You are on page 1of 56

Miodrag Karadi

Samo vi ajte, mi emo graktat i arlaukat


Lica: Stevan Beirovi, prvoborac i partijski sekretar od... do sedmog nula osmog pedeset tree Duanka, Stevanova sestra Risto, Stevanov sinovac i jedini muki potomak u kui Beirovia Ljubica, Ristova majka Vid, do 1948. borac, a onda bio odsutan od kue osam godina Spaso, simpatizer jedne strane, poto ga druga nije simipatisala Drago, zaposlen u SUP-u, na ovjeri ili, bolje reeno, izdavanju pasoa Veljko, Daniin mu Danica, ena koja pada iz alosti u alost Grana, Veljkova majka (umrla, zahvalan sin!) Mirko, komija sve do kraja, a na kraju zaprosio Duanku, nakon dvadeset jedne godine teke enje Borivoje, optinski pisac posmrtnih govora Radovan, komija bio i ostao Voza, gazi kokoke lan I lan I Saobraajac Graani i djeca Kokoke Mrtve kokoke Bista (neminovna kao linost) Napomena: Duanka pui non-stop, Stevan ne pui non-stop. Radovan nosi naoare i eir dva broja manji. Ostali obueni ipo sopstvenom ukusu. I IN 1. PORODINA TRAGEDIJA (Stan porodice Beirovi, namjeten obino stvarima koje su bile moderne negdje poetkom ezdesetih godina. Na vidnom mjestu okaena je Spomenica, okruena porodinim fotografijama. Po svim stvarima proizvodi heklanja. U stanu, pomno pratei Stevana, sjede: Duanka, Risto, Vid i Spaso. Stevan unezvijereno eta.) STEVAN: Sve je to is' lopov! Sve je to is' lopov do lopova! Lopovina do lopovine, majku im faistiku jebem! DUANKA: Neka, avole, neka. Ne avetaj po stare dane. STEVAN: Eve ja ne avetam, no me izavetae. Sve is' lopov! Sve! Sve su to vucibatine i 'otapleri! Da, da, i 'otapleri, majku im faistiku jebem! Sve je to emigranat do emigranata, majku im emigranatsku! DUANKA: Ama, primiri se, kumim te bogom. Ne igraj se po stare dane. Ti ko da ne

zna da je rije mloge opekla? STEVAN: U ovu zemlju ja imam pravo da kaem Duanka! Imam! ika sam ja, drugarice, iva ika! Stevan Beirovi, ovi te ga lino gleda, ako to vidi, govorio je i na mlogo jai skup, a ne u svoju kuu! Govorio je i kad je mlogo tee bilo no danas! Govorio je kad je trebalo stisnut! DUANKA: Znam, avole, znam. STEVAN (zanosno) Govorio je Stevan: Smrt faizmu, sloboda narodu! - i: Dolje bande meunarodnig lopova i pijona! Sve je to on na praznik pred tri 'iljade ljudi reko! Io je Stevan Beirovi vazda prvi na glasanje, da u kutiju uturi svoj glas za socijalizam kao prelazni oblik! Niko njega u ovu zemlju nije smio zaustavit i pitat: jesi i glaso? Niko! U drugu kutiju je ovi Stevan isputo ipak! DUANKA: Da kradu, kradu. Ne ba svi, al' veina krade. STEVAN: Pa kud ina mene da udare, kumim te bogom? Pa kud na mene da udiju, bogom te kumim? SPASO: Na tanke su grane pali, do zla boga. STEVAN: Dravu su opljakali, pa sad udarili po onima to su ovu slobodu krvlju zalivali po svim krajevima nae zemlje! Sad udarili na nosioce brastva i jedinstva! Ne mogu ekat da pomremo, je li? RISTO: Neka striko... Nit' je strano, nit' je smak svijeta. STEVAN (kao da ga je tek ugledao): Ene ga! A oklen ti zna je li ili nije, boa greoto? Na koga se ede taki da mi je znat? Sramoti nas i bruka na svaki korak. Ne smijem ko druga eljad u kolu po. RISTO: Popraviu se ja, striko... STEVAN: Ti!? Ti!? Kako e se popravit kad nikad valjo nijesi? Dva put sam ti u kolu bio i neu nikad vie! Nee, sram me, pa sad kad bi odlika bio, ko to nees, ne da nee, no ne moe! (Zastaje irei bespomono ruke.) Zata sam se borio, majko svemogua, da imam najgoreg aka u cijelu kolu!? DUANKA: Kaki u cijelu... Nema takog ni u jednu na svijet! Jo kolu koju on moe iz prve zavrit nijesu izmislili! STEVAN (nastavlja etnju): E to me snae, oca im poganog jebem! VID: Ne znam... nije moje da reem, a neko udo je poelo. STEVAN: Nijesu mene odabrali sluajno. Ne, ne! to ne kradu e drugo, no kod mene? Kud Kakoljicu da zakolju, ruke im opale, osuile se dabogda, gubalo ig dabogda, prisjelo im zadovijek! DUANKA (zatiskajui ui): Ne kuni, avole. STEVAN: O, grom ig pogodio, kud Kakoljicu da zakolju? Zaboravili su oni, Duanka, ko sam ja! Zaboravili su oni izgleda ko je Stevan Beirovi! ika sam ja, drugarice, iva ika! Borac sam ja, Duanka, borac, i to ne borac, no prvoborac! Prvoborac i partinski sekletar od, od, od... do sedmog nula osmog pedeset tree! VID: Ko li moe bit', zaboga? STEVAN: Saznau, kad tad! Saznau, pa mi zadnje bilo, ko to nee! Saznau, kunem vi se, saznau, ika sam ja, Duanka, iva sam ja ika! SPASO: A glavu joj bacili pred vrata. VID: Neko udo jes'. Radovan veli kako je uo da u crkvu neko jaue. Kae: Piti isan ko da ga na vatru peku! SPASO: Ama ne jedno, no petoro jaue. Svojijem sam uima sluo. Petoro, po svu no.

Stio sam da uem, pa se sjetig da u crkvu od rata ne ulazim, a to se stra tie, uo big, pa da me bog, boe me prosti, eka tamo. RISTO: Nee u crkvu, a za popom si io? SPASO: Ja? RISTO: Ti, ti. SPASO: Nikad u ivot! Nikad za popom od rata io nijesam! RISTO: Jesi, jesi! Ja sam te vidio na sarani u selo. SPASO: Na ijoj sarani, pogana raboto? RISTO: Kad ti je umrla majka. SPASO: Ono mi je brat, a ne pop, oi ti ispale! I on je majku saranjivo. STEVAN: Risto, sreo, izlazi! Risto, sreo, mr! RISTO (izlazei) Bio je najmanje jo jedan pop... SPASO: To su drugovi doli na sauee. Isto je bilo vie lanova partije. STEVAN: Daj mi, Duanka, neto da ga gaem. Daj mi neto da mu prospem digerice. Daj mi neto, dako ga u glavu pogodim. (Duanka mu dodaje suvenir: plastinog magarca. Stevan gaa Rista, koji je ve izaao u drugu sobu.) Ovi sam te put, Risto, promaio. Ovi si mi put uteko. Za dananji dan di svijeu dok si iv. Zafali Svetom Stevanu, to mu ruka nije ko eteresprve! DUANKA: I veli, Vide, u crkvu neko jaue? VID: Jaue. STEVAN: Svata je vjerovat. Tun smo eteres este radio nali! Sakrili ga u crkvu! Ostavili bogu da slua vijesti i vodostaj! Predlago sam ja jo onda da se crkva minira, da se govno u vazdug digne, ma zalud! To je bio samo jedan od mojijeg predloga, ma zalud! Sad crkva jaue, kradu narodu, potenom narodu kokoi, stisli nas sa svijeg strana, od Vardara pa do Triglava, od erdapa pa do Dunava, kroz ui nam tako rei prolaze... tako rei i tako ne rei, teke prolaze, a mi nita! Stisli se ko prde u gae, pa virkamo! DUANKA: Ko li to moe bit, zaboga? STEVAN: Sve su to isti! Sve! Od zla oca, a od gore majke! A kud Kakoljicu da mi zakolju, a kud Kakoljicu s duom da razdvoje, vrane im u svakom sluaju oi popile! DUANKA: Ne kuni, avole, ne kuni! VID: Trebalo bi u miliciju prijavit', nek' oni razbijaju glavu ko je. Nas su eteresosme 'vatali ko zeeve, a sad... STEVAN: Kome da javim? Kome? Zna li ko im je naalnik? Zna li? (Pauza.) Pravi se da ne zna. VID: Nita ne znam... STEVAN: Zna, zna! Marinko Lazarov iz Pridvorice je naalnik! E, zemljo, prevrni se! Prevrni se! On naalnik i njemu da prijavim, je li? Ako on iz tri put pogodi ko je naalnik, nos mi okini! Njemu da prijavim da pogodi ko jaue u crkvu i ko mi kolje kokoi?! VID: Ti si njim zajedno io u kolu... STEVAN: Jesam jednu godinu, ne velim da nijesam. On je sa svakim iz tri sela u pet godina i'o zajedno u prvi razred. DUANKA: to ne bi rekli komiji Dragu? On radi u miliciju. STEVAN: Nema on s tim nita. On radi na pasoe. VID: Ko zna na emu on radi? To se kod njig nikad ne zna. SPASO: I ja sam za to da se ree Dragu. Ne da se prijavi zvanino, no 'nako, kominski.

STEVAN: Nee im niko tirebat ako ig ja uvatim! Ako mi panu aka, zvae i SUP i UDBU upomo! Kad ig ja dovatim molie boga da mi vee ruke! Sitne li e bit' muke Isusove! DUANKA: Vikala sam ti ja da je Kakoljica stara i da je treba klat. STEVAN: uti, sluat te ne mogu! uti, ne spominji mi je! Taman sam zaboravio zloin, a ti ko u inat. Taman sam smetnuo s uma koji me jad nae, a ti posre' srca! Taman sam se kocentrisao da vatam bjelosvjecke lopove i pijone, da vatam olo emigrantsku, da doakam gadovima, kad me ti prekide! Prekide me na najvanije mjesto! VID: Vjerujem da su to isti oni to su Momilu zapalili sijeno. STEVAN: Moe bit', moe bit'. Isti su oni sve eteres godina! eteres godina se oni ne mijenjaju! Saemo se i mi preruit, saemo se i mi u dvojke i trojke organizovat, saemo se i mi zaukat, pa da vidimo ko e ta da makne! ika sam ja, Duanka, iva ika! Udarili su oni u najtvre mjesto ove drave! U oni vid su udarili! ika sam ja, Duanka, ne zaboravi, iva ika! VID: Ti, Stevane, ima pitolj, pa emo lako. STEVAN: Kako: lako? VID: Ti noas naprijed s pitoljem, a mi emo za tobom. STEVAN: Ima i 'ti levor. VID: Nemam, uzeli mi ga eteres osme. STEVAN: Ima, ima. Sakrio si najmanje jedan. VID: Nijesam sakrio ni ta sam mislio da mislim, a ne ta imam. STEVAN: e oni Risto, Duanka? DUANKA: U sobu. STEVAN: Gaag li ga ja, il' mi se ini? DUANKA: Gao si ga. STEVAN: Jesam li ga pogodio? DUANKA: Ne. STEVAN: Nijesam ga pogodio? DUANKA: Ne, da se ja sjeam. STEVAN: ika sam ja, Duanka, iva sam ja ika! Viee kad u novine na prvu stranu iziem s nogom na neprijatelja! Viee kad objave kako sam ig povato. Pisae, viee: povatani svi do jednog! (uje se zvuk zvona na vratima. Stevan otvara vrata. Na vratima, odmaknut od ulaza, stoji Mirko i gleda u ploice.) MIRKO (zaprepateno): Dobar dan... Uuu!... STEVAN: Kojim dobrom, Mirko? MIRKO: Uuuu!... STEVAN (primijetivi korpus delikti na ulazu): Uuu!... UUuu!... (Svi ustaju i sa zaprepatenjem gledaju. uvi galamu iz sobe, ulazi i Risto.) STEVAN (izbezumljeno): Uuuu!... Ubiu, spasa mu nema! Ubiu, nema tu druge ni tree! Dvades' u ubit, a jedan e bit pravi il' u srodstvu! Ubiu ga, kroz guzicu u mu metak proerat! Drugi e put uplje srat, ko tanc maina! Ubiu, ljudi, ubiu, asti mi, ne big vi se 'vako kleo, da neu! Ubiu, zaboravie se Jasenovac, priuljau se zviduui, pa onda sve rafal do rafala! Ubiu, a vidim da neko gae skida! e mi je pitolj, Duanka, poinjem odma'! DUANKA: Evo samo da poistim. Ulazi Mirko. (Mirko ulazi. Duanka ostaje napolju

da isti. Stevan nervozno eta po sobi, lomei prste. Ostali gledaju jedan u drugog, pokazujui potpuno iznenaenje.) STEVAN: Ko je, da je, svedno mi je! Ko je, da je, ba me briga! Ubiu, crkvu u spalit, popa u na suvo brijat, udariu na Vatikan, ako treba! RISTO: Vie li, Miriko, ko je? MIRKO: Pozno sam ga, taman kad je gae vezo. STEVAN: Vidio si ga?! MIRKO: Jesam. STEVAN: Pa ko je, majku mu faistiku, da izvine, jebem! MIRKO: Ne big ti reko, pa da me kolje. Nikad pijo nijesam, pa neu ni sad. STEVAN: Rei e, il' u te kroz cijev provrsti! (Duanka ulazi, odlazi u kupalilo, pere ruke i sjeda. Unosei se Mirku u lice) Priaj Mirko Zaviin ko je bio, doklen te jadi nijesu nali! MIRKO: Niko moj nije pijo, bez striko Mikonja, pa neu ni ja! (Duanka gotovo stalno prinosi ruke nosu viui: Pi, pi, pi...) STEVAN: Potonji put te pitam da ree: ko je? MIRKO: Neu! STEVAN: Nu mi, Duanka, oni levor da ga nanianim! DUANKA: Pi, pi, pi... Onoliko jo viela nijesam! U prvi mag mi se uinjelo da je neko izmu sazuo. STEVAN: Dodaj mi, Duanka, levor, 'ou da ubijem Mirka! Donesi levor, dako ga ulovim! Davaj levor, Duanka, puu i bez njega! RISTO: A vidio si ga, veli, taman kad je gae vezo? MIRKO: Jesam. RISTO: Pa ta mu ree kad ga vie? MIRKO: u ta mu rekog? Jedva sam izgovorio: ta radi tu Mrko, jad te nao? STEVAN: A Mrko, znai Mrko! Mrkosav. MIRKO: Ko je reko da je Mrko? STEVAN: Znai, Mrko Goluba Gorilova! ika sam ja, Duanka, iva sam ja ika! Jedan je ve moj! Jednoga sam otpiso! Jedan je zakukuriko zadnji put! MIRKO: Kako pogodi Stevane, svaka ti as? VID: to se posra oeku pred vrata, grom ga ubio? to ne pokuca ko oek? MIRKO: Veli da je doo kod brata Bora, a njega nema. Stislo ga, oi da ispanu. Kune se da je jedanak izalo napolje. DUANKA: To se vidi i da nije reko. MIRKO: Veli da je stio rukom da pokuca, pa mu odleela dolje. Kune ise da je jedva razvezo gae koliko ga je sila napala. A kako, Stevane, otkri da je Mrko, jo mi nije jasno? STEVAN (znaajno) u, kako. Radio sam ja, moj drue u OZNU dvije-tri godine! Mene nije mogla prepelica ute, koliko sam se bio uvjetio! Kako sam ja, samo kad se sjetim, uvatio jednu drugaricu, svaka mi as'! Kako sam je uvatik, brale mili! Tek se posle utvrdilo da nije dravni neprijatelj, a mogla je bit! DUANKA: Da on 'oe da pria, no nee, nema oeka koji alio ne bi to nema jedno uvo pride. STEVAN: Upamti, DUANKA: od danas s Mrkom ne govorim, do daljnjeg! Ni ecom mu ne govorim! Majci u mu se javit poizdalje, al' u se isto namrkit, nek misli ta mi je.

Lijepo mi doe sad da Mrku opravim depeu i turim: od danas s vama ne zborim, izuzev Jevrosime, a neu! A Mrko e kad-tad do. Do, do! Nije selo pro svijeta! Kad me vidi, srae u tri smjene! RISTO: ta su ti, striko, eca kriva? STEVAN: Dajte mi neto da ga gaem! (Trai neki predmet po stanu.) Daj mi Duanka neto da ga s duom razdvojim! Daj mi neto, uvatao sam ga na nian! (Duanka mu opet dodaje plastinog magarca. Stevan gaa.) Da mi je ita drugo dodala, no ovo magare, pogodio big te, Risto! Da mi je ita drugo bilo pri ruci, jeknuo mi ne bi! Jo nijesam sviko s magaretom gaat, a kad sviknem, raunaj, Risto, svaka ide u elenku! Nee mi se vie provlait, pa nikome nita! Ne, ne! Mr u sobu. (Risto odlazi u svoju sobu.) Druke u ja od sad. Druke, druke. ika sam ja, Duanka, iva sam ja ika! VID: Daj Stevane da se zdogovorimo ta da radimo. SPASO: Ja sam da se uvedu deurstva. Ja sam da deuramo pod ivrama. Sve da bidne tajno, tako rei anonimno. Evo, na primjer, ja da bidnem amonimna ivra Stojanka majka Kneopoljka, ti Stevane da bidne Sa Ovara i Kablara, ti Vide ivra - Jama, Duanka nek bidne ivra - il' Stari Vujadin, il' Deli Radivoje - kako 'oe, a za ostale emo izna na licu mjesta, kako ko prie. Sve ivre nek bidnu tajne i amonimne. Slae te li se? STEVAN: Slaemo se da bidnu ivre, samo se ne slaemo s imenima. Kad Dragu reemo, nek on bira kako e se ko zvat, on ima s tim iskustvo. VID: A ta emo s crkvom? SPASO: Ne big nita preduzimo, doklen Draga ne ujemo. Crkva je odvojena od drave, pa nek jaue, ko da je u tuu zemlju. STEVAN: Ulazit doklen ne pitamo, neemo. Ti Spaso noas deuraj pred crkvu, pa da nam ree ta ima i ta si uo. SPASO: to ja? STEVAN: Zato to je na tebe red. Tebe je i brat pop, pa ti je jopet, kako goj okrene, crkva najblia. VID: I otac ti je bio pop... SPASO: E neu prvi, pa da mi je crkva majka! Deuraj ti Vide prvi, ti si i eteres osme deuro! VID: Neka, Spaso, neka! Deurali su i tvoji cijeloga rata na drugu stranu. SPASO: Moji jesu, al' ja nijesam! VID: Oerali te to si im na svako mjesto nos 'kido! SPASO: Samo progovori jo jednu, pa u te prijavit da si se eteres osme izjasnio za Staljina! Prijaviu te, Vide, da si i onomad reko da je Rusija velika zemlja! VID: Uzmi mapu, pa vidi. SPASO: Jeste li ga uli? Jeste li ga uli? Ovo je najmanje za dvije godine! STEVAN: Dosta vie! Ti Spaso noas da deura pred crkvu i taka! (Spaso pokuava neto da kae) I taka i znak uzvika, Spaso! Vid e, ako ti ostane iv, deurat sjutra. Ja i Duanka emo na smjenu pored kokoinjca. MIRKO: ta se to deava? STEVAN: ue se, ue se! Jaukae i Vatikan, kad ig povatamo! MIRKO: Koga? STEVAN: Ne znam koga, al' znamo zato! Znamo zato, a to je najvanije! Duanka i ja emo noas kod Veljka, da uvamo Ristanu. Svaki as moe umrijet, pa je red da neko

bude u nju, kad bidne duu putala. S njiovog prozora se vidi cijelo dvorite, taman ko da je osmatranica. Moj kokoinjac se vidi s oba oka, a nije ni daleko, mo pljunut do njega. MIRKO: Ja doo da vi reem kako sam uo da vi je neko zaklo koko. STEVAN: Jes, ne koko, no Kakoljicu! Kakoljicu i nespominjite mi je vie ko da je nije bilo, ko to jes. Ko mi je spomene tako je u osinjak! VID (ustajui) Zdogovorili smo se ko ljudi. Ti Spaso nemoj da se mlogo primie crkvi, da ti u krv ne ue. SPASO (ustajui) Da sam ja vlas', da se ita pitam u Mjesnu zajednicu, pito big te to nosi brke ko i oni to ig je nosio! Samo big te pito! VID (irei ruke) Eve e Spaso ne da nosit brke ko to eljad nose!? SPASO: Taksu zabranjeni, a ti vidi to! STEVAN: 'Ajde sad svak' svojijem poslom. 'Ajde sad svak na raspored. e oni Risto, Duanka? DUANKA: U svoju sobu. STEVAN: Je li cio? DUANKA: A...? STEVAN: Pitam: je li cio u svoju sobu? DUANKA: Jes. STEVAN: E ako je, oca mi jebi! Ne znam moe li to medecinski, a njemu su ui oe! (Stavlja prst na usta) Sau ja grunut na vrata, pa ako ga ubijem vratima, nijesam kriv! DUANKA: Nemoj Stevane, moe ti izma vrata, pa e se slomit. STEVAN: Ui li Risto? RISTO (iz druge sobe) Uim, striko. STEVAN: On je, Duanka, jedini ak na svijet to po vas dan ui, a nita ne zna! VID: 'Ajde Stevane, do vienja. STEVAN: Do vienja. (Gosti izlaze. Zatvarajui vrata) 'Ajde, avo ve okupljo! DUANKA: Ko... Kod njig ni na saranu nema vie od petoro, ako nije sunano... 2. PRIPREMA ZA ALOS', ILI KAKO SNAJA ISKRENO ALI SVEKRVU (No. U sobi sa jednim krevetom u uglu, jednom klupom i nekoliko stolica sjede: Stevan, Duanka, Risto, Veljko, Danica, Radovan i Borivoje. Duanka po rasporedu sjedi okrenuta prema prozoru, posmatrajui dvorite. Na krevetu lei bolesna, tj. prestara, baba Ristana, Veljkova majka. Dvoje koje je uvalo je ve pokojno. Prolazi trea godina kako snaja iskreno ali za njom.) VELJKO: Ma ta pria, Stevane? STEVAN: To to si uo! To to si uo, od a do e! VELJKO: Dri rne neki osjeaj da je i Ristani kraj. DANICA: Jes', jes'... Sve trim, pa zapinjem. VELJKO (s osjeajem krivice) Jes', Danice, asti mi. Nee ona dugo, je l' de majko? (Baba ne reaguje.) Nee, vala, dok uti. utanje, odobravanje, je l de, majko? (Iznenada baba poinje kolutati oima. Svi napregnuto gledaju u nju. Baba gleda na sve strane, razrogaila oi, ispod pokrivaa polako vadi ruku i namjeta je pored nosa. Veljko ushieno) Gotova je! Mama je gotova! Koluta otima! Jo kolut naprijed, nazad ga pravit nee! (Baba iznenada, brzim pokretom hvata muvu koja joj je dosaivala. Svi su zapanjeni.)

DANICA: A ne umire, jado! Ne umire, jad 'te nao! Ne koluta, zakoluto! Vidi li da se kocentrie da uvati muvu? VELIKO: Vieg... STEVAN (primijetivi da Duanka ne posmatra dvorite) Duanka, ne skidaj oi s cilja, kad ti velim! DUANKA: Moram poekad... STEVAN: Ne mora, kad ja kaem! Ciljaj oima e sam reko, nemoj da te opominjem! DUANKA: Dobro, dobro... STEVAN: Ako ti ko promakne, drugu emo pjesmu pjevat! BORIVOJE: Sipaj Danice po jednu, duu da ugrijemo. DANICA: Grije je ti kod nas sve tri godine. Oe si se utaborio, mo komotno preselit. BORIVOJE: Treba bit uz oeka, kad mu je najtee. DANICA: Nee ona, Veljko, najmanje jo dvije godine. Ima pet godina, jo nazebla nije! O'ta da umre, kad je nita ne boli? RADOVAN: Nema tun vie razgovora. Dan tamo i' 'vamo, svedno je. DANICA: Ao...! Jes', kad nije kod tebe. Jes', svedno je, kad nije u tvoju kuu. DUANKA: Je li me proo red? STEVAN: Reu ti ja kad bidne proo. Ucrvljala ti se guzica u toplom? ta bi da po svu mo deura ko to sam ja deuro? RISTO: Mogu te ja tetka odmijenit. STEVAN: Je li ovo Risto oe il' mi se privia? Je li ovo on, bogom ve kumim? Nu, Risto, ako si ti, prii blie, neto te ne vidim. RISTO: ta u ti, striko? STEVAN: Da te opipam, sreo, ni za ta mi drugo ne treba. Jesi li ga ovo ti Duanka dovela? DUANKA: Ne ja. STEVAN: Dajte mi neto da ga gaem u elenku! Dajte mi neto tvre no njegova glava! Dajte ni kaki predmet tup s jedne a otar s druge strane, dako ga u zatiok trevim! (Trai oima ime da ga gaa. Duanka mu dodaje plastinog jelena, takoe unikatni suvenir sa stalka. Uzimajui oruje) Vidi, jopet magare. Nijesam sviko jo njim da gaam, a kad sviknem, moj si! DANICA: Nije to magare, no jelen iz Sutomora. STEVAN: Jo nijesam sviko s jelenom gaat, a kad sviknem, moj si! (Gaa u Rista, koji je u meuvremenu doao do izlaznih vrata i pogaa ga u nogu.) Dajte mi jo jednog, dako ga u glavu pogodim! Ima li u ovu kuu jo koji jelen, sad je moj! (Risto otvara vrata da izae.) Risto! RISTO: ta je striko? STEVAN: Mr kui i knjigu u ake! Naglas itaj da ujem! RISTO: (izlazei) Dobro... RADOVAN: I veli Stevane - Spaso deura pred crkvu? STEVAN: Deura. RADOVAN: Ko li moe bit, pitaj Svetog Petra? STEVAN: Ko je da je, svedno mi je! Ko je, da je, doe mi da sam samcat zapucam pravo na vrata i viknem: predajte se, kopiladi, opkoljeni ste sa etiri strane! Pa se sjetim da prvo moramo pitat ove nae da oni to ne rade unutra, ko ono nekad. Strag me da ne pogrijeim, a inae bi ig ja ve povato sve jednog po jednog il dva po dva!

DUANKA: utite, neko se prikrada! (Opta mobilizacija. Svi, izuzev Ristane, gledaju kroz prozor.) STEVAN: Dolijala kuka! Gotovo joj je! Kvrc! Dolijala kuka faistika! Ja u sad izi s levorom, nije me strag, pa vi mislite ta goj oete, pa ta mu bog da! RADOVAN: Ne pucaj Stevane, ako ne motra. Upozori ga. STEVAN: ujete ili ta me sjetuje? ujete li? Oe se radi ko e prvi povu, a on veli: ne pucaj. Da sam siguran da mi je levor u redu, on bi bio moj, a 'vako, vieemo... DUANKA: Bar ga pitaj ko je, moda ti bidne ao... STEVAN: Aj sad ti izii kad svi navijaju za njega? Aj pomoli nos, majin sine? Otvaraj taj prozor, neu izlazit, no u ga odavle gaat meu rogove! (Duanka otvara prozor. Stevan, krijui glavu i ponekad provirujui, istina rijetko, repetira pitolj. Virkajui) Ko si, lopove faistiki, da ne upotrebim mlogo teu rije? SPASO (iz dvorita) Ja sam, Stevane, ja sam, glavom i bradom sam ovo ja: Stojanka majka Kneopoljka! STEVAN: Ja sam te nanianio u zornjau, pa ti vidi ko si. Naciljo sam te, pijone bjelosvjetcki, naciljo sam te, na vr' si mi muice. SPASO (uspanieno iz dvorita) Nemoj da ga ko gurne, okinue. Nemoj da ga strecnete, dokle se objasnimo, inae sam gotov! STEVAN (ohrabren) Zadnji te put ispred naroda pitam da ree: ko si? Zadnji i prezadnji put te pitam da istrtlja: koja su te govna amo slala, s kojijem ciljem, iz koje si usrane drave i koju si mi koko noas nanianio? SPASO (iz dvorita moleivo) Ima li jo levor u ruci? STEVAN: Imam, imam! Levor mi je u desnicu, samo to zapjevo nije! SPASO: Stevane, brate mili: oe je amonimna ivra Stojanka majka Kneopoljka, tako mi Svetog Jovana! Ako 'oe, provjeri. DUANKA: To je Spaso, Stevane, Spaso Obrenov. STEVAN: Ne trkljaj, Duanka! Ne trtljaj! Spaso Obrenov je noas na zadatak kod crkve, a ovo je neprijatelj ofarban u sve boje! SPASO (iz dvorita) Ne pucaj, Stevane, nijesam stio da se otkrijem, a jesam ja Spaso Obrenov, a ono mi je bila amonimna ivra. STEVAN: Izlazi, pogani Spaso! Izlazi, a isto sam te trebo ubit! Svi su te doslen preskakali, a ja sam te trebo ubit! Trebo sam te prosvirat, trebo sam te pravo u tintaru, trebo sam te raznijet, a to nijesam zafali tavnoj noi, nijesam te vidio ka valja! Trebo sam te izbuit, kurvo vapska, iskljuujui nacionalne manjine! RADOVAN: Mogo ga je ubit. DUANKA: Jo mu nije sigurno. BORIVOJE: Izvue se Spaso da je eta, a ne Stevan. STEVAN: Ulazi Spaso u kuu kroz prozor! Ulazi, jo me prs' srbi, izmeu ostalog! SPASO: Dodaj mi Stevane ruku, ne mogu se ispet druke. STEVAN (obraa se prisutnim u sobi) Evo vidite doklen sam pao? Vidite li ljudi ovo? Da mu dodam ruku, mjesto da ga zakujem!? Penji se, Spaso, penji se, ruku ti ne dam, kad big ti ivot spasio! SPASO: Nek mi neko prui ruku, druke se popet ne mogu. (Veljko mu dodaje ruku i Spaso se jedva penje kroz prozor. Pomoli glavu, zadihano) Dobro vee. DANICA: Umalo ti prije Ristane. SPASO (ulazei) Tako mi i treba, kad se plekam e mi nije mjesto.

STEVAN: Neka, Spaso, neka! Ovo je najmanje drugi put da ti ivot opratam, a oba put sam te trebo ubit! SPASO: Kako: drugi put? STEVAN: Drugi put, zna ti dobro da je drugi put! Prvi je put bilo kad si mi krao oraje. SPASO: Brao sam ig po slobodi. STEVAN: Tebe je sve od eteres pete slobodno, nako ono tvoje. Krade mene neko ljudi oraje, sve do avoljeg. Odluim jednu no da iziem i uvatim lopova, da ga uvatim i raereim, da ga s crnom zemljom sravnim, da mu, ako je brkat, brke osmudim! ika sam ja, ljudi, iva sam ja ika! Sjednem pod orag, oko osam, i ekam. Devet sati, nita, deset, nita, jedanes', jopet nita, kad nee oko dvanes' vie Spaso s vrg oraga: O, Stevane! Ja se trgnem, lepetiram levor i viknem: O, ja?! A misli li ti noas na spavanje, obraza ti? - prokapa on ozgo! E tad sam ga isto trebo ubit! SPASO: Brao sam ig po slobodi, obraza mi. BORIVOJE: Tebe je sive tue po slobodi, a ni napili se ko ljudi nijesmo kad ti je majka umrla. SPASO (izbezumljen) Ene ovoga?! Oklen ti, knjievnie? E tebe sam ja trebo ubit! Ti poma nee! RADOVAN: Smirite se ljudi. SPASO: Ne mogu Radovane, a ga vidim, ne mogu! im mi njegova slika sine u glavu, sjetim se govora kojim mi podvali, kad mi je majka umrla. RADOVAN: Sam si kriv. Trebo si ga prvo proitat. SPASO: Crno mi itanje. Crno mi itanje, moj Radovane. I nekako sam mjesto: roditelju Obrene, viko: roditelju Milua, nijesam pogrijeio vie no dva-tri put, da ova pogan, da ovi kopiljan nije uturio rijei koje nijesam mogo razaznat! Nijesam mogo od bruke da ga pitam ta je napiso, a kami sree da jesam! Da ga upitag, svatio bi narod, nije prvi put da neko zastane, al' ne upitag, pa saranig majku s dva brata itelektualca, a nije nako jednog i ene ga nita mu ne fali! Saranig je u asolutni mir i rekog da je umrla me'anikom smru! BORIVOJE: Ja sam napiso metaforinom. SPASO: Jeste li ga uli? Isto ko da je neko kocom ubio! STEVAN: Znai, na strau kod crkve nema niko? SPASO: Ja sam pogreno svatio e mi je raspored. STEVAN: Crna si mi ti optenarodna odbrana! Domobran si ti, a ne optenarodni branioc! SPASO: Neka, Stevane, krupne su to rijei pred 'voliko sjedoka. Zna li ti da sam ja lezervni oficir! STEVAN: A 'ti si lezervni oek, a ne oficir! SPASO: Tuiu te, Stevane, tuiu te optinskom sudu! Preskoiu mjesnu zajednicu! 'Ou, asti mi! STEVAN: Pa to ga ne ubig, ljudi? Pa to ga ne prosvrdlag, da mi je znat? to ga s duom ne razdvojig, nikome nije jasno? to mu ne zasukag mozak, zna li iko? to ga ne gaag da ne kmekne, nek objasni neko, ja ne umijem? VELJKO (pomirljivo) Nemojte, ljudi, ne mojte. Ljucki se i zavadit i pomirit. Najgore je inat erat. DANICA (omalovaavajue) ujete li ko pria? ujete li mojeg Veljka, molim vas? VELJKO: to da ne priam? DANICA: Zna ti to! Dobro ti zna to! Umirete eve trides' godina u ovu kuu, ko na

traku! VELJKO: Nema moj niko vie, no mama. DANICA: to ne ree, kad sam se udavala, da nikoga jo saranio nijesi? to? to mi nijesi reko da emo prvig trides' godina po svu no uvat tvoju rodbinu? RADOVAN: Taki su obiaji. On je najmlai, pa sve kod njega. A i najblie im je oe. BORIVOJE: Lako je Veljku. Njemu je ostala jo majka, samo jo Ristana, a ta e ti, moja Danice? Kod tebe kad se odvrze, sauvaj boe! Sve jedno drugom do uva ostaralo, samo ekaju koje e prvo! DANICA: Upamti, Veljko: strieve i ujake ne primam! Prvi koji doe oe u bolnicu bie lino od mene udavljen! VELJKO: Nema vala ko vie od mojig, nako se ne razboli ujna Zonja, a nee, zdrava je ko dren. DANICA: Ne znate vi kako je padati iz alosti u alos'. Svakig neelju dana kod nas dospijeva il' eteresnica il' godinica. STEVAN (gleda na sat) Eve jedan sat. Duanka, sad je na mene red da straarim. Odog samo do stana da neto oposlim, odmag se vraam nazad. DUANKA: Vrati se brzo, iskrivig glavu. STEVAN (izlazei) Odmag u, strpi se minut. RADOVAN: Muanat li je, sauvaj boe. Muanat, to sreto nijesam. Svue je bio prvi. Mali o'ek, a velika pea! DUANKA: Malo je takig danas. RADOVAN: Kaki malo. Nema ig. Taki se vie ne rau u ovu dravu. (Iznenada, kao sumanut, upada Stevan nosei otkinutu kokoiju glavu u ruci. Koluta oima, diui kao davljenik.) DUANKA (ugledavi ga) ta bi, Stevane, zlo nam u dom? (Stevan pokuava da izgovori, ali se uje samo pitanje.) RADOVAN: Neko udo jes'. STEVAN (isprekidano): Aj, ajaj, aj, aj! Uh, uh, uh, uh! VELJKO: Priaj Stevane, vas se najeig. STEVAN: Aj, aj, aj!... DUANKA: Smiri se, pa polako. STEVAN (pitei) Ubie mi, ubie mi pokojnog Milutina! SVI: ta??? STEVAN (razgovetnije) Ubie mi Milutina! DUANKA: Milutina?! STEVAN: Ostag bez Milutina! SVI: Uuuu...! STEVAN: Ubijam im vidim, im naslutim, im pomislim. Ubijam redom! Sitni su kaubojski filmovi! (Gleda u otkinutu kokoiju glavu) Osvetiu te ja, Milutine, osvetit, zaklinjem ti se, ubiu paad to te muki, na ispavanje ubie, to te na prepad obezglavie! Neko je moj, da jebe oca! Neko je moj, da jebe i oca i majku! Neko je moj, da u paso vadit, pa sve od zemlje do zemlje i da ga naem! ika sam ja, Milutine, iva sam ja ika! Ubie mi tebe i Kakoljicu, moe se re brani par ubie. RADOVAN: ta sve nee na potena oeka, boe dragi?! STEVAN: Poela je okupacija, poelo je opsadno stanje! Vataemo se po okovima, vataemo se po parkovima i sobama, ja vi kaem!

RADOVAN: Ovo bi ve trebalo u SUP prijavit. STEVAN: Nikome ne prijavljujem! Doklen bide radila fabrika metaka, ne prijavljujem! Dok bidne baruta, moji su! Moji su, u oni vid su udarili, u mozak su darnuli, moji su, spasa im nema! Nikoga u odmag ubit, nekoga moram odma s duom razdvojit, bie mi mlogo lake! DUANKA: Nemoj noas, sjutra e. STEVAN: Noas nekog moram oladit! Sviko sam najvie nou ubijat! DUANKA: Nemoj noas, nije prea. STEVAN: Ubit nekog moram, izdrat ne mogu! Nemojte me zaustavljat, dabe vi je! Neko je moj, na primjer Spaso! SPASO: to ja? STEVAN: Ti si se jedini uljo oko kokoinjca, eto to! SPASO: Nemoj, Stevane, ja sam na nau stranu. STEVAN: Jebem ja stranu na koju si ti! Ti si oe jedini sumnjiv i spreman na sve i svata! Prui ruke da vidim jesu li ti krvave. Ako jesu, priesti se i ostavi oprotajno pismo. SPASO (pruajui ruke) Evo vidi, Stevane, ni jedna nije krvava. STEVAN: Nu mi Veljko tvoje oajlije, 'vako ne vidim nita. (Veljko mu dodaje naoare. Stevan gledajui Spasa u ruke) Podsijeci nokte, glibonja! Nijesi krvav, vidio sam svojijem oima, krvav nijesi, a glibav si za dvojicu! SPASO: Neka Stivane, ne vrijeaj! Nijesi ti jedini iz rata zaostao! STEVAN: Jeste li ga uli? Potpiso je smrtnu presudu! Sa' u te ubit, gotovo je, ubiu te, odluio sam! (Stevan, ne isputajui kokoiju glavu iz ruku, vadi pitolj iz unutranjeg depa.) Da si osto na strau kod crkve, da si se po rasporedu rasporedio, jo bi bio iv. Reci potonju elju, pa u da puknem! SPASO (zaklanjajui se iza Duanke) Ubie me, asti mi! Poludio je! STEVAN: Makse od njega Duanka, 'ou da pucam! (uje se zvuk zvona na vratima. Nastaje opti tajac.) Niko da se mako nije! Ja u da otvorim naglo i iznenada, nek uleti glavake, ako je neprijatelj! (Stevan prilazi vratima, uljajui se i naglo otvara vrata. U sobu upada Drago.) Oklen ti, Drago? DRAGO: Ne date zaspat, pa rekog da viu ta se deava. STEVAN (krijui pitolj) Nita, brate mili. uvamo Ristanu, pa poekad zaplaemo, ta bi drugo? SPASO: Nije Drago, nego je stio da me ubije! Stio je Stevan ovog momenta da me s duom razdvoji! DRAGO: to? SPASO: Neko mu je jopet zaklo koko pa sujma da sam ja. STEVAN: E kako lae, ovo sreto nijesam? Vrlo vano: koko manje, koko vie... Ko da to mene sjekira... DRAGO: Neko ti je jopet zaklo koko? STEVAN: Zakla mi neko Milutina. DRAGO: A...? STEVAN: Evo vidi. (Pokazuje kokoiju glavu) Evo vidi Milutina mrtva! Evo vidi mog Mia zaklana, majku im etniku jebem! DRAGO: C, c, c, c... STEVAN: Ima li kod vas Drago e da se prijavljuju ubistva?

DRAGO: Doi sjutra, pa prijavi krau. STEVAN: Krau? DRAGO: E. STEVAN: Je li ovo mrtva koko? DRAGO: Jes. STEVAN: Pa kaku krau, kumim te bogom? Ovo je is' zloin! DRAGO: Doi ti sjutra, pa tamo objasni. STEVAN: Radite vi va poso, ja u moj. Doslen vam se petljo u njega nijesam, neu ni oslen. Ostavite me na miru, a krvnika u na, ne zvao se ja Stevanom Beiroviem! DANICA: Koje je doba, Veljko? VELJKO: Evo dva su sata. DUANKA: Trebali bi i, nek eljad odmore. (Svi ustaju da idu.) BORIVOJE: Dou ja jopet sjutra vee. DANICA: 'Oe, ne boj se. Vie si baba ispratio na oni svijet, no to ig ima. (Svi izlaze.) Kako si, Veljko? VELJKO: to? DANICA: A kako ti je majka? VEUKO: to? DANICA: Pitam te 'nako, uzgred... 3. PORODINO VASPITANJE (Popodne. Stevan i Duanka etaju po dvoritu okrenutom prema ulici. Po dvoritu putene kokoke. Vrlo rijetko se ulicom pojavi prolaznik ili auto.) STEVAN: Vidi Gaana, nema mu ravna! DUANKA: Ne. STEVAN: Nema mu ravna! DUANKA: Ne. STEVAN: E ne, vala! DUANKA: Ko li zakla pokojnog Milutina, da mi je znat? STEVAN: Ne umije ti, no ko u inat. Ne umije ti no naopako! Kuj ti samo on pane naom? DUANKA: Sjetim se... STEVAN: Ko da se ja ne sjetim? On i Kakoljica mi ne izlaze iz glave, a ne pominjem ig na glas, no u sebe. Poo je neko da nam potkopava temelje, poo je neko da nas sistemacki unitava, poo je neko, oca mu jebem, da udara na narodnu imovinu. Neko nas pijunira iz blie okoline, a ko je, aj pogodi? (etajui dolaze do klupe.) Aj da sjednemo oe na klupu, zaklonito je, a moe bit da se i lopov mota i planira za noas. DUANKA: Dobro veli. (Sjedaju na klupu. Kokoke su se razile po dvoritu i po ulici. Nailaze kola i uz kripu konica gaze jednu. Stevan pokazuje Duanki da uti. Voza zaustavija kola, gleda okolo i ne primeujui nikoga, otvara gepek da ubaci kokoku. Taman kad je htio da je ubaci, istrava Stevan i za njim Duanka.) STEVAN (zadihano) Nemoj samo da ree da si stio kod doktora da je vodi! VOZA (drei neodluno kokoku u rukama) Nalee... STEVAN: Nalee, pa pravo u pajiz! VOZA: Nalee, drue, asti mi! DUANKA: Jes, dosadio joj ivot.

VOZA: Izvinite, ja urim... STEVAN: urio, ne urio, na cilj si stigo! Krade potenom narodu kokoi, sram te bilo! VOZA: Zaista uirim... STEVAN: Udari ga, Duanka, da ne poganim ruke. VOZA: Evo platiu koliko reete da kota, pa da idem. STEVAN: Nije ovo pijaca, lopove bjelosvjecki! Nije ovo drava u koju se sve moe kupit i potkupit! Nije ovo ile, il' neka slina zemlja, olou bjelosvjecki! Ovo je potena drava, iju slobodu smo mi krvlju tako rei zalivali! VOZA (Duanki) Vi ste, gospoo, uli kako me vrijea? DUANKA: Zalijepi ga, Stevane, obraza ti! Juri po sred njega! Nemoj da mu ostanemo duni ni neupameni! STEVAN: Ne orli me, e u i tebe i njega zalijepit! Ne orli me, kad vidim Graoku mrtvu, vas cijeli svijet mi se u krv pretvori! Uzmi mu podatke, nek ga imam u planu i na nian, a gledat ga vie ne mogu! Nu mi tu koko. (Uzima od vozaa zgazenu kokoku. Stevan kree prema dvoritu, dok Duanka uzima podatke. Nailazi, kao kad ne treba, Risto. Ugledavi ga) O, Risto! RISTO (prilazei) ta je, striko? STEVAN: Kako je bilo u kolu? RISTO: Dobro. STEVAN: A pitaju ili to tamo? RISTO: Kako kad. (Dolazi Duanka.) STEVAN: A pitaju li tebe to, kojijem sluajem? RISTO: Nekad pitaju, nekad ne pitaju... STEVAN: Pa oklen ti, sreo strikova, 'nolike jedinice kad ne pitaju? RISTO: Papraviu ig ja, striko. DUANKA: Na koga se vre, da mi je znat? STEVAN: Na koga, je li? E da ti reem: jedan je, a ni na koga! RISTO: Uim ja striko po vas dan, ma ne ide... DUANKA: Zabiio si, zabiio! ujem i da pui? STEVAN: Pui?! RISTO (prestravljeno) Ne puim... Ne puim, oi mi. STEVAN: Pui, izgleda da pui! RISTO: Ne puim... STEVAN: Pui, kad ja kaem, pui! DUANKA: Pui, pui. RISTO: Ne puim, svega mi. STEVAN (primiui mu se sasvim blizu) 'Ajde, duvaj! (Risto uvlai vazduh u sebe.) 'Ukni, zadnji ti put kaem! 'Ukni, nemoj da te ja izduvavam! (Risto duva. Zapanjeno) Uuuu...! Pui! DUANKA: Jesam li ti rekla? STEVAN: Em ne ui, em pui! RISTO: Ne puim, no mi prijenulo u kolu. STEVAN (irei ruke s kokokom u desnoj) Kako ti to drugo ne prionu, majko svejedina? RISTO: Ne znam... STEVAN: ut, ni jednu vie da nijesi proslovio! Jesi li uo?

RISTO: Jesam... STEVAN: Jesi li dobro uo? RISTO: Jesam, striko, dobro sam uo. STEVAN: A nijesi dobro uo! Nijesi dobro! Dr Duanka pokojnu Graoku, treba neto da mu reem. (Duanka prihvata zgaienu kokoku. Vukui Rista za uvo) Nijesi dobro uo, kad ja kaem! RISTO (uvijajui se) Nemoj striko, neu nikad vie! STEVAN (priteui jae) Ne, ja ti garant! Ne, ja ti i garant i irant! Zadi jo jednu, pomisli samo da zadije, moj si! Kad prvu zadimi, nastavi komotno njom goret! DUANKA: Udri ga, ruke ti opale! Udri ga da upamti gimnaziju! Udri ga, dako mu ta ue u glavu! RISTO (moleivo) Nemoj, striko, nemoj, mili striko... STEVAN (udarajui mu amar) Neu! DUANKA (udara ga) Ne mogu odoljet! RISTO (krijui glavu rukama) Uiu po vas dan, samo me nemojte bit. STEVAN: Kako nemoj? 'Ajde reci: kako? 'Ou, Risto, da upamti kolovanje! RISTO: to se rodih, crni kukavac? STEVAN (udarajui mu jo jedan amar) Ne znam, asti mi. Ne znam, a tebe e sad bit jasno! DUANKA: Udri, udri! STEVAN: Ne orli me, Duanka, ne sokoli me, e u i tebe i njega zalijepit! O, Risto, sreo, u krlju se skrijo, majka te mrtva poljubila! DUANKA: Ne kuni, Stevane! STEVAN (opet ga vue za uvo) O, prva puka u tebe, vrat slomio na livadu e ga niko doslen slomio nije!... DUANKA: Ne kuni!!! STEVAN: Knjigu u ake, knjigu pred nos, doklen te ozbiljnije nijesam dovatio! Vuci se kui kastie! Jo kad te ocu reem, pamtie! RISTO: Ne njemu, striko, ako za boga zna... STEVAN: Kui, kad kaem, i da ita na glas! Pamtie gimnaziju ko pjesmicu! Znae, ja ti jemac, sve to ue i u drugi grad, a ne oe! Znae svo gimnazijsko gradivo ove zemlje! RISTO: Ja sam stio u medecinsku... STEVAN: Ao! Kako da ne! Imamo jednog mukog potomka u svu uvenu familiju Beirovia i 'oe u asne sestre?! ensko bit nee, sad kad bi krepo! Ie Risto, u gimnaziju, sve doklen je ne zavri! I, i, ja ti kaem! RISTO: Dobro, dobro... STEVAN: Nia ne dobraj! Zna da nije dobro, zna da ne moe bit gore! Ako dobije jo koju jedinicu, ko to 'oe, seli s ove planete! 'Ajte sad mr kui! (Risto odlazi.) Sve mi je krenulo naopaoko! Mene, prvoborcu, dugogodinjem partinskom sekletaru, kradu i gaze kokoi ko da je ratno stanje, neko mi se pred vrata posro, ova pogan ne ui, kuj goj okrenem, ne ide. Da oe ima trinaestog jula, da oe ima ustanike puke, preo big u borbene redove! Da ie, u ovu zemlju ima odred za barbu protiv dravnig neprijatelja, ja big bio u njega! Ja sam Duanka sad tako rei obezglavljen. ta goj dovatim, ko da ga avo takne?! Il' se mi moramo kocentrisat, il' neto drugo injet' 'vako dugo nee. Neto se injet mora. Evo, sama reci, je l' naa kua najbolja i najuvenija u cijeli kraj?

DUANKA: Jes'. STEVAN: Je li Risto najgori ak u cijelu kolu? DUANKA: Jes'. STEVAN: Misli? DUANKA: Jes, sto posto. STEVAN: E to u mu bubrege obit kad doemo kui, pomagaj svedritelju! (Ulaze u kuu.) 4. NAPAD JE ODLOEN, SNAJA UCVILJENA I STEVAN KUPIO KOLA (U stanu Beirovia: Stevan, Spaso, Duanka i Risto.) STEVAN: I tako Drago veli? SPASO: Tako od a do e. Doklen papa ne proe, doklen mu ne protutnji posjeta, da u crkvu ni sluajno ne diramo. Veli doslovce: Ne dirajte, pa nek jaue ko goj 'oe. Radi se o stvarima koje vi ne moete svatit! STEVAN: Ma ne veli? SPASO: Taman tako. STEVAN: A neto ljucki isplaniri, a se pripremi za neprestanu borbu, naie papa! Ne da se on u ovu zemlju popiat, a ne obraunat s nekim. DUANKA: Ova crkva nije pod papu. Ovo je pravoslavna crkva. SPASO: Puti avola, njig kad darne, oni se udrue ko da su iste vjere. STEVAN: Nije mi svedno, al' kad se mora, odloiemo napad. Draemo crkvu na oko, pa emo na nju kad papa proe. Draemo je na oko, poizdalje, da niko nita ne posumnja. Veli li Drago 'oe li papa prolazit 'vuda? SPASO: Jo se ne zna. Moe bit 'oe, moe bit nee. Kako mu cvrcne. STEVAN: u, kako mu cvrcne? SPASO: Tako mi ree. STEVAN: Mene u ovu zemlju nita vie nije jasno. Ja sam lino iz partije iero Miliku zato to je etetu dao ime Sava, a rodilo se na Savindan, a sad dolazi lino papa i nikog to ga je zvao ierat nee?! C, c, c, c! Evo da vi reem: koliko ja pamtim nema pape koji ovu zemlju rasturit nije stio. Jo avolji tamo zasio nije da mu prvo nije bilo kako e nam kosti glodat, a sad dolazi u goste!? SPASO: Neka, Stevane, ne razumijemo mi to. STEVAN: Razumijemo taman koliko i ovi te ga zovu! SPASO: Odog ja da i drugima ovo reem. STEVAN: Ela, ela. (Spaso izlazi.) Jebo ig papa! Taman nam on fali?! DUANKA: Puti avola. Ima plaenig da se za to sjekiraju. udi me da nijesi Spasu reko za ono? STEVAN: Nijesam stio da mu kaem, a kad uje, svisnue. Ne znam ta e mi, a isto neka ig. Danas svaka ua vozi, pa to ne big i ja? Zasluio je Stevan Beirovi auto poodavno, no neka... DUANKA: 'Ajde, jadan, o emu pria... Ne da si zasluio lemuzinu, no avion, da je kako ipravde. STEVAN: Kad mu reem da sam uplatio renaulta etiri, svisnue! Pue! Sad samo da poloim vozaki, pa emo kroz grad ir, nek svi vide! Ti e Duanka naprijed, a ti Risto nee ni pozadi, ako nastavi uit ko i do sad to si. RISTO: Uiu, striko, po vas dan. Uiu, ako treba, i da polaem vonju.

STEVAN: Bi li, obraza ti? RISTO: Znam ja tebe: ima ti meku duu. Dae ti mene njig poekad... STEVAN: 'Ou samo ako bidne popravio ocjene. Druke ti ig ne bi dao, pa da potocima teku kroz ovu kuu! Ne bidne li uio, ne da ti ig neu dat, no u napisat: Ristu zabranjen ulaz za vazda! DUANKA: Morae i ti sad po stare dane da ui. STEVAN: No to, no u imorat. Uiu po vas dan. Uit moram. Ne ko neki oe to su. 'Ou da se vidi kako je Stevan Beirovi iz prve poloio vonju. Ima da im oi ispadnu. Kad ja sjedem u lemuzinu, Spaso e prokljuat! DUANKA: A da... Mogu mislit... Problejae... Bie - oklen Stevanu pare, boe mili? STEVAN (instinktivno): Kako: oklen? DUANKA: Znam ja oklen, no e oni pitat. STEVAN: Ih!... Mogu zamislit... A oni zaspijevat nee. RISTO: Morae sad i ljekarsko da izvadi. STEVAN: Streca li me, streca. Tebe bi, mei, milo bido da mi ne dadu? RISTO: Ama ne bi, no samo... STEVAN (prekide ga) ta samo? RISTO: Samo pitam... STEVAN: E na koga si tako upitan, da mi je znat? Na koga si tako dobroduan, boe, boe? DUANKA: Kad mi sad s lemuzinom u selo doemo, kukala ti majka... Bie da za nama tre i plaze jezike. STEVAN: A... Tamo imam obavezu da vidim Mrka. Kad mu ja zaprdim pred kuu, pamtie cio ivot! RISTO: Kad e striko poet da ui? STEVAN: uje ili, Duanka, molim te, ko pita? uje li ovog kastiga? Vuci se u sobu, nemoj da te ja vuem! Sto put ti velim: ui ko ostali, bidni ko ostali, al' dabe. RISTO: Druge ne biju. STEVAN: Jesi li siguran? RISTO (ohrabren) Mene je strag kad uim, pa nita ne pamtim. Trudim se ja, al' nita upamtit ne mogu. STEVAN: Ota te strag? RISTO: Vazda me strag da ete me zalijepit. STEVAN: Ene ga, Duanka! uje li ga? Ispae da mu nijesmo dali mi da zavri?! DUANKA (krstei se) Da se prekrstim. STEVAN: Viee kad ja uzmem knjigu u ake. Viee. Dako ti to ta pomogne. Poinjem danas da uim. DUANKA: Nemoj danas, nije o glavu. Danas je urevdan. STEVAN: Eve mi uit ne da?! Pomagaj boe, eve mi roena sestra uit ne da! ta li tek misle ovi mimo ove kue kad ona misli 'vako, da mi je znat? DUANKA: Ama ne valja poso na sveca poinjat... STEVAN: E, vidi, ja ba 'ou! S bogom sam davno raistio, a sa svecima uglavnom ne govorim! Naikali su oni praznika, nema dana bez pe'-es' muenika! to se njig tie, nita se zapoat moglo ne bi. Da smo se na njig oslanjali, udarili bi kamen temeljac oe, da ne reem kad. DUANKA: Kako goj 'oe...

STEVAN: E kad sjedem u lemuzinu, kukala ti majka! Kad ja sjedem u renaulta etiri! DUANKA: Pa se obue, naredi, turi novu kapu, presvue preobuku, bie ig da crknu. STEVAN: 'Oe, 'oe, znam ja to. RISTO: Smijem li ja re da smo kupili kola? STEVAN: to smije li? RISTO: Pitam 'nako... STEVAN: Da ig nijesam ukro? RISTO: Ne ti. STEVAN: Pa od koga ne smije? RISTO: Nijesi me ti striko dobro svatio... STEVAN: Nemoj da te ja svatim kako umijem! (uje se zvuk zvona na vratima.) RISTO: ini mi se da neko zvoni. STEVAN: Jes', zvoni, no se mi zapriali. Vidi, Duanka, ko je. (Duanka otvara vrata. Na vratima se pojavljuje Veljko.) DUANKA: Ui, Veljko. VELJKO: Neu, no doog da vi reem da je Ristana umrla. DUANKA: Uuuu...! Kuku! 'Naki oek, 'naka majka, 'naka dua, 'nako potenje, kuku!... STEVAN (ustaje skrueno) Ma ne veli...? Nije, valjda...? To ne moe bit! Uuuu...! Ristana?... Eto, svi smo za zemlju, svi smo za ukop, a njoj nije bilo ravne s ovu bandu mora! To nije bila ena, no oek, no granit, no ko isan kad se naini ka valja! Malo je takig u ovu zemlju! Malo, il' nimalo! Uestvujem u alosti, ne ko komija, no ko sin, no ko sin, tako rei. Uestvujem u alosti ko najroeni, osjeam ko da mi eljade iz kue nesta. Vazda me je sjetovala, vazda je za svakog lijepu rije imala, vazda je s anelima meu ljude bila. Njena e mudros' ostat upisata, njena e rije posjeat na ljuckovinu, njen e lik, za vazda, ostat urezat u glave... (Stevan izjavljuje Veljku sauee.) VELJKO: Imala je podosta godina... STEVAN: ta su godine za 'nako eljade? ta su crni dani za vjeno potenje? 'Naki ljudi ne umiru, 'naki ljudi nestat ne mogu, no u sjeanje za vas vijek ostaju! DUANKA: C, c, c... Ristana... A mi se, ko za avola, zapriali, kupili; lemuzinu ba danas, pa se zapriali. VEUKO: A...? DUANKA: Velim: zapriali se, avo nam priu ponio. Kupili lemuzinu, pa se zapriali... VELJKO: Kad? STEVAN: Danas, govna... VELJKO: Ma jesi li, Stevane, obraza ti? STEVAN: Jesam, Veljko, kupio sam lemuzinu, i vakat je bio! VELJKO: Nek' su vi sretna, a milo mi je, isto ko da sam ig ja uzo. DUANKA: Znamo mi to, Veljko, znamo mi da je tebe milo, zato ti i velimo. E to e Spaso svisnut, kukala mu majka. A bogomi ni Vidu nee bit svedno. VELJKO: 'Oe, ne svisnut, no potavnit ko ivit. Bie da vi svaki dinar pretresaju. STEVAN: Znam da je tebe milo, a za njig mi je stalo taman ko da ivi nijesu. VELJKO: A koja ste kola uzeli? STEVAN: Vrancuska su to... Renault etiri. VELJKO: Nek' su vi sa sreom, jo za njig uo nijesam.

STEVAN: Nijesam stio uzet njemaka, pa da mi ig dabe daju. Ovo su vrancuska, vele jedna od najboljig na svijet. VELIKO: Doog da ve zovem... DUANKA: A umrla je, ne jedna od najboljig, no najbolja od najboljig u ove krajeve. STEVAN: Kad je sarana? VELJKO: Jo ne znam. Moramo je prvo u kapelu nosit. Taki su sad zakoni. STEVAN: A to su izmislili ovi to iz kue ive eraju. Ne znaju oni kako se nama sa eljadetom rastat. Ne svataju da ga u kuu treba oalit, da se njim treba do kraja ispriat, da se ljucki vijek zavrava tek kad oek iz kue izie... DUANKA: Mora da Danica svisnu? VELJKO: Vala svisnu. Ne sui obraze. ini mi se da joj je alije no mene. DUANKA: Vjerujem ti, slobodno. Gledala sam snaja i svekrva, al' da se tako slau bilo nije. Gledala sam svakakijeg sudbina, a Ristana ode sretna u zemlju, isto ko da je bila i kod eri i kod sina. Voljela je nju Danica ko majku. Pazila je nju Danica mimo obiaje. Take ljubavi nie bilo nije... STEVAN: E ne, nit e bit! DUANKA: Kako ete je saranit? VEUKO: to kako? DUANKA: 'Oete li s popom, il' bez popa? VELJKO: Znam da bi ona 'ela s popom, al' neemo. Svi smo u partiju, pa je nezgodno... STEVAN: Ima pravo. RISTO: Ne fali to nita. To vam niko zamjerit nee. STEVAN: Ako ja znam, Duanka, je l ovi na Risto muko il' ensko, ubi me! U sve se trpa, sauvaj boe! RISTO: Izlee mi... STEVAN: A tebe jadan ne ulijee. VELJKO: Odog ja, pa navratite. (Veljko izlazi.) STEVAN: Nije lijepo re, a mislim da se Danica vie raduje no da su joj pemziju poveali. I uje, veli, plae! DUANKA: Ma ta pria i o emu pria. Njoj je svanulo danas ko da je progledala. Plae, to da ne plae. Ona plae od radosti. STEVAN: Viee sad kad doem dolje i reem da sam uzo lemuzinu. Bie ig da mi se javit nee. DUANKA: Mlogo e ti naudit... STEVAN: Umrije taman kad sam stio da uim. Taman sam stio uzet knjigu u ake, prekide me Veljko. Od sad kad odluim da uim ne otvaram vrata, pa nek umire ko goj 'oe! RISTO: I ja isto tako: im 'ou da uim, neko me zove. STEVAN: uje li ga, amanati? uje li iti, Duanka, koliko je on zauzet?! RISTO: Ne velim da sam zauzet... STEVAN (prekida ga): No ja laem, je li? RISTO: Ne kaem... STEVAN (prekida ga): No to kae? RISTO: Nita nijesam reko... STEVAN: Ne da si reko, no si laprdo ko kaka enetina! I ta e ti ono za popa? RISTO: Omaklo mi se...

STEVAN: to ti se ne omae da uti? RISTO: Vazda li sam kriv, majko svemogua. STEVAN: On, Duanka, tako mi boga, misli da nije. DUANKA: Jak mislioc... Bi reko: pamet... STEVAN: Saemo, kad se mora, i dolje. Ti, Duanka, obrai panju na sljedee: prvo upamti ko e se najvie zgranut kad reem da sam uzo lemuzinu... DUANKA (prekida ga) u: ko? Spaso, ja ti se potpisujem! STEVAN: Ne prekidaj me, bog ga jebo! Znam da e se Spaso najvie zgranut, nijesam avetan, al' ti prati i ostale. Prati ko gleda broz prozor prema kokoinjcu, sluaj ko najvie pominje popa i crkvu, sluaj vijesti koje mogu bit korisne. Ti se ne uplekavaj, a kad se upleka odobravaj. Na primjer, ako neko ree da je trebalo doves popa, ti reci isto. Ako neko ree da nije i ti reci da nije. Ako ko pomene crkvu il' papu, odma zovi! Doklen ja ne doem za papu reci: ba fino to e do, i mi se radujemo, nije oe jo bio, dolazili su i drugi, pa to i on da ne doe. Ako neko ree: koji e nam kurac papa? - ti reci: ne znam, ja se u to ne plekam, pitajte Stevana. Ako ko bidne napadao dravu ti je brani ako mo. Poputi tek pri kraju, al' ga zabiljei! Sve to se o ratu bidne prialo, pamti. Muvaj se pomalo, zaeni priu, o Ristani sve naljepe, o njiovoj familiji isto, sve su to borci, junaka kua, potena eljad, vazda prvi za akcije, i tako... Ne pominji, da grdna nijesi, ono da su nam ukrali po kace kupusa, da loe naa drva i da veig govana oe nema. Jesi li me svatila? DUANKA: Jesam. STEVAN: Ajmo sad. RISTO: A ta u ja, striko? STEVAN: A...? RISTO: Imam li ja kaki zadatak? STEVAN: Sau ti ga ja dat! Nu mi, Duanka, neto, dok uteko nije! Nu mi kaki predmet, da mu neto zadam! (Risto bjei u svoju sobu. Stevan i Duanka izlaze.) 5. TO JE TEK PRAVA ALOS' (Ristanina soba. Vrlo rijetko se uje pla neke od ena, a ostali s ozbiljnim izrazom na licu sjede razgovarajui. Stevan i Duanka ulaze, Stevan skida kapu, sjeda na kapu, sjeda na klupu meu komije, sputa glavu i s tunim izrazom na licu znaajno odmahuje. Duanka sjeda na klupu u drugom kraju sobe. Na sred sobe je sto sa pokojnicom na njemu.) VID: Sve jedno po jedno, moj Stevane... Eto i Ristana ode... STEVAN (sjedajui): Ode, ode, otputova... VID: Malo je bilo takig... Malo, il' ig nije bilo... STEVAN: Nema tun ta da se ree. Da koga ikad uvrdjedi, da kome grku ree, da se s kim zavadi, da bolova, ni po jada. Vazda je bila upitata, vazda vesela, vazda oek, eto... VID: Godine jesu, al' kad goj oek nestane, za alit je. Svaki dan je sve manje ljudi, moj Stevane... STEVAN: Oklen e ig bit, kad svak svoju svia? Evo u nau kuu ima najmanje dvades i vjera i pravaca, a ni jednog oeka da valja. VID: Da, da... SPASO: Dobro Stevane veli. Izjanjuju se ljudi za tue zemlje rad vlasti, izjanjuju se za na primjer neku stranu silu, pijaju tako rei, a 'oe pemziju od ove drave. Da se ja to

pitam sve big ig proero, pa nek idu kuj goj 'oe. VID: Jebo sam ja oca dravi koju ti Spaso uva! SPASO: Neko je na primjer iforbirovac, neko agenat, neko katolik, neko 'oe republiku, da se zgrane. STEVAN: pijona se namnoilo, svak je sumjiv. Skupljaju se po zemlji javno, o glavi nam rade, sve nam rasturie, a niko ni po prknu! VID: Mene su uvatili a sam pomislio da je Rusija na istoku, a tamo sunce izlazi, pa ko velim... SPASO (prekida ga): Jo ti tako misli! VID: Mene su za to uvatili, a evo neki, ko primjer Spaso, vas ivot obru miso i nikome nita! Ako on me bidne u delegaciju koja e doekat papu, okini mi nos! STEVAN: Zna li se kad dolazi? SPASO: Jo nije utanaeno, a da e do vie je no sigurno. VID: Kad bi se kojijem sluajem digo kaki pokojnik iz rata, pa uo da dolazi papa, vjerujem da bi mislio da je promaio dravu. SPASO: Ne big se ja tako izjanjavo, Vide. Ne big, rano je. VID: Rano, tako mi boga rano... Nek dolazi, kod mene u kuu nee. DRAGO: Nije vae da se plekate u te stvari. STEVAN: Priamo, Drago, priamo. Imamo usta, pa priamo. DRAGO: Ja samo velim... STEVAN: Nabroj nam ti o emu smijemo, izdiktiraj nam, dako onda ne pogrijeimo. DRAGO: Mlogo si se ti Stevane uskopitio. Mlogo, mlogo! STEVAN: Nijesam mislio da ti reen ovo to u ti sad re, nijesam stio da oe upliem politiku, a sad moram. Moram, izazvo si me, pa da izdava dravu, a ne pasoe! Reu ti Drago: jebo te papa! SPASO: Ubiljei ga Drago, ubiljei iga, na vrg mi je glave! STEVAN: A tebe Spaso jebo kaki manji pop, mlogo ti je papa! Da oe ne lei Ristana mrtva, oba bi ti oka izvadio! Nita slinije govnu od tebe vidio nijesam! SPASO: Jesi li ga uo, Drago, jesi li ga, molim te, uo? DRAGO: uo sam te Stevane, dobro sam te uo! SPASO: Aha! Da mi je njega kako ma, ini mi se rodio big se. Vazda se gica i prijeti, ko da je vlas'! Ne da izgovorit, to njegova starija bit nee! STEVAN: Gledo sam svakakog naroda, gledo sam svata, vidio sam i kako ljudi izdavaju i kako pijaju, al' nita doslen slino tebe Spaso vidio nijesam! Pomakse Vide da sjedem do njega. (Stevan ustaje da s Vidom promijeni mjesto.) DRAGO (prijetei) Sjedi, Stevane, nemoj da obremo lis'! STEVAN (okree se prema njemu): A? DRAGO: Sjedi, Stevane, s mirom, doklen nijesam reko da si kupio kola! (Opte iznenaenje.) DRAGO (koristei efekat): Da, da! Borac, a uzo kola! SPASO: Oklen mu pare, oklen mu pare!? Nema dana da kuko nije kako se ivjet ne moe! STEVAN: Da mi je levor pri ruci, bili bi sjutra u novine na zadnju stranu! DRAGO: Da, da! lan partije, a kupio kola! SPASO: I sekletar i sekletar je bio! STEVAN (hvata Spasa za grlo): Sa' e poet da se nadima!

SPASO (cvilei): Ne daj Drago, brate mili! Udavie me, asti imi! DRAGO (vue Stevana): Uapsiu te, Stevane, ovog momenta u te uapsit! DUANKA (prilazi): Dr ti, Stevane, Spasa, ja u Draga! (Duanka odvlai Draga od Stevana. Nastaje opta pometnja) SPASO: U pomo, u pomo! U pomo, njemu se nikad ne zna! STEVAN: Nogom u Draga, Duanka, nogom ga dolje, a rukama gore! Spaso je moj! DUANKA (udarajui Draga i nogama i rukama): Ovi 'oe da bjei?! STEVAN: Gai ga u nos, tun je najslabi! Gai ga, ako nemo u nos, u vilicu, pae. SPASO: Pomagaj, Drago, brate mili! Pomagaj, ti si vlas' u ovu dravu! DRAGO (branei se od Duanke): Brani se Spaso doklen se organizujemo. DUANKA (zadravajui Draga, koji pokuava da bjei): Stani, stani, stani zeru! SPASO (planim glasom): Puti me, Stevane, izvinjajem ti se. STEVAN: Dr, Duanka, malo Spasa, ja u Draga! DRAGO (zaklanjajui glavu): Ne dajte ljudi, ovi su polueli! (Prisutni ih, istina jedva, razdvajaju.) STEVAN (otimajui se): Putite me, putite me, neu im nita! SPASO (krijui se iza jedne babe) Lae, lae, znam ja njega! STEVAN: A krivo vi e ce mi pod guzicom pret renault etiri! VJiD: Je l' istina Stevane da si kupio kola? STEVAN: Jes', govna... SPASO: Ene ti Maksima Roganovia, kupio kola onomlane, a jos nije poloio vonju. Pada se tamo, osobito ako nijesi bistar, ko s 'kruke. DUANKA: Pada, bogomi, pada. Ti ne bi poloio od danas do sudnjega dana. SPASO: Kako onda zavrig partinsku iz prve? DUANKA: Ti zavrio partinsku iz prve? SPASO: Ja, ja! DUANKA: Putili te da te ne gledaju. SPASO: Jesi li je, Drago, uo? Tvoje je samo da biljei. RADOVAN: Nekate, avole, nekate. 'Ajde da se zdogovorimo ko e drat Ristani govor. SPASO: Nema se tu ta dogovarat. Ja predlaem da Itrago koju ree. VID: Neka, Spaso, neka. Nije Ristana bila pijon da se od nje SUP oprata. SPASO: Biljei, Drago, biljei! Biljei, ovo se vie pamtit ne moe! Zabiljei da je Vid, iforbirovac, reko kako SUP ima posla sa pijonima! Nemoj da ti koja promakne! VID: Ja samo iznosim svoje miljenje. SPASO: Nije to njegovo miljenje, nije asti mi! Ti zna da je on agenat Rusije. VID: Uuu...! SPASO: Jes' sto posto! Agenat, agenat, nema i, no ruski! Drte vi njega nako, dobro ga drte, zaglavie on jopet na Goli otok! VID: uti, Spaso, uti! uti, doklen se nijesam sjetio da si me ti eteres osme propijo! SPASO (krijui se iza Draga): Ima ili e, Drago, u blizini patrola? Ima li? Oe smo malo nas dva! VID: Bekne li jo koju, pane li ti naom i jedno slovo ove azbuke, moj si! SPASO: Oe su svi protiv ove drave! Oe su svi na drugu stranu! Priaju oni svakake vicove, ni jedan nije pozitivan! VID (suzdravajui se) Da nijesmo doli na saranu, da nijesmo u tuu kuu, jebo big ti poganog oca kroz oca!

SPASO (okuraeno) Jeste li ga uli? Jeste li ga, molim ve, uli? Jeste li uli kako 'suje narodne roditelje? STEVAN: Da ovo nije alos', da ovo nije alos' kaku jo nijesam sreto, reko big ja tebe za popa Milutina mlogo toga! Reko big ti, popovsko kopile, ko je narodni roditeij, i u koju dravu je uteko! SPASO: Ima li ti, Drago, oni aparat da pozove pomo? Ima li ti oni aparat te mu se istee ica i zove milicija? Ako ima, zovi, ako nema, trk po njega! DRAGO: Sjutra emo drugije priat! Ima oe podosta sjedoka. RADOVAN: Smirite se ljudi, sram ve bilo! Nije ovo partinski sastanak, nije ovo ulica, no potena kua Veljka Roganovia! Smirite se, ne brukajte ljude, no se smirite! VELJKO: Tako je, Radovane, taman sam to stio da reem. (Nastaje opti tajac.) RADOVAN: Ako moemo ko ljudi da se zdogovorimo ko e drat govor, dobro je, ako ne moemo, nek' Veljko sam odredi, majka mu je. Ja predlaem da govor odri Spaso, a nek mu ga napie Borivoje. Slaete li se? (Nastaje komeanje.) SPASO (koristei guvu) Slaem se i ja i fala vi to ste me odabrali. Za 'vakim ljudima, ko to je Ristana bila, za mene je as' odrat govor i koju ljucku sa srca re. Samo Borivoje upamti: napie li i jednu rije koju uo nijesam, i jednu koju razaznat ne mogu, i jednu koju ne poznavam, pisat ig vie nee! Kuj vazda bite rijei koje nikome nijesu jasne, ljeba ti? BORIVOJE (zavlai ruku u dep i vadi govor) Ja sam ga ve napiso. Tvoje je samo da ga ljucki proita. VELJKO: Kola ekaju, moramo je nosit u kapelu. (Komije prihvataju sanduk i iznose ga.) DANICA (izlazei) Kuku mene majko da nas zadovijeka! Kuku, razgovore moj, nado moja, kuku potenje nae... RADOVAN: Neka, Danice, neka. Znam da ti je ao, znam da steise slagale mimo eljadi, al' svako ima kraj. DANICA (plaui): E, moj Radovane... Pridri me Veljko, pridri me Veljko da ne panem u nesvijes', 'vake majke se vie ne rau, 'vakig majki nema... RADOVAN: Znam, znam... DANICA: Kako u bez nje, kukala ja? Ko e me sad razgovorit, ko e me utjeit, ko e... pridri me Veljko, zadnji ti put velim! (Uz kuknjavu, pla i opte komeanje, Ristana ode iz kue. Ode, na isti nain kao to je dola.) 6. KOMENTARI (Stan Beirovia. Kasno popodne. Sjede: Duanka, Risto i majka mu Ljubica. Stevan nervozno eta.) STEVAN: uste li vi ta Spaso ree za Ristanu? DUANKA: Pomagaj majko svemogua ta oni oek nalaga?! Ne bi 'noliko da je general bila. STEVAN: Nije mene krivo za ono to mu je Borivoje napiso. Ne, ne. Krivo mi je za ono to sam doda! Krivo mi je to na kraju ree: Vazda si vie imala. no mlogi to misle da imaju, no mlogi to kupuju, no mlogi to po stare dane zaborave ta su i oklen su! Tun je, oca mu jebem, na mene mislio! Tun mi je samo slika falila! A zavri, isto mu oca jebem: Neka ti je laka ova naa crna socijalistika zemlja! DUANKA: 'Naki je govor dro Marinko za Gorilom, samo je tamo bilo oe, a 'vamo

majko. STEVAN: Vieste li vi, nije skido oi s mene! Ispeo se na samar, pa svaku rije pravo na me baci! Stio sam da mu se primaknem, stio sam da mu samo u blizinu bidnem, a on, ko da osjeti, pa jo jae pone vikat! Mislim u se: bil ga valjalo zalijepit, bil ga valjalo ko sluajno gurnut? I taman kad sam smislio da bi, on zavri! RISTO: ta je tebe majko 'elo da se lomi i dolazi amo? LJUBICA: Komije smo u selo, pa je red. RISTO: Nijesi se trebala lomit... STEVAN: ta ti zna je l il' nije? Neka si ti snajka dola, neka si, da ne reu kako smo digli nos. LJUBICA: A i u kolu big pola da viu kako ui. Veli jue Vukain: Idi i vidi ui li ta Risto. Ne pie Stevan nita, pa idi. STEVAN (zastaje): ta da mu piem? ta? Svako pismo big mu mogo isto pisat: Risto nit ui, nit e uit! U kolu je il' najgori, il' meu najgore! LJUBICA: Uuu...! RISTO: Nijesam majko... STEVAN: ta nijesi? RISTO: Nijesam najgori. STEVAN: ta to veli? RISTO: Nijesam, striko, najgori, ima i gorig od mene. Dvojica su se ispisala. STEVAN: Sad je vas razred pao na njega! Snajka, je li ti iva majka? LJUBICA (iznenaeno): Jes', kako da nije. STEVAN: Nijesam znao. UUBICA: Kako nijesi? STEVAN: Ne, kad ti kaem. Mislio sam da je umrla i reko sam da jes'! LJUBICA: Kaiko, evere, kad zna da je iva? STEVAN: Evo kako. Odem ja u gimnaziju, kad tamo ovi kastig tri dana nije dodio na asove. U dnevnik pie: Opravdano zbog babine smrti. Pita me razredni: je l mu umrla baba? Jes', velim mu, jes', umrla je, a mislim, kad doem kui, nee ni on dugo! LJUBICA (zaprepateno) Ma ta pria, crni evere? STEVAN: To to si ula! A nijesi od njegovig kastigluka ni upola ula! Ne znam jeste li ti i Vukain ivi, jer nijesam io u kolu mjesec dana. Doklen tamo ne odem, ne znam nita. Evo, viee, prijavie da mu je i Ristana baba. Oklen mu ig toliko, pitaj svetog Jovana! LJUBICA: Pa to ga ne bije evere, ruke ti opale? STEVAN: u to ga ne bije? Kad big znao e mu je glava bio big ga po vas dan! 'Vako mi se ini da mi ovu krlju potura iz inata! RISTO (moleivo): Nemoj i ti majko, nemoj ga sokolit, e me i 'vako opui. LIUBICA: Udri, evere, udri doklen u njega ima damara. Udri, dako mu to ue u glavu. STEVAN: Ovu e godinu ponovit, pa emo dogodine drugu pjesmu. LJUBICA (ne vjerujui): Ponovit? STEVAN: Dobro je ako ga ne vrnu jo jedan razred nazad. Doslen nijesu nikog, a od njega komotno mogu poet. LJUBICA: Kuku, kad Vukain sazna... RISTO: E kud se rodig u ovu familiju, crni kukavac?! STEVAN: Sluajno, ja ti kaem! Takoga jo imali nijesmo.

LlUBICA: I veli, evere, da ne idem u kolu? STEVAN: Ne, nako da se bruka. Ja kad tamo odem ne izlazim na ulicu mjesec dana. LJUBICA: Isto u ii. Moram, e se Vukainu na oi pojavljivat ne smijem. STEVAN: Kako 'oe... RISTO: Nema rata majko i. Krei se zbornica. STEVAN: Jesi li ga ula? Jesi li ga, molim te, ula? Ovo je najmanje sedamnaesti put ove godine da kree kolu! DUANKA: Pou ja s tobom. LJUBICA: 'Oemo li odma'? STEVAN: No ta, no odma'. Svaki dan kasnije to ode, sve te vie kastiga od njega eka! Najlepe mi je bilo oti s poetka. Onda sam bio ko ostala eljad. DUANKA: Ajmo, Ljubice. (Izlaze.) STEVAN: Kuj sad da udarim, ne znam? Na koju stranu da se obrnem, nije mi jasno? Udri tamo, udri amo, doekuju svue na no! Crkva puna neprijatelja, kokoi mi gre stradaju no da su u logor, uit da polaem moram, a nemam kad. Spasa sam trebo ubit, sad big bio u zatvor, pa nek radi ta ko 'oe. U ovu je dravu naljepe u zatvor. Naljepe, obraza mi! e goj drugo pipne ne ide. ta goj da 'oe, ne daju! Jebem ti ja ovo: sve dozvoljeno, a nita ne smije! (uje se zvuk zvona na vratima.) STEVAN: Ko je sad, bog ga jebo? RISTO: Da otvorim? STEVAN: 'Ajde vidi ko je. (Risto ustaje i otvara vrata. Na vratima stoji Vid, a iza njega, na pristojnom odstojanju Spaso.) VI: Pa e si ti domaine? Nie te nema. STEVAN: Je li to Spaso iza tebe? VID: Jes'. SPASO: Ja 'vuda vie sluajno... STEVAN: Ulazi, Vide, to stoji? SPASO: I ja naljego, ne znam ta mi bi... STEVAN: 'Ajde Stepinac, ui i ti. SPASO: Ne moram ja... VID (ulazei): 'Ajde, Spaso, ulazi kad te oek zove. STEVAN: Da sam ga zvao, nijesam, al' nek ue. SPASO (ulazei zatvara vrata): Nema u ovi kraj doeknijeg oeka od Stevana Beirovia. Ne, nit' ga je bilo. Svak' veli: Stevanovu kuu pro nemo da te ne svrne. Isti otac Ananije. STEVAN: Sjedite... (Vid i Spaso sjedaju.) VID: Veli mi Spaso: to ovo nema Stevana posle sarane, da ga nije to trevilo? Ne znam - velim mu - nije valjda, zdrav je onomad bio. 'Ajde - veli da vidimo. I evo nas e smo. STEVAN: Sjedite kad ste tun. Nije nita osobito, no uim tekstove za vozaki po vas dan. SPASO: Reko sam ja bogomi da Stevan Beirovi svaki poso ljucki radi. Reko sam ja na sto mjesta doslen: jedan je Stevan Beirovi! Nos mi okini, ako nije sam. STEVAN: Vjerujem ti, slobodno ti vjerujem. VID: 'Oemo li noas po rasporedu, svak na svoju stranu? STEVAN: 'Oemo taman ko to si reko. Ja vi reem: jedan 'vamo, jedan tamo, a vi obrnete. Ostale su mi jo etiri kokoi, imo sam sedam, sedam sam imo, pa sad ta im bog da. Doklen papa ne proe, mogu mi ig sve poklat, ja mrdat neu. Uiu da polaem,

uiu da iz prve poloim, a ako papa proe, onda moemo na crkvu. Oko kokoi sve znam: i ko je lopov i ko ig kolje, samo ne mogu bez dokaza da ga ubijem. Uvatiu ga na lice mjesta, moe bit noas, moe bit sjutra vee, kad naleti. Na trojicu sujmam, sujmo sam na etiri, jedan je od njig bio Risto, pa je otpo. RISTO: Ja? STEVAN: Bio si sujmiv s poetka, najvie si mi ti bio sujmiv, al' si otpo iz dva razloga: prvi je zato to nijesi krvolok, a drugi zato ti niko u familiji nije krvolok! Mi ubijali jesmo, al' da ja znam niko klao nije, 'nako to se moralo. iSPASO: Ko su ostala tri? STEVAN: Od ostalig tri, jedan je najebo! Dva e pro, a jedan je moj! VID: Na koga sujma Stevane, oi ti? STEVAN: Reu ig tek kad i ove u crkvu povatamo, tek u ig onda re. VID: to? STEVAN: Zato 'ou da ig pratim. VID: Nemo svu trojicu. STEVAN: Toga se nijesam sjetio, al' mogu jednog po jednog! SPASO: Znai, od akcije nema nita za sad? STEVAN: Ima da se crkva obilazi kako smo se zdogovorili. Noas je na Vida red, a sjutra jopet na tebe Spaso. SPASO: Kad je tvoj red? STEVAN: Ja sam komadant. Moje je da ve ko ljude rasporedim, a vie da ne jedete govna, ko ono ti Spaso to izjede, no da ljucki prionete na zadatke. VID: Odmijeni me noas Stevane, imam, da izvine, proliv, pa u ja deurat mjesto tebe e goj 'oe. STEVAN: u proliv? Oklen ti on, iznenada? VID: Ne znam, Stevane, ne znam oklen mi, a isto ko da me neko svrdlom prosvrdla ozdo. Evo sad imam osjeaj da e nai. STEVAN: Bje u klozet, jad te nao! VID (trei): No ta no u klozet! Samo da izdrim jo dva koraka i da odrijeim gace, spaen sam! (Utrava u klozet) STEVAN: Moram ga noas zamijenit. SPASO (razgleda testove na stolu): Gledam ovo to polae, Stevane, pa se sjetim kako je na Batri polagao. Imo je svaki odgovor i pitanje tano! STEVAN: Jes', iz pees' puta. SPASO: Priaj ti ta 'oe. On je poloio sve to se poloit moglo. STEVAN: Jes'... kako da ne... SPASO: Ja to ti kaem. On je u Bijograd polago, Stevane, u Bijograd, a tamo se polae iz pravig knjiga, a ne iz ovig crtanki! Nije isto vozit kroz Bijograd i 'vuda. STEVAN: E to je istina. Ne big ja u njega uo kolima, nako lud. (Vraa se Vid. Zakopava pantalone.) Oposli i toga avola, Vide? VID: Uvatio sam zadnji voz. SPASO: I veli: to su vrancuska kola? STEVAN: Vrancuska, moj drue! Vele da imaju amontizere mimo ostalig kola. SPASO: Najbolja su njemaka. Najbolja na svijet, ja vi kaem. VID: Bogomi da ig je uzo s Mjeseca ti bi reko da su s Marsa bolja! SPASO: Tebe bi, Vide, najbolja bila ruska.

VID: 'Oe da ree da oni nemaju kola, je li? SPASO: E ne, vala. VID: Ti zna da nemaju? SPASO: Ono to znam, znam. VJPD: A ne, oni nita nemaju. SPASO: Vie nemaju no to imaju. VID: Pa suto onda na Mjesec stigoe kad nita nemaju? SPASO: Kolima nijesu. VID: Ne no su saonima! SPASO: Tebe, Vide, isto ko da je neko privezo za Ruse. Ne smije ti eljade re da neto nemaju, to se odma' bio ne bi. VID: Ne dam ja pet para za njig. Mene je svedno il' jedni il' drugi, samo su ovi na istok... STEVAN: 'Ajde, kad ste ve doli, da popijete po jednu. Ne kupuje se lemuzina svaki dan. (Stevan ustaje, sipa rakiju i sjeda. Diui au) ivljeli! SPASO (diui au) Stevane Beiroviu. Nek su ti sa sreom! Dabogda poloio od prve! STEVAN (ostavlja au na stranu) Ne kuni me, Spaso, ne kuni me, doklen ti i ja nijesam pomislio isto! SPASO (kao da ne primjeuje) Poteno si ig steko, pa nek laju okolo ta goj oe, dabogda bolja promijenio i sve dumane zgazio! STEVAN: Da mi inijesi u kuu uo digo big ja tebe zdravicu ko to je niko nikom dizo nije! (Ulaze Duanka i Ljubica.) DUANKA (ulazei): Vi malo zasjeli... Ako, ako... SPASO: Ovi smo momenat uli. DUANKA: Samo vi sjedite. Je l tako, Risto? STEVAN: Neka, Duanka! Poslije emo o tom. DUANKA: Svedno je sad il' poslije. Tun se nita ispravit ne moe. SPASO: Reko sam ja generalu Vojinu da su danas sve majke gospoe, a eca sauvaj boe. STEVAN: Ma kojem si ti generalu reko? SPASO: Vojinu. STEVAN: Nijesi ti njega ni na sliku gledo! SPASO: Ko lago, govno mu! Jesam li ti pokaivo slike s one sarane e se s trojicom ljubim? STEVAN: Ti!? SPASO: Ja, ja! VID: Gledo sam ig svojijem oima. Vjerovo nijesam, doklen mi ig nije pokazo. STEVAN: Ovi Spaso? VID: On, asti mi! STEVAN: Uuu...! SPASO (znaajno): Nije to nita... STEVAN: Ma je li to mogue, Vide, imena ti? VID: Vjerujem da ig i sad u novanik nosi. SPASO: Tun su. Zaboravio sam da ig izvadim. (Spaso vadi slike iz novanika i pokazuje.) STEVAN (razgleda slike): Eve gledam, eve vidim, a vjerovat ne mogu! RISTO (bojaljivo): Znam ja, striko, kako se sliko.

SPASO: Ti? RISTO: Prio je fotograf te ga je sliko. Veli: kad je bila sarana u Titograd, poveo ga Spaso sa sobom i reko mu da ga slika. Onda - kae - prie Spaso generalu, priepi mu nogu, ko sluajno, ree mu: izvini - ovi njemu: nita - oba raire ruke, bi reko ljube se, a ovi slika! Tako se i s dva ministra usliko! SPASO: Uuu...! STEVAN: Malo sam kad doslen Ristu vjerovo. Malo. Ovo je prvi put da ne sujmam u ono to pria! SPASO: Ove lai e mi platit, platit ja vi kaem! STEVAN: Prijeti li ti to njemu? SPASO: Ovo e mi platit, kad tad! STEVAN: Zna li ti i je Risto sinovac? SPASO: Uvatiu ga, izma mi nee! STEVAN (ustaje): Upamti, Spaso, u ovu dravu Rista niko, nako nas dvoje troje iz kue, 'ta ne smije! Ako ti jo jednom pane naom da mu prijeti, ja u ti u posjetu do! (Spaso demonstrativno izlazi. Za njim izlazi i Vid.) RISTO: Nijesi me, striko, trebo branit. Ne smije on mene nita. Jai sam ja od njega. STEVAN (izbezumljeno) uste li vi ta ovi ree? Ovi bi se bio! Ovi bi se i sa starima od sebe bio! Nu mi Duanka neto da mu vilice raereim, nu mi neto da za sjutra ima opravdani izostanak, nu mi neto, da mu jebem poganu vamiliju! (Duanka mu dodaje plastinog magarca. Stevan gleda u suvenir) Nema jelena iz Sutomora? DUANKA: Nemam. STEVAN (gaa Rista) Da je jelen, bio bi sjutra u novine na prvu stranu: Ovna ubio jelenom! (Risto se izmie, suvenir ga promauje, razgleda bojaljivo u rodbinu i odlazi, osvrui se, u svoju sobu.) II in 7. NONA STRAA, A HEROJSKA JEZA (ILI ANTIHRIST) (No. uju se cvrci, kreket aba, lave pasa... Mjeseina, pravei sjenke, odslikava zaputeno groblje, ograeno tek na ponekom mjestu, i na sred groblja, crkvu. Ispred samog ulaza u groblje spomenik u obliku kapele. Po groblju spomenici s porodinim fotografijama, otvorenim akim knjigama, volanima (u blagopoivujuem stanju vozai), biste... Stevan prilazi oprezno, razgleda oko sebe, zvizdue, istina nikako, stavlja ruke u depove, kao nezainteresovan je, provjerava da li je ponio pitolj, vadi ga, posmatra, vraa u dep, opet se osvre i ne primijetivi nikoga, krsti se) STEVAN: Da nijesam krten, krstio se ne big. Ko da sam ja kriv to me pop Jovan krstio. Mrano li je, nie mjeseca. Trebo sam ponijet durbin, al' kad nijesam, nikome nita. Da je mjeseina, ne bi mi trebo, a 'vako, vieu kurac ita. (Gleda prema nebu.) A to sija, jebalo majku! Viri isto ko ona stvar pod suknju! Uu ja, nita me ne gledaj. U, samo da se koncentriem. (Uzmi vazduh punim pluima.) Vidi, sve zakreketalo, jebem ti abe, a ovi na groblje ute. Ulazi, Stevane, boli te kurac, ulazi komotno, nema oe niko iv. u: ulazi? Ui ti! Vidi: sve krs do krsta, nema pees' petokraka! Da me nije ko pratio? Da se malo pripovrnem, moe bit jes. (Pravi dva-tri koraka nazad. Razgleda) Nie ive due. Nie nikog. (Vraa se) Sau ja u, baterija je tun, da im je upiljim u oi. (Vadi iz depa baterijsku lampu) Jedan, dva, tri, ulazi! (Ostaje na mjestu) Tri, dva, jedan, aj sad! (Ne

mrda) Da viknem: juri! Moda u u? Da viknem, nema druge. Juri! (Tri pet-est koraka i baca se iza jednog spomenika) Uog! Uuu...! Uuuu...! Eve mene na groblje! e mi je baterija? Izgubig li je, zaboga? (Baterijska lampa je i dalje u njegovoj ruci) Izgubio sam je, no ta, no izgubio. Kako u sad naprijed? e je izgubig, e otra, majko svemogua? Da mi je nijesu ukrali? Moe bit jesu... Je li mi levor tun? (Pipa se po depu i primjeuje baterijsku lampu) Vidi, oklen ona oe, kad sam je izgubio? (Okree je sebi u oi) Vidi to je zasijalo, pi! Obnevieg! Ne bi njig tako, slobodno! Kad bidne tamo trebalo, nee! Sau ja da se uljam, sau ja puzei do crkve, ne mogu me viet, pa da imaju radar. Samo da vidim ko je ovo oe saranjen. (Okree lampu prema spomeniku.) Vidi: Zarubica Petko i Jovanka. Lako je sad vama. Leite, mrtvi, ladni, a ta e mene sna, svedno je. Aj Stevane, uljaj se, ta si stao, prii, pa ako te bidne strag, bje nazad. (Kree se puzei) Vas se izglibag! Uuu...! ta je ovo, zlo mi u dom? (Die ruku i gleda.) ta ovo uvatig u ruku, kaki je ovo kastig, za ime boga? (Podie predmet koji je uhvatio i osvjetljava ga lampom) Vidi: gae! Jesu li ovo, zaboga, gae? Pi, pi, pi, jesu, gae! Nekoga su gola saranili! (Iz crkve dopire zvuk nalik na djeji pla. Stevan sa uhvaenim gaama ostaje nepomian) Sad ne progovaraj! Pravi se ko da si spomenik. Ako ima spomenika s knjigam i volanima, mora da ima i s gaama. (Zvuk se i dalje uje) Uuu... Jei neko. Nekog deru. Vidi to je ovo srce navrlo?! Kuj e, oi ti ispale? I ja big bjeo, no je sad kasno. I ako gledaju, misle da smo spomenik. Misle, ja se ne pomiem. Vidi to ova baterija sija, vidi to sjakti, ko u inat. Ja sam jedini spomenik na svijet koji sija. Gasi se, jebo te Petrain Milovi, on je i na kozu skako! (Zvuk iz crkve se gubi.) Moda su me oacovali, pa mi se sad uljaju? Levor je tun, tun mi je i lina karta, pa nek naie ko goj 'oe. Da mi se kako vrnut, da mi je kako da u dva-tri laka skoka doem do kue, odmag big skoio. Ovoga su u crkvu odrali, sad sam ja na red. Jebo me otac! Levor u ja sad u ruku desnu, bateriju u lijevu, pa naprijed! (Vadi pitolj) to je studeno, vas se skoanjig. Nije 'vako ni u januar bilo. Ne, ni na Svetog Savu nije 'vako bilo. (Cvokoe) Mene vazda zapane da poginem! Vazda! Smijem i naprijed? Smijem li, zaboga? Smijem taman koliko i nazad! Sjedi e si, prituli se, to uje, ne uje, to vidi, ne vidi. Najbolje je zamuri, pa ta bog da. Zamuri, Stevane, zamuri, a to ti se prisralo, trpi! Mogo si srat kod kue, il' e drugo uz put, mogo da ita ima u glavu, a sad trpi. Da mi je kako kukavcu zama za oni spomenik, tun big se priutio ko da sam mrtav do ujutro. Ne big se mrdo vde no miem li se sad. (Pravi nekoliko zaveslaja puzei prema spomeniku) Stigog iv! (Krije se iza spomenika.) Sad ja njig vidim, a oni mene ne vide, nako su mi iza lea. (Instinktivno se okree nazad. Baterijska lampa osvjetljava bistu na spomeniku iza koga se Stevan sakrio. Stevan je preneraen. Razrogaio oi, m vjerujui gleda u bistu i nakon pauze.) Dobro vee! Naljego sluajno. Tun mi je saranjena strina Jea, pa ko velim da je obiem, nijesam odavno. Ako mi je ita drugo palo naom, sad me strijeljajte. Oklen ja oe, je li? Nioklen, tako mi boga. Ja sam isto ko muva na govno. Vazda sam tamo e ne treba. Kad biste ime putili, ne big ja vie na kilometar prilazio. Baterija mi se zatekla u dep, inae je ne bi ponio. Imam ja i linu kartu, evo vidite. (Zavlai ruku u dep.) e mi je, zaboga? Imo sam je, obraza mi, a evo, vidi, sad je nema. Mogu li da idem? Nemojte utat, kumim ve bogom, vas se oduzeg. Evo, ruke sam digo uvis, ne morate mi zborit. (Die ruke uvis. Lampa osvjetljava bistu. Stevan jo jedanput osvjetljava bistu i, konano, shvata da iza njega nema nikog.) Vidi bista! Vidi bista, oca joj jebem! Vidi ovo, vidi ovo natutio brke, pa strai narod! Da mu je glava za ivota ta valjala, ne bi bila oe, no u kaki muzej, a ono je ostavio na sred groblja! Sad sam se odo,

sad znaju e sam, sad su me naciljali! Vidi koje je doba godine, vas se skuvag! Ima eset stepeni najmanje! Da upanem e u kaku vodu, gasio big se ko kre. Skinuo big ja kaput, no mi je levor u njega. (Pipa po sebi.) Oklen mi ova vanjela, ne znam? Naturila Duanka da ne preladim. Lijepo li sam obuen, ne bi me dvojica svukla za deset dana! Unjiro ojek crevlje na mrtvi vor, da ne spanu, jedne gae ozdo, onda svitice, onda jo jedne svitice, a ozgo jopet gae! Unjirano troje svitica, a kai na gornje gae, ne mogu noge do vazduga do. Zdendo se, ko da u preko Krnova, a krenuo u boj! (Iz crkve ponovo poinju dopirati isti zvuci. Stevan ostaje nepomian.) Deru jo jednoga! 'Oe strag u kosti da mi uvale, 'oe da me iva spale. 'Vako su dandari prije rata: jedan se dere, krivi se, ko da mu dua na nos iskae, a ti eka kad e tebe. Kad me uvate, moro big tun neto priznat, samo ne znam ta. Ne znam ta, a neto se priznat mora! Da priznam da mi je krsna slava Aranelovdan i da big ga slavio da smijem od ostalig, nema vajde. (Zvuci su vrlo neprijatni, isprekidani...) Priznau kako sam prio Saveti blizu i skopo je, priznau, nijesam nikom doslen. Priznau usmeno, a ako trae neto napismeno, piriznau da napismeno neu nita priznat, pa nek deru! (Zvuci su ve neravnomjerni i polako se gube.) Odrali ga! Odrali ga, sad mu je lake! Ima li boga, zaboga? Ima li ikake sile na nebesa da ovo vidi? Ima li iko ivi da mi ree kuj u sad? Sam sam, sam samcat, usamljen taman ko dijete u kolijevku. Niko nije na moju stranu, niko ne navija za me, nikoga nije briga to u ostat oe, to u bit saranjen na tui grob i to mi se nee znat ni groba ni mramora! Moram nekuj odavlen, moram, oen sam otkriven. Sau jopet potrat, pa ako me uvate, nek uvate. (Kree prema crkvi s baterijom i pitoljem u ruci. Prilikom tranja, pitolj se iznenada oglasi.) Opa, pogodili su me! (Stevan pada) Pogoen sam sigurno u srce! Nema e drugo. (Jei) Ja sam prva rtva novog faizma. Ja sam digo ustanak i najebo! Ja sam sad neznani junak, probuen po sre' srca, sigurno... Jes ig najmanje dvades pucalo... to sam diso, diso sam, uvatiu vazdug jo dva tri put, pa zakovrnut. Kuku mene, umrijeu. (Plae) Kuku mene, sto posto u umrijet. Evo, ve sam poo da umirem. Lijeva mi se strana oduzela, jo samo da se oduzme desna, pa je za vazda gotovo! Pogoen sam u srce, mora da iz mene teku potoci krvi. Mora da otiem, otiem 'iljadu posto, taman ko rijeka u more. Nijesam doslen vjerovo da pred samu smrt nita ne boli, a sad vjerujem. Nita me ne boli, nako noga, nee sam se udio. Nee sam joj jebo oca! Moda u mene ima jo dva kila krvi, nema vie kapi! Vas ivot sam proveo u borbu za revoluciju i padog na kraju ko rtva meunarodnig lopova i pijona! Padog crkvi u ruke! Sa'u ja bit mrtav 'eroj. Sa' u ja bit mrtav 'eroj, a oni to me nau e dobit pemziju! Ja probig obru, a drugi e pro! Nema u mene vie ni dese' deka krvi, nema sigurno ni toliko. (Plae) Umrijeu moda za dva minuta... Kuku mene kukavcu za sobom. Nikog mi doslen alije bilo nije... Boe, Stevane, to si ti bio dobar oek... Nema takog vie u ovu dravu... Taki se vie ne rau... Taki se rode jednom u dva vijeka, ne vie... Bio sam na stotinu sarana, a nie mi doslen nikog alije bilo nije... Putio sam komad u gae, oskoilo je zeru, nijesam ga mogo zaustavit, sad sam pozadi malo zalitan, al' nije greda... Kako oni pukoe u mene, ono oskoi pozadi. (Pipa se rukom po turu.) Bogomi nije komad no je odleelo podobro. Ima tun oho! Moda sam ja i umro, pa priam sam sa sobom na oni svijet? Moe bit, oe nita ne treba iskljuivat. Da se utinem iza uva, pa ako zaboli, jo sam iv. (Iznenada skae u stranu.) Vidi, aba! Vidi, aba, abljeg joj oca jebem! Oklen aba na oni svijet? Oklen kod Svetog Petra aba? (Posmatra oko sebe.) Ima on, naguio svata, nek mu se nae. SPASO (iz daljine) O, Stevane!

STEVAN: Znaju mi i ime! VID: Stevaneee!!! STEVAN: Ima ig osamnes'! Izbrojo sam ig - tano osamnes'! SPASO: Stevane! O, Stevane! e si to, e? STEVAN: Sad 'oe da ime uvate u la. Sad 'oe da reem da sam na drugu bandu, pa da me posle eree! VID: Ozovi se, Stevane, sitigla bracka pomo! STEVAN: e mi je oni levor, samo jednog da upucam. Samo da jednog skinem, ini oni se, rodio big se. (Gleda u ruku.) Vidi, ovi levor srasto s desnicom. Zgrio mi ruku, ne znam ta je ruka, a ta levor. SPASO: Stevane, ovo smo ja i Vid! STEVAN: Sve su nas otkrili! Sve do avoljeg! Provalili su nam organizaciju, znaju svakog napamet! VID: Jesmo, Stevane, Spaso ovi put ne lae. STEVAN: Ovo je dokaz da su nas povatali! Znaju da Spaso vazda lae! VID: 'Ajmo, Spaso da ga traimo, moda je nee zaspo. SPASO: Aj ti sam, mene ostavi oe da uvam strau. VID: Strag te? SPASO: Nije me strag, no se moramo rasporedit. Ja u oe ostat, a ti ga trai po groblju. (Iz crkve dopiru isprekidani zvuci.) SPASO (uvi zvuke): Care nebesni, utjeitelju, due istine, koji si svuda prisutan i sve ispunjava, riznice dobara i davaoe ivota, doi i useli se u nas i oisti nas od svake neistote i spasa, Blagi, due nae! VID: ta to veli, Spaso? SPASO: Nita... VID: Jopet se neto s bogom zdogovara? SPASO: Nijesam Vide, oi mi. Sjetio sam se neto, pa ponovio naizust. VID: 'Ajde ulazi, Stevan je tun nee. SPASO: Ako je tun nee, doe on. VID: Misli? SPASO: Sto posto. VID: 'Oemo li ga ekat, il' da idemo? SPASO: Nemamo ga rata ekat. Doe on sam. VID: u li ti, nekoga su odrali? SPASO: ug. VID: Da nijesu Stevana? SPASO: 'Ajmo mi odavlen. 'Ajmo, neko me su ogulili kou. STEVAN: ujem e neto priaju, a ta, ne znam? VID: Ima li smisla ostavit Stevana na milos' i nemilos'? SPASO: Uanio se on nee, odabro je on mjesto e ga niko na ne moe. VID: Nije ljucki ostavit ga sama. 'Ajde da vidimo zajedno ta je s njim. SPASO: Aj ti, uvau ti ja mrtvu strau. VID: Ako me nama za dese' minuta, zvoni na sva zvona. Vii u pomo koliko te grlo nosi. Nemoj da ti se oduzme glas, nemoj da zanemoa, jer smo onda najebali. SPASO: Samo ti ulazi, ostalo je moje. (Vid lagano kree prema groblju, upravo prema mjestu na kome je Stevan.)

STEVAN (izbezumljeno): Eve ig! Vidim etu! Opkoljen sam, spasa mi nema! Sae mi se uzet govor, pa nee znat iz koje sam drave. Vidi, sve jedan po jedan, pravo na mene! Tano znaju e sam! (Vid je ve dva-tri koraka od Stevana. Glasno) Predavam se, predavam se, kapituliram bezuslovno! (Ustaje s rukama podignutim uvis. Vid u prvi mah zastaje potpuno iznenaen, zatim, kao da je vidio duha, zaprepateno pokuava da doe do rijei, ne uspijeva i na kraju, iz njegovih usta izlijee prodoran krik.) SPASO (uvi krik) U pomo, u pomo, poginuo Vid! (Tri ne osvrui se) U pomo, brao mila, u pomo, poginuo Vid! (Stevan uvi krik u prvi mah sleeno zastaje, iz ruke mu ispada lampa i pitolj, a zatim, udarajui od spomenika do spomenika bjei. Vid, ostavi sam, prosto ne vjerujui da je iv, skuplja svu hrabrost i bjei u suprotnom pravcu od Stevana.) 8. KAKO NASTAJU NARODNE JUNAKE PJESME (Stan Beirovia. Gospode boe koga sve tu nema: Stevan, Duanka, Risto, Vid, Spaso, Drago, Borivoje, Veljko, Danica, Mirko... Tri take su stavljene ne kao znak, ve kao nabrajanje odsutnih. Svi su uzbueni, Stevan je u stalnoj zavadi s poloajem svog tijela, nikako da mu nae odgovarajui poloaj: as sjedi, as uzbueno eta, as lupa akom o sto, previjen je na dva-tri mjesta, ima flaster na licu, oi su mu krvave... Duanka je brina, stalno mu ugaa, pridaje poseban znaaj svakoj njegovoj rijei. Risto zinuo i iskolaio oi. Vid, svjedok ogromnog broja neprijatelja, povlauje Stevanu, posebno glavom. Spaso se ponekad, kada je rije o duhovima, prekrsti. Drago je zvanian. Ostali sjede razbacano, stvarajui u epu narod. Jutro je.) STEVAN: ta da vam priam: iv sam osto, oladio etrnes', brojo sam ig... DUANKA: Priaj s poetka. STEVAN: Kad sam kreto od kue, velim ja Duanki: spremi mi opasa da imam e turat municiju, osjeam da e noas krv le. DUANKA (prekida ga): Istinska istina. STEVAN: Krenem od kue, srbe me prsti, ma ta je ovo - misllim - to me vako prsti srbe, kad iznad glave neto zafijuka. SVI: ita? STEVAN: Zafijulka neto, podigni glavu, kad imam ta viet: leti oro na dva metra od mene i lijepo me u oi gleda. SVI: Uuu... STEVAN: Gleda, isto ko da me pita: kuj e? Ja zastani, jo jednom opipaj depove da vidim jesam li sve ponio, vidim da jesam, te produi dalje. Ja dalje, on jedanak za mnom! DUANKA: Istinska istina... STEVAN: Taman nee pred crkvu, ja pogledaj ponovo u njega kad on smiri krila, poe da krui, pa iznenada bje nazad! SVI: Uuu... STEVAN: Vidim, ne sluti na dobro, nekome e tikva pu, nei e mozak noas bit prosut, nekome e crni gavran pjevat. Mislim: ako ekaju da ig neko otkrije, onda sigurmo ekaju da udari na ulaz. Doem ja do ulaza, ko etajui, doem ko da sam naljego sluajno, ko ba me briga, pa onda zaokrenem, kad su najmanje oekivali, na drugu stranu, da ig iznenadim. Kad sam tamo doo, pritajim se, zaustavim dag, smirim damar, ne gledam iroko, no nako mirei, ko ispod oka, a sve ig ciljam. ek, ek, ek, kad nee, u zlo doba, vidim prvo virka jedan iz crkve, virka, osmatra, njui, oenut vas u

crno, brada mu ukasta, sjakti se, oi ko i svaki oek, ruke tanke a duge, duge, da me vjeruje kolike su, virka on, velim vam, al' virkam i ja njega! Kad je vidio da nie nikog nema, kad je osmoro da je teren is', vrnu se nazad. Ja iskoristig priliku, viknu u sebe: Juri! Pretri pees' metara, sakri se iza jednog spomenika, reko da mi bidnu blii... VELJKO (prekida ga) Svaka ti as'! STEVAN: Reko da mi bidnu blii, da ig mogu golim rukama vatat! Pala tavna no, ovoga sam bio vidio doklen nije pala tavna no, pala tavna no, ja upali' bateiriju, pa, taman da krenem, zaskoi mi jedan za lea! Da pucam, ne ide, ue i ostali, da ne pucam, ovaj e me obalit. DRAGO: Jesi li puco? STEVAN: ta da radim, misilim, kako da ga umorim da ne kvikne, kako da mu mas' izvadim da ne cvri? Pade mi naom, sinu mi, akom ga u nos, il' u grkljan, nee jaok majko re! DUANKA: E kako ti to pade naom, nije mi jasno? STEVAN: Iljadu mi je misli sijevalo tog mometa kroz glavu, al' sam vidio da je ova najbolja. iknem ga akom u nos, iknem, zakovrnu! Koprco se nije! SVI: C, c, c, c... STEVAN: Taman to ovog fisnug, taman to se jedan bogu prestavi, kad imam ta ut... Jo se vas jeim. SVI: ta? STEVAN: Kad imam ta ut, kukala ti majka: nasta kalije, nasta klanje, deru ive ljude, sve jednog po jednog! Priznat moram, sledi mi se krv, ao mi ljudi, ao mi crne ece, ni krive ni dune, ao mi e se neprijatelj uvuko u centar drave, e potkopava temelje nae nezavisnosti, a nikoga glava ne boli. ta da radim, mislim, ta da preduzmem, vrti mi se kroz glavu, pa se sjetim: ika sam ja, uesnik sam ja rata, poginut nee moram, kad-tad! DUANKA: Sve istinska istina. STEVAN: Poginut nee moram, kad-tad, pa odluim, kad ve moram, noas u! Noas u ja, al' u i njig oladit! Privuem se tik uz crkvu, priem joj iza lea, pa, mic po mic, doem do vrata. Provjerim jo jednom je l' mi baterija na mjesto, vidim da jes', levor poljubim u vrg cijevi i taman da ruknem nogom u vrata, zaskoi mi jedan s lijeve, a jedan s desne strane. Njig pet, a ja sam! Njig pet, a ja sam, sam samcat! SVI: Uuu... STEVAN: Nie nikog oko mene, ja sam, pomoi mi nema, a njig dva, kaki su, bi se mogli s rijekom nosit, a ne sa mnom. SPASO: A e su ona etiri? STEVAN: Koja etiri? SPASO: Veli da ig je bilo es'. STEVAN: 'Oe ti da me uvate? SPASO: Navijam za tebe, Stevane, obraza mi. STEVAN: Pa puti da ig povatam, bog ga jebo! Prekine me, ne znam e sam stao! DUANKA: Stao si kako su njig dva zaskoili na tebe. STEVAN: Ovoga jednog te je zaskoio zaslijepim baterijom pravo u oi, on turi ruku da pokrije oi, ja to iskoristig, pa ovoga drugog. SVI: ta? STEVAN: Pa ovoga drugog zaslijepig! DUANKA: Istinska istina!

STEVAN: Obneviee oba za mimut, tutaju tamo amo, ne vide nita, te ig ja naniani pa po vrg mozga! SVI: Aoo...! STEVAN: Jednoga, izgleda, nijesam pogodio ka valja, koprco se minut, pa se smiri. Kako se on smiri, smirie se i jauci u crkvi. Osvrnem se oko sebe, mo tavna. Mjeseca nie, krekeu abe, bi reko svak mirno spava. VID: Sve to pria, malo je. Sve to iznosi, nije ni upola. Ja i Spaso smo ivi sjedoci, ko to ig u Kragujevac ima. Taman tada smo nas dva otili da vidimo ta je sa Stevanom. Velim ja Spasu: ajmo Spaso, da vidimo ta je sa Stevanom, sam je, da mu priskoimo u pomo, ako zatreba. SPASO: Isitinska istina. VID: Doemo do groblja, zdogovorimo se da Spaso ostane na strau, a da ja vidim ta je sa Stevanom, zdogovorimo se da ne uputimo Stevana na milos' i nemilos' svakakijem govnima, zdogovorimo se, eto, da mu bidnemo pri ruci, zlu ne trebalo. Kreni ja prema crkvi, odmako pet koraka nijesam, kad iv oek iz groba iskoi! SVI: Uuu... VID: Iskoi iv oek iz groba, pa pravo na me! Iz usta mu izbi krik, zajauka, da se krv sledi! SPASO: Ja sam ga svojijem uima uo. VID: Ima u njega najmanje dva metra, sija, zatrubio pa jaue, cii na neki strani jezik, pozno big ja da je na, te ga ja gurni ponovo u grob, sad big pozno u koji. SPASO: Ja sam tada prvo osmotrio, vidim da ig ima dosita, pa odluim da prikupim pomo. DRAGO: Dobro je to si prvo mene probudio, dobro je to nijesi dalje irio vijes', inae je moglo do do prekida odnosa s mlogo drava. VELJKO: ta je billo dalje Stevane, priaj, vas sam se u uvo pretvorio? DUANKA: Nee on, to ga oek nee erat, a da 'oe, nema oeka koji alio ne bi to nema uvo pride. STEVAN: Da sam smio u crkvu da uem, sve big ig povato. Da nijesam vodio rauna o odnosima sa crkvom, sve bi bilo rijeeno. Ovi krik, te Vid pomenu, i ja sam uo. Taman sam se bio priuljo iza jednog spomenika, da vidim 'oe di kupit mrtve, kad iza lea naka spodoba, ima u nju taman koliko u nas dva kad sastavi, kad sastavi koja bilo dva i uzdu i poprijeko, skoi pretei, jo se najeim! Skoi, brao mila, skoi rairenig ruku, ja se izmakni, te on po sred onoga mjesta e sam bio pade! Mora da je osto na mjesto mrtav, dalju mu sudbinu nijesam pratio, a jes' sigurno mrtav, inae bi usto. I da vi reem: svakoga od nas ponaosob znaju. VELJKO: A...? STEVAN: Svakome ime znaju, znaju i koliko nas je i ko smo i ta smo. VELJKO: Lijepo li je imat te u komiluk, moj Stevane... STEVAN: Tako je bilo od a do e! RISTO: Ja sam, striko, bio jutros na groblje, sve sam pretraio i nikoga tamo mrtva nijesam nao. STEVAN: Na groblje nema niko mrtav? RISTO: Ne. STEVAN: Koji je danas dan? DUANKA: Srijeda. STEVAN: Srijeda?

DUANKA: Jes'. STEVAN: Da je kojijem sluajem petak, sad big te pred svima oladio! Da je kojijem sluajem petak, ubio big te Risto, s duom big te razdvojio, pa bi imo subotu i neelju da vida rane! RISTO: Bio sam tamo, striko, sve sam pretraio... STEVAN: A oklen e ig bit na lice mjesta, avetinjo? e si ti vidio da se mrtvi posle boja ne kupe', ajde reci? RJISTO: Gledo sam ima li krvi... STEVAN: Ja raunam isto da je petak! Nu mi, Duanka, onog jelena, sad je preero! Nu mi neto, da izvidam rane! (Duanka mu dodaje plastinog magarca. Stevan gaa i promauje) I u ja Risto u Sutomore, kad-tad! I, i, nita se tjeit nemoj! Kupiu svaki koji naem, a onda bjeat nee! (Risto odlazi u svoju sobu.) DRAGO: Kad sve saberem, kad svaki komad sastavim, predlaem sljedee: doklen papa ne proe, ne stupati vie ni u kake okraje! Od sad osmatrati samo s durbinom, poizdalje i biljeit. Sve ovo nek ostane meu nas, paniku ne smijete irit, zakonom je zabranjeno, pravite se ko da tamo nita nema, a kad on proe, onda emo sproves mobilizaciju. STEVAN: Sto posto mi oni kradu kokoi. Nema ko drugi, no oni. Moraju se neim ranit, a koliko svi znamo doslen se u prodavnice pojavili nijesu. Da jesu, znao bi Veljko, on je po vas dan u prodavnicu. VELJKO: Nijesu se pojavili da ja znam, a da jesu znao big. Jedino je doslen u prodavnicu uo jedan i pito: e je stara crkva. DRAGO: ta? VELJKO: Pito je jedan e je stara crkva, veli da mu je tun saranjen ed. DRAGO: Kako izgleda? VELJKO: Pomalen, imo je na sebe aren kaput i naoare. DRAGO: To im je izvidnica. Ako jo koji put bidne naio, ti se odma' izgubi i javi amo. VELJKO: 'Ou. DRAGO: Obiljei ga kredom, ako mo, nee ga zavrljaj na lea, pa emo ga poznat. VEUKO: Dobro. DRAGO: 'Ajmo sad. Noas je deurni Vid, pa emo ut ta je bilo. (Svi ustaju.) STEVAN: Sa' u malo da se odmorim, pa u posle nastavit istraivanje. DRAGO: Do vienja. STEVAN: Do vienja. (Svi izlaze.) Ui li Risto? RISTO (iz sobe): Uim striko, uim... STEVAN: Pa to ne ita naglas, sreo? RISTO: Uim likovno. STEVAN: Likovno? RISTO: Uim Likovno, striko, pa crtam. STEVAN: Ui, sreo, ui. Sa' u ja do da radimo fiskulturu. (Stevan odlazi u Ristovu sobu.) 9. STIGLA LEMUZINA (Papa se neka) (Ispred zgrade, oko novih kola, okupljeni su: Stevan, Duanka, Risto, Spaso, Vid, Radovan, Veljko i Danica.) STEVAN (gladi kola) Lemuzina je to, lemuzina! DUANKA: Lijepe boje, da oi ne odvoji.

STEVAN: Kad poloim, onda emo ir! RISTO: Da malo sjednem za volan? STEVAN: Ti bi odma' neto pokvario. SPASO: Za mene je najljepa uta boja. DUANKA: 'Ajde, jadan, o emu pria. Nema boje pro plave! Mene kola ute boje lie isto ko da ig je tica posrala. SPASO: Kako za koga. Za mene, na primjer, naljepa su uta kola. Il' uta, il' zelena. VID: Vrlo vano za boju. Vano je kako ona idu. VELJKO: Stevane, svaka ti as'! Ja do danas vjerovao nijesam da e do, a evo ig! DANICA: Kupuju ljudi kola, Veljko, kupuju. Ne saranjuju, no kupuju! STEVAN: Iziu na taj vozaki, isto reda radi. isto! A to se znanja tie, mogo big ja njig pitat, a ne oni mene. DUANKA: Svaki i poso ljucki radi, to viela nijesam. SPASO: Preksjutra polae? STEVAN: Aha. SPASO: Ako bidne kie, tee e ti bit da vozi. Po klizavom je mlogo druke. STEVAN: Pa e nae kiu na ovu ljepotu, amanati, Spaso? SPASO: Samo velim... STEVAN: Poloiu, pa da uskije padaju. Poloiu, pa da je papa presjednik komisije. Ne znam smijem li od milicije, a sad big vozio jedan ir. VID: Smije vala jedan, pa da ig je na svaki oak po dvades'. STEVAN: I to to veli. 'Ajde, Duanka, sjedaj da uvatimo jedan krug. RISTO: Mogu li i ja s vama? STEVAN: 'Ajde, nek' te avo nosi. SPASO: I ja u, samo da vidim kako idu. STEVAN: 'Ajde za ovi put i ti sjedi. (Smjetaju se u kola. Stevan daje kontakt, znaajno gleda prisutne i pokuava da krene. Kola mu se gase.) Doklen oek ne svikne na novo, ne moe mrdnut. RISTO: Nemoj brzo putat kvailo. STEVAN: 'Ajde izii! Izii! Nijesam ga ni putio, a on velli da ga ne putam?! RISTO: Neu vie progovarat... (Stevan ponovo daje kontakt i uz skakutanje kree.) STEVAN (ponosno) Lemuzina je to, moj brajko, lemuzina! Duanka, vidi ima li ko s te strane? DUANKA (gleda) Nema niko. STEVAN: A gledaju li nas gledaju! Vidi, sve to izbeilo u nas! RISTO: to je pozadi komotno, da ne vjeruje. STEVAN: No ta, no udobno. (Put prelazi jedna ena.) uvaj!!! uvaj!!! Ima li oi, obneviela dabogda!!! SPASO: Siviraj joj, ne uje te. STEVAN (ve preznojen) Nemoj me ti Spaso uit ta da radim u mojijem kolima, molim te! (Nailaze kola iz suprotnog smjera.) Vidi, vidi, kuj' ovi ide, da mi je znat? Ko ti dade dozvolu, govedo!? DUANKA: Kako vozi, svaka ti as'! STEVAN: Nije to nita... (Zaustavljaju se na semaforu.) Crveno, ko u inat! (Pali se zeleno. Stevanu se prilikom kretanja kola gase.) Uuu...! Eve e me ova avetinja pozadi udarit! Kuj 'si navro, konjino? (uje se sirena iz kola pozadi. Stevan je potpuno

dezorijetisan i uspanien. Pokuava da krene i ne uspijeva. Zvuk sirene je ve nepodnoljiv.) e mi je oni pitolj, da mu ja zasviram!? Dabogda ti, drue, majka na grob pitala! Vidi, vidi, ovi e me udarit! (Instinktivno sklanjaju glavu. U meuvremenu opet se upalilo crveno.) SPASO: Polako, Stevane, da nas ko ne udari. STEVAN: uti, ne pridodavaj! uti ne pridodavaj i 'vako mi je svega dosta! DUANKA: Samo polako... STEVAN: Ne ui me, sa' e zeleno, ne ui me, doklen vas nijesam sve iero! RISTO: Nemoj brzo puitat kvailo. STEVAN: 'Ajde izlazi! Izlazi, kad kaem! SPASO: Eve ga zeleno! STEVAN: A vie li ga, vie! (Konano nekako kree) Doklen oek malo ne svikne, muka je. I cipela nova ulja. SPASO: E vidi kako prolaze mimo nas... STEVAN (drzei volan da mu ne pobjegne) Jes', jes'... Doslen su te svi saekivali! SPASO: Brzo li voze, pomagaj boe... STEVAN: Ovo je posljednji put da si mi u auto sjeo! Posljednji put! SPASO: Ne big vie ni da me nagoni. Vas se isprestraviljivag. STEVAN (primjetivi da je izaao iz grada) e izaog iz grada, bog me posro? e u sad okrenut? RISTO: Lako e: samo ide u rikverc, a... STEVAN: Udari ga Duanka da ne zaustavljam kola! Udari ga, lake e mi bit! (I dalje vozi pravo. Stevan zaustavlja kola naglo) Moram se sad oe okrenut, pa da e sve drob po dolini. DUANKA: Nemo oe... STEVAN: Mogu ne mogu, moram! 'Ajde izlazite. SPASO: to? STEVAN: 'Ajde izlazi da ne ide pjeke kui! (Svi, osim Stevana, izlaze iz kola. Putem rijetko naiu i druga kola.) Kako da okrenem, kad svaki as zvrndaju? DUANKA: Ne znam, asti mi... STEVAN: Koliko je do prvog sela? RISTO: Nema ni pet kilometara. STEVAN: Sjedajte, pa emo tamo zaokrenut. RISTO: Ma probaj striko slobodno oe. STEVAN: Probau, ma ako se ta desi, zapamtie dan kad si sjeo da me zajebava! SPASO: 'Ajde, Stevane, vas narod okree kola na putu. STEVAN: Ja na ovi put jo nikoga vidio nijesam. Moe bit da okreu kad je iri, a na 'vaki ne. DUANKA: Nijesmo trebali kretat... STEVAN: Nagovoriste me, jebo me otac! RISTO: Probaj slobodno. STEVAN: Dobro, dobro. Govori mi doklen mogu pozadi. RISTO (ide iza kola) 'Ajde, 'ajde, 'ajde slobodno. STEVAN (zaustavlja) u: 'Ajde? Evo me, samo to sletio nijesam. RISTO: Ima jo dva metra', ajde slobodno. (Sa sto muka Stevan okree kola. Ponovo svi sjedaju.)

STEVAN (samouvjereno) 'Ajde jadan, 'ajde... O emu pria... Sto put sam ig oe okreto. Big ig ja i na petoparcu okrenuo da je bila nuda. SPASO: Samo nas ti ive vrni kui i fala ti za vas vijek. STEVAN: uje li me Spaso: ne smetaj me dok vozim doklen te jad nije nao! SPASO: Samo velim: dako ivi stignemo... STEVAN: Neko 'oe, a nekome nije siguirno, pa se ti svrstaj e si. DUANKA: Vozi ti, svaka ti as'! SPASO: Vozi, eve sam se oznojio najmanje dese' puta. STEVAN: Ko me nagovori da te sjedem, oca mu jebem! RISTO: Ne vozi ti loe za prvi put. STEVAN: Stiemo mi kui Risto. Sti kad-tad, ja ti velim! (Skreu u jednu ulicu. Na raskrsnici Stevan ugleda saobraajca. Stevan izgubljeno) Sad sam najebo sto posto! Neko me propijo! (Saobraajac ih ne zaustavlja) SPASO: Ako bog da zaustavie nas drugi i iskljuit iz saobraaja. DUANKA: u li ti Stevane, ta Spaso ree? STEVAN: Ja sam bio izgubio vazdug i nita uo nijesam. RISTO: Samo ti, striko, vozi ko da nita nema, jer nas moe jo koji zaustavit. STEVAN: Sad mi je svedno. Vei strag preivljet ne mogu, pa nek zaustavlja ko 'oe. (Stiu pred kuu u kojoj stanuju. Odbor za doek je jo uvijek tu. Stevan naglo zaustavlja kola. Svi izlaze) VID: e ste doslen, prestravili smo se? SPASO: Ja sam se tri put prealio, pa ti vidi e. STEVAN: Ko... Kad nesoja sjede u auto. Sve vrijeme gledam u ogledalo koliko je on ispidrio ka' u pogrijeit. SPASO: Kad ti ponovo sjedem u auto, pljuni mi u nos! STEVAN: A ono to si lupo vratima kad izlazi, zaboravit ti neu! VID (gladi kola): Vala, brate, lijepa kola. SPASO: Nijesi ti u njig sjedo. Udobno li je na klupu, da ti je znat. STEVAN: Kad se pogan ispili, jedino mo da ga udavi rad sevapa. Da mi nije greota ruke prljat, sad big te udavio! SPASO: A kad dadne migavac, klepe i coke taman ko aktar. STEVAN: E, sad si preero! Preero si! (Stevan trai oima kamen, Spaso se izmie sa strahom i gaa ga. Promauje.) Nae ti mene, Spaso, na, ja ti kaem! Promaujem zasad, promaujem, jedino pogaem s jelenom iz Sutomora, a to, ne znam. DUANKA: Puti ga Stevane, puti ga, ko da se ima s kim svadit... STEVAN: ta e ti oe Risto? RISTO: Malo da vidim auto. STEVAN: Mr kui, oca ti poganog jebem! Je li ti jasno? RISTO: Jes'. STEVAN: Mr kui i ui! Ja sjutra polaem, a ako panem, moj si! RISTO: to ja, striko? STEVAN: S tobom sam uio, eto to. (Svi se razilaze.) 10. PROBNI PILOT POLAE VOZAKI (Poto je poloio testove, Stevan polae vonju. U auto, fiu, ulaze dva lana komisije i Stevan. Stevan nervozno trlja ruke i brie znoj sa ela.)

LAN I: Vozite pravo. STEVAN: 'Ou, pravo mi je najlake. (Pali kola i dosta problematino kree.) LAN I: Sad skrenite lijevo. STEVAN: Lijevo? LAN I: Da, da. STEVAN: Sad je kasno... Proog... LAN II: Dobro kad si proao ovo, skrenite ovdje desno. (U susret im nailaze kola.) STEVAN: E vidi, molim te! E, vidi, molim te, kud je ova budala zaorila? A kuj e s tim ozlucima, s mjesta se ne mako? (Vie, kao da ga voza u drugim kolima uje.) LAN II: Skrenite desno. STEVAN: 'Ou, 'ou, samo polako. (Skree desno.) LAN I: Parkirajte se. STEVAN: 'Ou, drue, 'ou, a ne bi oe smo e iglu zabos, a ne 'voliko auto parkirat. (Nekako se parkira) Je l dobro? LAN II: Sad izaite na rikverc, pa drite lijevo. STEVAN: Znai: pravo, pa lijevo? LAN II: Ne, nego na rikverc, pa lijevo. STEVAN: Pa to i ja velim. LAN II: Vi ste rekli: pravo, pa lijevo. STEVAN: Pa i vi. LAN II (iznervirano): 'Oete li vi da polaete, il' da zavrimo? STEVAN (snishodljivo): Izvinite, pogreno sam te svatio, a 'ou. (Za sebe.) Ko izmisli rikverc, oca mu jebem! (Kree na rikverc nesigurno, zaustavlja kola i kree lijevo.) LAN I: Dobro je. STEVAN: Ama drue sve znam. Ako nijesam s Ristom uio po vas dragi dan, bog me ubio. Obnevidio sam od uenja. (Vozi nizbrdicom.) LAN I: Sad u ovoj ulici zaustavite, pa pod runom u rikverc. STEVAN: Pa idog li ja jednom u rikverc, amana ti? LAN I: Samo vi radite kako Vam se kae. STEVAN: Moram li? LAN I: Ne morate. STEVAN (podozrivo) Izgleda da moram. Izgleda da moram, a nije prea. (Pokuava nakon zaustavljanja auta da krene nazad. Kola se kreu pravo.) LAN I (iznervirano) Nijesam reko naprijed, nego nazad! STEVAN: Ja sam te druke svatio, pa sad glavu kidaj. LAN II: Dobro, dobro... Idite pravo, pa na semaforu lijevo. STEVAN (doavi do semafora): Koliko je ovdje senafora, sauvaj dragi boe?! LAN II: Nema u gradu bez ovaj jedan. STEVAN: Ne znam je li jedan, al' ja vazda na njega natrim. Vazda natrim, ko da ig je sto! (Na svu sreu Stevan bez problema prolazi kroz zeleno i, oigledno, ne moe da skrije radost.) Znam svaki senafor napamet! Znam, asti mi. LAN I (pokazujui saobraajni znak): Koji je ovo znak? STEVAN: Znak? LAN I: Da, da. STEVAN: Ono je znak uzvika. LAN I: Molim?

STEVAN: Ono je bio znak uzvika, sad big se smio s tobom kladit. Ako 'oe, mogu se ja vrnut da ga vidi. LAN I: Ja sam pitao: koji je to saobraajni znak? STEVAN: Kad je znak uzvika, onda znai da ima neka posebna opasnos' na put. Jesam li pogodio? LAN I: Da, da... (Dolaze na mjesto sa koga su krenuli.) Zaustavite. (Stevan zaustavlja kola. Izlaze.) Moraete ponovo polagati. STEVAN (poluonesvijeeno): Uuuu...?! to??? LAN II: Moraete malo bolje uvjebati vonju. STEVAN: Aman, drue, znam da sam grijeio, svi smo greni, al' ne obaljuj, ako zna ta je milos'. Ako panem, nemam se kuj kui vrtat. eka me dvadestoro da vidi jesam li poloio. Ne znam ta mi je... Ja se oduzmem kad vas vidim, strag me, jedva drim pozadi, a ne zmam to. Nemojte me sad obalit, pa obaljujte drugi put kad goj 'oete. Kanjavajte me svaki dan, samo ne obaljujte. LAN I: Kako da vas pustimo posle onakvih greaka? STEVAN: Ne znam kako, al' putaj. Putaj, putio big i ja tebe, evo vi obeavam da kroz grad vozit neu. Vozie Risto, asti mi. Imam ja sinovca, vidra je to, on e vozit. Voljele bi komije da panem, no da ig sunce ogrije. Ako panem, ja nemam e vie meu ljude, pa saberte. LAN I: ta da radimo? Ovakvoga jo imali nijesmo. LAN II: On nauiti bolje da vozi ne moe. Da ga putimo? LAN I: Da ga putimo, ta emo drugo. Putiemo te, al' ne sjedaj familiju u auto za dugo. STEVAN (oduevljeno) Fala vi, ko roenoj brai! Fala vi, ko nikom dosad! Jeste ljudi, to sreto nijesam! Jeste ljudi, mimo ostali svijet! A to se familije tie, nemojte brinut: nemam ja nikog, nijesam enjen. (Stevan se klanjajui povlai, a zatim gotovo trei odlazi. Ispred kue gotovo kompletan komiluk eka. Stevan prilazi kao paun) VID: Jesi li poloio? STEVAN (kao da ga nije uo): A...? VID: Ima li se ta estitat? STEVAN (omalovaavajue): Ne, nita... VID: Poloi li? STEVAN: Kako ti je to pitanje, Vide? u: jesam li poloio? to me ne pita jesam li imo i jednu greku, na primjer? DUANKA (ozareno): Sve li naoposlu radi, to sretala nijesam! RADOVAN: Svaka ti as'! U tim godinama, pa iz prve! STEVAN: im smo sjeli... ama posle pet minuta sam znao da sam poloio. Samo na jedno mjesto sam pogrijeio. Brzina ograniena na eset, a ja se zaboravio, pa dvadeset! SVI: C, c, c, c! STEVAN: Kau da 'vakog jo imali nijiesu. Jedan mi lan komisije veli, dva ig ima, veli: Drue, da ste mlai, kake lefrekse imate, mogli bi na trke i! SPASO (poizdalje) Ja ga s tobom sjedat neu, pa nek pria ta ko 'oe. STEVAN: uje, Spaso: jednom sam te u auto sio i koliko si glavat pozadi nita vidio nijesam! DUANKA: 'Ajde, ljudi, da popijete po jednu. Ne polae se vonja svaki idan. (Duanka sipa rakiju, a zatim se razilaze.)

11. PRIPREMA ZA ORUANI NAPAD U NULA NULA ASOVA (Sastanak u stanu Beirovia. Prisutni: Stevan, Duanka, Risto, Spaso, Vid, Drago, Radovan, Borivoje, Veljko, Danica, Mirko i radi konspiracije, niko vie. Sastanak vodi Drago. Tako bi bar trebalo da bude, da nije jo pretendenata na presto. Drago je zvanian, ispred sebe ima neke papire, skice, planove... Spaso vodi zapisnik. Ostali, shvatajui ozbiljnost situacije, pomno prate sve to se izgovori. Sve se to deava negdje oko sutona.) DRAGO: Daklem, da zakljuim: papa nee do. MIRKO: to? DRAGO: Objasnio sam jednom, ne moram sto puta! Nee do, prvo: zato to je nee zapelo, drugo: zato to nam ne treba i tree: koji e on kurac oe? Kad ovi umre, moda e drugi do, moda e drugi bit ko eljade, a takoga bismo ljucki doekaili. STEVAN: Nosi li svaki onu bijelu kapicu na glavu? DRAGO: Oklen ja znam? Moe bit pred spavanje nose, moe bit ne nose. BORIVOJE: Nosi svaki. STEVAN: Malo nam je nacionalista, samo nam jo on fali?! DRAGO: Dalklem, papa nee do, promaio nas je ovi put, pa moemo krenut u napad. Prvo, predlaem da stvorimo koncepciju kako emo napadat, s kojijeg strana, s kojijem ciljom, s kakim snagama, koga emo drat u lezervu... SPASO (prekida): Mene. DRAGO: ekaj, Spaso, bog ga jebo! Biljei ta priam, posle emo se rasporeivat. SPASO: Ja sam mene ubiljeio u lezervu. DRAGO: Dalje: kako emo oruje upotrebit, ko e juriat, a ko nee, ko e kupit, ne daj boe, mrve i ranjene, ko e kaku ivru imat, ko e bit komadant i tako dalje... VID: Ja predlaem da komadant bidne Stevan. SPASO: Ja predlaem da Stevan ne bidne komadant. VID: to? SPASO: Ako on bidne komadant, mene se mjesto zna. Il' u poginut il' ranjen bit, tree me zapas' ne moe. RADOVAN: Predlaem da komandanta izaberemo tajnim glasanjem. Slaete li se? SVI: Slaemo. SPASO: Jopet e bit Stevan, evo vieete. Ja u glasat protiv, Drago e bit protiv, Mirka kako nagovorimo, a ostali e bit za. DRAGO (umiruje): Stanite da diemo redom. Prvo: s kojijeg strana emo napas'? STEVAN: Ja predlaem da napanemo sa svijeg strana. DRAGO: Evo, Stevan je predloio da se napane sa svijeg strana, a nema no etiri. Ko je za moj predlog da se napane sa sve etiri strane svijeta? SPASO: Ja. (Die ruku uvis.) STEVAN: Turi moj predlog na glasanje. DRAGO: to da ga turam kad nas nema toliko koliko ti veli. Da bi zaposjeli svaku taku, mora nas bit 'noliko koliko i taaka, a nas nema toliko. Je l' tako? (Komeanje.) Znai, moj predlog se jednoglasno usvaja, pa idemo dalje. Idemo dalje, a dalje je, mei, ako se dobro sjeam, s kojijem ciljom napadamo? SPASO: Da unitimo neprijatelja. DRAGO: Tano.

STEVAN: Nije tano! DRAGO: Kako nije tano? STEVAN: Nije tano da samo zato napadamo. Napadamo il da ga unitimo, il a ga zarobimo, ako moemo, i da otkrijemo ko mi kolje kokoi. Sino mi je neko, znate ve, zaklo Pirgu, pa se i to mora unijet u plan borbe. DRAGO: Nemoj mijeat tvoje kokoi s borbom narodnijeg masa. STEVAN: Jebem ti ja narodne mase pri mojim kakoima! SPASO: Biljeim, biljeim, sve to je reko, biljeim! Samo mi treba dvoje da ovjere zapisnik, zatvori ga promait nee! STEVAN: Oli da ti ga ja ovjerim? SPASO: On prvo lane, pa 'oe da udari! RADOVAN: Smirite se, smirite se. Vrlo vano ta e u ko cilj borbe, posle emo ga nainjet. Prvo da ig povatamo, pa emo posle 'imat dogovor s kojijem ciljom smo ig vatali. Slaete li se? (Komeanje.) VELJKO: Mogu li ja neto? DRAGO: Reci, Veljko. VELJKO: Ako bidnu imali para, ja predlaem da ig bracki podijelimo. BORIVOJE: To ne dolazi u obzir. VELJKO: to? BORIVOJE: Vrni Danicu kui, doveu ja majku, pa onda predlai. DRAGO: Tiina, tiina! Ako bidne kakoga plijena, sve emo predat dravi. (Opte neslaganje.) Ja tako predloit moram, zato to radim u SUP, a slaem se kako se zdogovorite. STEVAN: Prvo mene da se nadoknade kokoi. SPASO: Videete, sve e on uzet! DANICA: Bogomi, ako bidne kake vajde od napada, ako bidne da se ta dijeli, poginuemo i ja i Veljko. Ne moe nas zapas nita naoposlu, ne moe, evo vieete. VELJKO: Samo da koje ne bidne teko ranjeno, morali bi ga il' ti, il' ja uvat. DANICA: To je najmanje to me trevit moe. MIRKO: Mene ta date... RISTO: Mene, striko, ne treba nita... STEVAN: Da mi je, kukavcu, doivjet da se ti, Risto, jednom izjasni ka valja, ini mi se rodio big se! Na koga si tako avetan, pomagaj zadnja uro? Isti ed! Isti, ko sad da ga gledam! DRAGO: ekiajte, ljudi, ekajte. Dravi se neto predat mora. Nemojte da vas ovo koi, ja radim u SUP, pa tako moram. RADOVAN: Prvo da ig uvatimo, lako emo posle dijelit. SPASO: Neemo bogomi! STEVAN: Najbolje je nek' svak uzme ono to uvati, taman ko u pravi rat. SPASO: Mene jopet nita zapas' nee. I u proli sam bio u pozadinu. DUANKA: Zapalo te je, ne moe bolje. RADOVAN: Nije loe ovo to Stevan predloi. SPASO: Loe je, gore bit ne moe. Ja u u zapisnik unijet da se po toj taki nijesmo mogli dogovorit ko ljudi, no da smo se dogovarali ko goveda. MIRKO: Mene ta goj date... BORIVOJE: Ja u napisat pjesmu o napadu, neko mi je platit mora.

DRAGO: Daklem, sloili smo se da se dijeli ta ko uvati. SPASO: Nemoj tako, Drago. Viee, ja ako ta ne izgubim, dobit sigurno neu. DRAGO: Dobro, kad je tako, onda emo se zdogovorit da se vas cijeli plijen dijeli po zaslugama. Slaete li se? SPASO: Slaemo se, svi se slaemo jednoglasno! STEVAN: Mene prvo da se nadoknade kokoi, inae u sve uzet! DRAGO: I kokoi da se nadoknade, kad oek 'voliko isistira. Slaite li se? SPASO: Ja sam za to da se u zapisnik unese da je on za borbu priloio etiri kokoi, pa nek komisija posle cijeni njegove zasluge. STEVAN: Bie posle da si ti vodio zapisnik, a ja priloio etiri kokoi. SPASO: Upisau da si ig priloio dobrovoljlno. STEVAN: Dobrovoljno nijesam, svaka mi je muki oteta i na spavanje zaklata. Traim da se nadoknade, inae u obrnut plou! RADOVAN: Poto je da se nadoknade. DRAGO: Spaso upii da smo se ljucki dogovorili da se Stevanu nadoknade kokoi. SPASO (pie): Dobro, dobro... DRAGO: Vidi, Spaso, ta je dalje. SPASO (gleda u zapisnik): Dalje je s kakim snagama emo napadat? DRAGO: Tano - s kakim snagama emo napadat? STEVAN: Ni s kakim, tako mi boga. DRAGO: Opte je miljenje, je l tako, da snaga imamo dovoljno i da ig samo treba rasporedit pravilno. Ovo to Stevan pria, to je nevjerovanje u najire narodne mase, u njigovu snagu i spremnos' za odbranu domovine. On je sad ista frakcija koja se grupai i zajebava. Istorija pamti mloge take i sve ig je oistila. STEVAN: Vide, oli ti sa mnom? VID: to? STEVAN: 'Ou da nainim pokret otpora i da se izuzmem iz Dragove komande. Na moju stranu su ve Risto i Duanka, a i ostali e pri. VID: Ne smijem se izjasnit Stevane, obraza mi. STEVAN: to? VID: Uranio sam jednom dosad i bio o'sutan od kue osam godina. STEVAN: Ovi put se ne boj, m smo u pravu. VJJD: Nemoj mi Stevane zamjerit, ja u se zadnji izjasnit. STEVAN: Dobro, dobro. Znam da navija za nas, a to ne smije da se izjasni svatam. Prie ti nama noas. RADOVAN: Neemo se razdvajat. Ti e, Stevane, bit komadant, Drago e bit zamjenik komadanta, tako emo izglasat, a mi, ostali, emo bit pod vau komandu. Nastavi ti, Drago, dalje. DRAGO: A dalje je... ta je, Spaso, dalje? SPASO (gleda u zapisnik) Dalje je, ako smo se o ovom prvom zdogovorili, dalje je, koga emo drat u lezervu? DRAGO: Tano tako. Daklem, koga emo drat tu lezervu? SPASO: Ja sam jednog upiso. BORIVOJE: Koga? SPASO: Upiso sam mene i dosta je jedan u lezervu. BORIVOJE: U lezervu mogu samo stari ljudi i ene.

RADOVAN: Onda smo svi, lie Rista, u lezervu. DRAGO: Ja predlaem da ne ostavimo nikog zato to: prvo, nemamo kog, drugo, nemamo zato i tree, ne znam ta sam stio da reem. Slaete li se? (Komeanje.) Sloili smo se, pa idemo dalje. SPASO: Ja sam mene isto ostavio u lezervu. DRAGO: Komotno se brii. Tebe emo zaduit da bidne kurir, ako 'oe. SPASO: Ja big, ako moe, bio kurir u lezervu. Slaete li se? (Komeanje.) Poto ste se sloili... STEVAN (prekida ga) Nijesmo se sloili, no si se ti sloio sam sa sobom. SPASO: Evo vidi ta pie u zapisnik. (Pokazuje mu.) STEVAN: Pie, oi mi, da smo se sloili?! SPASO: Dalje je - kako emo oruje upotrebit i ko e juriat? To jes', da proitam tano: kako emo oruje upotrebit i ko e juriat, a ko nee? Ja, na primjer, neu. STEVAN: 'Oe, jebo me, te nee? SPASO: Ko lago, govno mu! STEVAN: Vieemo noas. DRAGO: e ree: vieemo noas, nek' svak ponese po jednu bateriju. STEVAN: Juriae, Spaso, nijesi doslen nie, a noas 'oe. Ja u bit iza tebe! SPASO: Ja sam kurir, evo vidi. STEVAN: Znam ja ta si ti. Znam, noas izma nee. DRAGO: Polako, avole, polako! Smirite se! Ja predlaem i usvajam da upotrebimo svakako oruje i da juriamo prema osjeaju. Koga uvati strag nek ne juria. SPASO: Jednoglasno te usvajamo. Predlog ti je ko iz Skupstine. DRAGO: Od oruja nek' Stevan ponese levor, ja u legetimaciju, a ostali ta nau. STEVAN: Ja levor nemam, imam kola, renaulta etiri, a levor su mi sino u napadu nee zaplijenili. RJSTO: Nao sam ga ja, striko. STEVAN: e si ga nao? RJSTO: Na grobije. Puco si iz njega, jo mirie. STEVAN: No ta no puco! e je levor, nek' ga pomiriu. RISTO (vadi iz izepa pitolj) Evo ga. STEVAN: Nu mi ga amo. (Uzima pitolj.)'Ajde, Drago, omirii. DRAGO (uzima i mirie): Jes', asti mi, osjea 'se. STEVAN: ta sam ti reko? Puco sam iz njega ko iz pukomitraljeza! Daj da i drugi omiriu. (Pitolj krui, svi ga miriu.) DUANKA: C, c, c, c... Sve li ti se u rukama pozlati, sretala nijesam! DRAGO: Ovo smo se zdogovorili, pa idemo dalje. STEVAN: Nijesmo se zdogovorili. Ne mogu ja svaku no pucat, naporno je. Nek' noas puca, evo, recimo, ko bi drugi no Drago. DRAGO: to ja? STEVAN: Ti si narodna vlas', eto to. DRAGO: Ne dolazi u obzirima! Ja narodna vlas' jesam, al' da pucam ovlaen nijesam. MIRKO: Samo nemojte mene. DRAGO: to? Ba bi ti bio najbolji. MIRKO: Ja sam osloboen vojske, pa mogu nekog pogreno gaat. STEVAN: Drago, na tebe je palo da puca.

RISTO: Mogu ja... STEVAN: A? RI.STO: Mogu ja, mislim... ako nee ko drugi. STEVAN: Vidi li da 'oe Drago? Vidi li, oi ti ispale!? RISTO: Omaklo mi se... DRAGO: Nek levor bidne kod Rista, to je najbolje. Tako smo se svi zdogovorili, je l tako? (Komeanje. Negodovanje i odobravanje.) MIRKO: Samo nek' nijesam ja. VELJKO: Bogomi i ja. STEVAN: Risto nee ni uestvovat u napad. SVI: to? STEVAN: Ne osjea se dobro. Je l tako, Risto? RISTO (zateen): A?... STEVAN: Velim da se ne osjea dobro, velim da si slab, velim, Risto, da si neto odjednom zanemoo, je l' tako? (Risto u nedoumici slee ramenima.) Evo, jeste li vieli? Ne zna ni ta ga pitam. DUANKA: Noas je svu no bunco, zaspijevo nije. Imo je vatru najmanje eset. BORIVOJE: Ne moe eset, najvia je eteres dva. DUANKA: Ja sam mu je mjerila, imo je tano eset! DRAGO: Ja koliko vidim njenu nita ne fali. STEVAN: I za tebe bi se, na prvi pogled, reklo da si ka valja. DRAGO: ta mi fali? STEVAN: Tun je muka to ti nita na izgled ne fali. Da ti neto fali, znali bi ta. SPASO: Ja sam upiso da Risto nastupa s levorom. DRAGO: U zapisnik se komotno pozovi na me. VID: Sramota je da najmlai dri oruje. Ja big, da se to pitam, predloio da vuemo orkove. SiPASO: Ja sam kurir, jebe mi se za ostalo! VID: Slaete li se s mojijem predlogom? SPASO: Niko se ne slae. (Veina, ipak, odobrava.) VID: Evo, ja u nainjet cendulje, pa ko izvue cendullju na koju pie: levor taj e ga i nosit. (Komeanje. Osjea se uzbuenje. Vid pravi cedulje, stavlja ih u kapu i mijea.) Ko e prvi vu? MIRKO: Samo nemojte mene. VID: to? MIRKO: Ja u izvu cedulju na koju pie levor, take sam sree... VELJKO: I ja isto... STEVAN (uzimajui duboko vazduh): Ja u prvi! (Uzima cedulju. Za njim svi prisutni, izuzev Spasa, uzimaju po jednu cedulju.) VID: Uzmi ovu to je ostala, Spaso. SPASO: Uzmi je ti. Svi ste uzeli prazne, a mene ostala puna. VID: Ovo je tvoja, pa ti vidi. SPASO: Mene ostavili jednu da biram?! BORIVOJE (otvarajui cedulju) Kod mene nije! MIRKO: Jes, kod mene. SVI: A...?

MIRKO: Kod mene je, nemojte druge gledat. VELJKO: I kod mene, sto posto. VID: Jeste li ig otvarali? MIRKO: to da je otvaram, kad znam da je oe? VID: Otvori je, moda nije. MIRKO: Ne smijem. VEJLJKO: Ni ja. VID: to? MIRKO: Pau u nesvijes', eto to. VELJKO: I ja. DRAGO: Otvorite ig vi, mi emo vas drat. MIRKO: Otvori ti prvo tvoju. DRAGO: Ja sam uzo onu na koju pie levor. MIRKO: Oklen zna? DRAGO: Tako sam stio. MIRKO: Pa, aj je otvori. DRAGO: Znam ja. Mene je Vid poturio jedinu koja dobija. VID: Ja ti poturio? DRAGO: Jesi, sto posto! Sveti se, to te SUP u'apsio eteres osme. VID: Mene SUP nikad 'apsio nije. DRAGO: No ko je? VID: UDBA. MIRKO: Ja big otvorio, da me nije strag. VELJKO: I ja. DANICA: Evo ja u. (Otvara cedulju.) Oe nije. VELJKO: Blago mene! DANICA: Ajde i ti otvaraj. VELJKO: Smijem li? DANICA: Otvaraj, slobodno. VELIKO (murei): 'Ajde, kad veli. (Dodaje joj cedulju.) Je li tun? DANICA (uzima): Nije. MIRKO: Blago vama! VELJKO (ushieno): Da mi nije tebe, Danice, ne znam kuj big. Da mi nije tebe, bila bi cedulja s levorom u mene, pa vjeruj ako 'oe. VID: 'Ajde da i ja otvorim, pa ta mi bog da. (Otvara.) Oe nije. DUANKA (otvara cedulju): Nije ni oe. MIRKO: 'Ajde, Radovane, otvori ti tvoju. RADOVAN: to ja? MIRKO: Mlogo e mi lake bit ako je kod tebe. RADOVAN (prua Mirku cedulju): Evo ti je, pa otvori. MJRKO (uzima cedulju): Koja je sad tvoja, pomijeag ig? RADOVAN: Ta u lijevu ruku. MilRKO: Nije, ta je moja. RADOVAN: Onda je ta u desnu. MIRKO: Zna li koja je prazna? RADOVAN: Oklen u znait?

MIRKO: Sa' emo viet ovu tvoju, da ne kaem moju, to mi je u desnoj ruci. (Otvara cedulju.) RADOVAN: u: tvoju moju?! MIRKO: Ovo je moja! RADOVAN: Oklen zna? MIRKO: Ovo je moja, sto posto! Ne pie na nju nita! RADOVAN: Otvori onda tu to je ostala ko moja. MIRKO: Evo vi je, ja ne mogu. Tresu mi se ruke, pa u drugi put. (Mirko dodaje cedulju Radovanu.) RADOVAN (otvara): Oe nije. VID: 'Ajde, Drago, otvori ti. DRAGO: Neu! VID: to? DRAGO: Zato to znam ta u nju pie. VID: ta pie? DRAGO: Neu da ti reem. VID: 'Ajde ti, Risto. RISTO: Ja sam moju otvorio. DRAGO: I ta pie, i ta pise? RISTO: Otvord ti tvoju, pa u ti re. DRAGO: Aj ti, Spaso, vidi ima li kod tebe ta novije? SPASO: Ja ovo to je ostalo u kapu neu. DRAGO: Aj da mijenjamo? SPASO: Neu s tobom. DRAGO: No s kim? SPASO: Mijenjo big se sa Stevanom. DRAGO: Nee on, a ja 'ou. SPASO: Mora da si ti u tvoju zvirnuo, pa 'oe da mi podvali. DRAGO: Nijesam, asna partinska. SPASO: Ostalo je nas tri ko tri sunja. Da sam znao kake e me muke na ja big prvi otvorio. DRAGO: Pa aj otvori. SPASO: Neu sad. Kad nijesam prvi, potonji u. DRAGO: ta pie u tu tvoju Risto? RiSTO: Reu ti poslije. DRAGO: Samo mi reci: je l prazna il' nije? RlSTO: Reu ti na kraj. DRAGO: Moram otvarat, nema druge. Moram otvarat, a nijesam trebo. Osjeam da je ova moja najtea, odvali mi ruku. 'Ajde, Stevane, otvori je ti, ti si komadant, pa ako bidne na nju ta napisato, reci mi polako da se manje zgranem. Oli? STEVAN: 'Ou. DRAGO (dodaje mu cedulju): Ako bidne pisalo levor, nemoj mi odma re, no poekaj minut da uvatim vazdug. Oli? Sl'EVAN (otvara cedulju): 'Ou, to da neu. DRAGO: Jesi li je otvorio? STEVAN: Jesam.

DRAGO: Neka isi. SPASO: ta pie, ta pie? STEVAN: Da reem? DRAGO: Nemoj jo. Nemoj, dok ne uzmem vazdug. (Uzima vazduh punim pluima.) STEVAN: Mogu li sad? (Drago klima glavom odobravajui.) Ne pie nita. DRAGO (isputajui vazduh): asti ti? STEVAN: Evo vidi, ne pie nita. DRAGO: Svaka ti as'! SPASO: Sad sam ja najebo! Sad sam ja na red, kukala mi majka! Svak' uzo praznu, mene ostavili punu?! STEVAN: Oli da ti je ja otvorim? SPASO: Ne, samo je ti ne diraj. STEVAN: to? SPASO: Ne znam to, al' znam da e u nju pisat svata ako je ti takne! DRAGO: Ja u. SPASO: 'Ajde, Drago, da se mijenjamo. Ta radi u SUP, ti si sviko s levorom pucat, a ja nijesam. DRAGO: Ja big volio da sam izvuko cedulju na koju je upisato levor. Big, vjerovali ili ne. SPASO: Evo ti ova moja, tun je. DRAGO: Uzo big je, no nije poteno. SPASO: Poteno je, ne moe potenije bit. DRAGO: Otvaraj je, zadocnismo. SPASO: Ja u izi u drugu sobu i pokrit se po glavi. Zamuriu, pa ako bidne na nju pisalo levor, nemojte me budit. Sviko sam u ovo doba zaspat. Ako bidne prazna, nek' mi neko javi preko ene, ne mojte vi. STEVAN (uzima cedulju nervozno i otvara je) Vidi da je prazna. SPASO: Brazna?! STEVAN: Prazna, dma M oi. SPASO: Tun su nee bile?! STEVAN: Evo, vidi: prazan je. (Stevan zastaje, razmilja i okree se prema Ristu.) Je l' kod tebe, Risto? RISTO (uvijajui ramena): Jes'... STEVAN: E, oca ti jebem! Moga li izvu koju drugu? RISTO (s osjeajem krivice): Mogo sam... STEVAN: On je, Duanka, tano na ovu ciljo! DUANKA: Jes', sto posto jes'! DRAGO: to ne ree odma' da je kod tebe? RISTO: Nijesam smio od strika. STEVAN: Nu mi tu cedulju 'amo. (Risto daje Stevanu cedulju.) Vidi: izabralo govno ovu! to ne tre koju drugu, avetinjo? RISTO: Ta me zapala... Mene tako i u kolu vazda zapane... STEVAN: Zapane, guba te zapala! Zapane, zapalo te to nikoga nije! MIRKO: Samo kad nije kod mene, mlogo mi je lake. DRAGO: Ajmo dalje, nemamo kad. Sa' emo dijelit ivre. MIRKO? ta?

DRAGO: ivre! MIRKO: Poto nijesam enjen, mogu li zvat Puniu? DRAGO: to? MIRKO: Nek' nas bidne vie na djelu. DRAGO: avole, ivre su imena ljudi promijenjena u neka druga. Na primjer, tebe je ime Mirko, a ja ti danem ivru, recimo, Sra Zlopoglea, i onda se tako zove. MIRKO: Mogu li ja da mi danete ime koje 'ou? DRAGO: Ja u predloit za svakog, pa i za tebe. MIRKO: Ja big volio da mi danete ime Mio, tako me je jedino pokojna majka zvala. DRAGO: Jebem ti vaku vojsku! Svak vue u svoju, umalo ne rekog republiku! SPASO: Samo ti Drago itaj, ja u zapisivat redom. DRAGO: Ja predlaem 'vako: Komadant je Stevan, a ivra mu MRTVA KOKO. STEVAN: To zajebi! To komotno brii! DRAGO: to? STEVAN: e si vidio komadanta s takom ivrom? DRAGO: Puti me da proitam sve redom, pa se posle ali. 'Vako: ja, kao zamjenik komadaruta, sam ivra SLIV ZETE, Spaso, kao kurir, je ZEJE UVO, Duanka nek bidne NONA STRAA, Risto BRASTVO, Mirko... MIRKO (prekida ga): Molim? DRAGO: Sluaj ta priam, bog ga jebo! Nijesam te zvao no ti saoptavam ivru koju mora upamtit. MIRKO: Mene, ako moe, naenite ime Mio, tako me je pokojma majka zvala. DRAGO: Ne moe, dabe pria. Tebe je odreena ivra IVAN GROZNI. MIRKO: Spaso, oli da se mijenjamo? SPASO: to? MIRKO: Strag me. Strag me, a tvoja je ljepa. SPASO: Od ega te strag? MIRKO: Od ivre. DRAGO: Mijenjanje ne dolazi u obzirima! Dalje je 'vako: Vid je HIDROCENTRALA, Borivoje je JEDINSTVO, Veljko je JURI, Danica DURMITOR, DURMITORE i Radovan POTA. SPASO: Sve sam zabiljeio. DRAGO: ivre su tajne, nikom ig saoptit ne smijete osim jedan drugom. Nek' svak upamti svoju i odsad nek se svak samo po ivri javlja. Ko bidne zaboravio ivru, ide direkt pod vojni sud i sudie mu se ko izdajniku. MIRKO: Ja sam upamtio samo moju. DRAGO: Daemo vi svima spisak s novim imenima, pa vjebajte noas do nula nula asova. STEVAN: Kome da se ja alim na ivru? DRAGO: U pravilnik pie da niko nema pravo na albu, evo vidi. (Pokazuje mu beljeku.) Za svakog sam otkuco po jedan primjerak spiska ivri, pa bupajte noas do nula nula asova. STEVAN: to do nula nula? DRAGO: Jebe komadanta koji ne zna kad poinje napad! STEVAN: Koliko je sad sati? DRAGO (gleda na sat): Evo... tano je... tano u sekund... moj je stao.

STEVAN: Od ovog mometa ja preuzimam komandu. Nariktajte svi satove spram radija i prilezite malo. U nula nula asova, naemo se pred kapelu. MIRKO: Ka' emo se na? STEVAN: U nula nula asova. MIRKO: Koliko je to? STEVAN: To je pono. MIRKO: Ja u do, ako se probudim. DRAGO: 'Ajde da se razdilazimo. Sve smo se zdogovorili ko lIjudi, novije nema nita, pa se moemo razi. DUANKA: Sjedite da skuvam kavu. DANICA: Kad si dosad tedela, nemoj se sad troit. (Svi ustaju i izlaze.) 12. ORUANI NAPAD U NULA NULA ASOVA (No. uju se cvrci, kreket aba, iz daljine pjesma pijanih... Pored kapele, ispred crkve, pristiu revolucionari. Svi nose upaljene baterijske lampe, iako je mjeseina. Kapeli prilaze sa strahopotovanjem, osvrui se na sve strane. esto se prepadnu ugledavi jedan drugog. Stevan je stigao naravno ranije, zvanian je, izdvojen od ostalih djeluje nekako strogo...) STEVAN: Jeste li svi tun? MIRKO: Ja jesam. STEVAN: A ostali? SVI (disharmonino): Jesmo. STEVAN: Da vi zaas reem: Noas smo mi njiovi il' u najbolju ruku oni nai. Napadaemo svim snagama, bie sve juri do juria, sve proboj do proboja, pa ako se probijemo. Plan tatike je 'vaki: Vrgovni tab sainjajemo ja i Sliv Zete. S nae lijeve strane e i Hidrocentrala, a s desne Brastvo. Osnovni plan je uvatimo neprijatelja. Ostali e i ispred nas... SPASO (prekida ga): Kako to: ispred? STEVAN: Ko se javio za rije? SPASO: Ja. STEVAN: Ne progovaraj bez dozvole, strijeljau te! Ne trtljaj vazda, kad te niko nita ne pita! Jo jednu izusti ie pod poprijeki sud! DRAGO: Ne kae se poprijeki, no prijeki. STEVAN: Svedno je to. Ovo moje je jo bolje: em je poprijeki, em prijeki. Sad idemo dalje. (Iznenada iz crkve poinju dopirati poznati isprekidani zvuci.) Lezite, bog vas jebo, lezte, sa' e rafal! (Svi lijeu.) MIRKO: Pucaju li? STEVAN (pokrivi glavu rukama): Prituli se, sa' e! MIRKO: Kuku mene! VELJKO (cvilei): Komadante! STEVAN: A? VELJKO: Jesu l' nai mlogo izginuli? STEVAN: to povedog vojsku, to nakupig silne junake u proboj, to me zapadoe zorlije, jebalo majku! (Zvuci iz crkve se gube. Leei) Nareujem da se svi dignete! (Ustaje jedino Risto) Naredig li ja da se svi dignete? DRAGO: Naredio si.

STEVAN: Pa to se ne diete? DRAGO: Ja za mene znam. STEVAN: Dite se, kukavice! Dite se, zadnje vi dizanje bilo! SPASO: Ja se nemam rata dizat. STEVAN: to? SPASO: Ja sam kurir, a svi smo na gomilu. STEVAN: Sa' emo se rasporedit u borbene redove. Sa' emo rairit napad, dosta smo se branili. Nareujem da se rastrite, da se rasporedite u krug, nareujem, a vi u sebe mislite: ko ga jebe! MIRKO: Uvati mi miso, svaka ti as'! SPASO: Ja sam kurir... VID: Ne valja 'vako, Stevane. Svi smo na jedno mjesto, povatae nas ko zeeve. STEVAN: Znam da ne valja, no nee niko da mrda. Znam da smo se naguili na gomilu ko naviljak, znam da su nas sve snimili, al' nee niko da mrda. Sve obislo jedno uz drugo, ko da su saiveni! RISTO: Da uam ja sam u crkvu? MIRKO: Ui. STEVAN: Rekog li ti, Duanka, na uzicu da ga vodi? Rekog li? DUANKA: Samo nek' krene! DRAGO: Izraavajte se u ivrama, ne spominjite prava imena. STEVAN: Lez' ti Drago, naljepe ti je tako. MIRKO: I mene. STEVAN: Lez'te brao, lez'te junaci, lez'te branioci i osvajai! Oe je Borivoje, on e posle ispjevat pjesmu o junatvu. BORIVOJE: 'Ou. DRAGO: to se ti ne digne? STEVAN: Digo big se da me nije Mirko uvatio za vanjelu. MIRKO: Ja sam mislio da je moja... STEVAN: 'Oemo li napadat il neemo? RADOVAN: 'Ajde, samo ti komanduj:. STEVAN: Ako ja i dalje komandujem, dite se! (Niko ne ustaje) Dite se, pasja sorto! Dite se, ne digli se dabogda! (Stevan primjeti da se Spaso krsti i mrmlja) Da znam, Spaso, kojemu se svecu moli, reko big mu, ako poginem, kako si govno! Samo da mi je dokuit, kukavcu, ta si mu nalago za mene, sad big te ubio! SPASO: Nijesam se molio... MIRKO: Ja jesam... VELJKO: 'Oemo li mi Danice kui? DAN.ICA: to? VELJKO: Tamo nam je sigurnije. STEVAN: Ostupanja nema! Daj mi Risto taj levor, moram vojsku na okup drat! (Risto mu daje pitolj. Stevan uzimajui pistolj) Ko e kui? MIRKO: Mene se, da izvinete, pia. STEVAN: Da je reko da 'oe kui, odma' bi ga ubio. 'Vako me zajeba, zajeba me iznenada. MIRKO: Odo ja... STEVAN: 'Ajde, pa se brzo vrni.

MIRKO: 'Ou, samo da prokapljem. VID: Ajmo ja i ti Stevane da juriamo, mi smo i u rat zajedno juriali. STEVAN: Nema druge no ja i ti. Sluajte svi dobro: saemo ja i Vid juriat, a vi grakite, nek misle da nas ima ko na gori lista. Grakite i viite: okoljeni ste! Iz isvega mozga. Kad mi krenemo naprijed, gaite krima po krovu crkve, da ako se prepanu. DRAGO: Samo vi ajte, mi emo graktat i arlaukat ko niko dosad. RISTO: Mogu i ja s vama? DUANKA: Nita bez uzice. STEVAN: Duanka, ako poginem, ko to 'ou, umlati ga im kui doe, umlati, bubrege mu obi! DUANKA: 'Ou, samo nemoj ginut. VID: Ajmo. STEVAN: Smijemo li? VID: Ajmo, pa emo viet smijemo li. STEVAN: Aj da krenemo, a vi arlauite odma'. (Stevan i Vid kreu naprijed. Ostali isputaju krike kao indijanci, gaaju crkvu kamenjem, viu: okoljeni ste...) Vide, brate, jel' te strag? VID: Jes'. STEVAN: I imene. Vie me strag ovig pozadi da me krom ne ubiju, no ovig ispred. VID: Kako graku, pomagaj boe... STEVAN: Vidi, sve grob do groba, nie ive due. (Iznenada, prema njima se kree silueta ovjeka. Stevan poinje trati nazad) Tvoj je, Vide! VUD (tri za njim): Nije ovi put. (Stiu do ostalih zadihani.) STEVAN (diui kao davljenik): Ima ig eta! (Nastaje opte uzbuenje. Svi instinktivno ustaju i gledaju prema mjestu odakle su dotrali Stevan i Vid.) DRAGO: Eve ig! VELJKO (krijui se iza Stevana): Ti si, Stevane, najjai, juri na njig! STEVAN: Mii se od mene! (Pod svjetlima baterijskih lampi pojavljuje se Mirko.) DRAGO: Ovo je Mirko! SVI: Uuu... STEVAN: Oklen iti tamo izbi? MIRKO: Oposlig i jedno i drugo. Jo da sam imo papira, bilo bi sve potaman. VELJKO: Da odloimo napad? STEVAN: Napad odlagat neemo! Ja i Vid smo juriali, sad nek' juriaju Spaso i Drago. SPASO: Ne dolazi u obzirima. DRAGO: Bravo, Spaso! STEVAN: Dolazi bogoni! (Vadi pitolj iz depa i okree cijev prema Dragu.) Ajte dobrovoijno. DRAGO: Ovo nije ljucki. SPASO: Uzmi mu ga Drago, ti si vlas'. STEVAN (okree cijev prema Spasu): Ajd ti dobrovoljno. SPASO: Nemoj mene, Stevane, nemoj, na tvoju sam stranu. STEVAN: Ti na moju stranu? SPASO: Jesam Stevane, neto se u me prelomilo, sad sam na tvoju stranu. Ako me ne bide forsiro, reu ti ko ti kolje kokoi. STEVAN: Ko?

SPASO: Reu ti posle, ako me sad puti. STEVAN: Onda e naprijed Drago, Veljko i Mirko. MIRKO: Mene vi je najlake gurnut. Ako moe, Stevane, da ti neto anem, pa onda sudi 'ou li i u napad? STEVAN: Ajde ani. (Mirko Stevanu ape neto na uvo). STEVAN: estitam! SVI: ta? STEVAN: 'Oe Mirko da se eni! SVI: Uuu... STEVAN: A ovo drugo to si mi reko neu re. O tome emo na kraj. SPASO: Koju si isprosio? MIRKO (stidno): Jo nijesam, strag me da joj reem... SPASO: Oli mi anut, pa u joj ja re? MIRKO: 'Ou. (ape.) SPASO: Uuu... MIRKO: Aj joj reci. SPASO: Ne smijem. MIRKO: ani ti Borivoju, on svata smije. (Spaso ape Borivoju.) BORIVOJE: Uuu... Da reem? SVI: Ajde. BORIVOJE: 'Oe Mirko da prosi Duanku! (Opte iznenaenje) DUANKA: Kuku mene! MIRKO: Evo dvades jednu godinu 'ou, a nikako da stisnem. Mlogo vi se izvinjajem... SPASO: Samo da Duanka pristane, ja sam odma' kum. (Iz crkve ponovo poznati isprekidani zvuci.) STEVAN: Lezte! (Svi se bacaju na zemlju. Mirko se nekako upetljo do Duanke) Ako ja iznam kuj smo krenuli, jad me znao! SPASO: Da se vrnemo? VELJKO: No ta, no da se vrnemo. STEVAN: Vrtat se neemo, sve dok jedan iv ima! Ovo je zapovjes' iz vr'ovnog taba. DANICA: Oli pristat Duanka? STEVAN: Ne upituj je sad, ne upituj je, posle emo o tom'. DUANKA: Ja kako Stevan ree... MIRKO: Neto sam stio da reem, znali ko ta? STEVAN: Ova moja baterija poputila. Ostag bez svijetla. VID: Ajmo svi zajedno da vidimo kako udo ima unutra. RADOVAN: Idem ja s kim goj 'oete. SPASO: Najbolje je da ide s Ristom. STEVAN: to s njim? SPASO: On ako pogine iie vascijela kola na saranu. STEVAN: Vidi o emu ono misli! Vidi ta se njemu mota po glavi! RISTO: Ajmo ja i ti striko zajedno. STEVAN: Aj da te posluam jednom u ivot. Ako pogine, nemoj mi se kui vratat! (Zvuci su prestali.) RISTO: Ajmo.

STEVAN: Ajmo nas dva. (Kreu) Jesi li vidio: 'oe tetka da ti se uda! RISTO: Jesam... STEVAN: A milo joj? RISTO: I mene se ini... STEVAN: Ko e nam sad kuvat? RISTO: Ako nee ti, ja u. STEVAN: Ti? RISTO: E. STEVAN: A ka' e uit, oca ti jebem!? RISTO: Kad iskuvam. STEVAN: A bil' kuvo na ti'u vatru? RISTO: Bi. STEVAN: Sve podeava da izgubi vrijeme. Kuvat nee, da emo govna jes'! Je l' ti jasno? RISTO: Jes'. STEVAN: to ovi pozadi ne arlauu? RISTO: Ne znam... STEVAN: Sluaj me sad dobro: ako poginem... RISTO (prekida ga): Nee ti jo striko. STEVAN: Ako poginem, ne prekidaj me, ako poginem, upii se komotno u medecinsku. RISTO: to? STEVAN: Bolje da se odma oeni, no ko tetka ti. RISTO: Dobro... STEVAN: Eve nas pred crkvu! RISTO: Da uem? STEVAN: Grunuemo zajedno. Kad grunemo, ti se baci na lijevu, a ja u na desnu bandu. Kad zapucam, ti potegni ta ima od oruja. RISTO: Ja sam ponio no. STEVAN: Koji? RISTO: Oni novi. STEVAN: Kuj njega uze, to je jedini te valja? RISTO: Otar je. STEVAN: Pazi da se ne posijee. RISTO: Neu. STEVAN: Ajmo sad. Jedan, dva, kad reem tri, grunuemo. Jesi li svatio? RISTO: Jesam. STEVAN: Ajmo sad: jedan, dva, kod reem tri, onda emo juri. RISTO: Dobro. STEVAN: Upamti dobro: na tri ulijei. RISTO: 'Ou. STEVAN: Idi prvo reoi onim da zaurliu i zagraku. RISTO: Dobro. (Odlazi.) STEVAN: Da se na brzinu prekrstim, nije zgoreg. (Krsti se. Risto se vraa.) RISTO: Rekli su da e zagraktat im uju itri. STEVAN: Ajmo sad. (Glasno.) Jedan, dva, tri! Ulijei, sokole! (uvi tri ostali pomau napad. Stevan i Risto upadaju u crkvu. Stevan puca. Nastaje opti tajac.

Glasovi spolja prestaju.) Ubig li koga? RISTO: Oe nema niko. STEVAN: Ne radi mi lampa ka valja, a neko ima. RISTO: Nema, skriko, evo vidi. (Risto osvjetljava cijelu prostoriju.) STEVAN: Jednoga sam oladio, vidio sam ga, a e su ostali, avo zna. RISTO (prelazi svijetlom po cijeloj prostoriji) Nema nikog, asti mi. STEVAN: Ostani tun, da ja zovem ostale. RISTO: Dobro. STEVAN (izlazi na vrata): Ajte amo, slobodno je. (Revolucionari se lagano pribliaviju.) DRAGO: Jeste li ig smakli? STEVAN: Ja sam puco, a koga sam ubio, ne znam. (Svi ulaze u crkvu. Potpuno je osvjetljavaju.) DRAGO: Nie nikog. (Iznenada zvuk.) STEVAN: Lezte! (Svi lijeu.) Sad smo im na nian! MIRKO: Samo nek nijesam ja. STEVAN: Crnog zeta, boe mili! MIRKO: I nek' nije Duanka. (Zvuk se i dalje uje.) RISTO: Da vidim striko ta je? STEVAN: 'Ajde vidi. (Risto ustaje i pretrauje.) RISTO: Nie nita. (Ostali malo komotnije diu glave.) Nie nita. STEVAN: ta jaue? RISTO: Sa' u viet. (Ponovo pretrauje i zadrava se na prozoru.) Ustanite, komotno. Ovi metalni prozor kripi od promaje. STEVAN: Ne lai! DRAGO: Ne lai, takoe! RISTO: Jes, oi mi. (Ispoetka bojaljivo, a zatim slobodnije ostali ustaju, okreu svjetlost prema prozoru i gledaju jedan drugog iznenaeno.) SVI: Uuu... STEVAN: Ljuljni ga malo, Risto. (Risto lagano pokree prozor. uje se ranije opisani zvuk.) Vidi govnavog prozora, oca mu jebem! MIRKO: Samo nek' smo mi kako valja... STEVAN: Odi Mirko da te neto pitam. MIRKO: ta? STEVAN: Da mi ree ono drugo. MIRKO: Koje? STEVAN: Ko mi kolje kokoi? MIRKO: Kum Spaso. SVI: Uuu... STEVAN: Spaso?! MIRKO: Sigurno nijesam trebo re... Je l de? SPASO (unezvijereno) Nijesam Stevane ja, nijesam, ovog mi pod kapu. STEVAN: No ko je? SPASO: Svaka je izvrila samoubistvo! STEVAN: Sa' e i ti! (Stevan kree prema Spasu. Spaso bjei.) SPASO (bjezei) Ja sam dvije, a Drago je dvije. Vataj njega, on je vlas'! (Stevan tri

prema Spasu. Ostali estitaju mladencima.) ZAVJESA