica Markic bio je njegov ljubimac "Šta je, dragi'" pitao ga je za ručkom, dok je on blagovao svo ju janjetinu, a Ivica vojnički grah sa suhim mesom "Ljuti li te iko>" "A ko ce me ljutit", kaže Ivica cereci se "Ko srni generala ljutit" "Ne valja, dragi" Kutleša se drugima volio obraćati s "dragi", ah je to samo iznimno zvučalo ovako prijateljski "Ne valja kad te niko ne ljuti", zaključio je ministar obrane "Misliš h se žemt?" 'Ne mislm " "E, pa misli se Oženi se samo da imaš nekoga da te živcira Cisto da ne ispadneš iz kondicije " Markic se nasmiješi "Vidi njega", kaže ministar "Sta se keziš, dragi Ne zajebajen te Znaš li ti kako mene ona moja živcira' Jebeš mi sve, da mi nije žena, posla bi gardijsku brigadu da je satare Kakav je grah?" "Odličan " "I ja bi ga uzejo", kaže Kutleša, "ah znaš, onaj moj Ministar zastane, padne mu glava i momentalno usne General počeka malo, a onda, kao slučajno, zvecne žlicom o tanjur Kutleša se prene znaš, onaj moj čir", kaže Ivica sućutno kimne gledajući oglodana janjeća rebra uz rub Kutlešma tanjura "Manevri' Sve u redu?" "Dobro je", kaže Markic "Imah smo, doduše, jednu manju nesncu Jedan civil zaluta u manevarsko polje pa grumla granata pokraj njega Snca, manevarsko punjenje, samo ga bacilo u draču " "Tnba si ga ubit", zaključi ministar jednostavno "Misliš?" "Dašta", reče Kutleša "Nego, slušaj, di si sutra navečer? Iman ja ovde jednoga pajdaša iz emigracije Pravi čovik Naš Ljudina Ministar zastane, malko zijevne i sklopi oči Spava Ivica sjedi Onda uoči nekakvu bubu uz rub stola, uzme je i ubaci u Kutleši-nu čašu s vinom Nakašlje se potiho Naš čovik", nastavi Kutleša, "ljudina Zove nas na večeru " "Bit ce mi drago", kaže Ivica "Ajde, dragi, živio", kaže ministar Hi Poglavlje petnaesto u kojemu se ništa pod milim Bogom ne događa, pa slobodno možete preskočiti sljedećih nekoliko stranica Manevri su silno razveselili Smiljevčane.

. dok je za veliku nuždu uzimala tri umjesto dvije kune Poskupljenje od pedeset posto. "Kako je puka zvučni zid. reče drugi. da".. pohlepno pojurio prijeko. kaže Brico "D V (66). a da gađaš nešto sve ako ćeš doli u Splitu. kaže Crni ozareno "Ma ne bi ga Bog sastavio ode Lmguz Bogu na ispovid1" "A luda čeljadeta.o. gdje je TP (33) ubio svojega slijepog susjeda S K (57)." "U Splitu?!" "E!" "A more li se tako gađat Sarajevo?" "More. nego je D." I. reče Brico "Nisi se ti ni ovako puno umorio". zastane tip. naplaćivah kunu i pedeset lipa. registarske oznake OS 123-E Miješanac Babalu udomljen je kod jedne dobrostive obitelji" "Granata mu pala skoro pod noge. " zvučni zid'" kaže on jednostavno "Jebi mater. a koji se u vrijeme požara zatekao medu biljkama koje je sknvecki posadio i njegovao. V.. krv mu lipti iz ušiju Budala ne zna za se. bogati. vrebajući priliku.. kaže Iko upućeno. "Ja reko: 'A koji ste vi. ne obazirući se na pro met. kada je izgorjelo trideset hektara šume i niskog raslinja."Popeli se njizi šest šalabajzera na moju kajsiju pa mumaju i pljucaju špice". Gospe ti blažene1" "E. "pa neka samo svaki deseti pogodi šezdeset ljudi moš ubit'" 'U minuti1" naglasi Iko "U minuti. pričao je Crni u gostionici. reče Crni. brate. "I to još ti moreš bit ovde.šesto metaka ko iz pičke " "Jeben ti sve".' 'Ma bogati!' ja reko. samo cvili ko mačić Snca njegova. šesto1" "E. Krvi mi. a niti je kon/uhi i! i . vec stanovito vrijeme malu nuždu. ne bi on puka da san ga ja šalova". Nadležnima je sve to postalo sumnjivo kada je D. bila manevarska Da je bila prava. "Šta?!" "Pa ti zvučni zid. probilo mu bubnjiće kako je puklo". vlasnikom nužnika.." "Gospe mi. ne bi on meni puka da san ga ja šalova.o.in njegov koncesionar. izdaleka pratio susjeda kada je ovaj sa svojim psom vodičem izašao u šetnju gradom Kada je Š K hodao nogostupom uz jednu vrlo prometnu đakovačku ulicu. šuti da te ne bi kogod čujo " "Što>" "Pa ne more se zvučni zid šalovat " "A što ne bi moga"1" "Pa nije to pravi zid " "Nego kakav je ako nije pravi'" ra zvučni "Pa kakav je ti zvučni''" "Pa ". Ala. dobaci neki momak "Umorio san se na tvojoj mamici"." "Kako to misliš — navođena raketa?" "Lipo. T K je doče kao svoj trenutak i slijepčeva psa lijepim komadom mortadele namamio na drugu stranu ceste Psić je. beno. s kojim mače vec nekoliko godma ima neriješen lmovmsko-pravni spor T K je. 'A je li to 'oče reć da vas još ima doć?. naime.IS "Ajde. mi smo izvidnica. zaposlenu u javnom nužmku na pulskom autobus nom kolodvoru. V. nije učinit do ni u dogovoru s Gradom. u Matiše krava izgubila mliko. "američke Šesto metaka u minuti1" "Is. šta si ti mislio . povlačeći za sobom i svojega gospodara Nesretni slijepac časak kasnije je završio pod kotačima kamiona s prikolicom u vlasništvu Slavomjatransporta. za kojega se osnovano sumnja da je vlasnik plantaže. More je navest da pogodi u picino oko." "A more li. postradala i plantaža s još neutvrđenim brojem sadnica indijske konoplje". nikad nisi čujo za zvučni zid " "Očevidom je utvrđeno da je u prekjučerašnjem požaru u šibenskom zaleđu. policija je jučer privela zbog sumnje da je počinila težak prijestup iz oblasti gospodarskog kriminala D V je. kume'" "Vrlo podmukao zločin dogodio se jučer u Đakovu. umjesto kunu. pričao je Brico "Izvadili ga iz kupine. sada je smješten na Psihijatrijskom odjelu Šibenske bolnice Operativna obrada nad M J -om bit ce provedena čim se on prestane cerekati" "A jeste li vidih one crne puške šta ji vojska nosi'Ja san čujo da su američke'1" "Da.. da mi je njegovu glavu jedno dvi nedilje. uzdahne netko. poduzeće Komunalac d. oglasi se u taj tren sa šanka Markan odsutno "M J (24). nezaposleni KV konobar iz Vodica. jeben li van se s materon?' Kažu oni: 'Barba. silazi doli dok nišan vojnu policiju zva!'" "A jeste li čuli". i Sarajevo." "A more li Beograd?" "Ja mislin more i Beograd. bome bi lipo zagnjojio " "Isusa ti". dakako.. baš bi lipo počinio". počela dolaziti na posao najnovijim mercedesom S-klase i govoriti o ljetovanju na Ibizi. samoinicijativno povisila cijene usluga i razliku trpala u vlastiti džep. javi se netko. a more li Pariz?!" . Pogodak u milimetar!" "Matere ti?!" "E". a more li.

Zanimljivost je da je M. ah se nađe i pokoji ispravan momak. pa čvrste i sočne paprike i balancane. jebi ga sad!" "Nema problema ni za Pariz". Milošću Gospodina našega i službenice Njegove fotosinteze. a osobito je nesnosan kada u tri ujutro stane navijati Dalibora Bruna. pa ima ji i u zraku". ogradi se Crni.P. dobro san reka." "Šta ti je to?" "Letjelice bez pilota". a bespilotne jedrilice su bez pilota. sve to raste i buja tu pod terasom. upada Brico. "E. "Ima u svakomu sigurno deset metara u širinu. kori ga sestra. ima u svakomu po deset metara u širinu." "Tenk?! Ne moreš ti tenk tako lako razbit. ćerce moja"." Julija šuti. kaže čovjek uvrijeđeno. obilno zalijevano. u veljači ove godine preko graničnog prijelaza Vinjani Donji htio prošvercati šest kineskih građana.P. "Mislin. "Nikad niste čuli za čelik u sendviču!" "Kra-ha-ha-ha-ha!" vrisne onaj kibic i uto sve živo što se zateklo u smiljevačkoj gostionici Bevanda prasne.L. ali ne znan da ih vojska koristi. "Sta se ti smiješ.P. kaže Marmko Ande-lijin svojoj Juliji. Samo Markan ne mari ni za što: "Pred Okružnim sudom u Splitu jučer je počelo suđenje M." "Jučer je održano ročište u građanskoj parnici između P. (61). "Nema minut kako si onu prošlu bacio. prikladan za zeta U vrtu su nejake stabljike rajčica.L. Bespilotne letjelice.C.'" "Bespilotne letjelice. da mu je prodao kuću ne obavijestivši ga prethodno da se u njoj povremeno javlja duh njegova brata Z. šarenim vrpcama od stare cicane veste vezane za jasenove taklje. "Nisu. kada će svjedočiti sudski vještak spiritist iz Škotske. U nastavku svojega svjedočenja P. Više ih stane u gepek. otiru ljudi suze od silnoga smijeha." "Sta se ti javljaš". jesi pametan. "Neee." "Pa jesu li to jedrilice?" upita netko. kada je prije dvije godine. je kazao k." "Ja san mislio da su jedrilice na moru". ne diže dasku na zahodskoj školjci i puši u krevetu. reče neki mudrijaš. je. vojska ji koristi za izviđanje. reče Crni. preko istog graničnog prijelaza. kaže Ivanka. "Zmajevi na Braču". "Đava ti cigaretu odnio". "E." Jedan što je dotad kibicirao partiju tresete stade se smijati.. "Koliko je ono maloprije tuklo?" upita najednom." 141 Marinko ništa. pa duguljaste mahune u kojima bubre pjegava zrna graha. Gospe ti blažene. "Lete bez motora. već osuđivan zbog istog prijestupa. majmune? E." "Ja san te zmajeve vidio prošlo lito kad san bio u sestre na Braču". kazao: 'Kinezi su sitniji. a i još neki se počeli smijuckati vidjevši ga tako razdragana. Upitan zašto je s Iranaca prešao na Kineze. milina za vidjeti. Suđenje će se nastaviti u ponedjeljak. okopano i brižljivo oplijevljeno. Raketa mora sist na autobus.C. P. Mannko uzdahne. pokušao ilegalno prevesti nekolicinu Iranaca." "Za zmajeve ne znan". "Četiri i po". kaže Crni. Jedrilice su bez motora.L. reče Brico. kaže Crni prezirno. ljubičaste. . s otvaračen za konzerve doć prida nj? Čoviče.. sjajne i pune. "Isto ko i zmajevi. tuži R. kaže Brico. koji je. sa vrh otoka sve doli do plaže. Sta si ti mislio. Naslonjen na ogradu terase otpuhuje dim zagledan u daljinu iz koje se povremeno čuju plotuni i kratki rafali od manevara. čelik u sendviču!" Ovaj samo što ne padne sa stolice od veselja.iko duh za sobom ne gasi svjetlo u kupaonici. neee. moj prijatelju. "Staaaa seeee tiiii jaaavljaaaaš." 139 "Vidi njega.C." Sta to? osvijesti se gostioničar u tome času. (56) i R."E. kaže Brico jednostavno.-u (38) iz Prološca Donjeg pokraj Imotskog. "Koji ste vi primitivci". oglasi se netko dolje iz kuta. čujo san za njih. to ti je tvrdo! To ti je čelik u sendviču. Pripaljuje cigaretu." "Isukrsta ti!" "Fala Bogu". "A jesu li krvoločni!?" I 140 Poglavlje šesnaesto koje otkriva daje državna administracija puna homoseksualaca. koji se prije dvanaest godina objesio na tavanu. pa tikvice i kukumari što zriju dolje sasvim pri tlu. "E".." "Zmajevi?!" reče gostioničar zgranuto. prema optužnici. M. "Nema ti ovoga u Njemačkoj. "Spuštali su se gori s brda. samo na vitru. ekskluzivno za naš list. otežale od krupnih plodova. "samo ti zajebancija. Kako smo već pisali.

šta ćeš ti budali objašnjavat. jok. Marinko ga zgađeno pogleda. "A dobro mi izgledaš. "Sta je radio u polju. uvrijeđeno zureći u prazno. jer ona uvijek šuti. Stanislav! Bogami lipo zaginio. "oni tvoj jučer lipo je zaginio. gdje se vidi kolona automobila u pratnji dva policijska motocikla s upaljenim plavim rotacijskim svjetlima. ima za koga pridržavat. a u četri je reka doć. muči. "E. "o čemu pričaš. ponovi emigrant. čvrsto i muški. Kako je to stala. Šuti. Lipo su rekli da se ne ide u vinograde ova dva-tri dana dok traju manevri". "šteta. kaže pokazujući negdje u vrt. Seta ti se on u polju." Sada se Julija trgne. od bezazlenog mladunčeta uglavnom ravnodušnog na roditeljski kavez.. jok!" Julija se i ne udostoji pogledati tu trofejnu rajčicu koja. Da san peder. jadna li mu majka. šnaps i oglodane teleće kotlete. uopće i pogleda — otkrivaju kako je ova mekoputna i teška djevojka. "Otkad san ja tebi Marinkica?" Ante ušuti. ja ne znan kako će on sam. dvaput. zbunjeno diže obrve i ramena." "E". nikad je ne bi vidio." "Ima čovik posla". drago mu pogmit pa ga jebi. snivalo nezavisnu Hrvatsku. Eeee".. Njih dvojica.. kaže Marinko uzbuđeno. jeste čuli?" Karavana s policijskim motociklistima ulazi u prostrano dvorište. okrene se .. jeben ti. Ma. kad.. ne bi se puno mislio. Tvrdo stisnute usne i otvoren izazivački pogled — ako te.. nepopustljiva prema očevim nježnostima i laskama. Neobično je danas blag prema kćeri. bogati".. bog ti jadan. Budala ko budala. Ante uvlači košulju u hlače. Julija. zaprepašteno pogleda oca. kaže pokazujući niz cestu. No. di će on ženu imat? Da nije tebe smota. Tko ga ne zna. kao da se ovaj čas nečega sjetio. Marinko je zbunjen tom promijenom. tješi ga zet Ante. bogami. reče Marinko. kaže tek da joj napakosti. ministar obrane izlazi iz crnoga mercedesa. pogotovo ne u Njemačkoj. ćerce moja.. blago ti se. kad si u Njemačkoj vidila onoliku po-midoru? Kad si tamo ovako nešto? Nema toga u Njemačkoj.. "Rajko". ajde".. "sjedi drvo na drvo" Julija. uzdahne emigrant sjetno. Marinko. pomislio bi da mu se Ante ruga. kao i svi. kaže Marinko zamišljeno otpuhujući dim. međutim. prošapta Marinko ganuto sada već u zagrljaju staroga prijatelja. kaže Kutleša. okreće se on sestri i zetu.. Go ko pištolj. "Marinko!" Rajko! "Marinko!" kliče ministar. ne moreš se obranit od njizi. Moj dragi. "A jesi čula". "tnba san pustit da ti on bude momak. reče ministar obrane veselo. "Rajko!" viče Marinko. "Marinko. bogati." "Sta ti mene zoveš Marinkica?" ostrvi se emigrant. dragi". uz pivo.. "Obaveze su to. bez noge. svečano odjenula. "Bome ga evo.. Pa materi na grbaču. "Ej. naravno. "Ali. "Baš dobro. svejednako gleda preda se. dakako. Slušaj amo". kaže Marinko sramežljivo. bogami. što i nije tako neobično. "Mlatimudan bio u polju"... Samo na slikan. "Pogledaj kolika je ona pomidora! Ajde reci. gotovo prijeteća." "Er hat die Frauf izleti Juliji. tolika može izrasti samo u submediteranskom podneblju i nigdje drugdje. jebem mu maloga miša. bez noge do kolina. ja mislin da su ono oni". sada se on pravi da nju ne vidi. Marinko je svako malo opominje da se ispravi. dokazano. suborci još iz onoga turobnog vremena kada se u zadimljenim emigrantskim gostionicama. da ti znaš koliko je taki u državnomu vrhu. Kako se ono zove. Samo se Julija ne miče. puče ti granata pokraj njega. a Ivanka provjerava svoju modru haljinu prije nego što brat i njoj ne nade kakvu zamjerku. "Marinko!" viče on razdragano. Marinko se spušta stubama s terase. priča emigrant dokono i bez strasti. "On?!" zaprepasti se. .šta.." "Marinko!" javi se u taj čas Ante. emigrant kćeri.. Bog s tobon. Granata mu nogu otkinila.. pa se odmakli jedan od drugoga i gledaju se nekoliko časaka u tišini. namiguje. Makar se i ona. popravlja kravatu." . "Ima ji. Nije to više ona plaha i pasivna. ne bi taj vidio žene." "Ajde. dava će znat. a ne bi ni tebe da si malo upućenija u situaciju ovde. Ovako. kako i inače namiguje kada je nervozan. stoji u ružičastim lakiranim cipelama i bijelim hlačama malo pogrbljena. možda čak malo i uplašen. Bum! Ode noga! Ostade ti moj Stanislav. pod Poglavnikovom slikom i paskom jugoslavenske tajne policije. baš šteta". "Jeben ti kruv".. "Pogledaj". ta stvar i ne tiče. ali njezina je šutnja sada drukčija: samosvjesna i tvrdoglava. kaže."Četiri i po". "On da ima ženu?! O. sazrela u zvjerčicu što te neprijateljski gleda iz kuta i samo vreba priliku da napadne. Nego.. Marinko. "ako si ti mislila da on ima ženu. Ljube se jednom." "O čemu pričan?" reče ministar smiješeći se. Marinko se uvrijedi. moj Ma-rmkica. znaš. Barenko bi se jadan. "otkad te nišan vidio. blaženi Marinko. ne psuje. ne viče. "nemojte mi sad pričat pizdarije. u jednome času pokušao se čak i našaliti s njom. "Ispala ti je košulja iz gaća". ćerce. jer se njega. reče. "Bome".. To samo vata za guzicu.. nego samo prezrivo puhne kroz nos." "Bogati?!" "Pedera?!" kaže Kutleša.

upozori ga Marinko. govori on vodeći ga negdje iza kuće. u ožujku '67 . bez riječi se potrpa natrag u vozila i ode.. vjetro-gonjast i slab na žene Dok se prvi ozbiljno brmuo možda samo za boljitak svoje praonice auta. koje je neslavno propalo kada je jedan naš iz Gospića tromblonom ubio mladunče medvjeda Štošta su toga njih dvojica skupa prošli.. "Naše hrvatsko janje. dok je oskudno obrazovanom Mannku imponirao pustopašni intelektualac što je tako lijepo znao kazati ono što on sam misli ili možda tek naslućuje i još nesiguran je li uopće u pravu. reče Marmko "Sad ćemo mi lipo u kuću. "i šišaj!" "Jesi vidio?" kaže Kutleša.. tajnica. Nego. Marinko vedro strigne obrvama i stavi prst na usta. svi na ćevape!" Sve što je tamo stajalo smjerno čekajući daljnje naloge svojega šefa. između obrtnika i dvadeset i sedmogodišnjeg pravnika koji tek što je umakao iz Jugoslavije. preplašenim prodavačicama u jednome frankfurtskom supermarketu pokušavao objasniti da traži piletinu. pa čučne i pomazi životinju. a Kutleša ishitren. pisao za emigrantske novine koje je sam izdavao. sada ministar obrane Republike Hrvatske."Ajde?!" "Ma da vidiš samo. "a šta si ti mislio. "Janje". nemaš brige. dopuni ga Kutleša. kao da je to janje nekakva golema tajna o kojoj nije preporučljivo pričati uokolo. "Naše janje". tiho da ga ne čuje Ivanka. tjelohranitelji i policija. bogati.. okreće se ministar sada svojoj pratnji. Crvenim brigadama. "ajmo. kaže ministar zjevnuši I ond'a zadnjema usta punih pršuta i kruha Kunja s glavom na prsima nekoliko sekundi Onda se trgne i nastavi poduzetno žvakati "A dobro".. koja iznosi veliki pladanj s pršutom Rajko namigne da je sve u redu "Je li on ovde'" kaže Mannko "Ovde". E. nevi-čan njemačkome. pa drugo kumstvo.. baskijskim separatistima i inim luđacima i idealistima iz revolucionarnog podzemlja ondašnje Europe Zbilja. prijatelju". dragi". kaže Marinko zadivljeno.. potonji je šalabazao uokolo s lažnim putnim ispravama.". vraćao mu je uslugu Veliku uslugu "Jesi li mi sredio ono-'" pita Marmko. "Dođi malo amo". general"" "E.. ne bi se ja bunio ni da je pukovnik". šapne.. samo što su sjeli za stol u blagovaonici. makar su zapravo bih posve različite naravi Marinko oprezan i razuman. pa pokušaj atentata na Kutle šu u Barceloni. kada je Marinko platio velik dio troškova liječenja. reče ministar u po glasa raznježeno. Baader Memhofom. malo pršuta i sira. Rajko1" zacvili iznenada i ničim neizazvan emigrant od dragosti Mnogo je vremena prošlo od onoga dana kada je Rajko. emigrant mahne rukom. prizna Marmko skromno "Bog s tobon". bezazleno pase jedno maleno janje. pod jednim grabićem. nacistima. a' Jooooj. sadržavalo je nebrojeno mnogo pojedenih janjaca i pijanih zakletvi. svađao se i mirio s Lubuncem.". "Samo ajmo. ne znan kako mu je ime Samo mi je reka da je župnik" "Ma. Alo. kaže ministar "Znaš kako san ja osjetljiv na krv " I "Ma. kaže ministar. maoistima. konzervativan matenjalist. složi se Marinko. Palestincima. on je momak'" . koje je u svojim člancima često isticao kao jamstvo nacionalne opstojnosti. a onda naišao Marinko i vidio da je posrijedi kokoš koja je njegove gore list Prijateljstvo koje se tu izleglo. da ću ti ja nekakvog posranog pukovnika dovest' Za moga kuma samo najbolje1" "Ma. samo čas. vozači. pa ipak. pa organiziranje kampa za gerilsku obuku u jednoj šumi blizu Stuttgarta. pioniri". bogati ". a da nikada nije tražio nikakve naknade za to Rajko Kutleša. da ih i tražiš. primio k sebi. kada bi se Kutleša zatekao bez pare u džepu i krova nad glavom. "Naše hrvatsko janje". kaže ministar obrane "U brata Brat mu je ovde u vas župnik " "Naš župnik'" začudi se Marmko "Don Štipan"" "Jebi ga. Tamo. "Vidi ga". reče Marinko pa zavjerenički primi Kutlešu pod ruku. onako po domaću. dragi". jedno kumstvo. "Ni ja se još nišan navika. nahranio ga i napojio. te ga je mnogo puta. "kako ti kažeš Nego. reče Marmko. "Kako ti to. nestalnog zanimanja. uzetom vezano za mješalicu za beton. njih su dva bih neobično privrženi jedan drugome Kutleša je volio Marmka zbog njegove jednostavne seljačke pameti i zdravog nagona za preživljavanjem. "Jeba on mater svoju". reče vlasnik praonice Kroatien zamišljeno "A on' Reka si mi da je pukovnik'" "General1" "Čuj." "Bome bi se ja brzo navika. da ga sređuje ispnd mene". najprije ti iman nešto pokazat". "Sad će mi doć čovik da nan ga uredi za večeras. teško bi našao dva tako različita čovjeka kao što su bih Marinko i Rajko." 145 "Samo nemoj. slušaj.. prošapće ministar ganuto. kokodačuci i mlatarajući laktovima. kontaktirao s IRA-om.

jeca Julija. "samo da još to uredin Moj kume. da te jeba'" viknuo je invalid za njom. Ona mu pažljivo odmiče ruku i prima njegov nabrekli ud u svoj topli mali dlan. a tu je i uspomena na udbaša koji je pleo džempere Janje na ražnju vjerojatno je najčistiji simbol onoga svirepog i primitivnog patrijarhalnog svijeta što ga . baš kao onaj jelen što je tamo na tepiseriji zamaknuo u gaj. ti imaš noga1 O mu u heber Stanislav. di ti je mala?" pita "Juhja1" zovne Marmko Nitko se ne odazva "Juhja1 " Opet ništa "Ivanka. na kojoj su lovci s perjem na šeširići ma puhali u rogove. izbijeljene mnogim ribanjima Bilo je vlažno i prohladno unutra "Stanislav1" Tapiserija s prizorom lova. mein lieberf zacvili djevojka liježući pokraj njega na postelju od persone i po. lica iskrivljena u bolnu. di je Julija?" pita Marmko sestru Ivanka samo slegnu ramenima Samo što se otac maknuo uskočila je u automobil i odjurila kao bez duše Pouzdan njemački stroj prašio je i poskakivao razlokamm seoskim putovima Usput umalo nije oborio Ivica što se po zvizdanu vraćao iz dućana i pijan se ljuljao na štakama. Grli ga i cjeliva. Dalje ih se batrganjem rješava Julija sama. a psi isplaženih jezika jurili za jelenom što je zamaknuo u gaj. onjuše. pa bez kucanja i pozdrava utrčala u kuću "Stanislav1" viknula je "Stamslav1" U staroj kamenoj kuci s neravno ožbukanim zidovima obijelje-mm vapnom. ah Juhja se. psujući nekoga nerazumljivo "Jebi mater i ti i on koji te napravio tako blesava. "0. što su se zatvarala starinskom bravom s velikim ključem.C r "Stanislav1" poviče djevojka povirujuci i u konobu s rasušenim bačvama i prašnjavim komadima užegle pancete što je visjela pod stropom od crvotočnih greda "Stanislav1" zovnula je sada ponovno u dvorištu put soba gore na katu. Linguz je ležao samo u gaćama. rastjeravši jato kokošiju što su dokono zobale mrvice i opuške u dvorištu. Za to vrijeme on je skinuo gaće i rukom sramežljivo pokrio svoj spol. đubre jedno.o Poglavlje sedamnaesto donosi prepirku je li Hrvatskoj potrebno atomsko oružje. da se naštima-ju jedno na drugo Nego. a on je grabi izranjenim rukama i skida joj majicu preko glave. Stanislav". dok je velika lutka u vjenčanici od tila nezainteresirano zurila staklenim očima. baš kao i jelove daske na podu. a u zdjeli na frižideru zrelo je plastično \O(. Stanislav joj raskopčava hlače i spušta ih do koljena. onako oglušen. nemaš pojma koji mi je to teret" "Ma. pa se hitro uspela kamenim skalama na balaturu nadsvo-denu odrmom Masivna. da se malo. sklopljenih očiju. sa zavojima oko glave koji su pridržavali velike tampone od gaze na ušima. jeben ti". Ona mu. govno i guzica. Penje se na njega. visjela je na jednome zidu. "tvoja noga. gdje je nad starim kamenim sudoperom cvjetala i mina plijesan. pri dnu natrula dvokrilna vrata. Stanislav!" cvili Julija. ramenima i prsima. kaže Marmko ustreptalo. "Julija ljubavi!!!" urla Linguz. ne vadeći jezik iz njegovih usta. koliko ga je grlo nosilo "O. zavaljena u kutu staroga otomana pokrivenog kariranom dekom "Stanislav1" Iz druge sobe zašknpi postelja "Stanislav1" potrči Julija Sav izgreben po rukama. kako bi reka. nemaš problema". momak je Nije ženjen " "Nije ženjen " "Pa misli li se ženit?" "Ja mislm da misli Sto se ne bi ženio*1" "E. ti imaš noga1" "Julija1"" dere se Linguz kao utopljenik "Julija moji"1' "O. tura ruku u gaće. nije ni osvrnula Oštro je zakočila. plahtom pokriven do pasa. "Aaaaaaa!!!" rikne Stanislav. kaže "Mislm.147 \ "Momak pravi Na mistu Nema ga na svitu kako je to dobar momak". ir. zacviljela su kada je ušla. tješi ga kum "Sve ce se to uredit Samo ji tnba pustit. bilo je tiho Samo ju je Gospa gledala sa zida dobroćudno se smiješeći. usplahirena od ljubavi i grižnje. "Aahhhhh!" uzdiše Julija osjećajući kako je razmiče i ispunja njegov kurac. neobično ružnu grimasu "Stanislav1" zavapijuhja sućutno "Mein heber Stanislav1" Mein heber se i ne pomaknu Svejednako leži rastvorenih usta teško uzdišući Osvijestio se tek kada mu je Julija prišla i strgnula plah tu s bokova "Julija1"" drekne Stanislav.

tražeći na njezinu licu makar sićušni znak da laže. kaže djevojka uljudno. mladicu. to se ubojstvo doimlje još jezivijim. "čega se naš narod neće sitit" "Ima jedan u Lovrecu". Pod jedan. kucne se ministar po čelenki. moj Marmko " "I nije ti rekla di ce'" "Nije " Sigurno ti nije rekla'" ponovi Marmko paranoično Nije Marmko. kaže Brico "Ko je vidio da se od motora od fice more napravit helikopter " Ministra obrane obuzme neugodan dojam da je ispao kreten. ispravi ga Brico "Izvadi se elektromotor iz stare vešmašme i nema boljega za ispec janje " Kutleša odustane od toga da upozori kako je perilica isto što i vešmašma. a nerijetko je tu vrhovni autoritet upravo najstarija muška glava u kućanstvu. ali nekako smireno i sretno. od klanja i deranja životinje do komadanja pečenke. nema gastronomskih kerefeka koje bi prikrile činjenicu da je tu okrutno umorena jedna životinja. Njezini su sastojci samo sol i meso. zacokce ministar prijekorno "Nikad se nećeš opa metit1 Nikad se ti. nuklearno oružje je pod jedan skupo". Dapače. ne daj da te osjećaji ponesu Ne tnba bit Hrvat samo u srcu. Na posljetku dolazi ono patrijarhalno. izro-nivši kao sablast iz mraka. Potom. "Nemoj da kum Rajko čeka. jer upravo to je jamac našega sretnijeg sutra. koji ce ti kurac atomska bomba5" "Bacio bi je na Beograd1" ispali Mannko vedro "C c c c-c". Ajde". "što je od motora od fice napravio helikopter " "Helikopter1" zapanji se Kutleša "Pa je h poletio'" "Nije". dušo. a Ante se ukipio s rukama u krilu i gleda preda se kao da ga slikaju za osobnu kartu Marmko iznenada zlovoljno ustaje i odlazi u kuhinju gdje Ivanka reže povrće za salatu "Još je nema'" pita "A nema. na koncu konca. znaš šta. gospodine generale". ceri". neporecivo je kako je posrijedi izvanredna hrana 757 i zato valja razumjeti ministra Kutlešu koji. odzdravi joj otac slatko. "tnba li nami atomska bomba'" "Ne tnba". kažeš. samo neka je ona u garaži " "Skupo je. kori je on blago.nazivaju balkanskim. kaže Kutleša svečano primajući čašu. kaže Mannko jednostavno "Virujte vi meni. potpuno je besmisleno u malin vojnm sustavima ko što je naš " "Pa nišan ja mislio na veliku atomsku bombu". duše mi moje" Emigrant se sumnjičavo zapilji u sestru. kako bi reka. strastveni Hrvata. govori ona. dobro je da ima ljudi ko što si ti Dobro je1 Da ima tako. kuma Rajka?" . "Dobra večer. za jedno deset lljada ljudi Ne moramo je. ali opet ništa ne reče Gore za stolom na terasi sjede Marmko. obrati se on Ivici sjedajući. događa se bez žena. "Malo se zadržala". puno osjetljiv čovik Ja to znan po sebi jer san i ja taki Ti bi sad. bez onoga ružnog grča što je posljednjih dana plašio njezina oca. imala neki posa u selo". od perilice". reče ministar pokazujući na uređaj što vrti ražanj "Od vešmašme". moj Marmko. Sićaš se ti. dakako. pa da joj tresne glavu o kredenac Ivanka je zamjemjela od strave Mannko. kaži. "živili!" "Živili!!!" "Ante!" zovne u taj tren Brico dolje iz svojega ognjenog inferna. oglasi se Julija što se nekako najedanput. dođi mi pomoć skinit janje. moj dragi1 Ajde. govori Brico trljajući oči nadražene dimom. brani se Marm ko "Nego jednu malu Nako. ne tnba>'" "Gledajte. uzdahne Kutleša "ti si jedan ovako. "Ante. Cijeli postupak pripremanja jela. "A di si ti dosad?" "Ma. nećeš opametit Ah. na posljetku samo duboko udahne i vrati se na terasu "Šta vi mislite. "Pa nemoj tako". Marmko nervozno bubnja prstima po stolu. za to bi se uvik našlo "Sta bi se našlo?" pita Kutleša koji je taj čas došao "Para za atomsku bombu " "Joj. Ante i general Ivica Markic Razgovor je zamro i svima je malo neugodno pa Ivica jede pršut. Dodajmo tome cLi ni posluživanje jela nije ništa složenije: jede se samo s kruhom i mladim lukom. Mannko". nego samo zadivljeno uzdahne "Ej". samo u potkošulji gleda gdje Brico lopatom podmeće i poravnava žeravu pod pečenjem "I. što ima tako drago i pitomo dijete. "ovde. razumiš. kada se na žaru isuši lubanja i iskolače se ugasle oči ovčjeg mladunca. posrijedi je uistinu vrlo primitivna jestvma. ni bacit. Pokraj svega ovoga. nestrpljiv kao pučkoškolac pred ekskurziju." "Dobra večer". Marinko samo što ne trepće od dragosti. kako si jedan veliki Hrvat. tio da Hrvatska bude nuklearna velesila A to ne tnba. stvorila tu pokraj stola. međutim. reče Ivica vojnički rezolutno "Čuj. gospodine Mannko " "Našlo bi se". nego i ovde ". kako 153 bi rcka. ništa što nije poznavao i prahistorijski čovjek. reče. objasni Ivica "A pod dva.

. isplest će ti i bič-ve. u neko doba neko ti od nas. taj Kraljević.. a?" "Pa onako. "Sta ko i naša Julija?!" prasne Marinko. Jukiću je bio ispleo crven-bijeli-plavi džemper s velikin grbon na prsima?" "E. koji zna što je posrijedi. kume moj. kaže Julija. kaže: 'Nemoj.. u grmlju možda još sušne poneki zeko što je samo čudom izmakao mjesnom lo-vačko-sportskom društvu. dragi". more li se na ovu skupoću?" "Pa more. "Jesi vidio. "Sta se ti mišaš. moj dragi". ispravlja je otac. grizu. šta ima veze. "Baš je velika cura narasla". reče on misleći. kume Rajko". klupko vune mu se vuklo doli po podu od gostione. glupačo jedna?! Kakve veze imaju gospodin general i naša Julija!?" "Marinko". Marinko dlanom otire rukom oči pa zastenje. General Ivica mangupski namigne Brici. nastavi ministar.. žvaču. dragi?" pita ga Rajko. moj dragi. pleo. a netko je možda već i umoran zaspao s novinama u ruci i naočalama na nosu. ko što mi sad ovde sidimo. Iskežena lubanja na vrhu. šalove. samo se Marinko. veli Marinko nekako tužno. otirući se sredinom još toplog kruha ispod peke. kaže Kutleša. gledali šta ćemo činit. "Nema. salatu gotovo da nitko nije ni pipnuo. "Ma. komadaju. da. Kad šta. "Da. na vunu da mi staješ". rukavice. čovik plete. Marinko. "Ne znan na kojega misliš?" "Oni što je pleo džempere?" "Bome ti ne znan. šta god 'oćeš je pleo. glodu.. "Ej. Plete. bre. kaže otac ponosno." "Ja mislin da je bio iz Rijeke". "Isto ko i naša Julija". uzdahne ministar. Sićaš se." "Dobro je. bre."Sića".. ej! Marinko". nije ti sestra ništa loše mislila. čudi se kum Rajko. dico moja". prhka brončana kožica i drhtavi loj stoje na sredini stola i svi su učas zamukli kao da je blagost i ljubav Božića ušla u njih. smiri se. "Dobro je. Život se utišava." Sada ponovno jedu. leptiriće se skupljaju oko žute lampe. Rajko Kutleša je malko zbunjen. njemu ugazi na to klupko. toga se sićan!" reče Marinko.. ništa". Ivanka i Brico začuđeno se pogledavaju. a. kape. reče Kutleša značajno. "ovako kad pričaš. čerupaju. Mirisna se smiljevačka večer spustila na njih. govori Marinko umalo kroz suze. A on ti se. šta. neka plete ako voli. "Oni Kraljević iz Rijeke? Je li ono bio iz Rijeke?" "Koji?" pita Marinko. Ante. "Čovik. "A imaš li momka?" pita je Kutleša. I šuti. "više od trideset godina smo mi ovo sanjali. ponovi Kutleša razočarano. jebi ga. sve mi se skupilo. Ali. da s Predsjednikom igra belu." "Je li dobra generalska plaća. "Udbaš! A znaš kako smo ga otkrili?" "Kako?" 155 I "Taj Kraljević kako je pleo. ponovi Julija poslušno.. bio udbaš!" "Bogati?!" zapanji se Brico. vitka rebra okolo. Privrće one svoje igle i ne miša se u priču. pravi kao da se ništa ne događa. doda Ivanka tiho." Žena ne grinta: "Nišan oženjen. dogovarali se." "Ma šta ona nije mislila? Sta ona uopće ima mislit?" "Marinko. "Krasan čovik". U selu kupaju djecu prije spavanja. hvali je ministar obrane. "Kaže se sićan". mljaskaju. "pa kako je u Zagrebu. Mi mislili. Ministar Kutleša upravo je zadrijemao za stolom s janjećom glavicom u rukama. "Sićan".. grli ga Kutleša sućutno. noseći veliki plitki plavi lonac prepun komada tople janjetine. Baš lipo pleo: džempere. a ovi Kraljević ništa.. "Baš odličan!" Brico smjerno zatrepće okicama. "Pa di je to red.. "Od-li-čan!" zastenje Kutleša. ne sićan se više ko. "Marinko. "smiri malo. Onda se zdušno prihvatiše jela. "Šta je.. onako iza sna. Šuti i plete. Šta si se odma' ražestio? Sta je žena krivo rekla? . "Gospodine generale"... Ijutnu pa. a onda drekne: "Dvadeset do asa!" Ministar se prene. hrskaju. rasječeni butovi. snalazin se. kaže ministar. reče Marinko. kume Rajko". "Može". na vunu da mi staješ!"' "Isusa ti!" "Nemoj. cuclaju. Marinko?. sve je dobro.. Svi se ispotiha nasmijaše. Znaš šta mi je ovi dana palo na pamet?" okrene se on svojemu emigrantskom pajdašu." "A niste oženjeni?" zaprepasti se emigrant. mi u Frankfurtu sidili za stolon. onako u bisu i ne misleći. "Tako velika cura pa da nema momka". i u gostioni se razgovarali o politici.. smiruje ga Kutleša." "Evo ga!" reče Brico radosno. učim se gotovo kao da će zajecati. "I baš divno lipo pleo... ne znan. I sad. Bičve!? Nema problema.

uoči blagdana utječe Velikoj Gospi za zdravlje i sreću. sprema na razvratni sastanak sa stanovitom damom Četrnaestog kolovoza mnoštvo svijeta iz čitave srednje Dalmacije pješice hodočasti Čudotvornoj Gospi Smjskoj. oboje mladi. pomislila je. na užas jedne čedne postarije kućanice. U civilnoj odjeći i tenisicama predvodio je skupinu župljana koja je bodro i veselo. kaže ministar Marinku zadovoljno. "Sto ti ne bi malo. sve mu je teže zadržati blagost i mir u srcima vjernika. Marinko se trgne. nego da general Markić. što ne bi malo izašli i proveselili se? Ne govorimo mi ni o kakvoj ženidbi. "bi li ti svome kumu učinila veselje pa malo izašla s Ivicon? On ti je jadan ovde sam. nešto što voliš radit kad si slobodan. Ivica je stigao u dvorište župne kuće. kao da ona u ogledalu nije ona sama." "Jebi ga. koja sam ja bila glupača". "Eto. Ono što san te tio pitat je". Je li. oćeš li ti poslušat svoga kuma?" "Naturlich". šesni.Dvoje ljudi ovde. njih četvero su se zaustavili da se malo odmore. a oni osobito bogobojazni idu bosi. fala Bogu. daći! Prošla baba s kolačima. jebi mater". Je li tako. "Bože. ponovno postala svjesna sebe i pomislila kako se nema zašto šminkati. Ruke su joj malo drhtale. na nekoliko trenutaka zaprepašteno gleda kćer. izaša s Julijon?" "Vrlo rado". malo izađe s Julijon. zapravo i glupo da bude namazana. pita on vozača zamišljeno. "imaš li ti kakav hobi?" "Molin?!" "Neki hobi. malo se proveseli. "sad je četri i petnest i ti si slobodan do pet i po. rekla je u sebi. nikada ga više ništa neće moliti. a drugi nije baš siguran — kako se hodočasnicima belje i pokazuju dugi nos iz autobusa Kiketmnsa koji je prošao prema Sinju. Uhvativši kvaku na vratima automobila duboko je udahnula. Nedugo nakon Stipanova odlaska na hodočašće. kaže general odrješito. Sta ćeš radit u tih uru i kvarat dok te ja ne buden triba?" Miško se grizući usnu grozničavo zapilji kroz blatnjavi vjetrobran. evo. za priliku u kojoj se domalo ima naći. makar se Turska u međuvremenu dosta promijenila. Julija. "glup si ko ovca. Don Štipan se pogotovo nije bavio takvim heretičkim dvojbama. "Ajde. kaže Miško razumno. koji je već par dana ovde pa je čeljadetu i dosadilo. reče Ivica. Ne. Nije zapravo bila načisto što bi još kazala svećeniku i zašto se po ovome zvizdanu zaputila k njemu. kako bi reka. kaže Julija nasmiješeno. Komadom toaletnog papira obrisala je usne i bacila papir u zahodsku školjku. podu već u popodnevnim satima. Cao. Ni pola sata kasnije ista četvorica su viđena — zapravo. da malo odmoriš živce?" "Volin gledat televiziju. Onda je. Oko pet. Hobi je kad nešto radiš. Iz udaljenijih mjesta. entuzijazam je znatno splasnuo i prvi mi odustali. Najradije bi samu sebe ispljuskala sada kada zna da je patila za tim glupim popom i ushićivala se njegovom šeprtljavom . draga". i staraca i invalida na štakama. Julija. 157 Poglavlje osamnaesto gdje se jedan muškarac. Vjera u njezinu čudotvornost ne jenjava. Bože sačuvaj. kakva ženidba. moj pope. u nerazumnom gnjevu kakav već zna spopasti umorne ljude. to će mu danas reći: Prošla baba s kolačima. dodala: Đubre! Nazula je sandale i izašla iz kuće. Jedna bakica prosvjeduje da ona od šezdeset i nešto pješaci kao bena. nikoga ne zna. S tobon se čo-vik uopće ne more normalno razgovarat. komu ne bi dosadilo. niko neće ništa znat. malo. Činila je to posve odsutno. "Miško". I ne voli ga više. "Zaboravi". Dabogda te voda odnijela. Vir iz vodokotlića učinio joj se vrlo prikladnim dramatičnoj emocionalnoj odluci što je stajala pred njom. vjerniku i hodočasniku sasvim neprilične riječi. nije to hobi. "A ti se odma ljutiš. "boli me kurac! IJ pet i po da si mi se nacrta na ovon iston mistu!" im) Tatjana se počešljala i namazala usne. Pastirsko poslanje don Stipanovo sad je u teškoj kušnji. Tu sada. padaju teške." Gotovo je s tim. koncentrirana na nešto što kao da je izvan nje. reče mu general izlazeći iz auta. reče Ivica spremno. Miško. Točnije.. razumiš? Sta radiš kad ništa ne radiš?" "Ništa". na hodo čašće pošla već po žegi u tri popodne. nakon prijeđeniI) desetak kilometara. počine od posla. Ivice?" pita ministar mlađeg Markića. recimo sutra.. pjevajući nabožne napjeve i moleći ruzarije. jedan se zaklinje da ih je vidio. koji je kao i malo zbunjen. kako je. a neka gospoda se voze u autobusima. Onda mu se ozari lice. jer je Blažena Djevica onomad Sinj čudesno spasila od turskog nekrsta. rada se nejedinstvo i zavist. Bude tu i djece. Da. pjevajući "Ima jedna duga cesta". Onda se u jednome trenutku ipak susrela sa svojim pogledom. Sve se to. potom se unijela u ogledalo i počela sjenčiti kapke. vidiš". triba mu malo društva. lipi. obrati se Kutleša djevojci. sasvim neestradno. baš kao u onoj popularnoj pjesmi. Znala je što neće: neće ga kumiti da je voli i strahovito se sada stidjela svoje slabosti onoga dana kada je zavapila: "Don Štipane.

sjedio na postelji s onim svojim zavojima na ušima Od one eksplozije sve mu je ispretumbano u glavi. zaključila je. stoka. kaže kućanica tvrdo Tatjana se tada počne natraške iskradati. i ne razumije baš najbolje što je to Juhja smislila zašto je otvorila ormar pa trpa njegovu odjeću u stan kartonski kovčeg što ga je njegov otac još tamo pedeset i treće donio iz Belgije5 "Geh Weg!" podvikne djevojka na njega "Nema vnme1 Schnelf Stanislav. doli u Joze ideš ". Ne isplati se robijati zbog budale. nasmiješena i ustrašena istodobno Veselje i užas . i ti si mi fina". reče Ruža. na drugome kraju sela Lmguz je. izgubljeno buljeći u svoje ruke. gleda je otvorenih usta "Du musst dich anziehen}" pojasni mu djevojka rukama pokažu juci kao da prebacuje košulju preko ramena "Roba' Stavi roba na sebe'" Lmguz se počne nevoljko zakopčavati.. reče general. a ako nan bude baš puno lipo. tako dobra i poštena. kaže general "A. Najprije je mislila da ga ubije. očima bi me izda1 Pa di ja to smin odbit" Da i 'ocu. nemoj se puno igrat". jer da se s jednom curom vec dogovorio /i ručak Samo je uzeo malo grožđa "Kad se onda Štipan vraca?" upitao je zobljuci krupne grimizne bobe sorte kardinal "Sutra iza podne". Na posljetku je odustala od toga nauma. reče Ruža "Ima li još grožđa'" upita Ivica Istodobno. sad ga i ti ". ne smm' "Oooo. kad je začula ime svoje suparnice Zastala je tu u predvorju i pritajila se osluškujući razgovor iz kužme "Pa šta ceš ti s njon5" upitala je Ruža "A ništa". kaže Ruža "Nemoj da ti padne na pamet meso naručit" "A šta". dok se ministranti bacaju na pod. klečeći pred otvorenom ladicom komode. 161 Ivica se istuširao. "ne valja mu meso5" "Nije". a ti se praviš blesava " Osin toga".nevinošću. kazala je Tatjana u sebi "On jebe šta stigne. "šta fah da se malo proveselm dok san još ovde Sad u pet i po cu se vidit s njon u toj Copacabani. a Juhja. zamišljajući kako dolazi na pola mise. "iden se malo proveseht s divojkon " "Govno1" pomislila je udovica "Još se hvali'" "Znaš. to je Juhja od Marinka Andehjmog Mala Švabica'" "E" Baš tada nekako Tatjana je ušla u župnu kuću. presvukao u civilnu odjeću i spustio u kužmu Rekao je da neće ručati. rekla je Ruža perući sude "A di ti to imaš "Restoran se zove Copacabana". gleda Majke mi mile. ne pačaj se Upropastit ceš malu " "Dobro je i rekla".. "nemoj se igrat s curon Ovde su ti cure malo onako staromodne ako je ne misliš zenit. nemoj mi takve stvari govorit1 Ja to ne žehn ni znat". pobunila se Ruža "E. ko zna. čuđenje u svijetu. opet on1" kaže Ruža "Đubre1" šapne Tatjana "Ma. nastavila je Ruža. zastane razmišljajući što još mora ponijeti Sva je ustreptala. cijelo vrijeme ljubovao s drugom. "ah zato ima dobre sise Da si ti vidila koje sise mala ima1 Oooovakve1" "Gade1" prošapta Tatjana gnjevno "Molm te. kaže Ivica "Dobro si me sitila " "S km ideš?" "Jedna mala ovde iz mista Juhja se zove " "Cer od Marinka Anđehjmog''" "Ne znan Valjda Znan da joj se caca zove Marmko " "Je. daj. mogli bi koji put i ponovit" "Ja san ti rekla svoje. Hitrim korakom ona prilazi oltaru i puca u zaprepaštenog svećenika. stoko jedna bezobrazna1" rekla je Tatjana u sebi ogorčeno Je malo deblja". i strašno mu se spava. pita Ivica. malo se pomazit. da si ti vidila kako ona mene. kao u američkim filmovima. s pištoljem u ruci i čarapom s okruglim otvorima za oči preko lica. misli mu se gusto i kaotično roje. a babe vrište od užasa. nastavio je Ivica tamo u kužim. Sinoć je usnula nasmiješena. "to je jedna dobra i poštena mala " "Dobra i poštena"" ponovi general podrugljivo "Moja Ružo. Ružo". zaključi udovica iza vrata "E. ah tek što je koraknula lupi nogom u crvotočnu ispovjedaonicu što je tu u predvorju stajala rashodovana Ukoči se prestrašena stiskajuci 7ubc "Je li ono nešto udarilo5" kaže general "Bit ce propuh lupa vratm". rekla je Ruža čedno. a on da je. kaže Ivica. negoduje Ivica "Šta cu je upropastit ako se malo proveselin s njon Malo joj pipnen sise "Evo ga. a ti radi kako oceš". "nego je danas Gospin post" "A to ". pa posh svak na svoju stranu Lipo ce bit i meni i njoj.

Tatjana!. koliko je samo bila pokvarena. 166 Poglavlje devetnaesto u kojemu jedan pripovijeda kako se susreo sa svetim Petrom. suprotno njegovoj volji. ne. videokasetu Tajne majstora ikebane." 167 . "Pusti bogati budalu!. "Ubio zeta. pokraj slike neke egzotične ribe iz Ju-žnokineskog mora. kaže Ljuba. kako je odglumila. a nikakav mu problem ne predstavlja napisati pet pjesama dnevno. zakune se se Tatjana. "za nezaboravne snimke vašeg ljetovanja".o. uzela san sad aparat za slikanje pa ću otić tamo i uslikat ji kako se ljube. a bernardmac ce začuđeno podići glavu hm' Možda ipak psa u tako intimnim časovima izbace iz sobe Tako je sanjarila Juhja.. Tatjana!.miješaju se u njoj još od jučer poslije podne.. Tatjana!" ponavljala je sestra uzaludno. termofor. anticeluhtski masažer. pepeljaru s likom Majke Božje Lurdske. jednom joj je pričao o tome da svaki dan napiše po pet pjesama." "Tatjana.. a onda ce doći ona. reče Ljube. posve naga. "Tatjana. prekine udovica sestru. kaže Tatjana gorko. set za manikiranje s kompletom umjetnih noktiju u smaragdno zelenoj boji. kimne odrpanac. opomene ga voljena nježno i uhvati ga raskopčavati Tatjana je kao furija uletjela u kuću i iz regala u dnevnoj sobi počela izbacivati batenjsko glačalo. Konobar Boris s druge strane šanka ogledava čaše podižući ih prema prozoru pa huče u staklo i briše ga. spremna suočiti se s budućnošću sasvim drukčijom od one koja joj je bila namijenjena Izbavljenje iz očeva ropstva čmilo joj se sada tako lakim da se sama sebi čudila zašto to vec puno prije nije učinila Potom se okrenula prema svojemu junaku i ustanovila da se on posve krivo zakopčao Najdonjim pucetom promašio je za čitave dvije rupice pa sada nemoćno gleda taj nerješiv misterij da mu je jedan kraj košulje u visini pupka "Stanislav". brušenog kristala. ona ce vec biti daleko Ne zna sada točno gdje Možda u Splitu5 Zaposlit ce se u nekakvom fnzerskom salonu. "ti iz zatvora?" "Bome". u svilenom kućnom ogrtaču i papučama. kaže Tatjana. kada je smješkajući se pristala izaći s onim mladim generalom O. lampu s originalnim jipinskim . blažena u postkoitalnom zagrljaju sa svojim draganom. kako li ce stpapi iznenaditi kada vidi da je nema1 Kada shvati. magnetnu narukvicu. "Majke mi mile". živčani kikot kada pomisli kako je smoc bila draga i krotka. sprej za osvježivanje prostorija s mirisom dmje. nego je. odlučila pobjeći od oca i. s bibliotekom u salonu i čupavim bernardmcem ispruženim na sagu salona Stanislav ce. znaš šta. eto šta 'oče reć. "iz zatvora. otpijati konjak iz čaše od teškoga. poslije i otvoriti vlastiti A Stanislav ce pisati Mogli bi lijepo ži vjeti od njegovih pjesama." "Cerinoga čovika?!" "Ma. "krivo san ti rekla: nije pop s onon malon od Marinka Andelije. iz Hrvatske Kostajnice. Je". jer je linija već bila prekinuta. U tom trenutku zazvoni telefon. sjedi za šankom i pije vinjak. "I tako". udati se za Stamsla-va I hvata je na trenutke neobuzdan. s umjetničkim slikama po zidovima.. zamišljeno zureci u kamin. pa ce voditi ljubav obasjani crvenim jezičcima. komplet noževa od najfinijeg mox čelika.slikarijama. pa da za svaku dobije samo po pedeset kuna — to je dvjesto pedeset kuna dnevno — sedam i po ti-suca kuna mjesečno — osamdeset godišnje A za osamdeset tisuća se vec može kupiti dobar rabljeni auto i još da ti ostane Razumnim i štedljivim životom jednoga ce dana kupiti kuću s talijanskim pločicama. kako je. moja Ljube." "E. kompaktni fotoaparat za podvodno snimanje. kada je." "Ozbiljno!" zaprepasti se Ljube.. barometar. upaljač u mi i mornoj figurici Bude.. par vozačkih rukavica. kaže Boris dokono. platmastu vlasulju." "Je. "Sad san na svoje oči čula. digitalnu budilicu s radnom. i onda ce ona na vrhuncu zavnštati od sreće.." "Pa šta je reć?" "A šta 'oče reć". kutiju čaja za mršavljenje. nego od sestre." "Jeba on sliku svoju!" reče sestra. nemoj se zezat".. anatomski jastuk..o. seko. uzdahne tip. stajalo u katalogu trgovačkog društva Marijana d. Novi zavjet u stripu. stolni usisivač. "Ali. ja san. Sta je? "Don Štipan servisira malu". odrpanac s modrom sportskom torbom na podu pokraj svojih nogu.. "To!" prošaptala je ugledavši napokon još neraspakiran. a jedan ima priviđenje visokoga državnog službenika U gluhu popodnevnu uru u restoranu Copacabana na magistralnom pravcu Split-Sinj jedan jedini gost. "Sad se u pet i po ima s njon nać u restoranu u Joze. izbezumljena ah sretna. "Jesi vidila govna"." "Slušaj". Stari zavjet u stripu.

kaže Boris. "Je li to istina?" "Živa istina... Kaže sveti Petar: 'Najbolje da se vratite oklen ste i došli. "Razumio san. "Ajde. "Duža kava s mlikon. gdje se smjestio visok. samo sekund. "kaže meni sveti Petar: 'Ja neman vašu rezervaciju. ako se smi znat. ovaj put zbog nekakve ženske s tamnim naočalama i s rupcem preko glave.ite točeno pivo?. "I šta je onda bilo?" "A ništa. "Ajde." "A." "Pola litre točenog — može!" "I. šta san ti počeo pričat". suza suzu goni. A što vas to zanima?' Ja reko: 'Ma. pogledaj mi. Žena uto iz torbe izvadi nekakav predmet od šarene plastike pa ga proučava... jer svako malo pogledava na ostatak prostorije preko duguljastog pitara s plastičnom puza-vicom. A i marama na glavi je malo sumnjiva. nasmije se konobar veselo. reče čovjek jednostavno. lista. ako ti nije teško. ne moraš mi objašnjavat". lista." "Ubio ga?" 169 I "Ubio". potvrdi robijaš. više se otalen nije pridiga.. ljudi Božji. A što si ga. crnomanjast muškarac tridesetih. "Pa kako je to najprije ubio on tebe pa tek onda ti njega?" ne izdrži konobar. to još nekako.'" "Krvi ti?!" "To oče reć da još nije došlo vrime da ja umren". ništa. 'Ma. ponovi on razočarano. Ivica ne razaznaje što bi to moglo . kad je rezerviran moj zet. Malo posli... evo ti svetoga Petra. "Duga je to priča". "pa bismo kad dođe uzeli nešto /. "O." "Oćeš još štagod popit". Mrtav. kad san već tu. Doša.". Dajte mi po litre točenog. kaže Ivica. Budin se. Nešto za popit dok čekate?" "Ini. I bogami. još sav krvav. "Duga je to priča moj prijatelju". pojasni ubojica. "Pričekaj dok ovo obavin. bogati. Kad. "zet mene klepio kocen po glavi kad smo se svađali oko jednoga vrtla. Kako me je klepio. nije reka da je sveti Petar. Ili čeka nekoga tko je oženjen. 'Za mi je'."' "Jeben ti život!" uzdahne konobar.. jer je vani najmanje plus trideset i pet. jer već je deset do šest." "A ne znan ti. samo san tio bit siguran. nastavi bivši robijaš za šankom. moj prijatelju. lude priče". Plače. kaže Boris. kaže on nakon nekog vrimena. Pridiga se ja. "Ali nije ti ni to sve. nosi jednu ovako debelu knjigu ispod ruke. 'on van je rezerviran za dvadeset minuta. A sveti Petar ponovno uzeo onu svoju knjigu. uzeo oni kolac pa po njemu. ja se probudio.I "Huh". izvolite?" "Jednu dužu kavu s mlikon i džus sa puno leda". zadnja pošta Veliki Grabovac. Triput. a iznad mene moj zet Zdenko plače ko ljuta godina.. Jednon. kaže ubojica. nastavio je odrpanac. "Čekaj". "Na moj račun.. oni kolac s kojin me klepio. A pokraj njega na zemlji. džus sa puno leda — može!" "Probudin ti se ja".'" "Samo malo". "Čekaj. eto ti mene ponovo u momu vrtlu. meni se zacrnilo prid očima i pado'.i izist. "Sveti Petar!" "Mislin. jebote!" Odrpanac umorno otpije gutljaj vinjaka." "E. reče Tatjana. 'Dobar dan.. kaže on najposli. mršti se.." "Bogati!" zaprepasti se konobar.. a Julije još nema. Zdenko Duduk se on zove. ubio?" "Zato što je najprije on mene ubio". Kad. zapamti di si sta". počne on svoju tužnu pripovijest. ili je ona udata..' 'Vi ste?' Ja reko da san taj i taj. a ono nekakva magla oko mene. ali ko će drugi bit nego on.'" "Da se vratiš oklen si i doša?" "E. prekine ga ponovno Boris. pa onda san ti ja svetoga Petra pita: 'Dajder. zaključi general. i ne gledajući sugovornika. izvolite?" "Čekan nekoga". 'ali ja neman vašu rezervaciju." "Nema problema. "Dobar dan. Znaš. zagleda se u prazno i šuti. Dvaput..' 'Dobar dan.. kad san ja ono bio u svetoga Petra pa mi on reka da nema moju rezervaci-ju?" "E?" "E.. nije još gotovo. "Dobar dan. Pado' ko kruška. hukne konobar od olakšanja. kaže ubojica. sin toga i toga. što je sjela za stol odmah do onoga crnomanjastog. otvaran oči. "Najprije je". daj mi još jedan vinjak. I tu ti ja ponovo zaspen. I ženska za susjednim stolom je nemirna. reče ubojica napokon.. Probudin se ja. "a ponad mene plače moj zet Zdenko. I ona izgleda nekoga čeka." Uzima blok i olovku i odlazi do stola u kutu. vidin.. vidi slučajnosti'.. Ivici je čudno da nije skinula tamne naočale. selo Duduci.. prekine ga Boris zbog jednoga gosta što je upravo ušao u lokal. a on lista po onoj knjižurini.. ili je čak posrijedi i jedno i drugo." Dolje u dnu lokala Ivica se počeo nervozno vrpoljiti.

". "Bome. dozvolite da buden toliko slobodan da vas pozoven za svoj stol " "Fala. sine Ivici. "Aaaa. jeben li te blesava". reče Ivica "Morete li nan nešto priporučit'" ' Imuno krasne domaće kobasice s roštilja Da li bi gospoda mo/th l/di koju kobasicu5" reče konobar drsko 172 Tatjana se kao malo lecne "Gospoda neće kobasicu". A i ona je raspoloženija i sve joj manje smeta što se ovaj ruga s njom. slaže Ivica. "A vi?" reče ona podrugljivo.". "Za slikat pod vodon". kaže Tatjana tvrdo "Oprostite " zbuni se Ivica "Jedino ako ćete vi doc za moj stol".. reče Marmko "Slušaj". a?" "E. "Je li se još". misli udovica.. objasni Ivica Marmko Andelijm i ministar Kutleša parkirali su malo dalje da ih nitko ne vidi pa se kroz kamenjar i makiju. Razgovor zamre. prikradaju restoranu "E. govori Kutleša. sve se smijuckajući svojoj djetinjariji. kad su vidili da je zrak čist.. pita on ženu. spetlja se udovica.. samo što je sada u civilu. reče udovica "Zna san". "kucmt ćemo m na prozor pa se sa-krit" . osmjehne se i ona njemu. pokazuje on ubojici koji je vidio svetoga Petra i ostao živ "Nemoj se okncat." "Jeste vidili. "okolo vozite bez goriva?" "Ne more se vozit bez goriva". Zgodan je. bananama "Danas je Gospin post". Je. I na nekoga joj strašno sliči.. Mislin. Ivica se mangupski osmjehuje. eto. "Khm!" nakašlje se on napokon. Napokon. "ja bi mu odma za kaznu da da učini četristo sklekova!" 171 "Ajme. "Doša san nešto na brzinu izist" "A tako." Tatjana skine crne naočale. a udovica razgledava fotoaparat. siči mi glavu ako tako ne bude... Gledaju se. "Znači. točno u tom trenutku tamo u dnu sale Ivica podiže ruku da pozove konobara "Sta san ti reka1" kaže Boris pobjedonosno pa ponovno uzima blok i olovku "Izvolite5" "Mi bi nešto izili?" "Nema problema Gotovo ili po narudžbi ?" "Pa ne znan". primijeti Tatjana zajedljivo. ne razumin. čekan nekoga". "šta tebi sve neće past na pamet" "Jelde da san lud'" kaže ministar "Ma. "Čekate nekoga?" "Je. "Da je pod mojin zapovjedništvon". tek toliko da nešto reče. Primjetno je kako raste nervoza u njima. kaže ona. nemojte". kaže Marmko. su sili skupa A sad ce.. sretna što. kaže mladi Markić na posljetku. napokon smo svatili. Pa da. da mi je vidit toga mlatimudana". General se zaigra s kutijom cigareta. naša se pametnjaković. "A vi?" "Ne". "Aparat za slikanje".. dava ga odnio. "A di su van maska i peraje?" I7i) Tatjana Ijutito frkne i okrene glavu od njega. "Di je vami sajla?" "Sajla?!" "E?" osmjehne se udovica zagonetno.. gospođice.. doda." Tatjana se mrzovoljno okrene prema njemu. To ste vi". krastavcima. kaže Tatjana. kaže Tatjana. moreš ji vidit amo u ogledalu iza mene Je li ji vidiš? To su ti ljubavnici Kako znan' Jebi ga. i tnba da ga pnkine1" reče general ljutito "Takvu curu ostavit da ga čeka Nego. što ste vi žestoki1" zgrane se udovica "I petsto trbušnjaka1" dometne Ivica "Ajme meni.. Onda se sjeti da joj je odnekud poznat ovaj veseljak pa ga ponovno pogleda... reče Tatjana kao uvrijeđeno. "koji je vas pustio da ga čekate. tobože osupnuta generalovom bezdušnošcu. tako oružje još nišan vidio. "pa prikimlo bi ga1" "Fala Bogu.". samo se ne može sjetiti na koga. ima i onih koji ne vole glupe viceve s kobasicama. reče tamo za šankom konobar zadovoljno "Zna san čin san ji vidio Vidiš ono dvoje tamo u coši".biti. ne izdržavši. "Bogati!" nakesi se Ivica Markić. kaže general odrješito Tatjana mu se zahvalno nasmiješi. ne bi'". "E. vidjela ga je prije neki dan. praksa je to Došli su odvojeno najprije on pa ona Ona je čak imala crne ocale i sudar priko glave da je niko ne pnpozna Došli su i sili svaki za svoj stol i tek sad. reče general. lud si ko kupus". reče Tatjana. naručit nešto za pojist" I zbilja. "Oprostite.

lija1 I pokojna mater joj je bila taka1 Lija1 Nije ni mislila doc". proštenje Mannko "Jebeš mi sve. jednon /. kaže. zasmije se Marmko Anđelijin Pognuto su. zavapio je u svojemu pravedničkom gnjevu emigrant još jednom. reče Ivica "Meni se učinilo da san vidio ministra obrane " Tatjana na to ništa nije rekla Samo je sumnjičavo pogledala Ivičino pivo "Mannko1" prošaptao je dolje pod prozorom Kutleša užasnuto "Mannko. ni metar od Tatjane i Ivice koji se masnih brada slade riječnim rakovima Naceren. mogao pričestiti. premda onaj u kamionu nije činio baš ništa što ne bi očekivao od vozača jednog tromog. čista srca i iznuren s Bogom. tek nekoliko sati nakon što se ispovjedio. pička ti materina. bjesnio je Mannko Anđelijin "Dabogda te ladnu naša. osim jedinomu djetetu.i vike vikova '" 171 Poglavlje dvadeseto gdje saznajemo da se sveti sakramenti mogu udijeliti i na sasvim neobičnim mjestima "Oooo. a od mnoštva auta onih što su se vraćali s mora bila je strašna gužva Izluđivao ga je sav taj narod koji. kao komandosi pretrčali desetak metara brisanog prostora parkirališta nasutog tucanikom i zaustavili se u čučnju ispod prozora Copacabane Marmko teško diše Kutleša se oprezno nadviri "Vidiš h ji?" "Samo malo Eno ji. doli su u coši1" "U coši1" kaže Marmko veselo "Nju odavde vidin samo s leda Proc ćemo s donje strane " Sagnuti obilaze restoran. kume. kurvo jedna Tako je. ono gori nije tvoja mala " "Kako nije moja mala'" "S nekon drugon ženskon sidi" "S kojon drugon ženskon. izbila je i afera s jednom bijednicom što je prijateljici lagala da nema vode. koji se. Odanih ti primi srca dar. a glavu zaštitio rupčićem na četiri čvora Okrenuo se razdragano ostatku skupine pa viče "Ajmo. mimo ratova i prirodnih katastrofa. bogami. don Štipan "Oko čela zvjezdana ti kruna. kleo vlasnik frankfurtske praonice automobila Kroatien Sunce na zalazu zasljepljivalo ga je kroz vjetrobran. hi". hi. majmune1'" vikao je Marmko razjareno. odgađa njegov susret s kcen Susret koji ce. praćeni začuđenim pogledom jednoga janjeta što malo dalje stoji vezano za mlado stablo "Rajko1" šapće Marmko gurkajuci prijatelja laktom "Rajko. Naša Majko. dobrih dvadeset minuta poslije. vidi ga1" 173 "Janje1" prošapće Rajko raznježeno Pndiže se do prozora i poviruje unutra. da ti pička materina". da i sada. grizući jezik od uzbuđenja. vidiš ti Lija je to. da ti pička materina ". zgrozi se on "Ubit cu je1 Ko pašče cu je ubit1" reče on odlučno i krene prema autu "Mannko1" sikce Kutleša za njim "Mannko. kao težak. da osokoli svoju posustalu pastvu. zapjevao je tada gromko. ti se ne mišaj1" dobaci mu emigrant i ne okrećući se "Ovo ja moran san riješit I kad nješm. ljudi. po svemu. Ispod nogu stenjepakla zmaf. uoči blagdana Manjina uzašašca. kaže "Zato je ona sinoć bila onako poslušna Ma. biti jedan takav užas da to svijet. sada bila upućena i kamionu koji je iza jednoga zavoja iskrsnuo ispred njegovoga mercedesa "Sta radiš. riješit cu. "vidit ce nas " Mannko ga posluša i ponovno se vrati u čučanj "Pa di je Julija'" reče on sada nešto mirnije "Di jcjulija'" ponovi Onda mu sine "Ona nije ni mislila doc". pisma1" "Rajska Djevo. stani1" "Kume. naša zoro zlata. a kletvi je. ubit cu je1". još nije vidio "Oooo. pička ti materina. eda bi se sutradan. tucanikom napunjenog teretnog vozila Ni kilometar od njega u tom je trenu pješačila bezvoljna i is-posvadana skupina što je iz Smiljeva hodočastila Gospi u Sinj Međuljudski odnosi tu su sada upravo stravični Naime. pridružio mu se solidarno Brico. skinuo do potkošulje. svih milosti puna Vječnog sunca ogrnu te sjaj"."Hi. Kraljice Hrvata. sa svojom zločinačkom navikom da vozi baš dok je on na cesti. Kutleša sitno kucnu dva puta Ovo dvoje se zapanjeno osvrću Ministar se hitro sakri "Sta je ono bilo'" kaže Tatjana "Ne znan". Gospu ti blaženu'1 Di je Julija'1" pita Mannko gnjevno pa se podiže da i on pogleda kroz prozor Kutleša ga poteže "Nemoj". a onda ju je ova uhvatila iza grm-lca pokraj ceste kako pije iz plastične dvolitrenke Tako su se njih dvije tu počerupale. Primi čiste . nakon što se otkrio gnusan čin onih izdajica što su zaostali pa se poslije ukrcali u autobus. moj kume. hi. crvene i raščupane pusu "Zdravo Djevo.

kaže Brico naslanjajući se rukama na krov njezina auta "Dobro je". živ je1" dovikne Motorhead "Živ je. 177 s glavom medu koljenima. mljeo je Brico nervozno "Ja san ti zva kuci. "nije mu ništa Malo se natuka. jedan mladi debeli s dugom kosom. a komadići tucanika rasuše se zvečeci po haubi i šoferšajbm mercedesa "Ajde. 'pripast. a onda još jednom potegnuo upravljač ulijevo i mercedes što ga je jednom davno neoprezno obećao Pavelicu. ah joj svejedno još nije jasno o čemu ovaj govori "Bome si brza". po svemu. pomislio je. možda i slabiji od nje. isprva nevoljko. dubeci na ramenima na tapeciranome stropu kabine. u isto vrijeme. kao netko koga su uhvatili u laži "E. zasmije se čovjek. neki vojnik u maskirnoj uniformi "Oce Uvik eksplodira " Debeli sMotorhead majicom došao je do karambohranog auta pa čučnuo s vozačeve strane Nabijen vratima ulupljemm od prevrtanja. nestrpljivo trubio i trubio kamionu da se makne Naidoše k tomu na razrovani dio ceste i kamion stade poskakivati. reče. reko'. stari je dobro. u nekakvoj suhozidom ograđenoj njivici sa strnjikom od djeteline. dotrčali su i smiljevački hodočasnici Brico je odmah prepoznao mercedes. sada možda tek dvjestotinjak metara od njih. nadi malu. zapravo blesav i potpuno besperspektivan U jesen sive patke lete vodoravno kao u križaljci'. odskačuci niz kamenjar i draču. /apojah su. Ante se javio Sta je on tebi — tetak5 Reko 'Ante. stablima i kamenju. i kako je taj njihov bijeg. izudaran i krvav. pod dva. pa m onda nije bila sigurna da ih je ispravno shvatila Razumjela je što se događa tek kada je vidjela tijelo što su ga dva . koliko je on slab. uoči on sada momka u Juhjmu društvu "Sta je s tobon?" Juliji je trebalo nekoliko časaka da shvati onih nekoliko rečenica na hrvatskom. kamion s prikolicom i da. nakrivio glavu da pročita registraciju "Isusa ti draga". a on se okrenuo i samo je zbunjeno pogledao Djevojka shvati koliko je pogriješila. spuštajući svoju ruku na njegovu. zapravo.ljubavi nam zar'. odleti s kolnika i zakotrlja se po bokovima nekoliko puta. bila bi to vec učinila da se nije plašila očeva bijesa jer nije otišla na sastanak s onim generalom. Stanislave". Juliju je obuzimao sve veći strah Treperavo uzbuđenje zbog bijega od kuće na posljetku je potpuno uzmaklo pred iskrenom stravom sada kada se taj bijeg činio definitivnim Barem kada bi je Stanislav ohrabrio "Stanislav". kaže on AJulija se sama sebi /ičudi kako prije nije otkrila kolika je on budala i shvati da ci st vjciojatno ipak vratiti kuci 1711 Vani se pomalo spuštala večer i Julija je bila sasvim blizu odluci da okrene auto. prošapće Marmko pa oštro ugazi na gas i okrene volan ulijevo da pretekne kamion Tek je tada ustanovio da je. jedino gibanje koje se moglo vidjeti na mjestu nesreće Na cesti sada sve poiskakalo iz kola Onaj iz kamiona s tucanikom. prvi se pnbrao pa skače po stijenju Oprezniji se okupili uz rub ceste "Sad ce eksplodirat'" kaže jedan u kupaćim gaćicama stiskajuci zube "More bit i da neće". nema ni teorijske šanse da se vrati u svoj vozni trak prije susreta sfordescor tom što je dolazio iz suprotnog smjera "Stoko jedna1" opsovao je emigrant Ijutito. a ma če je sve drugo u redu " Julija se sjeti da je muškarca viđala u očevu društvu. reče drugi. Mannko Anđehjm je kroz maglu vidio zmije što izviruju iz lubanje i zaključio da je u paklu Jebi ga. malo se natuka. kaže. jebi mater". onaj u kupaćim gaćicama "Ljudi. zovite hitnu1" Na cesti se sada vec skupila cijela gomila znatiželjnika Krše ruke i križaju se Privučeni bukom. a onda složno i čisto smiljevački hodočasnici Rumeno sunce dotaklo je rub brda. Mannko je odletio s auton s ceste I nemoj je'. u crnoj majici s natpisom Motorheadi jezovitom slikom lubanje kojoj iz očnih šupljina izviruju iskežene otrovnice. kojemu se jučer toliko veselila. pod jedan. žuta aura treperi po grmlju. rekla je blijedo se nasmiješivši. "ono je Mannko Anđelijm1" Sto su se više udaljavali od sela. he". kaže. veselo je rekao vojnik "Ima je snce". kada su se na cesti dvadesetak metara ispred nje ispriječila ambulantna kola s upaljenim plavim rotacijskim svjetlom Znatiželjno se ogledavala kad ju je ugledao neki muškarac i potrčao put njezina auta Julija se zbuni "Vec si stigla". ali mu mače ništa Nema ti njemu bez sikire. he. kao da se zlato razlilo Marmko je. isto san se malo više nada Potom je izgubio svijest Debeli uto napipa ključ iza iskrivljenog volana i ugasi motor Kotači se prestadoše vrtjeti "Isto nije eksplodira". vidno razočaran. da bi se napokon zaustavio dolje na dnu. ali nekako usiljeno. na krovu Dobar njemački auto još se nije dao kotači se ni nakon svega nisu prestajali vrtjeli Bilo je to pomalo kao kod onih kukaca što ih okreneš na leda pa se oni bespomoćno batrgaju s nožicama Bilo je to. zaviče Linguz najednom i ponovno je pogleda "To mi je ovi čas palo na pamet".

"jesu ga zakovah'" "Alo". jedna plava. a isto san reka 'Dobro.bolničara odnekud donijela na nosilima "Tata1" zavnštala je iskačući iz auta Brico je zgrabi "Nemoj". autoritativno utegnuta i sisata Pnde Smiljevčanima "On se sad probudio".. Mogu oni reć šta 'oće.' Nije mi bilo pravo kad mi je to rekla. grčevito gu-žvajuci tkaninu Brico se okrene pa kradom obriše suzicu o zeleni plastični zastor kojim je bio skriven susjedni krevet "Julija moja. pusti Sve ce bit u redu". duboko u protivničko polje". reče ona vojničkim tonom. sav izubijan i u zavojima.. pa šum iz vodokotlica. Majda se zove. izgubio je dosta krvi i nemojte ga puno gnjavit Jesmo li se razumih pet minuta i šlus1" "Nema problema. ah tu opet upadne sisata "Slušaj amo". a ovo je". kao iz velike daljine. međutim.' Šta . amo san1" prosikce ponovno Mannko Andehjm sa svoje postelje "Brico". nemaš za šta plakat. svejednako ce Brico. prekine ga Majda Brico se smete.. Mannko. glave zabijene u plahte. prošapće Brico zgroženo.. "nemoj da ti ja / u Ušli su tiho. reče Brico pokorno 'Slušaj ti 'šefice'". dite moje jedmo". "i dosta je loše Bogati". koji van je kurac. gotovo na prstima prišli postelji na kojoj je bolesnik ležao od glave do pete u gipsanom ovoju Vidiš samo kako unezvjereno žmirka iza rupica za oči "U pizdu stnnmu". rekao je don Štipan dolazeći negdje iz mraka "Voze ga u Split u bolnicu " 179 Čuo se sitan zveket metala i nečije užurbane potpetice.Kad ti je mater umirala". začuo se odnekud. jezovito da ti se krv u žilama sledi. Da oprostiš. "Ja znan kako je. Bog joj da vični pokoj. Brico lansira opušak u krošnju kestena što je rastao pod prozorim. jedino ti je dite — daj joj da se uda za Švabu. sirena ambulantnih kola što su dovezla još jednog nesretnika. "Kakva san zvir bio prema tebi. duga lopta. žustro kloparajuci bijelim klompama. nego pognute glave. jeba san. draga.. 'ako se 'oće udat za Švabu. moj pope". a Julija i Lmguz sjedili uza zid na prostim sjedalicama od crvene plastike Iz sobe za intenzivnu njegu izašao je u jednome trenutku sijedi primarius i svećenik mu pohita u susret Liječnik ga. začuje se tada slabašno s drugog kraja prostorije "Alo. draga. da ce nešto kazati. Znaš. Nemoj plakat". dobro je. a Lmguz još jače stegne u zagrljaj Juliju "Duuuga. u redu. nije mu ništa1" "Tata1" poviče djevojka plačno "Nemoj i" "Tata1" otima se Juhja "Lass mich meinen Vather zu sehen1" "Ajmo za njima". glas sportskog komentatora "Ko ono igra'" upitao je Brico Nitko mu ne odgovori Iz bolesničke sobe izađe napokon medicinska sestra. dolje iz psihijatrije u prizemlju Neki je stan u ispranom frotirskom ogrtaču prošao pokraj njih umorno vukući papuče Brico je pušio oslonjen o prozorsku dasku. sredovječna. "naš župnik "A ti si sigurno ministrant". ali meni više života nema. "on je loše." "Buuuuuu!" "Nemoj plakat." "Buuuuuu!" ". umirala je. sućutno sjedajući na krevet onoga zagipsanog "Alo. rekla je. i nije u redu. "puno san ti zla nanio " "Buuuuuu1" zavapi djevojka "Nemoj. i ne pogleda. okreće se on don Štipanu. pribere se malo Marmko. s iglom od infuzije u veni "Ju-hu-hu-uhja1" propenta otac daveci se u jecajima "Paaapim". kaže on "Nemoj. prošapće Marinko milujući kćer po kosi. "nije ti to Mannko Mannko je tamo u coši" "A je li'" začudi se Brico "Pardon1" ispriča se on gipsanome "Učinilo mi se da se nas dva odnekud poznamo " Zagipsani ništa ne reče.. reče mu Majda.. kad je tražila od mene da te pustin da se udaš za koga ti 'oćeš. ode niz hodnik Don Sti-pan odustane i vrati se natrag. upozori don Štipan.. nemoj pravit probleme. nastavi emigrant. samo trepće iza onih rupica "Dite moje jedmo1" prošaptao je tronutim glasom emigrant vidjevši Juliju "Cerce moja'" zacmizdn on "Papi*" zarida djevojka padajući na koljena pred posteljom na kojoj njezin tata leži glave usađene u nekakvome kalupu. kad ti je mater umirala. Sićan se. šta san jeba. kaže. šefice". "ja san joj obeća da te neću gazit ko što san nju. zastane žena. zacvih Julija. 'Marinko'. čiloga života gazio. pa onda vučje zavijanje... "koliko vas je to došlo'" "Khm1" nakašlje se Brico značajno "Ovo mu je cer i i zet. krupna. umiruje svećenik emigranta / il "Nije. amo Amo san1" "Mannko moj dobri". kaže Marinko. don Štipan nervozno šetkao.

ja vičen. ne da ti nišan da da se udaš za Švabu. "Covik umire. da bi nakon usisavanja sve vraćala u prethodno stanje U svjedočenju pred istražnim sucem kazala je kako vjerojatno od zvuka usisivača nije čula kako bolesnici krkljaju boreći se za zrak " "I tako se om vmčah".. Ajmo!" "Sta!?" upita još jednom svećenik. nastavi Brico. a Linguz ni mukajet. tako se ja deren blenti na uvo: 'Ja." "Brico. čovik umire!" 183 Poglavlje dvadeset prvo donosi priču kako je... Pop govori.. nije ništa1'" "A Marmko>" "A Marinko ko Mannko". stisne oči. "Ajmo.. "Baš tako je kaza 'Vami. tutanj! Za minut da vas nema!" "Imaš li ti sve sakramente?" upita je Brico iznenada. obrati se on sada Majdi. nego san se protivio i kad si našega čovika našla. a jedan načisto poludio od bijesa "I tako ti don Štipan njizi dvoje tu vinca".je poslije bilo. kaže. šta ti je za vidit. nosi nekakve rengenske slike sa sobon i sve ji ovako gleda prema svitlu. pusti mene da mu ja objasnin' pa ti se nagnen nada nj i kako pop govori. "ti stani ovdi pokraj mene. čitao je odsutno gostioničar za šankom "Kako smo već pisah. vas dvoje. gola voda san ja bio1 Ne bi da san čili dan kopa " "Otkriven je uzrok zagonetnih smrti na odjelu intenzivne njege u Kliničkom bolničkom centru u Osijeku". Ko da mu ništa nisi reka. kakve sakramente.". ulazi ti u sobu oni doktur. ono. "Don Štipane. budalo jedna. "Ženi ji. čovik umire". Ja reko': 'Don Štipane. da san se sav opotio. jedna plakala od ganuća.. a ti sad ovde. "boga ti draga. ištekala iz utičnice respirator na koji su bolesnici bih priključeni te uštekala usisivač. umrla malo poslije 16 30 Poslije obimne istrage u policijsku zasjedu napokon je pala čistačica R L (54) s prebivalištem u Tenji. Kuma"." "Oni side kose?" upita Iko "E". nemoj se zezat. "Baš lipo vinčanje bilo. čekaj. šta pričaš. govori mu on sve kako ide. a Linguz 185 ponavlja za menon. ovo dvoje se žene. Kakva je u mene davlija narav. Štipane!" vikne Brico. evo ti ovde mlada i mladoženja. Marinko?" "Još ste tu". poljubili ji i mi. je li. koji je oglašavao i pouzećem piodivao 'krasne grafike bana Josipa Jelačica po popularnoj ci- . uziman tebe Juliju za ženu. kaže Brico "Osta ko posran " "U procesu protiv R C (44). proviri tada sestra Majda. očiju mi moji..." "Marinko". "znaš i sama. za pravo rec. Mi se ušutih.".. Štipane!... "Molin?!" začudi se sestra.. Ona medicinska sestra plakala.. pobuni se don Štipan još jednom. Kaže don Štipan: 'Stanislave ponavljaj za menon: 'Ja. Šta sad ima veze u čemu si.. je li tako. morete se istog časa obuć pa lagano kuci1'" "Nemoj zajebavat51" zapanji se Crni "Dabogda umra ako lažen". nije ništa Sta se mene tiče. da imadeš moj blagoslov i da ti tvoj pokojni ćaća svaku sriću u životu želi. zakle se Brico." "Brico". kaže on pokazujući na svoje tenisice i civilnu odjeću.. samo nan kuma fali. za čestitku. naslućujući što je ovaj naumio. Stanislav. kako je poslije utvrđeno. muči!" zapovjedi mu Brico. iz nepoznatih razloga. upadne tada Brico..Sad umiren i ža mi je da nikad neću vidit tvoju sriću. čekamo šta će čovik reć. sad umiren. "Ulazi ti taj doktur. u posljednjih nekoliko dana četvorica su bolesnika na ovome odjelu.'Vami. "Marmko.. počeka nekoliko trenutaka.. I dok san ja doša do ono 'ljubit ću te i poštovati za sve dane života svoga'. kakva kuma.imcnt ko što bi ga i u crkvi udilio. evo. "Da te nišan čujo.. pop je ovde. s istim povodom. lice mu se iskrivi u bolnu grimasu. "Brico.. A oni Linguz". "Imaš li sve sakramente. "I brže. za pravo reć. potvrdi Stanislavov vjenčani kum. Marinko zastane.. reče Brico dramatično. Volio bi samo da znaš.." "Buuuuuu!" ". Bulji prida se ko magare." "Don Štipane.. pričao je Brico sutradan u Bevandi. pričao je dalje Brico "poljubili se.." "Sisata?!" "E. strese se don Štipan. a onda nastavi: "Šta je posije bilo". uziman tebe Juliju za ženu i obećavan ti vjernost u dobru i zlu. Sram te bilo! Sram te bilo. Covik ovde umire i ti ne bi učinijo da on prije smrti vidi di mu se čer udaje.". vidiš u čemu san". kad.. fali nan kuma?" "Bog s tobon.' Tako san se dera. u slabašnom pokušaju prosvjeda. I. a on ti se u neko doba okrene prema Marmku i kaže. ovdi is-prid nas.. dite moje jedino. moja diko.. ljudi moji. Stanislav. udilit ćeš sa-ki.. koja je u navedeno vrijeme dolazila s usisivačem na rečeni odjel R L bi. o čemu ti pričaš?" "Dođi amo. ja tako gluvo čeljade u životu nišan vidio.

(51).jeni od stotinu kuna'. reče Milan smijuljeći se podrugljivo. svibanj je krasan u Smiljevu. 189 Epilog Divno li je biti u svibnju u Smiljevu. Tatjani. povjesničar umjetnosti dr. kojega se osnovano sumnjiči za više od šest stotina lažnih bolovanja u smjskoj krajini B P je. "Nišan ima pojma. Društvo za stolom u smiljevačkoj gostionici Bevanda prijeteći se ušutjelo i uozbiljilo. "A jeste li čuli". vec godinama uzorak svojega urina zainteresiranima prodavao po cijeni od deset maraka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Narodne banke na dan uriniranja Neslužbeno saznajemo da su i neke bolničarke na Urološkom odjelu Sveučilišne bolnice u Splitu imale udjela u ovoj nečasnoj trgovini " "E. a Iko i Crni piju svaki svoju pivu i povremeno se saveznički pogledaju.i zajeba " "Ja?!" zaprepasti se Brico.Z. na prvome svjetlu iznad modrih brda pomalo pretvara u stablo bajama." "Nišan zna da pop ima brata generala". "ah i ja isto mislm da si g. "Nisi zna?" kaže Crni. "P. 'ti si sve zajeba. živ i zdrav. jučer je na Županijskom sudu u Zagrebu svjedočio sudski vještak.." "I šta kažeš". "I ja mislin da si ga zajeba. "E". koji se cijelo vrijeme držao po strani.. a zečevi . sve prostrto na bijelim kuhinjskim krpama s naslikanim jagodama. Ili u podne. kaže. Kako bilo. "uvik mu je neko za nešto kriv " "Nije me briga".Č.Z. "Onoga što je u Njemačkoj upa u klak pa poginio. "uvatio don Štipana da poništi vmčanje A don Štipan da neće Jebi ga. "Kojega Željka?" ne izdrži na posljetku Crni. "Ima momka!" "Ima momka?!" zapanji se Iko." "I ja isto". hm!. umiješa se Iko. bjesni Brico. "Pa ništa".. jeben ti život!" opsuje Crni užasnuto "Mannko popizdio". teški bub'rež-m bolesnik. Silvije Pene-zic-Kurvitzsky Dr Penezić-Kurvitzskv u svojem je svjedočenju istaknuo kako novčanica od dvadeset kuna. složi se Iko. "kako će išta bit s njin kad je po-ginio. reče Iko. (57) prije jedanaest godina darovao bubreg." "Pa šta je s njon?" umiješa se sada Brico zlovoljno. koji je svojemu bratu T. ali sad ti se on domislio da san mu ja kriv". mladi luk i sir. 'kad-tad cu ti se osvetit1' Lud čovik". kaže Brico "Ko'" "Pa Mannko Počeo vikat na me 'Brico'. navodno. kada crkveno zvono tako moćno odjekuje da ti se učini da je dragi Bog nebo od lima načinio. tebi je prvomu palo na pamet da bi ji tnbalo vmčat1 Jebo ja svoju mater'. "Policiji je napokon dopao šaka B P (62) iz Tnlja. nego sveti sakramenat" "Pa naravna stvar". potvrdi Iko. kaže Milan. ali ja mi-slin da si ga zajeba. sve je rascvalo i miriše. reče Iko jednostavno. umiješa se Crni. ne more to tako Kume moj. "Šta i ti?" pita Brico. pčele zuje nad livadama. doista sadrži portret bana Jelačića. O njegovoj udovici. "šta je novoga sa udovicon od pokojnoga Željka?" Nitko ne reče ni da je čuo ni da nije čuo što je s udovicom od pokojnog Željka.. reče Brico. sada rečeni organ potražuje natrag. doista bi se mogla smatrati grafikom i da je u tome smislu oglas R. Ajde. "udovica ga uvatila?" "Vodaju se po selu za rukicu"." Brico se mrzovoljno zapiljio preda se. pancetu i tirolsku. bio sasvim istinit" "I tako Mannko sad. znate šta". samo se Milan." "P. Ne znam zašto. unatoč tomu što vrijedi pet puta manje od svote koju su neki za nju dali.i šta s njm?" "Pa ništa s njin"." "I ti isto?!" "E. ti govorin. kaže on napokon. reci ov-de prid svima: kako to ti misliš da san ga ja zajeba?" "Ne znan". priča Brico. zbog nečega smiješi. "Pa kako to misliš da san ga ja zajeba. molin te.. "Ne pitaj me kako." "Ma. čitao je Markan. U zoru kada se crna kvrgava sjena na mjesečini. nije to trla baba lan. reče Brico. Vodaju se po selu za rukicu. reče Milan. "Onoga generala što je brat od don Štipana. a oni što rade u polju objeduju tvrdo kuhana jaja. "'ajte vi oba u tri pizde materine!" "Bizaran imovinsko-pravni spor događa se ovih dana u Puli". kao kakvo jezovito čudovište pred prozorom. ima Linguza za zeta'" upita Iko "E " "O. nego i dalje uvrijeđeno šute.. ali progoni me nekakav osjećaj da sam vam sve ovo već jednom ispričao. kaže. Ili je možda ipak najljepše.

"Svašta ćeš nadrobit. tik do poljskog zahoda. samo primjera radi. ne vidi se ništa osim iskrene zabrinutosti zbog nezdravih navika njezina djevera. "Baci je. pa još s izvučenim osiguračem. u kojemu se u tome času nalazio Tatjanm novopečeni svekar Pribravši se s nekoliko travarica. "Neću". Njoj je to drugi brak: prvi joj je muž prije nekoliko godina poginuo na nekakvom gradilištu u Njemačkoj. spuštajući svoju ruku na svećenikovu. "kašikaru". čahure se zve-čeći rasipaju po betonu. netko priđe Tatjani i turi joj bombu u ruku. moj Štipane!" kažem. kad evo te opet. "Baci je. složili su se svi kasnije da bi napokon pala u gnojnicu. Tako izbezumljenoj na posljetku joj se omakne palac i odskoči ona polugica kojoj "kaši-kara" duguje svoje časno ime: bomba je sada bila aktivirana! "Baci je. "Tebi ću dat?! Mrš u kuću dok ti nišan da po ušima!" Za stolom u sredini sjede mlada i mladoženja. Ja sam vam onaj nosati tamo pod murvom. "Taman si se bio đavla ostavio. kori ga brat. mladi krumpiri i grašak dozrijevaju istodobno s mladom janjetinom.pustoše kupusišta. a već toči jednu za drugom. nevista!" povikaše svi ponovno. To se ženi mladi general i ratni junak Ivica Markić. a odmah do mladoženje je njegov brat Štipan. Pravu bombu." Ja se smijem. Cak mu je i ministar obrane došao na pir. Kani se. kaže emigrant. a više se panično bacajući pod stolove. dobri je starac malo kasnije priznao kako ne pamti kada je zadnji put imao tako dobru stolicu 194 Sadržaj Poglavlje prvo gdje se upoznajemo s ovim šarmanlnim naseljem u kojemu sretniji uho čačkaju ključem od mercedesa a oni manje sretni crvenim vrškom šibice Poglavlje drugo u kojemu se uz bnskulu i tiešelu lazvija etička dilema je h u ledu naručili piće ako znaš da ga neces platiti a usput saznajemo za laspusnu mladost ovdašnjeg župnika 15 Poglavlje treće gdje se pojavljuju duhoi i najpi ije jedan slo prlja sagoi e i posle Ijinu a polom jedan slo je pobjegao iz boce . koji je svećenik na službi ovdje u Smiljevu. ali ovo je iznimka jer je mladoženja veliki budžovan. "on ti je katolički intelektualac. umiješa se sada i mlada. a vidiš da je već dobro pijan. i letjela. don Štipane". "Kad ti kažen: katolički intelektualac. šta ti to triba u životu?" "Nemoj pit. Izbačena iz čvrste ruke jedre domaće cure ručna je granata letjela. vjenčao mladi par. "šta će ti to?" A pop izmakne ruku kao da ga je opekla njezina ruka. nema što je sjeo. "Nemoj svašta pisat". kaže pop jednostavno. "Daj i meni! Daj i meni da malo pucan!" moljakaju dječaci. upozori me pop. bogati. a žena mu je ovdje iz sela. medu nama rečeno. spazi da ga ja gledam. a. međutim. "Baraba si ti". "Znaš ti dobro zašto ja pijem". prepoznajete ih još izdaleka po golemoj trobojnici što se vijori iz prvoga auta. i sve je tako krasno uređeno da. nevista". Ante!" nazdravi mi svećenik. priča se kako puno pije. ali sada već manje veselo. Na Tatjamnu licu. "Moj Marinko"." "Ko?! On?!" zaprepasti se Marinko Andelijin. jedu i nazdravljaju. Tatjana se ona zove. reče general. iz one gomile što je pucala. Tada. uplašeno zvjera okicama. čoviče! Da ti vidiš koja je to glava!" Više od tristo svatova je u dvorištu nevjestina oca. Jelo gotovo da nije ni pipnuo. Cestom između vinograda trubeći prolaze svatovi." "Nemoj me zajebavat!" kaže ministar. On je. gledajući njegova nagluhog zeta kako s druge strane stola glođe janjeći rep. kaže don Štipan. nevista!" zagrajaše svatovi razdragano. kao da joj hoće reći. Pop ne izdrža taj pogled i okrete glavu. "Pijen". "Nemoj pit". reče. pucaju iz automatskog oružja. nevista! Baci je. Kod nas u selu nije baš običaj da se skupljaju veliki svati kad se udovica udaje. Evo i sad ako pogledate. naravno. kaže on ozareno. obećam mu ja. pjevaju. "Opet piješ". i šta je istina i šta nije. Nevjesta se tada pribere i hitne bombu preko dvorišta. rekao je ministar Kutleša svojemu starom prijatelju iz emigracije. "Znan ja tebe". 193 i letjela kao na usporenoj snimci je to bilo. "Živio. "Pa nemoj pit". "Nemoj pričat gluposti". Mlada se ukoči. kaže Tatjana. Tatjana se zbunjeno okreće oko sebe. nevista! Baci je. "Živio i ti meni. "ovi tvoj zet baš prava budale-tina. Onda zastane i nekako se turobno nasmiješi Tatjani.

....... na što jedna Luscinia luscinia..................185 Epilog. ili slavuj veliki.175 Poglavlje dvadeset prvo koje donosi priču kako je............ > istim povodom................................ a obični vojnici jedu da vam ne kažem što 127 Poglavlje petnaesto u kojemu se ništa pod milim Bogom ne događa... jedna plakala od ganuća...... pobjegne glavom bez obzira 53 Poglavlje sedmo koje se bavi emancipiranim mladim ženama i drugim moralnim nastranostima suvremenoga svijeta 63 Poglavlje osmo u kojemu se hoće i prdnuli i stisnuti.............. generali jedu g'ah........... prikladan za zeta 141 Poglavlje sedamnaesto koje donosi prepirku je li Hrvatskoj potrebno atomsko oružje.... a lu je i uspomena na udbaša koji je pleo džempere 151 Poglavlje osamnaesto gdje se jedan muškarac.................. zašlo je pijancima zabranjeno vozili se na nngišpdu i kako oni šio imaju puno para katkad završe bez oba uha 31 Poglavlje peto u.....167 Poglavlje dvadeseto gdje saznajemo da se sveti sakramenti mogu udijeliti i na sasvim neobičnim mjestima.. na užas jedne čedne postarije kućanice................................. sprema na razvratni sastanak sa stanovitom damom.......... a jedan načisto poludio od bijesa.................................. što....................... a polemika bude okončana toljagom 99 Poglavlje dvanaesto gdje se pojavljuju dvije u selu svakako nesvakidašnje pojave.159 Poglavlje devetnaesto u kojemu jedan pripovijeda kako se sreo sa svetim Petrom........ i slobodno možete preskočili sljedećih nekoliko stranica 135 Poglavlje šesnaesto koje otkriva daje dizama administracija puna homoseksualaca ah se nade i pokoji ispiaian momak............... a drugi ima priviđenje visokog državnog službenika......... ne ide 73 Poglavlje deveto koje pripovijeda o nogometnoj mafiji i o lome kako domovina ostaje bez majki 81 Poglavlje deseto koje potm]e teološkom raspravom o silikonskim sisama.. kojemu župnik božemiprosti pogine. jedan general ijedna lubenica od dvadeset kila 107 Poglavlje trinaesto u kojemu se ustanovi da izvanzemalja nisu ništa posebno. dakako...... a onda ipak ne pogine.. a da u Njemačkoj živi vrlo bezobrazan svijet 117 Poglavlje četrnaesto gdje ministri jedu janjeće glave.................. po načelu koje nam je iz logike poznalo kao zakon isključenja trećega...... a završava naopako 91 Poglavlje jedanaesto u kojemu se dvoji o kvaliteti domaćeg haiku pjesništva.. makar bi on više volio da je poginuo 43 Poglavlje šesto gdje se otkriva da su Nikola Tesla i Petar Preradović zapravo Srbi.23 Poglavlje četvrto koje opisuje kako se peče janjetina..........191 ................................

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful