NARODNA KNJIŽNICA

VAN REDNO IZDANJE

Dr GUSTAV LE BON

PSIHOLOGIJA GOMILA

ZAGREB 1920.
TISAK KR. ZEMALJSKE TISKARE

Predgovor.
Prijašnje naše djelo bilo je posvećeno opisu duše plemena. U ovomu želimo ispitati' dušu gomila. Skup zajedničkih karaktera, što no ih nasljedstvo pridaje svim pojedincima nekog plemena, sačinjava dušu toga plemena. No kad se izvjesni broj tih pojedinaca stopi u gomilu, da zajedno radi, uči nas opservacija, da iz same Činjenice njihovog zbliženja proizlaze izvjesni novi psihološki karakteri, kojih nije bilo u ple¬ menskim karakterima i koji se od njih bitno odvajaju. Organizirane su gomile uvijek igrale veliku ulogu u životu naroda, no ta uloga nije nikad bila tako važna, kao danas. Nesvijesna akcija gomila, koja zamjenjuje svijesno djelovanje poje¬ dinaca, jedna je od glavnih značajki današnjega vijeka. Pokušao sam, da teški problem gomila razložim na isklju¬ čivo znanstveni način, to jest da se držim neke metode ne mareći za razna mišljenja, teorije i doktrine. Držim, da se samo na taj način može razotkriti nešto istine, pogotovo kad se radi, kao ovdje, o pitanju, koje živo zaokuplja duhove. Naučenjak, koji nastoji, da utvrdi neki pojav, ne smije se obazirati na interese, koje bi svo¬ jim utvrdjenjima mogao dirnuti. U svom djelu, koje je netom izašlo, primjećuje odlični mislilac g. Goblet d'Alviela, da se ja, koji ne spadam ni u jednu suvremenu školu, nalazim u opreci s izvjesnim zaključcima svih škola. O ovom će se djelu zacijelo moći isto primijetiti. Spadati u koju školu, znači usvajati njene predrasude i njene teorije. No ipak moram da objasnim čitaocu, zašto izvodim iz svojih proučavanja druge zaključke, nego što bi se u prvi mah moglo misliti, da ću ih izvesti. Kad na priliku utvrdjujem krajnju duševnu inferiornost gomila, ne izuzevši ni elitne skupine, pa ipak izjavljujem, da bi unatoč svoj inferiornosti bilo opasno dirati u njihovu organizaciju. Pozorno proučavanje historičkih činjenica uvijek mi je po¬ kazivalo, da su socijalni organizmi jednako zamršeni kao i orga¬ nizmi bića, te da nam nije u vlasti, da ih naglo podvrgnemo du-

TH. RIBOTU,
RAVNATELJU LISTA „REVUE PHILOSOPHIQUE«, PROFESORU PSIHOLOGIJE NA COLLEGE DE FRANCE-U POSVEĆUJE U ZNAK OSOBITOG ŠTOVANJA

GUSTAV LE BON

4 bokim promjenama. Priroda je ponekad radikalna, no nikad, kako mi to mislimo i zato je manija velikih reformi nešto najpogubnije po narod, makar koliko se te reforme čine u teoriji valjanima. One bi bile korisne tek onda, kad bi se odjednom mogla promijeniti i duša naroda. Samo vrijeme bi moglo imati takovu moć. Ljudima vladaju ideje, osjećaji i običaji, ono, što je u nama samima. Uredbe i zakoni očitovanja su naše duše, izražaj njenih potreba. Proizla¬ zeći iz te duše, ne bi je uredbe i zakoni mogli promijeniti. Proučavanje socijalnih pojava ne može se odijeliti od prou¬ čavanja naroda, od kojih su ti pojavi proistekli. Filozofski mogu ti pojavi imati apsolutnu vrijednost; u praksi imadu samo relativnu vrijednost. Proučavajući socijalne pojave, valja ih dakle postepeno ispi¬ tivati s dva vrlo različna stajališta. Tad ćemo doći do toga, da su izvodi čistog razuma vrlo često u opreci s praktičnim razumom. Nema činjenica, pa ni fizičkih, na koje se ta razlika ne bi mogla primijeniti. Sa stajališta apsolutne istine kocka su i krug nepro¬ mjenljive geometrijske figure, koje se mogu strogo definirati iz¬ vjesnim formulama. Sa stajališta našega oka pako, mogu te geome¬ trijske figure poprimiti vrlo različite oblike. Perspektiva može prometnuti kocku u piramidu ili U Četvrokut, krug u elipsu ili u ravni pravac i ti uobraženi oblici 'mnogo su važniji za promatranje od zbiljskih oblika, jer su to jedini oblici, koje vidimo i koje foto¬ grafija i slikarstvo mogu reproducirati. Irealnost je u mnogom slučaju istinitija od realnosti. Zamišljati predmete u njihovim toč¬ nim geometrijskim oblicima, značilo bi deformirati prirodu i učiniti je takvom, da se ne bi mogla prepoznati. Zamislimo li svijet, gdje stanovnici ne bi umjeli drugo, nego kopirati ili fotografirati predmete, ne mogavši ih opipati, to bi oni vrlo teško nadošli na točan pojam o njihovom' obliku. Poznavanje ovog oblika, koje bi. bilo pristupačno samo malomu broju naučenjaka, bilo bi uostalom od vrlo slabog interesa. Filozof, koji ispituje socijalne pojave, ne smije smetnuti s uma, da oni uz svoju teoretsku vrijednost imadu i prekticnu, te da s gledišta evolucije civilizacija imade samo potonja neku važ¬ nost. Kad to utvrdi, mora biti vrlo obziran u zaključcima, koje bi mu u prvi mah nametala logika. Ovu mu rezervu nalažu još i drugi momenti. Kompliciranost socijalnih činjenica je tolika, da ih. ne možemo obuhvatiti u njihovoj cjelini i predvidjati učinke njihovog uzajamnog utjecaja. Pored toga se čini, da se iza vidljivih činjenica ponekad kriju tisuće ne¬ vidljivih uzroka. Vidljivi socijalni pojavi očito su rezultantom golemog nesvijesnog rada, koji je od veće česti nepristupačan našoj analizi. Vidljivi .se pojavi mogu uporediti s valovima, koji na površini oceana uzrokuju podzemne potrese, kojima je ocean sjedištem, a koje mi ne poznajemo. Ispitujemo li gomile po većini njenih djela, one nam najčešće razotkrivaju vrlo inferiorni mentalitet, no ima i drugih činjenica, gdje nam se čini, da njima upravljaju one tajanstvene sile, koje su stari nazivali usudom, prirodom, providnošću, a koje mi nazivamo glasom mrtvih i kojima ne možemo oporeći moči, iako ne poznamo njihovu bit. Ponekad će se činiti, da se u grudima naroda nalaze latentne sile, koje ih pokreću. Ima li primjerice išta kompliciranije, logičnije i, divnije od jezika? A odakle proistječe ta tako dobro organizirana i tako suptilna stvar, nego iz nesvijesne duše gomila? Najučeniji akademičari, najuvaženiji gramatičari s teškom mukom utvrdjuju zakone, koji vladaju tim jezicima i ne bi bili podobni, da ih sami stvore. A jesmo li sigurni, da su genijalne ideje velikana isključivo njihovo djelo? One bezuvjetno proizlaze iz pojedinih duhova, ali tisuće zrnaca praha, koje sačinjavaju naplavu, u kojoj su te ideje nikle, nije li to bila duša gomila, koja ih je uobličila? Gomile su" bez sumnje uvijek nesvijesne; no i ta nesvijesnost može biti jedna od tajni njihove snage. U prirodi vrše bića, koja su podvržena isključivo nagonu, djela, koja nas svojom div¬ nom kompliciranošću pune udivljenjem. Razum je čovječanstvu previše nov pojam i još previše nedotjeran, a da bi nam mogao razotkriti i nadomjestiti zakone nesvijesnosti. U svim našim činima ima nesvijesnost golemu ulogu, a razum vrlo malenu. Nesvijesnost utječe kao sila, koja je još nepoznata. Želimo li dakle ostati u uskim, no sigurnim granicama stvari, koje nauka može razabrati, te ne ćemo li lutati neizvjesnim kraje¬ vima i predavati se ispraznim hipotezama, moramo naprosto utvr¬ diti pojave, koji su nam pristupačni i ograničiti se na to utvrdjenje. Svaki zaključak, koji bismo izveli iz svojeg promatranja, najčešće je preuranjen, jer iza pojava, koje dobro vidimo, ima drugih, koje zlo vidimo, a iza ovih ima možda i takovih, koje uopće ne vidimo.

u koje stupamo. da će ta društva za svoju organizaciju morati računati s novom silom. zbivaju se u idejama. pred kojima pomalo kapituliraju sve vlasti. koji već odavna ima slab utjecaj. — Po njima dolazi do rasula civilizacija. — Važnost proučavanja gomila po zakonodavce i državnike. da će doskora absorbiratj sve ostale. naime one. UVOD. Temeljem ove promjene dva su osnovna faktora. iako ne sasvim ispravne. No već i sada dobro vidimo. predočuje moderno doba razdoblje prelaza i anarhije. Danas više ne vrijede političke tradicije. nastoje da za¬ vladaju uvjetima rada i naplate. koje su revolucije postepeno skršile. koji ne mareći za ekonomske zakone. Doba. kad je mišljenje ljudsko na putu da se promijeni. moć gomila je jedina sila. kad su glavni faktori dogadjaja bili tradicionalna politika država i suparništva vladalaca. što bi moglo jednog dana izaći iz toga malo kaotičnoga razdoblja. već je naprotiv glas gomila zadobio svu važnost. Iz ruševina tolikih ideja. — Nužne posljedice moći gomila. Uistinu važne promjene. Veliki historički dogadjaji vidljivi su efekat nevidljivih promjena u ljudskom mišljenju. Udruživanjem s. jedna je od naj¬ očitijih značajki našeg prelaznog razdoblja. — Velike promjene civilizacije posljedice su promjena u mišljenju naroda. — Ono mijenja tradicionalnu politiku država. iz kojih proizlaze sva počela naše civilizacije. . Budući da su ideje prošlosti — iako napolak razorene — još uvijek vrlo moćne. bit će uistinu e r a g o m i l a . Taj glas nalaže kraljevima. Postepeno radjanje moći gomila promicala je u početku propagacija izvjesnih misli. Era gomila. — Moderno vjerovanje u moć gomila. koje su se nekad smatrale pravima. koje su ih izabrale. Danas već o sudbini naroda ne odlučuju vladalačka vijeća. zatim postepeno udruživanje pojedinaca u svrhu oživotvorenja teoretskih zamisli. koje su se pomalo upile u duhove. koje bi ih imale nadomjestiti. shvaćanjima i vjerovanjima.u gomile napokon uobličile ideje. koju ništa ne ugrožava i kojoj ugled može samo rasti. Ovi se veliki dogadjaji očituju tako rijetko zato. svake neovisnosti i od veće česti upućene samo na to. Taj pristup nije za¬ pravo označen općenitim pravom glasa. već duša gomila. kao da su determinirani poglavito znatnim po¬ litičkim promjenama: invanzijama naroda ili obaranjem dinastija. Veliki prevrati. a ideje. da budu tumači udruga. jer svako je pleme najpostojanije u hereditarnim osnovima mišljenja. indi¬ vidualne težnje suverena i njihova suparništva.PSYCHOLOGIE DES FOULES Psihologija gomila. na kojima će se sazdari društva. burze za rad. kojima se divimo zbog njihove veličine i žestine. iskrsnula je ova sila sama i čini se. Nije medjutim lako kazati. Koje će biti osnovne ideje. Mišljenje gomila nije mnogo. a ponajčešće i uopće nije dolazilo u obzir. u realnost. Drugi je stvaranje sasvim novih životnih uvjeta i mišljenja uslijed modernih otkrića na ograšju znanosti i industrije. kad se stari stupovi društva pomalo ruše. a koje su danas mrtve i to¬ likih vlasti. kad su se uzdrmala i izginula sva naša stara vjerovanja. tek u razvitku. — Općenito nepoznavanje psihologije gomila. koji dolaze prije promjena civilizacije. U vrijeme. Pravi historički prevrati nisu oni. One šalju na mjerodavna mjesta svoje predstavnike. kako da se drže i oni taj glas nastoje da shvate. iz kojih proizlazi obnova civilizacija. političkih i socijalnih vjerovanja. koje su se preživjele. to jest. a kojim se može vrlo lako upravljati. lišene svake inicijative. Prvi je destrukcija religioznih. koja će slijediti za našim? Zasad to još ne znamo. One osnivaju sindikate. čine se na prvi pogled. ali vrlo primjerene njihovim interesima i stekle svijest o svojoj snazi. koja je posljednji suveren modernoga doba: silom gomila. Pristup pučkih slojeva u politički život. da se iza nji¬ hovih prividnih uzroka kao realni uzrok najčešće krije duboka pro¬ mjena mišljenja naroda. Jedva jedno nas stoljeće dijeli od vremena. njihovo postepeno preobražavanje u vodeće klase. No pozornije proučavanje ovih dogadjaja pokazuje. kao na priliku pad rimskoga carstva i osnutak arapskoga carstva. Današnje razdoblje donosi jedan od onih kritičnih mome¬ nata. Evolucija sadašnjega doba. — One mogu imati samo razornu ulogu.

Kako da to spriječimo? Dosad su velika rasula civilizacija. koje gomile. gube svoj mir pred novom silom. izvlaštenje rudnika. nego da razaraju.8 Danas postaju zahtjevi gomila sve više odredjeni i idu iz¬ ravno za tim. herojskih gomila i raznih drugih. jednaka raz¬ dioba svih produkata. budući da nam ništa ne bi moglo vratiti iluzije. njenu malo pretjeranu sebičnost. od kojih su nekad toliko zazirali. ne mari ona za naše jadikovke. pokazuju nam nagli porast moći gomila i ne dopuštaju nam. koja bi mogla prisiliti rijeke. o kojima se počinje toliko govoriti. Makar što nam ona donese. koje bi ih mogle zadržati. upravljaju očajne pozive na mo¬ ralne sile crkve. Njihovo gospod¬ stvo uvijek predočuje barbarsku fazu. Go¬ mile nemaju druge podobnosti. ali to još ne možemo znati. Ograničenje radnih satova. Dakako. da u času. Dogme. da stubokom prevrnu sadašnje društvo i da ga pri¬ vedu onom primitivnom komunizmu. I uistinu ne javlja se tek danas ta uloga na svijetu. Tada se javlja njihova glavna uloga i tada izgleda. pošto moralne sile. vrlo slabo poznajemo. kao što ne bi poznavao ni mentalni sastav pojedinca. koji rade u prilog našoj današnjoj buržoaziji. da suzbiju nesredjenost duhova. predvidjanje budućnosti. hoće da nas pouče otkrivenim istinama. kako raste. prepuštene samima sebi. izvršuju konačni raspad nesvijesne i brutalne gomile. Da pravo kažemo. ne poznaje mentalni sastav gomila. oni koji najbolje zastupaju njene nešto skučene ideje. U svom suverenom nehaju prema našim osjećajima. Civilizacija sadržava u sebi utvrdjena pravila. potpuni povratak u razdoblja konfuzne anarhije. ona nam nikad nije obećala mir ni sreću. jer su je dobro . ne bi ona mogla imati iste moći nad dušama. koji su dušu gomila — često vrlo pouzdano — poznavali. doskora će zadobiti moć starih dogmi. da se trsimo s njom živjeti. kako se čini. kojih jučer i oni nisu htjeli i koje su pomagali rušiti. svi osnivači re¬ ligija ili carevina. koji je vladao kod svih ljud¬ skih skupina prije svitanja civilizacije. da pretpostavimo. njen nagli skepticizam. da će ta sila doskora prestati rasti. kao ni u novoj sili. svi su gospodari svijeta. koji su živjeli daleko od njih. I upravo zato. što bi ih one mogle poči¬ niti. a kad su se njima u posljednje vrijeme bavili. Njihovom sadašnjom organizacijom postala je njihova snaga golemom. koji se mogu primijetiti kod svih na¬ roda. Civilizacije su dosad stvarale i promicale male intelektualne aristokracije. Zvanični psiholozi. No ovi novi obraćenici zaboravljaju. te u svom nastojanju. što je proželo te nove pobožnike. da preturimo vlada¬ vinu gomila. Historija nas uči. Božansko pravo gomila zamijenit će božansko pravo kraljeva. te viši stepen kulture. Da li će se isto dogoditi s našom civilizacijom? Toga se možemo bojati. uvijek bili nesvijesni psiholozi. zapt. koji pridonose rastvaranju bolesnoga tijela ili lešine. Govore nam o bankrotu znanosti i vraćajući se pokajnički iz Rima. najjasnije odredila ulogu gomila. koje je ona odagnala. Pisci. koju vide. Gomile nisu podobne. sve same uvjete. Ako ih je uistinu zahvatila milost. koje naš um može da shvati. Naša je dužnost. Zločini gomila predočuju samo jedan posebni slučaj njihove psihologije i tko proučava samo nji¬ hove zločine. izgube svoju vlast. moramo se pripraviti. One svojom isključivo razornom silom djeluju poput mikroba. da je moguće. ali su vrlo podesne za akciju. koja ih štiti od razglabanja. Gomile danas više ne će bogova. da mnogo mudruju. koje se dosta opravdano nazivaju barbarskima. prou¬ čavali su ih samo sa stajališta zločina. da ta uloga gomila označuje jednu od posljednjih etapa zapadnih civilizacija. uvijek ga gomile obaraju. kao da je filozofija broja jedina filozofija historije. Nema te božanske ni ljudske sile. da se vrate svome izvoru. uvijek su ih ignorirali. Bez sumnje ima zločinačkih gomila. Kad je zdanje neke civilizacije crvima istočeno. jer su kratkovidne ruke postepeno oborile sve bari¬ jere. Ove gomile. Znanost nije bankrotirala i nema uloge u današnjoj anarhiji duhova. tvornica i zemljišta. da je već prekasno. apostoli svih vjerovanja. koja se iz te anarhije izdiže. moramo to preturiti. nisu nikad mogle ostvariti. Bilo kako bilo. najodličniji držav¬ nici i — u čednijim sferama — jednostavni pročelnici manjih ljud¬ skih sklopova. opisujući samo njegove poroke. Univerzalni simptomi. no nikad gomile. odnosno barem poznavanje relacija. to jest: tirjansku i suverenu snagu. koje su se preživjele. željeznica. koje su dosad slabo marile za ono. eliminacija svih viših klasa u probit pučkih klasa itd. Ona nam je obećala istinu. Svako raspredanje protiv nje puke su i isprazne riječi. prelaz od instinktivnog k racionalnom. Ovo su eto njihovi zahtjevi. njene kratke poglede. mora uvijek da prethodi nastajanju svakoga novoga društva. no ima i čestitih gomila. što. na kojima je stajala neka civilizacija. koje nam se pred očima radjaju.

x će to moći primijetiti. odgonetao sam začudnu podobnost svih gomila. da se gomile ne mogu voditi pravilima. hoće li odabrati onaj. Navedeni primjer jedan je od najjednostavnijih. Samo ako se malo zadubimo u psihologiju gomila. bio bi lako predviđao taj doček. »Vaša dva su me djela«. sačinjavaju zapravo relativno visoku svotu. nego nekoliko sugestivnih gledišta. Smije¬ nite takav porez razmjernim porezom na plaće ili druge dohotke. Napoleon je divno po¬ znavao psihologiju gomila svoje zemlje. Mi ovdje samo obilježujemo djevičansku još zemlju. upućujem čitaoca s obzirom na ovo pi¬ tanje. Njima nije iskustvo dovoljno pokazalo. Ako na priliku zakonodavac želi uvesti neki novi porez. da osje¬ ćaju kakvo glazbeno djelo. moći će se lako provesti. sto se troše. što ih ispituju prirodoslovci. moći ćemo razumjeti. činili su to. no zakonodavci. da se pokušamo pozabaviti psihologijom gomila. može u praksi biti po gomile najbolje. koji se ima platiti na jedanput. da imadu kakvo drugo mišljenje izim onoga. Moglo bi se navesti još i mnogo drugih primjena psihologije gomila. Ovo nije izmaklo pozornosti psihologa kakav je bio Napoleon. no medju pojavima. Ne će pružiti više. ne ) Njegovi najbolji savjetnici nisu je takodjer bolje pozna¬ vali. kad bi se radilo samo o interesu čiste radoznalosti. koji vladaju psihologijom gomila. te on ne dira navika gomile i ne razdražuje je. što se danomice plaćaju. nemaju uloge moralne sile. ne da vlada gomilama — to je već postalo preteško. a njegova se ispravnost lako poima. Gevaert iznio je nedavno važnu primjenu zakona. u djelu o glazbi. Psi'holog. koje smo predočili. samo zato. koja su utvrdjena na čistoj teoretskoj pravičnosti. jer ga valja danomice neznatnim svotama plaćati od predmeta. »dovela na riješenje problema. A dočekala ih je kao divlje zvijeri. već obuhvata kompilaciju fakata. kad će se morati da plati. kako će doći do jednodušnih prosvjeda. makar da je taj porez i deset puta lakši od prvašnjega. koji sam dosad smatrao nerješivim. A. Dakle već i s praktičnog je gledišta potrebno. Jednako je za¬ nimljivo odgonetati pokretala ljudskih djela. U narednom ću djelu »La Psychologie du Socialisme« predo¬ čiti važne konsekvencije zakona. pa ćete vidjeti. koji hoće. koji će dobro doći psi¬ holozima. koje su pripadale raznim dru¬ gim plemenima1) i zato. Taine. Ravnatelj kraljevskog konservatorija u Bruselju. kao i raščlaniti kakvu rudu ili biljku. Ona ne bi bila manja. koji su je morali doskora oboriti. ni da se je danomice filir po filir metala na stranu. koji ne poznaju dušu gomila. jedno¬ stavni skup naših istraživanja. upustio se u rato¬ vanja naročito u Španjolskoj i u Rusiji. da se ljudi nikad ne vode propisima čistoga razuma.1) 1) Rijetki autori. što je najnepravednije. postajali su lako gospodarima. Imat ću prilike pokazati. koja će se či¬ niti golemom i podsticati nezadovoljstvo onoga dana. Poznavanje psihologije gomila danas je posljednje utočište državnika. ali ovakav ekonomski postupak predočuje izvjesno predvidjanje. koji su se bavili psihološkim ispitivanjem gomila. Drugi će bolje izorati brazdu. jer ih nije poznavao. g. koji bi poznavao nasljedne nagone toga plemena. Uostalom moji su zaključci o kriminalitetu i moralu gomila sasvim oprečni od onih. Talleyrand mu je pisao. S ovog će razloga go¬ mila mirno primiti kakav indirektni porez. kako zakoni i uredbe imadu malo utjecaja na njih. koje im je nametnuto. Budući da ja nisam ovom predmetu posvetio u ovom djelu više od kratkog poglavlja. gdje su njegovu moć zadesili udarci. Ovi zakoni nalaze uostalom primjenu u najrazličitijim predmetima. makar kako bio neumjestan. A baš te sile sačinjavaju glavna pokretala historije. koji su bez nje sasvim nera¬ zumljivi. kako sam više istaknuo. bilo ono novo ili staro. No to bi ona zavrjedjivala i onda. . da proučava dušu gomila. već samo onim. da će Španjolska pozdraviti njegove vojnike kao osloboditelje.10 poznavali. šaljući mi svoj memoar. na studije od Tarde-a i na djelce od Sighelea: »Les foules criminelles«. One neznatne i neosjetljive svotice. označenom po njemu vrlo umjesno: »umjetnost gomila«. On se u proučavanju tog zamršenog razdoblja poslužio deskriptivnom metodom prirodoslovca. — već da barem one ne zavladaju njime. Naša studija o duši gomila bit će samo kratka sinteza. domaće ili strano. Ovo posljednje djelo ne sadržaje samo osobne misli autorove. Ako se to još i najmanje osjeća i prividno je najmanje teško. piše mi vrli taj profesor. jer nije nikad pomišljao na to. Poznavanje te psihologije baca najživlje svijetlo na velik broj historičkih i ekonomskih pojava. ponekad nepotpuno shvatio dogadjaje naše velike revolucije. samo s kriminalnog stajališta. no nije potpuno shvaćao psihologiju gomila. kako su gomile nepodobne. što ih može impresionirati i zavesti. koji će teoretski biti najpravedniji? Nipošto! Ono. gdje je vladao. da je i najveći naš moderni hi¬ storičar. za koje su gomile nepodobne. što ih usvojiše navedena dva pisca.

Skup je tada postao ono. što ih imadu pojedinci. koji su svima zaje¬ dnički. On jednako dobro predočuje. od kojih se porodica sastoji. da se po njima razlikuju. prema elementima. No prije. koji ih je okupio. G. dobiti značajke psiho¬ loške gomile. a tek iza toga se bavi posebnim značajkama. S psihološkog stajališta dobiva izraz gomila sasvim drugo značenje. koje se u mnogom razlikuju od onih. nije se nikad napisalo o glazbi ništa sugestivnije. koje su sasta¬ vljene od više ili manje sličnih elemenata (sekte. bez svakog vi¬ dljivog nagomilavanja. zvanje ili spol i bez obzira na slučaj'. koji počinje opisivati općenite značajke. Duša gomili PRVO POGLAVLJE. no jednostavno ili komplicirano. kojima ćemo odrediti narav. Hiljadu pojedinaca. zajedničke svim pojedincima neke porodice. zašto ti estetski doj¬ movi ne ostavljaju nikakva traga. nikako ne sačinjava gomilu s psihološ¬ koga gledišta. U izvjesnim konkretnim prilikama i samo u tim prili¬ kama ima nagomilavanje ljudi nove značajke. dok je ne mogu obrazovati ni stotine ljudi. Ona sačinjava jedno biće i podvrgnuta je z a k o n u du¬ ševnog jedinstva gomila. — Brojno sa¬ kupljanje pojedinaca ne dostaje. koje je slučaj okupio. bez sumnje prolazna. nego što su kratke stranice ovog vrlog profesora.12 13 PRVA KNJIGA. da samom činjenicom. U izvjesnim momentima može i pol tuceta ljudi sačinjavati psihološku gomilu. pod dojmom izvjesnih utjecaja postati go¬ milom. moramo u prvom redu ispitati karaktere. od kojih je gomila sastavljena i koji joj mogu preinačiti duševni sastav. što se mnogo pojedinaca nadje slučajno na okupu. to jest takva. pri¬ vremene. Jasno je. oni ne dobivaju značaj organizirane go¬ mile. koje ostaje nerazumljivo sta¬ rim muzičarima. promjenljivi. koji sačinjavaju taj skup. Da dodje do specijalnih karaktera. kaste i klase). — Nestajanje života mozga i prevlast života moždine. zašto »neko djelo. da ih ujedini makar kakav slučaj. koji se slučajno okupe na kakvom javnom trgu. nego što se pozabavimo raznim kategorijama go¬ mila. Nestajanje svijesne osobnosti i orijentacija osjećaja i misli u odredjenomu smislu. Gervaert pre¬ krasno predočuje. U drugu ruku. — Gomila je jednako lako junačka. — Gomilom uvijek ravna nesvijesnost. — Promijenjeni osjećaji mogu biti bolji i gori od onih u pojedinaca. Kad je psihološka gomila sastavljena. da njihova djela takodjer poprime posebne značajke djela gomila. naime onima. pod dojmom izvjesnih žestokih emocija. može cijeli jedan narod. koji sačinjavaju gomile i nestajanje njihove osob¬ nosti. Općenite karakteristike gomila. od kojih je gomila sastavljena. ne zahtijeva uvijek istodobno prisuće više poje¬ dinaca na jednoj točki. da sastavi gomilu. koja je sastavljena od razrožnih elemenata. što ću ja u nedostatku boljega izraza nazivati organiziranom go¬ milom. Ovim općim karakterima pridru¬ žuju se posebni.karakteri. treba utjecaja izvjesnih podražaja. — Padanje inteligencije i potpuna promjena osjećaja. koje dopuštaju. koja predočuje sasvim odredjene značajke. samo ako se ono lijepo izvodi i po glazbenicima. bez odredjene svrhe. Svijesne osobnosti nestaje. U običnom smislu predočuje riječ gomila skup pojedinaca bez obzira na njihovu narodnost. ali odredjene karaktere. — Posebni ka¬ rakteri psiholoških gomila. koji čitaju partituru u osami svoje radne sobe. za¬ jedničke karaktere i pored tih zajedničkih karaktera i osobitosti. predočuje s homogenim gomilama. zadobiva opće. kao -i zločinačka. Koliko ja znam. Hiljade odijeljenih pojedinaca mogu u iz¬ vjesnim časovima. vidjet ćemo. — Stalna orientacija ideja i osjećaja kod pojedinaca. Tada dostaje. Nastaje skupna duša. osjećaji i ideje svih pojedinaca upravljene su u istom smjeru. u čemu se nalaze prvi znaci gomile. mogu naprečac shvatiti slušaoci. po kojima se razlikuju rodovi i vrste. koja će se organizirati. kao što je na priliku kakav veliki narodni događjaj. Postupat ćemo kao prirodoslovac. Psihološke su gomile podesne za klasifikaciju i kad se bu¬ demo pozabavili tom klasifikacijom. Psihološki zakon njihovog duševnog jedinstva. koji nemaju pojma o kakvoj teh¬ ničkoj kulturi«. . kojima ravna oduševljeni prvak«. da heterogena gomila. Što sačinjava gomilu s psihološkog stajališta.

osjećao i radio svaki od njih zasebno. čine svojim . kojima su te zajednice podvržene. no s obzirom na karakter. koje se uvelike razlikuju od onih. koje one mogu predočiti kao zajedničke izoliranim pojedincima. koje sačinjavaju neko živo tijelo. nema zbroja i prosječnosti elemenata. Pošto je oluja prošla. kao što se i u kemiji izvjesni elementi. već i u funkcioniranju inteligencije igraju nesvijesni pojavi vrlo zamašnu ulogu. Samo u romanima nalazimo pojedince. da ne samo u organičkom životu. kad se sastave. značaju ili inte¬ ligenciji. koja najviše udara u oči kod psihološke gomile. koji su se na čas stopili. da im ' bolje istaknemo važnost. Psihološka je go¬ mila privremeno biće. Napoleon je med njima našao svoje najpokornije sluge. dolazi do sličnosti izmedju svih pojedinaca istoga plemena. koja ih je preobrazila u go¬ milu. U kolektivnoj duši nestaju intelektualne podobnosti poje- . koja i mi ne poznamo. Na taj ćemo način vidjeti. vrlo rijetko nadmašuju najodličniji ljudi niveau najobičnijih individua. politici. kojima upravlja nesvijesnost i koje se nalaze u većine normalnih poje¬ dinaca neke rase u gotovo istom stepenu. no iza tajnih uzroka ima mnogo još tajnijih. koja ga vode. no manje je lako otkriti razloge te različnosti. te se izvršuje orientacija svib osjećaja i misli zajednice u istomu smjeru. Da se barem uzmognu razabrati ovi uzroci. Najsuptilniji analizator i najpronicavi posmatrač može otkriti samo malen broj nesvijesnih pokretala. Samo jednoličnost milieu-a stvara prividnu jednoličnost karaktera. koji sačinjava gomilu. koje se mogu očitovati. već i prema prirodi i stepenu podražaji. sastavljeno od heterogenih elemenata. na priliku baze i kiseline. uočit ćemo naročito one. U svemu. no ne.pune organizacije. koje ne priznajemo. Iza pri¬ znatih uzroka naših djela ima bez sumnje tajnih uzroka. koje imade sasvim druge svojine od tijela. drugi su naprotiv apsolutno posebni i nalaze se samo kod zajednica. Taj substrat obuhvata bezbrojne. Činjenica. što one mogu postati. kakav je bio Herbert Spencer: u agregatu. Svijesni život duha predo¬ čuje samo malen dijelak naprama njegovomu nesvijesnomu životu. koja veli.15 Nije lako točno opisati dušu gomila. Naša svijesna djela proizlaze iz nesvijesnog substrata. razlika je od veće česti nikakva ili vrlo slaba. Naša svakidašnja djela nisu od veće česti drugo. što ih ima svaka od tih stanica. imadu ipak vrlo slične nagone. a koje kod gomilaizbijaju. Lako je konstatirati. No ista poteškoća nastaje i u psihološkom proučavanju bilo kojeg pojedinca. već se tu kombiniraju i stvaraju novi karakteri. što sam više nazvao p s i h o l o š k i m z a k o n o m d u š e vnog jedinstva gomila. sta¬ paju u novo tijelo. koji sačinjavaju dušu plemena. Zato su se medju najbjesnijim članovima Konventa nalazili i be¬ zazleni gradjani. koje je za čudo poteklo iz pera tako pronicavog filozofa. Na drugom sam mjestu predočio.udruženjem novo biće. nego efekat sakrivenih pokretala. zanimanju. Samo u toj odmakloj fazi organizacije javljaju se na nepromjenljivim i gospodujućim osnovima plemena. valja se u prvom redu sjetiti one utvrde moderne psihologije. sasvim kao što i stanice. koji bi u redovitim prilikama bili mirni odvjet¬ nici i dobri činovnici. Po nesvijesnim elementima. je ova: makar kakvi su pojedinci. misle i rade na način sasvim različit od onoga. koja su ga sačinila. dobivaju neku zajedničku dušu. da sve duševne konstitucije imadu u sebi karakternih mogućnosti. izvjesni novi i posebni karakteri. koje ćemo prije ispitati. oni već samom činjenicom. koje i sami ne poznajemo. gdje sa stalnim karakterom prolaze životom. što nastaju ili se pre¬ tvaraju u djela samo kad su pojedinci u gomili. što one gdjekad jesu. osjećaja. koje očituje značajke. jer se njena organi¬ zacija mijenja ne samo prema plemenu i sastavu zajednica. koji uobličuju dušu plemena. što je pitanje osjećaja: u vjeri. Tek onda se očituje ono. Medju psihološkim karakterima gomila ima takovih. Ovo su oni specijalni karakteri. plodova odgoja i naročito izuzetnog nasljedstva. Suprotno je mišljenje. mo¬ ralu. od pre¬ daka baštinjene ostatke.. koji stvaraju u prvom redu utjecaji nasljedstva. kojim bi mislio. koji su posljednji u fazi pot. strasti i osjećaje. Izmedju velikoga matematičara i njegovog postolara može u pogledu intelektualnom postojati jaz. koji su najrazrožniji svojom inteligencijom. Ljudi. sklonostima i antipatijama itd. makar kako su srodni ili nesrodni u načinu života. čim se naglo promijeni milieu. kojom osjećaju. Ima ideja. dok razlika izmed njih nastaje uslijed svijesnih elemenata. Budući da ne možemo ovdje ispitati sve stepene obrazovanja gomila. oni su opet poprimili svoj normalni značaj mirnih gradjana. koliko se pojedinac u gomili razlikuje od izoliranoga pojedinca. A to su upravo one općenite osobine karaktera. koji je sačinjavaju.

Vrlo pomna istraživanja očito dokazuju. ovo su glavne značajke pojedinca u gomili. koji su ponekad sasvim oprečni od karaktera izoliranog pojedinca. Već i samom činjenicom. On je sklon. koji sačinja¬ vaju gomilu — te da se dade navesti na čine. jer sugestija. da pojedinac vrlo lako žrtvuje svoj interes zajedničkoj probiti. U gomili je svaki osjećaj. svaki čin zarazan i to tako zarazan. a ne bi se. sve više raste.. da im se približi čak i a lakoćom. kojoj je gore spomenuta zaraza pukim rezultatom. Oni zapravo mogu zajedno očitovati samo one prosječne osobine. koje mi ne poznajemo — u neko posebno stanje. što ga hipnotizer odredi. već ako se nalazi u gomili. što je gomila bezimena. koji mu dopušta. kao i kod hipnotizovanoga. koga više ne vodi njegova volja. a taj je najvažniji. koji su u opreci s . a druge se mogu dovesti do stepena krajnje eksaltacije. koji se može lako utvrditi. . odredjuje u pojedincima u gomili specijalne karaktere. On nije više svijestan svojih djela. a u isto vrijeme i njihovu orijen¬ taciju. Danas već znamo. jednako upliva. U gomilama se nagomilava . što bi ih stvorio skup odličnih ljudi. da izgubi svu svoju svijesnu osobnost i da se pokorava svim' sugestijama operateura. da je dijelom organizirane go¬ mile. ako pod »cijelim svijetom« valja ra¬ zumijevati gomile. koja je ista za sve po¬ jedince. Razni uzroci određjuju pojavu ovih specijalnih karaktera gomila. osjećaja odgo¬ vornosti. U hipnotizovanoga je paraliziran život mozga i on postaje robom svih nesvijesnih akcija svoje kičmene moždine. očitovala bi se naprosto prosječnost tih osobina. valja držati na umu izvjesna nova otkrića fiziologije. a ne duh. zaSto gomile nikad nisu kadre. divljaštvo. Svi osjećaji i misli orientiraju se u smjeru. što pojedinac u gomili već zbog samoga broja dobiva osjećaj nesavladive moći. koje u mnogom naliči na neku opčinjenost. Treći uzrok. koje bi u gomili posjedovale dosta snažnu osobnost. da ih obuzda. No kad bi se pojedinci u gomili ograničili na' to. izgubila se sva volja i prosudjivanje. prevlast nesvi¬ jesne osobnosti. Svijesne je osobnosti potpuno nestalo. u gomili je barbar. brojčano su preslabe. da po¬ jedinac. to jest igračka nagona. potpuno nestaje. a prema tomu i njihova individualnost. Zaraza je pojav. koja zahtijevaju veći stepen inteligencije. on je postao automatom. Hoću da govorim o sugestivnosti. On će se s tim manje trsiti.ograničenost. da odredi kod gomila očitovanje specijalnih karaktera. koji već neko vrijeme tone u burnoj gomili. te da čini djela. koji je bio. Da se taj pojav shvati. kojom ga mogu impresionirati riječi. da izvrše djela. On nije više onaj. koji — kako se često po¬ navlja — ima više duha od Voltaire-a. koje bi sam obuzdao. dolazi doskora — uslijed struja. a da bi se mogle boriti protiv bujice. koje svatko posjeduje. koji je dijelom psihološke gomile. Pod doj¬ mom sugestije on će se s neodoljivom žestinom baciti na vršenje izvjesnih čina. kako smo mi ustvrdili. silazi čovjek za više stepenica niz ljestve civilizacije. da se opru su¬ gestiji. Individualnosti. a dosljedno tomu i neodgovorna. Izoliran je možda bio kulturno biće. Ova je žestina još neodoljivija kod gomila. Kako da se uglave ti novi ka¬ rakteri? To nam je sada ispitati. ali zacijelo ima Voltaire više duha od cijeloga svijeta. Prvi se sastoji u tom. U najboljem slučaju mogle bi pokušati diverziju kakvom drugom sugestijom. To je podobnost. koja su najopreznija njegovomu zna¬ čaju i navikama. kojom hipnotizer po miloj volji upravlja. da po¬ miješaju obične osobine. stvorili novi karakteri. Drugi uzrok: zaraza. težnja. kad je u rukama hipnotizera. orientacija osjećaja i ideja u istom smislu suge¬ stijom i zarazom. koji mu ju je oteo. da se sugerirane ideje neposredno pro¬ metnu u djela. Kod njega. koja je u opreci s prirodom čovjeka i za koju on nije podoban. koji se u pojedinostima razlikuju. da se raznim postupcima može pojedinac dovesti u takvo stanje. koji uvijek sputava pojedince. da se predaje nagonima. ne natkriljuju baš izrazito odluke. Heterogenost se utapa u homogenosti i nesvijesne osobine gospoduju. u kojoj se nalazi hipnotizirani. Zacijelo nije cijeli svijet onaj.17 dinaca. koje ćemo sada istražiti. izvjesne su podobnosti uništene. Prema tomu: nestajanje svijesne osobnosti. slike — što bi ostalo sasvim bez djelovanja na izolirane pojedince. U njega je spontanost. nego kod hipnotizovanog bića. koje iz nje naviru ili iz sasvim drugih uzroka. Odluke od općenitoga interesa. koje bi stvorio skup proste svjetine. Uslijed toga je na priliku gdjekoja sretna riječ ili zgodna slika ponekad odvratila gomile od najkrvoločnijih čina. ali ne i obja¬ sniti. a koji valja pripojiti hipnotičkim pojavima. žestina. koji se u izoliranih pojedinaca ne nalaze. u koliko ih svaki od njih ima. Upravo ovo izbijanje običnih osobina objašnjuje nam. a i zanos i ju¬ naštvo primitivnih bića. Gotovo u ovakvom se stanju nalazi i pojedinac. postajući uzajamna.

da se zadubimo u podrobnosti tih ka¬ raktera. — Moralnost gomila može prema su¬ gestijama biti mnogo niža ili mnogo viša od moralnosti pojedinaca. koji su gomile proučavali samo s kriminalnog gledišta. što vjeruje. — § 3. koji se može na¬ maknuti. da potvrdjuju najmahnitije predloge i da šalju pod gilotinu i one. Prije nego što je izgubio svu svoju nezavisnost. da budu vrlo konzervativne. — Akcija plemena. skeptika u onoga. — Uzroci ovim osjećajima. koji su očito bili nedužni. No to je analogija. — Slaba vrijednost historičkih knjiga. koja su bila hladno promišljena. koji se opažaju jednako kud bića. — Motivi. ali ova} heroizam gradi povjesnicu. koje se oduševljavaju za slavu i čast. Njen dokaz proizaći će iz cjeline ovoga djela. Iz svega. koji je od veće česti isključivi pokretač izoliranoga pojedinca. što ih ti osjećaji izazivaju. kao što su žena. — Gomile ne poznaju ni sumnju. — Jednodušnost brojnih svjedoka jedan je od najgorih dokaza. kojima su podvrženi svi pojedinci gomile. Ovakve su naročito gomile. p o k r e t l j i v o s t i r a z d r a ž 1 j i v o s t g o m i l a . koji sa¬ činjavaju gomilu. smatra ona stvarnošću. no ona je često i herojska. — Razlaganja i primjeri. Sve ovisi o načinu. a u t o r i t a r i z a m i konz e r v a t i z a m g o m i l a . $ 1. — Zašto su te slike slične za sve pojedince. S u g e s t i v n o s t i l a k o v j e r n o s t g o m i l a . Osjećaji i moralnost gomila. — Njihovi su osjećaji uvijek pre¬ tjerani. divljak i dijete. Kad bi se u aktivu naroda mogla upisati samo velika djela. što je dosad rečeno. — § 2 . — Moralizatorska uloga gomila. To je doduše nesvijesni heroizam. — Nemogućnost vjerovanja svjedočanstvu gomila. Udruženi u gomilu nisu oklijevali. poštenjaka u zločinca. kako je gomila sugestionirana. Pojedinac u go¬ mili je zrno pijeska medju drugim zrnjem pijeska. kao u vrijeme križarskih vojni. pod kojima se na njoj odrazuju neprestane promjene. Pošto smo na vrlo općeniti način označili glavne karaktere gomila. da je prometnulo škrtca u rasipnika. pretjerivanje u osjećajima i razni drugi. razdražljivost. zaključujemo. koje srcu gotovo bez kruha i oružja. P r e t j e r a n o s t i j e d n o s t r a n o s t osje¬ ć a j a g o m i l a . — § 4. Gomila je bez znanja često zločinačka. — Časoviti revolucionarni nagoni gomila ne sprečavaju ih. — Njihovo pokoravanje sugestijama. ko¬ jima se ona pokorava. N e t o l e r a n t n o s t . da se utvrdi činjenica. ne¬ podobnost razmišljanja.»njegovim najočitijim i najpoznatijim običajima. koji ih sastavljaju. — One su svojim nagonom nesklone promjenama i napretku. dosta su snažni. što joj se izazovu u duhu. od kojih su sastavljene. — Ser¬ vilnost gomila pred jakim autoritetom. da medju posebnim karakterima gomila Ima više takovih. — Gomila je igračka svih vanjskih podražaja. kojima vjetar po miloj volji gospodari. — Slike. koje je plemstvo izglasalo znamenite noći od 4. da se sveti grob oslobodi od nevjernika ili kao godine 1793. mirnih navika. — Kod gomila nije ništa unaprijed promišljeno. ne bi zacijelo bio nikad prihvatio ni jedan ođ njegovih članova zasebice. preostaje nam. a preobraženje je tako duboko. — Gomile rijetko vodi interes. — Razni primjeri iluzija. Odreknuće od svih povlastica. kolovoza 1789. da je gomila intelektualno uvijek inferiornija od izoliranog čovjeka. Članovi Konventa bili su zasebice prosvijetljeni gradjani.. — § 5. koje su se dale voditi u smrt za pobjedu kakvog vjerovanja ili kakve ideje. — Izjednačenje naučenjaka i budale u gomili. Šta više: oni su oprečno od svih svojih interesa odustali od svoje nepovrjedivosti i sami se decimirali. imali bi anali svijeta malo toga zapisati! DRUGO POGLAVLJE. da se obrani otadžbina.. no da ona s obzirom na osjećaje i čine. zatim da parlamentarne skupine prihvaćaju zakone i uredbe. koju samo mmogredno ističem. No pojedinac u gomili ne odvaja se samo ovim činima bitno od samoga sebe. Ona bi uostalom . I m p u l z i v n o s t . da porotna sudišta donose osude. Ovo su potpuno previdjeli pisci. kao na priliku impulzivnost. ni neizvjesnost i uvijek zapadaju u krajnosti. promijeniše se njegove ideje i osjećaji. da izbrišu osobni interes. koja pripadaju nižim oblicima razvoja. M o r a l n o s t g o m i l a . može prema prilikama biti bolja ili gora. koje bi zabacio svaki pojedini član. koje ne bi ni jedan član suda sam stvorio. nitkova u junaka. manjak prosudjivanja i kritičnoga duha. I zato se dogadja. Primijetit će se.

Ne trebamo se prenijeti u herojsko doba. no uvijek će biti tako zapovjedni. no s velikim razlikama u stepenu. § 1. Tko se na njih osloni. No ako go¬ mile nešto s upornim bijesom zahtijevaju. brzojavno objavljenje poraza u Langsonu izazvalo je novu eksploziju. no pojedinca vodi u tome slučaj podražaja. jer mozak njima ne upravlja. što ćemo ih pro¬ učavati. One su jednako nepodobne za trajnu volju. zbog koje je naglo pala vlada. One nikad ne štede svoj život u kakvoj pobuni. ako je dio javne vlasti pao u njihove ruke. Razlika izmedju latinske i anglo¬ saksonske gomile upravo je golema. nanesenu jednom poklisaru. da uvidimo. Njena izvršena djela mogu biti. da vlada svojim refleksima. Zato ih vidimo. što joj broj daje osjećaj neodoljive snage. mogu biti. pokretljivost i razdražljivost gomila. Podražaji. vrlo slabo uzbudjenje. Ova pokretljivost gomila čini. koji se mogu opažati kod većine gomila. Proučavajući na drugom mjestu izvjesne revo- . koji su upućeni u psihologiju primitivnih bića. da je htio zatražiti. U razdražljivosti gomila. da je gomilama vrlo teško vladati. Ona je rob impulsa. Njena su djela većma pod uplivom kičmene moždine. niti interes samoodržanja. Kad potrebe svakdašnjeg života ne bi u neku ruku nevidljivo regu¬ lirale stvari. One su nalik na lišće. kojima se gomile pokoravaju. on im se ne predaje. kao i čovjek u gomili. Izolirani pojedinac može biti podvrgnut istim podražajima. rasprši na sve strane i pobaca po zemlji. ako im se preda. Ovi različiti impulsi. na kojoj niču svi naši osjećaji. koji je naglo postao popularan. naći stotinu hiljada ljudi. Najnoviji dogadjaji naše po¬ vjesnice bacaju na tu točku živo svijetlo. kao i za mišljenje. da se kaže. da go¬ milu gotovo isključivo vodi nesvijesnost. vrlo su različiti i budući da im se gomile uvijek pokoravaju. koje bi mogle nastati. Kao i divljak. pod kojima se na njoj odrazuju neprestane promjene. Ovo bi se moglo fiziološki izraziti tako. u njihovoj impulzivnosti i njihovoj pokretljivosti. plemeniti ili okrutni. Kad bi ljudski organizam dopuštao trajnost bjesnila. ima on svijest snage. da se išta umetne izmedju njene želje i ostva¬ renja te želje. da bi normalno stanje gomile. gdje u istom trenutku prelaze iz najbjesnijeg divljaštva u najapsolutniju velikodušnost ili heroizam. Pojedinac u gomili gubi pojam ne¬ mogućnosti. predočit ćemo nekoliko primjera promjenlji¬ vosti njihovih osjećaja. javljaju se uvijek osnovni karakteri plemena. spremnih. prema podražajima. Ona se u tomu približuje sasvim primitivnim bićima. da smjesta popusti kušnji. Gomila je igračka u rukama svih vanjskih podražaja. kao i u svim narodnim osjećajima. da izolirani pojedinac posjeduje podobnost. dok je gomila ne posjeduje. naročito. Ona to s tim manje razumije. ona ne dopušta. herojski ili malodušni. no pri tom će neprestano lebdjeti na Tarpejskoj hridi i pouzdano je. da se za nje¬ govu stvar dadu ubiti. one to zacijelo dugo ne čine. U isto vrijeme pobudio je u Engleskoj mnogo teži poraz jedne engleske ekspedicije pred Kartumom.) dostajalo je objelodanjenje jednostavnog brzojava. Izolirani pojedinac dobro osjeća. demokracije ne bi mogle dugo potrajati. Gomile su svuda feminilne. no čim mu mozak predoči neugodnosti. koji mogu djelovati na gomile. da sam ne bi mogao zapaliti kakovu palaču. koji je ne poznaju. Nalazeći se u gomili. ali najfeminilnije su latinske gomile. Godila vrlo lako postaje krvnikom. može se vrlo visoko i vrlo brzo uspeti. što se tiče njihovog izvršenja. da će jednog dana biti s nje survan. što ga uzvitla oluja. što su sve u tom pogledu gomile kadre. Sve su gomile bez sumnje uvijek razdražljive i impulzivne. koje prima. Neočeki¬ vana zapreka s bjesnilom će se ukloniti. da ih ne će moći prevla¬ dati osobni interes. a nikad ne bi uvjerila one. bilo bjesnilo. to su one i vrlo po¬ kretljive.20 bila. zališna za ljude. Gomila nije samo impulzivna i pokretljiva. Dvadeset i pet godina prije izdanja ove knjige (1870. rekli smo. koju mu namiče broj i dostaje sugerirati mu misao o ubojstvu i pljački. 21 lucionarne gomile. koji sači¬ njavaju nepromjenljivu osnovku. a prije malo godina mogao je jedan general. Kod gomila ne može ništa biti unaprijed promišljeno. potpuna. Nekoliko godina kasnije. opljačkati skladište i kad bi to pokušao. Sad ću redom uzeti u pretres razne karaktere. Proučavajući temeljne karaktere gomila. koju je tražila pobjeda svakog vjerovanja. te ministarstvo nije palo. — Impulzivnost. koji je sadržavao navodnu uvrijedu. iz koje je nepo¬ sredno potekao strahovit rat. da izazove eksploziju bijesa. koja je naišla na zapreke. Iz njenih su grudi potekle bujice krvi. no jednako lako postaje i mučenikom. da bi se njegov pokušaj lako spriječio. nego li mozga. moglo bi se reći.

jer je izabran izmedju zaje¬ dničkih halucinacja. za čas je sasvim promijenjen. kako se čini. koji se može ispriječiti ostvarenju. pomislivši na bizarno nadovezivanje ideja. koja ne mogu prizvati na utjecaje razuma. koje su se u 1) Oni koji su prisustvovali opsadi Pariza. sunčana dana. što ga vidi go¬ mila. Prva deformacija. morale bi. ne treba se utjecati duševnoj kvaliteti pojedinaca. Neznalica i naučenjak. Najobičniji dogadjaj. kako je u svakom ljudskom sklopu sugestija zarazna. krcatu ljudima. ideja. u kojoj je bilo najrazličitijih pojedinaca. koje nisu ni u kakvoj logičnoj vezi s prvom. Ono ima svoj korijen i u začudnim deformacijama. Sto objašnjava naglu orientaciju osjećaja u ođredjenomu smjeru. koja se pojavi. koje olakšava sugestiju. budući da se radi o pojavima. časnici i mornari opaziše sasvim jasno jednu splav. podležući lako svakoj sugestiji. No ipak nije tako. njenom duhu razbudile i koja su od veće česti u najdaljoj vezi s posmatranim faktom. gomila je na oboje spremna s istom lakoćom. Deformacije. Približujući se. Sve će ovisiti o prirodi poticala. budući da su pojedinci. vrlo različitih temperamenata. Makar kako se gomila zamišlja neutralnom. za što ne bi dostajalo ni više svezaka. kojima gomila iznakazi neki dogadjaj. ona se od veće česti nalazi u stanju pozornog iščekivanja. može gomila biti samo do krajnosti lakovjerna. Definirajući gomile. Da se temeljito predoči. da se prometne u djelo. koje su usta¬ novile hiljade ljudi. zacijelo ga je opazio samo jedan od opsjedača. a ne. Ratni brod »La B e l l e . Svi uperiše poglede na označeno mjesto i cijela posada. nije de¬ terminirano samo potpunom lakovjernošću. koju je opazio jedan od pojedinaca u zajednici. Kad je čamac .P o u l e « krstario je morem. Lutajući ovako granicama nesvijesnosti. vidjeli su brojne primjere ove lakovjernosti gomila u najnevjerojatnijim stvarima. Prije nego što će se sveti Juraj prikazati svima križarima. — Sugestivnost i lakovjernost gomila. Slijedeći je slučaj najtipičniji. a donijela ga je i R e v u e S c i e n t i f i q u e . što je prije rečeno. Ova se teza može činiti paradoksalnom.1) Stvaranje legenda. No budući da ne ću ostaviti čitaoca pod dojmom tvrdnje bez dokaza. od kojih je gomila sastavljena. kojom se stvaraju i šire najnevjerojatnije legende i bajke. na kojima su lepršali zna¬ kovi brodoloma. Bilo da se radi o palači. da se uzmogne shvatiti lakoća. što valja dobro imati na umu. ispabirčenih slu¬ čajem izmedju mnogih. koje tako lako kruže gomilama. od kojega ga je odijelila žestoka oluja. Uslijed zaraze deformacije su iste naravi i istoga smjera za sve pojedince. jednako su nepodobni za posmatranje. rekosmo. da oni nikako ne mogu na više milja udaljenosti vidjeti svijetlo ove svijeće. koju valja za¬ paliti ili o izvršenju kakvog djela odanosti. najvećh neznalica i najučenijih ljudi. kako u tim slikama nema suvislosti. no gomila to ne vidi i ono. koji bi se mogli navesti. Kao kod svih sugestioniranih bića. nameće se neposredno svim mozgovima i u isti mah je orientacija utvrdjena. Prva formulirana sugestija. čim se nadju u gomili. kako sa miču. da se opremi jedan čamac. o odnosima. Gomila misli u slikama. Za nju ne postoji nevjerojatnost. Svijeća.22 § 2. na koje nas ponekad navede izazvanje bilo kakvog fakta. pretjerana sugestivnost. nastoji. Sve je to medjutim bila puka zajednička haluci¬ nacija. Odjednom javi straža. Admiral Desfosses naloži. biti bezbrojne i različite. iako je nakon najkraćeg razmišljanja bilo očevidno. pružaju ruke i čuli muklo komešanje i buku brojnih glasova«. kojima su podvrženi dogadjaji u uobrazilji sakupljenih ljudi. koja je prodrla u mozgove. koje su zarazile gomilu. koju su vukli čamci. koji postoje izmedju sugeri¬ ranog djela i razuma. koji je sačinjavaju. Da se pobija ovo. da je jedan od njenih glavnih karaktera. da je opazila razbijeni brod. Takav je uvijek mehanizam ovih zajedničkih halucinacija. da podje u pomoć brodolomcima. imajući svu žestinu osjećaja bića. vidjeli su mornari i časnici u čamcu »mnoštvo ljudi. kojemu je svjedokom. kao kod izoliranog bića. šta njena deformirajuća uobrazilja pridaje zbiljskomu dogadjaju. koje su tako česte u historiji i koje kao da sve imaju klasične značajke autentičnosti. da nadje brod » B e r c e a u « . Ona smatra stvarnima slike. odmah se smatrala kao znak opsjedačima. Bilo je to za vedra. što bi je tko zapalio na kojemu katu. Pri¬ povijedao ga je pomorski poručnik Julien Felix u svojoj knjizi o morskim strujama. Ovo ćemo stanje lako razumjeti. te smo predočili. Ova kvaliteta je bez ikakve važnosti. a razbudjena slika izaziva samo niz drugih slika. Razum nas upućuje. navest ću mu nekoliko primjera. stapa ona sa samim dogadjajem. jest klica zarazne su¬ gestije. valjalo bi navesti velik broj historičkih činjenica.

25 Slični su primjeri bezbrojni. kojih sam mehanizam upravo označio. kad sam pisao ove retke. Kad dovedoše njenoga šurjaka. sve klasičke spiritističke pojave: materijalizaciju duhova. a takav je i slije¬ deći slučaj. što su je očitovali neupućeni svjedoci. da ih upotrijebi. Ovako se tumači pogrešno raspoznavanje djece po vlastitoj majci. kao i na mornare. da su se posmatrani pojavi mogli dobiti samo nadnaravnim sredstvima. ne izuzevši ni njegovog vlastitog učitelja. . može se shvatiti. S jedne strane gomila u stanju pozornog iščekivanja. da se na mrtvomu tijelu. već ona krajnja slaboća shvaćanja. da je sve to rezultat vrlo jednostavne varke. koji bi u njemu mogao razbuditi misao na neku drugu osobu. što tada posmatrač vidi. da se svatko mora čuditi. itd. kad se prešlo na pokop. koji su skroz pogrešni. piše autor izvještaja. Ovo je uvijek moć hipnotizera nad hipnotizovanim. koji je iznesen u » A n n a l e s d e s Scien¬ c e s p s y c h i q u e s « . bile su novine pune dogadjaja dviju utopljenih djevojčica. kako je lako opčiniti obične gomile. poviče neka žena: . G. učitelj i majka. koja oblada poljem razuma i oslabi svaku kritičku podobnost. Nije potrebno. što je bilo na susjednoj obali polupano. on bez skanjivanja reče: . što ih opisuju. a k o se n j i h o v i o p i s i u z m u k a o t o č n i . Davey. Ukradoše mi ga i ubiše!' Ta je žena bila vratarka u ulici du Four. kojemu bijaše znakom jedna medalja. ne mogu objasniti var¬ kom. te prvobitne iluzije. zatim iz zaraze. I sad nastade čitav niz netočnih prepoznavanja. kako se precizno očituju dvije vrste sugestija. šurjak. Pa ipak: susjedi. dostajat će često. te da svuda. da joj se smuti podo¬ bnost. No kad se vidi. to je moje dijete!' Povedoše je k mrtvomu tijelu. što uistinu nije vidjela«. U čas. da sudac istražitelj nije ni časa sumnjao. svi su se varali. da je sugerira svim ostalima. . Jedan odlični psiholog. da gomila bude brojna. sugestija. pošto ih je prije pustio. stave svoje pečate. Metode. reče ona. koje su izvukli iz Seine. pozvavši skup odličnih posmatrača. da bude ovdje priopćen. koji je već dosta star. što se pred njom dogadja i da se zbiljske činjenice smijene halucinacijama. Ti svjedoci mogu najposlije praviti brojne i pozitivne izvještaje. u isti mah iščezavaju. kolika je ta moć i nad nadmoćnim duhovima. Sutradan. da pravo vidi. U običnim slučajevima polazi sugestija uvijek iz iluzije. kakva brazgotina ili dio odjeće. kako smo ga mi razložili. Ako je prvi posmatrač vrlo prijemljiv za impresije. Šest nedjelja kasnije ustanovila se identičnost djeteta. gdje hoće. Ovu je djecu u prvi mah na najkategoričniji način prepoznalo dvanaest svjedoka. putem afirmacije.Gle. da se pojavi. što ga svaki od njih posjeduje. Ono. pisanje po pločicama. da ga je prepoznao. već slika. Davey pružio nam je u tom pogledu vrlo zanimljiv primjer. no on je imao toliku vlast na duh gomile. da vidi ono. »ne možda samo čudesno eksperimentiranje. medju kojima je bio i jedan od prvih engleskih naučenjaka. izvodio je pred njima. maloga Philiberta!' Više stanovnika iz ulice takodjer je prepoznalo u djetetu iz Villette Philiberta Chavandreta. ipak poprimaju sve značajke gomila u onom. g. da su obje pretpostavljene žrtve čile i zdrave. U ovom se primjeru vrlo jasno opaža razvoj mehanizma zajedničke halucinacije. On dade sastaviti spis o njihovoj smrti. za koje misli. Pred ovako jasnom očevidnošću nestalo je halucinacije. koja nastane kod jednog pojedinca uslijed više ili manje blijedih podsjećanja. Razbudjena ideja može iza toga postati klicom neke kristalizacije. koji predhodno dolaze s nepovjerenjem. Wallace. No u času. ali čiji je rezultat. koja se razbudila u njegovom duhu. Sve izjave bile su tako u skladu. da ju je mogao uvjeriti. koji se je izgubio u mjesecu srpnju. nije više sam pred¬ met. »Naj¬ čudnovatije je u Daveyevom istraživanju«. kako se je usudio.24 prispio na lice mjesta. nadjoše se pred lišćem pokrivenim granjem drveća. uzro¬ kovana izvještajem straže o razbijenoj Iađi na moru. koja se putem zaraze prenijela na sve prisutne. Bilo je to . g.To je'. a zvala se Chavandret. ona ga pogleda i ustanovi brazgotinu na čelu. koje je pronašao Davey. koje nisu s njima u srodstvu. a koji zavrjedjuje. »Dijete je prepoznalo neko drugo dijete — koje se prevarilo. Kao i u većini prijašnjih primjera. Pošto je iza toga dobio od tih odličnih posmatrača pismene potvrde. što je izvan njihove struke. na časnike. pošto je dijete njegov školski drug prepoznao. slu¬ čajno se otkrilo. Čim je nekoliko pojedinaca na okupu. pa makar su to i odlični naučenjaci. koji je bio žrtva iluzije. Podobnost posmatranja i kritički duh.Ah Bože. dostajala je i ovdje tvrdnja prvoga svjedoka.moj nesretni sin. te da su tek nešto nalik na male utopljenice. sačinjavaju oni gomilu. otkrio im je. Doskora se pokazalo nešto osobito. no na koji su netom podsjetile novine i iz kojeg se vidi. da ispitaju predmete. nalazi bez svake stvarne sličnosti kakva pojedinost. a na drugoj sugestija. bile su tako jednostavne.

Do toga dolazi ponekad već i za nekoliko godina. d'Harcourt pripovijeda ove činjenice. kako valja gojiti krajnje nepovjerenje prema svjedočanstvu gomila.1) Primjećuje se. Uobrazilja gomila neprestano ih mijenja prema vremenu i prema plemenima. Kolika je razlika izmedju krvožednoga biblijskoga Jehove i Boga ljubavi svete Terezije. popraćenih naknadnim tu¬ mačenjima. prijatelj potištenih. Ona nam podjedno pokazuju. Reći. preinačuju ove dokumente i priredjuju konačni sastav. Iz svojega doba znamo. pripovijeda o bitci kod Solferina. koje je više stotina svjedoka potvrdilo. za što se zani¬ mamo. glavar glavnog stožera ga osporava i iznova preradjuje. a ne stvarni junaci impresionirali su dušu gomila. što je dosad rečeno. u svojim kolibama morali dugo sačuvati njegovu napomenu. kako se legenda jednoga od najvećih junaka historije u manje od pedeset godina više puta promijenila. kad su utvrdjene u knjigama — nemaju nikakve postojanosti. proizlazi. No s malo više psihološkog znanja mogli bi znati. kojega obožavaju u Kini. kako kažu pjesnici. da se upravo u toj dobi uvijek laže. ubijeno u Bordeauxa i u poštanskom zavežljaju poslano u Paris. Vrativši se na posmatranja gomila. ne bismo znali ni trunak istine o onom. Pod Bourbonima Napoleon postaje neka vrsta idilske. da je taj junak ikad postojao. da historičke knjige valja uzimati kao djela čistog uobražavanja. jesu veliki ti ljudi u onom obliku. to jest od bića. Moglo bi se navesti nebrojeno primjera. Sudci obično govore. kako danas neki sumnjaju. Isus ili Muhamed? Zacijelo ne poznamo! Uosta¬ lom njihov realni život malo nas se tiče. učesnik i svjedok. najbolje posmatranom dogadjaju«. nego odlučivati — kako se to često čini — prema svjedočanstvu djeteta. 2) Znamo li mi za jednu jedinu bitku. Ne treba ni da vijekovi prodju preko junaka. Budha.8) Takove nam činjenice pokazuju. Ta je laž bez sumnje bezazlena. Napokon ne ostane ništa od prvobitnog izvještaja«. da je neku činjenicu utvrdilo hiljadu svjedoka. što se dogodilo. doći ćemo do zaključka. ali zato je ipak laž. koje je po sma¬ trao najveći broj osoba. filantropske i liberalne osobnosti. tko su bili pobjednici. Pošto pak predje preko nje nekoliko desetina vijekova. koja se mogu najlakše impresio¬ nirati. a tko pobijedjeni. nego pisati ovakve knjige. koji se mogu navesti. travnja 1895. kako ih je uobličila pučka legenda. koji se štuje u Indiji. koji je putem zaraze suge¬ rirao i ostale. da ova prepoznavanja potječu od veće česti od žena i djece. časnici. da se utvrdi istina o najshvatljivijem. da se u toj dobi ne laže. tko je njime zapovijedao. na bi se na nji¬ hove tvrdnje trebalo nikad pozivati. da se do¬ kaže ispravnost činjenice. naučenjaci će na osnovu ovih oprečnih prikaza možda i posumnjati. koji doka¬ zuju.26 neko dijete iz Bordeauxa. Poznajemo li jednu istinitu riječ o životu velikih ljudi. Rasprave u logici unose jednodušnost brojnih svjedoka u kategoriju najsolidnijih dokaza. nema ni jedne zajedničke crte s onim. Legendarni junaci. To je skup fantastičnih priča o loše posmatranim činjenicama. da se zbiljski fakat uvelike ra¬ zlikuje od usvojenih navoda. koliko mogu vrijediti kod suda takva svjedočanstva. da se logičke raspravo moraju u tom pogledu sasvim preraditi. nego kakav sunčani mit ili razvijenu lege ndu Herkulu. pogubio tri milijuna ljudi. da su zajednička posmatranja najneispravnija i da vrlo često pre¬ dočuju puku iluziju nekog pojedinca. koji su u čovječanstvu igrali važne uloge. može se primijeniti na sve bitke: »Generali (obaviješteni dakako stotinama izjava) predaju svoje službene izvještaje. Sad ga nose maršalu i on poviče: »Vi se varate!« i sastavlja novi prikaz. U naše dane nalazimo novo preobraženje te legende. Znamo. Naročito što se tiče djece. Ono. kao dokaz nemogućnosti. umjetnička i monumentalna djela. koji bi. u predočivanju najvažnijih fakata. te ne će u njemu vidjeti drugo. Da nam prošlost nije ostavila svoja literarna. što g. Ono. što znamo o psihologiji gomila. Bolje bi bilo žrijebom odlučiti o osudi nekog optuženika. koji to imaju srediti. no ništa više. a Budha. G. U nedavnoj svojoj knjizi dokazao je engleski general Wolseley. 1) E c l a i r od 21. da je postojao Budha. Oni ćs se medjutim lako utješiti zbog te neizvjes- . Mnogo je korisniji posao mlatiti praznu slamu. da njihovu legendu uobrazilja gomila preinači. znači najčešće ustvrditi. kako je točno pro¬ tekla? Ne vjerujem. koji je uzurpirajući vlast i slobodu. Na nesreću legende — pa i onda. d'Harcourt. 27 pokazuje. dobroćudni je junak postao krvožednim despotom. da su dosad počinjene vrlo teške omaške. No ono. Prije dvadeset i pet godina prisustvovale su hiljade ljudi slavnom konjaničkom jurišu u bitci kod Sedana. Iz svega. samo da izdovolji svoju ambiciju. kao što su Herkul. Najsumnjiviji su zacijelo oni dogadjaji. koliko vrijedi svjedočanstvo gomila. pa ipak je nemo¬ guće iz najoprečnijih tvrdnja očevidaca razabrati. Trideset godina kasnije.

mora zlou¬ potrebljavati žestoke tvrdnje. nego mite. koje su »vi kazališni ravnatelji. da historija ne može ovjekovječiti drugo. Bez gornjega ii!i|iiSnjcnja o nemogućnosti. ne bi bile podobne za heroizam. proučavajući moralnost gomila. za koji se gomila u jednoj zemlji oduievljava. ako su vješto sugerirane. očito odobravanje. koja bi bila kadra. a koji bi zavrlleillo.28 nos ti. U gomilama su glupani. ilu ne duševno priijube gomili. U ovoj se točki. u svojim istraživanjima o zločinima gomila. U kazalištu se može jasno primijetiti. ako »c slučajno ipak prikazuju. da su naime vrlo priprosti i vrlo pretjerani. na tu atavističku ostavštinu nagoni primitivna čovjeka. koji zamjenjuje poznavanje brutalne. Pretjeranost navodi često gomile na ružne osjećaje. »La marr n l u c de C h a r l e y « . a napokon ic prikazivao o trošku nekog bankira. da se pretjeranost gomila odnosi samo im osjećaje. Izvjesnost nekažnjivosti. Sarcey. Začetak antipatije ili negodovanja. Njihove osobine i prividne vrline moraju uvijek biti uvećane. koji su izoliranim pojedincima nemogući. tvrditi. oni će znati. u kojoj se nalaze kazališni ravnatelji. ipak doživljuju golem uspjeh. kakvih u ži¬ votu nikad nema. Gomila traži isto pretjerivanje i u osjećajima svojih junaka. ponavljati i nikad . kojemu je predmetom. ali goleme snage. vrlo često su i sami u neizvjesnosti o uspjehu. g. da gomila zahtijeva od junaka komada sva svojstva hrabrosti. a nipošto na inteligenciju. no njena pravila nisu od veće česti ni u kakvoj vezi sa zdravim razumom i logikom. zašto neki komadi. koji hoće da je zavede. dokazali bismo pretežni utjecaj plemena. O posebnoj optici kazališta nije se bez razloga govorilo. oni pokazuju dvojaki karakter. jer u njemu nema pokretala. nego osamljeni pojedinac. najpoznatiji je na¬ čin argumentiranja pučkih govornika. da se shvati. Iznesena sumnja brzo se promeće u neospo¬ rivu očevidnost. da potonje ne poznaju ni sumnju ni neizvjesnost. da sa¬ mom činjenicom. kad bismo se mogli upustiti u šira razlaganja. jer kad bi htjeli pravo suditi. Vještina govorenja gomilama bez sumnje je podredjene vrste. To je utvrdio i iskusni sudac. Priprostost i pretjeranost osjećaja gomila čine. koji ne mogu ovdje potanje razviti. Pretjerivati. U tome leži razlog. Poput žena zapadaju one odmah u ekstreme. Govornik. ne bi se mogle shvatiti tako krupne mnliludc u ocjeni sa strane nadležnih i vrlo interesiranih osoba. znatno uvećava njegovu snagu. Coppćc-a »Pour la couronne«. kad ih primaju.1) I ovdje. da time. Prema tomu mogu se gomile samo u osjećajima izdignuti vrlo visoko ili obratno: vrlo nisko sići. Kazališni komad. dobri ili zli. da se vratimo na tu točku. morali bi se prometnuti u gomilu. Poznat je nedavni uspjeh komada g. One su zato čak i podobnije. što se očitovani osjećaj vrlo brzo širi putem sugestije i zaraze. doživio je dvije stotine prril»tnvii u Francuskoj i više od hiljade u Engleskoj. Ona bez sumnje postoji. koji se osniva samo na cijenjen ju i učtivosti. nego danas. § 3. prolazne. koji se kod izoliranog pojedinca ne bi isticao. Imat ćemo do¬ skora prilike. odbili. neznalice i zavidnici oslobodjeni od osjećaja svoje ništetnosti i svoje nemoći. neposredno i znatno pada njegov intelektualni niveau. što ih gomila očituje. Ne trebam dodavati. Makar kakvi su^osjećaji. s tim veća izvjesnost. koju izolirani i odgovorni pojedinac . da njegovo novo općinstvo uzbude.u svojoj bojazni od kazni obuzdava. Neprijemljiva za nuanse. Pretjerana u svojim osjećajima. Tarde. No zato ipak ne stoji. koji su odbila sva kazališta. kakav je na priliku g. zašto se gomile mogu tako lako navesti na opake ispade. Ovu je predmet. često je nemoguće po čitanju zaključivati us¬ pjeh izvjesnih komada. U gomili je pretjeranost osjećaja učvršćena činjenicom. postaje odmah divljom mržnjom kod pojedinca u gomili. Kazališni ravnatelji. moralnosti i vrline. ne doživi ponekad uspjeha u drugoj ili pak doživi uspjeh. Već sam predočio. !) Ovo omogućuje. koji su deset godina odbijali ravnalp||l prvih kazališta. što je gomila brojnija i poznavanje časovite znatne brojčane snage. naročito kod heterogenih gomila uslijed odsuća odgovornosti. ali ona iziskuje sasvim posebne podobnosti. 29 ne pokušati išta predočiti umnim razlaganjem. odanost i vrlo visoke vrline. kao i u mnogim drugima gomila približuje primitivnim bićima. omogućuje zajednicama osjećaje i čine. da gomile. a ujedno psihologa. unatoč imenu njegovog autora. — Pretjeranost i jednostranost osjećaja gomila. da je pojedinac u gomili. gomila je prijemljiva samo za krajnje osjećaje. jer bolje upućeni u poznavanje psihologije gomila. vidi ona stvari u cijelosti i ne poznaje prelaze. da se njim pozabavi pero čovjeka od kazališta. Žestina osjećaja gomila još je i pretjerana.

Teško je shvatiti historiju. para i željeznice. Autoritarizam i netolerantnost su za gomile vrlo jasne. koja vlada svim osjeća¬ jima i svim mislima ljudi. koje gomile preziru. a nesvijesno zaziranje od svih novotarija. pa se vratio u kategoriju slabih. a njegova ih sablja nagoni u strah. kao što su odricanje. Zapravo imaju one isto tako konservativne na¬ gone. već tiranima. Gomilama previše gospoduje nesvijesnost i one su previše potčinjene utjecaju stoljetnih nasljedstva. Ako pak u pojam moralnost uključimo časovitu pojavu izvjesnih osobina. koji je tako snažan kod anglo-saksonskoga plemena. kad su pronadjeni mehanički strojevi. da se domognu tih promjena. da se podigne na slab auto¬ ritet. Tip heroja. One su sasvim uništile onaj osjećaj pojedinačne nezavisnosti. Sva je sreća po razvoj civilizacije. Pojedinac može trpjeti. no osnov tih uredbi previše je izražaj nasljednjih potreba plemena. Prepuštene samima sebi. gomila. Autoritarizam i netolerantnost razvijene su u osobito visokom stepenu kod latinskih gomila. One će pro¬ mijeniti imena svojih uredbi. ne bi poznavao njihovu psihologiju. Kod latinskih plemena nisu se jakobinci svih vijekova. U tom nas pogledu zava¬ rava samo njihova žestina. čim im jednom budu nametnute. prihvaćaju ili otklanjaju one u cjelini. Da nije straha od prisutnoga izaslanika oblasti. iza kojih brzo slijede djela i ako govornik ostane pri svome. Latinske gomile su osjetljive samo za zajedničku nezavisnost sekte. — Netolerantnost. koja su putem sugestije determinirana. jer ona nije drugo. Na javnim skupštinama primaju se najblaža protivuriječja sa strane govornika s bijesnom vikom i žestokim pogrdama. ideje i vjerovanja. a da ne bi bile do krajnosti konservativne. pa ih smatraju kao apsolutne istin'e ili jednako apso¬ lutne zablude. slijedeći uvijek svoje krajnje osjećaje. Najoholiji i najneobuzdaniji jakobinci najbučnije su klicali Bonapartu. Gomile poznavaju samo priproste i krajnje osjećaje. Gomile slijepo poštuju silu. kad je ugušio sve slobode i kruto im dao osjetiti svoju željeznu ruku. da su gomile ponekad prijemljive za vrlo visoku moralnost. ili bi se bilo omogu¬ ćilo tek iza prevrata i ponovnih pokolja. uzbune i razaranja uvijek su vrlo efemerne. Nemajući nikakve sumnje o onom. § 5. neinteresiranost. Ovako se uvijek dogadja s vjerovanjima. odanost. počevši od onih Inkvizicije mogli izdignuti do drugog pojma o slobodi. kako su religiozna vjerovanja netolerantna i kako despotski gospoduju dušama. no one se javljaju u vrlo različitom stepenu. Njihova neprestana pokretljivost ne odnosi se na drugo. u vrijeme. možemo ustvrditi. ako se ne uoče duboko konservativni nagoni gomila. a da se one ne bi uvijek na njih vra¬ ćale. Da su demokracije imale vlast. Autoritarizam i netolerantnost općenite su svojine svih kate¬ gorija gomila. Gomila. no gomila to nikad ne podnosi. jasno je. Tko bi vjerovao u nadmašnost ravolucionarnih nagona go¬ mila. d« budu prijemljive za moralnost. a ponekad izvrše i nasilne prevrate. dok dobrota djeluje na njih slabije. Njegova perjanica ih zavodi. biva to zato. koji joj protuslovi. nego na površne stvari. prelazi izmjenice iz anarhije u ropstvo i iz ropstva u anarhiju. koja je uvijek spremna. da mu se protuslovi i da se s njim raspravlja. što su im sugerirana. da se svi otpadnici neposredno i naglo pod¬ jarme njihovom vjerovanju. da su gomile previše impulzivne i previše pokretljive. . njegov autoritet im im¬ ponira. brzo se zasite nereda i instinktivno zaplove prema ropstvu. te se i ovdje javlja osnovna značajka plemena. potreba pravičnosti. jer ih se ne boje. Ako uzmemo riječ moralnost u smislu stalnog štovanja iz¬ vjesnih društvenih konvencija i trajnog potlačivanja sebičnih po¬ riva. koji su ih jakom rukom tlačili. kojoj pripadaju i značajka te neza¬ visnosti je potreba. vrlo duboko. koje bi mogle promijeniti realne uvjete života. Ako je snaga autoriteta promjenljiva.31 § 4. jer je izgubio svoju moć. ropski se klanja jakomu autoritetu. Ako pak gomile rado gaze nogama oborenoga despota. — Moralnost gomila. što smatra istinom ili zabludom. Njihovo idolopoklonstveno počitanje prema tradicijama je apsolutno. samoprijegor. Svatko zna. bilo bi ostvarenje tih iznašašća onemogućeno. da je moć gomila počela rasti tek nakon izvršenih velikih obreta znanosti i industrije. bit će brzo bačen na polje. Simpatija gomila nije se. koji je drag gomilama. imat će uvijek struk- turu Cezara. što je imadu danas. mjesto da su nastala putem raz¬ mišljanja. naročito onu narodnih revolucija. gomila bi izmrcvarila govornika. gomila je autoritativna kao i netolerantna. kao što i izvršuju. Samo ovakvima dižu one najviše spomenike. te ih one lako shvaćaju i jednako brzo prihvaćaju. nego jedan oblik slaboće. kao i sva primitivna bića. autoritarizam i konservatizam gomila. nikad priklanjala dobro¬ ćudnim gospodarima. mišljenja. a poznavajući u drugu ruku jasan pojam o svojoj snazi. Njihove eksplozije.

32
Rijetki psiholozi, koji su ispitivali gomile, uzeli su ih u pretres samo sa stajališta njihovih kriminalnih djela i videći, kako su ta djela česta, pridali su gomilama vrlo niski moralni niveau. Bez sumnje je često tako, ali zašto? Naprosto zato, jer su divlji razorni nagoni ostatci primitivnih doba, koji drijemaju du¬ boko u svakomu od nas. U životu izoliranog pojedinca vezalo bi se s pogibli, da ih izdovolji, dok stapanje s neodgovornom gomilom, gdje mu je obezbijedjena nekažnjivost, daje mu svu slobodu, da te nagone slijedi. Budući da ne možemo u običnom životu izdovoljavati te razorne nagone na sebi ravnima, izdovoljujemo ih na živo¬ tinjama. Općenita strast za lovom i divljačka djela gomila potječu iz istoga vrela. Gomila, koja lagano mrcvari kakvu žrtv,u bez obrane, dokazuje vrlo kukavnu divljost, no filozofu je ta divljost blizom rodicom krvožednosti lovaca, kojih se mnogo skupi, da se nasladjuju, kako njihova pseta gone i kidaju kakvog nesretnog jelena. Ako je gomila podobna da ubija, pali i počinja svakovrsne zločine, ona je jednako podobna i za vrlo visoka djela odanosti, požrtvovnosti, i to još za mnogo viša, nego što bi bio podoban izolirani pojedinac. Na pojedinca u gomili može se najsnažnije i često uz žrtvu smrti utjecati, budeći u njega osjećaje slave, časti, religije i domovine. Historija vrvi od primjera, koji su slični onima križarskih vojni ili francuskih dobrovoljaca od godine 1793. Samo su zajednice podobne za velike neinteresiranosti i velike oda¬ nosti. Koliko se gomila dalo herojski poklati za vjerovanja, ideje i riječi, što su ih jedva razumjele. Gomile, koje štrajkuju, čine to više zato, da se pokore nalogu, nego da dobiju povišicu mršave plaće, kojom se zadovoljavaju. Osobna probit rijetko je moćan poriv kod gomila, dok je gotovo isključivom pobudom izoliranoga poje¬ dinca. Probit nije zacijelo vodila gomile u tolike ratove, koji su često bili njihovoj inteligenciji neshvatljivi i gdje su se tako lako dale klati, kao ševe, hipnotizirane lovačkim zrcalom. Vrlo često se dogadja, da i potpuni nitkovi time, što se nadju u gomili, časovito poprimaju načela vrlo stroge moralnosti. Taine ističe, da su oni, koji su u rujnu francuske revolucije klali i ubijali, donosili na stol odbora lisnice i dragulje, što su ih našli na svojim žrtvama, a koje su lako mogli pokrasti. Bučna, divlja i jadna go¬ mila, koja je za revolucije od godine 1848. provalila u Tuilerije, nije segnula ni za jednim od predmeta, koji su je svojim sjajem zablještaval! i od kojih bi jedan jedini bio dostajao, da namakne kruha za mnogo dana.

33 Ovo moraliziranje, koje nad pojedincem vrši gomila, nije stalno pravilo, ali je pravilo, koje se često opaža. Ono se primje¬ ćuje čak i u manje teškim prilikama od onih, koje sam naveo. Rekao sam već, da u kazalištu zahtijeva gomila od junaka komada pretjerane vrline, a općinito je poznato, da se prisutno općinstvo, pa ako je sastavljeno i od nižih elemenata, pokazuje uglavnom vrlo moralnim. Poznati bonvivanti, izdržavati, besposličari i raz¬ vratnici često prigovaraju kakvoj slobodnijoj ili oštrijoj sceni, iako su inače u svojim običajnim razgovorima vrlo slobodni. Kolikogod se dakle gomile često predaju niskim nagonima, pružaju one ponekad i primjer visoke moralnosti. Ako su neinteresiranost, rezignacija, apsolutna odanost kakvom uobraženom ili zbiljskom idealu moralne vrline, može se ustvrditi, da gomile često posjeduju te vrline u stepenu, koji su i najmudriji filozofi rijetko dosezali. One ih bez sumnje vrše nesvijesno, no ipak ih vrše. Zato ne valja previše žaliti, što gomile vodi poglavito nesvijesnost i što one ne razmišljaju. Da su koji put razmišljale i pitale nepo¬ srednu svoju probit za savjet, ne bi se možda ni jedna civilizacija bila razvila na površini našega planeta i čovječanstvo ne bi imalo historije.

TREĆE POGLAVLJE.

Ideje, razmišljanje i uobražavanje gomila.
§ 1. I d e j e g o m i l a . — Osnoivne i poredne ideje. — Kako mogu istovremeno postojati oprečne ideje. — Promjene, kojima se moraju podvrgnuti više ideje, da postanu pristupačne gomilama. — Socijalna uloga ideja neovisna je o istinu, koju mogu sadržavati. — § 2. R a z m i š l j a n j e g o m i l a . — Gomile nisu pristupačne utjecajima razmišljanja. — Razmišljanja gomila uvijek su vrlo podredjene vrste. — Ideje, koje prate razmišljanje, imaju samo prividnost analogije i posljedičnosti. — § 3. U o b r a ž a v a n j e g o m i la. — Snaga uobražavanja gomila. — One misle u slikama, n te se slike redaju bez ikakve veze. — Na gomile naročito utječe čudesna strana stvari. — Čudesnost i legendarnost su prava pot¬ pora civilizacija. — Pučko uobražavanje uvijek je bilo osnovkom vlasti državnika. — Kako se predočuju fakti, koji su kadri da dje1 u j u n a uobražavanje gomila.

34

§ 1. — Ideje gomila.
Ispitujući u predjašnjemu dijelu ulogu ideja u evoluciji na¬ roda, pokazali smo, da svaka civilizacija proizlazi iz malog broja osnovnih ideja, koje se vrlo rijetko obnavljaju. Razložili smo, kako se te ideje utvrdjuju u duši gomila, s kakvom poteškoćom one u nju prodiru i kako su moćne, kad su već jednom u nju prodrle. Vidjeli smo napokon, kako veliki historički prevrati proizlaze od veće česti iz promjena tih osnovnih ideja. Budući da sam dovoljno osvijetlio taj predmet, ne ću se sada na nj vraćati i ograničit ću se, da kažem nekoliko riječi o idejama, koje su pristupačne gomilama i u kojim ih oblicima one shvaćaju. Te se ideje mogu razdijeliti u dva razreda. U prvi ćemo svrstati poredne i prolazne idej'e, koje se tvore pod časovitim utje¬ cajima: na priliku pristranost prema nekom pojedincu ili kakva doktrina. U drugi spadaju osnovne ideje, kojima milieu, naslje¬ dnost, opće mišljenje daju veliku stalnost. Ovakve su ideje neka¬ dašnja religiozna vjerovanja, te današnje demokratske i socijalne ideje. Osnovne ideje mogle bi se predočiti kao vodene mase neke rijeke, koje sporo teku koritom, a prolazne ideje kao mali valovi, koji se izdižu na površini i koji se bez zbiljske važnosti, više opa¬ žaju od samoga toka rijeke. U naše vrijeme uskolebahu se velike osnovne ideje, u kojima su živjeli naši pretci. Izgubile su svu svoju solidnost i u isti se mah duboko uzdrmaše uredbe, koje su na njima počivale. Dano¬ mice se stvara mnogo onih prelaznih malih ideja, o kojima sam upravo govorio, no čini se, da se vrlo rijetke od njih vidljivo uve¬ ćavaju i da će zadobiti pretežni utjecaj. Makar kakve su ideje, što se gomilama sugeriraju, one ne mogu zagospodovati, izim pod uvjetom, da poprime vrlo apsolutnu i vrlo jednostavnu formu. One se tada prikazuju u obliku slika i masama su samo u ovom obliku pristupačne. Ove ideje ,u obliku slika nisu med sobom vezane nikakvom logičkom vezom analogije ili posljeđičnosti, a mogu se uzajamno smjenjivati kao stakla u čarobnoj svjetiljci (laterne magique), koja čovjek izvlači iz kutije, gdje su bila jedno na drugom ponaslagana. I zato se može vidjeti, kako se ugomilama drže jedna do druge najoprečnije ideje. Prema časovitom slučaju gomila će biti pod utjecajem neke od različitih ideja, što se nalaze- u njenome poimanju, pa će prema tomu moći

počinjati najrazrožnija djela. Potpuno otsuće kritičnoga duha ne dopušta joj, da primijeti protivuriječja. Taj se pojav ne javlja samo kod gomila, on se opaža i kod mnogih izoliranih pojedinaca, i to ne samo kod primitivnih bića već kod svih onih, koji se bilo kojom stranom svoga duha približuju primitivnim bićima, kao na priliku kod gorljivih sljedbenika kakve vjerske nauke. U zanmljivom stepenu opažao sam to kod učenih Hinda, koji su crpli naobrazbu na našim sveučilištima i dobivali sve diplome. Ne njihovom nepokretnom osnovu religioznih ili socijalnih nasljednh ideja, naslagao se — a da ih nije nimalo promijenio — sloj zapadnjačkih ideja, koje nisu ni u kakvom srodstvu s prijašnjima. Te se ideje prema igri časovitog slučaja naizmjence javljaju sa svim svojim posebnim činima i riječima, te isti pojedinac očituje najoštrije opreke. Te su opreke uostalom većma prividne, nego zbiljske, jer samo nasljedne su ideje dosta snažne kod izoliranog pojedinca, da pokreću njegovim vladanjem. Samo onda, kad se uslijed križanja nadje u čovjeka različitih na¬ sljednih poriva, mogu njegovi čini biti od časa u čas sasvim oprečni. Bilo bi zališno, da se zadržim kod ovih pojava, iako je njihova psihološka važnost vrlo zamašna. Držim, da onaj, koji ih hoće razumjeti, mora barem deset godina putovati i posmatrati. Budući da su ideje pristupačne gomilama tek pošto su po¬ primile vrlo jednostavan oblik, moraju, da postanu popularna, često proći potpunim promjenama. Naročito onda, kad se radi o visokim filozofskim ili znanstvenim idejama, može se konstatirati dubina promjeni, koje su im potrebne, da silazeći od sloja do •loja, dospiju do niveau-a gomila. Ove promjene ovise o kategori¬ jama gomila ili plemena, kojemu te gomile pripadaju, no one uvijek umanjuju i ujednostavnjuju. Stoga sa stajališta socijalnoga nema zapravo više hierarhije ideja, to jest manje ili više uzvišenih ideja. Samom činjenicom, da neka ideja dolazi do gomila i može djelovati, makar kako bila po svom poreklu velika ili istinita, lišena je ona gotovo svega, što je sačinjavalo njenu uzvišenost i veličinu. Uostalom sa socijalnog je gledišta hierarhijska vrijednost neke ideje bez svake važnosti. Ono, što valja proučavati, jesu učinci, koje ona proizvodi. Kršćanske ideje srednjega vijeka, de¬ mokratske ideje posljednjega vijeka, današnje socijalne ideje nisu bal osobito uzvišene. One se filozofski mogu smatrati kao dosta.

36
slabe zablude, a ipak je njihova uloga bila i bit će golema, te će se one dugo ubrajati medju najbitnije faktore vladanja država. I onda, pošto je ideja prešla sve promjene, koje je čine pri¬ stupačnom za gomile, djeluje ona raznim postupcima, koji će biti na drugom mjestu ispitani, tek pošto je prodrla u nesvijesnost i postala osjećajem, što sve vrlo dugo traje. Ne treba medjutim misliti, da bi neka ideja, jer joj je otkrivena opravdanost, mogla proizvesti svoje djelovanje, pa i na prosvijetljene duhove. O tome se može biti brzo na čistu, kad se opazi, kako najjasnije predočivanje slabo utječe na većinu ljudi. Očevidnost, ako je i jasna, moći će shvatiti upućeni slušalac, no taj novoobraćenik bit će svojom nesvijesnošću brzo vraćen svojim prvobitnim pojmovima. Pohodite ga za nekoliko dana i on će vam opet iznijeti svoje stare argumente, sasvim istim riječima. On je de facto pod utjecajem prvobitnih ideja, koje su postale osjećaji i ovi su jedini, koji djeluju na duboke pobude naših čina i riječi. A drugačije ne može biti ni kod gomila. No kad se raznim postupcima neka ideja napokon ugnijezdi u duši gomila, dobiva ona neodoljivu moć i pokazuje cijeli niz učinaka, kojima se treba podvrći. Filozofske ideje, koje su dovele do francuske revolucije, trebale su gotovo jedan vijek, dok su se presadile u duSu gomila. A kad su se tu učvrstila, zna se, kako su bile neodoljivo jake. Ustanak cijeloga naroda za polučenje soci¬ jalne jednakosti, za ostvarenje apstraktnih prava i idealnih slo¬ boda uzdrmao je svim prijestoljima i stubokom prevrnuo zapadni svijet. Tokom dvadeset godina obarali su se narodi jedni ne druge i Evropa je upoznala hekatombe, kojih bi se bio zaprepastio i Džingiskan i Tamerlan. Nikad još dotle nije vidio svijet, što može proizvesti slom veriga jedne ideje. Ideje trebaju mnogo vremena, dok se učvrste u duši go¬ mila, ali i ne trebaju ništa manje, da iz nje izadju. Zato su gomile u idejama uvijek za više generacija u zaostanku iza naučenjaka i filozofa. Danas svi državnici dobro znadu, u koliko su pogrešne osnovne ideje, koje sam baš prikazao, no budući da je njihov utjecaj još uvijek vrlo snažan, prisiljeni su, da vladaju prema načelima, u čiju istinitost više ne vjeruju.

37
koje oni upotrebljavaju i koji mogu na njih djelovati, s logičkog su stajališta tako podredjeni, da se samo putem analogije mogu kvalificirati razmišljanjem. Ova inferiorna razmišljanja gomila, kao i uzvišena razmi¬ šljanja osnivaju se na asocijacijama; no ideje, koje se po gomi¬ lama asociraju, ne vežu uzajamno druge vidljive veze, nego ana¬ logija i posljedičnost. One se spajaju kao i ideje Eskimaca, koji znajući iz iskustva, da se led, prozirno tijelo, topi u ustima, za¬ ključuju, da se i staklo, koje je jednako prozirno tijelo, mora takodjer topiti u ustima, ili kao ideje divljaka, koji misli, jedući srce junačkoga neprjatelja, da će zadobiti i njegovo junaštvo ili napokon radnika, kojega je jedan poslodavac sebično iskoristio, pa misli, da su svi poslodavci sebični eksploateri. Asocijacija nesličenih stvari, izmed kojih postoje samo pri¬ vidni snošaji i neposredna generalizacija posebnih slučajeva, ovo su značajke razmišljanja gomila. To su ona razmatranja, koja im i uvijek predočuju oni, koji umiju njima upravljati; to su i jedina, koja mogu za njih djelovati. Niz logičnih razmišljanja posve je neshvatljiv za gomile i zato se govori, da gomile ne razmišljaju ili da krivo razmišljaju i da razmišljanje na njih ne utječe. Čitajući izvjesne govore, koji su imali golem upliv na go¬ mile, koje su ih slušale, moramo se ponekad čuditi njihovoj slaboći, no tu se uvijek zaboravlja, da je tim govorima bila svrha, da predobiju gomilu, a ne da ih čitaju filozofi. Govornik, koji je u intimnom saobraćaju s gomilom, umije izazvati slike, koje gomilu zavode. Ako uspije, postigao je svoj cilj i dvadeset knjiga razlaganja — skovanih uvijek iza gotove stvari — ne vrijedi ko¬ liko onih nekoliko fraza, koje su prodrle u mozgove, koje je trebalo uvjeriti. Bilo bi nepotrebno dodati, da nepodobnost gomila, da ispra¬ vno razmišljaju, sprječava gomile, da imadu ikakva pojma o kritičkomu duhu, to jest, da budu kadre razaznavati istinu od zablude i imati makar o čemu precizan sud. Sud, što ga gomile prihvaćaju, uvijek je nametnut, a nikad obrazložen sud. U tom pogledu ima i mnogo ljudi, koji se ne izdižu nad gomilu. La¬ koća, kojom izvjesna mišljenja postaju općenita, potječe poglavito od nemogućnosti, u kojoj se nalazi većina ljudi, da stvori posebno mišljenje, koje bi se osnivalo na njihovom vlastitom raz misljanju.

§ 2. — Razmišljanje gomila.
Ne može se reći na sasvim apsolutan način, da gomile ne razmišljaju i da razmišljanja na njih ne uplivaju. No argumenti,

gdje se prikazuju samo mračne drame. Tokom vijekova taj se ideal u malo čemu promijenio. kod kojih razmišljanje ne upliva. da bude živo impresionirana. muslimstva. a ne 5000 ljudi. nego od onih stotinu malih dogadjaja zajedno.uglavnom najjače djeluju na dušu. Zato na gomile i najviše djeluju čudesne i legendarne strane dogadjaja. veliki zločin. imadu uvijek golem utjecaj na gomile. jer najnesvjesniji gledalac ne može neznati. čineći se muslimom učvrstio sam se u Egiptu. a ako se te emo¬ cije ne promeću odmah u djela. kakvi su velika pobjeda. vidimo. već samo u nedjeljnim statističkim izvještajima. kako treba impresionirati uobrazilja gomila. biva to zato. a čineći se ultramontanom. slabo se dojmila pučke uobrazilje. Kako se impresionira uobrazilja gomila? To ćemo odmah vidjeti. što ih slike sugeriraju. vrlo aktivna i prijemljiva. U tome je. koji je prikazivao izdajnika. dogadjaj. kako je u pučkom kazalištu. bez svakog porednog obja¬ šnjenja i bez drugih pritruha. tako jaki. reformacije. Tu nerealno uvijek gospoduje nad realnim. jedan veliki dogadjaj duboko dojmiti. Ništa se ne doima živahnije gomila svih kategorija. kad bi se mogle podvrći razmišljanju. držim. valjalo na iz¬ lasku zaštititi glumca. kako da na njih djeluje. ali istoga dana i nn javnom mjestu. Ponekad su medjutim osjećaji. Da se je desio drugi kakvi nesretni slučaj. . Epidemija influence. Gomile. pa da je zaglavilo samo 500. Ova prava hekatomba nije se predočila u kakvoj vidljivoj slici. Ograničimo se na čas. mogu ih samo slike impresionirati. velika nada. ne poznaju nevjerojatnost: jer baš najnevjerojatnije stvari. čiji razum. da se pretvore u djela. Samo slike mogu gomilu zaprepastiti ili zavesti. što snažno djeluje na uobrazilju gomila. pušta da se u duhu izdižu slike krajnje intenzivnosti. Analizirajući civilizaciju. slučaj. Često se čulo. Da sam vladao Jevrejima. da kažemo. od kazališnih predstava. da nastoje poput običnih sugestija. izuzevši nekoliko čudesnih ili tajan¬ stvenih fakata. Na pučkom uobražavanju osniva se moć osvajača i vlast država. da je žrtva iluzije i da se je smijao ili plakao zbog uobraženih dogodovština. »Praveći se katolikom«. makar da je i rezultat daleko manje krvav. Irealno gotovo jednako utječe na njih kao i realno. koje predočuju slike u najjasnijem obliku. imadu gotovo svu živahnost stvarnosti. čitajući puku njegovu oporuku i pokazavši mu njegovo mrtvo tijelo. U historiji je uvijek prividnost igrala važniju ulogu od realnosti. časovito zaustavljen. — Uobražavanje gomili.38 39 § 3. Kruh i igre bijahu nekad rimskomu plebsu ideal sreće i on nije više tražio. predobio sam talijansko sve¬ ćenstvo. da se je na priliku srušio Eiffelov toranj. to jest putem dokazivanja. da kušamo djelovati na inteligenciju i razum. da to nikad ne biva na način. Na to je mislio u svojim pobjedama. On je to izveo. Antoniju nije učenom retorikom uspjelo povesti puk protiv Cezarovih ubica. Stvari valja uvijek predočiti u skupnosti. koje nisu po¬ dobne ni za razmišljanje. od nasilja gle¬ dalaca. Gomile su donekle kao čovjek. kršćanstva. te postaju pokretalom akcije. Sve. I na sa¬ mrtnom je još krevetu na to mislio. Budući da gomile mogu misliti samo u slikama. sa koji se u nestatku vijesti samo pretpostavljalo. uzbu- Jednako kao i kod bića. no koje bi se u tili mah raspršile. što ih je taj izdajica počinio. On se uvijek bavio mišlju. koji su se zgražali nad uobraženim dakako zločinima. da su joj pravi osnovi čudesnost i legendarnost. koji bi bio očitiji. »svršio sam rat u Vendee-ji. predodžbena je uobrazilja gomila vrlo moćna. ni za mozganje. u svojim govorima i u svim svojim činima. koji spava. javlja se u obliku zavodljive i vrlo jasne slike. osnutak budhizma. uklju¬ čivši i najapsolutnije despote smatrali pučko uobražavanje osno¬ vom svoje vlasti i nikad nisu kušali protiv njega vladati. izravne su ili daleke posljedice snažnih impresija na uobra¬ zilju gomila. kojom se one sugeriraju. Svi veliki historički dogadjaji. Stotinu malih zločina ili stotinu malih doga¬ djaja ne će se snažno dojmiti uobrazilje gomila. Cijela dvorana pokazuje u isto vrjeme ista uzbudjenja. veliko čudo. Kazališne predstave. na kojoj je prije nekoliko godina pomrlo u samom Parizu kroz nekoliko sedmica 5000 ljudi. Slike. da je potonuo. rekao je Napoleon u državnomu vijeću. bilo bi to proizvelo na pučku uobrazilju golem dojam. Gomile se predobivaju utjecanjem na uobrazilju.« Možda nikad iza Aleksandra i Cezara nije nitko bolje umio. Jednako su i najveći državnici svih vijekova i krajeva. jedan od najočitijih znakova duševnoga stanja gomila. Vjerojatni gubitak jednog transatlantskog broda. dok će je se samo jedan veliki zločin. a nikad im označivati poreklo. revolucije i u naše vrijeme opasno prodiranje socija¬ lizma. koje u njihovom duhu razbudi koja osoba. a naročito lakoće. bio bih uspostavio Salomonov hram.

poznaje i umjeće. koje¬ ga je prožimalo. već religioznim obožavanjem. po nju je pravo božanstvo. te da se antipatija. sasvim opravdano. Religioznost se ne sastoji samo u tome. sva žestina fanatizma stave u službu neke stvari ili nekoga bića. — On je neovisan o obožavanju nekog božanstva. koje postaje ciljem i vodičem misli i djela. sve pobude volje. na kameni ili drveni idol. da gomile ne razmišljaju. da se svi. te je spreman. koje su osvojili. koji im je bio sugeriran. Junak. U čemu se sastoji religiozni osjećaj. Ni jedno nije lakše od njega šiljalo ljude u smrt. Uvjerenja gomila poprimaju karaktere slijepe potčinjenosti. da sva njihova vjerovanja imadu religiozan oblik. kao i katolici iz doba inkvizicije. tek što se pomolila. kao i u velikim političkim pokretima. Makar da se takvi osjećaj primjenjuje na nevidljivoga Boga. A službene statistike ka¬ zuju. Bogovi poganstva i božanstvo krš¬ ćanstva nisu nikad apsolutnije vladali dušama. ispravno primjećuje Fustel de Coulanges. kako se njima vlada. već da prihvaćaju ili otklanjaju ideje u cjelini. Bartolomejska noć. Prema tomu fakti sami sobom ne proizvode snažan dojam na pučku uobrazilju. — Moć uvje¬ renja. što su umjeli nametati gomilama one osjećaje fana¬ tizma. — Popu¬ larna božanstva nisu nikad izginula. Od potrebe je. U svojoj lijepoj knjizi o Rimskoj Galiji. već i u tome. spremne. ostaje on uvijek religiozne biti već od časa. kad poprimi gornje značajke. . koji ih u taj čas fanatizira. Jakobinci u doba terora bili su jednako duboko religiozni. Svi osnivači religioznih ili političkih vjerovanja osnivali su ih samo tako. Ali za ove postepene gubitke. 41 Ovaj osjećaj ima vrlo jednostavne značajke: obožavanje nekog neodredjenog. Religiozni oblici. da žrtvuje život za svoj idol. što sve' sačinjava religiozni osjećaj. kako su se oni predočili i svrstali. kakvi su zaredali u posljednjemu vijeku. da ta uvjerenja uvijek po¬ primaju specijalan oblik. da je iste godine 1894. koja je pučanstvu omra- ČETVRTO POGLAVLJE. veli on. da su gomile. kojemu gomila kliče. potrebe žestoke propagande. teror i svi analogni dogadjaji posljedica su religioznih osjećaja gomila. a njihova okrutna gorljivost proizlazila je iz istoga vrela. već način. divlje netolerancije. ako se mogu ovako izra¬ ziti. koji omogućuju. želja za njihovim širenjem. Ono. bojazan od čarobne moći. — Važnost ovih pojmova s historičkoga gledišta. na kakvog junaka ili na političku ideju. pretvara u mržnju. višeg bića. koji su daleko veći od iz¬ gubljenih života i robe na transatlantskomu brodu. da se razabere priroda njihovog uvjerenja. da oni svojom zbijenošću. koji ne mogu bolje označiti. da one poznavaju samo žestoke i krajnje osjećaje. — Njegove značajke. sastaje se tu u istom stepenu. da se obožava neko božanstvo. što je natprirodno i čudesno. da se rimsko carstvo nije održalo svojom snagom. »da bi se vlast. da ne podnašaju diskusiju ni protuslovljenja i da im sugestije. da se žrtvuju za ideal. što na njh utječu. Napoleon je to bio petnaest godina i nikad nije ni jedno božanstvo imalo više obožavatelja. potonulo 850 jedrenjača i 203 paro¬ broda. često sasvim za¬ sjene polje razuma i teže. a ne volje izoliranih pojedinaca. kad ih pokrene kakvo uvjerenje. koja mu se pridaje. Već i ovi općeniti znakovi dostaju.40 djivao je osam dana uobrazilju gomila. koji ih ne prihvaćaju. Gomile nesvijesno zaodijevaju tajanstvenom moći poli¬ tičku formulu ili pobjedonosnoga glavara. Ove dvije crte nalaze se kod svih ljudi u skupini. Predočili smo. da se sve sile duha. koje su temeljito sugerirane. — Novi oblici. — Razni primjeri. smatraju neprijateljima. u vjerskim epo¬ hama. Pokazali smo. da čovjek nadje svoju sreću u obožavanju i poslušnosti. Netolerantnost i fanatizam bezuvjetni su pratioci religioznog osjećanja. — Reformacija. da posjeduju tajnu zemaljske ili vječne sreće. Ovako je to bilo u svako doba. u kojima se radjaju. Oni su neizbježivi kod onih. nego da ga nazovem religioznim osjećajem. može se utvrditi. — Religiozne forme ateizma. proizvedu frapantnu sliku. koji zaodijevaju uvjerenja gomila. koji misle. »U svjetskoj bi povjesnici bilo besprimjerno«. Zato se može reći. da se odmah pretvore u djela. kad poprime religiozni oblik. koja će prožeti i opčiniti duhove. Kad se izbliže ispituju uvjerenja gomila. slijepo pokoravanje njegovim odredbama. težnja. Vidjeli smo i to. Tko poznaje vještinu impresioniranja gomila. nemo¬ gućnost razglabanja njegovih dogma. nisu se gomile ni časa zagrijavale.

a nikad moć kraljevi. Danton ili Saint-Just nisu izazvali teror. koji im se nekad iskazivao. njeno naviještanje rata svim kra¬ ljevima mogu se protumačiti samo onda. zamijenio uništene slike djelima ateista-filozofa. Nije bilo seoske krčme. koja ih štiti od razglabanja. niti vjerske ratove. no može li se reći. Nasilja revolucije. Metode inkvizicije jesu metode svih onih. Slična očitovanja mogu proizaći samo iz duše gomila. Kad nam historičari pripovijedaju. anarhičnom i divljom stranom. što se opire učvršćenju novog vjerovanja. ne razlikuje se mnogo od onog. Kad bi se gomilama mogao nametnuti ateizam. da je Bartolomejska noć bila djelo jednoga kralja. nedaleko od grada L y o n a . da ne po¬ znaju pshilogiju gomila. Reformacija. da su se uistinu promijenili i nje¬ govi religiozni osjećaji? Ponavljam još jednom. Pridavahu mu moć. da je to naprosto bilo učvršćenje nekog novog religioznog vjerovanja u duši gomila. koji je personificirao rimsku veličinu. koja ne bi imala sliku junaka. vjerski ratovi. što su visjele nad oltarom kapelice. već je to bila i Galija. Nekoliko godina prije kršćanske ere cijela je Galija. što je imperator. Njegovi svećenici. Nisu kraljevi izazvali Bartolomejsku noć. kao posljednjeg sto¬ ljeća i nikad se starim božanstvima nisu dizali toliki spomenici i oltari.42 žena. Naš veliki historičar Taine proučavao je revoluciju kao naturalist i zato mu je često izmakla realna geneza dogadjaja. Predmet njegovih religioznih vjerovanja se promijenio. te ne časeći. koji su zbilja uvjereni. čiji nam dogadjaj pripovijeda pronicavi Dostojevski. Oni ne bi bili uvjereni. da je u njegovom karakteru bilo snage. njeni pokolji i potreba propagande. što se desilo onomu nihilistu. poznat pod imenom bulanžizma. no one nisu nikad imale toliko idola. nego da malo pospješi ili uspori momenat. časa. kad bi upotrebljavali druge. Gomile ne će više slu¬ šati riječi božanstva i religije. inkvi¬ zicija. da su to bile predrasude nekog drugog doba. koje sam upravo naveo. a kult. Ni naiapsolutniji despoti ne bi ih mogli razbuditi. Ne bi se moglo objasniti. u čije su ime bile tako dugo ugnje¬ tavane. poprimio bi svu neto¬ lerantnu gorljivost religioznog osjećaja i u svom bi vanjskom 43 obliku doskora postao kultom.. zastupana od šezdeset gradova. kao ni kraljeva. Kakvo li bi mjesto bio zauzeo u po¬ vijesti. s kojom se lako¬ ćom mogu iznova roditi religiozni nagoni gomila. koju uvijek na posljetku poprimaju uvjerenja gomila. . pokazuju. Danas nemaju više veliki osvajači duša žrtvenike. Filozofiju povijesti možemo donekle shvatiti tek onda. držala pet vijekova. razbio je slike božanstva i svetaca. izvršeni od gomila. zajednički podigla Augustu hram. nije uvijek mogao dokučiti uzroka. koji su najvažniji — rie mogu pravo shvatiti. mogli su vidjeti. zatim opet po¬ božno pripalio svijeće. nije osjećaj nikad ostao pobijedjen. ako se pomisli. Razlog pokornosti bio je u tomu. budući da se sva vjerovanja. mogući su samo onda. nego li s naturalističke stran«. da neko vrijeme podrži svoju legendu! Jednako je vrlo zališna banalnost ponavljati. da sa¬ nira sve nepravde i uklanja sva zla. Dogodilo joj se vrlo brzo ono. kad su potekli iz duše gomila. Za gomile ili treba biti bog ili ništa! Ne valja vjerovati. pošto smo pronikli tu osnovnu točka psihologije gomila. bila je Grčka i Azija«. Oni. već Rim. koje valja većma proučavati s psihološke. . pro¬ žetih onim religioznim osjećajima. Najapsolutnija vlast najdespotičnijeg monarha ne seže dalje. bio jednodušnom privolom obo¬ žavan kao božanstvo. da gomile tre¬ baju neku religiju. koji im se iskazuje. teror. bila je Španjolska. .. kao što su Buchner i Moleschott. Iza ova¬ kovih dogadjaja uvijek se krije duša gomila. Evolucija male sekte pozitivista pruža nam zanimljiv dokaz. sve su to pojavi iste vrste. Imperatora nisu obožavali udvorice. koji nužno vode do nemilosnog razaranja mačem i ognjem svega. A to nije bio samo Rim. da se izvjesni historički dogadjaji — i to baš oni. kako se s jednog kraja carstva do drugog diže nova religija. da bi tri¬ deset legija carstva bilo moglo držati u pokornosti stotinu mili¬ juna ljudi«. koji su posljednjih godina proučavali pučki pokret. Njega su zastrašili fakti svojom krvavom. te bi hiljade ljudi bilo rado žrtvovalo za nj svoj život. koje je razum konačno razagnao. Ima socijalnih pojava. »U ono se vrijeme vidjelo. po¬ gasio svijeće. no imadu spomenike i slike. on je u junacima velike epopeje vidjao rulju epileptičnih bjesomučnika. Cijeli narodi nisu servilni. Nemoguće je sve to pridavati bojazni i servil¬ nosti. koja je imala za bo¬ žanstva same imperatore. koji su se neobuzdano predavali svojim nagonima. politička. U najmanjem kućerku carstva imperator je imao svoj žrtvenik.. Bartolomejska noć. Prosvijetljen jednog dana svijetlom razuma. kad ni Robespierre. dok se ne uzme u obzir ova religiozna forma. bili su prve ličnosti u svojoj zemlji. da se uvijek zaodjenu religioznom formom. no budući da nije proučavao psihologiju go¬ mila. božanska i socijalna. Sto su ih birale skupštine galskih gradova. učvršćuju u njima samo pod uvjetom. U svojoj vječnoj borbi s ra¬ zumom.. Prevrati slični ovima. a nisu to kroz čitava tri vijeka. On je potpuno posmatrao činjenice.

nedaće plemstva. — § 5. dogadjaji predočuju časovite socijalne sugestije. što bi je mogla vršiti nastava. Po ovim neposrednim faktorima nastaju revolucije. — Kako se mogu stvarati uredbe. pošto su bile potrebne. Faktori. jer on je u mnogom pogledu važniji od svih ostalih. — Pleme predočuje sugestije predaka. Udaljeni faktori vjerovanja i mišljenja gomila. iza kojeg valja tražiti vrlo dug prethodni rad. — Demoralizatorna uloga latinskoga odgoja. ukratko: ni jedan elemenat civili¬ zacije. — Pogrešno mišljenje o njihovoj ulozi. što je historičko pleme i kako ono. te je nepotrebno. Pripremni faktori vjerovanja gomila. misle i sude. kao govori govornika i otpor dvora naprama neznatnim re¬ formama. — Narodi ne bi znali birati uredbe. Udaljeni faktori su oni. No to je samo površan efekat. ni jezik. da ni jedan elemenat ne može prijeći iz jednog naroda u drugi. — Ono pomalo pripravlja učvršćenje vjerovanja. kako one osjećaju. N a s t a v a i o d g o j . — § 3. U svim velikim dogadjajima historije razbire se postepena akcija tih dviju vrsta faktora.1) Milieu. uredbe. koje im se čine najboljima. Medju udaljenim faktorima ima općenitih. to jest uobličuju ideju i razvezuju je sa svim njenim posljedicama. posvetio sam joj u svom posljednjem djelu ( P s i h o l o š k i z a k o n i e v o l u c i j e n a r o d a ) četiri po¬ glavlja. — Statistički primjeri. ni vjera. kojih snaga i rezultati iznenadjuju. da unatoč varavoj prividnosti. koji odredjuju ta mišljenja i vjerovanja.44 45 DRUGA KNJIGA. ne može netaknut prijeći iz jednog naroda u drugi. koji čine gomile podobnima. — § 1. da je moć plemena tolika. — Pretežni utjecaj. napredak znanstvene misli. po njima goleme većine uzdižu nekoga na vlast ili ruše vladu. — Uloga. T r a d i c i j e . Proučit ćemo ulogu svakoga od tih različitih faktora. Pokazali smo. a da ne podlegnu najdubljim promjenama. Sad ćemo ispitivati duševni sastav gomila. Mi smo ga dovoljno pro¬ učili u jednom drugom djelu. — One su sinteza duše plemena. posjeduje po zakonima nasljedstva takovu moć. — U Čemu postaju one štetne. po njima nastaje buna ili se odluči štrajk. pleme. da po¬ prime izvjesna uvjerenja. — Uredbe su natpisi. Da vidimo. Ovi faktori pripravljaju terrain. — § 4. — Socijalna važnost tradicija. koji se nalaze na dnu svih mišljenja i vjerovanja gomila. — § 2. P o l i t i č k e i s o c i j a l n e u r e d b e . — Izbijanje vjerovanja gomila posljedica je prethodne obradnje. a sasvim nepodesnima. Eksplozija i ostvarenje izvjesnih ideja kod gomila dolaze ponekad s munjevitom brzinom. a to su: pleme. — Studija raznih faktora vjerovanja. tradicije. što ih pružaju razni narodi. Ovako pripravljenu dušu gomila lako su zatim pobunili neposredni fak¬ tori. da prihvate iz¬ vjesna druga. pošto se uobliče njegovi karakteri. One mogu imati 1) Budući da je ova tvrdnja bila još nova. Neposredni faktori su oni. Pokazali smo u našoj predjašnjoj knjizi. umjetnosti — ukratko: svi elementi njegove civilizacije — samo spoljašnji izražaj njegove duše. uredbe. vrijeme. . iz kojeg niču nove ideje. Ovaj faktor. V r i j e m e . zatim njihovo razorenje. prilike. — Gomile su najvjernije Čuvarice tradicionalnih ideja. — Zabluda savremenih ideja o uplivu nastave na gomile. a historija je bez nje sasvim nerazumljiva. kao centralizacija. odgoj. da iza kaosa može nastati red. koji nižući se na taj dugi rad. — Primjeri. valja staviti u prvi red. koji pod istim nazivom zašti¬ ćuju najrazličitije stvari. — Nekim su narodima potrebne izvjesne teoretski loše uredbe. a ne uzroci. dvojake su vrste: udaljeni faktori i neposredni. Francuska revolucija — da uzmemo najočitiji primjer — imala je medju svojim udaljenim faktorima: djela filozofa. — Njihov utjecaj je vrlo slab. bez kojega ne bi imali efekta. kako nastaju i učvrš¬ ćuju se njihova mišljenja i njihova vjerovanja. Mišljenja i vjerovanja gomili PRVO POGLAVLJE. što ga ono vrši. — One su rezultati. § 1. Tu će čitalac moći vidjeti. koje burno dižu zajednice na noge. Poznajemo način. ni umjetnosti. da su njegova vjerovanja. da se ovdje na nj vraćamo. — Vrijeme čini. — Pleme. no koje su samo pri- vidno spontane. P l e m e . izazivaju aktivno uvjerenje gomila.

koji su ga ostvarili. Tradicije se sastoje u mislima. Koncem prošloga vijeka moglo bi se bilo pred razorenim crkvama. Rimljani u staro doba. koji vladaju u našim dušama. potrebama. Z abluda je nekih m o d e r n i h filozofa. Ja sam se već pozabavio konservativnim duhom gomila i dokazao. Ne treba žaliti. koji se najupornije protive svakoj promjeni. — Vrijeme. a isto će se dogo¬ diti i historičkim znanostima. kao Kina. u ovom je pogledu vrlo jasan: »Ono. da je ovako. što ga navodi Taine. žrtvenike i kult«. § 2. no taj je utjecaj uvijek časovit. koja je i mene p r e d o b i l a . oni lako mijenjaju samo imena i spoljašnje oblike. da posreduju stoljeća. da neko društvo može prekinuti sa svojom prošlošću i u svim se dijelovima preinačiti. a ipak je već za nekoliko godina na općeniti zahtjev trebalo uspostaviti ukinuti kult1) Stare su tradicije opet zagospodovale. . što ga je stvorila prošlost i koji se poput svih organizama može promijeniti samo laganim na¬ sljednim akumulacijama. vjerovati u mogućnost neke nastave. — Tradicije. dokazuje. § 3. Nijedan nam primjer ne može bolje predočiti moć tradicija nad dušom gomila. otuda dolazi fakat. Vrijeme je jedini pravi stvaratelj i jedini veliki razarač. zacijelo su gomile i to naročito one kate¬ gorije gomila. Sva je poteškoća u tome. Velike re¬ volucije ništa ne koriste. Kad se u nekom narodu kroz mnogo generacija presolidno učvrste izvjesne navike. pred općim progonom katoličkoga kulta misliti. S pra¬ vom je rečeno. bez raza¬ ranja tih tradicija ne bi bilo napretka. koja bi bila tako raširena. da je taj utjecaj tako velik. Vrijeme je od zrnaca pijeska stvorilo brdo i podiglo do ljudskog dostojanstva mračnu stanicu geoloških doba. Taj se ideal teško ostvaruje. ni u palačama najsilovitiji despoti. kad bi imao vremena pred sobom. da vlada specijalnim karakterima duše gomila. da je razori. Zasad još nije dosta rašireno i mnogo je državnika ostalo kod ideja teo¬ retičara posljednjega vijeka. koja nije podobna za usavršivanje. jer se uvijek dogadja. Biološke su se znanosti promijenile. One su sinteza plemena i obaraju se na nas sa svom svo¬ jom težinom.. malo pomalo mijenja. ili da poraskidani dijelovi ostaju raspršeni i onda za anarhijom brzo slijedi dekadansa. pošto su na čas bile iz¬ brisane. ne može ih on pro¬ mijeniti. a Englezi u moderno doba gotovo su jedini. mo1) Izvještaj nekadašnjeg člana konventa Foureroy-a. koje sačinjavaju kaste. da se nadje prava ravnoteža izmedju stalnosti i promjenljivosti i ta je poteškoća golema. Ljude. oslanjajući se samo na svijetlo razuma. Najvjerniji čuvari tradicionalnih ideja. da bi mrav. ali nevidljivi gospodari. dostaje. to jest cijelomu nizu predaka. U više poglavlja ovoga djela imat ćemo još prilike vratiti se na utjecaj plemena i pokazati. da se opiremo toj narodnoj težnji. koji su držali..u u gomili. da bi razbila religiozne predrasude. one su nebro¬ jenim bijednicima vrelom utjehe. oni izmiču svakoj buni i popuštaju samo lakom izbljedjivanju vijekova. ni mogućnosti civilizacije.. U hramovima ne stanuju najstrašniji idoli. da se najstrašnije bure svršavaju pukom promjenom riječi. da su stare religiozne ideje izgubile svu svoju moć. on se bavio dvjema velikim stvarima: stvarao je mrežu tradicija i zatim nastojao. da se masa Francuza želi vratiti starim običajima i nema više vremena. ako je suprotan su¬ gestijama plemena. kao i u biološkim problemima jedan je od najodlučnijih faktora vrijeme. osjećajima pro¬ šlosti. 47 Zato je ideal po narod. vode tradicije i kako sam više puta istaknuo. Svaki je narod organizam. pošto su se istrošila njihova blago¬ tvorna djelovanja. Otkako čovjek postoji. U socijalnim. Bez tradicija ne bi bilo ni na¬ rodne duše. što se svagdje vidi po svetkovanju nedjelje i pohadjanju crkvi. Valja dakle ostaviti masi njene svećenike. kad se to shvaćanje raširi. ovi se mogu za čas skršiti. da gomile različitih krajeva predočuju u svojim vjerovanjima i vladanju vrlo znatne razlike. Velika masa ljudi treba religiju. pogotovo kad s.46 znatan utjecaj. te se na njih ne može utjecati na isti način... Bez tradicija ne bi bilo civilizacije. kult i svećenike. otkako je embriologija dokazala golem utjecaj prošlosti u razvoju bića. Da se neki pojav preobrazi. pred otjeranim ili pogubljenim svećenstvom. da čuva uredbe prošlosti i da ih neosjetljivo. da se ili poraskidani dijelovi lanca opet spoje i da prošlost nepromijenjeno zavlada.

da se vremenu dade maha. koju vjernici pridaju Bogu. ona. apsolutna je monarhija takodjer kroz vije¬ kove trajala. osjećaji i navike ne popravljaju time. da po svojoj volji mijenja vrijeme. jer je anoma1) Ovo priznaju i. Ovo sam stajalište pokušao utvrditi u svojoj prijašnjoj knjizi. ne mariti mnogo za korisnost. Prema tomu je vrlo djetinjast posao.48 gao nivelirati Mont Blanc. rastu i umiru: ono im daje njihovu moć. no osnov se ne mijenja. te da se socijalne promjene mogu naprosto dekretirati. beskorisno upinjanje govorničkih neznalica. Ono čini. koji se čine s gledišta čistoga razuma kao neki kaos apsurdnosti i opreka. a ne vlada. »Ne mariti nimalo za simetriju. unatoč republikanskom ustavu. koje bi morali naizust naučiti političari svih latinskih ze¬ malja. One ne niču slučajem ili pukom srećom. mogu biti drugomu zazorne. da je napredak naroda posljedicom usavršenja uredbi i vladavina. da im shvatimo genezu. već kako to zahtijeva njihov značaj. § 4. No ipak im nije bilo teško dokazati. baš kao što i nitko ne bira boju svojih očiju ili kose. Na taj način nije u vlasti nekog naroda. Ideja. no uvijek robinje vremena. koje su u danom času za dani narod dobre. Političke i soci¬ jalne organizacije su djela. Vrijeme nagomilava one goleme ruševine vjerovanja i misli. Naro¬ dima se ne vlada. pro¬ mijeniti ime tim uredbama. da se sva vjerovanja radjaju. iz kojeg će ona niknuti. Filozofi i historičari su uzalud nastojali. On dakako može. prije nego što je našao svoja pravila. No ovdje nam se valja baviti samo utjecajem vremena na genezu mišljenja gomila. — Političke i socijalne uredbe. Jedino vrijeme latit će se za¬ daće. da je danas Engleska najdemokratičnija zemlja na svijetu. da uredbe mogu ukloniti društvene nedostatke. feudalizam je neodredjeno i kaotično postojao kroz vijekove. one nisu same sobom ni dobre ni loše. a po njemu je ona i gube. da stvarno mijenja svoje uredbe. koje su mogli učiniti zakoni. osjećaja i navika i da se ideje. a ne mogu u drugom razdoblju. ta je ideja još uvijek općenito rasprostranjena. »Ni jedna se vladavina«. tratiti vrijeme praveći razne ustave. uz cijenu žestokih prevrata. što nam kaže njihov veliki historičar Macaulay na jednom mjestu. da se dočeka promjena svih stvari. koje bi imalo čarobnu moć. imalo bi svu moć. da se je posljednji mijenjao vrlo lagano i djelo¬ mično. da dokažu njenu apsurdnost.: »Nikad ne valja zaboraviti. nije za jedan dan osnovala. Vrijeme je prema tomu naš pravi gospodar i dostaje. Potrebni su vijekovi. a nikad spekulativnih domišljanja. One ne stvaraju neko razdoblje. da pu¬ stimo ta dva faktora da rade. Uredbe nemaju nikakvu unutarnju vrlinu. koji su nestali u velikim prevratima. ne uklanjati nikad anomaliju samo zato. gdje se prava pojedinca najviše štuju i gdje pojedinci imadu najviše slobode«. 49 narod ne bira svoje uredbe po volji. uporedjuje on desetak ustava latinskih naroda Evrope i Amerike. kao na priliku pleme. Ono drži u svojoj ruci velike sile. piše vrlo opravdano Lavisse. Danas se mnogo uznemirujemo zbog prijetećih težnja gomila. Imena su puki natpisi. One su kćeri prošlosti i majke budućnosti. na kojima se radjaju ideje nekog razdoblja. dok je napokon našla pravilna sredstva vladavine i u tim razdobljima čekanja bilo je velikih nemira«. Amerikanski list »Forum« izrazio je netom ovo kategoričko mišljenje riječima. Uredbe i vladavine su produkti plemena. u samim Udruženim državama najna¬ predniji repuklikanci. koja trebaju vijekove. koji hoće da pronikne dogadjaje. Tako na priliku najdemokratskija je zemlja Engleska. Anglo-Saksonci su to i učinili i to je ono. koje ovdje priopćujem prema »Revies of Reviews-u« od prosinca 1894. korjenje svake od njih seže u daleku prošlost i zato se moramo uvijek vraćati natrag. ne treba mnogo da bavi. Ni jedan . Biće. dok najljući despotizam vlada u španjolsko-amerikanskim republikama. koje se ne mogu bez njega obrazovati. kako bi to htjeli časoviti hirovi. što ih one naviještaju. razaranja i prevrata. kojima se historičar. da uspostavi ravnotežu. da su uredbe kćeri ideja. Iz nje je polazila francuska revo¬ lucija i savremene se socijalne teorije takodjer na nju oslanjaju. pa ni najgorljivijim neprijateljima aristokracije. pod utjecajem neposrednih potreba. S ovog gledišta njegovo je djelovanje neizmjerno. ako smo dosta pametni. Usudom naroda vlada značaj naroda. Ni najupornija iskustva nisu još mogla ozbiljno uzdrmati ovu golemu zabludu. već razdoblja stvaraju njih. s ustavom En¬ gleske i dokazuje. Zato se izvjesne ideje mogu ostvariti u jednom. pozivajući se na kategoričke primjere. da se stvori neki politički režim i vijekovi. da se promijeni. Te će već izgraditi potreba i vrijeme. Pošto je predočio dobro. One. Vrijeme naročito pripravlja mišljenja i vjerovanja gomila ili barem terrain.1) koja živi pod monarhijskim režimom. što se popravljaju zakonici.

da valjana nastava ne bi mogla donijeti vrlo korisnih praktičnih rezultata. da kriminalnost raste s generalizacijom na¬ stave. da izvjesne zemlje. pa se ipak ne bi mogli s ovog razloga silom mijenjati. Fustel de Coulanges. te je zamijenila patronat. ističući. da je velika revolucija. koja postoje u našoj zemlji. kao i nekad u dogme crkvene. 1) Ako se bolje ispitaju duboke vjerske i političke opreke. da barem razvija zvanične podobnosti. dovela bi ona do najkrvavijih nesuglasica. u koliko su izražajem potreba svoga plemena. da se dokaže. koji se ima popraviti: ovo su pravila. da po¬ štuje tu centralizaciju i da je još i utvrdi. No za¬ pravo ne utječu tada uredbe. uvjet samog života i žaliti slab duševni dohvat političara. možemo reći. Samom činjenicom ponavljanja postala je ova tvrdnja jednom od najnepokolebivijih dogmi demokracije. 51 kojima se kao svetačkim relikvijama pridaje vrhunaravna moć stvaranja blagostanja. Ne stoji i nitko nije nikad tvrdio. već ako se počinje osjećati kakva nedaća i onda ih uvoditi samo do stepena. da se nametnu uredbe. te unatoč opažanju najodličnijih duhova. da nastava ne čini čovjeka ni moralnijim ni sretnijim. Narodima vlada njihov značaj i sve uredbe. bio bi taj uspjeh znak za strašni gradjanski rat. ne stavljati nikad šireg predloga. da uredbe utječu na dušu gomila. da je ona ponekad — pogotovo kad je još zlo vodjena — mnogo više štetna. bila je zacijelo njeno najkorisnije djelo. Na dušu gomila utjecale su iluzije i riječi. Iz predhodnoga zaključujemo. da se najgori neprijatelji društva. nisu se trebali mučiti. mnogo teže od stare. koje su se očitovale u vrijeme re¬ volucije i koje su se počele iznova javljati koncem francuskonjemačkoga rata. kojih smo uostalom malobrojnost i slabu snagu već označili. kojoj je bilo svrhom skršiti sve uredbe prošlosti. Adolphe Guillot navodi u svom najnovijem djelu. koje dijele razne dijelove Francuske. ne posjeduju same sobom nikakvih vrlina. Više odličnih filozofa. da se ukloni nedaća. medju njima i Herbert Spencer. za koje je škola besplatna i obligatna. iako su ponekad čiste iluzije. Nažalost su latinski narodi posljednjih 25 godina temeljili svoje nastavne sisteme na pogrešnim načelima. kad vidimo. nalazi se danas ideja. nego li korisna. On je takodjer sa svim svojim kolegama primijetio. Kad bi moglo doći do centralizacije. o kojoj danas govore kratko¬ vidni duhovi. demokratske su se ideje našle u dubokom nesuglasju sa činjenicama psihologije i iskustva. da su te uredbe jednako strane veličini jednih. Taine i drugi. kakvi su Breal. jer znamo. da danas otpada 3000 pismenih zloči¬ naca na 1000 nepismenih i da se je kroz pedeset godina krimina¬ litet od 227 slučajeva na 1000. Nu u ovoj točki. a koje su poglavito pitanje plemena. nisu još ni izdaleka stopila. nikad ne uvadjaii novotarije. kao španjolsko-amerikanske republike žive u najtužnijoj anarhiji unatoč sasvim sličnim uredbama. Energična centralizacija revolucije i stvaranje umjetnih departementa. kad ustanovimo. sastavljen od vrlo različitih plemena. bila prisiljena. da druge. Trebalo bi uzeti redom sve zakone i uredbe nekoga naroda. Istina: bilo je. da je ona čedo zapovjednih potreba. da naš savremeni odgoj pretvara u ne- .. separatističke težnje. da ih poboljšava ili čak izjednačuje. kao i dekandansi drugih.000 stanovnika podigao na 552. što je porast od 133 postotka. koje se nisu priljubile tomu značaju. da postepeno dodje do te centralizacije. dolaze do visokog stepena napretka s demokratskim uredbama i kad vidimo. da ne treba u uredbama tra¬ žiti sredstvo dubokog djelovanja na dušu gomila. Moglo bi se dakle u nekom smislu reći. možemo reći. pobijedivši ili pobijedjene. ljutih revolucija. Naročito riječi. te iako ne može podići moralnost. da dokažu. § 5. koji nastoje. da ona ne mijenja njegove nasljedne na¬ gone i strasti. kao Udružene države. anarhisti-. kako žrtvuje hiljadu godina. često novače izmedju prvih odlikaša.1) koji bi neposredno doveo do nove centralizacije. Može se na priliku filozofski raspravljati o prednostima i nazatcima centrali¬ zacije. one moćne i za¬ mamne riječi. U prvom redu gospodujućih ideja nekog razdoblja. da je razore. kao i u mnogim drugim. da je nastava kadra bitno promijeniti ljude i da je njen rezultat. nego Sto ga zahtijeva konkretan slučaj. Sad bi bilo jednako teško dirati u nju. Kad bi im to slučajno moglo uspjeti. no kad vidimo jedan narod. kojih ćemo čudesno carstvo niže predočiti. jer uzrokuju slične pokrete. koja su od doba Ivana do dobe Viktorije vodila rasprave naših 250 parlamenata«. vidjet će se. da kriminalnost raste naročito kod mladih ljudi. Statističari pofvrdjuju ovo stajalište. valjalo bi zaboraviti cijelu našu historiju. a i bit će krvavih ratova. a odličan sudac. ostaju oni i dalje u svojim žalosnim zabludama. da se različita plemena. da one. samo su posudjeno odijelo. prolazna krinka. Da se to ne vidi.50 lija. — Nastava i odgoj. I ja sam u jednoj sta¬ rijoj već knjizi pokazao. kojima je svrha izmiješati stare provincije.

kojim sam se opšir¬ nije pozabavio u knjizi » L e s c i v i l i s a t i o n s de 1' I n d e « i koju su jednako utvrdili svi autori. ne mareći za polje i radionicu. jasno je predočio u jednoj svojoj raspravi. koju sada traže svi prosvijetljeni duhovi. koji pošto ne dobiju službe. S toga se mnogi trude. da dokaže potrebu. koju vodi hierarhija. Babous-a. U samom seinskom departementu ima 20. da od čovjeka učini buntovnika. moglo bi se reći samo toliko. evo zanimljiva odgoja«. no ne da odgajaju. ali takav odgoj predstavlja mnogo ozbiljniju pogibao. kao i kod nas.000 učitelja i učiteljica bez službe. da izmije¬ nimo mrske školske knjige i tužne utakmice profesionalnom na¬ stavom. Ovo je činjenica. koje nas samo čini još manjima i slabijima«. . No 1) Ovo uostalom nije specijalni pojav samo kod latinskih naroda. gdje je. moraju učiti genealogiju sinova Klotarovih. koji su ga crpli i upućuje brojne učenike na najgore forme socijalizma. da je naš nekadašnji odgoj bio gotovo isto. kojom je medjutim vječno nezadovoljna. makar on i stvarao ne¬ zadovoljnike i propalice. koju su nekad primali naši otci i koju su umjeli sačuvati narodi. bili oni u službi ili ne. mandarina i gdje se mandarinstvo. koja će biti kadra vratiti mladež na polja. da se preokrene taj tok. u kojima je jedini dokaz izvrsno citiranje debelih knjižurina. Samo iskustvo će biti dosta jako. U krajnoj potrebi moglo bi se još pristati. može trebati samo malen broj istih. da se inteligencija razvija učenjem na izust čitavih knjiga. 53 a koji se. Taine. da ih što više nauče i od pučke škole. seljak ne će više da bude seljak. sigurno je sredstvo. prvo je djelovanje nastave bilo jako opadanje njihovog moralnog niveau-a. u radionice. da išta poduzme bez posredovanja oblasti. pisao je nekadašnji ministar prosvjete Jules Simon. U tom odgoju — nazivanim sasvim pravo latinskim — prva se pogibao sastoji u tome. pripravlja ih škola za javne službe. kad bi barem sticanje tolikih znanja i potpuno recitiranje tolikih knjga dizalo niveau inteligencije. borbe izmedju Neustrije i Austrazije ili zo¬ ološke klasifikacije. već da prosvjetljuju urodjenike nastala posebna klasa učenih ljudi. Mjesto da pripravlja ljude za život. On puni onoga. Kad bi taj odgoj bio samo beskoristan. koje se ne može trebati. golem je broj nezadovoljnika. koji bi ga zastupao u kolonijama. jagmi se danas golema masa diplomiranih za karijerom. inicijativom i pothvatnim duhom vladaju svijetom. Potonji su spremni na svaku revoluciju. Akvizicija znanja. nego uči napamet knjige. slično se opaža i u Kini. da valja žaliti nesretnu djecu. da ih ona hrani. napadajući uvijek vladu zbog svojih pogrješaka i nepodobna. kako se to čini u En¬ gleskoj. a ostale ostavlja bez posla. ljutim nezadovoljstvom s uvjetima. koja se praznovjerno pouzdaje u državnu pro¬ vidnost. da iz njih izadje. Vojska pismenih ljudi bez posla smatra se danas u Kini pravom narodnom nesrećom. Po njega znači nastava: recitirati i pokoravati se. Isto je i u Indiji. što i današnji engleski ili amerikanski odgoj i u značajnoj paraleli izmedju latinskoga i anglo-saksonskog sistema on je jasno istaknuo po¬ sljedice obih metoda. Budući da je broj izabranih skučen. dobro nasljedovati. Dok trgovac jedva može naći agenta. makar tko joj bio vodjem i makar kakav imala cilj. otimaju se za najčednija javna namještenja nebrojeni kandidati. koji danas svojom voljom. Ova profesionalna obuka. a gore našu frivolnu buržoaziju. otkad su Englezi stvorili škole.1) Očito je već prekasno. da on počiva na osnovnoj psihološkoj zabludi. Samo is¬ kustvo.52 prijatelje društva većinu onih. postaju nepo¬ mirljivim neprijateljima engleske lasti. Prema tomu mora se ona odlučiti. u kolonijalne pothvate. Na dnu ljestve stvara vojske proletaraca. koji su posjetili veliki poluotok. od kojih danas sve uporno bježi. koja je u isti mah skep¬ tična i lakovjerna. nezadovoljnih svojim udesom i uvijek spremnih na bunu. od običnog vježbenika do profesora ili prefekta. da hrani one prve i da ima za neprijatelje druge. a da se njegova inicijativa i sudjenje nimalo ne vježbaju. u kojima se može uspjeti bez ikakve samostalnosti i vlastite inicijative. »Učiti lekcije. u kojima je rodjen i živom željom. Radnik ne će više da ostane radnik. Država. znati napamet gramatiku ili kakav izvadak. da se prihvate sve neugodnosti našeg klasičnog odgoja. koje država plaća. a posljednji gradjanin traži za svog sina samo javno namještenje. dobiva utakmi¬ cama. »u kojem je svaki čin klanjanje nepogriješivosti učitelja. kojoj ću niže navesti najhitnija mjesta. Veliki mislilac. bila je ona. Kod svih Babousa. koja sa svojim naučnim knjigama fabricira toliko diplomiranih ljudi. posljednji odgojitelj naroda pokazat će nam našu zabludu. koja mjesto da uče toliko potrebnih stvari u osnovnoj školi. pa do doktorata mladić ne čini drugo. S vrha do dna socijalne piramide. koji ga prima. zemlji. obraćaju na državu.

koja sasvim manjka klasičnoj nastavi. koji daju savjet. ono. Pošto je takav čovjek namješten. gledajući orudje. ali ništa više. skup ili lukrativan: to su evo sitna posebna opažanja za oči. onih. u bolnici. u rud¬ niku. a inženjer tek onda. a ne u školi. Iza toga nam slavni historičar predočuje razliku izmedju našega sistema i anglo-saksonskoga. predočuje nam vrlo lijepo Taine: »Ideje se obrazuju samo u svojem prirodnom i normalnom milieu-u. nego da cijela karijera pojedinca ovisi o ispitu. oženjen. ima često tehničkih tečajeva. već iz same stvari. te u svakoj generaciij postaje sve više kineski. »U bolnici. » Barem devetorica od njih deset izgubila je vrijeme i trud. na škveru. preopterećivanjem . da izvuku iz sebe sve. gdje se. — u Francuskoj. Medjutim. Njihova duševna snaga je popustila. vrši tu prvu obuku i naučništvo. da stekne okvir. plodni se sok presušio. jesu nebrojeni sjetilni dojmovi. U Engleskoj 55 i u Americi. dotjeranje ili obret. gotovo kao kod nas pisar u svom zvanju ili ličilac u svojoj radionici. povuče se u svoje zvanje. oni se pričinjaju. ruke. na stolici ili kred pločom. stepen. koji budu pri¬ pušteni ispitu i poluče neki stepen. kojih su slomljeni radom. Potonji nema onih nebrojenih specijalnih škola. kod kojega zacijelo nije prihod u razmjeru s rashodom. kod nauke. što ih stiče radom. Od dvadeset i pete godine. ako ne može dalje. umjetnim za¬ nosom -i mehaničkim bubanjem. svjedodžbu ili diplomu. kao da su ljudi spremni za život. koje on može polaziti u slobodnim časovima. ljudi i različitih načina. no za mjesec dana nisu to više. spreman. u rudniku. preveliko i pre¬ teško. koji se crpu iz knjiga. a i ranije. što sva¬ komu omogućuje. u koji će porazmjestiti kasnija opažanja. što se u njima nalazi. zatim od onih. ovo su uvjeti uspjeha u životu. Ovo je po društvo mnogo demokratičniji i korisniji po¬ stupak. koje bi mu bilo dalo točno i živo shvaćanje stvari. gdje je nadvladao obratni postupak. Ovo je prosijek. pa i sam miris. ako ga njegove podobnosti do toga do¬ vode. za djecu. Pod takvim vodstvom raste praktična vještina. diplomu i dekret. no zato je sasvim beskorisno držati u glavi duga njihova poglavlja. radnicima. upotrebljava obratan postupak. prije godine 1789. dječake i mla¬ diće. a za drugim više ne idu. pa budu odbijeni. značaj. kako se s njima postupa. koji se prijave na ispit. inicijativa. Knjige su korisni riječnici. da prije ili kasnije suge¬ riraju ovu ili onu novu kombinaciju. važnih i čak odlučnih: odračunajte najprije polovicu ili trećinu onih. koje mladić danomice prima u radionici. uši. Mladi je Francuz lišen svih tih dragocjenih dodira i svih tih prijemljivih potrebnih elemenata i to baš u naj¬ plodnije doba. već i pokretač. iskustvo. dobro ili loše izradjeni posao. prištednju. opet je polovica ili dvije trećine. prema njegovom poimanju. rad. tu se nauke ne crpu iz knjige. da po mogućnosti sredi i uporedi svakidašnji iskustva. u tvornici. više godina svoga života i to djelotvornih godina. primjenom protunaravnog i protusocijalnog upravljanja. I veliki filozof dolazi do slijedećeg zaključka o sve većoj opreci izmedju našeg latinskog odgoja i života: »Kroz tri stepena školskog odgoja. daleko od izravnog i osobnog iskustva. postala je teorijska priprema i školska za klupom s pomoću knjiga.da se kreće u društvu i to uvijek u istom društvu. oni ne bi mogli iznova položiti ispit. kod čo¬ vjeka od zakona. ako mu ne manjka temelja i sposobnosti. doveden vrlo mlad. on je mogao polaziti kakav općeniti i skupni tečaj. ispalo iz glave. te se sama razvija točno do stepena. i u Francuskoj. a ne oni. zahtijevajući. dobiveni je rezultat jednak ili još viši«. što čini.54 da li se on uistinu diže? Nažalost ne! Zdravo sudjenje. da bude radnik ili nadglednik. on ga korektno vrši. Od njih se previše tražilo. koja se. njrhovo im je znanje. nehotice primljena i neopazice izdjelana. za dva sata i za jednu skupinu nauka budu živi repertoari svih ljudskih znanja. kroz dva sata. položenom kroz nekoliko sati u osamnaestoj ili u dvadesetoj godini. kao nekad. Tim načinom dolaze mladići u Engleskoj i u Udruženim državama brzo do toga. materijal i posao s kupcima. duga i prenaporna s obzirom na ispit. već i samonikli pothvatnik. a kad tamo: oni su već gotovi sa ži¬ votom. specijalnim radom. da nekog izvjesnog dana. da dodje do onoga stepena. oni su to uistinu i bili. onoga dana. internatima. on je ne samo koristan radnik. koji odgovara njegovoj inteligenciji. kojemu se on hoće posvetiti. kod graditelja. kroz sedam ili osam godina on je zatočen u školi. da njihove klice prokliju. Prethodno ili prije nego stupi u posao. učenik. Inženjer se na priliku obrazuje u atelieru. ujednostavljenje. što ga podnose uče¬ nikove sposobnosti i u pravcu. potrebnom za budući njegov posao. na sudištu.bez obzira na . ne samo stroj. organizuju u duši. Kako zvanična nastava može razvijati inteligenciju u mjeri. a osim toga i zbog najgorih sredstava. golem je ukupni gubitak snage«.

56 vrijeme. da ga učine sposobnim. koje one pobudjuju. Škola stvara danas socijaliste i anarhiste i pospješuje za latinske narode čas dekadanse. — Kako se riječi istroše. od ljudskih sporova. i pogibeljna kušnja. Ovu prijeko potrebnu spremu. koje će doći. da malo utječemo na dušu nekog naroda i vrlo je žalosno. a ponekad i sasvim dotučen. prevarene nade bile su prevelike. — Što treba iskustvima. koja je važnija od svih drugih. i neovisna je o njihovom stvarnom smislu. — Samo iskustvo može učvr¬ stiti u duši gomila istine. nepovoljno djeluju na narod. opravdava najcrnja predvidjanja. a gnušanje prejako. došlo je razoča¬ ranje. a ne u svim njihovim mislima. ovu tečevinu. — Primjeri znatnih promjena smisla nekih vrlo običajnih riječi. Ispitali smo udaljene i pripremne faktore. koje bismo imali. Pošto je i on utvrdio.« autor uporedjuje francuske škole. koja žive u nemoćnom ništavilu ili u razornoj bezglavosti. ne daju naše škole mladiću. kojima je demokracija samo na jeziku. što se u nekoj zemlji pruža mladeži. da je naša sadašnja obuka strašan elemenat brze dekandance i da mladež kvari i upropaštuje. Sto se daje danaSnjoj generaciji. Po obuci. u kojima.«1) Nismo li ovim razlaganjem zastranili od psihologije go¬ mila? Nismo! Hoćemo li shvatiti ideje.R a z u m . kako valja postupati s tim faktorima. — Iskustvo djeluje samo pod uvjetom. — Ništavost njegovog utjecaja na gomile. I s k u s t v o . kako ju je uobličio sadašnji sistem i kako je indiferentna i neutralna masa postepeno postala golemom vojskom nezadovoljnika. spremna da se pokorava svim sugesti¬ jama utopista i retora. može se za¬ ključivati. S l i k e . Pored Taine-ovih rasprava mogu se u tom predmetu ko¬ risno upotrijebiti i opažanja o školskom odgoju u Americi. U prvom dijelu ovoga djela proučili smo osjećaje. — Gomile većma vole iluzije od istine. od društva. U njima su krasno sabrani rezultati dugog iskustva velikoga filozofa. oboružan. vjerovanja. »ta dva jednako tužna tipa civilizacije. Vidjet ćemo u jednom od narednih poglavlja. — Ove se slike mije¬ njaju iz doba u doba. da su posve neshvatljive profesorima našeg sveuči¬ lišta. da u njoj nastanu izvjesni osjećaji i izvjesne ideje. koji nisu boravili u inozemstvu.M e r . mjesto da je diže. — Mijenjanje smisla riječi prema plemenu. Nastavom i odgojem popravlja se ili djelomično mijenja duša gomila. — Moć riječi veže se sa slikama. što će sutra biti od te zemlje. spreman. — Politička probit. koje ga okružuje i kojemu se odmah mora prilagoditi ili ga već od početka izbjegavati. Na¬ žalost držim. moramo znati. od kojih on ostaje ojadjen i na dugo vrijeme ogorčen. koje tako divno pripravljaju čo¬ vjeka za život. I l u z i j e . — Na gomile se može djelovati samo putem njihovih nesvijesnih osjećaja. sv. tko bi mogao shvatiti. Tu se jasno osjeća jaz. koje su postale pogibeljne. apstrahirajući od zbiljskog života. Prema tomu njegov prvi nastup u svijetu i njegovi prvi koraci na polju praktičnoga rada. što ih je pribilježio Paul Bourget u svojoj lijepoj knjizi O u t r e . da djeluju na neposredan način. što postoji izmedju naroda. ovu solidnost zdravog razuma. od plemena do plemena. 1894. kako je bio pripravljen ter1) T a i n e : Le regime moderne. što u Francuskoj gotovo nikoga nema. $ 1. mora čvrsto stajati. — $ 4. ako se često ponavlja. a sutra će izbiti. Obuka. koja utječe na moralnu i duševnu ravnotežu i donosi po¬ gibao. one ga lišavaju sposobnosti za njegovo blizo i konačno zvanje. u koji će mladić doskora zapasti. koji su uistinu demokratski i onih. Ovo je kruta. potre¬ bnima. što ih je Taine napisao. Odgoj je jedino sredstvo. Sad nam valja ispitati faktore. te tvorce degene¬ racije. prebrzo i prepotpuno. raz¬ mišljanja u skupinama i iz ovoga bi se očito mogla na općenit . koji daju duši gomila neku posebnu prijemljivost. izvježban. koje su postale potrebne i razoriti ilu¬ zije. oćeličen. da se starim stvarima nadijevaju nova imena. — Njihova važnost — One se nalaze u osnovima svih civilizacija. zrelo doba i virilnost. — $ 2. da se održi i obrani. koja danas niču. od veće su česti samo niz bolnih posrtaja. Neposredni faktori mišljenja gomila. 57 rain. — S 3. r i j e č i i f o r m u l e . volje i živaca. da se često i ne će više moći uspostaviti. Bilo je dakle potrebno predočiti. da uzmognu proizvesti sva svoja djelovanja. već baš obratno: daleko od toga. — Uloga logike u dogadjaja. II. — Različiti smisao riječi demokracija u Evropi i u Americi. kad riječi. koji su podobni. ideje. — Ove su stranice bile gotovo posljednje. pod kojima su se prije označivale. omogućujući joj. — Čarobna moć riječi i formula. — Društvena potreba iluzija. s amerikanskim školama. DRUGO POGLAVLJE. da uvjere gomile. da naš odgoj stvara samo ograničenu buržo¬ aziju bez inicijative i volje ili anarhiste.

Svaka riječ i formula nije kadra. Kakva je sličnost mogla postojati izmedju uredbi Grka i onih. a nipošto Grčke. koji su uvijek bili medjusobno zaraćeni. sasvim nemoguć. koje se javljaju u obliku slika. Mi već i dosad znamo. Te komunalne aristokracije. da ne bi dostajale debele knjige. nego raspravljati o bogovima. koji su podobni da djeluju na dušu gomila biti dosta različiti. koja su kadra impresionirati dušu. no i sama ta neodredjenost uvećava im tajanstvenu moć. što danas pod njom razumijemo. ali su se otrčale. zakonima i običajima grada? Što je ozna¬ čivala riječ otadžbina u duši Atenjanina i Spartanca. One su tajanstvena božanstva sakrivena iza svetišta. kad zamjenjujemo koji francuski termin latinskim. 59 lažno izvjesne slike: riječ je samo puce. koje je moderni život ulio u našu inteli¬ genciju. no moguće je izazvati ih shodnom upotrebom riječi i formula. da na nju dje¬ luju naročito slike. grčkim ili sanskritskim nazivom ili kad nastojimo shvatiti knjigu. Mnogi ih smatraju kao sile prirode. pa ne bude više ništa u duhu. Kao na priliku na¬ zivi: demokracija. držanom u najapsolutnijoj pokornosti. koje su budile slike. One bude u dušama veličajne i neodredjene slike. da se neka čarobna moć veže uz kratke slogove tih riječi. kao da se u njima nalazi riješenje svih problema. imaju one svu tajanstvenu moć. a sasvim neovisna o njihovom zbiljskom značenju. To nije beskorisni studij. koje one pobudjuju. kojima je glavna korisnost. mijenjaju se iz doba u doba. od kojih je sastavljen. koji su pali žrtvom moći riječi i formula. kao nadnaravne moći. Moć riječi vezana je uz slike. kojima se vjernik drhćući približuje. da misli. No budući da sugestije mogu biti vrlo različnih porekla. jer je med njima uvijek imao saveznika. bez dosadne potrebe. nego što je ona staroga Kheopsa. koju su im nekad pridavali čarobnjaci. razdijeljenih na supar¬ nička plemena raznih jezika i religije. lica se napune počitanja i glave se prigibaju. sloboda itd. Razum i argumenti ne bi se mogli boriti protiv izvjesnih riječi i izvjesnih formula. poznajemo moć i prenosivost sugestija. naučenih za mladosti. riječi i formule. opaža se. Od samih kostiju ljudi. a ima ih. i slikama. od naroda u narod. socijalizam. One stapaju u sebi najrazličitije nesvijesne težnje i nadu u njihovo ostvarenje. Gomile su donekle kao sfinga iz dnevne bajke: valja umjeti riješiti probleme. koje one bude ili smisao. koji su vladali gomilom. koja su živjela u prilikama bez ikakve analogije s našima. Mala zaliha formula i fraza. koja je našim rodjenim jezikom napisana prije dva ili tri vijeka? Naprosto za¬ mjenjujemo slike i ideje. da se riječi.58 način izvesti sredstva. da je potpun prijevod nekog jezika. Zato je potrebno. sastavljena od malih despota. Kad su ljudi revolucije mislili. da se odredi. od obveze. A ipak nema sumnje. da se pojave. nego bitno aristokratska uredba. da prodjemo kroz život. Izvjesnim riječima priključuju se pro- . One dižu u duši gomila najstrašnije* oluje. u vrijeme. a znadu ih i utišati. što ih bude riječi. koji se uz njih veže. da nasljeduju Grke i Rimljane. da ih odijeljeno ispitamo. dosta lagano mijenjaju tokom godina. jednakost. neovisne o svom smislu. zasnovane na ropstvu. Tek Rim je dao Galiji otadžbinu. da budi slike. mogu i faktori. kojih je smisao tako neodredjen. da će nas one progutati.. sastavljene od suparničkih gra¬ dova. no zato se neprestano mijenjaju slike. koji ih upotrebljava. na koje valja pritisnuti. Što mi zapravo činimo. ne bi bez njega bile ni trenutka mogle postojati. kakav je imala smisao kod starih Gala. Ponekad imadu riječi najgore definiranog smisla najviše djelovanja. kad se nije moglo ni slutiti o mogućnosti slobode misli i kad nije bilo većeg nedjela. A što je mogla značiti riječ sloboda prema onomu. No i da se ne § 1. kad se radi o mrtvim narodima. koja je Cezar lako pokorio. vidjeli smo. One se s tolikom pobožnošću izriču pred gomilama i čim su izrečene. naročito onih. pruža nam sve. pošto ju je politički i vjerski ujedinio. koje danas označuju odgovarajuće riječi? Što je onda bila republika. pogotovo. Ovim se slikama uvijek ne raspolaže. Kad se promatra koji odredjeni jezik. Proučavajući uobrazilju gomila. Ako se vješto upotrijebe. već kult Atene ili Sparte. koje je stari život ulio u dušu plemena. Zato sam u jednom svom djelu došao do za¬ ključka. što snažno djeluje na ubrazilju gomili. koje nam stavlja njihova psiholo¬ gija ili lebdjeti u pogibli. dala bi se podići mnogo viša pira¬ mida. Ista riječ otadžbina. zadržava¬ jući indentičnost formula. da riješe onoga. što trebamo. One tada postaju pusti zvuči. Budući da su slike. da o makar čemu razmišljamo. sasvim različitim pojmovima. nisu li zapravo pridavali stranim riječima smisao koji one nisu nikad imale. — Slike.

da se je rad konzulata i carstva sastojao poglavito u tome. koji vladaju. dok kod drugog znači svojski razvoj te volje i inicijative bez ikakvog upletanja države. Kod Anglo-Saksonaca. kojoj izim r e d a r s t v a . jer te su previše vezane o nasljedno ustrojstvo. a da bi se mogle mijenjati. da dostaje vješto biranim riječima označiti najomraženije stvari. da većinu prošlih uredbi zaodjene novim riječima. sudište. da u istomu d r u š t v u i m a d u od veće česti iste riječi različito značenje za r a z n e d r u š t v e n e slojeve. možemo li vjerovati. S pravom se kaže. imadu kod raznih n a r o d a najrazličitiji s m i s a o . P a u l Bourget došao j e u svojoj najnovijoj knjizi » O u t r e m e r < na sasvim neovisan način i na osnovu svojih putovanja do gotovo istih zaključaka kao i ja. centralizirati. koje su onda bile vrlo popularne.60 vraćamo u tako daleku prošlost. što manju vlast d r ž a v e . već se naprosto prenesemo dva stoljeća unatrag. te premoć države. Vrlo brojne su riječi. No k a d bismo još pridodali pleme. Sto su po naše pretke značile riječi kralj i kraljevska porodica. kojih se smisao ovako duboko mije¬ njao iz doba u doba. a razne pri¬ stojbe u zanatlijskom svijetu u obrtne poreze itd. a koje tek nakon dugog upinjanja možemo danas shvaćati onako. Taine pravo primje¬ ćuje. prva je dužnost pravog državnika. da baš one riječi. da ih gomile prihvate. ne preostaje nikakvo drugo upravljanje. budući da je feudalni zakon vezao vazala gospodaru. solarina u porez na sol. koje go¬ mile najviše upotrebljavaju. a ne zemlji i jer je njima ondje bila prava otadžbina. O n i prividno upotrebljavaju iste riječi. koji su sklapali saveze s tudjincima protiv svojih suverena? A nije li ista ta riječ imala sasvim drugi smisao od modernoga emigrantima. kako su ih nekad shvaćali. znači ista riječ demokracija sasvim nešto protivno. a ne koji su imale nekad i koji bi mogle imati po pojedince drugog duševnog sastava. da promijeni riječi. Kad pak gomile uslijed političkih prevrata i promjenjenih vjerovanja napokon zamrze slike. koja se mijenjaju iz doba u doba i od naroda u narod. U tom je umjeću velika poteškoća. O n e zapravo odgovaraju sasvim oprječnim idejama i sli¬ k a m a u d u š a m a latinskim i u d u š a m a anglo-saksonskim. D a k l e jedna ista riječ znači kod jednog n a r o d a nestanak individualne volje i inicijative. da u isto doba kod n a r o d a jednake civilizacije. Umjetnost onih. D r ž a v a je dužna svime upravljati. ali nikad n e govore istim jezikom. naročito u A m e r i c i . koje je naličilo na inkviziciju i ljudske hekatombe. boreći se protiv Francuske i koji su im se sa svoga gledišta ustinu i pokoravali. k a o na glavni faktor u mijenjanju smisla riječi. pa ni nastava. K o d La¬ tina riječ demokracija znači poglavito nestanak volje i inicijative pojedinca p r e d onima zajednice. n a i m e intenzivni razvoj volje j pojedinca. koji smisao imadu one po gomilu u danom momentu. da valja mnogo čitati. 1 ) 1 ) U djelu: » P s i h o l o š k i z a k o n i e v o l u c i j e na¬ r o d a « o p š i r n o sam se pozabavio razlikom. obveza radnog podavanja u indirektne poreze. socijalista ili monarhista. kao na priliku veliki Conde. da su Jakobinci. to jest. koji su držali. Istaknut ću s a m o toliko. vidjeli bismo. mogli »uvesti despotizam do- 61 stojan Dahomeje. vojske i diplomatskih odnosa. pozivajući se na riječi sloboda i bratstvo. i ako hoćemo njima utjecati na gomilu. Jedna od najhitnijih funkcija državnika sastoji se prema tomu u iznalaženju popularnih ili barem neutralnih imena za stvari. koje gomile ne mogu podnašati pod starim njihovim imenom. O v e se r a z l i k e ne mogu shvatiti bez brojnih putovanja i zato se ovdje ne ću na njima zaustavljati. da se pokoravaju zako¬ nima časti. monopolizirati i sve pro¬ izvoditi. Na nju se stalno upravljaju apeli svih s t r a n a k a bez ra¬ zlike. kojih je novost sprečavala slične pobude. moramo znati. Takve su na priliku riječi demokracija i socijalizam. radikala. Poda¬ vanje priroda pretvorilo se u zemljarinu. drugim riječima. gdje je bio suveren. a da ne dira u same stvari. koju zastupa d r ž a v a . sastoji se kao i odvjetnička vještina u vještom uprav¬ ljanju riječima. U prijašnjim p r i m j e r i m a uputili smo naročito na vrijeme. da su riječ otadžbina shva¬ ćali u današnjem njenom smislu francuski prinčevi. slične onima u s t a r o m u Mexiku«. Mudri Tocqueville već je davno primi¬ jetio. koja dijeli demo¬ k r a t s k i ideal latinski od demokratskog ideala anglo-saksonskog. A što je onda s još zamršenijim pojmovima! Prema tomu imadu riječi samo pokretna i prelazna zna¬ čenja. no različitih plemena. da uzmognemo razumjeti samo to. da smijeni riječi. . iste riječi vrlo često odgovaraju sasvim oprječnim idejama. što ih bude izvjesne riječi. koje se danas toliko upotrebljavaju. koje su budile u uobrazilji gomila neprijatne slike. Moć riječi tako je velika.

da razore re¬ ligiozne. Bez njih ne bi bio mogao izaći iz primitivnog barbarstva. kojim se u dušu gomila može usaditi istina i razoriti iluzije. Iza razorenih tlapnja našli su slijepe i gluhe sile prirode. da dokazuju.1) morao je doći strašan rat. bez kojih ne mogu živjeti. Prvo je sta¬ jalo oko tri milijuna ljudi i invaziju. koji im ih pružaju. Naša tadašnja narodna garda bila je sastavljena od mi. koje su nadahnute religije. one su se poput mušice. ali čini se. kao da ipak nisu bila dosta uvjerljiva. koliko se iskustva moraju ponavljati iz doba u doba. Unatoč svim znanstvenim razlaganjima on neprestano raste. ako ih za¬ bluda zanosi. voleći da obožavaju zabludu. Go¬ mile nisu nikad žedjale za istinama. političke i socijalne iluzije. koja ne bi nosila njihov moćni žig. da golema njemačka vojska nije bila. da je osudjen. Osim toga je još potrebno.62 63 • § 2. gomile su uvijek bile podvrgnute utjecaju iluzija. Unatoč svim svojim uspjesima nije još filozofija mogla pru¬ žiti gomilama nikakav ideal. koji se uvijek nalaze na čelu svih civilizacija. Treće se je netom imalo pokušati. već zabluda. Razorivši ih. — Iluzije. Da nam se eksperimentalno dokaže. junaka i pjesnika. da Cezari mnogo stoje narode. u njihovo se je ime pred stotinu godina uskomešala cijela Evropa i nema jedne naše umjetničke. Čovjek ih katkad obara uz cijenu strašnih pre¬ vrata. trebalo je poklati više milijuna ljudi i dvadeset godina drmati Evropom. One su bez sumnje puste sjene. Otkako je svanula zora civilizacija. Vjerske iluzije nekad. Njihova jedina se korisnost sastoji u tome. Iskustva jedne generacije redo¬ vito su beskorisna narednoj i zato ne koristi pozivanje na historičke fakte. Najveći orijaš od tih iskustava bila je francuska revolucija. presušili su izvore nade i rezignacije. što bi ostalo od velikih ljudskih sanja? Dati ljudima udio u nadi i iluziji. da ih iznova diže. kako se je kazivalo prije trideset godina. Pred očitošću. kao na elemente za demonstraciju.. a bez njih bi do¬ skora opet u nj zapao. roljubivih kramara bez ikakve discipline. Da se otkrije. da stvara sve. lako im postaje gospodarom. što se često dogadja u javnom mišljenju. što se ona ne usudjuje dosta obećavati i što ne umije dosta lagati. kojima sam mekanizam prije razložio. koja se nije mogla oz¬ biljno uzeti. . koje su postale previše pogibeljne. to je raison d'etre bogova. i njihovi vodje. a bu¬ dući da njima pod svaku cijenu treba iluzija. one ne poznaju samilosti. što će se jednog dana zacijelo i dogoditi. a tko ih nastoji otrijezniti od iluzija. da je iskustvo ostvareno na vrlo širokoj podlozi i da se vrlo često ponavlja. a filo¬ zofske i socijalne iluzije danas. koja leti prema svijetlu. Zabludu gomila dijelili su onda. te se je sve. jer je on jedina još živa iluzija. a drugo rascjepkanje zemlje i potrebu držanja permanentne vojske. da vrše neki utjecaj i da samo uskolebaju neku zabludu. što ga pobijaju duhovi. od kojih su naši pretci živjeli tokom dugih stoljeća.«1) Filozofi posljednjega vijeka pregnuli su živo. § 3. koja im se ne sviđa. kipova i žrtvenika. Neumoljive prema slabosti. a da bi se usudili smjelo obećati čovjeku sreću. koji im' kliču. danas na svim ruševinama prošlosti i njoj pripada budućnost. trebala su dva pogubna iskustva u pedeset godina i unatoč svoj jasnoći. što je nosilo slično ime i budilo iste slike. oni su strahoviti suvereni. Iskustvo je gotovo jedini način. koji nas je tako skupo 1) Mišljenje gomila bilo je u ovom slučaju obrazovano gru¬ bom asocijacijom nesličnih stvari. povele za nagonom i obratile retorima. Socijalna iluzija vlada 1) Daniel Lesueur. neka vrsta neofenzivne na¬ rodne garde. da se društvo ne može iznova izgraditi u svim svojim dijelovima po uputama čistoga razuma. — Iskustvo. one se odvraćaju. Ni u jedno doba nije ih toliko bilo pokušano. Budući će historičari naš vijek i prijašnji zacijelo spomi¬ njati kao razdoblje osobitih iskustava. Veliki faktor revolucije naroda nije nikad bila istina. koji bi ih mogao oduševiti. ali ove kćeri naših sanja obvezale su narode. postaje njiho¬ vom žrtvom. Tvorcima iluzija dizale su one naj¬ više hramova. političke ili socijalne tvorevine. Tko umije gomile opčiniti iluzijama. pošto se je već čvrsto upila u dušu gomila. koji ne poznaju dosta zbilju stvari. koje su postepeno cvale na našem planetu. vjerski monumenti srednjega vijeka. što sačinjava sjaj umjetnosti i veličinu civilizacija. »Kad bi se u muzejima i bibliotekama uništila i razorila sva umjetnička djela i svi spomenici. Njegova glavna snaga je u tome. smatralo takodjer neofenzivnim. U njihovo su se ime gradili kaldejski i egi¬ patski hramovi. No nju je kompromitirala u ideala žednim srcima činjenica. Da se čitavomu narodu utuvi u glavu. Znanost je očito pedeset godina radila na tom poslu. I socijalizam je danas tako moćan zato.

koja je brojem gotovo jednaka kao i naša. Zakoni logike nemaju na njih djelovanja. što razum nije nikad vodio gomile? Ne usudjujemo se. to jest na asocijacijama identičnosti«. On bi bez sumnje bio zlo prošao. koji ih prožimaju. valja u prvom redu voditi račun o osjećajima.64 stajao. da to ustvrdimo.. po¬ navljao je državnik. da se uzmogne samo osporiti njihova istinitost. Čovječji razum ne bi zacijelo bio mogao povući čovječanstvo na putove civilizacije s onim žarom i smielošću. da se uapšenik odmah smakne. U nabrajanju faktora. pa ni da ih poima. a nikad na njihov razum. pozivaju na njihove osjećaje. Dotle ćemo optuženoga zatvoriti!« Smjesta umirena ovom privi¬ dnom zadovoljštinom. kao i predvidjanje istoga državnika o slaboj budućnosti željeznica. kako je taj način argumentacije slabe vrijednosti. maršala V. kako vode u Louvre. kako su gomile nepristupačne razmi¬ šljanju i da shvaćaju samo grube asocijacije ideja. zatim nastojati. osnovane na silogizmu. da § 4. koja je zahtijevala. da ih preinačimo. ne mogu se suzdržati. bile su bez sumnje potrebne. piše jedan logičar. da Pruska osim aktivne vojske. Svako pleme nosi u svom duševnom sastavu zakone svojih opredjeljenja i ono se zaci¬ jelo nekim nesavladivim nagonom pokorava tim zakonima. Neka se pokuša. Ta bi potreba iznudila odobrenje i neorganske mase. »Običajne matematičke posljedice. a koji je iznio Emil Ollivier u svojoj najnovijoj knjizi. glasovit govornik. koji se je često povodio za mišljenjem go¬ mila. da je zatečen. Da se gomile o nečemu uvjere. Da se uvidi. te istaknuti. da se na priliku rezoniranjem uvjere primitivna bića. Katkad se čini. a ne misli slušalaca i ovom činjenicom postaje njegov utjecaj sasvim ništetan. Logični duhovi. da se upozna potpuna nemoć rezoniranja. Očekivao sam. vikli. za kojega je bijesna gomila tvrdila. koji su podobni. kad bi bila kadra da slijedi asocijacije identičnosti«. kojemu bi raz¬ mišljanje bilo predočilo djetinjastu stranu tih predrasuda i pobudilo barem slabu sumnju u opaku silu djavla ili u potrebu. što je u tom pogledu imadu pravila logike. trebat će barem dvadeset godina kobnih iskustava. Sjetimo se samo. gdje ovako viče: »Pravdi će biti udovoljeno i to ne¬ smiljeno! Pustite vladu narodne obrane. no nije bilo ni jednoga. divljaci ili djeca. onemogućuje već una¬ prijed svaki proučeni i pripravljeni govor: u potonjem govornik slijedi svoje misli. kad se valja boriti protiv osjećaja. prodavši ga Prusima. P.1) U jednom govoru.. Thiers. Gotovo dvije hiljade godina prigibali su se pred njihovim zakonima najumniji geniji i trebalo je. Zato se govor¬ nici. Nema sumnje. u onaj dan. kad se govori. obraćajući se gomilama. u zastupničkoj kući.. prosinca 1867. da je tako. kojih se uostalom nacrt prodavao u svim knjižarama. kako je izdao nacrt utvrda. Već smo predočili. Ovakvi bi se primjeri mogli bez kraja i konca navoditi. da se vje¬ štice spale na lomači. ne uteknu ovom načinu uvjeravanja i uvijek se čude manjku efekta svojih dokaza. kojom su ga pokrenule njegove tlapnje. Treba li žaliti. ali gomila nije podobnija od neorganske mase. kad ne bi trebalo istaknuti negativnu vrijednost njegovog utjecaja. da protekcionizam upropašćuje narode. koje su bile u oprjeci s najjednostavnijom logikom. kao da ih i mi dijelimo. Pored toga valja se prividno unijeti za njima povoditi i naročito u svaki čas pogadjati osjećaje. ima samo na¬ rodnu gardu. 1 ) Moja prva posmatranja o umjeću impresioniranja go¬ mila i o slaboj pomoći. da će govornik predočiti apsurdnost op¬ tužbe. što je mi imamo i prema tomu bez va¬ žnosti! Ovo je jednako ispravna tvrdnja. da je optuženi maršal bio jedan od konstruktora utvrda. kako su se kroz duge vijekove uporno držale r'eligiozne pred¬ rasude. kad sam vidio. Srednji vijek i renesansa imali su dosta prosvijetljenih ljudi. budeći takim asocija¬ cijama izvjesne vrlo sugestivne slike. Te tlapnje. kćeri nesvijesnosti. koje je moja velika mladost nalazila vrlo uvjerljivima. da budu uvjereni nizom zbijenih raz¬ loga. da dodje moderno doba. da dovrši vašu istragu. da impresioniraju dušu gomila mogao bi se razum sasvim izostaviti. . gdje je tada zasijedala vlada. no nikad mu predusretao. gomila se razišla i maršal se za četvrt sata mogao vratiti kući. g. koje one bude. da se neprestano mijenja govor prema proizvedenom efektu u čas. Ova potreba. da ih slijedi. sežu u razdoblje opsade Pariza. — Razum. sličnu onoj. izrečenom 31. pričinjati se. koji ga prihvate.. da je go¬ vornik razbješnjenoj gomili predočivao logičke razloge. Jedan član vlade. »upravo su potrebne. Ne treba sići ni do primitivnih bića. izadje. da govori gomili. G. koji je umiju impresionirati. pa će se vidjeti. pa i u svojim prividno najnepromišljenijim porivima. Na svoje najveće začudjenje — onda sam još bio vrlo mlad — čuo sam govornika. da se.

. On je bio hipnotiziran idejom. kako se moraju primjenjivati ti motivi i tko ih može korisno pokrenuti na djelo. Čim se nadje na okupu izvjesni broj živih bića. koji oni na taj način mogu imati. Intenzivnost njihove vjere daje njihovim riječima veliku sugestivnu moć. Oni dolaze iz redova ner¬ voznih. Ljudi. da zavlada mnoštvom naroda i kraljeva. Ne razumom. da se prometne-u hrast ili komet. — Kako nestaje prestiž. Luther. 67 § 1. Vodje često nisu ljudi od misli. napolak obezumljenih. Tako je na priliku Robespierre. Savonarola. . kao Petar Eremita. kako se je neuki tesar iz Galileje mo¬ gao kroz dvije hiljade godina štovati kao svemoćni Bog. da slijedi svoj put. sve se to žrtvuje. . Oni su tada mogli stvarati u dušama onu strašnu silu. ponavljanje. Dotle on njima upravlja. Ona ga je tako prevladala. da impresioniraju njihovu dušu. V o d j e g o m i l a . Sad nam je poznat duševni sastav gomila i sad znamo i to.u nalik na one. Njegova je volja žarište. izašavši iz svojih prašuma. hipnotiziran filozofskim idejama Rousseau-ovim. da historijom vlada nevjerojatni slučaj.Pučko mišljenje po¬ staje doskora općenitim mišljenjem. gube svaku volju i instinktivno se obraćaju prema onomu. Preostaje nam. U ljudskim je gomilama taj glavar često samo vodja.uvjerenje isprječuje svakom mudrovanju. zaraza. . nevjerojatno je takodjer. Često su to suptilni govornici. koji tapaju po rubu ludosti. kojoj je kasnije postao apostolom. u čije su se ime osnivale najvažnije civilizacije. Vodja je u početku bio od veće česti sam vodjen. samopri¬ jegor. TREĆE POGLAVLJE. razdražljivih. ona se instinktivno stavlja pod vlast jednog glavara.u uzdizali duše go¬ mila. da se previše upleće u vladanje nad ljudima.Prisilni despotizam vodja. Utjecaj. činilo bi se. Ono malo. sabrani ju gomilu. Vodje gomila i njihova sredstva za uvjeravanje. Ostavimo dakle razum filozofima. koji s. — Instinktivna potreba svih bića u gomili. . moglo »asvojiti pretežni dio staroga grčko-rimskoga svijeta i osnovati carstvo. Mnoštvo je uvijek spremno slušati čovjeka jake volje. jer oštrovidnost dovodi do sumnje i sprečava akciju. nevjerojatno je ta¬ kodjer. Prezir i progoni ih ne diraju ili ih samo još više podstiču.Uloga volje. bila to gomila ljudi ili čopor životinja. koja stvaraju apostole. da se pokoravaju vodji. koji su dosad bili ve¬ liki pokretači svih civilizacija. valja potražiti ru općem toku razvoja nekoga naroda. porodica.Samo oni mogu stvarati vjeru i dati gomilama organizaciju. .Definicija i klasifikacija prestiža. no kao takav ima on važnu ulogu. koje stjeraju žir. no ovi moraju biti prožeti snažnim uvjerenjima. koje se ne bi nikad moglo riješiti gospodara. P r e s tiž. . ali su ljudi od djela. iščezlo s vida i da mu se svaka oprječna misao čini zabludom i predrasudom. . vjera. Oni su slabo oštrovidni i ne bi takvi i mogli da budu.SteCeni i osobni prestiž. Kad bi se posmatrale samo izolirane činjenice. opčirejali su tek pošto su sami bili opčinjeni nekim vjerovanjem. Osobni interes.Kako se zaraza može uspeti iz donjih slojeva u gornje slojeve društva. da bi u vrlo staroj i vrlo hierarhičkoj Evropi moglo ma¬ lom topničkom poručniku uspjeti. ali ne tražimo od njega. muževi revolucije. § 1. . da po¬ stanu mučenici. . U njih nema ni nagona samoodržanja i u tom idu tako daleko. da ispitamo. ljubav prema slavi i otadžbini. Narodima nije nikad manjkalo vodja. nazvanu vjerom. veće od onoga Aleksandra Velikoga. On je prvi elemenat U organizaciji heterogenih gomila i on pripravlja njihovu organizaciju u sekte.Psihologija vodja. koja mu se nameće. koji su motivi kadri. ponekad je vrlo velik. . što je izvan nje. da jedinu nagradu nalaze u tomu. koji idu samo za osobnim interesima i koji nastoje uvjeravati ugadjajući niskim nagonima. Veliki apostoli uvjerenjem.Vodje gomila. u koga je ima. ali uvijek je vrlo kratkotrajan. . iz kojih prividno ta evolucija nastaje. . njihovo se .66 su narodi podvrgnuti tajnim silama. Bilo bi nevjerojatno. — Posebna uloga tih različitih faktora. da mu je sve. >đa bi nekoliko arapskih četa. već najčešće protiv razuma stvorili su se osjećaji kao čast. S r e d ¬ s t v a za a k c i j u v o d j a . a ne u izoliranim činjenicama. što se može naslućivati od tih sila.§ 2. — Tvrdjenje. Gomila je poslušno stado. koje s. koju brane ili cilj. koja čini čovjeka apsolutnim robom svoje sanje. . da ih rasprostrani.Klasifikacija vodja.Raznt pri¬ mjeri. upotrebljavao sredstva inkvizicije. oko ko¬ jega se stvaraju i uskladjuju mišljenja.§ 3. . što ga slijede. Makar kako bila apsurdna ideja.

nezgode. Lesseps. Ne pita se. Cesto se primijetilo. Velike historijske dogadjaje ostvarili su neznani vjernici. koje su vladale svije¬ tom. koji ju je razbudio. a kada obustaviti. kako oni lako.68 Stvarati vjeru. koja je mnogo manja od prve. nego svoju vjeru. što . da razmišljaju i da se prilagode najjednostavnijim prilikama. u ideju. kojom oni raspolažu. Klase vodja mogu se dosta odredjeno razvrstati. Kad bi se htjelo predočiti. kad se štrajk ima početi. koji se izjavi njihovim go¬ spodarom. Vodja je njihov putokaz. što može sama volja. poraze. Uporna volja. što su kroz tri hiljade godina uzalud pokušavali najveći suvereni. Oni čine krajnji vrhunac dugoga niza. najvišim i najnižim. nego što bi se pokoravale ikojoj vladi. da im se gomile pokoravaju mnogo poslušnije. koji uvijek moraju imati nad sobom nekog čovjeka ili ideju i da slijede jasno odre. Takav je u naše vrijeme Garibaldi. ko¬ liko može snažna i uporna volja: ništa joj ne odolijeva. sabrao je u nekoliko snažnih redaka sintezu toga velikoga djela. Druga kategorija vodja. ljudi. odlučuju o štrajkovima. pribavljaju sebi pokornost u najnemirnijim radničkim slojevima. U svim socijalnim sferama. dok su drugima umjeli divno uprav¬ ljati. sve patnje. Autoritet vodja vrlo je despotski. u kojih je snažna i podjedno us¬ trajna volja. Vrativši se u tok običnog života. da sve više zamijene javnu vlast. a i volja. koji nisu imali za sebe ništa. da su nepodobni. posvjedočuju često začudnu slaboću junaci. te im historija može lako označiti broj. Ve¬ ćina ljudi. kako ju je pripovijedao njen besmrtni začetnik. onim periodičnim publikaci¬ jama. jasne i promozgane ideje o bilo čemu drugomu. da se prokopa Sueski kanal. ni bogovi. ko¬ jemu je uspjelo. svijet će uvijek biti za njih. Oni su nepodobni. te se samo tim despotizmom i nameće. smjeli. pustolov bez svakog talenta. Nikad se dovoljno ne uzima u obzir. da se sami vode. >I on je pripovijedao. Pripovijedao je sve. da razmiče brda. da se izlaže pretresanju i slabi. Čini se. ponavljajući neprestano nekoliko fraza.u vodje. u osobnost. hrabri. što je morao svladati. koje je učinio mogućima. epopeju kanala. One tako žude za pokoravanjem. Ako pak kakvim slu¬ čajem nestane vodje i on ne bude smjesta zamijenjen. nema osim u svom posebnom zanimanju. niti golema carstva. iako nemaju nikakva sredstva. pa se sve utrnulo. radilo se o religioznoj. gomila po¬ staje skupom bez veze i otpora. koji mogu vršiti svoje Junkcije samo pod uvjetom. koje je trebalo prebroditi. Književnici i filozofi. Oni utvrdjuju radno vrijeme. koji od tih moćnih vodja silazi do radnika. da povuku za sobom mase unatoč pogibli i da promeću u junake jučerašnje novake. a nikad potreba slobode. koji je razdvojio dva svijeta i ostvario ono. dr. pada po¬ jedinac brzo pod zapovijed vodje. ovo je glavna uloga velikih vodja i zato je njihov utjecaj uvijek vrlo velik. sve nemogućnosti. političkoj ili socijalnoj vjeri. Vodje danas nastoje. čim jednom nije izoliran. dao nam je onaj veliki čovjek. koji su bili sama vatra. ni ljudi! Najnoviji primjer. ali časovite volje. Dušom gomila vlada potreba ropstva. u drugu. kojima čovječanstvo raspolaže. Muhamed. Prožeti čovjeka vjerom. pretvarati vjeru u djelo. Tiranstvo ovih novih gospodara čini. Krištof Kolumbo. bila je vjera jedna od najvećih i evangjelje joj s pravom pridaje moć. sve otpore i koalicije protiv njega. koja sve savija. koje tvore mišljenja za svoje čitaoce i pribavljaju im one sasvim gotove fraze. koji u kakvoj zadimljenoj krčmi lagano opčinja svoje drugove. Prvi su žestoki. da podupru svoj autoritet. da budu sami vodjeni i neprestano podjarivani. a po¬ gotovo skeptici. da li su inteligentni ili ograničeni. No iako je energija ovih vodja silna. a ti su dosta rijetki. djene stope. te odredjuju. nisu sazdali velike religije. no koje bi u svojoj primjeni zacijelo dovele do ostva¬ renja svih sanja i svih nada. iz dana u dan. ona je časovita i ne preživljuje podražaj. On je kasnije na sličnom pothvatu propao. ali energičan. da se instinktivno podredjuju onome. plaće i nadnice. Jedan očevidac. no došla je starost. To s. Cazalis. koje i sambaš ne razumije. koje je branila disciplinirana vojska. Takvi su primjerice bili Ney i Murat pod prvim carstvom. koja se sastoji od ljudi ustrajne volje. znači podeseterostručiti njegovu snagu. trebalo bi samo u svim pojedinostima prikazati poteškoće. iako vrlo nedostatno. U jednu spadaju ljudi energični. snažne. Od svih sila. naročito u pučkim masama. Oni su korisni naro¬ čito da upravljaju iznenadnim udarima. da se sa šakom ljudi domogne nekadašnjeg napuljskog kraljevstva. u koliko ova dopušta. On se može samo zamijeniti. vrlo je rijetka i neizmjerno snažna svojina. koje ih razrješuju od razmišljanja. U njoj se nalaze pravi osnivači religija ili velikih djela: sveti Pavao. No u ovakvim se primjerima radi o velikim vodjama. koja su se sterala od jedne hemisfere do druge. vrši unatoč manje sjajnim formama mnogo znatniji utjecaj. što može snažna i uporna volja. ni priroda.

najposlije smo i sami o tom uvjereni. Spominjao je Englesku. § 2. tko je začetnik ponavljane tvrdnje i napokon joj vjerujemo. kako se za izvjesni dan ili sat naviješta pomrčina«. da je napokon prihvaćaju kao dokazanu istinu. nego jednostavni efekt zaraze. koja ga je neprestano pobijala i napadala. Tvrdjenje medjutim ima pravu vrijednost samo pod uvjetom. Ponavljanjem se tvrdnja tako učvršćuje u duhovima. skanjivanje Egipta i Francuske. odmah mu se pridruže i drugi konji u istoj staji. gdje se obratno tvrdi.. Nedavno su čak prikazani oblici ludila. Kad se radi o tom. spominjao je i mi¬ nistarstvo mornarice i inženjere. da je povuče za sobom. kakva je u mikroba. da izvrši neki čin: da opljačka kakvu palaču. nije zapravo drugo. moreći radnike žedju. pod utjecajem izvjesnih dogadjaja. Bu¬ . da se dade poklati. osjećaji. Religiozne knjige i zakonici svih vijekova uvijek su se služili jednostavnim tvrdnjama. da je A pravi nitkov. Čisto i jednostavno tvrdjenje bez ikakvog rezoniranja i do¬ kaza jedno je od najsigurnijih sredstava. emocije. no tada treba. Ta moć dolazi otuda. da klone duhom. no dakako. da se uporno ponavlja i po mogućnosti istim riječima. krateći im slatku vodu. takodjer se prenose. kao na primjer ludilo. U gomila imadu ideje. Čitamo li uvijek u istim novi¬ nama. da se za čas povuče sa sobom gomila i da se potakne. vrlo su trajni. Kod ljudi u gomili sve se emocije vrlo brzo prenose i u tome leži razlog brzini panike. te francuskog konzula. u kojoj se obradjuju motivi naših akcija. same ozbiljne. Panika. jer se može promatrati i kod samih životinja. Sto se na¬ ziva strujom mišljenja i sad djeluje snažni mekanizam zaraze. napokon ćemo ga i sami okušati. Držim. Čim jedan konj u staji zarže. Pošto smo čitali stotinu puta. koji su mu svi bili neprijateljski raspoloženi i svi znanstveno uvjereni o katastrofi. a naročito. Akcija je dosta lagana. koju su izračunavali i naviještali. Što je tvrdjenje zbijenije i što je više lišeno svakog privida dokaza i razlaganja. Zaraza ne zahtijeva istodobno prisuće pojedinaca na istoj točki. koje sam više proučio. da onaj. ponav¬ ljanje.. kojemu se pridaje toliko utjecaja u socijalnim pojavima. braneći neko utvrdjeno mjesto ili barikadu. koji orientiraju sve duhove u istom smislu i daju im karaktere. što ga ponavljanje vrši na gomile. — Sredstva za akciju vodja: tvrdjenje. da smo to čuli govoriti s više strana i napokon smo i sami o tomu uvjereni. no ta su imena bila na čelu najvažnijih dogadjaja civilizacije i historije. Kad smo Čitali hiljadu puta. da je Napoleon rekao. koji oglasima prave reklamu svojim produktima. zaraza. Kad je neka tvrdnja dovoljno puta ponavljana i ako je po¬ navljanje jednodušno. Sto se često ponavljana stvar na¬ pokon upije u duboke regije nesvijesnosti. da se uzmognu pobijati. Utjecaj. kad nas snadje ista bolest. No kad se radi o tomu. Otuda dolazi začudna moć oglasa. a B vrlo pošten čovjek. kako to biva kod izvjesnih financijalnih pot¬ hvata. Iza nekog vremena mi više ne znamo. Državnici. po¬ znaju vrijednost tvrdjenja. Poznato je. Knjiga. koji su zvani.ga medjutim ipak nije moglo oboriti ni potaknuti. uočivši. naročito onda. ne bi sadržavala mnogo imena. no efekti te akcije. koji se sa ljudi prenose na životinje. dosta bogatih. ponavljanju i zarazi. čim su u gomili. Nasljedovanje. brzo raSirila velikim dijelom Evrope i uzdr¬ mala više monarhija. industrijalci. vrlo jasnim postup¬ cima: tvrdjenju. kao agorafotija. nastaje ono. ima to više autoriteta. hiljadu puta. vjerovanja onu prenosivu moć. iskusne i učene ljude. kad su duhovi pripravljeni udaljenim faktorima. ako ne čitamo često kakve druge novine protivnoga mišljenja. kako često obole duševno liječnici za umobolne. da ima samo jedan ozbiljni oblik retorike: po¬ navljanje. počinjemo sebi uobražavati. od kojih je primjer najenergi¬ čnija. Oni se uglavnom utiču trima. da je najbolja čokolada čokolada X. koja bi prikazivala život svih tih velikih vodja. Tvrdjenje i ponavljanje su sami za sebe dosta jaki. da brane kakvu političku stvar. kako mu je on pravio neprilika. po¬ sjeduje osobinu. kad su jednom proizvedeni. izliječilo najveće ličnosti od najtvrdokornijih bolesti. Tako se na priliku revolucionarna eksplozija godine 1848. koju ću dalje ispitati pod imenom prestiž. valja na nju djelovati brzim sugestijama. kako ono moćno djeluje i na najprosvjetljenije duhove. da je gomila već pripravljena izvjesnim pri¬ likama. da kupe sve glasove. koja je krenula iz Pariza. Živčana poremećenja. ili kakvo komešanje ovaca odmah se prenosi na cijelo stado. može se pravo razumjeti. da neka ideja prodre u duh gomila. da ideje i vjerovanja prodru u duh gomila — na priliku moderne socijalne teorije — postupci su vodja različiti. da je brašno Y. Taj je pojav vrlo prirodan. koji se najviše protivio prvim poslovima. koji hoće. ono se može vršiti i u razmaku. koji su specijalni gomilama.

Mehanizam zaraze tako je moćan. da su mu i osnovkom. što sam ga ovdje opisao. da ju je »samo najniža rulja prigrlila za više od prvih stotinu godina. Kad napokon postane popularnom istinom. u kojoj je nikla. sv. kao divljenje ili bojazan. I zato se svako mišljenje.. koja se naziva: prestiž. imadu u mislima i stilu neku porodičnu sličnost. koje počinju predobivati one. čiji ukupni smisao razumijemo. No ne treba. § 3. ideje ili ljudi. koja je često ostala bez utjecaja u oko¬ lini. da nameće pojedincima ne samo izvjesna mišljenja. koji bi se od te sličnosti morali najviše odvajati. U tome ima neka reakcija nižih društvenih slojeva na više slojeve. U krčmi se tvrdjenjem. Mekanizmom zaraze. Ono. koja je iznova preobliči. da ponovim. Renan s pra¬ vom uporedjuje prve osnivače kršćanstva »sa socijalistama-radnicima. a što su od onda razvili drugi pisci u svojim najnovijim djelima: »Sličan životinjama. da se ove individualnosti previše odalečuju od primljenih ideja. koje sam upravo naveo. koju označuje riječ prestiž. Caesar. U današnje doba opažamo to kod socija¬ lističkih doktrina. da u primjerima. knji¬ ževnim manifestacijama ili naprosto o toaletama. idejama.« Primjećuje se. koji su ih najviše opadali. da im postanu prvom žrtvom. str. koja omogućuje. daje vrlo veliku moć. kao što su primjerice božanska čudovišta podzemnih hra¬ mova u Indiji. kad napokon djelo¬ vanjem mekanizma. a ovako su se stvarala i inače sva vjerovanja gomila svih vijekova. — Prestiž. da bi se mogao lako definirati. ograničit ću se ovdje na to. da ljudi. Tu višu ideju preuzimaju vodje. 73 s obzirom na kršćansku religiju primijetio. koji su previše superiorni svomu razdoblju. koji udaraju svoj žig na akcije. nemaju na nj nikakva utjecaja. koje je postalo popularno. ponekad se čak dogadja. a da se odmah razaberu njegove lektire. no on može postojati i bez njih. njegovom akcijom gubi osobni interes. kojemu pripadaju. no koji se previše raznoliko primjenjuje. ali pod uvjetom. Onda bi ih bilo preteško nasljedovati i utjecaj bi im spao na ništicu. Ne treba dugo govoriti s nekim čovjekom. što idejama. po¬ navljanjem i zarazom. a kojima će se za nekoliko godina kasnije diviti čak i oni. ona se na neki način natrag vine svomu vrelu i utječe tada na više slojeve naroda. koje je opči¬ nila. koji imadu najviše prestiža. u kojem živi. odavna su se već vratili prahu. Već je i Voltaire 1) Gustav le Bon: L'homme et les Societes. Kad se radi o mišljenjima. Sto god je vladalo svijetom. što se naziva modom. nametnulo se je poglavito onom neodoljivom silom. Muhamed. Sve. što vjerovanja gomile uvijek više ili manje proističu iz neke više ideje. analognim onima. Ovo je termin. koji šire svoje ideje iz krčme u krčmu«. Ta potreba pridaje svu moć utjecaju onoga. da čak i oni. II. napokon nameće s velikom snagom i najvišim socijalnim slojevima. pošto se vršila u pučkim slojevima. već i izvjesne načine osjećanja. običajno zanimanje i milieu. naučenjaci i književnici. koji su odredjeni. da se ne podvrgne njenoj vlasti? Gomile se ne vode argumentima. 116.«1) Zaraza je tako snažna.72 dući da sam na drugom mjestu predočio njegov utjecaj. a nipošto rezoniranja. . koja je s tim čudnovatija. preobliče je i ustroje sektu. »Dvojaka akcija prošlosti i uzajamnog nasljedovanja čini. a zatim širi gomilama. Prestiž može označivati izvjesne osjećaje. U svako doba ima nekoliko indivi¬ dualiteta. zaraza. Filozofi. koliko ih se usudjuje. Razmak je prevelik. kao na priliku T a nh a u s e r. Ova zaraza čini. Budha su na priliku takvi. rasprostiru se mišljenja i vjerovanja gomila. koje nesvijesna masa nasljeduje. kojih se ne bojimo. kojima se ne divimo. da su najposlije svi ljudi istoga kraja i istoga doba toliko slični. Po njega je nasljedovanje potrebom. pobijedi njihova misao. koji stvaraju ideje. To su mrtvi i prema tomu bića. Alek¬ sandar. ima svoj korijen u tome. makar kako je možda očita apsurdnost pobjedničkog mišljenja. čovjek je po prirodi sklon nasljedovanju. da se u izvjesno doba preziru pojedina djela. U drugu ruku ima bića ili fikcija. da se pred. da su zaodjenuta velikim prestižem. filozofi. 1881. što sam rekao prije petnaest go¬ dina. što one napokon zadobiju tajanstvenu moć. jer se od njih previše razlikuju. već modelima. da je to nasljedovanje lako. ali ona ga uistinu iz daleka vodi. U tome leži razlog. S istog razloga Evropejci sa svim pred¬ nostima svoje civilizacije neznatno utječu na istočne narode. Tako u posljetku inteli¬ gencija vodi svijet. da se odmah utvrdi vrijeme. ponavljanjem i zarazom učvršćuju sadašnja shvaćanja radnika. a koja nam se ipak čine. koje je sve više izobličuju. koje se rasprostranjuju tvrdjenjem. prelazi u više slojeve društva.

pored ovoga može se postaviti prestiž. . da s magnetskom silom opčinjaju one. Velike ličnosti. na prvi pogled budućega velikoga čovjeka. posjedovali su visok stepen ovoga prestiža. pa ima imena i stvari. pa i kod onih. vrpca. Bogovi. što ga neki pojedinac vrši na naš duh. što je učio u školi. Muhamed. Gomile uvijek. Taine iznosi po savremenim memoarima zanimljiv opis toga susreta. makar kako mu je ništetna osobna vrijednost. Isus. te su naročito njime predobivali. koji ih okružuju i sve im se pokorava. a pojedinci vrlo često trebaju. da mladomu nađošlici. Sad dolazim na osobni prestiž. on ovisi samo o njihovom prestižu. Prestiž je najmoćnije sredstvo svakog gospodstva. kojoj je magnetizirani subjekt podlegao. nego što su postale slavne. koje sam spomenuo. nego akumu¬ lirano ponavljanje. a oči neobično krijese. sve. imutak. a kad ih nagovori. bili su ukroćeni. a dostaje usvojiti takve naslove. da se stvari vide onako. On je sasvim druge naravi. Nijemci glazbu. priprave nemili doček. od prvoga susreta. Oni nameću svoje ideje. Ovaj može biti neovisan o oso¬ bnom prestižu. a Francuzi revo¬ luciju. što može postojati zajedno s reputacijom. da ga nitko ne gleda onakva. bez gesta. da o svakoj stvari dobiju gotovo mišljenje. kraljevi i žene ne bi nikad bili bez njega vladali. imale su ovu svoju moć opčinjanja već prije. kakvo djelo ili ideja. Veliki vodje gomila. kojega bi mogla lako progutati. da zapovijeda vojskom u Italiji. autoriteta. U tom pogledu navodim zanimljivo mjesto iz knjige nekog putnika o prestižu izvjesnih ličnosti u Engleskoj. kakve jesu i da paralizira svaki sud. da je Napoleon na zenitu svoje slave vršio samom činjenicom svoje moći golem prestiž. Različite vrste prestiža mogu se svesti na dva glavna oblika: stečeni prestiž i prestiž osobni. Njihova strast za konje i Shakespeare-a je manje žestoka. oni se gube. kao neznani ge¬ neral. djevica Orleanska. Sto ih sadržavaju. Vojnik u odori. koji sam prije predočio. bez prijetnja.74 Prestiž je zapravo neka vrsta gospodovanja. bio iz protekcije poslan. no on mora biti iste vrste kao što je i fascinacija. Svojina je prestiža. dobiva svoj prestiž. kako se divlja zvijer pokorava krotiocu. Vidi se. ako su im ovi socijalno ravni i nemaju nikakvog običnog sredstva gospodstva. a ne bi to nikad bile postale bez nje. je onaj. »Ako je samo njegovo stanje u skladu s njegovim rangom. kojega im je poslao direktorij. o kojem sada govorim. kao Španjolci ples. Pascal je vrlo dobro opazio potrebu. I od prvoga časa. što ga daju ime. kad im se približi. »Knjiga o plemstvu« ima znatnu prodju i svagdje čete naći. kojih se nitko ne bi usudio da dirne. Često to nije ništa drugo. imutkom i biti po njima učvršćeno. što ga vrše mišljenja. slavom. u kojih je osjećaj osobne neovisnosti najviše razvijen. reputacija. svatko ponavlja. no što može i bez njih postojati. kad dodju u dodir ili ugledaju kojega engleskoga paira. Izazvani osjećaj n'e može se protumačiti. heroji i dogme nameću se. Ovo gospodstvo paralizira sve naše kritičke podobnosti i puni nam dušu udivljenjem i počitanjem. kao Budna. sadržavaju samo ponavljanje jednog istog suda. naročito literarna i umjetnička histo¬ rija. manje temeljito. I najbjesniji se socijalist malo uzbuni. Napoleon. bez riječi. kojim ih to prožima. ili ima kakve naslove. kako je svijet kao bibliju čita. no on ima takav prestiž. Modernomu je čitaocu lektira Homera bez sumnje vrlo dosadna. Oni imadu lordove tako reći u krvi. Očito je na primjer. koje nitko ne kuša kontrolirati. Bogovi. Osobni prestiž naprotiv nešto je individualno. da suci nose vlasulje i halje. no tim je prestižem bio donekle obdaren i onda. koji oblada najtrjeznijim Englezima. dok jošnije imao vlasti i bio potpuno nepoznat. posjeduje izvjesni imutak.« 1) Ovaj utjecaj naslova. To je neovisna podobnost od svih naslova. da se izmami trgovcu. oni ga već unaprijed vole i kad se nadju pred njim. koji ih okružuju. Bez toga bi izgubili tri četvrti svoga autoriteta.1) »U raznim prilikama nisam obraćao pažnje na osobiti za¬ nos. a zadovoljstvo i ponos. kakav jest. da pojedinac ima izvjesni položaj. kako se rumene od slasti. štogod se hoće. kako im se od radosti lica još više rumene. svoje osjećaje onima. Stećeni prestiž ili umjetni. koji vrše osobe. s oduše¬ vljenjem podnose sve od njega. Samom činjenicom. koji su se spremali. odora na gomile nalazi se kod svih naroda. lite¬ rarna ili umjetnička djela itd. no tko bi se to usudi izreći? Partenon u svom sadašnjem stanju jadna je razvalina bez ikakve zanimljivosti. zapao je medju iskusne stare generale. Historija. već u pratnji njegovih historičkih uspomena. da sprečava. Prestiž. mnogo je rasprostranjeniji. nego li umjetni ili stečeni prestiž. pa i onda. kao ni svi osjećaji. kad vidi princa ili markiza. Kad je. kakvu posjeduje malo ljudi i koja im omogućuje. čim se uzmu u pretres. sudac u crvenoj halji imadu uvijek prestiž. Stečeni prestiž je onaj. a ne pretresaju se. Uspjeh tih mišljenja neovisan je o dijelu istine ili za¬ blude.

kako može prestiž izazvati nisko puzanje. s kapom na glavi i objasni im svoje dispozicije. postu¬ pajući s njim. kolika li je sila. koja ga je već na prvi pogled pre¬ vladala. dat će historija onog slavnog čovjeka.« 77 Davous je kazao. da ih satre!« Napoleona je preživio njegov prestiž i rastao je i dalje. značajnih po tu točku. kojeg će se potomstvo sjećati od vijeka do vijeka. On je čas govorio i pod dojmom . Jedan od najvećih. »familijarna gesta gospodara. Savremeni opisi puni su činjenica. koji su tako dugo terorizirali Europu. piše Beugnot. Jednog dana. I ja. visok kao hrast. a da nitko iz njega ne izadje ni umakne. ne bi ta geneza bila razumljiva. da ga uzdržite. Augereau je isprva bijesan.« pisao je engleski general Wolseley. On je učinio carem jednog njegovog neznatnog nećaka. koji se ne bojim ni Boga ni djavla. za koju se moglo mi¬ sliti.. da se bacim u vatru. Nije mu trebalo više. da se uzmogne shvatiti onaj divni povratak s Elbe. »znak osobite milosti«. godine 1815. da joj je dozlogrdilo njegovo tiranstvo. . vendemijerski general. smatran za me¬ dvjeda. podigavši ruku. koji su o njemu dobili. Naš vijek može dati više primjera. koji je imao pred sobom sve organizirane bile velike zemlje. On je uspio u svom pothvatu svojom golemom voljom. da se Pariz razori.« Postavši velik čovjek. koji su ga okruživali. uhvati ga za uho.učem kroz usku igle. nepokoran: taj skorojević je ljubimac Barrasov. Da skrši jednodušnu protimbu. da ga uvećaje postupajući kao s konjušarima s velikim ljudima. ako u vas ima dosta prestiža i talenta. kako vas je volja. . Proizvevši dojam. Napokon osvane. te mu je uspjelo za nekoliko sedmica. uzorak juna¬ čkih i krutih bojovnika. dade im naloge i otpusti i'h. koja se nad gomilom vrši prestižem. vidi se. da će ga uhvatiti. . no ne bi se bio mogao spri¬ ječiti. pokoljite ih nekoliko milijuna. koji su bili poslani. njegov je prestiž rastao sa svom slavom njegovom i postao gotovo ravan prestižu božanstva prema vjernicima. veliki šmokljane. da se ne dozna. vojničkoj slavi i religioznom teroru. od generala ulijeva strah.« Napoleon je jednako opčinjao sve. revolucionarni bojovnik. koji su mu se približili. ponosan sa svog visokog stasa i junaštva. kao s kakvim slugom. ali i fascinacijom. Bonaparte ih pusti. da se prov. govoreći o odanosti Mareta i o svojoj: »Kad bi nam car obojici rekao: »Interesi moje politike zahtijevaju. ulični general. kojom je jednako uplivao na saveznike. rekao |e o njemu maršalu d' Ornanu. no koji je trebalo navesti. on priznaje. gotovo drhćem kao dijete. Napoleon se grubo okosnu na Beugnota. nego da pogleda generale. da mu to g . u punom državnom vijeću. Svi su mu se bez riječi potčinili. sve vam je dopušteno. da ga uhvate i koji su se zakleli. pokloni vrlo duboko i mali taj čovjek. medju njima Augereau. kako se danas iznova radja njegova legenda. jeste li. on može imati i čednije poreklo. ono neočekivano zauzeće Francuske po osamljenom čovjeku. koji su ga okružavali i s kojima je po¬ stupao kao s »krmom za topove. on mu se približi i reče: »No. trebao se samo pokazati. Bez vlasti. koji je bio njegovo kraljevstvo. koji postaje blagonaklon. koju je vršio nad svima. prinudivši ih da slijede njegovu inicijativu i kako je malo trebalo.76 »Divizijski generali. da je ne oda. opasan sabljom. neznatno lice. koja je bila njegova posljednja.« Valja držati na umu ovu začudnu moć fascinacije. Napoleon je znao. koji su ga okruživali i medju kojima je bilo više onih glasovitih konventovaca.1) 1) Vrlo svijestan svoga prestiža. »Napoleon se. kojega im je Pariz poslao. bio bih ostavio i ženu i djecu. da se predoči geneza velikih religija. kad mi se približi i on bi me mogao nagnati. Maret bi bio zacijelo sačuvao tajnu. Ovdje sam naveo bez sumnje sasvim izuzetni primjer pre¬ stiža. A ja iz straha. jednog dana. velikih doktrina i velikih carstva. kako je ta velika sjena još uvijek moćna. dodjoše u glavni stan vrlo loše raspoloženi prema malomu skoro¬ jeviću. Augereau ostade bez riječi i tek na polju se sabere i udari u svoje obične psovke. jer je uvijek sam i zaduben u misli. ne može shvatiti silu. Zlostavljajte ljude. General Vandamne. otposlavši iz grada svoju porodicu. Oni prikazuju i golemo preziranje velikoga despota prema ljudima. reputa¬ cija za matematičara ili sanjara! Kad su ih uveli.« Takvi primjeri jasno predočuju. bez prolijevanja krvi prevrnuti cijelu organizaciju vlasti u Fran¬ cuskoj pod njenim legitimnim kraljem: da li se je ikad čudesnije potvrdila lična snaga nekog čovjeka? Ali od početka do kraja ove vojne. Po opisu. napokon našli glavu?« Na to se Beugnot. No prestiž se ne temelji samo na osobnoj snazi. kad su se zajedno uspinjali stubištem Tailerija: »Taj me djavo od čovjeka opčinja nekom ča¬ robnom silom. razdvojivši dva kontigenta. koji je promijenio lice globa zemaljskog i trgovačke relacije. još bru¬ talniji i energičniji od Augereau-a. da čekaju. »iskrcao u Francuskoj gotovo sam i kao bjegunac s malog otoka Elbe. Gledajući. koje i sam ne mogu shvatiti. pa još uvijek biti znatan.

u se oduprla i katastrofa. da potonji gotovo uvijek s njim nestaje. Kad je Robespierre dao rubiti glave svojim drugovima i mnogim savremenicima. kad se je slomio na kordiljerskim No razni primjeri. no snašla ga starost i uostalom: vjera. i ne slute. hridi i pijesak. kojemu je gomila sinoć klicala. bivaju putem zaraze odmah nasljedovani i nameću cijeloj generaciji izvjesne načine osjećanja i provodjenja njihove misli. ne vide u prirodi više ljubičaste boje. ponesoše njegov osamljeni lijes kroz redove indi¬ ferentne gomile. Genij ne može biti mudar. tu. da dobije sve glasove. uništila je blistavu aureolu slave. Moderni slikari. pokreće ih pod uvjetom.« nije više vjerovao u poteškoće i htio Suez ponoviti u Panami. do običnog pojedinca. ideja ili stvar. koji imaju prestiža. koji reproduciraju nejasne boje i ukočene položaje izvjesnih primitivnih bića. Iz prethodnog se vidi. što ih je historija poznavala. Da se utvrdi u pojedinostima psihologija prestiža. pa se osvećuje. ljude i stvari.« . koji se osvećuju kaznenim zakonikom onima. što se je klanjala pred nadmoćnošću. velikih djela. on je obični sljepar. da se u genezu prestiža mogu uplesti mnogi faktori: jedan od najvažnijih je uspjeh. Da je uspjeh glavni osnov prestiža. čiji je život bio na slavu njegovim savremenicima. mudrošću se nikad ne bi mogao proširiti krug ljudske aktivnosti. koja pokreće brda. koja je nastala. Moderni se zakonodavci nalaze u zabuni pred tim velikim idejama ljuskoga genija. imao je golem prestiž. dokazuje i to. da su Stanlev ubojica. Naročito Englezi pobijali su uporno njegovu osnovu. koja se nametne. književnosti itd. negodovanje birokrata i namještenika. Pošto je u veličini dosegao najveće heroje hi¬ storije. Kad je kasnije prolazio kroz Southampton. Kad je Lessepsu uspjelo. svaka ideja. Nasljedovanje je uostalom od veće česti nesvijesno i baš to ga čini potpunim. da opsjeni svoje susjede novim odijelom ili kakvim odličjem. pa da nije jedan odličan majstor uskrisio ovaj oblik umjetnosti. koja je ovjen¬ čala junaka. da spoji dva mora. Tu se srce buni protiv morala uspjeha. koji vjeruju u same sebe i prelaze preko svih zapreka. kako može rasti prestiž i kako može nestati. koji ugledavši se u kakvog drugog umjetnika prvoga reda. da nisu previsoka. koji se nije bojao. bio bi on i dalje smatran samo s naivne i podredjene strane. Kad mu je nekohridima. odakle dolazi njihovo nadahnuće. Samo strani suvereni odali su poštu njegovom spomenu. kao jednomu od najvećih ljudi. koja upotpunjuju stvoriteljevo djelo. Oni. baciše ga sudovi njegove zemlje u red najnižih zločinaca. nego što se je vidjelo prije pedeset godina. « . Drevnost bi Lessepsov spomen bila ovjenčala aureolom slave i počastila ga vrčem nektara nasred Olimpa.. trebalo bi te primjere postaviti na vrh niza. učinio se predsjednik apelacionog suda besmrtnim. koju s toga razloga ovdje donosim: »Nakon osude Ferdinanda de Lessepsa nemamo više prava. Heroj. Što ga je rasprostirao. zaodjevši kažnjeničkim odijelom starca.. koji je unatoč toj osobitosti umio steći veliki prestiž. koji su se htjeli izdići iznad d r u g e . . biće. da se čudimo tužnomu koncu Krištofa Kolumba. da on obuhvata osnovne elemente uvjerenja.. Svijesno ili ne. mrče svoja platna ljubičastim sjenama. ako ga je zadesio ne¬ uspjeh. oni vjeruju u svoju vlastitu iskrenost. umjetnosti. U tome je rat društvenih klasa. . Na¬ rodi trebaju te odvažne ljude. ali oni su sugestionirani osobnom i specijalnom impresijom slikara. prestaju već time biti osporavani. onda je svaka plemenita iluzija zločin. koje sam naveo. Reakcija će biti s tim življa. . koji kuša. Svaki čovjek. no trebao se samo pojaviti u Engleskoj. bez obzira na vlastitu osobu. Počeo je s istim sredstvima. U svim ele¬ mentima civilizacije moglo bi se lako naći mnogo takvih primjera. pokazuju krajnje oblike. što je prestiž bio veći. Osudivši Ferdinanda de Lessepsa. častili su ga prinčevi i narodi. jer narodi će uvijek pitati za ime čovjeka. Njegov život predočuje. ko¬ jemu što uspije. »Neka nam se više ne pripovijeda o neumoljivoj pravdi. koje mu više ne priznaje. javnost ih još manje shvaća i onda je lako državnomu od¬ vjetniku dokazati. danas. Izmedju najudaljenijih krajeva toga niza trebalo bi postaviti sve oblike prestiža u različitim elementima neke civilizacije: zna¬ nosti. pa bi se vidjelo. . baruštine.78 dara. a Lesseps varalica. Kad je umro. Ako je Ferdi¬ nand de Lesseps sljepar. da ponizi svoj vijek. Gomila tada smatra palog junaka sebi ravnim. »Pošto je sve pobijedio. Brda s. bit će sutradan izložen ruglu.1) 1) Bečki list » N e u e F r e i e P r e s s e « upustila se u po¬ gledu Lessepsove sudbine u razmatranja vrlo ispravne psihologije. Ferdinand de Lesseps poznavao je pjanost slave i gor¬ činu poreza: Suez i Panama. jer on je promijenio lice zemlje i izvršio djela. koji bi polazio od osnivača religija i carevina. postajali su mu protivnici prijateljima. gdje vlada birokratska mržnja protiv smionih. zvonjela su mu u slavu sva zvona i danas mu Engleska diže spomenik.

Prestiž. demokratske i so¬ cijalne ideje. A pošto to vjerovanje napokon sasvim izgubi moć. 6 . čuvaju mu moć i vrlo lagano se gube. da se promi¬ jene. kad je neko vjerovanje vrlo potreseno. pa se i jednako lako mijenjaju. ČETVRTO POGLAVLJE. već ako vjerovanje nije izgubilo gotovo svu svoju vlast nad dušama. S t a l n a v j e r o v a n j a . Lako je razabrati dan. Još nikad nije narodu bila dana vlast. Na drugoj su strani časovita i promjenljiva mišljenja. kad se počinje pretresati njegova vrijednost. A kad se potonje učvrsti. da mijenja svoja vjerovanja. — Stvarne granice tih promjenljivosti. nisu nikad trpjeli pretresanja. što je ono podržavalo. — Kako se mišljenja gomila o većini predmeta klone indiferentnosti. Vjerovanja i mišljenja gomila sačinjavaju prema tomu dvije odijeljene klase. nerazdvojivih elemenata nekog plemena nalaze se pokretni i promjenljivi elementi. —Nemoć vlada. kao što je jučer pra¬ tila njegove žrtve. Velika općenita mišljenja su sužena u broju. kad koje veliko vjerovanje treba da umre. odmah se ruši sve. Na jednoj su strani velika stalna vjerovanja. No ni revolucije nemaju te moći. — Prividne iz¬ mjene ideja i vjerovanja za vrijeme ni od jednog stoljeća. takva su danas: načela narodnosti. katkad do toga stepena. — Filozofska apsurdnost nekog općenitog vjerovanja ne može biti na uštrb njegovom rasprostiranju. Njihov po¬ stanak i njihova smrt čine za svako historičko pleme kulminativne točke njegove historije. No efekat ovog postupka vrlo je siguran. P o k r e ¬ t l j i v a m i š l j e n j a g o m i l a . — Krajnja pokretljivost mi¬ šljenja. — Nepromjenjivost izvje¬ snih općenitih vjerovanja. — Današnje nestajanje općenitih vjerovanja i kraj¬ nja rasprostranjenost štampe čine u naše vrijeme mišljenja sve pokretljivijima. ali je vrlo teško usaditi u nju trajno vjerovanje. — Elementi. Vrlo je lako usaditi u dušu gomila neko prolazno mišljenje. — Današnja razmrvljenost mišljenja sprečava1 njihovu tiraniju. a da nije podjedno bio osudjen. koji je neuspjehom uništen. koji se lako mijenjaju okolinom. kao što su na priliku one. nego fikcija. nije više prestiž. Bogovi i ljudi. jednako ga je teško razoriti. da mu se gomile dive. na koje se odnosi promjenljivost. Izmedju anatomskih karaktera bića i njihovih psiholoških karaktera postoji izravna paralelnost U anatomskim karakterima nalazimo izvjesne elemente nepromjenljive ili tako malo promjen¬ ljive. On se takodjer može trošiti diskusijom. naturalizam. što je već bilo gotovo napušteno.. pa ga je go¬ mila pratila na gilotinu s isto toliko kletava. Granice promjenljivosti vjerovanja i mišljenja gomila. Ova su mišljenja od veće česti površna kao i moda. Tko hoće. Tada revolucije konačno uzdrmaju ono. Prestiž. ali na vrlo spor način. koja traju više vijekova i na kojima počiva cijela civilizacija. § 1. to se i svaka fikcija može održati samo pod uvjetom. da malo pažljivi posmatrač izgubi s vida osnovne karaktere. da izmijeni sve elemete svoje civilizacije. koja ne potječu iz općenitih vjerovanja. — § 2. kad nastaju. — Ona su vodiči civilizacije. One su pravi kostur civilizacija. uredbe. koji pokriva hrid. Budući da sva općenita vjerovanja nisu drugo. — Kako ih je teško iskorijeniti. mi¬ sticizam itd. o kojemu se pre¬ tresa. da upravljaju kao nekad mišljenjima. kršćanske ideje. koji se ne¬ prestano nižu i nestaju na površini dubokog jezera. Revolucije. koji su umjeli dugo čuvati svoj prestiž. da je od potrebe trajanje geoloških vijekova. mora uvijek ostati u razmaku. da ne bude pod¬ vrgnuta ispitivanju. — U čemu je netolerantnost vrlina za neki narod. no što je jaram navike sprečavao. koja od veće česti proiztiču iz općenitih pojmova: takve su teorije. koje u izvjesno vrijeme vode umjetnost i književnost. ideje reformacije. Pored psiho¬ loških. koje su proizvele romanticizam. umjećem uzgajatelja. to je dan. No i onda. zapravo su vjerovanja. — Stalna vjerovanja. I zato se kod proučavanja vjerovanja i mišljenja nekoga naroda uvijek može konstatirati vrlo stalan snov. Ono se od veće česti može izmijeniti samo uz cijenu žestokih prevrata. Isti pojav nalazimo i kod moralnih karaktera. naglo iščezava. koje iz njega potječu. koja nestaju. a kraj tih stalnih. To su oni sitni valovi. na koji se nanižu mišljenja. koja su pokretna kao pijesak. $ 1 . da se sasvim napusti. izgubio je odmah i prestiž. takva su na priliku bila nekad: feudalni pojmovi. Vjernici uvijek s bijesom razbijaju kipove svojih starih bogova.80 liko glasova otelo moć. nerazdvojivih karaktera opažaju se vrlo pokretljivi karakteri.

kad nakon slavlja otpočne praktično ostvarivanje. i zato su pali. da bi se istinitost takvih dogmi mogla pretresati. Očita slaboća savremenih socijalističkih vjero¬ vanja ne će ih spriječiti. morao je umrijeti i Rim. da triumfiraju u duši gomila. njegova je moć dugo nesavladiva. a u tome je razlog. nisu ni trenutka pretpostavljali. koja bi se s filozofskog gledišta uvelike mogla podvrgnuti kritici. svijet se toliko puta stubokom uskomešao. nego da je ostvare. da im se otmu. nije se kroz mnogo vijekova opažala. Ideal socijalističke sreće ima se ostvariti na zemlji. Ima velikih poteškoća. iz kojeg su potekle. koje bude prihvaćeno. I tek pošto su stekli neka vjerovanja. Filozofska apsurdnost. Samo ona mogu prožimati vjerom i stvarati dužnost. ima ostvariti tek u nekom budućem životu. što su ljudi svakoga doba okruženi mrežom tradicija. Egipatska civilizacija. zakonodavci je 1) S filozofskog gledišta barbarske! U praksi su one stvo¬ rile sasvim novu civilizaciju i kroz petnaest vijekova dočaravale čovjeku one rajske sanje i nade. ali i one uvijek nose žig vjerovanja. koje je čovječanstvo poznavalo. koji obećaju potonja. civilizacija Arapa. Njegova će moć rasti samo do dana. koja su udarila svoj žig na najmanje elemente tih civili¬ zacija i koja omogućuju. a dotle živi u anarhiji. Da brani općenita mišljenja. Luther vršili su bez sumnje na dnu svoga groba kud i kamo dublji despotizam. postaje ona inspirator njenih uredbi. Općenita su vjero¬ vanja nužni potporanj civilizacija. što se ideal sreće. kao one prve. da se odmah raspoznaju. Narodi nisu bez razloga uvijek s netolerantnošću branili svoja uvjerenja. nije nikad bila zaprekom njihovoj pobjedi. filozofi. kao i one o Molohu. Ta nisu li evropski narodi više od petnaest vjekova smatrali neoborivom istinom religiozne legende. koje je ono sebi stvaralo. Džingiskan. vršiti ulogu tvorca. Da osnuje ili uzdrži općenita mišljenja. koju često pokazuju općenita vjero¬ vanja. Newton. kojih ne će više poznavati. da izbjegne mukama. književnici bave se same time. Najsnažniji geniji. . ali Mojsije. Krist. što ova nova vjera. pa njegovo ostvarenje nije nitko mogao osporiti. pa makar kako je velika njegova filozofska ne¬ ispravnost. koje ih je činilo gospodarima svijeta i kad je ovo vjerovanje zamrlo. a i padat će milijuni ljudi na bojnomu polju. koji se na svom sinu strašnim kaznama osvećuje za ne¬ poslušnost jednoga od svojih stvorenja. Strašna apsurdnost legende o Bogu. Budha. Čim se je neka nova dogma usadila u dušu gomila. koju tada ta dogma vrši nad dušama. časovite ideje. ono se nameće i najsvjetlijim duhovima. Njihova prava inferiornost naprama svim religioznim vjerovanjima sa¬ stoji se samo u tome. poput onih inkvizicije. da je izraze u raznim oblicima. ona daju idejama smjer. srednji je vijek dizao more lomača. Ta pobjeda kao da je samo i moguća pod uvjetom. Tirjanin se može urotom oboriti. Napoleon bili su bez sumnje opaki tirjani. Ona odlučuju naj¬ manjim činima u našem životu i najneodvisniji duhovi ne misle.1) kad se pobliže prouče. zajednička s barbarima. koje su joj prethodile. Fanatički kult Rim bio je po Rimljane vjerovanjem. koju vrše općenita vjerovanja. mogli su dokučiti izvjesnu koheziju i izaći iz anarhije.: pridavaju uzajamnu sličnost. Muhamed. kao i unatoč razornim postupcima. da im njihovo nesta¬ janje znači čas dekadanse. koje se nesvijesno vrši nad dušama budući da je ono jedino. no ništa i ne označuje bolje ponizujuće granice našega duha. jest apsolutna. Pravo je tirjanstvo ono. koji potječu iz tih vjerovanja. a koji im uvijek. kao Galilej. muslimanska. koje su jednako barbarske. ali što može urota protiv dobro učvršćenog vjerovanja? U svojoj žestokoj borbi protiv katolicizma i unatoč prividnom odobrenju gomila. evropska civilizacija srednjega vijeka. doklegod ne nadje novo općenito vjerovanje. mišljenja i običaja. ne će kasnije moći.. koja u početku kao i sve. Ta netolerantnost. Leibnitz. koje se ne može suzbijati. Ništa ne predočuje bolje hipnozu. Tim općenitim vjerovanjima valja zahvaliti. umjetnici. dok se neko općenito vjerovanje učvrsti. Vlast. predočuje u životu naroda naj¬ potrebitiju vrlinu. ko¬ jima se oni inače ne bi dali upregnuti u jaram. I u tome je razlog. Narodi su uvijek osjećali korisnost toga. da stiču nova općenita vjerovanja i instiktivno su poimali. Jedini pravi tirjani. zašto je toliko obretnika i novotara umrlo u očaju. Ljudima upravljaju i vode ih vjero¬ vanja i običaji. Iz osnovnih vjerovanja mogu niknuti poredne. koji su razorili rimsku civilizaciju. no kad se jednom konačno učvrstilo. primjenjuju. da ona sadržavaju neku tajan¬ stvenu apsurdnost. Ljudi od djela ne misle na drugo. naša je velika revolucija ostala pobijedjena. Ti~ berije. potječu iz sasvim malog broja religioznih vje¬ rovanja. bile su uvijek sjene mrtvih ili iluzije.On ih mijenja. te će već prvi pokušaj ostvarivanja predočiti ništavost obećanja i novo će vjerovanje u isti mah izgubiti sav svoj prestiž. vrši razornu ulogu. njenih umjeća i njenog vladanja.

koji je vrlo značajan po savremeno doba. da se svako mišljenje ne može rasprostraniti i da je osudjeno na vrlo kratak vijek. Nekad.. usva¬ jahu njene zakone. što je . ima sve manje i manje protuteže za održanje ravnoteže. koje su pri¬ vidno tako duboke? Sve one promjene. Obrazovana sugestijom i zarazom. već jednako i svi. umjetnosti. što ih uobliči vjetar na obali morskoj. nalazi se sloj mišljenja. socijalisti itd. Nestanak općenitih vjerovanja ustupa mjesto mno¬ žini posebnih mišljenja. vidimo. Ono je umrlo. postao je pod Napoleonovim nasljednikom saveznikom Francuske. akcija vlada. kao pješ¬ čane sipine. trajanje jedne generacije. kojemu se još jučer pljeskalo. umjetnička. Zadaća je filozofa. politička. — Pokretna mišljenja gomila. do 1820. prepuštena su na milost i nemilost svakomu slučaju ili bolje reći najmanjim pro¬ mjenama milieu-a. nego što je ikad bio i to s tri različita razloga: Prvi je razlog. koju smo kod njih utvrdili. prožeti latinskom literaturom i koji upirući oči u rimsku republiku. kako gomile.84 2. Neke od njih traju samo po jedan dan. Tu ćemo vidjeti. njene liktorske snopiće i toge. naturalizam. im¬ perijalisti. što pod prividnim promjenama preostane od starih vjerovanja i da odvoji ono. koju smo u dva navrata napali oružanom silom i koja je toliko povladjivala našim posljednjim jadima. koja se daju mi¬ šljenjima. koje svako od tih mišljenja može proizvesti. jer su bili pod dojmom moćne historičke sugestije. utjecaj nekolicine pisaca i sasvim malenog broja novina. Gradjani revolucije. što moć gomila. od godine 1790. da ravnaju mišljenjem. Rusija. A to nisu samo gomile. a za¬ tim pobožno nose svijeće u procesijama pod Ljudevitom XVIII. da ispita. gdje živimo. ona se radjaju i nestaju ponekad jednako brzo. može slo¬ bodno očitovati. ideja. nisu postali Rimljanima. oni . da gomile često i po volji mijenjaju politička ili religiozna vjerovanja. A kroz sedamdeset daljnjih godina kojih li i opet promjena u Mišljenjima gomila! »Perfidni Albion« s početka vijeka. Mišljenja. misticizam itd. filozofiji promjene su mišljenja još mnogo brže. gubeći sve više svoju vlast. kao da to uistinu potvrdjuje. nego stvarne i da uvijek nose žig plemenskih osobina.. a novine su samo ogledalo mišljenja. radikali. prije nego što se moglo dosta rasprostraniti. Romanticizam. kojih smo moć sada prikazali. postaju vrlo revolucionarne. niti varava prilagodjivanja. Danas su pisci izgubili svaki utjecaj. koja nisu u vezi ni s kojim općenitim vjerovanjem niti plemenskim osjećajem i koja prema tomu ne bi mogla imati stalnosti. religiozna. Već smo istaknuli. uništavaju odmah oprečne sugestije. što se neprestano radjaju i umiru. zatim na deizam. sutra je već duboko prezren. zakleti neprijatelji kraljeva. a taj nekad nije vrlo daleko. što stara vjerovanja. ne utječu više kao nekad na prolazna mišljenja. misli. a zatim opet vrlo monarhističke. Uzmimo na priliku samo vrlo kratko razdoblje iz naše hi¬ storije. Osnov stvari ne mijenjaju imena. Iz ovih raznih uzroka proizašao je sasvim nov pojav u hi¬ storiji svijeta. Drugi je razlog. Cijela historija. U književnosti. vrlo kratkog su vijeka i skre¬ nuta rijeka brzo poprima opet svoj tok.u hitroj bujici mišljenja deter¬ minirano općenitim vjerovanjima i dušom plemena. no i najvažnije rijetko preživljuju jednu generaciju. kako oni veliki Konventovci. Iznad stalnih vjerovanja. koje nastaju u tim mišljenjima. U naše je vrijeme skup pokretnih mišljenja gomila veći. književna. katkad više površne. mislim naime nemoć vlada. koja su bez prošlosti i budućnosti. da postane općenitim. Moramo se čuditi gledajući. U religiji prelaze one u isto doba s katolicizma na ateizam. Što se državnika tiče. to jest trideset godina. redom se radjaju i umiru. da nasljeduju njene uredbe i primjere. koji njima upravljaju. isprva monarhističke. da stranke prividno najopreznijih smjerova: monarhisti. imadu sasvim identičan ideal i da taj ideal jedino odgovara duševnoj strukturi našega plemena. Bez ovog filozofskog kriterija moglo bi se misliti. Iz toga slijedi. analizirajući sve te promjene. No što vidimo. te se tako krajnja pokretljivost ideja. Treći je razlog napokon današnja rasprostranjenost štampe. da im dadu izvjesni pravac. iza čega se opet vraćaju najpretjeranijim formama katolicizma. Proučimo li na priliku političke uredbe zemlje. Umjetnik i pisac. zatim vrlo imperialističke. koja neprestano stavlja pred oči gomila najoprečnija mišljenja. koje su oprečne općenitim mišljenjima i osjećajima plemena. postaju Napoleonu pokornim slugama. koji zaziru od bogova i gospodara. ona su uvijek časovita. odjednom se počela sma¬ trati prijateljicom. da su promjene. Sugestije. sačinjavahu prave regulatore javnog mišljenja. jer se pod analognim imenima nalazi kod drugih plemena sasvim oprečan ideal. te nastojahu. postajući sve veća i veća.

na priliku: medju rudarskim i tvorničkim radništvom. kao i u znanosti izvjesne vrlo odredjene ideje. da ga slijede. kao i vlade. kao Cezar. no samo zato. kao što je socijalizam. kako se podvrgavaju interviewu. da upravljaju mišljenjem. Monarhist je znao. Ni kritika nema više moći. da je bio republikanac. D e b a t s . Oni se boje mišljenja. Prema tomu mišljenje gomila teži. Koji bi danas list bio dosta bogat. politički govor. što je kritika ili osobno mišljenje. imao je u historiji. koja se nisu smjela promrsiti bez pogrda. oni samo nastoje. da bi mogao dopustiti svojim urednicima osobna mišljenja i koju bi vrijednost imala ta mišljenja kraj čitalaca. No­ vine su toliko svijesne beskorisnosti svega. kako je našom sveučilišnom izobrazbom slabo razvijen kritički duh. a republikanac je jednako pouzdano znao. jer je ona isključivo refleks mišljenja gomila i njihovih neprestanih promjena. koja se je na taj način kroz dvadeset i pet godina izvršila. koja bi nas mogla zagrijati. Njime se počinje nova historija svijeta!« Što se Robespierre-a tiče.86 su daleko od toga. Ona bez sumnje posjeduje znatnu moć. a vrlo malo ih ostane. koja je isključivo proizašla iz popularnog pokreta. postao je skeptik ili se barem ne će da gane. već i čitave Evrope. zakonski pređlog. Mo¬ narhist je morao govoriti o revoluciji s grozom. ona su proizlazila iz usvojenja nekog osnovnog vjerovanja.) . izblijediti pred silom gomila. da su pomalo dokinule literarne kritike. ali ne može koristiti. potpunim razmrvljenjem svih uvjerenja i sve većom indiferentnošću gomila naprama svemu. Napoleon. ne izuzevši ni samu našu Sorbonu. da potječe. ne može se ospo1) Izvjesne stranice knjiga naših zvaničnih profesora vrlo su zanimljive u tom obziru i pokazuju. doznajemo iz iste knjige. jer će inače izgubiti čitaoce. koja je trebalo izricati pobožna lica. Bilo je imena.u isto doba raspa¬ danje općenitih vjerovanja. da sve više postane vr­ hovnim regulatorom politike. gube sva mišljenja svoj prestiž. ona je morala. kako smo netom vidjeli u alijansi s Rusijom. 91. — a samom činjenicom. kao C o n s t i t u t i o n n e l . Pošto je postala jednostavnom agencijom za informacije. Evolucija. imala su još mišljenja općenitu orientaciju. mondainim brbljarijama i financijalnim reklamama. koje ne poznaju razum i koje može voditi samo osjećaj? Što se tiče štampe. Vrlo je zanimljiv simptom. da navedu naslov knjige s dva ili tri retka reklame. pred diskusijom i analizom. Pitanja doktrina. da ih slijedi. jer ništa nije tako pokretljivo i promjenljivo. ograničivši se samo na to. isprepleteni zanimljivim kronikama. što se ne odnosi na njihove neposredne interese. urodilo je. da politika nije stvar osjećaja. Ona im može naškoditi. Nekad -se je moglo reći. koje katkad ide do terora i odu­ zima im svaku odredjenost pravca u držanju. da u danom predmetu iznesu svoje mišljenje na ocjenu gomila. Ona slijedi sve promjene javnoga mišljenja i potrebe konkurencije je obvezuju. koje nije baš daleko. što je netko bio monarhist. ovo im treba neprestano doznavati. U prethodnom razdoblju. što su sinoć s klicanjem pozdravljale. njihova oštrina brzo otupi. kao vidjeti. a to nije laka stvar. ona se odrekla toga. Samom činje¬ nicom. kraljeve i careve. Kakvo je djelovanje proizveo koji dogadjaj. gledati danas pape. kao konačnim rezultatom. da protura kakvu knjigu ili pozorišni komad. uvjerenja i mo¬ ralnog autoriteta. Kao primjer ću navesti slijedeće retke izvadjene iz »Francuske revolucije« jednog bivšeg profesora povijesti na Sorboni. dobivaju uistinu uvjerene braniče samo u najnepismenijim slojevima. a za dvadeset godina dogodit će se po svoj prilici isto i s kazališ­ nom kritikom. upravo je frapantna. Mali gradjanin i radnik. koji traže samo informacije ili zabave i koji iza svake preporuke naslućuju speku­ lanta. Ovaj naivni način shvaćanja bio je općenit. a republikanac s počitanjem. 87 Ovo potpuno odsuće pravca u mišljenju i . Ne žalimo mnogo ovu općenitu razmrvljenost mišljenja! Da je to simptom dekadanse u životu nekog naroda.1) Danas. imao je sasvim oprečne ideje. Može li se to ustvrdili danas. Stari ugledni i nekad uplivni organi. koji je barem donekle polazio školu. gdje ju sve više vode impulsi nestalnih gomila. Ono danas nameće alijanse. Danas je postalo bitnim poslom štampe i vlada: uvrebati mišljenje. August. ona je bila u neku ruku pontifikat u rukama kre¬ posna čovjeka!« (Str. da čovjek ne potječe od maj¬ muna. a bilo je i drugih. kao Robespierre i Marat. i 220. iščeznuti su ili postali infor­ mativni listovi. koji je bio i ministar prosvjete: »Zauzeće bastilje kulminirajuće je djelo ne samo u povijesti Francuske. da je samo sobom razumljivo. kao misao gomila i ništa nije tako često. da gomile s ana­ temom primaju ono. da nameće kakvu ideju ili doktrinu. S i e c l e čija j e proricanja pri­ jašnja generacija pobožno slušala. da je »njegova diktatura proizašla iz općeg mišljenja. te nekadašnje vodilje mišljenja.

Kao tip takvih mnoštava mogu se postaviti barbari sasvim različitih porekla. Klasifikacija i opis raznih kategorija gomili PRVO POGLAVLJE. kad se one. Vidjeli smo.) heterogene 2. Ove dvije kategorije množina mogu se pod utjecajem faktora. — Heterogene gomile. Jedan osnovni faktor. Gomile gomile. koje su pod utjecajem izvjesnih faktora stekle zajedničke karaktere i napokon sačinile pleme. vodje. U tim organiziranim gomilama moći ćemo utvrditi slijedeću razdiobu: 1. (Porote. (Vojnička kasta. H e t e r o g e n e g o m i l e . Gomile ponekad predstavljaju mirne gospodare. S e k t e . se­ ljačke klase itd. ono doskora bilo zaodjeveno tolikom tiranskom vlašću. bez obzira na za­ nimanje i inteligenciju.88 riti. § 1. Ako bi išta moglo malo usporiti čas uništenja. no ovim će značajkama više ili manje gospodovati plemenske osobine. koje smo u ovom djelu proučili. koji su više vijekova provaljivali u rimsko carstvo. da bi uz današnju moć gomila.) 3. koji su zajednički psihološkim gomilama. Označimo s nekoliko riječi razne karaktere ovih različitih kategorija gomila. da se različite heterogene gomile dosta duboko medjusobno razlikuju. H o m o g e n e g o m i l e . pod utjecajem podesnih podražaja promeću u gomilu. (Političke sekte.) 2. koji su čvrsto uvjereni. One će predočiti specijalne značajke go­ mila. . — Sekte. da bi mu se brzo moralo sve pokloniti i da bi za dugo bilo zaključeno doba slobodnog pretresanja. Nema sumnje. koji pripa­ daju raznim plemenima. što je jača duša plemena. kad ljudi sačinjavaju uzbudjenu gomilu. ukratko: oni. — Utjecaj plemena. a da bi mogla dugo potrajati. Tu rade samo nesvijesni osjećaji. nego oni. da u zajednicama inteli­ gencija ne igra nikakve uloge. kritičari i nehajnici. Iznad ovih množina različitih plemena nalaze se one. kakvi su bili u svoje doba Heliogabal i Tiberije. koji se priključuju općim karakterima. K a s t e.) TREĆA KNJIGA. Gomile homogene Klasifikacija gomila. svećenička kasta. prema raznim katego¬ rijama zajednica. no one imadu i bijesnih hirova. kaste i klase. Najniži se oblik mnoštva javlja. radničke kaste itd. Kad je neka ci¬ vilizacija zrela. Općenita razdioba gomila. A n o n i m n e . a duša gomile stanje barbarstva. — Kako se one razlikuju.) Naprijed smo opisali općenite karaktere. da se samom činjenicom. da se svima nametne. bila bi to upravo krajnja pokretljivost mišljenja i sve veći nehaj gomila prema svakom općenitom vjerovanju. no ne zaboravimo. koji sve ne¬ giraju. — § 1. čini. (Gradjanska klasa. kad je ono sastavljeno od pojedinaca. (Na priliku ulične A. koja se više ili manje štuje. — § 2. religi­ ozne sekte itd. Pozabavimo se najprije s nekoliko riječi klasifikacijom gomila. pleme. da im padne u ruke. .) 1. kojih smo karaktere ispitali u ovoj knjizi. imadu drugu moć. N e a n o n i m n e . Ostaje nam. loške gomile. — Razdioba homo¬ genih gomila. ako bi jedno jedino mišljenje zadobilo dovoljno pre¬ stiža. One se sastoje od bilo kakvih pojedinaca. — Duša gomile jest to slabija. K l a s e . pretvoriti u organizirane ili psiho-. Ovo su one zajednice. ona je previše izložena slu¬ čaju. 89 Polazna točka bit će nam obično mnoštvo. Znamo. njihova zajednička psihologija bitno razlikuje od njihove individualne psihologije i da ih ni inteligencija ne izu­ zima iz toga razlikovanja. da vidoviti ljudi. apostoli.Duša plemena predočuje stanje civilizacije. B. parla­ mentarne skupštine itd. U ovoga nema drugih zajedničkih veza. — Njihova klasifikacija. nego volja poglavice. da iznesemo posebne karak¬ tere.

odgoja. već izvjesnim vrlo sličnim interesima. koje medjusobno ne veže ništa osim njihovog vje¬ rovanja. Dok sekta obuhvata pojedince vrlo različitih zani¬ manja. Takve su na priliku voj¬ nička i svećenička kasta. no i onda s istim pravom. koje u načinu osjećanja i mišljenja stvara kod ljudi nasljednu duševni sastav. bila ona makar koliko revolucionarna ili konservativna. pojedince raznih narodnosti. no ne psihološki kriminalna. — Psihologija septembrista. vodjenih sugestijama. DRUGO POGLAVLJE. sakupljeni: ne zajedničkim vjerovanjem. a engleska gomila slobode. zapadnu u stanje običnih nesvijesnih automata. što nikako nije slučaj kod običnih zločinaca. da se razluče u anonimne gomile. duboko će se razlikovati od druge gomile. vezane samo zajedničkim vjerovanjem. da su se pokoravali dužnosti. Takve su na priliku kasta gradjanska. Pokušaji socija¬ lista. Španjolaca. milieu-a. a kod drugih je razvijen. da se n i ž i k a r a k t e r i g o m i l a to m a n j e i s t i č u . da ostvari svoje zahtjeve. ne ću se ovdje zaustavljati na karakterima potonjih. ali samih Engleza ili Kineza. K a s t a predočuje najviši stepen organizacije. Osjećaj odgovornosti. pleme se sve više otkida ispod nepromišljene vlasti gomila i izlazi iz barbarstva. 3. Tako zvane kriminalne gomile. podobnih. da ga malo izmrcvare. 91 manja. Kad gomile nakon izvjesnog razdoblja uzbudjenja. ali različitih ple¬ mena: na priliku Rusa. — Homogene gomile. š t o je j a č a d u š a p l e m e n a . sa¬ stavljene takodjer od makar kakovih pojedinaca. mogla bi za heterogene gomile postaviti je¬ dina važna klasifikacija samo time. makar kako su prividno istovjetni interesi. te u neanonimne gomile. Francuza. koji su ih sakupili. Studij heterogenih gomila pako ograničit ću na proučavanje nekih odredjenih kategorija gomile. S e k t a označuje prvi stepen u organizaciji homogenih gomila. koliko i narodnosti. Ona obuhvata pojedince ponekad vrlo različita odgoja. Engleska ili amerikanska gomila naprotiv. čim pri¬ like. koji su u njima učestvovali. njihova krvožednost i njihova mo¬ ralnost. izbijaju neposredno. — Razni primjeri. skupe u istu gomilu.90 Već smo se više puta navratili na ulogu plemena. — Potpuna nesvijesnost čina gomila. — Gomila može biti legalno. za koji je go¬ mila podobna. jer je posvećen najnovijim psihološkim istraživanjima. izabranih kao tipove. životnim navikama i odgojem. Tako zvane kriminalne gomile. Duša plemena gospoduje potpuno dušom gomile. koje su uostalom dosta rijetke. Do¬ bivajući solidno sastavljenu dušu. ako se promatraju sami za sebe. Takve su na priliku religiozne i političke sekte. Gomila. da ima gotovo isto toliko oblika socija¬ lizma i demokracije. s e k t e . Ona je uvijek centralistička i više ili manje cezaristička. da na velikim kongresima sjedine predstavnike radničkoga pučanstva svih zemalja. daje njihovim činima često vrlo različite orientacije. da se pozabave. klase. u prilično jednakim razmjerima. Duboke razrožnosti. poput članova sekte. kojega kod prvih nema. 2. tad ih ja očito teško kvalificirati. ostavljajući studij homogenih gomila (sekta. Latinska gomila. obuhvata kasta samo pojedince istoga zanimanja i dosljedno tomu gotovo sasvim sličnog odgoja i milieu-a. kakvi su članovi kaste. Osim plemena. njihova osjetljivost. da odredjuju akcije ljudi. koji je progutao kakvog Hinduza. Sma¬ trajmo kao bitan zakon. ni zajednicom zvaničnih zanimanja. no ni u jednom slučaju ne valja ih kvalificirati kao kriminalne. apelirat će. uvjereni su. poljoprivredna itd. K l a s u sačinjavaju pojedinci raznih porekla. Ono jednako očituje svoju akciju u karakterima gomila. Ovaj pogrešni naziv ostavljam samo zato. kasta i klasa) za drugu knjigu. kakve su parlamentarne skup¬ štine i porote. ne poznaje dr¬ žavu i apelira samo na privatnu inicijativu. milieu-a. dovadjali su uvijek do najbjesnijih nesu¬ glasica. na posredo¬ vanje države. kao i čin tigra. pošto je najprije pustio svojim malima. k a s t e . zani- . Budući da se u ovom djelu bavim samo heterogenim gomi¬ lama. § 2. Stanje gomile i gospodstvo gomile jest barbarstvo i povratak u barbarstvo. pa smo predočili. da je ono najmoćniji od svih faktora. I baš te plemenske razlike čine. koji postavlja granice njenim oscilacijama. — Njihov način mišljenja. sastavljena od makar kakvih pojedinaca. Homogene gomile sadržavaju: 1. Zločini gomila imadu redovito svoj motiv u nekoj moćnoj sugestiji i pojedinci. Ona je moćni supstrat. Francuska gomila drži se u prvom redu jednakosti. Iz¬ vjesni čini gomila zacijelo su kriminalni.

kako je vjerojatno ili koji drugi. Ovi su krvnici u ostalom vrlo skrupulozni i očituju mo¬ ralnost. što je zajednička. no nisu se ni u kojem pogledu smatrali zločincima. što mu sugradjani jednodušno povladjuju. koja je imala izvršiti pokolj. U tamnici Abbay jedan od njih. pot¬ puno uvjereni. Za vrijeme pokolja neprestano je vladala neka ljubezna veselost. započeše posao obrazova¬ njem nekoga suda i neposredno iza toga javio se duh jednostra¬ nosti i jednako jednostrane pravičnosti gomila. da je čin. kao što je osjetljivost. svećenici. koje su skrivile Bartolomejsku noć. koji je u dokolici pošao do bastilje. mlateći aristokrate. kojega je teretio propust i bio bi to i učinio. dijelili klupe. udari on iz nepažnje nogom jednoga od prisutnih. koje su bile sretne. Iz tamnice La Force izveli su žrtve sasvim nage. kojega je ravnatelj udario nogom. pokretljivost. sudaca i krvnika. okružen vrlo uzbudjenom gomilom. Ostalima će se suditi po licu i reputaciji. sve ga je oduševljeno grlilo. no kad tupa sablja nije sjekla. kuhač bez mjesta. bez posebne odluke. da naime onaj.u dobrim i zlim osjećajima. Ona uostalom pokazuje mnogo sličnosti s gomilama. doznavši. za koju smo već istaknuli. Sve ove karaktere naći ćemo i kod jedne od gomila. koja je to imala učiniti. lakovjer¬ nost. »Oni imaju ekspanzivnu simpatiju i naglu osjetljivost pa¬ riških radnika. Vidjevši. kolik je broj optuženih. da postoji u grudima gomila. po golom vratu. sastojala se od tri stotine ljudi i sačinjavala potpuni tip heterogene gomile. Pošto je tvrdjava bila zauzeta. da se plemići. da se žrtve lagano vode izmedju dva reda prisutnika. kako se ubijaju aristokrati. Kad se jedan ubica potužio. mrcvarili ih pol sata. da se domognu novca i dragocjenosti žrtava. da vrše domoljubnu dužnost. Oni su vršili dvojaku funkciju. Netko predloži i njegova sugestija bude odmah po gomili prihvaćena i burno pozdravljena. da se nisu sami uapšenici za nj zauzeli. vlasuljara. suprotni osjećaji. koje su u našoj historiji ostavile najcrnje uspomene: kod septembrista. kraljevi sluge. kojih smo genezu na drugom mjestu predočili i koje zajednice mogu uvijek razviti do vrlo visokog stepena. a zatim. dobivao je ra¬ vnatelj. no ne može s legalnog stajališta. rasporivši im trbuh. koju je primila gomila. koje je on crpao iz savremenih memoara. bude odmah na početku zaključeno. koji su već svojim zvanjem u očima dobrog rodoljuba dokazale svoju krivnju. da se objesi. da vidi. slugu. zidara. Sličan se čin može kvalifi¬ cirati kriminalnim s psihološkog. Pojedinosti prepuštam Taine-ovom opisu. bravara. . Općeniti karakteri tako zvanih kriminalnih gomila su oni isti. da produlje kazan. koja je s tim moćnija. oni dadoše pravo ovom prigovoru i narediše. Dok se je branio. pošto je svatko sve dobro vidio. što se općenito predlaže. Gomila. oni su. da su u Abbayu dame pre¬ daleko smještene. izvadi on iz džepa mali nož sa crnim drškom i (kao kuhač umio je rezati meso) sretno izvrii svoj posao. da se isprazne tamnice i pokolju uapšenici.92 Historija zločina. kao i gornji kuhač. već ih nose na stol odbora. Pokoravanje sugestiji. »za dame«. služnika itd. hrpimice pokolju. tko je izdao odredbu ili sugerirao. pomisli. Bio to Danton. Izuzevši neznatni broj zvaničnih lupeža. Oni ne će. što se dogadja. Ne zna se pouzdano. Kao tipičan primjer može se navesti ubojstvo ravnatelja bastilje de Launaya. koji ih prate. da mu se odrubi glava ili da se priveže za konjski rep. da je počinio vrlo zaslužno djelo i uvjerenje s tim prirodnije. rodoljuban i da će zaslužiti kolajnu. I on ga udari sabljom. Prožeti važnošću svoje dužnosti. »Ovaj. Plesali su i pjevali oko lešina. jedina činjenica. da dobro ne vide i da bi neki od prisutnika takodjer htjeli uživati. uvjerenje ubice. gledajući. Predlagalo se. dotukli ih. pretjerivanje . Pod utjecajem primljene sugestije. koje su gomile počinjale. sve mu je mahnito pljeskalo i zatim se opet latiše posla. da su uapšenici bili dvadeset i šest sati bez vode. očito¬ vanje izvjesnih oblika moralnosti itd. htjede da utuče tamničara. Oni medjutim ne će spriječiti — što je već pravilo kod gomila — da se ne očituju i drugi. no da ih ovi smiju udarati samo tupim bridom sablje. sastoji se u snažnoj sugestiji. kao i krvožednost. dokazuje gornje navode. koje smo konstatirali kod svih gomila: sugestivnost. Oni su i dalje dokazivali neku specijalnu pra¬ vičnost. uništivši onog čovjeka. odrubi potonjemu glavu. da redom ubijaju. koja nas zanima. koju su mu predali. to jest sve osobe. ne dolazi u obzir. sastojala se od trgovčića i obrtnika svih struka: postolara.c Ovdje se jasno vidi više spomenuti mehanizam. sa svih strana udarce. koja je često jednako pretje¬ rana. A kad je koji uapšenik bio riješen krivnje (po njihovom improviziranomu sudu). Primitivnoj savjesti gomile bilo je na taj način udovoljeno i sad je ona mogla sasvim legalno pristupiti pokolju i dati oduška svojim krvožednim nagonima. časnici. stražari i krvnici.

koji su toliko neskloni uredbi porote.. Porotnici. nema o općenitim predmetima mnogo drugačijih mišljenja. Vidjeli smo. pa ih je birala izmedju prosvijetljenih klasa: od profesora. uprava je brižno birala lica. — Korisnost porotne uredbe i krajnja pogibelj. što su se danas državni odvjetnik i odvjetnici. što piše u tom pogledu jedan bivši predsjednik porote. Dokaz nalazim u činjenici. Berard des Glajeux u svojim »Uspomenama«: »Danas su izbori porota zapravo u rukama općinskih odbor¬ nika. da dade svoje mišljenje o nekom pitanju. što su zajedno. zapamtit ćemo zaključke. Budući da ovdje ne mogu istražiti sve kategorije mješovitih sudaca. a vrlo slabo razlaganjima. činio sistematski upotrebu od svog prava ot¬ klanjanja naprama svim inteligentnim licima. statis¬ tika dokazuje. Duboko uvjereni. Tu nalazimo sugestivnost. Porotnici. neupućene u psihologiju zajednica. jer psihologija gomila. činovnika. Historija komune od godine 1871. koja su bila zvana. Većina izabranih se sastoji od manje uglednih trgovaca.« Poput svih gomila porotnici se vrlo lako impresioniraju osje¬ ćajima. Porotnici nam prije svega daju krasan primjer o slaboj važnosti. da se i ovih riješe. — Glavni karakteri porota. Evo. maloljetni uapšenici. Dokaz je u tome. za¬ palila bi Pariz. a prema kojoj je jedan od najglasovitijih odvjetnika pred porotama. Danas se porota sastavlja od malih trgovčića. te da bi bilo dobro. u kojima se nalaze stari prosjaci. A iskustvo — jedino iskustvo — najposlije je pokazalo svu beskorisnost ovih otklona. da inteligencija ne igra nikakvu ulogu. . nego skup zidara ili sitničara. presude se nisu promijenile »one nisu ni bolje ni gore. koja su učestvovala u poroti. koje mogu počiniti osobe. koji su slični prijašnjima. koje sam naveo. ispitat ću samo najvažniju od njih: porotnike. Ovoj se slaboći ne treba previše čuditi. slabu podobnost za razmatranje. I sami suci. ona je to i rekla! Metimo još malo!« Objašnjenje se učini očevidnim i oni su i ove uapšenike redom poklali. da su zahtijevali i kolajnu. a prema tomu i porotnika. — Kako bivaju porotnici impresionirani. da su njihove odluke neovisne o njihovom sastavu. morali su priznati ispravnost ove tvrdnje. kad je neka skupština pozvana. »Ona mora biti bijesna. — Priroda zločina. Pošto su tako poubijali 1200 do 1500 neprijatelja naroda. daje nam više fakata. naročito prije godine 1848. da posmatramo zanimljive pojedinosti o zabludama. podjoše. koji badava jedu. Proučavajući ih. U razna doba. da sasta¬ vljaju porotu. koje nema sasvim tehnički značaj i da skup naučenjaka ili umjetnika već samom činjenicom. piše TREĆE POGLAVLJE. da ih se riješi. A sa sve većim utjecajem gomila i nepre¬ kidnim kapitulacijama vlasti pred njima. koju iznosi malo prije citirani autor. Uostalom i medju njima ima zacijelo neprijatelji naroda. da od vlasti traže nagradu. Lachaud. utjecaj vodja itd. kao i ljudi najbolje volje nadju se u najskromnijim situacijama i duh pprote nije se promijenio: n j e n e su p r e s u d e o s t a l e Iz mjesta. netko primijeti i njegova bi sugestija odmah prihvaćena. udovica nekog trovatelja. hrane zapravo ljude. — Metode uvjeravanja glasovitih odvjetnika. zarad čega je u očevidnom interesu. književnika. Ovi mje¬ šoviti suci pružaju prekrasan primjer neanonimne heterogene go¬ mile. koje su značajne po dušu gomila. mnogi gorljivi novaj¬ lije. imat ćemo prilike.. »Oni ne mogu da odole«. jer makar kako je porota bila sastavljena. zacijelo ćemo moći vidjeti i mnogo drugih. — Slaba akcija razmišljanja. po svojoj volji. kad bi mogla. što je u zatvoru. koji se prije nisu birali i od činovnika izvjesnih administracija. da su njene presude bile istovjetne. koji primaju ili odbacuju. bit će. da su stekli zasluge za otadž¬ binu. barem u Parizu. koju bi imala njena zamjena redovitim sudovima. da je ona to rekla. prevlast nesvijesnih osjećaja. ne izuzevši ni pedesetak djece u dobi od dvanaest do sedamnaest godina. najgorljiviji išli su tako daleko. no ne objašnjenja. koji su vrlo ispravni. skitnice. što je u pogledu presudjivanja ima duševni niveau raznih elemenata. kao što je na priliku gospodja Delarue. da ostale tamnice. — Statistika pokazuje. koja su vrlo slaba. obrtnika i pomoćnika. I sad se moradoše začuditi strukovni pisci. koja bi uostalom kasnije mogla postati neprijateljima naroda. Iza jedne sedmice rada bilo je sve svršeno i ubice su mogli misliti na odmor. Sva se mišljenja stapaju sa svima zanimanjima u ulozi suca. toga sasvim odrekli i kako primjećuje Glajeux. koja zasijeca u njihovu situaciju.95 U svim njihovim činima nalaze se uvijek one primitivne forme razmatranja. za koje su porotnici blagi ili strogi. prema političkoj i biračkoj zauzetosti... očito je bila jednako nepoznata odvjetnicima kao i sucima. koji sačinjavaju gomilu.

Više pisaca. da kao iz¬ vrstan. a na¬ ročito duh naših sudaca sasvim su prožeti duhom osvete starog primitivnog prava i termin »vindicte« (v i n d i c t a. što ga počinjaju djevojačke majke. ali smo u . da su uplivni. I to su ona dvojica-trojica. »On je govoreći pažljivo motrio porotu. znatan su potporanj u ruci optuženih. da ti zločini baš nisu pogi¬ beljni po društvo1) i da je u zemlji. da društvo nije osvećeno. da tvrdoglavce umekša. No naši zakonici. koji do¬ pušta kažnjeniku. i to vrlo čestih od jedne kaste bez nad¬ zora. Čovjek u go¬ mili. velik imutak. nasmiješi se i zahvali. no štetan. zašto je unaprijed pripravljen govor beskoristan. »kad vide ženu. koji su izvan osjećaja pravičnosti«.96 97 jedan odvjetnik. za koje je znao ili osjećao. mora biti glavna zadaća svakog dobrog odvjetnika. da mnogi od njih ne će. kad valja izreći presudu. osjećajući vrlo dobro nagonom. ne biste li odredili. gdje doji dijete ili kad pristupi čitav niz siročadi. vrlo aristokratske u svojim osje¬ ćajima: » Ime. prihvati svaki razlog. svake riječi. Lachaud srane i obrativši se prema predsjedniku porote. obrana kakvog glaso¬ vitog odvjetnika. Unatoč svim revolucijama. demo¬ kratska Francuska nema pravo habeas corpus. da se osudi jedan čovjek. razlagati vrlo malo ili upotrebljavati tek primitivne oblike razlaganja. koji ne bi znao. a ne da im se osvećuje. koje su vrlo demokratske svojim sastavom. kako treba postupati. koje valja vještim su¬ gestijama uvjeriti. koji su očito zlo raspoloženi. a ni prema ostavljenoj djevojci. Gospodinu sedmom porotniku blješti sunce u oči«. nasred strasnog razlaganja. koji mu se donese. I sedmi porotnik porumeni. kojim se En¬ gleska toliko ponosi. kome se što svidjelo. više koristan. zašto su protiv optuženika. zločin one. što ga je držao porotnicima. da kakva žena bude prijatna. koja u svojim činima nije podvrgnuta kontroli. da steče blagohotnost porote. jer tu. koje odlikuju i stvari. osim u slučaju preupada. može biti beskrajno mnogo razloga. u posljednje su vrijeme mnogo napadali uredbu porote. Lachaud nije skidao pogleda s dvojice ili trojice po¬ rotnika. Prije svega valja im se svidjeti. jer to i statistika dokazuje. osveta) još se uvijek upotrebljava. koja vode sve ostale. Kao u svima gomilama. Mi smo otjerali tolike tirjane. lijepo je predočio način. Ovo je delikatni dio posla. S nešto vještine i vježbe čita odvjetnik. poreklo. koje je već u početku predobio. Govornik ne treba uvjeravati sve članove porote. koji još imamo protiv zabluda. nije bez svake ispravnosti. Bio je predobiven za obranu«. veli naprijed navedeni odvjetnik.1) Jedni bi htjeli porotu. koji odlučuju o općenitom mišljenju. u pokrajini.« »Dostaje. U ovih nekoliko redaka sadržan je sav mehanizam govor¬ ničke umjetnosti. da tokom cijelog plaidoyera. jer valja umjeti svaki čas mijenjati upotrebljene riječi prema proizvedenom dojmu. koji ih mogu dirnuti — i koji su uostalom bez sumnje u društvu najviše omraženi — porotnici su naprotiv vrlo blagi u tako zvanim strasnim zločinima. gdje zakon ne zaštićuje osta¬ vljene djevojke. koja se osvećuje. A nema ni jednog suca. ali opori ljudi. da se ovdje povuče zavjesa. uvijek im se čini. stvari. blizu je uvjerenju i sklon. Pošto mu je uspjelo ove potpuno predobiti. pa nastoji pogoditi. Jedan engleski odvjetnik. oni radije stvaraju pogi¬ beljnog zločinca preupadnika. »Ja imam isku¬ stva«. ovaj jedini zakon. da ova razdioba na zločine opasne po društvo i zločine neopasne po društvo. koje se svijetle. Porote. Gotovo uvijek mu je polazilo za rukom. na licima učinak učinak svake fraze. naidje on na jednoga. a medju njima i nekoliko odličnih. da uoči članove. Oni su rijetko strogi u čedomorstvu. sastavljenu samo od prosvijetljenih 1) Sudstvo je uistinu jedina administracija. da su porote.« Neumoljivi u zločinima. već samo vodje. Bilo je upravo očajno! Odjednom. prelazi on na porotnike. a iz toga izvodi zaključke. kao i sve gomile. da izvršenje prve kazni gotovo bezizuzetno radja preupadom. koji je bio na glasu sa svojih uspjeha kod porotnih su¬ dova. U jednoj zani¬ mljivoj radnji nalazim o Lachaudu slijedeće anegdotu: »Poznato je. ima i ovdje malen broj lica. Ovu tendenciju sudaca dokazuje i to. koja polije vitriolom svoga zavo¬ dnika. reče: »Gospodine predsjed¬ niče. Cilj kaznenih zakona treba da štiti društvo od pogi¬ beljnih zločinaca. To je povoljan momenat. No jednom prilikom. da ne izvrši kazan. da za sobom po¬ vuku i ostale«. kojega je uzalud tri četvrti sata jurišao svojim najupornijim argumentaci¬ jama: bio je to prvi u drugoj klupi. Da ne ostane neosvećeno. pa iz njih vidimo. da primjenjuju izvrsni Berangerov zakon. Kad suci puste osudjenoga na slobodu. dostaju jedan ili dva energična čovjeka. glas.« Utjecati na osjećaje porotnika i kao kod svih gomila. veoma zablještava prestiž i pred¬ sjednik Glajeux umjesno primjećuje. »da u času. U 1) Nuzgredno pridodajemo. jer zastrašuje buduće zavodnike. prvom se redu radi o tom. sedmi porotnik.

Čuvajmo se sile gomila. udarat će sudac sa svojom zvaničnom krutošću istom kaznom provalnoga razbojnika i sirotu djevojku. koju ne treba nikomu opravdavati. Općeniti karakteri izbornih gomila. Istražimo. sačinjavaju heterogene gomile. dok druge ne može nikad ništa da umekša. što su ovi nalozi zbog kojih su toliko napadali staru monarhiju. smatraju krivim mnogi suci: istražni sudac. Prema tomu valja samo potonje učiniti odgovornima. izgubio jedinu šansu. općenito pravo glasa ne može biti zamijenjeno. Nalog. — Osebine koje mora imati kandidat. punim tehničkih pojedinosti. to jest zajednice. da bi u tom slučaju bile presude isto¬ vjetne s onima. To su priznavali i sami suci. Kakav mali istražni sudac. optužen nepravo za kakav zločin. — Kako se one uvjera¬ vaju. koje se spočitavaju poroti. u kome. proganjan po uistinu vrlo ograničenom istražnom sucu. koji je izmakao zakonu i da ona zavrjedjuje svu obzirnost. — Zašto će rezultat glasovanja biti isti. porota naravno sluša javnoga tužitelja. da budem riješen krivnje. od kojih ona ništa ne razumije. da bude proglašen nekrivim? Zablude porotnika uvijek su bile u prvom redu zablude sudaca. ima vlast. da je zavedena djevojka daleko manje kriva. na denuncijaciju sulude djevojke. najjasnije ćemo izvesti njehovu psihologiju. Tko su onda pravi autori za¬ blude: porotnici ili suci? Čuvajmo dakle brižno porotu! Ona sa¬ činjava možda jedinu kategoriju gomile. da dodje do pometnuća. koja je daleko od toga. što su mogli. lakovjernost i jednostranost. Karakteri gomila. koje se danas stvaraju. dok porota će svojim nagonom vrlo dobro osjećati. da se gradjanin zatvori. mogu se kod njih promatrati samo neki od prije opisanh karaktera. Izborne gomile. no bu¬ dući da one djeluju samo na jednu odredjenu točku: da biraju izmed različitih kandidata. da spriječe. koje su zvane. — Odbori revolu¬ cije. kad dolazi do monstruoznih pravnih zabluda. da su te zablude.. koju su nevjerni zavoditelj ili bijeda naveli na čedomorstvo. koja je optužila liječnika. da mu konačno sude suci mjesto porote. Kod prvih bih imao dosta izgleda. Drugi se pozivaju na za¬ blude. — Općeniti pregled izbornih govora. držeći. . da su stvar u prvom redu ispitali suci. apsolutno je istovjetan s »lettre de cachet«. ali čuvajmo se još mnogo više moći izvjesnih kasta! Prve se još mogu dati uvjeriti. pa su ipak po duhu kaste učinili sve. U svim analognim slučajevima. ponavljanja. koju su posvjedočili svi sugradjani. nego li zavodnik. odsuće kritičkoga duha. — Zašto radnici i seljaci tako rijetko biraju kandidate iz svoga kruga. Znajući vrlo dobro. nego sa sucima. koju ne bi ni jedna indivi¬ dualnost mogla zamijeniti. Samo ona može ublažiti krutost zakona. no već smo dokazali.. časnost osudjenoga. kako se gomile zavode. Tu ih može čuvati šest mjeseci ili godinu dana pod izlikom istrage i kad ih napokon pusti na slobodu. dok je to pravo danas u rukama jedne cijele klase gradjana. koji. činila je oče¬ vidnom sva grubost zablude. državni odvjetnik i sud. pa bi ih željeli dokinuti i zamije¬ niti sucima. Izborne gomile. da imam posla s porotnicima. ne treba im se ispričavati. da joj je za 30 franaka učinio. mora u načelu biti slijep: ne smije poznavati svakom gradu postavili po jedan sud. — Kako se stvaraju mišljenja izbornika. ne bih volio. jednak za sve. U njihovim se odlukama opaža i utjecaj vodja i uloga faktora. koje su počinile porote. ne vidim ni jedan slučaj. da bi optuženik u slučaju.. kakva je na priliku bila u novije vrijeme osudjenje doktora L. 99 izuzetnih slučajeva. da po svom mišljenju i na prostu su¬ mnju sa svoje strane. što je psihologija kasta a što je psiho¬ logija drugih kategorija gomila. kad dolazi pred porotu.98 klasa. koje smo nabrojili: tvrdjenja. ČETVRTO POGLAVLJE. — Moć riječi i formula na izbornika. — Oni predočuju najzazorniju formu tiranstva. da liječnik bude pomilovan. Iz postupaka. pošalje u zatvor najuglednije gradjane. niti im dati odštetu. počinili u prvom redu suci i da optuženika. da biraju nosioce izvjesnih funkcija. tek što je izišao iz škole. bio poslan u tamnicu. — Unatoč svojoj slaboj psihološkoj vrijednosti. — Potreba prestiža. koji naj¬ bolje uspijevaju. koji bi. prestiža i zaraze. No kako mogu smetnuti s uma. koji ga je stavio pod optužbu. da se i pravo glasovanja suzi na ograničenu klasu gra¬ djana. Nepristupačan samilosti i znajući samo za pisano slovo zakona. — Što odaje općenito pravo glasa u svim zemljama. s tom razlikom. koji po volji raspolaže čašću i slobodom gradjana. da bi bila najprosvjetljenija i najneovisnija. — Moć odbora. razdražljivost. A ne opaža li se. bili u vlasti vrlo visokih ličnosti. jesu: slaba podesnost za razmatranje. a kod drugih ni najmanje. zbog kojeg ga je glavar države odmah pomilovao. koji su vješti svim pojedinostima. koje one uglavnom očituju. da nije bilo javnog negodo¬ vanja.

kojemu je njegov neprijatelj uskratio naslov »federativni«. No kandidat.Nije bilo zabitnog mjestanca. bila joj je prva briga. da pobijedi. da se iznesu: »Radikali su pronašli. Ovdje raspoznajemo sve faktore uvjeravanja. znači to. da ne bude s tim na čistu. kudgod mu se prohtije. Ova potreba. do kojeg se je stepena izabrani držao danih obećanja. da zasebice gospodari. Cim je koja općina načinila svoj p r o n u n c i a m e n t o . uvijek se jednako rado slušaju. drugi vidjahu u njoj uništenje svakog autoriteta i blizi početak velike društvene likvidacije.100 Prva svojina. kako se južnim pokrajinama širi ustanak. da je on poslje¬ dnji nitkov i da je svakomu poznato. što bi ga mogla imati razmatranja na duh izbornika. od glavne je važnosti. jest prestiž. valja da čovjek nije nikad čitao izvještaj s kakve izborne skupštine. Naći ćemo ih i u akciji r i j e č i i f o r m u l a . kojih je većina sastavljena od radnika i seljaka. koju svatko može na svoj način tumačiti. No prestiž ne dostaje. pa može njome zadovoljiti najrazličitije težnje. koji je palio i klao i na sve su se strane sla¬ vile krvave saturnalije«. koje smo opi¬ sali. koja uvijek u slušalaca pobudjuju veselost. bila je podjarena jednom od onih čarobnih riječi zamršenoga smisla. časovito polučuju ta pretjerivanja mnogo efekta. Najznatnije reforme mogu se bez straha obećavati. jer je glas upadačev brzo zaglušen urlanjem' protivnika. on će pokušati. koje ne će primati zakona ni od koga. da se argumentima opere. što ga daje imutak i sreća u životu. Što je to zapravo »fede¬ rativna republika«? Jedni je shvaćahu kao emancipaciju pokrajina. podesni za uspjeh. socijalizacija bogatstva itd. da presiječe svoj saobraćaj sa susjedima i Madridom. da jedan prisutnik oteškog karaktera na¬ javljuje. koja su bila burno pozdravljena i na osnovu kojih je bio i izabran. uvrijedio se. da je počinio više zločina. no ni njegov usmeni program ne smije biti previše pre¬ tjeran. Talenat. to jest da može bez diskusije imponirati. da kandidat ima prestiža. treba ga obasuti najvećim ulagivanjima i ne štediti s najfantastižnijim obećanjima. da obezbijedi kandidatu uspjeh. što laska njegovim požudama i taštinama. koje ne bi htjelo. da izbornik nikad ne mari. Iz¬ bornik se drži onoga. no nikad razlazi. Jedan savremeni pisac opisao je njenu genezu riječima. Kad pak slučajno imenuju kojega od sebi ravnih. da ih zastupa. da dozna. bila je to prava mahnitost. koje zavrijedjuju. koji nadje novu formulu. Andaluzije propovijedahu apsolutni suverenitet općina. Ako protivnik slaba poznaje psihologiju gomila. ludovanje. da izbornici. makar da je i bez preciznoga smisla. da osujete posao kakvom odličnom čovjeku. makar kako su već otrcane. Što se tiče utjecaja. uvijek će postići nepromašivi uspjeh. a koji sam posudio iz svakidašnjih novina: . makar da ni jedan od glasača ne bi bio mogao kazati. Jedan republikanac. Socijalisti iz Barcelone. Sad će nastati na zemlji vladavina kreposti i sreće. ponekad i udarci. potječe odatle. mjesto da na tvrdnje odgovori drugim tvrdnjama i on ne će imati šanse. Federalizam je ustupio mjesto bru¬ talnom kantonizmu. Doskora se opazilo. što ga kandidat napiše. od sela do sela. genij nisu elementi. jer bi mu ga njegovi protivnici mogli kasnije staviti na¬ suprot. prema kojemu dolaze izbornici svaki dan u ovisnost i kojemu oni na taj način žele na čas postati gospodarom. Krvava španjolska revolucija od godine 101 1873. da je unitarna republika prikrivena monarhija i da im zadovolje. na priliku. Kao tip javnih skupština može se smatrati slijedeći izvještaj. valja ga ugušiti tvrdjenjem. Kortesi su jednodušno proklamirali federativnu republiku. Redovito se opaža. divno radništvo. uzet izmedju stotinu sličnih izvještaja. kojih smo čarobnu moć već opisali. Fraze: infamni kapital. a za budućnost ne obve¬ zuju. ne smije biti previše kate¬ goričan. od grada do grada. ponavljanjem i zaražljivošću.. bezdušni iznudjivači. Ako na čas zavlada šutnja. Ako je izbornik radnik. moćnomu vlastelinu. kao da se radi o smrtnoj uvredi. što osobe njihovog ranga nemaju u njihovim očima nikakva prestiža. kao uredbu sličnu onima u Udruženim državama ili kao admini¬ strativnu decentralizaciju. Što se tiče protukandidata. Program. da želi staviti kandidatu jedno od onih neugodnih pitanja. vrlo rijetko biraju svoga čovjeka. koji ih umije upotrebljavati. valja što više grditi i vrijedjati njegove poslodavce. može voditi gomilu. ukidajući u isti mah vojsku i oružništvo. osim od sebe samih. da razori telefone i željeznice. Činjenica. oni su htjeli dati Španjolskoj deset hiljada neovisnih općina. Tu se smenjuju tvrdjenja. No zadovoljština proti¬ vnika ne traje dugo. biva to najčešće iz nuzgrednih razloga. No ova js formula svakoga opčinjala. Govornik. što je votirano. što je kandidat mora imati. Osobni se prestiž može nadomjestiti samo prestižem. Ljudi su se na ulicama nagovarali riječima: S a l u d y r e p u b l i c a f e d e r a l ! Iza toga su se pjevale pjesme svetoj nedisciplini i autonomiji vojnika. pogrde.

Vladavina gomila jest vladavina odbora. jesu mišljenja i gla¬ sovi izbornika u rukama izbornih odbora. »Na te riječi počeše se grditi govornici i slušaoci. nazvao je socijaliste »kretenima« i »klevetni¬ cima«.«*) Da li je onda teško utjecati na njih. počelo se mahati i prijetiti štapovima. td. dok je mogao govoriti u njihovo ime.. stolice.. da je želi uništiti itd. bio je izgubljen. da se pomogne? Prema priznanju darovatelja bila su tri milijuna dostatna. kad im otvaraju kredit. Robespierre je bio apsolutni gospodar. no nikad promišljenih mišljenja. . bila ona makar kakva. . »Naprosto ključ naših uredbi. prodanom mješinom itd. zviždalo. Ne ću li iz prijašnjega morati izvesti zaključak protiv opće¬ nitoga prava glasa? Kad bih ja mogao o tomu odlučivati. sastavljenoj isključivo od nauče¬ njaka. veli Barras. koji mnogo utječu na radnike. o čemu će ovisiti veličina neke civi¬ lizacije. Ona su nas već stajala više neprijateljskih provala. da ni jedan govornik nije mogao izreći dvije rečenice. stolovi stupiše na poprište itd. jadnom.102 »Tek što je jedan od sazivača skupštine zamolio. da se general Boulanger na više mjesta izabere. da zauzmu predsjedničku tribinu. već i s obzirom na broj. Gomile imadu nametnutih. Onoga dana. Socijalisti se energično brane. odbacuju od sebe svaku odgovornost i mogu sebi sve dopustiti. Francuskom danas vladaju odbori. i to iz praktičkih motiva. pa¬ daju udarci. podigla se graja. koji čine vrh piramide. I sanjati se ne može o krućem despotizmu.: »Što je veče više odmicalo. pogrde. jedan drugoga naziva uhodom.. Vodje. držim. a da ne bi bio prekidan. U slučaju. koji upravljaju odborima. Evo kao primjer izvadak iz izvještaja o skupštini. kakve su odredjivali revolucionarni odbori. kako jest. koju može uživati 103 neka zajednica. veliku skupštinu za priredbu proslave prvoga svibnja.« Nemojmo misliti. decimirali i trajno terorizirali konvent. udaralo se po podu i vikalo onima. C. prema kojoj su socijalisti.« Moglo b se pitati. U svakoj anonimnoj skupštini. Neugodnosti općenitoga prava glasovanja bez sumnje su tako očite. poprimaju go¬ vori uvijek iste oblike. na koje epitetone drug X. koji proizlaze iz studije psihologije gomila i koje ću s ovog razloga razložiti. kojim se ovdje bavimo. koje se stranice sve više šire u razmjeru opa¬ danja duševne vrijednosti i predočuju. Ona je identična s psihologijom ostalih gomila. pljeskalo se. odgovara nekom teorijom. Oni predsta¬ vljaju najneosobniju i prema tomu najteretniju formu tiranstva. monstruoznom. Oni su. Ne može se pobijati činjenica. da se iza¬ bere predsjednik. glavni dio političkoga stroja. »Drug G . Takva je eto psihologija izbornih gomila. »Najposlije se sred vreve kako-tako postavilo predsjedništvo i govornička tribina ostade drugu X.. duboke slojeve narodne. itd. pa da je sastavljena i od samih naučenjaka.. Op¬ ćenito pravo glasovanja nižih elemenata. da su civilizacije bile djelo male manjine superiornih duhova. podmitljivom i osvetljivom. Pokazao sam. da je ovaj način raspravljanja posebnom svojinom odredjene klase izbornika i da ovisi o njihovom dru¬ štvenom položaju. . koji ga prekidaju vi¬ čući: »Kreten! Razbojnik! Nitkov!« itd. to je više rasla galama.. ni gora. sindikat itd. pa se raz¬ vila tučnjava. to jest vodja. da ljudi u gomili teže prema izjednačenju. veljače 1895. Neprestano se vikalo s jednog kraja na drugi iil sa svih strana u isti mah. »Znate li. značilo bi pra¬ viti sebi neku neobičnu iluziju o stepenu slobode. makar kako se nazivali: klub. i svaki čas nalazimo zato dokaze. što je to izborni odbor?« piše jedan od najodličnijih branitelja savremene demokracije. jedan se gradjanin povlači nabreknuta oka. Scherer. nazvao je udrugu gadnom i podlom. da se moraju primijetiti. kako se u sličnim prilikama može uobli¬ čiti mišljenje izbornika? No staviti slično pitanje. ako je samo kandidat prihvatljivi ima dovoljno izvora.. Ni najmahnitiji tirjanin ne bi se nikad bio usudio ni da sanja o proskripcijama. kad se strašni diktator odvojio od njih u samoljubivim pitanjima. drže. a s po*) Odbori. koji sam izvadio iz »Temps-a« od 13. Osim toga glasovanja gomila često su još i vrlo pogi¬ beljna. »idioti« i »ništarije!« »Stranka alemanista sazvala je sinoć u trgovačku dvoranu u ulici Faubourg-du-Temple.. Anarhisti srnuše naprijed. klupe. Ni bolja. Lozinka je bila: »Mir i tišina«. te izjavio. koji su prekidali: »Na polje! Na tribinu!« »G. kojih su vodje od veće česti krčmari. pre¬ dočuju možda najstrašniju pogibao po vlast gomila. »Govornik strašno napada socijaliste. medju raznim slušaocima zapodijevale se prepirke. zacijelo ne može biti ono. da govore i rade u ime zajednice. zadržao bih ga onako.

u Grčkoj. a zanimanjem je graditelj. da ugovara s djavolom ili da je bio u vrzinom kolu vještica. — Pretjeranost osjećaja. koja prema tomu u svom glasovanju predočuje votum male manjine. — Riječi i slike. da su glasači bili odabrani isključivo iz redova naučenjaka i pisaca. veterinar. kao i vjerske dogme srednjega vijeka. — Jednostranost mi¬ šljenja. koji bi ga htjeli spaliti. I mi ne bismo imali ni jednu od sadašnjih neugodnosti manje. u Portugalu ili u Španjolskoj. da se istina ne bi nalazila na strani najvećega broja.« Treba li sad pretpostavljati. Pleme i svakidašnje potrebe oni su tajanstveni gospodari. — Stalna i ne~ promjenljiva mišljenja i pokretna mišljenja. od veće česti profesori i akademičari. Dogma o općenitom pravu glasovanja ima danas moć. koji smo već često susretali i na onaj drugi pojam. jer su jedan na drugoga nalik. koji vladaju našim udesom. — Razlog njihovog prestiža. no ova sličnost im ulijeva gotovo neograničeno pouzdanje u s. u . da ih pobija? Kad bi zapao u ruke sudaca. zacijelo će nas fantazije pučke suverenosti još i skuplje stajati. da predobiva svojim razlozima. Oni bi se dali voditi poglavito po svojim osjećajima i duhu svoje stranke. Narode vodi u prvom redu duša njihovog plemena. Prosječnost izabranih predočuje u svakoj zemlji dušu plemena. a zacijelo bismo imali još i teretnu tiraniju kaste. glasovanje je gomila svuda slično i ono. Suženo ili općenito. — Oni su pravi gospodari skupine. jer im se ne čini vjeroja­ tnim. bačenog kakvom čarobnom silom nasred sre­ dnjega vijeka. koju su nekad imale kršćanske dogme. Pred socijalnim proble¬ mima.104 bjedom socijalizma. Bilo bi uostalom s tim beskorisnije kušati. što se njime konačno očituje. da bi se suženim pravom glaso­ vanja — recimo: suženim na kapacitete — popravili rezultati gla­ sovanja. da li bi se on smio usuditi. baš kao ni sa ciklonima. zajed¬ ničkih heterogenim neanonimnim gomilama. — Psihološka potreba za vodje. u zemljama republikanskim ili monarhičkim. Svi su naši ekono- 105 misti ljudi izobraženi. da bi i jedan od rezultata glasovanja. Parlamentarne gomile predočuju većinu karaktera. Dogma o suverenitetu gomila s filozofskog se stajališta može jednako slabo braniti. — Sugestivnost i granice te sugestivnosti. što više prividnih razloga govori za nju: »U vrijeme je­ dnakosti«.. gdje se sastaju mnogostruke nepoznate činjenice. Parlamentarne skupine. kao što su nekad bile naše religiozne ideje. Ona je danas jednako neoboriva. Ima li jednog općenitog pitanja: protekcionizam. Zamislite modernog slobodnog mislioca. kao što je na priliku uspostavljenje car­ stva. sva se neznanja izjednačuju. jesu nesvijesne težnje i potrebe plemena. PETO POGLAVLJE. Nikako ne vje­ rujem. da su uglavnom uvjereni i ogra¬ ničeni. što je njihova znanost samo vrlo ublažena forma općenitog neznanja. da bi on. — Elementi njihovog govorničkog umjeća. od kojih je ta duša sastavljena. u Belgiji. kad svi imadu slično poimanje. vršeno u Francuskoj. Prema tomu valja se prema njemu držati. da osporava postojanje djavola i vrzinoga kola vještica? S vjerovanjima gomila ne može se diskutirati. Govornici j pisci govore o njemu s počitanjem i laskanjem. kao i prema svim religioznim dogmama. a to s ra­ zloga. — Zašto prevladava neodlučnost. toliko predbacivanih općenitomu pravu glasa. što sam ih već naveo i koji se nalaze u duševnoj inferiornosti svih gomila. njihova glasovanja ne bi u svom rezultatu bila bolja od današnjih. dobrih ili loših. I tako još jednom dolazim« na ovaj osnovni pojam o ple¬ menu. kojeg nije poznavao Ljudevit XIV. Mislite li. makar kakvog sastava. No ovi teoretski izvrsni prigovori gube u praktičnom života svoju snagu. ali ona ima danas apsolutnu moć. koji proizlazi iz prvog: da uredbe i vlade igraju neznatnu ulogu u ži¬ votu narodi. veli Tocqueville. »nemaju ljudi vjere jedan u drugoga. Od jednog naraštaja do drugog ona je gotovo identična. — Uloga vodja. — Nemogućnost po govornika bez prestiža. Ako bi dakle ljudi od znanosti sami za sebe obrazovali iz¬ borno tijelo. bimetalizam itd. glasovanje četrdesetorice akademičara nije bolje od četrdesetorice vodonoša. gomila? Ja to ni časa ne bih mogao dopustiti. ako se sjetimo nesavladive sile ideja. U gomili se ljudi uvijek izje­ dnačuju i kad se radi o općim pitanjima. okrivljujući ga. Ako koji pojedinac zna grčki ili matematiku. da se obori ta dogma. pokušao. liječnik ili odvjetnik. to jest pradjedovski ostatci. pošto se je uvjerio o suverenoj moći religioznih ideja. koja se sprema. koju vrše vodje. — Apsolutna vlast. u kojem bi se mogli složiti? A to zato. on ne stiče u socijalnim pitanjima osobitu spremu. bio drugačiji. Jedino vrijeme ih je moglo svladati.ud javnosti. pretvorenih u dogme.

1) U općenitim pitanjima: obaranju ministarstva. Na osnovu vrlo jednostranih dogma koje su ih vodile. Parlamentarne skupine predočuju heterogene. mislili su oni. no ne. Španjolske. da uništi sve druge sugestije i da uzdrži apsolutnu čvr¬ stoću mišljenja. nema te stalnosti u mišljenju i tu mogu dje¬ lovati sugestije vodja. Unatoč njihovom različitom sastavu prema razdoblju i na¬ rodima. Sve sami dogmatičari i logičari. Zato se može često vidjeti. da su pojedinci u gomili. Na taj način parlamenti poglavito predočuju krajnja mišljenja. sugestija. koja ne bi ni jedan argumenat mogao uzdrmati. Svaka stranka ima svoje vodje. da se najzamršeniji socijalni problemi rješa¬ vaju najjednostranijim apstraktnim načelima i općenitim zakonima. kako zastupnik u razmaku od četvrt sata glasuje u protivnom smjeru. bili su prožeti istim duhom. ali u općenitosti usvojenu. Najsavršeniji tip jednostranosti skupština ostvarili su jakotinci naše velike revolucije. . nastoje one uvijek. nepromjenljiva mišljenja. a ni jedno nije promije¬ nilo moj votum«. — Slučajevi. da silom sruše sve. Ni Demostenov talenat ne bi dostajao. — Ona se prilagodjuje modernim potrebama. one su dosta slične po svojim karakterima. Budući da su pak opće¬ nita pitanja najbrojnija. Francuske i Amerike. da ublažuje ili pregoni. pretjeranost osjećaja. da su prošli kroz revoluciju. da primjenjuju stalna načela . koje valja pobliže označiti. da biraju i otpuštaju svoje radnike. montanjari. pretežni utjecaj vodja. Parlamentarni režim predočuje uostalom ideal svih modernih civiliziranih naroda. neanonimne go¬ mile. koja su vrlo neodredjnea. no samom činjenicom. Parlamentarne su gomile vrlo sugestivne. — Automatizam.ne mareći za dogadjaje. — Utjecaj stručnjaka u tehničkim pitanjima. Oni su se uistinu ograničili na to. Zato u svakom zakonodavnom tijelu imade vrlo stalnih mi¬ šljenja i drugih. U njima se osjeća utjecaj plemena. da stvara mudre i neovisne odluke u danim pred¬ metima. veoma odmaklu socijalnom razvoju. ustanovljenju kakvog poreza itd. koja proizlaze iz potreba izbornika.. Iz toga proizlazi. da promijeni votum zastupnika u pitanjima poput pro¬ tekcionizma ili povlastica pecara žeste. Načela se dakako mije¬ njaju sa svakom strankom. Uostalom svi: žirondisti. koje ćemo odmah osvijetliti. Italije. čija latentna sugestija uvijek nastoji. što im je smetalo. kako u običnim gomilama. ali dovodi do financijalnog rasipanja i postepenog sužavanja svih sloboda. Portugala. Jednostranost mišljenja jedna je od njihovih najvažnijih zna¬ čajki.. kako nekom zakonu dodaje kakav članak. a da je nisu vidjeli. sugestivnost. da ostvare svoje snove. Parlamentarne skupine najrazličitijih krajeva. ali u par¬ lamentarnim skupinama ima sugestivnost vrlo jasne granice. pa se je moglo s pravom reći. koji ponekad imadu jednak utjecaj. oni su se trsili. razdražljivost. 1) Na ova prethodno utvrdjena i nepromjenljiva mišljenja. u koji one zapadaju u izvjesnim časovima. što sjedim u Westminsteru. da sprečava očitovanje karaktera. da se uzajamnim pobijanjem utjecaja zastupnik nalazi pod suprotnim sugestijama i nužno postaje vrlo neodlučan. a zatim se kakvom nadopunom ta mjera gotovo uništi. no ne onako. proizlazi od vodja. termidoristi itd. to de facto prevladava neodlučnost. Prethodna sugestija ovih izbornika dosta je snažna. koju podržava stalni strah od izbornika. u kojima skupština gubi značajke gomila. očituju u svojim raspravama i glasovanjima veliku sličnost i zadavaju vladama istovjetne neprilike. koja predočuju zahtjeve uplivnih izbornika. da pregone vrijednost tih načela i da ih tjeraju do njihovih posljednjih konsekvencija. U svakom pitanju lokalnog ili regionalnog interesa imade svaki član skupštine utvrdjena. naročito pak latinskih. psihološki pogrešnu. No u pogledu specijalnog sa¬ stava predočuju parlamentarne skupine neke razlike. koji se mogu primijeniti na svaki slučaj. da je mnogo sakupljenih ljudi podobnije od malo njih. no malo ih je bilo. odnosi se bez sumnje raz¬ matranje jednog starog engleskog parlamentarca: »Pedeset godina. — Z ak 1 j u č a k d j e 1 a. koji su promijenili moje mišljenje. pro¬ žeti pukim općenitostima. On zastupa ideju. da nadbije utjecaj vodja. Kod svih stranaka. U parlamentarnim skupinama nalazimo općenite značajke gomile: jednostranost ideja. Grčke. Sredstva. koja su upotrebljavali. koji imaju prestiža. — Sjednice konventa. da će preu- 107 strojiti društvo i uvesti vrlo rafiniranu civilizaciju. bila su jednako prožeta apsolutnom jednostranošću. koji uništuje zakon: kad se na priliku oduzima industri¬ jalcima pravo. slušam hiljade govora. nalazimo nepro¬ mjenljivu tendenciju. — Prednosti i pogibli parlamentarne vladavine u svim krajevima.106 skupštinama. kao i kod svih gomila.

Ja ne volim njegove ideje'. psihologiju gomila i da zna. što smo kupili Tonkin tri puta skuplje. Sredstva vodja za uvjeravanje. iznesena živim rije­ čima. kad isti brod ponese u zatočenje u grozničave krajeve nepoštenog političara i ubilačkog anarhistu. kako im valja govoriti. Na jedno­ stavni njegov znak. gdje se naj­ manje osjeća sjaj genija. mogu se oni . Jedan je pisac jasno označio u slijedećim retcima zamašaj njegove akcije: »Uglavnom dugujemo gospodinu X. daje izvrstan primjer: Onog dana. koja odgovara vremenu i mjestu. gdje se sya diskusija sastoji iz vrlo slabih općenitosti i dosta žestokih osobnosti. Da se oda pošta Lamartine-u godine 1848. Vodja pak obdaren dovoljnim prestižem. »Možemo stalno čitati«. nego što bi bio smio stajati. što ga je mnogo godina uživao na 109 osnovu svog prestiža jedan glasoviti zastupnik.108 Vodje medjutim ostaju konačni pravi gospodari u mnogim raspravama. »Političke su skupštine ona mjesta na zemlji. uzeta iz govora jednoga od vodja naših skupština. On je imao svoj momenat popularnosti prije otvorenja skupštine. Ovo je način rječitosti. koje smo već više puta nabrojili. tvrdo ustaljenih mišljenja. On nas je očito mnogo stajao. Potreba ovih vodja je očevidna. LouisNapoleon bio je.. »Victor Hugo pope se na govorničku tribinu. Rijedak je slučaj. Objašnjenja su srednje psiho­ loške vrijednosti. što je on slijedio javno mišljenje. Poznat je upliv. te po uslugama. — Teo­ rije gospodina X. bilo to otadžbini ili strankama. stajale su nas više teritorija. da one izazovu vrlo žive slike. da nam se otkine cijelo jedno carstvo na donjemu Nigru. od energičnog tvrdjenja bez dokaza. on se gotovo uvijek ograničuje na to. što smo izgubili pretežni položaj. padali su ministri. već strankama. da u slučaju. taj rijetki i snažni duh. kako su slušali Feliksa Pyata. koja se pokorava vodji. jesu faktori. i Thiersu godine 1871. poleona I. iska­ zanim ne otadžbini.ništica. Prethodno sam mjesto naveo zbog činjenica. On mora imati posebnu rječitost sastavljenu. jer se pod imenom pročel­ nika stranke nalaze u skupštinama svih zemalja. a mnogo svo­ jim prestižem. . treba da je vodja proniknuo. Tomu je najbolji dokaz. Čim je pogibao minula. Gomila bi odmah izgubila svoj značaj gomile.. koji smo zauzimali u Egiptu. da usvoji općenita tvrdjenja. govoreći o velikim ljudima iz skup­ štine od godine 1848. A zapravo se ne bi trebalo toliko obarati na vodju. prije nego što će postati svemoćan. Nije imao uspjeha. ne izu­ zevši ni engleski parlamenat. u kojoj je on zasijedao. označena u predjašnjem citatu. Da uzmogne njima uprav­ ljati. Uvijek će biti lako pobuditi gomilu. veli engleski filozof Maine. kad bi vodila računa o vodjama prema iskazanim uslugama. uokvirenih vrlo zbitim razlaganjem. u kojima članovi skupštine nemaju prethodnih. nemaju više ni upliva. a ne zbog objašnjenja. osim njihovog prestiža.« Važnost »živih riječi«. »debate donje kuće. koji je za poslje­ dnjih izbora pao zbog izvjesnih financijalnih dogadjaja. koji se nalazi u svim skupštinama. Oni tu dolaze u obzir samo po svojoj rječitosti. no nije mu se ni toliko odobravalo. što smo dopustili. da kojom prilikom izgube prestiž. što smo nesigurnom nogom zapremili svoje mjesto na Madagaskaru. Edgar Quinet. »Dva mjeseca. iako nisu nikad bila verificirana. Ovaj prestiž vodja je individualan i ne ovisi ni o imenu ni o glasovitosti. Ljudi u gomili ne bi mogli biti bez gospodara. da vodja prednjači mišljenju. u skupštini nije imao nikakve. barem na nesvijestan način. koje sadržaje. nego porazi Na. da ga slijedi i da prihvaća sve njegove zablude. formula i slika. I zato glasovanje cijele skupštine predočuje uglavnom mišljenje male manjine. podli­ ježe njegovom prestižu i ne upleće u to nikakav osjećaj probiti ili zahvalnosti. Na uobrazilju čiste demokracije vrši ona vrsta općenitih formula čudesno djelovanje. no velik dio njegovog utje­ caja dolazio je od toga. koje u kolonijalnim pitanjima nije bilo u ono vrijeme ni iz daleka ono. od uplivnih slika. nestalo je u isti mah i zahvalnosti i straha. što ih daje. reče mi Vaulabelle. govoreći o Feliksu Pyatu. ali to je jedan od najvećih pisaca i najvećih govornika u Francuskoj'. koji se od svih najviše cijeni. o kojem se radi. Slijedeća fraza. neumoljivih interesa. ima gotovo apso­ lutnu vlast. Vodje vrlo slabo utječu svojim razmatranjima. Oni su pravi suvereni skupštine. Gomila. Slušali su ga. Valja ih tako birati. ne može se dosta naglasiti. On mora u prvom redu poznavati čarobni utjecaj riječi. nije se uzimao u obzir. Jules Simon. što je postalo danas. pruža nam vrlo za­ nimljive primjere. trebalo je poticaja prešnih. Mi smo već više puta isticali posebnu moć riječi i formula. te možda za verifikaciju i ne bi bila podobna.

inteligentnost uvijek čini čo­ vjeka strpljivim i otupljuje intenzivnost i žestinu uvjerenja. no to mu ugla­ vnom više škodi. Obodren predsjednikom. Što se tiče nepoznatog govornika. da će u dušu slušalaca prenijeti uvjerenje. On ne čuje više ni samoga sebe. Ovakva tvrdjenja uvijek djeluju na gomile. a da nije izazvao velike prosvjede. da zapadaju u najnevjerojatnija pretjerivanja. a oni. kao i anarhisti. nego prazne i koja se u napadajima i obrani ograničuje na onaj djački: »Hej. u isti mah gubi i svoj upliv. Ništa ne zastrašuje slušaoce više od ove rječitosti. Buka postaje nesnosna. izvlači iz omota skup spisa. On namršti čelo i prekida govor. Ovako izazvana slika veoma je vidljiva i svi govornikovi protivnici osjećaju se njome ugroženi. ni jednog motiva. zatim bojeći se. što su ga morali osjećati članovi konventa. do­ puštajući. da bankiri i svećenici potplaćuju one. počinje iznova višim glasom. koji bi ih mogao onamo ponijeti. zatim su udarali u psovanje tirjana i zakli­ njali se. netom je na slijedeći način ocrtao sliku zastu­ pnika bez prestiža: »Pošto je zauzeo mjesto na tribini. koji su bili najograničeniji. koje su neodredjeni govori Robespierre-ovi više ili manje ugrožavali gilotinom i koji su mu pod uplivom toga straha uvijek popuštali. da se sve objasni i shvati. vršili su najveći utjecaj. koji ima prestiža. On govori i odmah je iznenadjen gibanjem u dvorani i malo razdražen nemirom. Descubes. da pogrde opačinu i uzveličaju krepost. ali samo razloge. da bude barem saslušan. Veliki vodje svih vijekova. U parlamentarnoj skupštini ovisi uspjeh govora gotovo je­ dino o prestižu. a ne o razlozima. da budu smatrani izdaji­ cama ili sukrivcima. siguran. spojeno s krajnjom skučenošću duha. koju daje čovjeku. on nema izgleda.« Kad se parlamentarne skupštine razdraže do nekog izvjesnog stepena. čovjek bi najvolio s Kamilom Desmoulius-om promrsiti: uh!« Katkad je strašno pomisliti na moć. koji zacijelo idu samo za tim. vrlo je zanimljivo u tom pogledu. zatim smireno opet sjedali. Kakav prešni razlog potiče onoga. No ti se uvjeti moraju ostvariti. koju on iznosi. ni jednog okreta. koja su potrebna apostolima. iznova počinje. snažno uvjerenje. Predočujući zamršenost stvari. No sad ga još manje slušaju. Oni vide u isti mah grozni­ čavi predjel. kad ih čovjek samo čita. Robespierrea. gestikulira i žamor oko njega još više raste. Govori najslavnijega od njih. da ostavlja svoje mjesto? Na licu mu zatitra nemir. jer nisu li možda oni dio dosta nejasno odredjene kategorije ugroženih poli­ tičara? Tada oni osjećaju mukli strah. postaju istovjetne s običnim heterogenim gomilama i nji- . Tomu je najbolji dokaz. koji je bio i pronicav psi­ holog. On pojačava glas. naročito oni iz revolucije bili su strašno ograničeni. divlje pljeskali. Gomile instiktivno raspoznavaju u tim ener­ gičnim uvjerenicima gospodara. Prosvjedujući. koji sadržava dobre razloge. čiju sam frazu sada naveo. Govornik. opet se zaustavlja. Ova specijalna rječitost uvijek je. naprijed!« 111 Nigdje ni jedne ideje. da će živjeti slobodni ili umrijeti. Oni su se svaki čas smatrali dužni. mogao je tvrditi. Zašto ne vlada tišina. pun je brojeva i dokaza. koje njega prožima. čitanje govora velikih govornika. Očevidnost. koji je nastao. vladala nad svim skupštinama. nego koristi. koji su sačinjavali skupštine revolucije. da ima pravo. da po volji upravlja glasovanjima. On je svoje argumente dobro promozgao. ni deklamacija suviše strašna. koji im je uvijek potreban. koje metodično razmjesti pred sobom i sa sigurnošću po­ činje. da se ne zna za zapreke i da se provede volja. Vodje imaju interesa. brod. da upoznaju istinu. to jest moć. oni se boje. osujetit će svaki otpor. često zapanjuju svojom nesuvislošću. koji se med sobom razgovaraju. prava dosada u oluji. On sebi zamišlja. Odakle ta općenita nepažnja? Na što misle oni tamo. koji bacaju bombe i da administratori velikih financijalnih pothvata zavrjedjuju iste kazni. da njegova šutnja ne izazove onaj mrski: dosta. koji izlazi govorom. pouzdavajući se u svoje pravo i u pažnju drugova. da zastanu u govoru. Vodja može katkad biti inteligentan i učen. Jedan zastupnik. da govornik. Tvrdjenje nije nikad previše bijesno.110 upustiti u razgovor i učinjat će se jedan drugomu kao dopunjujući primjerci istoga socijalnoga reda. Kad se izadje iz tog sumornog štiva. što ljepše može. što ih iznosi. što ga govornik imade. kad bilo s kojeg ra­ zloga izgubi svoj prestiž. kako sam rekao. u kritičnim razdobljima ona se samo još pojačava. Svi prisutni su usta­ jali. ne bi mogao nikako objasniti golemu ulogu moćnoga diktatora: »Svakidašnje fraze i bujice pedagoške rječitosti i latinske kulture u službi duše više djetinjaste. I on počinje.

da bi se što više oslobodili jarma osobnih tiranstva. Pojedinac nije više onaj. sumnjičenje. Ali je ipak točna. 1848. koji sam opisao. Njena naivnost i njena blagost bijahu isto. uvijek su vrlo visoko i vrlo nisko. Fluidnjji nego što je voda. birajući ih spontano i mnogostruko. veli Taine. s posvjedočivanjem strasne simpatije za Collot d'Herboisa. To je osobina temperamenta. te ih nikakvi obziri nisu mogli spriječiti. To su dakako zakoni. koji potječe od parlamentarca Spullera. Njeno je divljaštvo nalik na njenu pokornost. koje su ih opčinile. koje s. neustrašivi. na koje su oni danas šiljali svoje drugove. Jednako brzi. kojemu se ne može osporavati demokratizam. koje smo opisali. Bilo je to stalno ugrožavanje smrću za članove konventa. Kakva bi se mogla vladavinska baza na njima zasnovati?« Srećom se svi karakteri. Unatoč svim poteškoćama svoga funkcioniranja. Skupština ne utječe na njega. Ničemu se ne čude i ništa ih ne zbunjuje. Oni međjutim postaju kobni. Tada se skupštine mogu uznijeti do najvećih djela heroizma ili do najgorih ekscesa. od čega ne strepe. ne bojeći se uzajamnog decimiranja. Slijedeći opis skupštine od god. znajući medjutim dobro. konvent. Dne 22. pošto ih čitav niz ne¬ sretnih nadopuna učini zajedničkim djelom. koje nam se toliko predbacuju. poprimaju sve oblike. da se odreknu svoje nepovrjedivosti. j e d a n d a n p r i j e t o g a : s a m a i h j e k r i z a d o n o s i l a . da se odreže svojih privilegija. zadržava ubilačku vladu. što i njena općenita nepovjerljivost.« Slika može izgledati mračna. a koji sam izvadio iz »Revue litteraire-a«. votira najstrašnije dekrete revolucionarne vladavine. Za plemstvo je bila neizmjerna žrtva. da je stratište. koje sam opisao u gomilama i ona pretjerana pokretljivost. da su uvijek ekstremni. ubijanje ne­ vinih. koji spašavaju skupštine od nesredjenih i neprokušanih mjera. prelijevaju se oni u svim bojama. a ono je to ipak bez skanjivanja učinilo one glasovite noći u ustavotvornoj skupštini. koji ih je izradio u tišini sobe i votirani je zakon zapravo djelo pojedinca. da izgube odvažnost. ljevica. U tom je pogledu tipično slijedeće mjesto iz memoara jednoga od njih. već i zločine. U njemu će se naći svi oni krajnji pretjerani osjećaji. da se od časa u čas predje ljestvicom najsuprotnijih osjećaja. da izvrše svoje vlastito samoubojstvo. do kojeg stepena mogu skup­ štine postati nesvijesne i pokoravati se sugestijama. poimanju discipline: terori i iluzije bez svakih granica: seljaci i djeca sastaju se u toj točki. »ono. Stručnjaci su oni. a nikad na stepenu. Billard-Varennes-a: »Odluke. koji ih sastavljaju. udružena s desnicom šalje na stratište Dantona. za Couthona i Robespierre-a. n i s m o m i č e s t o d v a d a n a h t j e l i . Drhtavi. a oni su to ipak učinili. velikog začetnika i vodju revolucije. Ni traga legalnosti. Pojedinci. s u t r a za njih rezervirano. koji su i najbolji.. One su gomile samo u izvjesnim časovima. No i »plaine« i »montagne«. kao i slijepo pouzdanje i neograničene nade dovedoše u propast stranku republikanaca. a ne skupštine. One postaju pokretno stado. koji nije izradjen i odgojen. već on na nju. Parlamen­ tarne skupštine. na kom bi trebalo i na mjeri. Ti zakoni imadu kao autora jednog čovjeka. iza Robespierre-ova govora on se još takodjer nije odupirao. junački. uvijek ne očituju u parlamentarnim skupinama. prerijala cijeli konvent nije više pokazivao nikakva otpora i 8. Jednodušno i s najburnijim pljeskom. ljubomor. što su narodi još našli kao najbolje za samoupravljanje. četvrt sata. Historija revolucije pokazuje. pokazuju iste 113 karaktere. bojažljivi. svog prirodnog poglavicu. koje se pokorava svakom impulsu. a naročito.112 hovi osjećaji predočuju osobinu. jer ga decimira. Stručnjak je tada časoviti vodja. »Nesložnost. u mnogom slučaju uščuvaju svoju individualnost i u tome je razlog. Ali oni su došli na onaj stepen automatizma.u najoprečnije njegovim osobnim in­ teresima. koju mrzi »plaine« kao ubice i koju mrzi »montagne«. koji jest. kao i na eksaltaciju. on je to tako malo. ne samo gluposti i ludorije. »Oni odobravaju i dekretiraju«. podliježu svakoj panici. većina i manjina napokon pri­ staju. Jednodušno i s udivljenim i zanosnim klicanjem. da se predaju sugestijama. da će glasovati za mjere. Parlamentarne su skupštine zacijelo ideal svake 8 . ubijanje svojih prijatelja. Djelo gomile uvijek je i svagdje inferiornije od djela izoliranog pojedinca. desnica udružena s ljevicom. « Ništa ispravnije od toga! Isti pojavi nesvijesnosti očitovali su se za svih burnih sje­ dnica konventa. zašto ovakva skupština može izraditi tehnički izvrsne zakone. dovoljno uzbudjene i hipnotizirane. koje su naj­ opreznije njihovim interesima. parlamen¬ tarne skupštine predočuju ono. Jednodušno i s najživljim odobra­ vanjem. vrlo je tipičan. Njen mir nadmeće se s njenom nestrpljivošću. termidora. »Oni ne poznaju djelovanja i odnose stvari. oni će se baciti u plamen i ustuknuti pred najmanjom sjenom. koja je shodna. koja dopušta.

Vraćajući se na istu tezu u svojoj najnovijoj knjizi » P o j e d i n a c p r e m a d r ž a v i « . od gore spomenutih pogibli: nužno sužavanje slo¬ boda po parlamentarnim skupštinama prividno je manje očevidna. potrebnih za njihovu primjenu. votirana je željeznica. Ratovi. moći i upliva činovnika. umjetnike i naučenjake. nisu manje znatni. ne smiju drugi zastupnici. socijalizam. koje su bez ikakvog općenitog interesa. naročito nameti. a misle. ali vrlo stvarna. Njihova je moć s tim veća. naročito izdatci za željeznice. kad i sama Engle¬ ska. zanimljiv pregled. Mnoge zemlje u Evropi: Portugal. a uvećavajući dio. o kojem i ne znamo. ne manje imperativan: obveza pristajanja na sve izdatke sasvim lokalnih interesa. . koji uvijek nose u sebi neka ograničenja. koja prividno zadovoljuje demokratske ideje. kao što je na priliku osiguranje radništva. koliko mogu stajati na godinu izdatci sa¬ svim izborničkih interesa. da joj se otme. travnja 1895. Zakon o radničkim mirovinama doskora će stajati najmanje 165 milijuna na godinu po računu ministra financija. kakav će biti. gdje je zastupnik najneovisniji o svom izborniku. kao da podcjenjuju interese spomenutih ljudi. jedina upravna kasta ostaje poštedjena od promjena. jer i ovi predočuju zahtjeve izbornika i jer ni jedan zastupnik ne bi mogao dobiti ono. da izvršuju djela. da neprestano dizanje takvih izdataka vodi bankrotu. Posljedice povećanja izdataka daleke su i po njih same bez nepovoljnih rezultata. izražava se on ovako o engleskom parlamentu: »Od ovog razdoblja slijedilo je zakonodavstvo ton. U isto su vrijeme javni tereti. ima još i jedan drugi. povećanje plaća javnih namještenika. Ovi postepeno teže. već pod uvjetom. Ta je pogibao zacijelo jako neizbježiva. mislioce. bezuvjetno vodi proširenju broja. da po¬ pusti analognim zahtjevima svojih drugova. Uz ovaj prvi uzrok prevelikih izdataka. valja se odlučiti. nije mogla. Da se spoji Prades s mjestancem Olette (747 žitelja) šest milijuna itd. Grčka. da suze individualne slobode. koja su dotle mogli vršiti ili ne vršiti. dok posljedice negativnog glasovanja mogle bi im jasno predočiti onaj blizi dan. koji leži na jednom brdu. no ne treba se zato previše 115 Druga. No nije im mo¬ guće. što u neprestanom mijenjanju vlasti. pošto je publika bez velikih prosvjeda postepeno primila redukciju od četiri petine u plaćanju kupona raznih zemalja. ukratko za sve. Prva od ovih pogibli je nužna posljedica pretjeranosti i neobzirnosti izbornih gomila. barem za filozofe. Kad koji član skupštine predloži neku mjeru. kad im valja stupiti pred izbornike. a 800 milijuna prema računu akademičara Leroy-Beaulieu-a. Da se spoji Beaumont (3500 stanovnika) sa Castel-Sarrazinom. Nema sumnje. bez prevelikih briga za sutrašnji. koja će stajati 15 milijuna.114 vladavine. što treba za svoj kotar. kao brinuti. koja zacijelo pruža najsavršeniji tip parlamentarnog režima. koje su se rapidno umnožile. u koje smo ušli. a druga postepeno sužavanje indivi¬ dualnih sloboda. Turska već su i dotjerale dotle. koji sam označio. koji Herbert Spencer nije označio. još više sužavali gradjaninu slobodu. ekonomske borbe pri¬ pravljaju nas i na druge katastrofe. da postanu pravim gospodarima civiliziranih ze¬ malja. koji sačinjavaju vršak civilizacije. stalno su težile. Zastupnik ne može. Da se spoji selo Oust (523 žitelja) sa selom Seix (1200 žitelja) sedam milijuna. te u vrijeme općenitoga rastrojenja. da se živi od dana u dan. da će se time teško opteretiti pro¬ račun i da će to dovesti do potrebe novih poreza. Diktatorske mjere. da im se opre.« Ovo postepeno sužavanje sloboda očituje se u svim zemljama pod specijalnim oblikom. koji su mogli po volji potrošiti.1) 1) Časopis »L'Economiste« donio je u broju od 6. koji su gradjanima nametali obveze u svemu. pisce. koji su potrebni za izbornike. da se poremećeni proračuni opet dovedu u ravnotežu. makar da dobro znadu. Samo za godinu 1895: votirano je 90 milijuna za željeznice. od kojih je jedna rasipanje financija. da ga po volji mogu potrošiti javni agenti. koji im se uzima. Uostalom pokazuju one samo dvije ozbiljne pogibli. sa Puy. a koji se sastoji u tome: stvaranje nebrojenih nizova zakonodavnih mjera. se¬ dam milijuna. sve teži i teži. u čemu su prije bili sasvim slobodni. i to na dva načina: svake go¬ dine stvaralo se sve više propisa. Herbert Spencer pokazao je u jednom starom svom djelu. Drugi izdatci. da se sustežu od votiranja. sugestionirani strahom od izbornika otkloniti takav predlog. Ova oštroumna bankrotstva omogućuju. smanjujući onaj dio dobiti. Da se spoji Langayes (gradić s 3000 stanovnika). Španjolska. koje u glavnom idu za restrikcijom. da su obvezani. da ih votiraju. kojih loše posljedice parlamenti u svom jednostranom duhu ne vide. da bi proširenje prividne slobode moralo slijediti umanjenje stvarne slobode. kako ih je bila volja. a druge će doći u istu nepriliku. Ona je posljedica bezbrojnih zakona. te ih prinudjivali.

što ćemo vidjeti? U praskozorje ovih civilizacija vidimo bujicu ljudi raznog porekla. da se urmnažanjem zakona obezbjedjuju jednakost i sloboda. jedinstvo i snagu. Ovo postepeno sužavanje svih sloboda kod izvjesnih naroda. ima fatalni rezultat. da one pokretače. da svim pojedincima plemena. One moraju imati duha. koji se javljaju u ova tri oblika.kojoj dosad nije mogla iz­ bjeći ni jedna civilizacija. vrijeme otpočinje ak­ ciju razaranja. koja ograničava talasanje naroda i ot­ klanja pogibli. počinju se drmati sva religiozna. koji je podržavao dušu plemena. Odbio je čas starosti. pothvatnosti i načina.jedina. duša plemena. koja je on nadahnuo. po­ novna ukrštanja. što daje sjaj. koja ima neodgovornost. U njima nema ništa stalno. koje će nasljednost sve više učvrstiti. inicijative. prihva­ ćaju danomice sve teže okove. koje su prethodile našoj. kako taj ideal blijedi. provalama i osvajanjima. Ono. da historija ponavlja svoj tok. osim polupriznate vlasti jednog poglavice. To su barbari. bez otpora i snage. ali tada će se iza pokretnih i promjenljivih karaktera gomila naći onaj solidni sup­ strat. Oni tada nisu drugo. Sad se tek može roditi nova civilizacija sa svojim uredbama. Aglomerat razrožnih jedinica počinje se stapati i sastavljati pleme. Ovo neprestano stvaranje restriktivnih zakona i propisa. sve dirigirati. da pada. koji izbijaju sa svih strana. snagu i veličinu. U ovim nesredjenim aglomeracijama nalaze se u visokom stepenu psihološki karakteri gomila. jednako. moć Atene ili pobjeda Alahova. cjelinu. ovi ljudi nemaju zajedničkih veza. to jest agregat. a kad više ne raste. kao da je posljedica njihove starosti. kojoj ne mogu izmaknuti ni bogovi ni ljudi. One imadu časovitu medjusobnu vezu. Prožeto svojom sanjom. impulzivnosti i žestine. koji posjeduje zajedničke karaktere i osjećaje. udružene sa slabljenjem karaktera i malaksanjem sposobnosti za akciju. došlo je više naših modernih civilizacija u fazu krajnje starosti. pleme će postepeno steći sve. S postepenim nestajanjem svoga ideala. da su identične faze sudbonosne za sve narode. a da će ipak dostajati. Prikučivši se izvjesnom niveau-u moći i savršenosti. Čini se. da moć takvih bogova nije bila ni vrlo trajna. sve zaštićivati. Gomila se pretvorila u narod i taj će narod moći izaći iz barbarstva. Država postaje svemoćni bog. civilizacjja pre­ staje rasti. da nose svaki jaram. U razmjeru. Ova kratka slika možda će donekle osvijetliti uzroke sadašnje moći gomila. koje ne nalazi u samomu sebi. junaštvo. koji još neko vrijeme . oni napokon pokušaju. Ako se o tomu sudi prema poukama iz prošlosti i po sim­ ptomima. Narav toga ideala ne dolazi u obzir. koja im daje iluziju. slaboće. Ono će bez sumnje u izvjesne časove biti još uvijek gomila. postaje najposlije aglomerat pojedinaca bez unutrašnjeg spoja. ne­ prestano ponavljanih i nebrojenih borbi steče svoj ideal. Ove faze glavnih evolucija pojedinih civilizacija lako je u glavnom obilježiti i njihovim resume-om zaključit ćemo ovo djelo. osudjena je. Ali iskustvo uči. * * * Ako uočimo u krupnim crtama genezu veličine i dekadanse civilizacija. dade potpuno jedinstvo osjećaji i misli. kad nakon dugih upinjanja. Sličnost sredine. No tada je čovjek prinudjen. kao i starosti nekoga režima. Narodi. što je sačinjavalo narod. može to biti kult Rima. Prema tomu. kakvog po­ jedinci više nemaju. ni vrlo jaka. No oni ih ne prihvaćaju nekažnjeno. raste i uloga vlada. Pojedinac može rasti ličnošću ' i inteligencijom. Vlade moraju sve poduzimati. bezličnost i stalnost. pa­ sivni automati. A od svih despotizama nema težih od onih. Razne krvi. kao i raznog jezika i jednako raznih vjera. pleme sve više gubi uzajamnu vezu. On će sasvim iz njega izaći. slučajno ujedinjenih seobama. nego puke sjene. da ih posjeduju. koje se stvara. potraži izvan sebe. jedinstvo. potrebe zajedničkog života pomalo djeluju. vjerovanjima i umjetnostima. što više raste indiferentnost i nemoć gradjana. da sve više i više suzuje sferu. No pošto je izvršilo akciju stvaranja. da mu se prilagode i gube svaku spontanost i energiju. Zatim vrijeme upotpunjuje svoje djelo. koji s najsmješnijim formalnostima sputavaju svaki čin u životu. koji su žrtva iluzije. u kojoj se gradjani mogu slobodno kretati. Vikli. koji se ja­ vljaju kao preteče one faze dekadanse . ali istodobno je i zajednički egoizam plemena za­ mijenjen pretjeranim razvijanjem individualne sebičnosti. Ono je jedan od simptoma. izgleda unatoč svoj spoljašnjoj prividnosti. politička i socijalna zdanja. koja prethodi dekadansi. jer se vrlo često vidi. Taj je čas neizbježiv i uvijek je označen slabljenjem ideala.

Tada ljudi.. — Izborne gomile ... — Era gomila .. — Religiozni oblici. 88 91 94 99 105 Prvo poglavlje. Plebs je zavladao i barbari napreduju.. — Parlamentarne skupine . — Neposredni faktori mišljenja gomila Treće poglavlje. .. .118 umjetno uzdržavaju tradicije i uredbe. .. Civilizacija nema više nikakve čvrstoće i pada na milost i nemilost svakomu slučaju.. Definitivnim gubitkom staroga ideala. . .. Duša gomila.. razmišljanje i uobražavanje gomila četvrto poglavlje. slijedeći neku sanju. Peto poglavlje. Treće poglavlje.. ne mogu više sobom upravljati i traže. čim je ta sanja izgubila svoju moć — to je eto krug života svakoga naroda. izgubi pleme najposlije sasvim svoju dušu.. ... .... — Psiho­ loški zakon njihovog duševnog jedinstva .. 3 6 PRVA KNJIGA.. a država onda vrši svoj apsorbirajući utjecaj. Izaći iz barbarstva u civilizaciju... ... a zatim ginuti i izginuti. ono nije više drugo... 12 19 33 40 Prvo poglavlje.. no to je zapravo trulo zdanje.. — Općenite karakteristike gomila. Treće poglavlje..... — Udaljeni faktori vjerovanja i mišljenja gomila Drugo poglavlje. Drugo poglavlje.. nego bujica izoli¬ ranih pojedinaca i postaje ono. Civilizacija se još doduše može činiti sjajna.... Prvo poglavlje. Kao takva ima sve prolazne karaktere bez stalnosti i bez trajnosti. . koje ništa više ne drži i koje će prva oluja razoriti.. što je bilo u svom početku: gomila...... razdvojeni svojim interesima i težnjama. .. --. . .Granice promjenljivosti vjerovanja i mi­ šljenja gomila TREĆA KNJIGA.... Klasifikacija i opis raznih kategorija 44 57 66 80 gomila. koji zaodijevaju uvje­ renja gomila DRUGA KNJIGA. — Porotnici Četvrto poglavlje.... Mišljenja i vjerovanja gomila..... — Tako zvane kriminalne gomile . — Vodje gomila j njihova sredstva za uvje­ ravanje Četvrto poglavlje. .... ..... SADRŽAJ Strana Predgovor Uvod. jer posjeduje spoljašnje pročelje.. — Ideje.... . — Osjećaji i moralnost gomila . da u svojim najmanjim činima budu upravljani.. koje je stvorila duga prošlost.... — Klasifikacija gomila Drugo poglavlje.