Vrste opterećenje

 s obzirom na trajanje:
... kratkotrajno
... dugotrajno
 s obzirom na promjenjljivost u vremenu:
... statiĉko (mirno)
... dinamiĉko
 s obzirom na karakter djelovanja sile:
... aksialno (istezanje ili pritisak)
... smicanje
... savijanje
... torzija ili uvijanje
NAPREGNUTO STANJE
Pri analizi unutarnjih sila koje se pojavljuju u kosom presjeku
štapa opterećenog na istezanje ili pritisak, pri jednoosnom napregnutom
stanju, u tim presjecima istodobno nastaju normalna i tangencijalna
naprezanja, i odgovarajuće deformacije.

ζ
1
ζ
2
ζ
1
ζ
1
ζ
2
ζ
2
ζ
1
ζ
1
ζ
2
ζ
2
ζ
3
ζ
3
a) b) c)
I u najjednostavnijem sluĉaju napregnutog stanja — pri aksijalnom
rastezanju štapa — uzrokom pojave opasnog stanja materijala
mogu biti kako normalna, tako i tangencijalna naprezanja. Zato
je važno znati koje je od tih naprezanja odluĉujuće u lomu
materijala, tj. u odnosu na koje od njih treba izvršiti provjeravanje
ĉvrstoće materijala. Kod jednoosnog napregnutog stanja (a), npr. pri
aksijalnom rastezanju, kada su glavna naprezanja:


provjeravanje ĉvrstoće vrši se prema uvjetu:
NAPREGNUTO STANJE
A
F
1
= o
0
2
= o 0
3
= o
1 d
o s o
Ako dva od glavnih naprezanja nisu jednaka nuli (b), a to
je ravninsko ili dvoosno napregnuto stanje ili kada sva tri
glavna naprezanja imaju vrijednosti razliĉite od nule —
troosno ili prostorno napregnuto stanje (c) — pojava
opasnog napregnutog stanja može biti izazvana raznim
kombinacijama vrijednosti glavnih naprezanja σ
1
, σ
2
i σ
3
.

Pri raznim odnosima naprezanja nastajat će nova
posebna opasna stanja materijala.


NAPREGNUTO STANJE
Na osnovu teorije, laboratorijskih pokusa i prakse može se
pretpostaviti nekoliko uzroka koji izazivaju lom materijala. Uzmemo li
složen rad elementa konstrukcije i postavimo pitanje, što može biti
uzrok popuštanju odnosno lomu materijala, može se dati niz
odgovora, odnosno hipoteza, kao:

a) popuštanje materijala može nastati ako naprezanje u
napregnutom stanju postigne vrijednost najvećih normalnih
naprezanja, koja je jednaka granici razvlaĉenja ,

b) popuštanje se može pojaviti kada deformacija postigne odreĊenu
vrijednost najvećeg produljenja štapa,

c) popuštanje je moguće pri pojavi odreĊene veliĉine
tangencijalnih naprezanja itd.

To su hipoteze popuštanja ili teorije čvrstoće.
NAPREGNUTO STANJE
• Pri jednoosnom napregnutom stanju materijala rezultati koje
dobivamo provjeravanjem ĉvrstoće jednaki su neovisno o teoriji po
kojoj je izvršeno provjeravanje, jer jednoosno napregnuto stanje je
ona mjera (etalon) s pomoću koje se ocjenjuje rezultat proraĉuna za
sve teorije. Pri dvoosnom odnosno troosnom napregnutom stanju
uvjeti ĉvrstoće bit će razliĉiti u zavisnosti od teorije po kojoj je
provedeno provjeravanje ĉvrstoće.

• Prema tome, teorije ĉvrstoće imaju zadatak da objasne uzroke loma
materijala koji se nalazi u složenom napregnutom stanju i da na
osnovu zadanih mehaniĉkih karakteristika materijala, dobivenih pri
aksijalnom rastezanju ili sabijanju, postuliraju formule za proraĉun.

• Kao kriterij za opasno stanje plastiĉnih materijala uzima se pojava
razvlačenja ili popuštanja (pojava velikih permanentnih deformacija),
a za krhke materijale raskid (pojava naprslina).
NAPREGNUTO STANJE
Prema prvoj teoriji ĉvrstoće, teoriji najvećih normalnih naprezanja,
koju je prvi postavio Galilei, opasno stanje materijala nastaje u
trenutku kada najveća normalna naprezanja postižu opasne
vrijednosti.

Teorija najvećih normalnih naprezanja pretpostavlja da i u opštem
sluĉaju, kada su σ
1
, σ
2
i σ
3
razliĉiti od nule, treba uzeti u obzir samo
veliĉinu najvećeg naprezanja na rastezanje ili najvećeg naprezanja
na sabijanje i da druga dva glavna naprezanja uopšte ne utjeĉu na
ĉvrstoća materijala. Odatle slijedi da u toj teoriji nema razlike izmeĊu
provjeravanja ĉvrstoće pri jednoosnom i troosnom napregnutom
stanju.

Uslov ĉvrstoće po Teoriji najvećih normalnih naprezanja izražen je
nejednakošću:


1 d
o s o
TEORIJA NAJVEĆIH NORMALNIH NAPREZANJA
Teorija najvećih jednoosnih deformacija pretpostavlja da opasno
stanje materijala nastaje zbog najvećih jednoosnih deformacija, kao
posljedica najvećeg relativnog produljenja.

Prema toj teoriji koja se naziva i hipotezom najveće dilatacije
opasna relativna deformacija ne smije biti veća od dopuštene
relativne deformacije pri jednoosnom rastezanju ili sabijanju:





TEORIJA NAJVEĆIH JEDNOOSNIH DEFORMACIJA
max d
c s c
d
d
E
o
c =
ISTEZANJE I PRITISAK
EKSPERIMENTALNI REZULTATI
STATIĈKOG ISTEZANJA
ŠTAPOVA
EKSPERIMENTALNI REZULTATI
Ispitivanje
mehaniĉkih
svojstava
razliĉitih
materijala pri
statiĉkom
istezanju vrši se
u laboratoriju za
ispitivanje
mehaniĉkih
svojstava
materijala na
kidalicama.

P
0
A
B
C
D
α
α
Δl
P
K
P
L
P
R
P
P
per
Δl
tot
Δl
EKSPERIMENTALNI REZULTATI
• Slika prikazuje je takav dijagram istezanja za meki ĉelik.
Karakteristiĉne taĉke u dijagramu oznaĉene su O, A, B, C i D.

• Taĉka O odgovara poĉetku istezanja. Na odsjeĉku OA postoji
linearna zavisnost sile F od produljenja Δl.

• Taĉka A je granica proporcionalnosti. Naprezanje u epruveti, u
tom trenutku, zove se granica proporcionalnosti, a odreĊeno je
relacijom



• Deformacije epruvete u tom podruĉju veoma su male i mogu se
ustanoviti samo s pomoću specijalnih instrumenata (ekstenzometri).
A
F
p
= o
A
F
p
= o
EKSPERIMENTALNI REZULTATI
Taĉka B leži na liniji približno paralelnoj s osi produljenja Δl. Taj
odsjeĉak krivulje karakterizira stanje materijala kada produljenje
raste a da se ne povećava sila F i nastaje razvlačenje (popuštanje)
materijala.

Hookeov zakon više ne vrijedi. Pri tom se na vanjskoj površini
epruvete, a posebno ako je prethodno ispolirana, mogu golim okom
zamijetiti kose linije, što su zapravo sitne pukotine.

To su Luedersove linije. One su obiĉno nagnute pod uglom nešto
većim od 45° prema uzdužnoj osi štapa. Njihova se pojava
objašnjava kao posljedica plastiĉnih deformacija, ĉiji uzrok
uglavnom leži u tangencijalnim naprezanjima.
P
R
P
R
P
K
P
K
F
K
a) b)
EKSPERIMENTALNI REZULTATI
Ako veliĉinu F
R
, pri kojoj nastaje razvlaĉenje materijala,
podijelimo prvobitnom površinom presjeka epruvete A,
dobivamo naprezanje koje nazivamo granica razvlačenja (limit
of yield, yield stress)
A
F
R
R
= o
EKSPERIMENTALNI REZULTATI
• Pri daljnjem opterećenju materijal se ponovo opire djelovanju sile F i
dijagram rastezanja dobiva oblik krivulje, ĉiji se maksimum nalazi u
taĉki C. Pri tom maksimalnom opterećenju pojavljuju se prvi uoĉljivi
znakovi raskida epruvete u obliku lokalnog suženja (grla) epruvete
koje pri daljnjem rastezanju postiže svoju graniĉnu veliĉinu i nastupa
raskid epruvete po najmanjem presjeku A
K
(tačka D).

• U tome trenutku epruveta ima ukupno produljenje Δl
tot
, koje se
nakon raskida ponešto smanji, jer u razdvojenim dijelovima epruvete
nestaju elastiĉne deformacije. Permanentno produljenje ΔL
per
, koje
se izmjeri nakon raskida, naziva se apsolutno produljenje pri
raskidu, a odnos



• zove se relativno produljenje pri raskidu.
L
L A
= c
EKSPERIMENTALNI REZULTATI
Oznaĉimo li sa F
L
najveću vrijednost opterećenja koje epruveta
može izdržati, a sa F
k
veliĉinu sile F u trenutku raskida, onda se
naprezanje,



naziva prelomno naprezanje na istezanje ili granica čvrstoće pri
istezanju, ili zatezna čvrstoća dok se naprezanje,




• naziva čvrstoća pri raskidu.
A
F
L
L
= o
k
k
k
A
F
= o
EKSPERIMENTALNI REZULTATI
Pri relativnom usporeĊivanju svojstava razliĉitih materijala treba
iskljuĉiti iz razmatranja apsolutne dimenzije epruvete. Zato se
dijagram rastezanja, koji se dobiva na kidalici, transformira u
odgovarajući σ = f(ε), u koordinatama:





pri ĉemu taj novi dijagram ima isti oblik ali je prikazan u drugom
mjerilu.
l
l
A
c =
A
F
= o
Ako ordinate
dijagrama rastezanja
podijelimo površinom
presjeka koja
odgovara trenutku
ispitivanja, dobit ćemo
dijagram stvarnih
naprezanja. Takav je
dijagram prikazan na
slici crtkanom linijom s
maksimalnom
ordinatom k u trenutku
raskida. On pokazuje
intenzivniji porast
deformacija u blizini
"grla" epruvete.
ζ
0
A
B
C D
β
β
ε
ζ
K
ζ
L
ζ
R
ζ
P
δ
ε
P
D'
EKSPERIMENTALNI REZULTATI
S obzirom na relativno
izduženje pri raskidu,
materijali se dijele na
plastične i krte. Za
prve se obiĉno uzima
da relativno izduženje
iznosi > 5%, a za
druge < 5%. U
plastiĉne materijale
ubraja se meki ĉelik,
bakar itd., a u krte
kaljen ĉelik, lijevano
željezo, kamen, beton
i sl.
0
0,1 0,2 0,3 0,4
2000
4000
6000
kp
cm
2
ζ
ε
1
2
3
4
EKSPERIMENTALNI REZULTATI

• Na slici prikazani su dijagrami rastezanja razliĉitih materijala, koji
karakteriziraju njihova mehaniĉka svojstva.

• 1 krivulja za meki ĉelik,
• 2 krivulja za tvrdi ugljiĉni ĉelik,
• 3 krivulja za legirani ĉelik i
• 4 krivulja za bronzu.

• Iz dijagrama se vidi da tvrdi ugljiĉni ĉelik ima visoko prelomno
naprezanje pri malom relativnom produljenju i slabo izraženoj
granici razvlaĉenja; legirani ĉelik ima veliko relativno produljenje pri
dovoljno visokom prelomnom naprezanju, dok granica razvlaĉenja
uopće ne postoji; bronza pak ima veliko relativno produljenje pri
malom prelomnom naprezanju.
PUZANJE MATERIJALA
Oznaĉimo sa ε
0
deformaciju epruvete zbog samog opterećenja i
nazovimo je početnom deformacijom.

Promjena poĉetne deformacije uslijed trajnog djelovanja
konstantnog opterećenja zove se efekt naknadnog djelovanja.

Pri dovoljno visokoj temperaturi (koja je razliĉita za razliĉite
materijale) to naknadno djelovanje igra važnu ulogu. Za ĉelik i
lijevano željezo ta temperatura iznosi oko 300°C, dok se npr. kod
obojenih metala (cink, aluminij) efekt naknadnog djelovanja može
primijetiti već na normalnoj temperaturi (oko 20°C).
PUZANJE MATERIJALA
ε
0
ε
0
t
A
B
C
I
II
III
α
PUZANJE MATERIJALA
Veliko praktiĉko znaĉenje ima neelastični efekt
naknadnog djelovanja, koji se naziva puzanje, jer se pri
tome mogu pojaviti plastiĉne deformacije, koje znadu
postići vrijednosti nedopuštene za normalno
funkcioniranje promatranog elementa mašine.

Ovdje valja istaknuti da se puzanje može pojaviti kako
pri elastiĉno-plastiĉnoj, tako i pri elastiĉnoj poĉetnoj
deformaciji ε
0
.
PUZANJE MATERIJALA

• U uskoj svezi s pojavom puzanja jest pojam trajne ĉvrstoće
elementa mašine odnosno konstrukcije.

• Mnogi elementi mašina ili konstrukcija rade na visokoj temperaturi
(cjevovodi za paru, lopatice turbina razni elementi postrojenja
hemijske industrije).

• Zahtjev trajne ĉvrstoće takvih elemenata nalaže konstruktoru da
deformacija elementa za sve vrijeme njegove upotrebe ne smije
premašiti vrijednosti predviĊene za njegovu normalnu eksploataciju
(npr. = 0,002 za 10 000 radnih sati).
RELAKSACIJA
Relaksacija. Ako rastegnutu epruvetu poslije završenog
procesa opterećenja uĉvrstimo tako da dobivena
poĉetna deformacija ε
0
ostane nepromijenjena, utjecaj
povišene temperature i vremena manifestirat će se u
smanjenju naprezanja u epruveti.

Ta se pojava naziva relaksacija, a objašnjava se time što
se elastiĉna deformacija, koju je epruveta dobila pri
opterećenju, postepeno pretvara u plastiĉnu deformaciju.
Po Robertu Huku
c · = o E
modul elastiĉnosti materijala (Jangov modul)
o =
c
o
= tg E
7
10 1 . 2 E · =
N/cm
2
L
L
E
A
F A
· =
AE
FL
L = A
Aksialna i popreĉna diletacija
Popreĉna diletacija
c · µ = c
p
µ .........je Poasonov koeficijent i ima vrijednost 0.3 za ĉelike
Kod konstrukcija ne smije se dozvoliti da opterećenje pređe granicu
proporcionalnosti da ne bi došlo do deformacija. Zbog toga se definišue
pojmovi dozvoljenog napona
d prop
o s o
d prop
t s t
Stepen sigurnosti
d
m
R
R
= v
10 do 3 = v
Izduženje usled temperature - toplotne diletacije
t L L A o = A
o....koeficijent temperaturne diletacije i iznosi za ĉelik 12.5 10
-6

o
C
-1
Normalni napon je

t E
L
t L
E
L
L
E E A o =
A o
=
A
= c = o
Aksialna sila

t AE A F A o = o =

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful