P. 1
Green Garden 50

Green Garden 50

|Views: 182|Likes:
Published by Vojislav Ribar

More info:

Published by: Vojislav Ribar on Mar 16, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/21/2015

pdf

text

original

Green Garden • broj 50 • svibanj / lipanj 2007.

godina VII • cijena 3 KM

Penjačice za topla ljeta Ljekovita svojstva voćnih plodova Oskoruša-zaboravljena voćna vrsta Lišajevi na voćkama Suzbijanje muha 

Urednikova riječ
Poštovani čitatelji, pred vama je novi broj stručnog glasila Green Garden koji na svojim stranicama donosi veliki broj uistinu zanimljivih naslova iz različitih oblasti poljoprivredne proizvodnje. Osim toga, riječ je o jedinstvenom glasilu na našim prostorima, koje prati sve aktualnosti iz svijeta cvjećarstva, povrćarstva, voćarstva, vinogradarstva i zaštite bilja. Dekorativne penjačice poput atraktivne tekome, glicinije i jasmina tijekom ljeta dominiraju hercegovačkim vrtovima. Stoga o njihovom uzgoju, sadnji i održavanju pročitajte u člancima koje je samo za vas pripremio naš agronom Josip Brkljača. Pored penjačica posebno je prezentirana lagestremija, sve prisutnija cvjetna stablašica koja se iznimno dobro uklapa u sve ukrasne mediteranske vrtove. Tu je i neizostavna hortenzija, listopadni grm koji cvate tijekom cijelog ljeta a čijim raskošnim cvjetovima nipošto ne možete odoljeti. Osim toga, priloge iz cvjećarstva zaokružili smo nevenom, sve omiljenijom cvjetnom vrstom. Međutim, ništa manje nisu zanimljivi ni prilozi iz povrćarstva u kojima je obrađena kompletna agrotehnika u nasadima rajčice premda na našim stranicama donosimo i priloge o pastrnjaku te crvenom kupusu. Osim toga, možete pročitati članak o pozelenjavanju gomolja krumpira, a što sijati i saditi u povrtnjaku početkom ljeta, pak, pronađite u kalendaru sjetve. Posebno su interesantni prilozi iz voćarstva u kojima možete pročitati sve o zaboravljenoj voćnoj vrsti-oskoruši. Ističemo i članak eminentnog stručnjaka iz Zagreba dr. sc. Tihomira Miličevića, iz Zavoda za fitopatologiju, koji je obradio rijetko spominjanu problematiku o lišajevima, sve prisutnijim u nasadima lociranim u sjevernijim dijelovima naše zemlje. A iz oblasti vinogradarstva donosimo prilog o prednostima i nedostatcima uzgoja vinove loze na vlastitom korijenu. Međutim, dolaskom toplijih dana, na seoskim gospodarstvima pojavljuju se muhe čijem suzbijanju moramo posvetiti posebnu pozornost. Nadalje, redovito se javlja problem i s ektoparazitima (krpeljima, buhama i ušima) koji parazitiraju na kućnim ljubimcima. Kako ih se pak riješiti, pročitajte na stranicama koje potpisuje dr.vet. med. Zoran Bošnjak. Kako se na našim stranicama posebno prate i čitaju aktaulnosti iz zaštite bilja, pripremili smo niz zanimljivih članaka o voćnim pipama, leptirima-štetnicima kupusnjača kao i ljepljivim pločama koje se sve više koriste i u manjim obiteljskim voćnjacima i povrtnjacima. Vjerujemo da smo kroz odabir tema uspjeli i ovaj broj Green Gardena učiniti zanimljivim većem broju čitatelja, a ukoliko smo što propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti. Uredništvo

SADRŽAJ
DEKORATIVNE PENJAČICE ZA TOPLA LJETA 4 LAGESTREMIJA 5 ETERIČNA ULJA I AROMOTERAPIJA 6 NEVEN 7 LJEKOVITOST VOĆA 8 HORTENZIJA 10 JASENIČKA RAJSKA LJEPOTICA ::: CELER BJELAŠ 11 ZABORAVLJENO VOĆE - OSKORUŠA 12 POVRTNJAK POČETKOM LJETA 13 VOĆNA PIPA 14 KAD KUPUS POCRVENI 15 POZELENJAVANJE GOMOLJA KRUMPIRA 15 LEPTIRI - ŠTETNICI KUPUSNJAČA 16 FACELIJA 18 AGROTEHNIKA U NASADU RAJČICE 19 PITANJA I ODGOVORI 20 PASTRNJAK 21 SUZBIJANJE MUHA U SEOSKOJ SREDINI 22 LJEPLJIVE PLOČE U ZAŠTITI POVRĆA 24 VINOVA LOZA NA VLASTITOM KORIJENU OPRAVDANO ILI NE? 25 PRIPREMA ZAMLJIŠTA ZA PODIZANJE NASADA JAGODE 26 SISTEMIČNI FUNGICIDI 27 LIŠAJEVI NA VOĆKAMA 28 EKTOPARAZITOZE 29 ZANIMLJIVOSTI 30
Glasilo GREEN GARDEN Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Knešpolje b.b. 88220 Široki Brijeg, Tel.: ++ 387 (39) 703 572, Fax: ++ 387 (39) 705 572 Glavni urednik: dr. Ivan Ostojić Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj, Aida Kohnić, Danko Tolić, Mario Ćubela Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec. Grafičko oblikovanje: Damir Šanje Tisak: GDD POLET, Sarajevo Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7 

DEKORATIVNE PENJAČICE ZA TOPLA LJETA
skovitim tlima neće doseći svoju punu ljepotu. Jedini nedostatak ove biljke je što je neugledna tijekom zimskih mjeseci kada baci lišće i ogoli. Zbog toga tekoma nije prikladna penjačica za mjesta koja treba zakloniti zbog njihova ružnog izgleda. Radije je upotrijebite tamo gdje joj nema premca: na južnom pročelju kuće ili za prekrivanje suncu izloženih ograda i sjenica. Glicinija kineska (Wisteria sinensis) je otporna listopadna grmolika penjačica, podrijetlom iz Kine. Ima brojne mirisne svjetloljubičaste cvjetove u dugim visećim cvatovima. Prva cvatnja ove biljke je u kasno proljeće, a druga u kasno ljeto. Koristi se za prekrivanje zidova, sjenica, pergola, lukova i drugih vrtnih konstrukcija. Pogodna je i za bonsai. Dobro raste u kvalitetnom ilovastom tlu na toplom sunčanom mjestu. Obrezuje se u ljeto nakon prve cvatnje, te po potrebi ponovo u zimu. Izrazito je snažna biljka te se redovitom rezidbom mora kontrolirati njen rast. Nikako je nemojte dopustiti da glicinija bez kontrole raste u vašemu vrtu. Jasmin obični (Jasminum officinalis) je otporna listopadna penjačica snažnog rasta podrijetlom iz Azije, sa sjajnim listovima i bijelim mirisnim cvjetovima. Gusto prekriva površine. Koristi se za rast uz vrtne konstrukcije, te uz debla stabala. Vrijeme cvatnje je ljeto, pa sve do u jesen. Dobro raste u prosječno hranjivom ilovastom tlu na sunčanom mjestu. Ukoliko je potrebno, obrezuje se u proljeće. Veoma slična vrsta običnom jasminu je Pravi jasmin (Jasminum azoricum). Ovo je poluotporna vazdazelena penjačica, koja u uvjetima blage klime cvate gotovo cijelu godinu. Inače, kod nas cvjeta tijekom cijelog ljeta. Dobro raste na sunčanom, zaštićenom položaju ali podnosi i blagu sjenu. Često se koristi za rast uz pergole i zidove, ali i kao lončanica. Obrezuje se u proljeće. Trakelospermum jasminoliki (Trachelospermum jasminoides, sin. Rhyncospermum jasminoides) je poluotporna vazdazelena grmolika penjačica, podrijetlom iz Kine. Sporijeg je rasta s bijelim vrlo mirisnim cvjetovima u cvatovima. Cvjeta cijelo ljeto. Uspješno raste u dobro dreniranim ilovastim tlima, na toplom i zaštićenom mjestu. Voli sunčan položaj, ali dobro podnosi i djelomičnu sjenu. Koristi se za prekrivanje zidova, sjenica i drugih vrtnih konstrukcija, ali također i na balkonima i terasama.

Penjačice su biljke koje koristimo u kreiranju okomitih obojenih površina, posebno u situacijama gdje je to teško ili nemoguće izvesti drugim biljnim vrstama. Tu svoju sposobnost penjačice zahvaljuju mogućnosti rasta na vrlo malom, gotovo minimalnom dijelu tla, što je inače slučaj na tlima uz kuću, ograde i zidove.
Piše: Josip Brkljača, ing.

S

vojim razgranatim načinom širenja pokrivaju velike površine i idealne su za sadnju uz pergole, balkonske ograde i sl. Ukoliko ih ostavimo da rastu bez ikakve potpore, većina penjačica će poslužiti kao odlični pokrivači tla. Tekoma (Campsis radicans, sin. Tecoma radicans) je poluotporna listopadna penjačica porijeklom iz Sjeverne Amerike. Cvjetovi su krupne trubice dugačke desetak centimetara, skupljene u cvatovima na kraju ovogodišnjih izboja, crveno-narančaste boje. Ovi cvjetovi čine tekomu jednom od najupečatljivijih vrtnih biljaka tijekom ljetnih mjeseci. Ali, da bi cvala, potrebno joj je duboko, plodno tlo i sunčan, zaštićen položaj. Na teškim glinovitim i suhim pje-

Wisterija - omiljena listopadna penjačica

Crveni cvjetovi tecome B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

LAGESTREMIJA
sveprisutna cvjetna stablašica
Piše: Josip Brkljača, ing. 

Riječ je o listopadnoj cvjetnodekorativnoj vrsti koja dominira u svakom vrtu. Ime je dobila po Magnusu von Lagerstroemu, prijatelju čuvenog i znamenitog Linnea. Gotovo da i nema vrta u kojem ne dominira ova cvjetna vrsta.

L

agestremija potječe iz Indije, Kine i sjeverne Australije, a autohtona je i u tropskom području Amerike. Stoga, nemojte se čuditi ukoliko je u vrtnim rasadnicima primijetite i pod nazivom indijska ruža. Međutim, iako se njeno pravo ime teško pamti, dekorativnost ove biljke svakako ostaje u dugotrajnom sjećanju.

Cvjetovi različitih boja

Osim toga, u velikom broju hercegovačkih vrtova i parkovskih površina upravo lagestremija plijeni punu pozornost. Njeni brojni svijetlo-ružičasti, ružičasti, crveni ili bijeli cvjetovi skupljeni u prelijepe cvatove jednostavno dominiraju u vrtnom prostoru. Međutim, na rasprostranjenost lagestremije dobrim dijelom utjecala je i njena produljena ljetna cvatnja. Dakle, u razdoblju kada lagano “prolazi” sezonsko cvijeće i kada vrtovi gube svoju raskošnost, potrebno je površinu osvježiti cvjetnim stablašicama i grmovima. U tom pogledu, najčešće u toplijem klimatu možemo i pri-

mijetiti kako do izražaja dolaze brojni oleandri i lagestremije koji cvjetaju tijekom ljeta, kada se većina ukrasnih biljaka nalazi u stanju mirovanja. U literaturi se često može zamijetiti kako se indijska ruža doista smatra osjetljivom biljkom. Međutim, praksa je pokazala da se osjetljivim razdobljem može smatrati samo prva godina nakon sadnje, kada je biljci potrebno pružiti maksimum njege i pažnje. Dovoljno je odabrati sunčani ili vrlo svijetli položaj vodeći računa da se sadnica posadi na plodno i strukturno tlo. Iako nije izbirljiva prema zemljištu najbolje joj odgovaraju glinasato-ilovasta tla. Kako bi biljka pravilno napredovala, nužno je povremeno izvršiti i gnojidbu mineralnim gnojivom, s tim da u tu svrhu prednost treba dati gnojivima produljenog djelovanja (PLUSCOTE).

nude. Kada ste pronašli rasadnik s kvalitetnom ponudom, dobro pogledajte sadnice kako bi odabrali što zdraviju i raskošniju. Vodite računa o rasporedu grana ali i o tome želite li grmolike, mini ili velike stablašice jer izbor zna biti prilično očaravajući. Nemojte se začuditi ukoliko je primijetiti i u mini izdanju jer je pogodna i za bonsai. Kada ste nabavili i posadili lagestremiju, preostaje vam još voditi računa o njenom redovitom zalijevanju i prihranjivanju. Osim toga, svake godine

tijekom ranog proljeća nužno je izvršiti i jače orezivanje. Prednost lagestremije leži i u njenoj univerzalnoj primjeni. Možemo je uzgajati kao ulično stablo (drvoredi), u gredici grmlja, kao neformalnu živicu, kao pojedinačnu biljku (soliter) ili, kao što smo već naveli-u vidu bonsaia. Ipak, jedno je sigurno, ukoliko odaberete lagestremiju, sigurno nećete pogriješiti jer riječ je o ukrasnoj biljci jednostavnog uzgoja koja na minimum pažnje višestruko uzvraća.

Odabir sadnica

Kada smo iskopali i pripremili sadnu jamu, slijedi možda i najvažniji trenutak-odabir zdrave sadnice. Svakako najlošiju soluciju predstavlja kupnja sadnice u vrtnim centrima siromašne po-

Sve prisutnija lagistremija B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

Različite boje cvjetova 

ETERIČNA ULJA I AROMOTERAPIJA
Aromoterapija je najstariji oblik liječenja. To pradavno umijeće danas doživljava procvat i preobrazbu u suvremenu znanost. Koristeći se mirisnim i farmakološkim karakteristikama eteričnih ulja i esencija ublažava, sprječava pa čak i uklanja simptome bolesti
Piše: Goran Jurilj, dipl. ing.

S

vi mi danas, htjeli to ili ne, živimo u high-tech civilizaciji, okruženi televizijom, računalima, sintetičkim proizvodima, hormonsko i genetički manipuliranom hranom. Čini nam se da su u takvom svijetu priroda i prirodno postali gotovo egzotični pojmovi. Usporedo s tim, s druge strane, svjedoci smo sve većeg trenda povratka prirodi, uzgoja ekološki prihvatljive, organske, jednom riječju, domaće hrane. Sve je veći broj različitih udruga i osviještenih ekologa koji zagovaraju povratak prirodi i prirodnim vrijednostima. I nekako između ove dvije varijante smjestila se aromoterapija s ljekovitim djelovanjima eteričnih ulja.

koristi i to prvenstveno kod citrusnih plodova (limun, mandarina, naranča i sl.), izravnim istiskivanjem pod pritiskom, čime se dobiva esencija neke biljke. Treba napomenuti kako esencija i eterično ulje nisu isti pojmovi jer su eterična ulja zapravo destilirane esencije. Bilo kako bilo, zbog svojih ljekovitih svojstava ekstrakti biljaka koriste se već tisućama godina. Još od antičkih vremena smatra se da eterična ulja koriste tijelu, psihi i emocijama. A različita ulja primjenjuju se za tretiranje i sprječavanje cijelog niza zdravstvenih problema-za liječenje, opuštanje, pomlađivanje, ublažavanje ili stimuliranje.

Eterična ulja

Kako se koriste eterična ulja?

Kako se dobivaju eterična ulja?

Eterična ulja se dobivaju na tri osnovna načina i to metodom istiskivanja, destilacijom vodenom parom i ekstrakcijom putem otapala. Destilacija vodenom parom se smatra najboljim postupkom za izdvajanje aromatskih tvari iz biljke, posebice ako se koriste za terapeutske svrhe. Ipak, metoda istiskivanja se nekako najčešće

U pravilu, eterična ulja svoje učinke na ljudski organizam ostvaruju na dva načina i to putem udisanja (inhalacija) i putem krvotoka (masaža). Masaža je svakako najčešći način uporabe eteričnih ulja te predstavlja najstariju i najprirodniju metodu za očuvanje zdravlja i liječenje. Masažom tijela ostvarujemo dvostruko djelovanje: mehaničko i refleksno. Mehaničko se očituje u čišćenju izumrlih stanica s površinskog slo-

ja i uklanjanju nakupljenog masnog sekreta, prašine i znoja. Time se otvaraju pore s masnih žlijezda te se omogućuje bolja sekrecija i disanje kože. Drugo djelovanje je refleksno i ono pak utječe na rad unutarnjih organa. Efekti tog djelovanja očituju se kroz bolju prokrvljenost krvnih žila, bolju ishranu stanica, bržu izmjenu tvari, te kroz otklanjanje umora, oteklina i zglobnih izljeva. Dakle, jednom riječju, u svim vrstama tretmana eterična ulja imaju zajednički pozitivan učinak na čovjeka-podižu raspoloženje, olakšavaju bol i tjelesna oštećenja. Međutim, treba znati kako se ulje koristi prema različitim tipovima i stanjima kože, ovisno o željenim terapeutskim svojstvima. Primjerice, za osjetljivu kožu preporuča se nevenovo, avokadovo i bademovo ulje. Kod oštećene kože pak pomaže kan-

tarionovo, avokadovo, bademovo i sezamovo ulje. Ulje pšeničnih klica, bogato antioksidansom vitaminom E, ublažava ožiljke nakon ozljeda i operacija, te uklanja ožiljke od akni. S druge strane, lješnjakovo ulje tonizira i zateže kožu te potiče obnavljanje stanica dok se kod alergija obično koristi nevenovo, jojobino i sezamovo ulje. Za suhu i zdravu kožu tu je ulje breskve i marelice dok, opet, bademovo ulje omekšava i hrani kožu. Zanimljivo je da se koristi i ulje mrkve koje potiče tamnjenje kože a njime se zamiruju ekcemi i psorijaza. Iz svega navedenog se da lako zaključiti kolika je vrijednost i djelotvornost eteričnih ulja, premda trebamo biti svjesni kako nam aromoterapija, nažalost, ne može ponuditi čarobnu formulu i preko noći otkloniti ili izliječiti teške bolesti.

::: ZLATNA PRAVILA :::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
• Eterična ulja nisu topiva u vodi. Stoga se moraju uvijek razrijediti u biljnom ulju (bademovo, lješnjakovo, nevenovo i dr.) i ne smiju se nanositi izravno na kožu • Koriste se niske koncentracije, dakle svega nekoliko kapi • Kod samoliječenja treba koristiti ulja koja dobro poznajete • Eterična ulja s visokim postotkom fenola ne smiju se inhalirati jer nadražuju sluzokožu • Kod trudnica i male djece potreban je dodatni oprez • Nipošto se ne smije prekidati propisana liječnička terapija
B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

Lavanda - najčešća “eterična biljka” 

NEVEN biljka zlatnih cvjetova
Neven je jednogodišnja cvjetna vrsta koja vodi porijeklo iz Sredozemlja. Radi svojih ljekovitih svojstava od davnina se koristi u pučkoj medicini a tek se od konca 16 stoljeća uzgaja kao ukrasna biljka. Danas je to omiljena vrsta kod formiranja cvjetnih gredica i balkonskih žardinjera premda se koristi i kao rezani cvijet.
Piše: Stanislava Rotim
even je dobro poznata jednogodišnja cvjetna vrsta skromnih zahtjeva prema uzgoju, a koja je redovito prisutna u našim cvjetnjacima. Veoma je rasprostranjena, a osim zbog svoje dekorativnosti dosta se koristi i u druge svrhe. Naime, neven se zbog svojih ljekovitih svojstava od davnina koristi za pučko liječenje raznih bolesti. Tako se tek početkom 16. stoljeća u vrtovima uzgaja kao ukrasna biljka. A riječ je o cvjetnoj vrsti koja se brzo razmnožava, pa nije čudno da neven kao samoniklu biljku možemo pronaći kako raste po cijeloj Europi. Ali, da je ovo uistinu biljka koja unosi ozračje u svaki dio vrta, potvrđuje nam i povijest iz razloga što su stari Grci neven zvali i ‘’biljkom zlatnih cvjetova’’. Međutim, pored ljepote i raskoši cvjetova nevena važno je znati da se upravo Gnojivo u tim nježnim laticaza neven
B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

N

ma kriju mnoga ljekovita svojstva. Nadalje, malo je poznato da neven pomaže u suzbijanju, odnosno, uklanjanju štetnih nematoda, i to samo ukoliko ga posadimo pored nasada rajčice.

poželjno je redovito uklanjati tj. rezati ocvale cvijetove.

Zdravlje iz vlastitog vrta

Uzgojite neven u vlastitom vrtu

Kako je neven biljka minimalnih zahtjeva prema zalijevanju, gnojidbi i tlu, malo tko ga neće uspjeti uspješno uzgojiti u svome vrtu. Iako se neven proizvodi najčešće iz rasada, u našim klimatskim prilikama, često ga možemo pronaći kao samoniklu biljku. Sije se od kraja ožujka do travnja (ili ranije u zaštićene sandučiće), ako se želi kasnija cvatnja u lipnju. U umjereno hranjivom supstratu sjeme niče na temperaturi od 15-tak stupnjeva C, i to obično za 10-14 dana. Presađivanje se obavlja u fazi kada biljka nevena ima dva do četiri prava lista, najčešće direktno u saksiju promjera 10 cm. Međutim, neven se uspješno može uzgajati i izravnom sjetvom u saksije (bez pikiranja), gdje stavljamo 2-3 sjemenke u supstrat. A na poseban način, uz minimum njege, neven će formirati bujnu biljku koja će dugo cvjetati na plodnom i sunčanom vrtnom tlu. Ipak, kako bi njegova cvatnja bila što duža,

Najjednostavnija sredstva često su i najbolja. To se osobito odnosi na mnoge prirodne lijekove kojim su se služile još i naše bake. U ovom slučaju to je biljka zlatnih cvjetova. Jer uzgojen u vlastitom vrtu, uz malo truda i dobre volje, neven nam može doista biti od velike koristi. Stoga vam donosimo nekoliko korisnih savjeta kako na jednostavan način pripraviti ljekovite čajeve i kreme od nevena. Melem od nevenova cvijeta štiti i njeguje suhu te oštećenu kožu, a ujedno potiče zarastanje malih ranica i opekotina. Ranije se ta ljekovita mast dobivala na način da su se latice nevena otapale u svinjskoj masti. Danas na jednostavan način možemo dobiti ljekovitu i uistinu lijepu kremu tako što ćemo 125 ml bademovog ili maslinovog ulja zagrijati i u njega dodati pregršt svježih, tek ubranih latica nevena, te sve ostaviti 15 minuta da se masa ujedini. Pritom pazite da vas ne poprska vruće ulje! Na kraju umiješajte 20 g pčelinjeg voska (iz ljekarne) i tri kapljice eteričnog ulja matičnjaka. Dobi-

venu smjesu procijedite kroz čistu krpu i stavite da se suši u kutijici. Kremu čuvajte na hladnom i tamnom mjestu. Rok upotrebe je neograničen. Čaj za svekoliku uporabu koristi se u liječenju slabokrvnosti, žutice, bolesti jetre i bubrega. Čaj se pripravlja na vrlo jednostavan način tako što 1 žlicu zdrobljenih i prosušenih cvjetnih latica prelijemo šalicom kipuće vode i prekrijemo. Nakon 10-tak minuta čaj procijedite i konzumirajte prije obroka (2-3 šalice dnevno). Čaj se može koristi i kod opekotina, crvenila kože ili uboda insekata, na način da namočite gazu u čaj i njome prekrijete bolesno ili bolno mjesto. Hladan čaj je jako dobar lijek i za njegu očiju kod pojave konjuktivitisa. A koristite li neven kao ukrasnu ili ljekovitu biljku ili čak kao biološku zaštitu povrća, ni u kojem slučaju nećete pogriješiti. Osim toga, u današnje vrijeme sve više raste interes za staru pučku medicinu, pa nije začuđujuće kako recepti naših baka svakim danom postaju sve traženiji u svrhu liječenja raznih bolesti. 

LJEKOVITOST VOĆA
Piše: Mladen Karačić, dipl. ing.

Voće je zgog specifičnog sastava i kombinacije tvari eliksir kvalitetnijeg života. Sadrži mnoge vitamine, bogato je vlaknima i ostalim hranjivim sastojcima, a siromašno solima. U njemu nalazimo i mnoge tvari koje djeluje antioksidacijski.

N

ažalost, voće kao proizvod prirode još uvijek se malo nalazi na jelovniku mnogih ljudi. To se često objašnjava neznanjem i neupućenosti u vrijednosti voća, nemarnosti, prehrambenim navikama, ali vrlo često i financijskim razlozima. U prehrani bi voće trebalo biti zastupljeno s 10-15 % prvenstveno u svježem stanju ali i smrznuto, konzervirano, sušeno, prerađeno u sokove, kompote, ocat isl. Kada se govori o voću u prehrani, svaki prosječan čovjek najprije pomisli na važnost voća zbog vitamina. Međutim, ono što treba istaknuti, većina voćnih vrsta su važan izvor i mnogih drugih, često i bitnijih sastojaka.

može koristiti kao “čistač” našeg probavnog sustava. Cjelokupan proces probave jabuke traje 85 minuta

• voćni šećer iz jabuke najkraćim putem dospijeva u krvotok, pa se preporuča njezino jedenje neposredno poslije fizičkog napora u

svrhu brze nadoknade energije. • jabuka bi trebala biti sastavni dio svake dijete za redukciju tjelesne težine, jer jedan prosječan plod sadrži samo 80 kcal. Jabuka sadrži i pektin, vlakno koje bubri i daje nam osjećaj sitosti • preporuča se i kod proljeva zbog tanina kojeg sadrži, i to naribana, a osim toga jer sadrži oko 90 % vode i tako vraća dio izgubljene tekućine. • nekada se svježe usitnjeno lišće jabuke stavljalo na ranu da spriječi infekciju • jabučni ocat pomaže u probavi, u borbi protiv osteoporoze, te kod kroničnog umora

ŠIPAK
Plodovi jabuke Široka primjena šipka

JABUKA

Kada bismo se pridržavali pravila da svaku večer prije spavanja pojedemo jednu jabuku, bio bi to vrlo važan vid borbe protiv začepa. Na taj bi se način riješili i neki vidovi nesanice. Vrlo je zgodna stara poslovica koja kaže: “Pojedi jabuku prije nego odeš spavati i doktor će za svoj kruh moliti” • jabuka vrlo brzo prolazi kroz želudac i crijeva, pogotovo kada se jede sama, pa se na taj način

Sok šipka je u nekim zemljama, poput Irana vrlo popularno piće, u azijskim zemljama od njega se pravi nešto gušći sirup koji se onda koristi kao umak, a često se pretvara u vino. • zbog velike količine tanina, kora i listovi upotrebljavali su se za liječenje proljeva i krvarenja. Listovi i kora snizuju krvni tlak • vrlo važan sastojak šipka je elaginska kiselina, koja ima protutumorski učinak, veže se za DNA molekulu u našim stanicama i štiti je od napada raznih kancerogenih tvari. • ekstrakti iz kore i korijena poB R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7 

Plodovi breskve sadrže mnoge minerale

Smokva - odlična za sušenje i razne prerađevine

kazali su aktivnost u sprečavanju rasta bakterija i virusa, a cvjetovi se koriste za pripremanje otopine za grgljanje, a protiv upalnih bolesti usne šupljine

SMOKVA

BRESKVA

Smatraju je simbolom dugovječnosti i besmrtnosti, ali i iskrenosti i istine. • sadrži mnoge minerale, od kojih su najznačajniji kalij, zatim fosfor, magnezij, sumpor, te niske količine natrija, joda, mangana, željeza , kalcija idr. • kora s mladih stabala olakšava i tegobe kod upale mokračnog mjehura, djeluje kao blagi laksativ, sredstvo za izazivanje kašlja, ta navodno olakšava bolove u prsima i grčeve • sjemenke breskve sadrže u manjoj količini amigdalin, za koji se smatra da ima moć liječenja karcinoma • čaj od breskvina cvijeta djeluje kao purgativ, odnosno sredstvo za čišćenje

Smokve u prehrani izvrsno se kombiniraju s likerima, orasima, kremama, maslinama idr. Može se preraditi u vino, voćni sirup, džem, rakiju i dr. • suhe smokve imaju 5-40 puta veću koncentraciju fenola koja djeluju kao oksidanti. Smokve sadrže i Omega-3 i Omega-6 esencijalne masne kiseline, što smanjuju razinu kolesterola u krvi • u narodnoj medicini smokve se koristi kao sredstvo protiv začepe, a u naroda Azije se koristi protiv infektivnih proljeva i upalnih bolesti crijeva. Za začep je najbolje jesti suhe smokve. • mliječni sok koji izlazi nakon otkidanja smokve sa stabla može odstraniti bradavice: nakon nanošenja oko bradavice se pojavi lagano upaljena površina koja se nabere i otpadne.

GROŽĐE

Za grožđe je odavno poznato da čisti organizam te da potiče me-

tabolizam upravo zbog sadržaja minerala i kiselina • sadrži veliku koncentraciju šećera, i to najviše u obliku fruktoze i glukoze. Crno grožđe je kiselije, s manje šećera, a bijelo sadrži više šećera i manje kiselosti. Crno grožđe sadrži više željeza nego bijelo • vino za objeda pomaže u probavi jer njegove kiseline dostižu kiselost želučanog soka 2,0-2,5. Crno vino je dobro za zdravlje, jer kako su istraživanja pokazala, smanjuje rizik od srčanih bolesti • crno vino u umjerenim količinama povećava razinu zaštitnog HDL kolesterola, a smanjuje razinu LDL kolesterola, tzv. lošeg kolesterola, te što je vrlo važno, smanjuje stvaranje krvnih ugrušaka koji prijete zatvaranju arterija te tako mogu dovesti do ozbiljnih poremećaja kao što su infrakt srca, mozga itd. • vinski ocat jača imunitet, i to ako se na tašte pije žlica octa razrijeđena u vodi. Na isti način

koristi se i protiv povišenog kolesterola, pijući ga i do tri puta dnevno.

JAGODA

Preporučljivo je jesti jagode i špinat svaki dan kao pomoć u borbi protiv karcinoma i srčanih bolesti jer su istraživanja u Americi pokazala da ove dvije vrste pomažu u uništavanju slobodnih radikala kisika koji su promotori razvitka karcinoma˝. • listovi jagode obiluju taninom koji se uspješno upotrebljava za liječenje proljeva, djeluje i kao diuretik, tj. potječe mokrenje • jagode se koriste i za njegu zuba. Svježa jagoda ostranjuje neželjenu obojenost naših zubi, a do bjeline dolazimo žvakanjem nekoliko minuta. Nakon toga zubi se isperu mlakom vodom u koju se može dodati malo sode bikarbone. • opekline od sunca možemo istrljati sokom od jagoda i zatim isprati mlakom vodom.

Grožđe bogato šećerima, mineralima i kiselinama B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

Plodovi za svježu potrošnju

HORTENZIJA

10

KAMELEON MEĐU CVIJEĆEM

Prihranjujte jednom tjedno, od proljeća do jeseni specijalnim gnojivom za hortenzije. Mogu poslužiti i gnojiva namijenjena za gnojidbu azaleja i kamelija. Ocvjetalu hortenziju-lončanicu presadite u veću posudu, mlade biljke svake godine, a starije rjeđe. Cvjetne glave nakon cvatnje možete porezati.

Različite boje cvijetova

Piše: Goran Jurilj, dipl. ing.

P

ravi kameleon među cvijećem, jer neke vrste hortenzija efektno mijenjaju boju ovisno o tipu tla, druge naprosto s godinama od bijele postaju blago ružičaste ili zelenkaste. Za ljubitelje cvijeća, nabavka i uzgoj hortenzija je pustolovina bez kraja koju svakako treba probati. Već procvale u cvjećarnama se pojavljuju od ožujka, iako je njihovo pravo vrijeme cvatnje od lipnja do rujna. Ljepota cvjetova zaslijepi razum, pa tako rascvjetala hortenzija završi u vrtu već u ožujku.

Odakle potječu?

head i Lacecap. Hortenzije iz skupne Mophead s velikim loptastim bijelim, ružičastim i plavim cvjetnim glavicama sterilnih cvjetova. Skupinu Lacecap karakterizira plosnat (kišobranast) oblik cvata. Središnju nakupinu cvjetova čine mali plodni cvjetovi koji su okruženi sterilim. H.paniculata, sa svojim bijelim cvjetovima izduženim u cvat poput klasa, jedva nalikuje svome rodu. H.anomala ssp.petiolaris penjačica s izbojcima dužim od 4m i velikim bijelim cvatovima plosnatog oblika, idealna je za sjenovite sjeverne položaje. H. aspera ssp. sargentiana, vrsta hortenzije s hrapavim velikim listo-

vima, plosnatim bijelim cvatom, prikladna i za duboku sjenu.

Uzgoj i agrotehnika

Hortenzija kao lončanica na otvorenom mora biti smještena na polusjenovitom i prozračnom mjestu. Ako je sadite direktno u vrtno tlo, odgovara joj i duboka sjena i topao južni položaj. Ima veliku potrebu za vodom. Veći grmovi ljeti će zahtijevati zalijevanje 2 do 3 puta na dan. Listovi zbog nedostatka vlage znaju klonuti, reagirajte brzo: tuširanje ili je stavite u posudu s vodom. Kako bi se korjenova bala potpuno natopila, pustite da se ocijedi i dalje pazite na zalijevanje.

Ista biljka na vapnenom tlu imat će ružičaste cvjetove, a na kiselom plave, u različitim nijansama. Što je pH tla niži, plava boja je intenzivnija. Ne treba zaboraviti da bijele hortenzije ostaju uvijek bijele bez obzira na tlo. Pod utjecajem sunčevih zraka cvjetovi postaju crvenkasti. Kako bi hortenzija cvjetala plavo, redovito je zalijevajte otopinom aluminijeva sulfata, svakih 7-14 dana.. Postoje specijalna gnojiva, koja sadrže navedeni spoj, čime je olakšan postupak «zaplavljivanja». Promjena boje moguća je samo u kiselim tlima jer će samo iz njih biljka moći preuzeti aluminij Ako želite plavu hortenziju vratiti u ružičasto, pružite joj tlo neutralne pH reakcije. Hortenziju, kao i većinu grmlja kasne proljetne cvatnje, orezuje se od siječnja do ožujka, prije kretanja vegetacije, jer cvjetne glavice zameće na jednogodišnjim izbojima. Odstranjuju se slabe i suvišne grane, čime se grm “otvara” i poboljšava mu se izgled. Razmnožavanje reznicama (proljeće ili ljeto) ili dijeljenjem starijih grmova u jesen.

I na kraju-sušenje

Poznato je oko 100 različitih vrsta, svake se godine uzgoje nove, oblikom i bojom još ljepše. Hortenzija, Hydrangea, potječe iz istočne Azije, a u Europi se uzgajaju od druge polovine XVIII. st. Ime roda dolazi iz grčkog jezika u značenju «posuda za vodu», kao aluzija na oblik ploda.

Vrste i sorte

Najpoznatiji hibridi hortenzija su dobiveni iz vrste Hydrangea macrophylla. Njeni hibridi svrstani su u dvije velike skupine Mop-

Sve atraktivnije boje cvjeta hortenzije

Gnojivo za hortenzije

Od rijetkih je biljaka koja ne traži neki poseban postupak sušenja. Rascvjetanu cvjetnu glavicu dovoljno je odrezati i okrenuti nadolje, postaviti na neko svijetlo prozračno mjesto u hladu. Osušena vrlo je efektna za različite aranžmane od suhog cvijeća. Uz malo spreja u bojama opet je vraćamo na početak: “Pravi kameleon među cvijećem”…
B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

11

JASENIČKA RAJSKA LJEPOTICA
Piše: Josip Brkljača, ing.

Anđeoska trublja ili rajska ljepotica jedna je od najatraktivnijih lončanica. Naime, impozantna je zbog svoje veličine, a kada procvate, njeni veliki trubasti cvjetovi predstavljaju više nego privlačan prizor

A

da je svijet ovih cvjetnih ljepotica vrlo raznolik, najbolje pokazuje brižno održavani i njegovani vrt obitelji Filipović. U njemu «gospodari» domaćica Mira koju u Jasenici svi poznaju kao veliku ljubiteljicu cvijeća. Kako i ne bi kada u njenom vrtu raste ni manje ni više nego 10 različitih vrsta anđeoske trublje, i to one s žutim, ružičastocrve-

nim, rozim, bijelim, dvobojnim i kakvim sve ne cvjetovima. Kako i sama kaže: «Oduvijek sam uzgajala cvijeće, ali ništa me nije dojmilo kao moje anđeoske trublje. Više nego atraktivno izgledaju na sunčanom balkonu, terasi ili pokraj kućnih vrata. Međutim, uočila sam da u toplijem dijelu godine dobro uspijevaju i posađene na vrtnu gredicu. Tako brižno njegovane, ovisno o sorti, mogu narasti 1,5 do 4 metra, dok

samo razdoblje cvatnje obično traje od lipnja do rujna. Pošto ništa ne prepuštam slučaju, svoje lončanice tijekom zime unosim u staklenu baštu, u kojoj pojedine stabljike čak znaju procvjetati i tijekom zime». Međutim, naš posjet simpatična gospođa Mira iskoristila je i za brojna pitanja koja su se prvenstveno odnosila na dvojbe oko rezidbe ovih uistinu zanimljivih ukrasnih biljaka. Rado

smo udovoljili gospođi Miri, kojoj smo uz to obećali i ponovni posjet tijekom jeseni, kada se i provodi rezidba anđeoske trublje!

Anđeoska trublja

Gospođa Mira sa svojim ljepoticama

CELER BJELAŠ - izbjeljivanje
Piše: Ivica Doko, dipl. ing.

U

zgoj celera bjelaša zahtijeva dosta truda. Važna agrotehnička mjera pri uzgoju je etioliranje (izbjeljivanje), kojim se sprječava tvorba klorofila, tako da lisne peteljke ostaju bijele. Lisne peteljke se izdužuju, a aroma postaje intenzivnija. Najdjelotvorniji način kojim se to postiže jest nagrtanje zemlje po biljkama,

koje se provodi postupno kako biljka raste. Pri tome je dobro skratiti lišće i na gornjem kraju zavezati g špagom. To se radi za suha vremena da se izbjegne

trulež lišća. Osim nagrtanja zemlje, izbjeljivati se može i papirom. Danas postoje i sorte celera koje ne treba izbjeljivati ali su te sorte

manje sočne i aromatične te se moraju vaditi s prvim mrazom. Treba im osigurati humusno tlo te redovito zalijevanje i prihranjivanje.

Celer - različita primjena u kulinarstvu B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

Kontejnirana sadnica celera

12

ZABORAVLJENO VOĆE - OSKORUŠA
Uzgoj oskoruše malo je proširen. Ipak, u Hercegovini je još uvijek možemo susresti u kućnim vrtovima. Nažalost, u većini slučajeva, riječ je o pojedinačnim stablima koja su posadili naši daljnji preci.
Piše: Nino Rotim, dipl. ing.
uklapa u pejzaž svakog vrta ali i zbog toga što u vrućim hercegovačkim danima pruža dobru hladovinu i prostor za popodnevni odmor.

P

rije nekoliko godina u našem časopisu objavili smo članak o ovoj atraktivnoj voćki, koji je pokrenuo veliki interes i ponovno potaknuo njenu sadnju. Vjerovati je da će u narednih nekoliko godina od potpuno zaboravljene voćke postati voćna vrsta koja će se uzgajati i u komercijalnim nasadima. Stabla koja danas pronalazimo na ovom području stara su nekoliko desetina godina. U prilog ovoj činjenici ide podatak da je oskoruša dugovječna voćka koja uzgojena iz sjemena dosta sporo raste. Tako su ispitivanja pokazala da su pojedina stabla ove skromne voćke starija od 300 godina. Uglavnom se sadila zbog svog izrazito dekorativnog stabla koje se dobro

Načini uzgoja

Kao što smo već i spomenuli, u prošlosti se oskoruša najčešće uzgajala iz sjemena što se u velikoj mjeri odražavalo na njen rast. To se, prije svega, odnosi na njen prilično spori rast i dugi period do rodnosti. Na ovaj način uzgojene oskoruše prorodile bi tek u 15. godini. Stoga veći praktični značaj ima uzgoj cijepljenjem, čime oskoruša puno brže raste i prorodi “već” u 7. godini. Međutim, iako pojedinačna stabla mogu ostvariti urod od čak 800 kg, više se uzgajala zbog svog dekorativnog izgleda. Inače, kruškoliki plodovi oskoruše dolaze u grozdovima i imaju veliku

Plodovi u fazi dozrijevanja

Plodovi oskoruše

hranjivo-dijetoterapeutsku vrijednost a jestivi su tek kada posve omekšaju. Dakle, oskoruša je najbolja kad je sagnjila. Nije nebitno napomenuti kako je praksa pokazala da ne može svatko uzgojiti oskorušu, odnosno da vlada mišljenje kako oskorušu mogu uzgojiti samo pravi, istinski voćari.

Oprašivač- da ili ne!

Stablo oskoruše

Kao što je navedeno u uvodu, oskoruša se uglavnom uzgaja u vidu pojedinačnih stabla, što znači da joj nije potreban oprašivač. Međutim, često se mogu čuti glasine kako je riječ o djelomično samooplodnoj voćki koja za stabilne i redovite prirode

zahtijeva oprašivača. Uzrok ovih neutemeljenih glasina najvjerojatnije leži u činjenici što prilično kasno prorodi te se izostanak plodova potkrepljuje različitim teorijama. Kako ne bi bilo zablude-oskoruša je samooplodna voćka pa joj stoga oprašivač nije potreban. Spomenimo još da se oskoruša može uzgajati i u kontinentalnim područjima. Međutim, uvijek će predstavljati voćku karakterističnu za Hercegovinu, što potvrđuje i njena velika prodaja u našem Agrocentru u Mostaru. Najčešći komentari bili su - “Oskoruša!!! Ma posadit ću jednu bez obzira što sporo raste”. Valjda su proradili geni...
B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

13

POVRTNJAK POČETKOM LJETA
Poznato je kako visoke prirode možemo ostvariti samo ukoliko povrće uzgajamo na plodnim i strukturnim tlima. Ali, i najlošija tla mogu se pretvoriti u dobra povrtna tla uz pravilnu gnojidbu i pravodobnu obradu tla

Grah mahunar

Presadnice lisnatog povrća za ljetnju sadnju

Piše: Mladen Karačić, dipl. ing.

V

ećina naših povrćara prakticira pripremiti i pognojiti tlo prije same sjetve, odnosno, sadnje povrća. Međutim, provođenje duboke obrade i osnovne gnojidbe tijekom svibnja ne može imati opravdanje jer je dobro poznato kako je i najlošija jesenska obrada tla značajnija i poželjnija od najkvalitetnije obrade tla izvedene tijekom proljeća. Dakle, prije svake sjetve povrća nužno je pravodobno pripremiti tlo uz unošenje stajskog i mineralnog gnojiva. To se posebno odnosi na stajski gnoj koji je nužno u tlo unijeti tijekom jeseni kako bi ga povrće što bolje iskoristilo tijekom proljeća. Stoga unošenje stajskog gnoja neposredno pred sjetvu tj. sadnju povrća nema značajniju ulogu jer zbog svoje kratke vegetacije povrće ne uspijeva iskoristiti ni minimum hranjivih tvari iz njega. Ukoliko u tlo nije moguće unijeti stajnjak u jesen, onda se to treba uraditi što ranije u proljeće, ali svakako uz dodatak NPK gnojiva. Kako tijekom svibnja i lipnja u Hercegovini obično vladaju

velike vrućine, praćene duljim sušnim razdobljem, nužno je vršiti i redovito zalijevanje. To se posebice odnosi na tek posijano sjeme povrća koje treba svakodnevno zalijevati do potpunog nicanja biljaka. U kasnijim fazama razvoja zalijevanje se provodi po potrebi ovisno od vladajućih klimatskih prilika. A iako sadnja prijesadnica povrća u Hercegovini obično završava s mjesecom travnjem, ne postoje klimatske zapreke
Sjetva povrća u toplijim područjima

u pogledu sadnje, a što se prije svega odnosi na presadnice proizvedene kontejniranim putem. Posebice je aktualna sadnja lubenice i to prije svega one cijepljene na tikvu. Naime, cijepljena lubenica osim što je otpornija na bolesti i što ostvaruje veće prinose ranije plodonosi za 20-tak dana što na tržištu ranog povrća nije zanemarivo. Posljednjih godina je zamjetan i sve češći uzgoj neobičnih vrsta povrća poput bijelog patlidža-

na, žutih rotkvica, blitve s crvenom stabljikom i sl. Premda se radi o sporadičnom uzgoju, navedeni «rariteti» predstavljaju svojevrsno osvježenje na vrtnim gredicama. Jer dobro je da u našim sjemenskim kućama možete pronaći i vrste povrća koje osim u kuhinji isto tako možete upotrijebiti i na ukrasnim gredicama. Zato u poljocentrima dobro i pomno promotrite police i kataloge, jer vrijeme se ipak promijenilo…

VRSTA POVRĆA MRKVA CIKLA RADIČ GRAH MAHUNAR CVJETAČA PERŠIN PORILUK KELJ PUPČAR ZIMSKI KELJ ZIMSKI KUPUS JESENSKA SALATA BAMIJA KRASTAVCI (kis.) ARTIČOKA BROKULA RAŠTIKA

KOLIČINA SJEMENA (g/m2) 3 4 3 15 3 2 15 3 3 3 3 5 sjemenki u kućicu 3 sjemenke u kućicu 4 2 2

OPTIMALNO VRIJEME SJETVE 01.05.-30.06. 01.05.-21.06. 01.05.-30.06. 01.05.-30.06. 01.06.-22.06. 01.06.-15.06. 01.06.-15.06. 01.06.-20.06. 20.06.-30.06. 20.06-30.06. 10.06-20.06. 01.06.-10.06. 20.06.-30.06. 01.06.-15.06. 15.06.-30.06. 01.06.-15.06.

B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

14

VOĆNA PIPA
sve značajniji štetnik voćaka na području Hercegovine
U pojedinim godinama voćna pipa se javlja u povećanoj gustoći populacije, kada čini ozbiljne štete na mladim plodovima mnogih vrsta voćaka. Osim direktnih šteta, veliki broj plodova strada i od monilije.
Piše: Doc. dr. Ivan Ostojić
seban značaj ima u Hercegovini, gdje se u manjoj ili većoj brojnosti javlja svake godine. Pipa prezimi kao odrastao kornjaš ili kao ličinka na različitim mjestima, no najčešće u tlu, ispod naljuštene kore voćnih i drugih stabala ili u otpalom lišću. Štetnik se aktivira dosta rano u proljeće. Nakon pojave hrani se pupovima i korom mladih grančica, a po pojavi plodova pipa se hrani i njima. Nakon određenog vremena hranjenja ženka počinje s odlaganjem jaja. Razdoblje odlaganja jaja obično traje oko tri mjeseca. Ženka jaja odlaže u mlade plodove na taj način što pomoću surlice u plodu napravi komoricu u koju uloži nekoliko jaja a zatim otvor zatvori. Nakon kraćeg vremena, posebno kada je vrijeme toplo, dolazi do pojave ličinki koje se razvijaju u plodu.

Imago voćne pipe

P

rije nekoliko godina zbog povećane brojnosti voćne pipe na području južne Hercegovine, u pojedinim nasadima nektarine bilo je oštećeno preko 80 % plodova. Ove godine pipa je pričinila značajne štete na plodovima šljive, jabuke, marelice i nektarine. Voćna pipa ili, kako je negdje nazivaju, jabučni svrdlaš je kornjaš dosta malih tjelesnih dimenzija. Duljina tijela iznosi 0,7 do 1 cm. Glava joj je izvučena u jasno izraženu surlicu ili rilo. Purpurno ljubičaste ili zlatno crvene je boje, metalnog sjaja.

Šteti plodovima voćaka

Voćna pipa oštećuje pupove i koru mladih grančica, te mlade plodove jabuke i šljive, ali se često može naći i na nekim drugim voćnim vrstama, primjerice na breskvi, nektarini, trešnji, kruški, kajsiji, višnji, pa i na bajamu. Pipa je prisutna gotovo na svim područjima uzgoja voćaka, ali po-

Napadnuti plodovi brzo propadaju

nju unosi spore monilije, tako da monilija uništi plod. Ličinke koje se razvijaju iz ranije odloženih jaja završe razvoj već krajem srpnja i u kolovozu napuštaju monilijom uništene plodove koji su u međuvremenu pali na tlo, i smještaju se u površinskom sloju tla. Zatim se ličinke kukulje i preobraze u odraslog kornjaša. Međutim, kako pipa jaja odlaže kroz dulje razdoblje to je i pojava ličinki i njihov razvoj dosta razvučen. Stoga ličinke koje su nastale iz jaja koja su kasnije odložena završe razvoj u plodu a onda odlaze u tlo gdje prezime i kukulje se tek sljedećeg ljeta. Ličinke nastale iz najkasnije odloženih jaja ne završavaju razvoj iste godine već prezime u «mumificiranim» plodovima i tek u ljeto sljedeće godine prelaze u lutku, a nešto kasnije iz kukuljice prelaze u odraslog kornjaša.

Premda je razvijaju u plodu, ličinke u stvari nisu štetne, jer ženka prilikom pravljenja komorice u

U pojedinim godinama štete mogu biti velike

štete, kao što je to bilo prije nekoliko godina u južnoj Hercegovini kada je u nasadu od stotinjak stabala nektarine pipa oštetila preko 80 % plodova, neki voćari štetniku ne poklanjaju dosta pozornosti, sve dok ne primijete štete, kada je kasno bilo što poduzeti protiv pipe. Razlog tome je moguće to što je pipu zbog njene male veličine teško zapaziti, a tome doprinosi i njeno ponašanje. Naime, pipa se veoma vješto skriva. Čim se približi stablu ili grani na kojoj se nalazi, pipa se zaklanja iza lista, ploda ili grane ili se baca na tlo gdje se umrtvi dok opasnost prođe. Koliko god je pipu teško zapaziti na voćnom stablu, oštećenja na plodovima se lako zapažaju, posebno kada su je u pitanju nektarina, breskva i šljiva. Naime, na mjestima gdje je pipa rilom napravila rupicu, pojavljuje se kapljica smole koja se bljeska na suncu.

Premda voćna pipa pojedinih godina može napraviti ozbiljne

Suzbijanje pipe

Oštećen plod marelice

Plod jabuke zarežen monilijom

Suzbijanje voćne pipe je moguće primjenom insekticida kontaktnog i želučanog djelovanja. Međutim, važno je da se suzbijanju pipe pristupi još u vrijeme njene pojave, dakle u vrijeme dok se hrani pupovima i na taj način spriječe štete na plodovima. Isto tako treba suzbijati i moniliju, znači uzročnika truljenja plodova koja zapravo i pravi štetu, jer da nije monilije, mnogi plodovi oštećeni od pipe ne bi propali već bi im samo izgled bio malo narušen.
B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

15

KAD KUPUS POCRVENI…
Piše: Goran Jurilj, dipl. ing.

Za crveni kupus vrijedi uzrečica kako je riječ o malim glavicama velikog bogatstva. Uostalom, u antičko vrijeme cijenio se prvenstveno kao ljekovita biljka
100 grama ima ga nevjerojatnih 50 miligrama. Međutim, pošto je crveni kupus nešto teže probavljiv od bijelog, kod njegovog spravljanja treba koristiti začinsko bilje poput lovorovog lista, komorača i anisa. Čak su i korijander, kim i timjan izvrsni u jelima priređenim od crvenog kupusa. Inače, crveni kupus najčešće kuhamo s lukom, jabukama i kruškama a ukoliko ga želimo zaliti, učinimo to sokom od jabuka ili jakim crvenim vinom. Osim za različita variva i salate prikladan je i kao prilog uz razna jela, osobito uz ribu.

I

ako se ovo lisnato povrće smatra tipičnim zimskim povrćem zahvaljujući proljetnim, ljetnim i jesenskim kultivarima, na našem stolu može se naći tijekom čitave godine. To je čak i poželjno jer visok sadržaj C vitamina i ostalih mineralnih tvari kupus čini vrijednim i korisnim povrćem koje jača imunološki sustav te pomaže organizmu da se riješi različitih toksina. Nutricionisti tvrde da je crveni kupus po sadržaju C vitamina usporediv s citrusima, a u

Paprike punjene crvenim kupusom

Sorte crvenih glavica

Osrednja glavica crvenog kupusa izreže se na sitno, pospe solju, kuminom i crvenom paprikom te ostavi da tako odstoji nekoliko sati. Zatim se iscijedi i njime napuni desetak paprika, prethodno pripremljenih ba-

Dekorativne sorte kupusa

bura iz kojih je odstranjena sjemena loža. Paprike se poslažu u staklenku i preliju ohlađenim, slanim prokuhanim naljevom od 7,5 dl octa i isto toliko vode. U staklenku se uz punjene papri-

ke doda po koji češanj češnjaka, malo izrezanog hrena i nekoliko zrnaca gorušice, a potom se prelije s malo ulja. Poslužuje se izrezano na kolutiće uz nareske ili druga topla mesna jela.

POZELENJAVANJE GOMOLJA KRUMPIRA
Piše: Mario Ćubela, dipl. ing.

S

vjedoci smo činjenice kako pri skladištenju krumpira gomolji nerijetko i pozelene. Riječ je o neželjenoj pojavi koja čak može imati i štetne posljedice po ljudsko zdravlje. Naime, takav krumpir ispod svoje pokožice može sadržavati otrovne glikoalkaloide solanin i kakonin. Stručno gledano-pozelenjavanje gomolja krumpira samo po sebi ne bi bilo štetno da se paralelno ne odvija i proces sinteze ili nastajanja glikoalkaloida solanina i kakonina koji čine 95 posto od ukupne količine glikoalkaloida prisutnih u gomolju. Jednostavno rečeno, ukoliko u svojim kućnim zalihama uočite gomolje koji su poprimili zelenu boju, svakako ih uklonite jer se sa zdravljem ipak nije igrati.
B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

A navedeno pozelenjavanje krumpira nastaje zbog izlaganja gomolja suncu, odnosno, svjetlu. Tako se na samoj njivi često zna uočiti nekoliko zelenkastih gomolja a radi se o krumpiru koji je loše ogrnut ili gomoljima koji u cijelosti nisu bili prekriveni zemljom te su uslijed toga bili i izloženi svjetlosti. Napomenimo kako zelenu boju gomolji mogu poprimiti i zbog dugotrajnog stajanja s tim da se ovakav krumpir prepoznaje po izrazito gorkom okusu. Ni ovaj krumpir nije podesan za konzumaciju. Stoga krumpir nepotrebno ne izlažite svjetlu i čuvajte ga u papirnatim ili jutenim vrećama te kartonskim kutijama na hladnom i mračnom mjestu. U kućnom ambijentu idealan prostor za to je upravo vaš podrum!

Loše nagrtanje - uzrok pozelenjavanja gomolja krumpira

16
formira veći broj glavica. Takve glavice, u pravilu, ostaju veoma male te nemaju nikakvu tržišnu vrijednost.

Zaštita kupusnjača

LEPTIRI
Piše:
dr. Ivan

Zaštita mladih biljaka kupusnjača, posebno glavatog kupusa na kojem nastaju najveće štete, od napada gusjenica kupusnog moljca dosta je jednostavna. Pošto se kupus nalazi u početnoj fazi razvoja, tada je veoma lako temeljito poprskati svaku biljku. Zbog male lisne mase ne troši se puno škropivo po jedinici površine, pa su niski troškovi zaštite, što dozvoljava da se tretiranje obavi češće, nekim od sljedećih pripravaka: Rotor 1,25 EC, Reldan 40, Fastac 10 SC, Karate, ili pak nekim drugim pripravkom.

ŠTETNICI KUPUSNJAČA
Među velikim brojem štetnika koji mogu napasti kupusnjače značajno mjesto zauzimaju ličinke leptira, tj. gusjenice. Posljednjih godina bilježe se sve veće štete od ovih štetnika.
Ostojić
pusnog moljca. Na pojedinim biljkama može se naći više desetina gusjenica. Dok su gusjenice mlade, one izgrizaju samo središnji mesnati dio lista. Nastala oštećenja su u obliku “prozorčića”, budući da nije oštećena pokožica (epiderma) lista. U narodu se to često naziva “srebrenasta čipka”. Kako rastu, gusjenice postaju proždrljivije i izgrizaju mlado središnje lišće u obliku nepravilnih rupica. Osim toga, napadnuti listovi su jako onečišćeni izmetom gusjenica. U slučaju prisutnosti većeg broja gusjenica mlado središnje lišće je potpuno izgriženo i onečišćeno izmetom gusjenica. Do većih šteta posebno dolazi kada napad, posebno starijih gusjenica, uslijedi u vrijeme uzgoja prijesadnica, ili neposredno nakon presađivanja biljaka. Na tako mladim biljkama i kod manjeg broja gusjenica, dolazi do potpunog uništenja središnjeg dijela biljke, pa takve biljke ne formiraju glavice ili kako se u narodu kaže «ostaju jalove”. Međutim, često se dogodi da kod biljaka, kod kojih su gusjenice moljca uništile centralni vršni dio biljke, iz pazuha listova potjera veći broj pupova iz kojih se

Kupusne sovice

V

eć od trenutka sadnje, iako do napada može doći i tijekom uzgoja prijesadnica, kupusnjače, posebno glavati kupus, izloženi su napadu gusjenica kupusnog moljca. To je tipični štetnik kupusnjača, posebno glavatog kupusa, u početnim fazama razvoja biljaka. Ako se mlade biljke na vrijeme ne zaštite, može doći do veoma velikih šteta.

Kupusni moljac

Pojedinih godina uočene su masovne pojave gusjenica ku-

Tijekom jeseni kupusnjače, prije svih glavati kupus, mogu biti napadnute gusjenicama kupusne sovice. Leptir sovice je aktivan tijekom noći a preko dana se zavlači ispod listova kupusa ili neko drugo skrovito mjesto. Zato ga poljoprivredni proizvođači teže zapažaju i u slučaju da pozorno promatraju kupusnjače, za razliku od, primjerice, velikog kupusara koji iznad parcela kupusa leti gotovo tijekom cijelog dana. Ženka kupusne sovice polaže jaja s donje strane lista. Jaja su u početku zelena i teško se zapažaju. Gusjenice su po pojavi najčešće zelene boje, a kako rastu boja im se mijenja od zelene do smeđe. Gusjenica može narasti i do 40 mm. Kupusna sovica najčešće razvija dvije generacije godišnje, jednu proljetnu i jednu jesenju. Zapravo leptir druge generacije

Leptir kupusnog moljca

Gusjenica kupusne sovice B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

17
javlja se od sredine ljeta, ali se gusjenice masovno javljaju početkom jeseni. Kupusna sovica za razvoj zahtjeva dosta vlage, pa se masovnije javlja uz riječne tokove i druga mjesta na kojima ima dosta vlage. Međutim, kako se kod nas kupus i ostale kupusnjače obilno zalijevaju, to sovica i na sušnim terenima nalazi povoljne uvjete za razvoj. Kupusna sovica, za razliku od kupusara i kupusnog moljca, nije tipični štetnik kupusnjača. Ona je, naime, polifagna vrsta, što znači da se njene gusjenice mogu razvijati na velikom broju poljoprivrednih kultura, te na nekim korovskim biljkama. To je jedan od razloga da taj štetnik uvijek ima na raspolaganju neku biljnu vrstu na kojoj se može razvijati. Kada su u pitanju kupusnjače, gusjenice se mogu razvijati na svim vrstama, ali preferira glavati kupus na kojem i pričinjava najveće štete. daju razvijenije glavice, to štete nisu toliko izražene u smanjenju uroda, što često može zavarati poljoprivrednog proizvođača, glede štetnosti sovice. Zapravo, štete su ispoljene u pogledu kvalitete napadnutih glavica, što se na kraju svodi na smanjenje dobiti, jer se nekvalitetni urod i ako može biti zadovoljavajući, ne može dobro prodati. Naime, glavice čija je unutrašnjost ispresijecana od gusjenica sovice i zagađena izmetom gusjenice, domaćice izbjegavaju kupovati. Pored toga, glavice kupusa koje su oštećene od gusjenica kupusne sovice, veoma su podložne napadu, odnosno razvoju patogenih organizama, prije svega gljivica koje izazivaju trulež. Takve glavice veoma brzo propadaju, pa se u tom slučaju mogu ispoljiti štete i u pogledu smanjenja uroda.

Leptir kupusar

Zaštita kupusa od sovica

Gusjenice se zavlače u glavice kupusa

Dok su gusjenice mlade, smještene su u centralnom dijelu rozete, tj. nalaze su između mladih središnjih listova. Štete čine tako što izgrizaju dijelove lista između nervature u obliku manjih ili većih okruglastih rupica. Kada kupus formira glavicu, gusjenice se zavlače u njenu unutrašnjost. Živeći u glavici, gusjenice prave veći broj hodnika pri čemu oštećuju unutrašnje listove. Pored toga, hodnici u kojima žive gusjenice sovica puni su izmeta, što još više doprinosi da jače napadnute glavice nisu uporabljive za ishranu ljudi. Kako odrasle gusjenice, koje su zapravo i najproždrljivije, napa-

Kada je u pitanju zaštita kupusa od napada gusjenica kupusne sovice, treba istaknuti da zaštita mora biti pravovremeno provedena, tj. zaštitu treba usmjeriti protiv mladih gusjenica dok se nalaze između mladog središnjeg lišća. To je potrebno iz više razloga. Prije svega zbog toga što su mlade gusjenice daleko osjetljivije na djelovanje insekticida, te što je tada, znači dok glavica nije razvijena i u nju ušle gusjenice, lakše ostvariti kontakt primijenjenog insekticida s gusjenicama. Pored toga što zakašnjela zaštita nije djelotvorna, budući da se tada najveći broj gusjenica nalazi u glavicama, te nije moguć kontakt primijenjenog insekticida s gusjenicama, isto tako nisu spriječene štete

koje prave gusjenice u početku svog razvoja, kada izgrizaju mlado središnje lišće. Ako se na vrijeme pristupi suzbijanju gusjenica, dakle ako se insekticid primijeni dok su gusjenice mlade, tada je zaštitu kupusa od napada gusjenica kupusne sovice moguće ostvariti primjenom pripravaka koji imaju izraženo kontaktno i želučano djelovanje. Koriste se uglavnom isti pripravci kao kod kupusnog moljca.

I kupusari prave štete

Pored ova dva, poljoprivrednim proizvođačima manje poznata štetnika, krajem ljeta i početkom jeseni, na kupusnjačama se mogu naći i gusjenice drugih leptira, prije svih velikog kupusara. U godinama kada dođe do masovne pojave ovog štetnika, na pojedinim parcelama može doći do potpunog golobrsta svih listova na kupusnjačama.

Ukoliko se redovito provodi zaštita protiv kupusnog moljca i kupusne sovice, tada nije potrebno posebno vršiti tretiranje protiv gusjenica velikog kupusara, jer primijenjeni insekticidi protiv gusjenica spomenutih štetnika, djeluju i na gusjenice velikog kupusara. Kod suzbijanja bilo kojeg štetnika na kupusnjačama treba odabranom pripravku, odnosno insekticidnoj tekućini, dodati neko sredstvo, tj. okvašivač, koje poboljšava prijanjanje škropiva na površinu lista. Naime, površina lista kupusnjača prekrivena je voštanom prevlakom pa se insekticidna tekućina kojoj nije dodan okvašivač slabo zadržava na listu, zbog čega je djelotvornost primijenjenog insekticida smanjena. Od pripravaka koji se koriste kao okvašivači kod nas su u prometu sljedeći: Chromovit, Extravon i dr.

Listovi kupusa onečišćeni izmetom B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

Gusjenice kupusara

18
Piše: Josip Brkljača, ing.

O

va nadasve zanimljiva biljna vrsta potječe iz Kalifornije i u svojoj je domovini ozima kultura koja dobro podnosi niske temperature. U našim je pak uvjetima uzgoja jednogodišnja zeljasta biljka čija visina u optimalnim prilikama doseže i do jednog metra. Najčešće se spominje kao vrijedna pčelinja paša jer zbog svoje duge i obilne cvatnje osigurava značajan izvor nektara i polena. Pored toga, ukoliko obavljamo sjetvu u razdoblju od ožujka do konca srpnja, može poslužiti i kao kasna pčelinja paša. Spomenimo kako se u Engleskoj i Njemačkoj facelija dosta koristi i kao krmna kultura i kultura za zelenu gnojidbu. Pošto je po svojoj hranjivoj vrijednosti svrstana u rang sa slabijim djetelinama, a zbog velikog udjela lisne mase u ukupnoj suhoj tvari daje male prinose sijena. Stoga se uglavnom i koristi u zelenom stanju ili za siliranje. Na zapadu se facelija još koristi i kao zaštitni usjev s ulogom usvajanja dušika na oraničnim površinama, ali i kao biljka koja iz tla tjera nematode. To bi s obzirom na njihovo teško suzbijanje moglo imati vrlo značajnu ulogu i u našim južnim proizvodnim područjima s naglašenim plasteničkim uzgojem povrća. U Kaliforniji se facelija još koristi i radi kontrole bolesti povrća te radi kontrole korova.

Kada se obavlja sjetva facelije?

Cvijet facelije - omiljena pčelinja paša

Možda to niste znali ali faceliju u našem podneblju možete sijati u svako doba godine. Razumljivo da to vrijedi samo u slučajevima kada nam vrijeme ide na ruku i kada smo tlo pravilno pripremili za njenu sjetvu. Ipak, facelija se najčešće sije u razdoblju od veljače do svibnja, a ako je vrijeme vlažno i u lipnju te srpnju. Utrošak sjemena iznosi od 15 do 20 kg/ha. U Hercegovini je faceliju najbolje posijati tijekom ožujka jer tada još ima dovoljno vlage u tlu te još uvijek ne kreće intenzivan rast

FACELIJA
le je boje koje prelazi u narančastu, da bi na koncu zrelo sjeme poprimilo tamnosmeđu do crnu boju. Pošto je facelija leguminozna biljka, to znači da se na njenom korijenu razvijaju bakterije koje imaju sposobnost vezanja elementarnog dušika iz zraka. To jednostavno znači da gusti korijen, koji inače prodire do 70 cm dubine, popravlja strukturu tla a njegovim odumiranjem se u tlu ostavljaju značajne količine organske tvari i vezanog dušika,

omiljena biljka pčelara
Facelija (Phacelia tanacefolia) je jednogodišnja zeljasta biljka čiji cvjetovi daju velike prinose nektara. Osim toga, u europskim zemljama s intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom facelija se cijeni i zbog mnogobrojnih načina korištenja
što ovu biljku čini pogodnom za poboljšanje loših zemljišnih površina. Osim toga, cijela biljka se može zaorati i to u vrijeme početka cvjetanja, što znači da je facelija više nego pogodna za zelenu gnojidbu voćnjaka i vinograda. Prema plodoredu facelija nije osjetljiva nije osjetljiva pa je moguće uspješno gajiti i kao monokulturu. Povrh svega za sada je ne napadaju štetočine i biljne bolesti, što je još jedna olakotna okolnost vezana za njen uzgoj.

Sjeme facelije

Kako uopće izgleda facelija?

Riječ je o biljnoj vrsti koja svojim izgledom više nalikuje korovu nego kultiviranoj biljci. Naime, biljka u našim uvjetima naraste obično do 60 cm visine i počinje se granati pri donjem dijelu stabljike. Na svakoj grani nalazimo grančice koje nose cvjetove. Cvjetovi su pak sitni i ljubičaste su boje. Latice su u gornjem dijelu ljubičaste, dok pri dnu prelaze u bijelu boju. Jedna biljka sadržava između 5000 i 7000 cvjetića. Na mjestu cvjetova stvara se plod u obliku čahure, koji sadržava jednu do četiri sjemenke. Na manjim grančicama naći ćemo jednu do dvije, a na većim tri do četiri sjemenke. Čahure na vrhu, u pravilu, sadržavaju manje sjemenki od onih na dnu. Nezrelo sjeme bije-

Facelija u vrijeme cvatnje

korova. A facelija je biljka koja je jako osjetljiva na prisutnost korova pa ih treba uklanjati na početku njenog rasta kako je taj isti korov ne bi i zagušio. Sjetvom u ožujku facelija će pak uspjeti dovoljno narasti da zaguši korove te kasnije neće biti potrebno provoditi dodatna okopavanja ili primjenu herbicida. Sije se ručno i to pomiješana s pijeskom ili suhom zemljom iz razloga što joj je sjeme veoma sitno. Ako je ispravno posijana niknuti će za sedam dana a ako je tlo suho tek za petnaestak dana. Cvatnja posijane biljke počinje najranije za 45 dana i traje oko mjesec dana, što pak ovisi o vlažnosti tla i rasporedu oborina. A inozemna iskustva nam govore da se na faceliji može ostvariti između 500 i 1000 kg meda po hektaru. Navedena informacija dobiva na značenju ukoliko nam je poznato kako je med od facelije osobito aromatičan i okusom i mirisom. Dobre je kakvoće, bijele do svjetložute boje sa zelenkastom nijansom. Izmiješan s drugim vrstama meda zadržava aromu pa je dobar i za pospješivanje ostalih vrsta meda. Danas se, za razliku od nekad, sjeme facelije može lako nabaviti u specijaliziranim pčelarskim prodavaonicama kao i u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama i sjemenarnama.
B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

19

AGROTEHNIKA U NASADU RAJČICE
Piše: Ivica Doko, dipl. ing.

Novi hibridi rajčice koje se danas uzgajaju na našem području zahtijevaju posebne agrotehničke mjere koje se obvezno moraju provoditi ako se želi dobiti urod za koji je hibrid predodređen. S tim agrotehničkim mjerama mora se početi od same sadnje rajčice na stalno mjesto.

D

obro je poznato kako rajčica u svom uzgoju traži intenzivnu njegu pri čemu odmah pomislimo na gnojidbu stajskim gnojem, prihranu KAN-om i zaštitu od lisnih ušiju. Međutim, malo je znano kako određenim zahvatima možemo (i trebamo) regulirati rast rajčice ali i dozrijevanje plodova. Riječ je o pinciranju rajčice koja se provodi radi sprječavanja neprekidnog grananja i porasta izvan okvira propisanih genetskim karakteristikama sorte. U slobodnom načinu uzgoja rajčica formira veliki broj bočnih stabala uslijed čega cijela biljka poprima žbunast izgled. A kod proizvodnje rane rajčice trebamo težiti uzgoju na jednu stabljiku, što se postiže odstranjivanjem zaperaka tj. bočnih grana, čim oni narastu 4-5 cm. Zaperci se otkidaju pažljivo i to rukom, nožem ili škarama, strogo vodeći računa da ne oštetimo glavnu stabljiku.

zaperaka sva hranjiva usmjeravaju u pravcu obrazovanja i dozrijevanja plodova. Međutim, s reguliranjem broja stabljika rajčice ne smijemo kasniti jer bujan vegetativan rast može utjecati na smanjeno zametanje plodova koji, kad se razviju, ostaju nešto sitniji.

Vezanje rajčice

U pravilu, vezivanje biljka uz potporu se primjenjuje kod povrća s visokom i polegljivom stabljikom. Tako se i rana rajčica uzgaja uz oslonac, odnosno, uz drveni kolac ili trsku. Obično je riječ o drvenim kolcima za koje se vezuje jedna ili više biljaka. Kolci se, dakako, trebaju ukopati u tlo a njihova visina najčešće iznosi 1,5 metar. Veći proizvođači prakticiraju vezivanje dva

Nasad rajčice

Što postižemo pinciranjem?

Pinciranjem ili uzgojem na jednu stabljiku postižemo formiranje krupnijih plodova rajčice a skraćujemo i vrijeme njihovog dozrijevanja. To je i razumljivo jer se pravodobnim zakidanjem

Vezanje rajčice

do tri reda žice između kolaca koji se postavljaju na razdaljinu od 3-4 metra. Žica se nerijetko vezuje i uz krovnu konstrukciju plastenika ili staklenika. Kod uzgoja na otvorenom kolci se obavezno trebaju postavljati sa suprotne strane od pravca puhanja i naleta vjetrova. Potom se pristupa vezanju svake pojedinačne biljke s tim da stabljika rajčice raste u debljinu i do 2,5 cm, što se mora uzeti u obzir pri vezivanju. Za vezivanje se najčešće koristi namjensko vezivo-manila koja se može pronaći u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama. Osim toga, danas se na tržištu mogu pronaći i namjenske mreže za vezivanje biljaka i plodova a što se prije svega koristi kod uzgoja dinje i lubenice.

Potpomognuta oplodnja

Primjena “muške vodice” za bolju oplodnju rajčice je posebice nužna u godinama s mnogo

oblačnih dana. Iako se na manjim površinama oplodnja rajčice može postići i protresanjem biljaka, čime dolazi do pucanja polenovih kesica i oplodnje tučka, puno je sigurnija i poželjnija primjena kemijskih pripravaka, kao što je, primjerice, Tomatin. Međutim, bitno je napomenuti kako se prskanje Tomatinom ili Bentoxanom treba obaviti u ranim jutarnjim satima i to na taj način što doslovce moramo poprskati, odnosno, “gađati” cvjetove. U novije vrijeme u zatvorene prostore unose se i male košnice s bumbarima, koji obavljaju oplodnju. Spomenimo još kako se u uzgoju rajčice može pojaviti i neželjeno odbacivanje, abortiranje cvjetova. Pojava je fiziološke naravi i najčešće je vezana za neadekvatnu gnojidbu. Često je prouzročena suviškom ili manjkom dušika odnosno neizbalansiranim odnosom hranjiva između sebe.

Piniciranje rajčice B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

Primjena hormona u oplodnji rajčice

Košnica s bumbarima

PITANJA I ODGOVORI
Gdje kupiti rododendron?
Dva prekrasna rododendrona, neobične i uistinu rijetke nijanse boja, koje posjeduju moji susjedi dugo sam tražila u vrtnim centrima, a sve u nadi kako ću pronaći primjerke upravo takve boje. Nažalost, bezuspješno. Stoga vas molim da mi odgovorite je li moguće rododendrone uzgojiti iz reznica? Nekada se ovakav uzgoj smatrao gotovo nemogućim, ali kako je danas dostupna uporaba različitih hormona rasta, s pravom možemo ustvrditi kako je to ipak moguće. Stoga vam savjetujem da sa spomenutog rododendrona uzmete poluzrele reznice s kojih morate ukloniti listove. I to sve, osim 3-4 vršna lista. Na ovaj način pripremljenu reznicu uronite u hormon rasta, a potom posadite u mješavinu pijeska i komposta. Nakon što ste reznice posadili, potrebno je provoditi njihovo redovito zalijevanje te prekrivanje prozirnom plastičnom folijom, a sve kako bi biljkama osigurali poželjnu vlažnu atmosferu. Bitno je napomenuti i kako biljke ni u kojem slučaju ne smiju biti izložene izravnoj sunčevoj svjetlosti. Uistinu se nadam da ćete uz poštivanje navedenih mjera uspješno razmnožiti i uzgojiti toliko priželjkivani rododendron. Josip Brkljača, ing. nam dostavili pretpostavljam da se radi o uskraćenoj količini hranjiva koje je u vrijeme intenzivnog rasta potrebno osigurati surfinijama u iznimno velikim količinama. Naime, ovim cvjetnicama je osim količine bitan i omjer prisutnih makro i mikro elemenata u gnojivu, posebice onih koji utječu na cvatnju. A surfinija je vrsta koja obilno cvate, što podrazumijeva da zahtijeva stalnu prihranu u navedenom razdoblju. Kako bi ta prihrana bila što pravilnija, preporučujem vam korištenje gnojiva koja su posebno formulirana za ovu cvjetnu vrstu. U tu svrhu najpodesnija su Flortis tekuća namjenska gnojiva za surfinije koja su veoma jednostavna za primjenu, a zahvaljujući kojima ove biljke bujno rastu i što je još važnije raskošno cvjetaju. Josip Brkljača, ing. bolesti. U drugoj fazi tj. početkom berbe vršimo radikalnije zahvate jer nakon berbe grozda skidamo tri lista koja su hranila taj isti grozd. Jednostavno rečeno, svaki grozd na stabljici rajčice hrane tri lista, i to jedan koji se nalazi ispod i dva koja su locirana iznad grozda. Kada grozd uberemo ti nam isti listovi više nisu potrebni pa ih i odstranimo. Međutim, u pojedinim područjima kod uzgoja na otvorenom može se primijetiti kako proizvođači rajčice odstranjuju sve listove koji se nalaze ispod obranog grozda. Dakle, razumljivo je da se radi o mjeri koju treba obvezno provoditi. Nino Rotim, dipl. ing. du od svibnja do listopada. Mario Ćubela, dipl. ing.

20

Berkley- sorta borovnice

Grah dugih mahuna

Agrotehnika kod uzgoja rajčice

Uzgoj surfinija

Već dvije godine na balkonu sadim prekrasne surfinije koje su me oduvijek fascinirale svojom ljepotom i različitim spektrom boja. Ali unatoč trudu koji sam posvetila tim prekrasnim cvjetnicama, dogodilo se da biljke u periodu intenzivne cvatnje imaju izuzetno slab porast mladica, s jako malo cvjetova. Stoga vas molim da mi pomognete iz razloga što sam ih i ove godine posadila na svome balkonu. Dakle, kako i na koji način da biljke ostanu lijepe i bujne, s raskošnim cvjetovima tijekom cijelog ljeta? Unaprijed zahvalna čitateljica vašeg lista. Iz navedenih podataka koje ste

U svom povrtnjaku posadio sam presadnice rajčice za koje mi je prodavač rekao da pripadaju visokim hibridima. Međutim, od susjeda sam čuo da kod takvih visokih hibrida rajčice obvezno moram provoditi skidanje lišća, što mi inače nije poznata mjera. Zato molim objašnjenje. Skidanje lišće predstavlja važnu mjeru kod uzgoja visokih (indeterminantnih) hibrida rajčice te se ista provodi u dvije faze. A navedena mjera je značajna iz razloga što nam staro lišće na stabljici rajčice nije ni potrebno kada ono svoju funkciju već i odradi. Naime, kada staro lišće obavi svoju ulogu, ono postaje samo opterećenje za biljku jer crpi hranu i vodu, a s druge strane biljci više ništa ne doprinosi. Stoga je razumljivo da se takvo lišće treba i odstraniti. Prvo se skidaju donja dva do tri lista, i to u fazi kada biljka dosegne visinu od 1,5 metar i kada ima 5-6 zametnutih grozdova. Svrha skidanja starog lišća u ovoj fazi jest stvaranje bolje prozračnosti same biljke, čime smanjujemo vlažnost zraka i utječemo na prevenciju

Zanima me postoje li u ponudi Sjemenarne i vrste graha izrazito dugih mahuna. Osim toga, je li vam poznato zahtijeva li sjeme takve vrste graha mahunara neke posebne uvjete, odnosno, postoje li specifičnosti u njegovom uzgoju? U Agrocentru Sjemenarne u Mostaru odnedavno se mogu pronaći i odgovarajuće vrste graha izrazito dugih mahuna (Stringa a grano bruno), za koje je karakteristično da sadržavaju mnogo bjelančevina pa predstavljaju kvalitetnu hranu i za ljude i za životinje. Riječ je o dosta zanimljivim varijetetima koji narastu do dva metra u visinu i čije su mahune duge od 50 do 60 cm. U pogledu uzgoja, bitno je istaknuti kako je riječ o toploljubivoj biljci koja se sije kada prođe opasnost od mraza i kada se zemlja dovoljno zagrije. Sjetva se obavlja na dubinu od 2-4 cm, na razmak redova od 50-70 cm, dok razmak sjemenki treba iznositi 15-30 cm. Dovoljno je nasad održavat bez korova, prorijediti po potrebi, nagrnuti zemlju u redu i nagnojiti bez upotrebe dušičnih gnojiva. Nekih drugih posebnih zahtjeva za njegov uzgoj nema osim što treba istaknuti potrebu postavljanja mreže po kojoj će se ova povrtna kultura adekvatno moći oslanjati, odnosno, penjati. Berba mahuna planira se u perio-

U vašem voćnom rasadniku u Mostaru kupio sam odraslu sadnicu borovnice, za koju pouzdano ne znam je li pripada skupini američkih borovnica. Na priloženoj deklaraciji se vidi da je riječ o sorti Berkley, s tim da detaljnijeg opisa sorte nema. Stoga vas molim da mi kratko opišete njene karakteristike. Većina sorti borovnica američkog je podrijetla, s tim da sorta Berkley pripada skupini sorata koje odlikuju veliki plodovi. Osim toga, navedena borovnica formira veoma bujne grmove širokog i poluuspravnog rasta. Obično naraste do visine od 1,8 m i formira velike te umjereno rahle grozdove, s velikim svjetloplavim bobicama koje na sebi imaju slabo zamjetan ožiljak od peteljke. Meso ploda je slatkokiselkastog okusa i ugodne arome. Sorta srednje brzo dozrijeva, redovito dobro rađa, ali ne podnosi izrazito velike hladnoće. Osim navedene, u našim voćnim rasadnicama možete pronaći još sorte Blueray i Bluecrop. Mladen Karačić, dipl. ing.

Suzbijanje krumpirove zlatice

Kojim pripravcima štititi krumpir od napada krumpirove zlatice. Prošle godine koristio sam prašivo koje nije najbolje djelovalo. Krumpirova zlatica je jedan od značajnijih štetnika krumpira koje svake godine pričinjava manje ili veće štete krumpiru. Brzo stječe otpornost prema insekticidima, pa neki od insekticida (posebno oni koji se koriste dugi niz godina) pokazuju slabu učinkovitost. Danas na tržištu postoji veliki broj pripravaka kojima se zlatica uspješno suzbija, a među njima izdvojio bih sljedeće: Accra, Actara 25 WG, Boxer SL 200, Chromorel D, Confidor SL 200, Calypso SC 480, Mospilan 20, Regent WG i dr. dr. Ivan Ostojić
B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

21

PASTRNJAK obilje minerala
Morate priznati da od svih vrsta povrća najmanje poznajete pastrnjak. Ali, to ne znači da on nema svoje vrijednosti. A na prvi pogled dosta je sličan peršinu korjenašu, pa se pri kupnji kesica povrća često zna zamijeniti s peršinom.
Piše: Nino Rotim, dipl. ing.

D

ošli ste doma i ne znajući posijali pastrnjak. Vjerujte niste nimalo pogriješili jer radi se o veoma staroj vrsti koja se od ostalog povrća izdvaja visokim sadržajem minerala. Od toga, polovicu čini kalij premda nije zanemariv ni sadržaj kalcija i fosfora te magnezija, sumpora i željeza. Današnja medicina pastrnjak ne svrstava u ljekovitu skupinu povrća, dok druge zemlje koriste njegov sastav (alkaloid pastinacin) u liječenju stenokardije i neuroza. Nekada se pastrnjak koristio i kao sredstvo za izlučivanje vode iz organizma, protiv nadimanja i groznice, kod nekih bolesti bubrega i želuca te protiv reumatičnih tegoba. Međutim˝, njegov sladak zadebljali korijen rado jedu i domaće životinje pa se farmeri iz zemalja

s razvijenim stočarstvom zdušno zalažu za njegovo širenje. Naime, praksa je pokazala da se uvršta vanjem pastrnjaka u dnevni obrok mliječnih goveda znatnije povećala kakvoća proizvedenog mlijeka.

Uvjeti uzgoja

Pastrnjak je kultura koju nije teško uzgojiti. Pri tomu trebamo imati na umu kako je glavni ograničavajući čimbenik u njegovom uzgoju dubina i kvaliteta tla. Stoga je poželjno da tlo bude lakšeg mehaničkog sastava, bez skeleta i dovoljno duboko obrađeno, a sve kako bi se korijen mogao nesmetano razvijati. Tako u pravilu na težim tipovima tala treba uzgajati sorte s kraćim korijenom iz razloga što se dugi korijeni u takvoj sredini intenzivno račvaju, deformiraju i iznimno teško vade. S druge strane na lakšim

pjeskovitim tlima pastrnjak redovito ostvaruje niske prinose. Spomenimo i kako je za njegov uzgoj najpovoljnija pH vrijednost tla oko 6,5 (danas se za razliku od nekada lako mogu nabaviti i ručni uređaji sa sondom koji odmah pokazuju pH vrijednost zemljišta). Slično mrkvi i pastrnjak je biljka umjerene klime što znači da nema osobitih zahtjeva prema toplini. Osim toga, zbog svoje otpornosti na hladnoću često se ostavlja da prezimi na samom polju. Optimalna temperatura za njegov uzgoj iznosi između 10 i 20 stupnjeva C, a može da izdrži niske temperature od čak minus 15 stupnjeva C. Ima umjerene zahtjeve u pogledu vlage.

Način proizvodnje

Lišće pastrnjaka - atraktivan začin

Pretežito se uzgaja izravnom sjetvom sjemena. Sjetva se vrši tijekom ožujka u brazde/redove duboke 2 cm i razmaknute 25 cm. Pošto ima nešto slabiju klijavost, treba ga sijati gušće, što znači da je za uspješan uzgoja pastrnjaka nužno utrošiti 6-7 grama sjemena na četvorni metar. Za desetak dana dolazi do nicanja biljaka koje se nakon razvitka nekoliko listova presađuju na konačan razmak od 15 cm u redu. Prorjeđivanje se vrši kada je tlo dovoljno vlažno, a sve kako ne bi oštetili biljke koje

smo ostavili za uzgoj. Navedeno se prorjeđivanje provodi kad su izdanci pastrnjaka dostigli 3 cm visine. A da biste dobili dobru kvalitetu proizvoda, usjev se nekoliko puta okopava, plijevi i redovito zalijeva. Dolaskom jeseni, čim lišće odumre, proizvedeni pastrnjak se odmah ubire iz razloga što je njegov korijen spreman za berbu čim se i razvije. Konačna berba pastrnjaka obično se provodi u studenom ili se za potrebe domaćinstva on ostavlja na gredici tijekom cijele zime. S četvornog metra površine može se uglavnom ubrati oko 5 kg korjenova. Iako pastrnjak zauzima prostor u vrtu tijekom cijele godine, riječ je o vrijednoj namirnici. Vrlo je ukusan kao dodatak juhama a dobro se uklapa i u miješane salate. Posebno je pogodan za osobe s probavnim tegobama jer bitno pospješuje apetit uz istodobno otklanjanje nadimanja i grčeva u crijevima. Može se konzumirati i sam, odnosno kuhan, kao i ostalo povrće premda je puno ukusniji pripremljen kao pire ili umak. Ali, dakako prvo ga treba uzgojiti!

Piniciranje rajčice

B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

Muhe ili dvokrilci najčešći su kukci u ljudskom okruženju. Ima ih više vrsta, a najčešće i one koje nas najviše uznemiravaju su kućna muha (Musca domestica), muha zujara (Calliphora erytrocephala), muha mesara (Sarcophaga carnaria), muha pecavka (Stomoxys calcitrans) i stajska muha (Muscina stabulas).
Piše: Marija Vučemilo

Suzbijanje muha
tinjama). S obzirom da dolazi u dodir s gnojem, raznim otpacima i drugim organskim supstratom, u razgradnji onečisti nožice i krila, raznim štetnim tvarima i mikroorganizmima, pa kad sleti pr. na tanjur i protrese krilima u njega padne nekoliko tisuća bakterija. Razumljivo da sve bakterije nisu opasne, ali među njima se nađe i viruletnih koje mogu izazvati razne bolesti. Poznato je da u probavnom traktu imaju također velik broj mikroorganizama, i da ih siju okolo izmetom koji je vidljiv kao mala crna točkica. Mogu prenijeti niz bolesti, posebice crijevnih. Tako mogu prenijeti uzročnike salmoneloze, tifusa i paratifusa, kolere, kampilobakterioze, trahoma, Q groznice, dječje paralize i niza infekcija kože i rana. Štete koje muhe nanose stočarstvu očituju se u smanjenju produktivnosti, gubitku na težini i pojavi bolesti. Jaka invazija kućne muhe na farmi muznih krava može dovesti do povećanog broja bakterija u mlijeku, a zbog bolnih uboda i do smanjenja produkcije mlijeka. Kako smanjiti njihov broj na podnošljivu mjeru? Prvo i osnovno je čistoća (higijena), što u seoskoj sredini podrazumijeva redovito uklanjanje gnoja i spremanje na uređeno gnojište. Uređeno gnojište znači betonirana nepropusna ploha, s betonskom ogradom do jednog metra. Iz gnojišta se ne smije cijediti osoka u okoliš, već malim kanalićem u jamu za osoku koja se nadovezuje na gnojište. Jama za osoku treba biti potpuno zatvorena. Gnojište treba pravilno dimenzionirati s obzirom na broj i vrstu životinja. Poznato je da je dnevna količina fecesa i mokraće koju izluči govedo 7-8 % njegove tjelesne mase, dok kod svinja ta količina iznosi 5-7 % tjelesne mase. Kokoš dnevno izluči fecesa u količini oko 10 %

22

N

a kućnu muhu otpada 80 % od ukupno prisutnih vrsta muha u čovjekovu okruženju. Spada u muhe koje ne bodu i ne sišu krv. Hranu otopi pomoću sline a zatim usiše. Ženka tijekom života nekoliko puta položi u grupicama od 120 do 150 jajašaca. Već nakon nekoliko sati (12-20) iz jajašaca izlaze larve. Presvlače se triput i zatim prelaze u stadij kukuljice. Nakon nekoliko dana iz kukuljice izlaze odrasle muhe. Ubrzo nakon izlaska iz kukuljice pare se i odlažu jajašca, i razvojni ciklus teče dalje. U našim krajevima tijekom godine može biti i 10 generacija, što ovisi o temperaturi i relativnoj vlazi zraka. Cijeli razvojni ciklus muhe na temperaturi od 16 stupnjeva C traje 32 dana, a na 40 stupnjeva C svega 9 dana. Žive razmjerno kratko, svega dva do četiri tjedna. Dolaskom jeseni njihov broj se smanjuje i mali broj odraslih muha prezimi. Uglavnom prezimljavaju u stadiju ličinke ili kukuljice na gnojištima. Muhe svoja jajašca odlažu u organski supstrat bogat hranjivim tvarima, gdje su sigurne da će se larve dobro razvijati i presvlačiti. Preferiraju sve vrste gnoja, a najviše svježi kokošji, zatim svinjski i konjski. Goveđi gnoj manje im je zanimljiv. Primjerice od 1 kg svježeg kokošjeg gnoja može se razviti do 10.000, a iz goveđeg svega 2000 muha. Osim u gnoj, svoja jajašca odlažu u ostatke hrane (pomije), trulo voće i ljudski izmet.

Odrasla muha

Kućna muha

Kućna muha zbog svog načina života i hranjenja može mehanički prenijeti niz zaraznih bolesti, od kojih su mnoge zoonoze (zajedničke ljudima i živo-

Ličinke muhe B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

u seoskoj sredini
svoje tjelesne mase. Osim fecesa i mokraće u gnoju se nalazi i određena količina prostirke (stelje), čija količina varira s obzirom na vrstu, kategoriju i način smještaja životinja. Treba računati da odraslo govedo godišnje odloži između 15 i 17 m3 gnoja, konj 710 m3, svinja 2 m3, a ovca i koza 1,5 m3 gnoja. Gnoj je najbolje slagati u hrpe i prekriti plastičnom folijom, jer na taj način sprječavamo muhama da tu odlažu svoja jajašca, a u gnoju dolazi do pojave tzv. biotermičke dezinfekcije. Gnoj treba uklanjati iz nastambi i obora što je češće moguće. Svakodnevnim ili povremenim uklanjanjem stajskog gnoja uklanja se i najveći broj slobodnih razvojnih oblika. Korištenje piljevine umjesto drugih materijala za stelju znatno smanjuje razvoj muha. Razbacivanjem gnoja po njivama i izlaganje djelovanju sunčevih zraka isušuje i uništava jajašca i ličinke. Ne dopustiti nakupljanje i zadržavanje hrane, vlažne stelje, naslaga gnoja, stare mokre slame i sijena u dvorištu. Vlažna hrana koja preostane u hranilicama također je povoljno mjesto za odlaganje jajašaca. Potrebno je osigurati dobru drenažu u dvorištima. Redovito ih čistiti i koristiti čisti šljunak i pijesak. Voditi računa o okolišu objekata. Sve korove i nepoželjne trave uklanjati, jer su one mjesta gdje se insekti odmaraju i pare. Ako se životinje drže na rešetkastom podu to podrazumijeva i stvaranje tekućeg gnoja ispod rešetki. Tekući gnoj je i inače problem za okoliš, a poznato je da se na njegovoj površini stvara pokorica gdje muhe odlažu svoja jajašca. Sav organski otpad iz kućanstva i poljodjelstva treba primjereno zbrinuti, najbolje izgradnjom malog kompostišta na kraju dvorišta. Ostali otpad koji bi mogao biti leglo različite gamadi (pr. glodavaca) treba također primjereno zbrinuti na uređenom odlagalištu. Isto tako treba ukloniti i sve divlje deponije smeća. U provedbu spomenutih higijenskih mjera treba uključiti sve pučanstvo, od najmlađih do najstarijih. Potrebno je držati predavanja u vrtićima, školama, raznim udrugama (lovačkim) o higijeni i na taj način pomoći podizanju higijenskog standarda našeg pučanstva na višu razinu. suzbijanje odraslih jedinki. Aplikacijom larvicida na gnojištu treba biti oprezan jer se na taj način mogu uništiti i korisni insekti. Nikad se ne smije čekati stvaranje velike populacije muha, već ih je potrebno suzbijati kad je manja populacija. Danas na tržištu imamo široku paletu sredstava za suzbijanje muha, insekticida i larvicida. Najnovija generacija insekticida na našem tržištu za suzbijanje muha je Quick Bayt u obliku granula, koji sadržava djelatnu tvar 0.5 % imidakloprid, feromon Musculare, atraktant Lej i gorku tvar Bitrex. Koristi se za suzbijanje muha u javnom zdravstvu, komunalnoj higijeni, veterinarstvu i stočarstvu. Može se aplicirati rasipanjem granula i premazivanjem mjesta gdje muhe sjedaju. Granule se rasipaju na ravne površine (pr. na prolaze, plitke niše ili prozore), samo treba paziti da ih ne prekrije prašina. Doza je 50 gr preparata na 30 m2 površine. Da se dobije premaz, potrebno je otopiti 50 g preparata u 40 ml mlake vode i dobro promiješati. Nakon dvadesetak minuta pastom premazati pomoću kista površine gdje se muhe odmaraju. To su okviri vrata i prozora, pregradni zidovi boksova u stajama. S obzirom da je dobivena pasta crvene boje, može obojiti površine na koje se nanosi, pa je preporučljivo premaz nanijeti na kartonske podloške, tkaninu ili gumene podloške. Premazane podloške potrebno je u stajama izložiti na neko povišeno mjesto izvan dosega životinja. Premazanu

23

Klopka za suzbijanje muha

Suzbijanje

Kako suzbijati muhe? Dobra sanitacija je osnova suzbijanja kukaca i čini 75 % cjelokupnog programa suzbijanja. Dakako, sanitaciju je potrebno dopuniti djelovanjem insekticida. Jednostrana primjena insekticida rijetko uspješno rješava problem muha. Najbolje je tijekom sezone muha kombinirati više načina primjene: rezidualne sprejeve za zid, sprejevi ili aerosoli za zrak, trake i larvicide. Larvicide koristimo na gnojištu gdje su jajašca i larvalni stadiji, a insekticide za

površinu potrebno je navlažiti s malo vode zbog bolje učinkovitosti. Mi smo učinak Quick Bayt insekticida provjeravali u uvjetima prakse na jednoj peradarskoj farmi za proizvodnju konzumnih jaja, koja je bila jako infestirana kućnom muhom. Sadržaj od 350 g preparata otopili smo u 280 ml mlake vode i dobro promiješali. Nakon 30 minuta premazali smo kartonske i gumene podloške s dobivenom pastom i razmjestili ih po čitavoj staji na mjestima gdje muhe najviše sjedaju. Neposredno nakon izlaganja muhe su počele padati. Rezidualni učinak je trajao više od 100 dana.

Pripravci za suzbijanje muha B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

24

Primjena ploča u cvjećarstvu

Žuta boja privlači mnoge kukce

LJEPLJIVE PLOČE U ZAŠTITI POVRĆA
Ljepljive ploče postaju sve interesantnije sredstvo zaštite povrtnih kultura u zatvorenim objektima od napada pojedinih štetnika. Uloga ljepljivih ploča posebno je značajna u ekološkoj proizvodnji, gdje se isključivo koriste ekološki prihvatljive mjere zaštite. U zaštićenim objektima najveću primjenu imaju žute i plave ljepljive ploče.
dr. Ivan

Piše:

Ostojić

P

roizvodnja povrća u staklenicima, a posebno u plastenicima, iz godine u godinu stalno se povećava. U takvim objektima najviše se uzgaja rano povrće ali i cvijeće. Neka područja u BiH su poznata po proizvodnji povrća u zatvorenim objektima (dolina Neretve), ali u posljednjih desetak godina na nekoliko lokaliteta u Bosni (okolica Tuzle, Posavina, Lijevče polje), proizvodnja povrća se “preseljava” u zatvorene objekte. Proizvodnja se odvija tijekom cijele godine, a na istoj površini izmijeni se nekoliko kultura. Svaku od tih kultura napada veći broj

štetnika, koji se uglavnom suzbijaju primjenom kemijskih mjera zaštite, koje u nekim slučajevima ne prižaju adekvatnu zaštitu. Osim toga, na povrću je dosta ograničena primjena insekticida, a za mnoge povrtne vrste nije registriran niti jedan insekticid (problem malih kultura).

Primjena ljepljivih ploča

Ljepljive ploče uglavnom se koriste za praćenje i suzbijanje lisnih uši, tripsa, minirajućih muha, cvjetnog štitastog moljca. Odavno je uočena pojava da pojedine boje privlače različite kukce. Žuta boja privlači lisne uši, mušice, cvjetnog štitastog moljca, ponekad i kalifornijskog trip-

sa, štitastog moljca, neke cikade i mnoge druge štetnike. Plava boja najbolje privlači tripse. Isto tako poznato je da neke boje imaju odbijajuće djelovanje na neke kukce. Primjerice, bijela boja odbija lisne uši, pa se pokušavalo smanjiti njihov napad prskanjem sjemenskog krumpira vapnom ili bijelom bojom. Takvi pokusi s velikim uspjehom rađeni su u Hrvatskoj. Ljepljive ploče najviše se koriste za praćenje pojave štetnika radi prognoziranja napada, utvrđivanje potrebe suzbijanja i optimalnog roka primjene insekticida. Vješanjem većeg broja ljepljivih ploča (20-25/100m2)

može se smanjiti brojnost populacije određenog štetnika. Proizvodnja povrća ali i cvijeća u staklenicima i plastenicima teško se može zamisliti bez uporabe raznobojnih ploča premazanih nesušivim ljepilom, ili se ploče tretiraju i insekticidom koji ubija kukce koji dođu u kontakt s pločom. Pokusi koje je i autor ovog članka provodio, s ljepljivim pločama, u mnogim zatvorenim objektima i različitim kulturama, na području Hercegovine, potvrdili su njihovu opravdanost primjene kako za praćenje pojave pojedinih štetnika tako i za njihovo suzbijanje vješanjem većeg broja ploča.

Plava boja privlači tripse B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

Vinova loza na vlastitom korijenu
Piše: Nino Rotim, dipl. ing.

25

opravdano ili ne?
N
aime, posljednjih godina može se uočiti da se i na našem podneblju podižu manji ili veći nasadi vinove loze uzgojene na vlastitom korijenu. To se obično opravdava velikim primitkom samih sadnica (reznica), sigurnosti uzgojenih sorata te manjim troškovima podizanja vinograda. Međutim, istina je i to da su posljednjih godina mnogi vinogradari podizali nasade vinove loze koje su treće godine morali krčiti, iz razloga što nisu dobili odgovarajuću sortu koju su obično skupo i platili. Ipak, u većini slučajeva radilo se o nedeklariranom sadnom materijalu i raznoraznim prekupcima-nakupcima koji nisu mogli garantirati ni sortiment ni kakvoću sadnog materijala. A kako bi navedeni prodavači sadnog materijala za tri godine «odradili» posao, u Hercegovini više se nisu ni pojavljivali, tako da bi naivni vinogradari gubitke i troškove (podizanje vinograda, uzgojne mjere i potom njegovo krčenje) morali snositi sami. Da ne bi bilo zabune, sličan scenarij nerijetko se dešava i u ovdašnjim divljim rasadnicima loznih cjepova. Zbog svega toga, mnogi su odlučili zaći u stare vinograde i od tih provjerenih sorti podići nove nasade vinove loze. I obično uspjeh primitka ne bi bio uopće sporan, odnosno, vinograd bi bio sasvim primjerenog izgleda, sve dok za nekolike godine ne bi ubrzano počeo propadati.

Filoksera - još uvijek realna opasnost?

Filoksera je sitna uš koja u velikom mnoštvu živi na sitnom korijenu vinove loze. Sisanjem sokova slabi biljku, stvarajući ozljede tj. izrasline na korijenu koje onemogućavaju kolanje sokova, a zbog čega trs postupno slabi i na posljetku se osuši. Zbog toga se loza treba uzgajati na odgovarajućim loznim podlogama čije je korijenje zaštićeno debelim plutastim zaštitnim slojem. Drugim riječima, filoksera napada i spomenute lozne podloge ali ne nanosi neke značajnije štete. Dakle, filoksera na američkoj lozi napada samo lišće jer se samo na njemu može i razviti. Značajnije štete može napraviti isključivo u matičnjacima iz razloga što usporava rast i odrvenjavanje rozgve. A štete od filoksere prepoznaju se po karakterističnim nabreklinama lišća koje su locirane na naličju lišća (slične se nabrekline znaju javiti na licu lišća ali je tada riječ o napadu grinja). Da je riječ o vrlo opasnom štetniku europske plemenite vinove loze, najbolje svjedoči podatak da su u prošlosti brojni francuski vinogradari zbog njenog napada propali, a nemali broj njih je izvršio čak i samoubojstvo. Međutim, ne smijemo zanemariti ni činjenicu da, iako je populacija filoksere danas bitno smanjenja, postoji uvijek realna mogućnost njenog brzog

Vinova loza, odnosno, vinogradarstvo važna je grana poljoprivredne proizvodnje u Hercegovini, kojom se bavi veliki broj poljoprivrednih proizvođača. Međutim, dolaskom novih generacija vinogradara dešavaju se i pojedini propusti koji u budućnosti mogu izazvati nesagledive posljedice za naše vinogradarstvo.

Simptomi napada filoksere na listu “američke loze”

povratka. Jer podaci s terena pokazuju da filoksere na podneblju Hercegovine još uvijek ima, što znači da za vrlo kratko vrijeme može povratiti svoju prvotnu razornu snagu.

Pjeskoviti tereni bez filoksere!

Istina je i da na pojedinim hercegovačkim terenima filoksere nema niti je uopće može biti. Tako je, primjerice, s vinogradima koji su podignuti na pjeskovitim tipovima tala, na kojima sitne čestice pijeska onemogućavaju životne procese filoksere. Slično je i s vinogradima koji su u doba mirovanja dva-tri mjeseca pod

Mladi vinogradi B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

Za podizanje vinograda koristiti deklarirani sadni materijal

vodom (područje mostarskog blata), gdje voda jednostavno uguši ove štetočine. Ali, i pored takvih primjera potrebno je shvatiti kako se vinova loza u velikim, ozbiljnijim vinogradima ipak treba uzgajati isključivo cijepljena na odgovarajuće lozne podloge. S druge strane, uzgoj vinove loze na vlastitu korijenu može imati opravdanje jedino kod njenog sporadičnog uzgoja, i to samo za potrebe odrina (pergola). Kod takve loze uzgojene na propusnim tlima, s adekvatnom pripremom sadne jame, korijen ubrzano ide u dublje slojeve tla. A u tim nižim slojevima zemljišta ujedno se nalaze i manje povoljni uvjeti za razvoj filoksere. To opet rezultira manjom populacijom opasne filoksere. Razumljivo je onda da u takvim uzgojnim prilikama dublje korijenje ostaje neoštećeno, pa vinova loza obično doživljava svoju duboku starost. Ali, to ne bi trebalo biti opravdanje za nekontrolirano podizanje velikih nasada vinove loze uzgojene na vlastitom korijenu. Naime, pitanje je što se može desiti za 5, 6 ili pak 10

26

PRIPREME ZEMLJIŠTA ZA PODIZANJE NASADA JAGODA
Piše: Mario Ćubela, dipl. ing.

Jagoda je kultura koja na jednom mjestu ostaje dvije do tri, a nekada i četiri godine, pa je vrlo bitno pravilno odabrati mjesto za novi nasad. Od izbora lokacije ovisi prinos, kvaliteta plodova i sama rentabilnost proizvodnje. Odabrano mjesto treba omogućiti biljci da iskaže svoj biološki potencijal.
bokog oranja. Konačna obrada zemljišta za sadnju obavlja se nekoliko dana prije same sadnje koristeći, tanjurače, rotofreze i druge uređaje.

I

zbor položaja-ekspozicija ima veliki značaj kod uzgoja jagoda. Na južnim ekspozicijama jagode dozrijevaju nekoliko dana ranije nego na sjevernim. U kontinentalnim područjima jagoda se može uzgajati do 500 m nadmorske visine, a u južnim područjima to može biti i do 1000 metara nadmorske visine. Kad je u pitanju nagnutost terena, za uzgoj jagode bolji su ravniji odnosno blago nagnuti tereni u odnosu na strme terene. Tereni s nagibom preko 8 % nisu pogodni za uzgoj jagode.

krumpir, rajčica, kukuruz jer iza ovih kultura ostaju brojni uzročnici bolesti, štetnici i korovi. Na istu parcelu jagoda bi ponovno trebala doći nakon 3-4 godine. U tom periodu na toj parceli bi se trebale uzgajati kulture koje su dobre kao predkulture za jagodu.

Priprema zemljišta

Predkultura i plodored

Kod izbora lokacije za podizanje novog nasada jagoda, posebnu pažnju treba obratiti predkulturi . Dobre predkulture za jagodu su žitarice, grah, grašak, grahorica, a nepovoljne predkulture su: jagode, malina,

S pripremom zemljišta za podizanje nasada jagoda treba početi na vrijem, što prvenstveno ovisi o predkulturi. Ako je parcela zakorovljena onda prije bilo kakve obrade treba uništiti korovnu floru. Jagoda ima plitak korjenov sistem koji je u istoj zoni kao i korijen korovskih biljaka. Korijen korovskih biljaka je agresivniji i oduzima jagodama vodu i hranjive tvari. Korovi a posebno ako se radi o višegodišnjim vrstama uništavaju se primjenom herbicida u fazi intenzivnog porasta. U tu svrhu se najčešće koriste

pripravci na osnovi glifosata (Herkules, Cosmic, Ouragan system). Nakon uništenja korova pristupa se dubokom oranju, koje se obavlja pri umjerenoj vlažnosti tla, na dubinu 35-40 cm. Jagoda ima plitak korjenov sistem, čija se glavna masa prostire na dubinu 15-25 cm. Oranje se obavlja najmanje dva mjeseca prije sadnje da bi se to usitnilo i na vrijeme pripremilo za sadnju. Meliorativna gnojidba ili popravka osobina tla izvodi se u slučajevima kada se na osnovu analize utvrdi da odabrana parcela nije zadovoljavajuće plodnosti. Jagoda traži blago kiselu reakciju tla pH 5,5–6,5. Ako je parcela više kiselija, smanjenje kiselosti obavlja se dodavanjem potrebnih količina krečnjaka (CaCO3) istovremeno sa stajnjakom, nekoliko mjeseci prije sadnje. Meliorativna gnojidba, kalcifikacija i rasturanje stajnjaka, obavlja se nakon du-

Sadnja jagoda

Mada se jagoda može saditi tijekom cijele godine, najbolja je ljetna sadnja, koja se obavlja od sredine srpnja do sredine kolovoza. Prednosti sadnje u ovom roku su velike u donosu na ostale rokove (proljeće, jesen). Za sadnju se koriste tzv. frigo sadnice, a sadnja se obavlja na gredice uz korištene crne malč folije i navodnjavanja. Dan uoči sadnje dobro je obaviti navodnjavanje, ako je tlo suho. Sadnju je najbolje obaviti u popodnevnim satima, kada su temperature niže. Bitno je da sadnice što manje budu izložene suncu. Posebnu pažnju treba obratiti na sabijanje (slijeganje) tla, dobrom zalijevanju i što manjem oštećivanju folije.

B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

SISTEMIČNI FUNGICIDI I VRIJEME PRIMJENE U VINOVOJ LOZI
Piše: Renato Vilenica, dipl. ing.

27

U zaštiti vinove loze, od uzročnika bolesti, koriste se kontaktni i sistemični fungicidi. Kontaktni fungicidi uglavnom se koriste do cvatnje, a nakon cvatnje, veći značaj imaju sistemični fungicidi. Kako djeluju sistemični fungicidi i kada ih primijeniti u zaštiti vinove loze?
U stvari, lokosistemici nisu sistemici u pravom smislu riječi jer se na translociraju kroz cijelu biljku, već samo na mjestu kontakta«dubinski». Ovaj tip fungicida najčešće se koristi u suzbijanju uzročnika krastavosti jabuke i kruške, jer gljivica prilikom infekcije ne prodire duboko u tkivo nego se širi subkutikularno (između kutikule i epiderme). Sistemične fungicide u užem smislu biljka nakon aplikacije upije (apsorbira) i dalje ih translocira kroz netretirane biljne organe koji transpiriraju (imaju funkcionalne puči). Tipični predstavnik je FORUM STAR. Funkcionalne puči nemaju jako mladi listići (npr. vinove loze) pa je u to ranoj fenofazi opravdana primjena kontaktnih (preventivnih) fungicida. U praksi se često koriste sistemici koji mijenjajući metabolizam stanice domaćina povisuju mehaničku ili biokemijsku otpornost na gljivicu uzročnika bolesti (npr. RIVAL).

Vrlo često primam upite o razlikama u načinu djelovanja kontaktnih (protektivnih) i sistemičnih (kurativnih) fungicida, te o njihovoj idealnoj poziciji u programu zaštite vinove loze kroz fenofaze razvoja. Osnovna razlika između ove dvije skupine je u tome što sistemični fungicidi, nakon primjene, ulaze u biljku gdje prekidaju već započeti razvoj bolesti unutar zaraženih organa, dok kontaktni fungicidi ne ulaze u biljku već čine zaštitni sloj na biljnoj površini sprečavajući pojavu bolesti (infekciju). Dakle, sistemični fungicidi djeluju kurativno (terapeutski) – liječe bolest, a za razliku od njih kontaktni djeluju preventivno

(onemoguće pojavu bolesti). Sistemični fungicidi u praksi manje ovise o pravovremenoj aplikaciji, nisu podložni ispiranju ni utjecaju sunčeva svjetla, a djelomično se premještaju i u novoizrasle izboje. Iz tog razloga koriste se u većim vremenskim razmacima. Pružaju sigurnu zaštitu i kod lošije primjene (lošije pokrovnosti). Međutim, sistemični fungicidi uzrokuju otpornost parazitskih gljivica, pa im je primjena iz tog razlog ograničena na 2-3 aplikacije tijekom vegetacije. Radi

usporavanja razvoja otpornosti patogena, sistemične fungicide proizvođači najčešće formuliraju kao kombinirane sistemičnokontaktne pripravke, čime se ujedno postiže dvostruki učinak na gljivice uzročnike bolesti. Sistemični fungicidi se po načinu «kretanja» u biljci dijele na lokosistemične i sistemične u užem smislu. Lokosistemični fungicidi u tretiranoj biljci djeluju na mjestu aplikacije-prodiru u organe ili dijelove organa koji su s apliciranim fungicidom došli u kontakt.

Pravila u zaštiti vinove loze su sljedeća:

• od fenofaze pojave listića do pred cvatnju (D-G) koriste se KONTAKTNI pripravci (slabija bujnost vinove loze dozvoljava kvalitetno pokrivanje svih biljnih dijelova, puči nisu potpuno aktivne za primjenu sistemika, brzi porast mladice i loze može se zaštititi jedino kontinuiranom primjenom jeftinijih-kontaktnih pripravaka) • od fenofaze početak cvatnje do pred zatvaranje grozda (H-K) koriste se SISTEMIČNI pripravci (pojačana bujnost vinove loze traži primjenu mobilnih-sistemičnih fungicida, period cvatnje zahtijeva «mir» u smislu primjene fungicida, a sistemici primijenjeni tik u početku cvatnje pružaju sigurnu zaštitu kroz cijelu cvatnju, zaštićuju novoizrasle mladice i listiće...) • od fenofaze zatvaranja grozda do šaranja (K-L) koriste se KONTAKTNI pripravci osim za sivu plijesan (bakreni imaju prednost, plamenjača je manje opasna, pepelnica se može suzbiti kontaktno..)

Neki od sistemičnih pripravaka

Fenofaza D-G STAR 80 WP – Pv (k) POLYRAM DF – Pv (k) DELAN 700 WDG – Pv (k) ELECTIS - Pv (k) CABRIO TOP – PV+Un (ls) STROBY WG – Un (ls) CHROMOSUL 80 - Un (k) COLLIS – Un (ls)
B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

Fenofaza H-K FORUM STAR – Pv (s+k) RIVAL WP – Pv (s+k) RUBIGAN EC – Un (s) CANTUS – Bc (ls) RONILAN DF – Bc (k)

Fenofaza K-L CUPRABLAU Z – Pv (k) CUPRABLAU Z ULTRA – Pv (k) BORDOŠKA JUHA – Pv (k) CHROMOSUL 80 WP – Un (k) CANTUS – Bc (ls)

Napomena:
Pv - Un - Bc - k - ls - s+k - s -

suzbijaju plamenjaču suzbijaju pepelnicu suzbijaju sivu plijesan kontaktni fungicid lokosistemik kombinirani sistemično kontaktni sistemični fungicid

28

LIŠAJEVI NA VOĆKAMA Jesu li nametnici?
Piše: Dr. sc. Tihomir Miličević

V

rlo se često na stablima i granama drvenastih voćnih vrsta, kao i nekog drugog ukrasnog drveća i grmlja, zapaža pojava lišajeva. Mnogi se pitaju šteti li to biljkama? Jesu li lišajevi paraziti ili nametnici? Treba li ih na neki način suzbijati? Takva pitanja vrlo često nam postavlja veliki broj voćara, čim ih primijetite na svojim voćkama, bojeći se da će lišajevi možda nauditi voćkama. Odgovor je da se ne trebaju bojati, jer lišajevi nisu opasni.

Lišajevi na voćkama

Lišajevi se javljaju na gotovo svim voćnim vrstama, osobito šljivi, orahu, jabuci i kruški, pogotovo u ekstenzivnim ili napuštenim voćnjacima. Što je u biti lišaj? Lišaj je vrlo specifična i vrlo zanimljiva zajednica dvaju organizama (alge i gljive!), koji žive u tzv. simbiozi ili suživotu, od kojeg oba ova organizma imaju zajedničku korist. Od algi su zastupljene uglavnom zelene ili modrozelene alge (Chlorophyta i Cianophyta), a od gljiva najčešće gljive mješinarke (Ascomycotina), čija se plodna tijela (apoteciji) vrlo lako uočavaju unutar tijela lišaja. Lišaj kao zajednica funkcionira tako da alge fotosintezom stvaraju organske tvari, a gljiva nabavlja vodu i mineralna hranjiva, pa se tako nadopunjuju. Ističemo, lišajevi nisu nametnici ili paraziti na biljkama, iako se tako na prvi pogled čini. Žive samo na površini biljnih organa, pa spadaju u tzv. epifite, ali od biljaka ne uzimaju vodu i hranjiva, što znači da ne ulaze u biljno staničje kao paraziti. Međutim, njihova pojava, unatoč tomu što nisu paraziti, posredno može štetiti biljkama jer mogu smanjivati životni potencijal biljke ili tzv. vigor, ali i biti pogodno stanište za

naseljavanje nekih štetnika. Postoji više od 15.000 vrsta lišajeva, a znanost ih svrstava u vrlo dobre bioindikatore ili biološke pokazatelje čistoće zraka i općenito čistoće staništa i okoliša. Obično se javljaju na starijim voćkama, a ako počnu rasti na mladima, onda je to znak da su te voćke slabije kondicije, odnosno da su oslabljene od raznih faktora nepovoljne sredine. Gotovo se nikada ne javljaju u intenzivnim voćnim nasadima, ili vrlo rijetko, i to samo u slučaju ako se ne provodi uobičajena zaštita fungicidima. Naime, većina fungicida, pogotovo onih na bazi bakra, prilično ih dobro suzbija, pa se lišajevi stoga nikada ne javljaju u voćnjacima s redovitom zaštitom fungicidima. Mogli bismo reći da je njihova pojava na voćkama najbolji znak dobrih ekoloških uvjeta koji vladaju u voćnjaku. Nikada ne rastu ondje gdje je zrak onečišćen i gdje postoji rezidua ili ima ostataka toksičnih tvari. Neki lišajevi izrazito su dekorativni (pr. Usnea spp. i dr.), pa su jako omiljeni na ukrasnim drvenastim vrstama u kućnim vrtovima. Spomenuto je na početku da se uglavnom javljaju na stablima i granama šljiva, oraha, jabuka i dr. Na šljivi se pojavljuje najčešće lišaj pod nazivom Evernia prunastri, a na orahu žuti lišaj Xanthoria parietina. Od drugih lišajeva na voćkama su raširene vrste iz rodova Parmelia, Parmelina, Physcia, Platismatia, Pseudoevernia, Ramalina i dr.

Lišajevi iz roda Parmelina

Lišajevi iz roda Physcia

Lišajevi iz roda Usnea Atraktivna vrsta Xanthoria parietina

Čime ih suzbijati?

Na njih dobro djeluju svi bakreni fungicidi, pa se stoga kasnim zimskim prskanjem i tretiranjima na početku vegetacije, koja se redovito provode u voćnjacima, ujedno suzbijaju i lišajevi. Ostale kemijske mjere suzbijanja nisu potrebne.
B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

EKTOPARAZITOZE
problem kućnih ljubimaca
Piše: Zoran Bošnjak, dr. vet. med

29

S

toga u ovom članku dajemo nekoliko pitanja i odgovora vezanih uz ovu problematiku, koji će, nadamo se, pomoći našim čitateljima u rješavanju njihovih nedaća s ektoparazitima na njihovim ljubimcima.

Što su ektoparaziti?

Ektoparaziti su nametnici koji obitavaju na koži, njenim produktima i na pristupačnim sluznicama kućnih ljubimaca. Koji su najčešći ektoparaziti koji obitavaju na našim prostorima a ugrožavaju kućne ljubimce? Najčešći ektoparaziti su: buhe (porodica Pulicide) koje spadaju u kukce i ne pojavljuju se sezonski već tijekom cijele godine, uši (Linognatus setosus) i krpelji (porodica Ixodide) koji spadaju u grinje a ne u kukce. Javljaju se uglavnom sezonski u proljeće, rano ljeto ili jesen. Buhe - prilagodile su se novim uvjetima preživljavanja. Upravo ono što najviše trebaju, toplinu i vlagu, buhe nalaze

u svakom kutku naših domova. Psi i mačke, kao domaćini, najugroženije su vrste posebice zato što su idealan izvor hrane (krv) za opstanak i razmnožavanje buha. Tijelo buhe je postrance spljošteno s kratkim dlačicama, krila su zakržljala, s tri para nogu dok je na glavi usni aparat za sisanje krvi. Razvojni ciklus traje od 21-28 dana, dok raspon traje od 12 dana do 50 tjedana ovisno o vanjskim činiteljima. Ženka tijekom života položi do 2000 jajašaca. Iz jajašaca se izlegu ličinke koje prelaze u kukuljicu te iz nje se preobrazi u odrasli stadij, koji traži pogodnog domaćina na kojeg će se naseliti. Kad se nastane na domaćinu, ženke se pare i polažu jaja. Buhe su jako proždrljive te ima podataka kako mogu posisati krvi u količini većoj od 15 puta svoje mase. Od buha najinteresantnije su pasja (Ctenocephalides canis) i mačja buha (Ctenocephalides felis). Krpelji - premda ih ima veliki broj vrsta, za kućne ljubimce značajni su samo oni iz rodova Rhypicephalus, Dermacentor i Ixodes. Krpelji uglavnom nastanjuju visoku travu, grmlje ili pukotine u zidovima. Hrane se životinjskom krvlju i mogu se uvećati i do 10 puta u odnosu na svoju normalnu veličinu. Nisu stalni ektoparaziti pa tijekom svog razvoja koriste dva ili tri domaćina. Životni ciklus im traje od nekoliko mjeseci do dvije godine. Mogu preživjeti i do dvije godine bez ikakvog hranjenja (ako ne nađu domaćina). Nakon parenja i posljednjeg obroka, ženka se otpušta, pada na tlo gdje na skrovitom mjestu polaže jaja. Iz jaja za dva tjedna izlazi ličinka koja se penje na grmlje i traži novu žrtvu. Nakon prvog obroka krvi ličinka prelazi u nimfu, otpušta se i traži novog domaćina. Odrasla ženka hrani se tijekom 8-12 dana, gdje svoju masu poveća i do 10

puta. Mužjaci krpelja nakon nekoliko parenja pak ugibaju. Kako se najčešće nasele na ljubimce? 1. Prolaskom kroz područja gdje su prisutni krpelji (šikara, šipražje, grmlje, visoka trava). 2. Kontaktom sa životinjom na kojoj su prisutni krpelji. 3. Neadekvatnim održavanjem nastambi za životinje. Kako ugrožavaju zdravstveno stanje ljubimaca? 1. Buše kožu na mjestu gdje sišu krv, ostavljajući otvorenu ranu nakon otpuštanja. 2. Sišu krv. 3. Produktima slinskih žlijezda djeluju toksično, lokalno i na središnji živčani sustav. 4. Prenose različite uzročnike pojedinih bolesti kao što su: virusi, bakterije, protozoe, i to protozoe iz roda Babesia koja izaziva babeziozu. Babesia uzrokuju otapanje krvnih stanica i slabokrvnost. 5. Buhe kod pasa i mačaka (njihova slina) izazivaju alergijske dermatitise (kožne upale), izazivaju anemična stanja te prijenos različitih mikroorganizama. Kako prepoznati da su ektoparaziti prisutni na ljubimcima? Ovisno o prisutnosti pojedinog ektoparazita na ljubimcima biti će i različiti simptomi pa tako kod prisutnosti buha primijetit ćemo češanje, grickanje dlake, valjanje životinja i sl. Kod krpelja ako je prisutan babesia primijetit ćemo da je životinja tužna, neće uzimati hranu, premda su simptomi i

Proljeće i rano ljeto doba su godine kada svakodnevno s kućnim ljubimcima odlazimo u prirodu. Ali, na tim izletima u prirodu vrlo često dođe do naseljavanja različitih nametnika na naše kućne ljubimce koji, ako ih na vrijeme ne otklonimo, mogu značajnije ugroziti zdravstveno stanje naših ljubimaca.
visoka temperatura te krvavo mokrenje. Kako ih učinkovito ukloniti s ljubimaca? Ektoparazite možemo uklanjati s ljubimica mehanički ili uz uporabu različitih farmakoloških pripravaka. Mehanički ih možemo ukloniti četkanjem, posebnim pincetama te njihovim omamljivanjem s maslinovim uljem. Od farmakoloških pripravaka mogu se koristiti Friskies insekticidni sprejevi, impregnirane ogrlice s odgovarajućim sredstvom te različitim pripravcima koji se utrljaju ili nakapaju na kožu. A u slučaju narušavanja zdravlja vašeg kućnog ljubimca savjetujte se s nadležnim veterinarom.

Pripravci za suzbijanje ektoparazita B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

30

Smokva
Porijeklom je iz Male Azije. Stari Grci su 60 godina prije Krista poznavali čak 20 sorata. Danas postoji više od 100 vrsta smokava (600 sorti). Smokve se spominju u Rajskom vrtu i vjerojatno su najviše spominjano voće. Smokva je bila i najdraže Kleopatrino voće. Iako se smatra voćem, smokva je zapravo cvijet u kojem se nalaze brojni pravi plodovi. Mnogo godina se koristila kao zamjena za kavu.

Naj, naj, naj …..
prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Marelica
Botaničko ime je dobila po tome što se pretpostavljalo da je porijeklom iz Armenije, međutim, sada se smatra kako joj je pradomovina sjeverna Kina, negdje na području ruske granice. Marelica kao i ostalo koštunjičavo voće simbolizira ženske spolne organe, točnije, maternicu. U srednjovjekovnoj Francuskoj riječ «abricot» bila je izraz za stidnicu u uličnom govoru. Najveći proizvođači marelice su Turska, Iran, Pakistan i Francuska. Marelica ne može postići pravi okus ako se bere prije pune zrelosti.

Najteži kukci

Limun
Komercijalna proizvodnja limuna započela je za vrijeme zlatne groznice, negdje oko 1849. godine, i to zbog pojave skorbuta među rudarima. Skorbut je bolest koja se razvija zbog nedostatka vitamina C, a hrana rudara bila je siromašna vitaminima. Kad je otkriveno da sok limuna može spriječiti skorbut, počela je sadnja limunovog drveta na plantažama.

Najteži kukci na svijetu su bube iz obitelji Scarabaeidea koje žive u ekvatorijalnoj Africi. Najveći su Goliathus regius, G. meleagris, G. goliathus (ili G. giganteus) i G. Druryi. Pri mjerenju jedne grupe mužjaka, izmjerena im je dužina, od vrha prednjih ticala do kraja trbuha, bila 11 cm, a težina od 70 do 100 grama.

Najduža zmija

Grožđe i vino
Odakle običaj kucanja vinskim čašama? Vino zadovoljava sve naše osjete: osebujna je mirisa, boje i okusa, a da bi se prilikom pijenja zadovoljio i osjet sluha, mi se kucnemo kako bi uho čulo zvonak zvuk vina u čaši. Kod pijenja pjenušca, prema bontonu, nije se potrebno kucati, jer je osjet zvuka zadovoljen dvostruko: i ispaljivanjem čepa i zvukom pjenjenja pjenušca. Zašto se vino pakira u boce odnosno butelje od 7,5 dcl? Među ostalim razlog je i taj što je prosječna težina ljudi oko 75 kg, a preporučljivo je piti 0,1 dcl po kilogramu dnevno. Dakle, ta bi nam boca mogla poslužiti kao svojevrsna mjera.

Mrežasti piton (Python reticulatus) koji se može pronaći u Indoneziji, jugoistočnoj Aziji i na Filipinima, rijetko prijeđe dužinu od 6,25 m. Najveća dužina bila je 10 m, izmjerena na primjerku ustrijeljenom 1912. u Indoneziji.

Najteži pauk

Ženke pauka-pticojeda (obitelj Theraphosidae) teže su građe od mužjaka. U veljači 1985. Amerikanac Charles J. Seiderman uhvatio je u blizini Paramariboa na Surinamu jedan primjerak ženke koja je, prije nego što je u siječnju 1986. uginula, težila rekordnih 122,2 g. Imala je raspon nogu 26,7, tijelo joj je bilo dugo 10,2 cm, a očnjaci 2,5 cm.
B R O J 5 0 • S V I B A N J / L I PA N J 2 0 0 7

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->