You are on page 1of 36

40 naznaka o Bonjacima Prva naznaka o Bonjacima glasi - vjerovatno je to narod paradoksa "svakakav narod", kako je primijetio rahmetli Alija

Isakovi. To je jedini narod koji je u doba Osmanske carevine zbog iste kape - fesa - dva puta iz potpuno razliitih razloga: prvi put to je nije htio staviti, a drugi put to je nije dao skinuti, gubio glavu. Dok je nemali broj Bonjaka u poziciji na funkciji - kada bi mogli, sve bi sami obavljali i odravali, a kada izgube funkcije i pozicije i dou u dispozicije, sve bi to ti isti ljudi, pa i ono to su sami uradili i ostvarili, poruili, razorili i unitili. Ta nepredvidljiva i kosmiko-paradoksalna svijest znala je usljed sitnice podii pobune protiv Osmanske carevine, ali i poruiti sultanu u vezi sa zemljom i domovinom Bosnom "Bir ta veremim ba veremem" - "Glavu u svoju dati, ali kamen zemlje Bosne ne dam." Druga naznaka o Bonjacima glasi - to je narod koji je, usljed polu-stoljetne vladavine komunizma i njegovog obeanja raja na zemlji i usljed etverogodinje agresije u toku koje se nije moglo kretati, a kamoli raditi, ostao bez radnih navika. Trea naznaka o Bonjacima jeste: usljed polustoljetnog gubljenja radnih navika i zdravo produktivnog i konkretnog odnosa prema radu, mnogobrojni Bonjaci zadobivaju svijest oholih siromaha i odbijaju poslove koji su im ispod shvaenog nivoa. etvrta naznaka o Bonjacima proizilazi iz druge i tree i ona glasi: nemali broj bez ikakve potrebe i razloga glumi gospodu bez pokria. To u oima stranaca ispada karikaturalno i smijeno, unutar Bonjaka skupo, surovo i besramno. Peta naznaka o Bonjacima slijedi iz druge, tree i etvrte zajedno a glasi: oni u opasnom broju imaju svijest rasipnika bez razloga, suprotnu etirima osnovnim postulatima Zapada: ideji poziva, ideji rada i proizvodnje, ideji uvanja, tednje i utede na svemu i ideji razvoja i usavravanja proizvodnje. esta naznaka o Bonjacima glasi: to je narod kojim u velikom broju ovladava i ophrvljuje ga parazitsko donatorska svijest i lano-opsjenarska nada i iluzija da je svijet duan i obavezan da mu daje, a njegovo je pravo da prima pomo. Niti je svijet duan niti je nae pravo na stalne donacije i pomo. Sedma naznaka o Bonjacima glasi: to je narod iz koga sve curi i tee i u kome kao i u sepetu i reetu voda ne moe ostati. Struno reeno, postajemo narod bez zatitno-sigurnosne kulture i strukture. O Bonjacima i najvei prijatelji i najvei neprijatelji mogu sve besplatno i odmah saznati iz usta i pera samih Bonjaka. Za Bonjake postaje jedina tajna a ona je da nemaju nikakvih tajni u sebi. Osma naznaka o Bonjacima glasi: To je narod iji sve vei broj pripadnika, kako u nudi, tako i bez nude, obuzima manija odlaska, seljenja i naputanja zemlje, domovine i drave. Tako posredno pomau projekat srpsko-crnogorskih agresora kojem su se preventivno aktivnom, sve-narodnom, odbranom suprotstavljali tokom njihove agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tako u miru, ljuti i kivni na sebe i svoje predstavnike u vlasti a ne na agresora, Bonjaci besplatno predaju i prodaju ono (domovinu, zemlju i dravu), to su krvlju i ivotima branili tokom etverogodinje agresije, to je pravi apsurd. Deveta naznaka slijedi iz osme - znatan broj Bonjaka na raskrsnici oaja i egzistencijalnog beznaa vremenom gubi svijest o svojoj zemlji, domovini i dravi.

Deseta naznaka kae - oni Bonjaci koji ne gube svijest o zemlji, domovini i dravi, da bi to ouvali i spasili, svjesno, namjerno, planirano i ciljano pred meunarodnom zajednicom se odriu svoga identiteta, osnova, temelja i korijena bia svoga naroda. Ilustracija toga je problematiziranje i dovoenje u pitanje vjeronauke u kolama, gradnje damija i mesdida, nazivanje selama, koica, serdada, dimija, tespiha, mahrama, uz klanje i jelo prasadi i krmadi da bi se obiljeila navodno progresivna proevropska kultura nekog naeg Hasa ili Husa. Jedanaesta naznaka slijedi iz uvjerenja da neki Bonjaci, koji su se odrekli svoga identiteta s ciljem opstanka zemlje, domovine i drave, smatraju da se moraju, uz identitet, odrei i nacionalnog entiteta, habitusa i korpusa, te zato ne vode brigu i rauna ni o jeziku, ni o kolskim programima, ni o kulturi, ni o nacionalnim odrednicama. Dvanaesta naznaka upuuje na injenicu da ima Bonjaka koji se zarad univerzalnog, kosmopolitskog, nigdje mogueg i nigdje postojeeg, osim u njihovim fikcijama, ovjeka, odriu i svoga identiteta i entiteta i zemlje i domovine i drave. Trinaesta naznaka kae, kada ovjek i ljudi nisu u sebi, oni se mjere i odreuju prema drugima. Biti u sebi doslovce znai biti slobodan iznutra i izvana. Iznutra biti slobodan znai ispuniti srce vjerom u Boga, a izvana znai biti predan i pokoran Bogu u cijelom ivotu. etrnaesta naznaka upuuje - kada ljudi nisu u sebi i kada se ne mjere i odreuju prema drugima, oni su unutar sebe u meusobnim odnosima, vezama i komunikacijama: gordi, nedodirljivi, nadmeni, nemarni sa kompleksom superiornosti a pred nebonjacima i strancima iz meunarodne zajednice takvi Bonjaci su inferiorni, traumatizirani, frustrirani, iskompleksirani sa slugansko-ropskom i nisko-poltronsko - podilazeom svijeu. Petnaesta naznaka uoava da takva meusobna komunikacija i odnos meu Bonjacima i sa strancima nije ni sluajna ni stihijna nego samo uslijed krize i raspada linosti, braka, porodice i dema'ata, a ta etiri temelja su est stoljea bili i ostali neprobojna tvrava, bedem i kineski zid odbrane Bonjaka. Sedamnaesta naznaka upozorava da sve veim brojem Bonjaka ovladava svijest zaborava Boga, svijeta, ivota, ovjeka, ljudi, cjeline stvarnosti i postojanja i samozaborava. Svjedoanstva toga su odnosi prema Boijim propisima i dunostima, roditeljima, komijama, zajednici, opoj stvari, javnom interesu i ideji opeg dobra. U okviru takve svijesti sve vei broj Bonjaka postaje nemaran i ravnoduan prema normama od najvie ili osnovne obaveze - hakka, koja je izvor i temelj pravde, i vrijednostima, odnosno zakonu i etici. Tako se prvo relativizira a zatim gubi slika o halalu i haramu, dobru i zlu, vrijednostima i nevrijednostima, istini i neistini, pravdi i nepravdi, stidu i bestidu. Time se dobiva osamnaesta naznaka o Bonjacima. Devetnaesta naznaka o Bonjacima kae da jedna od konkretnih izvedenica, rezultata i posljedica toga jeste skidanje i razgoliavanje, kako mukarca tako i ena. Meutim, niko ne moe razgolititi tijelo a da prije toga nije otkrio i ogrijeio duu. Dvadeseta naznaka nasluuje da Bonjake u sve veem broju porobljava i njima ovladava poast poroka (alkohol, kocka, droga). Dvadeset prva naznaka uoava da sklonost nekontroliranim porocima vodi ljude, pa i Bonjake, perverzijama. Rezultati su tu: pedofilija i zlostavljanje djece, uniseks, sodomija kroz homoseksualizam i lezbejstvo (to vodi triperu, sifilisu, aidsu), kloniranje i transvestitizam.

Prva naznaka o Bonjacima glasi - vjerovatno je to narod paradoksa "svakakav narod", kako je primijetio rahmetli Alija Isakovi. To je jedini narod koji je u doba Osmanske carevine zbog iste kape - fesa - dva puta iz potpuno razliitih razloga: prvi put to je nije htio staviti, a drugi put to je nije dao skinuti, gubio glavu. Dok je nemali broj Bonjaka u poziciji na funkciji - kada bi mogli, sve bi sami obavljali i odravali, a kada izgube funkcije i pozicije i dou u dispozicije, sve bi to ti isti ljudi, pa i ono to su sami uradili i ostvarili, poruili, razorili i unitili. Ta nepredvidljiva i kosmiko-paradoksalna svijest znala je usljed sitnice podii pobune protiv Osmanske carevine, ali i poruiti sultanu u vezi sa zemljom i domovinom Bosnom "Bir ta veremim ba veremem" - "Glavu u svoju dati, ali kamen zemlje Bosne ne dam." Druga naznaka o Bonjacima glasi - to je narod koji je, usljed polu-stoljetne vladavine komunizma i njegovog obeanja raja na zemlji i usljed etverogodinje agresije u toku koje se nije moglo kretati, a kamoli raditi, ostao bez radnih navika. Trea naznaka o Bonjacima jeste: usljed polustoljetnog gubljenja radnih navika i zdravo produktivnog i konkretnog odnosa prema radu, mnogobrojni Bonjaci zadobivaju svijest oholih siromaha i odbijaju poslove koji su im ispod shvaenog nivoa. etvrta naznaka o Bonjacima proizilazi iz druge i tree i ona glasi: nemali broj bez ikakve potrebe i razloga glumi gospodu bez pokria. To u oima stranaca ispada karikaturalno i smijeno, unutar Bonjaka skupo, surovo i besramno. Peta naznaka o Bonjacima slijedi iz druge, tree i etvrte zajedno a glasi: oni u opasnom broju imaju svijest rasipnika bez razloga, suprotnu etirima osnovnim postulatima Zapada: ideji poziva, ideji rada i proizvodnje, ideji uvanja, tednje i utede na svemu i ideji razvoja i usavravanja proizvodnje. esta naznaka o Bonjacima glasi: to je narod kojim u velikom broju ovladava i ophrvljuje ga parazitsko donatorska svijest i lano-opsjenarska nada i iluzija da je svijet duan i obavezan da mu daje, a njegovo je pravo da prima pomo. Niti je svijet duan niti je nae pravo na stalne donacije i pomo. Sedma naznaka o Bonjacima glasi: to je narod iz koga sve curi i tee i u kome kao i u sepetu i reetu voda ne moe ostati. Struno reeno, postajemo narod bez zatitno-sigurnosne kulture i strukture. O Bonjacima i najvei prijatelji i najvei neprijatelji mogu sve besplatno i odmah saznati iz usta i pera samih Bonjaka. Za Bonjake postaje jedina tajna a ona je da nemaju nikakvih tajni u sebi.

Osma naznaka o Bonjacima glasi: To je narod iji sve vei broj pripadnika, kako u nudi, tako i bez nude, obuzima manija odlaska, seljenja i naputanja zemlje, domovine i drave. Tako posredno pomau projekat srpsko-crnogorskih agresora kojem su se preventivno aktivnom, sve-narodnom, odbranom suprotstavljali tokom njihove agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tako u miru, ljuti i kivni na sebe i svoje predstavnike u vlasti a ne na agresora, Bonjaci besplatno predaju i prodaju ono (domovinu, zemlju i dravu), to su krvlju i ivotima branili tokom etverogodinje agresije, to je pravi apsurd. Deveta naznaka slijedi iz osme - znatan broj Bonjaka na raskrsnici oaja i egzistencijalnog beznaa vremenom gubi svijest o svojoj zemlji, domovini i dravi. Deseta naznaka kae - oni Bonjaci koji ne gube svijest o zemlji, domovini i dravi, da bi to ouvali i spasili, svjesno, namjerno, planirano i ciljano pred meunarodnom zajednicom se odriu svoga identiteta, osnova, temelja i korijena bia svoga naroda. Ilustracija toga je problematiziranje i dovoenje u pitanje vjeronauke u kolama, gradnje damija i mesdida, nazivanje selama, koica, serdada, dimija, tespiha, mahrama, uz klanje i jelo prasadi i krmadi da bi se obiljeila navodno progresivna proevropska kultura nekog naeg Hasa ili Husa. Jedanaesta naznaka slijedi iz uvjerenja da neki Bonjaci, koji su se odrekli svoga identiteta s ciljem opstanka zemlje, domovine i drave, smatraju da se moraju, uz identitet, odrei i nacionalnog entiteta, habitusa i korpusa, te zato ne vode brigu i rauna ni o jeziku, ni o kolskim programima, ni o kulturi, ni o nacionalnim odrednicama. Dvanaesta naznaka upuuje na injenicu da ima Bonjaka koji se zarad univerzalnog, kosmopolitskog, nigdje mogueg i nigdje postojeeg, osim u njihovim fikcijama, ovjeka, odriu i svoga identiteta i entiteta i zemlje i domovine i drave. Trinaesta naznaka kae, kada ovjek i ljudi nisu u sebi, oni se mjere i odreuju prema drugima. Biti u sebi doslovce znai biti slobodan iznutra i izvana. Iznutra biti slobodan znai ispuniti srce vjerom u Boga, a izvana znai biti predan i pokoran Bogu u cijelom ivotu. etrnaesta naznaka upuuje - kada ljudi nisu u sebi i kada se ne mjere i odreuju prema drugima, oni su unutar sebe u meusobnim odnosima, vezama i komunikacijama: gordi, nedodirljivi, nadmeni, nemarni sa kompleksom superiornosti a pred nebonjacima i strancima iz meunarodne zajednice takvi Bonjaci su inferiorni, traumatizirani, frustrirani, iskompleksirani sa slugansko-ropskom i nisko-poltronsko - podilazeom svijeu.

Petnaesta naznaka uoava da takva meusobna komunikacija i odnos meu Bonjacima i sa strancima nije ni sluajna ni stihijna nego samo uslijed krize i raspada linosti, braka, porodice i dema'ata, a ta etiri temelja su est stoljea bili i ostali neprobojna tvrava, bedem i kineski zid odbrane Bonjaka. Sedamnaesta naznaka upozorava da sve veim brojem Bonjaka ovladava svijest zaborava Boga, svijeta, ivota, ovjeka, ljudi, cjeline stvarnosti i postojanja i samozaborava. Svjedoanstva toga su odnosi prema Boijim propisima i dunostima, roditeljima, komijama, zajednici, opoj stvari, javnom interesu i ideji opeg dobra. U okviru takve svijesti sve vei broj Bonjaka postaje nemaran i ravnoduan prema normama od najvie ili osnovne obaveze - hakka, koja je izvor i temelj pravde, i vrijednostima, odnosno zakonu i etici. Tako se prvo relativizira a zatim gubi slika o halalu i haramu, dobru i zlu, vrijednostima i nevrijednostima, istini i neistini, pravdi i nepravdi, stidu i bestidu. Time se dobiva osamnaesta naznaka o Bonjacima. Devetnaesta naznaka o Bonjacima kae da jedna od konkretnih izvedenica, rezultata i posljedica toga jeste skidanje i razgoliavanje, kako mukarca tako i ena. Meutim, niko ne moe razgolititi tijelo a da prije toga nije otkrio i ogrijeio duu. Dvadeseta naznaka nasluuje da Bonjake u sve veem broju porobljava i njima ovladava poast poroka (alkohol, kocka, droga). Dvadeset prva naznaka uoava da sklonost nekontroliranim porocima vodi ljude, pa i Bonjake, perverzijama. Rezultati su tu: pedofilija i zlostavljanje djece, uniseks, sodomija kroz homoseksualizam i lezbejstvo (to vodi triperu, sifilisu, aidsu), kloniranje i transvestitizam. Dvadeset druga naznaka poentira injenicu da ljudi porobljeni i okovani porocima i strastima iz kvaliteta ivota nepovratno prelaze u kvantitet uivanja. Dvadeset trea naznaka prati slijed ivota i kae - poto se generacija sinova ne moe zadrati u okvirima i granicama uivanja, jer to je ponavljanje, oni idu u pogubno iivljavanje a to je sama negacija i kraj ivota. Dvadest i etvrta naznaka napuuje da ljudi kad izau iz normalnog ivota u nenormalno uivanje, tako i Bonjaci, gube: smirenje, strpljenje, unutranji mir i ravnoteu, postojanost, uspravnost, ustrajnost, nadu, cilj, svrhu i smisao ivota. To je stanje u kome oni potpuno gube koncentraciju i ne mogu se, kao djeca, nigdje smiriti. Znaci toga su vakanje guma, grickanje sjemenki ili noktiju, stalno zivkanje na telefon, neprestana etnja po korzou i prekidanje upadicama ljudima kada govore.

Dvadeset peta naznaka otkriva surovu i bolnu istinu da ljudi u stanju perverzije razaraju i prekidaju kontakt i komunikaciju sa Bogom, svijetom, ivotom, ljudima, zajednicom, prirodom i samim sobom. Oni su tada samo robovi i bliski grobovi strasti i najopasnijih poroka. Dvadeset esta naznaka skree panju da se iz perverzije, ukoliko se ostane ivo, prelazi u oboavanje stvari i predmeta, zatim ivotinja i na kraju i ljudi. Dvadeset sedma naznaka konstatira: kada jedan narod izlazi iz sebe i oslobaa se vjere i slobode i kada se mjeri i odreuje preko drugih, taj narod se nikada ne miri u sebi sa onim to stvarno jeste nego sa onim to putem iluzija i fikcija o sebi misli da jeste. Dvadeset osma naznaka konstatira injenicu da ima puno Bonjaka koji su univerzalne sveznalice i konkretne neznalice. Dvadest deveta naznaka upozorava na okolnost da ima nezanemariv broj Bonjaka koji su genijalne prialice, matari i propalice, jer, kao i Hasan u romanu "Dervi i smrt", zapoinju sve a nita ne dovravaju. Trideseta naznaka ukazuje na injenicu da su Bonjaci bez ekonomskog, privrednog, tehnikog i tehnolokog uporita, ali i bez prostornog odreenja usljed nemogunosti povratka na svoja ognjita. Trideset i prva naznaka telegrafski glasi: Nad Bonjacima se vodi politika nepolitikog naroda. Trideset i druga naznaka pronie u zbilju da se politikom nepolitikog naroda Bonjaci vode u narod bez politikog subjektiviteta. Trideset i trea naznaka kae: Takvom politikom Bonjaci postaju narod sistemskog ne-sistema, sistemske nesaradnje, sistemske ne-solidarnosti, sistemskog nepovjerenja, svekolikog rasipanja, sasipanja, i uruavanja u svim likovima ivota i jedinstvenog nejedinstva. Trideset i etvrta naznaka kae: Bonjaci su vie nego svi evropski narodi zajedno narod svjetskih lutalica, pustahija, bijednika, beskunika i izbjeglica. Trideset i peta naznaka registrira da su nedoklani i neprotjerani Bonjaci u matinoj domovini Bosni i Hercegovini narod atorskih naselja i jedini ljudi u Evropi koje preseljavaju iz stanova u ne-stanove. Trideset i esta naznaka uoava injenicu da ljudi, kada iziu iz sebe, svoje slobode i odreenja, sve slabosti i krivice trae izvan sebe, ponajprije u svome narodu a nikada u onim narodima ije su oni rtve. Tako Bonjacima koji izlaze iz sebe i asimiliraju se u druge narode nikada nije kriv ni agresor, niti iko iz

meunarodne zajednice, niti oni vide vlastitu krivicu ni u emu, nego sve prebacuju na svoje su-narodnjake koji se nisu odrekli sebe. Trideset i sedma naznaka kae: Takva svijest vodi Bonjake u totalni negativitet unutar i naspram sebe. Negacija i ruenje autoriteta u vjeri, politici, kulturi, vojsci, privredi, sportu postaje opti Apsolut. Tako jedina vrijednost postaje da Bonjaci unutar sebe nemaju nikakvih vrijednosti. Jedna od naznaka, 38., izrasta i namee neupitnu logiku da su Bonjaci narod velikog broja lopova, kriminalaca, korupcionaa i gulikoa. Trideset i deveta naznaka upuuje na totalno lanu i pogrenu sliku da poten i pravi Bonjak moe biti samo siromaan, jado i bijednik koji se ne bavi ni privredom, ni biznisom, ni ekonomijom, ni trgovinom, ni politikom. etrdeseta naznaka zaokruuje sve prethodne - Bonjaci Bonjacima mogu otrpjeti i halaliti sve osim uspjeha. Zato? Zato to su oni koji su vladali Bonjacima otprije 120 godina navikli taj narod da je njegovo jedino pravo, prirodno i istinsko - neuspjeh u svemu i mo u nemoi.

Prva naznaka o Bonjacima glasi - vjerovatno je to narod paradoksa "svakakav narod", kako je primijetio rahmetli Alija Isakovi. To je jedini narod koji je u doba Osmanske carevine zbog iste kape - fesa - dva puta iz potpuno razliitih razloga: prvi put to je nije htio staviti, a drugi put to je nije dao skinuti, gubio glavu. Dok je nemali broj Bonjaka u poziciji na funkciji - kada bi mogli, sve bi sami obavljali i odravali, a kada izgube funkcije i pozicije i dou u dispozicije, sve bi to ti isti ljudi, pa i ono to su sami uradili i ostvarili, poruili, razorili i unitili. Ta nepredvidljiva i kosmiko-paradoksalna svijest znala je usljed sitnice podii pobune protiv Osmanske carevine, ali i poruiti sultanu u vezi sa zemljom i domovinom Bosnom "Bir ta veremim ba veremem" - "Glavu u svoju dati, ali kamen zemlje Bosne ne dam." Druga naznaka o Bonjacima glasi - to je narod koji je, usljed polu-stoljetne vladavine komunizma i njegovog obeanja raja na zemlji i usljed etverogodinje agresije u toku koje se nije moglo kretati, a kamoli raditi, ostao bez radnih navika. Trea naznaka o Bonjacima jeste: usljed polustoljetnog gubljenja radnih navika i zdravo produktivnog i konkretnog odnosa prema radu, mnogobrojni Bonjaci zadobivaju svijest oholih siromaha i odbijaju poslove koji su im ispod shvaenog nivoa.

etvrta naznaka o Bonjacima proizilazi iz druge i tree i ona glasi: nemali broj bez ikakve potrebe i razloga glumi gospodu bez pokria. To u oima stranaca ispada karikaturalno i smijeno, unutar Bonjaka skupo, surovo i besramno. Peta naznaka o Bonjacima slijedi iz druge, tree i etvrte zajedno a glasi: oni u opasnom broju imaju svijest rasipnika bez razloga, suprotnu etirima osnovnim postulatima Zapada: ideji poziva, ideji rada i proizvodnje, ideji uvanja, tednje i utede na svemu i ideji razvoja i usavravanja proizvodnje. esta naznaka o Bonjacima glasi: to je narod kojim u velikom broju ovladava i ophrvljuje ga parazitsko donatorska svijest i lano-opsjenarska nada i iluzija da je svijet duan i obavezan da mu daje, a njegovo je pravo da prima pomo. Niti je svijet duan niti je nae pravo na stalne donacije i pomo. Sedma naznaka o Bonjacima glasi: to je narod iz koga sve curi i tee i u kome kao i u sepetu i reetu voda ne moe ostati. Struno reeno, postajemo narod bez zatitno-sigurnosne kulture i strukture. O Bonjacima i najvei prijatelji i najvei neprijatelji mogu sve besplatno i odmah saznati iz usta i pera samih Bonjaka. Za Bonjake postaje jedina tajna a ona je da nemaju nikakvih tajni u sebi. Osma naznaka o Bonjacima glasi: To je narod iji sve vei broj pripadnika, kako u nudi, tako i bez nude, obuzima manija odlaska, seljenja i naputanja zemlje, domovine i drave. Tako posredno pomau projekat srpsko-crnogorskih agresora kojem su se preventivno aktivnom, sve-narodnom, odbranom suprotstavljali tokom njihove agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tako u miru, ljuti i kivni na sebe i svoje predstavnike u vlasti a ne na agresora, Bonjaci besplatno predaju i prodaju ono (domovinu, zemlju i dravu), to su krvlju i ivotima branili tokom etverogodinje agresije, to je pravi apsurd. Deveta naznaka slijedi iz osme - znatan broj Bonjaka na raskrsnici oaja i egzistencijalnog beznaa vremenom gubi svijest o svojoj zemlji, domovini i dravi. Deseta naznaka kae - oni Bonjaci koji ne gube svijest o zemlji, domovini i dravi, da bi to ouvali i spasili, svjesno, namjerno, planirano i ciljano pred meunarodnom zajednicom se odriu svoga identiteta, osnova, temelja i korijena bia svoga naroda. Ilustracija toga je problematiziranje i dovoenje u pitanje vjeronauke u kolama, gradnje damija i mesdida, nazivanje selama, koica, serdada, dimija, tespiha, mahrama, uz klanje i jelo prasadi i krmadi da bi se obiljeila navodno progresivna proevropska kultura nekog naeg Hasa ili Husa. Jedanaesta naznaka slijedi iz uvjerenja da neki Bonjaci, koji su se odrekli svoga identiteta s ciljem opstanka zemlje, domovine i drave, smatraju da se moraju, uz identitet, odrei i nacionalnog entiteta, habitusa i korpusa,

te zato ne vode brigu i rauna ni o jeziku, ni o kolskim programima, ni o kulturi, ni o nacionalnim odrednicama. Dvanaesta naznaka upuuje na injenicu da ima Bonjaka koji se zarad univerzalnog, kosmopolitskog, nigdje mogueg i nigdje postojeeg, osim u njihovim fikcijama, ovjeka, odriu i svoga identiteta i entiteta i zemlje i domovine i drave. Trinaesta naznaka kae, kada ovjek i ljudi nisu u sebi, oni se mjere i odreuju prema drugima. Biti u sebi doslovce znai biti slobodan iznutra i izvana. Iznutra biti slobodan znai ispuniti srce vjerom u Boga, a izvana znai biti predan i pokoran Bogu u cijelom ivotu. etrnaesta naznaka upuuje - kada ljudi nisu u sebi i kada se ne mjere i odreuju prema drugima, oni su unutar sebe u meusobnim odnosima, vezama i komunikacijama: gordi, nedodirljivi, nadmeni, nemarni sa kompleksom superiornosti a pred nebonjacima i strancima iz meunarodne zajednice takvi Bonjaci su inferiorni, traumatizirani, frustrirani, iskompleksirani sa slugansko-ropskom i nisko-poltronsko - podilazeom svijeu. Petnaesta naznaka uoava da takva meusobna komunikacija i odnos meu Bonjacima i sa strancima nije ni sluajna ni stihijna nego samo uslijed krize i raspada linosti, braka, porodice i dema'ata, a ta etiri temelja su est stoljea bili i ostali neprobojna tvrava, bedem i kineski zid odbrane Bonjaka. Sedamnaesta naznaka upozorava da sve veim brojem Bonjaka ovladava svijest zaborava Boga, svijeta, ivota, ovjeka, ljudi, cjeline stvarnosti i postojanja i samozaborava. Svjedoanstva toga su odnosi prema Boijim propisima i dunostima, roditeljima, komijama, zajednici, opoj stvari, javnom interesu i ideji opeg dobra. U okviru takve svijesti sve vei broj Bonjaka postaje nemaran i ravnoduan prema normama od najvie ili osnovne obaveze - hakka, koja je izvor i temelj pravde, i vrijednostima, odnosno zakonu i etici. Tako se prvo relativizira a zatim gubi slika o halalu i haramu, dobru i zlu, vrijednostima i nevrijednostima, istini i neistini, pravdi i nepravdi, stidu i bestidu. Time se dobiva osamnaesta naznaka o Bonjacima. Devetnaesta naznaka o Bonjacima kae da jedna od konkretnih izvedenica, rezultata i posljedica toga jeste skidanje i razgoliavanje, kako mukarca tako i ena. Meutim, niko ne moe razgolititi tijelo a da prije toga nije otkrio i ogrijeio duu. Dvadeseta naznaka nasluuje da Bonjake u sve veem broju porobljava i njima ovladava poast poroka (alkohol, kocka, droga).

Dvadeset prva naznaka uoava da sklonost nekontroliranim porocima vodi ljude, pa i Bonjake, perverzijama. Rezultati su tu: pedofilija i zlostavljanje djece, uniseks, sodomija kroz homoseksualizam i lezbejstvo (to vodi triperu, sifilisu, aidsu), kloniranje i transvestitizam. Dvadeset druga naznaka poentira injenicu da ljudi porobljeni i okovani porocima i strastima iz kvaliteta ivota nepovratno prelaze u kvantitet uivanja. Dvadeset trea naznaka prati slijed ivota i kae - poto se generacija sinova ne moe zadrati u okvirima i granicama uivanja, jer to je ponavljanje, oni idu u pogubno iivljavanje a to je sama negacija i kraj ivota. Dvadest i etvrta naznaka napuuje da ljudi kad izau iz normalnog ivota u nenormalno uivanje, tako i Bonjaci, gube: smirenje, strpljenje, unutranji mir i ravnoteu, postojanost, uspravnost, ustrajnost, nadu, cilj, svrhu i smisao ivota. To je stanje u kome oni potpuno gube koncentraciju i ne mogu se, kao djeca, nigdje smiriti. Znaci toga su vakanje guma, grickanje sjemenki ili noktiju, stalno zivkanje na telefon, neprestana etnja po korzou i prekidanje upadicama ljudima kada govore. Dvadeset peta naznaka otkriva surovu i bolnu istinu da ljudi u stanju perverzije razaraju i prekidaju kontakt i komunikaciju sa Bogom, svijetom, ivotom, ljudima, zajednicom, prirodom i samim sobom. Oni su tada samo robovi i bliski grobovi strasti i najopasnijih poroka. Dvadeset esta naznaka skree panju da se iz perverzije, ukoliko se ostane ivo, prelazi u oboavanje stvari i predmeta, zatim ivotinja i na kraju i ljudi. Dvadeset sedma naznaka konstatira: kada jedan narod izlazi iz sebe i oslobaa se vjere i slobode i kada se mjeri i odreuje preko drugih, taj narod se nikada ne miri u sebi sa onim to stvarno jeste nego sa onim to putem iluzija i fikcija o sebi misli da jeste. Dvadeset osma naznaka konstatira injenicu da ima puno Bonjaka koji su univerzalne sveznalice i konkretne neznalice. Dvadest deveta naznaka upozorava na okolnost da ima nezanemariv broj Bonjaka koji su genijalne prialice, matari i propalice, jer, kao i Hasan u romanu "Dervi i smrt", zapoinju sve a nita ne dovravaju. Trideseta naznaka ukazuje na injenicu da su Bonjaci bez ekonomskog, privrednog, tehnikog i tehnolokog uporita, ali i bez prostornog odreenja usljed nemogunosti povratka na svoja ognjita. Trideset i prva naznaka telegrafski glasi: Nad Bonjacima se vodi politika nepolitikog naroda.

Trideset i druga naznaka pronie u zbilju da se politikom nepolitikog naroda Bonjaci vode u narod bez politikog subjektiviteta. Trideset i trea naznaka kae: Takvom politikom Bonjaci postaju narod sistemskog ne-sistema, sistemske nesaradnje, sistemske ne-solidarnosti, sistemskog nepovjerenja, svekolikog rasipanja, sasipanja, i uruavanja u svim likovima ivota i jedinstvenog nejedinstva. Trideset i etvrta naznaka kae: Bonjaci su vie nego svi evropski narodi zajedno narod svjetskih lutalica, pustahija, bijednika, beskunika i izbjeglica. Trideset i peta naznaka registrira da su nedoklani i neprotjerani Bonjaci u matinoj domovini Bosni i Hercegovini narod atorskih naselja i jedini ljudi u Evropi koje preseljavaju iz stanova u ne-stanove. Trideset i esta naznaka uoava injenicu da ljudi, kada iziu iz sebe, svoje slobode i odreenja, sve slabosti i krivice trae izvan sebe, ponajprije u svome narodu a nikada u onim narodima ije su oni rtve. Tako Bonjacima koji izlaze iz sebe i asimiliraju se u druge narode nikada nije kriv ni agresor, niti iko iz meunarodne zajednice, niti oni vide vlastitu krivicu ni u emu, nego sve prebacuju na svoje su-narodnjake koji se nisu odrekli sebe. Trideset i sedma naznaka kae: Takva svijest vodi Bonjake u totalni negativitet unutar i naspram sebe. Negacija i ruenje autoriteta u vjeri, politici, kulturi, vojsci, privredi, sportu postaje opti Apsolut. Tako jedina vrijednost postaje da Bonjaci unutar sebe nemaju nikakvih vrijednosti. Jedna od naznaka, 38., izrasta i namee neupitnu logiku da su Bonjaci narod velikog broja lopova, kriminalaca, korupcionaa i gulikoa. Trideset i deveta naznaka upuuje na totalno lanu i pogrenu sliku da poten i pravi Bonjak moe biti samo siromaan, jado i bijednik koji se ne bavi ni privredom, ni biznisom, ni ekonomijom, ni trgovinom, ni politikom. etrdeseta naznaka zaokruuje sve prethodne - Bonjaci Bonjacima mogu otrpjeti i halaliti sve osim uspjeha. Zato? Zato to su oni koji su vladali Bonjacima otprije 120 godina navikli taj narod da je njegovo jedino pravo, prirodno i istinsko - neuspjeh u svemu i mo u nemoi.

Prva naznaka o Bonjacima glasi - vjerovatno je to narod paradoksa "svakakav narod", kako je primijetio rahmetli Alija Isakovi. To je jedini narod koji je u doba Osmanske carevine zbog iste kape - fesa - dva puta iz potpuno razliitih razloga: prvi put to je nije htio staviti, a drugi put to je nije dao skinuti, gubio glavu. Dok je nemali broj Bonjaka u poziciji na funkciji - kada bi mogli, sve bi sami obavljali i odravali, a kada izgube funkcije i pozicije i dou u dispozicije, sve bi to ti isti ljudi, pa i ono to su sami uradili i ostvarili, poruili, razorili i unitili. Ta nepredvidljiva i kosmiko-paradoksalna svijest znala je usljed sitnice podii pobune protiv Osmanske carevine, ali i poruiti sultanu u vezi sa zemljom i domovinom Bosnom "Bir ta veremim ba veremem" - "Glavu u svoju dati, ali kamen zemlje Bosne ne dam." Druga naznaka o Bonjacima glasi - to je narod koji je, usljed polu-stoljetne vladavine komunizma i njegovog obeanja raja na zemlji i usljed etverogodinje agresije u toku koje se nije moglo kretati, a kamoli raditi, ostao bez radnih navika. Trea naznaka o Bonjacima jeste: usljed polustoljetnog gubljenja radnih navika i zdravo produktivnog i konkretnog odnosa prema radu, mnogobrojni Bonjaci zadobivaju svijest oholih siromaha i odbijaju poslove koji su im ispod shvaenog nivoa. etvrta naznaka o Bonjacima proizilazi iz druge i tree i ona glasi: nemali broj bez ikakve potrebe i razloga glumi gospodu bez pokria. To u oima stranaca ispada karikaturalno i smijeno, unutar Bonjaka skupo, surovo i besramno. Peta naznaka o Bonjacima slijedi iz druge, tree i etvrte zajedno a glasi: oni u opasnom broju imaju svijest rasipnika bez razloga, suprotnu etirima osnovnim postulatima Zapada: ideji poziva, ideji rada i proizvodnje, ideji uvanja, tednje i utede na svemu i ideji razvoja i usavravanja proizvodnje. esta naznaka o Bonjacima glasi: to je narod kojim u velikom broju ovladava i ophrvljuje ga parazitsko donatorska svijest i lano-opsjenarska nada i iluzija da je svijet duan i obavezan da mu daje, a njegovo je pravo da prima pomo. Niti je svijet duan niti je nae pravo na stalne donacije i pomo. Sedma naznaka o Bonjacima glasi: to je narod iz koga sve curi i tee i u kome kao i u sepetu i reetu voda ne moe ostati. Struno reeno, postajemo narod bez zatitno-sigurnosne kulture i strukture. O Bonjacima i najvei prijatelji i najvei neprijatelji mogu sve besplatno i odmah saznati iz usta i pera samih Bonjaka. Za Bonjake postaje jedina tajna a ona je da nemaju nikakvih tajni u sebi.

Osma naznaka o Bonjacima glasi: To je narod iji sve vei broj pripadnika, kako u nudi, tako i bez nude, obuzima manija odlaska, seljenja i naputanja zemlje, domovine i drave. Tako posredno pomau projekat srpsko-crnogorskih agresora kojem su se preventivno aktivnom, sve-narodnom, odbranom suprotstavljali tokom njihove agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tako u miru, ljuti i kivni na sebe i svoje predstavnike u vlasti a ne na agresora, Bonjaci besplatno predaju i prodaju ono (domovinu, zemlju i dravu), to su krvlju i ivotima branili tokom etverogodinje agresije, to je pravi apsurd. Deveta naznaka slijedi iz osme - znatan broj Bonjaka na raskrsnici oaja i egzistencijalnog beznaa vremenom gubi svijest o svojoj zemlji, domovini i dravi. Deseta naznaka kae - oni Bonjaci koji ne gube svijest o zemlji, domovini i dravi, da bi to ouvali i spasili, svjesno, namjerno, planirano i ciljano pred meunarodnom zajednicom se odriu svoga identiteta, osnova, temelja i korijena bia svoga naroda. Ilustracija toga je problematiziranje i dovoenje u pitanje vjeronauke u kolama, gradnje damija i mesdida, nazivanje selama, koica, serdada, dimija, tespiha, mahrama, uz klanje i jelo prasadi i krmadi da bi se obiljeila navodno progresivna proevropska kultura nekog naeg Hasa ili Husa. Jedanaesta naznaka slijedi iz uvjerenja da neki Bonjaci, koji su se odrekli svoga identiteta s ciljem opstanka zemlje, domovine i drave, smatraju da se moraju, uz identitet, odrei i nacionalnog entiteta, habitusa i korpusa, te zato ne vode brigu i rauna ni o jeziku, ni o kolskim programima, ni o kulturi, ni o nacionalnim odrednicama. Dvanaesta naznaka upuuje na injenicu da ima Bonjaka koji se zarad univerzalnog, kosmopolitskog, nigdje mogueg i nigdje postojeeg, osim u njihovim fikcijama, ovjeka, odriu i svoga identiteta i entiteta i zemlje i domovine i drave. Trinaesta naznaka kae, kada ovjek i ljudi nisu u sebi, oni se mjere i odreuju prema drugima. Biti u sebi doslovce znai biti slobodan iznutra i izvana. Iznutra biti slobodan znai ispuniti srce vjerom u Boga, a izvana znai biti predan i pokoran Bogu u cijelom ivotu. etrnaesta naznaka upuuje - kada ljudi nisu u sebi i kada se ne mjere i odreuju prema drugima, oni su unutar sebe u meusobnim odnosima, vezama i komunikacijama: gordi, nedodirljivi, nadmeni, nemarni sa kompleksom superiornosti a pred nebonjacima i strancima iz meunarodne zajednice takvi Bonjaci su inferiorni, traumatizirani, frustrirani, iskompleksirani sa slugansko-ropskom i nisko-poltronsko - podilazeom svijeu.

Petnaesta naznaka uoava da takva meusobna komunikacija i odnos meu Bonjacima i sa strancima nije ni sluajna ni stihijna nego samo uslijed krize i raspada linosti, braka, porodice i dema'ata, a ta etiri temelja su est stoljea bili i ostali neprobojna tvrava, bedem i kineski zid odbrane Bonjaka. Sedamnaesta naznaka upozorava da sve veim brojem Bonjaka ovladava svijest zaborava Boga, svijeta, ivota, ovjeka, ljudi, cjeline stvarnosti i postojanja i samozaborava. Svjedoanstva toga su odnosi prema Boijim propisima i dunostima, roditeljima, komijama, zajednici, opoj stvari, javnom interesu i ideji opeg dobra. U okviru takve svijesti sve vei broj Bonjaka postaje nemaran i ravnoduan prema normama od najvie ili osnovne obaveze - hakka, koja je izvor i temelj pravde, i vrijednostima, odnosno zakonu i etici. Tako se prvo relativizira a zatim gubi slika o halalu i haramu, dobru i zlu, vrijednostima i nevrijednostima, istini i neistini, pravdi i nepravdi, stidu i bestidu. Time se dobiva osamnaesta naznaka o Bonjacima. Devetnaesta naznaka o Bonjacima kae da jedna od konkretnih izvedenica, rezultata i posljedica toga jeste skidanje i razgoliavanje, kako mukarca tako i ena. Meutim, niko ne moe razgolititi tijelo a da prije toga nije otkrio i ogrijeio duu. Dvadeseta naznaka nasluuje da Bonjake u sve veem broju porobljava i njima ovladava poast poroka (alkohol, kocka, droga). Dvadeset prva naznaka uoava da sklonost nekontroliranim porocima vodi ljude, pa i Bonjake, perverzijama. Rezultati su tu: pedofilija i zlostavljanje djece, uniseks, sodomija kroz homoseksualizam i lezbejstvo (to vodi triperu, sifilisu, aidsu), kloniranje i transvestitizam. Dvadeset druga naznaka poentira injenicu da ljudi porobljeni i okovani porocima i strastima iz kvaliteta ivota nepovratno prelaze u kvantitet uivanja. Dvadeset trea naznaka prati slijed ivota i kae - poto se generacija sinova ne moe zadrati u okvirima i granicama uivanja, jer to je ponavljanje, oni idu u pogubno iivljavanje a to je sama negacija i kraj ivota. Dvadest i etvrta naznaka napuuje da ljudi kad izau iz normalnog ivota u nenormalno uivanje, tako i Bonjaci, gube: smirenje, strpljenje, unutranji mir i ravnoteu, postojanost, uspravnost, ustrajnost, nadu, cilj, svrhu i smisao ivota. To je stanje u kome oni potpuno gube koncentraciju i ne mogu se, kao djeca, nigdje smiriti. Znaci toga su vakanje guma, grickanje sjemenki ili noktiju, stalno zivkanje na telefon, neprestana etnja po korzou i prekidanje upadicama ljudima kada govore.

Dvadeset peta naznaka otkriva surovu i bolnu istinu da ljudi u stanju perverzije razaraju i prekidaju kontakt i komunikaciju sa Bogom, svijetom, ivotom, ljudima, zajednicom, prirodom i samim sobom. Oni su tada samo robovi i bliski grobovi strasti i najopasnijih poroka. Dvadeset esta naznaka skree panju da se iz perverzije, ukoliko se ostane ivo, prelazi u oboavanje stvari i predmeta, zatim ivotinja i na kraju i ljudi. Dvadeset sedma naznaka konstatira: kada jedan narod izlazi iz sebe i oslobaa se vjere i slobode i kada se mjeri i odreuje preko drugih, taj narod se nikada ne miri u sebi sa onim to stvarno jeste nego sa onim to putem iluzija i fikcija o sebi misli da jeste. Dvadeset osma naznaka konstatira injenicu da ima puno Bonjaka koji su univerzalne sveznalice i konkretne neznalice. Dvadest deveta naznaka upozorava na okolnost da ima nezanemariv broj Bonjaka koji su genijalne prialice, matari i propalice, jer, kao i Hasan u romanu "Dervi i smrt", zapoinju sve a nita ne dovravaju. Trideseta naznaka ukazuje na injenicu da su Bonjaci bez ekonomskog, privrednog, tehnikog i tehnolokog uporita, ali i bez prostornog odreenja usljed nemogunosti povratka na svoja ognjita. Trideset i prva naznaka telegrafski glasi: Nad Bonjacima se vodi politika nepolitikog naroda. Trideset i druga naznaka pronie u zbilju da se politikom nepolitikog naroda Bonjaci vode u narod bez politikog subjektiviteta. Trideset i trea naznaka kae: Takvom politikom Bonjaci postaju narod sistemskog ne-sistema, sistemske nesaradnje, sistemske ne-solidarnosti, sistemskog nepovjerenja, svekolikog rasipanja, sasipanja, i uruavanja u svim likovima ivota i jedinstvenog nejedinstva. Trideset i etvrta naznaka kae: Bonjaci su vie nego svi evropski narodi zajedno narod svjetskih lutalica, pustahija, bijednika, beskunika i izbjeglica. Trideset i peta naznaka registrira da su nedoklani i neprotjerani Bonjaci u matinoj domovini Bosni i Hercegovini narod atorskih naselja i jedini ljudi u Evropi koje preseljavaju iz stanova u ne-stanove. Trideset i esta naznaka uoava injenicu da ljudi, kada iziu iz sebe, svoje slobode i odreenja, sve slabosti i krivice trae izvan sebe, ponajprije u svome narodu a nikada u onim narodima ije su oni rtve. Tako Bonjacima koji izlaze iz sebe i asimiliraju se u druge narode nikada nije kriv ni agresor, niti iko iz

meunarodne zajednice, niti oni vide vlastitu krivicu ni u emu, nego sve prebacuju na svoje su-narodnjake koji se nisu odrekli sebe. Trideset i sedma naznaka kae: Takva svijest vodi Bonjake u totalni negativitet unutar i naspram sebe. Negacija i ruenje autoriteta u vjeri, politici, kulturi, vojsci, privredi, sportu postaje opti Apsolut. Tako jedina vrijednost postaje da Bonjaci unutar sebe nemaju nikakvih vrijednosti. Jedna od naznaka, 38., izrasta i namee neupitnu logiku da su Bonjaci narod velikog broja lopova, kriminalaca, korupcionaa i gulikoa. Trideset i deveta naznaka upuuje na totalno lanu i pogrenu sliku da poten i pravi Bonjak moe biti samo siromaan, jado i bijednik koji se ne bavi ni privredom, ni biznisom, ni ekonomijom, ni trgovinom, ni politikom. etrdeseta naznaka zaokruuje sve prethodne - Bonjaci Bonjacima mogu otrpjeti i halaliti sve osim uspjeha. Zato? Zato to su oni koji su vladali Bonjacima otprije 120 godina navikli taj narod da je njegovo jedino pravo, prirodno i istinsko - neuspjeh u svemu i mo u nemoi.

Prva naznaka o Bonjacima glasi - vjerovatno je to narod paradoksa "svakakav narod", kako je primijetio rahmetli Alija Isakovi. To je jedini narod koji je u doba Osmanske carevine zbog iste kape - fesa - dva puta iz potpuno razliitih razloga: prvi put to je nije htio staviti, a drugi put to je nije dao skinuti, gubio glavu. Dok je nemali broj Bonjaka u poziciji na funkciji - kada bi mogli, sve bi sami obavljali i odravali, a kada izgube funkcije i pozicije i dou u dispozicije, sve bi to ti isti ljudi, pa i ono to su sami uradili i ostvarili, poruili, razorili i unitili. Ta nepredvidljiva i kosmiko-paradoksalna svijest znala je usljed sitnice podii pobune protiv Osmanske carevine, ali i poruiti sultanu u vezi sa zemljom i domovinom Bosnom "Bir ta veremim ba veremem" - "Glavu u svoju dati, ali kamen zemlje Bosne ne dam." Druga naznaka o Bonjacima glasi - to je narod koji je, usljed polu-stoljetne vladavine komunizma i njegovog obeanja raja na zemlji i usljed etverogodinje agresije u toku koje se nije moglo kretati, a kamoli raditi, ostao bez radnih navika. Trea naznaka o Bonjacima jeste: usljed polustoljetnog gubljenja radnih navika i zdravo produktivnog i konkretnog odnosa prema radu, mnogobrojni Bonjaci zadobivaju svijest oholih siromaha i odbijaju poslove koji su im ispod shvaenog nivoa.

etvrta naznaka o Bonjacima proizilazi iz druge i tree i ona glasi: nemali broj bez ikakve potrebe i razloga glumi gospodu bez pokria. To u oima stranaca ispada karikaturalno i smijeno, unutar Bonjaka skupo, surovo i besramno. Peta naznaka o Bonjacima slijedi iz druge, tree i etvrte zajedno a glasi: oni u opasnom broju imaju svijest rasipnika bez razloga, suprotnu etirima osnovnim postulatima Zapada: ideji poziva, ideji rada i proizvodnje, ideji uvanja, tednje i utede na svemu i ideji razvoja i usavravanja proizvodnje. esta naznaka o Bonjacima glasi: to je narod kojim u velikom broju ovladava i ophrvljuje ga parazitsko donatorska svijest i lano-opsjenarska nada i iluzija da je svijet duan i obavezan da mu daje, a njegovo je pravo da prima pomo. Niti je svijet duan niti je nae pravo na stalne donacije i pomo. Sedma naznaka o Bonjacima glasi: to je narod iz koga sve curi i tee i u kome kao i u sepetu i reetu voda ne moe ostati. Struno reeno, postajemo narod bez zatitno-sigurnosne kulture i strukture. O Bonjacima i najvei prijatelji i najvei neprijatelji mogu sve besplatno i odmah saznati iz usta i pera samih Bonjaka. Za Bonjake postaje jedina tajna a ona je da nemaju nikakvih tajni u sebi. Osma naznaka o Bonjacima glasi: To je narod iji sve vei broj pripadnika, kako u nudi, tako i bez nude, obuzima manija odlaska, seljenja i naputanja zemlje, domovine i drave. Tako posredno pomau projekat srpsko-crnogorskih agresora kojem su se preventivno aktivnom, sve-narodnom, odbranom suprotstavljali tokom njihove agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tako u miru, ljuti i kivni na sebe i svoje predstavnike u vlasti a ne na agresora, Bonjaci besplatno predaju i prodaju ono (domovinu, zemlju i dravu), to su krvlju i ivotima branili tokom etverogodinje agresije, to je pravi apsurd. Deveta naznaka slijedi iz osme - znatan broj Bonjaka na raskrsnici oaja i egzistencijalnog beznaa vremenom gubi svijest o svojoj zemlji, domovini i dravi. Deseta naznaka kae - oni Bonjaci koji ne gube svijest o zemlji, domovini i dravi, da bi to ouvali i spasili, svjesno, namjerno, planirano i ciljano pred meunarodnom zajednicom se odriu svoga identiteta, osnova, temelja i korijena bia svoga naroda. Ilustracija toga je problematiziranje i dovoenje u pitanje vjeronauke u kolama, gradnje damija i mesdida, nazivanje selama, koica, serdada, dimija, tespiha, mahrama, uz klanje i jelo prasadi i krmadi da bi se obiljeila navodno progresivna proevropska kultura nekog naeg Hasa ili Husa. Jedanaesta naznaka slijedi iz uvjerenja da neki Bonjaci, koji su se odrekli svoga identiteta s ciljem opstanka zemlje, domovine i drave, smatraju da se moraju, uz identitet, odrei i nacionalnog entiteta, habitusa i korpusa,

te zato ne vode brigu i rauna ni o jeziku, ni o kolskim programima, ni o kulturi, ni o nacionalnim odrednicama. Dvanaesta naznaka upuuje na injenicu da ima Bonjaka koji se zarad univerzalnog, kosmopolitskog, nigdje mogueg i nigdje postojeeg, osim u njihovim fikcijama, ovjeka, odriu i svoga identiteta i entiteta i zemlje i domovine i drave. Trinaesta naznaka kae, kada ovjek i ljudi nisu u sebi, oni se mjere i odreuju prema drugima. Biti u sebi doslovce znai biti slobodan iznutra i izvana. Iznutra biti slobodan znai ispuniti srce vjerom u Boga, a izvana znai biti predan i pokoran Bogu u cijelom ivotu. etrnaesta naznaka upuuje - kada ljudi nisu u sebi i kada se ne mjere i odreuju prema drugima, oni su unutar sebe u meusobnim odnosima, vezama i komunikacijama: gordi, nedodirljivi, nadmeni, nemarni sa kompleksom superiornosti a pred nebonjacima i strancima iz meunarodne zajednice takvi Bonjaci su inferiorni, traumatizirani, frustrirani, iskompleksirani sa slugansko-ropskom i nisko-poltronsko - podilazeom svijeu. Petnaesta naznaka uoava da takva meusobna komunikacija i odnos meu Bonjacima i sa strancima nije ni sluajna ni stihijna nego samo uslijed krize i raspada linosti, braka, porodice i dema'ata, a ta etiri temelja su est stoljea bili i ostali neprobojna tvrava, bedem i kineski zid odbrane Bonjaka. Sedamnaesta naznaka upozorava da sve veim brojem Bonjaka ovladava svijest zaborava Boga, svijeta, ivota, ovjeka, ljudi, cjeline stvarnosti i postojanja i samozaborava. Svjedoanstva toga su odnosi prema Boijim propisima i dunostima, roditeljima, komijama, zajednici, opoj stvari, javnom interesu i ideji opeg dobra. U okviru takve svijesti sve vei broj Bonjaka postaje nemaran i ravnoduan prema normama od najvie ili osnovne obaveze - hakka, koja je izvor i temelj pravde, i vrijednostima, odnosno zakonu i etici. Tako se prvo relativizira a zatim gubi slika o halalu i haramu, dobru i zlu, vrijednostima i nevrijednostima, istini i neistini, pravdi i nepravdi, stidu i bestidu. Time se dobiva osamnaesta naznaka o Bonjacima. Devetnaesta naznaka o Bonjacima kae da jedna od konkretnih izvedenica, rezultata i posljedica toga jeste skidanje i razgoliavanje, kako mukarca tako i ena. Meutim, niko ne moe razgolititi tijelo a da prije toga nije otkrio i ogrijeio duu. Dvadeseta naznaka nasluuje da Bonjake u sve veem broju porobljava i njima ovladava poast poroka (alkohol, kocka, droga).

Dvadeset prva naznaka uoava da sklonost nekontroliranim porocima vodi ljude, pa i Bonjake, perverzijama. Rezultati su tu: pedofilija i zlostavljanje djece, uniseks, sodomija kroz homoseksualizam i lezbejstvo (to vodi triperu, sifilisu, aidsu), kloniranje i transvestitizam. Dvadeset druga naznaka poentira injenicu da ljudi porobljeni i okovani porocima i strastima iz kvaliteta ivota nepovratno prelaze u kvantitet uivanja. Dvadeset trea naznaka prati slijed ivota i kae - poto se generacija sinova ne moe zadrati u okvirima i granicama uivanja, jer to je ponavljanje, oni idu u pogubno iivljavanje a to je sama negacija i kraj ivota. Dvadest i etvrta naznaka napuuje da ljudi kad izau iz normalnog ivota u nenormalno uivanje, tako i Bonjaci, gube: smirenje, strpljenje, unutranji mir i ravnoteu, postojanost, uspravnost, ustrajnost, nadu, cilj, svrhu i smisao ivota. To je stanje u kome oni potpuno gube koncentraciju i ne mogu se, kao djeca, nigdje smiriti. Znaci toga su vakanje guma, grickanje sjemenki ili noktiju, stalno zivkanje na telefon, neprestana etnja po korzou i prekidanje upadicama ljudima kada govore. Dvadeset peta naznaka otkriva surovu i bolnu istinu da ljudi u stanju perverzije razaraju i prekidaju kontakt i komunikaciju sa Bogom, svijetom, ivotom, ljudima, zajednicom, prirodom i samim sobom. Oni su tada samo robovi i bliski grobovi strasti i najopasnijih poroka. Dvadeset esta naznaka skree panju da se iz perverzije, ukoliko se ostane ivo, prelazi u oboavanje stvari i predmeta, zatim ivotinja i na kraju i ljudi. Dvadeset sedma naznaka konstatira: kada jedan narod izlazi iz sebe i oslobaa se vjere i slobode i kada se mjeri i odreuje preko drugih, taj narod se nikada ne miri u sebi sa onim to stvarno jeste nego sa onim to putem iluzija i fikcija o sebi misli da jeste. Dvadeset osma naznaka konstatira injenicu da ima puno Bonjaka koji su univerzalne sveznalice i konkretne neznalice. Dvadest deveta naznaka upozorava na okolnost da ima nezanemariv broj Bonjaka koji su genijalne prialice, matari i propalice, jer, kao i Hasan u romanu "Dervi i smrt", zapoinju sve a nita ne dovravaju. Trideseta naznaka ukazuje na injenicu da su Bonjaci bez ekonomskog, privrednog, tehnikog i tehnolokog uporita, ali i bez prostornog odreenja usljed nemogunosti povratka na svoja ognjita. Trideset i prva naznaka telegrafski glasi: Nad Bonjacima se vodi politika nepolitikog naroda.

Trideset i druga naznaka pronie u zbilju da se politikom nepolitikog naroda Bonjaci vode u narod bez politikog subjektiviteta. Trideset i trea naznaka kae: Takvom politikom Bonjaci postaju narod sistemskog ne-sistema, sistemske nesaradnje, sistemske ne-solidarnosti, sistemskog nepovjerenja, svekolikog rasipanja, sasipanja, i uruavanja u svim likovima ivota i jedinstvenog nejedinstva. Trideset i etvrta naznaka kae: Bonjaci su vie nego svi evropski narodi zajedno narod svjetskih lutalica, pustahija, bijednika, beskunika i izbjeglica. Trideset i peta naznaka registrira da su nedoklani i neprotjerani Bonjaci u matinoj domovini Bosni i Hercegovini narod atorskih naselja i jedini ljudi u Evropi koje preseljavaju iz stanova u ne-stanove. Trideset i esta naznaka uoava injenicu da ljudi, kada iziu iz sebe, svoje slobode i odreenja, sve slabosti i krivice trae izvan sebe, ponajprije u svome narodu a nikada u onim narodima ije su oni rtve. Tako Bonjacima koji izlaze iz sebe i asimiliraju se u druge narode nikada nije kriv ni agresor, niti iko iz meunarodne zajednice, niti oni vide vlastitu krivicu ni u emu, nego sve prebacuju na svoje su-narodnjake koji se nisu odrekli sebe. Trideset i sedma naznaka kae: Takva svijest vodi Bonjake u totalni negativitet unutar i naspram sebe. Negacija i ruenje autoriteta u vjeri, politici, kulturi, vojsci, privredi, sportu postaje opti Apsolut. Tako jedina vrijednost postaje da Bonjaci unutar sebe nemaju nikakvih vrijednosti. Jedna od naznaka, 38., izrasta i namee neupitnu logiku da su Bonjaci narod velikog broja lopova, kriminalaca, korupcionaa i gulikoa. Trideset i deveta naznaka upuuje na totalno lanu i pogrenu sliku da poten i pravi Bonjak moe biti samo siromaan, jado i bijednik koji se ne bavi ni privredom, ni biznisom, ni ekonomijom, ni trgovinom, ni politikom. etrdeseta naznaka zaokruuje sve prethodne - Bonjaci Bonjacima mogu otrpjeti i halaliti sve osim uspjeha. Zato? Zato to su oni koji su vladali Bonjacima otprije 120 godina navikli taj narod da je njegovo jedino pravo, prirodno i istinsko - neuspjeh u svemu i mo u nemoi.

Prva naznaka o Bonjacima glasi - vjerovatno je to narod paradoksa "svakakav narod", kako je primijetio rahmetli Alija Isakovi. To je jedini narod koji je u doba Osmanske carevine zbog iste kape - fesa - dva puta iz potpuno razliitih razloga: prvi put to je nije htio staviti, a drugi put to je nije dao skinuti, gubio glavu. Dok je nemali broj Bonjaka u poziciji na funkciji - kada bi mogli, sve bi sami obavljali i odravali, a kada izgube funkcije i pozicije i dou u dispozicije, sve bi to ti isti ljudi, pa i ono to su sami uradili i ostvarili, poruili, razorili i unitili. Ta nepredvidljiva i kosmiko-paradoksalna svijest znala je usljed sitnice podii pobune protiv Osmanske carevine, ali i poruiti sultanu u vezi sa zemljom i domovinom Bosnom "Bir ta veremim ba veremem" - "Glavu u svoju dati, ali kamen zemlje Bosne ne dam." Druga naznaka o Bonjacima glasi - to je narod koji je, usljed polu-stoljetne vladavine komunizma i njegovog obeanja raja na zemlji i usljed etverogodinje agresije u toku koje se nije moglo kretati, a kamoli raditi, ostao bez radnih navika. Trea naznaka o Bonjacima jeste: usljed polustoljetnog gubljenja radnih navika i zdravo produktivnog i konkretnog odnosa prema radu, mnogobrojni Bonjaci zadobivaju svijest oholih siromaha i odbijaju poslove koji su im ispod shvaenog nivoa. etvrta naznaka o Bonjacima proizilazi iz druge i tree i ona glasi: nemali broj bez ikakve potrebe i razloga glumi gospodu bez pokria. To u oima stranaca ispada karikaturalno i smijeno, unutar Bonjaka skupo, surovo i besramno. Peta naznaka o Bonjacima slijedi iz druge, tree i etvrte zajedno a glasi: oni u opasnom broju imaju svijest rasipnika bez razloga, suprotnu etirima osnovnim postulatima Zapada: ideji poziva, ideji rada i proizvodnje, ideji uvanja, tednje i utede na svemu i ideji razvoja i usavravanja proizvodnje. esta naznaka o Bonjacima glasi: to je narod kojim u velikom broju ovladava i ophrvljuje ga parazitsko donatorska svijest i lano-opsjenarska nada i iluzija da je svijet duan i obavezan da mu daje, a njegovo je pravo da prima pomo. Niti je svijet duan niti je nae pravo na stalne donacije i pomo. Sedma naznaka o Bonjacima glasi: to je narod iz koga sve curi i tee i u kome kao i u sepetu i reetu voda ne moe ostati. Struno reeno, postajemo narod bez zatitno-sigurnosne kulture i strukture. O Bonjacima i najvei prijatelji i najvei neprijatelji mogu sve besplatno i odmah saznati iz usta i pera samih Bonjaka. Za Bonjake postaje jedina tajna a ona je da nemaju nikakvih tajni u sebi.

Osma naznaka o Bonjacima glasi: To je narod iji sve vei broj pripadnika, kako u nudi, tako i bez nude, obuzima manija odlaska, seljenja i naputanja zemlje, domovine i drave. Tako posredno pomau projekat srpsko-crnogorskih agresora kojem su se preventivno aktivnom, sve-narodnom, odbranom suprotstavljali tokom njihove agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tako u miru, ljuti i kivni na sebe i svoje predstavnike u vlasti a ne na agresora, Bonjaci besplatno predaju i prodaju ono (domovinu, zemlju i dravu), to su krvlju i ivotima branili tokom etverogodinje agresije, to je pravi apsurd. Deveta naznaka slijedi iz osme - znatan broj Bonjaka na raskrsnici oaja i egzistencijalnog beznaa vremenom gubi svijest o svojoj zemlji, domovini i dravi. Deseta naznaka kae - oni Bonjaci koji ne gube svijest o zemlji, domovini i dravi, da bi to ouvali i spasili, svjesno, namjerno, planirano i ciljano pred meunarodnom zajednicom se odriu svoga identiteta, osnova, temelja i korijena bia svoga naroda. Ilustracija toga je problematiziranje i dovoenje u pitanje vjeronauke u kolama, gradnje damija i mesdida, nazivanje selama, koica, serdada, dimija, tespiha, mahrama, uz klanje i jelo prasadi i krmadi da bi se obiljeila navodno progresivna proevropska kultura nekog naeg Hasa ili Husa. Jedanaesta naznaka slijedi iz uvjerenja da neki Bonjaci, koji su se odrekli svoga identiteta s ciljem opstanka zemlje, domovine i drave, smatraju da se moraju, uz identitet, odrei i nacionalnog entiteta, habitusa i korpusa, te zato ne vode brigu i rauna ni o jeziku, ni o kolskim programima, ni o kulturi, ni o nacionalnim odrednicama. Dvanaesta naznaka upuuje na injenicu da ima Bonjaka koji se zarad univerzalnog, kosmopolitskog, nigdje mogueg i nigdje postojeeg, osim u njihovim fikcijama, ovjeka, odriu i svoga identiteta i entiteta i zemlje i domovine i drave. Trinaesta naznaka kae, kada ovjek i ljudi nisu u sebi, oni se mjere i odreuju prema drugima. Biti u sebi doslovce znai biti slobodan iznutra i izvana. Iznutra biti slobodan znai ispuniti srce vjerom u Boga, a izvana znai biti predan i pokoran Bogu u cijelom ivotu. etrnaesta naznaka upuuje - kada ljudi nisu u sebi i kada se ne mjere i odreuju prema drugima, oni su unutar sebe u meusobnim odnosima, vezama i komunikacijama: gordi, nedodirljivi, nadmeni, nemarni sa kompleksom superiornosti a pred nebonjacima i strancima iz meunarodne zajednice takvi Bonjaci su inferiorni, traumatizirani, frustrirani, iskompleksirani sa slugansko-ropskom i nisko-poltronsko - podilazeom svijeu.

Petnaesta naznaka uoava da takva meusobna komunikacija i odnos meu Bonjacima i sa strancima nije ni sluajna ni stihijna nego samo uslijed krize i raspada linosti, braka, porodice i dema'ata, a ta etiri temelja su est stoljea bili i ostali neprobojna tvrava, bedem i kineski zid odbrane Bonjaka. Sedamnaesta naznaka upozorava da sve veim brojem Bonjaka ovladava svijest zaborava Boga, svijeta, ivota, ovjeka, ljudi, cjeline stvarnosti i postojanja i samozaborava. Svjedoanstva toga su odnosi prema Boijim propisima i dunostima, roditeljima, komijama, zajednici, opoj stvari, javnom interesu i ideji opeg dobra. U okviru takve svijesti sve vei broj Bonjaka postaje nemaran i ravnoduan prema normama od najvie ili osnovne obaveze - hakka, koja je izvor i temelj pravde, i vrijednostima, odnosno zakonu i etici. Tako se prvo relativizira a zatim gubi slika o halalu i haramu, dobru i zlu, vrijednostima i nevrijednostima, istini i neistini, pravdi i nepravdi, stidu i bestidu. Time se dobiva osamnaesta naznaka o Bonjacima. Devetnaesta naznaka o Bonjacima kae da jedna od konkretnih izvedenica, rezultata i posljedica toga jeste skidanje i razgoliavanje, kako mukarca tako i ena. Meutim, niko ne moe razgolititi tijelo a da prije toga nije otkrio i ogrijeio duu. Dvadeseta naznaka nasluuje da Bonjake u sve veem broju porobljava i njima ovladava poast poroka (alkohol, kocka, droga). Dvadeset prva naznaka uoava da sklonost nekontroliranim porocima vodi ljude, pa i Bonjake, perverzijama. Rezultati su tu: pedofilija i zlostavljanje djece, uniseks, sodomija kroz homoseksualizam i lezbejstvo (to vodi triperu, sifilisu, aidsu), kloniranje i transvestitizam. Dvadeset druga naznaka poentira injenicu da ljudi porobljeni i okovani porocima i strastima iz kvaliteta ivota nepovratno prelaze u kvantitet uivanja. Dvadeset trea naznaka prati slijed ivota i kae - poto se generacija sinova ne moe zadrati u okvirima i granicama uivanja, jer to je ponavljanje, oni idu u pogubno iivljavanje a to je sama negacija i kraj ivota. Dvadest i etvrta naznaka napuuje da ljudi kad izau iz normalnog ivota u nenormalno uivanje, tako i Bonjaci, gube: smirenje, strpljenje, unutranji mir i ravnoteu, postojanost, uspravnost, ustrajnost, nadu, cilj, svrhu i smisao ivota. To je stanje u kome oni potpuno gube koncentraciju i ne mogu se, kao djeca, nigdje smiriti. Znaci toga su vakanje guma, grickanje sjemenki ili noktiju, stalno zivkanje na telefon, neprestana etnja po korzou i prekidanje upadicama ljudima kada govore.

Dvadeset peta naznaka otkriva surovu i bolnu istinu da ljudi u stanju perverzije razaraju i prekidaju kontakt i komunikaciju sa Bogom, svijetom, ivotom, ljudima, zajednicom, prirodom i samim sobom. Oni su tada samo robovi i bliski grobovi strasti i najopasnijih poroka. Dvadeset esta naznaka skree panju da se iz perverzije, ukoliko se ostane ivo, prelazi u oboavanje stvari i predmeta, zatim ivotinja i na kraju i ljudi. Dvadeset sedma naznaka konstatira: kada jedan narod izlazi iz sebe i oslobaa se vjere i slobode i kada se mjeri i odreuje preko drugih, taj narod se nikada ne miri u sebi sa onim to stvarno jeste nego sa onim to putem iluzija i fikcija o sebi misli da jeste. Dvadeset osma naznaka konstatira injenicu da ima puno Bonjaka koji su univerzalne sveznalice i konkretne neznalice. Dvadest deveta naznaka upozorava na okolnost da ima nezanemariv broj Bonjaka koji su genijalne prialice, matari i propalice, jer, kao i Hasan u romanu "Dervi i smrt", zapoinju sve a nita ne dovravaju. Trideseta naznaka ukazuje na injenicu da su Bonjaci bez ekonomskog, privrednog, tehnikog i tehnolokog uporita, ali i bez prostornog odreenja usljed nemogunosti povratka na svoja ognjita. Trideset i prva naznaka telegrafski glasi: Nad Bonjacima se vodi politika nepolitikog naroda. Trideset i druga naznaka pronie u zbilju da se politikom nepolitikog naroda Bonjaci vode u narod bez politikog subjektiviteta. Trideset i trea naznaka kae: Takvom politikom Bonjaci postaju narod sistemskog ne-sistema, sistemske nesaradnje, sistemske ne-solidarnosti, sistemskog nepovjerenja, svekolikog rasipanja, sasipanja, i uruavanja u svim likovima ivota i jedinstvenog nejedinstva. Trideset i etvrta naznaka kae: Bonjaci su vie nego svi evropski narodi zajedno narod svjetskih lutalica, pustahija, bijednika, beskunika i izbjeglica. Trideset i peta naznaka registrira da su nedoklani i neprotjerani Bonjaci u matinoj domovini Bosni i Hercegovini narod atorskih naselja i jedini ljudi u Evropi koje preseljavaju iz stanova u ne-stanove. Trideset i esta naznaka uoava injenicu da ljudi, kada iziu iz sebe, svoje slobode i odreenja, sve slabosti i krivice trae izvan sebe, ponajprije u svome narodu a nikada u onim narodima ije su oni rtve. Tako Bonjacima koji izlaze iz sebe i asimiliraju se u druge narode nikada nije kriv ni agresor, niti iko iz

meunarodne zajednice, niti oni vide vlastitu krivicu ni u emu, nego sve prebacuju na svoje su-narodnjake koji se nisu odrekli sebe. Trideset i sedma naznaka kae: Takva svijest vodi Bonjake u totalni negativitet unutar i naspram sebe. Negacija i ruenje autoriteta u vjeri, politici, kulturi, vojsci, privredi, sportu postaje opti Apsolut. Tako jedina vrijednost postaje da Bonjaci unutar sebe nemaju nikakvih vrijednosti. Jedna od naznaka, 38., izrasta i namee neupitnu logiku da su Bonjaci narod velikog broja lopova, kriminalaca, korupcionaa i gulikoa. Trideset i deveta naznaka upuuje na totalno lanu i pogrenu sliku da poten i pravi Bonjak moe biti samo siromaan, jado i bijednik koji se ne bavi ni privredom, ni biznisom, ni ekonomijom, ni trgovinom, ni politikom. etrdeseta naznaka zaokruuje sve prethodne - Bonjaci Bonjacima mogu otrpjeti i halaliti sve osim uspjeha. Zato? Zato to su oni koji su vladali Bonjacima otprije 120 godina navikli taj narod da je njegovo jedino pravo, prirodno i istinsko - neuspjeh u svemu i mo u nemoi.

Prva naznaka o Bonjacima glasi - vjerovatno je to narod paradoksa "svakakav narod", kako je primijetio rahmetli Alija Isakovi. To je jedini narod koji je u doba Osmanske carevine zbog iste kape - fesa - dva puta iz potpuno razliitih razloga: prvi put to je nije htio staviti, a drugi put to je nije dao skinuti, gubio glavu. Dok je nemali broj Bonjaka u poziciji na funkciji - kada bi mogli, sve bi sami obavljali i odravali, a kada izgube funkcije i pozicije i dou u dispozicije, sve bi to ti isti ljudi, pa i ono to su sami uradili i ostvarili, poruili, razorili i unitili. Ta nepredvidljiva i kosmiko-paradoksalna svijest znala je usljed sitnice podii pobune protiv Osmanske carevine, ali i poruiti sultanu u vezi sa zemljom i domovinom Bosnom "Bir ta veremim ba veremem" - "Glavu u svoju dati, ali kamen zemlje Bosne ne dam." Druga naznaka o Bonjacima glasi - to je narod koji je, usljed polu-stoljetne vladavine komunizma i njegovog obeanja raja na zemlji i usljed etverogodinje agresije u toku koje se nije moglo kretati, a kamoli raditi, ostao bez radnih navika. Trea naznaka o Bonjacima jeste: usljed polustoljetnog gubljenja radnih navika i zdravo produktivnog i konkretnog odnosa prema radu, mnogobrojni Bonjaci zadobivaju svijest oholih siromaha i odbijaju poslove koji su im ispod shvaenog nivoa.

etvrta naznaka o Bonjacima proizilazi iz druge i tree i ona glasi: nemali broj bez ikakve potrebe i razloga glumi gospodu bez pokria. To u oima stranaca ispada karikaturalno i smijeno, unutar Bonjaka skupo, surovo i besramno. Peta naznaka o Bonjacima slijedi iz druge, tree i etvrte zajedno a glasi: oni u opasnom broju imaju svijest rasipnika bez razloga, suprotnu etirima osnovnim postulatima Zapada: ideji poziva, ideji rada i proizvodnje, ideji uvanja, tednje i utede na svemu i ideji razvoja i usavravanja proizvodnje. esta naznaka o Bonjacima glasi: to je narod kojim u velikom broju ovladava i ophrvljuje ga parazitsko donatorska svijest i lano-opsjenarska nada i iluzija da je svijet duan i obavezan da mu daje, a njegovo je pravo da prima pomo. Niti je svijet duan niti je nae pravo na stalne donacije i pomo. Sedma naznaka o Bonjacima glasi: to je narod iz koga sve curi i tee i u kome kao i u sepetu i reetu voda ne moe ostati. Struno reeno, postajemo narod bez zatitno-sigurnosne kulture i strukture. O Bonjacima i najvei prijatelji i najvei neprijatelji mogu sve besplatno i odmah saznati iz usta i pera samih Bonjaka. Za Bonjake postaje jedina tajna a ona je da nemaju nikakvih tajni u sebi. Osma naznaka o Bonjacima glasi: To je narod iji sve vei broj pripadnika, kako u nudi, tako i bez nude, obuzima manija odlaska, seljenja i naputanja zemlje, domovine i drave. Tako posredno pomau projekat srpsko-crnogorskih agresora kojem su se preventivno aktivnom, sve-narodnom, odbranom suprotstavljali tokom njihove agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tako u miru, ljuti i kivni na sebe i svoje predstavnike u vlasti a ne na agresora, Bonjaci besplatno predaju i prodaju ono (domovinu, zemlju i dravu), to su krvlju i ivotima branili tokom etverogodinje agresije, to je pravi apsurd. Deveta naznaka slijedi iz osme - znatan broj Bonjaka na raskrsnici oaja i egzistencijalnog beznaa vremenom gubi svijest o svojoj zemlji, domovini i dravi. Deseta naznaka kae - oni Bonjaci koji ne gube svijest o zemlji, domovini i dravi, da bi to ouvali i spasili, svjesno, namjerno, planirano i ciljano pred meunarodnom zajednicom se odriu svoga identiteta, osnova, temelja i korijena bia svoga naroda. Ilustracija toga je problematiziranje i dovoenje u pitanje vjeronauke u kolama, gradnje damija i mesdida, nazivanje selama, koica, serdada, dimija, tespiha, mahrama, uz klanje i jelo prasadi i krmadi da bi se obiljeila navodno progresivna proevropska kultura nekog naeg Hasa ili Husa. Jedanaesta naznaka slijedi iz uvjerenja da neki Bonjaci, koji su se odrekli svoga identiteta s ciljem opstanka zemlje, domovine i drave, smatraju da se moraju, uz identitet, odrei i nacionalnog entiteta, habitusa i korpusa,

te zato ne vode brigu i rauna ni o jeziku, ni o kolskim programima, ni o kulturi, ni o nacionalnim odrednicama. Dvanaesta naznaka upuuje na injenicu da ima Bonjaka koji se zarad univerzalnog, kosmopolitskog, nigdje mogueg i nigdje postojeeg, osim u njihovim fikcijama, ovjeka, odriu i svoga identiteta i entiteta i zemlje i domovine i drave. Trinaesta naznaka kae, kada ovjek i ljudi nisu u sebi, oni se mjere i odreuju prema drugima. Biti u sebi doslovce znai biti slobodan iznutra i izvana. Iznutra biti slobodan znai ispuniti srce vjerom u Boga, a izvana znai biti predan i pokoran Bogu u cijelom ivotu. etrnaesta naznaka upuuje - kada ljudi nisu u sebi i kada se ne mjere i odreuju prema drugima, oni su unutar sebe u meusobnim odnosima, vezama i komunikacijama: gordi, nedodirljivi, nadmeni, nemarni sa kompleksom superiornosti a pred nebonjacima i strancima iz meunarodne zajednice takvi Bonjaci su inferiorni, traumatizirani, frustrirani, iskompleksirani sa slugansko-ropskom i nisko-poltronsko - podilazeom svijeu. Petnaesta naznaka uoava da takva meusobna komunikacija i odnos meu Bonjacima i sa strancima nije ni sluajna ni stihijna nego samo uslijed krize i raspada linosti, braka, porodice i dema'ata, a ta etiri temelja su est stoljea bili i ostali neprobojna tvrava, bedem i kineski zid odbrane Bonjaka. Sedamnaesta naznaka upozorava da sve veim brojem Bonjaka ovladava svijest zaborava Boga, svijeta, ivota, ovjeka, ljudi, cjeline stvarnosti i postojanja i samozaborava. Svjedoanstva toga su odnosi prema Boijim propisima i dunostima, roditeljima, komijama, zajednici, opoj stvari, javnom interesu i ideji opeg dobra. U okviru takve svijesti sve vei broj Bonjaka postaje nemaran i ravnoduan prema normama od najvie ili osnovne obaveze - hakka, koja je izvor i temelj pravde, i vrijednostima, odnosno zakonu i etici. Tako se prvo relativizira a zatim gubi slika o halalu i haramu, dobru i zlu, vrijednostima i nevrijednostima, istini i neistini, pravdi i nepravdi, stidu i bestidu. Time se dobiva osamnaesta naznaka o Bonjacima. Devetnaesta naznaka o Bonjacima kae da jedna od konkretnih izvedenica, rezultata i posljedica toga jeste skidanje i razgoliavanje, kako mukarca tako i ena. Meutim, niko ne moe razgolititi tijelo a da prije toga nije otkrio i ogrijeio duu. Dvadeseta naznaka nasluuje da Bonjake u sve veem broju porobljava i njima ovladava poast poroka (alkohol, kocka, droga).

Dvadeset prva naznaka uoava da sklonost nekontroliranim porocima vodi ljude, pa i Bonjake, perverzijama. Rezultati su tu: pedofilija i zlostavljanje djece, uniseks, sodomija kroz homoseksualizam i lezbejstvo (to vodi triperu, sifilisu, aidsu), kloniranje i transvestitizam. Dvadeset druga naznaka poentira injenicu da ljudi porobljeni i okovani porocima i strastima iz kvaliteta ivota nepovratno prelaze u kvantitet uivanja. Dvadeset trea naznaka prati slijed ivota i kae - poto se generacija sinova ne moe zadrati u okvirima i granicama uivanja, jer to je ponavljanje, oni idu u pogubno iivljavanje a to je sama negacija i kraj ivota. Dvadest i etvrta naznaka napuuje da ljudi kad izau iz normalnog ivota u nenormalno uivanje, tako i Bonjaci, gube: smirenje, strpljenje, unutranji mir i ravnoteu, postojanost, uspravnost, ustrajnost, nadu, cilj, svrhu i smisao ivota. To je stanje u kome oni potpuno gube koncentraciju i ne mogu se, kao djeca, nigdje smiriti. Znaci toga su vakanje guma, grickanje sjemenki ili noktiju, stalno zivkanje na telefon, neprestana etnja po korzou i prekidanje upadicama ljudima kada govore. Dvadeset peta naznaka otkriva surovu i bolnu istinu da ljudi u stanju perverzije razaraju i prekidaju kontakt i komunikaciju sa Bogom, svijetom, ivotom, ljudima, zajednicom, prirodom i samim sobom. Oni su tada samo robovi i bliski grobovi strasti i najopasnijih poroka. Dvadeset esta naznaka skree panju da se iz perverzije, ukoliko se ostane ivo, prelazi u oboavanje stvari i predmeta, zatim ivotinja i na kraju i ljudi. Dvadeset sedma naznaka konstatira: kada jedan narod izlazi iz sebe i oslobaa se vjere i slobode i kada se mjeri i odreuje preko drugih, taj narod se nikada ne miri u sebi sa onim to stvarno jeste nego sa onim to putem iluzija i fikcija o sebi misli da jeste. Dvadeset osma naznaka konstatira injenicu da ima puno Bonjaka koji su univerzalne sveznalice i konkretne neznalice. Dvadest deveta naznaka upozorava na okolnost da ima nezanemariv broj Bonjaka koji su genijalne prialice, matari i propalice, jer, kao i Hasan u romanu "Dervi i smrt", zapoinju sve a nita ne dovravaju. Trideseta naznaka ukazuje na injenicu da su Bonjaci bez ekonomskog, privrednog, tehnikog i tehnolokog uporita, ali i bez prostornog odreenja usljed nemogunosti povratka na svoja ognjita. Trideset i prva naznaka telegrafski glasi: Nad Bonjacima se vodi politika nepolitikog naroda.

Trideset i druga naznaka pronie u zbilju da se politikom nepolitikog naroda Bonjaci vode u narod bez politikog subjektiviteta. Trideset i trea naznaka kae: Takvom politikom Bonjaci postaju narod sistemskog ne-sistema, sistemske nesaradnje, sistemske ne-solidarnosti, sistemskog nepovjerenja, svekolikog rasipanja, sasipanja, i uruavanja u svim likovima ivota i jedinstvenog nejedinstva. Trideset i etvrta naznaka kae: Bonjaci su vie nego svi evropski narodi zajedno narod svjetskih lutalica, pustahija, bijednika, beskunika i izbjeglica. Trideset i peta naznaka registrira da su nedoklani i neprotjerani Bonjaci u matinoj domovini Bosni i Hercegovini narod atorskih naselja i jedini ljudi u Evropi koje preseljavaju iz stanova u ne-stanove. Trideset i esta naznaka uoava injenicu da ljudi, kada iziu iz sebe, svoje slobode i odreenja, sve slabosti i krivice trae izvan sebe, ponajprije u svome narodu a nikada u onim narodima ije su oni rtve. Tako Bonjacima koji izlaze iz sebe i asimiliraju se u druge narode nikada nije kriv ni agresor, niti iko iz meunarodne zajednice, niti oni vide vlastitu krivicu ni u emu, nego sve prebacuju na svoje su-narodnjake koji se nisu odrekli sebe. Trideset i sedma naznaka kae: Takva svijest vodi Bonjake u totalni negativitet unutar i naspram sebe. Negacija i ruenje autoriteta u vjeri, politici, kulturi, vojsci, privredi, sportu postaje opti Apsolut. Tako jedina vrijednost postaje da Bonjaci unutar sebe nemaju nikakvih vrijednosti. Jedna od naznaka, 38., izrasta i namee neupitnu logiku da su Bonjaci narod velikog broja lopova, kriminalaca, korupcionaa i gulikoa. Trideset i deveta naznaka upuuje na totalno lanu i pogrenu sliku da poten i pravi Bonjak moe biti samo siromaan, jado i bijednik koji se ne bavi ni privredom, ni biznisom, ni ekonomijom, ni trgovinom, ni politikom. etrdeseta naznaka zaokruuje sve prethodne - Bonjaci Bonjacima mogu otrpjeti i halaliti sve osim uspjeha. Zato? Zato to su oni koji su vladali Bonjacima otprije 120 godina navikli taj narod da je njegovo jedino pravo, prirodno i istinsko - neuspjeh u svemu i mo u nemoi.

Prva naznaka o Bonjacima glasi - vjerovatno je to narod paradoksa "svakakav narod", kako je primijetio rahmetli Alija Isakovi. To je jedini narod koji je u doba Osmanske carevine zbog iste kape - fesa - dva puta iz potpuno razliitih razloga: prvi put to je nije htio staviti, a drugi put to je nije dao skinuti, gubio glavu. Dok je nemali broj Bonjaka u poziciji na funkciji - kada bi mogli, sve bi sami obavljali i odravali, a kada izgube funkcije i pozicije i dou u dispozicije, sve bi to ti isti ljudi, pa i ono to su sami uradili i ostvarili, poruili, razorili i unitili. Ta nepredvidljiva i kosmiko-paradoksalna svijest znala je usljed sitnice podii pobune protiv Osmanske carevine, ali i poruiti sultanu u vezi sa zemljom i domovinom Bosnom "Bir ta veremim ba veremem" - "Glavu u svoju dati, ali kamen zemlje Bosne ne dam." Druga naznaka o Bonjacima glasi - to je narod koji je, usljed polu-stoljetne vladavine komunizma i njegovog obeanja raja na zemlji i usljed etverogodinje agresije u toku koje se nije moglo kretati, a kamoli raditi, ostao bez radnih navika. Trea naznaka o Bonjacima jeste: usljed polustoljetnog gubljenja radnih navika i zdravo produktivnog i konkretnog odnosa prema radu, mnogobrojni Bonjaci zadobivaju svijest oholih siromaha i odbijaju poslove koji su im ispod shvaenog nivoa. etvrta naznaka o Bonjacima proizilazi iz druge i tree i ona glasi: nemali broj bez ikakve potrebe i razloga glumi gospodu bez pokria. To u oima stranaca ispada karikaturalno i smijeno, unutar Bonjaka skupo, surovo i besramno. Peta naznaka o Bonjacima slijedi iz druge, tree i etvrte zajedno a glasi: oni u opasnom broju imaju svijest rasipnika bez razloga, suprotnu etirima osnovnim postulatima Zapada: ideji poziva, ideji rada i proizvodnje, ideji uvanja, tednje i utede na svemu i ideji razvoja i usavravanja proizvodnje. esta naznaka o Bonjacima glasi: to je narod kojim u velikom broju ovladava i ophrvljuje ga parazitsko donatorska svijest i lano-opsjenarska nada i iluzija da je svijet duan i obavezan da mu daje, a njegovo je pravo da prima pomo. Niti je svijet duan niti je nae pravo na stalne donacije i pomo. Sedma naznaka o Bonjacima glasi: to je narod iz koga sve curi i tee i u kome kao i u sepetu i reetu voda ne moe ostati. Struno reeno, postajemo narod bez zatitno-sigurnosne kulture i strukture. O Bonjacima i najvei prijatelji i najvei neprijatelji mogu sve besplatno i odmah saznati iz usta i pera samih Bonjaka. Za Bonjake postaje jedina tajna a ona je da nemaju nikakvih tajni u sebi.

Osma naznaka o Bonjacima glasi: To je narod iji sve vei broj pripadnika, kako u nudi, tako i bez nude, obuzima manija odlaska, seljenja i naputanja zemlje, domovine i drave. Tako posredno pomau projekat srpsko-crnogorskih agresora kojem su se preventivno aktivnom, sve-narodnom, odbranom suprotstavljali tokom njihove agresije na Bosnu i Hercegovinu. Tako u miru, ljuti i kivni na sebe i svoje predstavnike u vlasti a ne na agresora, Bonjaci besplatno predaju i prodaju ono (domovinu, zemlju i dravu), to su krvlju i ivotima branili tokom etverogodinje agresije, to je pravi apsurd. Deveta naznaka slijedi iz osme - znatan broj Bonjaka na raskrsnici oaja i egzistencijalnog beznaa vremenom gubi svijest o svojoj zemlji, domovini i dravi. Deseta naznaka kae - oni Bonjaci koji ne gube svijest o zemlji, domovini i dravi, da bi to ouvali i spasili, svjesno, namjerno, planirano i ciljano pred meunarodnom zajednicom se odriu svoga identiteta, osnova, temelja i korijena bia svoga naroda. Ilustracija toga je problematiziranje i dovoenje u pitanje vjeronauke u kolama, gradnje damija i mesdida, nazivanje selama, koica, serdada, dimija, tespiha, mahrama, uz klanje i jelo prasadi i krmadi da bi se obiljeila navodno progresivna proevropska kultura nekog naeg Hasa ili Husa. Jedanaesta naznaka slijedi iz uvjerenja da neki Bonjaci, koji su se odrekli svoga identiteta s ciljem opstanka zemlje, domovine i drave, smatraju da se moraju, uz identitet, odrei i nacionalnog entiteta, habitusa i korpusa, te zato ne vode brigu i rauna ni o jeziku, ni o kolskim programima, ni o kulturi, ni o nacionalnim odrednicama. Dvanaesta naznaka upuuje na injenicu da ima Bonjaka koji se zarad univerzalnog, kosmopolitskog, nigdje mogueg i nigdje postojeeg, osim u njihovim fikcijama, ovjeka, odriu i svoga identiteta i entiteta i zemlje i domovine i drave. Trinaesta naznaka kae, kada ovjek i ljudi nisu u sebi, oni se mjere i odreuju prema drugima. Biti u sebi doslovce znai biti slobodan iznutra i izvana. Iznutra biti slobodan znai ispuniti srce vjerom u Boga, a izvana znai biti predan i pokoran Bogu u cijelom ivotu. etrnaesta naznaka upuuje - kada ljudi nisu u sebi i kada se ne mjere i odreuju prema drugima, oni su unutar sebe u meusobnim odnosima, vezama i komunikacijama: gordi, nedodirljivi, nadmeni, nemarni sa kompleksom superiornosti a pred nebonjacima i strancima iz meunarodne zajednice takvi Bonjaci su inferiorni, traumatizirani, frustrirani, iskompleksirani sa slugansko-ropskom i nisko-poltronsko - podilazeom svijeu.

Petnaesta naznaka uoava da takva meusobna komunikacija i odnos meu Bonjacima i sa strancima nije ni sluajna ni stihijna nego samo uslijed krize i raspada linosti, braka, porodice i dema'ata, a ta etiri temelja su est stoljea bili i ostali neprobojna tvrava, bedem i kineski zid odbrane Bonjaka. Sedamnaesta naznaka upozorava da sve veim brojem Bonjaka ovladava svijest zaborava Boga, svijeta, ivota, ovjeka, ljudi, cjeline stvarnosti i postojanja i samozaborava. Svjedoanstva toga su odnosi prema Boijim propisima i dunostima, roditeljima, komijama, zajednici, opoj stvari, javnom interesu i ideji opeg dobra. U okviru takve svijesti sve vei broj Bonjaka postaje nemaran i ravnoduan prema normama od najvie ili osnovne obaveze - hakka, koja je izvor i temelj pravde, i vrijednostima, odnosno zakonu i etici. Tako se prvo relativizira a zatim gubi slika o halalu i haramu, dobru i zlu, vrijednostima i nevrijednostima, istini i neistini, pravdi i nepravdi, stidu i bestidu. Time se dobiva osamnaesta naznaka o Bonjacima. Devetnaesta naznaka o Bonjacima kae da jedna od konkretnih izvedenica, rezultata i posljedica toga jeste skidanje i razgoliavanje, kako mukarca tako i ena. Meutim, niko ne moe razgolititi tijelo a da prije toga nije otkrio i ogrijeio duu. Dvadeseta naznaka nasluuje da Bonjake u sve veem broju porobljava i njima ovladava poast poroka (alkohol, kocka, droga). Dvadeset prva naznaka uoava da sklonost nekontroliranim porocima vodi ljude, pa i Bonjake, perverzijama. Rezultati su tu: pedofilija i zlostavljanje djece, uniseks, sodomija kroz homoseksualizam i lezbejstvo (to vodi triperu, sifilisu, aidsu), kloniranje i transvestitizam. Dvadeset druga naznaka poentira injenicu da ljudi porobljeni i okovani porocima i strastima iz kvaliteta ivota nepovratno prelaze u kvantitet uivanja. Dvadeset trea naznaka prati slijed ivota i kae - poto se generacija sinova ne moe zadrati u okvirima i granicama uivanja, jer to je ponavljanje, oni idu u pogubno iivljavanje a to je sama negacija i kraj ivota. Dvadest i etvrta naznaka napuuje da ljudi kad izau iz normalnog ivota u nenormalno uivanje, tako i Bonjaci, gube: smirenje, strpljenje, unutranji mir i ravnoteu, postojanost, uspravnost, ustrajnost, nadu, cilj, svrhu i smisao ivota. To je stanje u kome oni potpuno gube koncentraciju i ne mogu se, kao djeca, nigdje smiriti. Znaci toga su vakanje guma, grickanje sjemenki ili noktiju, stalno zivkanje na telefon, neprestana etnja po korzou i prekidanje upadicama ljudima kada govore.

Dvadeset peta naznaka otkriva surovu i bolnu istinu da ljudi u stanju perverzije razaraju i prekidaju kontakt i komunikaciju sa Bogom, svijetom, ivotom, ljudima, zajednicom, prirodom i samim sobom. Oni su tada samo robovi i bliski grobovi strasti i najopasnijih poroka. Dvadeset esta naznaka skree panju da se iz perverzije, ukoliko se ostane ivo, prelazi u oboavanje stvari i predmeta, zatim ivotinja i na kraju i ljudi. Dvadeset sedma naznaka konstatira: kada jedan narod izlazi iz sebe i oslobaa se vjere i slobode i kada se mjeri i odreuje preko drugih, taj narod se nikada ne miri u sebi sa onim to stvarno jeste nego sa onim to putem iluzija i fikcija o sebi misli da jeste. Dvadeset osma naznaka konstatira injenicu da ima puno Bonjaka koji su univerzalne sveznalice i konkretne neznalice. Dvadest deveta naznaka upozorava na okolnost da ima nezanemariv broj Bonjaka koji su genijalne prialice, matari i propalice, jer, kao i Hasan u romanu "Dervi i smrt", zapoinju sve a nita ne dovravaju. Trideseta naznaka ukazuje na injenicu da su Bonjaci bez ekonomskog, privrednog, tehnikog i tehnolokog uporita, ali i bez prostornog odreenja usljed nemogunosti povratka na svoja ognjita. Trideset i prva naznaka telegrafski glasi: Nad Bonjacima se vodi politika nepolitikog naroda. Trideset i druga naznaka pronie u zbilju da se politikom nepolitikog naroda Bonjaci vode u narod bez politikog subjektiviteta. Trideset i trea naznaka kae: Takvom politikom Bonjaci postaju narod sistemskog ne-sistema, sistemske nesaradnje, sistemske ne-solidarnosti, sistemskog nepovjerenja, svekolikog rasipanja, sasipanja, i uruavanja u svim likovima ivota i jedinstvenog nejedinstva. Trideset i etvrta naznaka kae: Bonjaci su vie nego svi evropski narodi zajedno narod svjetskih lutalica, pustahija, bijednika, beskunika i izbjeglica. Trideset i peta naznaka registrira da su nedoklani i neprotjerani Bonjaci u matinoj domovini Bosni i Hercegovini narod atorskih naselja i jedini ljudi u Evropi koje preseljavaju iz stanova u ne-stanove. Trideset i esta naznaka uoava injenicu da ljudi, kada iziu iz sebe, svoje slobode i odreenja, sve slabosti i krivice trae izvan sebe, ponajprije u svome narodu a nikada u onim narodima ije su oni rtve. Tako Bonjacima koji izlaze iz sebe i asimiliraju se u druge narode nikada nije kriv ni agresor, niti iko iz

meunarodne zajednice, niti oni vide vlastitu krivicu ni u emu, nego sve prebacuju na svoje su-narodnjake koji se nisu odrekli sebe. Trideset i sedma naznaka kae: Takva svijest vodi Bonjake u totalni negativitet unutar i naspram sebe. Negacija i ruenje autoriteta u vjeri, politici, kulturi, vojsci, privredi, sportu postaje opti Apsolut. Tako jedina vrijednost postaje da Bonjaci unutar sebe nemaju nikakvih vrijednosti. Jedna od naznaka, 38., izrasta i namee neupitnu logiku da su Bonjaci narod velikog broja lopova, kriminalaca, korupcionaa i gulikoa. Trideset i deveta naznaka upuuje na totalno lanu i pogrenu sliku da poten i pravi Bonjak moe biti samo siromaan, jado i bijednik koji se ne bavi ni privredom, ni biznisom, ni ekonomijom, ni trgovinom, ni politikom. etrdeseta naznaka zaokruuje sve prethodne - Bonjaci Bonjacima mogu otrpjeti i halaliti sve osim uspjeha. Zato? Zato to su oni koji su vladali Bonjacima otprije 120 godina navikli taj narod da je njegovo jedino pravo, prirodno i istinsko - neuspjeh u svemu i mo u nemoi. adeset druga naznaka poentira injenicu da ljudi porobljeni i okovani porocima i strastima iz kvaliteta ivota nepovratno prelaze u kvantitet uivanja. Dvadeset trea naznaka prati slijed ivota i kae - poto se generacija sinova ne moe zadrati u okvirima i granicama uivanja, jer to je ponavljanje, oni idu u pogubno iivljavanje a to je sama negacija i kraj ivota. Dvadest i etvrta naznaka napuuje da ljudi kad izau iz normalnog ivota u nenormalno uivanje, tako i Bonjaci, gube: smirenje, strpljenje, unutranji mir i ravnoteu, postojanost, uspravnost, ustrajnost, nadu, cilj, svrhu i smisao ivota. To je stanje u kome oni potpuno gube koncentraciju i ne mogu se, kao djeca, nigdje smiriti. Znaci toga su vakanje guma, grickanje sjemenki ili noktiju, stalno zivkanje na telefon, neprestana etnja po korzou i prekidanje upadicama ljudima kada govore. Dvadeset peta naznaka otkriva surovu i bolnu istinu da ljudi u stanju perverzije razaraju i prekidaju kontakt i komunikaciju sa Bogom, svijetom, ivotom, ljudima, zajednicom, prirodom i samim sobom. Oni su tada samo robovi i bliski grobovi strasti i najopasnijih poroka. Dvadeset esta naznaka skree panju da se iz perverzije, ukoliko se ostane ivo, prelazi u oboavanje stvari i predmeta, zatim ivotinja i na kraju i ljudi.

Dvadeset sedma naznaka konstatira: kada jedan narod izlazi iz sebe i oslobaa se vjere i slobode i kada se mjeri i odreuje preko drugih, taj narod se nikada ne miri u sebi sa onim to stvarno jeste nego sa onim to putem iluzija i fikcija o sebi misli da jeste. Dvadeset osma naznaka konstatira injenicu da ima puno Bonjaka koji su univerzalne sveznalice i konkretne neznalice. Dvadest deveta naznaka upozorava na okolnost da ima nezanemariv broj Bonjaka koji su genijalne prialice, matari i propalice, jer, kao i Hasan u romanu "Dervi i smrt", zapoinju sve a nita ne dovravaju. Trideseta naznaka ukazuje na injenicu da su Bonjaci bez ekonomskog, privrednog, tehnikog i tehnolokog uporita, ali i bez prostornog odreenja usljed nemogunosti povratka na svoja ognjita. Trideset i prva naznaka telegrafski glasi: Nad Bonjacima se vodi politika nepolitikog naroda. Trideset i druga naznaka pronie u zbilju da se politikom nepolitikog naroda Bonjaci vode u narod bez politikog subjektiviteta. Trideset i trea naznaka kae: Takvom politikom Bonjaci postaju narod sistemskog ne-sistema, sistemske nesaradnje, sistemske ne-solidarnosti, sistemskog nepovjerenja, svekolikog rasipanja, sasipanja, i uruavanja u svim likovima ivota i jedinstvenog nejedinstva. Trideset i etvrta naznaka kae: Bonjaci su vie nego svi evropski narodi zajedno narod svjetskih lutalica, pustahija, bijednika, beskunika i izbjeglica. Trideset i peta naznaka registrira da su nedoklani i neprotjerani Bonjaci u matinoj domovini Bosni i Hercegovini narod atorskih naselja i jedini ljudi u Evropi koje preseljavaju iz stanova u ne-stanove. Trideset i esta naznaka uoava injenicu da ljudi, kada iziu iz sebe, svoje slobode i odreenja, sve slabosti i krivice trae izvan sebe, ponajprije u svome narodu a nikada u onim narodima ije su oni rtve. Tako Bonjacima koji izlaze iz sebe i asimiliraju se u druge narode nikada nije kriv ni agresor, niti iko iz meunarodne zajednice, niti oni vide vlastitu krivicu ni u emu, nego sve prebacuju na svoje su-narodnjake koji se nisu odrekli sebe. Trideset i sedma naznaka kae: Takva svijest vodi Bonjake u totalni negativitet unutar i naspram sebe. Negacija i ruenje autoriteta u vjeri, politici, kulturi, vojsci, privredi, sportu postaje opti Apsolut. Tako jedina vrijednost postaje da Bonjaci unutar sebe nemaju nikakvih vrijednosti.

Jedna od naznaka, 38., izrasta i namee neupitnu logiku da su Bonjaci narod velikog broja lopova, kriminalaca, korupcionaa i gulikoa. Trideset i deveta naznaka upuuje na totalno lanu i pogrenu sliku da poten i pravi Bonjak moe biti samo siromaan, jado i bijednik koji se ne bavi ni privredom, ni biznisom, ni ekonomijom, ni trgovinom, ni politikom. etrdeseta naznaka zaokruuje sve prethodne - Bonjaci Bonjacima mogu otrpjeti i halaliti sve osim uspjeha. Zato? Zato to su oni koji su vladali Bonjacima otprije 120 godina navikli taj narod da je njegovo jedino pravo, prirodno i istinsko - neuspjeh u svemu i mo u nemoi.