U r e d n i c a u Školskoj knjizi Maja Uzelac U r e d n i k edicije „Hrestomatija filozofije" Damir Barbarić Priređivač sveska Damir Barbarić Autori suradnici

na svesku Damir Barbarić, Josip Talanga Damir Barbarić, Prevoditelji suradnici na svesku Filip Grgić, Milivoj Sironić, Dubravko Grafičke urednice Marija Maslovar Marija Prvonožec Naslovnu stranicu opremila Karmen Ratković Ivo Lektor Pranjković Škilji

Damir Barbarić

GRČKA FILOZOFIJA

Korektor Filip Grgić Priprema „Grapa", Zagreb ISBN 953-0-61302-4 CEP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb UDK 1(091) BARBARIĆ, Damir Grčka filozofija / Damir Barbarić ; [autor - suradnik na svesku Josip Talanga ; prevoditelji Damir Barbarić... et al.]. Zagreb : Školska knjiga, 1995. - 388 str. ; 21 cm. - (Hrestomatija filozofije ; sv. 1) Bibliografske bilješke uz tekst. ISBN 953-0-61302-4 951123120 Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb Š K O L S K A K N J I G A · Z A G R E B • 1995

Sadržaj

P r e d g o v o r u r e d n i k a edicije G r č k a filozofija - n a z n a k e za lektiru i studij tekstova (Damir Barbarić) Heraklit Fragmenti Parmenid Fragmenti Platon {Damir Barbarić) djela {prijevod M. Sironić)

Heraklitova {Damir

Barbarić) {prijevod D. Skiljan)

P a r m e n i d o v a djela {Damir Barbarić)

5£2^>

w. 4 Ci)

I z b o r iz P l a t o n o v a djela {prijevod D. Barbarić) Fedon Simpozij Politeia Fedar Sofist Timej Aristotel {Damir Barbarić) I z b o r iz A r i s t o t e l o v a djela {prijevod D. Barbarić) Metafizika Ο duši Ο pamćenju i prisjećanju Ο snovima Plotin {Josip Talanga) I z b o r iz P l o t i n o v a djela {prijevod F. Grgić) Ο trima prvobitnim hipostazama (En. VI) Ο vječnosti i vremenu (En. III 7) Bilješka ο a u t o r i m a

Predgovor
Načela zamisli i izvedbe
1. Riječ „ h r e s t o m a t i j a " ( χ ρ η σ τ ο μ ά θ ε ι α ) o z n a č a v a knjigu sastavljenu od izabranih o d l o m a k a tekstova korisnih za učenje, stjecanje i unapređenje znanja. I riječ i stvar povijesno pripadaju u o k r u g kasnohelenističkog iskustva i razumijevanja mišljenja, učenja, znanja, i znanosti - što sve tada j o š znači prije svega: filozofije u smislu stjecanja, prenošenja i nasljedovanja u bitnome već go­ tovih i pozitivno postojećih naučavanja, d r u g i m riječima „ d o g m i " . Hrestomatije - o g l e d a n e sa stajališta živog i n e p o s r e d n o g filozofi­ ranja, naprimjer upravo o n o g a koje je p r e t h o d i l o razdoblju hele­ nističke učenosti - pripadaju dakle, zajedno s rječnicima, leksiko­ n i m a i enciklopedijama svih vrsta i namjena, u biti t e k filozofij­ skoj eklektici i doksografiji te dijele s njima sve p r e d n o s t i i ne­ dostatke kojima su po n u ž n o s t i praćene. Ipak, daleko od t o g a da bi se iz takve, povijesno d o d u š e is­ pravne, spoznaje smjelo izvući zaključak k a k o su sve te vrste pri­ p o m o ć i učenju i ovladavanju p r e d a n i m znanjem filozofijski spo­ redne. Istina je da s a m o živo filozofiranje stoji p o d d r u g i m zako­ n i m a i obitava u d r u g o m e l e m e n t u no što je to onaj p u k o g znanja i poznavanja postojećega. O n o što j e r e c i m o P l a t o n n a z i v a o „ b o ­ ž a n s k o m m a h n i t o š ć u " , ili p a k B r u n o „ h e r o j s k i m z a n o s i m a " hrani se o č i t o iz d r u g o g izvora i ne da se s a m i m z n a n j e m nadomjestiti.

ove

hrestomatije

7

„ C i t a t i " se u n a š e m s t a r o m j e z i k u zvalo „ b r a t i " . za o n o čitano p a k prigoda m o g u ć e g sjajenja u istinu. „suprotstavljanja" i „prevlada­ vanja". zajedno s m n o g o s t u k o p r e p l e t e n i m m e đ u o d n o š e n j i m a najrazličitijih „utjecaja". n u ž n e i „ o p ć e v a l j a n e " . kao i ujedno. 2. Čitanje je sve prije no nevina zabava: za čitatelja m o ž d a i ponajdublja životna avantura. ma koliko inače k o r i s n o i č a k n e o p h o d n o bilo kao priprema. m o ž e li se o n a u o p ć e učiti? A k o da. ili n j e m a č k o lesen.„ u č i t i filo­ zofiju" znači spoznati i iskusiti sve njene mogućnosti koje su p o ­ viješću na j a v u iskrsle. s o n i m mišljenim. da . tek imali s v o m s n a g o m svoje radinosti i o š t r o u m n o s t i dalje graditi o n o na čvrstim i n e u p i t n i m temeljima počivajuće. u i s t o m e zna­ čenju k a o i g r č k o λέγειν. Filozofija i nije ne­ k a k a v s k u p negdje postojećih. pa i čitavi kulturni krugovi j e d n o g ši­ r o k o g zemaljskog podneblja m o g u takoreći dovijeka na taj n a č i n preživljavati na o b o d u povijesti.„ u n a t r a g " . Brati dakle znači: . sabirati samo to što k a o o n o b i t n o . u tekstu prebiva.stalno novoj m o g u ć o j interpreta­ ciji o t v o r e n o . na kojem b i s m o on­ da. te ih na taj način . N o . pojedi­ ni narodi. Filozofirati zna­ či prije svega stalno se „ v r a ć a t i " u temelj i početak te ga otvarati za b i t n o pitanje i m o g u ć u preinaku. „nasljedovanja". u č i t i i naučavati j e s t u p r a v o . K a n t j e j e d n o m . s a m o po sebi j o š ne uči d u h u . U filozofiji n e m a lagodnosti o s l o n c a na „ s u v r e m e n o " . T e k onaj tko je iskus­ t v o m i bitnim znanjem d a l e k o d o s p i o m o ž e u o p ć e z a p o č e t i s istin­ skim učenjem. S l o b o d a n i s a m o na o n o najviše usmjeren p o g l e d u povijest p o k a z u j e da su u njoj razdoblja d u b o k o g i o b u h v a t n o g stvaralaš­ t v a više i z u z e t k o m no p r a v i l o m .kako se to o b i č n o smatra . k a k o to d a v n o reče Heraklit. a da d u h u njima ne sabere svoje snage za odbacivanje j e d n o g i rađanje n o v o g svijeta.ipak j e s t neophod­ nim uvjetom svakog m o g u ć e g vlastitog stvaralačkog p r i n o s a filo­ zofiji. da bi upravo tim čitanjem t e k bilo z b r a n o da istupi u pojavu istine. u m u . sabirati se k o n o m e b i t n o m . p o p u t „filozofije". uzajam­ ne „ z a v i s n o s t i " . kao „ s m i s a o " i „ s a m a stvar". v e ć u p r a v o filozofija. a k o se posreći. s druge strane. Desetljeća i stoljeća m o g u j e d n o za d r u g i m m i r n o slijediti. Sve o s i m origi­ nalnog teksta u hrestomatiji je u b i t n o m e s p o r e d n o .„ z n a t i " . g o t o v i h i za prenošenje i „usvaja­ n j e " p o d o b n i h znanja. a j o š rjeđe b i v a za svoga v r e m e n a kao takav p r e p o z n a t . pa bile njene istine. I u p r a v o je u t o m e dovoljan razlog hrestomatije filozofije. dakle sva naučavanja.u razlici r e c i m o s p r a m sve i svake znanosti. i p o m o ć u nje ne uči b i l o što od čovjeku m o ­ g u ć i h vještina. latinsko legere. U njoj se. vlastitom ž i v o m mišljenju ( ν ο υ ς ) . I najbolji učitelj i najprobranija lektira m o g u tek. O v o j je drugoj za­ daća prije svega p o z i t i v n o izložiti postojeći i prošlosti pripadajući korpus svega o n o g a što se ikada pojavilo kao filozofija.samo filozofiranje. 8 9 . Š t o t o uistinu z n a č i ? Poglavito dvoje. koji se i tako rijetko posrećuje. grupe naroda. D a p a č e . j o š ma k a k o o p ć e n i t e . umijeća i znanosti. smislenoga govora. biti u tu svrhu n e k o m valjanom p r i p o m o ć i . struje i orijentacije.A l i ništa manje ne važi stav da široko. takoreći u i m e svih koji su n e p o s r e d n o sami iskusili p o s a o p r a v o g filozofiranja.učiti. Iz dvije n a v e d e n e značajke razvidna je temeljna razlika hre­ stomatije filozofije od svake historije filozofije. „ a k t u a l n o " i „ s a d a š n j e " stanje. k a k o se o b i č n o mni. j e d n a k o tako sebe sama pri čita­ nju i u čitanju na o n o bitno. što ih čitatelj t r e b a po m o g u ć n o s t i cjelovito i p o d r o b n o usvojiti.naseljeno u slovu izvornoga teksta. temeljito i p o d r o b n o zna­ nje — mada. m e đ u t i m . o s o ­ bito u njenoj prosječnoj pojavi i samorazumijevanju . p o m o ć i o s l o n a c pri t e š k o ć a m a zahtijevanog pravog čitanja.zbirati i sabirati. j e d n o ipak u s v a k o m slučaju stoji do nas: . D r u g o . ne o s v r ć u ć i se suvišno . i to nikako ne t e k kao nešto p u k o „ p r o š l o " . A k o dakle i nije u našoj vlasti to i z n o s i li povijest u n a m a i k r o z nas j e d a n novi svijet na vidjelo. o n d a u s v a k o m slučaju b i t n o druk­ čije no sve d r u g o p o z i t i v n o postojeće znanje. Z a b l u d a je pri­ t o m d a k a k o p o d „ u č e n j e m " shvaćati t e k p u k u r a n u o b u k u mla­ d e ž i i n e k o prvo usađivanje osnovnih znanja. koje se o n d a zbiva p u t e m z b o r a i zborenja. b i o u p o z o r i o n a t o d a o n o što s e n e m o ž e t e k tako. k a k o je o n o . Prva p a k ide za tim da čita­ telja s a m o g neposredno suoči s djelom i djelatnošću filozofiranja. i to po m o g u ć n o s t i uistinu znati. P r v o t o d a j e pri „ u č e n j u filozofije" sve na t o m e da se sami neposredno upustimo u iskustvo mišljenja. Č a k i ideja j e d n e n a v o d n o „vječne filozofije" (philosophia perrenis) znači ipak iz­ v o r n o nešto i z temelja d r u g o . začetog u sabiranju čitanja. U ž i v o m je filozofiranju pri­ sutna ujedno sva njegova bitna povijest. nazore. dakle na „ s m i s a o " čitanoga teksta.

P o ­ v r e m e n i dosadašnji nekritički i amaterski pokušaji da se kriterij objektivnog svjetskopovijesnog rangiranja razine o d r e đ e n o g filo­ zofiranja potisne n e m i s a o n i m hvalospjevima p o t e k l i m iz pretje­ r a n o umišljenog rodoljublja i česte frustracije p r i p a d n i k a manjih kultura o v o m bi edicijom vjerojatno morali ostati b e z o s l o n c a .dalekog svakoj pukoj samovolji i proizvoljnosti. a u m n o g o m e bogatija i originalnija no u m n o g i h susjednih naro­ da našeg k u l t u r n o g kruga. ili i u o p ć e bilo kakvih prijevoda kla­ sičnih tekstova filozofije na h r v a t s k o m j e z i k u . blizine s p r a m njih.J e d n a k o tako. P o č e t n o j e bilo zamišljeno da se t o m u nas prilično z a p u š t e n o m dijelu povi­ jesti filozofije p o s v e t e dva sveska. najstrože gledano. J e d n a k o j e helenističko-rimska f i l o z o f i j a trebala p r e m a kon­ cepciji biti prikazana u z a s e b n o m e svesku. Da bi svatko tko to ushtjedne m o g a o odmjeriti dosege. gra­ nice i m o ž e b i t n e slabosti ovdje p o d u z e t o g pokušaja te odvagnuti mjeru rečene odgovornosti.razloga odviše isticani dovesti u sklad s m j e r o m njihove filozo­ fijske razine. ako mi je d o p u š t e n o suditi. p o z n a t a d o s a d ipak g o ­ t o v o s a m o u ž e m k r u g u djelatnih istraživača i rijetkih u p u ć e n i h m e đ u ostalima. te p r i t o m osobitu p o z o r n o s t posvetiti trudu o k o filozofijski što vjernijeg i filološki što ispravnijeg prijevoda.e u r o p s k i h filozofema. 10 11 . otklona. a o n e koji su više no što bi im kakvo­ ća djela to zahtijevala bili iz drugih . kojim se p o k u š a v a b a r e m djelomice nadoknaditi dosadašnji n e d o s t a t a k · obuhvatnijih i in­ tenzivnijih povijesno-filozofijskih r a d o v a n a t o m polju. o d n o s n o izlagan i prikazivan. za uzvrat. dotle hresto­ matija ne s a m o smije n e g o i m o r a biti v o đ e n a n a k a n o m i o b v e z o m izbora onoga bitnog. no snage su u o v o m času d o stajale s a m o za j e d a n . razlika. dje­ l a t n o g nasljedovanja povijesti n a c i o n a l n e filozofije. ipak p r v e n s t v e n o svojim danas j o š n e d o v o l j n o u o č e - 3. . što je nažalost o v o m p r i g o d o m m o r a l o izostati. te­ meljito i valjano priređen. U pogledu drugoga p a k nastojalo se .ta činjenica. d o k je historija filozofije svojom s v r h o m obve­ z a n a na cjelovitost registriranja svega što po vazda kolebljivom suglasju većine važi kao historijska pojava filozofije.dati u prijevodu po m o g u ć n o s t i što više dosad n e p r e v e d e n i h tekstova. T a f i l o z o f i j a . ova je hrestomatija svojom p r e t p o s t a v k o m imala iz­ ričitu refleksiju na povijesnu situaciju u kojoj i za koju nastaje.t e m a t s k a n o ­ v o s t svezak ο srednjovjekovnoj filozofiji. D r u g a je j e d n a k o t a k o v e ć izvanjska i f o r m a l n o . zatajivanje ili nipodaštavanje. t a m o gdje to narav stvari zahtijeva i o m o g u ć u j e . a ipak . a to znači o n o g a u č e m u se razotkrivaju sa­ mo osnovne i načelne mogućnosti filozofiranja. p r u ž a ovaj svojevrsni prikaz hrvatske povijesti filozofije m o g u ć n o s t n e p o s r e d n o g odmjeravanja njena odnošenja s p r a m i s t o d o b n i h relevantnih o p ć e .svjetonazornih ili ideoloških . K o n k r e t n o znači to da je pri iz­ b o r u autora i njihovih tekstova u znatnoj mjeri bilo određujuće to koliko je i kako određeni filozof b i o do sada u Hrvatskoj istra­ živan. kao i to koja su njegova djela dosad prevedena. ako s v o j o m o p ć e n i t o m ra­ z i n o m . sustavnog i i n t e n z i v n o g historijskog izuča­ vanja te. Toj se i takvoj o d g o v o r n o s t i iz­ b o r a i odluke naprosto ne da ukloniti. htjelo se po m o g u ć n o s t i stanovitim uravno­ teženjem nadoknaditi o n o što se pokazalo p r o p u s t o m povijesti. u p r a v o kao sadržina dvaju od deset sveza­ ka o p ć e n i t e hrestomatije filozofije. Naravi hrestoma­ tije pripada po nužnosti taj m o m e n t izbora. Činjenica da je ta filozofija s v o j o m r a z i n o m u najmanju r u k u r a v n a o n o m e naj­ vrednijem u ostalim očitovanjima hrvatskoga d u h a k r o z povijest. Prije svega. dakako v o đ e n o g uvi­ j e k vlastitim uvidom i iskustvom t o g a što jest bitno i što takvo nije. S druge strane. b a š kao i n a v e d e n o dugotrajno n e p r a v e d n o ignoriranje. Sto se tiče prvoga. s m a t r a m o svojom d u ž n o š ć u izložiti u najkraćim crtama neke od glavnih načela kojima je bila v o đ e n a njegova zamisao i izvedba. udaljenosti. dakle na njeno vrijeme i mjesto. Posljednjih je g o d i n a k o n a č n o ipak u ši­ rim k r u g o v i m a kulturne i z n a n s t v e n e javnosti zaživjela svijest ο važnosti poznavanja. n a i m e dosad nedostatno studirane i izlagane mislioce naglasiti u ovoj hrestomatiji nešto jače. o v o m b i edicijom m o g l a postati s v o j i n o m o p ć e n i t e kulturne samosvijesti u Hrvatskoj. i nije d r u g o do stanovit rasap i deka­ dencija o n o g a što su G r c i filozofijski bili postigli za s v o g „klasič­ n o g " doba. i kako.s o b z i r o m na nesretnu oskudicu dobrih.t a m o gdje je hrestomatija uspjela . N o v o s t u o d n o s u na slična dosadašnja izdanja u Hrvatskoj či­ ne prije svega dva sveska p o s v e ć e n a i z b o r u iz djela starijih i n o ­ vijih hrvatskih filozofa.

n j e m a č k o g idealizma . Iz istog je razloga broj prikazivanih mislilaca p o n e š t o reduciran. k a k o hrvatska t a k o i opće-europska. koliko g o d je to m o g u ć e .dan je u pravilu u o p ć i m u v o d n i m studijama z a pojedini svezak. nije ovoj hrestomatiji ni na koji n a č i n n a k a n a n a p r o s t o „ n a d o m j e s t i t i " p r e t h o d n i sličan pokušaj. b a r e m po intenciji. B o h m e a ili Paracelzusa u svesku s t e k s t o v i m a iz filozofije renesanse. Slično pak. O v a edicija nije n a s r e ć u ni j e d i n a ni prva takve vrste u Hrvat­ s k o j . uz ostalo. zahtjevno i temeljito pisanih . U m j e s t o ci­ l j e m n e k o g takvog „ n a d o m j e š t a n j a " . N e m i n o v n o j e ipak d a j e m n o g i o s o ­ bito značajan filozof n a p r o s t o ostao bez mjesta u ediciji. što snažniju orijen­ taciju na relevantna s u v r e m e n a istraživanja u svijetu. što znači. O p ć e n i t o je u filozofiji m a l o mjesta za dnevno-publicističke p r e d o d ž b e ο „ o d b a c i v a n j u " . za ozbiljni d u h o v n i rad. relativirati o n u reduktivnu i sterilnu s h e m u „Kant-Fichte-Schelling-Hegel". nas- 12 13 . ne bi li i t i m e zauzvrat bilo o m o g u ć e n o što obuhvatnije i temeljitije prikazivanje njihovih izabranih tekstova. i s t r a ž e n i m i v r e d n o v a n i m g o l e m i m povijesnim utjecajem i o s o b i t o m u l o g o m pri rađanju o n o g a što nazivamo „ n o v o v j e k o v n o m f i l o z o f i j o m " svakako zavređuje i traži temeljit zaseban prikaz. K r a j e m šezdesetih g o d i n a p o č e l a je n a i m e u M a t i c i hrvatskoj izlaziti Filozofska hrestomatija u dvanaest svezaka. Pre­ m a l o je u Hrvatskoj živih djelatnih snaga i ostalih n u ž n i h pred­ uvjeta. itd. čije značenje za ge­ n e z u t o g idealizma posljednjih g o d i n a postaje sve izvjesnije. tojalo se i opsegom dati t i m tekstovima bezuvjetnu prednost. S v e z a k ο renesansnoj filozofiji m o g a o je biti p r i r e đ e n z n a t n o o b u h v a t n i j e i sadržajnije no što je to slučaj u m n o g i m a od sličnih edicija u svijetu zahvaljujući sretnoj o k o l n o s t i da je u p r a v o re­ n e s a n s n a filozofija. dakako u d r u g o m e k o n t e k s t u i smislu. B u d u ć i da su o p ć e n i t o prijevod i izlaganje s a m i h originalnih tek­ s t o v a shvaćeni kao osnovna i određujuća svrha hrestomatije. naznačiti akcente današnjeg istraživanja i tumačenja njegova djela te upu­ titi na najrelevantniju s e k u n d a r n u literaturu. referirati novije svjet­ sko „stanje istraživanja" v e z a n o za o d r e đ e n o g filozofa. dugih g o d i n a p r e d m e t o m v r l o i n t e n z i v n o g izučavanja o d r e đ e n o g broja h r v a t s k i h historičara filozofije. što važi j e d n a k o i za Schleiermachera.k o d Schellinga naglasak stavili na kasno djelo. Šire orijentirani pregled temeljnog filozofijskog zbivanja dotične e p o h e . Nastojali s m o . „ n a d o m j e š t a n j u " i s v e m u s l i č n o m .n e m a o p t i m a l n o k o m p e t e n t n i h za prikaz o d r e đ e n o g filozofa i njegova djela (Leibniz. za o p ć e n i t o viso­ ku r a z i n u filozofijskih rasprava u Hrvatskoj posljednjih desetljeća u u s p o r e d b i s ostalim z e m l j a m a o s v o j e n i m i upravljanim mark­ sističkim svjetonazorom i ideologijom. u k o j e m se.n i m . koju je u r e d i o V l a d i m i r Filipović. J e d n a k o je tako tu uvršten i Jacobi. Fichte. o v a j e hrestomatija o t p o č e t k a v o đ e n a n a k a n o m postizanja najveće m o g u ć e mjere komple­ mentarnosti s p o s t o j e ć i m s l i č n i m edicijama. vrijedi i za J. da s p o m e n e m o sa­ mo n e k o l i k o primjera vlastitih kolebanja pri izboru.d a k a k o m e đ u o n i m a koji su bili voljni i t r e n u t n o dovoljno s l o b o d n i za suradnju na o v o m k o n k r e t n o m poslu . ponegdje su u hrestomatiju uvršteni i mislioci i njihova djela kojih u pravilu n e m a u sličnim edicijama. Jacobi. k a k o materijalnih t a k o i ostalih. i to po m o g u ć n o s t i sa svih o n i h j e z i k a u kojima se odvija glavnina današnjega filozo­ f i r a n j a . k a k o je to drugdje v e ć p o o d a v n o slučaj. ili pak koji tekst Dilthevev. Jaspersov.htijući k o n a č n o i u nas. pre­ mještanje težišta pri i z b o r u a u t o r a i njihovih reprezentativnih tekstova. p r v e n s t v e n o u z a g r e b a č k o m Insti­ t u t u za filozofiju. „ p r e v l a d a v a n j u " . S c h o p e n h a u e r ) angažirani su i n o ­ z e m n i stručnjaci.od kojih su n e k e u m n o g o č e m u i danas vrijedne ozbiljna studiranja. ili pak Nicolaia H a r t m a n n a . Fregeov. n e m o g u ć e j e p o r e ć i . S druge strane.što sve čini u stanovitoj mjeri ne­ o p h o d a n uvjet razumijevanja konteksta u kojem valja čitati i shvaćati prevedene tekstove .u svoje vrijeme izuzet­ no ozbiljno. T a k o s m o naprimjer . itd. cjelina t o g „idealiz­ m a " p o d v r g a v a radikalnoj načelnoj kritici te nastoji prevladati iz temelja. te drugih značaj­ nijih njoj p r i p a d n i h mislilaca . prije svega t e m a t s k o i m e t o d s k o inoviranje. N e t k o će s p r a v o m smatrati da je bilo p o t r e b n o donijeti p o n e š t o iz djela Pascala ili Maistera Eckharta. T o m e s h o d n o . Zaslugu te serije knjiga . d a b i bila dopustiva obijest p u k o g odbacivanja ičega j e d n o m postignutog. T a m o gdje j e bilo mjesta prosudbi d a m e đ u istraživačima u Hrvatskoj . 4. k o j o m se misli lako apsolvirati beskrajno s l o ž e n o i višestruko prepleteno zbivanje filozofiranja tzv. v o đ e n o isključivo filozofijskim kriterijima.

nastalu u k o n k r e t n i m naporima prevođenja. zajedno sa svim eventualnim ostalim upotrebljenim varijantama. zacijelo z n a t n o p r i p o m o g l o danas u Hrvatskoj n e o p h o d n o m poslu b i t n o g orijentiranja ο o s n o v n o m karakteru t r e n u t n o g povijesnog mjesta filozofiranja ovdje. mišljenja s m o da je slab i sve slabiji živi i produktivni k o n t a k t s a k t u a l n i m filozo­ fijskim zbivanjima današnje E u r o p e i svijeta u o p ć e j o š uvijek u n a t o č p o v r e m e n i m uvjeravanjima u s u p r o t n o . te k a o takvo sa svakim p r a v o m ostaje n e z a o b i l a z n o m povi­ j e s n o m činjenicom. J e d n a k o s e tako valja brinuti o k o toga da se p o s t u p n o ublaži p r e t e ž n a j e d n o - 14 15 . Nastranu to da se filozofijski pojam suvremenosti m a l o ili ne­ kad čak i n i m a l o ne p o d u d a r a s o n i m što se prosječnoj svijesti pokazuje u liku „ m o d e r n o g " . is­ traživanja i interpretacije pojedinih prikazanih filozofa u Hrvat­ skoj. Rortva ili Davidsona. n e ć e li naše vlastito filozofiranje zapasti u n e p l o d n i tradicionali­ zam. miranjem .u p u ć e n o na tradiciju izraženu t i m dvama „ k l a s i č n i m " jezicima. Prijevodi s grčkog. vjerovati je. 5. bilo p o s v e u skladu s temelj­ n o m n a k a n o m i s v r h o m ovakve edicije. Štoviše. latinskog. gdje god za to postoji dovoljan oslonac. kako jezično-terminologijske tako i stvarno-filozofijske nara­ vi.o g l e d a n o sa stajališta j e d n e radikalno povijesno osviještene filozofije . G a d a m e r a ili T u g e n d h a t a . T a k o naprimjer dva sveska u Hrestomatiji naslovljena Su­ vremena filozofija I i Suvremena filozofija II prezentiraju ustvari i z b o r iz o n o g a što se u filozofiji bitno steklo od v r e m e n a sloma njemačkoga idealizma u drugoj polovini prošloga stoljeća zaključ­ no s djelom Wittgensteina i Heideggera. Mislili ο njima inače filozofijski što g o d h o ć e m o . r e l e v a n t n a djela r e c i m o „analitičke filozofije". m e đ u t i m . J e d n a k o k a o što bi izbor. „ a k t u a l n o g " i „ d a n a š n j e g " : . druge edicije ovoj na­ lik te dopuniti sve što j o š nedostaje. ο grčkoj i ο srednjovjekovnoj filozofiji. To se činilo više n e g o p o t r e b n o upravo i o s o b i t o k o d prika­ za filozofiranja tih razdoblja.pa i o n o koje zamišlja da se kreće isključivo u v i d o k r u g u „ m o ­ d e r n e " problematike . engleskog.ne­ o s p o r n o je ipak da bi upoznavanje s i z a b r a n i m t e k s t o v i m a r e c i m o j e d n o g B l o c h a ili Habermasa. ili naprimjer o n a iz okruga ekologijsko-holistički inspiri­ rane diskusije ο metafizičkim i antropologijskim p r e t p o s t a v k a m a m o d e r n e p r i r o d n e znanosti. da bi mu se m o g l o i smjelo pristupiti kriterijima j e d n a k i m s o n i m a kojima je od p o č e t k a v o ­ đ e n a ova hrestomatija. p r o c j e n e i izvedbe. Svjesno i promišljeno. D o ć i će. U dugotrajnom i o b u h v a t n o m poslu promišljanja i ustanovljiva­ nja ujednačenijeg filozofijskog nazivlja u vlastitom jeziku. d o k se Novija hrvatska filozofija zaključuje p r i k a z o m djela Vladimira Filipovića. koja valjda imaju vlastite m o t i v e .nuž­ no isuviše fluidno.po strani od svake prebrze i usiljene volje za unifor. O s o b i t o su u prva dva sveska. Polje „ d a n a š n j i c e " je . talijan­ skog i francuskog jezika popraćeni su svugdje kratkim rječnikom o s n o v n i h termina originala s njihovim hrvatskim istoznačnicama..J e d n a k o se nastojalo.najslabija t o č k a današnjeg stanja hrvatske filo­ zofije. koji uz ostalo zasigurno predstoji filozofskim n a p o r i m a u Hrvatskoj. b a r e m u najkraćim n a z n a k a m a upozoriti na stanje recepcije. v e z a n o uz m n o š t v o izvanfilozofijskih te č e s t o u b r z o n e t r a g o m iščezavajućih motiva i razloga za b u č n u „aktual­ n o s t " i „ r e l e v a n t n o s t " nečije misli. D a l e k o od toga da bi ovakva o d l u k a o d m a h značila i j e d n o ­ z n a č n o zalaganje za isključivo vezivanje samo uz o n o tradicional­ no i predajom „ p o s v e ć e n o " u filozofiji. Derridaa ili Levinasa. začinjen p r i t o m m o ž d a m a n i r o m visokoparnosti. uz o n u u njoj žalosno rasprostranje­ nu neosviještenost ο t o m e u kolikoj je mjeri baš sve filozofiranje . prijevodi popraćeni ekstenzivnim pojašnjujućim bilješka­ ma. njemačkog. ne ula­ zeći u osnovi u filozofijska zbivanja u Hrvatskoj tijekom posljed­ njih r e c i m o pet desetljeća. da bi prezentacija t o g najnovijeg i današnjici najbližeg „ s u v r e m e n o g " stanja m o r a l o po n u ž n o s t i biti v o đ e n o j e d n o m b i t n o drukčijom m e t o d o l o g i j o m izbora. te ο t o m e shodn i m njegovim temeljnim zadaćama. prezentacija i početna objektivna prosudba o n o g a što je u Hrvat­ skoj posljednjih desetljeća na polju filozofije igralo o d l u č u j u ć u ulo­ gu. u tematski o b z o r ove hrestomatije nije une­ seno o n o što se inače uobičajeno naziva „ s u v r e m e n o m " filozofi­ j o m . no što je to slučaj k o d rada na filozofima koje je s a m a povijest v e ć učinila „ k l a s i č n i m a " . o č i t o sve daljih i stranijih današnjoj prosječnoj obrazovanosti.podastrijeti što je m o g u ć n o probraniju t e r m i n o l o š k u građu. u d o s l o v n o m smislu o n e zbilja današnje i aktualno se zbivajuće. htje­ lo se time . semiotički orijentirane h e r m e neutike. ili pak pohtičko-filozofijske diskusi­ j e t e m e t a k o z v a n o g k o m u n i t a r i z m a . n a p r o s t o m o r a m o poznavati. Mišljenja s m o .

kad su neki od s v e z a k a v e ć u tisku ili n e p o s r e d n o za tisak pripremljeni. uvijek je to j e d a n . N j e m u . zadovoljstvo daljnjeg pojašnjavanja stvari filozofije u m n o g i m rad­ n i m r a z g o v o r i m a i n a p o r i m a o k o rješavanja o d r e đ e n i h k o n k r e t n i h pitanja. kolegici Maji U z e l a c . grafičkoj urednici i auto­ rici l i k o v n e o p r e m e Hrestomatije. pripada zadovoljstvo sad. d o k g o d u o p ć e m o ž e biti n e k e povijesti filozofije. zahvaliti se iskreno svim ne malo­ brojnim suradnicima.naznake za lektiru i studij tekstova Početak filozofije U Z a g r e b u . U ovoj hrestomatiji nije bilo m o ­ g u ć e napraviti m n o g o koraka u t o m smjeru. b e z čije usrdne koncepcijske. kao i ο sadržini na njima izgrađenih sljedećih d e s e t svezaka. O n i su p o č e t a k filozofije k a o o n o na­ p r o s t o najveće i nikada nadmašivo. O n i su tvorci kao o n i koji su podnijeli j e d a n veliki usud. u k o j e m u obitavaju sva b u d u ć a pokoljenja u svojem filozofiranju. kako autorima studija tako i prevoditeljima. n e č u v e n u m o g u ć n o s t čovje­ kovu. T v o r c i ne u smislu n e k o g svojevoljnog s a m o g o s p o d s t v a čovjekova. ostaje stalno na djelu. S v a k a k o ne j e d i n i m m o g u ć i m a . ostaje trajnom n a k n a d o m za o b o s t r a n o uloženi trud. Gdje god biva o d v a ž e n pokušaj vratiti se u p r a p o č e t n u o t v o r e n o s t g r č k o g a mišljenja. 6. a p o s e b n o k o l e g a m a koji su se prihvatili o d g o v o r n o g posla pri­ ređivanja pojedinih svezaka. koje.s t r a n o s t g o t o v o isključive orijentacije na filozofijsku literaturu na n j e m a č k o m e jeziku. G r č k i p o č e t a k fi­ lozofije ne zasniva s a m o j e d n u n o v u . G r c i su početak. n e m a nikakva odnošenja koje bi bilo od G r k a n e o v i s n o i iz te neovisnosti smjelo sebi pripisivati n e k u u l o g u presuditelja. travnja 1995. za takav su posao. Gdje g o d m o g l o biti filozofiranja. Damir Barbarić Grčka filozofija . tako da bi ih poradi t o g njihova ' d o s t i g n u ć a ' trebalo slaviti. koji su stalnom p o z o r n o š ć u i d o b r o ­ h o t n i m p o t i c a n j e m ohrabrivali na što b r ž e i ujedno što korektnije dovršenje p o s l o v a te s p r e m n o p o m a g a l i pri razrješavanju p o n e k i h t e š k o ć a t e h n i č k e naravi. G r c i su tvorci filozofije. Zahvaliti je lektorima i k o r e k t o r i m a . Na k o n c u . No ο t o m e suditi. K a o i inače pri sličnim pothvatima. p o t r e b n a desetljeća i n t e n z i v n o g rada i a t m o s f e r a filozofiranja lišena svih ideologijskih ometanja slobod­ na unutrašnjeg razvića vlastite filozofske tematike. usud da b u d u mjesto gdje bitak sebe sama misli i istupa u riječ. Urednik Hrestomatije filozofije „ P o g l e d na filozofiju G r k a uvijek je pogled unatrag na početak filozofije same. Miljenku Zagaru. D r a g o m i r u M a đ e r i ć u i predsjedniku Savjeta dio­ n i č a r a m r . vjerojatno ne niti najboljima. n e g o po prvi put otvara mislilački bitni p r o s t o r istine. iz čega o n d a u j e d n o j dugoj povijesti usavršava­ nja izrasta nešto značajno. O p s e ž n a i svestrana obaviještenost uvjet je d o r a s l e p o t r a g e za m o g u ć n o s t i m a vlastitoga doprinosa među­ n a r o d n o m filozofijskom dijalogu. i prije svega. m e đ u t i m . d o k su drugi u završnom dijelu izradbe. p o č e t a k ne u smislu nezamjetljivoga. svakako nije više stvar urednika. O v i m n e k a b u d e zaključeno o v o svojevrsno „polaganje r a č u n a " ο n a č e l i m a na kojima p o č i v a k a k o zamisao tako izvedba H r e s t o m a ­ tije. organizacijske i svake druge s t r u č n e p o m o ć i o v e Hrestomatije filozofije naprosto ne bi bilo. ma 16 2 A G ν c Β . O s o b i t o pak ravnatelju „ Š k o l ­ ske knjige" dr. uz j a s n u svijest ο cilju.

Postoje dakako mnijenja da u osnovi ovakva nazora počiva stari zapadnjački eurocentrizam. gdje se miješala krv nacija i kulture zapa­ da. ili b a r e m je­ d i n o m p r a v o m i istinskom. T a k o se hoće naprimjer u prastaroj m u d r o s t i Indijaca i njihovih svetih himni. z a t i m na osobitost geografskog smještaja njegova obitavališta. nastade k a o n e k i m č u d o m 3 novi. htio to ili ne.k a k o mu je sa stanovitim p r a v o m p r i g o v o r i o Nestle u vlastitoj reviziji š e s t o g iz­ 6 danja iste povijesti filozofije ( Z e l l e r I 1. Prvi je od njih o s o b i t karakter g r č k e religioznosti. P r e m d a s a m Zeller . T o m e s h o d n o . koja se n a m a današnjim E u r o p l j a n i m a stolje­ ć i m a i tisućljećima v e ć pokazuje j e d i n o m m o g u ć o m . uvijek stoji onaj tko se mislilački n a p r e ž e licem u lice s velikim G r c i m a . " B e z obzira na p o s v e bjelodanu hajdegerijansku inspiraciju i na danas sve manje s k l o n o prihvaćanu patetičnost izričaja. Fink. " I doista. prirodna svijest zalazi u sebe te se t i m e d u h u sebe spušta. 1971). na rano bujanje bogatstva pri­ m o r s k i h trgovačkih središta i na m n o g o toga t o m e sličnog.ta u p r a v o bi lektira i studij t e k s t o v a u ovoj hrestomatiji imali otvoriti m o g u ć n o s t njegova dokučenja.o č i g l e d n o pri­ t o m stoji p o d s n a ž n i m utjecajem klasicističkog shvaćanja G r k a i cjeline očitovanja g r č k o g a duha.i slabašan odjek s obala G r č k e . kad je iskrslo. str. filozofijski je. Lessinga. Frankfurt am Main. 18. Pa ipak. te ostavilo zamjetna traga na shvaćanju G r k a Η Frankel." 2 M n o g o se nagađalo ο t o m e zašto i kako filozofija započinje u p r a v o u G r č k o j . p r e s u d n a uvjeta kojima je filozofiranje u G r č k o j j e d n a k o t a k o o m o g u ć e n o k a o i. U sjaju Istoka i n d i v i d u u m s a m o iščezava. Dichtung und Philosophie 3 1 Munchen. stanju. istoka i j u g a m e đ u s o b n o ratovale i p r o ž i m a l e se. Filo­ zofija je doista prije svega grčka stvar i onaj tko i danas j o š filo­ zofira nalazi se. ostavljamo i mi ovdje po strani svaki pokušaj n e p o s r e d n o g razjašnjenja t o g p o č e l a i ishodišta filozofiranja u Grka: . " ' ' ?™ Τ F. koja u sebe samu udara i odatle si stvara vlastiti svijet. te da. k a k v o je u N j e m a č k o j b i l o za­ s n o v a n o i p r o š i r e n o u djelima klasicista W i n c k e l m a n n a . a drugi j e d n a k o t a k o o s o b i t o ustroj­ stvo g r č k o g a jezika. L8 19 . Grundfragen der antiken Philosophie. 1976 ( 1962). o v i m 1 se riječima E u g e n a F i n k a ipak ne m o ž e osporiti istinitost. te u j e d n o vrijeme kad su vlastita usnulost i t u đ a despocija prijetile da malaksalim u č i n e grčki p o d u z e t n i č k i duh. Značajke grčke religioznosti E. u babilonskoj matema­ tici i astronomiji. j o š uvijek t e š k o osporiv općeniti stav Hegelov. str. p o r e d drugih. u n e p r e k i d n o m razgo­ voru s Grcima. štoviše s njom istovjet­ na. V e ć je H e r o d o t grčku filozofiju htio shvatiti kao svojevrstan u v o z d r e v n e egipatske mudrosti. smatramo. njemu nasuprot. 196) . filozofiju valja shvaćati kao sveopću svjetsku pojavu. Schillera i G o e t h e a . pojavila se čista. str. na otvore­ nost u n i v e r z a l n o m e l e m e n t u mora. u n a t o č g o l e m o m napretku pozitivnih spoznaja ο tim d r e v n i m znanjima što n a m ga je doni­ j e l o razdoblje posljednja dva stoljeća. na blizinu starim kulturnim carstvima Azije. k a k o j e d n i m g l a s o m svjedoče i P l a t o n i Ari­ stotel. svjetlo biva tek na Z a p a d u m u n j o m misli. činjenica početka filozofiranja nije time nimalo bliža n e k o m objašnjenju: „ K o l i k o z n a m o . U svojoj g o l e m o j povijesti g r č k e filozofije E d u a r d Zeller je izuzet­ no s n a ž n o i n a g l a š e n o inzistirao na razlikovanju religije G r k a od potonje kršćanske. P r i t o m se često ukazivalo na i z u z e t n e i nesva­ kidašnje značajke d u h a t o g povijesno zacijelo neponovljiva na­ roda.H e S e l > Vorlesungen uber die Geschichte der Philosophie VVerke in zwanzig Banden. pravo grčki svijet m i s l i . od svih stranih sve­ za odriješena filozofija i z n e n a d n o i b e z vidljiva p o v o d a . des fruhen Griechentums. Bd. Ipak. Wurzburff 1985 str 13 i d. našli u ugođaju. T e k se na Z a p a d u pomalja ta sloboda samosvijesti. z n a o to ili ne. Zadovoljit ć e m o se time da tek u najkraćim c r t a m a u p o z o r i m o na s a m o d v a u sva­ k o m slučaju v a ž n a i m o ž d a čak. Na tlu j e d n e granične zemlje. 292. ili p a k u drevnoj kineskoj praktičkoj mudrosti p r e p o z n a t i pojava grčkoj filozofiji srodna. dalje s n a ž e n o i u n a p r e đ i v a n o . ma k a k o radikalno i g o t o v o drastično bio iskazan: „ P r a v a filozofija počinje u okcidentu. povijesno daleko. G r c i su to n e n a d a n o m e ­ đu njima izniklo filozofiranje i sami o č i t o osjetili u p r a v o č u d o m te izvorište njegovo. strasti čuđenja i udivljenja ujedno (τό π ά θ ο ς τ ο ϋ θ α υ μ ά ζ ε ι ν ) . ra­ niju od njene grčke verzije.

str. naime oznaka po kojoj p o č e t a k i na­ predovanje filozofije u G r č k o j nisu ništa drugo do prevladavanje mita logosom. S t o g a s m a t r a m o oprav­ d a n i m o v o m z g o d o m j e d n i m duljim n a v o d o m ocrtati njegov o s n o v n i stav. teži spoznati zakonitosti svijeta. 72. običajem i n a v i k o m takoreći sam po sebi urastao u svijet vjere. Stuttgart. 71923. u k o j e m i iz kojega je t e k svekoliki ostali život d o b i v a o svoj s m i s a o i p r a v o značenje. K a d se s takvim p r e d o d ž b a m a za s o b o m o b r a t i m o o d n o s u Gr­ ka s p r a m njihovih b o g o v a . čini se. te ne m o ž e ta narav važiti čak ni za čisto objav­ ljenje te s v e m o ć i . S j e d n e strane načelna areligioznost cjelokupnog novovjekovnog i m o d e r n o g znanstvenog temeljnog E. Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entivicklung. ne da se d o s t a t n o shvatiti ne sagleda li se odnos spram božanskog k a o stalna i ne­ u p i t n a njegova p o d l o g a i p o z a d i n a . " 5 I m a li se na u m u v a ž n o s t o v a k o shvaćene religije za G r k e arhajskog i klasičnog razdoblja. leži ideal d r u g o g a u nekoj askezi koja p r e k i d a svaku svezu i z m e đ u u m a i osjetilnosti: umjesto ljud­ ski se b o r e ć i h i uživajućih heroja i m a on svece m o n a š k e apatije. D o k Grk. p o u z d a j u ć i se u svoj u m . j e d n o g a b o g a koji biva č o v j e k o m da bi ih svojom s m r ć u stvar­ no prokleo. skupštinu i proročište. Zeller. Egzistencija b o g o v a bijaše posvemašnja s a m o r a z u m l j i v o s t . tam­ nije i manje „ h a r m o n i č n e " strane g r č k o g a d u h a i života .inzistirajući v e ć u svojoj. To vrijedi j e d n a k o za ratova­ nje i putovanje. ipak se od njega očekuje da j e d n o g a dana . o d najodsudnijeg p a d o n a o k o najneznatnijeg i p o s v e s v a k o d n e v n o g .naprimjer p r i g o d o m p o t v r d e ili k r i z m e . koji do kraja proživljava i opravdava sve zemaljske užit­ ke.iz svoje unutrašnjosti potvrdi odlučenje za vjeru. što ga opisuje t e r m i n ' p o v r a t n o povezivanje'. 2 1991 ΟΙΘΘΟ). grijehom z a m r a č e n o g u m a k j e d n o j objavi."4 Nijedno očitovanje g r č k o g a života. 20 21 . re­ viziji Zellera na s n a ž n o „prosvjetiteljskom" o s n o v n o m karakteru nastajuće grčke filozofije i iznalazeći jasne z n a k o v e t o g i t a k v o g 5 K.ipak njegove o d r e d b e svojom p r e c i z n o š ć u i iskrenošću uživljavanja za­ služuju i danas više no o b i č n u p o z o r n o s t . D o k prvi i u ljudskome životu nastoji o k o o n o g a li­ j e p o g j e d i n s t v a d u h a i naravi-prirode. T a k o je s v o j e d o b n o naprimjer W i l h e l m Nestle . više. tad se vjerojatno n e ć e bezuvjetno i b e z daljnjih p o t r e b n i h distinkcija prihvatiti o n a inače najproširenija o z n a k a k o j o m bi se htjela j e d n o z n a č n o odrediti sama bit filozofije i njena nastanka. Leipzig. s p o t i č e m o se na niz iznenađenja: Kla­ sični G r c i ne poznaju ni p r e d o d ž b u ο n e k o m p o s v e na sebe posta­ vljenom pojedincu ni p o m i s a o da bi on bio potrebit izbavljenja.i u Z e l l e r o v a n e p o s r e d n o g učitelja H e g e l a . m o ć ­ nije. „ A l i koji li d u b o k i j a z dijeli G r k a od kršćanina u smislu stare ili srednjovjekovne crkve! D o k onaj o n o b o ž a n s k o traži ponajprije u naravi-prirodi. A i ne poznaju ikakav pojam kojim bi se m o g l o prevesti značenje koje riječ 'vjera' i m a u kršćanstvu. Grci nisu došli na ideju da je egzistencija bogova nešto u što bi se moralo vjerovati. u m j e s t o osjetilno ž u d e ć i h b o g o v a b e s p o l n e anđele. Tu odluku donosi svaki pojedinac za sebe i nitko ne m o ž e s njega skinuti teret t o g odlučenja. 174. stava spram cjeline svega što jest. Erster Ten. Treffpunkt Platon. teatar i natjecanje. U kršćanskoj religiji taj o d n o s biva o z n a č e n kao vjera. dotle za o v o g a sva vrijednost i sva o p r a v d a n o s t n a r a v n o g a o p s t a n k a iščezava pred mišlju na s v e m o ć i b e s k o n a č ­ n o s t stvoritelja. jer i onda kad je n e t k o odgojem. utječe s e k r š ć a n i n p r e d s t r a n p u t i c a m a p u t e n o g . Vjera p o č i v a na j e d n o j izričito izvršenoj životnoj odluci. čije p u t e v e i tajne vjeruje da m o r a štovati s a m o u t o l i k o više u k o l i k o o n i više p r o t u s l o v e u m u i n a r a v n o m e tijeku stvari. Pa ipak. erste Halfte. usput r e č e n o ne uvijek i najsretnijoj. Odlučenje vjere pripada kršćanskoj egzistenciji. teško da n a m je išta g r č k o g toliko s t r a n o i daleko k a o upravo taj sveprisutni medij i e l e m e n t sve­ t o g a . str. N i e t z s c h e u i B u r k h a r d t u da n a m otvore oči i za druge. udaljili od m o g u ć n o s t i pra­ v o g živog iskustva o n o g a što su Grci doživjeli i nazivali b o ž a n ­ skim. P r i t o m ostaje u prvi čas o t v o r e n o koje je vrste o d n o s spram višega. odluci da se uzdaje u Božju milost i izbavljenje. D o b r o je u j e d n o j nedavnoj knjizi u p o z o r i o naprimjer Klaus Held: „ N a š a tuđica 'religija' potječe iz latinskoga i znači 'povratno povezivanje'. ž r t v u i promišljanje. To je za nas možda najneobičnije na njihovoj re­ ligiji. a s druge isključivost kršćanske d o g m a t i k e b e s p o v r a t n o su nas. Held. n a i m e čovjeka uz nešto njemu n a d r e đ e n o .ostavivši t e k Bachofenu. ples. j e r je u n a k a ž e n a i i z o p a č e n a grijehom. koje sačinjava najsvojstveniju značajku g r č k e običajnosti. umjesto j e d n o ­ ga Zeusa.

titeljstva v e ć u e p o v i m a H o m e r o v i m (Zeller 6 . koji r e c i m o računaju zato j e r s time n e š t o trebaju. kojemu se cjelina bića pojavljuje isključivo i j e d i n o u n u t a r v i d o k r u g a stalnog p r o c e s a življenja i umiranja. te u n u t a r njega poglavito grčki. svojstvenih o n i m gore od njih razlikovanim aime i z m e đ u krajnosti sklonosti k p o t p u n o j i do kraja >j apstrakciji. nikako samorazumljivog i povijesno j e d i n o m o g u ć e g . ontologije i svega sličnog. J e d n a k o t a k o u astro­ nomiji. izlazi se iz t o g z a t v o r e n o g a n t r o p o m o r f n o g svijeta. učinili su G r c i i t a k o razvili m a t e m a t i k u kao znanost. str. Die Anfange der Philosophie bei den Gnechen. 200) joj svojedobno izuzetno utjecajnoj knjizi ranu grčku filod o ž i o p o d n a s l o v o m Od mita k logosu. knjiga koja r e c i m o Heraklitu posvesporedivo manje pažnje i ozbiljnog n a p o r a za razumijevaj e d n o m A n t i f o n u Sofistu. Još i P l a t o n o v a filozofija > se ne da ni na koji način u svojoj cjelini i obuhvatnosti i ne uvidi li se i ne prihvati središnja uloga mita i o n o g a u njoj. fizike. Sve to potječe od W Schadewaldt. T a k o s e pak i n d o g e r m a n s k i pokazuje kao j e d n o v e o m a sretno sredstvo ovladavanja svijetom te je upravo stoga zacijelo i p o s t a o o s n o v o m o n e vrste ovladavanja svijetom koja j e s t filozofija i koja se danas do kraja razrađuje u tehniku. I 1. indoeuropski i semitski. ili n e k o m e od slič­ io da m o ž e posredovati zadovoljavajuću sliku o n o g a što ozofiranje u G r k a do Platona. koji je od o n o g svrho­ vitog n a o v a m o j e d a n nečuveni zaobilazak. Taj put. 23 . 1978. dakle n e ostaviti stvari u a n t r o p o m o r f n o j oblasti ili oblasti svrha. koje se m o ž e pro­ matrati neovisno ο odredbama svrhe. t o g takozva­ n o g neutruma. p o p u t ostalih naroda. otvara se . takoreći sve do nedavno. razviju m o g u ć n o s t i logičkoja. s a m i m svojim ustrojstvom takoreći predodreda iz sebe. razlikuje i „srednji r o d " m o ž e spoznati svojevrsno prevladavanje p u k o p r i r o d n o g nastrojenja jezika. o s o b i t o je indoeuropski jezik. dakle svojevrsnom „ l a b a v o š ć u " elemenata samih t a k o i čitava r e č e n i č n o g sklopa i n j i h o v o m gotoč n o m „savitljivošću" t e time s p o s o b n o š ć u m n o g o s t r u ­ k o g izraza z a n a č e l n o b e s k o n a č n e m o g u ć n o s t i m e đ u s o b n o g od­ nošenja i u z a j a m n o g podudaranja i sklapanja j e z i č n i h elemenata. Frankfurt am Main. U daljnjim izlaganjima ove teme oslanjamo se poglavito na uvide sadržane u ovoj knjizi. su o n i prije svega odlikovani jest sredina i mjera izi krajnosti. po samoj svojoj naravnoj strukturi b i o p o d o b a n za razvoj j e d n o g o b u h v a t n o g sustava odnošenja: „Fleksija stvara m o g u ć n o s t i o d n o s a i čini to da se stanoviti dijelovi r e č e n i c e takoreći m o g u u z a j a m n o ogledavati. u razlici spram izolirajućih skoga) s j e d n e te inkorporirajućih (npr.oblast o n o g a „ o n o " . pri k o j e m je sve što jest u osnovi svedivo na pranačela i iskonske pramoći o n o g m u š k o g i o n o g ženskog. postojanih i za sebe bivstvujućih „stvari": „Karakteristično je da se veliko kulturno dostignuće G r k a u o p ć e j a s n o prikazuje t i m e što su dogotovili to da u razjašnjenju svijeta k r e n u z a o b i l a z n i m p u t e m p r e k o o n o g a o n o . ili Gorgiji. historičari sustavno umanjivali značenje t o g aspekta ranoga g r č k o g nja. koja je i m o g l a na­ stati s a m o iz takve vrste j e z i k a . našavši se p o t o m dm tim ishodišnim stavom p r i n u đ e n u središte razmatraaviti manje pravu filozofiju ranih G r k a no onaj f e n o m e n ca sami bili doživjeli k a o njeno izopačenje i degeneraciju. iz č e g a se p o s t u p n o razvi­ ja carstvo u sebi počivajućih. prvenstveno p o d golecajem Hegelovih povijesno-filozofijskih nazora. k o d o n i h drugih.s a m o stvari. " 6 T a k o se v e ć u činjenici da i n d o e u r o p s k i uz m u š k i i ž e n s k i rod. str. što dakako onda u većoj mjeri važi za filozofe prije iigo su. grenlandskoe strane. K o l i k o g o d korisna i zaslužna bila u č e n o š ć u i obijednoga materijala.s a m o broja. ili pojašnjuju zvijezde zato j e r se iz t o g a h o ć e očitati sudbina. v e ć se i z n e n a d a uviđa: postoji n e k o o n o .s o n u stranu t o g n a o k o sve prožimajućeg i s v i m e vladajućeg polariteta . i krajnosti g o t o v o potlanjkanja iste te m o ć i apstrahiranja. 133. S v o j o m u fleksije. ofistiku. u razlici s p r a m m n o š t v a drugih g r u p a jezika. Osobitost ustrojstva grčkoga jezika i već u o č e n o u kako velikoj mjeri su takozvani flektiici. transponirajući posve nepovijesno i anakronistički u etke t a k o v r s n o g mišljenja naše n o v o v j e k o v n e p r o b l e m e •oznajne teorije. koja je o n d a t a k o đ e r o p e t postala od najveće važnosti za svrhovitu primjenu. u procesu stalno napredujućeg samoosvjelastitih bitnih zakonitosti. medicini i m n o g i m d r u g i m oblastima. u prvih. P u t e m „srednjega r o d a " .

dj. 138.. ^ 9 4 6 ( 3 1955). štoviše i p r e d čitav sklop riječi. n e g o su i z v o r n o različite vrste akcije. kojim se odlikuje v e ć s a m a cjelovita grupa i n d o e u r o p s k i h jezika. Dakle: čisto. vrijeme. u smislu logosom v o đ e n o g mišljenja. biologijsko. da umjesto pasiva odlučujuću ulogu u njemu i m a tako­ zvani medij. igraju g o t o v o z a n e m a r i v o malu u l o g u . U filozofijsko značenje t o g a da naprimjer grčki i z v o r n o j e d v a p o z n a j e n a m a tako uobičajenu podjelu glagolske radnje u aktivnu i pasivnu. kao i u objašnjenje p r a v o g a smisla t o g medija . zaključeno ili nezaključeno. Vidi osobito značajno poglavlje „Prirodoznanstvena tvorba pojmova u grčkom". otisnuto zasebno i u Gadamerovu zborniku Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. kako im ime kazuje. M o r a l o bi se j e d n o m t o č n o istražiti kad reci­ m o aorist biva s a m o vremenski razumljen. Uviđa se u s k o r o da je takvo pro­ matranje n e k o m n o g o duhovnije i važnije za tumačenje svijeta od o n o g a čisto v r e m e n s k o g . Darmstadt. 24 2: . To vodi k n e č e m d r u g o m . glagol. 1968. n e g o i p r e d pridjev. particip. Schadevvaldt. trebalo je i tako. Vrije­ m e . koje danas poznajemo u najrazličitijim formama: kao fizikalno. p o t e k l o g izvor­ no iz p o k a z n e zamjenice. uloge i značenja duala. ozna­ ke vremena. Studien zur Entstehung des europaischen Denkens bei deri Griechen. razriješenu od njene sveze u polaritetu muš­ k o g i ž e n s k o g . o v a k o fragmentarno i n e i z v e d e n o nabačeno. s h o d n o naravi i svrsi u p r a v o ove hrestomatije.pri č e m u član biva stavljan ne sa­ mo p r e d i m e n i c u . već prije svojevrsne „kolek­ t i v n e " j e d n o t e . Tu postoji čisto ili traj u ć e izvršenje.t o g p o g l e d a na stvar. a u n u t a r nje o p e t o s o b i t o n a g l a š e n o u p r a v o grčki. Hamburg. 21-42. n e g o kao najfinija osjenčenja načina izvršenja. ο kojemu se uz to i lako dade usu­ glasiti.p o s t u p n o stvorio m o ­ g u ć n o s t filozofijske t v o r b e p o j m o v a . p r e m d a valja n a p o m e n u t i kako izgle­ da nije b e z opravdanja mnijenje nekih da u p r a v o u njemu tre­ ba p r e p o z n a t i j e z i č n i uvjet p o s t u p n o g razvitka filozofijskog pojma subjekta i svih daljnjih k o n z e k v e n c i toga. ili pak odatle rezultirajuće stanje. Snell.ovdje se ne m o ž e m o upuštati. str.i ta­ ko j o š uvijek prilično s p o r n o m e đ u lingvistima i filolozima . v e ć i n o m n a i m e u o p ć e ne. Die Entdeckung des Geistes. M o ž e se doista kazati da u toj vrlo ranoj kon­ cepciji n e u t r u m a leži nešto p o s v e b i t n o za o p h o đ e n j e s b i ć e m 7 uopće. p u n k t u a l n o zaklju­ č e n o ili već stanjem postalo. „supstantivira" ih. g Isto. pri č e m u m o g u pridoći čak i naznake vremena. P r e m a m j e r o d a v n o m S n e l l o v u 8 uvidu. naime t o m e da u t o m f e n o m e n u j e z i č n e tvorbe interes za vrijeme naprosto ne egzistira. Ta t a k o z v a n a tempora. v e o m a stare tvorbe. za razliku od o n o g a što se n a z i v a „ g l a g o l s k i m a s p e k t o m " . učvršćuje ih i čini „ p r e d m e t i m a " .stvar. I sve dosadašnje. Isto vrijedi i za i z u z e t n o v a ž n u činjenicu da t a k o z v a n a „vre­ m e n a " u g r č k o m e glagolu o p ć e n i t o . ne valja tumačiti t e m p o r a l n o . dade se o n d a p r o t u m a č i t i o n a bit­ na svojstvenost g r č k o g j e z i k a u kojoj je v e ć davno p r e p o z n a t o m o ­ gućujući uvjet filozofiranja. poslužiti t o m e da p r o b u d i i p o t a k n e s p r e m n o s t na čitanje. k a ž i m o usput. ili i cijelu rečenicu . B.sve to u prvi čas nije u o p ć e sagledano. p r e m d a su nastala i oblikovala se t e k ι W. u p r a v o je taj p r o c e s sve učestalijeg i opsežnijeg supstantiviranja . M o ž e se u g r č k o m e baš sve reći u prezentu. a da b u d e j a s n o razumlji­ v o . k a o i naprimjer toga da m n o ž i n a u srednjemu r o d u u g r č k o m e ne pot­ pada pod brojnu kategoriju m n o ž i n e . Z a d o v o l j i m o se ovdje tek n a v o d o m S c h a d e w a l d t a : „ H t i o bih j o š govoriti ο tempora i u v o d n o pokazati 7 u č e m u je pri t o m e p r o b l e m . pri kojem ć e m o ujedno s misaonim n a p o r o m o k o razumijevanja sadržaja prevedenih tekstova obratiti p o z o r n o s t i na to da se po m o g u ć n o s t i b a r e m d o n e k l e o s l o b o d i m c nikad reflektirane vezanosti i zarobljenosti u logička. str. nastavljajuće se. n a i m e njegova n e o b i č n o s n a ž n a sklonost da sve intenzivnijom i o b u h v a t n i j o m u p o r a b o m člana srednjega r o d a τ ό ." O v i m unutrašnjim „ p o s t v a r e n j e m " jezika. nav. ne pada u pogled. O n a nisu. koja su n a m dana? više no samorazumljiva. koje se n a m a u našoj filozofijski skroz strukturiranoj for­ mi svijesti pričinja tako važnim. str. takoreći zaustavlja stvari i o d n o s e u je­ ziku. 146 i d. posredujući i isključujući njihov bezuvjetni polaritet. od osobite važnosti za razu­ mijevanje j e z i č n o g aspekta postanka P l a t o n o v a nauka ο idejama -: sve to m o r a m o ovdje ostaviti po strani. o n o v r e m e n s k o pridolazi tek kasnije. subjektivno d u š e v n o vrijeme . prije svega od nastupa kršćan­ skoga svijeta. koji postoji n e o v i s n o uz j e d n i n u i m n o ­ žinu. gramatičke i sintaktička pravila gradnje j e z i č n o g izričaja." 9 Svaku diskusiju i z u z e t n o velike važnosti participa u g r č k o m e . a o s o b i t o i z v o r n o i poče:tno.

svo­ ja ishodišna stajališta izgradilo upravo o s l o n c e m na tu filozofiju.zanijekati da se tu s u s r e ć e m o s drastičnim p a d o m snage filozofiranja. „ o b j e k t i v n e " faze. od E p i k u r a i ranih neoplatoničara. srednjih te kasnih. to gubi mišljenje tim odriješenjem od d a n o g a svoj sadržaj. n a u k e kojih d o d u š e m n o g o s t r u k o pretumačuju. str. U t o l i k o s m a t r a m o ipak u o s n o v i zadovoljavajućim što je u ovoj ediciji t e k s t o v i m a tih dvaju „klasika" ustupljen g o t o v o sav raspoloživi prostor. 3) razdoblje postaristotelovske filozofije. osvijestimo li i do kraja uva­ ž i m o činjenicu da se ne samo glede sadržine već i p r e m a samoj formi izričaja zbivaju prije ustanovljene i zasnovane logike. na t o m protuslovlju podliježe grčka filozo11 fija. n e g o ispravno i za­ dovoljavajuće stanje ljudskoga ž i v o t a . te da upravo u njima uz ostalo nalazimo i filozofijski p r e s u d n u z g o d u pripreme samog tog zasnivanja. u k o l i k o u o p ć e imaju ne­ ku metafizičku i fizičku teoriju. O n 1 0 grčku filozofiju dijeli u tri glavna razdoblja: 1) razdoblje „fizike ili fizikalnog dogmatiz­ m a " . svaka je riječ u ovoj hegelijanizirajućoj dijagnozi za nas danas upitna. rimskih stoika. D o n e k l e u p r o š ć e n o kazano: ovdje preve­ deni tekstovi drukčije n a m govore. p r e m d a ne m o ž e m o prihvatiti njegove nazive za njih. 220 ^ Ι δ δ ) . te na t r e ć e m u se­ be potvrđuje u suprotnosti spram objekta. s n e i z m j e r n o m r e d u k c i j o m i suženjem vidokruga.njegova posve­ mašnja filozofijska ovisnost ο načelima kojima je b i o v o đ e n Hegel u svojem prikazu cjeline povijesti filozofije i osobito njene prve. na starije sustave.). 26 27 . Razdoblja grčke filozofije Od m n o g i h m o g u ć i h i v e ć pokušanih o n a Zellerova čini n a m se j o š uvijek najprikladnijom i ponajbolje odgovarajućom naravi sa­ me stvari. ne­ m o g u ć e je doista .najkasnijem razdoblju povijesti grčke filozofije. s p a d o m s l o b o d n o g z a m a h a misli. S druge strane. dospijeva u protuslovlje da čvrsto drži subjektivnost kao o n o krajnje i najviše E. (Zeller 1 . str.čak i n e o v i s n o od činjenice da su n a m dje­ la o n i h prvih sačuvana t e k u i z u z e t n o f r a g m e n t a r n o m stanju i o s k u d n o m opsegu . nav. 159 i d. str. str. No ipak je teško osporiti temeljnu ispravnost Zellerove karakterizacije postaristotelovske. Speusipa i Ksenokrata. helenističke filozofi­ j e : „ C i s t o znanstveni interes za filozofiju povlači se p r e d prak­ tičkim. O s o b i t o je o v o treće razdoblje u o č i m a Zellera. A k o igdje. no koje slijediti u s v e m u bit­ n o m e ipak imaju nakanu. Ali b u d u ć i da je time na­ p u š t e n o stajalište grčkoga svijeta. 225 i d. mogli b i s m o reći. Isto. " 1 2 O d m j e r i m o li o n o što n a m je p o z n a t o od Teofrasta. a o n o se u rekapitulirajućem sažetku kojim završava obrazlaganje svoje podjele razdoblja cjelokupne grčke filozofije. dj. posve neprikriveno očituje . one grčke: „ D u h . na p r v o m e je stupnju g r č k o g a mišljenja sebi n e p o s r e d n o prisutan u naravno­ me objektu. Nije to više spoznaja stvari kao takvih. zasnovano od strane Sokra­ ta a dovršeno u Aristotela. samostalno istraživanje prirode prestaje. kao o n o najviše i bezuvjetno opravdano." D a k a k o . a za dokaz t o g izmijenjenog nastrojenja oslanjaju se sve postaristotelovske škole. p o t a k n u t o poglavito uvidima Dilthevevim. 226 i d.. 2) razdoblje „pojmovne filozofije". T e k je u novije vrijeme. ο č e m u se filozofu u posljednjoj instanci radi. a ipak joj ujedno nasuprot postavlja o n o a p s o l u t n o u nedohvatnoj transcendenciji. a da p r i t o m ipak na g r č k o m e tlu nije m o g u ć e neko dublje posredovanje o n e suprotnosti. odnosno njihovu osnovnu karakterizaciju. u svojoj oštroj o p o r b i s p r a m aristotelizma k a s n e skolastike. težište cjeline premješta se na etiku. i 1 161). ranih. Zeller. u svojoj subjektivnosti. gra­ matike i sintakse k o j o m se u osnovi nepromijenjenom do danas služimo. F i l o z o ­ fijsko sučeljenje s cjelinom njihova filozofiranja i danas je j e d a n od prvih zadataka doista zrelog s u v r e m e n o g mišljenja. š k o l o v a n o g na H e g e l u i filozofijski oslonjenog na Aristotela. p o t o n u l o g o t o v o do beznačajnosti. Isto. historijsko istraživanje s p o z n a l o u kojoj i kolikoj mjeri je cjelina filozofije n o v o g a vijeka. na d r u g o m e se razlikuje od njega. s v e l e b n i m i filozofijski d o s l o v n o neiscrpivim djelom P l a t o n a i Aristotela. u s t o i č k o m nauku helenističkoga razdoblja. da bi u misli nadosjetilnog objekta zadobio j e d n u višu istinu.uz svu n e p o r e c i v u historijsku i filološku temeljitost i p o d r o b n o s t . n e p r a v e d n o bi bilo i u z a b l u d u i dezorijenta­ ciju bi vodilo previđanje g o l e m e povijesno-filozofijske v a ž n o s t i te t a k o z v a n e helenističko-rimske filozofije. od K a r n e a d a i Pirona.

T o m p a k zadatku blizak i u b i t n o m e od njega neodvojiv jest i onaj o k o primjerenog mislećeg približenja s a m o m e iskonu i p o č e t k u filozofiranja u o p ć e . Samburskv. nastojanja o k o istinskog filozofiranja.u s p r k o s svim povijesnim p r e i n a k a m a i pretumačenjima. k a o i. e v e n t u a l n o g doraslog prisvajanja i p o t o m vlastitog pro­ mišljanja samih o s n o v a te krajnjih d o m e t a i ishoda P l a t o n o v a i Aristotelova djela. Problem „predsokratske filozofije" E p i k u r je p a k svoju povijesnu v a ž n o s t stekao prije svega ulo­ g o m u n o v o v j e k o v n o j o b n o v i a n t i č k o g a a t o m i z m a . pri č e m u je tu „ S o k r a t " poistovjećen sa slikom kakvu ο njemu daje P l a t o n . m o g l o reći: p o č e t n i n o v o v j e k o v n i antiaristotelizam uistinu nije ni d o s p i o do zbiljskog sučeljenja s o n i m navlastitim i najsvojstvenijim A r i s t o t e l o v e filozofije. kritikama i prevladavanjima te svakojakim „ n o ­ v i m p o č e c i m a " . ne dijeli li se te i takve pretpostavke Kierkegaardove. J e d n a k o t a k o i takozvani „ p l a t o n i z a m " p o č e t n e antiaristotelovske prirodofilozofijske i p r i r o d o z n a n s t v e n e matematizirajuće m e t o d e j e d v a da potječe iz zbiljskog prisvajanja vlastite P l a t o n o v e filozofije: .n e u s p o r e d i v o više t o g a crpi on iz n a u k a n e o p l a t o n i z m a . sintaksu i semantiku. P o j a m „ p r e d s o k r a t o v a c a " potječe od Kierkegaarda i kao pretpo­ stavku i m a njegovo vlastito shvaćanje mjesta Sokrata u cjelini grčke filozofije. u svojim dijalozima.d o d u š e p r o d u k t i v n o n a d o g r a đ u j u ć o m i p r e t u m a č u j u ć o m . 1965. sadrža­ nog. Meuthen. U l o g a stoičke etike u izgradnji temeljnih teorijskih zasada r i m s k e . koji ih je sve 28 24 . doraslih i povijesno suvremenih. Phjsics of the Stoics. u o n o m e što p o z n a j e m o kao „filozofiju predsokratovaca".filozofema na­ k o n Aristotela. naime zadatku primjerenog u p o ­ znavanja. j o š uvijek nije dostat­ no istraženo. s njenim temelj­ n i m n a u k o m ο izvornoj „ n a p e t o s t i " (tonos).po n a š e m sudu n e o s p o r n o temelja cjelokupnoga filozofiranja sve do današnjih. u i s t o m e kontekstu. j a s n o je.G o t o v o da bi se. nesupstancijalnoj i predsupstancijalnoj o s n o v i c j e l o k u p n e zbiljnosti. 1959. kao i u zasnivanju n o v o v j e k o v n i h političkih teorija ο društvu v e ć je o d a v n o u o č e n a . ili se pak vratiti Nietzscheu. kao svojevrsne njene osi i o k o s n i c e . p r e m d a uz tu cijenu da filozofijska razi­ na načelne Aristotelove kritike atomizma. ponajviše zaslugom S a m b u r s k v a dovodi u plodotvornu vezu s n o v i j i m fizikalnim teorijama ο fluktuirajućim poljima sile kao najelementarnijoj. tek se u najnovije vri­ j e m e . čini se. 13 grčki a t o m i z a m D e m o k r i t o v dospio je do pozicije j e d n e od naj­ utjecajnijih i povijesno najodsudnijih metafizičkih teorija u cjelo­ kupnoj predaji filozofije. G o l e m o značenje stoičke filozofije jezika za svu kasniju gra­ m a t i k u . k a o i o s o b i t o njegova r i m s k o g sljedbenika Lukrecija. Zurich. J e d n a k o je t a k o u g l a v n o m u t v r đ e n utjecaj iste te etike. na S p i n o z i n i na K a n t o v etički nauk. S. S t r o g o gledano.uz postavku a t o m i z m a n u ž n o veza­ nih p r o b l e m a . t e r m i n teško da m o ž e biti o p ć e n i t o prihvaćen. i z u z m u li se da­ nas j o š p o m n o g o č e m u relevantna nastojanja Leibnizova. p o g l a v i t o njena valjda o s n o v n o g n a u k a ο n a č e l n o m intelektualitetu afekata. T o m s m o se konstatacijom morali ovdje zado­ voljiti. helenistička i r i m s k a filo­ zofija p r e s u d n o o b l i k o v n o djelovala na duh i temeljne postavke o s o b i t o p o č e t n e filozofije n o v o g a vijeka danas se dakle sve više u o č a v a kao j e d a n od središnjih u c j e l o k u p n o m povijesno-filozofijs k o m istraživanju. Rani bi se grčki mislioci mogli j e d n a k o o p r a v d a n o zvati i „ p r e d p l a t o n s k i m a " . k a o v e ć i za s a m o p o č e t n o zasni­ vanje njihovih glavnih i nosivih kategorija. P o s r e d o v a n j e m Epikur o v i m . ponajprije u ra­ d o v i m a P i e r r e a G a s s e n d i a u 17. stoljeću. uz stanovito pretjeravanje i zaoštravanje stava. te t i m e i sve kasnije p r a v n e misli. rani Usp. što u j o š većoj mjeri vrijedi za d o s t i g n u ć a njihove l o g i k e i za spoznaju sve d u b i n e i obuhvatnosti njena povijesnog utjecaja. oslonjene na diskusiju k o n t i n u u m a i b e s k o n a č n o g . v a ž n o s t E p i k u r o v e utjecajne p o s t a v k e „ d r u š t v e n o g a u g o v o r a " . v e ć se zadovoljio recepcijom . t o g . stoičke logike i skeptičke metodologije.nije. te od istog autora Das physikalische Weltbild der Antike. N j i h o v a filozofija p r i r o d e o d n o s n o „fizika". i z v o r n o nastale v e ć u k r u g o v i m a rane g r č k e sofistike. respektirana ni u s a m o g a E p i k u r a ni u njegovih kasnijih sljedbenika i obnovitelja. Zadatak daljnjeg istraživanja obuhvata i naravi složenih utje­ caja kojima je ta nakonaristotelovska. težeći u ovoj ediciji ipak prije svega ostalog za t i m da udo­ voljimo zadatku koji je ne s a m o povijesno n e g o i odista filozofijski na svaki način preči i presudniji. d o k je nje­ na v a ž n o s t naprimjer za D e s c a r t e s a i niz drugih mjerodavnih mi­ slilaca r a n o g novovjekovlja dosad u g l a v n o m nedovoljno u o č e n a .

S njime stoga započinje j e d n a n o v a forma znanosti. U Hrvat­ skoj primjerno Marijan Cipra u knjizi Metamorfoze metafizike (Čako­ vec. Ostr. kao i svega što je iz nje uslijedilo za n a š o d n o s p r e m a p o č e t n o j grčkoj filozofiji. ne dopirući do spoznaje mislivih i nadosj etilnih bića. S druge strane. tjelesnosti i „ m a t e r i jalnosti" te tako shvaćene physis. Sva u s u d n o s t i u j e d n o upitnost te p r o s u d b e . upravo je Sokrat bio taj s kojim uistinu započinje prava filozofija u smislu p o j m o v n o g a mišljenja i nastojanja o k o o d r e d b e biti svega što jest. K s e n o f a n . str.kreću se. 151 i d. prije svega da­ kako H o m e r a i Hesioda. „naravno-filozofijski" i štoviše „ m a ­ terijalistički" v i d o k r u g (tek s e k u n d a r n o proširivan u pravilu n e domišljenom t e z o m ο „ h i l o z o i z m u " ) . težište se mislećeg ispitivanja p o s t u p n o ali j e d n o z n a č n o premje­ šta na tri glavna lika cjelokupnoga r a n o g g r č k o g mišljenja: . odredit će ih o n d a Aristotel kao „fi­ z i o l o g e " .pri kojem se ponekad jedva može razlikovati da li je riječ ο Sokratu ili Kantu . postojeći način mišljenja dalje razvijen. da je dakle ispitivanje naših p r e d o d ž a b a na mjerilu pojma. Hesiodova. dj. 1978. A n a k s a g o r a . dotle je Sokrat prvi izgovorio uvjerenje da se ni ο j e d n o m p r e d m e t u ne m o ž e ništa znati prije no što je o d r e đ e n njegov pojam. i manje više sva ostala izjašnjenja ο mjestu Sokratovu u povijesti grčke filozofije. na mjesto ranijeg d o g m a t i č k o g filozofiranja stupa dijalektičko i u svezi s t i m e osvaja si filozofija i p r e m a obujmu nova. a o n d a dakako na obojicu oslonjen. filozofija iz pojmova. formulaciji te k a k o i m p l i c i t n o m t a k o i eksplicitnom tumačenju neizbrisiv i neuklonjiv pečat A r i s t o t e l o v e p r o s u d b e svojih filozofijskih prethodnika. knjizi upravo unikatnoj u nas po obuhvatnosti i razini prave učenosti. str.. p o č e t a k i uvjet sveg istinskog znanja. kao i uvijek. J e d n a k o bi se tako mogli naprosto zvati „arhajskima". nav. A n a k s i m a n d a r . U nastojanju da n e k a k o o m e đ i svoje fiE. A n a k s i m e n . Zeller. 216 i d. P a r m e n i d .. i m e n o m koje se v e ć ustalilo naprimjer u razdiobama grčkoga pjesništva. filozofijska samospoznaja. Heraklit. Pitagora. Sve 30 31 . i to ne tek n a č i n o m k a k o su je svi potonji čitali i razumijevali. D o k je sva ranija filozo­ fija bila n e p o s r e d n o usmjerena na objekt. s kojim je. gdje se odnosi upravo n e k a k o na njihove suvremenike. čini on o b r a t n o svu spozna­ ju stvari o v i s n o m ο i s p r a v n o m n a z o r u ο naravi znanja.na A n a k s i m a n d r a . nego je u filozofiju bilo u v e d e n o b i t n o n o v o načelo filozofiranja.zajedno interpretativno o b u h v a ć a o i m e n o m „tragičkih filozofa".). dotad ne­ slućena područja. Sva je „ p r e d s o k r a t o v s k a " filozofija od tada n e p o v r a t n o ostala zatvorena u j e d a n reducirani. d o k su oni raniji t e k p u t e m promatranja stvari dospjeli do razlikovanja p r e d o d ž b e i znanja. takve n a i m e koji doduše v e ć napuštaju n e s i g u r n o i va­ ravo tlo p u k o g a mita te se o d l u č n o zapućuju u smjeru ispitivanja ο „ p o č e l i m a i u z r o c i m a " svega.. A l k m a i o n . ο n a č e l n o posvemašnjoj razlučenosti i oštroj razgraničenosti te p o č e t n e „fiziologije" od arhajskoga svijeta H o m e r o v a . pod kojim i m e n o m o n razumije rane mitičke mislioce i epske pjesnike. kao i o n i h koji se u vla­ stitim pokušajima sumišljenja upuštaju u r a z g o v o r sa s a m i m isko­ n o m i ishodištem filozofije. po temeljitosti izvođenja i odvažnoj samostal­ nosti interpetativnih pothvata. P r e m a njemu. u smislu podložene tvari. n e g o č a k štoviše i s a m i m i z b o ­ r o m iz njihovih spisa o n o g a što bi bilo vrijedno sačuvati i predati p o t o m s t v u . prezentaciji. i Zeller: „ K r o z Sokrata nije s a m o j e d a n v e ć . Heraklita i P a r m e n i d a ( m o ž d a i Pitagoru. 1 4 U o d n o s u na Sokrata raniji se mislioci štoviše za Aristotela o p a s n o približavaju d r e v n i m „ t e o l o z i m a " . Napusti li se j e d n o m v e z a n o s t A r i s t o t e l o v i m t e m e l j n i m usmjerenjem na jestvo. lozofijske p r e t h o d n i k e do Sokrata od Sokrata s a m o g s j e d n e a od tih „ t e o l o g a " s druge strane. P i n d a r o v a ili Eshilova. kao n a v o d n i p o ­ četak i kraj baš svega što su htjeli i m o g l i ti „ p r e d s o k r a t o v c i " . S time ujedno ide i p o s t u p n o napuštanje aristotelovskih n a z o ­ ra ο Talesu kao „ p r v o m filozofu".". ujedno nažalost knjizi u čijoj sudbini kao da se sabralo i zloslutno očitovalo ono najtamnije hrvatske filo­ zofije i njenih glavnih aktera u posljednjim desetljećima. zanimljivo. D e m o krit itd. od kojega sva ostala ovise. ali ipak to „ s v e " j o š uvijek sa­ gledavaju isključivo p o d v i d o m osjetilnosti. naša tekstualna situacija i z u z e t n o n e p o v o l j n a ) . E m p e d o k l o . m e đ u t i m . ο n i z u m e đ u s o b n o ravnopravnih i u osnovi g o t o v o l o g i č k o m n u ž d o m su­ sljedno se nastavljajućih najranijih mislilaca i njihovih n a v o d n i h „ š k o l a " : Tales. t e k p o s t u p n o d o p i r e do svi­ jesti današnjim generacijama istraživača. G o t o v o sva važnija kasnija izvješća ο sadržini njihovih naučavanja s v o d e se u krajnjoj liniji na veliko d o k s o g r a f s k o dje­ lo p r v o g Aristotelova učenika i nasljednika Teofrasta te n o s e v e ć u izboru. 99-120). Taj Aristo­ telov stav dijelit će u o s n o v i i Hegel. U blizini ovakva Zellerova stava . Sokratova filozofijska pojava viđena je već od strane Aristotela svojevrsnom naglašeno j e d n o k r a t n o m raskrsni­ c o m puteva ranoga mišljenja. d o k je u njoj pitanje ο biti i temeljima naravnih pojava o s n o v n i m pitanjem.

Ο temelju ispravnosti t o g izlaganja ne pita se. Buchheima Die Vorsokratiker. ipak s a m o razvijanje njihovih ishodišta.što n a k o n njih slijedi u osnovi je filozofijski ovisno ο o n o m e u n j i h o v u mišljenju i z b o r e n o m i predstavlja. Usp.prava filozofijska otkrića nas. 1994. a time upravo tek ostati ovisiti ο njegovim putanjama tu­ mačenja. z o v u se rani mislioci p r e d s o k r a t o v c i m a . [. Aristotela i dijelom crkve­ n i h otaca. ostaje j a m a č n o ispravno da se u najranijih mislilaca ujedno pripravlja filozofija P l a t o n a i Aristotela. P r i s t u p njima d o v o d i dakle v e ć z b o g p r o b l e m a t i k e filologijske p o u z d a n o s t i tekstualne predaje pred ve­ like t e š k o ć e . ο b e z d a n o j dubini koja zatječe o n o g a t k o bi p r e k o r a č i o vječni neprelazni p r a g što dijeli D a n od N o ć i . p r i r e đ e n o m od strane H e r m a n n a Dielsa. U l o m c i njihova mišljenja i doksografska izvješća iz n a k o n aristotelovskoga v r e m e n a sjedinjeni su u z b o r n i k u Fragmenti predsokratovaca. N a o v o m p u t u ispitujućeg promišljanja p o č e t n o g f i l o z o f i r a n j a arhajskih G r k a . s druge strane. naime tako da se zaobilaženjem njegovih p o j m o v a po­ stane slijep za putanje u kojima se sami k r e ć e m o . „bezishodnog" (άπειρον). t e k očekuju. Baš naprotiv: m o ž e se izbjeći A r i s t o t e l o v o pojmovlje.. i s k o n filozofije vezuje uz d u b o k e spekulativne. O č i t o je. T r u d i se o k o t o g a da se p u t e m naglašenog udaljavanja aristotelovskih i nakonaristote­ lovskih naučavanja ispostavi o n o što su sami predsokratovci bili mislili. nije j o š o n o njihovo mišljeno o s l o b o đ e n o u o n o m e najsvojstvenijem. O s i m toga. p o p u t Holschera. točnije „besputnog". naprimjer i najnoviju tim pravcem orijentiranu knjigu Th. ovaj kratki u v o d u lektiru našega i z b o r a tekstova m o ž e m o dovršiti duljim. takoreći u i m e svih „ p r e d s o k r a t o v a c a " . K o n a č n o . Pa ako p o j m o v i Aristotelovi i stavljaju o n o kasnije na mjesto ranijega: . Ne pristupa li s e tekstovima p o m o ć u Aristotelovih pojmova. temeljnim Anaksimandrovim „ p o j m o m " o n o g „bezgraničnog". Ein philosophisches Portrat.. Ali time da se drži podalje naučavanja Aristotela i onih kasnijih nije j o š ni na koji n a č i n otvoren i osiguran pristup mislio­ c i m a početka. v e ć su n a m p r e d a n a p u t e m izvješća fi­ lozofskih škola u sljedbeništvu Platona. K a o što se. tad interpretacija n e k o g filozofijskog mišljenja 32 33 . Gig o n a . u smislu o n o g a s v a k o m e b e z daljnjega razumljivog. p l o d n o i dalekosežno. Tad upotrebljava p o j m o v e u n e k o m s v a k o d n e v n o m značenju. Munchen. ma kako za sebe d u b o ­ k o . iskaze H e s i o d o v e Teogonije ο „ k a o s u " .. aristotelovskog i nakonaristotelovskog. O d a v n o se v e ć nauči­ lo sadržajno i j e z i č n o razlikovati o n o predsokratsko od platonič­ kog.] Od N i e t z s c h e o v e b o r b e protiv p l a t o n i č k o g o s n o v n o g lika metafizike začela se doduše n e k a svojstvena filologijska i filozofijsko-historijska preradba takozvanih predsokrato­ vaca.] Do nas dospjeli i z b o r preslušava dakle rano mišljenje s o b z i r o m na Aristotelov postav pitanja i v o đ e n je razumijevanjem koje se artikulira i izlaže p o m o ć u p o j m o v a skovanih od strane Aristotela. Taj je izbor opet u o s n o v i o d r e đ e n Aristotelovim filozofijskim p o s t a v o m pitanja i njemu p r i p a d n i m temeljnim p o j m o v i m a . često s a m o u p o j e d i n i m r e č e n i c a m a ili č a k dijelovima rečenice. Budući da platonsko-aristotelovska filozofija započinje sa Sokratom. A k o se dakle filologija smatra l i š e n o m pred­ rasuda v e ć zato j e r odustaje od filozofski skovanih pojmova. te p o m o ć u njih d o b i v a m o u vid nešto od početka. S A r i s t o t e l o m je nastupio n a z o r da je sve mišljenje prije P l a t o n a i Aristotela s a m o n e k a p r i p r e m a za P l a t o n a i Aristotela. No prihvati li se općenita razumljivost kao v i d o k r u g izlaganja. preostali su t e k u l o m c i o n i h ranih mislilaca. V l a s t o s a i n i z a d r u g i h 1 5 . tad se o n a nalazi u dvostrukoj zabludi. k a o i s o d g o v a r a j u ć i m iskazima H o m e r o v e Ilijade.. po­ čiva na slaganju s upravo o c r t a n i m o s n o v n i m s m j e r o m razumije­ vanja i interpretacije t o g r a n o g mišljenja. tad u p r a v o p o m o ć u n e k i h drugih: a ti drugi nisu lišeniji predrasuda v e ć stoga što se njihovo filozofijsko pojašnjenje ostavlja po strani. M n o g o više zabrinjavajuće je p a k to da su predani citati izabrani p r e m a p o g l e d i š t i m a nakonaristotelovskih usmje­ renja.u svim je njegovim p o j m o v i m a shvaćeno i o č u v a n o o n o bitno. da je i na­ ša o d l u k a da u o g r a n i č e n o m p r o s t o r u ove knjige d o n e s e m o s a m o t e k s t o v e vjerojatno autentičnih m e đ u sačuvanim fragmentima P a r m e n i d a i Heraklita. n a k o n svega kazanog. [.posljednjih desetljeća sve više p r i h v a ć a n o m od r e l e v a n t n i h filologa i povjesničara filozofije. te ο s v e m u što je filozofijski od interesa u t o m e sklopu. Od ta­ da je n e p r e s t a n o na djelu rad na tumačenju. U citatima više ili manje velikog opsega. vje­ rujemo. n a z o v i m o ih tako. po n a š e m s u d u o s o b i t o instruktivnim i u p r a v o u z o r n o svu složenost i t e š k o ć e p r o b l e m a očitujućim na­ v o d o m j e d n o g a od zaslužnih interpreta s vlastitom filozofijskom ambicijom: „ S v j e d o č a n s t v a prvih filozofijskih mislilaca nisu do nas doprla u njihovu i z v o r n o m obliku.

Wiirzburg. 1. 1931. Kirk. Guthrie. dj. 2.: The Presocratics. Kranz.) I. O d g o v o r bi se na takva i srodna pitanja m o g a o steći s a m o i j e d i n o vlastitim interpretativnim pokušajem. 1979. str. 1896-1909.: The Presocratic Philosophers. dakako ukoliko nije već navedena u bilješkama uz ovu uvodnu studiju. Nestle.: Predsokratiki. koji jest životni dah staroga vijeka.: Die Fragmente der Vorsokratiker. 1949. 1992. W. Berlin. Stuttgart.: Die Vorsokratiker in Ausivahl. Sv. J. Sv. Paderborn-MunchenWien-Zurich-Schoningh. 1921.: The Presocratic Philosophers. 3 sv. pitanje koje. Berlin-Frankfurt am Main. Der Anfang der abendlandischen Metaphysik. Von Thales bis Demokrit. J. Die Philosophie der Vorsokratiker.: 2 1983)." 1 7 Bibliografski dodatak (abecednim redom) (Budući da je literatura za svakog od prikazanih mislilaca navedena uz uvode u njihove tekstove. to će ovdje dostajati navesti samo osnovnu literatru općenito ο filozofiji do So­ krata.: Metaphysik des Altertums. 1960. (Pretisak: 1988) Stenzel. Sv./Raven. s iznim­ kom Plotina.: Die Vorsokratiker. Mansfeld. 1983. Ubervveg-Prachter: Geschichte der Philosophie des Altertums. griechisch und deutsch. Berlin. W.: Die Vorsokratiker. 3 sv. 1946. W. J. K. W.) Vogel. 1930). Cambridge. 1. Leipzig. R. 1. J. Cambridge. Ljubljana. J. G. K. 1957 (-/Schofield. 1935 ( 4 1953).: Geschichte der Philosophie L Die philosophie der Antike. (Pretisak: Darmstadt.: Fragmente der Vorsokratiker. C. 1962. Leiden. II. M. usput rečeno. 34 . J. Vollkmann-Schluck. Wright. S. Rod. W. Što bi ti pojmovi mogli biti drugo do odvjetci . E u g e n a Finka. Diels. 1988. 5 1934-37 ( 1 7 1974). Capelle.. o v a k o se do­ duše o p r a v d a n o čuvajući svakog o l a k o g radikalizma u prekidu s tisućljetnim aristotelovskim v i d o k r u g o m i n j e g o v o m p o j m o v n o m „ a p a r a t u r o m " pri shvaćanju i tumačenju „ p r e d s o k r a t o v a c a " . 4 1969. 21 i d. Sv.: Geschichte der antiken Philosophie. 2. London-Edinburgh. Sovre. Weber.izobličeni do neraspoznatljivosti . vrijedi u jednakoj mjeri i za d r u g o g ponajboljeg H e i d e g g e r o v a učenika. da b i s m o iskusili dašak o n e d u h o v n e slobode sebe s a m a utemeljujućeg ljudstva. svjesno ostala izvan tematskog obzora ovoga prikaza. C: A History of Greek Philosophy. „ p o č e t k u " . 35. No p r e t h o d n o svakako vrijedi čuti i poslušati uputan stav upravo s p o m e n u t o g Finka: " M i kasni izdanci m o r a m o tek p o n o v n o poći u G r k a u školu. Joel.-H. 1985. Munchen. 1892 (''Lon­ don. svo­ j i m protiv takvog radikalizma usmjerenim te ipak na k o n c u baš od Aristotela p r e u z e t i m ishodišnim stavom ο „ u z r o k u " i „ t e m e ­ lju" ( α ρ χ ή ) kao središnjoj stvari mišljenja tih najranijih mislilaca doista zadobiva najprimjereniji pristup t o m izrijekom traženom. Stuttgart.ostaje rijetkim podbačajem. de: Greek Philosophy. 1908. A Critical History with a Selection of Texts. F. Gomperz. Fink.upravo o n e tradicije čiji je utemeljitelj A r i s t o t e l ? " 1 6 U p i t n i m ostaje da li sam Vollkmann-Schluck. E. London. Burnet. Ausvvahl aus dem Uberlieferten. Tubingen. J. I. Bristol. 1: Tales to Plato. 1 3 1951. H. H. Diels. nav.: Die Fragmente der Vorsokratiker. Die Fragmente und Quellenberichte ubersetzt und eingeleitet. Jenđ.: Vorsokratische Denker. E. BaselStuttgart. Th. historije fi­ lozofije: Barnes.: Early Greek Philosophy. str. 1903. Izdanja tekstova. 2 1988. Sv. 35 K. M. tekstovi s prijevodima i tumačenjem. te da je postaristotelovska filozofija. Munchen. 3 sv. The main Fragments in Greek. u službi kojeg cilja stoji uz ostalo i ovakva hrestomatija. sa svojim i z b o r o m i meto­ d o m prezentiranja. W. Α./Kranz.: Griechische Denker.

Tannery. Holscher./Mourelatos. Oxford. C. 1955 ( 1960. 1972. H. 1962. 2 sv. L. 1972. P. L. Fr. 1887. M. 1993. Robin. Washington.: Les origines de la pensee grecque. F. N. P. 1963. Den Haag. Jaeger. Vernant. L.II.) Hussey. J. West.: Kleine Schriften I. 1968. P. Firenze. Nurnberg. M. B. Berlin.: Studien zur antiken Philošophie. 1962.: Erste Philošophie und menschliche Unfreiheit. Interpretationen. {Die Theologie der friihen griechischen Denker. Pariš. 1976). 1974. 1947.: Infinity in the Presocratics. London. L. Uhde.: Aristotle's Criticism of Presocratic Philosophy. Darmstadt. Frankfurt am Main.: Studies in the Presocratic Philosophy. P. C. Holscher. Leipzig. 1962. Frankel. Solmsen. Furley. E. D.-G.: Paideia I. Heinemann. Monografije i studije Boeder. Dornseiff. A bibliographical and philosophical study. Munchen. A. Luria. O: Der Ursprung der griechischen Philošophie. Oxford.: Early Greek Philosophy and the orient. Lee. Pariš. Basel. H. Heidegger. Stuttgart. R. 3 2 4 2 2 3 36 37 .: Anfange des griechischen Denkens (prijevod s ruskog). Zbornici Anton.: Wege und Formen friihgriechischen Denkens.: The Presocratics. Cherniss. 1968). Stokes. Gadamer. 1963. D. H. G./Rorty. 1962. 1976. Burkert. 1971. Pariš. Gigon. Albany. A. J.: The Presocratics. New York. Jaeger.: Exegesis and Argument.: Essays in Ancient Greek Philosophy. Wiesbaden. Studien zur Geschichte der Ersten Philošophie von den Anfangen bis Aristoteles. Antike und alter Orient. F. M. 1972. O. 1974).: The Theology of the Early Greek Philosophers.: ha pensee grecaue et les origines de Vesprit scientifique. 1970. Basel.: Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. U. W. 1953. 2 sv.: One and many in Presocratic Philosophy./Allen.: Weisheit und Wissenschaft. 1970 ( 1975). W./Kustas.: Anfangliche Fragen.: Kleine Schriften. St.: Der Sinn von Sein in der alteren griechischen Philošophie. S. 1945 ( Basel-Stuttgart.: Nomos und Physis.: Pour l'histoire de la Science Hellene. Mourelatos. 1964. P. 1971. H. 1933 ( 1954). 1968. Pretisak: Darmstadt. E. Den Haag. New York. Pariš. 1976. Heidelberg. Assen. 1973. Hildesheim. London. R. W. J. D. Baltimore. 2 Sweeney. Zeppi.: Studi sulla filosofia presocratica. U. Ramnoux. E. III. Gottingen. Gigon. 1956. Berlin.: Etudes presocratiaues. 1971. 1935 ( New York.: Die Grundbegriffe der antiken Philošophie (GA 22). Berlin. 1968. 1945 ( 1965).: Grund und Gegenwart als Frageziel der fruh-griechischen Philošophie.

12). kako bi joj se približili s a m o o n i koji su za to s p o s o b n i " . na koje je kao p r i p a d n i k stare obitelji vi­ soke aristokracije i m a o pravo. koju je p o h r a n i o u h r a m boginje A r t e m i d e u rod­ n o m e gradu. Ž i v o t o p i s u D i o g e n a Laertija te u drugih j o š manje p o u z d a n i h doksografa nije vrijedno uzimati ozbiljno. b u d u ć i da se najveći dio t a m o ispripo­ vijedanoga osniva na p o z n o m iskrivljenju nerazumljenih stavaka njegova djela. ta da se kraljevskih časti.na fikciju n a v o d n o g filozofova života.. o d r e k a o i u o p ć e se p o v u k a o iz sva­ ke političke djelatnosti. Čini se izvjesnim i to d a j e sastavio j e d n u knjigu u prozi. Od m n o š t v a a n e g d o t a kojima su potonje generacije nastojale pri­ kriti zbunjenost i zatečenost p o j a v o m H e r a k l i t o v o m s p o m e n i ­ m o ovdje s a m o o n u d a j e upitan j e d n o m zašto šuti o d g o v o r i o : „ d a biste vi brbljali" ( D .Damir Barbarić Heraklit Život R o đ e n je u Efezu i p r e m a najvjerojatnijim svjedočanstvima zre­ lost je doživio k o n c e m šestoga stoljeća prije Krista.djelomice o t v o r e n o m a l i c i o z n o . 39 . „potrudivši se". N e k e od n a v o đ e n i h činjenica m o g u ipak biti istinite. npr. L. kako dodaje Laertije „napisati je što nejasnije. p r e n e s e n o m . ΓΧ.

kako bijaše u to vrije­ me u o b i č a j e n o u takozvanoj „ g n o m s k o j p r o z i " . B. s l o b o d n o se m o ž e kazati m u z i č k e . S a m a je H e r a k l i t o v a mi­ sao p o s v e jedinstvena i n a š e m uobičajenom shvaćanju m e t o d e a r g u m e n t i r a n o g izvođenja po n u ž n o s t i strana i nimalo. sv. o s i m m o ž d a t o m nikad iscrpi- v o m b e z d a n o m s n a g o m j e z i k a j e d n a k o tako p o g o đ e n o g i inspiri­ r a n o g Eshila. ovdje bi se m e đ u t i m za način napredovanja m o r a l a ocrtati j e d n a spirala. ili tek po­ negdje i p o m a l o dohvatljiva. stilistički i ritmički zatvo­ renih i t e k p r i m e t n u t i h j e d a n uz drugoga. „ e t i k u " . prigovorivši mu nedosljednost i n e p r e c i z n o s t izraza. Danas se tek p o l a k o i p o s t u p n o u č i m o ponajprije tek zamijetiti. k a o r e c i m o u historičara.] pričiniti i z r a z o m n e k o g G r k u p r i r o đ e n o g hira da se u igri zabavlja sa svojim j e z i k o m . Diels je b i o uvjeren k a k o je riječ bila ustvari ο j e d n o j zbirci kratkih z a o k r u ž e n i h stavova. Od D e i c h g r a b e r a n a o v a m o u p o z n a t i s m o s i z u z e t n o m v a ž n o š ć u savršene ritmičke. O č i t o se. sklonost k igri riječi­ ma u Heraklita i drugih. m a k a r i nesvjesno. stilski i ritmički dotjerana i j e d i n s t v e n o zasnovana. 2 4 ) : „ S a ­ mo se p o v r š n o m prosuditelju m o ž e to [tj. K a h n . očigled­ no n e k o izlaganje ne diskurzivne vrste. Holscher.uvježban i naviknut misliti isključivo na onaj na­ čin koji je prije njega vlastitim n a p o r i m a mišljenja i filozofiranja teško izborio. d r u g u „ p o l i t i č k u " t e t r e ć u „teologijsku"." No nije riječ j e d i n o ο izrazu i jeziku. Nije nimalo č u d n o da je naprimjer v e ć Teofrast . što ga sam u knjizi izlaže i iznosi. u p r a v o do savršenstva kompozicijski. Svaka takva kasnije uobičajena d i o b a filozofije n a r e c i m o „fiziku".Knjiga K a k o je u o p ć e m o g l a izgledati ta „ k n j i g a " Heraklitova. 1. spravljen vjerojatno u Aleksandriji. koji je m o r a o d o n e k l e slijediti stoičku r a z d i o b u filozofije. ali i p o t o m za stoljeća i tisućljeća u z o r o m n a m e t n u o njegov bliski p r e t h o d n i k i učitelj Aristotel . o p . našao nezadovoljavajućim. K i r k da se Laertije. O p r a v d a n o pretpostavlja npr.sadržaj H e r a k l i t o v a spisa. d o k m i s a o dalje napreduje. orijentirajući p r e m a primjeru N i e t z s c h e o v u . koji su u riječima gleda­ li vidljive odslike nevidljivih bitnosti. napredujući od t o č k e do točke.d a k a k o u i z v o r n o m smislu o n o g a što je arhajskim G r c i m a bila m u z i k a . ο t o m e postoje različita mišljenja istraživača. m a d a se čine m n o g o uvjerljivijima tvrdnje (npr. ili njegov izvor. D i o interpreta prihvatio je ovaj nazor. J e d n a k o je t a k o t e š k o prihvatiti Laertijevu tvrdnju da je knjiga bila razdijeljena u tri glavne „ r a s p r a v e " : p r v u . a p o t o m i razumijevajući prisvojiti o n u u prvi čas ta­ k o t u đ u o s o b e n o s t Heraklitova m i s a o n o g postupka. n e g o ide naprijed uvećavajući i proširujući sebe s a m u . 1898. u č e m u Heraklitu zacijelo n i t k o u starijoj grčkoj p r o z i nije ravan. k a d su u rvanju o k o spoznaje polazili od riječi kao od objavljenih istina. baš kao i sačuvani veći u l o m c i . Mansfeld i dr. J e d n o je način koji napreduje u nekoj pravoj crti. M i s a o ne ide od j e d n o g p r e d m e t a k drugo­ m e . sposob­ n i m za b e s k o n a č n e preinake: filozofima. „psihologiju". Leipzig. T a k o đ e r je i to j e d n a čvrsta forma u njega. str.o s v e m u " . naziva ih Diels štoviše „ a f o r i z m i m a " . S c h a d e w a l d t je j e d n o m d o b r o u p o z o r i o {Die Anfange der Philošophie bei den Griechen. te zatim to objašnjavajući n a v o d n o m H e r a k l i t o v o m „ m e l a n h o l i j o m " . D. str. „ k o z m o l o g i j u " . " J a s n o je da o n o što je ovakvim n a č i n o m mišljeno i i z l o ž e n o zahtijeva j e d a n iz temelja drukčiji pristup pri čitanju i pri pokušajima ra­ zumijevanja no što je to onaj na koji s m o tisućljećima navikli.strukture njegova izričaja. 3 6 9 ) : „ O n se često p o ­ navlja. nije n i p o š t o slučajan. N a v o d D i o g e n a Laertija d a j e naslov knjige bio „ O naravi" (Περί φ ύ σ ε ω ς ) najvjerojatnije je kasnija projekcija. V e ć je E d u a r d N o r d e n u svoje vrijeme m j e r o d a v n o u o č i o i lijepo formulirao bit t o g i takvog o d n o s a s p r a m riječi i j e z i k a {Die antike Kunstprosa. p o s e ž e uvijek i z n o v a za istim pojmovima. bijaše to sveta ozbiljnost. što o n d a p o g o ­ t o v o vrijedi za niz drugih knjizi pripisivanih n a v o d n i h naslova. 40 41 . n e g o ciklički. iz­ r e č e n i h u j e d n o j ili n e k o l i k o rečenica. Frankfurt am Main. koji je j a m a č n o j o š u originalu imao u s v o m posjedu. T a k o n a g l a š e n o od s a m o g Heraklita traženi i zahtijevani akustički o d n o s primanja i prihvaćanja logosa.) k a k o sva svojstva i značajke Heraklitova stila upu­ ćuju na to da je i cjelina i z v o r n o g a spisa m o r a l a biti. „ t e o l o ­ giju" i slično p r o m a š u j e m e đ u t i m jedinstvenost cjelovitog filozofirajućeg nabačaja svojstvenog j e d n a k o Heraklitu k a o i baš s v i m „predsokratovcima". n a v o d e ć i naslov i takvu podje­ lu oslanjaju na m*ko kasnije izdanje ili z b o r n i k izreka.. 1978. kao što n a m j e Snell v e ć o d a v n o m j e r o d a v n o otvorio oči z a svu osobi­ t o s t H e r a k l i t o v e i z u z e t n e prisnosti s j e z i k o m i za pravo značenje o n i h u s a č u v a n i m f r a g m e n t i m a t a k o čestih i upadljivih „ i g a r a ri­ j e č i m a " i etimologijskih obrata. gdje se iz j e d n a k o g kruga njegova t e m e l j n o g uvida šire i p r o t e ž u kao neki uvijek novi k o n c e n t r i č n i krugovi.

s u d b o n o s n u sjenu na sve daljnje čitanje. 175): „ A r i s t o t e l o v a inter­ pretacija Hćraklita pokazuje n a m se dakle kao promašaj r a z u m i ­ jevanja. stoljeća. str. a i o n a je uvijek tek kofelativan pojam za formu. ipak. j e d v a na 'tvar'. pa tako i Heraklitu. zajedno s ostalim „ p r e d s o k r a t o v c i m a " . S druge će p a k stra­ ne Heraklita.u p o g l e d u Heraklita zadr­ žalo se u p o t p u n o s t i na tragu učiteljevu. Ovdje ne s m i j e m o j o š na to misliti. svima će njima. 1992. kao j o š j e d a n od niza primjera sve proširenije svi­ jesti ο p o t r e b i takvoga preispitivanja (nav. pripisati bavljenje upravo takoreći naj­ primitivnijim v i d o m jestva. Z n a k o v i t obrat koji je misao dobila u naše vrijeme. potekla iŽ francuske p r i r o d o s l o v n e znanosti. k o j o m Heraklit n a v o d n o „ništa nije j a s n o i z l o ž i o " ( σ α φ ώ ς δ έ ο υ δ έ ν εκτίθεται). što ovdje k o n k r e t n o znači s njemu s u v r e m e n i m radikalnim sofističkim relativizmom. I o v o Aristotelovo „fiziologijsko-materijalističko" r e d u c i r a n o i j e d n o s t r a n o razumijevanje Heraklita n u ž n o je danas uzeti s naj­ v e ć o m r e z e r v o m i podvrći r a d i k a l n o m preispitivanju. k a k o i jest za očekivati kad je riječ ο takva dva mislioca. " N a v e d i m o ovdje.oslonjeni uvijek na čvrste i povijesno u k o č e n e matrice i pravila logičke. z b o g o s o b i t e važnosti t e m e . koja da ne dopušta stoga nikakvu spoznaju i u o p ć e nikakvo o d r e đ e n o mišljenje i is­ kaz. 4 3 0 ) : „ N e p o ­ stoji j o š pojam materije u to vrijeme. str. razumijevanje i izlaganje Heraklita. reducirali ih na svaki put jedan. u njihovim o č i m a odlučujući stavak. u s v a k o m slučaju nije grčki. 1985. koju bi se i m a l o misliti k a o m r t v u . Platon je u pogledu Heraklita inzistirao takoreći samo na j e d n o m j e d i n o m : na n a v o d n o m n a u k u ο neprestanoj i nezaustavljivoj mi­ jeni svega što jest. d o k je u o s t a l o m sadržaju Teofrast. zapravo t e k j e d n a p r e d o d ž b a 18. kojim se j o š danas u p o r n o h o ć e sažeto izraziti n a v o d n o o n o b i t n o Heraklitova mišljenja. prvim. u z m e li se m e ­ tafizička ihterpretacija stvarovitosti (Dingheit) k a o i s h o d i š n a o s n o v a . j o š j e d n o m i Schadewaldta. j e d n o s t r a n o svrstati u „ f i z i o l o g e " . p r e m a Aristotelu. W u r z b u r g . Povijest interpretacije D a n a s se v e ć m o ž e smatrati u t v r đ e n i m da su j e d n a k o tako Platon kao i Aristotel. pristupajući njegovu dje­ lu očito selektivno i birajući o n o što se m o ž e kako-tako svrstati u rubriku „ v a t r a kao tvarno p o č e l o " . ne nalazi se uistinu ni u j e d n o m od sačuvanih fragmenata Herakli­ tova djela. žrtvo­ vali svu složenost i slojevitost njegovih uvida. n a š a o s a m o n e d o r e č e n o s t i p o l u d o r e č e n o s t (ημιτελές). g o t o v o bi se nepretjer a n o m m o g l a nazvati zaoštrena tvrdnja V o l l k m a n n . Sabere li se i i m a na u m u sve d o s a d r e č e n o . 9 7 ) da „se H e r a k l i t o v o djelo v e ć z a s a m o g v r e m e n a G r k a čini k a o d a j e u svojoj vlastitoj istini ostalo s k r i v e n i m " te da su se „ š t o v i š e nje- 42 43 . W u r z b u r g . v e ć materije za nešto. sintaktičke i gramatičke m e t o d e . koje nastaje po nužnosti.S c h l u c k a {Die Philosophie der Vorsokratiker. koji je sam se­ be u p o r n o legitimirao n a v o d n i m nasljedovanjem Heraklita. za f o r m u . to je tek hyle Aristotela. u o n e koji su p r e d m e t o m svog istraživanja imali j e d i n o narav i n a r a v n o osjetilno jestvo. gdje igra takvu ulogu. Uz svu m o ­ žebitnu pretjeranost formulacije. danas se više ne da zanijekati ispravnost r e c i m o ovakve F i n k o v e tvrdnje (Grundfragen der antiken Philosophie.. P l a t o n u je i u o v o m slučaju v a ž n o prije svega filozofijski se suočiti s povijesnim usljedc i m a Heraklitova filozofiranja. n e g o je m n o g o kasniji.tvarnim počelom svega bio držao vatru. " P l a t o n o v o i Aristotelovo p f e t u m a č e n j e bacilo je.ne k a o neki takav koji b i s m o mu mogli zamjeriti. Čuveni stav „ s v e t e č e " ( π ά ν τ α ρεΐ). kao i svega t o m e pripadaju­ ćeg. te u b i t n o m e ostali zatvoreni za j e d n o k r a t n u svojstvenost njegova mišljenja. t a k o đ e r ni rimski. svaki na svoj način. dj. k a k o s m o v e ć rekli. H e ­ raklit je tako. Štoviše. naime o n i m što sam naziva „ p o d l o ­ g o m " i „ t v a r i " . nalazeći o n d a u Heraklitu što­ više začetnika o n o g relativizma koji u g r o ž a v a te u pitanje stavlja čak i s a m o o n o „ p r v o i najpostojanije p o č e l o " . . K a o i drugdje u raspravi sa svojim prethodnicima. kako on u knjizi G a m m a Metafizike vidi i naziva o n o što je kasnije dobilo i m e n a „ n a č e l a istovjetnosti" i „neprotuslovljenja".i s a m o izgubljeno. O b u h v a t no doksografsko djelo Aristotelova sljedbenika Teofrasta Nazori naravoslovaca . o n i m što kasnije biva p r o z v a n o „ m a t e r i j o m " . p r e s u d n a za cjelokup­ nu daljnju povijest filozofije i d u h a u o p ć e . p r e m d a očigledno posjedujući Heraklitovu knjigu i nemali broj puta iz nje citirajući. v e ć kao nerazumijevanje. bolje r e č e n o svega što biva. N e m a materije ο sebi. T a m o je pak sve bilo ž i v o . već je interpretativna formulacija Platonova. str. Aristotel pak sa svoje strane p r e u z i m a i ponavlja taj osnovni t o n P l a t o n o v a tumačenja i kritike. koja s njom m o ž e n e š t o izgraditi. ali o č u v a n o f r a g m e n t a r n o u b r o j n i m ekscerptima i parafrazama .

koja od Peripata vodi k Stoi . 1 44 45 . t e š k o je odoljeti iskušenju da se s J u l o m K e r s c h e n s t e i n e r (Kosmos. zapalo je Heraklitovu filozo­ fiju u djelima crkvenih otaca. Kirk. Cambridge.g o v e riječi upotrebljavale kao zrcalo u k o j e m se ogledavalo vlasti­ te misli". R e l e v a n t n o istraživanje i tumačenje Heraklita kreće se. poglavito u uskoj uzajamnoj suradnji filozofijskoj refleksiji sklonih klasičnih filologa s j e d n e . 113) g o v o r i ο „povijesti pretumačenja H e r a k l i t o v e filozofije. koji je sastavio opsežan k o m e n t a r Heraklita . u p o t p u n o j i isključivoj opreci spram P a r m e n i d a kao n a v o d n o g filozofa bića i bitka. str. koju se za danas relevantni filozofijski dijalog s H e r a k l i t o m m o ž e smatrati n a p r o s t o n e z a o b i l a z n o m ( G . uz ostalo i onaj ranije citirani životopis u D i o g e n a Laertija. kao i u o p ć e cjelokupno istraživanje sve „filozofije do Sokrata". počevši n e k a k o s tridesetim g o d i n a m a našega stoljeća. te im nisam pridao status pravih fragmenata. koju o n d a nak­ n a d n o nastoje učitati u Heraklita. te koju u osnovi ipak j o š uvijek slijedi i uvijek instruktivni i zaslužni Eduard Zeller . P o d ' f r a g m e n t o m ' se misli autentičan navod autorovih vlastitih riječi. D o d u š e s a m a originalna Heraklito­ va knjiga j o š je srazmjerno d u g o ostala d o s t u p n o m ( o s n o v a n o se t a k o pretpostavlja da su je mogli posjedovati j o š i npr. k a o i s n a ž n o neoplatonički ori­ j e n t i r a n e s h e m e razumijevanja. te onih historičara filozofije i filozofa samih koji znaju i priznaju značenje i g o l e m u važnost slova i teksta u svojem i s v a k o m filo­ zofijskom poslu. Ne m o ž e biti sumnje da je b a r e m nekolicina 'fragmenata' n o r m a l n o pripisivanih Heraklitu i uključenih u sekciju Β Dielsovih Fragmenata predsokratovaca parafraza. O s o b i t o je ovaj drugi Heraklita bez pretjeranih skrupula sagledavao i t u m a č i o isključivo unutar unaprijed za­ d a n o g t e m a t s k o g o b z o r a u kojem je Heraklit trebao biti proka­ z a n kao o s n o v n i izvor kršćanskih hereza.danas m o ž e smatrati ipak n e d o s t a t n o m i p o t r e b i t o m ozbiljne revizije. S d r u g e strane. izlaganja.kojoj se nije uspio othr­ vati r e c i m o ni Friedrich Nietzsche.ne poričući joj g o l e m e ishodišne zasluge . o d l u č n o p o ­ stavljeno na staru i povijesno ishodišnu poziciju Platona i Aristo­ tela. gotovo sva kasnija usputna spominjanja Heraklitovih stavova i navođenja njegovih vlastitih riječi. m e đ u t i m . Na t o m je polju tijekom o v o g a stoljeća napravljeno već toliko da se Dielsova redakcija . str. svakako Heraklitu najsrodniji od novijih mislilaca E u r o p e . n a k o n r e č e n o g platonsko-peripatetičkog i p o t o m stoičkog. te da je dalje u povijest m o r a l o biti p r e d a n o u j e d n o j z n a t n o „ s t o i c i z i r a n o j " verziji. The Cosmic Fragments. I p r e m d a filozofij­ ski rang Hegelovih izvođenja na toj osnovi shvaćene „ H e r a k l i t o v e dijalektike" naprosto nije m o g u ć e zanijekati. nove filozofijski poticajne uvide u ono svojstveno i vlastito Heraklitove filozofije. Plutarh i K l e m e n t Aleksandrijski). j a s n o je da je i s a m o H e r a k l i t o v o mišljenje u t o m p r o c e s u m o r a l o doživjeti d o d a t n o pretumačenje. nadasve utjecajnom H e g e l o v o m (i S c h l e i e r m a c h e r o v o m ) interpretacijom.te k o n a č n o k c r k v e n i m o č i m a . M u n c h e n ." S druge strane. do da­ nas stalno dalje na t o m istom putu. pa i s a m o g navođenja H e r a k l i t a od strane Plutarha i Numenija. s druge strane. te se Teofrastov referat m o g a o uspore­ đivati s o r i g i n a l o m i crpsti iz njega samog. T e k je k o n c e m p r o š l o g i p o č e t k o m o v o g a stoljeća.v e ć njihov r o d o n a č e l n i k Z e n o n u r a n o m t r e ć e m stoljeću prije Krista te z a t i m o s o b i t o Kleant. 1962. prije svih K l e m e n t a Aleksandrijs k o g i Hipolita.koja za svo­ j i m f o r m a m a p o s e ž e u formi p o n u đ e n o j u Teofrasta . T r e ć e b i t n o povijesno pretumačenje.i n t e n z i v n o studirali njegovo djelo i velikim dijelom p o d njegovim utjecajem gradili vlastiti sustav filozofije. Na t a k o sačinjenom Teofrastovu referatu počivaju. pre­ tisak s korekcijama 2 1962/. 6 1 9 8 6 / 1 1954. xi) čitamo: „ O v a je knjiga pisana na podlozi prepostavke da valjana interpretacija Heraklita m o ž e biti postignuta samo p e d a n t n i m ispitivanjem svakoga fragmenta. s Bywater o v i m te o s o b i t o D i e l s o v i m izdanjem Heraklitovih fragmenata. ipak je t e k osloba­ đanje od te velebno n a m e t n u t e sheme . p o l o ž e n dostatan temelj daljnjem filološkom poslu o k o pročišća- vanja p o d Heraklitovim i m e n o m p r e d a n o g a teksta t e o k o p o m o ­ gućnosti što sigurnije i što općenitije usuglašene p r o s u d b e toga što bi imalo k o n a č n o važiti kao autentično u njemu. koji ga u v o d e u r a z r a č u n i z m e đ u kršćanstva i helenstva". T a k o su o s o b i t o stoici . Heraclitus. T a k o naprimjer već u prvim r e č e n i c a m a uvoda u o p s e ž n u i temeljito pisanu knjigu. a ne direktan citat. Heraklit je dakle j e d n o z n a č n o i k o n z e k v e n t n o shvaćen po­ glavito kao filozof bivanja.donijelo. S. Pridodaju li se t o m e j o š navodi Heraklita koje n a l a z i m o u Seksta E m p i r i k a i koji su p o ­ sve o č i t o u velikoj mjeri j e d n o z n a č n o inspirirani racionalističkom spoznajno-teorijskom s t o i č k o m p r o b l e m a t i k o m . a ranije v e ć i s a m o g Plotina. filozofijsko razumijevanje i tumačenje H e ­ raklita p o n o v o je p o č e t k o m prošloga stoljeća. Quellenkritische Untersuchungen zu den Vorsokratikern.

spor i dilema. „ R i j e č " j e d n a k o tako nije.čak i u o v a k o beskrajno razmrvljenom stanju u kojem n a m je do danas p r e d a n o . s a m o pak ostajući n e š t o od svih njih različito. o n o j e d n o što objedinju­ je sva nabrojena značenja. „etici". Herakli­ tova filozofija kulminira u o n o m e što sam naziva „ m u d r i m " ( τ ό σ ο φ ό ν ) . T o „ o p ć e " s e o n d a dakako nikako n e m o ž e i ne smije razumijevati po m o d e l u kasnijeg logički objedinjujućeg općeg. T a k o nikakvim osobitim i z u z e t k o m nije napri­ mjer W i l h e l m Capelle. očito naglašeno i s n a k a n o m . . imenujući ga u p r a v o vlastitim g r č k i m i z r a z o m ν ό μ ο ς . T e š k o da je i j e d n o d r u g o djelo iz povijesti filozofije kao upravo njegovo . B) Odvojenost mudrog U o č e n o je već češće i to da. da dalje ne nabrajamo. „razmjer". Z n a č i i „ s m i s a o " . ali j e d n a k o tako i „ m i s a o " i „ n a m i s a o . „ o d n o s " . j e r Heraklit u j e d n o m fragmentu n a g l a š e n o g o ­ vori ο „ z a k o n u " . Ta riječ svakako znači i „ g o v o r " i „ r i j e č " i „ r a z l o g " i „izlaganje". pri r a d o v i m a na izgradnji i razvijanju rane grčke m a t e m a t i k e . kad j o š i u č e t v r t o m izdanju svoje inače lijepe knjige. n a k o n svega do sada kazanog. No Heraklit sam inzistira. slojeva značenja. na­ znaka i aluzija.p r o r a č u n " . Die Fragmente und Quellenberichte ubersetzt und eingeleitet (Stuttgart. ο njegovoj „spoznajnoj teori­ ji". pa z a t i m „ o s n o v e " i „ t e m e l j a " svijeta. čvrsto se držeći poznatih i naviklih s h e m a tumačenja. nitko se j o š nije odvažio inzistirati na t o m e da bi se u bilo kojem j e z i k u m o g l o . sva­ koj naglijoj korjenitoj preinaci. I d o k je logos o č i g l e d n o n e k a k o najtješnje v e z a n uz uvid i spoznaju da Je sve j e d n o " . pisane s iskrenim entuzijazmom z d r u ž e n i m sa za­ v i d n o m u č e n o š ć u .objedinjujućim" ( ξ υ ν ό ν ) . značenja koja za njega u sebi sabire logos. te uz njih i druga. no lo­ gos o č i t o od t o g a razlikuje.u tolikoj mjeri p r e p u n o unutrašnjih smislenih veza i odnosa. dotle o v o „ m u d r o " u j e d n o m teško 46 47 . d a k a k o uvijek u cjelini svih fragmenata. A) Logos m a d a očito srodna. kako to u o s t a l o m u povijesti i jest pravilo. Sto je ipak o n d a na k o n c u sam taj logos? " Z a k o n " nije. a u Heraklita s a m o g to je značenje p o k r i v e n o p r v e n s t v e n o i z r a z o m „ m j e r a " ( μ έ τ ρ ο ν ) . z n a k o v a i „ m i g o v a " . „ r a z m j e r " i „ p r o p o r c i j a " : .logos. to ostaje u g l a v n o m n e p r o z i r n i m . U g l a v n o m je p r i h v a ć e n o da je središnja i ključna riječ i „ s t v a r " cjelokupne Heraklitove filozofije logos. ta v e ć u p r v o m frag­ m e n t u logos je j a s n o razlikovan u p r a v o od „ r i j e č i " ( έ π έ ω ν ) . No k a k o o n d a . u njegovoj razlici spram „ p o j e d i n a č n o g " . O v o m ć e m o se z g o d o m zadržati tek na t o m e da u najkraćim c r t a m a n a v e d e m o i n a z n a č i m o o n o što se uvjetno m o ž e nazvati glavnim stavovima Heraklitova nauka. „ u m " i sve slično. nikada pak osigurana. „ z a j e d n i č k i m " . ο t o m e da on „ p o prvi put božanstvo shvaća kao 'apsolutno'". Citati i razumijevati Heraklita znači prije svega ustrajati u m i s a o n o m n a p o r u da se. pače „ p r o p o r c i o n a l i t e t " . m o ž d a i prije n e g o u logosu. Sto je dakle logos m o r a l o bi se iznaći ponajprije promišljajući. O s o b i t o n e nekakav „svjetski z a k o n " . Die Vorsokratiker. „ M i s a o " i sve slično t o m e o p e t nije. v e ć se i s a m a njegova bit i narav očituje tek kao aspekt o n o g a što Heraklit z o v e „ o p ć i m " . „ r a z u m " . 1968) j e d n a k o govori ο Heraklitovu „ m o n i s t i č k o m p a n t e i z m u " . d u g o i uvijek iznova razabire smisao samih Heraklitovih riječi. T e š k o da je i „ o d n o s " . „ r a z b o r " . obrata i m e đ u s o b n i h upućivanja.. U t o m se smjeru m o ž d a valjanom u p u t o m m o ž e smatrati stav da čak i logos sam nije o n o prvo i najviše u Hera­ klitovu mišljenju. iz j e d n o s t a v n o g razloga što Heraklit ne štedi na svojstvenim izra­ z i m a za „mišljenje". U njemu se htjelo naći i značenje „ z a k o n a " . vječno važeća i na taj način „istinita" teza. i to t a k o da ih kao jedinstveni izvor iz sebe otpušta. m e đ u ­ tim. bez olakšavajućeg oslonca na ovakve i slične takozvane „ i s t i n e " povijesti filozofije. štoviše „svjetskog z a k o n a " . v e ć pri prvim pokušajima da se pobliže i određenije odredi što je u o p ć e to što on tako naziva. Prije svega. P o t e š k o ć e počinju. „materijalističkome načinu mišljenja" i svemu sličnom. rečenica i stavova. o d n o s e ć i ih samo i isključivo j e d n e na druge te time i prvenstveno s a m o time dohvaćajući njihov smisao. p o p u t Heraklita samog. v e ć j e s a m a takva primisao u n u t a r interpretacije Heraklita o p a s n o bliska s p o m e n u ­ t i m stoičkim iskrivljenjima. u p r a v o na toj jednoj riječi: . P r i t o m bi se. g o t o v o samo od sebe imalo pokazati da je svaki od tih n a v o d n i h „ s t a v o v a " u sebi prije svega i više od svega j e d n o pitanje.takvo značenje riječ je zadobila t e k n a k o n njega.< Nauk Stoljećima u h o d a v a n e sheme kojima je bilo v o đ e n o razumijevanje Heraklita opiru se. jednom rječju izraziti sva o n a različita. ο kojima sam govori u jed­ n o m od fragmenata.

str. Sve što biva. r e c i m o tako. N a u k ο tzv. štoviše m o ž d a čak na neki n e o d r e đ e n i način i istovjetne j e d n a drugoj: .. u razlici s p r a m ovakve s a m o z a d o v o l j n e pretencioznosti. k o l i k o se filozofijske ozbiljnosti i. usp. ili p a k s a m o bhskost. 1979.u p o r n o i p o d svaku cijenu inzistirajući na vlastitom i s h o d i š n o m uvjerenju ο istovjetnosti logosa i o n o g JSOphon u Heraklita . O s i m toga. supstanciji i akcidencijama n u ž a n je usljedak o v a k v o g p r o t u m a č e n j a bivanja i mijene te ostaje ležati. čini se b a r e m . inte­ l e k t u a l n o g poštenja sadrži j o š i u takvim d o d u š e nasilnim. Tradicionalno i na svoj način veličanstveno objašnjenje je o n o Aristo­ telovo. no o n e su u sebi ipak vezane j e d n a uz drugu. ο njihovu jedinstvu. prije svega k a k o shvatiti takvu istovjetnost. O d v o j e n o s t "(κεχωρισμένον) j e latinski a b s o l u t u m . o b r n u t o razmjernim svakom. vatra u o p ć e i nije neka. ako se n e ć e m o izgubiti u neod­ r e đ e n i m općenitostima. ma i najoskudnij e m pokušaju obrazloženja. ali p r i t o m s a m o mijenja lik i izgled. logos i vatra. dakle s a m o g t o g p r i m a r n o g e l e m e n t a i p r v o t n o g sastojnog p o č e l a „svijeta". o n o m u d r o . koje pak u promjeni ostaje. i uz to j o š . Protiv­ nosti se ne mijenjaju.bivajući u cjelini i posve o n i m drugim. 3 0 ) . baš na t o m p r e s u d n o m mjestu u nj ucrtava­ j u ć i vlastitu m i s a o „ p o d r u č j a " . 1965. a o n d a . u dalekoj povijesnoj anti­ cipaciji. " N o kako o n d a misliti zajedno logos kao sve-jednost i „ o n o m u d r o " kao od­ vojenost od svega. s n e č i m s a m o „ d u h o v n i m " . n e č e g tvarnog. Walter Brocker (Die Geschichte der Philošophie vor Sokrates. N e k i tu bliskost vide v e ć istovjetnošću. u kojima je. U Heraklitovim fragmentima sve izrijekom o d r e đ e n e sveze istovjetnosti. tjelesnog i „ m a ­ terijalnog". Frankfurt am M a i n . vatra je u tekstu izričito poistovjećena ne s logosom n e g o sa „ s v i j e t o m " : uređeni svijet ( κ ό σ μ ο ς ) nije d r u g o do „ v j e č n o živa vatra". sebi svojstvenim sa­ m o p o u z d a n j e m . d o k drugi opreznije i tekstu primjerenije g o v o r e tek ο izvjesnoj bliskosti i analogiji. m o r a u pod­ lozi j e d n o m e i d r u g o m e od onih koja se mijenjaju biti i nešto trete.] A n a k s a g o r i n a i zasebitka ( χ ω ρ ι σ μ ό ς ) ideje u P l a t o n a sve do a p s o l u t n o g d u h a u H e gela.u t o m bi uvidu imala biti na­ v o d n o sva d u b o k o u m n a tajna Heraklitova. k a k o je mislio nemali broj inter­ preta. istovjetnosti i s v e m u t o m e sličnom.. Sve je ipak na t o m e da se shvati kako su to suprotnosti j e d n o . i m e n o m „koincidencije suprotnosti". uviđajući p r e t h o d n o s p r a v o m da je „ s o p h o n . a da bi o n a bila m o g u ć a . k a o što bi to bili npr. O n e moraju umrijeti. ustvrđuje: „ O d t e o d r e d b e d u h o v n o g ( σ ο φ ό ν ) ide j e d n a linija p r e k o d u h a ( ν ο υ ς ) [. K o l i k o drukčije. ma i najfinija. O n e „ s e prebacuju" .). pa o n d a i „ s u h o blistanje". M . da bi oživje- 48 44 .p r o t u m a č i v o m fragmentu biva n a z v a n o „ o d v o j e n i m o d svega". D) Suprotnosti O s n o v o m Heraklitove filozofije smatra se o d a v n o n a u k koji se pokušava a n a k r o n o označiti i m e n o m p o t e k l i m iz kasnosrednjovjekovne n e o p l a t o n i č k e spekulacije Nikole Kuzanskog. Heraklit / G A 55/. oslonjene na p o d l o g u ustrajavajuće tvari. biva iz suprotnosti i kroz suprotnosti. p r i p a d n o duši pročišćenoj do mudrosti. izgledaju m u k o t r p n i pokuteji B r o c k e r o v a učitelja da u čitavome j e d n o m sa­ tu predavanja razriješi tu g o t o v o nerazrješivu p o t e š k o ć u .ta i oni sami nisu drugo do preina­ ke vatre. razlike.i taj izraz μεταβάλλειν m o r a se uzeti najstrože i krajnje d o s l o v n o . P r e l u d i r a li tu o n d a Heraklit. tjelesna tvar. ili k a k o radije p r e v o d i m o : o n o d u h o v n o . b e z m n o g o oklijevanja. j o š i u svem i s v a k o m g o v o r u ο koincidencijama suprot­ nosti. str. Frankfurt am M a i n . prije svega Heraklitova vatra nije u o p ć e j e d a n od „ e l e m e n a t a " .svaka promjena je p r o m j e n a iz nečega u nešto. pa bilo to osviješte­ no ili ne.pričinjajući nad d u h o m Heraklitova mišljenja n e s u z d r ž a n o nasilje. k a o što bi to n a v o d n o i m a o biti logos. v o d a ili zemlja: . N o . j e d n o m od osiguranih istina istraživanja H e r a k l i t a smatra se najuža bliskost logosa s v a t r o m . C) Vatra N e z a v i s n o od tih i sličnih pitanja. Pa ipak. i svijet. v e ć P l a t o n o v u „ h o r i z m u " . i što li j o š ne. ako ne i n e m o g u ć e prihvatiti. protivnosti i blizine m o r a m o respektirati iznad svega ostalog. Pravi i svojstveni vidovi vatre u Heraklita su ponajprije „ u ž a r e n i z r a k " i nešto po­ put „ e t e r a " . p o s e ž u ć i p r i t o m za filološkim zahvatima koje je teško. zatim „bljesak". „ o k r u ž j a " ( G e g e n d . ali iz istinske filozofske neprilike i besputice p o t e k l i m zahvatima. No u Heraklita n e m a ni riječi ni ο č e m u t a k v o m . središnji t e r m i n H e r a k l i t o v e flozofije". j e d n a na drugu upućene. načelno izrađeno u prvoj knjizi Fizike: . No p r o b l e m je o n d a . Heidegger. ne prelaze u drugi lik i izgled. 3 3 0 i d. „ l o g i č k i m " i „ i d e a l n i m " . kao u p o n e k i h tumača. t o g J e d n o g koje se razmjenjuje sa svime". čak i Hegelovu „apsolutu"? T a k o npr. Uz to. i b o g . ο t o m e autor ne b r i n e suviše.

Cambridge.da se p o s l u ž i m o riječima kojima Guthrie za­ ključuje poticajan prikaz Heraklita u svojoj historiji grčke filozo­ fije. 1954 ( 2 1962) Snell.: Eraclito. Brecht. Uz to. Firenze. 1 1965 ( 6 1976). J.. M. (Abhandlungen der Akademie der Wissenschaften und der Literatur Mainz. j e d n o j od svakako boljih novijih te vrste (W. 1977. A History of Greek Philosophy.: Heraclitus. L o g o s joj je takav da sebe s a m u u m n a ž a i iz sebe same raste. Janniere.: Heraklit.: Heraklit (GA 55). ne­ go u o p ć e u Grka. Ipak bi trebalo biti znatno oprezniji pri svim takvim karakterizacijama. introduzione e commento. Literatura (abecednim slijedom) 1) U svijetu Bernavs.: Herakleitos von Ephesos. Heidegger. Fragmente griechisch u?id deutsch. Heidelberg. Wiesbaden. Ο „subjektu" n e m a dakako riječi ne samo u Heraklita. Texte etabli. 1963.: Heraclite.ocrtali kao „ d u š u " kako je vidi sam Heraklit. str. izvršio presudan obrat unutar jonske tradicije najranijeg filozofiranja. Pariš. Cambridge/Mass.tek sumarno referirajući i para­ frazirajući. S „psihologijom" stoji slično: duša u Heraklita očito nije sa­ mo čovjeku pripadna. str. Frankfurt am Main. Mansfeld. R. Taj njihov „ p r e b a č a j " nije kontinuiran i postupan. Pariš. 1935. Izdanja (kronološkim slijedom) Bywater. 1962.: Rhvthmische Elemente im Logos des Heraklit. 1977 Λ1962/. 1901. M o ž e li onda t o m e što smo ovdje . 1952. H. Fragmenten./Taran.: Eraclito. već je prije svega nešto kozmičko. Mazzantini. Heidegger. kao što je pojava svega o n o g a što p o z n a m o i r a z u m i j e m o kao „svijest" i „samosvijest" u njih više n e g o sporna i upitna. 1936 ( Wuppertal. k a o što je o p e t i tako b e z d a n o d u b o k da se njeni ishodi i „ g r a n i c e " ne m o g u iznaći niti ako se baš svim p u t o v i m a p r o đ e . Ljudska svijest i samosvijest. Ein Versuch iiber den Ursprung der Philosophie. Vol. 2 II. 1949). Bibliografski I. Bollack.najsubjektivnijim i. Torino. H. (Editio maior). to m o ž e m o ostaviti pitanjem. Amsterdam.: Heraklit. Oxford. 1979.le k a o o n o drugo. Seminar Wintersemester 1966/1967. L. 1972. dodatak E) Duša Heraklit je. ona i nije n e k a k v a o d r e đ e n a i postojeća „supstancija": u m i r e i gasi se postavši v o d o m . Testimonianze e imitazioni. J. Raccolta dei frammenti. 1877. Marcovich. 1970. 1869. Guthrie.und Soziahviss. pali i raste isparavanjima vlage. Munster/Koln. Conche. Fragments. E.: Heracliti Ephesii reliquiae. 1909. Moraju se ugasiti. J. I. štoviše u o p ć e sam pojam psihologije. Festgabe fiir Karl Reinhardt. Leipzig. doista biti pripisana „ m o d e r n o s t " i „subjektivnost" te blizina o n o m e što o d a v n o njegujemo k a o psihologiju svake orijentacije i provenijencije. H. R. Holscher. u o d r e đ e n o m smislu. Deichgraber./Fink. Pariš. Geistes. v e ć bljeskovit: .: Heraclite ou la separation. Nr. Kahn. C: Eraclito. traduit. postaju tek njegovim mišljenjem t e m o m i svojinom grč­ k o g a duha. Sokrata. G./Wismann. tvrdi se. l 2 Diels. 4 8 6 ) . C.: Heraklit. u: Varia Variorum. M. Greek Text with a Short Commentarj. Ch. Svaki daljnji g o v o r ο njemu m o r a o bi počivati na vlasti­ toj p r o v e d e n o j interpretaciji.: Die heraklitischen Briefe. najmodernijim p r o z n i m a u t o r o m antike". presentes et traduits. u njenoj po­ nositoj izolaciji" .: Der Logos bei Heraklit. 50 51 . kao što se opet rađa. Cambridge. Klasse. Fragments. Diels ga je čak j e d n o m bio nazvao . K. Α. J.: Heraclitus. I frammenti e le testimonianze. U. bez i najmanjeg pokušaja interpretacije . I. M. 1979. Jg. commente. Mondolfo. 1963). Gigon. Merida. da bi d o d i r o m bile upaljene kao drugo. " O v d e m o ž e m o napustiti tu zapanjujuću figuru. 9). 1939 (preti­ sak: Hildesheim. Testo e traduzione. Munchen. 1986. S. Frankfurt am Main. O. postavivši čovjeka u središte svog razmatranja i time gotovo pripremajući kasniju p r i m a r n o antropologijsku orijentaciju kako sofista t a k o . Heraclite. Kirk. B. Walzer. An edition of the fragments with translation and commentarv. 69-81. na koju se j e d n i m dijelom oslanja..: Untersuchungen zu Heraklit. 1972. M. 1945.: Heraclitus. Firen­ ze. Berlin. Berlin.. The Cosmic Fragments. 1967. K. F.udarac munje i šibanje b o ž a n s k o g a bića prava su sli­ ka t o g i takvog „prebačaja". 1979.: The Art and Thought of Heraclitus.

: „Heraclitea". Reinhardt. Lassale. Darmstadt. 1982. 87-138: „Heraklit"). 1971.: Der Logosbegriff bei Heraklit und Parmenides I. M. J".: Die Philošophie Herakleitos des Dunklen von Ephesos. B. Schleiermacher. Zagreb. 1978. str. F. 1951.: Heraklit-Bibliographie. Ph. Despot.: Vermachtnis der Antike. Pariš. str.: Filozofski dnevnik 11978-19821 (str.: Logos i dijalektika. N.: Interpretationen zu den Logos-Fragmenten Heraklits (Spudasmata 17). Zagreb. K. str. Verdenius. 2 2 HERAKLIT Fragmenti djela 52 . u: R. Gottingen. Princeton. Svjedočanstva i fragmenti. Ε. III. Berlin. Hermes 61 (1926). W. 41 i d. B. Abt. Roussos. ( 2 New York. str. Cipra. Wheelwright. 1971. 1964. N. 1962. 1-146. u: Isto. 1858.Kurz.: Heraclitus. Majnarić. He­ raklit"). 2 (Berlin. C: Heraclite ou l'homme entre les choses et les mots. 1968. 353-381.: Heraklit. u: Samtliche Werke. 81-98. B. 59-73: „Bitak i bivanje. Bd. 72 i d. Snell. 1959.: Metamorfoze metafizike (str. von Ephesos. Hidesheim/New York. Phronesis 11 (1966).) 2) U Hrvatskoj (uz prikaze u standardnim historijama filozofije) Bošnjak. Čakovec.: Heraklits Lehre vom Feuer. Ε. 1839). F. Reinhardt. Ramnoux. K. str. 2 sv.: Herakleitos der dunkle. 1961. Zagreb. K.: Die Sprache Heraklits.

Također je dodan. Fragmenti. ili pak ispuštanjem pri tiskanju. I svezak. 2) U fragmentu 99 (D20) veznik . u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels. prema μή originala.. str. u svom izdanju uspostavio Charles H. Dielsova odluka da fragmente skupljene iz najrazličitijih doksografskih izvora . koji je vjerojatno pogreškom u izvorniku ostao nepreveden. Kahn (The Art and Thought of Heraclitus.ne uspijevajući pronaći nikakva kriterija' za njihov smislen i donekle sustavan raspored . An edition of the fragments with translation and commentarv). Predsokratovci. prema kojoj se lako može svaki fragment u Dielsovoj nu­ meraciji pronaći u našoj ediciji. Broj fragmenta u Dielsovu izdanju naveden je uvijek na po­ četku teksta fragmenta u zagradi. Fragmente smo stoga ovdje donijeli u redoslijedu kakav je. Marcovich).donese prema abecednom redoslijedu auto­ ra iz kojih crpi navod fragmenta naprosto je neprihvatljiva hiperkritička filološka kapitulacija i nije nimalo neopravdano kad je naprimjer Kahn naziva jednom „apparentlv irrational procedure".a" izmijenjen je u . Na kraju je dodirna i konkordancija. koje ima Diels jednako kao i svi drugi izdavači. fragment 72 u Dielsovoj numeraciji. 1983. 55 .. držeći se srodnosti sadržaja. i koji nam se čini najboljim medu mnogim varirajućim i od Dielsa odstupajućim redoslijedima u glavnim dosadašnjim izdanjima (Bywater. pod brojem 6. uz oznaku D. Tekst prijevoda prenesen je bez izmjena.i". Walzer. Zagreb. osim na dva mjesta: 1) U fragmentu pod brojem 9 (D18) ispravljen je prijevod dodavanjem negacije „ne". 149-160. Pogreška je nastala vjerojatno previdom. prema τ' originala.Fragmenti Heraklitova djela Preveo Milivoj Sironić Napomena (Damir Barbarić): Hrvatski tekst Heraklitovih fragmenata u prijevodu Milivoja Sironića preuzet je iz hrvatskog prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker.

( D 2 ) Stoga treba slijediti zajedničko. 1965 ( 1976). 4. slični su neiskusnima iako se okušavaju u takvim riječima i djelima k a k o ih ja objašnja­ v a m razlučujući svako p r e m a njegovoj prirodi i t u m a č e ć i ka­ ko stvar stoji. to s m o ostavili. 22. ( D 5 6 ) Ljudi se p o s v e varaju u spoznavanju vidljivih stvari j e d n a k o kao H o m e r koji je b i o mudriji od svih H e l e n a . i o n o na što s v a k o d n e v n o nailaze. 26. koji postoji uvijek. Misle da najviše zna o n . Munchen. 11. rekavši: „ Š t o s m o vidjeli i uhvatili. ( D 1 2 3 ) Priroda voli sakrivati se. koji zaboravlja k a m o v o d i put. od svih se ljudi najviše po­ zabavio istraživanjem i. ( D 5 5 ) Ja dajem p r e d n o s t o n o m e što se m o ž e vidjeti. ( D 5 7 ) Učitelj velikog m n o š t v a je H e z i o d .. ( D 7 3 ) Ne treba raditi i govoriti kao oni koji spavaju. ( D 7 2 ) Od o n o g a s č i m e najviše n e p r e s t a n o saobraćaju. ipak su o d s u t n i . zlo umijeće. 6. 6 Herausgegeben von Bruno Snell. čuti i spoznati. to n o s i m o . ( D 4 7 ) Ne s u d i m o nepromišljeno ο najvećim stvarima! 14. 9. ( D 1 0 5 ) H o m e r j e b i o astrolog. No iako je logos zajed­ nički. ( D 1 9 ) Ne znaju slušati ni govoriti. a što n i s m o niti vidjeli niti uhvatili. Posvjedočuje im to poslovica: „ I a k o su prisutni. ( D 1 0 7 ) Oči i uši su loši svjedoci ljudima ako imaju barbarske duše. M n e z a r h o v sin. 19.. 2 1 .Također smo iz hrvatskog prijevoda fragmenata preuzeli samo one riječi za koje se može s određenom izvjesnošću pretpostaviti da su auten­ tične Heraklitove. ( D 3 4 ) Iako su čuli. n e r a z u m n i nalikuju gluhima. od t o g a se o k r e ć u i udaljuju. 16. to im se čini stranim. stvorio je svoju m u d r o s t : m n o g o z n a n j e . 1. Griechisch und deutsch. ne razumiju ih niti ih znaju kad ih nauče. koji nije p o z n a v a o dan i n o ć . ( D 3 8 ) Tales je prvi istražio zvijezde. 23. 13. ne razumiju ljudi niti prije n e g o što ο njemu čuju niti n a k o n što su čuli. 5. n e ć e naći n e n a d a n o j e r se o n o ne m o ž e p r o n a ć i i nije pristupačno. ( D l ) Taj logos. ( D 7 1 ) . 7. 8. 25. ipak v e ć i n a živi kao da i m a vlastitu m o ć rasuđivanja. ( D 1 0 6 ) Priroda svakog dana j e j e d n a . ( D 8 9 ) B u d n i imaju j e d a n i zajednički svijet. 20. ( D 1 2 9 ) Pitagora. ali m a l o nađu. 12. koji su se trijebili od ušiju. ( D 2 2 ) Oni koji traže zlato m n o g o zemlje raskopaju. p o š t o si je izabrao te spise. o n o g a . To je n a i m e j e d n o . 56 57 . ali u sebi misle (da ih znaju). ( D 4 0 ) M n o g o z n a n j e ne uči r a z u m u jer bi naučilo H e z i o d a i Pitagoru i nadalje K s e n o f a n a i Hekateja. " 3. ( D 1 8 ) A k o se n e t k o ne nada. Fragmente. I ma da se sve zbiva po t o m l o g o s u ( z a k o n u ) . ( D 7 4 ) Ne treba postupati kao djeca roditelja. 18. ( D I O l a ) Oči su točniji svjedoci n e g o uši. " 24. Pri prosudbi i izboru oslanjali smo se ponajprije na Snellovu redakciju teksta: Heraklit. ( D 3 5 ) Ljudi filozofi moraju biti znalci v e o m a m n o g i h stvari. Njega n a i m e prevariše dječaci. 15. koliki se na takve stvari namjere. (42) H o m e r zaslužuje da se iz natjecanja izbacuje i šiba i A r h i l o h na isti način. ( D 1 7 ) M n o g i naime. 17. 2. D r u g i m ljudima ostaje n e p o z n a t o što b u d n i čine kao što zaboravljaju o n o što u snu čine. 10.

koja sve d o n o s e . Ovaj je naime toliko m o ć a n koliko h o ć e i dovoljan je svima i nadmašuje (sve). ( D 1 2 ) O n i m a koji u iste rijeke ulaze druge i d r u g e v o d e pri­ tječu. 48. suho se ovlažuje. niti govori niti skriva n e g o nagovještava. a m u d r o s t je isti­ nu govoriti i raditi p r e m a prirodi slušajući j e . 47. 49. ( D 4 5 ) G r a n i c e duše nećeš u h o d u naći makar pregazio svaki put: tako d u b o k logos ima. zrak živi od smrti vatre. v l a ž n o se suši. 39. j e r sve ljudske zakone hrani j e d a n božanski. ( D 1 2 0 ) G r a n i c e z o r e i večeri su Veliki Medvjed i n a s u p r o t V e l i k o m Medvjedu granica v e d r o g Zeusa. ( D 5 0 ) A k o poslušate n e m e n e . v o d a živi od smrti zraka. ( D l 16) S v i m ljudima d a n o je da spoznaju sami sebe i da bu­ du r a z u m n i . 36. 52. ( D 9 2 ) Sibila govoreći u z b u đ e n i m ustima nenasmijano. 31. 45. isti za sve. n e g o logos. ( D 1 0 1 ) Ja sam istražio s a m o g a sebe. bila bi n o ć što se ostalih zvijezda tiče. ( D 3 0 ) Ovaj k o z m o s (red svijeta). 32. 46. 50. 44. ( D 1 1 2 ) R a z b o r i t o misliti je najveća vrlina. treba da se pokazuju j a k i m a u o n o m e što je svima zajedničko baš kao država u z a k o n u i m n o g o j a č i m a . a druga p o l o v i n a užareni zrak. 29. ( D 6 ) S u n c e je svaki dan n o v o . ( D 9 1 ) Raspršuje se i o p e t skuplja. ( D 8 1 ) Pitagora v o đ a lažljivaca. ( D 7 6 ) V a t r a živi od smrti zemlje. ( D 9 3 ) G o s p o d a r . m u d r o j e prizna­ vati da je sve j e d n o . ( D 1 2 6 ) H l a d n o se zagrijava. ( D 9 9 ) Da n e m a sunca. 40. i približava se i udaljuje se. ( D 9 0 ) Sve je zamjena za vatru i vatra za sve b a š k a o r o b a za zlato i zlato za robu. ( D 3 ) S u n c e je široko j e d n u ljudsku stopu. nije u č i n i o ni­ j e d a n od b o g o v a niti od ljudi. 34. ( D 3 1 A ) P r o m j e n e vatre: najprije m o r e . ( D 8 4 b ) N a p o r je trpjeti iste i pokoravati im se. 28. inače će ga pro­ naći Erinije. ( D 8 4 a ) Mijenjajući se o d m a r a se. p o m o ć n i c e Pravde. 38. 4 2 . 33. ( D 1 1 3 ) R a z u m j e svima zajednički.27. 37. ( D 9 4 ) Helije n e ć e prekoračiti svoje mjere. čije je proročište u Delfima. a od m o r a p o l o v i n a zemlja. 43. ( D 1 0 8 ) Od kolikih sam č u o učenja (logose). koja se po mjerama (periodički) pali i po mjerama gasi. n e g o bijaše uvijek i jest i bit će vječno živa vatra. ( D 3 1 B ) Zemlja k a o m o r e se razlijeva i odmjeruje se p r e m a i s t o m logosu ( z a k o n u ) kakav bijaše prije n e g o p o s t a d e z e m ­ ljom. 51. nekićeno i b e z dražesti b o g o m opčinjena prodire glasom kroz tisuće godina. ( D l 14) O n i koji s r a z u m o m govore. a i duše se iz vlage isparuju ( ? ) . a zemlja (od smrti) v o d e . 4 1 . nijedan nije do­ šao do t o g a da bi spoznavao da je m u d r o s t od svega odvo­ jena. 35. 59 58 . 30. t o p l o se hladi. 53. ( D 1 0 0 ) Godišnja doba.

64. a ljudima nepitka i p o g u b n a . 79. ( D 2 3 ) I m e Pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde. ( D 4 9 ) J e d a n j e z a m e n e k o l i k o deset tisuća ako j e najbolji. i u m u d r o s t i i u ljepoti i u s v e m u o s t a l o m . ( D 4 4 ) N a r o d treba da se b o r i za z a k o n baš kao za utvrdu (grada). 68. ( D 5 8 ) I liječnici režu. 73. ( D 1 0 2 ) B o g u je sve lijepo. a učitelj im je svjetina j e r ne znaju da „ m n o g i su loši. glad . ( D 1 2 5 ) I miješano piće rastavlja se ako se ne m u ć k a . 77. 71. 70. ( D 4 8 ) L u k u je dakle i m e život. inače n e k a b u d e najbolji drugdje i m e đ u dru­ gima. 57. a ljudi j e d n o drže pravednim. ( D 7 9 ) Čovjek je djetinjast p r e d b o ž a n s t v o m k a o s t o j e i dijete pred čovjekom. 5 8 . 5 6 . ( D 5 9 ) Putanja ( h o d ) vijka u valjarici ravna i kriva j e d n a je i ista.54. 6 7 . 62 ( D 9 7 ) Psi laju na o n e koje ne poznaju. ( D 7 8 ) Ljudsko b i ć e n e m a m o ć spoznaje. ( D 1 3 ) Svinje uživaju u blatu v e ć m a n e g o u čistoj vodi. ( D l l l ) Bolest učini zdravlje u g o d n i m i d o b r i m . a djelo (njegovo) smrt. pale i na svaki n a č i n j a d n o m u č e b o ­ lesnike te j o š k t o m e traže plaću iako ne zaslužuju da je dobiju od bolesnika j e r isto čine: i d o b r o i bolesti. 78. 75. umor ." 66. ( D l l ) Sve što g m i ž e tjera na pašu udarac. ( D 8 2 ) Najljepši m a j m u n r u ž a n je u poređenju s ljudskim ro­ dom. a b o ž a n s k o ima. ( D 3 7 ) Svinje se kupaju u kaljuži. čija je glaso­ vitost v e ć a n e g o od ostalih ljudi. 83. d o b r o i p r a v e d n o . 5 5 . ( D 1 2 1 ) D o b r o bi učinili Efežani da se svi odrasli r e d o m obje­ se i n e d o r a s l i m a ostave grad. ( D 3 9 ) U Prijeni se r o d i o Bijant. 82. ( D 8 ) S u p r o t n o se sjedinjuje i iz različitoga najljepša h a r m o ­ nija. 72. ( D 5 4 ) Nevidljiva harmonija j a č a je od vidljive. 76. koji H e r m o d o r a . svoga najbo­ ljeg čovjeka. 6 5 . 74. ( D 8 7 ) G l u p čovjek se o b i č n o pri svakoj riječi (logos) u k o č i od straha. ( D 4 1 ) J e d n o j e n a i m e m u d r o s t : spoznavati d u h o v n u m o ć ko­ ja upravlja sve kroz sve. ( D 9 ) Magarci bi radije izabrali slamu n e g o zlato. ( D 3 3 ) Z a k o n jest i volji j e d n o g a biti p o k o r a n . 60 61 . T e u t a m o v sin. ( D U O ) Ljudima nije bolje da im biva sve što žele. a d r u g o nepravednim. 59. ( D 5 1 ) Ne shvaćaju kako se sa s o b o m slaže o n o stoje različn o : (to j e ) unatrag o k r e n u t a harmonija kao k o d luka i lire.odmor. protjeraše g o v o r e ć i : „ N e k a niti j e d a n od nas ne b u d e najbolji. 80. 6 3 . ( D 1 0 4 ) K a k a v j e njihov u m ili r a z u m ? N a r o d n i m pjevačima vjeruju. 69. 8 1 . 6 0 . ( D 6 1 ) M o r e : v o d a najčistija i najprljavija: r i b a m a pitka i spa­ sonosna. a perad u prahu ili pepelu. ( D 7 0 ) Ljudska su mišljenja dječje igračke. 6 1 . a m a l o njih d o b r i " . ( D 8 3 ) Najmudriji čovjek p o k a z a t će se n a s p r a m b o g u kao m a j m u n .sitost.

( D 3 6 ) D u š a m a je smrt postati v o d o m . 87. i o n o opet promijenivši se. 89. ( D 5 2 ) Životni vijek je dijete koje se zabavlja igrajući k o c k e : kraljevstvo djeteta. ( D 4 3 ) Obijest treba gasiti više n e g o p o ž a r . a v o d i je s m r t postati zemljom. 97. D o k živi dotiče se m r t v o g a u snu. ( D 7 7 ) D u š a m a je radost ili smrt da b u d u vlažne. 107. 112. jest to. 96. a on tetura ne osjećajući k a m o h o d a j e r i m a v l a ž n u dušu. 99. ( D 2 8 B ) Pravda će zgrabiti graditelje i svjedoke laži. b u d n o i spavajuće. ( D 6 3 ) Postaju b u d n i čuvari živih i mrtvih. vodi ga n e d o r a s l o m o m č e . 9 1 . ( D 8 5 ) T e š k o je boriti se s p o ž u d o m j e r što h o ć e kupuje na štetu duše. 100. 62 63 . jest o n o . 104.besmrtni. 113. 90. 95. 110. ( D 9 5 ) Neznanje je bolje sakrivati. 101. 105. ( D 1 1 8 ) Suhi je sjaj najmudrija i najbolja duša. ( D 2 7 ) K a d ljudi umru. a život o n i h smrt ovih. 93. ( D 6 2 ) Besmrtni . ali je teško u raspuštenosti i pri vinu. druge kao ljude. ( D 1 1 5 ) Duši je svojstven l o g o s koji s a m sebe uvećava. 106. m l a d o i staro. ( D 7 ) Kad bi sve stvari postale dim. 108. 86. j e d n e je p o k a z a o kao b o g o v e . a b u d a n dotiče se o n o g a koji spava. promijenivši se. 109. ( D 2 8 A ) ( S a m o j e ) mnijenje o n o što najpouzdaniji čovjek spo­ znaje i čuva. 85.smrtni. ( D 6 0 ) P u t p r e m a g o r e i p r e m a dolje j e d a n je i isti. ( D 2 6 ) Čovjek u noći pali sebi svjetlo kad mu se ugasi vid. ( D 2 1 ) S m r t je koliko budni gledamo. 98. a san koliko spavajući (gledamo). ( D 1 1 7 ) K a d je čovjek pijan. a svjetina je zasićena baš k a o stoka. ( D 5 3 ) Rat je otac svega i svega kralj. ( D 1 0 3 ) Na o b o d u kruga zajednički su p o č e t a k i svršetak. Od zemlje postaje v o d a a od v o d e duša. j e d n e je učinio r o b o v i m a . ( D 9 6 ) Leševe bi trebalo izbaciti prije n e g o đubre. ( D 9 8 ) D u š e udišu mirise u H a d u . ( D 8 0 ) A treba znati da je rat sveopća pojava. čeka ih o n o č e m u se ne nadaju niti slute.vječnu slavu umjesto prolaznih stvari.84. 92.i ostavljaju djecu odakle opet nastaju s m r t n e sudbine. 88.ili bolje: da se odmaraju . 94. ( D 7 5 ) I oni koji spavaju radnici su i suradnici o n o g a što se zbiva u k o z m o s u . 103. ( D 8 8 ) J e d n o isto je u nama: živo i mrtvo. ( D 2 5 ) Slavnije smrti dobivaju veće nagrade. da je pravda b o r b a i da sve nastaje kroz b o r b u i po nuždi. 111. ( D 2 9 ) P l e m e n i t i ljudi izabiru sebi j e d n o umjesto svega dru­ g o g a . život ovih je smrt onih. ( D 8 6 ) Z b o g nevjerovanja izmiče pa se ne spoznaje. 102. Jer to. ( D 2 4 ) U A r e s o v u poslu ( r a t u ) p o g i n u l e časte b o g o v i i ljudi. ( D 2 0 ) Rodivši se h o ć e da žive i da imaju s m r t n e s u d b i n e . (tada) b i s m o n o s o m m o ­ gli i raspoznavati. a druge slobodnima. smrtni .

k o j e m u u čast mahnitaju i slave lenejsku svetkovinu. 115. ( D 1 5 ) K a d ne bi D i o n i z u radili svečan o p h o d i pjevali pjesmu s p o l n o m u d u (falosu). sve će rastaviti (suditi) i pograbiti.114. Isti je n a i m e H a d i D i o n i z . ( D 1 4 ) N e s v e t o je uvođenje u misterije kako je uobičajeno k o d ljudi. ( D I O ) V e z e : cjelina i necjelina. 126. ( D 5 ) O n i koji se z l o č i n o m kaljaju nastoje se čistiti n o v o m krvlju. Konkordancija (U koloni o z n a č e n o j s D-K je numeracija fragmenata u Diels-Kranzovu izdanju. 120. s l o ž n o i n e s l o ž n o . 119. 117. 90 62 112 46 43 29 16 70 100 60 24 21 17 28 68 69 33 32 31 102 30 107 110 114 45 65 12 126 80 49 26 59 5 6 7 14 93 42 109 55 58 84 27 56 57 52 53 106 88 61 95 8 41 51 35 34 44 108 64 65 . 123. Mije­ nja se baš k a o što ulje kad se miješa s mirodijama d o b i v a i m e p o mirisu svake pojedine. ( D 6 4 B ) (Vatra) r a z u m o m o b d a r e n a . postupili bi v e o m a bestidno. n e ć e i h o ć e da se naziva i m e n o m Zeus. 116. ( D 1 2 4 ) Najljepši je sistem svijeta ( k o z m o s a ) k a o hrpa na­ s u m c e n a b a c a n o g smeća. ( D 6 7 ) B o g j e : dan-noć. i iz svega j e d n o i sve iz j e d n o g a . I takvim se b o ž j i m kipovima m o l e kao kad bi t k o razgovarao sa z g r a d a m a ne imajući p o j m a što su b o g o v i i heroji. ušavši u blato. rat-mir. zima-ljeto. ( D 6 4 A ) S v e m i r o m upravlja g r o m . 118. koje je j e d i n o m u d r o . sitost-glad. 120 121 122 124 D-K 96 97 98 99 100 101 101a 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 129 Hr. 118 67 2 11 103 75 25 63 19 54 22 105 66 36 13 82 64 37 81 96 85 83 15 23 20 76 77 104 72 94 111 119 D-K 64B 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84a 84b 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 Hr. To je k a o ako bi se n e t k o . 121. 125. ( D 3 2 ) J e d n o . b l a t o m prao. A k o bi ga n e t k o od ljudi o p a z i o gdje tako radi smatrao bi ga ludim. skladno i n e s k l a d n o .) D-K 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28A 28B 29 30 31A 31B Hr. a u k o l o n i s o z n a k o m Hr. ( D 6 5 ) (Vatra j e ) oskudica i sitost. ( D 1 1 9 ) Karakter j e čovjeku sudbina ( d a i m o n ) . 1 3 47 117 48 113 78 73 125 79 50 74 115 116 123 4 9 18 99 91 10 71 101 97 92 86 87 89 98 38 39 40 D-K 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64A Hr. ( D 6 6 ) K a d n a d o đ e vatra. ( D 1 6 ) K a k o bi n e t k o m o g a o ostati sakriven pred o n i m što nikad ne zalazi? 124. numeracija u ovoj ediciji. 122.

o n o j Karla Reinhardta. ' L ' e t r e et le n e a n t ' (J. m o ž d a i j o š utjecajnijoj interpretaciji. U s l i č n o m t o n u započinje u v o d u vlastiti k o m e n t a r i E r n s t H e i t s c h (str. koja se od strane kasnijih navodi p o d n a s l o v o m Ό na­ ravi'.Damir Barbarić Parmenid „ P a r m e n i d j e tvorac o n t o l o g i j e " . [. 6 1 ) 1 svoj kratki n o v e o m a utjecajni k o m e n t a r P a r m e n i d u . 'pra­ vo i bitak' (W. P. Sartre. Maihofer.] O t k a d je P a r m e n i d neupad­ ljivu rječcu 'bitak' u z d i g a o do središnjeg filozofijskog p o j m a . K o n i g . u p o t o n j e m svijetu postigao u č i n a k kakav nije u d i o p a o ni j e d n o m e od ranih grčkih filozofa..tako započinje U v o H o l s c h e r (str. 1 9 2 7 ) . 1 9 4 3 ) . 55. . 1937). T k o danas obrađuje re­ c i m o t e m e kao 'bitak i vrijeme' (Heidegger. U drugoj pak. to je pitanje u europskoj filozofiji ostalo živo. 1954). bit će P a r m e n i d opet v e ć na prvoj stranici p r o z v a n „ p r v i m m e t a f i z i č a r o m " t e p o t o m višekratno „ p r v i m l o g i č a r e m " . 5 7 ) : „ P a r m e n i d j e svojom p j e s m o m n a u k a (Lehrgedicht).. 'bitak i mišlje­ nje' (J. t k o piše knjigu Ό funkciji k o p u l e ' Potpuni podaci za djela kojima se u zagradi navodi samo brojka stra­ nice nalaze se u popisu na kraju studije.

koji je i s c r p n o citirao iz njena najznačajnijeg dijela poradi njene rijetkosti [. bilo omiljenije t e m e za vječno nagađanje i protuslovljenje.. za s k o r o tri četvrtine toga. upravo na njihovim stavovima.„ v r a ć a " v e ć d o n e k l e zastarje­ l o m h e k s a m e t r u . takozva­ ne „ P a r m e n i d o v e fizike". J e d n a k o je tako iz s a m o g djela p o s v e očita zbliženost s H o m e r o v i m i H e s i o d o v i m djelom. 1935). a d o b a r dio daljnje doksografske tradicije počiva. koliko g o d u u s p o r e d b i s ostalim „ p r e d s o k r a t o v c i m a " razmjerno zadovoljavajuća. p o d utjecajem stanovitog Ameiniasa. Od svega što danas posjedujemo kao vlastiti P a r m e n i d o v tekst prvi dio. 1): . u novije je vrijeme sve više p r e d m e t o m sumnje i preispitivanja.(A. N a s r e ć u njegov je rukopis b i o iz­ vrsne kakvoće. G r o t e . Sto se p a k o d n o s a s p r a m H e r a k l i t a tiče. koju bi d a k a k o b i l o neispravno svesti s a m o na. a predaja je j e d n o g l a s n a u opisu obitelji iz koje potječe k a o b o g a t e i o s o b i t o u g l e d n e . Simplikiju paralelni navodi iz prvoga dijela spjeva kakve p r e n o ­ se drugi neoplatoničari (Plotin. j e d v a da je u klasičnih filologa i historičara grčke filozofije. kojem se pripisuju v e z e s pitagorejcima. Da je naslov P a r m e n i d o v a „ s p j e v a " i z v o r n o glasio Ο naravi nije o s o b i t o vjerojatno. p r e m d a je vjerojatno u s a m o g P a r m e n i d a sadržavao ne više od petine cjelokupnoga teksta. k a o i u svim ostalim slučajevima. U razlici spram toga. S druge strane. n e g o često također njihove diskusije i parafraze argu­ menata. taj stoji t i m e u j e d n o j tradiciji koja je ishodište dobila u s t i h o v i m a P a r m e n i d o v i m . Damaskije. daleko od ovakve idiličnosti kakvu m o ž d a i n e h o t i c e sugerira C o x o n . tekst ostataka P a r m e n i d o v e p o e m e je n e o b i č n o d o b r o očuvan." Ipak je situacija s tekstom. Te P a r m e ­ n i d „ k r i t i z i r a " Heraklita. Stalno čuđenje interpreta izaziva činjenica da se P a r m e n i d . kao i to do koje je mjere u svrhu njegova razumijevanja p o t r e b n o naj­ ozbiljnije uzeti entuzijastički t o n i sadržaj u v o d n o g a dijela spjeva. N a v o d i se da je u m l a đ i m g o d i n a m a m o r a o biti z a k o n o d a v n o i politički djelatan. čini se da n a m je sačuvan u svojem najvećem dijelu. koji je o p ć e n i t o u helenističkoj i kasnijoj povijesti o č i t o v e o m a m a l o čitan i k o m e n t i r a n . Sam Simplikije pojedine dijelove teksta navodi po dva ili više p u t a u svojem k o m e n t a r u Aristotelove Fizike. i to najdoslovnije u smislu religijsko-misterijskog b o ž a n s k o g na­ dahnuća. Posljednji autor za kojega z n a m o da je j o š rabio rukopis čitava djela je Simplikije. i 515. K a o g o d i n e rođenja n a v o d e se alternativno 5 4 0 . nasljedovanje njihove pjesničke f o r m e . Iz s a m o g njegova djela dadu se lako naći p o t v r d e ο temeljitoj u p o z n a t o s t i s pitagorejskim n a u k o m ο k o z m o g o n i j s k i m protivno­ stima. Sve b i t n o ο tekstualnoj predaji sažeto je i j a s n o iskazao Coxon. S druge strane. drugi dio. no b e z ikakva t i m e i z b o r e n o g ozbiljnog d o p r i n o s a raz­ jašnjenju filozofije j e d n o g i drugog. začeta j o š u P l a t o n o v u Sofistu. ili za p o l o v i n u od svega što je ostalo. tko upotrebljava t e r m i n e kao ontologija i egzi­ stencija. b o g a t o m t r g o v a č k o m gradu na zapadnoj obali j u ž n e Italije. o s n o v a n o m poslije 540. da bi se p o t o m . inače sa­ s v i m bjelodano. Slična neusuglašenost predaje zatiče nas k o d fragmenata drugog dijela spjeva.] U s v e m u . i tako u n e d o g l e d . g o d i n e prije K r i s t a od G r k a koji su p o d pritiskom Perzijanaca bili napustili zavičaj u Maloj Aziji. " Pogađaju li o v e i slične karakterizacije s a m u stvar P a r m e n i d o v a djela i o n o g a što mu je bilo z a d a n o misliti? Život i spis P a r m e n i d je r o đ e n i živio u Eleji. koji izlaže filozofov put k boginji i njenu objavu istine svega. Čuđenje bi trebalo postati manjim zamijeti li se i u v a ž i u kolikoj je mjeri cjelina P a r m e n i d o v a djela uz ostalo i j e d a n stalni implicitni dijalog s H o m e r o m i H e s i o d o m . započinjući u v o d u svoj k o m e n t a r P a r m e n i d u (str. kao i s j o n s k i m k o z m o l o g i j s k i m učenjima. p o v u k a o u m i r k o n t e m p l a t i v n o g života.nakon što je j o n s k a filozofija v e ć p o d a l e k o od­ m a k l a u osvajanju p r o z n o g izraza kao najprikladnijeg za p o t r e b e r a n o g spekulativnog promišljanja . sve t a m o od p o l o v i n e p r o š l o g stoljeća pa do danas. prastara doksografska teza ο t o m e da je b i o u č e n i k Ksen o f a n o v . potječući m o ž d a iz tradicije o č u v a n e u Akademiji j o š od v r e m e n a Platonova.. u ko­ j e m se izlažu mnijenja smrtnika te dakle „ P a r m e n i d o v a k o z m o - 68 69 .. a njegovi se navodi isto­ ga teksta p r i t o m katkad n e z a n e m a r i v o razlikuju. on je naš jedini izvor. Simplikije navodi dvije trećine od n a m a sačuvanih sto i pedeset redaka. Proklo.S ob­ z i r o m na svoju neprozirnost. P l u t a r h ) po­ negdje značajno odstupaju od njegovih. P l a t o n i Ari­ stotel su očito P a r m e n i d a navodili iz sjećanja ili u vlastitoj pa­ rafrazi. U uspostavi teksta fragmenata i m a m o p r e d n o s t ne s a m o o p ć e n i t o d o b r e tekstualne predaje a u t o r a koji ga navode. te opet Heraklit P a r m e n i d a .

Izri­ čitu vlastitu refleksiju ostavljamo pak primjerenijoj prigodi.p o u z d a n o s t koje je i inače n a k o n Chernissovih kritičkih istraživanja postala s p o r n a i 70 71 .u svojoj temeljnoj aristotelijansko-hegelijanskoj maniri ..i pri svoj odlučnosti s k o j o m ga odvaja od osjetilnosti". 1985. te o s o b i t o C a l o g e r o ) . Pre­ vladavajuća interpretacija P a r m e n i d a u z i m a njegov temeljni p o ­ j a m o n o g eon tako kao da bi to bila j e d n a jedina stvar. W u r z b u r g . Č i n i se da baš n e k a k o u t o m pravcu upućuje naprimjer i E u g e n F i n k (Grundfragen der antiken Philosophie. o d n o s n o preciznije „ o n i o k o P a r m e n i d a " . a Stenzel će u njega n a ć i čak anticipaciju o s n o v n o g a stava kritičke filozofije. n e g o u p r a v o sa­ mo j e d n a . zora te tragove t o g porijekla j o š j a s n o nosi na sebi. zatim Verdenius. u sebi zatvorena. da ovako apstraktno suprotstavljena alter­ nativa „materijalno ili spiritualno" u o p ć e d o p u š t a zadovoljavajući o d g o v o r . n e g o i nespojivo s čitavim njegovim stajalištem". i z v o r n o o č i t o znatno duži i obuhvatniji od prvoga. tjelesnim i protegnutim. zahti­ j e v a o p o z a m a š n u zasebnu knjigu. tada je i „tjelesnost" i „netjelesnost" (dakle t a k o shvaćena „ d u h o v n o s t " ) j e d n a k o slabo pogađajuća karakteristika P a r m e n i d o v a „ b i ć a " . h o ć e li biti ozbiljan i temeljit. a n e k a prava i uistinu odgovarajuća imala bi se o č i g l e d n o potražiti t e k negdje s o n u stranu od takve r a z d i o b e i od nje izvornije. Ali P a r m e n i d o v o pitanje ο bitku ne cilja n i k a d na bićevnost bića. a ispravnost tih uvida doista nije m o g u ć e sporiti. razumije i p r o t u m a č i k a o stvar logike. 2 0 1 id. No ako je d o i s t a tako. K a ž e se onda. osjetilnim. ne na n a č i n e i ustroje bitka koji pridolaze stvarima. str. u p i t n a .): „ P r e š u t n o se pretpostavlja da P a r m e n i d h o ć e zaključiti što bi to o n d a zapravo b i o bitak na biću. k a o i narav sa­ m o g njegova „ b i ć a " .gonija". s h o d n o naravi i svrsi edicije. uostalom. upojedinjenome i p o j a v n o m e . ili p a k s „ d u h o m " ( ν ο υ ς ) sa­ m i m istovjetno. bez ikakave osjetilne primjese. n e g o bitak kao arche. 6 9 8 ) : „Nje­ g o v o biće nije nikakav metafizički pojam. J o h n B u r n e t nije se štoviše ustručavao u P a r m e n i d u prepoznati „ o c a materijalizma". v e ć s a m o n e p o m i č ­ na vječna sadašnjost-prisutnost. P r i t o m ć e m o se ograničiti na sažeto referiranje relevantnih stavova i diskusija iznesenih u dosadašnjem istraživanju i tumačenju P a r m e n i d a . i to o s o b i t o u o s l o n c u na čuveni fragment 3. nalazeći p r i t o m . r e c i m o .predaja n e o p l a t o n i z m a . T a k o će naprimjer na t o m tragu C o r n f o r d u Par­ m e n i d u prepoznati „ p r a o c a idealizma". V e ć je i sam B u r n e t s v o j e d o b n o b i o prisiljen prihvatiti t o d a j e „ u P a r m e n i d o v o vrijeme o n o netjelesno bilo j o š uvijek n e p o z n a t o " ." Oprezniji je p a k Holscher. ipak očito pridaje predikat protežnosti. J e d n a k o o d l u č n o zastupa takvo shvaćanje P a r m e n i d a i Zel­ ler. T e š k o . k a o izvor m n o g i h bitkuj u ć i h stvari. koja je u njega doduše t e k u svojemu začetku. str. koje su za njega o n o što se pričinja. koji ustvrđuje tek da P a r m e n i d biću. da n e m a u o p ć e nastajanja i prolaženja. čini ga se tako r o d o n a č e l n i k o m metafizike. Nije bitak na mnogome njegov p r o b l e m . v e ć j e d a n pojam koji se najprije razvio iz. p r o l a z n o m e . koji bi i onako. vidi „ b i ć e " u Par­ m e n i d a kao nešto b i t n o duhovno. počinjući v e ć s P l o t i n o m s a m i m . n e ć e m o upuštati u pokušaj interpretacije.u t o m e i svojevrsni dokaz primitivnosti i nesavrše­ 7 nosti P a r m e n i d o v a mišljenja (Zeller-Nestle 1 9 2 3 . poznaju s a m o i j e d i n o osjetilno biće. kao što u o s t a l o m i Zeller nalazi s h o d n i m u p o z o r i t i da je „razlikovanje tjelesnoga i netjelesnoga njemu ne t e k strano. ali ipak v e ć m j e r o d a v n o upravlja i vodi cjelokupan put mišljenja (tako u o s n o v i v e ć R e i n hardt. p r o b l e m a . Od t o g a nisu d a l e k o ni svi pokušaji da se bit P a r m e n i d o v e filozofije. j e d i n s t v e n a kugla bitka. m e đ u t i m . to eon. U razlici spram Aristotelove p r o s u d b e . ostaje n a m skrajnje fragmentaran i svaki pokušaj n e k e temeljite rekon­ strukcije susreće se tu s nerazrješivim teškoćama. ta dokounta. t o g n a i m e da čovjek konstituira svijet t i m e što ga misli. s kojima se već desetljećima bori svaki zah­ tjevniji i relevantniji pokušaj dohvaćanja o n o g a b i t n o g u ovdje p r e v e d e n i m fragmentima P a r m e n i d o v a djela. Nauk Ovdje se. . da uistinu ne postoji m n o g o stvari. Od tada nadalje ne prestaju pokušaji da se o n o što Parmenid naziva „ b i ć e m " (τό έόν) poistovjeti s nečim materijalnim. j e d n a jedina. D o v o l j n o će biti ovdje tek na­ značiti n e k e od o s n o v n i h p r o b l e m a s kojima se svaka takva in­ terpretacija m o r a suočiti i potražiti nekakvo njihovo razrješenje. da s a m o u ljudskim p r e d o d ž b a - A) Prava narav Parmenidova „bitka" odnosno „bića" Aristotel je b i o prvi koji je (De caelo 2 9 8 b ) ustvrdio da Parmenid. kao što naprimjer Uberweg-Praechter bez m n o g o oklijevanja njegovo „ b i ­ ć e " označuju kao „ p r o s t o r ispunjajuću i p r o s t o r n o o g r a n i č e n u ma­ su".

] K a d o n o eon. ο mišljenju: mišljenje 72 73 .. d o k ljudi u o b m a n i mniju k a k o postoji m n o g o stvari i mij e n a v r e m e n a ." B) „Istovjetnost mišljenja i bitka" Uz g o r e raspravljani općeniti p r o b l e m svake interpretacije Par­ m e n i d a najuže j e v e z a n a p o t e š k o ć a o k o razumijevanja. u k o l i k o biva mišljeno k a o izvor. No što taj stavak zapravo znači u s a m o g a P a r m e n i d a i k a k o ga u o p ć e pročitati." T e š k o ipak da o v a k o pojed­ nostavljena tvrdnja o d g o v a r a težini stvari ο kojoj je riječ. Zeller je naprotiv inzistirao na t o m e da se umjesto εστίν m o r a čitati o r t o t o n i r a n o εστίν. j e r se tu lako u n o s e p r e d o d ž b e kasnijih izlaganja o d n o s a i z m e đ u mišljenja i bitka. tad je to zap r a v o j e d a n izraz iz neprilike. 720) je s v o j e v r e m e n o predlagao da se u fragmentu ispred είναι u m i s l i m a d o m e t n e νοεΐν. p o s t a v k a m a .. of Arts and Sciences 48. T a r a n ("for t h e s a m e t h i n g c a n b e t h o u g h t and c a n exist") i B o r m a n n ("dasselbe k a n n g e d a c h t w e r d e n u n d s e i n " ) . a spoznavanje je spoznavanje bitka. i to u metafizici.s p r a v o m u p o z o r i o na to da je uvjet svakog zadovoljavajućeg p r o t u m a č e n j a o v o g tako s p o r n o g stavka neki p r e t h o d n i o d g o v o r na „ d v a pretpitanja: što u P a r m e n i d a znači νοεΐν. [. već kazuje nešto ο o n o m e νοεΐν. tad i m a svoj sasvim drukčiji smisao.] No k a k o se P a r m e n i d o v temeljni pojam o n o g eon m o r a prim j e r e n o shvatiti? T o j e j e d n o teško pitanje.kao H e g e l . 60) . te n e m a nikakva d r u g o g istinskog znanja do o n o g a u k o j e m bitak sebe sama kao bitak razumijeva. S a b e r i m o ovdje s a m o u o s n o v n i m crtama novije smjerove interpretacije." N o sva u p i t n o s t i a n a k r o n o s t o v a k v o g tumačenja bjelodana je zacijelo s a m a po sebi. Acad. I njega je teško naznačiti. p a v e ć i s a m o g i s p r a v n o g prevođenja s p r a v o m č u v e n o g fragmenta 3: . ο t o m e n e p r e s t a n e rasprave traju j o š o d P l a t o n o v i h d a n a p a sve d o danas.u č i n i o V o l k m a n n . Ali k a d bitak biva mišljen i pojmljen k a o arche. Stanje stvari koje P a r m e n i d ovdje dovodi do riječi valja razumjeti u o n o m smislu u kojem ga je r a z u m i o P a r m e n i d . koji je v e o m a nedostatan. 4 0 8 ) : „ P a r m e n i d o v j e bitak dakle o d p o č e t k a k o n c i p i r a n k a o svjes­ ni bitak. te na k o n c u sa­ me ideje t r a n s c e n d e n t a l n e filozofije. Ta je zadaća teška. N j e g o v je n a i m e o d g o v o r u osnovi ovaj (str. dakle u smislu: „ o n o isto j e mišljenje i misliti da j e s t " . str. što znači τό α ύ τ ό ? " No pitanjem ostaje da li je sam uspio dati zadovoljavajuće razjašnjenje fragmenta. Stavak ne kazuje ni­ šta ο bitku. J e d n a k o je t a k o opravda­ no o d a v n o i od m n o g i h u o v o m e do krajnosti s a ž e t o m t e m e l j n o m P a r m e n i d o v u stavku p r e p o z n a t a najodsudnija postavka cjelokup­ ne povijesti filozofije: — n a č e l n a p o d l o g a izgradnje k a k o filozofij­ ske teologije Aristotelove. Slično t o m e p o k u š a o je stavak razumjeti i H e r m a n n Frankel (Dichtung und Philošophie des fruhen Griechentums. da u istini stoji sve m i r n o i j e s t j e d n o . [. mnijenjima. u smislu potencijalnosti. 6 6 ) : „ B i t a k je uvijek bitak spoznavanja. n a koje n e m a m o smjesta pri ruci neki siguran o d g o v o r . S druge je strane Riezler (str.. te t o m e s h o d n o prevesti: . H e i t s c h s e p a k b e z kolebanja vraća Diels-Kranzovu prijevodu: „ D e n n dasselbe ist E r k e n n e n u n d S e i n " .ma. Zacijelo je korak dalje na i s t o m e p u t u . te obrazlažući ga nasta­ vivši z n a t n o originalnije: „ O n o τε και upućuje na nerazrješivost sveze mišljenja i bitka. t a k o i spekulativnih sustava takozva­ n o g o b j e k t i v n o g idealizma.. 3 1 9 6 2 . te u najnovije vrijeme j o š H o l s c h e r ( " d e n n dasselbe k a n n gedacht w e r d e n u n d s e i n " ) . j e r o n o isto j e mišljenje i bitak". j e r o n o isto j e o n o što m o ž e biti mišljeno i što m o ž e biti". p r e v e d e m o s 'bitak'. S t o g a su oboje skupa j e d n o i isto. Stavak ne kazuje . u č e m u mu se pridružuje i Burnet. str. Proc.k a o P l a t o n . 77) d a u p r a v o „ n a t o m j e d n o m stavku p o č i v a čitava njegova filozofija".. p r e v o d e ć i sa svoje strane vodeći P a r m e n i d o v stav n a o k o p o s v e t r a d i c i o n a l n o : „ D e n n dasselbe sind D e n k e n u n d Sein". kad ustvrđuje (str. H e i d e l ( O n certain fragments of the presocratics. τό γ ά ρ α υ τ ό νοεΐν εστίν τε και είναι. 1913. T e š k o je ne složiti se s R e i n h a r d t o m .j e d n a k o b j e l o d a n o oslonjen na H e i d e g g e r a . od P l o t i n a do Hegela.da bitku pripada b i t n o us­ trojstvo mišljenja. j e r ο bit­ ku g o v o r i m o ipak i u izričitoj razlici s p r a m bića.oslanjajući se o č i g l e d n o u osnovi na H e i d e g g e r o v e pokušaje o k o razumijevanja P a r m e n i d a . i m e n i m a postoji nešto t a k v o k a o m n o š t v o i postajanje i prolaženje.S c h l u c k . Diels j e fragment p r e v e o j e d n o s t a v n o : . n a k o n što se odvažio na radikalnu tezu da J e d n a k o tako m a l o o n o p r v o znači mišljenje kao i o n o d r u g o identitet". Amer. gdje je bitak b i ć a središnjom t e m o m . kao physis. On t a k o đ e r ne kazuje . koja doista stoji u o s n o v i cje­ l o k u p n e novovjeke filozofije.da se b i t a k sastoji u o n o m e mišljenom mišljenja koje sebe s a m o misli. n a i m e nadosjetilna narav. Individuacija i p r o l a z n o s t da su utvare ljudi. što bi u o s n o v i značilo da u o p ć e s a m o biće m o ž e biti mišljeno. M i i n c h e n .

u k o j e m u je riječ ο porijeklu „varava p o r e t k a " riječi kojima b o ­ ginja izlaže mnijenja smrtnika. N a k o n toga pretežni se dio relevantne interpretacije P a r m e ­ nida dalje odvija u svojem b i t n o m i o d l u č u j u ć e m aspektu u p r a v o u sve dubljem sagledavanju unutrašnjega jedinstva i supripadnosti obaju dijelova. str. koji opisuje n e p o z n a t u b o ­ ginju u sredini k o z m o s a što „upravlja svime. koji prikazuje p u t „čovjeka z n a l c a " k boginji sa­ moj. sadržaju p a k više n e " ." ( K . poglavito s pitagorejcima ili H e r a k l i t o m i njegovim sljedbenicima. b i o uvjeren da čitava P a r m e n i d o v a „fizikalna teorija i m a p u k o hipotetičko značenje" te da „ n a m h o ć e pokazati kako bi svi­ j e t pojava izgledao kad b i s m o ga smjeli držati za nešto zbiljsko" ( 7 1 9 2 3 . neprijepornim se p o k a z a l o značenje što ga cjelokupna ta takozvana metaforika i m a za rasvjetljenje smisla c j e l o k u p n o g ostaloga spjeva. Ipak. v e ć posve samorazumljivim zazvučati o s n o v n i stav v a ž n o g a S c h w a b l o v a članka „ B i t a k i d o k s a u P a r m e n i d a " (str. . prije svih ostalih. d o k je k o n a č n o treći fragment 12. v j e č n o m . u v o d a u spjev. o k o kojeg se svi tumači slažu b a r e m u t o l i k o da je u njemu P a r m e n i d iznio vlastiti nauk. i to zacijelo ne s a m o z b o g toga što n a m je p r e d a n u tako b e z n a d n o s k r a ć e n o m i f r a g m e n t i r a n o m stanju. smatrajući m e đ u t i m kako je njegova zaprava svrha bila u pole­ mici s drugim „ š k o l a m a " . 736) cjelokupnu metaforiku uz­ laznoga putovanja k vratima dana i noći i k boginji istine shva­ ć a o kao p u k u izvanjsku „ o d o r u " ( E i n k l e i d u n g ) . str. Deichgrabera i B o w r e . P o đ e li se. S m a t r a m o da s a m o d o s t a t n o m interpretacijom svakog od tih dijelova teksta. D) 6 Proemij Nestle je j o š ( k o d Zellera . Volkmann-Schluck. o n o g a u kojem se izlažu mnijenja smrtnika. Die Philosophie der Vorsokratiker.p r e m a svojoj naravi pripada bitku. Drugi su tumači prosudili ulogu drugoga dijela slično Dielsu. drugi je cjelokupan tekst p r o e m i ja. str. 5 2 ) : „Pitanje ο bitku ne da se riješiti b e z pitanja ο d o k s i . da Reinhardt u svojoj zasluženo cijenjenoj knjizi uvjerljivo ospori sve ta­ kve n a z o r e i energično u p o z o r i na to da je i u d r u g o m e dijelu. kao što je i prije njega Diels b i o tvrdio da P a r m e n i d o v „ r a c i o n a l i z a m d o p u š t a j o š s a m o vanjskoj formi mistike da na nj djeluje. uz sve ostalo što je ο njemu u središnjem o s m o m fragmentu k a z a n o . U riječi τό α υ τ ό do izraza do­ lazi bitna pripadnost mišljenja bitku. Zeller je pak. o n o g ο „ i s t i n i " i o n o g ο „ m n i j e n j u " . 71 i d. u djelomičnoj razlici s p r a m svih takvih shva­ ćanja.H . No od istraživanja Frankela. fragmenta. začinjući k a k o o m r a ­ ž e n o rađanje tako i sparivanje". n e p o m i č n o m . nesuglasje vlada o k o odredbe pravoga značenja i uloge drugoga dijela cjeline spjeva. stojimo u stalnoj opasnosti da i n e h o t i c e t a m o i z n a đ e m o tek primitivne i nedomišljene r u d i m e n t e „ l o g i k e " . „ m e t a f i z i k e " . i cjeline svih njih zajedno. 1992. J e d a n je k o n a c 8. kako bi tim kritičkim pre­ gledom mogućih neistina pružio učenicima građu za uvježbavanje i p r i p r e m u shvaćanja j e d i n e prave istine.) C) Odnos dvaju dijelova „spjeva" Za razliku od prvoga dijela. n a i m e m o g u ć n o s t toga da i u d r u g o m e dijelu P a r m e n i d izlaže ustvari ipak vlastite stavove. Teofrast i Plutarh. o d m a h od „ z n a k o v a " p o d kojima se P a r m e n i d u uka­ zuje biće. P r i t o m nisu rijetke i zaslužuju najveću p o z o r n o s t tvrdnje da se sadržaj proemija dade shvatiti poglavito kao j e d n o 74 75 . 725). Wurzburg. m o ž e m o zadobiti dostatnu spoznaju ο o n o m e najdubljem P a r m e n i d o v a mišljenja. j e d n o m . Sva n a m ta navedena „objašnjenja" danas već m o g u izgledati n a p r o s t o smiješnima i očitovati filozofijsku historiografiju d r u g o g dijela prošloga i početka našega stoljeća u j e d n o m ne baš osobito blistavom svjetlu. " Tri su bitna dijela P a r m e n i d o v a teksta iz tumačenja kojih se ponajprije dade zadobiti mjerodavan uvid u pravu narav m e đ u ­ s o b n o g o d n o s a dvaju dijelova spjeva. trebalo je čekati sve do 1916. kako s m o to bili vidjeli na s a m o m e p o č e t k u o v o g a uvoda. T a k o će naprimjer 1953. T a k o je naprimjer Diels bio mišljenja da je P a r m e n i d u t o m d r u g o m e dijelu naprosto ekletički sakupio najrazličitija naučavanja svojih prethodnika i suvremenika. kako je često u dosadašnjim t u m a č e n j i m a to bio slučaj. t o m e nasuprot. iskazane u p r v o m e dijelu. baš kao i u p r v o m . „ o n t o l o g i j e " . te dovesti č u v e n e i m n o g o diskutirane is­ kaze ο s a m o m biću. za P a r m e n i d a sadržana istina. V e ć i n a starijih interpreta njegov je sa­ držaj shvaćala u tolikoj mjeri različitim od o n o g a ο č e m u govori prvi dio da naprosto nije htjela ni m o g l a prihvatiti m o g u ć n o s t ko­ je su se očito bili držali v e ć Aristotel. što se dovoljno j a s n o očituje v e ć i u činjenici da se objava sadržaja prvoga i dru­ g o g a dijela zbiva na usta iste boginje.

Capizzi. str. Amsterdam. po onoj H o m e r o v o j . V e r d e n i u s ) ili p a k mističko (Mansfeld) iskustvo. H. L. razlika.: Parmenidis Eleatae carminis reliauae. Parmenidis et Melissi doctrina e propriis philosophorum reliquiis exposita. Philos. Deichgraber. ne dijeli njegov stav da su boginja koja prihvaća P a r m e n i d a i objavljuje mu istinu i P r a v d a uistinu j e d n a te ista boginja. Roma. T r a d i c i o n a l n o m t u m a č e n j u Seksta E m p i r i k a (Adv. ubersetzt und erlautert. Stein.tura del poema.: Retraktationen zum Lehrgedicht des Parmeni­ des. Die Fragmente herausgegeben.: Parmenides. Hamburg.: Studi sull' Eleatismo.: Parmenides. H. Testimonianze e frammenti. II. Berlin.: Parmenides. Testimonianze e frammenti. Frankfurt am Main. Gesch. Untersteiner. 1939. Diels. K. 1813. Xenophanis. O p ć e n i t o je pitanje ο iden­ titetu triju boginja koje se j e d i n e spominju u s a č u v a n o m e dijelu spjeva na ključnim mjestima. Due saggi per una nuova let. Philology 32. njihova e v e n t u a l n a istovjetnost. Logik und Naturuiissenschaft. Literatura (abecednim slijedom) Bowra. 1965. 1970) Albertelli.: Parmenides' Lehrgedicht. Calogero. Frankfurt am Main. Die Anfange der Ontologie.: Die δαίμων des Parmenides.: Parmenide. H. kojima u u v o d u P a r m e n i d putuje u smjeru sunca. J. Riezler. Karsten. traduzione e commento. 97-112. pitanje koje ni do danas nije našlo zadovoljavajuće razjašnjenje. Festschrift Karl Reinhardt. 183e5-184a3). K. Gadamer. ubersetzt und erlautert. O. Holscher. Miinchen. G o t o v o u rezignaciji p r i z n a o je j e d n o m P l a t o n na usta Sokratova: „ P a r m e n i d mi se čini. Gilbert. Bormann. danas j a m a č n o nitko više n e pripisuje vjerodostojnost. str. translation and commentarv. U. p r e m a k o j e m u s u kotači kola.: Die Fragmente des Parmenides περί φύσεως. uistinu alegorija za uši. Svmbola philologorum Bonnensium in honorem F.-G. Α.: Le poeme de Parmenide.religijsko ( R e i n h a r d t . Arch.. Mainz. 1864-1867. 1932. 1934.: La porta di Parmenide. Taran. 1986. 1955. Lipsiae. dodatak Izdanja (kronološkim slijedom) Brandis." (Theaet. E. 1969. 85-182. 1975. and critical essavs. i u k a z a mi se da sadrži neki b e z d a n skroz n a s k r o z p l e m e n i t . No to i tako vrijedi tako reći z a sve što n a m j e o d P a r m e n i d a povijesno p r e d a n o . 763-806. A text with translation. 1971. 20. 58-68. New Jersev. B o j i m se dakle da ne s a m o da n e ć e m o shvatiti o n o što j e z b o r i o n e g o i d a ć e j o š više ostati n e z a m i j e ć e n o što t o n a u m u imajući ih je izrekao.: Gli Eleati. Untersuchungen zu den Fragmenten. 1907. 1835. B o w r a .: The Proem of Parmenides. Pariš. erg. Introduzione. 'štovanja vrije­ d a n ' te ujedno 'i strašan'.. str. C. o s i m z a č u d o Boedera. H. A critical text with introduction. 1897. str. Coxon. 76 77 . Princeton.: Parmenides' Auffahrt zur Gottin des Rechts. Aufl. 1958. te narav m e đ u s o b n o g odnošenja. 1974. Koln.: The fragments of Parmenides. J e d n a k o m se d o j m u zacijelo ne m o ž e oteti ni neki današnji ozbiljan filozofijski susret s P a r m e n i d o m .: Parmenides. Vom Wesen des Seienden. s u n č e v e djeve p a k za osjetilo vida. ) . 24-45. P. A. Assen/Maastricht. Chr. S. 1937. Ritschelii coll. Bari. 1959.. P o s v e j e o č i g l e d n o n a i m e d a j e t o S e k s t o v o tumačenje inspirirano r a n o m s t o i č k o m platonizirajućom alegorezom. math. Heitsch. G.: Commentationum Eleaticarumpars I. commentarv. Herausgegeben. M. a konji o d n o s ­ n o k o b i l e z a b e z u m n e d u š e v n e porive. Varia Varioru/n.: Parmenides. Beaufret. boginja P r a v d a za n e p r e v a r n i u m . K. M. Filologia e critica 14. Altona. str. Susreo s a m zaista t o g m u ž a p o s v e m l a d p o s v e stara. 1952. Class. Α. V I I l l l s q . Un­ tersuchungen zum Prooimion seines Lehrgedichts. J e d n a k o tako nitko. Firenze. (2. Roma. Bibliografski I.

1970. Kahn. (Pretisak: Amsterdam. J. Hermes 84. str. str. 1916 ( 2 1959. H. 1942.: Eleatic questions. 385-97. Wiesbaden. 3 1977). Harvard Stud. str. Aus der Problemgeschichte der Aeguivokation. Ε. str. Zur Formung des parmenideischen Prooimions (28 Β 1). 84-102. str. 1956. E. 1963. Revieui of Metaphysics 22. 63. 1969. Class.: Parmenides und die Geschichte der griechischen Phi­ losophie.: The Route of Parmenides. 1958. D. 700-24. W. Gro­ ningen.: Grammatisches zu Parmenides.: Hesiod und Parmenides. Mourelatus. 1970.: The Thesis of Parmenides. 134-42.: Parmenides. Owen. 145-66. str. K. Class. 1964) Woodbury.: Parmenides zum Verhaltnis von Sprache und Wirhlichkeit. L. 1960. 54.: Parmenides on names. Some comments on his poem.: Die Offenbarung des Parmenides und die menschliche Welt. H. U.: Sein und Doxa bei Parmenides. Quart. PARMENID Fragmenti Parmenidova djela S . A. Schvvabl. New Haven and London. Verdenius. 1976. Mansfeld. Bonn. Schwabl.Heitsch. H. Philol. 1964. Assen. J. Wiener Studien 66. Munchen. 50-75.: Gegenuiart und Evidenz bei Parmenides. P. Rheinisches Museum 106. Reinhardt. J. Holscher. Jantzen. L. Ch. 1953. G.

«. kao uostalom možda već i sam prepjevavajući pristup. 19f. . str. upozo­ reno je na krupnije filološke dileme glede različitih mogućih varijanti čitanja originalnog teksta i samo je uzgredno na nekoliko mjesta komen­ tirana poneka pojedinost prijevoda. Prijevod je u potpunosti neizmijenjen. I svezak. 125v). Zagreb. 85. osim što je uklonjena akcentuacija.9Kip A V J t ^ J t t ^ U i j N T >κ ις. Fragmenti.· Tekst Parmenidova „spjeva" u rukopisu Seksta Empirika (Codex Laur. i Dubravko bilješke dodao Škiljan Damir Barbarić) ^ V S T ' > * Β Λ /r^r.smatramo . koje smo dodali samo tamo gdje se činilo najpotrebnije i bez pretenzije na inače poželjnu iscrpnost. koja . 1983.više opterećuje traganje za filozofijskim smislom teksta no što mu pridonosi. 206-216." Fragmenti Parmenidova djela Preveo (Napomenu Napomena: Hrvatski prijevod Dubravka Skiljana preuzet je iz prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der Vorsokratiker u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels. Predsokratovci. U bilješkama.

4 Diels i dio ostalih izdavača prihvaćaju Simplikijevu verziju ευκυκλεος. kad (već) sve kroz sve prožimaju. Heitsch i Coxon opredjeljuju se za εύπειθέος („vrlo uvjerljive"). o k r e n u sasvim u s u p r o t n o m smjeru 3 Fr. Npr.Fr. Primi me boginja naklono. Gotovo svi izdavači zadržavaju Dielsovo πάντ' άστη. vukle su kad su me boginje 1 povele na put glasovit s o n u što stranu svih naselja 2 uglavljene stožere. dokle g o d srce mi žudi. dok svi ostali rukopisi imaju besmislene varijante πάντ' άτη. razumije­ vajući δαίμονος kao genitivus poss. 2 Hajde. ko­ jih je i dosad bilo bezbroj. a i dokaza istine lišena smrtnika mnijenja. Schwabl. naučit ć e š 4 i to k a k o je mišljenja takva n u ž n o ispitati brižljivo posve kroz sve u s v e m u . Diogen Laertije. ostaviv nastambu Noći. koji su s a m o zamislivi istraživanja puti: p r e m a j e d n o m e bitak jest a nebitka n e m a > * Dielsovo δαίμονες je od njega prihvaćena konjektura Steina i Willamowitza. poletjevši. Svi se izdavači drže Dielsova prihvaćanja lekcije μαθήσεαι. jer nije te p o g u b n a sudbina nagnala ići o v i m p u t e m (daleko je izvan ljudskih putanja). Sein und Doxa bei Parme­ nides. str. Ondje su dveri (što v o d e ) na putove N o ć i i Dana. Uglavljena osovina puštaše pištave zvuke. hitale ( m e n e ) da prate u susret svjetlu. d e s n u (mi) uhvati ruku svojom r u k o m i riječ mi o v a k o progovori. skinuvši s glava r u k a m a vela. odnosno πάντάτη. žareći (sva se) (jer dva su je hitra vrtjela t o č k a s j e d n e i s druge strane) kada su Helija kćeri. Coxon je usta­ novio da je od Dielsa prihvaćeno čitanje pogreška Sextova izdavača Mutschmanna. Bormann: „der von der Gottheit festgesetzte VVeg". kako imaju Plutarh. zapamti riječi. No. odnosno πάντα τη. Klement. tako da preostaje samo pokušati novu konjekciju. sama su (vrata) eterska. Sextus. dok su ih djevojke vodile p u t e m . i njih omeđuje nadvratak zajedno s k a m e n i m p r a g o m . 1 Kobile koje me nose. H. reče: „ M l a d i ć u kojega prate b e s m r t n i (ovi) vozači. Sam Coxon odlučuje se za Hevneovu: ά < ν > τ η < ν > . sada u: Um die Begriffsivelt der Vorsokratiker. Dike s k a z n a m a m n o g i m drži im ključeve dvojne. 50-75. Teško da ovdje prijevod pogađa smisao originalnoga teksta. n e g o pravda i pravednost. njihova krila š i r o m se otvore. a ti slušaj. Njime bjeh nošen: njim su me nosile kobile mudre. P o t r e b n o sve je da spoznaš lijepo z a o k r u ž e n e 3 Istine sigurno srce. odbijajući drugu postojeću: μυθήσομαι („reći ć u " ) . vukle su kola. Ipak. navodno čitanje jednoga rukopisa. str. Wiener Studien 66. u smislu „boginji pripadan put". Većina izdavača nakon Dielsa (izuzetak je Riezler) zadržava izvornu rukopisnu verziju." 5 83 . kojega kobile nose d o k prilaziš m o j e m u d o m u . no Deichgraber. u njima velika krila. 402): „Ali opet ćeš naučiti i to da su ona mni­ jenjem prihvaćena morala mnijenjem prihvatljiva biti. kazat ću. U p r a v o kroz njih ravno su djevojke vodile c e s t o m kola i konje. Smisao je ove izuzetno mnogo diskutirane i još ne usuglašeno protumačene re­ čenice otprilike ovakav (usp. 5 I nosi čovjeka znalca. Njoj se obrate djevojke riječima blagim i vješto (nju) n a g o v o r e da im zasun što zatvara čvrsto s m a k n e o k r e t n o s dveri. te prevodi dotični ulomak „through every stage straight onvvards". Mansfeld. cijele od mjedi i koje snažno su držali šiljci i klinovi. zdravo. dok rukopisi imaju δαίμονος. 1953.

Plutarh. Filopona i jednog ruko­ pisa Euzebija ili pak za μουνον μουνογενές. k a ž e m ti. Filopon. nego prosudi mišlju prijeporni dokaz koji ti iznosim. j e d n o . prihvaćen od svih potonjih izdavača. 7. Fr. p r e m a d r u g o m e nebitak jest i n u ž n o postoji to je. kako imaju Pseudo-Plutarh. kasnije ili prije. bez završetka 9 . dva rukopisa Euzebija i Teodoretos. n a i m e .. koja nije baš najuvjerljivija medu svim ponuđenima. 4 . Q <εϊργω> je umetak Dielsov. Dakle: ili (1) „cijelo jednorodno". Pseudo-Plutarh. 6 N u ž n o je reći i misliti: postoji biće.promisli. naime. sasvim nespoznatljiva staza: ne m o ž e š spoznati o n o što nije (jer m o g u ć e nije) niti izreći. n e p o m i č n o . ili pak (2) „jedino jednorodno" Diels prihvaća Simplikijevu najčešće navođenu lekciju ή δ ' άτέλεστον. U neprilici sa­ držajne i smislene naravi. Fr. (za njih) u s v e m u je p o v r a t n a staza. odvajati biće od v e z e s b i ć e m niti (kad j e ) rasuto p o s v u d po k o z m o s u cijelom niti (u j e d n o ) zbito. odnosno „cijelo. N a njemu vrlo s u m n o g i znaci da je nenastalo i neuništivo biće. prvo. zatim i s o n o g a kojim ljudi što ne znaju ništa lutaju dvoglavi. potakla? Svi su se izdavači složili s Dielsovim prihvaćanjem Simplikijeve lekcije μΰθος namjesto Sekstova θυμός. 84 85 . zaglušen sluh i jezik. Simplikija. Iz­ među ovog i sljedećeg retka pretpostavlja Taran lakunu. 5 Jer nije mi v a ž n o gdje ću da p o č n e m : opet ću natrag o n a m o doći. oni se nositi daju. Klement. odakle razvilo? Da je iz nebića. što prihvaća i Holscher. Fr. Euzebije. da se iz ničega rodi. nalažem. n e k a te navika s m n o g o iskustva tim p u t e m ne n a g n a da bez pogleda upravljaš oči. niti je bilo niti će biti. n e ć e on. Teodoretos.. J e d i n o o p i s 7 preostaje puta p r e m a k o m (biće) postoji. ni reći ne smiješ da nebiće jest. premda je u tradiciji teksta češća vari­ janta ή δ ' άγένητον (Simplikije na jednome mjestu. zbunjeni. Gledaj: što i z m i č e u m u stalno je prisutno u njem.8 N i k a d a neće nadvladati to da nebiće jeste. Kakav ćeš tražiti nastanak njemu? K a k o se. gluhi i slijepi. Jer. jednorodno". Proklo). Brandis je bio konjicirao ο ύ δ ' άτέλεστον. 3 Fr. što prihvaća i Heitsch. ništa ne postoji . što preuzima i većina izdavača. vodi im um što t u m a r a smutnja u njihovim grudima. N a i m e .staza je (to) uvjerenja (/koja/ Istinu slijedi). Hrvatski prijevod „opis" za μϋθος na ovome mjestu svakako je diskutabilan. j e r j e cjelovito ( o n o ) 8 . Diels preuzima lekciju Plutarha έστι γάρ ούλομελές (Proklo ima samo ούλομελές). D o k bitak postoji. Owen pak predlaže ήδέ τέλειον. od t o g a puta istraživanja r a z u m odvrati. a Taran ήδί τελεστόν. S p u t a t e takva istraživanja < o d v r a ć a m > 6 Fr. Ve­ ćina izdavača se odlučuje ili za ούλον μουνογενές (Bormann dodatno odvaja riječi zarezom) Klementa. neprekidno. čitavo sad je. j e r isto je misliti (kao) i biti. koja bi n u ž d a ga. koji smatraju da su bitak i nebitak isto (ali) i neisto. ο t o m . n e ć u dati da kažeš ni misliš: ni misliti. bez rasuđivanja rulja.

Hol­ scher i Coxon slijede tekst rukopisa. u čemu ga slijede skoro svi izdavači. Ovdje Kranz preuzima emendaciju Karstena i Steina έπειτ' άπόλοιτο έόν. što dakako daje sasvim različito razumijevanje i prijevod. O d l u č e n o je . koja ostaje posve nerazumljiva. Uz to je n e p o k r e t n o u m e đ a m a g o l e m i h veza bez p o č e t k a i kraja: daleko su izgnani j a k o propast i nastanak . na mjestu stalno ostaje tako.. počiva s a m o po sebi. (tad) ne postoji. uz manju preinaku. T a k o se ugasnu nastanak. Isto i u istom ostaje. I n e p r e k i d n o sve je. a odluka ο t o m je ova: jest ili nije. prevodeći „tome je sve ono pripisano. Nikada dokaza m o ć iz n e b i ć a 10 drži u v e z a m a m e đ e što ga okružuje (sasvim). oslonjeno na Simplikija. sa svih je strana k o n a č n o . dok Bormann.okovala ga M o i r a n e p o k r e t n o i cijelo da b u d e . slijedeći Karstena. nećeš. nalik na m a s u lijepe okrugle kugle. Heitsch i Coxon. koju je prihvatio Diels te za njim gotovo svi izdavači. j e r prianja biće uz biće. te (2) ο ν δ ' εΐ χρόνος. N e b i ć a n e m a koje bi priječilo suvislost njemu. naime. Holscher έκ δη έόντος. Holscher pak.kako je n u ž n o da se napušta put nezamisliv i neizreciv (istinit nije). Z b o g toga ne smije b i ć e b e s k o n a č n o da b u d e : tako mu ne treba ništa. Jedini je od novijih izdavača Coxon prihvatio tu verziju teksta. Simplikije ima dvije različite varijante ovoga teksta. te prevode otprilike u smislu: „kako bi ubuduće moglo biti biće?" 86 87 . Gornji je prijevod očito načinjen prema toj su­ gestiji. Takvo čitanje nakon Dielsa zadržavaju i Bormann i Coxon. a drži se zbiljskog i pravog puta.otjera (njih) nepobitan dokaz.". Isto je misliti (kao) i o n o ο č e m u se misli. ima drugu Simplikijevu varijantu όνόμασται. n e b i t a k (kao) i bitak. v e ć cijelo p u n o sasvim je bića. naime δνομ(α) έσται. Stog. nije prihvaćeno od svih izdavača. K a k o bi m o g l o propasti b i ć e 1 1 ? Nastati kako? A k o je nastalo. jer m o ć n a ga N u ž n o s t Dielsovo čitanje έκ μη έόντος. Sve što su ljudi nazvali. (1) ούδέν^ γαρ. promjena mjesta (kao) i mijena blistavih boja. n e m a ni bića koje bi bilo tu više a t a m o Svi rukopisi imaju ovdje μή έόν δ' άν παντός έδεΐτο Diels-Kranz pri­ hvaćaju uz rezervu Bergkov prijedlog da se ukloni μή. Diels ovdje prihvaća jednu od dviju verzija Simplikijeva teksta. ne z n a se (tako) za propast. p o s v u d o d središta j e d n a k o daleko: p o t r e b a n e m a ovdje i ondje da b u d e što veće ili što manje. A j e r ima krajnju granicu. tek pusto je i m e 1 nastanak (kao) i propast. ničega n e m a više da njemu okupljanje priječi niti manje. ne popustivši negve. a Brandis έκ γε τοϋ όντος. čitajući ουδέ χρόνος. čita έκ τοϋ έόντος. ne dade Dike da nastane niti da p r o p a d n e (biće) n e g o (ga čvrsto) drži. kao i Woodbury i Mourelatos. s vjerom da istinu vide.. te prevodeći „and time is not". bez bića u k o j e m je (to) i z r e č e n o pronaći mišljenje: d r u g o g a n e m a 1 3 niti će biti ičega o s i m bića . 12 pristati neće da se što rađa do nebiće. dok je Diels izvorno bio zadržao Simplikijevu verziju u svim rukopisima έπειτα πέλοι τό έόν. Nije ni djeljivo jer je cijelo j e d n a k o (sebi). Riezler.T a k o je n u ž n o sasvim da jeste ili da nije. Slijede ga npr. ako (tek) nastaje. o n a k o bi trebalo svega. te ostavljaju riječ u uglatoj zagradi. premda i tada nije na ovome mjestu dostatno precizan.

manje od bića. d o b r o građena tijela.. 13 Fr. j e r isto za ljude. sebi istovetan svuda. slijedeći puni su noći. došle u s u k o b . držeći (pravi) omjer. Fr. naime.. smiješani. najudaljeniji Olimp. j e r sve n e o k r n j e n o postoji: sebi o d a s v u d isto. K a d m u š k a r a c i žena pomiješaju ljubavne klice. tako i um se u ljudima javlja. P o r e d a k i z n o s i m taj ti što suvislim čini se posve. n o ć n a luč što obilazi Zemlju okrećući se stalno p r e m a zrakama S u n c a K a o što u svakog udovi.Ako bi sile. slijeva opet djevojčice. lutaju m n o g o . gdje dio p l a m e n a struji. i s u p r o t n o o p e t mužjaka ženki. 18 Z d e s n a dječake. j e d n a k o d o s e ž e m e đ e . Fr. za sve i svakog (čovjeka sasvim) je o n o što misli priroda udova: misao naime je pretežni dio. P o t p u n o . ondje je sušta suprotnost: m r k l a n o ć . u sredini je boginja koja upravlja svima. te topla zvjezdana snaga stali da postaju. 15 Fr. šalje na parenje mužjaku ženku. Fr. u i s t o m razmjeru. s u p r o t n e značajke s v a k o m od njih pridaše: ovdje je p l a m e n eterski ognja. č u t ćeš ο u č i n k u . 14 Fr. Njihov je n a z o r da d v a m a o b l i c i m a i m e se daje j e d n o m e od njih ne treba o n o (zalutali tu su). rađanjem mrskim i parenjem vlada. ο N e b u u o k r u g saznat ćeš isto o d a k l e nasta i k a k o ga vodi i o k o v a N u ž n o s t da bi zvijezda držalo m e đ e . Fr. L i k i m razlučiše o p r e č n o . izvan obojega ničega nema. kao i r a z o r n i u č i n a k svjetlosti čiste blistava S u n c a . . zajmljeno svjetlo. Fr. 88 89 . a njezin je lik i zbijen i težak. 11 . prirodi M j e s e c a putanje k r u ž n e s o k r u g l i m o č i m a . O d s a d a slušaj mnijenja s m r t n i k a (ljudi) pa ćeš čuti moje riječi ο p o r e t k u l a ž n o m . j e d n a k o p u n o je svjetla sve i nevidljive noći.. 17 Fr. i odakle (sve) su nastale (zvijezde). kad smiješa se sjeme. Fr. djelatna sila u žilama stvara iz različne krvi. 10 ( T a k o ) ćeš etersku prirodu i sva u eteru zviježđa pronići. pa je po vlastitim silama ( n a z v a n o ) o v o i o n o . S t i m ti ο istini p o u z d a n g o v o r i m i s a o (svoju) svršavam.. blag i v e o m a lagan. 12 (Prsteni) uži nemiješane puni su vatre. 16 Najprije Erosa od svih b o g o v a izmisli ona. no n e i s t o v e t a n s drugim. 9 No k a d sve je n a z v a n o ( i m e n o m ) svjetla i noći. kako su Zemlja. S u n c e i Mjesec. i sveobuhvatni eter i mliječna staza. zato da nikad se ne daš zavesti smrtnika stavom.

mijenja o n a o n o g a koji misli. p o t o m uzmicanja i povlače­ nja. koji ne bi. p o ­ g o đ e n je i d o b r o ocrtan osnovni ugođaj filozofiranja čije o s n o v n e crte h o ć e m o ovdje ukratko naznačiti." O v i m riječima. osjećaj rađanja misli. zastoja. pa b i o to i prikaz temeljne filozofije sa­ m o g a Platona. a svakoj od njih su ljudi nadjeli p o s e b n o i m e . pa unatrag gledajućeg ponavljanja u prisjećanju. Stalno dalje i p r e k o sebe s a m e radeći. b i o u s v a k o m tre­ n u t k u s p r e m a n n o v o i drugo naučiti te s a m razotkriti prijašnju zabludu. i sada su (takve). M i s a o ne stoji n e p o m i č n a . 19 T a k o su nastale (stvari) . primicanja v r h u n c u spoznaje. skretanja i zaobila­ ženja.po mnijenju -. u skladu s vlastitim s t a v o m iz Symposiona. j e d n a k o kao i o n . t a k o da mu sve više i više biva n e m o g u ć n o š ć u p o n o v o se mišljenjem naći u o n o m e prije miš­ ljenom. njihova rasta i razvoja.pa u smiješanu tijelu ne bi se slile u j e d n u . u p r a v o o n o najživlje svojega života i s a m u srž njegovu u 90 . strašno bi dvojnim sjemenom škodile spolu što niče. te i u b u d u ć e rast će i iščezavati (zatim). D o i s t a je neponovljiv osjećaj života koji n a m posreduje P l a t o n o v o djelo. oklijevanja. kojima Paul N a t o r p započinje lijep i značajan „metakritički d o d a t a k " d r u g o m izdanju s v o g rijetko z a s l u ž n o g prikaza cjeline P l a t o n o v e filozofije Platonov nauk ο idejama. Fr. G o t o v o se čini kao da je s a m Platon. " Damir Barbarić Platon „ L o š je platoničar onaj koji bi ikada htio zaključiti s b i l o k o j i m filozofijskim p r i k a z o m .

u v o j n i m p o h o d i m a na T a n a g r u u Beotiji i na K o r i n t . Ne posve neuvjerljiva predaja ο t o m e da je ne­ p o s r e d n o pred smrt tražio da mu svira i pleše j e d n a robinja. K a k o su i zašto propali uporni pokušaji da t a m o ozbilji p o n e š t o od ustroja istinske filozofijske države. u d r u g i m a p a k nastupaju kao v o đ e r a z g o v o r a pitagorejac Timej. u b o ­ gatoj aristokratskoj obitelji. Nešto je manje sigurna neautentičnost dijaloga Alkibiades I. U toj preteči svih kas­ nijih univerziteta i akademija uzeli su udjela. i k a k o dugo. dodavanjima od strane autora samog. Plutarha. U s t a n o v a bijaše p o s v e ć e n a M u z a m a . kako o n o g napisa­ n o g a tako zacijelo i o n o g i z g o v o r e n o g a . o d n o s n o pripadni a n o n i m n i m piscima iz kruga Akademije ali ne P l a t o n u s a m o m . kao slušači. što sve valja držati dvojbeno P l a t o n o v i m spisima. Hippias I. Menexenos. Izgleda da je nekako u to vrijeme b i o i u Egiptu: da li doista. P l a t o n a se s a m o g m o ž d a m o ž e ponajprije predmnijevati iza m a s k e „ A t e n j a n i n a " u posljednjem i najvećem njegovu djelu Zakonima. susreće So­ krata i ostaje njegovim u č e n i k o m sve do S o k r a t o v e smrti 399. ο d r u g o m e posjedujemo t e k o s k u d n a i ne baš p o u z d a n a izvješća. Otprilike u godini 407. čini se. ili m o ž d a koju godinu kasnije. Gdje je p a k u tim izvješćima granica koja dijeli histo­ rijske činjenice od v r e m e n o m nataloženih legendi. i to naglašeno u z g r e d n i m n a č i n o m . Akademiju je Platon o s n o v a o najvjerojatnije po povratku s pr­ v o g p u t a u Sirakuzu. Vjerojatno posjećuje m a t e m a t i č a r a T e o d o r a u Kire- ni i pitagorejca Filolaja u Italiji. Djela Od dijaloga izdanih p o d P l a t o n o v i m i m e n o m neki su n e d v o j b e n o utvrđeni kao neautentični. treće u 361/360. Aristotel n e m a g o t o v o ni slova ο o s o b i svog d u g o g o d i š n j e g učitelja. n e g o se č a k s p o s o b n o s t i m a izjednačio s b o g o v i m a " (etiam aequiparuit d i u u m potestatibus) (De Platone et eius dogmate I. u Sirakuzu. P o ­ t o m odlazi u M e g a r u k Eleaćanu Euklidu. neće o s o b i t o čudi­ ti to da n a m uobičajeno shvaćena biografija filozofa nije niti izda­ leka toliko p o z n a t a koliko to njegovo djelo samo. O s o b a P l a t o n o v a kao da se u cjelini p o v u k l a u prikrivenost neočitovanja. Kleitophron. Epinomis. U pravilu dijele se u tri grupe: 92 93 . te 13 pisama. pre­ davači ili tek diskutanti. koja m o r a da je bila izvanredno intenzivna i svestrana.cjelini p r e n i o i p r e t o č i o u živu riječ svog djela. o s o b i t o j o š sto­ ga što valja računati i s preradama. u k u p n o tri za života. p r e m d a je A t e n a vjerojatnije mjesto rođenja. p o u z d a n o su potvrđena vlastitim p r i k a z o m u s e d m o m od P l a t o n o v i h pisama. P r v o n a m je sačuvano u cjelini. U p i s a n o m će djelu sebe izrijekom spo­ m e n u t i s a m o n e k o l i k o puta. Ο predavačkoj djelatnosti samoga Platona. N e o b i č n o je kako su čak i njegovi veliki suvremenici prihvatili tu č u d n o v a t u igru sebeprikrivanja: Isokrat ga ne spominje i m e n o m ni na j e d n o m e mjestu. st. te o p ć e n i t o kasnijih platoničara. a n a k o n p o v r a t k a u A t e n u sudjeluje. Prvo pada u god. ii)? N a z n a ­ č i m o ipak n e k o l i k o pouzdanije p o t v r đ e n i h historijskih pojedi­ nosti. ο t o m e do­ voljno sam govori u s p o m e n u t o m pismu. m n o g i od najpoznatijih „ z n a n s t v e n i k a " tadašnje Grčke. Život I m a li se na u m u o v a k o o z n a č e n karakter djela. K s e n o f o n t ga spominje samo j e d n o m . Hippias II. Š t o naprimjer misliti ο stavu Apuleja iz M a d a u r e (2. poslije Krista) d a j e „ P l a t o n n e s a m o vrlinama p r e m a š i o heroje. teško je reći. Akademija je zatvorena i raspuštena od strane cara Justinijana godine 529. Kronologiju nastanka djela teško je ustanoviti. Od pisama šesto i s e d m o su g o t o v o o p ć e n i t o prihvaćeni kao P l a t o n o v a vlastita. Erastai. Minos. n a k o n g o t o v o tisuću godina neprekidnoga rada. dakle u dobi od o k o osamdeset godina. Smrt je Platona zadesila g o d i n e 347. poslije Krista. to ostaje neizvjesno. d r u g o u 367/366. kojima se žrtvovalo svakoga j u t r a prije početka d n e v n o g a rada. prije Krista. R o đ e n j e vjerojatno 428/427. Theages. Kasnija putovanja u j u ž n u Italiju. M n o š t v o njegovih napisanih dijaloga vodi učitelj mu Sokrat. valjda negdje o k o 385. To su: Alkibiades II. ili čak P a r m e n i d . p r e m a n e k i m izvješ­ ć i m a u Egini. te da je n a k o n smrti p o d njegovim j a s t u k o m p r o n a đ e n a knjiga Aristofanovih komedija. z n a m o m a l o ili g o t o v o nimalo. Na­ še današnje znanje ο životu čovjeka P l a t o n a potječe iz stoljećima kasnijih izvješća D i o g e n a Laertija. Ion. Hipparhos. prepravljanjima. ili „elejski stra­ n a c " . zacijelo daje misliti. 388/387.

jest izvanjski r a z g o v o r s drugim. važio kao posve rani. Euthydemos. no zato vazda p r o l a z n e i tek j e d n o k r a t n e istine u r a z g o v o r u nazivat će Platon. Pri k o n c u Fedra u p o z o ­ rava Platon na opasnost koja leži u p i s m u kao t a k v o m i u s v a k o m p i s a n o m fiksiranju o n o g a u živom r a z g o v o r u na vidjelo i z n e s e n o g .. Iz svaki put j e d n o k r a t ­ n o g sklopa situacije izvučena (apstrahirana) istina tek je n e k a ap­ straktna. Charmides. P o s v e j e o č i t o m e đ u t i m da je on upravo u toj i takvoj „ i g r i " nalazio j e d i n i čovjeku d o s t u p a n način filozofiranja i izlaganja o n o g a u filozofij­ skoj spoznaji d o k u č e n o g .ili biva. bivaju prepoznati u s v o m značenju kao mjero­ davan lik p o z n o g P l a t o n o v a filozofiranja te s h o d n o t o m e tuma­ čeni. izloženih u vidu svojevrsne didaktičke upute. te pokušava zadobiti i ishoditi njegovo s l o b o d n o prihvaćanje i slaganje. J e d n a k o je tako Fedar dugo. ( O v o posljednje djelo Platon za života nije dospio k o n a č n o redigirati za objavljivanje. Zakoni. T e k p o č e t k o m našeg stoljeća dospijevaju oni u sre­ dište istraživanja. pisana u obliku dijalo­ ga. reci­ mo u Cicerona. o č u v a n a živost. Apologia. No literarno umijeće. U t o m i t a k v o m višeslojnom o d n o s u u z a j a m n o g odslikavanja i na­ sljedovanja prikriva se P l a t o n u v a z d a o n o istinito.) 3. Jedino r a z g o v o r o m biva. što se dovoljno potvrđuje v e ć najprostijom u s p o r e d b o m s kasnijim pokušajima nasljedovanja takve forme u filozofiji. Anselma. Parmenides. Bit je te opasnosti u t o m e da p i s m o m u t v r đ e n e istine nemaju više n e p o s r e d a n o d n o s spram zgode v r e m e n a i mjesta u k o j e m su bile izrečene . To znači koliko i to da je pre­ ma njegovnl^škustvu mišljenje samo dijalogično. s n a g l a š e n o m d v o s m i s l e n o m autoironijom. Gorgias.. Kasna djela. Kriton. p r e m d a se u kasnijim spisima ta forma održava p r e t e ž n o j o š s a m o izvanjski . Dija­ log Theaitetos pak dolazi negdje i z m e đ u ove druge i sljedeće. pa i Natorpa. Eutyphron. Zbivanje žive. dugo smatrani tek p r o g r a m a t s k i m skicama za kasni­ ju zrelu razradu klasične „ P l a t o n o v e filozofije". a to o n d a ujedno znači i o t v o r e n o s t s l o b o d e filozofiranja. traži njegov n a p o r slušanja i razumijevanja. (Dijalog Kratylos pada vjerojatno negdje i z m e đ u prve i druge grupe. pripadaju tu j o š Ion.d o k se oni sami sve više pribli­ žavaju nekoj vrsti traktata. n a o k o p u k o m „ i g r o m " i „ z a b a v o m " ( π α ι δ ί α ) . te time i neživa istina. Sedmo pismo. oličene prije sve­ ga u Politeii. Laches.niti s p r a m o n o g a k o m e su upravo bile namijenjene. Sve i z r e č e n o i iskazano u p u ć e n o je tom i upravo tom sugovorniku. Slika p a k i o p o n a ­ šanje takvog. Kritias. Lysis. Politikos. p r i p r e m n o m dijelu spisa . Menon (uko­ liko su autentični. ili čak i naj­ raniji P l a t o n o v spis.1. d r u g o m e u p u ć e n o g r a z g o v o r a jest pisani dijalog. treće grupe.Sophistes. p r e m a Platonu. o s i m Apologije. Menexenos). O b l i k i sadržaj izlaganja nisu u P l a t o n a n a i m e u o p ć e odvojivi. Dijalog kao „forma" djela Sva su P l a t o n o v a djela. što je dakako bilo p r a ć e n o drastičnim pro­ mašajima u interpretaciji kako t o g dijaloga tako cjeline P l a t o n o v e filozofije. ili pak naglašena umjetnička sklonost i dar. Mišljenje o d r e ­ đuje on izrijekom i o p e t o v a n o kao unutrašnji bezglasni r a z g o v o r duše sa s a m o m s o b o m . Mišljenje se dakle zbiva unutrašnjim dijalogom duše sa s o b o m s a m o m r V a n j s k i izraz takvog razgovoraTrTeka vrsta njegove slike i oponašanja. Philebos. Hippias minor. Politeia. Sokratički dijalozi: Protagoras. Zreli spisi: Phaidon. Phaidros. zadržana samo u uvod­ n o m . K a o umjetnik sastavljanja dijaloga Platon je naprosto nenad­ mašan. put se njegova razvijanja probija p o m o ć u p o s t u p n i h koraka pitanja i o d g o v o r a . osim Timeja i Zakona. te ga je sredio i izdao n e d u g o nakon njegove smrti u č e n i k Filip iz Opunta. Augustina. kao u Timeju. Timaios. Filozofijsko pitanje i m a glasiti: odakle i zašto P l a t o n u u p r a v o nužnost dijaloga? O d g o v o r j e n a o k o jednostavan. 2. 94 95 . Kasni su dijalozi. Symposion. j o š naprimjer za Schleiermachera i Zellera. mada je njegovo datiranje izuzetno nesigurno. Mendelsona. ni­ su baš nikakvo objašnjenje toga da P l a t o n svoju filozofiju izlaže u p r a v o u t o m a ne u n e k o m d r u g o m vidu.mi b i s m o danas rekli: spram „situacije" .) Ovakva danas važeća datacija srazmjerno je n o v a u predaji izučavanja i interpretiranja Platona. Leibniza.

tj. Gdje o n a ustvari pri­ p a d a u n u t a r za P l a t o n a tako temeljnog razlikovanja dijanoetičke o d n o s n o r a z u m s k e i n o e t i č k e o d n o s n o u m s k e spoznaje? I da li to razlikovanje. oslonjena o č i t o na kasnu Porfirijevu a p s t r a k t n u o b r a d u Aristotelova n a u k a ο kategorijama.neka~vrsta~ ncdomišljenog. kretanje. Manje se pritom pitalo što je to zapravo u o p ć e „ideja" za Platona. Bitno je m e đ u t i m pitanje da li je Platon doista.Dijalektika i pitanje „sustava" Najvišu. shvatiti njegove emfatičke tvrdnje da su ideje vječne. ^Jednako su se „ d i a i r e z e ^ k a s n i h di­ j a l o g a šTrvaćale k a o pokušaji svojevrsne „ m e t a z n a n o s t i " . p o k u š a v a se p o n o v o . tako _reći p r i m i t i v n o g ^ po č e t n o g o b l i k a pravog filojzpfijskog .. suprotnosti. n e p o k r e t n e . te t o m e s h o d n o o d r e đ e n o imenovati.a>" {biće. Dalje. Sto je zapravo P l a t o n u dijalektika i kako je treba shvatiti. stajanje) iz S(?firtta t u m a č e n k a o povijocna anticipacija Aristotelova j i a i i ka η kategorijama s jedne. M o ž d a rusnuTsasvim daleko od o n o g a što su Platonu bile ideje o z n a č i m o li ih j e d n i m i m e n o m koje svakako pripada tek novijoj filozofiji i za njegov v i d o k r u g m o ž e biti rabljeno s a m o uz najveći oprez i uvjetno. sličnosti ili srodnosti sa cjeli­ n o m svega i sa svakim d r u g i m p o j e d i n a č n i m . koje bi dalje na sve n i ž i m stupnjevima općenitosti svojim posredovanjem s p r i n c i p o m dvojstva proizvodilo stupnjevanu cje­ linu svega. p o t p o m o g n u t o j preuzi­ m a n j e m i apsolutiziranjem ideala aksiomatske m e t o d e rane grčke geometrije. strogo i o d l u č n o odi­ jeliti od ideje filozofije kao sustava. ideje koja postaje s u d b i n o m filozofije u novovjekoj o b n o v i stoicizma. doista u p o t p u n o s t i važi za sve ostalo njegovo djelo? Bilo je mišljenja .jia^i ih_se uojoće_moglo_j^az^brati kao upravo te i takye. čini se. stavljajući ga u o d n o s istovjetnosti. n e m a smisle­ n o g govorenja. p e t ^ a j v e j ć i h rođov. na tragu H e g e l o v u . ο t o m e traju sporenja m n o g o b r o j n i h t u m a č a . No takva formalizacija roda.da je P l a t o n o v a dijalektika.i ne uvijek izriči­ to naglašenim spominjanjima od strane s a m o g a P l a t o n a stoji samorazumljivost s k o j o m se sva njegova filozofija drži istovjetnom u p r a v o s tim n a u k o m . p o d kojim i u o b z o r u kojeg su se uvijek v e ć p r e t h o d n o m o r a l a sagledati bića_i_jstvjm. a skolastičkog te p b t o m i n o v o v j e k o g nauka ο transcendentalijama (ens. n a v o d n o od „ n a š e g a " svijeta konkretnih osjetilnih stvari i bića u p o t p u n o s t i različit i odvojen? 96 97 . U n e o b i č n o m nesrazmjeru s prilično rijetkim . U t o m je smislu di­ jalektički prikaz odnosa. grade li o n e zaista j e d n u zasebnu oblast. p o s v e s l o b o d n u i t a k o reći j e d i n u čistu f o r m u pravog. k a k o se to smatra j o š od Aristotela n a o v a m o . onaj t k o je u stanju svako p o j e d i n o biće odrediti u p r a v o kao to. o n d a je to ja­ m a č n o takozvani n a u k ο idejama.sustava_".s o b z i r o m na cjelinu djela . G o m p e r z ) . odre­ đenja vječno važećih uzajamnih odnošenja cjeline svih m o g u ć i h logičkih određenja u n j i h o v o m a r h i t e k t o n s k o m rasporedu.^drugost. n e m a dijalektike i na k o n c u ne­ ma filozofije same (usp. o s o b i t o u posljednjih tridesetak go- dina. klasično u t v r đ e n o na k o n c u šeste knjige Politeie._istota. u k o j e m bi na v r h u ontologijsko-aksiologijske piramide stajalo o n o J e d n o .započinjući s J d e g e l o m _ . sporazumijevanja. koji j e . vid. isključivo istinu stvari tražećeg razgovora. kako. H . u P l a t o n o ­ voj dijalektici nalazio n a z n a k u j e d n o g nesavršenog filozofijskog sustava. Ideje i ideja dobra A k o ima nečega što oduvijek j e d n a k o kao i danas važi kao ne­ dvojben znak prepoznavanja P l a t o n o v e filozofije. m e ­ t o d o m j o š znanstveniju i od s a m e m a t e m a t i k e . O p ć e n i t o je. vrste i vrsne razlike.za P l a t o n a onaj pogled.urmrnjjverum7 DOnum) s d r u g e strane. najteže od svega dijalektiku u P l a t o n o v u smislu. N a k o n Zellera. postavljao ideje kao nešto po sebi postojeće i o d v o j e n o od stvari samih. razlike. IdejaL4e_. Ο tim ć e m o pokušajima rekonstrukcije n a v o d n o g „ P l a t o n o v a sustava" govoriti j o š kasnije. i u kojoj mjeri doslovno. teško da i najmanje p o g a đ a smisao P l a t o n o v i h izvođenja. 134e-135c). Parm. naziva Platon dijalek­ tikom i vidi je ujedno kao najvišu i j e d i n u istinsku znanost. n a i m e „ s u g l e d svega u j e d n o m e " . cjelinu o s n o v n o g P l a t o n o v a nauka razumjeti i p r o t u m a č i t i kao neki „sustav izvođenja" („Ableitungssvstem".k a ž i m o to ovdje pojednostavljeno . od naj­ viših te dakle i „najopćenitijih" p o j m o v a p r e k o uvijek nižih i nižih „ v r s t a " sve do onih t a k o z v a n i h nedjeljivih. naime n a z o v e m o li ih transcendentalnim uvjetom mogućnosti svake određenosti uopće Utoliko bez ideja n e m a imenova­ nja^ n e m a čvrstog i postojanog oslonca za mišljenje. taj čuveni „svijet ideja". Dijalektičar je onaj t k o je u stanju sve i jedno sagledati ujedno. sebi s a m i m a uvijek iste i sve t o m e slično? K o ­ n a č n o .

spajajuće i povezujuće dviju inače razdvojenih oblasti. samog bića. te o n o g jestvujućeg. nepokretnih i neutemeljivih bića. v e ć u Fedonu. N a g l a š e n o je to sam stavio pažljivome čitatelju do znanja u k a s n o m dijalogu Timej. Čak su i one dakle na neki način relativne. p o s t u p n o je sve više dospijevalo u s a m o središte svih Plato­ n o v i h filozofijskih napora. o n o po č e m u o n e u o p ć e jesu. iznova predstavio svoj klasični n a u k ο dvije oblasti. kao „ b e s p r e t p o s t a v n o p o č e l o " . posredujući „ r o d " . prevodeći zapravo K a n t o v o „ m u n d u s " . onaj iz Fedona i Politeie prije svih ostalih spisa. ideje su od s a m o g p o č e t k a u P l a t o n a figurirale b i t n o u m n o ­ žini i j e d n a s d r u g o m u zajednici. na svakako središnjem i s p r a v o m č u v e n o m mjestu 247e. Nauk ο „dva svijeta" K r o z cjelokupno važeće djelo P l a t o n o v o . upravo o n o što j e ideja d o b r a t a m o . kako se inače olako čini. H o f f m a n n ) dospio je Platon do t o g a da k o n a č n o ipak iz- 98 99 . toj „ishodišnoj točki d i n a m i č k o g a shvaća­ nja" (E. s nji­ h o v i m glavnim n a u k o m ο posve nepokrenutim. j o š produbljenije. gibanje. Štoviše P l a t o n sam naziva svako od toga zasebnim „ m j e s t o m " i „ o b l a š ć u " ( τ ό π ο ς ) . Treće. od Fedona pa sve do Timeja.Tri su bitne činjenice koje nas tjeraju na skrajnji oprez pri m o g u ć e m b r z o m o d g o v o r u na postavljena pitanja. kao što su i o n e same. Prvo. od s a m o g je početka. s j e d n e . dakle nastajućeg i nestajućeg. život Najkasnije u dijalogu Sofist. v e ć i u s a m o m razmjerno r a n o m Symposionu sva težina razmatranja pala na eros kao o n o posredujuće.spram ideje dobra. N a u k ο dvije odvojene i m e đ u - s o b n o nespojive oblasti.hipotezama. odvojenih. o v o „ i z m e đ u " ( τ ό μ ε τ α ξ ύ ) . bio distancirao od shva­ ćanja ideja kao „ o n o s t r a n i h " i od „ n a š e g a svijeta" odvojenih. k o n a č n o i n e p r e m o s t i v o . Moć. shvaćene u svojoj u p u ć e n o s t i k o n o m e osjetilnom. u Politeii: . Štoviše. Ovaj teško dokučivi ali ujedno očito tako p r e s u d n i m e ­ đ u p r o s t o r dviju oblasti.n a k o n što j e . biti o d r e đ e n kao neki „ s p l e t " i „zajednica". gdje . Dru­ go. ne­ kakvih postvarenih. m e đ u t i m .u naj­ manju ruku glede uloge. i m a zacijelo sama ideja do­ bra. već je u Sofistu Platon korjenitoj kritici p o d v r g a o „prijatelje ideja". D o n e k l e je s p r a v o m ta ideja češće u interpretacijama bila nazivana „ i d e j o m ideja": doista se čini da upravo ona. pobliži od­ n o s te jedinstvene ideje d o b r a spram svih ostalih.sam b o ž a n s k i obrt­ nik. stoji u temelju svih ideja kao takvih. v e ć njihova veza. oblast o n o g osjetilnog p u t e m „ o p o n a š a n j a " i „sudjelovanja" stavljena u svojevrstan o d n o s s p r a m ideja. o n e koju Platon spo­ minje s a m o na j e d n o m . koje bi b e z nje ostale ipak na k o n c u tek p u k i m . osjetilnoj i mislivoj. . što se ipak ni na koji način ne smije naprosto nazvati „ s v i j e t o m " . ni ideje nisu naprosto ne­ ka bića po sebi: . ο t o m e Platon ne daje jasnije određenje. provlači se kao nezaobilazna konstanta j e d n o oštro i n a o k o n e p r e m o s t i v o razdvajanje o n o g bivajućeg. to je o p e t u Timeju . m e đ u t i m . a u Politeii istu ulogu. senzibilnoj i n o u m e nalnoj. Kakav je. p u t e m „prisustvovanja". iz preobilja svoje d o b r o t e povezujući oblast o n o g osjetilnog s vječnim u z o r o m ideja. tako što nju i sve u njoj čini najviše što je to m o g u ć n o njima nalik. D r u g i m riječima. a ne Platona. ideje stoje u j e d n o m teško d o k u č i v o m ali svakako b i t n o m unu­ trašnjem o d n o s u spram j e d n e izuzetne ideje. u Parmenidu. Nisu dakle „dvije oblasti" o n o posljednje i najdublje u Platona. spoj i uzajamni o d n o s . U Sofistu će m e đ u t i m sam nji­ h o v bitak. razvijajući i preoblikujući iz dijaloga u dijalog cjelinu njegova temeljnog nazora.odnošenje spram drugih i ostalih uvjet je samog njihova bitka. te je upravo na taj način pravi i jedini „ u z r o k " kako ideja u cjelini tako i svega što u o p ć e jest i biva. pripada zajedno s n a u k o m ο idejama k r o z c j e l o k u p n u p o ­ vijest filozofije u samu n a v o d n u j e z g r u uobičajeno s h v a ć a n o g platonizma. K o n a č n o . u č e m u se zbi­ va kako u č e š ć e i oponašanje tako prisustvovanje i zajedništvovanje. kao što se i prije toga već.s nep r e v i d i v o m e m f a z o m uvodi sad treći. s druge strane.ma kako inače n u ž n i m i neizbježnim . o n u tako­ zvanu „ P l a t o n o v u materiju". ali zato svakako središnjem mjestu svog djela. J e d n a k o je tako. to je sva skrajnja upitnost prihvaćanja ideja kao nekakvih apsolutnih i za sebe postojećih. n a i m e o n o svesjedinjujuće i svespajajuće naprosto. No o n o što je ipak izvjesno. g o t o v o ponavljajući d o s l o v n o iste riječi. hipostaziranih pojmova. m o ć i i „ f u n k c i j e " . stojećim idejama. k a k o se to najčešće smatra. No odlučujuće je uvidjeti da ta toliko isticana i naglašavana „ o d v o j e n o s t " nije nikada u P l a t o n a izlagana k a o o n o posljednje.

pojam koji je postao m o g u ć i m u stvari tek pojavon kršćanstva. dijalektičkog izvođenja. bivstva ( ο υ σ ί α ) . zajedništvovanju s d r u g i m a i u p u ć e n o s t i k d r u g o m . u Fedonu. P r i t o m je pitanje dakako v o đ e n o i upravljano isključivo interesima eventualnoj usuglašavanja s k r š ć a n s k o m d o g m a t i k o m . ο prisjećanju na o n o prij« o v o g a života viđeno kao ο pravoj naravi svake a o s o b i t o filozo fijske spoznaje. u Timeju. M o ć kao snaga gibanja jest za P l a t o n a život. N e k o o s o b i t o kretanje sad je i z n a đ e n o i u samoj inteligibilnoj oblasti. j o š manje p o m i s l i m a čovje­ čje duše. n a v o d n o odvojenoj i ne­ p o m i č n o j oblasti ideja. O b a si ta n a u k a i danas j o š nedovoljno p r o t u m a č e n a . te kao takve žive. po najprije n u ž n o s t njene besmrtnosti. p r e m d a p o k r e n u t e u procesu i zbivanju spo­ znaje. ο životi duša n a k o n smrti i prije p o n o v n o g izbora života. Reinhardt. k a o u n o v o m e vijeku i j o š danas. v e ć su same žive. Jedini pokušaj da se nešto b i t n o ο naravi duše.u značenju dakle koje je za čitav j e d a n svijet udaljeno od kasnije Aristotelove verzije u smislu p u k e pasivne m o g u ć n o s t i . O n o njihovo zajedničko i z r a ž e n o je u riječi όνναμις: „ m o ć " . M i t je u Platona ponajprije.ipak j o š uvijek jestva. tj. to jest djelo­ m i č n o g i n e k o v r e m e n o g ustrajavanja u bitku. ideje su n a p r o s t o ono što biva mišljeno. Sve b i t n o što je Platon kazao ο duši k a z a n o je j e d i n o i isklju čivo mitom. kretanje i duša . „ s p o s o b n o s t " . „ m o ž n o s t " . No ista je ta m o ć gibanja p r e p o z n a t a sad i u onoj drugoj. ta n e ć e m o ć i ništa ozbiljno započeti s t e m o m duše u Platona. o n e su . I o n e same. a s druge u mitski i z l o ž e n o m nau ku ο konstituciji. svako zajedništvovanje p o č i v a j e d i n o na moći uzajamnog činjenja i trpljenja. kai što to u o s t a l o m nije m o g a o v e ć ni Aristotel. Cjelokupni P l a t o n o v n a z o r ο duši kulminira s j e d n e strane ι kasnim izvodima ο biti duše kao počelu gibanja iz sebe sama. Izvorište te m o ć i . Zellera. p o k r e t n e i u z a j a m n o spletene p o m o ć u vlastite sile sjedinjavanja i razdvajanja^Ideje dakle nisu ni na koji način tek „hipostazirani p o j m o v i " formalne logike. raste. j e s u u p r a v o t i m e ujedno i p o k r e n u t e . T k o .p o p u t Hegela. i u p r a v o će takva m o ć sad biti p r e p o z n a t a k a o pra­ va i najunutarnjija narav sveg bitka. ili štoviše čak „ m o n a d e " . djelatne sile. kao u kas­ nijem kristijaniziranom p l a t o n i z m u . razjašnjena i inter 100 .j e d n o m riječju: život . te dakle i izvorište s a m o g a života naziva on d u š o m . da nave d e m o samo nekolicinu najznačajnijih i najutjecajnijih dosadašnji! t u m a č a P l a t o n a . i k o z m i č k o g življenja duše. k a k o ih je htjelo shvaćati m n o š t v o interpreta. nije niti t a m o p r o v e d e n s pre tenzijom k o n a č n e istinitosti i nije se u punoj mjeri p o k a z a o zado voljavajućim. pripremljen d o d u š e donekle v e ć u r a n o m neoplato nizmu. M o ć . nisu o n e . \ Fedru te osobito u Zakonima. pretativno p r o d u k t i v n o prisvojena. „ d o k a ž e " p u t e m svojevrsno. k o n a č n o je razriješen: svako učestvovanje. povijest i pripovijest v a n v r e m e n o g zbivanj. susre­ će se. Naravski da je pritom m e t o d i č k i bilo zaboravlja no to da ne s a m o Platon v e ć i svaki G r k njegova d o b a uopć« nije i m a o izgrađen pojam neke individualne o s o b n o s t i u našen smislu riječi. M i t s k i m n a č i n o m p r o g o v a r a Platon ο „ o n o s t r a n o s t i " . k a k o će biti i m e n o v a n e u Filebu.postavljano uvijek iz n o v a ο t o m e da li je u t o m nauku riječ bila baš ο individualno o s o b n o j duši.time v e ć i „subjektiv i r a n e " . Duša Zacijelo nijedan pojedinačni f d o z o f e m P l a t o n o v nije tijekom tisuć ljetnih rasprava njegove filozofije bio toliko i tako intenziv no diskutiran kao n a u k ο besmrtnosti duše. proglašene p u k i m p o m i s l i m a Božjeg u m a . U o d n o s u na čovje­ k o v u m o ć mišljenja i spoznaje. t i m e što u o p ć e bivaju spoznav a n e i mišljene. . Stara zagonetka i najteži Pla­ t o n o v p r o b l e m .takva je n a i m e m o g u ć n o s t i z l o ž e n a te ujedno odbijena v e ć u p r v o m e dijelu Parmenida . Natorpa.u njegovu mitu nalazi s a m o „ p u k o t i n u u znan stvenoj spoznaji" i „više z n a k slabosti n e g o s n a g e " (Zeller). O n o bivajuće postaje.n a đ e ono jedinstveno i zajedničko kako o n o m e osjetilnom t a k o sa­ m o j mislenoj oblasti.usprkos svojoj pokrenutosti. o p a d a i nestaje v o đ e n o m o ć i gibanja. Ideje same sad su shvaćene kao žive. S druglTsteane. kako je to lijepo j e d n o n izrekao K. ο neutemeljivo i nerazloživoj slobodi tog izabiranja.n a k o n Sofista ostaju o n o središnje c j e l o k u p n o g daljnjeg P l a t o n o v a filozofiranja. ο sustavljanju duše svijeta. onaj ο pravoj naravi „ u č e s t v o v a n j a " (μέθεξις) osjet i l n o g na mislivom.

Svaki je. i to t a k o da 102 103 . v e ć sređena. a ne neki. kakvu nalazimo kasnije ponajprije u stoika. S j e d n e je strane p o s v e nepo­ b i t n o da on . O n a za P l a t o n a nije n e k a j e d n o s t a v n a „supstancija" ( p o č e t n e n a z n a k e u t o m smjeru. P r v o i treće stoje u z a j a m n o u p r a i s k o n s k o m nesuglasju.nešto p o p u t b i t n o i i z v o r n o shvaćena „ u s t a v a " . Za u z v r a t je. Zeu­ sa.Bog i povijest P l a t o n o v a „teologija" i z u z e t n o je složena i teško u okvire j e d n o g k o h e r e n t n o g stava svodiva tema. D r u g o je pitanje bilo m o ž e li se u njemu p r e p o z n a t i mitski zastrta personifikacija ideje dobra. S druge strane ostaje on očigledno i usprkos t o m e v e z a n zasadama rane grčke religioznosti. D u b o k o s m i s l e n i mit iz dijaloga Državnik očituje zbivanje povi­ jesti k a o svojevrsnu b o r b u i izmjenično periodičko nadjačavanje o d n o s n o podlijeganje b o g a i N u ž d e (sad u liku P o ž u d e . d o b r o g i lijepog. urešena. Najviše je diskusije. U posljednjem svojemu djelu Zakonima pridaje on štoviše A p o l o n u i D i o n i z u ulogu tako i z u z e t n u da se s izvjesnim p r a v o m tu m o ž e iznaći preludij o n o g danas. v e ć je o n o unutrašnje ustrojstvo . J e d n a k o je tako svojim naučavanjem. uprav­ ljaču svijeta iz Fileba. osobito u Fedru i Za­ konima te u Epinomis. izazvao mitski bog-obrtnik iz Timeja.sastoji s e o d o n o g r a z u m n o g . duše i polisa. v e ć je u sebi b i t n o trostruka: . t o l i k o raspravljanih i b r z o p l e t o kritiziranih. trajale su stoljećima bez sustajanja. n a i m e k o z m o s a . ili bilo koju od potonjih „ d i s c i p l i n a " filozofije. u b r z o su bile napuštene). usmje­ ren i m o t i v i r a n politički. u P l a t o n a je naravski o p e t izložena mitski. o n o d r u g o pak drži ih zajedno i povezuje. udešena. Povijest. u mjeru i p o r e d a k d o v e d e n a zajednica svih bića. Polis nije n a p r o ­ sto „ d r ž a v a " . j e d n a k o tako m e đ u s o b n o kao i u o d n o s u s p r a m cjeline svega ostalog. T e m e l j n o m s o f i s t i č k o m stavu „ č o v j e k je mjera svega" suprotstavit će stari P l a t o n u s v o m zadnjem djelu odrješitu tvrdnju: „ b o g je ponajviše mjera svega. „ l o g i k u " . Pravi smisao svakog od njegovih temeljnih „ p o l i t i č k i h " sta­ v o v a m o ž e s e dokučiti s a m o n a p o d l o z i p r e t h o d n o g uvažavanja o s n o v n o g trojnog paralelizma ustrojstva svega što jest na n a č i n bivanja. k a k o kažu.nastavljajući na p r e t h o d n e n a p o r e ranih grčkih „prosvjetitelja" za svojevrsnim pročišćenjem p r e d o d ž b e ili pojma b o g a u smjeru njegove j e d n o t e . Proslijede li se svi da­ lekosežni usljedci o v e m i t s k e „filozofije povijesti" i u z m e li se ozbiljno kasno P l a t o n o v o naučavanje ο zloj duši svijeta iz Zako­ na . jednostavnosti. ili p a k u zvjezdanu egzistenciju čistih i očišćenih duša. d o b r o t e i istinskosti . no koja je sa svoje strane ništa manje j e d n o produbljenje i preinaka prastare helenske vjere u božanskost zvijezda. već uvijek samo u z r o k o m o n o g a valjanog. čovjek". Bit unutrašnjeg ustroja k a k o k o z m o s a tako polisa očituje se ponajprije u naravi duše. I o p ć e n i t o ne biva b o g u Platona nikada o z n a č a v a n naprosto u z r o k o m svega što jest. a toliko rijetko temeljito p r o m i š ­ ljanih. o n o g strastveno-srčanog ( θ υ μ ό ς ) t e n a k o n ­ cu o n o g p o ž u d n o g .što je inače j e d n a od najspornijih t e m a cjelokupne njegove filozofije -. Sva osobitost b o g a iz Timeja očitovana je ponajbolje u t o m e da je d o s e g njegove tvoračke m o ć i t a m o izričito ograničen Nuž­ dom. Atenu. ukoliko t a m o izneseni stavovi očituju ba­ r e m dijelom i njegove vlastite. u r o đ e n e s v e m u tjelesnom i tjelolikom) u njihovu n a i z m j e n i č n o m v o đ e n j u i upravljanju svijetom i svime u njemu. štujući neprikriveno M u z e . Rasprave ο t o m e u kojoj se mjeri on dade razumjeti kao svojevrsna mitska prednajava kršćanskog Boga-stvoritelja. što je kao osobita i i z u z e t n o značaj­ na t e m a u o č e n o od strane interpreta t e k razmjerno nedavno. m e đ u t i m . u dijalogu Fedon. Kozmički određena politika i ideja pravednosti B e s m i s l e n o je P l a t o n o v u filozofiju dijeliti u teorijsku i praktičku. te u k o j e m bi on o d n o s u i m a o stajati p r e m a kraljevskome u m u . Kozmos nije n a p r o s t o „svijet". politika u p o t ­ punosti izuzeta iz u o b i č a j e n o g ljudski s u ž e n o g v i d o k r u g a te iskušena iz zakonitosti cjeline svega što jest. dospio u blizinu svojevrsne „ k o z ­ m i č k e religije". tad m o ž e pasti n e k o p o s v e n o v o i dublje pojašnjujuće svjetlo na s v e u k u p n o s t njegovih političkih stavova. međutim.kojim zajednica ljudi biva s k l a d n o sklopljena. A p o l o n a . pa i n a o k o najbeznačajniji „teorijski" stav njegova filozofiranja v o đ e n . tako č u v e n o g dualizma tih dvaju b o g o v a .u Politeii o d l u č n o raskida s i z v o r n i m g r č k i m p o g a n s k i m pol i t e i z m o m i polaže temelje m o n o t e i z m u kasnije teološke misli. kao beskraj v r e m e n a u bivanju. j e d n a k o kao i tražiti u njega nekakvu „ e t i k u " . „ f i z i k u " . n a k o n Nietzschea.

činit će se m n o g o m e na prvi p o g l e d skrajnj a p s t r a k t n o m . Prva. U cjelini k o z m o s a r a z u m u i filozofu o d g o v a r a b o ž a n s k i demijurg. od­ govaraju o n o m e što čini p o ž u d n u o s n o v u duše. Pla ton. provoditi. Ta kav bi neki zahjev P l a t o n m o r a o prepoznati kao „bavljenje sva k o g a s v a č i m " ili „miješanje svega sa svime". Pod logu takva određenja čini stav i uvjerenje da s v a k o m e već po na ravi pripada j e d n o o d r e đ e n o mjesto i j e d a n samo njegov bitni djc l o k r u g bavljenja u n u t a r sređene zajednice. istinski filozofi.m o ž e ili slušajući r a z b o r držati p o ž u d u u p o d l o ž n o s t i ili p a k s a m o pasti p o d vlast p o ž u d e te i r a z u m učiniti t e k njenim slugom. S t r a s t v e n o m dijelu d u š e odgovaraju p a k oni koji u polisu žive ne za sebe n e g o za cjelinu. za P l a t o n a j e d a od o s n o v n i h u z r o k a lošeg ustrojstva političkih zajednica. geometrijske. pridjeljuje s v a k o m e isto.k a k o on zove svog najvećeg. drže( se temeljnog stava da su u osnovi svi jednaki. oštro luči o b i č n u aritmetičku jed n a k o s t od o n e dublje. s a g l e d a n o u vidu i obzorju P l a t o n o v u . na utaživanje žudnji i s v a k o v r s n o uklanjanje b o l i opstanka. kao o s n o v u svakog z d r a v o g življenja. ka ko je to k a z a n o u p o z n o m e Filebu. O d r e d b a pravednosti. d o k druga. pridjeljuje o n o m e po naravi vrednijemu i uzvišenijem više a o n o m e manje k r e p o s n o m e manje. s t o j e držao najvećon p r o t i v n o š ć u zdravo ustrojene zajednice. b o ž a n s k i udijeljeri i ujedno s a m o i z a b r a n e naravi. prav j e d n a k o s t . o d n o s n o s t r a s t v e n o m i s r č a n o m dijelu duše. o s i m m o ž d a u t e š k o d o k u č i v i m nagovještajima ο zloj duši. ili . k a o i n a k o n njega Aristotel. čineći tek t a k o i t e k t i m e „ p r a v u mješavinu". svaku stranicu P l a t o n o v a djela.recimo ovdje s a m o to . n a o n o srednje i posredujuće. n a i m e vlasništvo.u očito namjernoj ad absurdum vođenoj igri riječima formulira stari Platon u Zakonima. te time s v a k o m e od nji daje o n o primjereno glede njihove izvorne. strpljivo pro­ mišljajući. o s n o v n e i najveće vrline. O n i . O n o m e p o s r e d n o m . O n e bi . p r e m a uvidu P l a t o n o v u . u P l a t o n a isključivo mitst izložen.moral dalje voditi k razumijevanju toga što je Platon b i o iskusio i d riječi d o v e o kao „ b o ž a n s k i usud i k o b " (θεία μ ο ί ρ α ) te tematj zirati slobodni i z b o r vlastita života. Nji­ h o v j e život p o s v e ć e n o n o m z a j e d n i č k o m i o p ć e m . polisa i k o z m o s a o č u v a u p r a v o t a k v o m . pc stupajući apstraktno numerički. te stoga i ne trebaju i ne smiju imati o n o č i m e se to s o p s t v o hrani i snaži. vodi η k o n c u k t o m e da jednaki dobivaju nejednako a nejednaki jednak( kako to . Svaki univerzalni i totalni zahtjev potire n u ž n o is k o n s k u i neukidivu različnost triju o s n o v n i h m o m e n a t a ustroj stva svega živog. sa s v i m njihovim daljnjim p o d m o m e n t i m a . Sve je sad na t o m e da se trostrukost ovih trokratnih ustroja duše. Jer m o ž e lako biti da manje-više sve o n o što stoljetnom p r e d a j o m p o z n a j e m o kao „filo­ zofiju". P o n o v o v i d i m o dakle k a k o sva t e ž i n a filozofijskog razlaganja p a d a n a o n o i z m e đ u . U P l a t o n a n e m a i ne mož< biti riječi ni ο k a k v o m u n i v e r z a l n o m m o r a l u i ni ο kakvoj općeniti važećoj etici. čuvarima-stražarima. po kojoj tel sve ostale. Sve daljnje t e š k o ć e v e z a n e uz n a p o r razumijevanja svi] d o s e g a t o g a što se ovdje naziva naprosto „ s v o j i m " valja ovdj ostaviti po strani. Bitno je m e đ u t i m ovdje ipak naglasiti kako iz ovakva shvs ćanja pravednosti proizlazi po nužnosti i d v o s t r u k o određenje n j o m najtješnje p o v e z a n e političke vrline. o d g o v a r a t će o p ć e n i t o d u š a svijeta u cjelini. dakle radnika svih vrsta. U n u t a r ustrojene zajednice ljudi najveći je broj o n i h koji žive usmjereni ponajprije ili p a k isključivo na zadovoljavanje najmnogostrukijih p o t r e b a . k a k o u imanju tako u srodnicima. obavljati ono svoje. koji su dakle pripravni izložiti se boli t a m o gdje t r e b a i uskratiti sebi u ž i t a k t a m o gdje se to m o r a . p o s e b n e i vazda n e k o m e o d r e đ e n o m svojstvene vrlin tek postaju takvima. To znači: svaki od triju dijelova m o r a biti u p r a v o to što jest i m o r a se s p r a m ostalih dvaju o d n o s i t i u skladu s t i m e što o n i jesu. t a k o reći j e d i n o g p r a v o g i ozbiljnog filozofijskog i ž i v o t n o g pro­ tivnika . T k o želi znati što je zapravo mišljeno p o d o v i m v a z d a n a g l a š a v a n i m „istinski". nije i n e ć e biti dru­ go do lažna i t o b o ž n j a filozofija. individualno s o p s t v o ih ne upravlja. a o s o b i t o i najsvojstvenije p a k nje­ na vlastita strast i srce. O n a glasi: činiti. niječuc neukidivu i neuklonjivu naravnu bitnu različnost ljudi. Prva jednakost. pravije i istinskije. R a z u m s k i d i o duše otjelotvoruju u polisu istinski čuvari cje­ line. ο č e m u posljednjem n a m P l a t o n z a č u d o nije i z r i j e k o m ostavio g o t o v o niti manjih naznaka. o b r t n i k a te t r g o v a c a tje­ l e s n i m i „ d u h o v n i m " d o b r i m a .sofistika. 104 10 . najobuhvatniju i najmnogolikiju. naime j e d n a k o s t i . p o ž u d i i o n o j masi iz p o t r e b e i za p o t r e b u živućih ljudi od­ g o v a r a predsvjetska N u ž d a . k a k o b i s m o danas rekli „ r a c i o n a l i z a t o r o m " . m o r a t će proći.

ako ne i v e ć u teškoću čine i danas j o š j e d n a k o nesigurni i m e đ u s o b n o nesuglasni pokušaji da se dade n e k o po­ uzdanije tumačenje o n o g a što Platon u t o m k a s n o m k o z m o g o n i j s k o m dijalogu naglašeno uvodi u razmatranje kao osobitu i tek od njega zapravo i z n a đ e n u novost. Budući da spoznaje. kako je izložen u Ti­ meju. shvatiti doslovno. Na t o m su mu se p u t u kako ideje same t a k o i osjetilno nastaj u ć e i nestajuće pojave sad obje pokazale k a o bivajuće i postajuće 106 107 . k a k o s m o v e ć naznačili.uvjetno ukinuvši n a č e l n o i n e p r e m o s t i v o razlikovanje o n o g osjetilnog o d o n o g idejno-mislivog . G o t o v o u čitavoj povijesti inter­ pretacije P l a t o n a bila je ta „ m a t e r i j a " razumijevana ili po u z o r u na b i t n o pasivnu m o g u ć n o s t . bivanje i m n o š t v e n o s t pokazali k a o svojstveni i s a m i m idejama. a ne. m o ž e značiti grčka temeljna riječ λ ό γ ο ς .p r v o m svojom z a d a ć o m nalazi izložiti sam iskon i postanak cjeline o n o g a što nazivamo k o z m o s o m .Izgradnja „svijeta" i problem „materije" U o b z o r u P l a t o n o v a filozofiranja n e m a i ne m o ž e biti mjesta za „ f i z i k u " kao znanost. R e č e n o je već. P l a t o n o v „ k a o s " i „ m a t e r i j a " iz Timeja j o š su uvijek. „razlaganje" . p r e m a m i t s k o m n a u k u iz Timeja i s a m o vrijeme kao „ p o k r e n u t a slika vječnosti" započinje i nastaje zajedno s k o z m o s o m samim. H o ć e li se ipak o n o osjetimo bivajuće podvrći filozofijskom ispitivanju i h o ć e li se ο njemu us­ postaviti kakav-takav sklop vjerojatnih postavki i stavova. K a k o onda u o p ć e shvatiti taj i takav p r e d v r e m e n s k i slijed nastajanja? J e d n a k o veliku. pri t i m su mu se pokušajima kretanje. u smislu lišenosti oblika i u j e d n o u r o đ e n e žudnje za njim. posjeduje. p r e m a n a z o r u filozofijski i z b o r e n o m u Descartesa. Za­ što je to v a ž n o znati i naglašavati? Zato j e r nije druga i različi- ta s a m o riječ. očito svjesno i namjerno. tad se to m o ž e zbiti j e d i n o p u t e m n e k o g „vjerojatnog logosa". v e ć i ponajprije s a m a tu i m e n o v a n a i n a z i v a n a stvar. dakle ure­ đ e n i m s k l o p o m „svijeta". Stoljećima su trajale beskrajne diskusije o k o toga smije li se i m o r a li se mitski prikaz nastanka svijeta. t e k o n o ­ me p o j a v n o m i osjetilnom. drugi put pak „ p o d l o g o m " . uz ino. „ g r a đ e " . O p ć e n i t o je težnja k približenju o n o m osjetilno-konkretnom i povijesno bivajućem p o s t a l a sve očiglednijom karakteristikom njegove kasne misli. kako ga hoće tumačiti novo­ vjekovna p r i r o d n a filozofija. kako je to u sklopu s v o g filozofiranja na vidjelo b i o iznio Aristotel. o n o g a što je kasnije u predaji filozofije n a k o n Aristotela ostalo p o z n a t o p o d i m e n o m „materije". nazivajući to j e d n o m „ p r i m a l j o m " . kako sam P l a t o n naziva bit svoje m e t o d e izlaganja u Timeju. ili p a k kao p u k a apstraktna p r o t e ž n o s t . općenitije. kao ranije. O n o što P l a t o n o v u „ m a t e r i j u " čini b i t n o i n a č e l n o r a z l i č i t o m od Aristotelove jest o d r e đ e n a unutrašnja sila i č i m b e n o s t koju. uvijek n o v a i drukčija imena. znanosti i znanja i m a s a m o i j e d i n o ο o n o m e što doista jest. pa onda opet „ m j e s t o m " i „ p r o s t o r o m " ( χ ώ ρ α ) . Čini se. ili štoviše tek su danas i z a z o v ne s a m o povijesti filozofije n e g o i s a m o g filozofiranja. koja kasnije u Aristotela postaje t e h n i č k i m ter­ m i n o m za o n o „iz č e g a " biva bivanje i postanak svega . No da li je i s a m prostor tek golo prazno protegnuće. da o s n o v u njegova k a s n o g filozofiranja valja sagledati u nastojanju da . Kasni nauk ο prvim počelima Izgleda da je Platon u svojim starijim g o d i n a m a sve intenzivni­ je i sve ustrajnije radio na t o m e da po m o g u ć n o s t i u k l o n i svaki preostali trag svojevrsnog j a z a i z m e đ u ideja i o n o g a osjetilnog.i m a u Platona j o š uvijek isključivo s v a k o d n e v n o i o b i č n o značenje „drvlja" i. D a k a k o da je p r i t o m osobitu teškoću predstav­ ljala teško mimoilaziva činjenica da. k a k o se po s v e m u čini. Riječ ΰλη. to cjelokupno polje bivanja ostaje znanosti načelno uskraćeno. kakav j e b a r e m p o m o g u ć n o s t i ostao o t v o r e n pri p r v o m o d l u č n o m nabacaju klasičnog n a u k a ο idejama. S a m P l a t o n pri često i z n o v a p o d u z i m a n i m pokušajima bližega opisa t o g „ t e š k o g i m r a č n o g r o d a " rabi.potraži o n o što j e t o m o b o j e m zajedničko i istovjetno. O v o d r u g o ra­ zumijevanje htjelo je p o t v r d u naći u t o m e da i sam P l a t o n tu „ m a ­ teriju" naziva i z m e đ u ostalog i „ p r o s t o r o m " .što sve. ili je ipak riječ isključivo ο izvjesnoj alegorijskoj transpoziciji logičkih konstitutivnih m o m e n a t a cjeline svijeta u mitsku p r i s p o d o b u vre­ m e n s k o g a slijeda. T a k a v pak vjerojatni i istini uvijek t e k samo do neke mjere m o ž d a naučan „ z b o r " . kao zbiljski postanak u v r e m e n u . pa o n d a i o p ć a metafizika? Ne m o ž e li n a m u p r a v o P l a t o n o v prikaz te z a g o n e t n e „ m a t e r i j e " kao na­ v o d n o g „ p r o s t o r a " p o m o ć i d a s e j e d n o m p r i b l i ž i m o njegovu poi­ manju o s l o b o đ e n o m o d n o v o v j e k o v n e redukcije n a p u k u ekstenziju? U s v a k o m slučaju. „ g o v o r " .u kasnijoj latinskoj tradiciji materia .

te p o ­ t o m n a k o n c u i s a m o o n o smiješano. njemu suprotstavljenim p o č e l o m . S e k s t a E m p i r i k a i m n o š t v a drugih. s v e m u z a j e d n i č k o m i nikad sustajućem p r o c e s u „bivanja u j e s t v o " . pri č e m u brojevi nisu shvaćeni kao puki arit­ metički. pa trokut. v e ć kao uzajam­ no nesvodivi i u sebi svagda individualizirani. o n o p o j e d i n a č n o k o n k r e t n o . d o k je predaja ο t o m e da je granicu.shvatit će P l a t o n k a o k o n s t i t u i r a n o od dvaju praizvornih. (12) U d n u s v e u k u p n o g tako stupnjevanog sustava svega m o g u ć e g i zbilj­ s k o g leži p a k „materija". Svojevrsni „vertikal­ n i " d u a l i z a m t a k o z v a n o g nauka ο dva svijeta biva t i m e na neki n a č i n u k i n u t u izvjesnom „ h o r i z o n t a l n o m " dualizmu samih po­ čela. O v i m d v a m a p r v o t n i m p o č e l i m a svega pridružit će P l a t o n u Filebu j o š i p o č e l o njihova u z a j a m n o g spajanja i miješanja. v e ć b e z zastoja teče i u m i č e svakoj određujućoj granici. o d n o s n o o n i m b e z g r a n i č n i m . od kojih je prva č u v e n a P l a t o n o v a „nedjeljiva veličina". kao p r v o g p o č e l a na­ p r o s t o . G a i s e r a s a b r a n a u zbirku t a k o z v a n i h Testimonia platonica te v i š e k r a t n o i m n o g o s t r u k o d o s a d interpretirana. te u t o l i k o n e k o t a k o reći inteligibilno bivanje . n e o d r e đ e n i m dvojstvom. (2) Cjelinu svega misli P l a t o n kao j e d a n u sebi zaokruženi sustav. genetički. mjeru i o n o određujuće po­ istovjećivao s J e d n i m . (7) Sljedeći stupanj derivacije j e s u t a k o z v a n e idealne p r o s t o r n e veličine.u j e d n o m s v e o b u h v a t n o m . a slijede je idealna crta. pa z a t i m i Teofrasta. m e đ u t i m . (6) P r v o što nastaje tim međudjelovanjem jesu idealni brojevi. re­ c i m o vatra sama. p o s t a j u ć e o g r a n i č a v a n j e m n e o g r a n i č e n o g a . (11) kvalitativne pojave. čovjek sam itd. (3) V r h hijerarhijski ustrojena p i r a m i d a l n o g sustava čini J e d n o . kao npr. tek j e d n i m od m n o g i h razmaka i prijelaza koji p o ­ stoje m e đ u stupnjevima derivacija u cjelini. manje vjerodostojna. U tim se pokušajima. (4) Sustav valja razumjeti kao dinamički. (8) P o t o m slijede takozvane kvalitativne ideje. tetraedar itd. dakle m e đ u s o b n o istovrsni i zamjenljivi. s drugim. n a i m e eventual­ n o p o č e l o o d n o s n o u z r o k m o g u ć e g razdvajanja i razlučenja tih dvaju p r v o t n i h počela. koja su j e d n a k o djelatna u svakome od stupnjeva derivacijskoga slijeda. O s n o v n e su postavke do sada koliko-toliko usuglašene rekon­ strukcije t o g „ n e n a p i s a n o g n a u k a " : (1) Kasni Platon poistovjećuje ideje s brojevima. d a j e tako o v o m z g o d o m uvjetno n a z o v e m o . vidljiva i osjetilna vatra. ili točnije kao sustav iz­ vođenja ili derivacije svagda nižih stupnjeva bitka.granice i onog bezgraničnog.dru­ g i m i m e n i m a za isto . te stoji u središtu najozbiljnijih i najinte­ resantnijih m e đ u današnjim p r i l o z i m a istraživanju Platona. navest će s a m o hipotetički kao m o g u ć n o s t . ili . b e z svake dvojbe m o r a prepoznati o n o u s v a k o m p o g l e d u najiza- Problem Platonova „nenapisanog nauka" T a g o r e n a z n a č e n a p o z n a „ m e t a f i z i k a " P l a t o n o v a . čini se. S a m o to o b i m oblastima j e d n a k o svoj­ s t v e n o i zajedničko bivanje p a k . u m e đ u v r e m e n u z a s l u g o m K.m a d a u oblasti ideja po sebi n a č e l n o različito od o b i č n o g a bivanja u smislu nastajanja i nesta­ janja osjetilnih bića. Pre­ ma n a k n a d n i m izvješćima izgleda da je u svojim u s m e n i m izla­ ganjima o v o d r u g o n a č e l o n a z i v a o j o š i neodređenim dvojstvom. kojih i m a samo od j e d a n do deset. o d n o s n o ideje kao brojevi. ο kojoj se m e đ u t i m o d r e đ e n o ne izjašnjava. Intenzivna diskusija kako ο s a m o m o s n o v n o m n a c r t u tako i ο p o j e d i n a č n i m pitanjima i p r o b l e m i m a svih ovih pokušaja n o v o g „sistematizirania P l a t o n a " nije j o š ni izdaleka p r i v e d e n a n e k o m zadovoljavajućem suglasju znalaca. i to arhitekton­ ski uređen. j o š j e uvijek z a d a ć o m p o m n o g i t e m e l j i t o g promišljanja i pokušaja iz temelja n o v e i o b u h v a t n e ra­ d i k a l n e interpretacije. Sva su takva svjedočanstva s a m o g Aristotela. te da dakle nikad nije u p r a v o to n e k o o d r e đ e n o n e š t o . kao nji­ h o v i h pojava. mada uvijek u različitom intenzitetu i u različitom u z a j a m n o m omjeru. koje nije d r u g o do P l a t o n o v a ideja dobra. O s o b i t o značajni takvi prilozi sadržani su u m n o g o s t r u k i m p o k u š a j i m a rekonstrukcije o n o g a što v e ć Aristotel često u svojim s p i s i m a s p o m i n j e kao P l a t o n o v „ n e n a p i s a n i n a u k " ili p a k k a o nje­ g o v o (jedno ili više njih?) predavanje „O D o b r u " . P e t o . m e đ u ­ s o b n o suprotstavljenih načela: mjere i onog bezmjernog. č e g a narav jest u t o m e da n e p r e s t a n o d o p u š t a m o g u ć n o s t o n o g manje i više. d r u g o p a k o n i m neodređenim. 108 109 . te (9) prosti aritmetički brojevi. o d n o s n o „ p r o s t o r " ili „primalja sveg bi­ vanja". ili vidljiv i osjetilan čovjek itd. P r v o nače­ lo zvat će j o š i o n i m određujućim. U v i d o k r u g u o v a k o skiciranog „derivativnog sustava" poka­ zuje se o n d a o n a č u v e n a i za povijest tumačenja P l a t o n a tako pre­ sudna „ o d v o j e n o s t " ( χ ω ρ ι σ μ ό ς ) ideja od osjetilnih stvari. (5) Izvođe­ nje se zbiva uzajamnim djelovanjem Jednog. kao što se i mi ovdje n e ć e m o u nju niti j e d n i m s l o v o m upustiti. Dikaiarha. (10) matematički likovi i tijela.

K o n c e m 19. stoljeću P l a t o n o v o je djelo poglavito pred­ m e t o m povijesnofilozofijskog i z n a n s t v e n o g filološkog izučavanja. 110 111 . m n o š t v o knjiga koje su p o s v e ć e n e isključivo prikazu često za­ m r š e n i h i višestruko zapletenih tokova recepcije i nasljedovanja P l a t o n a u cjelokupnoj povijesti do današnjih dana. Navlastito p a k filozofijsko sučeljenje. vremenski sežućeg do u drugo stoljeće n a k o n Krista. M o g u ć e je napisati. Galileia i astronomiju J. p r e m a m o g u ć n o s t i m a koje su time o t v o r e n e n o v o m či­ tanju i n o v o m razumijevanju P l a t o n o v a djela. a p o t o m i Porfirije i Jamblih. zacijelo najproduk­ tivnije što se posljednjih desetljeća zbilo i zbiva u istraživanjima Platona. ili p a k općenitijih histo­ rijskih. Cudwortha. a s druge priredio metafizičku i metodologijsku o s n o v u za no­ vu p r i r o d n u filozofiju G. / Povijest utjecaja Platonove filozofije i današnje stanje istraživanja „Povijest utjecaja filozofije Platonove jest povijest filozofije". T a d a ujedno započinju prvi ozbiljniji napori da se au­ tentična P l a t o n o v a misao razluči od povijesnih naslaga plato­ nizma. što u o s n o v i ostaje važiti i za čitavo razdoblje t a k o z v a n o g sred­ njeg platonizma. V r h u n a c n e p o s r e d n o g P l a t o n o v a utjecaja nalazimo zacijelo u n e o p l a t o n i z m u trećeg do šestog stoljeća. j e d n a ­ ko kao i pokušaji da se djelatno sumisleći zahvati u cjelinu i u središte njegova cjelokupnog filozofiranja bili su i ostaju razmjer­ no rijetki. Keplera. P o č e t a k p r a v o g znanstveno-metodičkog izučavanja Platona m o ž e se datirati u 19. stoljeće i pripisati ponajprije F. ako ne i n e m o g u ć e osporiti ovaj stav izrečen u j e d n o m ne­ d a v n o m k r a ć e m prikazu Platona. p r e m d a ne uvijek i dovoljno promišljeno. i napisano je. prije svega u krugu firentinske „ P l a t o n i č k e akademije" Marsilia Ficina i Pica della Mirandola. ili pak svo­ jevrsnoj sinkretističkoj filozofijskoj demonologiji (Ksenokrat). Renesansni platonizam. i u 20. Tradiciju kršćanskog platonizma zasnivaju prije svih Filon i Augustin. M o o r a i R. Te­ ško je. Schleierm a c h e r u . Ο strogoj Aristotelovoj kritici raspreda se m n o g o . s platoničarima s n a ž n o g spekulativnog z a m a h a i znatnog udjela vlastite filozofijske krea­ tivnosti. kao što su Plotin i P r o k l o prije svih ostalih.zovnije i. s p r e t e ž n o m orijentacijom na mikrologijske analize p o j e d i n a č n i h djela te zasebnih i izoliranih „ p r o b l e m a " . kulturologijskih ili psiho-biografijskih šire k o n c i p i r a n i h pokušaja tumačenja. prije svega od n e o p l a t o n i z m a i kršćanskog platonizma. prenio je utjecaj Platona s j e d n e strane značajnom p o k r e t u ta­ k o z v a n o g „ p l a t o n i z m a iz C a m b r i d g e a " u H. N e p o s r e d n i Platonovi nasljednici sve su se više okretali o b n o v i pitagorejstva (Speusip).

Oxford.: Platons Staat und die Demokratie. Wippern. Leipzig/Berlin. 5 1922. Darmstadt. Structure et methode dialectique..): Das Problem der ungeschriebenen Lehre Pla­ tons. 3 1971. I-III. G.: Einsicht und Leidenschaft. 1972 (Wege der Forschung CLXXXVI. 2 1968. Barbarić. 1899-1906.) Findlav. Burnet. 1908. 1909. Reinbek. 2 1933. Stuttgart.-G. A Collection of Critical Essays.): Idee und Zahl. Natorp. New York.: Plato. Sv. Heinemann/New York. Sv. H. 1970. Berlin. 1966. 2 1967. Berlin. I-V. 1961.D. Sv. 1988. Kramer. 2 1953. New York. Hamburg. 1578. with an English Translation. Grčko iskustvo svijeta i umjetnosti do Plato­ na. Kramer. 3 1959. 123-186: Svijet uma . E. 1984.: Plato and the Foundations of Metaphysics. 1931.: Mimesis. I—II. (ed. 112 113 .: Per una nuova interpretazione di Platone. Ber­ lin.: Metamorfoze metafizike. Sv. A. (ed. Izdao J. 1974. 1917. Sv. Gadamer. H. Stenzel. C: Die Kerngedanken der platonischen Philosophie. 1963. Zum Wesen und zur Geschichte der Platonischen Ontologie. Čakovec. Hamburg. H. 1936. (Pretisci: Darmstadt. Gaiser. Robin. K. Goldschmidt. 1992. H. 1968. J. R.: Arete bei Platon und Aristoteles. 1951.: Platon.-J. Studien zur platonischen Philosophie.: Ideja dobra. Routledge/New York.-G. Pariš. Ι-ΧΙΙ. Das Wesen des platoni­ schen Denkens. Friedlander. Leipzig. D. Ι-ΧΙΙΙ. 1947. M. 1949-1958. Zagreb. Zovko. 2 1931. Uvod u studij Platona. Ithaca. 1961. Garden City. 1928-1930. (ed.) Robinson. London. 2 1965.: Contemplation et Vie contemplative selon Platon.) Zeller. J: Studien zur Entmicklung der platonischen Dialektik von Sokrates zu Aristoteles. Z. 1903. Literatura 1. Zagreb. Citiranje se ravna prema starom Stephanusovu izdanju: Opera quae extant oinnia.: Les dialogues de Platon.) Reale. 1978.): Plato. Maurer. Heidelberg. 1968. U svijetu Festugiere.: Platon und der logische Eleatismus. Cipra. Kriiger. I—II. Pariš. 2 1954-1960. D. 1914-1955 (The Loeb Classical Librarv) Grčki tekst s francuskim prijevodom: Platon. 1995. Heidelberg. N. Pariš. (Pretisak: 1966. Frankfurt. P.: Platos Logik des Seins. V. Žunec.) Stenzel. Les Belles Lettres. Izdanja Kritičko izdanje grčkoga teksta: dodatak Platonis opera.-J.: Dijalektika i politika.) Prauss. Berlin. Leipzig.: Plato's Theory of Ideas. Hartmann. J.: Politika Platonovih Zakona. W. 1990. Milano. O. Clarendon. Ham­ burg. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entwicklung II. W. The Written and Univritten Doctrines.: ha Theorie Platonicienne des Idees et des Nombres d'apres Aristote.: Plato's earlier Dialectics. Ritter. 1975. G. š 1983. Sv. Lon­ don. E. (Pretisak: 1950.: Platos dialektische Ethik und andere Studien zur platonischen Philosophie. 1979. 2 1948. Breslau. (Str. Schadewaldt. Oxford. J. 1971. J: Platon i filozofijska hermeneutika. 1941. 1959. CEuvres completes.Bibliografski I. P. Sv.N. Pariš. 1. 8 1987.: Platon. Vlastos. (Pretisak: Hildesheim. U Hrvatskoj (uz standardne prikaze u povijestima filozofije) Barbarić. Gadamer. Zagreb. (Pretisak: Darmstadt. Stephanus. G. Hoffmann. I—III.: Platons ungeschriebene Lehre. Pariš. II.J.: Platos Ideenlehre. 1963. New York. G. L. Munchen. II. Leipzig. Oxford. Zagreb. Berlin. Ross. Darmstadt. 1994. Eine Einfuhrung in den Idealis2 mus. (Brojna ponovljena izdanja) Grčki tekst s engleskim prijevodom: Plato.: Zahl und Gestalt bei Platon und Aristoteles. R. 1922. Macmillan. Rilettura della metafisica dei grandi dialoghi alla luce delle „Dottrine non scritte".Platon) Posavec. Zagreb. 1986.

PLATON Izbor iz djela .

Iz djela Fedon (95c7 - 102a2). Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s I. Ο χ ο η ϋ 1973 ( 1 1 9 0 0 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: D a m i r Barbarić

Sokrat, skanjujući se n e k o vrijeme i za sebe nešto ispitujući, reče p o t o m : Nije n e z n a t n a stvar, Kebete, to što tražiš. Jer trebat će o p ć e n i t o razmotriti u z r o k postajanja i propadanja. Ja ću ti dakle, ako hoćeš, ispripovijedati svoje zgode u svezi s njima, a ti, ako ti se nešto od toga što kazujem pokaže korisnim, u p o t r e b i to za uvjeravanje o k o o n o g a ο č e m u govoriš. D a k a k o da h o ć u - reče Kebet. Čuj dakle k a k o pričam. Ja sam n a i m e Kebete, reče, kao mla­ dić strahovito zažudio za o n o m m u d r o š ć u što je z o v u z n a n o š ć u ο prirodi. Jer učini mi se izvanrednim znati u z r o k e svakog pojedi­ nog, po č e m u nastaje n e k o pojedino, po č e m u p r o p a d a i po č e m u jest. I m n o g o s t r u k o gore dolje p r e m e ć u ć i ispitivao sam ponajprije o v a k o : Da li kad o n o toplo i hladno dohvate neku gnjiloću, k a k o su neki kazali, tad nastaju živa bića? I da li je krv o n o č i m e misli­ m o , ili zrak, ili vatra? Ili ništa od toga, n e g o je m o z a k taj što p r i m a osjete slušanja, gledanja i mirisanja, a iz njih nastaju pam­ ćenje i mnijenje, d o k iz pamćenja i mnijenja, d o m o g n u li se mi­ rovanja, na isti način nastaje znanje? A ispitujući opet propadanje toga, te o n o što se zbiva u okrugu kako n e b a tako i zemlje, na k o n c u sam se sebi učinio za takvo ispitivanje tako nedarovitim da od t o g a baš ništa. Dat ću ti za to dostatno svjedočanstvo. Od takvoga sam ispi­ tivanja n a i m e i u p o g l e d u o n o g a što sam ranije j a s n o znao, kako se bar m e n i i d r u g i m a činilo, ostao tako zaslijepljen da sam u neznanje dospio i o k o o n o g a što sam prije držao da z n a m , tako uz m n o š t v o d r u g o g i to po č e m u čovjek raste. Jer ranije sam držao k a k o je svima j a s n o da je to po jelu i piću. Kada n a i m e iz hrane m e s o p r i d o đ e m e s u , kosti kostima, a tako i na isti n a č i n i drugo­ m e s v a k o m p r i d o đ e o n o njemu srodno, tada o n o što j e m a l e n e m a s e kasnije postaje velike, te na taj način m a l e n čovjek postaje velikim. T a k o sam tada smatrao. Ne čini li ti se primjerenim?

117

Meni barem da - reče Kebet. Osmotri j o š i ovo. Držao sam da mi se valjano čini kad god bi se neki čovjek, stavši velik uz malenoga, pokazao da je veći za samu glavu, a tako i konj od konja. Ili pače od toga j o š izvjesnije, deset mi se učinilo da je više od osam po t o m e što je u njemu dva više nego u o n o m e , i o n o dvije stope veliko da je od onoga stopu velikog veće po t o m e što ga dvostruko premašuje. A što ti se sada ο t o m e čini? - reče Kebet. Da sam - reče, - tako mi Zeusa, baš daleko od toga da sma­ tram kako znadem u z r o k svega toga, budući da, kad se n e k o m j e d n o m pridoda j e d n o , ne prihvaćam niti da je to j e d n o kojem je pridodano postalo dva, niti pak o n o koje je pridodano, a niti da su o n o pridodano i o n o kojemu je pridodano po pridodavanju jed­ noga drugome postali dva. Čudim se, naime, t o m e da kad je svako od njih bilo j e d n o od drugoga odvojeno tada je svako zacijelo bilo j e d n o i nisu tad bili dva, a kad su se približili j e d n o drugome da je to postalo u z r o k o m toga da su postali dva - taj sastanak, to što su stavljeni blizu jedan drugoga. Niti pak više m o g u vjerovati d a j e , ako netko razdvaja na dvoje, opet to, to razdvajanje, postalo u z r o k o m toga d a j e nastalo dva. Jer uzrok toga da nastaje dva tu je suprotan nego onda. Naime, onda je to bilo stoga što su bili privedeni j e d n o drugome blizu i pristavljeni j e d n o drugome, sada pak stoga što se odvode i odvajaju j e d n o od drugog. Niti sam dakle tim n a č i n o m istraživanja više uvjeren da znam zbog č e g a 1 nastaje jedno, niti j e d n o m riječju bilo što drugo zbog čega nastaje, propada ili jest, već si sam nasumce miješaju­ ć i 2 pripravljam neki drugi način, a taj više nikako sebi ne pri­ puštam. A čuvši j e d n o m nekoga da čita iz knjige, kako reče Anaksagorine, i da govori kako je baš um onaj koji je uredio cjelinu svi­ jeta i u z r o k je svega, poveselio sam se t o m uzroku i učinilo mi se da je to na neki način dobro da je um u z r o k o m svega, te pomislih u sebi da će, ako je to tako, um koji uređuje svijet sve urediti i δι' ότι može ponajprije značiti „kako" (Burnet: ,,how"). Naš prijevod hoće ipak što više uvažiti i naglasiti uzročnost kao osnovni problem tematiziran u tekstu. αυτός είκ ή φύρω: ovu srazmjerno tešku frazu valja izgleda prevoditi prema smislu kakav ima u Eshila (Prometh. V. 450). (Archer-Hind)

svako pojedino postaviti tako kako bi se najbolje držalo. A k o bi dakle netko htio iznaći u z r o k za svako pojedino, k a k o je nastalo, ili propalo, ili jest, tad treba da ο t o m e istraži kako je t o m e naj­ bolje da bude, ili pak da nešto drugo trpi ili čini. Iz t o g razloga dakle ne doliči čovjeku ništa drugo ispitivati, i ο sebi s a m o m e i ο ostalome, nego o n o najvaljanije i najbolje. A n u ž n o je da će taj isti znati i o n o najlošije; ta znanje ο njima isto j e . To promišljajući radovao sam se, držeći da sam p r o n a š a o uči­ telja ο u z r o k u bića p r e m a m o j e m ukusu, Anaksagoru, te da će mi on reći najprije da li je zemlja ravna ili okrugla, zatim da će mi, kazavši to, razložiti u z r o k i nužnost, obrazlažući o n o najbolje, i da za nju bijaše bolje da b u d e takva. I da će, ako bi mi rekao da se o n a nalazi u središtu, razložiti kako za nju bijaše bolje da b u d e u središtu. A ako bi mi to pokazao, bio sam pripravan nikada više ne žudjeti za n e k o m d r u g o m v r s t o m uzroka. P a č e i ο s v e m u bijah tako pripravan na isti način pitati, i ο mjesecu i ο ostalim zvi­ jezdama, ο njihovoj brzini j e d n i h u o d n o s u na druge, ο okretajima i drugim pojavama, na koji je način za svako pojedino bolje činiti to što čini, kao i trpjeti to što trpi. N i s a m naime držao da će ikada onaj tko kaže da je sve to od strane u m a u r e đ e n o navoditi za njih neki drugi u z r o k do taj kako je najbolje da se to sve p o n a š a tako kako se ponaša. Pa kad dakle iznese za svako pojedino uzrok, i onaj zajednički svima, držao sam da će razložiti o n o najbolje za svako pojedino, a zatim i o n o svemu zajedničko d o b r o . I ni za što nisam htio napuštati tu nadu, v e ć se svim ž a r o m latih tih knjiga i p o č e h ih što sam brže m o g a o čitati, ne bih li što brže sagledao o n o najbolje i vrednije. No od te se divne nade oprostih, druže, kad sam, uznapredovavši u čitanju, vidio m u ž a koji se ne služi u m o m niti mu pripi­ suje ikakvu u z r o č n o s t 3 za uređenje cjeline stvari, v e ć kao u z r o k e navodi zrak, eter, vodu, te m n o š t v o drugog i neobičnog. I učini mi se da mu se dogodilo p o t p u n o slično kao kad bi htio tko, ka­ zujući kako Sokrat u m o m čini sve što čini, a zatim se prihvativši toga da kaže uzroke za svako pojedino što činim, rekao p r v o da ovdje sjedim z b o g toga što mi je tijelo sastavljeno od kostiju i tePrijevod s Burnetom. Archer-Hind slijedi Jacksona u nama teško prihvatljivom odbacivanju riječi ουδέ τινας αιτίας έπαιτιώμενον kao „besmislene interpolacije".

118

119

tiva, te da su kosti čvrste i zglobovima odvojene j e d n e od drugih, a tetive da su s p o s o b n e zategnuti se i opustiti te da pričvršćuju kosti uz m e s o i k o ž u , koja ih drži na okupu. Budući da se kosti uvijaju u svojim zglobovima, kad se opuštaju i napinju tetive, to čini da sam sposoban upravo sada savijati udove, i iz t o g u z r o k a ovdje sagnut sjedim. I kao kad bi, opet, za ovaj naš razgovor na­ v o d i o druge takve uzroke, glas, zrak, sluh i tisuće takvih sličnih k a o u z r o k iznoseći, zanemarivši p r i t o m navesti o n e prave uzroke, n a i m e da se, b u d u ć i da se Atenjanima učinilo boljim m e n e osu­ diti, m e n i opet z b o g t o g a učinilo boljim ovdje sjediti, i pravednijim ostavši podnijeti k a z n u koja je određena. Jer, t a k o mi psa, v e ć bi o v e tetive i o v e kosti, kako smatram, bile u Megari ili u Beotiji, n o š e n e mnijenjem ο t o m e što je najbolje, da nisam držao kako je pravednije i ljepše od bijega i u m a k n u ć a podvrći se kazni države, pa kakvu god o n a odredila. N e g o takvo nešto zvati u z r o c i m a i odviše je besmisleno. A k o bi p a k n e t k o kazao da bez posjedovanja toga - kosti, te­ tiva i što ostalo takvo posjedujem - ne bih b i o u stanju provoditi o n o što svagda n a u m i m , kazao bi istinu. Ali da time činim o n o što činim, p r o v o d e ć i 4 to u m o m , a ipak ne o d a b i r o m o n o g najbo­ ljeg, to bi v e ć bila velika i o g r o m n a l a k o u m n o s t kazivanja. Jer to znači ne biti u stanju razlikovati da je drugo u z r o k uistinu a dru­ go o n o b e z čega u z r o k ne bi m o g a o biti u z r o k o m . A baš je to o n o što mi se čini da m n o š t v o kao tumarajući u tmini dotiče, 5 služeći se krivim i m e n o m kad to označuje u z r o k o m . Zato i onaj čini zemlju, omatajući je vrtlogom, mirovati p o d n e b o m , 6 a onaj p o d nju podlaže zrak, kao podnožje p o d prostrano k o r i t o 7 . A m o ć t o g a da oni sad leže tako kako je za njih najbolje da b u d u postavljeni, nju niti traže niti drže da o n a i m a neku d e m o n ­ sku snagu, n e g o vjeruju k a k o su našli Atlasa j a č e g i besmrtnijeg od nje i koji v e ć m a no o n a drži sve to na okupu. A to da D o b r o
4

i o n o što valja 8 uistinu 9 svezuju i na okupu drže, za to ne haju nimalo. Bio bih dakle doista najradije postao u č e n i k o m bilo k o m e o k o takvoga uzroka, kako to s njime stoji. No kako sam toga ostao lišen, a nisam bio u stanju niti sam iznaći niti od drugoga naučiti, h o ć e š li K e b e t e - reče - da ti izložim drugu plovidbu pri potrazi za u z r o k o m , koje sam se prihvatio? H o ć u više od svega - reče. Učini mi se dakle p o t o m - reče on - da, budući da sam sustao pri istraživanju bića, m o r a m pripaziti kako mi se ne bi desilo isto što se zbiva o n i m a koji promatraju i istražuju p o m r č i n u sunca. Neki od njih naime baš upropaštavaju oči, ukoliko ne osmatra­ ju njegovu sliku u vodi, ili u n e č e m u takvome. Na to sam i ja pomislio, te se pobojah da ne bih posve zaslijepio dušu gledajući spram stvari očima i pokušavajući da ih se dotaknem svakim od osjetila. U č i n i mi se dakle da mi je potrebno sklonivši se u postav­ k e 1 0 istinu bića istraživati u njima. Ali m o ž d a prispodoba na neki način nije prikladna. Jer, ne slažem se nikako s tim da onaj tko istražuje u postavkama više istražuje bića u slikama no onaj tko to čini u zbilji 1 1 . N e g o dakle p r e g n e m tim p u t e m te, p o d m e ć u ć i τό δέον znači „ono što treba", „što vrijedi", „što valja", no Platon ovdje očito koristi igru riječi zasnovanu na etimologiji. Usp. primjed­ bu Hackfortha: Sokrat može doista biti u pravu sugerirajući seman­ tičku koincidenciju između τό δέον, ono što je prikladno-dolično, što treba, i τό δέον, ono što spaja-svezuje, premda je ono što zovemo impersonalnim glagolom δεϊν bilo bez sumnje općenito shvaćeno kao različito od δεΐν koje znači „povezivati". Za Platonovu etimologiju te riječi vidi Crat. 418e5sq. Riječi ώς αληθώς razumijemo s Burnetom u vezanosti s τό αγαθόν και δέον, s namjenom da svrate pozornost na etimologijsko tumačenje pravoga značenja. Riječ λόγος može se ovdje prevesti - čak i više no što je to s njom i inače slučaj - na mnoštvo gotovo jednako uvjerljivih načina, pri čemu dakako svaki prijevod pretpostavlja makar prešutnu interpretaciju smisla teksta. Prema našem shvaćanju, prijevodi kao „pojam", „od­ redba", „misao", „sud", „riječ" i si. ovdje su manje prikladni, zbog očite blizine značenja riječi λόγος i ΰπόθεσις u ovome tekstu. Riječi έν τοις έργοις Burnet prevodi kao ,,in realities", obrazlažući po našem sudu uvjerljivo: Riječ έργα je ekvivalent za όντα i πράγματα, a ovdje je upotrebljena stoga što je ona stalna suprotnost za λόγοι.

Rukopisi imaju riječ πράττω, no svi su izdavači prihvatili Heindorfovu emendaciju πράττων. Razumijevajući δ = τό ξυναίτιον s Archer-Hindom. Stav što ga Aristotel (De caelo 295a6sq.) pripisuje Empedoklu. Prema Aristotelu (isto, 294bl4sq.) nazor zajednički Anaksimenu, Anaksagori i Demokritu.

5

6

7

120

121

ja sve to ostavljam po strani . i sve drugo. . a manji da je manji t i m istim. ako se j e d n o m e pridoda jedan. kao i ranije Archer-Hind i Cornford. Ja dakle . i veliko. te da je po t o m e maleno. te da i kod takvih nemaš n e k o g d r u g o g u z r o k a za to da je na­ stalo dva od imanja udjela u dvojstvu. to stavljam kao neistini­ to. govoriš li da je za glavu netko veći ili manji. te smatram kako t o g a se držeći nikada neću pasti. A k o mi to do­ pustiš i složiš se da to jest. o n i m istim o n o veće jest veće. o n o veće jest veće i da je bes­ misao kako nešto jest veliko n e č i m malenim. a ti bi.reče Kebet. onda to razdvajanje? I ne bi li uzvikivao ka­ ko ne znaš drugi način da n e k o pojedino nastane.niti više razumijem niti m o g u spo­ znati druge uzroke. Ni ti dakle ne bi prihvatio kad bi tko rekao da je n e t k o od drugoga veći za glavu. a o n o manje jest manje. Slažeš li se s takvim u z r o k o m ? Slažem se . Dakle ovako kazujem .reče. držeći se o n o g sigurnog p o d m e t n u t o g a stava. sve o n o što mi se čini s time suglasno stavljam kao istinito. a da o n o manje ničim drugim nije ma­ nje n e g o malenošću. ili bilo što drugo od toga takvog. po malenosti. a u jedinici o n o što će po­ stati jedan. A i sve pače tako tvrdim. pa ma kako i na koji način nastalo 1 2 . p o d m e ć u ć i stav da jest nešto lijepo samo po sebi. j e r držim da sad ne shva­ ćaš.ne propuštaj to privoditi kraju. N e g o ako bi mi tko kazao z b o g čega je bilo koje nešto lijepo. te da je po t o m e veće. do imajući udjela na vlastitom bivstvu pojedinoga u kojemu i m a udjela. nego tvrdim da sve lijepo lijepim postaje lijepo.svaki put postavku koju bih prosudio najpostojanijom.ništa nečuveno. već da je sigurno i m e n i s a m o m e i d r u g o m e bilo k o m e odgovoriti da o n a lijepa lijepim postaju lijepa. držim. A k o bi se pak n e t k o dohva- 122 123 . iz toga se nadam izložiti ti u z r o k i pokazati da je duša besmrtna. zaista.reče on . one mudre. Burnet prihvaća Wyttenbachovu konjekciju προσαγορεv ο μένη. takoreći prestrašen vla­ stitom sjenom i neiskustvom. već o n o što sam vazda u drugim prilikama i u o v o m p r e t h o d n o m razgovoru bez prestanka kazivao. i da treba da u njemu ima udjela o n o što će postati dva. koja je malena. b o ­ jeći se. n a i m e tu da. Baš posve . N o .Bih. Sam Hackforth. zatim. No h o ć u ti jasnije reći što kazujem. A ne bi li se . d o k o n a razdvajanja i pridodavanja i druga takva prenemaganja ostavljaš po strani.jer u svemu se d r u g o m e smućujem pa naivno i nevjesto i m o ž d a priprosto za sebe smatram kako ništa drugo ne čini to lijepim do da li prisustvo o n o g a lijepog da li zajedništvovanje u o n o m e lijepom. i glede uzro­ ka i glede svega drugog. Ne osobito. ako se razdvaja. Jer to mi se čini najsigurnije odgoRiječi είτε δπ δή και δπως προσγενομένη predstavljaju jedva savladivu teškoću. a o n o što ne. prvo. Osmotri dakle . n e g o bi uvje­ ravao kako ništa drugo ne kazuješ do to da sve što je v e ć e jed­ no od drugoga ničim drugim nije veće n e g o veličinom. I o n a velika dakle veličinom postaju velika? I o n a veća ve­ ćima? I o n a malena malenošću malena? Da. Ili se ne bi bojao toga? A Kebet reče smijući se: .čini li ti se o n o što t o m e slijedi kao i meni. a ne m n o ž i n o m ? I o n o dvije stope veliko da je od o n o g a j e d n u stopu velikog veće za po­ lovinu. tad to nije lijepo ni po č e m u d r u g o m do po t o m e što ima udjela u o n o m lijepom. i dobro. i meni s a m o m e i d r u g o m e . glavom. koju je teško opravdati. te da. kao da ti je već dopušteno .bojao kazati da je deset za dva veće od o s a m i da ga po t o m u z r o k u premašuje. .reče on.reče.reče . a ne veličinom? Jer i tu je baš isti onaj strah. ili lik. po veličini. Ili se tebi ne čini? Čini mi se.reče Kebet. ako jest neko drugo lijepo osim li­ j e p o g samog. kao naprimjer zato što ima divnu boju. ostavljajući da tako odgova­ raju oni što su od tebe mudriji. Papyri XVIII 2181 (Hackforth).reče on . tako mi Zeusa . o d g o v o r i o na taj način. M e n i se naime čini da. A što? Ne bi li izbjegavao tvrditi kako je. prihvaća Uebervvegovu emendaciju προσγενομενοΰ. pridodavanje u z r o k t o m e da postaje dva? Ili. voriti. što izgleda najprihvatljivije. A to više ne obrazlažem. da ti netko ne bi suprotstavio protivnu tvrd­ nju. premda ima djelomičnu potvrdu u Oxir. Počinjem s pokušajem da ti izložim vrstu u z r o k a što ga razmatramo i vraćam se iznova o n o m e m n o g o raspravljanom te od toga započinjem.

363-381). Uzimamo s Burnetom riječ αρχή ovdje u značenju početne postavke. Poviše". „umaknuće". historijskog Sokrata. kako je to jednom učinio Hans Wagner (Platos Phaedo und der Beginn der Metaphvsik als Wissenschaft. jednim od izuzetnih remek-djela ne samo grčke filozofije nego i cjelokupne grčke proze. ako bi h t i o iznaći nešto od o n o g a što jest. a ne počela naprosto. 15 Najistinitije zboriš . Prihvaćamo rješenje Hackfortha: Glagol έ'χεσθαι upotrebljen je u dva različita značenja u dl i d3. držim da ćeš činiti kako j a kazujem. ontologijski prvotnije. Iz obzora kršćanskog nauka istraživalo se poglavito koliko su održivi. Neki problemi interpretacije Platonov Fedon smatra se oduvijek.t i o 1 3 s a m o g t o g p o d m e t n u t o g stava. Jer njihov g o v o r i nastojanje m o ž d a i nije o k o toga. pravo filozofijsko is­ hodište metafizike kao znanosti. Diskusija nije zaključena. Bolje je prihvatiti tu činjenicu kao plod izvjesne nemarnosti u pisanju nego se poduhvaćati emendiranja." (Archer-Hind) Iz ovakve odredbe osnovne teme Fedona zadobiva gore prevedeni ulo­ mak svoje izuzetno značenje. ako jesi j e d a n od filozofa. hipoteze. te koliko je nešto takvo u Platona. p o d m e ć u ć i iznova 14 drugi p o d m e t n u t i stav. Berlin. Ovdje nije mjesto da pokušavamo neka vlastita istumačenja. iznio bi ga na isti način. nije Platon toliko približio stavu da je tijelo uistinu grob i tamnica duše. raspravljajući na j e d n a k n a č i n ο i s h o d i š t u i ο o n o m e svemu što iz njega slijedi. već joj se prepušta u dobroj nadi. „sklanjanje" u „logose". Ti su utjecaji u dijalogu bjelodani: nigdje se drugdje. da je bit i prava narav filozofije pročišćenje od svega tjelesnog i voljna priprava za smrt. Hackforth čak prevodi kao „premiss".) nije uvjerljiva. ključne točke i najspornija pitanja sadržana u prevedenome tekstu. §1. 1966. zatim da li postavka ο besmrtnosti duše vrijedi za poje­ dinačnu. individualnu dušu. kako je to npr. gdje je shva­ ćena u potpunoj jednostavnosti i jedinstvenosti. U posljednjih je stotinjak godina pri interpretacijama Fedona osobi­ to važno mjesto dobilo historijsko-filologijsko pitanje da li su i u kojoj su mjeri stavovi pripisani u dijalogu Sokratu doista autentični stavovi pra­ vog. u slučaju kad je neposredni. Za po­ trebe ove edicije vrijedit će najkraće ukazati na neke osnovne teškoće. U tradicionalnim se tumačenjima jednako tako osobita uloga pripi­ sivala pitanju u kojoj i kolikoj mjeri su na sadržaj Fedona utjecala naučavanja orfika i pitagorejaca. 124 125 . Ti pak. kao oni puki osporavatelji. nauk ο besmrtnosti duše i ο prisjećanju: . pred kojom ne uzmiče. znači ovdje otprilike: općenitije. „Druga plovidba" je u Grka bila poslo­ vičnom oznakom za lakši i sigurniji pokušaj pristupa nečemu. te je stoga već davno Madvig bio predložio čitanje έφοιτο. U razlici spram svih navedenih osnovnih smjeranja interpretacije. a p r i t o m ne bi brkao. osim možda samo još u Gorgiji. Dramatski prikaz filozofa u neposrednom suočenju sa smrću.sve je to učinilo taj dijalog jednim od najčitanijih i povi­ jesno najutjecajnijih djela Platonovih. zajedno sa Simpozijem. nijedna od sugeriranih emendacija (έφοιτο. te u tom smislu „prvi" pristup nemoguć ili preopasan. Može se štoviše reći da je upravo Fedon ponajprije oblikovao onu prosječnu predodžbu platonizma.rekoše uglas i Simija i Kebet. naime odustajanje od toga da se uzroke bivanju traži osjetilnim putem u onome osjetilnome samom te okretanje istraživanju u „logosima". Studien Heinz Heimsoeth zum achtzigsten Geburtstag. ustvrđenje da one grade posljednju zbilju na kojoj se mora zasnivati sve zdravo razmišljanje . U njemu se doista može. 511a5. „gore". do danas je predmet uvijek novih tumačenja i rasprava. Fedar i Timej. sve d o k ne bi naišao na nešto dostatno. gdje je prikazana u svojoj unutarnjoj tročlanoj složenosti. usuglašava li ti se j e d n o s drugim ili je u nesuglasju. herojski uzvišen a ujedno ljudski jednostavan lik Sokratov. naslovom „Fedon ili ο duši". itd. Archer-Hind i ovdje slijedi Jacksona sma­ trajući čitav pasus naknadnom interpolacijom. koja je stoljećima vladala predajom filozofije. uvođenje i obrana nauka ο idejama. no jedva da pri filozofijskome razumijevanju dijaloga njeni ishodi mogu biti od neke veće važnosti. prihvaćeno i od Schanza. str. Jer oni su sebi dostatni i brkajući sve ujedno od silne m u d r o s t i ipak su u stanju sebi se samima dopa­ dati. Razlika odredbe duše u Fedonu. I besmrt­ nost duše i prisjećanje i čista spoznaja kao jedini ispravni put pročišćenja utemeljeni su u Fedonu na nužnosti bitka ideja i prihvaćanju te nužno­ sti: „Tvrdnja ο idejama kao uzrocima egzistencije i objektima spoznaje. pustio bi to i ne bi odgovarao sve d o k ne bi istražio sve što iz njega slijedi. koji god bi se od onih p o v i š e pokazi­ v a o najboljim. uz očito naglašenu upotrebu riječi „bijeg". Sokrat-Platonov vlastiti način filozofiranja. te u dijalozima Politeia. Sam je dijalog u dugoj tradiciji poznat pod Veliku teškoću predstavlja ovdje razumijevanje riječi έχοιτο u smislu „napasti". u Resp. a onda i u Grka uopće zamislivo. Pritom su u središtu zanimanja stajala prije svega pitanja vezana uz problem besmrtnosti duše. Pa ako bi trebao za njega sa­ m o g iznijeti razlog. άπτοιτο. uvjerljivi i nepobitni tamo izlagani „dokazi" ο besmrtnosti. u: Kritik und Metaphysik.to je najznačajniji metafizički ishod Fedona i to bijaše bez sumnje njegova najintimnija svrha pri sastavljanju djela. čini se neophodnim inzistirati na tomu da je ono središnje i najhitnije u čitavu dijalogu zasnivanje. ovdje je izrijekom označen kao „druga plovidba".

Ideje koje nalazimo ovdje u Fedonu jesu isključivo ideje međusobnih odnosa stvari i ideje njihovih kvalitativnih promjena. koje bi imale biti po sebi postojećim „objektivnim predmetima" tih. niječući svaku smislenu vezanost uz paralelne iskaze u Politeii? H.R. budu ipak njihovim uzrokom. No teško da je Platon ikada. prije svih dakako Timej.) Plato's Phaedo. Utoliko bi kasniji dijalozi. u njihovoj „odvojenosti" od osjetil- nih stvari. 1984. Second Edition. (Reprint Edition New York. kako to hoće Burnet? I uz to. 1 3 1980. njih držao doista „odvojenima". relativirajući potom u sljedećoj rečenici na dosta zagonetan i dvosmislen način sve konzekvence takvoga stava. 40-47. pojmovi? Da li su ti „logosi" isto ono što Platon naziva „idejama"? Da lije „logos" isto što i hipoteza. smućen i zasli­ jepljen. Upravo to i samo to uzrokuju ideje. — The Phaedo οf Plato. predsokratovaca? To se dosadaš­ njim tumačima bez iznimke činilo nemogućim. dakle to što Platon u ovome tekstu zove „nečim dostatnim" ne može smatrati istovjetnom s onim što je kasnije u Politeii u srodnome kontekstu nazva­ no „bespretpostavnim počelom" i u čemu izgleda valja prepoznati samu ideju dobra. u potpunosti ignorirati značenje što ga u tekstu ima „metafora" sunca i opisi zabliještenosti i zaslijepljenosti duše. Hackforth.značenje koje potvrđuje i Platon na drugim mjestima (Politicus 300c. No. Teškoća je međutim u tome što Platon u tekstu „logose" izrijekom naziva „slikama" tih stvari. no sasvim je očito da se tu misli doista na stvari. koja u dijalogu Platonu ostaje nedostižna. Muphy. Vol. §3. Burnet.) §2. tzv. što sam u Fedonu doduše traži. 1955. Edited with Introduction. odvraća k „logosima"? Archer-Hind je prvotno htio te „stvari" razumjeti kao ideje same. Treba li zaista sve to shvatiti samo kao još jednu ironijsku igru. Hoće li dakle Platon vlastiti način označiti slabijim i drugotnijim od onoga u predšasnika. na što je opravdano naglašeno upozorio Hackforth. 126 127 . Potpuna suglasnost vlada oko toga da se krajnja i najviša hipo­ teza kojom se zadovoljavamo kao dovoljno jakom i sigurnom. „pretpostavka"? Većina je tumača sklona ove „logose" razumjeti kao „misli" i strogo ih razlikovati od „ideja". 1973. The δεύτερος πλους in the Phaedo. p. The Classical Quarterly. vazda subjektivnih „misli". Bitan i najteži problem je možda taj da su ideje ovdje izričito nazvane uzrocima. ) Plato's Phaedo. D. Notes and Appendices by R. bili tek pravo ispunjenje programa radikalne teleologije kakav je ovdje postavljen. Translated with an introduction and commentary by R. §5. Cambridge. Da li su oni onda nešto kao puke misli. pa i ovdje u prvom odlučnijem izlaganju tzv. Archer-Hind. tako da Platonov govor ο „drugoj plovidbi" ili razumiju kao puku ironiju (Burnet) ili pak pod prvom i pravom plovidbom. Philebus 19c). Odnos ideja i stvari već je ovdje imenovan „pri­ sustvom" ili „zajedništvovanjem". kako ih dnevno susrećemo u praktičkom ophođenju. S time je najuže vezano pitanje što su uopće ti „logosi" u re­ čenom „bijegu u logose"? Platon očito njima nasuprot stavlja osjetilnokonkretne stvari i ono „zbiljsko". Edited with Introduction and Notes by J. uz jasnu naznaku toga da prava narav tog odnosa nije još dokučena. od istraživanja kojih se Sokrat. ukazujući uvijek iz­ nova na nemogućnost toga da ideje. barem prema nauku iz Fedona. Oštrica kasnije Aristotelove kritike Platonovih ideja bila je ponajprije uperena na ovo mjesto iz Fedona. (Primjer za tu manje-više usuglašenu tezu: N. razumiju ne postupak „predsokratovaca" nego zahtjev samoga Platona za posvemašnjim sagledavanjem cjeline osjetilnoga pod vidom Dobra. Jednako je tako bitno uočiti da ideje nisu ovdje shvaćene kao uzro­ ci egzistencije stvari. U istome sklopu problema stoji i pitanje: što valja razumjeti pod „stvarima" i „bićima". Važniji konzultirani komentari: . kako čini Hackforth. nauka ο idejama. Oxford. ^ Ι Θ Ι Ι . ali tu još ne uspijeva i izvesti. XXX /1936/. 2. London.

A sad reci toliko: Da li Eros o n o čega je ljubav žudi.Iz djela Simpozij ( 1 9 9 c l .da je rekao . ili ne? Dakako da da .2 1 2 b 8 ) . učinilo mi se da si lijepo p o č e o govor. A k o bih naime pitao: A što? Brat. ili ne? Da je rekao da jest. da bi bolje shvatio što hoću. Zar ne brata ili sestre? Da se složio. ili ne imajući? Ne imajući.ta smiješno bi bilo to pitanje. ili ničim? A ne pitam da li za n e k o m majkom ili o c e m .odgovori j o š malo više. Prijevod. Pokušaj dakle . da je otac upravo otac sina.da je rekao Sokrat . Recognovit brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s II. dragi Agatone. Ο χ ο η ϋ 1973 ^ Ι Θ Ο Ι ) . Da li to što žudi i ljubi žudi i ljubi imajući to. reci mi ο Erosu j o š i o v o : Da li je takav taj Eros da je ljubav za nečim. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić N a k o n toga pak reče da je Sokrat odavde odnekud z a p o č e o : I doista.da je rekao.da je rekao Sokrat . ili kćeri. ako bi htio valjano odgovoriti.nije li umjesto da se čini upravo n u ž n o tako da onaj koji žudi žudi o n o što mu nedostaje. kao drugo pak djela njegova. Ili ne? Svakako . čega je. Ali razmotri . da li je E r o s ljubav za majkom ili o c e m . Da li je Eros ljubav nečega ili ničega? Ta svakako jest nečega. To ubuduće . 129 . kad si v e ć i sve ostalo lijepo i veličanstveno razjasnio kakav je on. to samo što on upravo jest. T o m e se početku posvema di­ vim.reći i ο ljubavi. Deder dakle. Izvornik: Platonis opera. kazujući kako bi on kao prvo trebao pokazati kakav neki jest taj Eros.da je rekao Sokrat .u sebi čuvajući pamti.nego kao kad bi isto to pitao ο o c u : da li je otac nečiji otac.da je rekao. da li je nečiji brat. ili nije? Rekao bi mi dabogme. Nadalje . kako se bar čini . Zar ne i majka j e d n a k o tako? Da se i s tim složio.da je rekao Agaton.

da je rekao. a lijepa su dobra.da je rekao. to baš i nije teško.da je rekao Agaton. Jer mu zacijelo neće nedostajati baš o n o što on je. Sokrat pak da je rekao: Nije li to zapravo za njega „ljubiti". Nisi li tako nekako kazao? Kazao sam . govoriš što drugo do to: H o ć u da ona sad prisutna i u bu­ d u ć e m v r e m e n u b u d u prisutna. a za r u ž n i m ne? Da se složio.tebi ne m o g u protusloviti. htio čitati μή παρόντα. ako s time tako stoji? A Agaton da je rekao: Izgleda mi Sokrate da ne z n a m ništa od o n o g a što sam tada kazao. da se ne b i s m o prevarili .da je rekao. ili snažan budući snažan? N e m o g u ć e je. h o ć u i biti zdrav i. a p o t o m za o n i m čega ne­ dostatak mu je prisutan? Da je potvrdio. A k o hoćeš. 130 131 .da je rekao . hoćeš da i u b u d u ć e m v r e m e n u to imaš stečeno. Čini mi se naime da si rekao o v a k o nekako: Da su bogovi uredili stvari ljubavlju za lijepim. „proročki. n u ž n o da imaju u sadašnjosti svaka pojedina od tih koja imaju. Erosu dakle nedostaje lijepo. zar ne bi Eros bio ljubav za lijepim. za nečim..složimo se p o n o v o u o n o m e kazanom. I prikladno baš zboriš. U svakom slučaju . A k o dakle E r o s u nedostaju lijepa. pa neka b u d e tako kako ti kažeš. i za o n i m što n e m a i što sam nije i što mu nedostaje . Agatone. N e g o kaži j o š sitnicu: Ne čini li ti se kako sva dobra j e s u i lijepa? Meni bar da. Nije li Eros. budući da u o n o m e baš sad prisutnom imaš.da je rekao. Istinu govoriš. Deder dakle . žene iz mnogočemu drugom protiv kuge tu bolest pustiti. ne osobito uvjerljivo. hoću i biti bogat. dok bi se za razjašnjenje samog vlastita imena mogao s Burvem navesti Sofoklov fragment 226 (Nauck): σοφός γάρ ουδείς πλήν δ άν τιμςχ θεός. htio to ili ne. i to n e m a ? N u ž n o .i budući brz brz. Jer Sokratu. da o n o što nije v e ć tu i što n e m a u b u d u ć e m v r e m e n u b u d e za nj sačuvano i prisutno? 1 Svakako . budući bogat.d a j e rekao Sokrat . koja bijaše u t o m e m u d r a i u . što zacijelo nije slabo rješenje.ili da ne žudi. da je nužno. N i s m o li prihvatili da o n o što n e k o m nedostaje i što nema.to je zacijelo o n o za čim je i žudnja i ljubav. prema o n o m e u čemu smo se složili. A tebe ću sad već od Diotime. Agatone. ako mu ne nedostaje. imajući stečeno bogatstvo. A kako tebi? Valjano zboriš. što je bio prihvatio Hug. I taj dakle i svaki drugi žudeći žudi za o n i m što nije već tu i o n i m što nije prisutno. A ako s time tako stoji.i koja je i m e n e Moguće je da je Platon želio da oba ova imena Μαντικής Διοτίμας budu shvaćena etimologijski: srodnost pridjeva s μαντική. dok je Schirlitz predlagao άεί παρόντα.dragi moj Agatone. reći ć e m o mu: Ti čovječe. .i Atenjanima je j e d n o m kad su žrtvovali za deset godina odgodila . Jer meni se zaista čudesno koliko čini. druže .i" na kraju ove rečenice jedan rukopis ima „meni" (μοι). Da li bi dakle netko budući velik htio biti ve­ lik. Razmotri dakle da li. podsjetit ću te. te toga radi govorim. te žudim o n o samo što imam. Sjeti se dakle za čim si u svom govoru kazao da je Eros. neće li mu nedostajati i dobra? Ja Sokrate . Umjesto . No g o v o r ο Erosu kojeg č u h j e d n o m Mantineje 2 . prvo.da je rekao .da je rekao Sokrat. Zapravo ne m o ž e š istini protusloviti . Bi li se on s tim složio? Reče da je Agaton potvrdio.tima je naime. pa htjeli ih ili ne.da je rekao. zdravlje i snagu.da je rekao So­ krat . Jer za r u ž n i m da n e m a ljubavi. Rettig je. I doista baš lijepo zboriš Agatone . budući zdrav. taj to ljubi? Da . No ako bi i budući snažan htio biti snažan . A što? Zar ćeš za o n o č e m u nedostaje lijepo i što nikako ne posjeduje lijepo ti reći da je lijepo? Nikako." bjelodana je. „mantički". i zdrav budući zdrav . pa tko bi o n d a baš ta žudio? Nego kad god netko kaže: Ja. kad god kažeš da žudiš za prisut­ nim.m o ž d a bi naime netko smatrao da ta i sva takva oni koji takvi j e s u i ta imaju j o š i žude upravo ta koja imaju. ako razumiješ. Prihvaćaš li dakle j o š da je Eros lijep. a Bury και άεϊ παρόντα.

rekoh ja . 717b. No reći ću ti svejedno. i pseudoplatonički spis Epinomis 985b. N e m o j o n d a na silu tvrditi kako je r u ž n o o n o što nije lijepo. kad se slažeš da on nije ni d o b a r ni lijep. Ili i n e u k o o n o što nije m u d r o ? A ne opažaš li da jest nešto i z m e đ u mudrosti i neukosti? Što t o ? Mnijeti o n a ispravna. niti zlo o n o što nije d o b r o . 132 133 . a p o t o m njegova djela.ili ο o n i m a koji znaju? Baš ο svima. Čini mi se dakle da je najlakše razlagati o n a k o kao i ta žena. kako je bila gozba. kao i sve gatanje i vračanje. No ipak .reče. Po njemu se širi i sve p r o r o č k o umijeće svetišta u onih što se bave žrtvama i posveće­ njima i čaranjima. kako si ti ustvrdio. kako b u d e m m o ­ gao. K a k o bi o n d a bio b o g o m onaj tko je bez onih lijepih i dobrih? Nikako. Ali nisi li prihvatio da Eros z b o g nedostatka onih dobrih i lijepih žudi upravo za tim što mu nedostaje? Ta prihvatio sam. Jer i sve o n o d e m o n s k o između je bo­ ga i smrtnoga. druga p a k ja . Zaista treba Agatone. A o n a smijući se reče: K a k o bi se.rekoh.reče. niti dobar. Sokrate.r e k o h ja. D u g o je to pripovijedati . te u sredini budući upotpunjuje oboje. Takvi su pače de­ 4 m o n i m n o g i . Smrtnik? Ni najmanje. a j e d a n od njih je i Eros.reče. a od onih naredbe i odgo­ vore na žrtve. O n a me pak pobi o n i m razlozima kojima i ja njega. prostak. 477 sq. A ne zoveš li sretnima one koji posjeduju o n a dobra i lijepa? Svakako. da je Eros veliki bog.rekoh ja. bar ja ne . Sokrate. Usp. 713d. o k o kakvih vještina ili rukotvorstava. Legg. kako s b u d n i m a tako i onima u snu.rekoh ja. pokušat ću v a m izložiti iz o n o g a u č e m u s m o se A g a t o n i ja složili.ta kako bi n e u k o š ć u bilo o n o što nekako p o g a đ a biće . kako se barem čini. tako da je cjelina svega sama sa s o b o m čvrsto vezana. ne znaš li.ljubavnim stvarima podučila. sin Metidin. 392a. a uz ostale i Poros. pitanja postavljajući. osobito Resp. a da se ne m o ž e iznijeti razlog. Da tumači i prenosi b o g o v i m a o n o što je u ljudi i ljudima o n o što je u bogova. mogli složiti da je veliki b o g oni koji kažu da on i nije b o g ? Koji su t o ? .svi se slažu da je veliki bog. prvo razložiti tko je E r o s i kakav je.reče. A o n a reče: Lako. A što onda? K a o i kod onih prije: između smrtnog i b e s m r t n o g . Kad se naime rodila Afrodita gostili su se bogovi. d o k je onaj tko je mudar u n e č e m u drugome. S kojom moći? . Jer baš sam otprilike i ja njoj nešto takvo govorio kao A g a t o n sada m e n i . I onaj tko je o k o toga mudar. reče. 3 Istinu kažeš . već njime jest sve općenje i razgovor b o g o v a s ljudima.reče. p r e m a m o j e m u g o v o r u . Osnovno obilježje znanja je pritom svagda u mogućno­ sti da se „iznese razlog" i „položi račun" (λόγον δούναι). i z m e đ u p a m e t i i neznanja. da nije niti lijep.ta kako bi znanjem bila stvar neobrazlož e n a . i Meno 99a. N a k o n što su blagovali stiže prošeci. od ovih molitve i žrtve. da nije ni znati . Sto to Diotimo? D e m o n veliki.niti neukost . Jedan si ti. Ja pak rekoh: K a k o to zboriš? Za naglašenu razliku između znanja i mnijenja usp. Sto bi o n d a bio Eros? . Ta kaži mi ne tvrdiš li da su svi bogovi sretni i lijepi? Ili se usuđuješ kazati da neki od b o g o v a nisu i lijepi i sretni? T a k o mi boga. Vidiš dakle kako i ti cijeniš da Eros nije b o g . demonski je čovjek. n e m o j smatrati kako treba da je on ružan i z a o radije nego da je nešto između njih . i z a o ? O n a pak reče: Ne ogriješuj se! Ili smatraš kako je n u ž n o da b u d e r u ž n o o n o što nije lijepo? V i š e od svega. A b o g se ne miješa s čovjekom.reče . A ja r e k o h : K a k o to zboriš D i o t i m o ? Dakle je ružan Eros. Ο „demonskim" bićima između bogova i ljudi govori Platon još u Resp. 617d.r e k o h ja. Ali od kojega oca i majke potječe? . G o v o r i š li ο svima o n i m a koji ne znaju . sam od sebe. 427b.nego je to o n d a valjda ispravno mnijenje. te da je za lijepim. A tako i za Erosa.rekoh.

zamjenjujući. Ali taj o d g o v o r . tako da je n u ž n o da je Eros ljubitelj mudrosti. d o b r i m se umjesto lijepog služeći. Z b o g toga ti se. tuđinko. . Što ljubi? I ja rekoh: Da mu b u d u . a budući ljubiteljem mudrosti da je između mudraca i neukoga. Ta o n o ljubljeno i jest zaista lijepo. leg­ ne uz njega i zače Erosa.n a k o n o n o g a pokušati podučiti. kako ti kažeš. A o n o što si ti smatrao da je Eros. I niti je kao besmrtan po naravi ustrojen.rekoh ja. ta. upitao: deder Sokrate. sada pak zamire. I t o m e je pak uzrok rođenje njegovo: od oca je mudra i obilna. Koji su o n d a D i o t i m o . Jer bilo č e m u što prelazi iz o n o g koje nije u o n o koje jest sav u z r o k je stvaranje. 134 135 . ta­ ko da niti je kad Eros siromašan niti je bogat. M u d r o s t je naime zacijelo nešto od o n o g najljepšeg. Istinu veliš.na to pitanje s p r e m n o o d g o ­ voriti. niti ako je tko drugi mudar ne ljubi mudrost. Stjecanjem dobrih dakle . ljubi d o b r a onaj koji ljubi. kad je u obilju. imenujemo neki lik ljuba­ vi. Držiš li dakle da je to htijenje i ta ljubav zajednička svim lju­ dima i da svi h o ć e da im dobra b u d u uvijek. ako nisu ni mudraci ni neuki? No to je . hrabar je. raskošno.rekoh ja . I što će biti t o m e k o m e bi bila dobra? To v e ć lakše m o g u odgovoriti . d o k za ostalo upotrebljavamo druga imena. Sto ljubi? Da mu b u d u . da oni između t o g obojeg. ljubi lijepa. imajući o n u majčinu narav.r e k o h ja. Istinu veliš . Eros učinio od svega ljepšim. Bit će sretan. mudrijaš. na vratima i po putevima pod vedrim n e b o m spavajući. Narav je dakle tog demona. N e g o . vješt lovac. budući da je i Afrodita lijepa. kako mi se čini. No o n o koje ljubi.već i djetetu jasno.vina nije u o p ć e bilo. onakav kakvog sam ja izložila. ako v e ć baš svi o n a ista ljube i uvijek. Smatrao si. K a o što? . na zemlji vazda počiva­ jući i nepokriven. držim. No ako bi nas tko pitao: za č i m k o d o n o g lijepog je Eros. strašan vrač. Ni oni neuki opet ne ljube mudrost.reče . Penija nato. uvijek drug oskudice. siromašan je vazda i daleko od toga da b u d e mladenački svjež i lijep. j e r valjano zboriš. a ne o n o koje ljubi. da je Eros o n o koje je ljublje­ no. n e g o za neke k a ž e m o da ljube.r e k o h ja. Znaš da je stvaranje nešto m n o š t v e n o .reče . ljekar. niti žude m u d r i m a postati. pridajući mu i m e cjeline: ljubav. u ovakav je usud postavljen Eros: prije svega. A P o r o s onda. No opet po o c u vrebač je na lijepe i dobre. Kao sin dakle Porosa i Penije. a Eros je ljubav o k o lijepoga. vazda neke lukavštine snujući.sretni su oni sretni. niti kao smrtan. Sokrate. S tim naime stoji ovako: Od b o g o v a nijedan ne ljubi mudrost. Kao ovo.r e k o h ja. Jer. koju korist pruža on ljudima? To ću te baš Sokrate . mudrost ljubeći kroz čitav život. kao što to smatra mnoštvo. opijen nektarom .reče . to i m a drukčiji lik. A zašto Sokrate . No kad je Eros takav. I ja rekoh: N e k a b u d e dakle.reče . sa- vršeno i blaženo. Jer jest j a m a č n o takav i tako postao Eros. n e g o je tvrd i suh. Sokrate i D i o t i m o ? O v a k o pak j o š jasnije: onaj koji ljubi. te ne treba uz to j o š pitati: zašto h o ć e da b u d e sretan onaj t k o h o ć e ? N e g o se čini da o d g o v o r tu ima kraj. a jest i za o n i m lijepim. Jer to je baš teškoća s neukošću: sebi se. no oživljava p o n o v o po očevoj naravi. činiti do­ statnim. niti žudi m u d r i m postati . kojima bi i Eros pripadao.kao kad bi netko. Stoga j a m a č n o i postade Eros pratiocem i službenikom Afrodite.reče. žudan pa­ meti i vješt da je stekne.rekoh ja. izlučujući.r e k o h . a i u pogledu mud­ rosti i neukosti u sredini je. rodivši se na proslavi njena rođenja. nije ti se ništa čudno dogodilo. dobar i pametan. tako da i radnje svih umijeća j e s u stvaranja i njihovi obrtnici svi su stvaraoci. ne budući lijep. nego sad u istome danu cvate i živi. namislivši da z b o g svog siromaštva dijete s P o r o s o m napravi.reče .izašavši u vrt Zeusov pijan zaspa. ili kako kažeš? T a k o . a za neke ne? I sam se č u d i m . Ali ne čudi se .jest naime -.ne k a ž e m o da svi ljube. Nikada naime onaj tko ne smatra da mu što nedostaje ne žudi za o n i m što ne smatra da mu nedostaje.Penija i bijaše na vratima.r e k o h ja.oni koji ljube mudrost.reče . drzak i napregnut.traži j o š ovakvo pitanje: što će mu biti time što bi mu bila dobra? Ne m o g u j o š nikako . neobuven i beskućnik. prosuđujem li iz onoga što govoriš. a od majke nemudre i oskudne. Da je zajednička svima. i ujedno budući po naravi ljubavnikom oko svega lijepog.

smatram. Izgleda mi kao da istinu zboriš .i da ne samo da bude. kad se god o n o koje je trudno prim a k n e lijepom udobrovoljuje se i biva radošću obliveno te ostavlja p o r o d i rađa. Ta sjedinjenje m u ž a i žene je rađanje 7 . ili u pogledu ljubavi k tjelovježbi. Jer ljubav Sokrate nije za o n i m lijepim.. T a k o onda i k o d ljubavi.reče o n a . svi ljudi i tijelom i d u š o m 6 i kad dospiju u neko doba starosti.tako naprosto kazati da ljudi ljube o n o dobro? Da . iz­ danju svog komentara) izbacuju čak čitavu rečenicu. 136 137 . kao srodno i blisko ovdje izlo­ ženome. A odatle je to da o n o koje je trudno i već nabreklo silan žar spopadne u okružju lijepog. j e r o n o golemih m u k a rješava o n o g a tko nosi. d o k je o n o lijepo usklađeno.rekoh ja . dok Hug i Stallbaum (u 1. No moja je priča da ljubav nije niti za po­ l o v i c o m niti za cjelinom. osim Hommela i Stallbauma. bilj. A to je stvar božanska.rekoh ja. No reći ću jasnije . Ljepota je dakle pri rađanju boginja usu­ da i boginja poroda.reče . O n o ružno je neusklađeno sa svime božanskim. koje je smrtno. te se kaže i da ljube i da su ljubavnici. ako im se čini da su im škodljive. Tome nasuprot stoji konstatacija G.reče . Krugera (Einsicht und Leidenschaft. d o k o n i koji se predaju i revno nastoje o k o n e k o g j e d n o g lika toga dobivaju i m e cjeline. Gonetanje treba . Poglavito sva žudnja za o n i m d o b r i m i za t i m e da se b u d e sretan svima je o n a „najveća i najprevarnija ljubav" 5 .rekoh ja. onaj o k o m u z i k e i metra. 162. Phaedr. nego u lijepome.kaza ona.da ljube i to da im o n o d o b r o bude? Riječ δολερός navela je interprete na mnoštvo prijedloga za emendacijom. A što? Ne treba li pridodati . I zaista se . a o n o zlo tuđim. i stvaraocima oni koji se drže t o g dijela stvaranja. "1973 Λ1939/. T a k o da b a š ništa nije što ljudi ljube do o n o d o b r o .što to upravo zboriš. već u sebi držeći p l o d s t e š k o ć o m ga nosi.reče o n a . naziva i m e n o m cjeline. o n o u njemu prisutno b e s m r t n o : trudnoća i rađanje. zadržava i ne rađa. Das Wesen des platonischen Denkens. Svi izdavači. niti ih se zove ljubavnicima.reče .reče .kazuje neka priča da ljube oni koji traže svoju drugu polovicu. reče ona . od kojih jedva da i jedan zadovoljava. M o ž e li se o n d a . i ja ne shva­ ćam.rekoh ja.koji način bavljenja njome. 251a sqq. kako ti smatraš. 91a. Dakle je ljubav . No kazat ću ti . i u kojoj djelatnosti mar i napor bi se zvali lju­ bavlju? Koje djelo se slučuje tim biti? M o ž e š li reći? Ali ne bih se doista tebi Diotimo — rekoh ja — zadivio glede mudrosti. Frankfurt am Main. i tijelom i dušom. ili u p o g l e d u stjecanja novca. ozlovoljuje se i ožalošćeno skuplja se u se te odlaže. 150 sqq. Budući dakle da je to ljubav uvijek -. To je naime p o r o d u lijepom.reče. ne sluči li se. suglasni su u izbacivanju ove rečenice kao besmislene glose. Sokrate. N e g o za čim onda? Za Platonov nauk ο trudnoći duše i rađanju usp.Ali . ljubavi. d o k se od cjelokupnog stvaranja j e d a n izdvojeni dio.j e d n o m riječju za tim da joj o n o d o b r o bude uvijek. Ali rađati u r u ž n o m e ne može. Na koncu je od strane mnogih naprosto uklonjena iz teksta. što nam ne izgleda osobito uvjer­ ljivo. str. Bury instruktiv­ no upućuje na Sapfino shvaćanje erosa. N e m o g u ć e je pak da oni b u d u u o n o m e ne­ usklađenom. n e g o imaju druga imena. i to je u živome biću. Trudni su naime. Ne vole oni. Ali za o n e koji se na svakojaki način njoj posvećuju. o n o svoje. b u d u ć i da su ljudi skloni dati si i n o g e i ruke odsjeći. tako mi Zeusa . Najistinitije veliš . da je to baš dobro. Tim. 34): Pokušaji da se emendira predano δολερός i križanje cijeloga pasusa ό μέγιστος και δολερός έρως παντί sadržajno pretpo­ stavljaju jedno puko logičko razumijevanje rečenice. ne kaže se da ljube. Ili se tebi čini da je? M e n i b a r e m ne. ili u p o g l e d u ljubavi za m u d r o š ć u . Z b o g toga. osim ako bi t k o o n o dobro zvao vlastitim i svojim. Kada pak ružnom. Da li o n d a . nego i da uvijek bude? I to treba pridodati. To se n a i m e j e d i n o zove stvaranjem. druže.rekoh. Istinu kažeš . i ne bih te oblijetao upravo to učeći. naša narav žudi rađati. još s Burvem Theaet.znaš da se svejedno ne z o v u stvaraocima.rekoh. T r e b a dodati.

A ona reče: Misliš li o n d a ikada postati vještakom o k o ljubavnih stvari. i napora svakojakih podnijeti. svojstva. k a k o sma­ traju. rađanjem djece namičući sebi. kao o n o božansko. znajući da trebam učitelja. Iz t o g je razloga n u ž n o da ljubav jest i za besmrtnošću. budući da se i u o n o m e vre­ m e n u u kojem se za svako pojedino od živih bića kaže da živi i da je isto . nego time da o n o odlazeće i stareće ostavlja za s o b o m drugo_novo. i u po­ gledu kose. 254. a zatim i oko prehrane o n o g a rođenog. Ne nalazimo dovoljno razloga za izbacivanje riječi μνήμην. Dobro upozo­ rava S. krvi. uistinu s tim tako stoji? I ona. što ga mi sada i m a m o ? Daleko od toga da ne . a druga propadaju. reče: Znaj d o b r o Sokrate. time da ostavlja za s o b o m drugo mlado umjesto starog. proglašujući je „ili umetnutom ili iskvarenom". već j e d n a nastaju. te starijih i novijih izdavača. Jer tu na isti način kao i tamo smrtna narav traži po j n o g u ć n o s t i jia_bude i uvijek i besmrtna. ne time da je u potpunosti isto. već vazda n o v i m bivajući. čudio bi se besmi­ slenosti o n o g a što sam rekla kad ne bi spazio. i mesa.rekoh ja.reče. i koliko su bolji toliko više. iz onoga u č e m u smo se složili. prvo oko m e đ u s o b n o g sjedinjavanja. svaka od tih nisu u pojedincu nikada ta ista. kako su strašno opsjednuti ljubavlju da b u d u slavnoga i m e n a i da „glas steknu besmrtni za vječita v r e m e n a " ." Za razliku od gotovo svih rukopisa.. bilj. Jer pogledaš li ako hoćeš baš častoljublje ljudi.koji su trudni tijelom posvećuju se više ž e n a m a i s njima su u ljubavi. te kako su spremne za njih se i boriti. nego i j e d n o pojedinačno od znanja isto to zadešava. Zaborav je naime odlazak znanja. N e m o j se dakle čuditi ako po naravi sve cijeni svoje p o t o m s t v o . Jer besmrt­ nosti radi prati sve mar za njim i ljubav. d o k o n o b e s m r t n o d r u g o m 9 . A od toga je još neobičnije to da i znanja ne samo što nam jedna nastaju a druga propadaju te^nikada n i s m o ^ s j ^ i j u j j o g l e d u znanja. te j e d n o m zapita: Sto držiš Sokrate da je u z r o k tej^ubavi i te žudnje? Ili nisi opazio u kakvo izuzetno stanje dospijevaju sve životinje kada žude rađati. i cjelokupnog tijela. ako i jest. 138 139 . tad se ne čudi.reče . ako već ljubav jest za tim da joj o n o dobro bude uvijek. kako čini Bury.Za rađanjem i p o r o d o m u lijepom. kada je govorila ο ljubavnim stva­ rima. i one na zemlji i one koje lete. i za to umrijeti. Jer o n o b e s m r t n o ljube. i j o š više n e g o u tijelima . 131): . u z e o u obzir. Ta n u ž n o je zajedno s dobrim žuditi i za besmrtnošću. da nisu smatrali kako će besmrtno^ biti sjećanje na njihove vrline.reče. slabije s jačima.n e g o držim da z b o g vrline besmrtne i z b o g takva slavnoga glasa svi sve čine. M o ž e pak j e d i n o time. a i drugo sve čineći? Sto se ljudi tiče.ta ima zaista_i qnih_koji. Rosen (Plato's Symposium. i tijelo i sve ostalo. I ne samo u pogledu tijela.reče . najmudrija D i o t i m o . nikada ne imajući u sebi o n a ista. kakvo s a m o bijaše/ T o m d o s k o č i c o m Sokrate . naslade. N e g o reci mi uzrok i za to i za sve drugo od o n o g a o k o ljubavnih stvari. p o p u t onih savršenih sofista. ako to ne shvatiš? Ali zbog toga sam Diotimo. žudnje. tako da se čini istim. Na taj se naime način spašava sve smrtno. ili da bi Ahil bio u m r o nakon Patrokla i da bi vaš K o d r o bio u m r o prije svoje djece z b o g kraljevstva. Smatraš li ti .su u duši trudni. New Haven and London.reče . str. Oni . onda je takva da savršeno izražava smisao pasusa. i dobara potrošiti. ćudi. a ponešto gubeći. . i umrijeti.da ljubav po naravi jest o n o o k o čega s m o se više puta složili. te da su z b o g toga pripravni opasnostima prkositi j o š i više nego z b o g djece. i dati se glađu mučiti ne bi li ih nahranile.o n i m čime duši pristoji da b u d e trudna i da rađa. A ja čuvši g o v o r zadivih se i rekoh: Da li. rađanjem. 1968. strahovi.reče . No zašto baš za rađanjem? Jer rađanje je vječno i besmrtno. bolujući sve i ljubavno raspoložene. sjećanje i_sreću za b u d u ć e vrijeme. a mišljenje stvarajući opet n o v o p a m ć e n j e 8 umjesto o n o g odlazećeg spašava znanje. Bury bez jakog opravdanja inzistira na Creuzerovu čitanju αδύνατον umje­ sto άθάνατον. Sve me to dakle poučavala.da bi Alkestida bila umrla za Admeta. Ta svakako . mnijenja. nego i u pogledu duše. A k o dakle vjeruješ . Jer o n o što je nazvanolnišljenjem. smatrao bi netko da to čine iz predumišljaja. kostiju. Oni pak koji d u š o m . kako upravo rekoh. tako je nazvano kao da je znanje odlazeće. No iz kojeg uzroka su životinje tako ljubavno raspoložene? M o ž e š li to reći? I ja p o n o v o kazah da ne bih znao. boli. besmrtnost.tako ipak naziva istim.Bury i ostali označuju μνήμην interpolacijom.kako se netko od djetinjstva zove istim sve d o k ne postane starcem . Neka b u d e . k tebi i došao. kao smrtnome.i m a o n o s m r t n o udjeFa u besmrt­ nosti.

kako u H e l e n a tako u barbara. trudan budući. t o m e se obojem iznad svega priklarijati^smjesta u o d n o s u s tim čovjekom obiluje g o v o r o m ο vrli­ ni i ο t o m e kakav' treba da b u d e dobar čovjek i č i m e da se bavi. te da gledajući već spram m n o g o g lijepog nikad više ne bude. tražit će. r e c e _ i spasitelje L a k e d e m o n a i takoreći Helade. Hommel). Stallbaum dobro obrazlaže zadrža­ vanje riječi: Diotima hoc dicit. te (c) kao ljepota osjetilnih likova (Vermehren. li­ j e p o g i s njim općeći porađa i rađa o n o čime je davno zatrudnio. milujući djetinju ljepotu n e k o g čovjeka ili j e d n o g a posla. qui iuvenes reddant meliores. A nakon toga da ljepotu u dušama smatra vrednijom od one u tijelu. uvijek jest i niti nastaje niti pro­ to έπ' εϊδει καλόν tumačilo se dosad na tri osnovna načina: (a) kao lijepo u ideji (Schleiermacher. b u d u ć i b o ž a n s t v e n . (b) kao ono lijepo po vrsti (Wyttenbach. Sokrate. dostigavši vrhunac uspona. o n o lijepo u č e m u bi rađao. o n o koje. radi kojih i jesu sva ova. Ti me p a k pokušaj pratiti.reče . Hug. prvo. 140 141 . okrenut prostranoj pučini lijepoga i m o t r e ć i 1 2 . na mo­ ćan ocean ljepote koji se prostire pred njim. idući već kraju ljubavnih tajni. T k o je naime dovde prema ljubavnim stvarima odgojem do­ veden. zadivljen. jer u r u ž n o m neće nikada roditi. kojemu je ime razboritost i^pra^ vednost. Shvativši to pak. kao navodnu „ineptum glossema". No kazat ću ti .tko na pravi način ide na tu stvar treba da j o š kao mladić p o č n e salijetati lijepa tijela. Bury). budeš li sposoban. Treća solucija izgleda nam daleko najuvjerljivija. da se premjesti u stanje ljubavnika svih lijepih tijela. sed etiam aliunde quaerere et investigare eiusmodi sermones. koji su svakojakom v r l i n o m rađali.i neću ništa svojom voljom ispustiti. te da vidi kako je to sve sebi srodno. držim. slijedeći Asta. bude li netko dolične duše. Dotičući naime. talem amatorem non modo ipsum parere quasi et ex se procreare. A pokušaj mi . ljubiti ga i ο njemu se brinuti. kao sluga. Lijepim se tijelima priklanja dakle više n e g o ružnima. te. budući da su ljepšom i besmrtnijom djecom zajednicu osnovali. motreći o n a lijepa i j e d n o za drugim i na pravi način. te rađati takve govore. plemenita i darovita. okreće unaokolo i motri. Stallbaum. tu ojačavši i narastavši. Particip θεωρών treba shvaćati s prethodnim. b e s m r t n u slavu i u s p o m e n u pribavljaju. A ako h o ć e š djecu koju je Likurg za s o b o m u L a k e d e m o n u ostavio. prezirući je i držeći sitnicom. smatram. iznenada će ugledati nešto čudesno. i zahtijevati i h 1 1 . Rettig.pozornost upraviti. s njime zajedno othra­ njuje o n o r o đ e n o . te kako je. da vidi opet ljepotu znanosti. a ne sljedećim riječima. Onaj naime . ne sagleda neku j e d n u znanost. No za o n a krajnja i najviša posvećenja. b u d u ć i da su takvi. K a d je opet o v i m n e t k o u duši trudan j o š iz djetinjstva. na­ rav lijepog. koji su m n o g a i lijepa djela na vidjelo iznijeli. m n o g e lijepe i veličajne go­ vore i misli porađa u nezavidnoj ljubavi za mudrošću. radi čega upravo i bijahu svi oni prethodni napori. pri j e d n o m e . U ove dakle ljubavne tajne m o ž d a bi i ti Sokrate b i o posvećen. ako treba slijediti o n o po izgledu lijepo 1 0 . Posve nepotrebno Bury. Vrlo lijepo objašnjava Bury: Parabola sugerira da se promatrač. p o t o m da sam shvati kako je ljepota na bilo kojem tijelu o n o j na d r u g o m e tijelu sestra. čega su roditeh'i i svi stvaraoci i oni od obrtnika za koje se kaže da su pronalazači. samo o n o . robujući slab i sitničav. kojima sebi. ljubi j e d n o tijelo i tu rađa lijepe g o v o r e . velika b e z u m n o s t ljepotu na svim tijelima ne držati j e d n o m i istom. i to prvo da. i drugi muževi posvuda drugdje. te kad dospije d o b a žudi v e ć p o r o d a imati i rađati. i takav. kakvi bi mladiće boljima učinili. dok mu taj prizor krijepi dušu i pokreće ga na to da iz sebe iznosi mnoštvo dubokih misli. nego da. vodi li ga pravo onaj koji ga vodi. pa se prihvaća toga da ga odgaja. tako da će se. hoće izbaciti riječi και ζητεΐν. njime zadovoljiti. Zeller). slijedi li ih tko na pravi način. Njima se v e ć i m n o g a svetišta podigoše z b o g te takve djece. d o k z b o g o n e ljudske ni­ jedno. ne z n a m da li ćeš biti sposoban. A ponajveće i od razumnosti ljepše je zasnivalaštvo o k o država i naseobina. sve dok. Na cijeni je u vas i Sol o n z b o g rađanja zakona.reče . koja je toga tu lijepog. I svatko bi vi­ še volio da su mu se takva djeca narodila nego o n a ljudska te ogledavajući se na H o m e r a i Hesioda i druge dobre pjesnike za­ vidi im koje p o t o m k e za s o b o m ostavljaju. da bi bio prisiljen opet motriti o n o lijepo u poslovanjima i u zakonima. obilazeći. tako da će smatrati kako je o n o lijepo u okrugu tijela nešto neznatno. pa ma i imao slabašan stas. i postojaniju ljubav. koliko god najviše možeš.reče . te ako se u njima nahodi du­ ša lijepa. N a k o n poslova da ga vodi k znanostima.A što joj pristoji? R a z u m n o s t i ostalu vrlinu. a one snažne ljubavi za j e d n i m da se okane. tako da ti takvi imaju m n o g o veće uzajamno zajedništvo od one o k o djece. spominjući ga se prisutan i odsutan.

Van tog obzora ostaje Platonova riječ bitno neshvatljiva u svojemu vlastitu smislu. Umijeće dramatske gradnje djela. npr. 82) da se precizno značenje od λόγος mora uvijek odrediti iz konteksta svake pojave termina. nego samo motriti i zajedno biti. §1. reče tuđinka iz Mantineje. te tako na cilj stigavši spoznati samo o n o koje jest lijepo. čisto i nepomiješano. krasota izraza. Stevvart. savršenost kompozicije. odlazeći od ovih tu p u t e m prave ljubavi spram dje­ čaka.reče . ili u drugome. kad bi to bilo moguće. niti spram o n o g a lijepo. na umu držati dobru uputu Rosenovu (isto. p o č n e samo o n o lijepo sagledavati. m o ž d a bi se i dotaknuo cilja. \ . dok motri samo o n o lijepo. koje sada d o k gledaš uzbuđuješ se i spreman si. ne jesti i ne piti. pritom je nužno sve više bivao potisnutim i zaboravlje­ nim. kao u živome biću. kao i svakog pojedinog od njih. tako da kad ta ostala i nastaju i propadaju o n o niti što većim niti ma­ njim biva niti što podnosi. budući da se slike ne dotiče. a p o t o m nije u neku ruku lijepo.da bi loš bio život čovjeKao i uvijek. kazala Diotima. ako u o p ć e kojem čovjeku pripada da bude besmrtan. one su štovi­ še egzistencije. T a m o je život. od j e d n o g na dva. . Hoće li ga se pak jednom hermeneutički iznova probuditi i prisvoji­ ti. bilj. U svrhu osvjedočenja ο tome dovoljno je jednom s originalom samim uspo­ rediti naprimjer onaj povijesno toliko utjecajni renesansni pokušaj Marsilia Ficina da filozofijsku sadržinu Platonova dijaloga prenese svome vremenu (Usp. a sva ostala lijepa kao da u t o m e na neki način imaju udjela. spram ovoga pak ružno. kako se izražava Aristotel. nego istinsku. ili na zemlji. niti ruke. O n o ti se. 226. konačno i ponajprije upravo bezdano neiscrpiva slojevitost smisla čine taj spis upravo jedinstvenim. niti neka znanost. i od poslova na lijepe nauke. .da će ga j e d i n o ondje zapasti da. dragi Sokrate. b u d u ć i da se dotiče istine? A o n o m e tko porađa istinsku vrlinu i othranjuje ju pripada da bude b o g u m i o te. te sam cije­ n i m ljubavne stvari i osobito oko njih nastojim. ili na nebu. A uvjeren pokušavam i druge uvjeriti da za tu stečevinu ne bi ljudskoj naravi nitko lako našao boljeg saveznika od Erosa. ako uopće igdje. ku koji bi o n a m o gledao i koji bi o n i m čime treba m o t r i o i s time općio? Ili ne pomišljaš . sud P. potrebno će biti prethodno na vidjelo iznijeti istinu grčkoga iskustva Erosa. Niti će mu se to lijepo poka­ zivati kao neko lice. ljubimce gle­ dajući i uvijek s njima općeći. a n e k o m e ružno. a ne ispunjeno puti ljudskom. tako je i ovdje teško razumjeti i izložiti upotrebljenu riječ λόγος. str. pri čemu je s pravom i manje-više jednoglasno Arj_>t_)iaiiQy govor pre­ poznat kao od sviju ostalih bitno različit i svojom tragičkom osnovnom crtom srodan Sokratovu. bojama i m n o g i m drugim smrtnim tričarijama. unu­ tar kojega Platonova izvođenja tek zadobivaju i zadržavaju svoj pravi vlastiti smisao. ili od drugog biti k njima vođen: započinjući od ovih lijepih radi samog o n o g lijepog uvijek se uspinjati. i od dvojih na sva tijela. romantički pojam ljubavi povi­ jesno izrastaju iz svaki put bitno novog i drukčijeg tumačećeg sučeljenja s naukom iz Simpozija.reče smatrali kad bi nekoga zapalo da vidi samo o n o lijepo. koji nije nauk nečega drugog do samog o n o g lijepog. od onoga u Hesiodovoj Teogoniji pa do rane grčke lirike. a ja ostah uvje­ ren.R. « . niti drugo što u č e m u tijelo ima 13 udjela. gledajući o n o lijepo o n i m čime ga se m o ž e gledati. Bluma u uvodu paralelnog izdanja Ficinova 2 djela: LIber die Liebe oder Platons Gastmahl. 1984. koliko sam god za to sposoban. ako ga ikada ugledaš. i od nauka ići na k o n c u na onaj nauk. „argument" (Gomperz. i drugima preporučam. .) Kršćanski. niti ovdje lijepo. lijepim dječacima i mladićima.reče . Izvorni grčki religijsko-mitologijski obzor. niti neki z b o r . Općenito valja. Pri dosadašnjim tumačenjima ponajviše je pozornosti bilo posve­ ćivano međusobnom odnosu svih u Simpoziju izloženih govora. kao da je n e k o m e lijepo. već da samo o n o božansko lijepo jed­ noliko m o ž e sagledati? Zar držiš . ili kao „pojam". te uvjeti bitka i bivanja stvari osjetilnoga svijeta. niti raste niti opada. čovjeku vrijedan življenja.pada. međutim. Hamburg. Sto­ ga dakle tvrdim kako svi ljudi trebaju cijeniti Erosa. niti tada da. XIX. renesansno-trubadurski. A kad tko. u neku ruku ružno. χωριστού. spram Sokratova. Sto bismo onda . /- 142 143 . a ondje ružno. odnosno Diotiminom. te i sada i uvijek hvalim m o ć i junaštvo E r o s o v o . . a tada ne. neće činiti da jest po zlatnome nakitu i haljinama. nego samo po sebi sa s o b o m jednoliko uvijek buduće. To je dakle. onda njemu. kao i mnogi drugi. str. kao stepenicama se služeći. Neki problemi interpretacije Dijalog Simpozij nedvojbeno pripada nekolicini vrhunskih postignuća ljudskoga duha u oblasti pisane riječi. te odno­ su sviju prethodnih. Fedre i vi ostali. niti pak budući u ne­ č e m u drugom. Rettig ovo drugo zna­ čenje brani i obrazlaže riječima: Ideje nisu puki pojmovi. i od lijepih tijela na lijepa poslovanja. Jer to je baš na pravi se način dati na ljubavne stvari. pravo. Zeller). porađa ne slike vrline. Tumači se uglavnom ili kao „rasprava".

Critical Notes and Commentarv by R. Edited with Introduction. Ono što je tamo bilo tek naslućeno i nagoviješteno pod imenima „pri­ sustvovanja" i „zajedništvovanja". 1884. 2 1932 ( x 1909). 2 A. zatim napuštanju tog jednog i otvaranju žudnje za cjelinu drugog svega takvog. §9. Pri svemu je tome od izuzetnog značenja uvidjeti kako u tom stupnjevitom erotičkom usponu valja sagledati jedan. S visokom mjerom uvjerljivosti ukazano je na to da cjelinu spisa vodi i upravlja Platonov pokušaj odlučnog filozofijskog suprotstavljanja samome načelu ranoga grčkog prosvjetiteljstva i umijeću (τέχνη) kao nje­ govoj biti. Bury. pa tako i u ovome središnjem. elementarno-egzistencijalni analogon onome istome što je ranije u Fedo­ nu. bez ostatka izru­ čeno neumitnoj ništećoj moći vremena i prolaženja. §3. Leipzig. to se ovdje pokušava sadržajno pro­ misliti i izložiti putem analize praizvorne moći „ljubavi". kako to pretežno smatraju interpreti? No zašto je onda Platon ne bi i nazvao „idejom"? I kako se onda odnosi naglašena jedincatost te „naravi" spram nužne mnoštvenosti ideja? I u kakvu odno­ su stoji ta „narav" spram „ideje dobra"? Da li je s njom u osnovi isto­ vjetna. Rettig: Platons Symposion. razumijevali kao unaprijed miš­ ljeno isto ono što se potom od Aristotela naovamo u filozofiji i metafizici naziva „materijom". kao oličenje autentične filozofijske egzistencije. Halle. §5. u značenju neodre­ đene beskonačnosti svega. ona je nužno i neuklonjivo prožeta ništavilom. s onim i danas još jedva shvaćenim zagonetnim poznim naukom Platonovim ο Jednom i Neodređenome dvojstvu kao dva­ ma osnovnim počelima svega . Hug: Platons Svmposion. Od izuzetne je važnosti i Diotimin opis pravoga puta erotičkog uspinjanja. Jednako je tako uvjerljivo uočena i prikazana različnost spram Fedona. Mnogo se raspravljelo i ο tome da li je prava i središnja tema dijaloga ljubav. kao njegov konačni cilj i mjesto smirenja? Da li je u jedinstvenom veličajnom opi- su tog konca sveg „posvećenja" pod „čudesnom naravi lijepog" mišljena ustvari „ideja lijepoga". oskudne Erosove majke. pri čemu je jasno da takva vrsta „dileme" na­ prosto ne dopire do onoga bitnog u djelu. kako je npr. Možda se može štoviše reći da je upravo u tome sadržana i glavna. sve do Jedinog nauka" samog. potom k cjelini navada i obi­ čaja. koji više nije nikakav logos i ni­ kakva znanost. Cambridge. izloženo kao tek spoznajni postupak uza­ stopnog postavljanja „hipoteza". Ono što Sokratov govor iz osnove razlikuje od svih prethodnih jest uvid i spoznaja bitne i posvemašnje negativnosti .R. da tako kažemo. odnosno Eros. 1876. Odatle i osnovna karakteristika odlomka koji smo preuzeli u pri­ jevod: u njemu je mišljena i do riječi dovedena temeljna narav vremenitosti i prolaznosti svega živog. na erosu samom. sadržana ponajprije u tome što ovdje u Simpoziju od samoga početka sve cilja na jedinstvenost i cjelinu svega. Unutrašnje načelo tog uspinjanja sadržano je u žudnji i sjedinjenju s jednim. pa zatim cjelini onog što se može i mora znati. (Kriiger) §4. počevši već s Plotinom samim. pa onda i takozvanih nižih očitovanja duševnosti. uopće ne pojav­ ljuju. čime onda biva znatno -ublažen i donekle prevladan temeljni stav Fedona ο načelnoj i nužnoj odijeljenosti pravog i istinskog bića od svega postajućeg i propadajućeg. spoznaja i znanje u cjelini. Smisleno dovesti u vezu tu ovdje naznačenu pranapetost borbe jednog i onog „drugog". zajedno s tome pripadnim temeljnim ugođajem opušte­ nosti za tajnu smrti.G. koji ovdje prerasta u strast začinjanja i rađanja. smatrao Natorp? Na ta teška pitanja odgovoriti se može tek iz produbljena studija cjeline Platonovih spisa. §8. The Symposium of Plato. ili pak sam Sokrat.takav korak nije još ni od koga pokušan. §6.sadržane u naravi ljubavi. Kao žudnja.dakako ne u vri­ jednosnom nego isključivo „ontologijskom" smislu . 144 145 . čime je smjesta na neki neobičan način na­ puštena i sama oblast ο kojoj je riječ. naime mišljenje.§2. S pravom su kasniji neoplatoničari. cjelini onog praktičkog. Neće stoga biti toliko začudno da se ideje i sam nauk ο idejama u tekstu čitava dijaloga. Da li je onda ono što Platon naziva „idejom" prisutno ipak ba­ rem na koncu mučnog erotičkog uspinjanja pravoga filozofa.F. Važniji konzultirani komentari: G. Second Edition. te nadomještanja uvijek „višima". te potom opet u Politeii. na zasnivanje svega što biva na jednome zajedničkom korijenu i izvoru. njihova „ukidanja". mitsku sliku „Penije". nego i ono za što bi se inače moglo u Platona očekivati posve suprotno. §7. Mnogim je tumačima krajnju zbunjenost izazivala činjenica da je ovdje ne samo cjelina tjelesnoga. tako reći jedina tema cjelokupnoga djela. iUO. od onog tjelesnog k duševnome. Tek iz sagledavanja obih tih momenata u njihovoj je­ dinstvenosti dobiva se neko bliže iskustvo toga što je Platon zvao filozo­ firanjem.

što se p o r o d o m D o b r a pokazuje i njemu najsličnijim. I m e n e će dakako. N e g o . Kažemo. Ta zadovoljit će nas ako. Recognovit breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. M n o g a lijepa. i svaka pojedina. i samo d o b r o . taj Glaukon. to pustimo zasad. i vi se prisjetite na o n o u o n i m a pređašnjima rečeno. No kazuj. a i drugdje v e ć m n o g o puta kazivano. da vas ne bih kako nehotice zavarao. tad se o k a n i m o . T o m v s IV. rekoh ja. tako i to da ga vi sebi na njegu pohranite. podsmijeh zaslužio. Ο χ ο η ϋ 1972 ( 1 1 9 0 2 ) . Ne prije no što se složimo. Izvornik: Platonis opera. nego ih i razlučujemo go­ vorom. ne odstupaj.reče on. Ta potanko razlaganje o c a isplatit ćeš u cjelini drugi put. Sto to? . upravo pri k o n c u budući. ali ne kao sada samo kamate. rekoh. j e d n a k o tako razložiš i ο Dobru. N o . kao što si ο pravedno­ sti i umjerenosti i o n o m e ostalom razložio. Bit ć e m o na oprezu. reče on. gorljivo nastojeći a sramoteći se zapravo. i na taj način oko svega: o n a koja s m o tada kao m n o g a postavili iznova opet 147 . zaista. ne samo da tek tako k a ž e m o da J e s u " . kazuj samo. reče. a ako ne. N e g o . ako je i v a m a drago. jer dostići o n o upravo što mi se sad čini. No i samo lijepo. rekoh ja. p r e m a m o g u ć n o s t i . sa­ mo što jest zapravo o n o D o b r o . reče. i da ne bih. kako to da v a m ga ja u z m o g n e m kao d u g otplatiti. No pohranite sada dakle te kamate i p o r o d samog Dobra. Ali oprezni budite. to mi se pokazuje v e ć i m no što je p r e m a prisutnome zaletu m o g u ć n o . Ali samo da ne b u d e m nesposoban.Iz djela Politeia (VI 506d2 . i m n o g a dobra. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Za Zeusa Sokrate. ο vi blaženi. rekoh ja. to sam voljan kazivati. Prijevod. druže. i te kako zadovoljiti. Htio bih. krivi račun kamata polažući.VII 5 2 l b 11).

kao i to da b u d u gledana o n a koja se gledaju? Istoga o n o g kojega i ti i drugi. Kojeg onda od b o g o v a na nebu m o ž e š označiti u z r o k o m o n o g a čega svjetlo n a m čini oči ponajkrasnije gledati. we postulate also one Idea of each. ipsum bonum. znaš da ako ne pridođe treći rod. A ο č e m u to govoriš? . rursus secundum cuiusque speciem ponentes. i s l u h o m o n a koja se slušaju." Nama se. Daj ovako ogledaj. and call it the essential so-and-so. daleko od toga da bi bilo nečasno. D a b o g m e da nije. doista. zapazio tvorca osjetila. ove ideje p a k da se misle. b7. U riječima κατ' ίδέαν (= „prema". što paleografski svakako nije neodrživo. I o n a prva k a ž e m o da se gledaju. Ta očito je da pitaš za b o g a sunca. jednom mnoštvo bića a drugi put. tad vid neće ništa vidjeti. Tako polučuje ovaj smisao: . and a Good itself and similarlv about ali which we formerlv took (or 'postulated') as many: reversing our procedure (πάλιν αυ). was ist. ukoliko nije nečasno svjetlo. r e k o h ja. kao što se uostalom i tumačenja međusobno bitno razilaze. sadrži se sva tajna sveze osjetilne i mislive oblasti. Ali zaista. da ni drugim m n o g i m . T a k o je. da ne r e k n e m ni jednoj moći.u skladu s" idejom). Da li sluh i glas j o š trebaju drugi neki r o d za to da bi onaj slušao a ovaj bio slušan. A držim zaista. prema Platonu. Ο o n o m e upravo što ti nazivaš svjetlom. ei ούσίαν tribuimus. Zar ne. r e k o h ja. nego baš jedno te isto biva jednom postavljeno kao mnoštvo a drugi put opet kao jednota. oponašanja i si. believing that there is but one. ništa takvo ne treba.. Da li si onda. od organa oko opa­ žanja. odvojeno od toga. ujarmljeni su j a r m o m od svih sjarmljenja časnijim. reče. međutim čini da Adam ovdje promašuje ono bitno Plato­ nova filozofiranja. niti on sam. „shodno". reče. prisustvovanja. reče. Svakako.postavlja­ jući. reče on. a niti o n o u č e m u obitava. nennen wir jedeš das. i ostalim osje­ tilima sva o n a osjetiva? Dašto. i onaj koji ih ima p o d u z m e da se njime posluži. jednu ideju. odlučuje se on da umjesto κατ' ίδέαν čita και ίδέαν. Prijevodi ove teške rečenice odreda su neprecizni. Č i m e dakle od nas samih gledamo o n a koja se gledaju? V i d o m . verum eius naturam designamus s. . kao izljev udijeljenu? Doista. ali se ne misle. Adam nalazi nerješivu teškoću u riječima κατ5 ίδέαν μίαν τιθέντες. naime osjetilo gledanja i m o ć biti gledan.So likewise a Beautiful itself. koje treće ako ne pridođe onaj neće slušati a ovaj n e ć e biti slušan? Ne trebaju nikakav. Ili ti imaš neku za reći? Ja ne. was wir dort als vieles setzten.. Stallbaum pak razumije ovako: „Ipsum pulchrum.reče. reče. navlastito za to samo po niknuću ustrojen. A nije li i m o ć koju ima stekao od njega.kao da o n a jest j e d n a . Naime. a što nazivamo o k o m . ma koliko da jesu i ostaju vazda zagonetnima. koliko je daleko najsavršenijom stvorio m o ć da se gleda i b u d e gledan? Ne baš. baš posve." Ovo tumačenje očigledno podrazumijeva jedno εν kao objekt od τιθέντες. učestvovanja. a i boje su prisutne u o n o m e što se gleda. wiederum eins nach der angenommenen Einheit des Begriffs eines jeden setzend. n a z i v a m o t o „ o n o koje upravo j e s t " svako.p r e m a jednoj ideji za s v a k o 1 ." No. upravo ono naime što Platon inače naznačuje izrazima zajedništvovanja. Istinu kazuješ. A nije li vam zacijelo vid spram tog b o g a po n i k n u ć u ustrojen ovako? Kako? Vid nije sunce. rekoh ja. O n o dakle što niti samo za sebe nije neznatno. reče. K u d i kamo. Ali je j a m a č n o najsuncolikiji. smatram. no za to dodavanje nema u grčkome tekstu dovoljno os­ nova. ά τότε ώς πολλά έτίθεμεν ne može nikako značiti „per se spectata". ne postavljamo mi. A ne zapažaš li da vid i o n o vidljivo j o š trebaju? Kako? A k o i jest neki vid unutra u očima. Schneider tumači i prevodi ovako: „Und dann ein schones selbst und ein gutes selbst und so bei allem. 148 149 . ut quae una sit. rekoh ja. reče. aliaque per se spectata. Bu­ dući da ga ne zadovoljava ni jedna od ponuđenih i predloženih moguć­ nosti kako da se te riječi razumiju. kao što će i boje biti nevid­ ljivima. no ne gledaju.

To dakle. držim. te se naprotiv čini da nema uma. naziranja gore i dolje prekrećući. naime spoznaja i istina. mada uzrok vida. koje onima što bivaju spoznavana pruža istinu. nego i postajanje.quae" ne može nikako biti prijevod od ώς. διανοοϋ je lekcija najboljeg rukopisa (cod. te treće. kazujem p o r o d o m Dobra. mada kao od u m a spozna­ vana. ako pruža znanje i isti­ nu. tad nazire i slabi vidom. tad i pomisli to i spo­ zna i pokazuje se da i m a uma. διανοεΐσθαι teško da može biti upotrebljeno s participom (ούσαν) bez ώς. to oboje. koju su prihvatili Bekker. no D o b r o m smatrati bilo koje od toga dvoga nije pravilno. Parisinus). Tu lekciju Asta i Stallbauma pridodajemo Adamovu tumačenju. Jovvett-Campbell prevode: „This then. Potpuni paraleli­ zam teksta zahtijeva dakle δια νου namjesto διανοοϋ. a samo je ljepotom nad njima. Schneider. koliko god da i jest lijepo to oboje. Adam s pravom prigovara ovoj interpretaciji da. mada uzrok uma. e4. tako da sporni dio rečenice poprima ovaj smisao: premda shvaćena od znanja i stoga u određe­ nome smislu njemu podložna. Ta valjda ti to ne govoriš ο nasladi.Ne biva li. i hranu. Bože sačuvaj. Sam Adam odlučuje se na jednu emendaciju: namjesto γιγνωσκομένης. već na ona kojih mjesečina.. drugo. da μέν. e4. biva opet od njega gledano. biva od njega spoznavana. Kako? Reći ćeš. No kad god na o n o što je s m r a k o m pomiješano. Čini se. rekoh ja. radije ovako j o š ogledaj njegovu sliku. međutim. i 2 j o š ljepše.. držim. nego i o n o biti i jestvo njima je od njega nazočno. dobrolikim cijeniti. ώς γιγνωσκομένης ne može nikako značiti „utoliko ukoliko je znana". Ficinus prevodi: „veritatis. I taj Glaukon reče osobito smiješno: Ο A p o l o n e . teško je iz cjeline Platonove filozofije prihvatiti stav da je ideja dobra uzrokom istine tek ukoliko ova biva spoznavana. tad jasno gle­ daju i pokazuje se da ima čista vida u tim istim očima. Osobita je potvrda ove interpretacije u tome što ona jedina daje smislenu paralelu za 508b9-10. što su bili držali svi izdavači do Bekkera. Nepojmljivu ljepotu kazuješ. Hermann. smatrao da je to drugo od njih. čita s van Heusdeom γιγνωσκομένην. o n o postajuće i propadajuće. rekoh ja. Kao što tamo sunce. reče. dok D o b r o nije jestvo. ima δια νου. which imparts truth to the things that are known and gives to the knower the power 150 151 . nadalje. niti suncolikim. te uko­ liko nije spoznavana itd. mislivoj oblasti spram uma i onih koja gledivoj oblasti spram vida i onih koja K a k o ? . reče. Dašto. Razloži mi dalje. Hermann i Jowett-Campbell interpretiraju rečenicu na is­ tovjetan način. upućivalo na neku istinu koja nije spoznavana. Grupa rukopisa. n e g o treba ustrojstvo D o b r a cijeniti j o š odličnijim. u naj­ manju ruku. e4. Schneider. Nego. Ta kako bi bilo? Reći n a m je dakle da i o n i m a što se spoznaju jest od D o b r a n a z o č n o ne samo to da bivaju spoznavana. od njega samog gledano? T a k o je. Znaš li.". tako da što je o n o samo u se misle. to reci da je ideja dobra. A kad opet. reče on. To bi. ali suncem ih smatrati nije ispravno. Adam i Burnet. da oči. kao da čistoga vida n e m a u njima? I te kako.. premda doduše nije vid. pravo ćeš smatrati budeš li. Najveća je njena teškoća svakako u onom ώς γιγνωσκομένης μέν διανοοϋ. ali jest njegov uzrok. te Ast i Stallbaum nakon njega. doista. To n a m je dakle reći. is what I would have you call the idea of good: and this you will deem to be the cause of knowledge and truth so far as the latter is known. tako i ovdje jest doduše pravilno znanje i istinu. na ona koja obasjava sunce. quae per intellectum percipitur". A budući da je u z r o k o m znanja i istine. Uz to. prvo. No ovo .reče on. Na j e d n a k način i o n o duše ovako misli: kad god se upravi na o n o što obasjava i istina i o n o koje jest. ostaje neobjašnjeno. rekoh ja. pristajući u sve­ mu ostalome uz njega. kad ih tko više ne okreće na ona kojih boje prekriva dnevno svjetlo. tako ovdje ideja dobra. d o k samo nije postajanje. i koje o n o m e koji spoznaje podaje m o ć . slabe v i d o m i pokazuju se skoro slijepima. i rast. ideja dobra je (budući uzrokom obojeg) ljepša nego znanje i istina. to je o v o u ovoj se gledaju. d e m o n s k o g li nadilaženja! of knovving. da koje o n o D o b r o rodi srazmjernim sebi. i sunce. Pa kao što tamo doduše jest pravilno svjetlo i vid cijeRečenica koju su Ast i Stallbaum skoro čitavu htjeli kao glosu is­ ključiti iz teksta. da sunce o n i m a koja se gledaju ne pruža sa­ mo m o ć da b u d u gledana. e4. n e g o se prvorodstvom i m o ć i izdiže j o š s o n u stranu jestva. gramatički gledano.

3 Ovo je svakako jedna od gramatički i smisaono najtežih rečenica u cjelokupnom Platonovu opusu. Da. i te kako. zatim pri­ kaze u vodi i u svemu o n o m e što je gusto. no zapravo tra­ že da vide sama o n a koja tko ne bi mogao vidjeti drukčije do ra­ zumom. te tako i uscijenjeno. koliko je to u o v o m e sad m o g u ć e . smatrajući da αυτά znače zapravo zbiljske stvari. te sve što je takvo. r e k o h ja.. concretis) tamquam similitudine expresae sunt". To dakle kazah da jest doduše mislivi vid. r e k o h ja. ako razumiješ. P o t o m kao onaj drugi odsjek postavi o n o č e m u to naliči: sve životinje o k o nas. Kako? U k o l i k o j e d a n njegov odsjek duša biva prinuđena. i da o v o kraljuje mislivim r o d o m i oblašću. quae ad abstractas rerum formas comparatur". . D o b r o . u o n o m e vidljivom j e d a n od dva odsjeka su slike. reče. D o b r o dakle. b a r e m tu p o r e d b u ο suncu pripovijedajući prođi. p o š t o su ih pretpostavkama učinili. reče.. reče. onaj isti koji je od strane onog koji je još niži od njega (sjene u vodi itd. Adam naprotiv drži 152 . odlučno odbija to tumačenje. te dokaze sačinjaju radi četverokuta samog i promjera sa­ mog. A i sve drugo j e d n a k o tako: sama ona koja kao modele oblikuju i crtaju. reče. imaš dakle ta dva vida: vidljivi. r e k n e m li n e b o m . rekoh. I n e m o j nikako šuštati. da jest to dvo­ je. ne idući k počelu. sive abstractae ab ipsis rebus et una mentis cogitatione conceptae. ne k p o č e l u putujući. e.) odslikavan. te da se njima služi kao o n i m što je naziranjem uvaženo. Pa i n e m o j . baš m n o g o ostavljam. i sve zasađeno. j o š j e d n o m . i tih takovih. kojih jesu i sjene i u vodi slike. a7. To što kazuješ. Prva εκείνα tumači Stallbaum kao „ipae res visibiles earumque imagines. reče. rekoh ja. koji me prinuđuješ kazivati o n o što mi se ο t o m e čini. i b e z onih slika kojima se onaj prvi služi. i čitav rod o n o g a napravljenog. Istinu govoriš. no duša da je pri traženju njega prinuđena služiti se pretpostavkama. a ne radi o n o g a kojeg crtaju. i to m n o g o . nisam dovoljno razumio. A ogledaj opet kako treba sjeći i onaj odsjek mislivoga. ako i nekako što nerečen i m ostavljaš. No ipak. Jer držim kako ti znadeš da oni koji se bave o k o geometrije i računanja. i to onaj vidljivoga roda i onaj mislivoga. tražiti iz pretpostavki. v e ć ako i ne drugo. te u njemu osobito pravo značenje onog αυτά τά υπό των κάτω άπεικασθέντα' Ονο posljednje tumači Stallbaum kao „formae rerum adspectabilium intelligibiles. pošto iz toga započinjući brže-bolje prijeđu i o n o ostalo. Dakako da to doista znadem. i tri vida kutova. pa onda. Zar ne i to da se vidljivim likovima prislužuju. naime drugi. n e g o k zaključnome ishodu. te. kao j a s n o i zbiljsko u odnosu na o n a . K a o kad bi p o t o m dakle u z i m a o crtu odsječenu na nejednake odsjeke. a slika­ ma da se služi o n i m istim od onih dolje odslikanim. Adam. činilo da mudrijašim o k o imena. kao da ta znadu.rekoh ja. U z m i dakle na u m . a slikama nazivam prvo sjene. reče. reče. D r ž i m zaista da propuštam. τετιμημένοις. viši dio vidljivoga odsjeka. istraživanje čineći s a m i m v i d o v i m a k r o z njih same. rekoh ja. i sve drugo t o m e srodno u sva­ k o m e pojedinom istraživanju. i likove. i dokaze ο nji­ ma sačinjaju. kao što kazujemo. kao d a j e sve to svima očito. A bi li bio voljan reći. quae a rebus inferioribus (i. Najteži njen dio svakako je a6-8 είκοσι .Ta krivac si ti. ne drže za vrijedno ο njima ni sebi ni drugima dalje ikakav razlog podavati. da je to i s o b z i r o m na istinu i neistinu razdijeljeno: kako jest o n o nazorivo spram spoznatljivoga. ne propusti ni sitnicu. razumijem. mislivi? Imam. a o n o opet vidljivim. d o k onaj drugi na­ protiv traži idući iz pretpostavki k nepretpostavljivome počelu. tako jest o n o n a u č n o spram o n o g a čemu je nalično? Ja bih. sijeci p o n o v o svaki od dva odsjeka p r e m a istome razmje­ ru. o n i m a tada o p o n a š a n i m a kao slikama se služeći. pa će ti biti po jasnoći i nejasnoći j e d a n spram drugoga: prvo. kao da nije m o g u ć n a gore nad pretpostavke izaći. Ali zaista. mada ne razmišljaju ο njima već ο o n i m a na koje ti naliče. oslanjajući se na Schneidera i Jowett-Campbella. reče. da ti se ne bi. glatko i p r o v i d n o sustavljeno. n e ć u hotimice n e r e č e n i m ostav­ ljati. Lakše ćeš razumjeti sad kad je sve o v o prije rečeno. Ništa manji problem ne leži niti u έκείνοις προς εκείνα. N e g o . za­ vršavaju sljedstveno pri o n o m e na ispitivanje čega se bijahu zaletjeli. pretpostave parno i ne­ parno. Postavljam. tima se doduše kao slikama služe.

ne k počelu idući. ona gore)". za značenje „kao slikama se služeći" moralo bi u grčkome stajati ώς είκοσι χρώμενοι kao u 510e3. koje forme su od tih donjih (tj.. kao da ne može nad pretpostavke izaći.dostatno dakako ne. kroz njih u njih. Razumijem. sam četverokut. te se slu­ ži mislivim formama osjetilnih stvari. Apelt i Shorev prevode u skladu s ovakvom Adamovom verzijom. smatrajući: kako o n o pri č e m u jesu ima udjela u istini. Konačno. idući k počelu sve do o n o g nepretpostavljivog. odslikanim od onih objekata dolje. s o v i m u d e s o m . s o b z i r o m na obrazovanost i neobrazovanost. εκείνα. Razumijem. te da oni koji motre doduše bivaju pri­ nuđeni motriti r a z u m o m . odnosno zbiljskima. ali u njego­ vu istraživanju da je duša prisiljena upotrebljavati pretpostavke. reče. 1891. κα'ι έκείνοις ώς έναργέσι namjesto άπεικασθεΐσιν και έκεΐνοις πρός εκείνα ώς έναργέσι. i da bi d o k o n č a o u vidovima. opisao sam tu vrstu doduše kao mislivu. tada bi iščezao svaki daljnji paralelizam s od­ lomkom 510d5-511al.. s obzirom na ideje. Stallbaumovo se rješenje u svome prvom dijelu čini uvjerljivijim. shvaćajući εκείνα kao τά νοητά tj. otprilike ovo: Duša se u ovome ni­ žem dijelu mislivoga odsjeka služi doduše pretpostavkama tako da ne ide nad njih na samo počelo. ali dušu kao prisiljenu da se pri istraživanju nje služi pretpostavkama. kao da je r a z u m nešto i z m e đ u naziranja i uma. te se stoga obično i više cijene. ta čini mi se da pre­ obilan posao kazuješ . pa onda opet slijedeći o n o što za njim slijedi. sažeto izneseno. sam promjer itd. a ne osjetilima. tako oni imaju udjela u jasnoći. Uz to. jasnima. s obzirom na sve rečeno. No. usporedi našu narav. being esteemed and honoured as palpable and clear". s obzirom na ona (tj. ne prislužujući se baš ničim osjetilnim. a druga εκείνα njihove sjene. njega se dohvativši. a7. već iz pretpostavki. Prvo. da kazuješ sve o n o što potpada pod geometriju i njoj srodna umijeća. Unatoč problematičnosti ovakve emendacije. a isto tako i oboje ujedno. Adamova bi pak interpretacija bila ovakva: Dakle. zbiljskih stvari) odslikanima". Schleiermacher. tu naime da se osjetilne stvari drže vrednijima od njihovih sjena. N a k o n toga pak. Tako bi dakle u Stallbaumovoj verziji cijela rečenica glasila otprili­ ke ovako: To sam dakle rekao da je neki mislivi rod. z b o g t o g a što ne ispituju do počela se uspevši. S pravom primjeću­ je Adam da bi „aluzija na popularnu predrasudu u prilog materija­ lizma bila neumjesna u znanstvenoj klasifikaciji bića u njihovu po­ retku jasnoće". a6. te drugi dio rečenice prevodi ovako: „those also. A čini mi se da r a z u m o m nazivaš o n o držanje geometara i ta­ kovih. rekoh ja. čini se da ambivalencija onog πρός εκείνα. Od mnogih ponuđenih emendacija teksta najzanimljivijom se čini ona Wilamowitzova (Platon II. ukoliko se smisao teksta shvaća u paraleli s odgovarajućim pasusom 510d5511al. 511al). nama se čini da Platon ovom re­ čenicom kazuje. ukoli­ ko pretpostavke čini ne počelima v e ć odista pretpostavkama. reče. Ipak nam to Adamovo tumačenje ne izgleda sasvim uvjerljivo.Shvaćam. malo je vjerojatno da Platon na ovako važnome mjestu ponavlja posve trivijalnu stvar. vidljivom odsjeku. no ipak ti se. a da se kao slikama služi samim zbilj­ skim stvarima. te r e d a m kako kazuješ. I uzmi mi pri tim četi­ rima odsjecima ova četiri dešavanja. da ta prva εκείνα označuju opet zbiljske stvari.kako zacijelo h o ć e š razlučiti da o n o od o n o ­ ga koje jest i mislivoga što biva o s m o t r e n o od strane znanosti raz­ govaranja jest jasnije nego od strane takozvanih umijeća. reče . premda to jest u m o m mislivo uz p o č e l o . no ujedno se slikama osjetilnih stvari služi na takav način da te slike u odnosu na same stvari prosuđuje. što u duši nastaju: mišlje­ nje (umovanje) pri o n o m e najvišem. na taj način do zaključnog ishoda sišao. iz navedenoga paralelnog odlomka (usp. ona dolje)" i „spram. Wilamowitzovo tumačenje onog εκείνα dobro upozorava na to Shvati p o t o m da kao drugi odsjek o n o g a mislivog kazujem to čega se sam govor dohvaća posredstvom m o ć i razgovaranja. i slažem se. te ih poredaj razmjerno.. Berlin. čine kao da nemaju u m a o k o toga. Drugo. Posve si dostatno iskazao. ne idući k počelu. osobito još ako se uvaži Liebholdova emendacija από za ύπό . tad bi αύτοΐς . άπεικασθεΐσιν moglo doista značiti „slikama od onoga dolje (tj. Vidi naime ljude kako i Stallbaum i Adam ciljanje ovog pasusa isuviše jednoznačno vraćaju i usmjeruju k nižem. kao da ne može izvan i poviše pretpostavki istupiti. kojima su pretpostavke počela. nikako nije slučajna: te iste riječi mogu značiti i . in comparison with those remoter objects. „esteemed") te čašćene kao i očite i jasne. da bi.u odnosu na ona (tj. rekoh. trećemu pak pridaj uvjerenje. Naime. kao što [kažem] i to da se same osjetilne stvari i njihove sjene obično bjelodanima drže u odnosu spram apstraktnih njihovih formi. kao pristupcima i zaletima. Jer. 382). u pogledu smisla. a7. koje zbiljske stvari bivaju osim toga (και = „also") u odnosu na te udaljenije objekte vred­ novane (δεδοξασμένοις = „valued". dok ovdje u 511a6 nedostaje ώς. razmišljanje (razumijevanje) pri drugome. str. već vidovima samim. gramatički gledano. 154 155 . no ne u m o m . a o n o m e skrajnjem slikovno naslućivanje. On čita άπεικα­ σθεΐσιν πρός εκείνα. drugi dio rečenice je u Stallbaumovu tumačenju manje plauzibilan. konkretnih) stvari kao neke slike istisnute.

Iz mnoštva solucija dajemo samo na­ čelno najvažnije: (a) Burnet. ne držiš li da bi upravo ta koja gledaju cijenili onima koja jesu?" Po ovoj redakciji i u ovome smislu prevodi Nužno. protiv najboljih rukopisa. držiš li da bi oni drugo nešto oglašavajućim se smatrali do o n u prolazeću sjenu? Zeusa mi. i spram svjetla gore gledati. Ne bi li. Slične nama. Na svaki način. A što ako bi tamnica imala i odjek od o n o g nasuprotnog? Kad bi se g o d oglasio tko od prolazećih.. ne držim . pokazujući svako pojedino od prolazećih. reče. te čitaju ταϋτα s manjim. kao što je prirodno. a druge kao da šute. kakvo bi bilo njihovo oslobađanje i izliječenje. dobivajući ovaj smisao: „. . te ako bi ga. ne sma­ traš li da bi sudili kako imenuju ta prisutna. Č u d n o v a t u sliku kazuješ.e. da bi vjerovali kako imenuju te pojedinačne prolazeće objekte koje vide?".. Prijevod tako redigiranog teksta glasio bi dakle: „Ako bi dakle bili u stanju razgovarati jedni s drugima. Miiller i.. nazad se okrećući spram onih koje m o ž e promatrati. te čita ταϋτα τά όντα. pitajući prinuđivao da odgovara što to jest? Ne držiš li da će on besputiti i smatrati ona gledana istinitijima od ovih sad pokazivanih? M n o g o zaista. (d) Adam zadržava όνομάζειν i čita ταΰτα . i čudnovate okovane. ne držiš li da će obično suditi kako one stvari koje mimo prolaze imenuju istim ime­ nima kao i one koje vide?" U ovome smislu prevodi H.reče. koji daleko u z d u ž čitave pe­ ćine i m a ulaz otvoren spram svjetla. A ako bi ga. slijedeći Cobeta i Baitera. using the name of. koja upravo gledaju? 4 Rukopisna predaja ove rečenice upravo vrvi najrazličitijim mogućno­ stima čitanja i razumijevanja. koja izgleda najvjerojatnijom. rekoh. i kipove ljudi. uz kojeg vidi prigrađen zid. i prinuđen izne­ nada ustati i vrat okrenuti. Shorev. ako bi im se po niknuću zbi­ lo ovako kako slijedi: kad bi tko bio oslobođen. Heidegger (Platons Lehre von der Wahrheit. reče. reče. budući da je bliže okrenut o n o m e koje jest i oni­ ma koja većma jesu. i ne bi li cijenio ta odista jasnijima od onih pokazivanih? Tako.. not (as in point of fact the case) the real παριόντα.. reče. te παριόντα s jednim rukopisom (cod. Prijevod je dakle otprilike: „ . (b) Schneider i Jowett-Campbell zadržavaju όνομάζειν. tako da im je i na istome mjestu ostajati i j e d i n o u o n o sprijeda gledati. ako su prinuđeni kroz sav život držati glave baš n e p o k r e t n i m a ? A od o n o g a prenošenog? Zar ne isto? Dašto. i kamene i drvene i svakojako izrađene. . te objašnjava: . Ogledaj pak. naprimjer M. Gledaj p o t o m ljude koji uz taj zid nose svakojake naprave koje zid nadvisuju. te bi sve to čineći bol trpio i z b o g bljeskanja bio n e m o ć a n osmo­ triti o n a kojih sjene je onda bio gledao: .. I z m e đ u te vatre p a k i tih o k o ­ vanih da je gore poviše put. a svjetlo im je od vatre koja gori o d o z g o i daleko pozadi njih. j e d n e od tih koji nose kao da se oglašavaju. Posve n u ž n o . a παριόντα s najvećim dijelom rukopisa. ne bi drugo što ti takovi istinitim cijenili do sjene onih naprava. drugima. ne držiš li da će smatrati kako imenuju baš ta koja kao prisutna gledaju?". Florentinus) 156 157 . rekoh ja. i. i ne bi ga pustio prije no što ga na svjetlo te dobivaju otprilike ovaj smisao teksta: „. iz okova i od nerazumnosti. d o k sad ispravnije gleda. te da su u njemu od djetinj­ stva n o g a m a i šijama u okovima.k a o u p o d z e m n o m e p e ć i n s k o m stanu. trpio bol u očima i bježao. tko silom odande vukao kroz sve neravni i strmenitosti uzlaska. i druge životinje. i koračati. r e k o h ja. ispušta όνομάζειν. Ovu redakciju slijedi Apelt u svojem pri­ jevodu. but only these παριόντα.They have never seen anything of the real παριόντα (or παραφερόμενα): therefore (ουν) they supposes themselves to be naming. Gledam.. παριόντα.što držiš da će on reći ako bi mu tko kazivao kako je onda zapravo gledao trice. Jer držiš li da ti takovi. u: Wegmarken /GA 34/). najprvo. rekoh ja. naj­ većim dijelom. d o k su z b o g o k o v a n e m o g u ć n i glave u krugu n a o k o l o voditi. A k o bi dakle bili u stanju jedni s drugima razgovarati.drugima. ako bi ga prinuđivao spram samoga svjetla gledati. reče. which they see." Naš se prijevod drži solucije navedene pod (b). a s Jamblihom i Proklom. i od sebe i j e d n i od drugih jesu ugledali išta drugo osim sjena koje padaju od vatre na dio pećine koji je njima nasuprot? Ta kako. te. iznad kojih svoje č u d o v i t e lutke pokazuju. reče. (c) Hermann i Stallbaum zadržavajući όνομάζειν čitaju ταύτα s ve­ ćinom rukopisa. kao što m a đ i o n i č a r i m a pred ljudima predleže pregrade. drugima.

A najposlije bi. gore se uspevši. I nakon toga bi već zaključivao ο njemu da je to taj koji go­ dišnja doba pruža. nego samo po sebi u njegovu mjestu uvidjeti i promotriti kakvo jest. da bi od tih zatim o n a na nebu i n e b o samo lakše promotrio noću. no ugleda li se. na način na koji to m o g u . A ako bi se trebao p o n o v o . treba cijelu pripoji­ ti o n o m e prije kazivanom. istinu i um pruža. reče. prije no što se oči ustale . i nagrade o n o m e koji najoštrije sagledava sva o n a što prolaze. Ta zacijelo je i p r i r o d n o tako. već se duše njihove tiskaju vazda gore boraviti. kad bi god vidio neku smetenu i koja ne m o ž e što sagledati. iz svjetlijeg života došavši. d o k je j o š slaba vida. držim. bu­ dući da je najednom od sunca došao? Još kako. rekoh ja. i onih ondje skupa okovanih. ako bi htio ta gore gledati. Kako da ne. r e k o h ja. nepromišljeno smijao. te kad bi do svjetla dospio ne bi m o g a o . A i ovo zapazi. od božanskih motrenja k ljudskim zlima došavši. a njih pak da bi sažaljevao? I te kako. a koja ujedno običavaju putovati. i iz mraka u svjetlo.a to vrijeme svikavanja ne bi nikako bilo kratko . zar ne bi. A b o g valjda znade slučuje li se o n o biti istinitim. ako se tko. i pravdati se o k o toga kako zapravo to biva podrazumijevano od onih koji samu pravednost nikad vidjeli nisu? Nikako nije čudno. Tu dakle sliku. ni u vodi ni u stranome staništu. Daj onda smatraj sa m n o m i ovo. r e k o h ja. I prvo bi sjene najlakše sagledao. ili pak naprava kojih su to sjene. i ljudi i ostaloga. i zar se ne bi ο njemu govorilo da se. ne prikaze njegove. I ja tako s t o b o m smatram. a svjetlo vatre u njemu s m o ć i sunca. bar ne najednom . i godine. r e k o h ja. A što? Držiš li da je to što čudno. i one tamo mudrosti. i j e d v a za ugledati.smijeh priskrbio. kad ga v e ć žudiš čuti. sjećao bi se da su dvo­ struke i da od dvojeg postaju smutnje očiju: i pri premještanju iz svjetla u mrak. ne snalazi. nego po danu sunce i svjetlo sunca. pokvarenih očiju vratio. nakon toga one slike u vodi. A prosudivši da isto to biva i u okrugu duše. zar ga ne bi pogubili? Dakako. j o š slaboga vida i prije no što postane dovoljno ovdašnjemu mraku sviknut. svjetlo zvijezda i mjeseca prigledajući. koja potonja. Prirodno je zaista. nego bi razmotrio nije li se. ne držiš li da bi sretan bio z b o g prevrata.sunca izvuče. gledati niti j e d n o od onih za koja mu se sad kaže da su istinita? Ta svakako da ne bi. tad nećeš promašiti moje uzdanje. No ako bi t k o imao uma. te da nije vrijedno niti kušati gore ići? I ako bi o n o g a tko se posvetio t o m e da oslobađa i uzvodi ikako mogli u ruke dobiti i pogubiti. sama gospodarica. ne bi li imao oči m r a k o m ispunjene. A uzlazak gore i smotra onih gore. ne bi se. te koji upravlja svim o n i m u vidljivoj oblasti. reče.čini li ti se da će on biti žudan toga. kao što u o n o m e mislivom. budući da u o n o m e vidljivom svjetlo i gospodara njegova porađa. dragi Glaukone. reče. jer ima oči prepune sjaja. ili bi ga o n o H o m e r o v o zadesilo te bi silno hotio „ t e ž a k o m b u d u ć ' dru­ g o m e služiti m u ž u koji imetka n e m a " i što bilo pretrpjeti radije nego sve o n o otprije nazirati i onako živjeti? T a k o ja bar držim. one sjene ocjenjujući. u isto o n o sjedište posjeo. i ne čudi se t o m e da oni koji su ondje dospjeli nisu voljni provoditi o n a ljudima pripadna. A k o bi taj takovi. A ako u njih onda bijahu neke časti i pohvale jednih od dru­ gih. ako postaviš da je to uspinjanje duše u onu mislivu oblast. te je iz toga dakle najmoćniji bio u pogađanju o n o g budućeg: . zamračila z b o g nenaviknu- 158 159 . nadmetati s o n i m a vazda okovanima. te da treba da nju vidi onaj tko kani ili ona osobna ili pak o n a javna razborito provoditi. da će mirno podnijeti da sve pretrpi radije no da onako živi.reče. i poka­ zuje se silno smiješan kad. No ta što se m e n i pokazuju. rekoh ja. reče. za zaključiti je da je o n a svakako u z r o k o m baš svega pravog i lijepog. reče. o n o kroz vid se pokazujuće stanište s tamničkim obitavalištem poređujući. Sviklosti bi mu j a m a č n o trebalo. reče. Jasno. kao i to da je na neki način u z r o k o m i svega onoga što su oni bili gledali. i živo se povoditi za o n i m a kod tih čašćenima i tamo gospodujućima. držim. da bi na to došao nakon onoga. o v a k o se pokazuju: u o n o m e spoznatljivom skrajnja je ideja dobra. i najbolje pamti koja od njih prva. reče. mogao već sunce. p o n o v o sišavši. a kasnije i njih same. N u ž n o . zar se ne bi i m u č i o i srdio vučen. reče. Što dakle? Kad bi se prisjećao o n o g prvog obitavališta. biva prinuđivan u sudnici ili drugdje negdje se natezati o k o sjena o n o g a pravednog. ako to doista stoji po prije rečenoj slici.

kojeg ciljajući treba da provode sve što bi provodili osob­ n o g i javnog.umijeće ispravljanja toga. reče. kojom bi svaki pojedini bio m o g u ć a n o n o m e 1 zajedničkom koristiti. te oštro razgle­ dava sve o n o spram čega se okrenula. živeći još. s druge strane. P r i r o d n o zaista. n u d e ć i se. reče. već . i lakomostima. te bi tako svakako o n u zbog udesa i života sret­ n o m cijenio. da i n e ć e m o nepravdu činiti o n i m a koji k o d nas filozofima postanu. reče. Dakle ć e m o im nepravdu učiniti. znamenuje da. o n o m e što. reče. o d m a h iz djetinjstva krešući to k o d te naravi. niti sudjelovati u o n i m u njih kako nevolja­ ma tako i častima.tosti. već udešava da to u čitavoj državi postane. a i nužno. zavisno od o n o g pre­ okretanja postaje i korisnim i spasonosnim. rekoh ja. rekoh ja. Ili nisi nikada zapazio kako p r o d o r n o gleda dušica o n i h što se rđavima doduše. ostale vrline za koje se kaže da pripadaju duši. s j e d n e strane. No vrlina promišljanja se. u m e ć u se poslije navikama i vježbanjima. Istina. evo ovakvo što ο svemu t o m e s m a t r a m o : odgoj da nije takav kakav da jest g o v o r e neki koji. obećavaju. ili se pak iz veće neukosti u svjetlije idući ispunila blještavijim sijevanjem. tad im ne dopuštati o n o što se sada dopušta. ali je p r i n u đ e n a zlu u službi biti. suusklađujući državljane i n a g o v o r o m i prinudom. koliko do njihove volje stoji. nadolje taj gled duše okrećući: . smatrajući da su se. i učinit ć e m o da lošije žive. kao i sve o n o na što je sad okrenuto. to jest na koji će se način najlakše što m o ž e i najuspješnije preobrnuti. kao zasnivača. Ne umijeće umetanja gledanja u to. A tvrde zaista da oni postavljaju znanje u dušu u kojoj ga nema. zaista. kao da bi u slijepe oči gledanje postavljali. To pak v e l i m o da je o n o D o b r o . oni pak drugi jer. taj bi mu smijeh manje za podsmijeh b i o no onaj u p u ć e n duši koja je o d o z g o iz svjetla došla. jer nemaju j e d a n cilj u ži­ votu. i nasladama svega takvog. rekoh. okresali oni kao utezi postajanju srodni koji su je- lima. ako je to istina. Odista naime. Reći ć e m o . da zakonu nije brinuti ο t o m e kako bi n e k o m j e d n o m e rodu u državi bilo izuzetno d o b r o . j e d n a k o tako tu u svakome pribivajuću m o ć u duši i organ kojim svatko razumijeva treba skupa s čitavom d u š o m od o n o g a postajućeg preokrenuti. svo­ ju m o ć nikada ne otpušta. kao što se o k o ne bi drukčije do skupa s čitavim tijelom m o g l o iz m r a č n o g a k svijetlome okrenuti. Čini se doista. iz svega prije reče­ noga. tad bi i njih upravo to isto tih istih ljudi najoštrije ugledalo. rekoh. No upravo ovaj sad govor.to sve kad bi odložila i u o n a istinita se preokrenula. sve d o k ne postane m o ­ g u ć n o m motreći uzdići se u o n o koje jest i o n o g a koje jest o n o najsvjetlije. a kad uspevši se dovoljno vide. bilo ništavnijima bilo važnijima. a i sam umećući takve m u ž e v e u državu. v e ć da bi ih sam za svezu države upotrebio. Ili ne? Da. reče. reče. bez volje tog d o t i č n o g državnoga uređenja. A treba da. r e k o h ja. reče. Ali p r o m o t r i Glaukone. a o v u bi sažaljevao. A što to? T a m o da se nastane. kako se čini. a. tako da koliko oštrije gleda toliko više zala izvršuje? Skroz naskroz doista. ali niti je pravo o k r e n u t o niti gleda k a m o bi trebalo . neće provoditi. T v r d e to doista. da niti oni neobrazovani i istine neiskusni neće nikada pra­ vo upravljati državom. I o s o b i t o j o š primjereno kazuješ. naime. a i ako bi joj se htio smijati. a pravedno 160 161 . ne b u d u ć i unutra prije. da oni koji su u drugim državama takvima postali s p r a v o m u nevoljama u njima ne sudjeluju. Istina je. Nadalje. dragi. Zaboravio sam. najbolje naravi prinuditi da dospiju do nauke za koju u o n o m e pređašnjem re­ k o s m o da je najveća. r e k o h ja. A k o bi se m e đ u t i m . njoj priraslima postali. ali i bistrima zovu. na o t o k e blaženih od­ selili. izgle­ da po s v e m u da su blizu o n i m a pripadnima tijelu. A što? Nije li i o v o prirodno. ne da bi ih pustio potucati se kako svaki hoće. a niti oni kojima je dopušteno nepresta­ no u obazovanju boraviti? Oni prvi. već ć e m o im o n a pravedna govoriti prinuđujući ih t o m e da ο ostalima brinu i čuvaju ih. slučuje više od svega biti pripadna n e č e m u božanstvenijem. rekoh ja. čineći da pridjeljuju jedni drugima o n u korist. da vide o n o D o b r o i da se u s p n u o n i m uzlaz o m . Odgoj bi dakle bio umijeće preokretanja t o g istog. i da ne budu voljni p o n o v o sići k o n i m a okovanima. budući da n e m a loš vid. No naš je zadatak. mada bi im život m o g a o boljim biti? Zaboravio si opet. j e r sami od sebe u njima niču.budući da gledanje već ima. a opet i nekorisnim i škodljivim. reče.

Jer kad naviknete. bolje i potpunije od onih obrazovanima. može nam biti dopušteno uputiti na vlastitu knjigu Ideja dobra. kao i sve nijanse njihova međusobnog odnošenja. u biti nikada dovršiv pred­ met stalnih pokušaja interpretacije. Baš svakako. Uzrok svjetla. u suobitavalište ostalih i da se navikavate osmatrati ona mračna. Imaš li dakle. kao uvjeta gledanja i viđenja. već i ostalu državu. ο sebi nikako ili jedva shvatljiv i izreciv. U ovoj će prilici biti dovoljno upozoriti na nekoliko važni­ jih pojedinačnih momenata. kao u košnicama. A t o m e suprotno ona koja suprotne vladaoce zadobije. a onome spoznavanome da bude mišljeno i spoznavano. ο crti. kao što sad m n o g e bivaju upravljane od onih koji se jedni s dru. Zagreb. odnosno da bude gledano i viđeno. budući vlastitim i unutarnjim. ne zlatom. jest sunce. i oni koji vla­ stitim dobrima oskudijevaju. v o d a m a i kraljevima proizveli. tad to nije m o g u ć e . stav ο filozofima-vladarima itd. U njoj će naime jedinoj vladati oni doista bogati. držeći kako odatle treba dobra grabiti. reče. ne može se i ne smije čitati naprosto kao politički spis. Jer kad vladanje postane o n i m oko čega se bore. No vas s m o mi. Smisao svake od njih i opet svake pojedinosti u njima. gledat ćete tisuću puta bolje od onih ondje i spo­ znat ćete svaku pojedinu sliku. reče. A o n o istinito j a m a č n o ovako stoji: država u kojoj su najmanje gorljivi da vladaju oni koji jesu za vladati. nego o n i m čime treba da bude bogat sretnik.) čini nauk ο ideji dobra. Ta o n o što je pravedno. a ne u snu. Umjesto da se i sami ovdje upustimo u nešto slično. ono s čime stoje i padaju sve uže „političke" osnovne postavke djela (odredba pravednosti. T a k o naime stoji. kao uvjeta mišljenja i spoznavanja. Doista će posve sigurno svaki od njih vladanju pri­ stupati kao n e č e m u n u ž n o m . i da neće biti voljni svaki napose po redu nevolje trpjeti skupa s osta­ lima u državi. to njegovo po mnogo čemu središnje i doista glavno djelo. K a k o da ne. tad ti je m o g u ć e da postane država d o b r o nastavana. rekoh ja. ο pećini. Uzrok istine i bića. Držiš li dakle da nas neće poslušati gojenci kad to čuju. a uz to i imaju druge časti. tad takav rat. o n d a će se suparnici u ljuba­ vi s njima boriti. Koje ćeš o n d a druge prinuditi da se udvarajući p r i m i č u ču­ vanju države. tako tek svjetlo istine i bića daje umu moć da misli i spoznaje. rekoh ja: ako iznađeš život bolji od vladanja za one koji jesu za vladati. te mogućnijima u obojem učestvovati. dakle nešto što bi se u uobičajenim klasifikacijama filozofije moralo ponajprije svrstavati u „opću metafiziku" ili pak „ontologiju". koja sadrži osnovne crte jedne obuhvatnije cjelovite interpretacije.je da o n o samoniklo. ta biva n u ž n o najbolje i najnestranački)e upravljana. budući da n i k o m e hranu ne duguje. Dostatno je svjedočanstvo toga već i činjenica da u njoj samoj ono središnje i naj­ dublje. kao da je to neko veliko d o b r o . No ako će se prosjaci. koja je i čega. i vama samima i ostaloj državi. druže. Najistinitije. nekako približi ra­ zumijevanju putem onoga što mu se pokazalo kao njen prvi porod i ono njoj najsrodnije i najsličnije: putem svjetla i sunca. 1995.reče. Cjelokupno obrazlaganje toga započinje svojevrsnom analizom gle­ danja i osjetila vida. do o n e koji su i najrazumniji o k o svega o n o g a č i m e država biva najbolje upravljana. z b o g toga što ste ona istinita ο svemu lijepome.> gima za sjenu b o r e i strančare oko vladanja. tako mi Zeusa . reče. uništava ne samo one koji se oko toga bore. životom dobrim i razboritim. Ovdje prevedeni dijelovi šeste i sedme knjige izlažu u osnovi sam taj nauk ο Dobru putem triju međusobno vezanih i uzajamno se pojašnjujućih poredbi: ο suncu.sve je to iz davnine i još danas jednako privlačan i težak. N e g o zacijelo treba da se oni koji nisu zaljubljenici vladanja njemu udvarajući primiču. svaki po redu. i život od državničkoga bolji? Nikakve druge. A ako ne. I tako će nama i v a m a država u javi biti upravljana. i ne otplaćuje uslužnošću plaću za othranu. §1. pravednome i d o b r o m e sagledali. u odnosu spram 162 163 . Kao što svjetlo vidu i onome vidljivom pruža moć da gleda. mada uistinu nije niti to. to ć e m o pravedni­ ma naređivati. a većinu pak vremena jedni s drugima u o n o m e čistom obitavati? N e m o g u ć n o . Prva je poredba plod Platonova napora da ideju dobra. udvarajući primicati j a v n i m poslovi­ ma. Prvo je tu naše pitanje: zbog čega Platon toliko inzistira na izuzetnosti i savršenosti upravo tog osjetila. Neki problemi interpretacije Platonova Politeia. T r e b a dakle da siđete. te konačno njihov jedinstveni i zajednički filozofijski izvor . suprotno ovima koji sad u svakoj državi vladaju. reče. taj „naj­ veći nauk". jest ideja dobra. drugi neki život koji prezire držav­ ničke vlasti do života istinske filozofije? Ne.

upravo dokučiti što je za Grke i za Pla­ tona ustvari bilo svjetlo. uopće omogućeno. 468b. te da bez te primarne moći ne bismo nikako i nikada dospjeli do pomisli broja i do predodžbe vremena. Svjetlo je dakle oslobađajuća lakoća sebeotvaranja i prozirnosti. dakle bivanja u cjelini. 2 1954. eficijentni uzrok. Ova konstatacija. ne mora nitko. međutim. Općenito. Ali za Grke vrijedi da se slike za ono najviše mnogo prije uzimaju iz svijeta svjetla nego iz svijeta zvuka. uopće moglo naći među idejama. Friedlander dobro uočava daje u ovoj poredbi „svjetlo ono što svime vlada". u prožetost likovima stvari i u prožimanje tih likova sobom. osim ponovo putem metafora i slika. onda je ona zacijelo u tome što ovaj drugi slobodu. ono je čisto iz-sebe-izlijevanje i sebepružanje.oslobađanje i omoćenje vida i gledanja za to da iz stanja nekog takoreći mrtvila. Kako shvatiti narav uzroka ο kojemu je tu riječ? Da je od tradicionalnih glavnih vidova uzroka. Za Platona pak sloboda. a s njome onda i dobro. To važi u potpunosti za Platona. koji shodno 'najoštrijemu među svim tjelesnim osjetilima'. bivajućoj i osjetilnoj oblasti cjeline svega. obrisu. §3. kojih povijesno mje­ rodavna raščlamba svoje utemeljenje ima u filozofiji Aristotela. Ipak. otvoreno. vid i gleda­ nje jesu ono što zahvaća stvari i pojave u njihovu liku. kao i mnoge njoj nalik. tek ponuđeno. kako oni kažu. 73 i d.svih ostalih? Da li naprosto stoga što se i on kao i svi Grci osjeća neodo­ ljivo privučen i obuzet divotom svjetla. Iz jednoga mjesta u Timeju (47al-b3) razabiremo da je za Platona bit gledanja sadržana u mo­ ći razlikovanja. dano. Dobro kao cilj i svrha pripada u tom sklopu samo sferi praktičkoga djelovanja. Gorg. usput 164 165 .s druge strane . Ona je već u prvoj poredbi izrijekom nazvana uzrokom kako mislive tako osjetilne oblasti. Bitna je djelatnost svjetla oslobađa­ nje i omoćenje onoga vidljivog da iz tame i skrivenosti nerazlikovane ne­ prisutnosti istupi u susret i dodir s vidom i gledanjem. Berlin. vid i gledanje. U takvoj bi nedoumici. dakle kao finalnoga uzroka. . u tome je što je taj i takav uzrok u Aristotela zasnovan unutar obzora pretpostavljene oštre i odsječene podjele teorije i prakse. Phileb. Ako uopće ima neka formula u koju se najsažetije i ujedno naj­ drastičnije dade zaoštriti temeljna razlika između Platona i Aristotela. granici i odijeljenosti od drugog. „pružanja". ona počela i uzroka svega. Zadatak je. neprestano čuđenje nad tim da se praktičko i etičko dobro. bitka samog. kao to izvorno razlikovanje i razabiranje likova i međusobne različnosti stvari. Tamo je sve pruženo. kao i . Resp. te tim okom zahvaća u najvišu zbiljnost".događaj. to u poredbi samoj nije neposredno iskazano. štoviše tu čak prvotno i izvorno: ono Dobro vlada i kraljuje prije svega u oblasti onoga mislivog. znanosti-mišljenja s jedne a djelovanja s druge strane. Friedlander je jednom dobro uočio (Platon I. kao jedinim i najvišim uzrokom svega što jest i biva. prebiva tek i samo u onome najvišemu. pridaje oko i duši samoj. sunca i gledanja? P. prijeđe u djelat­ no gledanje. Iz istog općenitog uvida dade se postići neko pobliže određenje karaktera uzročnosti ideje dobra. nalazi samo u nižoj. 205e. sebedavanje. Možda najveću teškoću razumijevanja toga što Platon naziva ide­ j o m dobra pričinja to da je u njoj na neki način u jedno sabran i „meta­ fizički" i „etički" i „spoznajnoteorijski" najviši princip.): „Bilo bi zamislivo da ljudska fantazija krajnju vrijednost kojoj duša teži doživi kao ton i zvuk. ko­ jom se bavi filozofija kao teorija. naime do svjetla. „izlijevanja". ispravna je dakako u pot­ punosti. Samo se u oblasti takvog slobodnog sebedarivanja mogu iskusiti glavne karakteristike ono­ ga što Platon zove Dobrom. No što je sama bit i prava narav svjetla. str. nekako s početkom tzv. poteškoća tumačenja Dobra isključivo u smislu svrhe djelovanja. i ranije i danas. kao što neće nikada na kraj izaći s vječnim naklapanji­ ma ο pravoj svrsi svjesne i izričite „utopičnosti" Platonova glavnog djela. kako vid biva nazvan u Fedru (250d). §2. ovladava filozofi­ ranjem tek u djelu Aristotelovu. No u poredbi ο suncu Platonu je još više stalo do samog onoga čime je gledanje. štoviše biva čak izrijekom nazvano njegovim uzrokom. odlikuje nužnošću i načelnom nemo­ gućnošću da išta bude drukčije no što jest. Stoga nije čudno što se Platon u tekstu poredbe nalazi ponukanim posegnuti upravo za izrazima poput „porađanja". dok se viša oblast. te da za Platona nije nikako odlučujuća. Bliži li se onda tako shvaćeni uzrok prije onome što u tradiciji po­ znajemo kao čimbeni. zadobio naglašeni primat u odnosu na ostala tri vida uzroka potekla jednom iz cjeline sklopa Aristotelove filozofije te ih gotovo u potpunosti istisnuo iz vidokruga mišljenja. svršnim ili finalnim uzrokom. bilo kakvog djelovanja. u kojoj mi stoljećima živimo kao u nečemu najsamorazumljivijem. međutim. ideja do­ bra kao uzrok u najvećoj mjeri nalik onome što od Aristotela naovamo zovemo ciljnim. Odatle i potječu Aristotelove goleme teškoće s Platonovom idejom dobra i njeno odlučno odbacivanje. No u Platona se moć Dobra proteže i na polje „teorije". to je očito. 505e). U tom se smislu ideja dobra dade razumjeti kao nužno intendirani cilj svakog. Prima i uzima tko hoće. jednako kao i uzrokom onoga „jest". Tko ne iskusi i ne uvaži ovaj bitni karakter slobode u samoj srži Platonova filozofiranja. dana. uzrokom nastaja­ nja i propadanja. 20d. teško će razumjeti zašto je on jedinim dostojnim oblikom njegova izlaganja držao živi razgovor i pisani dijalog kao njegovu najvjerniju sliku. dok za teoriju ne može imati nikakvu odlučujuću ulogu. bilo dobro podsjetiti se na to da stroga razdioba onog teorijskog od onog praktičkog. te onda tek iz toga objašnjavati svu onu u doslovnome smislu shvaćenu religioznost i odanost punu du­ boke zahvalnosti što su je oni spram njih gajili. učinski. osobito još kad u samom njegovu djelu nalazimo mnoštvo potvrda upravo takvog shvaćanja (npr. Nije uostalom bez osnove to da se unutar povijesti filozofije upravo u Platona utvrđuje konačna uspostava takozvane teleologije. novoga vijeka i njegovim apsolutiziranjem prirodnoznanstvene metode. Osobito u krugo­ vima anglosaksonskih tumača vlada. iz stanja pukog nedjelatnog pribivanja u očima. Symp. kao stalno otvorenu mogućnost da bude i drukčije. kao ono po čemu nešto biva i postaje time što jest? Osobito je taj vid uzroka u novijoj povijesti.

2. Za dokučenje naravi uzročnosti ideje dobra neophodno je prije svega uvažiti temeljnu razliku koju Platon čini između onoga što sam zove uzrokom u pravome smislu riječi i onoga bez čega uzrok ne bi mogao biti uzrokom. Voli. koji iz ničega stvara cjelinu svijeta. Stallbaum. nego iz zatečenog. Da je taj mehanizam Sokratu nužan već i za to da bi uopće i ostati mogao.izvedene u poznome Timeju —. Adam. mišića i tetiva odavno bi mogao biti izvan tamnice da Sokrat nije smatrao boljim da ipak ostane. a mi ga ovdje za ovu prigodu možemo ocrtati tek u najosnovnijim crtama. Oxford. Tako će i u gore prevedenome tekstu ideja dobra biti nazva­ na samo uzrokom „svega pravog i lijepog". Važniji konzultirani komentari: Platonis libros X Politiae. 166 167 . izložen je mjerodavno još u gore prevedenome tekstu iz Fe­ dona te tvori unutrašnju strukturu kasnije razrade tamo nabačene skice jedne kozmologije pod vidom dobra . ono naime po čemu nešto jest i biva radi toga što je naprosto dobro i najbolje da bude upravo to i tako. nužni uzrok. 1902. posve neuređe­ nog gibanja.rečeno. neki „suuzrok" ostajanja. U poznatom „teologijskom" razmatranju u drugoj knjizi Politeie naziva on boga izričito uzrokom ne svega nego samo onoga valjanog i dobrog. Cambridge. Jowett and L.uzrok vidi Platon samo tamo gdje je sloboda izbora i odluke. Gotha. ogledan iz Platonova pogledišta. Mehanizam kostiju. pokušajmo ipak to izraziti pomoću nama povijesno bližih pojmova. Recensuit et commentariis illustravit G. In Three Volumes. onaj gore spomi­ njani prevladavajući i ustvari jedini važeći eficijentni uzrok novovjekov­ ne prirodnoznanstvene metode nije. Ed. već u najboljem slučaju ne­ kakvog „suuzroka". Uz sav potreban oprez. 2 Vols. Istinski uzrok je dakle . Aristotela. I božanski tvorac uređenoga svijeta u Timeju ne sačinja taj svijet iz ni­ čega. ono je po čemu nešto nužno nastaje i propada prema slijepome slijedu mehanizma. kako će ga Platon konačno označiti u Timeju. . The Republic of Plato. već tom napomenom hoćemo prije svega ukazati na teškoće s kojima se nužno susreću oni pokušaji razumijevanja i tumačenja Platona koji se upiru i oslanjaju na predaju filozofije nakon njega. kako je to klasično iskazano u Fedonu. onome istinskom i onome samo nužnom i ne­ ophodnom. predsvjetskog i predvremenog. priređen već kršćanskim izlaganjem osobnoga Boga kao svemoć­ nog uzroka. kao što to jamačno ni Platon nije uči­ nio. Suuzrok. no samo nema dignitet pravoga uzroka. to ipak ne znači da upravo u njemu leži sam uzrok. Štoviše. Kažimo tu usput. Campbell. drugo do baš taj slijepi mehanički uzrok nužnoga slijeda u području na­ stajanja i propadanja. Commentary. a ne svega naprosto. svoj oprez spram svakog čvrstog fiksiranja neke konačne odredbe biti uzroka i uzročnosti Platon će jasno dati do znanja govoreći kako je Dobro tek „na neki način uzrok". Taj nauk ο dva vida uzroka. 1858-9. Edited with Critical Notes. već isključivo neki materijalni uvjet. uključujući tu i njegova prvog velikog tumača i ujedno oštra kritičara. and Appendices by J. Dakako da u tome ne možemo tražiti neko opravdanje da bismo sami uzročnost Dobra ostavili u bezsadržajnosti ne­ kakve posvemašnje neodređenosti. 1894. Plato's Republic. Njemu pak nasuprot stavlja Platon ono što on je­ dino hoće doista nazivati uzrokom. II. Edited with Notes and Essavs by B. naime onoga što je njegov puki takoreći materijalni uvjet.i to je upravo presudno . No Platonu je strana kako redukcija punine uzročnosti na samo je­ dan njen mogući vid i aspekt tako i svaka pomisao stvaranja iz ničega.uvijek samo uzrok onoga biti i bivati dobrim i boljim. nikad pak tek onoga biti i bivati naprosto.

3 A budući da je nenastalo. Pap. nego je i drugima koja se kreću to izvor i p o č e l o kretanja. Ο χ ο η ϋ 1973 i 1 1 9 0 1 ) . budući da sebe ne napušta. smatramo s pravom. Jer n u ž n o je da sve što nastaje iz počela nastaje. njene doživljaje i djela videći. ili pak u distributivnom: „svaka duša". U godini nakon toga pronađena je upravo tako pisana riječ u Oxyr. 405a30sq. 1 Jer o n o što se uvijek k r e ć e 2 b e s m r t n o j e . Thompson čita u drugome dijelu οΰκ άν έξ αρχής γίγνοιτο. 363-64). P o č e l o je pak nenastalo. Iz davnine traje spor da li riječi ψυχή πασα valja shvatiti u kolektiv­ nom smislu. o n o istinito u m o m sagledati. rukopisno predana riječ άεικίνητον preinači u αΰτοκίνητον. te od tada traje rasprava ο tome koje je čitanje ispravno.249d3). Berlin. A o n o što kreće nešto drugo i biva od drugog kretano. što onda daje prijevod 169 . premda Hackforth do­ bro primjećuje da takva alternativa za Platona i nije mogla biti od neke važnosti. DK 24. A k o bi naime nastalo iz poče­ la. Sva je duša besmrtna. Recognovit breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. po prvi put zahtijevao da se. kako božanske tako ljud­ ske. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Treba dakle ponajprije ο naravi duše. A 12 = Arist. was Seele ist. nikad ne prestaje s kretanjem. str.Iz djela Fedar (245c2 . no njegova je vlastita verzija bitno složenija i koherentnija. „ono što se samo od sebe kreće". koji prevodi: „Alles. po njegovu sudu iz internih razloga smisla. j e d i n o o n o što sebe kreće. 1017. Često je već bilo zapaženo da Platon u ovome dijelu teksta preuzima stil jonskih ranih filozofa. Prijevod. daleko najveći broj izdavača i interpreta odlučuje se. Većina se prevodilaca odlučuje za prvu verziju. 3 1962. Ipak." Takvom se prijevodu pridružuje i Heitsch. kako imaju najstariji rukopisi i Stobej. Vollgraff je 1909. an. ist unsterblich. za ustalje­ nu rukopisnu verziju. t o m e prestane li kretanje prestaje i život. Osnovu „dokaza" što ga ovdje izlaže mogao je naći u pitagorejca Alkmeona (usp.). Izvornik: Platonis opera. Dakle. a o n o ni iz jednog. Interesantno je rješenje Wilamowitzovo (Platon II. De. Ova je rečenica dosad čitana i tumačena na mnoštvo gotovo jednako uvjerljivih načina. tad to više ne bi nastajalo p o č e l o . kao „sva duša".

De Vriesom i Grisvvoldom. pogl. čitao je očito άρχή namjesto έξ αρχής. L. i ponovio ga u Tuskulanskirn diputacijama. a zatim. ipsum autem nulla ex re alia nasci potest. a prati ga četa b o g o v a i demona. u smislu: Si principium ab aliqua re oritur. bilj. a to je dvoje za vječna v r e m e n a sraslo zajedno. Prijevod prema Burnetovu tekstu bio bi otpri­ like: „ili bi jednako tako sve nebo kao i sva zemlja stali. koji je ovaj dokaz preveo u 6. str. a drugi je p o t o m a k suprotnih i suprotan. b o g a niti videći niti ga do­ voljno u m o m sagledajući. ta visoko lebdi i ujedno čitavim n e b o m upravlja. Jer svako tijelo kojemu kretanje jest izvana bez duše je. u jedno utonuvši". nec enim esset id principium quod gigneretur aliunde. A on je nekako ovakav. Kakva je. Ciceron. dok o n a što gubi perje krila biva o d v u č e n a sve d o k se ne prihvati nečega čvrstog što nastanjuje. koje se z b o g njene moći pričinja kao da samo sebe kreće. ako već treba da sve nastaje iz počela. te ne bi nikada imali odakle biti opet po­ krenuti. obrazlažući: „Na ovo- 170 171 . visoko lebdeći ondje gdje stanuje rod bogova. 25.goodly highways" potkrepljuje navodima Tukidida (III. te sve što je takovo.. to je oduševljeno. to bi pripadalo zacijelo b o ž a n s k o m i op­ širnom razlaganju. no č e m u nalikuje. Ο njenom liku pak valja ovako zboriti. kao da je baš to narav duše. T a k o dakle počelo kretanja jest o n o što sebe samo kreće. 98) i Herodota (I. mudro. z b o g čega to duša bez njega ostaje. Jer kad bi počelo iščezlo. Njime dakle kazujmo. A o n o b o žansko je lijepo. O n a dakle koja je savršena i krilata. Robinom.we fancy" za πλάττομεν. duša i tijelo očvrsli u j e d n o . Budham je pak smatrao da nakon posljednje riječi u rečenici treba dodati još τουτ'. Ovakvo nam rješenje izgleda uvjerljivije. d o k od o n o g ruž­ n o g i zlog. ne bi se netko trebao ustručavati zboreći kako je upravo to isto bivstvo i pojam duše. M n o g i su dakle i blaženi kako prizori tako i ophodnje 6 unutar neba . te na neki način od svega o n o g a u okružju tijela ponajviše zajedništva ima s b o ž a n s k i m . Kad se kao o n o besmrtno pokazalo o n o što se od sebe kreće. biva nazivan živim bi­ ćem. tad će po nužnosti duša biti nenastala i ujedno besmrtna. m a š t o m t v o r i m o 5 n e k o b e s m r t n o živo biće. Verdeniusom. ili bi j e d n a k o tako sav svemir 4 kao i sve bivanje stali. Pa neka nalikuje srasloj moći krilate za. potvrđu­ je Burnetovu lekciju έτι άρχή. Ο njenoj besmrtnosti dakle dosta. „uni­ verzuma" (Hackforth). U tom slu­ čaju riječ ουρανός nema uže značenje „neba" već cjeline svega. o n o pak kojemu je [kretanje] iznutra s a m o m e iz sebe. jer prevodi: nam e principio oriuntur omnia. koje uz to dobiva i naziv smrtnoga. Po naravi m o ć krila gore uzvodi o n o teško. A to ne m o ž e ni nastati ni propasti. Yale Univ. 258. Zeus. Thompson svoj prijevod za διέξοδοι .n u ž n o je da bude i nepropadljivo. to već ljudskom i kraćem. tad taj složaj. Hestija naime jedi­ na ostaje u stanu bogova. oni b o g o v i koji su u broj dvanaest svrstani predvodeći po redu v o d e o n o što je svakome pridijeljeno. Takvom se čitanju pridružuju još Robin. res ea non poterit oriri ex principio. Hackforth. nego prema Burnetovoj redakciji γήν εις έν. upravljajući krilatom za­ pregom. U b o g o v a pak i konji i vozači i sami su dobri i p o t o m c i dobrih. Ch. već. tako da je po nužnosti upravljanje u nas teško i m u č n o . Čini se mnogo prihvatljivijim čitati γένεσιν s većinom rukopisa te Thompsonom.. ali i tijelo. a kad u z m e zemljano tijelo.. 1986. No valja i to pokušati reći. propada i razara se. dok su u ostalih pomiješani. koje i m a dušu. 8) i Heitsch u svom komentaru. naime da o n o što sebe samo kreće nije nešto drugo do duša.. O n o pak b e s m r t n o nije ni iz kojeg razloga obrazloženo. Sva duša skrbi ο svemu što je bez duše i obilazi čitavim n e b o m . i takovih suprotnosti. u čemu ga slijede još npr.ako bi naime nastalo iz počela. No to neka bude i neka se kazuje o n a k o kako je b o g u drago. Mi pak d o k u č i m o u z r o k opadanju perja. prege i krilatog vozača. po kojima obilazi r o d sretnih bogova. tad ne bi iz počela nastalo". putuje prvi. Hackfortom. Njima se p o najvećma hrani i ujedno raste baš to krilo duše. po č e m u je smrtan i besmrtan život tako nazvan. Verdenius i De Vries. I 54. Griswold (Self-Kuowledge in Plato's „Phaedrus". S druge strane. 199). atqui jam concessum erat omnem rem a principio oriri oportere.we figure" je isprav­ no. Onaj pak veliki v o đ a na nebu. ne bi niti o n o m o g l o iz nečega nastati niti drugo iz njega. uređujući i skrbeći ο svemu. dobro. knjizi svoje Republike. kad osporavaju Hackforthovo . U takvom razumijevanju prethodio mu je Schleiermacher. svagda u različitim likovima bivajući. no možda malo suviše neutralno na ovome mjestu. Thompsonovo . A od ostalih. i p o t o m a k takvih. pozivajući se uz ino i na taj prijevod Ciceronov. I poglavito u nas upravljač vozi dvopreg. svaki od njih Teško da su u pravu Verdenius i De Vries. A ako jest da to tako stoji. poredana u jedanaest vrsta. od konja j e d a n mu je lijep i dobar.

i nadbijanje i silno preznojavanje. Burneta. v e ć prema različnosti što ih i n a č e 1 2 nazivamo bićima. Schanza. prihvaćeno od Bekkera. pri č e m u rđavošću vozača m n o g e o h r o m e .. a m n o g e m n o š t v o perja unište. stremeći doduše sve o n o m e gore. tad putuju k vršku strmo7 glavo p o d n e b e s k i m s v o d o m . Proklo. A u toj ophodnji osmo­ tri upravo samu pravednost. 8 9 172 173 . Burneta. niti uz golem napor ne dostigavši smotru o n o g a koje jest. ostavši u tome posve osamljen.. a osobito kad se z b o r i ο istini -: to mjesto zaposjeda o n o bezbojno i ujedno b e z o b l i č n o i nedodirljivo bivstvo koje odista jest. uključenih u veliku sferu zvijezda stajaćica. ne­ go o n u koja je znanost ο o n o m e koje jest doista. νΰν razumijevamo ovdje otprilike kao De Vries: . Hackforth uz to još uzima riječi θέαι τε και διέξοδοι kao hendiadys te vrlo uspjelo prevodi „spectacles of bliss upon the highways". I druga na isti način o n a koja doista jesu osmotrivši i pogostivši se zaroni po­ n o v o u unutrašnjost neba te stigne kući. A to n a d n e b e s k o mjesto niti je tko opjevao od ovih tu pjesni­ ka niti će ga ikada kako dolikuje opjevati. Od ostalih pak duša. Thompsona. pripisujući je uz to ne samo čovjeku već i bogu samome. Tako ovdje za διάνοια . prihvaćeno od Heindorfa. suporting the vault of heaven" (Thomp­ son). založio za inače uglav­ nom odbačeno staro čitanje većine rukopisa ακήρατος στρεφόμενη umjesto άκηράτω τρεφόμενη. učvrstio u smislu „razuma" i proglasio za moć duše nižu od „uma" (νους) .rib. što potvrđuje i Ficino svojim prijevodom: . Stallbauma. j e d n a drugu gazeći i nadmećući se u pokušajima da budu jedna ispred druge. Dva rukopisa imaju ήν. „festigium et culmen universi ex inferioribus locis spectantibus" (Stallbaum).ta valja se odvažiti reći o n o baš istinito. što prihvaćaju Stallbaum. v o z a č stavivši konje u jasle dade im ambrozije. b u d u ć i urav­ n o t e ž e n o laka za vođenje. Jedva da ima boljega primjera za Platonovo namjerno izbjegavanje svake terminologijske ukočenosti. ako nije od strane vozača valja­ n o 8 uvježban. A kad dođe. prihvaćeno od Bekkera. putuju s lakoćom. možda pretjerano. Teško je prihvatiti De Vriesovo mišljenje da περί ήν ovdje znači . Hermije. o n a koja najbolje boga prati i sličnom mu postaje. ne ukoliko je pripadna bivanju.svoje radeći. k o r m i l a r o m duše. A sve odlaze. prevodeći na osnovi toga: „Utpote igitur dei ratio (Geist) propter mentem et scientiam sese vertens pura et intaminata. S time pak stoji ova­ ko . Osnovne su alternative pri čita­ nju: επί (Τ W. hrani i uživa. Stallbauma. uznemiravana od konja i jedva osmotrivši ona koja jesu. motreći o n a istinita. a u o k o l o njega 9 rod istinske znanosti. s osnov­ nom svrhom da se naznači kontrast između onoga viđenog za nadnebeske vožnje i onoga pripadnog svakodnevnoj zemnoj egzistenciji. Druga se pak sad uzdigne a sad p o t o n e . koja je za stare tvorila granicu κόσμος-a ili οϋρανός-a. prate. „arch that supports the heavens" (Hackfort). Ž e s t o k o n a i m e pritišće onaj konj koji u zloći ima udjela. Za smisao je potrebna kondicionalna partikula άν. M e t e ž dakle nastane. 7 K a o što se dakle d u h 1 0 b o g a hrani u m o m i neiskrivljenom 1 1 spoznajom. k zemlji se priginjući i ujedno otežavajući. Rukopisna je predaja ove očito veoma značajne i teško razumljive re­ čenice nažalost izuzetno nesigurna. osmotri zna­ nost. od konja pritisnuta. a č i m stanu k r u ž n o ih p o n e s e obrtanje te o n e o n o izvan n e b a osmatraju. zaustave putovanje izvana na površini neba. sve d o k ga obrtanje k r u g o m ne dovede u o n o isto. osobito u Politeii.. gdje pak kola bogova. nešto vidi a nešto ne. Stallbaum se. me su mjestu διέξοδοι izgleda putevi koji vode kroz i vani iz sfera nekolikih planeta. De Vriesa) ili ούράνιον (Τ. O n e n a i m e što se nazivaju besmrtnima. gledajući neko vrijeme o n o koje jest raduje i ujedno se. Ast. Zavist n a i m e izvan kola b o ž a n s k o g a ostaje. kada dospiju do v r h u n c a . te. s jednim rukopisom). te ih uz nju i n e k t a r o m napoji. te o n e gore slijede ispod površine. De Vriesa) ili ύπό (Β. Takav je dakle život bogova.in practice".cuicunque aurigarum equua non bonus" (premda inače očito po­ grešno čita καλός umjesto καλώς. međutim.koju je ina­ če. što Thompson. niti o n u koja je različna. Ostale. A kad zatim idu na jelo i g o z b u . Hermije. ta uzdigne u o n o izvanj­ sko mjesto glavu vozačevu te se pridruži obilaženju. Čini se stoga potrebnim ovdje taj izraz prevesti drukčije no obično.kaže kako se hrani umom i spoznajom. no Thompson i De Vries ukazuju na to da njeno is­ puštanje nije neuobičajeno u visoko poetskoj prozi poput ove. A t a m o tek dušu skrajnji napor očekuje i borba. Ast i Burnet No najbolji rukopisi imaju fj. koju su stoga Heindorf i Voll­ graff konjicirali.". osmotri razboritost. smotrivo j e d i n o u m o m . Thompsona) te ΰπουράνιον (Β W. d o k o n a druga jedva. tako se i [duh] svake duše koja bi se htjela dohva­ titi o n o g a što joj dolikuje. slijede ga Heindorf. u pratnji vazda o n o g a tko h o ć e i m o ž e . te se otišavši koriste h r a n o m pričina. Nekoliko pokušaja razjašnjenja riječi ύπουράνιος άψίς: . Asta.occupied with". Vollgraff). no ne m o g u . naziva interpretaci­ jom koja bi tek trebala interpreta. Robina....

A svatko tko u njima pravedno prove­ de život. Vrlo teška rečenica izuzetne važnosti. Jer pojedina duša ne stiže kroz deset tisuća godina u o n o isto odakle je došla . Stoga je i pravedno da j e d i n o duh filozofa dobiva krila: usmjeren je naime uvijek sje­ ćanjem. 174 175 . pak.napredujućem ili pristižućem k 'jednoti'. No kad sam. da interpreti nisu zapazili značenje očito intendirane etimologijsko-semantičke blizine koju Platon uporabom upravo te rije­ či postiže s odmah potom slijedećim naukom ο prisjećanju: είδος > ά ποτ' ειδεν. treća u o n u političara. stigavši na izvlačenje i izabiranje drugog života. Može se prihvatiti De Vriesov stav da je u općenitim postavkama ovakve vrste ispuštanje člana skoro pravilo. d o k druge. osim duše o n o g a tko je filozofirao neprevarno ili prijateljevao s dječacima uz filozofiju. uvijek je van opasnosti. premda ono samo jest ta 'jednota' koja je rezultat procesa . devetoj tiranski. ta je do druge ophodnje neoštećena. međutim. U tisućitoj obje [grupe]. Očito je da je čovjek. n e k o g gospodarstvenika ili trgovca. strogog „tehničkog izraza" ιδέα. O n a naime koja nije nikada vidjela istinu. a kad im se presudi. kako bi slijedilo iz Hackforthova pri­ jevoda . Ostale. kojim duša lakšom postaje. šestoj će pri­ stajati pjesnički. ili neki drugi od onih koji se bave oponašanjem. Izdavači i tumači ponajviše se razilaze u prihvaćanju odnosno odbijanju rukopisno dobro potvrđenog participa lov. 1 8 I takvim se podsjećanjima služeći.jest nehaj lošega pi­ sanja za koji je teško povjerovati da bi Platon u njega upao.ne dobiva naime krila prije tolikog vremena. u pratnji b o g a putujući i prezrevši o n o za što sad k a ž e m o da jest. nego ona koja je najviše vidjela [narodi se] u lozu m u ž a koji će postati filozofom. 1 7 A to je prisjećanje na o n o što je naša duša tada vidjela. De Vries je u pravu kad naglašava da κακία ovdje nema poglavito i prvenstveno moralno značenje. a i narav krila. budući da su htjeli u rečenici imati glagol. pogledavši gore u o n o koje doista jest.weakness" tad ipak pretjerano ublažava značenje upotrebljene riječi. Osobito odlučno zagovara Thompsen raniju Budhamovu korekciju ίόντ' umjesto iov. ratnika i vođu.A to silno nastojanje da se vidi to polje istine. Riječi ού έστιν na kraju rečenice u Burnetovu tekstu teško da mogu dati ikakav smisao. ih erotičarem. tko pak nepravedno. prevodi s . Ona pak druga u lozu kralja v o đ e n o g zakonom. borave t a m o o n a k o kako odgovara životu što su ga proživjele u ljudskome liku. ta i ne ulazi nikada u taj lik. Thompson navodi Lobeckov stav da je Αδράστεια. inače često promisque rabljenog. tad jedne. Niti pak možemo govoriti ο εΐδος-u kao ξυναιρούμενον εις εν. na taj način okrilaćene u tritisućitoj godini natrag odlaze. te. kao i iz životinje onaj tko j e d n o m bijaše čovjekom p o n o v o u čovjeka. kao i njegovo zalaganje za čitanje priloga namjesto ime­ nice. De Vries nagađa da je έστιν možda jednom bilo dodano od starih ispravljača. A ovakva je uredba Adresteie : koja god duša postavši prati­ ljom b o g a sagleda nešto od onih istinitih. n e k o m se nesrećom posluživši z a b o r a v o m i r đ a v o š ć u 1 5 se napunivši. sišavši u kaznionice p o d zemljom. taj za kojega se jedinog može kazati da Ίέναι εις εν λογισμω ξυναιρούμενον. što je jednako tautologijski. te. izronivši. Jer čovjek treba shvaćati prema t a k o z v a n o m p o j m u 1 6 . pa kad otežavši osta­ ne bez krila i padne na zemlju. izabiru onaj kojeg svaka pojedina hoće. obrazlažući to ovako: „Govoriti ο εΐδος-u samom kao iov . kad skončaju prvi život. četvrta u o n u gim­ nastičara sklonog naporu. ljubiteljem lijepog. p r e m a mogućnosti. ili o n o g a koji će se liječenjem tijela ba­ viti. Te duše u trećoj tisućugodišnjoj ophodnji. Wilamowitz je bio sklon odstraniti obje riječi kao glosu. No kad u n e m o ć i da slijedi ne vidi. Neobično je. peta će imati život proročki. s etimologijskim značenjem „Neizbježiva". oteža." Već je Hermije mogao izvijestiti ο četiri tumačenja ove rečenice: θεός s članom ili bez njega. lošiji. no boljim se čini umjerenije Madvigovo rješenje. tako da polazeći od m n o g i h osjeta pristigne zaključivanjem u j e d n o . a da je ού potom uz njega dodano od drugih ruku. taj zadobiva bolji usud. slijedeći Verdeniusa. tad je tu zakon da se o n a u p r v o m rađanju ne narodi ni u kakvu narav životinje. od strane boginje Pravde na n e k o mje­ sto neba uzdignute. a m o ž e li uvijek to činiti. k o n o m e k č e m u je i b o g usmjeren. radi ovoga j e 1 3 : s te t a m o livade po naravi je paša prikladna o n o m e najboljemu duše. kao i to da je u Eshila (Prom. tamo se hrani. zadešava suđenje. njegov generalizirajući duh.wrongdoing" i osobito Robinsonova „perversion". osmoj onaj sofiste ili narodnoga udvarača. jedan od epiteta za Nuždu (Ανάγκη) i njeno mističko ime u orfičkoj teologiji.. bit će Upotreba riječi είδος ovdje ukazuje na njeno razlikovanje od. nekim prijateljem Muza. 14 izaberu li tri puta za r e d o m isti život. Tu ljudska duša prispijeva i u životinjski život. ili neki svećenički. po kojem treba izbaciti ού. is­ paštaju kaznu. da bi božanskim b i o . Mi se ovdje držimo Madvigova prijedloga. 972) poistovjećena s Nemezis. sedmoj obrtnički ili poljodjelski. θεΐός έστιν i θεός έστιν..

čak nakon Parmenida. . Platon: Phaidros. London. Čime je iznutra objedinjeno ispitivanje naravi i moći Erosa i ο „bo­ žanskome zanosu" u prve tri besjede dijaloga. Danas je nedvojbeno i opće­ nito prihvaćeno da taj dijalog valja datirati nakon Politeie. 1868. §4. De Vries.doduše u granicama određenoga broja tipova. u bitnoj suprotnosti s nazorom ο njenoj jednostavnosti i jednoobličnosti. A kad istupi iz ljudskih poslovanja i postane b o ž a n s k o m e us­ mjeren. stav koji je dugo prevladavao interpretacijama Platona. Da je svako ljudsko živo biće . Darmstadt. Hackforth. barem početni i najneodređeniji. III 4). Mitologijski prikaz onostranoga vječnog života duša. knjizi posljednjeg Platonova djela. §3. ( 1 1952.dakako i opet „samo" mitologijskih . kako ju je još Hegel htio ocijeniti. Teškoće razumijevanja danas su još dodatno potencirane izuzetnom nesigurnošću rukopisne predaje. središte i izvorište smisla cjelokupnoga spisa. Razumijevanje jedinstvenosti dijaloga pričinja još uvijek priličnu teš­ koću. Poetički mit ο naravi duše u Fedru valjalo bi jednom misliti i razumijevati zajed­ no s matematičkim mitom ο postanku. Nauk ο duši kao izvorištu i počelu kretanja. još se nije daleko došlo u iznalaženju filozofijskog smisla tih i takvih mitski nagoviještenih odnosa. u drugome dijelu? Odgovor.J. Translated with an Introduction and Commentary by R. u jednom od zacijelo najtežih ali i najdalekosežnijih njegovih tekstova uopće. a zatim i kršćanskom nauku ο bitnoj i temeljnoj jednakosti svakoga čovjeka sa svakim drugim.neprekoračivo određeno vlastitom jedinstvenom i neusporedivom individual­ nošću.) Plato's Phaedrus. zbog čega smo bili prinuđeni nešto više no inače u bilješkama raspravljati različite verzije čitanja i tumačenja. U gore prevedenom tekstu nalazimo svojevrstan nauk ο iskon­ skoj individuaciji. Važniji konzultirani komentari: The Phaedrus of Plato. možda čak više no drugdje u Platona. Čak su naprimjer takvi znalci kao Schleiermacher ili Natorp bili u stanju držati ga počet­ ničkom Platonovom skicom i datirati među najranije spise. prekoravan biva od m n o š t v a da je pomaknut. arhaizirajućim izričajem te naglašeno svečanom intonacijom. u: Kleine Schriften. 1969. dakle u njegovu prvome dijelu. prema svom filozofijskom značenju gotovo jedinstven u povijesti filozofije. u predvorje poznoga Pla­ tonova filozofiranja. ο njenoj naravi.) A Commentary on the Phaedrus of Plato. Pripada zacijelo među najteže razumljive i smislom najdublje odsječke Platonova djela. s razmatranjima ο istinskoj. Ovdje možemo samo najkraće upozoriti na nekoliko važnijih zna­ čajki filozofijskoga sadržaja ulomka. By G.m u ž p o s v e ć e n u vazda savršena posvećenja. Thompson. imao bi očito glasiti: nau­ kom ο duši. §2. (Reprint Edition New York. koja je štoviše čak jednim dijelom usljedak njena vlastitog predporođajnog izbora: . i svaka. te će jedini odista sa­ v r š e n i m postati. Unatoč poticajnim pokušajima Stenzelovim (v. Neki problemi interpretacije Malo je koji dijalog Platonov dosad tako malo zadovoljavajuće razjašnjen u svojoj cjelovitosti i jedinstvenosti kao upravo Fedar. dakle negdje otprilike uz Theetet. nakon naznaka već u Politeii. mora se u svakoj svojoj pojedi­ nosti pokušati razumjeti ponajprije iz paralelnih izvođenja . Uzvišena poetska „igra" Platonova mitologiziranja sve je više od puke igre i fantaziranja u nevolji. što ostaje nadalje takoreći jedinom konstantom u mijenama najrazličitijih političkih koncepcija zapadnjačke predaje do danas. Ubersetzung und Kommentar. Od ostaloga teksta naglašeno je odijeljen mitskim karakterom. njenim stanjima i djelima. 1973. čini se. §1. 1985. jednako tako kompozicijskom kao i smisleno-sadržajnom.mogućnost takovog nazora povijesno je ubrzo morala ustupiti mjesto najprije stoičko-kozmopolitskom. kako je taj klasično do izraza bio došao ponajprije u Fedonu. 1957). Pri tome je. koje i inače u zrelijeg Plato­ na sve više dobiva na važnosti i filozofijskoj upitnosti. U mitu ο nebeskim ophodnjama duša na jedan je zagonetan na­ čin filozofijska psihologija vezana s astronomijskim spoznajama Plato­ nove Akademije. With English Notes and Dissertations by VV.ο izabiranju života u 10. knjizi Politeie. 1993. razrađen je kasnije u 10. Zakona. Gottingen. Općenito se složenost duše razabire kao ona karakteristika nau­ ka Fedra. od presudne važnosti sva­ ka. Presudna je novost ovdje. kako je izložen u Timeju. koja stoji. ovdje u Fedru takoreći dogmatski ustvrđen. 176 177 . temperamenta i si. Ulomak koji je ovdje preveden čini u svakom pogledu. baš svaka riječ. Cambridge. osobito: Uber zwei Begriffe der Platonischen Mvstik: ΖΩιΟΝ und ΚΙΝΗΣΙΣ.H. d o k to da je b o ž a n s t v o m ispunjen m n o š t v u skrivenim ostaje. na dijalektici zasnovanoj retorici. Amster­ dam. Ubersetzung und Kommentar von Ernst Heitsch (Platon: Werke. To dakako ne uključuje ovdje neki pokušaj provedbe prave interpretacije. točnije ο izgradnji svjetske duše. što ih je tadašnja medicina poznavala i vrstala u svojim teorijama ο tipovima karaktera. kako božan­ skih tako onih koje imaju smrtnu kob. posvemašnje vezivanje duše s kretanjem. baš svaka nijansa njena značenja.

No tebe radi prihvatit ć e m o se toga da o s p o r i m o stav. oponašanjima ili njihovim priviđanjima. Izvornik: Platonis opera. Teetet: Kaži samo. ako ga uopće osporimo. izgledalo i slijepcu? No d o k to ne b u d e osporeno ili potvrđeno teško da će u o p ć e itko m o ć i . Stranac: Maločas govoreći r e k o h kako se pri osporavanju toga nalazim vazda neiskusan. Stranac: Bojim se zaista kazanoga. da kušnji p o d v r g n e m o stav oca Parmenida. R e c o g n o v i t breviqve adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. Stranac: Z b o g toga se dakle sada treba odvažiti napasti očin­ ski stav. Stranac: K a k o ne bi to.Iz djela Sofist (241d5 . da se ne bih k a k o z b o g toga tebi činio kao da sam mahnit.govoreći ο lažnim stavovima ili mnijenju. dijete. prisiljen sebi sa­ m o m e protusloviti. Teetet: Izgleda to takvo treba u raspravama izboriti. 179 . Teetet: Posve istinito. nećeš se nikako činiti kao da griješiš kreneš li na to osporavanje i to dokazivanje. ako ć e m o se obraniti. i opet da nekako nije biće. te da i z n u d i m o da jest u n e k o m pogledu nebiće. da n a m je p o s v e n u ž n o o v i m se p u t e m zaputiti. Stranac: Deder dakle. Teetet: Ali neće nas nikada nikako spriječiti. Teetet: Sto se m e n e b a r e m tiče. ili treba sasvim odustati. priječi li neka bojazan to raditi. ο odrazima. Prijevod. bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić Stranac: N u ž n o će n a m biti.ne biti smiješan. te toga radi budi posve miran. Teetet: Rekao si. stalno se a m o t a m o prevrću­ ći. Stranac: Zamolit ću te p o v r h toga ipak za j o š j e d n u neku sit­ nicu. iz kojeg bi ishodišta netko z a p o č e o opasnu raspravu? M e n i se pak čini. kako se o n o kaže. T o m v s I. a tako upravo i sada. Ο χ ο η ϋ 1973 (^ΙΘΟΟ). ili i ο o n i m vješti­ n a m a koje su s tim vezane . sli­ kama.2 5 9 b 6 ) .

da ne b i s m o bili nekako smeteni o k o toga. N e k e pak kasnije j o n s k e i sicilske M u z e zaključiše kako je najbolje splesti to oboje i kazati d a j e biće m n o g o a i j e d n o . d o k biva posve suprotno od toga. i opet toplo h l a d n o m e primješavajući. Stranac: N e g o dakle hoćete oboje nazivati b i ć e m ? Teetet: M o ž d a . Sad pak vidiš da smo o k o njega na bespuću. to je teško. A kažem da n a m treba primijeniti taj postupak da ih. pa tvrde da je naizmjence sad o n o sve j e d n o i sljubljeno po Afroditi. ili neko takvo dvoje. vlažno i suho. kao da su prisutni. pokažite nam vi to dostatno. reći ć e m o . počinjući od Ksenofana i j o š ranije. Teetet: Ali ο kojem govoriš? Ili jasno je da tvrdiš kako treba najprije biće pretraživati. smatrao da t o č n o razumijem kad bi tko kazao to ο č e m u s m o sad besputni. kao da je to razgovijetno. Jer svaki je pojedini od njih o n o svoje do kraja doveo. d o k o n e blaže odustaše od toga da s tim uvijek tako stoji. a ne dvoje. Stranac: „Ali prijatelji". h o ć e m o li što pogriješiti. no sad treba najprije ispitivati o n o najveće i načelno. Teetet: Što t o ? Stranac: Da su nas m n o g e isuviše prezirući zanemarili. Stranac: O d m a h si shvatio." Teetet: Istinu kažeš. No sa svoje se strane b e z zlobe m o ž e ovo iznijeti. Jedan govoreći da su tri bića. nimalo ne ma­ reći za to da li ih pratimo d o k govore ili zaostajemo Teetet: K a k o to govoriš? Stranac: Shvaćaš li ti Teetete. k o d tako velikih stvari slavnim i drevnim m u ž e v i m a prigovarati. ili dva. što to zapravo kod obojih oglašavate kazujući da o b o ­ je i svako od njih jesu? Kako da shvatimo to vaše 'biti'? Da li kao treće uz o n o dvoje. propitujemo ovako: „ D e d e r vi koji tvrdite da je sve toplo i hladno. no j e d n o m nekako n e k a od njih m e đ u s o b n o ratuju. što zapravo hoćete označiti kad izgovarate biće. m r ž n j o m p a k i ljubavlju da se drži zajedno. Teetet: K a k o ? Stranac: Izgleda mi da n a m svaki pripovijeda neku priču. a ne više kao dvoje? Jer zacijelo ne kažete da oboje j e d n a k o j e s u nazivajući j e d n o od o n o g a dvojega bićem. Brzo bi naime na o b a načina bilo jedno. kao da s m o djeca.Teetet: Kojim to? Stranac: Razmotriti najprije o n o što n a m se sada čini jasnim. i sva­ ki onaj t k o se dao u prosudbu da razluči bića. da n a m se ne bi činilo kako razumijemo o n o što govorite. ili biva. premda j e d n a k o spram obih stojimo. tako pripovijeda priče da je o n o što se naziva svime j e d n o . ili toplo i hladno.i tako biste dvoje posve očito nazivali j e d n i m " . p o r o d i njegu za p o t o m s t v o sebi priređuju. ο kojemu inače tvrdimo da smo na d o b r o m e putu i da razumijemo kad god netko to izrekne. d o k bijah mlad. Teetete. Mi smo pak ranije smatrali da znamo. t i m e n e k a k o razdvajanja i spajanja pretpostavljajući? Jer ja sam bar. pa se olako m e đ u s o b n o složili. a o n d a opet. prijateljima posta­ jući. pa da stavimo prema vama o n o sve kao troje. nebiće. K o d nas pak elejski narod. što zapravo ti koji ο njemu g o v o r e sma­ traju da [ono] očituje. Jer očito je da vi to odavno znate. A da U je sve to t k o od njih istinito kazao ili ne. ili je nastalo.. d o k ο o n o m e d r u g o m e ne. Stranac: M o ž d a nas. Teetet: Sasvim si ispravno rekao. . svadbe. što to oni svaki put g o v o r e kad se n e k o od njih oglasi tvrdeći da jest. Teetet: Možda. tvrde naime one napetije M u z e . kakva su i kolika. Stranac: I ο ostalome od o n o g a ranije kazanog isto n a m je to reći? Teetet: Dakako. Stranac: Čini mi se da n a m olako pripovijeda Parmenid. Stranac: „ B u d u ć i pak da smo mi na bespuću. dijete? Teetet: Baš ni najmanje." To upravo govoreći i zahtijevajući od njih i od ostalih koji tvrde da o n o sve jest više n e g o j e d n o . Stranac: Ο t o m e m n o g o m dakle ispitivat ć e m o n a k o n ovoga. a i pogrešno. Najprije nas dakle to podučite. Teetet: Reci jasnije što to kazuješ. Stranac: A što? Zar ne treba i one koji tvrde da o n o sve jest j e d n o upitati po mogućnosti što zapravo zovu b i ć e m ? Teetet: Kako da ne? 180 181 . isto to stanje zadešava u duši ne manje glede bića. tako ti bogova. no sad s m o na bespuću. m n o g o ili j e d n o . a sad opet m n o g o i samo sebi neprijateljsko po nekoj mržnji. budeš li mnijenja da treba. Drugi pak tvrdeći da su đva. međutim. te ih skupa nastanjuje i udaje. Razdvajajući se vazda se sjedinjuje. Teetet: Vidim.

Stranac: „ D a li upravo o n o jedno. proizaći će da je biće nedostatno samog sebe. budući takvo. Stranac: No ako biće ne bi bilo cijelo z b o g toga što mu se zbilo stanje cijelog. ako i b i ć e i o n o cijelo odvojeno zadrže svako od njih vlastitu narav. biti nebiće. a njih imajući posve je n u ž n o da ima dijelove. te da na taj način. služeći se za isto dvama imenima.te prevodi: „And (it will result) that the One also is only one of the one. Teetet: Da.. Teetet: Shvaćam. Teetet: Treba zaista. hoc quoque nominis rursus unum (das Eins eines Namens) esse efficietur. Stranac: Da li će onda biće koje i m a stanje j e d n o g a na taj način biti i j e d n o i cijelo. sebe lišeno. Stranac: Ako bi pak ime stavio kao s njom isto. Stranac: I opet će više od j e d n o g biti o n o sve. proizaći d a j e ime samo ime imena. koji prihvaća Apeltovu emendaciju όνομα δν . Teetet: Kako da ne? Stranac: I uopće ne bi imalo smisla povlađivati o n o m e tko govori da ime jest nešto. budući da drugog ničeg nema. Rukopisna predaja ove rečenice je upravo beznadno nesigurna. Ili? Teetet: T a k o . ili s njim isto? Teetet: Ta kako neće tvrditi. Teetet: T a k o je. and this O n e that is' again (τοϋτο . 1 Teetet: N u ž n o . jer niti što veće niti što manje m o ž e biti. .. imati sredinu i krajeve. Slično i Heindorf: . Teetet: Posve. da o n o m e tko je postavio tu pret­ postavku nije od svega najlakše odgovoriti na ovo sad upitano i na bilo koje drugo." Stranac: A što? Tvrde li da je o n o cijelo drugo od j e d n o g koje jest. a smi­ sao pri svakom mogućem čitanju gotovo posve nedokučiv. te će o n o sve biti više od jednog. Stranac: Posve istinito veliš. Schleiermacher. Teetet: Kako? Stranac: dvoje? Stavljajući ime drugim od stvari. tada će biće. dok bi. strance. αύ τό εν δν) (proves to be the name) of a name".A što? Bićem nazivate nešto?" Teetet: Da. kako imaju gotovo svi rukopisi. Stranac: No ako je o n o cijelo. Stranac: A o n o takvo koje je iz m n o g i h dijelova n e ć e se slagati s tim stavom. Teetet: Kako? Stranac: Prihvatiti da jesu dva imena zaista je smiješno za o n o g a tko stavlja da nema ničega osim jednog. dakako... nakon toga biti odgovor? Stranac: Jasno je. Campbell i Burnet čitaju αΰ τό umjesto αυτό. te nije čudo da naprimjer Cornford smatra najboljim naprosto je izlučiti iz teksta.za razliku od Burneta. budući ime j e d n o g i opet imena. •• 182 183 . ili će biti pri­ siljen kazati da je ime ničega. Teetet: Sto da ne? Stranac: A zar nije n e m o g u ć e da o n o s čime se to zbiva s a m o bude o n o j e d n o samo? Teetet: Kako? Stranac: T r e b a valjda p r e m a p r a v o m smislu reći da je o n o istinski j e d n o posve bez dijelova. reći će. Stranac: I po t o m će razlogu biće. kazuje zacijelo Teetet: Da. bu­ dući sve i cijelo. ili da u o p ć e ne k a ž e m o da je biće cijelo? Teetet: T e ž a k si izbor stavio pred m e n e . ili će. . samo o n o cijelo bilo. Jer biće kojemu se zbilo da b u d e j e d n o izgleda zaista da nije isto s j e d n i m .Atque unum. Teetete. Stranac: . b u d e j e d n o . kao što i Parmenid veli. a i tvrde. s druge strane. quatenus est unius tantum unum. ako se rekne da je nečega. Ili ne? Teetet: Da. Stranac: I da je o n o j e d n o j e d n o .Stranac: Neka dakle odgovore: „Tvrdite doista da samo j e d n o j e s t ? " „ T a tvrdimo". „ o d a s v u d dobro zaokružene kugle j e d n a k o masi. u smjeru sredine j e d n a k o posve. ovdje ili ondje". ili k a k o ? " Teetet: A koji će im onda. Stranac: Ali ništa ne priječi da o n o što je u dijelovima i m a stanje j e d n o g glede svih dijelova zajedno. Teetet: T a k o je. Campbell zadržava [εν] δν μόνον većine rukopisa. Teetet: Da.

stijene i drveće g r u b o rukama obgrljujući. tako da niti jestvo niti postajanje ne treba označiti kao da jesu. određujući tijelo i jestvo kao isto. u raspravama ih usitno raz­ bijajući. z b o g prepirke ο jestvu. Teetet: Zašto? Stranac: O n o postajuće uvijek je postalo cijelo. kažu da jest neko smrtno živo biće? Teetet: K a k o da ne? Stranac: A slažu li se da je to tijelo s d u š o m u sebi? Teetet: Svakako. Stranac: A što? Ne kažu li da je j e d n a duša pravedna a druga nepravedna. ako bi ikako bilo m o g u ć e . neke mislive i bestjelesne ideje prinuđujući da b u d u istinskim jestvom. Ali mi ne m a r i m o za njih. govoreći. a ako tko od ostalih kaže da jest nešto što n e m a tijela. Teetet: K a k o ? Stranac: Jedni na zemlju sve natežu s n e b a i o n o g nevidljivog. T e ž e pak od onih koji sve silom natežu u tijelo. Teetet: Posve ispravno. s Campbellom. j e r o n i su pitomiji. Svega se naime toga takvog dotičući. j e d n a razumna a druga nerazumna? Teetet: Zašto ne? Stranac: Ali ne biva li svaka od njih takvom imanjem i prisutnošću pravde. Teetet: A kako da u z m e m o ? Stranac: Od onih koji ga stavljaju u ideje lakše. Stranac: I d r u g o m e đ u t i m bezbrojno. 2 Teetet: Čini se da s tim u potpunosti tako stoji. Nadovezuje se n a i m e j e d n o na drugo. Teetet: T r e b a se dakle i k njima zaputiti. Jer ako je n e k o koliko. Teetet: Istina. pa ma koliko bilo. premda ih imaju svi rukopisi. Teetet: Kako? Stranac: Najbolje ih je doduše. činimo riječju. i to potvrđuju. Stranac: No o n o necijelo ne smije biti niti neko koliko. Stranac: Stavljajući dušu kao neko od bića? Teetet: Da. Heindorf je namjesto njih konjicirao τόν τό δλον. Jer o n o što je od boljih prihvaćeno zacijelo je vrednije od o n o g a što prihva­ te lošiji. Stranac: Od obih dakle tih plemena po redu u z m i m o obrazlo­ ženje ο jestvu koje postavljaju. Teetet: Bit će. Tee­ tete. a m o ­ žda čak i gotovo n e m o g u ć e . da bismo iz svega vidjeli kako reći za biće što zapravo jest nije ništa lakše n e g o za nebiće. No čini mi se da s njima treba činiti ovako. A u sredini između tih obih neizmjerna neka bitka o k o toga. Stranac: Ali svakako će reći da o n o što m o ž e bivati prisutno n e č e m u i odsutno jest nešto? 184 185 . tad se isto to zbiva biću. Stranac: P o z o v i o n d a te boljima postale da ti odgovaraju. već istražujemo o n o istinito. donoseći svaki put veće i teže vrludanje o k o o n o g a ranije kazanog. ali neka svejedno b u d e dostatno. Teetet: Očituje to skoro v e ć i sve o v o što se sad pomalja.Stranac: A kad u o p ć e ne bi bilo o n o g cijelog. Isključujemo. preziru posve i ne žele ništa više čuti. ne bi nikad ni postalo biće. označavaju nekim p o k r e t n i m bivanjem umjesto j e s t v o m . Teetet: Da. Stranac: Sve o n e koji se p o t a n k o izjašnjavaju ο biću i ο nebiću n i s m o doduše prešli. a suprotna suprotnog? Teetet: Da. pretpostav­ ljajući da bi bili voljni odgovarati uljuđenije nego sada. I sam sam naime v e ć m n o š t v o takvih sreo. No ako to ne ide. ustrajavaju na t o m e da jest samo o n o što dopušta neki zagrljaj i dodir. Teetet: Dakako. Stranac: Da li dakle. Sad pak treba promotriti o n e koji drugačije govore. Burnetom i svim prevodiocima riječi τό εν ή kao glosu ili rezultat nekog poremećaja teksta. ako se o n o j e d n o ili o n o cijelo ne stavi u o n a koja jesu. Stranac: No čini se d a j e m e đ u njima kao neka borba giganata j e d n i h protiv drugih. n u ž n o je da cijelo b u d e toliko. te tumači o n o što ti bude od njihove strane rečeno. vazda traje. strašne m u ž e v e s p o m e n u . svako napose s beskraj­ n i m b e s p u t n o s t i m a pojavljuje se o n o m e tko kaže da biće jest ili n e k o dvoje ili s a m o j e d n o . dje­ l o m učiniti boljima. uz to da nije. a također. Stranac: Zato oni koji se s njima prepiru vrlo bojažljivo o d o z ­ go o d n e k u d iz nevidljivog uzvraćaju. što Campbell nalazi „probablv right". o n a pak tijela od onih i to što oni prvi zovu istinom.

boljima postali ti muževi. Teetet: Ta kažemo doista. također i duša u kojoj sve to biva. ili pak . za što ć e m o reći da vi to tako zovete kod ovih obih? Zar ne baš o n o što smo mi maločas rekli? Teetet: Koje? Stranac: Trpnja ili djelatnost koje bivaju iz neke m o ć i u svih onih koji se jedni s drugima sudaraju. Stranac: Bivanje kažete da je od jestva drugo. na što gledajući kažu za oboje od toga da jesu. ο vi najbolji. ili trpnja. To naime da će. poznavano od strane spoznaje. Stranac: I da tijelom i m a m o zajednicu s bivanjem p u t e m osje­ ta. ili oboje? Ili d a j e o n o trpnja. ljubiteljima ideja. Teetet: Ostaje. Teetete. biti voljni prihvatiti i složiti se da je biće ovakvo nekakvo? Teetet: Kakvo to? Kaži i znat ć e m o smjesta. Stranac: No idemo k onima drugima. njihov o d g o v o r na to nećeš dokučiti. Teetet: No prihvaćaju to. čak i ako bi to bilo samo jedanput. Teetet: Koji to onda stav iznose? Stranac: Ne prihvaćaju o n o što s m o maločas ο jestvu rekli o n i m a iz zemlje rođenima. Stranac: Očito su nam. da ustvrde da su sve to tijela. Stranac: A što je sa svim tim takvim? Ne kažu valjda da ima n e k o tijelo? Teetet: Na to ne odgovaraju više jednakim načinom. ako im to predložimo. kažu li da je nešto od toga vidljivo i dodirljivo. dostajat će. Stranac: Na to pak kažu da uz bivanje doduše ide m o ć trplje­ nja i činjenja. za o n o bivati spoznavanim n u ž n o opet proizlazi to da je trpnja. Stranac: A što? Kažete li da je spoznavati ili bivati spoznavan djelovanje. čini kako duša posjeduje neko tijelo. pa i od najmanjega. Teetet: Kazuješ baš o n o što misle. M o ž d a će se kasnije i nama i njima drugo pokazati. Postavljam naime odredbu da bića nisu ništa drugo do m o ­ gućnost i m o ć . za koju k a ž e m o da se ne bi mogla zbiti o n o m e što miruje. valjda zbog drugovanja s njima. bu­ dući da se ničeg od toga ne bi stidjeli oni od njih koji su u zemlju zasijani i iz nje nikli. Stranac: Lijepo. Stranac: Shvaćam. Teetete. a o v o o n o dru­ go? Ili da ni j e d n o od toga dvojega ne ide skupa ni s j e d n i m od tih? Teetet: Očito da nijedno s nijednim. a jestvo biva spoznavano? Teetet: Kažu da s time da. Stranac: K a ž e m onda da o n o koje posjeduje ikakvu m o ć usa­ đenu da bilo čini ma što d r u g o m e bilo trpi i najmanje. razumnost i ostale vrline. Stranac: No upravo to zajedništvovanje. već bi se naprezali uvjeravati kako je sve o n o što ne m o g u rukama stiskati doista u potpunosti ništa. nekako rastav­ ljajući. s j e d n e strane. Stranac: A k o dakle jest pravednost. S njima dakle neka n a m ovdje to ostane uglavljeno. ili je sve to nevidljivo? Teetet: Da gotovo ništa od toga nije vidljivo. 186 187 . A ti n a m i kod ovih tumači. Teetet: Bit će tako. M o r a t će naime kazati što je srodno i t o m e i ujedno svemu ono­ me što i m a tijelo. Stranac: Zapitajmo ih međutim iznova. d o k se s druge za razumnost i svako od onih za koja si pitao stide od­ važiti na to da ili prihvate kako sve to nije ništa od bića. za koje tvrdite da se uvijek na isti način isto drži. a ako ih nešto takvo zadesi. Teetet: Koje to? Stranac: N i s m o li nekako kao dostatnu odredbu bića stavili to kad je u n e č e m u ma i najneznatnija m o ć trpljenja ili činjenja? Teetet: Da. Jestvo će se onda. d o k bivanje svaki put drugačije. ali ja da. M o ž d a ti. M o ž d a će pak b r z o dospjeti u besputnost. da sve to doista jest.Teetet: Kažu doista. nego da im se. Jer ako bi i za nešto malešno od bića bili voljni dopustiti da je bestjelesno. koliko bude spoznavano toliko i kretati trpnjom. budući da već sami u sadašnjem ča­ su nemaju za reći nešto od toga bolje. osmotri da li će. no s j e s t v o m tvrde da nije u skladu m o ć ni j e d n o g od toga dvojega. Teetet: A kazuju li time što? Stranac: O n o na što treba uzvratiti da s naše strane m o r a m o od njih j o š jasnije ispitati slažu li se s time da duša spoznaje. ako bi spoznavanje bilo neko činjenje. a s druge strane d u š o m p u t e m mišljenja s pravim j e s t v o m . zar ne? Teetet: Da. Jer protuslovili b i s m o onom prethodnom. a i o n o suprotno.

život. Stranac: N e k a bude. tako obojima priričeš da jesu? Teetet: Čini se da uistinu kao nešto treće protumačujemo bi­ će. p r e m a onoj djetinjoj molitvi. n e p o k r e t n o stoji? Teetet: Sve se to bar meni čini besmislenim. ili 3 pak m n o g e ideje. kako mi se čini. i da su nepokretni i da su pokrenuti. Smisao je jednako jasan kaže li se na ovome mjestu „sva bića" ili samo „bića". da o n o niti živi niti razumijeva. niti od onih koji kazuju j e d n o .o i s t o m " ikada bilo b e z stajanja? Teetet: Nikako. Stranac: Filozofu je dakle. i tim b i s m o stavom isto to odstranili iz bića. Zeusa m u ? Da li ć e m o se lako dati uvjeriti k a k o uistinu kretanje. poput Cornforda. Teetet: Ispravno. kad k a ž e m o da kretanje i stajanje jesu. Stranac: A što? Vidiš li da bi um bez toga bio. o b a zajedno. k a k o se čini.. strance. 3 n e m a nitko nikako ni ο č e m u uma. Teetet: Ž e s t o k o . d o k nam se čini kao da nešto g o v o r i m o ? Teetet: M e n i se doista čini. zaista. z b o g toga n u ž n o . Stranac: Gle! No sada ć e m o Teetete tek zaista. te. Stranac: N e g o da k a ž e m o da i m a doduše u m . i o n o m e koji najviše sve to cijeni. ο bilo č e m u što tvrdio. uklonivši znanost. Stranac: A što? Zar se ne čini da smo već prilično raspravom obuhvatili biće? Teetet: Baš posve. mogli s pravom biti priupitani n a n o v o o n o što s m o sami tada pitali one koji kazuju da je sve toplo i hladno? Teetet: Sto to? Podsjeti me. Stranac: A što. Teetet: K a k o ? Stranac: Čini li ti se da bi o n o „ n a isti n a č i n " i „isto t a k o " i . duša i r a z u m n o s t nisu u p o t p u n o m e biću. Stranac: I o n o p o k r e t n o o n d a i kretanje treba prihvatiti kao bića? Teetet: K a k o da ne? Stranac: Proizlazi dakle Teetete da. n e p o k r e n u t o stoji? Teetet: Strašan b i s m o zaista stav dopustili. već uzvišeno i sveto. m e đ u t i m da ipak. razumnost ili u m . Ne zoveš li kretanje i stajanje suprotnošću j e d n o drugome? Teetet: Kako da ne? Stranac: I ipak tvrdiš da to oboje i svako od njih j e d n a k o jest? Teetet: Ta tvrdim. Teetet: Kako pak to? I što si to rekao? Stranac: Sretnice. kao da je njime i stajanje i kretanje obuhvaćeno. doista. ali život ne? Teetet: A kako? Stranac: A da k a ž e m o da doduše to oboje jest u njemu. doista.Teetet: Ispravno. 188 189 . biće. Stranac: Kažeš li da se kreću oboje i svako od toga dvojega. kad dopuštaš da jesu? Teetet: Nipošto. osobitu potrebu da se. Teetet: Posve istinito. posve s d u š o m u sebi. to uopće ne uviđam. No kako n a m je to pak prikriveno ostalo da s nama tako stoji. nema­ j u ć i u m a . prihvatiti da sve stoji. shvaćajući i sagledavajući njihovu zajednicu s jestvom. ili da bi u o p ć e gdjegod postao? Teetet: Ni najmanje. Stranac: T r e b a se o n d a na svaki način boriti protiv onoga koji bi. i ο biću i ο svemu govoriti oboje. Stranac: Nisu dakle kretanje i stajanje. Stranac: Ili označavaš da stoje. Stranac: Svakako. spoznati besputnost ispitivanja ο njemu. Stranac: Ali ako b i s m o opet prihvatili i to da je sve uzgibano i pokretno. nego. ako se s ovim sad slažemo. dakle. ako su nepokretna bića. kazujući da to oboje jest? Teetet: A kako? Stranac: Dakle kao nešto treće uz ova stavljaš u duši biće. život i dušu. v e ć zaista nešto od njih drugo? Ne uviđamo. ne uviđaš li da smo sad u najvećem ne­ znanju o k o njega. protiv svih lukopisa. a niti opet od onih koji biće na svakojaki način p o k r e ć u u o p ć e išta slušati. da bismo ujedno i nešto uznapredovali. I pokušat ću to učiniti ispitujući te kao i one tada. Teetet: Zacijelo. Stranac: Razmotri o n d a jasnije da li bi. ali n e ć e m o reći da ih i m a u duši? Teetet: A na koji bi ih drugi način imalo? Stranac: N e g o o n d a da doduše i m a u m . prihvati Budhamovo hiperkritičko umetanje riječi < πάντων >.

ako se j e d n o od toga pokaže bilo mračnijim bilo jasnijim. kažemo ne samo da je čovjek. . svejedno 190 191. čini u većoj. reći da bi oni upravo izabrali? Teetet: Doista ne m o g u za njih na to ništa odgovoriti. pa i onih koji p r e m a idejama tvrde da bića vazda se na isti način isto držeći jesu uvijek. te beskrajno m n o g o drugog. Stranac: K o d toga je međutim opravdano da se sjetimo onoga. nego i dobar. a s dru­ ge ο čovjeku čovjeku. Stranac: Da bi n a m dakle govor bio upravljen svima koji su ikada bilo što ο jestvu raspravljali. O d m a h je naime svima pri ruci za to se uhvatiti kako je n e m o g u ć e da o n a m n o g a jesu j e d n o i o n o j e d n o mnoga. nego da ih tako u o v i m našim raspravama stavimo kao da su nepomješljivi i bez m o ć i da se m e ­ đ u s o b n o združuju? Ili da ih sve u o n o isto svedemo. te se stoga uveseljavaju ne dozvoljavajući govoriti ο d o b r o m čovjeku. smatram. Teetet: Čega? Stranac: Da smo. kako neće stajati? Ili kako se opet ne kreće o n o koje nikako ne stoji? A biće nam se sad pokazalo izvan t o g obojeg. pa bilo da u j e d n o i iz j e d n o g u bezgranične razdvajaju. Sjećaš se? Teetet: Kako da ne. Stranac: P r e m a vlastitoj naravi biće dakle niti stoji niti se kreće. češće o n e koji se time bave. Jer svi takvi pripa­ jaju bitak. zaista? Stranac: A što? Da li će koje od njih biti. A budući da i biće i nebiće jednako zapadaju u besputnost. Teetet: Lijepo. te iz tih i sastavljaju. opet g o v o r i m o kao ο m n o g o m i po­ m o ć u m n o g i h imena. i drugo na taj način pokazati. kad s m o bili pitani na što se odnosi ime nebića. kao m o g u ć n e zajedništvovati jedni drugima? Ili ova da. Stranac: Zašto onda ne bi. gozbu priredili mladićima. ostaje n a m sad nada da će se. ako hoćeš. kako u onih koji o n o sve pokreću tako u onih koji ga kao j e d n o zaustavljaju. i u bezbroj ostaloga. niti nešto drugo nečemu drugome. kojima smo se prije obraćali. prvo da ništa ničim n e m a nikakvu m o ć zajednice s nečim. nego s j e d n e strane ο d o b r o m d o b r o m . Ta srećeš Teetete. a o n a ne? Što ć e m o od toga. Stranac: K a m o onda treba još da okrene razum onaj tko hoće nešto izvjesno ο njemu za sebe ustvrditi? Teetet: Ta kamo? Stranac: Držim doista da više nikamo lako. Stranac: G o v o r i m o naime ο čovjeku imenujući neko m n o g o . odgovarajući j e d n o po j e d n o . m a n e i vrline. zaista. a ovi da bivstveno stoji. Stranac: To neka onda ovdje leži neodlučeno. Ne b u d e m o li pak mogli niti j e d n o od njih dvoje vidjeti. kako vjerujem. ka­ ko se čini. ponekad i starije ljude. ne imajući zajednice s jestvom? Teetet: N e ć e biti. Stranac: No i oni koji o n a sva sad sastavljaju a sad ih raz­ dvajaju. oni govoreći da se bivstveno kreće. bar ćemo raspravu kako god b u d e m o spo­ sobni najdoličnije dalje voditi ovako ο obojemu ujedno. pa onda smatraju da su u t o m e nešto p r e m u d r o pronašli. strance. zapali u potpunu besputnost. koji su se z b o g oskudice u imetku pameti t o m e t a k o v o m zadivili.Teetet: Čini se. ako je to m o g u ć e reći. Teetet: Istinu veliš. Teetete. Stranac: K a ž i m o onda na koji to način zapravo m n o g i m ime­ nima svaki put o n o isto označavamo. Teetet: Valjda. Stranac: Da li smo sad u nekoj manjoj besputnosti o k o bića? Teetet: M e n i se zaista. a i o n i m a od starijih koji kasno uče. Teetet: Svakako. Teetet: A kao što? Reci primjer. Je li to dakle m o g u ć e ? Teetet: Doista je najnemogućnije od svega. k o d svakog razmotrio sve o n o što proizlazi? Teetet: Lijepo zboriš. o n o što sad u vidu pitanja kazujemo. bilo u sastojke koji imaju granicu. u čemu svemu. veličine. pridajući mu boje. Stranac: I stavimo da oni kažu. Teetet: Svakako. Teetet: A što to? Stranac: Da li da niti jestvo ne pripajamo kretanju i stajanju. Stranac: T i m e smo. A i sve ostalo tako na isti način: pret­ postavljajući svako kao jedno. Jer ako se nešto ne kreće. neka bude r e č e n o i o v i m a i ostalima. Stranac: No tim slaganjem smjesta sve biva p o r e m e ć e n o . oblike. Nije li da o n d a kretanje i stajanje neće nikako imati udjela u jestvu? Teetet: Baš nikako.

Stranac: No kako ć e m o je sad nazvati. tavljati p r e m a r o d o v i m a i ne smatrati istu ideju drugom. Stranac: No o n o dvoje otkrilo se kao n e m o g u ć e . zar nije n u ž n o da s n e k o m znanošću kroz rasprave putuje onaj koji h o ć e ispravno po­ kazati koji su od rodova kojima suglasni. ako bi j e d n o d r u g o m e pridolazili. Teetet: D a k a k o . pa m n o g e druge od jed­ ne izvana j e d n e s drugima obuhvaćene. Teetet: Da. ili treba umijeća onaj tko bi to htio dovoljno d o b r o raditi? Teetet: Umijeća. A to je znati p r e m a rodu razlučivati u kojoj mjeri svako pojedino m o ž e biti u zajednici. Teetet: K a k o da ne. Stranac: Jer n e k o j e d n o od toga je baš n u ž n o : ili se sve h o ć e zajedno miješati.stavljaju li da to biva naizmjenice ili pak uvijek. Stranac: A što? Nije li tako i s visokim i niskim glasovima? Onaj tko ima umijeće da raspoznaje one koji se zajedno miješaju i o n e koji ne. Stranac: Ali j a m a č n o je to baš najvećim n u ž n o s t i m a n e m o ­ guće. Teetet: K a k o ? Stranac: P r i n u đ e n i su se ipak pri svemu služiti o n i m „ b i t i " i o n i m „ o d v o j e n o " . taj je muzičar. Teetet: K a k o da ne? Stranac: A što? Budući da s m o se složili da na isti način i rodovi jedni spram drugih imaju miješanje. a koji se uzajamno ne podnose? I j o š i to da li kroz sve jesu neki koji ih povezuju. te vazda putuju unaoko­ lo ga noseći d o k se iznutra oglašuje. pa opet j e d n u u j e d n o m sabranu kroz cjelinu mnogih. tako mi Zeusa. Teetet: T a k o je. tako da se m o g u zajedno miješati. te p o n o v o u razdvajanjima. kako to da kretanje stane tako i to da se stajanje kreće? Teetet: K a k o da ne? Stranac: O n d a preostaje samo o n o treće. reći ćemo. Stranac: A ako j e d n a h o ć e to činiti a druga ne. d o k je onaj tko to ne razaznaje n e m u zičar. izuzetno spram drugih. kako se ka­ že. ili nešto da a nešto ne. i to valjda najveće. ili ništa. p o p u t sveze protežu kroz sve. u svakom smjeru protegnutu kroz m n o g e . Stranac: Najsmješnijemu od svega bi se m e đ u t i m primakao g o v o r o n i h koji ne bi dopuštali da išta po zajednici sa stanjem d r u g o g b u d e o z n a č e n o drugim. ako n e m a baš nikakvog miješanja. čini se. Stranac: Zar neće onaj koji m o ž e to činiti dostatno raspozna­ vati j e d n u ideju. Teetet: Ispravno. zadešava ih g o t o v o što i slova. Teetete? Ili smo. Teetet: Da. a u kojoj ne. i o n i m „ p o sebi". niti o n u koja je druga istom? Teetet: Da. I od njih se n a i m e j e d n a nikako j e d n a s drugi­ ma ne slažu. Teetet: I j o š kako. u kući imaju neprijatelja i protivnika. tako da je bez n e k o g od njih n e m o g u ć e da se i od ostalih j e d n o s drugim složi. Stranac: No što ako d o p u s t i m o da sve ima m o ć uzajamnog zajedništvovanja? Teetet: To sam v e ć i ja sposoban odbiti. Stranac: I k o d ostalih umijeća i neumijeća naći ć e m o druga takva. koje su pojedinačno j e d n e od drugih odvojene. Stranac: K a k o ? Teetet: Da bi i kretanje samo posve stalo i stajanje se opet s a m o pokrenulo. Stranac: Z n a li dakle svatko koja m o g u s kojima biti u za­ jednici. tražeći sofista prije njega pronašli filozofa? Teetet: K a k o kažeš? Stranac: N e ć e m o li reći da dijalektičkoj znanosti pripada ras. Teetet: Da. te stoga i ne trebaju drugih osporavatelja. d o k se druga slažu. a i m n o g e odvojeno posve razlučene. nego. Stranac: Svatko dakle tko h o ć e ispravno odgovoriti postavit će o n o preostalo od troje. p o p u t o n o g n e o b i č n o g Eurikleja. n e o p a ž e n o prispjeli u znanost onih slobodnih i. a i p o r e d b a ti je istinita. Stranac: Samoglasnici se pak. pri svemu t o m e ne bi govorili ništa. 192 193 . kojih se nemaju snage riješiti i ne spajati ih u govo­ rima. j e s u li u svemu neki drugi uzrocima razdvajanja? Teetet: Ta kako ne treba znanosti. Stranac: Kojeg? Teetet: Gramatičkog. i o n i m „ o d drugih". i bezbroj­ n i m drugima. Teetet: T o č n o govoriš.

govoreći da nebiće jest bivstveno nebiće. Stranac: N e m o g u ć e je dakle da su o n o isto i biće j e d n o . Teetet: Lijepo si rekao. z b o g blještavila područja opet nije nikako lako ugledati. Teetet: Što da ne? Stranac: Dakle je svaki od njih drugo od ostala dva. ako nam se uopće pruži pri­ lika da nekako. kako vjerujem. to ne m o ž e biti niti j e d n o od njih. Stranac: Filozofa pak. zaista. Stranac: Ο njemu ć e m o dakle u b r z o razmotriti jasnije. Stranac: A ipak ne k a ž e m o da kretanje jest o n o isto ili drugo. koliko to do­ pušta vrsta sadašnjeg razmatranja. bude­ mo li voljni. do o n o m e koji čisto i pravedno filozofira. . Teetet: Tako. b u d e m o li ga tražili. Stranac: Od rodova koje smo upravo prošli najveći su zacijelo samo biće. Stranac: No oba imaju udjela u o n o m istom i d r u g o m . te neki s malo a neki s m n o g o njih.Teetet: Svakako. Teetet: A zašto? Stranac: Kretanje će stati. Teetet: Ali to je svakako n e m o g u ć e . Ta o b a n e k a k o jesu. Jer oči duše mnoštva ne m o g u istrajati gledajući spram božanskog. Teetet: N e . ako i ne b u d e m o mogli biće i nebiće dokučiti s p o t p u n o m j a s n o ć o m . Teetet: Kako da ne? Stranac: Tada su to već tri. tako da. ideji bića vazda prionulog mišljenjem. dajmo nakon toga napredujmo raspravom na ovaj način: ne razmatrajući ο svim idejama. te stajanje i kretanje. ta o b a tako. . te treba razmatrati kao da ih je pet a ne tri. Stranac: Ali za o v o dvoje tvrdimo da se ne daju j e d n o s d u g i m miješati. nekaž­ njeno u m a k n e m o . Teetet: Kako? Stranac: O n o g a pobjeglog u tminu nebića.. No d o k je i njega do­ duše teško jasno vidjeti. boravljenjem s nji­ me sljubljenog. a stajanje će se pak pokrenuti. Teetet: Da. a da n a m to ostaje prikriveno? Teetet: M o ž d a . Teetet: Kako? Stranac: Što god bismo zajedničko prirekli kretanju i stajanju. No ο sofistu je svakako očito da ga se ne smije ispu­ stiti prije no što ga dovoljno p r o m o t r i m o . Kad bi naime tim obojima pridošlo bilo koje od o n o g a dvojega. druga od ona tri. Teetet: Nikako. budući da u t o m s u p r o t n o m ima udjela. Teetet: T r e b a dakle. nego izabirući neke od onih koje se nazivaju najvećima. no uvijek s njima po nužnosti smiješana. Teetet: Ta kako bi tko pridao drugome? Stranac: Filozofa ć e m o dakle na takvom n e k o m mjestu pro­ naći. Ili? Teetet: Čini se. ipak b a r e m ne b u d e m o oskudni raspravom ο njima. sa sofistom je teškoća druge vrste nego s njime. Teetet: I s tim ne manje nego s o n i m prije po svojoj prilici tako stoji. zaista. Stranac: Budući da smo se dakle složili da neki od rodova h o ć e jedni s drugima biti u zajednici. teško je razaznati z b o g tamnoće mjesta. d o k neke pak ništa ne priječi kroz sve sa svima biti u zajednici. . a neki ne. . govoreći za kretanje i stajanje da oba jesu. Teetet: T o č n o . Teetet: Skoro. kao bića. Stranac: Što smo to pak sad tako nazvali o n i m istim i dru­ gim? Jesu li to neka dva roda. Stranac: Nego trebamo li misliti biće i o n o isto kao n e k o jedno? Teetet: Možda. prvo kakva je svaka pojedina. niti pak stajanje. Teetet: Kud i kamo. p o t o m kakvu imaju m o ć m e đ u s o b n o g zajedništva. Stranac: Ali kretanje i stajanje j a m a č n o nisu niti drugo niti o n o isto. ili t i m istim i drugim izričemo nešto od onih. i sada i kasnije. 194 195 . Stranac: Ali ako biće i o n o isto ne označavaju ništa različito. Stranac: Biće se pak dade miješati s obima. proglasiti istima. Stranac: No zacijelo nećeš tu dijalektičku znanost pridati dru­ g o m e . a sebi s a m o m isto. opet ć e m o . prinu­ dilo bi svako od toga dvojega da se preinači u o n o s u p r o t n o od svoje naravi.

ορθότατα γε što bi značilo otprilike: „. pokazujući da je tako po naravi. Jer svako pojedino j e d n o da je drugo od ostalih ne po svojoj naravi. v e ć po t o m e što i m a udjela u ideji drugog. ταύτοΰ δέ γ* άμα και θατέρου μετέχουσαν ορθώς έχει και ταύτόν αυτήν και ού ταύτόν προσαγορεύειν >. Sam je pokušao ispuniti je sljedećim hipotetičkim tekstom: . ΘΕ. Stranac: Ali držim da dopuštaš j e d n a od bića nazivati samima po sebi. doista. tad ne bi bilo ništa n e o b i č n o označiti ga postojanim? Teetet: Posve ispravno. Stranac: Ali ipak o n o bijaše s a m o m sebi isto. kao što bijaše drugo od istog i od stajanja? Prihvaćamo. Stranac: I zaista. o n i m a koje s m o probrali. ΞΕ. z b o g koje odvojeno od o n o g istog biva ne to nego drugo. άτοπον άρα στάσιμον αυτήν προσαγορεύειν. upravo to jest bit dru­ gogTeetet: G o v o r i š kako stoji.. <No ono se ipak ne združuje. VVhereas it does participate both in Sameness and in Difference. ako v e ć dopuštamo da se jedni od ro­ dova h o ć e m e đ u s o b n o miješati. Teetet: Zaista t o č n o . No.. Stranac: I reći ć e m o da je o n a protegnuta kroz sve njih. z b o g toga što baš sve ima u o n o m e istom udjela. Stranac: Nije dakle stajanje? Teetet: N i k a k o . s Cornfordom. Na ovome je veoma važnom mjestu Heindorf konstatirao lakunu u tekstu. Stranac: T r e b a se dakle složiti i ne treba se zlovoljiti t i m e što je kretanje isto i neisto. THE AT. Ili? Teetet: T a k o . Da li je kretanje drugo od dru­ gog. jer je time izvrsno izražen očito intendirani smisao.προσαγορεύειν. ma koje drugo bilo. uzimajući opet j e d n o po jedno. Teetet: K a k o ? Stranac: P r v o dakle da je kretanje u potpunosti drugo od sta­ janja. Stranac: A kad bi se nekako združilo samo kretanje sa sta­ janjem. kad da je o n o isto. Teetet: Skoro.. z b o g toga što i m a udjela u biću? Teetet: Jest. Stranac: Ne bi bilo tako kad se biće i o n o drugo ne bi razli­ kovali više od svega. Stranac: Nadalje. < νϋν δέ ού μεταλαμβάνει.. πάντ' αύτοΰ. it does not. N e g o kad bi drugo imalo udjela u objema idejama. παν ταύτοΰ namjesto rukopisnog αύτη ... Stranac: Besmisleno je dakle označavati ga postojanim. tad g o v o r i m o tako u odnosu na njega samog. Ili kako k a ž e m o ? Teetet: T a k o . Stranac: No jest. a drugi ne. A sad n a m je baš po nužnosti proizašlo da. Stranac: T r e b a dakle reći da je narav drugog peta m e đ u ide­ jama. Stranac: A što? Da li da k a ž e m o da je o n o drugo peto? Ili to i b i ć e treba misliti kao neka dva i m e n a za j e d a n rod? Teetet: M o ž d a . Teetet: Da. postojanim. z b o g toga što ima udjela u o n o m istom. kao što i m a biće. Stranac: O v a k o pak kazujmo ο tih pet.. budući da Teetetov odgovor nije lako dovesti u sklad s onim što je prethodno rečeno. Teetet: Ne. Teetet: Svakako. ού γάρ ούν. a druga uvijek u o d n o s u na druga? Teetet: Zašto ne? Stranac: A o n o drugo je uvijek u o d n o s u na drugo. tad pak g o v o r i m o z b o g zajednice s drugim. a kad d a j e neisto. ΘΕ. Kad naime za nj k a ž e m o da je o n o isto i neisto. Stranac: Nije dakle o n o isto? Teetet: Nije. kretanje je opet drugo od o n o g istog.>" 196 197 . ako Cornfordov je prijedlog popune teksta još složeniji: < νϋν δέ ουδαμώς μεταλαμβάνει. već. bilo bi nekad i m e đ u o n i m drugima n e k o drugo koje nije u o d n o s u na drugo. > ΘΕ. ΞΕ. so that it is correct to speak of it as both the same and not the Same.. do dokaza za to dospjeli smo prije nego do ovih sada. 4 Teetet: I te kako. nikako. što se čini vrlo vjerojatnim.Stranac: Stavljamo li onda o n o isto kao četvrto k trima ide­ jama? Teetet: Svakako. Madvigovu korekciju αύτη . Teetet: K a k o da ne? Stranac: R e c i m o dakle iznova. nismo govorili na isti način.<But it does not in fact participate in Rest at ali. > Teetet: Po­ sve ispravno. STR. s čime je u skladu i njegov prijevod: . ού γάρ ούν. tako da se opet ispravno zove neistim.

a opet. Stranac: Daj kaži mi sad ovo. ili radije stvar na koju se o d n o s e imena oglašena na­ k o n odricanja. Teetet: Koje? Stranac: Proizlazi li tako da je o n o nelijepo išta drugo do n e k o od bića izdvojeno iz nekog j e d n o g roda.Teetet: N u ž n o ... i kod kretanja i kod svih rodova. već samo toliko da o n o „ n e " . te opet n e k o m od bića supr otstavlj eno? Teetet: Tako. ako već narav rodova sadrži zajednicu jednih s drugima. nego tek drugo. objavljuje nešto od onih ostalih. Stranac: Zar to isto ne zadešava i dijelove naravi drugog. Teetet: Koje? Stranac: Kad kazujemo nebiće tad. doista.C. Isto vrijedi i za τι nakon είναι. budući da ima udjela u biću? Teetet: Baš posve jasno. praveći ih drugima od bića. Teetet: Posve pravedno si kazao. stavljeno pred riječ koja slijedi. Stranac: Po nužnosti je dakle da nebiće jest. kako se čini. Stranac: Nije li onda jasno da kretanje jest bivstveno nebiće i biće. Jer kod svih narav drugog. Stranac: A ako smo to razumjeli. Stoga i ima m n o g o vještina i znanosti i m n o g o s t r u k o se zovu. Teetet: G o t o v o da je tako." 198 199 . U slučaju njihova zadr­ žavanja. No kako ć e m o reći? Stranac: Postoji li neki dio drugog suprotstavljen o n o m lijepom? Teetet: Postoji. smisao bi bio otprilike ovaj: „Dakle proizlazi . ispravno kažemo da jesu i z o v e m o ih bićima. pa će nas tako razuvjeriti i u ovo nakon njih. kako ima dio rukopisa. čini li se i tebi da ć e m o i ovo? Teetet: Koje? Stranac: Narav drugog izgleda mi raskomadana. to nije drugo od ničeg drugog do od naravi lijepog. premda je sadržano u većini rukopisa. Teetet: K a k o ? Stranac: Ta i o n a je nekako jedna. daje suprotstavljenost onome nelijepom nešto između bića i bića. dobiva ime koje je n e k o vlastito za taj dio. kao što je i znanost. kako se čini. Campbell i Burnet. Stranac: Nekako je dakle nedrugo i drugo. prema o n o m stavu od maloprije? Teetet: Istina. Stranac: No pogledajmo i ovo. da je o n o nelijepo neka suprotstavi] enost bića biću? 6 ή ispred άντίθεσις. Hermann. čini li ti se da tada o n o maleno više riječju očitujemo no o n o jednako? Teetet: A kako bi? Stranac: N e ć e m o dakle dopustiti da odricanje. kad se kazuje. te ih baš sve na isti način tako ispravno z o v e m o nebićima. Stranac: No niti oko toga se zaista ne treba zlovoljiti. Stranac: Sto dakle nakon toga? Zar ć e m o za nj doduše reći da je drugo od ona tri. a s druge pak ona ostala beskonačna brojem nije.. neka nas razuvjeri u naše prethodne stavove. znači suprotno. p r e m d a je jedna? Teetet: M o ž d a . no pojedini njen dio. no da je od četvrtog nećemo. A ako tko to ne dopušta. F. čini svako pojedino nebićem. ne kazujemo nešto suprotno do bića." Naš je prijevod blizak Campbellovu: . Teetet: U svakom pogledu. O n o što svaki put oglašavamo nelijepim. Stranac: I biće nam dakle upravo za toliko nije. o n o s j e d n e strane jest j e d n o . Stranac: Dakle proizlazi. budući da imaju udjela u biću. izdvo­ j e n p r e m a o n o m e spoznavanom. Teetet: Čini se. premda smo se složili da ih je pet ο kojima i u koje smo prethodno stavili razmatranje? Teetet: A kako? Ta nemoguće je dopuštati manji broj od ono­ ga koji se maločas pokazao. Teetet: Svakako. Stranac: H o ć e m o li kazati da je to bezimeno. opravdano ispuštaju Stallbaum. Budući da naime nije ona. Stranac: Bez straha ć e m o dakle boreći se reći da kretanje jest drugo od bića? Teetet: Bez i najmanjeg straha. Stranac: No ne treba li kazati daje i samo biće drugo od ostalih? Teetet: N u ž n o . ili da ima neki naziv? Teetet: Da ima. koliko ima onih ostalih.It results then that the notion of'non-beautiful' is an opposition of being to being. Teetet: K a k o ? Stranac: Kao kad r e k n e m o nešto neveliko.

Teetet: K a k o da ne.Teetet: Sasvim ispravno. n e g o samo toliko da je drugo od njega. Stranac: Mi pak ne samo da smo pokazali za nebića da jesu. Stranac: T r e b a o n d a kazati da j e d n a k o jesu o n o neveliko i samo veliko? Teetet: Jednako. budući da se smisao lako dopunjuje prenošenjem prethodnog ήν. bit će drugo od ostalih rodova. Teetet: Kako? Stranac: On naime negdje kaže: 8 „ N e ć e š doista nikad to iznuditi . po nužnosti je najjasnije da je nebiće. n e g o drugo. da li n a m o n o lijepo više pripada bićima. Ta ako ona jest. usprkos protivljenju Cornfordovu. Stranac: Zaostaje li onda.which is the emphatic word".. ne označavajući nje­ g o v u suprotnost. Stranac: Ne treba li i o n o nepravedno staviti kao p r a v e d n o m j e d n a k o . pa bilo da jest ili nije. zatim da se biće i drugo protežu kroz sve i j e d n o kroz drugo. po t o m imanju udjela jest. tako i nebiće na isti način i bijaše i jest nebiće. ali ne i nužnom. i o n o neveliko [neveliko] 7 i o n o nelijepo [neli­ j e p o ] 7 . suprotnost dijela naravi drugog i o n e bića. a. Teetet: Istina. dok ona ostala. kad se v e ć narav d r u g o g pokaza bićima pripadnom." Teetet: Ta govori zaista tako. . a m n o š t v o puta pak nisu. Teete­ te. budući od njih svih drugo. j e s t v o m išta više n e g o sve ostalo? I treba li v e ć odvažno kazati da nebiće postojano jest imajući svoju narav. a o n o nelijepo manje? Teetet: Nikako. nije ništa manje jestvo od. združeno s drugim. bilo da ima razloga ili je baš sasvim bezrazložno. kako se čini. imajući udjela u biću. Stranac: Dakle. v e ć od tog puta istraživanja odvrati misao. da s m o najistinitije rekli. Stranac: Znaš li o n d a da smo prestupili dalje od P a r m e n i d o v e zabrane? Teetet: K a k o t o ? Uvjetno prihvaćamo Boeckhovu dopunu <μή μέγα> i <μή καλόν >. da jest nebiće. u o d n o s u na to? Teetet: Nijednu. Prihvaćamo s Burnetom Simplikijevo čitanje τούτο δαμή umjesto ru­ kopisnog τούτ' ούδαμή. Stranac: A što? P r e m a t o m zboru. Stranac: Pokazasmo mu više no što je on zabranio istraživati. kad su j e d n o d r u g o m suprotstavljeni. j e d n a ideja ubrojena m e đ u m n o g a bića? Ili i m a m o j o š neku nevjericu. ili. treba da i on govori kao što mi govorimo: da se rodovi jedni s drugima miješaju. Stranac: Neka nam dakle ne kaže netko kako se usuđujemo reći da nebiće jest očitujući ga kao suprotnost biću. nego smo očitovali i ideju koja se slučuje biti nebićem. ako se to smije reći. Teetet: Sasvim j a s n o . samog bića. Jer mi smo se od nečega njemu suprotnog odavno oprostili. niti sva ostala zajedno osim njega. d o k o n o za koje s m o sad kazali d a j e nebiće neka nas netko ili razuvjeri. Stranac: K a k o da je o n d a n a z o v e m o ? Teetet: Očito da je to samo o n o nebiće. kako ti reče. za kojim s m o z b o g sofista tragali. te da kao što o n o veliko bijaše veliko i o n o lijepo bijaše lijepo. Teetet: I baš mi se u svakom pogledu čini. odvažili s m o se za svaki njen dio suprotstav­ ljen biću kazati da to samo jest jestveno nebiće. tako da biće n e o s p o r n o opet bezbroj puta nije ona bezbrojna. strance. dok god to ne m o ž e . Campbellov prijedlog τούτο φανή' teško se može prihvatiti. te k o n a č n o da o n o drugo. Dokazujući naime da jest narav drugog i d a j e raskomadana na sva bića j e d n a u o d n o s u na druga. Campbell pak smatra dopunu mož­ da ispravnom. tražeći j o š dalje od toga. po t o m e što j e d n o ništa više nije od drugog? Teetet: Sto da ne? Stranac: I sve ć e m o ostalo dakle na isti način kazivati. ne upravo o n o u čemu ima udjela. 200 201 . kako poje­ dinačno tako i sva zajedno. budući pak da je drugo od bića. nije niti svako pojedino od njih. A biće opet. mnoštvo puta jesu. n u ž n o je o n d a i njene dijelove ništa manje staviti kao bića. osporivši n a m da valjano govorimo.

On naprimjer u svakoj prilici izrijekom niječe svaku mogućnost toga da bi „biće" ili „jedno" bili kategorijom.kao takva zadobivena isključivo u obzoru pridavanja. često je u tradiciji bilo uspoređivano s Aristotelovim kategorijama. na temelju internih izričitih me­ đusobnih upućivanja. za­ jedno s ranijim Teetetom. da spis sačinjava srazmjerno kasnu tetralogiju.a upravo je to za Platona jedno od presudnih određenja filozofije . §4. istota i drugost-razlika. te naglaše­ nom sinonimikom. Ipak. VII. „prediciranja". izrazitom minucioznošću izričaja. u razlici spram ra­ nijih djela. prije svega obiljem novih riječi ili upotrebom postojećih u novom svojstvenom značenju.ο nebiću. Ukazujemo na neka od važnijih pitanja tumačenja: 91. 1917). koji su međutim njegov nauk tek površno i nedostatno razumjeli. manjka. obliku rasprave. §8 Ono što Platon u ovome spisu zove „najvećim-najvažnijim rodo­ vima". ali i ovdje u Sofistu teško je previdjeti. D. jednako kao i na­ glašeno inzistiranje na konačno iznađenom istinskom određenju one ra­ nije vazda zagonetne uzajamne „zajednice" i „sudjelovanja" osjetilnih i mislivih bića . te tek time i život. živog. dušom i umom prožetog.mo­ guća je samo tada kad se uvidi da su laž. 1955. odnosno protumačenja onog ništa u smislu nihil privativum i die bestimmte Negation. izraz φύσις. Radi li se tu tek ο anonimnim tadašnjim sljedbenicima Pitagore i elejaca? Ili pak ο samim Platonovim učenicima. Povijesno-filozofijski ostaje to onda isho­ dištem za sve kasnije odredbe onog ništa i onog negativnog u smislu nedostatka.i to je presudno . nigdje drugdje toliko prisutnih koliko u ovome djelu i u Državniku. Holvverda: Commentatio de vocis quae est ΦΥΣ1Σ vi atque usu praesertim in graecitate Aristotele anteriore. uspo­ redo s tim. logički". Već je Plotin. ishodište Platonovih „rodova". Opisano produbljenje temeljne koncepcije praćeno je i neskrivenim terminologijskim mijenama. Metodički i sadržajno bliži se već. Bivstveno nebiće ontologijski je uvjet mogućnosti toga. Jednako se tako teško oteti dojmu svojevrsne autoironičnosti pri njihovoj pretjeranoj i cjepi­ dlačkoj provedbi. I doista se u njemu sadrže poglavito razmatranja u kojima je povijesno zasnovana kako ontologija tako i logika s gramatikom. s mnoštvom složenica i izvedenica. dakle biće.sada u smislu moći i možnosti (δύναμις). §2. 9). Borba protiv svemoćne sofističke obmane . sadrži i obuhvaća u sebi. Koliko god da jest istina daje bitna tema dijaloga novo shvaćanje naravi onog ništa ili nebića. potekao još od aleksandrinskih gramatićara.) §6. nemoguće je ignorirati i bjelodanu ozbiljnost kojom sam Platon na njima ustrajava. glasi „Sofist . Već Aristotelovo shvaćanje „materije" u smislu iskonske nedostatnosti (στέρησις). slike. omogućeni su i usmjereni onim što je izboreno ovim Platonovim dijalogom. stajanje. dakle onom najopćenitijom odredbom koja je . Ono sad biva lišeno svakog preostatka svo­ jevrsne onostranosti. Groningen. sve više i više središnji filozofijski termin kasno- ga Platona (v.stupa sad izraz γένος. „transcendentnosti" i odijeljenosti od cjeline bivajućega. §5. Sama riječ ιδέα sve se više povlači iz središnjih formulacija.Neki problemi interpretacije Tradicionalni naslov ovoga dijaloga. kao elejskog nasljeđa koje Platon sam putem kritike transcendentnih ideja u Parmenidu stavlja u pitanje. oponašanja i na koncu same personifikacije života koji u svemu tome i iz svega toga crpi mogućnost svog bitka: . 202 203 . što se nama čini najvjerojatnije? S7 Teško je dokučiti i pravi smisao naglašeno tehnički i metodički sprovođenih „razdioba" (dijareza). 2. Nekoliko je bitnih pitanja u današnjim interpretacijama još uvijek do kraja sporno i otvoreno. jednako kao i. neposredno slijedećim Državnikom te nenapi­ sanim Filozofom. dok će είδος sve više poprimati pretežno dijalektičko-logičko značenje. kako ga je Platon bio mjerodavno odredio naprimjer u Politeii. Stenzel (Studien zur Entuiicklung der platonischen Dialektik von Sokfates zu Aristoteles. Njihovu bitnu različitost od postupka di­ jalektike. razli­ čitoga. i u tome smislu odlučna kritika Parmenida. obmana i privid jedna u sebi pozitivna moć.gotovo da se može tako reći. mada im se danas možda više ne može pridavati onakva važnost kao što je to svojedobno htio J. Fedru. §3. odnosno razlika sama. nužno upravo u svrhu zadobivanja dostatne orijentacije ο mogućnosti i pravoj naravi privida. Na njihovo mjesto . Prije svega ono ο tome tko su ustvari „prijatelji ideja" koje Platon u dijalogu blago ali zato ne manje odlučno kritizira. Zajedno s pretumačenjem onog ništa ide po nužnosti i bitno novo razumijevanje samog bića. Stilski i jezično upućuje već na svojstva sasvim poznih djela. za što bi govorila vlastita nje­ gova napomena ο „drugovanju s njima"? Ih ovdje ipak treba prepoznati Platonovu filozofijsku kritiku vlastitih ranijih nazora. Taj obzor nije. kre­ nuo tim putem razumijevanja. koju nikako ne valja razumijevati u kasnijem Aristotelovu smislu puke mogućnosti. „Potpuno biće" ovdje je u Sofistu određeno kao ono što bivanje i kretanje. Time je filozofijski izboreno jedno bitno novo posvemašnje dinamiziranje cjeline svega. lišenosti. No Aristotelove su „kategorije" nešto u svakom pogledu različito. kretanje. Izvjesno je. dušu i um. s naglaskom na „metodi". pojednostavljujući donekle . čudeći se uz to silno da im nije pribrojena jednota (Επη. Breslau. Platonovu svijest ο toj novosti posvjedočuje emfaza kojom bez ikakve potrebe daljnjeg obrazloženja uvodi odredbu bića kao pokrenutog. međutim. kao i kasnija temeljna metafi­ zička određenja.sofistike i sofista. ne smije se previdjeti da Platon ipak ustra­ java na tome da je to novo shvaćanje. Kao nebiće koje jest u dijalogu se pokazala narav drugoga.

Štoviše, Platon sam nije nijednom upotrebio riječ „kategorija". Za njega, kao i za sve Grke prije Aristotela, znači κατηγορία ponajprije „optužbu", i tek donekle glagol κατηγορεΐν uz ino i „označiti kao...". Platonov izraz „ r o d " (γένος) ovdje u Sofistu nema ništa od kasnije­ ga, postaristotelovskog bitno logičkog značenja, u razlici spram „vrste". Kako smo već rekli, on je ovdje bliži onome što Platon inače naziva είδος, u smislu „ideje". Uz to, Platon izrijekom upozorava da pet „najvećih" rodova ne smije biti shvaćeno tako kao da ne bi bilo i drugih. U tom smislu valja njegov izraz μέγιστα shvatiti manje naglašeno no što to čine u pravilu svi prevodioci, s izuzetkom Cornforda (Apelt: ,,die vvichtigsten Gattungsbegriffe", Campbell: ,,the most important kinds", Dies: „les plus grandes des genres"). Važniji konzultirani komentari: The Sophistes and Politicus of Plato. With a Revised Text and English Notes by Lewis Campbell. Oxford, M. DCCC. LXVII. (Reprint Edition New Hampshire, 1988.) Plato's Theory of Knowledge. The Theaetetus and Sophist of Plato translated with a Running Commentarv by Francis Macdonald Cornford. London, 1979 ^ΙΘΒδ).

Iz djela Timej (27d5 - 31b3; 47e3 - 5 2 d l ) . Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s IV. Oxonii 1972 ( 1 1 9 0 2 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

T i m e j : T r e b a dakle, p r e m a m o m e mnijenju, najprije razlučiti o v o : što je o n o uvijek jestvujuće, a ne imajuće nastanka, i što o n o nastajuće uvijek, a nikad jestvujuće? Prvo je dokučivo mišljenjem p u t e m pojma, jestvujući uvijek na isti način, a drugo opet mni­ jenjem p u t e m b e s p o j m o v n o g osjetila mnijenljivo, nastajući i pro­ padajući, a nikad bivstveno ne jestvujući. A sve o n o nastajuće po nužnosti od n e k o g uzroka nastaje 1 ; jer s v e m u je n e m o g u ć e imati bez uzroka nastanak. Kada dakle proizvođač izradi oblik i m o ć 2 nečega, gledajući prema o n o m e što se uvijek isto d r ž i 3 i tim se u z o r o m za to služeći, po nužnosti će tako sve lijepim dogotoviti. Kad pak gledajući u o n o nastalo i slu­ žeći se nastalim u z o r o m , ne lijepo. Sve p a k o v o n e b o - ili svijet, 4 ili i drugo ako bi netko imenuju­ ći najviše volio, tako ć e m o ga i mi nazivati, - ο njemu dakle prvo treba istražiti upravo o n o što je uglavljeno da ο s v e m u treba u p o č e t k u istražiti, naime da li bijaše uvijek, ne imajući nijednog početka nastanka, ili je nastalo, od nekog početka započinjući.
1

2

Usp. i Phil. 26e. Tavlor, možda pomalo pretjerujući, naglašava kako su riječi ίδέαν και δύναμιν ovdje posve netehnički upotrebljene, kao „form and quality" ili „form and faculty", i to ,,in the wide Elisabethan sense of the second word". Već su se stari komentatori razilazili u prosudbi toga s čime valja vezati ono αεί. Atticus ga je povezivao s βλέπων, a Porfirije, kojeg slijedi i Proklo, s κατά ταύτα έχον. Vjerojatniji je ovaj drugi stav. , , . ... ουρανός je stanje ime za cjelinu „svijeta", dakle izvorno ne znači tek „nebo", κόσμος se u istome smislu javlja po prvi put u Heraklita.

3

4

204

205

Nastalo je; jer vidljivo je i dodirljivo i tijelo imajuće, a sve takovo je osjetilno. Sve o n o osjetilno pak, mnijenjem s osjetilom dohvatljivo, pokaza se bivajućim i nastalim. A za o n o nastalo opet tvrdimo kako je n u ž n o da od nekog uzroka nastane. M e đ u t i m , tvorca i oca ovoga tu svega iznaći te­ žak je posao, a i nađe li ga se, nemoguće svima kazati. N o , to treba dakle iznova ο t o m svemu: prema kojemu od dva uzora ga je graditelj izradio, da li prema o n o m e koji se na isti način i jedna­ ko drži ili prema o n o m e nastalom. No ako je ovaj tu svijet lijep, a i proizvođač dobar, tad je očito da je gledao prema o n o m e vječnom. A k o je pak o n o što nije ni­ k o m e niti s l o b o d n o reći, tad prema nastalome. Svima je dakako j a s n o da prema vječnome; svijet je naime najljepši od svega nastalog, proizvođač pak najbolji od svih uzroka. T a k o je dakle, nastao, napravljen prema o n o m e p o j m o m i razumnošću d o k u č i v o m i na isti način se držećem. A ako je t o m e tako, opet je sva nužnost d a j e taj tu svijet slika nečega. K o d svega je pak najvažnije 5 započeti p o č e t k o m koji je po naravi. Ovako dakle treba razlučivati ο slici i njenom uzoru, da bi govori bili i srodni o n o m e svemu čega jesu izlagači: o n o g a stal­ n o g i postojanog i putem u m a dohvatljivog stalni i nepromjenljivi - koliko god su u stanju, 6 i koliko govorima pripada da b u d u ne­ osporivi i nepobjedivi 7 , ne smiju oni za tim zaostajati -, a onoga Moguće su dvije konstrukcije ove rečenice i obje su, prema Tavloru, imale u starini svoje zagovornike. Prva je da se μέγιστον δή παντός shvati kao cjelina, u smislu: ono glavno u svemu jest započeti po­ četkom prema naravi. Druga je da se μέγιστον δή shvati kao „naj­ važnije je od svega", a παντός kao zavisno od άρξασθαι, u smislu: „osobito je važno započeti svaku stvar u početku koji je po naravi". Ciceron je očito slijedio drugu konstrukciju, jer prevodi: „difficilimum autem est in omni inquisitione rationis exordium". Slijedi ga i Proklo. Nama se prvo rješenje čini vjerojatnijim. Teško se ovdje složiti s Archer-Hindom da su „očito neki poremećaji našli put u ovu rečenicu". Njemu se čini najjednostavnijim naprosto izbaciti οίον, koje da je valjda proizašlo iz reduplikacije od όσον. Stallbaumovi zahvati još su mnogo složeniji te jedva i najmanje uvjerljivi. Prevodimo prema tekstu u Burneta. Većina je starijih rukopisa imala άκινήτοις namjesto άνικήτοις. No, Ciceronov prijevod ,,neque convinci potest", kao i Kalcidijevo ,,inexpugnabilis", uvjerljiva su potkrepa za drugo čitanje, prihvaćeno i od Burneta i Tavlora.

pak p r e m a t o m e odslikanoga, budući slikom, prilični, u srazmjeru s time: kako je jestvo spram nastajanja tako je istina spram vje­ rovanja. A k o dakle, Sokrate, ne b u d e m o mogli za m n o g o toga ο m n o ­ g o m e , ο b o g o v i m a i ο nastanku svega, sasvim u s v a k o m p o g l e d u iznijeti razloge koji se sami sa s o b o m slažu i najpodrobniji su, nemoj se čuditi. N e g o p r u ž i m o li pače ne manje prilične no n e t k o drugi, 8 treba se veseliti, prisjećajući se t o g a da i ja koji g o v o r i m i vi koji prosuđujete i m a m o ljudsku narav, tako da se o n i m a koji ο t o m e svemu iznose priličnu priču ništa poviše t o g a ne pristoji tražiti. Sokrat: Izvrsno, Timeju. T r e b a prihvatiti baš sasvim tako ka­ ko ti nalažeš. Tvoj uvodni napjev s m o dakle s udivljenjem d o č e ­ kali, no sad n a m u slijedu i pjesmu kraju privedi. T i m e j : R e c i m o dakle iz kojeg je u z r o k a sustavljač sustavio na­ stanak i ovo sve. D o b a r bijaše; a u nijednome d o b r o m nikada ni ο č e m u ne pribiva zavist. A budući toga lišen, ushtjedne da sve postane najvećma njemu nalik. A k o bi tko od razboritih m u ž e v a prihvatio taj najpoglavitiji početak nastanka i svijeta, posve bi is­ pravno prihvatio. Jer bog, htijući da sve b u d e po m o g u ć n o s t i do­ b r o , a ništa loše, preuzimajući tako dakle sve što bijaše vidljivo, ne mirujuće nego krećuće se u tumaranju i n e s r e đ e n o , uvede to u red iz nereda, držeći ga u potpunosti boljim od o n o g a . A o n o m e najboljemu niti bijaše niti jest s l o b o d n o išta drugo osim najljepšega činiti. Promišljajući dakle, otkrije da iz o n o g a po naravi vidljivoga nikad ništa b e z u m n o neće, cijelo od cijeloga, biti boljom stvari od o n o g a što sadrži u m , a um opet da je n e m o g u ć e da u n e č e m u nastane bez duše. Po t o m zaključku stavivši um u dušu, dušu pak u tijelo, sve skupa izgradi kako bi bilo najljepše po naravi te izradi najbolje djelo. T a k o dakle p r e m a p r i l i č n o m e raz­ logu treba govoriti da je ovaj tu svijet živo biće s d u š o m i u m o m u sebi, te da je uistinu po promisli b o g a nastao. Izvjesna nesigurnost vlada oko toga kako treba razumjeti ono μηδενός ήττον, c7. Da li je μηδενός srednji ili muški rod? Ciceron je ispustio upitne riječi, dok je Kalcidije očito shvaćao u smislu muškoga roda, jer prevodi „nihilo minus quam quivis alius". Archer-Hind i Martin biraju, slijedeći valjda Prokla, drugu alternativu. Nama se, s Taylorom, Kalcidijev izbor čini vjerojatnijim.

206

207

A k o p a k t o jest tako, t r e b a m o o p e t kazivati o n o što t o m e sli­ j e d i , n a i m e kojem od živih bića ga je na priliku sustavljač sustav i o . N i č e m u od o n i h ustrojenih u vidu dijelova ne smijemo dati p r e d n o s t - ta ništa s t o j e slično n e s a v r š e n o m e n e ć e nikada postati lijepim, - n e g o p o s t a v i m o da je od svega najsličniji o n o m e čega su ostala živa b i ć a dijelovi, p o j e d i n a č n o i p r e m a r o d o v i m a . O n o n a i m e u sebi obuhvaćajući sadrži sva mislena živa bića, kao što ovaj tu svijet sadrži nas i sva d r u g a vidljiva stvorenja. Bog, htijući da ga najsličnijim u č i n i o n o m e najljepšemu od svega mišljenog i po s v e m u savršenom, usustavi j e d n o vidljivo živo biće, koje u sebi u n u t r a sadrži sva o n a živa b i ć a što su mu po naravi srodna. Da li s m o o n d a ispravno svijet proglasili j e d n i m , ili bi bilo ispravnije govoriti ο m n o g i m a i b e s k o n a č n i m a ? J e d n i m ; ako će d o i s t a biti p r e m a u z o r u izrađen. Jer o n o što o b u h v a ć a sva misle­ n a živa b i ć a n e b i nikada m o g l o u z drugo biti drugim. P o n o v o bi, n a i m e , u o k o l o njih m o r a l o biti d r u g o živo biće, čega bi oni bili dijelovima, te b i s m o tada ispravnije rekli k a k o je o v o učinjeno s l i č n i m ne više tim dvama, v e ć t o m e obuhvaćajućem. Da bi dakle o v o t u b i l o p o jedinstvenosti slično savršenome ž i v o m biću, radi t o g a t v o r a c n e načini n i dva n i b e s k o n a č n o svjetova, n e g o j e j e d n o o v o tu j e d n o r o đ e n o n e b o postalo, jest, i j o š će biti.

H o ć e li dakle n e t k o odista kazivati kako tim n a č i n o m nasta­ de, m o r a t će primiješati i vid lutajućeg uzroka, kako mu je po naravi ustrojen kretati s e . 1 0 Ovako dakle t r e b a m o natrag ići, te, dohvativši njihov t o m e prikladan drugi početak, smjesta opet, kao što s m o ο s v e m u o n o m e tada, tako sada ο o v o m e iznova od po­ četka započeti. Osmotriti valja samu narav vatre, vode, zraka i zemlje prije nastanka neba, te njihova t o m e prethodeća stanja. Do sada naime nije j o š nitko pokazao njihov nastanak, već g o v o r i m o kao da zna­ mo što to zapravo je vatra i svako pojedino od tih, stavljajući da su to počela, sastojine svega, premda im ne pristoji da b u d u ma i od o n o g a tko je jedva malo razuman samo i uspoređena s liko­ v i m a slova. 1 1 Sada, dakle, neka se o n o naše ima na sljedeći način: P o č e l o svega, ili počela, ili kako god se ο t o m e činilo, ne treba sada kazi­ vati, ako ni z b o g čega drugog, onda stoga što je p r e m a sadašnje­ mu načinu razlaganja teško očitovati ono što se ο t o m e mni. Niti dakle vi nemojte smatrati kako ja trebam to kazivati, a niti sam opet ja sam uvjeren kako sam od sebe sposoban toliki sebi namet­ nuti posao na pravi način na sebe uzeti. No čvrsto se držeći o n e u početku kazane m o ć i vjerojatnih govora, pokušat ću, ne manje, v e ć i više vjerojatno no n e t k o drugi, od početka ο svakom pojediTeško razumljive riječi f) φέρειν πέφυκεν dosad su najrazličitije tu­ mačene. Tako npr. Stallbaum: ,,ea ratione, qua ipsius natura fert", Archer-Hind: ,,how it is its nature to set in motion". Taylor se pri­ klanja Stallbaumovu tumačenju, te sa svoje strane pri alternativi da li glagol φέρει ovdje znači „dopušta" ili pak „teži-stremi" drži prvo značenje vjerojatnijim. Tako i Martin: „comme la nature des choses le comporte". Cornford za značenje glagola u tom smislu upućuje na Epin. 983b, no dvoji može li se to značenje zadržati i ,,with no expressed object". Najpreciznije objašnjenje ove Platonove igre riječima dao je O. Apelt (Platons Dialoge Timaios und Kritias. Ubersetzt und erlautert. Zweite, durchgesehene Auflage. Leipzig, 1922, str. 168, bilj. 132): „Grčka riječ za element, στοιχεΐον, prema staroj predaji tek je u Platonovo doba i to upravo putem njega dospjela do svojega fizikalnog značenja. Pravo joj je značenje 'slovo', kao sastojina sloga ili riječi. Odatle se lako razrješava smisao ovoga mjesta. Takozvani elementi, hoće kazati Platon, nisu glede izvornosti čak niti slogovima (tim već iz slova slo­ ženim dijelovima riječi) jednaki, a pogotovo pak slovima, tim στοιχεία u pravome smislu."

[...]
T i m e j : Sve dosad k a z a n o , o s i m neznatnog, prikazivalo j e o n o o d u m a p r o i z v e d e n o . N o raspravi treba pridodati i sve o n o što nastaje iz n u ž n o s t i . 9 Jer nastanak o v o g a tu svijeta rodio se b o g m e p o m i j e š a n iz složaja nužnosti i u m a . A kad je um nadvladao nuž­ n o s t , t i m e što ju je uvjerio n e k a najveći dio svega vodi k o n o m najboljemu, time je i na taj način, n u ž n o š ć u p o b i j e đ e n o m od ra­ z u m n o g uvjeravanja, t a k o u p o č e t k u bilo o v o tu sve sustavljeno. Ime „Nužnosti" (Ανάγκη) izgleda kao da upućuje na orfičku i pitagorejsku predaju, kako je nalazimo naprimjer u drugome dijelu Parmenidova „spjeva" ili u desetoj knjizi Politeie. No, Proklo (in Remp. II 206, Kroll) inzistira na tome da je „Nužda" ovdje tek „pokretač tjelesnoga", a nikako, kao tamo, „gospodarica i vodilja bogova", kao što je jednako tako hoće oštro odijeliti i od ειμαρμένη iz mita u Držav­ niku (272e6). Za razliku od Tavlora, ta nam se razlaganja ne čine bezuvjetno prihvatljivima.

208

209

Za izraz έκμαγειον usp. ne bi prestajao preoblikujući svaki pojedini u sve. jedan pretpostavljen kao vid uzora. a trokut pak. Tada smo naime razlučili dva vida. već na taj način. od njih različit. n e g o takvom. Stallbaum je umjesto κύκλον predložio čitati κύκλω. No to je teško i inače. kako n a m se čini. što Tavlor ne nalazi potrebnim prihvatiti. od kojih pak. p o n o v o prelazi u izgled zraka. te p o t o m odatle iščezava. 13 Jer t o bježi. Treći pak nismo tada razlučili. u oblak i maglu..n o m i ο svemu zajedno kazivati. a drugi kao odraz uzora. valja se ipak ο t o m e izraziti razgovjetnije. kao i Resp. z a p o č n i m o iznova kazivati. sad pak treba očitovati treći rod. Kad se tako nijedno od tih nikada ne privida tim samim. prinuđuje poduhvatiti se toga da se p o m o ć u govora težak i taman vid pokaže. Lipsiae MDCCCLXXVI. a i sve o n o što bi imalo nastajanje. prema Robinu.. što daje bolji smisao. ne zvati nikad bićima. i oko čega u vezi s njima s pravom besputeći? Ponajprije. misliv i uvijek na isti način jestvujući. Zazvavši dakle boga. Nju treba nazivati uvijek o n i m istim. S Archer-Hindom slijedimo Stallbaumov prijedlog da se umjesto δμοιον čita ομοίως. a i stoga što je toga radi n u ž n o najprije besputiti oko vatre i svih onih s njom u svezi. zgusnut i zbijen. Rastvarajući se pak i razilazeći. već i onako od samog početka svega kazivanog spasitelja od neumjesnosti i neobičnosti razlaganja. te vatru dakle uvijek „ t a k v o m " . Primjer voska mogao je Descartes. to isto opet postaje vjetrom i zrakom. a zapaljeni zrak vatrom. No valja se potruditi iznova j o š se jasnije ο t o m e izraziti. j e r iz svoje m o ć i nikad ne istupa i uvi­ j e k sve prima i nije nikad uzela nijedan oblik sličan n e k o m od o n i h što ulaze: p o d svim po naravi leži kao p o d l o g a o b l i k a 1 0 . kako izgleda. str. VVrobel. d o k se bilo koje nekakvo. Kakvu dakle m o ć i narav treba naslućivati da ima? Ovakvu nekakvu ponajviše: da je primaljom sveg nastajanja. stijenjem i zemljom. ili i bilo koja od suprotnosti. 191c8sqq.. unatoč protivljenju Archer-Hinda. s v e j e d n o 1 4 radi li se ο p o j e d i n o m ili ο svima skupa. svaki put nazivati ne tim. preuzeti iz. 396d7. ne čekajući o z n a k u o n o g „ o v o " i „ t o " . otječe voda. t o p l o ili bijelo. o p e t ne smije zvati nijednim od tih imena. Nadalje. tad bi o n o m e tko bi. a iz vode nanovo zemlja i stijenje. Jer reći kakovo svako pojedino od tih treba zvati odista v o d o m radije no vatrom. 337): . ne­ što poput dojilje. b u d u ć i da se istovremeno s postavljanjem preinačuju. Kalcidijeva komentara Tirneja (Platonis Tiinaeus interprete Chalcidio cutn eiusdem commentario. zvati „ t a k v i m " . A k o netko. uvijek drugda drugim postaje. te svaku o n u koja to h o ć e kao d a j e postojano prikazati. b u d u ć i da vazda kru­ ži. pitao što to zapravo jest. Kako bismo onda b o g m e ο t o m e govorili. te tako u k r u g u 1 2 jedni drugima. pa i sve o n o što je iz njih.". bilo s o b z i r o m na istinu daleko najsigurnije reći da je zlato. i koji g o d drugi lik da unutra nastane. N e g o svako to pojedino ne smije se nazivati „ t i m " . i kojim načinom. kao vjerojatno kasnije dodanu dopunu ili pogrešnu korekciju prethodnih riječi.. taj početak ο o n o m e svemu neka b u d e u većoj mjeri razlučen no onaj prijašnjeg. 210 21 1 . kao vatru. cijeneć kako će o n a dva biti dovoljna. niti v o d u t o m .postaje. stegnu li se j o š više. nastanak imajući i vidljiv. d7sq. kao da bi imalo neku postojanost. teško j e . No sada se čini da rasprava . n e g o takvim. o n o što sad nazivamo v o d o m vidimo kako . oblikujući iz zlata svakovrsne likove. pokazujući neki j e d a n od njih. Theaet. P r e m d a je doduše kazana istina. Ed. A isti je zbor i ο onoj naravi koja prihvaća sva tijela. d o k zrak opet. v e ć se valja radovati ako u o p ć e nešto od toga htjedne i o n o „ t a k v o " sa sigurnošću primiti. J. i to tako da se upotrebljava neki pouzdan i postojan govor. p o ­ kretana i uobličavana od onih što ulaze pokazuje se z b o g toga S Cornfordom ispuštamo καί την τωδε. O n o pak u č e m u nastajuće svako pojedino od t o g a se v a z d a privida. kako se ne bi netko sebe samoga stidio otržito tvrdeći da bilo koje od njih jest to a ne drugo? N e m o g u ć e je. O n a dva naime bijahu dostatna za ranije kazivano. to j e d i n o treba nazivati služeći se imenima „ t o " i „ o v o " . Tavlor ispravno upućuje na stvarnu analogiju u Descartesovu primje­ ru analize voštane svijeće u drugoj Meditaciji.učvršćeno . nego je daleko najsigurnije ο tome ovako pretpostavljajući govoriti: ono što sagledavamo da S pravom ovdje upućuje Archer-Hind na Heraklitovo οδός άνο κάτω μία. koju riječju naznačujući i služeći se o n i m „ o v o " i „ t o " držimo kako s m o nešto očitovali. pa opet iznova vatra. te kakovo bilo kojim radije no ili svim zajedno ili ne­ kim pojedinačnim.. da nas sretno sprovede do nazora ο vjero­ jatnom. a niti ikada išta drugo. predaju nastajanje.Ut cera quae transfigurata in multas diversasque formas non ipsa vertitur. potuljena i ugašena.

Njih m e đ u t i m treba nazvati dvama. treba se složiti da je j e d n o vid koji se na isti način drži. niti o n i m iz čega su oni postali. budući da άεί znači prvotno što i εκάστοτε. za nas neopazivi. ispravka koju već Burnet u svom aparatu navodi kao „anonimnu". pustiv­ ši to sada prisutno n e p r o s u đ e n o i neraspravljeno. te najneulovljivijim. A ako s time tako stoji. tad u potpunosti jesu o n a „ p o sebi". i sve o n o ο č e m u vazda g o v o r i m o tako da j e s u svaka pojedina sama po sebi. vidovi. izrađuju što glatkijim. No u sadašnjem času t r e b a razumjeti tri roda: o n o nastajuće. to jest sva ona koja su vječna". Sam je Tavlor sklon čitati νοητών namjesto πάντων. nenastao i nepropadljiv. d o m . Stoga o n o koje će u sebe preuzimati sve r o d o v e treba biti izvan svih likova. kako to nekima izgleda. da n a i m e b e z m i r i s n i m a čine o n e tekućine koje će p r i m i t i mirise. o v a k o bi netko najispravnije rekao: v a t r o m se u svakom pojedinom slučaju pričinja ovatreni dio toga. b e z svih o n i h likova koje bi ikada htjelo primiti. T a k o i oni koji se poduhvaćaju t o g a da u n e č e m u m e k a n o m e otisnu likove ne dopuštaju da postoji u o p ć e ikakav ja­ s a n lik. mni­ jenjem uz osjet dohvatljivo. Archer-Hind brani postojeći tekst. Takvo značenje od τε. ni zrakom. No j o š dalje to takvo razlučujući. istinito mnijenje ništa ne razlikuje od uma. tako da bi riječi zna­ čile: „sva bića. Cornford predlaže τφ < τ ά π ά ν > τ α τών νοητών άεί τε όντων te prevodi "ali the likenesses of the intelligible and eternal things". utisnuti od njih na neki neizreciv i čudesan način. o n o se n a g o v o r o m ne da pokrenuti. Jer k a d bi b i l o slično n e k o m e od o n i h što ulaze. budući da su odvo­ j e n o nastali i neslično se drže. dolično. a tek izvedeno „uvijek" i „vječno". te u m o m shvatiti da za o n o što će biti šareno oslikano otiscima svak o j a k o g šarenila za gledanje. ipak uz dodatak da „bismo možda mogli čitati άεί". od roda ljudi pak tek neznatan dio. a zemljom i z r a k o m prema t o m e koliko primi njihovih odraza. nego „ono sve što je vječno". d o k to zapra­ vo ne bi bilo ništa osim govora? Niti je. p r e t h o d n o izravnavajući. kad g o d pridođu. Prevodimo najbliže postojećem tekstu i s najmanje kompliciranja. Umjesto πάντων predlagalo se čitanje νοητών. o n o od č e g a s o c e m . a m i m o njih druga nikada nigdje. Tavlor ne nalazi mogućim. a u o n o m e bogovi. potvrditi da s t i m tako stoji. O n a p a k ulazeća i izlazeća odrazi su uvijek jestvujućih. upozoravajući sa svoje strane da bi u normalnom grčkom idiomu riječi τά πάντα άεί δντα značila prije „sve ono što u svakome momentu jest". Z a t o o n d a majku i primalju o n o g nastalog vidljivog i u o p ć e osjetivog n e m o j m o zvati ni zemljom. o n o u č e m u nastaje. ni v a t r o m ni voRiječi των πάντων άεί τε όντων izazivaju teškoće i mnogostruko su dosad tumačene i preinačavane. ovlaženi pak v o d o m . o n o što je mišljenju pripalo razmatrati. već j e d i n o mislivi. niti u sebe drugo od drugdje prihvaćajući niti sam negdje u drugo idući. to s a m o u č e m u će to oslikano na­ stati n e ć e biti drukčije valjano pripravljeno o s i m t a k o da b u d e b e z o b l i č n o . tad n e ć e m o slagati. dakle od „vreme­ na na vrijeme". tad treba staviti da je sasvim postojano o n o što p u t e m tijela o p a ž a m o . j e d n o je uvijek s isti­ n i t i m razlogom. loše o d r a ž a v a l o . A ako se. A zacijelo i pristaje o n o primajuće uspoređivati s majkom. u o v o m e treba tvrditi da svi ljudi imaju udjela. opazivo. međutim. O v a k o dakle sam prilazem vlastiti glas pri glasovanju: A k o um i istinito mnijenje jesu dva roda. rodljivo. k a o što je i k o d u m i j e ć e m pripravljanih mirisnih masti najprije to isto slučaj. Stallbaum je ispuštao τε. tad bi primajući i o n e s u p r o t n e i o n e sasvim različite naravi. Jedno od toga naime nastaje u n a m a poučavanjem. na koji ć e m o kasnije doći. nekako pak najbesputnije z d r u ž e n i m s o n i m mislivim. to bi bilo najpriklad­ nije. a o n u narav i z m e đ u njih s p o t o m k o m . D r u g o je p a k o n o t o m e istoimeno i slično. 212 213 . niti pak treba opširnosti rasprave pridodavati drugu u z g r e d n u opširnost. No ako bi se kratkim g o v o r o m o m e đ e ­ na na vidjelo iznijela neka velika odredba. Rječcu τε razumije on u nekom restringirajućem smislu. nego n a z o v e m o li to n e k i m nevidljivim i b e z o b l i č n i m v i d o m . a o v o je prevrtljivo. te o n o od čega o d r a ž a v a n o niče o n o nasta­ j u ć e . sveprimajućim. a drugo bezrazložno. a drugo uvjeravanjem. međutim.svaki p u t drugačijom. nevidljiv i u o p ć e neopaziv. te to. Koliko se pak iz o n o g ranije r e č e n o g m o ž e na­ gađati ο naravi toga. te opet odatle iščezavajuće. valja ο njima razmotriti o v o : da li jest vatra sama po sebi. nego utaman u svakom pojedi­ n o m slučaju tvrdimo da jest n e k o mislivi vid svakog. uvijek pokre­ t a n o i u n e k o m mjestu nastajuće. Isto se dakle i o n o m e koje h o ć e cijelim s o b i m i m n o g o k r a t n o valjano p r i m i t i o d r a z e svih o n i h uvijek 1 6 jestvujućih pristoji da b u d e po naravi izvan svih v i d o v a ustrojeno. ili su pak o n a što ih g l e d a m o i inače tijelom o p a ž a m o jedina koja imaju takvu istinu. i svoj vlastiti izgled u z g r e d n o pokazujući.

jedinom pisanom još nakon Timeja. spram čega i gledajući sanjamo." (isto. To svojevrsno iščeznuće živosti slobodnog razgovaranja praćeno je onda i odgovarajućim opadanjem poetske snage i čari izričaja. premda doradeniji. budući da živo zbivanje tragajućeg razgovo­ ra. već u najstarijim izdanjima Platonova djela priključen tekstu Timeja. Povijesno-filozofijski i općenito duhovno-kulturni utjecaj Timeja na potonju povijest jedva da se dade odmjeriti.] čini se da je za Platona posjedovala rastuću fascinaciju. Jednako se tako metafizička osnova novovjekog revolucioniranja kozmo­ logije te ujedno cjelokupne filozofije prirode može u svim njenim nijan­ sama ponajbolje pratiti i razumjeti u neprestanom odmjeravanju spram nauka iz tog spisa. Držimo upitnim može li se λογισμός νόθος. Neo­ bičnost sklopova i obrata. Cjelina svega u spisu izloženog shvaćena je od samoga Platona tek kao neki mit. te tvrdimo kako je nužno da svako biće nekako jest u n e k o m e mjestu i da zauzima neki prostor. jedva za povje­ 18 rovati. kako ο sanjarijama tako i ο istinskoj naravi. samo je sad dublji i smireniji. Budući da to dakle postoji. vjerujemo. 146) naprosto prevesti s „unechte Einsicht" i protu­ mačiti to tek kao „puku apstrakciju". Tisućljetni najrazličitiji po­ kušaji izlaganja središnje kršćanske dogme ο stvaranju svijeta iz ničega od strane svemoćnoga osobnog Boga morali su vlastitu misao i izraz uvi­ jek iznova preispitivati i osnaživati putem suočenja s tekstom Timeja. Entuzija­ zam izlaganja nije dakako nestao. Svakom osjetilnom biću pripada. nijedno od t o g dvojeg ni u jedno­ me od t o g dvojega neće nikad. a kao nečem drugom pripadna biva prikaza uvijek kretana. Kritijom i Hermokratom.. str. Campbell je samo u Timeju. zbog toga priliči u nečemu drugome nastajati. koji ne dopušta propast. razlučujući reći o n o istinito. Prema uvjerljivom sudu tog tako zaslužnog znalca. naime ono samo. U Tuneju i Za­ konima te tragičke i 'ditirampske' kadence nisu više tek prigodne.πίοτις je riječ upotrebljena u šestoj knjizi Republike da bi označila mentalnu πάθημα koja se bavi osjetilnim objektima. a i drugo t o m e srodno. bilj. sve više ustupa mjesto nekoj vrsti rasprave i gotovo dogmatskog izlaganja već dostignutih i osiguranih uvida.da dok god ovo jest drugo a o n o pak drugo. a od pretposljednjeg tek manje značajan fragment. Pojavljuje se rastuća sklonost balansiranoj frazi i rije­ čima 'iz punih ustiju'. kad se probudimo. dj." Apeltovo objašnjenje ovih očito svjesno i namjerno u zagonetnoj dvoznačnosti držanih iskaza čini se ipak možda nešto odviše jedno­ stavno (isto. iz osnove i u načelu nemogućno. te nesuspregnuto odzvanja u njegovim zadnjim djelima.. dijalog jedva da se smije doista tako nazvati. izbrojio na 91 stranici Stephanusova izdanja ništa manje od 427 riječi koje se inače ne susreću u ostalom Pla­ tonovu djelu. istini samo naličan zbor i govor.. 152): „Istinsko biće (ideja) može biti samo jedno. sam nije objektom osjeta: on je neka dvosmislena i dvojbena forma. namjerno arhaiziranje. Svom ishodišnom uvjerenju da je pravo. premda jest način na koji se osjetilne stvari percipiraju. upotreba riječi u vazda novim i nenaviknutim značenjima. i osebujnosti našega prijevoda i potrebu mnoštva objašnjavajućih bilješki uz njega. pojave su koje pričinjaju ne malu do­ datnu teškoću razumijevanju teksta. 1 9 Neki problemi interpretacije Timej pripada drugoj od jedinih dviju serija spisa. zbog te sanjarije ne bivamo sposobni. a pruža stanište svemu o n o m e što ima nastanak. a o n o što nije niti na zemlji niti gdje na nebu. nastajućem i propadajućem. bilj. Instruktivno pojašnjenje u Archer-Hinda: . s pri­ padajućim mu fragmentom Kritije. nastati. str. Poetičnost izraza biva sve bližom nekoj vrsti uzvišene učene retorike. Zna­ 214 li 5 .zbog točnosti istinit .Treći je rod o n o prostora vazda. manje raznolik i manje instinktivan gibanjem i životom. tek neka sablasna opstojnost. bez onih inače uobičajenih naglih pro­ plamsaja slobodne uobrazilje. gibljivom. O n o m pak bivstven o m biću saveznik je govor . Štoviše. Zamišljen je u nizu s Politeiom. Ovdje možemo u najkraćim crtama tek naznačiti svu važnost i ujedno upitnost nekoliko središnjih njegovih tema: SI. izvjesno i pouzdano znanje ο onome osjetilnom. ostao je on zauvijek vjeran. Sam jezik postaje međutim sve neuobičajeniji i samosvojniji. tome nasuprot. 171. a govornik sad više ne 'pokriva lice' sokratovskom ironijom dok se njima služi. j e d n o bivajući ujedno o n o isto i dvoje. budući da ono ima udjela na mnogome: ono je ujedno jedno i dva. „mu­ zika jezika [. ili drugim riječima kao puko vjerojatni. Prostor je onda μύγις πιστόν zato jer. već neprestane. budući da samo ono po čemu nastade nije njeno. koje je Platon podu­ zeo napisati. baš kao i u posljednjem Platonovu djelu Zakonima. koja neobuzdano goni k često tako živo plodonosnim zastranjenjima. koju kasni Platon i inače više ne drži ne­ dostojnom filozofije.. teška za dokučiti i teška za vjerovati. naime to da slici. na nekakav se način ipak držeći jestva. xl) Naznačene ka­ rakteristike stila i jezika opravdavaju. Ritam je pak. poput Apelta (nav. Posljednje djelo nije napisano. ili pak biti u potpunosti ništa." Kao i u mnogima od ostalih poznih spisa tako i ovdje nije Sokrat voda razgovora i glavni izlagatelj sadržaja. te se svjesno povezuje s izvjesnom askezom sabranosti isključivo na središnju temu ο kojoj je svaki put riječ. to da je ništa. samo dodirljivo uz nesvjesnost nekim izrođenim zaključivanjem 1 7 .

H. Štoviše. to bi se dalo interpretativno dokučiti tek iz poredbe s gore već prevedenim mjestom iz Sofista ο „potpunome bi­ ću". Ο čemu je tu uopće onda riječ. (Reprint Edition New Hampshire. Owena. nagovi­ ješten u nekoj takvoj ulozi već u Filebu te osobito kasnije u Zakonima. Edited by R. §4. u obzoru Platonova filo­ zofiranja naprosto nema mjesta. a osobito onda spram potonje novo­ vjekovne filozofije prirode kao znanosti. The Timaeus of Plato translated with a running commentary by Francis Macdonald Cornford. E. Ono na što se on ugleda pri izradi „svijeta". Hackfortha. Archer-Hind. te da se (b) mora ustrajati na uvidu u iskonsku dinamičnost. „Ideje" u Platonovu smislu naprosto nisu i ne mogu biti neke i nečije misli. ( 1 1928. G. dovoljno je samo usporediti tome posvećeno mjesto. 1962. ili određenije kozmologije s astronomijom.na neki taman i zagonetan način doduše . svojevrsnu „aktivnost" te „materije" (Cornford).„jest" neovisno od njega i ono u čemu sve izrađuje. s pojmom osob­ noga svemogućnog Boga. . 1977. Ovdje se može naznačiti samo to da je (a) svođenje tog „kaosa" i „prostora" na pasivnost puke ekstenzije (npr. Tako je već Filon taj uzor bio protumačio kao splet ideja koje nisu drugo do misli Boga samog. 216 217 . Za ispitivanje i ujedno odbacivanje mogućno­ sti da bi se „ideje" shvatile u nekom takvom subjektivno-psihologijskom smislu. svako na svoj način. London. uzor prema kojem sve izrađuje. Oxford. medicine i mehanike. L.nosti „fizike" u cjelini. nauk prihvaćen potom od Augustina. kemije. dakako u emfatičkom. London. čini neprekoračivu granicu njegove moći i slobode djelovanja. „Treći rod". Morowa i R. u Timeju spominjani vječni uzor božanskoga tvorenja uopće nije izrijekom nazvan „idejom" ili „idejama". naime ono predzatečeno neuređeno predsvjetsko gibanje. vezana s jedva savladivim teškoćama. 132b. ona kako od boga tako i od samog uzora neovisno iskonski postojeća takozvana Platonova materija. Archer-Hind. već se zarana pokušavala uklo­ niti ona gore spomenuta smetnja očite i nedvojbene predegzistentne ne­ ovisnosti uzora na koji se bog ugleda pri tvorenju. Božanski „rukotvorac". 1965. Allen. Jedno i drugo od toga. pa za­ tim i biologije. No takvo je shvaćanje posve neplatoničko. Chernissa. to znači silnosnost i možnost. postavši na koncu službenim stavom teo­ logije.) Važniji konzultirani komentari: The Timaeus οf Plato. E. nastale upravo putem navodne obnove platonizma. Pokušaji njena tumačenja jednako su vazda dvojbe­ ni i sporni danas kao i tijekom čitave povijesti izlaganja Timeja.) Plato's Cosmology. „obrtnik" iz Timeja ne može se nikako dovesti u unutrašnju smislenu svezu. ili pak kao dinamičku prispodobu za um-duh svjetske duše.uostalom u posve očitom osloncu na zasade Descartesove filozofije . može se ponajprije uz nauk ο konstituciji svjetske duše . Vlastosa. . 1888. Tavlor).E. §3. Edited with Introduction and Notes by R. bitno je i načelno neovisan od njega. R.D.) A Commentary on Plato's Timaeus By A.označiti najsvojstvenijom temom cjelokupnog dijaloga. Taylor. London.naprosto po­ grešno.u nepremostivoj razlici već spram prvog mu velikog učenika Aristotela. 1988. F. već su one isklju­ čivo ono što biva mišljeno. (Usp. ο svemu tome izvrsne priloge G. sabrane naknadno u zborniku Studies in Plato's Metaphysics. Oba su shvaćanja. bit kojega je tamo prepoznata kao život. što sve onda pravim problemom ispostavlja (c) zagonetku njena odnosa spram „duše svijeta" i filozofijskog problema zla (Plutarh). međutim. G. du­ bokom i obuhvatnom smislu kasnog Platonova filozofiranja. proglašujući je tek dijelom neobvezne igrarije mitske mašte. kao što . unikatno u čitavu Platonovu djelu: Farm. već „onim živim samim". Pri pokušajima da se nauk iz Timeja pod svaku cijenu dovede u što veću blizinu s osnovama kršćanstva. ili čak istovjetnost. Kako onda valja shvatiti Platonova boga-obrtnika? Najčešće ga se pokušava tumačiti kao svojevrsnu mitsku metaforu ideje dobra iz Politeie. §2.

rasprava. znanje • postavka. duh jestvujuće. počelo rod nastajuće. strast prisustvo vjera. doživljaj. bivstvo trpnja.Rječnik αϊσθησις αρχή γένος (τό) γιγνόμενον γνώσις διάνοια δοκεϊν δόξα δύναμις είδος εϊδωλον είκών επιστήμη θέσις λόγος μάθημα μύθος νους ov όντως ουσία πάθος παρουσία πίστις važnijih termina ποιεΐν ποίησις σχήμα σοφία činiti. biće bivstveno. pouzdanje £2. bivajuće spoznaja. jestveno jestvo. opažaj početak. stanje. govor. naučavanje priča. stvaranje lik mudrost pretpostavka. pojam prilika. činidba. im 218 219 . odraz slika znanost. uvjerenje. stav pojam. razmišljanje ύπόθεσις φύσις činiti se. narav podstavka osjetilo. kaza um. razlog. izgledati da mnijenje moć vid. spoznanje razum. tvoriti tvorba. postajuće. zbor nauk.

slađe od svega o n o g a što je okolo nas.. zato što ih i i m a više i v e ć m a se dadu spoznati. ipak n a m je to. No o k o onih propadljivih. baš kao što nam je ugledati bilo koji slučajan i neznatan dio onih koje ljubimo sla­ đe no vidjeti mnoštvo drugoga. j e r su nam bliža i . j e d n a su nepostala i nepropadljiva za svu vječnost. Ο onima [prvim]. više s m o za spoznaju opremljeni. a i ο t o m e ο č e m u č e z n e m o znati posve je malo toga o t v o r e n o i p r u ž e n o osjetilima. koja su po naravi sustavljena. z b o g uzvišenosti te spoznaje. z b o g obitavanja . m n o g o će naime toga ο svakome od tu pribivajućih r o d o v a dokučiti onaj t k o se samo ushtjedne dovoljno na­ pregnuti.0d svih jestava. j e d n a k o biljaka kao i životinja. j e r tu i m a tek n e z n a t n o o n o g a iz čega bi n e t k o mogao polaziti pri istraživa­ nju. uzvišenim i božanskim. No ipak o n a druga. u pogledu znanosti stječu prednost. O b a ta istraživanja sadrže zadovoljstvo. A uz to. pa bilo to i j o š kako p o d r o b n o . Jer od onih prvih ako i tek nešto malo dohvatimo. s njima zajedno.Damir Barbarić Aristotel . zapalo nas je da i m a m o slabije motrenje. a drugima se steklo da imaju udjela na postajanju i propadanju.

našoj naravi svojstvenija, pružaju nešto u naknadu u odnosu na onu filozofiju ο božanskima. Budući da smo ο njima razložili, kazujući o n o što nam se čini, preostaje j o š reći ο životinjskoj naravi, koliko je to m o g u ć e ne is­ puštajući ništa, niti od onoga bezvrijednog niti pak od o n o g a uzvišenijeg. Jer i kod onih od njih koja nisu privlačna u pogledu osje­ ta, ipak, što se tiče motrenja, narav koja ih je satvorila neizmjer­ nu u g o d u pruža onima koji m o g u spoznati uzroke i koji su po naravi filozofi. A i bilo bi, naime, protiv svakoga smisla i apsurd­ no ako bismo, promatrajući njihove slike, osjećali zadovoljstvo jer time ujedno p r o m a t r a m o i umijeće koje ih je satvorilo, recimo sli­ karsko, ili kiparsko, a ne bismo još više od toga uživali u motrenju samih onih koja su po naravi sustavljena, premda smo tu zacijelo u mogućnosti razmotriti i same uzroke. Stoga se ne treba djeti­ njasto ustručavati pri istraživanju i bezvrijednih životinja - jer u svemu što je naravno jest nešto divljenja vrijedno." (De part. an. 644b23-645al7) Vjerojatno ni u j e d n o m od svojih tekstova kao upravo u ovo­ me ulomku iz kasnoga spisa Ο dijelovima životinja nije Aristotel tako sažeto, jasno i iskreno, gotovo kao u nekoj filozofijskoj ispo­ vijesti, do riječi i do izraza doveo najdublji credo cjelokupnog svog življenja i filozofiranja. Motriti (θεωρεΐν) o n o što se pojavljuje i pokazuje sva je njegova strast i jedini posao dostojan filozofa te vrijedan svakog truda i napora. V e ć je u r a n o m Nagovoru na fi­ lozofiju filozofa bio shvatio i odredio kao „motritelja", kao onoga koji J e d i n i živi gledajući spram naravi i o n o g a božanskog te, po­ put n e k o g d o b r o g kormilara, načela života vezuje uz ona vječna i postojana, tamo se usidruje i živi po sebi s a m o m e " . (B50: Der Protreptikos des Aristoteles. Einleitung, Ubersetzung und K o m mentar von Ingemar During, Frankfurt am Main 1969, str. 54) Aristotel je prvi koji je cjelinu svega m o g u ć e g znanja prema načelima raščlanio i odijelio u motriteljsku (teorijsko), proizvodno (poietičko) i čimbeno (praktičko). No valja uvidjeti da ne samo unutar p o t o m j o š dalje raščlanjenih motriteljskih znanja (znanost naravi, znanost o n o g matematičkog, te, kao najviša, prva filozo­ fija o d n o s n o teologija), nego jednako tako i za cjelinu proizvodnih i čimbenih znanja određujućim i vladajućim biva i ostaje upravo sveobuhvatni i jedinstveni motriteljski karakter. Aristotelov vijek pada u doba rasula i propasti klasičnih du­ hovnih i političkih životnih oblika i očitovanja grčkoga polisa. Od

sjajnog Periklova razdoblja prošlo je više od pola stoljeća i spo­ meni na nj dostupni su Aristotelu j e d i n o posredstvom o p s e ž n e i intenzivne lektire, što mu i je za cijeloga života ostalo neutoljivom strašću. Pred njegovim se o č i m a zbio poraz G r k a kod Heroneje, sam je odrastao na dvoru onih koji su t o m b i t k o m u osnovi ovla­ dali G r č k o m , obrazovao Aleksandra M a k e d o n s k o g i, izgleda ne bez nelagode i intimnog neslaganja, bio svjedokom začetka j e d n o g kozmopolitski usmjerenog helenističkog imperija, o t v o r e n o g sve snažnijoj orijentalizaciji. N e p o s r e d n o s t grčkoga života ostala mu je uskraćena kako v r e m e n o m rođenja tako i činjenicom porijekla: kao stranac nije niti imao osobite prilike za izbor ο kojemu jed­ n o m govori u Politici ( 1 3 2 4 a l 4 - 1 7 ) , naime za izbor i z m e đ u života v o đ e n o g u zajednici polisa i o n o g a „više t u đ i n a č k o g i i z d v o j e n o g " iz te iste zajednice.

Život
R o đ e n je 384. prije Krista u Stagiri, gradiću na sjevernoj grčkoj obali, kao sin m a k e d o n s k o g a dvorskog liječnika. G o d i n e 367. do­ lazi u A t e n u te započinje studij u Platonovoj Akademiji, gdje osta­ je 20 godina. Ο o d n o s u između s a m o g učitelja i m l a d o g a učenika, koji je zacijelo već zarana očitovao bar dio svojih sposobnosti, ne zna se ništa p o u z d a n o . P o v r e m e n a u literaturi iskrsavajuća na­ gađanja ο t o m e npr. da Platon u t o m i t o m dijalogu ustvari o d g o ­ vara na kritike mladića izrečene u krugu Akademije b e z ikakva su ozbiljnijeg uporišta. Sigurno je, međutim, da je Aristotel v e ć rano u Akademiji započeo s predavanjima, prvenstveno iz reto­ rike, te da je sastavio niz tada uobičajenih protreptičkih dijaloga, pisanih po uzoru na Platona i pretežno oslonjenih na njegov nauk. N a k o n Platonove smrti godine 347. napušta Aristotel Atenu, zajedno s Teofrastom i n e k o l i c i n o m drugih, te odlazi najprije na Assos, zatim u Mitilenu na Lezbosu. G o d i n e 343. prihvaća p o n u ­ du Filipa M a k e d o n s k o g da p r e u z m e odgajanje i obrazovanje nje­ gova trinaestogodišnjeg sina Aleksandra. Kad ovaj, g o d i n e 335, započinje pripreme za svoj azijski p o h o d , Aristotel se vraća u Ate­ nu. T a d a je već na čelu Akademije Speusipa naslijedio Ksenokrat, ο čijim filozofijskim postavkama, a valjda i sposobnostima, Aristotel nije nikada krio svoj j e d n o z n a č n o nepovoljan sud. Ari-

222

223

stotel okuplja o k o sebe kolege i studente u prostorima Likeja, na­ z i v a n o g i Peripatos, osniva knjižnicu i nešto p o p u t muzeja priro­ doslovlja, drži predavanja te n e u m o r n o organizira m n o g o s t r u k a istraživanja. N a k o n smrti Aleksandrove napušta Atenu, predmnijevajući valjda opasnost z b o g s v o g prijateljevanja s Makedonijom, n a v o d n o uz riječi kako nije sklon dopustiti da se Atenjani j o š j e d n o m ogri­ j e š e ο filozofiju. Povlači se u Halkis na Eubeji, r o d n o mjesto svoje majke, te u s k o r o umire, godine 322, u svojoj šezdeset i drugoj godini.

tatora, pretpostavkom su naših današnjih koliko-toliko pročišće­ nih i usuglašenih tekstova originala. Ipak ne treba, izgleda, pretjerano žaliti što n a m nisu saču­ vani i egzoterički spisi, ma koliko naprimjer zaneseno Ciceron (Acad. II, 19) hvalio „zlatni t o k njihova govora" (flumen orationis aureum). A k o je povijest već birala što spasiti, svakako je načinila bolji izbor. Poredak spisa, kao i naslovi m n o g i h od njih, ne potječu od Aristotela. P r v o k o m p l e t n o izdanje cjelokupne ostavštine - mje­ rodavno za o n o što do danas p o z n a m o kao Corpus Aristotelicum priredio je u R i m u skoro tri stoljeća nakon njegove smrti, u pr­ v o m stoljeću prije Krista, jedanaesti voditelj „peripatetičke" škole A n d r o n i k s Rodosa. V o đ e n kasno-helenističkom idejom sustava i enciklopedije cjelokupnoga m o g u ć e g znanja, on je na početak svog izdanja stavio „ l o g i č k e " i „znanstveno-teorijske" spise (takozvani „ O r g a n o n " ) , zatim prirodoslovne, uključujući tu i „psihologijske", n a k o n njih u neprilici niz rasprava ο o n o m e što je Aristotel sam bio zvao „ p r v o m filozofijom" (odatle i njihovo skupno ime „meta­ fizika", dakle „ o n o što je nakon fizike, za n j o m " ) , te na k o n c u spise iz etike, politike, retorike i poetike. Dva najznačajnija Ari­ stotelova „djela", Metafizika i Fizika, nisu dakle u o p ć e nikakva djela, v e ć naknadno, pri t o m izdavanju, u cjelinu složene zasebne rasprave i grupe rasprava, nastale u različitim v r e m e n i m a i često pisane iz različitoga filozofijskog vidokruga. Kronologija pojedinih spisa p r e d m e t o m je dugotrajne i inten­ zivne rasprave m e đ u znalcima i teško se m o ž e reći kako je postig­ nuto suglasje u svim pojedinostima. Ipak se m o g u s o d r e đ e n o m sigurnošću utvrditi b a r e m o s n o v n e crte redoslijeda njihova nasta­ janja. P r e n o s i m o ovdje danas mjerodavnom prihvaćenu kronolo­ giju iz m o n u m e n t a l n e Duringove monografije (I. Diiring, Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 49 i d.): 1. Vrijeme u Akademiji: A) Od 360. do 355: Kategorije, Ο tumačenju, Topika II-VII, VIII, I, IX, obje Analitike, (izgubljeni) dijalog Ο filozofiji, (izgub­ ljeni) referat Platonova predavanja Ο Dobru, knjiga L a m b d a tzv. Metafizike, prva verzija Poetike, Retorika I-II (bez II, 23-24), prva verzija Velike etike (Magna moralia).

Djela
Svi dijalozi i ostali „ e g z o t e r i č k i " spisi Aristotelovi izgubljeni su, a o n o što n a m je ostalo sačuvano u pravilu nisu dovršena, redi­ girana i za objavljivanje pripremljena djela, v e ć pripremni zapisi, koji su služili kao o s n o v a ili p o n e k a d tek podsjetnik predavanji­ m a . Izuzetak su od t o g a n e k a očito za javnost oblikovana djela, npr. Nikomahova etika, Topika, najveći dio Politike, kao i m n o g i stilski i izražajno o č i t o dovršeni i dotjerani dijelovi unutar posto­ j e ć i h spisa. U cjelini gledano, očito je da u g o t o v o svima od njih postoje slojevi zabilješki rađenih u različita vremena, popravci, u m e c i i dodaci, najčešće od strane Aristotela samog, p o n e k a d m o ž d a i od n e k o g od njegovih bližih učenika. Stil je i inače općeni­ to strahovito zbijen i sažet, p r e p u n neizrečenih primisli i pretpo­ stavki, smislenih sveza koje valja sam u čitanju pridodavati, tako da su neki dijelovi z b o g t o g a g o t o v o nerazumljivi, ili p a k ostavlja­ j u m n o š t v o j e d n a k o izglednih m o g u ć n o s t i razumijevanja. U z to, Aristotel se u o v a k v i m spisima služio vrlo samosvojnim j e z i k o m , s v e l i k i m brojem tehničko-terminologijskih izraza, naslijeđenih dje­ l o m i č n o iz diskusija u Akademiji, a v e ć i m dijelom i skovanih u njegovim vlastitim pokušajima da riječju i i z r a z o m izađe na kraj s m i s a o n i m t e š k o ć a m a s kojima se bez prestanka filozofirajući sretao. Sve to, dakako uz osnovni p r o b l e m težine samoga o n o g mišljenog, čini studij Aristotela, pa v e ć i samo čitanje, izuzetno zahtjevnim p o t h v a t o m , što će se vjerojatno vidjeti i iz naših prilo­ ž e n i h prijevoda. D a k a k o , stoljetni napori filologa, njihova rada na o b r a d i i usklađivanju brojnih verzija i varijanti rukopisa, potpo­ m o g n u t o g strpljivim konzultiranjem dragocjenih antičkih komen-

224

225

Β) Od 355. do Platonove smrti: Fizika I i II, VII, III-VI, Ο nebu, Ο postojanju i propadanju, Meteorologika IV, knjige My 9, 1086b21 - Ny, Alpha, Jota, My 1-9, Beta tzv. Metafizike, prera­ đena Retorika I-II, Retorika III, Eudemova etika, dijalog Eudemus (izgubljen), Nagovor na filozofiju (djelomično izgubljen). 2. Vrijeme putovanja, Assos, Lezbos, Makedonija (347. - 334.): Povijest životinja incessu (Historia animalium) III, I-IV, VIII, Ο dijelovi­

sti stalnoga tijeka, što će sve t a m o naći oličeno prije svega u Protagorinu naučavanju. T e š k o je dostatno istaknuti svu važnost o v o g a Aristotelova ishodišta, u kojem se g o t o v o m o ž e prepoznati svojevrsni reflek­ sivni obrat od stvari samih k horizontu njihove m o g u ć e odredljivosti, nagovorivosti i označivosti. V e ć u svojim najranijim pokuša­ jima, ο kojima i m a m o samo sporadična izvješća iz druge i treće ruke, inzistirao je on u p o r n o uvijek o k o j e d n o g a te istog, n a i m e o k o pitanja: „ š t o znači ( n e š t o ) ? " , „ k a k o nazivamo ( n e š t o ) ? " , „ka­ ko se zbori ( n e š t o ) ? " . U ranim Aristotelovim spisima, „klasifika­ cijama" i „ r a z d i o b a m a " iz najranijega v r e m e n a u Akademiji, pi­ tanje „ š t o kazujemo ο stvarima?" stupilo je na mjesto P l a t o n o v a „ š t o jesu stvari?" - ustvrđuje i D u r i n g (nav. dj., str. 81), a istu stvar konstatiraju i u g l a v n o m svi relevantni suvremeni istraži­ vači. T a k o naprimjer H. Flashar (poglavlje „ A r i s t o t e l " u t r e ć e m svesku „Filozofije antike" najnovijega izdanja U e b e r w e g o v a „ N a ­ crta povijesti filozofije": Altere Akademie, Aristoteles, Peripatos, Basel/Stuttgart, 1983, str. 3 2 4 ) : „Pitanje ο bitku pojavljuje se da­ kle [tj. Aristotelu] u horizontu logosa; filozofijska problematika biva otključena p u t e m refleksije na jezik." Ili O. Hoffe (poglavlje „Aristotel" u Klassiker der Philosophie, Bd. 1 /Hrsg. O. Hoffe/, M u n c h e n , 3 1 9 9 4 , str. 8 1 ) : „Aristotel vidi biće unaprijed u o d n o s u na logos, koji znači j e d n a k o u m , njegovu artikulaciju, jezik, i nje­ g o v smisao." O n o m e tko poznaje stanje istraživanja Aristotelove filozofije posljednjih desetljeća neće biti teško u svim o v i m konstatacijama prepoznati odjeke o s n o v n e teze j e d n e od najoriginalnijih novijih interpretacija Aristotela, naime knjige Wolfganga Wielanda Ari­ stotelova fizika iz god. 1962. Središnja teza knjige, o n a ο „ u z a ­ jamnosti izraza 'biti' (είναι) i 'biti govoren, z b o r e n ' ( λ έ γ ε σ θ α ύ u Aristotela" (str. 155), nije j o š ni izdaleka iscrpljena u svim m o g u ć ­ nostima koje Otvara j e d n o m radikalno n o v o m razumijevanju i tu­ mačenju cjeline t o g filozofiranja. Ishodište u „ l o g i č k o m e " ne smije dakako biti shvaćeno u smi­ slu o n o g a što danas poznajemo i prakticiramo kao „ l o g i k u " . Od spisa takozvanog „ O r g a n o n a " samo dvije Analitike sadrže logičku problematiku u s t r o g o m e smislu riječi, prije svega n a u k ο tzv. si­ logizmu. Topika je rana filozofijska refleksija na m e t o d e dijalek­ tičke diskusije, d o k se i Kategorije i Ο tumačenju k r e ć u u je-

ma životinja (De partibus animalium) II-IV, Ο hodu životinja (De
animalium), Meteorologika Politika I i VII-VIII.

3. Drugi boravak u Ateni do smrti u Halkisu: Retorika II 23-24, Retorika I-II i III prerađene, Politika II, V-VI, III-IV, knjige Gamma, Epsilon, Zeta-Eta-Theta tzv. Metafi­ zike, Fizika VIII, Ο dijelovima životinja I, Ο rađanju životinja, Ο kretanju životinja (De motu animalium), Ο duši (De anima), Mali prirodoslovni spisi (Parva naturalia), Nikomahova etika.

„Logičko" ishodište
Najsvojstveniji polazišni stav Aristotelov, obrat kojim već kao mladi pripadnik Akademije samosvjesno nastupa, ne skrivajući osjećaj vlastite originalnosti, u kritici kako uobičajene sofistike tako s a m o g Platona i njegova elejskog prethodnika Parmenida (Phvs. I) glasi: „zbori se višestruko", „ n a više se načina izriče", „znači više toga" (πολλαχώς λέγεται). „Biće, bitak, zbori se mno­ g o s t r u k o " - t o m svojom središnjom postavkom relativizira Aristo­ tel - kako to sam razumije - svojevrsnu zakočenost i apstraktnu zaustavljenost elejaca te dopušta i otvara mišljenju slobodan po­ gled na cjelinu bivanja i gibanja, na polje naravi i svega po naravi bivajućeg. S druge strane, upravo istim tim k o n a č n i m svođenjem na pračinjenicu logosa, zbiranja, mišljenja, govorenja i označavanja, uspijeva izboriti očiglednost (u G a m m a tzv. Metafizike) nužnosti nekog prvog postojanog, najpouzdanijeg i najjačeg počela, kasnije nazvanog p o č e l o m neproturječenja (principium contradictionis), protiv radikalnog heraklitizma i sofističkog nauka ο sverelativno-

226

227

Na o s n o v i takvog. nije „ n e š t o po n e č e m u " (De anima. v e ć je­ dino ili mišljenje-oprisutnjenje ili pak u o p ć e ne. odredivši t i m e jed­ n o m zauvijek pravi i takoreći jedini „ p r e d m e t " cjelokupnog svog filozofiranja. molba. Ili. u procesu r a z u m s k o g odricanja i priricanja. te o n o što se pririče. T o m e je svoj­ stvena j e d n a izvornija istina od one znanstveno dokazne: o n a nesastavljiva . ima u sebi uro­ đen neuklonjivi poriv za ozbiljenjem vlastitoga „djela". U p r v o m od tih dvaju posljednjih spisa otvara Aristotel ho­ r i z o n t priricanja i pridatljivosti kao onaj u kojem se u o p ć e m o ­ že smisleno ο n e č e m u govoriti i to označavati n e č i m o d r e đ e n i m . svakog sastavljanja te svakog priricanja i odricanja. II) narav o n i m što u sebi s a m o m e i m a počelo gibanja i stajanja. p u k o apstraktnim. najdublje. potek l i m iz p r a v n o g i s u d b e n o g govora. rasporedom (τάξις).. to znači izvedeno i n e p r a v o jestvo. želja. prepušteni retorici. „prokazivanje n e k o g a kao baš toga i takvoga". riječ je upotrebljena ne manje od 53 puta. 434) da „ n a mjesto [Platonove] ideje D o b r a u njega stupa physis". a ipak se pokazuje filozofijski odlučujućom i p r e s u d n o m t e m o m . Sve što jest po naravi.veli Aristotel u kasnoj knjizi T h e t a tzv. pojam i stvar Aristotelove filozofije svakako je narav. gdje je i z v o r n o značilo „ o p t u ž ­ b u " . dj. Bitno pak njeno svojstvo u t o m e je što je sama u sebi sređena i smisleno uređena.d i n s t v e n o m horizontu „ l o g i k e " . za kakvim je r e c i m o tragao Platon: . svakodnevno­ me mnijenju itd.j e d a n povijesno odsudni stav. „ o n t o l o g i j e " i „filozofije j e z i k a " ujedno. označuje Aristo­ tel (Phys. Svrhoviti poredak naravi Uz logos. J. nazvat će j e s t v o m (ουσία). iznicanje (φύσις). 4 3 0 b 2 7 ) . npr. s druge strane. kao niti puko razumske istine. No samo o n o nerazdjeljivo i nesastavljivo. N e k o „ b i ć e n a p r o s t o " ostavlja Aristotel naglašeno slavodobitno po strani. načela sama. od prvih i osnovnih jednostavnih tijela pa do č o ­ vjeka kao krune i v r h u n c a naravnog postojanja. priroda. ne dotaknuvši ih. O n o č e m u sve d r u g o biva priricano. kako b i s m o danas rekli. dokazna istina „ n e č e g a p r e m a n e č e m u " kreće se uvijek u okrugu o n o g a sastavljivog i razdvojivog. ali isključivo ukoliko v e ć jest unutar prethod e ć e g a horizonta pridatljivosti i priricanja. tj. 228 229 . Štoviše. poglavlju druge knjige Dru­ ge analitike: počelo dokaza nije dokaz. u čemu Aristotel iznalazi upravo o n o prvo. „ p r a z n i m " i. pripuštajući ga p o t o m u splet cjeline „kategorija" tek kao drugotn o . bolje rečeno u o n i m fragmentima koji su nam od t o g spisa sačuvani. U d r u g o m tematiziranom spisu. ostaju tako na r u b u pravoga fi­ lozofijskog interesa. Nije pretjeran stav Diiringov (nav. U okrugu njih n e m a u o p ć e nikakve laži.. tako će sad i cjelina te m o g u ć e znanstveno dokazive istine biti sažeta u stavu „sav dokaz otkriva i razotkriva nešto p r e m a n e č e m u " (τι κ α τ ά τινός). No Aristotel će se. za razliku od razuma. Metafizike. kao niti znanosti znanost (Anal. niti pretjeruje drugi jedan znalac ( D . K a o što je bit h o r i z o n t a pridatljivosti bila oči­ t o v a n a f o r m u l o m „ n e š t o n e č e m u " . post. To J e s t v o " valja razlikovati od svakog „ b i ć a napro­ s t o " ili „ b i ć a s a m o g po sebi". što čini p r e d m e t i sadr­ žaj dviju Analitika. i u o p ć e odnošenja spram stvari i bića. . str. koje će se Aristotel prihvatiti kasnije u j e d n o m od najtežih i najznačajnijih svojih tekstova. pitanje. govorenja i mišljenja samo j e d a n . Ο tumačenju. Naime. kao puki općeniti vid ili r o d . označujući ga „ g o l i m " . „ r a z o t k r i v n e " znanosti. naime „apofantički l o g o s " . s j e d n e . suočiti s granicom tako o d r e đ e n o g a horizonta i sve više bivati prisiljen tematizirati i o n o što unutar njega više ne m o ž e biti dohvaćeno. strogo o m e đ e n o g logosa gradi se o n d a cje­ l i n a „ d o k a z n e " tj. B i t n a formula t o g h o r i z o n t a je „ n e š t o (se pririče) n e č e m u " i sve što u n u t a r njega u o p ć e m o ž e biti udvaja se u o n o čemu biva priricano. u knjizi Z e t a tzv. Sve odredivo u n u t a r t o g horizonta naziva Aristotel i m e n o m κ α τ η γ ο ρ ί α . U o č i t o m protustavu spram Platona. b i t n o o d r e đ e n time što jedi­ no njime m o ž e m o jednoznačno razlikovati ono istinito od onoga lažnog. Aristotel će je i samu često poistovjećivati s r e d o m i poretkom. 1 0 0 b l 3 ) . ostaje izvan dohvata razuma. koji je dušu bio odredio izvo­ rištem i p o č e l o m cjelokupnog i svakog kretanja. za postig­ n u ć e m vlastitoga naravnog cilja i svrhe. Metafizike m o g u se samo ili umom dotaći te u t o m doticaju ujedno naprosto izreći ili pak u o p ć e ne spoznati. O v a će brza odluka p o s t u p n o sve snažnije zahtijevati pre­ ispitivanje i produbljeniju o d r e d b u . a što se samo ne da više n i č e m u priricati. Svaki drugi vid govorenja.J e s t v o " je „ b i ć e " . pjesništvu. kako je rečeno u izuzetno značajnom 19. druga ključna riječ. U m . izlučuje Aristo­ tel iz cjeline m o g u ć i h vidova zborenja. koji će odsada držati p r e s u d n i m i filozofijski j e d i n o rele­ v a n t n i m . osobito u Drugoj analitici. V e ć u r a n o m Nago­ voru na filozofiju.

d o k je o n o što nije vječno m o g u ć n o < i biti i ne biti i > mijenjati se na lošije i na bolje.b l 6 ) Ovoj sublunarnoj sferi bivanja živih bića.j e d a n pristup donekle blizak naprimjer G o e t h e o v o j m o r ­ fologiji bilja. opadanja i iščeza­ vanja u m n o g o s t r u k o ispresijecanim putanjama smrtnih bića. Neprekidnosti je dakle zacijelo u z r o k [kružno] pre­ mještanje svega. Jer m n o g o je razložnije da je biće u z r o k o m bivanja nebiću. jer su protivni.n e o b i č n o m kombinacijom deduktivnih konstrukcija. ako će doista uvijek biti neprekidni i postajanje i propadanje.A uz to. to. raščlambe i karakteriziranja. Brojem mu je to dakle n e m o g u ć e . nego nebiće bitku bića. kao naravnog mjesta vatre. Štoviše. sunca]. a za neke manjim.. ili pak propadanje. te o n o biti od o n o g a ne biti.Allan. djelo navedeno niže u popisu. a o n o uduševljeno od o n o g neuduševljenog z b o g duše. već za neke većim. Iz ravnog i kružnog gibanja s jedne. gibanje će biti nepravilno. rasta. n e k i m a veći.. Tako da bi bilo ili postajanje uvijek. sa strogom podjelom na supralunarnu sferu etera kao „petoga tijela". s neprestanim p r o c e s o m rađanja i umiranja. Stoga i nije prvo [kružno] prenošenje uzrok postajanja i pro­ padanja. budući d a j e pokazano d a j e [kružno] gibanje prema premještanju vječno. i bivanje bude neprekidno. n u ž n o je da. ali ne istim za sve. otvaraju n a m ona pogled na j e d a n drukčiji pristup ži­ votu no što n a m ga je priredila i namrla novovjekovna znanost. F e n o menologijskom blizinom i p o d r o b n o š ć u opisivanja. u nastojanju da što jače naglasi samostalnost i samostoj­ nost naravi nazvat će je j e d n o m (Phys. Bolja je pak duša od tijela. bogatstvu vrsta i oblika. da se nešto uvijek giba. te o n o g a „ g o r e " . Jer zbiva se da biva sad daleko. d o k je enklitika [uzrok] prilaženja i odilaženja. a druga takva da m o g u i biti i ne biti. nego prenošenje prema enklitici sunca. O n o dakle [kružno] premještano jest. . Premještanje će naime činiti bivanje stalnim pri­ micanjem i odmicanjem onoga rađajućeg [tj. da je naime prva od promjena prenošenje. fantastičnih sinteza i oslanjanja na tradicijom predane nazore . a o n o lijepo i b o ž a n s k o uvijek je p r e m a svojoj naravi u z r o k o n o g a boljeg u onima koja su za to sposobna. 3 3 6 a 3 3 .danas gotovo apsurdnom izgledajuću zgradu kozmologije. a tvrdimo da je premještanje u z r o k bivanja. ustvrdujući da . božanskih zvijezda u vječnome kruženju i ostalih božanskih bića s jedne. a ne bivanje-postajanje. nastajanja. kao naravnog mjesta zem­ lje. Jer n u ž n o je. te ne naposljetku filozofij­ s k o m s n a g o m sinopse te načelnoga vrstanja. o n d a i učestalim udaljavanjem upropaštava. et corr. M o r a dakle biti više gibanja. ne m o g u bivati oboje. Posvjedočimo to n a v o d o m j e d n o g a mjesta s p o č e t k a druge knjige spisa Ο rađanju životinja: „ J e d n a od bića vječna su i božanska. jer suprotnoga su suprotni uzroci. u njihovoj g o t o v o nepreglednoj različnosti. s druge strane. a zato je i premje­ štanje ranije-prvotnije od bivanja-postajanja.to je stalni tenor svih njegovih obuhvatnih zoologijskih ispitivanja. . N a u k ο naravnome gibanju i vlastitome naravnom mjestu ele­ menata i svih ostalih naravnih bića čini osnovu njegove kozmo­ logije. kako im ne bi izostale pro­ mjene. a o n o bivajuće nije. ili pre­ nošenjem ili pak odstupanjem od toga. sintetičkom i k o m p a r a t i v n o m m e t o d o m istraživanja. „Narav ne čini ništa uzalud". Budući pak da je pretpostavljeno i pokazano da je neprekid­ no i postajanje i propadanje stvari. Stoga i v r e m e n a i životna d o b a svakog pojedinog imaju broj i njime se određuju. i o n o živje­ ti od o n o g a ne živjeti: . kako se ne bi steklo samo j e d n o od toga dvoga.z b o g tih uzroka jest živima rađanje. U t o m e je naime kako o n o neprekidno tako i to da se biva gibano dvama gibanjima. i o n o g a „dolje". A i u istome su v r e m e n u prema naravi i postajanje i propa­ danje." (De gen. kako premještanje jest jedno. 247b9) „ p u t o m u sebe samu". to po naravi uvijek tvori isto. te ako učestalim približavanjem rađa. to je o n o p o stajuće vječno na onaj način na koji to m o ž e . te sublunarnu. te p o t o m kemije. 46). A budući da je nejednako rastojanje. Svega je naime p o r e d a k i sav se život i vri­ j e m e mjere periodom. a nekima pak i manji. Ovu drugu. onda isto to odlaženjem i udaljava­ njem upropaštava. posvećena su neopravdano malo studirana biologijska djela Aristotelova. Jer suprotnoga su suprotni uzroci. tako da ako nadolaženjem i blizinom rađa.jestvo je naime [tih] bića u o n o m e pojedinac - 230 231 .u povijesti znanosti nije bilo nijednoga gorljivijeg zagovornika 'svršnih uzroka' od njega". kad je to tako. Naime sve što je isto i što se na isti način drži. a sad opet blizu. K a k o je naime narav tog roda n e m o g u ć n a biti vječnom. str. Jer nekima je mjera period godine. izgradit će u r a n o m spisu Ο nebu . donju sferu opisuje sažeto na j e d n o m lijepom i značajnom mjestu rasprave Ο postojanju i propadanju: . a i da b u d u dva gibanja. A ujedno je jasno da je i o n o prije dobro rečeno. oslonjena na mehaniku i dinamiku matematičke rizike.

a kad bi bilo takvo [tj. zatim mjesta. više no igdje drugdje. D u b o k e i razumijevanju pone­ gdje j e d v a dostupne analize samoga gibanja. Flashar. T o m bi zahvatu trebalo prethoditi . bila je i ostaje j e d n a od jedva nekoliko osnovnih knjiga cjelokupne predaje filozofiranja. Naime. Cjelini bivajuće. . Ova pak uključuje aporije beskonač­ n o g i k o n t i n u u m a itd. Stoga jest vječno rod ljudi i životinja i bilja. te stoga strogo r e č e n o i ne spadaju u fiziku. ο biologiji (During). već samo i j e d i n o to da se unapri­ j e d shvati kako je u knjigama poput te. o n o g . u kojoj su skupljene zasebne rasprave i grupe rasprava iz o n o g a što Aristotel sam naziva „ p r v o m filozofijom". čine i djelić onoga što inače biva iscrpno i suvereno izlagano ο ostalim aspektima Aristotelove filozofije. Hoffe) jedva da po opsegu.sadržane u Phys. naime izreka da b o g k a o „ n e p o k r e t n i p o k r e t a č " i kao „ p o č e l o ο kojem visi cjelina sve­ g a " . pa opet ponekad „ z n a n o š ć u ο biću ukoliko je b i ć e " . isto b r o j e m ] . O v i m rečenim dakako ne želimo postići to da se obeshrabri svatko tko bi se htio dati na studij najtežih pitanja Aristotelove Metafizike.sve što jest i biva p o k r e ć e „ k a o o n o erotički ž u đ e n o " dobiti na p u n i n i unutrašnjeg smisla i sadržaja. Rasprave sabrane u izdavačku kompilaciju pod n a s l o v o m Fi­ zika zapravo se ne bave s a m i m naravnim bićima u bivanju. temeljitosti i razini.kako sam kaže u p o č e t n o n a v e d e n o m stavu iz k a s n o g a spisa ο dijelovima životinja . nebeskoj sferi o n o g a v j e č n o g n a l a z i m o u cjelini o p u s a t e k nešto škrtih te za Aristotela n e u o b i č a j e n o s n a ž n o metaforički i g o t o v o mitski izraženih opisa u r a n o m spisu Ο nebu.n o m . a u o p ć e tek i m o g u . shvaćati j e d i n o paralelnim tematiziranjem cjeline „prve filozofije" i relevantnih dijelova treće knji­ ge spisa Ο duši. Prva filozofija Knjiga Metafizika.navedimo to ovdje samo kao primjer . drugi put pak „ m u d r o š ć u " . po starom h e r m e n u t i č k o m naputku. teških i obuhvatnih misaonih zahvata kakvi leže u podlozi npr. naravi posvećeni su g o t o v o svi Aristotelovi naravoslovni spisi. an. te j o š u o d l o m c i m a u Phys. Problemi nastaju tako već pri prostom pokušaju neke bliže odredbe toga što to zapravo Aristotel naziva „ p r v o m filozofijom". koju ovdje p r e v o d i m o . VII-VIII moraju se. tad cjelina Aristotelove „ljestvice p r i r o d e " stupnjevane korak po k o r a k u smjeru vječnosti neće više u njenoj danas p o n e š t o iritirajućoj bezuvjetnoj teleologiji izgledati tako apstraktnom i usi­ ljenom. Ο višoj. Očita je nevoljkost filozofova da se rije­ č i m a o b i č n o g a ljudskog izričaja o b r a ć a u oblast o n o g nadljudskog i b o ž a n s k o g . p r e m d a inače već od samih svojih početaka ." (De gen.kako smo 232 233 . ο retorici i poetici (Flashar). „ b i ć e kao b i ć e " j e d n o m se u njega samog razumije u smislu bića „ n a p r o s t o " i „ u o p ć e " . O v a je pak posljednja odredba krajnje nejasna. III-VI. Svakako je ne samo n e m o g u ć e nego i neumjesno htjeti u krat­ k i m potezima dati ma i naznaku tako složenih. te zatim opet sve to zajedno s č u v e n i m izvodima ο u z r o k u erotičke p o m a m e u s v e m u živome iz P l a t o n o v a Simpo­ zija. dakle sublunarne. v e ć t a k o r e ć i ontologijskim uvjetima same naravnosti naravi. bilo bi vječno.ali v r s t o m m o ž e . v e ć prije u nešto što b i s m o m o g l i nazvati filozofijom bivanja. itd.ο č e m u je t e k n e z n a t n o m a l o t o g a o t v o r e n o i p r u ž e n o osjetilima. kako je njegova razlika spram djelatnosti očito u Aristotela zasnovana na njihovu različitom odnošenju spram vre­ m e n a i prisutnosti u o n o m e „ s a d " . kao što će i njegova č u v e n a izreka iz „ t e o l o š k e " L a m b d a knjige Metafizike. vre­ m e n a . Sam je j e d n o m naziva tek „ t r a ž e n o m znanošću". N o . Pret­ postavka toga pak imalo bi biti dostatno razumijevanje biti samo­ ga gibanja. dakle j e d n a od onih čijom se samo i pažlji­ v o m i temeljitom promišljajućom lektirom rijetki m o g u pohvaliti. Aristotelova nau­ ka ο razlici mogućnosti i djelatnosti (ενέργεια). u bilo kako usko ili široko s h v a ć e n o m uobičajenom smislu riječi. b e s k o n a č n o g i osobito o n o g neprekidnog ( " k o n t i n u u m a " ) .7 3 2 a l ) V e ž e li se sve ovo ovdje r e č e n o s i s t o m tvrdnjom i z r e č e n o m u spisu Ο duši. samo iz cjeline m o g u ć kakav-takav uvid u bit pojedinog p r o b l e m a i njegovo eventualno razrje­ šenje. Nije stoga nimalo č u d n o što naprimjer poglavlja ο samoj toj „prvoj filozofiji" u gore spominjanim danas relevantnim i standardnim prikazima Aristotela (During.istumačenje Aristotelova nauka ο razlici gibanja i djelatnosti. 7 3 1 b 2 4 . npr. to valja osigurati i razumi­ jevanje o n o g a što je u četvrtoj knjizi Fizike kazano ο v r e m e n u i njegovoj osnovnoj odredbi. ο teoriji znanosti i politici (Hoffe).

. odakle te svrhe i ciljevi. kako kaže u Eudemovoj etici. Stoga p r e d m e t njena interesa ni na koji način nije i ne m o ž e biti nekakvo D o b r o naprosto.tek u 17.j e d n a k o kao npr. stoljeću . Wagner. p r e m a Aristotelu.. Etika. koju riječ Aristotel sam inače u pravilu rabi jedino kad govori ο starim mitolozima poput Hesioda ili orfika. m o g u ć e ustvrditi da ta tako shvaćena etika svoje povijesno mjerodavno zasnivanje i izgradnju upravo u njega i za­ dobiva. te utoliko poistovjećeno s b o g o m i o n i m božanskim.ο onto-teologiji zapadnjačke metafizike. naime na samo jestvo. već j e d i n o i isključivo čovječje d o b r o i čovječja sreća. utemeljenost kojega u s a m o m njegovu djelu ostaje u znatnoj mjeri upitnom. naime „vrlina" (αρετή) upravo jed­ na sabranost. postupno će biti doveden t o m e da ipak sve ostale osim jestva razumije kao nešto što jest „spram j e d n o g a " i na neki način „ a n a l o g n o " u odnosu na jedno. „ k a d a " itd.g o r e bili vidjeli . Merlan. naime od ideje Dobra. etički nepročišćenih prohtjeva i želja . štoviše. „ g d j e " .sebe usmjerava jedino spram o n o g a za što v e ć unaprijed nekako zna da je „u na­ šoj m o ć i " . . T r e z v e n o s t je odabira u t o m e da on . i Heidegger i njegovi sljedbenici. „ P r v a filozofija" bi tako u p r v o m slučaju imala biti nešto poput one na t o m tragu kasnije . tko ih i kako postavlja. N o . p r e m d a je inače stalno Aristotelovo uvjerenje da je tvar po sebi nespoznatljiva. o n o m e „ č e ­ ga čovjek jest počelo i gospodar". Do neke je mjere. Mansion. svaka od „kategorija" .izraz koji već i sam po sebi do danas izaziva n e d o u m i c e oko pravoga značenja i doživlja­ va m n o š t v o uvijek novih i drukčijih tumačenja. svojstvenije i v e ć m a je J e s t v o " oblik.„biće samo po sebi" smatra. treba biti upravo n e k a ljudska m o ć i neko znanje čovjekovo ο t o m e kako da ustanovi. „Filozofija ο onom ljudskom" Etiku i politiku Aristotel vidi i razumije kao jedinstvenu cjelinu o n o g a što naziva „filozofiranjem ο ljudskim stvarima". Odabir je bitno odabir sredstava.u sebi individuirana i da n e m a ničega izvan i „ m i m o " kategorija. Drugi put opet biva o n o shvaćeno u smislu „ p r v o g i naj­ višeg" bića. Prvu filozofiju on štoviše sam izriči­ to vezuje uz istraživanje upravo t o g „jestva". na j e d n o m e od mnoštva sličnih mjesta u djelu.). zasnovanoj u b i t n o m e upravo u Aristo­ tela.j e d n a k o tako jestvo kao i odnos. ili na što bi bile svedive. stalnosti i sabranosti. nije i ne m o ž e biti dostupna čovječjoj djelatnosti i čimbenosti. nečim što uistinu i ne pripada pravoj filo­ zofiji. pri čemu je od osobitog značenja uočiti činjenicu da to zasnivanje pada ujedno s određenjem biti čovjeka te njenih gra­ nica i dosega.tim i m e n o m nazva­ ne „ontologije". i nije li o n d a samo to postavljanje nešto što se n u ž n o odvija i zbiva 234 235 . što će Aristotel u pravilu na­ zivati „ o n i m što bijaše (nečemu) biti" . čak a k o i ima nečega takvog. tako je i o n o navlastito etičko. Sva tri svoja etička spisa započinje on odrješitim kritičkim distanciranjem od o n o g središnjeg i najdubljeg u P l a t o n o v u filo­ zofiranju. bit svake m o ć i o p ć e n i t o i sva­ koga znanja p o s e b n o u nekoj postojanosti.u razlici spram mahnitosti i n e o b u z d a n o ­ sti običnih. kao odvojena. Etička se trezvenost i stalnost postiže prije svega o n i m što Aristotel naziva „odabirom" ( π ρ ο α ί ρ ε σ ι ς ) i u č e m u bez sumnje valja vidjeti sam osnov cjelokupne njegove etike. K a o što je. Odatle je onda kasnije u skolastičkim interpretacijama Aristotela izrastao nauk ο takozvanoj analogiji bića. što bi ih vezivalo i nekako objedinjavalo. vid i „ b i t " nečega složenog.. p r e m d a iz posve drugog horizonta interpretacije. zbog njegove opće­ nitosti i apstraktnosti. Bit je argumentacije p r i t o m ova: ideja Dobra. No „ b i ć e kao b i ć e " m o ž e se shvatiti i kao o n o što Aristotel naziva J e s t v o m " ( ο υ σ ί α ) . Moser. u drugome pak bila bi „teologijom". dakako. N o . ne svrha samih. D o k je u svojoj ranijoj fazi Aristotel inzistirao na t o m e da je npr. go­ voreći tada . stalnost i postojanost. Owens. Što je pak samo to J e s t v o " ? U j e d n o m svom aspektu m o ž e o n o biti već i „ t v a r " kao „ p o d l o g a " . u nevolji potražili izlaz u tumačenju da „biće kao b i ć e " znači ujedno i „naj­ više b i ć e " (npr. da pripada o n o m e s t o j e „ z a n a s " m o g u ć n o . vodi i upravlja vlastiti život. Interpreti su. m e đ u t i m . Zadržavanje unutar oblasti o n o g a za nas m o g u ć e g osigura­ no je pri svakom odabiru osobito time da se on ustvari nikada i ne bavi ničim drugim do iznalaženjem puteva i sredstava za neki već unaprijed postavljeni cilj. k o j o m onaj tko etički djeluje biva otet iz vlasti bitno i načelno nestalnih i vazda promjenljivih strasti.

kao „ d o k o l i c a " . njegovati i unapređivati vrlinu: " N e podrazumijevaju ispravno niti ο vladavini koja bi se zako­ n o d a v c u imala činiti č a s n o m . D a k a k o da ovakav nazor ne stoji u suglasju s n a k a n o m zasni­ vanja etike kao oblasti u kojoj vlastitom voljom i o d l u k o m djeluje­ m o . pa i s a m o m o n o m e po č e m u jest i on i cjelina svega. procjenjujući ih ne prema snazi. [. I nije to nikako neprilika i nevolja tek r e c i m o hrvatskoga jezika.." {Polit. Izrazi koje n a m u svrhu približenja smislu te riječi pruža vlastiti jezik. N a i m e najveći broj takovih polisa ra­ t o m se doduše spašava. gospodstva i d r ž a v n o g ustroja u o p ć e . i protiv svoje najdublje nakane i volje. odluci i izboru. Zahrđaju od dosade p o p u t željeza. i to treba da zakonodavac usa­ đuje u duše ljudi: da ratnička uvježbavanja treba provoditi ne za­ to da bi se pokoravali oni nevrijedni.izvan oblasti o n o g etičkog. ο t o m e svjedoči i o n o što se zbiva. našavši se u miru. naime gos­ p o d s t v o čovjeka nad o n i m što mu se zbiva . živ­ ljenja. ali jednako i sa baš svim bit­ nim jezicima današnjice. Preludiji.da bi osigurao izvornu n a k a n u same svoje etike. No u p r a v o je .. pri kojem ocrtavanju mu „ k a o kanon i mjera". prethodeći mu vazda? Čini se da je u p r a v o to pitanje bilo najtežim i najvećim p r o b l e m o m cjelokupnog Aristotelova „filozofiranja ο o n o m e ljudskom" i upravo je na njega uvijek i z n o v a pokušavao dati neki zadovoljavajući odgovor. koji ih nije odgojio za življenje u slobodi.) . I u p r a v o je na iskustvu b e s k o n a č n e unutrašnje samostojno­ sti i s l o b o d e veledušja m o g a o Aristotel zadobiti pravo mjerilo ko­ j i m o n d a u Politici pristupa različitim vrstama moći. gdje biva. ka­ ko sam kaže. te na k o n c u mjesta čovjekova u bitnoj izloženosti i otvore­ nosti silama j e d n o g i drugog. p r e m a kojem je čovjek izvrstan ne prvenstveno po svojoj volji. Temeljni „aktivizam". Osim toga. vjerujemo. nasto­ j e ć i . svakako i iz vlastitoga unutarnjeg iskustva i doži­ vljaja. Samo onaj tko je za nju sposoban jest gra­ đanin u pravome smislu riječi. kao što i samo onaj polis koji svoje građane za nju odgaja i na nju usmjerava zavređuje doista ime 236 237 . n e g o izvornije. ako m o ž e . k u ć o m ili gradom zavladao. sve su odreda oznake tek negativne i privativne strane iskustva toga što riječju izvorno biva imenovano. ne dopušta mjerodavno pozitivno iskustvo toga što bi se kao „ s l o b o d n o vrijeme" i „vrijeme s l o b o d e " imalo skrivati u toj navodnoj „ d o k o l i c i " i „praznovanju". ne bi li. no propada nakon što stekne vlast. Isto je naime o n o najbolje i pojedincu i zajednici. pronalazeći najprikladnija sredstva za ozbiljenje ciljeva za ko­ je unaprijed z n a d e m o da spadaju unutar o n o g a za nas mogućeg.] N e g o od takvih nazora i zakona niti je što političko niti doista korisno niti istinito. Jer vladavina nad slobodnima ljepša je od despotske vladavine i više je praćena vrlinom. te se utoliko u temelju Aristotelove etike m o ž e pronaći stanovito odstupanje od izvorne nakane i svojevrsno sustajanje. v e ć po mjeri u kojoj su u stanju proizvo­ diti. već rođenjem i pri rođenju mu b o ž a n s k i m u s u d o m udijeljenom naravi. bolje i ispravnije r e č e n o dinamizam . Z a g r e b . bio na k o n c u prisiljen vra­ titi se starom.u p o r n o j o š i sam i z b o r svrha i ciljeva nekako podvesti u oblast etike. 1988. obilju i n a d m o ć i nad drugima.to obraćanje na iskonsku niklost i naravnost dalo Aristotelu o n u p r o d o r n u snagu ocrtavanja pojedi­ n a č n i h vrlina. kojim je već stoljećima i stoljećima prožet i upravljan sav čovjekov pri­ stup kako svemu oko sebe tako i svemu u sebi.u najstrožem aristotelovskom smislu -. j e r to upravo sadrži veliku pogibelj. A krivac je zakonodavac. pa tako i Aristotelova temeljnog iskustva bitka. u č e m u n a m valja.. opisan onaj veličajni. pred o č i m a neprestano lebdi lik o n o g a kojeg naziva „ o z b i l j n i m " i „ i z v r s n i m " .kako s m o kazali u jednoj ranijoj vlastitoj studiji (v. No σχολή je bitna riječ i stvar cjelokupne Aristotelove filozo­ fije ο o n o m e ljudskom. Pri t o m e je. „ p o ­ činak". veledušni (ό μεγαλόψυχος). Taj i takovi dobit će pak svoju p u n u karakterizaciju u t r e ć e m poglavlju četvrte knjige Nikomahove eti­ ke. 1333b26-1334al0) Svu dubinu jaza koji današnje ljudstvo dijeli i odvaja od cje­ line grčkog. Jasno je naime da će i od samih građana onaj koji to m o ž e nastojati da isto to pokuša. „ o d m o r " .]. ne treba neki polis cijeniti sretnim i hvaliti zakonodavca z b o g to- ga što je građane uvježbao da vladaju susjedima. prepoznati j e d a n od najuzvišenijih i na is­ tinski uzvišen život najpoticajnih orisa m o g u ć e g a vida „čovjekovanja" u cjelokupnoj pisanoj predaji. str. m o ž e se m o ž d a ponajbolje odmjeriti na činjenici da s m o u o v o m e v a ž n o m odlomku tu na svaki način središnju riječ σχολή bili prisiljeni prevoditi tek p o m o ć u izvanj­ skoga opisa „življenje u slobodi". arhajskom i „ a r i s t o k r a t s k o m " iskustvu v r s n o ć e i vrsnosti čovjeka. v e ć je on dijeli i sa svim ostalim slavenskim. A da zakonodavac treba više nastojati o k o toga kako bi z a k o n e ο ratništvu i ostale uredbe usmjeravao radi življenja u slobodi (σχολάζειν) i mira.. nego prije svega da ne bi sami bili drugima podvrgnuti [. 43 i d.

njoj je svojstvena određena „reflektiranost". Ross.Euripidove riječi da „smrtni vijek ima i sam u sebi neki dio b o g a " i d a j e „ u m doista z a nas b o g " . već ujedno n e o p h o d n a osnova za svako eventualno ra­ zumijevanje i doraslo prisvajanje njegovih bitnih „političkih" naučavanja. već je kao neka zaustavljenost i stanje. m o r a da je Aristotel pri k o n c u svoje izgubljene knjige Ο molitvi bio J a s n o " . 49/) 3 238 239 . Za razliku od nje. Sto bi dakle bilo.ipak pušta etiku kulminirati u nesuzdržanoj apologiji čisto teorijskog. tako i ovdje sve pokreće Bog. dakle kao to gibanje koje uvijek već unaprijed vlastitu svrhu nosi i sadrži upravo u sebi kao t o m i takvom gibanju.. teorijski i uzvišeniji od svakog p u k o ljudskog s druge strane. vrhovnije od znanja i od u m a ? " (Eth. kao is­ pravnoga smisla za iznalaženje mjere i sredine m e đ u krajnostima u svakoputnoj konkretnoj situaciji . pri s a m o m početku svog zrelog filozofiranja. Ο χ ο η ϋ 1970 Λ1955/. /= R o s e fr.ono božansko u nama O d a v n o je već u o č e n o kako Aristotel . proizvodnju i praksu pruža i ovdje osnovu razumijeva­ nja. u kojem se međutim tek oslo­ bađa i razvija prava i istinska djelatnost. sadržane ponajprije u raspravama iz „prve filozofije". m o ž e se. Iz svega kazanog valja onda razumijevati središnji Aristotelov politički izričaj: „život je praksa. Jer na neki način sve biva gibano o n i m b o ž a n s k i m u nama. 114). vazda iz sebe izlazećeg i na svaki put drugo usmjerenog: . No dok je u proizvodnji cilj i svrha gibanja položena negdje izvan dotičnoga gibanja sa­ mog. koji m o ž e tek imponirati neupućenima. ako je već upravo to u naj­ većoj mjeri čovjek. Allan (nav. svoje­ d o b n o Zeller našao prinuđen ustvrditi kako se Aristotelu čovjek udvaja u dva dijela. navodeći pri završetku Nagovo­ ra na filozofiju . samo motriteljskog ži­ vota. a na taj je način doista i najsretniji". kako to naglašava Simplikije. Filozofijsko razumijevanje toga što Aristotel vidi kao samu bit istinskoga ljudskog življenja. naime u proizvodu shvaćenom u najširem smislu riječi. str. Upravo se time prije svega ostalog. zadobiti j e d i n o promišljajućim zadubljivanjem u teške izvode razlikovanja gibanja i djelatnosti (ενέργεια). Nic. te „dijanoetički". prisutan b o g sam upravo najdublje Aristotelovo filozofijsko ishodište i sredotočje svih njegovih tako nevjerojatno obuhvatnih i ujedno bezdano dubokih nastojanja o k o „motrenja svega o n o g što se poka­ zuje". Logosa pak počelo nije logos. onaj etičko-politički i samo ljudski s j e d n e . Za potvrdu te teze bit će dovoljno. 57. kao otvorenog mjesta povijesnog zajedništvovanja ljudi. Um . ne proizvođenje" (Polit. Eud. „Rehabilitirati" Aristotelovu političku filozofiju. 1178a6-8) Isto je Aristotel bio rekao i godinama ranije. U Eudemovoj etici reći će tako: „ S t o je p o č e l o gibanja u duši? Očito je zaista: kao što je to u cjelini svega. dotle je praksa takvo gibanje koje svrhu sadrži već u samome sebi. u njegovu k o m e n t a r u uz spis Ο nebu. po našem sudu.polisa. S l o b o d n o je ustvrditi da je to d u b o k o i ničim p o k o l e b a n o uvje­ renje ο t o m e da je čovjeku u njegovu umu. samo j e d n o paž­ ljivo iščitavanje desete knjige Nikomahove etike. Recognovit brevique adnotatione instruxit W. O n a ishodišna i sveodređujuća načelna razdioba svih m o g u ć i h vidova odnošenja spram cjeline svega. 1254a7). To razlikovanje nije samo. i prak­ sa i proizvodnja bitno su određene gibanjem i jesu ustvari dva osnovna načelno različita vida gibanja. Ostavimo po strani nezgodu što niti drugu ključnu Aristotelovu riječ vezanu uz filozofiju o n o g ljudskog. Teorija je bitno obilježena time da nije nikakvo gibanje. recimo usput. ustvr- dio „ d a B o g jest ili um ili nešto s o n u stranu uma". filozofijski je polovičan posao. 1248a25-29) A prema izvješću Simplikijevu. bo­ gova i svega što jest. naime razdioba u motrenje (teoriju). prištedjevši si pritom napor upuštanja u najteža i najzapletenija pitanja same njegove „prve filozofije". i kao taj u m . kako to smatra npr. smatramo. D. „najtrajniji prilog što ga je Aristotel prinio teologiji". (Aristotelis fragmenta selecta. ako ne Bog. odnosno kao neko „okreta­ nje unatrag" k sebi samome. T a m o z a t i č e m o uz ino ovakvu j e d n o z n a č n u i nekolebljivu tvrdnju: „Čovjeku ja­ m a č n o pripada život oslonjen na um.p r e m d a bez prestanka na­ glašavajući samosvojnost i zasebnost političke razboritosti. (Eth. te da se među njima ne pokazuje nikakva živa sveza. Na taj je način praksa uistinu već stanovit iskorak iz oblasti gibanja. str. dj. naime upravo tu ovdje rečenu „ p r a k s u " (πράξις) nismo u stanju valjano smislom preni­ jeti izrazima našega jezika i pokušajmo ipak u najkraćem nazna­ čiti do čega je tu Aristotelu stalo. već nešto vrhovnije.očito kao stav kojem se i sam priklanja .

u najvećoj mjeri iz recepcije. Sve do 12. daljnjeg razvijanja. 240 241 . „ O r g a n o n a " . Teško je do kraja odmjeriti svu usudnost toga da je od svih njegovih djela upravo spis Ο kate­ gorijama (manjim dijelom i Ο tumačenju). T i m je uvjerenjem dakako motiviran i izbor ovdje pre­ v e d e n i h i u ovoj prigodi tek p o č e t n o komentiranih Aristotelovih tekstova. kao ars nova ili logica nova. stoljeća Aristotelovo je djelo ipak srazmjerno ma­ lo p o z n a t o u kršćanskoj Europi. Štoviše. Sta­ novita apstraktnost formalno-logičke m e t o d e t o g mišljenja.Ο razlikovanju ljudskoga i b o ž a n s k o g u m a ostavio je Aristotel u cijelom s v o m n a m a sačuvanom djelu tek nekoliko škrtih nazna­ ka. n e o p h o d n i uvjet svakog pokušaja da se u ta tako filozofijski odlučujuća pitanja unese nešto pojašnjuj u ć e g a svjetla imalo bi m o ž d a biti ponajprije j e d n o radikalno interpretativno sučeljenje s kratkim ali ponegdje upravo nevjero­ j a t n o značajnim spisima iz okružja Aristotelova istraživanja ο du­ ši. prevedeni na latin­ ski z n a t n o kasnije od spomenutih dvaju spisa. kasnije pak sve više i kritike. složeniji i filozofijski zapleteniji no što je to prosječnom r a z u m u historičara filozofije u g o d n o prihvatiti. Povijest utjecaja Što je bilo r e č e n o ο Platonu. sa svoje su strane. kao i j e d n o s t r a n a redukcija punine ontologijske problematike na osi­ r o m a š e n u i u apstraktno alternativnoj formulaciji n e p l o d n u pro­ blematiku takozvanih univerzalija. u naglaše­ noj kritičkoj opreci spram Platona i spram svih pitagoreizirajućih tendencija p r e t h o d n i h mislilaca. p o z n a t i m p o d i m e n o m „malih naravoslovnih spisa" {Parva naturalia). koje se m e đ u t i m ubrajaju u najvrednije. ponajprije posred­ stvom Boetija i njegovih k o m e n t a r a Porfirijevih Isagoga. a o n o svakako od r e c i m o trinaestoga pa sve do prelaska sedamnaestog u osamnaesto stoljeće i filozofija i znanost u u ž e m smislu riječi sastojale su se . u spisu Ο rađanju životinja izrijekom će ustvrditi da u p r a v o um pri začeću u začetke o n o g a iz čega se" v r e m e n o m razvija srasla cjelina duše i tijela u liku o d r e đ e n o g a čovječjeg živog bića „ulazi izvana". koja n a o k o paradoksalno svoj odlučujući povijesni nastup najavljuje upravo radikalnom kritikom navodne „sterilnosti" Aristotelova silogizma. Isto to naravski vrijedi i za r e č e n o pitanje ο porijeklu i mjestu razli­ kovanja b o ž a n s k o g i čovječjeg uma. nisu ni do danas dospjele do zadovoljavajućih rje­ šenja. U o d n o s Aristotelov p r e m a Platonu ovdje n e ć e m o ulaziti. dalje pospješili utvrđivanje svoje­ v r s n o g formalizma skolastičke m e t o d e i tijekom stoljeća p o s t u p n o pripremali o n o što poznajemo kao novovjekovnu revoluciju znan­ stvene metodologije. dušu i cjelinu svega d u š e v n o g u p o t p u n o s t i u okružje naravi i proglašujući istraživanje ο duši di­ j e l o m naravoslovlja . Stoljećima ne prestajuća i bitna zbivanja filozofiranja prije svega u Srednjemu vijeku p r e s u d n o određujuća sporenja ο pra­ v o m smislu razlikovanja u m a što ga Aristotel u izuzetno teškoj trećoj knjizi spisa Ο duši naziva „ t r p n i m " od o n o g a što ga t a m o t e k u n a z n a k a m a uz njega spominje kao o n o g a „koji sve tvori" (u latinskoj skolastičkoj tradiciji „intellectus possibilis" i „intellectus a g e n s " ) . kojim on kritički ustaje nasuprot „ i d e a l i z m u " svog učitelja te na mjesto njegovih „apstraktnih" i „ t r a n s c e n d e n t n i h " ideja uvodi svoje „ f o r m e " . A k o ne prije. pitanje koje je očito sa spo­ m e n u t i m najtješnje vezano. latinskog i arapskog kasnog Starog vijeka i p o t o m srednjovjekovlja. Odnos ovih dvaju „učitelja ljudskoga d u h a " neizmjerno je dublji. a djelomično valjda i s njim isto­ vjetno. te da je on „ o n o j e d i n o b o ž a n s k o " (De gen. vazda „ i m a n e n t n e " konkretnoj tjeles­ noj tvari. ali ujedno i najdublje i najteže dijelove cjelokupnoga opusa.pazio je ipak na to da s v a k o m z g o d o m u p o z o r i kako to ne vrijedi i za um sam i za onaj dio ili o n u m o ć duše k o j o m o n a misli i motri. Svodeći inače. najutje­ cajniji i najviše diskutiran spis cjelokupnoga grčkog. već i u nas stvar prošlosti. na­ dajući se ipak da je plitko i otrcano uvjerenje ο t o b o ž n j e m „rea­ l i z m u " prvoga. Su­ kladno t o m e . vrijedi u jednakoj mjeri i za Aristo­ tela: povijest utjecaja njegove filozofije poklapa se s poviješću fi­ lozofije u o p ć e . P r e m a n a š e m mišljenju.a tako su sebe i razumijevale . T e k u dvanaestom i osobito trinaestom stoljeću upoznaje Za­ pad ostale Aristotelove spise. osobito one naravoslovne (a 1204. ostali dijelovi tzv.događaj od izuzetnoga povijesnog značenja za cjelokupnu zapadnu tradiciju . 736b28). svakako su najvećim dijelom usljedak upravo te i takve povijesti predaje Aristotelova djela. ako se time n e ć e nazvati često i g o t o v o pravilom postalo prešućenje i suptilno zaobilaženje cjelokupne problematike. Aristotelove filozofije. an.

M .i samih arapskih komentara tih spisa. S druge je strane isti Brentano svojim djelom ο Aristotelovu stavku „biće-bitak se zbori m n o g o s t r u k o " presudno. L. nazovimo ih tako. „filozofije d u h a ( m i n d ) " . Cambridge. sustavno i problematski orijentirana te u novije vrijeme usmjerena . s izuzetno suptilnim i složenim aristotelizmom Suarezovim. mehanička teorija neba i sveopćega gibanja. na­ primjer Essays on Aristotle's De anima. Gadamer. Husserla. kao naprimjer u isusovačkim ško­ lama. stoljeća svoje obuhvatno djelo Franz Brentano. s v r h u n c e m ponaj­ prije u r a d o v i m a Kajetanovim. R. Iz teksta Heideggerovih predavanja ο Aristotelu. oso­ bito svoj nauk ο „psihologiji s empirijskog stajališta" te povijesno plodotvornu postavku ο „intencionalitetu svijesti". prvenstveno „analitički" orijentirane filozofije. Meteorologika. te Aristotle on mind and the senses. naime Ο nebu. Donekle iznenađujuće snažna renesansa intenzivnog istra­ živanja Aristotela zbila se posljednjih desetljeća u okružju anglo­ a m e r i č k e . j o š su i danas nedostatno istraženi i valorizirani. Znakovitim je primjerom toga recimo i činjenica da se presudni filozofijski nauk novovjekovlja. kojima je prvenstveno engleska i škotska škola aristotelizma u prošlosti stekla nepore­ civo velike zasluge. „sporednij i h " Aristotelovih naravoslovnih spisa. utjecao na ranoga Heideggera i na njegove višegodišnje pokušaje o k o iznalaženja i p r o d u k t i v n o g tumačenja „ a u t e n t i č n o g " Aristotela. budući da je taj tako žučljivo napadani i osporavani „Aristotel" bio uisti­ nu m n o g o više utvara jednog formaliziranog i apstraktnim postalog aristotelizma no što bi bio grčki Aristotel sam.izgradio je u drugoj polovini 19. Voegelin. Kasni pak Schellingovi pokušaji da vlastitu „ p o z i t i v n u " filozofiju izgradi upravo kroz obnovljeno radikalno sučeljenje s Aristotelom prije svih. U Hrvatskoj je navlastiti rad na studiju i tumačenju Aristo­ tela oduvijek znatno intenzivniji od o n o g a p o s v e ć e n o g Platonu. Lloyd and G. E. Rorty. Oxford. izgra­ dio u s n a ž n o m protustavu spram. Riedel. P r e m d a nastupajuća filozofija N o v o g a vijeka sebe bez iznim­ ke razumije kao nepomirljivu opreku Aristotelu. sve u sklopu rasprava i istraživanja u oblasti tzv. d o k su naprimjer bezdano du­ b o k e analize beskonačnog ili kontinuuma sadržane u Fizici ostale u osnovi posve netematiziranima. sve to posredstvom ranijih prijevoda na arapski . Metafizike). m o ž e se kazati da Aristotelova filozofija od sedamnaestog stoljeća do danas mjesto svog prisustva ima više no igdje drugdje u najrazličitijim strujanjima neoskolastike. ova nastojanja uglavnom stvarno. sudbina koja ih uostalom prati takoreći do danas. biva očitim u kojoj i kolikoj mjeri i neoaristotelovski pokret za „rehabilitaciju praktičke fi­ lozofije" (H. ili pak u onima dominikanske provenijencije. Izuzme li se onaj na svoj način veleban pokušaj Leibnizov da o s n o v n u Aristotelovu misao ο djelatnosti i usvršnosti (εντελέχεια) ugradi u sam temelj vlastitog pandinamičkog naučavanja. G. koja su objavljena tijekom posljednjih godina. Owen. osobito one Averroesove. E. to samorazumijevanje m o r a se ipak uzeti s velikom mjerom suzdržanosti. Edited by M.u razlici spram tradicionalnih. pri č e m u je u posljednje vrijeme p o l u č e n o niz zacijelo vrijednih i inspirativnih rasprava i oštroumnih analiza (usp. po njegovu vlastitom priznanju.ba­ r e m p r e m a vlastitome samorazumijevanju . 242 243 . P r i t o m su . J. Daka­ ko da je aristotelizam Srednjega vijeka nerazlučivo kontaminiran kršćanskom dogmatikom i jakim primjesama neoplatonizma. E. Bien) zahvaljuje svoj odlučujući filozofijski poticaj upravo tim ranim Heideggerovim izlaganjima Aristotela. Ritter. Edited by G. Nussb a u m and A. O. osjećao se stoljećima u nekim strujanjima aristotelizma na Zapadu.ponajprije na spise iz oblasti psihologije. poglavito na uže filologijske napore o k o Aristotela ograničenih radnji. opet p u t e m obnovljenog studija i interpretacije originalnoga teksta. Hegel je bio taj koji je smatrao nužnim studirati Aristotela na tekstovima grčkog originala i teško da bi bilo pretjerano reći kako je do određe­ ne mjere sebe sam osjećao i shvaćao aristotelovcem. L. Na v r h u n c u takozvanog njemačkog idealizma. tako ponajprije u crkveno višekratno osuđivanim naučavanjima Sigera od Brabanta i znatno kasnije u takozvanom padovanskom averoizmu. Strauss.-G. 1978). k o j o m je po­ ložen svojevrsni temelj kasnijoj izgradnji fenomenologijske filozofije Ε. Na tumačenju i daljnjoj „kritičkoj dogradnji" Aristotela . Proceedings of the Seventh S y m p o s i u m Aristotelicum. koje u znatnoj i filozofijski značajnoj mjeri sadrži čak i m o n u m e n t a l n a suma „srednjovjekovnog Aristotela" kakvu nalazimo recimo u T o ­ m e Akvinskog. 1992. Ο postoja­ nju i propadanju.prilikom osvajanja Konstantinopolisa i po prvi put j e d a n rukopis tzv. prvenstveno u razdoblju o k o ranih dvadesetih godina ovoga stoljeća. C. Utjecaj navlastito arapskih interpretacija.p o n o v o u razlici prema tradicionalnim pretežno praktičkoj filozofiji okre­ nutim interpretacijama .

Barnes/M. Bonitza /zasebni pretisak Indexa: Graz. J. V: frag­ menti i Index Aristotelicus H. I-V. Sv. (Sv. Izdanja Kritičko izdanje grčkoga teksta: dodatak Aristotelis opera edidit Academia Regia Borussica. 2 1979. Herausgegeben von Fritz-Peter Hager. 161-201) ne bi j o š dalo s izvjesnošću očekivati.) s Bekkerovom pagina­ cijom. Moraux. 1894 i d. 1985). Hamburg. npr. Grgića (Zagreb. 1981 (Prijevod na njemački: Aristoteles. Svmposium Aristotelicum veranstaltet in Goteborg. Grčki tekst s engleskim prijevodom: Gotovo sva djela objavljena su zasebno u „The Loeb Classical Library". Schofield/R. Heidelberg. Louvain. Taurini. Berlin. Darmstadt. 1975. Receuil d'etudes de philosophie ancienne et medievale offert a Mgr. Bd. izvan uobičajenih u d ž b e n i č k i h prikaza u okvirima standardnih „povijesti filozofije". 1992. sv. (Wege der Forschung. Grčki tekst s njemačkim prijevodom: Dio spisa objavljen je zasebno u „Philosophische Bibliothek Mainer". Congressus Thomistici R o m a e habiti". m o ž e se m o ž d a reći da su se sretno i obvezujuće stekli uvjeti p o t r e b n i za snaženje i produbljenje vlastitih napora tumačećeg prisvajanja Aristotela u Hrvatskoj. 1831-1870. A. CCVIII) Fruhschriften des Aristoteles. III: latinski renesansni prijevod. 1972. 1989) i Kategorije F. Metaphysik und Theologie des Aristoteles. 1955/). str. ili i općenitije grčkoj filozofiji. Literatura 1. 1955. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren. Važniji zbornici: Autour d'Aristote. Izričito tematski usmjereno filozofijsko istraživanje Aristote­ la. iz skromnosti ambicija nekolikih dosadašnjih zajedničkih poku­ šaja (usp. Sorabji. IV: skolije. str. Iz t o g okružja valja ponajpri­ je uputiti na brojne radove Fr. Herausgegeben von P. Zasebna izdanja pojedinih djela s danas standardnim kritičkim re­ dakcijama teksta u nizu „Scriptorum Classicorum Bibliotheca Oxoniensis" (Oxford. 1928. snažan je poticaj dobilo prijevodima Metafi­ zike. Pridruži li se o v o m g o l e m o m pothvatu velikoga j e z i č n o g znalca (preporučljivo je uz prijevod pročitati i vrlo in­ struktivan „ P o g o v o r prevoditelja" uz Metafiziku) j e d n a k o tako n e d a v n o objavljene i bilješkama p o p r a ć e n e prijevode spisa Ο tu­ mačenju J. Nikomahove etike i Politike. i knjigu istoga autora Aristotel ο istinitosti i lažnosti. Šanca. Monografije: Ackrill. II. Darmstadt. Oxford.The Philosopher. 3: Metaphysics. London. 1993). Bd. Z a g r e b . Herausgegeben von FritzPeter Hager. tematski b l o k „ P r o b l e m i Aristotelove Metafizike" u Filozofska istraživanja 16 /1986/. i Utrum admittenda sit distinctio inter materiam et formom phjsicam et metaphjsicam ( „ A c t a II. a m e đ u njima p o s e b n o Sententia Aristotelis de compositione corporum e materia et forma in elementis terrestribus considerata. Herausgegeben von Ingemar During. Zacijelo nije pretjerano reći da u p r a v o u tim prijevodima valja sagledati j e d a n od najznačajni­ j i h pothvata hrvatske filozofije ne samo unutar područja rada na Aristotelovoj. 1937. Berlin/New York. Clarendon. 2.što dakako s o b z i r o m na povijesno uvjetovanu dugotrajnu uklopljenost službenih filozofskih bavljenja u sklop teologijskih istra­ živanja nije ni najmanje z a č u d n o .: Aristotle . sv. Fizike. Naturphilosophie bei Aristoteles und Theophrast. 1979. Bibliografski I. Vol. 297-309). Articles on Aristotle. 1969. Talange (Zagreb. sv. Edited by J. Zagreb. L. I-II: grčki tekst u redakciji Immanuela Bekkera. (Wege der Forschung. p r e m d a se to npr. što ih je sačinio T o m i ­ slav Ladan osamdesetih godina. Darmstadt. 244 245 . London. Verhandlungen des 4. CCVI) Ethik und Politik des Aristoteles. Mansion. nego na polju filo­ zofije naprosto. usp.

Toronto. Mainz. M.: Aristotle. Pariš. 1962.: Ontwikkelingsmomenten in de Zielkunde van Aristoteles. P. Freiburg i.: Die Syllogistik des Aristoteles. 1985. Firenze. Randall. Einfiihrung in die phanomenologische Forschung. Diiring.: Aristotle's system of the phvsical world. Louvain. 1966. Berlin. Tugendhat. Moreau. Oxford. Aubenque. F. 1927. I.: Aristoteles. H. Bien.: Introduction a la Physique aristotelicienne. Freiburg i. (Pretisak: Darm­ stadt. (GA 61) Lugarini.: Le probleme de l'etre chez Aristote. L. Heidelberg. Α. 1960.: Aristotle.: L'unita del sapere in Aristotele.: La Prudence chez Aristote. W.: Die Dialoge des Aristoteles. Pariš... Jr. Aubenque. Gottingen. 1971. H. II. E. 1969-1970) Mansion. Studien zum aristotelischen Materie-Begriff. 1863. revised. Hildesheim. 18961900.Allan.: Die aristotelische Physik. (Pretisak: Darmstadt. 1961.. 1962 ( 1992). E. 1972. Untersuchungen iiber die Grundlagen der Naturwissenschaft und der sprachlichen Bedingungen der Prinzipienforschung bei Aristoteles. Ross. J. Berlin. Firenze. Br. Jaeger. Metaphvsik Θ 1-3.: / fondamenti della logica aristotelica. J. 1970) Brentano..: TI KATA TINOS.: The Philosophy of Aristotle. Nijmegen-Utrecht.: Aristote et son ecole. (GA 33) M. A comparison with his predecessors. 1967) Calogero G. 1963. /Naši navodi su iz njemačkog prijevoda/). Br. 4 3 3 247 . The science Aristotle sought.: Hyle. J. Br. J. P. F./Munchen. Berlin.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entuiicklung.: Die Psychologie des Aristoteles. I-III. Stallmach. Solmsen. Maier. (Pretisak: Hildesheim. D. 3 1985) Brentano. Frankfurt am Main. 1976. 1948. Essai sur la problematique aristotelicienne. 1955. Insbesondere seine Lehre vom ΝΟΥΣ ΠΟΙΗΤΙΚΟΣ. Padova. F. W. Frei­ burg i. 1939. Happ.. D. Louvain. W. 1952 (Prijevod na njemački: Die Philosophie des Aristoteles. Von Wesen und Wirklichkeit der Kraft. Pariš. Ithaca.: Einfiihrung in Aristoteles' Theorie vom Seienden. Glan. Frankfurt am Main. 1945. Darstellung und Interpretation seines Denkens. Meisenheim a.: Phanomenologische Interpretationen zu Aristoteles. W. 1960. Zeller. H. J. 1959. Marx.: Aristoteles.: Aristotele e Videa de la filosofia. Heidegger. 4th edition. E. 2nd ed. 1963. F. F. 1973 ( 2 1980.: Die Grundlagen der politischen Philosophie bei Aristoteles. Hamburg. 2 1946. Br. 1923 ( 2 1955). Grundlegung einer Geschichte seiner Entuncklung. (Prijevod na francuski: L'evolution de la psvchologie d'Aristote.) Owens. 1879 (Pretisak: 1921). 1862. Berti. G. 1958 ( 1988). Wieland. Heidegger. 1965.: The doctrine ofbeing in the Aristotelian Metaphysics. London. Bernavs. New York and London. Chung-Hwan Chen: Sophia. Freiburg i. 2: Aristoteles und die alten Peripatetiker. Leipzig.: Von der mannigfachen Bedeutung des Seienden nach Aristoteles. revised.: Dynamis und Energeia. Eine Untersuchung zu Struktur und Ursprung aristotelischer Grundbegriffe. 1981. Tiibingen. 1962.: Aristoteles. 1867. Nuvens.

AEISTOTEL Izbor iz djela .

Iz djela Metafizika.

(Knjiga Lambda.)

Izvornik: Aristotelis Metaphysica ( Λ ) . R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica instruxit W. Jaeger. Ο χ ο η ϋ , 1969 ( 1 1 9 5 7 ) . Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

Razmatranje je ο jestvu. Jer jestava se traže p o č e l a i uzroci. Akio, naime, o n o sve jest kao neka cjelina, jestvo je prvotni dio. A k o [je] pak prema slijedu, tada će također jestvo biti prvo, a zatim o n o kakvo, pa o n o koliko. A uz to, ta [ostala] i nisu bića naprosto, tako reći, n e g o 1 [su] kakvoće i kretanja, kao naprimjer 2 o n o nebijelo i o n o neravno: i za njih doduše k a ž e m o da jesu, kao J e s t nebijelo". Zatim, ništa od svega [tog] ostalog nije odvojivo 3 . I oni prvašnji posvjedočuju to djelom. Tražili su naime počela, sastojke i u z r o k e jestva. Ovi sadašnji pak postavljaju kao jestva radije o n o općenito. (Jer općeniti su rodovi, za koje kažu da su većma počela i jestva, z b o g toga što istražuju lo­ gičkim načinom.) Oni drevni, međutim, [postavljali su kao Rukopisi imaju ovdje άλλά. Pseudo-Aleksandar, Bonitz, Jaeger i Elders čitaju οίον, no Christ i Ross zadržavaju lekciju rukopisa, što nam se čini vjerojatnijim. Teško je prihvatiti Eldersovu argumentaciju da između ποιόν i ποσόν s jedne te ποιότητες i κινήσεις s druge strane u rečenici ne postoji potpuna podudarnost. Elders, uz poziv na Kiihner-Gertha II, 297, 4, razumije ή kao ekviva­ lentno s εί δέ μή, te prevodi taj „teški redak" ovako: ,,'or else (alioquin) even the not-white and the not-straight' would be being", objaš­ njavajući zatim da „Aristotel očito hoće reći da ako netko postavi da su ποιότητες i κινήσεις bića (umjesto ne-bića), bit će prisiljen kazati i to da su bića čak i niječni termini kao ne-bijelo i ne-ravno". Naše čitanje, razumijevanje i prijevod drže se uobičajenog značenja od ή. Tako npr. i Bonitz: ,,wie auch". χωριστός, taj možda i ponajvažniji od temeljnih ontologijskih izraza Aristotelove filozofije, znači ujedno „odvojiv" i „odvojen", ali i „samostojan", „po sebi i za sebe postojeći" (lat. „subsistens"). Filozofijska razrada pojma nalazi se u Metaph. Z.

251

j e s t v o ] o n a pojedinačna, kao vatru i zemlju, ali ne o n o općenito, tijelo 4 . Jestva su pak tri. Jedno je osjetilno; od kojega je opet jedno vje­ 5 č n o , a drugo propadljivo, o k o kojeg se svi i slažu , kao bilje i živo­ 6 tinje, i za koje je n u ž n o prihvatiti sastojke , bilo j e d a n bilo m n o g e . D r u g o je nepokretno, i za to neki tvrde da je odvojeno, jedni od njih u dvoje razdvajajući, drugi p a k u j e d n u narav stavljajući ideje i o n o matematičko; d o k neki opet [stavljaju] samo o n o ma­ t e m a t i č k o od toga obojeg. O n a su jestva pripadna naravoznanstvu (jer vezana su uz kre­ tanje); o v o pak drugoj [znanosti], ukoliko im nije nikakvo zajed­ n i č k o počelo. 2 . 7 Osjetilno je jestvo promjenljivo. A ako promjena jest iz o n i h suprotstavljenih ili onih između, no ne svih suprotstavljenih (naime, ne-bijel [je] i 8 zvuk), nego [samo] iz protivnosti, n u ž n o je da jest ispod neko koje se mijenja u protivnost. Nadalje, nešto svakako ustrajava, d o k protivnost ne ustrajava. Jest dakle nešto treće p o r e d protivnosti: - tvar. S Rossom stavljamo zarez iza κοινόν, budući da za Aristotela nema nečega takvog kao „općenito tijelo" (usp. De gen. et corr. 320b23). Pseudo-Aleksandar premjestio je ovu umetnutu rečenicu iza riječi Jedno je osjetilno", smatrajući očito da svi moraju prihvatiti egzisten­ ciju ne samo ispodnebeskih, propadljivih tijela, već i onih nebeskih. Slično postupa i Temistije, prevodeći: „substantiae autem universae sunt, quarum duas omnes homines fatentur", te potkrepljujući svoj stav tvrdnjom da je to zbog toga što su obje te vrste osjetilnih jestava vidljive. Smatramo, kao i Ross, a nasuprot Eldersu, da se umetak od­ nosi samo na propadljiva osjetilna jestva. Smatramo da je u pravu Temistije kad drži da se prihvaćanje sasto­ jaka odnosi samo na propadljiva osjetilna jestva, a ne i na vječna. Inače, većina starih tumača odnosi stav i na vječna, nebeska jestva. Tako Aleksandar (apud Averroem, In Metaph. XII, edit. Venetii, 1562, 292 I), dok sam Averroes i Toma Akvinski odnose riječi isklju­ čivo na nebeska tijela. Slijedimo Eldersa započinjući ovdje drugi odjeljak knjige, u razlici spram važećih izdanja. Slijedimo Pseudo-Aleksandra, Essena, Christa, Jaegera i Eldersa umećući και. Ross zadržava čitanje većine rukopisa, no time je zna­ čenje umetka u velikoj mjeri neutralizirano.

A k o su pak promjene četiri - ili prema o n o m e što, ili p r e m a o n o m e kakvo, ili koliko, ili gdje, - a nastajanje naprosto i pro­ padanje [je] prema ovome-tu, rastenje i opadanje prema koliko, preinaka prema svojstvu, premještaj prema mjestu, - tad će pro­ mjene biti u te pojedinačne protivnosti. A n u ž n o je da se mijenja tvar m o g u ć n a za oboje. A k o je pak biće dvostruko, sve se mijenja iz bića m o g u ć n o š ć u u biće djelat­ nošću (kao iz bijelog m o g u ć n o š ć u u djelatnošću bijelo, a j e d n a k o i kod rastenja i opadanja), tako da neće biti m o g u ć e samo to da sve po uzgrednosti nastaje iz nebića, nego će nastajati i iz bića, ali iz bića m o g u ć n o š ć u , a iz djelatnošću nebića. To je pak ono Anaksagorino , j e d n o " . Bolje naime nego „sve ujed­ n o " - i Empedoklova mješavina, i Anaksimandrova, i kako veli Demokrit - je „bijaše sve mogućnošću, a djelatnošću n e " . 9 T a k o da su se morali približiti tvari. Jer sve što se mijenja ima tvar, ali drukčiju. [Cak] i o n a od vječnih koja nisu rodljiva, no jesu premještajem pokretljiva. No [ta imaju tvar] ne rodljivu, već [onu] odakle k a m o . No m o g a o bi netko besputiti o k o toga iz kojeg je nebića nasta­ janje. Jer trostruko je nebiće. A k o doista je nešto m o g u ć n o š ć u , ipak svejedno ne bilo čega slučajnog, već [je] različito iz različitoga: - ne zadovoljava da su ujedno sve stvari. Razlikuju li se pak po tvari, ako su v e ć z b o g nečega postala bezgranična, a ne j e d n o ? Um je naime jedan, tako da, ako bi i tvar bila jedna, on bi [tek] postao djelatnošću o n o što je tvar bila m o g u ć n o š ć u . Tri su dakle uzroka i tri počela. Dva su protivnosti, a od njih j e d n o je zbor i oblik, a drugo lišenost, d o k je o n o treće tvar. 3. N a k o n toga [valja napomenuti i to] da ne nastaje ni tvar ni oblik, a mislim [pritom] na one krajnje. 1 0 N a i m e sve se mijenja Prevodimo prema redakciji Bonitza, Rossa i Jaegera, gdje se βέλτιον odnosi na ono što u tekstu dalje slijedi, a ne na prethodeće Sv. Elders pokušava tekst razumjeti na ovaj drugi način, te naposljetku biva prinuđen na neuvjerljivu pretpostavku ο dva retka koja da su ispala iz tradiranoga teksta. Slično Eldersu već Christ, te Bonitz u svom prijevodu. Kersten, i za njim Lutze, predlagali su čak da se riječi „bolje [je to] nego 'sve ujedno"' izbace iz teksta. Kako ovdje shvatiti riječi τά έσχατα? Prema Rossu, Pseudo-Aleksan­ dar je smatrao da Aristotel ovdje misli na zadnju materiju, onu koja

252

253

nešto, i od nečega, i u nešto. To od čega [je] od prvog pokrećućeg, to što [je] prva tvar, to u što [je] oblik. Ići će se dakle u bezgra­ nično, ako ne nastaje samo zaobljena mjed, nego i o n o zaobljeno, ili mjed. Ali n u ž n o je stati. P o t o m , da svako jestvo nastaje iz istoimenog (naime, kako na­ ravna jestva, tako i ona ostala). Jer nastaje ili umijećem, ili po naravi, ili slučajem, ili samoniklošću. A umijeće [ima] počelo u drugom, narav pak počelo u sebi (čovjek naime rađa čovjeka), dok su ostali uzroci [samo] lišenost tih. A tri su jestva. Jedno [je] tvar, koja je priviđanjem o v o - n e š t o 1 1 (jer sve o n o što jest dodirom, a ne sraslošću, to je [puka] tvar i je najudaljenija od individualnog postajućeg te na najbližu formu, na ono što je tom individalnome najbliže, dakle na „prvu materiju" i na „konkretnu formu". Schvvegler i Bonitz slijede Pseudo-Aleksandra. Sam Ross, međutim, drži nemogućim da ista riječ ima dva upravo suprotna značenja u istoj rečenici, te oba puta razumijeva u smislu „bliži" ("proximate"), dakle kao konkretnu materiju (materia secunda) i konkretnu, a ne supstancijalnu formu. Elders prihvaća Rossov stav, upućujući za daljnje razumijevanje na Metaph. Ζ 8. Jedna od najspornijih i najviše raspravljanih rečenica u knjizi. Bonitz u svom komentaru ističe kako stav da je materija neko τόδε τι, dakle „definitum quidpiam" jasno protuslovi ("aperte repugnat") drugim mjestima u korpusu, navodeći za potvrdu Metaph. Η 1. 1042a27, Ζ 3. 1029a20, 27, De αιι. II, 412a7. Ipak nije spreman slijediti Schvveglera, koji je u neprilici predložio da se ispred riječi τόδε τι umetne negacija μή, upozoravajući na značenje toga da je materija ovdje nazvana „ovim-nešto" tek uvjetno i s važnom ogradom, naime onim τω φαίνεσθαι, što Bonitz tumači tako da materija ,,non re vera, sed imaginationi tantum" jest ovo-nešto. Aleksandar (apud Averroem, isto, str. 300) je mišljenja da je Aristotel htio kazati: materija je jestvo (substantia) ukoliko može biti opažena pomoću forme. Pseudo-Aleksandar razumije ono τω φαίνεσθαι kao „maštom, uobraziljom" (κατά φαντασίαν). Sam Averroes, slično Aleksandru, smatra da bitak mate­ rije jest biće („esse materiae est ens") zbog toga što može biti opažena pomoću osjetila. Toma Akvinski misli da se tekst odnosi na materia secunda te objašnjava: „Materia, quantum ad id quod apparet, videtur esse substantia." Goebel je predlagao da se umjesto φαίνεσθαι čita φύεσθαι. Ross u osnovi slijedi Aleksandra, tumačeći da „glede vanjske pojave materijalni dijelovi cjeline kako leže jedan uz drugoga izgleda­ ju poput individualne stvari, ali ako nema organske jednote ta je po­ java varava". Slično During (Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 190): „ . . . erstens der Stoff, der nur scheinbar ein Das ist (denn was nur durch Beriihrung, aber nicht [in sich] ein organisches Ganzes ist, ist nur scheinbar ein Das)." Elders pretjerano komplicira predlažući da

podlog). Drugo, narav, [je] ovo-nešto i neki ustroj u koji [to bivapostaje]. 1 2 Nadalje, treće je o n o iz toga obojeg pojedinačno, na­ primjer Sokrat ili Kalija. K o d nekih od njih pače o n o ovo-nešto nije m i m o složeno­ ga jestva, kao naprimjer oblik kuće, osim ako to nije [samo] umi­ j e ć e (niti ima nastanka i propadanja tih, n e g o na drugi način i jesu i nisu kuća - ona bez tvari - i zdravlje, i sve o n o po umi­ j e ć u ) , već ako uopće, o n d a u onih po naravi. Stoga doista nije Pla­ t o n loše rekao da jesu ideje onih koja su po naravi, ako [uopće] jesu ideje, ali n e 1 3 tih kao što su vatra, meso, glava. Sve je to naime tvar, i [stoga] posljednje 1 4 od o n o g a što je najvećma jestvo. Pokrećući uzroci jesu kao p r e t h o d n o postali, d o k oni koji su kao zbor [jesu] istovremeno. Kad naime ozdravljuje čovjek, tad jest i zdravlje, a lik mjedene kugle istovremeno [je kad] i mjedena kugla. (Da li pak i poslije nešto preostaje, to valja ispitati. U nekih naime ništa [to] ne priječi, kao ako je na­ še ispred riječi τω φαίνεσθαι čita hipotetičko <τφ γ ί γ ν ε σ θ α ι , a iza njih < δ έ > , što bi dakle značilo: Tvar je neko ovo-nešto postajanjem [tim], dok je priviđanjem tvar i podlog ona koja je dodirom a ne sra­ slošću". Rukopisi imaju tekst ήδέ [και (Ab)] τόδε τι εις ήν και έξις τις. Prevo­ dimo prema transpoziciji teksta u kojoj su suglasni svi izdavači i in­ terpreti. S Rossom uz εις ήν valja primišljati ή γένεσίς έστιν. Elders upozorava na sadržajnu teškoću sličnu onoj gore. Naime, kao i kod tvari, tako se i tvrdnja da je forma - kao narav i ustroj (έξις) - ukoliko jest ono spram čega i u što postajanje biva, i sama neko ovo-nešto, čini protuslovnom drugim Aristotelovim iskazima, u kojima nazivak „ovo-nešto" (τόδε τι) označava uvijek ono pojedinačno konkretno, sa­ stavljeno od forme i materije. Ipak smatra on da to protuslovlje mo­ že biti razriješeno „ako se prisjetimo da je za Aristotela forma savr­ šenstvo stvari, središte i osnova njena jedinstva i bića" te da se ,,u tom smislu može reći da ima supstancijalnost čak i prije no konkretno cijelo". Prihvaćamo, s Chernissom, Jaegerom, Gaiserom i Eldersom, Christovu emendaciju αλλ' ού τούτων namjesto αλλα τούτων, kako ima većina rukopisa, te Bekker i Ross. Tako i Bonitz u svom prijevodu: „ . . . aber nicht von den Dingen, wie Feuer, Fleisch, Kopf...". Elders uvjerljivo objašnjava da τελευταία ovdje „znači 'posljednja' u smislu 'partikularizirane materije', kao supstrata supstancijalne for­ me", dok „ή μάλιστ' ουσία označava ono individualno".

254

255

kako kažemo. No različito je u različitome. Ispravna je napomena Eldersova da . tj. S Rossom i Jaegerom prihvaćamo Christovo čitanje ταύτα umjesto tradicionalnog ταϋτα. kao = των νοητών τι. Jaeger je za rečenice u zagradi smatrao da su tekstu dodane kasnije. no Ross opravdano ustvrđuje da ona ovdje ima znatno više smisla no tamo. analogijom m e đ u t i m [ipak] je. v e ć u m . dok je u o n i m a po ra­ z u m u 2 0 [to] oblik ili o n o protivno. 5. Ta zdravlje je na neki način liječništvo. Sto bi to dakle bilo? Ta p o r e d jestva i ostalih priroka n e m a ničega zajedničkog. ili kosti. Δ. argumentirajući da „nisu zahtijevane kontekstom. 7 . Jed­ n a k o je pače i kod umijeća: liječničko umijeće jest zbor zdravlja. Zellerovu emendaciju άνθρώπω άνθρωπος namjesto άνθρωπος. a uzroci i počela četiri. Jer jestva su ta. i čovjek rađa čovjeka. a stil im je različit od suhih činjeničnih tvrdnji ostatka odjeljka". jer je valjda n e m o g u ć e da sva. Christ je stoga ovdje uklanja. za sve isti. što nismo skloni vje­ rovati. isti sastoj­ ci svega. opeke: . S Rossom razumijevamo των νοητών u rijetkome smislu partitivnoga genitiva. kao kad bi netko kazao da počela jesu tri: oblik. T i m a su dakle isti sastojci i počela (drugima pak drugi). jasno je da su drugo počelo i sasto­ jak. Elders to smatra vjerojatnim. I z b o g toga jesu isti 2 1 uzroci za sve. nego i oni izvan. kao meso. Zdravlje. Rečenica u zagradi u nekim se rukopisima ponavlja i nešto kasnije. [pa] svjetlo. Također prihvaćamo Jaegerov prijedlog da se ispred tih riječi čita hipotetičko < τ ό ομοειδές οΐον>. onaj pojedinačni o v o g a nekog.. kao naprimjer čovjekom [postaje] čovjek. 256 257 . u smislu prediciranja. (Niti je u o p ć e sastojak nešto od o n i h mislivih. koje se inače u odjeljku uopće ne dotiče. slijedeći Rossa. kojih su počela. te je prvi uzrok. a ovako opet četiri. d o k tvar jest m o g u ć n o š ć u to [oboje] p r v o t n o po sebi. M o g a o bi tko besputiti i o k o toga da li su različita ili ista počela i sastojci jestava i o n i h odnošajnih. Elders umetnutu rečenicu drži glosom. P o r e d tih jest j o š o n o što je kao pokrećuće za sve. i ono izvanjsko. ti se naime p r i r i č u 1 7 i s v a k o m e od onih složenih. 1 9 . a iz tih opet dan i n o ć . kao naprimjer o n o pokrećuće. crno i površina. tako da su sastojci po analogiji tri. 1 6 kao naprimjer biće.primjer duša takva. a na drugi način hladnoća i lišenost. ali i ona iz njih. Nisu. nered (naime.) Nijedno od njih n e ć e dakle biti ni jestvo ni odnošajno. prema t o m e . jer. zajedno s Rossom. Dalje. Jer n u ž n o je da to nastalo bude različito od onih. a na neki nisu. T a d će n a i m e iz istih biti o n a odnošajna i jestvo. a na neki su način opet. lišenost i tvar. Bonitz općenitije: „zukommen".)15 Očito je zaista da z b o g toga baš ni najmanje ne treba da b u d u ideje. različitome različit.da se hoće kazati kako se počelo dijeli u ono unutra pribivajuće. ovaj neki). priricanja. Glagol υπάρχει shvaćamo ovdje. Budući da je o n o pokrećuće u onima naravnim jednovrsno. objašnjavajući uz to . 1013a4. kao na­ primjer m o ž d a u osjetilnih tijela kao oblik [jest to] toplina. tj. tijelo: . kako bi i mogli s v e m u biti isti sastojci? Ta ništa od sastojaka ne m o ž e biti isto o n o m e od sastojaka složenome.διάνοια ovdje ne znači teorijsko. kao kod boja bijelo. uzrok. a sastojak je prvotniji od o n o g a čega je sastojak. sastojak. no za sve nije m o g u ć e tako kazati. kao naprimjer o n o m e BA o n o Β ili A. niti je išta od tih [sastojak] jestva. U z r o c i i počela različitih na neki su način različiti. a o n o kao po­ krećuće i zaustavljajuće jest neko počelo. tama i zrak. Ili. Oblik. N e g o niti je jestvo sastojak o n i h odnošajnih. a oboje jesu uzroci (i u to se dijeli p o č e l o 1 8 ) . u retku 29. na neki način jesu. Ali svako je od tih različito s h o d n o svakome pojedinom rodu. ili bilo koje n e k o j e d n o koje bi iz toploga i hladnoga na­ stalo.o n o pokrećuće [je] liječništvo. b o ­ lest. Ali besmisleno je da su svemu ista. Jaegerom i Eldersom. bez jestva n e m a ni zbivanja ni kretanja.o n o pokrećuće je graditeljstvo. a druga neodvojena. kao pokrećući. ako bi tko općenito zborio i p r e m a analogiji.uz oslon na Metaph. bave se pitanjem nousa. a oblik kuće graditeljstvo. Prihvaćamo. jestva su ta prva. Ta čovjek rađa čovjeka. Budući da su j e d n a [bića] odvojena. kako imaju ru­ kopisi i Christ. nego 'proizvodno' mišljenje". No ako nisu samo unutra pribivajući uzroci. te j e d n a k o p r e m a pojedinim prirocima. ne sva. 4. ili j e d n o . to će na neki način biti tri uzro­ ka. Ali to je n u ž n o .

zvu­ kovima. dva naravna a j e d n o nepokret­ no. to m o ž e i ne djelovati. lišenost.. Druga je mogućnost da se. kako već imaju neki od rukopisa. j a s n o je da. Pače niti ako bude djelovalo. kolikoći) osim po analogiji. Elders. Traži li se koja su počela ili sastojci jestava [s j e d n e ] te onih odnošajnih i kakovih [s druge strane]. jer poče­ lo onih pojedinačnih je pojedinačno. Jer o n o što posjeduje m o g u ć n o s t . Christ je u neprilici htio izbaciti cijelu rečenicu. S v e m u su prva počela o n o djelatnošću prvo ovo-tu te. ako n e m a vremena. . niti drugo jestvo pored ideja: jer ne b u d e li djelovalo. kojima nije [čak ni] isti oblik. neće biti kretanja. tad nisu isti. Nikakve koristi dakle ni ako b i s m o učinili vječna jestva. predlaže da se iza τό έξ άμφοΐν ne stavlja zarez te da se izbaci δέ kao suvišno. djelatnošću je naime oblik. analogijom. ili um. nego drugi. s Christom. kao tvar. ne oblikom. što međutim opet zahtijeva da se podrazumijeva jedno αιτία έστι. i ovo tu Β toga tu BA. jer o n o što jest m o g u ć n o š ć u . A i kretanje je zacijelo tako neprekidno kao i vrijeme. ali takav [tj. oblik. i o n o iz obojeg. s Rolfesom. o n o pokrećuće. primišlja όράν δει iz retka 17. čita εί δή umjesto εϊδη. umeće τά ispred εϊδη. Niti je. ma u istoj vrsti. v e ć j e r su za one pojedinačne druk­ čiji: tvoja tvar i oblik i o n o pokrećuće od o n o g mojega. ako su v e ć 2 3 različiti uzroci i sastojci različitim jestvima. d o k je m o g u ć n o š ć u tvar: to je naime o n o što m o ž e postati oboje. koji nisu ni oblik ni lišenost ni istovrsnost. [oni su] o n o prvo usvršenošću. drugo.Dalje. Jer ne m o ž e biti o n o g a prije i poslije. Ali n e m o g u ć e je da kretanje bilo posta­ ne bilo propadne (ta bijaše uvijek). a one ne." 258 259 . o n o koje je m o g u ć n o š ć u . osim [ipak] na ovaj na­ čin: . Jestva su naime prva od bića. Uz to. sve će biti propadljivo. smisao za koji on potvrdu nalazi u latinskoj verziji drugog prijevoda kojim se služio Averroes: . Tekst rukopisa έπειτα εϊδη τα των ουσιών zahtijeva da se. neće biti kretanja. tebe pak otac. s Bonitzom. Rečenica prevedena prema objašnjenju Rossovu: „and further the matters are different for different things. kako je rečeno. već o n o pokrećuće. Stoga nam se daleko najboljim rješenjem čini ono Jaegerovo. a ovako pak j e r uzroci jestava jesu uzroci svega. kao što čovjeku u z r o k jesu i sastojci. jestvima.) Drukčije se djelatnošću i m o g u ć n o š ć u razlikuju ona kojima nije ista tvar. ali jestvo njegovo b u d e m o g u ć n o s t . T r e b a j o š vidjeti da se ove m o ž e nazvati općenitima. tad su različiti i oniZadržavamo tradicionalno čitanje rukopisa δέ iza στέρησις. i to samo dostatno. kao [što su] oni [učinili] ideje. i vlastiti oblik. a ako se razlučuju. općenit] nije nijedan. No kretanje nije neprekidno. Budući da bijahu tri jestva. kazano je. ili čovjek. Na ovaj su pak način različna ona prva: [naime ona] kojima se protivnosti ne zbore niti kao rodovi niti m n o g o s t r u k o . što nije osobito uvjerljivo. poriv i tijelo. niti vrijeme. a i od tog [kretanja samo] o n o kružno. da li su isti ili drugi. kako je to činio već Aleksandar. osim o n o ­ ga prema mjestu. i na različit način. te kako su ista. ili meso. ut obscuritas aut infirmus". onima koja nisu u istome rodu (bojama. budući da se [sve] ukida. Jer [vrijeme j e ] ili s kretanjem ili pak neko stanje kretanja. ti će biti m o ž d a duša i tijelo.et quod ex utroque est privatio. Čovjek je naime općenito [počelo] čovjeka. Tako bi se dobio smi­ sao: „ono iz obojeg jest lišenost". 2 4 Koja su dakle i kolika počela osjetilnih. kao otac. No j o š su na drugi način analogijom počela ista. ali ne i n e k o g djelujućeg.d o k su po o p ć e n i t o m e zboru isti. koji se vraća na Van Moerbekovo čitanje ήδη. A uz to i tvari [su različite različitim stvarima]. Jer kod nekih o n o isto jest j e d n o m djelatnošću a drugi put m o g u ć n o š ć u . Nadalje. to m o ž e ne biti. ne prihva­ ćajući Rossovu emendaciju τε. nego različiti. ako 22 bi bio odvojiv. kao i da se. ako ne bi u njima bilo neko počelo [koje] m o ž e mijenjati. i dalje drugo nešto izvana. zbore li se mnogostruko. smatramo pogrešno. u o p ć e pak o n o Β o n o g a BA naprosto. No ta j a m a č n o nisu općenita. te ako su sva propadlji­ va. Tad naime neće biti vječnoga kretanja. 6. v e ć [je] Pelej Ahila. Ali i ta su različitima različita. jesu [isti] za svako pojedino. Izuzetno teška i među interpretima posve neusuglašena rečenica. valja kazivati ο t o m e da n u ž n o jest n e k o vječno jestvo ne­ pokretno. štoviše. kao djelat­ nost i mogućnost. vatra i zemlja kao tvar. Ali doista ako i ima kretljivog ili čimbenog. (Zacijelo i sve to spada pod rečene uzroke. te uz njih j o š sunce i njegova ekliptika. kao naprimjer vino. a kako različita. ukinu li se ona.ovako naime jesu za sve isti. lišenost je p a k poput tame ili iznemoglosti.

No n u ž n o je 28 da prema t o m e [prvom]. kako dobro napominje Ross. te jest neko uvijek pokretano nesustajuće kretanje. a na neki ne. Žuđeno je ono što se pokazuje lijepim. Dakle. an. instruktivno pojašnjava: . to jest j a m a č n o neko koje pokreće. ta jestva trebaju biti bez tvari. dijeleći potom obje riječi zarezom. o n o koje sebe samo pokreće. Ali z b o g čega. bilo [sve] iz noći i „svega ujedno" i iz nebića. A da je djelatnost prvotna. i o n o je kružno (a to je očito ne samo mišlju nego i zbiljom). prema njegovu sudu. et corr. A um biva pokretan o n i m mišljenim. Djelatnost dakle. ili [ako su]. koji iz noći [sve] rađaju. A k o će pak biti nastajanja i propadanja. Pače ako [je] kako kazuju b o g o z n a n c i . mislivo pak jest j e d a n od dvaju n i z o v a 2 9 po sebi. d o k je o n o g a „drukčije" [uzrok] drugo. a ovako opet po drugom. budući vječno jestvo i djelatnost. Zatim. a htijeto je ponajprije o n o što jest lijepo. ako ne b u d e n e k o g djelatnoga uzroka? Jer tvar n e ć e pokrenuti samu sebe. Zar nisu kretanja ustrojena upravo tako? Zašto onda treba tražiti druga počela? 7. svjedoči Anaksagora . ni kaos ili noć". ili u m o m . mnoštva. 2 5 Stoga neki čine da je djelatnost uvijek. u kojemu su npr. a oba pak [zajedno] očituju o n o „uvijek drukčije".) 260 261 . neće biti nikakva bića. v e ć ista [bića jesu] uvijek. koje uvijek drukčije i drukčije djeluje. kao Leukip. Počelo je naime mišljenje. i r e č e n o je kako. Jer većma žudimo zbog toga što nam se [nešto] čini. od njega Od Brandisa naovamo izdavači (Christ) i tumači (Bonitz) čitaju αύτώ rukopisa i razumijevaju rečenicu u tom smislu da sfera zvijezda sta­ jaćica uzrokuje i svoje vlastito kretanje i ono pretpostavljeno drugo.i E m p e d o k l o [koji postavlja] ljubav i prijepor. Štoviše. ista je n e m o g u ć n o s t . Jer o n o m o g u ć n o biti m o ž e u o p ć e ne biti. Ona njihova prva ista su. A ako o n o isto jest uvijek periodički. niti mjesečnica. niti zemlja. protiv svih rukopisa te Rossa i Jaegera. Čini se. Jer to bijaše i u z r o k o m za o n o „uvijek na jednaki način". nakon čega bi značenje teksta imalo biti. kakvo je prvo [kretanje]? To se naime neizmjerno razlikuje.iz razloga što za Aristotela. 670b21. 448al6. Tu ipak ima besputnost. Jer duša je po­ tonja. ο kojima Aristotel referira u Metaph. ni vrijeme. a [drugi p u t ] silom. kao Leukip i Platon. tvrde naime da kretanje jest uvijek. A ako je m o g u ć e tako. „sve stvari u j e d n o " . umjesto άπειρον χρόνον čita χρόνος. Γ. i koje.u Aristotelovoj terminologiji ή γονή je liquor seminis. ili po o n o m p r v o m . tad m o r a nešto uvijek ostajati. već [je pokreće] graditeljstvo. A. Cijeniti m o g u ć n o s t prvotnijom od djelatnosti jest dakle na ne­ ki način valjano. Budući pak da o n o pokretano i [ujedno] pokrećuće jest o n o posredno. K a k o će naime biti p o k r e n u t o .T r e b a dakle da jest takvo p o č e l o kojega jestvo je djelatnost. To je naime opet u z r o k o m i s e b i i o n o ­ m e . De sensu 447b30. Na taj pak način pokreće o n o žuđeno i mišljeno: p o k r e ć u ne [budući] pokrenutima. naime. kad ne bi bilo tako. Prihvaćamo Eldersovu emendaciju τιν' umjesto τι. Ne može se prihvatiti prijedlog Eldersa da se. ako u o p ć e treba biti ičega vječnog. i s n e b o m istovremena. Jest štoviše i neko koje [ga] pokreće. prihvaća jedan takav poziti­ van niz. Dakle je o n o prvo bolje. 201b25. Nama prva solucija izgle­ da vjerojatnijom. i ako bi.. Ništa se naime ne kreće kako se naprosto sluči. na jednaki način djelujući. jednota. nego što bi nam se [nešto] činilo zbog toga j e r [to] žudimo. T a k o da ne bijaše bezgranično vri­ j e m e 2 7 kaos ili noć. tako da bi m o g u ć ­ n o s t bila prva. i oni koji tvrde da je kretanje uvijek. d o k o n o m o g u ć n o ne djeluje sve. 319al5. „tako da ne bijaše ono bezgranično. kako tvrde naravoslovci. K. kao što [se kreće] j e d n o m po naravi ovako. n e g o uvijek treba pribivati neko [kretanje] 2 6 . te jedan negativni.predlaže da se s Pseudo-Aleksandrom čita αΰτω pod­ razumijevajući pritom sunce. uz njegovo uvjer­ ljivo objašnjenje da ύπάρχειν treba povezati s prethodećim κίνησις. v e ć sjemenje i sperma. Riječ je tu ο pitagorejskim nizovima suprotnosti. da o n o koje djeluje sve u z m a ž e . De gen. Metaph. N u ž n o je dakle da ovako djeluje po sebi. ako već je djelatnost prvotna mogućnosti. Ali b o g m e ako je tako. kretanje sfere zvijezda stajaćica nije samouzrokovano. onda se to razrješuje. Jer treba da su vječna. pozivajući se na mjesto De gen. O n o prvo u njemu je jestvo. Ali ni Platon ne bijaše sposoban kazati što je to što katkad drži p o č e l o m . Tako i Jaeger. 716al5-17. ili drugim o n a k o . 986a23sq. Phys.um je naime [u njega] djelatnost . biće. bilo periodički bilo drukčije. Elders. kao „dominatnom idejom u prethodnome retku". 1004b27. 1066al5. an. De part. kako [sam] kaže. (Usp. a da [samo] nije pokretano. ili po drugom. Ross međutim . No i Ari­ stotel sam. to ne navode. niti pak uzrok o v a k v o m ili o n a k v o m . nejestva. sadržan od nebića. tako da bi vječno bilo prvo nebo. što je za njega protivnost menstrualne krvi". jestvo. tad m o r a biti drugo. nego uzroko­ vano od Boga .

u smislu ujedno „imati". 3 1 A k o se dakle nešto kreće. a drugo nije. ali [tek] posjedujući [ih] djeluje . koje zadržavaju sve arapske verzije. naime misliv biva dodirujući i misleći. usprkos re­ zervi Rossovoj. Ο takvom dakle počelu vise nebo i narav.. jest to od b o ž a n s k o g a što se pokazuje da um ima u sebi. bila bi ona Pseudo-Aleksandrova. što je već. i o n o prvo nije sjeme. te tako počelo. Jer sjeme je iz drugih prvotnijih savršenih.quoniam ipse in se continet atque ipse est τό νοητόν". o n o po sebi. Christ i Jaeger. budući djelatnošću. pak. najbolji. De somno 454b8. Druga mogućnost razumijevanja. ukoliko se kreće. A ako jest nešto što pokreće. o n a po sebi. [te] o n o koje ne m o ž e drukčije do jednostavno.. kao kad bi Ross. nego o n o savršeno. ako i ne prema jestvu. nego isključivo čistu božju kontemplaciju. 262 263 . koje ovisi ο osjetilima i imaginaciji". j o š čudesnije.pak o n o jednostavno [jestvo] i prema djelatnosti. kojoj je sklon djelimice i Ross. kao razlikovano od ljudskoga mišljenja. A življenje mu je o n o najbolje koje [je] nama tek za kratko vrijeme. Oni pak koji pretpostavljaju. „držati" i „neprestano uz to biti". . Eth. a on je djelatnost. A kao nužno. što daleko odstupa od postojećega teksta. a drugi put ona je „objektivna" svrha sama po sebi. A da je o n o „radi č e g a " među nepokretnima. Usp. to se nikako ne m o ž e drukčije držati. slijedeći dijelom Pseudo-Aleksandra. A ustrojen je tako. razumije to kao „mišljenje u sebi. d o k su nadanja i sjećanja [ugodna] zbog njih). ono „radi čega" (τό ου ένεκα) može se promatrati iz dva aspekta. prevodeći ενεργεί δέ έχων s „and it energizes continually". prema Eldersu.) N e g o su pače u istome nizu i o n o lijepo i o n o zbog sama sebe izaberivo.od čega pak j e d n o jest [među nepokretnima]. i nečega. apsolutnog. Θ. kao i Bonitz. samo budući nepokretno. u njemu je pak [prvo] kruženje. 3 6 te je tako motrenje o n o najugodnije i najbolje. kao pitagorejci i Speusip. Nekome je naime o n o „radi čega". osjećanje i mišljenje naj­ ugodniji. komparativ je postavljen između čistog. koju smatramo pogrešnom. m o ž e drukčije držati. vječni. Prema njoj. 1050b24. Jer o n o koje m o ž e prihvatiti mislivo i jestvo je [doduše] 35 um. T v r d i m o zaista da je b o g život. pri čemu onda θεωρία ne znači općenito mišljenje i kontemplaciju. 3 3 Tako je naime njemu uvijek ( n a m a j e pak zacijelo n e m o g u ć e ) . Razumijemo s Eldersom καλώς kao = έχει καλώς. u razlici spram nje­ gove puke potencijalnosti. navodi Averroes: . ako je i djelatnost. budući d a j e i ugo­ da njegova djelatnost (i zato su budnost. To naime jest b o g . znatno uvjerljivije. z b o g toga što su u biljaka i životinja početak uzroci. m o ž e se drukčije držati.quare istud magis quam illud est id divinum quod intellectus videtur habere". s Rossom Metaph. A zacijelo mu i život pribiva Ta život jest djelatnost uma. tako da taj [djelujući u m ] . A um sebe misli shvaćanjem mislivoga. Premještaj je naime prva od promjena. tako da život i neprekidan vijek b o g u pribivaju. (A nisu isto o n o j e d n o i jednostavno: j e d n o naime označuje mjeru. ti ne smatraju ispravno. 3 0 P o k r e ć e pak kao ljubljeno. da o n o najbolje i najljepše nije u početku. no najbolje je o n o prvo. i to o n o najveće o n o m e najvećma. što je dobro jednom pogodio Jackson (apud Ross). božanskog miš­ ljenja s jedne te ljudskog s druge strane. . naprosto nekog dobra radi (τινός). budući daje par­ ticipom karakterizirana upravo djelatnost uma. Jer o n o n u ž n o je tolikostruko: o n o silom (jer je protiv poriva). (έστι valja s Rossom razumijevati kao = έστιν έν τοις άκινήτοις. Njegova pak djelatnost. Mišljenje Smisao je ove koncizno iskazane rečenice u ovome: svrha. život je. više no onaj [koji m o ž e prihvatiti]. čudesno je. a ostala pokreće [tim] pokrenu­ t i m . a o n o lijepo i savršeno [tek] u o n i m a iz njih. .prema mjestu. Bonitz predlaže lekciju τό δέ κινούμενον. 1175a3. A to pokreće baš to [kruženje]. tako da je isto um i o n o mislivo.hardly possible Greek". Nic. tako da se prvi premještaj. Slično nalazimo . Iz nužnosti je dakle biće. A k o je dakle b o g uvijek tako dobro ustrojen kao mi katkada. dok o n o jedno­ stavno [označuje] kako je neko ustrojeno. Što ustvari znači ovo έχων? Bonitz je s pravom odbacio Krischeovo tumačenje u smislu „imajući mogućnost mišljenja". A k o pak više.) Ne može se prihvatiti Rossovo mišljenje da je rukopisno κινουμένώ. Tricot. o n o bez čega n e m a dobra. naj­ bolji i vječan. Bonitz sam tumači to έχων kao . jednom kao „subjektivna" nečija svrha (tivi). lijepo [je ustrojeno] 3 2 . έχειν je ovdje zacijelo upotrebljeno emfatički. to očituje razdioba.i u jednom la­ tinskom prijevodu koji.. U ovom drugom slučaju može se za nju reći da pripada u oblast onog nepo­ kretnog. 3 4 pripada o n o m e po sebi najboljemu. No rješenju koje je u našem prijevodu priklonio se i Ross u vlastitom oksfordskom prijevodu. bilo uvijek. Elders.unatoč naglašenoj neodređenosti . bilo analogijom.

Bjelodano je dakle da jest toliko jestava. a brojem pače mnoga. Jedno je dakle i z b o r o m i brojem o n o koje pokreće [samo] budući nepokretno. Budući da se o n o p o k r e n u t o n u ž n o od nečega p o k r e ć e . iz razloga rečenog ranije. p r e m a s a m o m e poretku premještaja zvijezda. i o n o p o k r e ć u ć e vječno je i prvotnije od pokretanoga. i o n o što je prvotnije od jestva n u ž n o je da je jestvo. Da dakle jest n e k o jestvo vječno i n e p o k r e t n o i odvojeno od o n i h osjetilnih. Jer sva su ostala kre­ tanja potonja o n o m e p r e m a mjestu. to ne smije ostati prikriveno. 264 265 . međutim. Jer o n a pretpostavka ο idejama doista n e m a takvoga navlastitog istraživanja (naime. već se valja spomenuti i tvrd­ nji drugih. bjelodano je iz kazanoga. i da je o n o prvo p o k r e ć u ć e nepokretno po sebi. naime. te u svrhu koristi za zakone i za o n o o p ć e probitačno. kažimo sad o n o što zbore neki od matematičara. Jaeger i Ross su mišljenja da se njome smjera na nebeska tijela prije no na njihove pokretače. budući da se svaka planeta kreće više n e g o jednim. jer usvršenost je. no Sokrat je j e d a n ) . N e g o zacijelo i to da je netrpno i nepreinačivo. Među tumačima postoji dvojba ο tome na što se riječ odnosi. a i ono pokretano je dakle uvijek i ne­ prekidno.t k o tvrdio da je čovjek prvotniji od sjemena. te drugo t o m e srodno i slično rečeno­ m e . O n o ostalo pak pridodano je već na način bajke u svrhu nagovaranja mnoštva. te da se vječno kretanje pokreće od vječnoga. Predavano je. ta imaju tvar (jedan je naime i isti zbor za mnoga. a bezgra­ n i č n u zato j e r u o p ć e n e m a nikakve bezgranične veličine). i b e z veličine. r A bjelodano je da je n e b o j e d n o . . i m e đ u njima n e k o prvo i [ n e k o ] drugotno. od čega ako netko to odvojivši u z m e samo o n o prvo. ο t o m e je pokazano u [našim] naravoznanstvenim raspra­ v a m a ) . d o k su drugi pre­ mještaji oni vječni planeta (jer vječno je i nezaustavljivo kružno tijelo. iz zvjezdoznanstva. Pokazno ούτοι prevodimo naglašeno. radi shvaćanja. a z b o g kojeg je u z r o k a [baš] tolika m n o ž i n a brojeva. Jer i narav zvijezda je n e k o vječno jestvo. i j e d n o od jednoga. No n a m a valja kazivati iz o n o g a [već] p o d l o ž e n o g i razlučenog. ograničenu veličinu ne bi imalo z b o g toga. no uvjeriti se dati od onih podrob­ nijih. Schwegler. a dijelom da se raspitujemo u onih koji istražuju. dok o n o što bijaše da bude prvotno n e m a tvar. i po sebi i p r e m a uzgrednosti. to ne govore s d o k a z n o m ozbiljnošću). d o k ο brojevima zbore j e d n o m kao ο bezgraničnima. kao o n o ο brojevima i geometrija. P o k a z a n o je i da to jestvo ne m o ž e imati nikakve veličine. No da li treba postaviti da je to jestvo j e d n o ili više njih. P o č e l o . kao što je ljudi. a vidimo p o r e d premještaja svega i onaj jednostavni [premještaj]. No kolika se stječu biti. kao za čovjeka naprimjer. oni koji ustvrđuju ideje kazuju da su ideje brojevi.1074a31. a drugi put kao o m e đ e n i m a desetkom. A ostalo valja da dijelom sami istražujemo. No ona što su brojem mnoga. dok druga ni ο kojem jestvu. n e g o drugi. Samo je j e d n o dakle nebo. i o n o prvo od bića nepokretno je. [. ne onaj koji iz toga nastaje.to je n u ž n o i da se svaki pojedini od tih premještaja po­ kreće j e s t v o m n e p o k r e t n i m po sebi i vječnim. Jer ako je više nebesa. no [ujedno j e ] p o k r e ć u ć e [za] o n o prvo vječno i j e d n o kretanje. da bismo nekako r a z u m o m prihvatili neku određenu m n o ž i n u . Jasno je dakle z b o g čega je to ustrojeno na taj način. bjelodano je i oni­ ma umjereno upućenima. Da dakle j a m a č n o i m a više premještaja nego o n o g premještanog. iz kojega je sjeme. počelo svakog pojedinog bit će oblikom jedno. već je bezdijelno i neraz­ djeljivo (jer p o k r e ć e b e z g r a n i č n o vrijeme. Guthrie pak vjeruje da je njome mišljeno 55 pokretača nebeskih tijela. [a i toga] da ο m n o ž i n i nisu rekli ništa što bi bilo jasno. naravi vječne i nepokret­ ne po sebi. O n o naime razmatra ο jestvu doduše osjetilnom ali vječnom. Ispravnim držimo stav Eldersa da je zamjenica namjerno ostavljena u otvorenom i neodređenome značenju. Pričaju naime da su oni čovjekoliki i nalični ne­ kima od ostalih živih bića. za koji t v r d i m o da ga pokreće prvo i n e p o k r e t n o jestvo. M n o ž i n u pak premještaja valja istraživati iz filozofiji najsrodnijeg m e đ u matematičkim znanstvima. 8. da su [naime] prvašnji smatrali kako su bogovi jestva. od strane onih prvašnjih i posve drevnih u liku priče i ostavljeno onima potonjima j e d n a k o tako to da bogovi jesu ti i takvi 3 8 kao i to da o n o božansko obuhvaća čitavu narav. a ništa ograničeno n e m a b e z g r a n i č n u m o ć . budući pak da je sva veličina ili bezgranična ili ograničena. te ako se u onih koji se time bave pokaže nešto protivno o v o m e sad k a z a n o m poštivati valja oboje. i koliko. O č i g l e d n o je dakle da jesu jestva.. cijenit će da je Ne prevodimo dio teksta 1073bl7 ..

Jer nešto takvo je već promjena na lošije.. bilo da je [to] mišljenje. ljenja da određeni član ή ispred νόησις ima značenje pokazne zamje­ nice „to mišljenje". ili ništa. ne uvažavajući vremenski aspekt: „The most sxcellent being. sed et esse eum et qualis sit ratiocinando tantum assequimur. ideoque saepissime opponuntur rationationi [.. Ross i Elders ispravno zadržavaju ή. misli on da može zaključiti kako se Aristotelove riječi ne odnose na „uživanje nekog summum bornim u trenucima iluminacije. a sebe [tek] usputno. već [tek] m o g u ć n o s t ) . te . Ponajprije dakle. razlo­ žito je da mu je naporna neprekidnost mišljenja.. jasno je da bi bilo nešto drugo časnije od uma. 1098al8)"." Ross ipak dobro upozorava na to da φαίνεσθαι može značiti i sve „ono što je otkriveno pomoću razuma". Dalje. 4 2 . što bi tad bilo to uzvišeno? Ta držao bi se kao kad bi netko spavao. ustrojen u n e k o m v r e m e n u . Iz činjenice da έν τινι χρόνω ne znači „za neko vrije­ me" ili . shvaća određujući ga s Eldersom kao „genitiv sadržaja" ili pak tzv. već na njegovo progresivno dostizanje έν βίω τελείω (Ε. [tad] neće biti najboljim jestvom. dakle u smislu „koje se sastoji od mišljenja" ili „koje se tiče mišljenja".. Jer i mišljenje i umovanje pribivat će i o n o m e tko misli o n o najlošije. intellectus vero summus non in iis est rebus. Još je precizniji prijevod Eldersa: ." 266 267 . [jer tada] ne bi mišljenje bilo o n o najbolje. d o k je kod motriteljskih stvar zbor i mišljenje. ili sebe samog. što misli? Naime. Razlikuje li se dakle što. Drukčije prevodi Elders. being something different (from man). Također je za Rossa „dvoj­ beno" da li s onim dvostrukim τώδι valja razumijeti χρόνω.for it does not posses the good in this particular time or in that. po kojemu od t o g dvojeg njemu pribiva o n o izvrsno? Nije naime o n o isto ono biti mišljenju i mišljenome. međutim. izbaci ή u retku 8 te prevede: „premda su njegovi predmeti ona sastavljena". Još preostaje besputnost: da l i j e sastavljeno o n o mišljeno. A ako nešto dru­ go.u neko vrijeme". ili nešto drugo. etenim φαινόμενα dicuntur ea quae apparent ac sensibus percipiuntur. Ν. kao npr..]. Smisao ove čuvene i zacijelo na­ mjerno višesmislene formule dakako nije lako shvatiti. pa opet propalo. does not pos­ ses its good in this or that particular object. quae sensibus per­ cipiuntur. Čini se da je [on] najbožanstvenija m e đ u pojavama. ili uvijek isto. te da su se njihovi nazori očuvali poput razvalina sve do sada. i jest mišljenje mišljenje mišljenja. no od njega ima nešto drugo znatnije ([ako] mišlje­ nje naime nije to s t o j e njemu odista jestvo. 4 0 Ovaj neobičan izraz izaziva neprestanu zabunu medu interpretima. και έστιν ή νόησις νοήσεως νόησις. već u n e k o m e cijelom o n o najbolje.kao što je čovječji u m . bilo da je um njegovo jestvo. 9. ili pak da ima ulogu indicirati mišljenje u njego­ vome čistom obliku. Bilo je mnijenja da on ima ustvari ulogu superlativa.o n o izvrsno n e m a u o v o m e sad ili o n o m e sad. onaj od prijašnjih. but it posseses the summum bonum in a certain whole period". i neko kretanje. [kod onih] koja nemaju tvari bit će isto. A k o pak misli. [naime] o n o mišljeno.to božanstveno rečeno.of ali things vvhich are evident to us (or: of vvhich we are aware)". Elders je miš- No čini se da su znanje i osjećanje i mnijenje i razmišljanje uvijek [nečega] drugog. Zatim. objektivnog genitiva. Jedino nam je utoliko dakle jasan očinski nazor. te mišljenje j e d n o s mišljenim. te da se ne mijenja. Sebe dakle misli. Jer mijenjalo bi se u dijelovima cjeline. ako već jest o n o najmoćnije. Ili je sve o n o što n e m a tvari nedjeljivo. to sadrži neke poteškoće. Ne može se prihvatiti ni Rossovo inzistiranje na -neutraliziranju zna­ čenja vremena u ovome koliko važnom toliko i jedva dokučivom odjeljku teksta.. u frazi κακά κακών ("najveća od svih zala"). ili 4 1 i koji god od onih sa­ stavljenih. Jer o n o časno pribiva mu zbog mišljenja. ili [svaki put] drugo. ako nije mišljenje.u nekom vremenu". tako da bi značio naprosto „naj­ veće od svih mišljenja". Dakako da time nije još učinjen odlučujući korak u filozofijskom razumijevanju ove dubokosmislene „formule". Nadalje. but in the knowledge of an object which is adequate to its being. Značenje genitiva ponajprije se. što je za nas izvan sumnje. pri čemu držimo ispravnim i njegov hipotetički pri­ jevod: . misliti o n o lijepo ili pak bilo što slučajno? Ili je štoviše razmišljanje ο p o n e č e m u i besmisleno? Jasno je dakle da misli o n o najbožanstvenije i najčasnije. te d a j e sva vjerojatnost kako je svako po­ j e d i n o i od umijeća i od filozofije višekratno prema mogućnosti bilo iznađeno. nego . tako da treba to izbjeći (ta ponešto je bolje i ne vidjeti nego vidje­ ti). O n o ο u m u pak sadrži neke besputnosti. Ili je kod ponekih znanje [isto što i] stvar? K o d proizvodnih [znanja] bez tvari [stvar j e ] jestvo i o n o što bijaše da bude. Ne može se prihvatiti Bonitzov prijedlog da se. Tako već Bonitz u svom komentaru kaže: „Mirum videri debet quod dicit: των φαινομένων. A k o naime ne misli ništa. kao već ranije Ravaisson. nego mogućnost. ako je drugo misliti i biti mišljen. Budući da dakle nije drugo o n o mišljeno i um. 3 9 no kako ustrojen bi on tak­ vim bio. Raznoliki su i pokušaji razumijevanja genitiva.

ta riječ] ovdje znači". Jedni opet tvar nekad čine j e d n o m od protivnosti. ali kako je dobro p o č e l o m . N a m a se pak to razložito razrješuje time da jest nešto treće. Ali pokreće radi nečega.. osim ako [je onako] kako mi tvrdimo. S p r a m j e d n o g je naime sve uređeno. No i to se razrješuje na isti način. jedni čine bića iz nebića. Drugi pak d o b r o i zlo i Ponešto preslobodnima mogu se činiti Rossov prijevod i objašnjenje: . Čini nam se primje­ renijim oprez Bonitzov. to ne kazuju: da li kao cilj. Jer um pokreće. A kazujem kako je svima n u ž n o dospjeti do toga da b u d u razlučeni. Jer on je za njega narav zla. za kojega je „dvojbeno što [tj. T a k o đ e r je za druge zacijelo nužnost da jest neka protivnost mudrosti i najuzvišenijoj znanosti. p o p u t vojske? Jer i u poretku jest o n o izvrsno. 4 3 a i druga su na taj način. a i vojskovođa [jest t o ] . čitamo ταϋτα namje­ sto ταύτα. ipak [im] ono biti nije isto. Ili na o b a načina. ukoliko ih ne bi tko doveo u sklad.tako je p o č e l o svakoga pojedinog njegova narav. niti pak da iz protivnosti. tako da bolje stva­ ri mogu biti učinjene iz njihovih elemenata. Eldersov je prijedlog riskantan i 268 269 . A besmisleno je i E m p e d o k l o v o . Anaksagori je o n o dobro p o č e l o m kao o n o pokrećuće. Nadalje. čak i ako ne daju nikakav drugi prilog cjelini. d o k je robiju i živadi neznatan udio u zajednici.j e r protivnosti su netrpne j e d n a od druge. tako d a j e drugo [ o n o najbolje]. Za nas naime tvar nije n i č e m u protivnost. Valja da ne ostane prikriveno koje sve nemogućnosti ili besmi­ slice pridolaze onima koji drukčije govore. ili učestvuje. ili pak [ona] m n o g a o n o ­ me j e d n o m . ili kao oblik. A k o bi čak istome i pridošlo da bude p o č e l o m i kao tvari i kao o n o m pokrećućem. niti u o p ć e kazuju kako će biti iz protivnosti o n a u ko­ j i m a protivnosti pribivaju: . . I onima koji [postavljaju] ideje [pridolazi to] da im je [neko] drugo počelo nadmoćnije: naime o n o po č e m u je učestvovalo [ono osjetilno u idejama]. P r e m a č e m u od toga dvojega je dakle ljubav [počelo]? Bes­ misleno je i da je prijepor nepropadljiv. ili kao o n o što pokreće. I z b o g čega [su] j e d n a propadljiva. ali s Rossom i Jaegerom. p r e m d a je u svemu p o č e l o m ponajvećma o n o dobro. a druga nepropadljiva. i u kojih su ponajmanje besputnosti. da ne bi bili na to prinuđeni. ali o n o m e p r v o m ništa nije protivnost. kao i Ross. Ispitati valja i to na koji od dva načina narav svega sadrži o n o d o b r o i o n o najbolje: da li kao nešto odvojeno i samo po sebi. 46 neznanje. [bilo bi] usmjereno n a protivnost. Uz to. Sve je na neki način zajedno u r e đ e n o . moraju naposljetku dospjeti do toga da budu razložene'. No niti je ispravno da sve. Ta sve protivnosti imaju tvar. Prihvaćamo. tako mišljenje sebe samo i m a za cjelo­ k u p n u vječnost? 10. 4 5 Protivnost [mudrosti]. Nije on n a i m e po poretku. No svi koji ustvrđuju protivnosti ne služe se protivnostima. a g o l e m o [im j e ] o n o što se sluči. ili kao poredak. S Rossom razumijemo εις otprilike u smislu „leads the mind to". A o n i m a koji čine dva počela n u ž n o će j o š n e k o 4 4 drugo biti nadmoćnijim. ptice. p o p u t onih koji [suprotstavljaju] o n o neisto istome. Uz to. Protiv većine rukopisa. Besmisleno je opet i dobru i u m u ne učiniti protivnost. Jer ljubav čini o n i m dobrim. Bonitz priznaje: quomodo vel explicem vel emendam non habeo." Slično i Elders drži kako je malo sumnje da upotrebljeni glagol διακριθήναι ovdje znači „biti rastvoren i raspršen u druge dijelove svemira". sve bi imalo udjela u rđavome. već je ovaj po njemu. i kakvo je o n o u onih koji promišljenije zbore. osim o n o g a j e d n o g . Zlo s a m o je naime jedan od dvaju sastojaka. v e ć je sve. sve čine j e d n i m . ili pak ponajviše od svega. sređeno. kojima sve zajedništvuje u [smjeru] cjeline. to ne kazuje nitko: svi naime čine bića iz istih počela. i to on j o š više. Liječništvo je naime [već] na neki način zdravlje. no o n a je počelo i kao o n o što pokreće (jer sabire) i kao tvar. ali za nas ne. i [ona] jest te [protivnosti] m o g u ć n o š ć u .b u d u ć i da je nešto drugo. d o k drugi. biljke -. Bonitzovu emendaciju έτι namjesto δτι. v e ć jest neki [ o d n o s ] . Drugi opet ispravno [vele] da j e to počelo. Jer o n o m e pr­ v o m n e m a nikakve protivnosti.'sve stvari. tj.ali ne na j e d n a k način: ribe. Svi naime čine sve iz protivnosti. [ne čine] počelima. ali kao s t o j e u kućanstvu o n i m a slobodnima ponajmanje dopušte­ no činiti što se k o m e sluči. bu­ dući da je dijelom mješavine. te ne stoji tako kao da j e d n o n e m a ništa s drugim. Re­ čenica je općenito teško razumljiva. nitko ne kazuje z b o g čega će uvijek biti postajanja i što je u z r o k postajanja.

stav da knjiga doduše jest srazmjerno rana. već samo vlastitoj upora­ bi. Ubersetzung und Kommentar von Hans-Georg Gadamer. Neki problemi interpretacije Izuzetna je važnost knjige Lambda kako unutar cjeline Aristotelova djela tako osobito za cjelokupnu potonju povijest filozofije i teologije. skica i zapisa. koje vjerojatno nisu bile namijenjene objavljivanju. a i počela [čine] mnogima. Dakle treba ukinuti j e d n o od toga. tako je i Ingemar During (Aristoteles. koji se bave pretežno ili teško prihvatljiv. Knjiga Lambda ne može se naime držati cjelovitim djelom. Frankfurt am Main. tako da bi dobio otprilike ovakav smisao: „protivnost je nedostatak racionalne svrhe. naime ΖΗΘ. A k o pak jesu ideje i brojevi. koji izlažu svojevrsnu fi­ lozofiju postajućeg osjetilnog bitka. a ako [toga] nema. stilskoj neujednačenosti i čestoj sadržajnoj nepovezanosti odlo­ maka. Stoga i može isti zaslužni poznavalac i tumač drugdje kazati da je „spis Lambda Metafizike jedno potpuno samostalno predavanje ο filozofiji prvih stvari" (isto. te čitati άνοια umjesto άγνοια. 189). Metaph. Oni pak koji zbore da je matematički broj o n o prvo. Općenito su mišljenja ο vremenu nastanka knjige i njenu mjestu u cjelini Aristotelova djela u znatnoj mjeri podijeljena. nitko ne govori ništa. U ovome završnom navodu iz Homerove Ilijade nedostaje. Zadržavamo tu lekciju sa Susemihlom. prema ver­ ziji glavnih rukopisa. otprilike u vrijeme Aristotelova boravka na Assosu. U svojem značaj­ nom pokušaju rekonstrukcije nastanka cjelokupne Aristotelove Metafi­ zike Jaeger je knjigu A. Kao i Werner Jaeger (Aristoteles. premda Ross tvrdi kako je riječ zahtijevana ritmom rečenice. 1966. During je pak upozorio na sadržajnu blizinu s prvim dvama knjigama Fizike. imperativ „neka bude" (έστω). erganzte Auflage. N. niti sve u njoj objedi­ njene tekstove nastalima istodobno. str. nauka ο prvom pokretaču s posljednjom knji­ gom Fizike. 191): „Poput nekog zagonetnog meteorita strši Λ 'Metafizike' u vrijeme". Ove Gadamerove (Aristoteles: Metaphysik XII. tad niti kretanja.Nadalje. te dakle bića ne bi bila vječna? Ali jesu. u kojima su te suhe i često poludorečene natuknice morale biti do­ punjene i oživljene neposrednim zrenjem. pa bilo [to] ili ne). te tako [zbore] svaki put drugo jestvo. čime su brojevi jedno. postoji. Pored Duringova ranog datiranja. nauka ο umu s De anima. Aristotel završava jednostavnim uvidom i iskazom toga što jest. 1923. koji vodi prema protivnosti spram prvog počela". da o n o pokrećuće čini [jednim]. datirao rano. ali ipak kasnija od npr. str. već uvijek [samo] početak početka. učiniti između prvih pet odjeljaka. 193) „uvjeren u to daje Aristotel u knjizi Lambda htio dati u sažetoj formi jedan pregled osnove svoje teorijske filozofije". u knjizi Lambda imamo ustvari skup bilješki. „Medu knjigama Metafizike strši dvanaesta knjiga posebno time što ona sadr­ žajno donosi okrunjenje aristotelovske filozofije: nauk ο najvišemu biću. Amsterdam. Unutar knjige osnovnu podjelu va­ lja. Apelativ i imperativ teško da mogu odgovarati ovo­ me samopouzdanom i uzvišenom završetku nadasve teškog razma­ tranja. ο Bogu. niti kao ono pokrećuće niti kao oblik. ili [bi] barem činjenje [bilo] potonje [spram] mogućnosti. Slično sudi i Hans Joachim Kramer (Der Ursprung der Geistesmetaphysik. osim ako ne kaže. te ju je zajedno s njima i izgubljenim dijalogom De philosophia svrstao u ranu grupu rasprava ο prvim počelima. A i ne m o ž e reći. Sudeći prema ponegdje upravo nevjerojatnoj zbijenosti i lapidarnosti izričaja. ili duša i tijelo. [oni] neće biti uzroci ničega. No bića neće da budu loše upravljana. kako će iz neveličina biti veličina i neprekidnost? Jer broj neće činiti neprekidnost. On hoće postaviti zarez iza εναντία. N e g o pače baš ništa od protivnosti neće biti odista čimbeno i pokretačko? Jer m o g l o bi i ne biti. Ο tom skrajnjem i cjelinu zaključujućem predmetu nemamo ina­ če nikakva izjašnjenja Aristotelova". zajedno s A. Zweite. Treća pak grupa istraživača upozorava na sadržajna slaganja npr. 1964. ako pored onih osjetilnih ne b u d e i drugih. Najvjerojatnije je pak da na neki način svi imaju pravo. 270 271 . Berlin. 7) riječi nisu nikako tek neki osamljeni pojedinačni sud znalca. 1970. ti jestvo svega čine nepovezanim (ništa naime jedno drugome ne dopri­ nosi. a ne toga što bi tek „trebalo" biti. čini se. str. 228). te ostalih. A rečeno je kako. te čitavom N. Dalje. izvođenjem i živom riječju. str. ili su pak služile u najboljem slučaju kao pisana podloga predavanji­ ma. i uopće ideja i stvar. pretežno u osloncu na Jaegerova istraživanja. i za svako pojedino druga počela. „Nije dobro mnogovlade: jedan [je] 4 7 vladar". De caelo. Uz to. Heidelberg. Ο vremenu nastanka knjige mnogo se raspravljalo. B. De philosophia. neće bi­ ti počela i poretka i nastajanja i svih onih nebeskih. zaključujući iz toga na ipak barem djelomičnu kasnu dataciju spisa. kao u svih b o g o z n a n a c a i naravoznanaca. str. nauka ο mogućnosti i djelatnosti sa zrelim knjigama Meta­ fizike. kao mi. prvim dijelom K.

1980. ο naravi. koji se slobodno služio materijalom iz ostalih spisa". ili i samo komentar sadržaja prevedene knjige. postali su vodećima za teologijsko mišljenje kršćan­ skoga srednjovjekovlja. Premda je kršćanska religija bila hranjena iz bitno drugih snaga no iz onih kla­ sičnoga grštva. dovršena zbiljnost. kao supstantiv djelatnosti.toliki napor i trud. Seidel se pak sa svoje strane jednako odlučno suprotstavlja i Zellerovu stavu.navodi potom Merlanov citat Eduarda Mevera: „U Grčkoj igra pitanje glede jednog ili više bogova jedva neku ulogu. Ovime se Seidel priključuje staroj i utjecajnoj matici takozvanog teističkog tu- 272 273 . Već je Jaeger odlučno zastupao tezu da osmi odjeljak odnosno poglavlje knjige Lambda nije organski sastavni dio knjige. 4 1974. svojstveni i osobit karakter Aristotelove filozofijske misli ο Bogu. kako onda uopće izbjeći to da nam se ono pokaže tek kao puka prazna. smatramo.koji se ipak. actus purus. ] Napetost između grčke misli svijeta i kršćanskoga svijeta duše. dakle spram diskurzivnih izvršenja). Zacijelo najveći i najteži problem cjelokupne knjige jest dostatno ra­ zumijevanje onoga u čemu Aristotel sagledava samu bit božanskoga bića. već od strane nekog učenika (ili učenika). Ross. pri čemu su očito prva razmatranja shvaćena kao nužan uvjet i predstupanj za druga. Uz to. Hamburg. koja je. te kako mora biti razumljena njena narav i odnošenje prema svijetu. ali također pojmovi upotrebljeni za taj bitak. Frankfurt am Main. kao i svaka zbiljnost. str. a slično je shvaćao i npr. Kako je.vječnim osjetilnim bićima ili pak onim posve nadosjetilnim. koje Aristotel daje ο božanskome bitku postali su za povi­ jest zapadnjačkog mišljenja od nesagledive važnosti. nazvavši je čak štoviše na jedno­ me mjestu „nemogućim i jalovim idealom".sva plodonosnost njene ujedne blizine i daljine kako povijesno predanom tako i današnjem našem filozofijskom i teologijskom iskustvu. 221): „Ali niti je Aristotel bio kršćanin. koji." Štoviše. Stoga ni mi nismo u prijevod preuzeli veći dio tog poglavlja. 219). koja je time dospjela u zapadnjačko mišljenje. Već je Zeller. pripada onim sudbinskim i stva­ ralačkim napetostima koje sve do u današnji dan prožimaju zapadnjačko ljudstvo.mimo pretjeranosti npr. to će svatko smjesta zamijetiti. Isto to vrijedi ο misli stvaranja. tad je Aristotelova filozofija ateizam" . kao čista.inzistirao na tome da Aristotelovo „mišljenje mišljenja" valja razumijevati u strogoj opreci kako spram svake samorefleksije čovječje spoznaje (po njemu slučaj nje­ mačkog idealizma) tako i spram svakog diskurzivnog puko razumskog mišljenja: „'Mišljenje' je neko diskurzivno izvršenje spoznaje. ipak je misleni rad toga klasičnog doba priredio sredstva i putove (a i stranputice) za samorazumijevanje kršćanstva. u značajnoj pole­ mici s teističkom interpretacijom Brentanovom. po našem sudu. s mišlju ο phvsis. objekt za um. odno­ sno teizam-politeizam u Aristotela. S pravom je naprimjer Horst Seidel u svojem nedavnom komentaru Aristotelovoj Metafizici. poglavito onaj energeie. ujedno djelatnost spoznavanja i najviši objekt spoznavanja. međutim. ustvrđuje da njegov najveći dio „u sadašnjem obliku nije bio napisan od Aristotela samog. te da . ο sebe k sebi samome otvarajućem poretku bića. Ne vjerujemo da je mnoštvo često nevjerojatno minucioznih filoloških i astronomijskih analiza osmog po­ glavlja uopće zavrijedilo .. neosporno da upravo u njoj sadržani nauk ο Bogu čini njeno pravo središte i najtežu zadaću promišljanja." Iz ovoga podužeg navoda razvidan je. kao i time da tamo izloženi prvi pokretači ne pokreću tek budući ono žuđeno i ljubljeno. str." Odlučujuće je pitanje. . Da li je božanska moć mišljena kao jednota ili mnoštvo.filozofijski gledano . tvrdeći (isto.. čini se da ima dobrih razloga složiti se s Eldersom (djelo niže navedeno. ako se ovako oštro poput Seidla od­ bije svaka blizina „mišljenja mišljenja" bilo kojoj vrsti sebespoznaje i sebemišljenja. međutim.. Ovdje dane odredbe životnosti i duhovnosti tog božanskoga bitka. koja je s umjetničkim duhom Grka u osnovi ne manje nespojiva no s njihovom najdubljom duhovnom koncepcijom. dok je νόησις intuitivan čin. str. kako je pokretačka narav prvog pokretača bila određena u sedmome poglavlju. Ovdje dakako nije moguće ni potrebno pokušavati neku filozofijsku interpretaciju. νόησις. teško i može tako nazvati . Waltera Brockera (Aristoteles. str. 579) . 56-68). naime pravoga smisla izraza „mišljenje mišljenja". Zadržimo se ovdje sa­ mo na jednoj tako reći usputnoj primjedbi. U sažetom uvodu svojega prijevoda i kratkog komentara veli Gada­ mer: „Iskazi. str. koji u tom kontekstu. [ . Beskrajna diskusija koja je uslijedila i traje u osnovi još i danas kreće se zatim poglavito u raspravljanju alternative monizam-pluralizam. a 'mišlje­ nje mišljenja' snažno asocira na refleksiju čovječje samospoznaje (kao u njemačkih idealista). neko umsko zrenje (u suprotnosti spram διάνοια i dr. Prije bismo se složili sTJuringom (isto. poglavlja. koje je nama inače dano kao sastavljeno". kao što je to isto uostalom učinio i Gadamer u svom inače rijetko lijepom i pouzdanom. niti uopće religija ima ikakva mjesta u njegovoj filozofiji.sam ustvrđujući da je „beskonačno diskutirano pitanje da li je shvaćanje Bo­ ga. Izraz νοήσεως νόησις znači dakle da je božansko biće uma. Poseban problem predstavlja interpretima sadržaj osmog odjeljka i tamo izloženi nauk ο zasebnim pokretačima nebeskih tijela. nakon temeljite i podrobne analize sadr­ žaja 8. zadovoljit ćemo se ovdje s dvije kratke uz to vezane napomene. argumentirajući prvenstveno time da je pisan stilom posve dogotovljene i zaokružene rasprave. Ako bi riječ 'Bog' trebala biti uzeta u religij­ skom smislu. ovu najvišu točku Ari­ stotelove filozofije bio protumačio kao puku praznu. u sebi kružeću sebesvijest. kao i . gore navedenom prijevodu. prilože­ nom ponovo izdanome Christovu grčkom tekstu i Bonitzovu prijevodu (Aristoteles' Metaphysik II. u po­ svemašnjoj razlici spram ostalih poglavlja. 582) da „božja sebespoznaja obuhvaća sve biće. to je spo­ redno u odnosu spram pitanja da li ona uopće egzistira.. koje Aristotel iznosi u Lambda 8 monoteističko ili politeističko za­ pravo neispravno postavljeno" . Da kršćan­ ska predodžba osobnoga Boga i njegova odnosa spram čovjeka u Aristo­ tela leži posve daleko. zbog pretjerane i pretenciozne kratkoće te općenito nezado­ voljavajuće razine uvida.u sebespoznaji božanski um spoznaje ujedno sebe sama kao uzroka svega bića". posve bezobjektna misao. izražava 'djelatnost uma' te time i ontologijski aspekt 'zbiljnosti uma'. ta­ kođer ono inteligibilno.

Θ.u sebi imati (vlastitu) svrhu" kao i „biti. Slično već i Franjo Marković: „usavršetak" (usp. premda niječući bilo kakvu stvaralačku djelatnost i bilo kakvu slobo­ du volje u Aristotelova Boga. str. kao što je to uostalom i u današnjim engleskim prijevodima: Usp. 274 275 . u čemu ga u osnovi. Barbarić. Volumen II: Commentarius. što zajed­ no znači jednako tako . Važniji konzultirani komentari: Hermann Bonitz. (Pretisak: Hildesheim. Aristotelis Metaphysica. Tvar je pak m o g u ć n o s t ." Theiler je odvažniji sa svojim prijevodom „Erfullung"..i u tome se valja složiti s Rossom . sed inter se coniungatur. ut non alterum ab altero excludatur. Već je Aleksandar pokušavao u Ari­ stotela naći stanovito prihvaćanje misli ο Božjoj providnosti. ita tamen. ipak bio sklon pripisati mu znanje ο općeni­ tim zakonima univerzuma. ή δέ ενέργεια τό έργον. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 39-40 /1994/.) Aristotle 's Theologv. A Commentary on Book Λ of the Metaphysics by Leo Elders. Predaje onih prvašnjih ο duši neka su [time] rečene. a od njega opet j e d n o [zborimo] kao tvar.activity or actualization". slijede npr. koji i sam upućuje na tu rečenicu (u njegovu komentaru za De anima. Volume II. Doista su „actus" i „perfectio" za cijelu latinsku tradiciju prevođenja i tumačenja Aristotela dva jednakopravna načina za prevođenje onog εντελέχεια. dobro zaključuje da je njihova osnovna razlika u.mačenja Aristotelove odredbe Boga. alii perfectionem interpretantur. naime ενέργεια. D. pogrešno umjesto ενέργεια stoji εντελέχεια). 1972. Ο χ ο η ϋ 1963 ( r i 9 5 6 ) . τέλος i έχειν. Quorum utrumque verum est. Kako se približiti smislu „mišljenja mišljenja". D. premda ih Aristotel često rabi sinonimno. te. i Duns Skot i Toma Akvinski. a djelatnost djelo. ενέργεια znači .ostaje pitanjem i zadaćom. a Averroes je. držati se u svrsi". ponajbolje se razabire iz Metaph. po kojem se već zbori ovo-nešto. s vrijednom uputom (str. ili poput motrenja. 1050a22: τό γάρ έργον τέλος. D. Ross. izuzetno instruktivnu raspravu tih osnovnih Aristotelovih pojmova u Trendelenburgovu komentaru. nala­ ziti se. pokušavajući odrediti što jest duša i koji bi bio njen najzajedničkiji zbor. A Revised Text with Introduction and Commentary by W. pa se po­ n o v o kao iz početka vratimo. 1849. Prijevod i bilješke: Damir Barbarić adnotatione 1. 480). Ross. d o k je vid usvršenost 1 . Generacije i generacije komentatora radile su na takvu protumačenju. 1960. Cini se ipak .) Aristotle's Metaphvsics. Ross.. drugo pak [kao] oblik i vid. ( 1 1924. Bonn. Izvornik: Aristotelis De anima. Assen. Naš pokušaj sa „usvršnost" ide za tim da ujedno obuhvati sva tri osnovna smislena sastojka te temeljne Aristotelove kovanice: έν. Z o v e m o svakako neki j e d a n rod bića jestvom. London. Početni napori oko izgradnje hrvatskog filozofij­ skog nazivlja. 412a . stoga se i ime djelat­ nosti zbori prema djelu i upravljeno je prema usvršenosti". 260): „Alii έντελέχειαν actum. 1-6. 1958. str. a εντελέχεια znači „resulting actuality or perfection". Recognovit brevique instruxit W. str. o n o iz tih. ili p o p u t znanosti. 166. treće. i uz sav oprez. kao i njoj bliske druge temeljne riječi Aristotelove filozofije. izbjegavajući pritom kako sve već poznate zamke apsolutne samosvijesti klasičnoga idealizma tako i njegova neoplatoničko-kršćanskog pretumačenja u smislu ujednog spoznavanja i stvara­ nja svijeta . tome da.418a25). 242-262. koja po sebi nije ovo-nešto.da takvo tumačenje ne odgovara slovu samog Aristotelova teksta. Smisao i značenje riječi εντελέχεια. i to dvojako. διό και τούνομα ενέργεια λέγεται κατά τό έργον και συντείνει πρός τήν έντελέχειαν: „Djelo jest svrha. Iz djela Ο duši (knjiga B.

u z r o k pak stvari zbori onaj koji kazuje da je kvadriranje iznalaženje srednje proporcionale. Jer u pripadnosti duši su i san i budnost. uistinu. S Hicksom razumijemo έπί του αύτοϋ kao . a prihvaćaju Zeller. a tijelo predi­ katom. To što se odnosi na dijelove treba pače uzeti za cijelo naravno tijelo. takvog koje ima p o č e l o kretanja i stajanja u sebi. Prvo je tumačenje . nego naravnoga. premda mu tumačenje i prijevod na koncu ostaju posve bliski našem i Rossovu. p o p u t sjekire. A takvo je o n o koje bi bilo o r g a n i m a opremljeno. Od­ vojeno od toga ne bi više bilo sjekirom. a i duša to [isto]. To kazano valja promotriti i na dijelovima [tijela]. ali bjelodanijih. To je naime jestvo oka prema zboru. [ N e k o g ] takvog dakle tijela je [ona] usvršenost. kao što je i o n o kameno i o n o nacrtano. zato što nisu usvršenost nikakva ti­ jela. Od naravnih j e d n a imaju život. Beskonačne su bile rasprave već antičkih tumača treba li u ovoj po­ sljednjoj zaključnoj rečenici dušu smatrati subjektom. Oboje naime vuče hranu. Naprimjer: „ S t o je kvadriranje? Jednakost nejednakostran o g četverokuta s jednakostranim pravokutnikom. Sad su pak odredbeni zborovi p o p u t zaklju­ čaka. Korijenje pak srazmjerno odgovara usti­ m a . Biti sjekirom bilo bi naime njegovo jestvo.nuž­ no ako se prihvati član ή ispred ψυχή. tako je i b u d n o s t usvršenost. N a i m e o n o j e d n o i bitak. kao što zbori najveći broj odredbi. osim j e d n a k o i m e n o . Jer tijelo nije od onih po podlogu. a sjeme i plod jesu m o g u ć n o š ć u takvo tijelo. A k o bi naime o n o živo bilo o k o . nastaje o n o j a s n o i o n o prema zboru poznatije.Tijela se ponajvećma čine jestvima. a kao sposobnost vida i m o ć organa. Manje je vjerojatno rješenje Hicksovo. njegova bi duša bilo gledanje. A b u d u ć i da je [ne samo] tijelo. 2 naime [takvo da] i m a život. naime jestvo p r e m a zbo­ ru. Tijelo je o n o koje m o g u ć n o š ć u jest. kao na­ primjer ako bi naravno tijelo bio neki od organa. to nije nejasno. a o v a k o sad jest sjekirom. ili neki njeni dijelovi. ako se z b o r e m n o g o s t r u k o . nego [treba] sadržavati i očitovati još i uzrok. A k o dakle treba zboriti nešto zajedničko za svu dušu. koji hoće u prvome και očitati emfatičko značenje. O v a se p a k zbori dvostruko. odredbeni zbor ne m o r a samo pojasniti o n o da. 2. Još je nejasno da li je duša usvršenost tijela na takav način kao b r o d a r brodu." Takva je od­ redba zbor zaključka. a druga nemaju. koje [gle­ danje] ako izostane. A to je o n o što bijaše biti o v o m e ovakvome tijelu. drugi put kao motrenje. [to] više nije o k o . Općenito je dakle kazano što je duša. T a k o i ne treba tražiti da li su duša i tijelo j e d n o . nego o n o koje [je] ima. kao niti vosak i lik. P r v o t n o pak p o s t a n k o m kod o n o g a istog 4 je znanje. Jer o n a su p o č e l a ostalih. bila bi p r v o t n a usvršenost naravnoga organima opremljenog tijela. Organi su pak i dijelovi biljaka. Stoga je duša prvotna usvršenost naravno­ ga tijela koje m o g u ć n o š ć u i m a život. Da dakle duša nije odvojiva od tijela. u najpunijemu smislu j e s u usvršenost. u smislu . Naime.u stvari. Hicks i Ross. Ž i v o t o m pak z b o r i m o hranjenje kroz sebe te rastenje i opadanje. što potvrđuju i Aleksandar od Afrodizijade i Filopon. osim [tek] j e d n a k o i m e n o . N u ž n o je dakle da je duša j e s t v o kao vid naravnoga tijela koje m o g u ć n o š ć u i m a život. zapravo" ("in fact"). a ovojnica je zaštita [samoga] ploda. duša. te od njih o n a naravna.in the same person". Za neke je naime od njih usvršenost dijelova [tijela] njihova usvršenost. Ali ne priječi ništa da neki ipak jesu [odvojivi].koje smo prihvatili . Nije naime duša takvoga [= neživog] tijela o n o što bijaše biti i zbor. j e d n o m kao znanje. T a k o da bi svako naravno tijelo koje ima udjela u životu bilo j e s t v o m . a b u d n o s t srazmjerno odgovara motrenju. j e r kao dio spram dijela tako je srazmjerno odgovarajuće ustrojeno [i] cjelokupno osjetilo spram cijeloga osjetilnog tijela. n e g o i takvo tijelo. kao što je list zaštita ovojnice ploda. ali kao što o k o jest zjenica i vid.. valja pokušati iznova ovako razložiti ο njoj. niti u o p ć e tvar pojedinačnoga i o n o čega je tvar. Čitamo s Rossom dva puta και u 412al6-17: έπεί δ' εστί και σώμα και τοιόνδε. n e g o je ponajvećma kao p o d l o g i tvar. 276 277 . neće d u š o m 3 biti tijelo. Jestvo je pak usvršenost. K a o i siječenje i gledanje. Budući da iz onih nejasnih. U t o m orisu dakle neka b u d e razmeđeno i ocrtano ο duši. d o k san posjedovanju i nedjelatnosti. no j e s t v o m na taj način kao sastavljenim. ukoliko [ono] jest takvo. Očito dakle da kao znanje. kako ima jedan dio rukopisa.. ako se slučila djeljivom. O k o je pak tvar gledanja. tako su i ovdje duša i tijelo o n o živo. O n o koje m o g u ć n o š ć u jest kao živo nije o n o kojemu nedostaje duša. ili pak obratno. no posve jednostavni.

koju se tek rasijeca u djelove. a to i čini razlike živih. no m o ­ g u ć n o š ć u više njih. rasiječe li ih se: svaki od dije­ lova ima naime i osjet i kretanje p r e m a mjestu. Z b o g kojeg se pak uzroka svako od toga njima steklo. d o k neka [samo] j e d n o najnužnije. velimo da nešto živi i o n d a ako mu samo i nešto od ovih pribiva: um. kao da njiČitanje većine rukopisa bilo je και φθίσιν τε και αΰξησιν. a j e d n a k o i svako pojedino od drugih rečenih.. neki­ ma neka od tih. Živjeti dakle pribiva živima po t o m e počelu. Jer ne rastu nagore. od čega je j e d n o vid. te opadanje i rastenje . kao o n o vječno od propadljivoga. rasudnim. Z b o g kojeg pak uzroka. u onih smrtnih. opip. razumjeti u smislu . Prilog πρώτιυς treba ovdje. prepunoj umetnutih misli. Da li svako pojedino od toga jest duša ili dio duše. No ο u m u i motriteljskoj m o ć i nekako ništa nije bjelodano. Uz to. osjetnim. Sva pak živa izgleda da imaju opipni osjet. u ovoj je rečenici očito da je Aristotel. Zato se i sve bilje čini da živi. δσα s Hicksom i Rossom. no neka sadrže besputnost. zbor i kao djelatnost o n o g a primljivog ( t a m o o n o g a znatljivog. ovdje o n o g a zdravljivog) . kretanjem.izgleda naime da dje­ latnost činećih pribiva u o n o m e trpećem i u stanje d o v e d e n o m -. Dijelimo stav Bonitza i Rossa da je Aristotel u ovoj dugoj i neobično složenoj rečenici. a drugi put d u š o m . započinjući ispitivanje. nekima od živih pribivaju sva ta. 279 . ako dio. Od osjeta pak najprije svima pribiva opip. Prihvaćamo čitanje πάντη. S Theilerom razumijemo πάντη kao „nach allen Seiten". neki vid. Hranidbenim z b o r i m o takav dio duše u kojemu i o n a ničuća imaju udjela. Trendelenburg se hoće vratiti tom čitanju. a j e d n a k o i o n o č i m e smo zdravi [zborimo] jedanput zdravljem a drugi put n e k i m dijelom tijela. Jer t a m o gdje je osjet. Z b o r o m pak da jesu drugi. d o k ostala od toga ne mogu. to bi [ o n a ] 1 0 bila neki zbor i vid. A očito je [to] kod onih što niču. [tamo je] iz nužnosti i požuda. dok u nastavku subjektom postaju već ti dijelovi sami. Bekkerovo και φθίσις τε και αΰξησις. Ostali pak dijelovi duše očito je iz toga da nisu odvojivi. što uzrokuje grama­ tičku nezgrapnost. kao i o n o čime znademo ( z b o r i m o [to] jedanput znanošću. Jer ako se trostruko zbori jestvo. te. već jednako u oba smjera i posvuda 6 ona koja se vazda hrane i žive do skončanja. kako neki tvrde. dalje kreta­ 5 nje s o b z i r o m na hranu. kretanje i stajanje po mjestu. kao i Rossu i Theileru. to je očito: ta osjetljivim biti i mnijenljivim drugo je. I kao što o n o hra­ nidbeno m o ž e biti odvojeno od opipa i od svega osjeta. a gdje su ti. v e ć se čini da je to neki drugi rod duše te da se to j e d i n o m o ž e odvojiti. vjerojatnije nam je. očito propustio primije­ titi da su sve umetnute rečenice sve do samoga kraja podređene od­ nosno zavisne te da glavne uopće nema. [tamo su] i b o l i užitak. da li tako da je odvojiv samo z b o r o m ili i mjestom. a ne samo da žive. Slično se steklo i u okrugu osjetila: j e d n a [živa] imaju sva. što bi dakle značilo da se te riječi vezuju uz κίνησις te znače „kretanje s obzirom na opadanje i rastenje". Jer i ona koja se ne kreću niti zamjenjuju mjesto. ako je već [drugo] osjećati i mnijeti. pribiva nijedna druga m o ć duše. K a o što se naime kod biljaka neke pokazuju da žive i raz­ dvojene.u prvotnom i načelnom smislu". osjet. Sad pak neka bude rečeno samo toliko da je duša počelo tih rečenih i da se njima određuje: hranidbenim. A kako se život zbori mnogostruko. a treće o n o iz obojih. i [budući da] je duša to čime p r v o 9 živimo i osjećamo i razmišlja­ m o . sve dok uzmažu uzimati hranu. Trendelenburg se zalaže za Bekkerovo πάντοσε. ih pak čitavim. kao što tvrdimo. premda ga očigledno treba shvaćati kao konačni početak glavne rečenice. a drugima opet samo j e d n o . započi­ njući je. z b o r i m o živima.K a ž e m o dakle. druga [imaju] neka. ali imaju osjet. tako gledamo da se steklo i glede ostalih svoj­ stava 8 duše kod izvjesnih kukaca. Izgleda naime da u sebi ima takvu m o ć i počelo kojim stječe rastenje i opadanje u smjeru suprotnih mjesta. oslanjajući se na Bonitza. drugo tvar. Budući da se o n o čime živimo i osjećamo zbori dvostruko. kasni­ je ć e m o reći. mislio na jednu biljku. te da je zbog tog propusta i posljednji umetak započeo s relativnim ώστε. a ako osjet. kako upozorava Hicks. svako naime od toga velimo da znade). te [budući] da od tih znanost i zdravlje jesu oblik. tako i opip od ostalih osjeta. Kako napominje Hicks. to treba ispitati kasnije. ali ne tvar i podlog. [onda] i uobrazilju i poriv. a od tih je pak tvar Razumijemo ovdje διαφοράς s Hicksom u smislu „characteristics". a nadolje ne. 278: h o v a duša usvršenošću doduše jest j e d n a u svakoj biljci. [i njihovi dijelovi] odvojeni jedni od drugih 7 . za neke od tih nije teško vidjeti. d o k je o n o živo [= „životinja"] to najprvo po osjetu. Ipak. To m o ž e biti odvojeno od ostalih. da se o n o uduševljeno od neuduševljenoga razmeđuje življenjem. njima naime ne .

kao ljudima. Biljkama pak pribiva j e d i n o o n o hranidbeno. kao naprimjer koja [je] biljke. međutim. zanemarujući taj takvi [vlastiti z b o r ] 1 2 .tijelo usvršenost duše. niti ovdje duše m i m o ovih rečenih. kako s m o rekli. Od rečenih m o ć i duše neke pribivaju svima. Jer kojima od propadljivih pribiva razbor. t o m e i užitak i bol. b e z o n o g o p i p n o g ne pribiva nijedan od ostalih osjeta. Ο uobrazilji je nejasno. drugima p a k i to i o n o osjetno. [ima] razbor i rasudbu. Jasno je dakle da bi zbor duše bio na isti način j e d a n kao i [geometrijski] lik. [tad] i porivno. d o k je [osjet] ostalih osjetnih [samo] u z g r e d n o [osjet hra­ n e ] 1 1 . razumijevajući onda ovako: „ako bismo (čineći tako) zapostavili definiciju pojedinačne vrste". Razjasniti ο njima valja kasnije. d o k nekima samo jedna. ili pak . osjetnu. kretnu po mjestu. koji­ ma pak svako pojedino od onih. tima i sva ostala. A o n o m e koji h o ć e ο t o m e provoditi istraživanje n u ž n o je dokučiti što jest svako od tih. I zato d o b r o nagađaju oni kojima se čini da duša nije niti bez tijela [a] niti n e k o tijelo. Hicks nepotre­ bno pripisuje participu . kako kod likova ta­ ko i kod onih uduševljenih. A tako biva i p r e m a zboru: naime. ta m n o g a od živih nemaju ni vid ni sluh ni osjet mirisa. i kod tih i kod drugih. Ne p r i d o n o s e naime hrani ni zvuk ni boja ni miris. razumjeti i tako kako je. opip.) T a k o da treba ispitivati prema pojedinačnome. A ako o n o osjetno. žeđ za vlažnim i hladnim. i o n o rasudbeno i u m . no treba kasnije ispitati.da opip. koji neće ni j e d n o m e od bića biti vlastitim z b o r o m . Ο motritelj­ s k o m u m u je. j e r sva se živa hrane suhim i vlažnim te toplim i hladnim. i to u t o m e t a k v o m e tijelu. [tima] i požuda. A i od onih osjetljivih jedna imaju o n o kretljivo po mjestu. Jednako i kod ovih rečenih duša. sve ostale osjetive kakvoće osjeća uzgredno. 280 281 . prema Filoponu. htijenje. a druga nemaju. sočnost je pak n e k o j e d n o od onih opipljivih. a sočnost je opet kao neki začin toga. Iz kojeg uzroka su pak tako slijedom ustrojena. Č e m u pribiva osjet. pored našega tumačenja i pri­ jevoda. Poriv je naime požuda. a opip je osjet t o g a ) . Uz to imaju i osjet hrane (opip je naime osjet hrane. Bez o n o g hranidbenog naime n e m a osjetnoga. kao naprimjer u četverokutu trokut. A opet. i koja čovjeka. nego n e k i m a čak niti uobrazilja. osjećajući hranu neposredno. v e ć nešto pripadno tijelu. te i o n o u g o d n o i b o l n o . te zatim istraživati ο o n i m a što Prihvaćamo Rossovo razumijevanje ovih inače prilično različito tuma­ čenih posljednjih riječi άφέντας τον τοιούτον kao „ignoring the definition which does correspond to the infima species". tad nije . a ne k a o što su je oni prvašnji uklapali u tijelo ne određujući p r i t o m u koje i kakvo. 4. vid usvršenost. porivnu. niti prema svojstvenoj i nerazdjeljivoj vrsti. Za sada neka b u d e r e č e n o toliko da o n i m a od živih koja imaju opip pribiva i poriv. stremljenje.a conditional force".da opip sve ostale osjetive kakvoće osim pobrojanih osjeća samo uzgredno. Glad i žeđ su požude. shvaćao Aleksandar .b u d u ć i da je o n o iz obojih o n o uduševljeno . 3. te stoga pribiva u tijelu. s kojim su u skladu svi. A m o g a o bi i kod likova biti zajednički zbor. N e k i m a pak uz to pribiva o n o kretljivo po mjestu. i najmanje njih. a u o n o m e osjetnom o n o hranidbeno. d o k druga njome j e d i n o m žive. Jer niti t a m o ima lika m i m o trokuta i onih što mu slijede. ili životinje. rasudbenu.. te ako ima što drugo takvo [kao čovjek]. a drugima opet Gotovo je nemoguće odlučiti se na što se zapravo odnosi posljednja umetnuta misao u rečenici. n e g o o n a [je usvršenost] n e k o g a tijela. ali n e ć e ni­ j e d n o m liku biti vlastit. Od osjetnoga je pak odvojeno o n o hranidbeno u biljkama.poput Simplikija . j a s n o je. p r e m d a se pokazuje da ništa slučajnoga ne prihvaća [nešto] slučajno. drugi zbor. a sva živa imaju b a r e m j e d n o od osjetila. Tijelo naime nije. za svako se pojedino usvršenost slučuje nastajati u o n o m e m o g u ć n o š ć u pribivajućem i u svojstvenoj tvari.m o g u ć n o s t . Moguće je. (A slično o n o m e u okružju likova drže se i o n a glede duše: j e r u sli­ j e d u o n o p r v o t n o uvijek pribiva m o g u ć n o š ć u . A m o ć i m a zove­ mo hranidbenu. očito je iz toga. K a o posljednje. ili izvrsnije. Kojima pak [pribivaju] ta.a što kao najvjerojatnije prihvaća i Ross . j e r o n a je poriv za u g o d n i m . Da dakle [duša] jest neka usvrše­ n o s t i z b o r o n o g a koje i m a m o g u ć n o s t biti takvim. koja je duša pojedinačnoga. a neke n e k i m a od njih. Zato je smiješno tražiti zajednički zbor. Da je dakle onaj zbor koji se bavi tim svakim pojedinačnim [jednako] tako i ο duši najprikladniji. ne svima razbor. i to glad za o n i m suhim i toplim. d o k opip pribiva b e z ostalih. to treba ispi­ tati.

Trendelenburgov. tako da bi. 415bl0. Prihvaćamo Theilerovu emendaciju ή namjesto ή. onoga živog živoga.. ili hranid­ b e n o . jer hranidbe­ na duša pribiva i ostalima te je prva i najzajedničkija m o ć duše. Uz to. to je jasno. Drukčije Ross.. j o š prije valja kazati što je to umovati i što osjećati. K a o što naime um čini radi nečega. Sve naime teži tome. Ovdje u nekim izdanjima teksta slijedi rečenica: Ono „radi čega" je pak dvostruko: jednom ono čega.. te ustrajava ne isto nego kao isto. Ο njima bi valjalo prvo razmeđiti z b o g istoga 15 uzroka. E m p e d o k l o pak nije dobro kazao pridodavši to da se rastenje steklo biljkama ukorjenjivanjem nadolje zato jer se zemlja [u nji­ ma] tako kreće po naravi. koliko mogu. Duša je pak uzrok i počelo živućeg tijela. A u onima živima ta je po naravi duša. v e ć što je glava živima to je korijenje biljkama. nije naime svima o n o gore i dolje isto što i cjelini svega. po kojoj svima pribiva o n o živjeti. quae facultatem vel movent vel ab iis moventur. „istovremenosti" ( " = gleichzeitig"). Niti uopće valjano shvaća o n o „ g o r e " i „ d o l j e " . A ako je tako. Jer u z r o k bitka svemu je jestvo. str. Gohlke pak u bilješci uz svoj prijevod (Aristoteles. a ništa se ne hrani što ne zajedništvuje životu. od koder se samo gibanje začne. Njena su djela rađati i služiti se h r a n o m . Jer najnaravnije je među djelima onih živih koja su ι dovršena i nisu osakaćena. te kako o n a živih tako i o n a biljaka jesu radi duše. brojem doduše ne j e d n o . Ali zacijelo je duša i o n o odakle ponajprije kretanje po mjestu. i to je njezina svrha. koji smatraju da je rečenica . A očito je da je duša u z r o k i kao o n o radi čega. [ona j e ] zbor ili 1 9 usvršenost o n o g a koje je m o ­ gućnošću. Da zaista kao jestvo. uz neznatnu izmjenu. a ovdje se znatno manje nego tamo uklapaju u kontekst. 282 283 . i preinaka i rast su po duši. quae sensibus obiecta sunt. Riječi τά αντικείμενα dobro tumači Trendelenburg: . Sva su n a i m e naravna tijela organi duše. jer ništa od onih smrtnih ne m o ž e ustrajati isto i j e d n o brojem. kao da bi bilo odnekud već jasno što je to uopće „logički poredak". Što uistinu ovdje znače riječi κατά τόν λόγον neprestani je predmet rasprave interpreta. koji inzistira na tome da svi rukopisi i svi antički komentatori imaju rečenicu na oba mjesta. a s druge o n o „ n e k o m e " .. S Hicksom razumijemo ovdje οίον u razmjerno rijetkom značenju . Kako se iste riječi. 17 O n a je naime uzrok i odakle kretanje. ( N o m o ć toga ne pribiva svim živućima.] out of place"." Theiler pak čita ή αυτή i tumači u rijetkom i zahtjevnom smislu „ujednosti". ako treba organe po djelima Riječ αυτή. na isti način i narav. ili pak [takva da] imaju samoniklo po­ rađanje. c 1986. življenje je pak o n i m živima bitak..slijede. i kao jestvo uduševljenoga tijela. tvorenje drugoga poput sebe samoga.namely". no vrstom j e d n o .it seems plain that it means 'in logical order'". n a i m e ο hrani i osjetivome i umljivome. a prema gore zato jer se vatra [kreće) na taj način. dok u redakciji teksta našeg izvornika predlaže čitanje αύτη.. 1 6 Budući da dakle ne uzmaže zajedništvovati o n o m e uvijek i o n o m e b o ž a n s k o m neprekidnošću. Paderborn. 415bl4.. kao navodno bolje potvrđeno predajom. te da je ona na oba mjesta . a u z r o k i p o č e l o t o g a 1 8 je duša. Jednako stoji i o k o rastenja i opa­ danja: ništa naime ne opada niti raste na naravan način ako nije hranjeno. a duša je jednako tako u z r o k o m na tri razmeđena načina.probably either here or there [. j o š prije od njih valja da budu promotrena o n a 14 nasuprot ležeća . Dvostruko je pak o n o „radi nečega": s j e d n e strane o n o „ n e ­ čega". 136) tvrdi da „su obje opaske ο dvostrukome značenju svr­ he zacijelo rubni zapisci". tvrdeći: .) Štoviše. Hicksov i Rossov apparatus criticus ne pružaju za to potvrdu. a ne osjeća ništa što n e m a udjela u duši. Jer 13 prvotnije od mogućnosti su djelatnosti i djelovanja prema z b o r u . biljke [druge] biljke. Uber die Seele. Ross u svojemu komentaru nalazi besmislenom te predlaže ispuštanje. kao naprimjer što jest o n o u m o v n o . Osjet se naime čini da je neka preinaka.Ea res. ili osjetno. Kalan s Hamlynom prihvaća αύτη većine rukopisa i ve­ zuje riječ uz κίνησις. Ti se pak zbore tro­ struko. Ross možda nešto preležerno razrješuje pitanje. a drugi put ono kome. j e d n o više a drugo manje. Ne dijelimo Theilerov stav da bi τούτων trebalo pretpostaviti onome τούτου. imali udjela na o n o ­ me uvijek i na božanskom. i toga radi čini sve što čini prema naravi." Nerazumljivo je odakle u Sironićevu hrvatskom prijevodu ovdje „su­ protnosti" kao prijevod za τά αντικείμενα.perfectly appropriate". izostavljamo ih. pa ο ostalima. A ako treba kazati što jest svako pojedino od tih. čime dobiva prijevod: „Kajti duša je prav tako vzrok gibalec. to svako pojedino zajedništvuje t o m e u mjeri u kojoj m o ž e uzimati udjela. i čega radi. slije­ deći Trendelenburga i Hicksa. ponavljaju malo niže u tekstu. T a k o da valja najprije zboriti ο hrani i rađanju.

kao da bi j e d n a k o bilo netrpno od jednakoga. n e g o o n e od suprotnosti koje j e d n a iz druge imaju ne samo po­ stajanje nego i rastenje. V e ć jest naime nje­ govo jestvo. 5. i to ne uzgredno. najprije je n u ž n o razmeđiti ο hrani. Temistije i Simplikije imaju naprosto των στοιχείων. a hrana da se preinačuje i vari. ukoliko pak provarena. ne sve svemu. a svrha je rađanje [onog] p o p u t sebe. kretane u s u p r o t n i m smjerovima? Rastavile bi se. Na ovome mjestu očituje Aristotel naravno jezično podrijetlo svog ključnog tehničkog izraza za „materiju" i „tvar": ΰλη znači u obič­ nome govoru. ali vatra ne hrani vodu. kao što je i o n o čime se upravlja. Ross sam je mišljenja da je malo vjerojatno kako je Aristotel upotrebio obje fraze i priklanja se stavu Torstrika da ή τών στοιχείων potječe od nekog ranoga izdavača. d o k za sve naravlju sustavljeno jest granica i omjer kako veličine tako rasta. j e r spram ostalih se m o ć i odlikuje tim djelom. koji je τών σωμάτων smatrao preširokom odredbom. Filopon των απλών σωμάτων. i jest o n o koje tvori rađanje 2 2 . Stoga sve uduševljeno i m a toplinu. sve d o k i m a o n o g a gorivog. d o k se drugima. čini vjerojatnijom. Zato lišeno hrane ne m o ž e biti. čime se hrani. kako s m o rekli. a drugo o n o č i m e se hrani. bit će prva duša o n o koje m o ž e rađati [ono] p o p u t sebe. jednako dobro potvrđena lekcija. kazujmo općenito ο svim osje­ tima. . ukoliko je uduševljeno. Drvodjelac se mijenja j e d i n o iz nedjelatnosti u djelatnost. a tako i da raste.tad o n o koje hrani jest prva duša. ukoliko je [ono] pak ovo-nešto i jestvo. ne o n o ­ ga koje se hrani. kao što niti drvodjelac [ne trpi] od drvne građe 2 1 . druga. A ako oboje. i [ono] jest sve dotle d o k se hrani. to je duša. A izgleda da te i nisu na isti način hrana j e d n a drugoj. Ima razlika i u t o m e da li je hrana o n o što [živome] pridolazi naposljetku. U orisu je dakle rečeno što jest hrana. mogla bi se hrana zboriti na o b a načina. ne­ go je v o d a hrana vatri. γεννήσεως. A b u d u ć i da se ništa ne hrani nemajući udjela u životu. ali nisu sve kolikoće. P r o m j e n a pak svih je u nasuprot ležeće ili u o n o p o s r e d n o . a Sofonije τών σωμάτων και τών στοιχείων. Jer to je j e d i n o od tijela (ili sastojaka) koje se čini k a o da se hrani i raste. te u z r o k rastenja i hranjenja. ali ova neprovarena a o n a provarena. Jer očuvava jestvo. v e ć o n a od njega. ali zacijelo ne baš u z r o k naprosto. hrana. N a k o n što je to razmeđeno. kao i ovdje. v e ć [je to] prije duša. kao takvo. A drugo je biti h r a n o m i o n i m što potiče rast. Jedan dio rukopisa i nekoliko antičkih komentara imaju ovdje γενέσεως. Budući p a k da je pravo sve označavati od svrhe naovamo. Prema Rossu. ali ne on od hrane. o n o toplo pak proizvodi vrenje. međutim. nego poput t o g hranećega. Svi rukopisi imaju ovdje των σωμάτων ή των στοιχείων. O n o pak čime se hrani dvostruko je. Čini se da je h r a n a suprotno suprotnome. što je o n o što povezuje vatru i zemlju. a drugo samo kretano. dakle „ono koje tvori postanak. a potanje razjasniti ο njoj valja kasnije u navlastitim raspravama. o n o koje biva hranjeno jest tijelo koje je ima. To p a k pripada duši. kao naprimjer zdravo iz bolujućega.zboriti drugima i istima. [ona j e ] o n o što potiče rast. hrani se suprotnost suprotnošću. te koje hrani. kako je bilo rečeno. A k o bi pak bilo. Ukoliko je o n o uduševljeno neka kolikoća. Hrana pak priskrbljuje djelovanje. Κ t o m e . a ništa ne rađa sebe samo. kao što i hrana jest u o d n o s u spram uduševljenoga. Jed­ ni n a i m e tvrde da se j e d n a k o hrani jednakim. a ne vatri. uduševljeno tijelo će biti o n o koje se hrani. već očuvava. A n u ž n o je da se sva hrana m o ž e provariti. a čime se hrani jest hrana. T a k o da p o ­ čelo takve duše jest m o ć koja očuvava o n o koje je posjeduje. Osjet se stekao u kretanju i u trpnji. nastajanje". te bi zato netko pretpostavio da je o n a to što i u biljkama i u živima to proizvodi. ili o n o p o č e t n o . naprotiv čini da suprotno suprot­ n i m . i zboru v e ć m a no tvari. Rast vatre je n a i m e u bezgranično. što prihvaća i Ross. Budući da je ista m o ć duše hranidbena i rodljiva. Nu suuzrok doduše jest. 284 285 . hrana nešto trpi od o n o g a koji se hrani. A ako jest troje: o n o koje biva hranjeno. Postaju naime m n o g e j e d n a iz druge. ako ne bi bilo nečega što [to] spriječava. N e k i m a se pak čini da je narav vatre naprosto u z r o k o m hra­ 20 njenja i rasta. prvotno upravo „drvnu građu". [naime] i ruka i upravljač: j e d n o i pokrećuće i kretano. Zaista se m e đ u j e d n o s t a v n i m tijelima ponajvećma čini da je to tako: j e d n o [da j e ] hrana. o n o j e d n a k o jednakim. U k o l i k o je naime neprovarena. No postoji besputnost. T a k o d a j e očigledno da na neki način oboje govore i ispravno i neispravno. Dalje. Nama se.

Jednako je i sa znanostima onih osje­ tivih. što ili uopće nije biti preinačen . već onaj j e r je tog roda i tvari. A budući da osjećanje z b o r i m o dvostruko .Izgleda naime da je [on] neka preinaka. a j e d n a k o tako i ostala od osjetivih. kao s t o j e u drugim [raspravama] rečeno. 286 287 . Oba dakle ona prva. no nakon što pretrpi j e d n a k o je. a drugi put prije očuvanje o n o g a što jest m o g u ć n o š ć u . a kad bude r o đ e n o posjeduje već. utjecajem onoga što jest usvršnošću. kao što niti graditelj kad gradi.] κατά τό νοοϋν και φρονούν. dvostruko će se zboriti i osjetilo. dok ovaj jer ako hoće m o ž e motriti. s Hicksom. koji jest djelatnošću i pravi je znalac ovoga tu A. nego nekim drugim nazivkom. Svaki od toga dvojega nije na isti način mogućan. a i ostali sastojci kojih jest osjet po njima samima ili po njihovim uzgrednostima. Zato nije d o b r o zboriti da se onaj tko razmišlja kad raz­ mišlja preinačuje. Ove posljednje riječi treba. A jednako i o n o osjetivo 2 3 : s j e d n e strane o n o koje je m o g u ć n o š ć u . No jest i tako da znajućim z o v e m o o n o g a tko već posjeduje gramatičko umijeće. postaju djelatnošću znajućima. ili jesu dvije vrste preinake: j e d n a promjena k stanjima lišenosti. Ima pak besputnost zašto ne biva osjet samih osjetila. ali onaj preina­ čen učenjem i više puta se mijenjajući iz suprotnoga stanja. kao i o n o koje već djeluje -. kako je rečeno. Kako je to m o g u ć e ili nemoguće. Razlikuje se pak u t o m e da o v o m e [= osjećanju] o n a koja proizvode djelatnost jesu izvan. ali ne djelovanja. međutim nesvršena. budući da je već u njima i vatra i zemlja. [naime] o n o vidljivo i o n o čujno.u se­ b e 2 6 je [to] naime preinaka i u usvršenost . ( ovaj iz posjedovanja aritmetike 2 4 ili gramatike. j e d n o m kao m o g u ć n o š ć u . U z r o k je taj što je osjet po djelatnosti [usmjeren na] o n a pojedinačna. d o k U svim rukopisima te u Temistija.n u ž n o je da pribiva o n o osjetivo. 2 5 A niti trpnja nije naprosto. A neki tvrde i da j e d n a k o trpi od jednakoga. Prihvaćamo s Rossom Temistijev tekst τήν άριθμητικήν namjesto nerazjašnjivog τήν αϊσθησιν. u djelovanje.] τό νουν και φρονούν. Izgorjelo bi naime u sebi. što prihvaćaju Torstrik i Ross kao ispravnu lekciju. kako imaju svi rukopisi i svi drugi antički komentatori. U č e ­ nje i dohvaćanje znanja iz toga da se [to] jest m o g u ć n o š ć u . A sve trpi i biva kretano od onoga što jest čimbeno i djelatnošću. a osjećati za sebe nije: . O n o pak [= osjećanje] po djelatnosti zbori se slično m o ­ trenju. stoji ovdje τό αίσθάνεσθαι. na drugi n a č i n . Dovođenje u usvršenost dakle iz m o g u ć n o š ć u umujućeg ili razbirajućeg 2 7 ne bi bilo pravo nazivati p o d u k o m . kao što i o n o zapaljivo ne gori samo po sebi bez o n o g zapaljivog. pokrenutost i djelovanje o n o isto. S Trendelenburgom i Rossom čitamo εις αυτό. a p o d utjecajem onoga koji to jest usvršenošću i podučavatelja. Najprije ć e m o zboriti kao da su trpljenje. dok jedini Aleksandar (Quest. Stoga [je m o g u ć e ] misliti za sebe. kao i znanje. i zašto [ona] ne tvore osjet bez onoga izvana. i to iz istog uzroka. već j e d i n o m o g u ć n o š ć u . nego je j e d n o m neka propast od suprotnoga. a s druge o n o koje djelatnošću. budući da su po mo­ gućnosti znajući. kad se god hoće. Onaj naime koji posjeduje znanje postaje motrećim. Stoga je nekako kao da trpi od jednakoga.jer j e d n a k o o n o koje m o g u ć n o š ć u čuje i gleda kažemo da čuje i gleda. 83. ili ne treba zvati trpnjom. a ne uz ένέργειν. 15) ima κατά τό νοεϊν και φρονεΐν. Jest naime na taj način neko znajuće kao kad bismo „znajući čovjek" rekli j e r je čovjek neko od znajućih i posjedujućih znanost. rekli smo u općenitim raspravama ο činjenju i trpljenju. j e r osjetiva pripadaju o n i m a pojedinač­ nima i o n i m a izvan. I jest naime kretanje neka djelatnost. pa zato ne osjeća. Filopona i Simplikija. kao što rekosmo. Prva promjena o n o g a koje m o ž e osjećati nastaje od strane rađajućeg. a ta jesu na neki način u samoj duši. Aleksandar (Quest. To rješenje prihvaćamo u prijevodu. Torstrik pak predlaže άγειν [.. pa i ako se slučuje spavajućim. j e r dosad smo ο njima govorili naprosto. Valja razlučiti i ο mogućnosti i usvršenosti. te ne bi trebalo ničega što jest usvršenošću vatra. Jer trpi o n o nejednako.. s čime se slažu i Ross i Kalan.. Theiler pak sma­ tra teško vjerojatnim takav poremećaj teksta te sam predlaže čitanje: και <δι' 6> τό αίσθάνεσθαι. druga k ustroju i naravi. 81. Jasno je međutim da osjetilo nije djelatnošću. ako ga ne bi priječilo nešto od onih izvana. vezati uz μεταβολών. Rukopisi imaju u 417bl0-ll άγον [. no opet je i kao da od nejednakoga. te j e d n a k o o n o m e kako se m o g u ć n o s t drži prema usvršenosti. A [treći je] onaj već motreći. d o k je znanost na o n a općenita.ili je pak drugi r o d preinake. 6) ima τό αϊσθητον. drugi put pak kao dje­ latnošću. tako i osjećanje.. a ne εις αυτό.

1907. no pretrpjevši izjednačuje se." Slijedimo Rossa. n u ž n o je služiti se o n i m „trpjeti" i „biti preinačen" kao v a ž e ć i m 2 8 imenima. dok osjetilo opipa ima više razlika. Ljubljana 199o. ' 288 289 . d o k j e d n o p r e m a u z g r e d n o m e . 1961. Kako je pak nji­ h o v a razlika bezimena. za razliku od Rodiera i Hicksa. Stoga i ne trpi ništa. lik. 1877. A od onih po sebi osjetivih. 1974 ^ Ι θ β β ) . U z g r e d n o se pak naziva osjetivim. Ta takva n a i m e nisu nijednome vlastita. Edited. Uber die Seele. koji stavlja zarez ispred ου αισθάνεται. n e g o je j e d n o kao kad bismo rekli da dijete m o ž e voditi vojsku. (Pretisak: Graz. Adolph. ' Aristoteles. 1990. Translated with Introduction and Notes bv D W Hamlyn. (Pretisak: Hildesheim/Zurich/New York. i jest kao ono.) ani. O n o pak osjetljivo m o g u ć n o š ć u jest takvo kao što je o n o osjetivo v e ć djelatnošću. 6. dvoje od kojih v e l i m o da se osjeća po sebi. broj. Trendelenburg. ili gdje je. ukoliko je takvo. i ο kojemu se ne m o ž e biti obmanut. Ta se dakle takva nazivaju vlastitima za svako pojedino. kao naprimjer ako bi o n o bijelo bio Dijarov sin. De anima. With translation. Aristotel Ο duši. Prevedel. Editio altera emendata et aucta Berlin. i ne vara se da [je to] boja ili da j e zvuk. A valja pri pojedinačnim osjetilima prvo zboriti ο o n i m a osjetivima. o n a vlastita su u p r a v o m e smislu osjetiva. Značenje pridjeva prema Trendelenburgu: „Ita hic κύρια ονόματα. *1975 rBerhn. 1969). A z o v e m vlastitim o n o koje ne m o ž e biti osjećano drugim osjetilom." Važniji konzultirani komentari: Aristotelis de crnima libri tres. već zajednička svima. a drugo zajedničko svima. Hicks. napisal uvod in komentar ter dodal opombe in glosarij grških terminov Valentin Kalan. 1957. b u d u ć i da nije j e d n a k o . a drugo kao [kad b i s m o rekli da to m o ž e ] onaj ko­ ji jest u [takvoj] dobi. Ubersetzt von Willy Theiler (= Aristo 4i!f4 ΊϊπΗ i n d e u t s c h e r Ubersetzung Band 13). A od tih dvoje j e d n o je vlastito pojedinome osjetilu.No ο t o m e dalje razjasniti bit će zgode i poslije. a zajednička su kretanje. U z g r e d n o se naime osjeća to da se to steklo bijelome. Oxford. tako stoji i s osjetljivim. koje je o s j e ć a n o 2 9 . Trpi dakle. Ali svako pojedino sudi upravo ο tima. Ad interpretum graecorum auctoritatem et codicum fidem recognovit commentariis illustravit Frider. Oxford. D. Z b o r e se pak o n a osjetiva trostruko. Aristotle. Books II and III (With certain Passages from Book I). quatenus eorum auctoritas valet. a razloženo je ο njima da su drugo i kako drugo. Darmstadt. koji dakle razumijevaju ovako: „To naime što se osjeća uzgredno je bijelome. sluh zvuka. Jer neko je kretanje osjetivo i o p i p o m i vidom. ili što j e o n o oglašeno. i [ona] u o d n o s u na koja je po niknuću ustrojeno jestvo svakog pojedinog osjetila. Aristotle 's De anima. ili gdje. kao što je vid boje. od o n o g a osjetivog. with Introduction and Commentarv bv Sir David Ross. introduction and notes by R. kako je rečeno. veličina. mirovanje.) Αή ^πΒ\-Ρΐ na. a okus sočnosti. Sada neka b u d e r a z m e đ e n o toliko da kao što o n o z b o r e n o m o g u ć n o š ć u nije j e d n o s t a v n o . Cambridge. n e g o što j e o n o obojeno.

niti o n o m o t r e n o . naime da li aktualnu. Jer nisu isti oni koji lako pamte i oni koji se lako prisjećaju.. i kojem se dijelu duše zbiva taj doživljaj. Prijevod i bilješke: Damir Barbarić I. pamtiti niti o n o buduće. Ponajprije dakle treba prihvatiti kao ishodište kakva su o n a koja se pamte. Hett ( T h e L o e b 1 Classical Library 288). S. prihvaćenog od svih izdavača. od­ stupajući time od svih rukopisa i ostalih komentatora. v e ć [je toga] opažaj.without the corresponding objects". a oni brži i lakoučniji lakše se prisjećaju. With an English Translation by W. već je [to] o n o što se m n i ili što se očekuje (a moglo bi biti i da ima nekakve znanosti očekivanja. niti o n o g sadašnjeg. tako pamti ([naprimjer] da su trokutu kutovi jednaki dvama j e d n a k i m a ) 3 . G. No i zadrži li se „bez djelatnosti". Ross se bez mnogo dvoumljenja odlučuje za prvu alternativu. M C M L X X V i 1 9 3 6 ) . On Breath. to naime često puta vara. naime. VIII: On the Soul. L o n d o n . nije neposredno jasno što tu znači riječ ενέργεια. i prisjećanje. Biehl i Freudenthal smatraju da riječi u zagradi treba isključiti. naprimjer d o k gleda o v o n e k o bijelo. već će o n o nazivati j e d i n o opažanjem. U : Aristotle i n twenty-three Volumes. Pamćenje je pak o n o g a prošlog: nitko neće reći da pamti o n o sadašnje d o k 1 je prisutno. hoće čitati ότι: „da je prisutno". nego jedino ono sadašnje. Parva naturalia. Tako i W.Ο pamćenju i prisjećanju Izvornik: ΠΕΡΙ Μ Ν Η Μ Η Σ Κ Α Ι Α Ν Α Μ Ν Η Σ Ε Ω Σ . zbiljsku djelatnost vanjskih stvari ili pak aktu­ alno imanje znanja i opažaja. Temistije i Mihael Efeški čitaju ovdje έργων namjesto ενεργειών. Ross: . premda se njegova argumentacija za to teško može ocijeniti posve zadovoljavajućom. D. i z b o g kojeg uzroka nastaju. Ali kad bez djelatnosti 2 ima znanje i opažaj. Vol. bu­ dući da sugeriraju kako se znanje „pitagorejskog poučka" može steći 291 . d o k se slučuje to upravo m o t r e ć i m i pomišljaj u ć i m . u j e d n o m sluBiehl ovdje umjesto δτε. a ovo znanjem. Ο pamćenju i sjećanju treba kazati što jesu. n e g o su v e ć i n o m oni sporiji ti koji bolje pamte. T. Ne m o ž e se. njime naime ne spoznajemo ni buduće ni prošlo. R. kakvom neki na­ zivaju proroštvo).

Zato je sve pamćenje zajedno s v r e m e n o m . Očito je dakle da t o m e od onih pripadnih duši č e m u pripa­ da pamćenje. stavlja dodu­ še o d r e đ e n u kolikoću. A pamćenja o n o g a sad ne­ ma u o n o m e sad. ili opazio. dotiče". ali je ne misli kao kolikoću. premje­ sti unatrag i čita nakon τοιούτον. Veliči­ nu p a k i gibanje n u ž n o je spoznavati onime čime i vrijeme. kad je prisutan doživljaj a stvar odsutna. D. 15): „Tvar je. ili čula. no Rassow je predlagao čitati θηρίων. Ross međutim opravdano upozorava na to da se riječi „ako već niti sada mnogima" ne mora vezivati sa „smrtnim". 292 293 . K a k o je ο uobrazilji bilo r e č e n o ranije u [raspravi] ο duši. 450a29. I onaj tko misli na isti način: ako bi mislio i o n o što nije kolikoća. A upamtiva po sebi su o n a koja su predočiva.. Jer svaki put kad je u djelatnosti u po­ gledu pamćenja. što prihvaća i Biehl. nego je o n o g a sadašnjeg opažaj. Tako smo ovdje u nevolji preveli τό συνεχές ("ono koje se skupa drži.od διανουμένου. Smatramo da se zamjenica αυτήν. stavlja kolik o ć u pred oči. iza sponiinjanja „predodžbe" u 540al3. kako se nama čini. zato što nemaju sva opažaj vremena. Z b o g kojeg p a k dakle u z r o k a nije m o g u ć e ništa misliti bez neprekidnosti 5 . ta­ ko da je očito da je njihova spoznaja djelo o n o g prvog osjetlji­ voga. R.kako tvrdi Bywater. a ne na dušu. D. Ta i takva vječna živa bića niti su u vremenu niti dakle mogu imati neki opažaj vremena. R. ili . T a k o da o n a od živih koja opažaju vrijeme. a27. R. Filoponov stav u komentaru uz De anima (531. baš t o m e pripada i uobrazilja. v e ć stanje ili do­ življaj nečega od tih. 1088al0). T." Kao i W. T. Riječ je ο srcu. drugi je zbor. G. I G. A ako bi [mišljena] narav i bila pripadna kolikoćama. njihovih pokretača i si. a na inače prihvaćenome mjestu remeti kontekst. kao što je bilo i ranije rečeno. što bi tada značilo da se tu govori ο onim živim bićima čiji je život stalna djelatnost uma. tako u duši zbori da je to ranije č u o . Time je uklonjena i teškoća na koju je bio upozorio F. A netko bi m o g a o besputiti ο t o m e kako se zapravo pamti o n o što nije prisutno. 6 T a k o da bi m o ć i mišljenja 7 bilo pripadno uzgredno. odnosi na αϊσθησις iz retka prije. nebeskih tijela. prema G. kao što kažu [tj. 1037a4. Z. već naprosto općenito sa „živim bićima uopće". kako tumače interpreti i prevoditelji. θνητών je lekcija svih rukopisa. ili nešto takvoga. 132bl0. T. a o n o ranije i kasnije jesu u vremenu. Stječe se naime isti doživ­ ljaj k o d mišljenja kao i k o d crtanja. što. istovjetan s onim što Aristotel zove „mislivom tva­ ri" (ΰλη νοητή. W. Jer i tamo. Ross smatra daje τό πάθος „almost certainlv an intruder". misliti nije [moguće] b e z predodžbi. a po sebi pak o n o m e p r v o m osjetljivom. ako v e ć niti sada m n o g i m a [ne pribiva]." W. jedan od zacijelo središnjih pojmova ne samo Aristotelove fizike nego i cje­ lokupne filozofije.extent"). ali je misli samo kao kolikoću. a prihvaća Hett . Pamćenje dakle nije ni opažaj ni prosudba. nučila] ranije. 1948). Usp. 1036a9 s q q ) . čula. Metaph. Louvain. tad ne bi pribivala m n o g i m a od ostalih 8 živih. u čemu se nalazi sjedište onoga što Aristotel naziva „zajedničkim osjetilom". R. ili još određenije ο „urođenoj toplini" sadržanoj u njemu. Usp. Ross je djelomično sklon tom stavu. Ross: „Certainlv the words seem out of place. Metaph. no neodređenim. 1072b28. u latinskoj tradiciji continuum. I pamćenja onih mislivih također n e m a bez p r e d o d ž b e . i napome­ nu Sorabjia: „Govor ο smrtnim živim bićima implicira ukaz na Ari­ stotelov nauk da je Bog besmrtno živo biće {Top. a u drugome da je bio č u o ili vidio. Zato pribiva i nekim drugima od živih. i to time č i m e opa­ žaju [vrijeme] 4 . o n o g a b u d u ć e g očekivanje. Ross: . kad biva vrijeme. tad uz to ujedno opazi da [je to vidjela. 1023b32. A da je neki dio m o ć i kojima se misli. p r e m d a se uop­ će ne služimo time da je trokut neka određena kolikoća. niti b e z v r e m e n a o n a koja nisu u vremenu. da je naime Aristotel i učenjem i opažanjem.čaju da je bio naučio ili sagledao. neprekidnost (geometrijskih) likova. 128bl9. peripatetičari]. može biti pogrešno pisanje od νοητικού. budući da jednako tako stari komentatori kao i noviji u pravilu tekst razumiju tako da je tu riječ ο takozvanim nižim životinjama (Temistije čak umjesto θνητών piše άλογων). ta jedina pamte. T. Ona tek tamo ima smisla. Nuvens (L'Evolution de la Psychologie d'Aristote.da je vidjela nešto. ili uvidio. A i p r e d o d ž b a je podražaj zajedničkoga osjetila. D. a m o ž d a i nijednom od smrtnih . dok je ovo drugo prema Aristotelu na svaki način nemoguće. npr.kao što smo i ranije rekli . poput Boga. ili naučila. Ross. uzgredno pak o n a koja nisu bez pre­ dodžbe. sve­ j e d n o ga c r t a m o određenim u pogledu kolikoće. i to o n i m dijelom tijela koji g a ima poput n e k o g 9 1 0 U svim tekstovima stoji νοουμένου. a ne j e d i n o ljudima i o n i m a koja imaju mnijenje ili razboritost. Svaki put nai­ me kad djeluje pamćenjem . Jasno je naime da taj doživljaj treba misliti kao o n o što je opažajem nastalo u duši. G. Rossu. slijedimo Freudenthala u premještanju ove rečenice iz 540al0 dva retka niže." Prihvaćamo Freudenthalov prijedlog da se τό πάθος. a o n o g a prošlog pamćenje. 450a30.

a drugi z b o g opadanja. te se m o ž e motriti i kao slika i kao prilika nečega. prvima se predodžba ne zadržava u duši. dok u kasnoj. na Temistija i na stari latinski prijevod. ne vidjevši Koriska. Ross. te motri kao [nečega] drugog. a prvo. Vrlo je vjerojatno da je i sam Aristotel htio upravo na to upozoriti da je svako „stanje" tek usljedak stanovitog „imanja" i „držanja" (usp. Ili je tako da se i to m o ž e dogoditi? Jer baš kao što o n o na crtaćoj ploči nacrtano jest i slika i prilika nečega. Slično i W. A k o pak uko­ liko je drugog. Dakle kao po sebi. D.crteža. o d n o s n o o n o m e čime o p a ž a m o vrijeme. kao u tekućoj vodi da su se izgubili gibanje i pečatni prsten. z b o g strasti ili z b o g dobi. tad se motri kao prilika u crtežu. j e r nekad se događa da pomislimo i prisjetimo se da s m o nešto prije čuli ili vidjeli. poput onih koji udaraju pečate pečatnim prstenjem. uz 449b25 i 451al5-16. W. Upravo zato oni jako mladi i starci teško pamte. a ne toga samog? Kako dakle pamti o n o odsutno? Jer moglo bi biti i gledanja onoga odsutnog. pamtimo o n o što ne opažamo. dok Freudenthal izbacuje iz teksta i nju i slijedeću φάντασμα. Jednako je i W. kako. Naime. D. Ali ako je takvo o n o što se stječe o k o pamćenja. pa je odatle različit doživ­ ljaj motrenja nje nego kad se motri kao nacrtana slika. Δ. gibanje koje nastaje obilježi kao neki otisak osjetbe. koje ju čini nepodesnom za oslikavanje freskom. A to se događa kad n e t k o o n o što nije prilika nečega motri kao priliku. Jednako se pokazuje da ni oni jako brzi ni jako spori ne pamte lako: oni prvi su vlažniji no što treba. Ross navodi uvjerljivo objašnjenje Bearea da se prispodoba od­ nosi na sušenje slojeva podloge na površini starih zidova. da li se to događa po t o m e da s m o bili opažali. te o n o isto i neku lokaciju duše u tijelu naučavao samo u svojoj srednjoj fazi. nego izvornije prema osnovnom značenju glagola iz kojega je izvedena. kojoj zacijelo pripadaju i De anima i Parva naturalia. Slijedimo W. te se. Jednako smatra i Sorabji. A događa se i suprotno. 10) i u onome za Parva naturalia (str. immediate object of consciousness. a kao dru­ gog. ne nastaje unutra otisak. te dvojimo da li je to pamćenje ili ne. Na­ šim je tumačenjem takvo protuslovlje dokinuto. D. kao što je rečeno i to kojem dijelu od onih u n a m a pripada: da p r v o m e osjetljivom. Ross pak predlaže da se θεώρημα zadrži te je tumači kao „the direct. da li to pam­ ti taj doživljaj. čini se da pridolazi nešto poput misli ili predodžbe. ne bismo pamtili ništa od onih odsutnih. 1022b4-14). kao o n o t a m o . something that is present as if to the senses". ή κίνησις αύτοϋ razumijemo sa Sorabjiem: „The change connected with the other thing". a to nije ništa drugo do višekratno motriti kao priliku nečega. Vježbanja m e đ u t i m očuvavaju pamćenje ponavljanim prisjećanjem. [motri] kao prilika Koriskova.. poput prilike je i sjećanja. 294 295 . ako duša njime to opaža ukoliko jest po sebi. 16) upozo­ ravao kako je govor ο nekome dijelu tijela koji bi sadržavao dušu iz temelja nespojiv s zrelom flozofijom duše u tim poznim spisima. ako pak drugo. Metaph. G. kao što se zbilo Antiferonu Orejcu i drugim ekstaticima: naime ο p r e d o d ž b a m a zbore kao da su se do­ godile i kao da ih se sjećaju. i slu­ šanja. Rossa ("the having") razumijevajući i prevodeći ovdje riječ έξις ne kao gore naprosto sa „stanje". ali ipak o n o biti nije obojima isto. T a k o da i kad je u djelatnosti gi­ 14 banje toga d r u g o g . I z b o g toga ponekad ne z n a m o kad n a m u duši nastanu takva gibanja od prijašnjega opažanja. ili o n o od čega je on nastao? A k o naime prvo. zašto bi opažaj toga istog bio pamćenjem drugog. prisjećaj. takvih postavki više ne susrećemo. d o k drugima zbog sasušenosti. jedni z b o g rastenja. te u duši to drugo nastaje j e d i n o kao misao. T. R. j e d n o je oboje od toga. a ne kao po sebi. Biehl stavlja riječ θεώρημα u zagrade.„dispozicija". D. Stoga također onima koji su u m n o g o m e gibanju. Ross i u komentaru uz De anima (str. u čemu se može osloniti na dio rukopisa. D. tako treba smatrati i da je o n a predodžba u n a m a j e d n a k o tako sama po sebi neka 13 m o t r i d b a kao i opet predodžba drugog. ne nastaje pamćenje. čega imanje 1 1 z o v e m o pamćenjem. o n o odsutno? A k o jest nalik otisku ili slici u nama. jer u tijeku su. dok se u drugih i ne prihvaća. opažajući.an object of contemplation". Ross: . i z b o g otvrdlosti onoga što prihvaća podra­ žaj. a drugi suhlji. R e č e n o je dakle što je pamćenje i sjećanje: da je imanje pre­ dodžbe kao prilike o n o g a čega je predodžba. Isto to prihvaća bez dvoumljenja i W. 12 kao u starih zdanja. kao da je tek prilika. o n a je motridba ili predodžba. To se pak dešava kad onaj tko motri kao samo promijeni.

A k o pak ne iz nužnosti. ili suprotnog. A ne treba tražiti kako bismo se prisje­ tili 2 1 onih udaljenih. niti ga ispočetka stječe. Većina rukopisa ima φαύλα. G. Neuhauser. 7 i na De anima. Prisjećanje se dakle Za značenje riječi επιχειρηματικούς λόγοις oslanjamo se na Temistija (Paraphrases Aristotelis. nego navikom. ed. o v o poslije onoga. Jer prisjećanje nije ni p o n o v n o stje­ canje ni stjecanje pamćenja. Kad god se dakle prisjećamo. a i ne tražeći na taj n a č i n 2 0 pri­ sjeća se. no promjena je nepotrebna ako se s Temistijem i G. bit će se giban o n a k o kako to naj­ češće biva. A ako iz nužnosti. T. [tek] tad jest pamćenje. Na taj se dakle način traži. a ne pamti se sada o n o što se sad doživljava. Zato prisjećanja najbrže i najbolje nastaju iz početka.inexact" upućuje na Tukidida. o n o m e tko doživljava o d m a h već u n u t r a pribivaju doživljaj i znanje.II. kad god nakon drugog gibanja uslijedi i o n o . Ross pak smatraju daje tu riječ ο organu u kojemu je sjedište primarne osjetilnosti. m o r a od toga razlikovati. s j e d n e strane. D o b r o se pamte o n a koja sadrže neki poredak. I kad se dakle tko hoće prisjetiti. R. te prisjećanje biva iz j a č e g unutrašnjeg počela no što je o n o iz kojega se uči. Τ. Dva puta n a i m e m o ž e onaj isti isto naučiti i pronaći.. G. 18. Ostaje j o š reći ο prisjećanju. Prevodimo ovdje έξις s G. Dalje. što uzimamo za osnovu pri­ jevoda. Mihael Efeški čitao je τω δέ μνημο­ νεύειν συμβαίνει και μνήμην άκολοϋθειν. T. mislim na praćenje slijeda. tad. Navikom naime slijede gibanja j e d n a druga. ovdje je napisano μεμνήμεθα gdje je trebalo stajati άναμιμνησκόμεθα. Kad unutra nasta­ 16 ne stanje i doživljaj. a na neki nije. VI. jer kako se odnose stvari j e d n e spram drugih. tako da je maleno to što preostaje da bi bilo gibano nakon onoga. 431al9. Riječi δ' ούτος Freudenthal. ili srodnog. tad će činiti o v o : tražit će dohva­ ćanje početka gibanja. ili od nečega drugog. R. koje se je prije imalo. Slijedimo Gesnera razumijevajući μνημονεύειν kao άναμιμνήσκεσθοα. R. nego o n o u početku opažano ili doživljavano. pozivajući se na De sensu. jasno da kad god se bude gibano onim. 1 9 Niti su pak ta naprosto. T. to je i tada je neko prisjećanje na ta rečena. dok Temistije i Mihael Efeški čitaju φαύλως και χαλεπώς.a disposition to remember". tad ne stječe p o n o v o nikakvo pamćenje (jer nikakvo nije prije toga prošlo). tad nastaje i o n o gibanje. sve d o k ne b u d e m o gibani onim koje je o b i č n o dolazilo nakon onoga [koje t r a ž i m o ] . 426bl6. D. 241. već samo onih blizih. Vrlo teško razumljiva rečenica. Ross. Zato i pratimo slijed misleći od o n o g a sad. tako i gibanja. objašnjavajući dalje da je to „zbog toga što da bi se prisjetio moraš se sjetiti nečega povezanog sa stvari koje se hoćeš prisjetiti". nego drugim kojim češće. dok. o n a pak slabo u r e đ e n a 2 2 pamte se teško. bit će se i ovim gibano. gibamo se n e k i m prijašnjim gi­ banjima. č i m je po prvi put unutra nastalo o n o m e nerazdjeljivom i krajnjem 1 7 . Očito zabunom samog Aristotela. Ross za značenje φαύλος u smislu . Ponajprije pritom treba posta­ viti kao važeće o n o istinito što je kazano u raspravama posveće­ n i m p o s e b n i m p r o b l e m i m a 1 5 . ili o n o čega imanje s m o tad nazvali pamćenjem. T a k o da ne nastaje u n u t r a zajedno s unutra nastajućim doživljajem. Ove riječi shvaćaju svi komentatori kao da označuju trenutak vreme­ na. bez prethodnoga tra­ ženja ili prisjećanja. Rossom ούτος veže s ζητοΰντες. videći to j e d n o m . jer pamti se sad o n o što se vidjelo ili doživjelo prije. bolje p a m t i m o no drugo koje češće viđamo. kako primjećuje G. ili sadrže dio njih. s druge strane. Nadalje je očito da se ne pamti o n a kojih se sad prisjeća. Temistije parafrazira tekst naprosto ovako: „Pamćenje je po nužnosti praćeno prisjeća­ njem". Spengel. ako treba znanjem nazivati stanje ili doživljaj (a ništa ne priječi u z g r e d n o se i prisjećati nekih od o n i h koja z n a m o ) . R. Prisjećanja se zbivaju kad se po naravi sluči da j e d n o gibanje nastane već n a k o n ovoga tu drugog. 296 297 . II. Najčešće pak nakon što uslijede m n o g a druga gibanja koja s m o spominjali. No događa se da smo više naviknuti o n i m gibanjem kojim se jedanput gibamo. tako da o n a ranije pribivajuća p o n o v o u n u t r a nastaju. R. Jasno je naime da je za to isti način. Ross i W.. Rossom:. te od sličnog. III. koji pridjev smatra istoznačnim s προβληματικοϊς. T. pamćenje po sebi ne pribiva prije no što b u d e ovremenjeno. Prisjećanje nastaje z b o g toga jer su neka gibanja ista [s o n i m a koja tražimo]. Ali kad se p o n o v o stekne znanje ili opažaj. v e ć na neki način jest. usprkos Freudenthalovu neslaganju. kao i već Bekker čita kao δ' δμος. A prisjećanju 1 8 se stječe to da ga prati i p a m ć e n j e . K a d netko naime po prvi put ili uči ili doživljava. 7). kao naprimjer matematički poučci. Stoga i nešto. n a k o n kojega će biti o n o . a neka su ujedno s njima.

Ross smatra Wilsonov prijedlog „atraktivnom emendacijom". I na taj način uvijek. U z r o k je da se brzo napreduje od jednoga k drugome. stoje manje vjerojatna lekcija. 2 6 gibat će se k o n o m e naviknutijem. već p o m o ć u drugoga. A neka bude n e š t o 3 0 čime luči o n o više i manje [kod vre­ m e n a ] . u t o m e je da se polazeći od istoga početka m o ž e biti giban k više njih. te pronalazi. a odatle se m o ž e kretati k obima. A k o pak ne. Hett i svi izdavači osim Biehla imaju tu." άπό τοπών u smislu loci communes. što se izgleda može pri­ hvatiti. A k o se ne bi kod o n o g a A sjetio. već prije da jest po mogućnosti. tako je to i d j e l a t n o š ć u . G. dok ne pokrenu takvo gibanje kojim je praćena stvar. Rossa ovoga spornog mjesta glasi:„For to remember is to have the power that sets the moving going. sjetit će se kod o n o g E. Ross. ili neće uopće nikako niotkuda. Izgleda doista u o p ć e 2 5 da je početak u svemu o n o srednje. Prihvaćamo prijedlog Christov da se namjesto άφελκί] čita άφέλκηται. R. jer ako ne prije. R. A budući da u o n i m a po naravi biva i o n o protiv naravi i po slučaju. kako je re­ čeno. ići će k o n o m D. kao što neki kažu za vid . Temistije i Mihael Efeški razumijevaju ovdje τό καθόλου kao u osnovi istoznačno s onim ώς επί τό πολύ. D. T. No tekst daje takav smisao i bez promjene. A ako ne traži neko od tih. tra­ ži li o n o G ili H. no ispušta­ jući μή. a po­ nekad ne. a osobito kad se nekako biva od t a m o na sebe odv r a ć e n 2 9 . od čega se prisjeti na jesen. Čitamo s Hettom i svim izdavačima osim Biehla i G. premda. Stoga se b r z o prisjećamo o n o g a na što višekratno 2 7 p o ­ mišljamo. međutim. Freudenthal prihvaća takav tekst. čime on opravdava svoju emendaciju τω ένεϊναι namje­ sto τό ένεϊναι. W. T a k o naprimjer ako bi tko mislio ona kojih su [oznake] A B C D E F G H . Dio rukopisa i Temistije imaju δύναμιν namjesto δυνάμει. slijedeći većinu rukopisa. T. tad je razložno da ih luči kao i veličine. Ross pristaje uz Beareovu konjekciju τι namjesto τε. a od bijeloga k zraku. A treba dohvatiti početak. A kad ne može. koji umjesto ά πολλάκις čitaju πολλάκις ά. D. naprimjer od C k o n o m F ili k o n o m D. o n o v i š e k r a t n o p a k tvori na­ rav. D. 298 299 . sjetit će se došavši k o n o m F. ako tragamo za tim d o b o m . To se pak dešava onima koji započinju m n o g o toga. kojima narav dakako ne pribiva na j e d n a k način.when something attracts the mind from that direction tovvards self". W. D. Cook Wilson je namjesto ένεργείςι ovdje konjicirao συνήθεια. A najvažnije je da treba spoznati vrijeme. R. kako ispravno napominje G. dajući zatim rečenici ovakav smisao:. Ross navodi Havduckovu primjedbu da je nemoguće reći daje pamćenje postojanje mogućnosti. a to je da se bude p o k r e n u t o od sebe i od gibanja koja ima. A uzrok toga da se. polazeći od istoga ponekad sjećamo. Ross se za tumačenje riječi πάλαι u smislu„lately" poziva na Bonitzov Index. kako su određena naprimjer u Aristotelovoj Retorici I. 559al9. Vlastiti prijevod W. no ipak mu se čini da je prihvaćeni tekst u redu. Kao što je po naravi ovo neko zajedno s o v i m 28 n e k i m . Stoga se ponekad čini da se pri­ sjeća polazeći od općih mjesta 2 4 . n e g o razmjerno Prihvaćamo tekst G. T. Zato i kad se treba sjetiti imena. ili mjerom ili neod­ ređeno. na taj način značenje onoga τό ostaje potpuno neutralizi­ rano. samo bila nepotrebno ponovljena upravo iskazana misao. Ovim neodređenim τι naznačuje Aristotel u pravilu „zajedničko osje­ tilo" ili pak njegovo tjelesno sjedište. te od njega k vlažnosti. jer navika je doista p o p u t na­ ravi. Rossa. R. T. sjetit će se kad do toga dođe. sjećamo se doduše slič­ noga. no tražeći može. W. Rossu učinilo smisao „glatkijim". slijedeći Siebecka. ali samo o n o pogrešno izgovaramo.I prisjećanje se od p o n o v n o g a učenja razlikuje time što na neki način m o ž e od sebe samog biti gibano k o n o m e što slijedi za p o č e t k o m . εάν ούν μή διά παλαιοϋ κινήται. Jer o n a velika i udaljena ne misli time da tamo pruža razum. i k o n o m D i k o n o m F. čime bi. Jer pamćenje je to da je o n o gibajuće m o g u ć n o š ć u 2 3 unutra. te čita έάν ούν διά πολλοΰ κινηθι] i prevodi u smislu „ako se gibanje događa dugo nakon početnog doživljaja". Cesto se pak netko upravo sad ne m o ž e prisjetiti. j o š više je tako u onima po navici. Rossa: εάν ούν δι' ά πάλαι ού κινηθή. A k o se dakle ne giba na taj upravo rečeni način. tad više ne pamti. R. što bi i prema G. W. D. T a k o da se biva katkad kretano i ta­ mo i drukčije. Ross smatra najboljim pret­ postaviti da je παλαιοϋ zapravo predajom iskvareno originalno πολλοϋ. 1358al2.jer m o ž e misliti čak i nebića -.. T. kao od mlijeka k bijelom. Prisjećanje dakle biva na taj način.

452al5. „doživljaj je ono tjelesno". A ako to umišlja. kako bi izgledalo prema hrvatskome prijevodu. rečeno je u o n o m e pređašnjem.completely under control". T. jer i procjenjivanje je neki zaključak. Ross: za njega su one naprosto „objects of perception". Ali pamti ga se i ako to nije mjerom. koje imaju neki od rukopisa i Mihael Efeški. kao što o n i m a koji bacaju koplje nije više u vlasti zaustaviti ga. Ross σωματικόν τό πάθος. boja.. da li misli njih 32 ili o n a manja? N a i m e sva o n a unutra manja su. D. R. Mihael Efeški. Ross opravdano traži povratak na čitanje rukopisa έπανέλθη. N a i m e ništa ne priječi da netko b u d e obm a n u t i da mu se čini da se sjeća. tada je sjećanjem u djelatnosti. Rossa da se riječ έναϋττ) odnosi na διάνοια. tad umišlja da se sjeća. stari komentatori te svi raniji izdavači i u novije vrijeme W. To naime bijaše samo sjećanje. već i time da u pamćenju imaju udjela i m n o g a od ostalih živih. ne videći načina kako da se te riječi zadovoljavajuće protumače. Ross zadržava namjesto ώσπερ čitanje και.odgovarajućim gibanjem. Biehl i G. Iskaz se ne odnosi na inteligibilne forme koje um izlučuje iz senzibilnih. ne Većina rukopisa. no G. Najvjerojatnije je ipak da Aristotel i tu misli na „prvo i zajedničko osjetilo" odnosno njegov organ. Uobi­ čajeno je pak govoriti da se doduše pamti. onaj tko se prisjeća. Njih naime predodžbe ponajviše pokreću. tad ne umišlja. tako i onaj koji se prisjeća i traga uzgibava nešto tjelesno. kao naprimjer da se pred tri dana to i to učinilo. D. ako giba AB B E . te stavlja u zagrade riječi και τά έκτος. N a i m e u n j e m u 3 1 jesu slični likovi i gi­ banja. ali da se ne zna kada. Slažemo se s prirodnijim rješenjem W. A pamćenje vremena je dvostruko: j e d n o m ga se naime ne pamti mjerom. T. K a d a dakle kretanje stvari nastaje ujedno kad i kretanje vre­ m e n a . dakle ne može ponovo. čak i ako silno naprežu razum. Ne vidimo razloga uklanjati ώσπερ ispred άνάλογον. Ross čitah su ovdje σωματικών τι πάθος. ili o n o bez ovoga. T. kad misli o n a veća. Naime. Č i m e će dakle razlikovati. A a k o h o ć e misliti F G . poput G. Da nisu isti oni koji lako pamte i oni koji se lako prisjećaju. D. R. prema kojima se neka konkretna stvar uopće može zboriti nekim određenim tim? Vjerojatnijim držimo ovo drugo. tad se ne sjeća. Zašto dakle tvori radije CD nego F G ? Ili je to zato j e r kao što se AC odnosi p r e m a A B . Rossa. j e d n a k o misli BE. j e r srazmjerno su odgovarajući AC i C D . Kako treba ovdje razumjeti εϊδη? Da li samo u smislu geometrijskih likova. znak toga je uznemirenost kod nekih kad se ne m o g u prisjetiti. Smisao s G. značiti gibanje. T a s e naime odnose kao F A p r e m a BA. osim čovjeka. niti to koji od tumača pokušava. R. a drugi put i mjerom. A to pribiva onima kojima i o n o procjenjujuće. Rossa. A najuznemireniji su oni kojima se slučuje da im vlažnost pri­ biva o k o sjedišta osjetilnosti. Naime ne zaustavlja se lako kad je uzgibana. A u z r o k da prisjećanje nije u njihovoj vlasti 3 6 je taj da. koji smatra da ono „obscures the sense". 452al0. R. no umjesto HI misli K L . sve d o k p o n o v o ne d o đ e 3 7 o n o traženo i ne smiri gi­ banje. tako da ima i rastojanjima. Da je doživljaj nešto tjelesno. tako se odnosi Η p r e m a I? Ta dakle ujedno giba. Stoga se i strasti i strahovi. W. npr. kako smatraju neki interpreti. prema čemu prevodi­ mo. A m o ž d a treba smatrati da kao 33 što u n j e m u i m a i nešto drugo srazmjerno odgovarajuće vidovi­ 34 m a . Sto onda? Odgovor se ne da jednoznačno izlučiti iz teksta. U grčkome muški ih srednji rod: αύτώ. D. ili pak u općenitom i strogo ontologijskom Aristotelovu smislu unutrašnjih vidova. T. u č e m u jest doživljaj. No kad je u djelatnosti sjećanjem. d o k u prisjećanju nijedno tako reći od spoznavajućih živih. kad se kolikoća o n o g a kad ne spozna mjerom. Temistije te skoro svi izdavači uključivši Hetta čitaju ovdje έπέλθη. i to je poput nekog traženja. taj zaključuje da je prije vidio. tvori C D . T. Ali Malo je vjerojatan stav G. U z r o k je to da je pri­ sjećanje kao neki zaključak. 300 301 . premda bi „rastojanja" u kontekstu mogla sugerirati i prvu soluciju. Sorabji je znatno određeniji: „Forme u pitanju jesu takozvane osjetilne forme. p r e m d a se ne sjeća. koji je vezuje uz „gibanje" u istoj rečenici. Rossom: . ili čuo. nego nije m o g u ć e da mu o s t a n e prikriveno da se sjeća. Prilično lako rješava problem W. kao što s u srazm j e r n o odgovarajuća o n i m a izvan. 3 5 te da je prisjećanje traženje predodžbe u takovome. što biva naj­ više kod melanholika. Naprimjer. d o k se ništa manje prisjećaju i onda kad to više ne pokušavaju. a ne čini. dakle „neki tjelesni doživljaj". kad se j e d n o m pokrenu. budući da smisao po svemu sudeći zahtijeva „sense of returning"." ako kretanje stvari nastane odijeljeno od kretanja vremena. R. a Hett σωματικόν τι τό πάθος. ili doživio nešto takvoga. A prisjećanje se od pamćenja razli­ kuje ne samo glede vremena. oblik i veličina opažanih objekata.

što jest i kako nastaje i z b o g kojeg uzroka. Ross (dalje: Ross) konjicira ει δ' ή. j e r san j a m a č n o ne o p a ž a m o osjetilom. te ostalih takvih. krećući se istim smjerom. Text and Translation with Introduction and Commentarv by G. S. A oni koji imaju velik gornji dio tijela i patuljci teže se pri­ sjećaju nego oni t o m e suprotni. koja im je narav i kojima od onih duše pamte o n a živa. Čitamo s Biehlom. U: Aristotle in twenty-three Volumes. Osim toga. što slijedi Gallop. nego i da je bijelo. već se rastresaju i ne napreduju smireno u prisjećanju.zaustavljaju niti kad su p o n o v o protivno gibani. Sorabji. D. kako ima većina rukopisa. a j e d n a k o tako i kod ostaloga: . baš kao kad u b u d n o m e stanju nešto opažamo: n a i m e ο o n o m e što o p a ž a m o često nešto i razmišljamo. T a k o i u snovima pored o n o g a što se pojavljuje p o n e k a d pomišljamo [nešto] drugo. te da li taj doživljaj pripada [dijelu. W. I nalik je to stanje onim imenima. ili lijepo. Jer ne k a ž e m o samo da je o n o što se približava čovjek ili konj. A Revised Text with Introduction and Commentarv by Sir David Ross. A uz to. rečeno je. d o k su zasebni [osjeti] poput boje. Ο snovima Izvornik: Π Ε Ρ Ι Ε Ν Υ Π Ν Ι Ω Ν . Mugnierom i Hettom εί δέ. Ovi drugi su naime u s n a ž n o m opadanju. Aristotle. 458b8. De sensu and De memoria. a zajednički su osjeti p o p u t lika. pjesmama i govorima. uz san još i nešto drugo pomišljamo. N a k o n toga valja istražiti ο snu. te ο prisjećanju. 1906 (Pretisak: New York. Važniji korišteni komentari: Aristotle. j e r imaju velik teret na o n o m e osjetilnom. 1972. Izgleda n a m naime da o n o što se približava gledamo j e d n a k o kao čovjeka i kao bijelo. Ne čitamo ώστε. A to će se n e k o m e pokazati upravi li p o z o r n o s t i pokuša se sjetiti čim ustane. On breath. Richard. ni istinito ni lažno. M C M L X X V Prijevod i bilješke: Damir Barbarić I. budući da ne­ dostaje u gotovo svim rukopisima. sluha slušanje. 1973). Sivvekom i Biehlom. A ako je upotreba vida gledanje 1 . i koji to neće. Oxford. L o n d o n . Svi izdavači prihvaćaju Sivvekovo čitanje ουδέν namjesto ούδ' έν. Parva naturalia. VIII: On the Soul. Jer od svega o n o g a u nama jedino njima spoznajemo nešto. već se t o m e su­ protstavljaju. okusa. Ο pamćenju dakle i sjećanju. U snovima se pak duši događa da to čini. Cambridge. s Hettom. Ali zacijelo niti mnijenjem. veličine i gibanja. 302 303 . neki rukopisi ή δέ. Ross. Oni pak posve mladi i j a k o stari teško se sjećaju zbog gibanja. ipak nadolazi opet pjevati ili govoriti. djeca su pa­ tuljasta d o k ne uznapreduju u dobi. Većina rukopisa ima na početku rečenice εί δή. on Memory. Parva Naturalia. a oni prvi u rastenju. Heet ( T h e L o e b Classical Library 288).to je j a s n o 2 da ne o p a ž a m o ništa 3 u spavanjima. T. a ništa od toga ne m o ž e mnijenje ustvrditi bez osjeta. 1955. With an English Translation by W. kad se nešto od toga pretjerano nalazi na ustima. Slijedimo Gallopa i van der Eijka započinjući apodozu s δήλον. Naime i onima koji su prestali. R. Aristotle. i to najprije kojemu od o n i h duše se pojavljuje. zvuka. i ne m o g u u početku zadržati kretanja. Vol. sve pak što ima zatvorene oči i spava nije u m o g u ć n o s t i gledati. o d n o s n o moći duše] kojom se m o ž e misliti ili onoj kojom se m o ž e osjećati. London. i u o p ć e osje­ tila opažanje.

ali nije istina da osjetilo ništa ne doživljava. tako da je n u ž n o Razumijemo kao subjekt uz rjv. No vjerojatnijim nam izgleda rješenje Gallopovo. pokrenut. sve d o k ne stanu. ništa manje se to ne zbiva bez t o g a da se nešto gleda i opaža. bilo da nastaje naprosto bilo na neki poseban način -. Bjelodano je dakle da o n o što nazivamo sanjanjem nije stanje o n e [moći] koja m o ž e mnjeti. kako smo mi preveli s većinom prevoditelja. Van der Eijk: „bis zum Moment. Jer i kod premještajućih gibanje je i o n d a kad ih onaj koji je p o k r e n u o više ne dotiče. s Gallopom i van der Eijkom. Vrlo teška i različito tumačena rečenica. nego i kad p r o đ u . kao što je to k o d o n i h budnih. kao „suggested subjects" (Hett) odnosno . Prevodimo potencirajući smisao ovog drugog shvaćanja. uzima kao jedinstveni objekt od τίθεσθαι. svejedno se sunce čini s t o p u velikim. a podražaj nastao od njih ne pribiva osjetilima samo dok su osjeti djelatni. drugi. N a i m e o n o što biva zagrijavano od onoga toplog grije o n o što mu je blizu i to onda predaju dalje sve do p o č e t k a 1 0 . o n o koje m o ž e uobražavati isto s o n i m koje m o ž e osjećati. Ali bila [ m o ć ] duše koja m o ž e uobražavati o n o isto s o n o m [moći] koja m o ž e osjećati ili p a k od nje različita. Jer tad bi to [sanjanje] b i l o 8 gledanje i slušanje naprosto. N e k a b u d e kao ishodište postavljeno o n o što i inače jest očito. Čini se naime da je slično zbivanje kod tih kao i kod onih koja se kreću premještanjem. ako je i spavanje to. i o n i m a koji znaju kako je s time. Postoji više pokušaja raz­ jašnjenja. Teško je razumljivo što znači ovdje riječ αρχή. koje u svojim izdanjima imaju Siwek i Drossaart Lulofs. kako u zraku tako i u tekućinama. II. Drukčije Beare. i na koji način. a d r u g o m sanjanje.. a svaki od tih [doživljaja] da doduše nekako kao k o d o n o g a b u d n o g podražuje osjetilo. Siwek: . premda nedostaje u većini rukopsa. Prihvaćamo τό όρώμενον. Ali niti m o ć i opažanja naprosto. Naime često im se d o g a đ a da namjesto prikaze pred oči postavljaju nešto 6 d r u g o uz san. Da li je dakle istina doduše da ništa ne gleda. Ali kako onda. što bi dakle u našem prijevodu zahtijevalo uklanjanje zareza. koji obje te riječi zajedno. a san je izgleda neka prikaza prikazu u snu naime z o v e m o snom. A j e d n a k o valja to pretpostaviti kod preinaka. da je stanje m o ć i koja m o ž e osjećati. usprkos neobičnosti takva poretka riječi. pri čemu je onda implicirano da Aristotel ovdje misli na kružno. ili. I na taj se način zacijelo. mogli bismo ponajbolje razmo­ triti iz o n o g a što se zbiva k o d spavanja.. te slijedi pojavu? Pri interpretaciji je sporno da li se zamjenica τοιαύτα odnosi na ono prethodno rečeno. a drugi se put pak suzdržava.D o i s t a su neki i vidjeli takve 4 snove. cirku- 304 305 . gdje je prije bilo za očekivati neku oznaku za konac i završetak. A i zdravima. φάντασμα poveže s άλλο τι. in dem sie halten". uobrazilja je pak gibanje koje nastaje uslijed osjeta koji je p r e m a djelatnosti.. Jedna je mogućnost da se. Jer p o ­ g r e š n o viđenje i p o g r e š n o čujenje [događa se] o n o m e tko nešto stvarno gleda i sluša. što je znatno uvjerljivije. v e ć m o ž e i vid nešto doživljavati i ostala osjetila. mogućnost čega nazna­ čuje i van der Eijk. Riječi τά παραβαλλόμενα tumače se dvojako: ili kao prikaze u snu naprosto. niti sluša. ali je.a given list of subjects" (Beare). T a k o da je j a s n o da mje san sve o n o što se pojav­ ljuje u spavanju. Pokretač je naime uzgibao neki dio zraka. a ovaj opet.usque ad locum. kako čini van der Eijk. s druge strane. inquo quiescunt". niti u o p ć e opaža. A kao ishodište je postavljeno to da u snu ništa ne gleda. koji fjv shvaća potencijal­ no. 9 tvori gibanje. p o p u t onih koji mniju da p r e m a uputama umijeća pamćenja postavljaju zadatke 5 . i jest. te da o n o što pomišljamo m n i m o mnijenjem. A j a s n o je ο svemu t o m e b a r e m toliko. da isto to i u snu tvori to stanje. Riječi εις τον τόπον prevodimo u rijetkome značenju „namjesto". ono biti uobrazljivome i osje­ tljivome različito. ne m e đ u t i m to što smatra [da gleda i sluša]. nego istome. niti pak one koja promišlja. Sto je san i kako nastaje. Jer nije tako da spavanje pribiva n e k o m od živih. Jer o n a osjetiva shodna svakome pojedinom osjetilu tvore u nama osjet. to je očito da je sanjanje stvar m o ć i koja osjeća. A budući da s m o u raspravama ο duši govorili ο uobrazilji. u smislu „bilo bi moguće": . bez obzira na njihovu udaljenost u rečenici. ranije spomenuto stanje spavanja. no [ipak] ne tako kao što [podražuje] b u d n o g a ? I da j e d n o m mnijenje ustvrđuje da je o n o g l e d a n o 7 lažno. s j e d n e strane. da o n i m istim č i m e se i b u d n i u b o l e s t i m a varamo. to valja istražiti. Tako se (1) αρχή shvaća kao ishodišna točka kretanja. ili pak neposredno na rečenicu koja slijedi i počinje s „poput".for then it would be possible [when asleep] to hear and to see in the simple sense". ali nje ukoliko je uobrazljiva.

e. ili nešto drugo blistavo. dakle u funkciji ο kojoj je razloženo i u ovome spisu i u njemu prethodećem. i od larno kretanje. znak je toga o n o što biva kod ogledala.da se to događa i u o n o m e čime je osjećanje. naprimjer s rijeka . Stoga doživljaj jest ne samo u o n i m osjetilima koja [upravo] osjećaju. počelom. premda ga ima većina rukopisa.". dok ne dospije u crnu boju te nestane. 306 307 . De somno (457b2. Jer i v i d 1 5 pripada onima koja su blistava i koja imaju boju. kako s m o rekli. bezuglich dessen man.e." Gallop stavlja γάρ u nedoumici u zagrade. tad je snažnih mirisa lišeni tog osjeta. 459b20. rivers. g. sensus perstant. alio transferant. παρατηρεΐν znači ovdje što i u Rhet. što je oboje rukopisno predano. .a ponajviše s onih što najbrže teku . i t o m e slično. ako je ogledalo n o v o . Na koncu. I ako. Beare: . Ostatak rečenice teško je iz grčkoga teksta razumjeti tako da dade besprijekoran smisao. kao što to čine i ona blistava. kako je riječ inače isklju­ čivo upotrebljavana u ovoj maloj raspravi. Siwek: . auch wenn man ihm als solchem eine konzentrierte Untersuchung vvidmete. . Ove su se posljednje riječi dosad tumačile na osnovna dva načina. Dvojbeno je prije svega treba li u istom retku čitati και αύτοϋ ili pak καν καθ' αύτό(ν). the heart. odnosi na neposredno ranije re­ čena „zbivanja". pa­ rafrazira cjelinu ovako: „Aristotel ovdje dakle kaže da bi bilo zamislivo i jedno zasebno istraživanje fenomena koji se ovdje obraduje te da bi se pri tome moglo naići na mnoge probleme. 459b26. zastupano ponajprije od van der Eijka.in the sensorv organs. Tako i Tricot. premda ga imaju svi rukopisi osim jednoga. kao i Hett. koji daje prednost prvoj lekciji. Jer i onda kad prenesemo osjet [na nešto drugo] slijedi [onaj isti] doživljaj.. Ili ga se (2) poistovjećuje s početkom. pa zatim opet u purpurnu. N a i m e u j a k o čistim ogledalima. zato jer u očima j o š traje gibanje uzrokovano svjetlom. nego i čini nešto i giba. would give scope for careful study and investigation.Quin etiam si qui obtutus ab hisce quae moventur. a „površina" pojedine osjetne organe (npr. izvo­ rištem osjeta i osjećanja. 1384b7. Van der Eijk. Ovo posljednje shvaćanje.. i u dubini i na površini. 458a27). Rečenica oko čijeg teksta i tumačenja vlada veliko razilaženje. Izgle­ da da je najbolje s van der Eijkom ispustiti cd na početku rečeni­ ce. A i o n i m a koji prebacuju [pogled] s onih koja se gibaju. ο čemu bi se i [radi] znanja samog po sebi m o ­ 14 glo ispitivati i besputiti. To se sve zasigurno događa baš na taj način. Tome bi u prilog govorila i činjenica da je u nastavku ovog pa­ susa riječ isključivo ο očima. u istome stanju kao bilo koji drugi dio. misleći ustvari na oko. te se može uvjetno prihvatiti kao dje­ lomično razjašnjenje. A i ako dugo v r e m e n a gledamo jednu boju. U tom smislu prevodi Bussemaker u Editio Doditiana: . taj da vid ne samo da nešto podnosi od zraka. Dilema je u interpreta odnosi li se ta riječ na vrijeme prije ili poslije zatvaranja očiju. čiji prijevod ovoga teškog mjesta sma­ tramo osobito uspjelim: „ " . jer se opis očito odnosi na tjelesni or­ gan. onima koji obrate p o z o r n o s t 1 2 pojavit će se u o n o m e pravcu u kojem se de­ šava da vid gleda najprije ta boja. U z r o k je pak. budući da je i osjet prema djelatnosti neka preinaka. both in the central organ of sense. ima tu relativnu prednost što povezuje elemente obih ostalih. a ako je staro." Hett zadržava i αί i γάρ. for then objects really at rest appear to be moving.. Zadrži li se γάρ. i γάρ na njenom kraju. Razložno je dakle da su oči. praesertim ocissime labentibus. nastaje po površini ogledala kao krva­ va maglica te. especiallv when they flow very rapidly.. onda je lakše. A očito je [to] kad god neprekidno nešto osjećamo. A ujedno je iz toga očito da vid kao što nešto podnosi tako i čini. 1 3 A postaju i gluhi od silnih zvukova. ili „zbiva im se takav doživljaj"." No i drugu varijantu teksta ne smatra on neprihvatljivom. Siwek. lociranim u srce. ili se pak oboje zajedno odnosilo na pojedinačni organ osjeta (npr. Ili (1) u tome smislu da „dubina" znači srce.ona što miruju čine im se uzgibana. nalazi se u njoj (3) oznaka za ishodište i princip kruženja topline uslijed uzimanja hrane. sve na što zatim prebacimo pogled čini se takvim. if we watch carefullv. ut ab omnibus.i. nakon što smo gledali sunce. bila to bijela ili zelena. takvu mrlju nije lako očistiti.. dajući sljedeći hipotetički prije­ vod: „Ein Ereignis. 1405b33. tum in corde tum in organo periferico". both in their deeper and in their more superficial parts"). a subject which. even considered by itself. Gallop. te prevodi: „The same persistence of vision occurs when we turn our gaze from moving objects . kad je mjesečnica. a i po naravi uz dativ μεταβάλλουσιν potrebno primišljati nešto poput „prati ih takvo stanje". kao naprimjer sa sunca u mrak: događa se da ništa ne vidimo." Sami prevodimo prema drugoj spomenutoj verziji originalnog teksta." Van der Eijk je mišljenja da je Aristotel ovdje previdom napisao „vid" (όψις). and in the end-organ").. zatim se preinačuje u grimiznu. Ross: .i. A da osjetila brzo osjećaju i male razlike. wirklich Proble­ me haben konnte. it appears. nego i u onima koja su 11 prestala.. Slijedimo Bearea u odluci za drugu soluciju: „then. kad žene koje su dobile mjesečnicu gledaju u ogledalo. zatvorimo oči.e. Najvjerojatnije je da se οΰ.

1 6 Z r a k se pak giba p o d utjecajem očiju. ranije već Mihael Efeški i Sofonije) nalaze razloge poistovjetiti ga s umom. Izuzetno je teško razumjeti. više u tim strastima. ali tu je (naime ista je narav sjemenja i m j e s e č n i c e ) . a z b o g glatkoće na sve strane. budući da već na osnovi sitnih sličnosti sastavljaju obrise u j e d n o . Odatle i apstraktnost našeg prijevoda. kao naprimjer plašljivac u strahu. čini n e k i m takvim. a osim toga da osjetilo boja ne samo da p o d n o s i n e g o i uzvraća činjenje. te dakle potom i prevesti τό κύριον.to je posve izvjesno . van der Eijk prevodi: „Der Grund. b u d u ć i da je ne­ prekidan. d o k z b o g čistoće očituje svaki [dodir]. budući da nijedno od rješenja nema ozbiljniji razlog za prednost pred ostalima. koji je u Aristotela lociran u srce. tako će i o n o najčistije [očitovati] i najsitnija gibanja. da im. koje . što bi svakako zahtijevalo teško i ozbiljno interpretativno utemeljenje. Siwekovu i Gallopovu lekciju τό τε κύριον και φ τά φαντάσματα γίνεται. A to posvjedočuje i sve o n o što se zbiva o k o vina i pripreme p o m a d a . Iz toga je dakle očito da gibanje nastaje i od sitnih razlika te da je osjet brz. j e r mrlja ne utonjuje j e d n a k o . ist. kraft 308 309 . ili (b) da se sami počinju kretati u skladu s tako uobraženim likovima (npr. n e g o i o n o g a stavljenog ili izraslog u blizini posuda. z b o g toga j e r je gladak. n e g o više ostaje na površini. najosjetljiviji je na bilo koji dodir . Glede cjelokupne te teškoće čini nam se osobito vrijedno upozorenje van der Eijka da „Aristotel ono na što se τό κύριον zapravo odnosi ostavlja namjerno nespecificiranim. Većina in­ terpreta sklona ga je poistovjetiti s „općim". [naime] da i n a k o n što p r o đ u o n a vanjska osjetiva preostaju osjetbe takve da se m o g u osjetiti. čistoće i glatkosti] prodire i u dubinu i na sve strane. A u starima se ne zadržava. preparirano ulje b r z o preuzi­ ma mirise o n o g a najbližeg. onaj ljubavno nastrojeni u ljubavi. ili barem mnijenjem. ma koliki b i o . kao što je to očito i iz rečeno­ ga. auf Grund einer kleinen Ahnlichkeit zu den entsprechenden Bildern zusammensetzen". A na isti način i u izljevima gnjeva i u svim p o ž u d a m a svi postaju lako obmanjivi. Kao i van der Eijk dakle shvaćamo τό κύριον kao „ono što u nekom određenom slučaju određuje ο ispravnosti neke predodžbe". a uz to da se o k o osjeta lako va­ r a m o kad s m o u strastima. 460bl7-18.dum exigua similitudine permoti lineamenta componunt" i Rolfes: „indem die Linien. odnosno „zajedničkim" osjetilom. jer (kako pokazuju sljedeći primjeri) uloga Onoga odlučujućeg' biva u različitim situacijama igrana od strane različitih faktora". Prihvaćamo Bekkerovu. Siwek. S o b z i r o m na istraživanje koje od p o č e t k a v o d i m o . U z r o k toga p a k da [mrlja] ne nestaje b r z o s novih ogledala je taj da su o n a čista i glatka. no ako je strast snažnija. Međutim. pod pretpostavkom da je izvjesno da se αυτά odnosi na uobražene likove na zidu. daB das Vermogen. n a m a je razlika u očima nevidljiva. ne biva ipak j o š prikri­ v e n o da je to laž. z b o g krvne pomutnje i upale. 1 7 I to ponekad uslijed strasti tako ojača. naime (a) da se ljudi u vrućici i si. te koliko su ti više strašću obuzeti toliko im se kod sitnije sličnosti to pričinja. Više je mogućnosti razumijevanja riječi και κινεΐσθαι προς αυτά. ili im je primiješano. z b o g čistoće u dubinu. ponajprije na De generatione animalium. neki (Tricot. Znak je toga i to da se των γραμμών συντιθεμέν tumačimo i prevodimo otprilike u smislu kao i Bussemaker: . razu­ mom.j e r će o n o čisto najtočnije očitovati o n o što prihvati -. O n a n a i m e z b o g tih [tj. 19 U z r o k da se to događa je taj da o n o v r h o v n o ne sudi p u t e m 20 iste one m o ć i k o j o m nastaju prikaze. i to više koliko su Ove od strane Aristotela ovdje tek najkraće naznačene postavke osni­ vaju se na njegovim takozvanim biologijskim raspravama. kako ima najveći broj rukopisa. ako nisu j a k o oboljeli.ima kako u ovome spisu tako i u cjelini Ari­ stotelova nauka ο duši i spoznaji osobito istaknuto mjesto. Ili se pak „kretanje" razumije (2) tako da dotičnim ljudima unutrašnja gibanja strasti i doživljavanja bivaju upravljana tim liko­ vima. i njihovo daljnje razjašnjavanje ovdje dakako nije moguće. što opet pruža dvije mogućnosti. A [zrcalni] metal.. Biehl. te zrak na ogledalu. a o v o m e da ljubljenoga.se slučuju biti p r e p u n e žilica. neka bu­ de j e d n o postavljeno za ishodište. Jer o n a preuzimaju miris ne samo o n o g a što je u njih stavljeno. N a i m e . Stoga kad nastane mjesečnica. U prijevodu ostavljamo smisao neodlučen. Ross: „move by reference to them"). doista kreću u smjeru tih likova. tad bivaju i prema 18 njima p o k r e n u t i . a i v i n i m a se to isto dešava. die sie da sehen. daB diese Dinge geschehen. i to onakvim kako mu se s a m o m e zbiva.dodir zraka pak treba shvatiti p o p u t trenja te kao n e k o otiranje i brisanje -. a ovaj pak [čini takvom] površinu ogledala. Ili se „kretanje" shvaća (1) u smislu prostornoga kretanja. različiti u različitima. kao sjedištem i organom „zajedničkoga osjeta". Hett izostavlja τε. K a o što se od odjeće najbrže zaprlja o n a najčistija . tako da se od n e z n a t n e sličnosti o n o m e čini da vidi neprijatelja. Mugnier i van der Eijk slijede jedan rukopis koji ima τό κύριον και τά φαντάσματα γίνεσθαι. Zato se i onima koji su u vrućici ponekad pričinjaju životinje na zidovima.

odnosno kao „ono koje zadržava istu formu". postoje tri či­ tanja iste riječi u 460b30: (1) ένυπαρχουσών. često puta doduše j e d n a k o 2 7 . 10-13) da se radi ο „unutrašnjim gibanjima poput bolova. Van der Eijk drži vjerojatnim. te sitni bolovi i užici pokraj velikih. međutim.. „načelo". prika­ zuje ne samo kad se giba o n o osjetivo nego i kad osjet giba sebe samoga. te da se čak tad v e ć m a pojavljuju. kako je rečeno u pret­ hodnoj bilješci. samo ako se jednakim načinom giba kao i pod utjecajem osjetivoga. koji u skladu s većinom rukopisa i nemalog broja izdavača zadržava i ένυπαρχουσών i αισθημάτων. ali naznačuje i druge moguć­ nosti: „Ursprung" ili „Zentrum" (Rolfes ima na svim mjestima „Zentralsinn"). Naime. nije pozi­ tivno izrečeno da „ono prosudujuće" jest neka zasebna moć. tako svako pojedino gibanje nastaje neprekid­ no. tad bismo i prosudili da je j e d n o dva. 1903 /Commentaria in Aristotelem Graeca XXII 1/ 68.kako onih izvana tako i onih iz tijela -. Kad bi pak opip bio jedini. Van der Eijk prevodi s „Prinzip der Wahrnehmung". naslada i drugog takvog". bilo da su oni izvedeni iz vanjskih objekata ili pak od uzroka unutar tijela. j e r nastaje tijek topline unatrag od onih vani 24 prema unutra."). Općenito je. N o ­ ću pak. dessen das Entscheidende urteilt. međutim. pozivajući se na daljnja razmatranja u samome spisu. I ukrštanjem prstiju j e d n o se prikazuje kao dva. te bivaju nevidljiva. ali ipak ne kažemo da je dva. Većina rukopisa ima αισθημάτων. Beare: „The ground of such flaše judgements is. kraft dessen die Erscheinungen entstehen. Wendland. smatrajući očigledno da Aristotel dnevnu iz­ loženost vanjskim osjetima i doživljajima ovdje označava nekakvim svakodnevnim nemirom. A mislim kao naprimjer što se zemlja onima koji plove čini da se giba. kao što je to malena vatra pokraj velike. no nakon što ti prestanu. bilo što. (2) ύπαρχουσών te (3) ένυπάρχουσιν. kako prihvaća van der Eijk. dok u prvoj lekciji. Stoga i nakon hranjenja i k o d Što zapravo znače riječi „nego i onih iz tijela"? Jedan mogući odgovor na to filozofijski izuzetno važno pitanje daje npr.the starting-point of sensation". u pravilu govori ο τό κύριον. Prihva­ ćamo drugu lekciju s Hettom i Gallopom. 310 311 .. nego i onda kad nastane to stanje koje nazivamo snom. spuštaju se k izvorištu osjeta te postaju vidljiva 25 kad se zaustavi n e m i r . Rukopisi imaju ovdje dvije verzije: i φερομένας i γινομένας.. kako su već stvar tumačili u osnovi i Beare i Tricot. Iz toga svega je zacijelo očito da ne samo onima budnima pribivaju gibanja nastala od o p a z b i 2 2 .the starting-point of perception". nego također kad ta afekcija koja se naziva snom padne na njih. strahova. p o p u t malenih virova koji nasta­ j u 2 6 u rijekama. a ne όμοιας. neredom i zbrkom." Mi se. I tekst i pravo značenje rečenice u cjelini sporni su i vrlo različito tumačeni. ona uobražavanja i ona prosuđivanja. prihvaćajući njegovu argumentaciju da bi forma perfekta διεψεΰσθαι sugerirala kako je riječ ο lažnoj prosudbi prikaza (tako npr. Sofonije i manji broj rukopisa imaju αισθήσεων. pojavljuju (['present themselves']. ali da nešto drugo višekratno pro­ tuslovi toj prikazi. Čitamo s Hettom ομοίως. kako ima većina rukopisa. z b o g nedjelovanja pojedinačnih osjetila i [njihove] n e m o ­ gućnosti djelatnosti." Takvim se dakle čitanjem izričito razdvajaju dvije zasebne moći. no često se puta i rastvara­ jući u druge likove z b o g otpora. Ed. naime. A treba pretpostaviti da. 21 U z r o k pak o b m a n u t o s t i je taj da nam se neko. jer je vid uzgiban od drugog. koju smo prihvatili. φαίνονται) ne samo kad su osobe budne. dok je zapravo riječ ο lažnosti samih prikaza po sebi. i to još izrazitije u to vrijeme. „princip" čini se neprimjerenim specifičnosti tematike i osobitom fiziologijskom vi­ dokrugu u kojem se ova konkretna razmatranja kreću. premda npr. budući da sam van der Eijk prevodi όμοιας kao „gleichartig" i razjašnjava kao „sebi samome slično". za razliku od ovakvog čitanja. što preuzimaju i gotovo svi izda­ vači.sunce prikazuje stopu velikim. osobito još stoga što se u gornjoj bilješci navedenom razi­ laženju rukopisne predaje pridružuje još jedno. Što ovdje uopće znači ή ταραχή? Siwek prevodi s „perturbatio" i obja­ šnjava to kao „propria status vigiliae". rečenica teška za razumijevanje i nije dosad ni približno suglasno protumačena.. Ostupamo od Hettova čitanja διεψεΰσθαι. da je tu riječ ο „smutnji i nemiru koji še stvaraju na početku spavanja uslijed tjelesnog rasprostiranja hrane". Smisao. time što djeluju osjetila i razum. To nam se čini više u skladu s posvemašnjom i namjernom neodredenošću kojom Aristotel. što je više nego teško prihvatiti. slijedeći Bywatera i Rossa. j e r vrhovniji od opipa jest vid. držimo Hetta. potisnuta. te slijedimo van der Eijka u lekciji διαψεύδεσθαι manjeg dijela ruko­ pisa i Sofonija. Gallop. Prevesti ovdje ή αρχή naprosto kao „počelo". ili da uopće ima neku takvu. van der Eijk smatra da prva „iz sadržajnih razloga zaslužuje prednost". P. Mihael Efeški. nicht dasselbe ist wie das Vermogen. Hett: . čita ένυπάρχουσιν i αισθήσεων te prevodi: „Iz toga je očito da se gibanja osnovana na osjetima. III. 2 3 Za dana su. sma­ trajući {In Aristotelis Parva Naturalia commentarium. Berlin. Gallop: . u oba slučaja ostaje u osnovi isti. isplivavaju i ti sitni.

o n i h baš posve mladih. ili pak pasivno. Prikazuje se dakle zaista baš sve. sluša i osje­ ća. Van der Eijk pretpostavlja . d o k j e . ako je tko jako uzgiba. kao k o d djece. 3 5 A tako su ustrojena da se u t o m e gibanju 3 6 j e d n o gibanje iz njega gore podiže. kad oslabi o n o što ih sprečava. stvarno je] baš sve o n o koje se prikazuje. ako t o m e ne protuslovi drugo vrhovnije. „sa zrakom zajedno napredujući" ili „zrak proizvodeći". smiri li se tekućina. A na jednaki način i od osta­ lih osjetila. δοκεΐν. time da gibanje od t a m o pristiže k izvorištu. a drugi se put doduše pojavljuje. n o . ističe on. I j e d n a se spram drugih odnose tako kao umjetne ž a b e 3 7 koje se gore podižu čim se otopi sol. Gal­ lop: „gaseous". „suzdržava se". Na taj način jesu unutra m o g u ć ­ nošću. ne nastaju snovi. „Ono". nije lako odlučiti. vjerojatno srcu). tvrdimo da gledamo.. „što mi nazivamo 'svjesnim' ni na koji se način ne poklapa s Aristotelovim terminom ενεργεία.u tom gibanju" odnose se najvjerojatnije na gore rečeno slije­ vanje krvi k izvorištu (dakle." Nije lako jednoznačno protumačiti što je ovdje uistinu mišljeno s razlikovanjem „potencijalnih" i „zbiljskih" gibanja. budući da je p l i n o v i t o 3 0 . j e r sve to takovo. Pridjev έρρωμένα shvaćamo s Beareom. Beare je sklon kriterij razlike naći u mjeri njihove prisutnosti u svijesti: „'Aktualna' su ona koja jesu u svijesti (consciousness) u vrijeme kad netko pada u san." No treba se složiti s van der Eijkom kad tome nasuprot ustvrđuje da ovdje svaki govor ο „svijesti" vodi u zabludu. T a k o da kao što se u tekućini. kao Bussemaker i Hett. Stoga lekciju jednog od rukopisa. a ne. koji ima εάν τι κίνηση τό αίμα namjesto έν τη κινήσει τηδι. no ne mni se [da doista Prihvaćamo stav van der Eijka da όψεις ovdje može značiti jedino utvare i prikaze koje se vide u snu. p r e m d a nije giban. osim ako o n o prosuđujuće 3 2 biva z a d r ž a n o 3 3 ili se ne giba svojim vlastitim giba­ njem34. K a d se pak zaustavi i pročisti krv u živima koja imaju krv. Najvjerojatnije je s van der Eijkom misliti pod ovim na neku u Ari­ stotelovo vrijeme običnu i svima poznatu igračku. jedna m o g u ć n o š ć u a dru­ ga djelatnošću. to je po­ sve nejasno. koje je bi onda bilo nužno smislom povezati s φαμέν te pre­ vesti „tvrdimo [. a kad to propadne onda drugo. a nikako vid sam. zajedno s v e ć i n o m krvi koja se slije k izvo­ rištu slijevaju se i gibanja koja su u njoj. Hettom i van der Eijkom u uobičajenijem smislu „krepka". a drugo čuje usli­ j e d onih koja [se spuštaju] od sluha. kako smo mi preveli.na osnovi ostalih upotreba u Parva naturalia . treba shvatiti kao objašnjavajuću glosu koja je kasnije ušla u sam tekst te istisnula originalne riječi. A kao što s m o rekli da je jedan lako prevarivi ovim a drugi o n i m podražajem.] daje jedno čini dva". Jer općenito. k a o na­ primjer melanholicima. sačuvano gibanje osjetbi od svakog pojedinog od osjetila čini i sno­ ve zdravijima i to da se nešto pokazuje i da se m n i kako se j e d n o gleda uslijed onih koja se spuštaju od vida. kako stoji u svim ostalima.. potencijalna ona koja je imao prije no što su potisnuta u latenciju. 1409a24-34) „koherentna".. i kad su Za ovdje upotrebljen izraz τό έπικρΐνον vrijedi sve ono isto što je u bilješci 20 bilo rečeno ο τό κύριον. jer je s n a ž n o gibanje z b o g topline stvorene h r a n o m . i z b o g toga što opip dojavljuje dva gibanja j e d n o se č i n i 3 1 d a j e dva. „sadržavajući zrak". tako da se čini drukčijom od o n o g a čega je prilika. tad djeluju. Drossaart Lulofsa i Gallopa u ponešto usiljenom značenju (s pozivom na Rhet. Jer kad zaspi. a drugi put se opet prikazuju i čudovišni p r i z o r i 2 8 i n e z d r a v i 2 9 snovi. tako i onaj koji spava [je prevariv] s n o m te time da mu bivaju gibana osjetila i ostalo što se j o š oko osjeta stječe. čista i jasna. Teško je reći što ovdje znači riječ πνευματώδης i kako je prevesti." Riječi . 312 313 . Hett: „spirituous". a ne poput Rossa. o n i m a u vrućici. za to bi prije δοκεΐν bio priklad­ nim terminom. tako i u spavanju prikaze i preostala gibanja koja se stječu od osjetbi j e d n o m postaju posve nevidljivi uslijed toga što je r e č e n o gibanje veće.da riječ može značiti „zrakolik". koje više nisu pored novounesenih bile shvaćene u vlastitom značenju. Da li glagolski lik κατέχηται treba razumjeti refleksivno kao „zadr­ žava se". Čitamo δοκεΐ s gotovo svim izdavačima. Jer i o n o m e b u d n o m se čini da gleda. tvori silno gibanje i nemir. te z b o g toga što se vid p o n e k a d čini kao da je giban. j e d n o m u o p ć e ne pojavljuje ni­ kakva prilika. izvorište potvrđuje o n o [što pristiže] od svakog pojedinog osjetila. tako da mu se i o n o što ima tek sitnu sličnost [s n e č i m ] pričinja da je to. ili opijenima v i n o m . Čini se da na ovome mjestu nema druge do prihvatiti rezigniranu konstataciju van der Eijka: „Što je mišljeno s tim gibanjem. no posve izo­ bličena. „zdrava".

314 315 . Uz umetnutu rečenicu „ako (kad) opaža (osjeća) da spava" dobro pri­ mjećuje van der Eijk: „Jedva se može zamisliti neki paradoksalniji izraz od ovoga. Također umjesto αίσθανόμενον. nego p u t e m toga [je ustvrdilo] da onaj istinski jest Korisko. „gubeći svoju određenost". as if it were perceiving"). Iz svega toga zacijelo treba zaključiti da je san upravo n e k a prikaza. međutim. i kad su posve otvorenih očiju. pokazuje mu se doista. . te je istinito reći da je to [naprimjer] poput Koriska. kako je rečeno. A k o je pak prikriveno da spava. Prihvati li se na početku (1) ου. nekima se d o g a đ a i to da na neki način opažaju i zvukove i svjetlo i okus i dodir. te jest unutra i o n d a kad prođe ta istin­ 40 ska osjetba . poput onih u oblaka. 461b26.kako prihvaćaju uglavnom svi izdavači . da su gibanja u osjetilima. opaža". neki ruko­ pisi imaju αίσθανόμιενος. Tako i Hett („as they are freed") i Gallop („upon being released"). uslijed gibanja. j a s n o je ako se tko. mora se prevesti otprilike onako kako smo to gore učinili. Neprilika je ovdje u tome što u tekstu nije ni na koji način naznačeno čega su to „sličnosti" (ομοιώματα) i na što se odnose. ali on to neće mnijeti. . pokuša sjetiti što doživ­ ljavamo j e d n a k o tako padajući u san kao i budeći se. pozivajući se na tekst koji neposredno slijedi. niti drugo nešto što bi se pokazivalo kad su oslobođena osjetila. a niti sve prikaze u spavanju. ali nešto u njemu govori da se to doduše pričinja Korisko. dakle „onaj tko osjeća. ne samo da će mu se pokazivati. što prihvaća npr. nego će i mnijeti da je dva o n o j e d n o . dok Ross konjicira δ. Znatan dio rukopisa ima ου (prihvaćeno i od Hetta). biva pod utjecajem gibanja sadržanih u osjetilima gibano kao da opaža. Upravo to koje i kad se opaža to ustvrđuje. ali da nije Korisko. sabravši se.o s l o b o đ e n a 3 8 . Jer ove upravo spominjane prilike nisu snovi. najprije.tako i u snovima: ako 42 opaža da spava i [ako opaža] sanjajuće stanje u kojemu [nastaje] 43 osjet. Jer. po­ novo se pokazuje) gibanjima u osjetilima. oslabljeno vidjeli u spato isto biva (u snu). A kad se opažalo. Većina rukopisa ima lekciju τοΰ άληθοΰς. ta (moć) biva (u snu). doduše pokazivati. gibaju se u o n o malo preostale krvi. premda veći dio rukopisa ima λυουμένου. i onda kad se to opaža. Svako pojedino od njih je. uzgibano (= reaktivirano. i to u snu. uzgibana kao da osjeća. obi. m e đ u t i m slabo i kao iz daljine. τοΰ ύπνοτικοϋ se ovdje može shvatiti ili (1) kao gen.. tad ništa neće protusloviti pri­ kazi. ako nije u potpunosti zadržano uslijed krvi. ako je mrak. A da istinito kazujemo i da u o b r a z b e n a gibanja jesu u osjeti­ lima. kaže daje to. .često naime spavajućemu govori nešto u duši da je o n o što se pokazuje san. jer je inače san označen upravo kao neka nemogućnost upotrebe osjetila (Somu. no za to nema u tekstu baš nikakav oslonac. sadržavajući sličnosti 3 9 . subi. Pro­ blem je. naime ako se započne (3) s δ. Van der Eijk pledira za razumijevanje u smislu „razriješujući se" tj. upravo Kao što dakle ako je n e k o m e prikriveno da mu je pritisnut prst na o k o . smisao je ovaj: „Ona (moć) kojom se i kod nekog osjeta (nekog objekta) kaže da to jest to. prikazuju m n o g e prilike koje se gibaju. doista naime neki koji u spavanju nisu oka otvorili probudivši se p o t o m smjesta spoznahu da o n o svjetlo svjetiljke koje. preostatak osjetbe koja bijaše u djelatnosti. su kako su smatrali. Ipak slijedimo Hetta u čitanju prema drugoj lekciji i prijevodu: „though the real impression has gone". kao da se opaža. d o k će mu se. u tome kako shvatiti značenje tog participa na ovo­ me mjestu.. 4 1 Izgleda sigurno da . b r z o se preinačujući. a m o ć je sna tolika da čini da to ostane prikriveno. tako da često u strahu pokrivaju glavu. A nekima se od mlađih. drugi ne manji dio ima φ. tek što se probudi. te se od ono­ ga sličnog čini da je istinsko to. Tako i Siwek. No čini se vjerojatnijim da je ispravnije tumačenje koje imamo u prijevodu. N e k a d a se naime prilike koje se prikazuju spavajućemu otkrivaju.pod pretpostavkom da ne bude posve od strane krvi od toga zadržano. ako mu ne b u d e prikriveno. („stanje u kojem se zbiva taj osjet spavanja"). ako nije od strane krvi posve od toga zadržana. (dakle: „stanje u kojem se nalazi osjet spavajućega"). bolje potvr­ đenoj verziji. premda se u ediciji teksta drži prve lekcije: .et postquam vera [sensatio] recessit". koji se čine nalični ljudima i kentaurima.U posljednjoj pak." Polazi li se pak (2) od ω. te prevode u smislu „kad prođe zbiljski objekt osjeta"." . Gallop (njegov je prijevod: „The part that says this while it is actually perceiving (unless it is completely held in check by the blood) is moved by the movements in the sense-organs. Rossovoj verziji. 455b8). Gallop i van der Eijk inzistiraju na prvoj. ono v r h o v n o i prosuđujuće nije ustvrdilo da je to Korisko.ovdje treba čitati λυόμεναι. Van der Eijk se stoga odlučuje na svoju ruku pridodati u tekstu prijevoda „u odnosu spram zbiljskih objekata" ("zu wirklichen Objekten").. ali ne Korisko. a samo jedan τοΰ άληθοΰς." Već je prva riječ čitana u tri verzije. dobiva se otprilike ovaj smisao cijele rečenice: „Ono ο čemu se. Van der Eijk: „Strahovito teška rečenica. kao i mi u prijevodu. αισθήματος. ili pak (2) kao gen.

Jer kojima je na taj način sustavljena narav da p r e m a onoj oblasti gore nadire ve­ liko isparavanje. 1990. načelo besputnost. a da prije nisu vidjeli nikakvog sna. znanje sadržavati. m o ć vid. . A u z r o k toga da ne dolaze valja misliti da je neki sličan o n o m e z b o g kojeg se ne sanja ni n a k o n hranjenja niti djeci dolaze sni. nije nimalo n e o b i č n o da im se p o k a ž e san. naslada.vanju. Rijetko je doista to takovo. Notes and Glossarv. (Aristote­ les. vid opće kretanje. A v e ć se n e k i m a dogodilo da za života nisu vidjeli nikakav san. n u ž n o se zbiva ta suprotnost. Rom. bivanje mnijenje. razmišljanje nastajanje. A Text and Translation with Introduction.) Rječnik άΐδιος αϊσθησις αιών άλλοίωσις άρχή απορία γένεσις γένος διάνοια δόξα δύναμις είδος εναντίον ενέργεια εντελέχεια έξις επιστήμη εχειν ηδονή θεωρία ιδέα (τό) καθόλου κίνησις λέγειν λόγος μεταβολή važnijih termina vječan osjet. Gallop. A svakako niti one istinite pomisli koje nastaju u snu p o r e d prikaza. Peterbourgh . van der Eijk. kazivati. a oni koji su tiho čuli glasanje pijetlova i pasa. N e k i p a k i odgovaraju ako su pitani. Band 14. potječe od prave svjetiljke. koje kad se p o n o v o spušta tvori m n o š t v o gibanja. Werke in deutscher Ubersetzung.Lewiston. Aristotle on Sleep and Dreams. Ubersetzt und erlautert von Philip J. razlog promjena 316 317 . kad se jest u spavanju.to je san. Važniji konzultirani komentari: Siwek. Teil III. nazor mogućnost. Parva Naturalia graece et latine. imati ugoda. užitak motrenje ideja. opažaj. David. 1994. imanje. probudivši se j a s n o ih razaberu kao takve. Aristoteles. pojam. d o k n e k i m a [sni] dođu kad su v e ć prošli n e k u d o b . gibanje zboriti. no svejedno se događa. De insomniis. ustroj znanost. Berlin. besputica postajanje. j e r m o g u ć e je kod b u d n o ­ sti i spavanja da kad je j e d n o od t o g a naprosto prisutno b u d e i d r u g o prisutno na neki način. ukoliko se spava. Aristoteles. držanje. Budući da je naime nastala neka promjena ili u pogledu dobi ili s h o d n o n e k o m doživljaju. zamjedba vijek preinaka počelo. r a z l o ž n o je da se tima ne pojavljuje nikava prikaza. De Divinatione per somnium. P. lik protivnost djelatnost usvršnost stanje. Od toga svega ništa ne treba na­ zivati s n o m . I n e k i m a to traje skroz do konca. govoriti zbor. A kad od­ m a k n e životna d o b . N e g o o n a prikaza uslijed gibanja osjetbi. 1963. držati. rod razum.

Porfirije tada više nije bio u Rimu. Eunapije {Vitae soph. um.. niknuće. u R i m u je sigurno naučio latinski. ili 205. zapravo Lvcopolis (danas Assiut) u<Gornjem _Egip±iL_yjerojatno potječe iz grčke ili grecizirane obitelji. ali se kasnije. svrha. lik mišljnje. premještanje Život Glavni izvor za poznavanje Plotinova života je životopis {Vita Plotini) koji je sastavio njegov učenik. Porfirije ne spominje mjesto rođenja. činiti se pričinjati se premještaj. v e ć j e ^ t e ^ o j e ^ n o s t T k a s n i j e saznao. Z n a m o da je rođen u-kršćanskoj obitelji. ali ο t o m e je postojala neovisna tradicija.μνήμη μορφή νόησις sjećanje. ovo-tu slučaj. pojavljivati se. A k o nije već prije znao. pridoći neprekidno. zgoda tvar. pripadati.1) spominje Λ υ κ ώ . 3. tvorivo pribivati. Još prije dolaska u R i m Plotin je imao d o b r e veze s nekinTutjecajnim senatorskim obiteljima. podnijeti. a kod njega je studirao 11 godina. doživljaj pretrpjeti. a bile su mu povjeravane i neke administrativne Josip Talanga umovanje νους ουσία δρεξις πάθος πάσχειν ποιεΐν ( τ ό ) π ρ ό ς τι στέρησις στοιχείο ν συμβαίνειν ( τ ό ) συνεχές τέλος τέχνη τ ό δ ε τι τύχη ΰλη ύπάρχειν ύποκείμενον φαίνεσθαι φορά φύσις Plotin narav. nicanje. doživjeti činiti. Pisao g a j e tridesetak godina poslije Plotinove smrti kao u v o d n u raspravu uz izdanje djela svojega učitelja koji mu je povjerio izdavanje svojih rasprava. P r e m a Porfirijevu kazivanju došao je u_40^_j[odini u Rim gdje je živio od podučavanja. Na temelju toga računa se da je P]^tin_rođen 204. stanje. pamćenje oblik. vještina. sastojina dogoditi se. Porfirne. stječi se. podloga pokazivati se. P r e m a procjeni Plotinova liječnika Eustohija Plotinu je pri smrti god 1 _2Jf0 i bilo 66godinj. tvoriti odnošajno lišenost sastojak. konac umijeće. znanost ovo-nešto. baveći se filozofij o m . priroda 318 319 .. neprekidnost cilj. više o k r e n u o poganskoj religiji. Filozofiju je p o č e o studirati tek u 28. godini u Aleksandriji. duh jestvo poriv trpnja. biti u podlog. Učitelj mu je bio Amonije Saka. zbiti se.

fizi­ k a l n i m i k o z m o l o š k i m pitanjima. ipak je svaka od njih zasebna π ρ α γ μ α τ ε ί α . Velik broj citata navodi napamet. JTradici)<a međioplatonizma. 3. p o z n a t o iz Pla­ tonovih djela.7. No on je odgo­ vorio da n e m a volje govoriti pred n e k i m tko v e ć zna. iako m n o g e ne m o ž e m o identificirati poimence. ostala bez odjeka. nevjerojatno je da bi taj sustav m o g a o biti istovjetan s A m o n i j e v i m učenjem. primjerice p o z n a t o mjesto u Fedru (250b-c). Prve su tri~škupine pošvftćepe etičkim.6. M e đ u t i m . dogovorili su se da od učiteljeva učenja neće ništa objelodaniti (Vita Plot.6. No jednostavnopr^šiićujET sve što Ή&~~^odgovara L J ideji delinltivnoga sistema ili pak nije u skladu s nje­ O g o v i m vlastitim sistemom. Porfirije je sve te rasprave. Na to je Plotin pocrvenio i htio ustati. Izvori Plotinova filozofija pretpostavlja cjelokupnu filozofijsku tradiciju od njezinih samih početaka. '~vPlotin kao interpret Platonove filozofije. Origen ga je zamolio da dalje govori. a to je j e d n o . 80.dužnosti.12). napisao je Plotin j o š 24. što očito ukazuje na to da su rasprave nastale u svezi s njegovim n a č i n o m rada u školi. Od Amonija je m o ž d a p r e u z e o neke ključne misli. To naime ne bi bilo u skladu s njegovim vlastitim shvaćanjima da dobro i ideje pripadaju različitim hipostazama. tek desetak godina n a k o n što se smjestio u R i m u . T a k o primjerice ne spominje izraz „ideja d o b r a " (ή τοΰ ά γ α θ ο ΰ ιδέα. a 320 321 . Riječ ie ο p l g t o n i z m u i z m e đ u god.6.. napose ako nije b i o zapisan. 5. Amonije Saka nije htio ništa pisati. . preostale poslije njegova odlaska. P o t o m je Origen prekršio d o g o v o r i objavio svoje djelo ο daimonima. Porfirijevo izdanje vjerojatno je bilo namijenjeno u s k o m e krugu učenika.6. Njegova je knji­ ga.radicija međioplatonizma. navodi ga za sve rasprave. usp."~220. ie posvećena p r o b l e m i m a bira i jerl""^. Međutim. bilo bi pogrešno tražiti "podudarnost s u m m šLO nani-je. nigdje u svojemu djelu ne kaže što je to A m o n i j e v o učenje. Erenije je prvi prekršio dogovor. no cjelokupni sustav zasigurno je Plotinova originalnost.1. niti ga igdje spominje p o i m e n c e . P o p u t Sokrata i Karneada. Zanimaju ga isključivo Plato­ nova rješenja o d n o s n o samo takve tvrdnje koje se m o g u koristiti kao rješenja. Rep. Za vri­ j e m e njegova boravka u R i m u do 268.19. tematski svrstao u šest skupina po 9 rasprava (έννάδες) od­ n o s n o jtesfc. Čak ga ne brine ni točnost citiranja. p r T K r . dp god.rpnije. Tri njpgnv« ^ č p n i k « .Porfirije tvrcu~Eako je redoslijed v r e m e n s k o g a nastanka posve druk­ čiji. Na k o n c u je i Plotin p o č e o pisati. M e đ u t i m . ali ne z n a m o u kojoj je mjeri ta tvrdnja p o u z d a n a . Za­ nimljiva je z g o d a koju n a m priča Porfirije (ib.26. Plotin svoje učenje često uspo­ ređuje s misterijima (Eneade 1. Popis filozofa koji su utjecali na njega ili su bili od bitne važnosti za njegov razvoj vrlo je dugačak. A k o pred o č i m a ima­ mo veleban sustav Plotinove filozofije. koliko je to bilo m o ­ guće. Iako u njima često prelazi s j e d n e na drugu temu. a posljednja. Njegova su predavanja bila otvorena za javnost. pače je i utjecaj grčke mistike pretjeran. a to je da pokaže Pl^atonovu filozofiju kao zatvoren filozofijski sustav. došao u Rim i p o č e o stu­ dirati u Plotinovoj školi. posvećena n e k o m određe­ n o m p r o b l e m u . već je bila napisana 21 rasprava. ali ga je vjerojatno bilo strah da će Origen čuti kako on svojata Amonijev nauk.. pc^kaj£. Kr. Suvre­ m e n a su istraživanja pokazala da ovdje nipošto nije riječ ο n e k o m orijentalnom utjecaju. Plotinu nije stalo do ispravna tumačenja u smislu kako mi to danas shvaćamo. p o . a to su Platonoyjjhjalozj_jj. Origen i Plgtin. 14. služe u Ploti­ na jednoj jedinoj svrsi. Kada je Porfirije 263.20-25). Označavanje učenja ο j e d n o m e kao misterij na­ stalo je pod izravnim utjecajem Platona.dva glavna izvora njegove filozofije. Sasto­ j a l a su se u čitanju i raspravljanju tekstova. 508e2-3).25). Ponajviše citira_kasne dijaloga i Timej Sve te raz­ bacane i nepovezane misli Platonove. Plotin prije svega misli način postignuća j e d n o g a j e d i n o g miste­ rija. U Plotinovoj školi iznenada se pojavio Origen. Zanimljive su okol­ nosti u kojima je p o č e o pisati. Plotin svoju filozofiju smatra p u k i m tumačenjem Platonova sistema. U to su vrijeme platonici Djela P l o t i n o v se opus sastoji od 54 pojedinačne rasprave. čiji naslov i ne znamo. 3. ^ " g g i i a . F. Ne z n a m o što je to tako zbunilo Plotina. četvrta i peta se ba^e--duŠQin-4 u m o m . za koje mi danas z n a m o da ili pripadaju različnim razvojnim fazama u Platona ili se ne daju tako jednostavno shvatiti izvan danoga konteksta.

No valja napomenuti kako je Plotinovo shvaćanje dijalektike ne samo d u b o k o prožeto meta­ fizikom kao u Platona. takvim se tvrdnjama ipak j o š nije uspjela dokazati neuspješnost sinteze. Neki kritici smatraju to neuspjelom sintezom aristotelovskoga racionalizma i pitagorejskoga misticizma. a drugi. U Plotinovu razlikovanju dijelova fi­ lozofije dijalektika dobiva ključno mjesto. u granicama nadosjetilnoga.. kao da je riječ ο v r h o v n o m e božanstvu.fižLza či_t-TTjjn ad P h t ^ n p T~AP s t r . 14. religioz­ n i m žarom. No unatoč_takvirp t f ešknćama r po miojrfff^j cnaTr^fr^a-filo^nfije može g^ubrOjltijUaftjveće llliblJOCe u^p^vij^eetiJik)zofije. vredniju razinu (usp. tela. ο tome također Eneade 1. Na jednoj strani njegovo je mišljenje p r o ž e t o mistično-spekulativnim d u h o m . nego su a n ih i rabili za ugustavljenje P l a t o n o v e ^ T j j j ' ^ f " ^ " ^ je nastala siptp?« Arifitfilplpvp i Ρ Ι ^ ^ η ο γ ρ fllnmfija Upravo iz te tradici­ je Plotin nesvjesno preuzima mnoga Aristotelova shvaćanja iako na drugoj strani svjesno razlikuje i kritizira neka druga njego­ va shvaćanja. Na drugoj strani njegovi izvodi temeljnih pojmova i njihovo obrazloženje sadrže j e d n u racionalnu jezgru. P r e m a tomu shvaćanju uvijek postoje dva puta: jedan vodi od osjetilnoga prema nadosjetilnomu. sve je to složeno u jedan kanon koji je bio polazna točka za srednjoplatonske rasprave.nqJQrp n g H n p j p t i l n n p . t e r n t m a ^ N o vrlo je važno da su medioplalonlći ne Harno poznavali neka ključna učenja iz Aristotelove Metafizike. razvUL:j3^fijgoU]__čito^^ . pa ih se više ne m o ž e ni razlikovati. Albino. Druge su dvije discipline. Srednji platonici inače čine vrlo šaro­ lik pravac: Eudor. Plutarh. Numenije i Amonije Saka. nego je njegova cujajektika-z« razliku od Platonove p o t p u n o srasla s metafizikom. 32b).mislLiz Timeja (27a-52h^ldjučni--s£aAa}yi_^^ i Fedona. t. cjelinom i usredotočen prema v r h o v n o m e načelu. Jedan određeni broj Plotinovih učenja podudaran je onim što se posredno m o ž e pripisati utjecajnom srednjostoičkom filozo­ fu Posidoniju. No fizika ga ne zanima pod v i d o m istraživanja prirode. Nepobitna je činjenica da Plotin sva svoja ključna učenja iznosi i obrazlaže kako na mistirJTir. Plotinov pnkazji^neadama nije_aiistavan. primjerice nauk ο kategorijama. i 7. Osebujno j e R fl i Plotinovo shvaćanje dijalektike. ovisne.« TJobiva dakle ulogu prve filozofije. O n a je t i m e ujedno uzdizanje na višu. a nije ni u logičkome ni u j e z i č n o m e smislu besprijekoran?~5tlK mu je nedorečen i jezgrovit^jia jp. Taj kružni obrazac bitan je za~Plotinov cjelokupni sistemDalJnja je pretpostavka njegove filozofije da sve što je na ontološki višoj razini o d n o s n o bliže v r h o v n o m e načelu jest jednostavnije i vrednije. Nikostrat. ali i zato što Plotin stoike nikada ne spominje poimence. 6. Jedna od o s n o v n i " pretpostavki Plotinove fi- 322 323 . Isto tako nalazimo u srednjemu platonizmu mnoštvo stoič­ kih elemenata koje je z b o g nedostataka izvora. No svi pokušaji rekonstruiranja njegove filozofije vrlo su prijeporni. Čak i ključni pojam Posidonijeve filozofi­ je συμπάθεια m o g a o je u srednjem platonizmu nastati p o d utje­ cajem Platonova Timeja (30b-d. prispodoba ο Suncu te najvažniji stavovi iz 2. Posljedica je toga da se i u z r o č n a sveza određuje s obzirom na tu pretpostavku. fizika i etika. ili pak jedi­ n o m e Bogu. ο njoj. Filon. I j e d a n i drugi pristup karakteriziraju dvije bitne značajke "Plotinove filozofije. Atik. Kada god govori ο v r h o v n o m e na­ čelu svega njegove su misli ispunjene strahopoštovanjem. fcekgta Određene lozofije jest razlikovanje dvaju mogućih gibanja u odnosu na Vrhovno načelo: silaženje o d n o s n o k o z m i č k o gibanje od jedinstva p r e m a rastućem mnoštvu i penjanje o d n o s n o gibanje spiritualno<ga života o d n o s n o mišljenja od mnoštva prema sve v e ć e m jedin­ stvu. prema v r h o v n o m e načelu. T a k o je u z r o k uvi- Opće obilježje Iako se s pravom tvrdi kaku Ploti»ev^Lj^lozofija čini osmišljen filo22pJp^^i~e^ai-Qv 1 1 k ^ ™ " j p Pjflki pojedini dio povezan s . Jednako tako nema^nijstika neku svoju autonomiju jer samo opisuje način kako se sve što je ovisno ο j e d n o m e p o n o v o vraća svgiemii isj^omi.6). Nije se nametnuo neki autoritet koji bi objedinio sva ta stremljenja. Ošjetilni ga svijet zanima s a m o p o d v i d o m proizlaženjjLJz apsolutnogja. Apulej. Osim toga na posredan su način neopitagorejska učenja također znatno utjecala na medioplatonizam i na Plotina.pQVn] yT) • » » ι n F I lofTipKo-racionalan način. O n a je glavna i najvred­ nija filozofijska r l i g r i f l l i n a j e r se bavi Rpr>7. gotovo n e m o g u ć e identifici­ rati. Glavni je interes bio prožet teologi•^jakjm. nego misaoni proces koji neposredno zahvaća stvarnost. Porfirije potvrđuje da se u Plotinovoj školi čitala Aristotelova Metafizika (Vita Plot.3: Ο dijalektici). Za Plotina dijalektika nije metoda ili sredstvo istraživanja. Međutim. pa se ο njegovu utjecaju na Plotina ne m o ž e tvrditi ništa definitivno. pa se mje­ stimice doimaju kao čisto logičke raspravice. pi­ sma.

3. 6. a_rla pri£anxjie gubi ništa od svoje •BnageHšaoJJJfrrg""™*.13.55). Striktno gledano j e d n o nadilazi i d o b r o pa se m o ž e označiti kao ύ π ε ρ ά γ α θ ο ν (6. ali sva je drugost u drugome. aJjJe_uzrok svakoga bića. nadilazi svaTtu složenost i svaku množnost.9. ali ne time gfafje n e j o i ć j ^ n e g o t i m e s t o j e drukčije od_bića.3.11.No Plotinova se filozofija ne m o ­ že označiti isključivo kao sistem emanacije jer sam Plotin to izri­ j e k o m odbacuje (6.3. Zanimljivo je kako dosta takvih pozitivnih određenja j e d n o g a nalazimo u jednoj raspravi. i to je nešto sasvim n o v o u grčkoj tradiciji. tjelesnoga i bestjelesnoga. είναι. u m a i duše. Prema t o m u .6.3. No na razini u m a to je već pojmljivije jer um misli i time pretpostav­ lja drugost i množnost. nego mora stvarati novo. T a k o o n o što ie naisavršenije ne m o ž e ostati nedjelatn o .51). G l e d e nastanka osjetilnoga svijeta presudan je izraz „proizlaženja": Budući da osjetilni svijet n e m a u sebi načela koje ga obdržava. ne u j e d n o m e jer u j e d n o m e n e m a drugosti (5. nego je drugo drukčije od jednoga.11. 6. onda j e d n o ne m o ž e biti sve (6. ispravno je reći kako nije j e d n o drukčije od drugoga.34. 5.5.24).28sq). Plotin također drži. Jedno je izdvojeno iz svega drugoga.3.6.9.3. to je učenje p o z n a t o kao emanacija. B e s k o n a č n o je u sebi i svojoj moći. P o r e d toga što sve proistječe iz j e d n o g a v r h o v n o g načela. Mnoštvo Jedno Na^POČetk-u Plotinova sistema n a l a g i .10). u kojoj je govor ο slobodnoj volji i samoodređenju jednoga.1). Nastanak mnoštva iz j e d n o g a m o ­ že se objasniti samo slikovitim primjerima.8.24. O n o je također iznad ideja. on p o g r e š n o tvrdi kako se i etimološki izvode iz grčke riječi εν ( „ j e d n o " 5. ο ύ σ ι α ) u o n t o l o š k o m e smislu potječu od jednoga.1). M e đ u s o b n i o d n o s triju hipostaza kao hijerarhi­ je prvoga. preseže dakle svako mišljenje. a vatra toplinu (5. ne u j e d n o m e . Drugost je u drugome. J e d n o je samo što jest.8. 2. napose kada se govori ο to­ me kako je j e d n o izvor i u z r o k svega. j e d n o je isto tako iznad u m a (έπέκεινα ν ο ΰ 5. Nadilazi i biće. 5.15. Plotinovo rješenje toga pitanja polazi od rješenja koje Platon daje u Timeju (29e).5 i 21). Plotin ne samo da tvrdi kako biće. J e d n o se ne m o ž e opisati riječima kojima se opisuje istina ( ά ρ ρ η τ ο ν rfj αλήθεια 5.^ ^ r v o j i a č e l o koje je tran­ scendentalnu odnosu_na sve ostalp~-a-koje o n _ z o y e j e d n o (τό εν) i!ijiflbiX!~(TO α γ α θ ό ν ) .41. No Plotin ne m o ž e izbjeći i pozitivne iskaze ο j e d n o m e .9.7. Plotinova se filozofija temelji na sljede­ ć i m uporištima: 1. usporedbama i analo­ gijama. sve drugo postoji na konačan način.38. Eneada 6. tvori svjetlo.5. O n o je apsolutno jednostavno.1. J e d n o m e ne pripa­ da ništa osim njega samoga (ουδέν έσται α υ τ ω ή α υ τ ό 3. S razine j e d n o g a nastajanje m n o ž n o g a nije shvatljivo. 5.40). ο j e d n o m e se m o ž e govoriti samo via negationis.35).9. Striktno razlikovanje i razdvajanje osjetilnoga i umskoga. biće.1.5. Zato se ο njemu ne m o ž e ništa predicirati j e P s e time uvodi pored j e d n o g a i mnoštvo. 6. on proizlazi iz posljednje hipostaze. Na~đfugej strani.9.5). No u t o m e se svemu krije j o š p u n o ozbilj­ niji p r o b l e m : kako m o ž e j e d n o stvoriti drugo ako samo n e m a ni­ kakve drugosti u sebi o d n o s n o kako m o ž e stvarati nešto što samo n e m a u sebi ( π ώ ς ούν ποιεί ά μή έχει 5. j e d n o ne skrbi o k o m n o ž n o ga i u o p ć e ga ne treba.2.11. 4. Ukazuje na dobrotu najvišega dobra koje ne dopušta nikakvu za­ vist. drugoga i trećega: viša hipostaza proizvodi nižu bez ikakva umanjenja svoje moći.8. Određenje nadosjetilnoga p r e m a t r o č l a n o m obrascu o d n o s n o trima hipostazama jednoga. JpTrnTTjp! nepresušni izvor svega_.6.13.6. ali je pritom suvišno o n o J e s t " (6. nijedno mu ime ne m o ž e biti primjereno. da se sve m o ž e vratiti i p o n o v n o u potpunosti ujediniti s v r h o v n i m načelom. K a o što nadilazi Postavlja se pitanje k a k o j e j n o g j ^ e j m n ^ ^ od­ n o s n o akdjlTjlidno u z r o k svegaV zašt^njjejostjđo^ samo.6. I u drugim raspravama nalazimo pozitivne odredbe jednoga. _pačak ni samospoznaje (6.29). Ο njemu nema ni zamjejjfcai-srjoznaje.j e k bliži višim načelima o d n o s n o ontološki je vredniji. 3. nego" je stvorIIo^~SvTrcu*ugb.35).9.7. Naj­ češća je usporedba sa Suncem. J e d n o se radije m o ž e prikazati kao središte kruga ο kojemu ovise svi dijelovi kruga (1. pa ni sam nazivak J e d n o " ili „ d o b r o " (5. Plotinova pretpo­ stavka ο s v e o b u h v a t n o m jedinstvu svega postojećeg u grčkoj je tradiciji usporediva samo sa stoičkim učenjem. T e k kada je ispunjen j e d n i m um je um 324 325 .7.13). TJitakTibivstvo (δν. a učinak je na nižoj ontološkoj razini. K a o što se očituje u ovim izvodima.7. odvojeno je od inteligibilnoga jer ako je um sve inteligibilno. S a m o j e d n o postoji na besko­ načan način.3.5. Snaga j e d n o g a tako je velika pa se ne m o ž e zaustaviti (6. O n o je nebiće.44).

Kada odbaci sve umsko.e_. On je osim toga prva djelatnost (πρώτη ενέργεια 5.3. Jedan drugi razlog zašto duša m o ž e do­ seći j e d n o leži u t o m e što hipostaze.5. Um l ° t i n ppiefem'jgćuje U m (νους) i bitak (τό είναι).6. a m o g u ć n o š ć u sa svakim pojedinačnim mišljenjem.odnosno tjg'j^svaka i d e i a ^ i t o d ^ n a . U samoga Platona n e m a poistovjećivanja u m a i bitka.9). T i m e o n a ne dospijeva u nešto drugo.89) izgleda da je Plotinov condiscipulus Origen. nisu striktno odvojene jedna od druge (6. V e ć u tradicjjj_jr^dioplatonizma to sepoistovjećenje pokušava­ lo jia__posredan n a & a ^ B p S a ^ a t T P l a t o ^ P o z n a t o se mjesto iz Države (507b).4..9).20-24).^ c i i ^ i m a j j i i o m .16. ideja i bitka imao je izgleda Aristotel.5. To bi značilo da duša m o r a nadići um i mišljenje ako hoće doseći j e d n o . ali izgleda i njihov učitelj A m o nije. Svojim obraćanjem j e d n o m u biće postaje ουσία (5. m o r a se s njim poistovjetiti. um je postao množan.7. što je zapravo j e d n a te ista djelatnost. U m n e j n o ž e j e d n o spo^nati^jnpže ga^ame--nekakyixn nemisaonim ć l n o m o b t a k n u t i ( ΐ φ ά π τ ε σ θ α ί 5. pa je mišljenje pomislivoga uvijek mišljenje se­ be samoga7"Budući^da_jrxa_n£_samo_s^r£i^^bijsve ideje i sve pomislry^y. um i duša. nego u sebe samu (εις έαυτήν 6. a pritom se po­ ziva na poznatu Parmenidovu tvrdnju ο istosti mišljenja i bića (3.8). nastavlja Plotin.~Ά^1α^ο^^]^]ηόζΒ biti istovjetanjsjionlm. pripisuje vječnost (3.9. Biće se samo malo udaljilo od jednoga.8. Um koji misli sam sebe d o d u š e j e j r t j m š ^ ^ . nego na nekakav drukčiji. kao v r h o v n o načelo. povezivalo s j e d n i m drugim mjestom iz Timeja (39e).5.4. Naime sve je pomislivo (νοητά) sadržano u u m u . tj. s t o j e p o l n ^ i l v o ^ r O " ? ) . o n d a bi o n o pretpostavljalo drugost. U njemujg_sy. Um je da­ kle u z o r ( π α ρ ά δ ε ι γ μ α ) ne samo za osjetilni svijet n e g o i za samu dušu. UmjfiiR u vremenLu-aitiai prostoru.7.20).2.20. "Zadaća je "uma da promišljaTdej^Tahi sebe sama.7. Kako se obraća j e d n o m u . P r e m a kasnijoj kritici u Prokla (Theol. 2. Svako je po­ jedinačno mišljenje djelatnošću istovjetno sa s a m i m s o b o m .(6. T i m e s t o j e bio n e m o ć a n j e d n o zadržati kao jedno. U svojemu doka­ zu da j e d n o ne m o ž e biti istovjetno s u m o m Plotin pretpostavlja p Aristotelov p o u č a k da svako mišljenje.5sq).1. Rješenje nalazi u preuzimanju Aristotelova nauka ο djelatnome (ενεργεία) i m o g u ć e m (δυνάμει). i. Za­ nimljivo je da Plotin um označuje kao savršen život ( ζ ω ή τελεία 6. pa tako i um kada misli. Zato i um ne m o ž e j e d n o shvatiti na misaon način. Plat. na kojemu Platon kaže kako su stari filozofi izjednačavali ideje i bivstva (ούσίαι). sa svjmjito~je V°m i M i w [ _ ^ £ t a j e jedan o ^ J j j m jjroblern za .1.PJgJtina:-iz toga naime proizlazOj]^^ svakorn_jdejoro. m o ­ že motriti j e d n o (θεάσεται 5.8. mora postati j e d n o .8. Spoznaja M o g u ć n o s t spoznaie jednoga posve je isključena. ali samo preko uma. .8. Bit u m a sastoji se upravo u o n o m e š±a jp njaflov. 7&djnojjljejatno.2. biva ograničen. 326 327 . predmet. Za Ploti­ na dakle um ne m o ž e biti prvi princip ier mišljenjem p r e d m e t a mišljenjapostaje d r u g o s t s e b p sam"fr« tfi time m n o ž n o s t . postavljao u m . P l o t i n u m u i svemu um­ n o m e . To znači da je j e d n o o d n o s n o vrhovno dobro sadržano u ljudskoj duši (3.18). višemu smis]tt~T>a>puiK νοε'ιν 'ΰ ^ττ^Λ^).8.1-29). a sam Plotin naglašuje odudaranje svojega shvaćanja od Aristotelova (5. A 9. dakle njegova m n o ž n o s t nije rii vremenska ni prostorna. a to znači da u njemu n e m a ničega što je samo m o g u ć e . 1 0 7 4 b l 5 s q ) .31).27). Presudan utjecaj u poistovjećivanju uma.6. dakle idejama koje su u u m u . I duša se m o ž e uzdićfati jednoga. Tako se svaki čovjek m o ž e u r o n u ć e m u sebe sama uzdići do najviše razine jed­ noga.11.6. bez obzira što svi platonici pokušavaju to klju­ č n o učenje dokazati uz p o m o ć Platonova teksta. A k o b i j e d n o bilo istovjetno s u m o m . pa bi time prvotnost j e d n o g a bila okrnjena.vječnn.5.36). Da bi duša dosegla jedno. pretpostavlja predmet o d n o s n o drugost mišljenja (Metaph.6. jedno. a cijeli um sa svakom pojedinom idejom.38). Um je dje­ latnošću istovjetan sa svim pojedinačnim mišljenjima zajedno.7. Um nastaje upravo tim obraćanjem j e d n o m u (5.nego je istovjetan s a s v i m idejama. T i m e ukazuje na treću hipostazu ili dušu.7sq).35). gdje se um povezuje s ideja­ ma.5. a ne j e d n o . a m o ­ gućnošću s u m o m uopće (6.. U t o m e se Plotin posve razlikuje od Aristotela "zaltojega je mišljenje mišljenja najviše načelo.

No ni sam Plotin svoj n a u k ο kategorijama nije dostatno osmislio u okvirima vlastitoga siste­ ma.2. t T 7 > b i i b Y i i Ć P n a zajfinničknn^Jžategorijainft. ali i oni ih nisu uspjeh osmisliti. No to se osporavanje sastojalo u t o m e što se pokušavalo dokazati kako se svih deset Aristotelovih kategorija m o ž e naći u Platona (primjerice Albino.k ^ a f a ^ P j e d n o ^ u ^ * . na stoičko načelo συμπάθεια. Valja pod­ sjetiti na važnost Plotinova razlikovanja osjetilnoga i u m s k o g a ( o d n o s n o nadosjetilnoga. U njima Plotin raspravlja ο p r o b l e m u kategorija.3. M e đ u t i m .1-3: περί τ ω ν γένων τ ο ΰ δ ν τ ο ς ) .3.itan««aa r o d o v a bića (6. P o ­ j e d i n a č n i m amaHzajn > a_pobija_Aj^^ mo­ g u ć n o s t n j i h o v e p r i m j e n e na područje nadosj etilnoga. Nadalje polazi od toga da se iskjjučivo_biće nrože dijeliti na rodove. pa i o n o što nije organsko. to nedvojbeno podsjeća. O s i m već s p o m e n u t a razloga da je osnovna briga svake duše da skrbi ο o n o m e što ο sebi n e m a dušu. Nadosjetilno je u z r o k i temelj osjetilnoga. istost (ταύτόν) i drugost ( θ ά τ ε ρ ο ν ) . Duša dakle sve čini d u š e v n i m (5. Plotin nadosJRtilno rlijpli n a . Kao što je vec^spomenuto. P o p u t u m a i du­ ša je noetičkoga (nadosjetilnoga) obilježja. 6 ) . Č i n o m podarivanja života sve dobiva dušu. Plotin ih shvaća vrlo ozbilj­ no i pripisuje ih u m u kao temeljne kategorije nadosjetilnoga svi­ jeta. devet je rasprava sabranih u četvrtoj Eneadi svojim najve­ ć i m dijelom p o s v e ć e n o pitanjima duše. Neki njegovi nastavljači. pa nije sa­ svim j a s n o kako se kategorije u m a odnose spram drugih odredbi uma.21).u Enaadamu^hi^^_3g!tJ. Duša O s i m uzgrednih iskaza ο duši koje nalazimo u svim pojedinim raspravama. Ti su svjetovi ontološki posve različni i m e đ u s o b n o se isključuju. k l j u č u j e ^ k ^ k ^ T a ^ ^ ^ ^ u č j a . gibanje (κίνησις).Kategorije Među najzaju^aJ^rgo-raspcaMe. l i e _ j n £ g j i J i i .oie su posvecene^B. nepobitan je stoički utjecaj kada za dušu svijeta rabi izraz λ ό γ ο ς . n e g o ο striktnoj odvojenosti tih dvaju svjetova. duša čini treću hipostazu nadosjetilnoga svijeta. Ali. zanimljivo je da Plo­ tin dalje ne tematizira svaku pojedinačnu kategoriju. M e đ u t i m .31). Po svemu su­ deći. misaonoga. To r^e^Ijedno čin stvaranja svijeta koji se nalazi ispod triju hiposta­ za o d n o s n o osjetilnoga svijeta. U t o m e se nazire j a k stoički utjecaj iako se P l o t i n za većinu tih tvrdnji radije poziva na Platonov Timej. mirovanje ( σ τ ά σ ι ς ) . duša m o r a skrbiti ο n e d u š e v n o m e . o d n o s n o o n o m u što n e m a dušu. Jedna ocf ključn m ^ s t a v g r p i o t i n o v e f i l o z o f i j g J e i E S a j g d u š a (^uxq)j|fiJteelesna ( α σ ώ μ α τ ο ς ) . posebice Proklo. T o m u nasuprot. prikazuje kao kategorije i suprotstavlja ih Aristo­ telovim kategorijama. noetičkoga.4. Dakle duja_daruje tjelesnomu. Dokazuje kako je taj broj k o n a č a n i potpun. Isto tako odbacuje stoički n a u k ο kategorijama~jer se u njima miješa osjetilno i nadosjetilno. za razllEu od uma.1. intelektualnoga. Iako Platon takozvane najveće r o d o v e u Sofistu navo­ di samo kao m o g u ć e primjere ( ά τ τ α ) . Plotin navodi m n o š t v o drugih 328 329 . napose p r e m a nižoj hipostazi o d n o s n o duši. ne s a m o termi­ nološki. U svijetu nadosjetilnoga ne­ ma razlike m e đ u njima. a to su sljedeći pojmovi: bivstvo ( ο υ σ ί α ) . U srednjem je platonizmu postojala tra­ dicija osporavanja Aristotelovih kategorija. b a r e m ne na onakvoj metaontološkoj razini kako je to učinio Aristotel u svojim Kategorijama.36-38). pojedinačne duše silaze (κατελθεΐν) u tjelesni o d n o s n o osjetilni svijet. takozvane „najveće r o d o v e " (μέγιστα γένη). Isto tako kada govori ο t o m e kako svaki dio k o z m o s a suosjeća sa svakim drugim dijelom. život (4. Razumljivo je da uz takve pn^posjLavke šaren i1Q A cistote] »vi b kategorijajiejnož^^^ glede rodova bića. taj je n a u k ο kategorijama ponajvećma nastao kao potreba da se p o z n a t o m Aristotelovu učenju ο kategorijama suprotstavi n e k o autentično Platonovo učenje. Tako ona zapravoHšt^arajiv^-^^ ma hipos^azama. a takav je asocijativni i nesustavni stil svojstven Plotinu. Plotin se radije poziva na P l a t o n o v o r a z d v a i a n j e o n o g a što jest i o n o g « št» nastaje. Iskrsava p r o b l e m po čemujir^rlinn onHn_razljjraje od u m a .d « « « r a r i e đ u kojima također postoji striktna hijerarhi­ ja.J j ^ ^ .oTa&k. štoviše kategoriji tvarnosti (ύποκείμενον) pripisuje se ključna uloga. O n a je božanske naravi i besmrtna. a j e d n o je iznad svega toga kao v r h o v n o načeloTTPlotinjT prvTTioji poznatu skupinu pojmova. Didask. Sve živo dakle i m a dušu. inteligibilnoga). Ta ie postavka ključna u PTotmovoj filozofiji. uglavnome prihva­ ćaju te kategorije. Na taj način sve što postoji ima dušu. V r h o v n a duša svijeta ostaje u nadosjetilnome svijetu (4. Ali Plotin i cijelomu k o z m o s u pripisuje dušu. ο kojima Platon diskutira u Sofistu (254csq). a r o n za n j u n a l a z i potvrde i u Platona {Fedro 246b6-7). M e đ u t i m .10. nije riječ ο p u k o m e razlikovanju.

21) tijela ijduše o n o što~mnl7gTre«jie-osjetil­ nu zamjedbu.4. K a o takva o n a je prvo zlo o d n o s n o zlo ο sebi (1. — . U t o m e joj napose p o m a ž e o n a vrlina koja smje­ ra što v e ć e m odvajanju tijela i duše. dianoetičkim vrlinama. duša gubi svoje dostojanstvo. To se događa na više načina. postavši j e d n o sa sa­ m o m s o b o m . Plotin naglašava da je tvar netielesna. Još veći stupanj neovisnosti postiže se teorijskim.93.4..— " .11). 52c) spominje drugim riječima problem tvari iako se terminološki ne fiksira.1-24).misaona m n o ž n o s t ^ a duša.6. nastaje p r o b l e m kako duša recimo utječe na nastanak osjetilne zamjedbe koja je zapravo funkcija duše na nižoj ontološkoj razini. na razini životinje kao osjetilna zamjedba. Duša se na razini biljke očituje kao puko razmno­ žavanje.5.8). No svojim silaskom na nižu ontološku razinu. Duša po svojoj naravi ne m o ž e biti nositeljica osjetilnosti. Povratak je njezin glavni cilj.4. poput govora ο j e d n o m e . t o t P l a \ Tome^Akvinskoga Plotinova se filozofija uzdiže iznad-sveget-ostaluga.8.1. ali p o j m o v n u o d r e d b u tva­ ri de facto preuzima iz aristotelovske tradicije. Njezino je istinsko mjesto u nadosjetilnome.26.5. No Plotinov govor ο tvari prožet je negativnim odredbama. M o - Utjecaj U r a z d o b l j i i J ^ i i e 4 u _ A r i s . S a m o u o d n o s u na oblik UToogfHvar ima pozitivnu odredbu. Osjetilni svijet K a o (pelina osjetilni svijet nejaa_rđjjoeet4ra-<u__konca u vremenu^_samo cu njegovi dijelovi prolazni^Ko^mička duša^vertejiijelove objedinjuje u jgj^njuuiaglinu i o d r ž ^ v j u e f i a temejjjijjačela suosjećanja (συμπάθεια). Na taj način duša je jedina sposobna povezati svijet osjetilnoga i svijet nadosjetilnoga. Krajnji cilj sjedinje­ nja s v r h o v n i m načelom o d n o s n o s j e d n i m nije m o g u ć p u t e m u m a jer j e d n o se nalazi iznad uma.7. napose da je tvar „ p o d m e t " (ύποκείμενον 2. svojim je misaonim autoritetom ρΗΗρηΐη nasfamku vrlo i i . koji za razlikfTod Aristotela tvar shvaćaju materijalistički. 51a. Na te­ melju pretpostavke silaženja duše u osjetilni svijet nastaje i po­ treba njezina povratka u nadosjetilni svijet. U z e t a sama „za sobo ona je pujio-eefeiee. Osjetilnost K a k o Plotin pretpostavlja da je duša dio nadosjetilnoga svijeta te je time netrpna ( α π ά θ ε ι α ) o d n o s n o neosjetljiva za bilo kakve podražaje iz osjetilnoga svijeta.1.(μή δν 2.4."TU7l.12).V3. Sve d o k je okrenuta prema osjetilnome.7^41 i t d T ~ S v e š t o ^ ^ vljeno je od tvari i oblika (6. No to ne m o ž e biti ni tijelo jer bi onda tjelesnost odlučivala ο nečemu što tijelo uzdiže iznad tjelesno­ ga jer osjetilna zamjedba jest oblik spoznaje o d n o s n o primitivni­ ji oblik mišljenja.5. dakle vratiti svojomu iskonu. U drugoJ7~tTozmićk"bj žBirci eneada cijela je četvrta rasprava posveće­ na toj temi. Plotin doduše za života nije uspio stvoriti h o m o g e n u skupinu učenika. Plotin nalazi rješenje u t o m e da je zajedništvo ( σ υ ν α μ φ ό τ ε ρ ο ν 4.4. 52a. 3. to je m o g u ć e samo u ekstazi u kojoj nestaje s^aka. (2.1) tijelima i da postoji s a m o qua mrj^ricnOst (δυνάμει 2. dolazi u dodir s onostranim j e d n i m . Plotin se naravno poziva na ta mjesta. No on ide joštla1je~u pokuš^u~3a~ošloT)oaT^usu od tjelesnoga dodira: dušašalje : m e š t o p o p u t zrakejsvjetla" doljgjjre^raa-JJielu: z a i e d n o f n ^ r j e T r m r ^ i trpjeti (1. Povezivanje tih svjetova događa se u mišljenju. nepomijejana. t J R c a j n e _ š k o l e koja j e danas pernata k-ao ncoplatorrizam. Sam se izraz ΰλη ne pojavljuje u P l a t o n o v i m spisima. fft^ae. pojedinačna je duša postala nešto loše. 330 331 . na razini čo­ vjeka kao r a z u m n o shvaćanje. Plutifi-nesumnjivo spada u klasike filozofijske tradicije. Iznad toga duša je umska i čisto mišljenje te istovjetna s u m o m .1. Iako nije imao nikakva dara za organrzifanje.razloga koji u m n o g o m e podsjećaju na taj osnovni razlog.«r4. Kao što je p o z n a t o / a u s a J e dobila ključnu zadaću posredovanja između osjetilnoga i nadosjetilnoga.18.4. Tvar Pojam tvari (Όλη) igra v a ž j m ^ u l o g u j j ^ l o t i n o v u ^ s j s ^ m u . 4. No fla^upT-oiTstoicima. ali na nekim se mjestima u Timeju (49a. bez svojslavA^etrjDna itd.3). V e ć pukim krjeposnim žiMotom fhl?a τηηΑ\\ην\ svoju ovisnost ο ni­ žim vrednotama. Na izvjestan način o n a je i u j e d n o m e i u drugome svijetu.

poznati poimence. Simplikije. Suvremeni proučavatelji najveću pozornost posvećuju imanentnoj strukturi Plotinove argumentacije iako njegov filozofijski sistem nije zapostavljen kao cjelina. pa je prije svega svojim radovima ο t o m e p r e s u d n o utjecao na srednjovjekovnu filozofiju. U odnosu na stariju fazu izučava­ nja interes za mistične elemente sveden je na razumnu granicu. iako Plotina ni­ kada ne spominje i m e n o m . uz besprijekorni filologijski rad na tekstu. koji su prilično uravnoteženi. danas izjgbJjBlie^kTim i filozofi rado crBf^JTTpTotinova shvaćanja. No on n e o p l a t o n i z m u daje i j e d n u n o v u dimenziju. bila vrlo utjecajna u skolastičkoj filozofiji. Hermija. ali izgleda nisu u filozofiji dje­ lovali na način koji bi bio usporediv s njihovim učiteljem. nego samoga Platona. o s i m nekolicine. napose je odbacivao njegovu kritiku Ari­ stotelovih kategorija. što često rezultira u neobrazloženim hipotezama ο m o g u ć i m orijentalnim utjecajima. I latinski se autori bave P l o t i n o v o m filozofijom. Taj je prijevod čitao Augustin. Proučavao ga je svakako Makrobije. nešto više u Francuskoj. dakle prvi put nakon editio princeps 1580. Uz standardne prikaze u povijestima filozofije. Za to je zaslužan G e o r g Friedrich Creuzer koji je godine 1835. V e ć za Plotinova života njegov je u č e n i k Amelije objavio djelo u sto knjiga posve­ ć e n o Plotinovoj filozofiji. T a k o u posljed­ njih tridesetak godina i m a m o niz cjelovitih prikaza. Prvi sustavniji prikaz njego­ ve filozofije nalazimo u Geschichte der Philosophie W. koji n a m je podario m o ž d a najbolje izdanje j e d n o g a antičkog filo­ zofa. Zanimljivo je kako je upravo Plotinova podjela vrlina {Eneade 1. Asklepije. N a i m e ra­ dikalno produbljuje i obogaćuje mistične zasade u Plotinovu si­ stemu. a prije svega na srednjovjekovnu. Enija iz Gaze ili Bazilej. izravno nastavlja njegove ključne mi­ sli. Njegov plat o n i z a m p u n o je srodniji sistemima Plotina i Prokla. stoljeća proučava p o d dva­ ma motrištima koja nisu u cijelosti primjerena njegovoj filozo­ fiji. pa se tako dolazi do vrlo smjelih i prijepornih tvrdnji. Porfirijeva se kronologija često uzima kao metodološki te­ melj ozbiljnoga proučavanja. nego i zato_. Ivan Filopon. T e k kasnija generacija neoplatonika obnavlja i neposredno nastavlja P l o t i n o v o djelo. ali ne samo zato što ie osmislioJjiterriejjjo^konacan sistem neo^pl^tonake^jjlozofije. stoljeća. Porfirije. Ciril iz Aleksandrij e . Stanje istraživanja S u v r e m e n o istraživanje Plotinove filozofije počinje u prvoj polo­ vini 19.što jg^napisao. Isto se tako. Njegov najpoznatiji neposredni učenik. M a r i n o . primjerice Euzebije. T e n n e m a n n a godine 1807. O k o sredine ovoga stoljeća. ozbiljno istražuju mistični elementi i utjecaji. odakle je Hegel uglavnome p r e u z e o svoj po­ znati prikaz. Ne m o ž e se govoriti ο n e k o m nepo­ s r e d n o m utjecaju Plotina na suvremenu filozofiju. Nije sve prihva­ ć a o od svojega učitelja. u izboru ili u cjelini. T e o d o r e t . Olimpiodor. 332 333 . Na latinski je Plotinova djela.2: Ο vrlinama). ali isto tako pojedinačnih studija. Cijela plejada neoplatonika (Sirijan. jer uporište za sve svoje tvrdnje isključivo traže u Plotinovu tekstu ili dru­ gim potvrđenim tekstovima. nije samo uredio i izdao P l o t i n o v a djela. Njegovi neposredni učenici nisu nam. Damaskije. kako ju je prenio Makrobije. nego je i svojim vlastitim djelima utjecao na kas­ niju filozofiju. pripre­ m i o kritičko izdanje grčkoga teksta. Plo­ tinova se filozofija sve do polovice 20. G. Jamblihov u č e n i k Deksip uspostavlja unutarškolski dija­ l o g s P l o t i n o v o m filozofijom. bilo u n e g a t i v n o m kontekstu. Plotinova se filozofija proučava vrlo kritički. Prvi je m e đ u njima Jamblih koji. U Njemačkoj prevladava takozvana Quellenforschung: Ploti­ nova se filozofija istražuje pod v i d o m m o g u ć i h utjecaja drugih škola. David. Plotinov utjecaj o d n o s n o o b n o v a njegove fi­ lozofije vrhuni u pojavi Marsilija Ficina koji je godine 1492. Proklo. M e đ u njima se svakako ističe P r o k l o . U srednjem vijeku znanje se ο Plotinovoj filozofiji svodi na o n o što se nalazi u Augustina i Makrobija. Elija. Amonije Hermijin. nipošto ne u onakvoj mjeri kako se to dogodilo u renesansno doba (Marsilio Ficino). preveo Marije Viktorin. ali je Plotina izgleda kasnije studirao i u izvorniku. Salustije) danas je neshvatljiva b e z njegova utjecaja. m o ž d a ο nekoj sličnosti ili srodnosti kao u slučaju Jaspersa.ali je p o s r e d n o neoplatoničkoj školi dao čvrste temelje. bilo u pozitivnom. obje­ lodanio svoj k o m e n t i r a n i prijevod Eneada na latinski.

Arnou. To je iz­ danje učinilo suvišnim sva prethodna izdanja. Sekundarna literatura Heinemann. 334 335 . Pariš. J: Der Ursprung der Geistmetaphysik. 1970. Frankfurt am Main. Milano. classi. Cilento. 1979. Κ. 1959. H. II. The Road to Reality. Pariš. Heideggerovo i Plotinovo poimanje vremena. Bd 21:1. Brehier. 1956-1971. O: Plotin und das Problem der geistigen Aneignung. A: Plato und Aristoteles in der Nuslehre Plotins. Altertumsuiiss.]-Lon­ don. Sonderausgabe Munchen. 1921. Izda­ nje sadrži grčki tekst i četverostruki kritički aparat ispod teksta (apparatus testium. drugi na raspravu u određenoj skupini.I. E: Plotin. 1940. 1928.8. Armstronga (3 sveska [od šest planiranih]. H. Zagreb. R: Le deesir de Dieu dans la philosophie de Plotin. Oxford. Szlezak. 2 1921. J: Plotin ou la gloire de la philosophie antiaue. Berlin. 1972. Pariš. J. Cambridge [Mass. Hamburg. F: Plotin. Hadot. engleski prijevod A. Repr. Roma. Collection Bude). treći na poglavlje unutar dotične rasprave. Na­ čin navođenja Plotinova teksta u znanstvenoj literaturi vrlo je egzaktan. Becker. Svi spomenuti prijevodi sa­ drže i grčki tekst. 1966-67. 1977. 2 1961. 1964. 1967. M: Plotinus. E: Weltentwurf und Logos. 1970. 2 1973. Leipzig. 1973. 1973. 1963. Philosophische Bibliothek). marginalium et lectionum). Kramer. Cambridge. s vrlo korisnim bilješkama. P: Plotin ou la simplicite du regard. Od prijevoda na suvremene jezike valja spomenuti sljedeće: francuski prijevod Emila Brehiera (6 svezaka. 1924-1938. 1978. Loeb Classical Librarj). Marie-Elise Zovko. 2 1977. Graeser. Rist. njema­ čki prijevod Richarda Hardera koji su preradili Rudolf Beutler i Willi Theiler (6 svezaka. Zur Metaphysik Plotins. a četvrti na redak u to­ me poglavlju.30: prvi se broj odnosi na j e d n u od šest skupina eneada.-R: Plotinos. Frankfurt am Main. 3 1966. 1941. 1991. H: Plotin als Interpret der Ontologie Platos. BaselStuttgart. s njemačkoga preveo Dražen Karaman. Izdanja i prijevodi dodatak Plotinov se tekst navodi prema mjerodavnom kritičkom izdanju (editio maior) koje su priredili Paul Henry S. 1967. Pariš. i Hans-Rudolf Schwyzer u tri sveska (Paris-Bruxelles. Amsterdam. Aalen. Repr. Schwyzer. Armstrong.2. A: Plotinus and the Stoics. H. V: Saggi su Plotino. Friichtel. fontium. 2 1957. 1951. s kratkim k o m e n t a r o m . Cambridge. A. 1940. T. 1967. Amsterdam. H: The Architecture of the Intelligible Universe in the Philosophv of Plotinus. Tekst sa skraćenim kritičkim aparatom (editio minor) dostupan je i u poznatoj ediciji Bibliotheca Oxoniensis (3 sveska. 1982).Bibliografski I. Volkmann Schluck. primjerice 4. 1973). Leiden. Moreau. Pariš. 1964. Realencyclopadie d.

PLOTIN Izbor iz djela .

Raspored odjeljaka unutar pojedinih poglavlja preuzeo sam od Atkinsona. v. Kako napominje Atkinson (v). Plotiniana Arabica). ParisBruxelles. Translation. 1983. Nastojao sam prije svega iz samoga teksta rekon- . 269). naime gdje je posrijedi znatnija razlika u smislu teksta. Atkinson. Ennead V. preuzimao Atkinsonovu emendaciju. Schwyzera (Plotini Opera ed. To se izdanje na 28 mjesta razlikuje od standardne editio maior P. viii. ix.0 trima prvobitnim hipostazama (Eneada V 1) Prijevod Filip Grgić Napomena prevoditelja: Tekst je preveden s grčkoga prema izdanju M. sintaksa mu je mjestimice posve nerazumljiva i svakome prevoditelju zadaje dosta muke. Henry et H. 1. Atkinsona (Plotinus. 1. On the Three Principal Hypostases.-R. Plotina danas češće u prijevodu čitaju i oni koji inače mogu čitati izvornik. uglavnom prešutno. Oxford. osim na točnost. 1951). posebnu po­ zornost nastojao obratiti i na jasnoću. Commentarv. A Commentarv With Translation by M. References and Abbreviations. P. Henrya i H. li. Zbog toga sam u prijevodu. xxxi. knjiga se sastoji od sljedećih poglavlja: Preface. Schwyzer. Bibliography. a različne varijante čitanja bilježio sam samo on­ dje gdje sam smatrao da je potrebno.-R. U prijevodu sam. 251. Index. II (Enneades IV-V. U bilješke sam unosio samo ono najnužnije i nisam ulazio ni u kakvu interpretaciju. Ennead V 1: Text. sv. Introduction. Plotinov je stil inače iznimno težak.

Β 14 u Diels-Kranzovu (DK) izdanju predsokratovskih fragmenata. 35-92). ο tome H. Wort.) Sličnu frazu nalazimo na nekoliko mjesta u Ilijadi (10. iako potječu o d a n d e i u cijelosti pnplidaju "onomu svijetu. Kad su se pojavile. „rođenje" (γένεσις) i „prva drugotnost" (πρώτη έτερότης) tri su različna novopitagorovska naziva za „Dvojstvo" (δύας). γένεσις u ovome kontekstu Plotin rabi možda inspiriran Platonovim Timejom 41e3. budući da više ne gledaju ni Jedno ni sebe. prva drun gotnost i htijenje da pripadaju sebi samima. a taj je fragment tamo označen kao „nepravi"). nadjenuo Porfirije.Ύπόστασις. po sve­ mu sudeći.566. kada nije izričito riječ ο bit­ noj odredbi tih triju pojmova. ne poznaju ni sebe ni njega? PnrVln pjihnvp pfl|™gti joct gmini-inct rođenje.447. S druge strane. Inače. te ih uzdići do najvišega. te tu i tamo uputiti na poko­ ju jezičnu odnosno prijevodnu poteškoću. 20. 1. dok navode iz djela koja još nisu prevedena prevodim sam. Dorrie. no točnost toga podatka nije sigurna (riječ je ο fr. „neovisna opstojnost" i si. (Za širu raspravu ο τόλμα.195-196 itd. Atkinson. odnosno riječ „hipostaza" za­ držati isključivo za Jedno. zadivljene i ο t o m e ovisne.. Budući time zbunjene. Što se tiče riječi ύπόστασις u naslovu (naslov izvornika glasi Περ'ι των τριών αρχικών υποστάσεων).). Š t o j e j i a k l e o n o što je učjpilojda duše zaborave svojega oca b o g a 1 i da. 4-7. čini se da riječ ύπόστασις kao terminus technicus u filozofiju uvodi Porfirije. prema prvinama.. smatrao sam da je najbolje ostaviti je neprevedenu. PopTuTajece koja o d m a h bijahu Otrgnuta od svojih otaca i k o j a su p u n o v r e m e n a odrastala daleko. Jednoga i εκείθεν. φύσις). ako sebe shvati kao o n o što je najmanje vrijedno štovanja i što je najusmrtljivije od svega što štuje. Nachrichten der Akademie der Wissenschaften in Gottingen. Izrazom έκεΐ Plotin označuje „tamošnji". T a k o proizlazi da je u z r o k posvemašnjega nepoznavanja Jednoga štovanje ovih stvari i neštovanje njih samih. ptrčale su na suprotnu s t r a n u j vrlo se udaljile od boga te nisu 'zS^S~^^^Y^EIŠ3^^oamiae. „inteligibilni" svijet. 45). . Ova je rasprava inače deseta u kronološkomu redu Plotinovih spisa. 2 340 341 .-hist. ako ih itko doista m o ž e okrenuti prema suprotnoj strani. b. ύπόστασις je u mnogim vidovima istoznačna s ουσία). i 263. z b o g nepoznavanja svojega podrijetla o n e ne štuju sebe. „zbiljnost". tada rabim riječi „opstojnost" (mogli bi se rabiti i izrazi „supstancija". γένεσις i πρώτη έτερότης usp. Istodobno se naime stremi prema d r u g o m u i čudi. „Smionost" (τόλμα).. što znači da je napisana između 253. otrgle su se koliko su mogle ne štujući o n o što su odbacile. Naslov joj je. „onoga koji je u onomu svijetu". 1955. a ra­ nije je najčešće nalazimo u raznim medicinskim značenjima (usp. a o n o što se čudi i stremi priznaje da je slabije. Dakle. Klasse. τόλμα kao izraz za δύας rabi možda već Ferekid (o njemu usp.und Bedeutungsgeschichte". Stoga je ljudima koji su u o v o m u stanju potrebno iznijeti dvo­ struki dokaz. um i dušu (svaki od ta tri pojma Plotin često nazivlje i „narav". o n e ne poznaju ni sebe ni svoje oce. Phil. A k o se postavi kao slabije od stvari koje nastaju i propadaju. 15. pa slijedim Maretićevo „vrgnuti" za βάλλω. o n o ne bi moglo nikada . Navode antičkih autora uglav­ nom preuzimam iz postojećih hrvatskih prijevoda.u srce v r g n u t i " 3 ni narav božju ni njegovu m o ć . uživale su u svojoj samovolji i m n o g o se koristile svojim samokretanjem. štuju druge stvari i svemu se dive više nego sebi.struirati tradiciju na koju se Plotin oslanja. Tako i pokazna zamjenica εκείνος u njega dobiva značenje Jednoga.

posvn1 Ha"jTHgnfrng ^^pašaju^ nra-lcnjj ju je stvorio. 245c7-9: „Samo ono što samo pokreće [sc. da bi prvo upoznala sebe. veliki i mali. kap_. Usp. Ilijadu 20. Navodim malo modificiran Majnarićev prijevod. iako su različna tijela različno smještena. duša je sama stvorila Sunce i o v o veliko n e b o . naći ćeš isto o n o vrijedno štova­ nja što nazvasmo d u š o m i što je vrednije štovanja od svega što je tjelesno. I Sunce je b o g jer je produševljeno. 5 ' A koji je način opš^rbljivanjaživotom. Ovo je navod iz Aristotelove Metafizike A 8. a iz konteksta je očito kako Plotin govori ο načinu na koji duša oživotvoruje. κεΐμαι naime može značiti i „ležati mrtav". To je učinila za o n o što hrani zemlja i more. j e d n a se tijela nalaze na suprotnim stranama. a to ćemo"^pslrriije"TzlOžiti na drugim mjestima. neka budu mirni zemlja. koja nije malo vrijedna za ispiti­ vanje jer se m i r n o ć o m svojega stanja oslobodila prijevare i onoga što opčinjava druge duše. Neka dakle svaka duša prvo razmisli ο t o m e da je o n a sama ta koja je_st\^pxila-^^iiva bićajLidahnuvši im život. ima li m o ć istraživanja takvih stvari. a produševljen je i svaki razmak. i druge zvijezde. " 8 U z r o k z b o g kojega su bogovi bogovi m o r a biti b o g znatniji od njih. Kao što sunčane zrake kada osvijetle taman oblak rasvjetljuju ga i daju mu žutozlati lik. tako je i duša. nego sve ZjfvTc^ekžlfl. PokrenTfcb vječnim kreta­ njem p o d razboritim v o d s t v o m duše n e b o postade b l a g o t n i m ži­ vim b i ć e m . n e b o je dobilo vrijednost. zrak i samo nebo. jer pne na­ staju kadJLb-dušsuopjskr^^ dočrfp^sama d u i i a j e v j e c n a jer sebe ne napušta". Jednake je vrste i naša duša. njezinom je m o ć i j e d n o te je z b o g n j e ovaisviip. Navod je iz Platonova Fedra 245c8. Koji su dakle ti dokazi? Jedan pokazuje neštovanje onih^stvari koje_duša_sada. 342 . more. a dru­ go ondje. jer bliži je o n o m u što istražujemo te je koristan i za onaj dokaz. duša]. za božanske zvijezde na nebu. Neka joj mirni budu ne samo tijelo što je okružuje i vreva tijela. žttadža tmino tvari. neka ο tome duša razmisli ovako: neka veliku dušu ispita druga duša.dugom. a prije duše bilo je m r t v o frijrln. dala mu život. čemu onda to? No ako su joj srodni. ako smo štogodJao?a. Usp. ima li takvo o k o da bi vidjela i pristoji li joj istra­ živati. i kad je istražiš bez do­ dataka te je u z m e š pročišćenu. Jer ako su joj predmeti istraživanja tuđi.J3jož&ns_ka3mQ z b o g toga. O n a je naime sebe dala čitavoj toj veKčmt. kako u čitavu svijetu tako i u pojedinačnostima.^a-i-*ni.prvotnoga.što-kaže~-pjesnik. Duša je narav drukčija od o n o g a što uređuje. i p o t o m e što j e Jeano i po t o m e što je posvuda. koje je bolje. Neka shvati kako Henry i Schwyzer upućuju na II 4 i III 4. kolika jest. fragment.t b o g . A n e b o . kako pri­ mjećuje Atkinson (18). a druga su m e đ u s o b n o odvojena na drugi način.'što bi bilo o n o što „Neživ" ovdje prevodim κείμενος. Jer „ z e m l j a j e sve". 343 2. dala mu 6 besmrtnost te ga probudila neživoga. I n u ž n o je više vrijedna štovanja ori tih stvari. duša odasvud takoreći utječe u postojano n e b o izvana te se uvrće i odasvud prodire u nj te ga osvjetljuje. riječ ο nekome usmenome priopćenju. r|ph"Tćp „ o n o od čega zaziru b o z i " .7 Njezina m o ć i narav postala bi j o š očitijom i jasnijom kad bi se na o v o m u mjestu razmotriIS"Teako duša o b u h v a ć a i vodi n e b o svojim vi asti ti m h ptnjarga. iako je m n o ž n o i posve raznoliko. nego i čitavo okružje. u Ladanovu pri­ jevodu. o n o što istražuje jest duša i o n a m o r a spoznati što je to što traži. 4 U ruj^je^naj^^ te-je podsjeća takorjgći^rj^ua^^ Taj je prvotniji od ono­ ga te kad se razjasni objasnit će se i onaj. Ο njemu sada valja govoriti. prispjevši UJ4Jfilo neba. što pokreće i što oživotvoruje. Kad se duša u nj naselila. „ L e š i n e bi valjalo đrlbaciti prije nego g n o j . Ovo je u DK Heraklitov 96. No duša nije tako: o n a nije razdijeljena u dijelove pa da dijelom sebe svakoi pojedinoj stvari daje život. 9 Pa i d a j e vatra. pristoji joj istraživati i m o g u ć e joj je otkri­ vati. ρ opfl «va . jer j e d n o je ovdje.65. jer sebe ne napušta. kontekst. za o n o što je u zraku. ona ga je sama uredila i sama ga kružeći dovodi u red.štuje. Naime. nego je ono i drugim stvarima koje se kreću po­ četak i izvor kretanja".nsk(a. Nije posve jasan smisao koji Plotin ovdje pri­ pisuje ovomu fragmentu odnosno zašto ga uopće navodi. prema Maretićevu prijevodu. nikada se ne prestaje pokretati. romljn i vorln. No možda je. 989al0.

De interpretatione 1. daje opstojnost drugomu. pa i Platonov Fedar 240c2). teTduhove. on u seb^buhvgja^sa^ p m . Henry i Schwyzer uz riječ „susjedstvo" (γειτόνημα) upućuju na Pla­ tonove Zakone IV. 110 i d. οίον λόγος ό έν προφορά λόγου τοϋ έν ψυχή. On ne misli tražeći o n o što misli.^s j e d n e stTTaBeT-ostaje-u. Nauk je prije Aristotelov (usp. g^akoga. dok. dušino 10 gornje susjedstvo. 16a3-4) doli Platonov (usporedi li se pri­ mjerice sa Sofistom 263e3-8). nego posjedujući t o . I z m e đ u njih n e m a ničega doli njihove različnosti . šia. druge paknevidljive. diviš se sebi sa­ mome. živa bića i sve biljke. u njima svojstvenu 12 shvaćanju i životu. 13. i i r n a o n a j e nekakva slikp K a o što j e izrečena misao slika misli 11 u duši. pa Atkinson (49) s pravom sumnja u moguću po­ vezanost toga mjesta s ovim Plotinovim.636 ili 19. a i savršej^^ je poput oca po­ diže j e r nije ju. b. a izgleda da Plotin kasnije (usp. v e ć sasvim uvjeren da će takva stvar prići bogu. 27) i to uzima u obzir. Naravno. istinski život za vrijeme Krona. A k o se tkogod jiudi ovoiTmsjetilnoirjli svijetu gjejjajući n j e ^ o v u ^ v j l i c ^ ^ b ^ p c ^ u i red vjeCfioga_kretanja te b o g o v e što su u njemu. Budućj^da-duša^potječe od u m a ^ o n a je umna. 1 4 Njegova blaženost nije stečena.duša kao po redu svakako sljedeća i kao o n o što prima. A ako će produševljeno bi­ ti o n o za č i m se teži. je i iz toga što je bolji jjdjiujiej koja je takva^KaKvu s m o je opisali. Stoga nje­ zino opstojanje potječe od uma.221. s druge strane. Plat. gdje Platon kaže kako riječ Κρόνος dolazi od κόρος i νους. bilo da im dodaš vodu. Heraklit fr. neka ide gore do svojega prauzora i o n o g a što je istinskije i neka t a m o vidi sve misaone stvari koje su same po sebi vječne. j e d n e vidljive. kao i sljedeću bilj.) No izvornije značenje riječi jest „sitost" (usp. Niže djelatnosti potječu s dru­ g o g a mjesta i trpnosti su takve duše. um kao oblik. 705a4. s p o m o ć u takva uzro­ ka uspni se p r e m a njemu. nego on jest sve u vječnosti. neka gleda „ n e p o m i j e š a n " um koji je njihov poglavar. N o tujjjelafcaost-^aaae n e t r e b a shvatiti^ kao_jie^t^šJto~ie^ee£vjiego kao nešto_Jto. Ladana). slično u Aristotelovoj Metafizici Λ 7. No kontekst u kojemu Platon rabi tu riječ posve je drukčiji. um joj je u razmijh^anju. Polazeći vjerojatno od Hesiodova opisa Kronove vladavine (Op. j e d n e stvari naUsp. nećeš gađati iz daljine. Djelatnošću duše valja zvati samo o n o što ona udjelovljuje u m n o i sama iz sebe. Usp.ga umjšajje^u opstojnost nečega drugoga. nemajući u sebi ništa što nije savršeno. kako time što joj je otac. jasno. Kakav je u m . Proklo.3. zašto bi zanemario sebe i težio za n e č i m d r u g i m ? A k o se diviš duši u n e č e m u drugomu. 344 345 . ne traži rast. To je zbiljska vječnost koju oponaša vrijeme vrteći se o k o duše. 1072b22-23: „[Um] djeluje posjedujući mišljeno" (prijevod T. Stoga i sve o n o što je u njemu jest savršeno.. kao što u vatri j e d n a toplina ostaje u^njo^^raruguTširi. 4. on. 3. Platonov Kratil 396b6-7. rodio savršenu. a neće biti ni p u n o o n o g a što je između.je pali? Isto je i što se tiče stvari koje su iz toga dvojega spoje­ ne.Jednomu*. Jer-4cad~crgleda~um. a terminologija je stoička. To bi se m o g l o vidieti i iz sljedećega. Um dakle dušu čini božanskijom. neizmjernu mudrost. (Tako se ta riječ uglavnom i rabi u novoplatonizmu. a κόρος određuje kao „čistoću i nepomiješanost uma". da bi on m o g a o biti potpuno savršen. No i tvar u m a jest lijepa budući u m u slična i jednostavna. budući da je najsavršeniji. bilo zrak. usp. o n o š t o umuje i udjelovljuje jest iznutra i svojstveno joj je. a pojam joj je djelatan kad gleda u m .. ži­ v o t . tako i t i m e s t o ' J e U njoj prTsutan. bagBHSTgJnnMBu. Njezino je podrijetlo Platonov Kratil 369b6-7. Theol. 65 DK.) te od konteksta vlastite rasprave Plotin ovdje iznosi platoničku etimologiju riječi Κρόνος. 1 3 Naime. o n o što joj je prvotno i što joj je izvor. nemajući u sebi ništa što ne misli. II. 5. u usporedbi sa s o b o m . tako je i sama duša izraz u m a i čitava djelatnogjLte. Jer iako je o n a onakva stvar kakvom ju je pokazala naša rasprava. B u d u ć i da je duša tako štovanja vrijedna i božanska stvar. b o g a čije ime z n a c T ^ r b s ' ( „ č i s t ' ' ) i^TT^TT^unT'). U z m i dakle o n o što je božanskije od ovoga božanstva. %trđuci^vjećno u miro"vianju3ra zašto da traži preinaku kad je sre­ tan? K a m o da ide kad je sve u njemu? Isto tako.

No to nije posve točno. A i duša je b r o j . d o č i m je duši svojstveno da je u t i m stvarima i da je s njima združena. u VI 2 govori ο μέγιστα γένη. diss. U z r o k mišljenja nešto je drugo. 93-188).ru-Jj^ a-Dvoj- stvo jgjdjragotoo i_nastavši iz J e d n o g od njega dobiva određenje. kažemo 'bijaše'. Kad bismo ovaj odjeljak usporedili s izvješćem što nam ga ο pitagorovcima daje npr. „Biće". određenoga i neodređenoga (Metaph. iz pitagorovske tablice opreka (Arist. taj b o g ponad duše jest m n o ž a n . „kretanje".u m jp_gva bića. no Atkinson (104) opet upućuje na različnost konteksta. ovdje 1098-1101). proizašlo bi Jedno i šutnja. Tvrdnja da je duša broj isto tako pripada platoničkoj tradiciji. i biti istovjetnosti. x^^£^g^^^^^^^^^yv^^chroia. a biće zato što je o n o što je mišljeno. 1079-1104. Die Gene in Plotins Enn.Jkpjije uzro. Evangeliou. 1965 i u novije vrijeme Ch. 986a24-27). 1988.^aje-sfevorio.nego su sve stvari vječno prisutne^ jer su istovjetne i jer takoreći uživaju što su ta­ kve kakve su. iako su dvoje.kretanje ako um misli. dok je samo "pcTsebi neodređeno. A razlika je drugotnost. drugotnost da bi bilo onoga što misli i o n o g a što je mišljeno. a cjelina je sav um i sve biće um jer mišljenjem uspostavlja biće. """"Rume. μέγιστα γένη predstavljaju kategorije inteligibilnoga svijeta) Plotin go­ vori u VI 1-3: u VI 1. ο tome posebno O. Sto se tiče veze između Plotinova nauka ovdje i Platonova u Sofistu. Aristotle's Categories and Porphyry. No sam Aristotel (koji je raniji i vjerodostojniji izvor od Aleksandra) pitagorovcima pripisuje tvrdnju da Jedno" nastaje (Metaph. kako je u Henrva i Schwyzera. v e ć je 19 20 broj. Barthlein. Iz njih. a i iz mnogih drugih izvora. Leiden/New York/K0benhavn/Koln. Platonov Timej 37e5-38a2: „Naime. 'jest' i 'bit će'. nego da je pred očima imao neki drugi predložak (usp. a ne εν]. a mirovanje da bi o n o što je mišljeno bilo istovjetno. „Proučavanje kategorija u antici". Ν 3. Um dakle postaje prvinama: biće. potječe sve ostalo. kao iz uzroka.. a u VI 3 ο kategorijama sjetilnoga svijeta (usp. a biće. broj u smislu bivstva. a ni istovjetnosti. obojemu je dakle uzrok nešto drugo. a u 25-30 stoički. ona p i t a tko je onajjsojj. koja je uzrok. a sad druge stvari . ne bi bilo mišljenja da n e m a drugotnosti. koji je'plnje takva mnoštva. m o r a Usp. No ovdje je nemoguće temeljitije ući u problem. činilo bi se da Plotin jedno­ stavno preuzimlje pitagorovski nauk.kako bitka uma. gdje je riječ 346 347 . nego. K. Metaph. Naime. Hoppe. 1-24 odbacuje Aristotelov nauk ο kategorijama.24 = fr. 1091al3-18). sporno je je li Plotin uopće poznavao tekst toga dijaloga. bj~QJ^aija.um zato što misli. Sofist 254d4-5 i 254e5-255al. iz Jed­ noga) Aristotel više veže uz Platona i platonovce sklone „pitagoriziranju". Svaka od njih jest um i biće. N o . dok b u d u ć n o s t ne postoii . to je jedinstvo isto tako um kao i biće. o s i m ako se ne 17 htjedne o d m e t n u t i .< > s a m o _ S S S 7 ajtojjggt" je vjerno. dok 'bijaše' i 'bit će' pristoji kazati za nastanak u vremenu". drugotnost i istovjetnost. Teško je točno odrediti na koga se Plotin ovdje oslanja. a kakvoća je svojstvenost svake od njih. ο problematici kategorija (naime. odnosno da ono postoji iz parnoga i neparnoga.sad Sokrat. Budući d a j e um j e d n o sa s o b o m samim i b u d u ć i da svemu postoji nešto zajedničko. uvijek n e k o j e d n o od bića. Iz jedinice i neodređenoga dvojstva nastaju brojevi").puštajući. primjerice. Plotina valja povezati s puno kasnijom tradicijom negoli je izvorna pitagorovska. s dušom su po­ vezane sad jedne. VI 2. Iz jedinice nastaje neodređeno dvojstvo koje jedinici. Filozofska istraživanja 37 (1990). K. Prvine naime nisu Henry i Schwyzer uz ovo upućuju na Platonov Parmenid 144b2 („Bivstvo je dakle razdijeljeno medu sve mnoštvo bića te se ne odmeće ni od kojega od njih"). Kad bi otklonio drugotnost. Tvrdnju ο nastajanju iz Jednoga" (odnosno. A 5. Prvine svojom mnoštvenošću čine broj i kolikoću. bolje. No i pomišlje­ ne stvari trebaju m e đ u s o b n o biti različne.jer i o n o tada J e s t " -*a ne pSsEojTjii prošlost . „mirovanje". U svakom slučaju. Kad postane određeno. jasno proizlazi da je „jedno" određujući moment. Doduše. Β la DK: „Po­ čelo svega jest jedinica [μονάς. a njemu [sc. Naime. Inače. a to/ je i u z r o k bića. 5. Barthlein smatra da se na temelju ovoga naše­ ga odjeljka dade pokazati da nije.k. Aleksandar Polihistor (Diogen Laertije 8. time što je mišljeno. sad konj. a valja dodati i kretanje i mirovanje 1 6 . a prema drugima se krećući.praota. služi kao tvar. Prjbliživši se umu i takoreći postavši s njim 18 j e d n o . o n o što misli i o n o što je mišljeno . To je onaj koji je jednostavan. usp. pos. a pro­ izlazi iz određenoga tumačenja Platonova Timeja 35bl-3.jer tamo ništa nije prošlo . „drugotnost" i „istovjetnost" pred­ stavljaju Platonovih pet najviših rodova (μέγιστα γένη). 986al7-21). Gottingen. S t o g a j j m u_sebi i m a sve r stvari koje miruju_u y j ^ o j | a J ^ P . a ne ζή αεί. u m u daje mišljenje i bitak. Dakle. onomu što je vječno] kao istinski izričaj pristaje samo 'jest'. oboje su nai­ me zajedno i supostoje te ne napuštaju j e d n o drugo. Čitam ζητεί. koje ovdje nije moguće navoditi. A 5.

ili. nedjeljivoga i njihove mješavine] načinivši jed­ no. a pokazuje se na sljedeći način. 6. um je takorećij^hli. ako štogod drugo nastane nakon njega. nego je to o n o što je nevidljivo. Naime. obkle g"oa miruju.vft. budući da je duša broj koji pokreće. a niti uopće kao pokrenuto. a ja slijedim takvu sugestiju (iako mislim da καί onda nije ni potrebno). A o n o što je vječno savršeno rađa vječno.Jej3ndie. sliku koja se najprije pojavila. no kojTTžTazTabk o n o miruje. a ne kao drugo. πλήθος. duša sada posjeduje n u ž n o s t da postoje te stvari i žudi za o d g o v o r o m na pitanje ο k o j e m u su stari mudraci m n o g o raspravljali: kako je iz Jednoga. Isto tako. Stanovite probleme stvara αιτίας. ako nešto nastane nakon njega. neka taj gleda mirujuće slike 2 1 koje su v e ć izvanj0 nastanku duše. nego tako što se d u š o m ispružujemo u molitvi upućenoj njemu. do­ čim snijeg ne zadržava svoju hladnoću samo unutar sebe. Riječ άγαλμα znači i „kip". bića. jer na taj se način m o ž e m o moliti mi sami njemu s a m o m e : neka dakle onaj koji promatra boga. pojam τάξις" (141). koja je o k o njih. u Prokla) bog nazivlje άγαλματόποιος. sve o n o što je već savršeno to i rađa. jpfinp. ono krećflžjtego. „posebno zato što pojam γένεσις uključuje pojam uzroko­ vanja te stoga. 2 2 Dakle. Atkinson predlaže da se čita kao genitiv. broj. za koje zamjećivanje misli da su postojeće. a to . a da se o n o pokrenulo. te Dvojstvo. d o č i m svaki broj iz Dvojstva i Jed­ n o g jest oblik. koje povezuje s ne­ određenim Dvojstvom). dokle god postoje. Budući da za J^d^»^>po^tojieišt§Ltakvo. Iz ovoga je Ksenokrat (čelnik Platonove Akademije od 335. K a k o onda treba shvatiti o n o što miruje o k o j e d e e g a " i što njemu m i s i i t I ? V a l j a H i ^ njega izlazi. djeljivoga. MišlienifiieLiutimft areni«? koje zrffe. o n d a je n u ž n o ^ d a j e to nastalo zato što še v j e ^ o * ^ r e H e ^ S E O e d i a o g a . ponovno je tu cjelinu podijelio na odgovarajući broj dijelova te je svaki od njih pomiješan od 'istoga'. n e g o je iz njega proisteklo toliko m n o š t v o kakvo se vidi m e đ u b i ć i m a i za koje zahtijevamo da se svede na nj? N e k a se dakle kaže ovako. Budući dakle da je Jed­ no nepokretno. j e r te teške stvari.dvoje jmt. 348 349 . budući u s a m o m e sebi kao u nutarnjemu hramu.i^-ebtika-^oji^ nastali u njernur-Orr se na j e d a n način ujabličuje-putejn ^ a na drugi n ^ ^ a t m u ^ e ^ M ^ ' kao što j e primjerice slučaj s udjelovljen i m vidom. Platon u Timeju 37c6-7 govori _yaljao ske. za o n o što odande nastaje treba ka­ zati kako je nastalo ne pokrenuvši se. Pripisavši im u raspravi nastajanje pridat ć e m o im neki dio od reda u z r o k a . za koJi-a£Jsaža-kakQ. koje j e o n a k v o J e d n o kakvoJcaj^jQH!__d^^ eps¥ojno^kJ3jilo^I^^ i&Jacoj? Zašto o n o nije ostalo u sebi. i ak. ostajući miran.. αγάλματα. pošto s m o dozvali samoga boga. neka ne tvrdimo da se. Tamo stoji: „Pomiješavši ih s bivstvom i od ta tri sastojka [sc. štoviše. uz nji­ h o v izvanjski dio i koja ο njima ovisi. Ο t o m e ponajviše svjedoče mirišljave stvari. 'različnoga' i bivstva". dok se u kasnijoj tradiciji (npr. iz m o ć i koja je u njima prisutna rjrouzročujii_opstoiaost.ni m a s e ni veličine. Jer kad bi štogod nastalo. jesu. „dragocjenost" i česta je u platonizmu. U Atkinsonovu izdanju stoji: τω δέ λόγω τήν γένεσιν προσάπτοντας αύτοΐς αίτιας και. pl.Τ^Ηηηρτ^ Η λ hi m o g a o zrejj? Naime. Dakle. na novoplatoničkim načelima. jer je slika takoreći prauzora iz kojih je postala. tada bi o n o s t o j e nastalo nastalo kao treće od njega..U£0*. Niti u sjemenu o n o što je vlažno nije o n o vrijedno štovanja. „mjesto uživanja". „slici vječnih bogova" (iako nije posve si­ gurno da je tu riječ upravo ο slici). „svetište". Stavimo n a s t r a n u nastanak u vremenu. iz svojega bivstva. sing. A to su broj i pojam. s o n u stranu svega. jer g o v o r i m o ο vječnim bićima. jer može biti i gen. Sto­ ga iza και ubacuje τι (kao objekt od άπωδόσειν).No Dvojstvo je n e o d r e đ e n o u z m e li se primjerice u smislu podmeta.. K a k o dakle mnjjaje i što zrije i kako je u o p ć e stekao opstojnost i ρ ^ ί " η i? . jesu drugotne. Iz prvoga miješanja toga dvoga nastaje broj. o n o m o r a steći opstojnost ne tako što je sklono nečemu. Vatra proizvodi toplinu koja potječe iz nje. tomu je potrebno dodati i „isto" 1 „različno". Rađa i o n o što je niže od njega.ČCT. τάξεως αύτοίς άπωδόσειν. i to o n o što je vječno.-pejmavijL. nakon kretanja. ne i z g o v o r e n o m riječju. poputrsjaja Sunca jLOJUe-JjkoInjega A_a. do 314) izveo zaključak da je duša broj koji sam pokreće smatrajući da se u ovomu Platonovu odlomku zapravo opisuje nastanak niza prirodnih brojeva iz nedjeljivoga (εν) i djeljivoga (mnoštva. Za sve što se kreće potrebno je da postoji nešto p r e m a č e m u se kreće. niti tako što za nečim teži. Što dakle valja kazati ο ο των αίδίων θεων άγαλμα. is­ puštaju iz sebe u okolinu nešto u čemu onaj tko je blizu uživa kao u opstojnostima.

kad nastane. najmudriji bog. inače ne bi bilo um . i ovdje je ή ότι zf\ επιστροφή πρός αυτό έώρα. 2 5 N o krug j e ta- kav da se dade podijeliti. Kad bi bilo Sve. b. Dakle. / Naime. kad je v e ć sit. s druge strane. Sve naime potječe iz njega. stvara Z e u s a .ega. Kako onda o n o stva­ ra u m ? Zato što je okretanjem prema s a m o m e sebi um gledao. Kronova žena) dolazi od glagola ρέω („teći") te daje onaj koji je skovao to ime (u ovome kontekstu misli na Homera. a jerjjin p " p " f T e d i š t a kruga. duša ie pojam u m a i nekakva djelat nost. II. Primjerice. pa je rekonstruiram onako kako to čini većina tumača i prevoditelja. N a k o n toga.j e r o n o u sebi već ima takoreći svijest m o g u ć n o s t i da b u d e bivstvo. Ο Kronu usp. zamipčivanje pnpnt crte. Ilijadu 6. O n o zacijelo s o b o m s a m i m sebi određuje bitak s p o m o ć u m o ć i što potječe od J e d n o g a i zato što mu je bivstvo takoreći j e d a n dio od o n o g a što pripada J e d n o ­ m u . j e r o n o nije dio Svega. jer o n o nije z a u z d a n o nekim obličjem. No. bilo bi m e đ u bićima. A kad je stvoritelj i o n o najbolje. koji se r o d i o pri­ je Zeusa.318/ kaže kako Τ έ α dolazi od ρέω. kažu. 2 3 O n o pak što zamjećuje nešto drugo jest ili sjetilno zamjećivanje ili u m . život. No J e d n o nije u m . prvo ga počela.naime. u m p o p u t kruga. Ovaj je um „ o d roda t o g a " . I ova rečenica stvara probleme u prevođenju. tada je o n o stvo­ r e n o n u ž n o š ć u s njime zajedno. što je iznimno važno pitanje.) Stoga „kontrast u našemu sadanjemu odlomku jest između stabilnosti uma i nepostojanosti fi­ zičkoga svijeta" (Atkinson. jer da rijeke teku iz zemlje /Geje/.te stoga ona treba gledati i prema u m u . jer sve je n a k o n njega. u najčišćemu smislu dostojan i m e n a „ u m " . j e r svaka je v e ć o d r e đ e n a i ima takoreći obličje. Stoga su te stvari bivstva. Kao prvo. ( K a o što tajne i priče ο b o g o v i m a navješćuju kako Kron. s njim o d m a h nastaju i sva bića. no mislim da to značenje Plotin ima na pameti samo ovdje. A i treba da o n o što je nastalo iz nečega što je jace~oc?Trn1a"Trilde um. mišljenje i Sve. „Ono što zamjećuje" = τό καταλαμβάνον. kao nešto djeljivo iz nedjeljivoga. dok ovdje nije takav slučaj. Sve čezne za stvoriteljem i voli ga. koji je govorio da sve teče poput rijeke (usp. zanimljivo je i to da pitagorovac Filolaj Reju nazivlje dvojstvom (fr. n e g o sve potječe iz njega.211. sva lje­ pota ideja i svi u m n i bogovi.o n o m e što_jejaajsjivršenije? Iz njega ne jDotječe ništa doli o n e stva­ ri koje su naiveće nakon njega.aWp jp nm sliU»i-»fcMir)np-fl No valja govoriti jasnije. a izmeđujiema^Tteega^. S a m o odande zrije.je naka»~nj. Na isti način i um. a ponajviše kad su stvoritelj i stvoreno sami. 2 7 ) Usp. n e g o treba biti g r a n i c o m i mirovanjem učvršćeno. rečenica je besmislena (αϊσθησιν γραμμήν και τά άλλα). Mirovanje je misao­ n i m stvarima odredba i obličje. Atkinson na oba mjesta κόρος prevodi sa „satietv". 15. 2 4 Siptilno ip. kao što je svjetlost nalična Suncu.187) bio mudar kao i Heraklit. ή δέ δρασις αυτη νους. Biće pak ne treba takoreći lebdjeti u neodređenosti. mišljenje pro­ matra o n o čega je to m o g u ć n o s t te to takoreći odvaja od m o g u ć n o ­ sti . Budući p u n o n o g a što je stvorio te g o t o v o p o n o v n o progutavši to zato što to zadržava u sebi. no jedinstvo je m o g u ć n o s t svega. Sintagmom „niti se izlijeva u tvar niti odrasta kod Reje" naznačuje se nekoliko stvari. Onako kako stoji u grčkome. tako da je od njega razdvojeno samo drugotnošću. n e g o zato što. jer iz nje nije posve jasno ka­ ko je određen um. da bi bio um. to se niti izlijeva u tvar niti odrasta k o d Reje. valja obratiti pozornost na činjenicu da Platon u Kratilu (402a4-c3) tvrdi da ime Τ έ α (Reja je inače kći Urana i Geje. ne postaje iz n e k o g a drugoga izvora doli iz prvotno­ 7. kao-što n e m a ničega ni između duše-jjuiaa. a kasnije Ksenokrat (fr. urn_gleda J e d n o i potrebuje samo J e d n o . O n o je naime samo Jedno. 350 351 . a to zrenje jest u m . dok-Jedno ne potrebuje u m . o n o što rodi opet u sebi zadržava. prema Maretićevu prijevodu. čime dobivaju i opstojnost. od J e d n o g a potječe te se p u t e m njega jača i p u t e m njega i iz njega usavršuje u bivstvo. 15 Heinze) dvojstvo nazivlje „majkom bogova". A o n o najveće nakon njega i drug o t n o jest y m . gore. (I stoik Krizip /SVF 2. Kažpmp k. ili kao okretanje Jednoga. 20a DK). Da. Ne gleda ga odvojen od njega. kao njegovo okretanje prema samome sebi. kao_što je u m pojar" Jadnoga N o pojam j e duše nejasan - jedinstvo. Z b o g toga nije m e đ u stvarima koje su u umu. 26 jer duša je slika u m a .prema_Jednomu. d o č i m je um jači od svega ostaloga. z b o g čega je p u n te um u sitosti. zato j e r o n o što je nastalo na neki način m o r a biti J e d n o te m o r a sačuvati m n o g o njegovih obilježja i biti mu nalično. 13. A 1 te Β 12 i Β 91 DK). 179). Ponovno slijedim Atkinsonov prijedlog (157-160). treba^gledati.

j e r u m ie. 155e-156b). točnije govoreći. 7 1963. užjva. do Eudora i Speusipa. kako pokazuje H. Moguće je dakle da je poredak Parmenidovih fragmenata u predlošku po kojemu ih navodi Plotin ipak znatno drukčiji od poretka u DK.26. Το je Parmenidov 3. A za biće kaže i kako je „nepokret­ 34 no" . Zeller/W. pisma (312el-4). svjetlo uma. Timej 34b i 41d. koje na­ zivlje J e d n o .m n o g o " . No. ovo mjesto 312E trebalo je predstavljati upravo kanonski dokaz" (Dorrie. „drugotno Jedno" II. Stoga Prema Atkinsonu te Henrvu i Schwyzeru riječ je ο II 4. T a k o je Platon z n a o da iz dobra nastaje u m . za koju se kaže kako je .ima.Vorsokratische Philosophie. Parmenid. Do toga su p o d r u č j a b o ž a n s k e stvari. a možda i ranije. Dorrie („Der Konig. b.takva m o ć ne m o ž e biti neplodna. budući da je slabije. Classical Quarterly 22 (1928). Stvorenje u m a jest nekakav pojam i o p s t o j n o s t . 129-142.razmišlja. R. nego su odavno izrečene. U novoplatonizmu se I. Usp.16 = A 13 DK) izričito tvrdi. Zbog očite tendencije nauku ο stupnjevanju ovaj je Plato­ nov odlomak bio utjecajan u tradiciji platonizma. sraslo s njim pa je time_isjJunjeno. te na trećemu mjestu J e d n o i m n o g o " . von Plotin mit neuem Sinn erfullt". a έστι s infinitivima razumijem u potencijalnome značenju. naime. 8. Plotin vjerojatno upućuje na VI. 8. 3 1 Budući da je otac u z r o k uma. sudjeluje. 1.iako mu pridodaje mišljenje . hipotezi (odn. No ni ovdje o n o što je stvoreno ne m o ž e biti jače. hipoteza u Parmeuidu (137c-142a) poistovjećuje s bogom odnosno idejom dobra. na isti način neodređena. Platonov Parmenid. a tako je općenito i prihvaćeno. ali ne razvito. tek u Plotina dobiva središnju važnost: „Za dokaz što ga brani Plotin [. trebao je stvoriti . određuje ga i takoreći uobličuje o n o što ga je stvorilo. i to o n o što je n u ž n o š ć u slabije od duše. Revue internationale de philosophie 24 (1970). fr. Usp. razlikuje prvotno Jedno. Ta­ 37 ko je i on suglasan s n a u k o m ο trima naravima.U m n a i m e rađa dušu. Parmenid. 8..] da postoje tri stupnja bitka (hipostaza). nego se starošću i moći još i izdiže s onu stranu bivstva". Naime. 509b8-9: „Dobro nije bivstvo.43. Navod je iz Platonova II. za nj kaže kako je d o b r o i kako je s o n u stranu u m a i . 3 2 Na m n o g i m mjestima biće i um nazivlje idejom. što nalazimo i u nekim drugim Parmenidovim fragmentima (2.. 29-32). Usp. a ne s. biljeg što ο njemu ovis17 ono™*sfo"je. „Prvotno Jedno" odgovaralo bi I. Usp. On pokazuje kako korijeni takva tumačenja sežu do novopitagorovca Moderatusa.. dao je p o v o d a t o m u da se to Jedno razotkri­ je kao mnoštvo. 1. da bi ostalo onakvo kakvo jest. hipotezi Platonova Parmenida (137c142a). fr. nego je u njemu. nego. j e r u m j e njegov tvorac. iako.izuzimljući od njega sve tjelesno kretanje. „The Parmenides of Plato and the Origin of Neoplatonic One". drugotno Jedno.u spisima". Diogen Laertije (1. 3 povezuje s fr.u njemu i misli. Državu VI. 2 9 K a ž e i kako postoji „ o t a c uzro­ k a " 3 0 p o d u z r o k o m misleći n a u m . Par­ menidov fr. recimo. hipotezi (142b-155e). a iz u m a duša. T ^ j T ^ o j l ^ ^ e ^ r ^ ^ ofcoj. Takvu se mnijenju ranije priključio i Parmenid ukoliko je sje­ dinio biće i um te biće nije postavio m e đ u sjetnine kažući „Isto 33 se m o ž e misliti i m o ž e b i t i " . Iako u svojim spisima tvrdi d a j e biće Jedno.34). Abt. To je i razlog P l a t o n o v i m trima načelima: „ S v e je ο kralju sve­ g a " (misli na prvotne stvari). 2. njegova je slika. jest E. 687 b. Ο to­ 28 mu valja govoriti kasnije. s druge stra­ ne. ništa više i ništa manje. i uspoređujući 35 ga s „ o l i n o m kruglje" jer sve ima u sebi obuhvaćeno i jer mu 36 mišljenje nije izvanje. Bd. o n o .en. No usp.. Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Entmicklung. Dodds. Platonov Parmenid 128a8: έν τοις ποιήμασιν. 1).. E. a „jedno i mnogo" III.2. 8. Zanimljivo je da Plotin. s jedne strane. fragment. τό γάρ αυτό νοεΐν εστίν 'τε και είναι. 323d4. 225). valja napomenuti da Plotin prethodnike navodi uglavnom tako što povezuje smisao njihovih tekstova (usp. Ha. 2. da je Parmenid napisao samo jedan spis. Nestle.s onu stranu bivstva". štov i š e T s a m o stvara. 352 353 . koje je u poglavitijemu smislu Jedno. Takvo je rješenje predložio još Zeller (usp. Prevodim ga tako što τό αυτό uzimam kao subjekt. Klasična studija ο izvorima novoplatoničkoga tumačenja Parmenida. 8.sayji. „ d r u g o je ο drugotnim stvarima."do^Ts druge strane/dokučuje o n o što j e nakon njega.sto . 217-235).s onu stranu bivstva". kako vidimo. budući savršen. Zanimljiv je plural . koje se danas smatra neau­ tentičnim. gore.3. Sadanje rasprave tumače ih svje­ dočanstvom spisa Platona samoga potvrđujući da su ova naša mnijenja drevna. Darmstadt. pismo. Kaže "Itako on stvara dušu u o n o m u v r č u . Μ i ove naše tvrdnje niti su nove niti su sada pronađene. fr.2: Allgemeine Einleitung . a treće ο o n i m a trećima po r e d u " . Ein platonisches Schliisselwort.

4 5 No d o k su jedni to obrađivali u svojim spisima. a Jedno kao odvojeno. I zašto će se ujediniti i raditi zajedno u svrhu j e d n o g a djela. 2 te Aristotelovu tvrdnju u Metaph. Usp. 1072a26. i našaje^kigajaešto bjožajiskoi druge je naravi. postavljajući o n o što je razložno. No usp. Diogen Laertije. Metaph. 10. T a k o bi i t a m o o n o prvotno okruživalo te će postojati misaoni svijet. da bi svaka m o ­ gla pokretati j e d n u kruglju .d a ^ u j i o t m n j } ^ narav duše. jer ne posjeduje nužnosti. budući da pridonose j e d n o m u ustroju. A k o je pak svaki pokretač počelo. Usp.18 (= A 1 DK) te Β 12 i 91. nazivljući um čistim i nepomiješanim. 26. Λ 8. Za E m p e d o k l a „svađa" razdvaja. Kr. 4 4 No netko bi se m o g a o čuditi je li to i razložno. 47 ili 49). nego je prva kruglja p u n a zvi­ jezda. nego u nezapisanim razgovorima. izvan njih. iako je netjelesno.ο misaonim stvarima govori drukči­ je nego Platon. Ne mislim p o d time da su u sje­ d i n i m stvarima . A kao što ovdje kruglje nisu prazne.jer one su odvojene . množina kruglji nek je tolika. 9. tako valja smatrati kako su one i u nama. b.u tijeku" 39 su. čitava narav duše. ne čini o n i m prvotnim. ono prvotno postavlja kao nešto jednostavno. pr. a j e d n a izvanjska vlada.jer i on znade da je to netjelesno . Usp. gdje on kaže kako je Ferekid ono „prvotno radajuće" (τό γέννησαν πρώτον) poistovjetio s onim „najboljim". sklada čita­ voga neba? Kako to da su sjetilne stvari na nebu brojem iste kao i misaone stvari i pokretači? K a k o m o ž e biti tako m n o š t v e n o . s dru­ ge strane. ili su počela u području misaonih stvari mnoga. Λ 7. jer tjelesa uvijek nastaju i . 1072bl9-20: „Um samoga sebe 'umuje' prema dioništvu u mišljenome" (pr.a počela služe kao tvar. bez tvari koja dijeli? Stoga su od starih oni koji su se najviše p o n o v n o priklonili Pitagori i njegovim sljedbenicima te Ferekidu ti koji su se bavili t o m naravi. i to u istomu smislu „ i z v a n " kao što su izvan čitavoga neba.5-6. bez riječi και τάς αισθητές u al6. koje j e d n a drugu okružuju. Isto mislim za područje što pripada čovjeku. 1091b9-10. Bilo bi razložnije da sve kruglje. Postavljajući i m n o g e druge mi­ saone stvari . koji nikako ne mogu biti sjetilni. fr. 4 2 no kažući kako o n o „misli sebe s a m o g a " 4 3 on ga. ili su p a k to posve zanemarili. ukoliko"se^o"*takvim šlvarnna~neštb m o ž e dokazi­ vati .nego da su ponad sjetilnih stvari. djelatan negdje sre­ dinom 6. netrpan i nepomiješan. Činjenica da Plotin pred sobom ima upravo ovo mjesto jasna je i iz njegove tvrdnje da Aristotel postavlja „ono stoje razložno". N e t k o bi m o g a o pitati da li m n o š t v o misaonih stvari potječe iz Jednoga.. I Heraklit znade da je J e d n o vječno i u m n o . Ν 4. isto naime smatra i Aristotel . Ladana).kako je htjelo^dokazati naše izlaganje. počela će biti u skladu sa slučajem. Metaph. st. a „ljubav" je Jedno .toliko koliko na nebu ima kruglja.točan broj trebaju odrediti matematičari. 42 43 44 354 355 . 430al7-18). T. prvotnoga. onakva kakva je i. Fr. Navodim malo modificiran Ladanov prijevod. V e ć je d o k a z a n o da valja smatra^ti_kjiko^stvari stojje j w a k o : da p o ­ stoji nešto što je s_onu stranu bićajjJedno . dru­ gi nisu u spisima. Plotin vjerojatno misli na Aristotelov νους ποιητικός: „Ovaj je um od­ vojen. Anaksagora pak. Henry i Schwyzer upućuju na Metaph. no teško je točno odrediti mjesto. za o n o što Platon nazivlje „nutarnji č o v j e k " . Λ 7.9. Usp. broj kruglji odgovara broju pokretača (55. No z b o g svoje je drevnosti zanemario točnost. Zanimljiv je zbog nekih problema kozmogonije te etimologije. očito je da će imati razmjeran odnos s krugljama u sjetilnomu 38 39 40 41 38 svijetu. 12. tako te je razložno pretpostaviti da je isto toliko bivstava i nepokret­ nih počela". Državu IX. 4 6 Dakle. 1074al4-17: „Dakle. Ferekid je bio Anaksimandrov mlađi suvremenik. K a o što u naravi postoje te tri navedene stvari. 4 0 Aristotel kasnije kaže kako je o n o prvotno „ o d v o j e n o " 4 1 i „ u m n o " . Nije jasno zašto ga Plotin spominje u ovome kontekstu. 589a7. a i ostale sadrže zvijezde. gledaju p r e m a J e d n o m u i prvotnomu. Naime. Usp. A k o potječe iz Jednoga. a bivstvom je djelatnost" (De anima Γ 5. tako će i ondje pokretači u sebi sadržavati m n o g o toga te će t a m o biti istinskiji svijet.

Kako bi inače o n a m o g l a razmišljati? A ako duš^s^draz_mišlja-0-«vwn stvariiga^a^sad ne. n u ž n o postoji i neko mirujuće pravedno. prema Plotinovim riječima. Mi dakle j o š ne spoznajejn^jjej.se-4}nrJli^^ okrene^arfutra L t a m o p o b u d i p o ­ zornost. nego ga m o r a m o staviti izvan svakoga mjesta. pa ga još i izvana prekriva. koji nije djeljiv. Na što Plotin misli? Vjerojatno na onaj dio duše koji „ostaje u umnomu svijetu" (Atkinson.ζ Η α i uvijek djeluje sam-po sebi. iz čega nastaje i razmišljanje u duši. Usp. Nadalje. nego s m o cijela-duša. nego dolazi do nas kada dođe do zamjećivanja. N°e trebamo tražiti mje­ sto gdje ć e m o ga smjestiti. tako i ovdje treba otkloniti zamjetljive zvukove. govorio je kako je duša „ n a vrhu glave". a i duša . a ne sudjeluje u mogućnosti zamjećivanja. Kao što netkTj7^ekajući~da"cuje zvuk koji želi čuti. dok on ne dođe. j e s t * o d v o j e r i i n ^ g ^ o m i j e š a n s j ^ e l o m . jer „nismo zemaljsko nego nebesko bilje".nastane sudjelovanje ržaKvaćanje. da bi m o g a o razmišljati čisto.SavrjtenajejmjiJtojajD^ a drugi je onaj koji udjeljuje razmišljanje. 224). Timej 34b3. a nismo dio duše. rio Usp. a njezino razmišljanje istražuje je li ovo pravedno od­ n o s n o je li o v o lijepo. Z b o g toga Platon kaže kako je u slučaju Svega dušu „još i izvana" postavljao u o k o l o upućujući na onaj dio duše koji ostaje u u m n o ­ mu svijetu. iako nije postojan na mjestuTipak se m o t f f u mrloštvu ooTkojega je svako pojedino sposobtžo^cl^gaprimi kao ncžto dru^ti ud oiloga~što oriJ^stTupravo kao štojeHšre^ijSEFtaniž^ i svaki sastojak k r u ž n i c e j m a t o č k u nA_rjjfii»W-a~-p~Qjrn^^ Nečim takvim^štoJje--u-»a^iKTmTsmo Jedndgm^pđdru^erii. da bi se na neki način i preostala vrsta duše mogla odvesti i pre­ nijeti gore. Budući dakle da p o s t o j j j h ^ š a ^ k ^ i a . n e g o s takvim djelatnostima uglavnom ništa n^^inimo7~TNeki od nas s njima uopće ništa ne rade. svoju djelatnost posjeduje u čistoći. TaKo" ffiflmamo svoje središte. svakTod Injeluvasduse ύ γ ] | 3 ? . 4 8 A pozivanje da se odvoji nije mišljeno mjesno . Timej 90a5-7. Kad je nešto dje­ latno. urna. izrazi „ p o sebi". ne zahvaćamo ih. postavljena u sredinu tjelesnoga. a koji je samo tvorac i izrađivač i koji se bavi tijelom. τοϋτο. kao i njezin dio koji je smješten ovdje. ne bi se prevario onaj kojrtJTga p o s i a v i o u prvotno u m n o . nego. Platonov Fedar 245c5..^oji_ne_j^zjoiš^e--TTego--vječno posjeduje o n o pravedjiQ^a_jn^3r-a-4H^tojatL j_ppjčele r -uz£ok i b o g Usp. nego je postojan. p r e d o d ž b a m a i tuđošću u odnosu na tijelo. „ i z v a n " i „ n e t v a r n o " pripadaju mu samo kad je sam i kad ne posjeduje ništa od tjelesne naravi.se-jo'gr-nalazimo u zamjećivanju. udaljivsi se od ostalih zvukova. um i o n o što je prije u m a uvijek je u sebi. 356 357 . 11. Platon tamo govori ο tome kako je „poglaviti" dio naše duše na vrhu tijela pa nas tako „diže sa zemlje".j e r o n o 4 9 je naravlju odvojeno . raširena kroza nj. Kako t o dajjjak&u sebi i m a m o silne stvari. Taj razmj§l[ajući dio duše. sjajime spoje­ ni i ο njemu ovisimo. osim ukoliko nisu nužni. Znanje' -pQsfSjt^ad. skrivajući značenje. potr£bjiftjia. tada o n o j o š nije prošlo kroz cijelu dušu. te m o ć duše za zahvaćanje ču­ vati čistom i s p r e m n o m za slušanje glasova odozgo. o n d a u n a m a treb^jDOjSlajati-ttm.nego se misli na odva­ janje nenaginjanjem. N a i m e . ^ ^ ^ ! ^ ^ ^ ! pr^edftim_i_hjepim stvarima. ako mu se prlmaEremo.stvari-^k^^^u' tako prisutne. No nije sve o n o što je u duši već zamjetljivo. napreže uho prema o n o m u zvuku koji je bolji. taj vanjski dio jest onaj koji.) Te su stvari uvijek u svojim vlastitim djelatnostima.„ o n o što se uvijek k r e ć e " 5 0 . Stoga je. 4 7 U slučaju nas. da_JDi_bilo zahvać^njia. ostaje u um­ nomu svijetu. Platon tamo govori ο tome kako je duša. 12. koji za razmišljanje ne potfšbtij^nikafcvđ^fflesno oruđe.isto tako.

Literatur. 296. ova je rasprava 45. 7. Index II (Sachen und Namen). Vita Plotini. 89. Texte. u kro­ nološkomu redu Plotinovih spisa i posljednja je što ju je Plotin sastavio za vrijeme Porfirijeva boravka u njegovoj školi (263-268). 297. Uber Euiigkeit und Zeit (Enneade III 7). 309. 313). Kommentar. 1967 (knjiga se sastoji od sljedećih poglavlja: Einleitung. Načela kojima sam se rukovodio u prevođenju i sastavljanju bilje­ žaka ista su kao i u slučaju V 1. Enneades I-III). eingeleitet und kommentiert von W. 141. 1964) i samo neznatnije odstupa od toga izdanja.-R. Inače. P. Naslov izvornika glasi Περί αιώνος και χρόνου. sv. Filip Grgić . Oxford. I (Porph. ubersetzt. Text und Ubersetzung. Frankfurt am Main. Beierwaltes je izvornik preuzeo iz tzv. editio minor (Plotini Opera ed. Henry et H. Schwyzer. Index I (griechische Termini). Abkiirzungen. 300. Raspored odjeljaka unutar pojedinih poglavlja preuzeo sam od Beierwaltesa.0 vječnosti i vremenu (Eneada I I I 7) Prijevod Napomena prevoditelja: Tekst je preveden s grčkoga prema: Plotin. Beierwaltes.

kako pojam mi­ rovanja u sebi ima o n o „uvijek"? Ne mislim na „uvijek" u vre- ώοπερ ταΐς της εννοίας άθροωτέραις έπιβολαΐς. Po svemu sudeći."haravi. vjftČTTnstjiripaH« tr^inOJ η3ΤΑΥΪ. m o g a o motriti o n o č e m u vrijeme uistinu nalikuje. no nemoguće je 4 točno odrediti na koga.12 Usener. Fizika Δ 10.na taj bj_ib^ačj_n^j^ejkp_mogao jsyj3sti_najedno. 217a33-218bl: „Jer jedni kažu kako je ono [sc. kao što vrijeme ovdje postoji u smislu kretanja? S pra­ v o m bi netko m o g a o istraživati tvrde li kako je vječnost istovjetna mirovanju ili kako nije bezuvjetno istovjetna mirovanju. Obuhvaćanje će se za misaono bivstvo sa­ stojati u obuhvaćanju dijelova. kažu. budući da sebi predočujemo i mislimo kako je vječnost nešto. P o t o m . Ovisno ο kontekstu.naime. a drugi kako je sama kruglja". kao „primjenu" razuma na stvari (επιβολή τής διανοίας.u vječnosti . Odatle vjerujemo da p o p u t vrlo čestih primjena mišiljenja u svojim dušama i m a m o neku jasnu predodžbu ο vječnosti i vremenu. nego parafraza Platonova teksta u Timeju 37d2-4: „Da­ kle.. kazati mnijenje ο njima. Diogen Laertije (10.1. j p r n p n n p m e gto nastaje jLovome~T5vemu. vrijeme] kretanje cjeline.. Ep. Prvo valja istražiti vječnost. ne bismo mogli reći kako je mirovanje vječno kao što ne bismo mogli reći ni kako j e vječnost vječna.i kad im priričemo vječnost . 360 361 . Sto smatraju da je ona oni koji je prikazuju kao nešto različno od v r e m e n a ? A k o se naime spozna o n o što stoji kao prauzor.što su oboje uzvišeni ne pokazuje i njihovu isto­ vjetnost. 2 A kad bi tkogod predočio što jest vrijeme prije n e g o što je p r o m o t r i o vječnost. p.da se ne rniiž^rTeći'Tčbje'je"od'"toga dvojega uzvišenije . dok će za vječnost obuhvaćanje biti i u smislu cjeline.Lbudući. i nije ju bilo moguće posve uskladiti s onim stvorenim". takoreći. V r i . i on bi. upitani. No kad kažemo kako se j e d n o nalazi u d r u g o m e . Teško prevodiva sintagma. Aristotel misli na neke pitagorovce. prije svega zbog zanimljive terminologije. a najuzvišenije^e*nest"'o'pd!'mršabrie. došavši na osnovi prisjećanja odavde tamo. narav toga živoga bića [sc. Kad pokušavamo doći do razumijevanja vječnosti i v r e m e n a i. Jer misaoni svijet i vječnost oboje su obuhvaćaju­ ći i obuhvaćaju iste stvari. Svaka­ ko. No pristoji ispitati koji su trkoji su to najvećma postigli te kako b i s m o i mi mogli doći do uvida u vječnost i vri­ j e m e . odlučio sam komparativ άθροώτερα prevesti drukčije ne­ go što Plotin inače u ovome spisu (a i drugdje) rabi αθρόος („skup­ ljen"). treba vjerovati da su neki od starih i blaženih filozpfa pronašli o n o što je istinito. Nadalje. pre­ vodim ga „poimanje" ili „mišljenje".a o n o m e onostran o m e ni to" ne treba priricati . prauzora] bila je vječna. Naime. No treba li za vječnost kazati kako tamo postoji u smislu mi­ rovanja. Usp. nakon toga zadovoljni odustajemo od daljnjega istraživanja vječnosti i vremena. Epikur. K a ž e m o V a V r > su vječnost i ia^aaae-Baaduaoban f a ^ i i n n i i k a V r . 4 Platon kaže: „Narav prauzora bila je vječna" .tada p o n o v n o ο vječnosti govorimo kao ο nečemu drugome. tada n a m je uvijek iznova misao u dvoumlju . 2. fi. po­ t o m pri njima zastanemo i smatramo da je dostatno ako b i s m o mogli. 5. no ipak kažemo kako se tiče misaonoga svijeta ili kako je u njemu o d n o s n o u njemu prisutna. onda rabim „pojam (nečega)". Jer ako je istovjet^najnirOVanju. prvo. a kad uz njega stoji genitiv. No to. vječnojsjma^ta sudjeluje vmjećnosti. a m o ž d a i iste uzimlje na različit način. j e r ο njima uvijek g o v o r i m o i u svakome ih slučaju spominjemo. nego mi­ rovanju u bivstvu. Aristotel. Platonov Timej 37d5-6: „Stoga je otac naumio stvoriti neku po­ kretnu sliku vječnosti te uredujući nebo ujedno stvara sliku vječnosti koja miruje u Jednomu". nego zato što sve što je tako da je vječno jest na osnovi vječnosti. 3 Usp. Naime. Voden takvim značenjem ri­ ječi επιβολή. ako vrijeme ima nalike s vječnošću. m o ž d a bi m o g l o postati jasno i o n o što pripada njegovoj slici. I έννοια je čest pojam u ovome spisu. koju nazivlju v r e m e n o m . ali ne kao dio.najuzyišenije. na taj bi način o n o bilo i o n o što miruje. približiti im se. kao kad "bi tkogod kazao kako je vrijeme cjelokupno n e b o i svijet? 3 Jer. επιβολή razumijem ovdje u epikurovskome smislu.svatko od nas uzimlje druge tvrdnje starih ο vječnosti i vremenu. i to su mnijenje ο vremenu neki imali. Što dakle treba reći da vječnost jest? Je li ona samo u m n o bivstvo. kako bi kretanje moglo biti vječno? Naime. onda. Nije navod.31) kaže kako su za neke kasnije epikurovce φανταστικοί έπιβολαί τής διανοίας bile četvrti kriterij istine). moguće je naime da bi j e d n o od njih m o g l o postati uzvi­ šeno p u t e m drugoga. I.

Jesi" (Beierwaltes. Zatim. kao uo­ stalom ni u Platona.ili kao narav. Riječ je ο μέγιστα γένη. nego su uvijek takvi kakvi su i uvijek postoje neprotežno . takoreći podmeta. kao uvijek prisutno. k a ž e m o k a k o čitavo potječe iz bivstva i kako jest s bivstvom.. Stoga vječnost nije podmet. b. jer ne postoji o n o iz čega bi to m o g l o dospje­ na ti u „ s a d a " . 3. No ne treba smatrati da ona narav vječnosti pridolazi izvana.Jiikajda~ne. nego na o n o što mislimo kada govorimo ο trajnome. treba da je Pjm]djuja|Bo-T'T^ojie^^ bi bila istovjetna vrerrtenu. 15 uz V 1. nego je nedjeljivo savršp_Qstvnf-k^p što je l i t o č k i ^ve-^zajed«e4. neg^Tono^šToTž samoga podmeta takoreći prosijava u skladu s istovjetnošću koja se navješćuje ne tek za o n o što bi m o g l o biti nego za već postojeće: da jest tako. o n o što prvotno postoji treba postojati zajedno s prvinama i biti u prvinama. u sebi. a p o t o m drugo. 16 uz V 1. bilo da je ona istovjetna 7 vječnosti. o n o što niti bijaše niti će biti.. nazivlje bivstvom. A neće imati ni „bijaše" po sebi. Usp. nego jest irpravo to što jest. Usp. p o t o m kretanjem. nsgtrinrJ^aTTOme. a i istina je u njima. slobodna od bivanja.jrrjnrj'prhvjn Svr Q Usp. A mirovanje^ćao'mirovanje u. to je o n o što tražimo.jpxyain nitjJJjaonoga niti neprotejmogj^ „mirovanje u Jedno­ m e ' ^ Vječnost bi daMe^rnogkr-srrch^rhT^ no ne bi 6 m o g l a biti rnlrovlu)je~po sebi. 57 Pistelli: „Geometrici tijek (ρύσις) točke nazivlju crtom". Sto bi dakle bilo o n o na temelju čega kažemo kako je sav tamošnji svijet vječan i trajan. ali koja m o ž e biti m n o g o i jest m n o g o ? Onaj tko spazi tu mnogostruku m o ć taj je u smislu „ o v o ­ ga". Naime. tako da je to zajedno jedini život. Usp.napreduje u 9 tijek. O n a se naime zrije prisutna u njoj. nego je uvjjek^u sadanjosti. to j e j n ^ č j i o g t . ako jest posve takva ka­ kva jest. ili je zajedno s njima.U tijek" (εις ρύσιν) zapravo znači . a p o t o m d r u g i . jer od nje ništajaye^rQŠ]_ojiiti će nastati. 8 T a k o sastavivši p o n o v n o sve to u jedno. ne­ go ona narav jest vječnost. Dakle. nego sve istodobno. a niti se preiriačilo. kada ga spazimo prisutnoga.menu. zatim mirovanjem.narav koja je jedna. jer što je to što za nj bijaše i što je za nj prošlo? N e ć e imati ni „bit ć e " . nego samo jest. koja ili slijedi ta­ mošnje stvari. Jer što bi mu se kasnije m o g l o zbiti. Jamblih. i što je trajnost. onda bismo druge rodove p o n o v n o izdvojili iz vječnosti. o n o istovjetno i nikada drugo te mišljenje o d n o s n o život koji ne idu iz j e d n o g a u drugo. vječnostjne_treba_pot mišJj^tj_saniOj^mtt e^nju.""vj^Cnostr 4. ali je sastavljena iz m n o g o dijelova . potječe iz nje i jest s njom. te „ r a z l i č n i m " i „istovjetnim". i ne preinačuje se. Ako bi vječnost bila istovjetna mirovanju bivstva. Dakle. i ne sad j e d n o . J e d n o kao . jer što bi za nj m o g l o biti buduće? Preostaje dakle da u bitku bude o n o što upra­ 10 vo jest. između „trajnosti" (αίδιότης) i „vječnosti" (αιών) u Plotina nema načelne značenjske razlike. b. αύτόστασις. a što sada nije? A ni kasnije neće biti ne­ čega što već sada nije. u budućnosti mogTo*Taiti nešto štosaria ne posjeduje. ukoliko sve to zajedno jest neko jedinstvo. O n o 'mjp r ^ h j mogfo hiti n i š t a ^ ^ j j ^ ^ d o l i to što ^jegt^Niti bi. a n e j i a j e sada ovo. In Nicomachi arithmeticam introductionem. 7 g 362 363 . nužnošću. uko­ liko je vidi kao život. on Y 5 irii vjfifinns* lfin fiirnt 1 uji miniju n i iliimi . Jer i o n o lijepo je u njima i iz njih potječe. u tome potisnuvši drugotnost te vid­ jevši nezaustavljivost djelatnosti.sebi-nema. bilo da vječnost jest na temelju nje? T r e b a li je shvatiti kao neku misao .sve to vidjevši. 172). Kako pokazuje Beierwaltes (156). a ne drukčije. „Upravo u tvrdnji da vječnost samo jest Plotinova se refleksija pokazuje kao konsekventno izlaganje osnovne Platonove misli ο vječnosti: da ona. Dalje. b. takq_yječnost miruje u istome. 2. ž^vot^koji pripačla^^ p u n i posve neprotežan. ili se u njima prepoznaje? Je li ona sve to . Riječi nema prije Plotina i teško je zaključiti što točno pod njom misli.koja jest u smislu nečega jedinstvenoga. jer i za sve drugo za što k a ž e m o kako je tamo. onpjštojjiisjfidujeibiti^ u „bit ć e " ..u crtu".

a ne drukčije i da kad bi mu se opet upra­ vio da bi iznašao da je takvo? A što ako se tkogod ne bi odvra­ tio od prizora vječnosti. A što se tiče o n i h stvari koje nisu takve. Stoga je vječnost nešto uzvišeno. gdje više ne postoje. ako im on biva u t o m e da bi mogle biti. jer ne postoji ništa što bi mogle biti te stoga ni o n o u č e m u to što bi m o g l e biti jest. sve d o k će biti tako. ne o n o koje je samo u dijelovima. pa ne bi bilo Sve. 279a25-28: „Prema istoj analogiji [sc.da je u dijelu svega bića. A što bi mu se m o g l o zbiti m i m o naravi? Naime. koje obuhvaća sve vrijeme i neograničenost jest vječnost (αιών) . U Beierwaltesovu prijevodu: . samo da sva bića trebaju biti prisutna u Svemu i cjelini nego ne treba biti prisutno ništa što j e d n o m ne postoji) . pa tako i bitak. Kada to m o g u kazati ο n e č e m u čemu sam se d u š o m upravio. a niti će biti.to je ime koje je uzeto od 'uvijek biti' (αεί είναι) . prema činjenici da se vrijeme koje obuhvaća život svega što postoji nazivlje αιών] ispunjenje (τέλος) cijeloga neba. riječ αιών ( „ v j e č n o s t " ) dolazi 12 od riječi αεί ών („uvijek p o s t o j e ć i " ) . što ima život kao već cijeli. o d m a h bi im pripao nebitak. p o t p u n o i cijelo bivstvo bića. istovjetan. s p o m o ć u o n o g a što bi m o g l o biti. 364 365 . sve d o k ne d o đ u do k o n c a svojega vremena. I S p r a v o m hi sp TriogTfTTvrdiTi rla"jp vje^nrT^tTl^ng- koji se pokazuje i sebe objavljuje kakavjest: bitak kao netreman. d o k je drugo u svemu biću. De caelo A 9. Prvim dvama glagolima Plotin želi istaknuti da ono što je potpuno tako da mu ništa ne nedostaje u budućnosti niti bi moglo biti nešto drugo. o n i m vječnim u sebi motreći vječnost i o n o što je vječno? A k o je dakle to što postojima-t^j. onda bi ono što postoji na taj način bilo trajno. život bi im postao kraći. svako pojedino od tamošnjih bića jest m n o š t v o na temelju neograničene moći.životu. da bi uistinu bilo Sve. A k o je tako. bude ne s a m o Sve u smislu svih bića nego i da ima sve. Naime. one već jesu cjelina i upravo onaj život koji takoreći zaslužuju imaju cijeli.besmrtna i božanska". No ne treba se čuditi ako kažemo kako se onj^ajit^Liz-mnoštva. A to je p o t r e b n o i za Sve. Usp. a kad bi im tkogod to o d u z e o . o d n o s n o nije uvijek postojeće kao neka cjelina). niti će biti. a mišljenje tvrdi da je istovjetna bogu. jer o n e uvijek primaju „bit ć e " . Čini se n a i m e da je stvorenim stvari­ ma bivstvo u t o m e što o n e potječu iz izvora nastajanja.načixujgečno i uvijek postojeće.. A ni istina t a m o nije suglasje s drugim. postojeći na taj način. o n o ništa ne trpi. je li to onda već trajno. ili bi mu mogla pripasti i takva narav da se ο njemu posjeduje pouzda­ nje kako postoji tako.So steht es nicht erst bevor und wird nicht sein und war auch nicht gewesen". a da ga nije prihvatilo niti ga prihvaća ili će ga prihva­ titi. P o t r e b n o je da o v o istinsko Sve. Jer kad bi bilo. što­ više kada m o g u vidjeti da je to takvo da u njemu uopće ništa nije postalo (jer ako jest. 1 1 Što se pak tiče stvorenih stvari. n e g o i o n o koje jest tako da mu ništa više ne m o ž e nedostajati i kojemu ništa što ne postoji ne m o ž e prići (jer ne ουδέ μέλλει ουδέ έσται ούδ' έγένετο. otišle bi iz sjedišta bitka. jer o n o neograničeno znači „ n e m o ć i Etimologija je Aristotelova.ta ustrojba nje­ gova i narav bili bi vječnost. nego je samo stvorilo dijelove. kad bi im dodao „bit ć e " . kad bi im o d u z e o o n o „bit ć e " . 5. Naime. Zato i žuri p r e m a o n o m u što bi m o g l o biti te ne želi stajati. a niti mu se išta z b i l o . A k o mu se dakle ništa ne m o ž e zbiti. one nemaju težnju p r e m a o n o m e što bi m o g l o biti. tad bi mu to nedostajalo. onda o n o nije uvijek postojeće. To je o n o J e s t " . žuri p r e m a vječnosti. nego upravo s o n i m čega je istina. nego sebi privlači bitak time što stvara o n o uvijek drugo te se kružno kreće u nekakvoj težnji za bivstvom. T a k o s m o mi pronašli i u z r o k kre­ tanja koje na taj način. o n o što nipošto ne skreće u drugu narav. o n d a n e m a ničega što će mu prid o ć i . da bi i time bilo p o p u t istinski Svega. onda o n o niti bi išta m o g l o u b u d u ć n o s t i biti. Z a t o ništa ne traže. nego bi združen s t o m naravi bio za­ divljen te svojom neizmjernom naravi sposoban to činiti? Ili će i on sam juriti prema vječnosti i nigdje neće skrenuti. kao što ni o v o istinski Sve nije skupljeno iz dijelova. tako da mu ništa ne nedostaje. i to OVOme b o g u . Dakle. da nastaju i da će kasnije biti. Naime. Bjelodano je naime da njima bitak ne bijaše nešto što je s njima sraslo. Sto se pak tiče prvotnih i blaženih stvari. a trajnost je takvo stanje podmeta koje potječe iz njega i jest u njemu. te siguran u. dok bi vječnost bila p o d m e t s takvim pokazujućim se stanjem. da bi bio naličan i vječan.

(Naime. dokinuo čistoću njegove nedjeljivosti. a sad ono. potječe od Jednoga i jest prema njemu. o n o što je u vremenu. nego uvijek ostaje oko njega i u njemu te živi sukladno njemu. T a k o se i riječi „ b i ć e " pridodaje o n o „uvijek".kao što je savr­ šeno neko tijelo koje je primjereno duši . tj.) 6. ž i v o t jne. O n o „bijaše d o b a r " Ovo je možda aluzija na Aristotela. i budući d a j e to. Ali kako je imenica „ b i ć e " dostatna za biv­ stvo. Naime. pa se kaže „uvijek postojeći". Stoga o n o „uvijek" valja shvatiti kao da se kaže „istinski postojeći" i valja ga pridružiti neprotežnoj moći. sve što uvijek postoji u bezuvjetnome je smislu nepropadljivo". pa i ako se čini savršenim . lal-6). Budući takvo. bilo bi ne­ savršeno. De caelo A 12. u Platona kazano prikladno 14 i s d u b i n o m uvida . to i tako mirujuće. 281b25: „Da­ kle. koja je o k o Jedno­ ga.i to zato što ono jest bivstvom o d n o s n o životom. Zapravo stoji ουδέποτε μή είναι „nikada ne biti". da u o p ć e ne dodiruje nešto što je „toliko d u g o " . to je o n o na što smjera mišljenje i čiji bitak ne proizlazi iz toga što je „ t o l i k o d u g o " . kao što nije j e d n o „ f i l o z o f . Jer priliči mu.bilo bi tumačenje o n o g a „ v e ć 13 je neograničen". no ono ne bi bilo savršeno u onome smislu u kojemu je savršeno ono čemu to svojstvo pripada nužnošću (za homonimnost usp. niti produžiti.naime. niti rastegnuti. 366 367 . nije „postoje­ ć e " j e d n o . kad bi bilo zajedno s njim. koje je djelatnost života što pri sebi mirujući j e s t j^rerna J e d n o m u i u J e d n o m u te što niti b f t a i f ^ f t . budući da o n o nije „toliko d u g o " . nego bi se upotrijebilo za objašnjenje o n o g a ne16 propadljivoga . mogli bismo ga nazivati savršenim. No budući da u hr­ vatskome to znači isto što i „nikada biti". A kad bi tkogod govorio ο vječnosti tako kao da je ona već neograničeni život time što je on već sav te što od sebe ništa ne troši j e r u njemu ništa nije prošlo niti bi moglo biti . usp.) Naime. niti razviti. 1 7 No o n o č e m u je svojstveno to da niti potrebuje o n o „ z a t i m " niti je izmjereno u n e k o m e drugome vremenu. jer o n o „uvijek" m o ž d a bi se m o g l o . b. 2. Takva je narav dakle sve. koja ne potrebuje u o p ć e ništa osim o n o g a što već posjeduje. preveo sam smisao. podijelivši se. mislimo na o n o što nije tako da sad jest.zavesti dušu u produživanje o n o g a što je više i o n o g a što nikada neće nedostajati. a s druge manjkava. a sad nije. a to je na poglavit način zato što ništa od sebe ne troši.tp je vječnost. . Naime. O n o dakle ne posjeduje sad ovo. istinski biti znači uvijek biti 1 5 o d n o s n o nikada ne biti drukčye7~&E8~^ZTiaei biti nepromjenljiv o d n o s n o biti bez razlike. Aristotelove Kategorije 1.tad bi bio blizu odredbi. ne možeš dakle ni shvatiti niti o n o što je od njega ranije niti nešto što je od njega kasnije. tako prekrasna i lijepa. nego posjeduje upravo o n o što treba biti. u neograničeno b u d u ć e m u . A k o dakle n e m a ničega što je od njega ranije ili kasnije i ako je J e s t " o n o najistinitije što mu pripada . No m o ž d a bi bilo bolje govoriti samo ο „ p o s t o j e ć e m u " . niti je u neograniče­ n o m e vremenu. (A o n o što tako miruje jest vječnost. A kada govorimo ο o n o m e „uvijek". jer mu nedostaje vrijeme što ga potrebuje. onda n a m p o n o v n o pridolazi o n o ο č e m u g o v o r i m o . poradi jasnoće. a drugo „istinski f i l o z o f . a i riječi „ p o s t o j e ć i " pri­ dodaje se o n o „uvijek". kako mislim. za shvaćanje vječnosti bio je potreban dodatak „uvijek". a „vječno postojeće" drugo. Usp. i nije s j e d n e strane puna. h o m o n i m n o bi se nazivalo savršenim.vječnost. nikada ne izlazi iz njega. o n o što slijedi . A posjeduje sve. na-lažan način . Budući da takva narav. a niti ga m o ž e š rasta­ viti. m o ž e imati. nego da bi i životom i bivstvom bio nedjeljiv. to da „vječnost miruje u J e d n o m u " .„ z a t o što je sav i ništa ne troši" . a budući da su i nastajanje smatrali bivstvom. Naime. to je o n o što tražimo. da njegov život ne bi. nego je o n o prije odredbe „ t o l i k o d u g o " . biće.kad se ne bi izreklo na poglavit način.potrebuje o n o „ z a t i m " . i o n o što miruje samo. kad bi bilo u njemu prisutno i trčalo s njim.naime.i ne s drugom namjerom nego da bi se pokazalo kako vječnost ne s a m o da vodi p r e m a J e d n o m e sebe u odnosu na sebe samu nego je i život bića oko Jednoga koji postoji takav kakav jest. Dakle. Ova bi rečenica vjerojatno trebala predstavljati objašnjenje stavova što ih nalazimo na koncu ovoga odlomka. trebamo smatrati da ta­ da. i u o p ć e joj ništa ne nedosta­ je.i o n o samo .nedostajati". nego zato što je postojalo nešto što se skrivalo pod i m e n o m filozofije nastao je dodatak „istinski". tada još ne bi bio sav .

kad bi taj mislio na okretanje neba. dočim o"d'sacia raspravljamo n e posve sišavši. b. jer o n o u čemu kretanje jest različno je od o n o g a što samo kretanje jest. a i j e d n o i drugo bilo bi kretanje Svega. bilo u vremenu . Druga su kretanja sporija zato što bi u duljemu v r e m e n u prešla samo dio razmaka. Kad se pak kaže kako je kretanje vanjske kruglje najjače i najbrže. ο kojoj se. T a m o j e naime' pur'vodio p r e m a gore. 8. Riječ je ο tvorcu. Vrijeme ne m o ž e biti kretanje. Da stari i blaženi muževi nisu ništa kazali ο vremenu. nego samo što je ono sa stajališta nečega drugoga. Platonov Timej 29el. Oni Usp. a dijelom na epikurovce. kretanja ili onoga što se kreće" (Beierwaltes. npr. Kao prvo. Usp. A iako se protiv toga m o g u navesti . jer mu o n o „ranije" udje­ ljuje u z r o k bitka. nego onoliko koliko je sišlo vrijeme.Naime. Relacijsko razmatranje vremena nikada ne kaže što je vrijeme u sebi i sa stajališta sebe samoga. dostatna bi bila i ova: kre£ajyeubi m o g l o stati i prekinuti se. Od o n i h koji kažu kako je vrijeme kretanje jedni bi mogli tvrditi kako je o n o svako kretanje. još bi se više udaljila od toga da je vrijeme. ali ne u o n o m e v r e m e n u u kojemu je prešlo polovi­ cu.. b. trebali b i s m o . d^dirjujbonim ο č e m u raspravljamoT*A~ k a k o bismo mogli biti 1 u d o d h u T m n m sto llHih Je LuJe'i Potrebn^je^aJždje^da^jmi su­ djelujemo u vječnosti. 3. teško da bi o n o m o g l o biti sama kruglja. No kako n a m j e T o n i p g u ć e J c a d s m o u vrerrrerrcr? A l ^ j g ^ g ^ f e ^ o g u ^ u vječnosti moglrrbij3ej3p_oznati_a^ Valja n a m dakle-'šTci iz vječnosj^iju jstrazjvanje^vremena i u vrijeme. a o d r e d b o m .a i bile su navedene . 3). a vrijeme ne. bilo svako. Stoga ni svi­ j e t nije dobio neki vremenski početak. gore. No iako je to kazao poradi objašnjenja.P l a t o n prenosi na pojam Svega. D o č i m oni koji kažu kako je vrijeme nešto na kre­ tanju mogli bi misliti ili na razmak kretanja ili na mjeru kretanja 20 ili na o n o sto uopće slijedi Ttretanje. na­ gađalo kako je vrijeme. tako da bi j e d n o vrijeme bilo „ p o l a " . obje navedene vrste kretanja jesu"u vremenu. to potvrđuje tvrdnju kako su kretanje kruglje i vrijeme različni. Naime. 2 1 Je li onda v r j j e m e j t o g o d na kretanju? Tvrdnja da je vrijeme kretanje odnosi se na Aristotela. Platon kasnije i toj riječi predbacuje da nije posve t o č n o ο njemu izre­ čena. niti ako se uzme_uređeno kretanje. m o ž d a stavove izrečene ο v r e m e n u y^^Jj^MXil^SJ^^ieiiti. a drugi kako je kretanje Svega.druge tvrdnje. dajemo li svjedočanstvo n e č e m u d r u g o m e i raspravljamo li ο n e č e m u t u đ e m u ? No kako bi to m o g l o biti? N a i m e . Misli na riječ „bijaše". dok se tvrdnja da je vrijeme nešto na kretanju odnosi dijelom na Aristotela. Usp. 7. K a d a dakle ο t o m e govorimo. 15 uz V 1. uslijed toga što se kreće. j e d n o koje ide od istoga do istoga. a drugo „ d v o s t r u k o " . a drugo koje je dospjelo do polovice. ili kreće. 368 369 . kako bi m o g l o doći do ikakva shvaćanja ako n i s m o u^. n a i m e da nije posve t o č n o izrečena za one stvari koje pri­ 19 padaju o n o m e što se nazivlje i misli pod vječnošću. ipak bi i o n o . dijelom na stoike. No sada je n u ž n o prvo shvatiti tvrdnje najviše vrijedne s p o m e n a i ispitati h o ć e li naš vlastiti n a u k biti u skladu s kojom od njih. O n o je naime najbrže od svih očito zato što u najmanje vrijeme prijeđe veći o d n o s n o najveći razmak. „Ci­ jeloj je kritici zajednička namjera da se dokine relacijskost vremena. ili je v r i j e m e j n e š i ^ n a ^ r e t a n j u ^ A budući da vrijeme nikada mjIHstonuio bi posve daleko o d njegova pojma kada bi se kazalo kako je o n o mirovanje ili o n o što miruje ili nešto na mirovanju. o t p o č e t k a spojivši o n o što slijedi s vječnošću.s o n u stranu Sve­ ga" označuje o n o što ne počinje od n e k o g a vremena. 18 pak koji kažu kako je vrijeme o n o što se kreće mogli bi misliti na kruglju Svega. A kad bi tkogod kazao kako se kretanje Svega ne m o ž e prekinuti. 216). s m k r p a n j a te se takore£i^z^vih_njui nacmi j e d n o . niti ako s e ^ z ^ n j i . A k o dakle vrijeme nije ni kretanje kruglje. bilo o n o u r e đ e n o . ATErJ'koja ne bi bila u vremenu. Tvrdnja da je vrijeme ono što se kreće izgleda da se odnosi na pitagorovce (usp. sjedinitelju (ό συνιστάς). gore. izložiti mni­ jenja ο njemu pokušavajući pojam v r e m e n a što ga posjedujemo uskladiti s mnijenjem što ga ο njemu izlažemo.i o n o bi se okretalo do iste točke. bilj.

koja ne sadrži pojam vremena. Koji pak od tih razmaka. poput dvojstva ili trojstva. svojom neprekinutošću. Naime. pokaže na mnoštvo kre­ tanja . . upitan što je vrijeme. No to bi bila m n o ž n o s t kre­ tanja. A to „uvijek i z n o v i c e " bit će broj. iako je o n o očito od obojega različno. ako je vrijeme razmak kretanja Svega. K o ­ liko se naime nešto kreće. J e T t o biva slično i isto kao kad bi tkogod. Ili će samo kretanje. kao i u slučaju razmaka kretanja.kao kad bi tkogod govorio ο m n o g o topline . pa ni za istovrsno. 219bl-2: „Vrijeme je naime ovo: broj kretanja s obzirom na 'ranije' i 'kasnije'".ni ovdje se ne bi pojavilo ni izašlo na vidjelo vrijeme. Kad bi tkogod k a z a o ^ k a k o j e vrijeme razmak k r e t n j a . gledajući u kretanje. nego na o n o duž čega bjjse jarno^kretanje protezalo kada takoreći s njjuntrči. imati razmak. 2 3 A oba bi se razmaka mjerili j e d n i m različnim razmakom. Naime. pa i o n o mjesno. vrijedi: razmak nije isto­ vjetan za svako kretanje. naime. ne bi mislio na razmak samoga kretanja. nego uvijek iznovice kretanje. TVTeautim. kao prvo. toliko bi dugo nešto drugo m o g l o mi­ rovati te bi se m o g l o kazati kako je vrijeme i za j e d n o i za drugo istovjetno. A _ o n o ne-iznenadno. 228b26-27: „Jer [kretanje] se katkada određuje brzinom i sporošću. bjelodano "je kako je j t o v r i j e m j ^ . Aristotelovu Fiziku Ε 4. valja dvojiti vrijedi li to na isti način za svako kretanje. a ono kojemu nije to je nejednoliko" (malo modificiran Ladanov prijevod). ono kojemu je ista brzina to je jednoliko. o d n o s n o razmak koji se pojavljuje takoreći na masi kretanja. Tako. a razmak će pripadati masi. j e r mjesto što g a j e prešlo jest „toliko i toliko" i to će biti razmak. 219al2-14: „Zbog toga što je veličina neprekinuta i kretanje je neprekinuto. 2 4 Prvo dakle i ovdje.što je vrijeme. nego u kretanju. pa će i v r e m e n a biti p u n o . S t o j e dakle i koju narav i m a taj razmak? On ne m o ž e biti mjestan. a Krizip kako je razmak kretanja svijeta (SVF 2. i količina kretanja jest primjerice desetica. a ni na određeni način uređenoga. Naime.A k o je vrijeme razmak. s druge strane. razmaka i sam razmak msj^vnjejme. No ne kaže se što je t o . i time što ne prestaje odmah. a jer je takvo kretanje. koje je podmet. 9. mjera u o d n o s u na što? A k o se istom mjerom mjere obje vrste kretanja. štoviše razmak kojega kretanja . j e r tih je p u n o . jer kretanje je n e p r e k i n u t o ) . u usj^r^bjj5_gmrn^ u vremenu. Aluzija se vjerojatno odnosi na Aristotelovu Fiziku A 12. kao što se uvijek iznovice pojavljuje voda koja teče te razmak koji se na njoj motri. No to će „toliko i t o l i k o " biti izmjereno mjestom. nego uvijek napreduje. 2 2 onda. Usp. Cime će se o n o što_J£_ji£. A TĆfje o n o što naš n a u m o t p o č e t k a traži . 220b32-221a2: „Bu­ dući da je vrijeme mjera kretanja. nego su u vremenu. Jednolikost odnosno ujednačenost kretanja Plotinu će kasnije predstavljati vrlo važan moment u argumentaciji. što bi o n o m o g l o biti drugo doli kreta­ nje? No ipak je „toliko i toliko". nego će biti „toliko i toliko" koje je nastalo u vremenu. onda nije ni svakoga uređeno­ ga. dakle.r^izlikoyati od iz­ nenadnoga? Time_sto je_u_vremenu. T.509). kakva mjera. Ni u Ari- 370 371 . za koji bi netko s više prava m o g a o reći ka­ ko je vrijeme.iznenadna. ako je raz­ m a k u s a m o m e kretanju. broj i mjera bit će takvi kao kad bi se brojem deset mjerili i konji i bikovi ili kao kad bi ista mjera bila i za vlažne i za suhe stvari. onda je i vrijeme" (malo modificirani prijevodi T. ali su različite [stvari] kojih je broj: konji i ljudi" (pr. ^ tanje. Valja isTJitati na koji je način vrijeme hroj kretanja ili mjera ( o v o pos^eČfnje je bolje. o d n o s n o vrijeme neće biti posvuda. Δ 12. nego j e i i e . Zenon tvrdi kako je ono razmak kretanja (SVF 1.193). A ako tkogod. b r z o ili sporo. kazao kako je o n o razmak kretanja u v r e m e n u . Iz toga p o n o v n o proizlazi tvrdnja kako je vrijeme kretanje.i z n e n a d n o kretan j e .jest vrijeme? A k o je vriieme razmak u r e đ e n o g a kretanja. ono mjeri kretanje time što određu­ je neko kretanje koje će izmjeriti cjelinu". i uopće sve kretanje. Jer kako bi netko m o g a o brojiti n e u r e đ e n o i neujednačeno kretanje? Kakav bi broj tu m o g a o pos­ tojati. ako je kazano kako postoji neki broj ili mjera za svako kretanje. Δ 11. j e r i o n o mjesno izvan je razmaka. Aristotelovu Fiziku Δ 11. jest brže i sporije. No to nije vrijeme. Sto je dakle taj razmak što ga zoveš v r e m e n o m postavljajući osobiti razmak kre­ tanja izvana? Naime. nego mjesto.kojih je neograničeno m n o g o .. j e r kretanje. i u stotinu konja i u stotinu ljudi. Ladana). onaj koji razmak postavlja u samo kre­ tanje bit će u nedoumici gdje da postavi razmak mirovanja. Ladana). 2 5 Usp. tako da kretanje duž nekoga Tvrdnja da je vrijeme razmak (διάστημα) odnosi se na stoike. 220bl0-12: „Broj je pak jedan te isti. r a z m a k n i j e izvankretanja.

Tvrdnja da je vrijeme o n o što slijedi kretanje 2 7 ne podučava što je vrijeme niti govori išta prije negoli se kaže što je o n o što slijedi. Usp. N a i m e . kako se pojavilo i nastalo. nego je preuzeta iz drugih izvora. nego zdrav razum (έπιλογισμός /indukcija?/). ujedno ci­ jeloga i već neograničenoga života. do onoga netremnoga. kako god da se ο t o m e govori. vrijeme će biti o n o što slijedi kretanje u vremenu. kad bi to tkogod razložio. No budući da je tamo postojala ra­ doznala narav koja želi vladati s o b o m i biti svoja i koja je odabrala da traži više od onoga što je prisutno. vrijeme kao s l i k j ^ v j ^ n o s t i . Valja ispitati je li o n o što slijedi kasnije. netrpnostima. Ilijadu 16. Demetrije Lakonski to je protumačio tako kao da je vrijeme σύμπτωμα συμπτωμάτων (fr. gore. kako je prvo ispa­ lo vrijeme? M u z e j o š nisu postojale i po svoj ih prilici nitko ne bi m o g a o zazvati da to kažu. prije nego s t o j e stvorilo to „ranije" i postalo potrebujuće o n o g a „kasnijV^ajedjip^j^Tjjm^g^^ n e g o je i o n o samo u njemu mirovalo. noćima. 73).^jm)^n^ičjmvsi^e¥u duljinu guta jDroizveli. zašto pridodavanjem broja. ad Her. O n o bi ο sebi m o g l o govoriti ovako: ranije. nije nam potreban dokaz (άπόδειξις). O n o bi naime m o ž d a m o g l o biti vrijeme.. odnosno barem za tamošnje stvari još ne bijaše. tkogod m o g a o zazvati samo nastalo vrijeme. govori se „Ono što slijedi" (παρακολούθημα) mogli bismo odrediti kao „ono što se pojavljuje kad se pojavljuje nešto drugo". iako terminologija nije posve Epikurova. istodobno ili ranije. a ne kad postoji kretanje. Epikur naime vrijeme razmatra u kontekstu συμπτώματα („događaja".112-113.Nadalje. no vrijeme mu je pripadalo i prije negoli je bio izmjeren. kao stoje primjerice sjena παρακολούθημα tijela. trpnostima. 29 10.zašto bi dakle vrijeme bilo kad biva broj. 72). pokrenula se i time se pokrenulo vrijeme te krećući^se prema o n o m e što j g u v i j e k _ r p o t o m ' ' . Jer v r e m e n u je svojstve­ no da je „ t o l i k o " i kad ga nitko ne mjeri. kako bi za nj m o g a o postojati broj? Ne bi m o g a o osim ako t k o g o d ne bi izlučio koji njegov dio te ga mjerio. prije činilo povijest pro­ blema) te ukoliko smo ukratko ponešto kazali ο svakoj postavci. ne bi bilo i prije duše koja mjeri? Bilo bi osim ako t k o g o d ne bi kazao kako nastanak v r e m e n a nastaje iz duše. Budući da je vrijeme neograničeno i budući da se tvrdi kako je takvo. baš i ako su M u z e tada postojale. 'Vremena još ne bijaše. No budući da ne istražujemo što vrijeme nije n e g o što jest te budući da su m n o g i prije nas m n o g o toga kazali ο svakoj pojedinoj postavci (što bi. kretanjima i mirovanjima (Ep. b. No kakve bi to veze imalo s p o j m o m vremena? kao da je u vremenu.naime. Naime. Tvrdnja da je vrijeme ono što slijedi kretanje odnosi se na Epikura. Usp. posve čvrstoga te. M o g a o bi pak tkogod kazati kako je duša o n o što potrebuje veličinu za mjerenje. ako postoji nešto takvo što „slijedi ranije". prema o n o m e kasnijemu. budući da joj je pripadala neka ne. P o t r e b r m j e j i a se p o n o v n o j j z d i g n e m o do o n o g a položaja za koji smo rekli kako je pri vječnosti. ali i „svojstava"). 2. o n o m e što nije istovjetno. da uočimo kako je vrije­ me neko specifično svojstvo (ίδιον τι σύμπτωμα) koje povezujemo s danima. Budući da se ο vremenu ne može govoriti kao ο ostalim svojstvima nečega (Epistula ad Herodotum. osim razloga nepravilnosti pristajat će svi drugi koji su protiv njih navedeni .m o g u ć e je naime da isti broj b u d e i o n o što mjeri i o n o što je izmjereno . n e g o j e uvijek drugo^ jnj.preostalo bi kazati što treba smatrati da vrijeme jest. koji miruje u JeTJriomu i prema J e d n o m u . Zašto vrijeme. 2 8 No m o ž d a bi. duša. „zgoda". ko­ j e m u na svaki način pripada „ranije" i „kasnije"? To je kao kad bi t k o g o d kazao kako veličina nije tolika kolika jest ako nitko ne bi shvatio kolika j e . A budući da su tamošnje stvari mirovale u sebi. 294 Usener). i o n o m e koji tvrdi kako je vrijeme mjera kretanja Svega m o ž e se protusloviti iz onoga s t o j e već kazano i drugim s t o j e sada kazano ο mjeri kretanja . 11. vrijeme ć e m o stvoriti p o j m o m i naravlju o n o g a „kasnije". bilo u smislu o n o g a što je izmjereno bilo u smislu onoga što mjeri . No z b o g mjerenja to nipošto nije n u ž n o . A k o je tako. 374 .

Tu riječ Platon u Timeju (44c2) rabi ipak u drukčijemu smislu. umjesto istovjetnosti i nepromjenljivosti te o n o g a što miruje . koji vode oblikovanju pojedinih stvari" (M. umjesto v e ć ne­ ograničenoga i cijeloga . kao što se ni vječnost t a m o ne smije shvatiti izvan bića. a i da stane. skupljeno i što je v e ć neograničeno ako. a ni vrijeme ne treba shvatiti kao uzastopnost ili o n o „kasnije" (kao ni vječnost t a m o ) . morala pomaknuti. koja ne postoji prvobitno. w o mfiuF B u duči naime da se o n o u njoj kreće . stvorila. S „način života" ovdje prevodim βίος. što je u njoj Ls njom. umjesto u m n o g a kretanja . duša je.39.5. „Kao što je Platon to jednom učinio s parmenidovskim bitkom. K a o što pojam iz mirnoga sjemena. a ni u sebi. nije htjela da u njoj bude prisutno sve skupljeno. dok se ona otpustila i uje- 376 377 .mirna m o ć i da je o n o što je tamo vidjela uvijek htjela prenijeti na drugo. uza svoju djelatnost.ie_jwromcmila^sebg J -umiesto vječnosti stvorivši vrijeme. razvijajući ga.. a niti je sadanji život naličan o n o m e prije.jer za nj. umjesto neprotežnoga i J e d n o g a slika Jednoga. onda treba kazati: umjesto tamošnjega života postoji drugi život koji je takoreći h o m o n i m a n ovdašnjoj m o ć i duše. n e m a drugoga mjesta doli duše . pokazujući svoju djelatnost jednu za drugom.8. Geschichte einer geistigen Bewegung. hoće biti u bitku. a zatim re­ d o m p o n o v n o neku različnu. Kad bismo.jer on je dje­ latnost neke vječno postojeće duše.5 sqq. ne bi m o g l a ni u to. 3 1 bi li izgledalo da taj govori nešto istinito? Jer ako je vječnost život u mirovanju i istovjetnosti. P o t r e b n o j e dakle d a s e vrijeme shvati n e k a o d a j e izvan duše. njje tamešnjeTliegji^ T l S i i i i o ć e biti slika onoga. ne bi bilo ni same kruglje. 78). za ovo Sve. ako je ona uvijek takva kakva jest i već neograničena i ako vrijeme treba da b u d e slika vječnosti. Kad bi dakle tkogod kazao kako je vrijeme život duše u kretanju koje se preinačuje iz j e d n o g a na­ čina života u drugi. a razdiobom prikriva množinu. no Beierwaltes (257) upozorava na razliku: „Plotinovi λόγοι γεννητικοί. u misli učinili da se ta m o ć po­ n o v n o vrati i kad bismo zaustavili taj način života što ga o n a sada ima kao nezaustavljivoga i nikada ne zastajućega . οί λόγοι οί ποιοϋντες razlikuju se od stoičkoga λόγος σπερματικός prije svega u tome što ih valja misliti kao nematerijalne (V 1. uvijek u prikuplja­ nju. oponašanjem-onoga svijeta stvorivši sjetilni svijet koji se pokreće krjetanjem k o j e . Zenon govori ο λόγος σπερματικός kao ο djelatnoj moći (SVF 2.o n o što ne miruje u istome. P o ­ t o m je i stvorenomu dala da robuje v r e m e n u učinivši da o n o bude CTJČfan VfreiiiHim ι πνΆ II|U|IIWM |Jlll. Dakle. Primjerice. umjesto skupljene cjeline . da bi m o g l a krenuti.258). uz to. kao što se ovo Sve odnosi prema o n o m e . Pohlenz. čega bi j o š bilo m i m o vječnosti? Sto bi bilo o n o što je uvijek drukčije kad bi sve mirovalo u J e d n o m u ? Sto bi. u smislu „životnoga vijeka".kad bismo dakle pretpostavili da o n a više nije djelatna.kreće se i u njezinu vremenu. a to „različan" sadržavalo je različno vrijeme. 12. i umjesto da posjeduje Jedno u sebi on troši to Jedno izvan sebe i napreduje u neznatniju duljinu. Na posve je istome tra­ gu i Plotin. p r e m a vječnosti. nego u stvaranju i rađanju . I ona naime jest u v r e m e n u i u njemu se kreće. stvara. Sličan su nauk zastupali stoici. uzastopnost. a prošli živoTu~seb~i sadrži prošlo vrijeme. jer niti razumijeće bijaše djelatno. protežnost života u sebi sadrži vrijeme i uvi­ j e k dalje napredovanie_života v O e b i uvijeksjađrzi vrijeme. put u m n o ž i n u . nego kao nešto što se u duši zrije. tako je Zenon razdijelio Heraklitov logos u mnoštvo te govorio ο nebrojenim 'spermatikoi logoi'. nadalje. Na taj će naime način oponašati o n o što je v e ć cijelo. te da ostaje u mirnoći. kao što je i vječnost t a m o . duljina takva načina života koji napreduje u jednolikim i j e d n o v r s n i m preinakama koje nečujno prolaze i koja posjeduje neprekinutu djelatnost. budući da je duša djelatna.o n o što će djelomice i uvijek postajati cijelo.kretanje nekoga dijela duše. Uostalom. Die Stoa. i to ne p r e m a sebi. nego proizvodi uvijek drugo. S ovoga mjesta valja shvatiti kako je vrijeme ta narav. Ujedno je dakle život različan.11-13. jer prvo bi se. kako se vje­ 30 ruje. te s drugim razumijećem ide p r e m a o n o m e što prije nije postojalo. bilo o n o što je ranije? A što bi bilo o n o što je kasnije ili o n o što bi m o g l o biti? Uz to.)".mwr?fl5ffllvativSi U. A k o se dakle.o n o što je uvijek u slijedu p r e m a neogra­ ničenome. Jer na taj će način oponašati bitak Jednoga. o n o što je u neprekinutosti jedno. onoliko dugo koliko je duša izvan vječnosti. isto tako i duša. V 3. 5 1978. mogli b i s m o izmjeriti koliko je njezino mirovanje. prvo . Naime. . λόγοι έν σπέρμασι.4-7) i što nemaju funkciju opće­ nitoga principa (IV 4. k a m o bi duša m o g l a krenuti doli u o n o u č e m u jest? Štoviše. nego da je zaustavila tu djelatnost te da se i taj dio duše okrenuo prema tamošnjemu svijetu.

U z r o k našega neshva­ ćanja jest taj što oni u svojim spisima nisu objasnili s t o j e vrijeme. planeti lutalice. Dakle. prethodnu bilj. Jer kako bi o n o mjerilo i što bi o n o mjereći kazalo. koji nisu znali brojiti . j e r je on jednolik vrsti kretanja na koju se oslanjamo. z a h v a ć e n o u „toliko i toliko" v r e m e n a i koje se često broji. a vrijeme neće biti mjera kretanja p r e m a štostvu. Stoga. pokreće prema spoznanju i prijelazu na vrijeme. kad bi tkogod kazao kako kretanje i kruženje na neki način mjere vrijeme . A na osnovi nečega uređenoga o n o se m o ž e pojaviti i pokazati u mišljenju. da bi vrijeme nastalo stvoreni su Sunce. i to na obrnut način. bilo da se kreće. ili kao kad bi tkogod za samo kretanje. 3 3 P o t o m . za razlikovanje i čuvanje vre­ menskih brojeva". jer pišu za poznavaoce i za one koji su ih slušali. Naime. nego slučajno. a opravdava se činjenicom što Ari­ stotelova rasprava ο vremenu spada u tzv. Jer i da mjeri. budući da ga nije sposoban objasniti jer je neodređeno. a n e d a g o v o r e ο o n o m e što slučaj­ no nastaje u n e č e m u njegovome. nego o č i t o v a n o na osnovi kruženja. i mogli s m o se nečim takvim služiti takoreći kao mjerom. 378 379 . Aristotelici. No m o ž d a oni to ne čine na obrnut način. m o ž d a ih samo mi ne shvaćamo. koje se ne m o ž e shvatiti ni razumjeti drukčije . nego. a različno je kao i o n o što se mjeri. bilo da o n o uređeno miruje. 3 4 mogli s m o naći koliki je vremen­ ski razmak. No samo vrijeme više ne treba posjedovati o n o u č e m u jest. To bi bilo isto kao kad bi tkogod kazao kako o n o što se mjeri na osnovi lakta jest veličina ne kažući što ona jest. j e r duša ga je rodila zajedno s ovim Svim. Mjesec i pet drugih zvijezda. j a " ? Je li to o n o na temelju čega jest mjerenje? Budući da o n o jest da bi mjerilo. no ipak više na osnovi onoga koje se kreće. nego o n o prvo treba biti to što jest.dinila. nije li mjera? Dakle. dolazi pojam b r o j a . 13. bilo bi različno. iako je određuje. o n o što se mjeri na osnovi kruženja to je o n o što se u njemu očituje .o n a je vrijeme. Stoga su o n i 3 0 do­ vedeni do tvrdnje kako je vrijeme mjera kretanja umjesto da_kažu kako je vrijeme o n o što se mjeri kretanjem i da p o t o m jpridodaju što^e-to^ose-rrrjefT^Fetanjem. o n o u čemu se druge stvari kreću i miruju jednoliko i uređeno. j a s n o je da početak toga kretanja prema ovdašnjim stvarima i ovaj način života rađaju vrijeme. budući da je prije bilo ne­ što drugo. neka se taj prisjeti da on kaže kako su one nastale radi razjašnjenja i razlikovanja v r e m e n a i zato da bi bilo jasne m j e r e . jer u svojemu „ t o l i k o " očituju „ t o l i k o " vremena. m o g a o bi kazati kako je o n o onoliko koliko je mjesto. dovest će do poimanja veličine prošloga vremena. „ n e š t o je toliko koliko sam j a " ? A što je to . u kojemu samo kruženje jest. samo vrijeme nije mjera. 3 6 No Platon za bivstvo vremena nije kazao niti da je o n o što mjeri. kretanje Svega bit će mjereno prema vremenu. budući da nije bilo m o g u ć e da se samo vrijeme odredi d u š o m . a niti da je o n o što se na osnovi nečega mjeri.j e r o n o je nevidljivo i neshvatljivo. zbog toga razloga i takva božjega nauma ο nastanku vremena. a odatle. Stoga je i k a z a n o kako je vrijeme nastalo zajedno s ovim Svim. kaže. kretanje. vrijeme dokinulo. Timej 38c2-6: „Dakle. ponajviše za njih. Dakle. kruženje očituje vrijeme. ali ipak ne i nastati.to objašnjenje ne bi bilo n e m o g u ć e . Kad bi t k o g o d kazao kako Platon i pomicanje zvijezda nazivlje v r e m e n i m a . A jedinstveno kretanje. prije negoli mirovanje. a ovo Sve je u vremenu. kao m j e r o m vremena. iako jasno kažu kako je vrijeme mjera u smislu o n o g a što se mjeri. d o k o n o što se mjeri jest samo slučajno. a o n o što se na osnovi njega mjeri od njega je različno. Misli na izlazak bilo kojega nebeskoga tijela. izmjereno na osnovi određenoga kretanja.ko­ liko je to m o g u ć e . ακροαματικού διδασκαλίαι. Prigovor se odnosi na Aristotela.bit će vrijeme. kazao kako je o n o to što se mjeri na osnovi mjesta. T a k o je mjera kretanja o n o što je Usp. s p o m o ć u kojih d r u g o t n o š ć u bijaše m o g u ć e shvatiti dvojstvo. Naime. o n o što mjeri ili o n o što se mjeri. dakle u njegov ezoterički nauk. ne nastalo. nismo pogodili njihovu namjeru. a i lakše je spoznati ko­ liko se nešto kretalo doli koliko je mirovalo. a niti su ljudi mogli sami od sebe izmjeriti svaki od njegovih dijelova . i o v o Sve r o đ e n o je u takvoj djelatnosti . kad su ljudi shvatili koliki je razmak od j e d n o g a do drugoga izlaska. Usp.tvorac stvara dan i noć. Naime. prenošen usmeno. a ako postavi nekakvo mjesto što ga je kretanje prešlo. objasnit će koliko je kretanje. 3 2 N a i m e .

j e r o n o jest nešto . Kad bi tko­ god kazao kako vrijeme nije u opstojnosti o d n o s n o kako ne po­ stoji. Timej 38b6-7: „Vrijeme je dakle nastalo s nebom da bi oni. a ne kretanje duše koje je u njoj u trajnomu putu? Zato što o n o prije nje jest vječnost. U prijevodu isto tako slijedim njegov prijedlog („behaupten".te za istinskije kretanje. Plotin. hoteći objasniti njegovo bivstvo kaže kako je o n o nastalo zajedno s n e b o m prema prauzoru vječnosti te kako je pokretna slika. No protiv takvih je tvrdnji potreban drugi način dokazivanja. kao što ni duša u n a m a nije odvojena ni od kojega nasega~3ijela. Je li dakle vrijeme i u nama? Ono je u svakoj takvoj^duši^ u svakoj postojiTstovrsno. dočim o n o m u kretanju p r e m a koje­ mu je i o n o prvo kretanje nastalo to ne dopušta. S obzirom na sve što je kazano. a je­ dan život proizvodi n e b o i vrijeme. A u što vodi kretanje duše? Naime. koje se protezalo istim razmakom. koja niti zajedno s njom trči niti se s njom proteže. Duša je_dakle prva dospjela u vrijemej^tv^rikdj^rijejneJ. ono u što će nas htjeti voditi već je bez razmaka. isto­ dobno nastavši. a sve duše jesu jedna. ujedno bi stalo vrijeme. Zašto o n d a to kretanje Svega vraćamo u o n o što ga obuhva­ ća te k a ž e m o kako je o n o u vremenu.50 čitam καταθετέον.ono je nai­ me uzrok . nastala i za čuvanje vremenskih brojeva (38c6). Kaže kako je nastalo zajedno s n e b o m zato što takav život stvara i nebo. ta­ ko stvara i uzastopnost. 3 9 Vrijeme će naime biti ili bijaše tako kako će on sam biti u onome što kaže.^a-pasjeduje_iajedno sa' švojluh djelatnošću. u navodima iz Platona ispušta Platonovu tvrdnju da vrijeme protječe u skladu s brojem {Timej 37d6) odnosno da su nebeska tijela. Tijelo koje se kreće toliko vremena odvest će do tolikoga kretanja . vratio u Jedno. potrebno je uzeti u obzir i to da kad netko shvati koliko je prešao čovjek koji se kreće. Ono više nije u nečemu. j e r o n o je samo proizvodeće kretanje . *"*" U 13. istodobno i nestali. „erklaren") 380 381 . Usp. A kako onda vrijeme može-biti-possaida? Jer. ne bi kazao ka­ ko jest nešto. tada shvaća koliko je kretanje. j e r ne posjeduje taj život. prema Beiervvaltesu.nego je za očitovanje vremena kruženje dobilo neki najmanji dje­ lić. osim radi razlikovanja vremena. „bit će". j e r je u t o m u životu. 3 7 Ipak. valja tvrditi kako je očito da griješi kad bi kazao „bijaše" ili Kako napominje Beierwaltes (284). ako je do tolikoga vremena zadržao kretanje tijela. te nebo. a zajedno sa stvaranjem i njihovo prela­ ženje j e d n o u drugo.i do njegova vremena. koje posjeduje „ranije" i „kasnije". iako je od njega prvotno postalo i „ranije" i „kasnije". kada takoreći shvati kretanje nogu. Stoga vrijeme neće biH'rastrgano^jerJo ιμ|β ru vječnostTkoja na drugi način postoji ύ svim istovrsnim stvarima. To je dakle ono što prvobitno postoji i u čemu su druge stvari. a ne και τό θέσν ili καΐ θετέον. j e r vrijeme ne mi­ 38 ruje. a ono do kretanja duše. j e r on time neproduševljenome kretanju dopušta da ima „ranije" i „kasnije" te vrijeme po sebi samome. ni c]^sa_nrJ^pdvQ^na ni od kojega dijela svijeta. u namjeri da iz odredbe vremena posve eliminira pojam broja. koji odgovara najmanjemu dijelu vremena. te je odavde m o ­ guće spoznati kakvo je i koliko je vrijeme. Isto je i s dušom Svega. No kad bi tkogod u z e o „ranije" i „kasnije" ovdašnjega kre­ tanja i kazao kako je to vrijeme . ne­ ka promotri da prije toga kretanja pokret u čovjeku bijaše tolik. kao što ne miruje ni život s kojim trči i hita.kao što stvara svaku pojedinu od svojih djelatnosti. kad bi m o g a o . bio bi u najvišemu smislu bezuman.e. ako bi ikada došlo do kakva njiho­ va nestanka". jer nema u čemu biti. A k o bi se dakle taj život.

pojam 1 život bog kretanje svijet dokaz. zreti nebo ranije davati opstojnosti. rasprava. misao. umovati mišljenje um zrenje gledati.bitak. vječan zamjećivanje uzrok vječnost vječan počelo. način života rođenje. izraz. ουσία . ostajati mjera i _. τό είναι . opstojnost kasnije narav vrijeme duša άδιάστατος άιδίότης άίδιος αϊσθησις αίτια αιών αιώνιος αρχή αρχέτυπος αριθμός βίος γένεσις διάστημα δύναμις είδος είκών ειμί έν ενέργεια έννοια ζωή θεός κίνησις κόσμος λόγος μένω μέτρον neprotežan trajnost trajan. steći opstojnost podmet hipostaza. mogućnost oblik slika biti.. 1 Rječnik najvažnijih termina νοέω νόησις νους shvaćati.biće. ών . mišljenje. 382 383 . početak prauzor broj život. pojam mirovati.bivstvo Jedno djelatnost poimanje. uspostavljati.postojeći. τό ov . stvaranje όρασις όράω ουρανός πρότερον ύφιστημι ι ύποκείμενον ύπόστασις ύστερον φύσις χρόνος ψυχή razmak moć. misliti.

Platonova Politeia. Završio gimnaziju u Zagrebu te studij filozofije i klasične filologije u Bonnu. utemeljitelj te pročelnik Odjela za filozofiju Matice hrvatske. Član je među­ narodne organizacije Project Theophrastus i udruženja American Society for Ancient Greek Philosophy. Ο tumačenju (Zagreb. Paralipornena dialectices (Zagreb. 1988). Uvod. 1989). do 1991. Bavi se grčkom i srednjovjekovnom filozofijom. Kao Feodor Lynen stipendist Humboldtove zaklade usavršavao je antičku filozofiju u Sjedinjenim Američkima Državama (1987-89). Od 1983. uposlen na Institutu za filozofiju u Zagrebu. Od 1979. Od 1993. Varia philosophica (Zagreb. od 1989. Matija Vlačić Ilirik. 1991. Oxfordu i Louvainu. zajedno s Filipom Grgićem. 1986). Priredio zbornik Filozofija i teologija. s posebnim naglaskom na objavljivanju hrvatske filozofije pisane latin­ skim jezikom. na temu determinizma u antičkoj filozofiji. Od 1989. 1993. Kraći istraživački boravci u Oxfordu (1980). 1991). Dokto­ rirao je na Sveučilištu u Bonnu 1985. Gostujući profesor filozofije na sveučilištu u Beču (1992-93). Pragu. Bologni (1987). Kantom i kantovskom tradici­ jom. član međunarodnog Znanstvenog savjeta časopisa Phainomena. Gimnaziju pohađao i završio u Zagrebu. 1987). na Fakultetu političkih znanosti s tezom Platonovi „Zakoni" kao filozofijsko utemeljenje filozofije. predstojnik Instituta za filozofiju. Od 1992. član redakcije časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske fi­ lozofske baštine. 1995). Od god. u Županji. Beču (1991). Jed­ nokratna predavanja na sveučilištima u Ljubljani. Ruder Josip Bošković. teorijom spoznaje i etikom te hrvatskom filozofskom baštinom. u zvanju znanstvenog savjetnika. diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakul­ tetu te politologiju teorijskog smjera na Fakultetu političkih znanosti. do 1994. Povijesno-filozofijske studije (Zagreb. prijevod i komentar (Zagreb.Bilješka ο autorima Damir Barbarić rođen je u Zagrebu 1952. gostujući istraživač na sveučilištu u Tubingenu (1994). 1995) te. Tubingenu. 1980). 1992). Aristotel. član redakcije časopisa Filozofska istraživanja. Knjiga šesta i sedma. Doktorirao 1980. Uvod u studij Platona (Zagreb. 1994). Zagreb. Ideja dobra (Zagreb. De continuitatis lege (Zagreb. Leipzigu. Osim članaka u hrvatskim i međunarodnim časopisima objavio je također Zukunftsurteile und Fatum (Bonn. Braunschvveigu. Pre­ ludiji. glavni urednik časopisa Studiae historiae philosophiae croaticae. Politika Platonovih „Zakona". do 1993. SAD (1993-94) te sudionik domaćih i međunarodnih simpozija. Filozofija Andrije Dorotića (Zagreb. urednik časopisa Godišnjak za povijest filozo­ fije. Uz članke i studije u domaćoj i međunarodnoj periodici objavio Vježbe u filozofiji (Zagreb. Josip Talanga rođen je 1953. Od 1989. 1986). Beču. 1989. 1975. Padovi (1982). Od 1981. Studirao i jednopredmetnu klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu. 384 385 . glasila Fenomenološkega društva u Ljubljani. Specijalizirao je srednjovjekovnu filozofiju u Louvainu (1986-87). radi u Institutu za filozofiju u Zagrebu. Bio je gostujući profesor na sveučilištima Augsburg (1993) i Rutgers.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful