SEMINARSKI RAD Povijest hetitske civilizacije i mogućh kontakata s minojskom/mikenskom Egeidom

Filozofski fakultet u Zagrebu Odsjek za Arheologiju kolegij Egejska arheologija mentor: prof.dr.sc. Helena Tomas student: Nera Meštrović

Kada se u drugome tisućljeću narod proto-Hetita naseljava na prostor Male Azije, susreće se s brojnim narodima i populacijama već usustavljenih i definiranih međusobnih odnosa. Narodi koji u to vrijeme nastanjuju prostor Anatolije, ali i okolna područja koja će kasnije postati dijelom vanjske politike i diplomacije hetitske države, najbolje se mogu opisati jednim elementom koji čini svaku kulturu, i koji ju diferencira od onih ostalih – jezikom. Neki od tih anatolijskih jezika, a time i naroda, koji su ostali posvjedočeni do danas i kojima se služimo kako bi objasnili neke elemente hetitske kulture, kao što su se i oni služili istima u trenutku njihova prožimanja, jesu: lidijski, likijski A i B, karijski, milijski, pisidijski, zatim sidetski, staroakadski i akadski, hatski, urartski, hurijski i palajski, te luvijski jezik države Arzawa (hijeroglifski i klinopisni luvijski nisu oblici istoga jezika). U kontekstu ovoga seminarskoga rada bitno je primjetiti kako su se pokušaji pripisivanja minojskoga jezika (pisanog linearom A) skupini anatolijskih jezika pokazali potpuno pogrešnima i netočnima (dr.sc. Ranko Matasović, 'Kultura i književnost Hetita, Matica Hrvatska, Zagreb 2000). Hetiti dakle dolaze u Anatoliju oko 2000pr.Kr., i susreću se s Asircima, Hatima, Hurijcima, i ostalim svojim budućim susjedima. U najranijim desetljećima zauzimanja novoga prostora, grupiraju se u dvije dominantne kraljevske glave: centar sjeverno položene dinastije čini prijestolnica Zalpa (kasnije zamijenjena Hattušom) - (oba imena su hatska imena naselja/gradova); dok se južna kraljevska središnjica – Kussara (lokalitet još nije nađen) – često sukobljava s konkurentnim Kanešom (luvijsko i nešijsko ime naselja/grada). Grad Kaneš, odnosno Neša, izvorni je hetitski grad, te se u njegovome imenu i simbolici odražava ironija lingvističkoga čvora kojeg su Hetiti sami sebi spleli. Iako sebe nazivaju 'narodom Neša', svoj grad 'gradom naroda Neša' i sam jezik 'jezikom naroda Neša', tijekom kasnijih desetljeća preuzimaju znatnu količinu i kulturnih i jezičnih elemenata okolnih susjeda, osobito naroda Hatti. Ono što zatim slijedi jest politika, te kroz vrijeme Hattuša,

kohezivnu državu.Kr. kao i od naroda Hatti – za kojega još nije utvrđeno jesu li bili protjerani. Oxford 1998). Hurijaca. napadom grada Zalpe. neki znanstvenici smatraju kako je ranijim zauzimanjem Hattuše sada ponestalo razloga za toleranciju prema pokorenome narodu. u 16. Za vrijeme nekoliko njihovih nasljednika slijede manji i veći ratni prevrati u regiji. već s kojima su razvili čak vazalni odnos.Kr. događa se smjena vladara Labarne I i Hattušilija I. Dosada. Od susjednoga naroda Hurijaca preuzima se prilično jezičnih konstrukcija. ili asimilirani u kraljevstvo. na prijelazu stoljeća. sjeverne kraljevske prijestolnice.pr. Povijesna dinamika hetitskih naroda započinje oko 1830g.pr. Činjenica da je hetitska populacija (i narod i sam kralj) bila spremna primiti religijske elemente od svojih vlastitih podčinjenih. zapravo. st. Pithanin sin Anitta (okvirni datum vladavine 1740-1720) napada. kulturne veze sa susjedima. Te godine. te titula 'prvoga kralja Staroga kraljevstva' varira individualno u literaturi.izvorno hatski grad dobiva status prijestolnice. te kasnije njegov unuk Muršili I (1620-1590) su prvi koji poduzimaju veće ratne pothvate (osvajanje amoritske prijestolnice Aleppo. tuđim imenom. Kulturnih kriterija vjerojatno nije bilo. postavljena za sjedište ujedinjenoga kraljevstva. koji nisu predstavljali prijetnju niti silu.pr. tj do prijelaza 17. što Anittin nasljednik Zuzzu (cca 1720-1710) rješava osvajanjem i destrukcijom (jedinog izvorno hetitskoga) grada. osnovati snažnu i čvrstu. te iz njene tradicije Tudhaliya I preuzima kraljevski . Pod vladavinom Tudhaliye I (1400-1380) počinje Novo kraljevstvo Hetita. osvaja i pripaja Zalpu i Hattušu. govori puno o odnosu prema religiji u tim najranijim stoljećima države. zbog pitanja dominacije i kontrole stanovništva koje čini jedan narod. otvaraju prva ozbiljna politička pitanja te vjerojatno i trgovačke. – datumi iz The Kingdom of the Hittities. na Kaneš. Nakon što su tako riješili unutarnje odnose. a s time i civilizacija Hetita ostaje zapamćena u povijesti pod. Vladar Hattušili I (godine vladanja 1650-1620g. Babilona). hetitski kraljevi tada se prvi put okreću vanjskim horizontima.Bryce. osvaja Kanešu i tada dolazi do prvoga ujedinjenja. te kroz nekoliko stoljeća i kratkotrajno slabljenje države. To se najbolje odražava baš u religijskim ekvivalentima uspostavljenim od npr. koje obilježava jačanje religije kao metode održanja kohezije i kontrole društva (za to vrijeme država dolazi u kontakte s egipatskom civilizacijom. s obzirom da kulturno gledano. T. Hetiti vrlo malo svojih vlastitih elemenata (pa i religijskih) čuvaju od 'kontaminacije' s okolnim narodima. Najraniji početak Staroga kraljevstva zabilježen je tako u prvoj pisanoj povijesti države. Iako su kulturne poveznice jasno evidentne između ova dva naroda te postoji mogućnost kako je došlo do mirnoga pripajanja hetitskome krugu. Cilj njihove vanjske politike bilo je prije svega definiranje statusa svoje države među odnosima okolnih državnih i etničkih struktura. Kralj Pithana od Kussare kasnije.. ili tih godina.Kr. ili su bili potisnuti pod političkim prioritetima. Tada je Hattuša. U međuvremenu je populacija Asiraca zauzela Kanešu i pripojila ju svojim trgovačkim rutama. S druge strane. koja će dokazati svoj status u užim i širim prostornim kontekstima. Marija. hetitski osvajački pohodi imali su za cilj prvenstveno definirati i uspostaviti svoj komadić teritorija i nove domovine na novom tlu. klinopis. koja datira oko 1650. kao npr. vjerojatno političkom propagandom kako bi se smanjile tenzije među 'pokorenima'. od neprijateljskih sila Asiraca te države Amurru također se preuzimaju visokocivilizirane tekovine.

U to vrijeme slijedi i naseljavanje. što bi pravilnim nestankom *s između samoglasnika. što biva posvjedočeno u pismima. Egeidi. *akhaywoy Zatim u hetitskim izvorima nalazimo osobno ime 'Alakšanda'. . tj.naslov 'Moje Sunce'.R. Šuppilulima I dijeli vlast sinova među regijama i time dodatno ojačava i povezuje osvojene dijelove države.Matasović). naziv Wiluša > Wi-lu-šaš > praoblik u grčkome bi trebao biti *wilusos. neki znanstvenici ističu priču Stjepana Bizantinca (grčki leksikograf. kolonizacija južne Anatolije. za koje se pretpostavlja da je hetitski ekvivalent grčkome imenu Aleksandros (drugo ime Parisa od Troje). na jugoistok prema Mitaniji.het.) odgovara lingvistički grčkome akhai(w)oi > grč. Šuppilulime I (1344-1322) moć hetitske države danas smatramo na njezinim vrhuncima (osvaja Aleppo. . Tudhaliya I kratkotrajno ruši amoritski Aleppo i Mitaniju. Motylos) u Maloj Aziji. no smatra se kako su argumenti dovoljno snažni i evidentni da ih se svakako uključi u analizu hetitske. Također. slijedi naglasak na glavno pitanje u kontekstu kolegija Egejske arheologije – pitanje Ahhiyawe. povezanosti različitih povijesnih.poKr. dok je Babilon pod saveznicima-vazalima Kassitima). 6st.pr. Arzawe). te i arheoloških izvora. tj sjeveru.Ahhiyawa (hetitski izvori 15st. Sa lingvističkoga aspekta mogu se primjetiti određene sukladnosti. preuzima koncept poistovjećivanja vladara s božanskim epitetima. koju povezujemo s nazivom Troia.ponekad se u pojedinim izvorima navodi i het. Europi. dalo *ilyos > Ilija = Troja (dr. Carchemiš u Siriji. Za vrijeme sljedećega značajnoga kralja. prema moru.). te se širi na luvijsku državu Arzawu na zapadu.het. Neke temeljne pretpostavke smataju kako: .te ime države. ime Taruiša. Amorićanima – cilj jest zauzeti ključne trgovačke puteve iz Mezopotamije prema Anatoliji. Wiluši i Ahhiyavi. . koje služi kao kao filter-prostor između hetitskih i mikenskih horizonata. te drugi smjer. te smatraju kako bi se moglo raditi o grčkoj inačici hetitskoga imena Muwatali. naroda. prema Arzawi. Nakon povijesnog pregleda razdoblja hetitske države za vrijeme paralelnih minojske i mikenske civilizacije. Muršili II (1321-1295).hetitski naziv grada Millawanda odgovara (lokacijski i lingvistički) gradu Miletu. zapisima i kraljevskim analima).sc. i mogućih odnosa s minojskom i mikenskom Kretom te mikenskim utjecajima na hetitsku kulturu i prostore koje okupira. luvijske i mikenske povijesti. Hetitski vladar Muwatali I (vladao oko 1400) spominje mirovni ugovor s vladarem Wiluše i spominje se ime Alakšande. naziv Apaša odgovara imenu Efez (sjedište luvijske vlasti. Hurijcima. O sljedećim usporedbama znanstvenici još uvijek raspravljaju te konkretnih odgovora još nema. Mitaniju. jest luvijska država Arzawa.Kr. . etničke tvorevine ili barem trgovačke sile . ovome seminarskom radu i samom kolegiju zanimljiviji: zapad Anatolije i Male Azije općenito. koja će ostati neprijatelj hetitske države sve do kraja njezinih povijesti. i rekonstruiranim luvijskim posredovanjem. Osobito osjetljivo područje mogućih kontakata. . o gostovanju Aleksandra i Helene kod kralja Motila (grč. Nasljeđuje ga jedan od sinova. Glavni smjerovi (2) djelovanja hetitske države su. s kojim počinje ozbiljna ofenzivna politika prema Arzawi i Millawandi.

već ovdje samo ima predstavnike-kolonije – Milet i Troju. etnički pojam. i dodatno objasniti karakter trgovačkoga posredovanja linije grčko kopno – Ahhiyawa – Anatolija. i Ahhiyawa kao trgovačka sila Mediterana . međutim . Ahhiyawa dakle opstaje kao država trgovačkih motiva. Zato T. kultura. attarissiya mogao bi lingvistički odgovarati imenu Atreus. a u istome tekstu implicira se kako „se do Ahhiyawe ne može doći kopnom. neprijateljskim susjedom hetitske države. potrebni su arheološki dokazi. jest činjenica kako „je iz tablica lineara B poznato da je zapadna Anatolija bila jedna od regija-izvora iz kojih se dolazilo do robova za radnu snagu mikenskih palača“ (Bryce). zašto Hetitima ne odgovara savez Ahhiyawe i Arzawe? Odgovor bi mogao biti onaj za koji interes imaju i Hetiti kao vojna sila makroregije. pod vodstvom Attarsiye koji se navodi kao „čovjek iz Ahhiyawe“ (anali Muršilija II. . očito nije imalo ikakve tendencije uspostavljanja neposrednog kontakta s državama Male Azije. te s obzirom da u Anatoliji nije poznat nijedan izvor te sirovine.Iz hetitskih izvora u 15st doznajemo kako se dogodila bitka s Ahhiyawom. jesto to da je 'Ahhiyawa' država(zemlja/sila na zapadu od hetitske države. Ono što bi moglo potvrditi takav pristup.sc. no tamo tragove istoga nalazimo u puno manjem postotku nego u sjeverozapadnoj Anatoliji – u tome području koncentrirana je većina ukupnoga postotka nalaza kositra onodobne Male Azije. kako bi se pisani izvori i zapisi. . što se poklapa s pretpostavkama o lokaciji Ahhiyawe.Matasović.na jugu jedini mogući izvor Afganistan. no ne i pismenim izvorima.R.Kao jedna od mogućnosti predložen je uvoz iz Cornwalla u Velikoj Britaniji. predložene su brojne trgovačke rute kojima se kositar mogao uvoziti: . te u tom karakteru kontaktira s Arzawom. mikenski arheološki tragovi većinom su keramički proizvodi isključivo Trojinih publikacija („mynian ware“) – siva keramika čiji oblici se izvorno proizvode i distribuiraju u/iz same Troje. da na području Troje (a i Mileta) nalazimo mikenske materijalne tragove. no arheoloških tragova nema. Ipak.Bryce u 'The Kingdom of the Hittites' navodi kako: . već je to činilo isključivo preko svojih kolonija-posrednika. te kao zaključak daje analogiju u tome. Sada ostaje pitanje. smatra se kako Ahhiyawa nije geografski već kulturni. Kreta. kako se „do Ahhiyawe mora ploviti“). Također.kako bi naoružali vojsku za sva osvajanja i ratne pohode. niti granice Ahhiyawe nigdje nisu konkretno navedene.Mikenjani su posvjedočeni arheološki na tom prostoru. Naziv attarsiya. Sirija) .R. te lingvističke poveznice mogli postaviti kao vrijedni temelji postavljanju punih legitimnih pretpostavki. Uvoz dakle mora protjecati SZ Anatolijom. o napadu na Arzawu). odnosno mikenskome kralju.kositar. Ono što iz pisanih hetitskih izvora još doznajemo. tj (sa zadrškom) grčko kopno. Može se također pretpostaviti kako matično područje Ahhiyawe. Mezopotamija. S obzirom da Hetiti koriste kositar u puno većem postotku od svojih susjeda (Egipat.sc. već se mora onamo ploviti“ (dr.Matasović). S obzirom da oba grada upravljaju većim površinama i očito ih podržava sila ravna bilo kojoj anatolijskoj. te prema pismenim izvorima zaključujemo kako sjedište. Prema tome Ahhiyawa kao narod. sinu Pelopsa i ocu kraljeva Menelaja i Agamemnona.Ahhiyawa se javlja u pisanim izvorima. sila čije sjedište nije u Maloj Aziji (još jednom referenca na dr. Troje i Mileta.

Kako ipak prikazi ostaju takvima kakvi jesu. znanosti.Bryce). da je ime kralja Ahhiyawe izbrisano s popisa kraljeva s kojima se Tudhaliya I smatrao ravnim.Kr. 1600pr. no pitanje arheoloških tragova kontakata kretske minojske kulture s kulturom Hetita. te je moguća posljedica bila ta. a sljedeća dva bivaju opovrgnuta: . Bikovi su vrlo čest element religije i umjetničkih ostavština Hetita. i palicom u ruci. o prekidu amurskog posredovanja kao trgovačkog sjecišta. jer arheoloških podataka nedostaje. izveden je iz još davnijeg/ranijeg Tarua.sporazum Tudhaliye i Sausgamuwe od Amurru (Sirija). jer Gašge nemaju sjedište niti zajedničkog vladara s kojim bi se sklapali pregovori. Prema tome Tarhun biva uvučen u tematiku i motivistiku rata. Nerikka) u području sjeveroistočno od Hattuše. i Asirije kao jakog hetitskog neprijatelja.vaza iz Hüseyindedea (prostor sjeveroistočno od Hattuše). akrobate. od kojih dvije u mogućoj sceni „preskakanja bika“ . Mikenski. osvojiti. te zatim kroz Troju prema unutrašnjosti Anatolijskih visoravni – znatno je kraći i vjerojatniji (T.. moglo bi ostati neriješenim. te sredini minojske civilizacije. komunikacije. prikaz svadbene ceremonije > jedini arheološki nalazi hetitske kulture koji prikazuju plesače. Mezopotamije.. ratovanja. između trgovina politički neutralne Ahhiyawe. odnosno egejski kontakti su ovim pretpostavkama objašnjeni i prikazani u jednom od mogućih stvarnosti. te se ipak smatra da nisu uvezena iz minojske Krete. Sporazum je ipak s vremenom bivao prekršen. prikazano 13 figura plesača.uvoz iz češke regije bogate kositrom – Bohemije – preko Dunava i Balkana (primjetiti Grčku). umjetnosti na tome prostoru (iako se već tada vodio kao mrtav jezik od nekoliko stoljeća starosti). nego iz smjerova Egeide i kretskih utjecaja. Obje vaze potvrđeno su izrađene anatolijskim tradicijama i stilom. Narod Gašga okupira tako jedno od najvažnijih hetitskih svetišta. U prilog tome govori upravo klinopis. te je u hetitskim izvorima posvjedočeno kako su vladari znali slati žrtve i darove za svetište te moliti Gašge da ih prenesu božanstvu u vrijeme proljeća. prostorni. kada se ono slavilo. Bikovi se u hetitskoj religiji. Tešub/Tešup/Tešuba – hurijski bog neba i grmljavine. još uvijek postojeća uporaba sumerskoga jezika kao jezika pisma. s kojima Hetiti tijekom cijele svoje povijesti ratuju bez uspjeha. Istim područjem lutala su plemena 'divljega' naroda Gašga. te tadašnja. dodat ćemo kako datacija vaza odgovara razdobljima Starog kraljevstva hetitskih dominacija. a time i umjetnosti. i religijski. Prostor Male Azije prostor je miješanja i asimilacije sjevernih indoeuropskih i južnihi semitskih i 'mezopotamskih' tradicija. a kasniji hetitski ekvivalent naziva se Tarhun/Tarhunta/Tarhuwant > het korjen *tarh = pobijediti. te ćemo dodati još jednu zanimljivost kao kontekst vremenski. Sirije. Smatra se kako su u tome aspektu vjerojatnije uvedeni preko direktnih susjeda (konkretnije Hurijaca) i iz linija Asirije.vaza iz Inandika (prostor sjeveroistočno od Hattuše). nalaze kao elementi izvorno hurijski. Tome pridonosi jedan povijesni izvor . . pobjede – te kao takav zauzima jedno od najviših pozicija u hetitskome panteonu. Iz izvora poznato sjedište boga-gromovnika bio je (još uvijek neotkriven) lokalitet Nerik (het. glazbenike. te se prikazuju kao pratitelji velikih božanstava. Prikazan je kao bradati bog s dvjema planinama s obje strane.

G. London. i hetitske civilizacije kao vojne dominacije prostorima Male Azije.sc. Slučajnost ili moguće poveznice – bez dodatnih arheoloških informacija teško je. Zagreb. i nemoguće izvoditi zaključke. LITERATURA: * dr. Ranko Matasović: Kultura i književnost Hetita (Matica hrvatska. 1986) * T. MacQueen: The Hittites – and their contemporaries in Asia Minor (Thames & Hudson. 2000) * J. Oxford. na prostoru koje je potvrđeno kao prebivalište naroda Gašga. i ovih dviju vaza dovoljne i vrijedne informacije za daljnja istraživanja o temi moguće povezanosti mikenske i minojske civilizacije i trgovačke sile. Bryce: The Kingdom of the Hittites (Clarendon Press. Međutim. Obje provincijenalaze se na prostoru sjeveroistočno od Hattuše. vaza iz Inandika u susjednoj provinciji Cankiri. i za koje se pretpostavlja da je okvirno tamo bilo svetište Nerikka.Vaza iz Hüseyindedea pronađena je na području provincije Corum. i Ahhiyawe. 1998) . svetište boga gromovnika Tarhuna čiji atribut je bik – kao i na prikazima dviju vaza. u ovome seminarskome radu smatra se kako su kontekst i situacija.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful