You are on page 1of 405

BENKOVAČKI KRAJ KROZ VJEKOVE Zbornik 1

Izdavač RO »Narodni list« OOUR »Novinsko-izdavačka djelatnost« Zadar Za izdavača Prof. Dane Vučenović Glavni urednik Prof. dr. Julijan Medini Odgovom i urednik Mr. Marko Atlagić Uredništvo Prof. dr. Julijan Medini, prof. dr. Ivo Petricioli i mr. Milenko Pekić Redakcijski odbor Marko Atlagić, predsjednik, Marko Ivanišević, Sava Jovanović, Julijan Medini, Miloš Miljević, Stipe Morić, Stijepo Obad, Ivo Petricioli, Milan Prtain, Milenko Pekić, Dušan Starević, Dušan Zečević, Srboljub Zorica Recenzenti Dr. Živko Bjelanović Dr. Gojko Jakovčev Mr. Damir Magaš Dr. Josip Lisac General Vlado Maričić Prof. dr. Julijan Medini Prof. dr. Stijepo Obad Mr. Milenko Pekić Prof. dr. Ivo Petricioli

YU ISBN 86-7377-010-6

BENKOVAČKI KRAJ KROZ VJEKOVE
ZBORNIK 1

Benkovac, 1987.

Umjesto predgovora

Prirodne osobine, stanovništvo i prošlost Benkovačkog kraja nisu bili dovoljno obradeni, a i ono što je učinjeno uglavnom je pisano s nenaučnih i, katkada, tendencioznih pozicija. To su bili osnovni motivi inicijative koju je pokrenula Općinska konferencija Socijalističkog saveza radnog naroda SR Hrvatske Benkovac da se organizira naučni skup o prošlosti Benkovačkog kraja. Ta inicijativa je naišla na svestranu podršku Skupštine općine Benkovac i svih društveno-političkih i privrednih subjekata komune, a u njeno ostvarenje se kao suorganizator uključio i Filozofsi fakultet iz Zadra čime su osigurani uvjeti za podršku Republičke smaoupravne interesne zajednice za znanost Hrvatske (S IZ VII). Težnja je bila da se o prirodi, reljefu i njegovim vrijednostima te o prošlosti Benkovačkog kraja i njegovoj kultum oj baštini progovori sa suvremenih znanstvenih pozicija i da u tom poslu sudjeluju stručnjaci i znanstveni radnici iz cijele SFRJ. Odaziv je bio velik tako da su u radu Skupa uzeli učešće stručnjaci i znanstveni radnici s područja prirodnih i humanističkih znanosti, akademici i sudionici NOB-a iz Beograda, Zagreba, Sarajeva, Novog Sada, Zadra, Šibenika, Splita, Kotora i samog Benkovca. Skup je održan u Benkovcu od 22. do 24. travnja 1983. godine u čast 40. godišnjice IIzasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOH-a. Kao popratne manifestacije skupa predstavIjeno je drugo izdanje knjige Rade Petrovića »Nacionalno pitanje u Dalmaciji u X IX st.« i otvorena izložba »Benkovaci Benkovčani na starim fotografijama«. Od održavanja Skupa do objavljivanja tekstova referata prošle su četiri godine. Tako obiman materijal nije bilo moguće u datim okolnostima brzo prikupiti, obraditi i pripremiti za štampu te tiskati. Razlozi su prvenstveno bili materijalne i organizacijske naravi, ali nažalost medu njima bilo je i onih sasvim subjektivnog karaktera. Zbog toga Uredništvo nije moglo dosljedno sistematizirati sveukupni materijal koji je zbog obima morao biti podijeljen u dva Zbomika. U ovom Z bom iku označenom brojem 1, objavljeni su radovi koji su ranije pristigli a njihov je redoslijed sistematiziran koliko j e to bilo moguće. Objavljivanje grade iproblematike Benkovačkog kraja u ovom Z bom iku, i onom koji slijedi, uvjereni smo, potaknut će intenzivnije bavljenje ovim krajem sa stanovišta raznih nauka i na taj način pridonijeti njegovom sveukupnom napretku u okviru šire socijalističke zajednice.

Uredništvo

5

ANTE IVANOVIĆ BOŠKO KOROLIJA PAVAO MAMUŽIĆ

G E O L O G IJA Š IR E G P O D R U Č JA B E N K O V C A

Sažetak Izrađena je geološka karta šireg područja Benkovca s opisom svih razvijenih naslaga i prikazom strukturnog sklopa ove regije. Najstarije otkrivene naslage predstavljene su pretežno vapnencima turona i senona, na koje transgrediraju kozinski i foraminiferski vapnenci paleocena. Diskordantno na ove, talože se klastični sedimenti sastavljeni od lapora, laporovitih vapnenaca, kalkarenita, pješčenjaka i konglomerata, u intenzivnoj bočnoj i vertikalnoj izmjeni (Prominske naslage). Stariji, tangencijalni pokreti, tvore plikativne strukturne forme dinarskog smjera pružanja (kreda i foraminiferski vapnenci), dok se u klastičnim naslagama (Prominske naslage), zapažaju samo elementi radijalne tektonike.

Uvod Naziv »Geologija« se prvi puta susreće u djelu Philibiblon od R. de Burya, koje je objavljeno u Kfllnu 1473. godine. Taj se naziv održao do danas, kao i definicija, da je to »znanost o zemlji«, odnosno, znanost o sastavu i strukturi zemljine kore od njenih prapočetaka do današnjih dana, kako se to danas uopćeno definira. Praktična strana ove grane prirodne znanosti je vrlo brzo uočena, prvo u rudarstvu, a zatim u građevinarstvu i ostalim privrednim djelatnostima. Danas se ekonomski potencijali jedne zemlje ne mogu ni zamisliti bez pomoći geologije. U ovom će referatu biti prikazane geološke karakteristike benkovačkog kraja s nešto širom okolicom. Uvodni dio, povijest geoloških istraživanja i stariji dio paleogena, napisao je prof. Ante Ivanović, kredne naslage Pavao Mamužić, a Prominske naslage i struktume odnose, Boško Korolija.

Povijest geoloških istraživanja Razvoj nauke i privrede nekog kraja direktno je vezan za političko-administrativne okolnosti. Prvi i drugi svjetski rat su prijelomni momenti, koji su donijeli korjenite promjene političko-administrativnih prilika, koje je i benkovački kraj doživio u novijoj povijesti.
7

Počeci egzaktne geologije sežu u početak XVIII stoljeća. Beč, kao jedan od tadašnjih evropskih centara geologije, proširuje primjenu geologije i na naše krajeve, ali tek u drugoj polovici XVIII stoljeća. Najstarije podatke o geološkoj građi ovog područja nalazimo u radu G. Stachea (1863). Ti su podaci bili geološka osnova za list X »Pregledne geološke karte Austrougarske Monarhije« od F. Hauera (1867-1871). U tumaču te karte, F. Hauer prikazuje jednostavnu stratigrafsku podjelu, pa izdvaja samo kredu i eocen. Slično čini i G. Stache (1889). Prva detaljnija geološka istraživanja benkovačkog područja je izvršio R. Schubert (1903, 1904, 1905, 1908 i 1909). Istovremeno, a na temelju ovih radova, izrađene su pregledne geološke karte mjerila 1:75000 i tumači tih karata. To su listovi Novigrad Benkovac i Zaravechia und Stretto. Na ovim je kartama detaljnije obrađena gornja kreda, stariji paleogen je podijeljen u više stratigrafskih jedinica, a Promina naslage su samo litološki razradene. Ove su karte poslužile kao osnova svim kasnijim proučavanjima geologije ovog kraja. U razdoblju izmedu dva rata, geološka se aktivnost u ovom području svodi na pojedinačne radove O. Kuhna (1946) i W. Quitzowa (1941), koji proučavaju naslage paleoeena. Ovom razdoblju pripada i Geološka karta Jugoslavije, mjerila 1:1000000 od V. Petkovića (1930). Nakon drugog svjetskog rata, geološka su istraživanja bila vrlo intenzivna. Izvršeni su opsežni radovi inženjersko-geološkog i hidrogeološkog smjera, istraženi su rudni potencijali, izrađene su geološke karte u okviru potencijalno naftnih terena, kao i karte drugih namjena. Znatan dio ovih podataka pohranjen je kao fondovski materijal. Posljednjih se godina više autora bavilo proučavanjem strukturne građe Dinarida kao: J. Aubouin (1960), B. Ćirić (1960), A. Grubić (1959), L. Kober (1952), K. Petković (1958), B. Sikošek (1958), B. Sikošek i W. Medwenitsch (1965), M. Olujić, M. Haček i M. Hanich (1971) i D. Šikić (1964). Svi su ovi radovi bili vrlo dobra osnova za izradu Osnovne geološke karte SFRJ, mjerila 1:100000, koja predstavlja sintezu svih postojećih saznanja i iskustava dobivenih primjenom novih metoda rada u geologiji. Geologija benkovačkog kraja je prikazana na listovima Obrovac (A. Ivanović, K. Sakač, S. Marković i dr., 1973), Šibenik (P. Mamužić, 1971), Biograd (P. Mamužić i D. Nedela Devide, 1968) i Zadar (Ž. Majcen, B. Korolija i B. Sokač, 1970).

Stratigrafija Područje Bukovice i Ravnih kotara izgrađeno je od karbonatnih i klasičnih sedimenata. Karbonati se sastoje od vapnenaca, manjim dijelom od dolomita. Klastiti su predstavljeni laporima, vapnencima, konglomeratima i brečama. Odlikuju se vrlo jakom vertikalnom i lateralnom promjenom facijesa. Zajednička odlika svih ovdje razvijenih sedimenata je njihov postanak. Jedni i drugi su nastali u moru, ali u vrlo različitim paleogeografskim uvjetima. Karbonati su se taložili u mimom, plitkom i toplom moru daleko od utjecaja kopna. Klastiti su produkt vrlo nemirne sredine taloženja, uz snažan utjecaj kopnenog materijala. Stariji, karbonatni razvoj pripada uglavnom krednoj formaciji, a mlađi, klastični, paleogenu. Gornja kreda Najstarija geološka formacija na površini prikazanoj na ovoj geološkoj karti, pripada gornjoj kredi. Ona se sastoji od vapnenaca s nešto dolomita u nižim i pretežno od vapnenaca u višim dijelovima.
8

Dobro uslojeni do pločasti vapnenci - Turon Ovi su vapnenci rasprostranjeni na potezu Mala Čista - Stankovci - Škabrnje i od Radašinovaca prema Vrani. Smješteni su u jezgrama antiklinala, tvoreći u pravilu, morfološka uzvišenja. Sastoje se poglavito od svjetlosmeđih, dobro uslojenih do pločastih vapnenaca. Debljina slojeva varira u prosjeku od 20-50 cm, a u pločastim vapnencima od 5-20 cm. Sadrže nepravilne uloške dolomita i dolomitičnih vapnenaca u nižem dijelu turona, ili se s njima izmjenjuju. Dolomiti su nastali preobrazbom od vapnenaca, pa su prisutni i svi mogući prelazi na relaciji vapnenac - dolomit. Mirno, plitko i toplo more dobre prozračnosti, pogodovalo je bujnom razvoju školjkaša i mikroorganizama. Među školjkašima dominiraju rudisti, dok se oštrige i puževi susreću samo u nižim dijelovima turona. Od puževa se javljaju pripadnici roda Nerinea, a od oštriga predstavnici roda Chondrodonta s vrstama Chondrodonta joannae Choffat i Ch. joannae angusta Schubert. Medu brojnim primjercima rudista, utvrdena je samo vrsta Radiolites praesauvagesi Toucas u nižim, te vrste R. lusitanicus (Bayle), R. trigeri Coquand i Hippurites (Orbignya) requieni Matheron u višim dijelovima turona. Od mikrofosila su prisutne foraminifere uz nešto algi, uglavnom šireg stratigrafskog raspona. Determinirane vrste rudista dokazuju, da najniže otkrivene naslage ovog područja pripadaju turonskom katu gornje krede, čija debljina iznosi 450-500 m. Rudistni vapnenci - Senon U područjima rasprostranjenja turonskih naslaga, razvijeni su deblje uslojeni vapnenci senona, koji se na njih kontinuirano nastavljaju. Ulošci dolomita su u njima dosta rijetki, a debljina slojeva se kreće od 40-70 cm u prosjeku. Fosili su u qvim vapnencima bogatiji primjercima, rodovima i vrstama. Najučestaliji su rudistni roiđovi Vaccinites i Radiolites, a brojni su i primjerci mikroorganizama iz skupine foramlniffra. Najznačajnije rudistne vrste su: Radiolites sauvagesi (D'hombres - Firmas), R. douvillei gracilis Pol Šak, Hippurites (Orbignya) socialis Douville, H (O) canaliculatus Rolland du Roquan u nižim, te Hippurites (Vaccinites) gosaviensis Douville, h (v) sulcatus Defrance, h (V) atheniensis Ktenas, h (O) lapeirousei Goldfuss, h (O) castroi Vidal i dr., u višim dijelovima senona. Od mikrofosila su vrlo česte foraminifere, među kojima su značajnije vrste Accordiella conica Farinacci i Keramosphaerina tergestina (Stache). Uz rod Miscellanea, javljaju se i drugi rodovi i vrste šireg stratigrafskog raspona. Svi navedeni fosili ukazuju na gotovo cjeloviti razvoj senona u ovim krajevima. Debljina senonskih naslaga kreće se od 350-400 m. Nakon taloženja ovih vapnenaca došlo je do izdizanja i okopnjavanja, izazvanog laramijskim orogenetskim pokretima. Kroz to vrijeme su se stvarala manja ili veća ležišta bemitskih boksita u morfološkim udubljenjima, ovisno o trajanju kopnene faze i brzine rastrožbe. Paleogen Veliki dio benkovačkog područja je izgrađen od naslaga paleogena, koje su na prikazanoj karti izdvojene u tri litostratigrafske jedinice: Kozinski i foraminiferski vapnenci Glaukonotni vapnenci i klastične fliške naslage »Promina naslage« , Kozinski vapnenci, koji diskordantno leže preko podloge, označavaju novi sedimentacijski ciklus, koij se očituje u prekidu kopnene faze. Početno nastaju plitke depresije ispunjene slatkom ili brakičnom vodom, gdje se talože kozinski vapnenci.

K ozinski i foraminiferski vapnenci Naslage ove jedinice se nalaze u području južno od linije Smilčić - Benkovac Vukšić, prateći kredne strukture. Početno ih izgrađuju svjetložuti i svjetlosmedi, dobro uslojeni, gusti vapnenci s brojnim slatkovodnim gastropodima iz roda Stomatopsis, ostacima oogonija haraceja i mikrofaunom. Najčešće su miliolide, zatim vrste foraminifera kao Lituonella libumica, L. roberti i dr. Svi su ovi oblici karakteristični za brakičnu sredinu. Daljnjim spuštanjem tla, čitavo je podm čje preplavljeno plitkim morem, u kojem nastaju foraminiferski vapnenci. Oni se kontinuirano talože na kozinskim vapnencima. Slabije su uslojeni, gromadasti, svjetlosmeđi do mžičasti, s vrlo velikim brojem raznih foraminifera. Prvo se javljaju sitne miliolide i globigerine. Na njima slijede slojevi s kmpnijim miliolidama i sitnijim alveolinama kao: Coskinolina libumica, Dictyoconus americanus, D. indicus, Alveolina minutula, A. oblonga, A. cremae i dr., a zatim dolazi asocijacija tipična za »alveolinske« vapnence, u kojoj su dominantni oblici Alveolina fmmentiformis, A. levantina i A. boscii. U vršnom dijelu naslaga prisutni su i prvi numuliti predstavljeni vrstom Nummulites globulus. Za prave »numulitne« vapnence karakteristične su sljedeće vrste: Nummulites millecaput, N. atacicus, N. perforatus. N, gizehensis i dr., uz vrste Assilina spira, Orbitolites complanatus, Discocyclina discus, D. sella i mnogi dmgi rodovi i vrste. Kozinski vapnenci pripadaju najgomjem paleocenu i najnižem donjem eocenu, a formainiferski vapnenci su nastali u razdoblju od donjeg do zaključno srednjeg eocena. Ukupna debljina kozinskih i foraminiferskih vapnenaca iznosi cca 250 m.

G laukonitni vapnenci i klastične fliške naslage Nakon perioda taloženja plitkomorskih foraminiferskih vapnenaca, nastupa vrijeme nemira i gibanja zemljine kore s izrazitim spuštanjem i produbljavanjem mora. U ovom nemirnom razdoblju nastaju najprije glaukonitni vapnenci, a kontinuirano na njima i klastične naslage fliša. Taloženje fliša je u većem dijelu Dalmacije prekinuto ponovnim izdizanjem morskog dna i okopnjavanjem. U kopnenom periodu se akumuliraju i formiraju brojna ležišta boksita bemitsko-hidrargilitskog sastava. Naslage ove jedinice su otkrivene uz jugozapadni m b polja od Smilčića preko Benkovca i Pemšića na jugoistok, a na jugozapad preko Pristega u pravcu Stankovaca. Najstariji član ove jedinice su glaukonitni vapnenci s numulitima, ježincima, oštrigama i gastropodima. Produbljavanjem mora, pojačava se iaporovita komponenta, a u daljnjoj fazi se talože još i laporoviti vapnenci, kalkareniti, pješčenjaci i konglomerati, koji se nepravilno izmjenjuju. Vršni dio ovih naslaga je litiloški nešto ujednačeniji. Talože se uglavnom lapori i vapnenci s rjeđim ulošcima pješčenjaka i konglomerata. Svim ovim naslagama je zajednička odlika razvoj sitnih foraminifera, čije su asocijacije (na temelju pojave i isčezavanja) podijeljene na četiri biozone. Idući odozdo prema gore to su: Acarinina bulbrooki, Acarinina rotundimarginata, Hantkenina alabamnesis i Tmncorotaloides rohri, s dmgim pratećim rodovima i vrstama. Prema navedenim fosilnim zajednicama, ove naslage pripadaju uglavnom srednjem eocenu.

Promina naslage Promina naslage označavaju ponovno nadiranje mora i kao cjelina predstavljaju završni element sedimentacijskog ciklusa paleogenskih naslaga. U većem dijelu Dal10

macije, promina naslage nastaju nakon prekida sedimentacije. Jedino na benkovačkom području se one talože bez prekida na naslagama fliša. Dakle, jedino ovdje nije bilo u to doba formirano kopno, pa radi toga nema ni koncentracije boksitne mase bemitsko-hidrargilitskog sastava. Naslage prominskog bazena sjeverne Dalmacije prostiru se od Ravnih kotara na jugu, sve do jugoistočnih padina Velebita, zatim do Novigradskog mora na sjeverozapadu preko Bukovice i planine Promina do Moseća na jugoistoku. S obzirom na svoj cjeloviti razvoj baš u ovom području, naslage su dobile ime po planini Promini, gdje je utvrđen »Locus tipicus«. Većina autora (što se tiče odnosa prominskih naslaga prema starijim sedimentima) smatra, da su one u sjevemoj Dalmaciji transgresivne na boranim kredno-paleogenskim strukturama, što ima za posljedicu stvaranje ležišta boksita na pretprominskom razvedenom paleoreljefu. Medutim, u podm čju Benkovca taj je odnos bitno dmgačiji, s utvrdenim kontinuiranim taloženjem prominskih naslaga na srednjeocenskom flišu (A. Ivanović, 1971). To je ujedno razlog što u njegovom širem području (Benkovac - Smilčić), nalazimo najpotpuniji razvoj prominskih naslaga od gornjeg dijela srednjeg eocena, do prelaza u donji oligocen. Na ostalim lokalitetima sjeverne Dalmacije, uključujući i planinu Prominu, nedostaje ovdje prisutni bazalni član. Detaljni opis postanka prominskog bazena, gaološkog sastava, kao i razdiobu po starosti, prikazuje D. Šikić (1965), koji unutar prominskih naslaga izdvaja tri litološke cjeline (tri litostratigrafska člana): Najstariji flišoliki član, prema spomenutom autom leži diskordantno preko srednjoeocenskih lapora, kao posljedica orogenetske faze. Ovom zaključku suprotstavljeno je mišljenje o kontinuiranom slijedu sedimentacije (A. Ivanović, 1971), da bi se u novije vrijeme ista pojava na istom lokalitetu (Šopot) objašnjavala kao fenomen »dubokovodnog kanala, odnosno facijesa kanaliziranih sedimenata u eocenskom flišu« (J. Zupanič i LJ. Babić, 1982). Ovaj član zastupan je intenzivnom izmjenom konglomerata, lapora, pješčenjaka i vapnenaca. Paleontološki su dokumentirani brojnim foraminiferama, koje odgovaraju gomjem dijelu srednjeg eocena s kontinuiranim prelazom u sljedeći litostratigrafski član. < Sljedeći član, odnosno središnji dio prominskih naslaga je predstavljen mješovitim facijesom naslaga s elementima cikličke sedimentacije u kojoj prevladava brza izmjena vapnenaca, lapora i konglomerata. Obilje makrofosila, medu kojima dominiraju gastropodi, školjkaši i koralji, određuje ovoj seriji gornjoeocensku starost. Naslage su taložene u dijelu bazena paraličkog tipa s prvim slojevima ugljena. Završni, najmlađi član prominskih naslaga zastupan je konglomeratno-laporovitim razvojem s ugljenim ležištima, koji čine jedinstvenu cjelinu sjeveroistočnog mba prominskog bazena. Proteže se od planine Promine preko Velušića, Oklaja i Biovičina Sela sve do Karina. Unutar ove serije nalazi se ekonomski značajan ugljenonosni horizont donjooligocenske starosti. Najveća ležišta kvalitetnih smedih ugljena, vezana su za podmčje Siverića, Velušića, Širitovaca, Kljaka i Biovičina Sela. Prema podacima koje iznosi L. Nikler (1982), eksploataciono polje »Bukovica« ima površinu od cca 10 km2 s ugljenim slojevima debljine od 0.2 - 2.40 m i kalorične vrijednosti 3800 kg/cal. Rudarski radovi na eksploataciji smedih ugljena prominskih naslaga, počeli su već u prvoj polovici XIX stoljeća, a organizira na proizvodnja teče od 1873. godine. Zaključno se može istaći, da su prominske naslage predstavljene molasnim tipom sedimenata, taložene u nemimoj marinskoj sredini, s vidnim utjecajem kopna. D. Šikić (1971) pretpostavlja bazen paraličkog tipa, koji je više puta prelazio iz marinskog u slatkovodni režim sedimentacije, na što upućuju slojevi ugljena u više horizonata. Tokom razvoja bazena može se pretposaviti njegovo ritmičko uzdizanje i postupno cikličko oslađivanje uz premicanje njegovog rubnog dijela prema sjeveroistoku, čime se
11

objašnjava velika debljina ovih naslaga uz napomenu, da ukupna debljina od cca 4600 m ne predstavlja i dubinu bazena. Nakon taloženja ugljena koje je izvršeno u relativno kratkom roku, čitavo područje sjeverne Dalmacije prešlo je u kopnenu fazu.

Struktum i odnosi Recentni strukturni sklop područja sjeverne Dalmacije je dosta heterogen, kako po intenzitetu poremećaja, tako i po razvijenim strukturnim oblicima, što je rezultat kompleksnih geoloških zbivanja od mlađeg mezozoika do danas. Prve značajnije strukturne promjene izazvali su tektonski pokreti na prelazu iz krede u tercijar (laramijsko boranje). U tom periodu strukture doživljavaju maksimalnu evoluciju, pa je mezozojski sedimentacijski prostor razbijen nizom manjih kordiljera, koje prati sve šire okopnjavanje. Nakon transgresije paleocensko-eocenskih naslaga, dolazi do jakih tangencijalnih potisaka, koji vrše sve jaču kompresiju na labilnija područja tercijamog sedimentacijskog prostora u sklopu pirenejske orogenetske faze. U to vrijeme ovaj tip regionalnih pokreta formira najviše tipove strukturnih deformacija - ljuske i navlake. Tada su oblikovane sve važnije strukturne jedinice, jer nakon pirinejske faze nije bilo pokreta koji su izazvali nova, jača boranja. Kasniji tektonski pokreti prouzročili su samo radijalna rasjedanja, koja nisu bitno utjecala na formiranje recentnog struktumog sklopa. U prikazanom podmčju, prema karakteru i intenzitetu strukturnih promjena, moguće je razlikovati dvije osnovne stm kturne cjeline. U jugozapadnom području s pretprominskim naslagama nalazimo elemente sa horizontalnim aktivnim kretanjem, dok glavno obilježje stm ktura sjeveroistočnog podmčja, daje mlađa radijalna tektonika. U priobalnom dijelu terena do linije Benkovac - Smilčić, dobro su izražene plikativne struktum e forme dinarskog pravca pružanja (sjeverozapad-jugoistok). Dominiraju normalne bore koje se pmžaju u izduženim i gotovo paralelnim nizovima s pravilnim rasporedom stratigrafskih članova od najstarijih krednih, do najmladih paleogenskih. Najstarije dijelove tih stmktura izgraduju naslage turona, dok se u sinklinalnim dijelovima bora nalaze fliške naslage eocena. Nagib slojeva je najčešće srednje strm, strm do prevrnut. Pored plikativnih deformacija, prisutni su i disjunktivni poremećaji, dakle poremećaji višeg stupnja, gdje su naslage razlomljene rasjedima. Najčešće su to normalni i vertikalni rasjedi duž kojih je došlo do kretanja i smicanja blokova u prostom. Najintenzivniji stupanj tektonskih deformacija susrećemo u području Vranskog jezera gdje su prevrnute turonsko-senonske antiklinale reversno natisnute reduciranim jugozapadnim krilima na eocenski fliš. Ovakav tip tektonike potvrđen je i podacima duboke istražne bušotine kod Posedarja (RK-2). Nasuprot ovom, prostor u sjeveroistočnom dijelu karte izgraduju pretežno debele, klastične »Promina naslage«. Čitavo područje prominskog bazena, od Benkovca do Žegara, treba shvatiti kao sinklinorij u kojem je jugozapadno krilo znatno blaže položeno od sjeveroistočnog, koje je kraće, strmije i jače tektonizirano. Trase slojeva su generalno nagnute prema sjeveroistoku pod vrlo blagim kutom i tek u krajnjem sjeveroistočnom graničnom pojasu s krednim naslagama, zauzimaju sinklinalni položaj s padovima prema jugozapadu. Općenito se može reći da Promina naslage imaju izgled slabo boranih naslaga. Za razliku od kredno-paleogenskih naslaga, koje su znatno poremećene, ovi sedimenti ne pokazuju značajnijih tragova tangencijalnih kretanja i reversnih rasjedanja, već su prisutni samo elementi radijalne tektonike, izražene u dva osnovna pravca: dinarski i okomiti na njega. Razbijeni su u manje ili veće blokove, koji su nejednoliko spuštani ili dizani, pa otuda često povijanje slojeva u formi manjih bora.
12

I
Literatura :

A U B O U I N , J. (1960): Essai sur l’ensemble italo-dinarique et ses rapports avec l’arc alpin. Bull. Soc. Geol. France, (7), 2/4, 487 - 526,3 sl., 1 tabela, Paris Ć I R I Ć , B . M. 61960 ) : S u r un m a g m a t i s m e j e u n e d a n s le s D i n a r i d e s E x te rnes de J o u g o s l a v i e . B u ll. S o c . g 2 e o l. F ra n c e , ( 7), 2 / 4 , 381 - 387,7 sl. , P ar is Ć I R I Č , B . M. (1963): Aper?u sur le d2eveloppement g2eologique des Dinarides. (A short survey of the geology of the Yougoslav Dinarides). Assoc. Intern. Hydrogeol. Guide pour le voyage d’etudes, 1-16,2 karte, B e o g r a d D A N I E L L I , G (1906): Moluschi eocenici di Dalmazia. Verh. Geol. Reichsants., 12, str. 336, Wien. G R U B I Ć , A . (1959): Razmatranja o opštem tektonskim sklopu naših Dinarida. (Beobachtungen iiber den allgemeinen Aufbau der jugoslawischen Dinariden). Vesnik Zav. geol. geof. istr., (A), 17,9 - 17, Beograd H A U E R , F . (1867-1871): Geologische Obersichtskarte der Osterreichisch - Ungarischen Monarchie nach den Aufnahmen der k.k. Geologischen Reichsantalt bearbeitet von F. Ritter von Hauer. Geol. Reichsants. Verlag. Beck’schen Univ. Buchhandl. Alfred Holder, Wien I V A N O V I Ć , A, i S O K A Č , B. (1971): Stratigraphic position of Eocene limestone breccias of the Promina mountain in Dalmatia. Bull, Sci. Cons. Acas. Yougoslav., (A), 16/9-10, 268-269, Zagreb I V A N OV I Ć - A ., S K A K A Č , K . M A R K O V I Ć - S. i dr. (1973):Osnovna geološka karta SFRJ-e. List Obrovac, 1:100.000, L 133-40, Inst. za geol. istr., Zagreb, (1962-1967), Savezni geol. Zavod, Beograd IVANOVIĆ, A., SAKAČ, K„ SOKAČ, B. i dr. (1976): Osnovna geološka karta SFRJ-e, tumač za list Obrovac, 1:100.000. Inst. za geol. istr., (1967), Zagreb, Savezno geol. Zavod, Beograd K E R N E R , V . M A R I L A U N , F . (1894): Ober diegeologischen Verh6altnisse der Gegend von Drniš in Dalmatine. Verh. Geol. Reichsanst., 2,75-81, Wien K O B E R - L. (\952):LeitIinien der Tektonik Jugoslaviens. (Glavne tektonske crte Jugoslavije). Posebna izd. Srp. Akad. nauka umet., 189, Geol. inst., 3,1-81,1, karta, 1 prof., Beograd K t J H N , O. (1946): Das Alter der Prominaschichten und der innereocćanen Gebirgsbildung. Jahrb. Geol. Bundesants., 1/2, 49-94,6 sl., 2 tabl., Wien M A J C E N - Ž . , K O R O L I J A , B. ,S OKAĆ, B. i dr. (1970): Osnovna geološka karta SFRJ-e. List Zadar, 1:100.000, L 33-139, Inst. za geol. istraž., Zagreb (1963-1969), Savezni geol. zavod, BeogradM A J C E N - Ž . i K O R O L I J A - B. (1973): Osnovna geološka karta SFRJ-e, tumač za list Zadar 1:100.000. Inst. za geol. istraž. Zagreb, (1967), Savezni geol. zavod, Beograd M A M U Ž I Ć , P . i N E D E L A - D E V I D E , D. ( 1 9 6 8 ) : O s n o v n a g e o lo š k a k a rta S F R J -e . L is t B io g r a d 1 : 100 . 000 . K 33-7. I n s t za g e o l . i s t r a ž , Z a g r e b ( 1 9 6 3 ) , Sav e z ni g e o l . z a v o d , B e o g r a d M A M U Ž I Ć , P . (1971): Osnovna geološka karta SFRJ-e. List Šibenik 1:100.000, K 33-8. Inst. za geol. istraž., Zagreb (1962-1965), Savezni geol. zavod, Beograd MAMUŽIĆ, P i NEDELA-DEVIDE, D. (1973): Osnovna geološka karta SFRJ-e, tumač za list Biograd, 1:100.000. Inst. za geol. istraž., Zagreb, (1963), Savezni geol. zavod, Beograd MAMUZIĆ, P. (1975): Osnovna geološka karta SFRJ-e, tumač za list Šibenik, 1:100.000. Inst. za geol. istraž, Zagreb, (19-66), Savezni geol. zavod, Beograd N I K L E R - L. (1982): Značaj i karakteristike smeđih ugljena Dalmacije. Geol. vjesnik, 35, 181-194, 2 pril, Zagreb O L U J I Ć - M . , H A Č E K - M. i H A N I C H . M . ( 1 9 7 1 ) : F o t o g e o l o š k o - t e k t o n s k a i n t e r p r e t a c i j a š i r eg p o d r u č j a B u k o v i c e , s j e v e r n a D a l m a c i j a . ( P h o t o g e o l o g i c t e c t o n i c i n t e r p r e t a t i o n o f t h e w i d e r B u k o v i c a a r e a , n o r t h D a l m a t i a ) . G e o l. v je s n ik 24 ( 1 9 70) , 57-63,1 k a r t a , Z a g r e b O P P E N H E I M , P. (1901): Ober einige Alttertiare Faunen der Osterr. - Ungar. Monarchie. (D. Uber Eocan fossilien aus Istrien, Dalmatine, Bosnien und der Hecegovina). Beitr. Paleont. Geol. Osterr. - Ungar. Orients, 13, 140-277,9 tab., Wien P E T K O V I Ć . V . K. (1932): Geološka karta Kraljevine Jugoslavije, po do sad objavljenim i neobjavljenim podacima Geološkog Zavoda universiteta u Beogradu i Geološkog Zavoda u Zagrebu 1:1,000.000. Izd. knjižara Franje Baha, Beograd P E T K O V I Ć - K. (1958): Neue Erkenntnisse 6uber den Bau der Dinardien. Jahrb. Geol. Bundesants., 101,1-24,2 tab., 2 sl., Wien P O L Š A K - A . ( 1 9 6 5) : G e o l o g i j a j u ž n e I s t r e s o s o b i t i m o s v r t o m na b i o s t r a t i g r a f i j u g o r n j o k r e d n i h n a s l a g a . G e o l. v je s n ik , 1 8 / 2 , 4 9 0 - 5 1 0 , 2 s l i ke u t e k s t u , 7 tabli, Zagreb Q U I T Z O W , W . (1941):Das Alttertićar des Promina-Berges und eine mitteleozćane Gebirgsbildung in Dalmatine. Berichte Zweigst., Bodenforsch., 10-12, 180-187, Wien S C H U B E R T - R. (1903): Zur Geologie der Kartenblattbereiches Benkovac-Novigrad (z. 29, Kol. XIII). I Die vier kiistennSchsten Falten. Verh. Geol. Reichsants..,W. 7/8, 143-150, Wien SCHUBERT, R. (1904): Zur Entstehungs des Klippenzuge von Korlat-Smilčić (Norddalmatien). Verh. Geol. Reichsant.,H. 16, 358-359, Wien

13

SCHUBERT, R. (1905) a: Das Verbreitungsgebiet der Prominaschichten in Kartenblatte Novigrad-Benkovac (Norddalmatien). Jehrb. Geol. Reichsant.., 54/3-4, (1904), 461-510, 12 tab, 1 geol. karta, Wien SCHUBERT, R, (1905) b: Geologische Spezialkarte der im Reichsrate vertretenen Konigreiche und Lander der Osterreichisch-Ungarischen Monarchie Zaravechia-Sretto, 1:75.000. (Zone 30, Col. XIII). Geol. Reichsants.,Wien SCHUBERT, R. (1908): Geologische Spezialkarte der im Reichsrate chisch - Ungarischen Momarchie, Novigrad-Benkovac, 1:75.000, (Zone 29, Col. X III). Geol. Reichsants., Wien SCHUBERT, R. (1909)a: Geologischer FOhrer durch Dalmatien. Verh. Geol. Reichsants.,H. 10, 234-245, Wien SCHUBERT, R. (1909)b: Geologija Dalmacije (Preveo F. Koch). Matica Dalmatinska, 1-181,4 tab., 122 sl., 1 karta, Zadar SCHUBERT, R. (1909)c: Nalazišta korisnih ruda u Dalmaciji. Smotra Dalmatinska, 22, br. 46, str. 3: 22, br. 47, str. 3, Zadar S I K O Š E K , B. (1958): Tektonski sklop jugoslovenskih južnih Aipa. (Tektonik der jugoslawischen Siidalpen). Z b o m ik radova Geol. inst., »Jovan Žujović«, 10, 247-266, 3 sl. 1 karta, Beograd S I K O Š E K - B. i M E D W E N I T S C H , W. (1965): Neue Daten zurFazies und Tektonik der Dinariden. Verh. Geol. Bundesanst., Sonderheft G, 86-102,7 sl., 1 tabela, Wien S L I Š K O V I Ć , T. (1968): Biostratigrafija gomje krede južne Hercegovine. Glasnik Zem. muzeja, 7,1-62, 3 table, Sarajevo S T A C H E , G . (1863): Sitzung am 3 Marz 1863 (Geološka građa Dalmacije)., Jahrb. Geol. Reichsants., 13/1, (Verh), str., 18, Wien STACHE, G. (1889)9 Die Liburnische Stufe und deren Grenz-Horizonte. Eine Studie uber die Schichtenfolgen der Cretachisch-EocSnen oder ProtecSnen Landbildungsperiode im Bereiche der Kiistenlander von Osterreich-Ungarn. Abh .Geol. Reichsanst., 13,1-170,1 karta, 8 tabli, Wien Š I K I Ć , D. (1963): Eine vergleichende Darstellung der Entwicklung des jungeren klastischen PaSogens in Istrien, dem Kroatischen Kiistenland und Dalmatien. (Usporedba razvoja mladeg paleogena u Istri, Hrvatskom primorju i Dalmaciji). Geol. vjesnik 15/2, (1961), 329-336, 1 tabela, 1 karta, Zagreb ŠKKIĆ, D. (1964): Horizontalna kretanja u Dinaridima. (Horizontal movement in the Dalmatien). Z bom ik radova 25. god. Ruđ. odj. Tehnol. fak. Sveuč., Zagreb (1939-1964), 129-143, 4 sl., Zagreb ŠIKIĆ, D. (1965): Geologija područja s paleogenskim naslagama Istre, Hrvatskog primorja i Dalmacije. Doktorska Disertacija. Prir. mat. fak., Geol. odjel, 132 str., 10 tabli, 8 sl., 11 skica, 5 karata, 6 prof., Zagreb Š I K I Ć - D. i PRELOGOVIĆ, E. (1971): Prilog poznavanju geologije mlađih prominskih naslaga na primjeru okoline Biovičinog sela. (Beitrag zur Kenntnis der Geologie der jungeren Promina-schichten in der Umgebung von Biovičino selo). Geol. vjesnik, 24 (1970), 85-89,1 prilog, Zagreb Z U P A N Č I Ć , J. (1969): Promina naslage planine Promina. (Promina formation of the Promina mountain). Geol. vjesnik, 22 (1968), 477-498, 1 tabla, 1 prilog, Zagreb Z U P A N Č I Ć - J. i B A B I Ć - Lj. (1982): Kanalski facijes u eocenskom flišu sjeverne Dalmacije. Y jubilarni kongres geologa Jugoslavije. Z b o m ik radova I, 509-514, Budva.

14

S um m ary G EO LO G Y OF THE GREATER A R E A OF BEN K O VAC The layers o fth e Upper Cretaceous and Early Paleogene are widespread in the greater Benkovac area o f the northem Dalmatia. The sediments o f the Upper Cretaceous are well developed in the limestone facies while interchanging with the dolomites in the lower parts. They correspond to the rudist limestone o fth e Turonian and the Senonian. They had been settling in the calm warm sea with good aeration, which resulted in the rich development o f shell life and microorganisms. In the lower parts (Turonian) there are to be found numerous examples o f the Chondrodonta joannae and Ch. joannae angusta species. The most frequent rudists are those o f Radiolites praesauvagesi, R. lusitanicus and R. trigeri species, and the species o f Hippurites (Orbigya) requieni. In the upper parts o f the Cretaceous (Senonian) there was determined the existence o f the species: Radiolites sauvagesi, R. douvillei gracilis, Hippurites (Orbignya) socialis, H. (O.) canaliculatus, H. (Vaccinites) gosaviensis, H. (V.) sulcatus, H./V. atheniensis and others. M ore prominent species o fth e foraminifera are Keramosphaerina tergestina and Accordiella conica. The thickness o f the Turonian layers is estimated to be from 450 to 500 meters., while that o f the Senonian ranges from 350 to 400 m. The Cretaceous period sediments are placed in the cores o f anticlines. The Laramic movements bring about the uplifting o fth e continent, its richerformation - forming o f the bauxite being in close connection with it. Repeated sinking had incited depositing o f the freshwater and brackish layers - Kozinian limestone while still further sinking brought foraminiferal limestone, as well. The Kozinian limestones are thick and well bedded in the fresh-water gastropods o f the Stomatopsis and Kosinia genera, Oogonia Characea and tiny foraminifera, such as Lituonella liburnica, L. roberti and others. Further deepening o f the sea makes for the loose layered, mostly block, limestones with numerous large foraminifera as: Alveolina minutula, A. cremae, A. frumentiformis and others, then Nummulites millecaput, N. perforatus, N. gizehensis and others, followed by Assilina spira, Orbitolites complanatus, Discocyclina discus, and m any other genera and species. The Kosinian and foraminiferal limestone thickness is about 250 m, and they go back well in the Paleocene and the Middle Eocene. They are structurally linked to the folds o f the Cretaceous layers. Repeated movements o f the land caused the depositing flrst o f marly glauconitic limestones with nummulites, gastropods and Ostreas, while further depression brings the sediments o f marls, marly limestone with intercalations o f sandstones. They are abundant in many genera and species o f foraminifera o f the community o f Accarinina bulbrooki, A. rotundimarginata, Hantkenina alabmensis, Truncorotaloides rohri and others. These layers correspond to the Middle Eocene period ones. Further periods bring again the continent forming for the greater part ofD alm atia, resulting in bauxite masses o f the boemitic-hydroargillitic composition. The break in the deposits was not visible only in the area o f Benkovac. N ew sedimenting cycle is emphasized by intensive depositing o f various lithologic members such as: conglomerates, marls, sandstones and limestones. They are the result o f the successive deepening o f the sea and movements o f the land. These layers are widespread in the area: from Ravni Kotari to south-eastem slopes o f Velebit as the north line, to Novigrad sea on the west, then over Bukovica and Promina mountain to M oseć on the south east.
15

Owing to their being entirely developed in this particular area, the Iayers were named after Promina mountain, the determined »Locus tipicus«. The moving o f the bottom is proved also by freshwater deposits with occurences o f brown coals in the area o f Siverić, Velušić, Širitovac and elsewhere - their calorific value being cca 3800 kg/cal. Thus, »Promina« layers are represented by molassic type o f sediments that had been deposited in an un-settled environment with the strong influence o f the continent. During the development, the basin was moving from the endge area towards south-east, which explains the great thickness o f the layers - o f about 4.500 m (this not being the real depth o f the basin!). The collected fossils prove the layers to belong to the Upper Eocene and the Lower Oligocene. Deepening and moving o fth e basin points to the radial types o f tectonic movements.

16

MARINKO OLUIĆ

S E IZ M O T E K T O N S K A A K T IV N O S T I M IN E R A L N E S IR O V IN E U P O D R U Č JU R A V N IH K O T A R A I B U K O V IC E (D A L M A C IJA )

Sažetak Cilj rada je bio da se dade pregled seizmotektonske aktivnosti, te ukaže na poznate i potencijalne mineralne resurse ovog kraja. Područje Ravnih kotara i Bukovice izgradeno je pretežno od krednih karbonatnih i tercijarnih klastičnih naslaga. Kroz geološku povijet odvijala se intenzivna tektonska aktivnost, koja je uvjetovala nastanak današnjeg tektonskog sklopa. Posebno su izražena vertikalna gibanja koja su dovela do značajnog spuštanja, odnosno izdizanja kompleksa stijena. Takva tektonska aktivnost se odrazila i na seizmičnost ovog kraja. Najizraženija seizmička aktivnost nalazi se u zoni Šibenik - Zadar, te na potezu Obrovac - Ervenik i u predjelu planine Promine. Geološka grada i tektonski razvoj razmatranog područja uvjetovali su nastanak odredenih mineralnih sirovina, nekih u količinama rentabilnim za eksploataciju. Najpoznatija ruda u ovom kraju jeste: boksit, koji se u poslijeratnom periodu eksploatira od 1954. god. Do sada je izvadeno više od 8,5 milijuna tona te rude, ali se pretpostavlja da se jo š nalaze značajne zalihe u podzemlju. U nekim predjelima razvijeni su slojevi kvalitetnog smedeg ugljena. Pojedini ugljenokopi (Siverić) dali su veće količine ove rude, a postoji opravdana pretpostavka za pronalaženje novih rezervi. Registrirane su pojave, pa i ležišta fosforita, što takoder upućuje na potrebu daljnjih istraživanja. Arhitektonsko-gradevinski kamen i neke druge nemetalne sirovine mogu biti značajan faktor razvoja ovog kraja. Balneokemijska ispitivanja peloida Karinskog mora ukazuju na dobra Ijekovita svojstva tog mulja.

Geološki pregled Područje Ravnih kotara i Bukovice izgradeno je uglavnom od krednih i tercijarnih sedimenata. Među krednim sedimentima najbolje su razvijeni vapnenci i dolomiti, dok kod tercijam ih dominiraju klasične naslage (konglomerati, uslojeni i grebenski vapnenci, lapori) poznate pod imenom »Promina-naslage« iz mlađeg paieogena.
2 - BENKOVAČKI KRAJ ... ZBORNIK I

17

Krajem krede, usljed laramijskih orogenetskih pokreta, emergiran je cijeli prostor sjeveme Dalmacije. Za vrijeme kopnene faze u paleocenu na krednim karbonatnim naslagama stvoren je paleoreljef, a na njemu ležišta boksita starijeg paleogena. Na krednim vapnencima transgresivno leže paleogenske naslage - Libumijske naslage i foraminiferski vapnenci. Te taložine čine krovinu boksita starijeg paleogena. Slijede starije i mlađe klastične paleogenske naslage. U starije spada eocenski fliš, te vapnenci, breče i konglomerati. Taloženje fliških naslaga označava produbljavanje sedimentacijskog bazena. Dobro su razvijene u Ravnim kotarima, a vapnenci, breče i konglomerati u Bukovici. Prominske naslage čine suvislu zonu, koja se prostire između jugoistočnih dijelova Velebita i Ravnih kotara, te od Novigradskog mora do planine Promine i Moseća (sl. 1). Imaju veoma heterogeni sastav: lapori s pješčenjacima, vapnenci i breče, pločasti vapnenci, konglomerati i dr. Taložene su uglavnom transgresivno i diskordantno na različitim litološkim članovima starijeg paleogena i krede. Takav položaj uvjetovan je tektonskim pokretima na prijelazu srednjeg u gomji ocean, kada je nastupila emerzija. Za vrijeme te kopnene faze nastala su ekonomski najvažnija ležišta boksita u DalmacijiNajveći dio tih sedimenata nastao je u nemimoj marinskoj sredini, a dijelom se radi o slatkovodnim sedimentima nastalim uz jaki utjecaj kopna. Najmladi dio prominskih naslaga sadrži lokalno razvijene leče i ležišta ugljena. Dijelom su to marinski sedimenti, ali se većinom radi o slatkovodnim i brakičnim naslagama, koje su nastale naglom akumulacijom terigenog materijala. U mlađem tercijam (vjerojatno u oligocenu i dijelu neogena) taložene su na jugozapadnim padinam a Velebita vapnenačke breče, za koje se može pretpostaviti da su nastale utjecajem orogenetskih pokreta. Lokalno su razvijene tvorevine neogena i kvartara. Seizmotektonska aktivnost Intenzivna tektonska aktivnost kroz geološku povijest snažno se odrazila u tom podm čju. Pokreti, tangencijalni i radijalni, uvjetovali su različita premještanja i gibanja masa u okvim alpinske orogeneze. Razvijeni su različiti oblici m ptum e i plikativne tektonike: normalni i reversni rasjedi, te različite bore (Oluić i dr. 1971). Osnovna karakteristika tektonike ovoga podmčja je intenzivna subsidencija tokom mlađeg mezozoika i tercijara, usljed čega je nataložen debeli kompleks karbonatno-evaporitnih naslaga i prominskih klastita (Oluić i dr. 1972). Velike debljine sedimenata (bušotina RK2) ukazuju na znatno spuštanje temeljnog gorja. To su potvrdila i geofizička mjerenja, čiji rezultati upućuju da je najveće tonjenje u podm čju Dinarida i u Jadranu bilo u široj zoni duž istočne obale Jadrana. U toj zoni kristalinske stijene se nalaze na dubini većoj od 14 km, dok npr. u predjelu Dugog otoka dubina do kristalina iznosi oko 6 km (Brdarević i Oluić, 1979). U zoni duž naše obale Jadrana dešavali su se složeni geološki procesi koji su doveli do jake seizmičke aktivnosti u tom podmčju. U oligocenu nastaje izrazito izdizanje Dinarida uz prisutnost tangencijalnih kretanja. Međutim, najveće amplitude tektonska kretanja imaju u neotektonsko vrijeme (neogen i kvartar). Osim tangencijalnih kretanja, koja se zapažaju na površini, a vjerovatno su još veća u dubini, evidentna su i vertikalna gibanja. Amplitude neotektonskih spuštanja u Jadranskom bazenu iznose i više od 6000 m, s dm ge strane se npr. planina Velebit-izdiže više od 1500 metara. Izdizanje Velebita iznosi oko 0,15 m m /god., a spuštanje Bukovice 0,2-0,7 m m/god. (Prelogović i dr 1979).
18

Sl. 1. Snimak sjevem e Dalmacije i otoka načinjen iz orbitalne stanice S K Y L A B 1973. god., s visine 435 km. Na snim ku se prepoznaju različiti geografski i geološki podaci.

Geofizičkim mjerenjima je dokazano da Jadranska ploča tone pod Dinaride. Kut pod kojim se vrši tonjenje je nejednak, blaži je u sjeverozapadnom i jugoistočnom dijelu obale nego u sjevemoj Dalmaciji, gdje je ploha duž koje se vrši spuštanje gotovo vertikalna. Stupanj seizmičke aktivnosti je također različit, jer se seizmotektonski aktivna zona približno poklapa sa zonom tonjenja. Konstatirano je da je seizmička aktivnost znatno izraženija u smjem sjeverozapada (Jablanac - Rijeka) i jugoistoka (Makarska Ulcinj) nego u sjevemoj Dalmaciji (Prelogović i dr. 1982; Oluić i Cvijanović, 1982). U podmčju Ravnih kotara i Benkovca najizraženija seizmički aktivna zona pm ža se na potezu Šibenik - Zadar i od Novigradskog mora dolinom Zrmanje i Krke do planine Promine (sl. 2).

U zoni Šibenik - Zadar potresi su zabilježeni na kopnu i pod morem. Većina potresa se desila na dubini od desetak kilometara, ali su registrirane i dubine žarišta od oko 40 km (Zadar). Spominje se da je Zadar rušen od potresa 1280. i 1300. godine, a pretpostavlja se jačina potresa oko 8 stupnjeva MCS skale. Potkraj 19. stoljeća zabilježena je pojačana seizmička aktivnost između Zadra i Benkovca, a najjači registrirani potres imao je intenzitet I = 6-7 stupnjeva MCS. Manji potresi su zabilježeni na potezu Obrovac - Žegar - Ervenik. Međutim, treba istaći da je planina Promina izrazito epicentralno područje. U tom predjelu najjači potres se dogodio 7. 9. 1970. godine. M agnituda mu je bila M = 5,3, a intenzitet I = 7 -8 stupnjeva MCS, a dubina žarišta 10 km. Najjači potres u Bukovici registriran je 22. 2. 1976. godine s intenzitetom VI stupnjeva MCS skale i to u blizini ušća Krupe u Zrmanju. Premda u razmatranom području nisu zabilježeni katastrofalni potresi, teren se ipak može označiti seizmički aktivnim. Tako je npr. seizmograf u Viru zabilježio, u vremenu od 7. 10. 1975. do 31.12. 1976. godine, 25 lokalnih potresa. Prema makroseizmičkim podacim a ustanovljeno je još 17 lokalnih potresa. Većina (23) imala je žarište između Šibenika i Obrovca.
20

Mineralne sirovine Mineralne sirovine kao sfera materijalne proizvodnje zauzimaju istaknuto mjesto u ekonomiji svake zemlje, pa i naše. Osim ekonomskog, one imaju i strategijsko-političko, socijalno i vanjskotrgovinsko značenje. Značaj mineralnih sirovina u razvoju čovječanstva bio je toliko velik da se čak i osnovna podjela povijesti zasnivala na vrstama mineralnih sirovina kojima se čovjek koristio u pojedinim razdobljima svoje prošlosti. Poznata su kameno doba, brončano doba i željezno doba, nazvana po glavnoj sirovini koju je čovjek upotrebljavao. Danas se iz zemljine kore vadi više od 200 različitih vrsta mineralnih sirovina. Rudna bogatstva su neravnomjemo raspoređena u zemljinoj kori, pa se neka podmčja odlikuju ležištima različitih mineralnih sirovina velikih dimenzija. U dmgima se nalaze manja ležišta, ali mjestimično s dovoljnom akumulacijom da je moguće ekonomično eksploatiranje mde. Geološka građa i tektonski razvoj područja Ravnih kotara i Bukovice uvjetovali su nastanak određenih mineralnih sirovina, nekih u količinama rentabilnim za eksploataciju. U daljnjem tekstu dan je kratak prikaz najvažnijih mineralnih sirovina u ovom kraju. Boksit. Boksitonosno podmčje u sjevernoj Dalmaciji prostire se od otoka Paga, Bukovicom, dijelom Ravnih kotara i Dalmatinskom zagorom (sl. 3). Tu se boksiti istražuju duže od sto godina. Do kraja II svjetskog rata istraživali su ih pretežno inozemni stmčnjaci. Poslije II svjetskog rata, razvojem aluminijske industrije u Dalmaciji, osjetila se potreba za intenzivnijim istraživanjem i eksploatacijom boksita. To naročito datira od 1954. godine kada je dana i prva temeljitija dokumentirana ocjena mdarske vrijednosti ovog kraja (Franotović, 1954). Tada nastaje razdoblje naglog zamaha mdarske djelatnosti u obrovačkom podmčju i opsežnijih istraživanja boksita, ali se ne provode istim intenzitetom. Postoje razdoblja manje eksploatacije.i manjeg opsega istraživanja, ali i perioda (1971-1974) kada se eksploatiraju velike količine mde, a uz proširena istraživanja otkrivaju se nove značajne rezerve. U opisanom podmčju konstatirano je više stratigrafskih horizonata s boksitima. Ekonomski su najznačajniji boksiti mlađeg paleogena, dok se oni iz starijeg paleogena i srednjeg eocena pojavljuju kao manja m dna tijela. Donjokredni boksiti imaju priličnu rasprostranjenost, ali su ležišta malih dimenzija i boksiti su niže kvalitete. Ležišta boksita starijeg paleogena pojavljuju se u nizovima neposredno uz granicu krednih i paleogenskih naslaga. Veličina ležišta je različita. Najveća imaju dužinu do 30 m i debljinu do 15 metara. Dubina ležišta je najčešće 5-20 m, a površina izdanaka 100-200 m2. Količina mde se kreće od nekoliko desetaka do deset hiljada tona. Boksitna ležišta srednjeg eocena imaju ograničeno rasprostranjenje i mali ekonomski značaj. Boksiti mlađeg paleogena su najznačajniji s obzirom na njihovu ekonomsku vrijednost. Ležišta su im nepravilno raspoređena u području od Novigradskog mora do Imotskog, u dužini od 150 km i širini 10 km. Mogu se izdvojiti četiri uža boksitonosna podmčja kao geološke i geografske cjeline: Obrovac s dijelom Bukovice, Ervenik, Dmiš s Laškovicom i planinom Prominom, te Moseć. Veličina i oblik ležišta je različita. Pretežu ležišta srednje veličine, dužine pm žanja i širine 20-50 m, srednje debljine do 4 m, ali ima i takvih čija dužina iznosi više stotina metara, a debljina varira 2-50 m, pri čemu je širina, odnosno dubina prostiranja oko 150 m (Dračevac - Jasenice, Kalun Dmiš).
21

Boksit se poslije rata u području Bukovice istraživao gotovo isključivo kao sirovinska osnova za tvomicu glinice u Obrovcu. Nosilac istraživanja i eksploatacije bio je »Jadral«, a sada su Dalmatinski rudnici boksita iz Obrovca. Studijom o dugoročnom istraživanju boksita u sjevemoj Dalmaciji (Kolektiv autora, 1979) izrađena je prognozna karta i izvršen proračun prognoznih rezervi boksita. Konstatirano je da je od 1954. do 1979. god. u razmatranom podm čju izvađeno oko 30% boksitne rude. Istovremeno su utvrđene rezerve boksita od 35%, te moguće potencijalne rezerve u iznosu od 35%. Navedeni podaci opravdavaju daljnja ulaganja u geološko-mdarske istražne radove, jer postoje realne mogućnosti da se sistematskim istraživanjem otkriju nove zalihe boksita, ali pretežno za podzemnu eksploataciju. Srednji kemijski sastav gomjopaleogenskih boksita sjeveme Dalmacije jest:

AliOi SiOi FeiO^ TiOj G. Ž.

45,37-49,58% 2,98- 7,52% 19,79-20,97% 2,47- 3,38% 18,75-22,65%

Glavni minerali boksita su hidrargilit koji prevladava, zatim bemit, hematit, kaolinit, te mjestimično getit. Potrebno je naglasiti da su do sada poznata ležišta boksita bila na manjim dubinama i s malom debljinom krovinskih naslaga. Tako se od poznatih i izvađenih količina boksita, 50% nalazilo na dubini do 50 m, 30% na dubini od 50-100 m, a oko 10% na dubini između 100 i 150 m, te preostale količine na većoj dubini od 150 metara. Većina potencijalnih rezervi boksita nalazi se u podzemlju, pa za njihovo istraživanje i vađenje predstoje veća ulaganja i teži uvjeti pridobivanja. Ugljen. Fosilni ugljen je poznat od davnih vremena. Stari evropski ugljenokopi osnovani su još u 12. i 13. stoljeću. Osnovni preduvjeti za stvaranje ugljena bili su pogodni klimatski uvjeti, bujni razvitak raslinja i pogodne tektonske promjene. Naša zemlja spada u red zemalja koje raspolažu s rezervama ugljena po stanovniku manjim od svjetskog prosjeka (ali bolje stojimo npr. od Italije, Austrije i Mađarske). Podmčje Bukovice nema geološke preduvjete za nastavak velikih ugljenih bazena, ali geološki sastav i građa uz ostale relevantne uvjete omogućili su nastanak određenih zaliha kvalitetnog smeđeg ugljena. U klasičnim prominskim naslagama gomjoeocenske-donjooligocenske starosti nalaze se slojevi ugljena kod Dubravica i kod Đevrsaka. Mlađoj seriji tih naslaga, koje se pm žaju od planine Promine preko Velušića, Biovčina Sela, Medviđe, Zelengrada sve do Karinskog mora nalaze se pojave i ležišta ugljena (sl. 3). Starost bi im odgovarala donjem oligocenu (Nikler, 1982). Na tom potezu su bili najpovoljniji hidrografski, klimatski i pedološki uvjeti za razvitak ugljenih ležišta. Paleoreljef je bio veoma razveden, pa su i debljine ugljenih slojeva nejednake i kreću se od nekoliko centimetara pa do 30 metara (Siverić). Do sada poznata ležišta kvalitetnih smeđih ugljena su : Siverić, Petrovac, Velušić, Krstančuša, Širitovac, Kljaka, Biovčino Selo, zatim brojni izdanci i pojave zapažene kod Posedarja, Novigrada, Zelengrada (Njivice), Medvide, Parčića, Bjeljine, Nunića, Manojlovića, Mratova, Blizinske Lokve, Lukara, Devrsaka i Gluvače. Većina nabrojanih pojava ima malu debljinu sloja 20-30 cm (Nikler, 1982).
22

Ugljenokopi Siverić, Velušić, Širitovci, Dubravice, Kljaci i Krstančuša, eksploatirani su odavno. Tako je u Siveriću rudarenje s prekidima trajalo oko 130 godina. To je ujedno i najstariji rudnik ugljena u ovom kraju. Ocjenjuje se da je do sada ukupno izvađeno oko 4,800.000 tona ugljena, a zatim je prestala aktivnost u spomenutim rudnicima. Ležište smeđeg ugljena »Bukovica« nalazi se u široj okolici Biovčina Sela (udaljeno od Kistanja oko 12 km). To ležište je istraživano 1965. godine. Utvrđen je ugljeni sloj promjenljive debljine 0,2-2,40 metara. Prosječna debljina sloja u cijelom ležištu iznosi 1,20 metara. Sloj ugljena leži većim dijelom plitko ispod površine, a na jugoistočnom dijelu ležišta izlazi na površinu. Najveća dubina ležišta (ispod površine) je oko 150 metara. Do sada je ustanovljeno da se ugljeni sloj prostire po pružanju na dužini od 1000-1600 m (Nikler, 1982). Ugljen je taložen u bazenu s izmjeničnim mijenjanjem slatke, brakične i morske vode, pa pripada paraličkom tipu ležišta. Kemijske analize ugljena učinjene na uzorcima iz rudarskih istražnih radova pokazuju veoma dobru kaloričnu vrijednost ugljena (4000-4700 kg/cal; 16.700-19.700 J). Do sada utvrđene rezerve kvalitetnog smeđeg ugljena nameću zahtjev za daljnja detaljna istraživanja ove rude, jer bi se uz eventualno otkrivanje novih rezervi (za što postoje geološki preduvjeti) moglo prići otvaranju i razvoju rudarskog pogona.

23

Fosforit. Fosforit je važna sirovina u mineralnom blagu jedne zemlje. Njegova primjena je višestruka, ali najvažnije mu je značenje u poljoprivredi. Fosfatna gnojiva, zajedno s dušičnim, kalcijskim i vapnenim umjetnim gnojivima, predstavljaju osnovu intenzivne poljoprivredne proizvodnje, a time i proizvodnje hrane uopće. Planirana intenzifikacija poljoprivredne proizvodnje u nas nameće potrebu za sve većom upotrebom ove sirovine. Današnje potrebe za fosfatnim gnojivima u našoj zemlji podmiruju se gotovo isključivo iz uvoza. To dovoljno govori o nužnosti istraživanja te sirovine i njenog osiguranja iz domaćih izvora. Osim toga eventualna eksploatacija fosfata predstavljala bi poboljšanje gospodarskog položaja ovoga, još uvijek nedovoljno razvijenog kraja naše zemlje. Fosforitni talozi su uglavnom marinskog porijekla, jer ih nalazimo u izrazito marinskoj asocijaciji i to prvenstveno u rubnoj zoni između plitkovodne platformne sedimentacije i dubokovodne geosinklinalne provincije. Takvi uvjeti u geološkoj prošlosti vladali su i u našoj zemlji. Pojave fosforita u Dalmaciji poznate su od ranije. Istraživanja su vršena na više lokaliteta, a mjestimično su konstatirane pojave ove sirovine. Tako je npr. kod Ervenika (Žeželj) utvrđeno ležište ove rude (sl. 3), pa je od 1932. do 1941. godine vršena njena eksploatacija. Osim kod Ervenika, registrirane su pojave fosforita u području dmiša (Radačić, Ostragušića i Razvođe), te u podmčju Omiša. Karakteristično je da se u tim podmčjima fosforiti pojavljuju poput boksita, u obliku nepravilnih izolianih tijela (džepova), čije dimenzije variraju od mineraloških pojava do nekoliko tisuća tona (lokalitet Žeželj). Fosforit se uglavnom pojavljuje kao žuti i bijeli varijetet, relativno dobre kvalitete. Sadržaj P2 O* okreće se od 27 do 39%. Dosadašnja istraživanja bila su nesistematična, te u većoj ili manjoj mjeri ograničena na pojedine lokaliete, a fosforit je često utvrđen usputno prilikom istražnih radova na boksitu. Osnovni je cilj bio utvrđivanje količine fosforita i njegove kvalitete s obzirom na sadržaj Pi Os. Izostala su međutim, ispitivanja koja bi ukazala na povezanost pojava fosforita s određenom vrstom karbonatnih naslaga. Prostomi razmještaj do sada poznatih pojava fosforita ukazuje da se on nalazi unutar karbonatnog kompleksa stijena taloženih u gomjoj kredi (turon-senon). Međutim, ima indikacija da se odlagao i u tzv. »prijelaznim naslagama« eocenske starosti. Tu je asociran s glaukonitom, koji bi u ovisnosti o sadržaju Kj O mogao biti interesantan za kalijska gnojiva. U oba slučaja radi se o naslagama stvaranim u plitkomorskom režimu, koji je vladao u tim razdobljima i u podm čju sjeverne Dalmacije. S obzirom na izneseno, može se zaključiti da fosforit ne mora biti ograničen samo na lokalitete navedene i poznate od ranije, nego postoji mogućnost njegove veće rasprostranjenosti. To ukazuje na činjenicu da bi trebalo provesti istraživanje šire regije, jer postoje geološke pretpostavke za moguća utvrđivanja novih rezervi ove sirovine.

Arhitektonsko-gradevinski kamen Kamen je, uvjetno rečeno, neiscrpna sirovina u podm čju Ravnih kotara i Bukovice. Prema dosadašnjem saznanju tu se nalaze različite vrste kamena, od onog što se koristi za betonski agregat, pa sve do ukrasnih ploča. Određene vrste kamena su se povremeno eksploatirale, a ponegdje se i danas eksploatiraju, ali to je uglavnom nesistematski i stihijski. Prema pokazateljima proizvodnje može se konstatirati da je posljednjih 25 godina izrazit pad proizvodnje kamena u nas i to prema vrstama i nalazištima. Sve to usprkos činjenici da postoji nezasitna potražnja za arhitektonsko-građevinskim kamenom na domaćem i stranom tržištu. Naše vrste kamena tražene su gotovo u svim evrop24

skim zemljama, pa i na drugim kontinentima. Uz to dodajemo da je Jugoslavija uz sve svoje kamene goleti i ogromne zalihe, uvoznik kamena. Sve to ukazuje da je razvoj kamenarstva u nas posve stihijski proces koji upućuje na nedovoljnu geološku istraženost naših terena, kao i na nedovoljnu istraženost primjene različitih vrsti dalmatinskog kamena. Posebno nedostaju podaci o prognoznim rezervama pojedinih vrsta kamena i njihovoj kvaliteti, te mogućnsoti primjene. Na temelju dosadašnjih, nepotpunih saznanja u razmatranom području mogu se očekiati velike količine različitih vrsta kvalitetnog ukrasnog kamena. Osim već poznatog tzv. »benkovačkog pločastog kamena« s dobrim fizičko-mehaničkim svojstvima i širokom primjenom, postoje i druge vrste kvalitetnog kamena. Jurski i kredni raznobojni kamen, zatim šarene paleogenske breče i konglomerati velike tvrdoće omogućuju rezanje u veće i manje blokove te ploče različiih debljina. Kvalieta tih vrsti kamena je izuzetno dobra, a primjena je veoma raznovrsna. Proizlazi zaključak da je potrebno ozbiljnu pažnju pokloniti razvoju kamenarstva u ovom kraju. To bi trebalo raditi planski uz svu stručnu pomoć, kako bi se osigurala dugoročna djeiatnost iz ove grane razvoja. Lapor, bentonit, pijesak, vapnenac i dolomit U području Bukovice i Ravnih kotara postoji više nemetalnih sirovina. Međutim, dosadašnji malobrojni i nepotpuni geološki podaci ne omogućuju uvid u pravu geološku i tehnološku vrijednost tih sirovina. S obzirom da u svijetu, pa i u nas, u posljednje vrijeme raste interes za korištenjem ove vrste sirovina, one se sve više ispituju, analiziraju i razmatraju, te se poduzimaju odgovarajuće mjere za njihovu valorizaciju. Pri ocjeni njihove vrijednosti izražena je povezanost geoloških, rudarskih, tehnoloških i ekonomskih faktora. I ovdje je potrebno provesti kompleksna ispitivanja, kako bi se dobio potpuni uvid u vrstu, kvalietu i kvantitetu određene sirovine. Podzemne vode U razmatranom području nalaze se tri rijeke: Zrmanja, Krka i Krupa. Sve tri su bogate vodom, pa je potrebno ispitati i ocijeniti mogućnost njihova boljeg iskorištenja, naročito za intenziviniji razvoj poljoprivrede i stočarstva. Osim spomenutih rijeka, postoje i značajni izvori, a prilikom bušenja na boksit mjestimično su registrirane i podzemne vode. Ta činjenica upućuje na nužnost vodoistražnih radova kojima bi se utvrdile zalihe vode potrebne za vodosnabdijevanje stanovništva, naročito u brdskim dijelovima Bukovice. Istovremeno bi se omogućio povoljniji razvoj stočarstva i poljoprivrede. Za pronalaženje većih zaliha podzemne vode u Ravnim kotarima i u Bukovici postoje povoljne geološke prilike. Peloidni m ulj karinskog mora Godine 1982. izvršeno je balneokemijsko ispitivanje peloida Karinskog mora i dana je ocjena mogućnosti njegove primjene u liječenju.Peloid je uzorkovan i ispitan s dva lokaliteta (Soline u blizini franjevačkog samostana i Vrulje nedaleko kuća Višića). Balneoterapijska vrijednost dana je na temelju usporedbe s do sada ispitanim muljevima duž jadranske obale i oko otoka, te s muljevima ostalih mora koji se već uspješno primjenjuju (Novak i Čepelak, 1982). Karinsko more je zatvoreni morski zaljev (5,7 km2 ) s dubinom vode u sredini oko 12 metara. Nalazi se na jadranskoj oblasi u sjevemoj Dalmaciji. Uskim je kanalom spojeno s Novigradskim morem. U Karinsko more se ulijevaju povremeni potoci-rije25

ke Karišnica i Bijela. Ta okolnost je veoma povoljna, jer su muljevi koji nastaju tamo gdje se slatka voda miješa sa slanom obično vrlo kvalitetni. Ovome treba dodati da u Karinskom moru mjestimično uz obalu postoje vrulje. Iz uzoraka mulja izvađenih 3.7.1982. godine balneokemijskom analizom određivan je osnovni kemijski sastav: vlaga isparljivo, pepeo, pijesak, silicijev dioksid; u vodi topive tvari: isparljivo anorgansko (gravimetrijski) klorid, hidrokarbonat, sumpor kao sumporovodik i sulfid (titrimetrijski); sumpome bakterije (po Egunovu), veličina čestica (po Atterbergu), PH (kalorimetrijski); flzikalna svojstva: vodeni kapacitet vlažnog, volumen sedimentacije vlažnog i suhog (po Benadenu), stupanj bubrenja (računski), specifična težina vlažnog i suhog (piknometrom), specifična toplina vlažnog i suhog (kalorimetrom), toplinski kapacitet vlažnog (računski).

Organoleptička svojstva peloida Oba uzorka - boja: antracitno cma - miris: jak i dugotrajan po sumporovodiku - konzistenca: sitnozmast, kašast, dobro maziv, homogen, veoma vlažan i nabubren Sumporne bakterije - prisutne su u oba uzorka u većim količinama. Koncentracija vodikovih iona PH u oba uzorka 7,5-8 Osim navedenih izvršene su i analize na kemijski sastav i fizikalna svojstva peloida, a dobijen je i mehanički sastav vlažnog peloida u %. Dat je usporedni prikaz mulja Karinskog mora sa sličnim muljevima iz dmgih sredina (tabla 1). Na temelju do sada provedenih analiza može se konstatirati da je peloid Karinskog mora istovjetan s do sada ispiivanim jadranskim peloidima. Komparacijom s peloidima ostalih mora, te sa Cmomorskim limanima može se okarakterizirati kao slani sumpomi limanu sličan sapropelitnom morskom mulju. Terapijski efekt u liječenju muljem Peloidna terapija oćenito, pa tako i terapija muljevima korisna je u bolesti gdje su potrebne toplinske procedure. Pri tom se koristi i kemijski efekt koji se u morskim muljevima uglavnom pripisuje sumporu. Prema dosadašnjim iskustvima terapija morskim peloidima korisna je u liječenju i rehabilitaciji prvenstveno bolesnika koji boluju od bolesti lokomotomog sistema (kronične reumatske i dmge bolesti kostiju, zglobova, mekih dijelova, postoperacionog stanja i dr.) i neuroloških bolesti (koje oštećuju funkciju lokomotomog aparata), zatim u kroničnih upalnih ginekoloških bolesti i nekih kroničnih kožnih bolesti. Osim navedenog muljevi služe u zdravstveno-turističke svrhe, za osobe koje nisu bolesne, ali su iscrpljene životom i radom, pa im je potreban odmor uz određeni stupanj medicinskog tretmana prirodnim faktorima (klima, voda, peloid). Ovo je posebno važno za osobe u rekonvalescentnom stanju, zatim osobe s menadžerskim poteškoćama, pri gerijatrijskim smetnjama pretežno lokomotomog sistema, te pojava rang starenja i s neurovegetativnim smetnjama. Rezultati dobiveni iz uzoraka samo s dva lokaliteta su nedovoljni za davanje konačne ocjene o upotrebljivosti karinskog peloida. Međutim, i ti podaci dovoljno ukazuju na mogućnost korištenja spomenutog mulja u vidu zdravstvenog turizma, ili osnivanja centra za talasoterapiju s prioritetom na primjenu peloida.
26

Treba reći da je potrebno prije poduzimanja bilo kakvih ozbiljnijih zahvata izvršiti dodatna ispitivanja peloida u Karinskom moru. Naročito je važno utvrditi rezerve peloida, jer o njima ovisi planianja smještajnog kapaciteta ev. centra. Osim toga, potrebno je provesti i druga relevantna ispitivanja, kako bi se definiale sve okolnosti potrebne za organizirano korištenje mulja.

Peloidi

Limani

Morski 40-70 2-18 54 46 1,6-4,9 1,2-4,3 1,6-4,9 1,7 300-720 > 7 1,3-1,8 2,4-2,9 3-4 1-3 1,5-3,0 0,6-2,0 38-67 0,6-0,7 0,22 0,88-0,91

Jadranski 25-83 4-48 21-91 9-79 0,5 3,1 2,1-27 0,5-13 0,1-2,1 13,362 6,5-9 1,1-1,7 2,3-2,7 2,0-7,7 0,8-2,7 1,1-7,0 0,7-1,1 42-64 0,43-0,71 0,19-0,25 0,81-0,97

30-75 Vlaga % u suhom % 2-33 org. + isp. 40-80 pepeo 20-60 pijesak u vodi top. 0,1-3,1 org. + isp. 8,4-19 anorg. 3,4-21 ukupno 3,4-8,6 C1 0,1-0,3 HCO, 150-1800 ukup. S mg % 9,1-9,2 pH vlažni 1,1-1,7 Spec. tež. norm. Spec. tež. vlaž. 2,5-2,7 Spec. tež. suhi Vol. sed. vlaž. 4-12 Vol. sed. suhi 2,8-? Stup. bubr. vlaž. 1,5-? Vod. kap. vlaž. 0,6-4,5 36-82 % vode u norm. Spec. topl. norm. Spec. topl. vlaž. ?-0,86 ?-0,24 Spec. topl. suhi Top. kap. norm. 1-0,91 Top. kap. vlaž. Mehan. sastav mm <0,002 1 1 -3 8 3 3 -4 4 0,002 - 0,02 0 ,02-0,2 1 8 -5 0 >0,2 0 ,2 -1

Soline 63 31 40 29 0,6 4,7 5,3 2,7 0,5 385 7,5-8 1,3 1,3 2,7 3 2 1,5 1,6 62 0,71 0,72 0,24 0,93 0,93 12 37 25 26

Karin Vrulje 74 25 35 40 1 6,3 7,3 3,7 0,4 332 7,5-8 1,2 1,2 2,7 5 2 2,4 2,7 73 0,79 0,80 0,22 0,97 0,95 11 40 22 27

.

3 3 -3 4 4 3 -4 5 23 -2 1 0 ,3 -1

9 -2 4 1 6 -6 6 1 2 -4 7 0 ,5 -2 4

Tabela 1. Usporedba mulja Karinskog mora sa slićnim muljevima drugih lokaliteta (Novak i Čepelak, 1982)

Literatura : Nusret B r d a r e v i ć i Marinko O l u i ć , Prilog poznavanju tektonske građe jadranskog podmorja. Z bom ik radova Rud. geol. naftnog fakulteta u Zagrebu povodom 40. god. rada, Zagreb, 1979, str. 318-332. Dragutin C v i j a n o v i ć , Seizmićnost područja SR Hrvatske. Disertacija. Geofizički zavod Prirod. mat. fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1981. Damir F r a n o t o v i ć , Boksiti Dalmacije, njihova problematika i perspektive, Tehnika: rud. i metal., Beograd, 5/6, 1954, str. 148-155.

27

fj
Kolektiv autora, Studija o dugoročnom istraživanju boksita u sjevemoj Dalmaciji (3 knjige). Komisija Republ. savjeta za naučni rad SRH i »Jadrala« - Obrovac za dugoročno istraživanje boksita u sjevemoj Dalmaciji. Fond str. dokum. Dalmat. rudnici boksita, Obrovac, Zagreb, 1979. Leon N i k l e r , Značaj i karakteristike smeđih ugljena Dalmacije. Geotoški vjesnik, Zagreb, 35/1982, str. 181-194. Renata N o v a k i Radovan Č e p e l a k , Ispitivanje mulja Karinskog mora, Fond str. dok. Industroprojekta u Zagrebu, Zagreb, 1982. Marinko O l u i ć , Mihovil H a č e k i Miroslav H a n i c h , Fotogeološko-tektonska interpretacija šireg područja Bukovice (sjevema Dalmacija). Geološki vjesnik, Zagreb, 24/1971, str. 57-63. Marinko O l u i ć , Sanjin G r a n d i ć , Mihovil H a č e k i Miroslav H a n i c h , Tektonska grada vanjskih Dinarida Jugoslavije, Nafta, Zagreb, 23/1-2, 1972, str. 3-16. Marinko O l u i ć i Dragutin C v i j a n o v i ć , Tectonic elements registered on the Landsat imagery in area of Yugoslavia and their practical meaning. Intemat. Society for Photogrtamm. and Remote sensing, Intemat. archives o f ISPRS, Toulouse (Franc.), 24-7/1, 1982, str. 567-574. Eduard P r e l o g o v i ć , Franjo Fr i t z , Dragutin C v i j a n o v i ć i Ante M i l o š e v i ć , Seizmotektonska aktivnost u području doline Zrmanje, Geološki vjesnik, Zagreb, 31/1979, str. 123-136. Eduard P r e l o g o v i ć , Dragutin C v i j a n o v i ć , Bruno A l j i n o v i ć , Velimir K r a n j e c , Dragutin S k o k o , Ivan B l a š k o v i ć i Željko Z a g o r a c , Seizmotektonska aktivnost duž priobalnog dijela Jugoslavije, Geološki vjesnik, Zagreb, 35/1982, str. 195-207.

»

Summary SE ISM O TE C TO N IC A C T IV IT Y A N D M IN E R A L R E S O U R C E S IN THE A R E A OF R A V N IK O T A R IA N D BUKO VICA (D A LM A TIA) The purpose o fth is study has been to give a survey o fth e seismotectonic activities and to point out the known and the potential mineral recources o f the region. The area o f R avni Kotari and Bukovica is predominantly made o f Cretaccous carbonate and Tertiary clastic layers. Throughout the geologic history intensive tectonic activities were taking place resulting in the present day tectonic relations. Vertical m ovements are particulary distinet. They have led to considerable subsidence and asendance o f rock complexes. Such tectonic activity is reflected in the seismotectonics o f the area too. M ost distinet seizmic activity is in the Šibenic - Zadar zone, between Obrovac - Ervenik and in the Promina mountain. Geologic structure and.tectonic development in the region under research im ply that there are certain mineral resources there, some in quantities econoifh'cal for exploitation. •* The best known mineral are o f the area is bauxite which has been exploited in the post-war era since 1954. So far more than 8,5 tons o f the ore have been produced, but it is assumed that there are sill considerable quentities in store underground. In som e parts there are layers o f good quality brown coal there. Some coal mines (Siverić) produced this coal in quantities worth mentioning, and it is justified to presume that there are new reserves available. Apperances, even layers o f phosphorite have been recorder which means that further research is required. Building (Arhitectural) stone and som e non metal naw-material can be o f considerable importance for the economic development o f the country. Balneochemical exploration o f the Karin - sead peloids indicate that m ud there is o f good healing properties.
28

SREĆKO BOŽIČEVIĆ

S P E L E O L O Š K E POJAVE B E N K O V A Č K O G K R A JA I N JIH O V O Z N A Č E N JE

Sažetak Površinska i podzemna okršenost vapnenačkih naslaga javlja se i ovdje kao općenita morfološka karakteristika. Pojava spilja (ilipećina) te jama iponora u benkovačkom kraju rezultat je geološki dugotrajnih erozijskih procesa poniranja oborinskih voda u ove naslage. Snižavanjem nivoa podzem nih voda neki spiljski i jam ski prostori ostali su suhi i dostupni za naša istraživanja. Zbog okršavanja i nanašanja površinskog materijala u podzem lje neke jam e i ponori postaju plići. U depresijama današnjeg reljefa na kontaktu razlomljenih vapnenaca te kvartamih i relativno nepropusnih stijena javljaju se ponori sa svojom povremenom funkcijom gutanja vode. Od pećina s vodom najznaćajnija je izvor-peći•na Karišnica, koja je aktivna jedino u kišnom dijelu godine. Od oko pedeset za sada registriranih speleoloških pojava, više od desetak objekata zanimljivo je sa stanovišta iskoristivosti za potrebe općenarodne obrane. N eke od tih podzemnih šupljina korištene su i u prošlom ratu kao privremeno sklonište, a tako bi moglo biti - ako zatreba - i u budućnosti. Izradom detaljnog speleološkog katastra benkovačkog kraja pružila bi se mogućnost za daljnja praktična proučavanja.

Uvod Speleološki objekti - spilje (ili pećine), jame i ponori u promatranom području benkovačkog kraja, javljaju se kao logičan rezultat geološke građe terena. Hidrogeološka karakteristika karbonatnih naslaga i međusobni odnos vodopropusnih s vodonepropusnim osobinama rezultirale su razvojem znatnog broja speleoloških objekata. Na mjestima gdje je tektonikom jače razlomljena njihova kompaktnost okršenost naslaga je jače izražena i tu nalazimo veće spiljske prostore, izvor-pećine i dublje jame. Orografski profil benkovačkog područja pokazuje da je visina terena najveća u njegovom sjevemom i sjeverozapadnom dijelu oko Gomjeg Karina (brdo Visibaba s kotom od 544 m). Prema jugu i zapadu teren se postepeno i uglavnom valovito spušta na niže kote uz uzvišenja od svega nešto preko dvije stotine metara. Najmanje kote u unutrašnjosti terena jesu u zapadnom dijelu benkovačkog prostora kod Nadinskog blata (77 m) te na njegovom istočnom rubu u Donjim Barama u toku Morpolače (99
29

m). Svoje najniže nadmorske kote (1 m) prostor benkovačkog kraja ima uz rub Vranskog jezera na dijelu koji pripada benkovačkoj općini. Okršenost terena jače je izražena u području krednih naslaga te u karbonatnim naslagama gomjeg eocena u razvoju grebenskih vapnenaca i vapnenačkih konglomerata. Prema F. Fritzu (1978) »čest je slučaj brzog poniranja oborinskih voda u propusne zone i pojava povremenih izvora na kontaktu s nepropusnim laporima. Krške podzemne vode prihranjuju se uglavnom samo oborinama i dosta su duboko u podzemlju. U kišnom razdoblju izbijaju lokalno jaki izvori.« Okršenost terena djelomično je naglašena i u toponimima na karti benkovačke općine, kao npr.: Krš i Krčevina u donjem toku Kličevice, Šupljak i Ljut kod Brguda te Krševi kod Gomjih Ceranja. Istraživanje speleoloških objekata Praktično korištenje i uočavanje speleoloških pojava na benkovačkom prostom poznato je već odavno. Sklanjanje stoke tokom ljetne žege u predvorja pećina znano je sigumo već prvim stanovnicima ovog prostora, dok ih je potreba za pitkom vodom također u toku ljetne žege prisiljavala da i uđu u tamu postojećih izvor-pećina. Poplave plodnih polja i začepljenja ponora prisiljavaju stanovnike benkovačkog prostora da ih uređuju i čiste. Jame se uglavnom koriste za bacanje iznenadno uginule stoke, što nije baš pozitivna činjenica, ali eto u nekim momentima životne stvamosti postaje jedina mogućnost! Detaljna i sistematska speleološka istraživanja ovog prostora vršena su tek iza minulog rata (godine 1961) prilikom izrade preglednih geoloških i hidrogeoloških istraživanja dijela Ravnih kotara odnosno čitavog prostora između Zrmanje i jadranske obale (Magdalenić, Mamužić). Dodatna ispitivanja na ovom dijelu vršili smo još 1973. godine u sklopu hidrogeološke studije (Fritz) uz spuštanja u neke ponore i jame. U elaboratima pohranjenim u Geološkom zavodu u Zagrebu za podm čje benkovačke općine registrirano je 30 jam a i 14 pećina točne lokacije i 12 izrađenih nacrta. U kasnijim obilascima ovog terena registrirano je još nekoliko objekata, ali oni nisu detaljnije ispitivani niti topografski snimani. U stmčnim radovima s ovog terena kao specifičan primjer za čitavo podmčje dinarskog krša obrađena je izvor-pećina Karišnica (Božičević, 1969), a u navedenom radu objavljena je i fotografija uređenog ponora u polju kod Pemšića, južno od Benkovca. Karakteristični speleološki objekti Prema speleološkoj klasifikaciji do sada istražene pojave na podm čju benkovačke općine spadaju u kategoriju manjih objekata. Najduži speleološki objekt je izvorpećina Karišnica sa 120 m dužine, a slijede Velika pećina u Kličevici sa 92 m spiljskih kanala, pećina Golubinka ispod Gradine (50 m), Mala ili donja pećina u KJičevici (47 m), Končareva pećina (35 m) u naselju Dmiovići te ostale manje i kraće pedne. Od tih manjih kao primjere u ćvom TStTu navodimo pećine Rašeljku i Tamnicu u Gomjem Karinu. Karakteristika spiljskih pojava je njihovo formiranje duž slojnih ploha karbonatnih naslaga od kojih Končareva pećina ima najširi podzemni prostor dužine 40, širine 35 te visine nešto preko 5 m. Duž sjecišta pukotinskih sistema dolazi i do račvanja spiljskih kanala, kao što je slučaj kod Velike i Male pećine u Kličevici. Sve istraživane spilje (osim izvor-pećine Karišnica) spadaju u tip suhih pećina u kojima povremena pojava vode dolazi samo u obliku nakapnice ili vode cjednice.
30

Izvor-pećina Karišnica izbacuje vodu samo poslije dužih kiša, a nakon prestanka istjecanja voda se stalno zadržava u jednoj dubljoj jami na samom kraju. U neposrednoj blizini benkovačke općine postoje dvije pećine sa stalnom podzemnom akumulacijom vode - pećina Bela voda i Bruška pećina vrlo znaćajne za lokalne potrebe i potrebe općenarode obrane. Istraživane jame razlićitih su dubina, ali za sada nisu potpuno ispitane. Za sada je najdublja, ali nedovoljno ispitana jama Golubinka kod Modrinog Sela (pretpostavljena dubina više od 40 m). Prema padu kamena neke od registriranih jam a također su znatnih dubina (područje oko Gomjeg Karina), ali godine 1961. zadatak je bio rekognosciranje jam a i detaljno ispitivanje spiljskih prostora. Godine 1973. ispitan je ponor Rajinka (istočno od sela Brgud) do 40 m dubine te ponor Vukušić do 30 m dubine. Za ponore kod Pemšića južno od Benkovca izrađeni su nacrti do u tom času za čovjeka dostupnog mjesta. Karakteristika ostalih ponora je uglavnom ljevkasto udubljenje u kvartamom nanosu ispod kojeg je karbonatna podloga koja guta naplavnu vodu. Popis registriranih speleoloških objekata a) Spilje (pećine)
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Izvor-pećina Karišnica Konćareva pećina Pećina u Žednoj Gredi Zlatna pećina Pećina povrh gradine Kutlovića Mala ili donja pećina - Kličevica Velika pećina - Kličevica 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. Čelinapećina Pećina kod Klićevice Pećina kod ruševina Kličevice Rašeljka pećina Tamnica pećina Pećina Golubinka Pećina kod Nadina

b) Jameiponori
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. U. 12. 13. 14. 15. Jama u Brzojni drazi Jama Golubinjača Jama bezdanka Jama kod škole u Nadinu Jama bezdanka Jama Pavlovići Jama Golubinka Jama bezdanka Jama pri pleći Jama na ravnom kršu Jama na kršu Cujina jama Jama Golubinka - Modrino Selo Ponori kod Polače Ponor kod Polače 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. Ponor u polju kod Polače Jama Golubinka Mala Golubnjača Jama Golubnjača Ponor Rajinka Ponor kod Polače Ponor kod Jagodnje Donje Jama Veliki ponor - Perušić polje Mali ponor - Perušić polje Jama istočno od Perušića Ponor Vukušić Jama na Petrinu Jame kod Radašinovca Jame kod Banjavca

Potreba i značenje speleološkog katastra Proučavajući ostala podm čja krša naših Dinarida suočeni smo s činjenicom da je još velik broj speleoloških objekata neotkriven i neistražen. Ovo saznanje, vjemjem, moramo primijeniti i za podm čje benkovačke općine, što se u budućnosti može i ispraviti.
31

Osim općeg speleološkog značenja, odnosno registriranja spilje, jame i ponora kao pokazatelja okršenosti određenog dijela terena, ispitivanje speleoloških objekata ima i konkretno značenje. U prvom redu svi ovi detalji dolaze kao dopuna upoznavanju hidrogeoloških karakteristika karbonatnih naslaga i procesa okršavanja koji su se nekada događali na ovom prostoru. Posebno, a danas naročito, naglašeno je značenje speleoloških objekata za potrebe općenarodne obrane. Nije potrebno posebno naglasiti što znači voda u izvor-pećinama u slučaju oštećenja ili uništenja magistralnog vodovoda i zbog toga upozoravamo na potrebu određenog interesa benkovačkog kraja i za izvor-pećinu Bela voda i Brušku pećinu te za ostale pećine ili jame s vodom na koje još možemo naići. I najm anja pećina i za sada nepoznato proširenje u nekoj neispitanoj jami može nam sutra - ako to zatreba - poslužiti kao sigumo sklonište, skladište ili mjesto za razne specijalne namjene. Za izradu detaljnog speleološkog katastra od osnovne važnosti je prikupljanje informacija od stanovnika svih mjesnih zajednica, zatim informacije dobivene od udruženja lovaca i lugarske službe. Prema upitniku koji postoji u Geološkom zavodu u Zagrebu potrebni podaci mogu se kompletirati i sistematizirati uz pregledno nanošenje na topografsku kartu određenog mjerila. Terenskim rekognosciranjem speleologa svi prikupljeni podaci mogu se točno locirati uz eliminiranje pojedinih objekata nazivanih različitim imenima. U sljedećoj fazi, u periodu potpune suše, dolazi konkretno terensko ispitivanje uz izradu odgovarajućih nacrta u svim speleološkim objektima.

Zaključak
Speleološke pojave benkovačkog kraja javljaju se kao rezultat geološke građe terena izgrađenog od karbonatnih naslaga. Dugotrajnim radom vode, te korozijsko-erozijskim procesima duž postojećih pukotina, došlo je do formiranja podzemnih šupljina i kanala. Istraženost speleoloških objekata - pećina ili spilja i ponora na promatranom prostom nije još u potpunosti provedena i trebalo bi je u navedenom periodu realizirati. Do sada je u granicama benkovačke općine registrirano oko 50 speleoloških objekata od kojih prevladavaju jame, pa pećine i ponori. Speleološki objekt s vodom samo je jedan (izvor-pećine Karišnica), ali on je aktivan samo u kišnom razdoblju godine. U to vrijeme pojedini ponori predstavljaju problem jer svojom začepljenošću ne omogućuju brže odvodenje naplavnih voda oštećujući obradiva tla. Naglašava se potreba detaljne izrade i obrade speleološkog katastra benkovačke općine jer bi se na taj način dobio kompletniji uvid u postojeće speleološke objekte. Osim znanstveno-morfoloških i hidrogeoloških podataka svi istraženi objekti dali bi nam uvid u veličinu podzemnih prostora koji se mogu - ako se za to pokaže potreba koristiti za slučaj sklanjanja stanovništva i ostalih materijalnih dobara. Kompletno poznavanje svih speleoloških pojava na podm čju benkovačkog kraja upotpunit će našu sliku i o tim vrijednostima, omogućujući nam da uz geološku građu, uz postojeće mdno bogatstvo i hidrogeološke karakteristike upoznamo i taj dio stvarnosti vrednujući ga na način na koji on to zaslužuje.

32

Detalj iz Male pećine u Kličevici

Kličevica, dio kanjona i položaj pećina

Pred otvorom ponora Vukšić

Otvor Končareve pećine Snimio: S. Božićević

3 - BENKOVACKI K.RAJ ... ZBO RN IK 1

33

PECINE U KLICEVICI
KONCAREVA P E Ć IN A

VE LIK A
TLO CRT

TLOCRT

MALA
P R O F IL

TLOCRT

RASELJSKA PEĆINA

PONORI KOD PERU ŠIĆA VELIK I

T lO C R T

TAMNICA PEĆINA

3*

35

Literatura: Srećko B o ž i č e v i ć , »Katastar pećina i jam a lista Obrovac 53«, knj. II, Zagreb 1961, Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 62a. Srećko Božićević, »Speleološki objekti lista Zadar 52-25/3 i 4«, Zagreb, 1961, Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 122. Srećko Božićević, »Pećine, jame i ponori s vodom u podrućju Dinarskog krša«, Krš Jugoslavije, knj. 6, Zagreb 1969, 137-156. Franjo F r i t z , »Ravni kotari - Bukovica. Hidrogeološka studija«, Zagreb 1976. Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 112/76. Franjo Fritz, »Hidrogeologija Ravnih kotara i Bukovice«, K rš Jugoslavijc, 10/1, Zagreb 1978, str. 1— 43. Antun M a g d a l e n i ć i Pavao M a m u ž i ć , »Geološka, hidrogeološka i inženjerskogeološka istraživanja Iista Obrovac 53«, Zagreb 1961, Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 34000.

Summary THE SIG N IF IC A N C E O FSPELEOLOGICAL A P P E A R A N C E S IN THE A R E A OF BEN K O VAC (CROA TIA) The appearance ofcaves, pits and swalow-holes is the result o f geologicaIly long erosive proces caused by o f the sinking rain-fall waters into these layers. With the lowering o f a level o f ground waters some spaces o f caves and holes become dry and approachable to our investigations. Because o f karstifications and o fth e deposition o f surface materials in underground, som e holes and swallow-holes become shallower. In depresions o f to d a y’ s relief on the contact o fbroken limestones and relatively impermeable quarter rocks arise the swallow-hoIes with their periodical function o f gulping water. Am ong water caves the most significant is the spring o f the cave Karišnica which is active only during rainy season o f the year. A m ong fifty speleological objects, registered till now, more than ten are interesting because o f its usefulness for various requirements. Some o f these underground hollows served during past war as temporary shelters. The detailed making o f speleological register o f area od Benkovac, would give the feasibility for further practical researches.

ANTE KALOGJERA

P R IR O D N O G E O G R A F S K A O SN O V A I STA N O V N IŠTV O B E N K O V A Č K E M IK R O R E G IJE

Sažetak Benkovačka mikroregija kao dio zadarske regije je vrijedan agrami prostor na raskršću značajnih prometnih veza mediteranskog primorja i zaleda. Opća zonalnost svih prirodnih osobina odredila je regiji izrazito prijelazni karakter izmedu osobina mediteranskog primorja i osobina submediteranskog kontinentalnog zaleda. Prirodna osnova utjecala je i na opću naseljenost prostora, te je stanovništvo smješteno najvećim dijelom na jugozapadu, gdje su uvjeti života i rada uvije k bili najpovoljniji. Stanovništvo benkovačke regije stalno emigrira. U razdoblju od 1953-1981. g. iselilo je 12.900 stanovnika ili 38,4% današnjeg broja. U toku su mnogi nepovoljni demografski procesi; opadajuća reprodukcija, depopulacija i starenje stanovništva. Mijenja se i socioekonomska struktura, je r aktivno stanovništvo brojem opada, radno stanovništvo iseljava, a uzdržavanog stanovništva je sve više. Mjerama socijalne i ekonomske politike zatečeno stanje treba mijenjati.

Uvod Prostomi pojam benkovačkog kraja u okvirima zadarske regije vremenski i teritorijalno je promjenjiv i ovisi o gravitacijskoj snazi Benkovca i jačanju njegovih funkcija. U širem smislu to je cjelokupni prostor koji gravitira Benkovcu kao mikroregionalnom središtu, a u užem smislu administrativno-politička cjelina općine Benkovac'). Blizina Zadra kao većeg regionalnog centra utjecala je na gravitacijsku usmjerenost Benkovca, koji je u odnosu na susjedne mikroregionalne centre Obrovac, Biograd i Knin dosta autonoman, dok procesi litotalizacije i atraktivnost obalnog pojasa prema kojem danas teži velik dio stanovništva mikroregije, nedvosmisleno utječu na njegov današnji razvoj.
1 Iz praktičnih razloga tj. zbog statističke dokumentacije, ovaj rad bit će ograničen na prostor općine Benkovac, odnosno benkovačku mikroregiju. (Izvori, str. 54.)

37

Geografska problematika ovog kraja posebno je interesantna, jer je to prostor vrijednih agrarnih površina, smješten između jakih primorskih centara Zadra i Sibenika, relativno siromašnog agrostočarskog zaleda i turistički valorizirane i dobro naseljene obale. Depopulacija i demografski regres koji se javljaju od 1961. g. uvjetuju sve rjeđu naseljenost ovog prostora, a koncentracija stanovništva u Benkovcu i lokalnim centrima s društvenog aspekta vrlo je nepovoljna. Elementi prirodne osnove Značenje smještaja i geografskog položaja. Benkovačka mikroregija smještena je u središnjem kopnenom dijelu sjevemodalmatinske regije, te svojim sjevemim rubovima izbija na Karinsko more, a južnim na obale Vranskog jezera i približava se moru na svega 2 km. To je kontaktni prostor zadarske regije i šibenske mezoregije određen isključivo administrativno-političkim granicama koje imaju izvjesnu tradiciju ali ne i funkcionalnu svrsishodnost (Sl. 1).

Granica ide sredinom Vranskog jezera od jugoistoka prema sjeverozapadu, zatim u velikom luku obilazi naselje Vrana, te nizom vapnenačkih bila (V. Bak 217 m i Petrim 253 m) izbija na Tinj. Odatle ide prema sjeveru uz Nadinsko blato do Nadina i ponovo skreće ka sjeverozapadu obuhvaćajući prostor sve do Islama Grčkog. Zatim granica slijedi prema Karinskom moru i dalje prema istoku do Parčića, a potom skreće na jug do Ostrovice, te odatle prema jugozapadu do Vranskog jezera. Benkovačka mikroregija je prostor na razmeđi Kotara, Bukovice i Primorja. Njen sjeveroistočni dio zauzima krška visoravan Bukovica (oko 25%), a preostali dio plodni niski i prometno pogodni Ravni kotari (75%) s posebno istaknutom benkovačko-stankovačkom zonom (oko 47%).
38

Mikroregija je izdužena u smjeru sjeverozapad-jugoistok, te od Islama Grčkog do Stankovaca ima 43,5 km, a od sjevemih mbova (V. Prosek 645 m) do Vranskog jezera 31,5 km. Površina iznosi 640 km2, a na tom prostom živi 33.549 stanovnika okupljenih u 49 naselja s relativnom gustoćom od 52,4/km2. Vrijednost plodnih i klimatski ugodnih Kotara bila je oduvijek kontrast siromašnoj i krški oporoj Bukovici, te je stalno prisutna emigracija iz Bukovice prema Kotarima, odnosno danas prema obali. Razumljivo je da su povijesni događaji više ili manje utjecali na ove tokove. Prednost obilja vode bila je presudna za opstanak u kršu, te je benkovački kraj u dalekoj prošlosti bio žitnica nadomak moru i stočarsko zimovalište podno vrletnog Velebita i ličkog zaleđa (Rogić V., 1957). Utjecaji dalekog vremena tradicijom su se očuvali do naših dana, a agrostočarska ekonomija ostala je i danas temelj egzistencije, jasno na dmgim osnovama i dmgim dmštvenim odnosima. Agrama vrijednost ovog prostora dolazi do izražaja osobito u naše vrijeme, kada je hrana sve cjenjenija a potražnja sve veća. Obilje agramih površina već se danas djelomično vrednuje, ali ne ni iz daleka onako kako bi to moglo biti. Prometnogeografska vrijednost kraja je velika, jer krški oblici ovdje nisu osobito izraženi i ne predstavljaju prometne prepreke. Benkovačka mikroregija je široko otvorena Kninskim vratima i Unsko-butišničkom prijevoju, a veza prema mom je veći broj. Važne prometnice koje vezuju zadarsku regiju a djelomično i šibensku mezoregiju idu upravo ovim prostorom, a gradnja ceste Zaton - Zeleni Hrast nadomjestila je dijelom jadransku cestu, pa su veze prema Rijeci i Zagrebu postale nešto kraće. Središnjim dijelom benkovačke mikroregije idu važne cestovne i željezničke veze Zadra i Knina, odnosno cestovne veze Zadra, Šibenika, Rijeke i Zagreba, dakle čitave sjeverne Dalmacije s kontinentalnim zaleđem. Ovim prometnicama vrši se osnovna razmjena dobara, a u sezoni kreće velik broj turista prema centrima na obali i otocima. Osnovni elementi geografskog položaja, dakle dobra prometna povezanost, obilje voda i agrarnih površina utjecali su na cjelokupan povijesni i suvremeni razvitak ovog kraja. Osobine reljefa. Benkovački kraj se reljefom i sastavom zemljišta bitno razlikuje od ostalih dijelova jadranskog primorja i sličan je susjednim krajevima Kotara. To je izrazito niski prostor s visinama koje se kreću između 80 i 200 m. Tek na krajnjem sjevemom m bu kod Bmške, nalaze se najveće visine (Visibaba -544 m i Kunovac -640 m), a nešto je viši i jugoistočni m b kod Ostrovice (406 m), Stankovaca (326 m) i brda Debeljak (286 m), tako da je čitav prostor lagano nagnut od jugoistoka prema sjeverozapadu. Cjelokupni reljef ima blago valoviti izgled, jer se od jugozapada prema sjeveroistoku smjenjuju nizovi vapnenačkih bila i prostranih udolina, a mjestimice se izdižu i usamljeni strmi vapnenački humci. Čak ni dio koji pripada Bukovici ne pokazuje značajniju dinamiku reljefa, ali prevlast vapnenaca i odsustvo plodnih površina ukazuje na njenu sterilnost. Glavni elementi reljefa pmžaju se dinarski, čime je reljef otvoren u longitudinalnom smjem, a budući da nema većih visina lake su komunikacije i u transverzalnim smjerovima. Geološka građa i sastav zemljišta imaju jako izraženu zonalnost. Prevladavaju mezozojski kredni vapnenci i vapnenci paleogena koji u osnovi izgraduju cjelokupni prostor mikroregije (Sl. 2), (Mamužić P, i Nedela-Devide D. 1973). Od jugozapada prema sjeveroistoku smjenjuju se uske i duge zone vapnenaca, dolomita, fliša, kvartamih naplavina i crvenice, lapora i konglomerata paleogena te vapnenačkih konglomerat paleogena (Korolija B. i Majcen Ž. 1969).
39

Velik dio prostora mikroregije izgrađuju naslage paleogenog fliša, te kvartamih naplavina i crvenice, a to su mahom plodna i obradiva tla. Tek na krajnjem sjeveroistočnom dijelu nalaze se vapnenački konglomerati s laporima, gdje je razvijen izraziti krš i gdje se javljaju vapnenačke goleti i kamenjare. Valoviti reljef s naizmjeničnim nizovima bila i udolina rezultat je specifičnog sastava i grade u kojoj se čvršće i otpomije vapnenačke antiklinale smjenjuju s rastresitim sinklinalama. Vapnenačka uzvišenja zaostala su kao otpomija, dok su se u sinklinalam a diferenciranom erozijom razvile prostrane udoline. Velike količine kvartarnih nanosa i crvenice ostaci su pleistocene glacijacije i njenih klimatskih utjecaja, jer je tada bilo znatno hladnije i vlažnije i bilo je pojačano spiranje materijala s padina prema nizinama i udubljenjima. Reljef mikroregije smirenim i blagim formama pogodovao je tokovima gospodarskog razvitka, a sastav je omogućio korištenje nekih sirovina kao boksit, glinu, cementni lapor, kredu, gradevni kamen (benkovački kamen) i vapnenac. Razumljivo je da su prednosti reljefa i sastava zemljišta došle do izražaja tek u razdobljima u kojima je prisutna jača dm štvena angažiranost. KHmatske karakteristike. Klima benkovačke mikroregije izrazito je prijelaznih osobina i predstavlja vezu kontinentalnih klimatskih obilježja Bukovice i Podgorja s pravim mediteranskim klimatskim karakteristikama obale i otoka.2
40

Zbog male udaljenosti (18 km) od benkovačke mikroregije, klimatski podaci Biograda bit će najbolji za analizu klime, a usporedba s izrazito maritimnom stanicom Zadar i kontinentalnom Knin, dopunit će sliku klimatskih zbivanja. Insolacija prostora mikroregije znatno je veća od prosjeka koji bi odgovarao geografskoj širini (Zadar 2560 sati/god, Šibenik 2698), jer je kraj nizak, te nema toliko uvjeta za kondenzaciju, koliko u dosta udaljenim krajevima zaleđa na Velebitu i Dinari. Termički režim je izrazito mediteranski (Tab. 1)
Tab. 1. Srednje mjesečne temperature zraka °CS) 1 Zadar Biograd Knin 4,6 6,0 4,6 II 5,6 6,2 4,8 III 8,3 8,5 7,9 IV 12,7 12,8 12,3 V VI VII VIII IX X XI 10,2 11,2 9,0 XII 6,8 8,1 6,5 God. 13,9 14,4 13,5

16,7 20,9 23,6 22,9 16,9 21,0 23,4 23,2 16,6 20,5 23,0 22,7

19,1 14,7 19,6 15,5 18,9 13,6

Ali ga modificira sjeverniji položaj, te srednje mjesečne temperature ipak padaju ispod bazne temperature od 6°C. Potrebno je istaći da se svi termički odnosi mijenjaju od jugozapada prema sjeveroistoku, gdje prestaju maritimni utjecaji i gdje su veće visine, tako da su kontinentalna klimatska obilježja izraženija, a to znači veće amplitude, jači ekstremi i veće mogućnosti sniježnih padalina. Ovi odnosi još su izraženiji uzme li se u razmatranje ekstremne temperature. Dok u Kninu apsolutne minimalne temperature padaju i do -18,4°C, u Zadru iznose - 1 1,5/C, a u Biogradu -10,3/C . Isto tako apsolutni maksimum za Knin iznosi 40,5°C, Zadar 36,7°C, a Biograd 36,3°C. Jačanje kontinentalnih utjecaja udaljavanjem od mora odlično ilustriraju srednje srpanjske temperature u 7 i 14 sati (1950. g.). Dok je u 7 sati u Zadru bilo 24,2°C, a u Kninu 22,8°C, u 14 sati u Zadru je 29,8°C, a u Kninu 32,9°C (Šegota T., 1974). Naoblaka je obmuto proporcionalna insolaciji i relativno je malena, ali su ipak bitne razlike benkovačke mikroregije i priobalnog prostora (Tab. 2)

Tab. 2. Srednja mjesečna naoblaka u 1/10 neba' Stanica Zadar Biograd Knin I 5,9 5,3 6,3 II 5,9 5,1 5,9 III 5,5 4,8 5,4 IV 5,5 4,3 5,6 V 5,2 3,7 5,6 VI 4,7 3,4 4,9 VII VIII 2,6 2,0 3,1 2,8 1,9 3,1 IX 3,9 2,8 4,1 X 4,1 3,8 5,0 XI 6,2 5,7 6,2 XII 6,4 6,2 6,4 God. 4,9 4,0 5,2

Relativna vlaga (Zadar 74%, Knin 67%) u skladu je s prosjecima cijele regije, a oscilira ovisno dominantnim vjetrovima. Pluviometrijski režim je izrazito mediteranski, a to znači relativno velike količine padalina, ali vrlo loš godišnji raspored (Tab. 3). Količina padalina povećava se od jugozapada prema sjeveroistoku (Dmiš 1131 mm, Strmica 1646 mm) tako da u središnjem dijelu benkovačke mikroregije iznosi izmedu 900 i 1000 mm. Utjecaj nepovoljnog rasporeda padalina izrazit je u toku glavnog dijela vegetacijskog perioda (IV, V, VI, VII mj.) jer su tada najviše temperature (Zadar 18,4°C, Biograd 18,5°C, Knin 18,1°C) a najmanje su količine padalina (Zadar 22,8% godišnje količine, Biograd 25,6%, Knin 28,3/). Posljedice ovih odnosa su suše koje nikada nisu bile
41

toliko izrazite u jugozapadnom dijelu regije, već uvijek u surovom krškom i suhom sjeveroistoku i Bukovici. Dakle iako količina padalina raste prema sjeveroistoku bezvodnost je sve izrazitija!
Tab. 3. Mjesečne i godišnja količina padalina u m m s Stanica Zadar Biograd Knin I 85 83 77 II 76 68 86 III 77 67 89 IV 63 78 80 V 65 67 119 VI 51 45 77 VII VIII 42 48 46 74 51 66 IX 92 77 110 X 108 109 139 XI 141 119 134 XII 104 117 111 Godina 968 929 1134

Maksimalne dnevne količine padalina su velike što ukazuje na njihov pljuskoviti karakter (Tab. 4), te vrlo često znaju izazvati poplave i bujice, čemu na mnogim jugozapadnim prostorima pogoduje i sastav zemljišta. Čak i krška propusna podloga ne može da konzumira velike količine vode u kratkom vremenu, osobito tamo gdje su ponori neočišćeni ili nemarom zatrpani (Stankovci, Nadinsko blato, Trolokve i dr.).
Tab. 4. Maksimalne dnevne količine padalina mmJ Stanica Zadar Biograd Knin I 72 43 53 II 57 36 63 III 59 65 50 IV 50 53 47 V 65 49 66 VI 70 39 70 VII VIII 77 64 40 100 44 56 IX 101 133 84 X 209 86 166 XI 96 72 126 XII 116 86 93 God. 209 133 166

Zbog vjetrovitosti kraja magle je relativno malo (Zadar 26 dana/god., Biograd 3, Knin 8,3), ledena kiša je rijetka ali zna biti vrlo opasna za kulture i infrastruktume instalacije. Snijega na tlu je malo, jer ukoliko i pada malo se zadrži, osobito u krajevima bliže m om , dok se Bukovica zna češće zablijediti. Učestalija je pojava grmljavina (Zadar 42, dana/god., Biograd 44, Knin 43,9) s kojom se najčešće javlja i tuča, osobito u ljetnim mjesecima i zna biti vrlo opasna za kulture. Mraz je osobito opasan u rano proljeće, jer zbog blage zime biljke znaju rano propupati. U Kninu se hladni dani znaju javiti čak i u svibnju, dok ih u Zadru ima u travnju, a u Biogradu u ožujku4. Najčešći uvjeti za mraz postoje u zatvorenim udubljenjima i ponikvama, gdje se za tihih i hladnih dana javljaju izražene termičke inverzije.
Tab. 5. Razdioba godišnjih smjerova vjetra u %3 Stanica Zadar Biograd Knin N 5,4 29,9 28,8 NE 14,8 14 12,6 E 21,2 12,3 2,4 SE 17,8 10,4 4,4 S 7 12 9,3 SW 3,7 6,4 7,1 W 8,9 2,8 4,8 NW 9,1 11,8 4,2 Tiho 12,1 0,4 26,4

Vjetrovitost je bitna klimatska značajka mikroregije (tab. 5), ali su vjetrovi ipak manje zastupljeni nego na obali, a tišina je znatno više (Biograd 0,4%, Knin 26,4%). Kontinentalni vjetrovi izrazitiji su u Kninu (N, NE, E, NW = 48%), a maritimni u Zadm (E, SE, S, SW, W, NW = 67,7%). Od svih smjerova ipak su najučestaliji N i NE (bura) i S i SE (šilok, jugo) ali s različitim efektima u prostom. Dok je šilok najizrazitiji na jugozapadu, bura je sve oštrija i kontinentalnija na sjeveroistoku. Zbog relativno malo reljefnih prepreka vjetrovi imaju često velike brzine, ošobito bura (preko 100 km / h), dok je bioklimatsko djelovanje šiloka jako izraženo i može izazvati u proljeće i fiziološke suše, koje za poljoprivredne kulture znaju biti pogubne.
42

U čitavoj mikroregiji slabo je izraženo ljetno termoregulacijsko djelovanje maestrala, kojega ovdje skoro i nema, te su ljetne vrućine jake i neugodne, osobito u središnjem prostoru i Bukovici. Prevladavaju tri glavna vremenska tipa: zim ski vlažni (šilok) uzrokovan utjecajem maritimnih zračnih masa i niskim tlakom zraka, zim ski suhi uzrokovan anticiklonskim grebenom kontinentalnog zraka i visokog tlaka i ljetni izazvan stabilnim anticiklonskim poljem nad čitavim Mediteranom. Svi ovi vremenski tipovi slični su na čitavom primorju s tim da su u Bukovici i sjeveroistočnim krajevima mikroregije mnogo izraženiji utjecaji kontinentalnog zaleđa, a manje mora, što je izraženo osobito ljeti, ali i zimi. Vode i vodoopskrba. Litostratigrafske i geotektonske osobine benkovačke mikroregije bitno su utjecale na prostorni raspored i osnovne karakteristike voda. Na vapnenačkim stijenama razvila se specifična krška pukotinska cirkulacija i voda otječe neizmjemim brojem kanala u podzemlje do zaustavnih pregrada. Suprotno tome na flišnim, laporastim i glinovitim stijenama voda se zadržava i teče površinski. U prostom mikroregije ističe se nekoliko zaustavnih pregrada koje su u skladu s dinarskom stmkturom, tako da je opći smjer otjecanja vode okrenut ka sjeverozapadu odnosno jugoistoku (sl. 3). Isto tako utvrdene su i brojne podzemne veze središnjeg prostora oko Benkovca s vranskim bazenom gdje se ujedno nalaze za sada najizdašnija vrela Biba (30 1/sec) i Kakma (100 1/sec), (Riđanović J., 1981).

Sl. 3. Hidrološka skica benkovačke mikroregije: I - Potpuna zaustava, 2 - Nepotpuna zaustava, 3 - Izvori i vrela, 4 - Dokazani podzem ni tok, 5 - Kapitam i izvori, 6 - Vrulje, 7 - Opći smjer kretanja vode.

S obzirom na klimatske osobine, ovaj kraj nema većih količina padalina (Zadar 968, Biograd 929, Benkovac 905 mm), a k tome ima i nepovoljan mediteranski režim. Međutim zonalnost sastava i građe, te česti kontakti propusnih i nepropusnih stijena, uvjetovali su pojavu mnogobrojnih izvora i vrela, ali su ona većinom slabo izdašna ili povremena.

Stalnih tekućica ovdje praktički i nema, a Baštica, Karišnica i kanalizirane pritoke Vranskog jezera Kotarka, Kličevica i Mirošnica ljeti znaju skoro presušiti, dok zimi mogu postati opasne bujice. Zaustavne pregrade i plitka ali nepropusna podloga na nekim mjestima uvjetovali su pojavu blata kao Nadinsko blato, Trolokve i prostor sjeverozapadno od jezera Vrana. Melioracijom ovih prostora suzbijena je malarija koja je ranije vladala, a flišna podloga omogućila je na nekim mjestima stvaranje akumulacije (Vlačine, Grabovac) neobično značajnih za agrikulturu. Obilje podzemnih voda dokazuju iskopani bunari kojih je mnoštvo u svim udolinama i obilno se koriste. Budući da na krajnjem sjevemom rubu mikroregije teče rijeka Zrmanja, a istočnom Krka, sigurno je da dobar dio podzemnih voda pripada upravo ovim slivovima. Najveća vodena površina koja tek djelomično pripada prostom mikroregije je Vransko jezero s ukupnom površinom od 30,7 km2. Zbog veze s morem njegova je voda bočata, osobito ljeti, ali se za agrikultum može obilno koristiti, pogotovo kopanjem bunara i kaptažom izvora oko jezera. Vodoopskrba prostora riješena je na različite načine. Najveći dio stanovništva mikroregije snabdijeva se vodom iz suvremenih cistemi s hidroforima. Središnji dio snabdijeva benkovački vodovod (Polača, Benkovac, Kula Atlagića i dr.), a tokom ove godine (1983.) dovršetkom regionalnog vodovoda sa Zrmanje prilike će se iz korijena izmijeniti, jer je dio tog sistema od Karina do Benkovca, zatim Stankovaca i Smilčića već izgrađen.

Sl. 4. Prostomi raspored biljnogpokrova: 1 - Očuvane visoke šume, 2 - Niske šume išikare, 3 - Šum e u privatnim ogradama, 4 - Mediteranska makija, 5 - Kamenjari i goleti, 6 - Agrame površine pretežno. A - Klimatogena vegetacija mikroregije prije početka destruktivnog djelovanja čovjeka: 1 - Sum e hrasta cmike, 2 - Šum e hrasta medunca s bjelograbom, 3 - Sume hrasta medunca s cmograbom.

44

Prostomi raspored biljnog pokrova i tla. Vegetacijski pokrov benkovačke mikroregije također ima izraženu zonalnost koja je više posljedica zonalnosti klime nego sastava zemljišta. Maritimni utjecaji slabe prema kopnenom zaleđu, a utjecaj visokih planina Velebita i Dinare sve je prisutniji. Elementi mediteranske zimzelene vegetacije tj. makija hrasta crnike (Quercus ilex) i šume alepskog bora javljaju se tek na uskom pojasu bliže moru i uz Vransko jezero (sl. 4). Najveći dio mikroregije nalazi se u pojasu niske submediteranske šume i šikare hrasta medunca s bjelograbom (Horvatić S., 1958; Horvat I., 1950) unutar kojeg se u udolinama nalaze velike agrame površine, te manje oaze privatnih šuma u ogradama. Dvije su paralelne zone agramih površina. Jedna ide od Stankovaca na Pristeg, Ceranje, Polaču i Nadinsko blato, a dmga od Ostrovice i Vukšića na Kolarinu, Benkovac, Smilčić i Islam Grčki. Manje izdvojene zone nalaze se kod Karina, Brguda i Dobropoljaca. Goli kamenjari nalaze se u svim višim dijelovima vapnenačkih bila, ali su ipak najirazitiji u Bukovici, osobito na platou višem od 500 m. Vegetacijski pokrov u prošlosti je bio znatno drukčiji, a visoke šume raznih asocijacija hrasta širile su se čitavom benkovačkom mikroregijom. Dugotrajnim dmštvenim utjecajima, sječom, ispašom, krčenjem i paljenjem klačina, izvoma klimatogena vegetacija bitno je izmijenjena tako da su se očuvali samo njeni degradacijski stadiji. Intenzitet promjena bio je u skladu s brojem stanovnika, a sigurno je najjači u 19. stoljeću. Biljni pokrov jednako je degradiran u niskim agramim prostorima Kotara i jugozapadnih krajeva kao i na krajnjem sjeveroistoku, a današnje razlike u izgledu posljedica su pretežno vapnenačkog sastava Bukovice, gdje je sječom nastalo spiranje tla, a nakon toga formiranje golih kamenjara. Submediteranska zona šuma hrasta medunca s bjelograbom ipak je doživjela najjaču transformaciju vegetacijskog pokrova, jer je ovdje prezimljavala stoka, a prisojne padine mogle su se iskorištavati tokom cijele zime. Početak intenzivnijeg uzgoja ekonomičnije koze označio je totalnu devastaciju, a vadenje panjeva u blizini naselja definitivno je odredilo izgled mnogih dijelova mikroregije. Tek najnovijim socioekonomskim promjenama, dakle nestankom otvorenog ognjišta, zabranom ispaše koze i općom deagrarizacijom, zaustavljen je proces devastacije biljnog pokrova, ali je malo učinjeno na suvremenoj reforestaciji. Kriza energije mogla bi ponovo dovesti u pitanje opstanak šume, jer je drvo ponovo postalo primamljivo za ogrev. Tla su nastala utjecajem vapnenačko-flišne podloge, procesima dugotrajnog spiranja i snažnim utjecajima čovjeka koji je u novije vrijeme uspio poremetiti prirodne pedogenetske procese. Za razliku od mnogih krških krajeva, benkovačka mikroregija u svojem jugozapadnom dijelu obiluje plodnim i obradivim tlom, a tek na krajnjem sjeveroistoku njih je malo. Crvenice i smeđa primorska tla, te litogeno karbonatna tla nalaze se u tri dinarske udoline: Galovac - Vrana, Nadinsko blato - Stankovci i Islam - Smilčić - Benkovac Trolokve. Najveći dio ovog tla nastao je pleistocenim i holocenim naplavljivanjem, a humusna komponenta javlja se paralelno s utjecajem čovjeka tj. degradacijom biljnog pokrova i spiranjem humusa s padina prema udubljenjima i nizinama. Ova je pojava osobito izražena na propusnim vapnenačkim padinama, gdje je zemlja praktički nesta* la, a obnova biljnog pokrova i danas se teško realizira. Tamo gdje je plavljenje bilo stalno ili povremeno razvila su se močvama organska tla (Nadinsko blato, jugozapadni m b Vrane i Trolokve) koja su melioriranjem uređena, ali su time izgubila dio svoje plodnosti koju suvremenim agrotehničkim mjerama treba nadoknaditi. Na ovim kompleksima danas se uspješno uzgaja voće, povrće i vinova loza.
45

Na vapnenačkim bilima između udolina, te na laporima i vapnenim konglomeratima sjeveroistoka razvila su se pretežno skeletna tla, a rjeđe crvenice koje su ponegdje evolvirale u džepove boksita ne baš osobite kvalitete. Glavnina tla ovdje je koncentrirana u ponikvama koje su oazno razbacane prostorom, a kvaliteta im ovisi o svojstvima vapnenačke podloge. Bukovička visoravan najbolji je primjer totaine devastacije i negativnog djelovanja čovjeka na tlo. Zaštita okoliša. Benkovac je jedna od rijetkih općina u Dalmaciji koje nemaju izrađen prostomi plan kojim bi se odredilo lokalitete, te način i uvjete zaštite prostora, jer je neplanska izgradnja ovdje osjetna. Prvenstveno treba zaštititi sve vode, lokalne izvore i obale Vranskog jezera, gdje posebnu pažnju treba obratiti zaštiti jedinstvenog pejzaža i njegova organskog svijeta, jer je on u primorju vrlo rijedak. Potrebno je zaštititi i morfološki interesantnu dolinu Karišnice, te izvjesne kamenjare Bukovice. Sve vode treba čuvati od onečišćenja, osobito otpadnih kanalizacijskih voda i gradnje nepropisnih septičkih jam a. Cirkulacija vode u krškim krajevima vrlo je osjetljiva, a mogućnosti onečišćenja voda nevjerojatno velike čak i na ogromnim udaljenostima. Osobito su opasna kemijska onečišćenja kao posljedica upotrebe različitih kemijskih sredstava za zaštitu bilja, pesticida, herbicida ili upotrebe umjetnih gnojiva, jer je kontrola upotrebe ovdje minimalna ili nikakva. Ne smije nam biti isključivi cilj proizvesti mnogo hrane, već proizvesti zdravu hranu i sačuvati tlo i vode i za generacije nakon nas. Posebno treba zaštititi prostor kao dmštveno dobro, te naselja koja gube sve fizionomske osobine. Nekakva kvazigradska arhitektura počela je prevladavati i na selu, a disperzijske boje upropastile su do kraja ljepotu nekadašnjeg sela. Kuća danas sve manje odražava funkciju prostora, a sve više je ogledalo materijalnih mogućnosti pojedinaca, osobito onih koji rade u inozemstvu i čiji je prosperitet trenutan i nesiguran. Bez prostom og plana teško će biti bilo što od ovoga ostvariti, a ono što je propušteno otišlo je u nepovrat. Naseljenost stanovništvo i naselja Prostomi raspored naseljenosti. Zbog različite gospodarske vrijednosti prostora benkovačka mikroregija nije jednoliko naseljena. Na tom prostom 1981. g. živi ukupno 33.549 stanovnika, a relativna gustoća iznosi 52,4/km2, što je tek 59% prosjeka Jugoslavije (1981 = 87/km 2 ) i 64% prosjeka SR Hrvatske (1981 = 81/km 2). Izdvojimo li pojedine dijelove prostora onda u Bukovici živi 6316 ili 18,9% stanovništva s relativnom gustoćom od 38,7/km2, u benkovačko-stankovičkom kraju 13629 ili 40,9% s gustoćom od 46,3/km 2 i u Kotarima 13329 ili 40,2% s gustoćom od 73,1/km2.5 ) Očito je da se gustoća naseljenosti povećava od sjeveroistoka prema jugozapadu, što je u skladu s prirodnim osobinama i valorizacijom prostora. Benkovački dio Kotara i susjedno zadarsko primorje predstavljaju danas populacijsku jezgm čitave zadarske mezoregije, ali se njeno središte ipak sve više primiče obali i udaljava od zaleđa. Od ukupnog stanovništva mikroregije određeni dio je privremeno odsutan zbog rada ili školovanja (tab. 6) tako da realno ima 1981. g. 28877 stanovnika. Radom u inozemstvu angažirano je 2893 radnika i članova njihovih obitelji, a to je 8,6% ukupnog stanovništva. U mikroregiji privremeno boravi 355 stanovnika koji rade ili se školuju, od čega na Benkovac otpada 111. Demografska dinamika. Kretanje stanovništva od polovine prošlog stoljeća poznato je i objašnjeno (Friganović M., 1974). U dugom razdoblju od 1857. do kraja II svj. rata stanovništvo mikroregije u stalnom je porastu, a prve kvalitativne promjene dešavaju se tek nakon 1945. godine (tab. 7). Stanovništvo ovog prostora nije značajnije emigriralo sve do 1948. g., jer se je život odvijao u krugu duboko ukorijenjene patrijarhalne tradicije i agrostočarskog gospodarstva. Tek tada stvoreni su povoljni uvjeti za
46

Tab. 6. Privremeno odsutno stanovništvo 1981.’ )
Od toga odsutno Prostor UKUPNO STAN. uS FR J Zbog rada 1757 29 1728 Ško lov. 22 2 20 sv. 1779 31 1748 u inozemstvu Radnici 1781 22 1759 1112 9 1103 sv. UKUPNO br. % _______* 2893 4672 14 31 62 2 2862 4610 15

Opć. Benkovac 33549 Benkovac 2955 Ost. naselja________ 30594

Tab. 7. Kretanje stanovništva i prosječna godišnja stopa rasta 1948-1981.* Mikroregija Benkovac God. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. STANOVNIŠTVO 30922 33697 36319 35562 33549 Pros. god. stopa na km' apsol. 48,3 52,6 56,7 55,5 52,4 555 328 - 76 -201 rel.% 1,72 0,94 -0,21 0,58 STANOVNIŠTVO 1149 1367 1897 2190 2955 Benkovac Pros. god. stopa apsol. 44 66 29 76 rel.% 3,46 4,05 1,43 2,97

jače skokove u kretanju stanovništva osobito iz krajeva Bukovice prema Kotarima i obalnom pojasu. Stopa rasta stalno je opadala, a od 1961. g. ima već negativne vrijednosti. Dok mikroregija u cjelini gubi stanovništvo vrše se i značajne promjene unutar njenog prostora. Sve je veća koncentracija stanovništva u Benkovcu koji i u razdoblju 1971-1981. g. ima stopu rasta 2,97% što ukazuje na to da se je othrvao krizi iz 1961-1971. g. i počeo jačati gravitacijsku snagu i funkcije. Zabrinjava što i perspektivnija naselja Polača (1971-1981. g. = - 253 stan.), Smilčić (-56) i Stankovci (-152) gube stanovništvo, a to ukazuje da je depopulacija zahvatila i gospodarski dobro situirane prostore, a ne samo Bukovicu, iz koje je emigracijski val samo krenuo. Tip kretanja stanovništva benkovačke mikroregije 1961-1971. bio je depopulacijski (E2 ), a 1971-1981. g. već je na granici izrazito depopulacijskog (Ea), (Friganović M., 1974). Prirodni prirast u posljednjoj deceniji 1971-1981. g. ima tendenciju stalnog opadanja koje je posljedica dosta smanjenog nataliteta i stabilnog mortaliteta (tab. 8, Sl. 5).
Tab. 8. Natalitet, mortalitet iprirodniprirast Benkovačke mikroregije 1971, 1975. i 1980.’ ) NATALITET apsol. % 597 525 463 16,8 14,6 13,8 MORTALITET apsol. % 257 245 309 7,2 6,8 9,2 PRIR. PRIRAST apsol. % 340 280 154 9,6 7,8 4,6

God. 1971. 1975. 1980.

Stopa prirodnog prirasta 1980. g. manja je od prosjeka Dalmacije (1980 = 6,4%), a nešto veća od prosjeka SR Hrvatske (1980 = 4%), ali manja od Jugoslavije (1980 = 8,1%). Treba istaći da su ranije ovo bili krajevi s najvećim prirodnim prirastom u SR
47

600

NA TALITE T
i il ■•■■■• 7T*

400

200

M O R T A L IT E T

1971.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

1980.

Sl. 5. Prirodni prirast stanovništva mikroregije 1971-1980. g.

Hrvatskoj sa stopom od 18-20%, ali je iseljavanjem mladog stanovništva došlo do poremećaja svih demografskih struktura i pojave opadajuće reprodukcije stanovništva koje više biološki nije sposobno da se obnavlja u ranijem opsegu (Wertheimer - Baletić A., 1973). Migracijska kretanja stanovništva mogu se najbolje uočiti usporedbom prirodnog prirasta i popisima utvrđenog kretanja stanovništva (tab. 9.).
Tab. 9. Migracijska bilanca stanovništva mikroregije 1953-1981.’, ’ ) Razdoblje 1953-1961. 1961-1971. 1971-1981. 1953-1981. Stan. po popisu (porast ili pad) 2622 - 757 -2013 - 148 Prirodni prirast 4849 5058 2818 12752 Migracijski saldo - 2227 - 5842 - 4832 -12900

U razdoblju 1953-1981. g. dakle u 28 godina benkovačka mikroregija izgubila je 12900 stanovnika što je 38,4% njena današnjeg broja ili prosječno 460 st. godišnje, te po iseljavanju apsolutno prednjači u čitavoj zadarskoj mezoregiji. Čak i u razdoblju 1971-1981. g. iselio je 4831 stanovnik, a to je nešto manje od ranijeg razdoblja. Zbog opadajuće reprodukcije i starosne strukture stanovništva u budućnosti treba očekivati slabljenje iseljavanja, što nikako ne ohrabruje.
48

Tab. 10. Radnici, učenici i studenti mikroregije prema mjestu rada, odnosno školovanja 1981. g. *)
RADNICI Drugo Druga mj. iste opć. opć. SRH 1 2 1499 20 1479 3310 75 3235 UČENICI STUD. 1 Prostor br. 1 1045 1045 2 541 9 532 1 2 215 51 164 2544 20 2524 7,5 7,5 4066 135 3931 12,1 0,4 11,7 % br. UKUPNO 2 %

Opć. Benkovac Benkovac Ost. naselja

Dnevne i tjedne migracije stanovništva mogu se djelomično sagledati iz podataka o mjestu rada radnika, odnosno školovanja učenika i studenata (tab. 10). Ukupno 1499 radnika i 1045 učenika općine radi i školuje se u Benkovcu što ukazuje na njegov dosta izraženi centralitet i gravitaciju. Od 3310 radnika, 541 učenika i 215 studenata koji rade ili se školuju u drugoj općini SR Hrvatske, najveći dio otpada na Zadar, a mnogo manje na Šibenik i druge centre u SRH. Ukupan broj dnevnih migranata radnika u mikroregiji 1981. g. iznosi 3284") ili 9,8% ukupnog stanovništva, a tome se može dodati i 514 migranata učenika, te ukupan broj iznosi 3798 ili 11,3% ukupnog stanovništva. Tjedne migracije su neznatne i odnose se samo na studente. Spolna i dobna struktura ukazuju na niz činjenica o kojima bi trebalo ozbiljno razmišljati.
Tab. 11. Spolna struktura stanovništva mikroregije i koeficijent maskuliniteta 1971. i 1981. g ’) God. 1971. 1981._______ MUŠKARCI Br. % 17550 16928 49,3 50,4 ŽENE Br. 18012 16621 % 50,7 49,6 Muš./lOOOž. 974 1018

1981.
STACIONARNI TIP P ROGR ES IV NI TIP

l
2000 200
0 PCI NA BENKOVAC BEZ BENK0 VCA

100

0

100

200

BENK0VAC

Sl. 6. Biološko stablo mikroregije bez Benkovca ima izrazito stacionarni tip, dok sam Benkovac pokazuje osobine progresivnog tipa. 4BENKOVAČKI KRAJ ... ZBORNIK 1

49

Brojni odnos muškog i ženskog stanovništva u posljednjem deceniju bitno se je izmijenio (tab. 11). Koeficijent maskuliniteta se je povećao, a analogno tome i postotak muškaraca u ukupnom stanovništvu tako da ne postoji ravnoteža spolova. Budući da ima mnogo faktora koji utječu na spolnu strukturu stanovništva, može se samo naslutiti da povećanje broja muškaraca označava početak slabljenja emigracije ili možda veću mobilnost žena (Puljiz V. 1976). Dobna struktura pokazuje nepovoljna kretanja od 1971-1981. g. (tab. 12, sl. 6). Udio mladog stanovništva (0-19) opao je za 8,2%, zrelo stanovništvo (20-59) povećalo se za 6,1%, a staro (60 i više) za 2,1%. Očito je da stanovništvo stari, a drastična promjena indeksa starenja koji 1971. g. iznosi 28%, a 1981. g. 40,4") treba da alarmira. Ovakva struktura posljedica je emigracija koje izazivaju i depopulaciju i opadanje prirodnog prirasta. Prilike su nešto drukčije u Benkovcu koji nije bio izložen depopulaciji te indeks starenja iznosi svega 21,9%.
Tab. 12. Glavne starosne grupe stanovništva 1971. i 1981. g.’) Benkovačka mikroregija 1971. 1981. % Br. 43 44,4 12 100 11683 16959 4717 33549 Benkovac 1981. % 34,8 50,5 14,1 100 Br. 1047 1664 229 2955 % 35,4 56,3 7,7 100

Dob 0-19 20-59 60 i više Ukupno

Br. 15307 15805 4286 35562'°)

Specifične dobne grupe potvrđuju već spomenute procese. Broj djece i omladine (tab. 13) još uvijek je veći od prosjeka Dalmacije i SR Hrvatske, ali se u zreloj radnoj dobi osipa, jer počinje emigrirati.
Tab. 13. Specifične dobne grupe stanovništva u zemlji u % 1981. g.8 ) RADNO STANOVNIŠTVO Muško 15-64Žensko 15-59 Žensko fert. st. 15-49 32,4 31,4 32,3 28,7 31,0 32,0 22,2 24,7 24,9

Prostor Benkovac Dalmacija SRH

Predšk. djeca Škol. djeca do 7. g. 7-14. g. 10,4 10,7 9,8 14,0 12,4 11,1

Omladina 15-27 25,2 21,8 20,5

S obzirom na to da je dobna struktura slika povijesnog razvitka stanovn kroz više generacija, ne može se ni u budućnosti očekivati povoljnije prilike, već nastavak procesa starenja i depopulacije. Socio-ekonomska struktura stanovništva u posljednjem deceniju 1971-1981. g. doživljava brze i skokovite promjene koje je često vrlo teško i objasniti, te se djelomično mogu pripisati i kriterijima popisa koji je u 1981. g. vrlo specifičan! Promjene su osobito izražene u strukturi aktivnog stanovništva po sektorima djelatnosti (tab. 14).
Tab. 14. A ktivno stanovništvo mirkoregije p o sektorima djelatnosti 1971-1981. g. u) God. 1971 1981. Br. % Br. % Ukupno 15425 100 13803 100 Primamo 9847 63,9 4530 32,8 Sekundar. 1118 7,2
_

Tercijar. 1913 12,4 -

Na radu u inozemstvu 2547 16,5 1781 12,9

-

50

Učešće aktivnog stanovništva u poljoprivredi opalo je od 1971-1981. g. za 31,1% (indeks 46), a učešće poljoprivrednog stanovništva u ukupnom stanovništvu za 38,5% (ind. 38,2).
Tab. 15. Poljoprivredno stanovništvo u zem lji po aktivnosti 1981. g. ") Prostor Svega UKUPNO Sv. Žene AKTIVNO Žene Sv. UZDRŽAVANO %udio U ukupŽene nom stanovništvu 4847 51,7 1 4846 3281 67,7 1 3280 1971. 69,1
-

O. Benkovac Benkovac Ost. nas.

Br. % Br. Br.

9377 100 3 9374

5076 54,1 2 5074

4530 48,3 2 4528

1795 39,6 1 1794

1881. 30,6
-

Poljoprivredno stanovništvo još uvijek ima relativno visok udio od 48,3% aktivnih (tab. 15), jer se na selu radi do duboke starosti bez obzira na spolove. Unutar ove strukture znatno je veći broj ženskog stanovništva (847 m/1000 ž; vidi tab. 11), dok se odnos broja aktivnih i uzdržavanih nije bitno promijenio (1971=52,4% izdrž.; 1981 =51,7%). Kriterij popisa možda se najbolej vidi na primjeru Benkovca gdje ima samo 3 poljoprivrednika, a Dalmacija ima svega 7% poljoprivrednog stanovništva. Odnos aktivnog stanovništva, lica s osobnim prihodom i uzdržavanog stanovništva (tab. 16) ukazuje na specifičnost benkovačke mikroregije. Aktivnog stanovništva manje je od prosjeka SR Hrvatske, ali je znato više uzdržavanog stanovništva i od prosjeka Dalmacije i SR Hrvatske. Žene sudjeluju sa 64,7% u uzdržavanom stanovništvu, a od ukupnog broja izdržavanih tek 5,3% (889) je izdržavano od članova domaćinstva koji su na radu u inozemstvu.
Tab. 16. Ukupno stanovništvo u zem lji po aktivnosti 1981. g. ') Prostor Opć. Benkovac Dalmacija SR Hrvatska Br. % % % UKUPNO 30693 100 100 100 AKTIVNO Lica s os. pri- UZDRŽAhodom VANO 16662 2009 12022 39,2 38,6 45,2 6,5 12,1 U,5 54,3 49,3 43,3 Akt. ž. st. u uk. ž. stan. 23,8 27,9 36,1

Struktura domaćinstva još uvijek odražava tradicionalni način života (tab. 17), jer su najbrojnija domaćinstva s 5 i više članova (49,5%), što odudara od prosjeka Dalmacije (1981. 5 i više članova dom. = 25,2%), gdje čak 58,5% domaćinstva ima do 4 člana. Samačkih neporodičnih domaćinstava je relativno malo, a porodica u smislu krvnog srodstva ima 83481 3 ).
Tab. 17. Domaćinstva po broju članova 1981. 1 3 ) DOMAĆINSTVA Prostor UKUPNO 2 O. Benkovac Dalmacija 7006 100 100 813 11,6 16,5 3 800 11,5 17,5 4 1188 17 24,5 Porodična 5 1018 14,5 12,2 6 898 12,8 6,5 7 640 9,1 3,2 8+ 917 13,1 3,53 Neporodična Samci Višeč. 662 9,4 14,4 70 1 1,9

Proces starenja stanovništva odrazio se i na socioekonomsku strukturu, jer broj aktivnih opada, osobito onih u mlađim radnim godinama, a povećava se učešće uzdržavanog stanovništva1 4 ). Benkovačkoj mikroregiji nedostaju stručni školovani kadrovi, što pokazuje struktura stanovništva po školskoj spremi koja je dosta nepovoljna (tab. 18). Vrlo je visoko učešće stanovništva bez školske spreme, a također je i malo kadra sa završenom srednjom, višom i visokom školom. Visoko učešće nepismenog stanovništva u ukupnom stanovništvu koje 1981. g. iznosi 19% (Dalmacija 1981 = 8%, SR Hrvatska 1981 = 6%) odnosi se uglavnom na stariju žensku generaciju na koju otpada 80,8% ukupnog broja nepismenih.
Tab. 18. Stanovništvo staro 15 i više godina p o školskoj spremi 1981. g. 8 ) Prostor UKUP- Bez šk. Nepotp. Osnov- Srednja NO spr. osnov. na škola škola škola Br. % % % 25128 100 100 100 6575 26,2 13 8,5 7555 30,1 30 36,9 6239 24,8 19,7 19,3 4017 16 29,7 28,3 Viša škola 326 1,3 3,7 2,7 Visoka Nepozškola nato 261 1 3,6 3,6 155 0,6 0,6 0,7

O. Benkovac Dalmacija SRH

Sigumo je da bi se slika ovih odnosa bitno mijenjala kada bi postojali podaci za stanovništvo do 50 godina tj. ono koje danas radi i stvara, jer u toj generaciji nema nepismenih, a kvalifikacijska stmktura je sasvim drugačija.
Tab. 19. Nacionalni sastav stanovništva mikroregije 1971. i 1981. g.") Nac. su se izjasnili God. UKUP- Svega Hrvati NO STAN. 35562 100,0 33549 100,0 34899 31345 15447 43,4 13451 40,0 Srbi 1 O stali Nisu se izjasnili Svega Čl.41. UST. 618
-

Jugo slav. 577 1,6 1700 5,1

Reg. prip.

Nepoznato 45 0,1 409 1,2

1971. 1981.

19385 54,5 17771 53,0

67 0,3 123 0,4

1795 -

41 0,1 68 0,2

_

27 0,1

Nacionalni sastav stanovništva također doživljava izvjesne promjene. Na prostoru mikroregije živi 40% hrvatskog i 53% srpskog stanovništva (tab. 19) uz neznatno učešće ostalih naroda i narodnosti Jugoslavije. U odnosu na 1971. godinu opada učešće Hrvata i Srba, a očit je porast stanovnika koji se nisu nacionalno opredijelili već deklarirali kao Jugosloveni. Funkcionalna diferencijacija naselja. Već je ranije istaknuto da najveći dio stanovništva benkovačke mikroregije živi u jugozapadnom dijelu prostora van Bukovice i da je tu smještena glavnina naselja (sl. 7). Njihov prostom i raspored, funkcionalna diferencijacija i povezanost održavaju povijesna kretanja i suvremene socioekonomske prilike. Nema skladne mreže naselja s povezanim funkcijama, međusobnim dopunjavanjem i specijalizacijom, već se razvija isključivo Benkovac kao jedini gravitacijski centar. Populacijski rast i funkcije razvija isključivo na račun svoje regije, što je za budući razvitak vrlo nepovoljno (Friganović M, 1980-81), jer se vrši pretjerana i nepotrebna koncentracija koja, u prostom potencijalnog razvitka agrikulture, može samo štetiti i izazvati još jaču deagrarizaciju.
52

Sl. 7. Prostomi raspored naselja i naseljenosti benkovačke mikroregije. Očito je da j e većina naselja smještena na jugozapadu.

Perspektivniji lokalni centri (Stankovci, Polača i Smilčić) nemaju vitalnosti da se uključe u suvremene gospodarske tokove i da razvijaju specifične funkcije, jer je gravitacijska snaga Benkovca prenaglašena, a susjedni veći gradski centri (Zadar i Šibenik) uključili su ih u svoje zone dnevne migracije. Mišljenje da će Knin postati mezoregionalni centar ovog prostora1 4 preuranjeno je, jer su kretanja prema obali toliko intenzivna, a razvitak priobalnih centara, osobito Zadra a djelomično i Šibenika, toliko snažan da se i Knin nalazi u njihovoj zoni gravitacije. Nivo funkcionalne opremljenosti naselja vrlo je nizak, te je razumljivo da se time potencira gravitacijska snaga susjednih centara. Tek kada naselja mikroregije budu bolje opremljena sadržajima nužnim za prostor u kojem se nalaze, smanjit će se gravitacija prema Zadru i Šibeniku, a i emigracija će sigurno biti znatno manja.

53

Izvori:

2 Zbog nedostupnosti za klimatsku stanicu Benkovac, za analizu klime uzeti su podac nica Zadar, Biograd i Knin. 1 KJimatski podaci izvedeni na osnovi; Meteorološki godišnjak, Savezna uprava hidrometeorološke službe Beograd za godišta 1946-1976. 4 Hladni dani su svi oni dani u kojima je minimalna temperatura zraka = ili niža od 0°C. ’ Podaci o broju stanovnika po naseljima temelje se na prvim rezultatima popisa 1981. g (Popis stanovništva, domaćinstva i stanova 1981, Prvi rezultati, Zagreb 1981), a za Općinu na konaćnim rezultatima popisa 1981. (Popis stanovništva, domaćinstva i stanova 1981. g., Stanovništvo, Dokumentacija 501/81, Republički zavod za statistiku, Zagreb 1982). Razlika iznosi 215 stanovnika. “ Stanovništvo 1857-1961. g. p o naseljima i dijelovima naselja, Split, RZZS, Zagreb 1964Popis stanovništva i stanova 1971. g., Stanovništvo, knj. VIII, Pol i starost, Savezni zavod za statistiku, Beograd 1973; Popis stanovništva, domaćinstva i stanova 1981. g., Stanovništvo, Dokumentacija 501/81, RZZS, Zagreb 1982. ’ Prirodno kretanje stanovništva 1980. g., Dokumentacija 460/81, RZZS, Zagreb 1982. * Popis stanovništva, domaćinstva i stanova 1981. g., Stanovništvo, Dokumentacija 501 RZZS, Beograd 1973; Popis stanovništva, domaćinstva i stanova 1981. g., Stanovništvo Dokumentacija 501/81, RZZS, Zagreb 1982. Razlika zbroja dobnih grupa i ukupno je »nepoznata dob«. j l nc* e^s sJarenja’ ^30 odnos stanovništva 60 i više godina i stanovništva 0-19 eodina veći od 40% ukazuje da je proces starenja već u toku. „ H*,0. bi*ješka 8); Osnovne strukture stanovništva i domaćinstva po opštinama 1971 g., Statistički bilten 738, SZZS, Beograd 1972. /tP?P‘s s ‘anovništva, domaćinstva i stanova 1981. g., Domaćinstva i stanovi, Dokumentacija 502/81, RZZS, Zagreb 1982. .. 1 4 kriterij a pop'sa i forme objavljenih podataka, može se tek generalno uspoređivati 1971. i 1981. g., ali se opće tendencije kretanja ipak uočavaju. Kao bilješka 8); Popis stanovništva i stanova 1971. g., Nacionalni sastav stanovništva po opštinama, Statistički bilten 727, SZZS, Beograd 1972. 1 6 Koncepcija i program razvoja Bukovice, Završni izvještaj, Urbanistički institut SR Hrvatske Zagreb, Zagreb 1975. g.

Literatu ra : F r i g a n o v i ć M.: Stanovništvo južnohrvatskog primorja, Geografija SR Hrvatske, knj. 6, Šk. knjiga, Zagreb 1974. F r i g a n o v i ć M.: Još o nekim osobitostima kretanja stanovništva općinskih središta i ostalih naselja SR Hrvatske (1948-1981), Radovi 15-16, Zagreb 1980-81. H o r v a t I.: Šum ske zajednice Jugoslavije, Zagreb, 1950. H o r v a t i ć S.: Biljnogeografsko raščlanjenje krša, K rš Jugoslavije, Split 1958. K o r o l i j a B. i M a j c e n Ž.: Značajan profil kroz naslage Ravnih kotara i zadarskog otočja, Geološki vjesnik 23, Zagreb 1969. K u 1u š i ć S.: Stanovništvo Zadra i zadarske regije, Z b o m ik za narodni život i običaje, knj. 45, JAZU, Zagreb 1962. M a m u ž i ć P. i N e d e l a - D e v i d e D.: Osnovna geološka karta SF R J 1:100.000, List Biograd K 33-7; Tumač za geološku kartu, List Biograd K 33-7, Savezni geološki zavod, Beograd 1973 . P u l j i z V.: Proces deagrarizacije stanovništva Jugoslavije, Geografski aspekti društvenogospodarskog razvitka SFRJ Jugoslavije i Svijeta u poslijeratnom razdoblju, Šk. knjiga, Zagreb 1976. R i š a n o v i ć J.: Geografska regija Jadrana sa stanovišta suvremenih hidrogeografskih značajki okoliša, Radovi 15-16, Zagreb 1980-81. R o g i ć V.: Geografski osnovi stočarskih veza Like i Dalmacije, Z b o m ik zagrebačke klasične gimnazije, Zagreb 1957. Š e g o t a T.: Klima južnohrvatskog primorja, Geografija SR Hrvatske knj. 6, Šk. knjiga, Zagreb 1974. W e r t h e i m e r - B a l e t i ć A.: Demografija, Ekonomska biblioteka, VIII kolo, Informator, Zagreb 1973.

54

Sum m ary PH YSIC A L-G EO G RAPH IC AL C O N D ITIO N S A N D THE POPU LATION OF THE M IC RO -REG IO N OF BEN K O VAC The micro-region o f Benkovac os a part o fth e Zadar region is a valuable agrarian area situated on the crossroads ofim portant routes linking the Mediterranean coast and its hinterland. According to its natural characteristics it has an outstandingly transitional character between the features o f the Mediterranean coast and the sub-M editerranean continental hinterland. Natural conditions have influenced the distribution o f its population that is mainly located in the South-W est where living and working conditions have always been more favourable. The population o fth e Benkovac region has been seadily emigrating. In the period between 1953 and 1981. 12.900 inhabitants or 38,4% o f the present-day total left home. Further unfavourable demographic processes have lately been under way: falling refproduction, depopulation, and aging o f the inhabitants. The socio-economic structure has also been changing as active population is leaving, working population is decreasing and supported population becomes more numerous. The present situation has to be cahanged b y meanas o f social and economical measures.

55

FRANJO FRITZ

M O G U Ć N O S T I V O D O O P SK R B E U B E N K O V A Č K O M K R A JU PO V R ŠIN SK IM I P O D Z E M N IM V O D A M A

Sažetak U benkovačkom kraju padne oborina više nego u ostalim dijelovima Ravnih kotara i Bukovice. Hidrogeološka grada i orografija terena uvjetuju razdijeIjenost terena na mnogo slivova. To onemogućava veću koncentraciju kako površinskih tako i podzemnih voda. Stoga je samo na jednom potezu (Vransko poIje i jezero) moguće koristiti izvorsku (podzemnu) vodu za opskrbu naselja. Površinskih tokova ima puno, ali su relativno kratki i većinom povremenog, bujičnog karaktera. Postoji više lokacija pogodnih za izvedbu vododrživih akumulacija iz kojih bi bilo moguće gravitacijom navodnjavati obradive površine. Limitirajući faktor su velične slivova. U terenu postoji više desetaka izvora i niz kopanih bunara. Ovi su objekti vezani uz površinski dio u cjelini nepropusnih naslaga. Karakteristika im je mala izdašnost i ujednačen režim istjecanja (izdašnosti). Ljeti mnogi objekti presuše. Najizdašniji su tada samo iznimno kapaciteta većeg od 1 1/s.

Uvod Benkovački kraj obuhvaća središnji dio Ravnih kotara i Bukovice. Ravni kotari i Bukovica su dio dinarskog krša, koji je sa svih strana omeđen morem i rijekama i to : Velebitskim, Zadarskim i Pašmanskim kanalom, Novigradskim i Karinskim morem i rijekama Krkom i Zrmanjom. Izuzetak je maleno sjeveroistočno granično područje prema Plavnom kod Pađana. Međutim u prošlosti je i taj dio bio omeđen rijekom Zrmanjom, koja je nekada bila desni pritok Krke (Fritz, 1972). U području Ravnih kotara i Bukovice najviše oborina padne baš na benkovački kraj, 900-1200 mm godišnje. U ovom radu analizirat će se hidrogeološki odnosi benkovačkog kraja te otjecanje površinskih i podzemnih voda prema moru i rijekama Krki i Zrmanji, tj. otjecanje prema erozionim bazama. Vezano s time sagledat će se i mogućnosti korištenja tih voda u području samog benkovačkog kraja. Mogućnost vodoopskrbe nekog kraja temelji se na poznavanju geološke građe i hidrogeoloških odnosa na terenu. Geološka građa benkovačkog kraja istraživana je u niz navrata za razne potrebe, i to kako pojedini lokaliteti tako i šire cjeline. Svi ovi podaci korišteni su oko izrade Osnovne geološke karte SFRJ, koja pruža najkompletni57

ji prikaz geološke građe ovog kraja. Osnovna geološka karta izrađena je po listovima M 1:100.000 a benkovački kraj obuhvaćen je s više listova (Ivanović i dr. 1973, Mamužić 1971, Mamužić i Nedela-Devidfc 1968, Majcen i dr. 1970). Hidrogeološka istraživanja izvode se tek u zadnje vrijeme. U sklopu izrade Osnovne hidrogeološke karte istražen je zapadni i sjevemi dio benkovačkog kraja (Magdalenić i Mamužić 1961), Fritz i Mamužić 1962, Prvanović 1966), dok je čitav teren obuhvaćen u okvim izrade hidrogeološke studije Ravnih kotara i Bukovice (Fritz 1976 , i 1978). Za potrebe ocjene mogućnosti izvedbe nekih površinskih akumulacija izvedeni su samo najnužniji radovi (Ivanović 1960, Cm olatac 1961, Fritz 1981). Bojanić (1958) je napisao kratki izvještaj o bušenju u Nadinskom blatu. Vrlo je koristan podatak o crpljenju bunara Tmbanj u Lišanima (obradio K. Jurković - manuskript, za potrebe OVP Split). Osim navedenih radova o vodoopskrbi postoji nekoliko dokumentacijskih materijala koje nisu pisali stmčnjaci (npr. Novak 1956) i ne mogu se uklopiti u znanstvenu obradu terena. Prema znanstvenoj podjeli krša benkovački kraj pripada erogenom boranom kršu (Herak 1977) često s inverznim reljefom u Ravnim kotarima, gdje su sinklinale grebeni a natiklinale depresije. Opći podaci o terenu Jugozapadni dio benkovačkog kraja (koji pripada Ravnim kotarima) relativno je ravan, odnosno blago je valovit. Općenito prom atrano teren se postupno uzdiže od jugozapada prema sjeveroistoku. Prelazni dio između Ravnih kotara i Bukovice visine je 200-300, a najviši grebeni u Bukovici viši su od 600 m. Idući prema sjeveroistoku raste i količina oborina. Najviše oborina padne u listopadu, studenom i ožujku. Jesen je toplija od proljeća što je posljedica utjecaja mora. Biljni pokrivač je u Ravnim kotarima uglavnom sredozemni s uvijek zelenim šikarama. U podm čju Bukovice znatan je utjecaj kopna i nalazimo degradiranu kopnenu vegetaciju s listopadnim drvećem i žbunjem. Vegetacija ovisi o litološkom sastavu tla, tako da je na karbonatnim naslagama (vapnencima i dolomitima - tipičan krški teren) uglavnom rijetka, predstavljena žbunjem, a na naslagama fliša i kvartara veći je dio zasađen kulturama. Šumarci su rijetki. Hidrografska mreža nije oskudna, ali je stalnih tokova malo. Vodotoci su vezani uz nepropusne naslage eocena i kvartara (Kiičevica, Morpolača, Bribiršnica, Baštica, Mirošnica i uz u cjelini slabopropusne naslage Bukovice (kraći povremeni tokovi bujičnog karaktera od kojih je najveći Karišnica). Površinsko otjecanje je najveće s nepropusnih naslaga fliša. U kišnom razdoblju mjesečni koeficijent otjecanja kreće se između 0,61 - 0,82. Najmanji je u razdoblju od srpnja do mjna, kada se kreće između 0,08 - 0,13 (Grčić 1973). Vransko jezero koje dijelom pripada benkovačkom kraju, ima površinu oko 30 km2. Voda je ljeti malo bočata (sadrži oko 1.000 mg C l/1 ), a najveća dubina vode je svega 4-5 m. Donedavno je bilo u kišnom razdoblju plavljeno Nadinsko blato, depresija u kršu. Izvedbom odvodnog kanala i tunela ta je površina pretvorena u obradivo tlo. Danas su još povremeno plavljene neke depresije u nepropusnim naslagama fliša (jugoistočno od Benkovca, dio Stankovačkog polja) i u podmčju Bukovice i to iza kratkotrajno intenzivnih kiša. Litostratigrafski sastav i hidrogeološke karakteristike stijena Benkovački kraj izgraduju sedimentne stijene krede, paleogena i kvartara. Dio terena koji pripada Ravnim kotarima izgrađuju naslage krede i starijeg paleogena (pa58

leocen i eocen) a teren Bukovice izgrađuju mlađe naslage paleogena (eocen-oligocen). Spomenute su stijene uzduž riječnih tokova i u depresijama prekrivene kvartamim talozima koje se talože i danas. U daljnjem izlaganju iznijeti su samo najosnovniji geološki podaci potrebni za razumijevanje hidrogeoloških odnosa. Kreda je zastupljena u starijem dijelu dolomitima i vapnencima Kj1 2, s time da učestalost vapnenaca raste prema mlađim dijelovima. Mladi dio krede Kj3 zastupljen je dobrouslojenim vapnencima. Kredne naslage izgraduju jezgre antiklinala. Paleogen leži transgresivno na naslagama krede. Libum ijske naslage PcE, razvijene su samo mjestimice, debljine do 20 m, a zastupljene su pločastim vapnencima. Foraminiferski vapnenci E>,2 zauzimaju znatno veće površine. Kredni i foraminiferski vapnenci čine vodopropusni kompleks stijena u Ravnim kotarima sa svim karakteristikama krškog terena. Na njihovoj površini ne formiraju se površinski tokovi već sva oborinska voda ubrzo ponire u podzemlje. KJastične naslage srednjeg i gomjeg eocena Ei,3 najčešće su opisane kao »eocenski fliš«. Kontinuirano su taložene na foraminiferske vapnence. Sastoje se iz lapora i pješčenjaka u izmjeni, a u najmlađim partijama taloženi su i konglomerati. U podmčju Benkovac - Ostrovičke Lišane zastupljeni su lapori, vapnenački lapori, laporoviti vapnenci i ulošci konglomerata. Naslage su u cjelini vodonepropusne i po njima teku dva najstalnija površinska toka: Kličevica i Morpolača. KJastične i karbonatne naslage gornjeg eocena Ej izgrađuju podmčje Bukovice. U podmčju benkovačkog kraja ove su naslage taložene kontinuirano na naslage Ej.j. Zastupljene su s raznolikim litološkim članovima koji se međusobno izmjenjuju vertikalno i bočno. Jugoistočno od Benkovca u starijem dijelu naslaga prevladavaju dobrouslojeni laporoviti vapnenci. Unutar njih lokalno su istaloženi grebenski vapnenci te ulošci lapora i vapnenačkih konglomerata. U središnjem nivou naslaga vapnenaca je manje a u najmladem se lapori, vapnenci i konglomerati višestmko lateralno i vertikalno izmjenjuju. Ove naslage zajedno s mladim EaOli, koje su podjednakog litološkog sastava i izgrađuju preostali dio Bukovice, poznate su u stmčnoj literaturi kao »Promina naslage« prema klasičnom razvoju na planini Promini. Propusnost im varira i u detaljima i u cjelini ovisno o promjeni litološkog sastava od nepropusnih pa do dobro propusnih partija. Čest je slučaj brzog poniranja oborinskih voda u propusne zone i pojava povremenih izvora nizvodno, na kontaktu s nepropusnim laporima. Promatrajući naslage u cjelini može ih se ocijeniti kao djelomično propusne s relativno malom efektivnom infiltracijom oborinskih voda. Kvartame tvorevine nastale su pretežno kao produkt trošenja laporovitih stijena pa ih nalazimo najviše tamo gdje teren izgrađuju lapori. U zapadnom dijelu (Smilčić potok Baštica) rasprostranjeni su i eolski sedimenti. S obzirom na pretežno glinovit sastav kvartame naslage su slabopropusne do nepropusne. Tektonska osnova hidrogeoloških odnosa Jugozapadni dio benkovačkog kraja (Ravni kotari) izgrađuju naslage krede i starijeg paleogena koje tvore više antiklinala i sinklinala što se pm žaju u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Dolmiti u jezgrama antiklinala kao djelomično propusne stijene vrše funkciju relativnih barijera koje lokalno mogu propustiti vodu u smjem okomitom na pmžanje ali ih većim dijelom usmjemje paralelno svom pmžanju. Vapnenci izgrađuju krila bora i vrše funkciju propusnih terena. Eocenski fliš Ez.i, u podm čju Ravnih kotara izgrađuje jezgm sinklinala i ne doseže duboko u podzemlje, pa premda su naslage u cjelini nepropusne vrše funkciju samo tzv. »visećih barijera« ispod koje protječu krške podzemne vode. Tek u podmčju Vranskog polja, gdje je teren na maloj nadmorskoj visini, eocenski fliš vrši funkciju barijera. Međutim u graničnom dijelu Ravnih kotara i

Bukovice eocenski fliš dolazi u krilu sinklinale šireg prostranstva i dopire duboko u podzemlje te vrši funkciju potpune barijere. Ova barijera je značajna jer u potpunosti razdvaja podzemne vode Bukovice od podzemnih voda Ravnih kotara. Ujedno je to granica dvaju tipova krša, od kojih krš Ravnih kotara obiluje podzemnim vodama dok u kršu Bukovice u sušnom razdoblju vode praktički nema. Sjeveroistočni dio benkovačkog kraja (Bukovica) jednostavnije je struktume grade. Osnovna tektonska karakteristika ovog i susjednog obrovačkog terena je blagi nagib slojeva prema sjeveroistoku i jasno izražen zonarni raspored listoloških članova. Ovakav nagib slojeva i vertikalna izmjena litoloških članova nepovoljno se odražava na akumuliranje voda u podzemlju jer onemogućava njihovu koncentraciju. Oborinske vode koje poniru u propusne litološke članove slijevaju se u širokoj zoni prema sjeveroistoku propadajući postepeno sve dublje i samo izuzetno, a i tada povremeno, izbijaju na površinu prije erozijske baze (doline Zrmanje i Krke) koja je izvan benkovačkog kraja. Lokalna erozijska baza je i dolina Karišnice i Karinsko more. Medutim, tamošnji sliv je premalen i s dosta lopara da bi zadržao značajnije vode i za sušno razdoblje pa taj kraj nema izdašnih stalnih izvora, iako u kišnom razdoblju izbijaju lokalno jaki izvori (npr. Pećina, Karišnica, izvor Gusar). Slični su odnosi u dolini sjeverno od Bjeline (jama Golubnika). Od opisanog općeg toka krške podzemne vode u Bukovici odstupaju izvori koji se pojavljuju na kontaktu Promina naslaga i nepropusnih lapora eocenskog fliša jugoistočno od Benkovca. Slivovi ovih izvora su propusne leće i manje zone u jugoistočnim padinama Bukovice. To su maleni slivovi a izvori nemaju krški režim istjecanja. Zbog prisustva slabije propusnih stijena izvori su stalnog karaktera. Donekle krški režim istjecanja ima izvor - bunar Tmbanj u Lišanima. To je povremen izvor a na mjestu izvora iskopan je bunar. U sušnom razdoblju ustanovljene su crpljenjem u bunam veće količine vode nego što tada istječe na većini spomenutih izvora. Kretanje površinskih i podzem nih voda Nakon prikaza geološke grade i hidrogeoloških odnosa, o čemu ovise mogućnosti vodooprskrbe nekog kraja, potrebno je još analizirati mogućnosti infiltriranja oborinskih voda u podzemlje i kretanje podzemnih i površinskih voda. Propusni vapnenci u Ravnim kotorima odlikuju se karakteristikom da i nakon intenzivnih i dugotrajnih kiša ne dolazi do formiranja površinskih tokova koji bi vode odvodili s njihovih površina. Osim dobre propusnosti stijena za poniranje oborinskih voda važan je i faktor što je teren uravnjen. Stoga se u podzemlju vapnenaca nalaze i kreću najveće rezerve voda. Kompletni ovi slivovi i detaljno tumačenje karakteristika pojedinog tipa razvodnica prikazani su u radu Fritz 1978. i ovdje tu problematiku nećemo tretirati. Površinski tokovi u Ravnim Kotarima vezani su uz nepropusne stijene eocenskog fliša što je u radu već istaknuto. Uz ove naslage vezane su i mogućnosti ostvarenja vododrživih površinskih akumulacija. Ulaskom površinskih tokova u karbonatne naslage vode ponim u njih ili postupno ili koncentrirano na ponorima (pritoci Nadinskog blata). Neki manji tokovi i zimske poplave vode gube se kroz ponore odmah na kontaktu s vapnencima (potok ispod Stankovaca, Guzić ponor kod Benkovca). Vode koje ponim u slivu Vranskog jezera kao i oborine koje padnu na tim površinama kreću se prema izvorima uz sjeveroistočni m b Vranskog polja, odnosno prema vmlji Živači u Vranskom jezem. To je dokazano i trasiranjem vode koje ponim na važnijim ponorima i utvrđene su prividne brzine kretanja podzemnih voda između 16 i 50 m m /s. Dakle podzemne vode vranskog sliva izbijaju na površinu u graničnom području benkovačkog kraja ili nedaleko od granice. Slivu rijeke Krke pripada teren jugoistočno do Ben60

kovca. Znatan dio tog sliva izgrađuju nepropusne stijene. Značajno je da i granični teren plodne doline Morpolače i brodskog reljefa Bukovice izgraduju nepropusne stijene pa je na završetku bujičinih tokova s Bukovice moguće izvesti vododržive akumulacije na kotama koje omogućuju dovod vode dc obradivih površina gravitacijom. U ovom slivu površinski tokovi odvode najveći dio oborinskih voda iz benkovačkog kraja u Guduću i Krku. Krške podzemne vode prihranjuju se uglavnom samo oborinama, dosta su duboko u podzemlju, izbijaju na površinu tek uz obalu Krke, gdje su zaslanjene usljed miješanja s vodom Krke (Prokljansko jezero). Slivu Bokanjac - Poličnik pripada samo malen zapadni dio benkovačkog kraja izgrađen uglavnom iz nepropusnih naslaga. U njima je izvedena i površinska akumulacija Vlačina iz koje se voda koristi za natapanje poljoprivrednih površina. Relativno malen dio krajnjeg sjeveroistočnog dijela terena pripada slivu Zrmanje i Krke. Propusno područje Bukovice u pogledu infiltracije oborina znatno se razlikuje od Ravnih kotara. Nakon dužih i osobito nakon intenzivnih oborina dolazi do formiranja niza površinskih tokova. Oni se ne formiraju podjednako brzo na cijelom području, već ovisno o zastupljenosti lapora i laporovitih stijena u terenu i o nagibu reljefa. Čest je slučaj i kratkotrajnih poplava depresija u reljefu. U vrijeme kada je teren »zasićen« vodom, Bukovicom teku tokovi tipično bujičnog karaktera. Tada je kratkotrajno aktivno i više izvora izdašnosti i preko 1 mVs. Iz opisanog proizilazi da oborinske vode u kišnom razdoblju relativno brzo ispune propusne dijelove terena, pa najveći dio oborina otječe povremenim površinskim tokovima, bujicama. U podzemlju se infiltriraju relativno skromne količine vode koje najvećim dijelom otječu u smjeru sjeveroistoka i istoka i izviru izvan benkovačkog kraja u dolini Zrmanje i Krke. Manji dio infiltriranih oborinskih voda gravitira prema izvorima jugoistočno od Benkovca. Ovi su izvori međutim malog kapaciteta i u sušnom razdoblju su samo dva, kapaciteta preko 1 1/s. Nešto je izdašniji bunar Trubanj u Lišanima. Uvjeti da se iskopaju novi bunari sličnih karakteristika su mali a svode se na teren oko završetka bujičnih vodotoka s Bukovice. U nepropusne stijene (eocenski fliš) oborinske se vode neznatno infiltriraju. Uglavnom otječu površinom formirajući okosnicu površinskih tokova u benkovačkom kraju - tokove Kličevicu i Morpolaču. Inflitracija oborina vrši se samo u trošni površinski dio stijena ili u kvartami nanos, koji često prekriva ove stijene. Debljina tog nanosa ne prelazi par metara. Ove se vode koriste preko niza kopanih bunara (ljeti često presuše), a javljaju se i izvori ali male izdašnosti. Najizdašniji ljeti jedva prelaze kapacitet 1 1/s (npr. Lavan zapadno od Pristega). Najviše izvora nalazimo u krajnjem zapadnom dijelu terena.

Zaključak Područje benkovačkog kraja nalazi se u središnjem dijelu Ravnih kotara i Bukovice i tu padne više oborina nego na okolni teren. Međutim orografija terena i hidrogeološka građa uvjetuju da se površinska i podzemna voda kreću od centralnog dijela (okolica Benkovca) u raznim smjerovima. Stoga benkovački kraj zauzima periferne dijelove osnovnih hidrogeoloških slivova u Ravnim kotarima i Bukovici. To su slivovi Vranskog polja i jezera, Novigradskog i Karinskog mora i rijeke Krke. Krajnji sjeveroistočni dio terena pripada još slivovima Zrmanje i Miljacke (jaki izvor u dolini Krke), krajnji zapadni dio slivu Bokanjac - Poličnik a malen dio jugoistočnog terena slivu Pirovac - Vodice. Ovi glavni slivovi dijele se još na lokalne slivove.

Neobično živa razdijeljenost terena na mnogo slivova ne omogućava znatniju koncentraciju kako površinskih tako ni podzemnih voda na području benkovačkog kraja. Koncentracije podzmenih voda interesantne za vodoopskrbu nalaze se uz erozione baze navedenih slivova koje su izvan benkovačkog kraja. To su rijeke Krka i Zrmanja te morska obala i polja uz obalu na niskim nadmorskim visinama (Vransko poIje, Bokanjačko blato). Od navedenih erozionih baza samo Vransko jezero i polje dijelom pripadaju benkovačkom kraju. Uz sjeveroistočni rub Vranskog polja na kontaktu propusnih vapnenaca i nepropusnog fliša izbijaju podzemne vode tog sliva na više izvora. Iz najizdašnijeg - Kakme, opskrbljuje se vodom Benkovac. To je ujedno i jedina lokacija gdje se koristi krška podzemna voda. U ostalom području benkovačkog kraja koriste se podzemne vode inflitrirane u površinski, trošni dio u cjelini nepropusnih naslaga fliša i kvartara i to preko niza kopanih bunara i na izvorima. To su vodni objekti koji ljeti često presuše ili im je izdašnost mala. Najizdašniji izvori jedva kapacitetom prelaze 1 1/s pa su te vode pogodne samo za opskrbu domaćinstava u neposrednoj okolini. U području Bukovice stanje je još slabije. Osnovne krške podzemne vode koncentrirane su u većoj mjeri u blizini rijeka Krke i Zrmanje. Nekoliko stalnih vodnih objekata u Bukovici nalaze se izvan benkovačkog kraja (npr. Pećina Bruška, Bijela voda, Mali i Veliki bunar). Ovi objekti prihranjuju se iz lokalnih pripovršinskih (»visećih«) slivova, pa im je izdašnost ljeti mala, ispod 0,2 1/s (ustanovljeno mjerenjem i pokusnim crpljenjem). Površinski tokovi Benkovačkog kraja vezani su uz nepropusne stijene i uz brdsko područje Bukovice. Pretežno su to samo povremene bujice. U gotovo svim površinskim tokovima postoje povoljni hidrogeološki uvjeti za izvedbu vododrživih akumulacija. Međutim limitirajući faktor za njihovu izvedbu je veličina sliva uzvodno od pregrade, jer su vodotoci u perifemim dijelovima spomenutih hidrogeoloških slivova Ravnih kotara u Bukovice. U razmatranju je više takvih relativno malih površinskih akumulacija na pogodnom mjestu za natapanje plodnih površina u dolini Morpolače. Iz navedenog je vidljivo da su mogućnosti vodoopskrbe u benkovačkom kraju skromne, nedovoljne za današnje potrebe. Rješenje je pronađeno u opskrbi putem Regionalnog vodovoda sjeveme Dalmacije, kojima će se dovesti vode jakih krških izvora na desnoj strani Zrmanje uzvodno od Obrovca (vode ličkih ponomica i Velebita).

62

Litera tu ra : L u k a B o ja n ić , Izvještaj o vodoistražnim radovima u Nadinskom blatu, Zagreb, 1958, Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 2938. Ivan C r n o l a t a c , Geologija i hidrogeologija područja Baštice u vezi s ostvarenjem akumulacionih bazena, Zadar, 1961, Fond str. dok. »Agrozadar«. Franjo F r i t z , Razvitak gomjeg toka rijeke Zrmanje. Krš Jugoslavije, Zagreb, 1972, 8/1, str. 1-16. Franjo R i t z , Ravni Kotari - Bukovica. Hidrogeološka studija, Zagreb, 1976, Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 112/76 Franjo F r i t z , Hidrogeologija Ravnih Kotara i Bukovice, Krš Jugoslavije, 10/1, Zagreb, 1978, str. 1-43. Franjo F r i t z , Sliv Krivca jugoistočno od Benkovca. Male akumulacije. Hidrogeološki izvještaj, Zagreb, 1981, Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 335/81. Franjo F r i t z i Pavao M a m u ž i ć , Geološka i hidrogeološka istraživanja na listu Zadar, 52-25/3,4, Knjiga I, Zagreb, 1962, Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 5536. Vukašin G r č i ć , Meteorološka stanica Baštica. Klimatska funkcija vjerojatnosti, Zadar, 1973, Fond str. dok: »Agrozadar«. Milan H e r a k , Tektogenetska osnova klasiflkaciji krških terena, Krš Jugoslavije 9/4, Zagreb, 1977, str. 227-238. Ante I v a n o v i ć , Geološka karta sliva Kličevice, Zagreb, 1960, Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 3364. Ante I v a n o v i ć i dr., Osnovna geološka karta SFRJ. List Obrovac 1:100.000, Beograd, 1973, Sav. geol. zavod. Antun M a g d a l e n i ć i Pavao M a m u ž i ć , Geološka, hidrogeološka i inženjerskogeološka istraž. lista Obrovac 53, Zagreb, 1961, Fond str. dok. Geol. zavoda br. 3400. Žarko M a j c e n , Osnovnageološka karta SFRJ. ListZadar 1:100.000, Beograd, 1970, Sav. geol. zavod. Pavao M a m u ž i ć , Osnovna geološka karta SFRJ. List Šibenik 1:100.000, Beograd, 1971, Sav. geol. zavod. Pavao M a m u ž i ć i Donata N e d e l a - D e v i d e , Osnovna geološka karta SFRJ, List Biograd 1:100.000, Beograd, 1968, Sav. geol. zavod. B. N o v a k , Ispitivanja mogućnosti opskrbe vodom Bukovice, Split, 1956, Fond str. dok. OVP, Miloš P r v a n o v i ć , Tumač za osnovnu hidrogeološku kartu lista Obrovac, 51/2,3, i 4, Zagreb, 1966, Fond str. dok. »Geotehnika«.

S u m m a ry G RO U N D A N D S U R F A C E W ATER SU P P IY F E A SIB IL IT E SIN THE A R E A O F B E N K O V A C (C R O A T IA ) The rainfall in the area o f Benkovac is greater than in otherparts o fR a vn i Kotari and Benkovac, Hydrogeologic conditions and relief o f the terrain cause a very developed surface drainage pattem. It enables the concentration o f both surface and ground waters. Therefore spring (ground) water can be used from on!y one sector for public water supply: the polje and lake o f Vrana (Vransko polje and Vransko jezero). The area is abundant o f streams, but they are rather short and mostly intermittent and torrential. There exist many sites suitable for good surface storages from which the arable land coud be irrigated by gravitational f!ow. The size o f drainage basins is a coutrolling factor. In that area, there are several dozens o f springs and dug wells getting water from the superficial portion o f generally impermeable sedimentary rocks. They are characterized by a low yield and small variation o f discharges. During summer many springs and wells dry. The most yielding o fth em do not yield more than 11/s at the end o f dry season.

63

••

LUCIJAN KOS

B U K O V IC A I RA V N I K O T A R I Historijsko-geografsko, ekonomsko-prometno i političko-upravno značenje

Sažetak Sjevema Dalmacija sastavljena je od otoka, obale i zaleda, te obuhvaća i mikroregije Bukovicu i Ravne kotare. Ovaj kršni kraj bio j e u prošlosti »tamp o n « područje između Mlečana i Turaka, koji su se medusobno obračunavali razarahjima, paležima i progonom našeg stanovništva. Posljedica ovakvih stoljetnih ratnih prilika bila je teška zaostalost ovog kraja bez ikakvih uvjeta za živcft. Naselja medusobno raštrkana nisu imala jačeg privrednog centra, koji bi ih okupljao i unapredivao. Stoga i historijsko-geografska granica Bukovice i Ravnih kotara na sjeverozapadu u pravcu Novigrada i Nina, te na jugoistoku u pravcu Skradina i Knina nije bila točno odredena, radi čega je Bukovica u demografskom pogledu prelazila u Ravne kotare i obratno. Istom p o oslobodenju zemlje ovom najnerazvijenijem dijelu naše republike pristupilo se je s ciljem da ga se ekonomski i prometno podigne. K ako je Benkovac najveće cestovno čvorište Ravnih kotara i Bukovice preko koga prelazi i željeznička pruga Knin - Zadar, to su nove cestovne magistrale - bukovička na relaciji Maslenica - Obrovac - Žegar - Ervenik - K nin (60 km ) i ravnokotarska na relaciji Posedarje - Zeleni Hrast - Benkovac - D m iš (56 km ) osnova za industrijski razvoj cijelog ovog kraja. Industrija kamena, prehrane, kože i obuće, drvna i grafička industrija, tekstilna i druge industrije uz poljoprivredu i turizam općina Benkovac, Biograd, Obrovac i Knin uz gradske centre Zadra i Šibenika baza su daljnjeg ekonomskog prosperiteta ove regije. Realiziranjem ovih ciljeva, Bukovica i Ravni kotari u novim društvenoekonomskim uvjetima postat će ravnopravni partner ne samo sjeveme Dalmacije, već će se i uspješno uključiti u cjelokupnu privredu naše zemlje.

I. U prostomoj podjeli svake zemlje, pa tako i naše - historijsko, geografsko, ekonomsko, prometno i upravno značenje njenih makro i mikroregija je od naročite važnosti za što bliže upoznavanje specifičnosti tih regija, njihovog privrednog potencijala, broja, zanimanja i stmkture stanovništva. Tako i Dalmacija kao cjelina i jedna od 4
5 - BENKOVAČKI KRAJ ... ZBO RN IK 1

65

makroregije SR Hrvatske ima mnoge posebnosti, a osobito njena tri pojasa: otoci, obala i zagora. Svaki od ovih pojasa ima svoje prirodno, ekonomsko i društveno obilježje, ali i svoje specifičnosti (migracija stanovništva, privredna razvijenost, prometne veze i sl.). Obalni centri i njihov utjecaj na zaleđe - zagoru i otoke odlučni su da se Dalmacija kao makro regija dijeli na sjevemu s gradovima Zadrom i Šibenikom, na srednju sa Splitom i na južnu regiju s Dubrovnikom. II. U sjevemoj Dalmaciji među mikroregionalne centre spadaju Benkovac,1 Biograd n /m .2 Knin i Obrovac.1 Na njihovom širem podračju prostire se Bukovica4 u većem dijelu sjeverodalmatinske zagore u površini od 853 kmJ sa 28.612 stanovnika u 40 naselja (podaci iz 1981. god.). Bukovica je smještena između južnih padina Velebita i Ravnih kotara, Karinskog mora i rijeke Zrmanje, te srednjeg toka rijeke Krke. Ona je vapnenačka ravan, visine 250-300 m sa brdovitim proplancima (Jurišinka 674 m, V. Prosek 658, Ivanova Glavica 653, Kunovac 640, Orljak 573, Vršina 565, Stari vrh 552, Uvezac 549, Visibaba 544, Bjeline 493, Debelo brdo 363 i Zečevo 325 m). - Južno od Bukovice u pravcu priobalja prostiru se Ravni kotari’ u površini od 996 km1 sa 62.024 stanovnika u 80 naselja (podaci iz 1981. god.). Ovi Kotari smješteni su između Bukovice i mora (Novigradskog i Karinskog), te zadarsko-pašmanskog kanala, donjih tokova Zrmanje i Krke. Dok Ravni kotari na sjeverozapadu prelaze u Ninsku i Ljubačku dragu, dotle se njihov jug i jugoistok ističu brojnim brežuljcima (Mijavica 413 m, Daleko brdo 341, kota kod Stankovaca 326, Cmagora 305, Vukšić 283, Stražbenica 252, Morovača 224, Sopalj 221 i Brda 202 m) uz više udolina Nadinska, Vranska i dr. i s Vranskim jezerom, 30,16 kmV Nadinskim blatom 4,88 km2, Bokanjačkim blatom i dr. S obzirom na konfiguraciju tla, Ravni kotari su većim dijelom ratarski, a manjim dijelom stočarski kraj, dok je Bukovica pretežno stočarski kraj uz ratarsku proizvodnju.

1 Naziv Benkovac (Bencovaz, Benchovaz, Bencovazzo i sl.) potječe po jednima od hrvatske kneževske obitelji Benković iz 1468. g. koji su dobili u posjed Kaštel (castrum Benchovich), a po drugima od livanjskih begova Benkovići iz 1527. g. koji su ga dobili u feud. G. 1620. spominje se beglerbeg Ibrahim Begović kao gospodar ove utvrde (Ivanković, Ž., Postanak i razvitak Benkovca, Benkovačka kronika, br. 1/1953, str. 2-7). 3 Do rušenja od strane Mlečana 1125. g. BIOGRAD je bio krunidbeni grad, urb regia s prirom i biskupom na čelu. Od tada je Biograd selo, seoska zajednica s više plemena (Jeličići, Pelicarići i dr.) na čelu sa staiješinom, kapitanom, harambašom, rondašima i dr. Istom po osnivanju općine i suda početkom XIX stolj. on se počeo uzdizdati u gradić; pored otudenog Zadra postao je manji ekonomski centar; poslije rata sve više raste u istaknutije političko-upravno i ekonomsko središte. J U zadarskoj okolici ima više lokaliteta pod nazivom Obrovec, Obrovic, Hobrovec i sl. OBROVAC, tal. Obrovazzo razvio se je u blizini rimskog castruma Clambetae. Stari pisci spominju ovo naselje pod imenom Argyronton, Riporum (Ptolemej); Argyruntum (Plinije); Clambetae (Antonijev Itinerarij); Ourorum, Ouporo, Bravizo, Obbrovizo, Obratium, Obruazzo i sl. (D. Farlati) i dr. Naziv Argyruntum, Argyronton i sl. je vjerojatno naselje Starigrad-Paklenica. 4 U prošlosti zvana i Bukovizza, Bucovitza i sl., koji naziv potječe vjerojatno od riječi »bukovina« - vrsta bukve (Fagus sylvatica), jer su se tu u davnini prostirali veliki kompleksi bukove šume. Po nekima naziv potječe od patuljaste biljke bukavca, koja je ovdje rasla u ogromnim količinama, a ima je i danas. 1 Naziv »Ravni kotari« zvani i zadarski, vlaški, a u narodnoj pjesmi i »bijeli«, »krv »kameni i kršni« potječe od razmjemo prostrane niske ravnice do 200 m n /m između donjih tokova Zrmanje i Krke uz više nižih brežuljaka s blagim padovima u trokutu Novigrada, Zadra i Skradina s centrom Benkovac. Prema A. Fortisu ovo je područje bilo »široko polje pljačkanja« od strane Turaka, čije je stanovništvo »ljubeznih manira, puno poštovanja i miroljubivosti«, ali i »široko polje gizdavosti Mletčanima... poprište turske sile i mletačke lukavosti...« (Andrović, Po ravnim Kotarima i kršnoj Bukovici, str. 38 i 44). 6 Vransko jezero dugo je 14 km, široko 4 km s najvećom dubinom 3,90 m. 66

Ovo prostrano zaleđe Bukovice i Ravnih kotara u ukupnoj površini od oko 1850 km2još od najstarijih vremena služilo je obrani Zadra, ilirsko-rimskog Jadera, Jadere s nizom utvrda (castrumi, kule) iz različitih razdoblja, i to Dračevac (Malpaga),’ Zemunik (Zemonicum),* Karin (Carinum),’ Nadin (Nedinum), Obrovac (Clambetae), Nin (Aenona), Podgrade (Asseria), Medvide (Hadra), Dobropoljci (Alveria), Ivoševci (Burnum), Vrana (Aurona), Biograd (Blandona) i dr. Ovaj su prostor obuhvaćale i stare hrvatske župe Ninska sa sjedištem u Ninu, Sidraška u Biogradu, Lučka u Ostrovici i Bribirska sa sjedištem u Bribiru. Dok je Zadar bio glavni grad bizantske Themae, dotle je njegovo agramo-stočarsko zalede s urbiumom živjelo u starim zajednicama, rano i kasno-srednjovjekovnim seoskim općinama, zajednicama prema kojima se je grad sve više širio i s njima formirao prostranu upravno-ekonomsku cjelinu zvanu distrikt.1 0 Jedan od najvažnijih trgovačkih putova vodio je iz Zadra zaobilazeći Velebit u pravcu Ostrovice i Knina, gdje se spajao s cestom kroz dolinu Une zvanu i »velika« cesta (via magna), a ova je išla iz Slovenije preko Zagreba i Siska do Bihaća i dalje prema Jadranu. Pomanjkanje lokalnih i regionalnih komunikacija zadarskog zaleda uvjetovalo je, da se je ovo područje, uključujući na sjeveru Ninski, Ljubački i Novigradski distrikt, a na jugu Ostrovički i Vranski distrikt razvilo u pravcu pomorske trgovine1 1i sve većom naseljenošću stanovnika (1527. god. na ovom je području bilo 24.041 stanovnik), iako su mletačko-turski ratovi, ratna pustošenja, kuge i sl. prorjeđivale živalj ovog kraja i dovodile do njegove sve veće migracije. Srednjovjekovne utvrde - kastrumi Novigrad, Nadin, Tinj i Vrana, a na obali Turanj i Biograd sa Zadrom u ovim burnim ratnim vremenima sačinjavali su integralno područje. Zadarski distrikt u političkom, upravnom i ekonomskom pogledu s graničnim distriktima (njih 5) bio je jedinstveno područje počam od Velebitskog kanala i Novigradskog mora, pa do Zadarskog i Pašmanskog kanala, jer su oblici gradske privrede izravno ovisili o proizvodnim mogućnostima privrede zaleđa i obr. Ova prostrana zadarska regija obuhvaćala je i područja izvan Bukovice i Ravnih kotara te je mogla već tada imati površinu veću od 5.834 km2 (kopna 2.127, otoka 673 i mora 3.034 km2 ).1 2 Dok je otočni dio zadarskog distrikta bio posve oblikovan i prostorno određen obuhvaćajući otoke od Premude, Silbe i Oliba do Komata i Vrgade, dotle se je njegovo kopneno područje postepeno širilo do rijeke Krke i dalje. U prvoj polovici XV stolj. zadarski distrikt imao je razmjemo malu površinu od oko 450 km2 s otocima oko 900 km2 , jer je obuhvaćao područje antičkog agera do linije Diklo-Bokanjac-Cm o-Babindub-Bibinje tj. do granica starih hrvatskih županija. Istom kasnije on je proširio svoje granice do linije Grusi-M urvica-Zem unik, a zatim i do linije Nadin-Jošani-G orica-Rogovo i izbijao je na more između Biograda i Pakoštana (selo Pakoštane je u Vranskom distriktu).1 3
7 Nazvan po mlet. generalu Malpaga, koji je ovdje 1402. g. podigao tvrđavu da bude stražamica Zadra. * Poznat i kao Zamen, Semelnico, Semolnico i sl. nazivi su rimske utvrde. ’ Zvan i Korinion po Ptolemeju; Cari, Carin, Corinium, Corinis i sl. po Pliniju; Coriton, Corinthio po Ravennateu i dr. 1 0 U izvorima je poznat districtus, jurisdictio Jadre zvan i comitatus, confmio, territorium, astarea, ager. Početkom XV st. obalnootočna Dalmacija bila je podijeljena u 8 distrikata (Osor, Rab, Zadar, Šibenik, Split, Brač, Hvar i Korčula). Od ovih je Zadarski distrikt bio najveći i obuhvaćao je s otocima i sa zaleđem oko 1150 km1 (poslije 1409. g.), uključujući dio Bukovice i veći dio Ravnih kotara. 1 1 »... svi brodovi što plove Jadranom nakrcani žitom, vinom i drugim..., osim rijetkih što plove vanjskim putom, moraju proći zadarsko-pašmanskim kanalom..., tko je gospodar Zadra..., gospodar je brodova što prolaze spomenutim kanalom...« (Iz izvještaja zadarskog kneza M. Antonio da Mula, sindika 1540/42). 1 2 Rubić. I., Neki problemi geografije Zadra i njegove regije, Zbomik »Zadar«, Zagreb, 1964, str. 10. 13. Iz diela T. Raukar, Zadar u XV stolj., Zagreb, 1977, str. 45 i d.
.5*

67

Iz djela T. R a u k a r , Zadar u XV stoljeću str.

Područje Bukovice od Zrmanje i Podgorja1 4 do Krke dijeli se na: a) Gomju, Obrovačku Bukovicu s naseljima Bilišane, Karin, Kruševo, Medveđe, Obrovac, Zelengrad, Žegar i dr. Centar ovog dijela Bukovice je Obrovac. b) Donju, Kistanjsku Bukovicu s naseljima Biovičino selo, Đevrske, Ivoševci, Kistanje, Nunić, Padene, Radučić, Zečevo i dr. Centar ovog dijela Bukovice su Kistanje. Područje Ravnih kotara »od Nina do Knina« još od prve mletačke vlasti iza 1409. god. prostiralo se je ne samo zadarskim zaleđem, već ono je išlo i znatno dalje, i
POVRŠINA, STANOVNIŠTVO I NASEUA (podaci za 1905. god.)
Broj naselja Područjc Površina (u km 1) Stanovništvo Varoši Sela U kupno V ažnija naselja

BUKOVICA

819

25.496

2

31

Kistanje, Obrovac i dr. 8 Karin, Obrovac i dr.

Od toga: Gomja, Obrovačka, »Gornji svijet« Donja, Kistanjska, »Duboka«, »Prava« RAVNIKOTARI

273

8.499

1

7

546 1.852

16.997 52.274 32.522
1 0 .0 0 2 -

i

22

23 88 52
20

Đevrske, Kistanje i dr. Benkovac, Obrovac i dr. Benkovac, Novigrad, Obrovac i dr. Sukošan, Zemunik i dr. Biograd, Stankovci i dr.

5 4

93 48
20

Od toga: a) Kotar gomji (obuhvaća i 1.178 dio Bukovice) b) Kotar srednji c) Kotar donji »Donje primorje« UKUPNO: d) Dijelovi područja Nina Zadra, »Gomje Primorje«, »Ninski kotar« PODGORJE (Obalno i ostalo područje pod Velebitom) SVEUKUPNO: 316 358 2.671 158

9.750 77.770 4.574

1 7 -

20

21 124 9

117 9

Petrčane, Privlaka, Ražanac, Vir i dr. Ervenik G., Tribanj, Starigrad i dr.

470 3.299

10.928 93.272

7

11 137

11 144

(Iz djela A n d r o v i ć J I . : Po ravnim Kotarima ikršnojB ukovici, Zadar, 1909, II izd., str. 35-37, 87 i 244).

1 4 PODGORJE obuhvaća obalno podrućje od ušća Zrmanje do Karlobaga uz Velebitski kanal ranije zvanim i Vlaškim, Podgorskim morem; Morlački kanal (Canale della Morlacca, Canale dei Morlacchi), ali i padine Velebita između Zrmanje i Krke u ukupnoj površini od 2322 km1 sa 15 većih naselja (Bilišane, Ervenik G. i D., Jasenice, Krupa, Kruševo, Mokropolje, Muškovce, Seline Slivnica, Starigrad, Tribanj, Vinjerac, Zaton i Žegar).

69

to na sjeverozapadu do Karlobaga, obalnim pojasom Podgorskog, Vlaškog mora, a na jugoistoku čak »i do rijeke Cetine«. U geografsko-ekonomskom pogledu, Ravni kotari, analogno gomjoj i donjoj Bukovici dijelili su se u 3 proširena kotara, i to: a) G om ji kotar sa naseljima Benkovac, Islam G. i L., Ivoševci, Karin D. i G., Kistanje, Novigrad, Obrovac, Posedarje, Privlaka, Radučić, Ražanac, Smilčić, Vinjerac, Vir i dr. Centar ovog dijela Kotara je Benkovac. b) Srednji kotar PK sa naseljima Bibinje, Bokanjac, Cmo, Galovac, Murvica, Nadin, Perušić B., Sukošan, Škabmje, Šopot, Z em unik i dr. Centar ovog dijela Kotara je Zemunik. c) Donji kotar sa naseljima Biograd, Filipjakov, Kakma, Pakoštane, Polača, Raštane D. i G., Stankovci, Tinj, Turanj, Vrana i dr. Centar ovog dijela Kotara je Biograd na moru. Prema tome, srednjovjekovni Ravni kotari obuhvaćali su i znatan dio Bukovice (Karin, Kistanje, Obrovac i dr.), kao i ostala područja sjeveme Dalmacije tj. njihova su se područja međusobno »prelijevala«, jer između te dvije i ostalih mikroregija nije bilo jasno određene granice (migracija, ratovi i sl.). Takvi prošireni Ravni kotari obuhvaćali su koncem XVIII stolj. površinu od oko 2.000 km2 s oko 60.000 stanovnika nastanjenih u preko 100 naselja, što je u to vrijeme mletačko-turskih sukoba predstavljalo veliku prenapučenost. Od naročite je važnosti da su se ova 3 područja - Bukovica, Ravni kotari i njihovo Podgorje u prošlosti, kako je i istaknuto međusobno »preklapali« u 29 naselja, i to : -Bukovica i Ravni kotari u 23 naselja (Bilišane, Biovičino Selo, Brgud, Bruška, Đevrske, Ervenik D., Ivoševci, Karin, Kruševo, Kistanje, Kolašac, Medviđe, Mokropolje, Modrino Selo, Nunić, Obrovac, Popović, Radučić, Rodaljice, Rudele, Zečevo, Zelengrad i Žegar); - Bukovica, Ravni kotari i Podgorje u 4 naselja (Bilišane, Kmševo, Mokropolje i Žegar), - Ravni kotari i Podgorje u 2 naselja (Slivnica i Vinjerac). Ovdje nam se postavlja pitanje kako, kada i zašto je došlo do ovih podudaranja područja i preklapanja naselja od kojih su neki i u Bukovici i u Ravnim kotarima, a naročito veći - Obrovac, Kistanje, Đevrske i dr., a 6 naselja čak i u, Podgorju? Odgovor nalazimo u činjenici da je područje zagorskog dijela sjeverne Dalmacije još od XVI stolj. bilo poprište teških sukoba izmedu Mlečana i Turaka. Njihova se je đržavna granica stalno pomjerala upravo na ovom dijelu1 5 tako, da je njegovo stanovništvo prebjegavalo, pretežno iz turskog na mletački teritorij, a manjim dijelom i obratno. Oni su na turskom teritoriju obrađivali zemlju pod zakupom, često i kao mletački podanici. Ovo i iz razloga, što uski primorski pojas u vlasti Venecije nije bio dovoljan da može prehraniti i domaće i prebjeglo stanovništvo iz turskog dijela Dalmacije izvan crte Nin-Nadin-Vrana, pa je stoga dio tog stanovništva prešao i na obližnje otoke, stanovništvo Bi"ogradskog primorja čak i u Istru. Mlečani su često u borbama s Turcima, a naročito u novoosvojenim krajevima dijelili b esplatno zemlju - pašnjake, šume i livade prebjeglom stanovništvu, oslobadaTisu ga plaćanja poreza i dmgih daća, a u nerodnim godi-

“ Mlečani su proširili svoju vlast: - iza Kandijskog rata (1645-1669) u Ravnim kotarima (Zemunik, Vrana, Nadin i dr.) zauzevši i tvrđave Knin, Klis, Omiš i dr. - acquisto vecchio - linea Nani; - pobjedom Svete lige protiv Turske, kojoj su pristupili i Mlečani pali su im u ruke mirom u Karlovcima 1699. g. Knin, Senj, Zadvarje, Vrgorac i Gabela, te Boka kotorska i Budva -acquisto nuovo - linea Grimani; - iza Morejskog rata (1715-1718) Mlečani su Požarevačkim mirom pomakli svoju granicu Dalmacije prema Hercegovini -acquisto novissimo - linea Mocenigo.

70

nama su ga čak i pomagali u hrani. Ali čim bi nestala turska opasnost, Mlečani su se vraćali nasilju nad tim stanovništvom,~oduzimali b! mu zemlju, udarali bi mu namete i sT_Poznate su pobune stanovnika Biograda i Pakoštana 1692. god. kad su ovi u Vrani izvršili smrtnu presudu nad zadarskim plemičem Bartulovićem, a poznate su i pobune stanovništva protiv mletačkog zuluma preko zadarskog plemića Šimuna Fanfogne koji je imao u zakupu Bukovicu i Ravne kotare. God. 1704. došlo je do pobune i u selu Žegaru, čije je stanovništvo krenulo na Obrovac i tu oslobodilo zatvorenike i zaplijenjenu "StokuT Na poziv narodnog svećenika Petra Kuridže podignut je bio opći ustanak izmedu_Zrm anjelJK jka, koji je spriječio daljnje ubiranje desetine i odvoz hrane u Zadar. Pred navalom Mlečana su kolovođe ove pobune P. Kuridža i glavari Nanić i Žaletić pobjegli u Ljku, jer su bili osuđeni na smrt i na gubitak imetka. Bukovčani i Kotarci oslobađajući se turskog ropstva nisu htjeli da im novi gospodari - Mlečani nameću novi jarm. Venecija osvajanjem novih teritorija rušila je zatečena naselja, uništavala plodove i širila pustoš, a stanovništvo raseljavala, kako bi Turcima - njihovim begovima, agama i trgovcima, te vojnim posadama onemogućila uvjete za život na tom graničnom teritoriju,' te ih tako držala što dalje od svojih gradova na obali. Bukovica i Ravni kotari predstavljali su često i »ničiju«_ zemlju, koju su Turci napuštali, a Mlečani je ne bi okupirali, kako bi preko takvog »mrtvog<^pojasa odalečili neprijatelja od svojih primorskih i otočkih posjeda. Kako se je mletačko-turska granica stalno mijenjala, to su prebjezi s tako nesigumog teritorija dolazili i do same obale i otoka; oni su se nastanjivali u donjem i gomjem Primorju - u Pakoštanima, Biogradu, Filipjakovu, Tum ju, Krmčini, Sukošanu i Bibinju, te Diklu, Petrčanima i Zatonu; Karinu, Obrovcu, Novigradu i dalje do pred same gradove - na zapadu Zadar i Nin, a na istoku Skradin, Knin i Dmiš, a prelazili su čak i na otoke Vir, Pag, Ugljan, Pašman, Vrgadu, Murter i dr. Upravo ova »prisilnaa seoba Bukovčana, a još više i Kotaraca uzrokom je »preklapanju« dijela Bukovice i Ravnih kotara - njihove postojbine, kao i proširenju njihovih naselja izvan prvobitne geografsko-ekonomske cjeline tih dviju mikroregija. Neprijatelj - i Mlečani i Turci nemilosrdno su mšili i palili njihova ranija naselja, odvodili im stoku i poljoprivredne proizvode, tako da je Mlečanin Solvago f629. god. obilazeći ovaj kraj nailazio na razorena i nenaseljena sela.ls I dmgi Mlečanin, poznati putopisac A. Fortis u svom djelu »Viaggio in Dalmazia« iz 1776. god. opisujući život i običaje stanovnika Bukovice i Ravnih kotara, zove to stanovništvo Morlakima i ističe njihova osnovna obilježja.1 7 Kako se je Lički sandžakat prostirao sve do rijeke Krke, to je pod njime bila i Bukovica i Ravni kotari, a turske utvrde Nadin, Vrana. Ostrovica i dr. branile su to podmčje od Mlečana. III. Padom Mletačke Republike 1797. god. nastale su u Dalmaciji km pne političkodmštvene, ekonomske i kultume promjene. Prva austrijska (1797-1806), francuska (1806-1813) i dm ga austrijska uprava (1813-1900/1918) unijele su u upravu, privredu i sudstvo velike promjene. Dok je Dalmacija za vrijeme Venecije gotovo puna 4 stoljeća neprekidne vladavine imala gotovo kolonijalno značenje, od tada Dalmacija kao dio buduće Trojedne kraljevine još pod neposrednom upravom Beča postojala je sve više državno-pravna cjelina. Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. god. Dalmacija je ušla u sastav Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

■ “ U izvještaju Solvaga navode se 54 sela Ravnih kotara, koja nisu zatečena »in natura e in essere« tj. bila su razorena i popaljena (Andrović, 1. c., str. 40). " Naziv dolazi iz Maurovalacchi, Morlacchi, Morovlasi, Moroulachi, moro Vlasi, cmi Vlasi i sl., pod tim se nazivom smatra domaće stanovinštvo mletačke Dalmacije.

72

Nova uprava je raskrstila odnose sa starim srednjovjekovnim ustrojstvom, osnovanim dijelom na statutamom pravu, a dijelom na kolonijalnom sistemu Mletačke Republike i počela je unositi osnovne elemente modeme uprave i sudstva na bazi podjele vlasti. Tako je Dalmacija u XVIII stolj. bila podijeljena u 26 upravnih jedinica, uključujući ovdje i 14 autonomnih gradskih komuna (Zadar, Šibenik, Nin i dr.) na čelu s generalnim providurom (proveditore generale), koji je u ime Mletačke Republike vršio upravno-političku, sudsku i vojnu vlast. Ovaj providur upravljao je i novopripojenim podmčjima (acquisti nuovi e novissimi), koji su sačinjavali 5 okmga ( Obrovac, Knin i dr.), a njihovim naseljima upravljali su serdari, harambaše, čauši, odnosno panduri, birani od naroda.1 * U obalnom i u priobalnom pojasu sa starom upravom u Ravnim kotarima u odnosu spram Bukovice, iako ovi Kotari imaju veću sušu, ali zato plodniju zemlju, njihova je poljoprivreda donosila znatn<? veće prinose nego li u zagorskijem dijelu, u Bukovici. Seljaci ovih krajeva živjeli su iz već navedenih razloga manje s motikom i plugom, a višeTpuilčom i hladnim oružjem u mci što lm je donosilo Dogati plijen, a borba s •Tttrcnfia činila ih je i junacima, ali zato ih je sve to udaljavalo od stalnog bavljenja poljoprivredom - ratarstvom i stočarstvom. To je i bio osnovni razlog što je uprava bila ovdje zanemarena, osim redovitog ubiranja poreza i dmgih daća, kako od strane Mlečana, a tako i od Turaka. Generalni providur Francesco Grimani pokušao je još 1756. god. pomoći seljacima i riješiti agramo pitanje, smanjiti im, čak i ukinuti obaveze podavanja plemstvu i crkvi, ali u tome nije uspio zbog bojazni od naprednijeg obrađivanja zemlje, što bi u stvari umanjilo njihov borbeni duh i stoljetnu praksu izrabljivanja i pljačkanja siromašnog seljaštva.1 9 Cijelo podmčje Dalmacije podijeljeno j e bilo 1798. god. u 22 kotara - Mistna starješinstva (Superiorita locali), i to u Zadru, Ninu, Novigradu - Obrovcu, Kninu Šibeniku, Skradinu i dr.2 0 Na čelu kotara (contado, »krajina«) nalazio se je pukovnik. Kotar se je dijelio u više manjih podmčja - razdjela (riparti) na čelu sa serdarima i njihovim zamjenicima. Tako je zadarski kotar imao 4 razdiela medu kojima je bio i »vlaški« razdjel (Riparto alla Morlacca), koji je obuhvaćao podmčje Bukovice i Ravnih kotara. Svaki od ovih razdjela bio je prema potrebi podijeljen u manja podm čja sastavljenih od jednog ili više sela na čelu s harambašom i njegovim pomoćnikom (sergente), te s 2 čauša. Pukovnici i serdari su, osim izvršnih i upravnih poslova, vršili i sudsku vlast u imovinskim sporovima manje vrijednosti s pravom žalbe na Prvostepeni i Dmgostepeni sud u Zadru (Tribunale di prima Instanza e Corte d’Appello.2 1 Pored ovih, djelovali su i Pomirbeni sudovi (Giudizii di pace, G. arbitri) za rješavanje manjih sporova i uz pristanak stranaka. Ovi sudovi bili su u Novigradu, Obrovcu i dr. Za francuske uprave ovi Pomirbeni sudovi sudili su u građanskim i krivičnim predmetima (poljske štete, međe, smetanje posjeda, zakupi i najam, uvrede i svađe, služnosti i sl.) na podmčju kotara, i to u : - u Zadru za podmčje Nina i Novigrada, - u Obrovcu i za podmčje Bukovice i Ravnih kotara, - u Kninu, Skradinu, Šibeniku i dr. Pukovniku, koji je bio na čelu kotara, a zatim i okmžja (circondario) bili su potčinjeni serdari i zamjenici serdara. Pod zadarskog pukovnika spadali su i serdari Biograda, Zemunika, Obrovca, kao i zamjenik serdara u Benkovcu, a kasnije i serdari i njihovi zamjenici za Smilčić i Ervenik D. Pod šibenskog pukovnika spadali su i serdari
lr M a š t r o v i ć , Vj., Razvoj sudstva u Dalmaciji u X I X stolj., Zagreb, 1959, str. 11-75. ■ * Zakon od 25. IV 1756. godine. 2 0 Raccolta, Matijević... 83 (AMI, III A. 4. 164). 2 1 Superior Tribunale... odn. Giudizio d’Appellazione per tutti gliaffari civili e criminali... di 17. Dicembre 1797.

73

Knina i Skradina, a kasnije i zamjenici serdara Kistanja i Ostrovice. God. 1873. ovaj pravni institut vrlo blizak narodu bio je ukinut prijenosom njihovog djelokruga rada na novoosnovane općine i kotarske sudove. Za održavanje reda i sigumosti postojali su u tim općinama rondari (ronde communali) s kojima je u većim mjestima zapovijedao harambaša (capo-ronda). Prve općinske organizacije u Dalmaciji nastale su 1806. god. dolaskom Francuza, i to sa vijećem: - iz narodne zajednice (Novigrad, Obrovac, Knin i dr.), - iz plemićko-gradanske zajednice (Zadar, Nin, Skradin i dr.). Francuzi su za vrijeme svoje uprave u Dalmaciji organizirali upravu podijelivši Dalmaciju na 4 okmga (Distretti), na 19 kotara (Cantoni) i na 25 općina (Comuni)." Okmg Zadar imao je tada 77.950 stanovnika i dijelio se na 6 kotara; zadarski kotar obuhvaćao je i podmčje Bukovice i Ravnih kotara. Kako su se kotari kao političko-upravni organi dijelili na općine, to su u zadarskom kotam bile osnovane 3 općine, i to u Zadru, Ninu i Obrovcu. Općinom je upravljala općinska uprava (Amministrazione communale) i općinsko vijeće (Consiglio communale) na čelu s načelnikom (Podesta) ukoliko je općina u sjedištu okmga ili kotara, a u ostalim općinama bio je na čelu sindak (sindaco)." Nova francuska Ilirija (Les Provinces Illyriennes, Provincie Illiriche) sa sjedištem u Ljubljani osnovana 1809. god. imala je u Dalmaciji 5 okmga (Zadar, Šibenik i dr.) sa 17 odnosno s Dubrovnikom 27 kotareva (Cantons). Tako su na ovom podm čju osnovani kantoni u Zadru, Obrovcu, Ninu, Kninu i Šibeniku. Dmga austrijska uprava je prema svojim potrebama pristupila novoj organizaciji uprave i sudstva u Dalmaciji. Tako je podmčje Dalmacije 1815 god. bilo razdijeljeno u 4 okmga (circondarii) sa više kotareva (preture). Dok je zadarski okmg 1821. god. imao kotareve samo u Zadra, Obrovcu, Kninu i Skradinu, to su kasnije u ovom okragu bili osnovani kotarevi i u Benkovcu i Kistanjima, što je sve podijelilo Bukovicu i Ravne kotare na 4 središta. U naseljima s najmanje 25 ofeitelji (dimovi) bio je na čelu seoski glavar, zvan i »capovilla«. God. 1850. austrijiića pokrajina razdijeljena je bila u 7 političkih kotara (Prefettura distrettuale) za vršenje upravno-političkih poslova, koje su do tada vršili dijelom i kotarski sudovi. Tako politički kotar Zadar s kotarskim komesarom u Obrovcu obuhvaćao je podračja kotarskih sudova u Zadru, Benkovcu i Obrovcu, a politički kotar u Šibeniku obuhvaćao je i podračje kotarskih sudova u Kistanjima, Kninu i Skradinu. God. 1868. broj političkih kotara (Distretti politici)2 4 u Dalmaciji povećan je bio od tadašnjih 7 na 12, medu kojima se pored Zadra, Šibenika i dr., osnovani i u Benkovcu i Kninu. U Zadra je bio osnovan i Okražni sud (Pristolje od Zadra, Tribunale di Zara), pored ostala 3 takva suda u Dalmaciji, ukupno s 24, a kasnije i 28 kotarskih sudova - pretura, poglavarstva. N a podračju zadarskog Okražnog suda djelovali su kotarski sudovi u Obrovcu, Benkovcu, Kistanjama, Skradinu i dr. S obzirom na broj stanovništva i sudskih sporova, djelovale su i posebne institucije - preture. Kao pretura I reda određen je bio Kotarski sud u Kninu i za podračje Kistanja, a Okružni sud u Zadru bio je određen i kao krivični sud i za podračja kotarskih sudova u Benkovcu i Obrovcu. God. 1870. Dalmacija već ima 33 kotarska suda, a među ovim i u Benkovcu, Biogradu (osnovan 1878. god.), Kistanjama i Obrovcu, koji pokrivaju podm čje Bukovice i Ravnih kotara.

2! NBZ, sign, 26.426, Misc. B. 1199. 223) Naredba od 26. XI 1806, III, IV, 2. t. XVII, 4. t. XXXI. 2 4 M a s o c h e k , L., Manuale del regno di Dalmazia, g. 1/1871, Zadar, 1871, str. 18.

IV.

Stanovništvo Bukovice i Ravnih kotara na području općina Benkovca, Biograda, Knina, Obrovca, Šibenika i Zadra i u njihovim središtima posljednjih 124 godina prema utvrđenim podacima kretalo se ovako:
G ODINA BENOpćine BIOGKOVCA Benkovac RADA Općine Biograd KNINA O pćine OBROV- Općine ŠIBENI- O pćine Šibenik Knin CA Obrovac KA ZA D RA Općine Zadar

1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981

160 437 341 432 512 546 658 630 1.149 1.367 1.897 2.190 3.089

12.696 14.380 14.680 15.178 17.539 21.029 24.253 24.882 30.992 33.697 36.319 35.562 33.549

649 693 594 787 999 1.031 1.181 1.418 1.683 1.421 1.129 2.155 4.629

341 8.070 5.013 1.039 28.721 5.420 1.018 29.696 403 8.854 5.581 1.271 28.878 463 9.368 410 9.892 6.210 1.270 33.516 401 11.515 7.373 1.302 37.106 8.593 1.270 40.494 461 12.963 418 12.025 9.653 1.600 39.849 508 13.302 10.173 1.614 45.329 12.294 2.763 45.143 302 11.979 13.095 3.543 47.867 306 12.678 532 13.360 13.849 5.116 49.017 15.115 7.300 46.679 1.187 13.498 15.865 11.210 43.731 1.475 12.362

6.611 6.821 7.716 8.488 10.974 13.659 15.708 16.996 15.353 17.933 24.800 30.066 37.844

32.547 35.525 39.001 43.023 50.783 58.115 63.478 67.101 65.806 71.145 77.303 78.514 80.148

8.331 9.898 11.992 13.726 15.847 18.077 15.804 17.358 13.954 16.146 25.243 43.087 62.334

36.037 39.343 45.409 51.077 58.010 64.486 70.965 71.922 75.953 80.650 90.210 107.746 116.174

K o r e n č i ć , M., Naselja i stanovništvo SR Hrvatske, 1857-1971, Zagreb, 1979, str. 104-765. Stanovništvo... po naseljima, Zagreb, V I/1982 (izd. Rep. zavoda za statistiku, Zagreb, - Općina Benkovac, str. 181 i 182, - Općina Biograd n/m , str. 183, - Općina Knin, str. 195 i 196, - Općina Obrovac, str. 201, - Općina Šibenik, str. 210-212, - Općina Zadar, str. 216-218.

Ovaj nam pregled pokazuje nagli porast stanovništva, osobito u poslijeratnom razdoblju kako po općinama, a tako i po njihovim sjedištima. Istina, ovaj je porast znato veći u gradovima Zadru i Šibeniku, a nešto sporiji u ostalim gradskim naseljima (Benkovac, Biograd n/m , Knin i Obrovac). Administrativno Bukovica danas ulazi u područje općine Obrovac, Knin i Benkovac, a Ravni kotari u područje općine Benkovac, Biograd, Zadar, Obrovac i Šibenik. Bukovica se i dalje prostorno dijeli na podgorsku, pravu (Obrovac i dr.) i otvorenu, ravnu (Kristanje i dr.), a njene manje cjeline su velebitsko Podgorje (Golubić, Krupa, Maškovci i dr.), polja uz Zrmanju (Obrovac, Žegar i dr.) i vapnenačku visoravan (Kistanje, Đevrske i dr.). - Ravni kotari prostorno se dijele na gomji (Benkovac i dr.), srednji (Zemunik i dr.) i donji (Biograd i dr.) kotar; ovaj posljednji zvan i Primorje.

75

I iz ovog je pregleda vidljivo da se područje Bukovice od ukupnih 853 kmJ i sa 28.612 stanovnika nastanjenih u 40 naselja pretežnim dijelom nalazi na području općine Obrovac i Knin, a manjim dijelom i na području Opčine Benkovac. - Područje Ravnih kotara od ukupnih 996 km2 i sa 62.024 stanovnika naseljenih u 80 naselja pretežnim se dijelom nalazi na području općina Benkovac, Zadar i Biograd, a manjim dijelom i na području Općine Šibenik. Kako se ovi kotari i po prostoru i po stanovništvu još uvijek »prelijevaju« u ostala područja Bukovice, Primorja i Zagore, na sjeverozapadu prema Ninu, Privlaci, Viru i dr., a na jugoistoku i jugu prema Pirovcu i Skradinu, to ova tabela prikazuje u stvari samo približnu površinu, broj stanovnika i naselja za općine Šibenik i Zadar, a dijelom i za općine Knin i Obrovac. To proizilazi i iz pregleda mikroregija zadarskog zaleđa, primorja i otočja, čije površine i stanovništvo iznose (podaci za 1981. god.):“
- BUKOVICA 819 km' 28.612 stan. 35 st/k m 1 - RAVNl KOTARI_________________ 777 km’____________ 62.024 stan.____________ 79 st/k m 2 Ukupno: 1.596 km' 90.636 stan. 57 st/km ' - POGORJE 484 km1 9.077 stan. 18st./km ! - PRIMORJE 467 km2 76.528 stan. 163 st/km 1 - OTOČJE_________________________673 km’____________ 16.408 stan.____________ 24 st/km 2 Sveukupno: 3.220 km2 192.649 stan. 5 9 st/k m 2

I po najnovijoj administrativno-teritorijalnoj podjeli općina BENKOVAC sa svojih 49 naselja nalazi se pretežnim dijelom na području Ravnih kotara (Benkovac, Islam G., Kakma, Nadin, Polača, Smilčić, Stankovci i dr.), a manjim dijelom na području Bukovice (Banjevci, Bulić, Brgud, Rodaljice i dr.) - Općina OBROVAC sa svojih 15 naselja nalazi se gotovo isključivo na području Bukovice (Bilišane, Jasenice, Karin G., Kaštel Ž., Krupa, Medvida, Obrovac, Zelengrad i dr.), a neznatnim dijelom i na području Podgorja. - Općina K NIN sa svojih 42 naselja nalazi se manjim dijelom na području Bukovice (Ervenik D., Đevrske, Ivoševci, Kistanje, Pađene i dr.), a većim dijelom na ostalom području Zagore. - Općina BIOGRAD sa svojih 19 naselja nalazi se sa 10 naselja na području Ravnih kotara, koji sačinjavaju njihovo Primorje (Biograd, Filipjakov, Pakoštane, Raštane D., Sikovo, Turanj, Vrana i dr.), a ostala naselja su na njenom otočnom dijelu (Pašman i Vrgada). - Općina ZADAR sa svojih 77 naselja, od toga je njih 46 na kopnu, od kojih njih 25 nalazi se na području Ravnih kotara (Bibinje, Bokanjac, Debeljak, Zemunik, Islam Lat., Smoković, Sukošan, Škabmje i dr.), a ostali je dio na otocima. - Općina ŠIBENIK sa svojih 87 naselja, od toga je njih 79 na kopnu; njih oko 7 nalaze se na području Ravnih kotara (Kašić B, Žažvić i dr.), dok su ostali u Zagori, na obali i na otocima. Prema tome, područja općina Obrovac, Knin i Benkovac su za Bukovicu kao geografsko-ekonomskog pojma jasno određeni, a takva je situacija i u pogledu područja općina Benkovac i Biograd za Ravne kotare. Međutim, granice područja Općina i Zadar i Šibenik u pogledu određivanja preciznih granica Ravnih kotara znatnim se dijelom i danas »prelijevaju« u geografskom i demografskom pogledu, pa im se točna granica ne može odrediti. Razlog tome je, kao što je već i istaknuto, historijske prirode prebjegavanje stanovništva iz unutrašnjosti u pravcu mora. Prestankom takvog stanja, kretanje stanovništva u ovim krajevima išlo je suprotnim smjerom, stanovništvo se je između dva rata iz otoka kretalo prema obali i njenoj unutrašnjosti, dok se sada u po2 5 Rubić, 1. c., str. 19. Hrženjak, J., Društvena struktura naselja u SR Hrvatskoj, Zagreb, 1983, str. 394-505. Stanovništvo po... naseljima, Zagreb, VI/1982, str. 181-218 (izd. Rep. zavoda za statistiku, Zagreb).

77

slijeratnom razdoblju stanovništvo ponovo kreće iz zaleđa prema obali (Biograd je 1931 god. imao nešto preko 1400 stanovnika, 1981. god. on ima preko 4.600 stanovnika). - Bukovica je uglavnom reljefom određena, iako u demografskom pogledu prema Kninu i Obrovcu nisu ni danas precizne granice. To iz razloga što Bukovčani prelaze Zrmanju i idu u velebitsko Podgorje, a prelaze i Krku i idu u dinarsko Podgorje. Ista je situacija i s Kotarcima, koji penetriraju sve više prema moru - Karinu i Ninu, te Biogradu. Bitna je značajka ove subregije bila do jučer agrama prenaseljenost, nizak stupanj primjene agrotehničkih mjera, usitnjenost seoskih gazdinstava i sl., čega u novim poslijeratnim društveno-ekonomskim uvjetima života i rada sve više nestaje. Od početka XIX stolj. područje Bukovice i Ravnih kotara dijelilo se je na kotare i općine. Tako su 1825. god. osnovana na ovom području 3 kotara - Zadar, Benkovac i Šibenik. God 1852. u sastavu Okružja Zadar su kotari Benkovac, Kistanje i Obrovac. Pod Splitsku oblast 1922. god. spadali su kotarevi benkovački i prečko-biogradski, a 1931. god. osnovana su na ovom podm čju 4 kotara - Benkovac, Biograd, Preko i Šibenik s pripadajućim općinama (Nin, Benkovac, Biograd i dr.) Od 1948/51. god. osnovani su kotari Zadar (kopno), Zadar-otoci, Benkovac, Knin i Šibenik sa Zadrom i Šibenikom kao gradovima izvan sastava kotara; s Benkovcem, Biogradom i Kninom kao gradovima u sastavu kotara (GNO), te sa odgovarajućim brojem MNO. Od 1955. god. ovo je podm čje reorganizirano u 2 kotara - Zadar i Šibenik s općinama Benkovac, Biograd, Nin, Obrovac, Preko, Zadar i dr.; Kistanje, Stankovci, Šibenik i dr. 1962. god. novom reorganizacijom ukinuti su na ovom podmčju kotarevi i manje općine tako da u novi Kotar Split ulaze općine Benkovac, Biograd, Knin, Obrovac, Šibenik, Zadar i dr.“ Donošenjem Ustava SFRJ i Ustava SR Hrvatske 1974. god. općine na području Bukovice i Ravnih kotara (Benkovac, Biograd, Knin, Obrovac, Šibenjk i Zacjar) kao samoupravne i osnovne dmštveno-političke zajednice udmžene su u Zajednicu općina Split, koja takoder, kao samoupravna dmštveno-politička zajednica radnih ljudi i građana uskladuje zajedničke interese tih općina. Svaka od ovih općina za pojedina naselja ima odredeni broj mjesnih zajednica u kojima radni ljudi i građani rješavaju svoje zajedničke interese i potrebe, koje su od neposrednog interesa za njihov život i rad.27) Zaključak \

Kako je Bukovica podm čje kamena i krša, čija je osnovna značajka golet i surovost tla, a Ravni kotari su, istina, pedološki napredniji s plodnim poljima (Vrarislco, Nadinsko i dmgi manji bazeni), to se je ovdje i razvila stočarsko-ratarska proizvodnja; u Bukovici pretežno uzgoj stoke (goveda, ovce, koze i dr.), a u Ravnim kotarima pretežno uzgoj žitarica, voća i povrća (kukumz, bajame, maraska i dr.). Ova mikroregija kao cjelina nije iinala svog gradskog središta s ekonomskom funkcijom, a udaljeniji Knin i periferni Obrovac, te gradski centri Zadar i Šibenik nisu Izrazitije mogli utjecati na privredni razvoj ove subregije. Obrovac na mom, na ušću pomorskog dijela Zrmanje i centar Bukovice, Biograd na izlazu Vranskog poljoprivrednog bazena, te Benkovac - prom etna raskrsnica cesta i željezničke pmge Zadar - Knin kao centar Ravnih kotara zbog blizine obalnog područja u pravcu Karina (10 km) i Biograda (18 km) uz kvalitetnije zemljište za poljoprivrednu obradu, kao i rastući centar lokalne industrije pmžaju u našim uvjetima punu garanciju za ekonomsko unapređenje cijelog ovog podmčja. Dvije cestovne magistrale uz željezničku pmgu, koje presijecaju ovu mikroregiju:
2 6 Zakon o području kotara i općina u NRH (Nar. nov. NRH, br. 36/55), Zakon o područjima općina i kotara u NRH (Nar. nov. NRH, br. 39/62 sa 18 izmj. i dop., 47/81). Administrativno-teritorijalna podjela NRH, Zagreb, 1951, str. 347. 2 7 Ustav SR Hrvatske iz 1974. g. čl. 157, 166, 182 i dalje (Nar. nov. SRH, br. 8/74 i 31/81).

78

bukovička (Maslenica - Obrovac - 2egar - Ervenik D. Knin, 60 km), i ravno - kotarsku (Posedarje - Zeleni Hrast - Benkovac - Dmiš, 56 km) uz ostale transverzalne magistralne, regionalne i lokalne ceste ovu mikroregiju uključuju ne samo u regiju Dalmacije, već i SR Hrvatske i SFR Jugoslavije. Industrija ukrasnog kamena i ostalog gradevnog materijala, prehrambena industrija, industrija kože i obuće, drvna i grafička industrija i dr., razvoj poljoprivrede i turizma u Biogradu, industrije u Kninu, Zadm i Šibeniku uz poljoprivredno-industrijski razvoj Benkovca, Obrovca i Kistanja solidna su osnova za ekonomski prosperitet ove do jučer zaostale i izolirane mikroregije. Ubrzani razvoj obalnih naselja Obrovca, Nina, Zadra, Biograda i Šibenika tražit će nove prostore za adekvatnije valoriziranje i njihovog neposrednog zaleđa - Bukovice i Ravnih kotara. Činjenica je, da ova subregija ima povoljan prometno-geografski i prometnoekonomski položaj u još dovoljno neiskorištenim prirodnim resursima i u Ijtiđskom 'potencljalu, pa je stoga potrebno pristupiti što bržoj promjeni njene privredne stmkture sve većim jačanjem i sekundamog i tercijamog sektora. Podmčje Knina, Zadra i Šibenika trebat će i dalje razvijati kao industrijsko-prometnu zonu, područje Benkovca i Biograda kao poljoprivrednu i turističku zonu, podmčja Obrovca i Kistanja kao zonu lokalnih industrija kamena, tekstila, plastike i sl., sve na dohvat Zadra kao glavnog središta sjeveme Dalmacije. Realiziranjem ovih ciljeva, povećanjem industrijskog potencijala Bukovice i Ravnih kotara, ova će mikroregija u geografsko-prometnom i ekonomsko-političkom značenju postati ravnopravni partner ne samo sjeveme i ostale Dalmacije, već će se uspješno uključiti i u cjelokupno podmčje naše zemlje.

79

00

o

l o v ig m d 3 k o sJ[

m or& -

OBROVAC.

S M IL Č JĆ

MEDVIĐA

II ERVEHIK

K N IN

'K IS T A N J E

O KLAJ

B lO G A A D n /m \ VRUKA'

DRMIS

S K R A D IH

6 R A H IC A OSTALA CENTAR

O PĆIN E MJESTA

SJEDIŠTE O PĆ IN E V A lN U A

M E 2 0 R E 6 IJ E PRU6A CESTA

lE U E Z N lČ K A ASFALT/RANA

SIBENIK

CESTOVNA MREŽA BUKOVICE I RAVNIH
BENKOVAČKI KRAJ ... ZBORNIK
\\S E S T B U N J DRVAR

~ 0 * ja r > a

fn o a n j ■Kruiitca

tici’ C

^^buljma
,‘jožanac

■ UCh0 C trjt

o D a b a S n ca

H tftk a '

V Kupirovo

,

JDugoftyje

•'angrod-Pnltlenicc

UtkoKaUrmiS

Vmjerac Zator,

’R avanjska

.

Zrm anja-, B O S. G R A H C i ’K oštel le g a rsk i Pktvno

1
K JU H iC\ VBIVANJ

la v a
U G LJA N

MokroPoljC O
KmnsKo f&je M J, B E l& O V A C

PA$MAN

^iip ja k o v
I

K is h n j

I0 6 R A D ,

o

* * S k jL
>

O Vanvode

B n b rsk e Mostii

PokoŠhP,

StanHovci

£ B n t -r

V Promina

....< o v - ojTP - n l\ Shkovo \ Vriika
Moovrce

VRGAOA

N

G radoc

\.

OT/i/c o

KORNAT

granice općina magistr. i region. ceste magistr. i region. ceste u gradnji
i
KAPPUt

K o n ^ fv r u le
o.vi.-.r
TUAT-V p t f v i ^

i P P tanjone

.Ciivoc

•/'agsiBE

U n e iić 1

Literatura :

L j u b i č i ć , Š„ Običaji ko d Morlaka u Dalmaciji, Zadar, 1848. N o v a k o v i ć , T., Iz privrede u Bukovici (Poljodjelski vjesnik, X/1902, br. 24). A r d e 1i ć , V., Bukovica, Z b o m ik za narodni život i običaje Južnih Slavena, JAZU, Knj. 4, 5 i 7, Zagreb, 1899-1902. T r e s i ć - P a v i č i ć , A., Po Ravnim Kotatima, Dubrovnik, 1906, str. 81. M a d i r a z z a , F., Storie costituziione dei com uni dalmati, Split, 1911, str. 135. D o n a d i n i F. D., Ravni Kotari (Zadrugar, XIV/1923, br. 15). Z a g o r a c , J., Kroz Dalmatinsku Bukovicu (Dom, Zagreb, II (XX), 1926, br. 37) K o r o l i j a , M., Ravni Kotari (Politika, Beograd, XXVIII/1932, br. 8376). M ( a r č i ć ) , L., Kroz Ravne Kotave ( Glas, Zagreb, 111/1931, br. 107, 110 i 112). M a r č i ć , L., Uzroci slabog ekonomsko-kultumog razvoja zadarskog zaleđa (Magazin Sjev. Dalmacije, 1935, str. 5-14). P e t k o v i ć , G., Narodne potrebe u Ravnim Kotarima sjev. Dalmacije (Seljački Dom, Zagreb, br. 28/1940, str. 31). I v a n k o v i ć - B a r a d a , M., Lapčani, JAZU, Zagreb, 1954. B a r a d a , M., Starohrvatska seoska zajednica, JAZU, 1958. - Problemiprivrednog razvoja sjevem e i srednje Dalmacije i dijela zapadne Bosne, Zagreb, 1965 (izd. Ekon. instituta, Zagreb). G u š i ć , B., Starohrvatsko naseljavanje Ravnih Kotara (Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1971, br. 18, str. 184). R u b i ć , I., Bukovica, Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb, 1956, svez. 2, str. 297. Koncepcija i program razvoja Bukovice, Zagreb, XI/1972, str. 268 sa tabelama (izd. Rep zavoda za planiranje, Zagreb) T r a l j i ć , S. M., Tursko-mletačke granice u Dalmaciji u XVI i XVII st. (Radovi I. JAZU, Zadar, svez. 20, 1973, str. 447-458). Geografija SR Hrvatske, Knj. 6, Zagreb, 1974, str. 96-116, Zadarska regija. Koncepcija i program razvoja Bukovice, Regionalni prostomi plan općina BenkovacKnin-Obrovac, Zagreb, 1975, str. 61 s pril. (izd. Urbanističkog instituta SRH, Zagreb). K o v a č e v i ć , M., Kroz Bukovicu i Ravne kotare, 1-18 nast. (Slobodna Dalmacija, Split, 1975). J e l i ć , J., Osnovni sociološki aspekti razvoja Bukovice (Zadarska revija, br. 4/1975, str. 233-244). Bjelanović, Ž., Imena stanovnika mjesta Bukovice, Split, 1978, str. 202. M a r i n o v i ć , M., Organizacija i uprava seoske zajednice u Sjevemoj Dalmaciji do početka 20. stolj. (Pravnik, Zagreb, 1981, br. 18/19, str. 189-197). P l e n č a , D., Sjevemodalmatinska zagora i Ravni kotari izmedu dva svjetska rata (1921-1941), Zadarska revija, br. 1/1983, str. 58-72; br. 5-6/1982, str. 472-486.

Sum m ary BUKOVICA A N D R A V N IK O T A R I Bukovica and Ravni kotari are a bufTer area - geographical!y, economically, transportationally, and politically, which in the past had crucial importance fo r the development o fth e region. I tis only with the establishment o fS F R Yugoslavia thatgreater care has been taken o f the development o f the region, which is visible in the present-day level o f economic development. It is realistic to hope for further economic prosperity o f the region.

82

IVAN MIRNIK

N A L A Z I STA R O G N O V CA U B E N K O V C U I O K O L IC I

S a žeta k Proučavajući numizmatičku zbirku muzeja u Benkovcu, kao 1 materijal iz nekih drugih izvora, može se zaključiti da se spomenuto područje skoro u potpunosti uklapa u sliku opticaja novca srednje Dalmacije. Prvi nama sačuvani primjerci novca potječu iz ilirskih kovnica s našeg tla, uz neke starogrčke kovove. Nešto kasnije zamjenjuje ih afrikanski brončani novac, a od 1. st. p.n.e. i rimski republikanski novac, uglavnom srebmi. Brojnije su zastupljeni primjerci novca rimskih careva od 1. do 5. st. Od početka 6., pa sve do početka 13 st., novac je bio izuzetna pojava. Tek od 13. st. opet se razvija robno-novčana privreda. U opticaju je srebmi novac Splita, Ugarske, talijanskih gradova, osobito Mletaka i dr. Mletački novacprevladava u idučim stolječima, a od 18. st. i austrijski i ugarski. Od prve polovice 19. st. novac u benkovačkom kraju postaje jedinstven. Priređivanje znanstvenog skupa o Benkovačkoj krajini kroz prošlost dalo je priredivačima tog skupa podsticaj da se među referate uključi i jedan s numizmatičkom tematikom, koji bi obuhvatio nalaze starog novca iz muzejske zbirke u Benkovcu. Kako je muzejska zbirka u Benkovcu tek u osnivanju, a njegova numizmatička zbirka obrađena ljubaznošću organizatora skupa u Arheološkom muzeju u Zagrebu - još u zametku, pokušali smo skupiti što više podataka o nalazima starog novca u benkovačkom kraju. Po fotografskim snimcima obrađeni su i neki primjerci iz jedne privatne zbirke. Zatim je susretljivošću stručnjaka Arheološkog muzeja u Zadru, osobito prof. Branke Nedved, bilo moguće dobiti uvid u numizmatički materijal iz spomenutog područja. Što je još važnije, u Arheološkom muzeju u Zadru čuva se stara inventarska knjiga tog muzeja, započeta još godine 1898. i ispunjavana sve do nakon oslobođenja, u koju su nekadašnji kustosi unosili i vrlo opće, ali važne podatke o poklonjenom ili otkupljenom novcu. Kako je skoro sva zadarska numizmatička zbirka za vrijeme II. svjetskog rata zapakovana i odnesena u depozitarije Arheološkog muzeja u Veneciji, gdje se i danas nalazi, nije bilo moguće proširiti te osnovne podatke i pojedinačne primjerke novca točnije odrediti po nekom od postojećih kataloga svjetskih zbirki. Zbog toga je vidljiva neujednačenost kod određivanja novca u katalogu pojedinačnih nalaza. Usprkos svojoj šturosti, stara zadarska inventarska knjiga mogla je dati dodatne podatke o opticaju novca u benkovačkoj regiji kroz stoljeća. Kod nas je vrlo rijedak slučaj da se obradi i objavi numizmatička topografija neke regije, premda je taj opsežan zadatak u nekim zemljama skoro u cijelosti izvršen tako npr. za obje Njemačke ili Luksemburg. U SFRJ je taj težak posao obavljen u SR .6* i i 83

Sloveniji, a za SR Hrvatsku je obrada podataka započela pred dvije godine i ne čini se da će uskoro biti završena. S podacima skupljenim na ovom mjestu tek smo na samom početku rada. Tko zna koliko se u stvari starog novca nalazi po poljima i koliko ga je završilo u rukama privatnika, trgovaca starinama ili numizmatičara - sakupljača. U staro vrijeme to nije bilo zabranjeno, no već za austrijske uprave Dalmacijom postojali su određeni zakonski propisi u cilju zaštite spomeničke baštine. Važeći zakonski propisi za našu republiku jasni su: svaki predmet koji je počam od 21. VII 1945. nadalje izvađen iz zemlje ili vode ili nađen kod iskopavanja i istraživanja društveno je vlasništvo (Narodne novine br. 7/1967; član 10. Zakona o zaštiti spomenika kulture). Na to se danas vrlo često zaboravlja i nađeni novac biva otuđen, raspršen, kao i anoniman, jer mjesto nalaza za pasioniranog sakupljača nije važno. Na kraju takav otuđeni primjerak starog novca, sa znanstvenog stajališta gledan, postaje bezvrijedan. Arheološki su nalazi, među njima i novac, ipak vrlo često znali završiti tamo gdje im je i mjesto - u muzeju. Od god. 1821. u Arheološkom muzeju u Splitu, od god. 1877. u Arheološkom muzeju u Zadru. Danas, kada se osniva muzejska zbirka u Benkovcu, trebalo bi nastojati da se ona poveća s novim nalazima iz cijele regije. Prema raspoloživim podacima starog se novca našlo na sljedećim nalazištima: Benkovcu, Benkovačkom Selu, Brgudu, Bribiru (nedadašnjoj Varvariji koja je, iako nije sastavni dio benkovačke regije, uključena u ovaj rad kao jedan od najvažnijih lokaliteta stare Liburnije); Gornjim i Donjim Biljanima, Ivoševcima (nekadašnjem Bumumu), Jagodnji, Korlatu, Kuli Atlagića, Lepurima, Morpolači, Nadinu (starom Nedinumu), Ostrovici, Podgrađu (staroj Aseriji, najznačajnijem nalazištu benkovačkog kraja), Polači, Popoviću, Smilčiću, Stabnju, te Stankovcima. Za sada raspolažemo s oko 300 primjeraka starog novca i podataka o njima iz cijelog ovog područja, što je vrlo malo i nije dovoljno da nam omogući jednu detaljniju analizu, kao npr. postotke različitih kovnica nepreglednog rimskog carstva i sl. Skoro svi primjerci novca navedeni u katalogu pojedinačni su nalazi i skoro je začuđujuće da su se na tako prostranoj teritoriji mogle registrirati samo tri ostave novca iz kasnijeg razdoblja. Jedna je nađena na Bribim god. 1913. i spominje se u spisima sačuvanim u arhivu Arheološkog muzeja u Zagrebu, dok bi se dm ga mogla pretpostaviti kao takva, jer su u Jagodnji nadeni novčići Splita i Verone iz 13. st. U trećoj, iz Lepura, nađen je bizantski i ugarski novac zajedno. Od najstarijeg novca na našem tlu koji je bio grčki, u benkovačkom se kraju našlo vrlo malo. Neodređeni grčki novac nađen je god. 1898. u Nadinu (vidi katalog, Nadin, br. 1), dok je u Polači god. 1912. iskopan brončani novac Larise, po svoj prilici iz 4. st. p.n.e. (Polača, br. 1). Vrlo je zanimljivo prisustvo dvaju primjeraka manjeg brončanog novca Kartage u sjevemoj Africi, iz Jagodnje (br. 1) i Stabnja (br. 1). Takvi se primjerci novca kuju u kartaškoj kovnici u vremenu između 221. i 210. g. p.n.e. Novac Kartage je skupa s ostalim novcem sjeveme Afrike (Egipat i Numidija) u velikim količinama dopreman u naše krajeve u drugoj polovici 2. st. p.n.e. i igrao je vrlo važnu ulogu u sjevemoj Dalmaciji, zapadnoj Bosni i osobito Lici. Brojne velike ostave i veliki broj pojedinačnih nalaza svjedoči da je od dm ge polovice 2. st. p.n.e, pa sve do dmge četvrti 1. st. p.n.e. taj afrički novac istovremeno služio kao sredstvo plaćanja i kao kovina iz koje se mogao izliti neki dmgi željeni predmet. Od domaćeg novca spomenimo tek jedan brončani primjerak iz isejske (Issa, današnji Vis) ili farske (Pharos, današnji Starigrad na Hvam) kovnice, kako se čini iz 3. st. p.n.e., iz Benkovca (br. 1). Novac grčkih naselja na našim otocima nikada nije bio u opticaju na nekim većim prostranstvima. U Ostrovici je nađen jedan vrlo lijepi brončani kov ilirskog kralja Baleja, nama poznatog samo s novca, jer ga niti jedan natpis u kamenu, niti povijesni izvor ne spominju (Ostrovica, br. 1). Obično se smatra da je morao vladati nakon godine 168. p.n.e., tj. nakon poraza i zarobljavanja ilirskog kralja
84

Gencija. Balejev se novac, rijedak srebmi i češće brončani, razvrstava u dvije skupine. Primjerci s Artemidom ili Hekatom prikazanom na naličju kako stupa i u desnici drži zublju, pripisuju se rizonitanskoj kovnici (Rhizon, današnji Risan u Boki kotorskoj), a oni gdje božica stoji farskoj kovnici. Primjerak iz Ostrovice pripada prvom tipu. Jedan od najstarijih primjeraka novca kojima raspolažemo, lijevani je teški primjerak semisa, tj. polovice asa s Bribira (Bribir, br. 1), nađen s brojnim još neobjavljenim primjercima novca u toku dugogodišnjih iskopavanja. Vrijeme nastanka tog komada novca s glavom vrhovnog božanstva Jupitera na licu i provom bojnog broda na naličju pada između 218. i 215. g. p.n.e. (težina c. 40 g). Semis s Bribira predstavlja početak dotjecaja valute iz Italije, prvo teškog italskog lijevanog novca i šipki, a kasnije srebmog novca rimske republike. Premda rimskog carskog novca ima dosta s područja Benkovačke krajine, nije ga dovoljno za neke dalekosežnije analize i zaključke. Zastupljeni su brojni carevi od Augusta (27. g. n. e. - 14 g. p.n.e.), pa sve do dmge polovice 4. st., kao i brojne kovnice rimskog carstva. Novac daljnjih nekoliko stoljeća vrlo je rijedak. U Nadinu je god. 1976. nađen zlatnik, tremissis bizantskog cara Justina I (518-527), a u Smilčiću vrlo rijedak primjerak sitnog srebmog dekanumija ostrogotskog kralja Atalarika (526-534) (Smilčić, br. 2; 10x11 mm, 0,64 g) kovan u Raveni. Još je rjeđi zlatni tremissis, langobardgX,ajmitacija bizantskog novca 8. stoljeća, iskopan negdje u Stankovcima tridesetifTgodina ovog stoljeća (14,5 mm, 1,33 g). Zatim nastupa muk - sve do pojave zlatnika bizantskog cara Romana III Argira (1028-1034), inače vrlo čestog u srednjoj Dalmaciji, čiji je jedan primjerak nađen u Brgudu takoder tridesetih godina. U benkovačkoj muzejskoj zbirci čuva se i jedan bakreni zdjeličasti novac cara Aleksija III Angela Komnena (1195-1203), na žalost bez točno navedenog nalazišta. Novčić je 1981. god. poklonio Narodnom sveučilištu u Benkovcu Milenko Pekić, kojeg je kupio 1966. god. u Beogradu sam novčić donesen je iz južne Makedonije (R.) Nešto je ranije, oko 11021105, zakopano blago otkriveno godine 1878. u Lepurima. Ta ostava koja se povezuje sa sjedinjenjem hrvatskog i ugarskog kraljevstva, sadržavala je zlatnike bizantskih careva Romana IV Diogena (1067-1071), Mihajla VII. Duke (1071-1078) i Aleksija I Komnena (1081-1118), kao i srebmjake ugarskog kralja Kolomana (1095-1116). Trinaesto je stoljeće u ovim krajevima već u znaku pritjecanja novca sa zapada. Uglavnom su to lagani i sitni srebrnjaci iz susjedne Italije, iz Verone, Brescije, a naročito Mletaka. U privatnoj zbirci u Jagodnji nalazi se nekoliko malih srebrnjaka, pikola splitske komune iz vremena njene autonomije sredinom 13. st. (položaj »Kruglas«, br. 10-12) i jedan piccolo cara Fridrika II Švapskog (1218-1250), kovan u Veroni (br. 13). Za tu skupinu novčića lako bi se moglo pretpostaviti da predstavljaju ostatke nekog zakopanog blaga, sličnog onima nađenim u Nerežišćima na Braču, u Žažviću, Slatinama na Čiovu, nepoznatom nalazištu kod Muća i u Trilju, koji su vrlo važni radi boljeg poznavanja opticaja novca grada Splita u srednjem vijeku. U 14. st. je u našem priobalnom podmčju i njegovom zaleđu u opticaju dosta ugarskog novca. To se može tumačiti vojnim prisustvom hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I (1342-1382). Nakon njegove smrti mletački zlatni, srebmi i bakreni novac dominira ovim krajevima kroz više stoljeća. Najpoznatiji su bakrenjaci, soldi i gazzette kovani za potrebe mletačkih posjeda u Dalmaciji i Albaniji, te Armati i Moreji. Njih se nalazi svagdje, pa tako i u okolici Benkovca, o čemu govori više primjeraka bez točno navedenog nalazišta. Otomanskog novca, kako se čini, u benkovačkom kraju nije nađeno mnogo, no prisutni su dinarići Dubrovačke Republike, osobito oni iz 17. i 18. st. Potkraj 18. st. na ovom podmčju sve je više u opticaju novac austrijske carevine - spomenimo samo »cvancike« iz austrijskih, čeških i ugarskih kovnica, te goričke soldine iz vremena Marije Terezije (1740-1780). Propašću republike sv. Marka i dolaskom naše obale pod austrijsku vlast, započinje i dominacija austrijske, kasnije austro-ugarske valute, jedinstvene za cijelu monarhiju.
85

KATALOG
Benkovac 1. Pharos ili Issa (Z. br. 952; 1955/1963) 2. Rim, republika: Valeria (ZS. inv. br. 789; god. 1909.) 3. Rim, republika: Marcus Antonius, denar, 32-31. p.n.e. (ZS. inv. br. 821; god. 1909.) 4. Claudius I (41-54.), as, Roma, BMC I, 185, 149, tip 4 (s položaja »Glog«, B.; Mile Dopuđ, dar 1980.) 5. Nero (54-68) (ZS. inv. br. 942; god. 1911.) 6. Vespasianus (69-79) (ZS. inv. br. 670; god. 1909.) 7-10. Asovi, 1-2. st., loše sačuvani, 4 komada (nađeni u pretpostavljenim grobovima na položaju »Ponaiti«; B. inv. br. 911, 914, 915, 916; Nikola Ćoso, dar) 11. ?Antoninus Pius (138-161), as (sondiranje vile rustike, ko. Buković god. 1980; B. inv. br. 918) 12. ?Lucilla (-183), sestertius (sondiranje vile rustike, k.o. Buković god. 1980.; B. inv. br. 1922.) 13. Trajanus Decius (248-251.), as, Roma, 249-251.; RIC IV/3, 136, 120a. b. (položaj »Veleševo«, god. 1977; B.) 14-15. Gallienus (253-268), AE, tip »DIANAE CONS AVG«, 2 komada (B. inv. br. 911, 912; Nikola Ćoso, dar) 16. Gallienus (253-268), AE (B. inv. br. 913; Nikola Ćoso, dar) 17-18. Brončani novac 3. st., 2 komada (sondiranje vile rustike, kko. Buković god. 1980, B. inv. br. 920, 921) 19. Maximinus Daza (305-313), follis, Siscia, tip »IOVI CONSERVATORI« (sondiranje vile rustike, k.o. Buković; B. inv. br. 919) 20. Urbs Roma, ?Antiochia (položaj »Veleševo« god. 1972; B. inv. br. 1017) 21. Constantinus II (317-340), AE, Siscia, 320. g. n.e.; RIC VII, 442, 146 (položaj »Glog«, god. 1980., B.) 22. ?Valentinianus II (375-392), AE (sondiranje vile rustike, k.o. Buković god. 1980; B. inv. br. 925) 23-28. Brončani novac 4. st., 6 komada, loše sačuvanih (sondiranje vile rustike, k.o. Buković; B. inv. br. 925) 86

29-30. Brončani novac ?5. st., 2 komada (sondiranje vile rustike, k.o. Buković; B. inv. br. 925) 31. Razni primjerci novca nađeni god. 1911. (ZS. inv. br. 938) 32. Mleci (Z. br. 952, god. 1955/1963) Benkovačko selo 1. Rim republika: L. Rutilius Flaccus, denarius, Roma, 77. g. p.n.e.; BMC I, 395, 3244 (Z. inv. br. 331; Jozo Vidić) 2. Aurelianus (270-275), AE, Siscia, RIC V / l , 292, 244 (Z. inv. br. 232; Jozo Vidić) 3. Ugarska, Ludovik I (1342-1382), denar (Z., 1962.) Brgud 1. Dinastija Konstantina I (306/7-363), vit VICTOR IAAVCCC, AE (položaj »Tikule«; Ć.) 2. Romanus III Argyrus (1028-1034), nomisma histamenon, Constantinopolis, Sabatier II, 152; Morrisson II, 626,43 /C p/A v/01-01 (Zagreb, Arheološki muzej, inv. br. 1290, kupljeno god. 1934. Vidi: Ivan M i r n i k , O skupnom nalazu bizantskog novca 10-11. stoljeća iz Mataka kod Nina. Numizmatičke vijesti, Zagreb, 24/1981, 35, str. 33, br. 16; Nikola Ja kši ć , Solidus romanatus na istočnoj jadranskoj obali, Starohrvatska prosvjeta, Split, 3. ser., 12/1982, str. 177. Bribir (Varvaria) A. Pojedinačni nalazi sl. 1. Rim republika, semis, 2. pol. 3. st. p.n.e, Garrucci I, t. XXXII, 3 (vidi: Mate Suić , Bribir (Varvaria) u antici, Kolokvij o Bribiru, Zagreb 1968, str. 28, tab. 1,2) 2. Rim republika, Satriena (ZS, inv. br. 559; 1908.) 3-4. Rim republika, 2 komada (ZS. inv. br. 268; 1901. god.) 5. Augustus (27. p.n.e. - 14. n.e.), MB (ZS. inv. br. 524; 1907. god.) 6. Augustus (27. p.n.e. - 14. n.e.) (ZS. inv. br. 559; 1908.) 7. Tiberius (14-37), as, Lugdunum, tip »DIVVS AVGVSTVS PATER«, BMC I, 141, 146 (B. inv. br. 942; Milenko Pekić, dar 1981.) 8. Tiberius (ZS. inv. br. 607; god. 1908.) 9. Claudius I (ZS, inv. br. 268; god. 1901.) 10. Domitianus (81-96), sestertius, Roma,

81. g. n.e., BMC II, 354, ?260 (B. inv. br. 938; Milenko Pekić, dar 1981.) 11. Domitianus (81-96) (ZS. inv. br. 626, god. 1909.) 12. Hadrianus (117-138), sestertius, Roma, 119-138; BMC nema (B. inv. br. 939; Milenko Pekić, dar 1981.) 13. Faustina I (-140) (ZS. inv. br. 268, god. 1901.) 14. Faustina I (-140) (Z. inv. br. 1408; god. 1961.) 15. Commodus (176-192) (ZS. inv. br. 607; god. 1908.) 15a. Gordianus III (238-244), COH V, 56, 313 (Z. inv. br. 296) 16. Gordianus III (238-244) (ZS. inv. br. 268; god. 1901.) 17-18. Gordianus III (238-244) 2 komada GB (ZS. inv. br. 558; god. 1908.) 19. Philippus II (244-249), GB, Roma, 244-246; RIC IV /3 ,101,256 (Z. br. 391.) 20. Salonina (-268) (ZS. inv. br. 268; god. 1901.) 21. Claudius II (268-270) (ZS. inv. br. 903; god. 1911.) 22. Constantinus I (306/7-337) (ZS. inv. br. 524; god. 1907.) 23. Constantinus I (306/7-337), RIC VII, 433, 59, Siscia (Z. inv. br. 318) 24. Constantius II (323-361) (Z. inv. br. 1408; 1961.) 25. Crispus (-326) (Z. inv. br. 1408; 1961.) 26. Constans (333-350) (ZS. inv. br. 524; 1907.) 27. Valens (364-378) (vidi: Dasen V r s al ović, Bribir - arheološka istraživanja. Arheološki pregled, Beograd, 7 / 1965, tab. III - iz groba) 28. Theodosius I (379-395) (ZS. inv. br. 524; god. 1907.) 29. Mleci: Francesco Dandolo (1329-339) (ZS. inv. br. 524; god. 1907) 30. Mleci: Andrea Dandolo (1343-1359) (ZS. inv. br. 268; god. 1901.) 31. Mleci: Michele Steno (1400-1413) (ZS. inv. br. 524; god. 1907.) 32. Mleci: Leonardo Loredan (1501-1521) (ZS. inv. br. 903; god. 1911.) 33. Mleci: gazzetta 17/18. st. (ZS. inv. br. 268; god. 1901.) 34. Mleci: gazzetta za Dalmaciju i Albaniju, 17. st. (ZS. inv. br. 524; 1907)

35. Ugarska: Ludovik I (1342-1382) (ZS. inv. br. 903; god. 1911) 36-37. Ugarska: ? Ludovik I (1342-1382), denari, 2 komada (ZS. inv. br. 268; god. 1901.) 38. Dubrovnik, groš (ZS. inv. br. 558; god. 1908.) B. Ostava godine 1913. 1-18. Srebmjaci Austrije (Beć, 14. st.), Njemačke (Oettingen, Heinrich I Bavarski, 1 komad), i Mletaka (srebmjaci 12-13. st, 12 komada) (podaci u arhivu Arheološkog muzeja u Zagrebu. Vidi: Ivan Mi r Donje Biljane 1. Constantinus I (306/7-337), follis, Aquileja, RIC VI, 324, 108-112 (Z. inv. br. 295; Vojin Lazić, 1958; s položaja Trljuge, Vrtlina) Gomje Biljane 1. Mleci: Giovanni Delfin (1356-1361), (ZS. inv. br. 58; god. 1898.) Ivoševci (Bumum) 1. Rim republika, quinarius, pol. 3. st. p.n.e. (B., Milenko Pekić, dar 1981.) 2. Rim republika (ZS, inv. br. 1160; god. 1914.) 3. Augustus (27. p.n.e. - 14. n.e.), as, Roma (B. inv. br. 943), Milenko Pekić, dar 1981.) 4. Augustus (Caligula, 37-41. n.e.), dupondius, Roma, BMC I, 160, 88 (iskopavanja Ć. M. Ivekovića 24. IX 1912; prema dnevniku iskopavanja) 5-6. Tiberius (14-37), 2 komada (ZS. inv. br. 1159; god. 1914.) 7. Tiberius (14-37), as (iskopavanja 24. IX 1912.) 8. Drusus (15-23), as, Roma, 22-23. n.e., BMC I, 139, 99 (B. inv. br. 940; Milenko Pekić, dar 1981) 9-10. Claudius I, 2 komada (ZS, inv. br. 1159; god. 1914.) 11. Agrippina (15-59) (ZS, inv. br. 1123; god. 1913.) 12. Nero (54-68), sestertius (ZS, inv. br. 1043; iskopavanja 23. IX 1912.) 13. Nero (54-68) (iskopavanja 2. X 1912) 14. Vespasianus (69-79), as, Roma, 79., BMC II, 169, 725 (Z. inv. br. 276; Nikola Grčić, 1954.)

nik)

87

15. Vespasianus (69-79), as, Roma, 77-78., BMC II, 174, 737 (B. inv. br. 941; Milenko Pekić, dar 1981.) 16. Vespasianus (69-79) (Z. inv. br. 1411; god. 1965.) 17-18. Trajanus (98-117), 2 komada (ZS, inv. br. 1159; god. 1914; iskopavanja god. 1913. i 18. VI 1914.) 19. Hadrianus (117-138), as, Roma, 119-138, BMC III, 438, 1338 (B. inv. br. 944; Milenko Pekić, dar 1981.) 20. Hadrianus (117-138) (iskopavanja god. 1913.) 21. Hadrianus (117-138) (iskopavanja 18. VI 1914.) 22. Antoninus Pius (138-161) (iskopavanja 16. VI 1914.) 23. Antoninus Pius (138-161), dupondius ili as (iskopavanja 17. VI 1914.) 24. Antoninus Pius (138-161), konsekrativni novac (Z., god. 1971.) 25. Marcus Aurelius (161-180), sestertius (ZS, inv. br. 1159; iskopavanja 17. VI 1914.) 26-27. Faustina II (130-175), 2 komada (iskopavanja 16. VI 1914.) 28. Septimius Severus (193-211), denarius, Roma, 201-210, BMC IV, 217, 237 (B., Milenko Pekić, dar 1981.) 29. Septimius Severus (193-211) (ZS, inv. br. 1159; god. 1914.) 30. Elagabalus (218-222), denarius, Roma 220-222, BMC IV, 516, 204 (B.; Milenko Pekić, dar 1981.) 31. Alexander Severus (222-235) (ZS, inv. br. 1159; god. 1914.) 32. Julia Mamaea (-235) (ZS, inv. br. 1159; god. 1914.) 33. Trajanus Decius (248-251) (ZS, inv. br. 1175; god. 1918.) 34. Otacilia Severa (-249) (ZS, inv. br. 1123; god. 1913.) 35. Gallienus (253-268), AE, Roma, RIC V/1,135, 52 (Z. inv. br. 290; Nikola Grčić, 1960.) 36. Gallienus (253-268), AE, ?Roma, ?RIC V / l , 149, 214; COH V, 382, 382 (B. inv. br. 935; Milenko Pekić, dar 1981.) , 37. Gallienus (253-268), AE, ?Roma, ?RIC V / l, 152, 244; COH V, 407, 677 (B. inv. br. 953; Milenko Pekić, dar 1981.)
88

38. Gallienus (253-268), AE, RIC V/l, 153, 255 (Z. inv. br. 299; Stevan Nikolić, god. 1960.) 39. Gallienus (253-268), COH V, 417, 787 (Z. inv. br. 288; Stevan Nikolić, 1960.)

40. Gallienus (253-268), COH V, 434, 961 (Z. inv. br. 298; Stevan Nikolić, 1960.) 41. Gallienus (253-268), AE (Z. inv. br. 291; Nikola Grčić, 1960.) 42. Gallienus (253-268) (ZS, inv. br. 1159; god. 1914.) 43. Claudius II (268-270), COH VI, 131, 6 (Z. inv. br. 297; Stevan Nikolić, god. 1960.) 44. Claudius II (268-270), AE, ?Roma, ?RIC V/l, 215, 54; COH VI, 142, 125 (B. inv. br. 956; Milenko Pekić, dar 1981.) 45. Claudius II (268-270), COH VI, 145, 155 (Z. inv. br. 287; Milan Grčić, god. 1960.) 46. Claudius II (268-270), AE, Cyzicus, RIC V / l , 231, 233 (Z. inv. br. 285; Milan Grčić, god. 1960.) 47. Claudius II (268-270), konsekrativni novac (iskopavanja god. 1913.) 48-49. Aurelianus (270-275), 2 komada (ZS, inv. br. 1159; iskopavanja god. 1913. i god. 1914.) 50. Florianus (276) (ZS, inv. br. 1123; god. 1913.) 51. Probus (276-282), AE, Roma, RIC V/2, 39, 200; COH VI, 317, 642 (B. inv. br. 946; Milenko Pekić, dar 1981.) 52. Probus (276-282) (iskopavanja 24. IX 1912.) 53. Magnia Urbica (-284), AE, Ticinum, RIC V/2; 185, 347 (Z. inv. br. 305; Nikola Grčić, god. 1960.) 54. Diocletianus (284-305), COH VI, 435, 198 (Z. inv. br. 304; Nikola Grčić, god. 1960.) 55. Diocletianus (284-305) (Z. inv. br. 294; Nikola Grčić, god. 1960.) 57. Diocletianus (284-305) (iskopavanja 24. IX 1912.) 58. Maximianus (286-305), COH VI, 527, 350 (Z. inv. br. 303; Nikola Grčić, god. 1954.) 59. Maximianus (284-305) (ZS, inv. br. 1159; god. 1914.) 60. ?Licinius II (315-326), AE, Siscia, ?RIC VII, 444, 166 (B.)

61. Constantinus I (306/7-337), AE, Siscia, RIC VII, 444, 159 (Z. inv. br. 292; Milan Grčić, god. 1960.) 62. Constantinus I (306/7-337), follis, Thessalonica, RIC VII, 510, 101 (Z. inv. br. 286) 63. Constantinus I (306/7-337) (iskopavanja god. 1913.) 64-65. Urbs Roma, 2 komada (B. inv. br. 956, 959), Milenko Pekić, dar 1981.) 66. Constantinus II (317-340), AE, Constantinopolis, tip »SPES REIPVBLICE«, COH VII, 484, 293 (B. inv. br. 952; Milenko Pekić, dar 1981.) 67. Constantinus II (317-340), AE, Siscia, COH VII, 484, 293 (B. inv. br. 960; Milenko Pekić, dar 1981.) 68. Constantius II (323-361) (ZS, inv. br. 1160; god. 1914.) 69-70. Constantius II (323-361) 2 komada (ZS. inv. br. 1159; god. 1914.) 71. Constans (333-350) (ZS. inv. br. 1159; 'god. 1914.) 72-74. Konstantinova dinastija, 3 komada (iskopavanja 23. IX 1912.) 75-76. Neodređeni primjerci, 2 komada (B. inv. br. 924, 954; Milenko Pekić, dar 1981.) 77. Neodredeni primjerci velikog, srednje i malog modula, bronca (iskopavanja 27. IX, 28. IX, 30. IX 1912; 1913.)

st. (položaj »Avlija«, Ć.) 9. Verona, Fridrik II Švapski (1218-1250), piccolo scodellato, sl. CNI VI, 264, 11. (položaj »Kruglas«, Ć.) 10. Split, autonomija, sred. 13. st., bagatin, Rengjeo, 417 (položaj »Kruglas«, C.) 11. Split, autonomija, sred. 13. st., bagatin, Rengjeo nema (položaj »Kruglas«, Ć.) 12. Split, autonomija, sred. 13. st., bagatin, Rengjeo, ?421 (položaj »Kruglas«, Ć.) 13. Mleci, Nicold Tron (1471-1474), soldino, CNI VII, 145, 8 (položaj »Vrga«, Ć.) 15. Ugarska, 17. st., denar, oštećen (položaj »Avlija«, Ć.) 16. Svetačka medaljica, ?18. st., oštećena (položaj »Avlija«, Ć.)

VTcprlat

*\ ^

~

1. Rim republika: Porcia (ZS. inv. br. 250; ^ god. 1901.) Kula Atlagića 1. Claudius 1(41-54), as, Roma, BMC I, 185, 149 ff„ tip C. (Ć.) 2. Diocletianus (284-305), AE, tip CONCORDIA MILITVM (položaj »Grudine«) Lepuri B. Ostava god. 1878. Ukop oko 1102-1105; nomismata, zlato (neodreden broj): Romanus IV Diogenes (1067-1071); Michael VII Ducas (1071-1078); Alexius I Comnenus (1081-1118); Ugarska: Koloman (1095-1116), srebmjaci (c. 2000) Ostava je većim dijelom odmah raspršena, pet srebrnjaka je dospjelo u Arheološki muzej u Splitu, nekoliko u Arheološki muzej u Zadru. (vidi: Bulletino di archeologia e storia dalmata, 1/1878, 8, 127 ; 2/1879, 11, 176; Stockert, Karl. Ripostiglio di piccoli di Spalato trovati sull’isola di Bua. Bulletino di archeologia e storia dalmata, 34/1911, suppl. 2, 10; Metcalf, D. M. Coinage in the Balcans 820-1355. Thessaloniki 1965, 186; Mimik, Ivan. Coin hoards in Yugoslavia. British Archaeological Reports, Intemational Series, 95/1981, 94, br. 378) Morpolača 1. Constantinus I 6306/7-337), AE, tip VOT/XXX; DNCONSTANTINIMAXAVG. (primjerak nađen kod crkve

Jagodnja 1. Carthago, AE, c.221-210. g. p.n.e., Muller, ?223; SNG COP, Pl.12,305 (Trojangrad, Ć.) 2. Nero (54-68), sestertius, Roma, BMC, I, 221, 129 (Jagodnja Gornja, B. inv. br. 977) 3. Probus (286-282) AE, ?Siscia, RIC V/2, 92, 704 (Ć.) 4. Loše sačuvani primjerak novca, ?3. st. (Trojangrad, Ć.) 5. Loše sačuvani primjerak novca, ?4. st. (Trojangrad, Ć.) 6. Dinastija Konstantina I (306-363), AE, tip »VICTOR IA AVCCC (položaj Zabaloka, Ć.) 7. Loše sačuvani primjerak, ?4. st. (položaj »Bara«, Ć.) 8. Loše sačuvani probušeni primjerak, ?4.

89

sv. Petra god. 1977; B. inv. br. 929; Milenko Pekić, dar 1981.) Nadin 1. Neodredeni grfiki brončani novac (ZS. inv. br. 50; god. 1898.) 2. Rim republika, Aemilia (ZS. inv. br. 156; god. 1900.) 3. ?Rim republika, srebmjak s Meduzom (ZS. inv. br. 156; god. 1900.) 4. Augustus (27. g. p.n.e. - 14. n.e.) (ZS. inv. br. 108; god. 1899.) 5. Trajanus (98-117), sestertius, Roma, 104-111; BMC III, 166, 783 (Z. inv. br. 394; Mile Mirkov god. 1950.) 6. Faustina I (-140), denarius (s gradine; ZS. inv. br. 91; god. 1898.) 7. Julia Mamaea (-235) (ZS. inv. br. 55; god. 1898.) 8. Volusianus (251-253) (s gradine; ZS. inv. br. 208; god. 1899.) 9. Carus (282-283) (s gradine; ZS. inv. br. 203; god. 1899.) 10. Licinius I (307-323) (možda rimski republikanski: Licinia; ZS. inv. br. 50; god. 1898.) 11. Constantius II (323-361) (ZS. inv. br. 108; god. 1899.) 12. Magnentius (350-353) (ZS. inv. br. 156; god. 1900.) 13-14. Arcadius (395-408) 2 komada (ZS. inv. br. 50; god. 1898.) 15. Mleci: Andrea Dandolo (1343-1359) (ZS. inv. br. 108; god. 1899.) 16-17. Mleci, razni srebmi i bakreni primjerci (ZS. inv. br. 52, 55; god. 1898.) 18. Dubrovnik, denar (ZS. inv. br. 50; god. 1898.) 19-20. Ugarska; Matija II (1608-1619), denari 1614, 1616 (ZS. inv. br. 50; god. 1898.) Ostrovica 1. Ballaeus (iza 168. g. p.n.e.), AE, risanski tip (položaj »Šolajina draga«; B. inv. br. 908; Ljubomir Kusal, dar 1980.) 2. Rim republika: Procilia (ZS. inv. br. 645; god. 1909.) 3. Nero (54-68), dupondius, Lugdunum, 64-66., BMC I, 268, 347 (položaj »Šolajina draga«; B. inv. br. 910; Ljubomir Kusalo, dar 1980.)
90

4. Faustina I (-140) (ZS. inv. br. 388; god 1903.) 5. Marcus Aurelius (161-180) (ZS. inv. br 388; god. 1903.) 6. Commodus (176-192) (ZS. inv. br. 626 god. 1909.) 7. Julia Mamaea (-235) (ZS. inv. br. 388 god. 1903.) 8. Gordianus III (238-244) (ZS. inv. br. 445 god. 1909.) 9. Gordianus III (238-244) (ZS. inv. br 388; god. 1903.) 10. Aurelianus (270-275) (ZS. inv. br. 445 god. 1909.) 11. Galeria Valeria (-314) (ZS. inv. br. 445 god. 1909.) 12. Licinius I (307-323) (ZS. inv. br. 388 god. 1903.) 13. Constantius II (323-361) (ZS. inv. br 445; god. 1909.) 14. Honorius (395-423) (ZS. inv. br. 445 god. 1909.) 15. Šibenik, bagatin, 1481, 1491 ili 1499 (Rengjeo, 57, 647 (B. inv. br. 930), polo žaj JZ strana Mačkovog kamena, Ostrovica; Svetozar Borak, dar 1980) 16. Mleci: Marino Grimani (1595-1605), sesino, CNI VII, 552, 188 (Ć.)
Podgrade (Asseria)

1. Rim republika: Gaius Fundanius, quinarius, Roma, c.89 g. p.n.e., Babelon, I, 516, 2 (nađeno 1977-1981; B.) 2. Rim republika: Ventidia (iskopavanja god. 1900; ZS. inv. br. 150) 3. Augustus (27. g. p.n.e. - 14. g. p.n.e.) (iskopavanja god. 1899; ZS. inv. br. 88) 4. Germanicus (-19) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 5. Tiberius (14-37) sestertius, Roma, 22-23, BMC I, 130, 76 (B.) 6. Caligula (37-41) (iskopavanja god. 1899; ZS. inv. br. 88) 7. Caligula (37-41) (iskopavanja god. 1903; ZS. inv. br. 304) 8. Claudius I (41-54) (iskopavanja god. 1900; ZS. inv. br. 148) 9. Vespasianus (69-79), sestertius, Roma, 71., BMC II, 116, 540 (Z. inv. br. 395; Petar Bačić god. 1956.) 10. Vespasianus (69-79) (iskopavanja 1900.; ZS. inv. br. 148)

11. Vespasianus (69-79) (iskopavanja god. 1901; ZS. inv. br. 221) 12. TTitus (79-81), as (B.) 13. Domitianus (81-96) denarius, Roma, 80, BMC II, 239, 93 (B.) 14-15. Domitianus (81-96) dva primjerka, od toga jedan dupondij ili as (ZS. inv. br. 1008; god. 1912.) 16. Loše sačuvani as, 1. st. (B.) 17. Hadrianus (117-138), as (B.) 18. Sabina (-136) denarius, Roma, BMC III, sl. 359, 940 (Ć.) 19. Antoninus Pius (138-161) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 20. Antoninus Pius (138-161) (iskopavanja god. 1900; ZS. inv. br. 150) 21. Antoninus Pius (138-161) sestertius (ZS. inv. br. 1000; god. 1912) 22. Faustina II (-175) medaljon, Gnecchi II, 41, 69-70 (nađen u grobu god. 1932; vidi: Pavao P a u s c h , Bronzani medaljon Faustine Mlađe. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku , Split, 50/1928-29, str. 415-416 + 1 tabla) 23. Faustina II (-175) (iskopavanja god. 1903.; ZS. inv. br. 204) 24. ?Faustina II (-175), as (B.) 25. Julia Domna (-217) (iskopavanja god. 1902.; ZS. inv. br. 303) 26. Caracalla (198-217) (iskopavanja god. 1899.; ZS. inv. br. 88) 27. Elagabalus (218-222) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 28. Severus Alexander (222-235) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 29. Julia Mamaea (-235), sestertius (iskopavanja god. 1899; ZS. inv. br. 88) 30. Gordianus III (238-244) (iskopavanja god. 1903.; ZS inv. br. 204) 31. Philippus I (244-249) (iskopavanja god. 1899.; ZS. inv. br. 88) 32-33. Otacilia Severa (-249) 2 primjerka (iskopavanja god. 1888; vidi: Mihovil G l a v i n i ć , (Ausgrabungen in Asseria), Mittheilungen der k.u.k. Central-Commission, Wien, N.F. 15/1889, str. 277) 34. Trajanus Decius (248-251) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 35-36. Gallienus (253-268) 2 primjerka (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 37. Gallienus (253-268), AE (B.)

38. Claudius II (268-270) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 39. Claudius II (268-270), AE (B.) 40. Aurelianus (270-275) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 41. Aurelianus (270-275) (iskopavanja god. 1903.; ZS. inv. br. 204) 42. Tacitus (275-275) (ZS. inv. br. 1072; god. 1913.) 43-45. Slabo sačuvani primjerci novca 3. st., 3 komada (B.) 46. Diocletianus (284-305) (iskopavanja god. 1899.; ZS. inv. br. 88) 47. Diocletianus (284-305) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 48. Licinius I (307-323) (iskopavanja god. 1901.; ZS. inv. br. 221) 49. Constantinus I (306/7-337), AE, follis, Siscia, RIC VII, 428, 32 (Ć.) 50. Constantinus I (306/7-337), AE, PB, tip »GLORIA EXERCITVS«, ?Nicomedia (Z. inv. br. 280; Petar Bačić, god. 1956.) 51. Constantinus I (306/7-337) (iskopavanja god. 1899.; ZS. inv. br. 88) 52. Constantinius I (306/7-337) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 53. Constantinus I (306/7-337) (iskopavanja god. 1901.; ZS. inv. br. 221) 54. Constantius II (323-361) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 55. Constantius II (323-361), AE, tip »GLOR IAEXERCITVS« (Ć.) 56. Constantius II (323-361) (iskopavanja god. 1901.; ZS. inv. br. 221) 57. Gratianus (375-383) (ZS. inv. br. 1072.; god. 1913.) 58-72. Slabo sačuvani brončani primjerci, 4-5. st., 15 primjeraka (B.) 73. Brescia, ?1254-?1337, obol, CNI IV, 82, 44 (B.) 74. Mleci: Andrea Dandolo (1343-1354) (iskopavanja god. 1902.; ZS. inv. br. 303) 75. Mleci: Giovanni Gradenigo (1355-1356), soldino, CNI VII, 80, 4ff(Ć.) 76. Mleci: Francesco Foscari (1423-1457), soldino, 1432-, kovničar: Zuanne Barbo; CNI VII, 1247 (B.)

Polača
1. Larissa, AE (ZS. inv. br. 977; god. 1912.) 2. Neodredeni srebmjak (ZS. inv. br. 544; god. 1907.)

91

Popović 1. Neodređeni novac (položaj » Ba.retine«; Z. inv. br. 265; god. 1973.) Smilčić 1. Titus (79-81) (ZS. inv. br. 560; god. 1908.) 2. Athalaricus (526-534), dekanumij, probušen, Kraus 119, 64; BMC 57, 59 (Z. inv. br. 283; vidi također: Željko D e m o , Novac germanskih vladara druge pol. 5. do u drugu pol. 6. st. u numizmatičkoj zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu, Arheološki vestnik, Ljubljana, 32/ 1981, str. 463, br. 22)

Stabanj 1. Carthago, AE, c.221-210. g. p.n.e.; Mtlller 7223; SNG COP, Pl.12,307 (B. inv. br. 909; Dragoljub Ćupić, dar) 2-3. Gordianus III (238-244), sestertii, 2 komada (B.; dar 1981, Milenko Pekić je dan poklonio 1981.) 4. Ugarska: Ludovik I (1342-1382), denar, R ithy 94A; Unger 249 q (položaj »Vrelo « ; Ć.) Stankovci 1. Langobardska imitacija bizantskog zlatnika ?Justinijana II (685-695; 705-711), tremissis, 8. st. (Zagreb, Arheološki muzej, inv. br. 1295; Ivo Ostojić, 1936.)

.

TABLA 1: 1. Carthago, bronca, c. 221-210. g. p.n.e., nađen u Stabnju, muzejska zbirka Benkovac, inv. br. 909. 2. Ballaeus, iza 168. g. p.n.e., bronca, iz Ostrovice, muzejska zbirka u Benkovcu, inv. br. 908. 3. Rim republika, srebro, po 3. st. p.n.e., iz Ivoševaca, muzejska zbirka u Benkovcu. 4. Rim republika: Gaius Fundanius, c. 89. g. p.n.e., srebro, iz Podgrađa, muzejska zbirka u Benkovcu. 5. Rim republika: Lucius Rutilius Flaccus, c. 77. g. p.n.e., srebro, iz Benkovaćkog Sela, Arheološki muzej u Zadru, inv. br. 331. 6. Claudius I (41-54.), bronca, iz Benkovca, muzejska zbirka u Benkovcu. 7. Nero (54-68.), bronca, iz Jagodnje, muzejska zbirka u Benkovcu, inv. br. 977. 8. Nero (54-68.), bronca, iz Ostrovice, muzejska zbirka u Benkovcu, inv. br. 910. 9. Vespasianus (69-79.), bronca, iz Ivoševaca, Arheološki muzej u Zadru, inv. br. 276. 10. Vespasianus (69-79.), bronca, iz Ivoševaca, muzejska zbirka u Benkovcu, inv. br. 941. 11. Domitianus (81-96.), srebro, iz Podgrađa, muzejska zbirka u Benkovcu.

92

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

TABLA 2: Trajanus (98-117.), bronca, iz Nadina, Arheološki muzej u Zadru, inv. br. 394. Septimius Severus (193-211.), srebro, iz Ivoševaca, muzejska zbirka u Benkovcu. Elagabalus (218-222.), srebro, iz Ivoševaca, muzejska zbirka u Benkovcu. Trajanus Decius (248-251.), bronca, iz Benkovca, muzejska zbirka u Benkovcu. Gordianus III (238-244.), srebro, iz Bribira, Arheološki muzej u Zadru, inv. br. 296. Philippus II (244-249.), bronca, iz Bribira, Arheološki muzej u Zadru, inv. br. 391. Gallienus (253-268.), bronca, iz Benkovca, muzejska zbirka u Benkovcu, inv. br. 911. Probus (276-282.), bronca, iz Ivoševaca, muzejska zbirka u Benkovcu, inv. br. 946. Constantinus II (317-340.), bronca, iz Benkovca, muzejska zbirka u Benkovcu.

94

TABLA 3: 1. Athalaricus (526— 534), srebro, 10x11 mm, 0,64 g, iz Smilčića, Arheološki muzej u Zadru inv br. 283. 2. Langobardsko oponašanje bizantskog novca, 8. st., zlato, 14,5 mm, 1,33 g, Arheološki muzej u Zagrebu, inv. br. 1295.

96

TABLA 3.

7-

BENKOVAČKI KRAJ ... ZBORNIK 1

TABLA 4: 1. Romanus III Argyrus (1028-1034.), zlato, 23,5 mm, 3,96 g, nađen u Brgudu, Arheološki muzej u Zagrebu, inv. br. 1290. 2. Brescia,? 1254-1337., srebro, iz Podgrađa, muzejska zbirka u Benkovcu. 3. Šibenik, kraj 15. st., bakar, iz Ostrovice, muzejska zbirka u Benkovcu, inv. br. 930.

Upotreblj ene kratice Babelon - Emest B a b e l o n , Description historique et chronologique des monnaies de la repub!ique romaine vulgairement appelees monnaies consulaires, I— II, Paris 1885-1886. BMC - H. A. G r u e b e r , Coins o f the Roman Republic in the British Museum, I— III, London, 1910. - Harold M a t t i n g l y , Coins o f the Roman Empire in the British Museum, 1/1923, 11/1930, I I 1/1936, IV /1940, V/1950, London. - Warwick W r o t h , Catalogue o f the Coins o f the Vandals, Ostrogoths and Lombards and o f the Empires o f Thessalonica, Nicaea and Trebizond in the British Museum, London, 1911. CN G - Gilbert Kenneth J e n k i n s , Sylloge num m orum graecorum, The Royal Collection o f Coins and Medals, Danish National Museum, North Africa, Syrtica-Mauretania, Copenhagen, 1969. CNI - Corpus nummerum italicorum, IV, Roma, 1913; VI, Roma, 1922; VII, Roma 1915; VIII, Roma, 1913. CO H - Henri C o h e n , Description historique des monnaies frappees sous l ’empire romain com m unem ent appelees medailles imperiales, V, Paris 1885; VI, Paris 1886; VII, Paris, 1888. Garrucci - Raffaele G a r r u c c i, L em onete dell’Italia antica, I— II, Roma, 1885. Gnecchi - Francesco G n e c c h i , Im edaglionirom ani, II, Milano 1912. Kraus - Franz Ferdinand K r a u s , Die Miinzen Odovacars und des Ostgotenreiches in Italien, Halle (Saale), 1928. Miiller - C . T . F a l b e - J. Chr. L i n d b e r g - L. M u l l e r , Numismatique de l ’ancienne Afrique, 2, Copenhague, 1861. Rengjeo - Ivan R e n g j e o , Corpus der mittelalterlichen Miinzen von Kroatien, Slavonien, Dalmatien und Bosnien, Graz, 1959. Rethy - Laszlo R e t h y , Corpus nummorum Hungariae, I— II, Budapest, 1907. RIC - Harold M a t t i n g l y - Edvvard S y d e n h a m - C.H.V. S u t h e r l a n d , The Roman Imperial Coinage, IV/3, London 1968; Harold M a t t i n g l y - E d w a r d S y d e n h a m - Percy H. We b b , The Roman Imperial Coinage, V/l, London 1968; V/2, London, 1968; C.H.V. S u t h e r l a n d , The Rom an Imperial Coinage, VI, London 1967; C.H.V. S u t h e r l a n d - R . A . G . C a r s o n - Patrick M. B r u u n , The Roman Imperial Coinage, VII, London 1966. Unger - Emil U n g e r , Magyar eremhatarozo, I. Budapest, 1974. ZBIRKE B. Ć. Z. ZS.

-

Muzejska zbirka, Benkovac zbirka Dragoljuba Ćupića, Jagodnja numizmatička zbirka Arheološkog muzeja u Zadru stara numizmatička zbirka Arheološkog muzeja u Zadru, danas u Arheološkom mu zeju u Veneciji; prema sačuvanoj inventarskoj knjizi započetoj god. 1898.

Sum m ary F IN D S OF C O IN S IN BEN K O V A C A N D E N V IR O N S The numismatic collection o f the Benkovac museum, as well as the materials from other sources, show that the region flts into the picture o fth e circulation o f coins in Central Dalmatia. The earliest specimens are IIlyrian, together with some Greek coins. These were replaced by African bronze coins. From I c e n t u r y B. C. Roman republican coins, chiefly silver, are prevalent. Coins o f the Roman emperors, from l sl to 5lh century are more numerous. From &h to 13,h century coins wre exceedingly rare. It was onIy in Vh century, when economy developed, that we find in circulation silver coins from Split, Hungary, Italian cities, notably Venice, etc. Venetian coins were predominant in the centuries that followed, and Austrian and Hungarian coins from 18th century. From early 19,h century the coins were uniform.

JOSIP LUČIĆ

O V E Z A M A R A V N IH K O TA RA S P R E K O V E L E B IT S K IM P O D R U Č JE M U S R E D N JE M V IJE K U

Sažetak A utor konstatira da su se unatoč velebitskom gorju održavale u starom i srednjem vijeku medusobne veze izmedu stanovnika Ravnih kotara i prekovelebitskog područja. To svjedoče ceste koje su povezivale oba kraja. Autor obraća pažnju činjenici da su u srednjem vijeku starohrvatska plemena Lasničiči, Čudomirići, Tugomerići, Jamometi, Poletčići, Gusići, Lapčani, Šubići, Mogorovići i drugi imali posjede s ove i one strane Velebita. To su bili pašnjaci koji su se izmjenično koristili u Ijetnom i zimskom razdoblju u obliku transhumancije. Budući da su plemićki posjedi, plemenštine zajedničko dobro svih članova plemena, očito je da su posjede s ove i one strane Velebita zajednički koristili oni koji su živjeli u primorju i oni u Lici, Krbavi i šire i dalje preko Velebita. Posjedi i pasišta odraz su gospodarske strukture plemena koje se bavilo stočarstvom i ratarstvom. Autor smatra da su predstavnici dvanaest plemena pregovarali s Kolomanom 1102. da sačuvaju svoje raštrkane posjede u primorskom i kopnenom dijelu Hrvatske, u čemu su i uspjeli. Zaključuje da je transhumantno stočarstvo bilo jedna od gospodarskih podloga biološkog opstanka vodećih hrvatskih plemena prije i nakon 1102. S druge strane rodovska povezanost i komuniciranost članova plemena s obje strane Velebita postale su podloga svijesti političkog jedinstva.

I Područje Ravnih kotara s Bukovicom u ranom srednjem vijeku, u doba narodne dinastije, bilo je podijeljeno na župe. One se zovu starohrvatske, za razliku od onih koje su formirane kasnije, osobito u XIV st., u doba reorganizacije uprave u Hrvatskoj. Biograd je bio središte Sidraške župe, u Ninu je stolovao župan Ninske, Podgrađe je bilo glavno mjesto Lučke, a Bribir je dao sijelo Bribirskoj župi. U XIV st. čitavo to područje bilo je obuhvaćeno nazivom Lučka županija, u kojoj su se stare župe izgubile. Nakon dolaska Turaka nestao je taj upravni naziv. Došao je novi: Ravni kotari i Bukovica. Velebitsko podgorje djelomice se uklapalo u starohrvatsku Bušku župu čije je župsko mjesto bilo u ličkom Bužanu. Ti krajevi kao da su prirodno odijeljeni velebitskim bilom od zaleđa. Premda su prirodni reljef i krševitost stavljali stanovite zapreke, one nisu bile nesavladive. Narod
101

s ove i one velebitske strane stoljećima i tisućljećima pronalazio je, krčio putove koji će ga povezivati ne samo u međusobnim dodirima, nego i u razmjeni robe, stoke i sl.1 II Veze se mogu pratiti od davnine slijedom ostatka starih putova. Smjerovi antičkih i srednjovjekovnih putova kretali su se prema moru, prema primorskim trgovačkim, kultumim i gospodarskim središtima. Ti putovi nisu bili samo znameniti za trgovinu nego i za kultum u razmjenu. U rimsko doba ovim krajem križale su se različite prometnice. Iz Zadra (Jadere) izlazio je i nastavljao jedan od glavnih putova prema unutrašnjosti. Kod Nadina, zapadno od Benkovca, račvao se prema Obrovcu (Clambetae) i uspinjao na današnji Sv. Rok. Odatle je jednim smjerom vodio prema današnjoj Udbini, a drugim na Gospić, Žutu Lokvu i dalje. Drugi je krak od Nadina produžavao do današnjeg Benkovca. Tu se jednim smjerom odvajao prema Podgrađu (Asseriji) i raskršću Ivoševci (Bumum), i uklapao se u glavnu cestu preko današnjeg Knina, Strmice dalje na sjever, ili se još iz Ivoševaca spuštao prema Solinu (Saloni). Dmgi je smjer iz Benkovca išao na Bribir (Varvariju), Skradin, preko Trogira produžavao na Salonu. Iz Zadra se polazilo i neposredno uz more pokraj Bibinja i Pakoštana put Trogira i Salone. Osim tih postojali su i poprečni putovi, kao npr. onaj iz Pakoštana u Podgrađe.2 U srednjem vijeku neki su rimski putovi zamrli. Ostao je, međutim, onaj koji se iz Zadra i Biograda preko Benkovca pm žao prema Kninu i tu spajao s glavnim putem (magna strata, via exercitus, via exercitualis), koji je dolinom Une preko Bihaća vodio prema Posavini i Panoniji.1 Osim toga puta po Ravnim kotarima u srednjem vijeku isprepleću se i lokalni putovi koji povezuju naselja i posjede. Oni su redovito naslijeđeni od antike, ali ima i novih. Kod Kamenjana je via antiqua (1166).“ Prema Blatu protezala se via grandis... que slavice Colnicus dicitur... ad Blatam (1187).' Prema nazivu kolnik, koji se ovdje spominje, očito je da Hrvati preuzimaju stare trase putova i njihove nazive slaviziraju. Prema Ninu vodila je javna cesta via publica, que vadit Nonam. Tu se nedaleko od nje nalazila i stara cesta via antiqua (1199).“ K Biljanima otvarao se veliki javni put via publica, Magna cesta vocata (1388).’ Oko Tinja također je bio put via... subtus Carso et usque Bubianum et Blatam (XIV, st.).* Prema Posedarju kretalo se posebnom cestom via publica, p er quam itur Possedariam (1389).’ Ravni kotari i u novom su vijeku zadržali ulogu raskršća uzdužnih i poprečnih putova prema unutrašnjosti i obalnom pojasu. Današnje glavne ceste jesu: Zadar Nin; Zadar - Ražanac; Zadar - Posedarje - Obrovac - Gračac (Knin) - Sveti Rok; Zadar - Benkovac. Sam Benkovac pak stoji na raskršću putova: Zadar - Knin; Obrovac - Biograd; Novigrad - Šibenik.
1

M. M a r k o v i ć , »Narodni život i običaji sezonskih stočara na Velebitu«, Zbomik z

rodni život i običaje Juinih Slavena, 48, Zagreb 1980, 7 - 10.
, 1 I. B o j a n o v s k i , »Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji«, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela, XLVII, Sarajevo 1974, Karta IV. - L. J e l i ć , »Povijesno-topografske crtice o biogradskom kraju«, VHAD, NS, 3, Zagreb 1898, 33. * F. S iš i ć , Primčnik izvora hrvatske historije,Zagreb 1914, 394. 4 T. S m i č i k l a s , Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, II, 107. (Kratica SCD.) * SCD, II, 211, 319. • SCD, 11,211, 319. ’ SCD, XVII, 149. ■SCD, XIV, 191. • SCD. XVII, 232.

102

III

Razabire se da se srednjovjekovni putovi uglavnom drže nizinskih područja i zgodnih prijevoja. Teško i rijetko prekoračuju velebitsko bi'lo. Planinski hrbat Dinarida ipak nije bio nesvladiv. Upravo u srednjem vijeku postoji široko i uzajamno povezivanje područja s obje njegove strane, koje se odrazilo u posjedovanju zemlje. Pojedini stari hrvatski plemićki rodovi gospodarili su zemljom u Ravnim kotarima i Podgorju i istodobno preko Velebita u Lici, Krbavi, Gackoj sve do Pounja. Lasničići (Lačničići, Lisničići) imali su u X III st. zemije u Bubnjanima i Gorici, koji se nalaze u širem sjeverozapadnom području Biograda. Spominju se i kao svjedoci u Zadru.1 0 U XIV st. posjeduju selo Bitinu kod današnjih sela Tinja i Lišana te zemlje u selu Lemeševo Hrašće izmedu Nadinskog blata i Vranskog jezera.1 1 Isto tako u XIV. st. držali su zemlje u Gackoj župi izmedu Otočca i Doljana (danas Glavatac).1 J Čudomirići u XIII. st. žive u Bubnjanima (to je kraj između Raštana i Lištana), Dragi i Čudomirštini.1 3 U XIV. st. zadržavaju posjed u Čudomirštini u kojoj imaju i pašnjak (pasculum viile Zudomerich).'4 Prema nekim povjesničarima Čudomirština je smještena u blizini Zemunika i Suhovara, odnosno između Zadra i Biograda,1 5 a po drugima to je selo u gomjem toku potoka Miljacke, koji se kod Nina ulijeva u more.1 * Čudomirići se u XIV. st. takoder spominju u Kačinoj gorici, selu Kokićanima, selu Podi (u blizini Zemunika), u Bribim i u Zadru.” Početkom XIV. st. dva brata Čudomirića uzimaju vinograd na nasad u Tukljičanima.1 ’ Tukljičani (Tukljača) su uz more sjeverozapadno od Biograda. Istodobno u XIII st. posjeduju zemlje i posjede (terras et alias possessiones) u Slavoniji, što se očito odnosi na prekovelebitski kraj.1 ’ Zive u Kninu, Lici i prekovelebitskom nekadašnjem selu Hotušju. U Lici oko Bilaja postojao je kraj koji se zvao Čudomirići.2 0 Tugomirići ili Tugomerići nastavili su Podgorje podno Velebita. Neki članovi roda ostali su u Podgorju, a dmgi su se odijelili, odvojili od svoje jezgre u staroj Scrissi (Bag, danas Kariobag). Tako su jedni potkraj XII st. živjeli u zadarskoj okolici, a dmgi su u XII. st. otišli na Krk. U Zadru i okoiici zapisani su kao svjedoci, pristavi ili stranke u Bubnjanima, Visočanima, Vrani, Draganićima i Podgrađu.2 1 Imali su nešto zemlje

" SCD, III, 64, 112, 128, 223. - XIII, 108. "S. A n t o l j a k , »Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici Zadra«, Radovi, Instituta JAZU u Zadru, IX, Zadar 1962, 65, 73, 95, 97. 1 1 »Terram de Laznichich, qui moratur in dicto comitatu de Gechka« SCD, VIII, 432. IX, 103,143. - M. B a r a d a , »Postanak hrvatskog plemstva«, Časopis za hrvatsku povijest, 3, Zagreb 1943, 210. - Stj. P a v i č i ć , Seobe i naselja u Lici, Zbomik za narodni tivot i običaje Južnih Slavena, 41, Zagreb 1962, 94. “ SCD, Ul, 64, 67, 360. - VI, 234. 1 4 SCD, X III, 247. - XIV, 401-403. - B a r a d a , » P o s t a n a k . . . « 209. " A n t o l j a k , »Izumiranje...«, 70, 94. - T. R a u k a r , Zadar u XIVstoljeću. Ekonomski razvoj i društveni odnosi, Institut za hrvatsku povijest, Monografije, 6, Zagreb 1977, 46 (karta). " S. G u n j a č a , Ispravci i dopune starijojhrvatskoj historiji, IV, Zagreb 1978, 376. " A n t o l j a k , »Izumiranje...«, 61, 70, 96. " M. Z j a č i ć - J. St i pi Si ć, Spisi zadarskih bilježnika Ivana Qualis Nikole pok. Ivana Gerarda iz Padove 1296, 1337, sv. II, Zadar 1969, 149. ” Jursa Čudomirić zadužuje se tih godina 30 libara malih dinara, a kao jamstvo da će vratiti dug zalaže (»omncs meas terras et alias possessiones)... Sclavonia«. M Z jačić, Spisi zadarskih bilježnika Henrika i Creste Tarallo 1279-1308,1 dio, Zadar 1959, 38. " Vj. K l a i ć , Hrvatska plemena od XII do XVI stoljeća«, Rad JAZU, 130, Zagreb 1897, 43-44. - B. G u š i ć , »Prilog etnogenezi nekih starohrvatskih rodova«, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16-17, Zadar 1969, 462. - A n t o l j a k , »Izumiranje«, 70. 1 1 SCD, II, »234. - VIII, 497. - XI, 566. XII, 30. - K l a i ć , »Hrvatska plemena«, 70.

103

u Radobudiću (kraj izmedu Zadra i Biograda) i u Krnezi, blizu Ljubačke uvale. Postojao je i toponim Tugomerichi u okolici Krneza.2 2 U Ličkoj župi Tugomirići su u XV. st. rotni suci plemenitog stola. Živjeli su u gomjoj Lici u naselju Tugomirići, južno od Ribnika pored rijeke Like. Tu ih je bilo 5 hiža.“ Jamometi su u XIII. st. zabilježeni u Gorici kod Biograda i u Ninu. Vlasnici su zemlje u Bertaldića ratu (Bertaldichiarat) i u Selcima. U XIV. st. spominje se terra Jamometorum u Lučkoj župi. Posjednici su u Krnezi, Prahuljama (ninski distrikt), Poričanima (okolica Zadra), u selu Maglina, južno od Ražanca, i u selu Podlužje, južno od Benkovca. Suci su u Draganićima, a u XIV. st. i u Podgradu. Istodobno žive i u Krbavskoj župi, a u XV. st. još i između Une i Save.2 4 Poletčići su u XII. st. zapisani kao svjedoci u Kamenjanima, selu južno od Nadina. U XIII. st. postoji selo Polletchis (danas Poličnik). U XIV. st. posjeduju vinograd negdje oko Crnog i zemlju u Miglaccha (Miljačić), kod Poda i Zemunika. Zabilježeni su kao stanovnici na otoku Ugljanu (Geiani), u Tršću, selu kod Suhovara, i u Zadru. U XIV. st. rotni su suci u Tržiću u Buškoj župi. Prema Šišiću tu im je prabaština. Konkretno žive pokraj Perušića, zapadno od Bukovca, negdje oko rijeka Hotešice i Like.2 5 Gusići u XI. st. prodaju svoje zemlje u Sidraškoj župi: Na Sumoch (Smokvica, Smokovo), na Briiskie (Na Brizije, Na Breže) i Nasseri (Na Seri) samostalnu sv. Ivana Rogovskog. Poklonili su i prodali istom samostanu svoje zemlje u Kamenjanima i in Elcani (Jelšani ili Raštani).2 6 U XII. i XIII. st. javljaju se kao svjedoci mjesta kod Tinja, Rogova, u Kamenjanima, Bubnjanima i Dragi.2 7 Istodobno oni su 1258. zemljovlasnici u Bužanu, gdje daruju selo Gomiljane nekim Lapčanima. Kao krbavski knezovi prodaju 1278. zemlju u Kruševu. God. 1298. pokazuju listinu da je Bela IV. darovao njihovu ocu Jakovu šest posjeda u Krbavi, Gackoj i Lučkoj župi.2 8 U XIII. st. posebno odskače njihova grana Kurjakovići. U XIV. st. žive u Lučkoj župi, u gradu Ninu. Zapisani su kao pristavi u Draganićima, svjedoci u Krnezi, posjeduju zemlju u Raduhovoj vasi i kuću u Obrovcu. Isto tako imaju posjed u Biljanima, istočno od Zemunika, u selu Trnova, blizu današnje Pridrage, u Prapratniku (Privlaka kod Nina), kod Visočana. Lokalitet Gusichi (1391) izgleda da se nalazio nedaleko od Nina. Kao knezovi krbavski, buški, lički i Baga drže i gospodare glavnim podmčjima s obje strane Velebita, dolinom Zrmanje i izvorom Une. Čini se da im je djedovina Krbava.2’ Posebno treba upozoriti na posjede preko Velebita. Većinu ih drže kao Kurjakovići u Ličkoj župi (Barleta jugoistočno od Ostrvice), zatim Počitelj (darovnica 1370) u Buškoj župi te u Krbavi koja je gotovo čitava njima pripadala.3 0
“ A n t o l j a k , »Izumiranje«, 66, 73, 95, 111. 1 3 K l a i ć , »Hrvatska plemena«, 71. - P a v i č i ć , »Seobe i naselja«, 30, 31. 2 4 SCD, VIII, 309. - XI, 22. - Z j a č i ć , Spisi, 230. - K l a i ć , »Hrvatska plemena«, 68-69. A n t o l j a k , 4 »Izumiranje«, 66, 73, 95, 97. 1 5 SCD, II, 268. - VI, 533 i d. - B a r a d a , »Postanak«, 210. - A n t o l j a k , »Izumiranje«, 65, 72-73, 95, 97. - K l a i ć , »Hrvatska plemena«, 67-68. - Š i š ić , Priručnik, 502. - R a u k a r , Zadar, 46 (karta). - G u n j a č a , Ispravciidopune, IV, 396. - Pavičić, »Seobeinaselja«, 72-76. 2‘ F. Rački, Documenta hstoriae chroaticae periodum antiquam illustrantia, Zagreb 1877, 163, 167, 171. - M. K o s t r e n č i ć J. S t i p i š i ć - M. Š a m š a l o v i ć , Codex diplomaticus

“ 'iC n V 10?-103 - VI 253 - VTI 322 ” SCD, VIII, 308-310, 497-499. - IX^ 53. - X, 373, 515-516. - B a r a d a , »Postanak«, 210. - A n t o l j a k , »Izumiranje«, 63, 72, 94, 97, 111. - Vj. K l a i ć , »Rodoslovlje knezova krbavskih od plemena Gusić«, Rad JAZU, 134, Zagreb 1898, 1-15. 1 0 P a v i č i ć , »Seobe i naselja«, 27, 42, 67, 74, 79 i dalje.

regni Croatiaem, Dalmatiae et Slavoniae, I, Zagreb 1967, 150-151, 149, 156-157. - Barada, »Postanak«, 210. 21 SCD, II, 218, 233, 267-268. - III, 63-64, 66-67. - IV, 505.

104

Lapčani se dijele na nekoliko ogranaka. Cini se da je najstariji rod Lapčana živio u okolici Zadra u mjestu Lapac, smještenom kod Kokićana gdje su danas Jošani, na sjevemoj strani Nadinskog blata. tl Lapcu su sagradili vlastitu crkvu posvećenu sv. Ivanu Krstitelju.3 1 Tu zacijelo treba tražiti terre Lapcanorum. U XII. i XIII. st. zabilježeni su kao svjedoci u Kamenjanima i Rogovu. U XIV. st. zemljovlasnici su u blizini Lemeševa Hrašća i u Lučkoj župi. Kad se u XI. st. Voniha Lapčanin oženio Klaudom, kćerkom kralja Zvonimira, tast mu je poklonio Karin; tad se pojavila i dalje razvijala loza Karinjana-Lapčana. Posjedovali su zemlje u Kokićanima, smještene zapadno od K.anna (mierlus in Čorino) i istočno od Nadina (supra... sub castro Nadino).32 U srednjovjekovnim dokumentima superius je istočna, a inferius zapadna strana svijeta. Kokićane su poslije dugog parničenja prepustili samostanu sv. Krševana u Zadru. U XIV. st. njihov je Dolac u Mogorovim Dubravama. Kad su izgubili selo Dragine, Ludovik im je u ime odštete dao zemlju u Dubručavasi, u blizini današnje Polače. God. 1258. spominje se treća kuća (hidža) plemena Lapčana iz primorskog Lapca. Oni su vlasnici sela Gomiljani, preko Velebita u Buškoj župi, oko Srijana, Marinaca i Kosinja. Posjed im je zbog vjerne službe darovao Ladislav Gusić, njegov vlasnik od 1252. Četvrta skupina Lapčana, koji su također podrijetlom iz Lapca u primorju, prebivala je u gornjem Pounju. Tu im je 1263. kralj Bela IV. potvrdio sloboštine koje im je dao ban Roland. Živjeli su oko gradova Kok, Rmanj, Lapac i Ostrvica. O njima postoje dva mišljenja: da su praoci svih Lapčana, tj. da su se Lapčani odavde raselili u primorie. Dosebice u Karin. i drugo, da nisu bili istoe plemena Wan l.anftani n žnna m a l .nka-rSidraga. POStOje jo rjedni Lapčani u Donjem Pounju u srednjovjekovnoj Slavoniji uz Unu kod Zakopa, južnih obronaka Zrinske gore.3 5 Šubići posjeduju zemlje u Lučkoj župi, točnije, u Sidraškoj župi između Benkovca i Zemunika. Njihovi suplemenjaci držali su tvrdi Bribir. U XII. st. poznat je jedan Šubić kao svjedok u Brdu kod Slivnika. U okolici Zadra - osim u Bribim i okolici - u XIV. st. drže u posjedu selo Čakavci kod ninskog Ljupča, Vrpljane u Lučkoj župi blizu Čakavca, zatim posjede zapadno od sela Mogorova Dubrava, u blizini Draganića i Podbrdana, Novoselce u ninskom distriktu, u Lemeševom Hrašću, blizu Jošana, Kamenjana i Podbrđa. Šubići, osim toga žive, u Zadru, u Pagu i u Bribiru. Bribirski Šubići predali su 1347. Ostrovicu u zamjenu za Zrin. Osim tih posjeda Višen Šubić bio je 1220. gospodar Zvonigrada i Odorja u župi Odorje.3 4 Nabrojeni plemićki rodovi ubrajaju se u dvanaest plemićkih rodova Kraljevine Hrvatske (nobiles duodecim generacionum Regni Croatie). Zapisani su u povijesnom izvom >>QUalitera«. Razumljivo je da je osim njih bilo i dmgih plemićkih rodova, i da su oni imali posjede ne samo u Lučkoj žipi (u njenu najvećem opsegu) nego i preko Velebita. Upoznat ćemo još posjede plemena Mogorovića. Oni se ne spominju u najstarijim prijepisima »Qualitera« među dvanaest plemićkih rodova. Mjesto njih ubilježeni

1 1 »edificare cepimus cum parentela nostra in Lapco in honore sancti Johannis Baptiste ecclesiam«. SCD, II, 187. “ SCD, IV, 105-106. 1 3 M. B a r a d a , Lapčani«, Rad JAZU, 300, Zagreb 1954, 473-534. - P a v i č i ć , »Seobe«, 52, 66, 73-76, 88-91. - A n t o l j a k , »Izumiranje«, 63, 72, 94-95. - G u n j a č a , Ispravci, IV, 394. Šišić, Prirućnik, 502. Za pojedine lokalitete usp. Gunjača, n. d. 367, 375. 34 K l a i ć , »Hrvatska plemena«, 36-46. - B a r a d a , »Postanak«, 209. - A n t o l j a k , »Izumiranje«, 60-61, 69-70, 93-96. - P a v i č i ć , »Seobe«, 78.

105

su Murići. Mogorovići su kao pripadnici tog plemstva zapisani u pripisu Supetarskog predloška.” Budući da se u »Qualiteru« nalaze Murići, a u Supetarskom predlošku mjesto njih Mogorovići smatralo se da je i u »Qualiteru« prvotno bilo zapisano Mogorovići.1 6 Mogorovići posjeduju u XI. st. zemlju Mogorovići (terram Mogorouici) oko Tinja i Biograda u današnjoj Tukljači.1 7 U XII. st. zadržavaju taj posjed. Istodobno se javljaju kao svjedoci u Rogovu, Jasenicama i Dračanima.” U XIII. st. svjedoci su u Bubnjanima i u Posedarju.” U XIV. st. prodaju svoju zemlju Mokro kod današnjeg Sukošana. Imaju selo Grabovčane blizu Draginića i Biljana, Mogorove Dubrave, »Crescouoselce« pokraj Cerodola, zemlju u Sukošanu i Krnezi. Već otprije posjeduju Vetereniće, Redane i tvrđavu Ljubu. U Ninu su počasni knezovi, u Podgrađu suci.4 0 Istodobno u Ličkoj župi uživaju nasljedne zemlje oko rijeke Like, Hotešice, Kaseza, Smiljana, današnjeg Gospića, Ribnika, Počitelja, Mogorića itd. U tom kraju su najjači zemljoposjednici. Po svoj su prilici tu bili starosjedioci.4 1 IV. Navedeni plemićki rodovi-posjednici (Lasničići, Čudomirići, Tugomerići, Jamometi, Poletčići, Gusići, Karinjani-Lapčani i Šubići), kojima uvjetno pridružujem Mogoroviće, pripadaju, kao što je istaknuto, posebnom sloju plemićkih rodova. Oni se izdvajaju po političkoj ulozi, posebice onoj koju su odigrali god. 1102. i ubrajaju se medu dvanaest hrvatskih plemena (nobiles... de XII. tribubus Chroacie; nobiless duodecim generationum Croatie).4 2 Lokacija njihovih posjeda očito mora privući pažnju i tražiti objašnjenje. Posjedi su im raštrkani ne samo po čitavim današnjim Ravnim kotarima i Bukovici nego i u Podgorju. To nisu bili veliki posjedi, jer su na tom inače nevelikom prostoru svoje zemljišne čestice imali gotovo svi predstavnici dvanaest plemena i drugih kategorija plemića. Istodobno nabrojena plemena posjeduju zemlje i preko Velebita. Za neke plemićke rodove sa stanovitom se sigumošću tvrdi da im je prabaština, djedovina upravo preko Velebita. To su npr. Poletčići, Gusići i Mogorovići. Za ostale se može pretpostaviti da im je prabaština bilo preko Velebita, bilo u Ravnim kotarima. Jedino - prema novijim rezultatima - vjerojatnije je da su Lapčani starosjedioci u Lučkoj župi. Ranije se držalo da potječu iz Lapca u Pounju. Rasutost posjeda s ove i one strane Velebita morala je zacijelo imati gospodarski razlog i opravdanje. Spomenimo npr. da su Podgorje, Ravni kotari i Bukovica u srednjem vijeku, ali i poslije, izrazito stočarski krajevi.43 Uzgoj stoke bio je glavna gospodarska grana izvan zadarske Astareje, tj. njegove neposredne blizine, Zadrani su slali stoku na pašu na Komate, Maun, Dugi otok, Pag, Olib i Molat.4 4 Izvan njegove prvotne Astareje posjedi su i pasišta hrvatskih plemena.

3 1 U u n j a č a , Ispravci, IV, 378. 1 4 Ši š i ć , Priručnik, 500-501. - Stj. A n t o l j a k , Pacta ili concordia od 1102, Insti hrvatsku povijest, Monografije 9, Zagreb 1980, 185-189. 1 7 K o s t r e n č i ć i dr, Codex diplomaticus, I, 97. - G u š i ć , »Prilog etnogenezi«, 465. 3 1 SCD, II, 99, 233, 283. ” SCD, III, 64,. - IV, 233, 283.
4 0 B a r a d a , »Postanak«, 210. - A n t o l j a k , »Izumiranje, 61-62, 71, 94, 97. B. G u š i ć , »Starohrvatsko naseljenje Ravnih kotara«, Radovi Instituta JAZU u Zadrgu, 18, Zadar 1971, 168. 4 1 P a v i č i ć , »Seobe«, 20-37, 41, 79. - G u š i ć , » P r i l o g e t n o g e n e z i « , 465 -4 66 . 41 Ši š i ć , Priručnik, 488-495. - A n t o l j a k , Pacta ili concordia, 101-102 431. R u b i ć , »Neki problemi geograflje Zadra i njegove regije«, Zadar - Zbomik - Geograflja - Ekonomija - Saobraćaj - Povijest - Kultura, Zagreb 1964, 19. 4 4 R a u k a r , Zadar, 197-206.

106

Prekovelebitska imanja i baštine nabrojenih plemićkih rodova bili su u poljima, u plodnim riječnim dolinama i na planinskim pašnjacima na prostoru od Gorskog kotara, Krbave, Plješivice, ličkih visoravni do Velebita. U primorskom pojasu ljeti ponestane vode i trava se osuši. Tada stočari moraju ostaviti sušni kraj. Traže sočne pašnjake i penju se (izdig) na Velebit. Tu im stada nalaze svježu i hranjivu pašu. Brste i pasu kroz lipanj, srpanj, kolovoz i na početku rujna. Tad se vraćaju natrag (zdig). Nekako istodobno s planinskih predjela, kad zima i snijeg onemoguće ispaše na planinama, planinski stočari spuštaju se u primorske krajeve da tu sa stokom prezime. To redovito traje od polovice listopada do kraja travnja iduće godine.4’ Očita je uzročna veza između primorskih i planinskih pašnjaka. Takav ritam izmjene korištenja ljetnih i zimskih pašnjaka rezultat je klimatskih prilika u primorskom i prekovelebitskom kraju. U primorju je mediteranskalćlima, a u širem Iičkom području kontinentalna s jakom zimom i snijegom. Ljeti ovdje ne presahnu izvori, dok je to u primorju redovita pojava. Kao što se iz primorja ljeti stoka penje put planina, u ovom kraju na Velebit, tako istodobno i lički stočari vode stoku na velebitska planinska pasišta, jer tada u Lici dozrijevaju ljetni usjevi, pa ih treba zaštiti od stoke. Tome je i drugi razlog: u to doba planinska paša je hranjivija nego ona na nižim predjelima.4 4 Tako se na velebitskim pašnjacima ljeti susreću primorski i lički stočari. Stočari su se u primorju skupljali prema određenim područjima i izdizali stada tradicionalnim stočarskim putovima. Iz ninskog područja (Briševo, Visočani, Dračevac, Poljica, Ljubač) kretali su prema Ražancu. Odatle su se prebacivali brodom u Tribanj, Ledenik i Starigrad i izdizali preko Počiteljskih i Ribničkih vrata na tamošnje pašnjake. U Novigrad su stizala stada iz Paljuva, Pridrage, Karina, Popovića, a u Vinjerac iz Slivnice i Posedarja. Zaposjedali su pašnjake od Javomika do Svetog brda. Bukovica je bila polazište za stada iz Benkovca, Lisičića, Dobropoljaca, Brguda i Kruševa. Preko današnjeg Obrovca penjali su se na Mali Alan do Cmopca. Na Javomik i Vučjak penjala su se stada iz okolice Ervenika. Stočari su odlazili iz svojih prebivališta i na pasišta udaljena više od 100 km. U primorje su silazili na zimska pasišta stočari iz ličkog Čitluka, Počitelja, Sv. Roka, Gračaca, Mazina, Popine itd.4 7 Pojava da stočari slijede tokom godine raspored vegetacije, ima dugu, veoma dugu tradiciju u širokom sredozemnom pojasu, i u sjevemoj Africi (Atlas), Španjolskoj (Sierra, Pireneji), Francuskoj (Cevennes, Alpe), Italiji (Apenini), zatim u Maloj Aziji, a u našoj zemlji Dinaridi i južnobalkanske planine.4*

4 1 M. M a r k o v i ć , »Stočarska kretanja na dinarskim planinama«, Zbomik zanarodni život i običaje Južnih Slavena, 45, Zagreb 1971, 524, 543. - isti, Narodni život i običaji, 5-10, - B. »Život Podgoraca na Velebitu s kratkim opisom ovce južnovelebitskog »Podgoija«, Veterinarski arhiv, 9, 1939, sv. 1, 26. - V. R o g i ć , Socio-geografski aspekt dinarskog krša, dinarskog kulturnog areala i dinarsko-planinskog prostora«, Geografski glasnik, 38, Zagreb 1976, 258-260. - B. G u š i ć , Čovjek i kras, Krš Jugoslavije I, Zagreb 1957, 46. 4 4 M a r k o v i ć , Narodni život i običaji, 46. . 4 1 M a r k o v i ć , Narodniživot iobičaji, 30-31. - V. R o g i ć , Regionalnageografija Jugoslavije, I. Prirodna osnova i historijska geografija, Zagreb 1982, 75 (s kartom). - J. C v i j i ć , Balkansko poluostrvo i južnoslavenske zemlje, Beograd 1966, 215-227 s kartom. . . . 4 * V. R o g i ć , »Geografski osnovi stočarskih veza Like i Dalmacije«, Zbomik zagrebačke klasične gimnazije 1607-1957, Zagreb 1957, 705.
107
G u š i ć , Naše primorje (historijsko-geografska studija), Pomorski zbomik I, Zagreb 1962, 20. - S. F i l i p o v i ć , Dinarske planine, paša i mljekarstvo na njima, Zagreb 1938, 24. - I. Š m a l c e l j ,

Stočarsko mijenjanje pasišta da se prehrane stada, da se stvore viškovi za tržište i da se osigura životna egzistencija zove se transhumancija. Ona je direktna (transhumance directe) kad se ljeti stada izdižu u planine i obm uta (transhumance inverse) kad se zimi spuštaju u primorje.*’ Sama riječ transhumancija sadržava u sebi pojam preživjeti: s jedne strane ljetnu sušu, a s druge zimsko mrtvilo kad vegetacija mimje. Prilikom izdiga stada u planine stočari su nastojali zaposjesti što sočnije, hranjivije i bogatije pašnjake. U tim zgodama znali su izbijati sukobi, trzavice, borbe za prvenstvo ne samo ispaše, nego i korištenja pojilišta, izvora voda, bunara i sličnih vodenih površina za napajanje stoke i život stočara. Da bi se izbjegle borbe, stočari su od davnina sklapali sporazume, dogovarali se o podm čju ispaše i vremenu njena korištenja, postavljali međaše i sl. Boravak stočara na Velebitu može se pratiti još od paleomediteranskog doba. Tad se podižu stalna stočarska naselja. Iliri nastavljaju stočariti. Uzgoj stoke sitnog zuba bio im je glavno vrelo prihoda. Rimljani posreduju u razgraničenju korištenja pasišta Jzmeđu ilirskih plemena Ortoplina i Parentina. Postavljaju kameni natpis na sjevernom dijelu Velebita, i on postoji i danas. Na njemu piše kako se ima koristiti određeni izvor. Hrvati prihvačaju stočarstvo kao jedan od temelja svoje ekonomije i egzistencije.5 0 Neke odredbe iz srednjeg vijeka - makar i djelomice sačuvane i ograničene na određena područja - donekle nas upoznaju s čuvanjem ispasišta za pojedine dmštvene organizacije i zajednice. God. 1251. ban Stjepan posebice naglašava da u Podgorju smiju pasti stoku i obrađivati zemlju samo stanovnici Jablanca. Bez njihova odobrenja nije dopušteno drugima dovoditi stoku ni obradivati zemlju unutar podm čja koje pripada Jablančanim a.5 1 Krbavski su knezovi 1387. potvrdili sloboštine i privilegije Bagu (Scrissia, danas Karlobag). Zabranjuje se Vlasima i drugim stočarima dovoditi stoku u podm čje Baga. Dopušta se stanovnicima Baga da smiju pasti stoku na planinskim pašnjacima, kupiti sijeno, orati i sijati, te u dolinama Velebita sjeći drva i dovoziti ga u Bag.5 2 Grad Nin je također uživao stanovite povlastice na velebitskim ispašama koje mu je 1205. podario kralj Andrija II.5 3 Te se odredbe i dopuštenja, kako se vidi, odnose na kasnije razdoblje srednjeg vijeka, od X III. do dmge pol. XIV. st. Nisu obuhvaćale čitavo pašnjačko podmčje s ove i one strane Velebita. Očito je da su na zimskim pašnjacima na Podgorju, u Ravnim kotarima i u Bukovici, te na ljetnim ispašama na Velebitu i preko njega vladali posebni zakoni temeljeni na običajnom pravu koje se prenosilo s koljena na koljeno.

" O značenju transhumance usp. Transhumance, Grand Larousse encyslopediyue 10 Paris 1964, 446. - Troupeau, La grande Ensyclop6die, 31, Paris, 430-431. 5 0 G u š i ć , »Naše primorje«, 24-42. - I s t i , Starohrvatsko naseljavanje, 139-150. - M a r k o v i ć , Narodni život, 121-126. 5 1 »Terras autem ad Jablanich pertinentes, videlicet ad Semoviza usque ad Scrissam habitatoribus de civitate Jablanich reliquimus pacifice possidendas, nec animalia extraneorum illas amodo depascent contra illorum voluntatem, neque colantur ab extraneis ullo modo«, SCD, IV, 473. 5 2 »Et has eis... volumus imponere metas, ut nullus Uallacus uel alter quicumque aliqualiter sit ausus infra dictas metas manere uel pascere aliqua animalia seu facere aliquod laborerium sub pena librarum centum solvendarum ciutitati Scrissie nempe comiti et iudicibus, qui pro tempore erunt. Item damus, concedimus et confirmamus predictis fidelibus nostris Scvissiensibus, ut semper habuerunt, quod possint pasculare eorum animalia in planitiis montane nostre extra eorum predicta confinia et metas et in planitiis incidere fena, arare et seminare ac in uallibus dicte montane incidere lignamina et trahere versus locum suum, quia ex his nobis manere... utilitas, sine contradicitione alicuius«, SCD, XVII, 98. 5 1 »Item pascua dicte civitati pertinencia in Mango monte sunt qui est super mare incipiendo a loco qui dicitur Tribang versus occidentem usque ad locum qui dicitur Equus, et usque ad cacumen dicte montis«, SCD, III, 52. - Isto ponavlja 1243. i kralj Bela IV, SCD, IV 203.

108

U udruživanju stočara i zajedničkom korištenju ispaša - bilo ljetnih ili zimskih važni su bili rodbinski odnosi. Zbog toga su neki stočarski stanovi na Velebitu, sezonski ili trajni, nosili ista imena kao i oni na primorju i obratno.5 4 Prema srednjovjekovnom hrvatskom imovnom pravu plemenštine su bile kolektivno vlasništvo obiteljske zajednice. Svi članovi plemena »imali su jednako i zajedničko pravo posjeda svih sredstava proizvodnje i upotrebe plodova rada unutar svake pojedine takve zajednice«. To je vrijedilo jednako za plemena rodovskog i kraljevskog podrijetla.” U rodbinskim odnosima postoji zajedničko vlasništvo. Ono je bilo posebice rašireno na planinskim i govoritim predjelima gdje je stočarstvo činilo temeljnu granu proizvodnje. »U tim je krajevima skupno vlasništvo plemenske i druge rodovske zajednice predstavljalo najekonomičniji način održavanja obitelji, roda ili čak plemena«.“ Na plemenskom, dakle, zemljištu, pašnjacima, šumama, gorama i sl. svi članovi plemena imaju pravo ispaše. Plemena koja izdižu stada iz Ravnih kotara na Velebit i preko njega, vode ih na svoja plemenska pasišta, odnosno na pasišta na koja kao stanovnici odredenog kraja imaju pravo. Znalo se koje livade smiju na Velebitu pasti stada stočara koji žive npr. između Krbave, Gospića i Gračaca, a dokle smiju doći oni iz primorja, iz Podgorja, Ravnih kotara i Bukovice. Ako je neko pleme imalo posjede s ove i one strane Velebita, smjelo je koristiti jedne pašnjake kao stanovnik primorja i druge kao stanovnik preko Velebita. Dakle, njegovi članovi mogli su koristiti pašnjake koji su im pripadali kao stanovnicima Ravnih kotara i pašnjake na koja su smjeli doći kao prebivaoci u Lici i Bužanima. Konkretno se to može objasniti položajem nekih plemenština. Tugomerići kao posjednici i kao stanovnici u Podgorju koristili su odredena planinska pasišta do stanovitih stočarskih granica na Velebitu i to onih koje su vrijedile za primorce. Budući da su Tugomerići imali plemenske baštine u Lici, gdje je pokraj rijeke Like, južno od Ribnika postojalo naselje Tugomerići, imali su pravo koristiti i ličke ljetne pašnjake na Velebitu. Kad je nastupila zima, Tugomerići iz Like silazili su na zimske pašnjake u Podgorje, ali isto tako i u Ravne kotare gdje su u Radobuću (između Zadra i Biograda) i u Krnezi (kod Nina) imali svoje plemenske zemlje. Tugomerići su, dakle, pokrivali dio pašnjaka i posjeda od Karlobaga do ličkog Ribnika i do Nina i Biograda. To jest s ove i one velebitske strane. ■ ! Sličan je slučaj i s Poletčićima. U Buškoj župi posjeduju plemenštinu sjeverozapadno od Gospića i sjeverno od Smiljana. Kao takvi koriste prekovelebitske ljetne pašnjake. U primorju posjeduju imanja oko Poličnika, Tršća i Crnog sjeverno'i istočno od Zemunika. Smiju dakle kao primorci izdizati stoku na velebitske pašnjake, a Poletčići iz okolice Gospića koristiti zimske pašnjake Poletčića oko Zemunika. Neki Poletčići nalaze se i na pašom bogatom Ugljanu u zadarskom bistriktu. Čudomirići su bili naseljeni na desnoj obali Hotuče, južno od Gračaca. Tu zacijelo žive da bi mogli ljeti primiti stada Čudomirića iz Čudomirštine smještene između Zemunika i Suhovara. I obratno, stada Čudomirića iz okolice Gračaca smiju i mogu provoditi zimsku ispašu na toj Čudomirštini u primorju. Šubići su gospodarili plodnim predjelima u župi Odorjan gdje su bogata pasišta Javomik, Sedlo, Visibaba. Očito je da su ovamo ljeti izdizali stada. Isto tako je sigurno da su se ta stada zimi spuštala u primorsko područje Bribira, Podgrada i Lemeševa Hrašća gdje su bili posjedi Šubića.
5 4 M a r k o v i ć , Narodni život i običaji, 82. “ B a r a d a , Lapčani, 481, 487, 530. “ I. B e u c , »Vlasnički i drugi stvamo pravni odnosi na nekretninama u doba feudalizma u jugoslavenskim zemljama«, Z bom ik Pravnog fakulteta u Zagrebu, XXX, br. 1, Zagreb 1980,

109

Na isti način možemo govoriti o ovisnim stočarskim prekovelebitskim plemenštinama Mogoroviča, Lasničića, Gusića, Jamometa, Lapčana i drugih plemena s njihovim plemenštinama u Ravnim kotarima, to jest na području Nina, Biograda, Benkovca, Karina, Bribira, Zemunika itd. »Sigumo nije slučajno da većina od 11 plemena (izuzevši Lapčane i Karinjane kao jedinstvenu grupu) ima ispravama potvrđena svoja posjedovanja u prostoru Bukovice s Ravnim kotarima i u Lici«.5 ’ Razumljivo je da su ostala plemena iz ustanove dvanaest hrvatskih plemena, ako nisu posjedovali plemenštine u Lučkoj župi, npr. Kačići, Snačići, Kukari, Murići, imali plemenštine i pasišta na drugim područjima Hrvatske sve tamo do Cetine i Neretve. Provodili su transhumanciju s odgovarajućim planinama dinarskog spleta iz svoga zaleđa. Istina je da u primorskom kraju nije u zimsko doba bilo obilne paše za prehranu domaće i kontinentalne stoke. Ipak dovoljno se zelenilo trave da stoka prezimi i preživi, a s njom i ljudi. Lakše je zacijelo bilo nabaviti i hranu u primorju nego u snijegom i ledom pokrivenim prekovelebitskim i prekodinarskim krajevima. Uostalom, i naziv Luka za proširenu Lučku župu, zapravo područje Ravnih kotara, dokazuje da su tu bila pasišta. Luka, naime, znači livadu.5 8 Posjedi i pasišta u primorju i preko Velebita ukazuju kakva je bila gospodarska struktura plemena. Ono je posjedovalo oranice i livade. Stočarstvom i ratarstvom podmirivalo je osnovne životne potrebe, a viškove prodavalo ili zamjenjivalo za one artikle koje nije neposredno proizvodilo, npr. sol i zacijelo kovinske preradevine. Kad pleme nije više postojalo, one ljudske zajednice koje su se doseljavale i naseljavale, nasljeđivale su tu gospodarsku podlogu. Zato su ratarstvo i stočarstvo, zapravo transhumancija, sve do najnovijeg vremena bili osnovni izvor privređivanja. Područje koje je pleme obradivalo i iskorištavalo u ratarstvu i stočarstvu, nije bilo samo gospodarska međa, predmet rada, sastavni dio njegovih sredstava za proizvodnju. Na njemu je pleme obavljalo i dio političke vlasti. Njegovi pripadnici su župani, rotni suci, pristavi, svjedoci. Prema tome gospodarstvo plemenštine prožeto je i političkom prisutnošću, upravnom, pravnom i sudskom aktivnošću. Određeni uzusi, postupci i sankcije primjenjivali su se u pravnim, običajnim, nasljednim i sličnim procesima u skladu s takvim društvenim i gospodarskim razvojem. Gospodarsko-vlasnička struktura plemena s podlogom na stočarstvu i ratarstvu uključivala je i vlasničke upravne i sudske kompetencije. Ekonomsko i političko-upravno jedinstvo Ravnih kotara i prekovelebitskih krajeva odrazilo se i na crkvenom polju, u crkvenim granicama. Ninska biskupija obuhvaćala je Lučku i dio Ličke županije. VI. Povezanost plemenskih primorskih i plemenskih prekovelebitskih posjeda bio je uvjet njihove egzistencije u našem ranom srednjem vijeku a i kasnije. Nije presmiono reći da je spuštanje plemenske stoke na primorska zimska pasišta i izdig na ljetne planinske livade bio, pored ostalih gospodarskih faktora, temelj biološkog održavanja plemena. Kao gospodari i uživaoci plemenske, ili od kralja darovane zemlje, imali su rang i status plemića. Izgleda da ispočetka, u ranom srednjem vijeku, nije među njima bilo izrazite razlike u posjedu. Životni cilj im je bio sačuvati plemensku zemlju, tako da im se osiguraju posjedi i pašnjaci s ove i one strane Velebita i u drugim hrvatskim krajevima. Sigumost im je očito bila zajamčena u doba narodne dinastije do kraja XI. st. jer

” R o g i ć , »Sociogeografski aspekt«, 261, bilj. 15. ” M. P e r a , »Toponimija Mosora i Kozjaka«, VAHD, LXXV, Split 1981, 259. 110

su oni, pored kralja, bili glavni posjednički sloj. Kad je 1102. Koloman krenuo u osvajanje Hrvatske i Dalmacije, predstavnici su dvanaest plemena putem pregovora - kao nosioci političke vlasti, a zbog toga i najjači zemljovlasnici i stočari, i obratno, jer su kao najjači posjednici imali pored vladara političku vlast - zadržali svoje posjede rasute po čitavoj Hrvatskoj.” Oni su pregovarali zato da bi sačuvali posjede. Postigli su da smiju i dalje slobodno i nesmetano obradivati i koristiti plemenštine i od vladara darovane zemlje, a to podrazumijeva i voditi stada na ispaše po svojim i zajedničkim raštrkanim plemenskim livadama, a da zato ne plaćaju porez i slične namete. Poslije su se plemena počela imovinski raslojavati. Odskaču Šubiči, pogotovu bribirska grana, zatim Gusići čiji su ogranci gospodarili Krbavom, a kasnije i Obrovcem, tim istaknutim trgovištem na ušću Zrmanje,60 Mogorovići u Lici itd. Kad je tokom vremena ratarstvo pomalo potiskivalo stočarstvo kao vodeću gospodarsku granu, tad ogranci nekih plemena napuštaju nomadsko i transhumantno stočarstvo ili se njime ne bave toliko intenzivno kao prije. Više ostaju na plemenskim posjedima koja obrađuju i šire putem krčenja. Šubići se npr. cijepaju na hiže: Banići (Bribir), Ugrinići, Obradići i Markovići. Čudomirićima su pripadale hiže: Pribislavić, Noić i Vruković. Kod Mogorovića se ističu hiže: Berislavići, Disislavići i drugi. Medu Gusićima su bili najodličniji Kurjakovići. Hiže plemena Poletčića su Vukšići i Filčići. Od Jamometa poznata je hiža Ančići. Iz Tugomerića proizišle su hiže: Babići, Sučići i Surotvići.4 1 Premda su se pojedine hiže osamostaljivale, ustanova dvanaest hrvatskih plemena ostala je jedinstvena od XII. do XV. stoljeća." Unatoč raspadima i odvajanjima rodovskih hiža pod novim imenima, ostajala je svijest o zajedničkim korijenima. To je omogućavalo održavanje transhumantnog stočarstva obiteljima i rodovima koje su od njega živjele i uzdržavale se. Transhumantno stočarstvo bilo je jedna od gospodarskih poluga opstanka vodećih hrvatskih plemena prije i nakon 1102. Ono je ujedno stalno podgrijavalo, održavalo uvjerenje o zajedničkom ishodištu, zajedničkom plemenskom podrijetlu. Rodovska povezanost i komuniciranost učvršćivala je istovjetnu etničku pripadnost stanovnika s ove i one velebitske strane. Istodobno bila je i podloga svijesti političkog jedinstva koje nikad nije utmulo.

” O tom ugovoru i značenju u našoj povijesti usp. Sišić, Priručnik, 409-562. - G u n j a č a , Ispravci, IV, 205-442. - A n a t o l j a k , Pacta ili concordia, 239-242. " O Obrovcu u srednjem vijeku usp. I. Po R a v n i m k o t a r i m a i k r š n o j B u k o v i c i , Z a d a r 1909, 122- 126. - S. P e r i č i ć , »Obrovac kao trgovište«, Radovi Zavoda JAZU u Zadru, XXVI, Zadar 1979, 213-232. - O Obrovcu koji se nalazi blizu Zadra usp. M. K l a r i ć , »Obrovac sredovječnih isprava od X - XIV vijeka. Prilog povijesnoj topografiji sjeveme Dalmacije«, VHAD, NS 16, Zagreb 1935, 19-56. K l a i ć , Hrvatskaplemena, 36-71. “ Š i š i ć , Priručnik, 459-526.

111

THE L IN K S O F R A V N I K O T A R l A N D THE TRAN S- VELE B ITA R E A I N THE M ID D LE A G E S The paper present data on the links o f the population o f Ravni kotari and the Trans- Velebit area in Antiquity and in the M iddle Ages, which is witnessed by the old roads and the possessions o f Old Croatian tribes, owners o f l a n d on either side o f the Velebit range. Thiese links were instrumental in developing national consciousness and political unity o f t h e population on both sides o f Velebit.

IVO PETRICIOLI

S P O M E N IC I R O M A N IČ K E I G O T IČ K E A R H IT E K T U R E U B EN K O V A Č K O M K R A JU

Sažetak A utor ukratko opisuje primjerke crkvene arhitekture romantičkog i gotičkog stila, što su sačuvani u benkovačkom kraju, a nisu bili do sada objavljeni. Ranoromanička crkva sv. Petra u K uli Atlagića (srednjovjekovnom selu Tihlići) srodna je crkvama sv. Ivana u Preku i sv. Martina u Diklu. Crkva sv. Marka u Karinu i sv. Ilije u Parčićima romaničkih osobina imaju polukružne apside i slijep e lukove na bočnim zidovima. Crkve sv. Mihovila u Vukšiću, sv. Ivana u Banjevcima, sv. Arandela u Miranju, sv. Petke u Kolarini imaju polukružne apside a poluvaljkasti svod pojačan je pojasnicama. Crkva u Banjevcima ima na pročelju kulu-zvonik i p o tome sliči crkvi sv. Bartula kdo Petrčana. Crkvi u Miranju naknadnoje na pročelje prizidana kula, vjerojatno 1497. godine, koja je označena na bočnom, danas zazidanom portalu. Crkva sv. Petra u Morpolači ima na pročelju vitak zvonik jasnih romaničkih obilježja, a crkva sv. Martina u Lepurima ima polukružne slijepe lukove na bočnim zidovima i svetište pravokutnog oblika. Gotičke crkve su vrlo jednostavne, pa autor opisuje samo jednu: crkvu sv. N ikole u K uli Atlagića (Tihlićima) što su je sagradili zadarski graditelji od 1444. do 1446. god., o čemu ima podataka u jednom notarskom spisu u Zadru (ugovor o gradnji od 6. IV 1444.) i na natpisu ugradenom prigodom završetka gradnje 25. X 1446.

A rh ite k tu ra kasnijih stoljeća srednjega vijeka u zaledu Z a d ra dugo n ije istraživana. D o k su naši povjesničari i arheolozi obraćali pažn ju ranom sred n jem vijeku, točnije, p e rio d u o d doseljen ja S lavena do 112. god., k a d je K olom an sjeo na h rv atsk o prijestolje i tražili m aterijaln e ostatk e iz vrem ena hrvatskih kneževa i kraljeva, kasniji srednjovjekovni spom enici ostali su po strani, iako su oni po svojim oblicim a i te kako vrijed n i p až n je povjesn ičara arhitekture. T urski ratovi nisu uništili sve građevine, kako se obično m isli. S rednjovjekovnih crkava im a na benkovačkom p o d ru čju u p riličnom broju , koje d a n a s p rip a d a ju ili katoličkom ili pravoslav n o m o b red u . N eke su u originalnom o b lik u , a d ru g e znatno p regrađene. N i n aša g eneracija istraživača ne m ože se pohvaliti d a je nešto p rid o n ije la istraživanju. C. F isković je p ro n aša o više d o k u m e n ata iz XV st. koji govore o d jelo v an ju za8 - BENKOVAČKI KRAJ ... ZBORNIK I

113

darskih graditelja u zaledu', a B. Gušić je spomenuo neke objekte baveći se drugom temora' i na tome se ostalo. Jedino su u okviru djelatnosti zadarskog Zavoda za zaštitu spomenika tehnićki snimljeni neki značajniji. Nadovezujući se na taj rad, pred nekoliko godina prijavio sam ondašnjem Fondu za naućni rad SR Hrvatske temu o romaničkoj arhitekturi, pa sam dao fotogrametrijski snimiti one što na svojim fasadama imaju određene stilske elemente. Svi ti nacrti nisu do sada objavljeni, pa to činim ovdje barem djelomično u nadi da će u doglednoj budućnosti ti vrijedni spomenici našeg neimarstva biti dostojno i u cijelosti prikazani temeljitom publikacijom. -"S

Sl. 1. Crkva sv. Petra u Kuli Atlagića. Južni zid (fotogrametrija V. Donassy).

Najprije bih želio svratiti pažnju na crkvu sv. Petra u K uli Atlagića, srednjovjekovnom selu Tihlići. To je jednobrodna crkva s četvrtastom apsidom. Originalni zid je samo jugozapadni, bočni, na kome se vidi s vanjske strane karakteristično raščlanjenje zidne plohe. Ploha je podijeljena u tri dijela dvjema središnjim i dvjema ugaonim lezenama, između kojih su po tri slijepa viseća luka. Takav način ukrašavanja zidnih ploha javlja se na ranim romaničkim građevinama, posebno na zvonicima, u raznim krajevima Evrope i datiraju se u XI st. Na dvjema crkvama iz XI st. u Zadru, sv. Nediljici i sv. Lovri, susreće se takav motiv na bočnim zidovima. Crkva sv. Petra ima svoje paralele u crkvi sv. Ivana u Preku (o. Ugljan)3 i u crkvi sv. M artina u Diklu, koje su istih dimenzija. Na crkvi u Diklu viseći lukovi su sagrađeni od fino klesanog kamena po čemu se ona datira u X II st." Ona se sačuvala u obliku kako je sagrađena, pa se po njoj može rekonstruirati izvorni izgled crkve sv. Petra. Jednobrodna je, presvođena trima križnim

'. C. F i s k o v i ć , Zadarski sredovječni majstori, Split 1959. B. G u š i ć , »Starohrvatsko naseljenje Ravnih kotara«, Radovi Instituta JA ZU u Zad XVIII, 1971, str. 137-192. \ I. P e t r i c i o l i , »Crkvica sv. Ivana Krstitelja u Preku«, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 8/1954, str. 40-47. \ I s ti , »Tri romaničke građevina u Diklu«, Starohrvatskaprosvjeta, Ser. III, sv. 4/1955, str. 174-176.

Sl. 2. Crkva sv. Marka u Karinu, tlocrt.

Sl. 3. Crkva sv. Marka u Karinu, presjek s pogledom na južni zid.

svodovima, što se upiru na poprečne lukove i slijepe lukove na bočnim zidovima. Ima polukružnu apsidu. Iz crkve sv. Petra potječu i dva ulomka reljefne ploče s ukrasom koji po svojim osobinama pripada drugoj polovici XI st. što bi odgovaralo vremenu gradnje crkve.' Crkva sv. Marka u Karinu odavno je ruševina, ali sačuvana u tolikoj mjeri da se dade uočiti njen izvorni izgled. Ona je bila jednobrodna crkva s polukružnom apsidom (naknadno zazidanom). Uz bočne zidove ugrađeni su slijepi lukovi što su podržavali svod. Oni imaju očite osobine romaničkog stila kao i tehnika zidanja i oblik sačuvanih bočnih vrata, po čemu ćemo i tu crkvu datirati u vrijeme kad je taj stil bio u upotrebi, tj. od X II do kraja XIII st.
\ I s ti , Pojava romaničke skulpture u Dalmaciji, Zagreb 1960, str. 62 i T. XXI

Crkva sv. Ilije u Parčićima, koja je bila obnovljena u XVIII st, može se povezati s romaničkim stilom. Jednobrodna je s polukružnom apsidom. Uz bočne zidove sagrađeni su slijepi lukovi na polupilastrima (tri sa svake strane). Takvi istaknuti polupilastri karakteristični su za preromaničku arhitekturu, no tehnika zidanja je romanička. Radi se o jednom retardiranom obliku, što se inače susreće u Dalmaciji izvan gradskih centara. Sv. Mihovil u Vukšiću, sv. Ivan u Banjevcima, sv. Aranđeli u Miranju, sv. Petka u Kolarini jednobrodne su crkve s polukružnim apsidama i presvodene poluvaljkastim svodom. Svod se ne naslanja na slijepe lukove bočnih zidova, nego direktno na zidove, ali je pojačan jednom ili dvjema pojasnicama.

116

Sl. 5. Crkva sv. Petke u Kolarini, tlocrt.

Crkva sv. Mihovila u Vukšiću nije sačuvana čitava. Ugrađena je u novu crkvenu zgradu i porušena joj je apsida, pa njen prostor služi kao svetište novoj crkvi. Crkva sv. Petke u Kolarini znatno je renovirana, ali joj je sačuvan izvorni portal s vrlo izraženim romaničkim osobinama. Ima srpasti luk, uvučen nadvratnik, uokvirenu lunetu s reljefnim križem. N a nadvratniku isklesan je križ i rozeta nejasnog simboličnog značenja. Prozor na južnom zidu također ima romanički oblik.

117

Crkve u Banjevcima i Miranju vrlo su značajne zbog kula-zvonika na pročelju. Banjevačka crkva ima zvonik iste širine kao i lađa, organski je vezan s njom i iste je tehnike zidanja. Po tome je srodna crkvi sv. Bartula kod Petrčana, danas u ruševinama, ali koja je sačuvala više elemenata romaničkog stila.6 Banjevačka ne pokazuje nikakav arhitektonski romanički ukras, pa su joj i dvostruki prozori na zvoniku jednostavna oblika. Jedino po načinu zidanja i po sličnosti sa spomenutom crkvom sv. Bartula može se svrstati među romaničke spomenike. Datirao bih ju u XIII st. Naknadno su joj dodani sakristija sa sjeveroistočne strane do oltara i potpornjaci na bočnim zidovima.

■ I

0

5M

Sl. 7. Crkva sv. Aranđela u Miranju, tlocrt.

Crkva sv. Arandela u Miranju ima kulu širu od crkve, koja nema tipičnu tehniku zidanja romaničkog stila, iako je kamen uslojen. Crkva s polukružnom apsidom i pojasnicama na svodu ima romaničke osobine. Prozori i vrata s kamenim okvirima sagrađeni su u novije vrijeme. Na jugozapadnom bočnom zidu nalazi se zazidani portal s natpisom u luneti pisan gotičkom minuskulom mješavinom talijanskog i latinskog jezika. Teško je čitljiv. Po onome što se dade prepoznati predložio bih ovo čitanje: »1497 / a di 15 / zuno / ista op(e)ra ... Io(h)anes Bi...«, u prijevodu: »1497, na dan 15. juna, ovo djelo (učini ili obnovi?) Ivan Bi...« Natpis se odnosi na neku gradevnu intervenciju 15. VI 1497. Najvjerojatnije se s tim datumom može povezati kula na pročelju. Kula je fortifikacijskog karaktera, a krajem XV st. postala je aktualna obrana od Turaka, koji su počeli prodirati u sjevernu Dalmaciju. Crkva sv. Petra u Morpolači vrijedan je arhitektonski spomenik koji nije temeljitije ispitan ni objavljen. To je jednobrodna crkva s izduženom oblom apsidom i s vitkim zvonikom nasred pročelja. Zvonik ne zahvaća širinu crkve kao što je na crkvi sv. Ivana u Banjevcima, nego je znatno uži pa po tome crkva najviše sliči crkvi sv. Vida kod Dobrinja na otoku Krku ili crkvi sv. Ilije u Balama u Istri)8. Crkvena lađa je nepravilnog trapezoidnog tlocrta i pokrivena drvenim otvorenim krovištem. Izgleda da je tako bila pokrivena i izvomo. Apsida je izduženog tlocrta. Nema ni okrugli ni četvrtasti \ Tri romaničke gradevine... (n.d.), str. 177-180. \ G u š i ć (n. d, sl. 18) kaže da je natpis pisan glagoljicom.
\ S. S e k u l i ć - G v o z d e n o v i ć , »Grafički prilog tipologiji hrvatske sakralne arhitekture do romanike«, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split 1978, T. III, 8.

118

tlocrt, nego oblik pravokutnika zaobljenih uglova. Presvođena je poluvaljkastim svodom što se u uglovima savija prema obliku zidova. Radi se o dosta rustičnom načinu zidanja. Zvonik koji je organski vezan s crkvom znatno je pravilnije zidan. Kvadratnog je tlocrta. Tri plohe zida ukrašene su udubljenjem, što pri vrhu završava dvama slijepim visećim lukovima. Jugoistočna ploha prema crkvi ima polukružno udubljenje samo na onom dijelu što ga ne pokriva krov crkve. Prizemlje zvonika je presvođeno, a nad svodom nalazi se ravan pod, na koji se prilazi izvana prigradenim stubištem. Izvorno je tu postojao i zasvođen otvor prema crkvenoj lađi. Vrz zvonika s polukružnim lukovima naknadno je sagrađen. Tu crkvu treba datirati u ranije razdoblje romanike. Crkva sv. Martina u Lepurima ima također romaničke osobine, a sagrađena je na mjestu jedne starije od koje potječu ulomci pleterne skulpture. Ona ima na bočnim zidovima slijepe polukružne lukove, što se upiru na plitke polupilastre kao u crkvi sv. Marka u Karinu. Za polupilastre upotrebljeni su antički, rimski spoliji. Svetište je četvrtasto, pravokutno i navješta oblik karakterističan za crkve gotičkog stila u Dalmaciji.

n
l

J

V I

■-^REr MAC/StRt ERSC LVpl/r NICOtAVJ-GORGIUS DE IADRA PCvmoRES-EO.KII\ NlCOinvrDKACtCIC KRATCOC’l A NCECVNIVERS!S',-'-~.V|Rt VlLE T1CL1CHI|' Sl. 8. Crkva sv. Nikole u Kuli Atlagića, tlocrt, poprečni presjek i natpis.

Tipičan primjer jednostavne gotičke crkve s prelomljenim (oštrim) gotičkim svodom u lađi i u svetištu predstavlja crkva sv. Nikole na pravoslavnom groblju u Kuli Atlagić (srednjovjekovnim Tihlićima).’ To je crkva skromnog izgleda i manjih dimenzija (duga je 6,24, široka 4,24 m). Njena je vrijednost u tome, što su se sačuvali podaci o vremenu gradnje, o naručiocima i o majstorima koji su je sagradili i to u samoj crkvi. 6. IV. 1444. došla su u Zadar četiri predstavnika sela Tihlića: Ivan Marinić, Mihovil Korlatović, Nikola Dražetić i Ratko Božičković i sklopili ugovor pred notarom' Ivanom 'KalčInSm s trojicom zadarskih graditelja Vukom Slavogostovim, Nikolom Bilšićem, si\ I. P e tr ic io li, »Prilog zadarskim graditeljima XIV i XV stoljeća«, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 20/1982, str. 31-32.

119

nom Bilše, i Jurjem Zurevićem. Majstori su se obvezali da će sagraditi crkvu za cijenu od 55 dukata i pristupiti poslu čim im naručioci iskopaju temelje i nabave sav potrebiti građevni materijal. Kao jamac za majstore navosi se u ugovoru zadarski plemić Grgur Mrganić. Gradnja crkve dosta se otegla. Na južnom bočnom zidu ugrađen je natpis u kamenu gdje se navodi da je završena 25. X 1446. i spominju se imena majstora i dvojice zastupnika (prokuratora) crkve: » + A N (N )0 D(OMI)NI MCCCCXXXX VI DIE XXV / MENSIS OCTVBRI FVIT C(ON)PLETA ECLESIA ISTA / TRES MAGISTRI ERA(N)T LVPUS NICOLAVS G(E)ORGIVS DE IADRA P(RO)CVRATORES ECLESIE / NICOLAVS DRACETIC ET RATCO COLANC ET VNIVERSIS VIRI VILE TICLICHI.« Natpis je dosta rustičan. Rimski broj 5 (V) uklesan je naopako. Miješaju se minuskulna slova s kapitalom. Gradevni kamen što su ga nabavili crkovinari dobrim dijelom je sakupljen na ruševinama zgrada. Fino klesani blokovi potječu iz rimskih vremena i s neke ranosrednjovjekovne crkve. Skromnih gotičkih osobina su još neke crkve benkovačkog kraja, interesantnije zbog rješavanja nekih historijsko-topografskih dilema nego zbog svojih stilsko-građevnih osobina, pa ih neću spominjati. Nadam se da će priloženi nacrti i fotografije, za koje zahvaljujem Zavodu za zaštitu spomenika u Zadru, dovoljno ilustrirati spomenike o kojima je riječ, u očekivanju konačne temeljite publikacije, dakako.

S u m m a ry R O M A N A N D G O TH IC A R C H IT E C TU R E M O N U M E N T S I N THE A R E A O F B E N K O V A C The autor describes in brief the roman and gothic church architecture from the area o f Benkovac, n o t being published yet. The eariy roman church o fS t. Peter in Kula Atlagića (Tihlići was the medieval nam e fo r the village) is close to the churches o f St. John in Preko and St. Martin in Diklo. Roman churches St. Marc in Karin and St. Ilia in Parčići have got semi-circular apses and false arches on the side walls. St. Michael in Vukšić St. John in Banjevci, St. Archangel in Miranje and St. Petka in Kolarina have got semi-circular apses while the semi-cylindrical vault is reinforced b y ribs. The church in Banjevci has got a tower-belfry at the portal like St. Bartholomew near Petrčane. A t the front o f the church in Miranje the tower was added later on, probabIy in 1497, which is noted on the side portal. Clearroman features can be seen on St. Peter’ s in Morpolača where there is an elegant belfry above the portal. St. Martin in Lepuri has got the semi-circular false arches on the side walls and a rectangular sanctuary. G othic style churches are very simple in form so the author deals only with St. Nicholas in Kula Atlagića (Tihlići). A s we fin d in notary papers’ there was a conctract to build the church dating 6th April, 1444) St. Nicholas was being built in 1446 by the architects ofZadar. Besides, an inscription builtin, which mentiones 25th .October 1446 indicates the end o fbuilding the church.

Sl. 5. Crkva sv. Ivana u Banjevcima, pogled s juga.

Sl. 6. Crkva sv. Ivana u Banjevcima, pogled s istoka.

123

ANICA NAZOR

G L A G O L JIC A U B E N K O V A Č K O M K R AJU

Sažetak U sjevernoj Dalmaciji, a time i u benkovačkom kraju, glagoljaška je tradicija dokumentima posvjedočena jo š u 19. stoljeću (biskupske okružnice i popisi glagoljaških župa). Iz pojedinih dijelova sjeverne Dalmacije - npr. iz Zadra i njegove okolice, s otoka Pašmana, posebice iz pašmanske benediktinske opatije Sv. K uzm e i Damjana na Ćokovcu, iz Obrovca - sačuvali su se do danas glagoljski spomenici (rukopisi, zapisi i natpisi). Na užem benkovačkom području - u Korlatu sačuvan je glagoljski natpis iz 1757. U selima Nadin, Polača i Popovići J95 hvtjek fe zi'vo gtagdlj'ASRB pjSVinje.

Benkovački se kraj nalazi na sjevemodalmatinskom području koje je od davnine glagoljaško. Za Bojišće kod Benkovca Ivan Ostojić pretpostavlja da ide među nekoliko mjesta u kojima su se mogli naseliti Metodijevi učenici ili njihovi nasljednici, a ta su mjesta bila »prava središta i rasadišta glagolizma u Hrvatskoj».' Moderna historiografija pokazuje i dokazuje da su se Metodijevi učenici na bijegu iz Moravske doista »sklonili u Bizantsku Dalmaciju kao na najsigurnije područje«,2 gdje ih je dalmatinsko svećenstvo zaštitilo. Tu su oni nastavili djelo svojih učitelja Ćirila i Metodija, a to znači da su razvijali i širili glagoljsku pismenost, staroslavenski liturgijski jezik i staroslavensko liturgijsko pjevanje. Ćirilometodsko djelo ubrzo je prešlo granice dalmatinskih biskupija i proširilo se po unutrašnjosti. Sjeverna Dalmacija, a s njom i benkovački kraj, prihvatila je ćirilometodsko djelo i ondje se ono njegovalo stoljećima i u nekim se mjestima održalo do konca 19. st. Zadar i njegova okolica sa susjednim Ninom bio je »živi centar i pravi rasadnik glagoljske pismenosti«,3 pa je Zadar u svojoj povijesti nosio atribut »glagoljaškog grada«. U Zadru je sredinom 18. st. otvoreno glagoljaško sjemenište za naobrazbu glago1 Ivan O s to ji ć , Benediktinci u Hrvatskoj, Split, »Benediktinski priorat - Tkon«, 1964, sv. II, 12. 2 Nada K la ić , Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, »Školska knjiga«, 1975, 377. 3 Marija P a n te lić , »Glagoljski kodeksi Bartola Krbavca«, RadoviStaroslavenskoginstituta, Zagreb, 5/1964, 82.

ljaša.4 U Zadru i na njegovim otocima glagoljica se najduže održala u liturgijskoj i dnevnoj upotrebi. Još 1873. godine glagoljicom se popunjavala knjiga godova mrtvih u mjestu Kali na otoku Ugijanu.s U Arhivu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, gdje je pohranjena najbogatija zbirka glagoljskih rukopisa, veoma su brojni glagoljski rukopisi sa zadarskog područja.6 U Berčićevoj zbirci u Lenjingradu najviše je glagoljskih rukopisa i fragmenata također iz zadarske okolice.7 U sjevemoj je Dalmaciji poznato glagoljaško središte - benediktinska opatija Sv. Kuzme i Damjana na brežuljku Ćokovac kod Tkona na Pašmanu. Taj je samostan među benediktinskima najduže i sve do kraja upotrebljavao glagoljicu u liturgiji.8 Čini se da su upravo pašmanski glagoljaši s Ćokovca otišli u Prag kada je češki kralj Karlo IV god. 1346. obnavljao glagoljsku pismenost u svojoj državi, osnovao opatiju Emaus u Pragu i pozvao glagoljaše iz hrvatske da budu učitelji glagoljice i obnovitelji slavenske liturgije.9 U glagoljaškom samostanu na Ćokovcu počeo je u prvoj polovici 17. stoljeća djelovati skriptarij, koji je razvio poseban sistem glagoljskog kurzivnog pisma. To se pismo ponajviše upotrebljavalo u sjevernoj Dalmaciji, pa ga je prof. Vjekoslav Štefanić nazvao sjevernodalmatinskom školom. Ono je bilo u upotrebi još u prvoj polovici 19. st. i njime je napisano više rukopisa.1 0 Zna se i za više glagoljskih rukopisa koji su pripadali pašmanskoj opatiji, među njima glasovita Regula sv. Benedikta i Tkonski zbornik. Regula sv. Benedikta jedini je sačuvani glagoljski primjerak Benediktove regule u nas, a predložak joj ide »možda i preko X II stoljeća!.1 1 Sam pak glagoljski prijepis nastao je potkraj 14. ili početkom 15. stoljeća.1 2 Tkonski zbom ik iz prve četvrti 16. st., veoma raznovrsnog sadržaja, već je u 16. st. bio u benediktinskom samostanu kod Tkona i ondje je ostao do dokinuća samostana 1808.1 5 U samostanu je i danas čitava zbirka glagoljskih natpisa i grafita, koji su ondje nastajali od polovice 15. do polovice 18. stoljeća.1 " Tako su sačuvani glagoljski rukopisi, i još više sačuvani glagoljski natpisi u kamenu, čvrsta svjedočanstva o glagoljici i njezinoj tradiciji na Pašmanu sa žarištem u benediktinskoj opatiji Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu. U benkovačkom kraju, pogotovo ako se pod tim krajem razumije i Obrovac, kako je nekoć bilo, upotreba glagoljice posvjedočena je spomenicima. U tom je kraju »između Obrovca, Nina, Zadra i Benkovca«1 5 živio pop Vuk, koji je po savjetu svojega strica Vitka, opata u samostanu Sv. Jurja koprivskog, naručio pisanje glagoljskog misala kod uglednog pisara Bartola Krbavca. Samostan Sv. Jurja koprivskog (Kopriva staro ime za rijeku Zrmanju), koji je po mišljenju Ivana Ostojića »mogao biti jedan od onih starih slavenskih samostana, u kojemu su prvotno živjeli učenici sv. M etoda«,'6
4 Povijest glagoljice u Zadru iscrpno je napisao Ante M. S tr g a č i ć u radu »Hrvatski jezik l glagoljica u crkvenim ustanovama grada Zadra«, Zadar, Zbom ik, Zagreb, Matica hrvatska 1964, 373-429. ' V.C. C v ita n o v ić , »Popis glagoljskih kodeksa u zadarskoj nadbiskupiji«, Starine, Zagreb, Jugoslavenska akademija, 43, 1951, 268. 6 Vjekoslav Š te f a n i ć , Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akadetnije, Zaereb, Jueoslavenska akademija, I dio, 1969, 7. 7 Ivan M ilč e tić , »Berčićeva zbirka glagoljskih rukopisa i štampanih knjiga u Lenjingradu«, Radovi Staroslavenskog instituta, Zagreb, knjiga 2, 1955, 124. * Ivan O s to ji ć , o.c., 224. 9 Ivan O s to ji ć , o.c., 227. 1 0 Vjekoslav Š te f a n i ć , o.c., 19. Vjekoslav Š te f a n i ć , G lagoljskirukopisi Jugoslavenskeakademije, Zagreb, Jugoslavenska akademija, II dio, 1970, 89. " Vjekoslav Š te f a n i ć , o.c., I I dio, 90. ,J Vjekoslav S te f a n ić , o.c., I I dio, 29-35. Branko F u č ić , Glagoljski natpisi, Zagreb, Jugoslavenska akademija, 1982, 342-348. 1 5 Marija P a n te lić , »Hrvatskoglagoljski misal iz godine 1402«, Slovo, Zagreb, 6-8/1957, 381. 1 4 Ivan O s to ji ć , o.c., 105.

126

nalazio se u Obrovcu na rijeci Zrmanji, na današnjem obrovačkom groblju »gdje mu se još vide ostaci, te taj položaj i danas narod općenito zove Manastirina«.1 7 Možda je Bartol Krbavac naručeni glagoljski misal pisao u blizini koprivskog samostana ili u samom samostanu.1 8 Danas se misal čuva u Beiiinu (Staatsbibliothek, Ms. Han. 444) i po današnjem nalazištu nazvan je Berlinskim misalom. Prije Berlina Misal je bio na više mjesta, što se saznaje iz naknadnih bilježaka u njemu. Već 1440, vlasništvo je »fra Petra fratra tretoga reda s(veta)go Frančiska . ki staše u s(veta)go Kr(i)ža«, dakle franjevca trećoreca, a trećoreci su u nas od svojega početka bili glagoljaši. Crkva sv. Križa spominje se »circa il 1442.« u zadarskom predgrađu sv. Martina,1 ’ pa je Berlinski misal 1440. vlasništvo zadarskog franjevca trećoreca. Te je godine rukopis uvezivan i možda su pri uvezivanju u nj umetnuti listovi od 119 do 128 »za dodatke i potrebe bogoslužja njihova reda«.20 Neke su stranice umetnutih listova gotovo prazne, samo s ponekim bilješkama, a od 121 r do 128r ispisane su lijepim glagoljskim rukopisom votivne mise, molitve na pričešćenije i rubrike. Za povijest rukopisa važna je misa »s(veta)go Semiona ki e v Zadri« (125v do 126v). U navedenoj bilješci iz 1440. god. (120v) spominje se ime Karin (»edna uboga v’dovica imenem6 Marica priporučiva te s(ve)te molitve svoju d(u)šu i svoga sina Karina ...«). Zna se da je zadarski nadbiskup Oktavijan Garzadoro 1627. poslao Berlinski misal zajedno s još nekoliko rukopisnih glagoljskih misala i brevijara u Rim kongregaciji De Propagande Fide, gdje su imali poslužiti za redigiranje novih glagoljskih izdanja. Uoči odlaska, zapravo iste godine, zapisao je u nj fra Luka Mikulić da se veseli pobjedi kršćana nad Turcima: »To pisa fra Luka Mikulić u Zadru pri svetomu I(vanu) miseca luna na dni .v. (- 3) .č.h.o.ž. (- 1627) tada se biaše voiska naša i turska i naši budi blagoslovleni davahu nimi po tikvi kako prascem«. U Rimu se čuvao još u Karamenovo doba, jer ga on opisuje u svojemu djelu Considerazioni su I ’ identita della lingua letterale Slava (1753). Od tada se više nije znalo za rukopis. Istom 1956. godine, zahvaljujući prof. Josipu Hammu i Staroslavenskom institutu u Zagrebu, koji je nabavio mikrofilm, uspjelo se utvrditi da se čuva u Berlinu. Pri tome je zapažena bilješka na početku rukopisa u kojoj je 1808. u Engleskoj (»Kensington house 21 7bre 1808«) orijentalist Caperan na francuskom jeziku napisao kratku analizu sadržaja, jezika i pisma. Iz Caperanove bilješke saznajemo da je 1808. rukopis bio u Engleskoj (u Londonu). Berlinski misal je potpun i ide u red najbolje uščuvanih glagoljskih rukopisa. Pisan je na pergameni na 218 listova u dva stupca po 31 redak. Pisao ga je svjetovni pisar od zanata - Bartol Krbavac, koji je napisao barem četiri lijepa glagoljska liturgijska kodeksa.21. Bartol se u opširnom kolofonu potpisao, a svoje je ime naveo i u spomenu živih (»Pomeni žive ke hoć i Bartola pisca«, 132c). U kolofonu je zabilježio za koga je, kada, pa čak i po kojoj cijeni pisao (119a): »Let’ g(ospod)nih’ .č.u.b. (- 1402) E umaleni Bar’ - tol6 komu e(st6) z(e)mla m(a)ti. g’rob’ hiža . bogatstvo g’ris i. pisah’ sie kn(i)gi dob’ru mužu p(o)pu Vl’ku sinov’cu g(ospo)d(i)na Vit’ka op(a)ta kopriv’s’koga . v vr(i)me g(ospo)d(i)na i o(t’)ca v’ d(u)hovnom6 g(ospo)d(i)na Bonifacie p(a)pe .z. ( - 9)ga . i v vr(i)me Žig’mun’da k’r(a)la ug’r’skoga i v vr(i)me g(ospod)e kr’bav’ske Budis lavić’ i P(a)vlović’ . i si više r(e)čeni Vl’k6 p(o)p6 po s’vitu i nauci svoga s’trica g(ospo)d(i)na Vit’ka op(a)ta plati te k’nige .i. i.e. ( - 26) zl(a)tih6 vred’no i pravo k(a)ko muž6 d(o)br6 i više cine poč’ten’ dar6. zato prosimo v(a)s6 s lužiteli H(r6sto)vi
1 1 Ivan O s to jić , o.c., 106. ■ * Marija P a n te lić , o.c., Radovi Staroslavenskog instituta, Zagreb, 5/1964, 68. ■ ’ Jerko B e z ić , Razvojglagoljaškogpjevanja na zadarskom području, Zadar, Institut Jugoslavenske akademije znanosti i Umjetnosti, 1973, 135. . 1 0 Marija P a n te lić , Slovo, Zagreb, 6-8/1957, 381. " O Bartolu Krbavcu i njegovim glagoljskim rukopisima v. u citiranoj radnji M. P a n te lić , Radovi Staroslavenskog instituta, Zagreb, 5/1964, 5-98.

O B a k n a r/i/tirr

tfo & in i

s n d ii/lb ra ftk in m đ b fA j 0 3 p M , M m & L a r /o S ifo J ,.

h m je tm S I
I U t u p / w ^ 3 p n ^ j p o x ftK & w f t u i a o s m ^ l 3p**'J» ^ f f l u r b ^ j^ B ite v ) B *W > a ^ f c iir f U ij

A s - U t M k p W 'J h 'f r J t * 9 m fctt) a ij j£ ž?

2j«ll I B f i Š k U j f c r t ^ A f c L ^ i u i '& ^ O i ^ . f t K » I U , a 0 * v * n u H ’8 J W 8 V '
y-, i 1 ^ w -v r

^

H 0 t W 8 U if& y JOTU) W > « & * }. v A ftv i ¥ 4
b J,

i?y OXT8
_

m >3 4 P 8 ^ 0 IJK 3 H&H

v jČ jtn J /J B O H B U iO W \ 5 t 3 f

* }W ^U U V $ S rV 2 S & & I&

f r j ^ ^ n £ l i / f f 9 f 9 4 l f t j g f f iTU 3 f b j

jv r b ^ n iu i

Berlinski misal, 1402, stranica s kolofonom Bartola Krbavca

m(o)l(i)te B(0)ga za onih’ ki su učinili ko preporučen’e v’ te kn(i)ge kim’ bl(a)gom’ . A mene za niko omr’šen’e ne k’l’nite prez’ koga n i . zane ne pisa D(uh)6 S(ve)ti. na ruka greš’niča . Više r(e)čeni Vlk’ imiše tada v’ popov’stvi .g. (- 4) l(eta)«. Bartolovo je pismo lijepo i kaligrafsko. On je sam i ukrasio ovaj misal inicijalima i minijaturama. Inicijali su brojni i raznovrsni u tri veličine: veliki, srednji i mali. Svaki novi tekst Bartol počinje inicijalom, pa svaka strana ima po koje lijepo ukrašeno slovo. Sve minijature (osim sv. Pavla) u Berlinskom misalu rađene su u slobodnom prostoru, bez okvira. Čini se da se u mladoj i maloj glavi (žmirka na jedno oko), koja je nastavak inicijala B (166c), »krije lik samog pisara Bartola«.1 2 Berlinski misal sadrži: .1. Propriumde tempore (la-119a); 2. Ordo missae (129a - 135a); 3. Votivne mise (135a— 151 d ); 4. Kalendar (152r— 155); 5. Proprium sanctorum (156a-190c); 6. Commune sanctorum (190c-210a); 7. Ritualni tekstovi (210a-218a).“ Za popa Blaža u Obrovcu, kapelana koprivskog samostana, Sv. Jurja »li (tj. također) v Obrovi« napisao je pop Marko jedan glagoljski misal, koji se od 1627. čuva u rimu, naprije u kongregaciji De Propaganda Fide, a potom u vatikanskoj knjižnici pod sign. Illirico 8,pa je po tome i prozvan Vatikanski illirico 8. Na početku rukopisa zabilježena je god. 1435. (»V ime Isusovo amen. Let gospodih .č.u.j.d. (- 1435) počatie misala po zakonu rimskoga dvora«), ali točnu vijest o postanku i datumu Misala čitamo u bilješci na 1. 161: »To pisa pop6 Marko popu Blažu v’ Obrovi kapelanu s(vet)ago Jur’jaci v Obrovi dobru mužu i ophodniku gospodina biskupa gospodina Anadala a tagda biše gospodinć Anadal6 otegnul6 desetinu vsu Ličku pod s(ve)ti Asel6 viku vikoma. I takoe li va to vrime gospoda Mogorovići daše županiju v sveti Ivan6 na gori vsi kupno za svoe grihe i za svoih mrtvihe d(u)še . a pisahć te kvaterni stoe na Luci u s(veta)go Luke na let6 g(ospod)nih6 .č.u.k.a. (- 1441)«. Već 1449. godine pop Blaž je vikar u Lici i tada je prodao Misal za 27 dukata crkvi Sv. Marije na Drenovcu, što se saznaje iz druge bilješke (1. 282v): »V ime H(r6sto)vo am(e)n6. e pop6 Blaž6 plemenom6 Bobinac6 vikar v Lici pod’ gospodinom Anadalom6 ninskim6 stoe u s(veta)go Ivana v Kasezih prodah’ ta misal6 crikvi s(ve)te d(e)ve Marie na Dcrenovci za .i. tr6 .ž. ( - 27) dukat6 i da e knez6 Duem6 Petrićević vse got(o)ve na v’kup6 a 6(a)da biše ta isti knezć Duem6 odvitan(i)k6 cr(i)kve a t(a)da biše ban6 Petar6 v Hrvatih a pod’ nim6 b(i)še knez6 Fren’ko Petrićević v Lici i va ro leto se načiniše vsi Mogorovići s’ knezem6 Duimom6 Banićemć za županiju ličku i daše .b. sti (- 200) dukat a on6 nim6 županiju pusti v Lici vičnim6 zakonom6 tekuće 6(e)t6 g(ospodn)ih6 .č.u.k.z. ( - 1449)«. Iz Like je rukopis dospio u Dobrinj na otoku Krku, a iz Dobrinja je 1627.poslan u Rim. Misal je pisan na pergameni u dva stupca po 30 redaka na 286 listova (kojima treba dodati 4 lista na početku i 2 na kraju; oni ne pripadaju tekstu misala, već su ispunjeni bilješkama). Pismo je lijepo i čitljivo. Obiluje inicijalima, koji nisu uvijek ukusni, a ima i minijatura. Sadrži: 1. Proprium de tempore (1— 157r); 2. Ordo missae s kanonom (158r-166r); 3. Zavjetne i mrtvačke mise (166r-189r); 4. Ritualne tekstove (189r— 197v); 5. Rubrike (198r-199v); 6. Kalendar (201r-206v); 7. Commune sanctorum (208r-231r); 8. Proprium sanctorum (231r-278v); 9. Blagoslov krsne vode s obredom krštenja (279r-282v).2 4 U Obrovcu je 1450. glagoljaš Juraj Škrinjarić lijepom glagoljicom zabilježio u jednom glagoljskom obredniku smrt svojega brata Pavla za kojim tuguje: »To pisa

2 2 Marija P a n te lić , o.c., Radovi Staroslavenskog instituta Zagreb, 5/1964, 13. 2 3 O Berlinskom misalu v. iscrpno (o pismu, iluminaciji i sadržaju) kod M. P a n te lić , Radovi Staroslavenskog instituta, Zagreb, 5/1964, 17— 29. 2 4 Opis ovoga rukopisa v. kod: Ivan M ilč e tić , »Hrvatska glagoljska bibliografija«, Starine, Zagreb, Jugoslavenska akademija, 33, 1911, 29-31. i Karlo H o r v a t, ibidem 516-520; Josip V ajs, Najstariji hrvatskoglagoljski misal, Zagreb, Jugoslavenska akademija, 38, 1948, 23-28.

9 - BENKOVACKI KRAJ ... ZBORNIK I

129

^ p M m A f ro n ^ n a

ja v n y »

o

1 1 t S i . m u ii/K fn f a i i ć t ) f i m l a w r < m i r l a f c j a n n l i i O D B r t i ir ž M t e A

r K i J i o i i a a n iđ i u b r k 'd f a r a d b a m < w m ifjiT V A ’a ’m i B d f a ^ % k \
fip t ft U ta jl/]/rilM jfa tpzrt*

'■ApodUn 's n J j Z J a

w,j

V7jw/Jm,rw9 lbr,nsnL n ritr .ri* l

f J v f h m l A iU tfaljU lm X i A .l m « o
w ar rGaJdh m n L ffo ji R 7 0 H kf 9 ao4

&BV-r* f5b«wi»iynfti atnt?tmghrJt
fm l ?3 A m U a if a^wra P ^ j h l JA ltu >

■»u oJmiv vfanjaArrp v rv ^ n m rm n U tri1

f lca u e i i f r f v - U & a f o j f t & a i t r J s n } * ’
l* </rim aaJm n «3 <Ljr-~s'i-lL i m ^ to rltn

Ttrai J

j s n « W 7 T ^ ftp T « 9 S T B O J j b o r ^ * >.. # , *- \
m n U * •»

V <4

U U

4

v i . 'A
/ 1

I
^

'r
v .U + J y yr

S

i

I

'
% .4..

\

/.

<’

X ,L .M

, jJ -

[*> •

r f

— 1'v

|

\ i r r . - , . l ’y * i (...!., w /./» ‘ ’ ‘ ♦ j/- '^ ® y —'*M -J [
*' , ,

r ~ r **/ 7 “ " m V - / « / — •*•/ *• ~ .~ 3 * * ^ • .■>y*}1' - " >/ *r 'J — 'I , < 7’« 1/.-J y ~r-” j
• . 1 ..t.A J.

n / f '• v- ,,••* '* /• — ’ V"~ ’V j-X -T -i.
■ A « » .V ..

■ ’' /, '

• ■' .

:«i"

Misal Vat. Illir. 8, 1435, stranica s bilješkom pisara popa Marka

pop6 Jurai Skrinarić6 kada mi biše brat6 umr’16 tada to pisah6 tužan6 i nevolanć dam6 viditi v’sim6 i vsakomu se dostoi i gdo bude to pismo čtati da ni umrl6 moi brat6 t .... e....ri nego ta.....a.... prez negove krivice kamo b(og)6......... a e prosim6 vsakoga dobra redovnika i deaka ki bude to čtati moli b(og)a za dušicu moga braca Pavla zač6 biše prietel6 redovnikom6 i deakom6 a umri pred6 svetom6 Marijomć ot6 sniga na let6 gospodnihć 1450 tada tečaše a ja nebogć pop6 Jurai stah6 v Obrov’ci prosim6 vsakoga žalui[te] v moei nevoli zač6 nisam6 mečan6 toi žalosti nego veselju i počtenju za nega živa«.“ Iz samog Benkovca nema sačuvanih glagoljskih spomenika. To nipošto ne znači da ih nekoć nije bilo, kao ni to da se jednom možda neki neće pronaći. Mnogi su, naime glagoljski spomenici, pogotovo rukopisi, kao uostalom i drugi stari pisani spomenici, uništeni.2 4 Nesumnjivo je da je u benkovačkom kraju bilo još glagoljskih liturgijskih knjiga, jer se zna da Benkovac i njegova okolica idu u župkije su najduže ostale glagoljaške, pa su morale imati glagoljske misale za čitanje mise. Da je Benkovac glagoljaška župa još u 19. st., to potvrđuju dokumenti. Takav je dokument okružnica Nadbiskupskog ordinarijata u Zadru od 26. V. 1843 (br. 568), kojom se župnicima iz deset župa naređuje - među njima župnicima Benkovca i Nadina - koji su samovoljno napustili glagoljicu i staroslavenski liturgijski jezik, da ga ponovno uspostave2 ’. U službenom popisu glagoljaških župa u zadarskoj nadbiskupiji iz 1857, četrnaest godina poslije navedene okružnice, od deset župa navedeni su samo Benkovac i Olib.2 8 Upotreba glagoljice u benkovačkom kraju potvrdena ie i iednim glaeoliskim natopisoni iz 1751. u Korlatu. Natpis je uklesan kurzivnom glagoljicom na kamenoj ploči na vanjstini južnog zida nad bočnim vratima ckrve Sv. Marije. Njime je zabilježeno da . je pop Marko sagradio tu crkvu uz pom oćpuka korlatske.žuB.e: »1751. na 2 aprila pop ^ Marko i sa svoim pukom«.” 0 gfagoljaštvu u benkovačkom kraju govori i liturgijsko glagoljaško pjevanje, koje je još uvijek živo u pojedinim mjestima - u Nadinu, Polači i Popovićima, na primjer. Iz tih je mjesta dr. Jerko Bezić snimio građu za svoju knjigu Razvoj glagoljaškog pjevanja na zadarskom području (Zadar 1973). U prilogu opsežnijih notnih primjera Bezić daje transkripciju svih stalnih pjevnih dijelova mise iz Popovića, koje je snimio 1963. Primjerom iz Popovića autor dokumentira rezultate svojih istraživanja prema kojima je »osnovna struktura živog liturgijskog glagoljaškog pjevanja ista kao u Karamanovo vrijeme«,5 0 tj. onakva kakva je bila u 18. st., kako ga je opisao Karaman u djelu Del Clero Illirico. U zaključku možemo ponoviti da se glagoljica zarana ukorijenila u sj. Dalmaciji i da se ondje stoljećima održalo glagoljaštvo. Samim tim ono se održalo i u benkovačkom kraju, koji je dio sj. Dalmacije. O glagoljaštvu benkovačkog kraja govore povijesni izvori - biskupske vizitacije iz 18. stoljeća, okružnice i popisi glagoljaških župa iz 19. stoljeća i - što je osobito važno: iz toga su se kraja sačuvali glagoljski spomenici: dva glagoljska rukopisna misala: Berlinski iz 1402. i Vatikanski illirico 8 iz 1435; glagoljski zapis Jurja Škrinjarića iz 1450., glagoljski natpis iz Korlata iz 1751. i još uvijek živo glagoljaško pjevanje u Nadinu, Polači i Popovićima.
2 5 Vjekoslav Š te f a n ić , Glagoljski rukopisi otoka Krka, Zagreb, Jugoslavenska akademija, 1960, 142-143. “ Ante Marija S trg a č ić npr. piše da su mnogi zadarski spomema uništem, o.c., 373. 2 7 Luka J e lić , Fontes historici Liturgiae Glagoiito - Romanae a X II ad X I X saeculum, Krk, Staroslavenska akademija, 1906, 51. 2 * Luka J e lić , o.c., XIX, 59. , 2 ’ Branko Fučić, o.c., 216. *dG r M Jerko B e zić’, o.c., 1^4?
.9*

131

Summary »G LAG O LIC A« I N T H E A R E A O F B E N K O V A C It is historical fact that northem Dalmatia, which includes the area ofBenkovac, has accepted the Cyrilo-M ethodian tradition and has charished it till 19th century. Zadar with its vicinity as well as the neighbouring city o fN in were »living centres and sources o f Glagolitic writing«. The Benedictine monastery o fS a in t Cosmas and Damian on Ćokovac near Tkon on the island ofPašm an was also one o fth e centres o f Glagolitic writing. M any Glagolitic monuments, manuscripts and inscriptions from the areas o f Zadar and Pašman have been preserved. Historical documents e.g. circulars and lists o f Glagolitic parishes from the I9th century prove that »Glagolica« had still been used in the area o f Benkovac in the 19 th century. From the same area two Glagolitic manuscript missals: Missal o f 1402 in Berlin and Vatican Cod. illir. 8 o f 1435, as well as a Glagolitic note by Juraj Škrinjarić o f 1450, and a Glagolitic inscription o f 1751 from Korlat have been preserved. In the villages ofN a d in , Polača and Popović Glagolitic liturgical chanting has been used till the present time.

132

FEHIM DŽ. SPAHO

A R H IV S K A G R A Đ A N A T U R SK O M JE Z IK U Z A P O D R U Č JE SJE V E R N E D A L M A C IJE S P O S E B N IM O SV R TO M N A B E N K O V A Č K I KRAJ

R e z im e U izlaganju se govori o sačuvanim i do sada pronadenim izvorima na turskom jeziku za područje tzv. Kliškog sandžaka, u koji je ulazilo i područje sjevem e Dalmacije. Obuhvaćeno je vremensko razdoblje od 1537. godine, kada je osnovan taj sandžak, pa do početka X V II stoljeća. Najprije se daju objašnjenja o vrstama sačuvane grade, a to su najvećim dijelom katastarske knjige, odnosno defieri (opšim i i sumami). Dat je rezimirani pregled sljedećih izvora: opšim i popis iz 1550. godine, sum am i popis iz iste godine, popis tvrdavskih posada, takoder iz 1550. godine, opšim i popis iz 1574. godine i opšimi popis iz 1604. godine. Za svaki izvor se daju njegove osnovne karakteristike i podaci o tome što se sve m ože na osnovi njih izučavati. U drugom dijelu izlaganja daju se nešto detaljniji podaci o benkovačkom kraju iz navedenih izvora, iz kojih se može vidjeti da je to područje spadalo u »C ifluk Kožulova« (= Kožlovac), koji je pripadao vakufu Gazi Husrev-bega. Vide se naselja na tom području, struktura stanovništva i poljoprivredne kulture koje su tu uspijevale. Na kraju, upozorava se i na postojanje jo š nekih izvora, kao što su muhime, defieri i putopisi.

U proučavanju istorije određene teritorije jasno je da se, gdje god je to moguće, moraju prvenstveno uzeti u obzir istorijski izvori, odnosno arhivska građa, kao i konsultovati nastala literatura. Da bi se mogla dobiti što kompletnija slika teritorije, potrebno je primarno proučiti sve sačuvane izvore. U jugoslavenskoj istoriografiji do sada je vrlo malo korištena arhivska grada na turskom jeziku, i to iz objektivnih razloga. Dva su osnovna razloga tome: prvo, mali je broj ljudi koji takvu građu mogu i znaju koristiti, drugim riječima, malobrojan je stručni kadar koji može ko.iStiti turski jezik, i drugo, ti izvori do sada su bili malo poznati i teško dostupni (ovo se odnosi na građu koja se nalazi u stranim arhivima). Ako se ove dvije činjenice posmatraju zajedno, vidi se da je stvar još teža, jer današnji malobrojan stručni kadar nije bio u stanju da sve te sabrane izvore prouči i u vidu izdanja prezentira javnosti.
133

Teritorija Kliškog sandžaka, posebne administrativne jedinice u okviru Bosanskog ejaleta, u tom pogledu bila je veoma malo ili nikako ispitana. Taj je sandžak osnovan 1537. godine, nakon pada tvrdoga grada Klisa u turske ruke i u njega su, između ostalog, s vremenom, uključena i novoosvojena područja prema zapadu, tj. područje Dalmacije od rijeke Cetine, pa negdje do grada Obrovca, ispod Velebita. Cijeli sandžak je obuhvatio teritorije današnje Bosne i Hercegovine i Hrvatske, od Konjica na istoku, pa do Obrovca na zapadu, na sjeveru do linije Donji Vakuf - Bosansko Grahovo - Gračac, a na jugu do u blizinu morske obale na liniji Klis - Skradin - Benkovac. Podaci o izvorima koji će ovdje biti izneseni odnose se na cijelo područje sandžaka, u koji su, naravno, uključena i sjeverodalmatinska područja sa nahijama: Skradin, Ostrovica, Vrana, Bukovica, Zrmanja, Obrovac, Zvonigrad, Velin, Nadin i Knin. Istorija ovog područja je do sada proučavana, uglavnom, na osnovi zapadnih izvora. Sva literatura do koje smo došli, a koja nešto govori o tim krajevima, zasnovana je na takvim izvorima. Međutim, postoje i turski izvori za ovaj sandžak, koji do sada, uglavnom, nisu detaljnije korišteni. Oni bacaju novo svjetlo na tu oblast i daju puni doprinos za objektivnije sagledavanje njene istorije. Nažalost, oni su bili nepoznati sve do prije nekoliko godina. Tek istraživanjima u arhivima Turske pronađeno je nekoliko značajnih popisa ovoga kraja. Prema tome, upoznavanje s »novim« izvorima za Kliški sandžak predstavljaće jaču podlogu za daljnje izučavanje tog administrativnog područja. Od građe na turskom jeziku koja je sačuvana za sve krajeve u Jugoslaviji, pa tako i za Kliški sandžak, najbrojniji i najznačajniji su tzv. popisni defteri, koji danas predstavljaju najsadržajnije sačuvane istorijske izvore. Defterima se u turskoj administraciji nazivaju sve zvanične knjige osmansko-turske administracije i računovodstva, svi zapisnici i protokoli, kao i svi pojedinačni akti koji imaju karakter nekog popisa, spiska ili obračuna. Sama riječ defter nastala je od grčke riječi diphtera, što znači koža, na čemu su u nedostatku papirusa, pisali mnogi istočni narodi. Kao takva, ova riječ je najprije došla u perzijski, a zatim u turski jezik. Iz širokog značenja riječi defter, kao i iz raznovrsnosti turskih ureda i organa vlasti koji su vodili zvanične knjige, jasno je da su i defteri bili raznovrsni. Zato su pojedine vrste deftera bliže označavane dodavanjem drugih riječi koje su određivale njihovu vrstu i karakter: miihimme defterleri — zapisnici carskog divana, ahkam defterieri - zbomici odluka vlade, muhasebe defterleri = obračunske knjige, tahrir defterleri = popisne knjige itd. Nas ovdje naročito interesuju tahrir defterleri, s obzirom na to da je to najznačajnija vrsta izvora i što je sačuvano za našu oblast upravo pet takvih deftera, a koji će ovdje biti prikazani. Tahrir defterima se nazivaju turske katastarske knjige. Nastajali su kao rezultat rada specijalnih državnih komisija koje su bile dužne na licu mjesta, dakle na terenu, a ne u uredima, utvrditi i popisati one izvore državnih prihoda koji su služili za obrazovanje i egzistenciju timara, zeameta i hasova, kao i vakufskih i mulkovnih imanja, a ne i ostale državne prihode, kao što su: harač, vanredni državni nameti (avariz) itd. Komisija je, dalje, bila dužna da izvrši podjelu tih prihoda, među feudalce u vidu hasova, zeameta i timara. Tahrir defteri se dijele na dvije vrste: opširni (mufasal) i sumami (mudžmel). 1. Defteri mufasal. Ovako se nazivaju pojedinačni detaljni popisi u kojima imenično popisano stanovništvo (sva domaćinstva i muškarci sposobni za rad) i u kojima su pojedinačno nabrojani svi izvori spahijskih prihoda popisane oblasti, tj. sve lične feudalne daće potčinjenog stanovništva i sve naturalne i novčane dažbine od svih grana privrede i prometa, svi vakufi i mulkovi. Budući da su ti popisi predstavljali poimenične popise stanovništva, oni se ponekad nazivaju esami defterleri, tj. poimenični popisi.
134

2. Defteri mudžmel ili defteri idžmal. To su sumarni ili zbirni popisi koji sadržavaju rekapitulaciju podataka detaljnog popisa i koji pokazuju raspodjelu feudalnih prihoda na hasove, zeamete i timare. Oni sadrže imena nadležnih spahija, tj. njihove timare, zatim imena svih naselja, te sumarne novčane iznose poreza nastanjenog stanovništva. Zbog toga se ovi defteri često nazivaju još i timar defterleri, timarski defteri. Među defterima se po svome značaju ističu tzv. miihimme defterleri. To su knjige Carskog vijeća u koje su unošeni, u vidu koncepta ili zapisnika, zaključci sa sjednica vlade, na osnovu kojih su kasnije izdavani zvanični dokumenti (fermani, berati). Najstariji sačuvani defteri za Kliški sandžak potječu iz 1550. godine, a ima ih tri. Sva tri spadaju u tzv. Tapu deftere, ali su po svojoj formi različiti i ustvari predstavljaju jedinstven popis ovog sandžaka. Prvi od ta tri deftera je opširni popis, drugo je sumarni, a treće je popis mustahfiza u tvrđavama Kiiškog sandžaka i on se po sadržaju uklapa u prednja dva deftera. Iako se od ova tri popisa dva nalaze u Istanbulu u Arhivu Predsjedništva vlade, a jedan u Ankari u arhivu Tapu ve Kadastro, nesumnjivo je da sva tn čine jedan popis. Opšim i popis. Original ovog deftera se nalazi u Arhivu Predsjedništva vlade u Istanbulu (Basbakanlik arsivi) u fondu Tapu defterleri No 284. Fotokopije posjeduje Orijentalni institut u Sarajevu zavedene u zbirci fotokopija pod br. 212. Defter nema nikakvog naslova, niti uvoda, pa čak ni tugru, što je uobičajeno da se nađe na početku deftera. Zbog toga je vjerovatno da mu nedostaje početni list s tugrom i uvodom. Ovaj se popis vodi kao nedatiran, ali je utvrđeno da je nastao 1550. godine, te tako predstavlja najraniji sačuvani opširni popis tog područja. Defter nema na početku nikakvog sadržaja. Međutim, on je, prema svojoj kompoziciji, podijeljen na četiri velike skupine: carski hasovi, hasovi sandžak-bega, zeameti i timari. Hasovi su najveća feudalna dobra koja su vlasniku donosila godišnji prihod preko 100.000 akči, a mogli su ih uživati car i sandžak-begovi (upravitelji pokrajina). Zeameti su dobra koja su vlasniku donosila godišnji prihod između 20.000 i 100.000 akči, a timari su posjedi koji su donosili prihod do 20.000 akči godišnje. Ovaj, kao i svi drugi popisi iz XVI stoljeća, vršeni su primarno iz aspekta feudalne pripadnosti, ali isto tako i iz aspekta klasifikacije stanovništva prema njihovoj ekonomsko-socijalnoj strukturi, pa u tom smislu razlikujemo dvije kategorije stanovništva: vlaško i rajinsko. Vlaško stanovništvo je bilo isključivo stočarsko (pastiri) i imalo je povoljniji položaj od rajinskog. Vlasi su stupali u turski feudalni poredak ne pojedinačno, nego kolektivno sa svim svojim ranijim uređenjem i svojim unutarnjim starješinama. Kao stočari, bili su lako pokretljivi, a tu pokretljivost su forsirale i turske vlasti koje su nastojale da se sa njima nasele opustjeli krajevi. Hasovi na ovom području bili su naseljeni isključivo vlaškim stanovništvom. Rajinsko stanovništvo (raja) su bili svi nepovlašteni podanici turske države, prvenstveno zavisni seljaci, zemljoradnici, bilo da se radi o muslimanima, bilo o nemuslimanima. Oni su držali feudalnu zemlju i plaćali tzv. rajinske poreze. Položaj raje u gradovima je bio nešto povoljniji nego položaj raje na selu. Rajinskim stanovištvom na području Kliškog sandžaka 1550. godine bili su djelomično naseljeni hasovi sandžak-bega i zeameti i timari. Carski hasovi su popisivani po nahijama, tj. pojedinačno su popisivana domaćinstva vlaha po pojedinim naseljima formiranim po vlaškim džemaatima. Džemaat je predstavljao vjersku, socijalnu ili teritorijalnu skupinu, u ovom slučaju skupinu vlaha stočara, na čijem je čelu stajao knez. Poslije imena kneza je naziv naselja sa oznakom njegovog statusa - karye = selo ili mezra = selište, gdje je redovno ubilježeno kojoj nahiji ripada to naselje. U okviru određenog naselja su poimenice zabilježene starješine domaćinstva, gdje su obično navedena i imena njihovih očeva. Na kraju popisa od135

ređenog naselja upisan je broj kuća (hane) tog naselja. Slijedi naziv idućeg naselja sa istim podacima i tako redom do drugog džemaata. Na kraju popisa odredene nahije data je rekapitulacija s podacima o broju sela, mezri, džemaata, knezova i primićura u toj nahiji. U okviru carskog hasa, na taj način su popisane ove nahije na području Dalmacije: Ostrovica, Plavna, Zrmanja i Popna (kao jedna nahija) i Bukovica.' Popis zeameta izgleda ovako. Najprije je navedeno ime zaima čije se leno popisuje, a zatim ime i status naselja (varoš, selo). Dalje su poimenično zapisani svi stanovnici tog naselja. Nakon toga su ubilježeni prihodi od poljoprivrednih proizvoda, nabrojani pojedinačno s naznakom koja se vrsta poreza plaća od određenog proizvoda (ušur od žitarica ili resum od drugih kultura). Tu su evidentirani i prihodi od mlinova, razne takse i eventualne globe. Na kraju je upisan ukupan novačni feudalni prihod od odredenog naselja.U daljem popisu prihoda zabilježeni su evenutalni čifluci, zemini, vinogradi i slično. Pri popisu čifluka uvijek je naznačeno ime posjednika čifluka, opisan teritorij koji je obuhvatao i zapisan pravni dokaz o vlasništvu, što je vlasnik čifluka morao predočiti komisiji. I u okviru naseljenih čifluka obično su popisani pojedinačno svi prihodi od poljoprivrednih proizvoda kao i kod popisa jednog sela, ukoliko za čifluk nije plaćan godišnji porez u novcu odsjekom. Svi zeameti su bili na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine. Popis timara zauzima prostom o najveći dio deftera, obuhvata 279 stranica. Elementi u ovom poglavlju su, uglavnom, isti kao i kod popisa zeameta. Treba istaći jednu karakteristiku ovog popisa, tj. da u ovom dijelu postoji mnoštvo sitnijih zabilješki o statusu pojedinih naselja, o posjednicima timara na osnovi kojih se mogu izučavati veće feudalne porodice, o crkvama i samostanima itd. Pri obradi deftera važno je da se obrati pažnja na takve zabilješke. U okviru svakog timara popisana su analitički sva naselja koja je timar obuhvatao, tj. popisana su sva domaćinstva u naseljima i porezi od poljoprivrede. Svi elementi već su objašnjeni ranije kod zeameta. Obuhvaćene su nahije: Sinj, Kosovo, Ostrovica i Nadin.J Sum am i popis. Original deftera se nalazi u Istanbulu u Arhivu Predsjedništva vlade (Basbakanlik arsivi) u fondu M aliye defterleri No 706. Fotokopije posjeduje Orijentalni institut u Sarajevu zavedene u Zbirci fotokopija pod br. 213. Ovaj defter predstavlja rekapitulaciju već opisanog opširnog deftera. Nažalost, nije sačuvan kompletan. U njemu su sadržani haski domeni, kao i u opširnom, naravno samo sa sumarnim podacima; nedostaje popis svih zeameta. Što se tiče popisa timara, sačuvan je samo manji broj, i to u nahiji Neretva. Bez obzira na ove nedostatke defter je značajan stoga što je pun naknadnih zabilješki, nastalih i unošenih u defter dugo godina nakon što je sastavljen. Te zabilješke sadrže podatke o promjenama posjedništva i veličine timara, pa se, za skoro sve timare, mogu pratiti promjene vlasnika timara i veličine timarskih posjeda. Defter ima uvodni dio iz koga se vide imena članova komisije koja je sastavila defter, te godina sastavljanja, a to je 957. godina po hidžri, odnosno 1550. godina.3

1 Opšimi defter za KJiški sandžak iz 1550. godine, Basbakanlik arsivi, Istanbul (dalje skraćeno BBA) No 284; nahija Ostrovica, str. 1-3, nahija Plavna, str. 4 i 5, nahija Zrmanja i Popna str. 6-8 i nahija Bukovica, str. 21-22. ’ 1 Isto, str. 378-432. J Ćlanovi komisija za sastavljanje deftera su bili Ibrahim Edhem u funkciji odgovomog popisivača (emina) i Ahmed, kao pisar. Popis je sačinjen u vremenu od srednje dekade mjeseca džum adel-ahira do posljednje dekade mjeseca zulkade 957. godine hidžretskog kalendara što odgovara vremenu od 21. do 30. novembra 1550. godine.

136

P ropis m ustahfiza u K liško m sandžaku. Original deftera se nalazi u Ankari u arhivu Tapu ve Kadastro, No 242. Fotokopije posjeduje Orijentalni institut u Sarajevu, zavedene u Zbirci fotokopija pod br. 214. To je treći defter koji predstavlja sastavni dio kompletnog popisa Kliškog sandžaka izvršenog 1550. godine. Mustahfiz u turskom jeziku znači čuvar, a kao termin označava čuvara tvrdave. U početku su mustahfizi regrutirani najvećim dijelom iz reda ratnih vojnih dobrovoljaca i isluženih janičara kojima su dodjeljivani manji pojedinačni, ili veći kolektivni gedik-timari, tj. timari koji su bili vezani za određene službe. Visina timara običnih mustahfiza kretala se obično između 700 i 1.400 akči. Ovaj defter broji 63 lista. Prva stranica sadrži spisak tvrđava u kojima je izvršen popis. Odmah se vidi u kojim su tvrđavama u Kliškom sandžaku Turci održavali posade sredinom XVI stoljeća. To su na području sjeverne Dalmacije Knin, Nečven i Zvonigrad. Evo nekoliko osnovnih podataka koje nam pruža navedeni izvor o tim tvrdavam a: tvrđava Knin (list 48-52) imala je 19 mustahfiza, a dizdar tvrdave je bio Alija i posjedovao je timar u iznosu od 4.339 akči u nahiji Rama. Njegov ćehaja (pomoćnik) uživao je timar od 2.000 akči u nahiji Uskoplje.4 U tvrdavi Nečven je bio 21 mustahfiz, dizdar je bio Džihanšah s timarom od 2.406 akči, čija su naselja bila rasuta u nahijama Nečven, Zrmanja, Zvonigrad, Glamoč, Nadin i Karin. Tvrđavski ćehaja je bio Husejn, s timarom koji se sastojao od prihoda istoimene varoši i od dvije mezre u nahiji Livno.5 Za tvrđavu Zvonigrad postoji sljedeća zabilješka (prijevod): »Mustahfizi tvrđave Zvonigrad. Spomenuta tvrđava se (sada) osniva. Pošto se ona nalazi na stravičnom mjestu, sada je potrebno i veoma važno da se (njenim uspostavljanjem) zaštiti i čuva vilajet. Kao posada za spomenutu tvrdavu odreduje se dizdar, ćehaja i 10 nefera (vojnika) iz tvrdave Knin i Nečven. O ovome je obavijestio sandžak - beg M alkoč-beg i poslao ovjeren defter. Ovaj izvještaj i defter su primljeni, pa je izdato naredenje da se ubilježe timari koji su odredeni. Na osnovi ove naredbe ubilježeni su (timari).« Prema tome, Turci svoju posadu uspostavljaju u tvrđavi Zvonigrad 1550. godine, a u njoj boravi 12 mustahfiza.6 O p š im i p o p is iz 1574. g odine. Ovim popisom su obuhvaćena znatno šira područja nego onim iz 1550. godine, što je sasvim razumljivo, jer su u međuvremenu Turci izvršili nova osvajanja. U defteru je popisano ukupno 49 nahija. Zato je ovaj defter po svome obimu mnogo veći, on broji ukupno 760 stranica. On po svome rasporedu nije podijeljen na hasove, zeamete i timare, tj. nije izvršena timarsko-spahijska podjela kao u opširnom defteru iz 1550. godine. Popis je izvršen jednostavno po teritorijama, idući od nahije do nahije, što daje veću preglednost defteru i omogućava da se odmah i daleko lakše sagleda kako teritorij određene nahije, tako i teritorij cijelog sandžaka. Original deftera se nalazi u Arhivu Predsjedništva vlade u Instanbulu u fondu Tapu d efterleri No 533. Fotokopije posjeduje Orijentalni institut u Sarajevu zavedene u Zbirci fotokopija pod br. 92. Defteri su pravljeni po teritorijalnom principu, tj. po nahijama, a unutar toga po gradskim odnosno seoskim naseljima. Od nahija sa područja sjeveme Dalmacije popisane su ove: Skradin, Ostrovica, Vrana, Bukovica, Zrmanja, Obrovac, Zvonigrad, Velin, Nadin i Knin. Sam popis pruža takvo obilje podataka da je nemoguće na kratkom prostoru na sve ukazati. Zato će se ovdje dati samo osnovne karakteristike gradskih naselja, a zatim karakteristike seoskih naselja, jer je defter i pravljen upravo po naseljima. 4 Popis mustahfiza Kliškog sandžaka iz 1550. god., Ankara, Tapu ve Kadastro No 242, list 48-52. 5 Isto, list 55-61. 8 Isto, list 63.

137

Tri su osnovna tipa gradskog naselja koja se pojavljuju na ovom području: kal’a, varoš i kasaba. Kal’a predstavlja tip utvrđenog mjesta, tvrđave. Varoš je naselje gradskog tipa pretežno naseljeno kršćanskim stanovništvom koje se bavi uglavnom gradskom privredom ili nekim drugim specijalnim zanimanjem. Kasaba je bio naziv za otvoreno muslimansko naselje čije se stanovništvo isključivo ili pretežno bavilo gradskom privredom (zanatstvo, trgovina i sl.). Gradska naselja su uvijek popisivana na početku popisa određene nahije. Kod popisa ovakvih naselja ovi defteri pružaju slijedeće podatke: 1. Ime i status naselja; 2. Nazivi mahala; kako je obično svako gradsko naselje bilo podijeljeno na mahale, to je i popis tako tekao da je popisivana jedna po jedna mahala; 3. Popis stanovništva; ovdje su poimence popisani svi domaćini određenog naselja, a uz ime je često označavano i zvanje ili zanimanje; 4. Eventualna zabilješka o statusu gradskog stanovništva; stanovništvo kasaba bilo je redovito oslobađano rajinskog statusa jer se nije bavilo poljoprivredom, a zbog eventualnih specifičnih zanimanja bilo je oslobadano i državnih nameta, te su takve konstatacije unošene u defter. Radi ilustracije dajemo prijevod takve zabilješke o gradu Kninu:
»Spomenuta kasaba je mjesto u blizini granice. Osim toga male su (mogućnosti) za bavljenje zemljoradnjom. Njeni stanovnici osiguravaju sredstva za život baveći se zanatstvom i trgovinom. Kao i u drugim kasabama oslobodeni su državnih nameta, čerahorluka i teškog rada i drugih rajinskih pristojbi. Oni koji se tu bave zemljoradnjom plaćaju vlasniku zemlje (spahiji) ušur (desetina). Ovako je upisano u novi defter na osnovi sultanske naredbe njegovog veličanstva cara.«’

Ima zabilješki i druge vrste: o podizanju nekog objekta, džamije, mosta, o manastiru, crkvi i sl. Iza popisa stanovništva slijede podaci o feudalnim dohocima od raznih vrsta gradske administracije, privredne djelatnosti i drugih prihoda i posjeda u dotičnom mjestu. Seoska naselja predstavljaju uglavnom sela (karye). Rjeđe su i tzv. mezre (obradiva zemljišta) bila naseljena, a bilo je i naseljenih čifluka. Karye je naziv za seosko naselje čije se stanovništvo bavi isključivo ili pretežno seoskom privredom (zemljoradnja, stočarstvo, ribolov itd.) i ima svoju teritoriju, atar i granice. Veća sela, naročito ona razbijenog tipa, mogla su se dijeliti na zaseoke koji su se zvali mahale. Ako su stanovnici imali neku posebnu funkciju, kao na primjer derbendžije (čuvari tjesnaca), oni su imali i poseban status (status derbendžija). Selo u kome se održavao sedmični sajam ili godišnji vašar zvalo se bazar, odnosno penayir (panađur), ali time se nije mijenjao status sela. U ovome defteru popis seoskog naselja sadrži sljedeće elemente: 1. Ime i status naselja, sa oznakom pripadnosti određenoj nahiji. 2. Eventualna zabilješka o posebnom statusu stanovnika tog naselja iz čega je proizlazilo oslobadanje od odredenih poreza. 3. Popis stanovnika tog naselja; popisivani su domaćini i ostali za rad sposobni muškarci, kao i udovice koje su bile starješine domaćinstva. Pri popisu lica označavana su često ne samo imena i zvanja, nego i druge oznake koje su morale imati uticaja na razrezivanje raznih poreza, kao na primjer: neoženjen, nepoznat, imam, pop, kaluđer i sl.
’ BBA, Istanbul, No 533, str. 286.

138

4. Popis feudalnih daća; u ovoj stavci su nabrajani svi prihodi od poljoprivrede popisanog sela, pojedinačno po svakoj kulturi koja je uspijevala u tom selu, a zatim i prihodi od raznih taksi (pristojba na mlinove, na košnice, na ribolov i sl.). 5. Na kraju je donesen ukupan novčani iznos prihoda popisanog sela. Opšimi popis iz 1604. godine. Original deftera se nalazi u Ankari, u arhivu Tapu ve Kadastro, u fondu Tapu defterleri No 475. Fotokopije posjeduje Orijentalni institut u Sarajevu, zavedene u Zbirci fotokopija pod br. 211. Defter nema nikakvog naslova, niti uvoda, odmah počinje sadržajem nahija. Zaprema ukupno 644 stranice. Kako nema nikakvih uvodnih podataka, to se ne vidi ni datum nastanka, ali uporednim istraživanjima ustanovljeno je da je nastao 1604. godine. Značaj ovog deftera nije samo u tome što je po svome obimu vrlo velik i što daje mnoštvo različitih podataka, nego i u tome što je to posljednji poznati popis ove oblasti, te on, na neki način, predstavlja kompletnu sliku ranijih deftera. Upoređujući te, vremenski ranije sastavljene popise s ovim, dobiva se zaista cjelovita slika o ovome sandžaku. Osim toga, i u samom popisu ima izvjesnih detalja koji mu daju posebnu vrijednost. Pored, uglavnom, poznatih podataka koje pružaju opširni defteri, ovaj sadrži i popise svih vakufa na području sandžaka, sa osnovnim podacima o prihodima tih vakufa i o plaćama službenika i nekim drugim izdacima iz sredstava vakufa. Ako se zna kakvu su ulogu odigrali vakufi u osnivanju i razvoju gradskih naselja i kada se još uzme u obzir da većina vakufnama (zakladnih povelja), koje sadrže baš te podatke, nije sačuvana, onda se tek može razumjeti značaj ovog popisa. Svi elementi popisa i gradskih i seoskih naselja su isti kao i u opširnom defteru iz 1574. godine, s tom razlikom što je na kraju popisa gradskih naselja dat i pregled vakufa u popisanom naselju. Sva tri ova opširna deftera, iz 1550, iz 1574. i iz 1604. godine pružaju podatke o sljedećim gradskim naseljima: najprije naselja koja su imala status kasabe, a to su: Knin, Skradin i Zemunik, zatim naselja varoškog tipa: Obrovac, Gračac i Vrana, te utvrđeni gradovi: Skradin, Velin, Novigrad, Gračac, Knin, Nadin, Nečven, Vrana i Obrovac. Sada ćemo iznijeti nešto detaljnije podatke o samom benkovačkom kraju koje pružaju navedeni izvori, kao i neki drugi koji do sad nisu spomenuti. Ovdje se može pružiti podatak o davnašnjoj, oko 450 godina staroj vezi između benkovačkog kraja i Sarajeva. O čemu se radi? Poznati bosanski sandžak-beg iz prve polovice XVI stoljeća Gazi Husrev-begj>odigao je u Sarajevu svoje velike objekte, džamiju, medresu i imare. Za izdržavanje imareta zavještao je, izmedu ostalog, i zemlje u okolini Benkovca. Im arejejednaTod najhumanitamijih ustanova osmanskog perioda. 'Sastojao se ođ kuhinje u kojoj su spremana odredena jela i u kojoj su mogli naći besplatnu ishranu siromasi i putnici namjemici. Dakle, imare u Sarajevu je izdržavano, između ostalog, i od sredstava koja su ubirana sa zemalja u okolini Benkovca. U Gazi Husrev-begovoj vakufnami (zakladnoj povelji) koja je perfektuirana 11. 12. 1531. godine, stoji, između ostalog, ovako:
»(uvakufio je) također i sve razne mezre i ono što ide uz njih poznate kao Banja Vas (=Banjevac), Mahović, Liporeči, Lišani, Podgrade i Vukšić koje se nalaze izmedu tvrđava Kličevac i Ostrovica. Suvišno je opisivati njihove granice zato što su poznate u tim krajevima. Na svakom imanju su robovi i robinje koji su vjenčani i od njih rodena djeca. Takoder je uvakufio u spomenutoj nahiji cijeli mlin koji radi na vodi koja se zove rijeka Zrmanja,

139

poznat kao Kraljevića m!w sa svom opremom, alatom, kamenjem, zemljom, samom zgradom i pravom (korišćenjii pijaie i tekuće vode, sa svim pravima i potpunim granicama, kojeje suvišno označavatk /V je poznat medu stanovništvom tih krajeva.' Slični podaci mogu se meći i u fermanu kojeg je izdao sultan Sulejman bosanskom sandžak-begu, a kojim s< odobrava da se navedene zemlje mogu »temlik« učiniti,® kao i u mukarer-nami Hugrev-begove mulkname.1 0 Isto tako, približno isti ovakvi podaci se nalaze i u dva opštoa popisa Kliškog sandžaka iz 1574. i iz 1604. godine, u zabilješkama o čifluku Gazi Husrev-begova vakufa, s tom razlikom što se cijelo područje koje pripada vakufu nazivi »Č ifluk K ožulova« i što se izričito naglašava da prihod od tog čifluka ide za izdri a-vanje »imareta kojeg je Gazi Husrev-begpodigao u Sarajevu« Ali, nakon te zabilješkt dolazi analitički popis svih naselja (sela i mezre) koje pripadaju vakufu, s popisom m rjim a naseljenih stanovnika, te prihoda od poljoprivrede, stočarstva i drugih prihoci# Najprije je bilo potrebno tačno utvrditi lokaciju naziva Kožulova. Kako je u svim navedenim dokumentiim, naanačeno da se dobra Gazi Husrev-begova vakufa nalaze u Skradinskom kadiluku w[2m eđu tvrđava Kličevac i Ostrovica«, potražili smo na tom području takav lokalitet i u stanovili da i danas između te dvije tvrđave postoji lokalitet s imenom Kožlovac. Nalcon toga izvršena je ubikacija nekoliko sela koja se navode u defteru kao sela koja p rja d a ju čifluku Kožulova, pa je ustanovljeno da se ona nalaze upravo oko tog lokalite<% Kožlovac. Dakle, nema nikakve sumnje u to da je današnji naziv Kožlovac nastao fcdranijeg naziva »čifluk Kožulova«. Sva naselja koja su spadala u Gazi Husrev-begov »alcuf, prema tome, nalazila su se na teritoriji današnjih Ravnih Kotara, tj. nešto sjeve^oistočno od Biograda na moru ili istočno od Zadra, ili, još tačnije, oko današnjeg Ben kovca. Od ukupno 25 sela i 6 irjfezri, koliko je upisano u oba navedena deftera, uspjeli smo ubicirati samo sedam naziwa. To su današnja sela, sva u okolini Benkovca: Polača, Čista Mala i Velika, Podgrađ«, Vukšić, Lišane (Ostrovičke) i Prović, kao i sam Benkovac. Nazivi ostalih sela su se s vjemenom izgubili ili su doseljavanjem novih stanovnika dobili i nove nazive. Kako vidimo, među ovim ubiciranim nazivima nalaze se i nek'i "koji se spominju i u vakufnami i » druga dva navedena dokumenta: Podgrade, Vukšić, Lišane, a u vakufnami se joS spominje Banja Vas, a to je današnje selo Banjevac. Stanovništvo navedenog područja je zvanično imalo status raje. Naime, u oba deftera, i u onom iz 15J4. i u onom iz 16n4. p nstnii ovakva zabilješka: »Raja koja stanuje u okviru spomenutog vakiA plaća filurijsku pristojbu državnoj blagajni, a sve šerijatske obaveze i uobičajene dafce plaćaju spomenutom vakufu.«1 1 Već po tome što plaća filurijsku pristojbu vidi s« e l a je to stanovništvo doseljeno pastirsko (vlaško) stanovništvo koje su Turci doselil i iz drugih krajeva. Poznato je d a je bila stalna praksa da se pusti krajevi naseljavaju Uko pokretnim vlaškim stanovnižtvom Kpje se lsključlVo bavilo stočarstvom. Vremenoro.to stanovništvo se tu stalno nastam lo i počelo se baviti 'žemljoradnjoni.,uz još uvtje1ci)a»>1fenje i stočarstvom, tako da su plaćali umanjeni iznos tTIurije, 1574. godine 90 akči, štrf je jedna trećina od ukupnog iznosa filurije po stanovniku koji je tada iznosio 240 ati», a 1604. godine 100 akči, što je također jedna trećina

I Ovjereni prepis vakufnarm# jialazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, objavIjen je prijevod u Spomenici Gazi Jftsrev-begove 400. godišnjice, Sarajevo 1932. Ja sam se ovdje služio vlastitim prijevodom iz puW kacije u rukopisu Vakufname Bosne i Hercegovine iz X V i X V I stoljeća. ' Spomenica G azi Husrev-bćgo ve 400. godišnjice, Sarajevo 1932, str. XXIII. 1 0 Muniba S p a h o , M ukartj rama Husrevbegove mulkname, Prilozi za orijentalnu f giju, X -X I/1960-61, Orijentalni ii»s*itut, Sarajevo 1961. str. 205-214. II BBA, Istanbul, No 533, stf. Ž73.

140

ukupnog iznosa od 300 akči, kolika je bila filurija u tom periodu. Filurijska pristojba je išla državnoj blagajni kao državni porez, a svi ostali porezi su pripadali vakufu. Ukupan broj kuća koje su spadale u Gazi Husrev-begov vakuf iznosio je 1574. godine 250, a državi su plaćali filurijsku pristojbu u iznosu od 22.696 akči. Prihod koji je spadao vakufu za izdržavanje imareta u Sarajevu iznosio je 23.500 akči, a 1604. godine broj kuća se nešto povećao i iznosio je 341. Vakufski prihod je i ove godine bio isti kao i 1574, dakle 23.500 akči. Što se tiče konfesionalne pripadnosti stanovništva, može se reći da je cjelokupno stanovništvo popisanih oblasti bilo kršćansko. Naime, situacija je bila ovakva: 1574. godifte o d ukuprib 250 kuća bilo je svega 8 muslimanskih, a sve ostale su bile kršćanske, a 1604. godine od 341 kuće bile su samo 4 muslimanske, i to su bili poimenice četvorica istih domaćina zabilježenih 1574, a druga četvorica su ili umrla ili odselila. Prema tome, u ovim najzapadnijim graničnim krajevima Carstva krajem XVI stoljeća širenje islama nije bio evidentno. * —y ------------ poljopnvređnih proizvoda na vakufskom dobru su se gajile žitarice: pšenica, mješanac i zob, zatim bostan (sitno povrće uzgajano uz kuću), te lan, voće, crveni i bijeli luk, kupus, badem i orah. Značajna grana bila je pčelarstvo i proizvodnja meda, kao i vinogradarstvo i proizvodnja šire i vina. Isto tako, važna grana je bilo stočarstvo, s gajenjem sitne stoke i svinja. Porezi od ovih proizvoda pripadali su vakufu. Moguće je da je dio tih proizvoda išao za potrebe imareta direktno u naturi, a ne u novcu. Ova vakufska imanja Gazi Husrev-begova vakufa nestala su gubljenjem turskih posjeda na tom području za vrijeme bečkog rata 1681. do 1696. godine. U blizini čifluka Kožulova zavještao je jedan čifluk i Ferhad-paša Sokolović, bosanski sandžak-beg od 1574. godine, a od 1580. prvi bosanski beglerbeg. On je ostavio zadužbine u više mjesta i kao kliški sandžak-beg i kao bosanski sandžak-beg, odnosno begler-beg, a najznačajnije u sjedištu beglerbegluka, Banjaluci. Međutim, ovdje neće biti govora o tim zadužbinama u Banjaluci jer se o njima, manje više, zna, nego o Ferhad-pašinim zadužbinama u mjestima Zemunik, Vrana i Hrvace. Iz Ferhad-pašine vakufname se vidi da je on uvakufio čifluk po imenu Tinj i odredio ga za izdražvanje sljedećih objekata koje je podigao: džamija u Zemuniku, mektebe u tvrđavi Vrana i džamija, mekteb i dućani u Hrvacima. Tinj je i danas poznato naselje u općini Benkovac. Ferhad-paša je lično učestvovao u osvajanju ovih područja, da bi ih kasnije otkupio od dražve i uvakufio. Čifluk Tinj se sastojao od 10 pojedinačnih obradivih posjeda (mezri). U opšimom popisu Kliškog sandžaka iz 1604. godine stoji ovakva zabilješka:
»Čifluk Ferhad-paša, bivšeg bosanskog beglerbega... spada medu zemlje koje je on lično osvojio. Njegove prihode je uvakufio za džamiju i mekteb koje je u Božije ime podigao u nahiji Kotari (u kasabi Zemunik), kao i za džamiju i njene potrebe koju je oživio u kasabi Hrvace, teza službenike mekteba u tvrdavi Vrana. Budući d a je tajposjed blizu mora i u isturenom graničnom području, pa ga zbog toga nije moguće kako treba obradivati to je u novom defteru zavedeno da se carskom službeniku, koji dolazi da u oblasti s one strane K upe prikupi vlaške prihode, daje svake godine iznos od 2.000 akči kao globalan iznos poreza filurije.«'2

Iz ovoga se vidi da su stanovnici tog čifluka plaćali državi filurijsku pristojbu u paušalnom godišnjem iznosu od 2.000 akči, pa su prema tome bili vlasi-stočari, a ostali prihodi su pripadali vakufu. Ove Ferhad-pašine zadužbine su imale veliki značaj za razvitak navedenih mjesta koja su imala tendenciju da prerastu u kasabe, a to su Zemunik i Hrvace bili i postali'.

" Tapu ve Kadstro, Ankara No 475, str. 313.

141

S u m m a ry A R C H IV E M A T E R IA L S IN THE TU R K ISH LA N G U A G E R E F E R R IN G TO N O R T H D ALM ATIA, W ITH ESPECIAL R E G A R D TO THE D IS T R IC T O F BENKOVAC The article describes written Turkish sources that have been discovered andpreserved so far, referring to the so-calied Sanjak od Klis, which comprised the area o f North Dalmatia. Documents from the period from 1537, the date o fth e foundation o f the sanjak, to the eariy 17lh centry, have been studied. Attention is drawn to the existence o f other sources, such as inventories, registers, and travelogues.

142

MARKO ATLAGIĆ

K R A T A K P R E G L E D PR O ŠLO STI O ST R O V IC E S O SVR TO M N A O BITELJ A T L A G IĆ

Sažetak U kratkim crtama autor izlaže povijest Ostrovice od neolitika do 1813. godine. Obraduje i doprinos Ostrovčana u NOP-u, a posebno piše o samoj obitelji Atlagić, čije porijeklo dovodi u vezu sa značajnom turskom obitelji Atlagić po kojoj su današnji Atlagići u Ostrovici dobili prezime ostavši na posjedu ovih turskih posjednika, čiji su nesumnjivo bili kmetovi.

Pisati o jednom mjestu kroz historiju nimalo nije lak zadatak, pogotovo o mjestu koje je u svojoj prošlosti mijenjalo više gospodara kao što je OSTROVICA'). Nema sumnje da je Ostrovica bila poznata još u najstarije doba. Pored Nina, Kašića, Smilčića, i Ostrovica je bila poznata u doba neolita*. Na ta nas najstarija mediteranska naselja podsjećaju ostaci matrijarhata kod kasnijih Libuma, te tragovi kamenog kulta i divinacija izvora žive vode. Upravo tragove takvog kamenog kulta nalazimo na čitavoj istočnoj obali Jadrana. Oni su nam poznati na Krku, u Lici i na Velebitu, a u zadarsko-šibenskoj regiji takav kultni objekt predstavlja upravo Ostrovica, kasnije poznati srednjovjekovni burg i županska starohrvatska gradina3. Ova je gradina još za vrijeme Turaka bila nastanjena, a do temelja ju
1 U Jugoslaviji ima više Ostrovica. Sam naziv Ostrovica ne označava samo nazive mjesta. Tako u rječnicima i drugoj literaturi taj pojam označava, osim imena mjesta, i imena planina ili drveća. Međutim, Ostrovica se u nekim izvorima naziva i Ostrvica. Tako u Rječniku hrvatskoga jezika, str. 97. (od F. Ivekovića), Zagreb, 1901, I, nalazimo naziv Ostrvica i Ostrovica. Pod pojmom Ostrovica podrazumijeva se varoš u Dalmaciji nad Otrosom, dok pojam Ostrvice označava varošicu u Hrvatskoj na desnom brijegu Une prema turskom gradiću Avali. U Rečniku srpskohrvatskoga književnog jezika, IV, Novi Sad, 1971, na strani 231. pod pojmom Ostrvice podrazumijeva se »granato suho drvo pred kućom na kojem žene suše rublje«. Međutim, prema Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika, (Zagreb, 1924-1927, IX, str. 298) pojam Ostrovica označava imena brdima i mjestima. Od lmena brda spominje se pod pojmom Ostrovice brežuljak u Cmoj Gori, te u Hrvatskoj u blizini Osika, kao i brda u Srbiji u rudničkom okrugu. Od imena mjesta isti izvor spominje, pod imenom Ostrovice, selo u Bosni u blizini Bihaća, selo u Hercegovini, selo u Dalmaciji pod Otresom, te dva sela u Srbiji, jedno u rudničkom, a drugo u topličkom okrugu. Pravi naziv za Ostrovicu pod Otresom je Dalmatinska Ostrovca. 1 Š. B a to v ić Stariji neolit u Dalmaciji, Zadar 1966. tabla 22 i 23. 3 B. G u š i ć : Najstarije hrvatsko naselje oko Nina, Zagreb 1970, str. 9-10.

143

je srušio* general Fascolo poslije kandijskog rata. Na glavici (»gradina«) Ostrovice sa istočne i zapadne Strino obradene kamene grede na uravnjenom kamenom postamentu uklesana je po jedna jama u živu stijenu u obliku pravilnog paralelograma dubine 2-3 metra pravilnih strana. Najvjerovatnije (budući da su imale simetričan položaj) su pripadale kultnoj upotrebi. S Libumima Ostrovica ulazi u svjetlo historije. Čitav kraj nedaleko od Ostrovice bio je gusto naseljen. Sa sigurnošću možemo tvrditi da su sva uzvišenja RADOVAN, KAŠIC, NADIN, te PODGRADE bila upotrebljavana za stanovanje, a posebno je bila napučena ORLOVAČA5 u Ostrovici. Slomivši avarsku vlast novonadošli Hrvati sa svojim pratiocima gusto su naselili Ravne kotare i Bukovicu6. Upravo su ovaj kraj novi došljaci toliko napučili, tako da se sve do dolaska Turaka zvao Hrvatska. Hrvati su tvrde gradove rimsko-ilirskog naselje■njaTupotrebili za sjedište svojlh rodovških sjedišta. Jedno od njih je bila i Ostrovica’. Nema sumnje da je Ostrovica u srednjem vijeku bila grad (tvrdava). Inače, Ostrovica se prvi put spominje~u blžanfijškim izvorima (Kastro Ostroumpitza) 1165. godine kada ju je od mađarsko-hrvatskoga kralja preoteo Jovan Duka (Joanis Doukas), a zatim 1198. godine u ispravi hrvatskoga hercega Andrije (kasnije Andrije II) kao Cestrum Ostrovice. Međutim, na osnovu nekih izvora pretpostavlja se da se Ostrovica u srednjem vijeku neko vrijeme zvala KLOBUK’. Naime, sam naziv Klobuk koriste za svoje ime i neka druga mjesta1 0 , pa tako i grad u blizini Splita. Ostrovica je bila vrlo važan grad i u vrijeme hrvatskih narodnih vladara. To, pored ostalog, dokazuju i kameni spomenici pronađeni na teritoriju Ostrovice iz tog doba. Jedan od njih je kameni natpis s imenom kralja Zvonimira". Sam natpis je vrlo karakterističan, jer nam pokazuje jednu karakterističnu varijaciju pisanja imena kralja Zvonimira - ZONEM ERIUS1 2 . Godine 1342. Ostrovica je bila u posjedu knezova bribirskih, dakle bila je grad bribirske županije11. Dr Stjepan Antoljak spominje lučku župu u kojoj su imali posjede

4 Na ovalnom oko 300 metara visokom kamenom postolju uzdiže se još oko 15 metara više umjetno obrađena stijena, na kojoj su nekada vodile u kamen usječene stepenice (ostaci i danas postoje), a čiji je vrh krunila branič-kula srednjevjekovne gradine. 5 Orlovača je brdo na granici Ravnih kotara i Bukovice. U stvari, sama Orlovača je do te granice. Ona ujedno predstavlja među (granicu) između Ostrovice, Gošića i Đevrsaka. * Vidi L. Katić: Naseljenje starohrvatske Podmorske župe, Starohrvatska prosvieta. Zagreb 1960. str. 159. 7 Pored Ostrovice spominje se i Karin-Corinum, pa Nadin - nekadašnji Nedinum, Bribir nekadašnja Varvaria i drugi. " Vojna enciklopedija Jugoslavije, br. 6 1973, str. 479. 9 Enciklopedija Jugoslavije, br. 6. Beograd 1973, str. 479. 1 0 Ima indikacija da se Klobuk-grad, nalazio između Splita i Trogira u 10. stoljeću. Inače, čuven je po manastiru svetog Petra od Klobučca. Grad je razoren u 15. stoljeću. Car Konstantin Porfirogenet spominje među hrvatskim županijama i Klobuk u Kaštelima. Franjo Rački ga spominje u Documentima, VII, str. 413. No, još će se trebati posebno pozabaviti pitanjem Klobuka kako bi mu odredili pravo mjesto, ili je pak bilo više Klobuka? 1 1 Natpis je pronađen u crkvi svetog Ante Padovanskog u Ostrovici, a glasi: »REX ZONEM ERIU (S) O FIRM A CUORNU REX ZONEM ERIU (S) »... Prve dvije riječi su najvažnije, jer spominje kralja Zvonimira. U ispravama prije 12. stoljeća Zvonimirovo je ime pisano: »SUINNIM IR BANO«. SUI(NI)MIRO BANO«. »SUIN IM IR DUX«. »SUIN IM IR REX«, »REGIS SUNYNIM IR«, »REGIS SUNIM IRI«, »SUNIM IR REX«. Poslije 11. stoljeća susrećemo ime pisano: »SUIN IM IRI«, »SUENIMIR«, »ZVANIMER«, »ZVONIMIR«, »ZALMERIS«, »ZORABELUS«. 1 2 Fr. L. M a r u n Dvie nadpisne uspomene o hrvatskom kralju Zvonimiru, Starohrvatska prosvjeta, br. 1, 1897, Knin, str. 4. 3 = nekadašnja rimska Varvaria, nekada sjedište istoimene župe, bio je u rukama plemena Subić. Nakon pada Ostrovice i Skradina pod Turke 1523-1522 i on je konačno pao pod Turke koji su ga uništili. Više o tome vidi: dr Stjepan A n to lja k , Izumiranje inestanakhrvatskoga plemstva u okolici Zadra, Zadar 1962, str. 59.

144

Šubići1 4 početkom 15. stoljeća. Vjekoslav Klaić smješta tu župu »između Obrovca, Skradina i Vrane«1 5 , i kaže da je postala »od nekadašnjih starohrvatskih župa: Lućke, Ninske, Bribirske i Sudrište, a za sijelo županije izabrao je grad Ostrovicu«16. Ostrovica je 1347. godine došla pod vlast madarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I kada je on prinudio kneza Jurja III da preda njemu grad Ostrovicu, primivši za nju zamjenu kraljevski grad Zrinj u Sloveniji” . Od tada je Ostrovica često mijenjala gospodare. U borbama oko prijestolja u Hrvatskoj u drugoj polovini 14. stoljeća bosanski kralj Tvrtko I (1388 - 1391), podržan od Ivana od Paližne, vranskog priora, zauzeo je Ostrovicu - vrlo značajnu za daljnja osvajanja u Dalmaciji jer je dominirala Zadru i Ninu. Poslije toga Ostrovica dolazi pod ugarsko-hrvatskog kralja Sigismunda, a 1407. god. je daruje Ladislav Napuljski bosanskom velikanu Sandalju Hraniću. Ovaj ju nije zadržao, već je 13. 4. 1411. godine prodaje Mlečanima. No ni oni je nisu dugo imali. Već sljedeće 1412. godine osvojio ju je opet kralj Sigismund s pomoću plemena Šubić'8, kojemu zahvalni kralj zato potvrdi sve posjede, imanja i baštine, ne samo u župi Ostrovačkoj nego i u čitavoj županiji Lučkoj. Od sada upravljaju Ostrovicom kraljevi i kaštelani. Tako se 1428. godine spominje »Nicolaus de Ostrovizze«, a 1433. god. opet »Petrus Chusac ac Simon Branchovic, vice castellani castri Ostrovizze«. No, već 1460. godine Ostrovica je bila u rukama hrvatskog bana Pavla Sperančića” . Posljednji kršćanski gospodar Ostrovice bijaše Štrbac Kožulić kojemu je predade hrvatski ban. Po njegovoj smrti 1923. godine zaposjeli su je Turci, u nju su stavili jaku posadu, pješake i konjanike, te iz nje uznemiravali mletačke oblasti. U mletačko-turskom ratu (kandijskom ratu) 1645-1699. Mlečani su za kraće vrijeme protjerali tursku posadu iz Ostrovice i porušili tvrđavu. Tako je 22. 1. 1671. godine mletački providur Antonio Barbero2 0 postavio u Ostrovici posadu u borbi protiv Turaka te imenovao Stojana Jankovića za zajjovjednika te tvrđave 21. Pored ostalog, i iz ovog se vida da jg“Ostrovica bila važna strateška tačka i za Turke i za Mlečane. No, već 27. 10. 1683. godine dalmatinski providur Lorenco Dona javlja senatu da su Turci predali Mlečanima Vranu i povukli se u Plavo, te da su napustili Ostrovicu, Perušić i Benković (Benkovac). Tako su Turci do 1683. godine. Q 5UP Ostrovice napustili Obrovac, Kulu Atlagić, Skradin i Vranu. Međutim, 2R.-h 1684. godme providur Dona javlja senatu da broj ustanika koji se sakupljaju u Ostrovici raste. On, preko Stojana Jankovića, pokušava da mletačke pođanlke čđvrati od nasilja, ali uzaludno, jer se izbjegavanje boja s Turcima smatra kukavičlukom22. Vanredni providur Domenigo Moćenego svrstava sela zadarske teritorije u osam grupa \ povjerava im nadzor i upravu. Sedmu grupu u koju spada i Ostrovi1 4 Dr Stjepan A n to lja k Izumiranje i nestanak hrvatskogplemstva u okoliciZadra, Zadar

1962, str. 77.
1 5 V. K la ić Povijest Hrvata, III, Zagreb 1919, str. 27. 1 4 V. K la ić Povijest Hrvata, II, Zagreb 1901, str. 14. 1 7 V. K la ić Bribirski knezovi od plemena Subić do godine 1347, Zagreb 1897, str. 11. 1 8 Na pročelju crkve sv. Ante u Ostrovici s desne strane uzidan je bio gotički natpis. Međutim, F. Bulić smatra da se radi o spomeničkom natpisu za utemeljenje zakladnih misa. Evo tog natpisa po čitanju Konstantina Jiričeka: ,...S....ET...NOVU(M)....PAULI D(E) G(E) N(ER)E SUBICH HOC SAC(R)A EDE HIT...SE DONO C(ON) TULISSE, SUAQ(U) LIBE(R)ALI(TATE) UT PERPENTUC BIS I(N) EBDOMONDO MUSSON P......... Q(UA) R(E) MANEM(US) UNIR(E)RSOS UT ID FACERE N(ON) TI IRACUNDIE DEVENDO MCCC.... ET SUE UHOR(I)....... Više o tome vidi: Š .L ju b ić , Još dvie rioči o Šubićevu natpisu iz Ostrovice, Starohrvatska prosvjeta, br. 2, Knin 1895, str, 71-73. 1 9 K 1a i ć , Isto, str. 12. 2 0 Boško D e s n ic a : Istorija kotarskih uskoka, I, Beograd 1950, str. 155. in Janković - kotarski uskok, junak narodnih pjesama. Istakao se u borbi protiv Tu-, raka 2 le kandijskog rata. ) e s n i c a : Isto, str. 319.
1 0 - BENKOVAČKI KRAJ ... ZBORNIK I

145

)

ca povjerava im nadzor i upravu. Sedmu grupu u koju spada i Ostrovica povjerio je mletačkom glavaru Đon Baptista Sopi“ . No, 1686. godine uputio se Stojan Janković na pohod u Lapac iz koga se vratio s velikim plijenom, doveo je 1000 ljudi koje je smjestio u Bribir i Ostrovicu. Treba spomenuti bitku između Turaka i Morlaka 14. 3. 1662. godine na Otresu u Ostrovici u kojoj je poginuo veliki broj Morlaka. O tome boju je i providur Andrea izvijestio i Senat. Još do juče bitke dolazi u Ostrovici (na graničnoj liniji prema Bribiru) 1668. godine. Tada je u Ostorvicu upao jedan pljačkaški odred kninskih Turaka. Došlo je do žestoke bitke, tako da se od Turaka spasilo samo petnaestorica, dok su sve ostale Morlaci poklali iz osvete za raniji poraz na Otresu. Morlake su predvodili guvemaduri Sope, Ilija Smiljanič i Stojan Janković. O toj bici Senat je izvijestio dalmatinski provid'ur Antoriio 'PriuIiTrurci su konačno napustili Ostrovicu 1683. godine i od tada je u rukama Hrvata. Kasnije je došla pod mletačku vlast. Medutim od 1797. godine Ostrovica pripada Austriji, a vrlo kratko vrijeme od 1805. do 1813. drže je Francuzi, te je ponovo u vlasti Austrije. Međutim Ostrovica u toku NOB-e (1941-1945) igra veoma značajnu ulogu, jer je bila »most« za prijelaz partizana iz Primorja u Liku. Nema sumnje da su Ostrovičani, odmah po okupaciji zemlje, krenuli u prve borbene redove za obranu otadžbine. Među prvima su bili Milan-Mićo Atlagić, Jovo Atlagić, Čedo Medić, Joso Zanatić, Miloš Bjelanović, Obrad Mačak i drugi vrli Ostrovičani. Veliku poteškoću Ostrovčanima činilo je susjedno mjesto Lišane, iz kojih su ustaše vršile vrlo česte napade na Ostrovicu. Ostrovičani su »budno čuvali svoje selo od upada ustaša iz susjednih Lišana«.24 Ostrovičani su vrlo brzo uspostavili dobru suradnju s drugovima iz Prmorja (Obrad Mačak i Jovo Atlagić), te im pružili pomoć kada su išli za Bukovicu. Međutim, u Ostrovici nema kuće (domaćinstva), što joj služi na čast, koja nije dala partizana. Ona je i danas na čvrstim osnovama revolucioname socijalističke Titove politike. Jedna od najglasovitijih obitelji u Ostrovici je obitelj Atlagić. Ova obitelj vuče svoje podrijetlo iz Livna, a opjevana je u mnogim narodnim pjesmama. Nema sumnje da su Atlagići u historiji Livna odigrali najveću ulogu. Inače sa sigurnošću možemo tvrditi da je to najopjevanija obitelj bosansko-hercegovačkih muslimana.2 5 Istakli su se pri zauzimanju Klisa 1537. godine (posebno se istakao Atlioglu). Atlioglu je za zasluge dobio posjede u Dalmaciji i Bosni.2 6 Jedno vrijeme Atlagići su bili kapetani u Kninu i Livnu: u Kninu od 1664. do 26. 2. 1677, i to Mehmed-beg Atlagić, a u Livnu Salih-aga Atlagić prije 1702. godine. Do II svjetskog rata postojao je u Kninu preko rijeke Krke most (kameni) zvan Atlagića most. Porušen je u ratu a na njegovu mjestu poslije rata podignut je novi betonski most. Most se i danas zove Atlagića most. Prije nego što su bili kapetani u Kninu Atlagići su zauzimali najviše položaje u državnoj upravi u Bosni i Dalmaciji. Jedan od Atlagića (Mehmed) bio je bosanski paša, koji je imao najveći dio : imanja u Kotarima. Isti Mehmed paša Atlagić neuspješno pokušava zauzeti Klis 1687. Jedan dio obitelji (kako mi priča Bartol Zmajić - najbolji poznavalac naše heraldike, Atlagići su bili plemići sa svojim obiteljskim grbom) nastanjen je kod Sinja, a imao je veže sa livanjskim Atlagićima. Najstariji podatak o Atlagićima - Sinjskim je iz 1765.
2 1 U sedmu grupu spadala su ova sela: Vrana-Tign-Giagodno et altri villaggi vicini de nuovi Morlachi, con Scardona-Ostroviza-Bribir et Caslova Polie. 2 4 Milo V la h o v : Pripreme i odlazak prvih partizanskih odreda iz Dalmacije u Liku, Split 1972, str. 628. 2 1 Teško je ustanoviti da li su Atlagići Bošnjaci ili Turci. Prvi spomen prezimena nalazimo u Defteru Bosanskog vilajeta koji se nalazi u Arhivu Predsjedništva vlade u Istambulu, iz godine 1485, u kojem se na listu 31. spominje Atlijev sin Atlić. 26 Selo Kula Atlagić u Benkovačkoj općini govori o nekadašnjoj prisutnosti ove porodice u sjevemoj Dalmaciji. Danas ih ima u Ostrovici, a u Kuli Atlagića nema niti jedne obitelji.

146

godine.” Da li su ovi Atlagići zaista potomci muslimana teško je danas ustanoviti. Po svemu sudeći bili su ovi kmetovi Atlagićevi, pa kada je Dalmacija pala pod mletačku vlast, dobili sirprezime svojifi bivšlh zemljoposjednika. Pored Hrvata ima u sjevemoj Dalmaciji Atlagića i Srba-pravoslavnih. Tako se spominje Jovo Atlagić (Atlagich Giovo) pok. Stipana iz Ostrovice u Spisima zadarskog kapetana GEROLAMA DANDOLA (1790 - 1792), knjiga I, list 27. U maticama rođenih Đevrske pominje se Vasilj Atlagić iz Ostrovice, njegova žena Vasilija Briliz iz Bribira i njihova kći Jela, rođena 12. 1. 1836, vjenčana za Todora Mijaljicu iz Mađara 22. 2. 1857.2 8 U selu Vrtoče kod Bosanskog Petrovca također ima Srba Atlagića, koji su se po porodičnoj tradiciji doselili ovamo iz Ostrovice - Benkovac prije 250 godina. Od ove porodice potječe general-major JNA Milan Atlagić. Danas u Ostrovici ima 7 domaćinstava Atlagića iz kojih su dio članova obitelji otišli u razne gradove u našoj zemlji. Inače časno učestvuju u revolucionamoj izgradnji našeg samoupravnog socijalističkog sistema.

S u m m a ry A B R IE F H IST O R YO FO STRO VIC A, W ITH A N A C C O U N T O F THE A T L A G IĆ F A M IL Y The author outlines the history o f Ostrovica from the Neolithic period until the year 1813; its contribution to the National Liberation M ovement; and the Atlagić family. Their name is linked to a powerful Turkish fam ily o fth e same name. The ancestors o f the present-day bearers o f the name had no doubt been serfs and had remained on their property.

1 7 Knjiga vjenčanih sinjske župe. Državni arhiv u Zadru, In. br. 1076. 10*

147

-

'

.

3J1ATA BOJOBHTi

OAJELIH H CTO PM JCK M X 3BMBAH>A Y PA BH M M K O T A P H M A y flE J IH M A E A P O K H H X n H C A H A

C a x e ra K A y r o p n u a Ha r e \ie jb y peneB&H TH H X h c t o p h j c k h x h jiH r e p a p H H x n e jia k a 3yje o

MJieraHKO-TypcKHM o6patyHHMa

no3H a T H M x a o K a n nH jcK H h

MopejcKH

p a r h o h > h x o b o m o jjjex y y jjejiH M a H auiH X 6ap oK H H X n n c a u a : Jy p ja G apaK O B H -

ha,

n e r p a K a H a B e jiO B H ha h Jep o jiH M a K a B a itH H a . T h m c j e n o K a ia jia n a o P a B -

h h m K o r a p H M a m n o c r o je caMO ca n y B a H H p a T H H H 3 B e u iT a jn h 6oraTa e n c K a n a p o jiH a noe3Hj'a, B eh h 6 p o jH a n m e p a p H a CBenonaH CT Ba o h c m h p h h m p b b h o k o T apcKH M jjeiieH H jaM a

X V II

Bexa.

Oa

B p e M e H a i c a n a c y y 3 a j i e l ) y n p H M o p c K o r n o j a c a A <>H >e f l a j i M a u H j e n o n e j i e a a

c e y K p u iT a jy H H T e p e c H e h T e p H T o p n ja jiH e c tjje p e

McroKa

h 3 a n a a a , PaB H H M K o T a p H -

Ma je n p n n a jio a a H oce h a e jie

oayB eK ro p x y cya6H H y »H B O T a H a

Met)H

cynpoTH H X ch-

Jia, HenpnjaTejbCKHX KpajHOCTH, y XVII B e K y , y H e c r a j i H h

n p e n a z ia ,

njbaMKauiKHx

y n a a a h pa3panyH aB aH > a. p a T O B H , K a H a H jc K n

H C u p n ji.y jy h H

M J ie T a n K O - T y p c K H

(1645-1669) a n T O O M M o p e j c K H (1684-1699), K a o h 6pojHH M a H > H cyKo6H, cbhm C B o j H M HeraTHBHHM n o c j i e f l H u a M a o a p a 3 H j i H c y c e y obom K p a j y . ^ e u e H H j a M a c y c e P a B H H M K o T a p H M a B o z j H j i e 6 o p 6 e H 3 M e h y M j i e n a H a h T y p a K a : O c M a H J i n j e c y Hacrojajie a a 3 a a p a c e C T e n e H e n p o c T o p e , r p a a n ji e K a u iT e jie h y n n p a ji e o c B a ja n K e n o r j i e a e n p e M a n p n mopckhm rpaaoBHMa, ziok c y c e M j i e n a H H y n H H > a j i H aa hx H3arHajy n p e K o B e j i e 6 H T a h ^ H H a p e . 3ay3eTa c K o p o mctbpt B e K a 6op6aMa oko K a H a n j e , B e H e u n j a j e n p e n y u i T a j i a
c y a 6 H H y 0 B 0 r a e j i a a a jiM a T H H C K o r 3 a jie t) a y c K O H K H M n e T a M a . 3 B a H H H H o , p a T O B a jie c y B e jiH K e C H j i e K o je c y B e h n p o u iJ ie C B o j 3 e H H T M o p jia M K e a , y H C T H H y , O B y B o jH y c y B O f lH jie H a

obhm npocropHMa
T aM a.

xapaM6ame h

x a ja y u H , c e p a a p n

h

y c K o u H c a C B o jH M

ne-

Han3rjiea

oaceM eH H

oa

* H B O T a c y c e flH H X

npHMopcKHX o 6 j i a c T H , y 3ajie!)y MJien p o c ro p H 6 h j i h jia jie K H y MHCJiHMa

T a M K o r c e f l H u i T a n p o B H H U H je , H H c y , H n a K , o b h c aB p e M e H H K a K o jn B aH O , h 6 h jio

cy

» h b c jih

y

o 6 jih ) k h > h m r p a jiO B H M a H a o 6 a j i n . K o jH M a c y H a jB H iu e

ca

p a 3 y M Ji» H B O M C T penH >O M n p a T H J iH 3 6 H B aH > a h 0 C J iy u iK H B a J iH r j i a c o B e

K o6H M a M jie n a H a h

TypaKa, y

Kao H e a y 5 K H 0

c ra H O B H H u iT B O , 6 h j i o H a c r p a H H

Ohh cy 3aHHTepecoo cyc r p a a a j i H h > h x o b h cyHapoflHHUH, C H Jie y M HjHM cy ce p e a o B H M a 6o-

149

PH JIH. C B e c y a o w H B J b a B a j iH K a o o jije K H e M H p H e C T B ap H 0 CTH y H C T O B peM eH O c y
h

o bom

a e jiy E B p o n e , a

y c o n c T B e H O M * H B O T y o c e h a j i H n o c j i e a n i i e B H iu e jie u e H H j c K o r
h h

paT-

H o r C T a H > a y 6 j i h 3h

.

O t o m B p e M e H y 3a 6 e jie )K e H o j e a o c T a b c c t h - y p a 3 H O B pcH H M apxH B C K H M a o K y M eH T H M a , y c n n c H M a M J ieT a n K e B JiacT H , y x p o H H K 3 M a h H C T o p n ja M a , y J iH T ep a p H H M

jiejiHMa.
F Io M eH H C B e r a 0 H0 r a u i t o c e o a h o c h j i o H a 3 6 HBaH>a y PaB H H M K o T a p H M a , h y B p e M e pa T O B a H > a h 6 y H a , h y j i o 6 a n p H M H p ja h y T B p h H B a it a M e lia , H a j 6 p o jH H jH c y , n a k o n e c T O ca M O y c n y T H H , h 0 C KyflH H, y c n n c H M a n p o B H a y p o B e K a H iie J ia p H je , K o jn n p a T e , n o n p n p o a H C B o r a H a cT a H K a , 3 B aH H H H e flp a c a B H e n o T e 3e h o a j i y n y j y h e n o a y x B a T e , a jiH h J io K a jiH e a o r a l j a j e , n o j e f lH H e c y a 6 H H e h C BaKOflHeBHH j k h b o t .

H3BeuiTajH reHepajiHHx npoBHjjypa K o jn cy ce Ha Toj fly*HOCTH Hajia3HJiH 3a BpeMe paTOBa y XVII BeKy, JleoHapaa OocKOJia, JIopeHua JIoji(i)HHa, KaTepHHa KopHapa, AHTOHHja npnyjiHja h apyrnx, 6oraTH cy nojeaHHOCTHMa Koje cy ce oziHOCHJie Ha PaBHe KoTape. yon uiT e, OHe cy roBopHJie o npoMeHaMa Koje cy hx 3axBaTajie h o caBpeMeHHM floraljajHMa: o cyKo6HMa MJieTanKe BJiacTH h MopjiaKa,1 o noKymajHMa KOTapcKHx rjiaBapa aa ce CBeTe TypuHMa, iu to BeHeuHjn y roaHHaMa 3aTHiuja HHje oaroBapajio, o 6yHaMa.2 Ajih h o MjieTanKOM noBJialiHBaH>y hcthm thm njiaxHM jbyflHMa y paTHHM roaHHaMa, o aaBaH>y npHBHJiernja h Harpaaa HajHCTaKHyTHjHMa h HajcMejinjHMa o a h>hx. Y thm H3BeuiTajHMa HH3ajiH cy ce noaaun o cnaji>HBaH>y Hacejta h KauiTejia (hhhhjih cy t o h MjienaHH h T ypun, y 33bhchocth oji paTHe CHTyaunje) h o HcejbaBaH>y *HBJba H3 KoTapa Ha ocTpBa (no Hajiory JI. <&0CK0Jia 1649. roaHHe, Ha npHMep)3 , Kao h o HacejbaBaH>y 6yKOBHHKHX MopjiaKa y Hcnpa*H>eHa KOTapCKa cejia (no Hajiory npoB. Mopo3HHHja) nouiTO je noByneHa HOBa rpaHHHHa jiHHHja 1671. r. - »linea Nani«'. y HanyuiTeHa 6yKOBHHKa cejia ( 3 a T O H , rojiy6H h, BHJinuiaHe h ap .), noiuTO je ocjio6ol)eHa Topiba /lajiM aunja oa TypaKa 1684, HacejbaBajie cy ce H36erjiHue H3 JIhkc (Koja je joui neT roflHHa 6njia n o a ocMaHJinjcKOM BJiauihy)s. y diHCHMa npoBHaypa, KaneTaHa, »K0Ji0Hejia«, onHCHBaHe cy TepHTopnje o a HoBHrpajia no BpaHe, oa 3pMaH>e ao KpKe, KojHMa ce npocTHpy PaBHH KoTap«, »Forteza ... Xim onico« - 3eMyHHK, Kojn je 6h o »npearpalie 3aapy h nyBap KOTapa«6 HTfl. roB opnjio ce o nojanaHHM HeMHpHMa Ha MjieTaHKo-TypcKoj rpaHHUH nocjie Heycnejie Kapa-MycTa(})HHe oncajie Bena 1683. rojiHHe, 3a Koje cy aejiOM 6hjih kphbh h HeKH nocTynuH Taaaiuiber npoBHflypa (xanmeH>e CTojaHa JaHKOBHha h ap.). Bho je t o y CTBapn, ojijeK onuiTer HeMHpa Kojn je 3axBaTHO OBaj jieo EBpone, oxpa6peHe y3ajiyflHOM TypcKOM oncaaoM Bena h ycneuiHOM 0fl6 paH 0 M KojoM je pyKOBOflHO nojbCKH BojcKOBotja JaH Co6jecKH. y roflHHH npefl hobh paT npoBHflyp /loH a BHiue HHje morao a a o6y3fla noflaHHKe obhx KpajeBa. n o c jia o je k o h t3 <I>paiby noceflapcK or fla cth uia y3HeMHpeHH Hapoa, a oh My je oflroBapao (28. 0KT06pa 1683) a a je t o HeMoryhe, fla je y KOTapcKHM cejiHMa H auiao caMO n p a 3He Kyhe je p cy ce »cbh JbyflH, n a naK h no-

'K o cra M ujiyTH H O B nh, O n CrojaH a JaHKOBnha a o B n a a n c n a B a JJecHHue, 3a/japcK a p e B n ja,

1968, 1. crp. 9-37.

2B o h ik o JJecHHiia, J e m a H eno3H ara 6yH a n j e / ia n He3HaHH MyneHHK, M ara3H H cjeB epH e Jla jiM a u n je , 1935, II, CTp. 47-57. sr. C r a H o j e B H h , f l a j i M a u u j a y /io 6 a K aH nujcK or p a r a , BecHHK B o jH o r M y 3 eja JHA, II, 5, CTp. 69. 'CenM Tpajhuh, 3aaap n ry p c K a n o3ajinH a o n X V n o n o T K p a j X I X c r o jb e h a , PanoBH M h c T H T yra

J A 3 Y y 3ajipy, 1965, XI-XII, crp. 220.

'E o iu k o JJecH H ua, J I h h h o c t h h n p m iH K e H3 n p o iu jio c r H Ilp H M o p ja , n p n ji0 3 H
HOCT, je 3 H K , H C T O p « jy H <j>OJIKJIOp,

3a

kh>h5kcb-

1930, X, 2.

C Tp.

80. 1909.

* MBaH A h h p o b h !) , r t o paBHHM K o ra p H M a h K p u iH o j ByKOBHUH, 3 a jia p ,

150

noBH, flnrjiH a a ce npHflpy*e noxoay Ha CKpajiHH HHHa fla ce no6yH»eHH Mopjiaun yMHpe«’.

h

Ha flBa 06poB ua. Bniiie HeMa Ha-

y m hothm cnHCHMa HH>Ky ce nojeaHHOCTH Koje HenocpeflHO roB ope o CBaKoaHeBHOM 5KHBOTy - o noTpe6H a a ce paiuTpKaHe Kyhe rpynH uiy KaKo 6h ce jiaKiue u ith THJie Ofl K paha; a a cy KpHMe h ayhaHH y cejiHMa h n o p e a nyTeBa bcjihko 3jio jep HbHXOBe ra3fle je<f)THHO Kynyjy po6y o a cejtaK a h CKyno je n p o aa jy , a obh ce, oneT, »y HaHMa o n n ja jy a o 6ecBecTH, TyKy ce h y6njajy « HTa.8 y aoKyMeHTHMa npoBHflypoBe KaHuejiapHje, h y H3BeuiTajHMa CeHaTy h ay)Kay canyBajie cy ce 6pojHe b c c th o HCTaKHyTHM nojeflHHUHMa, o a Kojnx je MHore naMTHjia h HapoflHa necMa. »)K hbco je - Ka* e ce y jeaHOM nHCMy-npeacTaBUH Kojy je ynyTHJia MJieTanKoj BJiacTH 1654. *eH a norHHyjior H jin je CMHJtaHHha - He 3a ce6e, Hero 3a n p eB eap y Peny6jiHKy, aoBoaehH 6e3 npeKHfla M opjiaKe y iteHO noaaHCTBO, roH ehn HenpecTaHO jaBHe HenpnjaTejbe, nycTOiuehH h>hxobc KpajeBe, aoBoaehH po6jbe h 6 o p eh n ce y cbhm npnjiHKaMa ca » a poM h 3aH0C0M...«’. y H3BeuiTajy np0BHflyp0B0M canyBao ce h o n n c n orn6H je H>eroBe, npeM a HCKa3y H>eroBor 6paTa OHJinna CMHJbaHHha: »...CjauiHCMO c KOH>a h cb3k je BOflHO CBora 3a y3ay, je p je nyT 6ho y3aK h BpjieTaH. M oj je noKojHH 6paT Hiuao 3aflH>H, 3ajeflHo ca mhom h ca jo iu hckojihuhhom . HeHaflHo Ha Hac y no3aflHHH yflapH HeKH 6poj TypaKa, Kojn je Ty 6ho y 3acjeflH. HajnpBH flonafle paH a Moj 6paT h He c th »ce a a ce 6 a u n Ha koh>3, Beh caByne ca cefljia 0H 0r TypnHHa, Kojn ra 6 jeuie paHHO, h Hocauie ce c h>hm a y ro h onajiH y h> jeflHy Majiy nyuiKy, Kojy je n p n ce6n HMao, ajiH He 3HaM fla jih r a y6n. flonafle apyrn TypHHH h onajiH My Mel)y n jieh n H3 flyre nyuiKe na npHTe»ce jo iu jeflaH ca napTH33HOM, h t^ k o Moj HecpehHH 6paT norH 6e ca jo u i flBa flp y ra « .‘° H c t o t nopeKJia cy h noflaun o H36opy 3aMeHHKa CTojaHy JaHKOBHhy - »vice h a ram bassa« (1666), Kojn je Tpe6ajio a a ra 3aMeH>yje ao k ce OBaj HCTaKHyTH neToBol)a Hajia3Ho y poncTBy y UapHrpafly", Kao h MHorn apyrH. M jieTanKa nonycTjbHBOCT npeMa HCT3KHyTHM BoljaMa 0B 0ra Kpaja HHje 6njia HHKaKaB 3HaK HaKji0H0CTH. JIyKaBH rocn o flap je jeaHHO m hcjiho Ha concTBeHy cn ry p h o c t h CTora je yBeK, Kaaa je t o H>eMy o a k o p h c th 6hjio, h h h h o ycrynKe h aaBao noBJiacTHue k3ko 6h npnfl 06 H0 noTpe6He CHare. O TOMe, Ha npHMep, CBeflone n o flauu o noKyuiajy HTajinjaHCKor MapKH3a n ap ejie a a n p o a p e 1688. y JlHKy y3 noM oh rjiaBapa 3aaapcKHx KOTapa: »... npnje Hero ce flHrao H3 OHe JiyKe, Ila p e jia je pa3acjrao, npeKO Kapjio6auiK or n apoxa, nHCMa Ha MHore norjiaBH ue M opjiaKa h rjiaB ape cena 0B0r K oT apa, y KojHMa hx no3HBa a a My ce npnjaBe ca u ito BehHM 6pojeM jbyflH paflH 3aCHOBaHOT noTXBaTa y JThuh h Kp6aBH, o6ehaBajyhH rjiaBapHMa H3flauiHe H arpaae, CBaKOM neuiaKy flBe Jinpe flHeBHO, KOH>aHHKy neTHpn h cyBHiue xpaHy, ue6aHy, cjio6oaH e njieHOBe h flap CBaKOMe Kojn CTynn y H>eroBy cjiy * 6 y ...« u . He oflo6paBajyhH OBaj noflyxBaT, reHepajiHH npoBHflyp je 3aycTaBHO OBy aKunjy 3 a 6 p a H O M rjiaBapHMa h xapaM 6auiaM a fla HanyuiTajy rpaHHuy, npH3HajyhH h caM »fla HHje JiaKO apwaTH hx

’£ . /JecH M ia, H c r o p n j a K orapcK H x ycx o K a I, Eeorpajj, CAHY, 3 6 o p H H K 3a HCTopHjy, je3 hk h KH>HxeBHOCT cpncKor Hapofla, 3. OflejbeH>e, kh>. XIII, CTp. 297. 'M a ja HoBaK, reH epajtH H n p o B M /iyp n JJa jiM a u n je n A jiS a H n je y X V I I c r o jb e h y n p e M a o u jeH H H ecjiyx6 eH H X caBpeMeHHKa, PajjOBH M HCTHTyra J A 3 Y y 3 a jip y , 1959, IV-V, c r p . 344-355. 'E . JJecHHiia, HeKOJiHKO n p n jio r a ncropnjcKOM npoyiaBaH>y n a p o u H e njecM e, M ara3H H C jeB epH e /la JiM a u n je , 1934, I, c r p . 9 :1 0 . 1 0 E. A ecH H ua, J I h h h o c t h h npnjiH K e..., c r p . 78. 11 K . M ujiyTHHOBHh, H aB . Jiejio, c r p . 10. 11 E . A ecH H iia, JI h h h o c t h h npnjiH K e..., e r p . 79-8 0 . OzuiOMaK H3 nHCMa AHTOHHja 3eH a, K0H>HHK0r KOMaHjiaHTa, y n y h e H o r MJieTaHKOM C eH aTy 26. jy jia 1688. r .

151

y iuauH«. HaBeaeHH aoKyMeHTH caMO cy a e o CBeaonaHCTaBa o cya6HHH K0TapcK0r »HBJba y XVII BeKy, ajiH jjobojbho jacH o Ka3yjy jia je 6 njia HecnrypH a h ropKa.

3 a pa 3yMeBaH»e OBora jio 6 a Ba*Ha cy h jiejia hckojihko ayTopa Kojn cy y XVII BeKy yTeMejbHJiH aaJiMaTHHCKy HCTopHorpa(})Hjy - /iHHKa 3aBopoBHha, Kojn je npBH yn 0 Tpe6 H0 apxHBCKy rpal)y npH o 6 pajiH nojeflHHHX nepnojia y CBojoj HCTopHjn UIh6 eHHKa,1 3 UlHMyHa JLy6 aBqa, OpaHa /InBHHha, naBJia AHflpenca, MBaHa JIyunha. y BpeMe Kaaa je HeoxyMaHHCTHHKa CTpyja oacHBejia HHTepec HHTaBe jejiHe reHep aunje nHcaua-HCTopHHapa 3a u cjiobhto carjiejiaBaibe noBecHor TOKa, oji HajpaHHje no3HaTe npouuiocTH jejiHe o6jiacTH jio caBpeMeHHX 36HBaH>a y H>oj, aajiMaTHHCKe koMyHe cy nonejie jja jio6Hjajy cBoje nncaH e HCTopnje, y KojHMa cy TyManeHH h jjaBaHH h aKTyejiHH jiorahajH, Hajneiiihe Be3aHH 3a cyKo6e ca TypuHMa.
JXok cy ce, Ha jejiHoj crpaHH, cacraBJbajiH aM6HUH03HH, onuiTH nperjiejjH (Kao u ito je JlyuHheBo aejio De regno Dalmatiae et Croatiae, hjih AHjipencoBa CBeo6yxBaTHa HCTopnja Tpornpa, hjih, caMO no HacjiOBy n03HaT0, Discorso sulla Dalmazia, cfcpaHa /InBHHha1 4 h jip.), aoTJie cy obh h cth hjih jipyrn ayTopH, nojiCTaKHyTH caBpeMeHHM jioral)ajHMa, HenpecraHO 3acnnaHH BecTHMa o cyKo6HMa HajioMaK 3HjiHHa h>hxobhx rpaaoBa, KaTKan h ynecHHUH y paTOBHMa, onHCHBajiH 36HBaH>a npeuH3HOiuhy xpoHHnapa, ajiH He 6e3 nojiHTHHKor craBa. KapaKTepncTHHHO je Jia je hckojihko t3kbhx jiena Hacrajio 6aui y 3ajipy h IIlH6eHHKy, y MecrHMa HHjn je CBeyKynHH *hBOT, eKOHOMCKH, nOJIHTHHKH H HCTOpnjCKH 6hO y HajTeiUH>oj Be3H ca KOTapCKHM 3ajieI)eM. Hncy ohh npBH nncajiH o cya6HHH KoTapa. O paTHHM 36HBaH>HMa y h>hm3 tokom npoTeKjiHX BeKOBa CBejiOHHjia cy ne Jia H3 jj3bhhx BpeMeHa. y xpoHHK3 Ma H3 XIII h XIV cTOJieha noMHibajiH cy ce KOTapcKH npocTopn h BojcKe Koje cy npeKo h>hx npojia3HJie, y noxojiHMa Ha npHMopcKe KpajeBe, npe CBera Ha yTBpI)eHH, CTpaTernjcKH Ba*aH 3 ajiap (npojiop y ra p a ca KojiOMaHOM Ha nejiy, 6op6e MjienaHa 3 a npeBjiacT y obom noapyHjy h jip.). OnncyjyhH MJieTaHKy oncajiy rpajia (Obsidio jadrensis) 1345. rojiHHe, 3ajiapcKH Haji6HCKyn HHKOJia MaTa<t>apa (1333-1367) noMeHyo je h H>eroBy iunpy 0K0JiHHy: »... To cy Ha BejiHKy acajiocr 3ajipaHa 6njie 6aHCKe BojcKe Koje cy ce yTa6opnjie h neKajie kojj MoropoBe Xly6paBe Ha rpaHHUH 3ajiapcKor KOTapa...«1 5H nopeji CTajiHe yrpo3KeHocTH obot npocTopa, bcjihkh HeMHpn y H>eMy nonejiH cy ca ycTajbHBaH>eM TypaKa y cycejiHHM o6jiacTHMa. Tajia cy ce KoTapn npeTBopnjiH y *HBy, noKpeTHy, HenpeKHjiHO yrpo*eHy rpaHHuy H3Mel)y MjienaHa h OcMaHJinja. T o je HaPOhhto BaacHJio 3a XVII BeK. Bhjio je h ycnyTHHX noMeHa KoTapa, nonyT ohhx y AHflpencoBoj HCTopnjH Tpornpa, y Kojoj ce, Ha n p H M e p , nyBa cehaH>e Ha je/iaH noKpeT MopjiaKa, MJieT3HKHX nojiaHHKa, KojH cy 1666. noji BohcTBOM CTojaHa JaHKOBHha, y BpeMe KaHjinjcKor paTa, caMH npejiy3ejiH Hanaja Ha TypKe. Bhjih cy noTyHeHH, a h>hxob Bolja 3apo6jbeH. TaKBHX je noaaTaKa 6hjio h y JIyuHheBOM jiejiy. 3a6ejie>KHJiH cy hx h MjieTanKH hctopnnapH, Kao y onncy KaHjinjcKor paTa BeHeuHjaHCKor 6apoKHor nncua UnpojiaMa Bpy30HHja 1673 (Historia dell'ultima guerra tra Venetiani e Turchi). Haj3 aHHMJbHBHja cy h BecTHMa Haj6oraTHja OHa HcropnjcKa jiejia HHjn cy ce ayTopn 6aBHJiH HCKjbyHHBO h onmnpHO 36HBaH>HMa y OBoj o6jiacrH, Kao uito cy Storica Disertazione del contrado e teritorio diZara IIlHMyHa JBy6 aBua H3 cpeziHHe XVII BeKa h Historia della guerra di

11 c r p . 11.

JatcoB C T H im u in h , n p e n r o B o p f J o b h J

c c h h m

cjaejionaHCTBHM a T p o r n p a I , C i ijih t,

1

1 4 B. JJecHHiia, Oncana UIn6eHHKa 1647. rojt., UIh6chhk, 1939, crp. 6-7. “ Hajia Kjianh - H bo IJerpHUHOJiH, 3anap y c p e jm > e M B n je K y , 3ajiap, 1976,
152

crp.

342.

D a lm a zia fra i V en ezia n i e T u rch i d a ll' a n n o 1645 sin o alla p a c e e se p a r a z io n e d e ’ con ftn i LUn6eHHaHHHa O paH a ^HBHHha16. y 3aHHMJbHB0M HCT0 pHjcK0 -re 0 rpa(J)CK0 M TpaKTaTy Jby6aBau je , Kao h apyrH nncuH cpoaHHX n e Jia, 06 yxBaTH0 n p oiu jiocT OBe o6jiacTH, ofl »HJiHpcKHX« flo CBojHx BpeMeHa. y H.eMy ce roB op n jio o AOJiacKy TypaKa flo K oT apa, o BjiacHMa h nopeKjiy H>HxoBor HMeHa (V lasch a z e m g lia , N a V lasca vrata h flp.), o MopjiauHM a, o cyKo6HMa H3Mehy MJieTanKHX noflaHHKa h TypaKa n p e a caM KaHflnjcKH paT, o XajiHJi-6ery BpaHCKOM, o o k o jih h h 3aflpa Koja je CBojHM flejiOM npeMa KonHy HHHHJia 3auiTHTHH 3Hfl rpafly, o yTBpl)HBaHOM h pyuieHOM 3eMyHHKy, Kojn je, 6aiu y a o 6 a Kaaa je obo flejio HacTajajio, jie^Kao, KaKO n n cau K a*e, »3aKonaH y con CTBeHHM pyuieBHHaMa«. Jby6aBau je onuiHpHO n n c a o h o ycKOUHMa, Kojn cy , 6e>KehH n p ea TypuHMa, nocTajajiH BaacHa noM oh MjienaHHMa y CBe neiuhHM cyKo6HMa Ha rpaHHUH. y obom TpaKTaTy flocTa ce roB opnjio o PaBHHM KoTapHMa, ajiH ce ayTop Majio 3aflp5KaBao Ha HenocpeflHHM caBpeMeHHM 36HBaH>HMa. /^HBHHheBO a e jio , Me!)yth m , caap5KH MHoro MaH>e peMHHHCueHunja Ha flajby npouiJiocT Beh je n0TnyH0 oKpeHyTO aKTyejiHHM TpeHyuHMa. H>eroBa ce »XHCTopHa« c a cro ja jia o a neTHpn flejia h o6yxBaTHJia je He caMO Tpajaibe KaHflnjcKor paTa o fl 1645. flo 1669. roflHHe Beh h pouec ycnocTaBJbaH>a rpaHHHHe jiHHHje H3Mehy MJieTanKe h T ypoce TepHTopnje 1671. O TOKy paTa, Kojn je T pe6ajio fla flOHece noM epaibe MJieTaHKe rpaHHue fly6jbe y TypcKy TepHTopnjy, ^HBHHh je 6 h o flo 6 p o o6aBeuiTeH - H>eroB 6paT flaHHjeji HenocpeflHO je cyfleJioBao y nperoBopHMa ca TypuHMa, Ha CTpaHH M jienaHa, caM n n ca u je ynecTBOBao y ofl6paHH LLlH6eHHKa npnjiHKOM TypcKe on cafle, a c a EaTHCTOH HaHHjeM, Kojn je Kao » c a v a lie re e p ro c u r a to re d i S. M a r c o « yTBpl)HBao HOBy Met)y n ocjie O K O H H a H > a cyK o6a, 6 h o je 6jiH3aK. H>eMy je h nocBeTHO CBoje flejio.

/iHBHHh je onHCHBao BepHo Hacejba h KauiTejie, CBe Ba5KHe floral)aje, MJieTanKO 3ay3HMaH>e hobhx no3HUHja. T o bopho je o 36HBaH>HMa Koja cy ycjieflHJia h jih ce n apaJiejiHO oflBHjajia y apyrHM flejioBHMa flajiM auHje: o npejiacKy M opjiaK a Ha TepHTopnjy BeHeuHje ( » I m o rla c h i d i B o g h etich , c o n p iu d i 2 0 m ila a n im a li rip a ra n o s o to le arm i v e n e te « ), o noayxBaTHMa y KojHMa cy yHecrBOBajiH » m o r la c c h i za r a tin i« , o HacejbaBaH>y K oT apa EyKOBHaHHMa h flp. HH5KyhH CBa Ta ona5KaH>a, o h HHje caMO aaBao BepHe o n n ce crpaTerHjcKH Ba*HHX KauiTejia, 3eMyHHKa, Ha npHMep (» in m e z z o d ’una
larga, e sp a tio s a ca m p a g n a c ir c o n d a to d a d o i q u a d ra ti riccen ti, u n o ch ia m a to il N o v o , e l ’a ltro , ch e e in fe rio re a p p e la to il v e c c h io « ) h H>eroBor yTBpl)eH>a (» L e m u ra... d i q u e sto era n o fo r tis sim e d i stru ttu ra a n tica « ), hjih flpH Hiua, oncafle K jinca, UlH6eHHKa, 3eMJbOTpeca Kojn je 3aflecHO /ly6poBHHK ( » D if fid e n te c o n te g n o d e i R a g u se i« ) h t a . O h je CBe t o Be3HBao 3a CTBapHOCT, yHocno flyx BpeMeHa, o CBeMy n n ca o aHerflOTCKH 3aHHMjbHBO, noce6HO o noflyxBaTHMa nojeflHHHX ynecHHKa 6ojeBa o KojHMa h e neBaTH h

HapoflHa enHKa.
M el)y
H a j 3 a H H M J b H B H j e e n H 3 0 f le c n a f l a c n n c M J ie T a H K e o n c a a e 3 e M y H H K a H a c a m om n o n e T K y p a T a ,

1647.

r o f lH H e , K a f l a j e 3 a p o 6 j b e H X a j i H J i 6 e r , a H > e r o B c h h / L y p a K 6 e r

n o r H H y o . O o b o m a o r a l)a jy n o c T o je h H H ane 6 p o jH H c n y 5 K6 e H H f lO K y M e H T H , H 3 K o j n x ce B H f lH f l a X a j i H J i 6 e r B p a H C K H H H je X T e o a a c e n p e a a C B e a o k M y M j i e n a H H H H c y n o K a 3 a jih o p y 5 K je h o f l e j i o y 6 H j e H o r f l y p a K a , a i i o t o m r a , c y n p 0 T H 0 o 6 e h a H > y a a M 05K e m h p h o fla H a n y c T H K a u iT e ji j a H C K y T 3 M H H U y .1 7

y

npaTH >H

nefleceT

C B o j H X Jb y flH , 3 a p o 6 H j iH h n o c j i a j i H y B e H e u n -

“ Storica Disertazione del Contrado e Teritorio di Zara del Dot. Simon Gliubavaz dedicata a S. e. Leonardo Foscolo proveditore generale di Dalmazia et Albanija, neno\i je o 6 ja B Jb e H y aaaapcKOM HeflejbHHKy »La Domenica«, 1890-1. roa.; : Historia della guerra d i Dalmazia 1645-1671 del Dottor Francesco Difnico (manoscritto inedito), non obhm Hacji0 B0 M fleji0 M HHH0 u iT aM n a H y hctom JiHCTy »La Domenica« tokom 1889-91. h y E)omenica zaratina«, 2. fleo Kojn ce oahocho H a y c n o c ra B jb a H > e r p a H H u e H 3jtaT je y n y 6 jiH K a u H jH Tabularium, 1901, 1, 2-4, 1902, II, 1-2 (h n o ce Č H O ). 1 7 B. f l e c H H t i a , 3eMyHHh k h aoratjaj, Mara3HH c je B e p H e flajiMaunje, 1934,1 c r p . 31-35.

153

Taj aoraI)aj .Hhbhh Ii je * hbo a o n a p a o y oaeji>Ky Attaco di Zem onico ", a o n n c AypaK0B0r y6HCTBa noaceha Ha npH3ope H3 HapoaHHx encKHX necaMa: Kpehyhn ce ca CBojoM neTOM »tutto giocoso et altiero«, HerflauiH»H chjiobhth ,flypaK6er aoacHBeo je a a ce H>eroBa npenjiam eH a npaTH>a pa36e>KH a oh ocraH e Ha 6ojHuiTy caMo ca ocaM BojHHKa; JiaKO je 3apo6ji>eH, oapy6jbeH a My je rjiaBa h nocjiaTa npoB H aypy IlH3aHHjy x a o chm 6 oji 6 y a y h e n o 6 e a e ( mhoth cy je nocMaTpajiH »con soma giubilo et allegrezza«), a H>eroBo opy)Kje h o a ejio ynyheHO je H>er0B0M ou y XajiHJi6ery.

O KOTapcKoj TepHTopnjH ŽlHBHHh je nncao h y 3aBpuiHOM aejiy CBoje »hctophje«, y KOMe ce y aeTajbHMa npaTH pa3rpaHHnaBaH>e MJieTanKe h TypcKe 3eMjbe. Y tom nocjiy je, Kao u ito je Beh peneHO ynecTBOBao h nniiiMeB 6paT flaHHjeji. Ehjio je to , nocpeziHo, CBeflOHaHCTBO o 3Jioj cyn6HHH CTaHOBHHiiiTBa, Koje je, 6opehn ce Ha MJieTanKoj CTpaHH, OBe o6jiacTH ocBajajio oa TypaKa, a caaa, nocjie noBjianeiba HOBe rpaHHHHe JiHHHje, n0H0B0 aocneBajio y h>hxobo noaaHCTBO, CBecHo a a ra oneKyje 3jio ocBeTe.
y HCTopnjcKHM aejiHMa obh aoral)ajH ao 6 hjih cy TyManeH>a y KojHMa ce BoaH.no panyHa o npeuH3H0CTH CBaKe BpcTe. JlHTepapHa a e jia OBe e n o x e , Met)yTHM, y HHjn cy TeMaTCKH okbhp yuuiH h n o MeHH 36HBaH>a Ha OBoj TepHTopnjH, aajieKo cy 6n jia o a Tora a a ca tojihkom o6jeKTHBHouihy npaTe 36HBaH>a. y h> hx cy , a pen je o hckojihko 6apoKHHx enoB a, yrjiaBHOM yjia3HJiH ohh momchth Kojn cy oapa»<aBajiH onuiTH yTHcaK o 0B0j TepHTopnjH, o H>eHOM *HBJi>y h o H>eroBoj yji03H y oap*aBaH>y HeMHpHe rpaHHHHe jiHHHje npeMa TypcKoj. Ca HajBHiue h c th h c k o t ocehaH>a 3a HCTopnjcKy 36HJby neB ao je o aoratiajHMa Be3aHHM 3a OBe oČJiacTH Jypaj E a p a K O B H h y B h j ih C j io b h h k h . O h je h caM yHecTB0B30 y jeflHOM o n paTOBa K ojn cy ce, 6 a p aejiHMHHHO, b o a h jih h Ha obom Tjiy, H3Met)y BeHeUHje h TypcKe. y ayTo6Horpa<}>CKHM cth x o b h m 3 B n j ie C n o B H H K e oh je oneB ao y n a a KJiHiuKor caHuaK-6era <l>epxaT-6era C0K0Ji0BHha y K oT ape, n p e a EeacHh 1569. roflHHe h H >eroBo TporoflH iuibe nycTomeH>e OBora Kpaja. y TpaziHunjH HeraauiH>Hx necHHKa OBora a e jia ^ ajiM au n je, K ojn cy h ck ojih k o aeueHHja paHHje rjieaajiH cjih h h c Heaahe h npeacHBJbaBajiH Hcre cTpaxoBe, M a p y jin h a h, noce6HO, Jypja IllH»cropHha, y a y x y H>eroBor Ty>KeH>a 3a flBojnuoM H3ry6jbeHe 6 p a h e h 3a onycTouieHHM uiH6eHCKHM nojbeM, h o h je np05KHBJbeH0 oneB ao n o x o a <I>epxaT-6era:

»TypuH po6e, njiHHe, 6Hjy, Be*y, Boae...« ”

(XIII, 180-1)

a o j e 0 6 p o B a u nyH p o 6 j b a , )K e r a p p a3B ajbeH H x 3HflHHa, o n y c r o uieHH U lnSeH H K , 3 a a a p o a c e n e H o a KOTapcKor 3 a jie t)a : »MyBaj ce, 3aape,...

/Ip * ce... 6paHH ce h 6opH, norjieaaj TBoj KOTap thh njiaMOM H3ropH, jiyM6apae o t b o p h na jiacHe Tpya b c jih , Ha TypKe o6opH, kh cy Te o6cejiH. O hh cy BecejiH, 3aTo ce He jiHHe, TBoj KOTap nocejiH h po6e h njiHHe...;.............................. .......................... (III, 49-54) Tpn jiHTa po6Huie c B0jcK0M Kajiay3H Kmcth My Boanuie y po6Hoj Bepy3H...:.............................. ...................... (III, 309-310) 3 ro jiH ce H ecpnha: j ih h k h 6 e r 3a o 6 h c t
p a36H O

6euie

M Hp

LIlH6eHHK h 5Kerap,

He 6 H iu e a a H

TecTHp n p o x o jiH T K po3 K O T a p ...« .......................................(III, 576-781)

“ HaBeneHO npeMa npenncy M. rypara, Xncropnja..., Jln6po I, CT p. 62-5, HayHHa 6 h 6 j i h OTeKa, 3aaap, 28329) Mc. 837. “ Djela Jurja Barakovića, Vila Slovinka, Zagreb, 1889. Stari pisci hrvatski, XVII.

154

H a hckhm MecTHMa EapaKOBHh je ajryaHpao Ha TpaH3HTHy yjiory KoTapa, npeko Kojnx ce oflBHjao TproBaHKH cao6pahaj H3Mehy ceBepa h jyra, HCTOKa h 3anaaa: H3 06p oB ua ce npeKo KoTapa y 3aaap H 3 B 0 3 H J ia CTOKa, apBO h ap ., y 06pHyT0M CMepy po6jte; BjiacH cy npeKO KoTapa aohochjih y 3aaap CBojy po6y, a y yHyTpauiH>ocT ce n p e B 0 3 H J i a co ht,h.2 0 EapaK0BHheB0 cjiaB JbeH >e PaBHHX KoTapa n o M e H y o je MBaH T o m k o MpHaBHh y noxBajiHoj n e c M H y 3 B n jiy CjiOBHHKy: »cnnBajyh 3a.napcKe noxBajie aocrojHO
h

c j ia B e K O T apcK e

hcthhom

b h k o 4>h o « .

M crropH jcK a 3 6 HBan>a B e 3 aH a 3 a PaBH e K o T a p e y B p eM e MJieTaHKOTypcKHx paT O Ba y X V I I BeKy ojijeK H y jia c y h y e n y I le T p a K aH aB ejiO B H ha C b c t h H B a H 6 n c K y n r p o rn p c K H h Kpajb K o ji o M a H .1' 3 HaH>a 0 B0 r n n c u a H H ane K o p n y jia H H H a - o o b h m 0 6 jiacT H M a h caBpeM eH H M 3 6 HBaH>HMa y h>hm 3 HH cy 6 n jia n o B p u iH a , 6 y a y h H a a j e o h n p o B e o HeKOJiHKO ro a H H a y 3 a a p y 3a BpeM e K aH an jcK or p a T a Kao K aH iiejiap n p o B H a y p a K . K o p H a p a h A . n p n y j iH j a ” . M c n o a H >eroBor n e p a t o k o m t h x h c k o j ih k o r o a H H a H3 Jia 3 HJia c y aKTa h H3 BeuiT ajH ay)K jiy h ceH aT y, K ojn c y H e n o c p e a H O npoH C T H uajiH H3 caB peM eH H x a o r a l ) a j a . I"Io c j i y * 6 eH oj ay*HO CTH 6 h o j e y C H TyaunjH a a n p a r a CBa 3 6 h BaH>a Ha H eaajieK HM n p o c T o p H M a 3a K oje c e 6 o p H J ia a p * a B a nnjH j e noaaH H K 6 h o . C T o r a j e y e n y 0 T p orn p cK O M 6 HCKyny h K pajby K o jio M a H y , n p e H O c e h n a o a y u i e CBe y X I I BeK, n e B a o CBe)Ke o y 3 HeMHpeHOM 3 a jie l)y ( » K o T a p CJiaBHH«, » n y c T o u i K oja K o T a p i u t h t h « h a p . ) . y onHCHBaH>y K 0 Ji0 MaH 0 B0 r yBol)eH >a y r a p a » y K O Tape... 3 a a a p c K e « h y T a 6 opeH >a »K p aj u in p o K e JiOKBe o a B p a H e « n n c a u c e , y o c h o b h , ocjiaH >ao Ha c a B p e MeHy C H T yau n jy (nojio>K aj TypcKHX CH ara c a X a jiH J i- 6 er o M BpaHCKHM Ha n e jiy ). p e M e H a 3 6 HBaH>a. P a 3JiHK a j e 6 H Jia caM O y TOM e

mhcjiho H a caB iu to 3a p a h e H e C T paH e H H cy 6hjic B e H e u n j a h T y p c K a B eh 3 a a p a H H h y r a p H . C B a c T B a p H a jy H a u iT B a cjejiH H H Jia c y c e y jih<I>a6 y jio M Be3aH 3a a a jie K H K a H a B e jio B H h j e , y C T B a p n , Ky » B o jB o a e o a ) K e r a p a « , n o r j i a B a p » B o jc T B a o a K o T a p a « . T a j 6 e 3HMeHH H eT O B olja
n p e a c T a B J b e H j e y a e j i y K a o n o y 3jiaH H paT H H K . y

XII bck,

o n n c H > e r o B o r H3J ia c K a y npaTH >H H3a 6 p a H H x K o T a p a H a n p e a K o jiO M a H a n p e H e T a j e cjiH K a K ojy j e H3 r p a a H J i a e n c K a n o e -

3Hja:
» ripB H H3jaxa y ypecH oj
o n 3 e jie n e CBHJie o f lj e h n ,

n 0 H0 CHT0 pyuH y aecH o j
r o BHTeuiKH M an H o ceh H . H a KajinaKy n e p je f lp * H , p n c j a KOJKa kh H a n p a B J b a , a k o h > n o f l h>hx n y x a h x p * H h on n r p e c e He y cT aB Jb a. n p e j i h >h m CBHpe h 6 o p n j e c o n u n HOBe y HaHHHe, a n o j e My jia B o p n je
momuh

3 a h >h m aBHjecTH K onjbaH H K ax y n e jie c e T p e a a x j a m e on K o T a p a u nojyio)KHHKa
H a ja o c T o jH H je kč H 3 6 p a m e . B o je B o a a o a ) K e r a p a K ojn H M a u ie npB H h 3 h t h c BojcTBOM jiH je n n je M on K o T a p a c JiaB H a K p a .ta c y cp e T H T H ...«

y rjia c e CBe jeaH H e.

(X V , 161-180)

1 0 C. Tptubuh, Be3e 3ajipa n oKOJinue c rypcKHM norpaH H ijeM y EapaKOBnheBO no6a, Jypjy EapaKOBnhy 0 rpucronejieceT oj o6jbčTHnuH cm pth, 3ajiap, 1979, crp. 83-96. 2 1 TleTap KaHaBejiOBnh, C b c t h H a an 6ncKyn TpornpcKH n Kpajb K onoM aH , O cujeK , 1858. 1 1 Zlata Bojović, Barokm pesnik Petar Kanavelović, Beograd, 1980, SANU, Posebna izdanja, knj. 523, str. 67-73.

155

Taj »BojBoaa o a ^Cerapa« aejiy je HenpnpoAHo y necHHHKoj BH3Hjn X II Beica, caB je H3 nHuiMeBor BpeMeHa h H3 noe3Hje OBora a o 6 a , Koja My ce h ohhm o neMy je neBao h HaMHHOM Ha KojH je neBao CHa*HO HaMeTHyjia. MHUiji>eH>a cmo a a je cjiaBJben>e »erapcKor BojBoae, HCTHuaH>e yrjiejia, jynauiTBa h H>eroBHx oaBa*HHX npaTHJiaua 6hjio y HajTeuiH>oj Be3H ca jihkom CTojaHa JaHKOBHha. IIonyT H>era, KojH je 3a ycnjeuiH o MeTOBaH>e y 3ajiel)y 3 a a p a »Hayhn y cycpeT onacHocTHMa rjye je Tpe6ajio 5KpTBOBaTH CBOj 3KHBOT«, HMeHOBaH BHTC30M CBeTOra MapKa H 3 0 6 ^ 0 3JiaTaH JiaHaU ca MenajtOM o a MjieMaHa", h KaHaBejioBHheB jyHaK je , 3a 3acjiyre, jio6ho oa 3aaap CKor Beha »BepHry o a 3JiaTa«. I lo p e a EapaKOBHha h KaHaBejiOBHha h jeaaH c u jih tc k h encKH necHHK je noMeTkom X V III BeKa y CBoj 6apoKHH en yHeo peMHHHCueHunje Ha K oT ape h BpeMe MJieTaMKo-TypcKHx paTOBa. T o je 6 h o JepojiHM KaBaitHH, ayT op pejiHrH03H0-pe<{)jieKCHBH0r en a (MHja cy 3HaneH>a jo iu u in p a ) rioBnjecT BaHl)eJicica 6 o r a r o r a a HecpehHa E n y jiO H y h y 6 o r a r a a necTHTa JIa 3 a p a . MaKO cy t h noMeHH m ccto oniuTe npH poae, yTKaHo je y CTHXOBe h hh3 nojeflHHocTH o ycKouHMa h TypcKHM npoBajiaMa Ha MJieTaMKy TepHTOp n jy, o »CeHKOBHhHMa«, o HeaejiHMa Koja cy OcMaHJinje y obhm KpajeBHMa mhhhjih. IlocTeneHO TaH>eH>e Be3a H3Mef)y HcropHjcKe CTBapHOCTH X V II BeKa h enoB a p a 3yMJi>HB0 je, u it o cy n n cu n BpeMeHCKH 6h jih yaajbeHHjn o a H>e, t o cy cjihkc o H>oj 6n jie 6jiel)e. McTOBpeMeHO ca Ha6pojaHHM ayTopHMa, h y KacHHja BpeMeHa, ajiH iu n p e, noHeTHje h y3BHiueHHje, neBajiH cy o obom a o 6 y h H>eroBHM jyHauHMa aHOHHMHH necHHuh , o MeMy CBeaoMH 6oraT a encKa HapoaHa noe3Hja. C a obom noe3HjoM, Ha Kojy ce ca CHMnaTHjaMa rjiejiajio Beh y TaaauiH>a BpeMeHa (npeM a H3BeuiTajy jejiHor n yT on n cu a, K a*e ce aa y obom Kpajy HMa aocT a C T a p n x h hobhx jyHaMKHX necaMa, MHjn je » h 3 mhh CTBapaH>a cthxob 3 * h b ..., n p o a o p a H , TaHKohyT3H«) He Mory ce n o BpejiHOCTH n opeflHTH (JiparMeHTH H3 HaBeaeHHx enoB a, ajiH ohh ynoTnyH>aBajy cjiHKy o Be3H Koja je n o c r o ja jia H3MeJ)y HcropHjcKHX 36HBaH>a h enHKe. H a u ia npH6npaH>a no ncTopnjcKHM h JiHTepapHHM aejiHMa H3 BpeMeHa Koje ce noKJiana ca enoxoM 6apoKa c a M O cy noKyuiaj a a ce noKaace a a PaBHH K oT apn HHcy nocrojajiH jeflHHo y paTHHMKHM H3BeuiTajHMa h yMHiujbajy ycMeHHx neBaMa Beh a a cy HMajiH CBojy CTBapHy npouiJiocT h oapeI)eHy, He JiaKy, HcrropHjcKy yjiory. CBe je to 6hjio ao6po no3HaTo y MHTaBoj flajiM aunjH h b 3 h H>e, a jiHTepaTypa je caMyBajia 6 p ojHa CBeaoMaHCTBa y hcm hphhm aeueHHjaMa X V II BeKa, ca ay6oKHM caocehaH>eM ca CBOjHM caHapojiHHUHMa.

Sum m ary ECHOES O F H ISTO RIC E V E N T S O C C U R R IN G IN R A V N IK O T A R I I N THE W O RKS O F B A R O Q U E W RITERS The Turco-Venetian encounters known as the Candian War and the Morean War produced echoes in the works o f Juraj Baraković, Petar Kanavelović and Jerolim Kavanjin. This proves that in addition to war reports and rich fo lk epic poetry there is an abundance ofliterary testimony about the turbulent decades o f the 1 7 ^ century in Ravni Kotari.

11 K . M nnyTHHOBHh, H s b . n cno, crp. 10. 14 Tpra H o b sk , JJajiMaunja roa. 1775/6 rjieaaHa

ohhm b

jejiH or ca b p c m

chhk

a, CrapH H e

JA3Y, 1959, 49, crp. 22.
156

PAVLE IVIĆ

O P Ć R E K L U IJE K A V SK O G G O V O R A U B E N K O V A Č K O M K R A JU

Rezime Ijekavski govori u sevem oj Dalmaciji spadaju u najmanje proučene srpskohrvatske dijalekte. Naročito su nedovoljna naša obaveštenja o unutrašnjoj diferencijaciji u toj oblasti. Ipak, podaci kojima raspolažemo (Ardalić, Bjelanović i dr.) jasno ukazuju na povezanost tih govora s ijekavskim govorima Srba u susednoj Lici i Bosanskoj krajini, pa i dalje u Kordunu, Baniji, Slavoniji, Baranji, istočnoj Bosni i zapadnoj Srbiji. Svi su ti govori istog porekla; doneli su ih srpski naseljenici uglavnom u vremenu od X V I do X V III veka. Njihova matična oblast je u prostoru istočno od Neretve, na zemljištu današnje istočne Hercegovine i severozapadne C m e Gore. To je područje nekad pripadalo nemanjićkoj državi, a njegovi govori su već tada stekli čisto štokavska obeležja, koja se nisu izmenila ni kad je tokom X IV veka te predele zauzela Bosna, a ni onda kad su se oni u X V veku izdvojili iz nje kao posebna državna formacija, Hercegovina. Osnovne odlike tamošnjih govora jesu ijekavština i novoštokavska akcentuacija. Obe te pojave razvile su se očigledno jo š pre početka migracija, te su ih one zatim raznele nadaleko. To, medutim, ne važi za ujednačavanje deklinacionih oblika dativa, instrumentala i lokativa množine. Otuda se npr. u govorima Bukovice delom čuvaju stariji nastavci. Kasnije su, ponajviše zaslugom Vuka Karadžića i hrvatskih iliraca i vukovaca, ti govori postali osnovica književnog jezika u zapadnim i središnjim delovima srpskohrvatske jezičke teritorije. Od svih narodnih govora oni stoje najbliže književnom jeziku kakav se danas upotrebljava u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini i u C m oj Gori. Većinu stanovništva Bukovice, predela u kojem se nalazi Benkovac, sačinjavaju Srbi čiji je dijalekat jekavski štokavski istočnohercegovačkog tipa. O njihovom govoru dijalektološka literatura daje relativno oskudne podatke, koje, srećom, dopunjavaju bogati dijalektom pisani folkloristički prilozi V. Ardalića. Analiza tog materijala pokazuje da se jekavski govor Bukovice dobro uklapa u severozapadno područje istočnohercegovačkog dijalekta, zajedno sa drugim govorima Srba u Hrvatskoj, kao i sa govorima Srba u Bosanskoj Krajini. U skladu sa svojim geografskim položajem, govor Bukovice nosi karakteristike zapadne i jugozapadne zone tog područja. Svi su se ti govori našli na svojim sadašnjim mestima u toku migracija u doba turskih osvajanja i vladavine. Govor Bukovice vodiporeklo izistočne Hercegovine, koja j e nekad sačinjavala deo srpske države p o d dinastijom Nemanjića (kao i ranije). Otuda je prirodno što taj govor ima ta157

ko izrazito štokavski karakter. U pogledu detalja govor Bukovice ide čas sa jednim čas sa drugim današnjim govom im tipom u istočnoj Hercegovini, slažući se najčešće s onom stranom kojn čuva arhaičnije stanje. To sugerira da u doba odseljenja predaka stanovnika Bukovice uglavnom jo š nije postojala sadašnja diferencijacija m edu govorima na tlu istočne Hercegovine. Do pre manje od četvrt stoleća naučna literatura o jeziku srpskog stanovništva u Hrvatskoj bila je sasvim siromašna. Jedini opis nekog mesnog govora - doduše sasvim sažet - bio je članak Bogdana Lastavice Korenički govor u zagrebačkom Nastavnom vjesniku, knj. XIV (1905-1906), str. 752-765. Osim toga nauka je raspolagala korisnim podacima o akcentuaciji vrgomoskog kraja u prilogu N. Simića o Bilježenju akcenta u školskim čitankama. Prilog štokavskoj akcentuaciji u VIII knjizi istog časopisa (1899-1900), str. 15-26 i 103-114 i osvrtom na određene glasovne osobine hrvatskih i srpskih govora u jednom delu Like u radu Svetozara Georgijevića Jat (č) u govoru Ličkog Polja u XIX knj. beogradskog Južnoslovenskog filologa (1951-1952), 133-149. Od 1960. godine počinje nova faza istraživanja. Te je godine u Zbomiku za filologiju i lingvistiku, koji izdaje Matica srpska u Novom Sadu, objavljen rad Stjepana Sekereša Govor baranjskih Srba (knj. III, 181-187). U istom časopisu izašli su od tada članci: Stjepan Sekereš, Govor osječkih Srba, knj. VI, 1963, 139-148, Jovan Kašić, O jekavskom govoru Velikog Grdevca sela jugoistočno od Bjelovara, knj. VI, 1963, 149-157, Stjepan Sekereš, Govor daljskih Srba, knj. VII, 1964, 141-152, Isti, Govor slovenskih Srba, XV/1, 1972, 211-240, Božidar Finka, Štokavski i ijekavskigovori u Gorskom Kotaru, X X /1, 1977, 145-172, Stjepan Sekereš, Germanizmi u osječkom govoru, XX I/2, 171 -205 (posebno su obeleženi oni germanizmi koje upotrebljavaju i osječki Srbi), kao i studija Stjepana Sekereša Govor Srba u ju žn o j Baranji, X X III/2, 1980, 127-188. U godišnjaku Prilozi proučavaju jezika, koji izdaje Institut za južnoslovenske jezike Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, pojavili su se radovi: Dragan Pavlica, Akcenatski sistem u govoru sela Poljica u Lici, knj. 7, 1971, 69-103, Ljubica Narančić, Fonetske i morfološke osobine govora sela Doljana u Lici, knj. 11, 1975, 107-137, Gordana Stamenković, N eke osobine glasovnog sistema u govoru sela Velike Bam e u opštini Grubišno Polje, knj. 13-14, 1977-1978, 81-91, i Zlata Škrbina, Terminologija tkanja i obrade lana i konoplje u selima Bilogore s napomenama o lokalnim govorima, knj. 15, 1979, 137-148 (obuhvaćena su i srpska i hrvatska sela). U izdanjima Srpskog kulturnog društva »Prosvjeta« u Zagrebu objavljeni su članci: Bogdan Nišević, Osobine štokavskih govora Korduna, spomenica Vjetrom Vijani, 1971, 123-129, Jovan Kašić, Govor Srba u Hrvatskoj i njegov odnos prema književnom jeziku, Novi ljetopis, knj. 2, 1972, 7-20, i Dragoljub Petrović, N eke osobine glasovnog sistema govora Banije, Novi Ljetopis, knj. 3, 1972, 5-16. Zajednička je edicija Matice srpske i Prosvjete najznačajnije delo iz ove oblasti, knjiga Govor Banije i Korduna Dragoljuba Petrovića, Novi Sad - Zagreb 1978, 205 str. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti publikovala je, u zbom iku Simpozij o Petrovoj Gori, Zagreb 1972, rad Bogdana Niševića Osobine govora vrgomoskog kraja, str. 273-291. Godine 1980. izašla je u beogradskom Srpskom dijalektološkom zbomiku, knj. XXVI, studija Milana Dragičevića Refleksi jata u današnjim ličkim govorima (str. 147-223). U knjizi Fonološki opisi srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih, slovenačkih i makedonskih govora obuhvaćenih Opšteslovenskim lingvističkim atlasom, koju je izdala 1981. godine u Sarajevu Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u saradnji s akademijama ostalih republika, nalazi se, na str. 367-372, fonološki opis govora Malog Peratovca kod Grubišnog Polja, čiji su autori Dalibor Brozović i Petar Simunović. Govori srpskog stanovništva na zemljištu Dalmacije spadaju i danas u najmanje proučene srpskohrvatske dijalekte. U monografiji Živka Bjelanovića Imena stanovnika Bukovice, Split 1978, izd. Čakovski sabor, 200 str., nalazi se na str. 22-26 sažet, ali dragocjen pregled najvažnijih osobina govora Bukovice. Obilata dijalekatska građa iz Đevrsaka može se naći na stranicama etnografskih i folklorističkih tekstova Vladimira Ardalića, objavljenih u Zborniku za narodni život i običaje JAZU, knj. IV (1899), V (1900), VII (1902), X (1905), XI (1906), X III (1909), XV (1910), XVII (1912), XIX (1914), XX (1915), XXII (1917), XXIII (1918), XXV

(1924), XXVI (1928) i XXX (1935). Osim toga raspolažemo sa tri manja priloga: Vladimir Anić, Glagolski akcenat zadarskog štokavskog zaleđa (Uz traženje zonalnih određenja književnog akcenta), Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 8-9, Zadar 1970, 33-40 (članak sadrži podatke iz govora Srba u Zegaru i Hrvata u Ražancu), Živko Bjelanović, Novoštokavski govori sjeverne Dalmacije i čakavski supstrat, Radovi Pedagoške akademije, Split, 1977, br. 2, 47-56, i odeljak Govor Bukovice u knjizi Asima Pece Pregled srpskohrvatskih dijelakata, Beograd 1978, str. 85-87. Razmatranja u ovom prilogu temeljiće se na podacima iz pomenutih dijalektoloških radova i na blizu dve hiljade primera ekscerpiranih iz Ardalićevih tekstova. Jezik tih tekstova vrlo je nejednak, u zavisnosti od slabijeg ili jačeg unošenja elemenata književnog jezika. Stoga sam se oslonio na priloge u ZNŽ IV, V i VII, gdje je narodni govor srazmjerno čist. Pa ipak, i tu srećemo kolebanje, pored ostalog u pogledu nekoliko veoma važnih pojava kao što su refleksi dugog jata (npr. vavjek V 8: vavijek VII 238, nesam IV 120: nijesam VII 252), vokal i ili sekvenca ije u poznatim nastavcima zameničko-pridevske promene) pred ženskijem VII 246: uvijenim giasom i tankim VII 240), sažimanje u grupi -ao (išćera’ VII 238: putovao VII 272) i upotreba nastavaka -ama i -ima u dativu, instrumentalu i lokativu množine) (o vještica VII 250: o vilama, pjevačima VII 249: nadjevima VII 262). Logično je pretpostaviti da su autentični narodni oblici oni koji odstupaju od književnojezičke norme, ali nije isključeno ni to da je u pojedinim slučajevima u izgovoru samih Đevrščana bilo dvojstva. Sigurno je toliko da su u svakoj od navedenih kategorija oblici različiti od književnih ne samo poznati u narodnom govoru, već i vrlo česti u njemu. To, uostalom, izričito potvrđuju i Bjelanovićevi navodi. Raspoloživi podaci su neizbežno nepotpuni. Svi prilozi osim Ardalićevih tekstova su kratki, a ni ti tekstovi ne osvetljavaju svaku pojedinost budući da se u njima ne pojavljuju uvek odgovarajuće reči i da nisu označeni akcenti, kao ni glasovne nijanse. Uprkos svemu tome, ti izvori uzeti skupa sadrže podatke o veoma velikom broju pojava. Najvažnije praznine u obaveštenjima tiču se akcenatskih odnosa u delinaciji i u leksici, a sasvim su ograničenog obima i podacima o unutrašnjim razlikama medu obuhvaćenim govorima. Prvi zadatak u bliskoj budućnosti mora biti da se podrobno opišu svi jekavski govori u severnoj Dalmaciji (kao, uostalom, i svi dosad neopisani govori srpskohrvatskog jezika). Dok se to ne učini, raspravljanje o tim govorima ima preliminaran karakter. Informacije i građa o navedenim izvorima omogućuju da se u glavnim crtama odredi položaj jekavskog' govora Bukovice (u daljem tekstu samo: govora Bukovice) u mozaiku teritorijalne diferencijacije srpskohrvatskog jezika. Već je konstatovano da taj govor pripada istočnohercegovačkom dijalektu, rasprostranjenom u predelima od Like i Korduna do okoline Kraljeva i od Baranje do Boke Kotorske, s tim da u međuprostoru ima i vrlo znatnih područja sa drugim štokavskim dijalektima. Većinu nosilaca istočnohercegovačkog dijalekta sačinjavaju Srbi, ali su zastupljene i ostale nacionalnosti srpskohrvatskog jezika. Osnovne oblike tog dijalekta su novoštokavska akcentuacija i ijekavska zamena jata. Sasvim prirodno, u govoru Bukovice se ogledaju i mnoge druge osobine poznate svim govorima istočnohercegovačkog dijalekta, ili bar njihovoj velikoj većini :2
'Pravopis srpskohrvatskoga književnog jezika, Novi Sad - Zagreb 1960, preporučuje oblik ijekavski kao bolji od oblika jekavski. Medutim, za potrebe dijalektologije varijanta sa ije- nije podesna. Doduše, stanje u govorima sa dvosložnom zamenom dugog jata dopušta i početno ije-, prema vrednosti dugog ex, i je -, prema vrednosti kratkog e, ali za govore sa jednosloženom zamenom dugog jata naziv sa ije- jednostavno nije tačan. Stoga kao skupni termin može zadovoljiti jedino varijanta sa je -, 2Prilikom poređenja služio sam se već navedenom liteiaturom, kao i sledećim radovima: P. B u d m a n i, Dubrovački dijalekat, kako se sada govori, Rad JAZU 65, 1883,155-179; Milan Reš e ta r , Derštokavische Dialekt, Kaiserliche Akademie der Wissenschaften, schriften der Balkankommission VIII, Wien 1907; Vladimir Ć o r o v ić , Der Dialekt von Mostar, Archiv fur slavische Philologie XXIX, 1907, 497-510; Danilo V u š o v ić , Dialekt istočne Hercegovine, Srpski dijalekološki zbo m ik [dalje: SDZ] III, 1927, 1-70; Jovan L. V u k o v ić , Karakteristične osobine mostarskog govora, Glasnik Jugoslovenskog profesorskog društva XVII, 1936-1937, 953-963; Milko

159

d osled n o čuvanje posleakcenatskih dužina; jekavska zam ena jata i u odričnom prezentu njesam, zam eničko-pridevskim nastavcim a -ije (h ) i -ijem , sufiksu -(i)je r i im enici k o r ije n ; vokal e, ne refleks e, u zam eničkom prefiksu n e -, kao i u leksem am a testa » c e sta « i o b eta » o b e ć a « ;

vokal a na mestu e u o ra s; jekavsko jotovanje pored ostalog u grupam a 16- i n e - i u leksem i m e đ e d ; u < vh - u im enici uš, ali va- u prilogu v a v (i)je k ; oblici tipa b je n i p ja n bez i na mestu slabog *> ; sažim anm je - i j i > - i (či, n a jm u d r i); grupa št kao refleks * s k j i *stj; prom ena ž > r u prezentu m o r e ; sačuvani rezultati pretvaranja -1 u -o u oblicim a kao vo, sto, đ a vo , so , g o ; ispadanje v u oblicim a kao č o e k i b ia g o s io v ; uprošćavanje početnih konsonantskih skupina u primerima so va ti, še n ica , tica, čela , k o i đ e ; uklanjanje t (d ) ispred frikativnog konsonanta u primerima kao o ’ sm ija i b o g a tstv o ;

uprošćavanje medijalnih konsonantskih grupa g n i d n u primerima ja n e i p a n e ; prom ena s n > š n u vezama kao š n im ; pretvaranje skupine ć n u tn (k u t n i); asim ilacija m t > n t u p a n t im ; prisustvo refleksa grupe sj- (a ne s - u oblicim a šutra, šu tra d a n odn. šutra, šutra dan;

nastavak -o m u instr. jd. im enica mr. i kod osnova sa starim m ekim konsonantom (n o ž o m , m u š k ić o m ); nastavak - i u instr. jed. kod im enica ž. r. s nom inativom na konsonant (s v o jo m
m ilo s t i);

nastavak -iju u gen. mn. u primerima kao o č iju , k o stiju , k o k o š iju : osnovinski altem ant o c uopšten i u nom . jd. im enica kao p o m iij o c ; P o p o v ić , Žumberački dijalekat, Zagreb 1938; Jovan L. V u k o v ić , Govor Pive i Drobnjaka, Južnoslovenski filolog [dalje: JF] XVII, 1928-1939, 1-113; Asim P e c o , Govor sela Bune, Zbornik za filologiju i lingvistiku [dalje: ZFL] I, 1957, 169-180; Jovan V u k o v ić , Narodni govor [u tematskom bloku Etnološko-folkloristička ispitivanja u Neumu i okolini, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu [dalje: GZM], Etnologija nova serija XIV, Sarajevo 1959, 111-116; Đenana Č u s to v ić , Narodni govor [na Livanjskom polju], GZM, Etnologija n.s. XV-XVI, 91-117; Asim P e c o , Mjesto centralnohercegovačkog govora među ostalim govorima današnje Hercegovine, JF XXV, 1961-1962, 295-328; Jovan V u k o v ić , Govome osobine Imljana, GZM, Etnologija n.s. XVII, 1962, 27-49; Jovan V u k o v ić , Bosanski i hercegovački ijekavski govomi tipovi (u svetlu raščlanjivanja ijekavskog narečja), G ZM , Etnologija n.s. XVIII, 1963,17-28; Asim P e c o , Govor istočne Hercegovine, SD Z X IV, 1964, 1-200; Dragoljub P e tr o v ić , Glasovni sistem rovačkog govora, ZFL VIII, 1965, 157-184; Asim P e c o , Jekavske oaze u zapadnoj Hercegovini, JF XXVII, sv. 1-2, 1966-1967, 267-302; Dragoljub P e tr o v ić , Neke vokalske i konsonantske karakteristike pješivačkog govora, ZFL X, 1967, 161-169; Berislav M. N ik o lić , Tršićki govor, S D Z W II, 1968, 367-463, Slobodan R e m e tić , Fonetske i morfološke karakteristike govora Srba u Kladnju i okolini, Prilozi proučavanju jezika [dalje: PPJ] 6, 1970, 105-133; Dragoljub P e tr o v ić , O govoru Zmijanja, ZFL XIV /1, 1971, 171-232, XIV /2, 1971, 171-198, X V /1, 1972, 139176, XV/2, 1972, 151-211 (i u posebnoj knjizi, O govoru Zmijanja, Novi Sad 1973, Matica srpska); Miroslav N ik o lić , Govor sela Gorobilja (kod Užičke Požege), S D Z XIX, 1972, 659-746; Ljiljana S u b o tić , Glavne fonetske osobine semberijskog govora, PPJ 9, 1973, 79-127; Milija S ta n ić , Uskočki govor, S D Z XX, 1974; Milorad D e š ić , Zapadnobosanski ijekavski govori, S D Z XXI, 1976; Milosav T e š ić , Govor Lještanskog, 5 D Z X X II, 1977, 159-328: Milorad S im ić , Govor sela Obadi u bosanskom Podrinju, S D Z XXIV, 1978, 1-130; Dragomir V u jič ić , M ilorad D e š ić , Asim P eco i Dalibor B r o z o v ić , Govori sjeverozapadne Bosne, Bosanskohercegovački dijalektološkizbom ik II, 1979, 1-157; Radosav Đ u r o v ić , Refleksi jata u okolini Priboja, S D Z X X \ I, 1980, 235-319; Dragomir V u jič ić , Prilog proučavanju govora Donjeg Birča, R adovi ANUBiH LXX, 1981,195-211; M ato P iž u r ic a , G ovorokoline Kolašina, Posebna izdanja C A N U knj. 12, Titograd 1981. Da bih rasteretio izlaganje, izostavio sam iz svog teksta glomazni dokumentacioni aparat.

160

enklitika je (a ne ju) u akuz. jd. ž.r. lične zamenice trećeg lica; kombinacije predlog + kraći zamenički oblici me, te, se, n; prisvojna zamenica niov (> nev), a ne njin: sačuvano -a u gen. (-ak.) i -u u dat. - lok. jd. m. i sr. r. imeničke promene prideva i pridevskih zamenica (da bi te zdrava ostavili, dae popovu momku)\ komparativ duji; infmitiv na -/ (doći, objesiti) neizmenjeni nastavci 3. 1. mn. prezenta -aju u VI glagolskoj vrsti i -e u VII i VIII vrsti (kuvaju, vele, drže); čuvanje aorista u prilično živoj upotrebi; osnovinski altemanti dade- i znade- u prezentu (pored da- i zna-)\ čuvanje promene po prvoj vrsti u prezentima kao reče, sjedu 3. mn., leže 3. jd., srete, pomogu; neizmenjen prezent idem (a ne idem) \ upotreba tzv. slovenskog genitiva uz negaciju (nem oj m i pilića odnositi); istorijski imperativ (te s tijem kruvom umači i prismači). Gornji spisak, u kojem ima crta veoma različitog strukturalnog značaja i nejednake frekvencije u govoru, zamišljen je unekoliko i kao prilog poznavanju onoga što je zajedničko glavnini govora istočnohercegovačkog dijalekta.3 Neke od navedenih pojava dolaze u najmanju ruku fakultativno, u svim delovima tog dijalekatskog područja, dok druge izostaju ponegde, npr. u pojedinim krajevima s hrvatskim ili muslimanskim stanovništvom, ili u određenim periferijskim zonama, tako kod Srba u Slavoniji i Baranji, ili u ponekim zapadnosrbijanskim govorima. S druge strane, ne bi bilo opravdano shvatiti da su sve te osobine nekakve posebnosti istočnohercegovačkog dijalekta. Većina njih zahvata i mnoge druge govore, ali istovremeno i izostaje na znatnom delu štokavskog područja.4 Njihov bi se spisak mogao proširiti i mnogim drugim pojavama. To ovde nije učinjeno iz više razloga tehničke prirode, među kojima se nalazi ograničenost vremena i prostora koji mi stoje na raspolaganju za ovaj rad, ali i nepotpunost grade, kako one o samom govoru Bukovice, tako i one u dijalektološkoj literaturi o drugim govorima istočnohercegovačkog dijalekta. Uz navedene osobine mogu se navesti i druge, čiji je areal na istočnohercegovačkom zemljištu tek nešto uži: ekavizam telo; er, a n e o r u brojnim oblicima kao četvero; česta supstitucija f> v (trevi); ispadanje k u preko (preo, odn. i prd) i v u ode; znatno više primera neproširene množine jednosložnih imenica m.r. nego u književnom jeziku (žiri, voli, po sudma, strici, za naše žule) ; oblici trpnih prideva na -at kao privezat, zakopat. Za govore (istorijski) pravoslavnog stanovništva veoma je tipično i uklanjanje foneme h (ajdučku , naja’ iva, stra, muva, snaje), a takođe i dosledno razlikovanje ć ~ č, d ~ g. Zemljište istočnohercegovačkog dijalekta deli se u nauci na dva prostrana područja, severozapadno i jugoistočno. Prvo obuhvata govore Srba u Hrvatskoj i Bosanskoj krajini (i, u manjoj meri, govore njihovih suseda Hrvata odnosno Muslimana,

’Upor. ranije preglede tih odlika: Pavle I v ić , Dijalektologija srpskohrvatskog jezika, Novi Sad 1956, 131-136, I s ti, Die serbokroatischen Dialekte, ’s-Gravenhage 1958, 137-143, Asim P e c o , Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Beograd 1978, 69-70. “Izuzetak predstavljaju oblici na -i(j)oc, koji su, po svemu sudeći, posvuda odlika narodnog govora, a takođe i narodske govome verzije književnog jezika.
11 - BENKOVAČKl KRAJ ... ZBORNIK 1

161

ukoliko su ovi prihvatili idiome koje je u te predele uneo srpski živalj), a druge govore u Hercegovini, Dubrovačkom primorju i severozapadnoj polovini Boke Kotorske, u zapadnoj i severnoj Cmoj Gori, u zapadoj Srbiji i jugoistočnoj Bosni. Pri tom se u govorima Srba u severoistočnoj Bosni ukrštaju odlike jedne i druge formacije. Kao što je prirodno, govor Bukovice spada u severozapadnu skupinu, što potvrđuju sledeće njegove osobine: jekavsko jotovanje pred kratkim č ostvareno manje dosledno nego na jugoistoku, tako da npr. ostaje nejotovano c ispred kratkog č, dok se jekavsko jotovanje labijala javlja samo (ponekad) ispred č u infinitivnoj osnovi glagola VII vrste (tip živjeti); jekavsko jotovanje i predj-efleksom dugog e (poneti, Jepa); vokal / na mestu e u primeru sikira; izostanak jekavizma u primeru kiseio; labilnost izgovora neakcentovanih vokala, oličena u promenama a > e (ogreda, tamjen), e> a (guštarica, gigarica), a> o (aramboša, prijesnoc, prijeloz); jake vokalske reduckije (n e d ’ Ju, k u ’ š, p o k a z’ ti, varćak); načelno čuvanje finalnog -st (post); dekliniranje hipokorističnih obrazovanja kao Pero, Ile po a-osnovama (gen. Pere, dat. Peri itd.); enklitika vam, a ne vi u dat. mn. lične zamenice 2. lica; nastavak šmo u 1. licu mn. aorista (iegošmo, dopriješmo); oblik ćijo »hteo«; genitivska rekcija glagola pitati (pitam matere); akcenat tipa želimo, žellte u 1. i 2. licu mn. oksitoniranih prezenata. Naravno, ni ovde nema potpunog poklapanja izoglosa svih navedenih osobina. Poneke od njih izostaju u manjem delu govora na severozapadu, ili se javljaju ponegde na jugoistoku, pre svega u centralnohercegovačkom govoru, odn. u zapadnoj Srbiji. Za razliku od glavnine severozapadnih govora, govor Bukovice se odlikuje čuvanjem imperfekta - ili se bar odlikovao tom osobinom u vreme kad je Ardalić pisao svoje tekstove. Doduše, ni u njima učestalost tog glagolskog vremena nije visoka, ali je bitno da se ono javlja kod većeg broja raznih glagola. Severozapadnima se u određenom smislu mogu smatrati i sledeće osobine, čija se izoglosa nalazi dalje na jugoistoku, na zemljištu same istočne Hercegovine, tako da one osim severozapadnog područja zahvataju i predele na severozapadu i severu jugoistočnog: izostanak promene h > k, g u poslednjem slogu reči; odnos more: ne mere u prezentu glagola moći; završno - / u dat. -lok. meni, tebi, sebi (a ne mene, tebe, sebe); kratki silazni akcenat u oblicima gen. -ak. mene, tebe, sebe (i dat. - lok.meni, tebi, sebi). Značajna skupina pojava vezuje se, kako izgleda, za zapadnije i jugozapadnije krajeve severozapadnog područja. Osim severne Dalmacije obuhvaćeni su delovi Bosanske krajine, eventualno Like i Korduna, rede i Banija. Reč je o sledećim fenomenima: pretežno jednosložan izgovor dugog č; sažimanje -ao> -a (pomoga’ ); promena o< u uz nalazne sonante (lunac, kun); promena je-> e- u nekoliko visoko frekventih morfema ( edan, edva,edu, što e); često obezvučavanje krajnjeg konsonanta (drop, što got, ujes); nastavak -ami u dat., instr. i lok. mn. imenica a- osnova (babami, medu zvanicami, na nogami); fakultativno čuvanje nastavka -a u lok. mn. istih imenica (u Đevrska pored u Đevrskami);
162

nastavak - ije u lok. mn. imenica o- osnova (po vinogradije, na mjestije); oblici nami, vami u dat. -instr. -Iok. mn. ličnih zamenica; nastavak -ije u lok. mn. zameničko-pridevske promene (u drvenije zjela). Naravno, nema poklapanja između izoglosa ovih osobina, ali njihov opšti pravac je sličan. One u svojoj ukupnosti ukazuju na osetnu meru osobenosti jekavskih govora u pomenutim oblastima. Uostalom, neke od tih osobina povezuju te jekavske govore sa susednim ikavskima (u ovom radu nije moguće upuštati se u praćenje areala pojedinih pojava van granica istočnohercegovačkog dijalekta). Postoji i znatan broj drugih pojava, uglavnom sitnijeg strukturalnog značaja, odnosno ograničene frekvencije u govoru, koje - najčešće samo delimično - zahvataju zapadne ili jugozapadne predele severozapadnog područja: sažimanje nekadašnjeg oja u đ u stSti < stojati; sažimanje e(d)a > e u gleti; vokal e u obrez; promena že> re i u glagolu -renem (dorenem, nareni); konsonant š u šutra; izgovor afrikate ( - d z ) u leksemi car a; konsonant k u leksemi klapčić; ispadanje d u leksemi zjela< zdjela; disimilacijom uslovljena pojava / mesto n u primerima \em, I^emac; čuvanje starijeg oblika zamenice što (a ne šta); enklitička upotreba akuzativnog oblika n i uz predloge u vezama kao preda ni; oblik vejo u 1. licu jednine, očigledno prema aoristu prepravljeni stari prezent; futur II obrazovan s infinitivom (kad budemo putovati); infinitivna osnova na a kod glagola satrati (prez. satare); fakultativno infinitivna osnova na a kod glagola sidati) glagol sazoreti mesto zreti; fakultativna upotreba socijativa bez predloga (čoek ide čoekom, momak momkom). Za neke od ovih osobina mogu se navoditi paralele iz Bosanske krajine, ponekad samo iz predela najbližih severnoj Dalmaciji. Za druge pojave raspolažemo potvrdama iz Like, eventualno iz Korduna, odn. i Banije, a za treće iz predela s obeju strana hrvatsko-bosanske granice.’ Nije isključeno da će buduća istraživanja ukazati na prisustvo ove ili one pojedinosti i tamo gde ona dosad nije zabeležena. Uz gomji spisak može se dodati prenošenje lokativskog nastavka -ije u instr. mn. (pod moije ladovije), koje po zahvaćenom arealu zaostaje za deklinacijskim pojavama navedenim ranije među karakteristikama (jugo)zapadnog krila severozapadnih jekavskih govora. Mogao bi se dodati i veliki broj drugih, mahom tzv. sitnijih pojava poznatih iz raznih govora istočnohercegovačkog dijalekta, najčešće ne samo onih severozapadnih. Ovamo spadaju na primjer: morfološki nastali ekavizam obe; predlog pram sa a; va < vb u vaistinu; a< bu obadu, sašao itd.;
’Ranije spiskove daju P. I v ić , Dijalektologija sh. jezika 136-137; I s ti, Die skr. Dialekte 145; Dalibor B ro z o v ić , O problemu ijekavskošćakavskog (istoćnobosanskog) dijalekta, Hrvatskidijalektološkizbomik II, 1966, 122-125; Dragoljub P e tr o v ić , Ogovoru Zmijanja, ZFLXV/ 2,1972, 193-194. Iz mojeg razmatranja ovde isključene su pojave za koje se prema današnjem stanju nauke ne može reći da su diferencijalne na relaciji severozapad/jugoistok istočnohercegovačkog dijalekta, kao i one za koje ne raspolažemo dovoljnim ili dovoljno nedvosmislenim potvrdama iz Bukovice.

11

163

prilog noćes sa e; sažimanje e(j)e> č u svedno; sažimanje o(vj)e> 0 u vokativu čoče; sažimanje e(h)o> 0 u grOta; odgovarajuća promena e(k)o> 0 u predlogu pro (pro godine, pro voje); sažimanje i(h)o> e u prisvojnoj zamenici nev; oblik vrebac sa re< ra; oblik greb sa e mesto o; odrično ne m eš < ne moreš ili ne mereš; oblik prietej sa e mesto a; priloška sintagma u zo čes »u zao čas« sa e < a (i sa 6 < ao, što ne odgovara normalnoj sudbini g'rupe ao u govoru Bukovice); sačuvana grupa z j u uzjati (a ne udati) »uzjahati«; supstitucija f> p i sopra; konsonantska grupa šč u izveščati »oveštati« (polaznu tačku svakako je dao komparativ *vehtši); početno t - u testa »cesta«; ispadanje v u mrtac; oblik ćer u nom. jd .; nom. jd. oras sa s unetim iz množine; imenica um ž.r. (s umi); sačuvan oblik nem u lok. jd. lične zamenice 3. lica; sačuvan zamenički genitiv česa; sačuvan trag duge palatalizacije u množini jednaci; komparativ kašiie; hibrid aorista i imperfekta bijadoše; sačuvan glagol se »sisa«, nasati se »nasisati se«; prezent žene »žanje«; prezent vrije; prilog krijući »krišom«; okamenjeno birek »rekao bih« (upor. birekS u Lici, bireko u Pivi); predlog od i u značenju »o« (od ariji »o vazduhu«); slaganje predloga pram s instrumentalom (pram kućom, pram kim); veza da + infmitiv (za p o k a z’ti se junaci); veza bez + da (bez da ga zoveš). Izoglose ovih pojava vrlo su različite, ali i ovi podaci dopunjuju utisak o dobroj uklopljenosti govora Bukovice u opštu sliku istočnohercegovačkog dijalekta. Vredna je pomena i činjenica da poneke pojedinosti povezuju govor Bukovice s određenim relativno udaljenijim govorima iz kruga istog dijalekta. Tako je vokal e na mestu a, odnosno nekadašnjeg b, u izrazu na tešto zabeležen i u Žumberku (natešte), dok se oblik žutjanica »žutica« sa konsonantskom grupom tj javlja i u Baniji. Izneseni osvrti, razume se, ne pretenduju da budu zamena za sistematski opis govora Bukovice, ali ipak osvetljavaju položaj tih govora među srpskohrvatskim dijalektima. Očigledno je da su njima najbliži govori srpskog stanovništva u susednim predelima, pre svega u Bosanskoj krajini i u Lici. To ipak ne rešava pitanje porekla govora Bukovice. Jasno je, doduše, da oni u krajnjoj liniji potiču iz istočne Hercegovine u njenim istorijskim granicama, dakle iz prostora između donjeg i srednjeg toka Neretve i linije Boka Kotorska kod Risna - gomji tok Morače - Lim više Prijepolja. Naime, poznato je da je severozapadno područje istočnohercegovačkog dijalekta nastalo migracijam a stanovništva sa jugoistočnog područja. Međutim, preciznije utvrđivanje mesta iz kojih vode poreklo pojedini govori na severozapadu predstavlja veoma težak, praktično nerešiv zadatak. Od doba najmasovnijih iseljavanja iz stare postojbine protekla su
164

najmanje četiri stoleća. Za to vreme govori na obe strane evoluirali su na razne načine. Između dvaju prvobitno jednakih govora, matičnog i preseljeničkog, rasle su razlike, i to tako da se često ne može odrediti koje nepodudarnosti potiču iz predmigracione, a koje iz kasnije epohe. Ponegde je, uostalom, jedan ili drugi govor mogao razviti osobine koje ga naknadno povezuju sa susedima, što istraživača upućuje na pogrešan trag. Još teži problemi proizlaze iz okolnosti da se na novom terenu najčešće mešaju pridošlice iz raznih delova stare postojbine, i da su seobe mnogo puta ostvarivane u etapama, praćenim mešanjem življa u usputnim staništima. U našem slučaju teškoću stvara i nepotpunost obaveštenja o kojima raspolažemo, kako onih o govoru Bukovice, tako i onih o govorima izvorišne oblasti migracija. Zbog svega toga komparativnom analizom se može postići najviše toliko da se, u ovlašnim crtama i s neizbežnim ogradama, označi šire područje porekla. Prvo pitanje koje zahteva odgovor tiče se relativne bliskosti prema govorima o današnjoj Hercegovini, odnosno prema onima na sadašnjoj teritoriji Crne Gore. Odgovor na to pitanje je uglavnom jasan: govor Bukovice ima znatno više dodirnih tačaka sa govorima na tlu Hercegovine u njenim aktuelnim granicama. Na takav zaključak upućuju sledeće osobine, karakteristične za govore u sadašnjoj istočnoj Hercegovini, a nepoznate srodnim govorima u Cmoj Gori, ili bar manje obične u njima: vokal e u obliku greb; vokal e u obliku vrebac; vokal e u sintagmi ne mere; nepoznavanje promene h u k ili g u poslednjem slogu reči; sačuvano krajnje -ć bez pretvaranja u -j; hipokoristici tipa Pero, gen. Pere; dat. - lok. jd. meni, tebi, sebi; akcenat mene, tebe, sebe (i meni, tebi, sebi); dat. instr. - lok. mn. nami, vami; enklitika vam, a ne vi; nepoznavanje imperfektizovanih glagola na -evati; akcenatski tip žellmo, želite; dosledno razlikovanje padeža mesta od padeža cilja kretanja. Za neke od inovacija na kojima počivaju nabrojane razlike gotovo je sigurno da su starije od migracija, dok je za druge to manje izvesno ili čak postoji znatna verovatnoća da su novije. Ipak, te odlike govora Bukovice u svojoj ukupnosti jasno upućuju na njegovo poreklo iz današnje Hercegovine istočno od Neretve. Moglo bi izgledati da se toj tezi protivi sažimanje -ao> -đ, ali to je jedna pojedinost naspram dvanaest koje govore suprotno, a osim toga reč je o promeni koja je po svoj prilici nastala kasnije, paralelnim razvojem na obema stranama. Neuporedivo je složenije pitanje iz kojeg kraja današnje istočne Hercegovine potiče govor Bukovice. Teškoće povećava činjenica da se u nauci malo zna o govorima u dolini Neretve, osim delimično o mostarskom i u onima neposredno južno od Mostara. Kao glavni izvor obaveštenja o celoj toj dijalekatskoj zoni služe radovi Asima Pece navedeni u napomeni 2 (Govor sela Bune, Akcenat u govoru sela Ortiješa i Mjesto centralnohercegovačkih govora za govore kraj Neretve u okolini Mostara, koje Peco naziva centralnohercegovačkim, i Govor istočne Hercegovine za predele dalje ka istoku). Budući da na zemljištu obuhvaćenom navedenim radom Peco nije našao izrazitiju geografsku diferencijaciju govora, već uglavnom onu vezanu za veru, odnosno nacionalnost, u obzir za razmatranje dolazi odnos između tih predela i onih na istočnoj obali Neretve. U radu Mjesto centralnohercegovačkih govora, na str. 297-300, Peco nabraja 37 razlika između tih dveju govornih grupa. Ako zanemarimo pojave o kojima nas iz165

vori o govoru Bukovice ne obaveštavaju, ostaju sledeće spone govora Bukovice s onima u dolini Neretve: 1. pretežno jednosložna zamena jata; 2. izostanak jekavskog jotovanja labijala u korenu reči (bježi, a ne bježi); 6. izostanak sažimanja čo(vj)ek> ček; 8. izostanak promene h> g u primerima kao nig; 9. izostanak promene / > j iza labijala (nema primera tipa zabavja); 17. tendencija obezvučavanja krajnjih suglasnika; 18. deklinacijski tip Jovo, gen. Jove itd. (i 19. odgovarajući prisvojni pridevi tipa Jovin ) ; 25. dosledno enklitika vam, nikad vi; 28. akcentski tip čitSmo; 32. nepoznavanje starog nastavka - u u prezentskim oblicima voju i i viđu; 35. redovno -e u 3. licu mn. prezenta glagola Belićeve VII vrste (tako bar po Ardalićevoj građi, Peco u Pregledu dijaiekata navodi da je u Bukovici čest završetak -u). Veze govora Bukovice sa Pecinim »istočnohercegovačkim« (onima van doline Neretve) ogledaju se u sledećim pojavama: 3. tip ovijem, dobrijem, a ne ovim, dobrim; 4. tip vojeti, a ne voliti; 5. tip n(i)jesam, a ne nisam; 1. eliminacija konsonanata h i f i z fonološkog sistema; 14. dosledno razlikovanje č od c i g od d; 15. sačuvan izgovor / i n, bez promene u j odn. n; 31. prezent idem, a ne idem; 37. čuvanje imperfekta u osetno široj meri nego u govorima na istočnoj obali Neretve, gde su živi samo oblici bijaše i šćaše. Iz ovog pregleda bi sledilo da su poklapanja sa govorima na istočnoj obali Neretve nešto brojnija. Odnos je 11:8. Ta se pretežnost pokazuje još izrazitijom ako se ima u vidu da pravoslavni živalj i u dolini Neretve po pravilu razlikuje č od ć i g (= dž) od d, (t. 14) a pogotovu / ody i n od n (t. 15). Isto tako, čuvanje h i široko usvajanje nesupstituisanog f ne spadaju u govome odlike tog življa (upor. t. 7). Na taj način brojni odnos se svodi na 11:5. Pri tom postoji prilična verovatnoća da su oblici sa i na mestu e navedeni pod 3, 4 i 5 uneseni iz ikavskih govora na drugoj strani glavne hercegovačke reke. Isto vredi i za pojedinost navedenu pod 31, dok je proces iščezavanja imperfekta (t. 37) i danas u toku, tako da je razlika između sadašnjih govora Bukovice i onih na istočnoj obali Neretve sigurno manja nego što bi moglo izgledati na osnovu poređenja Ardalićevih tekstova iz početka ovog stoljeća i mnogo kasnijih nalaza prof. Pece. Tako od specifičnih veza govora Bukovice s istočnijom grupom hercegovačkih jekavskih govora ne ostaje praktično ništa. U prilog jačoj povezanosti sa govorima kraj Neretve svedoči i činjenica da su oblici greb, (v) rebac i nami, vami u tim govorima u doslednoj upotrebi, dok se dalje ka istoku često javljaju i oblici grob, vrabac i nama, vama. Možemo, dakle, konstatovati da su od svih naucipoznatih govora na zemljištu koje dolazi u obzir kao matična obiast govoru Bukovice najbiiži govori Srba na istočnoj obaii Neretve u biizini Mostara. Ne bi bilo opravdano ako bismo na osnovu ovoga suviše kategorično zaključili da govor Bukovice (i srpski deo stanovništa tog predela potiče sa istočne obale Neretve. Naime, i za veći deo jezičkih razlika koje odvajaju govor Bukovice od onih u istočnijim krajevima Hercegovine verovatno je da nisu starije od migracija (što se, ipak, ne bi moglo tako jednostavno ustvrditi za sve te razlike bez izuzetka). Osim toga treba računati i sa naknadnim pomeranjima dijalekatskih granica'na samom hercegovačkom tlu. Praktično je sigumo da su nakon odlaska iseljenika njihova mesta zauzimali sta166

novnici susednih predela. Budući da je struja iseljavanja bila vrlo jaka, i tih sekundarnih pokreta moralo je biti dosta. Uostalom, ravnica kraj Neretve je preuska da bi iz nje moglo poteći tako brojno ljudstvo. Uz to je verovatnije da su u migracijama glavnu ulogu igrali veoma pokretljivi planinski stočari. Istorijski izvori upravo tako opisuju srpski živalj u novim staništima nakon preseljenja. Zbog svega toga treba donekle proširiti ka istoku granice oblasti u kojoj je mogao nastati govorni tip kasnije prenet u Bukovicu. Koliko bi moglo biti to pomeranje ka istoku - teško je reći. Ipak, ne bi bilo opravdano ni ako bismo u tom pomeranju išli suviše daleko od srednjeg toka Neretve, npr. sve do današnje granice Cme Gore. Treba, naravno, imati na umu i to da je svakako bilo mešanja stanovništva koje je dolazilo iz raznih mesta, možda ponekad i iz predela izvan označene matične oblasti. Neće biti slučajno što među osobinama zajedničkim govoru Bukovice i onima u istočnijim predelima Hercegovine nema nijedne prave inovacije, i što od spona sa govorima kraj Neretve takav karakter imaju samo one pod 17, 25 i 32. Pri tom su promene pod 25 i 32 normalne u većini srpskohrvatskih govora, dok je ona pod 17 novija od migracija. U velikoj većini slučajeva govor Bukovice priključuje se onoj strani koja čuva starinu. Stiče se utisak da je u doba migracija matična oblast bila još uvek dijalekatski prilično ujednačena i da su preseljenici poneli sobom uglavnom starije stanje, iz doba pre diferencijacije. Uostalom, među osobinama za koje smo ranije konstatovali da predstavljaju obeležja severozapadnog područja istočnohercegovačkog dijalekta, ili (jugo)zapadnog dela tog područja, nalaze se takođe veoma važni arhaizmi, pre svega oni u vezi sa jatom i sa deklinacionim oblicima u množini. Reka iseljenika potekla je pre nego što su u staroj postojbini ostvarene promene. Jasno je da govor Bukovice, kao i susedni govori Srba u Bosanskoj krajini i Lici, produžuje nekadašnje govore najzapadnijeg krila srpskog naroda. U srednjem veku je Hercegovina, tadašnji Hum, sačinjavala deo nemanjićke države, čija se granica isprva nalazila na Cetini. Jezički tragovi davnašnjeg političkog zajedništva i danas su impresivno jaki. Govori koji su se razvijali na nekada nemanjićkom zemljištu po pravilu su izrazito štokovski, skoro sasvim bez elemenata prelaznosti prema čakavštifii'). Karakteristično je da govori doline Neretve, pa čak i oni u obližnjim predelima zapadne Hercegovine, imaju dosledno štokavski lik. U njima nema ni traga od onih starih obeležja ( *skj, *stj> šć, *dj> đ) koja štokavštinu u mnogim krajevima na zapadu povezuju sa čakavskim narečjem, iako su ta obeležja rasprotranjena u govorima starinaca većeg dela istočne Bosne, znatno udaljenije od granice čakavskog područja. Prirodno je, dakle, što ni govor Bukovice, iako po svojoj matičnoj oblasti, isto kao i po svom sadašnjem položaju, spada u najzapadnije srpske govore, nema skoro ničega što bi ga činilo mostom prema čakavskom narečju. Pojedinosti kao greb, vrebac ili sažimanje stojati> stSti toliko su sitne, i pojedinačno i u zbiru, da u stvari svedoče o udaljenosti od čakavskog jezičkog tipa. Tek u prvoj polovini XIV veka Bosna je, koristeći se unutrašnjim nemirima u Srbiji, zauzela veći deo sadašnje Hercegovine, otprilike do linije okolina Dubrovnika predeo oko izvora Neretve. Tada je, dakle, i oblast za koju se vezuje poreklo govora Bukovice konačno izašla iz okvira srpske države. O živom prisustvu pravoslavne vere u krajevima istočno od Neretve svedoči incident oko pravoslavnog sveštenika u Stonu: 1333. godine kralj Dušan je ustupio Dubrovniku Ston i Pelješac uz uslov da tamo i dalje ostane »pop srpski« i da i dalje »poje u crkvah koje su u Stonu i u Rtu« (= Pelješac), a već 1334. on u povelji kori dubrovačku vlastelu što krše dogovor i pominje njihovo naknadno obećanje da će ga ubuduće poštovati. Dubrovčani su kasnije ipak uop“Izuzetke nalazimo samo u dve-tri nevelike zone najisturenije ka zapadu, sa katoličkim stanovništvom.

167

štili katoličanstvo kao državnu veru na svojoj teritoriji, ali pod bosanskom vlašću pravoslavlje se održalo. Kad se iz Bosne izdvojila Hercegovina kao posebna državnopravna jedinica, njen vladar Stjepan Vukčić proglasio se u Mileševi 1448. godine za hercega od svetog Save (uostalom, sedam decenija ranije Tvrtko I se, zauzevši i najistočnije krajeve docnije Hercegovine, krunisao 1377. u istom manastiru za kralja Srbije, zasnivajući tu titulu upravo na posedovanju oblasti koje će u XV veku postati Hercegovina). U dokumentima iz XV veka ima primera da izaslanici hercegovačkih feudalaca svoj akt na srpskohrvatskom jeziku nazivaju »srpskim listom«7 ), ili da upravljači Hercegovine pominju svoje podanike kao »Vlahe i Srblje«8). U ovoj svetlosti jasno je zašto su migracije raznosile iz Hercegovine srpsko stanovništvo pravoslavne vere. Treba, međutim imati u vidu da se ovo odnosi samo na delove Hercegovine istočno od Neretve. Zapadno od te reke živeli su katolici, štokavci ikavci, čiji je govor imao i mnogo zajedničkog sa jekavskim istočnohercegovačkim. U migracijama ka severozapadu učestvovali su i ti ikavci. Oni danas sačinjavaju glavninu Hrvata štokavaca u severnoj Dalmaciji i Lici. Nekadašnji susedi sa Neretve nastavili su da suseduju i u novoj postojbini. Uzroci migracija u periodu turskog osvajanja i turske vladavine bili su višestruki. Hrišćansko stanovništvo se sklanjalo ispred Turaka, ili je bežalo iz krajeva koje su oni već bili zauzeli. Sami Turci su često preseljavali ljudstvo iz dubine svoje teritorije u opustošene predele bliže novoj granici. Pogranične austrijske i mletačke vlasti domamljivale su hrišćane iz zemalja pod Turcima na svoju stranu i uzimale ih u vojnu službu, oslobađajući ih istovremeno od feudalnih obaveza. Najzad, i samo pastirsko stanovništvo, naviknuto na često menjanje staništa u potrazi za boljom ispašom, svakako se i spontano naseljavalo u opustelim oblastima. Jedna je okolnost zajednička svim tim situacijama: preseljenici su dolazili na mesta koja su pre toga bila ostala bez svojih ranijih stanovnika. Ukoliko je reč o sevemoj Dalmaciji, Lici, Kordunu i obližnjim predelima u Bosni, starinci su bili Hrvati čakavci. U XVI veku oni su se, bežeći od Turaka, rasuli po Istri, Gorskom Kotaru, kajkavskoj sevemoj Hrvatskoj, po delovima Slovenije, po današnjem Gradišću, zapadnoj Madarskoj i Donjoj Austriji, pa čak i po južnoj Moravskoj i zapadnoj Slovačkoj. Ostaje nam da se ukratko osvmemo na odnos govora Bukovice prema književnom jeziku. Poznato je da su, od svih dijalekata u Hrvatskoj, jekavski govori istočnohercegovačkog tipa, koje su uneli srpski naseljenici, najbliži današnjem književnom jeziku kakav se upotrebljava u toj republici. To je lako pokazati metodom eliminacije. Naravno, kajkavština i čakavština stoje ponajdalje od štokavskog književnog jezika. Njemu nisu bliski ni slavonski dijalekti s arhaičnom akcentuacijom i drugim izrazitim posebnostima. Izvorni hrvatski novoštokavski govori mahom su ikavski; njih od književnog jezika udaljava već sama ikavica. Osim toga u većem delu tih govora krajnje -m dalo je -n (vidim vidin), dok je -I prešlo u -a (bija, a ne bio). Infinitiv se u tim govorima dosledno (a ne samo u rezultatu fakultativne vokalske redukcije) završava na -t(-ć), a proces izjednačavanja triju množinskih padeža, dativa, instrumentala i lokativa, dao

7Potvrde za to nalaze se npr. u izdanju Ljubomira S to ja n o v i ć a Stare srpske povelje i pisma, knj. I, prvi deo, Beograd - Sremsfci Karlovci 1929, str. 337 (iz. god. 1407), 338 (iste godine), 348 (god. 1411). ■Ljub. Stojanović, nav. delo, knj. I, prvi deo, str. 541 (iz god. 1418), knj. I, drugi deo, Beograd - Sremski Karlovci 1934, str. 126 (iz god. 1451), knj. I, drugi deo, 74 (iz god. 1454, isprava hercega Stjepana). Imenom Vlaha nazivano je, kao što je poznato, stočarsko stanovništvo koje je isprva govorilo rumunski, da bi kasnije, bar u srpskim zemljama, primilo jezik okoline, zadržavajući još jedno vreme poseban pravni i društveni status. Tačna hronologija njihove jezičke slavizacije nije poznata, ali je očigledno da su u tloba migracija potomci pravoslavnih Vlaha stizali u Hrvatsku jezički asimilirani i pomešani s ostalim Srbima. Iz ovoga je jasno i kako se dogodilo da u pojedinim sredinama imena Srbin i Vlah postanu sinonimi.

168

je drukčiji rezultat, uopštavanje -m (ženam, odn. ženan itd. u sva tri padeža). Izdvojen položaj ima govor Dubrovnika i okoline, koji je jekavski, ali se inače odlikuje mnogim osobenim crtama (-m -n, izgovor j mesto 1, skraćivanje dugog slogovnog r, nerazlikovanje č od ć, infinitiv bez -i ili čak i bez -t, itd.). Jekavštinu istočnohercegovačkog tipa usvojili su Hrvati u XIX veku. Taj je potez uklonio raniju podvojenost: u prethodnim razdobljima funkciju književnog jezika vršile su čakavština i kajkavština, a takođe i štokavština, i to u ikavskom izgovoru pre svega u Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Lici, i u jekavskoj verziji u Dubrovniku i, mnogo ređe, u Bosni. Kasnije je jekavica u Bosni napuštena, a nekada cvatuća dubrovačka književnost, stvarana na tamošnjem specifičnom jekavskom govoru, gotovo se potpuno ugasila. Početkom XIX veka na tlu Hrvatske u njenim tadašnjim granicama Hrvati su pisali kajkavski, a u Slavoniji i (ponešto) u Lici štokavski ikavski. Tradicija pismene upotrebe štokavske ikavice produžavala se i u Dalmaciji. Kad su se ilirci opredelili za štokavštinu, i to jekavsku, jedini neposredni oslonac takvog književnog jezika u živoj reči na zemljištu ondašnje Hrvatske bili su govori koji su u nju uneli srpski naseljenici. Doduše, tim su se govorima svakako već tada ovde - onde služili i Hrvati koji su ih bili primili od svojih srpskih suseda, a takođe i potomci pounijaćenih Srba u Žumberku. Bliskost tih govora književnom jeziku još uvek ne znači potpunu podudarnost. Gotovo je nepotrebno podsećati na okolnost da se razraden književni jezik razlikuje od bilo kojeg pučkog govora pre svega leksikom i sintaksom. Osim toga teritorijalna diferenciranost svakog dijalekta implicira da on ne može, svuda na svom zemljištu, u svemu odgovarati književnom jeziku. Osim ovih neizbežnih različitosti ima i takvih koje se projiciraju na splet odnosa između varijantnih tipova srpskohrvatskog književnog jezika. Znatan je broj slučajeva u kojima se govori Srba u Hrvatskoj ne slažu sa varijantnim obeležjima hrvatskog jezičkog standarda. Vraćajući se govoru Bukovice, zapazićemo u njemu glasovne i morfološke likove kao: 1. 2. 3. 4. duvan, uvo, muva, buva, snaje; so, sto, vo, go, po, đavo; ko tko; enklitika je, nikad ju, u ak. jd. ž. r. lične zamenice 3. lica.

U oblasti leksike vidljivi su mnogi tragovi drukčije verske i kulturne baštine. Prelistavanje Ardalićevih tekstova suočava nas sa leksemama kao rišćanin, krst, krsno ime, kršnak, Jovanštaci, Đurđevštaci, leturđija (a ne misa), tropar, kondak. U velikoj meri posebna su i lična imena (upor. Stevan, Đurđija, Joka itd.). Značaj te činjenice za jezičku svakidašnjicu ne treba potcjenjivati: u živom govoru imena ljudi imaju visoku frekvenciju. U istom smislu važni su nazivi najobičnijih praznika, kao i imena meseci, koja su u govoru Bukovice medunarodna. Pri razmatranju uloge koju imaju leksičke razlike treba imati u vidu da se značaj mnogih među njima postepeno smanjuje u skladu s izmenjenim položajem religije u društvu. Ostaje ipak činjenica da se u znatnom broju pojedinosti govori Srba u Hrvatskoj bolje slažu sa verzijama književnog jezika koje su u upotrebi van Hrvatske, prvenstveno s onom u Bosni i Hercegovini. S druge strane, poznato je da ima i osobina u kojima se ti govori slažu upravo sa književnim jezikom u Hrvatskoj, pri čemu se te osobine mogu naći i u bosanskohercegovačkom standardnojezičkom izrazu, bar kao jedna od dopuštenih mogućnosti. Proučavanje govora srpskog stanovništva u Hrvatskoj pruža priliku da se uoče i pojedini dosad nesagledani aspekti dijalekatske osnovice jezičkog standarda u toj republici. Ako posmatramo stvari sa gledišta lingvističke geografije štokavskog područja, pokazuje se da u nekim pojedinostima ti govori imaju »zapadniju« poziciju od toga standarda. Kad je reč o govoru Bukoviće, ovakve bi osobine bile npr. oblici kao greb i vrebac, konsonant r u prezentu more (a ne može), zatim genitiv česa mesto čega. U iz169

vesnom smislu ovamo bi spadalo i čuvanje niza starijih oblika u instrumentalu i lokativu množine dekliniranih reči. Areali tih pojava vrlo su različiti, ali sve one na štokavskom tlu spadaju u izrazito zapadna obeležja (jedino poslednja navedena odlika mogla bi se tačnije okvalifikovati kao severozapadna i severna). U svim slučajevima zahvaćena je i većina hrvatskih novoštokavskih govora, dakle onih koji dolaze u obzir kao podloga književnom jeziku. Jedini izuzetak u ovom pogledu predstavljaju pomenuti deklinacijski arhaizmi, ali u toj oblasti glavnina hrvatskih novoštokavskih govora ima svoje osobene inovacije, tako da se ne slaže ni sa književnim jezikom. Ova bi slika sugerirala da se književni jezik u Hrvatskoj u datim pojedinostima oslanja na istočnije govore istočnohercegovačkog dijalekta, takve kao što je jezik Vuka Karadžića. Ipak, u većini nabrojanih slučajeva i mnogi dijalekti hrvatskog stanovništva, pretežno oni van novoštokavskog kruga, slažu se sa stanjem u književnom jeziku, a ne s onim u Bukovici. Bilo bi pogrešno misliti da je ugledanje na vukovski književnojezički model u XIX veku glavni uzrok što je standardni jezik u Hrvatskoj u pogledu tih osobina jednak s onim u ostalim republikama koje se služe srpskohrvatskim jezikom. Summary O N THE O R IG IN O F THE JEK A VIA N D IA L E C T IN THE R E G IO N OF BEN K O VAC The majority o f the population o f Bukovica in North Dalmatia, where the town o f Benkovac is situated, consists o f Serbs who speak the Štokavian je - dialect o f the East Hercegovina type. The existing scholarIy literature contains onIy a relatively limited amount o f data concerning the dialect o f Bukovica. however, this information is supplem ented by the extensive dialectal texts o f V. Ardalić. The analysis o fth is evidence in the presentpaper shows that the jekavian dialect ofBukovica belongs to the Northwestern area o fth e East Hercegovina dialect, which includes the idioms o f the Serbs in Croatia and in Nothwestern Bosnia. In conformity with its geogr&phic position, the dialect o f Bukovica bears the characteristics o f the Westem and Southwestern zone o f the abovementioned dialectal area. This dialect was transplantedto Bukovica during the great migration movements in the epoch o f the Ottoman invesion and domination. The original place o fth is dialect was in Eastern Hercegovina, thus in an area which belonged to the mediaeval Serbian state o f the Nemanjići dynasty. In various details this dialect goes together with one orth e o th e ro f the present-day idioms ofE astem Hercegovina, as a rule with the one which preserves a more archaic situation. this suggests that in the epoch o f migrations the actual internal dialectal differentiation in Eastern Hercegovina still did not exist.

170

ŽIVKO BJELANOVIĆ

T O P O N IM IJA B E N K O V A Č K O G K R A JA K AO O G L E D A L O N JE G O V E PRO ŠLO STI

Sažetak Analiza forme i značenja toponima benkovačkog kraja pokazala je da kao i inače onomastički znaci za imenovanje lokaliteta nastaju u skladu s vrlo jasnim zakonitostima jezičkog te antropološko-geografskog i sociološko-etnografskog karaktera. Večina od 49 toponima veličine samostalnog naselja uprkos procesu singularizacije jo š uvijek ima pluralnu formu. Razlog je u činjenici što u momentu njihove toponimizacije m otivza izbor znaka nije bio topografske nego antroponim ske i etnonimske naravi. Znak za identifikaciju Ijudi, dakle mnoštva jedinki, postao je znak za identifikaciju lokaliteta. Takve fdrmč i sada već izgubljenog značenja jesu toponimi »Lepuri, Parčići, Popovići, B'fljani, Lišane (Čstrovičke, Tinjske), Zapužane, Banjevci, RadošinOvci, StankOvci, Dobropoljci, pa i Ceranje, Miranje, Rodaljice itd. Oscilacije forme naselja koja su na području sadašnje općine Benkovac nastala prije turskih osvajanja na Balkanu posljedica su vrlo zamršenih migracionih kretanja stanovništva različitih govornih idioma u procijepu što ga vremenski i prostorno odreduju mletačko-turski ratovi u sjevernodalmatinskom prostoru. Zato je npr. čakavska foma Banja Vas preko forme Banjevac postala tipična novoštokavska struktura Banjevci. Mnoštvo i drugih primjera skriva u jezičnim signalima duboke istine o prošlosti kraja nadomak sjevernodalmatinskog dijela jadranske obale. Tako doduše nevelik broj toponima na- ovci/-evci pokazuje da su pastirski nomadi (Vlasi) u svom višestoljetnom pomicanju uzduž planinskih lanaca vrlo davno zaposjeli pašnjačke predjele izmedu Krke i Zrmanje.

I. Uvod 1.1. Ovdje će biti detaljnije obrađeni samo oni toponimi benkovačkog kraja1 koji kao znaci za naseljena mjesta kriju značajnije istine o vremenu svog onomastičkog po-

1 Područje benkovačkog kraja bit će ovdje shvaćeno kao područje sadašnje općine Benko-

171

stojanja. Riječ će više biti o značenju2 nego o etimologiji njihove forme, više o sistemu nego o pojedinačnoj egzistenciji leksema ovoga tipa. Ovdje pažnja neće npr. biti usmjerena na pitanje koji je semantički sadržaj imao znak Kotar prije njegove onomastičke upotrebe i koji značenjski element povezuje (ako povezuje) apelativ odgovarajućeg izraza a značenja »kraj, predio, administrativna jedinica« i onomastik za identifikaciju jedne subregije u Dalmaciji. Kad je riječ o ovom toponomastičkom znaku, analiza će se kretati u smjeru odnosa jednina/m nožina, tj. K dtSr/K otari i odnosa jednočiani naziv/dvočlana toponomastička sintagma, tj. K otari/Ravnl kotari, budući da samo u opozicijama ovoga tipa možemo potražiti dublju vezu između onomastičkog znaka kao jezične i ravničarskog pojasa uz sjevernodalmatinsku obalu kao nejezične zbilje. Zapravo, čim je došlo do potrebe da se nekad teritorijalno jedinstveno zadarsko zaleđe podijeli3 i da od cjeline nastanu istovrsne jedinice (tj. Ddnji Kotar, G om jl KotSr), nastupile su promjene i u znaku, jezična su se sredstva drugačije organizirala da bi promijenjeni nejezični sadržaj promjenom signala u imenu (tj. Kotđr/Kotari) bio adekvatno kazan u onomastičkoj komunikaciji. Sam po sebi ovaj podatak i ne bi bio puno vrijedan ni s jezičnog ni s izvanjezičnog stajališta da se kolebanja u kategoriji broja ne javljaju tako velikom čestotom u toponimiji čitavog dinarskog lanca. Na benkovačkom području kolebanja su u toponima Parčić/Parčići, ‘ Pdpović/Pdpovići, Banjevac/Banjčvci,6 Raddšinovac/Radošindvci, Kdžlovac/KdžlOvci, Kolarina/Kolarine, RddSljci (nom. pl. m. r.), RddSljce (nom. sg. s. r.), odnosno Rodaljice (nom. pl. ž. r.),7 a treba pretpostaviti da su dvostrukosti i mnogih drugih naziva naseljenih mjesta procesom singularizacije stabilizirane u formama kakve su npr. »B'ulić, Kašić, Lisičić, Prović, Vukšić, Bjelina itd. Ovoliki broj primjera u kojima se u onomastičkoj komunikaciji ostvaruje sad singular s jasnim sadržajem jedna nedjeljiva cjelina sad plural s obaviješću ili o mnoštvu dijelova jednog geografskog objekta ili o mnoštvu jedinki na jednom lokalitetu, ima zakonitost korisniju za otkrivanje nejezične zbilje od zakonitosti koja se nudi istraživaču etimologije pojedinih onomastičkih znakova. Zato ova analiza polazi od formi kakve sada imaju toponimi benkovačkog kraja. U sadašnjoj fonomorfološkoj strukturi tih znakova sadržane su sve važnije promjene koje su se utjecajem jezičnih, ali i povijesnih, geografskih, etnografskih, socioloških itd. realnosti zbile slijedom njihove onomastičke upotrebe. Pretežno sinkronijski prilazeći korpusu ovog istraživanja, prvotnije ću oblike navoditi samo radi usporedbe s oblicima kakvi se danas susreću i prizivati samo ona prvotna značenja koja se onomastičkom upotrebom nisu istrošila i nisu promijenila u odnosu na nekadašnju vrijednost.

‘ Značenje vlastitog imena jedno je od najsloženijih pitanja lingvističke teorije. V. o tome: A. V. Superanska, Obščaja teorija imeni sobstvennogo, izd. Nauka, Moska 1973, str. 250 i dalje; Vladislav Lubas, Izproblem atike značenja vlastitog imena, Anali Filološkog fakulteta, broj 7, Beograd 1967, str. 171 i 172. Zato ću kasnije (v. paragraf 3.1.) reći nešto više o kakvom je značenju riječ. 3 Ne znam je li podjela bila već gotov čin u monentu kad dokument iz 1663. spominje »parte inferiore« i »parte superiore« (v. Boško Desnica, Istorija kotarskih uskoka, knj. I, izdanje SANU, Beograd 1950, str. 113, ubuduće Desnica I), ali bit će da je do pravog razgraničenja došlo mnogo kasnije. Tako u dokumentu iz 1691. »providur Aleksandar Molino deliKotare u gornje i donje, određuje koja sela imaju da pripadnu gornjim, a koja donjim i doznačuje serdaru Zaviši Mitroviću gomje, a serdaru Boži Milkoviću donje Kotare«, Boško D e s n i c a , Istorija kotarskih uskoka, knj. II, izdanje SANU, Beograd 1951, str. 268, ubuduće Desnica II. 4 Josip S m o d l a k a , Imena mesta i meštana na tlu Jugoslavije, Split 1946, str. 76. 5 Živko B j e l a n o v i ć , Imena stanovnika mjesta Bukovice, Čakovski sabor, Split 1978, str. 132, bilj. 159 (u kojoj je navedno nekoliko primjera kolebanja). • Vidi bilj. 20. 7 Primjere v. u mojoj (navedenoj) knjizi, str. 36 i 134, bilj. 174.

172

I.2. Od toponima ovdje će biti obradeni samo oni koji se odnose na naseljena mjesta. Dakako, oslonac će mi biti toponimi danas velićine samostalnog naselja, ali će mi za spoznaje o tome kako u sjevemodalmatinskom prostoru ili, još uže, u benkovačkom kraju funkcionira snalaženje sistemom toponomastičkih znakova poslužiti vrlo bogat inventar naziva za dijelove naselja. Iako su onomastički znaci za veće naseobine stariji nastankom od znakova za dijelove tih naseobina, ne pokazuju u načinu organiziranja jezičnih signala za identifikaciju objekata u prostoru veće razlike od načina organiziranja onomastičke supstancije za imenovanje mikrolokaliteta. Zato usporedba starijeg i mladeg toponomastičkog sloja unutar nekog mikroregiona daje izvanredne rezultate kad je u pitanju traženje zakonitosti u razdiobi prostora sistemom jezičnih znakova. Mnoge tajne izgubljene u vremenu erozijom starih toponomastičkih formi postaju prepoznatljive istine u toponimiji recentnijeg postanka. Primjer imena za naseljena mjesta Bukovice i Ravnih kotara to izvanredno potvrđuje. II. Forma toponima 2.1. Antropološko-geografska i sociološka istraživanja® odavno su već dokazala da postoji veza između geografskih osobina nekog prostora, oblika porodičnog života, tipa sela i ljudi nastanjenih u tom prostoru. Ovim elementima koji unutar jednog široko shvaćenog sistema postoje kao uzrok i posljedica treba dodati i ime što ga nekom lokalitetu nekog regiona izabiru ljudi da bi ga identificirali. Ime lokaliteta uvijek je posljedica, uvijek neki detalj stvarnosti materijaliziran jezičnim sredstvima. Dakako, i forme toponima sjevernodalmatinskog pojasa materijalizirane su u vremenu svog nastanka i prostora preko kojeg je vrijeme prešlo. A prvi pogled na formu četrdeset i devet samostalnih naselja’ benkovačke općine danas otkriva da su toponimi i ovog segmenta kopnenog dijela sjeverne Dalmacije izvanredno prilagodeni potrebama onomastičke komunikacije. Tako se samo petnaest naziva javlja kao dvočlana toponomastička sintagma. Uzmemo li u obzir da je od njih najveći broj tipa donji/gom ji + imenica (Donjđ Jagodnja, Donjč BiljSne, Ddnje Ceranje, D dnji Karin, Ddnji Kašić, Donji Lepuri, GornjS Tagodnja, Gdmje BiijSne, Gdmje Ceranje), da se u ostalih pridjev javlja u funkciji diferencijacije odnekog drugog lokaliteta identičnog naziva Lišane Ostrovičke za razliku od LišSnS Tinjskih, IslSm Grčki za razliku od Islama LatinskOg, Perušić Benkovačkl za razliku od Perušića u Lici te da se i ovi toponimi upotrebljavaju bez pridjevskog dijela, dakle kao univerbne forme, kad je kontekstom jasno koji se lokalitet imenuje, onda možemo reći da je jednočlanost naziva za naseljena mjesta i imenički karakter tih naziva glavna odlika toponimije benkovačkog područja. A u ovom se saznanju krije i jedno koje nije jezično: toponimija s ovakvim jezičnim karakteristikama znak je njezine starosti i višestoljetne stabilizacije.1 0 2.2. Prema tvorbenoj formi toponime benkovačkog kraja mogli bismo podijeliti u grupu onih koji su neizvedeni, koji barem danas nemaju u strukturi prepoznatljiv tvorbeni element (a takvi su B'rgud, Kakma, Karin, Koriat, Nadin, Šdpot, Tinj i Velim) i grupu onih koji su raščlanjivi na više ili manje prozirnu osnovu i na sufiks veće ili manje plodnosti (a takvi su svi ostali). Neizvedeni nazivi za naseljena mjesta ovog prostora stariji su po svom nastanku, a neki kao Karin i Nadin, pa možda i B'rgud (ako se ne

* Jovan C v i j i ć , Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje, Beograd 1966, str. 275; Cvetko Kostić, Sociologija sela, Beograd 1975, str. 39 i 67. * Mirko K o r e n č i ć , Naselja istanovništvo SRH, Zagreb 1979, str. 104-108. 1 0 Edvard S a p i r , Jezik i sredina, časopis Kultura, broj 25, Beograd 1974, str. 37.

173

radi o vremenu pojave Vlaha u Dalmaciji") pripadaju čak predslavenskom periodu.121 to bi bilo sve što u vezi s glavnom temom ovog članka može neposredno ili posredno biti prepoznatljivo u formama neizvedenih toponim a.1 3 Medu brojnijom skupinom naziva mjesta najviše ih je izvedenih sufiksom -ić: B'ulić, Kašić, Lisićić, Parčići, Perušić, Pdpovići, Prović, Smilčić i Viikšić. Završetkom ovamo spadaju još Bukdvić i Raštević, ali sudeći prema akcentu i naglašenoj penultimi, treba povjerovati S ko k u '4 da je riječ o prijelazu iz manje plodnog u plodniji tip tvorbe. Svi ovi toponimi podsjećaju oblikom na znakove kojima se identificiraju ljudi odredenog stupnja srodnosti. Štaviše, ispred sufiksalnog segmenta prepoznatljiva je u nekih varijanta ličnog imena (Peruš, Peruša Perušić, Vtikša (Vtikšić) ili osnova karaktera nadimka (Lisica (Lisičić), odnosno posvojnog pridjeva (pćpov/Pdpović), pa se struktura znakova kojima je imenovano desetak lokaliteta benkovačkog dijela Bukovice i Ravnih kotara u potpunosti podudara sa strukturom najvećeg broja prezimena u hrvatskom ili srpskom jeziku. U ostalih tipova tvorbe znatno je manje primjera i znatno je teže otkriti što izrazom i značenjem krije segment ispred sufiksa. S povelikom sigurnošću možemo reći da se u toponima na ovci/-evci nalazi lično ime ili varijanta ličnog imena ( Raddšin/Ovci, Stank/Ovci), da se ime ( Benko od Benedikt) ili prezime (Kožul) nalazi u osnovi toponima Benkovac i Kožiovac, da se ispred sufiksa -ci u toponima Dobropoijci krije sintagma dobrO poije i to više toponomastičkog nego apelativnog karaktera te da u naziva Biijani/Biijane, Lišani/Lišane i ZapužSni/ZapužSne može biti u osnovi apelativ ili apelativni toponomastik * bilj(e), * lijes (*les),1 5 * lijeha (ovdje, dakako u ikavskom obliku),1 6 odnosno antroponim (usp. obiteljski nadimak Z apuž'7 ). U svih ostalih toponomastika benkovačkog područja ili nije moguće domisliti izraz i značenje osnove (Bjeiina, Koiarina, Ostrovica, “ Rodaijice) ili nije lako utvrditi jesu li Miranje i Ceranje izvedeni sufiksom -je ili sufiksom -anje, možda i sufiksom -onja (usp. prezimena Ceronje i Ceronja1 9 ).

1 1 Petar S k o k , Slavensko irom anstvo na jadranskim otocima, knj. I, Zagreb 1950, str. 259; Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1971-1974, s. v. brgud (ubuduće ću ovu bibliografsku jedinicu navoditi kraticom RPS). 1 J RPS, s. v. Nadim; Vjekoslav K l a i ć , Povijest Hrvata, knj. I, Zagreb 1972, str. 51. 1 3 Etimulogiju toponima T in j dovodi Petar S k o k (RPS, s. v. tin) u vezu s prasl. i stoslav. apelativom tyn6 značenja »pregrada, prijeboj«. Starost toponima v. u bilj. 98. 1 4 Petar S k o k , Prilozi k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta, RAD JAZU, knj. 224, Zagreb 1921, str. 109, s. v. Čelopek; Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, o. c., str. 217; RPS, s. v. -ić. " Rječnik hrvatskoga iii srpskoga jezika, izd. JAZU, Zagreb 1882-1976, s. v. Lišani; Petar Skok, Priiozi k ispitivanju srpskohrvatskih imena m jesta.o. c. str. 129, s. v. leha. * Za etimologiju toponima na -a n i/-a n e vidi Živko B j e l a n o v i ć , Imena stanovn mjesta Bukovice, o. c., str. 131, bilj. 149. Treba, međutim, računati i na mogućnost da je toponim BiljSni/Biljane samo pluralna forma prezimena Biljan, usp. Leksik prezimena SRH, Zagreb 1976, s. v. Biljan te Tomo M a r e t i ć , O narodnim imenima iprezim enim a u Hrvata i Srba, Rad JAZU, knj. 82, Zagreb 1886, str. 89. O toponimima ovog tipa v. još: Živko B j e l a n o v i ć , Toponimi etnonim skog porijekla i tvorba etnika od njih, R a d o v i P e d a g o š k e a k a d e m i j e , br. I, S p l i t 1975, str. 6 5 - 8 9 i Vida B a r a c - G r u m , Motiviranost toponomastičkih osnova tvorenih sufiksom - ane, Vtora jugoslovenska onomastička konferencija, Skoplje 1980, str. 27-31. 1 1 Živko B j e l a n o v i ć , Obiteijski nadimci u sjevem oj Dalmaciji, Onomastica jugoslav vol. 8, Zagreb 1979, str. 78. " Etimologiju ovog toponima dovodi Petar S k o k (RPS, s. v. oštar) u vezu s pridjevom ostar= o štar. Slično tumačenje također u S k o k a (Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, o. c., str. 123) te u Božidara F i n k e (Leksički probiemi u toponomastici, Zbomik za filologiju i lingvistiku, VI, Novi Sad 1963, str. 119). 1 9 Leksik prezimena SRH, o. c., s. v. Ceranja i Ceronja.

174

2.3. Ovakve nedoumice posljedica su prije svega jezične zakonitosti da se toponimi višestoljetnom upotrebom značenjski prazne, a potom i deformiraju u nekom detalju izraza. Tako je današnjem obliku Banjevci prethodila forma Banjevac, a ovoj opet Banja Vas20značenja »banovo selo«, usput rečeno, jedini pouzdan trag čakavskih osobina u toponimiji kraja koji je sve do turskih osvajanja bio nastanjen stanovništvom čakavskog jezičnog idioma. A osim već navedenih varijacija forme kakvu danas nalazimo u administrativnoj upotrebi toponima2 1 zabilježene su još i ove: Benković (Bencovich,2 2 danas Benkovac), Biline,2 3 Bilina,2 4 Bielina i Bieline” (danas Bjelina), Brulich,2 6 Bulići2 7 (danas Bulić), Cerane2 8 (danas Ceranje), Dobropoglizza,2 ’ Dobropoglie3 0 (danas Dobropdljci), Cosulovzi, Cosulovaz, Cosulovopoglie3 1 (danas Kdžlovac), Colarin,3 2 Colarine,3 3 Kolarine1 4 (danas Kolarina, u izgovoru stanovništva Kdlđrna, sg. ž.r.), Mirani3 5 (danas Miranje), Morlach Polazza3 6 (danas Mdrpdlača3 7 ), Bercliazina Pollaza,3 8 Brkljačina Polača3 9 (danas Pdlača4 0 ), Radasinovzi,4 1 Radasinovaz,4 2 Radiasinovic,4 3 Radossinovich,4 4 Radošinovac4 5 (danas RaddšinOvci, vrlo često i RadašinOvci), Similich4 6 (danas Smilčić, u izgovoru često Smiljčić), Stancovaz4 7 (danas Stankovci),

2 0 RPS, s. v. vas. 2 1 Im enik mesta u Jugoslaviji, Službeni list SFRJ, Beograd 1973. 2 2 D e s n i c a I, str. 146, 259, 267, 282 itd. 2 3 Stipan Z l a t o v i ć , Franovci državepresvet. odkupitelja i hrvatskipuk u Dalmaciji, Zagreb 1888, str. 41; Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, knj. V, Zagreb 1973, str. 619. (Za starost toponima v. bilj. 95.) 2 4 D e s n i c a I, str. 110. 2 5 Luigi M a s c h e k , Repertorio geografico statistico dei luoghi abitati nel Regno di Dalmazia sulla base dei dati ufficiali, Zadar 1888, str. 9. 2 6 Historijski arhiv Zadar, Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih zemalja, br. 6 i 27, ubuduće HAZd 6 iii HAZd 27. 2 1 Živko B j e l a n o v i ć , Imena stanovnika mjesta Jugoslavije, o. c., str. 32, 35 i 132, bilj. 160. 2* U zapisniku (1361. godine) kojim se samostanu stv. Krševana daje u posjed imanje Kokiana navode se i »habitatoris in Zerane«, T. S n i i č i k l a s , Codex diplomaticus regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae, izd. JAZU, volumen X III, Zagreb 1914, str. 107. 2 9 HAZd 27 3 0 Desnica II, str. 406. 3 1 Desnica I, str. 32, 65, 115, 259, 260. 3 2 Desnica I, str. 65. 33 Desnica I, str. 115, Desnica II, str. 361. 34 Slobodna Dalmacija od 27. XII 1974, str. 6. 3 5 Papa Innocent VI spominje u darovnici (1358. godine): »Mirani cum pertinentiis suis«, T. S m i č i k l a s , o. c., vol. XII, Zagreb 1914, str. 544. 3 6 Desnica I, str. 307 J’ Tako ovaj toponim navodi Imenik mesta Jugoslavije, o. c., str. 267 i Mirko K o r e n č i ć , o. c., str. 106, a trebalo bi da bude Mor-PolačS, jer sastavni dijelovi čuvaju svoje akcente (M orPolača), a u deklinaciji se mijenja samo drugi dio (gen. Mor-Polače), pa se radi o polusloženici tipa Herceg-Novi, vidi (veliki) Pravopis hrvatskosrpskog književnog jezika, Zagreb-Novi Sad, 1960, str. 73. 3* Desnica I, str. 30. 3 5 Ibid. 4 0 Dakle, bez ikakva atributa jer se dvije Polače benkovačke općine dovoljno razlikuju formama: Mor-Polača i Polača. 4 1 Desnica II, str. 256. 4 2 Desnica II, str. 406. 4 3 DeSnica II, str. 269. 4 4 Desnica I, str. 32. 4 5 Ibid. 4 6 HAZd 6. 4 7 HAZd 27.

175

Supot*' (danas Šdpot), Uxich,4 9 Ussich5 0 (danas Vukšić, ali u izgovoru i Vuš’ć, pa talijanska grafija i nije proizvoljna) itd. Neke od ovih fonomorfoloških varijacija traju još i danas u toponimiji Ravnih kotara i Bukovice, ali s očitom tendencijom da se smanji razlika između nestandardne i standardne onomastičke komunikacije i da se sistem imenovanja naseljenih mjesta pojednostavi eliminiranjem nefunkcionalnih elemenata iz formi toponomastičkih leksema. Usporedba živih tokova u toponimiji danas te makar oskudnog i makar nepouzdano zapisanog fonda imena starijeg toponimijskog sloja sjevemodalmatinskog kopna, otkriva da smirivanje nastupa ili procesom asimilacije ili procesom singularizacije. Prvim se procesom ujednačuju unutar užeg ili najužeg prostora nazivi različitih rodova, različitih završetaka, različitih tvorbenih tipova, različitih prozodemskih osobina itd. Tako danas tri susjedna sela na južnoj granici benkovačke općine poslije tolikih kolebanja nose čak i u svakodnevnoj komunikaciji nazive na -ovci/-evci: Banjčvci, Raddšindvci i StankOvci. Nekadašnji *Bukovik i *Hrastevik,5 1 vjerojatno značenja »lokalitet s bukovom«, »lokalitet s hrastovom« šumom poveli su se kad je nestalo svijesti o pravoj motivaciji za toponimima na -ić i prešavši iz jednog tvorbenog tipa u drugi postali Bukdvić i Raštević.'1 Sve jači utjecaj administracije i standardizacije zaustavili su proces prilagodavanja forme Rodaljice (pl. ž.r.) prema formi DobrdpOljci (pl. m.r.), ali od nekoliko načina izgovora i mještana i susjeda ipak se najčešće čuje Rdd&ljci, dakle rodom i brojem naziva susjednog sela. Je li simetričan proces zahvatio i nekadašnje forme Cerani i Mirani i prema kojem se od njih vršila asimilacija u pravcu današnjih toponomastičkih izraza Ceranje i Miranje ,” teško je kazati bez pisanih dokumenata, ali da unutar jednog sistema oblikom ujednačenih mjesta najuže shvaćenog geografskog prostora i ovi toponimi služe za primjer fonomorfološke i tvorbene atrakcije, izvan svake je sumnje. Još izrazitiji proces, proces singularizacije pluralnih formi toponima, ostvaruje se na dva načina. Češće redukcijom pluralnog nastavka toponima muškog roda. Primjer su Parčići i Pdpovići koji još uvijek u svakodnevnoj upotrebi čuvaju svoju primarnu vrijednost izraza, ali sve veća kolebanja5 4 nagovješćuju da će se fonomorfološka napetost između dijalektalne i književne forme riješiti onako kako se riješilo u toponima Bulić, Kašić i još pokojeg na -ić. Drugi se način ostvaruje ne promjenom nominativne forme, već promjenom roda. Tako Ddnjč Ceranje (pl. ž. r., dakle ove Donjč Ceranje) postaju Donjč Ceranje (sg. s. r., dakle ovo Donje Ceranje), a promjeni roda i broja toponima Rodaljice prethodi redukcija početnog vokala sufiksa i zatiranje karaktera izvedenice ženskog roda, dakle Rodalj(i)ce (pl. ž.r.) RddSljce (sg. s.r.). Usprkos izraženoj tendenciji da se promjenom broja ujednače oblici naziva mjesta, u toponimiji benkovačkog dijela sjevemodalmatinskog prostora gotovo jedna trećina toponima još uvijek ima pluralnu vrijednost forme. Razlog treba potražiti u inerciji kojom traje osjećaj govomika terena uzduž planinskih lanaca da je naselje imenovano kad su imenovani ljudi u njemu nastanjeni. Ali, time smo već dotakli pitanje značenja toponima.
“ Ibid. Forma je vjerojatno posljedica izgovora o u. 4 9 HAZd 27. ' 5 0 Desnica II, str. 59. 5 1 Vidi bilj. 14. 5 1 Između izraza *Hrastovik i današnjeg Raštević morale su postojati međufaze u kojima je razvoj, izuzimajući zamukivanje početnog suglasnika, tekao ne baš čvrstim fonološkim zakonitostima. No, da treba pomišljati i na ovakvu vezu, uz akcent znači nešto i činjenica što za razliku od ostalih formi toponima na -ić iz ovog kraja nisam još našao prezime koje se fonomorfološki i tvorbeno podudara s toponimom Raštević. 5 1 U neposrednoj je blizini, na samom rubu šibenske općine, i toponim PutičSnje (Putičžnje, Putičšnje). 5 4 Parčić, Popović (Imenik mesta u Jugoslaviji, o. c.), Parčić, Popovići (Mirko K o r e n č i ć , o. c. , s t r . 107).

III. Značenje toponima 3.1. Sa sinkronijskog stajališta primarni bismo semantički sadržaj skoro svih” toponima benkovačkog kraja veličine samostalnog naselja mogli označiti kao »identifikacija lokaliteta«. Ne bi bilo pogrešno reći da se radi o »značenju bez značenja« budući da u svijesti govomika izrazi kao što su Bukdvić, Kakma, Korlat, Kdžlovac, Ostrovica, Prović, Zapužane itd. ne izazivaju nikakvu drugu predodžbu osim predodžbe o naselju na tom i tom dijelu prostora nadomak Benkovcu. U mikrotoponima kao dijelova samostalnih naselja značenjski je sadržaj, prije svega prepoznatljiv kao veza izmedu ljudske naseobine ili s t e r e n o m na kojem se nalazi ili s l j u d i m a koji u njoj obitavaju, vrlo bogat. Tako mikrotoponimi kao što su Brijeg (Podltig), Draga Kaianjeva (Bjelina), Dubrava IslSmskS (Islam Grčkl), Glavica Grubića (Šopot), Gradina Perušićka (Perušić), Kula Jđnkovića (islam Grčkl), Pddstrana (Gornja Jagodnja), Zagrad (Nadin) itd. identificiraju lokalitet, ali uz to nekim karakterističnim detaljem informiraju sudionike komunikacije gdje je mikrotoponim smješten, kako izgleda, čega ima unutar njegova prostora itd. A takva je još brojnija grupa mirkotoponima tipa Cupaći, Modrići, Pavlovići, Pećinići, Radčke, Šikići, Tintori, Vidići-Kužeti, Vulelije (sve zaseoci samo Korlata) u kojih identifikaciju mikrolokaliteta prati i podatak o prezimenu stanovnika koji su na njemu nastanjeni. Na taj se način semantičkim sadržajem razlikuju samostalna naselja starija po nastanku i dijelovi naselja recentnijeg postanja. Razloge treba potražiti samo u činjenici što su se promijenili uvjeti u kojima je nastalo ime nekog od samostalnih naselja i što je višestoljetnom upotrebom znaka za takve lokalitete postupna desemantizacija sasvim ispraznila sadržaj prvotne motivacije toponima. Zato je razlika između znaka Kula Atlagić(a) i znaka Gradina Radmanović u sadržaju i apelativnog i antroponimskog dijela toponomastičke sintagme. Lokalitet koji označava prvi toponomasik nije više kula ni spahiluk i danas ne stoji ni u kakvom odnosu prema Atlagiću (Atlagićima)5 4 dok lokalitet mikrotoponimskog znaka Gradina Radmanović ima značenjsku vezu i s gradinom i sa stanovnicima odgovarajućeg prezimena u Biljanima Gomjim. Ova usporedba toponomastičkih izraza različitih po vremenu nastanka važnija je kao dokaz da je u momentu toponimizacije većina lokaliteta u kopnenom dijelu sjeverne Dalmacije imala istu motivaciju imenovanja nego kao dokaz da između starijih i mlađih toponima postoji razlika u kvaliteti i kvantiteti njihova značenjskog plana. Zato prema semantičkom sadržaju mikrotoponima možemo posigurno znati kakvo je bilo značenje što su ga izgubili toponimi iste forme, ali davnijeg nastanka. 3.2. P r voj grupi pripadaju oni toponomastički znakovi kojima ne možemo sinkronijski odrediti značenje, budući da u supstanciji njihova izraza nema signala za značenjsku asocijaciju bilo po topografskoj bilo po antroponimskoj motivaciji. Takvi su:

“ Izuzetak su Benkovačko Selo, D dnjl LepOri, PćdlOg, pa i Kula Atlagić. Od svih toponima patronimskog porijekla samo se u nazivu »LSpOri (Donjl) nalazi prezime koje i danas nose stanovnici sela. Je li to znak da se radi o naselju (toponimu) novijeg postanja? Znam samo da se jedan Lepur (Gregorio Lepur, harambaša vranskih Morlaka) spominje još god 1684, vidi Desnica II, str. 44, 45 i 46. ” Na kojeg se Atlagića odnosi motivacija i kad je ovaj toponomastički naziv prvi put upotrijebljen za naseljeno mjesto između Benkovačkog Sela i Korlata, ne znam pouzdano, ali da se odnosi na nekog iz bosanske feudalne porodice, poznate posebno po Mehmed-paši Atlagiću, kliškom sandžakbegu iz vremena mletačko-turskih razmirica (Enciklopedija Leksikografskog zavoda (opća), knj. I, Zagreb 1966, str. 216, s. v. Atlagić) i da prvu upotrebu treba smjestiti u godine turske vladavine u Dalmaciji, izvan svake je sumnje. (Za nešto više podataka o Atlagićima i njihovu »zijametu u Kotarima« v. bilj. 92 u Evlije Č e l e b i j a , Putopis, izd. Veselin Masleša, Sarajevo 1973, str. 142.)
12 - BENKOVAČKI KRAJ ... ZBORNIK 1

177

B rg u d /7 B r u š k a B u d S k K a k m a , Kdrlat,60 Miranje,6 1 Mor-Polača,°2 N a d i n Po/aJ a ," Pristeg, Šopot,‘s Tinj“ i Velim. Ovoj grupi pripadaju i dvočlani nazivi u kojih uz pridjevski dio apelativnog ili toponomastičkog porijekla značenjski nije proziran drugi dio sintagme. Takvi su: Ddnja (Gdrnja) Jagodnja, Donjč (Gdrnjč) Ceranje,61 DonjT Karin,6S IslSm Grčkl,6 ’ pa i DOnjS (Gornjč) Bijane7 0 te Lišane (OstrovičkS, Tinjskč).1' D ru g o j grupi pripadaju skoro svi ostali. Nazvat ćemo ih toponimima antroponimskog porijekla. U njihovoj se strukturi nalazi ili ime (lično, odnosno patronimsko) kao osnova toponima: Benkovac (Benko), Kdžlovac (Kožul), Radošinovci (Radoš, Radošin’2), Stankčvci (Stanko) i Zapužane (Zapuž73) ili patronimski sufiks -ić: Bulić, Lisičić, Parčići, Pdpovići, Prović, Smilčić i Vukšić, pa im značenje stoji u vezi sa značenjem koje imaju lična imena i prezimena. A unutar takvih semantičkih vrijednosti ovi su onomastički izrazi označavali: a) pripadnost lokaliteta čovjeku s imenom ili prezimenom iz osnove (Benkovac, Kdžlovac), što je posebno istaknuto posvojnim pridjevom (Benkov, Kdžulov) ispred ac kojim se, kao što je poznato,7 4 poimeničuju pridjevski dijelovi kad od cijele toponomastičke sintagme preuzmu ulogu identifikacije lokaliteta, b) pripadnost ljudi čovjeku s imenom ili obiteljskim nadimkom u osnovi (Radošinovci,7 1 StankOvci,7 6Zapužani),

” U osnovi ovog izraza nalazi se lat. virgultum, značenja »šumski pašnjak pun šikara i hridi«, vidi Petar S k o k , Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, o. c., str. 26 i 259 te RPS, s. v. brgud. ” Etimološki u vezi s apelativom brus, v. RPS, s. v. brusiti. ” U kakvoj je vezi benkovački B udsk s ličkim naseljem istog imena? Možda bi raseljavanje (v. Stjepan P a v ič ić , Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje, knj. 41, Zagreb 1962, str. 191) i naseljavanje u pravcu Dalm acija-Lika i obrnuto trebalo da budu u uzročnoposljedičnoj vezi s toponimima identičnog izraza u dvije regije Hrvatske. 60 Je li toponimski znak nastao kraćenjem prezimena Jurja Korlatovića, »vlasnika« ovoga »grada« koji su Turci spalili još 1514, a onda zauzeli 1527. godine (v. Evlija Č e le b i, o. c., str. 229) ili je (možda) prezime hrvatskog feudalca nastalo izvodenjem od Korlat? (Apelativ korlat znači u hrv.-kajk. »tor volujski«, »široka cijev kuda se sijeno spusti u staju«, u madž. »ograda«, vidi RPS, s. v. korlat.) “ Vidi bilj. 35. 6 1 Sadašnja je forma nastala vjerojatno kraćenjem pridjevskog dijela sintagme Morlačka Polača (v. Morlach Polazza i bilj. 36). Apelativ palača, a ? o polača znači »gospodska kuća, dvor», »ljepša zidana seoska kuća pokrivena pločama«, a čest je u toponomastičkoj službi, v. RPS, s. v. palača. (V. bilj. 96a). 4 3 Prema S k o k u (RPS, s. v. Nadlm) toponim potvrđen već u rimsko doba. 64 Vidi bilj. 62 i 96a. " Prema S k o k u (RPS, s. v. sopiti) sopOt, sa s ? c ili s ? š »čest toponim za izvore i mjesta kod njih u svim slavenskim zemljama.« “ Vidi bilj. 13. 6 1 Vidi bilj. 28. “ G dm jl Karin po teritorijalno-administrativnoj podjeli pripada općini Obrovac. " O porijeklu naselja i imena Islama GrčkOg (i Islama LatinskOg, općina Zadar) v. bilj. 87. 7 0 Vidi bilj. 16. 7 1 Pridjevski dio je ktetik od »Ostrovica, odnosno Tinj. 1 1 Vidi: kavalir Radoš (cavalier Rados) u Desnice I, str. 162, 165, 183 itd. i Desnice I 162, 210. Radoš i Raddšin stoje u tvorbenoj vezi kao Milaš/M ilašin, Vuksš/Vukašin itd. 7 1 Vidi bilj. 17. 7 4 RPS, s.v. -ac; Mihailo S te v a n o v ić , Savremeni srpskohrvatski jezik, I, Naučna knjiga, Beograd 1970, str. 522; Tomo M a r e tić , Gramatika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika, Matica hrvatska, Zagreb 1963, str. 304. ” Sufiksalni segment -ovci/-evci u ovih je toponima značenjski bivalentan. Sudeći prema antroponimskim izvedenicama MarinOvci (Bjelina), Šatrndvci (DobropOljci), Rajiččvci (Bogatnik), DadeškOvci (Đevrske), ĐurtOvci (Brgud), JdkanOvci (ŽegSr) itd. kojima se imenuju pojedine obitelji istog prezimena (obično kad takvih obitelji ima više), u tom se segmentu krije značenje »grupa Ijudi« (sekvencija -ci) i zna'čenje »posesivnost« (sekvencija -ov). A ispred tog segmenta

178

c) filijaciju patronimskog ili matronimskog porijekla (a to su svi toponimi na -ić). Ovoj skupini, dakako, pripadaju i toponimi u kojih je od dva člana izraza jedan antroponimskog značenja: Ddnji Lepuri, Ddnji Kašić, Kula Atlagić i Perušić Benkovaćki. Sekundarno ovoj grupi pripadaju i toponimi Banjčvci, Bukčvić i Raštević, mada je njihovo mjesto ovdje više formalne nego značenjske naravi.77. A po tome što je toponim DobrdpOljci kao i ostali iz ove grupe značio »skupina ljudi« i njega ćemo ubrojiti u ovaj značenjski podjelak.7 8 T re ć o j grupi pripadaju Benkovaćko Selo, Bjelina, Kolarina, Ostrdvica, Pddlug i Rodaljice. U njih je (nekadašnja) semantička vrijednost ili vrlo jasna (Benkovaćkč Selo, Podlug7 ’ ) ili je ponešto jasna jasnoćom sufiksalnog segmenta (u svih ostalih). 3.3. Ovakva klasifikacija ima uporište u semantičkim vrijednostima mikrotoponima. Razlika je samo u tome što je medu mikrotoponimskim znacima relativno malo manje onih neprozirnog značenja: Krč (Popovići), Kukalj (Kula Atlagić), K um ao (Popovići), dtres (Ostrovica), Stabanj (Donja Jagodnja), što je više onih jasne topografske motivacije: Bilđ Vlaka8' (Stankovci), Brijeg (Podlug), DobrS Voda (Radošinovci), Gradina Radmanović (Gornje Biljane), Gradina TinjskS (Tinj), Karišnica (Donjl Karin), Kličevica (Raštević), Kosa (Podlug), Kulina (Kožlovac), Podgrđde (Lisičić), Pomišljen (Lišane Ostrovičke), Podstrana (Gornja Jagodnja), Pod Visokdm (Radošinčvci), Polje (Buković), Trdlokve (Ostrovica), Brulja (Lišane Ostrovičke), Zagrad (Nadin) itd. te što je znatno više onih antroponimske provenijencije: Ćiritovići, Despoti, Medaci, Pavići, Raiči, Rnjaci (mikrotoponimi Benkovačkog Sela), Čotre, Krkljeci. Medići, Mrkele, Novakovići, Ušljebrke, Zurak (mikrotoponimi Bjeline) itd. Uz prezimena kao što su ova javljaju se u funkciji mikrotoponimskog naziva i porodični nadimci: Vujevići (Lišane Tinjske), ddžakovići (Nadin), Kalinići (Zapužane) itd. pa od ukupno 320 dijelova naselja općine Benkovac njih više od 250 jesu prezimena, odnosno druga prezimena (nadimci za obitelji). Na taj način u toponimiji benkovačkog kraja dominira antroponimska motivacija. Jedna izrazito jezična osobina posljedica je faktora izrazito nejezične prirode. IV. Nejezična stvamost u jezičnim signalima toponima 4.1. Polazeći od činjenice da nazivi za ljudska naselja nisu slučajni,8 2 već da u njima u momentu toponimizacije stoji u osnovi izgled lokaliteta kao topografski ili vrsta ljudi koji ga nastanjuju kao socijalni element, možemo kazati da su i u toponimiji

nalazi se ime na koje se odnosi ova pripadnost. U ova dva primjera toponima benkovačke općine to su Raddšin i Stanko. Više o tome: Živko B je la n o v ić , Toponimi tipa M uškovci s područja sjeverne Dalmacije, Vtora jugoslovenska onomastička konferencija, o.c., str. 34 - 36. 7 6 Strukturu vlastito ime + -ovci/-evci nalazimo i u primjera koji nisu ni toponimi ni obiteljski nadimci, ali imaju značenje »mnoštvo ljudi koji, široko shvaćeno, pripadaju nekom s imenom u osnovi«. Tako Vladan D e s n ic a (Zimsko Ijetovanje, Svjetlost, Sarajevo 1966, str. 59) Ićanovcima zove one Zadrane koji su se u Smiljevcima smjestili kod Ićana Bmosa. 7 7 Vidi bilj. 14 i 20. 7 8 Forma je etnonimskog porijekla. Značenje bi joj moglo biti: »osobe koje potječu iz O ili »osobe koje stoje u O« a O = osnova, ovdje toponomastička sintagma dobro polje. 7,Naziv pokazuje položaj lokaliteta u odnosu na neki drugi geografski objekt. Vidi: lug, značenja »šuma«, a možda i »močvara«, RPS, s.v. lug. ‘“Zatvorenijim izgovorom vokala Kom Kum. Prema RPS kom je praslavenski pridjev značenja »strm, okomit«, zbog čega se najčešće javlja u imenovanju planina. Takvo tumačenje ima potvrdu i u nazivu mikrolokaliteta sela Popovića i oronima sjeverne Dalmacije. •'Vlaka je leksički relikt, regionalne upotrebe. Značenje »duguljasta, plitka udolina« ili »ravnica, zaravan« (Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika, knj. II, Beograd 1962, s.v. vlaka) nalazi se i u ovom mirkotoponimskom znaku. “ A.V. S u p e r a n s k a , o.c., str. 77.

.12*

179

benkovačkog kraja sačuvane mnoge istine historijskog, geografskog, sociološkog, etnološkog i antropološkog karaktera. Komparacijom jezičnih elemenata u toponimiji Ravnih kotara i Bukovice sa signalima toponimije ostalog hrvatskosrpskog prostora mogli bismo, kao prvo, govoriti o starosti toponima ovih regiona sjeverne Dalmacije. Glavnina značenjski neprozimih toponomastičkih izraza čini prvi sloj u vremenskoj okomici. Neki od njih, kao što su Karin i Nadin,’3 a u njihovu susjedstvu, unutar sjevemodalmatinskog kopnenog pojasa još i Briblr, "4Knin, ’s Skradln™ pripadaju predslavenskom periodu. U drugom su sloju toponomastici tipa Lišane,8(? tipa RaddšinOvci, tipa K džlovac i tipa Viikšić.S6b Nastankom glavninu naziva s ovakvim fonomorfološkim i tvorbenim karakteristikama treba smjestiti u dotursko vrijeme. Najmanje je onih toponima u ovim mikroregijama koji su nastali od XVI stoljeća naovamo. Dva takva i svojom formom sugeriraju da ih treba povezati s turskim feudalnim i političkim sistemom. To su islđm Gfčkf' 7 i Kula Atlagić Ovako u grubim potezima jezičnim argumentima naznačene granice s obzirom na vrijeme nastanka naziva za naseljena mjesta benkovačkog kraja nalaze potvrdu u dokumentima povijesnog karaktera. U zaleđu primorskih gradova, centara drevnih kultura, kopneni dio sjeveme Dalmacije bio je do turskog prodora dobro naseljen kad je imao toliko župa” i kad je bio jedan od najznačajnijih strateških udara moćnog osvajača u pohodu prema centrima Evrope. Tako su već u XI stoljeću zabilježeni toponimi Lišane,’0 Ceranje (u formi C eranif' i Miranje (u formi Mirani).9 1 Slijedom malob-

"Vidi bilj. 12. “ U osnovi je lat. Barbaria (prema grč. izgovoru Varvaria) značenja koje ima riječ barbar, tj. »divlji, tudi«. Naselje Brebera, tj. Bribir, spominje već Porfirogenet, ali će biti starije od X stoljeća, v. RPS, s.v. bravo. •’Toponim vjerojatno ilirskog porijekla, ali etimološko značenje čak i u starijih formi Tnina (Tnena), Tenen vrlo tamno, v. RPS, s.v. tnalo. “ RPS, s.v. Skradin. * ‘a»Iz potvrda se razabira da su (nazivi mjesta na -ani/-ane, Ž.B.) označivala naselja na većoj teritoriji i da su veoma stara«, S k o k , Prilozi k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta, o.c., str. 162/163. * 6b Toponimi na -ić bili bi nešto mlađi od toponima tipa Lišani/Lišane, v. S k o k , Prilozik ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta, o.c., str. 163, v. također bilj. 100. *7 Treba s oprezom primiti tvrdnju Evlije Čelebija (o.c., str. 162) da je naselje »iz temelja podigao Gazi Husrev-beg... godine 1538. i dao mu ime Sedd-i islam ( = Bedem islama)«. Kao i u slučaju toponima Kula Atlagić (v. bilj. 88) treba pomišljati na mogućnost da je naselje postojalo i prije Turaka i da su mu Turci dali (promijenili) samo ime. * * Povjerujemo li podatku »da je 1450. g. prešao neki jači broj Srba iz Bosne u današnje Kotare« i naselio »današnje selo Kula Atlagić« (v. Nikodim M ila š , Pravoslavna Dalmacija, Novi Sad 1901, str. 162), onda bismo mogli govoriti o dvjema mogućnostima: 1. da je Kula Atlagić(a) i kao naselje i kao znak postojala osamdesetak godina prije nego što je turska sila prodrla u prostor između Krke i Zrmanje i 2. da je samo današnje ime tog lokaliteta kasnijeg datuma, a da je designat, tj. objekt u prostoru, stariji od XVI stoljeća. (V. bilj. 56.) Susretljivošću dra Ive Petriciolija i Vedrane Delonga moje slutnje, ovako furmulirane i kazane na naučnom skupu »Benkovački kraj kroz vjekove« samo na osnovi jezičnih signala (tj. apelativa kula i propriuma Atlagić), naknadno su potvrđene podatkom da se naselje koje danas identificira naziv Kula Atlagić(a) zvalo godine 1446. Tihlići (Tiklići). O tome v. Ivo P e t r i c i o l i , Prilog zadarskim graditeljima X I V i X V stoljeća, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 20 (9), Zadar 1982, str. 31. Vidi tamo i prilog broj 5, str. 39. ” Vjekoslav K la ić , Povijest Hrvata, knj. I, o.c., str. 61. 9 0 Petar S k o k , Prilozik ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta, o.c., str. 129, s.v. leha. Izričito se navodi godina 1085. ” Vidi bilj. 28. ,J Vidi bilj. 35.

180

rojnih (meni poznatih) zapisa spominje se zatim Ostrovica (XII s to lje ć e ) p a do XVI stoljeća još Binjčvci,’4 Bjčlina, ” Korlat,9 6 Pdlača, ** Šopot,” Tinj9* i Velim Na posredan način i za toponime na — ić možemo reći da su stariji od XVI stoljeća. Vrijeme njihova nastanka treba povezati sa stabilizacijom dvočlane formule imenovanja ljudi, tj. s uvodenjem prezimena za identifikaciju članova uže porodične zajednice.1 0 0 A to što danas nema u Biiliću, KSšiću, Lisičiću, Parčićima, Perušiću, Pdpovićima, Prdviću, Smilčiću i Vukšiću ljudi prezimena forme ovih toponomastičkih izraza, kao što odgovarajućih prezimena nema u Biočiću, Bogatiću, Goiubiću, Karaliću, Kovđčiću, Miočiću, Mirlović-Pdlju (ZSgori), Ćrliću, Radoniću, Ružiću, Umljšnovićima i ŽSgroviću s područja ostalih općina sjeveme Dalmacije, dokazuje da je većom snagom od uobičajenog ritma rađanja i umiranja smjena stanovništva, nastala turskim pustošenjem, učinila svoje. Nije slučajno što su prezimena Bulić, Golubić, Orlić, Parčić, Prović, Ružić, Vukšić, Umljenović, Žagrović itd. posijana najčešće pravcima kojima su se na potezu istok-zapad popunjavale populacione praznine izbjeglicama iz ugroženih područja. N a taj su način tragove života ostavili starosjedioci ponajviše patronimijskim formama naziva lokaliteta izmedu Krke i Zrmanje. A smjena stanovništva različitih govomih idioma bila je glavni razog što su se toponimi sjevemodalmatinskog kopna u većoj mjeri nego toponimi regiona normalne biološke evolucije deformirali u jezičnim detaljima. Primjer transformacije čakavske forme Banja Vas preko Banjevac u tipičnu novoštokavsku strukturu Banjevci to najbolje potvrđuje."> 1 Ovim spoznajama lakše otkrivamo više-manje skrivenu motivaciju toponima nadomak sjevemodalmatinskoj obali i s manje napora prodiremo u tajne zamršenih migracionih uzmaka i naleta u procijepu što ga vremenski i prostomo određuju turska osvajanja.
” Jedan grćki povjesničar spominje kako je uz velike gradove (Split, Trogir, Šibenik i Skradin) bizantski car Emanuel osvojio 1168. godine i Ostrovicu, v. Vjekoslav K la ić , Bribirski knezovi, o.c., str. 12. ,4 Vidi bilj. 20. ” »Knezovi vlastnici velikih posjeda i vlastitih tvrdih gradića, videć se izloženi neizbeživoj pogibli divjih čopora (turskih, Ž.B.) ostaviše dvore... i pusta kulišta Bieline, Bribira, Kamička... Zelengrada, Karina«, Stipan Zlatović, o.c., str. 32. (Vidi bilj. 23.) 5 4 Vidi bilj. 60. ’‘a Prema Petru S k o k u (Prilog metodu proučavanja romanizma u hrvatskom ili srpskom jeziku, Zbornik radova, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, knj. I, Zagreb 1951, str. 477, bilj. 27) Polača se spominje 1492. godine. Renomirani onomastičar ističe, međutim, na istom mjestu i mogućnost da je »locus qui dicitur Palatium« (T. Smičiklas, o.c., vol. II, str. 199) iz 1186. identičan s Polačom današnje benkovačke općine. ” Da je Šopot bio prije turskih osvajanja naseljen narodom drugačijih govornih navika od navika njegovih današnjih stanovnika, novoštokavaca, dokazuju brojna dijalektološka istraživanja, vidi Milan M o g u š, Čakavsko narječje, Školska knjiga, Zagreb 1977, str. 47 i 48. M Andrija, kralj ugarski i hrvatski, 1210. godine »uidelicet terram in Rogua et Virbiza cum aqua molendinaria et terras de Thino«, T. Smičiklas, o.c., sv. III, Zagreb 1905, str. 99. (Vidi također sv. XIV, Zagreb 1916, str. 191.) Značenje v. u bilj. 13. ” Evlija C e le b i, o.c., str. 229. 1 0 0 »Stvaranje takvih porodičnih imena išlo je polagano i možemo ga postepeno pratiti u 13. i 14. vijeku. Potkraj srednjega vijeka imaju već stalna imena i trgovačke porodice«, Pavle R og ić , Lična iporodična imena u jeziku, RAD JAZU, knj. 303, Zagreb 1955, str. 213. Interesantno je da je od dvadesetak prezimena ljudi koji su 1540. godine kao doseljenici iz Muškovaca (kod Obrovca) naselili Prilišće i Rosopajnik samo jedno (tj. Kolan, odnosi se na Matiju Kolana) bez karakterističnog sufiksa. Ostala su prezimena: Basarović, Čalić, Dubrović, Dumić, Duršić, Labanović, Luić, Milinović, Pavičić, Radanović, Rospović, Sestrić, Strahajević, Simunović, Šubašić, Šuranović, Šutilović i Zečković, vidi Radoslav L o p a š ić , Urbaria lingua croatica conscripta, sv. I, Zagreb 1894, str. 381-382. Mnoštvo sličnih prezimena na -ić u 16. stoljeću vidi u Stjepana P a v i č i ć a , Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni život i običaje, knj. 41, Zagreb 1962, str. 147-148. 1 0 1 Vidi bilj. 20 i 94.

i8 i:

4.2. Svojevrstan detalj u formiranju kontura prošlosti ovog kraja toponomastičkim znacima jest i činjenica što od Banjevaca, Radošinovaca i Stankovaca niže prema moru nema naziva naseljenih mjesta na -o v ci/-evc i. Nema toponim a ovakve tvorbene strukture ni u priobalju uzduž dalmatinske regije. Prva naselja ovog tipa imenovanja javljaju se u unutrašnjosti na terenima koja su geomorfološkim karakteristikama slična terenu triju naselja benkovačke općine. Na skradinskom području takva su BrStiškOvci, GrabOvci, L id čvci i PiramatOvci. Suočeni s činjenicom da se svi toponimi na -o v c i/-e v c i dalmatinskog kopna nalaze između Krke i Zrmanje, da su svi na granici prema moru podjednako udaljeni od jadranske obale i da su svi smješteni na pašnjačkim predjelima, m oram o se zapitati je li riječ o dubljoj zakonitosti, jezičnoj i nejezičnoj, ili je po srijedi samo proces asimilacije toponima između dviju sjevemodalmatinskih rijeka. Usporedba s toponimijom cijele hrvatskosrpske (i makedonske) jezične baze može biti odgovor na ove dileme. Naselja Andrijaševci, Andrijevci, Bogdanovci, Dautovci, Davidovce, Dujakovci, Duškovci, Đurinovce, Grgurevci, Halilovci, Hasanbegovci, Husrepovci, Isakovci, Ivanovci, Jankovci, Kulinovci, Ladimirevci, Lazarevci, Manojlovci, Mehovci, Mihaljevci, Mikluševci, Milakovci, Milivojevci, Miloševci, Miljakovci, Mirkovci, Miškovci, Mrdanovci, Obradovci, Obrenovci, Pavlovci, Perkovci, Petkovci, Radanovci, Radenovci, Rajčilovci, Rankovci, Ratkovci, Skenderovci, Sladojevci, Slavkovce, Smoljanovci, Stipanovci, Todorovce, Vasiljevci, Vinkovci, Vučkovci, Vukojevci, Živkovci itd.1 0 2 s vrlo prepoznatljivim imenom u osnovi te Budanovci, Čortanovci, Divoševci, Dobanovci, Doborovci, Doganovci, Dragoševci, Deletovci, Galjipovci, Grejkovce, Grizilevci, Groznatovci, Guberevci, Guriševci, Kostroševci, Kriškovci, Krkojevci, Kukujevci, Kukulovce, Ljubatovci, Maleševci, Miganovce, Milaševci, Mladeškovci, Pasikovci, Peratovci, Petoševci, Piškorevci, Prebilovci, Pribiševci, Punitovci, Radikovci, Ranatovce, Reškovci, Retkovci, Stekerovci, Strezimirovci, Sulkovci, Šodolovci, Tompojevci, Veliškovci, Vitojevci, Vraneševci itd.1 0 3 s imenom danas neobične forme koja počevši od najjužnijih predjela Makedonije prate planinske lance središnjim dijelom Jugoslavije, imaju tvorbenu strukturu kakva je bila u nazivima vlaških zadruga Bobojevci, Denkovci, Dragoljevci, Goilovci, Golubovce, Guriševci, Kalanjevci, Kostadinovci, Lepčinovci, Pilatovce, Proilovci, Radivojevci, Ratiševci, Srezojevci, Šiljegovci, Šišatovci, Tudoričevci, Ursulovci, Vojkovci, Zaskovci, Žitkovci itd.1 0 4 Možemo posigumo reći da se model lično im e + -o v c i/-e v c i formirao vrlo davno, a prema Novakovićevoj građi radi se o X III stoljeću1 0 5 kao i početku i da je zahvaljujući tome što je davao preciznu informaciju o ljudima s obzirom na njihovu pripadnost čovjeku s imenom iz osnove, dokazao svoju jezičnu vitalnost jer je do danas ostao jednim od najplodnijih načina formiranja antroponimskih i toponimskih izvedenica. Pogrešan bi, dakako, bio zaključak da su sva danainja naselja s imenom ovog tipa tvorbe nekadašnja vlaška pokretna sela, tzv. katuni, i da je promjena nastupila samo u tome što je vremenski daleka identifikacija ljudi na nekom lokalitetu postala identifikacija lokaliteta nastanjena nekim ljudima.1 0 6 No, da među relativno brojnim toponimima kao što su BrštiškOvci, GrabOvci, Ivdščvci, Ladčvci, Miljevci, MuškOvci, PiramatOvci, RaddšinOvci, StankOvci, SuknOvci, ŠiritOvci, pa i DrinOvci, smještenim u sjevernodalmatinskom prostoru, ima i onih kojih je s obzirom na prom jenu načina privređivanja nekadašnjih stočara nastupila samo ovakva promjena, izvan svake je sumnje. Po-

1 0 2 Imenik mesta Jugoslavije, o.c., passim. 1 0 2 Ibid. 1 0 4 Stojan N o v a k o v ić , Seio, izd. Srpska književna zadruga, Beograd 1965, passim. Ibid., str. 37 i 39. Ibid., str. 191, bilj. 59.

182

tvrdu možemo potražiti u činjenici što su se Vlasi vrlo davno u potrazi za boljom ispašom i povoljnijim klimatskim uvjetima našli i na terenima uz sjevemodalmatinske rijeke.1 0 ’ Ne proturječe ovoj tvrdnji ni brojni primjeri tipa SimeunOvci'0' kojima se danas imenuju pojedine obitelji da bi se razlikovale od ostalih istog prezimena. Možemo štaviše reći da su doskorašnje patrijarhalne zadruge u uvjetima kojih su se i javili ovakvi obiteljski nadimci kao druga prezimena načinom privredivanja živjele inercijom davno prohujalih vremena i da je identičan model organiziranja jezičnog znaka tipa SimeunOvci (obiteljski nadimak) i tipa BratiškOvci (toponim) posljedica identičnog modela organiziranja ljudi u najužim antroponimskim cjelinama nekad i jučer. Najjužnija naselja s nazivom na -o v c i/-e v c i ne označavaju samo granicu do koje su se stočari s ljetnih pasišta spuštali prema moru u zimskim mjesecima 1 0 “ , niti samo označavaju granicu između ravničarskih i brdskih terena, a to znači i terena s različitim navikama privređivanja stanovništva, nego označavaju i granicu do koje su s jugoistoka dopirali impulsi novoštokavštine i prije nego što su turska osvajanja promijenila nekadašnji razmještaj naših dijalekata. A to znači da su impulsi dolazili i do benkovačkog kraja. 4.3. N a sličan bismo način mogli u zbilji koja nije jezična pronaći i dublje razloge što u tako velikom broju jezični signali u nazivima mjesta i ovog regiona svojom formom nekad diskretno (toponimi) nekad vrlo jasno (mikrotoponimi) sugeriraju značenje »pripadnost«, »porijeklo«, »mnoštvo ljudi«. Značajan je podatak da toponima patronimske forme nema na jadranskim otocima1 0 9 i da je gustoća naziva na -ić /-ić i, na -a n i/-a n e , na - ovci/-evci i na -c i zamjetna tek u podnožju planinskog lanca uzduž jadranske obale. A tu počinju sela tzv. starovlaškog tipa1 1 0 koja su se formirala kao cjeline na reljefu oskudne vegetacije, na proplancima i krčevinama nevelika prostora. Samostalna naselja kakva su danas u Bukovici, pa i u Ravnim kotarima, bila su tamo negdje pri njihovu postanku lokaliteti veličine približno današnjim dijelovima naselja, tj. nevelik broj kuća okupljenih kao jedinica zadružnog tipa.1 1 1 Ne treba, međutim, samo u morfološkim elementima tla i s tim u vezi u familijskom načinu formiranja ljudskih naseobina tražiti razlog što je u nazivima mjesta jednog dijela toponima sjeveme Dalmacije u odnosu na antroponimsku tako oskudna topografska motivacija. Nestalan način življenja stanovništva na terenu koji se stjecajem mnogih faktora nekoliko puta praznio starijim i popunjavao novim populacionim slojem bio je značajna zapreka da na ovoj raskrsnici dođe do značajnijeg saživljavanja čovjeka s objektima njegove prirodne okoline. Prema tome, današnji je nesklad patronimske forme naziva Lnepatronimskog izgleda većeg broja naselja posljedica toga što

1 0 7 Tako Ivan L u c ić (Povijesna svjedočanstva o Trogiru, knj. I, Čakavski sabor, Split 1979, str. 394) spominje kako se ban Mladen Šubić 1322. godine u borbi sa svojim protivnicima oslanjao na Vlahe. Ovaj podatak Vjekoslav K la ić (Bribirski knezovi, o.c., str. 132) drži prvim spomenom Vlaha u Dalmaciji. Na sličan način podatak tumači i Ferdo Š išić (Pregledpovijesti hrvatskoga naroda, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1975, str. 249). No, pojavu Vlaha između Krke i Zrmanje treba svakako smjestiti koje stoljeće prije ovog spomena o njima, vidi Konstantin J ir e č e k . Istorija Srba, Naučna knjiga, Beograd 1952, str. 86 - 87. ,0‘ Vidi bilj. 75. ,0'a Vlasi su imali svoje katune i na sezonskim pasištima, na teritoriju koji je bio pod mletačkom vlašću, vidi Grga N o v a k , Morlaci (Vlasi) gledani s mletačke strane, Zbomik za narodni život i običaje, knj. 45, Zagreb 1971, str. 582. ,09 Petar S k o k , Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, o.c., str. 265. "° Jovan C v ijić , o.c., str. 264. 1,1 Jedninske forme toponima Kula Atlagić(a) i Polača (Mor-polača) najvjerojatnije su rezultat činjenice što je u momentu toponimizacije na ovim naseljenim lokalitetima postojao samo jedan (stambeni) objekt, odnosno samo jedan objekt vrste koja je u nazivu označena apelativom kula, odnosno pdlača (palača).

183

promjene nastale prirastom stanovništva nisu značajnije pratile promjene u jezičnom znaku. Zato je znak kao konzervativniji element u ovoj sprezi i sačuvao tajne o kojima jezični signali za pripadnost, za descendenciju, za množinu itd. potpunije govore nego možda sve ostalo što postoji u dokumentu o njemu i vremenu njegove prve upotrebe. V. Zaključak 5.1. Pedesetak toponima veličine samostalnog naselja unutar granica sadašnje općine Benkovac ima u jezičnom pogledu sve osobine toponimije ostalog dijela sjevernodalmatinskog kopna. Oscilacije u formi nisu toliko posljedica njihove višestoljetne upotrebe, kako su to na terenima normalne biološke evolucije, koliko su posljedica vrlo zamršenih migracionih kretanja stanovništva različitih govomih navika. Tako danas u nazivima mjesta, koja su postojala još prije velike smjene stanovništva u 16. stoljeću, nema ni jednog jezičnog elementa čakavskog supstrata koji nije poštokavljen. Ilustrativna je transformacija znaka Banja Vas preko Banjevac u Banjevci. Uz promjene ovakvog tipa u značajnijoj je mjeri nastupio proces singularizacije (načeo je još uvijek stabilne forme Parčić/i, Popović/i) i proces ujednačavanja naziva različitih rodova i različitih tvorbenih tipova prtfna nazivima češće upotrebe, RddSljci (Rodaljice) prema DobropOljci. Daleko najveći broj toponima patronimskog je porijekla. Ovamo spadaju svi tipa ime, nadimak + -(ov)ić i tipa im e + -o v ci/-evci. Isključimo li samo nekoliko naziva aloglotskog karaktera (Brgud, Karin, Nadin) i samo nekoliko onih topografske nominacije (Pddlug, Polača, Šopot) i svi ostali su imali na početku toponomastičke upotrebe značenje »grupa ljudi«. 5.2. U ovim više-m anje jezičnim osobinama toponimije benkovačkog kraja kriju se mnoge istine nejezičnog karaktera. Komparacija s toponimijom čitavog hrvatskosrpskog jezičnog područja otkriva da su toponimi na -arti/-ane, na -ić /-ić i, na - o v c i/ -e v c i i na - d vrlo stari, da relativno velik broj toponima tipa BrSdškOvci u prostoru između Krke i Zrmanje stoji u korelaciji s istinom o vrlo davnom prodoru Vlaha u sjevemodalmatinski prostor, da su pored toga toponimi Banjčvci, RadošinOvci i StankOvci dokaz o novoštokavskim impulsima s jugoistoka i prije velike promjene granica naših dijalekata u 16. stoljeću, da je odsustvo topografske motivacije u toponima i mikrotoponima posljedica neprestane smjene populacionih slojeva u pojasu između jadranske obale i dinarskog lanca te, s tim u vezi, nesaživljenosti stanovništva s objektima svoje prirodne sredine, da je familijski tip naziva posljedica familijskog tipa organiziranja naselja na terenima oskudne vegetacije itd. Tako se u jezičnim signalima toponima benkovačkog kraja zrcali njegova davna prošlost, ritmika radanja i nestajanja ljudi u procijepu velikih događaja prije i poslije turskih ratova na Balkanu.

184

P e 3 io \ie

TOnOHHMHfl OEJIACTH BEHKOBAU, KAK 3EPKAJ10 ErO n p o iu E ^ iiiE r o
cpopMbi n 3HayeHHx tohohhmob H3 o 6n a c r n EeHKOBau n o K a 3a s i hto JJJIJI HMeHOB3HHH JlOKaHHTeTOB HBJlHK>yTCfl B CBH3H C HCHhlM H 3aKOHOMepHOCTHMH si3biHHoro h aHTponojiorHHecKH-reorpatpHHecKoro na o6mecTBeHHO-3THOrpa<pHHeCKOTO XapaKTepa. EOJIbUJHHCTBO H3 49 TOnOHHMOB BejIHHHHbl caMOCTOHTejibHOTO HaceneHHfi BonpeKH npoueccy cnHryjiapH3auHH HMeeT (popMy M H O )K eC T B eH H O rO HHCJia. r ip H H H H a B (paKTe HTO B M O M eH T C HX TOnOHHMH3aHHH MOTHB mjih Bbi6opa 3HaKa He 6biji T o n o r p a tp H H e c K o ii a aHTponoHHMHHecKoii n 3thohhm h n ecK O H X a p 3 K T C p H C T H K H . 3 h 3 K O M JJJIH HAeHTH(pHKaiIHH JH O JieH , 3H3HHT MHOiKeCTBa e jlH hhu, c r a j i 3H3K ujih HaeHTH<pHKau.HH j io K a ji m e T a . T aK H e tp o p M b i ceiiH 3c y ) K e n o TepsiHHoro 3H3HeHHH s iB J ifiio y T C H TonoHHMbi'. Lepuri. Parčići, Popovići, Bi'ljani, Lišane (Čstrovičke, Tinjske), Zapužane, Banjevci, Radošinčvci, StankOvci, DobropOljci, pa i Ceranje, Miranje, Rodaljice hta. OcUHJIHUHH (pOpMbl HSCejieHHH, KOTOpbie B o6jiaCTH HblHeUlHeH o6lUHHbI EeHKOB3H, nosiaBHBiuHecsi mo TypeuKHX 33BoeBaHHH H3 EsjiKaHe, npencT3BJisiioT cjienCTBne oneHb HcnepenneTeHHbix mhtpsuhOHHbix nBimeHHH xmenHCTB3 p33nHHHbix H n H O M O B B nO nO H C eH H H 0 6 p 3 M n e H H 0 M B p e M e H e M H MCCTOM B e H e U H 3 H C K O -T y p e U K H M H BOHH3MH B n3HM3 THHCKHX CeBepHbIX o6n3CTHX. Tl03T0My, H3np. H3K3BCK3H (p O p M a Banja Vas nepej (popMy Banjevac crans thhhhhoh hobohtoh3bckoh CTpyKTypoii Banjevci. M hotkcctbo npyrux npHMepoB noK33biBaioyT b si3biHHHbix CHTH3n3x rny6oKHe HCTHHbi o npoiuenuieM BpeMeHH b o6n3CTH 6nH3u ceBeponanMS thhckoh hscth anpnaTHnecKoro no6epe>KbH. M TaK He6onbiuoe nncno touohhmob ok3hhhb3ioiuhxch na o vci/-evci noKa3biBaioyT hto HOManbi - nacTyxu (Bnacbi) b cbočm bckobom nsuHcehhh 6nu3H ropHbix o6nacTeii oneHb naBHo 3aHsinn 3th o6nacru Mexny peK3MH KpKoii h 3pM3Hed.
A tia jim OHOM aCTHVeCKHe 3HBKH

185

-

'

PAJKO B yjH H H 'fi

nP M JlO f n03H ABAH >y MKOHOnHCA EEHKOBAHKOr KPAJA

Pe3HMe Hkohoiihc y 6eHKOBaHKOM Kpajy, Kao n y cjeBepHoj JJajiMannjn yonuiTe, npe/iCTaBjba jeaaH 33HnMJbiiB n jo m HeaoBoibHo iicriHTaH KyjiTypHO-ncropnjckh cjioj GauiTHHe jjajiMa thhckhx Cp6a. EpojHH HKOHocracn no ccockhm upKBaMa, HacrajiH yrjiaBHOM tokom . XVIII ,h XIX .BH jeica, p e 4 > J ie K T y jy H a c B o j
H a H H H K y jiT y p H e
h o b h h u it b o h

H C T o p n jc K e n p n j iH K e y K o j H M a j e * H B j e j i o n p a B O C J ia B H O C T a -

Te p e rn je .

y upKBH cb. IleTKe y KojiapHHH canyBaH je hkohoct3c Kojn npeacTaBJba 3aHHMjbHBy TeM3TCKy iyejiHHy. O h npnnaaa THny npoiuHpeHHX ( bhcokhx) ojiTapHHX nperpaaa, ca BHiue xopH30HTajiHHx pe/ioBa - uapcKe aBepn ca npnjectojihhm HKOHaMa, ^eHCHCHH hhh, npa3HH4He cueHe, pea npopoKa h CBeTHTejba, Te KOHanHO ocjiHKaHH KpcT ca PacneheM. HajMJial)H aho HKOHOCTaca cy npnjecTOJiHe HKOHe, Koje, KaKo ce bh^ h H3 HaTnnca Ha HjHMa, HacjiHKao Majio no3HaTH AajiMaTHHCKH cjiHKap /laHe rieTpaHOBHh 1892. roflHHe. CTapnjn cjioj HKOHocraca je HacTao KpajeM XVIII hjih Ha caMOM noneTKy XIX BHjeKa. ToaHHa 1833. HcnncaHa Ha aeHCHCHoj hkohh XpHCTa MO*e nocjiy>KHTH Kao xpohojioiukh rpahhhhhk npnje Kojera je Hacrao hkohoct3c. MaKO je hkohoct3c KOHiiHnnpaH y ayxy nocTBH3aHTHjcKe HK0H0nHCHe TpaanuHje, Ha HjeMy ce 3ana*ajy h hckh CTpaHH yTHiiajH. 3ana^HH pe(J)JieKCH cy yonjtHBH npeKO yBo!)eH>a no3HHx 6apoKH3npaHHX (fopMH, ziok je neHeTpaunja pycKor HKOHonnca npHcyTHa Ha nojeflHhhm K0Mn03HUHjaMa - uapcKHM aBepHMa, 06pe3aHje X phctobo, HepyK0TB0peHH o6pa3 H ap.
M K O H O C T ac y K o jia p H H H KaKBe cy

6 n j ie

oaoM aheHe y

npeacraBJba j i n j e n npHMjep o j i T a p H e n p e r p a a e cjeBepHoj / l a j i M a u H j n o a a p y r e nojioBHHe XVIII

3 H je K a . HaKO je Ha yMjeTHOCT Cp6a y cjeBepHoj ^ajiMaunjH Beh nooaaBHo CKpeHyTa HnaK je O H a, noce6HO Kan ce pajiH o HKOHonncy, j o i u yBHjeK H e flO B O J iH O n p o yneHa h pa3jauiH.eHa. CneuH(J)HHHH HCTopnjcKH y c jiO B H y KojHMa je 3K H B je jio n p a B o c jiaBHO CTaHOBHHiuTBO y y H y T p a u iH . o c T H cjeBepHe ^ajiMaunje - Ha BjeTpoMeTHHH necn a * H .a ,'

1 J\. M e n a K O B n h , » C p n a c a yMeTHOCT y c eB e p H o j f la jiM a u n jH « M y 3 e jn 5 , B e o r p a a 1 9 5 1 , 1 8 4 - 1 9 3 . K p h t h h k h o c B p T Ha M eaaK O B H heB y c ry f lH jy o6jaB H O j e <J>eaop M o an a H H H y XncTopnjcKOM 36opHHKy 4 , 3 a r p e 6 1 9 5 1 , 2 4 0 - 2 5 0 .

187

THX HCTOpHJCKHX npOMj’eHa, H3J103KeH0 BojHHM, B j’epCKO-nOJlHTHHKHM H eKOHOMCKHM npHTHCiiHMa - yTHuajiH cy a a ce Ha tom noflpynjy o<J)opMe HeKe jioKajiHe KapaKTepncTHKe. EpojHH HKOHOCTacH no ceocKHM upKBaMa H3Met)y KpKe h Kpyne Jinjen cy npnMjep BHTajiHocTH h CTBapajiaHKHX HacrojaH>a Harner HOBjeKa y ycjiOBHMa TeuiKor npe3KHBJbaBaH>a n o a Tyl)HHCKOM BJiaiuhy. M3BeaeHH HajHeuihe pyKOM aHOHHMHHX aoMahnx HKOHonHcaua, y BpeMeHHMa Ka.ua je h tojih oncTaHaK 6h o Beh no ce6n CBojeBpcHa yMj’eTHOCT, npeacTaBJi>ajy Ta ocTBapeifca 3aHHMJtHBy h 3a Hac BpHjeziHy KyjiTypHO-HCTopnjcKy nojaBy. y 6eHKOBanKOM Kpajy HMa aeceTaK canyBaHHx HKOHOCTaca, Kojn cy yrjiaBHOM HacrajiH y XVHI h XIX BHjeKy. MaKo cy pejiaTHBHO HOBHjer nocraHKa Ta fljejia 3aBpel)yjy a a 6yay eBH^eHTHpaHa, npoyneHa h CTaB/teHa n o a apyuiTBeHy 3auiTHTy, npnje CBera 36or CBor KyjiTypHo-HCTopHjcKor 3HaneH.a. flo caaa je, kojihko naM je no3HaTO, CTpyHHo o6pal)eH caMO jeaaH HKOHOCTac H3 6eHK0BaHK0r Kpaja - OHaj y upkbh cb. "Bopha y BnjbaHHMa.2 M h cmo 3a OBaj CKyn, Kojn nMa 3a unjt aa ocBHjeTJiH npou ijio ct 6eHKOBanKor Kpaja h BajiopH3Hpa u.eroBy KyjiTypHy 6auiTHHy, npnnpeMHJiH ocBpT Ha HKOHOCT3C upKBe cb. IleTKe y 6eHKOBaHKOM ceny KojiapHHH. UpKBa cb. IleTKe y KojiapHHH3 npnnaaa THny caKpajiHHX rpatjeBHHa KaxaB ce necTo cycpehe y PaBHHM KOTapHMa, Kao h y ocTajiHM ccockhm cpeaHHaMa cjeBepHe ^ajiMaiiHje. To je jeflHo6poflHa 3acBeaeHa upKBa c n0JiyKpy*H0M ancuaoM Ha hctohHoj crpaHH h ca 3bohhkom »Ha npecjiHuy« H3Haa nponejba. M3HyTpa cy 3h.hobh ojanahh nHjiacrrpHMa Ha Koje ce ocjiaH»ajy noTnopHH jiyKOBH CBoaa. M3Met)y ojiTapHor npocTopa h Haoca CMjeuiTeH je apBeHH HKOHocTac Kojn npeflCTaBJba h rjiaBHy aeKopaunjy xpaMa. FIo CBojoj apxHTeKTOHHUH HKOHOcrac upKBe cb. rieTKe npnnaaa THny npouiHpeHHX apBeHHx nperpaaa KaKBe ce y npaBOCJiaBHHM upKBaMa cjeBepHe ^ajiMaUHje cycpehy oa ap yre nojiOBHHe XVIII BHjeKa. Oh ce cacrojH oa uapcKHx ijBepn, MK0H0rpa<j)CK0-TeMaTCKH pacnopea Taca (yn. upTe*):
hkohoc-

sz.

1. U apcK e flB epn c npHKa30M E jiaroB H jecth

Ha flOH>eM
h

h

jiHKOBHMa n p o p o K a A a-

BHna

CojiOMOHa y ropH.eM flH jejiy

2. C b. "Bopt)e y 6 n ja a * a a j y

h E[e 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 [71 “1 0 0 0 0 0

3. E o ro p o z iH u a c a X p h c t o m 4. M cyc XpHCTOC 5. C b . JoBaH n p e T e n a flp B H p e a (fleHCHCHH h h h ) 6. A n o c r o ji C hm o h 7. A n o c r o J i I le T a p 8. JeBaHt)enHCTa JlyK a 9. A n o c r o ji Ila B jie 10. JeBaHt)ejiHCTa M a p x o 11. JeBaHl)eJiHCTa M aT ej 12. JeBaHtjejiHCTa J ob 3 h 13. A n o c r o ji JaKOB

A
M3rjiea nKOHOcraca
cb. TleTKe

y KoJiapMHU

1 A. C k o b p a h , »H eno3H aT H M a jc ro p HKOHOcraca cb. rBopt)a y TopH>HM E njbaH JlajiMaTHHCKH e n n c K o n C h m c o h K oH napeB H h h H>er0B0 a o 6 a , Eeorpaa 1970, 57-78. * UpKBa j e npBo6HTHo 6 n jia n ocB eheH a cb. "B opt)y. rip o M jeH a KyjiTa j e ycjiH jeaH J B jep o B aT H H je noneTK O M 0 B 0 r BHjeKa, j e p j e j o u i 1 8 9 2 . ron. Ha HKOHOCTacy n p e jiC T a B jte H cb. T>op t)e Kao naTpoH upKBe.

14. Anocroji B apT 0Ji0 Mej !5. AnotrrojT <t>H JTH n

JJpyrn pea (npa3HHHHe
16. CpeTeH>e 17. rip e o 6 p a * e H .e

hkohc )

18. 06pe3aH>e
19. P a c n e h e 20. B a B ejieite 21. 22.

BacKpceH»e X p h c t o b o TajHa Benepa 23. Yjia3aK y JepycajiHM
24. Pol)eH>e X ph c to b o 25. Ba3HeceH>e 26. BorojaBJteH >e (KpuiTeH>e) 27. BacKpceue JIa3apa 28. BjiaroBHjecTH

Tpehn pea
29. C b . M n x aH Jio 30. C b . CTe<})aH 31.

IlpopoK C o jio m o h CaMyHJi

32. ? 33. IlpopoK

34. n p o p o K j]aBHA 35. C b. T p o jn u a 36. ? 37. C b . HHKOJia 38. C b . "R h p h ji

JlpopoK M ojcnje c reKCTOM npBe 6 o x je sanoBnjecrn

39. rip o p o K 3axapHje
40. C b . flH M HTpnje 41. HepyKOTBopeHH o 6 p a 3 42. K p c r

KojiapHHa; c b . neTKa

ca PacneheM

npnjecTOJiHHx hkohe, aeHCHCHor HHHa, npa3HHHHHx hkoh3 h Tpeher, nocji>eaH>er, peaa ca jiHKOBHMa npopoKa h pa3HHX CBeTHTejba. 3aBpmaBa ce kpctom ca ocjiHKaHHM PacneheM koj'h aoceace cKopo ao caMor CBoaa. rio cbom pacnopeay h HK0H0rpa(j)CK0j TeMaTHiiH HKOHOCTac y KojiapHHH npnnaaa THny bhcokhx ojrrapHHX nperpaaa kojh ce oa Kpaja XVIII BHjeKa aocTa necTO cycpehe y cjeBepHoj ^ajiMaunjH.’ nopnjeKjio TaKBor HKOHOCTaca o6hhho ce Be3yje 3a pycKO-yKpajHHCKe 6apoKH3HpaHe ojiTapHe nperpaae Koje cy npeKO KapjioBanKe mhtponojinje y6p30 aocnjejie ao yHyTpauiH>0CTH EajiKaHa. /I,a jih cy thm nyTeM, hjih MOJKfla nocpeacTBOM JleBaHTa, th yTHuajH npoapjiH ao cjeBepHe flajiMaunje, 3a caaa ce He MO*e ca CHrypHomhy yTBpaHTH. Hhhh ce, nnaK, aa je OBa apyra BapnjaHTa npn4 y npBOM p e u y H K O H O craca H e flO c ra jy T p n HKone. PajiH c e , 3auHjejio, o jiHKOBHM a anocrojia T o M e h a n o c r o jia A H a p e ja , jio k j e Ha T p e h o j M orao 6 h t h npe/iCTaBJbeH X p H c ro c , K ojn ce Tpe6a H ana3H T H Ha u e H T p a n h o m flH je jiy anocrojicKor p e/ia. ! C T a p n jH HKOHOcracH y cjeBepHoj /Ja jiM au n jH , Kao y o c ra jio M h y ap y rH M o6jiacTH M a H croH H O -npaBocjiaB H e KyjiTypHe c<t)epe, 6 h jih cy 3HaTHo jejmocraBHHjH. H a jn e m h e cy ce c a c r o jajiH o ji uapcK H x jiBepH, aeHCHCHor HHHa ( a n o c r o jia ) h K p cra ca P acneheM . 3aHHMJbHBo je jja cy y HeKHM ziajiMaTHHCKHM upKBaMa n p H jecro jiH e HKOHe, a noHeKaji h p e ji anocT O Jia, n o craB jb ajiH y ;iBa p e .ia - jejiaH noBHiue jip y r o r . T o cy, CBaKaKO ycjiOBji>aBaJie Majie jiHMeH3Hje th x upK aB a. y 6eHKOBaHKOM K pajy cjiHHHa n o jaB a ce c y c p e h e y u p k b h c b . A pxaH t)ejia y M npaH>y.

189

K o jia p n H a , c b . r i e m a ( n K O H O c r a c )

ohhx

XBaTJbHBHja. y C B aK O M cjiynajy, 3HaTaH 6poj najiM aTHHCKHX H K O H O CTaca, noce6H0 KojH cy HacTajiH tokom XIX BHjeKa, HMajy TaKaB hjih cnHM aH H3rjiea.‘
M K O H O C T a c y K o j ia p H H H ^ je jio je a B o j n u e c jiH K a p a , K o jn c y C B o j a n o n o c j ia

06 a -

b h j i h y n p n j i H H H o j B p e M e H C K o j h C T H j iC K o j y a a j b e H O C T H . P y K a C T a p n j e r c j i H K a p a H 3 B e j ia je u a p c K e a B e p n h C B e ro p H > e n a p T H j e H K O H O c r a c a , a o K je M jra tjH c j iH K a p a y T o p

n p H j e c T O J i H H X H K O H a . ^ o k j e n p B H y a y x y 3 o r p a (J )C K e c k p o m h o c t h o c T a o a H O H H M a H , h j ih ce , M O * a a , H >eroB n o T n n c H a jia 3 H 0 H a o h o m jiH je jiy H K O H O C T a c a K o jH j e K a c H H je

3 a M H je H > e H , a p y r n c j i H K a p j e o c r a B H O C B o j e n o T n n c e H a C B e n e T H p H n p n j e c T O J iH e h k o He:

M. nerpaHOBnh, roa. 1892.

O t o m , cyaehH no npe3HMeHy, 6e3 cyMH>e aajiMaTHHCKOM cjiHKapy, 3Ha ce Beo Ma Majio. MHJiaH PaaeK a je t o k o m CBojHX TepeHCKHx HCTpa*HBaH>a H aniiiao Ha HeKe H>eroBe noTnHcaHe paaoB e y 3aapy, HBouieBUHMa h M3HacTHpy K p k h ’. PaiiH ce, 3aiiHje jio , o AOMaheM cjiHKapy KojH je nocjeaoB ao H3BjeCHO cjiHKapcKo 06pa30BaH>e CTeneh o , no CBoj npHJiHUH, y HeKoj npHBaTHoj u i k o j i h , KaKBHX je y 3HaTHOM 6 p o jy 6 h j i o Ha n o ap y n jy npocTpaH e A ycT po-yrapcK e M oH apxnje. ApTHKyjiaunja upTe>Ka h k o j i o P h c t h h k h TpeTMaH Ha npnjecTOJiHHM HKOHaMa y KojiapHHH He npejia3e h h b o o c pe.aH .0C T H . Met)yTHM, H3BjecHa ao 3 a h 3 h b h o c t h Koja nponcHMa Ta ajejia HMa y ce6n flpa*H HenocpeflHOCTH h npH3ByK noeTHHHOCTH. Fla naKo ce He paan o HeKoj H3y3eTHoj cjiHKapcKoj j i h h h o c t h , cy aeh n 6 ap n o cjiHKaMa y KojiapHHH, 6 h j io 6 h 3aH H M JbH B 0 fl03HaTH HeiUTO BHUie O TOM cjiHKapy.;7a

‘ rip o u iH p e H O M ™ n y n p n n a a a h h k o h o c t e c upK B e c b . T io p tia y T o p h > h m B H JtaH H M a k o j e r a je o fip a n H Jia A. C KO B paH (o .u . 5 7 -7 8 , rjy'e j e npHJio>KeH h u p T e * HKOHocTaca). 7 MHJiaH P a a e K a , »IlpH Ji03H o cnoMeHHUHMa Kyjrrype koji C p 6 a y ceBepHoj .HajiMa UHjH«, A n M a H a x, C p 6 n h npaBocjiaBJte y cjeBepHoj /Ja.TM auHjn h /Iy6poBH H K y, 3arpe6 1971,
208.

7a H aKO H u i t o j e OBaj HJiaHaK B eh 6 h o cnpeM aH 3 a u iT a M n y n o 3 H ao caM 3 a HeKe noaaT K e o

cjiHKapy /Ia H H Jiy n e T p a H O B H h y . TaK O j e 3 a a a p c K H » H a p o n H H j i h c t « 3 a r o a . 1 8 7 0 . ( 6 p . 8 4 , c rp . 3 - 4 ) i j i o h h o B H jecT : » Y c a 6 o p c K o j a B o p a H H y 3axipy H 3 Jio * eH j e 6 h o h c k o j i h k o B peM eH a h k o h o c T a c j e a a H 3 a n p a B o c n . upK B y n a p o x H je K apH H C K e. M jia jiH cjiH K ap r o c n . /J a H e n e T p a H O B H h H3 3 a j i p a paflH>0M o b o m noK a3a, a a c e M H oro o k o p h c t h o y cjiH K apcK oj B jeuiTH H H , p azieh n H a jn p e Kpo3 a y * e B p eM eH a n p n flajieKOHyBeHOM cjiHKapy r . O p aH H C a jire T T H h r . U yK apo; h KauiH>e Kpo3 je a H y ro jiH H y y a K a a e M H jn 6eH K oj. IIlT e T a u j t o jia p o B H T H M jia jjn h OBaj He 6 H ja m e y craH > y caB nponHcaHH T e n a j aKaaeMHHKH o k o h h 3 t h . Kajia c e o b o y o 6 3 H p y3M e, a b h jih KpacHy OBy h o c T a j ie n o M a i t e p a^ H > e u i t o h x j e yHHHHO, m o jk c m o c e H a aa T H n a heM O y HCTOMe n c K y cH a B je u rra K a HM3TH. O B y M H c a o h o c je h a ib e jiH je jin u ie c H aM a c b h K ojn c y npH JiH K y HM ajiH b h j j j c t h oB y

190

Met)yTHM, 3aHHMJbHBHja j i h m h o c t je CTapnjH cjiHKap, Kojn je H3paaHO ropftH HKOHOCTaca h uapcKe flBepn. O h je cacBHM cojiHflaHO o6aBno n o c r a B jb e H H My 3aaaTaK - cjiHKapcKH h HK0H0rpa4>CKH. JlHKOBe je oriHcao a c u e H e HcnpHnao pa3roBHjeTHHM je3HKOM y ayxy, 3a CBoje BpnjeMe, 6 o j b h x HK0H0nHcaMKHX TpaflHUHja. A h c KpeTHO 6apOKH3HpaHH UpTe)K H HeHaMeTJbHB KOJIOpHT KojH, HCTHH3, He CaapaCH UJHpoKy CKajiy TOHOBa, oaajy pyKy BjeuiTor MajcTopa Kojn HHje j i h i h c h cjiHKapcKor ceH3H6njiHTeTa, i u t o je aornjio a o H3pa*aja y zio6poziyiuHoj jeflH0CTaBH0CTH h cBje5KHHH n o je a H H H X napTHja. O h ce TeMaTCKH, yrjiaBHOM, npHflpacaBao pacnopeaa Kojn je Beh 6 ho O flO M aheH H a caBpeMeHHM b h c o k h m HKOHocTacHMa. K o jie 6 a n > a cy je^HHO ripucyTHa y TpeheM - nocjbeaibeM peay, r/ye je y3 j i h k o b c npopoKa nocTaBHo h c k o j i h k o CBeTHTejta MHjn je KyjiT k o a npaBocjiaBHor »HBJba cjeBepHe /lajiMauHje 6 h o H a jB H iu e IHTOBaH.
bho

CjiHKap ce o m h t o Tpy/iHO a a ocTaHe y a y x y TpaaHUHOHajiHe HK0H0rpa<jmje, oHe H3 a o 6 a Kaa cy ayxoBHe Be3e ca IlehKOM naTpHjapiunjoM 6HJie jo iu jaKe. HnaK 6 a p o KH30BaHe <})opMe Ha H>eroBHM K0Mn03HunjaMa o a a jy 3anaflHe pe<J)jieKce, a o k cy HeKe cueHe palJeHe n o a b h a h h m yTHuajeM pycKe HK0H0rpa<j)Hje. To ce, npnje CBera, o / ih o c h Ha uapcKe flBepn,8 Te Ha K 0 M n 0 3 H u n je 06pe3aH»a, HepyK0TB0peH0r o6p a3a h jo iu HeKe.

HenoBjepeH.e n p e M a c jiH K ap cT B y 3anaaHor K y jiT y p H o r K p y r a , K ao h o n p e 3 K a a a y nHTaity 6njie n o 3 H e H T ajioK pH TC K e h k o h c - npeK O K o jn x c y ce iunpHJie n n e j e o y H H ja h e H .y - y c M je p a B a jio je n a * H .y aajiM aT H H C K H x H K O H o n n c a u a CBe B H iu e Ka p y c k o m c jiH K a p c T B y . PycK H HKOHorpa<J)CKH o 6 p a c u H c y ce, y rjia B H O M , u i h p h j i h n p e K O r p a <})HKe iu T 3 M n a H H X KH>nra, T e npeK O H M n o p T a HKOHa.9 no p ea T o r a je noH eK H a a j iM a t h h c k h H K O H o n n c a u o a ji a 3 H o H a uiKOJiOBaH>e y n o 3 H a T e p y c K e o a h o c h o yK pajH H C K e u e H T p e . n 0 3 H a T 0 je, H a n p H M je p , a a je C h m c o h B y K o jeB H h H3 O h e c T O B a , MHja c e jy e .n a Hajia3e y B eH K O B uy h Kyjin ATjiarnha1 0 , yMHo cjiH K apcT B O y K H je B 0 -n e M e p c K 0 j jia B p H , K o ja j e y C B o je ao6a 6njia H a jn o 3 H a T H ja uiK O Jia HKOHonHCHe B jeu iT H H e. C H r y p H o je Mecy

pa/iH >y. P a a y je M O c e naK u it o y H3pat)eHHM HKOHaMa H ahocM O t h it c r a p o r a r p i K o r a cjiH K apcT B a h a y x npaBOCJiaBHe upKBe. ...« Met)y HMeHHMa n p e T n n a T H H K a 3 a » fbeM a'iK O -cpnC K H pjenH H K « B yK a C t . Kapaunha K ojn je u iT a M n a H y Beny 187 7 . r . noMHH>e c e /I- IleT p aH O B H h K ao »aKaaeM CKH c n H K a p « y 3 a a p y ( c r p . 2 4 1 .). To M o * e c y r e p n c a T H M 0ryhH 0C T a a j e y M ehyB peM eH y IleT paH O B H h 3 a B p u iH 0 » n p o n n c a H H TeM aj aKajieMHMKH« Ha BeMKoj aK aaeM H jH , M a a a H a c y TOMe He M O *e cacBHM y 6 n je a H T H . f l a je fla H H Jio n e rp a H O B H h H3Beo M H o ro B H iue cjiH K apcK H x p a j o B a , H e ro u i t o j e 3a c a n a n 0 3 H a T 0 , y n y h y j e h B H jec r y » rjia c H H K y IlpaB O C JiaB H e aajiM aTH H CK e upK B e« ( 1 3 / 1 9 0 5 , 6 p . 2, CTp. 3 2 - 3 3 ) y K o jo j c e K a * e , a a j e » fla H H jio IleT p aH O B H h , cjiH K ap H3 3 a a p a , H a c T a a e H y C h ji6 h « a o 6 n o HeKe n o x B a jie o a Tyropa upKBe c b . "Bopfia H3 M eTK OBH ha, 3 a CBoje p a a o B e H acjiH K aH e 3a T y upK B y. C B e t o HaBOjiH Ha 3aK JbynaK ; ia 6 h 6 h jio n o T p e 6 H o a aji>e T p a ra T H h ocBH jeTjiH TH jih k T o r 3a ca.ua M a jio n o 3 H a T o r jiajiM aT H H C K or c jiH K a p a . H a a a T H ce j e a a h e t o ^ h h h h t h M oj n p n ja T e ib M p M n jb eH K O rieKHh, K o jn Me j e y n o 3 0 p n o H a H aBe;ieH e n o a a T K e , Ha Me.My My ce h o b o m npHJiHKOM T o n jio 3 ax B ajb y jeM .
8 U a p c K e f lB e p n H K O H o c r a c a y K o jia p H H H B e h h CBojH M o 6 j i h k o m H M a jy c j i h h h o c t h c a p y c K H M jiB e p H M a . F lo p e z i T o r a , H a pycK O -yK pajH H C K H M ziB ep H M a b h j h o M j e c r o 3 a y 3 H M a jy u a p e B H - n p o p o u H h j i h upK B eH H o u h , K o jn H e c T o n o n p H M a j y jiH M eH 3 H je B e h e h o a n p H M a p H e k o m i io 3 H u n j e - B ji a r o B H je c T H . C j i h h h o je H a H KO H OCTacy y K o jia p H H H r / i j e c y n p o p o u H A a B H f l h C o j i o m o h H acjiH K a H H y 4 > H ry p H , T e 3 a y 3 H M a jy ; i o 6 a p j i h o f lB e p n H a y u i T p 6 K 0 M n 0 3 H u H je B ji a r o B H je c TH .

9 O yTHuajnMa pycKor HKOHOnnca H a Hauie cjiHKapcTBO Hajo6 yxBaTHHje cy nncajiH CpeTeH IleTKOBHh, »PycKH yTHuajn Ha cpncKO cjiHKapcTBO XVI h XVII B eK a«, C rapnH ap h.c. XII, Beorpaji 1961, 91-1 0 9 h Mnoapar JoBaHOBHh, »PycKO-cpncKe yM eTHHHKe Be3e y XVIII B e K y « , 3 6 o p h h k (t>Hji030< J )C K 0r <j>aK yjiTeTa, VI-1, Beorpaji 1963, 379-409. Mef)yTHM, HHjejiaH oa h>hx HHje o6pat)HBao MaTepnjaji H 3 cjeBepHe /JajiMauHje.
1 0 MnjiaH P a jie K a , o.u., 207.

191

AnocTOJi A H npej (necrajia uKona)

JeBaHtjejincra MapKo

KojiapHHa, cb. rieT K a f)y 6pojHHM aajlMaTHHCKHM aHOHHMHMa 6HJ10 jo m HKOHOriHCaua Kojn cy CJIHKapCKe noyKe ^ o6 hjih y PycnjH, oaaKJie cy aohochjih h ihhphjih KOHuenTe pycKe HKOHorpa(J)Hje. 3aHHMjtHBo je aa h k o h o c t 3 c cb. IleTKe y KojiapHHH TaKO pehn h HeMa ay6ope3hhx yKpaca. C k p o m h o H3BeaeHa npocJtHJiauHja Ha xopH30HTajiHHM BHjeHUHMa jeflHHa cy fleKopauHja H3BeaeHa y apBeTy. HeaocTaTaK ay6ope3a Majcrop HacTojn o t k j i o h h th HCJiHKaBaH>eM pa3HHx yKpacHHx aeTajba no CJio6oflHoj noBpuiHHH HKOHocraca, i u t o y OKBHpy ujejiHHe ajejiyje Kao 4 > o jik j io p h h aoaaTaK. H3rneaa, Mef)yTHM, na. TpaflHunja ay6ope3a Ha HKOHOCTacHMa cjeBepHe flajiMauHje HHKaa HHje HMajia ay6jber KopnjeHa. 3a H 3paay ay6ope3a noHeKaa cy no3HBaHH MajcTopn H3 ap yrn x o6jiacTH'‘, hjih cy nojeflHHH pe36apeHH zuijejiOBH, nonyT uapcKHX flBepu, Ha6aBJi>aHH Ha CTpaHy‘2. Jla ce, K0H3HH0, 0CBpHeM0 h Ha BpnjeMe HacTaHKa CTapnjer cjioja HKOHOCTaca y KojiapHHH. y TOMe h3m je ofl noMohn HaTnnc Kojn je HcnncaH a o Hory H cyca XpncTa y aeHCHCHOM peay HKOHa. Oh rjiacn: FFpoTO Mapico Bnrac 1833. yrHcaK je aa Taj Hat iih c HHje nncajia pyKa Majcropa Kojn je CTaBJbao CHraaType Ha HKOHocTacy, Te aa je, no CBoj npnjiHUH, KacHHje flonncaH. y CBaKOM cjiynajy roaHHa 1833., Koja ce y HamHcy noMHH>e, Moace nocjiy*HTH 6ap Kao terminus p ost quem non HacTaHKa caMor hkoHOCTaca. Ho, 6e3 o 6 3 H p a n a jih je HacTao Te roaHHe hjih h cu ito paHHje - iu to HaM H3rjieaa npHXBaTJbHBHje - HKOHOCTac y KojiapHHH npeacraBJi>a jeaHy 3aHHMJi>HBy hko1 1 riopHjeKJIOM H3 HCTOHHHX o6jiaCTH 6hO j e M a jc ro p HajjbeniIJHX HajlMaTHHCKHX /IBepH, T3B. »E ycoB H heB H x flB epn« Koja ce a a H a c H ajia3e y n e T p o B o j u p k b h y E h o b h h h o m C e jiy . n o 6oraTCTBy h jbenoT H pe3a OHe jin n e ^BepHM a xepueroBanKor M aHacTHpa XCHTOMHCJiHha, Kao h OHHMa y M aHacTHpy CaBHHH no3H3TH Kao »T B paoujK e aB epH «. riaB Jie M njoB H h n p n n H c y je »E yCOBHheBe J IB e p H « n03H3T0M 6 0 KOKOTOPCKOM HKOHOIIHCUy /lH M H TpH jy-iiaCK ajiy (U fpP- n aB Jie M h j o b h h , » E 0 K0 K0 T 0 pcKa cjiHKapcKa u iK O Jia X V I I - X I X BHjeKa«, T H T o rp a a 1960, 7 7 -7 8 ). 12 U apcK e a B e p n M aHacTHpa K p y n e H a c ra jie 1789. r o a . / io h h o j e H3 K n jeB a apxHM aHjipHT T e p a c H M 3 e jin h ( n t p p . AHHKa C K O B p a H , »H eno3H aT O a e ji o sorpacjja JoB aH a A n aK e« , 3 o r p a < p , 4 , E e o r p a a 1972, 4 4 .

192

Eoropom m a

(M KOHe ncno/i Pacnena)

C'B. JOB3H a n o c r o ji

M noH a e n n c K o n c HKOHOCTaca, 3. p e a

llKOHa cb. HnKOJie, c HKOHOCTaca, 3. p e a
K o Jia p H H a ,
cb.

fle T K a

13*- BENKOVACKI KRAJ ... ZBORNIK 1

193

HonHCHy ujejiHHy. IlpeKO H >era ce, 6ap jyeJiHMHMHO, MO*e npaTHTH CTHJiCKO-HKOHorpa<i>CKH pa3Boj ojiTapHHX nperpaaa y ceocKHM cpejjHHaMa cjeBepHe /lajiMauHje, Te c a r j i e a a T H nyTeBH KojHMa ce h k o h o i i h c KpeTao h yoHHTH yTHuajn KojHMa je 6 h o h 3 j io *eH y KacHHM <j>a3aMa C B o r n o c r o j a H > a . Ta ca3HaH>a 6 h , CBaKaKO, 6njia m h o t o noTnyHHja yKOJiHKO 6 h ce 0praHH30BaHHje npHCTynHJio HCTpa*HBaH>y t o t anjejia Haiue KyjiTypHe 6auiTHHe. A jeaaH TaxaB noayxBaT 6 h 6 h o BpnjeaaH Tpyaa.
HKOHonnc y 6eHKOBaHKOM Kpajy, Kao h y cjeBepHoj .ZJajiMaunjH y o n u rre , n peaCTaBJta jeaaH 3aHHMjbHB h jo iu hcjioboji> ho HcnHTaH KyjiTypH0-HCT0pHjcKH cjioj 6auiTHHe aajiMaTHHCKHX C p6a. EpojHH HKOHocTacH n o ceocKHM upKBaMa, HacrajiH yrjiaBhom tokom XVIII h XIX BHjeKa, pe(|)jieKTyjy Ha CBoj HanHH KyjiTypHe h HCTopHjcKe npujiHKe y KojHMa je »HBjejio npaBOCJiaBHO CTaHOBHHiuTBO Te p ern je.

y

up K B H c b . I le T K e y K o J ia p H H H c a n y B a H

je

HKOHOCTac K o jn n p e a c T a B J b a 3 a -

H H M jbH B y T eM aT C K y u j e j iH H y . O h n p n n a a a T H n y n p o u iH p e H H X ( b h c o k h x ) 0JiT ap H H X n p e r p a a a , c a B H iu e x o p H 3 0 H T a jiH H X p e a o B a - u a p c K e f lB e p n c a n p H jecT O JiH H M h k o h 3 -

Ma,
ce

aeHC H C H H m h h , n p a 3 H H H H e c u e H e , p e a n p o p o K a h C B eT H T ejb a, T e k o h 3 h h o o c jiH K a -

h h K pcr c a

PacneheM.

H a jM J ia ljH / j h o H K O H o c r a c a c y n p n je c T O J iH e h k o h c , K o je

je,

KaKo

b h ^ h H3 H a T n n c a H a H>HMa, H a c jiH K a o M a j io n o 3 H 3 T H aajiM aT H H C K H c jiH K a p ^ a H e

r ie T p a H O B H h

1892.

r o flH H e . C T a p n j H c j i o j H K O H O cr a c a j e H a c T a o K p a jeM X V I I I h j i h Ha

ca M O M n o n e T K y X I X B H jeK a. T o flH H a

1833.

H c n n c a H a H a aeH C H C H oj h k o h h X p H c r a m o -

* e n o c jiy » c H T H K a o x p o h o j i o u i k h rpaH H H H H K n p n j e K o je r a j e H a c T a o h k o h o c t 3 c . H aK O

je H K O H O cra c K O H U H n n p a H y a y x y n o c r B H 3 a H T H jc K e HKO H onH C H e T p a f lH u n j e , H a H>eMy ce 3 a n a * a j y h h c k h c r p a H H y T H u a j n . 3ana/iHH pe(J)jieKCH c y y o n jb H B H n p e K O yB ot)eH > a n o 3 H H x 6 a p O K H 3 H p a H H X 4>opM H , flOK je n e H e T p a u n j a p y c K o r H K O H o n n c a n p n c y T H a Ha
n o je flH H H M K 0 M n 0 3 H U H ja M a peH H o 6 p a 3 h u a p cK H M A B e p H M a , 0 6 p e 3 a u > e X p h c t o b o , H e p y K O T B O -

ap.

HKOHOcrac y KojiapHHH npeacTaBJba jin je n npHMjep ojiTapHe n p e r p a a e KaKBe cy 6 n jie oaoM aheH e y cjeBepH oj ^ a jiM a u n jn o a iip y re nojioBHHe XVIII BHjeKa.

Sum m ary A C O N TR IB U T IO N TO THE K N O W LED G E O F IC O N -P A IN T IN G IN THE D IS T R IC T OF B E N K O V A C Icon-painting in the district ofBenkovac, as in North Dalmatia in general, is an interesting, though insufficiently studied aspect o f the heritage o f the Serbs in Dalmatia. Numerous screens with icons in village churches, originating mainly in l&h and 19*h centuries, reflect in their specific way the cultural and historical circumstances o f the life o f the Orthodox population. The church o fS t. Petka in Kolarina contains a screen with an interesting thematic whole. I t i s a beautiful specimen o fth e altarscreen that was usual in North Dalmatia in the second h a lf o f 18th century.

rOJlYB flOEPAIUMHOBHTi

BYK H C JE B E P H A flA JlM A U H JA

Pe3HMe
B n u ie c rp y K e c y E yxoB e Be3e c o b h m noapyn jeM . Oa PjeHHMca (1 8 1 8 ) n p e 150 npHM jepaKa pa3JiMHHHx ByKOBHx K t b n r a a o m n o j e y p y K e cjeB epH oaaaM a t h h c k h x npeT n jia t h h k 3 . A aB aaeceraK i K n r e j b a o B o r a Kpaja c h > h m j e y n p e n n c u H (C. AaeKCHjeBnh, E a ra p a KH ,nxapa, H. EpanaHOBHh, M. E pn n h , J. E y p a th , J. BaaeHHHh, ra6neH U , M. ’ h y p n h , r. 3 en n h , C. KHexeBHh, J. KoBaneBHh, A. Ky3MaHHh, M a jep , J. M yTH 6apnh, M. O jiyjn h , < P . OpeuiKOBHh, E. h F JleTpaHOBHh, 77. IlpepaaoB H h , J. H ya n h , A. Cra3Hh, C. TpKyjba, J. HyaHHa h < t> . H b h tKOBHh). H peK o h > h x p a c r y p a CBoje Kjhnre, ao6aBJha » c p 6 y jh e « , a o a a 3 H a o n o r p e 6 H e M y r p a l ) e h noaaraK a. ro a H H e 1838. o 6 n u ia o j e o s e n p e a e a e , o UaHHaaHCKOM B a u ia p y 6 h o Ha K o c o B y . 3aHHMjhHBe 3a6HJhemKe n n o a c y o b o t 6opaBKa, a m h o th OBaauiH,n t o noHHMH H am an c y M jecra y H>er0B0M PjeHHHKy (1 8 5 2 ): Ea6HH J ly 6 , EeuKOBau (h o6jih3kh>h H3Bop C o n o r), E p n 6 u p , EyxoBHua, JJparoBHh, 3 p M a n > a , K o r a p n , K o c o b o , K p x a , K p y n a , n e p y u in h ( y KorapH M a), CKpaaHH, Tpe6aHHHK. O n e r j e y o b o m K p a jy 1841, Ha nponyTOBan>y, o neMy CBeaonn b h u ic nojinuujcK H x H3B eu iraja. J o u i T p n n y r j e HaBpahao y 3 a a a p 1860, 1861. h 1862.
ko

CeM BHiue pnjenu nopnjeKJiOM 3aunjeao H3 obot Kpaja, oaaBae cy HecyMH>HBO h o6jauiH>eH>a 3a rnaBapHHy, 3aapyry u o6unaj npnopyuie, TaKot)e aocra onuinpaH 3anuc ca KocoBa (o »npujeHocy«, TaMouiihoj nrpu u njecMH, HOuiihH h to .) KpajeM neaeceTHX roaHHa ByK rp a xu u aočuja oa CBojux obaauiH>HX npHjareJha rpal)y 3a eTHorpaipcKH arnac jyxH0cn0BeHCK0r zcuBjha (noaaTKe o naKaBUUMa u uiTOKaBiiHMa, Kapry JjanMauuje u 3ary6jbeHH ouhc EyKOBHue h K o ra p a . C a n y B a H je nax ouhc 3 a ro p ja , T JpoM H H e h n e r p o B o r nojha). H aj3aa, ByK j e n ec ro npH cyraH h y OBaauiH>oj uiTaM nu: c b o j ' h m n p e uiTaMnaHHM t c k c t o b h m b u n u y H a n u c u M a K oju ra c e aoTHHy nocpeaH O u n u H e nocpeaH O ( y Be3H c npaBonucoM , PjeHHHKOM, flp u M jep u M a cpncKOcnaBeHCKora je3HKa), CBe a o T y x 6 a n n u e 3a ByKOM [...], noB oaoM n e r o B e CM pru ( y »C pncK O aanM a t h h c k o m Mara3HHy«). H a 6-Mj'eceHHOM n o M en y y Eeny HHHoaejcrBOBao j e T ep . nerpaHOBHh.

.13*

195

BHiuecTBapHe cy 6HJie ByKOBe Be3e ca cjeBepHOM flajiM auHjoM . OHa My je, npnje CBera, npy*H Jia He Majio rp at)e (jieKCHHKe, eTHorpa<J)CKe, (JjojiRjiopHe). Mel)y XHJbaay KopecnoHaeHaTa H>eroBe 3aMauiHe npenncK e flBaaeceTaK hx je oaaB ae. Bpoj nouiTO Bajiaua iteroB e KibHre neH.e ce Ha BHuie o a CTOTHHaK »KH>nroji>y6aua«. ByK je, H aj3aa, 6 ho Ba3fla npncyTaH y 0H0BpeMeH0j 3aaapcK oj KH>H3KeBHoj jaBHOCTH. ByKOBH noMeHH o flajiM au n jn c e * y jo u i y paH e roflHHe H>eroBor p a a a . O CKynjbaH>y npeTnjiaTHHKa y H>oj h o obom noflpynjy Kao HjeKaBCKOM roB opn Beh y npBoj CBojoj n je c M a p n u h (1814).' TeK HapeaHe roflHHe neT npem jiaTHHKa H3 IllH6eHHKa jaB jbajy ce Ha II 36npKy njecaM a (1815). y npBOM PjeHHHKy H>er0B0M (1818) Meljy npeTnjiaTHHUHMa je aBaaeceTaK jih h h o c th c 0B 0r n o a p y n ja : H3 BeHKOBua, ByKOBHu e, KHHHa, K o T ap a; H3 MaHacTHpa /^paroBH ha, KpKe. K p y n e.2 yrjiaBHOM cy t o npnna/iHHUH npaBocjiaBHor KJiepa: nonoB H , npoT e, HryMaHH, npeTnjiaheHH 6ecyMH>e 3acjiyroM T a a a u u b e r enapxnjcK or no rjiaB ap a, BeHeflHKTa KpajbeBHha, Kojn ce c r a p a o o npeTnjiaTH y flajiM aunjH Ha n0MeHyT0 zyeJio. Jo iu jeaaH je pa3Jior TOMe 6 h o c pyKe: CBeuiTeHCTBo, jenaH on 6pojHHjHx cjiojeBa T aaau iib e Kp*jbaBe HHTejiHreHunje, Morjio ce KH>HroM h k o p h c th th h H>e M aTepnjajiHo aoM ohn. C t h x ^aH a, aaKJie, cjeBepHoaajiMaTHHCKH »jby6HTejbH npocBeuiTeHHja« CKopo yBHjeK cy y cnncKOBHMa npeTnjiaTHHKa Ha ByKOBe KH>nre: Ha M m io iu a OdpeHOBiiha,1 Ha JjaHHue 3a 1834,4 Ha o 6 a H3flaH>a FlocjioBHua , 5 Ha K o b h o k h V Ha PjenHHK (1852)’ Ha ripaBHTejiCTByjyuiHH coBjer ,8 na ce 3aap3KHMo caMO Ha H3aaH>HMa 3a ByKOBa >khBOTa. IloHajBHuie hx je, pa3yMHje ce, H3 3 a a p a . 3a ByKOBy KH>nry, 3a H>eHe HHraoue

'M ajia npocroHapojjHa cjiaBeHO-cepčcKa necHapuua, B n eH a, 1814, 19 (Y bc3h ca CKynjbaH>eM n je c a M a ); 120 (K ao HjeKaBCKO n o n p y n je ) . 2 C pncK H pjenHHK, B e n , 1818, X X I - X X I I , X X I V . M e f|y npenijiaT H H U H M a cy 4 apxHM aHn p H T a: r . OMHHKyc (K pK a), C . J b y 6 H iu a (Ilp a c K a B H u a ), C . /Iy 6 a jH h (/Ip a ro B H h ) h T . CTaHKOBHh, b p jih h k h n a p o x ; n e T o p n u a n p o T a M . BHTac (BeHKOBau), M . ByjHHOBHh ( K o T a p n ), n . /Io 6 p H jeBHh H I I. C a 6 ib H h ( K h h h ) h C reB aH K o H n a p (EyKOBHua); T p o jn u a H ryM aH a: B. KHOKeBHh (K p K a), T. O naH H h (K p y n a ) h C . CBepjuiHK (/Ip a r o B H h ) ; nonoB H : B n jin n ^Keacejb (EeHKOBau), "B. flaB iiiH h ( r o jiy 6 H h ) , C . CHMHh ( K o c o b o ); K ajiyt)epH : B . T o p o H H u a, "B. E jen o B , H . OMHHKyc, M . JlHHHHa, H . 3 e jin h h C . ByHKOBHh (jepM O H acn m. K p y n e h KanejiaHH » e ra p c K H , 6njbaHCKH, u ih 6eHHHKH, CKpajIHHCKH, HCJ13MCKH H 3ajiapCKH); J. M apHHHHh, C . M njlO pajO B H fl, T . TpeCKaBHIia H T . K a iu u h (jepMOHacH k p h k h h n a p o c u k o c o b c k h , jiy6poBaHKH h j i p h h u ik h ) ; J. PanHHOBHh, H . HoBaKOBHh, n . T o p o H H u a h C . H jiH h (jepMOHacH /I p a ro B H h a - npBH j e 6 h o h n a p o x 3aropcK H , T pehH - y IIp aB H y , h c t b p t h - KanejiaH y h c to m M e c ry ); JI. riaBKOBnh, n a p o x o6poBaHKH 3 M h jio u i O 6 p e H 0 B H h (...), ByjiHM , 1828 (h 3 3 a jip a cy npeTnjiaTHHUH M . MejiHKOBHh h M . T >ypnh c a n o 3 npHM epKa KH>nre). * JJaHHua 3a 1834. (21 npeTnjiaTHHK H3 3 a jip a Ha 22 npH M epK a: C. T pK yjba, C. AjieKcnjeBHh, Jl. I I e p a 3 Hh ( 3 a ce 6 e h yHyKa C aB y ), r. EjejiOB, B. T o p 6 H ua, B. Kopjinh, M. "BypHh, C. "BypKOBHh, E. ByKOBHh, J. MHHHh, T. T jiH uiH h, E. neT paH O B H h, n . neT paH O B H h, A. ryTa, K. MejioBHh, JX. M jiH jnh, "B. E opoB H h, A. flecH H u a, P. 0 6 p ajiO B H h , M. BecejiHHOBHh h J. JoBHHHh). 5 C p n c K e H apouH e n o c jio B H u e (...), Ben, 1849, 377 (npeTnjiaTH H K H3 0 6 p o B u a J. BajieHHHhn p e T y p h 38 npeTnjiaTH H K a H3 3 a jip a Koje c y caKynHJiH A. Ky3M aHHh (2) h M. E p n H h o c r a ji e : H. B ajieH TH h, J b . T ojiM apH H h, T. neT paH O B H h, f l . n a n a c jja B a , H. E pH H h, n. M aynac, K. C 0 K0 T a, M. B ojiapnh, /I. M apnh, J. M jiH jnh, K. nayjiH H O B H h, H. Jby6aHOBHh, M . B ap6ajinh, M. KoBaneBHh, III. )KynaHOBHh, n . T ocnojiH eT H h, K. <J>opjiaHH, H. P puiKOBHh, A. M njiaTO BH h, B. rp y 6 e u iH h , M. B aK yjia, C . E y30JiH h, A. EpHHh, H. T p aflH h , J. BoiKHh, M. M apHHOBHh, M. M apKOBHh, 4>. MHJIKOBHh, /I. M jIH juh, T. JypKOBHh, H . E p030B H h, A. jJy[U aH , C. rieTpaH O B H h, H. ByKOBHh, n. CjiaBHOBHh, M. riepHHOBHh OpaHUeCKH H ByHHOBHh. 4 Mcre npeTnjiaTHHKe Hajia3HMO h y3 K o b h o k h I) (Ben, 1849). 7 H a C pncK H pjeiHHK ( 1852) T . neT paH O B H h j e y 3 a jip y caK ynH o 7 npeT njiaT H H K a: H. R a hhjio , O . /laHHJio, T. neTpaHOBHh, H. ByjHHOBHh, A. K y 3 MaHHh, r . neTpaHOBHh h EH 6 jiH 0 TeKa JlH u ey M a 3 a jia p c K o r, a H. E p n u h 6: M. E e jia M a p n h , J. M pK H ua, A. E p n H h , H. EpHHh, M . naBJiHHOBHh H J. "ByjIHHa. • IJpaBH TejiC TByjyuiH H c o B je r cepčcK H (...), Een, 1860, 120 (neT npeT njiaTH H K a H3 3 a jip a : M. EpHHh, A. BpHHh, J. M pK H ua, B. n y jb a c TpH6yH.CKH h H. B e JiaM ap n h - CKynHTejb H. B p n n h npeTnjiaTHO ce Ha 9 npHMjepaxa).

peBHOCHO cy ce 6 ophjih y obom Kpajy MHorn, oco6 hto : naK HBaH BpnHh, MaTHja "Bypnh, JepoTej KoBaneBHh, A htc Ky3MaHHh, Jocnn MpKHua, TepacHM IleTpaHOBHh h CHMeyH TpKyjba, TaKot)e h ypeflHHuiTBa MjecHHX, 3aaapcKHX jiHCTOBa. HenocpeflHH cycpeT c obhm KpajeM, Mef)yTHM, ocTBapnhe ByK tck jiBHje aeueHHje nocjinje nojaBe npBor PjeiHHKa. n o pacKHfly c KHe30M MHjiomeM HaHMe, Kaa cy BpaTa OTau6HHe 6njia 3a h> npHBpeMeHO 3aTBopeHa, cpeo ce ByK y Beny 1833. c MJiaaHM h yMHHM hcthh.ckhm BJiaaapeM. Ha H>eroB no3HB nouiao je cpejuiHOM 40 -thx roaHHa y UpHy Topy. O a TpcTa je Huiao 6poaoM, HHje hh CBpahao Ha K0nH0. Ho o n Ta.ua, Mel)yTHM, OKpeHyhe ce h apyrHM HauiHM noapynjHMa, aoMohn he ce hobhx h flpyKHHjnx BHfjeH>a h ca3-

HaH>a. roflHHe 1838. o6Huiao je KonHeHy flajiMaunjy, nocToj6HHy rjiacoBHTe
h

Ty*He

XacaHarHHHiie. Yno3Hao je tom iiphjihkom h cjeBepHy /JajiMauHjy. CB0jeBpcH0uihy
ayxoBHor jKHBOTa, OHa je y36yhHBajia ByKOBy paao3HajiocT a jaManHO ra h noacjehajia Ha flaBHaiuH>H naTHHHKH 3aBHHaj y xepueroĐ3HKHM 6paHMa. y H >oj - nncahe 33thm - »jouiT * hbh ayx OBHjex njecaMa, (BHiue Hero aMo no MauapcKoj)«.’
BopaBHO je y 3 a a p y h npeKO P3bhhx K oT apa n o iu ao Ha jy r. y noBpaTKy, o HjiHHfleHCKOM cajMy, o6peo ce Ha KocoBy, nocjeTHBUiH yjeflHo h K h h h .1 0 3anHCH ca 0B0r nyTOBaH>a roBope o Ba3fla 6yjiHoj ByK0B0j 3HaTH*eji>H. »y ukpbh Ha KocoBy 3a6Hjbe>KHO je oh t h x jiaHa H3Met)y o c ra jio r - n>y.HH MaTopn (m. tjeue) Hoce BejiHKe CBHjehe (m. HHpaKa). n o p e a jeBaHtjejinje H3Hece jeaaH noeK H3 ojiTapa HapaMaK bcjihKHjex BouiTaHHjex CBHjeha (HeKe HHTaBe a HeKe HanajbeHe), n a pa3aaje jbyaHMa n o upKBH, Te hx 3anajbeHe aprcaiue y pyKaMa, KaKO y BpnjeMe HHT3H>a jeBaHhejiHja, tb k o h y BpnjeMe npHjeHOca. M H ora nejbaa, no CBoj npHJiHUH 6ojiecHa, k3ko y BpnjeMe jeBaHhejiHja t3 k o h y BpnjeMe npnjeHoca npH naaouie c rjiaBOM nony h oTHpauie ce oaeacaaM a, Kao h y Cp6njH u ito 6HBa. n o cBpuieTKy cjiy * 6 e HocHiue jiHTHjy H cnoa upKBe: HanpHjea jeaaH HOBjeK c 6apjaKOM oji upBeHe CBHJie (Kao BojHHK), 3a h>hm oko c to Jby/iH c flyrnjeM nyuiKaMa Ha paMeHHMa, 3a h>hm3 upkbchh 6apjaK, Ha KojeMy je c jeflHe CTpaHe H b c th H jinja, a c a p y re B03HeceHHje X p h c to b o , 3a OBHjeM CBeuiTeHHUH c nKOHaMa h KpcTOBHMa. MHorH cy y t o BpnjeMe nyuajiH H3 nyuiaKa. K aa (je) HouieH Tac n o upKBH, 6 ho je Ha H>eMy 3JiaTaH KpcT, KojH cy oko nnjeBHHue jbyan caMH y pyKe (y3HMajin) h jby6njiH c o6je CTpaHe, a ocTajinjeM ra OHaj Kojn je Tac h o ch o , Ha CBoje pyKe noziHOCHO Te ra jby6njiH. - H rp a h njecMa Kao h y JIh iih ; JbyaH y HJiHKaMa h to KaMa ca uiajioBHMa oko rjiaBe; 6pnjy rjiaBe Kao h y Cp6njH, TaKO h je a y Ha co<J)pe uiTa je Kojn flOHHO. M eTauie ce h KaMeHa h n y uauie H3 nyiuaKa. H ochm KOJia Hrpauie (cKanyhH npeKO paBHHiie no flBoje) KaKO o6oje »ceHCKO, TaKo h jkchcko c MyuiKHM. "BeBojKe H3 KocoBa Hoce Kocy y jejiHoj'njieTeHHUH c ynjieTH>aKOM hh3 jietja, a H3 IJeTHHe h H3 neT poB a nojba ynjieTy y H>y h c u ito upBeHO, n a je ocT par no BpaTy h ro p e n o Koce HcnpeKpuiTajy. HeTHHCKe Hoce Kane ca uiKOJbKaMa, h cajiaKe HMajy uiapeHHje. HoBaua cpe6pHHjex (o c o 6 h to UBaHUHKa) Hoce Bpjio MHoro, KaKo *eH e h tjeBojKe Ha hepaaHHMa h no KouiyjbH, Ha nojacy, KanH h caaaKy cnpH jea, t3 k o h Jbyun Ha jenepMaMa h KOTpHHHMa c n p n jea « . H a apyroM MjecTy 3a n n c ao je: » y UlH6eHHKy h y KHHHy »eHe Hoce oao3ro xajbHHy c TnjecHHjeM pyK3BHMa, Koja je aojbe Kao uy6e Heri0CTaBjbeH0, h 30By je KaMHMOJia«. 3aHHMajia ra je h 0BaM0uiH>a upKBeHa opraHH3auHja. »T pn MaHacTHpa (K p y n a, KpKa h flparoBH h) - h c th h c ByK - HMajy aBaHaecT napoxH ja, Ha Koja ce

’ /Jhhko <J>opeTHh, M a p rH H a jm je H3 OMHOca B y x a K a p a u u h a c JjaJiM aunjoM , PajjOBH, 1962/1963, cb. 4, 3 a jia p , 1966, 139-142 (ByK - J. M y ™ 6 a p H h y , B en, 7/19. VII 1844.). '°ByKOBa upenucKa, H. B e o rp a a , 1907, 474 (ByK - J. K o n H T ap y , C h jih t , 18/30. VII 1838). Y n . h f . /Io6pauiHHOBHh, ByKOBa nyTOBaH>a, K oB H e*nh, V, B e o r p a a , 1962, 99.

197

i u a j b y K a j i y I) e p H

3a

n a p o x e . T a K B H n a p o c n y n a p o x H ja , K o je c y a a jb e o a M a H a c T H p a ,

c je a e y M a H a c T H p c K H j e M K y h a M a n o n a p o x n j a M a h a a j y M a H a c T H p y H a r o f lH H y n o

26

4).

cp. h n o

12

A B H 3 H u a ( * e H C K o j a r H . e o a r o a H H e ) , a H . e M y M a H a c T H p H e j i a j e H H U iT a .

3 a B p e M e H a M J i e T a n K o r a o b h c y c e n a p o c n n o c j i n j e T p n r o a H H e M H je H > a jiH , a c a a c e H e M H je H > a jy . H o c T a j ie CB e n a p o x n j e H M a j y C B o je 6 p a T C K e (o n u iT H H C K e ) K y h e 3 a n a p o x e .

K a jiy l)e p K o jn je H a n a p o x H jH , a a je M a H a c T H p y

nope3,

n o H e u iT O * H T a h jiB H 3 H u a . C b h

n a p o c H y n p o j ie h e 4 H T a jy J b y flH M a n o T o p o B H M a m o j ih t b c h C B e T e B o a n u y , h c b 3 k h a a a e n o j e ^ H y flB H 3 H u y .

3a

t o hm

Eupa
y

ce a a je H a h c k h m

M j e c T H M a o a 05KeH>eHe r j i a B e

n o . . . « . 3 a H H M J b H B a j e H a j 3 a a h 3 a 6 H j i> e iu K a K o j a c e H e n o c p e ^ H O H e T H n e c j e B e p H o a a j i M a T H H C K o r n o a p y H ja . » M e jb a a Il l H 6 e H H K y a o c T a 6 e 3 o 6 p a 3 H a , h . n p . »ceHe n c y j y K a o M H o r n t o t o b o t o j ih , a h e K o ja t)e u a o k o

h Jb yan . - Ilp o c j a K a H M a a o c r a C B H je M r o jia . -

15

r o jiH H a c a

O a T p o r n p a a o C n j b e T a K e H C K H H > e B p j io h h c t o h jin je n o , a T a K O h y

C n j b e T y n o H a j B H i u e « . " O n a c K e c y , O H e B H flH O , h n p o H H U J b H B e h c j i h k o b h t c , y 3 t o h H e o 6 ja B J b e H e 3 a B y K O B a 5 k h b o t3 . C T o r a c a M c e h 3 a a p » c a o B H iu e H a H >HM a.

T pn roiiH He n 0T 0M ByK je o n eT y o b hm npejijejiHMa, Ha n p o jia 3 y Ka UpH oj T o-

p n HCTHHa. riyTO B ao je c jo i u aB o jn u o M P y c a , /jHM HTpnjeM M . KH>a5KeBHeM, CTapnh o m H3 JlHKe, h cnH caTejbeM HnKOJiajeM H . HaaeacflHHOM. H y o ajiacK y h y noBpaTKy nyTHHUH H3J10)KeHH CyMH>HHaBOj IipHCMOTpH ayCTpnjCKHX BJiaCTH. BjiaflHHO npeflCTaBHHuiTBO y 3 a /ip y p a 3 a c jia jio je 2. jyH a p a c n n c OKpy3KHHM HanejiHHUHMa y ^ a jiM a u H jn Hajia5KyhH hm a a oziMax ziocTaBe CBoja ona»caH>a o noMeHyTHM nyTHHUHMa, TaKol)e o JB. T ajy h A . M a*ypaH H hy. ycjm je,aH jia cy H 3Bjeuiha ca pa3HHx crp a H a : 06poB naH H H "By3ene y p u in h 06aBHjecTH 0 je 17. M aja a o c T a n o a p o 6HO o nyTHHUHMa n pncnjejiH M H3 XpBaTCKe, JB. T ajy h A . Ma>KypaHHhy » y ap y u iT B y C p6njaH ua ByKa CTe<})aHOBHha K a p a u n h a (x p o M o r) Kojn ce H3,aaBao 3 a H jm pcK or KH>H3KeBHHKa CTpaHu a « a T p a ra , HaBOflHO, 3a CTapHM HCTopnjcKHM cnncH M a naKO t o HHje OBaje y o n u iT e Tpa^KHO. O acjejiH cy y t o c t h o h h u h CTeBaHa CHM Hha - H acraB Jba - h ocTajiH c h>hm o k o caT y p a 3 ro B o p y o 6e3HanajHHM CTBapHMa. n o pyHKy cy h c k o BpnjeM e uieTajiH T proM h 06a ji 0M He H3a3HBajyhH HHKaKBe cyMH>e ap»caH>eM h pa3roB opH M a. H c k o jih k o caT a n o aojiacK y, OTnyTOBajiH cy nyT 3 a a p a - 3aB puiaB a H3BjecTHJiau. A h t o h h o OyMHC H3 KHHHa c a o n u iT a B a a a je M . KH.a*eBHH o jic h o k o a T p ro B u a H jin je B yjaTOBHha, a k o cy o c r a j ia flB o jn u a nyTHHKa, HHje, b cjih , M o ra o a a ao3H a. O m yTO B ajiH c y , HacTaBJba o h , 3opoM t o t jy T p a 3a 3pMaH>y, y npaTH>H » u . k. JiO B aua«.1 2 y ByKOBHM x a p m ja M a o c r a jia je KapTa .ZJajiMaunje, 3auHjejio c 0B0r nyTOBaH>a. M el)y BHiue noaByneHHx M jecra Ha H>oj 3ana*eM O K hhh , 3 a ,a a p , CKpaflHH h t a . ^BHje aeueHHje noTOM - HMao je Beh uapcKH opaeH O p a ib e Jocn4)a h 6 h o HjiaH BenKe aKaaeMHje - ByK je oneT Ha cnncKy »OHe KaTeropHje nyTHHKa« Koja je » b h co kom Hapea6oM « o a 20. jyHa 1853. o c r a jia n o a okom nojiH unje: n o a 6p. 7 jeaH e a o c r a Be ynncaH je Kao jio k to p npaBa, Kojn je npH cnno y 3 a a a p 23. cenTeM 6pa, a 27. OTnyTOBao 3 a K o T o p .14

6HJ1H cy

y /lajiM aunjH , y 6 p a ja jy h n Ty h H>eH cjeBepHH jiho, n p n 6 p a o je ByK flo c r a rpat)e, pa3HOJiHKe h 3aHHMJbHBe. TeuiKO je pa3JiyHHTH Kaa je h KaKo OHa ca6paHa: H en ocp eaho hjih npeKO npnjaTejba; jo u i je Teace naK, y 6jiH3y n eaeceT xHjbaaa pnjenH H>eroBor PjenHHKa yTBpziHTH uiTa je CBe H3 OBor Kpaja, noroTOBO rjy e to oh H3pnjeKOM He Ka*e.

" BecejiHH MajKaHOBHh, ByKOBa rpal)a y: PacnpaBe h rpaha, CpncKn eTHorpaipCKH 36ophhk CKA, I, Beorpaa, 1934, 72 (6p. 40), 76 (6p. 53), 71 (6p. 33 h 35). 1 1 JeBTO M hjiobhIi, Jema nocjeTa H>eroiuy 1841. rosHHe, PajiOBH HHCTHTyra J A 3Y y 3aupy, cb. 11, 3arpe6, 1955, 316-317, 312.
11 ApxHB C p n cK e aKaaeMHje HayKa h yM jeTHOCTH (ACAHy), 3a6H JbeuiK a 0 npBOM, Op4>eJiHHOBOM EyK Bapy.

8552/48a (4). Ha nojiehHHH

bh h .

" A p x H B C K a r p a t) a 0 B y K y K a p a u n h y 1813-1864, n p H p e /iH O np Tojiy6 / J o 6 p a i i i H H O A p x h b Cp6nje, Eeorpaji, 1970, 531-533 (4>aKCHMHJi H3M ef)y crp. 528 h 529).

CeM noaaTaKa o uihphm noflpynjHMa, E ^kobhuh, P3bhhm KoTapHMa h K ocoBy Ha npHMjep, ByK je y PjeiHHKy (1852) a a o h BHuie OBaMOUiH.HX TonoHHMa, Kao: Ea6hh f ly 6 , EeHKOBau, EpH6Hp, )K erap, 3aaap , 06poBau, riepyuiH h; pnjeKe 3pMaH.y, KpKy, KapnuiHHuy, KocoBHuy h OpaoBaMy; njiaHHHe /JaHapy h Tpe6anHHK; Boflonafl Ty6aBHuy 6jiH3y KHHHa; H3Bop C onoT; MaHacTHpe flp aro B H h , KpKy h K pyny.

Y3 no6pojaHa MjecTa, ceM CTaHaapaHHX, aocTa ca*eTHx noaaTaKa, hcthu8 hh cy, no npaBHJiy CKopo, ocrauH HeraaiuH.Hx yTBpaa. A fle6ejbaK h noarpalje Henocpeaho cy o n n c a H H Kao »3HflHHe«. 06jauiH>eH>a HHjecy p a H rn p a H a 3HanajeM oapeflHHue. 3aaap, Ha npHMjep, caMO je hmchom Ha3HaneH, 6e3 TeKcra Ha HaiueM je3HKy; Ea6HH fly 6 naK aaT je uinpe: noMeHyTa je h KpMMa y H»eMy, cjehaH>e 3auHje.no Ha npnjaTaH ByKOB 0flM0p y H>oj, a HarjiameHO a a je Ty 6njia HeraauiH>a Met)a npeMa TypcKoj. K hhh, c apyre crpaH e, HHje yonuiTe yBpuiheH, KaKo ce, HCTHHa, BHiue nyTa noMHH.e y3 apyre pnjeHH. HacynpoT KpKH h KpynH, flparoBHh je npeacraBJbeH c BHiue noaaTaKa: 3pMaH>a je, oneT, ao6HJia 3HaTHO Behn npocTop Hero KpKa hta. noTnyHHje, 6e3 cyMH>e h 3aHHMJbHBHje, OBaj Kpaj je 3acrynjbeH couhojioiukoeTHorpa(j)CKHM nojMOBHMa y n0MeHyT0M anjejiy. 3HaneH>HMa pnjeMH Bjiax ( cthhmkom - y HcTOMHoj Cp6njH, h BjepcKOM, norpflHOM - y Eochh) ByK je floaao h 0 BaauiH>e, counjajiHO HarjiaiueHO, 3HaneH>e pnjeMH KojoM BapouiaHH Ha3HBajy »HTejbe cejia, npnaajy chhohhm MopjiauiTBa. »PnjeM oBa Bjiax oh3mo HHje HHKaKa nopyra« - yKa3yje ByK - »jep h caMH BjiacH 3a ce6e peKy, H .n . Kaa ce KaKaB npaBaa aa KaKBora rocnoflHHa HHje aoMeKao h yr0CTH0 Kao u ito Tpe6a: ’OnpocTHTe, rocnoflHHe, mh cmo Bjiacn, y BJiauiKHjeM KyhaMa ob3ko ce jkhbh’.« nojaM 3 a a p yre y PjeiHHKy HcnyH>eH je HajBehHM anjejiOM ca3HaH>eM ynpaBO H3 0B0r Kpaja. yno3Hao ce c hckhm TpH(J)yHOBHheM H3 PnhaHa - cjehao ce ByK 6opaBKa Ha KocoBy - Kojn HMa »uie3fleceT h flBoje Hejba/iH, Mehy KojHM je TpHHaecr aceHa c My*eBHMa h flBHje yaoBHue. O Eo>KHhy h o kpchom HMeHy h Kaa Kora *eHe, cacTaHy ce cbh y Kyhn, a oh3ko *HBe no n j i a H H H H h no nojby, a crapjeuiHHa noHajBHiue y MJiHHy. OBa Kyha HMa oko xHjba/iy h HeTHpn croTHHe K03a h OBaua, a o n e a e c e T roBeaa h HeTpHaecr KOH>a, a njiaha Ha roflHHy flBafleceT h jeaaH Tajinjep TpaBapHHe h oko TpHfleceT Tajinjepa y HMe aeceTKa«. Cjihkob h to je o6jauiH>eH>e h pnjenH rnaBapnHa Be3aHe ynpaBo 3a EeHKOBau. »npHnoBHjeflajih cy mh y /lajiMauHjn« - h3hoch ByK - »aa je y cejiy EeHKOBuy Kafl je OHflje 1817. roAHHe floiuao hecap <l>paH>o, HeKaKaB cnpoMax CTapau BHKao npHcrajyhH 3a H>HMa: ’Tiecape, ocnjeuH mh rjiaBy.’ TiecapeBH cy ra MJiat)H H3HajnpHje tohhjih, a Kafl ra hecap ona3H, oh pene: ’IIlTa BHHe OHaj HOBjeK, nycTHTe ra aMO.’ Kaa hecap fl03Ha uiTa crapau BHHe, 3anHTa ra 3auiTo fla My ocnjeHe rjiaBy, a oh My OflroBopH; ’Jep He Mory njiahaTH r a a B a p H H e ’. OHfla ra hecap onpocrH aa He njiaha rjiaBapHHe aok je rofl jkhb«. OflaBfle je jaMaHHO h pnjen Tpa B a p n H a , CBojeBpcraH flp>K3BHH nope3 Ha croKy »Ha K03y 3 1 /2 Kp., Ha OBuy 11/2 Kp., Ha roBene 3 Kp. a Ha KJbyce HHiuTa«. jeflHO oa iuecT HaBefleHHx 3HaneH>a pnjeHH KaMeHHua Be3aH0 je 3a 3aflap: Ty ce »TaKO 30Be * h tHa Mjepa o a KaMeHa, Koja ce He hoch Hero crojH Ha MjecTy rflje ce * h t o npoflaje«. Onnc n p n o p y m a , ByK je ao6h o oa CBor 0 Ba.M0 uiH>er npHjaTejba, JepoTeja KoBaneBHha.ls H>hx ce a o th h c h y o6jauiH>eH>y y3 ta p o H u e . H3 KoTapa cy h pnjeHH KpacH H (Tako >KeHe 30By fljeBepe), <pyuiTaH (aho HOuiH>e) h T pecK aB au (ByK je OBy pnjen caMO Ha3H3HHO; H>eHO o6jauiH>eH>e flaTO je tck y T3B. »flp*aBHOM H3flaH>y«, no CBoj npnjiHUH

“ ACAHY, 8025/2 (y 3 nncM O ByKy, 3 a a a p , Ha fly o B e 1845). O J. KoBaHeBHhy h ByKy nonnpo<j). M h j i c h k o neK H h Ha M ehyH ap0/iH 0M cjiaBHCTHHKOM u e H T p y (JepoTej KoBaneBH h - ByKOB n p n ja T e jb H3 a a jiM a u H je , HayHHH cacraH aK cjiaB H cra y ByKOBe a a He, Eeorpafl, 12/1982, cb. III, erp. 129-139).
h h o j e HCupnHO caonuiTeH>e

199

3ac.nyroM C. M aTaByjta, Kojn je pa/iH npoBjepaBaH.a pMjenn H3 obhx KpajeBa ao6ho h njiaheHo oflcycTBo).1 '’ M pnjen KpuireHnpa ByK j e npBn n y r nyo y 3 a jjp y .17
M e l ) y X H J ta f l y K o p e c n o H j i e H a T a B e o M a p a 3 r p a H a T e B y K O B e n p e n H C K e T aK h x j e H3 aapcK H

nBanece-

0B 0 r

K p a j a . T o c y : C n H p H f lO H A j i e K c n j e B H h , C B e u iT e H H K ; M B a H B p M H h , 3 a -

K a T H x e T a h n p o < } ) e c o p ; J o c h < )) B a j ie H H H h , o 6 p o B a M K H n p e T y p ; r a 6 j i e H H , J i a j -

t 3 h t H 3 3 a a p a ; M a T H j a " B y p H h , T p r o B a u h n p e .n c je .n H H K I l p a B o c j i a B H e o n u i T H H e y 3 a a p y ; T e p a c H M 3 e j i H h , K p y n c K H M O H a x , a p x H M a H x ip H T ; C T e (} )a H K H e * e B H h , a p x H M 3 H a p H T M a H a c T H p a K p K e , K a c H H je e n H C K o n ; J e p o T e j K o B a M e B H h , a jiM H H H C T p a T o p 3 a a a p ckh h H ry M aH M aH acT H pa flp a ro B H h ; A h tc K n > H )K a p a B pahe B aT apa; 5K ynH H K ; J e p o T e j K y3 M aH H h , n p o ({ )e c o p h ypeaH H K M a je p , 3aaapcK H enncK on n 0T n y K 0B H H K ; a a jiM a T H H C K H ;

3ope
Jocnn

JJajiMarHHCKe;
M pK H ua,

boahm kh

M yT H 6apnh,

M c a n ja

O j i y j n h , e n H C K o iiC K H n p o T O h a K O H h K J in p H K a jiH H n p o ^ e c o p y 3 a a p y ; O p H a p H x O p e u i K O B H h , a ! ) y T a H T r e H e p a j i a M a M y j i e h 3 a a p y ; /^ H M H T p n je r i e p a 3 H h , H a M je c H H K ; n r y M aH K p y n c K H h p y c K H n e H 3 H O H e p ; a p B o * H ^ a p n e T p o B H h , n p a B H H K , n n c a u h i i o j i h t h M a p ; T e p a c H M I J e T p a H O B H h , 6 o k o k o t o p c k h e n H C K o n , 6 p a T i t e r o B , T a K o f te n n c a u ; l l e T a p n p e p a a o B H h , jia jT H a H T h n je c H H K ; a p J y p a j I l y j i H h , f l n p e K T o p 3 a a a p c K e rH M H 3 3 H j e ; A H flp n ja C T a 3 H h , n n c a u ; C n M ey H T p K y jta , ap x H M a H ap H T h aaM H H H C T p aT o p e n a p x n j c K H ; J a K O B T i y a H H a , y p e flH H K j i H c r a

Osservatore dalmato

h < I )p a H e IjB H T K O B H h . y

C B eM y - a e c e T a K n p n n a flH H K a K J i e p a , a B a T p r o B u a , o c T a j i o - H H T ejieK T y a jiH H h m h h o b -

hhhh , n o H a j B H i u e , p a 3yM JbH B O , H3 3 a a p a . I lp e n H C K e h> hxobc pa3JiH M H e c y n o o 6 H M y : o a ohhx c jeflH H M hjih a B a nH C M a a o 6 p o jH H j n x ( M . B p M H h a h J . K o B a n e B H h a ) . P a3H O JiH K a c y h n o c a a p * a j y . H a jB H iu e j e y H>HMa p n je M o npeTnjiaTH H a B yK O B a / y e j i a . M p a 3 y M jb H B o . y Tpa»ceH>y n p o h e 3 a CB oje KH>nre, B yK c e , B H jy e jiH cmo, o a p a H a B eh 0 K p e H y 0 obom n o a p y M j y , c p a3B H jeH H M T p r o B3MKO-3aHaTJIHjCKHM CTajie3KOM , C j o i U 6 y jH H jH M KJiepOM H HHHOBHHIUTBOM, Ca * H B J b e M K ojn j e , n o p n je M H M a J. K o B a n e B H h a , »je3H K h H a p o a H O C T CBojy c a H y B a o « , 18 K o je M y j e , aaK Jie, b ^ k o b c k h a y x H a p o a H e c a M 0 C B 0 jH 0 C T H M o r a o y n c r H H y r o flH T H h k o j n h e c e t h x a e u e H H j a , K p o 3 »H apojjH >aM K H « n o K p e T o n p n j e T H Tyt)H H C K oj n p e B J ia c T H ,
e K 0 H 0 M C K 0 j h K y jiT y p H o j. ^ a j e ByKOBO ; y e j i y y n p a B O T a K o h c x B a h e H o , n o T B p a a c y jia c K a B e p n je H H coH H H >eH H ja

jeaHor

o a O B flau iH >H x

H>eroBHX

K o p e c n o H f le H a T a .

»M3

B H iu e B a u i n x

-

n H iu e M y

IJ.

A jie K c n je B H h 1 8 3 7 -

C M a r p a M a a B a c j e c y ; i 6 a o 6 f la p H J ia

f l a HHHHTe

Hecr

CBOMe p o f l ^ « . 1’ M

J.

T iy flH H a y K a 3 y j e : » B h CTe m h o t o p a ^ H jiH 3a k o -

P h c t H a u i e r H a p o a a , KOMe c r e o c t 3 b h j i h H e y M p j iy y c n o M e H y « . 20 I U a jb y h H M y I lo n H C rH M H 3 3 H jcK e KH>H3KHHue, a n p e K T o p r H M H a3H je, a p . J . n y j i H h o 6 p a h a c e B y K y »K aH O H eyM 0pH 0M H C T pa3K H T ejby flO M o p o a H H X C T Bapnx h peB H O M n p o M H u a T e jb y H a u iK e KH>H3KeBHOCTH« n p e n o p y n y j y h H » f lO M O J b y 6 j b a « .21 M . B p n n h noacT H ne ra H a HOBe K H >nre.22

ce y h c to

B p n j e M e 3 a H > eroB e KH>nre

36or H>eroBor

TpaacH

p a H H ja B y K O B a H 3aaH >a 3 a C B o je n p e T n jia T H H K e h M p K H u a B e j in n a H > ero B y » B p n a H O C T « y CBeM y H acraB K y n H iu e : » H a p o a H H a y x k o a

A J.

» i u t o c e H a p o a a h H H c r o r r o B o p eH > a T H H e«. y

H a c H a n p H j j y j e , x B a j ia B o r y , CBe 6 o j b e : h m b m o y 3 a a p y J l n n y (cjiaB eH C K y ), h cjiy3K 6eH e

1 4 CpncKH pjeHHHK, Tpehe (a p * a B H o ) H3jiaH>e HcnpaBJteHO h yMH 0 *eH 0 , Bnorpan, 1898 , X X V I I I (»3 a o 6jauiH>eH>e hckhx Hapo;iHHX penn H3 /lajiMaunje h UpHe Tope XBajia npnnaaa r.r. C h m h M aTaByjty, KH.H3 KeBHHKy h JB. j 0 BaH0 BHhy, npo<})ecopy h MjiaHy o a 6 opa 3a H3/iaBaH>e ByKOBHX cnnca« - H CT3K J1H Cy npnpehHBaHH n . "BopheBHh H Jby6. CTOjaHOBHh).
” II o 6 p o j a H a o6jauiH>eH>a bha. y
M a.

CpncKOM pjeHHHKy ( 1852 )

n o a o a r o B a p a j y h H M pnjeMH-

ACAHy, 8 0 2 5 /3 (ByKy, 3 ajiap, 30 . VII 1845 ). 1 5 ByKOBa npenncKa, VII, 487 (ByKy, 3 anap, 15 . V II 1837). 2 0 ACAHy, 8141 (ByK y, 3 ajiap, 29 . X I 1851 ). 21H cto, 8325 (ByK y, 3 aaap, 6. X II 1859 ).
'•

" A h ji. r a B p H J i o B n h , J je ce T nnca.\ia H b s h b E p n n h a B yK y IU t. K a p a u n h y , rp a l)a 3a noBHecT KfbmKeBHOCTH xpB3 TCKe, kh>. V, 3a rp e 6, 1950 .

200

HOBHHe aajiMaTHHCKe c noneTKOM TeKyher MHceua y TajinjaHCKOMe h HameMy j e 3 H K y . M H orn cy ce no Heurro ojj6auHUH JlauMaHCTBa, CTajiouie ynHTH h j i h p c k h h CTapaTH ce 3a HapojiHO npocBHTji.eH.e«. H a Kpajy n p e ju ia * e ByKy jja npeoiTaM na CBoje JJaHuu e.23

npH3HaH.e OBe BpcTe ByKy 3auHjejio je HCKa3aHO h n o x B a j ia M a H>er0B0M jyejiy h no3HHHMa jia nocjeTH OBe KpajeBe. »A ko Bac jih h h o h He no3HaM, - o 6 p a h a My ce n e Tap npepajioB H h - jiocTa CTe mh h hhcjiom Hapojiy cjiaBjaHCKOMe no3HaHH no HeyTpyjiHBHX jiHejiHX B auiera 3JiaTHora nepa«. Y HacT3BKy mojih ByKa jia My cKynjba npemnaTHHKe Ha 36npKy njecaMa nepBeH uu, H3BHH.aBajyhn ce npHTOM iu to jy Kao Cp6h h , h3 pa3JiHHHHX y3poKa, He uiTaMna hHpHJiHuoM. »CBaKOMe HenpncTpacTHOMe hoBeKy - 3aKJbynyje oh - 6 h t he CBejejiHO hjih OBa hjih OHa 6yKBHua, caMo aKO je u ito BajbaHora n o ji h.C3hhhm ojihcjiom «. IleTHaecTaK rojiHHa n0T0M, y3 6jiarojiapH ocT 3a PjeHHHK, no3jipaBHhe oh ByKa »Kao CTapHHy h CTapeuiHHy H aiuera KH>H>KecTBa«.24 ByKOBy nocjeTy npH*ejbKHBao je c HCKpeHHM rocrojby6jbeM BJiajiHKa C. KHe*eBHh (h y K oTopy h y 3ajipy).2 5 H a Hamy »pyjHor BHHua jiajiMaTHHCKor« h jia Mano »CKyna BecejiH 6yjieM o« npH3HBao ra je h O p. OpeuiKOBHh - n a he 33thm - HacraBjba - 3ajejiHO c h.hm »Kyji ro ji BaM jip a ro « . H HeKOJiHKa Mjeceua 33thm 30Be ra Jia ce »CKyna« npouiehy.“ y npenncuH HMa h He Majio ja jia ita Ha panyH HexaTa 3a KH.nry: o c k ^ jih o c t h He3HaH.e HCTHHy ce Hajneiuhe Kao pa3Jior 3a t o . »K oji Hac C p 6 a h XpBaTa« - ja jia ce T. neTpaHOBHh Ha MajiH 6poj npeHyMepaHaTa - »He rjiejie Ha yHyTpauiH.y ueHy KH.Hre, Hero Ha njiaTy Koja ce 3a H.y HuiTe«.2 7 C jih h h o o6jauiH.eH.e jiao je h J. MyTH6ap n h y Be3H c npeTnjiaTOM nojipyHHor My CBeuiTeHCTBa Ha PjenHHK: He Mory ce, bcjih, H>HMe KOpHCTHTH, je p He 3Hajy HeMaHKH H JiaTHHCKH, a »K TOMy T3KO cy CHpOMaCH Jia jejiBa h HajHy5KHHje KH.nre KynHTH M ory«.28 H e jejiHOM ce OBjiauiH.H KopecnoHjieHTH o6pah ajy ByKy c ojipeheHHM MOJi6aMa: T. 3ejinh »cejiH jia My ByK, y3 Harpajiy, pejiHryje » jk h b o to h h c« ;29 C. KHe>KeBHh h H. BpHHh 3ay3HMajy ce 3a HeKe MJiajinhe Kojn Hjiy y Cp6H jy;30 B. IleTpoBHh Tpa»cH 3aKOh h k J. X aijH ha;3 1 ncpa3H h uiajbe npeKO ByKa MOJi6y 3a »PycKy KaHuejiapHjy«;12 r . neTpaHOBHh r a mojih jia ce nocTapa 3a H»eroB MaHacTHp h jiocTaBjba HeKe KH»nre 3a KHe3a H MHTpOIlOJIHTa. 3 3 H ByK, c a C B oje c r p a H e , o 6 p a h a ce h .h m 3 3 a ycjiyre: y Be3H c a n p e T n jia T O M Ha H .e ro B e K H .H re, c a H a6 aB K aM a c p 6 y j b a ; c nojiauHMa 3 a eTH orpa(j)C K H a T j i a c jy * H 0 C J i0 BeH C K or 5KHBJba h t j i . H e pnjeTKo h ByK je

J. n y jin h My je, BHjijejiH

cmo ,

jio6Hjao h y3jiapja oji CBojHx npnjaT ejba c 0B0r nojipyHja: ji0CTaBH0 nonHC KH.nra CBoje rHMHa3Hje; J. KoBaneBHh

2 3 ACAHV7 , 8080 (ByKy, Bojjnue, 20. III 1849).
H cto , 8045 (ByK y, 3 a jia p , 10. IV 1846) - BHiue nyTa je npeuiTaMnaHO. f l p y r o nncM o n a K caMO y npenHcy caHHH>eHOM K pajeM n p o u u io r 3a JyrocjiaB eH dcy aicajieMHjy 3HaHOCTH h yMjeTHOCTH (ACAHy, 8552/256-V/XXXV). 2 1 H cto , 8208/3 (ByK y, 3ajiap, 20. IX 1863). 2 6 ByxoBa npenncKa, VII, 478 (ByK y, 3ajiap, 26. V 1837); yn. h <rrp. 481 (ohcmo H3 KoTopa, 8/20. XI 1837). 2 7 ACAHy, 8146/1 (ByK y, 3ajiap, 3 XII 1851). ” H cto , 8136 (ByK y, 3ajiap, 19. X 1851). *• B vkobb npenncKa, III, 532-538 (ByK y, 3anap, 29. VI/9. VII 1820). y ByK OBOj npenncuH c J. KonHTapeM HMa BHiue noMeHa o TOMe. KonHTap je 6ho cicjioh jia ByK o6aBH Taj nocao. 3 0 ACAHy 8208/2 (ByK y, 3ajiap, 24. I 1853). PnjeH je o hckom BopTyjiaHHhy. A. TaBpHjiOBHh, 270 (H. BpHHh y nH C M H M a H3 3ajipa oji 11. IV 1851. h 7. VIII 1851. 3ajiarce ce 3a jjBojHuy Mjiajiuha; jejiaH o j i h .h x 6 h o je BorjiaH JT>y6Hh). 3 1 ACAHy, 8068/1,2 (ByK y, 3ajiap, 10. XII 1848). 3 2 ByKOBa npenncKa, IV, 180 (ByKy, 3ajiap, H3bophhk...) 3 3 ACAHy, 8146/6,7 (ByK y, 3ajiap, 9. I 1859. h 26. I 1861).
o n y BaHO je

2 3

201

h o6jauiH.eH»e 3a o6Hnaj »n pn opym e« (o6jaBibeHo y PjevHHKy)* 4 r . IleTpaH. Ojiyjnh a o c T a B J i . a j y M y rpal)y 3 a Beh n o M H H > a H H ETHorpa<J)CKH aTjrac: n p B H - K a p T y / ^ a j i M a u H j e , ” apyrn - on nc h c k h x MjecTa.36 o TOMe ce CTapa h H. BpHHh.3 7 noacjeTHMo ce y OBaj nac aa ce y ByK0B0j ocTaBHHH Hana3H Kpahn onnc »3aropje, FIpoMHHa h n e T p o B o nojbe«38. ByK TaKoIje y3Bpaha: rnajbe KH>Hre Ha aa p 3aaapcKHM hhhobhhhhm 3 Majepy h P a6jieHuy, 3auHje.no 3a HeKy n p e a y c p e T j b H B O C T H>HXOBy;39 n ovta*e TaKot)e H. BpHHhy aa ce flOMOTHe »npo<j)ecype«.40 JeflHOM pHjenjy, ByKOBH oa h o c h capanH>a ca »HTejbHMa 0B0r Kpaja 6njia je nocra acHBa, h 060 CTpaH0, 6ecyMH>e, KopncHa. AaMHHHCTpaTHBHO-nojiHTHHKO cpeflHuiTe /JajiMaunje, 3aaap je to 6 ho h y KH>H*eBHO-KyjiTypHOM CMHCJiy. HeKOJiHKa JiHcra H3Jia3HJia cy y H>eMy cpeaHHOM Tora BHjeKa: CpncKO-aajiMaTHCHKH Mara3HH, 3opa /jajiMarnHCKa, ruacHHK JjajiMarHHCKH, Gazetta di Zara h Osservatore dalmato. HeKH oix h> hx, 6e3 cyMH>e, 6 hjih cy H3pa3 h TyMan npo6yheHe »HaponHOCTH«, ByK - Mjepnjio en oxe h MaHaaTop HCTopnjcKHX Hajiora CBora BpeMeHa - HHje, ohhto, Morao ocraTH no CTpaHH na>KH>e h> hxobc. no6pojaH a rjiacHjia, BHiue hjih MaH>e, npaTe H>eroB pan, npeHoce H>eroBe TeKCTOBe, noap>KaBajy ra hjih ocnopaBajy y KojeneMy. ByKOBe je3HHKe norjieae, TeopnjcKH 6ap, noHajBHiue je CBojaTajio 3o p a najiMaTHHCKa: npHXBaTHJia je H>eroBO Hanejio »H hiuh Kao u ito roBopnui...« h ap6HTapcKy yjiory Hapoaa y je3HKy.4 1 CBoj crraB, MehyTHM, HHje h npaKcoM noTBpnnjia: HecnrypHa y je3HKy, oHa ce onpeaHjejiHJia 3a T3B. »KopnjeHCKH« npaBonnc. H PyKaBHHa H a n Me h TeopnjcKH ce 3a h> 3ajiarao, HCTHHyhn npHTOM *ejby a a h »C p6n ycBoje jiaTHHHu y«, jep HOHaKO, hcthhc, nojioBHuy h>chhx nncMeHa Beh ynoTpe6jbaBajy.4 2 C kjioh ByKy H H a n e , ypenHHK 3 o p e orjiatuaBa II KH>nry H>eroBHx njecaMa,43 a 1848. ycryn a CTpaHHue CBora jiHCTa H>er0B0M CTapoM npHBp>KeHHKy, H. Epjinhy y Be3H c H o b h m 3aBjeroM: oaajyhn 6e3pe3epBHy noxBajiy ByKOBOM j e 3 H K y , peueH3eHT CMaTpa na 6 h cbh h> hmc MopajiH nncaTH. Bejinna h H>eroBo npeBOiiHJiauiTBO. nopeaehn ra c KaTaHHHheBHM npeBonoM, 3aKJbynyje a a je KaTaHHHh »npa3H y cjiaMy MJiaH O B nh h

- njecMy

34 C pncK H pjeiH H K , B en, 1852 ( n o a t o m pHjeHjy). 33 Yn. H an. 14. " A C A H y , 8280 (ByKy, 3 a a a p , 20. III 1858). » I U t o ce THne o n n c a T p n jy n p e jie jia « ByKOBHue, K o T a p a h noaropja - n n u ie o h - »MHoro caM Mopao m h c j i h t h h p a c n H T H B a T H . nocjinje Hero caM r a t e k o CKpnHO, nojiH H o caM r a j i b o h u h r o c n o a e , Kojn j io 6 p o no3H ajy Hauia Mjecra...«. Onnc je ynyheH Ha ByKOBy MOJi6y, 3aunjejio y Be3H c noMHH>aHHM eTHorpa<J>CKHM aT JiacoM . 17 A. r aBpHJiOBnh, h 3 b . jije jio , 277 (H. EpHHh, ByKy, 3a;iap, 4. X 1858). Floaaun rjije ce roBopn na h u a . 06yxBaheH h o t o k KpK.

38 A C A H y, 8552/251. ** y 3 3axBajiHocr 3a KH>Hry Kojy My j e ByK nocjiao, 3aaapcK H noTnyKOBHHK n H i u e 1857. ,aa h e y H>oj HahH HOBy n o 6 y a y 3a y n e H > e jin j e n o r c p n c K o r je3HKa HHjn H a p o a nouiTyje. (ApxHB CAH y , 8269); nHCMO jia jT H a H T a Ta6jieHua H3 1861. y h c t o m je apxHBy n o a 6 p . 8355. 40 Bha. T. H o j i a K , 3 o p a jjanMaTHHCKa (1844-1849). IlpHJior npoynaBaH>y KH>H*eBHocTH MjiHpcKor noK peT a y /lajiM au H jH . - 3 6 o p h h k OHJio30<J)CK0r <})aKyjiTeTa, B e o r p a a , 1959, kh> . IV -2, 359-414. 41 A. ra B p n jiO B n h , HaB. jjje n o , 275 (ByKy, 3 a a a p , 10. VII 1855). » J o u i 12. o * y jK a TeK ron. 6 h o caM o jia 6 p a H Kao npo<j>ecop, n o B a u io j %ejbH, c r a p o c jio B . je3HKa... npH M H Te M oja c p jia n H a
3 a x B a jb e H > a Ha npH nopyneH >a y H H H > en a 3a Me TajHHKy MHHHCTpa T y H a« .

42 H jin a J b y 6 y u i K H P y K a B H H a , H e u i r o o c e p 6 c K o jjiH T e p a ry p H , 3 o p a jjajiMaTHHCKa, 1 /

1844, 6p. 13, 100-102. 43 H c t o , 6p. 35, 280 (O čjaBJbeH e).

th o « ap * e h w ce aocjiobho H3BopHHKa.“ C a p y re crpaH e nan HHje a a o MjecTa ByKObom nHCMy H»eMy ynyheHOM ynpaBo. IloBOfl My je 6ho TpBeH»e 3o p e c TajeBHM npaBOnHCOM. A ko t o hhhh y HmneKHBaH>y 6ojber - iiHiue My ByK - HMa npaBO h hck ce flp*H T o ra; yKOJiHKO naK jkcjih a a ocTaHe npn nocrojeheM, o n j a je 6oji»e 3arpe6anKH fla npHMH. Ha.ua ce, ao a aje, a a he KpajeM Te, 1847. h caM »noKa3aTH o rjie a hjih npo6y ofl HOBora npaB onnca h HaHHH nncaiba 3a Jy>KHe cuaBeHe 3aKOHa pHMCKora«.45 MhcJIH, Kao HITO BHflHM O, KOje he TpH rOflHHe IIOTOM, HahH H3pa3a y n 0 3 H 3 T 0 M »KH»H5KeBh o m ao ro B o p y « o 3aje^HHHKOM h je/iHHCTBeHOM KH»H*eBHOM je3HKy h npaBonHcy. HanejiHO aajbe oa ByKOBHx npaBonncHHx craBOBa 6hjio je rjiacnjio H»eroBnx cyHapoflHHKa, Cp6cico-jiajiMa thhckh Mara3HH, npoTHBaH h npaKTHHHo h TeopnjcKH H»eroBoj »6yKBHUH«: y HauHOHajiHHM oKpajuHMa h MaH»HHaMa TpaflHunoHajiH3aM je

BHuie HarjiauiaBaH, noHMaH yocTajioM Kao HeKa BpcTa oa6paM6eHor HaunoHajiHor MexaHH3Ma. HacynpoT TOMe, no je3HKy cbom h rpat)H Kojy je aohocho, 6ho je BeoMa 6jiH3aK 6yKOBCKOM flyxy. /Jo pa3HJia*eH»a je A0Jia3HJi0 BHiue Ha TeopnjcKOM njiaHy, noHajBHiue y TeKCTOBHM a B. neTpaHOBHha, je/iHor oa ypeaHHKa h rjiaBHor KpHTHHap a H»eroBor. YrjieaaH npaBHHK, eBponcKH y3 to 06pa30Ban, oh je y je3HHKO-npaBOiiHChom nHTaH»y 6ho caM0CB0jaH h npoTHBpjenaH, He MHoro oapel)eH h oapeaJbHB. Bjih3aK ByKy y H»er0B0M npoTHBJi»eH»y no3ajMHiiaMa H 3 upKBeHOCJiOBeHCKor je3HKa h rpat)eH»y hobhx pnjeHH 3 a HayHHy TepMHH0Ji0rHjy, y hcth Max je ofljiyHHH iipothbhhk h H»eroBor Hanejia »Hhiuh Kao iuto roBopHiu«, yBjepeH a a oho, HenpHMjeH»HBO Ha Haui je3HK 36or H»eroBe pacujenKaHOCTH, boah »k mhotom H epeay«. H nje 3aTHM anjejiHO ByKOBe norjie/ie o npecyaH oj yji03H Hapo/ia h H>eroBor je3HKa y Hauioj kh»h3h, npH/iaBao je y TOMe BHiue 3nanaja cnHcaTejbCKHMa h rpaMaTHHapHMa, n0HCT0BjehyjyhH CTpaTHMHpoBHheBCKHM pjeHHHKOM Hapofl c npocTauiTBOM, 3ajia*yhH ce hctoao6ho 3a K H >H H ceBaH , o6pa30BHH je3HK, »BjepaH cBojcTBy nyHKora ro B o p a « . Ejihthcthhkh, aaKJie, cynpoTCTaBJbeH Hap0flH0M, HHje cxBaTHo cyuiTHHy ByK0B0r 3axTjeBa: a a je 5KHBOTBOPHO, je3HHKo ocjehaibe Hapoaa TeMejb je3HKa h fla, pa3yMJbHBO, npoBHHUHjajiHe HenpaBHJiHOCTH Bajba 0fl6 auHBaTH. C T ora CTaHOBHuiTa neTpaHOBHh je HecjiaBho nojieMHcao h ca 3opoM najiMaTHHCKOM, 3ajiarao ce, Haj3afl, 3a cthmojioiukh npaBonuc HaKO he y Mara3HHy n o*HBjeTH npHXBaTaH>e ByK0B0r npaBonHca h H>eroBe a3-

6yKe.“ KpajeM 40-thx roziHHa o6jaBJbeHa je y M a r a 3 H H y njecMa B. BpneBHha F lp o c T H p o a o jb y 6 a u c noMHpjbHBOM MHiujby o noTpe6H cjiore h TpnejbHBOCTH Met)y HauiHM cnHcaTejbHMa, OHa je 6njia H3pa3 h oapa3 H3BjecHHX, He h ycaMJbeHHx TaKBHx rjiacoBa y Haiuoj JiHTepaTypH, ajiH ohhto He h B yK O BCK H X pacnoJio*eH>a.
.-4 7

y oBoj ny6jiHKaunjH o6jaBJbeH je h npHKa3 ByKOBHX IlpH M jepa CpncKO-cjiaBenCKora je3HKa, T>opf)a Cpanha, H>eroBa pa3MHuubaH>a o je3HKy CTape cpncKe KH>H>KeBh o c th ycTBapH.4’ Joui HenocpeaHHje flOTahn he oh ByKa y pacnpaBH IlpaB onH c: r . B. K a p a u n h a n nncMO J. YBjepeH iia he ByKOB npaBonnc, BHiue HaMHjeH>eH CTpaHUHMa Hero AOMahHMa, Haj3aa no6njeflHTH Kao »HajjiaKuiH h npeMa CBojcTBy cpncKor je3HKa HajcxoflHHjH«, n p e a jia * e o h »Majiy pe<j)opMy« ByKOBe pecJjopMe: a a ce HaHMe 3aflp*e jepoBH Ha Kpajy HMeHHua pa/iH pa3JiHKOBaH>a h>hxobhx poaoBa; 33thm aa ce yMjecTo

4 4 (HrH>aT, BpjiHh) C Tap« B e rlic h , KH,MxeBHOCT, 3opa jiajiMaTHHCKa, V/1848, 6p.
14, 54-55. 4 1 IlocjiaHnua A m y Ky 3 MaHntlyy 3ajjap,
S la v is c h e B i b lio th e k , B e n ,

I, 1851, 90-96.

ByK y 3

to HanoMHH>e: » O B a j e n o c jia H H u a Ha3HaneHora ziaua h ro/iHne (21/9. VI 1847) nocjiaHa AHTy K y 3M aH H hy h 3HaM 3 a unje/io jx & My j e ziouiJia y p y K e , ajiH 3auiTO j e HHje xtho HauiTaMnaTH, to oh 3Ha«.
4 ‘ JoBaH flepeTHh, AjiMaHacn ByKOBOr jio6a, H h c th t^ t 3a KH>H*eBHOcr »ByK Kapaunh«, Beorpa/i, 284-286. 47 J h o 6 H T e j i b n p o c B e iu r e H H S i , 3a/iap, 1839, k h >. IV, 111-114. 4 * Mcto (Mara 3 HH cp6cKO-jiajiMaTHHCKH), 1859, k h >. XVIII, 145-151.
h

yMeTHOCT

203

joT e yB eae KpaTKO i (aaHauiH.e JiaTHHHHKO i), 3axTjeB KOMe cy ce npHKJiaH>ajiH h hckh ByKOBH cjiea6eHHUH (A . ZlparocaBji.eBHh h a p ) h, Haj3aa, jia ce yHecy jb h h >, u it o je y ByKOBHUH Beh 6 h jio .‘”

iJoaajM o, Ha Kpajy, a a je y Mara3UHy ByK o>KajteH Ty*6ajiHHOM H3 H»eroBor crrapor 3aBH naja, Kojy je 06jaBH 0 oaaH H My capaflHHK ByK. F IonoB H h .50 H h ocTajiH jih c to b h HHjecy ocTajiH rjiyBH y oflHocy Ha ByKa. y Gazetta di Zara H 3aiujia je o6aBH jecT o ByKOBOM Hobom 3aBjery: na ce HaHMe MO*e a o 6 h t h y KH>H3KapH » B p ah e E aT ap a« . ^BH je 6HJbeiiiKe, o6jaBJbeHe paHHje y hcto m jiHCTy, THHy ce ByKOBe Khepn: H>eHor n p n c y cT B a Ha C jiobchckom 6 a jiy y Beny h H.eHe jiHTorpa(})Hje Kojy je H 3 p a a n o no3HaTH yMjeTHHK, T a6 p n jeji fleK ep . 51
HaKO h e ycrynaTH CTpaHHue h III. CTapneBHhy, ByKy HHane HeHaKJiOHOM,
hhk

rjiac-

/jajiMaTHHCKM5 2 npeHOCHO je h ByKOBe cnHce: ffp B y h JJpyry ro/jHHy BojeBan>a Ha

aaxnje?3 Kao

h o rjia c Ha H.eroB PjenHHK,54 y H,eMy je H3aiuao h noxBajiHH oa3h b III. Jby6H ha o ByKOBHM, Beh noMHH>aHHM n p H M j e p H M a .ss

y cbom jiHcry Osservatore dalmato J. TiyziHHa, npeBOflHJiau h nonyjiapH3aTop HauiHX HapoaHHX njecaMa, n p n r o B o p H o je ByKy u ito P je n H H K H H j e uiTaMnao jiaTHHHhom, u ito ra H H j e o 6 j a c H H o H a T a j i n j a H C K O M yMjecTo Ha jiaTHHCKOM, h Haj3aa, u ito ra je Ha3Bao C p n c K H p je n H H K . ' 6 To he iio h o b h th h y yBoziy y3 ByKOB oaroBop, Kojn je caap*aH y BapnjaHTH orjiaca Ha P je n H H K 3 a xpBaTCKO n o a p y n je .5 7 »Hyo caM«. nHiiie ByK - » aa rjyeKojn o a Hauie 6pahe Bjep03aK0Ha 3anaflHora 3a6aBJbajy OBoj kh>h3h, u ito ce uiTaMiia cjiaBeHCKHjeM cjioBHMa; rjyeKojH, u ito y H>oj MjecTO je3HKa jiaTHHCKora H H j e TajinjaHCKH; a rajeKojn H a j n o c j i n j e h u ito c a M je Ha3Bao c p n c K H p jen H H K . Ja mhcjihm a a cy obo CBe TaKO Majie MaHe a a no npaBan He 6h Tpe6ajio HHKora fla oaBpaTH n a je He y3Me. HcTHHa, zia je OHa, no ohomc u ito je y H>oj, CBHjy JbyaH Hapojia Haiuera 6e3 pa3JiHKe Bjep03aK0Ha, ajiH ja , Kao Cp6HH Bjep03aK0Ha HCT0HH0ra, h h th caM je Morao flpyKHHje H33BaTH, h h apyrnjeM cjiOBHMa urraMnaTH. Ochm Tora, cbh roTOBO HauiH KH>H*eBHHUH Bjep03aK0Ha 3anajiHora no3Hajy h cjiaBeHCKa cjiOBa, a 3a OHe, Kojn 6 h ce aecnjiH j j a h x joui He no3Hajy, 6Hhe y noneTKy HcnopehaHa cjiaBeHCKa cjiOBa c jiaTHHCKHMa h H>eMaHKHMa, no neMy he h x c b 3 k h MohH no3HaTH 3 a j e / j a H j j a H . K a a cmo O B a K O p a 3 f l H j e j b e H H H a a B a Bjep03aK0Ha, h no T O M e k h > h * c b h o c t Hauia H a a B o j a cjiOBa, m h 3aca,a HHiuTa KopncHHje H e m o j k c m o h h h h t h , Hero a a rjiejiaMo h a a ce Tpy/iHMO a a 6 h c m o kh>h5kcbhh je3HK cacBHjeM H3jeaHaHHJiH, na cbh na. h h t 3 m o Kibnre h jeziHHMa h jipyrHMa cjiOBHMa HauiTaMnaHe, oa npHJiHKe Kao u ito H j c m u h h h Tajy KibHre HauiTaMnaHe h jiaTHHCKHjeM h H>eMaHHjeM cjiOBHMa. Kaji n o B n e aoTjepam o , M05Ke 6 h t h aa heMO ce OH,zia h y HMeHy HeKaKo c jio * h th , a npnje Tora h h t h je t o Moryhe, h h th 6h HaM m hoto noM arajio, h Kaa 6hcmo jejiHo HMe HMajiH, jep 6hcmo oneT HMajiH jiBa KH>H»ceBHa je3HKa h ziBHje kh>h5kbchocth. IU to ce th h c TajinjaHCKora je3HKa, ja mhcjihm zia Bpjio Majio Jbyan y HauieMy npHMopjy HMa, Kojn ce KibnroM obom 3 a t o He 6h MorjiH k p o c to b 3 th , je p HajBHiue TajinjaHa, Kojn KH>Hre HHTajy, 3Ha4 9 M c to , 1863,

1 0M c to ,

k h >. X X II, 18-23 (yn. h J. flepeTHh, h ž b . jjje n o , 287). 1864, kh>. X X III, 72-73 (M jiaji C p6H H , 3 a ByKOM C r e tp . K a p a u u h e M , k o h e 2 6 .

naH . o .r. y 7 7 .o h t o j j h h h y B e i y E o r y n a n c rH H y oT H iuao, H a p n u a jia 3aropK H H a BH jia, c a B p x rjia CHTor Jjyp M H T o p a ).

5 1 r a 3 e r r a j j h 3 a p a , 1847, 6p. 80, 489; 6p. 82, 495; 6p. 82, 507 (y
npeH H aneH ).

obom

6pojy

t c k c t H e u iT O

“ r jia c H H K jjajiM arH H C K H , 11/1850, 6p. 103, c rp . 2 -4 . 53 r jia c H H K jjajiM aTH H C KH , 3 a jia p , 1849, 6 p . 53, 3 -4 ; 6 p . 55, 3 -4 ; 1850, 6 p . 5, 3 -4 ; 6 p . 6, 2 -4 ; 6 p . 8, 3 -4 ; 6 p . 10, 3 -4 ; 6 p . 13, 3 -4 ; 6 p . 16, 3-4. 54 M c ro , 111/1851, 6p. 95 (C ep n cK H p je iH H K ). ** III. J b y 6 H h , JJonncH H iia. y B e n y 16. B e jh a n e 1857, r jia c H H K jjajiM aTHHCKH, IX /1857, 6p. 16 (4). y h c t o m 6pojy h jionnc J. CyHjieHnha noBOjiOM Tora. “ Osservatore dalmato, 3a/iap, 111/1851, 6p. 167, 1-2. *7 M cto , 6p. 190, 4.

204

ay n JiaTHHCKH, a Hnp. Met)y EHrjie3HMa h OpaHuy3HMa HMa hx m hoto Kojn ji3thhckh
3Haay h TajinjaHCKH He 3Haay«.5 8

J^OflaMO j i h , Ha Kpajy, HJiaHKe h KH>nre y Be3H c HauiHM HapoaHHM njecMaMa (H3 nepa J. TiyflHHe, M. ToMa3ea, h ap. raKohe MHHKjeBHneBe m h c j i h o h > h m 3 y npeBOfly M. IlyjiHha), Moace ce c nyHO yBjepeH>a 3aKjtyHHTH aa cy ByK h H > er0B 0 iijejio, HenocpeflHO h j i h nocpeziHo, y Behoj h j i h Manboj Mjepn, Kao y3op h j i h naK Kao npeaMeT cnopa, yBHjeK 6 h j i h npncyTHH y 0BflauiH>0j KH>H*eBHoj jaBHOCTH.

Sum m ary VUK K A R A D Ž IĆ A N D N O R TH D ALM ATIA Vuk’ s connexions the the region are manifold, starting with the Dictionary (1818) and correspondence, to his tour o fth e region and his presence in the North Dalmatian press.

’• Hapome , 3arpe6, 1851, 6p. 268, 765. (HacjiOB: C epncK n pjeHHm).
h o b h h č

T jia c H H K a a jiM a rH H C K H ,

1851, 6p. 95, 4

.

»

ŠIME PERIČIĆ

PRILOG POZNAVANJU GOSPODARSTVA BENKOVAČKOG KRAJA U XIX. STOLJEĆU

Sažetak Premda nije lako omediti ono što se danas naziva »benkovačkim krajem«, autor u to područje ubraja veći dio sjevemoistočnog dijela Ravnih kotara i nekoliko sela južne Bukovice. To je područje oduvijek nerazvijeno, čije je pučanstvo iskJjučivo obitavalo na selu, te je sasvim razumljivo što se ono i u promatranom razdoblju bavilo uglavnom prvobitnom proizvodnjom, najviše poljodjelstvom. Kroz ovo doba je ovaj kraj doživio stanoviti gospodarski napredak. Vinarstvo je postalo prvom granom poljodjelstva. Da nije više učinjeno na općem gospodarskom uzdizanju uzrok su suša, neznanje, običaji i prevelik broj svetkovina. Najviše je uznapredovalo upravno središte - Benkovac, mada ono nije bilo i najveće naselje ovog područja. To su uvjetovale dvije činjenice: prvo, križanje mnogih puteva u ovom naselju i drugo, uspostava sudsko-upravne vlasti sredinom prošlog stoljeća. Ove su okolnosti pak učinile da se u tom naselju koncentriralo ono malo zanatstva i razvila prilično živa trgovinska razmjena.

Naselje Benkovac smješteno je nekako na razmeđi Ravnih kotara i Bukovice, te doista nije lako omeđiti ono što danas nazivamo benkovačkim krajem. Ono je tokom prve polovine 19. st., neko vrijeme, bilo sjedištem nižih upravnih vlasti, a od njegove sredine preture odnosno kotara, kada se počinje oblikovati područje koje njemu gravitira. To je područje kontinentalnog dijela zadarskog okružja, koje je u sklopu preture, kasnije općine, obuhvaćalo 27 sela (poreznih općina) sjevemog dijela Kotara i južnog dijela Bukovice; to je ono područje koje mi podrazumijevamo pod pojmom benkovački kraj, isključujući odatle obrovačku i kistanjsku općinu. To je područje bilo oduvijek nerazvijeno, rekli bismo zaostalo, što je uzrokovano u prvom redu škrtošću prirode. Tamošnje je pućanstvo u promatranom razdoblju obitavalo isključivo na selu, te je sasvim prirodno što se ono bavilo uglavnom prvobitnom proizvodnjom, najviše poljodjelstvom. Kako su izgledali to poljodjelstvo i druge djelatnosti u to doba, odnosno koliko su one donosile sredstava za život ovdašnjem pučanstvu pokazat ćemo s nekoliko ulomaka sačinjenih na temelju oskudnih podataka sačuvanih izvora u Historijskom arhi207

vu u Zadru i nešto vijesti iz onodobnog tiska. Zato ovaj prikaz i treba shvatiti jedino kao prilog poznavanju tog problema u navedenom razdoblju, kao dopunu ostalim podacima, a nikako kao cjelovit prikaz problema. I Ovo relativno prostrano područje s 27 poreskih općina-sela i još nekoliko zaselaka, većih i manjih, nije bilo srazmjerno naseljeno. Naime, na oko 56500 ha površine živjelo je sredinom 19. st. oko 9700 žitelja žitelja, a na njegovu kraju pak oko 12000.1 . Prosječna gustoća življa bila je malena,2 krajem prošlog stoljeća se kretala između 19 i 20,7 žitelja na km2 , što je bilo najmanje u pokrajini, gdje je prosjek iznosio tada preko 35 žitelja na km2. Neki su to smatrali glavnim uzrokom nerazvijenosti ovog područja. Koliko je poznato, okolica Benkovca je često oskudijevala živežnim namirnicama, što znači da je njihova proizvodnja ovdje ponekad bila nedovoljna3. Ipak, od poljodjelskih grana najjače su bile ratarstvo i stočarstvo. Dakako, to su diktirali prirodni uvjeti, točnije konfiguracija ovdašnjih tla. Zato će upravo o tim djelatnostima pučanstva ovdje biti najviše govora. Prve cjelovite podatke o obradivim i neobradivim površinama tog područja imamo iz 1848. godine. Naime, u 27 sela benkovačke preture tada je bilo 23114 jugera (oko 13000 ha) obradivog tla, što je predstavljalo tek 1/5 od ukupnih površina. Obradive površine se odnose uglavnom na oranice, a tek neznatnim dijelom na vinograde, maslinike, vrtove i livade. Najveći dio neobradivih površina je otpadao na pašnjake i šumovite pašnjake. Dvadesetak godina kasnije su obradive površine neznatno povećane, što znači da ni poljodjelstvo nije postiglo značajniji napredak. Dakle, struktura zemljišnih površina se ovdje nije bitnije mijenjala.5 Najprostranija je bila katastarska općina Vrana (11532 jug.), a onda su s približno jednakim površinama bile k.o. Banjevci, Brgud, Lišane. Radašinovac i Vukšić. S obzirom na broj žitelja a najviše je zemljišta raspolagala također Vrana, a najmanje Perušić i Benkovac. Nažalost, podaci nude samo ukupne površine negog sela, a ne prema kulturi. Svejedno, i ti podaci pokazuju stanovitu sliku odnosa površina pojedinih naselja okolice Benkovca. Kako rekosmo, ovdje su najrazvijenije grane poljodjelstva bile ratarstvo i stočarstvo. Kroz promatrano razdoblje je ovdašnje poljodjelstvo bilo vrlo primitivno: najviše se rabio plug, koji je osim orala bio sav drven, primitivan, kao uostalom i drugdje u pokrajini. I druga poljodjelska oruđa su bila slična, neprikladna, premda je potkraj stoljeća bilo nastojanja na tome da se ona osuvremene, unaprijede. K tome, najveći dio ovdašnjih zemalja bile su u isključivom posjedu seljaka, ali je bilo dosta zemlje u rukama gradskih (Zadar) i varoških (Benkovac, Biograd, Obrovac) posjednika. Samo ćemo spomenuti da su ovdašnji seljaci do sredine prošlog stoljeća davali državi desetinu od uroda, kasnije porez na prihod odnosno zemljarinu, dok su posjednicima obrađivači stalno podavali dominikale, stanoviti dio od uroda zemalja, već prema uvjetima pismenih ugovora.

1 Historijski arhiv u Zadru ( = HAZd), Spisi obitelji Zanchi, svež. V, Disretto di Becovaz I; Valentino L a g o , Memorie sulla Dalmazia, sv. I, Mleci 1868, XLV-XLVI; Gospodarski list dalmatinski, Zadar, X IV /1885, br. 21; L ’Economista, Zadar, 11/1894, br. 7. 2 Rammentatore Dalmatino za 1889, Zadar, str. 19. 3 Ovdje ćemo spomenuti samo neke slučajeve: najgore je bilo 1829, zatim 1850, a napose 1864. god. kada je preko 500 gladnih tražilo od vlasti pomoć u žitu (HAZd, Spisi Registrature Namjesništva, 1850, VIII/6, br. 707: 1864, V III/3 A, br. 2235). 4 HAZd, Razni spisi Namjesnitva, svež, 1; V L a g o , n.đ. CX-CXII. - Juger zaprema 0,57 ha. 5 Valentino L a g o , n. d. CII-CVI, CX-CXII, XLV-XLVI.

208

Na ovdašnjim oranicama su se najviše sijale bijele žitarice - ječam, pšenica, raž, zob i pir, a manje tzv. zelene - kukuruz i proso. I pored slabe obrade, žita je redovito bilo gotovo toliko da se čuanstvo moglo prehraniti njime. Tako se znade da je sredinom toga stoljeća ovdje rađalo prosječno 47000 mecena raznog žita". Tada je najviše dobivano ječma, gotovo 2/3 od cjelokupne žetve. Nekada je bilo i stanovitih viškova, a 1853. i 1854. god. je žito rodilo vrlo slabo, te je ovdašnji žival trebao pomoć da bi se prehranio i zaštitio od gladi.’ Bilo je pak godina (1864) kada je žito rodilo doista obilato, te je bilo osjetnih viškova.’ No prosječni urod žitarica po zasijanom jugeru nije bio na dovoljnoj razini, tek oko 10 mecena po jugeru/’ što je bilo ispod pokrajinskog prosjeka, da ne spominjemo prosjek Monarhije. Daleko ispod uobičajenog prosjeka bila je žetva 1874. god., kada je općina Benkovac dobila samo 33000 mecena žita, ovaj puta najviše kukuruza (8000) i ječma (7000)'” Sličnih je ljetina bilo i kasnije, kada je vlada morala pritjecati u pomoć priličnim količinama živežnih namimica. Čini se da je krajem prošlog stoljeća ipak donekle unaprijedđena proizvodnja žitarica: tako je 1896. god. urod pšenice po jednom hektaru iznosio 10 hektolitara, ječma 12, a kukuruza čak 19,4", što je predstavljalo prilično visok urod-prinos. Uzimajući u obzir pak pojedina sela, mnoga su od njih proizvodila žita samo za nekoliko mjeseci, ovisno o površini i kakvoći oranica koje su zasijavali. U tom su pogledu najbolje, razumije se, prolazili Vrana, Nadin i Polača1 2 . U načelu je zemlja sela Kotara plodnija od one bukovačkih sela, pa su ova bila u daleko težem položaju što se tiče poljodjelske proizvodnje odnosno prehrane. Povrtlarstvo je bilo slabo razvijeno. Neki su uzrok tome tražili u nedostatku vode i povrtnog sjemena. Nama se pak čini da to nikako ne stoji, jer ovo područje ima vode, a vlasti su uvijek nudile sjeme onima koji su ga htjeli sijati i uzgajati. Ipak, sredinom 19. st. je ovdje dobivano prosječno 150000 funti (84000 kg) raznog povrća". Najviše su uzgajani bob, grah, leća i dr. Kupus se gotovo i nije ovdje uzgajao do toga doba; tek potkraj prošlog stoljeća on je uzgajan nešto više. Dvadesetak godina kasnije, u godini slabe ljetine, na ovom je području dobiveno 150 mecena povrća i samo 3000 funti kupusa1 4 Krumpir se ovdje počeo nešto više uzgajati tek u trećem desetljeću prošlog stoljeća, ali samo u nekim selima, gdje je bolje uspijevao. Tako je 1864. god. ovdje proizvedeno 10000 mecena, a deset godina kasnije samo 10000 funti krumpira.1 5 Prema tome, krumpir nije mogao nadomjestiti nedostatak žitarica, kako se to inače zamišljalo. Potrebno je reći da povrtlarstvo ovdje nije bilo bolje razvijeno ni kasnije, pa ni početkom našeg stoljećas. Kako za Mlečana u dalmatinskoj Zagori u načelu nije bilo dozvoljeno uzgajati vinovu lozu, to vinogradarstvo do sredine 19. st. ovdje nije bilo razvijenoi. Tada je benkovačkoj preturi bilo zasađeno tom kulturom samo oko 330 ha zemlje. Godišnje se prosječno dobivalo 20000 emera (11200 hl) vina. Medutim, znalo je biti i vrlo slabih jematvi; tako je 1853. god. dobiveno 11107, a 1854. god. samo 2755 emera vina.1 6 To znači da ovo područje tada nije vinom zadovoljavalo vlastite potrebe, navlastito u godina-

6 HAZd, Spisi Registrature Namjesništva, 1855, VII/3 A, br. 183 (1251); Mecen zaprema 61,5 litre, te nije moguće odrediti metrički ekvivalent. 7 Isto mjesto. * HAZd, Spisi Registrature, 1865, V II/3 A, br. 24 (200). 9 HAZd, Spisi Registrature, 1871, V III/3 A, br. 6884. 1 0 Isto, 1874, V III/3 A, 26/14235. 1 1 Poljodjelski viestnik, Zadar, IV/1896, br. 19; V/1897, br. 19. 1 1 HAZd, Spisi obitelji Zanchi, svež. V. 1 1 HAZd, Spisi Registrature, 1855, V III/3 A, br. 183/1251/. - Funta iznosi 0,56 kg. 1 4 Isto, 1874, V III/3 A, br. 26 (14235). 1 5 Isto, 1865, V III/3 A, br. 24 (200); 1874, V III/3 A, br. 26 (14235). “ Isto, 1855, V III/3 A, br. 183 (1251). Emer zaprema 56,5 litara. 14 -

BENKOVAČKI KRAJ ... ZBO RN IK I

209

ma osjetno slabih jematvi, te je preostatak namicalo iz ostalog dijela pokrajine, najviše s područja šibenske preture, koja je bila najbliži vinorodni punkt. Kada je pak bolest napala vinograd Italije i Francuske, u šestm desetljeću prošlog stoljeća, i ovdje se počinje razvijati vinogradarstvo. Vinova loza je sadena iz godine u godinu, te je krajem toga stoljeća pokrivala više od 1700 ha zemlje benkovačke općine1 7 . Naravno, razmjerno tome rastu i proizvedene količine toga proizvoda. Tako već 1863. god. ovo područje proizvodi 40000 hektara (oko 25000 hl) vina godišnje,1 *, a sljedeće gotovo dvostruko 71000 emera,1 ’, pa je više od polovine te količine bilo namijenjeno prodaji. Proizvedene količine su doživljavale znatne oscilacije, uzrokovane sušom, bolešću loze ili gradom. Tako se zna da je 1874. ovdje dobiveno svega 10000 barila vina.2 0 Potkraj toga stoljeća, kako pokazuju dvije godine zaredom, proizvodnja je iznosila 20100 do 22200 hl vina; to znači da se urod kretao oko 12,7 hl po hektaru vinograda, kao i drugdje u zagorskom dijelu Dalmacije.*' Zacijelo su to bile godine slabe jematve, jer se drugdje kaže da je to područje tada proizvodilo i preko 60000 hl vina godišnje2 2. Nažalost, filksera je i ovdje ostavila svoj trag, te otuda i proizvodne oscilacije ovog značajnog poljoprivrednog proizvoda. Najvinorodnija sela toga područja su oko 1870. bila Banjevci i Stankovci, koja su proizvodila preko 1000 barila vina godišnje, dok se po drugim selima tada proizvodilo samo po nekoliko stotina barila.2 3 Zacijelo je tako ostalo i kasnije, budući da su spomenuta sela imala najbolje uvjete za uzgoj vinove loze. To ujedno znači da su ona mogla uživati i najviši standard života, što im je omogućavala prodaja viškova vina. Premda je ovo područje pružalo povoljne uvjete za uzgoj voćaka, voćarstvo ipak ovdje nije bilo razvijeno. Svejedno sus neke voćke uzgajane, ali u vrlo malom, gotovo neznatnom broju. Ono voćaka što je bilo najviše se odnosilo na jabuke, kruške, trešnje i smokve. Do sredine 19. st. ovdje se redovito bralo do 100000 kg raznog voća. Međutim, 1854. je npr. ubralo samo 5000 funti,24, jer je to bila godina izuzetno slabe Ijetine. Deset godina kasnije je zabilježen obilat urod voća: tada su ovdašnje voćke dale čak 30000 mecena voća2 5 te je bilo i viškova. Tako je bilo potkraj toga stoljeća kada je u Benkovcu osnovan rasadnik voćaka, te se ovdašnje voćarstvo sve više unapređivalo Poput vinogradarstva i maslinarstvo je ovdje bilo zapostavljeno tokom prošlog stoljeća. Štoviše, maslinarstvo ovdje nikada nije bilo razvijeno, kao ni drugdje u zagorskoj Dalmaciji onog doba. Zna se pak da je sredinom prošlog stoljeća ovdje dobiveno prosječno 100 emera maslinova ulja.2 6 Ni kasnije nije bilo ništa bolje utom pogledu. Maslina je uzgajana samo u pojedinim selima toga područja, najviše u Korlatu, gdje je 70-tih godina bilo oko 500 stabala, dok je u nekim selima bilo samo po nekoliko desetina toga stabla.2 7 Potkraj toga stoljeća osniva se maslinarstvo počela pridavati veća pozomost, te je ulje postalo djelomično osnovnim poljoprivrednim proizvodom tog područja. Slično je bilo s bajamama. Poznato je da je u nekim selima sredinom 19. sto. bilo po nekoliko desetina stabala, ali nam njihov ukupni broj nije poznat. Tek onda kada je u Benkovcu uspostavljen državni voćni rasadnik,2 8 ovdje se sve više uzgajaju trešnje, višnje, kajsije i breskve.
1 7 Poljodjelski viestnik, 111/1895, br. 16; IV/1896, br. 22. 1 8 HAZd, Spisi obitelji Zanchi, svež. V. 1 9 HAZd, Spisi Registrature, 1865, V III/3 A, br. 24 (200). 2 0 Isto, 1874, VIII/3 A, br. 26 (14235). - Mletačko barilo iznosi 64,4 litre. 2 1 Poljodjelski viestnik, I I I / 1895, br. 16; IV/1896, br. 22. 2 2 Stanko O ž a n ić , Poljoprivreda Dalmacije u prošlosti, Split 1955, 164. 2 2 HAZd, Spisi obitelji Zanchi, svež. V, Distretto di Bencovaz I. 2 4 HAZd, Spisi Registrature, 1855, V III/3 A, br. 183 (1251). 2‘ Isto, 1865, VIII/3 A, br. 24 (200). 1 4 Isto, 1855, VIII/3 A, br. 183 (1251); 1865, V III/3 A, br. 24 (200). 2 7 HAZd, Spisi obitelji Zanchi, svež. V, Distretto di Bencocaz I. 2 8 St. O ž a n ić , n. d. 202. 210

Premda je benkovačko područje bilo dosta prostrano, nije imalo većih šuma. Kako smo vidjeli, sredinom prošlog stoljeća su šume pokrivale oko 1/4 ukupnih neobradivih površina, ali je to bila više makija nego istinska šuma. I takve kakve su bile, šume su uništavale sječom i ispašom koza. Svejedno se u tamošnjim šumama oko 1850. sjeklo godišnje oko 10000 klaftera drva za loženje ili pravljenje ugljena.” Dvadeset godina kasnije posječeno je samo, aproksimativno, 2000 klaftera, što znači da je ta količina progresivno smanjivana,3 0 odnosno da je šumskog drveta bilo sve manje. Zato su krajem 19. st. nedaleko Benkovca i u Vrani osnovani državni rasadnici šumskih stabala, prvi na pola, a drugi na pet hektara površine. Dakako, napori su urodili plodom, te je za samo nekoliko godina ovdje bilo pošumljeno nekoliko desetina hektara ogoljelih površina30a Seosko pučanstvo nije bilo dovoljno svjesno znaačaja šuma pa je sve zabrane smatralo kršenjem njegovih prava. Nasuprot stanju šuma, pašnjaci su ovdje bili vrlo prostrani. To su bili najviše šumoviti pašnjaci, makija, pogodni za napasanje stoke malog zuba. Sredinom 19. st. oni su zapremali velike površine. Livada je bilo malo, a one koje su postojale bile su vrlo slabe. Tek na razmeđi 19. i 20. st. ovdje su uspostavljene uzorne livade.3 1 Suvremenici su bili svjesni pogodnosti ovog područja za uzgoj stoke, ali isto tako nedostatnost umjetnih livada. Krajem 19. st. ovdašnji pašnjaci su iznosili čak 22355 ha površine,32, što je onda, mislimo, pružalo dovoljno ispaše za stoku sitna zuba. Na žalost, kao i zemljoradnja, tako je i ovdašnje stočarstvo bilo primitivno. Nije bilo staja, nedovoljno sijena i krmnog bilja, a isto tako su stoku napadale i uništavale bolesti. Prvu statističku vijest o stočarstvu benkovačkog kraja u prošlom stoljeću imamo iz 1818. god. To se odnosi na područje tadašnje vice-serdarije Benkovac, odnosno na dvanaest sela jugoistočnog dijela kasnije preture. Sudeći prema tim podacima tada je ovdje stočarstvo bilo dosta slabo razvijeno. Po broju stoke je prvo mjesto pripadalo Stankovcima (2332 ovce i 144 goveda), a na drugom mjestu je bila Kolarina (1072 ovce i 51 govedo)3 3 Ako se pak uzme u obzir broj žitelja pojedinog naselja onda u tome prvenstvo pripada Kolarini. Dvadesetak godina kasnije (1830) po broju stoke sitna i krupna zuba na prvom mjestu stoji Buković i Banjevci.3 4 Tada u popisu nalazimo i svinje, kojih dotle nije bilo. Kako se kretao broj pojedine vrste stoke ovog područja od 1830. do 1880. god. pokazat će sljedeća tabela, zasnivana na arhivskim i tiskanim izvorima:3 3
v r s ta s to k e godina 1830. 1858. 1864. 1869. 1880. konji 799 1 301 1 059 1 342 1 193 mule 2 mag. 487 982 894 668 986 goveda 3 881 6315 4 425 4 860 4 957 ovce 27 410 67 852 59 479 35 750 50 842 koze 9 233 21976 20 563 14 994 12 520 svinje 420 1 824 1 346 1 005 1 469 ukupno 42 232 87 566 87 756 58 663 72 707

_
44 740

2 9 Godine 1853. je posjećeno 7000, a 1854. god. 8.500 klaftera drva (HAZd, 1855, V III/3 A, br. 183/1251/. - Jedan kubični klafter je iznosio 6,8 metara kubičnih. 3 0 HAZd, Spisi Registrature, 1874, V III/3 A, br. 26 (14235). 30a Brzopisna izvješća XXXIII zasjedanja Pokrajinskog sabora dalmatinskog Zadar 1898, V, XXIV; St. Ožanić, n.đ. 202. 3 1 Gospodarstvo, Zadar, 1/1907, br. 22-23. 3 1 Poljodjelski viestnik, IV /1896, br. 20; Statistika obćina Kraljevine Dalmacije, Zadar 1882, 66-67. 3 3 HAZd, Spisi obitelji Cornopese, svež. I, br. 118. 3 4 HAZd, Razni spisi Namjesništva, svež. 21, br. 12125. 3 5 HAZd, Spisi obitelji Zanchi, svež. V, Distretto di Bencovaz 1855. 14* 211

Iz ovoga se vidi da je sredinom prošlog stoljeća stočarstvo benkovačkog kraja doživjelo vrhunac u svom razvoju, što isto vrijedi i za ovdašnje ovčarstvo. Koze su, čini se, najveći broj dostigle upravo tada, da bi potom njihov broj sve više opadao. Primjetne oscilacije su uzrokovane oskudicom hrane, odnosno ugibanjem stoke zbog nedovoljnosti hrane i ljeti i zimi, te stočnim pošastima koje su bile čest gost ovog područja. Potrebno je reći da je stočarstvo bilo tada najrazvijenije u Nadinu, Bukoviću i Kuli Atlagića, te da je oko 1880. god. po broju stoke benkovački kotar bio na trećem mjestu u pokrajini, odmah iza kninskog i sinjskog.“ . To što je vrijedilo za kotar, vrijedilo je i za benkovačku općinu kao manju upravnu jedinicu. Stoka je u prvom redu napasana na zajedničkim pašnjacima, a manje u privatnim ogradama. Sustav pustopašice, slobodne ispaše, je predstavljao, kako ističu suvremenici, veliku zapreku promicanju ovdašnjeg stočarstva uopće. Tako zvano sitno stočarstvo nije bilo osobito razvijeno, premda su postojali dobri uvjeti. Može se zato reći da je ono bilo stvarno zapostavljeno. Peradarstvu se dugo nije pridavao gotovo nikakav značaj. Tek potkraj 19. st. ono se ovdje počelo razvijati. Kada je oko 1820. god. u Dalmaciji propagirano pčelarstvo kao korisna djelatnost, onda su i seljaci benkovačke okolice počeli priličnu pozomost poklanjati tom poslu. Rezultat nije izostao. Taj entuzijazam nije, na žalost, bio duga vijeka, pa se sredinom toga stoljeća rijetki seljaci bave pčelarenjem. Tako vladin posjetitelj 1855. nalazi u Kuli Atlagić, Vrani, Radošinovcu, Stankovcima, Kolarini, Ceranjama i Lisičiću po nekoliko ulišta, gdje je samo nekoliko obitelji uzgajalo pčele.37. Ni kasnije nije bilo mnogo bolje, i pored velikih nastojanja vlasti. Tako se zna da je ovo područje 1869. imalo 421, a 1880. pak samo 246 košnica38. Krajem stoljeća je uzgajana ovdje jedino domaća pčela: ulišta su još uvijek bila jednostavna, osim u rijetkim slučajevima. Nešto više se ta djelatnost tada obavljala u Kistanjama, gdje je bilo cvijeta kadulje u obilnim količinama. Ipak, na tom su području bila samo četiri racionalna pčelara3’, što dovoljno govori samo za sebe. Nekako je slično bilo i s uzgojem svilčevih čahurica. U četvrtom i petom desetljeću prošlog stoljeća je svilogojstvo ovdje bilo sasvim zapušteno, pa neko doba nije bilo vađenje čahurica. Tek 1854. je bilo dobiveno 1.500 funti čahurica40. Nakon toga ta djelatnost doživljava nazadak: 1864. god. je u čitavom benkovačkom kotaru dobiveno samo 60 libri, a 1871. pak još manje - 20 libri41. Kada je uveliko snižena cijena čahuricama i sirovoj svili na evropskom tržištu, oko 1880. god., više se ovamo nitko nije htio baviti tim poslom.42. Naravno, stočarstvo je davalo stanovitu korist uzgajivačima. To se u prvom redu odnosi na prehranu (mlijeko, meso) i odjeću i obuću (vuna, koža), što je ovdje trošeno ili rabljeno. Jedan dio tih viškova se prodavao. Dotične količine nam nisu poznate u većoj mjeri. Znamo pak da je 1863. ovdje dobijeno također 5400 funti maslaca, 7500 funti sira, 2500 funti meda, 1200 funti voska i 20000 funti vune41. Desetak godina kasnije zabilježena je daleko manja proizvodnja tih stočkih proizvoda, odnosno njihovih

36 Narodni list, Zadar 1881, br. 20. 3 7 HAZd, Spisi obitelji Zanchi, svež. V, Distretto di Bencovaz1855. 38 Bevolkerung und Viehstand von Damlatien 1869, Beč 1871, 50; Ergebnisse der nach dem stande von 31. december 1880. in Dalmatien, Beč 1882, 54-55; L. Maschek, Manuale del Reeno di Dalmazia, za 1872, 83. 3 9 Gospodarski vjesnik, Zadar, X V I/1908, br. 1; St. Ožanić, n. đ. 283. 4 0 HAZd, Spisi Registrature, 1855, V III/3 A, br. 183 (1251). Isto, 1865, XI A, br. 56 /6 9 7 7 /; 1872, XI A, br. 620. - Bečka libra je iznosila 0,47 kg 4 3 HAZd, Spisi Registrature, 1882, I I / l E, br. 6925. 4 3 Isto, 1865, V II1/3 A, br. 24 (200). 212

prerađevina44. Istina, taj podatak se odnosi na izuzetno slabu godinu, ali se može pretpostaviti da i inače nije moglo biti mnogo bolje. II U zagorskoj Dalmaciji, pa tako i u benkovačkom kraju, je oduvijek bilo kućnog obrta kojim su podmirivane potrebe ovdašnjeg pučanstva u odjeći, obući, neophodnom oruđu i sl. Tako je, razumije se, bilo i početkom prošlog stoljeća. Svejedno to nije ni izdaleka podmirivalo potrebe ovdašnjeg pučanstva, pa je bilo potrebno unaprijediti preradu uopće. U doba francuske uprave Dalmacijom sustavno se pokušalo raditi na tome da se razviju oni zanati koji su selima bili najneophodniji - kovači, kolari, stolari i zidari. Takva je akcija nastavljena idućih godina, ali uspjeh nije bio razmjeran uloženom trudu. Sredinom toga stoljeća ovdje nalazimo najviše kovača (18), zidara (3) i opančara (4), a bilo je još cipelara, pekara, mesara, stolara, kotlara i sličnih zanimanja45. Nešto kasnije (1856) u benkovačkoj preturi bilo je: 9 mesara, 18 mlinara, 3 pekara, 20 kovača, 1 cipelar, 1 zidar, 3 puškara i 18 pomoćnih radnika, valjda šegrta. Slično je bilo i sljedećih godina46, osim što je rastao broj pomoćnih radnika. Dakako, najveći broj tih obrtnika je bio nastanjen u Benkovcu. Petnaestak godina iza toga već mnoge obrtnike nalazimo i u tamošnjim selima. Tako u Jagodnji Gomjoj postoje 4 kovača, 4 zidara i 1 stolar; u Popoviću 3 zidara, 1 kovač i 1 stolar; u Lišanima dva zidara i 1 kovač; u Nadinu 1 kovač i jedan zidar; u Korlatu 1 kovač; u Tinju 1 kovač; u Polači 3 kovača; u Stankovcima 6 zidara, 1 kovač i 1 zidar; u Kolarini po jedan kovač i zidar; u Budaku dva zidara; u Banjevcima 4 zidara i 1 klasar. Tada se u Benkovcu spominju 2 zidara i po jedan kovač, postolar i klesar4’. Prema tome, tada je u preturi znalo biti ukupno nekoliko desetina raznih zanatlija, koji su tada, reklo bi se, mogli zadovoljavati potrebe tamošnjeg pučanstva. Značajan obrt je ovdje predstavljalo mlinarstvo. Spomenut ćemo da se sredinom toga stoljeća ovdje nalazi dosta mlinova na vodu. Najviše ih je bilo u Vrani, Kakmi i Lepurima. Godine 1874. je u Vrani bilo 5, u Kakmi 4 mlina na vodu, koje je posluživalo isto toliko m linara". Ove su mlinice sve do kraja 19. st. predstavljale najznačajniji obrt ovog podmčja. Početkom ovog stoljeća osnovana su također dva mlina na benzin: jedan veliki u Benkovcu (Dimitrović) i drugi manji u Stankovcima (M. Miletić4’. To je uvelike unaprijedilo ovaj obrt na ovom podmčju. Može se dakle ipak kazati da je ovdašnje zanatstvo tokom 19. st. doživjelo stanoviti napredak, ali isto tako, kako su to isticale lokalne vlasti, da industrijske prerade još nije bilo.50. Tek mlinovi na naftni pogon imaju neka obilježja industrijaliziranog oblika rada.

4 4 Isto, 1874, V III/3 A, br. 26 (14624). - Samo je vune dobivano svake godine sve više (npr. 1881. god. 36.000, a 1882. god. 34.000 kg). 4! HAZd, Spisi Okružnog poglavarstva u Zadru, svež. 124-Prospetti... br. 615. 4 4 Isto, svež. 203, br. 395 (2141); svež. 243, br. 2141. 4 1 HAZd, Spisi obitelji Zanchi, svež. V. Bencovaz 1855. 4* HAZd, Spisi Registrature, 1874, XC, br. 313. 4 9 HAZd, Spisi Kotarskog poglavarstva u Zadru, svež. 16/1,poz. 1913; Smotra Dalmatinska, 1906, br. 86. - Pred prvi svjetski rat je u benkovačkoj općini bilo 22 mlina na vodu, te četiri mlina na benzin ili naftu. 5 0 HAZd, Spisi Registrature, 1882, I I / 1 E, b. 654 (7747).

213

Još u mletačko doba Benkovac je bio na putu koji je vodio od turske granice prema Zadru, te je tamo bila sagrađena jedna bazana, prihvatilište robe, stoke i ljudi. Tokom prošlog stoljeća su održavani mnogi kolski putovi, a popravljani oni koji su povezivali upravno središte s okolnim selima. To mu je davalo značaj trgovinskog središta područja. Još važnija je bila cesta koja je vodila od Biograda, preko Benkovca i Karinu u Obrovac, jer je ovo trgovište povezivala s Likom odnosno Hrvatskom.51. Nekako oko 1885. su ovdje tri puta godišnje održavani stočni sajmovi, a 1900. je ustanovljen tjedni pazar.52. Već sredinom prošlog stoljeća tamo nalazimo četiri prodavaonice mješovite robe i jednu duhana. Dakako, kasnije je njihov broj porastao. Potkraj toga stoljeća je uvedena poštanska veza između Zadra i Benkovca,53, te je sve to skupa usmjeravalo pučanstvo bliže i daljnje okolice u Benkovac, u svrhu razmjene mnogih dobara i usluga, odnosno kupovine potrepština. Kako smo vidjeli, benkovačko je područje od sredine prošlog stoljeća proizvodilo stanovite viškove poljodjelskih proizvoda. Poslije podmirivanja vlastitih potreba ili u svrhu stjecanja novca za druge potrebe, seljaci okolice su u varoši prodavali svoje proizvode ovdašnjim trgovcima. Krajem toga stoljeća se to najviše odnosilo na žito i vino, te sirove kože, vosak, vunu i krizanteme54. Tada su mošt i vino najviše prodavani u Liku, žito u Zadar i Knin, a stočne proizvodi preko treće ruke u Zadru, Trstu i Senigaliji55. Male viškove maslinova ulja su proizvodila sela: Stankovci, Banjevci, Budak i Vrana koje su onda prodavali u pokrajini56. Spretnost benkovačkih trgovaca je učinila da je na raskršću prošlog i ovog stoljeća ovdašnja trgovinska razmjena cvjetala, što je još više oživjelo netom uspostavljenim pazarom. Time je razmjena dobara ovdje postala svakodnevnom, iz čega su najveću korist izvlačili domaći trgovci. IV Kroz promatrano razdoblje je područje benkovačkoj kraja doživljavalo ipak stanoviti gospodarski napredak. Njegovo se pučanstvo gotovo u cijelosti zanimalo prvobitnom proizvodnjom, a tek neznatnim dijelom zanatstvom i trgovinom. I pored činjenica da je zemljoradnja ostala primitivna, vinarstvo je postalo prvom granom poljodjelstva57. Pored vina su glavni poljodjelski proizvodi bili ječam, kukuruz i stočni proizvodi.5’. Nastojalo se na uvodenju novih sustava kulture zemlje, ali je nedostatak šuma uzrokovao malo padavina, dakle sušu, a neznanje, običaji i prevelik broj svetkovina i drugo urodili su nerazvijenošću u gospodarskom pogledu.5 ’. Najviše je uznapredovalo upravno sjedište - Benkovac, mada ono nije bilo i najveće. To najbolje svjedoče riječi jednog suvremenika. Naime, u Dalmatinskom saboru

5 1 Brzopisna izvješća XXXIII zasjedanja Pokrajinskog sabora dalmatinskoga, Zadar 1898, C C III; te XXXIV zasjedanja, Zadar 1899, CLXXI. “ HAZd, Spisi Registrature, 1885, XI C, br. 366 /2166/. Brzopisna izvješća XXXV zasjedanja P. s. d., Zadar 1900, XXVII. - Godine 1871. je učinjen pokušaj da se u Benkovcu osnuje Poljodjelska banka koja bi posuđivala novac posjednicima iseljacima kotara. Bio je zgotovljen čak i njen statut (»Narodni list«, 1871, br. 47; HAZd, SpisiRegistrature, 1873,I I I /l J, br. 11669), ali svejedno ta zamisao nije ostvarena. 53 Smotra Dalmatinska, 1891, br. 58. ‘4. Narodni list, 1881, br. 76; HAZd, Spisi Registrature, 1882, I I / l E, br. 654 /7747/. 3 5 L’Economista, 1894, br. 7: Smotra Dalmatinska, 1906, br. 86. 56 HAZd, Spisi Registrature, 1882, I I / 1 E, br. 6925 5 7 Isto, 1887, V III/3 A, br. 8719 (10646). “ Isto, 1886, V III/3 A, br. 9857 (11153). 5’ L ’Economista, 1894, br. 5, 6 i 35.

je 1875. zastupnik Vicko Luković rekao: »sjećam se Benkovca natrag 27-28 godina, kada je postao sjedištem preture, bio je bijedna varoš-imao 3-4 kuće; za to vrijeme, jer je postao upravno-sudsko središte, je vrlo brzo napredovao«.40 U zadnjem dosetljeću on je napredovao daleko brže. Kada se ovo područje uzme kao cjelina, onda je vidljiv stanovit gospodarski napredak. Medutim životni standard ovdašnjeg življa je još uvijek ostao na niskoj razini, pa je početkom ovog stoljeća iseljavanje uzimalo sve više maha.

Sum m ary E C O N O M IC S IN THE D IST R IC T OF BEN K O V A C I N 1 9 th C EN TU R Y The district o f Benkovac is defined as the area comprising the north-eastem part o f Ravni kotari and several villages o f southem Bukovica. It is underdeveloped, with the population living in the villages and consequently, in the period under scrutiny, mainly agricultural. In this period the district saw some economic growth, with winegrowing as the principal branch o f agriculture. Economic growth was poor because o f droughts, ignorance, customs and too many holidays. Greatest advances were made in the administrative centre, Benkovac, although it was not the largest in the area. This was due to two factors: it lay at intersection o f several roads, and it became the seat o f the judicial and administrative authorities around the m iddle ofthelast century. This in tum led to the concentration o f t h e little trade and crafts that it had and to lively commerce.

" Izvješća brzopisna i analitična XIV zasjedanja Zemaljskog sabora dalmatinskoga, Zadar

1875, 131.

tff

r

■ •■

•*<

.

RADE PETROVIĆ

BENKOVAČKI KRAJ U NACIONALNO-POLITIČKIM BORBAMA U DOBA NARODNOG PREPORODA U DALMACIJI (1860-1880)

Sažetak Autor naglašava da je benkovački kraj imao istaknutu ulogu u nacionalno-političkim previranjima u vrijeme narodnog preporoda u Dalmaciji tokom druge polovine 19. vijeka i pored toga što niz pojedinosti o njegovu učešću i doprinosu jo š nisu poznati. I jedno posebno ističe - hrvatska i srpska komponenta borbi m ože se izučavati jedino ako se ima na umu njihova jedinstvenost i to naročito do 1870. godine.

U dobro poznatoj i priznatoj Povijesti hrvatskog naroda od 1860. do 1914. godine, koja je objavljena u Zagrebu 1968. godine, autori su u predgovoru u nedostatke svoga djela naveli »da srpska komponenta, toliko važna i značajna za razvoj hrvatskog naroda... nije u ovoj knjizi dovoljno istaknuta«. I dalje, na istom mjestu, da »prikaz te komponente ograničava se (u navedenoj knjizi, RP.) na one momente u njezinu razvoju koji su neposredno utjecali na povijest hrvatskog naroda i bez kojih se ova uopće ne bi mogla razumjeti. Takvo ograničenje nije toliko namećala osnovna svrha knjige, koja je jasno izražena i u njenu naslovu, koliko prvenstveno činjenica da povijest srpskog naroda u hrvatskim zemljama nije ni danas još temeljitije istražena i proučena. Ta se zadaća postavlja danas pred našu povijesnu nauku kao jedna od najprečih«. Ovo navodimo zbog toga što je tema o kojoj govorim takva da se o njoj, iz cijelog niza razloga, može govoriti samo kao o jedinstvenoj, čak bez komponenata. To je vrijeme, najvećim dijelom, zajedničkog srpskohrvatskog djelovanja, kako u Dalmaciji tako i u benkovačkom kraju. Jer, pišući i sam o Narodnoj stranci u Dalmaciji i nacionalnom pitanju u XIX stoljeću, u knjizi koja je prvi put objavljena 1968. g., a drugi put 1982. g., upravo sam pisao, na osnovi višegodišnjeg istraživanja, o povijesti Dalmacije toga razdoblja, a to znači i o hrvatskoj i srpskoj komponenti ali kao jedinstvenoj cjelini i kao jedinstvenom procesu, naročito do 1870. godine. A benkovački kraj je upravo primjer gdje se srpska komponenta u hrvatskoj povijesti nekad više nekad manje nazire. Sve se to pak uklapa u šire tokove i jedinstvene misli i akcije upravo 60-ih i 70-ih godina 19. stoljeća.
217

Rezultati koje saopćavamo najvećim dijelom se nalaze u knjizi Nacionalno pitanje u Dalmaciji u X I X stoljeću, objavljenoj 1968. i 1982. g. u izdanju sarajevske »Svjetlosti« i zagrebačke »Prosvjete«, pa stoga posebne izvore neću ni navoditi. Benkovački kraj s centrom u Benkovcu historijski se javlja kao jedan od centara narodnog preporoda u Dalmaciji i ide u značajne narodnjačke centre u zadarskoj regiji kao jakoj autonomaško-talijanaškoj. Karakteristika je kraja da se nalazi u blizini grada Zadra kao centra pokrajine - austrijske Dalmacije. Zatim da ima miješano stanovništvo, srpsko i hrvatsko, odnosno katoličko i pravoslavno, ali sa sprskom većinom. Ono ima istureni položaj prema Vojnoj krajini i Banskoj Hrvatskoj. Osim toga, Benkovac ide u one dalmatinske gradiće, njenog kontinentalnog dijela, koji nisu bili snažno zaraženi talijanštinom, tuđinštinom, kao uzmimo Zadar, Šibenik, Split, Starigrad ili neka manja mjesta uz obalu ili na otocima. O benkovačkom kraju, koji obuhvaća osim Benkovca još Obrovac i Kistanje, može se govoriti zaista kao cjelini. Navest ćemo neke argumente za ovu tezu. U Jugoslaviji između dva rata (1918-41. g.) Benkovac je bio sjedište kotara ili sreza, a obuhvaćao je Benkovac, Obrovac, Ravne kotare i Stankovce. Imao je, prema popisu iz 1931. g., ukupno 59.732 stanovnika, a od toga 31.954 pravoslavca (ili oko 54%) i 27.878 katolika (ili oko 46%). Bilo je ponešto i drugih pripadnika. A u vrijeme o kojem govorim benkovački kraj izgleda ovako: U prvoj polovici 19. stoljeća Benkovac pripada Okružju zadarskom koje ima preture u Zadru, Šibeniku, Pagu, Obrovcu, Kistanju, Benkovcu, Kninu, Dmišu, Skradinu i Rabu. Tada Benkovac, Obrovac i Kistanje imaju status preture. Reorganizacijom koja je izvršena 1868. g., kada je izvršeno odvajanje sudske od političke vlasti, bila su uvedena samo četiri okmga (ćirkola) u Dalmaciji, i to: Zadar, Split, Dubrovnik i Kotor s ukupno 12 političkih kotareva ili srezova. To su bili Benkovac, Zadar, Knin, Šibenik, Split, Imotski, Sinj, Makarska, Hvar, Korčula, Dubrovnik i Kotor. Znači da tada Benkovac ulazi ili dobiva viši rang, dok su Obrovac i Kistanje potisnuti. Kotar Benkovac tada sačinjavaju tri političke općine - Benkovac, Obrovac i Kistanje. Ukupno je imao 53 porezne općine s tri porezna ureda u Benkovcu, Obrovcu i Kistanju. Tu su i tri sudska kotara - Benkovac, Obrovac i Kistanje. Kad je pak riječ o žandarmeriji, onda je u Zadru bila komanda žandarmerije. Pored zadarskog štaba žandarmerije, jedinstvenog za cijelu Dalmaciju, postojale su dvije komande: jedna u Zadru, a dm ga u Dubrovniku, koje su vršile službu na određenom terenu. Tako je prva komanda bila u Zadru, a sastojala se od dvije komandne čete, koje su vršile službu na teritoriji političkih kotareva Zadar i Benkovac, Šibenik i Knin. Prva četa vršila je službu na teritoriji političkih kotareva Šibenik - preko 8 stanica, Benkovac - preko 9 stanica i Knin - preko 7 stanica. Postoje i još neke dmge institucije koje su vezane za Benkovac u doba austro-ugarske vlasti. Prema tome Benkovac se razvija kao značajan administrativnopolitički centar i po tome činovnički sa svim karakteristikama koje to sa sobom nosi kako u dmštvenom tako i nacionalno-političkom pogledu. Detaljnija analiza pokazala bi svakako sve karakteristike i finese toga stanja. U privrednom pogledu benkovački kraj je pripadao Trgovačko-obrtničkoj komori Zadar. Sva ta mjesta izraziti su agrarni krajevi, pa prema tome i gradska središta imaju dosta ljudi koji se bave obradom okolnog poljoprivrednog zemljišta ili uzgojem stoke. Znači da su njihovi stanovnici više gradani po tome što stanuju u gradu nego po karakteru svog zanimanja. Po jednom podatku praktično svi stanovnici Kistanja su seljaci. Zadarska komora koja je obuhvatila Benkovac, Zadar, Šibenik i Knin imala je 70-ih godina 19. stoljeća registrirane 52 firme, a od toga na Benkovac su otpadale tri, na Obrovac četiri, dok u Kistanju nije registrirana nijedna. To jasno govori o privrednoj stmkturi ovih krajeva. Po jednoj drugoj analizi u Dalmaciji toga vremena bilo je dosta lihvara. I to puno više u sjevemoj Dalmaciji nego u južnoj. A u sjevemoj Dalma-

ciji opet najviše u kotaru Zadar, Benkovac, što znači i u Obrovcu i Kistanju. A zatim u Dmišu i Kninu. Već 1846. g. po jednom projektu za izgradnju pruge od Zadra do Slavonskog Broda bilo je predviđeno da ona ide i preko Benkovca. Već je istaknuto da je benkovački kraj poznat po nacionalnoj izmiješanosti stanovništva, te da tu ima relativno više srpskog stanovništva nego u nekim drugim kotarevima ili krajevima u Dalmaciji. A u Dalmaciji je 1871. godine bilo ukupno 442.796 stanovnika te od toga 78.707 Srba ili 17%. Jedno od podmčja gdje ima dosta srpskog stanovništva je politički kotar Benkovac sa svojim općinama Benkovac, Obrovac i Kistanje. Kotar Benkovac tada je imao 29.903 stanovnika. Od toga Srba je bilo 17.922 ili oko 60%, a Hrvata 11.881 ili oko 40%. Ostali su u zanemarljivom broju. Po općinama to izgleda ovako: Benkovac 11.537 stanovnika ukupno, a od toga katolika 6.504 (ili 56%) što znači većinu, a pravoslavaca 5.132 (ili 44%). Obrovac 10.612 stanovnika ukupno, a od toga pravoslavaca 5.838 (ili 55%), a katolika 4.775 (ili 45%). Kistanje 7754 stanovnika ukupno, a od toga pravoslavaca 6.953 (ili 90%), a katolika 801 (ili 10%). Znači, katolici su većina u općini Benkovac, a pravoslavci u općinama Obrovac i Kistanje. Na tom podmčju ima nekoliko poznatih pravoslavnih manastira. Sve ovo treba znati kod razmatranja svih kretanja, a posebno onih nacionalnopolitičkih. Ovo su mjesta u kojima se u doba narodnog preporoda u Dalmaciji, u prvo vrijeme naročito, manifestiralo zajedničko djelovanje Hrvata i Srba u jedinstvenoj Narodnoj stranci kao slavenskom frontu u Dalmaciji i suprotstavljenom onom talijanaško-autonomaškom. Navešću neke podatke koji govore o nacionalno-političkoj aktivnosti u benkovačkom kraju već u prvoj polovici 19. stoljeća a zatim se posebno osvrnuti na vrijeme od 1860. do 1880. godine. Već 1836. godine u Obrovcu je bilo 14 pretplatnika na tek pokrenuti Petranovićev Srpsko-dalmatinski magazin, a 1838. g. Jerotej Kovačević je sakupio 7 pretplatnika također u Obrovcu. Istraga provedena u Veneciji u puku »Karl Ferdinad« broj 51. protiv oficira književnika Špira Dimitrovića iz Benkovca zbog navodnog organiziranja tajnog dmštva za osnivanje slavenskog carstva bila je proširena i na Benkovac i neka dmga mjesta. Duša tog dmštva bio je Benkovčanin Špiro Dimitrović, lajtant koji je poticao iz srpske porodice. Pored njegove rodbine u Benkovcu bili su saslušani i zadarski pravoslavni trgovci i posjednici Božidar Vuković, Andrija Desnica, David Ilić i Glišić. Zatim Đorđe Skočić, krojač nacionalnih odijela, te braća Medovići, advokat Špiro Petrović, kasniji istaknuti autonomaš i prvi predsjednik Dalmatinskog »autonomaškog sabora«, i službenik pokrajinskog računovodstva Nikola Todorović. Uz njih je bio saslušan i šibenski trgovac i posjednik Kristofor Kulišić. A tajni agent sprske vlade Dubrovčanin Matija Ban bio je 1848. godine u benkovačkom kraju. On je na putu iz Beograda preko Zemuna i Zagreba doputovao u Dalmaciju. Nekoliko dana se zadržao u Zagrebu gdje se sastao sa Ljudevitom Gajom i s njim vodio političke razgovore, kao i banom Jelačićem. Održao je i nekoliko govora đacima, pa se preko Karlovca zaputio u Dalmaciju. Za vrijeme zadržavanja u Karlovcu, gdje je odsjeo kod prof. Mažuranića, sreo se s dva Dalmatinca »velika kao planine, koja idu da se predstave caru u Beč, u ime svoga mjesta«. Ban i ostali dokazali su im korisnost sjedinjenja i okupili ih da »traže pridmženje Dalmacije Hrvatskoj« što su oni i obećali. Ban je stigao u Obrovac početkom aprila 1848. g. Tu je bio zapovjednik »onaj Petranović (Božidar - RP.) koji je bio pozvat u Srbiju, a nije došao«. Ban je našao da on pothranjuje najbolji duh u žiteljima, tako da će ovi poslati svoje deputirce na zagrebački sabor. »Ja sam učinio sve što sam mogao da ji u toj misli utvrdim«, kaže Ban. S dobrim utiscima u prvom kontaktu s Dalmacijom^Ban je došao u Zadar, gdje se iznenadio našavši varoš »strašno potalianče219

nu«, bez đaka - koji su bili na dopustu - a koji su »jedini elemenat narodnosti«. Kasnije je nastavio kroz Dalmaciju. Bilo bi ipak vrijedno malo dublje ispitati ovaj Banov boravak u benkovačkom kraju. Iz toga vremena postoje i podaci o raspoloženju u Obrovcu koje iznosi Božidar Petranović u dva pisma. Jedno je od 5. aprila a drugo od 13. maja 1848. g. A tu je i ono J. Valenčića od 19. maja. Sva su upućena Stjepanu Ivičeviću iz Obrovca, a govore o benkovačkom kraju i njegovoj izrazitoj narodnoj orijentaciji. Godine 1857. među članovima Društva za jugoslavensku povjestnicu u Zagrebu spominje se Stjepan Šimić, posjednik u Obrovcu kao jedan od ukupno devet pretplatnika iz Dalmacije. Očito je iz svega da je Benkovački kraj dočekao 60-te godine kao relativno dobro pripremljena narodna sredina, te nije iznenađujuće, kada se sve to zna, da je odmah pristao u N arodnu stranku. Šezdesete godine 19. stoljeća predstavljaju u povijesti Dalmacije jedno od najznačajnijih razdoblja. To je sigumo prekretnica koja obilježava početak modemog razdoblja. Tada u Austriji pada Bahov apsolutizam što za sobom povlači obnovu političkog života i postepen saziv austrijskog parlam enta - bečkog Carevinskog vijeća. U Dalmaciji dolazi do formiranja Dalmatinskog sabora, pokretanja brojnih političkih listova i dmgih publikacija, formiranja političkih stranaka, izrastanja njihovih lidera i brojnih dm gih znakova koji obilježavaju m oderan politički život. Tada se održavaju i prvi izbori za Dalmatinski sabor, pa to otvara jedan novi vid političkih i nacionalnih borbi, koje se žestoko rasplamsavaju u predizbomim kampanjama. U svim tim programima, pokretima, akcijama i borbama uzimlje učešće i benkovački kraj, i to prije svega kao značajan punkt Narodne strane u Dalmaciji do 1880. g., da bi poslije toga postao jedan od centara srpskog pokreta u Dalmaciji. U razdoblju od 1860. do 1880. g. benkovački kraj će stalno biti prisutan. Kako to izgleda, potrebno je objasniti konkretnim podacima, iako bi se moglo naći još i više da se gom ja teza potvrdi. Godine 1861. Petranović iz Zadra šalje emisare u Knin i Obrovac da rade za sjedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom i Slavonijom. Benkovac se nalazi u gm pi dalmatinskih općina čija je delegacija išla u Beč da od austrijskog cara Franje Josipa traži podršku sjedinjenju. U Dalmatinski sabor 1861. godine izbomi kotar Benkovac - Obrovac - Kistanje poslao je kao poslanika narodnjaka Petra Radulovića, načelnika Obrovca i posjednika. Poznato je da je prvi Dalmatinski sabor bio autonomaški, tj. u njemu su autonomaši-talijanaši, imali većinu. To će trajati sve do 1870. g. kada je na izborima pobijedila Narodna stranka, a predsjednik Sabora postao Sfefan Mitrov Ljubiša, poslanik vanjskih općina Boke Kotorske. Dakle u tom »autonomaškom« saboru 1861. g. sjedio je i poslanik benkovačkog kraja, ali kao pripadnik opozicije ili narodnjačke manjine. Inače na tim izborima N arodna stranka je imala svoja najjača uporišta upravo u izbornim kotarevima vanjskih općina, kontinentalnog dijela uže Dalmacije, te u Dubrovniku i Boki. Tu su dobili 8 poslanika, i to u Dubrovniku i Boki 4, a u navedenim dalmatinskim krajevima četiri. U izbomom kotam Benkovac - Obrovac - Kistanje bio je izabran Petar Radulović, u Kninu Pane Sablić, posjednik, u Vrlici Kristofor Kulišić, posjednik, i u Vrgorcu Metkoviću - Makarskoj dom Mihovil Pavlinović, jedan od najistaknutijih prvaka Narodne stranke. Pred tim saborom stajalo je, na prvom njegovom zasjedanju od 8.IV do 24. IV 1861. g., da zauzme stav o sjedinjenju Dalmacije sa Hrvatskom. I u gm pi koja se za to sjedinjenje izjasnila nalazila su se 13-ca poslanika. Među njima je bio i Petar Radulović, poslanik benkovačkog kraja. U benkovačkom kraju čita se Narodni list, organ Narodne stranke, otvaraju se čitaonice kao osnovne ćelije stranke, te općenito vrši agitacija za njene akcije. A u čuvenoj polemici između Natka Nodila, urednika Narodnog lista i Šibenčanina Nikole Tomažea, koji je branio autonomaškotalijanaške pozicije, benkovački kraj je bio uz Nodila, a to znači uz Narodnu stranku i njen program. U delegaciji Dalmatinskog sabora, koja je sabor zastupala u bečkom

220

Carevinskom vijeću, bio je, u vremenu od 1864-1866. g., arhimandrit Jerotej Kovačević. Godine 1870. Srbi benkovačkog kraja odbili su, zajedno s drugim u Dalmaciji, Lapenine napade da su Srbi u Dalmaciji »zakleti neprijatelji Austrije« i da »sanjaju samo o Rusiji«. Na pobjedničkim izborima iste godine benkovački kraj izabrao je za poslanika Jeroteja Kovačevića, arhimandrita. Godine 1873. čitaonica u Obrovcu protestira protiv glasanja »petorice« u Carevinskom vijeću. Takvih podataka ima još. U svemu tome stoji ocjena već ranije izrečena da je Narodna stranka u Dalmaciji imala svoja najjača uporišta u kontinentalnom dijelu Dalmacije, kao i u Dubrovniku i Boki. A Srbi su bili njena najsigurnija uporišta. Ali s vremenom, poslije 1870. g., tu će doći do promjene. Sve to se odnosi i na benkovački kraj. Poslije pobjede narodnjaka na izborima 1870. g. za Dalmatinski sabor, kao i stalnih pobjeda u općinama, sve više će dolaziti do izražaja podvojena mišljenja u Narodnoj stranci na neka pitanja od šireg značaja. To su pitanja svjetovne vlasti rimskih papa i odnos prema mladoj Kraljevini Italiji koja hoće da uzme Rim, zatim o civilnom braku i laičkoj, sekulariziranoj školi. Pitanje nacionalne orijentacije Narodne stranke kao i pitanje sjedinjenja Dalmacije sa Hrvatskom biće ona pitanja koja će sve više zaoštravati odnose kako između Srba i Hrvata tako i među samim Hrvatima u Narodnoj stranci. Svi ti procesi biće ubrzani pojavom »zemljaštva« i Zemljačke stranke, a naročito izbijanjem ustanka u Bosni i Hercegovini i s tim u vezi pitanja čija je Bosna i Hercegvoina ili još preciznije rečeno čija će biti kad jednom ne bude turske vlasti. Ta je problematika inače dobila široke razmjere na čitavom srpskohrvatskom jezičkom području, pa i slovenačkom. Treba samo pregledati onovremenske novine koje su izlazile na Cetinju, u Beogradu, Novom Sadu, Zagrebu, Ljubljani i drugim mjestima pa vidjeti ogromnu dimenziju toga spora. Možda se moderni nacionalizam, kako srpski tako i hrvatski, tada prvi put najjače javno predstavio i povremeno poprimao šovinistički izraz. Proći će dugo vremena da ta problematika, posebno pitanje čija je Bosna i Hercegovina, bude skinuta s dnevnog reda. Tek će KPJ i naša Revolucija tu dati prava rješenja a AVNOJ ih formulisati 1943. g. Unutardalmatinski sukob još će više pojačati poništenje mandata Stefanu Mitrovu Ljubiši u Dalmatinskom saboru 1876. g, kao i izbor za predsjednika sabora Đure Vojnovića, poslanika Boke koji se osjećao Srbinom. To je bilo veoma karakteristično, jer se njegov brat, poznati narodnjak iz Dalmacije dr Kosta Vojnović, otac poznatog književnika Iva i nešto manje poznatog istoričara Luja, osjećao Hrvatom, ali prije svega katolikom. Sve to govori o tadašnjim prilikama. Smrt Ljubiše 1877. godine bila je dalji povod za produbljavanje razdora, kako u Narodnoj stranci tako i među Srbima i Hrvatima u Dalmaciji. Tada, baš u povodu te smrti, nastaju čuveni spisi don Mihovila Pavlinovića, Misao hrvatska i srpska u Dalmaciji, kao i odgovor na to iz pera, koje se prvi put javlja, Save Bjelanovića, pod naslovom: Don M iho na braniku. U svim tim sporovima participira i benkovački kraj, ponajviše kao centar sprske misli i akcije. Drže se i neke skupštine u Obrovcu i Kistanju, te neki dogovori po manastirima. Spominju se, pored ostalih, Vladimir Simić, V. Desnica, A. Knežević, Đorđe Radulović i drugi. Pa iako će i dalje u važnim momentima dolaziti do saglasnosti raznih komponenti u Narodnoj stranci, otvoren razdor i pravi lom biće obilježen porazom dr Miha Klaića na izborima 1879. godine. Dr Klaić, kao jedan od najistaknutijih prvaka Narodne stranke, bio je tada kandidovan za poslanika Carevinskog vijeća u izbornom kotaru vanjskih općina Benkovac - Obrovac - Kistanje, gdje većinu biračkog tijela čine Srbi. Pošto mu oni nisu ukazali povjerenje, bio je izabran autonomaš dr Gustav Ivanić za kojeg su glasali. Iako se kasnije govorilo i pisalo u srpskim redovima da je sticaj nemilih prilika odveo Klaića u protivnike Srba, ipak je njegov poraz godine 1879. jako odjeknuo u Dalmaciji. Benkovački kraj nije bio usamljen. Naprotiv, dubrovački i bokeljski Srbi izrazili su s njim punu solidarnost. Odjek je bio utoliko jači što se radilo baš o Klaiću. Ovo stoga što je
221

Klaić bio jedan od onih prvaka Narodne stranke koji je široko gledao na odnose Srba i Hrvata, kao i druga pitanja koja su stranku već godinama potresala. Polazeći sa stanovišta da su Srbi i Hrvati jedan narod, on je smatrao da moraju imati i jedan program, pogotovo pošto žive zajedno. Međutim, pitanja hrvatske politike nacionalnosti, hrvatskog državnog prava, uloge crkve u javnom životu, položaja srpske akcije i reakcije. Pa iako je poraz Klaića samo jedna od epizoda u vrijeme sve većeg suprotstavljanja hrvatske misli srpskoj i obratno, on je ipak imao šire značenje, jer je definitivno označio stvarni unutrašnji slom Narodne stranke u Dalmaciji, kao ranijeg jedinstvenog hrvatsko-srpskog fronta. Ujedno on obilježava nastanak Srpske stranke u Dalmaciji, formirane 1880. g., koja će otpočeti političku saradnju s tada već oslabljenim autonomašima. Taj talijanaško-srpski zajednički natup u Dalmaciji pojaviće se u kasnijoj istoriji kao recidiva, ali sa strašnim posljedicama. Karakteristično je da je poraz Klaića vezan za benkovački kraj. Od tada je prošlo dosta vremena i dosta se pisalo o svim tim dogadajim a u Dalmaciji, ali još uvijek ostaje dug - pa i prema Klaiću da se detaljnije osvijetle sve nijanse, posebno one lokalne, Klaićeva poraza 1879. g. I na kraju, ako uzmemo da je ovo prvi naučni skup o prošlosti benkovačkog kraja, onda je logično pretpostaviti da se na njemu ne saopćavaju samo konačni naučni rezultati, ako u istoriji uopće može biti riječi o konačnosti, nego i da se otvaraju pojedina pitanja i podstiču dalja istraživanja, uz mobilizaciju i lokalnih snaga, na daljem izučavanju prošlosti ovih krajeva i njihovoj marksističkoj interpretaciji. Jedna od tema bi sigurno bila: benkovački kraj u narodnom preporodu u Dalmaciji. Iz svega što je rečeno, kao i onog što znamo, smatram da je moguće izvući određene istorijske rezultate i poruke. Rezultati su već dosad naučno verificirani, da je benkovački kraj imao istaknuto mjesto u nacionalno-političkim borbama za vrijeme narodnog preporoda u Dalmaciji, iako nam još uvijek sve pojedinosti njegova učešća i doprinosa nisu poznate. A poruka bi mogla biti, da je zajednički rad Hrvata i Srba, kako ovdje tako i na drugim mjestima po Dalmaciji, bio uvijek garancija pravih uspjeha. Protiv tuđina posebno. Podvojene snage slabile su uvijek i jedne i druge. A ovo pak onda ima i šire značenje i nije vezano za benkovački kraj, pa ni samu Dalmaciju. Ali je prilika da se to istakne na mjestu gdje je istorija registrirala i jedno i drugo.

Sum m ary B E N K O V A C IN THE N A T IO N A L PO LITIC AL S T R I F E I N THE N A T IO N A L REVIV AL I N D A L M A T I A (1860-1880) The district o fB enkovac played a significant role in the national political turmoil o f the National Revival in Dalmatia during the second h a lf o f 1 9 th century, though m any details are not completely clear. Special emphasis is laid on one significant fact: that the Croatian and the Serbian components could be studied only in the context o f their unity, particularly before 1870.

222

K.OSTA MILUTINOVIĆ

DVIJE FAZE U POLITIČKOM RAZVOJU SAVE BJELANOVIĆA

Sažetak U društveno-političkoj historiji Dalmacije u X I X stoljeću jedna od najinteresantnijih i najsloženijih ličnosti nesumnjivo je političar, publicista i književn ik Sava Bjelanović (1850-1897). Ujugoslavenskojhistoriografiji on je spravom označen kao voda dalmatinskih Srba u drugoj polovini X I X stoljeća. Rodeni Bukovčanin, on je dostojno predstavljao i zastupao Bukovicu u Dalmatinskom saboru u Zadru, branio njezine interese, postavljao i tumačio njezine probleme i hrabro se borio za njezina prava. Istovremeno i uporedno on je bio i sve do svoje prerane smrti ostao inicijator, organizator i rukovodilac srpske narodne stranke na Primorju i glavni urednik i uvodničar njezinih organa, prvo Srpskog lista, a zatim, kada je on ugašen, Srpskog glasa, jednoga od najboljih srpskih i jugoslavenskih političkih listova u ovome vremenskom razdoblju. U tokovima Bjelanovićevog političkog razvoja opažaju se dvije faze, koje se m edu sobom bitno razlikuju. U toku prve faze (1880-1888), on je stajao na srpskim nacionalističkim pozicijama, suprotstavljajući se hrvatskim nacionalističkim pozicijama Mihovila Pavlinovića, detaljno razradenim u »Hrvatskim razgovorima«, koji su štampani u četiri izdanja. Ubijedeni demokrata od rane mladosti, Bjelanović nije bio isključivi nacionalista i nije identificirao srpstvo sa pravoslavljem, kao što su to činilipravoslavni klerikalci; on nije nikada pravio razlike izm edu pravoslavnog, katoličkog i muslimanskog klerikalizma, smatrajući ih podjednako štetnim za nacionalni i kjjltum i razvoj naših naroda. _ U drugoj fazi (1888-1897) Bjelanović je stalno evoluirao napred: od srpstva ka jugoslavenstvu. Prilikom sklapanja »Zadarskog kompromisa« (1888) o suradnji izmedu Srpske i Hrvatske narodne stranke glavni inicijator sa srpske strane bio j e Bjalanović, a s hrvatske M iho Klaić. Iako do sporazuma nije moglo odmah doći, zbog obostranog nepovjerenja i nepovoljnih uslova, do postepenog približavanja je ipak došlo, uz ustupke s obe strane. Iako nije bio socijalista, kao Svetozar Marković u Srbiji, Sava Bjelanovićje bioprvi ateista i slobodni mislilac u Dalmaciji, blizak socijalizmu.

223

I. Prva faza - srpska U društveno-političkoj historiji Dalmacije u XIX stoljeću jedna od najinteresantnijih i najsloženijih ličnosti nesumnjivo je političar, publicista i književnik Sava Bjelanović (Đevrske, 15. X 1850 - Zadar, 2. III 1897). U jugoslovenskoj historiografiji on je s pravom označen kao vođa dalmatinskih Srba u drugoj polovini XIX stoljeća. On je to zaista i bio sa svim svojim karakterističnim specifičnostima i proturječnostima. Rođeni Bukovčanin, Bjelanović je dostojno predstavljao i zastupao Bukovicu u Dalmatinskom saboru u Zadru, branio njezine interese, postavljao i tumačio njezine probleme i hrabro se borio za njezina prava. Istovremeno i uporedno on je bio i sve do svoje prerane smrti ostao inicijator, organizator i rukovodilac Srpske narodne stranke na Primorju i glavni urednik i uvodničar njezinih organa, prvo Srpskog lista (1880-1888), a zatim, kada je on ugašen, Srpskog glasa (1888-1897), jednoga od najboljih srpskih i jugoslovenskih političkih listova u svome vremenskom razdoblju. Bjelanović je učio klasičnu gimnaziju u Zadru, koja je spadala medu prve gimnazije u Dalmaciji, i u njoj je stekao solidno humanističko obrazovanje, poznavanje klasičnih i glavnih modernih jezika, naročito talijanskog i njemačkog, što mu je bilo od velike koristi za daljnje studije. Iako je nastavni jezik u zadarskoj gimnaziji bio talijanski, učio se i »ilirski« jezik s jugoslovenskim literaturama. Većina profesora u Zadru bili su Hrvati i Srbi, a manji dio Talijani. Od zadarskih profesora najviše utjecaja na intelektualno formiranje i političko izgradivanje Save Bjelanovića imao je tadašnji mladi profesor Natko Nodilo, jedan od najvećih hrvatskih i jugoslovenskih historičara.' Bjelanović je visoko cijenio Nodila i kao protagonistu i glavnog ideologa Narodnog preporoda u Dalmaciji: »Između sviju ljudi, koje je ustavni život od šesdesete godine do danas iznio na vidik u Dalmaciji, najmilija je ličnost Natko Nodilo. U početku borbe, koja se pravo narodnom nazivala, stupio je na političko poprište kao urednik prvog narodnog lista na talijanskom jeziku. II Nizionale. Nova misao boljeg branioca nije mogla naći. Pred narodnijem načelom, pokraj takog zatočnika, neprijatelji su morali uzmicati (...) Ali gdje i razlozi i pravice nijesu dopirati mogle, udarala je Nodilova satira. Strijele njegove satire probijale su najtvrđe kule samovolje (...). Što je politična borba u Dalmaciji daleko odjeknula po slavenskom svijetu i čula se i u tuđinstvu na zapadnoj obali Jadranskog mora, to je zasluga urednika onoga lista«.2 Kao gimnazijalac Bjelanović je aktivno učestvovao u pokretu Ujedinjene omladine srpske, kao član zadarske đačke literarne družine »Prvenac«.3 Kasnije, poslije mature, Bjelanović je kao student prava na Univerzitetu u Beču bio jedan od najaktivnijih članova i suradnika srpske akademske družine »Zora«,4 koja je prva pokrenula inicijativu za udruživanje svih srpskih omladinskih družina u jednu veliku zajednicu, u Ujedinjenu omladinu srpsku. Na Bjelanovićev politički i idejni razvoj imao je - pored Natka Nodila - najsnažniji utjecaj Svetozar Miletić, inicijator i organizator Srpske narodne slobodoumne stranke u Vojvodini i glavni urednik novosadske Zastave, na čijim su stupcima ugledali svjetlo dana i prvi Bjelanovićevi tekstovi. Mnogo kasnije, povodom Miletićeve 70-go-

1 V. Novak, Natko Nodilo, Rodoljub - Naučnik - Propovednik slobodne misli, Nov 1935. Isti, N. Nodilo - istoričar, Mogućnosti, 5. maj 1962. ' S. Bjelanović, N. Nodilo, Srpski list, 20. X 1986. 1 K. Milutinović, Cma Gora i Primorje u Omladinskom pokretu, Istorijski zapisi, Ce 1953, IX, 1-46. D. Berić, Iz književne prošlosti Dalmacije, Split 1956. 4 Saopćenje Marka Cara, člana redakcije Srpskog lista i Srpskog glasa, jednoga od n žih Bjelanovićevih suradnika, autoru ove rasprave.'

224

dišnjice, sjećajući se svoje mladosti i svojih prvih spisateljskih pokušaja, Bjelanović je pisao: »Miletić je bio na zenitu svoje slave. Njegova Zastava, koju je pokrenuo 1866, prodrla je u Dalmaciju i sve bolje srpske duhove trgla i probudila na nov život. Zastava je išla od ruke do ruke, Miletićevi članci čitani su naglas u skupovima i slušani su pobožno kao novo evanđelje. Do Miletića Srbi su u Dalmaciji tavorili književnim proizvodima u Srpsko-dalmatinskom magazinu, a tek od Miletića počeo je naš politički razvitak (...) Miletić je bio uzor. U njegovo ime sve se radilo«.5 U istom članku Bjelanović je s priznanjem istakao Miletićevo jugoslavenstvo: »Miletić je ostao vjeran najplemenitijoj misli bratstva između Srba i Hrvata. Zajednica srpsko-hrvatska, slavenska, kao i sloga među nemađarskim narodima u Ugarskoj, bila je njegovo stalno načelo, stožer njegova rada«.6 Za vrijeme bosansko-hercegovačkog ustanka (1875-1878) jugoslavenska misao prolazila je kroz tešku unutrašnju krizu. I madarski, i hrvatski, i srpski nacionalisti pozivali su se na svoja preživjela »historijska prava« preko raznih propagandističkih knjiga i brošura, koje su izazivale nacionalistički antagonizam i religiozni fanatizam i trovali međunacionalne i meduvjerske odnose, u ovim ozbiljnim trenucima velikih historijskih kretanja. Prvi, koji je ustao protiv grandomanskih velikomađarskih, velikohrvatskih i velikosrpskih pretenzija bio je Vaso Pelagić, jedan od prvih srpskih i jugoslavenskih socijalista, koji je otvoreno pisao: »... Narod hoće slobode i blagostanja, a ne Stevanove, Zvonimirove i Dušanove krune. Svi »oslobodioci« Bosne ovo treba vazda da imaju na umu, pa će manje imati nesreće u svojoj kući i daleko će manje troškova tovariti na vrat svojim narodima radi izvođenja svojih iluzornih političkih planova u Bosni i Hercegovini«.7 Pelagić je prvi oštro sagledao pravu suštinu bosanskog pitanja i uvjerljivo objasnio da se taj složeni problem nikada neće i ne može riješiti vještačkom diobom Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske, ili Srbije i Cm e Gore, ili Srbije i Austro-Ugarske, nego isključivo u okvim konačnog rješenja čitavog jugoslavenskog problema: u federaciji jugoslavenskih naroda izvan prevaziđenih tuđinskih granica.8 Sava Bjelanović nije bio politički jednomišljenik Vase Pelagića nego Svetozara Miletića, surađivao je dopisima i članicama u Zastavi i u osjetljivom pitanju pripadnosti Bosne i Hercegovine stajao je tada na srpskim nacionalističkim pozicijama - dok su oba zadarska glasila, Narodni list don Mihovila Pavlinovića i Katolička Dalmacija don Ive Prodana, stajala na hrvatskim nacionalističkim pozicijama. Polemike izmedu Zastave s jedne strane, i ovih zadarskih listova, s druge, zaoštravale su u sve većoj mjeri međunacionalne i meduvjerske suprotnosti i produbljavale jaz između Srba i Hrvata. Pojedinci i s jedne i s druge strane pokušavali su da djeluju pomirljivo i da stišavaju razbuktale strasti, ali su ti usamljeni i sporadični pokušaji ostali bez željenih rezultata. Nakon oštrih polemika između zavadenih tabora došlo je do formiranja posebnog »Odbora pokretača za ustanovljenje srpskog lista na Primorju«, na pouzdaničkom sastanku održanom u Obrovcu 15. VIII 1879. Članovi Odbora odmah su počeli da prikupIjaju priloge za pokretanje lista, sastavili proglas i poziv na pretplatu.’ Međutim, trebalo je naći pogodnu ličnost za urednika. Bilo je nekoliko kandidata. Poslije dugog raspravljanja izabran je Sava Bjelanović. Usvojeno je da se organ nazove Srpski list, da izlazi u Zadru i da u podnaslovu bude naznačeno da je to »glasilo za srpske interese na

1 S. Bjelanović, Miletićeve sedamdesete, Srpski glas, 8. II 1986. 6 Ibid. 8. II 1986. 7 V. Pelagić, Austrija kao civilizator u Bosni i Hercegovini, Straža, I sveska za novembar i decembar 1878. Straža je bila prvi socijalistički časopis u Vojvodini. * K. Milutinović, V. Pelagić i bosansko-hercegovački ustanak, Sarajevo 1953, 108-111.
1 5 - BENKOVAČKI KRAJ ... ZBORNIK I

225

Primorju«. Najzad, poslije dugih organizacionih priprema, izašao je prvi broj, koji je donio na prvoj strani, krupnim slovima, program novoga lista, u kome se između ostaloga kaže: »Prvi dakle i poglaviti zadatak našega lista ima biti odbijanje napadaja i obrana srpstva uopće, a osobito na Primorju, ima biti buđenje i njegovanje srpske svijesti, da našoj narodnosti u Dalmaciji stećemo narodne i politične važnosti (...) Braneći svoje u tuđe nećemo zadirkivati, nego uvijek pred očima imati istinu i pravicu, i držati se načela: svakom svoje. Kad smo na ovo sveli glavni naš zadatak, mi branimo načelo slobode i ujedno ispunjajemo njezine uvjete...«1 0 Pokretači Srpskog lista pokušali su već u svom prvom programskom nastupu da istaknu kako ni Srpska narodna stranka, ni njezin organ, neće zauzimati nikakav antihrvatski, ni antijugoslavenski stav i da žele slogu i sporazum Srba i Hrvata: »Na pravični temelj oslanjamo se, pa se tješimo da će naše namjere odobriti i svijesni Hrvati na Primorju, koji će uvideti moći da našijem listom nećemo nesloge raspirivati, nego da ćemo mi tražeći da se svakom svoje prizna - ravnati put trajnom sporazumljenju i temelj udarati iskrenoj slozi«.1 1 Medutim, već u drugom broju Bjelanović piše uvodnik K našem programu, u kome dopunjuje program Srpske narodne stranke, objavljen u prvom broju, i detaljnije razrađuje problematiku srpsko-hrvatskih odnosa u Dalmaciji. Suprotstavljajući se velikohrvatskoj paroli »Hrvati na okup«, koju je u četiri izdanja svojih Hrvatskih razgovora1 2poklamirao i razradio Mihovil Pavlinović, Bjelanović obrazlože potrebu povezivanja i udruživanja primorskih Srba: »Zato treba da bdimo nad našom narodnosti, koju su uzeli na nišan Hrvati, osobito na ovom našem lijepom Primorju, i da razvijemo našu zastavu, da se zna da smo živi, i da se okolo nje okupljamo, kadgod se na kom našem kraju od Bukovice do Boke čuje glas na poklič: ko je Srbin!«1 1 Medutim, Bjelanović posebno ističe da ovo okupljanje Srba ne smije da bude upereno protiv Hrvata: »Ko srećniji od nas, ako ne uzbude od potrebe da se borimo za svoj opstanak! Ko srećniji od nas, ako naše sile uzmožemo posvetiti isključivo mirnom njegovanju naše narodnosti, zanemarene prosvjete, uspavane svjesti i klonulog duha narodnjeg! Ovakvom radu našem ne može niko zamjeriti ko poštuje slobodu svačijeg individualno-narodnosnog razvijanja, ko poštuje veliko načelo narodnosti. A najmanje bi nam imali zamijerati Hrvati kao najsrodnija braća naša«.1 4

9 U Dalmaciji je prikupljeno 6050 forinta, u Boki 2600 i u Dubrovniku 725. Program »Srpskog lista«, Srpski list, I, 1, 14, I 1880. " Ibid. 14. I 1880. 1 1 Prvo izdanje ove knjige izašlo je pod naslovom Razgovori, u Zadru 1876; drugo i pod nasiovom Pučki spisi, u Zadru 1876; treće izdanje pod naslovom Razgovori o slovenstvu, jugoslovenstvu, srbohrvatstvu, u Zadru 1876; četvrto izdanje pod naslovom Hrvatski razgovori, u Zadru 1877. Ova knjiga naišla je na oštru kritiku. Štrosmajer je /27. VIII 1876/ pisao F. Račkom i izrazio žaljenje što je Pavlinović i njega citirao kao potvrdu svoga mišljenja, iako su im stavovi p«. ,puno različiti /Korespondencija Rački-Štrosmajer, II, 43/. Rački je tri puta kritizirao Hrvatske razgovore: prvi put povodom panegirike jednog studenta /N ike Srkalića/, koji je u nizu podlistaka pokušao napraviti nezasluženu raklamu Pavlinovićevoj knjizi, nespretno preprićavajući njegova tvrdenja o hrvatskom karakteru Bosne; drugi put u pismu /4 . III 1877/ Pavlinoviću, kome je dokazao da ne poznaje historijske činjenice; treći put u razgovoru s Lukom Zore, kome je otvoreno rekao »da jako žali što su ti razgovori postali oružjem u rukama vlade, koja je otkupila u pisca izdanje da tera svoj divide et impera«. / Slovinac, 16, 16. VIII 1879/. Isto tvrdi i Niko Veliki Pucić /24. XII 1878/ V. Bogišiću; »Strašno djelo, pravi libelo incendiario proti srbstvu, toliko da je c. kr. vlada kupila čitavu ediciju truda ovoga Katuna Dalmatinskoga«. /A rh ivski vjesnik, II, 1960, 117/. 1 3 K našem programu, Srpski list, 2, 21. I 1880. 1 4 Ibid. 21. 1 1880.

2 26

Bjelanović je istovremeno pobornik bratstva južnoslavenskih naroda i načelni protivnik nacionalnog unitarizma: »Htjelo se sliti od Srba i Hrvata jedan istovjetan narod, pa im se imovina pomiješala, zaboravljajući onu poslovicu: braća kao braća, a toboci kao krvnici. Kud te sreće, da se išlo naravnijem putem, da se odma počelo učiti i razlučivati što je srpsko a što je hrvacko: danas ne bismo vodili brigu kako ćemo se braniti od međusobnijeh osvajačkijeh nasrtaja (...) Na ovom polju mi razvijamo zastavu našu...«1 ! Ovako postavljajući problem, Bjelanović je pokušao da Pavlinovićevom hrvatskom nacionalizmu suprotstavi svoj srpski nacionalizam. Na Pavlinovićevu lozinku »Hrvati na okup!« - Bjelanović je odgovorio svojom lozinkom »Srbi na okup!« Kritizirajući s razlogom i s uvjerljivim argumentima Pavlinovićeve Hrvatske razgovore, Bjelanović se upustio u proizvoljna uopćavanja i pokušao da ih prikaže kao program čitave Hrvatske narodne stranke u Dalmaciji: »Neka nam se ne prigovara, da zbog knjige i načela jednoga čovjeka ne smije se bacati krivica na jednu stranku. Kad najuplivniji član stranke slične teorije propovjeda, a stranka ničim ne dijeli svoga programa od njegova, ova je okolnost dovoljna, da i ostale sukrivcima smatramo. Ali smo mi i drugo doživili, doživili smo da se stranka podlaže strogijem zapovjedima jednoga čovjeka, da usvaja njegove teorije«.1 6 Isključeno je da Bjelanović, koji je bio dobro obaviješten o svim političkim kretanjima u Dalmaciji, nije znao za krupna idejna razmimoilaženja u samim vrhovima hrvatskih narodnjaka. Pokretanje Srpskog lista izazvalo je nove sukobe među stranačkim prvacima. Jedni su bili da se njegova pojava jednostavno prešuti, dok su drugi smatrali da treba reagirati. Među ovima bio je najagresivniji Mihovil Pavlinović. Šef stranke Miho Klaić i urednik Narodnog lista Juraj Biankini pokušavali su da ga ubijede da Srpski list treba bojkotirati. Tako je Klaić 3. III 1880. pisao Pavlinoviću: »Najprvo moram ti kazat da sam se ja odlučno opro da Don Đuro1’ uvrsti u Narodni list tvoje polemičke članke sa Srpskim listom. Ponipošto mi se ne moramo upuštati u polemiku sa ovim stvorom (...) Najviše ih peče da ih ignoriramo (...) Dosta je da Katolička Dalmacija s njima bije boj (...) Nije naša zadaća Austriju braniti«1 8 . Zadarska Katolička Dalmacija, u redakciji don Ive Prodana, napadala je Srpski list od početka njegovog izlaženja bez ikakvih obzira, raspaljujući religiozni fanatizam i šovinističku mržnju poznatom frazeologijom ultramontanske štampe. Istovremeno reagirao je i zagrebački Obzor, samo s drugih, takoder konzervativnih, ali manje klerikalnih pozicija. Jedan dopisnik Obzora iz Dalmacije javlja da se Srpska narodna stranka na Primorju sastoji »od dvije duzine nihilista i špekulacijom zanešenih smartova«.1 ’ Srpski list je reagirao ironično: »Kad na dvije polovine podijelimo one dvije duzine, ostaje da u Dalmaciji ima duzina nihilista. Dakle, Petroleum i Dinamit!«2 0 Pavlinovićev Narodni list je u toku prvih mjeseci, pod utjecajem Miha Klaića, izbjegavao svako konfrontiranje i nije ulazio ni u kakve polemike, ali kada je među hrvatskim narodnjacima prevladao Pavlinovićev utjecaj Narodni Iistje počeo napadati suradnike Srpskog lista da »ne haju za vjeru ni za crkvu«, da »vrijeđaju katoličku ckrvu«, da su »framasuni«, »anti-papiste«, i tome slično.2 1
1 1 Ibid. 21. I 1880. '• Hrvatstvo, II, Srpski list, 11, 24. III 1880. 1 7 Klaić je Biankinija često nazivao Don Đuro. " Korespondencija Mihovila Pavlinovića, u redakciji A. Palavršića i B. Zelić, Snlit 1962 232. ” Obzor, 4. I 1880. 2 0 Srpski list, 21. I 1880. Jl M. Pavlinović, Misao hrvatska i misao srbska u Dalmaciji od godine 1848. do godine 1882. Separat iz Narodnog lista, Zadar, 1882, 55-83. .15*

227

Na ove optužbe Bjelanović odgovara ovim uvjerljivim argumentima: »Pavlinović ne iznosi dokaze. Kada i kako smo mi vrijeđali katoličku vjeru? Ako mi ispovjedamo slobodna načela i cijenimo stečevine novovjeke nauke, mi tijem zauzimljemo taki položaj, na koji se katolička vjera ne smije žaliti. Ako mi ne hajemo za vjeru ni za crkvu, to nam je slobodno ne samo osjećati, nego i javno ispovijedati. U takom našem držanju nema uvrjeda, bar uvrjede isključivo za katoličku crkvu, a Pavlinović nema prava i vlasti, da nas na drugi put nagoni, još manje da nas na lomaču vodi. Uostalom Pavlinović i družina uvijek pripovijedaju da našu stranku sastavljaju isključivo pravoslavni, šta mu je dakle stalo, ako mi ne hajemo ni za vjeru, ni za crkvu?«2 2 Bjelanović je već u svom programatskom uvodniku, u prvom broju Srpskog lista, jasno i glasno ustao protiv svakog pokušaja da se Srpskoj narodnoj stranki prišije obilježje vjerske stranke: »Slobodu savjesti mi imamo povrh svega i poštovati i braniti zato, što će sa usvajanjem toga načela izgladiti vjerske oprjeke i mrženje, koje su po Slavene ubitačne bile, a osobito po nas Srbe, kidajući nam narodnost na vjerske stranke. Blagotvorni upliv slobode ukloniće i tu preponu našoj slozi, a mi ga već danas osjećamo, kad možemo među svoje bilježiti odabranu kitu Srba katolika, u kojima ćemo sigurno naći prijatelje i od vjere i od uzdanice«.23. Međutim, Pavlinovićev Narodni list je i dalje nazivao Srpski list - »kaluđerskim klapalom«, ukazujući prstom na suradnju dvojice pravoslavnih klerikalaca, profesora Zadarske bogoslovije, Nikodima Milaša i Ljubomira Vujnovića, koji su imali i neprikrivenih političkih ambicija.2 4 Bjelanović je na ove napadaje odgovorio čitavim ciklusom članaka (Vjera i narodnost), s ovakvim argumentima: »Protivnici Srpskog lista (...) stali su na sav glas vikati, da je srpski organ na Primarju maslo popovsko i vladino. Vi ste ih za dokaze pitali. Šta na to protivnici odgovoriše? Ništa (...) Ali valja odgovoriti djelima, faktima. Protivnici imali bi odgovoriti djelima, i djelima dokazati, da su u politici nezavisniji od srpskog organa i Srpske stranke, da su u vjerskijem pitanjima liberalniji od Srba (...) Dakako, protivnici Srpske stranke (...) teško griješe, griješe svojom podložnosti vladi, bez narodne koristi, a u vjerskijem pitanjima griješe uzdržavanjem popovskog gospodstva i popovskijeh interesa. KJerikalstvo nikad nije moćnije i uplivenije bilo...«2 5 Kao što su među hrvatskim narodnjacima u Dalmaciji postojale dvije političke struje - desna, konzervativna, klerikalna, Pavlinovićeva, i lijeva, liberalna, Klaićeva tako isto je bilo diferenciranja i medu srpskim narodnjacima: na desnoj strani svrstala se klerikalna grupa s arhimandritom Nikodimom Milašem na čelu, a na lijevoj strani demokratska grupa, Bjelanovićeva. U početku su obje grupe surađivale u Srpskom listu, ali su vremenom razmimoilaženja postojala sve veća, jaz izmedu njih sve dublji, dok se na koncu nisu konačno razišli i pošli svojim putevima.

2 2 S. Bjelanović, Don M iho na braniku, preštampano iz Srpskog lista, Zadar, 1883, 55. 2 3 Program »Srpskog lista«, Srpski list, 14. I 1880. 2 4 Milaš je, između ostaloga, preveo s talijanskog na srpskohrvatski jedan govor autonomaškog vode Antonija Bajamontija, održanog na plenarnoj sjednici Dalmatinskog sabora /1 881/ , a Vujnović je kao zajednički srpsko-autonomaški kandidat izabran za zastupnika Sabora u kuriji veleporeznika, u zadarskom izbornom kotaru. Vujnović je dobio 55 glasova: 29 srpskih i 26 autonomaških. /Srpski list, 16. VIII 1881/. 2! Srbin Katolik, Vjera i narodnost, i naši odnošaji, I, Srpski list, II, 1, 19. I 1881. Prema svjedočanstvu Marka Cara /Sava Bjelanović, Mala biblioteka Matice srpske (u Dubrovniku, II. 1911, 29: »Taj novi delija, koji se iz taktike potpisivao Srbin katolik, ne bijaše niko drugi do li sam Bjelanović«.

228

Kada je Lazar Tomanović, jedan od pokretača i najaktivnijih suradnika Srpskog lista, objavio - prvo u novosadskom Stražilovu, 2 6 a zatim latiniciom, u nastavcima, u Srpskom listu - svoju studiju o Kačiću, to je u stvari bio indirektan odgovor Mihovilu Pavlinoviću. Pojavu ove studije pozdravili su mnogi Srbi katolici u Dalmaciji. Tako je, na primjer, Lovro Pavlović, zastupnik Srpske narodne stranke u Dalmatinskom saboru, čestitao Tomanoviću ovim riječima: »Ti sam ne znaš što si učinio! (...) I zbilja si divno pogodio pravac (...) Pravoslavnome Srpstvu suprotstavljati katoličko Hrvatstvo - u tome je ležala sva snaga popovska - i to je oboreno na veliku korist narodnog jedinstva, i na utjehu katoličkih liberala, koji će jamačno u Srpstvu naći prirodnu zaštitu protiv klerikalne more«.2’ Dok je Pavlinovićev Narodni list i dalje napadao Bjelanovićev Srpski list kao »kaluđersko klapalo«, s jedne strane, - dotle su pravoslavni klerikalci, s druge strane, bili nezadovoljni što je Srpski list bio »suviše liberalan« u vjerskim pitanjima i što nije vodio »dovoljno brige o pravoslavnom sveštenstvu na Primorju«. Nikodim Milaš i Ljubomir Vujnović se nikako nisu slagali s antiklerikalnim stavovima Save Bjelanovića, Marka Cara i ostalih slobodoumnih suradnika, koji su Srpskom listu davali sve izrazitiji demokratski karakter. U kojoj je mjeri Milaš bio nezadovoljan opozicionim pisanjem Srpskog lista, možda najrječitije pokazuje njegovo karakteristično pismo od 10. XII 1882, u kome se Lazaru Tomanoviću ovako žali na redaktore i suradnike Srpskog lista: »Slabo slušaju moje savjete, ali ja sam ipak preporučio im, da se ne zanose toliko njekakvim liberalizmom, jer to opet kome najviše škodi, negoli samim Srbima (...) Vatrena mladež misli bog zna šta larmom učiniti (...) Da znate, moj Gospodine, koliko puta moram da se mučim, dok ih privolim našto pametnije i umjerenije! Neće da razumiju, da umiljato jagnje dvije majke sisa, i da se prkosom ne postizava ništa«.2 8 Međutim, i poslije ovog Milaševog upozorenja, Tomanović je i dalje vrijedno surađivao u Srpskom listu, dajući punu političku i moralnu podršku Savi Bjelanoviću, iako se - prema izvjesnim indicijama - nije u potpunosti slagao s nekim njegovim stavovima o međunacionalnim i međuvjerskim odnosima. Na godišnjoj skupštini Matice Dalmatinske u Zadru (1883) izabran je novi Izvršni odbor, u koji su ušli: don Ivan Danilo, don Juraj Biankini i arhimandrit Nikodim Milaš. Srpski list ovaj izbor ovako komentira: »Uostalom, ne možemo na ino a da ne primjetimo kako vuk gdjegod dlaku mijenja, ali ćud nikad: tri odbornika, tri popa! Raduj se, dalmatinska omladino, i ako se budeš držala u tvojim literarnim radnjama Zoline »Methode scientique«, šalji tvoja djala Matici Dalmatinskoj. Di bene in meglio!«2 9 Tri godine kasnije Milaš je došao u otvoren sukob s Bjelanovićem. Naviknut da se o njemu i njegovom radu piše samo u superlativima, Milaš je bio nezadovoljan nekim prigovorima Srpskog lista i odmah reagirao jednom oštrom izjavom, koju je poslao uredništvu sa zahtjevom - pozivajući se na Zakon o štampi - da se objavi u prvom narednom broju. U toj izjavi Milaš je demantirao vijest kako je on »držao u Zadarskoj crkvi velikoposne propovjedi, vrijeđao crkvene tutore i nazvao niskim klevetnikom svakoga bez razlike, koji se usudi iskazati ma i najmanju sumnju u njegovu odanost pravoslavnoj crkvi i u njegovu privrženost srpskoj narodnosti«. Međutim, Bjelanović je odbio da publikuje njegovu izjavu. Miloš je na to svoj odgovor štampao u posebnoj brošuri, sa svojim komentarom, u kojem je, između ostaloga, oštro napao Bjelanovića,

2 6 L. Tomanović, Fra Andrija Kačić prema Srpstvu i Hrvatstvu, Stražilovo, 1886, II, 18, 597-602; 19, 625-630; 20, 665-670; 21, 691-694. 2 7 L. Tomanović, Iz pisma umrlih i zaslužnih Srba, novi život, Beograd, XXVI, 1926, 9. 2 8 Ibid. XXVI, 79-80. 2 9 Domaće, Srpski lit, 16. I 1883.

229

pokušavajući da svu zaslugu za pokretanje Srpskog lista pripiše isključivo sebi i svome prijatelju Ljubomiru Vujnoviću, s ovakvim obrazloženjem: »Da mi je pre šest godina kogod rekao, da ću ja danas morati štampati ove retke u posebnom listu, ja bi mu kazao bio, da nije pri svojoj svijesti. Među tijem to se eto dogodi, i kad su mi njeki prijatelji tada opažali, da se odveć zanosim, što toliko vremena ulažem i toliko novca trošim da osnujem Srpski list, jer će mi se najposlije neblagodarnošću otplatiti, - danas vidim da su ti moji prijatelji potpunoga razloga imali (...) Ja sam nastojao, pre nego što će se pokrenuti list, da se jednim Pravilnikom ograniči eventualna samovolja urednika lista, ali je moj predlog bio odbiven, - i dogodilo se danas sa ovim listom ono, što sam ja tada predviđao«.3 0 Milaševa brošurica, iako malena po broju štampanih stranica, izazvala je razumljivo reagiranje i razne komentare. Na brošuricu je odgovorio sam Bjelanović jednim značajnim člankom, u kome je redom pobio sve njegove tvrdnje kao proizvoljne i netačne, zaključivši na kraju. »Iz ovoga kratkoga, istinitoga opisa postanka Srpskoga lista vidi se: prvo, da se u pripravam a oko osnivanja lista Milaš nam etao; drugo, da je na sastanku gdje je stvoren Srpski list: Milaš odbijen - kako sam priznaje; treće, da sam od postanka lista ja davao mu život, a ne Milaš - kako on također priznaje. Milaš ipak nije se odrekao svoje namjere. I meni je dodijavao dokazivanjima da se našoj stranci hoće Pavlinović, a tek je prestao kad sam mu odgovorio da Pavlinovića ne smatram srećom Hrvacke stranke, a uostalom da svaka budala ne može postati Pavlinović«.3 1 Proizilazi, dakle, da je Milaš imao ambicije da postane - srpski Pavlinović! Ali, Milaš zato nije imao ni odgovarajuće sposobnosti, ni dovoljno autoriteta. Dok je Pavlinović imao korijena u hrvatskim narodnim masama i uživao veliki ugled u hrvatskom narodu - Milaš nije imao podrške ni u masama srpskoga naroda u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki, ni u redovima građanske klase, pa čak ni kod svjetovnog svećenstva, nego samo kod pravoslavnih kaluđera. Primorski Srbi poklonili su svoje povjerenje Savi Bjelanoviću.3 2 U historiji slavenskih naroda u drugoj polovini XIX stoljeća malo je događaja koji su izazvali tako živo reagiranje kao enciklika pape Lave X III »Grande munus«, datirana u Rimu 30. IX 1880. To je bio događaj od historijskog značenja, o kome se mjesecima govorilo i pisalo na sve strane. Napisana i objavljena na latinskom jeziku, enciklika je još iste godine prevedena na sve slavenske jezike, pa naravno i na hrvatski.3 3 U encikliki papa veliča misionarsku ulogu Ćirila i Metodija među slavenskim narodima, dodiruje i vrlo osjetljivo pitanje upotrebe slavenskog jezika u liturgiji katoličkih Slavena, i na kraju proglašava kult Ćirila i Metodija. Ova enciklika primljena je među slavenskim narodima na dva načina: među katoličkim Slavenima s oduševljenjem, a kod pravoslavnih Slavena s nezadovoljstvom, mjestimce čak i s protestima. Zadarska Katolička Daimacija prva je donijela u cijelosti tekst ove enciklike sa svojim komentarima i okružnicu zadarskog nadbiskupa Petra Dujma Mopasa, koji je na osnovu enciklike dozvolio slavensko bogosluženje u crkvi sv. Mihovila u Zadru i u crkvama na otocima sjeveme Dalmacije.34. Od okružnice katoličkih biskupa u jugoslavenskim zemljama i pokrajinama Habsburške Monarhije najveću pažnju privukla je okružnica đakovačkog biskupa Josipa Jurja Štrosmajera od 4. II 1881, objavljena prvobitno u službenom organu njegove
3 0 N. Milaš, Jedna otvorena riječ, Zadar 1886, 2. 3 1 S. Bjelanović, Na »jednu otvorenu riječ« arhimandrita Milaša, Srpski list, 16. VI 1886. 3 1 K. Milutinović, Vojvodina i Dalmacija 1760-1914. Novi Sad 1973, 273-286, 303-331. 3 3 Okružnica »Grande m unus« sv. otca pape Lava X III, dana katoličkom svijetu na 30. rujna 1880. Štampano u latinskom izvorniku i hrvatskom prijevodu, Zadar, 1880. 3 4 Biskupi dalmatinski i okružnica »Grande munus«, Katolička Dalmacija, 28. II 1881.

230

biskupije, a odatle preštampana - u cijelosti ili u izvodima, sa ili bez komentara - u mnogim jugoslavenskim novinama, listovima i časopisima. Stojeći, po položaju koji je zauzimao, na pozicijama papine enciklike »Grande munus«, Štrosmajer je pokušavao da objasni historijsku ulogu Ćirila i Metodija u njihovom vremenu i u društvenim sredinama u kojima su djelovali, na raskrsnici između dva svijeta, Istoka i Zapada. Pozivajući vjernike u svojoj biskupiji na velike svečanosti, koje se pripremaju za hiljadugodišnjicu Metodijeve smrti, Štrosmajer pledira za sjedinjenje razdvojenih crkava, izražava svoje uvjerenje da se daju premostiti postojeće suprotnosti i apelira na vrhove i jedne i druge crkve da tom velikom poslu priđu s dobrom voljom i obostranom težnjom da se postigne međusobni sporazum: »Hvala Bogu, crkva istočna ne razilazi se daleko od zapadne. Znala je ona odrešito od sebe odbiti svaku napast, koja je na nju u XVI vijeku sa zapada navaljivala. Lako je jaz, koji obje te crkve razdvaja, premostiti, samo ako bude mudrosti, umjerenosti, prave pobožnosti i iskrenosti«.3 5 Međutim, Štrosmajerova inicijativa nije prihvaćena ni s jedne, ni s druge strane. Medu Srbima u Vojvodini, banskoj Hrvatskoj, Dalmaciji i Boki njegova inicijativa naišla je na oštru kritiku. Najodlučnije su joj se suprotstavili Svetozar Miletić i Sava Bjelanović. Pojava Štrosmajerove okružnice predstavljala je takav politički događaj, o kome je Miletić napisao tri uvodna članka, u kojima je s mnogo pretjerane oštrine, na svoj specifičan način, podvrgao kritičkoj analizi iznesene političke stavove. Na kraju svoga prvoga uvodnika Miletić daje Štrosmajeru ovaj savjet: »Možete se mimom dušom vi približavati rimskoj stolici, i u nje podpunim uverenjem vazda tražiti saveta, obrane i utehe - no manite se vi nas pravoslavni! (...) Vidimo mi vašu želju: da vam jedinstvo crkve putem unije bude most narodnom određenju veru svoju izneverivših Srbalja - pokatoličenju i tim i pohrvaćenju srpskog naroda. Ali od toga - neće biti ništa... Štrosmajerova okružnica nije most slozi, i može doneti - nesreću«.3 4 Bjelanovićev Srpski list solidarizirao se u potpunosti s političkim stavom Svetozara Miletića prema Štrosmajem: preštampao je u cijelosti Miletićev uvodnik Štrosmajerova »okružnica«37\ citirao je u izvodu mišljenje praških Narodnih listi o Štrosmajeru i uzeo u obranu Miletićev članak od oštrih kritika: »Obzor« kaže Zastavi, da je slijepa. Prepoštovana gospoda u zagrebačkom Kaptolu vide slamku u Miletićevu oku, a u svome ne vide brvna«.3 8 Bjelanović je povukao pararelu između Pavlinovićevih Hrvatskih razgovora i Štrosmajerove okružnice, i došao do neispravnog zaključka da obojica stoje na istoj idejnoj platformi, iako je razlika među njima bila velika u bitnim pitanjima meduvjerskih i međunacionalnih odnosa. Ubijeđeni antiklerikal i slobodni mislilac, Bjelanović je nepokolebljivo stajao na stanovištu da u višestoljetnoj borbi između Rima i Carigrada srpski narod ne treba da se vezuje ni za jednu, ni za drugu stranu, nego da se osloni na vlastite snage, daleko od svih religioznih isključivosti: »Pred svakijem potpaljivanjem vjerskoga fanatizma, - jer pitanje prvenstva između Rima i Carigrada danas ne znači drugo do oskrvnjivanje slobode vjere i savjesti u ljudima koji se ne klanjaju ni istoku ni zapadu, poticanje vjerskijeh razmirica među ljudima koji vjeruju u jednu ili drugu stranu, - ustaće narodna svijest. Slobodnjaci i iskreni rodoljubi ustaće i kazaće s nama zajedno: u ime slobode, prosvjete, napretka i

3 5 Okružnica o sv. Cirilu i Metodu od godine 1881. Glasnik biskupije dakovačko-srijemske, br. 4, travanj 1881. 3 6 Štrosmajerova »okružnica«, Zastava, 22. V 1881. 3 1 Srpski list, 31. V 1881. ,3 * Okružnice i hodočašća, Srpski list, 7. VI 1881.

231

narodnoga dobra, kanite se vjerskijeh pitanja, kanite se Rima i Carigrada! Ovako će progovoriti XIX vijek«.1 ’ U tadašnjoj uzburkanoj nacionalističkoj psihozi međusobnih optužbi i sunjičenja, ni Bjelanović, ni Miletić nisu bili u stanju da u dovoljnoj mjeri sagledaju da su tada postojale dvije suprotne koncepcije o sjedinjenju crkava: Štadlerova ultramontanska i Štrosmajerova univerzalna. Dok je Štadler sa svojim militantnim, agresivnim klerikalizmom nastojao da nametne pravoslavnim narodima uniju s Rimom, - dotle je Štrosmajer kovao dalekosežne planove o sjedinjenju krišćanskih crkava i o stvaranju jedne univerzalne crkve, koja će izmiriti zavađene tabore, uskladiti krajnosti i ublažiti religiozni fanatizam. Dok je Štadler, ne birajući sredstva, pokušavao preživjelim srednjovjekovnim metodama da po svaku cijenu prisili pravoslavne narode na uniju, - dotle je Štrosmajer tražio nove puteve dogovaranja i sporazumijevanja, obostranog popuštanja i pronalaženje jednog zajedničkog jezika između Istoka i Zapada. Štrosmajer je već tada slutio opasnost od daljeg zaoštravanja vjerskih suprotnosti, od ponovnog jačanja religioznog fanatizma i novih vjerskih ratova na Balkanu, s novim kaznenim ekspedicijama i novim inkvizicijama. U vatri polemike, u svojim kritikama Štrosmajerove okružnice o kultu Ćirila i Metodija, Bjelanović i Miletić su jednostrano i proizvoljno izjednačili ciljeve i metode Štadlera i Štrosmajera, ne sagledavajući dovoljno oštro da je medu njima postojala ogromna razlika, da su oni predstavljali dijametralne suprotnosti i da su išli oprečnim putevima. U krajnjoj liniji, oni su bili antipodi, dva svijeta.4 0 Tek poslije Štrosmajerove smrti počelo se o njegovim stavovima i shvaćanjima o međuvjerskim i međunacionalnim odnosima raspravljati mirnije i staloženije, iz historijske perspektive. Objektivnost zahtijeva da se ukaže da je čak i među onim pravoslavnim svećenicima, koji su se bavili izučavanjem historije srpske crkve u habzburškim zemljama, bilo i takvih, koji su o Štrosmajerovim stavovima prema ovim složenim i neuralgičnim problemima pisali mirnije i objektivnije od njegovih suvremenika, koji su uzimali učešća u onovremenim polemikama. Od ovih crkvenih historičara naročito su karakteristični sudovi i ocjene o Štrosmajeru koje su formulirali prota Dimitrije Ruvarac, nekadašnji upravitelj Patrijaraške biblioteke u Sremskim Karlovcima, i prota Milutin Jakšić, nekadašnji profesor historije srpske crkve u Karlovačkoj bogosloviji. Braneći Štrosmajera od neosnovanih prigovora da je katolički prozelita, D. Ruvarac je istupio s ovim uvjerljivim argumentima: »Kao rimokatolički biskup bio je - kao što je i prirodno - i veliki katolik (...) Al’ zato ipak Štrosmajer nije bio intolerantan i prozelita (...) kao što je na žalost bilo i ima biskupa (...) Ne, to mu se ne može prebaciti, što da je činio, pored grdnih novčanih sredstava i našeg nemara, mogao je čuda počiniti, zbog čega mu i mi, pravoslavni Srbi u Slavoniji i Sremu, moramo biti zahvalni. On je - kao što mu se mora priznati - svakom prilikom propovedao mir, ljubav i slogu između rimokatolika i pravoslavnih, i dok se slušao njegov glas kod Hrvata, nisu se pojavljivali oni nemili prizori između Srbalja i Hrvata, koji su se docnije pojavljivali, a na žalost pojavljuju se po gdegde i danas, i to većinom potstrekavanjem onih, kojima je glavna cilj, da održavaju razdor između ta dva bratska naroda, čiji spas leži jedino u slozi«.4 1 Dok su neki pravoslavni klerikalci pokušavali da predstave Štrosmajera pred srpskom javnošću kao protagonistu unijaćenja, Milutin Jakšić je ovako objašnjavao suštinu ove složene problematike:

” Srpski list, 31. V 1881. 40 K. Milutinović, Strosmajer i jugoslovensko pitanje, Novi Sad 1976, 230-246. 4 1 D. Ruvarac, Biskup Štrosmajer, Srpski Sion, XV, 7, 1905, 183.

232

»Vladika Štrosmajer živo je osećao, da je crkveni rascep velika smetnja vezivanju duša u jedinstvo, i crkvena unija bila mu je jedan od ideala. Ali to nije bila unija kakvu su u bivšoj Monarhiji, i u negdašnjem Rimskom Carstvu Nemačke Narodnosti, naturivali slovenskim plemenima silom oružja nemačkih vojnika, nego slobodno versko izmirenje verom razbraćene braće uz ustupke na obe strane«.4 2 Citirani sudovi D. Ruvarca i M. Jakšića o Štrosmajeru bliži su historijskoj istini od ranijih mišljenja S. Bjelanovića i Sv. Miletića. Međutim, karakteristično je da je Bjelanović o Franji Račkom, najbližem Štrosmajerovom suradniku i dugogodišnjem odanom suborcu, imao izvanredno pozitivno mišljenje. U svom sažetom, ali sadržajnom nekrologu o Račkom, Bjelanović je svestrano obuhvatio i osvijetlio cijeli lik i čitavo djelo Franje Račkog. Govoreći o njemu kao jednom od najvećih hrvatskih i jugoslavenskih historičara, Bjelanović mu je odao ovo zasluženo priznanje: »Ime ovoga hrvatskog naučenjaka dobro je poznato u naučnom svijetu, osobito slavenskom, a najviše jugoslavenskom. Njegova su istorijska djela znamenita. On je prvi počeo ozbiljno istraživati i ispitivati tavne istorijske uspomene hrvatskog naroda (...) Uz hrvatsku prošlost ispitivao je srpsku i uopće jugoslavensku. Što je dobra učinio, učinio je za sve«.4J O Račkom kao rodoljubu i političaru dao je Bjelanović ovaj objektivan i pravedan sud: »Pokojni Rački kao hrvatski rodoljub bavio se i političko-narodnijem pitanjima. Nije se nikada isticao, nije stupao u prve redove. Ali je u politici vrijedio mnogo više od nekijeh prvaka, koji se razmeću i bubaju. Njegov se mudri savjet slušao (...) Koliko smo čuli od najboljijeh Srba, Rački bio je uvijek pomirljiv u srpsko-hrvatskijem razmiricama. On je svoje mirio i na slogu upućivao. I bez toga mi danas imamo samo jednu dužnost: da blagodarno spominjemo ime jednog valjanog radnika na polju zajedničke prosvjete.«4 4 U ono doba, kada je Bjelanović pisao citirane tekstove, još nisu bili objavljeni opsežni tomovi korespondencije Rački - Štrosmajer (u redakciji i s komentarima Ferda Šišića), iz kojih se jasno i nepobitno vidi da su obojica bili daleko od svakog prozelitizma, da su se medusobno dopunjavali i slagali u svim, i onim najsloženijim i najneuralgičnijim pitanjima naših međuvjerskih i međunacionalnih odnosa. Možda je Rački u svojim pismima bio mirniji i obazriviji, a Štrosmajer odlučniji i temperamentniji, ali u suštini oni su bili vrlo bliski, u većini pitanja skoro identični u svojim pogledima i shvaćanjima. Već u prvoj fazi svoga političkog razvoja Bjelanović se afirmirao kao izrazit i dosljedan protivnik svakog klerikalizma i religioznog fanatizma, bez obzira s koje on strane dolazio i sa kakvim tendencijama.4 5 Bjelanović je odmah u početku izlaženja Srpskog lista smatrao za neophodno potrebno da raspravi i pitanje pravoslavnog klerikalizma, koje su katolički klerikalci, okupljeni oko don Mihovila Pavlinovića i don Ive Prodana, uporno pripisivali Srpskoj narodnoj stranki. Braneći se od ovih neosnovanih prigovora Bjelanović piše: »Ko u što vjeruje ili ne vjeruje, to nije briga naša; ko pripada pod jedan vjerski barjak, ko li pod drugi, neka raspituju vjerski organi. Ovijem jedanput za svagda odbijamo pobude, težnje i karakter vjerski, koji se zlonamjerno s neke strane nameće ovo-

4 1 M. Jakšić, Velika ideja (U spomen Josipa Jurja Štrosmajera), Nova Evropa, IX, 11, 11. IV 1924. Redakcija je objavila ovaj članak na uvodnom mjestu i on je bio vrlo zapažen i preštampan, u cjelini ili u izvodu, u mnogim jugoslavenskim listovima, sa raznim komentarima. (Saopćenje M. Curčina, urednika Nove Evrope, autoru ovoga rada). 4 3 Franjo Rački, Srpski glas, XV 5, 15. II 1894. Bjelanovićevo autorstvo utvrdio Marko Car. 4 4 Ibid. 15. II 1894. 4 5 Srpski list, II, 20, 31. V 1881.

233

me listu, pa i narodnosti srpskoj uopće. Ko poznaje neposredno srpski narod bilo u kneževinama, bilo s one strane Velebita, bilo s ove, taj ako hoće istinu da reče, mora priznati, da u njemu nema ni klerikalizma, ni fanatizma i nesnošljivosti religiozne«.4 6 Braneći nosioce i glavne predstavnike srpske književnosti, nauke i politike od prigovora da su navodno klerikalni, Bjelanović upozorava na ove činjenice: »Inteligencija srpska đegod da se ona nahodila po prevoshodstvu je liberalnodemokracka. To se najbolje vidi iz srpske književnosti, upravo od Dositeja pa do danas. I sami pravoslavni crkveni velikodostojnici kao svjetski književnici slijede pravcem Dositejevim. Kud patriotičnijeg pjesnika od Mušickoga, kud li slobodoumnijega od Njegoša? Ipak su i Dositej, i Mušicki, i Njegoš bili pravoslavni kaluđeri. Dočim radnika vrste Pavlinovićeve srpska književnost ne poznaje, najmanje danas pored Zmaj-Jovanovića i Jakšića, Stojana Boškovića i Laze Kostića, da i ne spominjemo političke vođe srpske Miletića i Polit-Desančića, Vladimira Jovanovića i Jovana Pavlovića...«4 7 Odlučan antiklerikalac i dosljedni demokrata, Bjelanović ipak zato nije uopćavao stvari, nije generalizirao, razlikovao je narodne svećenike od nenarodnih, ali je u načelu zahtijevao da školska nastava u Dalmaciji prestane da i dalje bude monopol crkvenih ljudi: »Nije naš običaj da poričemo ničije zasluge, dapače priznaćemo zauzimanje nekijeh sveštenika za narodnu stvar. Ali tijem ne možemo odobriti, ni dozvoliti da se sveštenstvu, bilo jedne ili druge vjere, preda u ruke odlučni i isključivi uticaj u općijem našijem poslovima (...) Ko naše odnošaje motri, opaziće da klerikalstvo drži u svojoj ruci najvažniju struku naše uprave, mislimo škole. Tako je nekad bilo, a tako je i danas (...). Svi kotarski školski nadzornici ili su popovi ili njihova duhovna čeda«.4 8 Bjelanović je odlučno zahtijevao da se nastava oduzme od klera i povjeri svjetovnjacima: »... zašto se škola predaje u ruke klerikaistvu - popovstvu? Zašto se popovi sistematično nameću na upravu škola, a svjetovnjaci isključuju? (...) U nas, Bogu hvala, ima prema broju naroda dosta inteligencije svjetovne; ne možemo se požaliti da nemamo darovitijeh i sposobnijeh ljudi bez mantije. Mnogi od ovijeh zapušteni su pred popovstvom, mnogi u nevolji žive, ako srce ne stisnu i u tuđoj zemlji ne stanu tražiti zasluge?«4 9 Antiklerikalni i demokratski stavovi Bjelanovićevog Srpskog lista izazvali su oštro reagiranje Pavlinovićevog Narodnog lista, koji je donio nekoliko polemičkih članaka, u kojima se indirektno napada politička linija Srpske narodne stranke i opoziciono pisanje Srpskog lista. Od ovih članaka naročito je karakterističan uvodnik Našpoložaj, koji svakako potiče iz Pavlinovićevog pera. U tome članku se iznose teške sumnje i optužbe protiv dviju dalmatinskih stranaka, Autonomaške strane (i njenih organa Avvenire i Dalmata ) i Srpske narodne stranke (i njenog organa). U tome članku se upozorava bečka vlada na talijanske i srpske iredentističke tendencije u Dalmaciji: »Kroz više navrata, i to jedinom namjerom da domoljublju dužnost vršimo, mi smo upozorili vladu na neke čine, koji se od nekog vremena u našoj pokrajini zbivaju, i koji bi groznih posljedica mogli doprinieti ako im se na vrieme ne stane na rep; pa se ne možemo dočuditi onoj ravnodušnosti bečke vlade, koja kroz prste gleda drskosti stranaka, kojima su očite težnje preko Monarhije...«5 0

46 Još nješto k programu, Srpski list, I, 5, 11. II 1880. 4 7 Ibid. 11. II 1880. 48 Klerikalstvo u Dalmaciji, Srpski list, II, 29, 2. VIII 1881. 4 9 Ibid. 2. VIII 1881. 5 0 Naš položaj, Narodni list, 61, 1881.

2 34

Ovaj uvodnik Narodnog lista izazvao je razumljivo reagiranje Srpskog lista. Iako se u cijelom uvodniku izričito ne spominje ni Srpska stranka, ni Srpski list, suvremenicima je moralo biti do očiglednosti jasno da se aluzija »druga nova stranka, uz razpopa Vuličevića« odnosi na Srpsku stranku i na Srpski list, koji je na uvodnom mjestu često donosio članke »razpopa« Ljudevita Vuličevića.5 1 Odgovarajući na neprikrivene aluzije člankopisca Narodnog lista, Bjelanović reagira ovim argumentima: »Mi sa zadovoljstvom ovaj strah od srpskoga imena na znanje uzimamo, kao što se isto radujemo da nas gospoda, koja onako poštene članke pišu, u Brankoviće broje. Mi bi se tek onda požalili i posramili kad bi nas ovi vitezi nazvali Milošima - junacima, jer bi nas samo u tome slučaju prinudili na promišljanje, da li smo i kad smo svoj narod iznevjerili (...) A da svijet ne primisli da je Narodni List izbacio ovu crnu klevetu u času uzbuđenosti, u času slabosti, kojoj su svi ljudi podložni, on najsvečanije proglašuje da su njegovi ljudi »upozorili vladu na neke čine, koji se u pokrajini zbivaju«... pa se (on Narodni List) ne može izčuditi ravnodušnosti bečke vlade«.5 2 Na plenarnoj sjednici Dalmatinskog sabora od 8. VII 1884. ukrstili su svoje mačeve u debati o neuralgičnim međuvjerskim odnosima Mihovil Pavlinović i Sava Bjelanović. U vatri polemike, s mnogo oštrine Pavlinović je izgovorio teške riječi »da se Bjelanović zalijeće u izazivanje plemenske mržnje i u sumnjičenja. S njegove strane napada se na jezuitizam i on vrijeđa katoličku vjeru (...) Kao katolik odbija hajku na jezuitizam, na onaj rad i na onaj red, koji iako mu ima prigovora ostaje rad i red častan«.5 3 Bjelanović je na istoj saborskoj sjednici odgovorio Pavlinoviću mirno i s argumentima: »Ovdje nije govora o vjeri i crkvi. Riječ jezuitizam izgovorila se prošlijeh sjednica, najprije kad se govorilo o knjigama. Riječ je ovu izgovorio katolik Bakotić.S 4 Ali u ovom smislu nije prvi Bakotić progovorio. Jedan drugi katolik, jedan veliki Hrvat, glasoviti književnik hrvacki Jagić5 5 pisao je o jezuitizmu i rekao, da se kod Hrvata narodna poezija nije razvila, jer su jezuiti zabranjivali narodu da pjeva narodne pjesme o narodnim junacima i nagovorili ga da pjeva pjesme svecima (...) Dakle govorilo se o jezuitizmu u onome smislu, koje se nameće u narodne poslove, ne o vjeri i crkvi, koje niko nije vrijeđao. Ja ne vjerujem, i zato ne mogu ni čiju crkvu ili vjeru vrijeđati, niti vjerski fanatizam poticati«.5 6 Iako je u prvoj fazi svoga političkog razvoja još stajao na srpskim nacionalističkim pozicijama, Bjelanović ipak zato nije bio isključivi nacionalista i nije identificirao srpstvo s pravoslavljem kao što su to činili pravoslavni klerikalci s Nikodimom Milašem na čelu. Ubijeđeni demokrata od rane mladosti, Bjelanović nije pravio razlike između pravoslavnog, katoličkog i muslimanskog klerikalizma, smatrao ih je podjedna-

5 1 Lj. Vuličević (Cavtat, 1843-Napulj, 1916), učio je gimnaziju u Dubrovniku i teologiju u Veneciji; bio je prvo monah u franjevačkom samostanu u Dubrovniku, a zatim učitelj u Skadru; 1876. napušta samostan i postaje slobodan predavač i odlučan protivnik ultramontanizma. Surađivao je u jugoslovenskim i talijanskim listovima i časopisima i objavio nekoliko knjiga na oba jezika. Najznačajnije mu je djelo Moja mati (prvo izdanje 1879, drugo 1880, treće u redovnom kolu Srpske književne zadruge, knj. 93, 1906). Vuličevićeva Celokupna dela objavljena su u Biblioteci srpskih pisaca. O Vuličeviću pisao je afirmativno i Pavle Popović (Srpski književni glasnik, 1. VII 1905.). 5 1 Kukavice, Srpski list, II, 16. VIII 1881. 5 3 Brzopisana izvješća zasjedanja pokrajinskog sabora dalmatinskoga 1884. Zapisnik s plename sjednice od 8. VII 1884. 5 4 Ignacije Bakotić, Srbin katolik, zastupnik Srpske narodne stranke u Dalmatinskom saboru. 5 5 Vatroslav Jagić, tadašnji profesor slavenske filologije na Univerzitetu u Petrogradu, a kasnije (od 1886) u Beču. 5 6 Saborski zapisnik s plename sjednice od 8. VII 1884. Bjelanovićev govor objavio je u cjelini Srpski list 22. VII 1884.

235

ko štetnim i destruktivnim po prirodni nacionalni i kultumi razvoj naših naroda i kritizirao ih je u nizu svojih značajnih uvodnika u Srpskom listu i u svojim govorima i diskusijama na plenarnim sjednicama Dalmatinskog sabora. Ali, Bjelanović je bio ne samo demokrata i antiklerikal, nego istovremeno i slobodni mislilac, ateista. Zbog toga su ga Pavlinovićev Narodni list i Prodanova Katolička Dalmacija podrugljivo nazivali »nevjernikom«. Iako nije bio socijalista, kao Svetozar Marković i Vasa Pelagić, Bjelanović je već u prvoj fazi svoga političkog razvoja stajao na lijevom krilu građanske demokracije kod jugoslavenskih naroda. Još više, on je bio prvi slobodni mislilac u Dalmaciji, blizak socijalizmu.” II Druga faza - jugoslavenska Teško je precizno utvrditi kada se završava prva faza i kada upravo započinje druga faza u Bjelanovićevom političkom razvoju. Kao što je već u toku trajanja prve faze bilo mjestimce i jugoslavenskih iskrica, tako su se u toku druge faze još javljali djelimično i srpski akcenti, iako postepeno u sve manjoj mjeri. Taj proces prožimanja dviju koncepcija je sasvim prirodna pojava, jer u idejnom razvoju jedne tako složene i kontroverzne političke ličnosti kao što je bio Bjelanović, stare ideje se neminovno nisu mogle odjedanput napustiti, niti nove ideje preko noći prigrliti i zastupati. Trebalo je postupnosti u etapama toga idejnog sazrijevanja i razvoja. Već u toku 1886. godine osjetili su se prvi simptomi koji su nagovještavali izvjesno poboljšavanje u međuvjerskim i međunacionalnim odnosima. Prvi nagovještaj razvedravanja atmosfere došao je do izražaja u općoj žalosti za preranim gubitkom mladog hrvatskog pjesnika fra Ivana Despota.5 8 Njegova smrt ožaljena je ne samo od Hrvata nego i od dalmatinskih Srba kao nacionalni gubitak. Pored velikog broja nekrologa i sjećanja u hrvatskim novinama i časopisima, i Srpski list objavio je nekoliko članaka s najvećim priznanjima. Bjelanović je pisao: »On, u istinu, plemenitom dušom svojom obuhvaćaše i Hrvatstvo, i Srpstvo, i Slavenstvo, i čovječanstvo«.5 ’ Lazar Tomanović pošao je još korak dalje: »Fra Ivan je prokrčio put mladom naraštaju hrvatskom, koji ga vodi u bracku zajednicu srpskoga naroda...«6 0 Odlukom austrijskog ministarstva unutrašnjih poslova br. 477 od 26. 1 1888. zabranjen je Srpski list u »svim zemljama ugarske krune«, a odlukom istoga ministarstva br. 610. od 1. II 1888. zabranjen je i u okupiranim zemljama Bosni i Hercegovini. Dok je zadarski N arodni list pod naročitom rubrikom prenosio iz Novoga vremena, Norda

5 7 U kojoj je mjeri Bjelanović bio progresivan pokazuju, između ostaloga, dva njegova karakteristična članka. U prvom (N ovi zakoni, Srpski list, 27. I 1885) on oštro osuđuje austrijsku vladu, koja je pripremila nacrte dvaju novih zakona protiv socijalista i anarhista. U drugom (Za slobodu, Srpski list, 3. II 1885) on dokazuje da će novi zakoni u još većoj mjeri ograničavati osnovne građanske slobode i omogućiti zloupotrebe nego dosadašnji zakoni, navodi niz konkretnih primjera i upozorava da su pri primjeni zakonskih propisa postojala dva dijametralno suprotna mjerila: »N a ovaj način zakon se upotrebljavao. A kako se zloupotrebljavao, to neka nam kažu predike u crkvama, krstovi i fratri s revolverima za pojasom na izborima. Ako koji rodoljub zamisli držati sastanak, znaće on na koliko će neprilika udariti...« Bjelanović poziva dalmatinske poslanike u Austrijskom parlamentu da glasaju protiv predloženih novih zakona. 581. Despot (Zaostrog, 19. VIII 1851 - Split, 19. VII1886) učio je gimnaziju u Sinju i bogosloviju u Šibeniku i Makarskoj, bio učitelj u Zaostrogu i Sinju, i župnik na Braču. Pisao je pjesme, putopise i oglede. Njegove zbirke pjesama Prve iskre (1881) - prema ocjeni Jovana Grčića (Stražilovo, br. 8, 1886) - »daje dokaza o znamenitom daru pesnikovu, o oduševljenom mu rodoljublju i dubokom mislilaštvu«. Pevodio je djela iz etike i filozofije. Suradivao je u Narodnom listu, Iskri, Vijencu i drugim listovima i časopisima. ” Fra Ivan Despot, Srpski list, VI, 20. IV 1886. 40 L. Tomanović, Fra Ivan Despot, ibid. 20. IV 1886.

2 36

i drugih ruskih listova razne napise i vijesti o okupiranim zemljama,6 1 i nije bio zabranjivan, - dotle se Srpskom listivilije dopuštalo čak ni prenošenje vijesti iz bečkog službenog Correspondenz-Bureau-a .“ Posljednji broj Srpskog lista izašao je 30. V 1888. Zabranjen u zemljama ugarske krune i u Bosni i Hercegovini, list se 6. juna pojavio pod novim imenom: Srpski glas. Dok je Srpski list izlazio bez oznake čiji je organ, dotle je već prvi broj Srpskog glasa izašao kao »organ Srpske stranke« br. 1, god. I. Ali, da bi se očuvao kontinuitet, odmah iza zaglavlja označeno je u zagradama: br. 21, god. IX. Ova promjena objašnjena je u uvodniku prvoga broja Srpskog glasa ovim obrazloženjem: »Mnogi naši prijatelji, pa izvjesno i oni, koje djelimično promjena na naslovu našeg lista neće zateći nepripravljene, jer je odlučena na zboru osnivača ovoga lista, ustaviće se na tom naslovu i staće promišljati. Obuzeće ih neobično čustvo, kao što obuzimlje nas, koji smo sa životom srpskog organa na Primorju svoj spojili. Ma kakva se čustva borila u duši naših prijatelja, svakako će ih utjeha i pouzdanje hrabriti kad žica takog čustva i nas podiže, i ako smo se mi uz ovaj organ najviše namučili i stradali, i ako smo mi s njim takijeh nenadnijeh, nemilijeh časova dočekali, kakvijeh pri postanku lista nismo mogli ni zamisliti«.6 5 Ako uporedimo Srpski list sa Srpskim glasom, opazićemo da među njima ima znatne razlike. Dok je Srpski list još stajao na srpskim pozicijama, dotle Srpski glas već zauzima jugoslovenske pozicije. Ova evolucija je naročito došla do izražaja 1888, prilikom prvih pokušaja realizacije srpsko-hrvatskog sporazuma.6 4 Glavni inicijator akcije za sporazum s hrvatske strane bio je sam vođa Hrvatske narodne stranke Miho Klaić, »osvjedočeni pristaša ideje nacionalnog jedinstva Hrvata i Srba«,6 S političar koji »vječito posreduje među grupama s različitim interesima«.6 6U toku njegove dugogodišnje političke aktivnosti bilo je dizanja i padanja, oportunističkih skretanja i unutrašnjih proturječnosti, ali i pored toga on spada u red najistaknutijih predstavnika Narodnog preporoda u Dalmaciji u drugoj polovini XIX stoljeća. Glavni inicijator sporazuma sa srpske strane bio je voda Srpske narodne stranke Sava Bjelanović. Prema svjedočanstvu Marka Cara, koji je znao stvari iz prve ruke, pregovori o zbliženju sa Hrvatima su »započeti glavnom zaslugom i inicijativom Save Bjelanovića«.6’ Poslije prvih susreta izmedu hrvatskih i srpskih prvaka pitanje daljih pregovora o sporazumu izneseno je pred poslaničke klubove obiju stranaka u Dalmatinskom saboru. Oba kluba prihvatila su u načelu prijedlog o vođenju daljih medustranačkih pregovora i izabrali svoje delegate (»odaslanike«) koji će voditi pregovore: Hrvatski klub - Miha KJaića, Ivana Vrankovića i Gaju Bulata, a Srpski klub - Savu Bjelanovića, Josu Kulišića i Niku Stefanovića. Hrvatski klub povjerio je Mihu Klaiću da sastavi osnovu za sporazum, sa željom »da se među strankama zastupanim u Dalmaciji uzpostavi sloga i sporazumljenje u radu na javnom političkom polju u korist ukupnog naroda...« U tadašnjoj publicistici ovaj je sporazum nazvan »Zadarski kompromis«. Prema prvoj tački ovog Klaićevog nacrta: »Narodna stranka i Srbska stranka postupati će zajednički pri političkim izborima u Carevinsko vieće i u Zemaljski sabor,

•' Narodni list, 3. i 8, 1888. 62 Srpski list, 22. II 1888. 63 Godine devete, Srpski glas, 6. VI 1888. 64 K. Milutinović, Srpsko-hrvatsko pitanje u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki 1888. Istorijski glasnik, 1-2, 1981, 7-31. 6 1 M. U. (Mate Ujević), Miho KJaić, Enciklopedija Jugoslavije, V, 252. 66 M. Gross, Djelatnost Narodne stranke osamdesetih godina, u knjizi: Povijest hrvatskog naroda 1860-1914. Zagreb 1968, 164. 6 7 M. Car, Sava Bjelanović, 75.

237

te birači obijuh stranaka solidarno će glasovati u svakomu izborništvu i svakomu izbornom kotaru za ugovorene kandidate«. Druga točka utvrđuje »da će Narodna stranka upustiti Srbskoj stranci jedan od dvajuh izbornih kotara vanjskih obćina Zadar - Benkovac ili Šibenik - Knin, i da će dosljedno tomu birači Narodne stranke u upuštenom kotaru složno glasovati za opredjeljenog srbskog kandidata...« Treća točka predviđa: »Pri svakojakim izborima u Zemaljskom saboru ima se imati obzira na srbske zastupnike surazmjerno njihovom broju«. Od posebnog je značenja peta točka: »Narodna stranka i Srbska stranka tvrdo se obavezuju, da će kroz svoje zastupnike u Carevinskom vieću i u Zemaljskom saboru, pak i kroz obćinska vieća, solidarno i zajednički postupati u svim narodnim pitanjima (...), koja se odnose na uvođenje narodnog jezika u škole i urede, i na obranu narodnog značaja Dalmacije, a također zajednički i solidarno raditi u oprjeci proti svakomu pokušaju otuđivanja i odnarođivanja...«6 8 U šestoj točki nacrta »Zadarskog kompromisa« Klaić je predvidio i eventualna razmimoilaženja između hrvatskih i srpskih poslanika u zakonodavnim tijelima, pa je za taj slučaj predložio: »Da se i vanjski izražaj dade postignutomu približenju dvajuh stranaka, utanačuje se da, pri raznim pitanjima, glede kojih slobodno je ostavljeno svakoj stranci da se vlada po svojoj uviđavnosti i saviesti, ako bi se u Carevinskom vieću ili Zemaljskom saboru prepirka podigla među zastupnicima jedne i druge stranke, ista bude vođena pristojnim načinom i prijateljskim tonom, i da bude po mogućnosti iz odnosnih govora ispušteno sve što bi moglo duhove ogorčati i postignutu slogu poremetiti«. U istoj točki se zahtijeva da uredništva i jedne i druge stranke izbjegavaju međusobne polemike i da se pri raspravama klone »svakoj zađevici«.6'’ Predviđeno je da se ovaj Klaićev nacrt podnese na razmatranje i odobrenje poslaničkim klubovima obiju stranaka. Ovom Klaićevom tekstu dodat je još jedan prilog kao dopuna druge točke predloženog nacrta. Ova dopuna dodiruje složeno i osjetljivo pitanje mjesta i držanja budućih poslanika jedne i druge stranke u Austrijskom parlamentu (R e i c h s r a t U ovoj dopuni se pretpostavlja mogućnost da »srbski zastupnici ne bi htjeli stupiti u klub komu pripadaju zastupnici Narodne stranke, nego podržati si nezavisnost uz oporbeni značaj«. U dopuni, koju je takođe sastavio i predložio Miho Klaić, pokušalo se formulirati direktive budućim srpskim poslanicima u Austrijskom parlamentu u pet točaka. Prva glasi: »Srbski zastupnici neće stupiti u nijedan k';.;b oporbe, dakle ni u onaj lievog središta, komu predsjeda grof Koronini, nego ostati će samci, ono što se u Carevinskom vieću zove Wild«. Druga točka je još određenija: »U svim pitanjima odnosećim se ravnopravnosti, slavenske uzajamnosti i zemaljske autonomije, srbski zastupnici glasovati će sa desnicom«.7 1 Ovaj pokušaj davanja direktive budućim srpskim poslanicima u Austrijskom parlamentu izazvao je razumljivo nezadovoljstvo u srpskim krugovima u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki, a naročito među političkim radnicima, koji su u načelu bili raspoloženi za prihvaćanje sporazuma, ali koje je vrijeđao Klaićev ton i uopće već samo davanje direktiva. Srpski prvaci, s Bjelanovićem na čelu, željeli su da budu nezavisni i samostalni u svom odlučivanju, i imali su simpatija za demokratsku ljevicu, a ne za konzervativnu i klerikalnu desnicu.7 2

1888

" Dogovori medu Hrvatskom i Srpskom strankom u Dalmaciii, Narodni list, 92, 21. XI

" Ibid. 21. XI 1888. 7 0 Hrvatski poslanici birani u Dalmaciji pripadali su tada još Konzervativnom klubu, pod predsjedništvom grofa Karla Sigmunda Hoenvarta, a tek kasnije će pristupiti novoformiranom Jugoslavenskom klubu, u koji će ući poslanici Jugoslaveni iz austrijske polovine Monarhije 7 1 Narodni list, 92, 21. XI 1888. 7 2 Saopćenje M. Cara autoru ove rasprave.

238

Uredništvo Narodnog lista je osjetilo politički značaj pregovora delegata obiju stranaka i objavilo je još jedan historijski dokument: zapisnik sa sjednice delegata, održane u Zadru 17. VII 1888. U tom važnom zapisniku iznose se i ove karakteristične pojedinosti: »Gospodin Bjelanović priobćuje, da je dragovoljno bio primljen na znanje osnovni ugovor u Srbskom klubu; ali da klub nije pristupio posebnoj razpravi istoga, jer svi članovi niesu bili na okupu, i jer sa više strana, posebno iz Drniške krajine i iz Boke Kotorske, prispješe prosvjedi da se na ugovore stupi. Da je klub odlučio razjasniti tim protivnicima kako stvari stoje, i svesti ih na to da na ugovor pristanu. Kad to bude - kako se klub nada da hoće - da će tada u dalju razpravu stupiti, i da će se razprava, na temelju osnove ugovora, voditi među stalnim klubskim odborima u Zadru«.7 3 U istom zapisniku se konstatira »da treba saslušati mnienje mjerodavnih osoba Srbske stranke« i mišljenja mjesnih odbora iz Dalmacije, Dubrovnika i Boke. »Zadarski kompromis« nije bio isključivo zadarska stvar, nego općedalmatinska. Prva vijest o prijedlogu Hrvatskog kluba za približenje i hrvatsko-srpski sporazum dočekana je u srpskim političkim krugovima u Zadru sa simpatijama. Srpski glas donio je ovaj afirmativan komentar: »Srpski klub, koji nije nikad bježao od dobra posla, koji se i do sada pokazivao sklon na lijepu, iskrenu, ozbiljnu slogu, radi općeg dobra, primio je i ovaj put zadovoljno na znanje ponude Hrvatskog kluba i pokazao najbolje raspoloženje (...) Ali, radi odsutnosti nekijeh članova, radi kratkoće vremena i nužnog prethodnog sporazuma sa prijateljima, Srpski klub nije mogao upuštati se u pretresanje važnijih pitanja, na kojijem se može sloga osnovati. S toga posao je povjeren stalnijem odborima u Zadru, koji će do jeseni priopćiti zaključke dotičnijem klubovima na odobrenje«.7 4 Međutim, i pored ovakvog objavljenog komentara, mišljenja među srpskim prvacima u Zadru bila su podijeljena. Za prihvaćanje sporazuma u načelu izjasnila su se sva trojica poslanika, koje je Srpski klub odredio za vođenje međustranačkih pregovora. (S. Bjelanović, J. Kulišić, N. Stefanović); zatim Dušan Baljak, Vladimir Simić, Vladimir Desnica i Marko Car.’5 Protiv sporazuma bili su pravoslavni klerikalci s tadašnjim dalmatinskim episkopom Stefanom Kneževićem na čelu, a među njima bio je najuporniji i najagresivniji arhimandrit Nikodim Milaš, rektor Bogoslovije u Zadru, potonji episkop.7 6 Kritički anahzirajući političku pozadinu onih suprotstavljanja sporazumu, Marko Car je došao do ovih značajnih zaključaka: »Dajbudi radikalniji elementi u stranci7 7 digoše graju na »Zadarski kompromis«, jer da se u njemu bajagi ne uzimlju dovoljno u zaštitu interesi srpskoga naroda. I, naravna stvar, krivica za to »žrtvovanje interesa narodnih« bacala se, iako potmulo, u prvom redu na samog vođu. Ti još dobro neiščaureni fronderi, ne imajući boljih razloga da opravdaju svoju protivnost srpsko-hrvatskom zbliženju, hvatahu se za obične fraze negativne prirode, kao što su »ugroženi interesi Srpstva«, »krnjenje srpske individualnosti«, »Timeo Danaos et dona ferentes«7 8 (...) Oni se dakle svom silom opriješe Savinim smjerovima, zaboravljajući da je narodno zbratimljenje na osnovu jednakosti

7 3 Narodni list, 92, 21. XI 1888. 7 4 Srpski glas, 8, 25. VII 1888. 7 1 Saopćenje M. Cara autoru. 7 6 O pravoslavnim klerikalcima u Dalmaciji i Boki vidi iscrpnije i detaljnije u knjizi K. Milutinovića: Vojvodina i Dalmacija 1760-1914. Novi Sad 1973, 142-170, 331-340. 7 7 Ovo je očigledna stilistička omaška: ovdje se nije aludiralo na radikalnije elemente, nego baš naprotiv na konzervativnije. Upitan na koga je aludirao, M. Car je autoru ove rasprave decidirano odgovorio: »Mislio sam na Milaša«. 7 1 »Bojim se Danajaca (Grka) i kad darove donose« (citat iz Enejide).

239

dvaju plemena i, prema tome, narodno osnaženje, ležalo već u osnovnom programu Srpske stranke na Primorju...«” Ovo svjedočanstvo Marka Cara ima posebnu vrijednost, jer je on aktivno učestvovao u ovim krupnim političkim zbivanjima i pratio, promatrao i bilježio događaje iz neposredne blizine. Prema odluci Srpskog kluba Sava Bjelanović je prijedlog Hrvatskog kluba o međunacionalnoj i međustranačkoj suradnji dao umnožiti i razaslati mjesnim odborima Srpske narodne stranke i srpskim prvacima u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki, da ga i oni prouče, prodiskutiraju i kažu o njemu svoje mišljenje. Međutim, u Boki naišao je »Zadarski kompromis« na oštru opoziciju. Poslije dužeg razmatranja, pretresanja i savjetovanja srpski prvaci iz cijele Boke donijeli su u Kotoru i objavili ovaj zaključak: »Mi, bokeljski Srbi, - uvjereni da izmirenje između razvađene braće Srba i Hrvata u Dalmaciji može se jedino postići kad u samome narodu klica mira iznikne, a prije toga da je svaka pismena nagodba između voda hrvatske i srpske političke stranke izlišna i bezuspješna, a proniknuti željom da se zbilja mir i sloga uvede među Srbe i Hrvate u Dalmaciji - ne odobravamo pravac, koji nam je u tu svrhu Hrvatska stranka pokazala, a napose odbijamo uvjete odnosnog pismenog ugovora, osobito one, kojima pridržavajući Hrvatska stranka samo za sebe ime narodne stranke, a Srpskoj stranci ga niječući, i oduzimajući srpskim zastupnicima na Carevinskom vijeću neodvisnost njihova položaja, vrijeđa se čustvo toliko naše srpske narodnosti, koliko neodvisnosti koju uživa i može vazda barem naš bokeljski zastupnik na Carevinskom vijeću uživati«.8 0 U istom zaključku predstavnici bokeljskih Srba predlažu i odgovarajuće predradnje, koje će prokrčiti put za postizavanje sporazuma: »Put, koji mi držimo da nas može dovesti do bratske sloge, jest ovaj: oba glasila Srpske i Hrvatske stranke treba da u svome programu zabilježe M ir Srba i Hrvata, i da na tu cilj ozbiljno rade, a osobito Narodni List treba da radi da iščeznu oni uzroci, koji su nagnali Srbe da zauzmu samostalan položaj protivu hrvatske propagande. Ovim načinom izmirenje će samo po sebi doći, i tako će se pripraviti zemljište i udariće se temelj, na komu će tek onda biti mogućno političkim strnakama, srpskoj i hrvatskoj u Dalmaciji, da utvrde pismeni ugovor o načinu postupanja u raznim političkim pitanjim a«." Apostrofirajući pisanje zadarskog Narodnog lista, prvaci bokeljskih Srba dali su izraza svome nezadovoljstvu što je ovaj glavni organ Hrvatske narodne stranke još uvijek stajao na nacionalističkim pozicijama Pavlinovićevih Hrvatskih razgovora, uporno isticao hrvatski karakter Bosne i Hercegovine, zastupao tezu da su svi stanovnici hrvatskih zemalja i pokrajina »politički Hrvati« itd. To su bili glavni razlozi koji su prvake bokeljskih Srba rukovodili pri donošenju svoga zaključka. Osim toga, postojali su i drugi važni razlozi. Tako, izazvao je nezadovoljstvo zahtjev o budućem držanju srpskih poslanika u Austrijskom parlamentu. Najzad, među bokeljskim Srbima još se pamtila antidemokratska i antijugoslavenska odluka o poništavanju poslaničkog mandata Stefana Mitrova Ljubiše, kojega je Boka godinama velikom većinom glasova birala za svoga poslanika u Dalmatinski sabor i u Austrijski parlamenat.8 2 Zaključak prvaka bokeljskih Srba dostavljen je odmah mjesnom odboru Srpske narodne stranke u Dubrovniku na uvid i razmatranje. Kotorski zaključak učinio je du-

” M. Car, Sava Bjelanović, 75-76. *° Zaključak bokeljskih Srba, Srpski glas, 24, 14. XI 1888. •' Ibid. 14. XI 1888. *J K. Milutinović, Politički lik Stefana Mitrova Ljubiše, zbomik Boka, Herceg-Novi 1975, V I-V II, 60-65. Na plenamoj sjednici Dalmatinskog sabora od 30. I 1877. glasala su za poništenje Ljubišinog mandata 22 poslanika, protiv 12, uzdržala su se 2.

240

bok utisak na prvake dubrovačkih Srba i izazvao žive diskusije i polemike. Poslije dužih savjetovanja povjereno je članu mjesnog odbora Nikši Gradiću“ da on sastavi iscrpan i obrazložen protuprijedlog, kao dubrovački odgovor na »Zadarski komromis«. Članovi mjesnog odbora su saslušali i usvojili Gradićev protuprijedlog »nalazeći u njemu vijerni izraz svojih vlastitih misli i osvjedočenja«. Sjednici su prisustvovali i zapisnik potpisali ovi članovi dubrovačkog odbora: dr Ivo Rubricius, dr Antun Puljezi, Niko Bošković, markiz Miše Bona, markiz Luko Bona, Niko Radulić, Mato Šarić, Stefan Bravačić, pop Stevo Mrđen, Nikša Gradić, dr Vlaho Matijević, Lujo Ohmučević-Bizaro, dr Jero Puljezi. Objavljujući u cjelini zapisnik s ove značajne sjednice, redakcija Srpskog glasa u propratnom obavještenju dodaje: »Kako nam poslije javiše, pristaju na ovaj predlog još i druga lica u Dubrovniku«. U zapisniku se kaže: »Tome dosljedno, mi Dubrovački Srbi slažemo se sa Bokeljskim, gdje tvrde da potpuni izmir među razvađenom braćom, tj. među svijem Srbima i Hrvatima u Dalmaciji, može se postići jedino kada u samom narodu klica mira iznikne (...) Zato, premda i mi odbijamo uopće uvjete nagodbe, kakve ih predložiše prestavnici saborskoga kluba Hrvatske stranke, ipak naša je volja da prestavnici saborskog kluba Srpske stranke povrate prvim pomenuti predlog sa novim protupredlogom, koga će izraditi posve na temelju slijedećih opazaka i preinaka«."4 Dubrovački odbor u načelu odbija sporazum koji bi se zaključio izmedu Narodne stranke i Srpske strane - »buduć da i Srbi pripadaju jednakim pravom istoj narodnoj stranci, ne mogu Hrvati uzeti samo za se ime te stranke, osobito kad se upuštaju u dogovore o izmirenju sa Srbima«. Dubrovački odbor konkretno predlaže: »Treba zato da se nagodba ugovori ne među narodnom i srpskom strankom, nego među saborskim klubovima hrvatske i srpske stranke, ili bolje među saborskim klubovima hrvatskog i srpskog odjeljenja narodne stranke«."5 U pogledu podjele poslaničkih mandata na budućim izborima za Austrijski parlemenat, dubrovački odbor predlaže da od 9 mandata, koliko ukupno bira Dalmacija, 3 m andata pripadnu Srpskoj stranci, i to u izbomim jedinicama: Zadar - Benkovac, Šibenik - Knin i Boka Kotorska. Dubrovački odbor, stojeći na određenim južnoslavenskim pozicijama starih dubrovačkih »slovinaca« iz doba braće Pucića, predlaže da u budući sporazum neizostavno udu i ove odredbe: »U tom, i da se neće za sad, iz ma kojih obzira, opći narod sa svojim pravim imenom (jugoslavenskim, slovinskim itd.) nazivati, bilo bi za dosta, u svrhu postignuća žuđene sloge, da se u redovnim spisima, u novinama i u govoru, ozbiljno i strogo nastoji da se nikad ne izmijene izreke: narod, narodni duh, značaj, jezik itd. sa izrekom: hrvatstvo, hrvatski duh, značaj, jezik, itd. Na to bi se imali obavezati sa svoje strane i sa svog gledišta i Srbi, a bez toga sve će nagodbe i pokušaji nagodaba ostati neophodno bez ikakvog uspjeha«.*6 Dubrovački odbor se odlučno ogradio od jasno izražene tendencije u prijedlogu Hrvatskog kluba da se budućim srpskim poslanicima u Austrijskom parlamentu vežu ruke: »Ne može se dopustiti da se srpskim zastupnicima propisuje kako će se vladati u Vijeni, jer se zna da oni neće ulaziti u neslavenske klubove, ni protiv Slavena raditi, nego da će prednjačiti u svakom poslu, koji se tiče narodnosti i zemaljskog dobra«.8 7
“ K. Milutinović, Nikša Gradić (Gradi), Leksikon pisaca Jugoslavije, II, 275. N. Ivanišin, Časopis Slovinac i Slovinstvo u Dubrovniku, Rad JAZU, 1962, 324, 174-245. * ■ ' Dubrovački protupredlog na predlog Hrvatskog kluba, Srpski glas, 28, 12. XII 1888. “ Ibid. 12. XII 1888. *• Ibid. 12. XII 1888. *’ Ibid. 12. XII 1888. 16 BENKOVAČKI KRAJ ... ZBORNIK I

241

Dubrovački odbor posebno insistira na složenoj suradnji i zajedničkom istupanju srpskih i hrvatskih poslanika u budućem Austrijskom parlamentu: »Kad bi srpski zastupnici htjeli kakav predlog podnijeti ili postaviti interpelaciju, hrvatske zastupnici nastojati će da im nabave potrebiti broj potpisa, uz naravni uvjet da predlog i interpelacija ne budu u opreci sa njihovim vlastitim programom; a to sve obratno, sa također naravnim uvjetom, od kog će zavisiti krjepost cijele nagodbe, da inače svi ostali predlozi i interpelacije hrvatskih zastupnika ne budu nikad u oprjeci sa vlastitim programom zastupnika Srpske stranke«.8 8 U zaostavštini Nikše Gradića u Dubrovniku čuva se jedno dragocijeno pismo prvaka bokeljskih Srba, Stefana Bjeladinovića,8’ Radoslava Kvekića5 0 i Stevana Vrčevića,” uopćeno iz Kotora (29. IX 1888) Gradiću i dubrovačkim Srbima, u kome je izražen stav bokeljskih Srba prema »Zadarskom kompromisu« i Bjelanovićevom pokušaju srpsko-hrvatskog zbliženja. Odgovarajući na »Dubrovački protupredlog« Bjeladinović i drugovi pišu Gradiću izmedu ostaloga: »Izjava bi posve dobra bila da se kreće sa gledišta kojega Vi shvatate. Ali mi Bokelji okrenusmo sa posve obratnog gledišta, naime ne isticati nikakvih protivpredloga na ponuđene predloge Hrvatske stranke, koje smatramo radi sadržaja uvrijeditelne za Srpsku stranku. To nas je jedino i dovelo da zaključimo poznatu Vam izjavu, od koje danas Boka ne može nikako odstupiti (...) Valjda će vrijeme doći kad će morati Srpska stranka iznijeti svoje predloge za konačno izmirenje (...) Za sada ti predlozi imali bi ostati u sahrani za bolje vremena«.” Ovo pismo prvaka bokeljskih Srba izazvalo je u redovima dubrovačkih Srba veliko uzbuđenje i podijelilo ih u dvije grupe: u pristalice i protivnike »Zadarskog kompromisa«. Ova druga bila je brojnija i upornija. U odbijanju sporazuma najodlučniji bili su Nikola Bona i Maroje Kaboga, koji su se odmah solidarizirali s bokeljskim Srbima. Jedan od istaknutih Srba katolika iz Dubrovnika, Lujo Vojnović, oštro je kritizirao Bonu i Kabogu zbog njihovog pristajanja uz zaključke bokeljskih Srba.” Osuđujući njihove političke stavove prema »Zadarskom kompromisu« Vojnović nije uzeo dovoljno u obzir njihove argumente, koji su došli do izražaja u »Dubrovačkom protupredlogu«, koji je sastavio Nikša Gradić i bio prihvaćen od mjesnog odbora stranke u Dubrovniku. Pada u oči da se među potpisnicima ovoga dokumenta ne nalaze imena Nikole Bone i M aroja Kaboge, iako su oni bili - prema svjedočanstvu samoga Vojnovića najoštriji kritičari »Zadarskog kompromisa«. Ostaje otvoreno pitanje: iz kojih razloga oni nisu potpisali ovaj dokumenat, koji je značio solidarizovanje s kotorskim zaključkom? Međutim, nisu svi dubrovački Srbi dijelili mišljenje Bone i Kaboge. G rupa dubrovačkih »slovinaca«, na čelu s Lukom Zore, glavnim urednikom časopisa Slovinac, stajala je na izrazito južnoslavenskim pozicijama i pokušavala je da ubijedi i one koji

■ ■ Ibid. 12. XII 1888. ” »Medu divnom junačkom kitom bokeljskih banova zauzimao je ugledno mjesto Stevo Vitez Bjeladinović (...) Uzimao je učešće u svim javnim poslovima koji su se Boke ticali (...) Ovaj Srbin čestitih osjećanja bio je omladini primjer rodoljublja...« (D. Miković, Kalendar Boka za 1913. godinu, 111). "" Advokat u Kotoru, istaknut publicist, jedan od srpskih prvaka u Boki, narodni poslanik u Dalmatinskom saboru i Austrijskom parlamentu. 9 1 N. R. Miljanić, Novinar i književnik Stevan Vrčević, zbornik Boka, VI-VII, 1975, 221-240. Rukopisna zbirka Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku, zaostavština N. Gradića. - K. Milutinović, Srpsko-hrvatsko pitanje u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki 1888, 18-19. Dubrovčanin L. G. (L. Vojnović), Srpsko-hrvacko pitanje u Dalmaciji (Nekoliko iskrenijeh riječi narodu), Split 1888, 46. Autorstvo ove knjige utvrdio je sam Vojnović u spisku svojih objavljenih knjiga.

242

su pružali otpor, kako je sporazum neophodno potreban i Srbima i Hrvatima.9* Nikša Gradić izričito priznaje da medu dubrovačkim Srbima nije bilo »žudene sloge«, i to »radi svakojakih sumnji i osobito radi otpora g. Boškovića...«’5 Uskosrpska shvaćanja krupne srpske trgovačke buržoazije i jednog dijela starih vlastelinskih kuća dubrovačkih Srba katolika odnijela su pobjedu nad »slovinskim« intelektualcima, koji su se svojom širokom južnoslavenskom ideologijom ostali u manjini pred naletom konzervativnih nacionalističkih snaga. Negativni odgovori bokeljskih i dubrovačkih Srba doveli su Savu Bjelanovića i Srpski središnji odbor u Zadru u izuzetno težak položaj: s jedne strane postojala je opća želja da se postigne i ostvari srpsko-hrvatski sporazum, a s druge strane moralo se voditi računa o stavovima, mišljenjima i raspoloženjima mjesnih stranačkih organizacija u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki. Sam Bjelanović je bio spreman i za velike ustupke u prilog sloge i sporazuma, ali nije htio da prelomi stvar prije nego što sasluša raspoloženje predstavnika primorskih Srba. Najzad, poslije dugih konsultacija i razgovora, formuliran je ovaj odgovor: »Srpski središnji odbor u Zadru, pošto je primio nalog od zastupničkog kluba srpskog da do jeseni dade odgovor na osnovu ugovora ponuđena mu od zastupničkog kluba hrvatskog, pa pošto je proučio istu osnovu i ispitao raspoloženje u narodu prema ponudi Hrvatskog kluba, došao je do ovoga zaključka: Srbi, kao što nijesu dali povoda srpsko-hrvatskoj razmirici, tako i sada nijesu protivni slozi, nego su joj načelno svi naklonjeni i svi su ispunjeni željom, da se ozbiljno uvede sloga medu Srbe i Hrvate u Dalmaciji, imajući u vidu nužde ove zemlje i više narodne ideale. U to ime Srbi, držeći da pismeni ugovori za pojedine stranačke potrebe ne bi mogli uspostaviti trajnu slogu, žele da se utre put slozi na sve moguće načine i osobito štampom; žele da najprije Hrvatska stranka i njezini organi zbrišu sve one uzroke, koji su Srbe nagnali na otpor protiv Hrvata. S ovijeh razloga Srpski klub ne može prihvatiti ponuđeni pismeni ugovor«.’6 Komentirajući odluke Srpskog središnjeg odbora, Srpski glas i sam priznaje da je bilo izvjesnih načelnih razmimoilaženja u prosuđivanju prijedloga Hrvatskog kluba: »U samoj stvari, koliko se ozbiljnijih struja tiče, ako je bilo velike i razumljive protivnosti sporazumu sa Hrvatskom strankom, bilo je i mnijenja mekšijeh. Mnogi su razlagali da bi na predloge Hrvatske stranke trebalo istaknuti druge predloge. Ne treba iznositi sve razloge, koji su naš klub odvratili od toga koraka. Dosta je napomenuti jedan: odgovorom Srpskoga kluba nije presječen put, dočim bi se u sadašnjijem okolnostima mogla zaplesti stvar naglijem pregovorima«.” Iz ovoga karakterističnog komentara jasno se vidi da uredništvo Srpskog glasa odnosno sam urednik Bjelanović - nastoji objasniti da doneseni zaključci ne znače odbijanje sporazuma, nego samo njegovo privremeno odlaganje dok sazru povoljniji uslovi za pronalaženje jednog zajedničkog rješenja. Na zaključak središnjeg odbora Srpske stranke odgovorio je središnji odbor Hrvatske stranke ovim pomirljivim zaključkom: »Središnji hrvatski odbor u Zadru, uvjeren da u narodu ima bratske Ijubavi među Hrvatima i Srbima, a da ga razbratiti ne mogu gdjekoje razlike mnienja, pa do po-

K. Milutinović, Političke koncepcije dubrovačkih »slovinaca«, Jugoslovenski istorijski časopis, 3-4, 1976, 57-92. " R. Petrović (Nacionalno pitanje u Dalmaciji u XIX stoljeću, Sarajevo 1968, 284-285) piše: »Među bogatim pravoslavnim trgovcima u Dubrovniku treba spomenuti i braću Boškoviće, Boža i Nika (...) Boškovići su svojim bogatstvom, kao trgovci, pos^Hnici i brodovlasnici, pomagali svaku srpsku akciju u Dubrovniku i Dalmaciji«. ” Sprski glas, 23, 2. XI 1888. ” Zaključak Srpskog odbora, Srpski glas, 24, 14. XI 1888.

243

trebe da će složno raditi protivu narodnim protivnicima, žaleći što srbski klub nije prihvatio ponudu složna rada po osnovi predloženoj, čim bi se utirao put sve tvrđoj i potpunijoj slozi; sveđer spravan prihvatiti ruku bratske sloge - uzimlje na znanje zaključak središnjeg srbskog odbora od dneva 1. listopada 1888«.”' Iz ovih komentara organa dviju stranaka, objavljenih poslije neuspjelih pregovora, očevidno proizlazi da ideja o srpsko-hrvatskom sporazumu nije napuštena ni od jedne, ni od druge strane. Ona je tinjala i dalje u svijesti i Srba i Hrvata, čekajući da sazru uslovi potrebni za njeno ostvarenje na novim osnovama. Malo je koji politički spis u tadašnjoj jugoslavenskoj javnosti bio u toj mjeri zapažen i izazvao tako žive i brojne polemičke osvrte kao već citirana brošura Luja Vojnovića o srpsko-hrvatskom pitanju. Tu je on, između ostaloga, oštro kritizirao i pravoslavni klerikalizam u Dalmaciji, ne spominjući konkretno nijedno ime, ali očevidno aludirajući na episkopa Stefana Kneževića i arhimandrita Nikodima Milaša. Vojnović ovako objašnjava složenu problematiku međuvjerskih odnosa: »Pa ako nas pitate, nas Srbe katolike, u čemu to priječi slogu s Hrvatima, evo vam iskrena odgovora (...) Ta nesretna pravoslavna monomanija otuđuje veliki dio našeg naroda od Hrvata. U svakome dogovoru s njima, između svakoga Srbina i Hrvata podiže se lagano utvara, muti nam pamet i mi u našem srcu ne vidimo u brata drugo do »Latina« koji nas je spravan prevariti (...) Stvorila se atmosfera nevjera i antipatija. Mjesto pitanja narodnjega, pitanje se obraća u uski i ograničeni fanatizam, mnogo gori od turskoga...«” Sava Bjelanović je prvi ustao protiv ovakvog nepravednog uopštavanja. Iako ubijeđeni antiklerikal, on je oštro razlikovao visoku pravoslavnu hijerarhiju od narodnih sveštenika, koji su i u najtežim vremenima držali s narodom i nisu pravili razlike između pripadnika jedne i druge vjere: »Pravoslavni popovi glasaju za Srbe-katolike i biraju ih u Saboru, kao što su nekad birali Hrvate-katolike. Pokraj ovakvijeh fakata pisac se ogriješio također o pravoslavne popove i nepravo im prigovara. I mi bi pali u tu pogrješku kad bi, zaista na mnogo ozbiljnijoj osnovi, navaljivali takom tužbom na sve katoličko sveštenstvo. To mi ne činimo. Ako smo spomenuli nekoliko popova, koji se ističu i upleću kako ne bi trebalo, 1 0 0jedino na dokaz koliko je dubrovački pisac zabrazdio, mi s toga ne možemo udariti na sve katoličke popove onako općenito kao što dubrovački pisac udara na pravoslavne, jer bi bili nepravedni kao i on«.1 0 1 Vojnovićeva brošura podstakla je istaknutog hrvatskog publicistu Dinka Politea da o istoj problematici i on napiše jednu brošuru, u kojoj je izložio ne samo svoja slaganja nego i svoje objekcije. On se načelno razmimoilazio s Vojnovićem u nekim osnovnim pitanjima, koja su tada bila aktuelna i izazivala na diskusiju i polemiku. Tako, dok je Vojnović stajao na suvremenim pozicijama prirodnog i narodnog prava, dotle je Politeo i dalje ostao pristalica prevaziđenog historijskog i državnog prava, iako je priznao da Vojnović znalački brani svoja shvaćanja. Politeo je jedan od onih hrvatskih publicista koji je otvoreno priznavao da krivica za srpsko-hrvatski sukob u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki ne leži samo na srpskoj strani - kao što se to od hrvatskih ekstremista jednostrano tvrdilo - nego da odgovornost leži na objema stranama:
Narodrti list, 92, 21. XI 1888. Isti ovaj tekst objavio je i Srpski glas, 26, 28. XI 1888. ” Srpsko-hrvacko pitanje u Dalmaciji, 12-13. U istom članku Bjelanović konstatira: »Hrvatska stranka dovela je popove u Carevinsko vijeće, u Sabor, u Zemaljski odbor, u Maticu dalmatinsku, u uredništvo Narodnog lista, u preparandije, u gimnazije i u tolika općinska vijeća. Ovo su javni i svakom poznati događaji«. Za ovakvo stanje stvari Bjelanović okrivljuje na prvom mjestu Mihovila Pavlinovića, vodu desnoga krila Hrvatske stranke, uočavajući pri tome znatnu razliku između njega i Miha Klaića, koji je stajao na vrhu lijevoga krila iste stranke. 1 0 1 Za istinu, srpski glas, 26, 28. XI 1888. Bjelanovićevo autorstvo utvrdio M. Car. 244

»Kad bi se htjelo potanko izpitati proces koji je doveo do razdora, iskreno ispoviedamo, da bi se našlo da ima krivice s jedne i s druge strane, kao što bi se do istoga zaključka došlo kad bi se potanko izpitalo držanje jednih i drugih poslije nego je razdor potpuno nastao (...) Svi imamo svoje mane, svoje strane, svoju ćud: nitko nije svetac«.1 0 2 Dijalog između Luja Vojnovića i Dinka Politea podstaknut pokušajem prihvatanja »Zadarskog kompromisa«, i pored tadašnjih nepovoljnih uslova, odjeknuo je širom Dalmacije, Dubrovnika i Boke. Od ilirskih vremena nije se toliko govorilo i pisalo o međunacionalnim i međuvjerskim odnosima, o srpsko-hrvatskom pitanju i jugoslavenskoj suradnji kao te godine. Došlo je do žive borbe mišljenja, suprotstavili su se razni stavovi i svestranije sagledali problemi koji su se nazirali. U tim živim diskusijama i polemikama jedan od najaktivnijih učesnika bio je Sava Bjelanović. Iako tada nije postignut planirani srpsko-hrvatski sporazum, on je i nadalje pisao u pomirljivom duhu i nastojao da i u neuralgičnim medunacionalnim i meduvjerskim odnosima bude što širi i tolerantniji: »Mi ćemo biti još popustljiviji i nećemo nikad tvrditi, da je Hrvat tuđin u isključivo srpskoj zemlji, nego brat. Pokazali smo mi to i na djelu. Kad je Crna Gora postavila crkvenu poglavicu na 3000 katolika i kad su mnoge srpske i ruske novine podigle graju na Crnu Goru, mi smo tu odluku branili, kad je jedan stari književnik srpski rastvorio knjige starostavne i stao pripovijedati, kako je nekada neki abate Dolči dolazio u Crnu Goru, te u ime neke zapadne prosvjete, čega li, htio navući Crnu Goru na tanak led, mi smo učinili čast karakteru Hrvata, fratra, sad arcibiskupa Milinovića, viđena u Crnoj Gori kao što je viđen pravoslavni mitropolit«.1 0 3 Od posebnog je značenja pisanje zadarskog autonomaškog lista II Dalmata o medunacionalnim i međustranačkim odnosima u Dalmaciji. 11 Dalmata je objavio, između ostaloga, i jedan maliciozan komentar o pokušaju srpsko-hrvatskog sporazuma, spominjući i raniji »srpsko-autonomaški kompromis«.1 0 4 Pobijajući takav tendenciozan komentar, Bjelanović u rubrici »Pabirci«, koju je on sam redovno vodio, ovako je objasnio medustranačku suradnju u Dalmaciji: »Odkad je sklopljen Srpski klub na Dalmatinskom saboru, svake godine, posredno ili neposredno, dolazilo je do nekojih pregovora između dvaju klubova, hrvatskog i srpskog. Pokušaji, ponude, dolazile su od Hrvatskog kluba. Mi nijesmo nikada trčali za hrvatskijem prvacima. Naprotiv, mi znamo kako su prvaci Autonomne stranke išli tražiti prvake Hrvatske stranke, pokraj tobožnjeg našeg saveza, a bez ikakve pojave - bez »difida al compromesso elettorale«. Mi se nijesmo tužili, jer nijesmo imali prava, jer između nas i Autonomne stranke nema nikakva kompromisa, nego je bilo samo dogovora na izborima, od slučaja do slučaja«.1 0 5 Polemika između 11 Dalmate i Srpskog glasa ovim nije završena. II Dalmata je u dva navrata prigovorio da bi zaključenjem »Zadarskog kompromisa« bio povređen raniji kompromis između Srpske i Autonomne stranke. Bjelanović je završio polemiku ovom decifiranom izjavom: »Mi smo ovu tvrdnju talijanskog lista odlučno porekli, mi smo pozvali talijanski list, neka jednom iznese na javnost taj kompromis. Šta bi? II Dalmata nije iznio na javnost tobožnji kompromis, šta više, on nam priznaje izričito, da smo gospodari raditi što

1 0 ! D. Politeo, Srbsko-hrvatsko pitanje u Dalmaciji (odgovor Dubrovčaninu L. G.) Split 1889 35 1 0 3 Recimo zaključnu, IV, Srpski glas, 15, 24. IX 1889. ,04 II Dalmata, 26. VII 1888. 1 0 5 Srpski glas, 9, 1. VIII 1888.

245

hoćemo. To nam je dosta. Usljed ovog priznanja talijanskog lista svaka dalja prepirka postaje suvišna«.1 0 6 Na ovu Bjelanovićevu izjavu II Dalmata nije uopće odgovorio, niti je objavio tekst tobožnjeg »srpsko-autonomaškog kompromisa«, koji nije ni postojao. Iz ove polemike Bjelanović je izašao kao pobjednik. O pokušaju zaključivanja srpsko-hrvatskog sporazuma pisala je ne samo srpska i hrvatska štampa u Dalmaciji i u ostalim jugoslavenskim zemljama, nego i bečka, peštanska i tršćanska, svaka sa svojih političkih pozicija. Vodeći bečki list N eue Freie Presse prvi je donio vijest od svoga dopisnika iz Zadra da je hrvatsko-srpski sporazum »čin koji će se brzo ostvariti«, da se u Zadru već uveliko vode »pregovori koji će ljute protivnike pretvoriti u saveznike« i da »biskup Štrosmajer hitno preporučuje zajednicu«.1 0 7 Kao i uvijek ranije, Štrosmajer je i ovom prilikom savjetovao i jednoj i drugoj strani umjerenost u zahtjevima, međusobno razumijevanje i sporazumijevanje. Međutim, stara bečka Presse donijela je sasvim suprotne informacije i tvrdila da ova vijest - po njenim izvještajima - ne odgovara istini, jer po raspoloženju kakvo momentalno preovlađuje i u srpskom i u hrvatskom taboru »još se ne može pomišljati na slogu između jugoslavenskih stranaka u Dalmaciji, pa ni onda kada bi taj savez forsirali iz Đakova, pa čak i sa Cetinja«.1 0 8 Nekoliko mjeseci kasnije, N eue Freie Presse, koja je u početku pisala optimistički o perspektivama pregovora, donijela je vijest da »razlike, koje već odavno postoje i koje su uhvatile dubokoga korijena izmedu tendencija hrvatske i srpske stranke, čine potpuno iluzornim ovakve samovoljne ugovore«.1 0 9 Sasvim drukčije komentirao je ovaj pokušaj zaključivanja srpsko-hrvatskog sporazuma bečki Parlamentar, »slavenski list na njemačkom jeziku« i »neumorni propovjednik slavenske zajednice«, koji je donio poseban, izvanredno karakterističan, članak o složenoj problematici medunacionalnih odnosa kod jugoslavenskih naroda. Autor ovoga članka, dobar poznavalac postavljene tematike, trudio se da bude objektivan istovremeno i prema Srbima i prema Hrvatima: »Iskustvo je Srbe naučilo da se ne može postići narodna sreća samo sa formalnom slogom u nekim javnim poslovima, nego da se može unijeti stvarna harmonija na objema stranama samo kada se utvrdi sadržina ove zajednice, koja mora obuhvatiti sve opće probleme, pripadali oni jednom ili drugom ugovaraču, kada se uklone sve prepreke. Čemu bi koristila formalna sloga o položaju Dalmacije ako bi Hrvati i Srbi i dalje stajali jedni protiv drugih na ostalim značajnim sektorima? To ne bi bila prava zajednica, nego bi bio dovoljan dogovor od slučaja do slučaja (...) Ako su Hrvati razumjeli da se srpski otpor može ukloniti sporazumom i ako su imali razloga pružiti ruku Srbima, oni su time izvršili jedan dio svoje rodoljubive dužnosti, a sada im još preostaje da sagledaju i drugi dio i da uklone sve što je natjeralo Srbe da pruže otpor Hrvatima. Moglo bi se dokazati da Hrvatima ne može biti teško ispuniti ovaj zahtjev Srba«.1 1 0 Neslaganja i razmimoilaženja bilo je ne samo između Srba i Hrvata u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki, nego i među samim srpskim prvacima na vrhovima Srpske narodne stranke u pitanju prihvaćanja ili odbijanja »Zadarskog kompromisa«. Prve vijesti o ovim neslaganjima prodrle su i u javnost, ali ne preko jugoslavenske štampe, nego preko bečke N eue Freie Presse i tršćanskog Cittadina. Uredništvo Srpskog glasa pokušalo je demantirati ove vijesti ovim saopćenjem:

1 0 4 Ibid, 10, 8. VIII 1888. 1 0 7 Neue Freie Presse, Wien, 20. VII 1888. ,0'‘ Presse, Wien, 23. VII 1888. ,” Neue Freie Presse, 14. IX 1888. "° Parlamentar, Wien, Nr 43, 1888.

246

»Povodom vijesti, koja je ovijeh dana kroz neke bečke i trijestinske novine proturena, kao da je tobože u našoj Srpskoj stranci nastupio razdor usljed poznatijeh ponuda sa hrvatske strane za zbliženje i slogu, u stanju smo izjaviti da su svi glasovi u ovom smislu pronešeni neistiniti, te očito zlom namjerom izmišljeni i protureni. Naša je stranka radila uvijek u najboljem sporazumljenju, pa će i u ovom pitanju, kao i u svakom drugom, makar kakav zaključak primila, postupati sasvijem složno. Ovoliko na znanje našijem prijateljima, koji su od nas daleko«.1" Međutim, i pored ovog demantija, razdor je ipak postojao izmedu dvije protivničke grupe unutar same Srpske stranke: obje su grupe u načelu željele srpsko-hrvatski sporazum, ali se nisu slagale pod kojim uslovima. Osim toga, bokeljski i dubrovački Srbi smatrali su da još nije sazrelo vrijeme za sklapanje sporazuma, dok su zadarski prvaci, s Bjelanovićem na čelu, bili mišljenja da je već krajnje vrijeme da se prekinu međunacionalni sukobi i da se potraži i nađe zajednički jezik, koji će prokrčiti put do sporazuma. Najzad, trebalo je skršiti otpor katoličkih i pravoslavnih klerikalaca, koji su još uvijek bili protivnici sporazuma. Kao što Miho Klaić, i pored svih svojih napora, nije uspio da slomije otpor ultramontanaca, tako ni Sava Bjelanović, u tadašnjim složenim društveno-političkim prilikama, nije uspio potpuno odstraniti negativni utjecaj pravoslavnih klerikalaca. Iako je upliv crkvene hijerarhije i jednog i drugog obreda na dalji razvoj društveno-političkog života krajem XIX stoljeća postepeno opadao, ipak je put do pravog rješenja nacionalnog pitanja bio još vrlo dalek, a konzervativne snage još uvijek dovoljno jake da ne dozvole da dođe do sporazuma. Međutim, do drugog »Zadarskog kompromisa« došlo je tek 9 godina kasnije, ali to je bio u stvari samo privremeni predizborni sporazum između rukovodstva Srpske narodne stranke i rukovodstva Hrvatske narodne stranke o zajedničkom istupanju na predstojećim poslaničkim izborima u Dalmaciji za Austrijski parlamenat 1897.1 1 2 Sava Bjelanović bio je - u teškim vremenima i pod vrlo nepovoljnim uslovima sa srpske strane glavni nosilac i protagonista prvog »Zadarskog kompromisa«, a to je bio i sada, u izmijenjenim prilikama, kod sklapanja drugog »Zadarskog kompromisa«. I sada su glavni otpor pružali pravoslavni klerikalci, s Nikodimom Milašem na čelu.m I sada je trebalo uložiti mnogo vremena i velikih odricanja da bi se postigao sporazum. Za zajedničkog kandidata u izbornom kotaru vanjskih općina Kotor - Risan - Budva - Herceg-Novi određen je Radoslav Kvekić, jedan od potpisnika kotorskog odgovora na prvi »Zadarski kompromis«, a u izbornom kotaru Šibenik-Skradin-V rlika-K ninDrniš jednoglasno je kandidovan sam šef stranke Sava Bjelanović. Ali, u poslednjem trenutku dogodilo se nešto nepredviđeno:

1,1 Srpski glas, 19. IX 1888. "‘ O ovom drugom »Zadarskom kompromisu« donio je Srpski glas na uvodnom mjestu ovo saopćenje: »Za predstojeće izvore zastupnika na Carevinskom vijeću Srpskoj narodnoj stranci ponuden je od Hrvatske narodne stranke izborni kompromis. Saborski klub sipskijeh zastupnika, koji se upravo sada nalaze na okupu u Zadru, najprije zaiskao je mišljenje i srpskijeh općinskijeh načelnika i našijeh viđenijih ljudi i prijatelja u svoj zemlji. Na osnovu primljenijeh izjava, saborski klub, usljed pregovora vodenijeh s odborom Hrvatske narodne stranke, sklopio je u ime Srpske stranke izbomi kompromis, po kome od 11 zastupničkijeh mandata, 6 mandata pripašće Hrvatskoj narodnoj stranci, a 2 mandata Srpskoj stranci. Srpska narodna stranka i Hrvatska narodna stranka pomagaće se međusobno pri izborima, glasajući zajednički za 6 kandidata, koji će postaviti Hrvatska narodna stranka, njoj pridržanijih, i za 2 kandidata koji će postaviti Srpska narodna stranka u 2 izborništva vanjskijih općina Šibenika - Knina i vanjskijeh općina Boke Kotorske«. (Srpski glas, br. 6, 1897). U drugom članku konstatdvano je da je odluka donesena jednoglasno: »I srpske općine i srpski zastupnici jednodušno pristadoše na to da se primi ponuđeni nam kompromis«. (Srpski glas, br. 7, 1897.) 1 1 1 Saopćenje M. Cara autoru.

247

»Savi Bjelanoviću nije bilo suđeno da bude izabran. On to nije doživeo, jer su izbori održani baš onog dana kad se je njegovo mrtvo telo spuštalo u grob rodnih mu Đevrsaka (4. marta 1897). Ali je on ipak doživeo da je njegova ličnost, koja je ranije isticana kao poklič na borbu Srba protiv Hrvata, postala znamenje primirja između zavađene braće«.1 1 4 Bjelanovićeva smrt ožaljena je u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki kao nacionalni gubitak, a odjeknula je i širom slavenskog juga. Veliki srpski i jugoslavenski pjesnik Aleksa Šantić, u snažnoj i impresivnog pjesmi Izbranik, napisanoj neposredno poslije njegove smrti, ovako je evocirao njegov lik:
Kao tresak groma nad porokom Ijudi, Njegova riječ diže se i zvoni, Pa gdje je tama tamo svjetlost budi I sa jasnog sunca cmi oblak goni. I mnoga leta kad dovrše pute, Njegova misao živiće i sjati, U strašnom času, posred borbe Ijute Sputanome robu nove sile dati!

Promatran iz udaljene historijske perspektive, Sava Bjelanović nam se danas ukazuje kao prvi slobodni mislilac u Dalmaciji, kao dosljednji borac protiv klerikalizma ma s koje strane dolazio, i kao smjeli krčilac novih puteva u jednom vremenu na prekretnici. U njegovo doba, prepunom teških unutrašnjih proturječnosti, veliko i složeno nacionalno pitanje kod jugoslavenskih naroda nije se moglo riješiti nikakvim privremenim predizbomim međustranačkim kompromisima. Trebalo je još nekoliko decenija krvavih unutrašnjih borbi i ogromnog broja dragocijenih Ijudskih žrtava u toku drugog svjetskog rata, da bi rješavanje nacionalnog pitanja postala jedna od glavnih tekovina naše narodne revolucije.

S u m m a ry TW O S T A G E S IN THE PO LITIC AL L IF E O F SA VA BJELAN O VIĆ One o fth e m ost interesting and m ost compIex personalities in the socio-political history o f Dalmatia in the 19>h .century was no doubt Sava Bjelanović (1850-1897), politician, joum alist, and author. In Yugoslav historiography h e is rightly considered leader o f the Dalmatian Serbs in the second h a lf o f 19th century. B om in Bukovica, he represented the region in the Dalmatian Diet ofZadar, defended its intersts, and fough t bravely fo r its rights. A t the same time, up to the time o fh is death, he was the the founder, organiser and leader o fth e Serbian Popular Party on the seaboard and editor o f tw o party organs, Srpski list and later Srpski glas which was one o f the best Serbian and Yugoslav political papers o f the period.

■1 1 4 L. Bakotić, Srbi u Dalmaciji od pada Mletačke Republike do Ujedinjenja, Beograd 1938, 123. 248

ABDULAH SEFEROVIĆ

STARA FOTOGRAFIJA U BENKOVCU

Sažetak Istraživanja su pokazala da Benkovac nije imao izvom u obrtničku, već vrlo dobru amatersku fotografiju. U benkovačkim obiteijskim kolekcijama nalazi se najviše fotografija iz zadarskih ateljea. Najstarije potječu iz radionice anonimnog majstora koji je na poledini fotografija tiskao samo ukrasnu vinjetu bez ikakvih podataka, a radio je u Zadru izmedu 1862. i 1868. godine. Najbolji i najproduktivniji zadarski fotograf Tomaso Burato ostavio je i m edu benkovačkim zbirkama najviše radova. Na djelatnosti njegova ateljea analiziran je uspon i pad stare obrtničke fotografije u benkovačkim zbirkama. U Kulturno-historijskom odjelu Narodnog muzeja u Zadru čuva se više od 600 negativa benkovačkih amatera braće Mihovila i Zvonimira Novakovića koji su bili aktivni u prvim decenijama ovog stoljeća. Za analizu su odabrana 23 snimka i utvrdeno je da braća Novaković predstavljaju začetnike i prve vrijedne eksponate moderne fotografije ne samo u Benkovcu već i na području sjeverne Dalmacije. Pored toga, njihova ostavština predstavlja prvorazredni izvorni dokumentacijski materijal za proučavanje kulturne prošlosti Benkovca i Zadra. Uvjerenje da se fotografija nakon svoje pojave 1839. godine munjevito proširila svijetom samo je dijelom osnovano, jer se ta početna ekspanzija odnosi isključivo na veća kulturna središta Evrope i Amerike. Tek nakon temeljnog unapređenja procesa talbotipije, odnosno otkrića negativa na staklenoj ploči i pojednostavljenja umnožavanja pozitiva, dolazi tokom 1850-ih godina do velike ekspanzije fotografskog obrta.' Ali i taj se drugi prodor ograničava uglavnom na gradove koji su mogli osigurati dovoljno velik promet za stalne ili putujuće fotografe. Uvjeti da fotografija postane »umjetnost milijuna« bit će ostvareni tek u posljednjem deceniju prošlog stoljeća, kada započinje industrijska proizvodnja fotografskog materijala. Tek tada fotografija postaje i po cijeni i po neophodnom minimumu umijeća dostupna svakome. Međutim i pored niske cijene i jednostavna postupka, fotografija je uvijek bila i ostala »umjetnost bogatih, rasipnih i dinamičnih društava«.2 Zbog toga je i Benkovac
1 Beaumont N e w h a ll, The History o f Photography, London, Secker and Warburg, 1972, str. 37. i 47-51. 1 Susan S o n ta g , On Photography, New York, A Delta Book, 1977, str. 69 (ili u prijevodu: Susan S o n ta g , Eseji o fotografiji, Beograd, Radionica SIC, 1982).

249

morao čekati na formiranje prvoga imućnijeg sloja stanovništva, da bi mogao prihvatiti i početi stvarati vlastitu fotografiju. Slučaj je htio da se pojava građanske klase i činovništva u Benkovcu podudara s najvećom ekspanzijom fotografije. Prvi bogatiji Benkovčani fotografiraju se u Zadru, Šibeniku ili Splitu, a već njihovi sinovi donose fotoaparate u Benkovac i počinju se sami baviti fotografijom. To je uvjetovalo da Benkovac nema izvorne obrtničke, već vrlo dobru amatersku fotografiju koju krase sve odlike ondašnjega spontanog i oduševljenog prihvaćanja tehničkih novina u građanskim sredinama. Kao svuda u svijetu, tako se i u Benkovcu početna afirmacija fotografije temelji na izradi portreta, što ga je upravo jeftini fotografski postupak revolucionarno demokratizirao. Drastično sniženje cijene, međutim, nije ostvareno samo pojednostavljenim postupkom, već i povećanim prometom, a to praktično znači serijskom proizvodnjom. Pronaden je sistem da se fotoaparatom s četiri objektiva snima na jednoj ploči osam portreta veličine posjetnice, odnosno formata 6 x 9 centimetara.3 Te male fotografije, naljepljene na tvrdim kartonima, postale su od kraja 1850-ih godina predmet ludovanja širom svijeta. Svatko tko je držao do svojeg ugleda morao je posjedovati »carte de visites« i razmjenjivati ih s rođacima, prijateljima i poznanicima ili barem po trgovinama nabavljati i sakupljati fotoposjetnice znamenitih ljudi. Na pitanje tko je, kada i odakle donio u Benkovac prvu takvu fotografiju, za sada nije moguće odgovoriti. Može se jedino (s dosta sigurnosti) pretpostaviti da je stigla iz Zadra koji je sredinom 1850-ih godina imao prvoga stalnog fotografa. Već u narednom deceniju registrirano je sedam zadarskih fotografa, među kojima je bio i jedan vrlo kvalitetan, ali anoniman majstor. Na poleđini svojih fotografija, od kojih se veći broj čuva u zadarskoj Naučnoj biblioteci, tiskao je samo ukrasnu vinjetu.4 Dvije fotografije s takvom vinjetom pronađene su i u benkovačkim obiteljskim zbirkama (kat. br. 1. i 2). Poređenje pokazuje da nema nikakve sumnje da se radi ne samo o istoj vinjeti, već i o istom majstoru koji je radio u Zadru između 1862. i 1868. godine. Iz druge polovice 1860-ih godina potječe i portret Marije Babić što ga je snimio tršćanski fotograf Guglielmo Sebastianutti. Kada se uzme u obzir da je do uvođenja fotoposjetnica u Beču, jednom od ondašnjih najznačajnijih kulturnih središta Evrope, došlo 1857. godine i da je njihova popularnost počela rasti dvije godine kasnije,5 onda su relativno brzo stigle do maloga i zabačenog Benkovca. Njihova će popularnost potrajati sve do I svjetskog rata, jer su bile jeftinije, a i praktičnije, od nešto većeg »kabinet« formata (fotografija 14 x 10 centimetara na kartonu 16,5 x 11,4 centimetra) što je potekao iz Engleske nakon 1866. godine.6 Primat posjetnice nije bio ugrožen ni modnim hitom secesije na razmeđu stoIjeća: mondenim, elegantno izduženim oblikom portreta. Sakupljane s raznih strana, uglavnom kao sentimentalne obiteljske uspomene, stare benkovačke fotografije teško je danas povezati u neku koherentnu cjelinu. One su dijelom specifična i fragmentarna svjedočanstva o prošlosti Benkovca, a dijelom o razvoju fotografskog obrta u drugim sredinama. Čak i amaterska fotografija, koja je u Benkovcu pustila izvorno korijenje, istodobno jednim svojim dijelom svjedoči i o zadarskoj kulturnoj tradiciji.

1 Peter P o lla c k , The Picture History o f Photography, Nevv York, Harry N. Abrams INC, 1969, str. 155. 4 Nada G r č e v ić , Fotografija devetnaestog stoljeća u Hrvatskoj, Zagreb, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, 1981, str. 162. ' Helmut i Alison G e r n s h e im , Fotografija, sažeta historija, Beograd, Izdavački zavod »Jugoslavija«, 1973, str. 116. ‘ Ibidem, str. 118.

250

Na isti način, ni terensko istraživanje benkovačke fotografije’ nije sistematski provedeno, već je izvršeno samo solidnije sondiranje, bez detaljnijeg ispitivanja i prikupljanja svih relevantnih podataka. Takav pristup posljedica je ne samo pionirskog pokušaja i ograničenog vremena, već i poteškoće da se definira pojam benkovačke profesionalne fotografije koja nema autohtonog porijekla. U takvoj situaciji uvijek ostaje dilema da li su to samo fotografije s benkovačkim sadržajem ili je to bilo koja fotografija iz benkovačke obitelji? Konačno da li je benkovačka obitelj i ona koja se već odavno iselila iz Benkovca ili je samo rodbinski povezana s Benkovcem? Krajnja je odluka svakako uvijek morala biti kompromisna. U svakom slučaju, rezultati istraživanja, koliko god ohrabrujući, ne mogu ni u jednom svojem segmentu predstavljati završetak, već naprotiv tek početak bavljenja ovom specifičnom kulturološkom dimenzijom Benkovca. Tako, na primjer, tek predstoji preciznija identifikacija sadržaja, datiranje i procjena dokumentacijskog značenja prikupljenog materijala. Svi oni koji se bave istraživanjem prošlosti i razvoja Benkovca mogu među prikupljenim fotografijama naći izvorne dokumente. Na drugoj strani, dio tog materijala poslužit će kao dopuna općoj povijesti razvoja fotografije u zemlji ili kao doprinos boljem poznavanju pojedinih autora ili radionica.8 Profesionalni fotografi Istraživanje je pokazalo da se među starim benkovačkim fotografijama nalazi daleko najviše onih iz radionice zadarskog fotografa Tomasa Burata. To je logična posljedica trajne benkovačke orijentacije uglavnom na zadarske fotografe, ali i materijalnog položaja, kultume razine i opšeg ukusa starih Benkovčana koji se nisu mogli zadovoljiti uslugama bilo kakve kvalitete. Osim toga, Tomaso Burato (Dubrovnik 1840 - Zadar 1910) svojim je dugim djelovanjem i produktivnošću suvereno vladao fotografskom scenom cijeloga zadarskog kraja od sredine 1870-tih godina do početka I svjetskog rata.9) Bio je toliko popularan da se u Zadru i danas može čuti pučki slogan o njegovu umijeću: »Nema litrata bez Burata«. Među benkovačkim fotografijama, istina, nema njegovih radova iz vremena od prije 1876. godine, kada mu je dodijeljena titula carskog i kraljevskog dvorskog fotografa, ali i ono što je pronađeno dovoljno jasno ilustrira uspon i pad njegove radionice, a preko nje i cjelokupne obrtničke fotografije na zadarskom području. Bila bi velika pogreška procjenjivati Buratov rad kao tradicionalno likovno umjetničko stvaralaštvo. Stari foto-obrtnici, a s njima i Tomaso Burato, nisu pristupili fotografiji kao umjetničkom mediju, već kao sredstvu masovne produkcije, a ono što se u tom postupku zvalo umjetničkim bila je sposobnost automatskog reproduciranja stvarnosti - čudo tehničke revolucije XIX stoljeća. Stari fotograf nije bio umjetnik - interpretator već prvenstveno moderni tehničar koji uz pomoć novog čuda tehnike savršeno vjerno registrira i prezentira portret određene osobe. U kolikoj je mjeri novi medij radikalno drugačiji od tradicionalnih likovnih umjetnosti dovoljno jasno govori poređenje dvaju grupnih portreta dvojice nepoznatih fotografa (kat. br. 140. i 141). Obje su fotografije snimljene na isti način: frontalno i rep-

1 Terensko istraživanje i prikupljanje fotografija obavili su Milorad S a v ić i Miljenko Pek ić . 8 Povijest stare fotografije u Hrvatskoj i Srbiji obradena je u djelima: N ada G rč e v ić , djelo navedeno. Branibor D e b e ljk o v ić , Stara srpska fotografija, Beograd, Muzej primenjene umetnosti i Muzej grada Beograda, 1977. ’ Vidi bilj. br. 4.

251

rezentativno. Razlika je jedino u tome što je obiteljski portret inventivnije komponiran od fotografije uprave srpske čitaonice u Brenkovcu, ali su zato članovi uprave snimljeni mnogo kvalitetnijim objektivom i njihova je slika tehnički daleko bolje urađena. Pa ipak, zahvaljujući sentimentalnom odnosu gledalaca prema patrijarhalnoj tradiciji, obiteljska se fotografija doživljava mnogo prisnije i neposrednije. Gledalac je sklon na njoj osjetiti toplinu domaćeg ognjišta, za razliku od hladne otudenosti što izbija iz ukočena stava službenih predstavnika čitaonice. U fotografiji očito nije moguće odvojiti formu od sadržaja, odnosno fotografija, za razliku od umjetničke slike, nije isključivo djelo autora, iako se to uporno dokazuje, kako bi se i fotografu osiguralo mjesto u tradicionalnom hramu umjetnosti. Stoga su mnoge fotografske radionice često nosile zvučne umjetničke nazive, ali to u pravilu nije značilo ništa više od najobičnijega reklamnog podilaženja sujeti publike. Simptomatično je, na primjer, da je Tomaso Burato uvijek bio i ostao samo carski i kraljevski dvorski fotograf, dok je Vittorio Ceregato, iako neusporedivo slabiji majstor od njega, svoj atelje nazivao umjetničkim. Vrijeme je pokazalo da je za staru fotografiju ipak bilo mnogo bitnije pitanje obrtničke vještine, nego diletantskoga i nakaradnog shvaćanja pojma umjetnosti. Burato je bio i ostao dobar majstor prvenstveno po izvarednom poznavanju fotografske tehnologije, što u ono doba nije bila ni malo jednostavna vještina. Iako su, na primjer, rađene na istom, tvornički polupripremljenom albuminskom papiru, fotografije Tomasa Burata, snimljene prije 1886. godine, imaju mnogo ljepši ton, boju i kontrast, od onih što ih je Goldstein radio u Splitu nakon te godine. U pitanju je bez sumnje različit način toniranja od kojeg je ovisila izražajnost, odnosno plasticitet slike. Pored obrtničke vještine, za staru je fotografiju podjednako bilo važno pitanje mode i ukusa. Fotografski je portret, naime, bio proizvod masovne potrošnje u mladoj industrijskoj civilizaciji i kao takav podložen diktatu mode velikih kulturnih sredina. Jednoobrazan način snimanja nije bio pitanje samo fotografskog umijeća (ili razvoja tehnike i tehnologije), već još više modnog hira svjetskih metropola. Fotograf je morao zadovoljiti želju (i potrebu) svojih naručilaca da se portretiraju isto onako kao i ostali (uspješni) pripadnici mlade građanske klase u evropskim središtima.1 0 To je osnovni razlog što je i benkovačka galerija fotoportreta jednoobrazno ujednačena u određenim vremenskim periodima, bez obzira iz koje radionice ili grada potječu fotografije. Nema nikakve formalne razlike između fotografija snimljenih u Zadru, Splitu, Kotoru, Sarajevu ili Bozenu. Strogo poštujući pravila mode, neformalnu kvalitetnu razliku mogao je ostvariti jedino majstor dobra ukusa. Po tome je Burato često bio ispred svojih kolega u Trstu ili na primjer u Beogradu. On je vrlo kasno podlegao zahtjevu publike da u ateljeu improvizira kvazi elegantne salone ili lažne rustikalne ambijente, pa je i tada bio mnogo diskretniji od drugih fotografa. Radije je koristio teži ali vredniji način portretiranja: poprsje ili glavu u krupnom planu na čistoj pozadini. Slabiji su fotografi izbjegavali takvo snimanje, jer je nemilosrdno otkrivalo sve tehničke nedostatke postupka i slabosti snimatelja. U većini slučajeva nisu mogli napraviti ništa više nego njihova kamera: besprijekornu fizičku sličnost bez ikakva psihološkog izraza, masku bez duha. Iako ni iskusan majstor, kakav je bio Tomaso Burato, nije radio karakteme studije, ipak je u sretnim slučajevima, kad bi naišao na povjerenje i suradnju klijenta, uspijevao udahnuti fotografiji nešto od života. Na slici vidike Dositeja Jovića (kat. br.

1 0 O sociološkom pristupu fotografiji vidi: Gisele F r e u n d , Fotograflja i društvo, Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1981.

23), na primjer, sve je besprijekomo čisto i jasno i ništa ne stoji na putu komunikacije između portreta i gledalaca. Snimatelj je svoju ulogu reducirao do samozataje, puštajući da snaga portretirane osobe sama ispuni prazan prostor. Sličan, ali reprezentativniji Buratov portret vladike," nije ništa bolji od ostale portretne konfekcije svojega doba. U slučajevima kada je morao snimati cijelu figuru, obično na grupnim portretima, Burato je nedostatak psihološke izdiferenciranosti ublažavao vještim rasporedom i prirodnim držanjem pojedinaca. Zadivljuje kako je na posjetnici starijeg datuma (kat. br. 5) skladno i ležemo postavio grupu od čak 10 žena i djece i to još po visini formata. Iako mala, ta fotografija ima u sebi nešto monumentalno, neku dostojanstvenu smirenost, ozračenu kristalno čistom difuznom rasvjetom. Ostvariti spontanost i neposrednost na fotografiji u prošlom stoljeću nije bio nimalo lak zadatak. Nisu bili u pitanju samo sposobnost fotografa i ukočeno držanje većine njihovih naručilaca koji su željeli ostaviti reprezentativan dojam pred potomstvom, već i tehničko ograničenje samoga fotografskog postupka. To što se stari Benkovčani, na primjer, nikada ne smiju na svojim portretima, nije posljedica neke njihove pretjerane ozbiljnosti, već slabe osjetljivosti materijala za snimanje, što je zahtijevalo da se pri portretiranju apsolutno miruje po 10-ak i više sekundi.1 ' Najmanji pomak tijela ili treptaj lica značio je upropašten snimak, a snimanje se nije moglo ponoviti kao danas jednostavnim premotavanjem fllma, već je trebalo ponovo pripravljati svježu fotografsku ploču.1 1 Ipak, bez obzira na sve nedostatke stare obrtničke fotografije, postoji nešto u njoj što ni današnjeg gledaoca ne ostavlja ravnodušnim. Nije to samo draž naivne samouvjerenosti starih majstora i njihove klijentele ili sentimentalni odnos prema reliktima prošlosti, već stvamo visok stupanj obrtničke vještine koja može oduševiti. Na današnjim se fotografijama, kolikogod bile kvalitetne, ne može više susresti onaj specifičan tonalitet fotografija iz prošlog stoljeća, one različite nijanse čokoladno ili crvenkasto-smeđe, ljubičaste ili ljubičasto-crvenkaste boje, ona luminoznost i osebujan, gotovo taktilan osjećaj materijala od kojeg je formirana slika. Zajedno s umijećem starih majstora nepovratno je nestao i materijal na kojem su radili. Kolikogod zvučalo paradoksalno, činjenica je da je tehnološki napredak fotografskog procesa upropastio obrtničku fotografiju. Dok je, naime, dosta komplicirana laboratorijska tehnologija zahtijevala od obrtnika dobro poznavanje kemije i veliku osobnu vještinu, dotle se fotogrfijom mogao baviti samo visoko-kvalificiran majstor ili čak akademski obrazovan stručnjak, kakav je primjerice bio i Tomaso Burato. Međutim, kada su se potkraj prošlog stoljeća pojavili tvornički pripremljeni filmovi i fotopapiri i tehnički savršeniji fotoaparati, fotografija je postala toliko jednostavna da je svaki vještiji diletant mogao okušati svoju poslovnu sreću u fotografskom ateljeu. Novi je medij postao žrtvom svojega vlastitog otkrića - jednostavnoga i masovnog procesa reprodukcije slike. Kao masovna potrošnja roba, fotografija je morala stalno širiti krug kupaca, a to znači prilagođavati se kupovnoj moći i ukusu najšireg tržišta. Uskoro su pojednostavljenje i pojeftinjenje postupka doveli do tako drastične dekadencije obrtničke portretne fotografije da je naprosto žalosno pogledati što se s njom dogodilo u Buratovoj radionici nakon njegove smrti (kat. br. 40. i 53).

1 1 Historijski arhiv u Zadru, Kolekcija fotografija, br. 65/0. 1 1 Josef Maria E d e r , History o f Photography, New York, Dover Publications INC, 1978, str. 439. (Izvomo: Geschichte der Photographie, 4. izdanje, Halle (Saale), 1932. godine). 1 1 Oliver Wendell H o lm e s , Doing of the Sunbeam (1863), Photography: Essays and Images, The Museum of Modem Art, 1980, str. 63-77.

253

Popularnost Tomasa Burata još je ranije bio počeo preuzimati Vittorio Ceregato, ali bez sposobnosti da u novoj situaciji naslijedi njegovu kvalitetu. Uprkos svojoj popularnosti ili upravo zbog nje, Ceregato je tipičan primjer spuštanja fotografa ne samo na materijalni već i na kulturni nivo sve šireg kruga naručilaca. Istina i Burato je laskao sujeti svojih klijenata, ali je njegovo dodvoravanje dosta dugo bilo u okvirima dobra ukusa, dok Ceregato svojim »uljepšavanjem« definitivno srozava fotografski portret na razinu nalickane i beživotne porculanske figure. Fotografski atelje, koji se postepeno pretvarao u pozornicu naivnog pučkog kazališta, napokon je postao neukusno diletantsko glumište. Među lažnim, kaširanim dekorom, stupidno postavljenim nasred tepiha, prave se portreti u isto tako lažno misaonim i diletantskim pozama. Opću poplavu neukusa i usiljenosti samo je još ponekad mogla nadvladati jedino elegancija ili osobni šarm poneke mlade dame (kat. br. 67). Herojsko doba obrtničke portretne fotografije konačno se zauvijek preselilo u povijest. U takvoj situaciji, napokon, godine 1927. stiže u Benkovac Drago Antonič kao prvi stalni fotograf. Istina, nije otvorio fotografski atelje, već se fotografijom bavio uz mehaničarski i trgovinski obrt, ali su stanovnici imali osigurane neophodne fotografske usluge i opskrbu fotografskim potrepštinama. Drago Antonič rođen je 30. III 1899. godine u Brestovici kraj Sežane. Fotografski je zanat izučio 1915. godine u Gorici. Bježeći godine 1927. iz Monfalconea pred fašistima, stigao je preko Trsta, Postojne i Ljubljane u Biograd, a odatle u Benkovac kao učiteij glazbe u društvu »Sokol«. Već sljedeće godine otvara prodavaonicu bicikla s mehaničarskom radionicom, a 1934. godine i trgovinu mješovitom robom. U jednom dijelu radionice, a kasnije trgovine, imao je improviziran fotografski atelje koji je mogao zadovoljiti najosnovnije potrebe mještana. Značajno je da je 1929. godine preuzeo zastupstvo »Agfe« i »Kodaka« i tako osigurao redovitu opskrbu benkovačkog tržišta fotomaterijalom i aparatima. Benkovčani izgleda nisu bili nezainteresirani za njegove usluge, jer je - prema vlastitim navodima - prodajom fotomaterijala i fotografskim uslugama ostvarivao oko šest tisuća dinara prometa mjesečno. Iz Benkovca se preselio u Zadar 2. XI 1944. godine, gdje je umro 1. V 1986. Vrijedno je upozoriti da se među starim benkovačkim fotografijama našlo i nekoliko poštanskih razglednica koje su, kao specifična vrsta fotografije, najčešće dragocijeni dokumenti o izgledu nekog mjesta, pa takvu ulogu imaju i u slučaju Benkovca. Među najstarije i najvrednije primjerke iz benkovačkih obiteljskih zbirki mogu se ubrojiti razglednica narodnih nošnji Bukovice (kat. br. 130), te dvije s motivima iz Benkovca (kat. br. 131. i 132). Sve tri su umnožene u tehnici kolotipije (Lichtdruck), a najstarija među njima, sudeći po tome što cijela poleđina služi za ispisivanje adrese, jest razglednica s narodnim nošnjam a.'4 Amateri Onaj isti tehnološki napredak koji je ubrzao propadanje obrtničke, omogućio je renesansu amaterske fotografije. Pri tome je bio tako radikalan da je izmijenio i cjelokupni karakter mladog medija i označio početak nove epohe u njegovoj povijesti. Na jednoj strani, suha je ploča toliko pojednostavila postupak da se sada skoro svatko mogao baviti fotografijom, a na drugoj je drastičnim skraćenjem ekspozicije omogućena zamjena glomaznih kamera elegantnim ručnim aparatima. Nastupilo je vrijeme potpuno novog načina snimanja, a time i novih snimatelja kojima je na usluzi stajala čitava

1 4 Branibor D e b e ljk o v ić , str. 47.

254

specijalizirana industrija. U Zadru su se, na primjer, mogli 1895. godine dobiti »filmovi, razvijači, papiri itd. renomirane bečke tvornice Langer i drugovi«, te fotoaparat kojim »svi postaju fotografi bez prethodnog učenja. Dovoljno je pritisnuti dugme i slika je gotova!!!«1 5 Fotografija je napokon mogla postati »umjetnost milijuna«, »folklor urbanih društvenih sredina«. Za razliku od obrtničke, Benkovac je spremno dočekao pojavu amaterske fotografije. No, kao što se nije znalo kada je i tko donio u Benkovac prvu fotografiju, tako sada nije poznato kada je i tko donio prvi fotoaparat. U svakom slučaju sasvim je sigurno da je Mihovil Novaković još 1900. godine sam snimao svoje fotografije.1 6 Pitanje značenja braće Mihovila i Zvonimira Novakovića ne samo za benkovačku, već i zadarsku fotografiju, pa i šire od toga, još uopće nije uzeto u razmatranje. Njihova se imena prvi put spominju u javnosti 1977. godine kada je na izložbi »Rana zadarska fotografija« bilo izloženo pet slika Zvonimira i tri Mihovila, kopiranih sa sačuvanih negativa.” Tom je prilikom jedna od njih objavljena u splitskom tjedmku »Nedjeljna Dalmacija«.1 8 Kasnije je zadarska izložba priređena i u Zagrebu, a u uvodu kataloga spominju se imena Mihovila i Zvonimira Novakovića.1 5 Autorica izložbe Nada Grčević također ih je poimence spomenula i u svojem prikazu razvoja zadarske fotografije,2 0 a u knjizi »Fotografija devetnaestog stoljeća u Hrvatskoj« objavila je i jednu Mihovilovu sliku.2 1 Napokon, u katalogu izložbe »Pred 80 godina, slike iz prošlosti Zadra«2 2 autorica Sofija Petricioli navodi da su za izloške, uz ostalo, prvi put korišteni i stari negativi zadarskog amatera Zvonimira Novakovića. I to bi bilo sve. Nigdje ništa više nije rečeno o njihovu amaterskom radu. U javnosti, na primjer, uopće nije poznato da se u Kulturno-historijskom odjelu zadarskoga Narodnog muzeja čuva čak više od 600 negativa na staklu 9 x 1 2 centimetara Mihovila i Zvonimira Novakovića. Koliko se zna, u Splitu je sačuvano oko 400 fotografija Luciana Morpurga s početka ovog stoljeća,2 3 a u Beogradu se preko 500 slika Marka Stojanovića, snimljenih krajem prošlog stoljeća, smatra za »najveće otkriće i doprinos fotografiji Srbije«.2 4 Izgleda da se s kolekcijom braće Novaković u zemlji može mjeriti jedino slična ostavština skradinskog amatera Girolama Marasovića.2 5 Već i površni uvid u negative braće Novaković daje naslutiti da se radi ne samo o materijalu izuzetnoga dokumentacijskog značenja za Benkovac i Zadar, već i o izvanrednom fotografskom opusu. To je široka panorama najrazličitijih motiva, od potpuno privatnih, obiteljskih snimaka, preko veduta i pejzaža Vrgorca, Benkovca i Zadra, zatim portreta, interijera, mladenačkih sportskih zabava i radova u polju, pa sve do snimaka na talijanskoj fronti u prvom svjetskom ratu. Ništa nije manji ni raspon vremenskog luka što obuhvaća više od prva dva decenija ovog stoljeća. U Muzeju su za sve negative izrađene kontakt kopije i razvrstane po mjestima snimanja i motivima. Za jedan je dio utvrđeno mjesto i vrijeme snimanja, ali dobar dio

1 5 II Dalmata, Zadar, 25. XII 1985, br. 103. 1 6 Nada G rč e v ić , u dj. str. 198. i 199. 1 7 Rana zadarska fotografija, Zadar, Narodni muzej, 1977 1 8 A. S e f e r o v ić , Rana fotografija u Zadru, Nedjeljna Dalmacija, Split, 9. X 1977, str. 28. 1 9 Fotografiaj u Hrvatskoj, Zagreb, Centar za fotografiju, film i televiziju, 1978. 2 0 N ada G rč e v ić , Rana fotografija u Zadru, Zadarska revija, Zadar, broj 2-3/1978, str 252. 2 1 N ada G rč e v ić , Fotografija devetnaestog..., str. 198. 2 2 Pred 80 godina, Slike iz prošlosti Zadra, Zadar, Narodni muzej, 1982. 2 3 Dr Duško K e č k e m e t, Židovi u povijesti Splita, Split, 1971, bilj. br. 462. 2 4 Branibor D e b e ljk o v ić , Stara srpska fotografija, str. 39. 2 5 N ada G rč e v ić , Fotografija devetnaestog..., str. 191.

255

još čeka identifikaciju. Za mnoge se ne zna čak ni tko ih je od braće snimio. Sve je to zapravo još uvijek dosta sirov materijal što iziskuje i zavređuje svestraniju interdisciplinam u obradu i samostalnu prezentaciju. U ovom slučaju ta bi tema svojim obimom i značenjem potpuno zasjenila ostali sadržaj, a sama ne bi dobila onakav tretman kakav joj po njezinoj vrijednosti pripada. Stoga su, uz svesrdnu pomoć Sofije Petricioli, rukovodioca Kulturno-historijskog odjela zadarskoga Narodnog muzeja, za sada izabrana samo 23 negativa. Uzeti su isključivo oni što su snimljeni u Benkovcu, ali se pri tome vodilo računa da pokažu i dijapazon zanimanja snimatelja. Posebnu poteškoću predstavljala je izrada pozitiva. Naime, nema nikakve sumnje da su braća Novaković svoje fotografije radili kao kontakt kopije na celoidin papiru, jer je to bio najjednostavniji način i najraširenija praksa među amaterima njihova doba. Danas, međutim, takvog papira više nema. Najsličniji po postupku i rezultatima mogao bi biti Kodakov »Studio proof«, ali je do njega teško doći, delikatan je za rad i zbog obaveznog toniranja u zlatnom kloridu prilično skup. Preostalo je da se negativi povećaju na suvremenom papiru i da se toniranjem u smeđem toneru barem donekle sugerira izvorni izgled celoidina. No stari negativi, namijenjeni kontaktnom kopiranju, toliko su kontrasni da se ne mogu povećati aparatom s kondenzorom, kakav se danas najčešće upotrebljava. Moglo bi se jedino napraviti kontakt kopije i s njih presnimiti nove negative, ali time bi se izgubilo vrlo mnogo od izvomog tonaliteta i opće kvalitete. U traganju za rješenjem dileme napokon je među davno odbačenom laboratorijskom opremom zadarskog fotografa Vjekoslava Suraća pronađen stari aparat za povećavanjem difuznom rasvjetom (bez kondenzora) upravo takvih negativa kakvi su braće Novaković.2 6 Time je omogućeno da se dftbiju povećanja približno istih karakteristika kakve su mogle imati izvorne kontakt kopije. Ono što gledaoca odmah osvoji prvi svakom susretu s fotografijama braće Novaković jest njihova neposrednost i svježina. One kao da ne dolaze iz davnih dana, već iz neposredne prošlosti. Ništa manje ne impresionira ni njihova nepretencioznost. Ne pretendiraju nina što drugo već na ono što jesu - obični fotografski zapisi o svakodnevnim događajima. Oduševljeni čarobnom tekovinom tehnološke civilizacije, mladi su ljudi spontano uživali u samoj mogućnosti da običnim pritiskom na dugme mogu sačuvati vizualnu uspomenu. Oni nisu pravili umjetnička djela niti se bavili fotografskim obrtom, nego su jednostavno snimali za vlastiti užitak. No, samo njihova oduševljenje novim hobijem ostalo bi na razini dilentantizma da nisu posjedovali osobito razvijen osjećaj vizualne percepcije. To nije bila tradicionalistička akademska likovna kultura, već prirođeni smisao za fotografski način gledanja. Njihove fotografije nisu umjetnički uravnotežene, ali su obrtnički neinventivne ni diletantski haotične. Odvajajući se od ustaljene prakse obrtnične fotografije, braća Novaković su istodobno naslijedili najvredniju baštinu njezine tradicije. Za razliku od salonskih izlagača2 7 prihvatili su od starih majstora primjernice Tomasa Burata iz najboljih dana, određen stupanj osjećaja povjerenja u mehaničku reprodukciju slike i njezinu impersonalnost. Na drugoj strani, nova tehnologija i nova društvena klima aktivizma omogućili su im da napuste statičnost obrtničke fotografije. Naime i najbolji Buratovi radovi uvi
“ . To je jedan od prvih aparata za povećanje u okomitom položaju. Proizvela ga je njemačka tvomica Zeiss-Ikon, najvjerojatnije u drugoj polovici 1920-ih ili početkom 1930-ih godina. Dosta je primitivan, s objektivom Proj. - Tessar, f:4,5, bez zaslona i proturefleksnog sloja. 2 7 N ada G r č e v ić , Fotografija devetnaestog..., str. 195. - 197. Helmut i Alison G e r n s h e im , Fotografija, str. 164-186.

256

jek imaju u sebi nešto od epske tromosti staične kamere i ceremonijalnog načina snimanja na koji su se u ateljeu svi podjednako fotografirali: činovnici, zemljoposjednici, trgovci, svećenici, seljaci, vojnici, svi u dostojanstvenom stilu pripadnika srednje klase. Nasuprot tome, fotografije braće Novaković u slobodnom prostoru (žanr snimci, prometne nezgode, poljski radovi), a osobito grupni portreti, čak i kada su frontalno snimljeni, nemaju više ništa od one meditativne težine starih fotografija, već zrače nekom lirskom lakoćom i ležernošću. Po svojoj jednostavnosti, spontanosti i iznad svega neposrednosti, najfotografskiji među njima jest bez sumnje portret mlade žene u dvorištu (kat. br. 162). Takav se portret mogao napraviti samo fotoaparatom u ruci tlentirana snimatelja modernog senzibiliteta. Na njemu nema ničega slikarskoga ili umjetničkog, već jedino munjevito zaustavljen trenutak samog života. Time je potpuno eliminiran osjećaj slike na papiru (ili platnu). To je onaj sretni trenutak u kome se briše granica između života i umjetnosti, a to i jest ono što odvaja fotografiju od slikarstva i tradicionalne umjetnosti uopće. Ovdje bi, na primjer, formalna likovna analiza bila od male pomoći, jre vrijednost ovog portreta nije u njeogvim formalnim odlikama, već u njegovoj autentičnosti. Odvojiti u ovom slučaju formu od sadržaja značilo bi »ubiti leptira«. Simptomatično je da nije lako utvrditi tko je od braće Novaković snimio taj izvanredni portret. Na njemu se ne osjeća osobnost snimatelja, a to je još jedna od najčišćih fotografskih odlika. Braća su Novaković intuitivno osjetili da se subjektivno ne mora nametljivo manifestirati u fotografiji. Ono se podrazumijeva već samom objektivnom registracijom projekcije snimateljeve imaginacije vizualnih odnosa. Tu se objektivno i subjektivno u izravnom kontaktu i kada se podudasra, kao u ovom slučaju, dolazi do »kreacije«. Portret mlade Tonke Novaković (kat. br. 160) vrijedan je po drugim, do tada nepriznatim karakteristikama fotografije. Kontrolirajući kompoziciju slike na mutnom staklu poleđine nepokretnog fotoaparata, stari su majsotri, naime, dobro pazili da im se u kadru slučajno ne pojavi nešto što ne želi. Pri snimanju novim aparatima iz ruke, slika se promatra kroz prizmu i snimatelju izmiče totalna komtrola nad scenom. Tako se nekom od braće Novaković dogodilo da je snimajući Tonku Novaković nepažnjom snimio i odraz njezine lsike na desnom krilu prozora. To što su stari majstori (i umjetnički fotografi) smatrali neoprostivom pogreškom, jest zapravo jedna od izvornih odlika fotografije. Portret u okviru prozora predstavlja projekciju snimateljeve zamisli, ali odraz na stklu jest rezultat igre slučaja (ili nepažnje) koji cijeloj slici daje dodatnu, pomalu iracionalnu dimenziju. Pokazalo se da fotograf može »surađivati« sa slijepim automatizmom komore stvarajući tako, umjesto pikturalne, tipičnu ambivalentnu fotografsku kompoziciju. Poredenje ove fotografije s portretom Tonke Novaković iz radionice Tomasa Burata (kat. br. 54) rječito govori o radikalnoj promjeni karaktera medija. Takvim načinom rada braća Novaković su se distancirali ne samo od svije dublje dekadencije obrtničke, već i od slikarskih pretenzija umjetničke fotografije koja je u njihovo doba bila upravo na vrhuncu svoje slave. Na svoju sreću Novakovići nisu imali nikakvih dodimih tačaka s praksom salonskih izlagača. Snimajući, na primjer, puste benkovačke ulice Mihovil Novaković nije ni u jednom trenutku tragao za lijepim kompozicijama, piteresknim motivima, romantičnim atmosferama ili sentimentalnim ugođajima. Ni na njegovim ni na Zvonimirovim slikama nigdje nema pečata umjetničke mode njihova vremena, po kojoj bi danas bile potpuno bezvrijedne ili zanimljive jedino za lokalnog kulturologa. U situaciji, kada na jednoj strani obrtnička fotografija sve dublje tone u vlastitu inertnost i servilnost, a na drugoj secesionistički umjetnički pokret skreće razvoj medija u pogrešnom pravcu, braća Novaković artikuliraju moderan fotografski izraz. U to-

17 -

BENKOVAČKI KRAJ ... ZBO RN IK I

257

me je najveće značenje njihove pojave. Oni u malom i zabačenom Benkovcu, više ruralnom nego urbanom, kreću vlastitim putem koji je istodobno bio i put budućnosti fotografije. Zbog toga su njihove fotografije toliko bliske današnjem gledaocu. One ni danas nisu ništa izgubile od svoje životnosti, jer govore izvornim fotografskim jezikom. Na njima još uvijek treperi dah života jednoga davno prohujalog vremena. Po otme one nisuobični deskriptivni dokumenti, ali istodobno upravo zbog toga imaju (uz ostalo) osobitu snagu svjedočanstva. Ako je dovoljno jedva četiri posto fotografske ostavštine Mihovila i Zvonimira Novakovića da se uvidi da uz nekolicinu drugih zadarskih fotoamatera2 8 predstavljaju začetnike modeme fotografije i njezine prve vrijedne eksponento na području sjeverne Daslamcije, onda nije teško pretpostaviti da bi se puna vrijednost njihova djela pokazala u svoj svojoj veličini tek obradom cijele kolekcije. Taj složen i obiman posao na izradi povećanja, identificiranju sadržaja, utvrđivanju autorstva, datiranju, te stručnoj analizi, valoriziranju i prezentaciji, bilo bi vrijedno obaviti zajedničkim angažiranjem snaga i sredstava Zadra i Benkovca. Time bi se dobio na uvid ne samo vrijedanrilog za povijest domaće fotografije, već također i prvorazredni izvomi dokumentacijski materijal za proučavanje kulturne prošlosti obaju gradova i njihova područja. Za razliku od braće Novaković, Uroš Katurić ostavio je točan podatak o tome kada se počeo baviti fotografijom. Sačuvan je, naime, jedan njegov autoportret što ga je napravio u Gratvveinu (pokraj Graza) 9. XI 1914. godine poslao kao razglednicu supruzi u Benkovac (kat. br. 165). Na poleđeni je (uz ostalo) napisao: »Ovu sam fotografiju jučer (nečitko); mislim da je dosta dobra kao zap očetnika...«. U obiteljskom arhivu Milija Katurića pronađena su 43 negativa za staklu 9 x 1 2 centimentara, a među njima i autoportet iz Gratweina. Zahvaljujući sačuvanim negativima moglo se utvrditi da je dio nepotpisanih amaterskih fotografija u Benkovcu snimio Uroš Katurić. Odabrani negativi također su poslužili da se napravi 10 novih povećanja, među kojima i neka koje već postoje izvome autorove kontakt kopije (uglavnom na celoidin ili celofix papiru). Kada se tome doda da su sačuvane i dvije tvorničke kutije u kojima su bile pakovane fotografske ploče, onda ova mala kolekcija postaje vrijedan izvor za proučavanje stare amaterske fotografije. Prema onome što je sačuvano, može se ocijeniti da je uroš Katurić bio tipičan primjer obiteljskog fotoamatera. Snimao je uglavnom sebe, članove svoje obitelji i nekolicinu rođaka ili prijatelja. Inače je očisto volio fotografijui fotografiranje, što se vidi i po nekoliko sačuvanih njegovih portret aili grupnih snimaka u ateljeu zadarskog fotografija Ceragata. Nažalost, kao snimatelj bio je pod utjecajem toga ne baš inventivnog obrtnika, kojega je pokušavao oponašati. Najuspješnije su mu fotograifje grupa na izletima i šarmantna slika djeteta u kolicima. Treća kolekcija od 16 izvornih negativa benkovačkih amatera pronađena je kod Dušana Jurkovića. Da li su to snimci Ljube ili Uroša Jurkovića još nije definitivno utvrđeno. U svakom slučaju radi se o dosta dobrom snimatelju, posebno sklonom portretiranju. Značajno je da je u svojem portretnom postupku slobodno prilazio modelima i češće snimao poprsja nego cijele figure. Iako se ponekad ugledaona profesionalce, ipak je ležemiji i nekonvencionalniji od njih. Osibito mu je izražajan portret nepoznate žene (kat. br. 185). Portret muškarca s naočalama (kat. br. 188) još je jedanprimjer specifičnog efekta snimanja bez potpune kontrole. Naime, zbog bljeskanja stakla, odnosno polariziranja reflektirane svjetlosti, portretiranje osoba s naočalama predstavlja težak zadatak i za profesionalne fotografije, pa nije čudno da je na portretu što ga je snimio Ljudoili Uroš Jurković jedno staklo od naočala potpuno zabljesnuto. To je za snimatelja i po” Vidi bilj. br. 20.

258

rtretiranog čovjeka sigurno bio upropašten snimak, ali danas ta greška daje potretu posebnu draž i zajedno s neoštrom i preeskponiranom pozadinom djeluje pomalo nadrealno. I iz ove je kolekcije također odabrano 10 negativa s kjoih su napravljena nova povećanja. Među ostalim snimcima benkovačkih amatera prevladavaju grupni portreti na izletima, u prirodi ili obiteljskim sredinama. Međutim, ima nekoliko vrlo vrijednih dokumenata, kao što je zima 1904. godine u Benkovcu ili dvije osobito značajne fotografije arheoloških nalaza. Zahvaljujući upravo takvim amaterskim snimcima, sačuvano je dosta izvornih svjedočanstava o izgledu Benkovca i Benkovčana početkom ovog stoljeća. Oni pokazuju da se vrijednost i značenje neke fotografije često olako potcjenjuje. Najobičniji diletantski snimci postali su vremenom mnogo značajniji i vredniji od kvazi-umjetničkih fotografija. Benkovac je očito pokušao spasiti ono što još nije upropašteno i što će u budućnosti predstavljati još značajniji dio dokumenta o njegovu razvoja. To je zapravo jedan od najvrednijih rezultata pionirske akcije na istraživanju i prikupljanju ovakve vrste dokumenata, kakva još nije poduzeta ni u mnogim dleko značajnijim kulturnim središtima. Daljnjim dopunjavanjem, proučavanjem i valoriziranjem prikupljenog materijala doći će se, bez sumnje, do još pozitivnijih zaključaka.

IZVOD IZ KATALOGA 1. Anonimni fotograf (poleđina s vinjetom), Zadar: Portret muškarca, oko 1865. god, 9 x 5,7 cm, vl. Dušan Starević. 2. Anonimni fotograf (poleđina s vinjetom), Zadar: Portret žene, vl. Sanja Katurić, Benkovac. 140. Nepoznati fotograf: Obitelj Katić, oko 1900, vl. Nikola Katić, Benkovac. 141. Nepoznati fotograf: Uprava srpske čitaonice u Benkovcu, oko 1900. god., vl. Dragan Miović, Benkovac. 23. T. Burato, Zadar: Vladika Dositej Jović, prije 1910. god, vl. Konstantin Gesta Jurković, Zadar. 5. T. Burato, Zadar: Grupa žena i djece, druga polovica 1870. godine, vl. Marija Rakić, Benkovac. 40. T. Burato, Zadar: dr Uroš Katić, 1918. god., vl. Marija Rakić, Benkovac. 53. T. Burato, Zadar: dr Milivoj Dimitrović, Uroš Katić, Ana Dimitrović, Anica Dimitrović, Sava-Sako Dimitrović i Marija Di-

mitrović (Katić), 1916. god, vl. Marija Rakić, Benkovac. 67. Vittorio Ceregato, Zadar: Zorka, 1911. god., vl. Sanja Katurić, Benkovac. 130. Razglednica: Narodne nošnje Bukovice, vl. Dušan Starević, Benkovac. 131. Razglednica: Benkovac, pošt. datum 1913. god., vl. Dušan Starević, Benkovac. 132. Razglednica: Benkovac, vl. Miloš Dobrić, Benkovac. 162. Mihovil i Zvonimir Novaković: Djevojka s ručnim radom. 160. Mihovil i Zvonimir Novaković: Tonka Novaković. 54. T. Burato, Zadar: Tonka Novaković (Dimitrović), oko 1918. god., vl. prof. dr Ljubo Jurković, Ljubljana. 165. Uroš Katurić: Autoportret, 1913. god., vl. Sanja Katurić, Benkovac. 185. Ljubo i Uroš Jurković: Ajka Jurković, 188. Ljubo i Uroš Jurković: Čovjek s naočalima.

.17*

259

Summary
'>

E A R L Y P H O T O G R A P H Y IN B E N K O V A C It has been found thryh preliminary researches that photography in Benkovac was originaly based on amater work and not on professional work. The majority o f photographs found in family collections in Benkovac had been made in the studios o f Zadar. The earliest originate from the studio o f an anonymous photographer who worke d in Zadar from 1862 to 1868 and who printed nothing but small vignettes without data on the back side o fh is photographs. The best and m ost productive photographer in Zadar, Tomaso Burato left m any o f his works in collections o f Benkovac as well. The activity o f his studio provided a groundwork for analysis o f the flourishing and decline o f early professional photography in the collections o f Benkovac. In the National M useum ofZ a d a r there exist more than 600 negatives belonging to the brothers M ihovil and Zvonim ir Novaković, amateurs from Benkovac, who were active during the first decades o fth is century. There has been found, on the basis o f an analysis o f2 3 chosen photographs, that brothers the Novaković represent the pioneers and first worthy exponents o f m odem photography, not only in Benkovac but in the region o f North Dalmatia as well. Besides, their legacy represents extraordinary sources for the study o f ancient culture o f Benkovac and Zadar.

2 60

IVO BRKIĆ

PLESNI FOLKLOR RAVNIH KOTARA I BUKOVICE

Sažetak Područje Ravnih kotara i Bukovice je veoma bogato plesnim folklorom. Po svojoj formi, pripadaju plesovima Dinarske plesne zone. U fiavnim kotarima se plešu zatvorena i otvorena mješovita kola uz vokalnu, instrumentalnu i vokalno-instrumentalnu pratnju; »Biračko kolo« i »Kukulešče«. U Bukovici se plešu zatvorena i otvorena mješovita (nijema) kola tj. kola bez vokalne i instrumentalne pratnje: »Bukovačko kolo« - po starinsku, »Kolo s povratkom « i »Stupačko kolo«. Plesovi su zapisani po sistemu plesnog pisma dr. Vinka Žganca, i opisnim plesnim pismom. Ples zauzima značajnu društvenu ulogu. U plesu su zastupljeni trčeći koraci i snažni poskoci s noge na nogu ili na istoj nozi, što posebno ističe socijalno značenje plesa.

Uvod Narodni plesovi iz Ravnih kotara i Bukovice predstavljaju nešto posebno među jugoslavenskim plesovima. O tome je malo pisano u odnosu na neke naše druge krajeve. Većina zaključaka temeljit će se zbog toga na iscrpnim terenskim istraživanjima što sam ih vršio od 1975. pa do danas. Po svojoj formi pripadaju plesovima Dinarske plesne zone, gdje se nalaze otvorena i zatvorena kola. Kola nisu zbijena kao u Panonskoj plesnoj zoni. U starijoj tradiciji, plesači su se držali za tkanice a u novijoj se drže za dolje ispružene ruke. U životu Ravnokotarana i Bukovčana, kolo je nekad igralo značajnu društvenu ulogu. Tu se mladež sastajala, upoznavala, a stariji bi se oko kola sakupljali i razgovarali o dnevnim događajima i problemima. U kolu i njegovom prvom šetanom dijelu se pjevalo, o ljubavi, o ženidbenim ponudama, o vjernosti djevojke i momka, o supamicima, a najčešće o ljepoti kršne Bukovice, Velebitu i Ravnim kotarima. Naročitu su društvenu ulogu imala biračka kola, u kojima je moglo doći do punog izražaja pokazivanje simpatija prema nekome.
261

U kolu je vladala ravnopravnost i u pogledu vjerske odnosno nacionalne pripadnosti, i u odnosima imovinskog stanja plesača. Medutim, često djevojke nisu dopuštale mladim sestrama da im u kolu prave konkurenciju. Zborovi i sajmovi bili su mjesto gdje su se odabirale buduče bračne drugarice. Na tim sajmovima upravo kolo je bilo mjesto koje je jasno odredivalo koja je djevojka udavača a koja nije. Udavača je bila isključivo ona koja se hvata u kolo. Od stilskih značajki tu su zastupljeni trčeći koraci, visoki snažni poskoci s noge na nogu ili na istoj nozi. S tim je u vezi i socijalna značajka plesa. U odabiranju buduće žene vrši se selekcija. Treba više skakati od ostalih i izdržati ples što duže. Treba budućem mužu pokazati svoju snagu i izdržljivost. Ples se odvija u šestodjelnom plesnom obrascu. Osnovni ritmički obrazac najčešće se javlja u ovom obliku.

Da bi rad bio pristupačan većem broju ljudi, uzeo sam sistem zapisivanja plesa dr Vinka Žganca, smatrajući ga više razumljivim nego Labanov sistem. Isti sam dopunio opisnim sistemom, kod manjeg broja kompliciranijih pokreta. Neka ovaj prilog posluži ljubiteljima narodnog plesa i obogati naše pozomice nečim novim što se do sada nije prikazivalo, a ako jeste, onda je to samo na užem području, tj. tamo gdje je zapisano.

Svaki čitalac može bez napora čitati rad nogu plesača, ako upamti nekoliko osnovnih uputa: 1. Pod na kojem plesač izvodi pokret označen je u plesnom zapisu jednom crtom. 2. Noge plesača su označene notama, koje prikazuju kojim se redom odvija pokret, kojom nogom i koliko on traje. Vrijeme trajanja označeno je vrijednošću nota. 3. Note (znakovi) koje prikazuju rad desne noge, bit će prikazane s gornje strane crte (poda) a za lijevu nogu s donje strane. Ako obje noge u isto vrijeme udaraju u pod, onda će biti prikazana samo jedna točka (notna glava) na crti (podu), a gore i dolje iz iste točke notni vrat, jedan za desnu (gornji) i jedan za lijevu (donji) nogu. Evo ostalih plesnih znakova tog pisma:

Težina tijela na desnoj nozi: Težina tijela na lijevoj nozi: Dva titraja na desnoj nozi: Na desnu nogu se ne prenosi težina tijela, iako njome pravimo pokret (npr. privlačenje noge)

262

Udarac desnom nogom o pod: Udarac petom desne noge o pod: Desna noga na prstima: ^ -------------------- • -


Desna noga poklekne: Slobodna desna noga u zraku dijagonalno prekrižena: Slobodna desna noga ispružena naprijed:
X

T
t

r
I
1

Desna noga se sa stopala diže na prste; Desna noga stoji naprijed na prstima, zatim se spusti na petu, a poslije toga opet na prste se digne: Slobodna desna noga se izbaci otraga: Desna noga se podiže na prste pa se potom udari petom: Smjer kretanja naprijed: Smjer kretanja natrag: Smjer kretanja ulijevo: Smjer kretanja udesno:

J • *

J
0

1
x I------------ X ------------- 1

Za lijevu nogu važe znakovi na donjoj strani crte koja obilježuje pod. Svaki ples će biti prikazan na sljedeći način: najprije dajem muzičku pratnju (ukoliko nije nijemo kolo). Ispod pratnje donosim ritam plesa, koji je točno označen ispod melodije muzičke pratnje, radi orijentacije plesnih elemenata. Ispod linije za ritam stoji linija plesnog zapisa po sistemu dr Vinka Žganca. Note plesnog zapj^a su točno označene ispod nota ritma, a time i ispod nota melodijske pratnje. A ako tieki ples ima više varijanti, svaka je posebno označena rimskim brojem I, II, III itd. Igre iz Bukovice 1. Bukovačko kolo - po starinsku Ovo kolo je zapisano 10. 8. 1975. godine u Žegaru, prema izvođenju izvorne folklome grupe. Posebne podatke su dali Boško Ušljebrka zvani Brato, rođen 1926. godine, Petar Grozdanić, rođen 1930. godine, Božidar Grozdanić, rođen 1934. godine. Žen263

sko plesanje su demonstrirale Stana Subotić, rođena 1933. godine, Marija Subotić, rodena 1938. godine. U kasnijim danima sam isto kolo zapisao u Radekama, Bruškoj, Medveđi, Bukoviću, Lisičiću i Benkovcu. Pleše se jednako u cijelom kraju. Ni jedno veselje, skup, sajam ili praznik se ne može zamisliti bez Bukovačkog kola. Obično mu prethodi pjesma »groktalica«, »kantalica« koje pjevaju češće muški nego ženske. Ženske obično zapjevaju u toku same igre. Vidi notni primjer br: 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7. To je zatvoreno mješovito kolo, kretanje se odvija u smjeru kazaljke na satu. Broj igrača je neograničen. Igra se bez muzičke pratnje (nijemo kolo). Držanje za pojas unakrsno, lijeva ispred desne ruke. Vidi sliku br. 1. U novije vrijeme se drže obično za dolje ispružene ruke. Vidi sliku br. 2. Bukovačko kolo ima uvod - šetnju u kojoj su zastupljeni šetajući koraci, koji služe kao priprema igrača za brži tempo. Šetnja
T Ž.ITA M PL jE -S A

J _ J
\ ■<

J

J

c

P L eSN \ 2A PV S

\

J - ..
' 9 — 14---------------- » -

Analiza igre: Takt: 2/4. Tempo umjereno šetajući I. 1/ Korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Korak desnom nogom ulijevo preko lijeve sprijeda. II. 1/ Korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Privlačeći korak desnom nogom do lijeve noge i okret tijela ka centru kola, ne prenoseći težinu tijela na desnu nogu. 1/ Korak desnom nogom nazad (udesno). III. 2 / Privlačeći korak lijevom nogom do desne noge (ne prenoseći težinu tijela na lijevu nogu). Kad se plesni obrazac šetnje odigra nekoliko puta, na dati znak započinje Bukovačko kolo, u kome su zastupljeni trčeći koraci i snažni poskoci na punim stopalima.

jJ
'PUESHI O A T IS 1 I p
S

\

J J

* *

1

1

s

A n a liz a ig re:

Takt: 2/4. Tempo umjereno brzi I. 1/ Trčeći korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Trčeći korak desnom nogom ulijevo preko lijeve noge sprijeda. II. 1/ Poskok na lijevoj nozi ulijevo. 2 / Desna noga se izbaci ispred lijeve dijagonalno. III. 1/ Poskok na desnoj nozi ulijevo. 2 / Lijeva noga se izbaci ispred desne dijagonalno. Kad se igrači umore od žestokog skakanja, onda smiruju kolo: igraju blažim koracima, postupno usporavaju dok ne stanu. Zatim se zapjeva nekoliko pjesama (muški ili žene). Vidi notni primjer br: 1, 2, 3, 4 pa se ponovo počne igrati kolo, ali bez uvoda - šetnje. U datom momentu kolo se prekida, jedan par se izdvaja u kolo i istim korakom igra, samo u suprotnom pravcu od ostalih igrača. Igrač, po dogovoru s igračicom, visoko diže - baca igračicu, a ona se njemu slobodnom rukom osloni na rame, kako bi se što više odbacila od zemlje. Obično se to izvodi u momentu kada je kolo otvoreno prema gledaocima. Nakon toga odlaze u kolo i igraju da bi ih zamijenio drugi par. Vidi sliku br. 4. 2. Kolo s povratkom Zapisano 10. 8. 1975. godine u Žegaru prema izvođenju izvorne folklorne grupe. Posebne podatke i upute dali su Boško Ušljebrka zvani Brato, rođen 1926. godine, Petar Grozdanić, rođen 1930. godine, Božidar Grozdanić, roden 1934. godine. Žensko plesanje su demonstrirale Stana Subotić, rođena 1933. godine, te Marija Subotić, rođena 1938. godine. Isto kolo sam zapisao u kasnijim danima u Radekama, Bruškoj, Medviđi, Benkovcu i Lisičiću. Pleše se gotovo na isti način u cijelom kraju. Obično mu prethodi pjesma »groktalica« i »kantalica«, koju pjevaju češće muški nego ženske. Ženske obično pjevaju u toku same igre, radi predaha kad se kolo umiri. Vidi notni primjer 1, 2, 3,4. To je zatvoreno mješovito kolo. Kretanje u smjeru kazaljke na satu. Broj igrača je neograničen. Igra se bez muzičke pratnje (nijemo kolo). Držanje za pojas unakrsno, lijeva ispred desne ruke, vidi sliku br 1. U novije vrijeme se obično drže za dolje ispružene ruke, vidi sliku br. 2. Kolo s povratkom ima uvod - šetnju u kojoj su zastupljeni šetajući koraci, koji služe kao priprema igrača za brži tempo. Šetnja

f - e p i_ e - s > A .

----------------

o
■ P L C S N I Z A T > I S

, Jl
- » t-

265

A n a liz a ig re :

Takt: 2/4. I. 1/ 2/ II. 1/ 2/ III. 1/ 2/

Tempo umjereno šetajući Korak lijevom nogom ulijevo Korak desnom nogom ulijevo preko lijeve sprijeda. Korak lijevom nogom ulijevo. Privlaćeći korak desnom nogom do lijeve i okret tijela ka centru kola, ne prenoseći težinu tijela na desnu nogu. Korak desnom nogom nazad (udesno). Privlačeći korak lijevom nogom do desne ne prenoseći težinu tijela na lijevu nogu.

Kad se plesni obrazac šetnje ponovi, tj. odigra nekoliko puta, na dati znak započinje kolo s povratkom, u kome su zastupljeni trčeći koraci i snažni poskoci unaprijed, te odskoci unazad na punim stopalima. Kolo s povratkom dobilo je svoje ime po odskoku unazad na desnu nogu.

*

. I T

A

M

J

J

*

1

*

i

..................
2A TM S

- #

------------£

------------

I

I

Analiza igre: Takt: 2/4. Tempo umjereno brzi Trčeći korak lijevom nogom ulijevo. i/ i. Trčeći korak desnom nogom ulijevo preko lijeve noge sprijeda. 2/ Poskok na lijevoj nozi ulijevo. 1/ ii. Desna se noga izbaci ispred lijeve dijagonalno. 2/ Odskok na desnoj nozi unazad. 1/ iii. Lijeva noga se izbaci ispred desne dijagonalno. 2/ 3. Stupačko kolo Kolo zapisano u Posedarju i na Bukovima Zrmanje na Gospu od Rozalije (Luzarica), tj. u prvu nedjelju u desetom mjesecu. Posebne podatke su dali i demonstrirali ples: Marko Kajmak, rođen 1907. godine, M anda Klanac, rođena 1910. godine, Stoja Novaković, rođena 1908. godine, Ika Čirak, rođena 1935. godine, Ive Klanac, rođen 1934. godine. Plesalo se u Posedarju i na Bukovima Zrmanje iznad Obrovca »kod stupa«. Kad su ljudi i žene dovozili na obradu - ispiranje vunene materijale (biljce, prekrivače, kuverte-šarenice, torbice, čobanske kabanice-aljak itd.).
2 66

Dok je stupu (drvenu napravu) pokretala voda, ljudi i žene su igrali i pjevali. Obično se stupalo u ljetnim danima kad ima dosta sunca da se istupana roba može brzo osušiti. Stupačkom kolu prethodi uvod - šetnja koja se igrala uz pjesmu. Ritam pjesme se ne podudara s ritmom koraka. Počimalja započinje pjesmu, a zatim svi preuzimaju.

J=

*72. M . K.
■ ■ ^

5ou>

IA g .

'

rs

----P*'

^

^

T- - — H

,

^

Al , loi~)tx vri- - lcx

s a Iplarvćrve — —j.

oi - te -------4 • ✓

SOl t^CXwitrv£,

Aj, Posedarje divojke te diče Posedarje divojke te diče Aj, pita nana di mi je marama pita nana di m i je marama Aj, dala loli da me bolje voli dala loli da me bolje voli

Zatvoreno mješovito kolo. Smjer kretanja je u pravcu kazaljke na satu. Broj igrača neograničen. Držanje za šaku pod ruku; lijeva ruka ispod desne ruke. Vidi sliku br.
3.

Šetnja

TtlTAH PL£SA

;

;

vJo

d

■ ■

J

'PLCSN V

------ #— #— -# —

J— X -

-

267

A n a liz a ig re:

Takt: 2/4. Tempo umjereno šetajući I. 1/ Korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Korak desnom nogom ulijevo preko lijeve sprijeda. II. 1/ Korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Privlačeći korak desnom nogom do lijeve i okret tijela ka centru kola, ne prenoseći težinu tijela na desnu nogu. III. 1/ Korak desnom nogom nazad (udesno). 2 / Privlačeći korak lijevom nogom do desne ne prenoseći težinu tijela na lijevu nogu. Nakon otpjevanih nekoliko pjesama započinje Stupačko kolo, koje se igra bez muzičke pratnje (nijemo kolo). U njemu su zastupljeni trčeći koraci i poskoci na punom stopalu. Kretanje je u smjeru kazaljke na satu. Držanje za pojas unakrsno: lijeva ispred desne ruke. U novije vrijeme se drže obično za šaku dolje ispruženih ruku. Varijanta I - prvi dio

T tlT A h T t£ S A

^Z A P IS

Analiza igre - prvi dio Takt: 2/4. Tempo umjereno brzi I. 1/ Trčeći korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Trčeći korak desnom nogom ulijevo preko lijeve sprijeda. II. 1/ Poskok na lijevoj nozi. 2 / Desna noga se izbaci ispred lijeve dijagonalno. III. 1/ Poskok na desnoj nozi. 2 / Lijeva noga se izbaci preko desne dijagonalno.
268

Drugi dio

W T A v tt

S

4
-------------- 1

i
' ------------------------------ ^ ---1

---------- *

Analiza igre - drugi dio Takt 2/4. Tempo umjereno brzi I. 1/ Trčeći korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Trčeći korak desnom nogom ulijevo preko lijeve sprijeda. II. 1/ Okret tijela prema centru kola i skok na obje noge. 2 / Težina tijela ostaje na lijevoj nozi, a desna se noga blago savije pozadi. III. 1/ Korak desnom nogom unazad i blagi poskok na njoj. 2 / Lijeva noga se blago izbaci ispred desne dijagonalno. Varijanta II - prvi dio U ovoj varijanti su zastupljeni blaži poskoci umjesto trčećih koraka i služi za predah igrača.

I
■ — T t e s A ~ » —

I
0 —

\

i

1 > L £ .S N |

0 ------------------------- # --------- 0 — — J — L # ---------- 0 -----------

O A P IS

Analiza igre - prvi dio Takt: 2/4. Tempo umjereno brzi I. 1/ Poskok na lijevoj nozi ulijevo. 2 / Desna se noga blago savije pozadi. II. 1/ Poskok na desnoj nozi ulijevo. 2 / Lijeva se noga blago savije pozadi. III. 1/ Poskok na lijevoj nozi ulijevo. 2 / Desna se noga blago savije pozadi.
269

TŽ.ITAK
P
m lsa

*

T1JE3M1
^ A P IS

Analiza igre - drugi dio Takt: 2/4. Tempo umjereno brzi I. 1/ Trčeći korak desnom nogom u centar kola. 2 / Trčeći korak lijevom nogom u centar kola. II. III. 1/ 2/ 1/ 2/ Skok na obje noge, težina tijela ostaje na lijevoj nozi. Desna noga se blago savije pozadi. Korak desnom nogom unazad - odskok. Lijeva se noga izbaci ispred desne dijagonalno.

Igre iz Ravnih kotara Nije velika razlika između plesova u Ravnim kotarima i Bukovici. Karakteristika plesa je ista - puno stopalo, trčeći koraci i poskoci, sve isto samo u blažem obliku. Nijedno veselje, svadba, skup, sajam ili neki drugi praznik ne može se zamisliti bez pjesme i plesa, obično igraju mladi - momci i djevojke, rjeđe oženjeni i udate. 4. Biračko kolo Ples je zapisan 15. 8. 1978. godine na Veliku Gospu ispred crkve u Škabrnji i Prkosu. Posebne podatke su dali i demonstrirali ples: Dragica Gospić, rođena 1953. godine, Ružica Gospić, zvana Ruja, rođena 1923. godine, Sretko Knežević, rođen 1941. godine, Slavko Ražov, rođen 1946. godine, Marija Savić, rođena 1905. godine, Stana Savić zvana Beba, rođena 1934. godine. Isti ples sam zabilježio u kasnijim danima u Benkovcu, Nadinu, Nadin Kosi, Vrani, Sikovu, Gorici i Poljicima. Pleše se isto u cijelim Ravnim kotarima. Igraju ga samo momci i djevojke, tj. oni kojima je vrijeme za ženidbu ili udaju. Tu se zagledaju, biraju, pjevaju i govore o ljubavi. To je zatvoreno mješovito kolo koje se kreće u smjeru kazaljke na satu. Broj igrača je neograničen. (Godine 1979. u Vrani na Veliku Gospu Biračko kolo je bilo zapanjujuće veliko, nabrojao sam čak 230 igrača). Igra se uz pjesmu. Pjesmu započinje počimalja, a zatim je prihvate ostali. Ritam koraka ne podudara se s ritmom pjesme. Držanje za šaku - ruku pod ruku, lijeva ispod desne. Vidi sliku br. 3.

i , CC M-H.

If
'Oi.rvi m i Sa TA-'nL .rovtimioa. W -U a

r? J
«\£-W wxSa Jw n * t <daba»v Sufcri^lta.

±5=C

rr * # »

-T jV V o

U igri su zastupljeni šetajući koraci s početkom lijeve noge ulijevo i ukrštanjem desne noge ispred lijeve. Tijelo je okrenuto za 45° ulijevo.

W

T

A

H

\

J A

1 > L e e > A

o \

^

C

P

I S

f

*

i

<

---------------------------- --------------------------------------- 1 i ----------------------------------- *

Analiza igre Takt: 2/4. Tempo umjereno šetajući I. 1/ Korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Korak desnom nogom ulijevo preko lijeve sprijeda.
II.

1/ 2/ 1/ 2/

III.

Korak lijevom nogom ulijevo. Privlačeći korak desnom nogom do lijeve ne prenoseći težinu tijela na desnu nogu. Korak desnom nogom nazad - udesno i okret tijela ka centru kola. Privlačeći korak lijevom nogom do desne ne prenoseći težinu tijela na lijevu nogu.

Nakon otpjevanih nekoliko pjesama u kolo ulazi momak i bira djevojku iz kola. Čest je slučaj da oboje uđu zajedno, pošto igraju jedno do drugoga. Drže se za ruke dolje unakrsno desne iznad lijevih ruku, šetaju u kolu, dogovaraju se i pričaju o ljubavi. Kad završe dogovor onda ulaze u kolo, a unutar kola ulazi drugi par. Ako se momak i djevojka ne slažu djevojka ga napušta i hvata se u kolo i dalje igra, a momak bira drugu djevojku. Nije rijedak slučaj da se u velikom kolu nađe dva ili više parova.
271

J . C ftM .H

'b iro i^ imcL'VoJ W o ,-tc ik . |

-Qf*-

|d o .-c u U g a J stn . c irra _ + agf-a f*. (

U -rtu^

-+ J

J iJ_ J> —■»■jr #

Biraj mala, biraj Marka Rekla ga je ženit majka Poljubi je, zagrli je nasred kola ostavije Past će kiša iznenada ajdemo se birat sada

A što će ti otaj stari da ti kući zelje vari Vidi malog što se vije oko tude simpatije

5. Kukulešće Ples je zapisan 15. 8. 1978. godine u Škabmji i Prkosu ispred crkve na Veliku Gospu. Posebne podatke su dali i demonstrirali ples Ružica Gospić zvana Ruja, rođena 1923. godine, Dragica Gospić, rođena 1953. godine, Sretko Knežević, rođen 1941. godine, Slavko Ražov, rođen 1946. godine. Isti ples sam zabilježio u kasnijim danima u Benkovcu, Nadinu, Popovićima, Vrani, Sikovu, Gorici i Poljicima. Pleše se isto u cijelim Ravnim kotarima. U kolu Kukulešće igraju pretežno momci i djevojke, rjeđe udate žene i oženjeni ljudi. Igra se na bilo kojem skupu mladih: sajmu, svadbi, crkvenim praznicima itd. Kukulešće je vrlo živahna igra na punim stopalima i s poskocima. To je otvoreno mješovito kolo, a kreće se u smjeru kazaljke na satu. Igra se uz pjesmu. U novije vrijeme pjesmu i kolo prati usna harmonika (citare) ili (cvitare). U Poljicima sam zapisao isti ples koji se igra uz svirku na tamburici (ličkoj samici). Držanje za ispružene ruke dolje, broj igrača neograničen. Vidi sliku br. 2.
272

J » 60 H M .

Selo Prkos i Škabmja zajno To je jedno ogledalo sjajno Oj Prkosu selo na zavojke Lijepi momci jo š ljepše djevojke

Ovo kolo se pleše u dvije varijante koje će biti opisane u daljem tekstu. Varijanta I

• = 60 H-K■# # # # ♦

#

n #

,

n

1

'

#

| .

^

^ 5

3 ---------- f = ^

---

T 1 £ J A

m

9

P

r

J >

rb

1
> ' a * p 'a V > . i . i j > i > x

* , h ■ * - ------------------ ----------------------- • » ---------------- X

I

* x < ------------------- \ \ ------------------- >

--------------------»

t -----------------------------------------------V

U prvoj varijanti u kojoj se kolo igra uz pjesmu, na svaku osminku dolazi po jedan korak.
18 - BENKOVAČKI KRAJ ... ZBORNIK I 273

Analiza igre: Takt: 2/4. Tempo umjereno brzi I. 1/ Trčeći korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Trčeći korak desnom nogom ulijevo preko lijeve sprijeda. II. 3 / Trčeći korak lijevom nogom ulijevo i mali poskok na njoj. 4 /. Desna noga se izbaci ispred lijeve dijagonalno. II. 1/ Korak desnom nogom udesno i mali poskok na njoj. 2 / Lijeva noga se izbaci ispred desne dijagonalno. 3 / Korak lijevom nogom ulijevo i mali poskok na njoj. 4 / Desna noga se izbaci ispred lijeve dijagonalno. III. 1/ Trčeći korak desnom nogom udesno. 2 / Trčeći korak lijevom nogom udesno preko desne sprijeda. 3 / Trčeći korak desnom nogom udesno i mali poskok na njoj, 4 /. Lijeva noga se izbaci ispred desne dijagonalno. IV. 1/ Korak lijevom nogom ulijevo i mali poskok na njoj. 2 / Desna noga se izbaci ispred lijeve dijagonalno. 3 / Korak desnom nogom udesno i mali poskok na njoj. 4 / Lijeva noga se izbaci ispred desne dijagonalno. Peti i šesti takt se igra isto kao prvi i drugi. Kad se kolo igra uz svirku na tamburi, onda se ne pjeva dok tamburaš svira: kad počimalja započne pjesmu i ostali prihvate, tamburaš prestane svirati. Kolo se i dalje igra u istom ritmu ali uz pjesmu. Čim pjevači završe pjesmu, tamburaš odmah započne svirati u istom ritmu i tako u nedogled.

Ć -P -tL *
s

f

H FV - p \— » ■ Hj- f j Cf u U j n n 12 n |f [#=
— 0 ----- # -

X n r4 i T tT ž fr n si Y ) \ U g f.T I
274

— 1 — * — N*r

rrn 11 > u±l u

J3.J><, J333-J3. jra.,0. •9ff •* V

Varijanta I I

. J

-6 0

M .M .

h mm * • **

** »

**«.

n

» /V v

n

n

1 ## ##J Jn J Jr *

H

— ,

r-i

P^esv

J
• -

J
*
i

J ^ [

0\ *

J . 3
i 7

;

; .
r

^

o'
.
i i

c1
J r ! <
\

i
>

3 ^ - p .s

i

'

! , - \

j
'

3*

* * *• < -------------- ------------- »>---------->■<--------- 1 k ----------------------- ------------- \ l ----------->

Analiza igre: Takt: 2/4. Tempo umjereno brzi I. 1/ Trčeći korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Trčeći korak desnom nogom ulijevo ispred lijeve sprijeda. II. 1/ Trčeći korak lijevom nogom ulijevo i mali poskok na njoj. 2 / Desna noga se izbaci ispred lijeve dijagonalno. III. 1/ Korak desnom nogom udesno i mali poskok na njoj. 2 / Lijeva se noga izbaci ispred desne dijagonalno. IV. 1/ Korak lijevom nogom ulijevo i mali poskok na njoj. 2 / Desna noga se izbaci ispred lijeve dijagonalno. V. 1/ Trčeći korak desnom nogom udesno. 2 / Trčeći korak lijevom nogom udesno. VI. 1/ Trčeći korak desnom nogom udesno i mali poskok na njoj. 2 / Lijeva noga se izbaci ispred desne dijagonalno. VII. 1/ Korak lijevom nogom ulijevo i mali poskok na njoj. 2 / Desna noga se izbaci ispred lijeve dijagonalno. VIII. 1/ Korak desnom nogom udesno i mali poskok na njoj. 2 / Lijeva noga se izbaci ispred desne dijagonalno.
18*

275

PJESME U B IRAČ K O M KOLU Past će kiša iznenada, ajdemo se birat sada. Šetaj sejo, šetaj rode, najljepša si cura ovdje. Šetaj mala nije rosa, sa tim dečkom iz Prkosa. Biraj mala biraj Marka, rekla ga je ženit majka. Ota mala kad se smije, ko da sitan biser sije. Otaj mali vita jela, poglavica svoga sela. A što će ti otaj stari, da ti kući zelje vari. Bijela li je ova cesta, u kolu su brat i sestra. Poljubi je zagrli je, nasred kola ostavi je. Pade suza pa se proli, eto male što te voli. Vidi malog što se vije, oko tude simpatije. Oto dvoje baš su pari, bože mili ti ih spari. Ko ti sejo robu kroji, kad ti tako lijepo stoji. Vidi malog što se pravi, do jučer je išo kravi. Drugarice sejo moja, lipa li je lola tvoja. Otaj dečko plave kose, za njim cure letu bose. Pustila je duge kose, oće ona da je prose. Biraj mala biraj toga, toj kolega lole moga. Biraj mala brata moga, dat ću ti ga za dragoga. Oko vrata maramica, ta je mala varalica Pogledaj je od vrh do dna, lijepa mala baš je zgodna.

PJESME U K U K U LEŠĆU

Ja u kolu m edu lole dvije, jedna tuđa jedna moja nije. Oj curice materina rano, de povedi kolo polagano. Preko kola pružio se lanac, Dalmatinko ljubi te Bosanac. Mala moja baci pogled na me, ja ću na te bit će bolje za te.

Vidiš majko ono drvo tanko, onde m e je zaručio Ranko. Dao m i je prsten i kolajnu, i otkrio našu Ijubav tajnu. Ljubi dragi nem oj m e ujesti, majka će me doktoru odvesti. Doktor će m i dati bolovanja, tri godine manje ljubovanja.

Nisam lijepa, nisam ni bogata, al sam mali đavo umiljata. M o j dragane ne tuguj ne veni, čekat ću te do druge jeseni Čuvam ovce na livadi sama, nikog nema od naših čobana. Samo Rade što kosi livade, i on ljubi čobanice mlade. Prvi otkos zelena je trava, drugi otkos Ijubičica plava, treći otkos zelena rozeta, mila majko dobila si zeta, mlada zeta kao dijete mlado zato majko ljubim njega rado. Cipela se podera na peti, sve o d misli ko će me uzeti.

M oj kolega i m oj rodijače, utješi m i malu da ne plače. Utješi je i pogledaj na nju, samo nem oj sjediti uzanju. Prkosškinja rodila m e mati, Prkosškinja i ja ću se zvati. C m e oči u svakoga moga, a zelene u najmilijoga. Lolo plava sad ti je badava, garavi je dolazio prije. N e volim te dragane ni zere, radi tvoje proklete matere. N e volim je Gospa je ubila, od Božića nije se umila.

I

Z E .G M 2

i 3 7 E>

G eou.T i. C y c £ } a n » f c % t a . r

'

e - --------------c j

sto 1-e.H-na n-C-^e., C jU .- 5U 4 ocr-du

vetiša-to.

Uo-Va. JL-J1

J j i p J l iJ ] X; j ~ ; i J j J i J^i J ) f l ] J . ! oeda ago re-)a, duL-dc. |>oW<ia. 2 a-fyod m ro',

ŽEGAR. 1975

? 0 xi\fck : USljc.\>rUa "boaUo C 'I 9 2 .S ') G 0»O «-T i- G^oidAv-uc T^iar- (A95A5

,

n a te-bi j e - oj i m l i \ r i . c a

a la -» a . ,

. 250 - 2 i0

I

VJ

J0 - o - o — o------------- 1Q

J 03

j a - o r - o - o -e > - o - o - o - < y - 9 -< r- o - » - » - o --» -o -c t-w -

• S o č i i n e T o e s M u - u S U a W i a , ' b o 6 k > CaQ 2 j s ) P l l A T e > G - & 2.A a n « c } b c £ i d a y C f S s S )

■56-60

Ž E G A G 1975
^ U a lja U -la

ZEGAB 1975

^P 3E V A D U . Suboiic HArLVi
S u W o U c ,S iir C a c » a

kpiro

<.t3SI)

<^b-lo-mo-jL

| i jo-kr lju.be— -zrvA

to -lo n xr- j i l

i

b --W

I I !

^Sl

J -S 5 -€ 0

&oi 5«a.-V-i)i Me-SC-To-pjJ-TB.-jl

s\ii»*Wi>»( oe^-W fy|
-t-i I T T l

y r

: r

t :1 o ) J

, V ~ i-č U ± lo - - la i

f

h

H

i

n

91—
------------------------ r -----------n j e - a j o o 'W - l e - ^ - » i-d m Y o - - le i

~ « r «

6
o t-^o*

r v j 2x j a o t a \ a —

5a.-vw> mWaj

dA

5d.-Wrr\Vl^H ne-»xx> -2e od
TUTTI

I I
'

1—
£ } ? t . J m = m i ^ >
j j j

^— / v

j . J

o— V * >3

2 82

--

\ J L .. 1

283

Summary FOLK D A N C E S O F R A V N IK O T A R IA N D BU KO VICA Ravni kotari and Bukovica abound in fo lk dances. In their forms they belong to the dances o f the Dinaric zone. Ravni kotari are characterised by m ixed dances in open and close formation, accom panied by voice, instruments, or both: »Biračko kolo« and »Kukulešče«. Bukovica is characterised by m ixed dances in open and closed formation, but they are mute, i.e. without accompaniment o f either voice or instruments: »Bukovačko kolo - p o starinsku«, »Kolo s povratkom « and »Stupačko kolo«. The danćes were taken down in the system o f notation developed by dr Vinko Žganjer and the descriptive dance script. Dance plays important social role. The dances are chara cterised b y running steps and pow erful leaps from one foot to the other or on the same foot, which specially emphasizes the social meani g o f the dance.

284

ROMAN JELIĆ

ZDRAVSTVO BENKOVAČKOG KRAJA DO 1941.

Sažetak Pisac se uvodno ukratko osvrće na prosvjetno, privredne i socijalne prilike benkovačkog kraja, na način života, ishranu i stanovanje tamošnjih stanovnika, što sve ima utjecaja na zdravstvene prilike. Posebno je prikazan gradić Benkovac kao političko-administrativni, trgovački, obrtnički i zdravstveni centar ove mikroregije sjeveme Dalmacije. Razvoj Benkovca započinje od neznatnog sela kad je sredinom prošlog stoljeća ili točnije 1847. u njemu obnovljena općina i uspostavljena pretura i druga nadleštva. S tim u vezi javljaju se u Benkovcu i prvi zdravstveni radnici. Zatim pisac spominje nekoliko karakterističnih bolesti benkovačkog kraja, a to su u prvom redu malarija i ehinokokoza, zatim neke zarazne bolesti kao difteriju, trbušni tifus, dizenteriju i kukurikavac. Velike boginje javljale su se više puta u drugoj polovici prošlog stoljeća u raznim selima benkovačkog kraja. Kolera je 1855. poharala većinu sela općine, a kuga je 1744. bila zahvatila selo Dobropoljce. Spomenuti su Ijetni dječji proljevi, tuberkuloza i upala pluća koje su uzrokovale veliki pom or stanovništva. Na koncu pisac daje poim eničnipopis zdravstvenih radnika i to kotarskih kirurga, kotarskih liječnika, općinskih liječnika, liječnika Doma narodnog zdravlja i vojnih liječnika. Spominju se iprim alje koje se javljaju takoder od 1847. kada i kotarski kirurzi. Imenovano je i nekoliko veterinara iz X X stoljeća. Naveden i su i liječnici bivših općina Stankovci i Smilčić. Ljekama je u Benkovcu otvorena 1874, a Dom narodnog zdravlja 1927. Kao karantenska ustanova navedena je i bažana koja je u Benkovcu otvorena u X V III stoljeću za turske trgovce iz Bosne. Radnja obuhvaća period do 1941. godine. Glavni izvoriza prikaz zdravstva, a to su arhiv općine, arhiv kotarskogpoglavarstva i ariv doma narodnog zdravlja ne postoje, a to je veliki nedostatak za svakoga tko se želi baviti problemom zdravstva.

285

O zdravstvu lenkovačkog kraja malo je pisano, osim o malariji. Ja sam prije koliko godina dao jedan šturi popis zdravstvenih radnika Benkovca, a u jednoj manjoj radnji ukratko sam se dotakao zdravstva lenkovačkog kraja u zadnjem ratu1. Glavna dokumentacija za zdravstvo lenkovačkog kraja, a to su spisi općine, spisi kotarskog poglavarstva (sreskog načelstva) kao i spisi doma narodnog zdravlja nestala je u vihoru ratnih zbivanja. Benkovački kraj je mikroregija sjeverne Dalmacije koja obuhvaća područje današnje općine Benkovac čije su se granice u toku svog postojanja nekoliko puta mijenjale. Ona se prostire u južnom dijelu Bukovice i u srednjem dijelu Ravnih kotara. Danas se ta općina sastoji od 49 naselja odnosno 53 mjesne zajednice, a po zadnjoj državnoj statistici od 1981. godine broji 33,337 stanovnika, dok je 1941. godine mogla imati oko 28.000 stanovnika.4 Budući da na zdravstvena zbivanja utječu mnogi faktori (ekonomski, prosvjetni, socijalni i drugi), iznijet ćemo ovdje uvodno ukratko nešto od tih problema. Iz toga će se vidjeti da je benkovački kraj stoljećima bio zanemaren i prepušten sam sebi, stoga prosvjetno i privredno jako zaostao. Siromaštvo i bijeda naroda bila je vidna. Industrije nije bilo, osim tri mlina za žitarice u Benkovcu i po jedan takav mlin u Stankovcima i Smilčiću. Emigracije u inozemstvo kao npr. s dalmatinskog otočja nije bilo. Nešto selenja je postojalo iz zdravije Bukovice, koja je prirodno siromašnija, u Ravne kotare. Pismenost je bila vrlo slaba. Dosta je sopmenuti da je godine 1875. u cijelom benkovačkom kraju bilo samo pet učitelja.4 Što se tiče osnovnog školstva, stanje se znatno promijenilo nabolje već za vrijeme stare predratne Jugoslavije, između dva rata. Nakon oslobođenja otvorene su osnovne škole u svim selima općine, a u Benkovcu je otvorena i srednja škola. Uređene su mnoge ceste, sagrađena je željeznička pruga ZadarBenkovac-Knin, provedena elektrifikacija svih naselja općine, u Benkovcu je otvoreno nekoliko industrijskih pogona, mnoga sela općine dobila su vodovod, povećana je i razgranata zdravstvena služba. Bukovica je krševit kraj s malo plodne zemlje. Tu je odvajkada razvijeno stočarstvo. Gaji se stoka sitnog zuba, ovce i koze koje pasu po degradiranom bukovačkom grmlju. Stočarstvo je glavna privredna grana. Iako Bukovica nosi ime bukve, nje tamo uopće nema i davno je nije bilo. Na obradivim malim bukovačkim poljima i docima sije se uglavnom kukuruz i sadi vinova loza. Ali kukuruza nema dovoljno za potrebe stanovništva, a vino se sve kod kuće popije i uopće ne dolazi u prodaju. Od voćaka dobro uspijeva bajam koga se u rodnim godinama nešto i proda. Povrće, sočivo, krumpir sije se odnosno sadi u malim količinama, osim kupusa. Ravni kotari naprotiv uz krš opšumljen niskim grmljem raspolažu i plodnom zemljom, oranicama i poljima. I tu se sije kukuruz, a u manjoj mjeri pšenica,i^ečam. Gaji se sitna stoka, ali ima i nešto goveda. Vinova loza i bajam i ovdje dobro uspijevaju. Iako kruha ima više nego u Bukovici, mnoge ga obitelji nemaju za cijelu godinu. Vina se mnogo popije, a malo ga se proda. Povrća ima također malo, jer nije uobičajeno. U Ravnim kotarima se nalaze mnoge močvare i jaruge kao Nadinko blato, Vransko jezero do čijeg sjevernog ruba dopire općina Benkovac. Glavne jaruge su Kličevica

1 J e l i ć R, Zdravstvo u Zadru injegovupodručju, str. 90-92, 97-98, 271-274, Zadar 1978. 1 Jelić R., Sanitetska služba na teritoriju Okružnog NOO-a Zadar u toku narodnoosolo dilačkog rata, Zadarska revija br. 5-6/1979. 3 Vidi prilog br. 1., koji sadrži statističke podatke o broju stanovnika benkovačke općine po naseljima. Podaci su dobiveni od Odsjeka za statistiku općine Zadar. 4 N e ž ić E., Sjeverna Dalmacija, Glasnik Primorske banovine, god. II, br. 10, str. 167, Split 1933. Nežić navodi da u benkovačkom srezu ima 60% nepismenih. - Pavić I. D., Pučko školstvo u Dalmaciji od 1870-1882, Zadarska revija, br. 2-3, str. 215, Zadar 1982.

286

3g$&£i&g£5$!3SSa5§3jj3S!$83gSSa§83s3§8!&siE953iS22S SSSSSSSSiSSSSS9SSSS§SSSS|5MSS|S9§S|SSSS!SSS&SaSS aSSSSS3iSSSSiSSS9ES§5S5S^SSSi§SSSS|S|SS§SS|8SS8S
a>

£§l2?lKpE§ISIgSSSSp3|S|S|5aR|SaS5||3šl|8S2||?g|

11 SSS9S§S!SSirSS?SSSS§SS8SgSSS»S&SS§SSS|SS§SSMSSSS
r*

oo

0 o

S3s s «S3|SSš Ir , ssa§,3cSSSSSšS8SSSSSS|§S,9sSS§SSS»S
1 I I I I I I I I I I I I 11 I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I

s
<
u

§ ffl 53 8SSSSSSSSS2SSsSS§SS3S SSSSS 5B SS S23SSSS Ss§S39§Ss=SS

z
2

M

SS5glsSl§l!SS-§?3s“šsgSSl5S=5s«ESs3s§KssgS3iE2ass ' l

<

O S£i85£!£SSJ2S25.'3t,' ‘;n^)£ — £: f2 t r1r'2?CJ^ - o « inxoo'0<> ooMnoMN^ — r~ s ► — <2 I" 1 /" > 8?255SSS?25!2s£S222SSER3aW88sS228SESar:R59sSSaS8aE8;«S

3 M

z

< f t r t - < r t 4 'f lN N - if l- N in

S53S|2aS!S3S?!S
m

|

SSS 2«2SP2S55!aSS5!S8SSS3ip2iSr;5§8 £ Š Š
| o o 'O «N ■« < n 3 A * <N — — ^ ^ ^ 3 ^ <NrF <3 n*>3 — 2 . ,S — £ > ^ c*}

2
o z
S eo

£ * ,y?~5£ < >0 0« • Sr >12 ^ o « n 15

©

w

l —

. '© 2 2 'n «r» — < n « o | |

r** r*> < n

«£} | «

o

| N

.o m
^

£

l —

- 5 1 N

M J O ir i

1

|

|

o> — o> >n ao o < i^ o > ^ 1 ^ ^ «o | | r < r * f* i( N

00 r - r s

0000

~ 0 '0 < 0 <

,

r<

S
^

ifiS O . *?”“°° 0> l f s f * i <
O N

C O
• “»

č

n > r i o o t f } < n 0 '0 « n<rt<*» I ^ « rtN

I N

'd'2 O 'O 'O
« « N

o — < o o n — o | f«1 I N M — r t n r t

^

Nwoo<noo
| I I

nr^-oo ooo<o nr^— o>o^<n r * o < 0 r** < t< rt— o o o > m r> — n m
I ^ f*> ^ I r«1 ^ ^ N O < S r »

I
00 0 |<NC4

’S'S S S.S.-2 n a-2.2-3

Č *

•“ »

. -.■ « O ECG c

>_ » < ■ a S b. s-c-5 3 2C n « s > H > > i3

SS 0 0 0 0 0 0 0 0 o i ^ - o S o 3 ’5 «■»•- © « * s S*S*s &•= s ’ S ’S'S p 5 c S ž c S S a a a D f l D e o a o f l o Ž S Ž Ž S Ž Ž o O O —^ ^ ^ ^ ^ J ’ - J j S S z O a . a . Q . C L a . a . c L 0i c đ 0^v 5

^5 « S

}
287

koja s Mirašnicom utječe u Nadinko blato, Morpolača, Ostrovičke i Lišanske jaruge, Stankovačka jaruga, Baštica koja se ulijeva u Novigradsko more i druge. Sve su to podesna legla komaraca prenosioca malarije. Način života Glavna hrana Bukovice i Ravnih kotara jest pura (palenta), koja se jede najčešće s varenikom tj. mlijekom. Ali mlijeka nema uvijek i nema ga dovoljno u svakoj obitelji, pak se »pura« jede i s kiselim kupusom. Masnoća ima malo, jer maslina ni drugih uljarica nema, a svinjske masti često nedostaje. Svaka obitelj u najbolju ruku ugoji jedno, rijetko po dva ili više prasaca. Stoga se palenta jede ponekad bez ikakva začina ili ju se prelije vinom i tako jede. Stoga ima pojedinih slučajeva noćnog sljepila čak i pelagre. Kruh je većinom kukuružnjak ili miješani od kukuruza, ječma i pšenice. Rijetko se jede čisti pšenični kruh. Krušnih peći u selima uopće nema, već se kruh peče pod pekom. Pothranjenost je bila u prošlosti česta pojava, a bilo je slučajeva i masovne gladi’. Svi ukućani jedu iz zajedničke drvene zdjele što je dobra prilika za prenašanje zaraznih bolesti. Pravog stola niti prostorije koja bi služila za blagavaonicu nema. Meso se jede rijetko, ponekad blagdanom. Domaćinstva su velika, mnogobrojna, s mnogo čeljadi. Natalitet je velik, jedan od najvećih u cijeloj Dalmaciji, kako piše Gljivanović.6 Prema Nežiću natalitet iznosi preko 40%, a mortalitet preko 20%.7 . Živi se u velikim zadrugama, jer se oženjena braća dijele tek nakon smrti roditelja. Kuće su priproste potleušice (prizemnice) sagradene od kamena kojim kraj obiluje. Nisu ožbukane ni spolja ni iznutra. Pokrivene su kamenim pločama ili crijepom koji se uvozi iz drugih krajeva. Mjesto drvenog poda obično se nalazi zbijena zemlja ili grube kamene ploče. Prozori su maleni, bez stakala, zatvaraju se drvenim kapcima. Cijela stanbena kuća je obično jedinstvena prostorija, bez soba. Sela nisu zbijenog tipa, već su kuće raštrkane. Sela se sastoje obično od više pojedinih zaselaka. Namještaj je skroman. Pravih kupovnih kreveta nema. Postoji tzv. Odar, a to je neka vrst kod kuće sklepanog širokog kreveta, gdje se na daskama nalazi slamarica. Tu spavaju roditelji, s njima obično po nekoliko manje djece. Ponekad se spava na klupi, na škrinji, na hambaru, kraj komina i gdje tko stigne. Plahta na krevetima nema. Pokrivači su od grubog domaćeg sukna, biljci. Sve je to bijedno, prljavo, puno ušiju, buha, stjenica i muha. Dosta je čest svrab. U kući ima mnogo miševa i štakora. Žene rađaju obučene, stojeći na nogama, obično kraj komina s vatrom bez obzira na godišnje doba, da se ne prehlade. Osposobljene primalje u selima nije bilo. Porodaju prisustvuje više neukih starijih udatih žena koje rodilji daju nestručne savjete. Gjivanović piše da je godine 1903. uz primaljsku pomoć u benkovačkom kotaru rodilo samo 13 žena, 1904. godine 38 žena, a 1905. godine 39 žena.8 Često jedan dio kuće služi i za konobu. Tu se onda nalaze bačve, badnji, mašteli, kabli i ostalo posude. Tu su i vučije s pitkom vodom, hambari s hranom, poljski alat i ostale potrepštine seoskog domaćinstva, nekoliko domaćih tronožaca i neki mali stolić.
s HAZd (Historijski arhiv Zadar), indeks registrature za god. 1848, 1849, 1850, 1851, 1852, 1853, 1854, 1855, 1861, 1865 i 1874. pod rubrikom »Benkovac« - Carestia. - U bilješkama se na više mjesta kao izvor navodi indeks registrature, a ne navodi se stranica, već samo godina indeksa. Svi podaci se nalaze pod rubrikom »Benkovac«, eventualno pod prezimenom pojedinog liječnika. Na žalost samih spisa na koje se indeks odnosi ima vrlo malo. - »Narodni list«, Zadar, br. 28, str. 2 od 7. IV 1897. »Glad u Stankovcima«. - Nežić, nav. dj. u bilj. 4. ‘ Gjivanović J., Zdravstveni izvještaj Dalmacije za godine 1903, 1904. i 1905, str. 8, 16, 23 itd, Zadar 1908. Gjivanović piše da je u benkovačkom kotaru najveći natalitet Dalmacije. 7 Nežić, nav. dj. str. 167. Nežić piše da natelitet u benkovačkom srezu iznosi 40-44%, a mortalitet 20-22%. 8 Gjivanović, nav. dj, str. 12.

288

Kuhinja je katkada posebna manja zgrada u blizini stambene kuće, ponekad sagrađena u suho tj. bez upotrebe vapna. Dosta često stambena kuća služi i za kuhinju. Ognjište je u svakom slučaju u razini tla, a sastoji se od nabite gline. Iznad ognjišta visi o gredi željezni lanac tzv. komoštre s loncem, koji je katkada jedini za sve potrebe. Dimnjaka obično nema, već dim izlazi kroz krovište, primitivna vrata i prozore. Rasvjeta kuće odnosno kuhinje je ognjište i eventualno mala uljanica ili primitivna petrolejka tj. manja boca s petrolejem u kojem se moči stijenj. Štala za stoku je obično u blizini kuće, a ponekad za tu svrhu služi dio stambene kuće koji je odijeljen drvenim ošitom od stambenog dijela. Ponekad se u kući drži perad i prase. Zahoda u pravom smislu uopće nema. Nužda se obavlja u dvorištu, u štali ili negdje u blizini kuće, gdje tko stigne. Idealno za prenašanje raznih crijevnih bolesti. Dvorište odnosno avlija je ponekad ograđena suhozidom. Tu se u svakom slučaju nalazi i đubrište. Po dvorištu se miješa stoka, perad, prasad, magarad, mačke i psi kojih ima svaka kuća. Dvorište obično nije popločano. Sve plodno tlo za širenje raznih bolesti. Odjeća je priprosta, sašivena kod kuće, zimi jednako muška i ženska od grubog domaćeg sukna, a ljeti od prtenine tj. od kupljenog pamuka ili lana. Za obuću služe opanci, a za svetak »firale« od tvrde kože. Između dva rata došli su u upotrebu »gumaši« tj. opanci od odbačenih automobilskih guma. Opskrba vodom je u svim selima iz javnih bunara. Donose je žene u »vučijama« (drvenim bačvicama) na leđima ili na magarcu. Bunari su obično neuredeni, slabo obzidani i otkriveni. Okolo bunara ima mnogo prolivene vode, jer se kod bunara ujedno poji stoka i to često iz istog suda kojim se crpi iz bunara voda za ljudsku upotrebu. Tu ima mnogo muha i komaraca. Higijenski zavod iz Splita je u vremenu između dva rata bio uredio bunare u više sela. U nekim selima Bukovice postoje lokve za pojenje stoke, a ima slučajeva da su se u nuždi i ljudi služili tom vodom za piće.9 Izvorske vode ima samo u nekoliko sela i to u Kožlovcu, Sopotu i Kakmi. Groblje postoji u svakom selu. Ako je stanovništvo pravoslavno i katoličko, tada svaka vjerska zajednica ima posebno groblje. Ovdje navedene činjenice odnose se više manje na sva sela benkovačkog kraja. U zadnje vrijeme se stanje i u tom pogledu znatno popravilo. Ali mi govorimo o prošlosti. Nešto bolje kuće i opće stanje je u selima Smilčiću i Stankovcima, gdje su bila sijela posebnih općina između dva rata od 1924. do njihova ukinuća 1962. Benkovac je naselje gradskog tipa, jedino u cijelom benkovačkom kraju. Kuće su jedno- i dvokatne, gusto nanizane jedna do druge i to u glavnom u jednoj ulici koja je ujedno i glavna prometnica na putu Zadar-Benkovac-Bribirske Mostine i dalje prema Kninu odnosno prema Šibeniku. Benkovac je političko-administrativni, trgovačkoobrtnički i zdravstveni centar benkovačkog kraja. Ime je dobio po plemiću Ivanu Benkoviću koji je tu sagradio kulu za obranu svojih posjeda koje je 1468. dobio od svog gospodara kneza Karla Kurjakovića u čijoj se službi nalazio kao kaštelan tvrđave Zvonigrad.1 0 Benkovići iz Livna nisu dali ime Benkovcu, već obrnuto.

9 Nežić E., Malarija u sjevernoj Dalmaciji, Magazin sjeveme Dalmacije, str. 145-146, Split 1 0 I v a n k o v ić Ž., Postanak i razvitak Benkovca, Benkovačka kronika, god. I, br. 1, str. 3, Zadar 1933. - Bianchi C. F, Zara cristiana, II dio, str. 348, Zadar 1879. Bianchi piše da je benkovački kaštel osnovao neki hrvatski plemić prije turske okupacije Benkovca. »Narodni list« Zadar, br. 5/1902, str. 1. Ljubi Š., Commusiones et relationes venetae, tom II (1525-1553), str. 41-46, Relatio V. Barbadigo. 19 1934.

BENKOVAČKI KRAJ ... ZBO RN IK I

289

Benkovac i cijeli benkovački kraj nalazio se u turskoj vlasti od prve polovice XVI stoljeća. Turci su taj kraj zaposjeli sukcesivno godine 1514, 1527. i 1538. Kad su se Turci povukli iz benkovačkog kraja u doba Morejskog rata (1684-1699), odveli su sobom sve svoje muslimansko stanovništvo. U Benkovcu je ostala samo jedna muslimanska obitelj imenom Atlić, koja je prešla na katoličku vjeru i tom prilikom promijenila prezime u Comeretto, deminutiv poznate mletačke plemićke obitelji, čiji su članovi vršili visoke funkcije u Dalmaciji u doba mletačke vladavine. Takav je naime običaj bio u našim stranama da su pokršteni muslimani mijenjali i prezime. Ovo spominjem stoga što je spomenuta obitelj igrala vidnu ulogu u Benkovcu, gdje su njezini članovi bili trgovci, a u XIX stoljeću su neki od njih obnašali čast općinskih odbornika i načelnika. To je najstarija poznata obitelj Benkovca koja se nedavno ugasila.1 1 Benkovac je sve donedavno bio malo mjesto. Sredinom prošlog stoljeća u Benkovcu je bilo svega desetak kuća s manje od 50 stanovnika.1 2 Koncem 1811. godine u vrijeme francuske vladavine u Dalmaciji, u Benkovcu je uspostavljena općina (sindikat), koja je započela radom 1. siječnja 1812. Prvi načelnik je bio Ante Borin.1 3 Vidi prilog br. 2. Općina je bila malena, brojala je tek 1136 stanovnika, a obuhvaćala je samo susjedna sela od Gomjih Biljana i Korlata do Perušića. Ova općina je bila dekretom dalmatinskog guvemera Tomašića od 17. travnja 1827. ukinuta.1 4 Općina je ponovno uspostavljena 1846. i započela radom 1. siječnja 1847. s načelnikom Antom Bašićem na čelu.1 5 Istovremeno s obnovljenom općinom formirana je u Benkovcu i pretura.1 6 To je bilo nadleštvo posebnog tipa u kojem je bila udružena sudska i političko-upravna vlast. Godine 1868. pretura se rasformila i od nje je uspostavljen kotarski sud i kotarsko poglavarstvo. Protiv toga su jako negodovali Obrovčani, jer su oni reflektirali da postanu sijelo kotora, pošto je i u Obrovcu bila pretura, a u vrijeme francuske vladavine Obrovac je bio sijelo kantona (kotara).1 7 Benkovac je kao sijelo općine, preture i drugih nadlcštava koja su uspostavljena dobio na značenju i stao se napučivati. Stizali su činovnici, trgovci i obrtnici s raznih
1 1 B i a n c h i, nav. dj., str. 348. - HAZd, indeks registrature za 1855. Ante Comeretto je postao načelnik benkovačke općine 1855. nakon Stjepana Sborina, a 1846. kad je za načelnika novoformirane općine bio predložen Ante Bašić, u opć. vijeću su bila 4 člana obitelji Comeretto i to Jakov, Petar, Ante i Marko. Vidi HAZd, spisi registrature za godinu 1846, fasc. IX, spis br. 11099 od 25. XI 1846. ” Bianchi, nav. dj. str. 349. Bianchi navodi da je 1846. u Benkovcu bilo 10 kuća, 135 stanovnika. 1 3 HAZd, spisi intendence za Dalmaciju za godinu 1811, sv. XX, spis br. 7206. - Telegraphe officiel, no. 14 od 15. II 1812, Ljubljana. Tu se nalazi odluka gen. guvemera ilirskih pokrajina o podjeli pokrajine Dalmacije na distrikte, kantone i općine. Vidi prilog br. 2 iz kojeg se vidi popis članova općinskog vijeća Benkovca 1811. godine. To je prvo općinsko vijeće, načelnik (sindak) je bio Andeo Borin. Napominjen da je obitelj Borin, kasnije se piše Sborin, igrala veliku ulogu u životu Benkovca. Načelnik općine je bio i Sborin Stjepan, nakon Ante Bašića sve do 1855. godine. God 1882. načelnik općine je bio Comeretto, a god. 1905. Dapar. Vidi »Narodni list« Zadar, br. 63/1882 i br. 4/1906. 1 4 HAZd, štampe, sv. XX (1826-1831), br. 1593 c) od 17. IV 1827. - HAZd, Miscellanea, sv. CXLI, poz. 63. Guvemer Dalmacije baron Tomašić je ukinuo benkovačku općinu (sindakat) s ovim riječima: U obzir novoga pridiljenja Okruga Komunskih Obrovca - Novoga i Benkovca, koji su sada podložni Preturi Obrovca. Točka 8 Oznanenja glasi: U kripost pridstavljenih naredaba s parvim dnevom svibnja sad dohodechega bitiche uništen i posve povarxen sadašnji Sindikat komunski od Benkovca. 1 5 HAZd, indeks registrature za godinu 1846. i 1847. - Vidi i bilj. 11. Tu se nalazi sastav opć. vijeća imenovanog 1846. s Antom Bašićem na čelu kao načelnikom. 1 8 HAZd, indeks registrature za godinu 1845, 1846. i 1847. - Gazzeta di Zara, no. 98/1845 od 18. XII 1845, str. 909 i no 99/1846. od 10. XII 1846, str. 595. Pretura je započela s radom 12. siječnja 1847. Vidi HAZd, indeks registrature. - HAZd, štampe, sv. 25, br. 252 g) od 3. XII 1846. Oznanenje. 1 7 Bianchi, nav. dj. str. 349. - Ivanković, nav. dj, str. 4. - II Nazionale, no. 71 od 2. IX 1868, str. 281, Z adar i no. 75 od 16. IX 1868, str. 297 i no. 82 od 10. X 1868, str. 327.

290

strana, a najviše iz Vrlike, Dmiša, Skradina, Knina, Like i drugih strana." Neki došljaci su kupili zemljišne posjede, sagradili kuće i postali posjednici. Tako je Benkovac 1857. brojio već 295 stanovnika, a 1879. imao je 40 kuća i oko 400 stanovnika.1 ’ Tako je Benkovac izgrađivan poput »ušorenog« mjesta odnosno varošice. Godine 1860. otvorena je u Benkovcu po prvi put osnovna škola koju je vodio svećenik don Blaž Blasul.2 0 Godine 1847. otvorena je pošta,2 1 a 1865. i brzojav.2 2 Žandarmerija je uspostavljena 1851.“ Otvoren je poreski ured. Proradile su trgovine i obrtne radnje. Godine 1858. otvorena je javna pekara,2 4 a 1875. i klaonica,2 5 dok je opskrba Benkovca mesom postojala već ranije i spominje se 1867. u Benkovcu je bilo i nešto vojske (Landvvehr = domobrani).2 6 Opskrba Benkovca vodom je bila iz javnog bunara zvanog Kopilan koji još postoji, a u arhivskim dokumentima iz druge polovice XIX stoljeća se više puta spominje, jer je vršen njegov popravak.2 7 Bilo je u Benkovcu i privatnih bunara. U blizini Benkovca nalazi se i vrelo pitke vode Šopot u istoimenom selu. Godine 1914. započeta je izgradnja benkovačkog vodovoda iz vrela u selu Kožlovcu. Vodovod je pušten u upotrebu tek 1925. Godine 1932. otvoren je u Benkovcu i drugi vodovod iz spomenutog vrela u Šopotu, ali taj je bio namijenjen samo za potrebe vojske, jer je u to vrijeme u Benkovcu bila podignuta kasama za smještaj jednog puka pješadije, a postojeći vodovod iz Kužlovca nije zadovoljavao potrebe.2 8 Benkovac ima dva groblja, katoličko i pravoslavno, prvo na zapadnom, a drugo na istočnom kraju mjesta. Do 1850. godine katoličko groblje Benkovca je bilo zajedničko s grobljem u susjednom selu Perušiću.2’ Bolesti Kakve su sve bolesti harale u benkovačkom kraju u prošlosti, teško je pouzdano kazati. Ovdje ću navesti nekoliko bolesti koje smatram karakterističnim za ovaj kraj. Kako se narod liječio prije dolaska liječnika u Benkovac? Vjerojatno kako je najbolje znao i umio služeći se empirijom i magijom. O pučkom liječenju u zadarskom kraju napisao sam svojevremeno jednu radnju u kojoj ima podataka i o tome.3 0
“ Bianchi, nav. dj. str. 349. 1 9 Bianchi, nav. dj, str. 349. 2 0 HAZd, indeks registrature za godinu 1859. i 1860. - Ivanković, nav. dj., str. 4. - Godine 1862. otvorena je u susjednom selu Bukoviću srpska škola, a god. 1867. otvorena je u Benkovcu i ženska pučka škola. Vidi HAZd, indeks registrature za godine 1862. i 1867. pod »Benkovac«. 2 1 HAZd, indeks registrature za godinu 1846. i 1847. Pošta je započela radom 1. I 1847. 2 2 HAZd, indeks registrature za godinu 1863. i 1865. 2 3 HAZd, indeks registrature za godinu 1851. Žandarmerija se nalazila u kući Stjepana Sburina, načelnika Benkovca. 24 HAZd, indeks registrature za godinu 1858. Pekaru je otvorio Ante Comeretto, načelnik općine Benkovac. 2 5 HAZd, indeks registrature za godinu 1867. i 1875. Općina sklapa ugovor za isporuku mesa sa Šimom Comerettom. 2 6 HAZd, indeks registrature za godinu 1875. Inghini je liječnik domobrana. 2 7 HAZd, indeks registrature za godinu 1853, 1856, 1857. i 1875. Bunar Kopilan je spomenutih godina više puta popravljan. 2* Ovdje ću spomenuti da ni ovaj vodovod nije zadovoljavao potrebe, zbog čega su oba vodovoda bila 1958. spojena u jedinstvenu mrežu. Ali ni ova mjera nije dala očekivane rezultate zbog čega je 1962. započeta izgradnja trećeg vodovoda iz nešto udaljenijeg vrela u selu Kakmi. Ovaj vodovod je završen 1968. a opskrbljuje s dovoljno vode ne samo Benkovac, već i sva usputna sela, a ima tendenciju da se i dalje širi. Jedan dio vode iz ovog vrela dobiva i Biograd. - Na podacima ovdje iznijetim zahvaljujem Konstantinu Jurkoviću koji je sudjelovao u izradi studije o benkovačkom vodovodu kod poduzeća »Komunalac« u Benkovcu, kao i Krsti Merkiću službeniku vodovoda Zadar. Starević D., »Narodni list«, Zadar, br. 1735 (7535) od 6. IV 1985. str. 14 ” HAZd, indeks registrature za godinu 1845, 1848. i 1850. 1 0 Jelić R., Pučka medicina u zadarskoj okolici, Lij. vjesnik, br. 9-10/1957, Zagreb 1957. ,19*

291

Malarija je karakteristična bolest Ravnih kotara, gdje je prema Gjivanoviću početkom XX stoljeća od nje bolovalo oko 50% stanovništva.3 1 U Bukovici malarija je raširena u manjoj mjeri. Malarija je poznata u ovom kraju već više stoljeća. O njoj ima rječi i u spisima prošlog stoljeća kad su neki službenici tražili premještaj iz Benkovca u neki drugi zdraviji kraj, među ostalima i kotarski kirurg Karlin 1848. Godine 1848. i 1850. mislilo se čak o preseljenju preture iz Benkovca u neko drugo mjesto zbog malarije.3 2 Iz istih spisa poznato je da se malarija kod nas liječila 1873. i 1874. kininovom tinkturom.” Ali prvo liječenje malarije kininom započeto je u Dalmaciji zapravo tek 1902. kad je namjesništveni liječnik iz Zadra dr Rudolf Battara proveo pokusno liječenje s kininom u Ninu. S njim su radili poznati stručnjaci Grassi i Bisleri iz Italije. Nakon uspješno provedenih pokusa započeto je u cijeloj Dalmaciji sistematsko liječenje malarije kininom koji se besplatno dijelio bolesnicima pod nadzorom liječnika. Godine 1903. liječenje malarije u Benkovcu kontrolirao je lično dr Battara. Liječnicima su pomagali tzv. »pilulaši« koji su po uputama liječnika preko cijele godine bolesnicima dijelili kinin.3 4 Antilarvna akcija nije tada sistematski provođena, iako su se još u drugoj polovici prošlog stoljeća u benkovačkom kraju povremeno čistile jaruge kao legla komaraca. O tome ima podataka u spisima registrature u Zadru za godine 1849, 1850, 1865. i 1874. Godine 1874. pod nadzorom kotarskog liječnika u Benkovcu dra Inghinija sadio se u tu svrhu na močvamim zemljištima eukaliptus, jer njegova stabla izvlače mnogo vlage iz zemlje.3 5 Godine 1922. bio je u Trogiru otvoren Institut za proučavanje i suzbijanje malarije, koji je pod rukovodstvom dra Andrije Sfarčića djelovao do 1926, kad je poslove na suzbijanju malarije u Dalmaciji preuzeo Antimalarični odjel Higijenskog zavoda u Splitu. Godine 1924. bile su osnovane antimalarične stanice u svim općinskim centrima benkovačkog kotara, a u Stankovcima i u Smilčiću, gdje tada nije bilo liječnika, bile su osnovane privremene antimalarične stanice. Godine 1927. u Benkovcu je otvoren Dom narodnog zdravlja kojemu je glavna zadaća bila suzbijanje malarije. Na teritoriji benkovačkog kraja vladala je ljeti tercana, a u jesen tropika. Poznate su velike slezene, dalci, od malarije. Bilo je i smrtnih slučajeva, a da ne govorimo o nesposobnosti malaričara za rad i o skraćenju životnog vijeka. O malariji u sjevernoj Dalmaciji napisano je nekoliko rasprava,3 6 pa se nećemo pobliže upuštati u taj problem na ovom mjestu. U nekim mjestima benkovačkog kraja narod je od malarije izumirao, a nastale praznine u stanovništvu popunjavane su doseljenicima iz zdravije Bukovice. Eklatantan primjer za to je selo Morpolača u benkovačkoj općini, gdje i danas postoji katolička crkva sv. Petra s okolnim grobljem, a sada je stanovništvo tog sela isključivo pravoslavne vjere i nema svoje crkve. U nešto manjoj mjeri je slučaj i u Islamu gdje mnoge obitelji i danas znaju iz kojeg su sela doselili njihovi preci.

3 1 Gjivanović, nav. dj, str. 139. 3 2 HAZd, indeks registrature za godinu 1848, 1849. i 1850. 3 3 HAZd, indeks registrature za godinu 1873. i 1874. 3* Battara R., Izvještaj o pokušaju za liječenje malarije izveden u Ninu godine 1902, Zadar 1903. - Jelić R., nav. dj. Zdravstvo u Zadru itd, str. 48-49. - »Narodni list«, Zadar, br. 53/1906, od 7. VII 1906, str. 2. Dr Vranjican je bio određen za liječenje malarije u Stankovcima. - »Narodni list«, Zadar, br. 59/1906, str. 2. Vidi dalje istu novinu br. 26/1909, br. 53/1908, br. 46/1909, br. 46/1911. 3 S HAZd, indeks registrature za godinu 1849, 1850, 1865. i 1874. 3 8 Sfarčić A., Problem malarije u Ravnim kotarima. - Isti, II izvještaj o suzbijanju malarije u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini i Cmoj Gori, 1924. - Isti, Izvještaj o radu za suzbijanje malarije u Dalmaciji godine 1922-1924, Min. nar. zdr., Institut za proučavanje i suzbijanje malarije u Trogiru, tisak Splitske tiskare, zakupnik E. Desman. - Nežić, nav. dj. u bilj. 5 i u bilj. 9. - Isti, Suzbijanje endemijske malarije u Dalmaciji, Novo doba, Split, god. XVII, br. 18 od 22. I 1934, str. 3., »Narodni list«, Zadar, br. 38, str. 3 od 13. V 1903. - Gjivanović, nav. dj., str. 139, 140, 141. i 142.

292

Tuberkuloza je druga bolest koja je bila jako raširena u prošlom stoljeću. Prema Gjivanoviću svaka deseta smrt je bila od tuberkuloze.3 7 Lijeka za tu bolest nije bilo do sredine XX stoljeća kad je otkriven streptomicin i drugi potentni lijekovi kojima se danas provodi uspješno liječenje ove bolesti. Osim toga je posvuda kod nas uvedeno uspješno cijepljenje novorodenčadi tzv. besežiranje. U benkovačkom Domu narodnog zdravlja postoji od 1955. Dispanzer za tbc. Tako se i ovoj opakoj bolesti od koje su oboljevali i umirali većinom mladi ljudi stalo na rep. Upala pluća je također bila dosta raširena u benkovačkom kraju s velikim postotkom smrtnosti.3 8 Od te bolesti su najčešće oboljevali ljudi zrele dobi, naročito seljaci- Uzrok je bio teški fizički rad, iznurenost, slabo stanovanje i neadekvatna odjeća. Pouzdanog lijeka za tu bolest nije bilo do otkrića sulfonamida u četvrtom deceniju XX stoljeća i kasnije još potentnijih antibiotika. Bolesnici su od te bolesti poznate u ovom kraju pod imenom »punta« često umirali. Danas upala pluća nije nikakav terapeutski bauk, a i manje ju ima nego ranije. Dječje bolesti, osobito ljetni proljevi i toksikoze bile su uzrokom pomora male djece u prošlosti. Nije bilo odgovarajuće dječje ishrane kao danas, a vladala je nečistoća. Toga se dobro sjećam iz vlastitog iskustva, jer sam neko vrijeme službovao u benkovačkom kraju (Stankovcima). Zarazne bolesti, kao difterija, šarlah, trbušni tifus, kukurikavac, dizenterija bile su jako raširene i uzrokovale veliki pomor, osobito djece. Preventivnog cijepljenja, koje se danas provodi, nije bilo, osim protiv velikih boginja.3 9 Velike boginje su se povremeno javljale u raznim selima benkovačkog kraja u drugoj polovici XIX stoljeća, iako je cijepljenje protiv ove bolesti bilo obavezno još od početka tog stoljeća. Vjerovatno su mnoga djeca izostajala od cijepljenja, a ponekad ni samo cjepivo nije bilo tako pouzdano kao danas kad se kod nas proizvodi. U pristupačnim nam dokumentima naišli smo na izbijanje boginja u raznim selima benkovačkog kraja kao npr. u Kožlovcu, Kolarini, Rodaljicama, Stankovcima, Banjevcima i dr.4 0 Kuga je harala u selu Dobropoljcima 1744. godine. O tome sam svojevremeno napisao jednu raspravu, pa se na ovom mjestu neću time pobliže baviti.4 1 Kolera se u Dalmaciji javljala tri puta u prošlom stoljeću i to 1836, 1849. i 1855. godine. Ova posljednja je bila naročito raširena, zahvatila je mnoga sela benkovačkog kraja i to: Benkovac, Brušku, Banjevce, Bjelinu, Ceranje, Dobropoljce, Islam Grčki, Jagodnju Gornju, Jagodnju Donju, Karin, Kolarinu, Kašić, Kulu Atlagića, Korlat, Kožlovac, Nadin, Nunić, Parčić, Popović, Perušić, Polaču, Pristeg, Raštević, Radašinovac, Raštane, Smilčić i Tinj. Koliko je bilo žrtava u pojedinim selima nije nam poznato.4 2
3 7 Gjivanović, nav. dj., str. 13, 21. i 23. 3' Gjivanović, nav. dj., str. 24, Gjivanović piše da je u benkovačkom kotaru od upale pluća godišnje umrlo 80 osoba tj. 2,14%. 3 5 »Narodni list«, Zadar, br. 65, str. 2 od 18. VIII 1897: U Bjelini od difterije umrlo 20 djece. - »Narodni list«, Zadar, br. 87, str. 3 od 16. XI 1881: Grlica u selu Bukoviću. - »Narodni list«, Zadar, br. 7, str. 2 od 25. I 1905: Epidemija trbušnog tifusa. 4 0 HAZd, indeks registrature za godinu 1848, 1863, 1866, 1867, 1869, 1878, 1864 (Variola u Kožlovcu, Kolarini i Rodaljicama) 1874, 1877. - Narodni list, Zadar, god. XXIII, br. 20, str. 3 od 11. III 1884: Boginje u Banjevcima i Stankovcima. - Narodni list, Zadar, br. 42 od 30. V 1888: Boginje u Banjevcima itd. 4 1 Jelić R., Kuga u Dobropoljcima, Zadarska revija, br. 4/1962. 4 1 Jelić R., Zdravstvo u Zadru itd. nav. dj., str. 47. - HAZd, indeks registrature za godinu 1855.

293

Opasnost od kolere u benkovačkom kraju je prijetila i 1873. godine.4 1 Ehinokokoza je vrlo raširena u benkovačkom kraju. Prema našem uvaženom stručnjaku za tu bolest Suiću, Benkovac spada u najzaraženiji kraj naše zemlje, a prema tome i svijeta. Bolest ide proporcionalno s brojem ovaca. Stoka se u našim sel'ima klala i još se uvijek kolje izvan klaonica bez kontrole veterinara.4 4 Zdravstveni radnici U zdravstvene radnike spadaju kirurzi, liječnici, zubari, veterinari i babice. Medicinskih sestara ranije nije bilo. Liječnika je u Dalmaciji u prošlosti bilo malo. Oni se javljaju u kotarskim i općinskim centrima nakon kirurga, tek u drugoj polovici XIX stoljeća. Kirurga je ranije bilo više nego liječnika, imali su skromnije obrazovanje od liječnika. Prvi kirurg koga srećemo u Benkovcu bio je vojni kirurg Fritsch. On se nalazio u Benkovcu 1843. O njemu znamo da je stanovao u kući Dimitrovića.4 S Kako smo naprijed spomenuli u Benkovcu je stacionirao jedan odred vojske u XIX stoljeću, koji je neko vrijeme imao i vlastitog kirurga. Inače se zdravstveni radnici u Benkovcu javljaju tek godine 1847. kad je uspostavljena pretura. Njihova imena naveo sam u svojoj naprijed spomenutoj knjizi. Ovdje ćemo to ponoviti s nekim manjim dopunama. Možda će u našem nabrajanju nedostajati koji liječnik, a i godine službovanja ne moraju biti posve točne. Do tih podataka je teško doći, jer ih naprosto nema, pošto je dokumentacija uništena. Godine službovanja pojedinih zdravstvenih radnika donosim prema pristupačnim dokumentima.
/ 1. DANČEVIĆ JAKOV službovao je u Benkovcu kao kotarski kirurg 1847. kad je zamjenjivao imenovanog kirurga Karlina.4 6 2. KARLIN MARTIN je zapravo prvi imenovani kotarski kirurg Benkovca. On je bio imenovan 1847, ali nije odmah mogao doći u Benkovac i zamjenu je nekoliko mjeseci vršio naprijed spomenuti Dančević. Karlin je službovao u Benkovcu 1847-1849. U Benkovac je došao iz Imotskog, a 1849. dobio je premještaj u Ston. Premještaj je tražio zbog malarije.4’ 3. DANČEVIĆ JAKOV je onaj isti naveden pod brojem 1. On se ponovno vratio u Benkovac kao kotarski kirurg 1849. i ostao punih 7 godina tj. sve do 1856. kad je otišao u Rab.4* 4. BUKOVNIK IVAN, kotarski kirurg došao je u Benkovac nakon Dančevića i ostao samo jednu godinu dana tj. 1857-1858. Iz Benkovca je otišao u Castelnuovo d’Istria.4 ’ 5. LUGER BARE je bio kotarski kirurg Benkovca 1858-1860. Godine 1861. natjecao se za kirurga zadarske bolnice.” S Lugerom završava serija kotarskih kirurga Benkovca, a od 1861. dolaze kotarski liječenici. Godine 1860. bio je raspisan natječaj za kotarskog liječnika.5 1 6. GHIGLIANOVICH ŠIME je bio prvi kotarski liječnik Benkovca. Giljanović je rođen u Zadru 1832, doktorirao je u Beču 1858, a u Benkovac je došao iz Drniša. U Benkov-

41 HAZd, indeks registrature za godinu 1873. 4 4 SUIĆ M, Ehinokokoza, str. 76, 130, Split 1952. 4 5 HAZd, indeks registrature za godinu 1843, i protokol za 1843, VIII, br. 496 i protokol IX br. 7660. 4 4 HAZd, indeks registrature za 1847. 4 7 HAZd, indeks registrature za godinu 1847, 1848. i 1849. 4* HAZd, indeks registrature za godinu 1850, 1851, 1853, 1854. i 1855. 4’ HAZd, indeks registrature za godinu 1857. i 1858. ” HAZd, indeks registrature za godinu 1860. i 1861. *' HAZd, indeks registrature za godinu 1860.

294

y t
\m c o y a X J Pe^oUiJbarv) ^J\iyS>ic (. ’
7 '. / ..

\ ' '' C 4t

,
•»'.

f'* " ”
C rJr SŽ»»W iV

/.;,,,.

;J>

l

\
>

>)lLt\u kKeJ

t CC C v uJjuJl^-

cfc
e . -». j-,,. r -,

c/7 ?c <yf*~ )'(4 c c /v t V ^

i. -', f2(cj /(}x,M -c </*L^ku o tx—

ČJ>c‘ iv

Ujj>.i •* — 0 v, (% o Vt c4* 0

>• * . *n<l ^ , < •*' * ’ '•* ^ '*• **—« X s i j 'tr f. _ >Hn > V

7

,

^ L c ^ t'.e ^ Q-<_

flčć&r' /T ^ b H p i^ u /V t'eA fboAc^*-'. / oudoV i't'b
^ . s l l A / i ti n o t l 'i 't b >i/-c

4 /
f*t'&
«/

f

A^V V 4^ / /.

C

w

C .

/if c C U crt/*sr?
•*■».* A / ilN j^ iir A/ f t 7* « - O V A «

/lrt£r~ : i* itjp o \tjXćy OljL-' /j^ iu /t c4f

> »

(^CLeb'đ

/£ć/fiC. ^
Prilog 3 - HAZd, spisi Intendenca, 1811, sv. XX, spis br. 7206. Popis članova opć. vijeća

Prilog 2 - HAZd, spisi registrature za 1861. VI/2 a) br. 98/1610 od 27. I 1861. Imenova-

nje dra Šime Ghiglianovich za kotarskog liječnika u Benkovcu
cu ga nalazimo od 1861-1867. kad je premješten u Sinj. Nakon toga je službovao kao općinski liječnik u Zadru, gdje je postao član Zemaljskog zdravstvenog vijeća. Umro je u Zadru 1912. godine.” Vidi prilog 3). Imenovanje dra Giljanovića za kotarskog liječnika u Benkovcu. 7. IN G H IN I SREĆKO (Felice) je u Benkovcu službovao kao kotarski liječnik punih

(sindikata) Benkovac

15 godina tj. od 1867-1882. Iz Benkovca je premješten u Zadar gdje je umro 12. lipnja 1906. Prilikom napuštanja Benkovca 1882. od njega se preko novina oprašta opšinski načelnik Benkovca Comeretto i zahvaljuje mu na 15-godišnjem službovanju. Inghini je barem neko vrijeme bio i liječnik benkovačkog vojnog gamizona (1875).”

" HAZd, indeks registrature za godinu 1861, 1862, 1863, 1865, 1866. i 1867. - Spisi registrature za godinu 1861, kateg. VI/2 a), br. 98 (1690) od 27. I 1861. S Giljanovićem su se još natjecali Inghini Felice, Boscolo Angelo i Domiacussich Jerolim, ali nisu bili primljeni, jer nisu ispunjavali uvjete natječaja, a to je poznavanje hrvatsko-srpskog jezika. 11 HAZd, indeks registratore za godinu 1867, 1869, 1871, 1873, 1875. i 1877. - Narodni list, Zadar, br. 63/1882: Zahvala opć. načelnika Benkovca Comeretta. - Maschek L, Manuale del regno di Dalmazia za god. 1873, 1874,1875. i 1876. - Narodni list, Zadar, br. 46/1882. i br. 48/1882. - Smotra dalmatinska, Zadar, br. 47/1906. - Praetorius Ch. L, Oesterreichischer Medicinal Schematismus fOr 1883, str. 106, Wien 1883. M Narodni list, Zadar, br. 58 od 2. VIII 1884; br. 2 od 5 . 1 1889; br. 101 od 25. XII 1889. II Dalmata, Zadar, no. 94/1892. - Maschek L., Manuale del regno di Dalmazia per l’anno 1876. Praetorius Ch. L., Oesterreichischer Medicinal-Scematismus fur 1885, str. 11 i 109, Wien 1885. Vidi bilj. 60.

295

8. M ANGER KAŽIMIR je bio kotarski liječnik u Benkovcu od 1882-1892. Prije toga službovao je u Benkovcu kao općinski liječnik.” 9. BOARA ALFONS je službovao kao kotarski liječnik Benkovca od 1901-1903. kad je premješten u Korčulu. Boara je rodom iz Zadra, gdje je postigao pravo liječničke prakse 1889. Poznati i uvaženi liječnik dr Božo Peričić piše dva članka u zadarskoj novini »Narodni list« 1905. i 1911. da je dr Boara bio pri zadarskom pokrajinskom namjesništvu osnovao kemijsko-bakteriološki laboratorij početkom ovog stoljeća.” 10. KONIG ARNOLD je takoder Zadranin. U Benkovac je došao iz Korčule i tako izvršio zamjenu s doktorom Boarom koji je iz Benkovca premješten za kotarskog liječnika Korčule. Konig je bio kotarski liječnik Benkovca punih osam godina od 1903-1911. Umro je u Zadru 1911.“

11. CELIO DE CEGA LEONARD bio je u Benkovcu u svojstvu zdravstvenog koncipijenta 1911-1912. Godine 1908. radio je tri mjeseca na suzbijanju malarije u Ražancu, a 1909. ga nalazimo u Zadru.” 12. MARTINOVIĆ DURO je bio u Benkovcu također kao zdravstveni koncipijent 1915. i 1917. O njemu ne znamo ništa pobliže.“ 13. KAKUŠKIN BORIS, Rus po narodnosti, doktorirao je u Rusiji 1913. U Jugoslaviju je došao kao emigrant odmah nakon prvog svjetskog rata. U Benkovcu je bio više godina kotarski liječnik, vjerovatno od 1924. godine. Benkovac je napustio 1943. kad je preselio u Italiju gdje je umro oko 1960, navodno u Bologni. U Medicinskom godišnjaku za 1933. mu je navedeno pogrešno ime Vukašin.”

S Kakuškinom završava serija kotarskih liječnika do oslobođenja. Od godine 1875. u Benkovcu se pored kotarskog nalazi i općinski liječnik. Naime 27. veljače 1874. donesen je zakon prema kojem je svaka općina bila dužna postaviti vlastitog općinskog liječnika. Evo imena općinskih liječnika Benkovca koje smo uspjeli pronaći:1. MANGER KAŽIMIR je bio prvi općinski liječnik Benkovca, gdje ga nalazimo u tom svojstvu 1875-1876. On je i kasnije bio u Benkovcu kao kotarski liječnik 1882-1892. kako smo naprijed naveli.6 0 2. LANA JULIJE je službovao kao općinski liječnik Benkovca 1883. i 1885. Prije i poslije tog vremena nalazimo ga u Zadru u istom svojstvu općinskog liječnika odnosno kirurga 1883. i 1888. godine.6 1 3. ŠKRIVANIĆ KARMELO je bio općinski liječnik Benkovca 1889.“ 4. BEDEN GVIDO je rodom iz Zadra. Bio je općinski liječnik u Benkovcu 1890. Godine 1891. nalazimo ga u Zadru, a 1893. je otišao u Pazin." 5. STRMIĆ ANTE, rodom Zadranin bio je općinski liječnik Benkovca 1892-1896. Iz Benkovca je premješten za kotarskog liječnika u Knin (1907), a iz Knina je došao u Zadar, gdje je 1912. postao profesor Babičke škole. Umro je u Zadru 1920.“

“ Narodni list, Zadar, br. 95/1901, str. 2, br. 5/1903, str. 3, br. 74/1905, br. 75/1905, br. 61/1911. ” Narodni list, Zadar, br. 5/1903, br. 30/1903, br. 103/1910, br. 70/1904 i br. 37/1911. ” Narodni list, Zadar, br. 69/1911, br. 1/1912. “ F u h r m a n n E., Aerztliches Jahrbuch fflr Oesterreich, X Jahrgang, str. 327, Wien 1915. - Isti, XII Jahrgang, 1917, str. 325, Wien 1917. ” Medicinski godišnjak kraljevine Jugoslavije, Beograd 1933, str. 416. ** HAZd, indeks registrature za godinu 1875. i 1876. Vidi bilj. 54. - Praetorius Ch. L., Oesterreichischer Medicinal-Schematismus fflr 1885, str. 109. Vidi bilj. 52. *’ Narodni list, Zadar, br. 23 od 28. III 1883 (Javne zahvale). - Praetorius Ch. L., Oesterreichischer Medicinal-Schematismus fflr 1883, str. 106. *J II Dalmata, Zadar, no. 31/1889 i no. 34 od 27. IV 1889. (Zahvale). " II Dalmata, Zadar, no. 9 od 29. I 1890. i no. 22/1891. i no. 61/1893. -o * * II Dalmata, Zadar, no. 11 od 6. II 1892. - Narodni list, Zadar, br. 101 od 20. X II 1893 br. 87/1894, br. 53/1 §96, br. 87/1896.

296

Godine 1894. općinski načelnik Benkovca Niko Dapar raspisao natječaj za općinskog liječnika iako je tada u Benkovcu bio općinski liječnik Strmić.1 ” 6. BATURIĆ PETAR se spominje kao liječnik u Benkovcu 1897. kada je dao novčani prilog za hrvatske škole u Zadru. Iako ne piše izričito da je bio općinski liječnik, ja sam ga uvrstio među općinske liječnike, ali nije isključeno da je bio i kotarski liječnik.“ Godine 1897. ponovo je bio raspisan natječaj za općinskog liječnika Benkovca." Isto tako raspisan je natječaj i 1898. godine.6' 7. GENTILIZZA ĐURO je službovao kao općinski liječnik Benkovca 1898, gdje je ostao vjerojatno do 1902. kad je bio premješ-

ten u Knin za kotarskog liječnika. Nakon toga je bio kotarski liječnik u Zadru. Umro je U Zadru." 8. BEGOVIĆ DUŠAN, rodom iz Vrlike bio je općinski liječnik Benkovca od 1902-1920. U Benkovac je došao iz Komiže.’° 9. DIMITROVIĆ MIĆE je rođeni Benkovčanin. Bio je općinski liječnik Benkovca od 1923-1945. kad je premješten za liječnika Gradskog NOO-a u Zadar, gdje je umro kao umirovljenik 11. ožujka 1952. Medicinski fakultet svršio je u Pragu, a godine 1920. bio je pomoćni liječnik (stažista) u zadarskoj bolnici. U Benkovcu je dugi niz godina honorarno radio i u Domu narodnog zdravlja, gdje je vodio opći odsjek.7 1

S Dimitrovićem završava serija općinskih liječnika Benkovca đo oslobođenja. Istine radi spomenut ću da su Talijani za vrijeme prve okupacije Dalmacije nakon prvog svjetskog rata bili imenovali za općinskog liječnika Benkovca dra Škaricu (Scarizza). I za vrijeme druge okupacije (1941-1943) bili su postavili svog liječnika na općinu, ali mu nisam uspio doznati ime. Osim navedenih kotarskih kirurga i liječnika i općinskih liječnika, u Benkovcu je bilo i drugih liječnika i to u Domu narodnog zdravlja i vojnih (garnizonskih) liječnika XI pješadijskog puka. Navest ćemo najprije liječnike DNZ-a:
1. NEŽIĆ EUGEN bio je direktor Doma narodnog zdravlja i voditelj Antimalaričnog odjela istog doma. Nežić je naš poznati malariolog. U Benkovcu je bio od 1927-1936. kad je prešao u Higijenski zavod u Split, a odatle u Zagreb gdje se i danas nalazi kao umirovljenik. 2. NEŽIĆ MIRA, supruga dra Eugena Nežića, radila je u DNZ-a u Benkovcu skupa sa svojim suprugom od 1927-1936. Ona je stajala na čelu odjela Majka i dijete. I ona se sada nalazi u Zagrebu kao umirovljenica. 3. BUNTJELIĆ FRANE bio je direktor DNZ-a u Benkovcu nakon dra Nežića od 1936-1941. On je vodio Antimalarični odjel DNZ-a. 4. DEBERTI LIA je navodno radila u DNZ-a u Benkovcu kao liječnica opće medicine 1940-1941. Ovo pišem na osnovu usmenog podatka koji nije sasvim pouzdan, jer ga nisam uspio točno provjeriti. Za vrijeme okupacije 1941-1943. Talijani su bili postavili jednog svog liječnika za direktora DNZ-a koji se zvao Quadretti. Vojni liječnici u Benkovcu su bili sljedeći: 1. SUIĆ M IU EN K O bio je pukovski liječnik od 1932-1938. u činu poručnika odnosno kapetana. Iz Benkovca je premješten u vojnu bolnicu u Split. Danas živi u Splitu kao umirovljenik. Suić je naš poznati hidatolog i o ehinokoku je napisao jednu vrijednu monografiju. Suić je rodom iz Brača. 2. MARUŠIĆ ANTE bio je takoder pukovski liječnik nakon Suića od 1938-1941.

*’ Narodni list, Zadar, br. 6/1894: Natječaj za liječnika. " Narodni list, Zadar, br. 22/1897: 4 7 Narodni list, Zadar, br. 25/1897: Natječaj za liječnika. •* Narodni list, Zadar, br. 16/1898: Natječaj za liječnika. •’ Narodni list, Zadar, br. 46/1898, br. 9/1903. (Gentilizza je u Zadru). 7 0 Narodni list, Zadar, br. 1/1902, str. 3; br. 10/1904; br. 15/1908; br.93/1914; br. 18/1918. - Aerztliches Jahrbuch fflr Oesterreich XII Jahrgang, 1917, str. 325. 7 1 Medicinski godišnjak kraljevine Jugoslavije, nav. dj, str. 145, 179. - Škarica M,Zadarski liječnici, Radovi Instituta JAZU u Zadru, knj. 2, str. 163, Zadar 1955. 7 1 Fuhrmann, nav. dj., str. 327.

297

Spomenut ćemo da je u Benkovcu djelovao kao privatni liječnik dr JOVO JURKOVIĆ od 1937-1943. Nakon oslobođenja Jurković je bio više godina direktor DNZ-a u Benkovcu. On je rodom iz Benkovca, gdje je pred par godina umro kao umirovljenik. Godine 1915. spominje se u Benkovcu liječnik dr MARKO ZRILIĆ, ali ne znam da li je bio u javnoj službi. Zrilić je naime rodom iz Benkovca, a dugi niz godina je službovao u Vojvodini.7 1 Od zubara spomenut ćemo da se vojni liječnik gore spomenuti Suić u svojoj privatnoj

liječničkoj ordinaciji bavio i zubarstvom, iako nije bio zubar već liječnik opće medicine. Marušić Stojka, supruga navedenog vojnog liječnika, bila je zubarica u Benkovcu od 1938-1941. Ne znam da li je bila stomatolog ili dentist. Školovanu babicu je Benkovac dobio vjerojatno 1847, kad je pretura poduzela korake za namještenje primalje u Benkovcu.7 1 Isto se govori u dokumentima o babici u Benkovcu 1854. godine.’4 Godine 1873. u Benkovcu je službovala babica Marija Contesi,” a 1876. u Benkovcu su bile tri babice.’6

Dom narodnog zdravlja je otvoren u Benkovcu 1927.” Imao je tri odjela: za malariju, za majku i dijete (dječji dispanzer) i opći odjel. O liječnicima DNZ-a je bilo naprijed riječi. Spomenut ćemo da je 1932, osim tri navedena liječnika, radila u DNZ-a još jedna osoba s nižom stručnom spremom i 4 nestručne osobe.7 8 U Benkovcu se nalazila i bažana. To je bila ustanova za provođenje karantene turskih (bosanskih) karavana i u neku ruku spada u zdravstvene preventivne ustanove. Bažana je otvorena nakon odlaska Turaka iz Dalmacije, u XVIII stoljeću. Ovakvih bažana je bilo i u nekim drugim varošicama Dalmacije kao npr. u Zemuniku, Obrovcu i dr. Benkovačka bažana se nalazila sa zapadne strane kvartira. Bila je duga 11 »paša«, široka 5 »paša« i dvije stope, a visoka 1 »paš«, tri stope i 10 palaca. Bažana se spominje na nekoliko mjesta u indeksu registrature u Historijskom arhivu u Zadru, kad se govorilo o njezinoj novoj namjeni u drugoj polovici XIX stoljeća.7 9 Ljekama je u Benkovcu otvorena 1874. Otvorio ju je mr. ph. Šime Tironi, koji je ljekarnu prodao Karlu Ruggeriju. Njega nalazimo u Benkovcu 1883. Godine 1897. se spominje benkovački ljekarnik Gržetić koji te godine napušta Benkovac. Ljekarnu je nakon toga za kratko vrijeme preuzeo Ivan Beroš iz Šibenika. Nakon Beroša vlasnik ljekame je postao Ruggero Ruggeri, sin gore spomenutog Karla (1913-1918). Poslije prvog svjetskog rata ljekamu je preuzeo mr. ph. Baldo (1918-1921), a od njega ju je kupio mr. ph. Petar Strpić iz Biograda, koji ju je držao do oslobođenja, kad je postala društveno vlasništvo. U ljekarni je uz vlasnika Strpića radila i mr. ph. Marija SeršićSuić, supruga vojnog liječnika o kojem smo naprijed govorili. Ona je ostala u ljekami sve do napuštanja Benkovca 193880. Veterinari u Benkovcu postoje tek od XX stoljeća. Ne znam točno kada je imenovan prvi veterinar u Benkovcu. Prije postavljanja stalnog kotarskog veterinara, kon-

7 1 HAZd, indeks registrature za godinu 1846. i 1847. 7 4 HAZd, indeks registrature za godinu 1854, 1859. i 1861. 7 1 M a s c h e k L., Manuale per regno di Dalmazia per l’anno 1873. 7 4 Maschek L., Manuale per regno di Dalmazia per l’anno 1876-1877. 7 7 Nežić E., Suzbijanje endemske malarije itd., nav. dj., Novo doba Split, br. 18 od 22. I 1934, str. 3. - Isti, Malarija u sjevemoj Dalmaciji, nav. dj., Magazin sjev. Dalmacije 1934, str. 134. 7 * Medicinski godišnjak kraljevine Jugoslavije, nav. dj., str. 179. 7 * HAZd, Katastri, katastar gen. providura Angelo Memo (1789), str. 54. - HAZd, indeks registrature za godine 1854. “ HAZd, indeks registrature za godinu 1874. - Bianchi, Zara cristiana, nav. dj., str. 349. Maschek L., Manuale per regno di Dalmazia per l’anno 1876-1877. - Praetorius Ch. L., Oesterreichischer Medicinal-Schematismus fur 1885, str. 109. - Narodni iist, Zadar, br. 34/1886; br. 87/1897. - Fuhrmann, nav. dj, str. 537. - Usmeni podaci vlasnika ljekame mr ph. P. Strpića.

298

cem prošlog i početkom ovog stoljeća, veterinar je po potrebi dolazio iz Zadra, a u drugoj polovici XIX stoljeća kotarski liječnici Benkovca vršili su i službu veterinara i suzbijali zarazne bolesti kod stoke.’1 Navest ćemo ovdje imena nekoliko benkovačkih veterinara čija imena smo uspjeli doznati: Julije Prister bio je kotarski veterinar u vrijeme prvog svj. rata i napustio je Benkovac 1923. Nakon njega došao je veterinar Vranicki, zatim Ivica Tiljak. Zadnji benkovački kotarski veterinar prije oslobodenja bio je Stipe Kulušić koji je u Benkovcu bio od 1934-1944. U benkovačkom kraju nalazile su se od 1924-1962. još dvije općine i to Stankovci i Smilčić. Obje su ukinute 1962. s tim da je njihovo područje obuhvaćeno općinom Benkovac. Pošto su i ove dvije neko vrijeme imale vlastitog općinskog liječnika, red je da i njih ovdje spomenemo. Stankovci 1. Čičin-Šain dr Martin spominje se u izvještaju dra A. Sfarčića o suzbijanju malarije za godinu 1922-1926. kao liječnik antimalarične stanice u Stankovcima. On je bio i općinski liječnik u Stankovcima. Čičin-Šain je rodom iz susjednih Vodica.’2 2. Lahnicki Boris, Rus po narodnosti, bio je općinski liječnik u Stankovcima 1930. 3. Jelić Roman, iz Malog Iža, pisac ove radnje, službovao je u Stankovcima kao općinski liječnik od srpnja 1933. do konca veljače 1934, svega 7 mjeseci. 4. Jurković Jovo, iz Benkovca, bio je općinski liječnik u Stankovcima 1935-1937. Smilčić 1. Krasnov Aleksandar, Rus po narodnosti, diplomirao je u Rusiji 1916, a za vrijeme ruskog građanskog rata došao je u Jugoslaviju. U Smilčiću je bio općinski liječnik 1927-1934.” 2. Franić Ivan, službovao je kao općinski liječnik Smilčića od 1936-1938.

“ HAZd, indeks registrature za godinu 1876: Inghini suzbija goveđu kugu u benkovačkom kotaru. - Narodni list, Zadar, br. 95/1901, str. 2 od 27. XI 1901: Veterinar iz Zadra dolazi u Benkovac. " Sfarčić A, Izvještaj o radu na suzbijanju malarije u Dalmaciji godine 1922-1926, nav. dj, str. 41. u Medicinski godišnjak kraljevine Jugoslavije, nav. dj. str. 145.

299

Summary H E A L T H S E R V IC E IN THE T O W N O F B E N K O V A C A N D IT S SU R R O U N D IN G S UP TO 1941 The author reviews the economic and social conditions in Benkovac and its surroundigs and also the schools, the way o flife, fo o d and the housing o f these rural populations, all o f that influencing their health. Particularly the town o f Benkovac is reviewed being the political, administrative, commercial, industrial and medical center o f this microregion o f northem Dalamtian Croatia. The development ofB enkovac begins from a small village in mid-century, or better in 1847. as there a municipality was renewed and a »pretura« organized with other competences. So the health service starts acting. Subsequently the author describes a couple o f characteristic sickensses o fth is region as malaria, echinococciasis an some contagious diseases as diphteria, typhoid fever, dysentery and smallpox which spread a num ber o f times in the past century in som e villages o fth is region, cholera o f 1855. which left m any casualities in most villages o f the region and the plague which spread in the village o f Dobropoljci in 1744. The author reviews the tuberculosis, pneumonia, sum m er children diarrhoes and toxicoses which had m any casualities. Finally the author quotes lists ofdistrict surgeons since 1847, district physicians since 1861, municipal physicians, physicians o fth e Health Hom e and army physicians. Veterinary surgeons are know n in the present century only. The physicians in the form er municipalitis in Stankovci and Smilčić are also quoted. The pharmacy exists in Benkovac since 1874., the Health Home since 1927. having three sections-for malaria, for m other and child and the general section. As quarantene place fo r Turkish merchants the »bazzana« is quoted which was founded in Benkovac in the X V III Cent. The main sources o f investigation the Municipal archives, the archives o f the District administration and the Archives o fth e Health Home do not exist. This is a majo r difficulty in the investigation o f the health service.

300

EOIUKO HOBAKOBHTi

BJTAflAH AECHHUA H K yjlT Y PA

Pe3HMe
A y r o p n p e x o a i i a j i m e p o M a H a h n o e 3 u j e BnaaaHa J je c H H u e n ctH 'ie n a j e O Baj H aui BCJIHKH KH>H3KeBHHK H M HCJIHJiau 3a6p H H yT H a a HOBeHaHCTBOM K o je c e n p o 3jihjio na xpjiH x a TO T ajiH O M H 3H eB ep a B a n > y cbojhx H e K a jia iu ib H X chobb. yK&3yje c e h H a H e x e H e o T K p H B e n e r a jH e C T B a p a jia v K o r o n y c a /J e c H H iie , n n c i i a K o j n j e H3Haji c B e r a ocrao 3 a r jie jia H y HOBjeKa om epehcH or c r p a x o B H M a .

C a B hchbot aapoBHTor, 3pejior h yMHor MOBjeKa h ueji0KynH0 KHjH*eBHO CTBapan>e B j i a a a H a ^ecHHue npoaceTH cy HcnHTHBanKHM ayxoBHHM hcmhpom o nojMy, c u TyaunjH h cya6HHH KyjiType. Y cpeanuiTe CBora ca3HajHor CTpeMjbeH.a c r a B H O je hobjeKa Kao HCxoflHuiTe h cya6HHCKor rpa^HTejba cbckojihkhx HHHHJiaua o a Kojnx KyjiTyp a nocTaje h KojHMa ce MHorocTpyKo o6ejie3KaBa Ha cbomc 6aTpraBOM ncTopnjcKOM xoay. 3anpaBO, CBa cjio*eH a h npoTHBpeHHa cyuiTHHa KyjiType yciiOBJbeHa je, HeHs^ 6e*H 0 h npnpoflHO, cbmhm pa3BojeM HOBeKa o a »aM e6e«, H.eroBor HajHH*er cjioja y nHLLiHeBOM BHf)eH,y, flo BpxyHCKor yMeTHHKa h HayHHHKa y noJieTHoj h HenpeKHflHoj cjiy*6H HanpeTKa Jty4CKor ayxa. C a M O , B e h Ty, B e h y c a M O M nojia3HuiTy CBaKe ayxoBH e aKunje, Hcnpenyje ce 6paHa K o j a h e 6 h th h y pa3B0jH0M TOKy n o c T a j a T H CBe j a n a h ryiuha 3aMKa HOBjeKOBHM BH3HjaMa apyuiTBeHe HaaMohn m n x3othhhhm h3jihbom (He)yxBaTjbHBor 3Jia CByaa y CBeTy. M n c j i e h n HenpecTaHO Ty MHcao CBeTa h H .e r o B e BpTeuiKe y Kpyry Majinx Mohn hjih h HeMohu 3a aocjieaaH h TpajaH OTnop jbyacKHM HeBOJbaMa, 6 ojiecTHMa, crpaxoBHMa, KaTacTpo<J>aMa, yHHuiTaBaH»HMa, BjiaaaH /JecHHua je y CBojHM necMaMa, npHHaMa, poMaHHMa, apaMaMa, ecejHMa h pa3roBopHMa HenpecraHO onceaHyT nHTaiteM: uiTa mojkc hobck yhhh hth. Kojihko Mo*e? Tfle cy My rpaHHue? Hhmc, kbko? To cy nHTaifca y nnjoj nocyKHyToj, 3aMpaneHoj cchuh aeiuaBa ce CBe oho iu to TBopaHKa Moh *ejiH aa. npoHHCTH a o HenopeHHe jiecTBHue ca3Haita.

H a T oj 3aBojHHUH BJiacT H Tor HcnHTHBaH»a, n o H e K a a h M yHH or cyo H a B a H .a c a Hajin n jH M a , B jia a a H /J e c H H u a j e H >eroBao npBeH CTBeH o h B p jio HCTpajHO T e * H .y 3 a h c t h h o m - H ey jien u ia H O M , 6p yT ajiH O M , H eK aa h n o H H iu a B a jy h o M , p a 3 0 p H 0 M y m h o t h m c h T y a u n ja M a , a ejio T B op H H M y CBojHM H ajay6jb H M K opeH H M a - h c t h h o m K oja o cB eT jb a B a HOBeKa H3MeI)y a p x e T H n c K o r flB o jc r B a c b c t j i o c t h h T aM e. » M h h o c h m o y c e 6 n H a u ia HCTHHCKa jiH u a , H a u ie n p n c H e c a a p a c a j e « , K a * e ^ e c H H u a y

TlpojbehHMa HBaHa T ajie-

301

6a

( C a p a je B O 1 9 5 7 ,

crp.

3 1 2 ) , H a r n e y p o l) e H e H aH H H e o c je h a H > a , H3 HHTaBHX H a c H 3 p a c (icy p -

j i e BH3Hje C B H jeT a;

Hauie ancypj]HOCTH Koje 3Hane Hamy yHyrpauiH,y peajiHocr«

3 h b j e M o j - B . H ) . y T o j y H y T p a u iH > o j p eajiH O C T H c K p H B a jy c e , MaH>e h j i h B H iu e y c n e u iH O , pa3JiH H H TH C T p a x o B H : o n a j o a 6 aH ajiH O C T H , O H aj o a o c e h a i t a (» fla H a u iH > H j e HOBjeK H a n y T y jx a cacB H M 3 a 6 o p a B H o c j e h a T H « .) n H C u y - a H a jiH T H H a p y , n H C u y -H C T p a * H T e j i .y H e c a B Jia a a H H X c y n p 0 T H 0 C T H y p a 3 B o jy J b y a c K e B p c r e , O T K p n je c e K a o n y a e c H a T a jH a HH3aK c r e n e H M o p a jiH e , f lp y u iT B e H e , M H c a o H e h o c e h a j H e H 3 rp a l)e H o c T H , o c B e t h j i h c e a y 6 o K a nyK O T H H a c b c c t h h h o b c h h o c t h . ^ e c H H u a h e p e h n :

»ripH cycpeTy h c hckhm KpynHHjHM npHMjepuHMa jtyflCKe Bpcre a e c « ce a a o c r a H eM O 3rpaHyT« Haji Kp*jtaBomhy, Haa ynpaBo HeaHjiepTajiCKOM Hepa3BHjeHouihy h>hxobhx ocjehaH>a. rjieaaMO hx c rp030M, Kao npHpojiHe HaKase, Kao HeM aHH. K a o jb y a o » m e p e. 3 a p H 3 3BHjepn npehn paBHO y po6oTa, npecKOHHBiuH M el)ycreneH HOBjeK?« (crp. 313)
T a j M e t)y c T e n e H , T a j M e h y n p o c r o p y KOMe c e H 3 r p a l)H B a o K y jiT y p a H h o b c k K ao npeflB O flH H K , n o a c T H u a jH H K h y 3 o p H H K , o c r a o j e j o u i yB eK n p a 3 a H jx &3Hja CBojHM r j i a flH M a h H a ro H H M a 3 a a h b j b h h o m K o ja O T y n jb y je h c t h h h t o h f l e ji 0 TB 0 p H 0 HOBeM a jia h B ejiH K a K0 j b y 6 jb e y B a p jb H B o c T H h n p o M a u ie H O C T H H a e H T H T e T a . n o p e a e h H

o c e h a i b a y Jb y flH M a, n p u n e M y h e ^ e c H H u a H 3pa3H T H C B oje yB epeH >e a a j e » B c j i h k h o c j e h a j je f lH a n e c r B a c n o H e y H au iH M r p y a H M a « , n n c u y h e c e H aM eTH yT H h n o p y K a 3 a CH O BaH a H a n p o B e p e H O M H C K ycTB y: » H e B a jb a c e n p e n a a a T H H a ro H C K o r H e n p n j a T e j b c r B a h T y l)o c T H K o je BejiHKH o c j e h a j n n o 6 y h y j y n p e M a H a M a y cp u H M a c h t h h x jb y flH . B ejiH K H c y o c j e h a j n j e a a H o 6 j i h k 6 o p 6 e n p o T H B c m p t h , k p x k h m o c t o b h H 3M el)y K O H aH H or h 6 ec K 0 H an H 0 r a u i t o n p e c B o l ) y j y 6 e 3fla H e M p a K a « ( c r p . 3 1 3 ) . Y 3 6 y l) e H t o m n o ja B O M K a o ro p K O M h cypO B O M 0 n 0 M eH 0 M, n n c a u 3 b o h h H a y 3 6 y H y , H a jn p e c e 6 n c a m o m , a i i o t o m h CBeTy o k o c e 6 e , CBaKOMe k o m o jk c h x o h e a a a e j iH T y HCTHHy

o 3a-

K p acjb ajiH M c n o c o 6 H O c rH M a o c e h a H > a h o H a c y u iH o j n o T p e 6 n a a c e T e c h o c o 6 h o c t h o 6 h o b c , a a h o b c k y T y 0 6 H 0 By 3 a j i a * e »HHTaBO c B o je 6 n h e « . y 3 H e M H p e H h y 3 a p M a H y HeKHM o c h o b h h m CMHCJI0BHM3 H0 BeK 0 B0 r K y jiT y p H o r c y u i T a c r B a , B j ia a a H f l e c H H u a h e t o t o b o ja y K H y T H n o a npHTHCKOM necH M H C T H H K or BHl)eH>a aH T H H O M H je H 3M el)y 3 J ia h jio 6 p a :

»Xohe jih HKaa flohn BpnjeMe Kaa he HO BjeK Mohu aa xoaa 0TB0peHa norjiejia, 6e3 H K aK Be 3aTajHBaHe mhcjih, 6e3 xHJbaay crpaxoBa y ayuiH, Kaa he Mohn na oji6aiiH on ce6e opy*je npeTBopeHOCTH, aa oajio*h to hhcko, noflMyKJio nejio h m ra3n Kpo3 jkhbot ca UIHpOKHM , CJIo6o/IHHM O CM H jeX O M Ha JIHUy!«
T a e j e , y t o m 3 a M p u ie H 0 M K JiynK y n p o T H B p e H H O c rn , M e c r o n H iu n e B O , C H T y a u n ja T B o p u a c a H3BecHHM M 0 ry h H 0 C T H M a f l e j c r B e H o r y n e i u h a y p a 3 B o jy h 3 a x B a T y K y jiT y p e K a o T aK B e, K a o o 6 e ji e a c ja a y 6 j b e h o b c h h o c t h ? B j i a a a H ^ e c H H u a j e , yonaBajyhH a h m c h 3 H O H ajiH e c ji0 * e H 0 C T H C H T y a u n je , b o j i h o HenpeKHjiaH p a 3 r o B o p y flB o jcT B y K a a a j e o h O H aj K o jn n H T a , » H H T e p jy H iu e « , a HCTOBpeM eHO h O H aj K o jn o j i r o B a p a , o 6 ja u iH > a B a h npnxB aT a. y t o m M 0 H 0 - f lH ja ji0 r y O H H Tyje c e H a H a j 6 o jb H h 3 h h h p h 3 h h h o 6 o raT C T B O yM eT H H H K or H C K ycrB a. C j i h k o b h t 3 ae(J)H H H U H ja. » P o M a H c e n H i u e c a M o O H jja K a/i Kyh a r o p n . H H a n e j e t o n jiH T K a n r p a p n j a , t c k p a a n 3 a 6 a B e a o k o h h x « . - HCK pa j e t b o panK H X H C K ycT aB a, HHKaKO HeKO T e o p n jc K O y o 6 jiHHaBaH>e. y n o 3 o p a B a jy h n m o n o H aB Jb a

aa

h

(JiaHTacTHHHH

poM aH

k jih 3 h

y

fle rp a a a u n jy h o ji

C B ojoM h oa

jypH >aB O M 3 a » y c n j e x o M y H a jm n p H M
r p y 6 y n o r p e u iK y

KpyroBHMa«, K a o u i t o h jiapnypjiapTH3aM » c a o r p a l)y je je jiH o r

C 0U H 0Ji0rH 3M a«, ^ e c H H u a c e

a p y r o r h o a J iy n H O c e H 3 jau iH > aB a 3 a » r o j i y J b y a c K y H CTH H y« K a o n p a B y C B p x y y M eT h o c t h . C a M O y T o j aTM Oc(J>epH » r o j i e jb y a c K e h c t h h c « 6 n h e ^ m c t h h k o b o M O * e a n c a t h c j i o 6 o ^ h o o f l c b h x C T p a x o B a » y C M puieH O M paH yH O B O flC TB y H O B enaH C T B a«. M e h y t h m , T y c e c r B a p y c jio a c a B a h a o 6 H B a 3H aTH O a p y K H H jy KjiacH<j>HKauH jy. M oB enaH C TB O - u i T a j e t o ? M o a c e M O j i h r a cxB aT H T H k 3 k o H a c y n y h y j e h 3 3 h b , K a o CKyn c b h x Jb y flH ,

302

HapaBHO no npHpoflH ao6poHaMepHHx, ycMepeHHX Ha bcjihko aejio onuiTer HanpeTKa? Hjih ra He mojkcmo t3ko cxBaTHTH? CyBHUie je BHfljbHBO - ao HeBepHue h ro onajan>a - KaKO ce oho pa36oJieBa, k3ko ce »npo3JiHJio« ao HanyuiTaH.a bcjihkhx naeajia h k3ko ce onpeaejbyje Ha 3Jio naK h OHfla Kaaa t o H3rjieaa o6paTHo. ^ecHHua he Ty hcTahn aa je »HOBenaHCTBO ao6hjio nepBep3He yKyce« h, no^japeHO thm yKycHMa, xpjiH Ka TOTajiHOM H3HeBepaBaH>y CBojnx HeKaaauiH>HX CHOBa:
» H e K a a je o h o T p a * n jio ^ je n je 6 a jx e , a o H a p a B a ite H e M o ry h e r h H eao cT H * H B o r p a ja .

HeKaa c y

H iu ji e

racrpoHOMCKe H a T y p e

M opTe c

<J>a3aH H M a h jape^HuaMa, pacKOJbeHHM

ji y 6 e H H u a M a h KajiH(J>opHHjcKHM 6p ecK B aM a. / J a H a c H jiy H a T y p a M o p T e c n o p H Jiy K O M h je<|>THHHM 3 eM JbaH H M K pH a3H M a h j i h c y c T a ja jiH M p n 6 a M a H a h o b h h c k o m n a n n p y . H e x a a c y 6 o jie c H H iiH T p a * H J iH a a h m c e n p H H a jy n p n n e o 3 n p a B J b y . / J a n a c o h h H e3 acH T O x o h e a a h m c e n p H H a o H >H X 0B0j 6 o ji e c T H . J b y a H T p a * e u i t o r o j i n j y K O H K p eT H 3 aiiH jy C B o r 3 J ia h C B o r n a K Jia ...«

riaKao
K H aH oj

f l a H T e o B h j i h C a p T p o B h j i h M H o r o 6 p o jH H X n n c a u a c b h x j i H T e p a T y p a 3 a C B o ju x

r y i u y j e H O B enaH C T B O y H eH 3M eH >H B oj ^ H H a M H U H y 3 a B p e J i o r T O K a H C T o p n je y H e n p e -

npoMeHH

o6jiHHja,

a jiH y B eK

nojanaBajyhn npHTHcaK HacHJba.

fle c H H u a

n o c T a B j b a , n p e K O C B o j n x M H o r o 6 p o jH H X j i h h h o c t h , npH X B aT aH > a: 3 a u iT o , 3 a u iT o ? 3 a u iT o j e t o

nHTan>e

ay6oK e H eB epnue h

He-

M o r y h e a a 3 J io B j i a a a c y B e p e H O ,

aa

c u jia

n p H T H C K a p a c r e C B e 6 p a c e h CBe < J)aH T acT H H H H je, y r p o * a B a j y h H j b y a c K e B p jiH H e h h h u i T e h n H O BeK O By H a a y H a y 6 p 3 a H H j e O H O B e n e ib e ? O h o u i t o j e n p n T O M e H a jH e y T e u i H H j e C B aK aK O j e y o 6 p H y T O M e(J>eKTy H 3 y 3 eT H H X h o b c k o b h x o T K p o B e i b a y o 6 j i a c r H M a p a 3 j i h h h t h x H a y K a , K a a a c e t c x h h h k h H a n p e a a K y 3 a flH x a H O M H a n o p y u H B H j iH 3 a u n je n p e T B a p a y C B o jy c y n p 0 T H 0 c r . B e jiH K H y C B eM H p,

KopauH

H O B e n a H C T B a K o jn y c n e u i H O u i a j b y H O B eK a

Kojn n p o j i y * a B a j y » c h b o t c m p t h h k 3 H a 3 e M J b H , n p o u i H p y j y h n p o a y 6 j b y j y

y c jiO B e j i a r o f l H H j e r h c p e h H n j e r o n c T a H K a ,

nna,K c y

caM O c n o j b a u i i b H b h a o n u i T e r H a-

n p e T K a . J e p , CBe j a n e h 6 p % e c e n o c B e a o H y j e O H a a p y r a , T a M H a h T p a r H H H a , c y p o B a h y 6 n c T B e H a c r p a H a y * H B 0 T H 0 j C H T y a u n jH H O B eK a. B j i a a a H ^ e c H H u a j e , n p B e H C T B e H O , c r o j a o 3 a 6 p H H y T a o a H a C B o r a 6 n h a n p e a n o 6 e a o H O C H H M H a p a c r a H > e M h T p H jy M ({ )a jih h m T p a H C < J )o p M a u H ja M a

3Jia.

je H 3 B a H p e /iH O yney bh3hj'h o a e jiO B a H > y y H H B e p 3 a j i H o r ji e K a A T x a H a T H K a y TJpojhehnMa MBaHa rajie6a. To je 6njia H a y H H O -< Jm H T a c rH H H a xnnoTe3a o jie K y Kojn jienn n a K h p a K , ajiH koj’h, BHiue o a T o r a , 0 M 0 r y h y j e h H O BeK O B y 6ecMpTHOcr. CBa HHBeHuuja h jio r H H K a C H a r a a H a jiH T H H K o r a y x a BjiaaaHa ^ecHHue n p o n e j i a ce a o bhchhckhx bhahKa 6yayhH0CTH HOBeHaHCTBa h npo6HJia no 3aMyheHHx ay6HHa 3aMpuieHe h Hep e u i J b H B e CHTyauHje j b y a c K o r 6nha. Jep, no HenpeMOCTHBOM napaaoKcy, jefluo je noT H p a j i o apyro: y K H a a H > e cmpth He0n03HB0 je n p e T H J i o K a T a c r p o < J ia jiH H M pa3MHO*aB3H>eM JbyflH. I J e j i a Ta HeTpaeceT ocMa rjiaBa poMaHa, nocBeheHa yo6jiHHaBaH>y Hen3dexcHe
H a jiH H je H 3 H e B e p e H o r H a n p e T K a K y jiT y p e f l e c H H u a H aT JbH B o o u p T a o T p a r e f l H j e H O B e n a H C T B a , n p o a a x H y T a n n a K B e p o M a a » H a C B H je T y ... n o c r o j H h a o 6 p o , je flH a K O h je flH a K O H e y H H iu T H B O , K a o h 3 J i o « , n o c r a j i a j e n o B a T e M a a e j i a , B e jiH K a h c jio x c e H a . O H a H H je 6 n j i a h o b 3B yK y 6 p y j y p o M a H a , a jiH j e 6 n j i a h o b h a o k 3 3 h h h j i o t h h k o flO K y M e H T a p H H H H H H Jia u o C H T y a u n jH H 6 y f ly h H 0 C T H K y jiT y p e . O T y a a , c y o n e H c a H 3 B e c H O iu h y a a » p o M a H H H H K aji H e H 3 J ia 3 e H a a o 6 p o « , B j i a a a H ^ e c H H u a c e H H je n o M H p u o a a T a o p n rH H a jiH a

UpHO

crpyKTypajiHa

o3H aK a p o M aH a o c ra H e

caMO

y O K BH py

jeflH e

r jia B e . H 3 T o r a H eM H peH >a H a c r a o j e n o c e 6 a H p o M aH ecK H H t c k c t

npoHajia3aie Arxa-

HaTHKa.
A jih ,

Ty

c a n no H H H > e n p n n a c a n o c e 6 H O M H a M e H O M . K a p a K T e p h y H y T p a u iH > H

c m io n T e n p H n e B eh je y

TlpojbehHMa MBaHa rajie6a

H 3 p a * e H K a o B H 3 H ja 6 y a y h H 0 C T H .

I T p e H O c e h H T y T e M y y h o b o 6 j i h k n n c a u j e o h h t o n o T B p f lH O o n p e a e j b e i b e J b y f lC K o r p o j j a . T p e 6 a n o
hocth.

npeMa

3a-

M a u iH O C T H h 3 H a n a j y B H 3 H je K o ja y B O flH y H O B y , < J> aH T acrH H H y h n o T p e c H y c r B a p H o c r T aK O

je

h

n o n e jio , n a

je, aaKJie, T e M y je H 3 je f l H e

p a 3 p a jiH T H

ao

n o c e 6 H e poM aH ecK H e

o6yxBaT-

r j i a B e H a c r a j a o h o b K 0 M n 0 3 H u n jc K H h c r p y K -

303

TypajiHH nopeaaK . Mel)yTHM, h3ko cacBHM H3BecH0 Bpjio HaKJioH.eH 3aMHCJiH o CTBapaH.y H0B0r poMaHa, oh je , uiTaMnaH y TeKCTy KH.nre, ao6ho noaHacnoB: H e / j O B p m e h h p o M H H . T o 6h, 3a HHTaoua, n a h CBaKor HcnHTHBana hjih KpHTHHapa, ynyhHBajio Ha t o aa je a e jio K0Mn03HUHjcKH HeflOKpajneHO, a a je n n c a u - 6hjio H3 Kojnx pa3Jiora - fln ra o pyxe o a aa jb e r p a a a . CaMO, a a jih je t o t^ko? K a a ce Taj tc k c t noapo6HO npoyHH, yTHcaK o 03HaiiH HeaoBpuieHocTH ce MeH.a. n p o H a j i a 3 a K A r x a H a r H K a je y aHTponojiouiK oj o3HauH BHflejianKH n p o a o p y OHy BpeMeHCKy 4>a3y Kaaa he HOBenaHCTBo H3ry6HTH CBe 6hthc ejieMeHTe ji.yflCKOCTH, npeBacxoziHo y MopajiHOM h flpyuiTBeHOM n o rjie a y . IlpH H ajiau K pe3y6n hcthhc j a ce H.er0B0 BHheite anoKajiunTHHHor CBeTa MOpa npHXB3THTH hyTH.OM, KaO HeKOM BpCTOM CBeTHH.e HHH3. Y TCKCTy CTOjH:
» ... PeKJiH cm o : jbyflH cy n o c ra jiH 3BH jepn. A t h m c c y 3a h .h x n p e c r a ji e CBe e r e r e h o 6aB eae, CBa M o p a jm a h a p y r a H anejia, o63H pH , KOHCHjiepaiiHje, n p e a p a c y /r e h jih kbko r o a t o x o h e r e n a Ha30BeTe. B yayhw 3BHjepH, HHcy B n iu e 3HajiH h h u i t o j e p an y H , h h 0n0pT yH 0C T , h h TaKTHKa h T3KTHHKH o n p e s , h h CBpcHCX0flH0 eKOHOMHcaH»e CHaraM a, HH M yjipo nyBaH>e rjiaB e. C p jb ajiH c y 6e3yMHO y n p o n a c r , rHHyjiH c y Kao M yxe - ajiH cy rHHyjih ... H n c y BHiue 6yH iiajiH , 6 ajajiH , jiajajiH o c jio 6 o jih h h t h c y BHiue y o n h e cxB ahajiH i u t o Ta pn jeH 3H aiH . A jih c y ce, 3aTO, CTBapHO 3a H.y 6 o p h jih .«

y Toj <J>a3H CBeonuiTe noflHBjbajiocrH ra3HJio ce npeKO cbhx Hanejia xpjiehn noTnyHOM oaJbyheH.y. ITHmHeBa cjiHKa Tora 6yayher 3aMHiujbeHor h npeTnocTaBJbeHor BpeMeHa BeoMa je rycra ahh3mhkom o6pHyTHX npoueca y MeuiaBHHH y3poKa h nocjie/mua. CBe t o uito ce Kao pacnaaaH.e jby^CKe ncnxe h 6e3yMHO yHHiuTaBaH>e HajaparoueHHjHX TeKOBHHa uHBHJiH3aunje h KyjiType MO*e CMaTpaTH pa3BHjeHOM MauiTOM npnnoBe/iaHa, yHCTHHy MO*e aa ce HCTOBpeMeHO npHXBaTH h Kao HayHHa MHcao y cHHTeTHcaH>y ohhx nojaBa Koje cy h caaauiu.HUH »cecTOKa onoMeHa. y tom CMHCJiy, HapaTop yno3opaBa HHTaoua h cjiyuiaoua: »HHane, He npnxBaTHTe jih Ty npeMHcy 6ap Kao 4>aHTa3Hjy, Hauia ce npnna He Moace HacTaBHTH.« (CačpaHa jijejia II, 3arpe6 1975. crp. 392) IIpHHa ce HnaK HacraBHJia: HapaTop HHje XTeo aa oct3bh HHTaoua Ha y*apeHOM m y naKJia. Il0HyflH0 My je h CBeTJinjy ajiTepHaTHBy: »Ajih TjeuiHTe ce: oneT hy BaM aHTHUHnHpara: t o je no*HBHHHeibe caMO npojia3HO, jeflHO npHBpeMeHO, hjih noBpeMeHO, craH.e H3 Kora he ce JbyflH, Ha MyK0TpnH0j 6ora3HHH CBor pa3Boja, joui jeaHOM HCKonaTH.« Enjia 6h to , y KpajH.eM cjiynajy, nnaK caMO (})a3a, He h crpaBHHHH K p a j H OBeHaH CTBa.
O b h m yTemHHM peiueibeM n p o H a j i a 3 a K A T x a H a T H K a j e ao B p m eH y uejiHHy. M o r jio ce Ty, c a a p y r e c rp a H e , HanncaTH h a a je H eaoB puieH aKo ce Ty m h c jih npeTeach o Ha 3 a 0 K p y * e H 0 c r h n y H o h y <}>a6yjie. M ehyTHM , y u in p eM 3HaneH>y Koje HHje BHiue nH Taibe K0Mn03HUHje Kao uejiHHe, Hero Henera 6nTHHjer h npecy flH H jer y cya6nH H jb yacK e K yjiType yrpoaceH e h c n o jb a h H3HyTpa, poM aH je ao B p iu eH y cm cjiom h (JiaHTacTHHHOM o6yxB aTy nHiuHeBe BH3Hje. K y a je , y o c ra jio M , h M o rn a a a n o h e a a jb e pa3H rpaH a M auiT a nnuiH eB a? H aM eT ajio ce h B jiaaaH y /JecHHUH ca3HaH>e MHCJinoua h T B o p u a : poM aH je n e o np0T 0H H 0r BpeMeHa, HeKaa c a M O ncenaK , HeKaa CBptrraH y aeceTH H e KH>Hra, Kao k o b n p y c r a , h jih E aji3aK a, h jih XeM HHrBeja. yBeK je t o TpeHyT3K y BpeMeHy, yxB aheH a a T p a je : P a r h m h p Jla B a T o jic r o ja j e cy6jiH M auH ja je /u ie e n o x e , L lp B e H O h i i p n o CTeHflajioBo KapaKTep a p y r e e n o x e , ajiH p a T h m h p cy HenpeKHaHo y H3MeHH CBojnx fle jc raB a , n a HeMa n o c jie /iib e r p a T a h h n o y 3 a a H o r MHpa, yBeK ce HaaM ehy 6 o je h Mohw BpeMeHa, upBeHO h u p h o , 06H0BJbeHe h jionyH>eHe CBe ycaBpuieHHjHM cpe/iCTBHMa yHHmTeH>a. y to m CMHCJiy, h h h h mh ce, n p o H a j i a 3 a K A T x a H a T H K a He T p e 6 a h h nocM aTpaTH Kao poM aH T p ajiH u n o H ajiH o r o 6 e ji e * ja : o h je n p e e ce j, MHCaoh h n p o /io p y Hen03HaT0 6 y a y h e BpeMe H0BeK0B0r HajHHacer n a /ia . B jia/iaH ^e c H H u a M au iT ap (» I Io m h c jih x m Ha CBHjeT n a a a BjenHa Hoh« - p e h n h e o h 3a TpeHyTaK CBora aeTHH>CTBa y n p o j b e h n M a H B a H a r a j i e d a , c r p . 4 6 , jo u i h » ... oayBHjeK je 6 u jia y m chh T e * H > a , c r p a c H a re>KH,a, n a Moje M auiTaHHje, Moje HpauHOHajiHOCTH, Moje nyBCTBOBaH.e 3ao/yeH eM y b h a JiorH Ke«, c r p . 9 7 ) h ynopH H T p a ra s ia u 3a h ck h m KOHanHHjHM,

304

y 5 e ^ J b H B H jH M H H C TH H H TH jH M CMHCJIOM J ty f lC K O r 6H T H C aH > a, C X B aT aO j e CBOj n 0 3 H B riH C u a K a o M H c n jy K o ja n p e T n o c r r a B J b a u e j i o r H O B eK a.

y 3m m c k o m j b e r o B a H , y , yMeTHHHKoj KpHCTajiH3aunjh jeflHe paTH e aTMOC(J>epe h y H>oj Ji>yacTBa H 36aneH or H3 CBaKHjiamiber KOJioceKa »HBOTa, HMa h OHa yxcacHa, je3HBa h rp 030M 0pH a nojeflHHocrr KaKO CBHH>Me, BOJbeHH h na>KeHH M n r y a , ycMpTH aeT e y KOJieBUH. IIlT a je t o ? HaTypajiHCTHHKa cueHa h jih ynytlHBaH>e Ha >khbothh>ckh HeoaroB opH H h pa3opHH HaroH? C th m T p e 6 a ynopeaH TH OHa HecxBaTJbHBa y6HCTBa Heb h h h x , h jih pejiaTHBHo HeBHHHX JbyflH, y cyuiTHHH flo6pHX h HeMotlHHX a a ce cn a c y Ofl 3Jia. y to m y36yajbHBOM h jipaMaTHHHOM poM aH y B n a aa H JJecH n u a njieHH CBojHM npycTOBCKHM cynTHJiHTeTHMa ( » y MeKoj c b h jih iih H3Mel)y 5km hpk3bhx T penaB H ua c r a n a j io ce n p o jb e h e h jeceH h npoT H T paB ajia o6M aH a: MO»cjia HaeMO H aT par, y jbeTO ...«) y ji05KHBJbajy n p n p o jie , cynpoT C T aB jbajyhn h cjih h m JienoTaM a n p n p o jie 6e3MepHy OKpyTH0CT JbyjjH y 6 n u a h pyiH H Jiaua rp a jja . E0M6apji0BaH>e je caMo jejiaH oji M H ornx, ja n n x h jih cjia6 H jn x , HaHHHa nycTomeH>a y KojHMa H e c ra jy M aT epnjajiH a jio6 p a , ajiH h OHe o c o 6 h h c KojHMa KyjiTypa OHHTyje jiajieK O ce*H ocT jbyjiCKor pa3B oja. C B arjje, aaK Jie, y paTHHM h HepaTHHM BpeMeHHMa, h o b c k c r o jn n p e ji CBHpenHM 3 aMKaMa yHHuiTeH>a 0 H 0 ra u i t o je y H>eMy H ajjien iu e h H ajnji0ji0TB0pH H je - a y x a o hobcneH>a. <t>H Ji030(}>H ja a n c y p jia HHje caMO TeopnjcKH TepMHH: y KHHecKoj »K yjiTypHoj peBOJiyunjH« h jih y naKJieHHM »HHCTKaMa«, npouecH M a, HacnjbHMa, MyneH>HMa, jio ro pHMa c m p t h , jiH ue a n c y p jja ce jo u i jejjHOM o6pHyjio. PaTHHK y 6op6H, cyoneH ca Hen p njaT ejbeM , HMa MopajiHO HHCTHjy CHTyaunjy o ji HOBeKa »H3a <}>poHTa«, je p 0B 0r j i p y r o r B pe6ajy c m p to h o c h c 3aMKe y 6 e3 6 p o j BHjiOBa, yBeK ycrpeM jbeH e Ha MpuBapeH>e h yHHUiTeH>e »cpTBe. O ji flo cro jeB C K o r jio KacJ>Ke, h o ji Kacjme a o M ap K eca, h jih o ji C re H jia jia jio A H jip n h a , L(pH>aHCKor, CejiHMOBHha, T iocH ha h J l a jin h a , K p jie * e h T io n H h a, h o b c h h o c t Kao b h co k h 3h3k KyjiType yBeK j e y caMOM cpejiH uiT y HejbyjjCKHx HCKyiueH>a. H hthm hc h ycpejjcpeheHe Te*H>e BjiajiaHa flecHHue MOTHBHcaHe cy to m TparHHHOM HOBeKOBOM CHTyaunjoM y pacnajiaH >y KyjiTypHHX crp y K T y p a.
J l n p H K a B j ia jja H a f le c H H u e ,

npnouiHa,

6 ncT pa h

Ba3jiyuiacra,

n rp a

jiy x a h

O H H iu h eH e p e H H , o J i n n a B a j i p y r n h 3 h h h a y T o 6 Horpa<J>Hje y T p a* eH > H M a h jiy T a ib H M a 3 a BejiHKHM c m h c j i o m H C T H H e . y n ecM H C j i n j e n n a e a H a r ji a u i e H j e T a j j i o 3 h b T p a r a i b a :

X t h o 6 h x jia m h ji y u ia o c jin je iiM B 3 a CBe 6 o j i h o h% q c m h c jio m H a c y u iH o r n jiy T a .

y
h o c th

t o m C M H C Jiy, H > e ro B a

Heo6HJia3Ha necMa C b b h h h , ca

o 6 ja u iib e H > e M BH iue3H aH h

T e HM eHHue,

Kao jia cy6jiHMHiue *HBOTHy 3aBojHHuy

napajioKca.nHa jinua

TB opneB or 6 u h a :

C B a a H H j e M oja

hcthh3 h

M oja j i a * ,

M o je JiHue h M o je HajiHHje.

T b p ji jie>Kaj Moje CTBapHOCTH h TaHaHa jbyjbauiK a Moje 3aH>HxaHe jiyjiocTH .

Ta

jia K O K p n j i a

Hrpa c j i h k o b h t c
K H > H *e B H o r

h

T e jie K T y a jiH o r

KapaKTepa

pa3HrpaHe MejiHTaunje joui je jejiaH H3pa3 h h CTBapaH>a BjiajiaHa flecHHue. Kanpoc je Bpcra

ojie »nacy cajiauiH>eM«, jep
20 B E N K O V A Č K I KRAJ ... Z B O R N IK I

305

C a M o y Te o ia c y

H O BjeK MO*e CajlHTH CBoje fljejio - CBoje 6 y H H j io Bpejio,
caMo y Te6 u 3aracHTH

CBoje ycHjaHe *yaH>e,
caMO y Te6 n paace^HHTH
3Kel) CBojy n p e x a ji> e H y ;
caM O

ofl Te6 e CBe 3a jkhbot y 3eTH, caMo Te6H CBe * h b o , *arpehe

o a ce6e aaTH...
)K h b o ,

»carpehe,

y * a p e H O H a a a x H y h e yMeTHHKa h M H C Jinoua, T B o p u a h MOBeKa,

^ e c H H u a j e yTK HBao y C B oje a e j i o n y Ty

Kao creneH

T p a jH o r

ca3Hau>a o

j ty a c K o j o 6 a B e 3 H

aa

c e o n n p e 3Jiy y c e 6 n h y CBeTy, o h 3 k o h o h o j i h k o k o j i h k o M y CHare z i o c e * y .

Ha

to m

oTnopa

jb y a c K o r

6nha

H a c r a ja jia c y h OTpe)KH>eH>a, a y x o B H H 6n jiaH C He*H>e 3a

h cth h o m :

M oje cy *yaH>e HeKpoheHe, flHBjte,

Moj noJieT y B H j e K Ha 6ecnyhy CKpehe,

Moje cy 6 ajKe on CTBapHOCTH *HBJbe,
Moje cy jia*H oa
hcthhc

Behe.

Je jih t o 6HJia h noeTHKa nncua yBepeHor aa CTBapa y uihpokhm rpaHHiiaMa CBOjHX flyXOBHHX MOr^hHOCTH, ajIH joill HeflOBOJbHHX 3a HeKH 6eCMpTHH JieK HOBenaHCTBy Ha H>eroBOM nyTy H3HeBepaBaH>a KyjiType?

S u m m ary THE P A R T IC IP A N S F RO M THE D IS T R IC T OF B E N K O V A C IN THE BATTLE OF THE SUTJESKA The article contains the latest results o f long-term investigations into the number o fth e fallen in the Battle o f the River Sutjeska, may-june 1943: men, women, ofTicers; their social and regional origins; the num ber o f the Communist Party and Communist Youth members among them, the number o f pre-war members o fth e Party, etc. Figures are given fo r the 48 casualties from the district ofB enkovac who fell in the Battle o f the Sutjeska.

306

STANKO KORAĆ

K N JIŽEV N A SA R A D N JA V L A D A N A D E S N IC E U M A G A Z I N U
S JE V E R N E D A L M A C IJ E

Rezim e

Desničin časopis Magazin sjeveme Dalmacije (1934/35) imao je dva prethodnika Slaveno-serbskij magazin, to est: sobranie raznih sočinenijiprevodov, k polzje i uveseleniju služašćih, koji je pokrenuo Zaharija Orfelin i štampao u Veneciji 1768. i Srbsko-dalmatinski almanah koji je pokrenuo 1836. Šibenčanin Božidar Petranović. (Ovaj časopis se štampa u Karlovcu, Zagrebu, Beču i Zadru). Sva tri časopisa štampana su ćirilicom i imala su u naslovu riječ: magazin. (To su srpski časopisi koji su se štampali u Veneciji i Dalmaciji i uredivačka politika je o tome vodila brigu). Desnica je u svom Magazinu objavio dva eseja: »Jedan pogled na ličnost Dositejevu« i »Mirko Korolija i njegov kraj«, pripovijetku »Životna staza Jandrije Kutlače« i tri pjesme »Seljani«, »Djevojke na vodi« i »Ljetni motiv«. Ta prva djela govore o zrelom i nadahnutom piscu koji ima znatnu književnu kulturu. Eseji su značajni ne samo zato što su zrelo i misaono pisani nego i zato što je u njima Desnica iznio i svoj književni program. Naglašavaju se složeni oblici života uopšte i protivrječna psihološka stanja koja treba smatrati konstitutivnim elementima pojedinačnog života, zatim se traži čovjek koji se »prozlio« i koji se »cerebralizirao«. Ukazano je na pejzaž i na njegovu funkciju u umjetničkoj slici za kojom je težio i sam Desnica. Tu je i čovjek prognanik i zarobljenik u zbjegu iz koga ne može da ode. U svemu tome atmosfera, koja vlada prostorom, ima veliku ulogu. Na osnovu svega toga proizlazi da se Desnica formirao u tom meduratnom periodu na srpskoj književnoj podlozi, a formiranje je bogaćeno talijanskim, grčkim, rimskim i ruskim uticajima.

Da bismo razumjeli Vladana Desnicu i njegov Magazin sjeveme Dalmacije (1934. i 1935.), neophodno je da se ukratko ukaže na prethodnike ovog časopisa, na veoma značajni Srbsko-dalmatinskij almanah, koji se prvo štampa u Karlovcu, u Pretnerovoj štampariji, u kojoj je šest godina ranije štampan Dositejev Prvenac s podnaslovom Ižica ili Dositejeva Bukvica (1830). Ovaj Almanah samo za prve dvije godine, za 1836. i 1837. nosi oznaku da izlazi u Karlovcu, a od 1838. do 1849. izlazi u Zadru i mi.20*

307

jenja naslov, samo djelimično, u Srbsko-dalmatinskij magazin. Zatim za 1850. i 1851. označeno je da izlazi u Zagrebu, pa u Beču godine 1856. za godinu 1852/53, i najzad, od 1862. do 1873. ponovo i konačno u Zadru. Pokretač i urednik ovog časopisa bio je Božidar Teodor Petranović, narodni prosvjetitelj u Dalmaciji i jedan od najobrazovanijih Srba svoga vremena. Božidar Petranović je urednik od 1836. do 1842; ostali urednici su: Gerasim Petranović od 1862. do 1868. i 1870, Ljubomir Vujanović i Nikodim Milaš od 1871. do 1873. To je bio godišnjak magazinskog tipa, štampan ćirilicom. Srpski intelektualci u Dalmaciji osjetili su da im treba časopis kako bi mogli književno i naučno da podstiču i prate opštenarodno buđenje koje je počelo sa Karađorđevim ustankom u Srbiji. Glavni talas narodnog preporoda u Dalmaciji dolazi nešto kasnije, s Narodnom strankom, ali Petranovićeva grupa okupljena oko Alm anaha/ Magazina uveliko je pripremala glavni talas preporoda. Ujedno treba kazati da taj časopis spada u red najstarijih srpskih književno-naučnih časopisa. Stariji od njega su samo dva: prvo, časopis koji je u Veneciji pokrenuo Zaharija Orfelin pod naslovom Slaveno-serbskij magazin, to est: sobranie raznih sočinenij i prevodov, k polzje i uveseleniju služašćih, pokrenut godine 1768. To je, mora se kazati, najstariji književni i naučni časopis među Južnim Slovenima. U opširnom predgovoru izložen je program časopisa koji se zasniva na principima racionalističke filozofije 18. vijeka. Odmah pada u oči da i taj časopis ima u naslovu riječ magazin, pa se mora istaći da je on rodonačelnik Petranovićevog i zatim Desničinog časopisa. Pola vijeka poslije Orfelina, Georgije Magarašević pokreće u Budimu Serbske letopisi. Prva sveska izišla je koncem 1824, a oznakom za 1825. U početku je Letopis izlazio četiri puta godišnje. Radi održavanja časopisa osnovano je 1826. godine u Pešti književno i naučno društvo Matica srpska. Koliko se zna, Letopis Matice srpske jedini je književni časopis u Evropi koji izlazi od 1824, pa bi, prema tome, bio najstariji evropski časopis sa stalnim izlaženjem. N asuprot Letopisu Petranovićev Alm anah/M agazin nije imao jako zaleđe kakvo je bila Matica srpska za Letopis, pa zato i nije mogao da bude dugog vijeka. Ali i uprkos tome ovaj časopis je naročito značajan za Srbe u Hrvatskoj i Dalmaciji. Petranovićev časopis objavljivao je pripovijetke, pjesme, književno-kritičke i estetičke članke, polemike, istorijske spise, i bio je, svakako, živ i zanimljiv. U njemu su sarađivali i neki od vodećih pisaca: Njegoš, P. Preradović, S. Vraz, S. M. Ljubiša. Desničin Magazin sjeveme Dalmacije bio je veoma kratkog vijeka pa nije mogao okupiti širi krug saradnika, a potpuno su izostali vodeći pisci. U njemu je nastupio Vladan Desnica pjesmama, esejima i pripovijetkom. Pored Vladana Desnice sarađuju Boško Desnica, Mirko Korolija, Petar Kolendić i drugi. Program Desničinog časopisa objavljen je u prvoj svesci za 1934. godinu. Taj program zaslužuje da bude naveden u cijelosti jer sadrži stavove koje možemo i danas smatrati aktuelnim. Evo tog programa!
»Pred čitav jedan vijek sjevema Dalmacija imala je svoju godišnju pubiikaciju, Srbsko-dalmatinski almanah, kasnije Srbsko-dalmatinski magazin. Dakle već u ono doba, u onako teškim životnim prilikama i uslovima razvitka, naš javni život bio je tako intenzivan, a interes za javna pitanja tako živ, da je iz potrebe niknula jedna godišnja kulturna revija. Odonda do danas naš javni život i naša kultum a produkcija stalno su rasli i razvijali se, a naš prilog općoj jugoslovenskoj misli i jugoslovenskoj knjizi postajao je sve veći i sve značajniji. Prema tome, ova naša kultum a publikacija, koja nastavlja tradiciju Srbskodalmatinskog magazina, danas ima tim jače opravdanje i tim širu zadaću. Život ovoga kraja, njegove potrebe i njegove duhovne težnje, bar u principu, jednako su važni kao i život, potrebe i težnje ma kojeg drugog kraja. Ali su one, iz raznih uzroka, manje vidne i manje uvažavane. - Magazin ima da bude pregled našeg javnog života, naših prilika i potreba i izraz naših težnji, te da ih učini vidnijim i uvažavanijim.

308

Naši su kultumi radnici rasijani po čitavoj državi i djeluju u raznim sredinama, pa se zaboravlja da su svi oni sinovi jednog kraja i nosioci jedne kulturne tradicije; njihov se rad, uzet kao cjelina, nema u vidu i nedovoljno se honorira. - U Magazinu će oni imati prilike da nastupe zajedno, povezani pripadnošću istoj sredini. Napokon, Magazin je postavio sebi za zadaću i to, da obrađuje našu prošlost, koja je kolikogod nepoznata toliko i svijetla. - Zato će publikovati dokumente iz naše prošlosti i donositi istoriske radnje. Za pojedina pitanja od veće važnosti sa područja kulturne istorije, političke istorije, književnosti itd., koja nisu dovoljno rasvijetljena ni obrađena, Magazin će otvoriti stalne rubrike, u kojima će donositi dokumente, izvore, vijesti, radnje i uopće sve što se na to odnosi, da tako pribere gradivo i olakša rad onima koji bi htjeli da ta pitanja iscrpno i sistematski obrade. Vršenje ovih zadataka zadovoljiće duhovne potrebe jednoga kraja, a i za cjelinu će značiti nesumnjivu dobit«.

Tekst ovoga programa, očigledno, pisao je sam Vladan Desnica; na to upućuju glavni stavovi, stilski elementi i leksika. I, najzad, valja da spomenemo N ovi ljetopis, koji je potkraj 1971. u Zagrebu pokrenulo Srpsko kulturno društvo »Prosvjeta«, a u programu je naglašeno da je to časopis magazinskog tipa. Uzor su bili Orfelinov, Petranovićev i Desničin časopis. Tako je ideja o časopisu - magazinu održana među Srbima na zapadnim stranama naše zemlje ravno dvjesta godina, dakle od Orfelinovog Magazina (1768). Magazin sjeveme Dalmacije, doista, značajan je zbog samog Desnice koji je u njemu otpočeo svoj književni rad, i to trima književnim vrstama: pjesmom, esejem i pripovijetkom. U ta dva godišta časopisa Desnica je objavio: tri pjesme, dva eseja i jednu pripovijetku. Pogledaju li se pažljivo ti tekstovi, odmah se opaža da to nije početništvo i naukovanje, već siguran izlazak na književnu scenu, naročito se to vidi u esejima i u pjesmi »Djevojke na vodi«. Zato eseji i ova pjesma zavređuju detaljniji uvid. U prvom godištu Magazina (1934) objavljen je esej pod naslovom »Jedan pogled na ličnost Dositejevu«. Razumljivo je što Desnicu mnogo interesuje Dositej, jer je Dositej u Dalmaciji zasnovao svoj književni rad na govoru dalmatinskih Srba među kojima se dobro osjećao kao među »božjim ljudima«, kako je sam rekao. Dositeja je u svom Magazinu (1845) branio Božidar Petranović od prigovora Nikole Tomazea da je Dositej protivnik rimske crkve jer je pod uticajem francuskih revolucionarnih ideja. Ličnost Dositejeva je i danas među Srbima u Sjevernoj Dalmaciji neprikosnovena. Ipak Desnica ne ispituje široku pojavu Dositejevu, on ne govori o opštim pitanjima epohe u kojoj Dositej izgrađuje svoje poglede na svijet, već se Desnica bavi ličnim crtama Dositejevim. Desnica polemički pristupa temi s namjerom da dokaže kako sva istina o Dositeju nije rečena baš zato što su svi kritičari i istoričari književnosti više proučavali epohu kojoj je pripadao Dositej nego samog Dositeja. Svi oni slažu se u tome da je Dositej, kaže Desnica: »značajan kao prekretnica u našem duhovnom životu, kao navještač jedne nove ere«. Ali baš time Desnica neće da se bavi, njega zanima ono što je lično Dositejevo, i što stoji nezavisno od racionalističke epohe i njenih težnji prema praktičnom duhu. Desnica doslovce kaže ovo: »Upravo to lično nas u ovom času zanima i time hoćemo da se ovdje pozabavimo«. Desnica neće da se spori oko onoga što je priznato i utvrđeno, i on priznaje Dositeju visok značaj koji ima u srpskom duhovnom životu, ali, s druge strane, ne treba okretati glavu od činjenice da je mala vrijednost Dositejevog književnog rada. »Vrlo značajan kao poglavlje u našem duhovnom životu Dositej u našoj književnosti kao stvaralac ne predstavlja mnogo«. To razdvajanje umjetničke vrijednosti Dositejevog djela od opšte uloge Dositejeve u srpskoj kulturi, u Desničinom eseju je sprovedeno
309

zapravo prvi put. Dositejeva uloga mora se posmatrati 1 sa gledišta ideologa koji zna kuda treba da se ide, ali, s druge strane, njegova priroda bila je priroda blagog i mirnog čovjeka, koji nije sklon tome da bude ideolog i vođa. To je jedna od upadljivih dvostrukosti koju prepoznajemo u njegovom liku. Druga bi se mogla prepoznati u činjenici što je Dositej spojio zapadni racionalizam i narodnu, demokratsku kulturu, koja će imati svoga velikog protagonistu u Vuku Karadžiću. Trezveni, realistički duh bio je više Vuk nego Dositej. Desnica vidi u Dositeju ličnost koju goni nemimi duh i želja za saznanjima i doživljajima. Taj duh ne pokazuje intelektualnu dubinu, nego živu neposrednost, pojednostavljen odnos prema svijetu i drugim ljudima u njemu. Te osobine stavljaju ga u red ljudi kojima je »zajedničko još i enciklopedičko nastrojenje, kapricioznost ćudi, površno-znanstvena radoznalost i neka neumitna, ciganska potreba promjene«. Desnica navodi porodicu takvih ljudi, stranih i domaćih ovim redom: »Piko de la Irandola, Benvenuto Ćelini, Tomazo Kampanela, Sirano de Beržerak... a taj kod nas obilno zastupljen Jurjem Križanićem, Pavlom Vitezovićem, Solarićem, Trlajićem, Zorićem, Vujićem, Zelićem, Simom Milutinovićem«. Ove osobine, prema Desničinom mišljenju, značajne su za umjetničko stvaranje, ali one kod Dositeja nisu došle do punog izražaja zato što duhovna klima 18. vijeka nije bila podesna za umjetničko usmjeravanje i iskorišćavanje takvih osobina. Desica zatim iznosi misao da bi Dositej uradio nešto dmgo, šire i umjetnički značajnije da je živio u nekom dmgom vremenu koje bi više pogodovalo njegovom karaktem i njegovoj lirskoj prirodi. Tu smo dakle kod važnog momenta: uočava se lirska priroda Dositejeva.
» D o s ite je v e lič n e o d lik e i n je g o v e in d iv id u a ln e c r te n is u d o š le d o o n o g i o n a k v o g iz r a ž a ja d o k a k v o g b i b ile d o š le v a n to g v r e m e n a « .

Desničin esej voden je metodički, on svoje tvrdnje obrazlaže. Evo kako vidi pjesničke crte Dositejeve:
» K o d D o s ite ja j e v rlo z n a č a jn a o n a s iln a č e ž n ja z a n e iz v je s n im k o ja j e n a js im p to m a tič n iji z n a m e n is tin s k i p je s n ič k e d u š e ; o n a n a iv n a ž e lja d a sv e v id i, d a sv e u p o z n a ; o n a n e j a s n a ž u d d a se r a s p a r č a , d a se r a z d ije li n a s to tin u b ić a , p a d a b u d e n a s v a k o m m je stu k u g le z e m a ljs k e i d a živ i s to tin u ž iv o ta . I t a j e c rta k o d n je g a tim i n t e r e s a n tn ija š to j e pot s v ije s n a , e le m e n ta m o o ć u ć e n a i p r im itiv n o iz r a ž e n a p a , ta k v a , liš e n a d e k a d e n tn o g ra fin m a n a i n e r v n e ra s tr o je n o s ti, o n a s n a ž n ije i in s tin k tiv n ije d je lu je « .

Desnica do ovoga suda dolazi pronicljivim čitanjem Života i prikljućenija navodeći u svom eseju one primjere iz Dositejevog djela kojima se potkrepljuje ta misao. Moramo primijetiti da Desnica ispravno radi kad nastoji da karakter i duh pisca izvodi iz njegovog djela. Značajno je to što Desnica uočava da ima pred sobom dječju, naivnu, primitivno-neposrednu prirodu Dositejevu, koja je pjesnička i lirska, ali koja nije piscu mogla prokrčiti puteve do dubljeg uvidanja zbivanja u svijetu i do kritičnijeg pogleda na ljude. Naivni optimizam Dositejev (a razložno je da kažemo da je svaki optimizam naivan), ostao je samo kod jedne strane života, i to one smirene, harmonične, dobre, božanske, a zauvijek mu je ostala skrivena ona dm ga i suprotna strana života, đavolja, mračna i zla. Mi moramo da primijetimo da ovaj Desničin esej ima stvaralački značaj koji se prepoznaje u tome kako je Desnica osjetio što nedostaje Dositeju, pa je u vezi s tim iznio svoja shvatanja problema i ljudi, ukazujući na ono što će izraziti u svom kasnijem pripovjedačkom i romansijerskom djelu. Desnica primjećuje da Dositejeva filozofija«
310

ne računa sa ljudima onakvim kakvi jesu, snabdjeveni svim zlom i dobrom za koje je sposobna ljudska duša. Život je daleko od toga da bude tako bezazleno jednostavan, problemi koje nameće i situacije u koje dovodi tako su teški i zamršeni, a ljudske su duše tako raznorodne, da ova životna mudrost koja uzimlje za pretpostavku ’prirodnog dobrog čovjeka’ nema neku opću ljudsku praktičnu vrijednost«. Ipak iz toga optimističkog vijeka dopire do nas Volterov K andid koji poriče Lajbnicov optimizam i svaki optimizam u principu, on vidi zamračenu opštu sliku, jer čovjek prolazi raznim stranama svijeta i raznim prostorima geografskim i svuda uočava zlo, nasilje, bilo da ono dolazi od katastrofa u prirodi, kao što je potres u Lisabonu, bilo da dolazi od čovjekovog nevaljalstva svake vrste. Sentimentalni, prosvjetiteljski, racionalistički 18. vijek više je donosio mimu naivnost, idilu, razum, plemenite strasti, i čovjek je živio sa svojim domaćim bogom koji mu pokazuje što je dobro a što zlo. U toj mimoj naivnosti nalazi i Dositej svoje mjesto. Pojedini nevaljalci, koji su se odbili od boga i od reda, od dobrote i od vrline, bili su i tada vidljivi ali oni nisu nosili osnovno obilježje tog vremena. Bog - to je red, kako je mislio njemački filozof prosvjetiteljstva Kristijan Volf (1679-1759). U sklopu tih pitanja moramo imati u vidu i učenje Džona Loka, koje je zasnovano na senzualnom materijalizmu i koje je vidjelo čovjeka da se rađa od prirode ni dobar ni zao, a uslovi života od njega čine ono što on kasnije postaje. To je učenje imalo velik uticaj na francusku filozofiju 18. vijeka, na njena oba pravca: racionalistički i prosvjetiteljski. Čovjek je dobar, a racionalistički prakticizam zato je tu da mu ne dopusti da pogriješi i da bude zao. U tome stavvu je i osnova Dositejevih pogleda i zato ne nalazimo u njegovim djelima zlo kao stvarni elemenat svijeta i kao izvor čovjekove patnje, kako to ispravno opaža Desnica. Prema Dositeju, ljudi više žive u zabludama negoli pod pritiskom zla, a zablude se mogu uklanjati racionalističkim prakticizmom. Dositejev čovjek, slijedi iz svega toga, nije znao, ali Desničin čovjek se »prozlio« toliko da nema smisla pričati o njemu priče u kojima bi bilo fabule, sisteme, reda, kako to kaže Desničin pripovjedač u Proljećima Ivana Galeba. Denica je vidio Dositeja kao pisca reda, harmonije, sistema, ali i naivnosti i površnosti. Zato Desnica književno nije mogao slijediti Dositeja. Izmedu ova dva naša pisca protekao je, buntovni na početku i pozitivistički na kraju, 19. vijek. Pozitivizam je donio velike promjene u nauci, u shvatanjima, u rukovanju činjenicama, zato su francuski simbolisti govorili o gadljivom vijeku. Gadenje simbolista će se produžiti i stići će do nas, a pisci između dva rata stalno su naglašavali da je gadenje dio njihove estetike. Koliko je sve to daleko od smirenog i dobrog Dositeja. Korisno je da još pogledamo završetak Desničinog eseja o Dositeju gdje se upoređuje Dositej s Njegošem.
»Njegoš, intelektualno nesravnjivo jači, kršna gorostana duhovna pojava, čovjek od energije, od volje, čista državnička, vlastodržačka priroda, bez predrasuda i iluzija o životu, gleda na život i svijet jednim skeptično-realnim i pesimističko-pozitivnim pogledom. Naš najveći pesimista, njegov je pesimizam čist od svake sentimentalnosti, od slabosti i remisivosti. I u tom pesimizmu ima mnogo snage, i to životne, pozitivne snage. Njegov je zahvat u život snažan i obiman i autoritativno siguran. Njemu, stvamo, pesimizam znači jedan pozitivan životni princip, i sazdan je od trijeznog rasuđivanja, hladnog iskustva i nesentimentalne skepse, daleko od liričkog žala, od inertne remisivosti i od sladunjave razočaranosti. I, s tim, Njegoš je u punoj mjeri čovjek od akcije. On vidi na ovom svijetu samo zlo, opačinu, niskost i slabost, pa ima duhovnu potrebu da dočara, da stvori jedan viši, apstraktni svijet, izvan prostomih i vremenskih granica ovog realog, i da tamo smjesti Lijepo, Dobro, Uzvišeno i Vječno. Zlo i Dobro u Njegošu je razdijeljeno i rastavljeno: Zlo za ovaj materijalni svijet, Dobro za onaj drugi, pojmovni apstraktni. Njemu je Zlo život i praksa: Dobro apstrakcija i teorija«.

311

Desničin pogled na Njegoša je prihvatljiv pošto je uočeno da je Njegoš realan, pesimističan, duboko zagledan u život, trijezan sa sigumim pogledom čak i onda kad gleda u prazninu. Njegoš znači pozitivnu snagu, akciju i energiju. Njegov pesimizam je pozitivan jer upućuje na borbu protiv zla. A zlo je dobilo ono mjesto i ono značenje koje mu u životu stvamo pripada. Kakav bi to inače bio pogled na život kada u njemu ne bi bila uočena golema uloga zla? Njegoš je zlo vidio kao elemenat stvaranja, kao podlogu za borbu u kojoj se stvara nešto novo. Iz svega toga slijedi logičan zaključak: da ovaj materijalni svijet bez zla ne bi postojao, dmgim riječima: u materijalnom svijetu zlo je konstitutivni dio koji se ne smije zanemariti. Već na osnovu ovog jednog eseja može se reći da Desnica ulazi u književnost sa pogledom na srpske duhovne vrijednosti sa kojima počinje srpska moderna misao. On hoće da vidi kako se ta moderna misao formirala, do kojih je visina doprla, šta je otkrila, gdje može da se nastavi. Uočavajući nedostatak zla kod Dositeja i otkrivajući ovaj elemenat života kod Njegoša, Desnica je uvidio da svaki ozbiljan, razborit i realističan pogled na svijet mora otkriti zlo i patnju kao imanenciju samog života. Prodimći u srž stvari, Njegoš otkriva paklenu neslogu, izgubljenu harmoniju, svakojake oblike gmbosti svijeta i njegovih običaja. Njegošev čovjek na kršu, u zbjegu, traži pouzdanje u samom sebi, on se »ufa u Boga i u svoje m k e« ; Desničin čovjek takođe je u zbjegu, prognan, ostavljen bez odgovora i bez mogućnosti da se spase i zaštiti pod hladnim sjajem dalekih žutih zvijezda. Desnica će svom čovjeku oduzeti herojsku samosvijest i individualistički patos, dakle ono što je u Njegoša bitno ljudska karakteristika. Njegoševa kosmogonija zna za individualnog heroja i utoliko je bliža grčkoj kozmogoniji; Desnica svoga individualnog heroja pretvara u metafizičku mogućnost, u misao, u ideju, u patnju. Pošto je pronašao dva pola srpske modeme misli, predstavljene u Dositeju i Njegošu, Desnica će se okrenuti svome zavičaju, te će napisati esej o Mirku Koroliji, pjesniku Bukovice i Ravnih kotara, koji je iznio u lirskoj formi, ponajviše u sonetu, životna osjećanja srpskog naroda na tim prostorima. Nekoliko prvih strana napisano je u zanosu, u dubokom i lirskom prodom u temu kojom se bavi. Iz tih stranica izbija ljubav prema žilavom, tvrdom i primitivnom narodu koji nosi pagansku dušu na dva koraka od najmoćnije hrišćanske organizacije na svijetu. Zahvaljujući upravo žilavosti taj narod je sačuvao svoj autdntični istorijski lik. S dmge strane, valja naglasiti da je paganstvo bilo razlog što»... hristjanstvo nije prodrlo duboko u dušu ovom čovjeku: ono je samo izvanjski nalijepljeno, pa kroz nj provimje vrlo jasno ranija poganska duhovna formacija i progovaraju pradjedovska poganska vjerovanja«. U dugoj istorijskoj liniji boreći se stalno protiv zla i svakojakih iskušenja, ovaj narod će uspjeti da sačuva nacionalni karakter, ali neće imati vremena da razvija disciplinu duha u mirnom razmišljanju i u metodičnom stvaranju. Ono što se moglo dohvatiti samim umom, koji nije prošao kroz skolastička vježbanja u formalnim pravilima mišljenja, bila je istinska svojina, autentična i neposredna. Tako se razvio smisao za realno i zbog toga je nedostajao smisao za metafizičko i formalno. Stalno i nasilno suočavanje s realnim i gmbim oblikuje istorijsku liniju postojanja. A to realno i grubo i nasilno suočavanje sa svijetom dmgačijih običaja stvaralo je i istoriju i narav ovih Dinaraca. Točno uočavanje istorijske sudbine dovodi Desnicu do ove formulacije: »Kad je prestalo klanje s Turcima, počeli su vjemi progoni; dok je u Evropi nacionalna svijest slavila trijumfe, ona je ovdje davljena u povojima, a kad se je ta svijest usprkos svemu probudila i ojačala, počelo je sijanje plemenskog i vjerskog razdora«. Desnica vidi ovaj narod između Turaka i Mletačke Republike, pa kad su ta dva neprijatelja uklonjena, dolazi do plemenskog i vjerskog razdora inspiriranog s druge strane vode. Zato je umjesno da se kaže kako poslije Stojana Jankovića, koji se bori
312

protiv Turaka, dolazi Matavuljev Pilipenda, koji se bori protiv unijata. Ispada na osnovu toga da se čovjek ovdje zadesio na pogrešnom mjestu, da živi s osjećanjem da je prognanik i da se zaustavio u nekom zbjegu. (Desničino Zim sko Ijetovanje najljepša je i najistaknutija poema u prozi o ljudima u zbjegu i poslije Gorskog vijenca najbolja naša knjiga o toj temi.) Pošto je na prve dvije stranice eseja o Koroliji ocrtao duhovni i istorijski lik srpskog naroda u sjevernoj Dalmaciji, Desnica daje sliku zemlje. A bez te slike ne bi bila jasna duhovna slika, koja se nije samo formirala na tom prostoru, već je prosto nalegla na taj prostor i stopila se s njim. Precizno i jasno slikanje pejzaža, koje vidimo u ovom eseju, veoma je značajno za kasnije Desničino umjetničko stvaranje. Čovjek i pejzaž nigdje, ni u jednog našeg pisca, nisu tako sudbinski vezani kao u Desnice. Ta je veza prokletstvo, ali prokletstvo u stvamom postojanju, u oporosti i tvrdoći života i muke na kamenu i pod vrelim nebom. U eseju o lirskom pjesniku, koji je pjevao o ružinim vrtovima, nalazimo ovu sliku pejzaža:
»Pejzaž je tvrd, sirov i strog, i sav se utapa u sinjoj boji kraškog krša i u kruto-realističkom osvjetljenju. Sve se pomalja u goloj istini životne tegobe i svirepe nužnosti... Tu su zore bez preliva a zapadi bez sočnog obilja boja i svjetlosti. Ljeti žega pljušti po sinjim kamenjarama; sunce se ne otkriva u svojoj životvomoj snazi i plodnosti, nego u golom, vrelom cjelovu, kao što je cjelov usijanog gvožđa: ono ne grije već sažiže. Zimi se nad smrtnicima nebo zatvori i zajauče bura kao da je u svom letu prešla preko još žalosnijih pustara i pobrala im jauke i jade. Vegetacija je škrta i žilava; šumarci oporog brijesta i krivastog hrasta i graba potiskuju žile između kamenja da iz posne i nepodatne zemlje isišu odmjerene ali sadržajne sokove. Tu priroda čovjeku pruža tvrd hljebac zbilje života, a životu žilav otpor ovih prognanih gorštaka«.

Koliko smo puta ovaj pejzaž vidjeli u Desničinoj pripovijednoj prozi, i to uhvaćen u raznim trenucima: sad je on realna slika, sad je atmosfera u kojoj iskrsavaju različiti doživljaji, sad je mračan, vlažan, hladan, sad smiren s jezom koja iz njega bije, sad surov kao stvama kozmička sila, sad užasno ravnodušan i beskrajan, sad u potonuću kao da je smak svijeta. Primjera radi, navodimo sliku pejzaža iz pripovijetke »Bunarevac«, jedne od najboljih pripovijedaka na srpskohrvatskom jeziku.
»Da, sve je bilo drukčije nego što je predstavljao. Drukčiji položaj mjesta, drukčiji pejzaž, drukčije osvjetljenje. Mjesto je bilo uvaljeno u kotlinu - baš kao u dnu bunara, i sunce je rano zalazilo za rubom okolnog krša koji je obilježavao vidokrug. Nikakvih modrih bregova, nikakvih daljina pogledu. Prevladavala je sinja boja kamenjara koja je zamarala oči. Obrisi stvari bili su oštri kao rub krhotine, osvjetljenje sirovo. Beharu nigdje ni traga«.

Vidimo da ova slika pejzaža iz pripovijetke uglavnom odgovara onoj iz eseja. Podudarnost je čak i leksička. Pretposljednja rečnica u ovom primjeru: »Obrisi stvari bili su oštri kao rub krhotine, osvjetljenje sirovo.« - primjer je rečenice u kojoj je ostvarena maksimalna očiglednost. Kad se kaže da su obrisi stvari oštri kao rub krhotine, onda odmah predočavamo: krhotinu stakla, porculana, glinenog lonca, kamena i svega drugog što je tvrdo, oporo, neugodno, ružno. U toj očiglednosti i tvrdoći pejzaža živi Desničin čovjek; u tom primjeru on je zarobljen u neugodan prostor. Desnica dalje govori o epskom stvaranju u tom narodu, kojim se produžuje život narodne pjesme i narodne priče. Zatim ističe umjetničku radinost: tkanje, vezenje, rezbarenje, kovanje ali vidi i druge oblike govora u materiji i u jednostavnom jeziku narodne pjesme i priče. Sve to zajedno iskazivalo je dušu više zagledanu u stvari, negoli duh zagledan u svijet. Blizina pojedinačnom udaljila je opšte. A taj smisao za pojedinačno zadržao je umjetničko stvaranje kod primitivnijih oblika. Da bi to naglasio, Des-

nica zapisuje ovu divnu rečenicu: »Kao onaj koji tka u mraku, morao je da svoje stvaralačke sposobnosti zakuje u niže i primitivnije umjetničke vrste«. Poslije uskočkih vremena, dodaje Desnica, ovaj narod »... nije ništa krupnije i sjajnije doživio«. Kad govori o Korolijinom pjesničkom radu, Desica nalazi dvije glavne linije: erotsku i heroičku. Erotika je, kako je izražena u ovoj poeziji, po mišljenju Desnice, paganska, gola, sirova, bez »finije senzbilnosti«, a heroičnost je zvučna i patetična. Zatim dodaje da na objema linijama ima »više vanjskog blještavila nego unutrašnje emocije«. Na osnovu toga slijedi zaključak da: »Korolijina skala osjećanja nije odveć široka ni odveć istančana«. Kako u erotici, tako i u životu uopšte, Korolija ne traži probleme i misao, već ostaje kod površinskih slojeva života i njegovih manje složenih pojava. Korolijina poezija potpuno je u skladu s duhom kraja iz koga je ponikla. Činjenično, pojedinačno, konkretno, neuporedivo je važnije za taj duh nego opšte, apstraktno i rafinirano. Time je znatno oslabljena sintetička moć poezije ovoga pjesnika. Iz tih opštih karakteristika Korolijinog pjesničkog rada izvodi se realističnost i smisao za zdrav humor. Pored toga valja naglasiti da je zavičaj dao pjesniku neobarbarski i panteistički pogled na svijet, kao i duboki osjećaj ljubavi prema samom golom životu, »am or vitae«. Korolija je pisao pod uticajem talijanskih pjesnika Kardučija i Danuncija, koji su na prelomu 19. i 20 vijeka učestvovali u širokom kulturnom pokretu obnove barbarske energije i povratka prirodi. Ali, Korolija nije mogao da usvoji »rafmirani osjećaj prirode«, kaže Desnica, dakle, onaj osjećaj koji je u Italiji više puta preuziman od rimskog latinizma (u vrijeme renesanse, u vrijeme baroka i sada na prelomu dva vijeka). To latino-romansko spajanje prirode i kulture, duha i materije, barbarskog nagona i rafinirane senzibilnosti, ostalo je u udaljenosti od Korolije koji je ponikao u drugačijem svijetu i u patrijarhalnoj kulturi kraja, sa sirovijim reakcijama na spoljnju stvamost. Za Koroliju je priroda ono što ona sama po sebi jest; za umjetnika koji se javlja u širokoj i bogatoj kulturi, priroda mora da bude oduhovljena, rafinirana, oplemenjena. To osnovno osjećanje Mirka Korolije vodilo ga je da istakne kontinuitet između davnog vremena sabijenog u legendu i žive sadašnjosti pune elementarnog i neposrednog. Kod toga mu se nameću likovi iz epske narodne poezije, Marko Kraljević, Stojan Janković, zatim zvuk narodne legende što dolazi iz starine i pokreće sadašnji život. Širina i zamah legende kao da stvara širinu i zamah žive stvarnosti koja je pred pjesnikovim očima. U sonetu »Janković Stojan« pjesnik vidi spuštanje naroda s planine k moru kao km pan talas. Dodajmo ovdje samo to da je Mirko Korolija teme epskih narodnih pjesama prenosio u sonet kao lirsku formu, pa zato Marko Kraljević nije više ono što je bio - nije epska snaga, nego lirski zanos. Epsko i ono nekadašnje postalo je psihološko i sadašnje, zato je moguć sonet u jedanaestercu kao lirska pjesma koja govori o osjećanjima, o identifikaciji. Desnica vrlo uspješno ukazuje na akustične elemente Korolijine poezije, kao i na formalno-tehničke i metričke njene osobine. Time Desnica pokazuje posebnu sposobnost ocjenjivača lirske poezije, jer svojim muzičkim darom otkriva važne elemente poezije do kojih nemuzikalni kritičari prosto ne mogu doprijeti. (Desnica je napisao četrnaest kraćih muzičkih kompozicija i školovao je glas). Pripovijetka »Životna staza Jandrije Kutlače« s podnaslovom »skica za roman« objavljena je prvi put u Magazinu sjeveme Dalmacije 1935, a kasnije nije proširena u roman. Vjerovatno je Desnica naknadno osjetio da se od toga materijala ne bi mogao izgraditi roman modemog i senzibilnog izraza prema kome je naš pisac težio. Glavni junak pripovijetke, Jandrija Kutlača, rodio se i rastao na dalmatinskom kamenjaru nekog siromašnog sela; ali odlazi u svijet, stupa u vojsku, postaje pukovski trubač i podo314

ficir. Ponosan što služi austrijskog cara, Jandrija je i svojim sinovima poželio istu službu, ali propada Austrija i s njom Jandrijine vojničke ambicije. Zadovoljstvo, ponos, odanost zastavi pod kojom je služio ispunjavali su toga čovjeka do kraja života. Ovo je pripovijetka koja ne donosi ništa posebno, ona nije ni simbolična, ni revolucionama, ni moderna. Ona priča o čovjeku čvrstog mentalnog i fizičkog sastava, a nikakve pameti. Takav kakav je mogao bi živjeti i stotine godina, svijet bi se mogao obrtati glavačke, a Jandrija bi ostao miran u svom zadovoljstvu. Zato je on skoro poslovični čovjek koga ništa ne može podrovati i baciti u sumnje i kolebanja. Ne može se reći da je to rijedak čovjek u narodu, ali on je ipak čudovište. Uzalud bi bilo od njega tražiti da iziđe među ljude koji nešto traže, koji pjevaju novu himnu i zaklinju se nekom novom bogu. Psiholozi bi rekli da je to psihologija roba, a filozofi da je to čovjek bez ideje. Pripovijetka završava ovim riječima: »I sm ješka se zadovoljno, sam ouvjereno. O sjeća u sebi pošteni u m o r osnivača loze, tiho dostojanstvo ro d onačelnika«. To što je Desnica napisao ovu pripovijetku dokazuje da je on bio pisac koga interesuje život u cjelini i da treba poći od običnog čovjeka i svakidašnjeg života. Dovoljno je poznato da se i veliki problemi mogu naći u običnim ljudima i u običnim stvarima. Niče je govorio da su veliki problemi na ulici, ali Jandrija nije medij preko koga bi se istakao neki veliki problem jer je njegova psihologija suviše oskudna. Desnica je ovu pripovijetku neznatno preradio i objavio u zbirci Olupine na suncu (1952). Ovom pripovijetkom Desnica je pokazao da zna pisati i da je pripovijedanje njegov istinski književni poziv. Kasnije će nastati velike pripovijetke ovoga pisca, ali u ovom početku, bez obzira na slabe strane, ima na momente veoma uspjelog pripovijedanja. Ipak valja da iznesemo zamjerku: od polovine pripovijetka je sve ubrzanija, fabula se naglo razvija, a to nije znak dobre proze. Početak je dobar, pisan bez žurbe, i čitalac osjeća kako je pripovijedanje prosto leglo, učvrstilo se i mirno teče. Prvih nekoliko strana zaista nagovještava velikog pisca. U Magazinu sjeveme Dalmacije Desnica je objavio tri pjesme, i to: »Seljani«, »Djevojke na vodi« i »Ljetni motiv«. To su doista impresije iz sjeverne Dalmacije, naročito je dobro uhvaćena atmosfera mutnog i kišnog dana u pjesmi »Djevojke na vodi«.
Vodnjave, teške i sure mutne oblačine juga nebom se gone i jure. Uz cestu, na kraju sela, djevojke, žute i šture, grabe na česmi vodu i, zastale začas u kretnji, niska, podozriva čela dugo za nama zure. I nešto kao da viču... A1 jugo im kosu mrsi, i riječi iz upalih prsi u vjetru niz polje lete i razdrte se viju ko mokre, cme krpe.

315

O, što to u vjetar siju; da F zovu, kunu il prijete? Uvijek takve ih vidim: u kišovitom danu dokle nad njima nebom vjetri i oblaci brode i doziv gine bez jeke, vječnom, umomom kretnjom kao Danaide neke jesenje pretaču vode i siva, bešćutna oka na cestu pod sobom glede kao u nepovrat tuda udesi promiču redom, kako se jeseni slijede.

Pjesma je napisana sa tačke gledišta autora, nema i neke druge tačke gledišta. U knjizi o Desnici uz tu pjesmu rekli smo i ovo:
»Težak i mutan pejzaž, siromašne, zapuštene i jadne djevojke što na kraju sela grabe vodu i mašu i viču, a vjetar odnosi njihove glasove niz pusto kamenito polje, i čini se da one proklinju i prijete nekom dalekom i nepoznatom gospodaru svijeta. To i nisu slike raspoloženja kako je Ljubomir Nedić nazvao pejzaže Vojislava Ilića, već mnogo teže od mračnog raspoloženja, to su slike koje predočavaju biće u svijetu i zato su bliže ontološkom shvatanju stvari nego čistom pjesničkom slikanju. Ima u tom jadu vječnosti, u toj suzi neprekinute patnje, u tom pogledu izgubljene nade, u tim uvelim grudima nedarovane čulne radosti. To nije odgadanje, već stalno gubljenje i stalan pogled u daljinu, niz cestu kuda se odlazi u nepovrat, i jedan udes za drugim u beskraju slijede. Sve je udes i sve beskraj, tu kao da počinje i kao da se završava Desničina kosmogonija«.1

Atmosferom i slikom prostora i ovdje se prepoznaje kasniji Desnica. Na osnovu svega što je do sada rečeno u Desničinoj književnoj saradnji u Magazinu sjeverne Dalmacije proizlazi ovaj zaključak: Vladan Desnica je svojim esejima »Jedan pogled na ličnost Dositejevu« i »Mirko Korolija i njegov kraj«, pripovijetkom »Zivotna staza Jandrije Kutlače« i pjesmama »Seljani«, »Djevojke na vodi« i »Ljetni motiv«, kao i uređivanjem časopisa, dao nesumnjiv doprinos srpskoj književnosti u periodu između dva rata. U periodizaciji srpske književnosti međuratni period uzima se kao cjelina, iz te cjeline ne može da se izuzme Desničin časopis Magazin sjeverne Dalmacije i Desničini prilozi u njemu. Pored toga, potrebno je da se naglasi kako je Desnica u navedenim esejima iznio svoj književni program koji je ostvario u poslijeratnom književnom stvaranju. U analizi eseja naglašeno je ono što se mora smatrati programskim: traženje složenih oblika života i protivrječnih psiholoških pojava koje su konstitutivni elemenat čovjekovog psihološkog života; traženje čovjeka koji se »prozlio«, koji se »cerebralizirao«; otkriće pejzaža i njegove funkcije u slici prostore i atmosfere i njegove funkcije u izrazu osjećajnosti, i najzad, otkriće čovjeka prognanika i zarobljenika u zbjegu iz koga ne može da ode. Istaknimo još jednom: atmosfera i prostor imaju velik značaj u umjetnosti Vladana Desnice.

' Stanko Korać: Svijet, Ijudi i realizam Vladana Desnice, Beograd 1972.

3 16

Desnica se, dakle, pojavljuje pred nama u tom meduratnom periodu kao formiran pisac, a formirao se na srpskoj književnoj podlozi, s tim što je njegovo formiranje bogaćeno talijanskim, grčkim, rimskim i ruskim uticajima. Pažljivim čitanjem njegovih kasnijih djela otkrivamo podlogu koju smo istakli i utjecaje koje smo naveli.

Summary D ESN IC A ’ S L IT E R A R Y C O N TRIBU TIO N TO M A G A Z IN SJEVERNE DALM ACIJE There were two predecessors to Desnica’ s Magazin sjeveme Dalmacije (1934-35): Slaveno-serbskij magazin... founded by Zaharije Orfelin and printed in Venice in 1768, and Srbsko-dalmatinski almanah, founded in 1836 by Božidar Petranović o f Sibenik, and printed in Karlovac, Zagreb, Vienna, and Zadar. A ll the three magazines were printed in cyrillic characters and contained the word magazin ’ magazine’ in their titles. Desnica published two essays in his magazine: »A view o f the Person o f Dositej« and »Mirko Korolija and His End«, a story »The Way o f Life o f Andrija Kutlača« and three poem s: »Villagers«, »Girls at the Water« and »A Summer Motif«. These early works reveal a mature, inspired writer o f a considerable literary culture. The essays contain his literary credo. He emphasizes the complex forms o f life in general and the conflicting psychological states which are constitutive elements o fin dividual life. He searches for the man that has »tum ed evil« and »cerebral«. Desnica also p aid attention to the landscape and its function in the literary picture after which he strove. He does not forget the outcast and captive man in the camp from which there is no way out. The atmosphere, pervading all space, has also an important role. Desnica was formed in the inter-war period on the basis o f Serbian literature, enriched with Italian, Greek, Roman and Russian influences.

317

>

■ ■

■ ■ ■

PETAR KROLO

ORGANIZACIONI RAZVOJ KPH U KOTARU BENKOVAC 1941 - 1945. godine

Sažetak Autor u form i preliminamih istraživanja raspravlja o organizacionom razvoju partijskih ćelija na području benkovačkog kotara u vrijeme trajanja narodnooslobodilačkog rata.

Uoči drugoga svjetskog rata partijska organizacija Dalmacije već je uglavnom prebrodila posljedice frakcijskih sukoba koji su je potresali u tridesetim godinama. Od druge polovice tridesetih godina, što se vremenski poklapa s dolaskom Josipa Broza Tita na čelo naše Partije, brojno stanje partijskih organizacija i članstva kreće se stalno uzlaznom linijom sve do početka rata i naših dana. Prema podacima iznesenim na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ u Zagrebu, listopada 1940. godine, Komunistička partija Hrvatske brojila je 2544 člana. Iako je takva brojka dobivena izučavanjem prvenstveno memoarske litereture, budući da nisu sačuvani izvori prvoga reda, pa je, prema tome, treba uzeti kao približnu, ona ipak služi kao temeljni podatak o brojnom stanju. Ipak i na temelju takve metodologije moguće je sa sigurnošću tvrditi da je broj članova rapidno rastao te neposredno pred izbijanje rata dosegao brojku od ukupno 1400 u Dalmaciji. Partijskom organizacijom u Dalmaciji rukovodio je Pokrajinski komitet a pojedine regije pokrivali su okružni komiteti. Sjedište Okružnog komiteta KPH za sjevernu Dalmaciju bilo je u Šibeniku. Organizaciono je obuhvaćao kotareve Šibenik, Benkovac, Biograd, Knin i Preko. Za područje sjeverne Dalmacije bilo je specifično, kao uostalom i za cijelu Dalmaciju, da je radništvo bilo koncentrirano u gradovima (prvenstveno u Šibeniku) i da je kapitalistički način proizvodnje jače zahvatio ona mjesta koja su se lakše mogla uključiti u industriju, obrt i trgovinu a to su u ovom slučaju bila mjesta uz more tradicionalno upućena u zanatstvo i pomorsku razmjenu. Tu je i partijska organizacija bila najbrojnija i najbolje organizirana. Naprotiv, tamo gdje su se stoljećima održali uvjeti ruralnog i autarhičnog življenja kakav je slučaj s dalmatinskom Zagorom, Bukovicom i nazovimo »kontinentalnim« dijelovima regije, nove ideje prodirale su sporije iako je, objektivno, takva socio ekonomska sredina bila podložna socijalnim gibanjima. Ovdje treba spomenuti da je prirodno gravitaciono središte regije, Zadar, Rapalskim ugovorima iz 1920. godine pripao Italiji i tako ostao odsječen od prirodnog
319

zaleđa, a ono bez svog privrednog 1 kulturnog centra. Od područja koje je pripalo Kraljevini SHS formirana su tri kotara: Biograd, Preko i Benkovac. Benkovački kotar obuhvaćao je dio Bukovice i najveći dio Ravnih kotara, a pripadale su mu općine Benkovac, Kistanje, Novigrad, Obrovac, Smiljčić i Stankovci. Broj stanovnika iznosio je oko 60.000 a više od 60% bilo je nepismenih. Političkom djelovanju na selu uoči rata partijska organizacija Dalmacije nije obraćala dovoljno pažnje. Bila je to posljedica lošeg iskustva nakon velikih provala koje su Partiju zadesile 1935. i 1936. godine nakon čega se znatan broj aktivista našao u zatvoru. Pokrajinski komitet u kojem je osobito bio jak utjecaj Vicka Jelaske nije se dovoljno angažirao na izgradnji Partije lenjinskog tipa smatrajući da je povoljnije djelovati kroz legalne forme. S druge strane, postajalo je uvriježeno shvaćanje da će se odlučna klasna borba voditi u gradovima po uzoru na oktobarsku revoluciju. Dakako, isticanje samo klasnih elemenata u sredini koja je bila opterećena i drugim političkim pitanjima nije moglo u kratkom vremenu naići na vidan odjek. Tako je ovaj kraj ostao podložan rovarenju građanskih političara i političkoj demagogiji. Oni rijetki pojedinci koji su se mogli uključiti u političku borbu regrutirali su se iz redova sezonskih radnika koji su odlazili u veće centre u potrazi za poslom (Beograd, Vojvodina, Kragujevac, Zagreb). Tamo su se uključivali u napredni radnički pokret. Prilikom povratka u svoj kraj oni su vršili određenu propagandu. Broj povratnika povećao se nakon travanjskih događaja i kapitulacije Kraljevine Jugoslavije. Najveći i ekonomski najvažniji dio sjeveme Dalmacije pripao je Italiji. Italija je NDH prepustila dio benkovačkog kotara, kotar Knin i Dmiš. Opće značajke političkih prilika u benkovačkom kotaru početkom ljeta 1941. bile su: egzistencijalna ugroženost srpskog stanovništva usljed političke prakse ustaškog režima, prisustvo Talijana kao tobožnjih zaštitnika Srba, dolazak velikog broja srpskih izbjeglica iz ugroženih krajeva sjeverne Dalmacije i južne Like, te suradnja predratnih velikosrpskih političara s Talijanima na pitanju aneksije Italiji krajeva koje nastanjuje srpsko stanovništvo. * U ovim, krajnje nepovoljnim okolnostima, malobrojni komunisti bili su prepušteni sami sebi. Do svibnja 1941. godine na benkovačkom terenu postojala je partijska jedinica u Jagodnji Gornjoj od sedam članova a bila je vezana za Mjesni komitet KPH u Biogradu. Prema sjećanju Luke Zečevića ova ćelija bila je osnovana u svibnju 1940. Iste godine bila je osnovana u 11. pješadijskom puku jedna partijska ćelija od pet članova a sačinjavali su je komunisti koji su bili mobilizirani u očekivanju napada na našu zemlju. Pored rada s vojskom oni su dolazili u dodir i s naprednim građanima kojima su propagirali liniju Partije što je svakako imalo određenog odjeka. Sekretar ćelije bio je Ante Banina. Raspuštanjem puka i ćelija je prestala djelovati. U svibnju 1941. godine formiran je aktiv KPJ u selu Ćućevu, prvi u općini Kistanje. Aktiv je brojio tri člana: Vejinović Petar - predratni komunist, građevinski radnik u Beograda, Drušan Štrbac i Nikica Popović - simpatizer. Oko 20. svibnja ova grupa osniva Mjesni komitet Kistanje (P. Vojnović, N. Popović, S. Dubajić i V. Despot). Nakon toga oni granaju djelatnost i »pokrivaju« pojedina sela i zaseoke povjerenicima i do početka 1942. formiraju ćelije u sljedećim mjestima: Ćućevo, Mažibrade, Rudele, Tišme, Oćestovo, Radučić. Mokro Polje, zaseok Macure i Devrske. Paralelno formira se i MK SKOJ-a (S. Dubajić, V. Despot, D. Mažibrada, D. Štrbac i Obrad Grčić) i aktivi SKOJ-a po selima. Sredinom rujna P. Vejinović formirao je u Promini grupu simpatizera. Vezu s OK u Šibeniku održavali su N. Popović i V. Despot. Pojedini delegati PK i OK Šibenik također su u nekoliko navrata pokušavali uspostaviti vezu sa sjevernom Dalmacijom. U kolovozu 1941. u Bukovicu dolaze N. Sekulić, a potom P. Trlaja i D.
320

Živković. U benkovačkom kotaru zabilježeno je 1941. nekoliko diverzija: npr. kidanje TT veza Benkovac - Zadar kod Raštevića i na putu Benkovac - Obrovac i likvidiranje posade u Krupi. Sve ove akcije izvele su simpatizerske grupe koje su se pokazale kao pouzdan oslonac Partije. Osiguranjem pouzdanih veza kroz Bukovicu koncem 1941. odlaze prve grupe Primoraca u Liku. S prvom grupom početkom studenoga su otišla i četiri Bukovčana a s drugom P. Vejinović. Ne treba napominjati da su ove veze osiguravali partijski aktivisti. Veoma rano, među prvima u Dalmaciji, u Ćućevu je formiran, u lipnju, Odbor narodne pomoći, a potom i u Ivoševcima, Radučiću, Oćestovu i Biovičinu Selu. Krajem godine MK Kistanje prerasta u Sektorski komitet za Bukovicu. Brojio je pet članova. Da bi se cjelovito mogla sagledati aktivnost KP kao mandatora i medijatora revolucije bilo bi neophodno istražiti tzv. vojnu komponentu što, u užem smislu, nije predmet ovog rada. Zato u tezama samo usput spominjemo opće prilike jer su one u funkcionalnoj zavisnosti s naslovljenom problematikom, a u referatu bit će im posvećeno više prostora. Uopćeno se može reći da se nije obraćalo dovoljno pažnje organizacionom radu kako u prvoj tako i u ostalim godinama rata. Nakon vojno-političkog savjetovanja na Vještića gori lipnja 1942. NOP u Dalmaciji ulazi u novu fazu koju karakterizira polet u razvoju oslobodilačke borbe. Na ovom području još od početka godine djelovao je Bukovički odred. Do ljeta 1942. godine odbori narodne pomoći i prehrambeni odbori prerastaju u NOO-e. Na inicijativu Štaba Prvog sjevemodalmatinskog NO odreda i Sektorskog komiteta KPH u ljeto se konstituira Kotarski i Općinski NOO Kistanje. Premda su podijeljena mišljenja o njegovu pravom nazivu zna se da je on za potrebe vojnih jedinica koje su ovdje boravile bio neobično značajan. Njime je rukovodio član sektorskog rukovodstva Stanko Tišma. U kolovozu 1942. održano je partijsko savjetovanje za sjevemodalmatinski okrug u Srbu. U to je vrijeme situacija na podmčju Bukovice bila vrlo teška. Sve jedinice osim malobrojnog Bukovičkog odreda morale su se povući u Liku. Njihovo odsustvo i malobrojnost partijskih jedinica omogućili su okupatoru da iskoristi tu prazninu. U Benkovcu je Milorad Stegnjaić formirao antikomunističku miliciju. Zbog nastale situacije OK je povukao iz vojnih jedinica J. Ugrčića, D. Štrpca i J. Jokića i uputio ih na politički rad u Bukovicu. S istim ciljem u Bukovicu su vraćeni još neki drugovi (N. Popović, I. Macura, O. Egić). Početkom listopada iste godine u ime OK M. Žuvić formira Povjereništvo KPH za kotar Benkovac: J. Jokić, G. Ćoso i S. Zečević - sekretar. Poseban mu je zadatak bio formiranje partijskih i skojevskih organizacija. D. Gizdić navodi u svojim sjećanjima da je to učinjeno oko sredine prosinca. Podatak koji navodi M. Žuvić čini nam se vjerojatnijim jer je on i formirao to tijelo, no bez obzira na nesuglasice oko datum a formiranja neospomo je da je Povjereništvo formirano u 1942. godini i da se nalazilo oko Jagodnje, a to znači bliže Benkovcu. Na konstituirajućem sastanku izneseni su sljedeći podaci: u općini Benkovac ima 16 članova KP i dvije kandidatske grupe s 9 članova, općina Kistanje 8 članova, općina Stankovci 1 kandidatsku grupu. Za općine Smiljčić, Novigrad i Obrovac nisu navedeni podaci. Početkom 1943. godine postaje sve očiglednije da se ne može uspješno mkovoditi ustankom u sjevemoj Dalmaciji iz jednog centra pa je u dogovom s Pokrajinskim komitetom izvršena reorganizacija Sjevemodalmatinskog okmžja kojim od tada mkovode dva okmžna komiteta: OK Šibenik i OK Zadar. Zadarskom okmgu pripali su kotari Biograd, Preko i Benkovac. Benkovački kotar obuhvaćao je općine Benkovac, Novigrad, Smilčić i Obrovac. Općina Stankovci priključena je kotam Vodice, a KK Kistanje pokrivao je općine Kistanje, Skradin i Đevrske. Reorganizacija je formalno provedena sredinom ožujka 1943.
21 - BENKOVACKI KRAJ . . . ZBORNIK 1

321

O političkim prilikama u zimu te godine saznajemo iz pisma jednog od članov OK Zadar koji je boravio na terenu Bukovice. U pismu govori se o stvaranju bataljona »Boško Jokić« koji će se priključiti Drugoj brigadi. Čitav politički aparat pri Štabu bio je angažiran oko mobilizacije koja je najbolje rezultate dala u Bilišanima i Muškovcima. Medutim pri tome se naišlo na slabu pomoć iz organizacija. Dalje se u pismu predlaže da treba iskoristiti povoljnu situaciju pošto je općina Obrovac pod našom kontrolom. Postoji mogućnost da bandisti predu na našu stranu. Da bi se prilika iskoristila predlaže se da se većina iz kotarskog rukovodstva prebaci na tu općinu i da dođe netko iz OK tko bi radio po organizacionom pitanju. Glavna je poteškoća u propagandnom radu. Sredinom travnja 1943. organizaciono stanje u kotaru je sljedeće: postoji Kotarsko povjereništvo od dva člana, kotar imade 8 članova i 6 kandidata KP. Ako ovaj podatak usporedimo s brojem članova koncem 1942. vidljivo je da je broj nešto smanjen zbog odlaska nekih drugova u vojne jedinice. Oko 15. svibnja slijedi novi izvještaj gdje se govori o malom broju partijaca u kotaru i o njihovoj manjkavoj idejnoj izgradnji. Inače je političko raspoloženje dobro, naročito kod omladine. Zato KK ponovo traži da OK Zadar uputi nekog od iskusnijih članova za organizacioni rad. Upoznavši detaljnije situaciju na ovom terenu OK Zadar informira 19. svibnja OK Šibenik. U pismu se zapaža da relativno povoljne prilike nisu dovoljno iskorištene za organizacioni rad jer se KK nije sastao mjesec i po dana. Slaba je medusobna povezanost medu članovima. Postoji pogrešna praksa da se ljude veže uz pojedince a ne uz pokret i Partiju, što stvara netrpeljivost. Nemaju ni dovoljno uvida ni u rad SKOJ-a. Zato se u zaključcima predlažu sljedeći zadaci: 1. Jedinstvo u radu i redovno održavanje sastanaka, kolektivno učenje, rad s kandidatima i simpatizerima, jednom riječju, učvršćenje i proširenje partijske organizacije. 2. Formirati konspirativnu grupu koja će vršiti akcije na špijune i pljačkaše. 3. Podići organizacije AFŽ i USAOJ-a. 4. O ovome obavijestiti OK Šibenik i tražiti i od njega pomoć. U svom izvještaju OK Šibenik smatra ova zapažanja vrlo korisnim ali smatra da je prvi preduvjet za oživljavanje Bukovice likvidiranje bande uz istovremeni politički rad. Partijske organizacije treba obnoviti mlađim drugovima uz pomoć viših foruma. Za vojnički dio zadatka trebao bi se pobrinuti Štab Sjevemodalmatinskih odreda. PK inzistirao je na hitnom formiranju kotarskog i općinskih komiteta jer su za sada organizacije dosta labave. Koncem svibnja 1943. organizaciono stanje ostaje skoro nepromijenjeno (Kotarsko povjereništvo 11 članova, KP-10 kandidata). Još se navodi da postoje općinska rukovodstva SKOJ-a u općinama Benkovac i Obrovac a članova da imade 77 i 15 seoskih aktiva. Tražeći dublje uzroke ovakvom stanju treba uvažiti objektivne okolnosti da je glavni razlog za loše političko stanje odsustvo vojske s ovog terena i na vršenje akcija što je omogućilo neprijatelju da terorom zaplaši mase. S dm ge strane, Sjevemodalmatinski odred nije uspješno spriječio četničku ofanzivu a potom je uključen u kombinirane jedinice južne Like, sjeveme Dalmacije i Tromeđe. Nad njim se uspostavlja vojnička nadležnost Štaba kninskog sektora koji je direktno podreden GŠ Hrvatske. Zato je PK pisao GŠ da poduzme mjere da se stanje ovdje popravi. OK Šibenik smatra sa svoje strane da je jedini lijek da se krene nabolje »vojska, vojska i vojska odnosno akcije, akcije i akcije«. Nakon žetvene kampanje, dakle sredinom ljeta, situacija se donekle izmijenila. Tada postoji kotarsko i 3 općinska povjereništva: Benkovac, Obrovac i Novigrad. Benkovačka općina ima 2 ćelije, jednu od 6, a drugu od 2 člana, a povjereništvo u Novigradu 1 člana. Kandidata u općini Benkovac ima 14, Obrovcu 6, a u općini Novigrad 3. Za SKOJ navedeni su sljedeći podaci: u Benkovcu postoji općinsko rukovodstvo od 3 člana, djeluje 7 aktiva sa 35 aktivista i 3 skojevke, u Smilčiću djeluje rukovodstvo od 3 člana, 2 aktiva i 7 aktivista, u Novigradu povjereništvo od 2 člana i 6 aktivista i u Ob322

rovcu (naravno, misli se na općine) 31 aktivist, 6 aktiva i rukovodstvo od 3 člana. U periodu od pada fašizma do kapitulacije Italije uspješno je vršena mobilizacija u benkovačkom kotaru. Tako, npr., sekretar Povjereništva Gubec piše da je do 5. VIII. mobilizirano u kotaru 243 nova borca. Kotarski komitet formiran je 18. IX. 1943. Na dan formiranja organizacija KP u kotaru imala je Kotarski komitet od 4 člana, jedinica G. Jagodnje 5 članova, ćelija u Obrovcu 5 članova, 18 kandidata bilo je u općini Benkovac, 12 u obrovačkoj općini, 2 u općini Smiljčić i 1 u općini Novigrad. Na istom sastanku zaključeno je da se najmanje 50% kandidata primi u Partiju te da se pronadu novi kandidati. Do konca godine političke prilike još su bile teške zbog pojačane propagande četnika i ustaša i općeg terora, a osobito njemačkih trupova. Početkom 1944. situacija se počinje polako mijenjati jer je postajalo očito da slabi njemačka vojna snaga i da saveznici aktivno pomažu našu NOV što je raskrinkalo laži četnika da se Englezi bore protiv partizana. Velikog utjecaja na pozitivno raspoloženje naroda imale su i odluke II. zasjedanja AVNOJ-a. Od proljeća 1944. prilike se već uvelike mijenjaju a politička polarizacija masa ulazi u završnu fazu. Značajno je suzbijen utjecaj ustaša i četnika a pozivi za mobilizaciju nailaze na povoljan odjek. U to doba formiran je Ceranjsko-pristeški bataljon. U lipnju se izvještajem iz Bukovice javlja Milka Lasić s konstatacijom da je »Bukovica u zadnje vrijeme zaista krenula naprijed«. U danima konačnog oslobođenja Dalmacije partijska organzacija benkovačkog kotara brojila je 115 članova obuhvaćenih u 4 općinska komiteta i 4 ćelije u vojnopozadinskim ustanovama i 45 kandidata. Po socijalnoj strukturi najviše je bilo seljaka - 94, zatim 19 radnika, 1 obrtnik i 1 intelektualac. Nacionalna pripadnost: Srba 76, Hrvata 39. 11 članova bile su žene. Do oslobođenja zemlje i završetka rata ova je brojka polagano rasla, ali se nisu bitnije mijenjale strukture članstva. Summary THE C R O A T IA N C O M M U N IS T P A R T Y IN THE D IST R IC T O F B E N K O V A C , 1941-1945 In the form o f preliminary investigations the author discusses the organization and development o f party cells in the District ofBenkovac during the War ofN ational Liberation.

>

:
.

-

GOJKO JAKOVČEV

A P R IL S K I RAT 1941. G O D IN E U R A V N IM K O T A R IM A

Sažetak Kraljevina Jugoslavija izgubila je rat koji je vodila njena vojska aprila 1941. godine. Jadranska divizija imala je zadatak da sa terena Ravnih kotara napadne Zadar, tada u sastavu Kraljevine Italije, radi njegovog oslobodenja. Utvrdeni Zadarpredstavljao j e prepreku na koju nisu mogli napadati vojnici Jadranske divizije, jer za dejstvo na utvrdeni rejon nisu bili obučeni. Zadržavanjem divizije u rejonu Benkovca i brzo nadiranje talijanskih snaga s kopnenog zapadnog fronta u Sloveniji i Istri: Tarvizio - Postojna - Rijeka prema liniji Split - Jajce uticaloje na komandovanje divizije tako da je ono više gledalo unazad, kuda se povlačiti, nego unaprijed, kuda napadati. K ad j e 10. aprila 1941. godine u Zagrebu proglašena tzv. N D H proces demoralizacije i raspadanja jedinica Jugoslavenske vojske u Hrvatskoj i drugim krajevima zemlje, b io je tim aktom jo š jače naglašen. Čitave jedinice vojske bile su zarobljavane. Jadranska divizija otpočela je povlačenje sa svojih položaja pred Zadrom, p o naređenju, noću 11/12. aprila 1941. godine. Podatak govori da su vojnici ove divizije bili spremni da izvrše naredenje za napad na Zadar, da se bore, bez obzira na proglašenje N D H ipočetak raspadanja Jugoslavenske vojske. Grupacija od oko 4.000 vojnika, te »Jadranski odred« od oko 200 m om a ra i toliko slušalaca Škole rezervnih pješadijskih oficira iz Maribora i koja stotina gradana, povlačila se do rejona Bosansko Grahovo - Drvar, gdje su stvoreni objektivni uslovi za dalje vodenje rata partizanskim načinom. Nažalost, nije postojao i subjektivni faktor koji bi takvu mogućnost i realizirao. Jadranska divizija sastavljena o d ljudi sjevem e Dalmacije je posljednja jedinica Jugoslavenske vojske koja je prestala postojati u aprilskom ratu 1941. godine. Hrvati i Srbi ovog kraja Jugoslavije izrazili su punu spremnost da brane svoju zemlju. Nažalost, nesposobnost i izdaja u vrhu države, osnovni je uzrok što j e rat uopće, pa tako i u sjevem oj Dalmaciji, izgubljen aprila 1941. godine. No, i iz izgubljenog rata mogu se izvuči odredene poruke i zaključci, kako se treba ponašati kad je u pitanju rodena zemlja i njena sudbina.

325

Stvaranjem banovine Hrvatske na jesen 1939. godine kraljevina Jugoslavija nije kao država učvršćena, nego je i dalje produžen od ranije započet proces njenog slabljenja. Konsolidaciji prilika u Banovini Hrvatskoj smetaju frankovci, koji razaraju i Hrvatsku i Jugoslaviju. Stanju u banovini Hrvatskoj suprotstavljaju se komunisti, Srbi koji sve više dolaze u položaj građana drugog reda, te Hrvati jugoslavenske orijentacije, koji su također stavljeni pod udar zakona Banovine i izloženi progonima velikohrvatskih šovinista, koji uzimaju sve jačeg maha. Vladajuća stranka u banovini Hrvatskoj - Hrvatska seljačka stranka (HSS) - nastoji prevladati teškoće u kojima se našla Banovina. Njeno desno krilo, sastavljeno od proustaških elemenata ističe svoje mnogo radikalnije zahtjeve. Oni, i HSS i banovinu Hrvatsku orijentiraju na stvaranje tzv. Nezavisne Države Hrvatske (NDH), koja bi egzistirala pod protektoratom nacističke Njemačke i fašističke Italije. Maček se, kao »vođa« Hrvatskog seljačkog pokreta koleba. S obzirom na svoje klasno porijeklo srednjeg građanskog sloja on i ne može drukčije. Zato se suprotstavlja onim snagama koje su za rušenje Jugoslavije, čiji je on potpredsjednik vlade, ali se suprotstavlja i čvrstim stavovima onih snaga, koje su za obranu-zemlje. - Stav Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), o obrani Jugoslavije, kao progresivne historijske pojave, mase pod utjecajem desnih struja u HSS-u nisu mogle shvatiti. Tako je bilo i sa liberalnim snagama u HSS-u, a u Centralnom komitetu Komunističke partije Hrvatske 6CK KPH) došlo je do sabotiranja politike KPJ o obrani zemlje. Zbog toga je CK KPJ 1939. godine smijenio CK KPH i postavio novi. Ne začuđuju, zbog svega navedenog, pojave sabotiranja obrane zemlje i u redovima Jugoslavenske vojske (JV), čak i od strane »lijevih« snaga, koj.e s«-se oslanjale na komuniste, širom zemlje, pa i u sjevernoj Dalmaciji. Sve to koincidiralo je sa svijesno vođenom sabotažom od strane frajikovaca i ustaša u Hrvatskoj, pa tako i u sjevernoj Dalmaciji. »Srpski narod i većina hrvatskog naroda sjeverne Dalmacije bili su za odbranu zemlje. A od političkih struktura društva moglo se sa sigurnošću računati na komuniste, ljude jugoslavenske orijentacije, naročito članove »Sokola« i iz razloga što je »Sokol« kao i organizacija KPJ u sjevernoj Dalmaciji, bili zakonom zabranjeni. KPJ ranije, a Sokol odredbom Banske vlasti banovine Hrvatske od decembra 1940. godine«. Frankovci, klerikalci, križari, Hrvatska seljačka i gradanska zaštita, te zakamuflirani ustaše, bili su protiv obrane zemlje u bilo kom vidu. Oni su bili za slom Jugoslavije, kao države i kao zajednice naroda. Snage spremne da brane zemlju bile su u sjevernoj Dalmaciji jače brojem i kvalitetom, ali heterogene da bi se mogle uspješno suprotstaviti i obračunati s reakcionarnom manjinom i učiniti u ratu, koji im je predstojao više od onoga što su učinili kao lojalni gradani u izvršenju svoje obaveze prema tako velikom i odgovornom zadatku. Mjere u vezi s obranom sjeverne Dalmacije Obranu sjeverne Dalmacije ne možemo promatrati izolirano od obrane kompletne zemlje, kraljevine Jugoslavije. Kako je naša tema vezana za sjevernu Dalmaciju i Benkovac, kao njen geografski centar, to ćemo akcenat dati ovom kraju Jugoslavije. Kao što se zna kraljevina Jugoslavije bila je u vojnom pogledu podijeljena na pet armijskih oblasti i posebnu Primorsku armijsku oblast (PAO) s komandama tvrđava Boke Kotorske i Šibenika. Ove armijske oblasti imale su 16 divizijskih oblasti. PAO je imala svoju Jadransku divizijsku oblast, čiji je štab u početku bio u Splitu, a kasnije u Kninu. Teren sjeverne Dalmacije pokrivala je ova divizijska oblast i njena Jadranska divizija. U zaoštrenim međudržavnim odnosima s Italijom, koja nije skrivala svoje imperijalističke prohtjeve prema Jugoslaviji, Generalštab JV je još 1934. godine usvojio no»

326

vu ratnu formaciju i izradio uput za njeno izvođenje. Orijentirana je bila na modernizaciju vojske, a do čega nije došlo, jer je teška ekonomska kriza 30-tih godina ostavila takve tragove, da se za vojni budžet nije moglo pronaći sredstava, jer su potrebe prevazilazile ekonomske i druge mogućnosti zemlje.' Tako je npr. po jednom projektu trebalo za modernizaciju JV čak i 175 milijardi dinara. Takvo funancijsko naprezanje zemlja nije mogla podnijeti.! Jugoslavenska vojska bila je formirana po načelima, koja su vladala pred prvi svjetski rat. Nije bila najbolje materijalno opremljena. Naoružanje i oprema nisu bili potpuno suvremeni, a nije ih ni bilo u dovoljnim količinama. Nabavke oružja i materijala otpočele su kasno, pa je JV ušla urat 1941. s naoružanjem koje nije odgovaralo duhu vremena i s doktrinom koja je bila usko vezana za njeno naoružanje i njegove mogućnosti. Sve to je umanjivalo borbenu sposobnost oružanih snaga, pa ipak je Generaštab JV i pored toga za Jugoslavensku vojsku usvojio ofanzivnu doktrinu manevra, koja se zasnivala na iskustvima i borbenim sredstvima iz balkanskih i prvog svjetskog rata.3 Postoje podaci da je i pred takvom vojskom strepila službena Italija! Zbog toga je, pored reorganizacije svoje vojske, na koju je utrošila velika sredstva, otpočela i utvrđivanjem svoje granice prema Jugoslaviji. Bojeći se prepada JV na Zadar Italija je prvo otpočela njegovim utvrđivanjem 1928. godine.4 Isto je završeno 1930. godine.s Izrađen je veliki broj baterija raznog kalibra, bunkeri za mitraljeze, zakloni za trupe i municiju, mnogo redova žičanih prepreka u betonu i veliki broj osmatračnica. Cilj je bio zatvoriti sve pravce nastupanja prema gradu s jugoslavenske strane. Svake godine u julu i avgustu vršene su vježbe u graničnom pojasu prema Jugoslaviji, a djelovala je i jaka obavještajna služba. »Rad na našoj strani u to vrijeme svodio se samo na prikupIjanju izvještaja o italijanskom utvrđivanju Zadra i fronta prema nam a\ Zadar je, u stvari, bio »pretvoren u pravi krtičnjak, izbušen rovovima i tunelima, načičkan bunkerima i artiljerijskim vatrenim položajima, na kojima je raspoređeno na stotinu topova i minobacača, da bi Zadar zaštitili u slučaju rata, a i zato da im u datom slučaju posluži kao polazna baza za vojni pohod niz Dalmaciju. Prva finija obrane Zadra protezala se samom državnom granicom i sastojala se od prepreka od tri reda bodljikave žice, koja se mogla braniti vatrom mitraljeza i topova iz utvrđenja s druge linije obrane... Na graničnim prijelazima: Bibinje, Dračevac, Babin Dub, Crno, Murvica, Briševo, Bokanjac i Diklo bila su izgrađena skloništa i zakloni za obranu... Druga linija, koja je ujedno bila i glavni pojas obrane, organizirana je na 5-7 km od centra grada, obuhvatajući dominantne kote i visove, a sela koja je zahvatala, bila su organizirana i uredena u otporne tačke. Ta linija išla je na istoku od morske obale kod Bibinja prema selu Curkovići, Dračevcu, Pločama (k. 75), Crnom (k.83), Musapstanu (k.74), k.93 i k.94, Bokanjcu, Bilim brigom, Dražanicom do morske obale ispod Dikla. Na ovoj liniji, a na udaljenosti od 70 do 100 metara izrađeni su armirano-beton-

' Tako je npr. 1936. izražen novi projekt za modernizaciju ratnog vazduhoplovstva. Potrebe su iznosile 18 milijardi dinara! A 1937. vojna uprava je tražila vanredni kredit od 75 milijardi dinara kao neophodnu potrebu za moderno naoružanje i vođenje rata samo za jednu godinu. »Iz ovog kredita imalo je da se nabavi 1.000 aviona, materijal za dve tenkovske divizije, nova motorizovana artiljerijska oruđa... Odobreno je svega 8 miljardi do početka rata, ali se ni ova suma nije mogla utrošiti«. - Milan Zelenika, O obostranim ratnim i početnim operaciskim planovima u ratu Jugoslavije aprila 1941, Vojno delo, broj 5/1950, 96. 2 Arhiv Vojno-istorijskog instituta JNA, 23/1-8 k. 4. Dalje: AVII. J Drugi svetski rat, Beograd, 1957, 49, 66 i 74. 4 AVIl, 23/1-12 k. 4. 5 AVII, 23/1-20 k. 4. 6 AVII, 23/1-21 k. 4.

327

ski teški i srednji bunkeri, koji su bili prilagođeni konfiguraciji zemljišta, dobro maskirani... bili su naoružani sa 2 do 3 topa i s nekoliko mitraljeza. Međuprostor se dopunjavao i zatvarao najraznovrsnijim preprekama... Treća linija obrane Zadra, organizirana na periferiji grada, protezala se i obuhvatala je: Groblje, Kazarosu, Pudaricu, Viguricu te Puntamiku. Ova linija obrane sastojala se od grupnih točaka, obuhvatajući i poneku kuću uređenu za obranu... Četvrta linija uređena za obranu protelaza se od Abanasa, Sv. Ivana, Blatuša i dalje prema moru na sjeverozapadnoj strani grada. Ova linija obrane sastojala se od dobro utvrđenih kuća. Prostori medu linijama bili su također načičkani mitraljeskim i minobacačkim gnijezdima, kao i drugim preprekama. Na ulazima u sam grad bile su izradene razne rampe, mali bunkeri, skloništa i barikade, koje su trebale onemogućiti brži prodor napadača. Unutrašnjost, grada, parkovi i ulice bili su također organizirani i uređeni za obranu, dok su mnoge zgrade, (prozori i vrata bili obloženi vrećema s pijeskom i drugim materijalom. U njima i u zidovima bile su izrađene puškarnice. Mnoga suvišna vrata i prozori bili su zatvoreni ciglama... Cijeli teritorij Zadra bio je podijeljen na dva fronta: suvozemni prema kopnu i primorski prema moru... Talijani su imali na pogodnim visovima i kotama vrlo razvijeni sistem osmatračnica, a s kojih su uvijek mogli uspješno osmatrati preko granice na naš teritorij«.7 Sa jugoslavenske strane otpočelo je još 1920. studiranje i procjenivanje graničnih frontova u strategijskom i taktičkom pogledu. Na tom su radile posebne komisije Glavnog generalštaba JV. Najprije je otpočelo utvrđivanje prema Italiji, jer je odatle zemlji prijetila i najveća opasnost od agresije. U svim planovima Jugoslavenske vojske bez obzira na njihov defenzivni karakter predviđao se protivnapad vlastitih snaga prema Italiji!* Radovi na utvrđivanju našeg graničnog fronta prema Italiji otpočeli su 1934. godine. Tako je za pravac Zadar - Šibenik bila određena posebna Taktičko-projektirajuća komisija naređenjem ministra vojske i momarice Str. pov. Đ. br. 1599 od 25. maja 1936. godine. Ona je produžila rad prethodne komisije iz 1935. godine, koja je iznijela potrebne podatke o organizaciji jugoistočnog i sjevemozapadnog fronta prema Zadru. Pored glavne, komisija je odredila pomoćne i prihvatne linije snaga, koje bi branile Šibenik od napada iz pravca Zadra.’ Do 1938. postignuti su sasvim dobri rezultati u utvrđivanju granice prema Italiji. U martu 1938. nacistička Njemačka je prisajedinila sebi Austriju. Trebalo je sada utvrđivati i taj front. I tako, mjerom zaokmživanja Jugoslavije, preko Mađarske, Rumunjske i Bugarske narastale su potrebe za utvrđivanjem duge granice kraljevine Jugoslavije. Zemlja nije bila u stanju obezbijediti sredstva za sve te, jako obimne i jako skupe radove. Zato je Jugoslaviju aprilski rat 1941. godine zatekao u radovima, koji su bili više improvizacija, nego dovršeni sistem, na koga se moglo osloniti u obrani zemlje. Utvrđeni granični front, takav kakav je bio, trebale su u određenom trenutku zaposjesti posebne jedinice JV u cilju obrane granice i same države. Radilo se o tzv. kordonskom rasporedu zaposjedanja granice, koji je bio jako plitak i prema tome mnogo osjetljiv, jer se moga