OSHO O HAIKU POEZIJI "Ovi ljudi su prirodni pjesnici. Oni su odbacili svaku ideologiju.

Oni su počeli da ostvaruju odnose sa borovima, oblacima i sa munjama; sa brdima, sa rijekama, sa okeanima. Oni su iskočili iz svijeta ljudi koji je sasvim lažan, i ponovo pronašli korijene sa prirodom . " "Ovi haiku se ne mogu razumjeti na način kako mi shavatamo poeziju."

"Skoro je nevjerovatno kako zen pjesnici iskazuju svoje misli. Nijedan drugi jezik nije u mogućnosti da se izdigne do tih visina."

OSHO TUMAČI HAIKU POEZIJU

* Rippo zapisa na samrti: MJESEC I CVAT JE VIĐEN, SADA IDEM DA VIDIM NAJVOLJENIJESNIJEG. Kao što sam vam ĉesto govorio, zen pjesme su slikanje rijeĉima – veoma koloristiĉne, veoma ţive. MJESEC I CVAT JE VIĐEN – vidio sam mjesec, vidio sam divno cvijeće, SADA IDEM DA VIDIM NAJVOLJENIJE - SNIJEG – ĉistotu bjeline snijega. A kada se to nikada ne otapa… Postoje vrhovi u Japanu gdje se snijeg nikada ne rastapa, uvijek postoji jedna bijela linija na planinskim vrhovima. Na Himalajima je to još više izraţeno, postoji vjeĉni snijeg koji se nikada ne otopi i koji niko nikada nije dotakao. Postoje hiljade mjesta na Himalajima gdje ĉovjek nikada nije stigao. Ĉistota tih prostora, tišina tih prostora… Ima jedna dolina u Himalajima koju moţete vidjeti samo odozgo, hiljadama metara duboka. Nema naĉina da se siĊe u tu dolinu, toliko je strma. U toj dolini moţda cvjeta najraznobojniji cvijet nepoznat ĉovjeku, ali on se moţe upoznati samo iz velike daljine. Ta dolina se zove “Dolina Bogova” – divno ime. To cvijeće nikada niko nije dotakao; nikada niko nije dospio do tih dubina okruţenih vjeĉitim snijegom. Rippo kaţe: “Ja sam vidio mjesec i njegovu ljepotu; vidio sam cvat i njegove boja i mirise. Sada idem da vidim najdraţe – snijeg.”

Ĉista bjelina simbolizuje vjeĉnu ĉistotu vašeg bića.

* Shusai zapisa: KAO PRELIJEPI OBLAK NA DIVNOJ SLICI PRVI NOVOGODIŠNJI IZLAZAK SUNCA. To su divni ljudi! Mala struja, veoma mala, ali sadrţi najznaĉajnije pojedince. Kada Shusai kaţe: „KAO PRELIJEPI OBLAK NA DIVNOJ SLICI, PRVI NOVOGODIŠNJI IZLAZAK SUNCA!” Kakva zadivljenost sa: “Ja sam još ţiv!” Kakvo oduševljenje sa: “ Ja ne zasluţujem tako divan izlazak sunca.” A egzistencija nas ipak i dalje obasipa iz svih pravaca, na hiljade naĉina. Ali vi ste nijemi, vi ste gluvi, vi ste slijepi. Vi ne vidite izlazak sunca, vi ne vidite zalazak sunca. Ja sam gledao ljude koji hodaju ulicama. Tada je sunce zalazilo – tako oĉaravajuće boje svuda po horizontu – a niko ih nije gledao. Neko je priĉao sa sobom, moţete vidjeti kako im se usne pomiĉu; neko je nešto raĉunao, neko je gledao u zemlju. Oni su sasvim bili nesvjesni tog velikog zalaska sunca koji se nikada više neće ponoviti… Ali ĉovjek estetskog senzibiliteta i religiozne svijesti će sakupiti sve te ljepote, postaće sjedinjen sa zalaskom sunca, postaće sjedinjen sa izlaskom sunca, postaće sjedinjen sa zvijezdama na nebu, postaće sjedinjen sa ruţama ili sa lotosima. On će uţivati u ovoj neizmjernoj tajnovitosti oko nas što nam se razotkriva svakog trenutka. Sve je poezija, sve je muzika, i sve je veliki ples.

* Basho zapisa: JUTARNJA ZORA UBRZO SLIJEDI KASNU NOĆ. ŢIVOT PROLAZI KAO ROSA. IPAK CVIJET DAN-NOĆ NASTAVLJA DA CVJETA, CVJETA SVOJ KRATKI ISPUNJENI ŢIVOT.

Neka ovaj stih utone u vas: SVOJ KRATKI ISPUNJENI ŢIVOT. Kratak ali ispunjen. Cvijet dan-noć je veoma voljen od strane zen ljudi, a razlog je taj što se on ujutro otvara a do noći išĉezne. Ujutro je bio tu, tako divan, tako izuzetan, tako stvaran, a do noći cvijet uvene, padne na zemlju, spreman da išĉezne. Cvijet dan-noć je pravi simbol ţivota. Kada taj cvijet procvjeta, u tom malom ţivotu, u tom kratkom dahu, on je ispunjen, on je potpun. Njemu ništa ne nedostaje. Tih nekoliko trenutaka je dovoljno. Vjeĉnost je dotaknuta.

* Shiro zapisa: U SNIJEŢNO-BIJELOJ IZMAGLICI GDJE SU MORE I NEBO SJEDINJENI, JEDAN CRVENI KRUG – IZLAZEĆE SUNCE. Haiku su slikoviti, zaimislite ih. To nije poezija u uobiĉajenom smislu. Samo ih zamislite... Moţda je Shiro meditirao pored mora, i kada je otvorio oĉi: U sniježno-bijeloj izmaglici gdje se more i nebo sjedinjuju, na horizontu, iznenada, jedan crveni krug – izlazeće sunce. I velika tišina sa njegove strane. On više nije bio tu. On je bio sasvim upijen u okean, u izmaglicu, u izlazeće sunce. Kada je meditant u dubokoj meditaciji, on više ne postoji. A ujutro, u rano jutro, kada je još mraĉno i kada je sunce još ispod horizonta, je najbolje vrijeme, najopuštenije. I ako ste pored mora... svjeţi, oštri, slani lahor i tišina vas okruţuje, a neprestani zvuk talasa stvara odreĊenu vibraciju muzike... To djeluje skoro kao uspavanka. Ovi haiku su slikanje rijeĉima. Nuţnost meditativnog uma u pozadini je neophodno. Niko osim meditanta ne moţe pisati haiku. Sada mnogi zapadnjaci pišu haiku. Oni ne shvataju da se bez meditacije ne moţe pisati haiku. Vi moţete sloţiti pjesmu, znate koliko stihova je u haiku. Vi moţete to sloţiti, ali taj skop je iz uma, a haiku je iz ne-uma, iz potpune tišine kada nijeste ništa drugo do ogledalo – ne iz misli već osloboĊeni misli.

* Takuan zapisa:

MJESEC NEMA CILJ DA BACA SVOJ SJAJ BILO GDJE,

NITI JE RIBNJAK NAMIJENJEN DA PRIMA MJESEC: KAKO JE MIRNA VODA HIROSAVE! Hirosava je jezero pored kojeg je Takuan ţivio. samo životinjski um sanja nešto drugo a ne mjesec. Pitanje se ne ukazuje. I dalje se sve dogaĊa ali nije niĉim motivisano. Sve što takav um vidi je cvijet. za vas postaje ples. Vi jednostavno bitišete. taj ţivot je motivisan: ţivot ciljeva. postignuća. i sve što takav um sanja je mjesec. ţivot ţudnje. poţude. * Basho zapisa: ZAĈETAK SVAKE UMJETNOSTI: PJESMA DOK SE SADI NA POLJU RIŢE U NAJUDALJENIJEM DIJELU ZEMLJE. zapisao i ovo: “… svi oni koji su postigli istinsko savršenstvo u nekoj umjetnosti. To što je vaţno je: da li je vaš unutarnji prostor u tišini? Tada ĉak i saĊenje sjemena na polju za vas postaje pjesma. NITI JE RIBNJAK NAMIJENJEN DA PRIMA MJESEC. On je prolazio kroz veoma mraĉne noći kada još nije bilo vatre. teţnje. Samo budite kao mirno jezero Hirosava. Postoji i drugi ţivot gdje vam zen otvara vrata. jezera. Samo divljački um može da vidi nešto drugo osim cvijeta. odbrambenim. nije bilo kuća. Sve se dogaĊa – zašto brinuti? Ĉak i ţelja za prosvjetljenjem moţe to omesti. Kada nema motivacije vaša svijest je nezamraĉena. Ali to dogaĊanje nije namjerno. . Basho je. Ukratko. iako će sjaj obasjavati hiljade mjesta: rijeke. pohlepe. od divljih ţivotinja. To će se dogoditi. Mirni ribnjak nema ţelju da odraţava ni mjesec. To ga je uĉinilo agresivnim. uplašenim. ribnjake. U drugu ruku. nije bilo odjeće. To što on kaţe je da egzistencija ima kvalitet neţudnje. uvijek u strahu od mraĉnih noći. Nije vaţno što radite. ĉisto postojanje. okean. moći. KAKO JE MIRNA VODA HIROSAVE! Postoji ţivot kojeg smo mi svjesni. a to je: um koji se pokorava prirodi. on je milionima godina ţivio u neprestanoj opasnosti. nije ţelja. koji se sjedinjuje sa prirodom u sva četiri godišnja doba. nikakav odgovor nije potreban. posjeduju jednu zajedničku stvar.” Naš takozvani um je star skoro ĉetiri miliona godina. MJESEC NEMA CILJ DA BACA SVOJ SJAJ BILO GDJE. takoĊe. ţivot bez motivacije.

Um nosi u sebi tih ĉetiti miliona godina mraka. vi morate da iskoĉite iz takvog uma. tada ćete i na ranom jutarnjem suncu. straha od smrti. * Buson zapisa: TAKAV MJESEC: I KRADLJIVAC ZASTADE I ZAPJEVA. Ali. vidjeti ĉitavo uĉenje Bude. Ali vaše oĉi trebaju da budu nezamagljene. Meditacija nije ništa drugo do brisanje vaših misli. Ako posjedujete bistrinu. On se kreće veoma obazrivo. Kradljivac je uvijek u strahu. i postao je pjevaĉ. Ako ţelite da upoznate univerzum i njegove tajne. Misli su vaše magle. kada na lotosovom listu kap rose blista nalik biseru. * Issa zapisa: BUDIN ZAKON BLISTA U ROSI NA LISTU. odrţavanje vaše svijesti ĉistom i sjajnom. Kradljivac je zaboravio da je kradljivac. Stoga je uplašen. Sada više nema divljih ţivotinja osim vas. Ali um ne zna ništa o sadašnjosti. ali se situacija promijenila. TAKAV MJESEC! I KRADLJIVAC ZASTADE I ZAPJEVA. . on nosi samo prošlost.

Ali ko god da poţeli da je zgrabi. ALI SAM I JA POSTAO NALIK SVIM STVARIMA KOJE VIDIM! Kada prosvijetljeni ĉovjek posmatra ruţin cvijet ne postoji dioba izmeĊu posmatraĉa i posmatranog. Ko god je spreman da je primi moţe je imati. velika estetska senzibilnost. ako ste spremni da stavite um po strani i da samo budete. KLATE SE. ako ste voljni da se opustite u ne-trudu. On je postao baš ogledalo. Ako ste voljni da se opustite u ne-djelovanju. on postaje sami izlazak sunca. Ideja o sebi postaje toliko široka da pokriva ĉitavu egzistenciju. ekstaze. daje vašim ĉulima maksimum. CVIJEĆE. ISTO KAKVO JE BILO. . ogromne ljubavi koju ne upućuju nikome posebno već je jednostavno šire nalik mirisu cvijeća. On vam daje još više ţivotnosti. Svaki dah je potpun. * Nan-O-Myo zapisa: NE ZASTAJU. Tada pjevanje kukavice nije nešto izvan vas. to je onda osjećanje kao da ta pjesma dolazi iz vas. Poistovjetiti se sa svime što vas okruţuje je najveće iskustvo koje je ĉovjek ikada susreo. on postaje bijeli oblak. NE OSVRĆU SE PAR MANDARINOVIH PATAKA SLIJEĆU. kada gleda bijeli oblak.Svaki trenutak je spreman da vam otvori svoja vrata. Kada gleda u izlazak sunca. On ne treba nikakav trud za to. vi ćete. Cvijeće cvjeta u vama. veoma ĉisto. on postaje sama suština ruţe. takoĊe. Zen je u svojoj suštini velika poezija. tako da sve što doĊe pred njim se odraţava. pući od pjesme. On postaje to. on će je izgubiti. svaki trenutak je prepun blaţenstva. * Bunam zapisa na dan svog prosvjetljenja: MJESEC JE ISTI STARI MJESEC. BILO GDJE. Ĉovjek zena ţivi najbolje – niko ne moţe toliko dobro da ţivi kao on.

Cvijeće je isto. ali ono cvjeta unutar vas. Žaba uskoči.. U kineskom i japanskom nema abecede. d. a razlog za to je iskustvo Gautama Bude – otvaranje nove dimenzije. tiha pjesma zlatne vuge! Ovdje. egzistencijalne. Vi skoro moţete vidjeti stari ribnjak! Skoro ĉujete ţabu. zaista. Ova tišina nije rijeĉ. * STARI RIBNJAK. Sve je slika. c. sjetite se da je to slikovito: Tu. Basho je jedna od osoba koje ja volim. zvuk tog skoka je stvorio više tišine nego što je bilo prije. I sve se stiša. Zato kada ĉitate zen poeziju. Ona pljušti po vama kao pljusak kiše. Poezija po prvi put poĉinje da ţivi u haiku. ŢABA USKOĈI – PLOP. ali on više nije spolja.. Samo zamislite: Stari ribnjak. U drugim jezicima. među šljivinim granjem. MEĐU ŠLJIVINIM GRANJEM. Ovaj Bashov mali haiku imam ispisan blizu ribnjaka pored moje kuće. kukavica poĉne da pjeva ili cvrĉak poĉne svoju pjesmu.. Vi ste uvuĉeni u nju. To su neabecedni jezici. Tako nastaje haiku. b. iznenada. SUVIM.Stari ribnjak je tu. japanskom ili koreanskom se ne koriste slova. A IPAK CVJETAJUĆIM – TIHA PJESMA ZLATNE VUGE! Haiku se ne moţe prevesti. Ja ga veoma volim. Tako da svaki put kada dolazim i odlazim.. To je isto znaĉenje rijeĉi “transformacija” – preobraţaj: vi postajete upravo ono što vidite. Oni imaju sasvim drugaĉiji svijet. Na primjer: Tu. Ništa posebno u tome: Stari ribnjak. * TU. To su samo pribliţne rijeĉi. a ipak cvjetajućim. zvuk njenog skoka: Plop.Mjesec je isti. Ţelio sam da on tu bude. ţaba uskoĉi u njega. Ona je veoma slikovita.. . vi ćete vidjeti sliku za „tu“. među šljivinim granjem. Vi ćete vidjeti slike šljivinih grana. suvim. ona je pisana ali nije ţivjela. ali u kineskom. u ovoj tišini je to moguće shvatiti. Vi treba da koristite abecedu da bi to iskazali.. A u toj tišini. a. To nije obiĉna poezija.

I ţaba uskoĉi. a mi uvijek ostajemo ovdje i sada. U ovom trenutku kada ovo doţivljavate – da je sve onako kako treba da bude – vi postajete Buda. Ĉitava egzistencija se kreće oko ovog središta. Nema kuda da se ide i nema ništa da se postiţe.” Zašto je on napisao ovaj haiku? Neko ko ne zna ništa o zenu neĉe biti sposoban da naĊe nikakav smisao u ovome. Vidite i ţabu. on govori baš sve o tom svjedoku. Spoznavši to. Oni prolaze pored nas. Sve ţelje nestaju. Vidite kako uskaĉe. Mjeseci. ali vi. već ĉitave egzistencije. Mi ne putujemo. opuštate se. vremenskih doba. Nastalo je više tišine nego što je bilo prije. “Prolazeći dani i mjeseci su vjeĉni putnici u vremenu. Ĉujete zvuk. To je objektivna umjetnost. To je karavan zvijezda. Iznenada je Basho postao svjestan ĉarolije kako zvuk produbljuje tišinu. dani i godine su vjeĉni putnici.. Vi tako pronalazite svoju cjelinu. Sve prolazi. Zamilite to. zna da je taj sadrţaj svjedoĉenje. Mora da je Basho ovo napisao u veoma meditativnom raspoloţenju dok je sjedio pored starog ribnjaka i gledao ţabu. u tišini promatrate ĉitavu povorku. dana. Haiku ima znaĉenje samo za meditante. Naše ĉitavo bitisanje je ovdje i sada. sve ambicije nestaju. Nije bitno gdje vam je tijelo. godina. druga pjesma. Vidite talasanje na vodi. To je nalik ogledalu. Zatvorite oĉi. I potom ĉujete tišinu koja slijedi. Ne. Vidite stari ribnjak. ali onaj koji shvata sadrţaj.. Ovo središte koje se nikuda ne kreće je centar. To je objektivna umjetnost. zauvijek. Sve je tako kako treba da bude. * Basho zapisa: PROLAZEĆI DANI I MJESECI SU VJEĈNI PUTNICI U VREMENU. vi to proĉitate i sjednete u tišini. zapravo. Ovaj haiku ne govori baš ništa o svjedoku. ne samo vas. To mi nazivamo prosvjetljenje. mjeseci. vi jednostavno ostajete ovdje.Ĉitanje toga nije kao ĉitanje neke druge poezije – jedna pjesma. vi se sreĊujete. ali. * Basho zapisa: .

. prvo treba da pronaĊete svoje porijeklo. Oni jednostavno samo zabiljeţe nekoliko rijeĉi. Basho je potpuno smiren. hor odnikuda“. Inaĉe. kao umjetnost.. Ako ste sasvim smireni. To su samo bilješke meditanta o ljepoti egzistencije o kojoj su ne-meditanti sasvim nesvjesni. samo da bi se zaokupili neĉim. One ništa ne govore. To postaje roĊenje prave umjetnosti. Pokušajte da shvatite haiku kao slikanje rijeĉima od strane velikih majstora meditacije. To su pravi naĉini da ţivimo naše ţivote. „Pjesma sijaĉa riţe. i iz meditacije otvorite oĉi. HOR ODNIKUDA. a ne moţete ni oduzeti ni jednu rijeĉ. grmljavinu – vodopad“. pošto treba ţivjeti na takav naĉin. Stoga. zato se pita odakle dolazi taj hor. tako muzikalno. Ali ĉovjek tišine odmah stvara ili daje sjaj obiĉnom kamenu. to su samo prazne rijeĉi bez ikakve gramatike koje nije briga za jezik. Uvijek pamtite da je haiku slikanje rijeĉima. Haiku su telegramski – nijedna nepotrebna rijeĉ. predstavljaju to što su oni vidjeli. zato zen majstori uvijek sa sobom nose biljeţnicu. „Pjesma sijaĉa riţe“ – to i nije neka muzika. Samo je minimum rijeĉi koristio. To je isto kao kada sasvim smiren um otvori oĉi i pogleda vani: latice ruţe.. divna sinfonija. Ĉitava egzistencija je postala hor. GRMLJAVINA – VODOPAD. To je jedini naĉin da se shvate. sve što tada budete vidjeli postaje predivno. kao mistika. pjevaju u horu. i kada je otvorio oĉi vidio je „latice ţute ruţe. Vi ne moţete dodati ni jednu rijeĉ u ovaj mali haiku. Te rijeĉi. zapravo. oni od toga ne prave velike poeme. sve što se tada dogodi u toj tišini dobije novu boju. Siromašni sijaĉi riţe. Naši ţivoti se mogu ţivjeti kao muzika. Oni to ne razlaţu. One samo nešto pokazuju: ako meditirate. tako poetiĉno. * Basho zapisa: LATICE ŢUTE RUŢE. Mora da je Basho u tišini meditirao. velika grmljavina i vodopad. Kada je on u pitanju. ako poezija.ROĐENJE UMJETNOSTI – PJESMA SIJAĈA RIŢE.

kako onda moţemo poznavati druge? Ali na površini mi pokušavamo da stvorimo prisnost. To će vam dati osloboĊenje od mase. To nas ĉini veoma uplašenim da smo okruţeni strancima. Svi zen majstori su pisali haiku ali Basho se stapao i rastapa sa prirodom dublje od bilo kog drugog. STRANAC. Mi ĉinimo napor da zaboravimo da smo svi stranci – stvaramo brakove. oni se nijesu smjeli uputiti sami u neku nepoznatu teritoriju. sve naše religije.. i niko nikada nije raspravljao protiv njega. Sve naše porodice. sve naše nacije su samo prilike da sakrijemo ĉinjenicu da smo stranci. okreni se k meni. Mi ne ţelimo da ostanemo sami pod nebom u dubokoj slobodi. prijateljstva. Ne. „Jesenje veĉe – molim te. Niko nije ustao ispred Isusa i rekao mu: „Ti vrijeĊaš ĉovjeĉanstvo. svi smo mi stranci. JA SAM. hodamo zajedno na putu. svi naši klubovi.. Rotati klub. To ima mnogo dubljih posljedica. Da li ste ikada pomislili o tome? Ovi deset hiljada Buda ( prisutni na predavanju u Buda holu) su svi stranci. pokušavamo da upoznamo jedni druge – samo da bi zaboravili osjećanje da su svi stranci. Supruga. na ovom svijetu. i da plešemo pod suncem i po kiši.* Basho zapisa: JESENJE VEĈE – MOLIM TE.“ . sva vaša oĉekivanja će otpasti. To će vam dati smisao da budete svoji. To je ĉudno: Isus je razapet. malo razgovaramo. takoĊe. oni su trebali stado da ih okruţuje. Ja sam.“ On kaţe: „Ovdje. stranac. Nije Isus bez nekog razloga nazvao ljude ovcama a sebe pastirom – i niko mu nije prigovorio.“ A mi obiĉno zaboravljamo tu stvar. Izgleda da su u stvarnosti ljudi duboko u sebi prihvatili da nijesu ništa drugo do ovce. Mi ne poznajemo sebe. Mi se samo srećemo na putu. mi pokušavamo da zaboravimo zastrašujuću ideju da smo sami. i zaboravljamo na ĉinjenicu da smo i dalje stranci. ali niko nikada nije prigovorio na neko od njegovih uĉenja. daće vam duboku snagu svjesnosti da ste okruţeni ĉudnim svijetom u kome su svi stranci. mi ţelimo da negdje budemo udruţeni. Bashovi haiku nemaju poreĊenje. Ti si nas ponizio time što si pastir a nas uĉinio ovcama. Ko ste vi da nešto oĉekujete? Muţ oĉekuje neke stvari od supruge. OKRENI SE K MENI.“ To što mu niko nije prigovorio ĉini jasnim da ljudi osjećaju da je on bio u pravu jer misle: „Mi trebamo masu. djeca. Ako moţete shvatiti ĉinjenicu da su svi stranci. mi jednostavno ţelimo ugodnost sa svijetom. to nam daje osjećaj topline. TAKOĐE. On zaboravlja ĉinjenicu da je supruga stranac. mi poĉinjemo da svakoga uzimamo kao garanciju. Zen je trud da vas uĉini sasvim svjesnim da ste stranci.

takoĊe. * Basho haiku: LUD OD POEZIJE. a u tom plesu će smrt postati izmišljotina.“ * Basho zapisa: SAMO JE LJUŠTURA OD CVRĈKA OSTALA – DA LI ON PJEVA IZ EGZISTENCIJE? Basho je ukazao da svaki uĉenik u traganju za vjeĉnim izvorom ţivota treba da pleše do smrti. Vi treba da budete u slavljeniĉkom raspoloţenju. Ona vam je dala velike izdanke. JA KORAĈAM KAO CHIKUSAI . u raspoloţenju zahvalnosti za sve ono što je egzistencija uradila za vas. a sada ţeli da se vratite izvoru. vaš mir. To bi bila nezahvalnost. Taj ples mijenja ĉak i smrt u novi ţivot ili u vjeĉni ţivot. vašu zahvalnost prema egzistenciji što vam je dala priliku da procvjetate. okreni se k meni“ – ti nijesi jedni stranac ovdje – „Ja sam. Plesanje je veoma preobraţavajuća snaga. vaše blaţenstvo. velike cvjetove. Samo tako to moţete naći. Ples preobraţava smrt u vjeĉni ţivot.Basho kaţe: „Jesenje veĉe – molim te. Plešite. stranac. i ne treba da budete tuţni. Ono sadrţi vašu radost.

veoma obiĉne ali i veoma tajnovite. Haiku treba shvatiti – kao slikanje rijeĉima. koji tako uţivaju da muĉe druge. To je kao slikanje rijeĉima. * Basho zapisa: PLJESNUO SAM RUKAMA I SA EHOM JE POĈELA ZORA – LJETNJI MJESEC. “Lud od poezije…” Ako nijeste zaluĊeni. i eho još odzvanja u planini. Oni mogu biti podijeljeni u dvije kategorije – ili su mazohisti koji uţivaju da muĉe sebe. vajari. ne u duhu svetih spisa. Oni su pjesnici. i moţda ćete steće neko shvatanje. na neki naĉin. Ja ţelim da to odvojim od prošlosti jer ja stare svece ne smatram autentiĉno religioznim. a sunce poĉinje da izlazi. Ti ljudi su skoro dio univerzuma. ili su sadisti koji uĉe ljude da muĉe sebe. plesaĉi. vaša poezija će biti veoma siromašna. Svi oni se mogu shvatiti samo vizualizacijom jer zen ne vjeruje rijeĉima. LUD OD POEZIJE. samo kompozicija rijeĉi bez bitnog smisla koji ih proţima. . ne samo kao poeziju u rijeĉima – i to treba vizualizirati. Biti pjesnik. Basho je jedan od najvećih pjesnika na svijetu ali on je pisao samo haiku – veoma simboliĉne ali veoma ĉudotvorne. Svi kreativni ljudi su istinski religiozni ljudi. Gledajte. A moguće je da jedna osoba moţe biti oboje – on moţe da uţiva da muĉi sebe i moţe da uţiva da muĉi druge. Oni nijesu prepoznati od strane religija svijeta. “Pljesnuo sam rukama i sa ehom” – u planinama – “je poĉela zora – ljetnji Mjesec. Poezija koja je razborita će biti obiĉna. JA KORAĈAM KAO CHIKUSAI NA VJETRU. Većina svetaca pripada psihološki oboljelim ljudima. ali ih religija ne prihvata kao religiozne jer ti ljudi djeluju u skladu sa svojom prirodom. muziĉari.NA VJETRU. slikari. znaĉi biti lud. prozaiĉna. a istinski religiozni ljudi se ne ubrajaju u te. I ja sam udario dlanovima.” Ljetnji Mjesec se još drţi.

Zašto je on zapisao ovaj mali haiku? On je ţivio pored jezera okruţen planinama. u ne-umu. Meditant. pljesnete svojim dlanovima. . Basho je zapisao: CVRĈAK – RADI TO. Sunce će uskoro izaći. zen majstori samo zapišu svoje impresije o svijetu. Oni ništa ne znaĉe. A njihove impresije su zaista zlatne. u skladu sa egzistencijom. Ti haiku su odraz u ogledalu. i on pljesne rukama. ON CVRĈI ZATO ŠTO NE ZNA NIŠTA DRUGO. baš cvrĉi – cvrĉak to radi jer ne zna ništa drugo. i meditirao je u velikoj tišini. sasvim blaţen. Rekao sam vam. ON CVRĈI ZATO ŠTO NE ZNA NIŠTA DRUGO.Samo zamislite sebe okruţenog planinama. Planine odraţavaju eho. po Bashu. i sve što bi vidio bi zapisao. I vi… (tada je Osho pjesnuo dlanovima).. Ovi haiku nijesu iz uma. U smirenom srcu je ljetnji Mjesec. će tragati duboko u sebi. bez problema. Ti odsjaji su sakupljeni u ovim haiku. on će otovriti oĉi. a ljetnji Mjesec je još tu dok zora polako dolazi. i sve planine odzvanjaju ehom. * Basho zapisa: CVRĈAK – RADI TO. ali to ne znaĉi da treba da izgubi kontakt sa spoljašnjim svijetom. oni samo crtaju sliku. zora je veoma blizu. bez briga – cvrĉak to radi. Ponekada bi otvorio oĉi. Ĉitavom svojom prazninom će se ogledati u spoljašnji svijet. Samo cvrĉi. S vremena na vrijeme. One imaju jasnoću i finoću.

ţivotne stvari. * Basho zapisa: KAPI ROSE – KAKO BOLJE OPRATI PRAŠINU SVIJETA? Iskustvo istine je upravo spiranje prašine koja se sakuplja na vašoj svijesti nalik ogledalu. Umjesto da uviĊa. vidjeti svijet prepun ljubavi. Što ste više otvoreniji dobijate više egzistencije.Ĉitava egzistencija to radi izuzev ĉovjek. on poĉne da razmišlja. svijet koji moţe biti plesno mjesto ali koji je od strane politiĉara pretvoren u ratište. * . Ta prašina treba da bude oĉišćena. Oni kaţu: “Nemojte to gledati!” – Isto kao do to nije prisitno. Ĉovjek je stekao zabunu u svom umu. Ţivot treba potpunu otvorenost. naše ĉitavo društvo ţeli da mislimo ali da ne vidimo . svijet prepun blaţenstva.jer smo sakrili samo ruţne stvari oko nas. vaše ogledalo koje je sakupilo veoma mnogo prašine. Tek tada moţete dublje sagledati stvari. Basho kaţe: KAPI ROSE – KAKO BOLJE OPRATI PRAŠINU SVIJETA? Kapi rose mogu biti sićušne ali one mogu oprati vaše oĉi. A naše ĉitavo obrazovanje.

takoĊe. VEOMA USKORO! ONI PRIPREMAJU SCENU ZA TO – ŠLJIVINO DRVO I MJESEC. monsunski pljusak – jer za meditanta sve postaje veoma boţansko . on govori o unutrašnjem proljeću. ali vi treba da se za to spremate kao što se šljivino drvo i mjesec spremaju za proljeće. niko drugi ne moţe pripremiti unutrašnje proljeće. I ono će biti uskoro.kao da je sve samo ispoljavanje i izraz jednog istog prvobitnog porijekla. pripremati prostor za skori dolazak proljeća… On ne govori o spoljašnjem proljeću. Osim vas. Uţivajte u svemu – mjesec. MONSUNSKI PLJUSAK. TAKOĐE. Pripremati teren. * Basho zapisa: OBLAK. oblak.Basho zapisa: PROLJEĆE. * Basho zapisa: . POKUŠAVAJUĆI DA UMOTA MJESEĈEV SJAJ.

Traganje za istinom je traganje za unitrašnjim proljećem. ono je i kvalitativno veliko. vi ste prosvijetljeni zauvijek. ali vaše unutrašnje proljeće samo doĊe i nikada više ne ode. Nema naĉina da se vratite natrag. vi ga još nijeste pozvali. Ono još nije došlo. dolazi i odlazi. Njegovo cvijeće je cvijeće vjeĉnosti. Kada se jednom prosvijetlite. unutrašnje ne samo da je kvantitativno veliko. ptica i riba… Vi ne poznajete vaše unitrašnje duhovno proljeće. Što Basho govori? Baš kao što je proljeće mnogo voljeno od drveća. A ĈAK SU I OĈI RIBA MOKRE OD SUZA. takoĊe. * Ikkyu zapisa: SKORO SAM UZGUBIO PAMET IZMEĐU UĈENJA I MNOŠTVA VJEŢBI.SA TUGOM PUŠTAM DA PROLJEĆE ODE: PTICE PLAĈU. Proljeće u prirodi dolazi i odlazi. . Koliko još mnogo sjaja i koliko mnogo ĉuda će biti u unutrašnjem proljeću! Ĉak je i spoljašnje veoma veliko. dolazi i odlazi. To je vjeĉno proljeće.

on je veoma svetovan ĉovjek. On nije sanjar. OBLAKU I MJESCU. SKORO SAM UZGUBIO PAMET IZMEĐU UĈENJA I MNOŠTVA VJEŢBI. Kada je ĉuo pjesme ribara pored rijeke Hsiao… On je rekao da su ribarske pjesme duţ rijeke Hsiao nešto najvrijednije – vrijednije su i od svetih knjiga jer su ribarske pjesme veoma spontane i autentiĉne.ALI NAJVRIJEDNIJE ŢIVOTNE STVARI SU ZAISTA RIBARSKE PJESME. a vi moţete osjetiti zašto je toliko voljen. DUŢ RIJEKE HSIAO. NA SUNCU I KIŠI. PJEVANJE IZ NOĆI U NOĆ. Ikkyu je jedan od najviše voljenih haiku pjesnika. NA SUNCU I KIŠI. SAVRŠENSTVO VAN RIJEĈI. . OBLAKU I MJESCU. PJEVANJE IZ NOĆI U NOĆ. ALI NAJVRIJEDNIJE ŢIVOTNE STVARI SU ZAISTA RIBARSKE PJESME. SAVRŠENSTVO VAN RIJEĈI.

ima oblik. U tome je razlika izmeĊu obiĉne poezije i haiku. ona je skoro opipljiva. Uobiĉajena poezija je kompozicija rijeĉi. mirnu noć i pjevanje ribara iz noći u noć… i nakon svake pjesme se tišina produbljuje. PROLJEĆE. Iz noći u noć… i mjesec. Vi moţete ĉuti pjesmu ribara. . i kiša. SAN. Ona ima boju. To je veoma ţiva stvar. opisna. moţete ĉuti talase rijeke Hsiao. izlazak i zalazak sunca… sve je to više slikarstvo nego poezija. Samo zamislite veliku rijeku Hsiao. ona je slikovita. Ta poezija nije poezija u uobiĉajenom smislu. i oblaci.Haiku se trebaju zamisliti. Haiku je veoma ĉudan fenomen: to je slikanje rijeĉima – ne bojama već rijeĉima. * Kyorai zapisa: NEPOMIĈNA IZMAGLICA. MJESEC.

proljeće. da smo mi samo igraĉi u igri koja koja neće trajati vjeĉno – mi ćemo osloboditi mjesto za druge igraĉe – tada ţivot postaje veoma jednostavan. potom doĊe proljeće – kada ima cvijeća – a zatim spavanje. SAĈEKAJTE PROLJEĆE ĆE DOĆI. i sprema sebe za vjeĉnu tišinu. bez ikakve sloţenosti i bez ikakve utrke. a potom doĊe vjeĉan san. Sanijasin ţivi ţivot takve jednostavnosti: mjesec. mirno. proljeće. Ako moţete zamisliti ţivot u jednom tako obiĉnom smislu – malo plesa. Prihvatanje da će drama biti okonĉana. malo smijeha. . san“ – jednostavno.On je rekao što je ţivot: „Nepomiĉna izmaglica. malo muzike. san – i on je sasvim ispunjen. Mjesec. malo ljubavi. * Basho zapisa: ŠLJIVINO DRVO NA MJESEĈINI. Mala nepomiĉna izmaglica. Ĉovjek ţivi u tišini. vjeĉni san. Uskoro će ta predstava biti okonĉana. bez komplikacija. ţivot postane tek samo jedna mala drama. a onda izaĊe mjesec.

” To je metaforiĉno. A ĉitavo uĉeništvo nije ništa drugo do pribliţavanje. Kada jednom vidite lice majstora. proljeće će doći. na veoma fin naĉin. To zavisi o dubini vašeg ĉekanja. Basho kaţe: “Šljivino drvo na mjeseĉini…” Nemojte biti u ţurbi. Ako pravilno ĉekate proljeće moţe doći upravo sada. u njegovim pokretima vidjeti svoje budastvo. * Zen pjesnik zapisa: VIDJETI NJEGOVO LICE MAKAR JEDNOM. ne o šljivinom drvetu. svako ima svoje proljeće. vi to ne moţete zaboraviti hiljadama godina jer ste u tom trenu vidjeli sebe. “Saĉekajte. To je rijeĉ o vama. prbliţavanje i pribliţavanje. Majstor je. ogledalo. Samo saĉekajte. tako da moţete u oĉima svog majstora. on vam moţe pokazati vaše lice. * Zen pjesnika zapisa: . PAMTITI NJEGOVO IME HILJADAMA GODINA.Na veoma posredan naĉin. Ako mu se pribliţite. najĉešće. On govori o njegovom majstoru.

planine će postati vaša ekstaza. Hoćete li da to ponovo vidite? * Issa zapisa: ŠLJIVA PROCVJETA: MOJE PROLJEĆE JE U EKSTAZI. vi zaboravljate na male stvari u ţivotu. Vi ste to upravo vidjeli. ruţe će postati vaša ekstaza. posmatranje.JEDAN POZIV DOZIVA STOTINU DRUGOVA. ŠLJIVA PROCVJETA: MOJE PROLJEĆE JE U EKSTAZI. Iskusivši tu ljepotu oko sebe. Ekstaza je najviša tišina. svjedoĉenje neizmjerne ljepote koja vas okruţuje. JEDAN OSMIJEH PRIZIVA DESET HILJADA OBOŢAVATELJA. Ako poĉnete da u tišini gledate na stvari. Samo zamislite. Vaš ţivot postaje . Ta ljepota je opijajuća. golo drveće bez ijednog lista će postati vaša ekstaza.

inaĉe ćete je mimoići. * Basho zapisa: KADA PAŢLJIVO ZAGLEDAM. Ona je oĉaravajuća. Njena ljepota je veoma obiĉna ali ta obiĉnost u sebi krije i neobiĉnost jer je sve ispunjeno Bogom… ĉak i cvijet nazunia. Ili predivnu ruţu koja pleše na vjetru. plavi lotos – kako moţete to da ne vidite? U trenutku ćete biti opĉinjeni njegovom ljepotom. Ali uĊimo u to sa nešto više paţnje jer je Basho preveden na engleski. A Basho je bio opĉinjen tom ljepotom. . Kada prvi put ĉitate Basho-a poĉinjete da mislite: “Što je toliko vaţno reći da nazunia cvjeta kroz ogradu?” U Bashovoj pjesmi zadnja strofa završava sa kana. on nije rijedak lotos. on ne treba uzgajanje. njegovog naklonjenog viĊenja. Lako je primijetiti ljepotu rijetkog lotosa koji pluta na jezeru. a u njegovom jeziku to ima sasvim drugaĉiji smisao i miris. bio je prenijet u neki drugi svijet. njena ljepota je duboka. prost cvijet. Ako joj ne priĊete sa naklonjenim srcem vi ćete je izgubiti. inaĉa bi to uhvatilo svaĉije oko. On je toliko obiĉan da ga niko i ne pogleda.zlatni ţivot. Ali nazunia je veoma obiĉan. uz ogradu. u travi. potrebna je veoma prefinjena svijest. Što se dogodilo? To zaista nije bilo zbog nazunie. Da bi se paţljivo primijetila nazunia potreban je meditant. Ona nema uoĉljivu ljepotu. VIDIM DA NAZUNIA CVJETA UZ OGRADU – AH! Izgleda kao da nema baš neke velike poezije u tome. on cvjeta sam do sebe bilo gdje. ne treba baštovana. na suncu… na tren vas obuzme. Nazunia je sasvim obiĉan cvijet – raste sam od sebe pored puta. Ali rijeĉ kana znaĉi “Ja sam iznenaĊen!” Stoga. To je usljed Bashovog uvida. na japanskom – i samo se moţe prevesti nekim usklikom jer nema drugog naĉina da se to prevede. odakle dolazi ta ljepota? Da li dolazi od nazunie? Jer hiljade ljudi mogu proći pored te ograde i niko neće ni pogledati taj mali cvijet. njegovog otvorenog srca. On nije cijenjen.

Bashov haiku je haiku tathata: tu nazuniu pogledajte sa ljubavlju. ona moţe cvijet nazunia pretvoriti u lotos. tada svaki kamen moţe postati propovijed. briţno. pronaći cjelinu u ovome – a to Buda naziva tathata. * Uko zapisa: SMIRIVANJE TREPERENJA ZVIJEZDA – NOĆNA KIŠA. Zvijezde su tu. bez ţelja… baš ništa. Ĉovjek moţe da posmatra bez ikakve paţljivosti. (Uko) Mora da je sjedio u svojoj maloj kolibi i gledao treperenje zvijezda. bez oblaka misli na nebu vaše svijesti. u stanju ne-uma. Basho moţe biti probuĊen.. sa ljubavlju. i ĉovjek biva iznenaĊen. meditativno. i to na veoma posredan naĉin. Zašto je to zapisao? U tome se sadrţi sav manifest zena.. oblaci dolaze i . sa svjesnošću. A to je put Bude: pronaći neobiĉno u obiĉnom. to je onda moguće sa svime.njegove meditativnosti. bez sjećanja da tu prolaze. ĉovjek biva ispunjen poštovanjem. kiša dolazi. Kada pažljivo zagledam. Meditacija je alhemija: ona moţe obiĉan metal pretvoriti u zlato.. Haiku je jednostavno samo aluzija. neobiĉno se našlo u neĉemu sasvim obiĉnom. Ne mogu ništa reći o toj ljepoti – mogu samo naslutiti. one sijaju. to više nije dio ovog svijeta.. gledanje bez uma. Veliko ĉudo se ukazuje. Tu rijeĉ pažljivo treba zapamtiti u svom njenom znaĉenju ali korijen rijeĉi znaĉi mediativnost. on će tako propustiti ĉitavu stvar. briţljivo. pronaći sve u ovom trenutku. i onda iznenada … noćna kiša je smirila sva treperenja zvijezda. ĉak i cvijet nazunia će vas prenijeti u drugi svijet. Ako nazunia moţe biti tako lijepa. Ja sam zanijemio. potpuna prznina. sa briţnim srcem. Ako nazunia moţe sadrţati takvu poetiku. Poezija opisuje. Kako je to moguće? Ta nazunia – ako je to moguće sa nazuniom. vidim da nazunia cvjeta uz ogradu! Ah! . Kada sa takvim ne-umom pogledate. Kada paţljivo zagledam… A rijeĉ pažljivo znaĉi obazrivo. haiku samo ukazuje.. A što znaĉi kada nešto pogledate meditativno? To znaĉi bez uma. To će postati lotos raja. ja sam iznenaĊen. sa nezamraĉenom sviješću.

Vaša budnost je upravo vaše unutrašnje treperenje. * Ikkyu zapisa: BILO DA UZDIGNEM OVU PORUKU ILI DA JE UNIZIM. JA POZDRAVLJAM I KAŢEM: “NEKA TAKO BUDE… NEKA TAKO BUDE. Kiša i oblaci nadolaze. vaš unutrašnji sjaj. ali i dalje postoje. Prije ili kasnije ćete sjesti u * PLANINE ZELENILA. svi su pokušavali da to izbjegnu. ali nećete uspjeti u tome – obećavam vam. Vi izbjegavate svoje budastvo. PLANINE PLAVETNILA SE IZDIŢU: MOJA ZAHVALNOST SE IZLIVA I PUNI MOJE OĈI. ali sve to prolazi: vaša nutrina ostaje netaknuta.zvijezde nestaju. Prije ili kasnije ćete se umoriti od skrivanja. Vaš sjaj i vaša smirenost su veoma duboko ukorijenjeni u vama tako da se ne mogu izbjeći. od bjeţanja od sebe.” . Oblaci ili kiša ih ne mogu odnijeti. Vaš sjaj nije sjaj zvijezda koji se moţe ugasiti ili odnijeti ĉak ni na trenutak. SVE POD NEBESIMA JE CARSKO DJELO.

* Zen pjesnik: VJETAR SE SMIRUJE. . CVJETOVI I DALJE OPADAJU. je naĉin da se to pretvori u divno osjećanje. znaĉi postati posmatraĉ sa brda. sadašnjosti. On kaţe: “Bilo da uzdignem ovu poruku ili da je unizim. nemojte optuţivati egzistenciju za to. * Basho zapisa: ŠEVA PJEVA TOKOM CIJELOG DANA. bez ikakvog odupiranja. Samo prihvatajući to. PTICE PJEVAJU. TIŠINA PLANINE SE POJAĈAVA. oni će tugu preobraziti u radost. Mnogo puta blaţenstvo biva skriveno. To mora da je bio veoma meditativan ĉovjek… sjedeći u tišini podno planine i gledajući što se dogaĊa. trenutaĉnosti. još jedan opis ovoga. sve pod nebesima je carsko djelo. Ja pozdravljam i kaţem: “ “Neka tako bude… neka tako bude. Ovo su stvarna iskustva meditacije koja su se saţela u haiku. Meditacija. a oni koji su spremni da ĉak i nesreću prihvate radosno.” “ Bilo što da se dogodi. I DAN JOJ NIJE DOVOLJAN. u suštini. moja konaĉna odluka. Zato neka tako bude. moja potpuna saglasnost je da je to dobro. Zato neka tako bude. još jedan opis opuštanja. To je najĉistija poruka zena.Ovo je još jedan opis potpunog prepuštanja egzistenciji. Bilo što da se dogodi nemojte gunĊati. Moţda će vam nekada izgledati da je nešto krenulo naopako – ali ipak je Ikkyu u pravu.

NEMA VRIJEDNOSTI. U PRIRODI NE POSTOJI: Ja ne nalazim sebe. Ţivot se nastavlja iznova i iznova. Zen govori jezikom poezije. * Ikkyu zapisa: MENE VEĆ ODAVNO. U PRIRODI… Ja sam nestao u prirodi. MENE VEĆ ODAVNO. Ţivot je tako kratak. Ne postoji konaĉnog odredišta da se ide ka njemu. U PRIRODI NE POSTOJI: NEMA ODREDIŠTA. a da usljed toga rada nikada ne spoznate sjaj svog bića – zbog svih tih vaših takozvanih svjetovnih aktivnosti – koje vam uzimaju svo vaše vrijeme. Štogod da radite smrt je sve bliţa. tokom ĉitavog vašeg ţivota. To je bila uobiĉajena praksa u zenu da su tragaoci neprestano išli od jednog do drugog majstora sve do trenutka dok ne bi pronašli ĉovjeka ĉije samo prisustvo bi ih ispunjavalo. ne dolazeći do neke taĉke. . * ZAHVATITE VODU. To što je pjesnik pokušao da kaţe je da ako se pribliţite nekom probuĊenom biću – znali to ili ne – miris probuĊene osobe i njeno prisustvo će uhvati vaše biće.… Vi ĉak ni ne znate kada je vaše djetinjstvo postalo mladost. I MJESEC JE U VAŠIM RUKAMA. ja nalazim samo prirodu. DODIRNITE CVIJEĆE. sedamdeset godina proĊe tako brzo. Nema odredišta jer konaĉno odredište bi znaĉilo smrt. ĉedni. do nekog cilja – samo plesanje i bitisanje na hodoĉašću. Ovo je nešto predivno. ne znate kada je vaša mladost nestala i kada ste postali stari. MENE VEĆ ODAVNO. To bi bio znak da su pronašli svog Majstora. I VAŠA ODORA ĆE MIRISATI NJIME. vi ne znate da se neprestano krećete ka grobu. radosno kretanje bez brige o nekom odredištu. Samo postoji hodoĉašće. On vam je dao pravi manifest zena. ja ne znam kada. nanovo roĊeni. u ĉijem prisustvu bi postali sasvim nagi. samo putovanje je ţivot. ja ne vodim dnevnik i ne sjećam se da sam bilo kada bio neko. u ĉijem prisustvu bi pale sve njihove maske i odbrane.On kaţe da vi radite ĉitavog dana.

Svi naši veliki okeni su nastali usljed tog odvojenog dijela. i tako su nastali okeani. Noć. one ne predstavljaju neki smisao. A druga rijeĉ je mjeseĉar. ludak. To dolazi od rijeĉi luna. duboke doline su ostale da se pune kišom.… Mnogo ljudi je poĉinilio samoubistvo za punog mjeseca.* Shiki zapisa: PREDVEĈERNJI MJESEC: CVIJET ŠLJIVE POĈINJE DA PADA PREKO LAUTE. mjesec. Slike ovog haiku je vidjela duboka meditativna svijest. BEZBROJNE ZVIJEZDE – NEBO JE TAMNO ZELENO. * JEDAN PUN MJESEC. Nauka za to ima svoja objašnjenja… Mjesec je zapravo dio planete zemlje. ovo je ispoljavanje duboke meditacije. a mnogi ljudi su se i prosvijetlili za punog mjeseca. Prije oko ĉetiri milijarde godina veliki komad se odvojio od zemlje. zato što je većina ljudi koji su poludjeli. a posebno mjeseĉina. je smatrana veoma pogodnom za meditaciju. Ove slike ne znaĉe ništa posebno. poludjeli su za vrjeme noći punog mjeseca – odatle je nastala rijeĉ lunatik. Sada ĉak i nauĉnici tvrde da mjesec ima odreĊeni uticaj na um. . one su samo likovni doţivljaj. Ovo nije obiĉna poezija.

ali to što moţete uraditi. JA GA OKAĈIM – SKINEM GA I SVAKI PUT GA ZAGLEDAM. Rekao sam vam da je mjesec jedan od najvećih simbola u zen školi tajni… vi ćete se mnogo puta susresti sa mjesecom iz razliĉitih aspekata. I svaki put kada ga zagledate – nikada do kraja ne ispunite ţudnju. JA GA OKAĈIM… Pokušajte da shvatite tu poetiku. vi moţete otvoriti i sklopiti oĉi. Svakako. MJESEC NAD BOROM. Kada otvorite oĉi. vi tada odnosite mjesec.* Hokushi zapisa: MJESEC NAD BOROM. ţelju za ljepotom. vi ne moţete mjesec okaĉiti i skinuti ga. JA GA OKAĈIM – SKINEM GA I SVAKI PUT GA ZAGLEDAM. ponovo ga vraćate. * . Kada zatvorite oĉi.

On odjekne u praznom hramu. i na kraju išĉezne. * Ikkyu zapisa: KADA POSJEĈETE DRVO TREŠNJE I POGLEDATE. i zvuk se odnikuda javi. Mi smo kratki zvuci u velikoj i divnoj tišini. ĈAK I AKO BEZGRANIĈNO LEBDITE.Basho zapisa: STARI RIBNJAK. IzmeĊu nas i univerzuma ne postoji veća razlika nego što je izmeĊu zvuka i tišine.sjedeći u tišini i ništa ne radeći. Ţaba skoĉi u stari ribnjak. TU NEMA NIKAKVIH CVJETOVA. Basho je upravo sjedio tamo. . Naše bitisanje nije ništa drugo do zvuk u jednom ogromnom okeanu tišine. stvori se eho. Svrha zvona je da vam predaju poruku – vi zazvonite zvonom. U svakom hramu na Istoku se koriste razliĉita zvona. i svaki naredni eho biva sve tiši i tiši. CVJETOVE DONOSI PROLJEĆNI VJETAR. ŢABA SKOĈI DIVNA TIŠINA. Kratak zvuk. a onda divna tišina. Ĉak i danas se koriste bez nekog razumijevanja. i tako zapisao ovu malu pjesmu .

On govori o dugi a da joj ne pominje ime. UKAZANO NA JEDAN TREN NIKADA PONOVO TAKVO. Nema potrebe odbacivati duge – uţivajte u njima. Samo se oslanjajte na vlastitu svijest. * Ho-o zapisa: SUNCE SE RASIPA OGLEDANO U KUGLI KIŠE. ukazano na jedan tren – i nikada ponovo takvo. Trešnjino drvo ĉeka. Vi ĉak moţete. kaţe Ikkyu. Ono će iznenada procvjetati. što je to vaţno? Ono je uvijek dolazilo. Ali savršeno dobro znajte da je to trenutaĉni fenomen. Da li ste ikada vidjeli istu dugu? Takav je i naš takozvani svjetovni ţivot: samo duge. Druga stvar o kojoj Ikkyu govori: ĈAK I AKO BEZGRANIĈNO LEBDITE. moţda dan ili dva kasnije. treba da budete strpljivi. posjeći trešnjino drvo i pogledati unutra gdje su sakriveni cvjetovi. ta uĉenja moţda više nijesu prikladana. To moţe reći samo zen majstor o svom zaĉetniku: „Nemojte se oslanjati na uĉenja Gautama Bude“ – jer su ta njegova uĉenja bila u drugaĉijem okruţenju. i pravi vjetar doĊe do trešnjinog drveta. Cvjetove donosi proljećni vjetar. Sunce se rasipa ogledano u kugli kiše. Vi moţda uopšte nijeste takvi ljudi. Ĉak ni Gautamina svijest više nije pouzdana. Tu nema nikakvih cvjetova. neka pravi trenutak. .. On je govorio drugaĉijim ljudima. a i vrijeme se promijenilo. on samo kaţe da je Gautama djelovao u prilikama prije hiljadu i pet stotina godina. SAMO SE NE OSLANJAJTE NA UĈENJA GAUTAME. Proljeće će doći. ĈAK I IZA OBLAKA. radosno. vi ne moţete donijeti cvjetove. Neka doĊe proljeće. buknuće u beskrajnoj ljepoti.. Ono samo ĉeka u tišini. i klima. Vi treba da ĉekate. On ne kaţe da je Gautama pogrešan. od iste graĊe su napravljeni i snovi. Vi ne moţete pitati: „Zašto trešnjini cvjetovi ne dolaze?“ Drvo je tu. SAMO SE NE OSLANJAJTE NA UĈENJA GAUTAME. vi ga zalivate. ono ne juri negdje da uhvati proljeće. Ikkyu kaţe dvije stvari: jedna. ono se ne ţuri. oni će doći u svoje vrijeme.ĈAK I IZA OBLAKA.

Ĉak i u jesen. * Buson zapisa: . ljubav i smijeh. Oni koji to mogu shvatiti. A kada ste krajnje opušteni. Hiljade cvjetova iznenda poĉinju da cvjetaju. oni koji to mogu osjetiti će biti neizmjerno zadivljeni ljepotom suvog lišća.. JA OTVORIH OĈI – i. SASVIM ODMORAN – krajnje opušten. Ali budite opušteni. samo vi treba da imate oĉi da to vidite. ĉak i mrtvo lišće poĉne da pleše. spremno da vas okruţi sa svih strana. U svijetu jedne boje – zvuk vjetra. * SASVIM ODMORAN. Proljeće dolazi sa vašim opuštanjem – a on govori o unitrašnjem proljeću. Kada dune vjetar ĉak i mrtvo lišće stvara muziku. JA OTVORIH OĈI – PROLJEĆE: Ovaj predivan haiku mnogo govori a da ništa ne kaţe. Boţe moj! Proljeće je svuda došlo. a proljeće je uvijek prisutno. ali ipak postoji nešto ţivo. Ali ipak je nešto veoma ţivo – zvuk vjetra. sve izgleda nalik groblju. u toj smirenosti postajete svjedok. Oni će takoĊe biti u mogućnosti da vide ljepotu golog drveća bez ijednog lista naspram neba. kada šuma postane puna suvog lišća. Zimska sjeta. takoĊe. Tada ćete u svemu naći ţivot. To golo drveće ima ljepotu. U SVIJETU JEDNE BOJE – ZVUK VJETRA. Vi ste ispunjeni mirisom onostranog.* Bašo zapisa: ZIMSKA SJETA.. i kada drveće stoji golo naspram neba.

Ja sam samo posmatraĉ.PROCVJETALA KRUŠKA – A ŢENA NA MJESEĈINI ĈITA PISMO NEKO. ODUVAN JE VJETROM. Zapravo. “ Ja ne mogu ništa da uĉinim. nekada ka jugu. PROCVJETALA KRUŠKA – A ŢENA NA MJESEĈINI ĈITA PISMO NEKO. MOJ ŢIVOT PROTIVRJEĈNOSTI. Sve je protivrjeĉno. istine i ljubavi u srce pjesnika. ODUVAN JE VJETROM. Nekada sam oduvan ka sjeveru. svako ko je spoznao svoju najdublju tišinu će se sloţiti sa ovim pjesnikom koji kaţe: “Ja ne mogu uraditi ništa.” … MOJ ŢIVOT PROTIVRJEĈNOSTI. Oni jednostavno slikaju neku malu scenu koja je unijela iskustvo ljepote. * Moritaka zapisa: JUTARNJA SLAVA! . što se dogodi. to je stvarna suština meditacije. * Haiku: NE MOGU URADITI NIŠTA. i obilje tišine. ja sam samo posmatraĉ svega toga.” Biti samo posmatraĉ a ne ĉinilac. dogodilo se. …. Ti mali haiku nijesu obiĉna poezija.

“Izgleda mi”. Sunce sija i Jutarnja slava se iznenda otvara i šalje svoj miris lahoru da ga odnese što je dalje moguće. kaţe Moritaka. kada ptice poĉnu da pjevaju.” TAKO BI DANAS MOGLA DA IZGLEDA MOJA ŢIVOTNA PRIĈA.TAKO BI DANAS MOGLA DA IZGLEDA MOJA ŢIVOTNA PRIĈA. A Moritake. prosvijetljeni majstor. Noć je prošlost koja je otišla. . Moje biće je takoĊe dospjelo do cvjetanja. useljava se. a u mom najdubljem središtu je sunce izašlo.” * Bašo napisa: UMIRUĆI CVRĈAK – KAKO JE PUNA ŢIVOTA NJEGOVA PJESMA. ona je vjeĉna. Noć je prošla a dan buĊenja je zapoĉeo. Zora za kojom sam tragao milionima ţivota je konaĉno stigla. Ovaj dan buĊenja i svjesnosti ne poznaje kraj. a jutro nema kraja – i ono je vjeĉno. Moritaka kaţe: “Mraĉna noć moje duše je okonĉana. smješta se zauvijek. A Jutarnja slava ima predivan miris. a jutro je nešto što polako dolazi. kaţe: “Jutarnja slava… se otvara kada sunce izaĊe. Jutarnja slava je jedan od najljepših cvjetova – posebno na Dalekom Istoku. kada je ĉitava atmosfera osvjeţena jutarnjim lahorom.” Zabiljeţeno je da je Gautama Buda rekao: “Noć nema poĉetka. “da je to ĉitava moja ţivotna priĉa.

svog blaţenstva. * Šoša napisa: PROBUDITI SE. Baš iznenada u zimi. SAMO ŠTAP IDE SA MNOM PRATEĆI MOJU PJESMU. Naĉin kako probuĊeno biće treba da ţivi: bujnim ţivotom.On umire… Umirući cvrĉak – kako je puna ţivota njegova pjesma. svoje ekstaze. BITI ŢIV. u ovom svijetu u kojem je sve smrtno – kakva sreća! Zimska kiša. .! Svakog jutra kada se probudite sjetite se toga. naiĊe kišni oblak. isijavanjem bogatstva energije. kada se ne oĉekuje. * Ikju napisa: U SLAMNATIM SANDALAMA. i pljusak stvori mnoštvo duga. U OVOM SVIJETU. ISCRPLJENIM NOGAMA I BEZ PRIJATELJA. Šoša kaţe: „Probuditi se. biti ţiv. KAKVA SREĆA! ZIMSKA KIŠA. a to je naĉin kao probuĊena osoba treba i da umre: i dalje isijavanjem i bujanjem svoje radosti.

toliko povezani da kada se ĉak i samo jedna osoba prosvijetli. ĉitavo nebo će biti ispunjeno ljubavlju prema njemu. to što je bitno je da li posjedujete štap svijesti – da vaše ĉitavo biće isijava iznutra. * Rjota napisa: ONI NE RAZGOVARAJU. nema rijeĉi. njeno prosvjetljenje je trenutak radosti za ĉitavu egzistenciju.“ Postoji mogućnost da ako se sretnu dvije osobe koje su veliki majstori – ne novi mladi cvjetovi. Hiljade cvjetova će poĉeti da cvjeta oko vas.PTICA KUKAVICA KUKA NA NJEN NAĈIN: TO JE PROLJEĆE U MOM SRCU.. I BIJELA HRIZANTEMA. * . ptice pjevaju. Domaćin je posjetio drugog domaćina. DOMAĆIN. Imam samo sandale od slame – iscrpljenih nogu i bez prijatelja. samo štap ide sa mnom. domaćin je tu. Nije bitno da li posjedujete novac ili vlast. Sasvim je jasno da kada vam se dogodi prosvjetljenje. Posjetilac je tu.. nije bitno da li ste neki kralj.“ Kakav je to štap? U zenu oni nazivaju svoju svijest pravim štapom. Samo štap ide sa mnom prateći moju pjesmu. to je proljeće u mom srcu. I ne samo ĉovjek već se i drveće raduje. Vaše proljeće je stiglo. bez mraka. To poĉinje da obasipa i vas. ali nema gosta. POSJETILAC. On kaţe: „Ja sam siromašan prosjak – u slamnatim sandalama. U tom trenutku to je proljeće za vas. Ptica kukavica kuka na njen naĉin. To je jedan od najvećih doprinosa zena: kada se neka osoba prosvijetli tada ĉitava egzistencija uţiva u tome jer smo svi mi povezani. već zreli – da ne razgovaraju. vi postajete dobrodošli gost ĉitave tajnovite egzistencije. „Oni ne razgovaraju.

sundram. shivam. Pošto je ljepota srce zena. boţanstvo. Oni su samo jedna stvar gledana sa tri stanovišta. ili će to naći nalazeći boţanstvenost svog bića. JAUKALA JE NAD RIJEKOM KSIJANG. do satyam. ili će doseći do vrhovnog nalazeći vjeĉnu ljepotu svog bića. Zen je religija ljepote. Vi znate opis Upanišada o najvišoj istini: satyam. Kada se dva majstora sretnu ispod trešnjinog drveta. on je bio znatno kreativniji. Oni znaju da su obojica povezani sa istim izvorištem. On je stvorio veliku poeziju. oni mogu da ne znaju ništa jedan o drugome. OVO PLAVO MORE I PLAVO NEBO SADRŢE SUŠTINU OTKUCAJA MOG SRCA. To nije nekreativna religija. Ĉovjek će naći vrhovno nalazeći istinu o svom biću. ona je stvorena i dodata ljepoti egzistencije. IPAK JE PUTNIK BESKUĆNIK PJEVAO IZ DUBINE SVOJE DUŠE.Isa napisa: POD TREŠNJINIM DRVETOM NEMA STRANACA. On je preobrazio u meditaciju obiĉne stvari kao što je gaĊanje strijelom ili maĉevanje. Ĉudna ĉinjenica je da ako moţete postići jedno. tada će shivam i sundram automatski slijediti. Postoji vrhovno izraţavanje. * Zen pjesnik Ikju napisa: KIŠA JE PADALA DO SUMRAKA. veliko slikarstvo. . ona dva druga automatski slijede. Ako dosegnete do istine. Zen je religija ljepote. ali samo jedan zvuk „klika“ i oni više nijesu stranci.

To je tajna egzistencije. Prisjećati se sebe… ne gubiti se. To im sluţi da plaše divje ţivotinje. Ovdje ples kiše najavljuje sunce. Potom ukrste još jedan bambusov štap i odjenju ga nekom odjećom. Sve se meĊusobno podrţava. Mi smo okruţeni mnogim oblacima punim kiše.U egzistenciji ne postoji suprotnosti. ZAHVATATI ĈISTU VODU IZ DUBINE VATRE. * UOĈITI SUNCE USRED KIŠE.* Zen majstor Dogen napisa: STRAŠILO NA BRIJEGU. to se dogaĊa. nema protivrjeĉnosti. to moţe biti. Ali iako je nemoguće. Ovdje se vatra pretvara u vodu. * Jakuan napisa: . “Zahvatati ĉistu vodu iz dubine vatre. PIRINĈANO POLJE – KAKO JE BEZBRIŢAN! KAKO JE KORISTAN! Strašilo je laţni ĉovjek kojeg farmeri naprave tako da na bambusu stave glineni lonac kao da je to glava monaha savršeno obrijana.” Nemoguće je ni pomisli da se moţe zahvatiti ĉista voda iz vatre.

On kaţe: to što se dogaĊa u ovom svijetu je “kameni ĉovjek klima glavom” a “drveni stub zapješće rukama”. Ako unesete i malo svjesnosti. skoro kao da smo somnabulisti. i vi ćete nestati. mjeseĉari. Majstor koji je napisao ovaj haiku – njegovo ime nije poznato – ostao je sasvim nepoznat. Vi ste mnogo slušali o probuĊenom. Niko nije svjestan. Um je isprano ĉisto nebo: oslušnite to izvan sebe. Ja kaţem “malo svijesti” samo da vas ne uplašim jer. malo budnosti. ĉitav okean će se sliti u vas. Majstor u jednom jednostavnom iskazu izgovara ĉitavu knjigu: “Savršena melodija – nalik vjetru meĊu borovima udaljenih padina. UM JE ISPRANO ĈISTO NEBO: OSLUŠNITE TO IZVAN SEBE. Ta situacija uspavanosti se moţe promijeniti samo ako unesemo malo svijesti. a to što će ostati je istina. sada je vrijeme da mu vidite lice. Samo dajte malo prolaza. malo obazrivosti. Sve se dogaĊa nesvjesno. zapravo. malo posmatranja. . * KADA KAMENI ĈOVJEK KLIMNE GLAVOM – DRVENI STUB ZAPLJEŠĆE RUKAMA.SAVRŠENA MELODIJA – NALIK VJETRU MEĐU BOROVIMA UDALJENIH PADINA. vjeĉna istina. to malo svijesti nije baš malo.” * Jedno zen izraţavanje: BOLJE JE DA VIDITE LICE NEGO DA ĈUJETE IME.

kada ga jednom pronaĊete u sebi. . Pjesnik kaţe da u prirodi nema rasporeĊivanja: nema podreĊenih. On kaţe da kada ste veoma smireni ne postoji zvuk. ONAJ KOJI ODGOVORI NA POZIV – NIJE NIKO DRUGI DO LOPOV. i ako vas neko upita: „Ko ste vi?“ – tada će samo tišina biti odgovor. ja sam Buda“ – vi tada nijeste ništa drugo do kradljivac. * Jedan pjesnik napisa: U PROLJEĆNJEM PEJZAŢU NEMA NI VEĆEG NI MANJEG. BEZ MIRISA. Sve je prihvaćeno u svojoj osobenosti. Oni koji su kraći ne osjećaju podreĊenost. ali vi nijeste spoznali svog prvobitnog ĉovjeka. PROCVJETALE GRANE PRIRODNO RASTU. nema nadreĊenih. NEKE KRAĆE. iz knjiga. ne razmišlja u terminima gradacije. vi nećete razmišljati o tome ko je veći a ko je manji. Prvobitan ĉovjek. Ako bilo što odgovorite: „Ja sam Bog.* Ikju napisa: ĈOVJEKOV UM JE BEZ ZVUKA. NEKE DUŢE. nema mirisa. oni koji su više izrasli ne osjećaju nadmoćnost. Vi ste te rijeĉi posudili od drugih. ja sam mesija. ja sam jedini Boţji sin.

Ali pravi posmatraĉ je vaše najviše biće. To je apsolutno nemoguće. već u ne-dvojnosti. Ako vi posmatrate posmatraĉa. Vi ne moţete otići dalje od toga. Vi. I zapamtite. to nijeste vi. sve nestaje. To je konaĉan odmor. Sada više nema ništa što treba znati. SRCE POŢELJE DA SE UDRUŢI SA SOBOM. TO ĈAK NI MUDRACI NE MOGU ZNATI. Sve dvojnosti se mogu uoĉiti. Vi postojite – ne u izrazu “jesam” i “nijesam”. . A to što se moţe uoĉiti. GDJE JE ODREĐENO UZEJAMNO DJELOVANJE “JESTE” I “NIJE”. Vi ste uvijek posmatraĉ. TO ĈAK NI MUDRACI NE MOGU ZNATI. * Još jedan haiku: USTA POŢELJEŠE DA GOVORE. ALI RIJEĈI IŠĈEZNUŠE. nalazite svoj dom. Nema ništa što treba znati. Neizmjerna tišina otvara vrata. po prvi put. tada je jedan od vas upavo um – kojeg vi zovete posmatraĉ – a drugi je pravi posmatraĉ. vi ne moţete posmatrati posmatraĉa. Znanje postaje apsolutno bezvrijedno. Posmatrajući u tišini.* Jedan zen pjesnik napisa: GDJE JE ODREĐENO UZEJAMNO DJELOVANJE “JESTE” I “NIJE”. to je granica egzistencije.

* Šinšo haiku: DA LI ĈOVJEK TREBA DA BRINE O PROSVJETLJENJU? NIJE BITNO KOJIM PUTEM PUTUJEM. U toj istinskoj ništavnosti se nalazi vaše biće.ALI MISLI NESTADOŠE. Ĉovjek sa takvom odreĊenošću će upravo ovog trena stići svom domu. ALI MISLI NESTADOŠE A kada ne ostane ništa. Ta vrsta prosvijetljene osobe se zove arhata. ALI RIJEĈI IŠĈEZNUŠE. . JA IDEM KUĆI. On je taĉno opisao stanje meditacije. On je spoznao. za to moţe biti potrebno milioni ţivota ili samo jedan jedini trenutak – jedno je sigurno: “Ja idem kući”. SRCE POŢELJE DA SE UDRUŢI SA SOBOM. tu ste vi. ĉita o tome. on je veoma tajanstveno ćutljiv. On će postati prosvijetljen ali neće govoriti o tome. raspravlja o tome. Ja ću to ponoviti kako biste zapamtili što je meditacija: USTA POŢELJEŠE DA GOVORE. ali je ostao miran. sluša o tome…? “Nije bitno kojim putem putujem…” To moţe biti dug put ili kratak put. To su lavovi koji ne brinu ĉak ni o prosvjetljenju? On kaţe: “Da li ĉovjek zaista treba da brine o prosvjetljenju – da govori o tome.

tek samo mala igra. Vi se milionima ţivota moţete kretati po površini nalik talasima. Naš takozvani ţivot je tako trenutaĉan da ĉovjek ne treba da se veţe za njega. „Kapi mjeseĉine stresene sa ţdralovog kljuna“ – ne raditi ništa. Vjeĉnost se nalazi skrivena iza svakog trenutka. i vi odlazite. posmatra svijet. posmatrati ĉitavu dramu. vaše radosti. Ali vi se moţete površno kretati i nikada ne ući dublje u svoju svijest. Samo posmatraĉ. Svaki trenutak tako moţe postati trenutak plesa. .. nigdje ne ići. sjedi u tišini. To je samo jedno obiĉno gubljenje ogromne svijesti koja moţe otvoriti sva vrata vaše originalnosti. vaše ljepote.. Upravo jedna mala drama..* Bašo zapisa: ZIMSKI VIHOR NESTAO MEĐU BAMBUSE I LEGAO DA SE SMIRI.. samo u tišini. vaše kreativnosti. Što je ovaj naš takozvani ţivot? “U zimskom vjetru nestaje meĊu bambusove i leţi da bi se smirio”. * Dogen napisa: SVIJET? KAPI MJESEĈINE STRESENE SA ŢDRALOVOG KLJUNA. Samo odreĊeno djelovanje – samo pravilno djelovanje – moţe pronaći besmrtnost.

Upravo kao što ti imaš predivnu atmosferu. Nije bitno da li je to proljeće.“ JA ODLAZIM. ja ću otići. ja sam došao do mog najvišeg vrha. ja sam. A vi osjetite ogromnu milostivost prema ruţi. na kiši i na suncu. Svi te vole. ljeto ili zima.“ To pokazuje neizmjernu milostivost: „Zašto ti odlaziš kada sam ja spreman da odem umjesto tebe? Ljudi te vole. On je spreman da ode. prosvijetljen. Nemoj remetiti njihovu radost. Ja mogu otići. TI OSTAJEŠ – DVIJE JESENI. on to govori jeseni. Zato on govori jeseni: „Ti ostaješ. Ti si procvjetala. „Ti si jesen. JA ODLAZI. ti ostani. ja sam spreman da odem. uzvišena. isto kao što si ti tako predivna. i ja sam takav. A moje vrijeme je prošlo. Nema potrebe da ti odeš. I kada on kaţe: „Ja odlazim. Ja mogu otići. jesen. I on ţeli da ostane ljudima sve što je lijepo da bi uţivali u tome. Moja jesen je došla. Jesen prolazi. ja te mogu zamijeniti. Ovo je veoma oĉaravajući haiku. da nestane u ovaj ogroman okean egzistencije. Što on ţeli reći ovim haiku? Jesen u Japanu je predivna. takoĊe. jesen. ti ostani. Ako je u pitanju odlazak. Zato nema problema. Ljudi te veoma mnogo vole. Zato ja mogu otići. Ljudi te veoma vole. On sebe osjeća usklaĊenim sa univerzumom. Oni plešu kada jesen doĊe. i ja sam isto takav unutar sebe. ti ostani. Oni se raduju kada ti plešeš na vjetru.“ To je isto kao kada govorite ruţi koja treba da odbaci svoje lišće i da nestane. . TI OSTAJEŠ – DVIJE JESENI. takoĊe. Buson je zen majstor. To je jedno od najljepših perioda u godini. Ja sam došao do kraja puta. Ja sam procvjetao. Ja idem – ti ostaješ“. i kaţete: „Ne odlazi. I ja sam. to skoro boli kada jesen prolazi. procvjetao.“ Samo zen majstor moţe ostvariti ovakav dijalog jer on osjeća sklad sa egzistencijom. I ja sam neka druga jesen.* Buson napisa: JA ODLAZIM. stoga ona uvijek ulazi u haiku. probuĊen. Nema više gdje da se ide. Umjesto tebe. oni uţivaju u tebi. TI OSTAJEŠ – DVIJE JESENI. Ja ću otići. Ti budi ovdje.

vi vidite svjetlost. i on iznenda postaje usklaĊen sa svicima. pa kaţe: “JA SAM SVITAC. TAKOĐE. PRELAZITI OVU LJETNJU RIJEKU. a nekada sve postaje svjetlost. SANDALAMA U RUCI! . IZNENADA MRAK – JA SAM SVITAC. IZNENADA SVJETLOST. TAKOĐE. Tišina noći i mnogi svici naokolo. Nekada sam nesvjestan. vi vidite mrak. Nekada je sve mrak. a kada sklopi krila. nekada svjetlost. On se kreće… kada otvori krila. nekada mrak. IZNENADA MRAK – JA SAM SVITAC. TAKOĐE. nekada mrak.* Ĉinejo napisa: IZNENADA SVJETLOST. Mora da je Ĉinejo meditirao duboko u noć. nekada sam budan. nekada svjetlost.” * Bašo napisa: KAKVA SREĆA. Vi ste vidjeli svica.

TI NESTAJEŠ U JESENJI SUMRAK. I ja ću. PRELAZITI OVU LJETNJU RIJEKU. moj jesenji sumrak uskoro dolazi. sve za njega postaje misterija. i baš kao što draga ptica išĉezava daleko u jesenji sumrak. takoĊe. draga ptico.” To su rijeĉi nekoga ko zna. On govori: “Ja starim. Sandale u ruci? Mora da je ljetnja rijeka postala veoma plitka. išĉeznuti u plavetnilu egzistencije. Neka tako mala stvar! Vi biste rekli: „Što tu ima?“ KAKVA SREĆA. * Isa napisa: PERLE OD ROSE! . kakva sreća! * Buson napisa: JA STARIM – DRAGA PTICO. Zbog ĉega tu treba biti sretan? Ali to je pravi smisao zena da nemate nikakav razlog da budete sretni. SANDALAMA U RUCI! Vi ćete reći: „U tome nema niĉega. vi je vidite neko vrijeme a onda nestaje u plavo nebo…” On kaţe: “I ja starim.Ĉovjeku koji je prosvijetljen. prelazeći ljetnju rijeku sa sandalama u ruci. ĉak ni to.

I nenadano. TRAGAJUĆI. Ova ĉitava egzistencija je duboko sjedinjena u središtu. Vi ćete uvijek prekoraĉiti svoj um. to je i središte ĉitave egzistencije. TI ĆEŠ UĆI SAMO U SVOJ UM. Ovi zen pjesnici su prevazišli svu poeziju svijeta jer je sva poezija proizvod uma. Bez da ulaţete ikakav napor u traganju i traţenju. * Ikju napisa: TRAŢIŠ LI PUT BUDE CIJELE NOĆI. Vi moţete tragati ne samo tokom jedne noći već tokom ĉitavog ţivota. kako moţete biti neki stranac ili domaći? Vi jednostavno bivate sjedinjeni sa egzistencijom. Budu treba jednostavno prepoznati. .U SVAKOJ OD NJIH. Tu se svi mi susrećemo. samo haiku dolazi iz ne-uma. Vi nacrtate veliki krug. vi ćete otkriti da se one pribliţavaju jedna drugoj. Vi nećete pronaći Budu jer se Buda ne nalazi traganjem. sve će se promijeniti – iznenada. ja vas ne šaljem samo ka vašem središtu. Zato kada kaţem da idete prema vašem centru. Na obodu kruga moţete staviti taĉke koje su udaljene. tu je samo jedna okeanska svijest. Bude. vaši naĉini ţivota. traţeći Budu. Vi ste Buda. Samo smo na periferiji razliĉiti. svo vaše djelovanje. u nesvjesnosti i mraku. Sve će to nositi miris probuĊenog. sve vaše akcije. samo pogledajte unutar vas. JA VIDIM MOJ DOM. A u središtu se sve linije susreću. A onda iz svake taĉke povucite liniju ka centru. PERLE OD ROSE! U SVAKOJ OD NJIH. takoĊe. JA VIDIM MOJ DOM. Kako se te linije budu pribliţavale središtu. A kada u svakoj kapi rose moţete vidjeti svoj dom.

ja ţelim da moji ljudi znaju da meditacija nije samo da budete smireni – to je samo jedan njen dio. * Etsujin napisa: PADAJU ALI MIRNOG SRCA – MAKOVI. Konaĉno. Vi ne moţete ništa uraditi sa njim. to je savršeno otvoren lotos.. samo se moţete radovati. Oni su plesali na vjetrovima. oni su uţivali pod zvijezdama. to ima miris koji nije od ovog svijeta. oni su uţivali na mjesecu. niti joj moţete nešto dodati. Vi moţete plesati. Nema ţalosti. drvo koje je dugo bilo njihov dom.. DA GA PRAZNIMO. Posebno. ŠTAVIŠE.* Drugi haiku: KOLIKO GOD DA USIPAMO. To je savršen krug. . oni su plesali na rijeci. drvo koje ih je dugo hranilo. Padaju ali sa mirnim srcem. Cvjetovi opadaju mirnog srca. moţete pjevati pjesmu slaveći lotos koji se rascvjetao u vama. Sada se vraćaju zemlji odakle su došli. NIKADA GA ISPRAZNITI. I kada poezija proistekne iz vaše tišine ili kada proiziĊe vašee slikarstvo. to treba da bude kreativno. Oni se ĉak i ne osvrću da pogledaju drvo na kojem su cvjetali. Vi ne moţete ništa iz nje uzeti. NE ZNAMO NI RAZLOG ZA TO – TO SE NAZIVA SKRIVENA SVJETLOST. Svjetlost unutar vas je savršena. NIKADA GA PREPUNITI. oni su plesali. slavili. Oni su uţivali na suncu.

SVE JE PRAŠINA – . ka vjeĉnom poĉinku. Oni su došli iz zemlje. Oni su ţivjeli potpuno. U ZDJELI OD BEZBRIŢNOSTI SPREMIO SAM ĈISTI LAHOR. oni se vraćaju zemlji. To su istinska ĉuda. Tako se više nećete ponovo vratiti u zatoĉeništvo vašeg tijela. krug se zatvara. Oni se veoma spokojno vraćaju zemlji u koju će ponovo nestati. nema napetosti. * Zen pjesnik napisa: U ŠUPLJOJ KOŠARI OD BAMBUSA STAVIO SAM BIJELI MJESEC. nema patnje. vi dolazite iz egzistencije i vraćate se egzistenciji ukoliko imate smireno srce. Upravo kao što cvjetovi rastu iz zemlje i vraćaju se zemlji na vjeĉni poĉinak.Što još ĉovjek treba? Došlo je vrijeme da se ide na vjeĉni odmor. * Seigensai napisa: OVA GRABEŢ. Ona se dogode sama od sebe u tišini vašeg srca. Zbog toga su njihova srca mirna. oni sada umiru sa plesom. Vi ćete se jednostavno vratiti nazad ka izvoru iz kog ste potekli.

PROPOVJED ZA DANAS. KOPNA, MORA. PROBUĐENI, TI SAM HODAŠ ZEMLJOM.

Kada jednom shvatite sebe, sve je prašina. Onog trenutka kada shvatite sebe vi otkrijete da je vaša osama predivna, tako dragocjena da se ne gubite u svjetini i njenoj glupoj ideologiji. Po prvi put postajete individua sama po sebi; vi više nijeste hindus, muhamedanac ili hrišćanin. Vi jednostavno pripadate univerzumu. Vi ste univerzalni ljudi. To je najveće ĉudo.

*
Još jedna zen poema od Nenšo:

SAMO PRAVO BUĐENJE DOVODI DO TOGA. SAMO BUDALE TRAŢE SVETOST ZA NAGRADU. DIŢUĆI RUKU, KAMENI SVETIONIK NAJAVLJUJE SVITANJE. OSMJEHUJUĆI SE, PRAZNINA KLIMA SVOJOM OGROMNOM GLAVOM.

To što je Nenšo kazao je: Zašto pokušavate da budete svetac? Zato što će svetac biti nagraĊen u raju. Sve vaše vrline su samo nastojanje da stignete do raja gdje će vam biti obezbijeĊena sva zadovoljstva. Zbog ĉega vaši sveci sebe muĉe? Nadaju se što budu više sebe muĉili, to će biti bliţe raju. A što raj omogućuje? Mlade gole ţene, rijeke vina, nema rada; svakome se daje harfa… piju vino, imaju djevojke, sviraju na harfi, Aleluja! To se sve dogaĊa u raju. Ja vam kaţem da će vaši sveci izgledati veoma veselo. Ovdje oni samo muĉe sebe, postali su ruţni, prljavi. A te djevojke u raju su od plastike jer one tamo vjeĉno sluţe. Ja nijesam ĉuo da je neka od njih otišla u penziju. One su uvijek od šesnaest godina. Vrijeme prolazi ali one ne stare – samo plastika to moţe. Plastika nikada ne stari, nikada ne propada.

*
Zen pjesnik napisa:

IMATI SUNCE I MJESEC U RUKAVU; DRŢATI VASIONU NA DLANU JEDNE RUKE.

I njegov haiku je zavšen. Samo se sjetite jedne ruke, samo zapamtite svoj rukav. IMATI SUNCE I MJESEC U RUKAVU; DRŢATI VASIONU NA DLANU JEDNE RUKE. Kada otvorite šaku da li imate ĉitavu vasionu na svom dlanu? Samo je ne zatvarajte. Zatvorena šaka je najsiromašnija; u njoj nema ništa. Ĉudna je stvar da se svako dijete raĊa sa zatvorenom šakom, a da svi umiru sa otvorenom šakom. Nijeste nikada ĉuli da je neko umro sa zatvorenim šakama jer trebate energiju da biste zatvorili šaku. Otvorena šaka ne treba energiju, ne treba napetost. Zatvorena šaka će se umoriti. Umirući ĉovjek nema snage da zatvori šaku.

*
Haiku od Ikjua:

KADA DOĐEMO I VIDIMO, I OVDJE JE KUĆA U PLAMENU – ZAŠTO ONDA LJUDI KAŢU: “DOBRO JE ŢIVJETI U NJOJ”?

On kaţe: “Na pogrebu tijelo gori, a ljudi stoje oko pogrebne lomaĉe, ali niko nije svjestan da ne gori samo to tijelo. To nije izuzetak, to je pravilo. I vaše tijelo će gorjeti na pogrebnoj lomaĉi.” Ova kuća nije vjeĉna. Ova kuća koja je saĉinjena od materije moţe propasti svakog trenutka. Zašto ljudi onda govore: “Dobro je ţivjeti u njoj… dobro je ţivjeti u ovom tijelu?” Zašto to ljudi govore kada tijelo nije ništa drugo do prevozno sredstvo koje vas nosi od kolijevke do groba? Nije dobro ţivjeti u tijelu. Budite u tijelu ali budite svjedok kako biste znali: “To nijesam ja” – to je samo jedno veliko iskustvo. Vi odbacujete tijelo ĉak i dok ste ţivi; vi odbacujete um ĉak i dok ste ţivi. Zato kada smrt doĊe, ona ništa ne moţe uzeti od vas, vi ste odbacili sve što se moţe uzeti, i tako ste spasili vjeĉnost koju smrt ne moţe dotaći. To je sasvim neophodno za svaku inteligentnu osobu: prije no što smrt doĊe, njoj će biti sasvim jasno da ona nije tijelo i da nije um; ona je samo ĉista svijest.

*
Haiku od Hokušija:

MJESEC IZNAD BORA; POSTAVIM GA DA VISI - SKINEM GA I UVIJEK GA VIDIM.

Sasvim je sigurno da ne moţete postaviti mjesec da visi. vi ste skinuli mjesec.. vi ponovo donosite mjesec. Pokušajte da shvatite tu poetiku. POSTAVIM GA DA VISI.. a potom ga skinuti. a potom ih sklopiti. Vi moţete da otvorite oĉi. MJESEC IZNAD BORA. Kada sklopite oĉi. ali što moţete da uradite. POSTAVIM GA DA VISI . * Haiku od Rjokana: LOPOV JE OSTAVIO MJESEC U PROZORU.SKINEM GA I UVIJEK GA VIDIM. ĉeţnju za ljepotom.. I uvijek ga vidite .nikada ne utolite ţudnju.Govorio sam vam da je mjesec jedan od najvećih simbola u školi tajni o zenu. Kada otvorite oĉi. vi ćete se mnogo puta susresti sa njim u razliĉitim okolnostima. ..

“ * Haiku od Hoitsu: BUDA: TREŠNJINI CVJETOVI NA MJESEĈINI. Tvojim ulaskom ovdje. Lopovi obiĉno ulaze u palate kraljeva.“ Ĉak se i lopov postiĊeo i rekao: „Ne. BUDA: . Baš predivno. On je osjetio veliku samilost prema njemu jer je znao da u kolibi nema ništa. da je ušao u monahovu kolibu. ja bih skinuo pun mjesec i da ti ga. Kada bih bio u mogućnosti. Otvorio je oĉi I video da je lopov ušao u kolibu. lopov je krenuo da izaĊe napolje. „ “Da me je jadnik ranije obavijestio da će doći. Cijela priĉa je divna. Noć je veoma hladna!” On mu odgovori: „Ne brini za mene. ja bih isprosio nešto u komšiluku za njega I ostavio da ima što da ukrade. a biće još hladnije!“ Rjokan mu reĉe sa suzama u oĉima: „Ti si me ponovo podsjetio na moje siromaštvo. ti si mi omogućio da se osjetim bogatim ĉovjekom. Lopov je rekao: “Što radiš? Ostaćeš nag. On je leţao na podu ali nije spavao. To je bila njegova jedina imovina. Ja uţivam u oveme. Jedne noći je lopov ušao u Rjokanovu malu kolibu. On je lopovu ponudio svoje ćebe. Nemoj otići praznih ruku. i ja sam postao kralj. Rjokan je imao samo jedno ćebe koje je koristio i danju i noći da se pokrije. Kako ćeš provesti noć? Veoma je hladno. Rjokan nije mogao da se uzdrţi. Ali što sada mogu da uradim?” Vidjevši da tu nema ništa. ja ne mogu primiti taj poklon jer ti nemaš ništa. Tako jednostavno. Ti si me obradovao tim darom. moja koliba je postala palata.Ovo je Rjokan napisao upravo pošto je lopov otišao.

* Haiku od Rjota: TAKO SJAJNA MJESEĈINA: AKO SE IKADA PONOVO RODIM – BOR NA VRHU BRDA! Ukoliko se ponovo bude rodio.TREŠNJINI CVJETOVI NA MJESEĈINI. ODUZELO MI JE SNAGU. Oni izraţavaju jednu autentiĉnu teţnju da budu prirodni. on bi ţelio da bude bor na vrhu brda. smireni. . on priţeljkuje. tihi… BOR NA VRHU BRDA! Jer izgleda da su ljudi sasvim poluĊeli. Tako predivan mjesec koji visi iznad bora na vrhu brda… Ti ljudi nijesu obiĉni pjesnici. * Još jedan haiku: TRAGAJUĆI ZA NJIM.

Oni su odbacili svaku ideologiju. po mom viĊenju. One su odstupanje. odvraćanje. To je neuznemireno. oblacima i sa munjama. One vas udaljavaju od sebe. sa rijekama. i ponovo pronašli korijene sa prirodom. pronašli ste i mjesec – nema vjetra.JEDNE NOĆI SAM UPRO MOJ KAŢIPRST – NIKADA TAKAV MJESEC! Ti ljudi su prirodni pjesnici. Sjedeći u tišini. Oni su iskoĉili iz svijeta ljudi koji je sasvim laţan. To je. Ovo je slikoviti haiku. nema misli. USAMLJEN MJESEC. Ukoliko moţete pronaći središte ciklona u sebi. ne trepće usljed pomahnitalog vjetra. * PRATILAC POMAHNITALOG VJETRA: NA NEBU. one vas ne vode ka vašem domu. ništa to ne uznemirava. jedina religija na svijetu koja zasluţuje da se nazove religijom. * . sa okeanima. nema emocija. sa brdima. meditant otvori oĉi i ugleda na nebu pratioca pomahnitalog vjetra: usamljeni mjesec. Ali mjesec se ne pomiĉe. Sve druge religije su samo iskorišćavanje ĉovjeka i njegovog traganja za sobom. Oni su poĉeli da ostvaruju odnose sa borovima.

” Samo slika… i ĉovjek postaje ogledalo. MONSUNSKI PLJUSAK. ja vidim… IZGUBLJEN U BAMBUSIMA. a mjesec doĊe. ALI KADA MJESEC SIJA – MOJA KUĆA. Uţivajte u svemu – mjesec. * . * Haiku od Bašoa: OBLAK. one nijesu od iste kategorije. oblak. Ovaj haiku je upravo ogledalo kuće. i iznenada se osvijetli kuća koja je bila skrivena u mraku. sakrivene u gustoj šumi bambusa. Niko to neće nazvati velikom poezijom. POKUŠAVA DA UVIJE MJESEĈEVE ZRAKE. One imaju vlastitu kategoriju. ALI KADA MJESEC SIJA – MOJA KUĆA. Upravo fragmenti iskustva.Haiku od Isa: IZGUBLJEN U BAMBUSIMA. monsunski pljusak – jer meditantu sve postaje tako boţanstveno kao da je to ispoljavanje i ukazivanje samog prvobitnog ishodišta. To što on govori je: “U smirenoj meditaciji.

Ĉošua kaţe: MJESEC NA VODI. svi razbijeni komadi se ponovo sjedine. svi naši ţivoti nijesu ništa drugo do odsjaj pravog mjeseca … lomljenog hiljadu puta. * Haiku od Isa: NAJMLAĐI SLAVUJ DA BI SE MOGAO RADOVATI ZOVE SVOJE RODITELJE PLAŠLJIVIM GLASOM. Pošto mjesec nikada ne moţe biti slomljen. sve naše misli. nije bitno što izgleda kao da se razbio u hiljadu komada. To je samo naizgled da je mjesec slomljen. Ali kada se ponovo jezero smiri. . LOMLJEN I LOMLJEN IZNOVA. Sva naša tijela. Nijedan drugi jezik nije u mogućnosti da se izdigne do tih visina. on podigne talase. IPAK JE I DALJE TU. Ipak je u najdubljoj suštini vašeg bića mjesec i dalje onako pun i savršen kao uvijek. LOMLJEN I LOMLJEN IZNOVA. mjesec se nikada ne moţe slomiti. Skoro je nevjerovatno kako zen pjesnici iskazuju svoje misli. i mjesec se razlomi na hiljade komada.Haiku od Ĉošua: MJESEC NA VODI.… jer uvijek kada dune vjetar.

Kada ste u tišini. muško ili ţensko. on je nešto rekao o svojoj tišini. ĉak i na obiĉnom drveću. ne treba da brinete o tome što je reĉeno. Mjesec jednostavno to samo pojaĉava. * . Zato nije bitno kakvo tijelo imate. Ta ljepota se raĊa u vašem najdubljem svijetu. te rijeĉi su veoma opisne. vi vidite ljepotu svuda oko vas. NA MJESEĈINI. samo pogledajte mjesec i bićete ispunjeni neizmjernom ljepotom.Dakle. U nekom tihom trenutku. Obiĉno cvijeće sija svom ljepotom. da li ste siromah ili bogataš. to produbljuje vašu tišinu. On nije ništa rekao o slavuju. Mora da je Isa bio u dubokoj meditaciji kada je ĉuo radosnog slavuja koji zove svoje roditelje plašljivim glasom. Mjesec sve ĉini predivnim. i kada kukavica sa bambusa poĉne da pjeva. ptice ili ţivotinje. IZGLEDAMO PREDIVNO. U noći punog mjeseca. * Jedan drugi pjesnik: BILO ŠTO DA OBUĈEMO. Male barice odraţavaju puni mjesec sa toliko dubine koliko i najveći okean.

samo moja sjenka ide pored mene.. gdje mjesec stvara jedan ĉitav ambijent kao iz snova. ĉak ni vaša sjenka. . OVAJ STARI BOR. niko neće biti uz vas. kao da srebro teĉe.Haiku od Sodoa: POSLIJE GLEDANJA MJESECA MOJA SJENKA IDE KUĆI PORED MENE. POSLIJE GLEDANJA MJESECA. Nikoga nema sa mnom. DOKONO SANJARI.. kada uĊete u svoj dom. Pun mjesec – to je postala tradicija u zenu. Nakon gledanja tog divnog svijeta. a to je jedno ogromno estetsko iskustvo. * Isa piše: JOŠ NIJE POSTAO BUDA.. Sodo kaţe: POSLIJE GLEDANJA MJESECA. U noći punog mjeseca ljudi zena ne spavaju. Svaka meditacija je priprema za uţivanje u osami koja je u našoj prirodi. oni odlaze u planine gdje mjesec stvara naizgled vodopade. To se zove gledanje mjeseca. MOJA SJENKA IDE KUĆI PORED MENE Kakva tišina. Vaša osama će biti potpuna..

veoma mnogo pukotina. Svijest je jedino blago. Ali pjesnik kaţe da ne budete zabrinuti: . ne znajući da je najveća riznica u našem buĊenju. Vi tako doseţete od najvišeg vrha svijesti. mi samo spavamo. On je govorio o vašem umu koji je zaista probušen – veoma mnogo rupa. OVAJ STARI BOR. Nema niĉega višeg do postati Buda. Mi smo svi nesvjesni naše najviše stvarnosti. mi teţimo za ovim ili onim. Jednog dana se moţe probuditi. DOKONO SANJARI.Po onima koji su probuĊeni. veoma mnogo zakrpa. Isa u haiku kaţe: JOŠ NIJE POSTAO BUDA.. On još sanjari. sve je ispunjeno budastvom. on još nije postao probuĊen. SA PROBUŠENOM MREŢOM JA SAM UHVATIO SVE LEPTIRE UNIVERZUMA. * Zen pjesnik piše: SA PROBUŠENOM MREŢOM – mreţa sa rupama. i mi sanjamo. Iako je star. veoma mnogo otvora. On nije govorio o leptirima. samo za neĉim ţudimo. To se moţe reći o svakome... niti je govorio o probušenoj mreţi. Budastvo je suština prirode egzistencije.

Zen ima predivan naĉin da iskaţe stvari. medeni mjesec. Samo sjedite u svojoj sobi i zatvorite oĉi. ali vi moţete uraditi jedan jednostavan eksperiment. vi zauvijek ostajete probuĊeni. Kada kaţem da odete iza uma. nestao je baš kao sjenka. nepoznatu teritoriju. Um je išĉezao. Sada vaš um ne hvata ništa. MJESEC JE ZAPLOVIO. Kroz sve te rupe i otvore sve curi napolje. Vi sada djelute iz ne-uma. je veoma gorko na kraju. ali on ne zna da dok sjedite u tišini. i da pronaĊete nešto ĉvršće na što moţete stati. Kada se jednom ta eksplozija dogodi. Prije no što preduzmete skok. ja mislim da odete iza svog tog curenja. propuštanja. To što je veoma slatko na poĉetku. u nepoznatu teritoriju vlastitog bića. a svako djelovanje iz ne-uma je dobro. na primjer.SA PROBUŠENOM MREŢOM JA SAM UHVATIO SVE LEPTIRE UNIVERZUMA. ne znaĉi da nuţno i trava raste sama od sebe. Meditacija moţda ulazi u mrak. * Token piše: SEDAMDESET ŠEST GODINA. Budite gospodar svog uma. Bašovo iskustvo je veliko iskustvo. Izgleda vjerovatnije da um curi sam od sebe. Tada ćete ĉak i sa probušenom mreţom moći da uhvatite sve leptire ovog svijeta. Zabiljeţeno je da je Buda rekao da je sve što je veliko na poĉetku gorko a na kraju veoma slatko – i obratno. je blaţenstvo u svijetu. vi treba makar da naĊete mjesto na koje ćete stati. u ogromnoj eksploziji svjetlosti. sa kojeg moţete skoĉiti u mrak. NEROĐENI. ali ona završava u samo-osvjetljenju. Samo upoznajte tajnu. ne moţete se vratiti. sve curi. A tajna je da odete iza probušene mreţe. Da li ste primijetili da neprestano curite? Ja ne znam… ali sada ćete vidjeti. Bašo kaţe da sjedite u tišini… To je u redu. NEUMRLI: OBLACI SU SE RASPRŠILI. posmatrajte: misli naviru na sve moguće naĉine. .

. ovo je kap rose – a posebno to malo dijete. više nije bitno da li su oblaci prisutni ili nijesu – oni ne ostavljaju trag na mjesecu. a i to dijete je umrlo. on je napiao ovaj mali haiku… iako ne tako velik. * Isa je napisao na dan smrti svog djeteta: OVAJ SVIJET OD KAPI ROSE – MOŢE BITI KAP ROSE. Oblaci su prisutni ali se mjesec ipak kreće. MJESEC JE ZAPLOVIO.SEDAMDESET ŠEST GODINA.. A IPAK… A IPAK… . Saglasni. A IPAK… A IPAK… On je veoma volio svoje dijete – majka mu je umrla. takoĊe. On je volio svoje malo dijete. Kada jednom uhvatite mjesec. On vam ukazuje na naĉin vašeg kretanja. OVAJ SVIJET KAPI ROSE – MOŢE BITI KAP ROSE. Na dan njegove smrti. NEUMRLI: OBLACI SU SE RASPRŠILI. ipak govori mnogo. NEROĐENI.

To je ogromno povlaĊivanje samim korijenima vašeg bića. posmatraĉ je uvijek prisutan. Njegov autoritet ne dolazi od nikoga. Drugi se samo pretvaraju da ţive. Ali Isa ZNA to. Ništa ne treba raditi. Dakle. Samo ĉovjek koji poznaje svoje korijene. Naprotiv. samo on ţivi. on dolazi od samog univerzuma. To je jedina stalna stvar u egzistenciji. on je svoj. samo osluškivati… sve se mijenja. drugi su samo glumci koji igraju neĉiju tuĊu ulogu. SVE SAME PRIZEMNE STVARI ZVONA PROLAZNOSTI. Zen nije protiv svijeta. On je u potpunosti za stvarnost – to nije bjekstvo. u tome nema problema – rijeĉi su veoma jednostavne. bilo koji student to moće navesti. OSLUŠNITE – ili osmotrite SVE SAME PRIZEMNE STVARI ZVONA PROLAZNOSTI. . on ĉini da se vaša ljubav nalik kapi rose stopi sa okeanskom ljubavlju. Ipak se osjećaj rodi. U ĉemu je stvar? Stvar je u tome da se onaj koji osluškuje nikada ne mijenja.Ipak se ljubav ukaţe. Ĉovjek koji je izvoran ne igra niĉiju ulogu. * Haiku od Isa: OSLUŠNITE.

SADAŠNJOST ILI BUDUĆNOST? SVIJEĆA SE UGASILA. SVIJEĆA SE UGASILA. budućnosti još nema. Kada išĉeznu um i vrijeme. a ako nema prošlosti ni budućnosti. zvuk proizišao iz tišine. Ona se sjedinila sa univerzumom. Onog trenutka ka se svijeća uma. . Ovaj haiku izraţava odreĊenu tišinu. DIJAMANT SE PRETVORIO U PEPEO. osjećaj povratka domu… * Šiki piše: PONOĆNI ZVUK – ODSKOĈIO: UVENULI CVIJET MJESECA. kako moţe biti ikakve sadašnjosti? Koje vrijeme… ŠTO VI ISTIĈETE? Ne postoji ni um ni vrijeme. Mora biti da je on tada meditirao. On govori istu stvar: ŠTO VI ISTIĈETE? Prošlost više ne postoji.* Sengai kaţe: ŠTO VI ISTIĈETE? PROŠLOST. ugasi – potpuna tišina… Ništa se ne moţe naći osim ogromnog mira. Moţete li tada naći plamiĉak svijeće? Ĉak ako je potraţite u ĉitavom univerzumu nećete je naći. što je isto što i svijeća vremena. To je sasvim isto znaĉenje rijeĉi nirvana: SVIJEĆA SE UGASILA.

* Haiku od Bašo: MJESEC NAD LJETINOM: OKO RIBNJAKA LUTAM I PROĐE NOĆ. sjenka bora. U odreĊenoj tišini vi moţete osjetiti sebe kao da ste dio svijeta… jesenji mjesec. to je postal dio vas. . * Kikaku je napisao: JESENJI PUNI MJESEC – NA SLAMENOJ ASURI. SJENKA BORA.PONOĆNI ZVUK – ODSKOĈIO: UVENULI CVIJET MJESECA. Ovi haiku se ne mogu razumjeti na naĉin kako mi shavatamo poeziju. slamena asura. vi ste postal dio toga. Uopšte nije bitno što je to.

Inaĉe. Da li ste ikada vidjeli kako veĉe dolazi? Ponoć i ta pjesma? Izlazak sunca i ta ljepota? Mi se ponašamo skoro nalik slijepim ljudima. To je navika. Vi ne moţete ni usniti bolju egzistenciju. ĉak i divlje ljubiĉice. i tada će cijela egzistencija postati radost. vaše patnje. uĉinite da vaš ţivotni stil bude uĉestvovanje. razumije ljepotu bitisanja. velika ekstaza.Da li ste ikada vidjeli kako noć prolazi? Samo neki ljudi bivaju svjesni stvari koje se dogaĊaju svakog dana. uĉestvovanje u zvijezdama i sudjelovanje sa oblacima. svuda oko nas ima toliko mnogo radosti. svjestan ĉovjek. Filozofija je razmišljanje. i ako neko pokuša da vas izvuĉe odatle. U ovako predivnom svijetu. uĉestvovati u dolasku veĉeri. on je rekao više nego što bi mogao reći bilo koji uĉeni ĉovjek. * Haiku od Bašo: UZ PLANINSKU STAZU NEKAKO ME DIRNULA U SRCE: DIVLJA LJUBIĈICA. mi ţivimo u malim baricama naše patnje. Vi ne ţelite da budete izvuĉeni iz vaše tuge. Dakle. Ĉovjek tišine i razumijevanja. vi samo treba da budete svjesni toga i da budete uĉesnici a ne gledaoci. vi se opirete. zen je uĉestvovanje. . Uĉestvovati u odlasku noći. DIVLJA LJUBIĈICA NEKAKO ME DIRNULA U SRCE: UZ PLANINSKU STAZU.

* Rjota piše: KAO DA JE SAMO JEDAN NEVJEROVATAN JE VEĈERAS. Ali ta ljepota i ta tišina nijesu za um da to shvati. one su za biće da to iskusi. ono će imati neizmjernu ljepotu. On govori da postoji samo jedan buddha – tako tradicija kaţe – ko moţe spasiti svijet.* Haiku od Kikaku: MOŢE LI ON KOJI DONOSI CVJEĆE VEĈERAS VIDJETI MJESEĈINU. OVAJ MJESEC NAD LJETINOM. To je zbog toga što jedno isto cvijeće na mjeseĉini ima drugaĉiji sjaj. KAO DA JE SAMO JEDAN NEVJEROVATAN JE VEĈERAS. . U tišini noći punog mjeseca. ako neko donese ĉak i neko divlje cvijeće.

* Jedan drugi haiku: SJENKA BAMBUSA JE PREKRILA STEPENIŠTE ALI NIJE PODIGLA PRAŠINU: MJESEĈINA DUBOKO PRODIRE DO DNA JEZERA . to ne mora biti u nekom odreĊenom svetom mjestu. * Zen haiku: SVAKI ĈOVJEK POD SVOJIM NOGAMA IMA DOVOLJNO ZEMLJE DA RADI ZAZEN. nevjerovatno je da je u ĉitavoj istoriji ĉovjeĉanstva samo jedan ĉovjek postao buddha. Vi moţete meditirati. Gdje god da se nalazite. vi imate dovoljno zemlje pod vašim nogama.OVAJ MJESEC NAD LJETINOM. i moţete postati prosvijetljeni. Vi nigdje ne treba da idete. u tom mirnom nebu punom zvijezda. U ljepoti tog mjeseca nad ljetinom.

vi se sjećate samo zadnjeg sna. vi se sjetite zadnjeg dijela vašeg sna. Tada je on opušten. šest sati ćete sanjati. a to je njegovo vlastito biće. Ako je i dalje na putu prema planini.ALI NE OSTAVLJA TRAG NA VODI. vaše misli u prošlosti – ništa nije ostavilo trag. U našoj najdubljoj svijesti nije podignuta prašina. on nema napetosti. kada se probudite. Vi treba da pronaĊete ĉovjeka koji je stigao do najvišeg vrha a potom se vratio da bude sa vama. SJENKA BAMBUSA JE PREKRILA STEPENIŠTE ALI NIJE PODIGLA PRAŠINU. Ĉovjek koji se prosvijetlio je dospio do najvišeg vrha planine. Ako spavate osam sati. Ako ţelite nekoga da pitate. ProbuĊeni. Upravo ujutro. zen ima tako jedinstven naĉin da estetski ukaţe na stvari da to izgleda nevjerovato. Ako je još na planini. a i to samo kada ste u polusnu. To je naša stvarna situacija. šest sati. Kada se uistinu probudite ne ostaje ni trag od vaših snova. sve što vam moţe reći će biti samo prazne rijeĉi. vi postajete sasvim smireni kao da uopše nije bilo prošlosti. moţda vam ona moţe pokazati put. vi bivate iznenaĊeni… sva vaša djelovanja u prošlosti. Majstor kaţe: “SJENKA BAMBUSA… ne sami bambus jer je bambus nezgrapan i on će proizvesti mnogo buke. On zna da vrh postoji. vaše pitanje neće biti odgovoreno. pitajte ĉovjeka koji je bio na planini i koji se vratio. i kada to moţete osjetiti. . Vi ste sanjali tokom cijele noći. * Jedan drugi zen majstor: AKO ŢELITE DA NAĐETE PUT DO VRHA PLANINE. Kada postanete svjesni. Govoreći o stvarima koje se ne mogu iskazati. Pitajte takvu osobu. a onda se vratio i postao obiĉan ĉovjek. MORATE PITATI ĈOVJEKA KOJI JE IŠAO NAPRIJED I NAZAD PO NJEMU. on je u domu. MJESEĈINA DUBOKO PRODIRE DO DNA JEZERA ALI NE OSTAVLJA TRAG NA VODI. Ali kada se ujutro probudite. Sve naše misli nijesu ništa drugo do sjenka bambusa. na dva ili tri minuta.

to više nije vaša kompozicija. Vaša sloboda je potpuna.. vaša radost. ONAJ KOJI PADA. PROLJEĆNI LAHOR – NIŠTA NIJE MOGUĆE SPRIJEĈITI. vaš ples. Vi samo treba da upoznate vaš najdublji centar. i iz njega tada postaje sve sponatano. RASTE SAM OD SEBE.* Ni-butsu napisa: ONAJ KOJI RASTE RASTE SAM OD SEBE. ONAJ KOJI RASTE. * Bunan napisa: OSTANITE PO STRANI. Sasvim dugaĉije. Vaša ljubav. ONAJ KOJI PADA PADA SAM OD SEBE. . SVIJET JE VAŠ – BUDINO TIJELO. JESENJA ROSA. PROLJEĆNI LAHOR. NIŠTA NIJE MOGUĆE SPRIJEĈITI. JESENJA ROSA. PADA SAM OD SEBE – i to je spontano. i to tada ima svoju ljepotu. vaša pjesma – sve se raĊa samo od sebe. To je spontano. kada se poezija rodi iz tog prostora..

svaki dah postaje blaţenstvo. To drţanje po strani donosi dvije stvari. SPAVANJE UVEĈE. * Haiku od Ekona: RADOST UJUTRO. a druga. što drugo biste ţeljeli? U vašem sagledavanju ţivota. OSTANITE PO STRANI. Copyright © Osho International Foundation. buddha se iznutra budi. i sve ukazuje na isti mjesec. to nema granica. on je već vaš. Jedna. i svijet će biti vaš. sve postaje radost. Vi ne treba da ga osvajate. Created by Rankolio. Ono ne treba da ima bilo kakvu mapu. Ako moţete shvatiti spavanje kao veliki odmor i opuštanje uveĉe. i ĉitava filozofija… OSTANITE PO STRANI… To je ono što mislim kada vam govorima da budete svjedoci. Ostanite po strani. jeste blaţenstvo. Tek samo nekoliko rijeĉi. .. To nije politiĉko. Ali otkrijte da je buddha u vašem tijelu. samo posmatraĉi sa brijega. to je ţivotno. novo gospodarenje cijelom egzistencijom.Samo se sjetite da je buddha u vašem tijelu. ŠTO DRUGO ? Ako moţete osjetiti radost ujutro. SVIJET JE VAŠ – BUDINO TIJELO. pronašli ste gospodara. Pronaći buddhu u sebi. ako moţete osjetiti radost da ste ţivi. jednu istinu.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful