You are on page 1of 129

SVEUČILIŠTE U MOSTARU FAKULTET FILOZOFSKO-HUMANISTIČKIH ZNANOSTI STUDIJ FILOZOFIJE

Mr. sc. Ivica Musić

ZNANSTVENA METODOLOGIJA
Skripta

Mostar, svibnja 2006.

SADRŽAJ

UVOD……………………………………………………………………………. 4

1. OPĆE ZNAČAJKE ZNANOSTI……………………………………………. 6 1.1. Jezična diferencijacija……………………………………………… 6 1.2. Definicija znanosti…………………………………………………... 7 1.3. Povijesni razvoj znanosti……………………………………….…... 8 1.4. Znanstvene metode…………………………………………………. 12 1.4.1. Metode znanstvenoga istraživanja…………………………. 12 1.4.2. Metode znanstvenoga sistematiziranja……………………...18 1.5. Klasifikacija znanosti………………………………………………. 22

2. VRSTE PISANIH RADOVA NA VISOKIM UČILIŠTIMA……………… 30 2.1. Referat……………………………………………………………….. 30 2.2. Seminar……………………………………………………………… 31 2.3. Diplomski rad……………………………………………………….. 33 2.4. Magistarski rad……………………………………………………... 38 2.5. Doktorska disertacija………………………………………………..47 2.6. Habilitacijsko djelo…………………………………………………. 51

3. ZNANSTVENA, ZNANSTVENOSTRUČNA I STRUČNA DJELA……… 52 3.1. Znanstvena djela……………………………………………………. 52 3.1.1. Monografija………………………………………………… 52 3.1.2. Znanstveni članci…………………………………………... 53 3.1.3. Znanstvena studija (projekt)……………………………….. 55 3.1.4. Svojstva kvalitetnoga znanstvenog djela…………………... 56 3.2. Znanstvenostručna djela…………………………………………… 58 3.2.1. Udžbenik…………………………………………………… 58

2

3.2.2. Enciklopedija………………………………………………. 58 3.2.3. Leksikon……………………………………………………. 59 3.2.4. Praktikum…………………………………………………... 59 3.2.5. Rječnik……………………………………………………... 60 3.2.6. Zbornik radova……………………………………………... 60 3.2.7. Bibliografija………………………………………………. 61 3.2.8. Priručnik……………………………………………………. 62 3.2.9. Časopisi…………………………………………………….. 62 3.3. Stručna djela………………………………………………………... 62

4. PRIPREMANJE I PISANJE ZNANSTVENOGA DJELA………………... 65 4.1. Izbor teme…………………………………………………………… 65 4.2. Prikupljanje, proučavanje i sređivanje građe…………………….. 66 4.3. Citati ili navodi……………………………………………………… 69 4.4. Bilješke………………………………………………………………. 73 4.4.1. Europski sustav pozivnih bilježaka i citiranja………………74 4.4.1.1. Europski (pod)sustav pozivnih bilježaka ispod teksta………………………………………... 74 4.4.1.2. Europski (pod)sustav pozivnih bilježaka u tekstu…………………………………….……….81 4.4.2. Američki ili harvardski sustav pozivnih bilježaka…………. 82 4.5. Kratice u bilješkama………………………………………………... 84 4.6. Jezično-stilska obilježja znanstvenoga rada………………………. 85 4.6.1. Neki jezični savjeti…………………………………………. 87 4.6.2. Stil pisanja………………………………………………….. 88

LITERATURA…………………………………………………………………... 93 PRILOG 1. ……………………………………………………………………….95 PRILOG 2. ……………………………………………………………………….110

3

4 . razmišljati. Način na koji se stječe znanje u tim školama jest učenje koje se zasniva na pamćenju. dakle. s nama ne započinje ni svijet ni znanstveni rad. Znati primjenjivati metodologiju i tehnologiju znanstvenoga istraživanja znači biti kudikamo brži. Zapravo. to je abeceda znanstvenoistraživačkoga djelovanja. ozbiljan posao koji zahtjeva izniman angažman čitava čovjeka. Međutim. čitati. pravila i postupaka metodologije i tehnologije znanstvenoga istraživanja omogućava uspješno i racionalno upravljanje vlastitim znanjima. udubljivati se u problem. ali i znanjima drugih. (Lat.) Studiranje je. pisati te objavljivati. trebamo dobro poznavati opću metodologiju znanstvenoga rada. studere znači brižljivo izučavati nešto. Radi se o konkretnim uputama za pravilno i ekonomično znanstveno istraživanje te objavljivanje rezultata toga istraživanja. proučavati. pažljivo promatrati. Dobro poznavanje metodologije uvjet je za kvalitetan znanstveni rad i uvelike olakšava posao znanstvenicima. o znanstvenim metodama. Upravo se zbog toga poglavito iz sveučilišnih redova regrutiraju znanstvenici koji su kreatori budućega napretka čovječanstva. sustavniji. S tim na umu ovo izlaganje nastoji ukazati na sve bitne elemente vezane uz znanstvenoistraživački rad koji su od presudne važnosti za svakoga tko se tim radom želi baviti. Poznavanje i primjena zakonitosti. nego se traži aktivan i kritički odnos prema onome što se proučava. metoda na visokim učilištima osjetno je drukčija. pismeniji i uspješniji u odnosu na one koji to ne znaju. Stoga valja učiti od drugih koji su se bavili znanošću i koji su u riznicu svjetskoga znanja dali nemali doprinos. znanstveniji. Stoga se proces stjecanja znanja na visokim učilištima ne zove učenje nego studiranje. Da bismo mogli ispravno prosuđivati. U tu se svrhu govori o znanosti općenito. Ovdje nije dovoljna samo memorija niti povjerenje u profesorove iskaze.UVOD Visokoškolski programi bitno se razlikuju od programa osnovnoga i srednjega obrazovanja u kojima se nastavni sadržaji oblikuju tako što se njihova istinitost ne dovodi u pitanje pa se od učenika i ne traži kritički odnos prema takvim sadržajima. Jer. Angažirati se u znanosti zahtjeva veliko znanje i spremnost za ispravno djelovanje.

o tehnologiji znanstvenoga istraživanja (gdje se istražuju sve bitne faze nastanka kvalitetnoga djela: uočavanje i formuliranje znanstvenoga problema. diplomske i magistarske radove.znanstvenom istraživanju. ipak. ali nadasve praksom (kovač se postaje kovanjem – kaže poslovica). Zanat znanstvenika. 5 . pojmove i pravila u pisane tekstove. Treba. o pisanju teksta i tehničkoj obradi pisanoga djela. doktorske disertacije). Zato učenje napamet pojmova i pravila ne će biti od velike koristi ukoliko student ne bude vlastitim razmišljanjem i vježbanjem nastojao prenijeti ove postupno naučene materijale. kao i drugi zanati. struktuiranje pisanoga djela…). Znanstvenik se najbolje postaje čitanjem raznih znanstvenih djela. reći da ne postoje neki brzi i mehanički postupci koji kad se nauče i savladaju osposobljavaju za znanstveno istraživanje. prikupljanje bibliografije. o znanstvenim i stručnim djelima (uključujući sve vrste djela na visokim učilištima: seminarske. najbolje se uči aktivnim osobnim angažmanom i u suradnji s učiteljem zanata.

nužno je na samom početku upozoriti na vrlo često konfudiranje pojmova znanost. odnosno znanosti. a nauka bi označavala spoznaje nekoga užega. p. Služiti se jednim od ovih dvaju značenja za pojam nauka stvar je osobnoga izbora. naime. episteme) u hrvatskom jeziku prevodila sa znanost. OPĆE ZNAČAJKE ZNANOSTI 1. a pravne nauke u praktičnom smislu su skup znanja koja se tiče pravnih normi u njihovoj praktičnoj primjeni. U hrvatskome. stoljeću latinska se riječ scientia (grč. Npr.1.1. Jezična diferencijacija Prije no što se išta kaže o znanosti. s odabranim tekstovima filozofa. 13. stoljeću u naš jezik snažno prodire riječ nauka u značenju ”znanost”. Tako je znanstvenik u hrvatskom jeziku djelatnik u 1 KALIN. To se odnosi i na njihove izvedenice. Već u 17. Boris: Povijest filozofije. ali pod utjecajem susjednih slavenskih naroda u 19. obrazovanje). XVIII. Mnogi smatraju da se «znanost» i «nauka» odnose na opće (znanost) i pojedinačno (nauka). pravne znanosti su znanosti u teorijskom i povijesnom smjeru. kalorika (nauka o toplini) i druge. a pojam nauka u značenju naučavanja općeprihvaćenoga (didaktika. značenjskom i svakom drugom određenju ni na koji način ne može adekvatno zamijeniti pojam znanost. Fizika bi tako bila opća znanost koja uključuje posebne nauke kao što su mehanika (tj. nauka bi bila praktična primjena znanja. nauka i nauk. taj pojam po svom etimološkom. Školska knjiga..»1 Drugi opet riječi znanost i nauka diferenciraju tako što pojam znanosti rabe u značenju kritičkoga i istraživačkoga odnosa prema predmetu. 1994. nauka o gibanju). Drugim riječima. Zagreb. posebnog plana ili problema koji se istražuje. Važno je ne rabiti taj pojam kao istoznačnicu za znanost. Ukratko: nauka nije znanost već je sastavljena od pojedinih znanstvenih rezultata. jeziku to nisu sinonimi pa ih valja razlučiti i rabiti u njihovu izvornom značenju. 6 . No. «Znanost bi u tom smislu obuhvaćala cjelinu znanja i metoda u vezi s nekim predmetom. prerađeno izdanje.

scientia. U nekim stranim jezicima postoje vidljive razlike između riječi «znanost» i «nauk». «Znanost je snaga» i sl. Jer. Međutim. Verbum. a naučnik je tek onaj koji uči obrt. onda bi sve naše spoznaje o pojavama u prirodi i društvu činile znanost. međutim. šegrt. Definicija znanosti Teoretičari znanosti uglavnom se slažu u konstataciji da je ovu kompleksnu stvarnost veoma teško definirati.istraživačkom i znanstvenom poslu koji svojim pregalaštvom i stručnošću doprinosi napretku znanosti. Njemački jezik poznaje «die Wissenschaft» u značenju «znanost» i «die Lehre» u značenju «nauk». a nauk «doctrina». 7 . MIŠIĆ. Anto: Rječnik filozofskih pojmova. Tako govorimo o kršćanskom nauku. teorije. «Znanost je vječno traženje znanja i istine». a ujedno je i 2 3 Grč. to još nije nauka ili primjena znanosti. nego naukom (od nauka) dotičnoga uma što je nezaobilazni dio znanosti. znanost (lat. U latinskom jeziku «znanost» je «scientia». epistéme2) jest «skup svih metodički stečenih i sustavno sređenih znanja o nekom predmetu»3. o Marxovu nauku itd. stranke. kada bi isključivo znanje bilo dovoljno za konačno definiranje znanosti. nije slučaj. Dakle. Problem je samo s terminom «nauka». nije bilo kakvo znanje istodobno i znanstveno.2. iako najbitnija. p. Općenito govoreći. Otuda velik broj definicija koje manje ili više pogađaju samu bit znanosti. 2000. ni nauci nisu znanost već su to misli. termini «znanost» i «nauk» nisu sporni. o islamskom nauku. 280. grč. επιστήμη. tj. 1. U samome korijenu riječi znanost nalazi se riječ «znanje». Crkve ili neke druge institucije.. a to je zapravo skup mišljenja neke škole. Znanje je. Tako ćemo u literaturi često pročitati: «Znanost je način života». Dakle. Riječ nauk treba shvatiti kao «naučavanje» ili «doktrinu». nazori i shvaćanja. ipak samo jedna od odrednica znanosti. Ono što su veliki umovi unijeli u znanost i kulturu ne treba uvijek nazivati znanošću. To. Te definicije nisu cjelovite niti pogađaju samu srž problema pa stoga nisu valjanje. Split.

aspekt s kojega se neki predmet proučava. 487. tj. prvi je čovjek morao rješavati za život važne probleme. spoznavati i sebi prilagođavati određene prirodne pojave. Naime. običan se čovjek zadovoljava zapažanjima koja se ograničuju na ono što njega zanima.. da bi mogao opstati.djelatnost kojom stječemo takva znanja. 16. Npr. 4. politizirati i pribavljati prve spoznaje iz matematike. p. biologije. Iako je to radio na posve primitivan način. čovjek je predmet proučavanja psihologije.. Svaka znanost ima svoj predmet koji proučava (obiectum materiale). Taj predmet može biti zajednički raznim znanostima. ipak se zapažaju određene hipoteze. medicine itd. B.4 Prema Enciklopediji znanost je «sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom povijesnom razdoblju o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih objektivnih metoda istraživanja»5.3. Pritom se služi određenom metodom podvrgavajući svoje hipoteze kontroli razuma. 1968. fiziologije. cit. KALIN. a znanstvenik ima općenitija zapažanja i dolazi ne samo do uzroka nego i do zakona. «Znanost». sv. Najstarija znanstvena disciplina svakako je astronomija. Stoga je za svaku znanost veoma bitan formalni objekt (obiectum formale). p. 8 . Kineska. u: Enciklopedija Leksikografskog zavoda. metodom i preciznošću. Čovjek je iz prijeke potrebe i borbe za golu egzistenciju usmjeravao svoj pogled u nebeske visine. pa i biologije ili kemije. egipatska i grčka promatranja i proračuni stvorili su prve temelje za rađanje najstarije prirodne znanstvene discipline 4 5 Cf. Povijesni razvoj znanosti Korijene znanosti moramo tražiti u praktičnom čovjekovu iskustvu. antropologije. fizike. Morao je promatrati.: op. Jugoslavenski leksikografski zavod Zagreb. Naime. a istom je poslije počeo filozofirati. stajalište. analize i zaključivanje. 1. što je posljedica ljudskoga razmišljanja. Iz ovih definicija dade se zaključiti da se znanstvena spoznaja razlikuje od obične trima bitnim oznakama: općenitošću. a ne materijalnih objekata. Zato kažemo da ima onoliko znanosti koliko ima formalnih..

a svoje su proučavanje nazvali filozofija (ljubav spram mudrosti). Heraklit (544. pr.– astronomije. Krista) bio je uvjeren da je Sunce veće od Zemlje. On je prvi uočio pojavu ekvinocija (tj.: ZELENIKA.-480. Mjeseca i drugih planeta. astronom i filozof. st. Ptolomej je (2. Stari su Grci također proučavali svemir. Ocem astronomije smatra se Hiparh (3. ge – zemlja i metrain – mjeriti) pak svoje korijene ima u premjeravanju zemljišta koje su stari Egipćani obavljali poslije godišnjih poplava Nila. orijentacije pri putovanju… Smatra se da je mezopotamski grad Babilon stvorio temelje i početna istraživanja astronomije – znanosti koja proučava nebeska tijela i zvijezde. Rabili su se posebice u astronomiji. Tales. Babilonski toranj (kula). u 11. 2000. Na temelju toga je razvio teoriju o Suncu kao središtu oko kojega se kreću nebeska tijela. Također je matematičkim metodama odredio važnost pojave u kretanju Sunca.. Također je pronašao metodu za izračunavanje udaljenosti Sunca i Mjeseca od Zemlje.-46. 6 Prvi začetci matematike počinju stvaranjem naziva i znakova za brojenje i računanjem takvim brojevima. Krista) je naslućivao da se zemlja okreće oko svoje osi. Ona se razvijala iz praktičnih čovjekovih potreba: određivanja točnoga vremena. Pitagora 6 Cf. a i prvi je izradio veliki katalog neba sa 850 zvijezda. 9 . Smatra se da je Pitagora (582. 45. Ratko: Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela. pp. ZELENIKA. st. Krista). Krista postao je vijećnica u kojoj su najveći umovi otkrivali istine o životu i svijetu. Geometrija (gr. One su omogućavale računanje prema decimalnom sustavu. pr. st. dan kada su dan i noć jednake dužine).-500. prije Krista. Oni su u pravom smislu razvili matematiku kao znanost. točnoga položaja. Prve brojke bile su u obliku crta i urezivane su u glinu i drvo. pr. Grci su egipatska znanja o mjerenju preuzeli i usavršavanjem stvorili geometriju.) prvi tvrdio da je Zemlja okrugla. Brojke koje se danas nazivaju arapskim rabile su se u Indiji već prije 2500. Rijeka. koji je najprije bio hram boga Marduka. pr. pr. prvi je izračunao i predvidio pomrčinu Sunca (585. tako da je ta građevina služila kao opservatorij. R. Krista). a da je za to Aristotel pružio i uvjerljiv dokaz. Ekonomski fakultet u Rijeci.) skupio sve dotadašnje astronomsko znanje u svojoj poznatoj knjizi Almagest. Aristrah (280.

pr. Biblija je zbirka knjiga koje su svete Židovima i kršćanima. Među njima posebno se ističe židovski narod. Te su knjige napisali razni autori tijekom više od tisuću godina (od 13. Krista) dao velik doprinos razvoju fizike postavivši prve egzaktne zakone utemeljene na iskustvu i provjeravanju eksperimentom.-212. Početci razvoja medicine vezani su uz prve biološke spoznaje koje je čovjek stjecao kod klanja životinja i balzamiranja ljudi. te sprječavanju i liječenju bolesti. Krista) tvrdio je da postoje četiri prva elementa: zemlja. Njega nazivaju ocem znanstvene medicine i smatraju ga najvećim medicinskim piscem svih vremena.-377. Njemu se pripisuje utemeljenje zoologije (znanost koja proučava životinjski svijet). pr. medicina je u početcima svoga razvoja imala izvor u iskustvu i magiji budući da su primitivni ljudi vjerovali da je bolest posljedica moći zlih duhova. pp. 10 . Empedoklo (450. 47. Arhimed je također poznat po zakonu poluge i riječima: «Dajte mi uporište. stoljeću. utemeljili fiziku. znanosti o biljkama. i 20. Aristotel je ostavio raznovrsne opise oko 500 životinja i postavio prvu znanstvenu sistematizaciju brojnih živih organizama. Za razliku od dotadanjih filozofa koji su materijalni prauzrok postanka svijeta i života na Zemlji tražili u vodi i zraku. Pitagora je smatrao da je broj bit svega što postoji. dakle. Smatra se da su Grci prvi počeli razmišljati i o sastavu materije. ibid. tj. voda. Arhimed je (287. Poznat je njegov zakon prema kojemu tijelo uronjeno u tekućinu gubi toliko od svoje težine koliko iznosi istisnuta tekućina. Kao znanost o ljudskom organizmu. Aristotelov učenik Teofrast smatra se utemeljiteljem znanstvene botanike. pr.-48.primjenjuje logiku u geometriji i postaje slavan po tzv. Pitagorinom poučku ili teoremu. Naime. zrak i vatra. Krista) razvili su teoriju atoma koja je temelj suvremene fizikalne teorije. Najznačajniji grčki liječnik bio je Hipokrat (460.. Demokrit i Leukip (oko 450. Temelje povijesti udarili su istočni narodi. pa ću i Zemlju pokrenuti». pr. Oni su. o njegovim bolestima. pr.7 Iako je biologija novija znanost. jer se u današnjem obliku počela razvijati u 19. Krista do 2. st. Krista). pojedine njezine discipline vuku korijene iz davne prošlosti. 7 Cf.

Aristotel umjesto božanstva uvodi «prirodu» kao stvaralački činitelj prava.st.-7. koja se drži najvećim literarnim dostignućem svih vremena.-50.. pp. pr. Mojsije ih prima od Jahve. Likurg od Apolona. Uz religiozne i umjetničke elemente u knjizi se nalaze i povijesni elementi. Monos Kretski od Zeusa. pp. Najugledniji sofisti bili su Protagora (481. ibid. 8 9 Cf. Cf.8 Kao najstarija disciplina društvenih znanosti smatra se politika (znanost o pojavama koje se odnose na zajedničku djelatnost ljudi).-425. Krista) – Helenska povijest (Hellenika). primjerice. pr.-375. Heziod (8. Teokracija (grč.-396. Najznačajniji povjesničari antičke Grčke svakako su Herodot (484. Sofisti su profesionalno proučavali politiku i poučavali o političkim znanjima.-411. narodna tradicija. ali takve su poslove prihvaćali kao poslove na nižem stupnju politike. Upravljanje domaćinstvom Grci su smatrali važnim. theos – bog.). Grčki su filozofi također proučavali i ekonomske pojave i fenomene. 11 . a među njima je i Atenski ustav. pr. Njegova Politika sadrži 158 ustava za isto toliko državica. Biblija. Stari Grci povijest počinju pisati na kritičniji način nego što se ona pisala do tada. Temeljito su je proučavali Grci koji su se posebno bavili pitanjima širokoga spektra ljudi u gradovima i državama. 48. Krista). pr. Krista) – Povijesti (Historiai). 49. Krista) – Povijest Peloponeskog rata i Ksenofont (oko 430.9 U svojim početcima pravo je bilo teokratsko. ali su ekonomiji pridavali manje važnosti od politike.-354. pr. Krista) i Gorgija (483.. Tako.-49. naime. ibid. Tukidid (460. legende i mitovi. ali ona pokušava i želi objasniti stanje ljudskog roda i u predhistorijskom razdoblju. najznačajnija djela o politici napisali su Platon (Država i Zakoni) i Aristotel (Politika). sadrži religiozne i moralne pouke. Krista) napisao je znamenito djelo Poslovi i dani. Ipak. svoje pisane zakone babilonski kralj Hamurabi prima od boga Sunca. da to pravo dolazi od bogova. krateo – vladam. pr. zapovijedam) oblik je vladavine u kojemu svećenici imaju političku vlast. st. Smatra se.

znanstvenom. ali i misaoni postupak primijenjen da se lakše i što točnije otkriju i sustavno obrade znanstvene činjenice. p. redoslijed. 1. R. méthodos11 = put kojim se dolazi cilju) općenito znači planski postupak ispitivanja i istraživanja neke pojave. podatci i informacije. sudova i zaključaka) na njihove jednostavnije sastavne dijelove i elemente 10 11 Cf. shemu po kojoj se odvija neka praktična djelatnost.4. Grč.4. U prvu skupinu. analogiju. indukciju i dedukciju.10 1. Metode znanstvenoga istraživanja a) Analiza i sinteza Metoda analize (grč. Znanstvene metode Metoda (grč. ubrajamo: analizu i sintezu. ZELENIKA.1.: op. razlikujemo dvije vrste metoda: 1) metode znanstvenoga istraživanja (heurističke metode) i 2) metode znanstvenoga sistematiziranja. 51. 313. odnosno način rada za ostvarivanje nekoga cilja na filozofskom. te eksperiment. političkom ili praktičnom području.. ana-lío13 = raz-riješiti) jest «postupak znanstvenog istraživanja i objašnjenja stvarnosti putem raščlanjivanja složenih misaonih tvorevina (pojmova. Ona označava proceduru. Pojam metoda rabi se u dva značenja.. cit. apstrakciju i generalizaciju. hipotezu i teoriju. Rimsko je pravo bilo razvijeno do te mjere da se i danas proučava kao reprezentativan primjer sveobuhvatnog pravnog sustava. p.12 Prema tome. U drugu ubrajamo: definiciju. ανα-λύω. 12 Cf. 12 .Pravo je za Rimljane najvažnija disciplina društvenih znanosti. 13 Grč. klasifikaciju (divizija). dokazivanje i opovrgavanje. μέθοδος. ibid. kao najvažnije. Ono je vrjednije od filozofije i politike.

dovesti) jest način zaključivanja od partikularnoga k univerzalnome u kojemu se na temelju pojedinačnih ili posebnih činjenica dolazi do zaključka o općem sudu. Inače je svaka spoznaja površna i zbrkana (bez analize) te nepotpuna (bez sinteze). iz posljedica zaključuje se na principe. a najvažnije su potpuna i nepotpuna. M1 i M2 i M3… je S. Ona se u praksi vrlo rijetko primjenjuje.. detaljno razložiti dotične pojave kako bi se upoznalo sve njezine konstruktivne dijelove.17 Razlikujemo više vrsta indukcije. 2) metoda razlike. 329. Svaka. Međutim. R. Grč. p.. σύν + θέσις.: op. 323. Milla: 1) metoda slaganja. R..16 Valja reći da se sve znanosti služe ovim dvjema metodama.14 Metoda sinteze (grč. sastavljanja jednostavnih misaonih tvorevina u složene i složenijih u još složenije. Analizom se postiže jasnoća. tj. cit. 327. Nakon toga potrebno je te dijelove sintetizirati. p. od zapažanja konkretnih pojedinačnih slučajeva i činjenica dolazi se do općih zaključaka. znanost nastoji shvatiti i istumačiti pojave koje proučava. 16 ZELENIKA. sq. 4) metoda ostataka i 5) metoda popratnih promjena. inducere = uvesti. sín = zajedno + thésis15 = položaj) jest «postupak znanstvenog istraživanja i objašnjavanja stvarnosti putem spajanja. zaključak: Svi S jesu P. Ideal indukcije jest doći ne samo do općih nego ujedno do nesumnjivo sigurnih spoznaja. cit.18 Zaključak potpune indukcije temelji se na potpunome nabrajanju svih pojedinačnih slučajeva. naime. povezujući izdvojene elemente. Nepotpuna indukcija stvara zaključke na temelju ograničenoga broja pojedinačnih pojava koje su primjenjivi na ostale činjenice iste vrste. odnosno cjeline».20 14 15 ZELENIKA.i izučavanje svakog dijela (i elementa) za sebe i u odnosu na druge dijelove. p. ibid.: op. 3) kombinirana metoda slaganja i razlike.19 Ona se u znanstvenom istraživanju rabi znatno češće negoli potpuna indukcija. makar i vrlo velikog ali ipak 13 . 18 Poznate su također i induktivne metode J. U tu je svrhu nužno analizirati. p. S. jednostavnim nabrajanje (lat..: per enumerationem simplicem). a sintezom preglednost. 17 Cf. b) Indukcija i dedukcija Indukcija (lat. 19 «Oblik induktivnog zaključka jest: M1 i M2 i M3… je P. pojave. procese i odnose u jedinstvenu cjelinu u kojoj su njezini dijelovi uzajamno povezani». odnosno ponovno povezati u cjelinu.

ZELENIKA. MIŠIĆ.Indukcija je uvijek aposteriorna. A.: instantia negativa). 14 . de-ducere = izvoditi. makar na osnovu razmjerno malobrojnih iskustava. «Najvažniji elementi induktivne metode jesu postupci metoda analize. a napose u prirodnim znanostima. izdanje. odvoditi). jer nije isključeno protuslovno iskustvo (lat. 20 Cf. Regresivna dedukcija ima. načela. a ne siguran zaključak za sve slučajeve. jer proširuje znanje o stvarnosti od partikularnih do generalnih sudova.»22 Dedukcija (lat. Arno: Filozofija. karakter dokaza.. Stvorili smo hipotezu koja treba da objasni ono što smo opazili. I dok bi zaključak potpune indukcije imao značaj registriranja zbroja svih činjenica i uvjerljivost konstatacije faktičnog stanja stvari. 146.: op.. bacimo li u vodu drvene predmete. a ponekad možda samo jednog jedinog iskustva. p.. počela se primjenjivati i deduktivna metoda. naprotiv. oni tonu.. «To je. bilo uspješnim ustanovljavanjem nužne veze između S i P. To znači da se uvijek polazi od iskustvenih činjenica na temelju kojih se zaključuje na opći zakon. apstrakcije. U složenijem induktivnom zaključivanju upotrebljavaju se metode promatranja. cit. To je postupak pomoću kojega se iz općih postavaka dolazi do konkretnih pojedinačnih zaključaka. Ova je metoda od neizrecivoga značaja za empirijske znanosti. Uvod u filozofiju. 22 ZELENIKA.. 325. zaključuje obratno.24 ograničenog broja pojedinačnih slučajeva (nepotpuna indukcija). Primjerice: Zašto je Sokrat smrtan? Argumentiram regresivno deduktivno: Zato što su svi ljudi smrtni i Sokrat je čovjek. dakle.» ANZENBACHER. Međutim..sq. Nakladni zavod Matice hrvatske. cit. indukcija može pružiti samo manjeviše vjerojatan.. Školska knjiga. Stoga upravo takva nepotpuna indukcija ima pravu logičku i spoznaju vrijednost. 324. recimo.21 Ona se temelji na zakonu kauzaliteta koji kaže da u isti m uvjet ima i sti uzroci proi zvode ist e učinke. Induktivna metoda pretežno se upotrebljava u početnim stadijima znanosti. p. Neki plutaju. p. što je često u iskustvu nemoguće. Progresivna dedukcija polazi od aksioma (istina koje su evidentne i ne trebaju se dokazivati. posjedovanje općih znanja na temelju kojih se shvaća ono posebno ili pojedinačno. (…) Odjednom pomišljamo: moglo bi biti da svi željezni predmeti tonu. p. a temelj su svakog dokazivanja) i u izvodu napreduje do teorema (tvrdnja koja je izvedena i dokazana na osnovu principa neke znanosti).: op. Zagreb. Po tome je indukcija jedan od osnovnih postupaka u znanstvenom istraživanju. 24 Neki autori razlikuju progresivnu i regresivnu dedukciju. 58. Regresivna pak polazi od teorema i svodi ih na aksiome. 146. A. dakle na osnovu nepotpune indukcije. (Grupa autora u redakciji Vladimira Filipovića).23 Dedukcija uvijek pretpostavlja poznavanje općih stavova.» ANZENBACHER. R. kada je znanost oblikovala početne teorijske pojmove i zakonitosti i sredila ih u sustav pojmova i zakonitost. zaključak nepotpune indukcije imao bi značaj nužne i općenite spoznaje. neki tonu. generalizacije i specijalizacije. cit. eksperimentalna i statistička metoda. 21 «Različite predmete bacamo u vodu. za razliku od indukcije. iz općenitoga na pojedinačno. p.: op. 1984. slučaj kada konkluziju u silogizmu svodim na premise.: op. II. željezne. sinteze. Pritom upada u oči da. R. 143. Siguran zaključak mogao bi se postići bilo iscrpnim navođenjem doista svih pojedinačnih slučajeva (potpuna indukcija). Klasičan i najbolji oblik dedukcije jest silogizam s kojim Aristotel identificira dedukciju. Kanimo opisati predmete i proces te ih klasificirati. 1994.» Filozofijski rječnik. cit. 23 Cf. Zagreb. Bacimo li. p. oni plutaju.

28 Polazeći od određenoga broja pojedinačnih predmeta. zadržavajući ono bitno.25 Apstrakcija je. razmjer. p. nebitne. sličnoznačje) jest zaključivanje od jednoga posebnog slučaja na drugi posebni slučaj (za razliku od 25 26 Cf. cit. 29 Cf. Filozofijski rječnik. misaona operacija kojom se namjerno odvajaju nebitni a ističu bitni elementi i osobine određenoga predmeta ili pojave istraživanja. Induktivni zaključak služi kao pretpostavka deduktivnoga. otkrivanju i formuliranju bilo kojega pojma. Stoga se one moraju kombinirati u znanstvenoistraživačkomu radu. R. a rezultati su im nepouzdani. Filozofijski rječnik. tj. abs-trahere = vući van. akcidentalne karakteristike pojedinih ljudi i zadržati se samo na onim najvažnijim koje su zajedničke svim ljudima. Generalizacija ili uopćavanje jest logički postupak zaključivanja indukcijom od pojedinačnih slučajeva na općenitu spoznaju. pravilo. 28 Cf. apstrahirati sve sporedne. odvajati) u najopćenitijem smislu znači odvojiti nešto od nečega. 36. 30 Grč. ZELENIKA. prema tome.27 ova se metoda primjenjuje u svim znanostima. p. ana-logía30 = odnos. a izostavlja one koji se pojavljuju samo u nekima. ανα-λογία. ne obratiti pažnju na nešto. da bismo stvorili opći pojam «čovjek». 334.Treba reći da indukcija i dedukcija čine dijalektičko jedinstvo i da jedna nije moguće bez druge. Suprotan je pojam konkretizacija pri kojoj se zajedničkom predikatu dodaje vlastita osobina pojedinih subjekata. 15 . Time smo ujedno i definirali. ostaviti nešto po strani. Tako ćemo apstrakcijom doći do zaključka da je čovjek animal rationale.. Rabe li se ove dvije metode odvojeno.29 d) Analogija Analogija (od grč.26 Budući da se apstrakcijom oblikuju općeniti pojmovi. c) Apstrakcija i generalizacija Apstrahirati (od lat.: op. živo biće razumske naravi. Ona je nezaobilazna u istraživanju. moramo odmisliti. one nisu efikasne. nužno. 117. a deduktivnih kao pretpostavka induktivnoga. misao izdvaja njihove zajedničke oznake. zakona ili teorije. Primjena ove metode zahtjeva opreznost u uopćavanju jer se često stvaraju preopćeniti zaključci i neodgovorno se primjenjuju pojedinačni slučajevi na sve slučajeve. znanstvene spoznaje. zakon. odnosno odredili bit pojma «čovjek». važno. p. 27 Primjerice.

dakle. υπόθεσις. uzroke i zakone određenih skupina pojava34 te tako zadovoljiti opravdanu težnju za suvislošću i jedinstvom znanstvene spoznaje. p.: op. A. pretpostavka koja pokušava premostiti praznine u iskustvu i ukazati na vjerojatne zajedničke osnove. 35 Cf. Daljnja istraživanja taj stav trebaju verificirati ili falsificirati. Bilježili smo gdje se planeti nalaze u određenim vremenskim trenucima i sada uspoređujemo dobivene podatke. odnosno potvrditi ili opovrći. hipóthesis33 = pretpostavka) jest vjerojatna zamisao. 33 Grč..indukcije kojom se zaključuje od posebnoga na opće. Pritom se postavlja pitanje kako objasniti te podatke zabilježene u opažajnim stavovima. cit. Bez stvaranja hipoteza nezamislivo je i nemoguće proširenje znanja na bilo kojemu području. Hipoteze su od presudne važnosti za napredak znanosti. One su poticaj i vodič za plodonosno znanstveno istraživanje i po tome je njihova uloga izrazito heuristička. jednu hipotezu odnosno više njih. 25. Tada pomišljamo sljedeće: Pretpostavimo da se planeti kreću po nekoj određenoj krivulji.32 No. Stvorili smo. njezina je važnost u znanostima gdje se ne može eksperimentalno zaključiti. 16 . Filozofijski rječnik. «Analogijski je zaključak onaj u kojem se od sličnosti predmeta u nekim svojstvima (ili karakteristikama) zaključuje na njihovu sličnost u nekim drugim svojstvima. Pretpostavimo za svaki planet neku krivulju koju možemo izračunati iz raspoloživih podataka i prikazati je nekom matematičkom funkcijom.35 U svom početku hipoteza je nedokazan stav koji se privremeno uzima kao istinit (vjerojatan) jer na prikladan način objašnjava neke činjenice.»31 Analogijom se vrlo često služimo u svakodnevnom životu i govoru. i za razliku od dedukcije kojom se zaključuje od općega na posebno). Boga prema čovjeku itd. 129. Raspolažemo znatnom opažajnom građom. 31 32 Filozofijski rječnik. p. Primjerice: neki su znanstvenici iz nekoliko sličnosti Marsa sa Zemljom u nekim svojstvima (okreće se oko svoje osi jednako kao i Zemlja oko svoje. pa su konstatirali da Mars ima stanovnika kao i Zemlja. ali su često ti zaključci nepouzdani i logički nedovoljno precizni i opravdani. Tako je analogija za metafiziku nezamjenjiva metoda: nadosjetne stvari prosuđujemo po sličnostima s osjetnim. 34 «Duže smo promatrali zvjezdano nebo i u opažajnim stavovima bilježili svoja opažanja. ima atmosferu kao i Zemlja. 148. e) Hipoteza i teorija Hipoteza (grč. ima također izmjenu godišnjih doba kao i Zemlja) zaključili na njihovu sličnost u nekim drugim svojstvima. p.» ANZENBACHER.

Deduktivno se iz KOPERNIKOVE teorije mogu s jedne strane izvesti zakoni krivulja pojedinih planeta.» ANZENBACHER. misaoni eksperimenti. Takvu je teoriju postavio KOPERNIK. Grč. 41 «Za razliku od stvarnih eksperimenata. koja se u daljnjem istraživanju na osnovu novih opažanja i eksperimentiranja dovoljno utvrdila (verificirala). to jest mogu li se objasniti nekom hipotezom višeg tipa. Pritom je riječ o krajnje složenom sklopu iskaza koji dijelom potječu iz geometrije. kao. Od hipoteza se induktivno napreduje k teoriji39. 40 MIŠIĆ. Filozofijski rječnik. experimentum = pokus. Jasno je da se eksperimenti ne mogu primijeniti u svim znanostima (npr. gdje će se planet Venera nalaziti u trenutku t.»36 Teorija (grč. θεωρία. podataka). a daljnja su opažanja i prognoze te hipoteze potvrdili.»40 Odlika je eksperimenta da se. fikcije. Ipak. a dijelom iz fizike. tj. tj. postaje teorija. f) Eksperiment Eksperiment (lat.. posebnu vrstu predstavljaju tzv. 150. 38 Cf. u povijesti. koja može dati objašnjenja za što šire područje činjenica. zamisli. pomoću njega mogu proizvoditi pojave toliko puta koliko je potrebno.. odnosno koje su verificirane. theoría37 = gledanje. tj.: op. kao što se od opažajnih stavova napreduje ka hipotezi. na osnovu kojih se mogu jasnije razabrati neki odnosi. 331. u usporedbi s običnim opažanjem. cit. astronomiji) i da svaka pojedina znanost u kojoj se eksperiment primjenjuje ima u tome svoje specifične mogućnosti i granice. cit. 79.: op. dakle nekom teorijom. cit. a s druge prognoze. p. A. No postavlja se pitanje imaju li hipoteze tih krivulja nešto zajedničko. p. dokaz) jest «umjetno izvođenje neke pojave radi njezina sustavnoga promatranja i proučavanja da bi se potvrdila ili odbacila postavljena hipoteza. primjerice. To je koherentna skupina općenitih postavki na osnovu kojih se objašnjava neko područje pojava (činjenica. p. veze ili značenje 17 . A. Od dviju hipoteza vjerojatnija je ona koja je jednostavnija i ne iziskuje neke pomoćne hipoteze te ona koja je plodonosnija. Pretpostavio je da se po njima planeti kreću oko Sunca.38 Teorija se sastoji od niza hipoteza koje su u skladu s iskustvom. «Takva hipoteza.41 36 37 Loc. pretpostavka primijenjena na čitavo jedno područje fenomena. pretpostavke. znanosti u kojima se eksperiment može uspješno primijeniti pokazale su zamašan napredak kakav se bez eksperimenata ne bi mogao zamisliti. promatranje) jest hipoteza višega tipa. 39 «… postavili smo hipoteze krivulja svih planeta koje možemo opažati. pa i takve pojave koje se u prirodi uopće ne bi same od sebe pojavile.Ponekad se o istom problemu može pojaviti više različitih hipoteza.

4. Filozofijski rječnik. 18 . definicija nečega za nešto (npr. 59.1. p. točno mu određujući narav ili bit». 43 Npr. čovjek je živo biće razumske naravi (animal rationale). 44 Npr. fikcija Zemlje bez željeza. određenje) jest «logički postupak pojmovnog određivanja sadržaja nekog predmeta.45 Da bi bila valjana. Metode znanstvenoga sistematiziranja a) Definicija Definicija (lat. p. 45 Cf. cit. kružnica je okretanje točke oko druge točke). 88.» Filozofijski rječnik.. A.: op. definitio = ograničenje.42 Aristotel za definiciju kaže da je određivanje biti stvari. p. poznatijom deskripti vna (opi sna) definicija – ona kojom se navode vanjske oznake po kojima se stvari razlikuju jedna od drugih osten zivna (pokazna) definici ja – ona koja uključuje i pokazivanje predmeta genetička defini cija – ona kojom se izlaže način na koji odgovarajući predmet nastaje (npr. verifikacionog eksperimenta. Jedino se njome izriče što je stvar u sebi i ispunjava se osnovni zahtjev da se definicija mora izvesti pomoću najbližega višeg rodnog pojma i vr sne razlike (Def initio f iat per genus proxi mum et dif f erentiam specif icam). odnosno poticaj za praktički vrijedne akcije. filozofija je ljubav prema mudrosti. pretpostavka o ljekovitosti neke nove kemikalije). Najčešće se susreću ova razlikovanja: realna definicija – ona kojom se rasvjetljava bit stvari43 nom inalna definicija – ona kojom se objašnjava značenje riječi44 konceptualn a definicija – ona kojom se određuje sadržaj pojma verbalna definicij a – ona kojom se jedna riječ zamjenjuje drugom. zamisao navodnjene pustinje. Logičari na različite načine dijele definicije na vrste. 42 MIŠIĆ.2. - U strogom značenju samo je realna definicija prava definicija. Misaoni eksperiment često je osnova za izvođenje stvarnog. 64. Za skolastike ona je sud kojim se izlaže narav stvari ili značenje termina.

48 Npr. a ne smije obuhvatiti nijedan individuum neke druge vrste.. primjerice. Individui se također ne mogu definirati jer nemaju specifičnih razlika među sobom (razlikuju se samo akcidentalnim oznakama. 50 Cf. koje taj 46 Definiramo li. uz upravo naznačeni. 19 . U takvim se slučajevima služimo ostenzivnim. a njih ima mnogo te ih se nijednom definicijom ne može iscrpsti). cit. To znači da ona mora obuhvatiti sve individue neke vrste. definicija se ne smije kretati u krugu. U prvom slučaju nismo obuhvatili sve jedinke iste vrste. nominalnim. zadovoljiti još neke zahtjeve koji se formuliraju u obliku pravila: 1) Definicija mora biti adekvatna.48 Definicija ne smije biti slikovita.51 U nekim slučajevima ne možemo odrediti prvi viši rod (npr.47 4) 5) 6) Definicija pozitivnog pojma ne smije biti negativna. Drugim riječima.52 Ili: «klasifikacija je sistematska i potpuna podjela općeg pojma na posebne. 65. a u nekima vrsnu razliku. tj. Najviši rodovi ili kategorije također se ne mogu definirati. na primjer. 49 Npr. trokut nije krug. moramo pribjeći različitim pomoćnim postupcima koji zamjenjuju definiciju. kategorijama koje su najviši rodovi). tada je definicija preširoka jer ima dvonožnih bića koja ne pripadaju ljudskome rodu. čovjeka kao biće koje se bavi umjetnošću.mora. 47 Npr. p. A ako čovjeka definiramo kao dvonožno živo biće. tada je ta definicija preuska budući da ima ljudi koji nisu umjetnici. neposredne iskustvene činjenice (svjetlo. jasnija od onoga što se definira. Ako želimo bar djelomično razjasniti takav pojam. b) Klasifikacija (divizija) Klasifikacija je «logički postupak kojim se mnoštvenost u stvarnosti skuplja u određene zajedničke cjeline (klase) prema kriteriju njihove sličnosti i različnosti». 52 MIŠIĆ. genetičkim. Filozofijski rječnik. trokut je ono što ima tri kuta. prijateljstvo je veza. 138. 3) Pojam koji želimo definirati ne smijemo definirati pomoću pojma koji se definira.50 Mnoge pojmove ne možemo definirati u skladu s navedenim pravilima. deskriptivnim i drugim definicijama. 51 Ne mogu se definirati. tj. ne smije biti preobilna. boja…). p.49 Definicija mora biti jasna.: op. A.46 2) Definicija treba sadržavati samo bitne oznake pojma. a u drugom smo obuhvatili i jedinke nekih drugih vrsta. ne smije biti ni preširoka ni preuska.

a i ne treba ih. R.. stava ili teorije.pojam obuhvaća. c) Dokazivanje i opovrgavanje Dokaz(ivanje) (lat. ibid. a ujedno je jedna od najvažnijih znanstvenih metoda u kojoj su uključene gotovo sve druge metode: analiza i sinteza. ZELENIKA. 55 Smatra se da je metoda klasifikacije najstarija i najjednostavnija znanstvena metoda.: op. indukcija i dedukcija. O dokaznoj snazi i uvjerljivosti57 ovisi solidnost dokaza i očitost tvrdnje koja se želi dokazati. Ona je važna jer se njome dobiva pregled materijala. zaključivanje itd.. argumentatio. Realne se dalje dijel u prirodne i kulturne…»53 Postoje utvrđena pravila klasifikacije: 1) Pojam ili predmet koji se klasificira mora biti jasno određen. p. 4) Klasifikacija mora biti točna.. 337. demonstratio. na primjer. R. Pojedinačne se klasificiraju u realne i formalne. cit. 55 Cf. botanika. nervus probandi. odnosno prethodno dokazanih sudova. probatio) jest logički postupak kojim se obrazlaže i utvrđuje istinitost nekoga suda. a nekada na temelju drugih priznatih. ali ne istovremeno i po obliku i po sadržaju jer bi došlo do zbrke.56 Dokazivanje se nekada vrši ukazivanjem na neposredna iskustva. 334.: op. p. 2) Klasifikacija se mora obaviti na temelju jedinstvenoga načela. dokazivati jer su već sami po sebi 53 54 ZELENIKA. kao i svi oblici mišljenja: poimanje. Znanost zapravo počinje klasifikacijom: na temelju određenih spoznaja najprije se grupiraju određene skupine srodnih pojava.54 3) Klasifikacija mora biti potpuna. 56 Cf. 338. Npr. Tako se. 57 Lat. knjige u knjižnici se klasificiraju po obliku ili po sadržaju. p. 20 . što je temelj za svako daljnje istraživanje. pojam znanosti klasificira na pojedinačne i univerzalne znanosti. Postupak dokazivanja nesumnjivo je jedan od najsloženijih postupaka.sq. apstrakcija i generalizacija…. odnosno iscrpna i adekvatna. mineralogija) koje proučavaju veliki broj vrsta pa bi bez klasifikacije to proučavanje bilo nemoguće. Osobita je značajna u nekim prirodnim znanostima (zoologija. cit. Dokazno postupanje u znanosti i životu zasniva se na nekim unaprijed prihvaćenim sudovima (principima) koji se dalje ne mogu.

Zagreb. služi kao načelo dokaza i objašnjenja. služe za zaključivanje i dokazivanje. na temelju odgovarajućih načela. može se . nemogućnost. premda nije dokazano niti se može dokazati. a ne na mjestu događaja znači dokazati nemogućnost teze da je dotični počinio taj zločin (ad impossibile). 3) Argumenti. 278. dok se sami ne mogu dokazati. R. 60 Cf.60 Razlikujemo direktne i indirektne dokaze. potpuno proizvoljne iskaze i apsurdne stavove (npr. postulatum = zahtjev) – «načelo koje se bez dokaza smatra valjanim te koje. Naklada Jurčić. 59 Postulat (lat. To su činjenice. kao i matematičke postulate. p. oprečne tvrdnje ukazujući na njihovu neodrživost. àlibi (lat. sudovi koji se iznose u prilog tezi.barem posredno .. da je čovjek četveronožno biće). Pobijajući. U demonstraciji se. čast) – «ono što je ispravno. neposredno su evidentni i sigurni. αξίωμα = dostojanstvo. ZELENIKA. 2) Načela. potom. oni stavovi kojima se tumači njihov predmet i njihove bitne oznake. To je stav koji treba dokazati. Jedan takav dokaz je i tzv. HALDER. metafizike. Bitni elementi dokaza su: 1) Teza. nego se zapravo pobija suprotna teza. odnosno predstavljaju nužni zahtjev zdravoga razuma (postulati59). Alois: Filozofijski rječnik. etike. To su logički zakoni na temelju kojih se izvodi cjelokupni postupak dokazivanja. stav koji ne treba dokazivati.očiti (to su tzv.» MIŠIĆ. p. 335.62 Pri dokazivanju valja paziti na neka osnovna pravila: 1) Teze moraju imati određeno značenje za znanstvene spoznaje. jasno je da ni dokazivanje ne može biti uspješno. deductio ad absurdum. a koji je osnova svakog dokazivanja. 19. P[ostulat] se često izjednačuje s aksiomom ili s hipotezom». 21 . p. Pojam označuje prve principe logike. Nema smisla dokazivati egzaktno već dokazane istine. aksiomi58). 63 Teze imaju smisla i značenje ako imaju određenu osnovu u ranije utvrđenom znanju i ako predstavljaju hipoteze objašnjenja novih činjenica koje proturječe starim teorijama. 61 Lat.64 58 Aksiom (grč. A. Dokazati da je netko npr. Indirektnim (apagogičkim) dokazom ne dokazuje se sama teza. 64 Ako je sama teza nejasna i neprecizna. cit... apsurdnost61. cit. 4) Demonstracija. 2002. «negdje na drugom mjestu»). naime.63 2) Teze moraju biti određene jasno i precizno formulirane. u vrijeme nekog zločina bio na drugom mjestu. uspostavlja logička veza između argumenata i teze.: op. Direkt ni (apodiktični) dokazi pokazuju da neka istina nužno i neposredno slijedi iz već poznatih istina.: op. stavovi. Aksiomi ili najviši principi (maximae propositiones) svake znanosti.utvrditi valjanost vlastite teze. 62 Pri dokazivanju se mogu javljati različite nehotične (paralogizmi) i hotimične (sofizmi) pogreške.

66 Suprotan postupak u odnosu na dokazivanje jest opovrgavanje. osposobljavanje i znanstveno usavršavanje kadrova itd. Ova faza obuhvaća razdoblje od 15. opovrgavanje može biti izravno ili direktno i neizravno ili indirektno. ibid. onda oni ne bi mogli predstavljati dokaza za njih.. precizno formulirani i znanstveno vrijedni. a filozofija je obuhvaćala sva ljudska znanja o prirodi. Ona je bila «znanost nad znanostima». b) U drugoj fazi započeo je i intenzivirao se proces diferencijacije znanosti.67 1. ibid. cit. p. društvu i mišljenju. kooperaciju i koordinaciju znanstvenika i istraživača različitih specijalnosti. U znanosti nije bilo osobite diferencijacije.68 Tri su glavne povijesne razvojne faze znanosti i njezine klasifikacije: a) Prvu fazu karakterizira jedinstvenost znanosti. monografija…). 6) U cijelom postupku dokazivanja teza mora ostati nepromijenjena. p.. tj. da se grupiraju prema njihovoj bitnoj sličnosti ili razlici. Ta faza obuhvaća antičko doba i rani srednji vijek. izdavanje specijalističkih edicija (enciklopedija. p.3) Argumenti za tezu moraju biti: po svom značenju jasni. istiniti ili vjerojatni. možemo uočiti i razne pokušaje da se sve znanstvene discipline klasificiraju. Klasifikacija je od iznimnoga značaja kako na teorijskom tako i na praktičnom planu. specijalističko obrazovanje. To je zapravo logički proces kojim se neki iskaz dokazuje kao lažan. 22 . Klasifikacija znanosti Prateći povijesni razvoj znanosti. R. Kao i kod dokaza. 337. udžbenika. 336. Ona omogućava optimalno organiziranje i umrežavanje znanstvenonastavnih i znanstvenoistraživačkih organizacija. 4) Argumenti za tezu moraju biti neovisni o samoj tezi. Od 65 66 Jer ako bi bili ovisni o tezama.: op. 68 Cf.5.65 5) Dokazivanje mora biti u skladu s pravilima dokazivanja u sustavu logike. tj. 67 Cf. stoljeća. Cf.. planiranje i ostvarivanje znanstvenih projekata i zadataka. ZELENIKA. 83. do 18.

Treba reći da nijedna klasifikacija nije potpuna niti je savršena. Zagreb.filozofije se odvajaju specijalne znanosti: mehanika. loc.71 ZNANOST TEORETSKE: matematika fizika metafizika PRAKTIČNE: etika ekonomija politika POETSKE: retorika poetika dijalektika 69 70 Cf. astronomija. Livno-Sarajevo. Takve su znanosti: etika. fizika. sociologija i psihologija. 65. 1993. Teoretske znanosti imaju za cilj upoznati nas sa stvarima i protumačiti ih. Takve su znanosti: matematika.. 241. poetika i dijalektika.. Takvim se procesima stvaraju sustavi znanosti. p. Branko: Povijest filozofije. geologija. Takve su: retorika. fizika i metafizika. p. biologija. stoljeća počinje treća faza. a karakterizira je još detaljnija diferencijacija. c) Od 19. Praktične znanosti imaju za cilj dati čovjeku orijentaciju u privatnom. II. praktične i poetske znanosti.69 Razne klasifikacije znanosti imaju različita načela po kojima se provode.70 Aristotel je tako kao princip klasifikacije uzeo cilj što ga razne znanosti imaju pa je razlikovao: teoretske. Bonifac: Sabrana djela. 1997. Poetske znanosti kao cilj imaju stvaranje literarnih djela. cit. političkom i društvenom životu. sv. 23 . 71 Cf. BADROV. ali i integracija pojedinih znanstvenih disciplina u znanstvena područja. Nakladni zavod Matice hrvatske. BOŠNJAK.. ekonomija i politika. Predavanja iz filozofije. I. kemija..

Apstraktno-konkretne proučavaju realne pojmove apstrahirajući od bića u kojima se one realiziraju (fizika. povijesne. Realne se znanosti mogu podijeliti na prirodne (npr.-1903. kemija. Općenito se mogu navesti tri karakteristična obilježja realnih znanosti. p. mehanika). fizika. cit. kemija.. biologija) i kulturne znanosti. geologija.) klasificira znanosti prema njihovu formalnom objektu na: apstraktne. politologija itd. biologija. strukturalne znanosti) i realne znanosti. Konkretne znanosti proučavaju realna bića (astronomija. Apstraktne znanosti proučavaju forme stvari bez obzira na njihov sadržaj (matematika i formalna logika). 24 . konkretne i apstraktno-konkretne. psihologija i sociologija).: op. jezične znanosti i znanosti o umjetnosti) i društvene i gospodarske znanosti (pravo.). Kulturne se znanosti mogu podijeliti na duhovne (npr. njihov je predmet isječak iskustvenoga svijeta i nikad ga ne nadilazi 72 BADROV. tj. astronomija.72 ZNANOST APSTRAKTNE: matematika formalna logika APSTRAKTNO-KONKRETNE: fizika kemija mehanika KONKRETNE: astronomija geologija biologija psihologija sociologija Danas se uglavnom razlikuju formalne (formalna logika. matematika. 66. Realne su znanosti uvijek: a) empirijske. B. religijske.Herbert Spencer (1820.

A. oruđe) filozofije. ANZENBACHER.. dakle ima instrumentalno značenje..: op. dok se drugim gledištima ne pridaje važnost c) metodički apstraktne. ono što izmiče zahvatu neke metode nije tema – to se isključuje (apstrahira). puku strukturu sklopova. 11. Njoj se i danas pripisuje mjesto što joj ga je u filozofiji odredio Aristotel: ona je organon (grč.73 73 Cf.b) tematski reducirane. one se uvijek služe nekom metodičkom apstrakcijom. njihovu temu istraživanje zahvaća samo na onaj način na koji dopušta metoda. p. jer uči dosljednoj argumentaciji i pomaže pri točnoj analizi filozofskih problema. cit. Formalne znanosti istražuju samo čisti oblik. 25 . Za nas posebnu ulogu ima formalna logika koju mnogi smatraju filozofskom disciplinom. tj. njihova se tema (njihov predmet) ograničuje (reducira) na određeno gledište (aspekt). tj.

ZNANOST REALNE ZNANOSTI: FORMALNE ZNANOSTI: formalna logika matematika strukturalne znanosti Pri rodne znanosti: fizika kemija astronomija biologija Kult urne znanosti: Duhovne znanosti: povijesne religijske jezične znanosti o umjetnosti Društvene i gospodarske znanosti: pravo ekonomija politologija sociologija odgojne znanosti 26 .

godine.BIOLOGIJA FIZIKA GEOZNANOSTI KEMIJA MATEMATIKA PRIRODNE ZNANOSTI ARHITEKTURA I URBANIZAM ELEKTROTEHNIKA GEODEZIJA GRAĐEVINARSTVO GRAFIČKA TEHNOLOGIJA KEMIJSKO INŽENJERSTVO METALURGIJA RAČUNARSTVO RUDARSTVO. Ekonomski fakultet. 27 Preuzeto iz: ZELENIKA. ZNANOSTI EKONOMIJA PRAVO POLITOLOGIJA INFORMACIJSKE ZNANOSTI SOCIOLOGIJA PSIHOLOGIJA ODGOJNE ZNANOSTI DRUŠTVENE ZNANOSTI POVIJEST ARHEOLOGIJA ZNANOST O JEZIKU I KNJIŽEVNOSTI FILOZOFIJA ZNANOST O UMJETNOSTI TEOLOGIJA HUMANISTIČKE ZNANOSTI Grafikon prikazuje najnoviju klasifikaciju znanosti koju je utvrdilo Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske 1997. 2000. Ratko: Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela. Rijeka. str. GEOLOŠKO INŽENJERSTVO STROJARSTVO DRUGE TEMELJNE TEHNIČKE ZNANOSTI TEHNIČKE ZNANOSTI TEMELJNE MEDICINSKE ZNANOSTI KLINIČKE MEDICINSKE ZNANOSTI JAVNO ZDRAVSTVO I ZDRAVSTVENA ZAŠTITA VETERINARSKA MEDICINA STOMATOLOGIJA FARMACIJA DRUGE GRANE KLINIČKE MEDICINE ZNANOST ZNANSTVENA PODRUČJA ZNANSTVENA POLJA MEDICINSKE ZNANOSTI AGRONOMIJA ŠUMARSTVO BIOTEHNOLOGIJA BIOTEHN. NAFTA.. 89. .

FOLKLORISTIKA DOGMATIKA MORALNA TEOLOGIJA TEOLOGIJA 28 PASTORALNA TEOLOGIJA EGZEGEZA CRKVENA POVIJEST .OPĆA POVIJEST NACIONALNA POVIJEST POMOĆNE POVIJESNE ZNANOSTI POVIJEST OPĆA POVIJEST NACIONALNA POVIJEST POMOĆNE POVIJESNE ZNANOSTI ARHEOLO GIJA JEZIKOSLOVLJE TEORIJA I POVIJEST KNJIŽEVNOSTI KROATISTIKA SLAVISTIKA ANGLISTIKA GERMANISTIKA ROMANISTIKA KLASIČNA FILOLOGIJA ORIJENTALNE I OSTALE FILOLOGIJE LEKSIKOGRAIJA ZNANOST O JEZIKU I KNJIŽEVNOSTI FILOLOFIJA LOGIKA ONTOLOGIJA TEORIJA SPOZNAJE ESTETIKA ETIKA POVIJEST FILOZOFIJE ZNANOST ZNANOSTI ZNANSTVENA POLJA ZNANSTVENE GRANE PODRUČJE HUMANISTIČKIH FILOZOFIJA POVIJEST UMJETNOSTI LIKOVNE UMJETNOSTI TEATROLOGIJA MUZIKOLOGIJA TEORIJA UMJETNOSTI ZNANOST O UMJETNOSTI ANTROPOLOGIJA ETNOLOGIJA ETNOLOGIJA I ANTROPOL.

OPĆA EKONOMIJA EKONOMIKA PODUZETNIŠTVA SUSTAVNA PSIHOLOGIJA FINANCIJE I FINANCIJSKA POLITIKA KVANTITATIVNA EKONOMIJA MENEDŽMENT I UPRAVLJANJE MEĐUNARODNA EKONOMIJA BIOLOŠKA I FIZIOLOŠKA PSIHOLOGIJA FRAZVOJNA PSIHOLOGIJA SOCIJALNA PSIHOLOGIJA KLINIČKA PSIHOLOGIJA POSEBNE PSIHOLOGIJE POLITOLOGIJA TEORIJA I POVIJEST POLITIKE POVIJEST PRAVA I DRŽAVE POLITIČKA FILOZOFIJA RIMSKO PRAVO TEORIJA PRAVA I DRŽAVE USTAVNO PRAVO KAZNENO PRAVO I KAZNENO PROCESNO PRAVO GRAĐANSKO PRAVO I GRAĐANSKO PROCESNO PR. KNJIŽNIČARSTVO ODGOJNE ZNANOSTI DEMOGRAFIJA ARHIVISTIKA I MUZEOLOGIJA SOCIOLOGIJA 29 . OBITELJSKO PRAVO MEĐUNARODNO PRAVO FINANCIJSKO PRAVO UPRAVNO PRAVO I UPRAVA TRGOVAČKO PRAVO I PRAVO DRUŠTVA POMORSKO I OPĆEPROMETNO PRAVO MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO RADNO I SOCIJALNO PRAVO EKONOMIJA PSIHOLOGIJA POLITOLOGIJA PRAVO PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI OPĆA PEDAGOGIJA SUSTAVNA PEDAGOGIJA DIDAKTIKA ANDRAGOGIJA DEFEKTOLOGIJA LOGOPEDIJA KINEZIOLOGIJA SUSTAVNA SOCIOLOGIJA TEORIJSKA I POVIJESNA SOCIOLOGIJA DEMOGRAFIJA METODOLOGIJA SOCIOLOGIJA ZNANJA DEMOGEOGRAFIJA POSEBNE SOCIOLOGIJE INFORMACIJSKI SUSTAVI I INFORMATOLOGIJA KOMUNIKOLOGIJA INFORMACIJSKE ZNAN.

doktorska disertacija i habilitacijsko djelo. Na ovaj način student stječe vještinu studioznoga pristupa određenom problemu. sljedeći oblici pisanih djela: referat ili izvješće. 3) izlaganje tematike. Referat Referat ili izvješće najjednostavniji je oblik pismenoga rada studenta. U referatu se. a osobito da bi stekli vještinu pismenoga formuliranja onoga što su vlastitim naporom istražili. To su. 2. jezgrovito prikazuje jedan ili više tuđih radova. Radi se o najnižoj kategoriji znanstvenoga istraživanja čija je svrha šire i dublje upoznavanje s određenom problematikom. U tu je svrhu nužno na dodiplomskom studiju uvesti studente u znanstveni način mišljenja i rada kako bi se osposobili za samostalno čitanje i tumačenje izvora. Referat ne bi trebao imati više od pet tipkanih stranica sa srednjim proredom. uglavnom.1. Zato je praksa na svakom visokom učilištu da studenti obvezno izrađuju određene pisane radove s odgovarajućim stupnjem znanstvenosti. vježba se u zahtjevnom poslu misaone sinteze. za izlaganje i prosuđivanje specijalnih pitanja. VRSTE PISANIH RADOVA NA VISOKIM UČILIŠTIMA Kao znanstvenoistraživačke ustanove. razvija sposobnost razlikovanja bitnoga od nebitnoga. 4) zaključak. Što se konačnoga izgleda tiče. Valja reći da je ovo odlična priprava za zahtjevnije sastave kao što su seminarski ili diplomski rad. 5) pozivne bilješke. referat bi trebao imati sve bitne elemente stručnoga rada.2. uz uporabu znanstvenoga aparata. i to: 1) naslovnu stranicu. seminarski rad i diplomski rad. prakticira citiranje i pisanje pozivnih bilježaka itd. 30 . Na poslijediplomskom pak studiju izrađuju se magistarski rad. istraživači i znanstvenici. naime. 2) uvod. 6) popis literature i 7) priloge (ako postoje). visoka su učilišta mjesta na kojima se osposobljavaju budući stručnjaci.

U prvoj fazi student izabire određenu temu koju želi obraditi ili mu je određuje profesor. 2000. Seminarskim radom student treba dokazati sposobnost teorijskoga i praktičnoga znanja te sposobnost samostalnoga služenja aktualnom literaturom. mijenjajući i dodajući što je potrebno. Valja izbjegavati dugačke. 5) zaključak. privlačan i informativan. svaki je student tijekom studija dužan izraditi određen broj seminarskih radova iz predmeta koji su utvrđeni nastavnim planom. 7) priloge (ako ih ima). Seminar Sukladno propisima visokih učilišta. 4. na vrhu u sredini treba napisati ime 74 ZELENIKA. 31 . Što se naslovne stranice tiče. Treba izabrati najbolje i najrelevantnije bibliografske jedinice. Na taj se način osposobljava za stjecanje informacija o kompletnoj problematici koju istražuje. nespretne i otrcane naslove. praveći seminarski rad student se pobliže upoznaje s određenom tematikom na nekom području studiranja. Ono što se napiše svakako valja čitati više puta. slažući bilješke prema zamišljenom konceptu rada. usvaja osnovne metode i operacije znanstvenoga rada. Trebao bi u sebi imati ključne riječi o problemu koji se obrađuje. ili koju sugerira predmetni nastavnik. 260. Ratko: Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela.»74 Izradom seminara student pravi prve prave korake u znanstvenom istraživanju. Tri su faze nastanka seminarskoga rada: izbor teme. 4) izlaganje tematike. Nakon toga prelazi se na sastavljanje.. 6) popis korištene literature. Osim toga. Potom slijedi skupljanje literature vezane za tu temu. Konačni uradak treba sadržavati sljedeće elemente: 1) naslovnu stranicu.2. 2) sadržaj. izdanje. tj. ispravljajući. tako da što jasnije odrazi njegov sadržaj i karakter. skupljanje literature i materijala za njezinu izradu i sama izrada. jasan. 1) Naslov rada mora biti kratak. Rijeka. Slijedi pažljivo i sustavno iščitavanje i pravljenje odgovarajućih bilježaka koje će poslužiti kao okosnica budućega rada.2. uči služiti se prikladnim sredstvima za to istraživanje. «Seminarski je rad samostalna stručna obrada određene teme koju izabere sam student. pretenciozne. 3) uvod. p. Ovu etapu treba dovršiti stavljajući u red skupljeni materijal. odnosno pisanje rada. Ekonomski fakultet u Rijeci.

tj. Tako će naslovi poglavlja biti pisani većim i masnijim slovima od naslova neke manje cjeline i tako redom. Nešto niže od toga piše se manjim slovima seminarski rad. onako kako su napisani i u samom radu. studenoga 2005. Treba potom donijeti strukturu rada. ispod toga ime fakulteta. U njemu mora biti vidljiva razlika između naslova većih i manjih cjelina. Valja također nešto reći i o metodi kojom se služi pri izradi rada. 2) U sadržaju ili kazalu treba donijeti sve naslove i podnaslove.sveučilišta. 32 . kratko opisati dijelove rada. Na sredini stranice treba napisati naslov rada velikim masnim slovima. a ispod grupu studija. SVEUČILIŠTE U MOSTARU PEDAGOŠKI FAKULTET Hrvatski-filozofija IDEJA DOBRA KOD PLATONA Seminarski rad Student: Marko MARKOVIĆ Profesor: dr. Zatim treba odrediti ciljeve koji se žele ostvariti u tom radu. Još niže dolazi ime i prezime studenta. Sadržaj se može donijeti odmah nakon naslovne stranice ili na kraju rada. Uvod ne smije biti opsežan i ne bi trebao biti veći od dvije stranice. a ispod toga ime i prezime profesora. 3) U uvodu seminarskoga rada treba najprije definirati problem koji se obrađuje. Janko JANKOVIĆ Mostar. Na dnu stranice piše se ime grada i datum nastanka rada. s brojem stranica na kojima se nalaze. Dobro bi bilo izložiti sadašnje stanje istraživanja i vlastiti doprinos tom istraživanju.

33 . odnosno navodi korištenu literaturu u pozivnim bilješkama. objašnjavaju i izlažu važne činjenice. Na vrhu se piše velikim slovima LITERATURA ili BIBLIOGRAFIJA. p. odnosno odgovore na pitanja postavljena u uvodu. inventivnost. 5) Zaključak treba sadržavati najvažnija rješenja postavljenoga problema istraživanja. Diplomski rad je «samostalno. Tematika se raspoređuje u dijelove (poglavlja) i niže podcjeline. On treba reći u čemu se sastoji doprinos dotičnoga rada u obradi naznačene teme. Stoga mu treba posvetiti posebnu pozornost.75 Osnovni je cilj diplomskoga rada u tome da student pokaže sposobnost i samostalnost rješavanja kompleksnoga 75 Ibid. 265. Diplomski rad Na visokim učilištima čiji studij traje najmanje četiri godine studenti su dužni pri završetku studija prijaviti. Dijelovi rada trebaju činiti jedinstvenu.. U ovom se dijelu seminarskoga rada iznose najvažniji rezultati istraživanja: opisuju se. stručno.4) Izlaganje teme najvažniji je i najopsežniji dio seminarskoga rada. kritičnost. a svoje stajalište brani valjanim argumentima. izraditi i braniti diplomski rad. Nju se donosi abecednim redom prema prezimenu autora. Potrebno je navesti sve podatke kao u pozivnim bilješkama. sposobnost. 6) Nakon zaključka seminarskoga rada navodi se popis korištene literature.3. spoznaje i misli u smislenu cjelinu. On treba logično i znanstveno povezati relevantne činjenice. Zaključak je zapravo na koncizan način izložena sinteza čitavoga rada i ne treba biti preopširan. pismeno djelo studenta u kojem pod voditeljstvom mentora obrađuje određenu aktualnu stručnu temu». što omogućuje da se problem izloži sustavno i po određenom redoslijedu. uzročno-posljedičnu cjelinu. ne smije biti rob tuđih ili ustaljenih mišljenja. spoznaje ili formulacije. Pri tome treba biti što samostalniji i objektivniji u prosuđivanju i donošenju relevantnih ocjena i prijedloga. 2. U ovom dijelu seminarskoga rada student obvezno i na uobičajen način citira tuđe stavove. kvalitetno. Ovdje dolazi do izražaja studentovo znanje.

malo odvojeno. Diplomski se rad uvezuje u tvrde ili polutvrde korice. Ispod toga. Da bi uspješno napisao diplomski rad. 3) Predgovor (nije obvezan). obično u četiri primjerka. a na sredini naslov diplomskoga rada. centrirano. 8) Popis ilustracija (ako ih ima). Tehnička pak obrada obuhvaća pisanje i prepisivanje teksta. sposobnost primjene znanstvenih metoda i znanstvenoga instrumentarija u obradi određene teme. ispod mjesto. stavova i činjenica. tehničkih. naziv sveučilišta. 7) Popis literature.problema i snalaženje u rješavanju istraživačkih problema koji ne moraju imati karakter originalnosti. ispod toga dolazi naziv fakulteta. 2) Sadržaj. sposobnost korištenja tuđih spoznaja. poktorice ili unutarnju stranicu. Takav je opseg primjeren društvenim i humanističkim znanostima. korice ili vanjsku stranicu. dok kod prirodnih. uvezivanje diplomskoga rada. Nešto malo iznad sredine stranice ime studenta. student mora temeljito ovladati tehnologijom znanstvenoga istraživanja koja obuhvaća ove faze: 1) uočavanje i formulacija znanstvenoga problema ili predmeta istraživanja 2) postavljanje hipoteze 3) izrada orijentacijskoga plana 4) sastavljanje radne bibliografije 5) prikupljanje. 9) Popis priloga (ako postoje). proučavanje i sređivanje literaturne građe 6) strukturiranje djela 7) rješavanje postavljenog problema 8) pismeno formuliranje rezultata istraživanja. 4) Uvod. vještinu pisanja stručnih radova… Kvalitetan diplomski rad ima ove bitne elemente: 1) Naslov. 5) Izlaganje tematike (najčešće sadrži od pet do sedam strukturiranih dijelova). piše se diplomski rad. sposobnost samostalnoga služenja literaturom. biomedicinskih i biotehničkih znanosti može biti manji. ilustracije te stilsko-jezična i terminološka obrada rukopisa. potrebno je donijeti sljedeće elemente: na vrhu. Dokumentacijsku osnovu diplomskoga rada čine pozivne bilješke. Što se korica ili vanjske stranice tiče. Optimalni opseg diplomskoga rada jest od 60 do 80 kartica. lekturu i korekturu. Na dnu stranice dolazi ime 34 . Student mora dokazati sposobnost primjene znanja stečenoga tijekom studija. 6) Zaključak.

Na potkoricama (prvom unutarnjem listu) donose se podrobnije informacije. zarez i godina. 35 . Primjer 1: Naslovna stranica diplomskoga rada SVEUČILIŠTE U MOSTARU FAKULTET FILOZOFSKO-HUMANISTIČKIH ZNANOSTI MOSTAR MARKO MARKOVIĆ SPOZNAJA KOD JOHNA LOCKEA DIPLOMSKI RAD MOSTAR. 2006.grada.

dr. Serafin Hrkać Marko Marković Indeks br. 36 .Primjer 2: Potkorice (prvi unutarnji list) diplomskoga rada SVEUČILIŠTE U MOSTARU FAKULTET FILOZOFSKO-HUMANISTIČKIH ZNANOSTI MOSTAR SPOZNAJA KOD JOHNA LOCKEA DIPLOMSKI RAD Predmet: Mentor: Student: Teorija spoznaje prof. sc.filozofija Mostar. svibnja 2006. 1999/R Smjer: Hrvatski jezik i književnost .

2) točke koje se obrađuju trebaju biti brižno i stručno produbljene.Prilikom izrade diplomskoga rada student se svakako treba konzultirati s profesorom kad god se suoči s problemom. svjedočanstvima i na logičkoj dosljednosti. Nakon što se skupljena građa tako raspodijeli. Papir na kojemu se piše diplomski rad treba biti bijele boje i dobre kvalitete. Tijekom čitanja literature student pravi odgovarajuće bilješke. prazne prostore između riječi. zatim bilješke koje sadrže razmišljanja i sudove drugih autora o toj temi te osobne kritičke bilješke i refleksije. odnosno pisanja rada. od studenta se traži da bude sposoban samostalno definirati bitne točke. savjetuje se onaj koji 37 . Od diplomskoga se rada ne očekuje da bude novi doprinos znanosti. To će reći da materija treba biti logički raspoređena na dijelove: poglavlja – podpoglavlja – paragrafe… Treba izbjegavati komplicirane razdiobe koje bi samo otežale čitanje. logičnost i točnost. Doneseni dokazi trebaju biti valjani. lijeva – 4 cm. homogeni. tj. treba raspravljati o jednom određenom predmetu. utvrditi dubinu i širinu istraživanja. razdijeliti ga prema konceptu pisanoga rada. Margine (praznine sa strane lista) trebaju biti takve da u jednom retku bude 60-70 tipkovnih udaraca (uključujući interpunkcijske znakove. Što se proreda tiče. Preuređivanje skupljenoga materijala pretpostavlja da pred sobom imamo shemu kako bi rad trebao izgledati. formata A4 = 210 x 297 mm. Zato se obično stavlja gornja – 4 cm. međusobno povezani. ali se od njega uvijek traži preciznost. Valja dokazati valjanost vlastitih teza i zaključaka čvrstim argumentima. crtice). postaviti ispravne premise za početak svoga rada. tema treba biti monografska. Svakako treba donijeti bitne elemente. trebaju se temeljiti na dokumentima. donja – 3. potpunost. a desna – 3. tj.0 cm. Pritom valja voditi računa da gornja i lijeva moraju biti veće od donje i desne. digresije. a izbjegavati ponavljanja. To su bilješke direktno iz izvora. Rad mora biti rezultat jasnoga i logičnoga procesa koji polazi od određenih premisa i preko čvrstim argumenata dolazi do dobro utemeljenih zaključaka.5 cm. No. Dijelovi moraju biti usklađeni. Zato bi diplomski morao imati sljedeće karakteristike: 1) tema treba biti ograničena. Prije samoga pisanja rada valja napraviti valjanu sintezu čitavoga tog materijala. sažetke itd. Ukratko. na sustavan i iscrpan način. 3) ono što se obrađuje treba biti razvijeno znanstvenom oštrinom. jasna i logična. Konačnu redakciju trebala bi karakterizirati ravnoteža i jasnoća. prelazi se na fazu izlaganja.

čak do 50%. Broj stranice stavlja se na gornju ili donju marginu desno. može i na sredini donje margine. ali koja treba sadržavati rezultate istraživanja koji pridonose unaprjeđenju i razvoju znanosti te rješavanju aktualnih problema iz određenoga znanstvenog područja. a nikako se ne smije pisati u lijevom kutu! Neki autori za uvod upotrebljavaju rimske brojeve. sc. dok se za ostali tekst služe arapskim brojevima. da bude uočljiviji. a može doći nekoliko centimetara niže od običnoga teksta. Ta razlika mora biti vidljiva i u samome pisanju titula. ipak se može reći da je u društvenim i humanističkim znanostima optimalan opseg od 80 do 120 kartica. ne računajući gornju i donju marginu. Osoba koja završi poslijediplomski stručni studij stječe naziv: magistar specijalist. Naravno. Na području prirodnih. Naslov poglavlja treba pisati na novoj stranici. 2. Iako opseg magistarskoga stručnog rada nije strogo određen. oec. Ne savjetuje se pisanje broja stranice u sredini gornje margine. mr. biomedicinskih i biotehničkih znanosti on može biti mnogo manji. onaj koji obrani magistarski stručni rad stavlja kraticu stručnoga naziva iza imena i prezimena (npr. Magistarski rad Valja ponajprije razlikovati magistarski stručni rad i magistarski znanstveni rad. Sve stranice treba računati iako na sve ne treba pisati broj stranice (npr. Veličina slova redovito je 12. Mate Matić.dopušta da na jednoj stranici bude 25 do 30 redaka teksta. dok će onaj koji obrani magistarski znanstveni rad staviti kraticu akademskoga stupnja ispred imena i prezimena (npr. mr. stranice na kojima nema teksta). na koncu poslijediplomskoga stručnog studija koji traje najmanje godinu dana izrađuje se stručni rad ili specijalistička studija koja nije originalno znanstveno djelo. Računanje stranica počinje od prve stranice koja slijedi nakon naslovne. ali računajući podnožne napomene. Naime.5 ili 2. a ne akademski stupanj magistra znanosti kao osoba koja završi poslijediplomski znanstveni studij za stjecanje magisterija znanosti.). Mate Matić). tehnički. Magistar specijalist 38 . To znači da će između redaka biti razmak 1. Naime. razmak između redaka u fusnotama uvijek je 1.4.

2) znanstveno se osposobljava i usavršava za znanstvena istraživanja i znanstvenoistraživački rad. R. Izrada magistarskoga znanstvenog rada najbolji je pokazatelj koliko se u tome uspjelo. Ona treba biti nova. Naslov rada. metodu kojom će se obradi teme pristupiti i rezultate koji se od obradbe teme očekuju. p. ali i vještinu u znanstvenom istraživanju i pisanju stručnih djela. p. Tema mora tretirati problematiku iz onoga znanstvenog područja i polja znanosti u kojemu se magistrand osposobljava i usavršava. Nakon što ju odobri potencijalni mentor. a magistrand u sklopu toga studija: 1) stječe produbljena znanja o tematici određenoga znanstvenog područja. On mora sadržavati naziv teme. ona se u pisanom obliku prijavljuje fakultetskom vijeću ili drugom ovlaštenom tijelu koje organizira i izvodi poslijediplomski studij u vidu sinopsisa.. cit. Izbor teme magistarskoga znanstvenog rada obavlja magistrand u dogovoru s potencijalnim mentorom u skladu sa svojim znanstvenim i stručnim interesom. znanstvenoga polja. jasno i nedvosmisleno odražavati bit sadržaja takvoga rada. 3) stječe temeljna teorijska znanja o metodologiji i tehnologiji znanstvenoga istraživanja. magistarski znanstveni studij traje najmanje dvije godine. aktualan. inventivan. literaturu koja se odnosi na temu. ibid. 304. pogodna i korisna. 5) stječe i produbljuje određene spoznaje iz drugih srodnih znanstvenih polja koje su mu potrebne za proširenje i produbljenje vlastite riznice znanja. grane. ZELENIKA. plodan. koristan i što mora jednostavno. ogranka i predmeta znanosti. (načelno) znanstveno polje.77 Cilj je poslijediplomskoga znanstvenog studija osposobiti magistranda za samostalni znanstvenoistraživački rad i samostalnu izradu znanstvenih i stručnih djela. 588.može u posebnoj proceduri sukladno važećim propisima steći i magisterij znanosti iz istoga ili srodnoga znanstvenog polja. 39 .76 Za razliku od magistarskoga stručnog studija.: op. 4) aktivno sudjeluje u znanstvenoistraživačkom radu ekspertnih timova i izrađuje samostalno (ili uz pomoć mentora) stručne i znanstvene projekte. Cf. aktualna. osim što treba biti nov. ne 76 77 Cf. Sinopsis magistarskoga rada sa svim elementima (prilozima) može imati između 5 i 10 kartica teksta. kratku razradbu sadržaja teme (između 2 i 4 kartice)..

smije biti ni prekratak a ni predug. f) specijalizacije u inozemstvu. Sinopsis magistarskoga rada treba imati ovakav izgled: 40 . d) popis objavljenih znanstvenih i stručnih djela. Naslov nije složena rečenica s veznicima i ne smije sadržavati uobičajene fraze. b) rad i napredovanje u struci. Da bi magistrandi dobili cjelovitu predodžbu o izboru teme i strukturi svoga rada. U životopisu se navode svi bitni podatci i informacije: a) obrazovanje. Pri prijavi teme obvezno se prilaže i životopis ili curriculum vitae i zamolba za pokretanje postupka odobravanja teme magistarskoga rada. e) sudjelovanje na znanstvenim skupovima. kongresima i simpozijima. osposobljavanje i usavršavanje. c) članstvo i aktivnosti u važnim udruženjima. institucijama i ustanovama. On mora sadržavati ključne riječi tematike koja se obrađuje. moraju najprije proučiti glavninu građe koja je vezana uz tu problematiku (u prosjeku je to oko 50 aktualnih bibliografskih jedinica!).

znanosti Sveučilišta u Mostaru Sinopsis magistarskoga rada PUNI NASLOV RADA VELIKIM SLOVIMA CENTRIRANO Eventualni podnaslov – malim slovima s prvim velikim Znanstveno područje: humanističke / društvene znanosti Polje: Sadržaj teme: (Na kraju) Datum Mentor: ________ Voditelj studija: ______________ Magistrand: _________ 41 .Ime i prezime magistranda Ulica stanovanja Grad Fakultetskom vijeću Fakulteta filozofsko-human.

onda je kratak. Što se strukture ili kompozicije magistarskoga znanstvenog rada tiče.  Sadržaj. Ako se piše. a sadrži: motive i razloge pisanja. odnosno vrlo koncizan sadržaj cjelokupnoga djela. Uvod ne smije biti ni prekratak ni predug. on mora imati sljedeće dijelove:  Predgovor. kome je djelo namijenjeno. postavljenom hipotezom. zahvalnost svima onima koji su na bilo koji način pomogli magistrandu. Piše se nakon završenoga teksta rukopisa i to u perfektu. dobro ga je napisati. Iako nije obvezan. p. Takvo izvješće u prosjeku ima 12 kartica. 611. Nakon što usvoji. znanstvenim metodama i strukturom dotičnoga rada. ZELENIKA. odnosno prihvati izvješće. francuski…). U sažetku se iznosi pregled. dakle. Njime magistrand uvodi čitatelje u područje tretirane tematike. Piše se na nacionalnom i barem jednom svjetskom jeziku (njemački. upoznaje ih s problemom i predmetom istraživanja. On ima dvostruku namjenu: da posluži javnosti kao informacija o nekom djelu i da omogući čitateljima brzu spoznaju bitnih obilježja nekoga djela i da time utvrde je li za njih djelo zanimljivo i hoće li ga pročitati. 42 . ocjenom dosadašnjega istraživanja. Za prvoga člana toga povjerenstva obično se predlaže potencijalni mentor koji je u njemu predsjednik. fakultetsko vijeće imenuje mentora. poteškoće tijekom istraživanja i formuliranja rezultata istraživanja. On je obvezatan jer predstavlja temeljni putokaz pomoću kojega čitatelj može vrlo brzo pronaći sve informacije o dijelovima rada.: op.  Sažetak. Obično do 10% ukupnoga opsega rada (do 10 kartica).Ocjenu pogodnosti teme magistarskoga znanstvenog rada i podobnosti magistra vrši povjerenstvo (komisija) koje formira vijeće poslijediplomskoga studija. engleski. R. cit. odnosno magistrandova voditelja i tim činom magistrand dobiva «zeleno svjetlo» da može nastaviti s istraživanjem i drugim aktivnostima stjecanja magisterija znanosti.78  Uvod. Pet je. svrhom i ciljevima istraživanja. Povjerenstvo izrađuje izvješće o pogodnosti teme i magistranda i dostavlja ga fakultetskom vijeću. elemenata koje mora sadržavati svaki magistarski znanstveni rad: 78 Cf..

sheme. crteži. To će reći da se može svrstati u nekoliko skupina. informacija. ibid. 79 Cf. teorija i zakona koji su opširnije elaborirani u analitičkom dijelu rada. Zaključak ne bi smio biti ni prekratak a ni preopširan. a to su: tablice. odnosno bibliografskih jedinica klasificira se sukladno važećim standardima. popis tablica). prema prethodno pripremljenom sadržaju. Raščlanjivanje na više od četiri jedinice smatra se nesustavno.79  Literatura. U obilježavanju dijelova i poddijelova treba dosljedno rabiti decimalni sustav. znanstvenih činjenica. sq. 4) nepotpisani napisi. Sve se ilustracije.- problem i predmet istraživanja s hipotezom svrha i ciljevi istraživanja ocjena dosadašnjega istraživanja znanstvene metode struktura ili kompozicija rada.  Zaključak. Primjereno je da se cjelokupna tematika sustavno rasporedi. propisi. To je zapravo na koncizan. stavova.  Ilustracije. trebao bi iznositi do najviše 10% od ukupnoga opsega magistarskoga rada (tj.). konvencije. i to: 1) knjige. oko 10-12 kartica). grafikoni. sustavan i jezgrovit način izložena sinteza svih relevantnih spoznaja. obradi i prezentira u najmanje pet a najviše devet međusobno povezanih dijelova. Popis korištene literature. 612. studije i rasprave. p. 3) ostali izvori (priručnici. Završan tekst magistarskoga rada sustavno se.  Izlaganje tematike. ali najviše do četiri decimalne jedinice arapskih brojeva. U zaključku se ne navode tuđi citati i ne pišu se fusnote (kao uostalom ni u predgovoru i uvodu). natuknice i sl. 43 .. 2) članci. raščlanjuje u dijelove i poddijelove po decimalnom sustavu. Sve se decimalne jedinice s pripadajućim naslovima upisuju u sadržaj (kazalo) svakoga pisanog djela. zemljovidi popisuju kronološki posebno za svaku vrstu na poseban popis (npr. osim uvoda i zaključka.

Prilozi. Prilozi kao npr.: anketni upitnici, analitičke tablice, određene isprave i sl. popisuju se kronološki i prilažu se na kraju rada.80

Rukopis magistarskoga rada piše se računalom, sa standardnim razmakom između redaka, na bijelom 80 gramskom papiru formata A4 (210 x 297 mm). Piše se, u pravilu, samo na desnoj stranici. Svi naslovi, podnaslovi, pasusi i nabrajanja, koja se pišu po vertikali, uvlače se udesno za jedan tabularni razmak. Pri pisanju naslova glavnih dijelova i poddijelova treba poštivati pravila hijerarhije većih, srednjih i manjih slova različitih tipova i vrsta. Na jednoj stranici teksta preporučuje se od tri do pet pasusa koji moraju biti koherentni. Ilustracije sa svim bitnim elementima inkorporiraju se na odgovarajuća mjesta u tekst: prvo se mora najaviti neka ilustracija pa tek nakon toga komentirati. Što se opsega rada tiče, za humanističke i društvene znanosti on iznosi od 100 do 150 kartica teksta ne računajući popis literature i priloge. Korica ili vanjska stranica treba izgledati ovako:

80

Cf. ibid., p. 613. sq.

44

SVEUČILIŠTE U MOSTARU FAKULTET FILOZOFSKO-HUMANISTIČKIH ZNANOSTI POSLIJEDIPLOMSKI ZNANSTVENI STUDIJ JEZICI I KULTURE U KONTAKTU

MARKO MARKOVIĆ

ONTOLOŠKI DOKAZ U PROSUDBI HRVATSKIH NEOSKOLASTIKA

MAGISTARSKI RAD

MOSTAR, 2006.

45

Potkorice ili prvi unutarnji list sadrži potpuno iste elemente (tj. identični tekst) kao i korice samo što se umjesto godine predaje rada piše mjesec i godina. Iza prvoga unutarnjega lista potrebno je umetnuti i poseban list s informacijama o mentoru, povjerenstvu i datumu obrane magistarskoga rada.

Primjer:

Mentor: dr. sc. Ivan Ivanović

Magistarski rad obranjen je (datum) u Mostaru pred povjerenstvom:

_______________________

1. dr. sc. Ivan Ivanović

_______________________

2. dr. sc. Antun Antunović

_______________________

3. dr. sc. Josip Josipović

46

veći u znanstvenim područjima društvenih i humanističkih znanosti nego u znanstvenim područjima prirodnih. 47 . u pravilu. cit. potpunosti i strogoj primjeni znanstvene metode kao i po jasnoći izlaganja disertacija treba doista biti doprinos znanosti. Zagreb. Po svom obujmu. 4) izjavu da pristupnik nije nigdje prijavio doktorsku disertaciju.2. vrijedi gotovo sve kao i za izbor i prijavu teme magistarskoga znanstvenog rada. Uz prijavu pristupnik obvezno prilaže: 1) životopis. Doktorska disertacija Doktorska disertacija je znanstvena monografija koju piše student na završetku poslijediplomskoga studija. 3) obrazloženje teme i radnih teza. p. KOS. biomedicinskih i biotehničkih znanosti. 3) diplomu o završenom sveučilišnom dodiplomskom studiju. Struktura ili kompozicija doktorske disertacije identična je onoj magistarskoga znanstvenog rada. tehničkih. iako se može steći i izvan takvoga studija. p. 656.. Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove. 1978.: op. Tako je on. kazalo imena i kazalo kratica..5. s tim da još obično ima i kazalo pojmova. 2) temu (naslov) i radne teze doktorske disertacije.82 81 Cf. ZELENIKA. Orijentacijski bi to izgledalo ovako:       u humanističkim znanostima od 120 do 320 kartica u društvenim znanostima od 120 do 240 kartica u biotehničkih znanostima od 120 do 230 kartica u tehničkim znanostima od 80 do 220 kartica u biomedicinskim znanostima od 80 do 160 kartica u prirodnim znanostima od 40 do 120 kartica. Stanko: Uvod u znanstveni rad (skripta). Opseg doktorskih disertacija različit je u pojedinim znanstvenim područjima i poljima znanosti. Njome doktorand dokazuje svoju sposobnost za znanstveni rad i prikladnost da unaprjeđuje znanost. R.81 Što se izbora i prijave teme doktorske disertacije tiče. 82 Cf. 36.

doktorska disertacija. 48 .Na koricama doktorske disertacije moraju se napisati ovi podatci: sveučilište. ime i prezime doktoranda. naslov doktorske disertacije. Potkorica ima potpuno identične podatke kao i korice samo što se umjesto godine piše mjesec i godina predaje disertacije. fakultet. mjesto fakulteta i godina predaje disertacije.

SC. 49 .SVEUČILIŠTE U MOSTARU FAKULTET FILOZOFSKO-HUMANISTIČKIH ZNANOSTI MOSTAR MR. MARKO MARKOVIĆ ONTOLOŠKI DOKAZ U PROSUDBI HRVATSKIH NEOSKOLASTIKA DOKTORSKA DISERTACIJA MOSTAR. 2006.

fakultetsko vijeće imenuje povjerenstvo za obranu dotične disertacije. Najveću pozornost i najviše vremena treba posvetiti rezultatima vlastitoga istraživanja koje doprinosi razvoju znanosti. Pritom treba voditi računa o bitnim elementima i o ograničenom vremenu koje mu stoji na raspolaganju (to je maksimalno 45 minuta). a rečenice kratke i razumljive za sve koji slušaju obranu. Prihvativši izvješće što ga je načinilo povjerenstvo o ocjeni doktorske disertacije. Svaki je član povjerenstva dužan pismeno postaviti tri do pet pitanja. a istodobno spontano. uvjerljivo. ispravlja vlastite govorne pogrješke itd. Njegova dikcija treba biti jasna i odmjerena. fakultetsko vijeće imenuje tročlano povjerenstvo za njezinu ocjenu u kojemu mentor ne može biti predsjednik. znate li. Predsjednik povjerenstva zatim priopćuje doktorandu da je uspješno obranio svoj rad te ga u ime fakulteta. onaj. Slijedi koncizno predstavljanje doktorske disertacije koje čini mentor ili predsjednik povjerenstva. Nakon toga doktorandu se dade vremenska stanka od tridesetak minuta kako bi se mogao pripremiti za odgovore na postavljena pitanja i raspravu o njima. točno i prema unaprijed pripremljenu scenariju. povjerenstvo se povlači na dogovor o završnoj ocjeni obrane dotične disertacije. razumije se. precizno. nepreciznih i ekstremnih riječi kao što su: poznato je. dakle. sveučilišta. vrlo mnogo. najveći. Nakon što odgovori na sva postavljena pitanja. kolosalno. U izlaganju treba izbjegavati uporabu nesuvislih. Ne smije stalno gledati u koncept izlaganja. čujte. tisuće primjera i sl. zastajkuje. najmanji. Sam postupak obrane ima ustaljene elemente i redoslijed. ponavlja iste misli. Prvo predsjednik povjerenstva otvara postupak obrane doktorske disertacije. vrlo malo. jezgrovito. povjerenstva i u svoje 50 .Nakon što primi konačnu verziju doktorske disertacije. Suprotan se dojam postiže kada doktorand prigodom izlaganja zamuckuje. To treba činiti jasno. Nakon toga doktorand iznosi ekspoze svoga rada. On treba na članove povjerenstva i sve nazočne ostaviti iznimno pozitivan dojam. U svome izlaganju doktorand bi trebao dokazati postavljenu hipotezu svoje disertacije. Zatim ista osoba koncizno iznosi najbitnije podatke i informacije o doktorandu iz njegova životopisa. Izlaganje u završnom obliku doktorand treba dobro uvježbati tako da za vrijeme obrane ono bude jednostavno. ovaj. Nakon izlaganja slijedi postavljanje pitanja doktorandu.

poput sunca u zvjezdanom sustavu. boju. a svrha mu je da posluži kao dokaz o njegovoj sposobnosti da može držati predavanja kao sveučilišni nastavnik.. 51 . humano. naciju (. R. rasu.84 83 84 ZELENIKA.6. s pretežitim elementima znanstvenoga djela. svojim izgledom.. trebalo bi se preispitati njegovo pravo na doktorat znanosti i/ili možda i sam sustav stjecanja takvih dokotra znanosti. kulturno. svojim znanjem. Habilitacijsko djelo Habilitacijsko djelo je znanstveno ili vrlo kvalitetno znanstvenostručno djelo. cit. To je jedan od bitnih uvjeta za izbor u znanstvenonastavno zvanje docenta. Nakon uspješno obrađene teme i održanoga predavanja priznaje mu se status sveučilišnoga nastavnika te dobiva odobrenje za održavanje predavanja na visokom učilištu. koje izrađuje kandidat nakon stjecanja doktorata znanosti. svojim 'sjajem' (…) zračiti i osijavati kao vrhunski intelektualac. svojom lucidnošću i pronicljivošću. 305. fakultetskim vijećem i auditorijem. Kandidat obrađuje jedan važniji problem iz znanstvene discipline za koju se želi kvalificirati i o toj temi drži javno predavanje pred stručnim povjerenstvom. 660.. znanje.). p. Gotovo istu svrhu ima i nastupno predavanje koje u postupku izbora osobe u znanstvenonastavno zvanje docenta mora održati predložnik pred nastavnicima. morao bi svojim ponašanjem. dostojanstveno.: op. jednostavno i pristupačno svakome bez obzira na njegovo zvanje. sq. svojim manirima. p. ibid. studentima i članovima stručnoga povjerenstva za izbor u spomenuto zvanje. Cf. ili bar većini od tih načela. svojim djelima.»83 2. «Doktorat znanosti je najviši mogući akademski stupanj. Ako se doktor znanosti ponaša suprotno navedenim načelima.. pa bi se svaki doktor znanosti u svakoj prigodi morao primjereno ponašati: moralno.osobno ime proglašava doktorom određene znanosti. Danom stjecanja doktorata znanosti smatra se dan kada je doktorand obranio svoju doktorsku disertaciju.

ZNANSTVENOSTRUČNA I STRUČNA DJELA Iako između znanstvenoga.1. novo ne u lokalnim okvirima nego novo u svjetskoj znanstvenoj riznici znanja.. dakle. 52 . stručni ili esejistički tekst u kojem se iscrpno obrađuje jedna tema (pojava.03. Monografija Monografija je znanstvena rasprava.87 U monografiji se. na iscrpan. ZNANSTVENA. 3. 3. problemom neke znanosti ili bibliografijom neke osobe. odnosno mora iznijeti originalne rezultate istraživanja i mora pridonositi svjetskoj riznici znanja. znanstvenostručnog i stručnog djela nema oštrih granica. 760. 2) doktorska disertacija. 3) magistarski znanstveni rad86. p. O doktorskoj disertaciji i magistarskom znanstvenom radu iscrpno se govori u prethodnom poglavlju pa ih ovdje ne ćemo posebno obrađivati. cjelovit i 85 86 Ibid. 2002.. p. Zagreb. Tu originalnost i kvalitetu znanstvenih djela mogu ocjenjivati samo dobro informirani znanstvenici svjetskog ugleda.1. osoba)». Znanstvena djela «Svako znanstveno djelo mora imati elemente originalnosti. Novi libar. Jer. 189. do tada nepoznato. Originalno podrazumijeva novo. originalnost je bit i svrha znanstvenog istraživanja i znanstvenog djela.1.»85 U skupinu znanstvenih djela mogu se ubrojiti ova djela: 1) monografija. 4) znanstveni članci i 5) znanstvene studije. predmetom. 87 U Hrvatskom enciklopedijskom rječniku za monografiju stoji: «znanstveni. odnosno znanstveno djelo u kojemu se autor pozabavio jednim užim područjem.. potrebno je ipak napraviti određena razgraničenja jer se često u skupinu znanstvenih djela svrstavaju i ona koja po svojim kvalitetama tamo ne pripadaju.

3) uvod. mora biti nov. Pišu je jedan ili više autora.88 3. ali danas ju uvelike zamjenjuju zbornici radova u kojima se po tematskim cjelinama obrađuju pojedina znanstvena pitanja i koji nastaju u kudikamo kraćem vremenskom razdoblju.sveobuhvatan način razmatra određeni znanstveni problem. Znanstveni članci Prema V. On je prototip i ponajčešće znanstveno djelo u prirodnim znanostima. znanstveni članak mora biti logičan. 189. 88 89 Cf. cit. SILOBRČIĆ.. 7) popis korištene literature. istinit. V.1. još neobjavljene rezultate izvornih znanstvenih istraživanja iskazane na objektivno provjerljiv način. a napisano je tako da se istraživanja mogu ponoviti i zaključci provjeriti»89.. 5) zaključak. 4) razradu teme s rezultatima istraživanja. ZELENIKA. 6) pozivne bilješke. R. Prema preporukama UNESCO-a. važan i razumljiv. U prošlim je stoljećima monografija bila dominanta vrsta znanstvenoga djela. u znanstvenim se i stručnim publikacijama mogu pojavljivati ove vrste članaka:      izvorni znanstveni članak (Original scientific paper) prethodno priopćenje (Preliminary communication) pregledni članak (Rewiew) izlaganje sa znanstvenih skupova (Conference paper) stručni članak (Professional paper) Izvorni znanstveni članak (Original scientific paper) originalan je znanstveni rad koji sadrži nove. Silobrčiću.: op. znanstveni je članak «prvo objavljivanje originalnih rezultata znanstvenih istraživanja (opažanja) u publikaciji koja je lako dostupna međunarodnoj znanstvenoj javnosti. 14. jasan i točan. Mora imati sljedeće elemente: 1) naslov. 2) sažetak. p. 8) priloge (ako postoje). p. cit.2. 53 . Da bi doista poslužio namjeni.: op.

c) postignute rezultate.. Ponajprije treba odabrati adekvatan naslov. V. cit. «Naslov mora sa što manje riječi točno opisati sadržaj članka. prethodno referirano na takvu skupu. sažet i kritičan prikaz određenoga područja istraživanja ili jednoga njegova dijela u kojemu autor i sam aktivno sudjeluje. kemijske formule niti žargon. U njemu se obrađuje već poznato. prethodno priopćenje ili pregledni članak). Dobar sažetak u oko 250 riječi treba naznačiti: a) osnovnu svrhu i cilj istraživanja. 1976. na širenju znanja. još neobjavljene rezultate znanstvenih istraživanja čiji karakter zahtjeva objavljivanje. Sažetak (eng. Sažetak treba 90 DAY. Izlaganje sa znanstvenoga skupa (Conference paper). Philadelpiha. p. Summary) bi trebao biti jezgrovit prikaz cijeloga članka a ne samo zaključka. uz pretpostavku da će se kasnije objaviti cjelovit rad.Prethodno priopćenje (Preliminary communication) sažeto donosi nove. Iako ne mora sadržavati originalne (nove) znanstvene rezultate. u članku mora biti vidljiv i autorov originalan doprinos istraživanju dotične problematike. d) bitne zaključke. objavljuje se u obliku cjelovita članka samo ako prije toga nije objelodanjeno u zborniku toga skupa. b) primijenjenu metodologiju. 29. Težište je na primjeni poznatoga. a ne na otkrivanju novih spoznaja. ISI Press TM.. Drugim riječima. citirano prema SILOBRČIĆ. Ako takvi članci imaju sva obilježja znanstvenoga članka i ako ih recenzenti takvima ocjene.: op. A. da odrede je li im zanimljiv te hoće li ga pročitati. Pri pisanju znanstvenih i stručnih članaka treba voditi računa o mnogim detaljima. opisano.: How to Write and Publish a Sceintific Paper. radi se o kraćoj obavijesti o rezultatima istraživanja koja obično ne sadrži sve potankosti potrebne da se dobije cjelovit uvid u njih. 8. Budući da se radi o najočevidnijem i najčitanijem dijelu. Stručni članak (Professional paper) sadrži korisne priloge iz određene struke i ne mora predstavljati izvorna istraživanja. ni u jednom dijelu znanstvenoga članka nije toliko važno dobro odabrati prave riječi i pojmove kao pri kreiranju naslova. ubrajaju se u znanstvene članke (izvorni znanstveni članak. R.»90 U naslovu se ne smiju rabiti skraćenice. 54 . Pregledni članak (Rewiew) sadrži izvoran. Dobro napisan sažetak omogućuje čitateljima da brzo otkriju bitne točke sadržaja članka.. p.

V.1. mora biti jasno zašto je autor istražio baš taj predmet. Zaključak sadrži najvažnija rješenja postavljenoga problema istraživanja. teorija i zakona koji su izneseni u analitičkom dijelu znanstvenog djela.: op.»91 U njemu se treba prikazati narav i značenje odabranoga područja istraživanja te pobliže odrediti svrhu i predmet istraživanja.. U razradi teme treba voditi računa o važnosti pojedinih informacija koje se prezentiraju čitatelju. da se ništa ne izostavi. 1977. 93 ZELENIKA.: op. što često nije slijed kojim se radilo. Prije pokazuje da taj ne zna odabrati bitno.. Current Contents 20 (2). stavova. razumljiva sama za sebe. citirano prema SILOBRČIĆ. nego se on formulira na temelju već prethodno iznesenih spoznaja. 466. R. Najčešća je pogrješka pri pisanju sažetaka opisivanje nepotrebnih potankosti. koncizan i jezgrovit način izložena sinteza svih relevantnih spoznaja. s međusobno povezanim dijelovima. 55 . U njemu se također ne navode citati drugih istraživača i znanstvenika niti se pišu fusnote (kao niti u uvodu). ne iznose nove spoznaje.»93 U zaključku se. cit. AARONSON. p. S. Treba. ne dokazuje da netko ima neograničeno mnogi informacija.: op. 37. p. Znanstvena studija (projekt) To je najčešće kolektivno znanstveno djelo koje naručitelj (investitor) povjerava na izradu specijaliziranim znanstvenoistraživačkim organizacijama ili 91 92 SILOBRČIĆ. Izlaganje treba biti jedna cjelina. novi dokazi. nadalje... znanstvenih činjenica. 41. dokaza itd. cit. a da ne mora prije toga pročitati opsežnu literaturu o predmetu istraživanja.napisati i na nekom od svjetskih jezika. «Zaključak je zapravo. na sustavan.»92 Pisati valja po logičnom slijedu. 6-12. novi podatci. V.. cit. Iz Uvoda. «Poriv da se sve opiše.3. naime. 3. informacija. prikazati samo glavne i reprezentativne rezultate. postupke i postignute rezultate. dakle. a ne sve. p.: Style in scientific writing. odnosno sve odgovore na pitanja postavljena u uvodu. Uvod je i pravo mjesto za opisivanje posebnih skraćenica ili naziva te ukazivanje na probleme s kojima se autor tijekom istraživanja susretao. «Uvod članka mora sadržavati dostatno obavijesti da bi čitatelj mogao razumjeti i procijeniti autorove zamisli.

potrebno je držati se nekih općih načela: 1) ne počinjati izlaganje odveć izdaleka. jednoj ideji. Osim toga. ne smije ići na štetu jasnoći i iscrpnosti prikaza. To.  Da bi se postigla kratkoća. Takve se studije temelje na fundamentalnim i primijenjenim istraživanjima kojima se postižu originalni istraživački rezultati. sklad (koherentnost). nego poglavito o iscrpnosti kojom se neki problem obrađuje. kratak rad kudikamo je privlačniji od opsežnoga i primjeren je današnjem tempu života. dakako. adekvatno isticanje. Budući da rad ne mora obuhvatiti i riješiti sva pitanja.  Pri pisanju znanstvenih djela valja imati na umu opće pravilo da treba težiti za kratkoćom sa sažetim i snažnim načinom izlaganja činjenica i ideja. to treba naznačiti u uvodu i eventualno u zaključku upozoriti na najvažnija pitanja koja bi još trebalo obraditi.  Vrijednost nekoga rada nipošto ne ovisi o njegovu obujmu.  Nužno je da svi dijelovi rada (poglavlja. odsjeci. nego ondje gdje je to nužno 2) ne unositi u rad ništa što nije neposredno povezano s temom.4. ispravno rasuđivanje. izvornost. što rad čini razvodnjenim 3) ne pretrpavati rad neznačajnim pojedinostima 4) ne ponavljati ono što je već na neki način rečeno 5) ne razlagati i opsežno objašnjavati stvari koje su po sebi dovoljno razumljive. Kratkoća je dobar pokazatelj da je autor ovladao predmetom u toj mjeri te je u stanju iznijeti ga u sažetom obliku a da se pritom ne izostavi ništa bitno. da čine organsku cjelinu i da 56 . bar za neko vrijeme konačnu studiju o tom problemu tako da se o njemu ne može kroz nekoliko godina ponovno pisati pod istim vidikom i u istom smislu.) budu posvećeni jednom predmetu.visokim učilištima. 3. znanstveno djelo mora imati sljedeće karakteristike: iscrpnost prikaza.1. jedinstvo. To će reći da rad mora predstavljati. Uglavnom nastaju u dužem vremenskom razdoblju (pet do deset godina). paragrafi itd. Svojstva kvalitetnoga znanstvenog djela Da bi bilo kvalitetno. sažetost prikaza. koliko je to moguće. primjere.

94 94 Cf. Ono što želimo najviše istaknuti stavljamo na posljednje mjesto koje je najvažnije. KOS. svaki za sebe i svi skupa.  Svi dijelovi rada trebaju biti u međusobnom skladu i u skladu s cjelinom (logička povezanost).doprinose.  Svaka misao i niz misli trebaju biti istaknute prema svojoj važnosti. zaključcima koji s novoga vidika osvjetljuju predmet. To se postiže većim ili manjim prostorom koji se daje nekoj misli i mjestom na kojemu se ona razrađuje. zatim po važnosti dolazi prvo mjesto itd. u novim zaključcima izvedenim na temelju građe koja je autoru na raspolaganju. Zagreb. nego ga treba potkrijepiti raznovrsnim primjerima koji se mogu crpsti iz osobnoga iskustva i iskustva drugih.-40. dotad nepoznata ili što se već poznata. To će reći da se rad ne smije svesti samo na apstraktnu refleksiju. 37. postupnom tijeku i razvoju temeljne ideje. pp. Pritom se stvari ne smiju pojednostavljivati i uzimati u obzir samo one činjenice koje autoru idu u prilog. Izvornost se sastoji u tome što se donosi nova građa.  Iako je teško postići popunu originalnost. Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove. 1978. bacaju na nj nov pogled itd. 57 ..  Svaku tvrdnju koju iznosi autor treba obrazložiti i potkrijepiti valjanim i uvjerljivim dokazima.  Najbolje sredstvo za jasno izlaganje jest primjer. inače se radi o proizvoljnim i samim time nevrijednim konstatacijama. Stanko: Uvod u znanstveni rad (skripta). Originalnost se očituje i u drukčijoj organizaciji i rasporedu (kompoziciji) građe. suhoparna i nezanimljiva građa učini vrijednom i zanimljivom. za njom svakako treba težiti pa i u najskromnijim radovima.

96 95 96 Cf. Enciklopedija Enciklopedija je knjiga.3. 6) zbornici radova. Znanstvenostručna djela Djela koja sadrže podjednako elemente znanstvenih i stručnih djela nazivaju se znanstvenostručnim djelima. Zagreb. psihološke. 58 . znanja općenito. događaje. p. 5) rječnici. u: Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga. Može biti opća ili stručna (specijalna. Cf.2. najčešće višesveščana. Pro leksis – Večernji list. f) priručnik. tehničke i estetske standarde. 3. U ovu skupinu ubrajaju se: 1) udžbenici. 55. 195. Udžbenik Udžbenikom je osnovno nastavno sredstvo u organizacijama odgoja i obrazovanja u kojemu se izlaže gradivo utvrđeno nastavnim planom i programom odgojno-obrazovnoga rada. VI. prema ključnim riječima (natuknicama. 2005. člancima u kojima se osim podataka iznose i ina objašnjenja ili analize. ZELENIKA. R. cit. Od leksikona se razlikuje sintetičkijim pristupom građi. npr. knjiga. pojmove.95 3. ali i nekoga područja ili naroda).2.2. obično abecednim redom.. To znači da se pod udžbenikom podrazumijeva: a) tiskana knjiga. c) hrestomatija. društvenih znanosti. 4) praktikumi.: op. filozofije. 2) enciklopedije. 7) bibliografije. didaktičko-metodološke.2. g) radna bilježnica ili druga literatura koja zamjenjuje udžbenik ili je njegov sastavni dio. b) skripta. p. d) autorizirana predavanja. «Enciklopedija». ali uz uvjet da su izrađeni u izravnoj vezi s odgovarajućim nastavnim planom i programom.1. 8) priručnici i 9) časopisi. odrednicama) donosi i objašnjava pojave. osobe. 3) leksikoni. e) zbirka zadataka. koja na leksikografski dotjeran način.. Svaki se udžbenik mora temeljiti na utvrđenim znanstvenim i idejno-odgojnim načelima i mora ispunjavati primjerene pedagoške.

jezikoslovni. iz kruga usmenoga i pismenoga općenja obrazovnih ljudi (konverzacijski leksikon). s osnovnim podatcima.2. povijesna zbivanja.. medicinski. istraživačima i praktičarima. Praktikumi su.. Enciklopedije mogu služiti kao važan izvor znanstvenih informacija. znanstveno i stručno nazivlje. «Leksikon». izdanje obuhvaća 12 glavnih i dva dodatna sveska koji ukupno sadržavaju 150. vlastita i zemljopisna imena. p.: op. zapravo. primjerice: leksikon biblijske teologije. odnosno iz područja neke znanosti ili struke (stručni leksikon). Leksikon Leksikon (grč. EPH i Leksikografski zavod Miroslav Krleža.3. Smatra se da ova enciklopedija ima najnovije informacije. 2005. znamenite osobe. Praktikum To je posebna vrsta udžbenika ili priručnika koja može imati univerzalni ili specijalistički karakter. rječnik) je priručnik u kojemu se uglavnom abecednim redom nižu te sažeto.000 odrednica.97 3. 6. R. p. tuđice i dr. Njezino 16. Cf. pregledno i sustavno obrađeno oko 500. športski leksikon itd. pri čemu treba preferirati najnovija izdanja u kojima su na znanstven i suvremen način obrađene nove informacije. cit.000 natuknica.98 3. Zagreb.4. 83.. da je najdetaljnija i najpripremljenija u odnosu na sve postojeće enciklopedije. glazbeni. Praktikumi mogu biti namijenjeni studentima. sv. prikazuju i tumače pojmovi. ZELENIKA.2. Njezino drugo izdanje ima 29 svezaka u kojima je vrlo precizno. 59 . U njima se iznose pojedine metode. biografski leksikon. u: Hrvatski obiteljski leksikon. vrlo korisni praktični 97 98 Cf. Poznata je i njemačka enciklopedija Der Grosse Brockhaus. instruktivni priručnici. instrumentariji i tehnike s procesima za izvođenje eksperimenata i određivanje parametara koji su u njima predviđeni. 198. pomorski.Od općih enciklopedija najpoznatija je Encyclopedia Britannica koja je izlazila u protekla dva stoljeća.

radnje i operacije koje racionalno i djelotvorno rješavaju konkretne probleme. osoba iz političkoga. p. cit. 100 60 . 101 Cf. 199. ZELENIKA. p. cit.sveobuhvatni vodiči u kojima su na jasan. 2) dvojezični rječnici (sadrže riječi i izraze jednoga jezika objašnjene riječima i izrazima drugoga jezika). zadatke. Najvažniji se mogu svrstati u pet skupina: 1) jednojezični rječnici (sadrže riječi samo jednoga jezika). 99 Cf. 4) frekvencijski rječnici (na temelju opsežnih tekstova vrlo različita sadržaja pokazuju u brojevima i postotcima kako se pojedina riječ ili oblik pojavljuje u nekom jeziku).. 1486.100 Postoji mnogo vrsta rječnika. R. izabranih i sakupljenih osobito u povodu obljetnica. Rječnik Rječnik je priručna knjiga koja sadrži popis riječi i izraza nekoga jezika (ili više njih) izabranih. 6. znanstvenih skupova i sl. u: «Hrvatski enciklopedijski rječnik.. poslove. R. jednostavan. Cf. Zbornik radova Zbornik je knjiga s više različitih tekstova. p. studija ili rasprava. simpozija. «Zbornik».99 3.2. umjetničkog.102 Danas su zbornici vrlo česti i donose radove više autora vezanih uz neku aktualnu tematiku.: op. 5) biografski rječnici (donose podatke o životu.. p. cit.5.101 3. raspoređenih i objašnjenih po nekom načelu (poredanih obično po abecedi).6. proslava. postupan i precizan način izneseni svi relevantni postupci. npr. 89. op. različitih po načinu kako su izrađeni. po jezičnom području koje obuhvaćaju i svrsi kojoj su namijenjeni. 201.2. obvezno povezanih općom temom ili svrhom. op. ZELENIKA. 102 Cf. Ovaj oblik prezentiranja znanstvenih i stručnih radova veoma je produktivan i znatno pridonosi riznici svjetske i nacionalne znanosti. «Rječnik». u: Hrvatski obiteljski leksikon. gospodarskog i javnog života.. 3) mnogojezični rječnici (sadrže riječi i izraze jednoga jezika paralelno objašnjene na više jezika). sv. radu i djelima istaknutih znanstvenih i stručnih radnika. cit. Tko je tko u Hrvatskoj).: op..

5) prema metodi sređivanja: a) sustavne i b) predmetne ili autorske. teme ili određene discipline 2) prema namjeni: a) popisne bibliografije (u njima se bilježe najiscrpniji materijali s raznih područja znanja ili posebnoga karaktera). registar) je stručno-znanstvena djelatnost koja prikuplja. p. cit. analizira.103 Postoje vrlo različite vrste bibliografija. b) znanstvene bibliografije (žele informirati znanstvenike o publikacijama koje se odnose na istraživačke probleme predmeta istraživanja ili teme koje istražuju). jer s izvanrednom lakoćom otvara svaku bravu riznice znanja. popis. ZELENIKA. «Bibliografija zbog velikog bogatstva izvora informacija o objavljenim djelima predstavlja zlatni ključ za svakog znanstvenika i svako znanstveno područje i znanstveno polje. odabire..3. op. b) retrospektivne bibliografije (obuhvaćaju publikacije u određenom razdoblju do vremena kompilacije bibliografije). p. R. c) regionalne bibliografije (registriraju lokalna tiskana djela). javnosti namijenjene tekstove te ih kao uređene popise publicira s namjerom da pruži informaciju kao pomoć pri stručnom i znanstvenom radu. «Bibliografija».: op. 204. sistematizira i opisuje tiskane ili na drugi način umnožene. Najvažnije su sljedeće: 1) prema sadržaju i vrstama indeksirane građe: a) opće bibliografije (obuhvaćaju popise građe bez obzira na njezine sadržaje i vrstu) i b) specijalne bibliografije (obuhvaćaju samo publikacije posebnoga područja.7. 10. cit. b) nacionalne bibliografije (obuhvaćaju materijale koji izlaze u nekoj državi ili na posebnom jeziku). lista..»104 103 104 Cf. u: Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga. Bibliografija Bibliografija (katalog. c) bibliografije kao preporuke (upućuju na određenu literaturu) 3) prema vremenu objavljivanja bibliografije: a) tekuće bibliografije (popisuju materijale onako kako su nastali. c) perspektivne bibliografije (daju publikacije koje su u tisku) 4) prema mjestu izdanja indeksirane literature: a) međunarodne bibliografije (popisuju materijale na stranim jezicima objavljene u raznim zemljama). indeks. III. 61 .2. knjiga.

u: Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga. zapravo. umjetnosti. popularno-znanstveni. Priručnik Priručnici su djela koja pružaju znanstvene i druge informacije o određenom znanstvenom području. tehničke i druge stručne priručnike. 6) stručno izvješće. 4) stručni elaborat.3. a oni obuhvaćaju enciklopedije. To je. dakle. p. u njima se obrađuje već poznato i opisano. 204.105 3... a ne na otkrivanju novih. vrsta serijske publikacije koja izlazi u redovitim razmacima kraćim od godine. informacije i teorije. Težište je. Povezanost pojedinih svezaka (brojeva) obično se ne očituje samo naslovom i tekućom numeracijom nego i sadržajem i vanjskim oblikom. 7) meditacija. op. ZELENIKA. 3) stručni prikaz. činjenice. važnih i afirmiranih edicija.2. a namijenjena priopćavanju ostvarenja iz znanosti. 210. 105 106 Cf. duljim od tjedan dana. 2) stručni članak.107 U stručna djela redovito se ubrajaju sljedeće vrste: 1) magistarski stručni rad. ibid.8. zabave i dr. R. na primjeni poznatoga. 62 . 8) recenzija i 9) vodiči.. rječnike. IV. športa. udžbenike. znanstveni časopisi te revije i magazini. originalne znanstvene spoznaje. cit.9. p. 237. Časopisi Časopis je periodička publikacija. 5) stručna ekspertiza. zajednički naziv za brojne vrste samostalnih. 107 Cf. knjiga.: op. Stručna djela Za stručna se djela može reći da ne sadrže nove. bibliografije.106 3. Cf. izvornih znanja. statističke priručnike. p.3. znanstvene rezultate ili teorije. «Časopis». leksikone. na širenju i popularizaciji znanstvenih spoznaja. Izrada stručnoga djela ima osnovni zadatak prikupiti i interpretirati već poznate znanstven spoznaje. cit.2. Prema sadržaju razlikuju se općekulturni.

ibid.111 «Meditacija je stručno djelo (članak) vrlo skromne znanstvene.»109 Ekspertiza je stručno djelo u kojemu priznati i ovlašteni ekspert. p. Investicijski elaborat je tipično djelo ove vrste. pa ovdje ne ćemo o njima posebno govoriti. To jednako važi i za programe razvoja i elaborate o reorganizaciji nekog poduzeća ili službe. često emotivnog udubljivanja u razjašnjavanje jasnih pojmova o nekim stvarima ili 108 109 Cf.. a prikaz moraju karakterizirati konciznost. odnosno stručne vrijednosti. U njemu se temeljito izlaže i obrađuje neko pitanje ili predmet. p. jasnoća i uvjerljivost. Najčešća su: a) izvješća o znanstvenostručnom radu na određenom projektu. 220.. odnosno sudski vještak ili tim eksperata iznose stručno mišljenje o nekom predmetu ili o rješavanju određenoga praktičnog problema. sintetički prikaz djela i kritičku ocjenu djela. gotovo uvijek istovjetnog oblika i strukture koje se izrađuje na već ustaljen način. 111 Cf. 210. objektivnost. sq. Pozitivne i negativne elemente treba korektno i objektivno argumentirati. b) izvješće povjerenstva o ocjeni znanstvenoga magistarskog rada. loc. cit. loc. U takvim djelima autor ostaje na razini razmišljanja. c) izvješće povjerenstva o ocjeni pogodnosti teme doktorske disertacije i podobnosti doktoranda u postupku stjecanja doktorata znanosti i d) izvješće povjerenstva za izbor istraživača u znanstvena zvanja. 63 . Stručni prikaz je stručno i kritičko predstavljanje određenoga djela znanstvenoj i stručnoj javnosti i to najčešće u odgovarajućim časopisima. Ibid.110 Stručna izvješća mogu biti raznovrsna. cit.O magistarskome stručnom radu i o stručnome članku govori se na prethodnim stranicama ovoga rada. 110 Cf.108 «Stručni elaborat je kratko stručno djelo. Gotovo svaki prikaz sadrži: motiv za pisanje.

istaknutim osobama itd. istraživači i sveučilišni profesori koji su po zanimanju. Directory of European Associtations.. treba li se dopuniti. (npr. bez znanstvenog tretiranja tih stvari i pojava. O ocjenama iznesenima u recenziji izravno ovisi hoće li se neko djelo objaviti ili ne. Recenzenti mogu biti priznati i afirmirani znanstvenici. stavova. praktikuma. ibid. članka.-223... Recenziranje rukopisa ima veoma važnu funkciju. Njime se.113 Vodiči (Directories) su u pravilu kvalitetna stručna djela. Za svaki udžbenik potrebne su tri recenzije. priručnika. teorija itd. institucijama. ocjena umjetničkoga ili znanstvenog djela kojom recenzent vrednuje rezultate tuđega djela: udžbenika. p. studije. osigurava se suvremenost iznošenja spoznaja. recenzija je stručno mišljenje nekoga priznatog eksperta o (ne)kvaliteti tuđega djela. Na visokim učilištima uvriježeno je pribavljanje dviju recenzija. i to: recenzija eksperta (istaknutoga znanstvenog i pedagoškog djelatnika). ibid. Tko je tko u hrvatskom gospodarstvu…). Nedopustivo je pak da neko djelo recenzira netko u nižem zvanju. grafički. Drugim riječima. tehnički i umjetnički primjereno opremljena. p. izmijeniti ili ne. 255. književnoga ili drugog pisanog djela. recenzija metodičara (eksperta za metodologiju izrade znanstvenoga i stručnog djela te recenzija nastavnika praktičara. p. Samo u iznimnim slučajevima recenzent može biti u istom znanstvenoistraživačkom i istom znanstveno-nastavnom zvanju u kojemu je i autor. Pisanje ovakvih djela svojstveno je mladim i neiskusnim istraživačima. naime. 221. zvanju i akademskom stupnju obrazovanja iznad autora djela koje mu je povjereno na recenziju.114 112 113 Ibid. 221. sveučilištima. visokim učilištima. poboljšava se kvaliteta već napisanih rukopisa. isključuje mogućnost objavljivanja nekvalitetnih znanstvenih. stručnih i drugih djela. Cf. koji sadrže brojne vrlo zanimljive i korisne informacije o privrednim i drugim organizacijama.pojavama. 64 . zaključaka. 114 Cf.»112 Recenzija je pismeni kritički prikaz.

drugome je jača strana opća naobrazba i interdisciplinarnost itd.1. sposobnost da odlaže sud sve dok ne prikupi dovoljan broj činjenica koje mu govore u prilog. osobito ako se radi o djelu većega opsega (magistarskom radu. okolnosti. ako ima razvijen i oštar promatralački dar. Tema mora biti korisna za život i zanimljiva za čitatelja. za sustavnost i točnost. izvore. Tema također mora odgovarati vlastitim mogućnostima s obzirom na bibliografiju. drugi opet spekulaciji. apstraktna. udžbeniku. sustavno i svestrano istraživanje. Izbor teme nikako nije lagan posao.4. apriorističnoga pristupa i odlučivanje prema simpatijama ili antipatijama). PRIPREMANJE I PISANJE ZNANSTVENOGA DJELA 4. ako ima intelektualno poštenje. sposobnost i naviku za duge i strpljive napore itd. vrijeme. S obzirom na samu temu. Izbor teme Znanstvenoistraživački rad iznimno je zahtjevna djelatnost koja podrazumijeva savjesno. smisao za red. ako ima razvijen kritički i samokritički duh (protiv bilo kakve predrasude. preopširna. Neuspješan izbor teme pretpostavlja neuspjeh cjelokupnoga istraživanja. Osim toga. Svako pak znanstveno istraživanje počinje s izborom teme ili naslova djela. To se može postići samo ako istraživač osim originalnosti i stvaralačke mašte ima sposobnost poopćavanja (generalizacije) i izvođenja općih zaključaka. sudova i zakona. strast za istinom. 65 . Treba biti originalna.). doktorskoj disertaciji. deduktivnom ili sintetičkom pristupu. ispitivanje i proučavanje aktualnih znanstvenih problema e da bi se na njih mogli dati zadovoljavajući odgovori. induktivnom i analitičkom radu. Znanstvenik i istraživač u svojim djelima mora iznijeti nešto novo i na taj način dati barem skroman prilog znanosti ili životu. ne općenita. monografiji i sl. Tema mora biti razmjerna osobnim sposobnostima istraživača. To će reći da je netko skloniji pozitivnom istraživanju. ograničena. financijsku situaciju itd. ona mora biti određena. da ne ponavlja ono što su već drugi o tom problemu rekli. netko bolje vlada stranim jezicima.

. u mnogim slučajevima ne će biti dosta ograničiti se samo na svoju struku. koju opću ili stručnu knjigu o tom pitanju pročitati itd.: op. Svako pak djelo koje bi moglo pružiti i najmanju informaciju o problemu koji se istražuje ne smije se zaobići. s kojim stručnjakom razgovarati. za neki povijesni rad koji nastoji ustanoviti neku povijesnu činjenicu posve beznačajno. To u prvom redu podrazumijeva sastavljanje podsjetnika u koji se unose neki neposredni zadatci. 66 . naime. KOS. To je. pp.Različiti su putovi koji vode do pronalaska neke pogodne i još neobrađene teme. Na taj se način najlakše dolazi do svih dostižnih izvora na vlastitom području. Prikupljanje. koje opće i stručne priručnike konzultirati. 115 Cf. proučavanje i sređivanje građe Da bi se prikupila kvalitetna literatura. Ponajprije to može uputa profesora koji je potencijalni mentor. Osim toga valja pribilježiti svaku misao koja se javi tijekom istraživanja. a koja je vezana uz dotičnu problematiku. u doktorskim disertacijama itd. garancija da se ne će zaboraviti nešto važno i da će se vrijeme racionalno iskoristiti. može za filologa ili istraživača narodne književnosti toga doga biti od neprocjenjiva značaja. nego će biti potrebno zahvatiti i u srodna područja. kao što su: koje knjižnice treba pregledati.2. Tu su također razgovori sa starijim i iskusnim stručnjacima. Nakon izbora teme nužno je obaviti neke pripremne radove koji će omogućiti nesmetan i organiziran rad na realizaciji vlastitoga projekta. S. No. nužno je poznavati važne veće zbirke izvora i sveopćih bibliografijskih pomoćnih sredstava koja se odnose na područje vlastitoga studija. pouzdani se «signali» mogu pronaći u knjigama i člancima po raznim publikacijama.115 4. Vrijednost i značaj nekoga izvora ovisi o smjeru naše teme. u materijalima s kongresa i simpozija. cit. Značaj znanstvenoga rad zahtjeva da ispravno razlikujemo izvore i da prema mogućnostima uvijek idemo na prvotne izvore. Ono što je. 41.-44. Da bi se ostvarilo svestrano korištenje izvora. primjerice.

a prema predmetnim odrednicama. odnosno prema onoj ključnoj riječi koja najjednostavnije i najodređenije izražava sadržaj određene publikacije)  katalog periodičnih publikacija (takav se katalog sastavlja abecednim redom prema naslovima ili prema prvoj imenici u naslovu periodične publikacije)  javni katalog (stavlja se na raspolaganje korisnicima bibliotečnoga fonda. npr. služi njihovim internim potrebama)  specijalni (posebni) katalog (sadrži popise posebnih edicija. katalog periodike)  interni katalog (njega rabi osoblje u knjižnici.Znanstveni rad općenito je nemoguće zamisliti bez uporabe knjižnica. opći. stručni. abecedni katalog koji sadrži popis i opis publikacija iz više knjižnica na određenom užem ili širem području). Katalozi pak tvore bitni dio svake knjižnice i o njima ovisi njezino praktično značenje i korist jer oni imaju posredničku zadaću između knjižnoga fonda i korisnika knjiga. podskupine na osnovi određene stručne klasifikacije. kao npr. na jednom se mjestu nalaze kataložne jedinice koje obrađuju određeno znanstveno područje.)  skupni ili središnji katalog (to je. skupine. predmetni. posebni ili specijalni. a najvažniji su ovi:  abecedni katalog (publikacije koje se nalaze u knjižnici razvrstane su abecednim redom prema prezimenu autora ili prema naslovima bibligrafskih jedinica)  stručni ili sustavni katalog (sadrži popise publikacija koje su raspoređene u razrede. 67 . katalog magistarskih radova. katalog doktorskih disertacija. zapravo. Postoje različite vrste kataloga. a mogu biti: abecedni. katalog zemljopisnih karata itd. humanističke znanosti)  predmetni katalog (takvi se katalozi sastavljaju od kataložnih listića po abecednom redu. katalog rukopisa.

-442.). načelom skladnosti ili harmonije (raspored gradiva mora biti takav da između pojedinosti vlada uzročno-posljedična povezanost. stavovi i zaključci koji su istraživaču potrebni u obradi teme. dokumentarne i metodološke. R.Da bi se moglo uspješno pretraživati publikacije i u njima znanstvene informacije. odnosno kataložnih jedinica ili općenito katalogizacijom. Struktura ili kompozicija. odnosno praktičnim pretraživanjem bibliotečnoga fonda. U bilješke se zapisuju samo najvažniji podatci. misli.116 Nakon prikupljanja literature slijedi njezino iščitavanje i pravljenje odgovarajućih bilježaka koje će poslužiti kao građa pri pisanju samoga rada. 431. Tako on može u vrlo kratkom vremenu pretražiti velik broj publikacija i objavljenih djela te pronaći znanstvene informacije relevantne za svoje istraživanje. odnosno raspored u nekome djelu mora biti u skladu s: načelom jedinstva (osnovna misao teme mora se provlačiti od početka do završetka djela). S obzirom na sadržaj i oblik. informacije.: op. a to su kratki zapisi na margini tiskanih tekstova. marginalne bilješke. odnosno teme koja se obrađuje. 68 . publikacija i znanstvenih informacija izravnim pristupom bazama podataka putem računalnih mreža. U znanstvenoistraživačkom radu posebno su važne bilješke dokumentarnoga karaktera.. Često se rabe i tzv. bilješke mogu biti: bibliografske. odnosno svakom elementu rukopisa treba odrediti prostornu veličinu prema njihovoj važnosti). one koje se tiču predmeta istraživanja. 116 Cf. Bilješke se mogu pisati u posebnoj bilježnici ili na posebnim listovima papira ili kartončićima. Prikupljeni materijal valja rasporediti prema unaprijed zamišljenoj strukturi rada. što je znatno bolje budući da se poslije mogu redati po potrebi. Pri tome svakako važnu ulogu ima pretraživanje kataloga. pp. Suvremena tehnologija omogućava izravno povezivanje korisnika putem on line sustava s bazom podataka instaliranom na određenom komunikacijskom računalu. tj. a pišu se iz primarnih i sekundarnih izvora. cit. Bilješke iz primarnih izvora najdragocjenije su. potrebno je suvremeno ovladati tehnologijom korištenja kataloga. ZELENIKA. načelom ravnomjernosti ili proporcije (svakoj misli. Uspješno korištenje kataloga postiže se vještinom. vremenski i prostorni odnos itd.

skladno smjenjivanje kratkih i dugih rečenica). loc. citati također vrlo često služe za suprotstavljanje mislima drugih autora kako bi naši protuargumenti što bolje došli do izražaja. 119 Cf. Stoga tuđi tekst stavljamo u znakove navoda! Svrha citiranja mnogostruka je. Cf. znanstvene činjenice. To se postiže citiranjem. informacije.. ilustracije i slično. 69 . «Dva su bitna pravila citiranja. Citiranjem se najčešće ilustrira neki problem riječima kojima ga je već izložio neki autor od neosporna autoriteta na tome području.118 Citatima se treba služiti na odgovarajući način.3.načelom izrazitosti (najvažnije misli valja staviti u prvi plan) i načelom raznovrsnosti (lucidno korištenje jezičnih i stilističkih mogućnosti. Neobjavljene podatke.117 4. članke koji su u tisku. pp. Primjerice. ibid. pretjerana uporaba citata opterećuje vlastiti rad i ne dopušta autorovoj misli da dođe do izražaja. Citatom tako možemo potvrditi vlastitu tezu o tom problemu.. stavovi. ali se uvijek treba na jasan nedvosmislen i uobičajen način navesti čiji su to podatci i iz kojega su bibliografskoga izvora preuzeti. citirati treba samo objavljene podatke. cit. znalačka uporaba citata i fraza. 454. 481. sq.119 U znanstvenom i stručnom pisanom djelu tuđi se tekst mora jasno i nedvosmisleno odvojiti od autorova teksta. proučenoj i sređenoj građi. ibid. ideje. teze ili sekundarne informacije 117 118 Cf. No. No. Od drugih se autora mogu preuzeti definicije pojmova. Dobar znanstveni rad karakterizira adekvatna uporaba citata. Prvo. pozivnih bilježaka i ilustracija ukoliko su nužne za postojeće djelo. sažetke. i preškrta je uporaba također neprimjerena budući da od čitatelja zahtjeva pretjerano povjerene u vlastite tvrdnje bez potkrjepe kod autoritetâ. p. Pod citiranjem se podrazumijeva od riječi do riječi navođenje tuđih dijelova teksta ili riječi koje se mogu izvorno provjeriti. Citati ili navodi Svako se znanstveno i stručno djelo temelji na prikupljenoj.

Doslovno treba citirati kada tekst o kojemu je riječ traži tumačenje ili komentar ili kada ga treba ispraviti ili odbaciti. Vlatko: Kako sastaviti. U tome se slučaju tekst ne mora nužno stavljati u navodne znakove. Citirati treba kada je dotični tekst nužan za sadržan našega pisanog rada. četvrto. pod navodnim znakovima. isto se tako odvojiti i od teksta koji slijedi iza njega. Ukoliko je citat kratak (do četiri retka). 70 . 50. Ipak. U ostalim slučajevima bolje je napraviti sažetak ili opisati dotični tekst vlastitim riječima. dopunjeno izdanje. a ne veći. niti radi estetskih motiva. Najčešće su pogreške i najviše ih je baš u Popisu citirane literature!»120 Citira se ne zato da se pokaže naobrazba ili trud uložen u pisanje znanstvenoga djela. Zagreb. oni moraju biti u izravnoj vezi s osnovnom mišlju i temom određenoga djela. Radi li se kompjutorski. Kako citirati? Pri uporabi citata autor mora paziti na omjer tuđega u odnosu na vlastiti tekst. Ukoliko se taj autor u nekoj tvrdnji poziva na nekoga trećeg autora.. Rad ne smije biti gomila prikupljena i nabacana materijala! Citati se moraju skladno inkorporirati u cjelinu izložene tematike. u zagradi ili u bilješci ispod teksta. Razmak između redova u tome citatu jest jedan. 120 SILOBRČIĆ. Drugo. Ako je citat veći od četiri retka.treba izbjegavati. ono što je savršeno očito ili što je općepoznato nema potrebe za bilo kakvom potvrdom. Tekst citata bit će uvučen u odnosu na lijevu i desnu marginu za pet tipkovnih udaraca (jedan tab). Autor na kojega se pozivamo svakako mora imati objektivnu vrijednost na području našega proučavanja. 1998. svaki citat treba provjeriti prema originalu prije nego li se rukopis pošalje tu tisak. p. Medicinska knjiga. a u bilješci uputiti čitatelja na originalni tekst. onda ga treba izdvojiti na sljedeći način: Citat se odvoji od prethodnoga teksta s dva razmaka između redova. citata 10). može ih se spomenuti u tekstu. ovakvi se citati redovito pišu manjim slovima (primjer: veličina slova teksta 12. nego da se autoritetom drugoga učvrsti ono što mi tvrdimo. stavlja se u vlastiti tekst. nije ispravno citirati njega nego autora na koga se on poziva. Citirati doslovno također treba kada određeni tekst razjašnjava ili potvrđuje našu argumentaciju. Ako ih je ipak prijeko potrebno navesti. objaviti i ocijeniti znanstveno djelo. Vlastito razmišljanje ne smije biti podređeno citatima.

No. živi bez psovke. Ako se u citatu nalazi neka nerazumljiva riječ ili rečenica. takvim ga moramo i mi donijeti. a mi želimo istaknuti neki dio teksta ili riječ koju citiramo. na njih se može upozoriti masnim upitnikom u uglatim zagradama [?]. U tom se slučaju obično u fusnoti stavlja prijevod. neuobičajeni i izvan uporabe. ili [kurziv je naš]. na to svakako treba upozoriti i to trima točkicama u uglatim zagradama […]. i budi mirno nesretan» . Ponavljamo. u citatu treba prenijeti tu pogrješku (citat je vjerna reprodukcija tuđeg teksta!!!). Sve interpunkcijske znakove kojima završava citirani tekst možemo prilagođavati našemu tekstu. U strogo znanstvenom djelu. u tom slučaju u uglatim zagradama odmah nakon naše intervencije stavimo [istakao autor]. / i budi mirno nesretan. stil. Jedan od najvažnijih pokazatelja studentove sposobnosti za znanstveni rad jesu točnost. masnim slovima. Tekst treba prenijeti vjerno i točno u odnosu na jezik. Ako je citat u originalu napisan kurzivom ili masnim slovima. Ipak. u našemu će tekstu ostati bez te završne točke: «Pati bez suze. Ako se u citatu ispušta koja riječ ili dio teksta. ali na nju treba upozoriti i to stavljajući odmah iza riječi u kojoj se nalazi pogrješka u uglatu zagradu izraz sic! napisan masnim slovima i u kurzivu [sic!]. u uglatim zagradama [!]. Ukoliko je autor kojega citiramo napravio očitu pogrješku u odnosu na stil ili na informaciju. točnost i preciznost zahtijevaju doslovno prenošenje teksta koji citiramo.» koji završava točkom. To se isto može napisati u pozivnoj bilješci. Međutim. i tu ima iznimaka. Želimo li pak čitateljevu pozornost svratiti na određenu riječ ili rečenicu u citatu. Pritom treba imati na umu da istrgnuti citati mogu biti opasni jer se njima može bitno izmijeniti smisao autorovih misli. makar bili zastarjeli. ili [podvukao autor]. živi bez psovke. autor može citate navesti na jeziku kojim su pisani. pravopis i rečenične znakove koji su vlastiti originalnom tekstu. posebice ako je ono namijenjeno inozemstvu ili ako je citat od odlučujuće važnosti. sljedeći 71 . iza njih ćemo staviti uskličnik.uskliknuo je Ujević u trenutku posvemašnjega razočarenja vlastitom sudbinom. jasnoća i ispravnost kojom citira u svojim pisanim radovima. vjernost. samo upitnik i uskličnik ostaju nepromijenjeni. ako citat nije napisan masnim slovima ili kurzivom.Citate treba pisati vjerno i brižljivo. Tekst: «Pati bez suze.

Tada se citat stavlja u kurziv: U Matejevu Evanđelju Isus govori: Dajte caru što je carevo. Početna riječ jedne citirane rečenice koju unosimo u naš tekst tako da se više ne nalazi na početku rečenice može se napisati malim slovom. a Bogu što je Božje. tada ćemo upotrijebiti polunavodnike ('…'). Uvrštavanje nekoga citata (riječi ili rečenice) u kontekst naše rečenice zahtijeva ponekad promjenu u padežu ili u licu. treba staviti u uglate zagrade. obično se u tom slučaju stave navodni znakovi. malim slovom. iako se njegova prva riječ u originalom tekstu nalazi u sredini rečenice i napisana je malim slovom. Takav. taj voli i radost njihovu». «Smrt je preseljenje iz kuće u kuću»1. A ako su interpunkcijski znakovi dio citata. ako je tekst kratak.citat završava uskličnikom pa ga i u samom citatu moramo sačuvati: «Čovječe pazi / da ne ideš malen / ispod zvijezda!» . napisao je Meša Selimović. originalni tekst: «Tehnički je napredak zapravo Damoklov mač koji svima prijeti». Ako postoji citat unutar citata. Originalni tekst: «Tko voli ljude.») 72 . zatim tri točkice i u nastavku citat kako je u originalu. da se umije i opraši. U nekim slučajevima. navodni znak treba staviti iza njih. mogu se izostaviti navodni znakovi. Treba se striktno držati načela: svaki citat u navodne znakove! Navodni znakovi stavljaju se na početku. ali još u alkarskom odijelu. Npr. No. ispred prve riječi i na svršetku. tj.» Također jedan citat može početi velikim slovom. Naš tekst: Suvremenu tehnologiju autor naziva «Damoklovim mačem». Navodni znak kojim završava citat treba staviti prije interpunkcijskih znakova ako ti znakovi nisu sastavni dio citata i prije broja koji upućuje na podnožnu napomenu. odnosno nakon posljednje riječi ili interpunkcijskoga znaka ako je on sastavni dio citata. taj voli i radost njihovu. Primjerice: Dostojevski piše da onaj «tko voli ljude.poručuje nam veliki Šimić. Nekada je nužno u citiranom tekstu učiniti neko objašnjenje radi boljega shvaćanja teksta. («Išao je i sam pješice [Rašica]. kao i svaki drugi dodatak u originalni tekst.

Služe za upućivanje čitatelja na neki drugi izvor koji obrađuje istu ili sličnu problematiku. R. One služe kao dopunska objašnjenja pojedinih dijelova izlaganja. redovito u pozivnoj bilješci naznači odakle smo uzeli citirani tekst kako bi čitatelj to lako mogao provjeriti. u napomenu dolazi sve ono što nije nužno za postojeći tekst ali je od koristi za njegovo razjašnjenje. dakle. 483. usporedbe.. da se uputi čitatelja na druge autore i djela koja se bave istom ili sličnom problematikom. ne smije ići ništa što je bitno za sam tekst jer one ni na koji način ne mogu nadomjestiti sami tekst. Postoji više načina citiranja tuđega teksta. odnosno pisanja pozivnih bilježaka. U bilješku se. Mogu sadržavati dopunske informacije. 2.4. Eksplikativne napomene. U bilješke. Stoga treba jasno i nedvosmisleno navesti autora i izvor svakoga citata. Dokumentarne ili bibliografske napomene. fusnota. referencija. činjenica ili spoznaja koji se nalaze u tekstu. stavlja sve ono što je korisno da se tekst upotpuni i razjasni. 3. 121 Susrest ćemo mnoštvo različitih naziva za bilješku: pozivna bilješka.: nav. sq. određenih podataka. One moraju precizno uputiti čitatelja na korišteni bibliografski izvor. međutim. podnožna napomena… 122 Cf. Osim bibliografskih podataka. pp. Postoje tri vrste pozivnih bilježaka. 1.4. stavova. da se autoritetom drugoga potvrde vlastite teze ili razlike. Komparativne napomene. podnožak. da se dadu razjašnjenja koja su za sam tekst preteška. ZELENIKA. Za nas su najvažnija dva: europski način i američki ili harvardski način pozivnih bilježaka i citiranja. primjedbe i slično. 73 . napomena. razne ideje.122 Dakle. svrha je pozivnih bilježaka da se naznače izvori i pruže bibliografske informacije. informacija. dj. Bilješke121 Jasnoća nalaže da se.

485. treba ju staviti na koncu poglavlja ili čitavoga djela. Iako nije pogrješan.4. p.4.. Pozivne se bilješke pišu sitnim slovima. Neki autori stavljaju fusnote na koncu svakoga poglavlja ili čak na kraju čitavoga izlaganja.1. Ako je bilješka veća od jedne stranice. Bilješke uvijek nakon broja počinju velikim slovom i uvijek završavaju točkom. Bilješke se od teksta odvajaju jednom crtom dužine 4 do pet centimetara. numeriranje će biti progresivno u čitavom pisanom radu. Isti takav broj ponovi se u pozivnoj napomeni. Stoga su kudikamo prikladnije bilješke na dnu stranice. Valja paziti da se na dno stranice stavljaju one bilješke koje se odnose na tu stranicu.123 4. a numeriranje se odvija progresivno – počevši od broja jedan pa do posljednje fusnote u djelu.. 123 124 Cf. Bilješke. Posve je neispravno započinjati s brojem jedan bilješke na svakoj tipkanoj stranici. odnosno najmanji mogući. Europski sustav pozivnih bilježaka i citiranja Ovaj sustav pisanja bilježaka ima dva osnovna podsustava: 1) europski (pod)sustav pozivnih bilježaka ispod teksta (u podnožju stranice) i 2) europski (pod)sustav pozivnih bilježaka u tekstu (u uglatoj zagradi). uvijek se stavljaju jedna ispod druge. To ne znači da neka opsežnija napomena ne može započeti na jednoj a završiti na prvoj sljedećoj stranici. takav način prilično otežava čitanje jer je čitatelj prisiljen stalno listati po knjizi. iako kratke. Može se pisati i tako da prva fusnota u svakom poglavlju počne s brojem jedan.4. Ibid. 484. Europski (pod)sustav pozivnih bilježaka ispod teksta Upućivanje na bilješke u ovome se sustavu čini arapskim brojem koji se stavlja na koncu citata kao eksponent (malo iznad teksta). p. ibid.1.1. No. Valja svakako imati na umu bitno pravilo: «fusnota mora biti bar toliko koliko se na popisu literature nalazi bibliografskih jedinica»124. ako djelo nije veliko. 74 . započinju arapskim brojevima. Razmak unutar bilježaka uvijek je jedan.

str.] (b. bilješka počinje naslovom djela. Zagreb.g. potrebno je za svaku važniju skupinu takvih djela navesti elemente fusnota i odgovarajuće primjere.] (s. ili lat. ako ima podnaslov. Ratko: Metodika i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela. Isto ćemo tako u zagrade staviti kraticu ukoliko ne znamo za mjesto izdanja [b. 487. Branko: Povijest filozofije. a iznad tri piše se samo prvi autor i kratica: i dr.a. Ako je na djelu upisan pseudonim. do tri se pišu svi autori. ili et. a podnaslov samo u kurziv). ZELENIKA. 7. s. Ako nije upisano ime autora. 75 . a autor je odnekud za nju doznao. 6. a to su: 1. odvaja se točkom (tada se obično naslov stavlja u kurziv i bold. = sine loco – bez mjesta). Primjeri: ARALICA. I. Ekonomski fakultet u Rijeci. četvrto izdanje. Kada prvi put citiramo neku knjigu. stranica s koje se citira tuđi tekst (ako se ukratko parafrazira tuđa spoznaja koja je u izvorniku napisana na više stranica. naznačuju se sve te stranice. 111.) – bez godine. 1)  Knjige. Rijeka. str. 1990. a znanstvenik je doznao pravo ime. Nakladni zavod Matice hrvatske.Budući da postoje neke razlike u rasporedu elemenata fusnota za svaku vrstu znanstvenoga i stručnoga djela...mj. onda se godina stavlja u uglatu zagradu. 3. 1993. u uglatu ćemo zagradu staviti [b. Zagreb. stavit će to pravo ime u uglatu zagradu iza pseudonima. str.). mjesto izdanja. 115-119. potrebno je donijeti sve nužne podatke o njoj. godina izdanja i 8. Mladost.. npr. 4. ukoliko je djelo podijeljeno u dva ili više toma ili volumena. 2000. (sine anno = bez godine izdanja). Radi li se o prijevodu. (ako ih je više. 5. izdanje djela (ako se ne radi o prvom izdanju). al. 2. str. 323. Ukoliko na knjizi nije otisnuta godina izdanja. BOŠNJAK. izdavač. Ivan: Konjanik.).l. prezime i ime autora (ime ili prezime). broj knjige ili sveska. u tom se slučaju obično navodi i ime prevoditelja (iza broja izdanja!).god. naslov djela (u kurzivu!). Ne znamo li za godinu.

pagina = stranica). 90. (op. p. ili Ibidem. jer ne bismo znali na koje se djelo ta kratica odnosi. U tome slučaju ne možemo pisati: op. Ako je sljedeća bilješka iz djela koje je navedeno u prethodnoj bilješci. p.127 ili Ibid. 90. = opus citatum (navedeno djelo). cit. 90. 65. onda se redovito piše ovako: Isto. dj. označava stranicu (lat. Tada moramo napisati prezime i ime autora (za ime je dovoljan inicijal) te barem prvu riječ djela (ako je naslov duži) iz kojega citiramo. str. dj. zatim kraticu nav.. p. str. cit.) i.. R.: Metodologija…. ili Ib. str.. dj. ili nav. dj.: nav. cit. 127 Kratica p. tada možemo napisati ovako: ARALICA.125 ili ARALICA.. I. 65. p. broj stranice: ZELENIKA.Svaki sljedeći put informacije o istom djelu donose se u skraćenom obliku! Ako je korišteno samo jedno djelo od nekoga autora. dj. može se pisati i: n.126 Ukoliko smo se služili s dvama ili više djela istoga autora. nav. Nav. dj. 90. = navedeno djelo.: op. u skraćenome obliku citiranja moramo paziti da ne dođe do zabune. 76 . cit.. I. c. 125 126 Op. može se pisati u još kraćem obliku: o. naravno. 488.

7. pa i prvi put. (loco citato = navedeno mjesto)128. Jaeger. ukoliko je rad opsežniji. označava istoga autora. zatim stranica početka i završetka teksta. ili Loc. tako da bude jasno gdje tekst započinje i gdje završava. Chambry. 77 . mj. Arist. Metaph. 134. ad 3. Resp. mj. Kratica Loc. Cilj je. Thomas Aq.15 – 1020a.506b. broj knjige. Sum. 64. dovoljno je napisati kraticu: Isti. drugi i svaki sljedeći put umjesto da se ponovno pišu prezime i ime. Stoga je potrebno. ali ne i isto djelo kao u prethodnoj fusnoti. cit.): ondje ili nav. (navedeno mjesto). ali isto tako ni u kojem slučaju ne dovesti u dvojbu čitatelja. paragrafa. cit. cit. (l.6. 128 Neki autori pišu umjesto loc. ili loc. eventualno redaka. 103-106. IV 12. theol. str.). II. q. Treba navesti ime autora (redovito skraćen). VI 18. isto djelo i istu stranicu kao u prethodnoj bilješci.. poglavlja. cit. Ako se od jednoga autora citiraju dva ili više djela jedno za drugim. 1019a.Ukoliko je sljedeća bilješka iz istoga djela i na istoj stranici kao prethodna.. Idem (Id.  Ne brkati: Kratica Isti (Idem) označava istoga autora. dovoljno je napisati: Nav. ali različitu stranicu. naslov djela (kurziv i obično skraćen). dobro je rabiti samo kada čitatelj unutar jednoga poglavlja može provjeriti o kojem se djelu radi. ponovno navoditi kompletne podatke o određenom djelu. Kratice op. cit. Plato. izbjeći nepotrebno ponavljanje istih podataka. dakle. a. cit. Kratica Ibidem označava istoga autora i isto djelo. broj sveska ako je potreban. str.  Klasične autore redovito treba navesti u skraćenom obliku. Slijede prezime uređivača izvora (kritičkoga izdanja) ili zbirke u kojoj je izvor izdan.

napisat ćemo: Vidi. ss.-30. Pri citiranju članka iz neke knjige redoslijed elemenata koje donosimo jest ovaj: 1.. 23. broj časopisa ili sveska (arapskim brojevima). Rene: Rasprava o metodi. volumen ili godište (rimskim brojevima). citirano prema BOŠNJAK. u (in):. prezime i ime autora ili uređivača knjige. 9. a naziv knjige. 8. 6.). u (in):.. nego: str. Nije dobro pisati npr. nije nužno). 3. nego iz nekoga drugog autora koji donosi taj citat. Branko: Povijest filozofije. Ali je ispravno napisati 29.5-7. časopisa ili novina piše se u kurzivu. Za razliku od naslova knjige koji dolazi u kurzivu. (i sljedeća). 23. Ako smo dio teksta nekoga autora parafrazirali a ne doslovno citirali. = confer) – usporedi.-31. a zatim slijedi broj poglavlja i retka. mjesto izdanja. 6. Isti je redoslijed i kod citiranja članka iz zbornika. izdavač. navedeni arapskim brojevima i međusobno odvojeni zarezom (Mk 3. piše se u navodnim znakovima. 1951. 9. 2) Članci. 2. s početnim velikim slovom. 5. al. 5. 2. prezime i ime autora (do tri se pišu svi. 33. 78 . u kurzivu. to trebamo naznačiti u bilješci: DESCARTES. naslov knjige u kurzivu. 10. Svakako treba izbjegavati upućivanje na neodređeni broj stranica. (i sljedeće stranice). 7. naslov članka. časopisu ili novinama.12). Ukoliko čitatelja želimo uputiti na neko djelo koje nismo citirali niti parafrazirali. onda ćemo bilješku započeti s Usp. stranica. godina. Zagreb. što je isto ako napišemo 29. 8. 150. NZMH. (Cfr. onda je redoslijed elemenata pri citiranju redovito ovaj: 1. 4. godina izdanja. I. prezime i ime autora. Ako u tekstu donosimo citat koji nismo uzeli direktno iz djela autora kojemu pripada. NZMH. 3.: str. Job 2.. 4. naslov članka u navodnim znacima. izdavač (ako je časopis manje poznat. s. iznad tri samo prvi i oznaka i dr. Ukoliko je članak u nekom časopisu. ili Cf. bilo da se nalazi u nekoj knjizi.Knjige Svetoga pisma Staroga i Novoga zavjeta citiraju se tako da se naslov knjige piše općevažećim skraćenicama. mjesto izdanja. naziv časopisa u kurzivu. stranica. 7. 1993. Zagreb. str. naslov članka u navodnim znacima. ili et. str.

. naslov članka u navodnim znacima. 1959. Sarajevo. mjesto izdanja. u (in):. Milan: «Pao prvi snijeg». sv. Iz novina: VUKADIN. 4. Primjeri: Iz knjige: SUPIČIĆ. naziv natuknice ili odrednice koju citiramo (u navodne znakove). 2.. Crkva i politika. str. Bratoljub: «Tehnika». Nakladni zavod Matice hrvatske. 2. mjesec i godina izdanja. 6. 193. str. str. str..). 1958. sv. Zagreb. Leksikografski zavod. 6.. «Tehnika». 3) Enciklopedije i leksikoni. 3. br. CPSNC. ime enciklopedije ili leksikona u kurzivu. u: Obnovljeni život. str. 5. prosinca 2002. god. 79 . stranica. 1999. 5.. sv. KLAIĆ. Stjepan (ur. broj sveska. u: Dobri pastir. u: Enciklopedija Leksikografskog zavoda. stranica. 4.  HAMM. god. Bonifacije: «Teistički egzistencijalizam Karla Jaspersa». 11. str. u: Slobodna Dalmacija. u: Enciklopedija Jugoslavije. treba donijeti sljedeće elemente: 1. XI-XII (1962. str.. 351. Split. 6. onda donosimo sljedeće elemente: 1. Zagreb. Ivan: «Evolucionizam u prosudbi Antuna Bauera». Zagreb. LIV (1999.): Kršćanstvo. BADROV. Jugoslavenski leksikografski zavod. 12. Josip: «Archiv für slavische Philologie». 378. u: BALABAN. 2002. Zagreb.Citiramo li članak iz novina. 2. Citiramo li iz enciklopedije ili leksikona. Zagreb.. izdavač. 3. Ivan: «Humanizam i politika». Iz časopisa: KEŠINA. 7. 1332. 3. mjesto izdanja. prezime i ime autora. prezime i ime autora (ako postoji). Rječnik stranih riječi. dan. 17. 1-4. 25.).

ime ili naziv službenoga glasila (u navodne znakove). bilo za nacionalne bilo za međunarodne. dj. tako i kod citiranja drugih vrsta znanstvenih i stručnih djela informacije o istom djelu donosimo u skraćenom obliku.. 6.). ZELENIKA. 2004. 3. sq. specifični su i razlikuju se od prethodno spomenutih skupina: 1. R. 15. članak (umjesto uobičajenih stranica).: nav. Cf. 2. Kao i kod citiranja knjiga. potpuni naslov dokumenta u navodnicima. 493. 1993..hrvati. broj službenoga glasila (uključujući i izmjene i dopune). p. Zakon o visokim učilištima. 1. potpunu adresu unutar kutnih zagrada. ibid.net/hr/vladari/zvo. 3.virtualave.html> (17. 5) Citiranje s Interneta. 10. 4. datum publiciranja i posljednjih prepravaka. Kralj Dmitar Zvonimir.129 Primjeri: Konvencija Ujedinjenih naroda o prijevozu robe morem. čl.. godina izdanja. naslov rada u kurzivu (ako postoji). 96.130 Primjer: «Povijest Hrvata: Hrvatski kralj Dmitar Zvonimir». Elementi fusnota za propise. No. Citiranje s Interneta ili drugoga on line sustava prilično je komplicirano pitanje koje do danas nije na primjeren način riješeno. 1992. 493. 2003. 80 . <http://www. ime autora (ako je poznato). datum «posjeta» web stranici u zagradama. 1978. 35. 1. naziv propisa (bold). «Međunarodni ugovori – Narodne novine».. 129 130 Cf. (Hamburška pravila). 5. 2. ustaljeno je navesti sljedeće elemente: 1. 5.4) Propisi. p. 4. čl. «Narodne novine». 4.

Europski (pod)sustav pozivnih bilježaka u tekstu U ovom se načinu citat direktno povezuje s bibliografskom jedinicom u popisu literature.2. 496. Dosljednost je bitan zahtjev metodologije! Pri pisanju bilježaka autor stalno treba voditi računa da se čitatelja mora precizno i nedvosmisleno uputiti na bibliografski izvor iz kojega je preuzeta tuđa spoznaja. na kraju rečenice koja sadrži tuđe podatke. onda je dužan dosljedno ga i provoditi.. 81 . Jedina je razlika što se u fusnotama piše broj stranice s koje se citira. p. ali kada se već za njega odluči. Pisac znanstvenoga rada može se opredijeliti po svome ukusu i nahođenju za neki od tih načina. Zato se u popisu literature za članke navodi od koje do koje stranice se nalaze u dotičnoj ediciji. ideja i dr. bibliografiji).4.131 4. a bibliografske se jedinice u popisu literature slažu abecednim redom i tako dobivaju broj prema mjestu koje zauzimaju u tome redu. Ovaj način postaje sve uvrježeniji. Važno je znati: Treba napomenuti da način pisanja pozivnih bilježaka u znatnoj mjeri varira od autora do autora i od tiskare do tiskare. Za bitne citate u tekstu se može napisati osim broja još i prezime autora i godina izdanja. Dobra metodologija odlika je dobroga i savjesnoga istraživača i pisca znanstvenih i stručnih radova.  Ovdje valja reći i to da su elementi i redoslijed pisanja tih elemenata identični u pozivnim bilješkama i u popisu korištene literature (literaturi. a toga nema u popisu literature. spoznaje ili ključne riječi stavlja se u uglate zagrade broj koji označava redni broj bibliografske jedinice.1. Naime. ibid. 131 Cf. Uz broj koji upućuje na bibliografsku jedinicu dobro je staviti i broj stranice.

U prvom se slučaju prije pisanja znanstvenoga djela mora u konačnom obliku pripremiti popis literature koja je razvrstana po vrstama bibliografskih izvora (knjige. Prvo. četvrto. članak. 1998. Npr. dopunjeno izdanje. 1951. objaviti i ocijeniti znanstveno djelo. Medicinska knjiga. 77). teze ili sekundarne informacije treba izbjegavati. na kraju rečenice koja sadrži tuđe spoznaje ili ključne riječi napiše se u maloj zagradi samo: prezime autora (bez imena ili inicijala). 1995-a.2. članke koji su u tisku. Zagreb.: (Jaspers. U ovom se načinu citiranja citat direktno povezuje s popisom literature! Naime. članci. Bit je američkoga sustava citiranja i pisanja pozivnih bilježaka u tome što on pretpostavlja popis korištene literature koji se pak može oblikovati na dva načina. Neobjavljene podatke. godina objavljivanja citiranog djela. Ovdje posebno treba voditi računa o slučajevima kad se koriste dvije ili više bibliografske jedinice od istoga autora koje su objavljene iste godine. sažetke. 82 . Drugo. U drugom se slučaju popis literature formira kronološkim redom istodobno s pisanjem pozivnih bilježaka. Američki ili harvardski sustav pozivnih bilježaka Unatoč znatnim manjkavostima. svaki citat treba provjeriti prema originalu prije nego li se rukopis pošalje tu tisak. propis). u zagradi ili u bilješci ispod teksta. te broj stranice (ili stranica) s koje se preuzima tuđi tekst. studije…). može ih se spomenuti u tekstu.Primjer: «Dva su bitna pravila citiranja. osobito u tranzicijskim zemljama.4. bez obzira na vrstu bibliografske jedinice (knjiga. Vlatko: Kako sastaviti. 4. Ako ih je ipak prijeko potrebno navesti. citirati treba samo objavljene podatke. ovaj se sustav danas sve više rabi i u Europi. 36). Najčešće su pogreške i najviše ih je baš u Popisu citirane literature!» [5:50] Literatura: [5] SILOBRČIĆ. Tada se svaka bibliografska jedinica označi s početnim malim slovom abecede: (Zelenika.

Ratko (2000): Metodika i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela. Rijeka. do opterećivanja samoga teksta nepotrebnim ili manje važnim elementima (onoga što inače ide u fusnotu). pp.U popisu literature redoslijed elemenata nešto je drugačiji negoli u europskome načinu. U odnosu na europski.132 132 Cf. 497. američki sustav citiranja i pisanja pozivnih bilježaka ima zapravo samo jednu prednost. četvrto izdanje. Ekonomski fakultet u Rijeci. a ta je u uštedi prostora. Primjer: ZELENIKA. ibid. sq. Ali zato nedostataka ima napretek: od nepraktičnosti za brzu provjeru izvora citata. godina izdanja dolazi odmah nakon prezimena i imena autora u malim zagradama. Naime.. 83 .

– sine loco = bez mjesta art. – videtur = treba vidjeti num. (l. – nota bene = pripazi N. god.c. – correxit = ispravio etc.) – navedeno djelo bilj. – stupac izd. – articulus = član all.) – opus citatum = nav. cit. – allegatio = dodatak alt. g.4. – locus = mjesto cap. – knjiga tom – tom god. – redak b. – poglavlje nav. – nomen nescio = ne znam imena P. Kratice u bilješkama Najčešće kratice u bilješkama su sljedeće: a) hrvatske: usp. – navedeno (citirano) st. – vidi br.d.a.c. – apud = kod ca (cca) – circa = oko corr.) – loco citato = nav. – drugo ap.) – confer = usporedi op. – caput = poglavlje loc. – mjesto pogl. – et cetera = i tako dalje i. djelo idem – isti (autor) ib. – godina v. – volumen = svezak vid. – pagina = strana vol. – preveo. – bez broja b. prevedeno b) latinske: cf. – numerus = broj loc. – usporedi n.e. – broj mj. (o. p. dj.5. br. – izdanje isti – isti autor isto – isto djelo par. – paragraf r. (nav. – svezak knj.l. (ibid.N. – id est = to jest N. cit. dj.S. – strana sv.) – bez godine prev. (cfr. – bilješka str.B. – post scriptum = naknadno napisano. (b. – sine anno = bez godine s.) – isto (na istom mjestu) s. 84 .

Stoga u znanstvenim radovima treba rabiti već standardizirano nazivlje koje je općenito prihvaćeno na svjetskoj i nacionalnoj razini. odnosno u trećem licu. Jezično-stilska obilježja znanstvenoga rada Svaka znanost i struka ima svoj jezik koji se svojom specifičnom terminologijom razlikuje od drugih. Ni to nije najsretnije rješenje jer se postavlja pitanje zašto bi netko za sebe rekao «mi». Sve te riječi označavaju vrlo relativne pojmove pa ih stoga u znanstvenim radovima ne bi trebalo rabiti.  Trebalo bi izbjegavati riječi s krajnje neodređenim značenjem. «svi su suglasni». «prema našim rezultatima…». a posebice u seminarskim. dok se svakodnevno rabi samo oko 2.000 riječi i termina. «kao što je poznato» i sl. «ja smatram…». «svatko to zna».000 riječi. «mi smatramo…». Autori često pišu.6. u znanstvenom bi radu trebalo pisati bezlično. U znanosti termini imaju veću točnost i postojanost značenja u odnosu na riječi koje se upotrebljavaju u narodnom jeziku. U znanstvenim. U znanstvenoistraživačkom 85 . «ja mislim…» i sl.  Treba izbjegavati uporabu izraza kao što su: «opće je poznato». «stotinu slučajeva». Značenje tih riječi trebalo bi kvantificirati. «rijetko». kao npr. Mnogi autori da bi izbjegli uporabu zamjenice «ja». Ako je moguće. To često iritira čitatelja ili slušatelja i izaziva odbojnost prema piscu ili govorniku. «jako». pišu «mi». a niti znanstvenoga izražavanja upotrebljavati zamjenicu «ja». primjerice: «ja sam to istražio…». «smatra se…» i sl. «istraživanja su pokazala…». kao što su: «slabo». Nije u duhu hrvatskoga jezika. kao npr. «bezbroj puta». «golemo». Važno je na ovom mjestu podsjetiti da znanstvenici i književnici rabe jezični fond od oko 10.  Treba izbjegavati uporabu prvoga lica jednine i množine. «mnogo». «kolosalno» i sl.4. «često». pa je stoga potrebno na njih i posebno ukazati. «malo». «prema mojim istraživanjima…». magistarskim pa i doktorskim radovima uočavaju se određene jezične pogrješke koje se gotovo redovito ponavljaju. stručnim i drugim pisanim djelima. a njihovo se značenje utvrđuje definicijama.

Vlastite spoznaje.  Pri pisanju brojeva u numeričkom i tekstualnom obliku.: op.: devet. «ovo mi zvuči dobro». Jer riječi.. stručnim i kritičkim prikazima nedopušteno je rabiti formulacije kao što su: «ne sviđa mi se». «dalje će se pokazati». ali zato 19).radu aksiomi su činjenice koje se prihvaćaju i upotrebljavaju. a više od 10 brojevima (npr.  U recenzijama. rezultate znanstvenoga istraživanja i zaključke. Od tih načela izuzimaju se brojevi dana. ali ne znači da su i aksiomi činjenice koje su apsolutno poznate.  Strane riječi valja. Kada istraživač sam stvori neku novu riječ. 528. onda sve treba pisati samo numeričkim brojkama (npr. dati etimologiju i definiciju novoga termina.: «već smo unaprijed rekli». Na taj se način potvrđuje identitet jednoga naroda. Svaki znanstvenik treba težiti stvaranju znanstvenoga i stručnog nazivlja u nacionalnom jeziku. «još ćemo se vratiti na ovo pitanje». zamjenjivati riječima iz vlastitoga jezika. treba primjenjivati iskustveno načelo: brojevi do 10 pišu se slovima. bez preuveličavanja. 86 . pp. odlomci. R.  Intelektualna skromnost nalaže da treba izbjegavati davati preveliko značenje vlastitim rezultatima istraživanja. treba prikazati objektivno i realno. pa čak i one najvažnije. «ovdje nije nešto u redu». dijelovi moraju biti interakcijski povezani: manje podcjeline čine već cjeline (i obrnuto). dužan je objasniti kako je to učinio. treba svakako navesti njihovo podrijetlo. što se sve piše brojevima. cit.133 133 Cf.  Treba izbjegavati uporabu formulacija kao što su npr. ZELENIKA. posebno kada se o nekom djelu iznose verbalne ocjene pred javnim skupom. sq. Kada se u jednoj rečenici piše kombinacija brojeva do 10 i više od 10. «ponavljam» i sl. odnosno kovanice koje još nisu prihvaćene u znanosti i u svakodnevnom govoru. a misaono su povezane i čine neko djelo homogenom cjelinom.  Treba izbjegavati neologizme. odnosno termin. godina te sati. rečenice. gdje god je to moguće. Kada se ustanovi da su oni sastavni dio međunarodnoga znanstvenog rječnika. mjeseci.: 7 i 17).

sprovod. književnom i znanstvenom rječniku. prvenstveno (poglavito. takmičenje (natjecanje). međutim.. I znanstvenik mora dobro poznavati te norme i nije suvišno da pri pisanju pri ruci stalno ima pravopis. leksičkim i govornim. škole itd.6. a posebnim znanstvenim stilom. cit. nazočnost). ishrana (umjesto prehrana). 23. učestvovati (sudjelovati). 87 . u prvom redu. Tako se u tiskovinama može naći obilje riječi kao što su primjerice: sahrana (umjesto ukop.134 Uvjet za kvalitetno pisanje znanstvenih i stručnih djela svakako je dobro poznavanje vlastitoga jezika i njegova pravopisa. Često ćemo čuti da je netko nekoga pozdravio ispred općine. gramatičkim. počekati). škole. treba umjesto glagolskih imenica rabiti glagole. račvast (rašljast) itd. Gdje god je to moguće. konvencije. u novinama i časopisima) kako tko hoće.1. onda je vojska 134 Cf. sačekati (pričekati. Književno je ono što odgovara normama. županije. učešće (udio.«poboljšali smo postupak» itd. To je istina ako se misli na odjeću koju nose njezini pripadnici. važno je da se razumijemo». ali ako se radi o njihovoj osposobljenosti. fakulteta itd. SILOBRČIĆ. turcizmi. V. p. umjesto «postigli smo poboljšanje postupka» . niknula je kod ljudi koji ne poznaju jezik i koji žele taj nedostatak opravdati. da li (umjesto je li).: op. sudjelovanje). odstojanje (razmak. 4. ponajprije). Parola: «Nije važno kako govoriš i pišeš. pravilo da znanstveno djelo treba pisati književnim jezikom. bjekstvo (umjesto bijeg). Neki jezični savjeti Srbizmi. Osnovno je. Pravopisna su rješenja stvar dogovora. udaljenost). na radiju ili televiziji) ili pisati (npr.. a trebao je pozdraviti u ime općine. Time se štivo skraćuje i postaje jednoznačnije i «snažnije». rusizmi i ostali –izmi još uvijek su vrlo česti kako u svakodnevnom tako i u medijskom. pogreb). Tako umjesto fraze «obavili smo istraživanje» treba pisati «istražili smo». prisustvo (prisutnost. izvinjenje (isprika). Književni je pak jezik normiran i ne može se govoriti (npr. izuzetno (iznimno). saučešće (sućut). Neki govore o našoj ili bilo kojoj drugoj vojsci da je dobro obučena.

3) Izbjegavaj pasiv kao kugu (npr. p. Jer zahvaliti se u hrvatskom jeziku znači ne prihvatiti. Fakultet organizacije i informatike. On se upotrebljava u znanstvenoistraživačkom radu i razlikuje se od drugih vrsta stilova. odbiti nešto (npr.). 88 . jednostavan. pun kolora. pasiv: U odsudnoj utakmici naši su pobijeđeni. harmonije. strog. 2) Nikad ne upotrebljavaj dvije riječi ako je jedna dovoljna. reći komu hvala. živosti. 135 Cf. U njemu se najjače očituju logična obilježja onoga što se izlaže. a ta je sposobnost razaznavanja značenja riječi. zahvaliti se na ponudi = ne prihvatiti ponudu).6. Ksenija – DUŠAK. 1999. Pisanje je vještina koja iziskuje jednostavnu a istodobno vrlo rijetku sposobnost. uvježbana.dobro obrazovana. kao i uporaba znanstvenih naziva kojima se precizno izražavaju određeni pojmovi. U prvom su planu elementi intelektualnoga jezika. Postoje različiti stilovi književnoga jezika: 1) Razgovorni stil. Tipičan je oblik toga stila dijalog. Metodologija i metodika. umjesto da im zahvale na njihovu odzivu. jasan. ali i uravnoteženosti i logičnosti. 2) Znanstveni stil. a zahvaliti znači iskazati zahvalu. R. precizan.. Stil pisanja Svaki znanstvenik mora imati izgrađen stil pisanja. To je usmena riječ u svakodnevnom razgovoru. U znanstvenom stilu nema intimnosti. mašte. osjećajnosti. Stil kao vještina uporabe i rasporeda riječi treba biti: neusiljen. Aktiv: Naši su izgubili odsudnu utakmicu. TV i radijski voditelji često se zahvaljuju svojim gostima. 242. Wilson iznosi ova četiri pravila dobroga pisanja: 1) Nikad ne upotrebljavaj veliku riječ ako ti je mala dovoljna.-245. istrenirana ili podučena. originalan.2. ŽUGAJ. On je više škrt negoli složen jer se sugovornici mogu razumjeti i aluzijama i gestama i mimikom. Miroslav – DUMIČIĆ. u poslu i u odmoru. Stil je u pravilu bez obrata. S. individualnosti.135 4. izučena. nema cinizma i ironije. Varaždin. suh i namijenjen specijalistima. pokreta. Pisanje zahtjeva veliku vježbu. Vesna: Temelji znanstvenoistraživačkog rad.

Znanstvenik piše dobro i lijepo ako piše logično. istih padeža. ironičan (koji sve ismijava). «Koherentnost u pisanim djelima pretpostavlja nužnu povezanost u rečenicama. Naprotiv. kao što je književno-umjetnički stil. 136 137 Cf. tako da je ne mora čitati više puta. 531. skeptičan (koji u sve sumnja). istih glagola i većega broja istih imenica. jer je svaka suvišna rečenica neracionalna i oduzima dragocjeno vrijeme i autoru i čitatelju. jednostavnost. p. raznolikost i formuliranje pasusa. hiperkritičan (koji pretjerano kritizira). Ništa manje nije važna ni zvučna karakteristika jezika. R. sq. Pri pisanju znanstvenih i stručnih djela jezik ne smije biti: patetičan (zanesen. emfatičan (napuhan). pp.. Rečenica je koherentna samo onda ako je odnos između pojedinih dijelova i riječi u njoj logičan. dužinom rečenica (kombiniranjem kraćih i dužih rečenica) i poretkom riječi u rečenici. 89 . strastven). cit. bombastičan (kićen). polemičan (koji povodom svega i svačega počinje polemiku). jezik i stil u znanstvenoistraživačkom radu treba biti jednostavan. ZELENIKA. 532. konciznost. prirodnost. Bit takve rečenice čitatelj u pravilu shvaća vrlo brzo i bez većih napora.»137 Pri pisanju znanstvenih i stručnih radova svakako treba izbjegavati monotoniju jezika kombinirajući u odgovarajućoj mjeri i druge stilove pisanja.. jasno i točno. Jasnoća je najvažnije obilježje znanstvenoga jezika. To znači da treba izbjegavati šuplji verbalizam. kombiniranjem jednostavnih i složenih rečenica). odmjerenost. pretenciozan (koji je umišljen). panegiričan (onaj koji sve hvali). prirodan i odmjeren. Ibid. koherentnost. Na taj se način izbjegava tromost jezika i postiže živost izlaganja koje ne zamara čitatelja. Svoja znanje mora priopćiti tako da ga razumiju i oni koji o tom predmetu znaju vrlo malo ili gotovo ništa. Najvažnija obilježja znanstvenoga stila jesu: jasnoća. Tromost jezika je najčešće posljedica nagomilavanja istih početaka i svršetaka.: op.136 Znanstvenik mora voditi računa o ekonomičnosti i konciznosti izraza. Zbog toga autor pri pisanju uvijek mora imati na umu da ne piše za sebe nego za druge. dijaboličan (koji sve negira). Raznolikost znanstvenoga izraza postiže se izmjenom strukture rečenice (primjerice.

V. Time se postiže preglednost i sustavnost pisanih tekstova. Cf. leksikona…140 Američki način pismenoga oblikovanja pasusa sastoji se u tome da se pasusi pišu u tzv. alineja. Tehnički.. blok-pismu. 90 . a povezuju se veznim rečenicama. Stoga treba izbjegavati digresije (odstupanje od teme). p. magistarskih znanstvenih i stručnih radova. Na jednoj stranici teksta ne bi trebalo biti više od tri do pet pasusa. stavak.. R. enciklopedija. cit. koji se mogu primjereno grafički i tehnički urediti.Formiranje pasusa (odlomaka138) također je važan element pri pisanju znanstvenoga i stručnog rada. 140 ZELENIKA. studija. članaka. 1980. Pasus je misaona jedinca koja se sastoji od više rečenica povezanih tako da čine koherentnu cjelinu. Kao što se rečenice povezuju u pasuse. Europski se način sastoji u tome da se prvi njegov redak uvuče udesno za jedan tabularni razmak.139 Pasusi ne smiju biti ni suviše dugi ni suviše kratki. a ostali se redci pišu normalno u bloku: ______________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ______________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ U modernim znanstvenim i stručnim djelima vrijedi pravilo da se svi naslovi i podnaslovi s decimalnim sustavom. dijela). p. te sva nabrajanja po vertikali. odnosno isto onoliko koliko se uvlači i prvi redak svakog pasusa. 535. Uvođenje u tehniku naučnoistraživačkog rada. također uvlače udesno za pet do deset slovnih mjesta. pasusi se mogu oblikovati na dva načina: na europski i američki način. 112. Midhat: Kako nastaje naučno djelo. Najčešća veza među njima jest posljednja rečenica prethodnoga ili početna rečenica novoga odlomka. Odlomak povezuje rečenice oko jedne određene misli pa se on odvaja od drugoga odlomka koji obuhvaća srodnu misao. a istodobno predstavlja dio veće cjeline (poddijela.: op. Taj bi sustav trebalo preferirati pri pisanju seminarskih i diplomskih radova. tako se i oni međusobno povezuju. Oni trebaju sadržavati samo ono što objašnjava osnovnu misao i što je s njom u vezi. Svjetlost. Sarajevo. odnosno bez uvlačenja prvoga njihova retka: 138 139 Paragraf. doktorskih disertacija. ŠAMIĆ. izdanje. udžbenika.

. jasnoća. radi formiranja javnoga mnijenja. jasnoća. koji su najčešće izvan gramatičkih pravila. 5) Publicistički stil. priručnici. provincijalizma i sl. književno-umjetničkog i publicističkoga stila. Administrativni stil susrećemo u: raznim službenim dopisima. udžbenici. pri čemu se mogu rabiti i stilska sredstva kojima se izaziva pozornost i bude emocije. U takvim djelima pisac nastoji svoje izlaganje učiniti 91 . On njeguje sve norme književnoga jezika iako se često rabe i izrazi dijalektizma. odlukama. Poslovni stil poznat je po svojim ustaljenim frazama. tužbama. logičnost. Ovaj stil podrazumijeva i poslovni stil koji se rabi u uredskom poslovanju. Ponekad se publicističkim stilom pišu predavanja. izvješćima. On u odgovarajućoj kombinaciji spaja elemente znanstvenoga. članci. 4) Književno-umjetnički stil. Karakterističan je (jednako kao i znanstveni) po pretežnoj uporabi imenica i glagola. više osjećaji nego razum. Njegove su odlike jednostavnost. često polemička oštrina. a što ovisi o vrsti novinarskoga članka. radio. a relativno oskudijeva pridjevima. svim oblicima i svim mogućnostima jezičnoga izraza. a njima se piše i tumači zakonodavstvo. Ovaj se stil bitno razlikuje od znanstvenog i administrativnog jer u njemu više dolazi do izražaja mašta nego intelekt. On je blizak znanstvenom stilu jer se pojave i predmeti opisuju konkretno. ugovorima. 6) Znanstveno-popularni stil. Oblikuje se kratkim i jasnim rečenicama da bi se što određenije i točnije objasnile odgovarajuće odredbe i rješenja. Rabe ga pisci znanstveno-popularnih djela u kojima se ne obraćaju samo znanstvenicima nego i široj čitalačkoj publici kako bi ih na pristupačan način upoznali s važnijim rezultatima svojih istraživanja. Ovaj se stil služi svim sredstvima. novine. Njegovo je obilježje kratkoća. On spaja mnoge elemente znanstvenoga i književnoumjetničkoga stila.____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ ____________________________________________________________________ 3) Administrativni stil. televizija). zamolbama. elaboratima. To je svojevrsna uporaba jezika u sredstvima javnoga informiranja (npr. zapisnicima. zakonskim tekstovima.

. 92 . pp.141 141 Cf. tumačenjima ili narodnim.živahnim. pa stručnu terminologiju zamjenjuje opisima. Djela pisana ovim stilom imaju brojne čitatelje jer u sebi sadrže intelektualne i estetske elemente izražavanja. književnim izrazima. 528. ibid.-531.

Zagreb. - MIŠIĆ. objaviti i ocijeniti znanstveno djelo. Školska knjiga. dopunjeno izdanje. I. 2005. 1978. Medicinska naklada. LivnoSarajevo.: The Craft of Scientific Writing. M. Anto: Rječnik filozofskih pojmova. - MARUŠIĆ. Arno: Filozofija. obnovljeno i dopunjeno izdanje. EPH i Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2000. - Filozofijski rječnik.. - ANZENBACHER. Zagreb. Zagreb. 3. Boris: Povijest filozofije. četvrto. Matko: Uvod u znanstveni rad. Školska knjiga. (grupa autora u redakciji Vladimira Filipovića). Stanko: Uvod u znanstveni rad (skripta). - BOŠNJAK. - KALIN. Heidelberg. Novi libar. Predavanja iz filozofije. 2004. Zagreb.LITERATURA - ALLEY. 1997. Medicinska knjiga. 4. Nakladni zavod Matice hrvatske. 1998.. Nakladni zavod Matice hrvatske. izdanje. 1968. sv. sv. 93 . New York. 1994. - KNIEWALD. 2005. 1993. Hrvatski obiteljski leksikon. knjiga. - SILOBRČIĆ. Zagreb. Zagreb. Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove. Verbum. Zagreb. - Enciklopedija Leksikografskog zavoda. 1996. Berlin. Zagreb. - BADROV. s odabranim tekstovima filozofa. Bonifac: Sabrana djela. Springer. KOS. II. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga. Zagreb. 1994. Jasna: Metodika znanstvenog rada. 1984. Zagreb. 1993. VI. Zagreb. prerađeno izdanje. Pro leksis – Večernji list. Multigraf. Split. Vlatko: Kako sastaviti. Branko: Povijest filozofije. Uvod u filozofiju. 2002. Jugoslavenski leksikografski zavod Zagreb. XVIII. II. - Hrvatski enciklopedijski rječnik.

1990. Midhat: Kako nastaje naučno djelo. V. 94 . Varaždin. - VUJIĆ. Ratko: Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela. 1980. Uvođenje u tehniku naučnoistraživačkog rada. Svjetlost. Vesna: Temelji znanstvenoistraživačkog rad. izdanje. 1999. Ksenija – DUŠAK. - ŽUGAJ. Sarajevo. Rijeka. Miroslav: Uvođenje u znanstveni rad: u području društvenih znanosti. 2000. Informator. Metodologija i metodika. Fakultet organizacije i informatike. Ekonomski fakultet u Rijeci.- ŠAMIĆ. Miroslav – DUMIČIĆ. Zagreb. - ZELENIKA.

BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO 4. stavka 5. PRIRODNE ZNANOSTI 2. 174/04) Nacionalno vijeće za znanost donosi PRAVILNIK O ZNANSTVENIM I UMJETNIČKIM PODRUČJIMA. ZNANSTVENA PODRUČJA. znanstvena područja. 105/04. OPĆE ODREDBE Članak 1. POLJA I GRANE Znanstvena područja Članak 2. POLJIMA I GRANAMA I. umjetničko područje. DRUŠTVENE ZNANOSTI 6. Ovim pravilnikom utvrđuju se: 1. interdisciplinarno znanstveno područje 3. te znanstvena polja i znanstvene grane unutar znanstvenih područja s pripadajućim klasifikacijskim oznakama 2.PRILOG 1. te polja i grane unutar umjetničkog područja za sve vrste umjetnosti s pripadajućim klasifikacijskim oznakama II. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«. 95 . Znanstvena područja su: 1. TEHNIČKE ZNANOSTI 3. NACIONALNO VIJEĆE ZA ZNANOST Na temelju članka 115. 198/03. HUMANISTIČKE ZNANOSTI. BIOTEHNIČKE ZNANOSTI 5. broj 123/03.

10. Informacijske znanosti 5. 5. Ekonomija 5. Prije brojčane oznake znanstvene grane piše se brojčana oznaka znanstvenog polja.08. PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI Polja: 5.05. Sociologija 5. Pravo 5.07. PODRUČJE HUMANISTIČKIH ZNANOSTI Polja: 6. Povijest 6.03. Politologija 5.06. Arheologija 6.01. Povijest umjetnosti 6.03.05. PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI 96 . Znanost o umjetnosti 6.02.09. Unutar pojedinih znanstvenih područja i polja utvrđuju se znanstvene grane. Psihologija 5.06. Teologija 6.08. Sigurnosne i obrambene znanosti 6.04. Socijalna geografija i demografija 5.04. Socijalna djelatnost 5. Filozofija 6.01. Odgojne znanosti 5.02. Filologija 6.Znanstvena polja Članak 3. Etnologija i antropologija Znanstvene grane Članak 4. Znanstvena polja unutar znanstvenih područja s pripadajućim klasifikacijskim oznakama su: 5.07.

03 posebne psihologije 5.04 komunikologija 5.01 arhivistika i dokumentalistika 5.04.02 defektologija 97 .02 sociologija znanja 5.04 ruralne.04.06 muzeologija 5.05.06.Polje 5.02 klinička psihologija 5.06. Psihologija Grane: 5.06.08 javni mediji Polje 5.05.06 sustavna psihologija Polje 5.06.05.04.02 informacijski sustavi i informatologija 5.06.04 razvojna psihologija 5.03 knjižničarstvo 5.07.04.06.04.04. Informacijske znanosti Grane: 5.05 leksikografija i enciklopedistika 5. Odgojne znanosti Grane: 5.01 posebne sociologije 5.04.07.07 novinarstvo 5.05.05.04.03 teorijska i sustavna sociologija 5. Sociologija Grane: 5.07.01 andragogija 5.01 biološka i fiziološka psihologija 5.06.05 socijalna psihologija 5.04. urbane i regionalne studije Polje 5.

07 indologija 6.01.01.06 opća pedagogija 5.08 turkologija 6.01.03.04 romanistika 6.03. Sigurnosne i obrambene znanosti 6.03 didaktika 5.03.01 klasična filologija 6.03.12 opće jezikoslovlje (lingvistika) 98 .07.03 slavistika 6.5.01.02 kroatistika 6.09 ugrofinistika 6.05 etika 6.03.07.04 estetika 6.03.07.04 kineziologija 5.03.03. Filozofija Grane: 6.10 orijentalne i ostale filologije 6.03.07.01.03 spoznajna teorija 6.06 povijest filozofije Polje 6.07.10.03.01.05 logopedija 5. PODRUČJE HUMANISTIČKIH ZNANOSTI Polje: 6.03.02 ontologija 6. Filologija Grane: 6.06 anglistika 6.03.07 sustavna pedagogija Polje: 5.05 germanistika 6.11 fonetika 6.03.01 logika 6.01.

6.03.13 poredbeno jezikoslovlje 6.03.14 teorija i povijest književnosti 6.03.15 poredbena književnost Polje 6.04. Povijest Grane: 6.04.01 opća povijest 6.04.02 nacionalna povijest 6.04.03 pomoćne povijesne znanosti Polje 6.05. Povijest umjetnosti Grane: 6.05.01 povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija 6.05.02 zaštita umjetničke baštine Polje 6.06. Znanost o umjetnosti Grane: 6.06.01 muzikologija i etnomuzikologija 6.06.02 teorija likovnih umjetnosti 6.06.03 teatrologija 6.06.04 filmologija Polje 6.07. Arheologija Grane: 6.07.01 prapovijesna arheologija 6.07.02 antička arheologija 6.07.03 srednjovjekovna arheologija Polje 6.08. Etnologija i antropologija Grane: 6.08.01 antropologija

99

6.08.02 etnologija 6.08.03 folkloristika

III. INTERDISCIPLINARNO ZNANSTVENO PODRUČJE Članak 5. Vodeći računa o stalnom razvoju i policentričnom sustavu znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, uspostavljanjem interdisciplinarnoga znanstvenog područja omogućava se suradnja znanstvenika i znanstvenih organizacija iz više različitih znanstvenih područja, polja i grana u ostvarivanju većeg broja problemski povezanih znanstvenih projekata. Sukladno stavku 1. ovoga članka, ovo područje moguće je utvrditi samo načelno, kao znanstveno područje različitih znanstvenih područja i polja. Znanstvena polja unutar interdisciplinarnog područja utvrđuju se u svakomu pojedinom predmetu (kao npr.: znanost o sustavima i kibernetika, kognitivne znanosti, Life Sciences, Behavioural Sciences i sl.). Znanstvena polja unutar interdisciplinarnog područja uspostavljaju se temeljem obrazloženog zahtjeva. Odluku o utvrđivanju polja donosi Nacionalno vijeće za znanost.

V. ZAVRŠNE ODREDBE Članak 8. Danom stupanja na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o utvrđivanju znanstvenih područja (»Narodne novine« br. 29/97, 135/97, 8/00 i 30/00).

Članak 9. Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

100

(Objavljeno: «Narodne novine», br. 76 od 23. lipnja 2005.)

NACIONALNO VIJEĆE ZA ZNANOST
Na temelju članka 19. stavka 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04) Nacionalno vijeće za znanost na 5. sjednici održanoj 1. ožujka 2005. godine donijelo je

PRAVILNIK O USTROJU I NAČINU RADA PODRUČNIH VIJEĆA I MATIČNIH ODBORA

Članak 1. Ovim Pravilnikom propisuju se: – ustroj, način rada i broj područnih vijeća, broj članova područnih vijeća, te vrijeme na koje se biraju članovi i predsjednik, – ustroj, način rada i broj matičnih odbora, broj članova matičnih odbora, te vrijeme na koje se biraju članovi i predsjednik.

Područna vijeća Članak 2. Područna vijeća razmatraju pitanja iz nadležnosti Nacionalnog vijeća za znanost (u daljnjem tekstu: Nacionalno vijeće) za pojedina znanstvena područja i umjetničko područje, i to: – pitanja od važnosti za određeno područje, o čemu Nacionalnom vijeću za znanost predlažu mjere za njegovo unaprjeđenje, – pobliže utvrđuju prijedloge uvjeta za stjecanje znanstvenih zvanja za određeno područje i upućuju ih Nacionalnom vijeću, – provode postupak izbora u znanstveno zvanje za određeno područje prema članku 33. stavak 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju,

101

Ukoliko niti jedno područno vijeće ne može donijeti konačnu odluku. te daju ministru znanosti. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«. i imaju uvid u programe sveučilišnih studija i daju o njima mišljenje. – surađuju s Povjerenstvom za izdavačku djelatnost pri ocjenjivanju znanstvenih časopisa. Članak 3. 198/03.– sudjeluju u provođenju postupka ocjene prijedloga znanstvenih projekata i kolaborativnih znanstvenih programa. 102 . Pojedino područno vijeće broji 9 do 11 članova. – na zahtjev Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje predlažu recenzente u postupku vrednovanja sveučilišta i njihovih sastavnica. – ocjenjuju periodična i završna izvješća o radu na znanstvenim projektima. sveučilišnih studijskih programa. – na zahtjev Nacionalnog vijeća predlažu recenzente u postupku vrednovanja znanstvenih organizacija. Za obavljanje poslova propisanih člankom 2. br. stavak 4. te daju ministru prijedlog. 174/04) (u daljnjem tekstu: Zakon) uključuje Nacionalno vijeće. 123/03. u postupak izbora se sukladno članku 33. ovoga Pravilnika Nacionalno vijeće imenuje na četiri godine predsjednike i članove sljedećih znanstvenih vijeća i umjetničkog vijeća: Područje prirodnih znanosti Područje tehničkih znanosti Područje biomedicine i zdravstva Područje biotehničkih znanosti Područje društvenih znanosti Područje humanističkih znanosti Umjetničko područje. 105/04. Članak 4. obrazovanja i športa (u daljnjem tekstu: ministar) prijedlog.

već za prijedloge interdisciplinarnih projekata i programa Nacionalno vijeće osniva stručna povjerenstva. Članak 5. Predsjednik područnog vijeća rukovodi pripremama sjednica te radom na sjednicama. predsjednika zamjenjuje zamjenik predsjednika. Glasovanje o pojedinim točkama obavlja se javno. Matični odbori Članak 8. »suzdržan« ili »protiv« prijedloga.Za interdisciplinarno znanstveno područje ne imenuje se područno vijeće. U slučaju spriječenosti. Članak 6. ovoga članka. Matični odbor sudjeluje u postupku izbora te donosi konačnu odluku o izboru u znanstveno zvanje. dizanjem ruke »za«. Izuzetno glasovanje može biti tajno o čemu odluku donose članovi područnog vijeća na način propisan stavkom 1. Poziv na sjednicu s prijedlogom dnevnog reda i potrebnom dokumentacijom dostavlja se svim članovima područnog vijeća najmanje osam dana prije održavanja sjednice. 103 . Članak 7. Predsjednik utvrđuje tekst odluke i zaključuje kako je obavljeno glasovanje o pojedinom prijedlogu. Područno vijeće radi na sjednicama. Sjednica područnog vijeća može se održati ukoliko je sjednici nazočno najmanje 2/3 članova. Sjednice područnog vijeća sazivaju se pisanim pozivom.

Područje tehničkih znanosti – polje arhitekture i urbanizma. metalurgije. Ukoliko niti jedan matični odbor ne može donijeti konačnu odluku. stomatologije i farmacije – polje veterinarske medicine Područje biotehničkih znanosti –polje poljoprivrede. Zakona uključuje odgovarajuće znanstveno ili umjetničko područno vijeće. tekstilne tehnologije i grafičke tehnologije. geodezije i građevinarstva. – polje kemijskog inženjerstva. kliničkih medicinskih znanosti.Odluka o izboru u znanstveno zvanje temelj je za izbor u znanstveno-nastavno zvanje. – polje informacijskih znanosti. – polje fizike. šumarstva. brodogradnje. javnog zdravstva i zdravstvene zaštite. – polje geoznanosti. – polje matematike. tehnologije prometa i transporta. ovoga Pravilnika ustrojavaju se sljedeći matični odbori: Područje prirodnih znanosti – polje biologije. zrakoplovstva. 104 . Članak 9. – polje strojarstva. nafte i geološkog inženjerstva. drvne tehnologije. Za obavljanje poslova propisanih člankom 8. raketne i svemirske tehnike. rudarstva. biotehnologije i prehrambene tehnologije Područje društvenih znanosti – polje ekonomije. Područje biomedicine i zdravstva – polje temeljnih medicinskih znanosti. stavak 4. – polje elektrotehnike i računarstva. u postupak izbora se sukladno članku 33. – polje kemije.

filmske i elektroničkih umjetnosti Matični odbori u pravilu imaju 9 do 11 članova. socijalne djelatnosti i sigurnosne i obrambene znanosti – polje prava. arheologije. zamjenik predsjednika i član matičnog odbora razriješit će se dužnosti prije isteka vremena na koje je imenovan ako: – sam zatraži razrješenje. glazbene umjetnosti. Članom matičnog odbora može biti znanstveni savjetnik ili redoviti profesor. Područje humanističkih znanosti – polje filozofije i teologije – polje filologije. na vrijeme od četiri godine. – polje psihologije. Predsjednike. kazališne umjetnosti. sociologije. znanosti o umjetnosti. etnologije i antropologije Umjetničko područje – polje likovnih umjetnosti. – polje povijesti. – ne ispunjava dužnosti predsjednika. povijesti umjetnosti. Predsjednik. zamjenike predsjednika i članove matičnih odbora imenuje Nacionalno vijeće. a iznimno viši znanstveni suradnik ili izvanredni profesor. – izgubi sposobnost obavljanja dužnosti. 105 . – polje politologije. socijalne geografije i demografije.– polje odgojnih znanosti. Predsjednika. odnosno člana. zamjenika predsjednika i članove matičnog odbora razrješuje Nacionalno vijeće. Članak 10. – svojim ponašanjem povrijedi ugled dužnosti koju obnaša. zamjenika predsjednika i člana prije isteka mandata utvrđuju matični odbori i o tome izvješćuju Nacionalno vijeće. Postojanje razloga za razrješenje predsjednika.

siječnja. U slučaju spriječenosti. Predsjednik utvrđuje tekst odluke i zaključuje kako je obavljeno glasovanje o pojedinom prijedlogu. 106 . Predsjednik matičnog odbora rukovodi pripremama sjednica te radom na sjednicama. te se računa od dana dostave kompletirane dokumentacije. Propisani rok iz stavka 1. Predsjednik može pozvati na sjednicu predstavnika stručnog povjerenstva ako ocijeni da je njegova nazočnost potrebna radi razmatranja izvješća. Članak 13. ovoga članka. dizanjem ruke »za«. predsjednika zamjenjuje zamjenik predsjednika. »suzdržan« ili »protiv« prijedloga. Članak 12. Matični odbor radi na sjednicama. Rok od 60 dana poštuje se samo u slučaju ako predmeti sadrže cjelokupnu dokumentaciju. Sjednice matičnog odbora sazivaju se pisanim pozivom.Članak 11. srpnja do 31. Izuzetno glasovanje može biti tajno o čemu odluku donose članovi matičnog odbora na način propisan stavkom 1. Glasovanje o pojedinim točkama obavlja se javno. Sjednica matičnog odbora može se održati ukoliko je sjednici nazočno najmanje 2/3 članova matičnog odbora. ovoga članka ne teče u razdoblju od 15. Poziv na sjednicu s prijedlogom dnevnog reda i potrebnom dokumentacijom dostavlja se svim članovima matičnog odbora najmanje osam dana prije održavanja sjednice. Sjednice matičnog odbora održavaju se najmanje jednom u dva mjeseca. Matični odbor u roku 60 dana donosi odluku o zahtjevu predlagatelja. prosinca do 7. kolovoza i od 20. Članak 14.

Član matičnog odbora koji je glasovao protiv donesene odluke može u roku od tri dana od dana održavanja sjednice pismeno obrazložiti razloge zbog kojih je tako glasovao. Obrazloženje se stavlja kao privitak zapisniku sa sjednice.

Članak 15. Ovlaštena znanstvena organizacija dužna je dostaviti matičnom odboru: – zahtjev za izbor u znanstveno zvanje, – odluku o imenovanju stručnog povjerenstva, – izvješće stručnog povjerenstva koje treba sadržavati: a) biografske podatke (podaci o datumu i mjestu rođenja, o narodnosti i državljanstvu pristupnika, o stečenoj stručnoj spremi odnosno akademskim stupnjevima, poznavanju stranih jezika, dosadašnjem kretanju u službi, rad u znanstvenim društvima i nagrade za znanstveni rad), b) znanstvenu djelatnost (dosadašnji izbori u znanstvena odnosno istraživačka ili suradnička zvanja, podaci o magistarskom odnosno doktorskom radu, objavljeni znanstveni radovi relevantni za izbor u zvanje, sudjelovanje na znanstvenim projektima domaćim i inozemnim); podatke o mentorstvu pristupnika na poslijediplomskim studijima, te vođenju magistarskih i doktorskih radova; u izvješću treba posebno navesti i pobliže ocijeniti radove temeljem kojih pristupnik ispunjava uvjete koje utvrđuje Nacionalno vijeće za izbor u zvanje, c) popis objavljenih znanstvenih radova i/ili izlistaj objavljenih znanstvenih radova upisanih u Hrvatsku znanstvenu bibliografiju kao standardni ispis, d) po potrebi može matični odbor od predloženika zatražiti radove same, e) zaključak, mišljenje i prijedlog povjerenstva, f) povjerenstvo je dužno utvrditi da li pristupnik ispunjava uvjete za izbor u znanstveno zvanje. Propisanu dokumentaciju za predloženika znanstvena organizacija matičnom odboru dostavlja u po dva primjerka više od broja članova matičnog odbora, ili prema dogovoru članova matičnog odbora u elektroničkom obliku.

107

Članak 16. Donesena je odluka matičnog odbora konačna i dostavlja se predlagatelju na daljnji postupak. Iznimno, matični odbor može vratiti izvješće stručnom povjerenstvu na dopunu uz obvezni naputak kojim se određuje na koji način i u čemu je stručno povjerenstvo dužno dopuniti izvješće.

Članak 17. Matični odbor donosi odluke natpolovičnom većinom glasova svih članova u istom ili višem zvanju. Kada je na dnevnom redu matičnog odbora izbor u odgovarajuće znanstveno zvanje pristupnika koji je član matičnog odbora, tada taj član ne može sudjelovati u raspravi niti može glasovati.

Članak 18. O tijeku sjednice matični odbor vodi zapisnik. Predsjednik može odlučiti da se o tijeku sjednice vodi tonski zapis.

Članak 19. Odluka donesena na sjednici dostavlja se predlagatelju u roku 15 dana od dana održane sjednice.

Članak 20. Za možebitnu koordinaciju rada matičnih odbora predsjednik Nacionalnog vijeća može po potrebi sazvati predsjednike matičnih odbora radi ujednačavanja i usklađivanja načina rada matičnih odbora.

Članak 21. Odbor jedanput godišnje izvješćuje Nacionalno vijeće o svom radu.

Članak 22.

108

Stručne poslove za područna vijeća i matične odbore obavlja Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Agencija za znanost i obrazovanje. Sredstva za rad područnih vijeća i matičnih odbora osiguravaju se u proračunu Republike Hrvatske.

Članak 23. Dokumentacija u svezi s radom područnih vijeća i matičnih odbora od trajne je vrijednosti i čuva se u pismohrani Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa ili Agencije za znanost i obrazovanje.

Članak 24. Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u »Narodnim novinama«.

109

(Objavljeno: «Narodne novine» br. 105/04 i 174/04). srpnja 2005 ) Napomena: Objavljujemo izvod iz Pravilnika. Nacionalno vijeće za znanost donosi PRAVILNIK O UVJETIMA ZA IZBOR U ZNANSTVENA ZVANJA Članak 1.PRILOG 2. koji se odnosi na znanstveno područje društvenih i humanističkih znanosti NACIONALNO VIJEĆE ZA ZNANOST Na temelju članka 32. te posebno radove objavljene u međunarodno priznatim časopisima i publikacijama (a1) i to u ukupnom broju prema sljedećoj strukturi: Broj objavljenih radova Znanstvena zvanja Znanstveni suradnik Viši znanstveni suradnik Znanstveni savjetnik (a1) 3 6 10 (a1)+(a2) 6 14 25 110 . Uvjeti se utvrđuju posebno za svako znanstveno područje kako slijedi. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«. 5. stavka 5. broj 123/03. od 11. 84. DRUŠTVENE ZNANOSTI (1) Za izbor u znanstvena zvanja pristupnici moraju imati objavljene znanstvene radove (a2).

ako je objavljen u cjelini. (4) Knjiga se vrednuje kao tri rada u odgovarajućoj kategoriji ako: a) većim dijelom sadržaja monografski obuhvaća znanstveno područje u kojem se vrši izbor pristupnika. – četiri ili pet autora: 50%. CSA – Cambridge Scientific 111 . ASSIA – Applied Social Sciences Index and Abstracts. pregledni rad ili prethodno priopćenje. b) časopis ili publikacija zastupljena je u jednoj od baza podataka koju svake godine na prijedlog Područnog vijeća za društvene znanosti potvrđuje Nacionalno vijeće za znanost. Caredata Abstracts. Web of Science (SCI.(2) Međunarodno priznatim časopisom i publikacijom (a1) smatra se časopis i publikacija s barem jednom od ovih značajki: a) ima međunarodno uredništvo i inozemne recenzente. b) ima recenzije od najmanje dva recenzenta upisana u registar znanstvenika ili od recenzenata iz inozemstva koji svojstvo znanstvenika imaju na temelju propisa svoje države. (3) Znanstvenim radom smatra se: a) članak objavljen u časopisu i kategoriziran kao originalni znanstveni rad. ABI/INFORM. Popis bibliografskih baza podataka koje se uzimaju u obzir pri vrednovanju radova iz kategorije (a1) za izbor u znanstvena zvanja iz područja društvenih znanosti su: Current Contents. c) rad u zborniku sa znanstvenog skupa. Criminal Justice Abstractas. ali samo uz potvrdu uredništva časopisa ili publikacije da je recenziran i da je prihvaćen za objavljivanje. (6) Najviše jedan rad prihvaćen za objavljivanje može se priznati kao da je objavljen. CAB Abstracts. SSCI. BIOSIS Previews. b) poglavlje u knjizi. Computer and Information Systems Abstracts. AHCI). Criminal Justice Periodical Index. (5) Udio doprinosa pojedinih autora u objavljenim znanstvenim radovima računa se na sljedeći način: – do tri autora: 100%. – šest i više autora: 100/N% (N = broj autora).

ERIC – Educational Resources Information. PsychINFO. Journal of Economic Literature. Worldwide Political Science Abstract. EconLit – American Economic Association’s electronic database. 6. INSPEC. International Labour Documentation.Abstracts. Za zvanja višega znanstvenog suradnika i znanstvenog savjetnika očekuje se i jedna odnosno dvije knjige (a3). a može imati dio i u drugim vrijednim domaćim znanstveno-stručnim časopisima (a2). ISI Proceedings. Neue Kriminologische Literatur. LISA – Library and Information Science Abstract. 112 . CSA – Social Services Abstracts. četiri rada ukupno (a1 + a2). Current Law Index. Information Science Abstracts. (ti radovi mogu zamijeniti samo dio radova u ukupnome zbroju). PAIS International – Public Affairs Information Services. DOIS – Documents in Information Science. Geobase. stranim ili s njima izjednačenim domaćim časopisima (a1). MEDLINE. HUMANISTIČKE ZNANOSTI Za izbor u znanstveno zvanje pristupnik mora imati objavljene radove u međunarodnim. Current Legal Theory. tri rada ukupno (a1 + a2). VIŠI ZNANSTVENI SURADNIK Očekivanje: Knjiga (a3) i najmanje dva znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1). Sociological Abstracts. Human Resources Abstracts. European Legal Journal Index. ZNANSTVENI SURADNIK Očekivanje: Doktorat i najmanje dva znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1). Uvjet: 16 bodova. PsycLit (Psychological Abstracts). Population Demographics. Francis. Index to Legal Periodicals. Index to Foreign Legal Periodics. NCJRS – National Criminal Justice Reference Service Abstracts Database. IBSS – International Bibliography of the Social Sciences.

ako pristupnik za zvanje znanstvenoga savjetnika nema dvije knjige). na to stručno povjerenstvo mora upozoriti. ali ne i po opsegu ili vrsnoći. OPĆA NAČELA – ELEMENTI ZA FORMULU VRIJEDNOSTI (ILI ISTOVRIJEDNOSTI) U BODOVIMA Opseg rada (O): 113 . do četiri autora 50%. No ako pristupnik zadovoljava po broju radova. U slučaju da veći broj autora potpisuje rad. a ne izvorni znanstveni rad. Radovi se navode i ocjenjuju kumulativno (no stečena se prava ne ukidaju) i od posljednjega izbora. Uvjet: (16 + 18) + 20 bodova. ali češće su pregledni ili stručni radovi. gramatika ili kritičko izdanje mogu biti izvorni znanstveni radovi. tj. ZNANSTVENI SAVJETNIK Očekivanje: Knjiga (a3) i najmanje tri znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1). Ako pristupnik očito zadovoljava očekivane uvjete.Uvjet: (16) + 18 bodova. pet radova ukupno (a1 + a2). do tri autora 75%. opseg će se pri bodovanju računati ovako: do dva autora 100%. rječnik. Knjige se također trebaju vrednovati po vrsnoći (očekuje se npr. S druge strane. radovima koji prema općim načelima nose isti broj bodova. radovi u katalogu izložbe ili zborniku mogu biti stručni. Očekivani se radovi mogu zamijeniti ekvivalentnim radovima. od pet autora opseg se dijeli brojem autora. stručno povjerenstvo ne mora bodovati radove. da udžbenik bude pregledni rad. ako pristupnik ne zadovoljava po očekivanu broju radova (npr. ali mogu biti i znanstveni). predlaže se formula po kojoj se može izračunati jesu li mu radovi istovrijedni (ekvivalentni) očekivanima.

2 boda (jezikoslovlje. – Prethodno priopćenje: koeficijent 0.75. – Pregledni rad: koeficijent 0. – za znanstvenoga savjetnika 54 boda. Ukupan zbroj bodova radova pristupnika: – za znanstvenoga suradnika mora iznositi najmanje 16 bodova. zastupljen u uglednim bibliografijama ili s recenzijom uglednih stručnjaka (a1): koeficijent 1.5. – Matični odbor za povijest. s recenzijama uglednih stručnjaka (a2): koeficijent 1. Zbrajaju se autorski arci izvornih znanstvenih. boduju i množe s koeficijentom po mjestu izdavanja (prema skupinama s istim koeficijentom). arheologiju. Za svaki rad (ili podudarnu skupinu radova) vrijedi formula istovrijednosti očekivanima po broju bodova: Nb = O×V×M. znanost o umjetnosti.Jedan autorski arak teksta (računa se da obuhvaća 16×1. – Matični odbor za filozofiju i teologiju: 1. filologija u užem smislu).800 slovnih mjesta) vrednovat će se kao jedinica opsega ovako: – Matični odbor za filologiju: 1 bod (znanost o književnosti).9. povijest umjetnosti. – za višega znanstvenog suradnika 34 boda. Vrsnoća rada (V): – Stručni rad: koeficijent 0. 114 . preglednih te stručnih radova.5 bodova.5. Mjesto objavljivanja (M): – Domaći znanstveni časopis ili nakladnik. – Izvorni znanstveni rad: koeficijent 1. etnologiju i antropologiju: 1 bod. časopis na međunarodnoj razini. – Strani ili međunarodni časopis ili nakladnik.

Croatica Christiana Periodica. Anali Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU. Bašćinski glasi. Croatian Journal of Philosophy. Umjetnost riječi. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine. – Znanstveno otkriće: koeficijent 2. Suvremena lingvistika. Collegium Antropologicum. Rad HAZU. Radovi Instituta za povijest umjetnosti. Prilozi Instituta za arheologiju. Folia Onomastica Croatica.5. pri izboru u znanstvena zvanja pristupnicima mogu računati i radovi u publikacijama s drugih znanstvenih područja prema kriterijima nadležnih područnih vijeća i Nacionalnoga vijeća za znanost. Popis kategoriziranih domaćih časopisa koji se uzimaju u obzir pri vrednovanju radova za izbor u znanstvena zvanja iz područja humanističkih znanosti: a1 : Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Narodna umjetnost. Historijski zbornik. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU. Arti musices. Disputatio philosophica. Slovo. Dubrovnik Annals. CRIS časopis povijesnoga društva Križevci. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji. Napomena: Područno vijeće smatra da se. Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia. Filozofska istraživanja. Bogoslovska smotra. Časopis za suvremenu povijest. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Starine. radi poticanja interdisciplinarnosti. Hortus artium medievalium.Moguće je još u iznimnim slučajevima razlikovati u kategoriji vrsnoće (V) i ove stupnjeve: – Nova utemeljena teorija: koeficijent 1. Povijesni prilozi. Diacovensia. a2 : Acta Iadertina. Arheološki radovi i rasprave. Književna smotra. Zagreber germanistische Beiträge. Synthesis Philosophica. Opuscula Archaeologica. International Review of the Aesthetics and Sociology of Music. Arhivski vjesnik. Crkva u svijetu. Asseria. 115 . Čakavska rič. Jezik. Studia ethnologica Croatica. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Diadora. Filologija.

Senjski zbornik. Etnološka tribina. Riječki teološki časopis. Do početka primjene uvjeta propisanih ovim pravilnikom primjenjivat će se uvjeti koji su vrijedili do stupanja na snagu ovog pravilnika. Scrinia Slavonica. Histria archaeologica. Rijeka. Riječ. Služba Božja. Publikacije koje nemaju ISBN oznaku (za monografske publikacije ili zbornike radova) ili ISSN broj (za periodiku) ne uzimaju se u obzir za vrednovanje znanstvenog rada. Gazophylacium. Obnovljeni život. Sveta Cecilija. Metodički ogledi. Ovaj pravilnik stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.Ethnologica Dalmatica. Govor. Članak 2. Jezikoslovlje. Peristil. Nova prisutnost. Strani jezici. Kačić. Numizmatičke vijesti. siječnja 2006. a uvjeti za izbor u znanstvena zvanja propisani ovim pravilnikom započet će se primjenjivati od 1. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Članak 3. Fluminiensia. Tonovi. Prolegomena. godine. Hrvatski filmski ljetopis. Histria Antiqua. Podravina. Osječki zbornik. 116 . Problemi sjevernog Jadrana. Kaj. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Latina et Graeca. Starohrvatska prosvjeta. Vjesnik Arheološkoga muzeja u Zagrebu. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva.

godine uz suglasnost Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje od 7.).. • Pristupnici koji su u postupku reizbora ili izbora u više zvanje moraju priložiti pozitivno ocijenjene rezultate institucijskog istraživanja kvalitete svog nastavnog rada ili pozitivno ocijenjene rezultate studentske ankete. 105/04. Rektorski zbor na 9. 123/03. godini održanoj 19. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« 123/2003.REKTORSKI ZBOR Na temelju odredbe članka 105. podstavka 1. Poslovnika Rektorskog zbora. • Pristupnici koji se prvi puta biraju u znanstveno-nastavna zvanja moraju imati potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima. godine. 105/04. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« br. donosi ODLUKU O NUŽNIM UVJETIMA ZA OCJENU NASTAVNE I STRUČNE DJELATNOSTI U POSTUPKU IZBORAU ZNANSTVENONASTAVNA ZVANJA OPĆI UVJETI I. Oblik i način provedbe nastupnog predavanja za znanstveno-nastavno zvanje docenta propisat će Rektorski zbor uz suglasnost Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje. stavku 2. i 174/04. rujna 2005. koju provodi visoko učilište. DOCENT II. te sukladno članku 5. sjednici u akademskoj 2004/2005.. stavka 4. srpnja 2005. i 174/04.) te opće uvjete i sljedeće uvjete: Pristupnik treba ispuniti dva (2) od sljedeća četiri (4) uvjeta: 117 . U znanstveno-nastavno zvanje docenta može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 93.

odnosno da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja kao nastavni tekst. 2.1. 3. da je pod njegovim mentorstvom izrađeno najmanje sedam (7) završnih ili diplomskih radova. 4. da je predložio ili uveo novi. 118 . ili uveo nove eksperimentalne ili praktične nastavne metode na preddiplomskom. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje tri rada na znanstvenim skupovima.. te da je pri tome objavio barem dva rada u koautorstvu sa studentom. ili inovirani sadržaj predmeta. Uz to. da je u suradničkom ili nastavnom zvanju. da je autor ili koautor jednog objavljenog sveučilišnog udžbenika ili priručnika. pristupnik treba ispuniti tri (3) od sljedećih šest (6) uvjeta: 1. struci ili nastavi usavršavao u međunarodno prepoznatim institucijama u zemlji ili inozemstvu u kontinuiranom trajanju od najmanje tri mjeseca. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« 123/2003. uključujući i status znanstvenog novaka. da je pomogao studentima preddiplomskih/diplomskih studija pri izradi završnih/diplomskih radova i pri tome da je objavio barem jedan rad u koautorstvu sa studentom.) uz opće uvjete i sljedeće uvjete: • da je u svojstvu nastavnika (stalnog ili gostujućeg) na nekom visokom učilištu ukupno izvodio nastavu od barem tristo (300) norma sati. i 174/04. da se u svom znanstvenom području. 3. 105/04. koji je pozitivno ocijenjen od stručnog povjerenstva. diplomskom ili poslijediplomskom studiju uz odobrenje nadležnog stručnog tijela visokog učilišta. U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 93. računajući razdoblje od pet godina prije datuma pokretanja izbora sudjelovao u izvođenju nastave na nekom visokom učilištu od barem devedeset (90) norma sati. IZVANREDNI PROFESOR III. 2. od kojih jedan na međunarodnom znanstvenom skupu.

105/04. 4. da je održao najmanje sedam (7) priopćenja na znanstvenim skupovima od toga najmanje četiri (4) priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima. ili barem jedno pozvano predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu.4. 6.. 3. od kojih dva na međunarodnim znanstvenim skupovima. da se nakon stjecanja doktorata usavršavao u svom znanstvenom području. odnosno da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja iz dva (2) kolegija. struci ili nastavi u uglednim institucijama u inozemstvu u ukupnom trajanju od najmanje jedne godine. da je autor ili koautor dva (2) sveučilišna udžbenika ili priručnika. i 174/04. da je pod njegovim mentorstvom obranjeno najmanje deset (10) završnih ili diplomskih radova i da je pri tome objavio barem četiri (4) rada u koautorstvu sa studentom. 2. od toga barem šest mjeseci kontinuirano: 5.) uz opće uvjete i sljedeće uvjete: • da je u svojstvu nastavnika (stalnog ili gostujućeg) na nekom visokom učilištu ukupno izvodio nastavu od barem šesto (600) norma sati. U znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 93. REDOVITI PROFESOR IV. pristupnik treba ispuniti četiri (4) od sljedećih osam (8) uvjeta: 1. što dokazuje objavljivanjem barem dva (2) znanstvena rada u znanstvenom časopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio poslijediplomski (doktorski) studij. 119 . da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje pet (5) radova na znanstvenim skupovima. da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u poslijediplomskom (doktorskom) studiju. kao nastavne tekstove koji su pozitivno ocijenjeni od stručnog povjerenstva. 198/03. da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u poslijediplomskom (doktorskom) studiju. što dokazuje objavljivanjem barem jednog znanstvenog rada u znanstvenom časopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio poslijediplomski (doktorski) studij. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« – 123/03. Uz to..

Pri reizboru provjeravat će se samo drugi uvjet naveden pod Općim uvjetima u točki I. te održao pozvana predavanja. da je bio pozvani predavač na barem dva međunarodna znanstvena skupa. ove Odluke: »Pristupnici koji su u postupku reizbora. da je kao gostujući profesor ili znanstvenik boravio ukupno dvije godine. na uglednim inozemnim sveučilištima ili institutima.« 120 . U reizboru u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (trajno zvanje) pristupnik treba ispuniti šest (6) od dvanaest (12) uvjeta. VI. da je recenzirao barem deset članaka u znanstvenim časopisima ili zbornicima radova sa znanstvenih skupova.5. ili barem dva sveučilišna udžbenika ili znanstvene knjige. ili čelnu dužnost na visokom učilištu ili u široj akademskoj zajednici. da je bio najmanje četiri godine član uređivačkog odbora znanstvenog časopisa ili da je bio urednik najmanje dvaju zbornika radova sa znanstvenih skupova ili zbirnih znanstvenih knjiga. 3. da je dobio istaknutu domaću ili međunarodnu nagradu za svoj znanstveni ili nastavni rad. od čega barem godinu kontinuirano. 2. da je vodio najmanje jedan znanstveno-istraživački projekt ili sudjelovao u barem jednom međunarodnom znanstveno-istraživačkom projektu. 6. od kojih su osam navedeni za redovitog profesora. REDOVITI PROFESOR U TRAJNOM ZVANJU REDOVITOG PROFESORA V. 8. te prošireni još sljedećim uvjetima: 1. 4. 7. da je bio recenzent (izvjestitelj) za barem dva studijska programa. moraju priložiti pozitivno ocijenjene rezultate institucijskog istraživanja kvalitete svog nastavnog rada ili pozitivno ocijenjene rezultate studentske ankete koju provodi visoko učilište. da je obnašao čelnu dužnost u strukovnoj asocijaciji iz svojeg znanstvenog područja.

a i također među uvjetima za izbor u izvanrednog profesora.) 121 . koje biraju među uvjetima za izbor u znanstvenonastavno zvanje izvanrednog profesora. siječnja 2006. godine u postupku izbora ili reizbora u znanstveno-nastavna zvanja primjenjivat će se Odluka o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske od 25. U prijelaznom razdoblju do završetka preddiplomskih. i IV. godine. • za ponovni izbor u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora. uvjeti navedeni u točkama II. ove Odluke odnose se na dodiplomske i poslijediplomske studije (magistarske i doktorske) studije koji se završavaju prema prijašnjim propisima. prosinca 2005. 94/96. (»Narodne novine« br. VII. pristupnici trebaju ispuniti pet (5) uvjeta.. stavkom 3. listopada 1996. Do 31. pristupnici trebaju ispuniti tri (3) uvjeta. VIII. a i također među uvjetima za izbor u redovitog profesora. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju trebaju ispuniti sljedeće uvjete: • za ponovni izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta. a primjenjuje se od 1. koje biraju među uvjetima za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta. diplomskih i poslijediplomskih (doktorskih studija) prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. III. Ova Odluka stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.Pristupnici koji se biraju u isto znanstveno-nastavno zvanje: docenta ili izvanrednog profesora u skladu s člankom 102.

i 174/04. U nastavno zvanje predavača može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 98. uz opće uvjete i sljedeće: Pristupnik treba ispuniti dva (2) od sljedeća četiri (4) uvjeta: 122 . Rektorski zbor na 9. 123/2003. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« br.. godine uz suglasnost Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje od 7. 123/03. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« br. i 174/04.) te sukladno članku 5. stavka 4. Oblik i način provedbe nastupnog predavanja propisat će Rektorski zbor uz suglasnost Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje. godine donosi ODLUKU O NUŽNIM UVJETIMA ZA OCJENU NASTAVNE I STRUČNE DJELATNOSTI U POSTUPKU IZBORA U NASTAVNA ZVANJA OPĆI UVJETI I. • Pristupnici koji su u postupku reizbora ili izbora u više zvanje moraju priložiti pozitivno ocijenjene rezultate institucijskog istraživanja kvalitete svog nastavnog rada ili pozitivno ocijenjene rezultate studentske ankete. stavka 3. koju provodi visoko učilište.REKTORSKI ZBOR Na temelju odredbe članka 105. • Pristupnici koji se prvi puta biraju u nastavna zvanja moraju imati potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima.). 105/04. Poslovnika Rektorskog zbora. sjednici u akademskoj 2004/2005. rujna 2005. godini održanoj 19. stavku 2. 105/04.. PREDAVAČ II. podstavka 1. srpnja 2005.

da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje dva rada na znanstvenim ili stručnim skupovima od kojih jedan na međunarodnom znanstvenom ili stručnom skupu.) uz opće uvjete i sljedeće: Pristupnik treba ispuniti tri (3) od sljedećih šest (6) uvjeta: 1. da ima magisterij ili doktorat znanosti 3. da je u suradničkom ili nastavnom zvanju. VIŠI PREDAVAČ III. da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja kao nastavni tekst. da su pod njegovim mentorstvom izrađena najmanje tri (3) završna ili diplomska rada. i 174/04. ili da je koautor u barem jednom (1) složenijem projektu koji je izveden ili nagrađen. odnosno značajnijoj studiji iz odgovarajuće struke. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« 123/03.. ili izvedenih ili nagrađenih projekata odnosno studija iz odgovarajuće struke 6. U zvanje višeg predavača može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 98. da ima magisterij znanosti ili doktorat znanosti 3. koji je pozitivno ocijenjen od stručnog povjerenstva 4. da je održao jedno javno izlaganje na znanstvenim ili stručnim skupovima iz područja struke iz koje se provodi postupak izbora u zvanje predavača 4. stavka 4. računajući razdoblje od tri godine prije datuma pokretanja izbora izvodio nastavu na nekom visokom učilištu to barem trideset (30) norma sati 2. te da je pri tome objavio barem dva rada u koautorstvu sa studentom 5. da je autor ili koautor najmanje pet (5) objavljenih stručnih ili znanstvenih radova. 105/04. da je objavio barem dva (2) stručna ili znanstvena rada. da je u razdoblju od pet godina prije pokretanja izbora bio u nastavnom ili znanstvenom zvanju.1. te u tom zvanju tijekom tri godine kontinuirano izvodio nastavu na nekom visokom učilištu od barem šezdeset (60) norma sati 2. 123 .

105/04. PROFESOR VISOKE ŠKOLE U TRAJNOM ZVANJU PROFESORA VISOKE ŠKOLE V. 124 . i 174/04. U zvanje profesora visoke škole može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 98.PROFESOR VISOKE ŠKOLE IV. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« 123/03. da je bio pozvani predavač na barem dva međunarodna znanstvene ili stručna skupa 2. da je bio recenzent (izvjestitelj) jednog studijskog programa 3. od kojih su šest navedeni za izbor u profesora visoke škole. da je obnašao čelnu dužnost u strukovnoj asocijaciji iz svog stručnog područja. da je kao autor ili koautor prezentirao najmanje četiri rada na znanstvenim ili stručnim skupovima od kojih barem dva na međunarodnom znanstvenom ili stručnom skupu 6. da je u razdoblju od pet godina prije pokretanja izbora bio u nastavnom ili znanstveno-nastavnom zvanju te u tom zvanju tijekom tri godine kontinuirano izvodio nastavu na nekom visokom učilištu od barem 120 norma sati 2. da je pod njegovim mentorstvom obranjeno najmanje sedam (7) završnih ili diplomskih radova i da je pri tome objavio barem tri rada u koautorstvu sa studentom 5. odnosno izvedena ili nagrađena projekta ili studije iz odgovarajuće struke 4.) uz opće uvjete i sljedeće: Pristupnik treba ispuniti tri (3) od sljedećih šest (6) uvjeta: 1. U reizboru u nastavno zvanje profesora visoke škole (trajno zvanje) pristupnik treba ispuniti pet (5) od sljedećih devet (9) uvjeta. da je objavio najmanje deset (10) stručnih ili znanstvenih radova. te prošireni još sljedećim uvjetima: 1.. da je dobio nagradu za svoj stručni rad. da je autor ili koautor jednog udžbenika ili da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja kao nastavni tekst koji je pozitivno ocijenjen od stručnog povjerenstva 3. stavka 5.

i 174/04. koje biraju među uvjetima za izbor u nastavno zvanje višeg predavača. 105/04. i 174/04. U zvanje višeg lektora može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 98. 125 ..LEKTOR VI.) uz opće uvjete i sljedeće uvjete • da je objavio tri (3) stručna rada. a i također među uvjetima za izbor u višeg predavača. koju provodi visoko učilište. VIII.) uz opće uvjete i sljedeće uvjete: • da je objavio pet (5) stručnih radova. stavak 6. 105/04. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« 123/03.. stavkom 3. Pri svakom reizboru pristupnik treba priložiti najmanje dva (2) nova objavljena rada. »Pristupnici koji su u postupku reizbora moraju priložiti pozitvno ocijenjene rezultate institucijskog istraživanja kvalitete svog nastavnog rada ili pozitivno ocijenjene rezultate studentske ankete. VIŠI LEKTOR VII. Pri svakom reizboru pristupnik treba priložiti najmanje jedan (1) novi objavljeni rad. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« 123/03. U zvanje lektora može biti izabrana osoba koja ispunjava uvjete iz članka 98. stavak 7. ove Odluke. Pri reizboru provjeravat će se samo drugi uvjet naveden pod Općim uvjetima u točki I. koje biraju među uvjetima za izbor u nastavno zvanje predavača. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju trebaju ispuniti sljedeće uvjete: • za ponovni izbor u nastavno zvanje predavča pristupnci trebaju ispuniti tri (3) uvjeta. • za ponovni izbor u nastavno zvanje višeg predavača trebaju ispuniti pet (5) uvjeta.« Pristupnici koji se biraju u isto nastavno zvanje: predavača ili višeg predavača u skladu s člankom 102. a i također među uvjetima za izbor u profesora visoke škole.

94/96. 126 . godine (»Narodne novine« br. Ova Odluka stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«. a primjenjuje se od 1. prosinca 2005.IX.). siječnja 2006. listopada 1996. godine u postupku izbora ili reizbora u nastavna zvanja primjenjivat će se Odluka o utvrđivanju minimalnih uvjeta za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i nastavna zvanja Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske od 25. godine. Do 31.

Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« br.) te sukladno članku 5. koje imenuje ovlašteno stručno vijeće. ove Odluke predložiti će pristupnicima temu i termin za održavanje nastupnog predavanja. stavka 3. godini uz suglasnost Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje od 5. srpnja 2005./2005. Stručno povjerenstvo iz članka 1. godine Rektorski zbor na 9. stavku 2. podstavka 1. Poslovnika Rektorskog zbora i Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja od 19. godine. i 174/04. 105/04. listopada 2005. UMJETNIČKONASTAVNA I NASTAVNA ZVANJA Članak 1. Pristupnik koji se prvi put bira u znanstveno-nastavno zvanje. Članak 2. donosi ODLUKU O OBLIKU I NAČINU PROVEDBE NASTUPNOG PREDAVANJA ZA IZBOR U ZNANSTVENO-NASTAVNA ZVANJA. Članovi stručnog povjerenstva moraju biti u istom ili višem zvanju od zvanja u koje se pristupnik bira. 123/03. 127 . moraju imati od Povjerenstva Stručnog vijeća visokog učilišta potvrdno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima. sjednici u akademskoj 2004. stavka 2. umjetničko-nastavno i nastavno zvanje uz uvjete koje propisuje Rektorski zbor. Nastupno predavanje ocjenjuje stručno povjerenstvo od najmanje tri člana iz pristupnikova znanstvenog odnosno umjetničkog polja. Predložena tema nastupnog predavanja mora biti u okviru redovite nastave iz predmeta koji je u polju za koji se pristupnik bira.REKTORSKI ZBOR Na temelju odredbe članka 105.

Članak 6.Stručno povjerenstvo iz prethodnog stavka predložit će dekanu visokog učilišta koje provodi postupak izbora u odgovarajuće znanstveno-nastavno. Na predavanje se mogu pozvati i druge osobe. ove Odluke. Nakon održanog nastupnog predavanja i rasprave iz članka 6. Članak 7. ovog članka utvrdit će termin za održavanje nastupnog predavanja i o tome obavijestiti Stručno povjerenstvo i pristupnika. Članak 3. Nastupno predavanje obvezno slušaju članovi stručnog povjerenstva. Dekan visokog učilišta iz stavka 2. studenti i još najmanje pet sveučilišnih nastavnika stručnog vijeća visokog učilišta na kojem se pristupnik bira. Nastupno predavanje mora biti oglašeno na oglasnim pločama i web-stranicama: a) visokog učilišta koje provodi natječajni postupak b) Rektorata Sveučilišta Članak 4. ako zadovoljavaju ostale uvjete predviđene za izbor u zvanje za koje je natječaj raspisan. Članak 5. Nakon održanog nastupnog predavanja održava se rasprava u kojoj slušatelji mogu pristupniku postavljati pitanja u vezi s temom predavanja. stručno povjerenstvo daje pisanu ocjenu o nastupnom predavanju koje se obavezno prilaže 128 . umjetničko-nastavno odnosno nastavno zvanje dogovoreni naslov teme i termine za održavanje nastupnog predavanja. Nastupno predavanje mora trajati jedan nastavni sat. Nastupno se predavanje održava u okviru redovite nastave pred nastavnicima i studentima visokog učilišta koje je raspisalo natječaj. a održavaju ga svi pristupnici koji su se javili na natječaj.

b)pobuđivanje interesa za predmet. Ocjenu kao i prijedlog potpisuju svi članovi povjerenstva. a odnosi se naročito na: a)stručnu kompetentnost predavača. 129 . Ova Odluka je sastavni dio Nužnih uvjeta Rektorskog zbora za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja i objavljuje se u »Narodnim novinama«. Članak 10. c)primjerenost iznijetog gradiva i pristupa određenoj godini studija. Članak 8. d)govorničke vještine. Pristupnik koji ne dobije pozitivnu ocjenu nastupnog predavanja ne može biti izabran u znanstveno-nastavno zvanje. Članak 9.izvješću i prijedlogu povjerenstva za izbor pristupnika u odgovarajuće znanstvenonastavno zvanje. Ocjena nastupnog predavanja mora sadržavati prosudbu predloženikovih sposobnosti. Troškove postupka izbora i nastupnog predavanja snosi visoko učilište koje je raspisalo natječaj. umjetničko--nastavno odnosno nastavno zvanje. e)korištenje nastavnih pomagala. f)druga zapažanja. umjetničko-nastavno odnosno nastavno zvanje.