You are on page 1of 405

BENKOVAKI KRAJ KROZ VJEKOVE Zbornik 1

Izdava RO Narodni list OOUR Novinsko-izdavaka djelatnost Zadar Za izdavaa Prof. Dane Vuenovi Glavni urednik Prof. dr. Julijan Medini Odgovom i urednik Mr. Marko Atlagi Urednitvo Prof. dr. Julijan Medini, prof. dr. Ivo Petricioli i mr. Milenko Peki Redakcijski odbor Marko Atlagi, predsjednik, Marko Ivanievi, Sava Jovanovi, Julijan Medini, Milo Miljevi, Stipe Mori, Stijepo Obad, Ivo Petricioli, Milan Prtain, Milenko Peki, Duan Starevi, Duan Zeevi, Srboljub Zorica Recenzenti Dr. ivko Bjelanovi Dr. Gojko Jakovev Mr. Damir Maga Dr. Josip Lisac General Vlado Marii Prof. dr. Julijan Medini Prof. dr. Stijepo Obad Mr. Milenko Peki Prof. dr. Ivo Petricioli

YU ISBN 86-7377-010-6

BENKOVAKI KRAJ KROZ VJEKOVE


ZBORNIK 1

Benkovac, 1987.

Umjesto predgovora

Prirodne osobine, stanovnitvo i prolost Benkovakog kraja nisu bili dovoljno obradeni, a i ono to je uinjeno uglavnom je pisano s nenaunih i, katkada, tendencioznih pozicija. To su bili osnovni motivi inicijative koju je pokrenula Opinska konferencija Socijalistikog saveza radnog naroda SR Hrvatske Benkovac da se organizira nauni skup o prolosti Benkovakog kraja. Ta inicijativa je naila na svestranu podrku Skuptine opine Benkovac i svih drutveno-politikih i privrednih subjekata komune, a u njeno ostvarenje se kao suorganizator ukljuio i Filozofsi fakultet iz Zadra ime su osigurani uvjeti za podrku Republike smaoupravne interesne zajednice za znanost Hrvatske (S IZ VII). Tenja je bila da se o prirodi, reljefu i njegovim vrijednostima te o prolosti Benkovakog kraja i njegovoj kultum oj batini progovori sa suvremenih znanstvenih pozicija i da u tom poslu sudjeluju strunjaci i znanstveni radnici iz cijele SFRJ. Odaziv je bio velik tako da su u radu Skupa uzeli uee strunjaci i znanstveni radnici s podruja prirodnih i humanistikih znanosti, akademici i sudionici NOB-a iz Beograda, Zagreba, Sarajeva, Novog Sada, Zadra, ibenika, Splita, Kotora i samog Benkovca. Skup je odran u Benkovcu od 22. do 24. travnja 1983. godine u ast 40. godinjice IIzasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOH-a. Kao popratne manifestacije skupa predstavIjeno je drugo izdanje knjige Rade Petrovia Nacionalno pitanje u Dalmaciji u X IX st. i otvorena izloba Benkovaci Benkovani na starim fotografijama. Od odravanja Skupa do objavljivanja tekstova referata prole su etiri godine. Tako obiman materijal nije bilo mogue u datim okolnostima brzo prikupiti, obraditi i pripremiti za tampu te tiskati. Razlozi su prvenstveno bili materijalne i organizacijske naravi, ali naalost medu njima bilo je i onih sasvim subjektivnog karaktera. Zbog toga Urednitvo nije moglo dosljedno sistematizirati sveukupni materijal koji je zbog obima morao biti podijeljen u dva Zbomika. U ovom Z bom iku oznaenom brojem 1, objavljeni su radovi koji su ranije pristigli a njihov je redoslijed sistematiziran koliko j e to bilo mogue. Objavljivanje grade iproblematike Benkovakog kraja u ovom Z bom iku, i onom koji slijedi, uvjereni smo, potaknut e intenzivnije bavljenje ovim krajem sa stanovita raznih nauka i na taj nain pridonijeti njegovom sveukupnom napretku u okviru ire socijalistike zajednice.

Urednitvo

ANTE IVANOVI BOKO KOROLIJA PAVAO MAMUI

G E O L O G IJA IR E G P O D R U JA B E N K O V C A

Saetak Izraena je geoloka karta ireg podruja Benkovca s opisom svih razvijenih naslaga i prikazom strukturnog sklopa ove regije. Najstarije otkrivene naslage predstavljene su preteno vapnencima turona i senona, na koje transgrediraju kozinski i foraminiferski vapnenci paleocena. Diskordantno na ove, taloe se klastini sedimenti sastavljeni od lapora, laporovitih vapnenaca, kalkarenita, pjeenjaka i konglomerata, u intenzivnoj bonoj i vertikalnoj izmjeni (Prominske naslage). Stariji, tangencijalni pokreti, tvore plikativne strukturne forme dinarskog smjera pruanja (kreda i foraminiferski vapnenci), dok se u klastinim naslagama (Prominske naslage), zapaaju samo elementi radijalne tektonike.

Uvod Naziv Geologija se prvi puta susree u djelu Philibiblon od R. de Burya, koje je objavljeno u Kfllnu 1473. godine. Taj se naziv odrao do danas, kao i definicija, da je to znanost o zemlji, odnosno, znanost o sastavu i strukturi zemljine kore od njenih prapoetaka do dananjih dana, kako se to danas uopeno definira. Praktina strana ove grane prirodne znanosti je vrlo brzo uoena, prvo u rudarstvu, a zatim u graevinarstvu i ostalim privrednim djelatnostima. Danas se ekonomski potencijali jedne zemlje ne mogu ni zamisliti bez pomoi geologije. U ovom e referatu biti prikazane geoloke karakteristike benkovakog kraja s neto irom okolicom. Uvodni dio, povijest geolokih istraivanja i stariji dio paleogena, napisao je prof. Ante Ivanovi, kredne naslage Pavao Mamui, a Prominske naslage i struktume odnose, Boko Korolija.

Povijest geolokih istraivanja Razvoj nauke i privrede nekog kraja direktno je vezan za politiko-administrativne okolnosti. Prvi i drugi svjetski rat su prijelomni momenti, koji su donijeli korjenite promjene politiko-administrativnih prilika, koje je i benkovaki kraj doivio u novijoj povijesti.
7

Poeci egzaktne geologije seu u poetak XVIII stoljea. Be, kao jedan od tadanjih evropskih centara geologije, proiruje primjenu geologije i na nae krajeve, ali tek u drugoj polovici XVIII stoljea. Najstarije podatke o geolokoj grai ovog podruja nalazimo u radu G. Stachea (1863). Ti su podaci bili geoloka osnova za list X Pregledne geoloke karte Austrougarske Monarhije od F. Hauera (1867-1871). U tumau te karte, F. Hauer prikazuje jednostavnu stratigrafsku podjelu, pa izdvaja samo kredu i eocen. Slino ini i G. Stache (1889). Prva detaljnija geoloka istraivanja benkovakog podruja je izvrio R. Schubert (1903, 1904, 1905, 1908 i 1909). Istovremeno, a na temelju ovih radova, izraene su pregledne geoloke karte mjerila 1:75000 i tumai tih karata. To su listovi Novigrad Benkovac i Zaravechia und Stretto. Na ovim je kartama detaljnije obraena gornja kreda, stariji paleogen je podijeljen u vie stratigrafskih jedinica, a Promina naslage su samo litoloki razradene. Ove su karte posluile kao osnova svim kasnijim prouavanjima geologije ovog kraja. U razdoblju izmedu dva rata, geoloka se aktivnost u ovom podruju svodi na pojedinane radove O. Kuhna (1946) i W. Quitzowa (1941), koji prouavaju naslage paleoeena. Ovom razdoblju pripada i Geoloka karta Jugoslavije, mjerila 1:1000000 od V. Petkovia (1930). Nakon drugog svjetskog rata, geoloka su istraivanja bila vrlo intenzivna. Izvreni su opseni radovi inenjersko-geolokog i hidrogeolokog smjera, istraeni su rudni potencijali, izraene su geoloke karte u okviru potencijalno naftnih terena, kao i karte drugih namjena. Znatan dio ovih podataka pohranjen je kao fondovski materijal. Posljednjih se godina vie autora bavilo prouavanjem strukturne grae Dinarida kao: J. Aubouin (1960), B. iri (1960), A. Grubi (1959), L. Kober (1952), K. Petkovi (1958), B. Sikoek (1958), B. Sikoek i W. Medwenitsch (1965), M. Oluji, M. Haek i M. Hanich (1971) i D. iki (1964). Svi su ovi radovi bili vrlo dobra osnova za izradu Osnovne geoloke karte SFRJ, mjerila 1:100000, koja predstavlja sintezu svih postojeih saznanja i iskustava dobivenih primjenom novih metoda rada u geologiji. Geologija benkovakog kraja je prikazana na listovima Obrovac (A. Ivanovi, K. Saka, S. Markovi i dr., 1973), ibenik (P. Mamui, 1971), Biograd (P. Mamui i D. Nedela Devide, 1968) i Zadar (. Majcen, B. Korolija i B. Soka, 1970).

Stratigrafija Podruje Bukovice i Ravnih kotara izgraeno je od karbonatnih i klasinih sedimenata. Karbonati se sastoje od vapnenaca, manjim dijelom od dolomita. Klastiti su predstavljeni laporima, vapnencima, konglomeratima i breama. Odlikuju se vrlo jakom vertikalnom i lateralnom promjenom facijesa. Zajednika odlika svih ovdje razvijenih sedimenata je njihov postanak. Jedni i drugi su nastali u moru, ali u vrlo razliitim paleogeografskim uvjetima. Karbonati su se taloili u mimom, plitkom i toplom moru daleko od utjecaja kopna. Klastiti su produkt vrlo nemirne sredine taloenja, uz snaan utjecaj kopnenog materijala. Stariji, karbonatni razvoj pripada uglavnom krednoj formaciji, a mlai, klastini, paleogenu. Gornja kreda Najstarija geoloka formacija na povrini prikazanoj na ovoj geolokoj karti, pripada gornjoj kredi. Ona se sastoji od vapnenaca s neto dolomita u niim i preteno od vapnenaca u viim dijelovima.
8

Dobro uslojeni do ploasti vapnenci - Turon Ovi su vapnenci rasprostranjeni na potezu Mala ista - Stankovci - kabrnje i od Radainovaca prema Vrani. Smjeteni su u jezgrama antiklinala, tvorei u pravilu, morfoloka uzvienja. Sastoje se poglavito od svjetlosmeih, dobro uslojenih do ploastih vapnenaca. Debljina slojeva varira u prosjeku od 20-50 cm, a u ploastim vapnencima od 5-20 cm. Sadre nepravilne uloke dolomita i dolomitinih vapnenaca u niem dijelu turona, ili se s njima izmjenjuju. Dolomiti su nastali preobrazbom od vapnenaca, pa su prisutni i svi mogui prelazi na relaciji vapnenac - dolomit. Mirno, plitko i toplo more dobre prozranosti, pogodovalo je bujnom razvoju koljkaa i mikroorganizama. Meu koljkaima dominiraju rudisti, dok se otrige i puevi susreu samo u niim dijelovima turona. Od pueva se javljaju pripadnici roda Nerinea, a od otriga predstavnici roda Chondrodonta s vrstama Chondrodonta joannae Choffat i Ch. joannae angusta Schubert. Medu brojnim primjercima rudista, utvrdena je samo vrsta Radiolites praesauvagesi Toucas u niim, te vrste R. lusitanicus (Bayle), R. trigeri Coquand i Hippurites (Orbignya) requieni Matheron u viim dijelovima turona. Od mikrofosila su prisutne foraminifere uz neto algi, uglavnom ireg stratigrafskog raspona. Determinirane vrste rudista dokazuju, da najnie otkrivene naslage ovog podruja pripadaju turonskom katu gornje krede, ija debljina iznosi 450-500 m. Rudistni vapnenci - Senon U podrujima rasprostranjenja turonskih naslaga, razvijeni su deblje uslojeni vapnenci senona, koji se na njih kontinuirano nastavljaju. Uloci dolomita su u njima dosta rijetki, a debljina slojeva se kree od 40-70 cm u prosjeku. Fosili su u qvim vapnencima bogatiji primjercima, rodovima i vrstama. Najuestaliji su rudistni roiovi Vaccinites i Radiolites, a brojni su i primjerci mikroorganizama iz skupine foramlniffra. Najznaajnije rudistne vrste su: Radiolites sauvagesi (D'hombres - Firmas), R. douvillei gracilis Pol ak, Hippurites (Orbignya) socialis Douville, H (O) canaliculatus Rolland du Roquan u niim, te Hippurites (Vaccinites) gosaviensis Douville, h (v) sulcatus Defrance, h (V) atheniensis Ktenas, h (O) lapeirousei Goldfuss, h (O) castroi Vidal i dr., u viim dijelovima senona. Od mikrofosila su vrlo este foraminifere, meu kojima su znaajnije vrste Accordiella conica Farinacci i Keramosphaerina tergestina (Stache). Uz rod Miscellanea, javljaju se i drugi rodovi i vrste ireg stratigrafskog raspona. Svi navedeni fosili ukazuju na gotovo cjeloviti razvoj senona u ovim krajevima. Debljina senonskih naslaga kree se od 350-400 m. Nakon taloenja ovih vapnenaca dolo je do izdizanja i okopnjavanja, izazvanog laramijskim orogenetskim pokretima. Kroz to vrijeme su se stvarala manja ili vea leita bemitskih boksita u morfolokim udubljenjima, ovisno o trajanju kopnene faze i brzine rastrobe. Paleogen Veliki dio benkovakog podruja je izgraen od naslaga paleogena, koje su na prikazanoj karti izdvojene u tri litostratigrafske jedinice: Kozinski i foraminiferski vapnenci Glaukonotni vapnenci i klastine flike naslage Promina naslage , Kozinski vapnenci, koji diskordantno lee preko podloge, oznaavaju novi sedimentacijski ciklus, koij se oituje u prekidu kopnene faze. Poetno nastaju plitke depresije ispunjene slatkom ili brakinom vodom, gdje se taloe kozinski vapnenci.

K ozinski i foraminiferski vapnenci Naslage ove jedinice se nalaze u podruju juno od linije Smili - Benkovac Vuki, pratei kredne strukture. Poetno ih izgrauju svjetlouti i svjetlosmedi, dobro uslojeni, gusti vapnenci s brojnim slatkovodnim gastropodima iz roda Stomatopsis, ostacima oogonija haraceja i mikrofaunom. Najee su miliolide, zatim vrste foraminifera kao Lituonella libumica, L. roberti i dr. Svi su ovi oblici karakteristini za brakinu sredinu. Daljnjim sputanjem tla, itavo je podm je preplavljeno plitkim morem, u kojem nastaju foraminiferski vapnenci. Oni se kontinuirano taloe na kozinskim vapnencima. Slabije su uslojeni, gromadasti, svjetlosmei do miasti, s vrlo velikim brojem raznih foraminifera. Prvo se javljaju sitne miliolide i globigerine. Na njima slijede slojevi s kmpnijim miliolidama i sitnijim alveolinama kao: Coskinolina libumica, Dictyoconus americanus, D. indicus, Alveolina minutula, A. oblonga, A. cremae i dr., a zatim dolazi asocijacija tipina za alveolinske vapnence, u kojoj su dominantni oblici Alveolina fmmentiformis, A. levantina i A. boscii. U vrnom dijelu naslaga prisutni su i prvi numuliti predstavljeni vrstom Nummulites globulus. Za prave numulitne vapnence karakteristine su sljedee vrste: Nummulites millecaput, N. atacicus, N. perforatus. N, gizehensis i dr., uz vrste Assilina spira, Orbitolites complanatus, Discocyclina discus, D. sella i mnogi dmgi rodovi i vrste. Kozinski vapnenci pripadaju najgomjem paleocenu i najniem donjem eocenu, a formainiferski vapnenci su nastali u razdoblju od donjeg do zakljuno srednjeg eocena. Ukupna debljina kozinskih i foraminiferskih vapnenaca iznosi cca 250 m.

G laukonitni vapnenci i klastine flike naslage Nakon perioda taloenja plitkomorskih foraminiferskih vapnenaca, nastupa vrijeme nemira i gibanja zemljine kore s izrazitim sputanjem i produbljavanjem mora. U ovom nemirnom razdoblju nastaju najprije glaukonitni vapnenci, a kontinuirano na njima i klastine naslage flia. Taloenje flia je u veem dijelu Dalmacije prekinuto ponovnim izdizanjem morskog dna i okopnjavanjem. U kopnenom periodu se akumuliraju i formiraju brojna leita boksita bemitsko-hidrargilitskog sastava. Naslage ove jedinice su otkrivene uz jugozapadni m b polja od Smilia preko Benkovca i Pemia na jugoistok, a na jugozapad preko Pristega u pravcu Stankovaca. Najstariji lan ove jedinice su glaukonitni vapnenci s numulitima, jeincima, otrigama i gastropodima. Produbljavanjem mora, pojaava se iaporovita komponenta, a u daljnjoj fazi se taloe jo i laporoviti vapnenci, kalkareniti, pjeenjaci i konglomerati, koji se nepravilno izmjenjuju. Vrni dio ovih naslaga je litiloki neto ujednaeniji. Taloe se uglavnom lapori i vapnenci s rjeim ulocima pjeenjaka i konglomerata. Svim ovim naslagama je zajednika odlika razvoj sitnih foraminifera, ije su asocijacije (na temelju pojave i isezavanja) podijeljene na etiri biozone. Idui odozdo prema gore to su: Acarinina bulbrooki, Acarinina rotundimarginata, Hantkenina alabamnesis i Tmncorotaloides rohri, s dmgim prateim rodovima i vrstama. Prema navedenim fosilnim zajednicama, ove naslage pripadaju uglavnom srednjem eocenu.

Promina naslage Promina naslage oznaavaju ponovno nadiranje mora i kao cjelina predstavljaju zavrni element sedimentacijskog ciklusa paleogenskih naslaga. U veem dijelu Dal10

macije, promina naslage nastaju nakon prekida sedimentacije. Jedino na benkovakom podruju se one taloe bez prekida na naslagama flia. Dakle, jedino ovdje nije bilo u to doba formirano kopno, pa radi toga nema ni koncentracije boksitne mase bemitsko-hidrargilitskog sastava. Naslage prominskog bazena sjeverne Dalmacije prostiru se od Ravnih kotara na jugu, sve do jugoistonih padina Velebita, zatim do Novigradskog mora na sjeverozapadu preko Bukovice i planine Promina do Mosea na jugoistoku. S obzirom na svoj cjeloviti razvoj ba u ovom podruju, naslage su dobile ime po planini Promini, gdje je utvren Locus tipicus. Veina autora (to se tie odnosa prominskih naslaga prema starijim sedimentima) smatra, da su one u sjevemoj Dalmaciji transgresivne na boranim kredno-paleogenskim strukturama, to ima za posljedicu stvaranje leita boksita na pretprominskom razvedenom paleoreljefu. Medutim, u podm ju Benkovca taj je odnos bitno dmgaiji, s utvrdenim kontinuiranim taloenjem prominskih naslaga na srednjeocenskom fliu (A. Ivanovi, 1971). To je ujedno razlog to u njegovom irem podruju (Benkovac - Smili), nalazimo najpotpuniji razvoj prominskih naslaga od gornjeg dijela srednjeg eocena, do prelaza u donji oligocen. Na ostalim lokalitetima sjeverne Dalmacije, ukljuujui i planinu Prominu, nedostaje ovdje prisutni bazalni lan. Detaljni opis postanka prominskog bazena, gaolokog sastava, kao i razdiobu po starosti, prikazuje D. iki (1965), koji unutar prominskih naslaga izdvaja tri litoloke cjeline (tri litostratigrafska lana): Najstariji flioliki lan, prema spomenutom autom lei diskordantno preko srednjoeocenskih lapora, kao posljedica orogenetske faze. Ovom zakljuku suprotstavljeno je miljenje o kontinuiranom slijedu sedimentacije (A. Ivanovi, 1971), da bi se u novije vrijeme ista pojava na istom lokalitetu (opot) objanjavala kao fenomen dubokovodnog kanala, odnosno facijesa kanaliziranih sedimenata u eocenskom fliu (J. Zupani i LJ. Babi, 1982). Ovaj lan zastupan je intenzivnom izmjenom konglomerata, lapora, pjeenjaka i vapnenaca. Paleontoloki su dokumentirani brojnim foraminiferama, koje odgovaraju gomjem dijelu srednjeg eocena s kontinuiranim prelazom u sljedei litostratigrafski lan. < Sljedei lan, odnosno sredinji dio prominskih naslaga je predstavljen mjeovitim facijesom naslaga s elementima ciklike sedimentacije u kojoj prevladava brza izmjena vapnenaca, lapora i konglomerata. Obilje makrofosila, medu kojima dominiraju gastropodi, koljkai i koralji, odreuje ovoj seriji gornjoeocensku starost. Naslage su taloene u dijelu bazena paralikog tipa s prvim slojevima ugljena. Zavrni, najmlai lan prominskih naslaga zastupan je konglomeratno-laporovitim razvojem s ugljenim leitima, koji ine jedinstvenu cjelinu sjeveroistonog mba prominskog bazena. Protee se od planine Promine preko Veluia, Oklaja i Bioviina Sela sve do Karina. Unutar ove serije nalazi se ekonomski znaajan ugljenonosni horizont donjooligocenske starosti. Najvea leita kvalitetnih smedih ugljena, vezana su za podmje Siveria, Veluia, iritovaca, Kljaka i Bioviina Sela. Prema podacima koje iznosi L. Nikler (1982), eksploataciono polje Bukovica ima povrinu od cca 10 km2 s ugljenim slojevima debljine od 0.2 - 2.40 m i kalorine vrijednosti 3800 kg/cal. Rudarski radovi na eksploataciji smedih ugljena prominskih naslaga, poeli su ve u prvoj polovici XIX stoljea, a organizira na proizvodnja tee od 1873. godine. Zakljuno se moe istai, da su prominske naslage predstavljene molasnim tipom sedimenata, taloene u nemimoj marinskoj sredini, s vidnim utjecajem kopna. D. iki (1971) pretpostavlja bazen paralikog tipa, koji je vie puta prelazio iz marinskog u slatkovodni reim sedimentacije, na to upuuju slojevi ugljena u vie horizonata. Tokom razvoja bazena moe se pretposaviti njegovo ritmiko uzdizanje i postupno cikliko oslaivanje uz premicanje njegovog rubnog dijela prema sjeveroistoku, ime se
11

objanjava velika debljina ovih naslaga uz napomenu, da ukupna debljina od cca 4600 m ne predstavlja i dubinu bazena. Nakon taloenja ugljena koje je izvreno u relativno kratkom roku, itavo podruje sjeverne Dalmacije prelo je u kopnenu fazu.

Struktum i odnosi Recentni strukturni sklop podruja sjeverne Dalmacije je dosta heterogen, kako po intenzitetu poremeaja, tako i po razvijenim strukturnim oblicima, to je rezultat kompleksnih geolokih zbivanja od mlaeg mezozoika do danas. Prve znaajnije strukturne promjene izazvali su tektonski pokreti na prelazu iz krede u tercijar (laramijsko boranje). U tom periodu strukture doivljavaju maksimalnu evoluciju, pa je mezozojski sedimentacijski prostor razbijen nizom manjih kordiljera, koje prati sve ire okopnjavanje. Nakon transgresije paleocensko-eocenskih naslaga, dolazi do jakih tangencijalnih potisaka, koji vre sve jau kompresiju na labilnija podruja tercijamog sedimentacijskog prostora u sklopu pirenejske orogenetske faze. U to vrijeme ovaj tip regionalnih pokreta formira najvie tipove strukturnih deformacija - ljuske i navlake. Tada su oblikovane sve vanije strukturne jedinice, jer nakon pirinejske faze nije bilo pokreta koji su izazvali nova, jaa boranja. Kasniji tektonski pokreti prouzroili su samo radijalna rasjedanja, koja nisu bitno utjecala na formiranje recentnog struktumog sklopa. U prikazanom podmju, prema karakteru i intenzitetu strukturnih promjena, mogue je razlikovati dvije osnovne stm kturne cjeline. U jugozapadnom podruju s pretprominskim naslagama nalazimo elemente sa horizontalnim aktivnim kretanjem, dok glavno obiljeje stm ktura sjeveroistonog podmja, daje mlaa radijalna tektonika. U priobalnom dijelu terena do linije Benkovac - Smili, dobro su izraene plikativne struktum e forme dinarskog pravca pruanja (sjeverozapad-jugoistok). Dominiraju normalne bore koje se pmaju u izduenim i gotovo paralelnim nizovima s pravilnim rasporedom stratigrafskih lanova od najstarijih krednih, do najmladih paleogenskih. Najstarije dijelove tih stmktura izgraduju naslage turona, dok se u sinklinalnim dijelovima bora nalaze flike naslage eocena. Nagib slojeva je najee srednje strm, strm do prevrnut. Pored plikativnih deformacija, prisutni su i disjunktivni poremeaji, dakle poremeaji vieg stupnja, gdje su naslage razlomljene rasjedima. Najee su to normalni i vertikalni rasjedi du kojih je dolo do kretanja i smicanja blokova u prostom. Najintenzivniji stupanj tektonskih deformacija susreemo u podruju Vranskog jezera gdje su prevrnute turonsko-senonske antiklinale reversno natisnute reduciranim jugozapadnim krilima na eocenski fli. Ovakav tip tektonike potvren je i podacima duboke istrane buotine kod Posedarja (RK-2). Nasuprot ovom, prostor u sjeveroistonom dijelu karte izgraduju preteno debele, klastine Promina naslage. itavo podruje prominskog bazena, od Benkovca do egara, treba shvatiti kao sinklinorij u kojem je jugozapadno krilo znatno blae poloeno od sjeveroistonog, koje je krae, strmije i jae tektonizirano. Trase slojeva su generalno nagnute prema sjeveroistoku pod vrlo blagim kutom i tek u krajnjem sjeveroistonom graninom pojasu s krednim naslagama, zauzimaju sinklinalni poloaj s padovima prema jugozapadu. Openito se moe rei da Promina naslage imaju izgled slabo boranih naslaga. Za razliku od kredno-paleogenskih naslaga, koje su znatno poremeene, ovi sedimenti ne pokazuju znaajnijih tragova tangencijalnih kretanja i reversnih rasjedanja, ve su prisutni samo elementi radijalne tektonike, izraene u dva osnovna pravca: dinarski i okomiti na njega. Razbijeni su u manje ili vee blokove, koji su nejednoliko sputani ili dizani, pa otuda esto povijanje slojeva u formi manjih bora.
12

I
Literatura :

A U B O U I N , J. (1960): Essai sur lensemble italo-dinarique et ses rapports avec larc alpin. Bull. Soc. Geol. France, (7), 2/4, 487 - 526,3 sl., 1 tabela, Paris I R I , B . M. 61960 ) : S u r un m a g m a t i s m e j e u n e d a n s le s D i n a r i d e s E x te rnes de J o u g o s l a v i e . B u ll. S o c . g 2 e o l. F ra n c e , ( 7), 2 / 4 , 381 - 387,7 sl. , P ar is I R I , B . M. (1963): Aper?u sur le d2eveloppement g2eologique des Dinarides. (A short survey of the geology of the Yougoslav Dinarides). Assoc. Intern. Hydrogeol. Guide pour le voyage detudes, 1-16,2 karte, B e o g r a d D A N I E L L I , G (1906): Moluschi eocenici di Dalmazia. Verh. Geol. Reichsants., 12, str. 336, Wien. G R U B I , A . (1959): Razmatranja o optem tektonskim sklopu naih Dinarida. (Beobachtungen iiber den allgemeinen Aufbau der jugoslawischen Dinariden). Vesnik Zav. geol. geof. istr., (A), 17,9 - 17, Beograd H A U E R , F . (1867-1871): Geologische Obersichtskarte der Osterreichisch - Ungarischen Monarchie nach den Aufnahmen der k.k. Geologischen Reichsantalt bearbeitet von F. Ritter von Hauer. Geol. Reichsants. Verlag. Beckschen Univ. Buchhandl. Alfred Holder, Wien I V A N O V I , A, i S O K A , B. (1971): Stratigraphic position of Eocene limestone breccias of the Promina mountain in Dalmatia. Bull, Sci. Cons. Acas. Yougoslav., (A), 16/9-10, 268-269, Zagreb I V A N OV I - A ., S K A K A , K . M A R K O V I - S. i dr. (1973):Osnovna geoloka karta SFRJ-e. List Obrovac, 1:100.000, L 133-40, Inst. za geol. istr., Zagreb, (1962-1967), Savezni geol. Zavod, Beograd IVANOVI, A., SAKA, K SOKA, B. i dr. (1976): Osnovna geoloka karta SFRJ-e, tuma za list Obrovac, 1:100.000. Inst. za geol. istr., (1967), Zagreb, Savezno geol. Zavod, Beograd K E R N E R , V . M A R I L A U N , F . (1894): Ober diegeologischen Verh6altnisse der Gegend von Drni in Dalmatine. Verh. Geol. Reichsanst., 2,75-81, Wien K O B E R - L. (\952):LeitIinien der Tektonik Jugoslaviens. (Glavne tektonske crte Jugoslavije). Posebna izd. Srp. Akad. nauka umet., 189, Geol. inst., 3,1-81,1, karta, 1 prof., Beograd K t J H N , O. (1946): Das Alter der Prominaschichten und der innereocanen Gebirgsbildung. Jahrb. Geol. Bundesants., 1/2, 49-94,6 sl., 2 tabl., Wien M A J C E N - . , K O R O L I J A , B. ,S OKA, B. i dr. (1970): Osnovna geoloka karta SFRJ-e. List Zadar, 1:100.000, L 33-139, Inst. za geol. istra., Zagreb (1963-1969), Savezni geol. zavod, BeogradM A J C E N - . i K O R O L I J A - B. (1973): Osnovna geoloka karta SFRJ-e, tuma za list Zadar 1:100.000. Inst. za geol. istra. Zagreb, (1967), Savezni geol. zavod, Beograd M A M U I , P . i N E D E L A - D E V I D E , D. ( 1 9 6 8 ) : O s n o v n a g e o lo k a k a rta S F R J -e . L is t B io g r a d 1 : 100 . 000 . K 33-7. I n s t za g e o l . i s t r a , Z a g r e b ( 1 9 6 3 ) , Sav e z ni g e o l . z a v o d , B e o g r a d M A M U I , P . (1971): Osnovna geoloka karta SFRJ-e. List ibenik 1:100.000, K 33-8. Inst. za geol. istra., Zagreb (1962-1965), Savezni geol. zavod, Beograd MAMUI, P i NEDELA-DEVIDE, D. (1973): Osnovna geoloka karta SFRJ-e, tuma za list Biograd, 1:100.000. Inst. za geol. istra., Zagreb, (1963), Savezni geol. zavod, Beograd MAMUZI, P. (1975): Osnovna geoloka karta SFRJ-e, tuma za list ibenik, 1:100.000. Inst. za geol. istra, Zagreb, (19-66), Savezni geol. zavod, Beograd N I K L E R - L. (1982): Znaaj i karakteristike smeih ugljena Dalmacije. Geol. vjesnik, 35, 181-194, 2 pril, Zagreb O L U J I - M . , H A E K - M. i H A N I C H . M . ( 1 9 7 1 ) : F o t o g e o l o k o - t e k t o n s k a i n t e r p r e t a c i j a i r eg p o d r u j a B u k o v i c e , s j e v e r n a D a l m a c i j a . ( P h o t o g e o l o g i c t e c t o n i c i n t e r p r e t a t i o n o f t h e w i d e r B u k o v i c a a r e a , n o r t h D a l m a t i a ) . G e o l. v je s n ik 24 ( 1 9 70) , 57-63,1 k a r t a , Z a g r e b O P P E N H E I M , P. (1901): Ober einige Alttertiare Faunen der Osterr. - Ungar. Monarchie. (D. Uber Eocan fossilien aus Istrien, Dalmatine, Bosnien und der Hecegovina). Beitr. Paleont. Geol. Osterr. - Ungar. Orients, 13, 140-277,9 tab., Wien P E T K O V I . V . K. (1932): Geoloka karta Kraljevine Jugoslavije, po do sad objavljenim i neobjavljenim podacima Geolokog Zavoda universiteta u Beogradu i Geolokog Zavoda u Zagrebu 1:1,000.000. Izd. knjiara Franje Baha, Beograd P E T K O V I - K. (1958): Neue Erkenntnisse 6uber den Bau der Dinardien. Jahrb. Geol. Bundesants., 101,1-24,2 tab., 2 sl., Wien P O L A K - A . ( 1 9 6 5) : G e o l o g i j a j u n e I s t r e s o s o b i t i m o s v r t o m na b i o s t r a t i g r a f i j u g o r n j o k r e d n i h n a s l a g a . G e o l. v je s n ik , 1 8 / 2 , 4 9 0 - 5 1 0 , 2 s l i ke u t e k s t u , 7 tabli, Zagreb Q U I T Z O W , W . (1941):Das Alttertiar des Promina-Berges und eine mitteleozane Gebirgsbildung in Dalmatine. Berichte Zweigst., Bodenforsch., 10-12, 180-187, Wien S C H U B E R T - R. (1903): Zur Geologie der Kartenblattbereiches Benkovac-Novigrad (z. 29, Kol. XIII). I Die vier kiistennSchsten Falten. Verh. Geol. Reichsants..,W. 7/8, 143-150, Wien SCHUBERT, R. (1904): Zur Entstehungs des Klippenzuge von Korlat-Smili (Norddalmatien). Verh. Geol. Reichsant.,H. 16, 358-359, Wien

13

SCHUBERT, R. (1905) a: Das Verbreitungsgebiet der Prominaschichten in Kartenblatte Novigrad-Benkovac (Norddalmatien). Jehrb. Geol. Reichsant.., 54/3-4, (1904), 461-510, 12 tab, 1 geol. karta, Wien SCHUBERT, R, (1905) b: Geologische Spezialkarte der im Reichsrate vertretenen Konigreiche und Lander der Osterreichisch-Ungarischen Monarchie Zaravechia-Sretto, 1:75.000. (Zone 30, Col. XIII). Geol. Reichsants.,Wien SCHUBERT, R. (1908): Geologische Spezialkarte der im Reichsrate chisch - Ungarischen Momarchie, Novigrad-Benkovac, 1:75.000, (Zone 29, Col. X III). Geol. Reichsants., Wien SCHUBERT, R. (1909)a: Geologischer FOhrer durch Dalmatien. Verh. Geol. Reichsants.,H. 10, 234-245, Wien SCHUBERT, R. (1909)b: Geologija Dalmacije (Preveo F. Koch). Matica Dalmatinska, 1-181,4 tab., 122 sl., 1 karta, Zadar SCHUBERT, R. (1909)c: Nalazita korisnih ruda u Dalmaciji. Smotra Dalmatinska, 22, br. 46, str. 3: 22, br. 47, str. 3, Zadar S I K O E K , B. (1958): Tektonski sklop jugoslovenskih junih Aipa. (Tektonik der jugoslawischen Siidalpen). Z b o m ik radova Geol. inst., Jovan ujovi, 10, 247-266, 3 sl. 1 karta, Beograd S I K O E K - B. i M E D W E N I T S C H , W. (1965): Neue Daten zurFazies und Tektonik der Dinariden. Verh. Geol. Bundesanst., Sonderheft G, 86-102,7 sl., 1 tabela, Wien S L I K O V I , T. (1968): Biostratigrafija gomje krede june Hercegovine. Glasnik Zem. muzeja, 7,1-62, 3 table, Sarajevo S T A C H E , G . (1863): Sitzung am 3 Marz 1863 (Geoloka graa Dalmacije)., Jahrb. Geol. Reichsants., 13/1, (Verh), str., 18, Wien STACHE, G. (1889)9 Die Liburnische Stufe und deren Grenz-Horizonte. Eine Studie uber die Schichtenfolgen der Cretachisch-EocSnen oder ProtecSnen Landbildungsperiode im Bereiche der Kiistenlander von Osterreich-Ungarn. Abh .Geol. Reichsanst., 13,1-170,1 karta, 8 tabli, Wien I K I , D. (1963): Eine vergleichende Darstellung der Entwicklung des jungeren klastischen PaSogens in Istrien, dem Kroatischen Kiistenland und Dalmatien. (Usporedba razvoja mladeg paleogena u Istri, Hrvatskom primorju i Dalmaciji). Geol. vjesnik 15/2, (1961), 329-336, 1 tabela, 1 karta, Zagreb KKI, D. (1964): Horizontalna kretanja u Dinaridima. (Horizontal movement in the Dalmatien). Z bom ik radova 25. god. Ru. odj. Tehnol. fak. Sveu., Zagreb (1939-1964), 129-143, 4 sl., Zagreb IKI, D. (1965): Geologija podruja s paleogenskim naslagama Istre, Hrvatskog primorja i Dalmacije. Doktorska Disertacija. Prir. mat. fak., Geol. odjel, 132 str., 10 tabli, 8 sl., 11 skica, 5 karata, 6 prof., Zagreb I K I - D. i PRELOGOVI, E. (1971): Prilog poznavanju geologije mlaih prominskih naslaga na primjeru okoline Bioviinog sela. (Beitrag zur Kenntnis der Geologie der jungeren Promina-schichten in der Umgebung von Bioviino selo). Geol. vjesnik, 24 (1970), 85-89,1 prilog, Zagreb Z U P A N I , J. (1969): Promina naslage planine Promina. (Promina formation of the Promina mountain). Geol. vjesnik, 22 (1968), 477-498, 1 tabla, 1 prilog, Zagreb Z U P A N I - J. i B A B I - Lj. (1982): Kanalski facijes u eocenskom fliu sjeverne Dalmacije. Y jubilarni kongres geologa Jugoslavije. Z b o m ik radova I, 509-514, Budva.

14

S um m ary G EO LO G Y OF THE GREATER A R E A OF BEN K O VAC The layers o fth e Upper Cretaceous and Early Paleogene are widespread in the greater Benkovac area o f the northem Dalmatia. The sediments o f the Upper Cretaceous are well developed in the limestone facies while interchanging with the dolomites in the lower parts. They correspond to the rudist limestone o fth e Turonian and the Senonian. They had been settling in the calm warm sea with good aeration, which resulted in the rich development o f shell life and microorganisms. In the lower parts (Turonian) there are to be found numerous examples o f the Chondrodonta joannae and Ch. joannae angusta species. The most frequent rudists are those o f Radiolites praesauvagesi, R. lusitanicus and R. trigeri species, and the species o f Hippurites (Orbigya) requieni. In the upper parts o f the Cretaceous (Senonian) there was determined the existence o f the species: Radiolites sauvagesi, R. douvillei gracilis, Hippurites (Orbignya) socialis, H. (O.) canaliculatus, H. (Vaccinites) gosaviensis, H. (V.) sulcatus, H./V. atheniensis and others. M ore prominent species o fth e foraminifera are Keramosphaerina tergestina and Accordiella conica. The thickness o f the Turonian layers is estimated to be from 450 to 500 meters., while that o f the Senonian ranges from 350 to 400 m. The Cretaceous period sediments are placed in the cores o f anticlines. The Laramic movements bring about the uplifting o fth e continent, its richerformation - forming o f the bauxite being in close connection with it. Repeated sinking had incited depositing o f the freshwater and brackish layers - Kozinian limestone while still further sinking brought foraminiferal limestone, as well. The Kozinian limestones are thick and well bedded in the fresh-water gastropods o f the Stomatopsis and Kosinia genera, Oogonia Characea and tiny foraminifera, such as Lituonella liburnica, L. roberti and others. Further deepening o f the sea makes for the loose layered, mostly block, limestones with numerous large foraminifera as: Alveolina minutula, A. cremae, A. frumentiformis and others, then Nummulites millecaput, N. perforatus, N. gizehensis and others, followed by Assilina spira, Orbitolites complanatus, Discocyclina discus, and m any other genera and species. The Kosinian and foraminiferal limestone thickness is about 250 m, and they go back well in the Paleocene and the Middle Eocene. They are structurally linked to the folds o f the Cretaceous layers. Repeated movements o f the land caused the depositing flrst o f marly glauconitic limestones with nummulites, gastropods and Ostreas, while further depression brings the sediments o f marls, marly limestone with intercalations o f sandstones. They are abundant in many genera and species o f foraminifera o f the community o f Accarinina bulbrooki, A. rotundimarginata, Hantkenina alabmensis, Truncorotaloides rohri and others. These layers correspond to the Middle Eocene period ones. Further periods bring again the continent forming for the greater part ofD alm atia, resulting in bauxite masses o f the boemitic-hydroargillitic composition. The break in the deposits was not visible only in the area o f Benkovac. N ew sedimenting cycle is emphasized by intensive depositing o f various lithologic members such as: conglomerates, marls, sandstones and limestones. They are the result o f the successive deepening o f the sea and movements o f the land. These layers are widespread in the area: from Ravni Kotari to south-eastem slopes o f Velebit as the north line, to Novigrad sea on the west, then over Bukovica and Promina mountain to M ose on the south east.
15

Owing to their being entirely developed in this particular area, the Iayers were named after Promina mountain, the determined Locus tipicus. The moving o f the bottom is proved also by freshwater deposits with occurences o f brown coals in the area o f Siveri, Velui, iritovac and elsewhere - their calorific value being cca 3800 kg/cal. Thus, Promina layers are represented by molassic type o f sediments that had been deposited in an un-settled environment with the strong influence o f the continent. During the development, the basin was moving from the endge area towards south-east, which explains the great thickness o f the layers - o f about 4.500 m (this not being the real depth o f the basin!). The collected fossils prove the layers to belong to the Upper Eocene and the Lower Oligocene. Deepening and moving o fth e basin points to the radial types o f tectonic movements.

16

MARINKO OLUI

S E IZ M O T E K T O N S K A A K T IV N O S T I M IN E R A L N E S IR O V IN E U P O D R U JU R A V N IH K O T A R A I B U K O V IC E (D A L M A C IJA )

Saetak Cilj rada je bio da se dade pregled seizmotektonske aktivnosti, te ukae na poznate i potencijalne mineralne resurse ovog kraja. Podruje Ravnih kotara i Bukovice izgradeno je preteno od krednih karbonatnih i tercijarnih klastinih naslaga. Kroz geoloku povijet odvijala se intenzivna tektonska aktivnost, koja je uvjetovala nastanak dananjeg tektonskog sklopa. Posebno su izraena vertikalna gibanja koja su dovela do znaajnog sputanja, odnosno izdizanja kompleksa stijena. Takva tektonska aktivnost se odrazila i na seizminost ovog kraja. Najizraenija seizmika aktivnost nalazi se u zoni ibenik - Zadar, te na potezu Obrovac - Ervenik i u predjelu planine Promine. Geoloka grada i tektonski razvoj razmatranog podruja uvjetovali su nastanak odredenih mineralnih sirovina, nekih u koliinama rentabilnim za eksploataciju. Najpoznatija ruda u ovom kraju jeste: boksit, koji se u poslijeratnom periodu eksploatira od 1954. god. Do sada je izvadeno vie od 8,5 milijuna tona te rude, ali se pretpostavlja da se jo nalaze znaajne zalihe u podzemlju. U nekim predjelima razvijeni su slojevi kvalitetnog smedeg ugljena. Pojedini ugljenokopi (Siveri) dali su vee koliine ove rude, a postoji opravdana pretpostavka za pronalaenje novih rezervi. Registrirane su pojave, pa i leita fosforita, to takoder upuuje na potrebu daljnjih istraivanja. Arhitektonsko-gradevinski kamen i neke druge nemetalne sirovine mogu biti znaajan faktor razvoja ovog kraja. Balneokemijska ispitivanja peloida Karinskog mora ukazuju na dobra Ijekovita svojstva tog mulja.

Geoloki pregled Podruje Ravnih kotara i Bukovice izgradeno je uglavnom od krednih i tercijarnih sedimenata. Meu krednim sedimentima najbolje su razvijeni vapnenci i dolomiti, dok kod tercijam ih dominiraju klasine naslage (konglomerati, uslojeni i grebenski vapnenci, lapori) poznate pod imenom Promina-naslage iz mlaeg paieogena.
2 - BENKOVAKI KRAJ ... ZBORNIK I

17

Krajem krede, usljed laramijskih orogenetskih pokreta, emergiran je cijeli prostor sjeveme Dalmacije. Za vrijeme kopnene faze u paleocenu na krednim karbonatnim naslagama stvoren je paleoreljef, a na njemu leita boksita starijeg paleogena. Na krednim vapnencima transgresivno lee paleogenske naslage - Libumijske naslage i foraminiferski vapnenci. Te taloine ine krovinu boksita starijeg paleogena. Slijede starije i mlae klastine paleogenske naslage. U starije spada eocenski fli, te vapnenci, bree i konglomerati. Taloenje flikih naslaga oznaava produbljavanje sedimentacijskog bazena. Dobro su razvijene u Ravnim kotarima, a vapnenci, bree i konglomerati u Bukovici. Prominske naslage ine suvislu zonu, koja se prostire izmeu jugoistonih dijelova Velebita i Ravnih kotara, te od Novigradskog mora do planine Promine i Mosea (sl. 1). Imaju veoma heterogeni sastav: lapori s pjeenjacima, vapnenci i bree, ploasti vapnenci, konglomerati i dr. Taloene su uglavnom transgresivno i diskordantno na razliitim litolokim lanovima starijeg paleogena i krede. Takav poloaj uvjetovan je tektonskim pokretima na prijelazu srednjeg u gomji ocean, kada je nastupila emerzija. Za vrijeme te kopnene faze nastala su ekonomski najvanija leita boksita u DalmacijiNajvei dio tih sedimenata nastao je u nemimoj marinskoj sredini, a dijelom se radi o slatkovodnim sedimentima nastalim uz jaki utjecaj kopna. Najmladi dio prominskih naslaga sadri lokalno razvijene lee i leita ugljena. Dijelom su to marinski sedimenti, ali se veinom radi o slatkovodnim i brakinim naslagama, koje su nastale naglom akumulacijom terigenog materijala. U mlaem tercijam (vjerojatno u oligocenu i dijelu neogena) taloene su na jugozapadnim padinam a Velebita vapnenake bree, za koje se moe pretpostaviti da su nastale utjecajem orogenetskih pokreta. Lokalno su razvijene tvorevine neogena i kvartara. Seizmotektonska aktivnost Intenzivna tektonska aktivnost kroz geoloku povijest snano se odrazila u tom podm ju. Pokreti, tangencijalni i radijalni, uvjetovali su razliita premjetanja i gibanja masa u okvim alpinske orogeneze. Razvijeni su razliiti oblici m ptum e i plikativne tektonike: normalni i reversni rasjedi, te razliite bore (Olui i dr. 1971). Osnovna karakteristika tektonike ovoga podmja je intenzivna subsidencija tokom mlaeg mezozoika i tercijara, usljed ega je nataloen debeli kompleks karbonatno-evaporitnih naslaga i prominskih klastita (Olui i dr. 1972). Velike debljine sedimenata (buotina RK2) ukazuju na znatno sputanje temeljnog gorja. To su potvrdila i geofizika mjerenja, iji rezultati upuuju da je najvee tonjenje u podm ju Dinarida i u Jadranu bilo u iroj zoni du istone obale Jadrana. U toj zoni kristalinske stijene se nalaze na dubini veoj od 14 km, dok npr. u predjelu Dugog otoka dubina do kristalina iznosi oko 6 km (Brdarevi i Olui, 1979). U zoni du nae obale Jadrana deavali su se sloeni geoloki procesi koji su doveli do jake seizmike aktivnosti u tom podmju. U oligocenu nastaje izrazito izdizanje Dinarida uz prisutnost tangencijalnih kretanja. Meutim, najvee amplitude tektonska kretanja imaju u neotektonsko vrijeme (neogen i kvartar). Osim tangencijalnih kretanja, koja se zapaaju na povrini, a vjerovatno su jo vea u dubini, evidentna su i vertikalna gibanja. Amplitude neotektonskih sputanja u Jadranskom bazenu iznose i vie od 6000 m, s dm ge strane se npr. planina Velebit-izdie vie od 1500 metara. Izdizanje Velebita iznosi oko 0,15 m m /god., a sputanje Bukovice 0,2-0,7 m m/god. (Prelogovi i dr 1979).
18

Sl. 1. Snimak sjevem e Dalmacije i otoka nainjen iz orbitalne stanice S K Y L A B 1973. god., s visine 435 km. Na snim ku se prepoznaju razliiti geografski i geoloki podaci.

Geofizikim mjerenjima je dokazano da Jadranska ploa tone pod Dinaride. Kut pod kojim se vri tonjenje je nejednak, blai je u sjeverozapadnom i jugoistonom dijelu obale nego u sjevemoj Dalmaciji, gdje je ploha du koje se vri sputanje gotovo vertikalna. Stupanj seizmike aktivnosti je takoer razliit, jer se seizmotektonski aktivna zona priblino poklapa sa zonom tonjenja. Konstatirano je da je seizmika aktivnost znatno izraenija u smjem sjeverozapada (Jablanac - Rijeka) i jugoistoka (Makarska Ulcinj) nego u sjevemoj Dalmaciji (Prelogovi i dr. 1982; Olui i Cvijanovi, 1982). U podmju Ravnih kotara i Benkovca najizraenija seizmiki aktivna zona pm a se na potezu ibenik - Zadar i od Novigradskog mora dolinom Zrmanje i Krke do planine Promine (sl. 2).

U zoni ibenik - Zadar potresi su zabiljeeni na kopnu i pod morem. Veina potresa se desila na dubini od desetak kilometara, ali su registrirane i dubine arita od oko 40 km (Zadar). Spominje se da je Zadar ruen od potresa 1280. i 1300. godine, a pretpostavlja se jaina potresa oko 8 stupnjeva MCS skale. Potkraj 19. stoljea zabiljeena je pojaana seizmika aktivnost izmeu Zadra i Benkovca, a najjai registrirani potres imao je intenzitet I = 6-7 stupnjeva MCS. Manji potresi su zabiljeeni na potezu Obrovac - egar - Ervenik. Meutim, treba istai da je planina Promina izrazito epicentralno podruje. U tom predjelu najjai potres se dogodio 7. 9. 1970. godine. M agnituda mu je bila M = 5,3, a intenzitet I = 7 -8 stupnjeva MCS, a dubina arita 10 km. Najjai potres u Bukovici registriran je 22. 2. 1976. godine s intenzitetom VI stupnjeva MCS skale i to u blizini ua Krupe u Zrmanju. Premda u razmatranom podruju nisu zabiljeeni katastrofalni potresi, teren se ipak moe oznaiti seizmiki aktivnim. Tako je npr. seizmograf u Viru zabiljeio, u vremenu od 7. 10. 1975. do 31.12. 1976. godine, 25 lokalnih potresa. Prema makroseizmikim podacim a ustanovljeno je jo 17 lokalnih potresa. Veina (23) imala je arite izmeu ibenika i Obrovca.
20

Mineralne sirovine Mineralne sirovine kao sfera materijalne proizvodnje zauzimaju istaknuto mjesto u ekonomiji svake zemlje, pa i nae. Osim ekonomskog, one imaju i strategijsko-politiko, socijalno i vanjskotrgovinsko znaenje. Znaaj mineralnih sirovina u razvoju ovjeanstva bio je toliko velik da se ak i osnovna podjela povijesti zasnivala na vrstama mineralnih sirovina kojima se ovjek koristio u pojedinim razdobljima svoje prolosti. Poznata su kameno doba, bronano doba i eljezno doba, nazvana po glavnoj sirovini koju je ovjek upotrebljavao. Danas se iz zemljine kore vadi vie od 200 razliitih vrsta mineralnih sirovina. Rudna bogatstva su neravnomjemo rasporeena u zemljinoj kori, pa se neka podmja odlikuju leitima razliitih mineralnih sirovina velikih dimenzija. U dmgima se nalaze manja leita, ali mjestimino s dovoljnom akumulacijom da je mogue ekonomino eksploatiranje mde. Geoloka graa i tektonski razvoj podruja Ravnih kotara i Bukovice uvjetovali su nastanak odreenih mineralnih sirovina, nekih u koliinama rentabilnim za eksploataciju. U daljnjem tekstu dan je kratak prikaz najvanijih mineralnih sirovina u ovom kraju. Boksit. Boksitonosno podmje u sjevernoj Dalmaciji prostire se od otoka Paga, Bukovicom, dijelom Ravnih kotara i Dalmatinskom zagorom (sl. 3). Tu se boksiti istrauju due od sto godina. Do kraja II svjetskog rata istraivali su ih preteno inozemni stmnjaci. Poslije II svjetskog rata, razvojem aluminijske industrije u Dalmaciji, osjetila se potreba za intenzivnijim istraivanjem i eksploatacijom boksita. To naroito datira od 1954. godine kada je dana i prva temeljitija dokumentirana ocjena mdarske vrijednosti ovog kraja (Franotovi, 1954). Tada nastaje razdoblje naglog zamaha mdarske djelatnosti u obrovakom podmju i opsenijih istraivanja boksita, ali se ne provode istim intenzitetom. Postoje razdoblja manje eksploatacije.i manjeg opsega istraivanja, ali i perioda (1971-1974) kada se eksploatiraju velike koliine mde, a uz proirena istraivanja otkrivaju se nove znaajne rezerve. U opisanom podmju konstatirano je vie stratigrafskih horizonata s boksitima. Ekonomski su najznaajniji boksiti mlaeg paleogena, dok se oni iz starijeg paleogena i srednjeg eocena pojavljuju kao manja m dna tijela. Donjokredni boksiti imaju prilinu rasprostranjenost, ali su leita malih dimenzija i boksiti su nie kvalitete. Leita boksita starijeg paleogena pojavljuju se u nizovima neposredno uz granicu krednih i paleogenskih naslaga. Veliina leita je razliita. Najvea imaju duinu do 30 m i debljinu do 15 metara. Dubina leita je najee 5-20 m, a povrina izdanaka 100-200 m2. Koliina mde se kree od nekoliko desetaka do deset hiljada tona. Boksitna leita srednjeg eocena imaju ogranieno rasprostranjenje i mali ekonomski znaaj. Boksiti mlaeg paleogena su najznaajniji s obzirom na njihovu ekonomsku vrijednost. Leita su im nepravilno rasporeena u podruju od Novigradskog mora do Imotskog, u duini od 150 km i irini 10 km. Mogu se izdvojiti etiri ua boksitonosna podmja kao geoloke i geografske cjeline: Obrovac s dijelom Bukovice, Ervenik, Dmi s Lakovicom i planinom Prominom, te Mose. Veliina i oblik leita je razliita. Preteu leita srednje veliine, duine pm anja i irine 20-50 m, srednje debljine do 4 m, ali ima i takvih ija duina iznosi vie stotina metara, a debljina varira 2-50 m, pri emu je irina, odnosno dubina prostiranja oko 150 m (Draevac - Jasenice, Kalun Dmi).
21

Boksit se poslije rata u podruju Bukovice istraivao gotovo iskljuivo kao sirovinska osnova za tvomicu glinice u Obrovcu. Nosilac istraivanja i eksploatacije bio je Jadral, a sada su Dalmatinski rudnici boksita iz Obrovca. Studijom o dugoronom istraivanju boksita u sjevemoj Dalmaciji (Kolektiv autora, 1979) izraena je prognozna karta i izvren proraun prognoznih rezervi boksita. Konstatirano je da je od 1954. do 1979. god. u razmatranom podm ju izvaeno oko 30% boksitne rude. Istovremeno su utvrene rezerve boksita od 35%, te mogue potencijalne rezerve u iznosu od 35%. Navedeni podaci opravdavaju daljnja ulaganja u geoloko-mdarske istrane radove, jer postoje realne mogunosti da se sistematskim istraivanjem otkriju nove zalihe boksita, ali preteno za podzemnu eksploataciju. Srednji kemijski sastav gomjopaleogenskih boksita sjeveme Dalmacije jest:

AliOi SiOi FeiO^ TiOj G. .

45,37-49,58% 2,98- 7,52% 19,79-20,97% 2,47- 3,38% 18,75-22,65%

Glavni minerali boksita su hidrargilit koji prevladava, zatim bemit, hematit, kaolinit, te mjestimino getit. Potrebno je naglasiti da su do sada poznata leita boksita bila na manjim dubinama i s malom debljinom krovinskih naslaga. Tako se od poznatih i izvaenih koliina boksita, 50% nalazilo na dubini do 50 m, 30% na dubini od 50-100 m, a oko 10% na dubini izmeu 100 i 150 m, te preostale koliine na veoj dubini od 150 metara. Veina potencijalnih rezervi boksita nalazi se u podzemlju, pa za njihovo istraivanje i vaenje predstoje vea ulaganja i tei uvjeti pridobivanja. Ugljen. Fosilni ugljen je poznat od davnih vremena. Stari evropski ugljenokopi osnovani su jo u 12. i 13. stoljeu. Osnovni preduvjeti za stvaranje ugljena bili su pogodni klimatski uvjeti, bujni razvitak raslinja i pogodne tektonske promjene. Naa zemlja spada u red zemalja koje raspolau s rezervama ugljena po stanovniku manjim od svjetskog prosjeka (ali bolje stojimo npr. od Italije, Austrije i Maarske). Podmje Bukovice nema geoloke preduvjete za nastavak velikih ugljenih bazena, ali geoloki sastav i graa uz ostale relevantne uvjete omoguili su nastanak odreenih zaliha kvalitetnog smeeg ugljena. U klasinim prominskim naslagama gomjoeocenske-donjooligocenske starosti nalaze se slojevi ugljena kod Dubravica i kod evrsaka. Mlaoj seriji tih naslaga, koje se pm aju od planine Promine preko Veluia, Biovina Sela, Medvie, Zelengrada sve do Karinskog mora nalaze se pojave i leita ugljena (sl. 3). Starost bi im odgovarala donjem oligocenu (Nikler, 1982). Na tom potezu su bili najpovoljniji hidrografski, klimatski i pedoloki uvjeti za razvitak ugljenih leita. Paleoreljef je bio veoma razveden, pa su i debljine ugljenih slojeva nejednake i kreu se od nekoliko centimetara pa do 30 metara (Siveri). Do sada poznata leita kvalitetnih smeih ugljena su : Siveri, Petrovac, Velui, Krstanua, iritovac, Kljaka, Biovino Selo, zatim brojni izdanci i pojave zapaene kod Posedarja, Novigrada, Zelengrada (Njivice), Medvide, Paria, Bjeljine, Nunia, Manojlovia, Mratova, Blizinske Lokve, Lukara, Devrsaka i Gluvae. Veina nabrojanih pojava ima malu debljinu sloja 20-30 cm (Nikler, 1982).
22

Ugljenokopi Siveri, Velui, iritovci, Dubravice, Kljaci i Krstanua, eksploatirani su odavno. Tako je u Siveriu rudarenje s prekidima trajalo oko 130 godina. To je ujedno i najstariji rudnik ugljena u ovom kraju. Ocjenjuje se da je do sada ukupno izvaeno oko 4,800.000 tona ugljena, a zatim je prestala aktivnost u spomenutim rudnicima. Leite smeeg ugljena Bukovica nalazi se u iroj okolici Biovina Sela (udaljeno od Kistanja oko 12 km). To leite je istraivano 1965. godine. Utvren je ugljeni sloj promjenljive debljine 0,2-2,40 metara. Prosjena debljina sloja u cijelom leitu iznosi 1,20 metara. Sloj ugljena lei veim dijelom plitko ispod povrine, a na jugoistonom dijelu leita izlazi na povrinu. Najvea dubina leita (ispod povrine) je oko 150 metara. Do sada je ustanovljeno da se ugljeni sloj prostire po pruanju na duini od 1000-1600 m (Nikler, 1982). Ugljen je taloen u bazenu s izmjeninim mijenjanjem slatke, brakine i morske vode, pa pripada paralikom tipu leita. Kemijske analize ugljena uinjene na uzorcima iz rudarskih istranih radova pokazuju veoma dobru kalorinu vrijednost ugljena (4000-4700 kg/cal; 16.700-19.700 J). Do sada utvrene rezerve kvalitetnog smeeg ugljena nameu zahtjev za daljnja detaljna istraivanja ove rude, jer bi se uz eventualno otkrivanje novih rezervi (za to postoje geoloki preduvjeti) moglo prii otvaranju i razvoju rudarskog pogona.

23

Fosforit. Fosforit je vana sirovina u mineralnom blagu jedne zemlje. Njegova primjena je viestruka, ali najvanije mu je znaenje u poljoprivredi. Fosfatna gnojiva, zajedno s duinim, kalcijskim i vapnenim umjetnim gnojivima, predstavljaju osnovu intenzivne poljoprivredne proizvodnje, a time i proizvodnje hrane uope. Planirana intenzifikacija poljoprivredne proizvodnje u nas namee potrebu za sve veom upotrebom ove sirovine. Dananje potrebe za fosfatnim gnojivima u naoj zemlji podmiruju se gotovo iskljuivo iz uvoza. To dovoljno govori o nunosti istraivanja te sirovine i njenog osiguranja iz domaih izvora. Osim toga eventualna eksploatacija fosfata predstavljala bi poboljanje gospodarskog poloaja ovoga, jo uvijek nedovoljno razvijenog kraja nae zemlje. Fosforitni talozi su uglavnom marinskog porijekla, jer ih nalazimo u izrazito marinskoj asocijaciji i to prvenstveno u rubnoj zoni izmeu plitkovodne platformne sedimentacije i dubokovodne geosinklinalne provincije. Takvi uvjeti u geolokoj prolosti vladali su i u naoj zemlji. Pojave fosforita u Dalmaciji poznate su od ranije. Istraivanja su vrena na vie lokaliteta, a mjestimino su konstatirane pojave ove sirovine. Tako je npr. kod Ervenika (eelj) utvreno leite ove rude (sl. 3), pa je od 1932. do 1941. godine vrena njena eksploatacija. Osim kod Ervenika, registrirane su pojave fosforita u podruju dmia (Radai, Ostraguia i Razvoe), te u podmju Omia. Karakteristino je da se u tim podmjima fosforiti pojavljuju poput boksita, u obliku nepravilnih izolianih tijela (depova), ije dimenzije variraju od mineralokih pojava do nekoliko tisua tona (lokalitet eelj). Fosforit se uglavnom pojavljuje kao uti i bijeli varijetet, relativno dobre kvalitete. Sadraj P2 O* okree se od 27 do 39%. Dosadanja istraivanja bila su nesistematina, te u veoj ili manjoj mjeri ograniena na pojedine lokaliete, a fosforit je esto utvren usputno prilikom istranih radova na boksitu. Osnovni je cilj bio utvrivanje koliine fosforita i njegove kvalitete s obzirom na sadraj Pi Os. Izostala su meutim, ispitivanja koja bi ukazala na povezanost pojava fosforita s odreenom vrstom karbonatnih naslaga. Prostomi razmjetaj do sada poznatih pojava fosforita ukazuje da se on nalazi unutar karbonatnog kompleksa stijena taloenih u gomjoj kredi (turon-senon). Meutim, ima indikacija da se odlagao i u tzv. prijelaznim naslagama eocenske starosti. Tu je asociran s glaukonitom, koji bi u ovisnosti o sadraju Kj O mogao biti interesantan za kalijska gnojiva. U oba sluaja radi se o naslagama stvaranim u plitkomorskom reimu, koji je vladao u tim razdobljima i u podm ju sjeverne Dalmacije. S obzirom na izneseno, moe se zakljuiti da fosforit ne mora biti ogranien samo na lokalitete navedene i poznate od ranije, nego postoji mogunost njegove vee rasprostranjenosti. To ukazuje na injenicu da bi trebalo provesti istraivanje ire regije, jer postoje geoloke pretpostavke za mogua utvrivanja novih rezervi ove sirovine.

Arhitektonsko-gradevinski kamen Kamen je, uvjetno reeno, neiscrpna sirovina u podm ju Ravnih kotara i Bukovice. Prema dosadanjem saznanju tu se nalaze razliite vrste kamena, od onog to se koristi za betonski agregat, pa sve do ukrasnih ploa. Odreene vrste kamena su se povremeno eksploatirale, a ponegdje se i danas eksploatiraju, ali to je uglavnom nesistematski i stihijski. Prema pokazateljima proizvodnje moe se konstatirati da je posljednjih 25 godina izrazit pad proizvodnje kamena u nas i to prema vrstama i nalazitima. Sve to usprkos injenici da postoji nezasitna potranja za arhitektonsko-graevinskim kamenom na domaem i stranom tritu. Nae vrste kamena traene su gotovo u svim evrop24

skim zemljama, pa i na drugim kontinentima. Uz to dodajemo da je Jugoslavija uz sve svoje kamene goleti i ogromne zalihe, uvoznik kamena. Sve to ukazuje da je razvoj kamenarstva u nas posve stihijski proces koji upuuje na nedovoljnu geoloku istraenost naih terena, kao i na nedovoljnu istraenost primjene razliitih vrsti dalmatinskog kamena. Posebno nedostaju podaci o prognoznim rezervama pojedinih vrsta kamena i njihovoj kvaliteti, te mogunsoti primjene. Na temelju dosadanjih, nepotpunih saznanja u razmatranom podruju mogu se oekiati velike koliine razliitih vrsta kvalitetnog ukrasnog kamena. Osim ve poznatog tzv. benkovakog ploastog kamena s dobrim fiziko-mehanikim svojstvima i irokom primjenom, postoje i druge vrste kvalitetnog kamena. Jurski i kredni raznobojni kamen, zatim arene paleogenske bree i konglomerati velike tvrdoe omoguuju rezanje u vee i manje blokove te ploe razliiih debljina. Kvalieta tih vrsti kamena je izuzetno dobra, a primjena je veoma raznovrsna. Proizlazi zakljuak da je potrebno ozbiljnu panju pokloniti razvoju kamenarstva u ovom kraju. To bi trebalo raditi planski uz svu strunu pomo, kako bi se osigurala dugorona djeiatnost iz ove grane razvoja. Lapor, bentonit, pijesak, vapnenac i dolomit U podruju Bukovice i Ravnih kotara postoji vie nemetalnih sirovina. Meutim, dosadanji malobrojni i nepotpuni geoloki podaci ne omoguuju uvid u pravu geoloku i tehnoloku vrijednost tih sirovina. S obzirom da u svijetu, pa i u nas, u posljednje vrijeme raste interes za koritenjem ove vrste sirovina, one se sve vie ispituju, analiziraju i razmatraju, te se poduzimaju odgovarajue mjere za njihovu valorizaciju. Pri ocjeni njihove vrijednosti izraena je povezanost geolokih, rudarskih, tehnolokih i ekonomskih faktora. I ovdje je potrebno provesti kompleksna ispitivanja, kako bi se dobio potpuni uvid u vrstu, kvalietu i kvantitetu odreene sirovine. Podzemne vode U razmatranom podruju nalaze se tri rijeke: Zrmanja, Krka i Krupa. Sve tri su bogate vodom, pa je potrebno ispitati i ocijeniti mogunost njihova boljeg iskoritenja, naroito za intenziviniji razvoj poljoprivrede i stoarstva. Osim spomenutih rijeka, postoje i znaajni izvori, a prilikom buenja na boksit mjestimino su registrirane i podzemne vode. Ta injenica upuuje na nunost vodoistranih radova kojima bi se utvrdile zalihe vode potrebne za vodosnabdijevanje stanovnitva, naroito u brdskim dijelovima Bukovice. Istovremeno bi se omoguio povoljniji razvoj stoarstva i poljoprivrede. Za pronalaenje veih zaliha podzemne vode u Ravnim kotarima i u Bukovici postoje povoljne geoloke prilike. Peloidni m ulj karinskog mora Godine 1982. izvreno je balneokemijsko ispitivanje peloida Karinskog mora i dana je ocjena mogunosti njegove primjene u lijeenju.Peloid je uzorkovan i ispitan s dva lokaliteta (Soline u blizini franjevakog samostana i Vrulje nedaleko kua Viia). Balneoterapijska vrijednost dana je na temelju usporedbe s do sada ispitanim muljevima du jadranske obale i oko otoka, te s muljevima ostalih mora koji se ve uspjeno primjenjuju (Novak i epelak, 1982). Karinsko more je zatvoreni morski zaljev (5,7 km2 ) s dubinom vode u sredini oko 12 metara. Nalazi se na jadranskoj oblasi u sjevemoj Dalmaciji. Uskim je kanalom spojeno s Novigradskim morem. U Karinsko more se ulijevaju povremeni potoci-rije25

ke Karinica i Bijela. Ta okolnost je veoma povoljna, jer su muljevi koji nastaju tamo gdje se slatka voda mijea sa slanom obino vrlo kvalitetni. Ovome treba dodati da u Karinskom moru mjestimino uz obalu postoje vrulje. Iz uzoraka mulja izvaenih 3.7.1982. godine balneokemijskom analizom odreivan je osnovni kemijski sastav: vlaga isparljivo, pepeo, pijesak, silicijev dioksid; u vodi topive tvari: isparljivo anorgansko (gravimetrijski) klorid, hidrokarbonat, sumpor kao sumporovodik i sulfid (titrimetrijski); sumpome bakterije (po Egunovu), veliina estica (po Atterbergu), PH (kalorimetrijski); flzikalna svojstva: vodeni kapacitet vlanog, volumen sedimentacije vlanog i suhog (po Benadenu), stupanj bubrenja (raunski), specifina teina vlanog i suhog (piknometrom), specifina toplina vlanog i suhog (kalorimetrom), toplinski kapacitet vlanog (raunski).

Organoleptika svojstva peloida Oba uzorka - boja: antracitno cma - miris: jak i dugotrajan po sumporovodiku - konzistenca: sitnozmast, kaast, dobro maziv, homogen, veoma vlaan i nabubren Sumporne bakterije - prisutne su u oba uzorka u veim koliinama. Koncentracija vodikovih iona PH u oba uzorka 7,5-8 Osim navedenih izvrene su i analize na kemijski sastav i fizikalna svojstva peloida, a dobijen je i mehaniki sastav vlanog peloida u %. Dat je usporedni prikaz mulja Karinskog mora sa slinim muljevima iz dmgih sredina (tabla 1). Na temelju do sada provedenih analiza moe se konstatirati da je peloid Karinskog mora istovjetan s do sada ispiivanim jadranskim peloidima. Komparacijom s peloidima ostalih mora, te sa Cmomorskim limanima moe se okarakterizirati kao slani sumpomi limanu slian sapropelitnom morskom mulju. Terapijski efekt u lijeenju muljem Peloidna terapija oenito, pa tako i terapija muljevima korisna je u bolesti gdje su potrebne toplinske procedure. Pri tom se koristi i kemijski efekt koji se u morskim muljevima uglavnom pripisuje sumporu. Prema dosadanjim iskustvima terapija morskim peloidima korisna je u lijeenju i rehabilitaciji prvenstveno bolesnika koji boluju od bolesti lokomotomog sistema (kronine reumatske i dmge bolesti kostiju, zglobova, mekih dijelova, postoperacionog stanja i dr.) i neurolokih bolesti (koje oteuju funkciju lokomotomog aparata), zatim u kroninih upalnih ginekolokih bolesti i nekih kroninih konih bolesti. Osim navedenog muljevi slue u zdravstveno-turistike svrhe, za osobe koje nisu bolesne, ali su iscrpljene ivotom i radom, pa im je potreban odmor uz odreeni stupanj medicinskog tretmana prirodnim faktorima (klima, voda, peloid). Ovo je posebno vano za osobe u rekonvalescentnom stanju, zatim osobe s menaderskim potekoama, pri gerijatrijskim smetnjama preteno lokomotomog sistema, te pojava rang starenja i s neurovegetativnim smetnjama. Rezultati dobiveni iz uzoraka samo s dva lokaliteta su nedovoljni za davanje konane ocjene o upotrebljivosti karinskog peloida. Meutim, i ti podaci dovoljno ukazuju na mogunost koritenja spomenutog mulja u vidu zdravstvenog turizma, ili osnivanja centra za talasoterapiju s prioritetom na primjenu peloida.
26

Treba rei da je potrebno prije poduzimanja bilo kakvih ozbiljnijih zahvata izvriti dodatna ispitivanja peloida u Karinskom moru. Naroito je vano utvrditi rezerve peloida, jer o njima ovisi planianja smjetajnog kapaciteta ev. centra. Osim toga, potrebno je provesti i druga relevantna ispitivanja, kako bi se definiale sve okolnosti potrebne za organizirano koritenje mulja.

Peloidi

Limani

Morski 40-70 2-18 54 46 1,6-4,9 1,2-4,3 1,6-4,9 1,7 300-720 > 7 1,3-1,8 2,4-2,9 3-4 1-3 1,5-3,0 0,6-2,0 38-67 0,6-0,7 0,22 0,88-0,91

Jadranski 25-83 4-48 21-91 9-79 0,5 3,1 2,1-27 0,5-13 0,1-2,1 13,362 6,5-9 1,1-1,7 2,3-2,7 2,0-7,7 0,8-2,7 1,1-7,0 0,7-1,1 42-64 0,43-0,71 0,19-0,25 0,81-0,97

30-75 Vlaga % u suhom % 2-33 org. + isp. 40-80 pepeo 20-60 pijesak u vodi top. 0,1-3,1 org. + isp. 8,4-19 anorg. 3,4-21 ukupno 3,4-8,6 C1 0,1-0,3 HCO, 150-1800 ukup. S mg % 9,1-9,2 pH vlani 1,1-1,7 Spec. te. norm. Spec. te. vla. 2,5-2,7 Spec. te. suhi Vol. sed. vla. 4-12 Vol. sed. suhi 2,8-? Stup. bubr. vla. 1,5-? Vod. kap. vla. 0,6-4,5 36-82 % vode u norm. Spec. topl. norm. Spec. topl. vla. ?-0,86 ?-0,24 Spec. topl. suhi Top. kap. norm. 1-0,91 Top. kap. vla. Mehan. sastav mm <0,002 1 1 -3 8 3 3 -4 4 0,002 - 0,02 0 ,02-0,2 1 8 -5 0 >0,2 0 ,2 -1

Soline 63 31 40 29 0,6 4,7 5,3 2,7 0,5 385 7,5-8 1,3 1,3 2,7 3 2 1,5 1,6 62 0,71 0,72 0,24 0,93 0,93 12 37 25 26

Karin Vrulje 74 25 35 40 1 6,3 7,3 3,7 0,4 332 7,5-8 1,2 1,2 2,7 5 2 2,4 2,7 73 0,79 0,80 0,22 0,97 0,95 11 40 22 27

3 3 -3 4 4 3 -4 5 23 -2 1 0 ,3 -1

9 -2 4 1 6 -6 6 1 2 -4 7 0 ,5 -2 4

Tabela 1. Usporedba mulja Karinskog mora sa slinim muljevima drugih lokaliteta (Novak i epelak, 1982)

Literatura : Nusret B r d a r e v i i Marinko O l u i , Prilog poznavanju tektonske grae jadranskog podmorja. Z bom ik radova Rud. geol. naftnog fakulteta u Zagrebu povodom 40. god. rada, Zagreb, 1979, str. 318-332. Dragutin C v i j a n o v i , Seizminost podruja SR Hrvatske. Disertacija. Geofiziki zavod Prirod. mat. fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1981. Damir F r a n o t o v i , Boksiti Dalmacije, njihova problematika i perspektive, Tehnika: rud. i metal., Beograd, 5/6, 1954, str. 148-155.

27

fj
Kolektiv autora, Studija o dugoronom istraivanju boksita u sjevemoj Dalmaciji (3 knjige). Komisija Republ. savjeta za nauni rad SRH i Jadrala - Obrovac za dugorono istraivanje boksita u sjevemoj Dalmaciji. Fond str. dokum. Dalmat. rudnici boksita, Obrovac, Zagreb, 1979. Leon N i k l e r , Znaaj i karakteristike smeih ugljena Dalmacije. Geotoki vjesnik, Zagreb, 35/1982, str. 181-194. Renata N o v a k i Radovan e p e l a k , Ispitivanje mulja Karinskog mora, Fond str. dok. Industroprojekta u Zagrebu, Zagreb, 1982. Marinko O l u i , Mihovil H a e k i Miroslav H a n i c h , Fotogeoloko-tektonska interpretacija ireg podruja Bukovice (sjevema Dalmacija). Geoloki vjesnik, Zagreb, 24/1971, str. 57-63. Marinko O l u i , Sanjin G r a n d i , Mihovil H a e k i Miroslav H a n i c h , Tektonska grada vanjskih Dinarida Jugoslavije, Nafta, Zagreb, 23/1-2, 1972, str. 3-16. Marinko O l u i i Dragutin C v i j a n o v i , Tectonic elements registered on the Landsat imagery in area of Yugoslavia and their practical meaning. Intemat. Society for Photogrtamm. and Remote sensing, Intemat. archives o f ISPRS, Toulouse (Franc.), 24-7/1, 1982, str. 567-574. Eduard P r e l o g o v i , Franjo Fr i t z , Dragutin C v i j a n o v i i Ante M i l o e v i , Seizmotektonska aktivnost u podruju doline Zrmanje, Geoloki vjesnik, Zagreb, 31/1979, str. 123-136. Eduard P r e l o g o v i , Dragutin C v i j a n o v i , Bruno A l j i n o v i , Velimir K r a n j e c , Dragutin S k o k o , Ivan B l a k o v i i eljko Z a g o r a c , Seizmotektonska aktivnost du priobalnog dijela Jugoslavije, Geoloki vjesnik, Zagreb, 35/1982, str. 195-207.

Summary SE ISM O TE C TO N IC A C T IV IT Y A N D M IN E R A L R E S O U R C E S IN THE A R E A OF R A V N IK O T A R IA N D BUKO VICA (D A LM A TIA) The purpose o fth is study has been to give a survey o fth e seismotectonic activities and to point out the known and the potential mineral recources o f the region. The area o f R avni Kotari and Bukovica is predominantly made o f Cretaccous carbonate and Tertiary clastic layers. Throughout the geologic history intensive tectonic activities were taking place resulting in the present day tectonic relations. Vertical m ovements are particulary distinet. They have led to considerable subsidence and asendance o f rock complexes. Such tectonic activity is reflected in the seismotectonics o f the area too. M ost distinet seizmic activity is in the ibenic - Zadar zone, between Obrovac - Ervenik and in the Promina mountain. Geologic structure and.tectonic development in the region under research im ply that there are certain mineral resources there, some in quantities econoifh'cal for exploitation. * The best known mineral are o f the area is bauxite which has been exploited in the post-war era since 1954. So far more than 8,5 tons o f the ore have been produced, but it is assumed that there are sill considerable quentities in store underground. In som e parts there are layers o f good quality brown coal there. Some coal mines (Siveri) produced this coal in quantities worth mentioning, and it is justified to presume that there are new reserves available. Apperances, even layers o f phosphorite have been recorder which means that further research is required. Building (Arhitectural) stone and som e non metal naw-material can be o f considerable importance for the economic development o f the country. Balneochemical exploration o f the Karin - sead peloids indicate that m ud there is o f good healing properties.
28

SREKO BOIEVI

S P E L E O L O K E POJAVE B E N K O V A K O G K R A JA I N JIH O V O Z N A E N JE

Saetak Povrinska i podzemna okrenost vapnenakih naslaga javlja se i ovdje kao openita morfoloka karakteristika. Pojava spilja (ilipeina) te jama iponora u benkovakom kraju rezultat je geoloki dugotrajnih erozijskih procesa poniranja oborinskih voda u ove naslage. Sniavanjem nivoa podzem nih voda neki spiljski i jam ski prostori ostali su suhi i dostupni za naa istraivanja. Zbog okravanja i nanaanja povrinskog materijala u podzem lje neke jam e i ponori postaju plii. U depresijama dananjeg reljefa na kontaktu razlomljenih vapnenaca te kvartamih i relativno nepropusnih stijena javljaju se ponori sa svojom povremenom funkcijom gutanja vode. Od peina s vodom najznaajnija je izvor-peina Karinica, koja je aktivna jedino u kinom dijelu godine. Od oko pedeset za sada registriranih speleolokih pojava, vie od desetak objekata zanimljivo je sa stanovita iskoristivosti za potrebe openarodne obrane. N eke od tih podzemnih upljina koritene su i u prolom ratu kao privremeno sklonite, a tako bi moglo biti - ako zatreba - i u budunosti. Izradom detaljnog speleolokog katastra benkovakog kraja pruila bi se mogunost za daljnja praktina prouavanja.

Uvod Speleoloki objekti - spilje (ili peine), jame i ponori u promatranom podruju benkovakog kraja, javljaju se kao logian rezultat geoloke grae terena. Hidrogeoloka karakteristika karbonatnih naslaga i meusobni odnos vodopropusnih s vodonepropusnim osobinama rezultirale su razvojem znatnog broja speleolokih objekata. Na mjestima gdje je tektonikom jae razlomljena njihova kompaktnost okrenost naslaga je jae izraena i tu nalazimo vee spiljske prostore, izvor-peine i dublje jame. Orografski profil benkovakog podruja pokazuje da je visina terena najvea u njegovom sjevemom i sjeverozapadnom dijelu oko Gomjeg Karina (brdo Visibaba s kotom od 544 m). Prema jugu i zapadu teren se postepeno i uglavnom valovito sputa na nie kote uz uzvienja od svega neto preko dvije stotine metara. Najmanje kote u unutranjosti terena jesu u zapadnom dijelu benkovakog prostora kod Nadinskog blata (77 m) te na njegovom istonom rubu u Donjim Barama u toku Morpolae (99
29

m). Svoje najnie nadmorske kote (1 m) prostor benkovakog kraja ima uz rub Vranskog jezera na dijelu koji pripada benkovakoj opini. Okrenost terena jae je izraena u podruju krednih naslaga te u karbonatnim naslagama gomjeg eocena u razvoju grebenskih vapnenaca i vapnenakih konglomerata. Prema F. Fritzu (1978) est je sluaj brzog poniranja oborinskih voda u propusne zone i pojava povremenih izvora na kontaktu s nepropusnim laporima. Krke podzemne vode prihranjuju se uglavnom samo oborinama i dosta su duboko u podzemlju. U kinom razdoblju izbijaju lokalno jaki izvori. Okrenost terena djelomino je naglaena i u toponimima na karti benkovake opine, kao npr.: Kr i Krevina u donjem toku Klievice, upljak i Ljut kod Brguda te Krevi kod Gomjih Ceranja. Istraivanje speleolokih objekata Praktino koritenje i uoavanje speleolokih pojava na benkovakom prostom poznato je ve odavno. Sklanjanje stoke tokom ljetne ege u predvorja peina znano je sigumo ve prvim stanovnicima ovog prostora, dok ih je potreba za pitkom vodom takoer u toku ljetne ege prisiljavala da i uu u tamu postojeih izvor-peina. Poplave plodnih polja i zaepljenja ponora prisiljavaju stanovnike benkovakog prostora da ih ureuju i iste. Jame se uglavnom koriste za bacanje iznenadno uginule stoke, to nije ba pozitivna injenica, ali eto u nekim momentima ivotne stvamosti postaje jedina mogunost! Detaljna i sistematska speleoloka istraivanja ovog prostora vrena su tek iza minulog rata (godine 1961) prilikom izrade preglednih geolokih i hidrogeolokih istraivanja dijela Ravnih kotara odnosno itavog prostora izmeu Zrmanje i jadranske obale (Magdaleni, Mamui). Dodatna ispitivanja na ovom dijelu vrili smo jo 1973. godine u sklopu hidrogeoloke studije (Fritz) uz sputanja u neke ponore i jame. U elaboratima pohranjenim u Geolokom zavodu u Zagrebu za podm je benkovake opine registrirano je 30 jam a i 14 peina tone lokacije i 12 izraenih nacrta. U kasnijim obilascima ovog terena registrirano je jo nekoliko objekata, ali oni nisu detaljnije ispitivani niti topografski snimani. U stmnim radovima s ovog terena kao specifian primjer za itavo podmje dinarskog kra obraena je izvor-peina Karinica (Boievi, 1969), a u navedenom radu objavljena je i fotografija ureenog ponora u polju kod Pemia, juno od Benkovca. Karakteristini speleoloki objekti Prema speleolokoj klasifikaciji do sada istraene pojave na podm ju benkovake opine spadaju u kategoriju manjih objekata. Najdui speleoloki objekt je izvorpeina Karinica sa 120 m duine, a slijede Velika peina u Klievici sa 92 m spiljskih kanala, peina Golubinka ispod Gradine (50 m), Mala ili donja peina u KJievici (47 m), Konareva peina (35 m) u naselju Dmiovii te ostale manje i krae pedne. Od tih manjih kao primjere u vom TStTu navodimo peine Raeljku i Tamnicu u Gomjem Karinu. Karakteristika spiljskih pojava je njihovo formiranje du slojnih ploha karbonatnih naslaga od kojih Konareva peina ima najiri podzemni prostor duine 40, irine 35 te visine neto preko 5 m. Du sjecita pukotinskih sistema dolazi i do ravanja spiljskih kanala, kao to je sluaj kod Velike i Male peine u Klievici. Sve istraivane spilje (osim izvor-peine Karinica) spadaju u tip suhih peina u kojima povremena pojava vode dolazi samo u obliku nakapnice ili vode cjednice.
30

Izvor-peina Karinica izbacuje vodu samo poslije duih kia, a nakon prestanka istjecanja voda se stalno zadrava u jednoj dubljoj jami na samom kraju. U neposrednoj blizini benkovake opine postoje dvije peine sa stalnom podzemnom akumulacijom vode - peina Bela voda i Bruka peina vrlo znaajne za lokalne potrebe i potrebe openarode obrane. Istraivane jame razliitih su dubina, ali za sada nisu potpuno ispitane. Za sada je najdublja, ali nedovoljno ispitana jama Golubinka kod Modrinog Sela (pretpostavljena dubina vie od 40 m). Prema padu kamena neke od registriranih jam a takoer su znatnih dubina (podruje oko Gomjeg Karina), ali godine 1961. zadatak je bio rekognosciranje jam a i detaljno ispitivanje spiljskih prostora. Godine 1973. ispitan je ponor Rajinka (istono od sela Brgud) do 40 m dubine te ponor Vukui do 30 m dubine. Za ponore kod Pemia juno od Benkovca izraeni su nacrti do u tom asu za ovjeka dostupnog mjesta. Karakteristika ostalih ponora je uglavnom ljevkasto udubljenje u kvartamom nanosu ispod kojeg je karbonatna podloga koja guta naplavnu vodu. Popis registriranih speleolokih objekata a) Spilje (peine)
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Izvor-peina Karinica Konareva peina Peina u ednoj Gredi Zlatna peina Peina povrh gradine Kutlovia Mala ili donja peina - Klievica Velika peina - Klievica 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. elinapeina Peina kod Klievice Peina kod ruevina Klievice Raeljka peina Tamnica peina Peina Golubinka Peina kod Nadina

b) Jameiponori
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. U. 12. 13. 14. 15. Jama u Brzojni drazi Jama Golubinjaa Jama bezdanka Jama kod kole u Nadinu Jama bezdanka Jama Pavlovii Jama Golubinka Jama bezdanka Jama pri plei Jama na ravnom kru Jama na kru Cujina jama Jama Golubinka - Modrino Selo Ponori kod Polae Ponor kod Polae 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. Ponor u polju kod Polae Jama Golubinka Mala Golubnjaa Jama Golubnjaa Ponor Rajinka Ponor kod Polae Ponor kod Jagodnje Donje Jama Veliki ponor - Perui polje Mali ponor - Perui polje Jama istono od Peruia Ponor Vukui Jama na Petrinu Jame kod Radainovca Jame kod Banjavca

Potreba i znaenje speleolokog katastra Prouavajui ostala podm ja kra naih Dinarida suoeni smo s injenicom da je jo velik broj speleolokih objekata neotkriven i neistraen. Ovo saznanje, vjemjem, moramo primijeniti i za podm je benkovake opine, to se u budunosti moe i ispraviti.
31

Osim opeg speleolokog znaenja, odnosno registriranja spilje, jame i ponora kao pokazatelja okrenosti odreenog dijela terena, ispitivanje speleolokih objekata ima i konkretno znaenje. U prvom redu svi ovi detalji dolaze kao dopuna upoznavanju hidrogeolokih karakteristika karbonatnih naslaga i procesa okravanja koji su se nekada dogaali na ovom prostoru. Posebno, a danas naroito, naglaeno je znaenje speleolokih objekata za potrebe openarodne obrane. Nije potrebno posebno naglasiti to znai voda u izvor-peinama u sluaju oteenja ili unitenja magistralnog vodovoda i zbog toga upozoravamo na potrebu odreenog interesa benkovakog kraja i za izvor-peinu Bela voda i Bruku peinu te za ostale peine ili jame s vodom na koje jo moemo naii. I najm anja peina i za sada nepoznato proirenje u nekoj neispitanoj jami moe nam sutra - ako to zatreba - posluiti kao sigumo sklonite, skladite ili mjesto za razne specijalne namjene. Za izradu detaljnog speleolokog katastra od osnovne vanosti je prikupljanje informacija od stanovnika svih mjesnih zajednica, zatim informacije dobivene od udruenja lovaca i lugarske slube. Prema upitniku koji postoji u Geolokom zavodu u Zagrebu potrebni podaci mogu se kompletirati i sistematizirati uz pregledno nanoenje na topografsku kartu odreenog mjerila. Terenskim rekognosciranjem speleologa svi prikupljeni podaci mogu se tono locirati uz eliminiranje pojedinih objekata nazivanih razliitim imenima. U sljedeoj fazi, u periodu potpune sue, dolazi konkretno terensko ispitivanje uz izradu odgovarajuih nacrta u svim speleolokim objektima.

Zakljuak
Speleoloke pojave benkovakog kraja javljaju se kao rezultat geoloke grae terena izgraenog od karbonatnih naslaga. Dugotrajnim radom vode, te korozijsko-erozijskim procesima du postojeih pukotina, dolo je do formiranja podzemnih upljina i kanala. Istraenost speleolokih objekata - peina ili spilja i ponora na promatranom prostom nije jo u potpunosti provedena i trebalo bi je u navedenom periodu realizirati. Do sada je u granicama benkovake opine registrirano oko 50 speleolokih objekata od kojih prevladavaju jame, pa peine i ponori. Speleoloki objekt s vodom samo je jedan (izvor-peine Karinica), ali on je aktivan samo u kinom razdoblju godine. U to vrijeme pojedini ponori predstavljaju problem jer svojom zaepljenou ne omoguuju bre odvodenje naplavnih voda oteujui obradiva tla. Naglaava se potreba detaljne izrade i obrade speleolokog katastra benkovake opine jer bi se na taj nain dobio kompletniji uvid u postojee speleoloke objekte. Osim znanstveno-morfolokih i hidrogeolokih podataka svi istraeni objekti dali bi nam uvid u veliinu podzemnih prostora koji se mogu - ako se za to pokae potreba koristiti za sluaj sklanjanja stanovnitva i ostalih materijalnih dobara. Kompletno poznavanje svih speleolokih pojava na podm ju benkovakog kraja upotpunit e nau sliku i o tim vrijednostima, omoguujui nam da uz geoloku grau, uz postojee mdno bogatstvo i hidrogeoloke karakteristike upoznamo i taj dio stvarnosti vrednujui ga na nain na koji on to zasluuje.

32

Detalj iz Male peine u Klievici

Klievica, dio kanjona i poloaj peina

Pred otvorom ponora Vuki

Otvor Konareve peine Snimio: S. Boievi

3 - BENKOVACKI K.RAJ ... ZBO RN IK 1

33

PECINE U KLICEVICI
KONCAREVA P E IN A

VE LIK A
TLO CRT

TLOCRT

MALA
P R O F IL

TLOCRT

RASELJSKA PEINA

PONORI KOD PERU IA VELIK I

T lO C R T

TAMNICA PEINA

3*

35

Literatura: Sreko B o i e v i , Katastar peina i jam a lista Obrovac 53, knj. II, Zagreb 1961, Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 62a. Sreko Boievi, Speleoloki objekti lista Zadar 52-25/3 i 4, Zagreb, 1961, Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 122. Sreko Boievi, Peine, jame i ponori s vodom u podruju Dinarskog kra, Kr Jugoslavije, knj. 6, Zagreb 1969, 137-156. Franjo F r i t z , Ravni kotari - Bukovica. Hidrogeoloka studija, Zagreb 1976. Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 112/76. Franjo Fritz, Hidrogeologija Ravnih kotara i Bukovice, K r Jugoslavijc, 10/1, Zagreb 1978, str. 1 43. Antun M a g d a l e n i i Pavao M a m u i , Geoloka, hidrogeoloka i inenjerskogeoloka istraivanja Iista Obrovac 53, Zagreb 1961, Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 34000.

Summary THE SIG N IF IC A N C E O FSPELEOLOGICAL A P P E A R A N C E S IN THE A R E A OF BEN K O VAC (CROA TIA) The appearance ofcaves, pits and swalow-holes is the result o f geologicaIly long erosive proces caused by o f the sinking rain-fall waters into these layers. With the lowering o f a level o f ground waters some spaces o f caves and holes become dry and approachable to our investigations. Because o f karstifications and o fth e deposition o f surface materials in underground, som e holes and swallow-holes become shallower. In depresions o f to d a y s relief on the contact o fbroken limestones and relatively impermeable quarter rocks arise the swallow-hoIes with their periodical function o f gulping water. Am ong water caves the most significant is the spring o f the cave Karinica which is active only during rainy season o f the year. A m ong fifty speleological objects, registered till now, more than ten are interesting because o f its usefulness for various requirements. Some o f these underground hollows served during past war as temporary shelters. The detailed making o f speleological register o f area od Benkovac, would give the feasibility for further practical researches.

ANTE KALOGJERA

P R IR O D N O G E O G R A F S K A O SN O V A I STA N O V N ITV O B E N K O V A K E M IK R O R E G IJE

Saetak Benkovaka mikroregija kao dio zadarske regije je vrijedan agrami prostor na raskru znaajnih prometnih veza mediteranskog primorja i zaleda. Opa zonalnost svih prirodnih osobina odredila je regiji izrazito prijelazni karakter izmedu osobina mediteranskog primorja i osobina submediteranskog kontinentalnog zaleda. Prirodna osnova utjecala je i na opu naseljenost prostora, te je stanovnitvo smjeteno najveim dijelom na jugozapadu, gdje su uvjeti ivota i rada uvije k bili najpovoljniji. Stanovnitvo benkovake regije stalno emigrira. U razdoblju od 1953-1981. g. iselilo je 12.900 stanovnika ili 38,4% dananjeg broja. U toku su mnogi nepovoljni demografski procesi; opadajua reprodukcija, depopulacija i starenje stanovnitva. Mijenja se i socioekonomska struktura, je r aktivno stanovnitvo brojem opada, radno stanovnitvo iseljava, a uzdravanog stanovnitva je sve vie. Mjerama socijalne i ekonomske politike zateeno stanje treba mijenjati.

Uvod Prostomi pojam benkovakog kraja u okvirima zadarske regije vremenski i teritorijalno je promjenjiv i ovisi o gravitacijskoj snazi Benkovca i jaanju njegovih funkcija. U irem smislu to je cjelokupni prostor koji gravitira Benkovcu kao mikroregionalnom sreditu, a u uem smislu administrativno-politika cjelina opine Benkovac'). Blizina Zadra kao veeg regionalnog centra utjecala je na gravitacijsku usmjerenost Benkovca, koji je u odnosu na susjedne mikroregionalne centre Obrovac, Biograd i Knin dosta autonoman, dok procesi litotalizacije i atraktivnost obalnog pojasa prema kojem danas tei velik dio stanovnitva mikroregije, nedvosmisleno utjeu na njegov dananji razvoj.
1 Iz praktinih razloga tj. zbog statistike dokumentacije, ovaj rad bit e ogranien na prostor opine Benkovac, odnosno benkovaku mikroregiju. (Izvori, str. 54.)

37

Geografska problematika ovog kraja posebno je interesantna, jer je to prostor vrijednih agrarnih povrina, smjeten izmeu jakih primorskih centara Zadra i Sibenika, relativno siromanog agrostoarskog zaleda i turistiki valorizirane i dobro naseljene obale. Depopulacija i demografski regres koji se javljaju od 1961. g. uvjetuju sve rjeu naseljenost ovog prostora, a koncentracija stanovnitva u Benkovcu i lokalnim centrima s drutvenog aspekta vrlo je nepovoljna. Elementi prirodne osnove Znaenje smjetaja i geografskog poloaja. Benkovaka mikroregija smjetena je u sredinjem kopnenom dijelu sjevemodalmatinske regije, te svojim sjevemim rubovima izbija na Karinsko more, a junim na obale Vranskog jezera i pribliava se moru na svega 2 km. To je kontaktni prostor zadarske regije i ibenske mezoregije odreen iskljuivo administrativno-politikim granicama koje imaju izvjesnu tradiciju ali ne i funkcionalnu svrsishodnost (Sl. 1).

Granica ide sredinom Vranskog jezera od jugoistoka prema sjeverozapadu, zatim u velikom luku obilazi naselje Vrana, te nizom vapnenakih bila (V. Bak 217 m i Petrim 253 m) izbija na Tinj. Odatle ide prema sjeveru uz Nadinsko blato do Nadina i ponovo skree ka sjeverozapadu obuhvaajui prostor sve do Islama Grkog. Zatim granica slijedi prema Karinskom moru i dalje prema istoku do Paria, a potom skree na jug do Ostrovice, te odatle prema jugozapadu do Vranskog jezera. Benkovaka mikroregija je prostor na razmei Kotara, Bukovice i Primorja. Njen sjeveroistoni dio zauzima krka visoravan Bukovica (oko 25%), a preostali dio plodni niski i prometno pogodni Ravni kotari (75%) s posebno istaknutom benkovako-stankovakom zonom (oko 47%).
38

Mikroregija je izduena u smjeru sjeverozapad-jugoistok, te od Islama Grkog do Stankovaca ima 43,5 km, a od sjevemih mbova (V. Prosek 645 m) do Vranskog jezera 31,5 km. Povrina iznosi 640 km2, a na tom prostom ivi 33.549 stanovnika okupljenih u 49 naselja s relativnom gustoom od 52,4/km2. Vrijednost plodnih i klimatski ugodnih Kotara bila je oduvijek kontrast siromanoj i krki oporoj Bukovici, te je stalno prisutna emigracija iz Bukovice prema Kotarima, odnosno danas prema obali. Razumljivo je da su povijesni dogaaji vie ili manje utjecali na ove tokove. Prednost obilja vode bila je presudna za opstanak u kru, te je benkovaki kraj u dalekoj prolosti bio itnica nadomak moru i stoarsko zimovalite podno vrletnog Velebita i likog zalea (Rogi V., 1957). Utjecaji dalekog vremena tradicijom su se ouvali do naih dana, a agrostoarska ekonomija ostala je i danas temelj egzistencije, jasno na dmgim osnovama i dmgim dmtvenim odnosima. Agrama vrijednost ovog prostora dolazi do izraaja osobito u nae vrijeme, kada je hrana sve cjenjenija a potranja sve vea. Obilje agramih povrina ve se danas djelomino vrednuje, ali ne ni iz daleka onako kako bi to moglo biti. Prometnogeografska vrijednost kraja je velika, jer krki oblici ovdje nisu osobito izraeni i ne predstavljaju prometne prepreke. Benkovaka mikroregija je iroko otvorena Kninskim vratima i Unsko-butinikom prijevoju, a veza prema mom je vei broj. Vane prometnice koje vezuju zadarsku regiju a djelomino i ibensku mezoregiju idu upravo ovim prostorom, a gradnja ceste Zaton - Zeleni Hrast nadomjestila je dijelom jadransku cestu, pa su veze prema Rijeci i Zagrebu postale neto krae. Sredinjim dijelom benkovake mikroregije idu vane cestovne i eljeznike veze Zadra i Knina, odnosno cestovne veze Zadra, ibenika, Rijeke i Zagreba, dakle itave sjeverne Dalmacije s kontinentalnim zaleem. Ovim prometnicama vri se osnovna razmjena dobara, a u sezoni kree velik broj turista prema centrima na obali i otocima. Osnovni elementi geografskog poloaja, dakle dobra prometna povezanost, obilje voda i agrarnih povrina utjecali su na cjelokupan povijesni i suvremeni razvitak ovog kraja. Osobine reljefa. Benkovaki kraj se reljefom i sastavom zemljita bitno razlikuje od ostalih dijelova jadranskog primorja i slian je susjednim krajevima Kotara. To je izrazito niski prostor s visinama koje se kreu izmeu 80 i 200 m. Tek na krajnjem sjevemom m bu kod Bmke, nalaze se najvee visine (Visibaba -544 m i Kunovac -640 m), a neto je vii i jugoistoni m b kod Ostrovice (406 m), Stankovaca (326 m) i brda Debeljak (286 m), tako da je itav prostor lagano nagnut od jugoistoka prema sjeverozapadu. Cjelokupni reljef ima blago valoviti izgled, jer se od jugozapada prema sjeveroistoku smjenjuju nizovi vapnenakih bila i prostranih udolina, a mjestimice se izdiu i usamljeni strmi vapnenaki humci. ak ni dio koji pripada Bukovici ne pokazuje znaajniju dinamiku reljefa, ali prevlast vapnenaca i odsustvo plodnih povrina ukazuje na njenu sterilnost. Glavni elementi reljefa pmaju se dinarski, ime je reljef otvoren u longitudinalnom smjem, a budui da nema veih visina lake su komunikacije i u transverzalnim smjerovima. Geoloka graa i sastav zemljita imaju jako izraenu zonalnost. Prevladavaju mezozojski kredni vapnenci i vapnenci paleogena koji u osnovi izgraduju cjelokupni prostor mikroregije (Sl. 2), (Mamui P, i Nedela-Devide D. 1973). Od jugozapada prema sjeveroistoku smjenjuju se uske i duge zone vapnenaca, dolomita, flia, kvartamih naplavina i crvenice, lapora i konglomerata paleogena te vapnenakih konglomerat paleogena (Korolija B. i Majcen . 1969).
39

Velik dio prostora mikroregije izgrauju naslage paleogenog flia, te kvartamih naplavina i crvenice, a to su mahom plodna i obradiva tla. Tek na krajnjem sjeveroistonom dijelu nalaze se vapnenaki konglomerati s laporima, gdje je razvijen izraziti kr i gdje se javljaju vapnenake goleti i kamenjare. Valoviti reljef s naizmjeninim nizovima bila i udolina rezultat je specifinog sastava i grade u kojoj se vre i otpomije vapnenake antiklinale smjenjuju s rastresitim sinklinalama. Vapnenaka uzvienja zaostala su kao otpomija, dok su se u sinklinalam a diferenciranom erozijom razvile prostrane udoline. Velike koliine kvartarnih nanosa i crvenice ostaci su pleistocene glacijacije i njenih klimatskih utjecaja, jer je tada bilo znatno hladnije i vlanije i bilo je pojaano spiranje materijala s padina prema nizinama i udubljenjima. Reljef mikroregije smirenim i blagim formama pogodovao je tokovima gospodarskog razvitka, a sastav je omoguio koritenje nekih sirovina kao boksit, glinu, cementni lapor, kredu, gradevni kamen (benkovaki kamen) i vapnenac. Razumljivo je da su prednosti reljefa i sastava zemljita dole do izraaja tek u razdobljima u kojima je prisutna jaa dm tvena angairanost. KHmatske karakteristike. Klima benkovake mikroregije izrazito je prijelaznih osobina i predstavlja vezu kontinentalnih klimatskih obiljeja Bukovice i Podgorja s pravim mediteranskim klimatskim karakteristikama obale i otoka.2
40

Zbog male udaljenosti (18 km) od benkovake mikroregije, klimatski podaci Biograda bit e najbolji za analizu klime, a usporedba s izrazito maritimnom stanicom Zadar i kontinentalnom Knin, dopunit e sliku klimatskih zbivanja. Insolacija prostora mikroregije znatno je vea od prosjeka koji bi odgovarao geografskoj irini (Zadar 2560 sati/god, ibenik 2698), jer je kraj nizak, te nema toliko uvjeta za kondenzaciju, koliko u dosta udaljenim krajevima zalea na Velebitu i Dinari. Termiki reim je izrazito mediteranski (Tab. 1)
Tab. 1. Srednje mjesene temperature zraka CS) 1 Zadar Biograd Knin 4,6 6,0 4,6 II 5,6 6,2 4,8 III 8,3 8,5 7,9 IV 12,7 12,8 12,3 V VI VII VIII IX X XI 10,2 11,2 9,0 XII 6,8 8,1 6,5 God. 13,9 14,4 13,5

16,7 20,9 23,6 22,9 16,9 21,0 23,4 23,2 16,6 20,5 23,0 22,7

19,1 14,7 19,6 15,5 18,9 13,6

Ali ga modificira sjeverniji poloaj, te srednje mjesene temperature ipak padaju ispod bazne temperature od 6C. Potrebno je istai da se svi termiki odnosi mijenjaju od jugozapada prema sjeveroistoku, gdje prestaju maritimni utjecaji i gdje su vee visine, tako da su kontinentalna klimatska obiljeja izraenija, a to znai vee amplitude, jai ekstremi i vee mogunosti snijenih padalina. Ovi odnosi jo su izraeniji uzme li se u razmatranje ekstremne temperature. Dok u Kninu apsolutne minimalne temperature padaju i do -18,4C, u Zadru iznose - 1 1,5/C, a u Biogradu -10,3/C . Isto tako apsolutni maksimum za Knin iznosi 40,5C, Zadar 36,7C, a Biograd 36,3C. Jaanje kontinentalnih utjecaja udaljavanjem od mora odlino ilustriraju srednje srpanjske temperature u 7 i 14 sati (1950. g.). Dok je u 7 sati u Zadru bilo 24,2C, a u Kninu 22,8C, u 14 sati u Zadru je 29,8C, a u Kninu 32,9C (egota T., 1974). Naoblaka je obmuto proporcionalna insolaciji i relativno je malena, ali su ipak bitne razlike benkovake mikroregije i priobalnog prostora (Tab. 2)

Tab. 2. Srednja mjesena naoblaka u 1/10 neba' Stanica Zadar Biograd Knin I 5,9 5,3 6,3 II 5,9 5,1 5,9 III 5,5 4,8 5,4 IV 5,5 4,3 5,6 V 5,2 3,7 5,6 VI 4,7 3,4 4,9 VII VIII 2,6 2,0 3,1 2,8 1,9 3,1 IX 3,9 2,8 4,1 X 4,1 3,8 5,0 XI 6,2 5,7 6,2 XII 6,4 6,2 6,4 God. 4,9 4,0 5,2

Relativna vlaga (Zadar 74%, Knin 67%) u skladu je s prosjecima cijele regije, a oscilira ovisno dominantnim vjetrovima. Pluviometrijski reim je izrazito mediteranski, a to znai relativno velike koliine padalina, ali vrlo lo godinji raspored (Tab. 3). Koliina padalina poveava se od jugozapada prema sjeveroistoku (Dmi 1131 mm, Strmica 1646 mm) tako da u sredinjem dijelu benkovake mikroregije iznosi izmedu 900 i 1000 mm. Utjecaj nepovoljnog rasporeda padalina izrazit je u toku glavnog dijela vegetacijskog perioda (IV, V, VI, VII mj.) jer su tada najvie temperature (Zadar 18,4C, Biograd 18,5C, Knin 18,1C) a najmanje su koliine padalina (Zadar 22,8% godinje koliine, Biograd 25,6%, Knin 28,3/). Posljedice ovih odnosa su sue koje nikada nisu bile
41

toliko izrazite u jugozapadnom dijelu regije, ve uvijek u surovom krkom i suhom sjeveroistoku i Bukovici. Dakle iako koliina padalina raste prema sjeveroistoku bezvodnost je sve izrazitija!
Tab. 3. Mjesene i godinja koliina padalina u m m s Stanica Zadar Biograd Knin I 85 83 77 II 76 68 86 III 77 67 89 IV 63 78 80 V 65 67 119 VI 51 45 77 VII VIII 42 48 46 74 51 66 IX 92 77 110 X 108 109 139 XI 141 119 134 XII 104 117 111 Godina 968 929 1134

Maksimalne dnevne koliine padalina su velike to ukazuje na njihov pljuskoviti karakter (Tab. 4), te vrlo esto znaju izazvati poplave i bujice, emu na mnogim jugozapadnim prostorima pogoduje i sastav zemljita. ak i krka propusna podloga ne moe da konzumira velike koliine vode u kratkom vremenu, osobito tamo gdje su ponori neoieni ili nemarom zatrpani (Stankovci, Nadinsko blato, Trolokve i dr.).
Tab. 4. Maksimalne dnevne koliine padalina mmJ Stanica Zadar Biograd Knin I 72 43 53 II 57 36 63 III 59 65 50 IV 50 53 47 V 65 49 66 VI 70 39 70 VII VIII 77 64 40 100 44 56 IX 101 133 84 X 209 86 166 XI 96 72 126 XII 116 86 93 God. 209 133 166

Zbog vjetrovitosti kraja magle je relativno malo (Zadar 26 dana/god., Biograd 3, Knin 8,3), ledena kia je rijetka ali zna biti vrlo opasna za kulture i infrastruktume instalacije. Snijega na tlu je malo, jer ukoliko i pada malo se zadri, osobito u krajevima blie m om , dok se Bukovica zna ee zablijediti. Uestalija je pojava grmljavina (Zadar 42, dana/god., Biograd 44, Knin 43,9) s kojom se najee javlja i tua, osobito u ljetnim mjesecima i zna biti vrlo opasna za kulture. Mraz je osobito opasan u rano proljee, jer zbog blage zime biljke znaju rano propupati. U Kninu se hladni dani znaju javiti ak i u svibnju, dok ih u Zadru ima u travnju, a u Biogradu u oujku4. Najei uvjeti za mraz postoje u zatvorenim udubljenjima i ponikvama, gdje se za tihih i hladnih dana javljaju izraene termike inverzije.
Tab. 5. Razdioba godinjih smjerova vjetra u %3 Stanica Zadar Biograd Knin N 5,4 29,9 28,8 NE 14,8 14 12,6 E 21,2 12,3 2,4 SE 17,8 10,4 4,4 S 7 12 9,3 SW 3,7 6,4 7,1 W 8,9 2,8 4,8 NW 9,1 11,8 4,2 Tiho 12,1 0,4 26,4

Vjetrovitost je bitna klimatska znaajka mikroregije (tab. 5), ali su vjetrovi ipak manje zastupljeni nego na obali, a tiina je znatno vie (Biograd 0,4%, Knin 26,4%). Kontinentalni vjetrovi izrazitiji su u Kninu (N, NE, E, NW = 48%), a maritimni u Zadm (E, SE, S, SW, W, NW = 67,7%). Od svih smjerova ipak su najuestaliji N i NE (bura) i S i SE (ilok, jugo) ali s razliitim efektima u prostom. Dok je ilok najizrazitiji na jugozapadu, bura je sve otrija i kontinentalnija na sjeveroistoku. Zbog relativno malo reljefnih prepreka vjetrovi imaju esto velike brzine, oobito bura (preko 100 km / h), dok je bioklimatsko djelovanje iloka jako izraeno i moe izazvati u proljee i fizioloke sue, koje za poljoprivredne kulture znaju biti pogubne.
42

U itavoj mikroregiji slabo je izraeno ljetno termoregulacijsko djelovanje maestrala, kojega ovdje skoro i nema, te su ljetne vruine jake i neugodne, osobito u sredinjem prostoru i Bukovici. Prevladavaju tri glavna vremenska tipa: zim ski vlani (ilok) uzrokovan utjecajem maritimnih zranih masa i niskim tlakom zraka, zim ski suhi uzrokovan anticiklonskim grebenom kontinentalnog zraka i visokog tlaka i ljetni izazvan stabilnim anticiklonskim poljem nad itavim Mediteranom. Svi ovi vremenski tipovi slini su na itavom primorju s tim da su u Bukovici i sjeveroistonim krajevima mikroregije mnogo izraeniji utjecaji kontinentalnog zalea, a manje mora, to je izraeno osobito ljeti, ali i zimi. Vode i vodoopskrba. Litostratigrafske i geotektonske osobine benkovake mikroregije bitno su utjecale na prostorni raspored i osnovne karakteristike voda. Na vapnenakim stijenama razvila se specifina krka pukotinska cirkulacija i voda otjee neizmjemim brojem kanala u podzemlje do zaustavnih pregrada. Suprotno tome na flinim, laporastim i glinovitim stijenama voda se zadrava i tee povrinski. U prostom mikroregije istie se nekoliko zaustavnih pregrada koje su u skladu s dinarskom stmkturom, tako da je opi smjer otjecanja vode okrenut ka sjeverozapadu odnosno jugoistoku (sl. 3). Isto tako utvrdene su i brojne podzemne veze sredinjeg prostora oko Benkovca s vranskim bazenom gdje se ujedno nalaze za sada najizdanija vrela Biba (30 1/sec) i Kakma (100 1/sec), (Rianovi J., 1981).

Sl. 3. Hidroloka skica benkovake mikroregije: I - Potpuna zaustava, 2 - Nepotpuna zaustava, 3 - Izvori i vrela, 4 - Dokazani podzem ni tok, 5 - Kapitam i izvori, 6 - Vrulje, 7 - Opi smjer kretanja vode.

S obzirom na klimatske osobine, ovaj kraj nema veih koliina padalina (Zadar 968, Biograd 929, Benkovac 905 mm), a k tome ima i nepovoljan mediteranski reim. Meutim zonalnost sastava i grae, te esti kontakti propusnih i nepropusnih stijena, uvjetovali su pojavu mnogobrojnih izvora i vrela, ali su ona veinom slabo izdana ili povremena.

Stalnih tekuica ovdje praktiki i nema, a Batica, Karinica i kanalizirane pritoke Vranskog jezera Kotarka, Klievica i Mironica ljeti znaju skoro presuiti, dok zimi mogu postati opasne bujice. Zaustavne pregrade i plitka ali nepropusna podloga na nekim mjestima uvjetovali su pojavu blata kao Nadinsko blato, Trolokve i prostor sjeverozapadno od jezera Vrana. Melioracijom ovih prostora suzbijena je malarija koja je ranije vladala, a flina podloga omoguila je na nekim mjestima stvaranje akumulacije (Vlaine, Grabovac) neobino znaajnih za agrikulturu. Obilje podzemnih voda dokazuju iskopani bunari kojih je mnotvo u svim udolinama i obilno se koriste. Budui da na krajnjem sjevemom rubu mikroregije tee rijeka Zrmanja, a istonom Krka, sigurno je da dobar dio podzemnih voda pripada upravo ovim slivovima. Najvea vodena povrina koja tek djelomino pripada prostom mikroregije je Vransko jezero s ukupnom povrinom od 30,7 km2. Zbog veze s morem njegova je voda boata, osobito ljeti, ali se za agrikultum moe obilno koristiti, pogotovo kopanjem bunara i kaptaom izvora oko jezera. Vodoopskrba prostora rijeena je na razliite naine. Najvei dio stanovnitva mikroregije snabdijeva se vodom iz suvremenih cistemi s hidroforima. Sredinji dio snabdijeva benkovaki vodovod (Polaa, Benkovac, Kula Atlagia i dr.), a tokom ove godine (1983.) dovretkom regionalnog vodovoda sa Zrmanje prilike e se iz korijena izmijeniti, jer je dio tog sistema od Karina do Benkovca, zatim Stankovaca i Smilia ve izgraen.

Sl. 4. Prostomi raspored biljnogpokrova: 1 - Ouvane visoke ume, 2 - Niske ume iikare, 3 - um e u privatnim ogradama, 4 - Mediteranska makija, 5 - Kamenjari i goleti, 6 - Agrame povrine preteno. A - Klimatogena vegetacija mikroregije prije poetka destruktivnog djelovanja ovjeka: 1 - Sum e hrasta cmike, 2 - um e hrasta medunca s bjelograbom, 3 - Sume hrasta medunca s cmograbom.

44

Prostomi raspored biljnog pokrova i tla. Vegetacijski pokrov benkovake mikroregije takoer ima izraenu zonalnost koja je vie posljedica zonalnosti klime nego sastava zemljita. Maritimni utjecaji slabe prema kopnenom zaleu, a utjecaj visokih planina Velebita i Dinare sve je prisutniji. Elementi mediteranske zimzelene vegetacije tj. makija hrasta crnike (Quercus ilex) i ume alepskog bora javljaju se tek na uskom pojasu blie moru i uz Vransko jezero (sl. 4). Najvei dio mikroregije nalazi se u pojasu niske submediteranske ume i ikare hrasta medunca s bjelograbom (Horvati S., 1958; Horvat I., 1950) unutar kojeg se u udolinama nalaze velike agrame povrine, te manje oaze privatnih uma u ogradama. Dvije su paralelne zone agramih povrina. Jedna ide od Stankovaca na Pristeg, Ceranje, Polau i Nadinsko blato, a dmga od Ostrovice i Vukia na Kolarinu, Benkovac, Smili i Islam Grki. Manje izdvojene zone nalaze se kod Karina, Brguda i Dobropoljaca. Goli kamenjari nalaze se u svim viim dijelovima vapnenakih bila, ali su ipak najirazitiji u Bukovici, osobito na platou viem od 500 m. Vegetacijski pokrov u prolosti je bio znatno drukiji, a visoke ume raznih asocijacija hrasta irile su se itavom benkovakom mikroregijom. Dugotrajnim dmtvenim utjecajima, sjeom, ispaom, krenjem i paljenjem klaina, izvoma klimatogena vegetacija bitno je izmijenjena tako da su se ouvali samo njeni degradacijski stadiji. Intenzitet promjena bio je u skladu s brojem stanovnika, a sigurno je najjai u 19. stoljeu. Biljni pokrov jednako je degradiran u niskim agramim prostorima Kotara i jugozapadnih krajeva kao i na krajnjem sjeveroistoku, a dananje razlike u izgledu posljedica su preteno vapnenakog sastava Bukovice, gdje je sjeom nastalo spiranje tla, a nakon toga formiranje golih kamenjara. Submediteranska zona uma hrasta medunca s bjelograbom ipak je doivjela najjau transformaciju vegetacijskog pokrova, jer je ovdje prezimljavala stoka, a prisojne padine mogle su se iskoritavati tokom cijele zime. Poetak intenzivnijeg uzgoja ekonominije koze oznaio je totalnu devastaciju, a vadenje panjeva u blizini naselja definitivno je odredilo izgled mnogih dijelova mikroregije. Tek najnovijim socioekonomskim promjenama, dakle nestankom otvorenog ognjita, zabranom ispae koze i opom deagrarizacijom, zaustavljen je proces devastacije biljnog pokrova, ali je malo uinjeno na suvremenoj reforestaciji. Kriza energije mogla bi ponovo dovesti u pitanje opstanak ume, jer je drvo ponovo postalo primamljivo za ogrev. Tla su nastala utjecajem vapnenako-fline podloge, procesima dugotrajnog spiranja i snanim utjecajima ovjeka koji je u novije vrijeme uspio poremetiti prirodne pedogenetske procese. Za razliku od mnogih krkih krajeva, benkovaka mikroregija u svojem jugozapadnom dijelu obiluje plodnim i obradivim tlom, a tek na krajnjem sjeveroistoku njih je malo. Crvenice i smea primorska tla, te litogeno karbonatna tla nalaze se u tri dinarske udoline: Galovac - Vrana, Nadinsko blato - Stankovci i Islam - Smili - Benkovac Trolokve. Najvei dio ovog tla nastao je pleistocenim i holocenim naplavljivanjem, a humusna komponenta javlja se paralelno s utjecajem ovjeka tj. degradacijom biljnog pokrova i spiranjem humusa s padina prema udubljenjima i nizinama. Ova je pojava osobito izraena na propusnim vapnenakim padinama, gdje je zemlja praktiki nesta* la, a obnova biljnog pokrova i danas se teko realizira. Tamo gdje je plavljenje bilo stalno ili povremeno razvila su se movama organska tla (Nadinsko blato, jugozapadni m b Vrane i Trolokve) koja su melioriranjem ureena, ali su time izgubila dio svoje plodnosti koju suvremenim agrotehnikim mjerama treba nadoknaditi. Na ovim kompleksima danas se uspjeno uzgaja voe, povre i vinova loza.
45

Na vapnenakim bilima izmeu udolina, te na laporima i vapnenim konglomeratima sjeveroistoka razvila su se preteno skeletna tla, a rjee crvenice koje su ponegdje evolvirale u depove boksita ne ba osobite kvalitete. Glavnina tla ovdje je koncentrirana u ponikvama koje su oazno razbacane prostorom, a kvaliteta im ovisi o svojstvima vapnenake podloge. Bukovika visoravan najbolji je primjer totaine devastacije i negativnog djelovanja ovjeka na tlo. Zatita okolia. Benkovac je jedna od rijetkih opina u Dalmaciji koje nemaju izraen prostomi plan kojim bi se odredilo lokalitete, te nain i uvjete zatite prostora, jer je neplanska izgradnja ovdje osjetna. Prvenstveno treba zatititi sve vode, lokalne izvore i obale Vranskog jezera, gdje posebnu panju treba obratiti zatiti jedinstvenog pejzaa i njegova organskog svijeta, jer je on u primorju vrlo rijedak. Potrebno je zatititi i morfoloki interesantnu dolinu Karinice, te izvjesne kamenjare Bukovice. Sve vode treba uvati od oneienja, osobito otpadnih kanalizacijskih voda i gradnje nepropisnih septikih jam a. Cirkulacija vode u krkim krajevima vrlo je osjetljiva, a mogunosti oneienja voda nevjerojatno velike ak i na ogromnim udaljenostima. Osobito su opasna kemijska oneienja kao posljedica upotrebe razliitih kemijskih sredstava za zatitu bilja, pesticida, herbicida ili upotrebe umjetnih gnojiva, jer je kontrola upotrebe ovdje minimalna ili nikakva. Ne smije nam biti iskljuivi cilj proizvesti mnogo hrane, ve proizvesti zdravu hranu i sauvati tlo i vode i za generacije nakon nas. Posebno treba zatititi prostor kao dmtveno dobro, te naselja koja gube sve fizionomske osobine. Nekakva kvazigradska arhitektura poela je prevladavati i na selu, a disperzijske boje upropastile su do kraja ljepotu nekadanjeg sela. Kua danas sve manje odraava funkciju prostora, a sve vie je ogledalo materijalnih mogunosti pojedinaca, osobito onih koji rade u inozemstvu i iji je prosperitet trenutan i nesiguran. Bez prostom og plana teko e biti bilo to od ovoga ostvariti, a ono to je proputeno otilo je u nepovrat. Naseljenost stanovnitvo i naselja Prostomi raspored naseljenosti. Zbog razliite gospodarske vrijednosti prostora benkovaka mikroregija nije jednoliko naseljena. Na tom prostom 1981. g. ivi ukupno 33.549 stanovnika, a relativna gustoa iznosi 52,4/km2, to je tek 59% prosjeka Jugoslavije (1981 = 87/km 2 ) i 64% prosjeka SR Hrvatske (1981 = 81/km 2). Izdvojimo li pojedine dijelove prostora onda u Bukovici ivi 6316 ili 18,9% stanovnitva s relativnom gustoom od 38,7/km2, u benkovako-stankovikom kraju 13629 ili 40,9% s gustoom od 46,3/km 2 i u Kotarima 13329 ili 40,2% s gustoom od 73,1/km2.5 ) Oito je da se gustoa naseljenosti poveava od sjeveroistoka prema jugozapadu, to je u skladu s prirodnim osobinama i valorizacijom prostora. Benkovaki dio Kotara i susjedno zadarsko primorje predstavljaju danas populacijsku jezgm itave zadarske mezoregije, ali se njeno sredite ipak sve vie primie obali i udaljava od zalea. Od ukupnog stanovnitva mikroregije odreeni dio je privremeno odsutan zbog rada ili kolovanja (tab. 6) tako da realno ima 1981. g. 28877 stanovnika. Radom u inozemstvu angairano je 2893 radnika i lanova njihovih obitelji, a to je 8,6% ukupnog stanovnitva. U mikroregiji privremeno boravi 355 stanovnika koji rade ili se koluju, od ega na Benkovac otpada 111. Demografska dinamika. Kretanje stanovnitva od polovine prolog stoljea poznato je i objanjeno (Friganovi M., 1974). U dugom razdoblju od 1857. do kraja II svj. rata stanovnitvo mikroregije u stalnom je porastu, a prve kvalitativne promjene deavaju se tek nakon 1945. godine (tab. 7). Stanovnitvo ovog prostora nije znaajnije emigriralo sve do 1948. g., jer se je ivot odvijao u krugu duboko ukorijenjene patrijarhalne tradicije i agrostoarskog gospodarstva. Tek tada stvoreni su povoljni uvjeti za
46

Tab. 6. Privremeno odsutno stanovnitvo 1981. )


Od toga odsutno Prostor UKUPNO STAN. uS FR J Zbog rada 1757 29 1728 ko lov. 22 2 20 sv. 1779 31 1748 u inozemstvu Radnici 1781 22 1759 1112 9 1103 sv. UKUPNO br. % _______* 2893 4672 14 31 62 2 2862 4610 15

Op. Benkovac 33549 Benkovac 2955 Ost. naselja________ 30594

Tab. 7. Kretanje stanovnitva i prosjena godinja stopa rasta 1948-1981.* Mikroregija Benkovac God. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. STANOVNITVO 30922 33697 36319 35562 33549 Pros. god. stopa na km' apsol. 48,3 52,6 56,7 55,5 52,4 555 328 - 76 -201 rel.% 1,72 0,94 -0,21 0,58 STANOVNITVO 1149 1367 1897 2190 2955 Benkovac Pros. god. stopa apsol. 44 66 29 76 rel.% 3,46 4,05 1,43 2,97

jae skokove u kretanju stanovnitva osobito iz krajeva Bukovice prema Kotarima i obalnom pojasu. Stopa rasta stalno je opadala, a od 1961. g. ima ve negativne vrijednosti. Dok mikroregija u cjelini gubi stanovnitvo vre se i znaajne promjene unutar njenog prostora. Sve je vea koncentracija stanovnitva u Benkovcu koji i u razdoblju 1971-1981. g. ima stopu rasta 2,97% to ukazuje na to da se je othrvao krizi iz 1961-1971. g. i poeo jaati gravitacijsku snagu i funkcije. Zabrinjava to i perspektivnija naselja Polaa (1971-1981. g. = - 253 stan.), Smili (-56) i Stankovci (-152) gube stanovnitvo, a to ukazuje da je depopulacija zahvatila i gospodarski dobro situirane prostore, a ne samo Bukovicu, iz koje je emigracijski val samo krenuo. Tip kretanja stanovnitva benkovake mikroregije 1961-1971. bio je depopulacijski (E2 ), a 1971-1981. g. ve je na granici izrazito depopulacijskog (Ea), (Friganovi M., 1974). Prirodni prirast u posljednjoj deceniji 1971-1981. g. ima tendenciju stalnog opadanja koje je posljedica dosta smanjenog nataliteta i stabilnog mortaliteta (tab. 8, Sl. 5).
Tab. 8. Natalitet, mortalitet iprirodniprirast Benkovake mikroregije 1971, 1975. i 1980. ) NATALITET apsol. % 597 525 463 16,8 14,6 13,8 MORTALITET apsol. % 257 245 309 7,2 6,8 9,2 PRIR. PRIRAST apsol. % 340 280 154 9,6 7,8 4,6

God. 1971. 1975. 1980.

Stopa prirodnog prirasta 1980. g. manja je od prosjeka Dalmacije (1980 = 6,4%), a neto vea od prosjeka SR Hrvatske (1980 = 4%), ali manja od Jugoslavije (1980 = 8,1%). Treba istai da su ranije ovo bili krajevi s najveim prirodnim prirastom u SR
47

600

NA TALITE T
i il 7T*

400

200

M O R T A L IT E T

1971.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

1980.

Sl. 5. Prirodni prirast stanovnitva mikroregije 1971-1980. g.

Hrvatskoj sa stopom od 18-20%, ali je iseljavanjem mladog stanovnitva dolo do poremeaja svih demografskih struktura i pojave opadajue reprodukcije stanovnitva koje vie bioloki nije sposobno da se obnavlja u ranijem opsegu (Wertheimer - Baleti A., 1973). Migracijska kretanja stanovnitva mogu se najbolje uoiti usporedbom prirodnog prirasta i popisima utvrenog kretanja stanovnitva (tab. 9.).
Tab. 9. Migracijska bilanca stanovnitva mikroregije 1953-1981., ) Razdoblje 1953-1961. 1961-1971. 1971-1981. 1953-1981. Stan. po popisu (porast ili pad) 2622 - 757 -2013 - 148 Prirodni prirast 4849 5058 2818 12752 Migracijski saldo - 2227 - 5842 - 4832 -12900

U razdoblju 1953-1981. g. dakle u 28 godina benkovaka mikroregija izgubila je 12900 stanovnika to je 38,4% njena dananjeg broja ili prosjeno 460 st. godinje, te po iseljavanju apsolutno prednjai u itavoj zadarskoj mezoregiji. ak i u razdoblju 1971-1981. g. iselio je 4831 stanovnik, a to je neto manje od ranijeg razdoblja. Zbog opadajue reprodukcije i starosne strukture stanovnitva u budunosti treba oekivati slabljenje iseljavanja, to nikako ne ohrabruje.
48

Tab. 10. Radnici, uenici i studenti mikroregije prema mjestu rada, odnosno kolovanja 1981. g. *)
RADNICI Drugo Druga mj. iste op. op. SRH 1 2 1499 20 1479 3310 75 3235 UENICI STUD. 1 Prostor br. 1 1045 1045 2 541 9 532 1 2 215 51 164 2544 20 2524 7,5 7,5 4066 135 3931 12,1 0,4 11,7 % br. UKUPNO 2 %

Op. Benkovac Benkovac Ost. naselja

Dnevne i tjedne migracije stanovnitva mogu se djelomino sagledati iz podataka o mjestu rada radnika, odnosno kolovanja uenika i studenata (tab. 10). Ukupno 1499 radnika i 1045 uenika opine radi i koluje se u Benkovcu to ukazuje na njegov dosta izraeni centralitet i gravitaciju. Od 3310 radnika, 541 uenika i 215 studenata koji rade ili se koluju u drugoj opini SR Hrvatske, najvei dio otpada na Zadar, a mnogo manje na ibenik i druge centre u SRH. Ukupan broj dnevnih migranata radnika u mikroregiji 1981. g. iznosi 3284") ili 9,8% ukupnog stanovnitva, a tome se moe dodati i 514 migranata uenika, te ukupan broj iznosi 3798 ili 11,3% ukupnog stanovnitva. Tjedne migracije su neznatne i odnose se samo na studente. Spolna i dobna struktura ukazuju na niz injenica o kojima bi trebalo ozbiljno razmiljati.
Tab. 11. Spolna struktura stanovnitva mikroregije i koeficijent maskuliniteta 1971. i 1981. g ) God. 1971. 1981._______ MUKARCI Br. % 17550 16928 49,3 50,4 ENE Br. 18012 16621 % 50,7 49,6 Mu./lOOO. 974 1018

1981.
STACIONARNI TIP P ROGR ES IV NI TIP

l
2000 200
0 PCI NA BENKOVAC BEZ BENK0 VCA

100

100

200

BENK0VAC

Sl. 6. Bioloko stablo mikroregije bez Benkovca ima izrazito stacionarni tip, dok sam Benkovac pokazuje osobine progresivnog tipa. 4BENKOVAKI KRAJ ... ZBORNIK 1

49

Brojni odnos mukog i enskog stanovnitva u posljednjem deceniju bitno se je izmijenio (tab. 11). Koeficijent maskuliniteta se je poveao, a analogno tome i postotak mukaraca u ukupnom stanovnitvu tako da ne postoji ravnotea spolova. Budui da ima mnogo faktora koji utjeu na spolnu strukturu stanovnitva, moe se samo naslutiti da poveanje broja mukaraca oznaava poetak slabljenja emigracije ili moda veu mobilnost ena (Puljiz V. 1976). Dobna struktura pokazuje nepovoljna kretanja od 1971-1981. g. (tab. 12, sl. 6). Udio mladog stanovnitva (0-19) opao je za 8,2%, zrelo stanovnitvo (20-59) povealo se za 6,1%, a staro (60 i vie) za 2,1%. Oito je da stanovnitvo stari, a drastina promjena indeksa starenja koji 1971. g. iznosi 28%, a 1981. g. 40,4") treba da alarmira. Ovakva struktura posljedica je emigracija koje izazivaju i depopulaciju i opadanje prirodnog prirasta. Prilike su neto drukije u Benkovcu koji nije bio izloen depopulaciji te indeks starenja iznosi svega 21,9%.
Tab. 12. Glavne starosne grupe stanovnitva 1971. i 1981. g.) Benkovaka mikroregija 1971. 1981. % Br. 43 44,4 12 100 11683 16959 4717 33549 Benkovac 1981. % 34,8 50,5 14,1 100 Br. 1047 1664 229 2955 % 35,4 56,3 7,7 100

Dob 0-19 20-59 60 i vie Ukupno

Br. 15307 15805 4286 35562')

Specifine dobne grupe potvruju ve spomenute procese. Broj djece i omladine (tab. 13) jo uvijek je vei od prosjeka Dalmacije i SR Hrvatske, ali se u zreloj radnoj dobi osipa, jer poinje emigrirati.
Tab. 13. Specifine dobne grupe stanovnitva u zemlji u % 1981. g.8 ) RADNO STANOVNITVO Muko 15-64ensko 15-59 ensko fert. st. 15-49 32,4 31,4 32,3 28,7 31,0 32,0 22,2 24,7 24,9

Prostor Benkovac Dalmacija SRH

Predk. djeca kol. djeca do 7. g. 7-14. g. 10,4 10,7 9,8 14,0 12,4 11,1

Omladina 15-27 25,2 21,8 20,5

S obzirom na to da je dobna struktura slika povijesnog razvitka stanovn kroz vie generacija, ne moe se ni u budunosti oekivati povoljnije prilike, ve nastavak procesa starenja i depopulacije. Socio-ekonomska struktura stanovnitva u posljednjem deceniju 1971-1981. g. doivljava brze i skokovite promjene koje je esto vrlo teko i objasniti, te se djelomino mogu pripisati i kriterijima popisa koji je u 1981. g. vrlo specifian! Promjene su osobito izraene u strukturi aktivnog stanovnitva po sektorima djelatnosti (tab. 14).
Tab. 14. A ktivno stanovnitvo mirkoregije p o sektorima djelatnosti 1971-1981. g. u) God. 1971 1981. Br. % Br. % Ukupno 15425 100 13803 100 Primamo 9847 63,9 4530 32,8 Sekundar. 1118 7,2
_

Tercijar. 1913 12,4 -

Na radu u inozemstvu 2547 16,5 1781 12,9

50

Uee aktivnog stanovnitva u poljoprivredi opalo je od 1971-1981. g. za 31,1% (indeks 46), a uee poljoprivrednog stanovnitva u ukupnom stanovnitvu za 38,5% (ind. 38,2).
Tab. 15. Poljoprivredno stanovnitvo u zem lji po aktivnosti 1981. g. ") Prostor Svega UKUPNO Sv. ene AKTIVNO ene Sv. UZDRAVANO %udio U ukupene nom stanovnitvu 4847 51,7 1 4846 3281 67,7 1 3280 1971. 69,1
-

O. Benkovac Benkovac Ost. nas.

Br. % Br. Br.

9377 100 3 9374

5076 54,1 2 5074

4530 48,3 2 4528

1795 39,6 1 1794

1881. 30,6
-

Poljoprivredno stanovnitvo jo uvijek ima relativno visok udio od 48,3% aktivnih (tab. 15), jer se na selu radi do duboke starosti bez obzira na spolove. Unutar ove strukture znatno je vei broj enskog stanovnitva (847 m/1000 ; vidi tab. 11), dok se odnos broja aktivnih i uzdravanih nije bitno promijenio (1971=52,4% izdr.; 1981 =51,7%). Kriterij popisa moda se najbolej vidi na primjeru Benkovca gdje ima samo 3 poljoprivrednika, a Dalmacija ima svega 7% poljoprivrednog stanovnitva. Odnos aktivnog stanovnitva, lica s osobnim prihodom i uzdravanog stanovnitva (tab. 16) ukazuje na specifinost benkovake mikroregije. Aktivnog stanovnitva manje je od prosjeka SR Hrvatske, ali je znato vie uzdravanog stanovnitva i od prosjeka Dalmacije i SR Hrvatske. ene sudjeluju sa 64,7% u uzdravanom stanovnitvu, a od ukupnog broja izdravanih tek 5,3% (889) je izdravano od lanova domainstva koji su na radu u inozemstvu.
Tab. 16. Ukupno stanovnitvo u zem lji po aktivnosti 1981. g. ') Prostor Op. Benkovac Dalmacija SR Hrvatska Br. % % % UKUPNO 30693 100 100 100 AKTIVNO Lica s os. pri- UZDRAhodom VANO 16662 2009 12022 39,2 38,6 45,2 6,5 12,1 U,5 54,3 49,3 43,3 Akt. . st. u uk. . stan. 23,8 27,9 36,1

Struktura domainstva jo uvijek odraava tradicionalni nain ivota (tab. 17), jer su najbrojnija domainstva s 5 i vie lanova (49,5%), to odudara od prosjeka Dalmacije (1981. 5 i vie lanova dom. = 25,2%), gdje ak 58,5% domainstva ima do 4 lana. Samakih neporodinih domainstava je relativno malo, a porodica u smislu krvnog srodstva ima 83481 3 ).
Tab. 17. Domainstva po broju lanova 1981. 1 3 ) DOMAINSTVA Prostor UKUPNO 2 O. Benkovac Dalmacija 7006 100 100 813 11,6 16,5 3 800 11,5 17,5 4 1188 17 24,5 Porodina 5 1018 14,5 12,2 6 898 12,8 6,5 7 640 9,1 3,2 8+ 917 13,1 3,53 Neporodina Samci Vie. 662 9,4 14,4 70 1 1,9

Proces starenja stanovnitva odrazio se i na socioekonomsku strukturu, jer broj aktivnih opada, osobito onih u mlaim radnim godinama, a poveava se uee uzdravanog stanovnitva1 4 ). Benkovakoj mikroregiji nedostaju struni kolovani kadrovi, to pokazuje struktura stanovnitva po kolskoj spremi koja je dosta nepovoljna (tab. 18). Vrlo je visoko uee stanovnitva bez kolske spreme, a takoer je i malo kadra sa zavrenom srednjom, viom i visokom kolom. Visoko uee nepismenog stanovnitva u ukupnom stanovnitvu koje 1981. g. iznosi 19% (Dalmacija 1981 = 8%, SR Hrvatska 1981 = 6%) odnosi se uglavnom na stariju ensku generaciju na koju otpada 80,8% ukupnog broja nepismenih.
Tab. 18. Stanovnitvo staro 15 i vie godina p o kolskoj spremi 1981. g. 8 ) Prostor UKUP- Bez k. Nepotp. Osnov- Srednja NO spr. osnov. na kola kola kola Br. % % % 25128 100 100 100 6575 26,2 13 8,5 7555 30,1 30 36,9 6239 24,8 19,7 19,3 4017 16 29,7 28,3 Via kola 326 1,3 3,7 2,7 Visoka Nepozkola nato 261 1 3,6 3,6 155 0,6 0,6 0,7

O. Benkovac Dalmacija SRH

Sigumo je da bi se slika ovih odnosa bitno mijenjala kada bi postojali podaci za stanovnitvo do 50 godina tj. ono koje danas radi i stvara, jer u toj generaciji nema nepismenih, a kvalifikacijska stmktura je sasvim drugaija.
Tab. 19. Nacionalni sastav stanovnitva mikroregije 1971. i 1981. g.") Nac. su se izjasnili God. UKUP- Svega Hrvati NO STAN. 35562 100,0 33549 100,0 34899 31345 15447 43,4 13451 40,0 Srbi 1 O stali Nisu se izjasnili Svega l.41. UST. 618
-

Jugo slav. 577 1,6 1700 5,1

Reg. prip.

Nepoznato 45 0,1 409 1,2

1971. 1981.

19385 54,5 17771 53,0

67 0,3 123 0,4

1795 -

41 0,1 68 0,2

27 0,1

Nacionalni sastav stanovnitva takoer doivljava izvjesne promjene. Na prostoru mikroregije ivi 40% hrvatskog i 53% srpskog stanovnitva (tab. 19) uz neznatno uee ostalih naroda i narodnosti Jugoslavije. U odnosu na 1971. godinu opada uee Hrvata i Srba, a oit je porast stanovnika koji se nisu nacionalno opredijelili ve deklarirali kao Jugosloveni. Funkcionalna diferencijacija naselja. Ve je ranije istaknuto da najvei dio stanovnitva benkovake mikroregije ivi u jugozapadnom dijelu prostora van Bukovice i da je tu smjetena glavnina naselja (sl. 7). Njihov prostom i raspored, funkcionalna diferencijacija i povezanost odravaju povijesna kretanja i suvremene socioekonomske prilike. Nema skladne mree naselja s povezanim funkcijama, meusobnim dopunjavanjem i specijalizacijom, ve se razvija iskljuivo Benkovac kao jedini gravitacijski centar. Populacijski rast i funkcije razvija iskljuivo na raun svoje regije, to je za budui razvitak vrlo nepovoljno (Friganovi M, 1980-81), jer se vri pretjerana i nepotrebna koncentracija koja, u prostom potencijalnog razvitka agrikulture, moe samo tetiti i izazvati jo jau deagrarizaciju.
52

Sl. 7. Prostomi raspored naselja i naseljenosti benkovake mikroregije. Oito je da j e veina naselja smjetena na jugozapadu.

Perspektivniji lokalni centri (Stankovci, Polaa i Smili) nemaju vitalnosti da se ukljue u suvremene gospodarske tokove i da razvijaju specifine funkcije, jer je gravitacijska snaga Benkovca prenaglaena, a susjedni vei gradski centri (Zadar i ibenik) ukljuili su ih u svoje zone dnevne migracije. Miljenje da e Knin postati mezoregionalni centar ovog prostora1 4 preuranjeno je, jer su kretanja prema obali toliko intenzivna, a razvitak priobalnih centara, osobito Zadra a djelomino i ibenika, toliko snaan da se i Knin nalazi u njihovoj zoni gravitacije. Nivo funkcionalne opremljenosti naselja vrlo je nizak, te je razumljivo da se time potencira gravitacijska snaga susjednih centara. Tek kada naselja mikroregije budu bolje opremljena sadrajima nunim za prostor u kojem se nalaze, smanjit e se gravitacija prema Zadru i ibeniku, a i emigracija e sigurno biti znatno manja.

53

Izvori:

2 Zbog nedostupnosti za klimatsku stanicu Benkovac, za analizu klime uzeti su podac nica Zadar, Biograd i Knin. 1 KJimatski podaci izvedeni na osnovi; Meteoroloki godinjak, Savezna uprava hidrometeoroloke slube Beograd za godita 1946-1976. 4 Hladni dani su svi oni dani u kojima je minimalna temperatura zraka = ili nia od 0C. Podaci o broju stanovnika po naseljima temelje se na prvim rezultatima popisa 1981. g (Popis stanovnitva, domainstva i stanova 1981, Prvi rezultati, Zagreb 1981), a za Opinu na konanim rezultatima popisa 1981. (Popis stanovnitva, domainstva i stanova 1981. g., Stanovnitvo, Dokumentacija 501/81, Republiki zavod za statistiku, Zagreb 1982). Razlika iznosi 215 stanovnika. Stanovnitvo 1857-1961. g. p o naseljima i dijelovima naselja, Split, RZZS, Zagreb 1964Popis stanovnitva i stanova 1971. g., Stanovnitvo, knj. VIII, Pol i starost, Savezni zavod za statistiku, Beograd 1973; Popis stanovnitva, domainstva i stanova 1981. g., Stanovnitvo, Dokumentacija 501/81, RZZS, Zagreb 1982. Prirodno kretanje stanovnitva 1980. g., Dokumentacija 460/81, RZZS, Zagreb 1982. * Popis stanovnitva, domainstva i stanova 1981. g., Stanovnitvo, Dokumentacija 501 RZZS, Beograd 1973; Popis stanovnitva, domainstva i stanova 1981. g., Stanovnitvo Dokumentacija 501/81, RZZS, Zagreb 1982. Razlika zbroja dobnih grupa i ukupno je nepoznata dob. j l nc* e^s sJarenja ^30 odnos stanovnitva 60 i vie godina i stanovnitva 0-19 eodina vei od 40% ukazuje da je proces starenja ve u toku. H*,0. bi*jeka 8); Osnovne strukture stanovnitva i domainstva po optinama 1971 g., Statistiki bilten 738, SZZS, Beograd 1972. /tP?Ps s anovnitva, domainstva i stanova 1981. g., Domainstva i stanovi, Dokumentacija 502/81, RZZS, Zagreb 1982. .. 1 4 kriterij a pop'sa i forme objavljenih podataka, moe se tek generalno usporeivati 1971. i 1981. g., ali se ope tendencije kretanja ipak uoavaju. Kao biljeka 8); Popis stanovnitva i stanova 1971. g., Nacionalni sastav stanovnitva po optinama, Statistiki bilten 727, SZZS, Beograd 1972. 1 6 Koncepcija i program razvoja Bukovice, Zavrni izvjetaj, Urbanistiki institut SR Hrvatske Zagreb, Zagreb 1975. g.

Literatu ra : F r i g a n o v i M.: Stanovnitvo junohrvatskog primorja, Geografija SR Hrvatske, knj. 6, k. knjiga, Zagreb 1974. F r i g a n o v i M.: Jo o nekim osobitostima kretanja stanovnitva opinskih sredita i ostalih naselja SR Hrvatske (1948-1981), Radovi 15-16, Zagreb 1980-81. H o r v a t I.: um ske zajednice Jugoslavije, Zagreb, 1950. H o r v a t i S.: Biljnogeografsko ralanjenje kra, K r Jugoslavije, Split 1958. K o r o l i j a B. i M a j c e n .: Znaajan profil kroz naslage Ravnih kotara i zadarskog otoja, Geoloki vjesnik 23, Zagreb 1969. K u 1u i S.: Stanovnitvo Zadra i zadarske regije, Z b o m ik za narodni ivot i obiaje, knj. 45, JAZU, Zagreb 1962. M a m u i P. i N e d e l a - D e v i d e D.: Osnovna geoloka karta SF R J 1:100.000, List Biograd K 33-7; Tuma za geoloku kartu, List Biograd K 33-7, Savezni geoloki zavod, Beograd 1973 . P u l j i z V.: Proces deagrarizacije stanovnitva Jugoslavije, Geografski aspekti drutvenogospodarskog razvitka SFRJ Jugoslavije i Svijeta u poslijeratnom razdoblju, k. knjiga, Zagreb 1976. R i a n o v i J.: Geografska regija Jadrana sa stanovita suvremenih hidrogeografskih znaajki okolia, Radovi 15-16, Zagreb 1980-81. R o g i V.: Geografski osnovi stoarskih veza Like i Dalmacije, Z b o m ik zagrebake klasine gimnazije, Zagreb 1957. e g o t a T.: Klima junohrvatskog primorja, Geografija SR Hrvatske knj. 6, k. knjiga, Zagreb 1974. W e r t h e i m e r - B a l e t i A.: Demografija, Ekonomska biblioteka, VIII kolo, Informator, Zagreb 1973.

54

Sum m ary PH YSIC A L-G EO G RAPH IC AL C O N D ITIO N S A N D THE POPU LATION OF THE M IC RO -REG IO N OF BEN K O VAC The micro-region o f Benkovac os a part o fth e Zadar region is a valuable agrarian area situated on the crossroads ofim portant routes linking the Mediterranean coast and its hinterland. According to its natural characteristics it has an outstandingly transitional character between the features o f the Mediterranean coast and the sub-M editerranean continental hinterland. Natural conditions have influenced the distribution o f its population that is mainly located in the South-W est where living and working conditions have always been more favourable. The population o fth e Benkovac region has been seadily emigrating. In the period between 1953 and 1981. 12.900 inhabitants or 38,4% o f the present-day total left home. Further unfavourable demographic processes have lately been under way: falling refproduction, depopulation, and aging o f the inhabitants. The socio-economic structure has also been changing as active population is leaving, working population is decreasing and supported population becomes more numerous. The present situation has to be cahanged b y meanas o f social and economical measures.

55

FRANJO FRITZ

M O G U N O S T I V O D O O P SK R B E U B E N K O V A K O M K R A JU PO V R IN SK IM I P O D Z E M N IM V O D A M A

Saetak U benkovakom kraju padne oborina vie nego u ostalim dijelovima Ravnih kotara i Bukovice. Hidrogeoloka grada i orografija terena uvjetuju razdijeIjenost terena na mnogo slivova. To onemoguava veu koncentraciju kako povrinskih tako i podzemnih voda. Stoga je samo na jednom potezu (Vransko poIje i jezero) mogue koristiti izvorsku (podzemnu) vodu za opskrbu naselja. Povrinskih tokova ima puno, ali su relativno kratki i veinom povremenog, bujinog karaktera. Postoji vie lokacija pogodnih za izvedbu vododrivih akumulacija iz kojih bi bilo mogue gravitacijom navodnjavati obradive povrine. Limitirajui faktor su veline slivova. U terenu postoji vie desetaka izvora i niz kopanih bunara. Ovi su objekti vezani uz povrinski dio u cjelini nepropusnih naslaga. Karakteristika im je mala izdanost i ujednaen reim istjecanja (izdanosti). Ljeti mnogi objekti presue. Najizdaniji su tada samo iznimno kapaciteta veeg od 1 1/s.

Uvod Benkovaki kraj obuhvaa sredinji dio Ravnih kotara i Bukovice. Ravni kotari i Bukovica su dio dinarskog kra, koji je sa svih strana omeen morem i rijekama i to : Velebitskim, Zadarskim i Pamanskim kanalom, Novigradskim i Karinskim morem i rijekama Krkom i Zrmanjom. Izuzetak je maleno sjeveroistono granino podruje prema Plavnom kod Paana. Meutim u prolosti je i taj dio bio omeen rijekom Zrmanjom, koja je nekada bila desni pritok Krke (Fritz, 1972). U podruju Ravnih kotara i Bukovice najvie oborina padne ba na benkovaki kraj, 900-1200 mm godinje. U ovom radu analizirat e se hidrogeoloki odnosi benkovakog kraja te otjecanje povrinskih i podzemnih voda prema moru i rijekama Krki i Zrmanji, tj. otjecanje prema erozionim bazama. Vezano s time sagledat e se i mogunosti koritenja tih voda u podruju samog benkovakog kraja. Mogunost vodoopskrbe nekog kraja temelji se na poznavanju geoloke grae i hidrogeolokih odnosa na terenu. Geoloka graa benkovakog kraja istraivana je u niz navrata za razne potrebe, i to kako pojedini lokaliteti tako i ire cjeline. Svi ovi podaci koriteni su oko izrade Osnovne geoloke karte SFRJ, koja prua najkompletni57

ji prikaz geoloke grae ovog kraja. Osnovna geoloka karta izraena je po listovima M 1:100.000 a benkovaki kraj obuhvaen je s vie listova (Ivanovi i dr. 1973, Mamui 1971, Mamui i Nedela-Devidfc 1968, Majcen i dr. 1970). Hidrogeoloka istraivanja izvode se tek u zadnje vrijeme. U sklopu izrade Osnovne hidrogeoloke karte istraen je zapadni i sjevemi dio benkovakog kraja (Magdaleni i Mamui 1961), Fritz i Mamui 1962, Prvanovi 1966), dok je itav teren obuhvaen u okvim izrade hidrogeoloke studije Ravnih kotara i Bukovice (Fritz 1976 , i 1978). Za potrebe ocjene mogunosti izvedbe nekih povrinskih akumulacija izvedeni su samo najnuniji radovi (Ivanovi 1960, Cm olatac 1961, Fritz 1981). Bojani (1958) je napisao kratki izvjetaj o buenju u Nadinskom blatu. Vrlo je koristan podatak o crpljenju bunara Tmbanj u Lianima (obradio K. Jurkovi - manuskript, za potrebe OVP Split). Osim navedenih radova o vodoopskrbi postoji nekoliko dokumentacijskih materijala koje nisu pisali stmnjaci (npr. Novak 1956) i ne mogu se uklopiti u znanstvenu obradu terena. Prema znanstvenoj podjeli kra benkovaki kraj pripada erogenom boranom kru (Herak 1977) esto s inverznim reljefom u Ravnim kotarima, gdje su sinklinale grebeni a natiklinale depresije. Opi podaci o terenu Jugozapadni dio benkovakog kraja (koji pripada Ravnim kotarima) relativno je ravan, odnosno blago je valovit. Openito prom atrano teren se postupno uzdie od jugozapada prema sjeveroistoku. Prelazni dio izmeu Ravnih kotara i Bukovice visine je 200-300, a najvii grebeni u Bukovici vii su od 600 m. Idui prema sjeveroistoku raste i koliina oborina. Najvie oborina padne u listopadu, studenom i oujku. Jesen je toplija od proljea to je posljedica utjecaja mora. Biljni pokriva je u Ravnim kotarima uglavnom sredozemni s uvijek zelenim ikarama. U podm ju Bukovice znatan je utjecaj kopna i nalazimo degradiranu kopnenu vegetaciju s listopadnim drveem i bunjem. Vegetacija ovisi o litolokom sastavu tla, tako da je na karbonatnim naslagama (vapnencima i dolomitima - tipian krki teren) uglavnom rijetka, predstavljena bunjem, a na naslagama flia i kvartara vei je dio zasaen kulturama. umarci su rijetki. Hidrografska mrea nije oskudna, ali je stalnih tokova malo. Vodotoci su vezani uz nepropusne naslage eocena i kvartara (Kiievica, Morpolaa, Bribirnica, Batica, Mironica i uz u cjelini slabopropusne naslage Bukovice (krai povremeni tokovi bujinog karaktera od kojih je najvei Karinica). Povrinsko otjecanje je najvee s nepropusnih naslaga flia. U kinom razdoblju mjeseni koeficijent otjecanja kree se izmeu 0,61 - 0,82. Najmanji je u razdoblju od srpnja do mjna, kada se kree izmeu 0,08 - 0,13 (Gri 1973). Vransko jezero koje dijelom pripada benkovakom kraju, ima povrinu oko 30 km2. Voda je ljeti malo boata (sadri oko 1.000 mg C l/1 ), a najvea dubina vode je svega 4-5 m. Donedavno je bilo u kinom razdoblju plavljeno Nadinsko blato, depresija u kru. Izvedbom odvodnog kanala i tunela ta je povrina pretvorena u obradivo tlo. Danas su jo povremeno plavljene neke depresije u nepropusnim naslagama flia (jugoistono od Benkovca, dio Stankovakog polja) i u podmju Bukovice i to iza kratkotrajno intenzivnih kia. Litostratigrafski sastav i hidrogeoloke karakteristike stijena Benkovaki kraj izgraduju sedimentne stijene krede, paleogena i kvartara. Dio terena koji pripada Ravnim kotarima izgrauju naslage krede i starijeg paleogena (pa58

leocen i eocen) a teren Bukovice izgrauju mlae naslage paleogena (eocen-oligocen). Spomenute su stijene uzdu rijenih tokova i u depresijama prekrivene kvartamim talozima koje se taloe i danas. U daljnjem izlaganju iznijeti su samo najosnovniji geoloki podaci potrebni za razumijevanje hidrogeolokih odnosa. Kreda je zastupljena u starijem dijelu dolomitima i vapnencima Kj1 2, s time da uestalost vapnenaca raste prema mlaim dijelovima. Mladi dio krede Kj3 zastupljen je dobrouslojenim vapnencima. Kredne naslage izgraduju jezgre antiklinala. Paleogen lei transgresivno na naslagama krede. Libum ijske naslage PcE, razvijene su samo mjestimice, debljine do 20 m, a zastupljene su ploastim vapnencima. Foraminiferski vapnenci E>,2 zauzimaju znatno vee povrine. Kredni i foraminiferski vapnenci ine vodopropusni kompleks stijena u Ravnim kotarima sa svim karakteristikama krkog terena. Na njihovoj povrini ne formiraju se povrinski tokovi ve sva oborinska voda ubrzo ponire u podzemlje. KJastine naslage srednjeg i gomjeg eocena Ei,3 najee su opisane kao eocenski fli. Kontinuirano su taloene na foraminiferske vapnence. Sastoje se iz lapora i pjeenjaka u izmjeni, a u najmlaim partijama taloeni su i konglomerati. U podmju Benkovac - Ostrovike Liane zastupljeni su lapori, vapnenaki lapori, laporoviti vapnenci i uloci konglomerata. Naslage su u cjelini vodonepropusne i po njima teku dva najstalnija povrinska toka: Klievica i Morpolaa. KJastine i karbonatne naslage gornjeg eocena Ej izgrauju podmje Bukovice. U podmju benkovakog kraja ove su naslage taloene kontinuirano na naslage Ej.j. Zastupljene su s raznolikim litolokim lanovima koji se meusobno izmjenjuju vertikalno i bono. Jugoistono od Benkovca u starijem dijelu naslaga prevladavaju dobrouslojeni laporoviti vapnenci. Unutar njih lokalno su istaloeni grebenski vapnenci te uloci lapora i vapnenakih konglomerata. U sredinjem nivou naslaga vapnenaca je manje a u najmladem se lapori, vapnenci i konglomerati viestmko lateralno i vertikalno izmjenjuju. Ove naslage zajedno s mladim EaOli, koje su podjednakog litolokog sastava i izgrauju preostali dio Bukovice, poznate su u stmnoj literaturi kao Promina naslage prema klasinom razvoju na planini Promini. Propusnost im varira i u detaljima i u cjelini ovisno o promjeni litolokog sastava od nepropusnih pa do dobro propusnih partija. est je sluaj brzog poniranja oborinskih voda u propusne zone i pojava povremenih izvora nizvodno, na kontaktu s nepropusnim laporima. Promatrajui naslage u cjelini moe ih se ocijeniti kao djelomino propusne s relativno malom efektivnom infiltracijom oborinskih voda. Kvartame tvorevine nastale su preteno kao produkt troenja laporovitih stijena pa ih nalazimo najvie tamo gdje teren izgrauju lapori. U zapadnom dijelu (Smili potok Batica) rasprostranjeni su i eolski sedimenti. S obzirom na preteno glinovit sastav kvartame naslage su slabopropusne do nepropusne. Tektonska osnova hidrogeolokih odnosa Jugozapadni dio benkovakog kraja (Ravni kotari) izgrauju naslage krede i starijeg paleogena koje tvore vie antiklinala i sinklinala to se pm aju u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Dolmiti u jezgrama antiklinala kao djelomino propusne stijene vre funkciju relativnih barijera koje lokalno mogu propustiti vodu u smjem okomitom na pmanje ali ih veim dijelom usmjemje paralelno svom pmanju. Vapnenci izgrauju krila bora i vre funkciju propusnih terena. Eocenski fli Ez.i, u podm ju Ravnih kotara izgrauje jezgm sinklinala i ne dosee duboko u podzemlje, pa premda su naslage u cjelini nepropusne vre funkciju samo tzv. viseih barijera ispod koje protjeu krke podzemne vode. Tek u podmju Vranskog polja, gdje je teren na maloj nadmorskoj visini, eocenski fli vri funkciju barijera. Meutim u graninom dijelu Ravnih kotara i

Bukovice eocenski fli dolazi u krilu sinklinale ireg prostranstva i dopire duboko u podzemlje te vri funkciju potpune barijere. Ova barijera je znaajna jer u potpunosti razdvaja podzemne vode Bukovice od podzemnih voda Ravnih kotara. Ujedno je to granica dvaju tipova kra, od kojih kr Ravnih kotara obiluje podzemnim vodama dok u kru Bukovice u sunom razdoblju vode praktiki nema. Sjeveroistoni dio benkovakog kraja (Bukovica) jednostavnije je struktume grade. Osnovna tektonska karakteristika ovog i susjednog obrovakog terena je blagi nagib slojeva prema sjeveroistoku i jasno izraen zonarni raspored listolokih lanova. Ovakav nagib slojeva i vertikalna izmjena litolokih lanova nepovoljno se odraava na akumuliranje voda u podzemlju jer onemoguava njihovu koncentraciju. Oborinske vode koje poniru u propusne litoloke lanove slijevaju se u irokoj zoni prema sjeveroistoku propadajui postepeno sve dublje i samo izuzetno, a i tada povremeno, izbijaju na povrinu prije erozijske baze (doline Zrmanje i Krke) koja je izvan benkovakog kraja. Lokalna erozijska baza je i dolina Karinice i Karinsko more. Medutim, tamonji sliv je premalen i s dosta lopara da bi zadrao znaajnije vode i za suno razdoblje pa taj kraj nema izdanih stalnih izvora, iako u kinom razdoblju izbijaju lokalno jaki izvori (npr. Peina, Karinica, izvor Gusar). Slini su odnosi u dolini sjeverno od Bjeline (jama Golubnika). Od opisanog opeg toka krke podzemne vode u Bukovici odstupaju izvori koji se pojavljuju na kontaktu Promina naslaga i nepropusnih lapora eocenskog flia jugoistono od Benkovca. Slivovi ovih izvora su propusne lee i manje zone u jugoistonim padinama Bukovice. To su maleni slivovi a izvori nemaju krki reim istjecanja. Zbog prisustva slabije propusnih stijena izvori su stalnog karaktera. Donekle krki reim istjecanja ima izvor - bunar Tmbanj u Lianima. To je povremen izvor a na mjestu izvora iskopan je bunar. U sunom razdoblju ustanovljene su crpljenjem u bunam vee koliine vode nego to tada istjee na veini spomenutih izvora. Kretanje povrinskih i podzem nih voda Nakon prikaza geoloke grade i hidrogeolokih odnosa, o emu ovise mogunosti vodooprskrbe nekog kraja, potrebno je jo analizirati mogunosti infiltriranja oborinskih voda u podzemlje i kretanje podzemnih i povrinskih voda. Propusni vapnenci u Ravnim kotorima odlikuju se karakteristikom da i nakon intenzivnih i dugotrajnih kia ne dolazi do formiranja povrinskih tokova koji bi vode odvodili s njihovih povrina. Osim dobre propusnosti stijena za poniranje oborinskih voda vaan je i faktor to je teren uravnjen. Stoga se u podzemlju vapnenaca nalaze i kreu najvee rezerve voda. Kompletni ovi slivovi i detaljno tumaenje karakteristika pojedinog tipa razvodnica prikazani su u radu Fritz 1978. i ovdje tu problematiku neemo tretirati. Povrinski tokovi u Ravnim Kotarima vezani su uz nepropusne stijene eocenskog flia to je u radu ve istaknuto. Uz ove naslage vezane su i mogunosti ostvarenja vododrivih povrinskih akumulacija. Ulaskom povrinskih tokova u karbonatne naslage vode ponim u njih ili postupno ili koncentrirano na ponorima (pritoci Nadinskog blata). Neki manji tokovi i zimske poplave vode gube se kroz ponore odmah na kontaktu s vapnencima (potok ispod Stankovaca, Guzi ponor kod Benkovca). Vode koje ponim u slivu Vranskog jezera kao i oborine koje padnu na tim povrinama kreu se prema izvorima uz sjeveroistoni m b Vranskog polja, odnosno prema vmlji ivai u Vranskom jezem. To je dokazano i trasiranjem vode koje ponim na vanijim ponorima i utvrene su prividne brzine kretanja podzemnih voda izmeu 16 i 50 m m /s. Dakle podzemne vode vranskog sliva izbijaju na povrinu u graninom podruju benkovakog kraja ili nedaleko od granice. Slivu rijeke Krke pripada teren jugoistono do Ben60

kovca. Znatan dio tog sliva izgrauju nepropusne stijene. Znaajno je da i granini teren plodne doline Morpolae i brodskog reljefa Bukovice izgraduju nepropusne stijene pa je na zavretku bujiinih tokova s Bukovice mogue izvesti vododrive akumulacije na kotama koje omoguuju dovod vode dc obradivih povrina gravitacijom. U ovom slivu povrinski tokovi odvode najvei dio oborinskih voda iz benkovakog kraja u Guduu i Krku. Krke podzemne vode prihranjuju se uglavnom samo oborinama, dosta su duboko u podzemlju, izbijaju na povrinu tek uz obalu Krke, gdje su zaslanjene usljed mijeanja s vodom Krke (Prokljansko jezero). Slivu Bokanjac - Polinik pripada samo malen zapadni dio benkovakog kraja izgraen uglavnom iz nepropusnih naslaga. U njima je izvedena i povrinska akumulacija Vlaina iz koje se voda koristi za natapanje poljoprivrednih povrina. Relativno malen dio krajnjeg sjeveroistonog dijela terena pripada slivu Zrmanje i Krke. Propusno podruje Bukovice u pogledu infiltracije oborina znatno se razlikuje od Ravnih kotara. Nakon duih i osobito nakon intenzivnih oborina dolazi do formiranja niza povrinskih tokova. Oni se ne formiraju podjednako brzo na cijelom podruju, ve ovisno o zastupljenosti lapora i laporovitih stijena u terenu i o nagibu reljefa. est je sluaj i kratkotrajnih poplava depresija u reljefu. U vrijeme kada je teren zasien vodom, Bukovicom teku tokovi tipino bujinog karaktera. Tada je kratkotrajno aktivno i vie izvora izdanosti i preko 1 mVs. Iz opisanog proizilazi da oborinske vode u kinom razdoblju relativno brzo ispune propusne dijelove terena, pa najvei dio oborina otjee povremenim povrinskim tokovima, bujicama. U podzemlju se infiltriraju relativno skromne koliine vode koje najveim dijelom otjeu u smjeru sjeveroistoka i istoka i izviru izvan benkovakog kraja u dolini Zrmanje i Krke. Manji dio infiltriranih oborinskih voda gravitira prema izvorima jugoistono od Benkovca. Ovi su izvori meutim malog kapaciteta i u sunom razdoblju su samo dva, kapaciteta preko 1 1/s. Neto je izdaniji bunar Trubanj u Lianima. Uvjeti da se iskopaju novi bunari slinih karakteristika su mali a svode se na teren oko zavretka bujinih vodotoka s Bukovice. U nepropusne stijene (eocenski fli) oborinske se vode neznatno infiltriraju. Uglavnom otjeu povrinom formirajui okosnicu povrinskih tokova u benkovakom kraju - tokove Klievicu i Morpolau. Inflitracija oborina vri se samo u troni povrinski dio stijena ili u kvartami nanos, koji esto prekriva ove stijene. Debljina tog nanosa ne prelazi par metara. Ove se vode koriste preko niza kopanih bunara (ljeti esto presue), a javljaju se i izvori ali male izdanosti. Najizdaniji ljeti jedva prelaze kapacitet 1 1/s (npr. Lavan zapadno od Pristega). Najvie izvora nalazimo u krajnjem zapadnom dijelu terena.

Zakljuak Podruje benkovakog kraja nalazi se u sredinjem dijelu Ravnih kotara i Bukovice i tu padne vie oborina nego na okolni teren. Meutim orografija terena i hidrogeoloka graa uvjetuju da se povrinska i podzemna voda kreu od centralnog dijela (okolica Benkovca) u raznim smjerovima. Stoga benkovaki kraj zauzima periferne dijelove osnovnih hidrogeolokih slivova u Ravnim kotarima i Bukovici. To su slivovi Vranskog polja i jezera, Novigradskog i Karinskog mora i rijeke Krke. Krajnji sjeveroistoni dio terena pripada jo slivovima Zrmanje i Miljacke (jaki izvor u dolini Krke), krajnji zapadni dio slivu Bokanjac - Polinik a malen dio jugoistonog terena slivu Pirovac - Vodice. Ovi glavni slivovi dijele se jo na lokalne slivove.

Neobino iva razdijeljenost terena na mnogo slivova ne omoguava znatniju koncentraciju kako povrinskih tako ni podzemnih voda na podruju benkovakog kraja. Koncentracije podzmenih voda interesantne za vodoopskrbu nalaze se uz erozione baze navedenih slivova koje su izvan benkovakog kraja. To su rijeke Krka i Zrmanja te morska obala i polja uz obalu na niskim nadmorskim visinama (Vransko poIje, Bokanjako blato). Od navedenih erozionih baza samo Vransko jezero i polje dijelom pripadaju benkovakom kraju. Uz sjeveroistoni rub Vranskog polja na kontaktu propusnih vapnenaca i nepropusnog flia izbijaju podzemne vode tog sliva na vie izvora. Iz najizdanijeg - Kakme, opskrbljuje se vodom Benkovac. To je ujedno i jedina lokacija gdje se koristi krka podzemna voda. U ostalom podruju benkovakog kraja koriste se podzemne vode inflitrirane u povrinski, troni dio u cjelini nepropusnih naslaga flia i kvartara i to preko niza kopanih bunara i na izvorima. To su vodni objekti koji ljeti esto presue ili im je izdanost mala. Najizdaniji izvori jedva kapacitetom prelaze 1 1/s pa su te vode pogodne samo za opskrbu domainstava u neposrednoj okolini. U podruju Bukovice stanje je jo slabije. Osnovne krke podzemne vode koncentrirane su u veoj mjeri u blizini rijeka Krke i Zrmanje. Nekoliko stalnih vodnih objekata u Bukovici nalaze se izvan benkovakog kraja (npr. Peina Bruka, Bijela voda, Mali i Veliki bunar). Ovi objekti prihranjuju se iz lokalnih pripovrinskih (viseih) slivova, pa im je izdanost ljeti mala, ispod 0,2 1/s (ustanovljeno mjerenjem i pokusnim crpljenjem). Povrinski tokovi Benkovakog kraja vezani su uz nepropusne stijene i uz brdsko podruje Bukovice. Preteno su to samo povremene bujice. U gotovo svim povrinskim tokovima postoje povoljni hidrogeoloki uvjeti za izvedbu vododrivih akumulacija. Meutim limitirajui faktor za njihovu izvedbu je veliina sliva uzvodno od pregrade, jer su vodotoci u perifemim dijelovima spomenutih hidrogeolokih slivova Ravnih kotara u Bukovice. U razmatranju je vie takvih relativno malih povrinskih akumulacija na pogodnom mjestu za natapanje plodnih povrina u dolini Morpolae. Iz navedenog je vidljivo da su mogunosti vodoopskrbe u benkovakom kraju skromne, nedovoljne za dananje potrebe. Rjeenje je pronaeno u opskrbi putem Regionalnog vodovoda sjeveme Dalmacije, kojima e se dovesti vode jakih krkih izvora na desnoj strani Zrmanje uzvodno od Obrovca (vode likih ponomica i Velebita).

62

Litera tu ra : L u k a B o ja n i , Izvjetaj o vodoistranim radovima u Nadinskom blatu, Zagreb, 1958, Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 2938. Ivan C r n o l a t a c , Geologija i hidrogeologija podruja Batice u vezi s ostvarenjem akumulacionih bazena, Zadar, 1961, Fond str. dok. Agrozadar. Franjo F r i t z , Razvitak gomjeg toka rijeke Zrmanje. Kr Jugoslavije, Zagreb, 1972, 8/1, str. 1-16. Franjo R i t z , Ravni Kotari - Bukovica. Hidrogeoloka studija, Zagreb, 1976, Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 112/76 Franjo F r i t z , Hidrogeologija Ravnih Kotara i Bukovice, Kr Jugoslavije, 10/1, Zagreb, 1978, str. 1-43. Franjo F r i t z , Sliv Krivca jugoistono od Benkovca. Male akumulacije. Hidrogeoloki izvjetaj, Zagreb, 1981, Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 335/81. Franjo F r i t z i Pavao M a m u i , Geoloka i hidrogeoloka istraivanja na listu Zadar, 52-25/3,4, Knjiga I, Zagreb, 1962, Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 5536. Vukain G r i , Meteoroloka stanica Batica. Klimatska funkcija vjerojatnosti, Zadar, 1973, Fond str. dok: Agrozadar. Milan H e r a k , Tektogenetska osnova klasiflkaciji krkih terena, Kr Jugoslavije 9/4, Zagreb, 1977, str. 227-238. Ante I v a n o v i , Geoloka karta sliva Klievice, Zagreb, 1960, Fond str. dok. Geol. zavoda, br. 3364. Ante I v a n o v i i dr., Osnovna geoloka karta SFRJ. List Obrovac 1:100.000, Beograd, 1973, Sav. geol. zavod. Antun M a g d a l e n i i Pavao M a m u i , Geoloka, hidrogeoloka i inenjerskogeoloka istra. lista Obrovac 53, Zagreb, 1961, Fond str. dok. Geol. zavoda br. 3400. arko M a j c e n , Osnovnageoloka karta SFRJ. ListZadar 1:100.000, Beograd, 1970, Sav. geol. zavod. Pavao M a m u i , Osnovna geoloka karta SFRJ. List ibenik 1:100.000, Beograd, 1971, Sav. geol. zavod. Pavao M a m u i i Donata N e d e l a - D e v i d e , Osnovna geoloka karta SFRJ, List Biograd 1:100.000, Beograd, 1968, Sav. geol. zavod. B. N o v a k , Ispitivanja mogunosti opskrbe vodom Bukovice, Split, 1956, Fond str. dok. OVP, Milo P r v a n o v i , Tuma za osnovnu hidrogeoloku kartu lista Obrovac, 51/2,3, i 4, Zagreb, 1966, Fond str. dok. Geotehnika.

S u m m a ry G RO U N D A N D S U R F A C E W ATER SU P P IY F E A SIB IL IT E SIN THE A R E A O F B E N K O V A C (C R O A T IA ) The rainfall in the area o f Benkovac is greater than in otherparts o fR a vn i Kotari and Benkovac, Hydrogeologic conditions and relief o f the terrain cause a very developed surface drainage pattem. It enables the concentration o f both surface and ground waters. Therefore spring (ground) water can be used from on!y one sector for public water supply: the polje and lake o f Vrana (Vransko polje and Vransko jezero). The area is abundant o f streams, but they are rather short and mostly intermittent and torrential. There exist many sites suitable for good surface storages from which the arable land coud be irrigated by gravitational f!ow. The size o f drainage basins is a coutrolling factor. In that area, there are several dozens o f springs and dug wells getting water from the superficial portion o f generally impermeable sedimentary rocks. They are characterized by a low yield and small variation o f discharges. During summer many springs and wells dry. The most yielding o fth em do not yield more than 11/s at the end o f dry season.

63

LUCIJAN KOS

B U K O V IC A I RA V N I K O T A R I Historijsko-geografsko, ekonomsko-prometno i politiko-upravno znaenje

Saetak Sjevema Dalmacija sastavljena je od otoka, obale i zaleda, te obuhvaa i mikroregije Bukovicu i Ravne kotare. Ovaj krni kraj bio j e u prolosti tamp o n podruje izmeu Mleana i Turaka, koji su se medusobno obraunavali razarahjima, paleima i progonom naeg stanovnitva. Posljedica ovakvih stoljetnih ratnih prilika bila je teka zaostalost ovog kraja bez ikakvih uvjeta za ivcft. Naselja medusobno ratrkana nisu imala jaeg privrednog centra, koji bi ih okupljao i unapredivao. Stoga i historijsko-geografska granica Bukovice i Ravnih kotara na sjeverozapadu u pravcu Novigrada i Nina, te na jugoistoku u pravcu Skradina i Knina nije bila tono odredena, radi ega je Bukovica u demografskom pogledu prelazila u Ravne kotare i obratno. Istom p o oslobodenju zemlje ovom najnerazvijenijem dijelu nae republike pristupilo se je s ciljem da ga se ekonomski i prometno podigne. K ako je Benkovac najvee cestovno vorite Ravnih kotara i Bukovice preko koga prelazi i eljeznika pruga Knin - Zadar, to su nove cestovne magistrale - bukovika na relaciji Maslenica - Obrovac - egar - Ervenik - K nin (60 km ) i ravnokotarska na relaciji Posedarje - Zeleni Hrast - Benkovac - D m i (56 km ) osnova za industrijski razvoj cijelog ovog kraja. Industrija kamena, prehrane, koe i obue, drvna i grafika industrija, tekstilna i druge industrije uz poljoprivredu i turizam opina Benkovac, Biograd, Obrovac i Knin uz gradske centre Zadra i ibenika baza su daljnjeg ekonomskog prosperiteta ove regije. Realiziranjem ovih ciljeva, Bukovica i Ravni kotari u novim drutvenoekonomskim uvjetima postat e ravnopravni partner ne samo sjeveme Dalmacije, ve e se i uspjeno ukljuiti u cjelokupnu privredu nae zemlje.

I. U prostomoj podjeli svake zemlje, pa tako i nae - historijsko, geografsko, ekonomsko, prometno i upravno znaenje njenih makro i mikroregija je od naroite vanosti za to blie upoznavanje specifinosti tih regija, njihovog privrednog potencijala, broja, zanimanja i stmkture stanovnitva. Tako i Dalmacija kao cjelina i jedna od 4
5 - BENKOVAKI KRAJ ... ZBO RN IK 1

65

makroregije SR Hrvatske ima mnoge posebnosti, a osobito njena tri pojasa: otoci, obala i zagora. Svaki od ovih pojasa ima svoje prirodno, ekonomsko i drutveno obiljeje, ali i svoje specifinosti (migracija stanovnitva, privredna razvijenost, prometne veze i sl.). Obalni centri i njihov utjecaj na zalee - zagoru i otoke odluni su da se Dalmacija kao makro regija dijeli na sjevemu s gradovima Zadrom i ibenikom, na srednju sa Splitom i na junu regiju s Dubrovnikom. II. U sjevemoj Dalmaciji meu mikroregionalne centre spadaju Benkovac,1 Biograd n /m .2 Knin i Obrovac.1 Na njihovom irem podraju prostire se Bukovica4 u veem dijelu sjeverodalmatinske zagore u povrini od 853 kmJ sa 28.612 stanovnika u 40 naselja (podaci iz 1981. god.). Bukovica je smjetena izmeu junih padina Velebita i Ravnih kotara, Karinskog mora i rijeke Zrmanje, te srednjeg toka rijeke Krke. Ona je vapnenaka ravan, visine 250-300 m sa brdovitim proplancima (Juriinka 674 m, V. Prosek 658, Ivanova Glavica 653, Kunovac 640, Orljak 573, Vrina 565, Stari vrh 552, Uvezac 549, Visibaba 544, Bjeline 493, Debelo brdo 363 i Zeevo 325 m). - Juno od Bukovice u pravcu priobalja prostiru se Ravni kotari u povrini od 996 km1 sa 62.024 stanovnika u 80 naselja (podaci iz 1981. god.). Ovi Kotari smjeteni su izmeu Bukovice i mora (Novigradskog i Karinskog), te zadarsko-pamanskog kanala, donjih tokova Zrmanje i Krke. Dok Ravni kotari na sjeverozapadu prelaze u Ninsku i Ljubaku dragu, dotle se njihov jug i jugoistok istiu brojnim breuljcima (Mijavica 413 m, Daleko brdo 341, kota kod Stankovaca 326, Cmagora 305, Vuki 283, Strabenica 252, Morovaa 224, Sopalj 221 i Brda 202 m) uz vie udolina Nadinska, Vranska i dr. i s Vranskim jezerom, 30,16 kmV Nadinskim blatom 4,88 km2, Bokanjakim blatom i dr. S obzirom na konfiguraciju tla, Ravni kotari su veim dijelom ratarski, a manjim dijelom stoarski kraj, dok je Bukovica preteno stoarski kraj uz ratarsku proizvodnju.

1 Naziv Benkovac (Bencovaz, Benchovaz, Bencovazzo i sl.) potjee po jednima od hrvatske kneevske obitelji Benkovi iz 1468. g. koji su dobili u posjed Katel (castrum Benchovich), a po drugima od livanjskih begova Benkovii iz 1527. g. koji su ga dobili u feud. G. 1620. spominje se beglerbeg Ibrahim Begovi kao gospodar ove utvrde (Ivankovi, ., Postanak i razvitak Benkovca, Benkovaka kronika, br. 1/1953, str. 2-7). 3 Do ruenja od strane Mleana 1125. g. BIOGRAD je bio krunidbeni grad, urb regia s prirom i biskupom na elu. Od tada je Biograd selo, seoska zajednica s vie plemena (Jeliii, Pelicarii i dr.) na elu sa staijeinom, kapitanom, harambaom, rondaima i dr. Istom po osnivanju opine i suda poetkom XIX stolj. on se poeo uzdizdati u gradi; pored otudenog Zadra postao je manji ekonomski centar; poslije rata sve vie raste u istaknutije politiko-upravno i ekonomsko sredite. J U zadarskoj okolici ima vie lokaliteta pod nazivom Obrovec, Obrovic, Hobrovec i sl. OBROVAC, tal. Obrovazzo razvio se je u blizini rimskog castruma Clambetae. Stari pisci spominju ovo naselje pod imenom Argyronton, Riporum (Ptolemej); Argyruntum (Plinije); Clambetae (Antonijev Itinerarij); Ourorum, Ouporo, Bravizo, Obbrovizo, Obratium, Obruazzo i sl. (D. Farlati) i dr. Naziv Argyruntum, Argyronton i sl. je vjerojatno naselje Starigrad-Paklenica. 4 U prolosti zvana i Bukovizza, Bucovitza i sl., koji naziv potjee vjerojatno od rijei bukovina - vrsta bukve (Fagus sylvatica), jer su se tu u davnini prostirali veliki kompleksi bukove ume. Po nekima naziv potjee od patuljaste biljke bukavca, koja je ovdje rasla u ogromnim koliinama, a ima je i danas. 1 Naziv Ravni kotari zvani i zadarski, vlaki, a u narodnoj pjesmi i bijeli, krv kameni i krni potjee od razmjemo prostrane niske ravnice do 200 m n /m izmeu donjih tokova Zrmanje i Krke uz vie niih breuljaka s blagim padovima u trokutu Novigrada, Zadra i Skradina s centrom Benkovac. Prema A. Fortisu ovo je podruje bilo iroko polje pljakanja od strane Turaka, ije je stanovnitvo ljubeznih manira, puno potovanja i miroljubivosti, ali i iroko polje gizdavosti Mletanima... poprite turske sile i mletake lukavosti... (Androvi, Po ravnim Kotarima i krnoj Bukovici, str. 38 i 44). 6 Vransko jezero dugo je 14 km, iroko 4 km s najveom dubinom 3,90 m. 66

Ovo prostrano zalee Bukovice i Ravnih kotara u ukupnoj povrini od oko 1850 km2jo od najstarijih vremena sluilo je obrani Zadra, ilirsko-rimskog Jadera, Jadere s nizom utvrda (castrumi, kule) iz razliitih razdoblja, i to Draevac (Malpaga), Zemunik (Zemonicum),* Karin (Carinum), Nadin (Nedinum), Obrovac (Clambetae), Nin (Aenona), Podgrade (Asseria), Medvide (Hadra), Dobropoljci (Alveria), Ivoevci (Burnum), Vrana (Aurona), Biograd (Blandona) i dr. Ovaj su prostor obuhvaale i stare hrvatske upe Ninska sa sjeditem u Ninu, Sidraka u Biogradu, Luka u Ostrovici i Bribirska sa sjeditem u Bribiru. Dok je Zadar bio glavni grad bizantske Themae, dotle je njegovo agramo-stoarsko zalede s urbiumom ivjelo u starim zajednicama, rano i kasno-srednjovjekovnim seoskim opinama, zajednicama prema kojima se je grad sve vie irio i s njima formirao prostranu upravno-ekonomsku cjelinu zvanu distrikt.1 0 Jedan od najvanijih trgovakih putova vodio je iz Zadra zaobilazei Velebit u pravcu Ostrovice i Knina, gdje se spajao s cestom kroz dolinu Une zvanu i velika cesta (via magna), a ova je ila iz Slovenije preko Zagreba i Siska do Bihaa i dalje prema Jadranu. Pomanjkanje lokalnih i regionalnih komunikacija zadarskog zaleda uvjetovalo je, da se je ovo podruje, ukljuujui na sjeveru Ninski, Ljubaki i Novigradski distrikt, a na jugu Ostroviki i Vranski distrikt razvilo u pravcu pomorske trgovine1 1i sve veom naseljenou stanovnika (1527. god. na ovom je podruju bilo 24.041 stanovnik), iako su mletako-turski ratovi, ratna pustoenja, kuge i sl. prorjeivale ivalj ovog kraja i dovodile do njegove sve vee migracije. Srednjovjekovne utvrde - kastrumi Novigrad, Nadin, Tinj i Vrana, a na obali Turanj i Biograd sa Zadrom u ovim burnim ratnim vremenima sainjavali su integralno podruje. Zadarski distrikt u politikom, upravnom i ekonomskom pogledu s graninim distriktima (njih 5) bio je jedinstveno podruje poam od Velebitskog kanala i Novigradskog mora, pa do Zadarskog i Pamanskog kanala, jer su oblici gradske privrede izravno ovisili o proizvodnim mogunostima privrede zalea i obr. Ova prostrana zadarska regija obuhvaala je i podruja izvan Bukovice i Ravnih kotara te je mogla ve tada imati povrinu veu od 5.834 km2 (kopna 2.127, otoka 673 i mora 3.034 km2 ).1 2 Dok je otoni dio zadarskog distrikta bio posve oblikovan i prostorno odreen obuhvaajui otoke od Premude, Silbe i Oliba do Komata i Vrgade, dotle se je njegovo kopneno podruje postepeno irilo do rijeke Krke i dalje. U prvoj polovici XV stolj. zadarski distrikt imao je razmjemo malu povrinu od oko 450 km2 s otocima oko 900 km2 , jer je obuhvaao podruje antikog agera do linije Diklo-Bokanjac-Cm o-Babindub-Bibinje tj. do granica starih hrvatskih upanija. Istom kasnije on je proirio svoje granice do linije Grusi-M urvica-Zem unik, a zatim i do linije Nadin-Joani-G orica-Rogovo i izbijao je na more izmeu Biograda i Pakotana (selo Pakotane je u Vranskom distriktu).1 3
7 Nazvan po mlet. generalu Malpaga, koji je ovdje 1402. g. podigao tvravu da bude straamica Zadra. * Poznat i kao Zamen, Semelnico, Semolnico i sl. nazivi su rimske utvrde. Zvan i Korinion po Ptolemeju; Cari, Carin, Corinium, Corinis i sl. po Pliniju; Coriton, Corinthio po Ravennateu i dr. 1 0 U izvorima je poznat districtus, jurisdictio Jadre zvan i comitatus, confmio, territorium, astarea, ager. Poetkom XV st. obalnootona Dalmacija bila je podijeljena u 8 distrikata (Osor, Rab, Zadar, ibenik, Split, Bra, Hvar i Korula). Od ovih je Zadarski distrikt bio najvei i obuhvaao je s otocima i sa zaleem oko 1150 km1 (poslije 1409. g.), ukljuujui dio Bukovice i vei dio Ravnih kotara. 1 1 ... svi brodovi to plove Jadranom nakrcani itom, vinom i drugim..., osim rijetkih to plove vanjskim putom, moraju proi zadarsko-pamanskim kanalom..., tko je gospodar Zadra..., gospodar je brodova to prolaze spomenutim kanalom... (Iz izvjetaja zadarskog kneza M. Antonio da Mula, sindika 1540/42). 1 2 Rubi. I., Neki problemi geografije Zadra i njegove regije, Zbomik Zadar, Zagreb, 1964, str. 10. 13. Iz diela T. Raukar, Zadar u XV stolj., Zagreb, 1977, str. 45 i d.
.5*

67

Iz djela T. R a u k a r , Zadar u XV stoljeu str.

Podruje Bukovice od Zrmanje i Podgorja1 4 do Krke dijeli se na: a) Gomju, Obrovaku Bukovicu s naseljima Biliane, Karin, Kruevo, Medvee, Obrovac, Zelengrad, egar i dr. Centar ovog dijela Bukovice je Obrovac. b) Donju, Kistanjsku Bukovicu s naseljima Bioviino selo, evrske, Ivoevci, Kistanje, Nuni, Padene, Radui, Zeevo i dr. Centar ovog dijela Bukovice su Kistanje. Podruje Ravnih kotara od Nina do Knina jo od prve mletake vlasti iza 1409. god. prostiralo se je ne samo zadarskim zaleem, ve ono je ilo i znatno dalje, i
POVRINA, STANOVNITVO I NASEUA (podaci za 1905. god.)
Broj naselja Podrujc Povrina (u km 1) Stanovnitvo Varoi Sela U kupno V anija naselja

BUKOVICA

819

25.496

31

Kistanje, Obrovac i dr. 8 Karin, Obrovac i dr.

Od toga: Gomja, Obrovaka, Gornji svijet Donja, Kistanjska, Duboka, Prava RAVNIKOTARI

273

8.499

546 1.852

16.997 52.274 32.522


1 0 .0 0 2 -

22

23 88 52
20

evrske, Kistanje i dr. Benkovac, Obrovac i dr. Benkovac, Novigrad, Obrovac i dr. Sukoan, Zemunik i dr. Biograd, Stankovci i dr.

5 4

93 48
20

Od toga: a) Kotar gomji (obuhvaa i 1.178 dio Bukovice) b) Kotar srednji c) Kotar donji Donje primorje UKUPNO: d) Dijelovi podruja Nina Zadra, Gomje Primorje, Ninski kotar PODGORJE (Obalno i ostalo podruje pod Velebitom) SVEUKUPNO: 316 358 2.671 158

9.750 77.770 4.574

1 7 -

20

21 124 9

117 9

Petrane, Privlaka, Raanac, Vir i dr. Ervenik G., Tribanj, Starigrad i dr.

470 3.299

10.928 93.272

11 137

11 144

(Iz djela A n d r o v i J I . : Po ravnim Kotarima ikrnojB ukovici, Zadar, 1909, II izd., str. 35-37, 87 i 244).

1 4 PODGORJE obuhvaa obalno podruje od ua Zrmanje do Karlobaga uz Velebitski kanal ranije zvanim i Vlakim, Podgorskim morem; Morlaki kanal (Canale della Morlacca, Canale dei Morlacchi), ali i padine Velebita izmeu Zrmanje i Krke u ukupnoj povrini od 2322 km1 sa 15 veih naselja (Biliane, Ervenik G. i D., Jasenice, Krupa, Kruevo, Mokropolje, Mukovce, Seline Slivnica, Starigrad, Tribanj, Vinjerac, Zaton i egar).

69

to na sjeverozapadu do Karlobaga, obalnim pojasom Podgorskog, Vlakog mora, a na jugoistoku ak i do rijeke Cetine. U geografsko-ekonomskom pogledu, Ravni kotari, analogno gomjoj i donjoj Bukovici dijelili su se u 3 proirena kotara, i to: a) G om ji kotar sa naseljima Benkovac, Islam G. i L., Ivoevci, Karin D. i G., Kistanje, Novigrad, Obrovac, Posedarje, Privlaka, Radui, Raanac, Smili, Vinjerac, Vir i dr. Centar ovog dijela Kotara je Benkovac. b) Srednji kotar PK sa naseljima Bibinje, Bokanjac, Cmo, Galovac, Murvica, Nadin, Perui B., Sukoan, kabmje, opot, Z em unik i dr. Centar ovog dijela Kotara je Zemunik. c) Donji kotar sa naseljima Biograd, Filipjakov, Kakma, Pakotane, Polaa, Ratane D. i G., Stankovci, Tinj, Turanj, Vrana i dr. Centar ovog dijela Kotara je Biograd na moru. Prema tome, srednjovjekovni Ravni kotari obuhvaali su i znatan dio Bukovice (Karin, Kistanje, Obrovac i dr.), kao i ostala podruja sjeveme Dalmacije tj. njihova su se podruja meusobno prelijevala, jer izmeu te dvije i ostalih mikroregija nije bilo jasno odreene granice (migracija, ratovi i sl.). Takvi proireni Ravni kotari obuhvaali su koncem XVIII stolj. povrinu od oko 2.000 km2 s oko 60.000 stanovnika nastanjenih u preko 100 naselja, to je u to vrijeme mletako-turskih sukoba predstavljalo veliku prenapuenost. Od naroite je vanosti da su se ova 3 podruja - Bukovica, Ravni kotari i njihovo Podgorje u prolosti, kako je i istaknuto meusobno preklapali u 29 naselja, i to : -Bukovica i Ravni kotari u 23 naselja (Biliane, Bioviino Selo, Brgud, Bruka, evrske, Ervenik D., Ivoevci, Karin, Kruevo, Kistanje, Kolaac, Medvie, Mokropolje, Modrino Selo, Nuni, Obrovac, Popovi, Radui, Rodaljice, Rudele, Zeevo, Zelengrad i egar); - Bukovica, Ravni kotari i Podgorje u 4 naselja (Biliane, Kmevo, Mokropolje i egar), - Ravni kotari i Podgorje u 2 naselja (Slivnica i Vinjerac). Ovdje nam se postavlja pitanje kako, kada i zato je dolo do ovih podudaranja podruja i preklapanja naselja od kojih su neki i u Bukovici i u Ravnim kotarima, a naroito vei - Obrovac, Kistanje, evrske i dr., a 6 naselja ak i u, Podgorju? Odgovor nalazimo u injenici da je podruje zagorskog dijela sjeverne Dalmacije jo od XVI stolj. bilo poprite tekih sukoba izmedu Mleana i Turaka. Njihova se je ravna granica stalno pomjerala upravo na ovom dijelu1 5 tako, da je njegovo stanovnitvo prebjegavalo, preteno iz turskog na mletaki teritorij, a manjim dijelom i obratno. Oni su na turskom teritoriju obraivali zemlju pod zakupom, esto i kao mletaki podanici. Ovo i iz razloga, to uski primorski pojas u vlasti Venecije nije bio dovoljan da moe prehraniti i domae i prebjeglo stanovnitvo iz turskog dijela Dalmacije izvan crte Nin-Nadin-Vrana, pa je stoga dio tog stanovnitva preao i na oblinje otoke, stanovnitvo Bi"ogradskog primorja ak i u Istru. Mleani su esto u borbama s Turcima, a naroito u novoosvojenim krajevima dijelili b esplatno zemlju - panjake, ume i livade prebjeglom stanovnitvu, oslobadaTisu ga plaanja poreza i dmgih daa, a u nerodnim godi-

Mleani su proirili svoju vlast: - iza Kandijskog rata (1645-1669) u Ravnim kotarima (Zemunik, Vrana, Nadin i dr.) zauzevi i tvrave Knin, Klis, Omi i dr. - acquisto vecchio - linea Nani; - pobjedom Svete lige protiv Turske, kojoj su pristupili i Mleani pali su im u ruke mirom u Karlovcima 1699. g. Knin, Senj, Zadvarje, Vrgorac i Gabela, te Boka kotorska i Budva -acquisto nuovo - linea Grimani; - iza Morejskog rata (1715-1718) Mleani su Poarevakim mirom pomakli svoju granicu Dalmacije prema Hercegovini -acquisto novissimo - linea Mocenigo.

70

nama su ga ak i pomagali u hrani. Ali im bi nestala turska opasnost, Mleani su se vraali nasilju nad tim stanovnitvom,~oduzimali b! mu zemlju, udarali bi mu namete i sT_Poznate su pobune stanovnika Biograda i Pakotana 1692. god. kad su ovi u Vrani izvrili smrtnu presudu nad zadarskim plemiem Bartuloviem, a poznate su i pobune stanovnitva protiv mletakog zuluma preko zadarskog plemia imuna Fanfogne koji je imao u zakupu Bukovicu i Ravne kotare. God. 1704. dolo je do pobune i u selu egaru, ije je stanovnitvo krenulo na Obrovac i tu oslobodilo zatvorenike i zaplijenjenu "StokuT Na poziv narodnog sveenika Petra Kuride podignut je bio opi ustanak izmedu_Zrm anjelJK jka, koji je sprijeio daljnje ubiranje desetine i odvoz hrane u Zadar. Pred navalom Mleana su kolovoe ove pobune P. Kurida i glavari Nani i aleti pobjegli u Ljku, jer su bili osueni na smrt i na gubitak imetka. Bukovani i Kotarci oslobaajui se turskog ropstva nisu htjeli da im novi gospodari - Mleani nameu novi jarm. Venecija osvajanjem novih teritorija ruila je zateena naselja, unitavala plodove i irila pusto, a stanovnitvo raseljavala, kako bi Turcima - njihovim begovima, agama i trgovcima, te vojnim posadama onemoguila uvjete za ivot na tom graninom teritoriju,' te ih tako drala to dalje od svojih gradova na obali. Bukovica i Ravni kotari predstavljali su esto i niiju_ zemlju, koju su Turci naputali, a Mleani je ne bi okupirali, kako bi preko takvog mrtvog<^pojasa odaleili neprijatelja od svojih primorskih i otokih posjeda. Kako se je mletako-turska granica stalno mijenjala, to su prebjezi s tako nesigumog teritorija dolazili i do same obale i otoka; oni su se nastanjivali u donjem i gomjem Primorju - u Pakotanima, Biogradu, Filipjakovu, Tum ju, Krmini, Sukoanu i Bibinju, te Diklu, Petranima i Zatonu; Karinu, Obrovcu, Novigradu i dalje do pred same gradove - na zapadu Zadar i Nin, a na istoku Skradin, Knin i Dmi, a prelazili su ak i na otoke Vir, Pag, Ugljan, Paman, Vrgadu, Murter i dr. Upravo ova prisilnaa seoba Bukovana, a jo vie i Kotaraca uzrokom je preklapanju dijela Bukovice i Ravnih kotara - njihove postojbine, kao i proirenju njihovih naselja izvan prvobitne geografsko-ekonomske cjeline tih dviju mikroregija. Neprijatelj - i Mleani i Turci nemilosrdno su mili i palili njihova ranija naselja, odvodili im stoku i poljoprivredne proizvode, tako da je Mleanin Solvago f629. god. obilazei ovaj kraj nailazio na razorena i nenaseljena sela.ls I dmgi Mleanin, poznati putopisac A. Fortis u svom djelu Viaggio in Dalmazia iz 1776. god. opisujui ivot i obiaje stanovnika Bukovice i Ravnih kotara, zove to stanovnitvo Morlakima i istie njihova osnovna obiljeja.1 7 Kako se je Liki sandakat prostirao sve do rijeke Krke, to je pod njime bila i Bukovica i Ravni kotari, a turske utvrde Nadin, Vrana. Ostrovica i dr. branile su to podmje od Mleana. III. Padom Mletake Republike 1797. god. nastale su u Dalmaciji km pne politikodmtvene, ekonomske i kultume promjene. Prva austrijska (1797-1806), francuska (1806-1813) i dm ga austrijska uprava (1813-1900/1918) unijele su u upravu, privredu i sudstvo velike promjene. Dok je Dalmacija za vrijeme Venecije gotovo puna 4 stoljea neprekidne vladavine imala gotovo kolonijalno znaenje, od tada Dalmacija kao dio budue Trojedne kraljevine jo pod neposrednom upravom Bea postojala je sve vie dravno-pravna cjelina. Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. god. Dalmacija je ula u sastav Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

U izvjetaju Solvaga navode se 54 sela Ravnih kotara, koja nisu zateena in natura e in essere tj. bila su razorena i popaljena (Androvi, 1. c., str. 40). " Naziv dolazi iz Maurovalacchi, Morlacchi, Morovlasi, Moroulachi, moro Vlasi, cmi Vlasi i sl., pod tim se nazivom smatra domae stanovintvo mletake Dalmacije.

72

Nova uprava je raskrstila odnose sa starim srednjovjekovnim ustrojstvom, osnovanim dijelom na statutamom pravu, a dijelom na kolonijalnom sistemu Mletake Republike i poela je unositi osnovne elemente modeme uprave i sudstva na bazi podjele vlasti. Tako je Dalmacija u XVIII stolj. bila podijeljena u 26 upravnih jedinica, ukljuujui ovdje i 14 autonomnih gradskih komuna (Zadar, ibenik, Nin i dr.) na elu s generalnim providurom (proveditore generale), koji je u ime Mletake Republike vrio upravno-politiku, sudsku i vojnu vlast. Ovaj providur upravljao je i novopripojenim podmjima (acquisti nuovi e novissimi), koji su sainjavali 5 okmga ( Obrovac, Knin i dr.), a njihovim naseljima upravljali su serdari, harambae, aui, odnosno panduri, birani od naroda.1 * U obalnom i u priobalnom pojasu sa starom upravom u Ravnim kotarima u odnosu spram Bukovice, iako ovi Kotari imaju veu suu, ali zato plodniju zemlju, njihova je poljoprivreda donosila znatn<? vee prinose nego li u zagorskijem dijelu, u Bukovici. Seljaci ovih krajeva ivjeli su iz ve navedenih razloga manje s motikom i plugom, a vieTpuilom i hladnim orujem u mci to lm je donosilo Dogati plijen, a borba s Tttrcnfia inila ih je i junacima, ali zato ih je sve to udaljavalo od stalnog bavljenja poljoprivredom - ratarstvom i stoarstvom. To je i bio osnovni razlog to je uprava bila ovdje zanemarena, osim redovitog ubiranja poreza i dmgih daa, kako od strane Mleana, a tako i od Turaka. Generalni providur Francesco Grimani pokuao je jo 1756. god. pomoi seljacima i rijeiti agramo pitanje, smanjiti im, ak i ukinuti obaveze podavanja plemstvu i crkvi, ali u tome nije uspio zbog bojazni od naprednijeg obraivanja zemlje, to bi u stvari umanjilo njihov borbeni duh i stoljetnu praksu izrabljivanja i pljakanja siromanog seljatva.1 9 Cijelo podmje Dalmacije podijeljeno j e bilo 1798. god. u 22 kotara - Mistna starjeinstva (Superiorita locali), i to u Zadru, Ninu, Novigradu - Obrovcu, Kninu ibeniku, Skradinu i dr.2 0 Na elu kotara (contado, krajina) nalazio se je pukovnik. Kotar se je dijelio u vie manjih podmja - razdjela (riparti) na elu sa serdarima i njihovim zamjenicima. Tako je zadarski kotar imao 4 razdiela medu kojima je bio i vlaki razdjel (Riparto alla Morlacca), koji je obuhvaao podmje Bukovice i Ravnih kotara. Svaki od ovih razdjela bio je prema potrebi podijeljen u manja podm ja sastavljenih od jednog ili vie sela na elu s harambaom i njegovim pomonikom (sergente), te s 2 aua. Pukovnici i serdari su, osim izvrnih i upravnih poslova, vrili i sudsku vlast u imovinskim sporovima manje vrijednosti s pravom albe na Prvostepeni i Dmgostepeni sud u Zadru (Tribunale di prima Instanza e Corte dAppello.2 1 Pored ovih, djelovali su i Pomirbeni sudovi (Giudizii di pace, G. arbitri) za rjeavanje manjih sporova i uz pristanak stranaka. Ovi sudovi bili su u Novigradu, Obrovcu i dr. Za francuske uprave ovi Pomirbeni sudovi sudili su u graanskim i krivinim predmetima (poljske tete, mee, smetanje posjeda, zakupi i najam, uvrede i svae, slunosti i sl.) na podmju kotara, i to u : - u Zadru za podmje Nina i Novigrada, - u Obrovcu i za podmje Bukovice i Ravnih kotara, - u Kninu, Skradinu, ibeniku i dr. Pukovniku, koji je bio na elu kotara, a zatim i okmja (circondario) bili su potinjeni serdari i zamjenici serdara. Pod zadarskog pukovnika spadali su i serdari Biograda, Zemunika, Obrovca, kao i zamjenik serdara u Benkovcu, a kasnije i serdari i njihovi zamjenici za Smili i Ervenik D. Pod ibenskog pukovnika spadali su i serdari
lr M a t r o v i , Vj., Razvoj sudstva u Dalmaciji u X I X stolj., Zagreb, 1959, str. 11-75. * Zakon od 25. IV 1756. godine. 2 0 Raccolta, Matijevi... 83 (AMI, III A. 4. 164). 2 1 Superior Tribunale... odn. Giudizio dAppellazione per tutti gliaffari civili e criminali... di 17. Dicembre 1797.

73

Knina i Skradina, a kasnije i zamjenici serdara Kistanja i Ostrovice. God. 1873. ovaj pravni institut vrlo blizak narodu bio je ukinut prijenosom njihovog djelokruga rada na novoosnovane opine i kotarske sudove. Za odravanje reda i sigumosti postojali su u tim opinama rondari (ronde communali) s kojima je u veim mjestima zapovijedao harambaa (capo-ronda). Prve opinske organizacije u Dalmaciji nastale su 1806. god. dolaskom Francuza, i to sa vijeem: - iz narodne zajednice (Novigrad, Obrovac, Knin i dr.), - iz plemiko-gradanske zajednice (Zadar, Nin, Skradin i dr.). Francuzi su za vrijeme svoje uprave u Dalmaciji organizirali upravu podijelivi Dalmaciju na 4 okmga (Distretti), na 19 kotara (Cantoni) i na 25 opina (Comuni)." Okmg Zadar imao je tada 77.950 stanovnika i dijelio se na 6 kotara; zadarski kotar obuhvaao je i podmje Bukovice i Ravnih kotara. Kako su se kotari kao politiko-upravni organi dijelili na opine, to su u zadarskom kotam bile osnovane 3 opine, i to u Zadru, Ninu i Obrovcu. Opinom je upravljala opinska uprava (Amministrazione communale) i opinsko vijee (Consiglio communale) na elu s naelnikom (Podesta) ukoliko je opina u sjeditu okmga ili kotara, a u ostalim opinama bio je na elu sindak (sindaco)." Nova francuska Ilirija (Les Provinces Illyriennes, Provincie Illiriche) sa sjeditem u Ljubljani osnovana 1809. god. imala je u Dalmaciji 5 okmga (Zadar, ibenik i dr.) sa 17 odnosno s Dubrovnikom 27 kotareva (Cantons). Tako su na ovom podm ju osnovani kantoni u Zadru, Obrovcu, Ninu, Kninu i ibeniku. Dmga austrijska uprava je prema svojim potrebama pristupila novoj organizaciji uprave i sudstva u Dalmaciji. Tako je podmje Dalmacije 1815 god. bilo razdijeljeno u 4 okmga (circondarii) sa vie kotareva (preture). Dok je zadarski okmg 1821. god. imao kotareve samo u Zadra, Obrovcu, Kninu i Skradinu, to su kasnije u ovom okragu bili osnovani kotarevi i u Benkovcu i Kistanjima, to je sve podijelilo Bukovicu i Ravne kotare na 4 sredita. U naseljima s najmanje 25 ofeitelji (dimovi) bio je na elu seoski glavar, zvan i capovilla. God. 1850. austrijiia pokrajina razdijeljena je bila u 7 politikih kotara (Prefettura distrettuale) za vrenje upravno-politikih poslova, koje su do tada vrili dijelom i kotarski sudovi. Tako politiki kotar Zadar s kotarskim komesarom u Obrovcu obuhvaao je podraja kotarskih sudova u Zadru, Benkovcu i Obrovcu, a politiki kotar u ibeniku obuhvaao je i podraje kotarskih sudova u Kistanjima, Kninu i Skradinu. God. 1868. broj politikih kotara (Distretti politici)2 4 u Dalmaciji povean je bio od tadanjih 7 na 12, medu kojima se pored Zadra, ibenika i dr., osnovani i u Benkovcu i Kninu. U Zadra je bio osnovan i Okrani sud (Pristolje od Zadra, Tribunale di Zara), pored ostala 3 takva suda u Dalmaciji, ukupno s 24, a kasnije i 28 kotarskih sudova - pretura, poglavarstva. N a podraju zadarskog Okranog suda djelovali su kotarski sudovi u Obrovcu, Benkovcu, Kistanjama, Skradinu i dr. S obzirom na broj stanovnitva i sudskih sporova, djelovale su i posebne institucije - preture. Kao pretura I reda odreen je bio Kotarski sud u Kninu i za podraje Kistanja, a Okruni sud u Zadru bio je odreen i kao krivini sud i za podraja kotarskih sudova u Benkovcu i Obrovcu. God. 1870. Dalmacija ve ima 33 kotarska suda, a meu ovim i u Benkovcu, Biogradu (osnovan 1878. god.), Kistanjama i Obrovcu, koji pokrivaju podm je Bukovice i Ravnih kotara.

2! NBZ, sign, 26.426, Misc. B. 1199. 223) Naredba od 26. XI 1806, III, IV, 2. t. XVII, 4. t. XXXI. 2 4 M a s o c h e k , L., Manuale del regno di Dalmazia, g. 1/1871, Zadar, 1871, str. 18.

IV.

Stanovnitvo Bukovice i Ravnih kotara na podruju opina Benkovca, Biograda, Knina, Obrovca, ibenika i Zadra i u njihovim sreditima posljednjih 124 godina prema utvrenim podacima kretalo se ovako:
G ODINA BENOpine BIOGKOVCA Benkovac RADA Opine Biograd KNINA O pine OBROV- Opine IBENI- O pine ibenik Knin CA Obrovac KA ZA D RA Opine Zadar

1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981

160 437 341 432 512 546 658 630 1.149 1.367 1.897 2.190 3.089

12.696 14.380 14.680 15.178 17.539 21.029 24.253 24.882 30.992 33.697 36.319 35.562 33.549

649 693 594 787 999 1.031 1.181 1.418 1.683 1.421 1.129 2.155 4.629

341 8.070 5.013 1.039 28.721 5.420 1.018 29.696 403 8.854 5.581 1.271 28.878 463 9.368 410 9.892 6.210 1.270 33.516 401 11.515 7.373 1.302 37.106 8.593 1.270 40.494 461 12.963 418 12.025 9.653 1.600 39.849 508 13.302 10.173 1.614 45.329 12.294 2.763 45.143 302 11.979 13.095 3.543 47.867 306 12.678 532 13.360 13.849 5.116 49.017 15.115 7.300 46.679 1.187 13.498 15.865 11.210 43.731 1.475 12.362

6.611 6.821 7.716 8.488 10.974 13.659 15.708 16.996 15.353 17.933 24.800 30.066 37.844

32.547 35.525 39.001 43.023 50.783 58.115 63.478 67.101 65.806 71.145 77.303 78.514 80.148

8.331 9.898 11.992 13.726 15.847 18.077 15.804 17.358 13.954 16.146 25.243 43.087 62.334

36.037 39.343 45.409 51.077 58.010 64.486 70.965 71.922 75.953 80.650 90.210 107.746 116.174

K o r e n i , M., Naselja i stanovnitvo SR Hrvatske, 1857-1971, Zagreb, 1979, str. 104-765. Stanovnitvo... po naseljima, Zagreb, V I/1982 (izd. Rep. zavoda za statistiku, Zagreb, - Opina Benkovac, str. 181 i 182, - Opina Biograd n/m , str. 183, - Opina Knin, str. 195 i 196, - Opina Obrovac, str. 201, - Opina ibenik, str. 210-212, - Opina Zadar, str. 216-218.

Ovaj nam pregled pokazuje nagli porast stanovnitva, osobito u poslijeratnom razdoblju kako po opinama, a tako i po njihovim sjeditima. Istina, ovaj je porast znato vei u gradovima Zadru i ibeniku, a neto sporiji u ostalim gradskim naseljima (Benkovac, Biograd n/m , Knin i Obrovac). Administrativno Bukovica danas ulazi u podruje opine Obrovac, Knin i Benkovac, a Ravni kotari u podruje opine Benkovac, Biograd, Zadar, Obrovac i ibenik. Bukovica se i dalje prostorno dijeli na podgorsku, pravu (Obrovac i dr.) i otvorenu, ravnu (Kristanje i dr.), a njene manje cjeline su velebitsko Podgorje (Golubi, Krupa, Makovci i dr.), polja uz Zrmanju (Obrovac, egar i dr.) i vapnenaku visoravan (Kistanje, evrske i dr.). - Ravni kotari prostorno se dijele na gomji (Benkovac i dr.), srednji (Zemunik i dr.) i donji (Biograd i dr.) kotar; ovaj posljednji zvan i Primorje.

75

I iz ovog je pregleda vidljivo da se podruje Bukovice od ukupnih 853 kmJ i sa 28.612 stanovnika nastanjenih u 40 naselja pretenim dijelom nalazi na podruju opine Obrovac i Knin, a manjim dijelom i na podruju Opine Benkovac. - Podruje Ravnih kotara od ukupnih 996 km2 i sa 62.024 stanovnika naseljenih u 80 naselja pretenim se dijelom nalazi na podruju opina Benkovac, Zadar i Biograd, a manjim dijelom i na podruju Opine ibenik. Kako se ovi kotari i po prostoru i po stanovnitvu jo uvijek prelijevaju u ostala podruja Bukovice, Primorja i Zagore, na sjeverozapadu prema Ninu, Privlaci, Viru i dr., a na jugoistoku i jugu prema Pirovcu i Skradinu, to ova tabela prikazuje u stvari samo priblinu povrinu, broj stanovnika i naselja za opine ibenik i Zadar, a dijelom i za opine Knin i Obrovac. To proizilazi i iz pregleda mikroregija zadarskog zalea, primorja i otoja, ije povrine i stanovnitvo iznose (podaci za 1981. god.):
- BUKOVICA 819 km' 28.612 stan. 35 st/k m 1 - RAVNl KOTARI_________________ 777 km____________ 62.024 stan.____________ 79 st/k m 2 Ukupno: 1.596 km' 90.636 stan. 57 st/km ' - POGORJE 484 km1 9.077 stan. 18st./km ! - PRIMORJE 467 km2 76.528 stan. 163 st/km 1 - OTOJE_________________________673 km____________ 16.408 stan.____________ 24 st/km 2 Sveukupno: 3.220 km2 192.649 stan. 5 9 st/k m 2

I po najnovijoj administrativno-teritorijalnoj podjeli opina BENKOVAC sa svojih 49 naselja nalazi se pretenim dijelom na podruju Ravnih kotara (Benkovac, Islam G., Kakma, Nadin, Polaa, Smili, Stankovci i dr.), a manjim dijelom na podruju Bukovice (Banjevci, Buli, Brgud, Rodaljice i dr.) - Opina OBROVAC sa svojih 15 naselja nalazi se gotovo iskljuivo na podruju Bukovice (Biliane, Jasenice, Karin G., Katel ., Krupa, Medvida, Obrovac, Zelengrad i dr.), a neznatnim dijelom i na podruju Podgorja. - Opina K NIN sa svojih 42 naselja nalazi se manjim dijelom na podruju Bukovice (Ervenik D., evrske, Ivoevci, Kistanje, Paene i dr.), a veim dijelom na ostalom podruju Zagore. - Opina BIOGRAD sa svojih 19 naselja nalazi se sa 10 naselja na podruju Ravnih kotara, koji sainjavaju njihovo Primorje (Biograd, Filipjakov, Pakotane, Ratane D., Sikovo, Turanj, Vrana i dr.), a ostala naselja su na njenom otonom dijelu (Paman i Vrgada). - Opina ZADAR sa svojih 77 naselja, od toga je njih 46 na kopnu, od kojih njih 25 nalazi se na podruju Ravnih kotara (Bibinje, Bokanjac, Debeljak, Zemunik, Islam Lat., Smokovi, Sukoan, kabmje i dr.), a ostali je dio na otocima. - Opina IBENIK sa svojih 87 naselja, od toga je njih 79 na kopnu; njih oko 7 nalaze se na podruju Ravnih kotara (Kai B, avi i dr.), dok su ostali u Zagori, na obali i na otocima. Prema tome, podruja opina Obrovac, Knin i Benkovac su za Bukovicu kao geografsko-ekonomskog pojma jasno odreeni, a takva je situacija i u pogledu podruja opina Benkovac i Biograd za Ravne kotare. Meutim, granice podruja Opina i Zadar i ibenik u pogledu odreivanja preciznih granica Ravnih kotara znatnim se dijelom i danas prelijevaju u geografskom i demografskom pogledu, pa im se tona granica ne moe odrediti. Razlog tome je, kao to je ve i istaknuto, historijske prirode prebjegavanje stanovnitva iz unutranjosti u pravcu mora. Prestankom takvog stanja, kretanje stanovnitva u ovim krajevima ilo je suprotnim smjerom, stanovnitvo se je izmeu dva rata iz otoka kretalo prema obali i njenoj unutranjosti, dok se sada u po2 5 Rubi, 1. c., str. 19. Hrenjak, J., Drutvena struktura naselja u SR Hrvatskoj, Zagreb, 1983, str. 394-505. Stanovnitvo po... naseljima, Zagreb, VI/1982, str. 181-218 (izd. Rep. zavoda za statistiku, Zagreb).

77

slijeratnom razdoblju stanovnitvo ponovo kree iz zalea prema obali (Biograd je 1931 god. imao neto preko 1400 stanovnika, 1981. god. on ima preko 4.600 stanovnika). - Bukovica je uglavnom reljefom odreena, iako u demografskom pogledu prema Kninu i Obrovcu nisu ni danas precizne granice. To iz razloga to Bukovani prelaze Zrmanju i idu u velebitsko Podgorje, a prelaze i Krku i idu u dinarsko Podgorje. Ista je situacija i s Kotarcima, koji penetriraju sve vie prema moru - Karinu i Ninu, te Biogradu. Bitna je znaajka ove subregije bila do juer agrama prenaseljenost, nizak stupanj primjene agrotehnikih mjera, usitnjenost seoskih gazdinstava i sl., ega u novim poslijeratnim drutveno-ekonomskim uvjetima ivota i rada sve vie nestaje. Od poetka XIX stolj. podruje Bukovice i Ravnih kotara dijelilo se je na kotare i opine. Tako su 1825. god. osnovana na ovom podruju 3 kotara - Zadar, Benkovac i ibenik. God 1852. u sastavu Okruja Zadar su kotari Benkovac, Kistanje i Obrovac. Pod Splitsku oblast 1922. god. spadali su kotarevi benkovaki i preko-biogradski, a 1931. god. osnovana su na ovom podm ju 4 kotara - Benkovac, Biograd, Preko i ibenik s pripadajuim opinama (Nin, Benkovac, Biograd i dr.) Od 1948/51. god. osnovani su kotari Zadar (kopno), Zadar-otoci, Benkovac, Knin i ibenik sa Zadrom i ibenikom kao gradovima izvan sastava kotara; s Benkovcem, Biogradom i Kninom kao gradovima u sastavu kotara (GNO), te sa odgovarajuim brojem MNO. Od 1955. god. ovo je podm je reorganizirano u 2 kotara - Zadar i ibenik s opinama Benkovac, Biograd, Nin, Obrovac, Preko, Zadar i dr.; Kistanje, Stankovci, ibenik i dr. 1962. god. novom reorganizacijom ukinuti su na ovom podmju kotarevi i manje opine tako da u novi Kotar Split ulaze opine Benkovac, Biograd, Knin, Obrovac, ibenik, Zadar i dr. Donoenjem Ustava SFRJ i Ustava SR Hrvatske 1974. god. opine na podruju Bukovice i Ravnih kotara (Benkovac, Biograd, Knin, Obrovac, ibenjk i Zacjar) kao samoupravne i osnovne dmtveno-politike zajednice udmene su u Zajednicu opina Split, koja takoder, kao samoupravna dmtveno-politika zajednica radnih ljudi i graana uskladuje zajednike interese tih opina. Svaka od ovih opina za pojedina naselja ima odredeni broj mjesnih zajednica u kojima radni ljudi i graani rjeavaju svoje zajednike interese i potrebe, koje su od neposrednog interesa za njihov ivot i rad.27) Zakljuak \

Kako je Bukovica podm je kamena i kra, ija je osnovna znaajka golet i surovost tla, a Ravni kotari su, istina, pedoloki napredniji s plodnim poljima (Vrarislco, Nadinsko i dmgi manji bazeni), to se je ovdje i razvila stoarsko-ratarska proizvodnja; u Bukovici preteno uzgoj stoke (goveda, ovce, koze i dr.), a u Ravnim kotarima preteno uzgoj itarica, voa i povra (kukumz, bajame, maraska i dr.). Ova mikroregija kao cjelina nije iinala svog gradskog sredita s ekonomskom funkcijom, a udaljeniji Knin i periferni Obrovac, te gradski centri Zadar i ibenik nisu Izrazitije mogli utjecati na privredni razvoj ove subregije. Obrovac na mom, na uu pomorskog dijela Zrmanje i centar Bukovice, Biograd na izlazu Vranskog poljoprivrednog bazena, te Benkovac - prom etna raskrsnica cesta i eljeznike pmge Zadar - Knin kao centar Ravnih kotara zbog blizine obalnog podruja u pravcu Karina (10 km) i Biograda (18 km) uz kvalitetnije zemljite za poljoprivrednu obradu, kao i rastui centar lokalne industrije pmaju u naim uvjetima punu garanciju za ekonomsko unapreenje cijelog ovog podmja. Dvije cestovne magistrale uz eljezniku pmgu, koje presijecaju ovu mikroregiju:
2 6 Zakon o podruju kotara i opina u NRH (Nar. nov. NRH, br. 36/55), Zakon o podrujima opina i kotara u NRH (Nar. nov. NRH, br. 39/62 sa 18 izmj. i dop., 47/81). Administrativno-teritorijalna podjela NRH, Zagreb, 1951, str. 347. 2 7 Ustav SR Hrvatske iz 1974. g. l. 157, 166, 182 i dalje (Nar. nov. SRH, br. 8/74 i 31/81).

78

bukovika (Maslenica - Obrovac - 2egar - Ervenik D. Knin, 60 km), i ravno - kotarsku (Posedarje - Zeleni Hrast - Benkovac - Dmi, 56 km) uz ostale transverzalne magistralne, regionalne i lokalne ceste ovu mikroregiju ukljuuju ne samo u regiju Dalmacije, ve i SR Hrvatske i SFR Jugoslavije. Industrija ukrasnog kamena i ostalog gradevnog materijala, prehrambena industrija, industrija koe i obue, drvna i grafika industrija i dr., razvoj poljoprivrede i turizma u Biogradu, industrije u Kninu, Zadm i ibeniku uz poljoprivredno-industrijski razvoj Benkovca, Obrovca i Kistanja solidna su osnova za ekonomski prosperitet ove do juer zaostale i izolirane mikroregije. Ubrzani razvoj obalnih naselja Obrovca, Nina, Zadra, Biograda i ibenika trait e nove prostore za adekvatnije valoriziranje i njihovog neposrednog zalea - Bukovice i Ravnih kotara. injenica je, da ova subregija ima povoljan prometno-geografski i prometnoekonomski poloaj u jo dovoljno neiskoritenim prirodnim resursima i u Ijtiskom 'potencljalu, pa je stoga potrebno pristupiti to broj promjeni njene privredne stmkture sve veim jaanjem i sekundamog i tercijamog sektora. Podmje Knina, Zadra i ibenika trebat e i dalje razvijati kao industrijsko-prometnu zonu, podruje Benkovca i Biograda kao poljoprivrednu i turistiku zonu, podmja Obrovca i Kistanja kao zonu lokalnih industrija kamena, tekstila, plastike i sl., sve na dohvat Zadra kao glavnog sredita sjeveme Dalmacije. Realiziranjem ovih ciljeva, poveanjem industrijskog potencijala Bukovice i Ravnih kotara, ova e mikroregija u geografsko-prometnom i ekonomsko-politikom znaenju postati ravnopravni partner ne samo sjeveme i ostale Dalmacije, ve e se uspjeno ukljuiti i u cjelokupno podmje nae zemlje.

79

00

l o v ig m d 3 k o sJ[

m or& -

OBROVAC.

S M IL J

MEDVIA

II ERVEHIK

K N IN

'K IS T A N J E

O KLAJ

B lO G A A D n /m \ VRUKA'

DRMIS

S K R A D IH

6 R A H IC A OSTALA CENTAR

O PIN E MJESTA

SJEDITE O P IN E V A lN U A

M E 2 0 R E 6 IJ E PRU6A CESTA

lE U E Z N l K A ASFALT/RANA

SIBENIK

CESTOVNA MREA BUKOVICE I RAVNIH


BENKOVAKI KRAJ ... ZBORNIK
\\S E S T B U N J DRVAR

~ 0 * ja r > a

fn o a n j Kruiitca

tici C

^^buljma
,joanac

UCh0 C trjt

o D a b a S n ca

H tftk a '

V Kupirovo

JDugoftyje

'angrod-Pnltlenicc

UtkoKaUrmiS

Vmjerac Zator,

R avanjska

Zrm anja-, B O S. G R A H C i K otel le g a rsk i Pktvno

1
K JU H iC\ VBIVANJ

la v a
U G LJA N

MokroPoljC O
KmnsKo f&je M J, B E l& O V A C

PA$MAN

^iip ja k o v
I

K is h n j

I0 6 R A D ,

* * S k jL
>

O Vanvode

B n b rsk e Mostii

PokohP,

StanHovci

B n t -r

V Promina

....< o v - ojTP - n l\ Shkovo \ Vriika


Moovrce

VRGAOA

G radoc

\.

OT/i/c o

KORNAT

granice opina magistr. i region. ceste magistr. i region. ceste u gradnji


i
KAPPUt

K o n ^ fv r u le
o.vi.-.r
TUAT-V p t f v i ^

i P P tanjone

.Ciivoc

/'agsiBE

U n e ii 1

Literatura :

L j u b i i , Obiaji ko d Morlaka u Dalmaciji, Zadar, 1848. N o v a k o v i , T., Iz privrede u Bukovici (Poljodjelski vjesnik, X/1902, br. 24). A r d e 1i , V., Bukovica, Z b o m ik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, JAZU, Knj. 4, 5 i 7, Zagreb, 1899-1902. T r e s i - P a v i i , A., Po Ravnim Kotatima, Dubrovnik, 1906, str. 81. M a d i r a z z a , F., Storie costituziione dei com uni dalmati, Split, 1911, str. 135. D o n a d i n i F. D., Ravni Kotari (Zadrugar, XIV/1923, br. 15). Z a g o r a c , J., Kroz Dalmatinsku Bukovicu (Dom, Zagreb, II (XX), 1926, br. 37) K o r o l i j a , M., Ravni Kotari (Politika, Beograd, XXVIII/1932, br. 8376). M ( a r i ) , L., Kroz Ravne Kotave ( Glas, Zagreb, 111/1931, br. 107, 110 i 112). M a r i , L., Uzroci slabog ekonomsko-kultumog razvoja zadarskog zalea (Magazin Sjev. Dalmacije, 1935, str. 5-14). P e t k o v i , G., Narodne potrebe u Ravnim Kotarima sjev. Dalmacije (Seljaki Dom, Zagreb, br. 28/1940, str. 31). I v a n k o v i - B a r a d a , M., Lapani, JAZU, Zagreb, 1954. B a r a d a , M., Starohrvatska seoska zajednica, JAZU, 1958. - Problemiprivrednog razvoja sjevem e i srednje Dalmacije i dijela zapadne Bosne, Zagreb, 1965 (izd. Ekon. instituta, Zagreb). G u i , B., Starohrvatsko naseljavanje Ravnih Kotara (Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1971, br. 18, str. 184). R u b i , I., Bukovica, Enciklopedija Jugoslavije, Zagreb, 1956, svez. 2, str. 297. Koncepcija i program razvoja Bukovice, Zagreb, XI/1972, str. 268 sa tabelama (izd. Rep zavoda za planiranje, Zagreb) T r a l j i , S. M., Tursko-mletake granice u Dalmaciji u XVI i XVII st. (Radovi I. JAZU, Zadar, svez. 20, 1973, str. 447-458). Geografija SR Hrvatske, Knj. 6, Zagreb, 1974, str. 96-116, Zadarska regija. Koncepcija i program razvoja Bukovice, Regionalni prostomi plan opina BenkovacKnin-Obrovac, Zagreb, 1975, str. 61 s pril. (izd. Urbanistikog instituta SRH, Zagreb). K o v a e v i , M., Kroz Bukovicu i Ravne kotare, 1-18 nast. (Slobodna Dalmacija, Split, 1975). J e l i , J., Osnovni socioloki aspekti razvoja Bukovice (Zadarska revija, br. 4/1975, str. 233-244). Bjelanovi, ., Imena stanovnika mjesta Bukovice, Split, 1978, str. 202. M a r i n o v i , M., Organizacija i uprava seoske zajednice u Sjevemoj Dalmaciji do poetka 20. stolj. (Pravnik, Zagreb, 1981, br. 18/19, str. 189-197). P l e n a , D., Sjevemodalmatinska zagora i Ravni kotari izmedu dva svjetska rata (1921-1941), Zadarska revija, br. 1/1983, str. 58-72; br. 5-6/1982, str. 472-486.

Sum m ary BUKOVICA A N D R A V N IK O T A R I Bukovica and Ravni kotari are a bufTer area - geographical!y, economically, transportationally, and politically, which in the past had crucial importance fo r the development o fth e region. I tis only with the establishment o fS F R Yugoslavia thatgreater care has been taken o f the development o f the region, which is visible in the present-day level o f economic development. It is realistic to hope for further economic prosperity o f the region.

82

IVAN MIRNIK

N A L A Z I STA R O G N O V CA U B E N K O V C U I O K O L IC I

S a eta k Prouavajui numizmatiku zbirku muzeja u Benkovcu, kao 1 materijal iz nekih drugih izvora, moe se zakljuiti da se spomenuto podruje skoro u potpunosti uklapa u sliku opticaja novca srednje Dalmacije. Prvi nama sauvani primjerci novca potjeu iz ilirskih kovnica s naeg tla, uz neke starogrke kovove. Neto kasnije zamjenjuje ih afrikanski bronani novac, a od 1. st. p.n.e. i rimski republikanski novac, uglavnom srebmi. Brojnije su zastupljeni primjerci novca rimskih careva od 1. do 5. st. Od poetka 6., pa sve do poetka 13 st., novac je bio izuzetna pojava. Tek od 13. st. opet se razvija robno-novana privreda. U opticaju je srebmi novac Splita, Ugarske, talijanskih gradova, osobito Mletaka i dr. Mletaki novacprevladava u iduim stoljeima, a od 18. st. i austrijski i ugarski. Od prve polovice 19. st. novac u benkovakom kraju postaje jedinstven. Prireivanje znanstvenog skupa o Benkovakoj krajini kroz prolost dalo je priredivaima tog skupa podsticaj da se meu referate ukljui i jedan s numizmatikom tematikom, koji bi obuhvatio nalaze starog novca iz muzejske zbirke u Benkovcu. Kako je muzejska zbirka u Benkovcu tek u osnivanju, a njegova numizmatika zbirka obraena ljubaznou organizatora skupa u Arheolokom muzeju u Zagrebu - jo u zametku, pokuali smo skupiti to vie podataka o nalazima starog novca u benkovakom kraju. Po fotografskim snimcima obraeni su i neki primjerci iz jedne privatne zbirke. Zatim je susretljivou strunjaka Arheolokog muzeja u Zadru, osobito prof. Branke Nedved, bilo mogue dobiti uvid u numizmatiki materijal iz spomenutog podruja. to je jo vanije, u Arheolokom muzeju u Zadru uva se stara inventarska knjiga tog muzeja, zapoeta jo godine 1898. i ispunjavana sve do nakon osloboenja, u koju su nekadanji kustosi unosili i vrlo ope, ali vane podatke o poklonjenom ili otkupljenom novcu. Kako je skoro sva zadarska numizmatika zbirka za vrijeme II. svjetskog rata zapakovana i odnesena u depozitarije Arheolokog muzeja u Veneciji, gdje se i danas nalazi, nije bilo mogue proiriti te osnovne podatke i pojedinane primjerke novca tonije odrediti po nekom od postojeih kataloga svjetskih zbirki. Zbog toga je vidljiva neujednaenost kod odreivanja novca u katalogu pojedinanih nalaza. Usprkos svojoj turosti, stara zadarska inventarska knjiga mogla je dati dodatne podatke o opticaju novca u benkovakoj regiji kroz stoljea. Kod nas je vrlo rijedak sluaj da se obradi i objavi numizmatika topografija neke regije, premda je taj opsean zadatak u nekim zemljama skoro u cijelosti izvren tako npr. za obje Njemake ili Luksemburg. U SFRJ je taj teak posao obavljen u SR .6* i i 83

Sloveniji, a za SR Hrvatsku je obrada podataka zapoela pred dvije godine i ne ini se da e uskoro biti zavrena. S podacima skupljenim na ovom mjestu tek smo na samom poetku rada. Tko zna koliko se u stvari starog novca nalazi po poljima i koliko ga je zavrilo u rukama privatnika, trgovaca starinama ili numizmatiara - sakupljaa. U staro vrijeme to nije bilo zabranjeno, no ve za austrijske uprave Dalmacijom postojali su odreeni zakonski propisi u cilju zatite spomenike batine. Vaei zakonski propisi za nau republiku jasni su: svaki predmet koji je poam od 21. VII 1945. nadalje izvaen iz zemlje ili vode ili naen kod iskopavanja i istraivanja drutveno je vlasnitvo (Narodne novine br. 7/1967; lan 10. Zakona o zatiti spomenika kulture). Na to se danas vrlo esto zaboravlja i naeni novac biva otuen, raspren, kao i anoniman, jer mjesto nalaza za pasioniranog sakupljaa nije vano. Na kraju takav otueni primjerak starog novca, sa znanstvenog stajalita gledan, postaje bezvrijedan. Arheoloki su nalazi, meu njima i novac, ipak vrlo esto znali zavriti tamo gdje im je i mjesto - u muzeju. Od god. 1821. u Arheolokom muzeju u Splitu, od god. 1877. u Arheolokom muzeju u Zadru. Danas, kada se osniva muzejska zbirka u Benkovcu, trebalo bi nastojati da se ona povea s novim nalazima iz cijele regije. Prema raspoloivim podacima starog se novca nalo na sljedeim nalazitima: Benkovcu, Benkovakom Selu, Brgudu, Bribiru (nedadanjoj Varvariji koja je, iako nije sastavni dio benkovake regije, ukljuena u ovaj rad kao jedan od najvanijih lokaliteta stare Liburnije); Gornjim i Donjim Biljanima, Ivoevcima (nekadanjem Bumumu), Jagodnji, Korlatu, Kuli Atlagia, Lepurima, Morpolai, Nadinu (starom Nedinumu), Ostrovici, Podgrau (staroj Aseriji, najznaajnijem nalazitu benkovakog kraja), Polai, Popoviu, Smiliu, Stabnju, te Stankovcima. Za sada raspolaemo s oko 300 primjeraka starog novca i podataka o njima iz cijelog ovog podruja, to je vrlo malo i nije dovoljno da nam omogui jednu detaljniju analizu, kao npr. postotke razliitih kovnica nepreglednog rimskog carstva i sl. Skoro svi primjerci novca navedeni u katalogu pojedinani su nalazi i skoro je zauujue da su se na tako prostranoj teritoriji mogle registrirati samo tri ostave novca iz kasnijeg razdoblja. Jedna je naena na Bribim god. 1913. i spominje se u spisima sauvanim u arhivu Arheolokog muzeja u Zagrebu, dok bi se dm ga mogla pretpostaviti kao takva, jer su u Jagodnji nadeni novii Splita i Verone iz 13. st. U treoj, iz Lepura, naen je bizantski i ugarski novac zajedno. Od najstarijeg novca na naem tlu koji je bio grki, u benkovakom se kraju nalo vrlo malo. Neodreeni grki novac naen je god. 1898. u Nadinu (vidi katalog, Nadin, br. 1), dok je u Polai god. 1912. iskopan bronani novac Larise, po svoj prilici iz 4. st. p.n.e. (Polaa, br. 1). Vrlo je zanimljivo prisustvo dvaju primjeraka manjeg bronanog novca Kartage u sjevemoj Africi, iz Jagodnje (br. 1) i Stabnja (br. 1). Takvi se primjerci novca kuju u kartakoj kovnici u vremenu izmeu 221. i 210. g. p.n.e. Novac Kartage je skupa s ostalim novcem sjeveme Afrike (Egipat i Numidija) u velikim koliinama dopreman u nae krajeve u drugoj polovici 2. st. p.n.e. i igrao je vrlo vanu ulogu u sjevemoj Dalmaciji, zapadnoj Bosni i osobito Lici. Brojne velike ostave i veliki broj pojedinanih nalaza svjedoi da je od dm ge polovice 2. st. p.n.e, pa sve do dmge etvrti 1. st. p.n.e. taj afriki novac istovremeno sluio kao sredstvo plaanja i kao kovina iz koje se mogao izliti neki dmgi eljeni predmet. Od domaeg novca spomenimo tek jedan bronani primjerak iz isejske (Issa, dananji Vis) ili farske (Pharos, dananji Starigrad na Hvam) kovnice, kako se ini iz 3. st. p.n.e., iz Benkovca (br. 1). Novac grkih naselja na naim otocima nikada nije bio u opticaju na nekim veim prostranstvima. U Ostrovici je naen jedan vrlo lijepi bronani kov ilirskog kralja Baleja, nama poznatog samo s novca, jer ga niti jedan natpis u kamenu, niti povijesni izvor ne spominju (Ostrovica, br. 1). Obino se smatra da je morao vladati nakon godine 168. p.n.e., tj. nakon poraza i zarobljavanja ilirskog kralja
84

Gencija. Balejev se novac, rijedak srebmi i ee bronani, razvrstava u dvije skupine. Primjerci s Artemidom ili Hekatom prikazanom na naliju kako stupa i u desnici dri zublju, pripisuju se rizonitanskoj kovnici (Rhizon, dananji Risan u Boki kotorskoj), a oni gdje boica stoji farskoj kovnici. Primjerak iz Ostrovice pripada prvom tipu. Jedan od najstarijih primjeraka novca kojima raspolaemo, lijevani je teki primjerak semisa, tj. polovice asa s Bribira (Bribir, br. 1), naen s brojnim jo neobjavljenim primjercima novca u toku dugogodinjih iskopavanja. Vrijeme nastanka tog komada novca s glavom vrhovnog boanstva Jupitera na licu i provom bojnog broda na naliju pada izmeu 218. i 215. g. p.n.e. (teina c. 40 g). Semis s Bribira predstavlja poetak dotjecaja valute iz Italije, prvo tekog italskog lijevanog novca i ipki, a kasnije srebmog novca rimske republike. Premda rimskog carskog novca ima dosta s podruja Benkovake krajine, nije ga dovoljno za neke dalekosenije analize i zakljuke. Zastupljeni su brojni carevi od Augusta (27. g. n. e. - 14 g. p.n.e.), pa sve do dmge polovice 4. st., kao i brojne kovnice rimskog carstva. Novac daljnjih nekoliko stoljea vrlo je rijedak. U Nadinu je god. 1976. naen zlatnik, tremissis bizantskog cara Justina I (518-527), a u Smiliu vrlo rijedak primjerak sitnog srebmog dekanumija ostrogotskog kralja Atalarika (526-534) (Smili, br. 2; 10x11 mm, 0,64 g) kovan u Raveni. Jo je rjei zlatni tremissis, langobardgX,ajmitacija bizantskog novca 8. stoljea, iskopan negdje u Stankovcima tridesetifTgodina ovog stoljea (14,5 mm, 1,33 g). Zatim nastupa muk - sve do pojave zlatnika bizantskog cara Romana III Argira (1028-1034), inae vrlo estog u srednjoj Dalmaciji, iji je jedan primjerak naen u Brgudu takoder tridesetih godina. U benkovakoj muzejskoj zbirci uva se i jedan bakreni zdjeliasti novac cara Aleksija III Angela Komnena (1195-1203), na alost bez tono navedenog nalazita. Novi je 1981. god. poklonio Narodnom sveuilitu u Benkovcu Milenko Peki, kojeg je kupio 1966. god. u Beogradu sam novi donesen je iz june Makedonije (R.) Neto je ranije, oko 11021105, zakopano blago otkriveno godine 1878. u Lepurima. Ta ostava koja se povezuje sa sjedinjenjem hrvatskog i ugarskog kraljevstva, sadravala je zlatnike bizantskih careva Romana IV Diogena (1067-1071), Mihajla VII. Duke (1071-1078) i Aleksija I Komnena (1081-1118), kao i srebmjake ugarskog kralja Kolomana (1095-1116). Trinaesto je stoljee u ovim krajevima ve u znaku pritjecanja novca sa zapada. Uglavnom su to lagani i sitni srebrnjaci iz susjedne Italije, iz Verone, Brescije, a naroito Mletaka. U privatnoj zbirci u Jagodnji nalazi se nekoliko malih srebrnjaka, pikola splitske komune iz vremena njene autonomije sredinom 13. st. (poloaj Kruglas, br. 10-12) i jedan piccolo cara Fridrika II vapskog (1218-1250), kovan u Veroni (br. 13). Za tu skupinu novia lako bi se moglo pretpostaviti da predstavljaju ostatke nekog zakopanog blaga, slinog onima naenim u Nereiima na Brau, u aviu, Slatinama na iovu, nepoznatom nalazitu kod Mua i u Trilju, koji su vrlo vani radi boljeg poznavanja opticaja novca grada Splita u srednjem vijeku. U 14. st. je u naem priobalnom podmju i njegovom zaleu u opticaju dosta ugarskog novca. To se moe tumaiti vojnim prisustvom hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I (1342-1382). Nakon njegove smrti mletaki zlatni, srebmi i bakreni novac dominira ovim krajevima kroz vie stoljea. Najpoznatiji su bakrenjaci, soldi i gazzette kovani za potrebe mletakih posjeda u Dalmaciji i Albaniji, te Armati i Moreji. Njih se nalazi svagdje, pa tako i u okolici Benkovca, o emu govori vie primjeraka bez tono navedenog nalazita. Otomanskog novca, kako se ini, u benkovakom kraju nije naeno mnogo, no prisutni su dinarii Dubrovake Republike, osobito oni iz 17. i 18. st. Potkraj 18. st. na ovom podmju sve je vie u opticaju novac austrijske carevine - spomenimo samo cvancike iz austrijskih, ekih i ugarskih kovnica, te gorike soldine iz vremena Marije Terezije (1740-1780). Propau republike sv. Marka i dolaskom nae obale pod austrijsku vlast, zapoinje i dominacija austrijske, kasnije austro-ugarske valute, jedinstvene za cijelu monarhiju.
85

KATALOG
Benkovac 1. Pharos ili Issa (Z. br. 952; 1955/1963) 2. Rim, republika: Valeria (ZS. inv. br. 789; god. 1909.) 3. Rim, republika: Marcus Antonius, denar, 32-31. p.n.e. (ZS. inv. br. 821; god. 1909.) 4. Claudius I (41-54.), as, Roma, BMC I, 185, 149, tip 4 (s poloaja Glog, B.; Mile Dopu, dar 1980.) 5. Nero (54-68) (ZS. inv. br. 942; god. 1911.) 6. Vespasianus (69-79) (ZS. inv. br. 670; god. 1909.) 7-10. Asovi, 1-2. st., loe sauvani, 4 komada (naeni u pretpostavljenim grobovima na poloaju Ponaiti; B. inv. br. 911, 914, 915, 916; Nikola oso, dar) 11. ?Antoninus Pius (138-161), as (sondiranje vile rustike, ko. Bukovi god. 1980; B. inv. br. 918) 12. ?Lucilla (-183), sestertius (sondiranje vile rustike, k.o. Bukovi god. 1980.; B. inv. br. 1922.) 13. Trajanus Decius (248-251.), as, Roma, 249-251.; RIC IV/3, 136, 120a. b. (poloaj Veleevo, god. 1977; B.) 14-15. Gallienus (253-268), AE, tip DIANAE CONS AVG, 2 komada (B. inv. br. 911, 912; Nikola oso, dar) 16. Gallienus (253-268), AE (B. inv. br. 913; Nikola oso, dar) 17-18. Bronani novac 3. st., 2 komada (sondiranje vile rustike, kko. Bukovi god. 1980, B. inv. br. 920, 921) 19. Maximinus Daza (305-313), follis, Siscia, tip IOVI CONSERVATORI (sondiranje vile rustike, k.o. Bukovi; B. inv. br. 919) 20. Urbs Roma, ?Antiochia (poloaj Veleevo god. 1972; B. inv. br. 1017) 21. Constantinus II (317-340), AE, Siscia, 320. g. n.e.; RIC VII, 442, 146 (poloaj Glog, god. 1980., B.) 22. ?Valentinianus II (375-392), AE (sondiranje vile rustike, k.o. Bukovi god. 1980; B. inv. br. 925) 23-28. Bronani novac 4. st., 6 komada, loe sauvanih (sondiranje vile rustike, k.o. Bukovi; B. inv. br. 925) 86

29-30. Bronani novac ?5. st., 2 komada (sondiranje vile rustike, k.o. Bukovi; B. inv. br. 925) 31. Razni primjerci novca naeni god. 1911. (ZS. inv. br. 938) 32. Mleci (Z. br. 952, god. 1955/1963) Benkovako selo 1. Rim republika: L. Rutilius Flaccus, denarius, Roma, 77. g. p.n.e.; BMC I, 395, 3244 (Z. inv. br. 331; Jozo Vidi) 2. Aurelianus (270-275), AE, Siscia, RIC V / l , 292, 244 (Z. inv. br. 232; Jozo Vidi) 3. Ugarska, Ludovik I (1342-1382), denar (Z., 1962.) Brgud 1. Dinastija Konstantina I (306/7-363), vit VICTOR IAAVCCC, AE (poloaj Tikule; .) 2. Romanus III Argyrus (1028-1034), nomisma histamenon, Constantinopolis, Sabatier II, 152; Morrisson II, 626,43 /C p/A v/01-01 (Zagreb, Arheoloki muzej, inv. br. 1290, kupljeno god. 1934. Vidi: Ivan M i r n i k , O skupnom nalazu bizantskog novca 10-11. stoljea iz Mataka kod Nina. Numizmatike vijesti, Zagreb, 24/1981, 35, str. 33, br. 16; Nikola Ja ki , Solidus romanatus na istonoj jadranskoj obali, Starohrvatska prosvjeta, Split, 3. ser., 12/1982, str. 177. Bribir (Varvaria) A. Pojedinani nalazi sl. 1. Rim republika, semis, 2. pol. 3. st. p.n.e, Garrucci I, t. XXXII, 3 (vidi: Mate Sui , Bribir (Varvaria) u antici, Kolokvij o Bribiru, Zagreb 1968, str. 28, tab. 1,2) 2. Rim republika, Satriena (ZS, inv. br. 559; 1908.) 3-4. Rim republika, 2 komada (ZS. inv. br. 268; 1901. god.) 5. Augustus (27. p.n.e. - 14. n.e.), MB (ZS. inv. br. 524; 1907. god.) 6. Augustus (27. p.n.e. - 14. n.e.) (ZS. inv. br. 559; 1908.) 7. Tiberius (14-37), as, Lugdunum, tip DIVVS AVGVSTVS PATER, BMC I, 141, 146 (B. inv. br. 942; Milenko Peki, dar 1981.) 8. Tiberius (ZS. inv. br. 607; god. 1908.) 9. Claudius I (ZS, inv. br. 268; god. 1901.) 10. Domitianus (81-96), sestertius, Roma,

81. g. n.e., BMC II, 354, ?260 (B. inv. br. 938; Milenko Peki, dar 1981.) 11. Domitianus (81-96) (ZS. inv. br. 626, god. 1909.) 12. Hadrianus (117-138), sestertius, Roma, 119-138; BMC nema (B. inv. br. 939; Milenko Peki, dar 1981.) 13. Faustina I (-140) (ZS. inv. br. 268, god. 1901.) 14. Faustina I (-140) (Z. inv. br. 1408; god. 1961.) 15. Commodus (176-192) (ZS. inv. br. 607; god. 1908.) 15a. Gordianus III (238-244), COH V, 56, 313 (Z. inv. br. 296) 16. Gordianus III (238-244) (ZS. inv. br. 268; god. 1901.) 17-18. Gordianus III (238-244) 2 komada GB (ZS. inv. br. 558; god. 1908.) 19. Philippus II (244-249), GB, Roma, 244-246; RIC IV /3 ,101,256 (Z. br. 391.) 20. Salonina (-268) (ZS. inv. br. 268; god. 1901.) 21. Claudius II (268-270) (ZS. inv. br. 903; god. 1911.) 22. Constantinus I (306/7-337) (ZS. inv. br. 524; god. 1907.) 23. Constantinus I (306/7-337), RIC VII, 433, 59, Siscia (Z. inv. br. 318) 24. Constantius II (323-361) (Z. inv. br. 1408; 1961.) 25. Crispus (-326) (Z. inv. br. 1408; 1961.) 26. Constans (333-350) (ZS. inv. br. 524; 1907.) 27. Valens (364-378) (vidi: Dasen V r s al ovi, Bribir - arheoloka istraivanja. Arheoloki pregled, Beograd, 7 / 1965, tab. III - iz groba) 28. Theodosius I (379-395) (ZS. inv. br. 524; god. 1907.) 29. Mleci: Francesco Dandolo (1329-339) (ZS. inv. br. 524; god. 1907) 30. Mleci: Andrea Dandolo (1343-1359) (ZS. inv. br. 268; god. 1901.) 31. Mleci: Michele Steno (1400-1413) (ZS. inv. br. 524; god. 1907.) 32. Mleci: Leonardo Loredan (1501-1521) (ZS. inv. br. 903; god. 1911.) 33. Mleci: gazzetta 17/18. st. (ZS. inv. br. 268; god. 1901.) 34. Mleci: gazzetta za Dalmaciju i Albaniju, 17. st. (ZS. inv. br. 524; 1907)

35. Ugarska: Ludovik I (1342-1382) (ZS. inv. br. 903; god. 1911) 36-37. Ugarska: ? Ludovik I (1342-1382), denari, 2 komada (ZS. inv. br. 268; god. 1901.) 38. Dubrovnik, gro (ZS. inv. br. 558; god. 1908.) B. Ostava godine 1913. 1-18. Srebmjaci Austrije (Be, 14. st.), Njemake (Oettingen, Heinrich I Bavarski, 1 komad), i Mletaka (srebmjaci 12-13. st, 12 komada) (podaci u arhivu Arheolokog muzeja u Zagrebu. Vidi: Ivan Mi r Donje Biljane 1. Constantinus I (306/7-337), follis, Aquileja, RIC VI, 324, 108-112 (Z. inv. br. 295; Vojin Lazi, 1958; s poloaja Trljuge, Vrtlina) Gomje Biljane 1. Mleci: Giovanni Delfin (1356-1361), (ZS. inv. br. 58; god. 1898.) Ivoevci (Bumum) 1. Rim republika, quinarius, pol. 3. st. p.n.e. (B., Milenko Peki, dar 1981.) 2. Rim republika (ZS, inv. br. 1160; god. 1914.) 3. Augustus (27. p.n.e. - 14. n.e.), as, Roma (B. inv. br. 943), Milenko Peki, dar 1981.) 4. Augustus (Caligula, 37-41. n.e.), dupondius, Roma, BMC I, 160, 88 (iskopavanja . M. Ivekovia 24. IX 1912; prema dnevniku iskopavanja) 5-6. Tiberius (14-37), 2 komada (ZS. inv. br. 1159; god. 1914.) 7. Tiberius (14-37), as (iskopavanja 24. IX 1912.) 8. Drusus (15-23), as, Roma, 22-23. n.e., BMC I, 139, 99 (B. inv. br. 940; Milenko Peki, dar 1981) 9-10. Claudius I, 2 komada (ZS, inv. br. 1159; god. 1914.) 11. Agrippina (15-59) (ZS, inv. br. 1123; god. 1913.) 12. Nero (54-68), sestertius (ZS, inv. br. 1043; iskopavanja 23. IX 1912.) 13. Nero (54-68) (iskopavanja 2. X 1912) 14. Vespasianus (69-79), as, Roma, 79., BMC II, 169, 725 (Z. inv. br. 276; Nikola Gri, 1954.)

nik)

87

15. Vespasianus (69-79), as, Roma, 77-78., BMC II, 174, 737 (B. inv. br. 941; Milenko Peki, dar 1981.) 16. Vespasianus (69-79) (Z. inv. br. 1411; god. 1965.) 17-18. Trajanus (98-117), 2 komada (ZS, inv. br. 1159; god. 1914; iskopavanja god. 1913. i 18. VI 1914.) 19. Hadrianus (117-138), as, Roma, 119-138, BMC III, 438, 1338 (B. inv. br. 944; Milenko Peki, dar 1981.) 20. Hadrianus (117-138) (iskopavanja god. 1913.) 21. Hadrianus (117-138) (iskopavanja 18. VI 1914.) 22. Antoninus Pius (138-161) (iskopavanja 16. VI 1914.) 23. Antoninus Pius (138-161), dupondius ili as (iskopavanja 17. VI 1914.) 24. Antoninus Pius (138-161), konsekrativni novac (Z., god. 1971.) 25. Marcus Aurelius (161-180), sestertius (ZS, inv. br. 1159; iskopavanja 17. VI 1914.) 26-27. Faustina II (130-175), 2 komada (iskopavanja 16. VI 1914.) 28. Septimius Severus (193-211), denarius, Roma, 201-210, BMC IV, 217, 237 (B., Milenko Peki, dar 1981.) 29. Septimius Severus (193-211) (ZS, inv. br. 1159; god. 1914.) 30. Elagabalus (218-222), denarius, Roma 220-222, BMC IV, 516, 204 (B.; Milenko Peki, dar 1981.) 31. Alexander Severus (222-235) (ZS, inv. br. 1159; god. 1914.) 32. Julia Mamaea (-235) (ZS, inv. br. 1159; god. 1914.) 33. Trajanus Decius (248-251) (ZS, inv. br. 1175; god. 1918.) 34. Otacilia Severa (-249) (ZS, inv. br. 1123; god. 1913.) 35. Gallienus (253-268), AE, Roma, RIC V/1,135, 52 (Z. inv. br. 290; Nikola Gri, 1960.) 36. Gallienus (253-268), AE, ?Roma, ?RIC V / l , 149, 214; COH V, 382, 382 (B. inv. br. 935; Milenko Peki, dar 1981.) , 37. Gallienus (253-268), AE, ?Roma, ?RIC V / l, 152, 244; COH V, 407, 677 (B. inv. br. 953; Milenko Peki, dar 1981.)
88

38. Gallienus (253-268), AE, RIC V/l, 153, 255 (Z. inv. br. 299; Stevan Nikoli, god. 1960.) 39. Gallienus (253-268), COH V, 417, 787 (Z. inv. br. 288; Stevan Nikoli, 1960.)

40. Gallienus (253-268), COH V, 434, 961 (Z. inv. br. 298; Stevan Nikoli, 1960.) 41. Gallienus (253-268), AE (Z. inv. br. 291; Nikola Gri, 1960.) 42. Gallienus (253-268) (ZS, inv. br. 1159; god. 1914.) 43. Claudius II (268-270), COH VI, 131, 6 (Z. inv. br. 297; Stevan Nikoli, god. 1960.) 44. Claudius II (268-270), AE, ?Roma, ?RIC V/l, 215, 54; COH VI, 142, 125 (B. inv. br. 956; Milenko Peki, dar 1981.) 45. Claudius II (268-270), COH VI, 145, 155 (Z. inv. br. 287; Milan Gri, god. 1960.) 46. Claudius II (268-270), AE, Cyzicus, RIC V / l , 231, 233 (Z. inv. br. 285; Milan Gri, god. 1960.) 47. Claudius II (268-270), konsekrativni novac (iskopavanja god. 1913.) 48-49. Aurelianus (270-275), 2 komada (ZS, inv. br. 1159; iskopavanja god. 1913. i god. 1914.) 50. Florianus (276) (ZS, inv. br. 1123; god. 1913.) 51. Probus (276-282), AE, Roma, RIC V/2, 39, 200; COH VI, 317, 642 (B. inv. br. 946; Milenko Peki, dar 1981.) 52. Probus (276-282) (iskopavanja 24. IX 1912.) 53. Magnia Urbica (-284), AE, Ticinum, RIC V/2; 185, 347 (Z. inv. br. 305; Nikola Gri, god. 1960.) 54. Diocletianus (284-305), COH VI, 435, 198 (Z. inv. br. 304; Nikola Gri, god. 1960.) 55. Diocletianus (284-305) (Z. inv. br. 294; Nikola Gri, god. 1960.) 57. Diocletianus (284-305) (iskopavanja 24. IX 1912.) 58. Maximianus (286-305), COH VI, 527, 350 (Z. inv. br. 303; Nikola Gri, god. 1954.) 59. Maximianus (284-305) (ZS, inv. br. 1159; god. 1914.) 60. ?Licinius II (315-326), AE, Siscia, ?RIC VII, 444, 166 (B.)

61. Constantinus I (306/7-337), AE, Siscia, RIC VII, 444, 159 (Z. inv. br. 292; Milan Gri, god. 1960.) 62. Constantinus I (306/7-337), follis, Thessalonica, RIC VII, 510, 101 (Z. inv. br. 286) 63. Constantinus I (306/7-337) (iskopavanja god. 1913.) 64-65. Urbs Roma, 2 komada (B. inv. br. 956, 959), Milenko Peki, dar 1981.) 66. Constantinus II (317-340), AE, Constantinopolis, tip SPES REIPVBLICE, COH VII, 484, 293 (B. inv. br. 952; Milenko Peki, dar 1981.) 67. Constantinus II (317-340), AE, Siscia, COH VII, 484, 293 (B. inv. br. 960; Milenko Peki, dar 1981.) 68. Constantius II (323-361) (ZS, inv. br. 1160; god. 1914.) 69-70. Constantius II (323-361) 2 komada (ZS. inv. br. 1159; god. 1914.) 71. Constans (333-350) (ZS. inv. br. 1159; 'god. 1914.) 72-74. Konstantinova dinastija, 3 komada (iskopavanja 23. IX 1912.) 75-76. Neodreeni primjerci, 2 komada (B. inv. br. 924, 954; Milenko Peki, dar 1981.) 77. Neodredeni primjerci velikog, srednje i malog modula, bronca (iskopavanja 27. IX, 28. IX, 30. IX 1912; 1913.)

st. (poloaj Avlija, .) 9. Verona, Fridrik II vapski (1218-1250), piccolo scodellato, sl. CNI VI, 264, 11. (poloaj Kruglas, .) 10. Split, autonomija, sred. 13. st., bagatin, Rengjeo, 417 (poloaj Kruglas, C.) 11. Split, autonomija, sred. 13. st., bagatin, Rengjeo nema (poloaj Kruglas, .) 12. Split, autonomija, sred. 13. st., bagatin, Rengjeo, ?421 (poloaj Kruglas, .) 13. Mleci, Nicold Tron (1471-1474), soldino, CNI VII, 145, 8 (poloaj Vrga, .) 15. Ugarska, 17. st., denar, oteen (poloaj Avlija, .) 16. Svetaka medaljica, ?18. st., oteena (poloaj Avlija, .)

VTcprlat

*\ ^

1. Rim republika: Porcia (ZS. inv. br. 250; ^ god. 1901.) Kula Atlagia 1. Claudius 1(41-54), as, Roma, BMC I, 185, 149 ff tip C. (.) 2. Diocletianus (284-305), AE, tip CONCORDIA MILITVM (poloaj Grudine) Lepuri B. Ostava god. 1878. Ukop oko 1102-1105; nomismata, zlato (neodreden broj): Romanus IV Diogenes (1067-1071); Michael VII Ducas (1071-1078); Alexius I Comnenus (1081-1118); Ugarska: Koloman (1095-1116), srebmjaci (c. 2000) Ostava je veim dijelom odmah rasprena, pet srebrnjaka je dospjelo u Arheoloki muzej u Splitu, nekoliko u Arheoloki muzej u Zadru. (vidi: Bulletino di archeologia e storia dalmata, 1/1878, 8, 127 ; 2/1879, 11, 176; Stockert, Karl. Ripostiglio di piccoli di Spalato trovati sullisola di Bua. Bulletino di archeologia e storia dalmata, 34/1911, suppl. 2, 10; Metcalf, D. M. Coinage in the Balcans 820-1355. Thessaloniki 1965, 186; Mimik, Ivan. Coin hoards in Yugoslavia. British Archaeological Reports, Intemational Series, 95/1981, 94, br. 378) Morpolaa 1. Constantinus I 6306/7-337), AE, tip VOT/XXX; DNCONSTANTINIMAXAVG. (primjerak naen kod crkve

Jagodnja 1. Carthago, AE, c.221-210. g. p.n.e., Muller, ?223; SNG COP, Pl.12,305 (Trojangrad, .) 2. Nero (54-68), sestertius, Roma, BMC, I, 221, 129 (Jagodnja Gornja, B. inv. br. 977) 3. Probus (286-282) AE, ?Siscia, RIC V/2, 92, 704 (.) 4. Loe sauvani primjerak novca, ?3. st. (Trojangrad, .) 5. Loe sauvani primjerak novca, ?4. st. (Trojangrad, .) 6. Dinastija Konstantina I (306-363), AE, tip VICTOR IA AVCCC (poloaj Zabaloka, .) 7. Loe sauvani primjerak, ?4. st. (poloaj Bara, .) 8. Loe sauvani probueni primjerak, ?4.

89

sv. Petra god. 1977; B. inv. br. 929; Milenko Peki, dar 1981.) Nadin 1. Neodredeni grfiki bronani novac (ZS. inv. br. 50; god. 1898.) 2. Rim republika, Aemilia (ZS. inv. br. 156; god. 1900.) 3. ?Rim republika, srebmjak s Meduzom (ZS. inv. br. 156; god. 1900.) 4. Augustus (27. g. p.n.e. - 14. n.e.) (ZS. inv. br. 108; god. 1899.) 5. Trajanus (98-117), sestertius, Roma, 104-111; BMC III, 166, 783 (Z. inv. br. 394; Mile Mirkov god. 1950.) 6. Faustina I (-140), denarius (s gradine; ZS. inv. br. 91; god. 1898.) 7. Julia Mamaea (-235) (ZS. inv. br. 55; god. 1898.) 8. Volusianus (251-253) (s gradine; ZS. inv. br. 208; god. 1899.) 9. Carus (282-283) (s gradine; ZS. inv. br. 203; god. 1899.) 10. Licinius I (307-323) (moda rimski republikanski: Licinia; ZS. inv. br. 50; god. 1898.) 11. Constantius II (323-361) (ZS. inv. br. 108; god. 1899.) 12. Magnentius (350-353) (ZS. inv. br. 156; god. 1900.) 13-14. Arcadius (395-408) 2 komada (ZS. inv. br. 50; god. 1898.) 15. Mleci: Andrea Dandolo (1343-1359) (ZS. inv. br. 108; god. 1899.) 16-17. Mleci, razni srebmi i bakreni primjerci (ZS. inv. br. 52, 55; god. 1898.) 18. Dubrovnik, denar (ZS. inv. br. 50; god. 1898.) 19-20. Ugarska; Matija II (1608-1619), denari 1614, 1616 (ZS. inv. br. 50; god. 1898.) Ostrovica 1. Ballaeus (iza 168. g. p.n.e.), AE, risanski tip (poloaj olajina draga; B. inv. br. 908; Ljubomir Kusal, dar 1980.) 2. Rim republika: Procilia (ZS. inv. br. 645; god. 1909.) 3. Nero (54-68), dupondius, Lugdunum, 64-66., BMC I, 268, 347 (poloaj olajina draga; B. inv. br. 910; Ljubomir Kusalo, dar 1980.)
90

4. Faustina I (-140) (ZS. inv. br. 388; god 1903.) 5. Marcus Aurelius (161-180) (ZS. inv. br 388; god. 1903.) 6. Commodus (176-192) (ZS. inv. br. 626 god. 1909.) 7. Julia Mamaea (-235) (ZS. inv. br. 388 god. 1903.) 8. Gordianus III (238-244) (ZS. inv. br. 445 god. 1909.) 9. Gordianus III (238-244) (ZS. inv. br 388; god. 1903.) 10. Aurelianus (270-275) (ZS. inv. br. 445 god. 1909.) 11. Galeria Valeria (-314) (ZS. inv. br. 445 god. 1909.) 12. Licinius I (307-323) (ZS. inv. br. 388 god. 1903.) 13. Constantius II (323-361) (ZS. inv. br 445; god. 1909.) 14. Honorius (395-423) (ZS. inv. br. 445 god. 1909.) 15. ibenik, bagatin, 1481, 1491 ili 1499 (Rengjeo, 57, 647 (B. inv. br. 930), polo aj JZ strana Makovog kamena, Ostrovica; Svetozar Borak, dar 1980) 16. Mleci: Marino Grimani (1595-1605), sesino, CNI VII, 552, 188 (.)
Podgrade (Asseria)

1. Rim republika: Gaius Fundanius, quinarius, Roma, c.89 g. p.n.e., Babelon, I, 516, 2 (naeno 1977-1981; B.) 2. Rim republika: Ventidia (iskopavanja god. 1900; ZS. inv. br. 150) 3. Augustus (27. g. p.n.e. - 14. g. p.n.e.) (iskopavanja god. 1899; ZS. inv. br. 88) 4. Germanicus (-19) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 5. Tiberius (14-37) sestertius, Roma, 22-23, BMC I, 130, 76 (B.) 6. Caligula (37-41) (iskopavanja god. 1899; ZS. inv. br. 88) 7. Caligula (37-41) (iskopavanja god. 1903; ZS. inv. br. 304) 8. Claudius I (41-54) (iskopavanja god. 1900; ZS. inv. br. 148) 9. Vespasianus (69-79), sestertius, Roma, 71., BMC II, 116, 540 (Z. inv. br. 395; Petar Bai god. 1956.) 10. Vespasianus (69-79) (iskopavanja 1900.; ZS. inv. br. 148)

11. Vespasianus (69-79) (iskopavanja god. 1901; ZS. inv. br. 221) 12. TTitus (79-81), as (B.) 13. Domitianus (81-96) denarius, Roma, 80, BMC II, 239, 93 (B.) 14-15. Domitianus (81-96) dva primjerka, od toga jedan dupondij ili as (ZS. inv. br. 1008; god. 1912.) 16. Loe sauvani as, 1. st. (B.) 17. Hadrianus (117-138), as (B.) 18. Sabina (-136) denarius, Roma, BMC III, sl. 359, 940 (.) 19. Antoninus Pius (138-161) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 20. Antoninus Pius (138-161) (iskopavanja god. 1900; ZS. inv. br. 150) 21. Antoninus Pius (138-161) sestertius (ZS. inv. br. 1000; god. 1912) 22. Faustina II (-175) medaljon, Gnecchi II, 41, 69-70 (naen u grobu god. 1932; vidi: Pavao P a u s c h , Bronzani medaljon Faustine Mlae. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku , Split, 50/1928-29, str. 415-416 + 1 tabla) 23. Faustina II (-175) (iskopavanja god. 1903.; ZS. inv. br. 204) 24. ?Faustina II (-175), as (B.) 25. Julia Domna (-217) (iskopavanja god. 1902.; ZS. inv. br. 303) 26. Caracalla (198-217) (iskopavanja god. 1899.; ZS. inv. br. 88) 27. Elagabalus (218-222) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 28. Severus Alexander (222-235) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 29. Julia Mamaea (-235), sestertius (iskopavanja god. 1899; ZS. inv. br. 88) 30. Gordianus III (238-244) (iskopavanja god. 1903.; ZS inv. br. 204) 31. Philippus I (244-249) (iskopavanja god. 1899.; ZS. inv. br. 88) 32-33. Otacilia Severa (-249) 2 primjerka (iskopavanja god. 1888; vidi: Mihovil G l a v i n i , (Ausgrabungen in Asseria), Mittheilungen der k.u.k. Central-Commission, Wien, N.F. 15/1889, str. 277) 34. Trajanus Decius (248-251) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 35-36. Gallienus (253-268) 2 primjerka (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 37. Gallienus (253-268), AE (B.)

38. Claudius II (268-270) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 39. Claudius II (268-270), AE (B.) 40. Aurelianus (270-275) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 41. Aurelianus (270-275) (iskopavanja god. 1903.; ZS. inv. br. 204) 42. Tacitus (275-275) (ZS. inv. br. 1072; god. 1913.) 43-45. Slabo sauvani primjerci novca 3. st., 3 komada (B.) 46. Diocletianus (284-305) (iskopavanja god. 1899.; ZS. inv. br. 88) 47. Diocletianus (284-305) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 48. Licinius I (307-323) (iskopavanja god. 1901.; ZS. inv. br. 221) 49. Constantinus I (306/7-337), AE, follis, Siscia, RIC VII, 428, 32 (.) 50. Constantinus I (306/7-337), AE, PB, tip GLORIA EXERCITVS, ?Nicomedia (Z. inv. br. 280; Petar Bai, god. 1956.) 51. Constantinus I (306/7-337) (iskopavanja god. 1899.; ZS. inv. br. 88) 52. Constantinius I (306/7-337) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 53. Constantinus I (306/7-337) (iskopavanja god. 1901.; ZS. inv. br. 221) 54. Constantius II (323-361) (iskopavanja god. 1900.; ZS. inv. br. 148) 55. Constantius II (323-361), AE, tip GLOR IAEXERCITVS (.) 56. Constantius II (323-361) (iskopavanja god. 1901.; ZS. inv. br. 221) 57. Gratianus (375-383) (ZS. inv. br. 1072.; god. 1913.) 58-72. Slabo sauvani bronani primjerci, 4-5. st., 15 primjeraka (B.) 73. Brescia, ?1254-?1337, obol, CNI IV, 82, 44 (B.) 74. Mleci: Andrea Dandolo (1343-1354) (iskopavanja god. 1902.; ZS. inv. br. 303) 75. Mleci: Giovanni Gradenigo (1355-1356), soldino, CNI VII, 80, 4ff(.) 76. Mleci: Francesco Foscari (1423-1457), soldino, 1432-, kovniar: Zuanne Barbo; CNI VII, 1247 (B.)

Polaa
1. Larissa, AE (ZS. inv. br. 977; god. 1912.) 2. Neodredeni srebmjak (ZS. inv. br. 544; god. 1907.)

91

Popovi 1. Neodreeni novac (poloaj Ba.retine; Z. inv. br. 265; god. 1973.) Smili 1. Titus (79-81) (ZS. inv. br. 560; god. 1908.) 2. Athalaricus (526-534), dekanumij, probuen, Kraus 119, 64; BMC 57, 59 (Z. inv. br. 283; vidi takoer: eljko D e m o , Novac germanskih vladara druge pol. 5. do u drugu pol. 6. st. u numizmatikoj zbirci Arheolokog muzeja u Zagrebu, Arheoloki vestnik, Ljubljana, 32/ 1981, str. 463, br. 22)

Stabanj 1. Carthago, AE, c.221-210. g. p.n.e.; Mtlller 7223; SNG COP, Pl.12,307 (B. inv. br. 909; Dragoljub upi, dar) 2-3. Gordianus III (238-244), sestertii, 2 komada (B.; dar 1981, Milenko Peki je dan poklonio 1981.) 4. Ugarska: Ludovik I (1342-1382), denar, R ithy 94A; Unger 249 q (poloaj Vrelo ; .) Stankovci 1. Langobardska imitacija bizantskog zlatnika ?Justinijana II (685-695; 705-711), tremissis, 8. st. (Zagreb, Arheoloki muzej, inv. br. 1295; Ivo Ostoji, 1936.)

TABLA 1: 1. Carthago, bronca, c. 221-210. g. p.n.e., naen u Stabnju, muzejska zbirka Benkovac, inv. br. 909. 2. Ballaeus, iza 168. g. p.n.e., bronca, iz Ostrovice, muzejska zbirka u Benkovcu, inv. br. 908. 3. Rim republika, srebro, po 3. st. p.n.e., iz Ivoevaca, muzejska zbirka u Benkovcu. 4. Rim republika: Gaius Fundanius, c. 89. g. p.n.e., srebro, iz Podgraa, muzejska zbirka u Benkovcu. 5. Rim republika: Lucius Rutilius Flaccus, c. 77. g. p.n.e., srebro, iz Benkovakog Sela, Arheoloki muzej u Zadru, inv. br. 331. 6. Claudius I (41-54.), bronca, iz Benkovca, muzejska zbirka u Benkovcu. 7. Nero (54-68.), bronca, iz Jagodnje, muzejska zbirka u Benkovcu, inv. br. 977. 8. Nero (54-68.), bronca, iz Ostrovice, muzejska zbirka u Benkovcu, inv. br. 910. 9. Vespasianus (69-79.), bronca, iz Ivoevaca, Arheoloki muzej u Zadru, inv. br. 276. 10. Vespasianus (69-79.), bronca, iz Ivoevaca, muzejska zbirka u Benkovcu, inv. br. 941. 11. Domitianus (81-96.), srebro, iz Podgraa, muzejska zbirka u Benkovcu.

92

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

TABLA 2: Trajanus (98-117.), bronca, iz Nadina, Arheoloki muzej u Zadru, inv. br. 394. Septimius Severus (193-211.), srebro, iz Ivoevaca, muzejska zbirka u Benkovcu. Elagabalus (218-222.), srebro, iz Ivoevaca, muzejska zbirka u Benkovcu. Trajanus Decius (248-251.), bronca, iz Benkovca, muzejska zbirka u Benkovcu. Gordianus III (238-244.), srebro, iz Bribira, Arheoloki muzej u Zadru, inv. br. 296. Philippus II (244-249.), bronca, iz Bribira, Arheoloki muzej u Zadru, inv. br. 391. Gallienus (253-268.), bronca, iz Benkovca, muzejska zbirka u Benkovcu, inv. br. 911. Probus (276-282.), bronca, iz Ivoevaca, muzejska zbirka u Benkovcu, inv. br. 946. Constantinus II (317-340.), bronca, iz Benkovca, muzejska zbirka u Benkovcu.

94

TABLA 3: 1. Athalaricus (526 534), srebro, 10x11 mm, 0,64 g, iz Smilia, Arheoloki muzej u Zadru inv br. 283. 2. Langobardsko oponaanje bizantskog novca, 8. st., zlato, 14,5 mm, 1,33 g, Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. 1295.

96

TABLA 3.

7-

BENKOVAKI KRAJ ... ZBORNIK 1

TABLA 4: 1. Romanus III Argyrus (1028-1034.), zlato, 23,5 mm, 3,96 g, naen u Brgudu, Arheoloki muzej u Zagrebu, inv. br. 1290. 2. Brescia,? 1254-1337., srebro, iz Podgraa, muzejska zbirka u Benkovcu. 3. ibenik, kraj 15. st., bakar, iz Ostrovice, muzejska zbirka u Benkovcu, inv. br. 930.

Upotreblj ene kratice Babelon - Emest B a b e l o n , Description historique et chronologique des monnaies de la repub!ique romaine vulgairement appelees monnaies consulaires, I II, Paris 1885-1886. BMC - H. A. G r u e b e r , Coins o f the Roman Republic in the British Museum, I III, London, 1910. - Harold M a t t i n g l y , Coins o f the Roman Empire in the British Museum, 1/1923, 11/1930, I I 1/1936, IV /1940, V/1950, London. - Warwick W r o t h , Catalogue o f the Coins o f the Vandals, Ostrogoths and Lombards and o f the Empires o f Thessalonica, Nicaea and Trebizond in the British Museum, London, 1911. CN G - Gilbert Kenneth J e n k i n s , Sylloge num m orum graecorum, The Royal Collection o f Coins and Medals, Danish National Museum, North Africa, Syrtica-Mauretania, Copenhagen, 1969. CNI - Corpus nummerum italicorum, IV, Roma, 1913; VI, Roma, 1922; VII, Roma 1915; VIII, Roma, 1913. CO H - Henri C o h e n , Description historique des monnaies frappees sous l empire romain com m unem ent appelees medailles imperiales, V, Paris 1885; VI, Paris 1886; VII, Paris, 1888. Garrucci - Raffaele G a r r u c c i, L em onete dellItalia antica, I II, Roma, 1885. Gnecchi - Francesco G n e c c h i , Im edaglionirom ani, II, Milano 1912. Kraus - Franz Ferdinand K r a u s , Die Miinzen Odovacars und des Ostgotenreiches in Italien, Halle (Saale), 1928. Miiller - C . T . F a l b e - J. Chr. L i n d b e r g - L. M u l l e r , Numismatique de l ancienne Afrique, 2, Copenhague, 1861. Rengjeo - Ivan R e n g j e o , Corpus der mittelalterlichen Miinzen von Kroatien, Slavonien, Dalmatien und Bosnien, Graz, 1959. Rethy - Laszlo R e t h y , Corpus nummorum Hungariae, I II, Budapest, 1907. RIC - Harold M a t t i n g l y - Edvvard S y d e n h a m - C.H.V. S u t h e r l a n d , The Roman Imperial Coinage, IV/3, London 1968; Harold M a t t i n g l y - E d w a r d S y d e n h a m - Percy H. We b b , The Roman Imperial Coinage, V/l, London 1968; V/2, London, 1968; C.H.V. S u t h e r l a n d , The Rom an Imperial Coinage, VI, London 1967; C.H.V. S u t h e r l a n d - R . A . G . C a r s o n - Patrick M. B r u u n , The Roman Imperial Coinage, VII, London 1966. Unger - Emil U n g e r , Magyar eremhatarozo, I. Budapest, 1974. ZBIRKE B. . Z. ZS.

Muzejska zbirka, Benkovac zbirka Dragoljuba upia, Jagodnja numizmatika zbirka Arheolokog muzeja u Zadru stara numizmatika zbirka Arheolokog muzeja u Zadru, danas u Arheolokom mu zeju u Veneciji; prema sauvanoj inventarskoj knjizi zapoetoj god. 1898.

Sum m ary F IN D S OF C O IN S IN BEN K O V A C A N D E N V IR O N S The numismatic collection o f the Benkovac museum, as well as the materials from other sources, show that the region flts into the picture o fth e circulation o f coins in Central Dalmatia. The earliest specimens are IIlyrian, together with some Greek coins. These were replaced by African bronze coins. From I c e n t u r y B. C. Roman republican coins, chiefly silver, are prevalent. Coins o f the Roman emperors, from l sl to 5lh century are more numerous. From &h to 13,h century coins wre exceedingly rare. It was onIy in Vh century, when economy developed, that we find in circulation silver coins from Split, Hungary, Italian cities, notably Venice, etc. Venetian coins were predominant in the centuries that followed, and Austrian and Hungarian coins from 18th century. From early 19,h century the coins were uniform.

JOSIP LUI

O V E Z A M A R A V N IH K O TA RA S P R E K O V E L E B IT S K IM P O D R U JE M U S R E D N JE M V IJE K U

Saetak A utor konstatira da su se unato velebitskom gorju odravale u starom i srednjem vijeku medusobne veze izmedu stanovnika Ravnih kotara i prekovelebitskog podruja. To svjedoe ceste koje su povezivale oba kraja. Autor obraa panju injenici da su u srednjem vijeku starohrvatska plemena Lasniii, udomirii, Tugomerii, Jamometi, Poletii, Gusii, Lapani, ubii, Mogorovii i drugi imali posjede s ove i one strane Velebita. To su bili panjaci koji su se izmjenino koristili u Ijetnom i zimskom razdoblju u obliku transhumancije. Budui da su plemiki posjedi, plementine zajedniko dobro svih lanova plemena, oito je da su posjede s ove i one strane Velebita zajedniki koristili oni koji su ivjeli u primorju i oni u Lici, Krbavi i ire i dalje preko Velebita. Posjedi i pasita odraz su gospodarske strukture plemena koje se bavilo stoarstvom i ratarstvom. Autor smatra da su predstavnici dvanaest plemena pregovarali s Kolomanom 1102. da sauvaju svoje ratrkane posjede u primorskom i kopnenom dijelu Hrvatske, u emu su i uspjeli. Zakljuuje da je transhumantno stoarstvo bilo jedna od gospodarskih podloga biolokog opstanka vodeih hrvatskih plemena prije i nakon 1102. S druge strane rodovska povezanost i komuniciranost lanova plemena s obje strane Velebita postale su podloga svijesti politikog jedinstva.

I Podruje Ravnih kotara s Bukovicom u ranom srednjem vijeku, u doba narodne dinastije, bilo je podijeljeno na upe. One se zovu starohrvatske, za razliku od onih koje su formirane kasnije, osobito u XIV st., u doba reorganizacije uprave u Hrvatskoj. Biograd je bio sredite Sidrake upe, u Ninu je stolovao upan Ninske, Podgrae je bilo glavno mjesto Luke, a Bribir je dao sijelo Bribirskoj upi. U XIV st. itavo to podruje bilo je obuhvaeno nazivom Luka upanija, u kojoj su se stare upe izgubile. Nakon dolaska Turaka nestao je taj upravni naziv. Doao je novi: Ravni kotari i Bukovica. Velebitsko podgorje djelomice se uklapalo u starohrvatsku Buku upu ije je upsko mjesto bilo u likom Buanu. Ti krajevi kao da su prirodno odijeljeni velebitskim bilom od zalea. Premda su prirodni reljef i krevitost stavljali stanovite zapreke, one nisu bile nesavladive. Narod
101

s ove i one velebitske strane stoljeima i tisuljeima pronalazio je, krio putove koji e ga povezivati ne samo u meusobnim dodirima, nego i u razmjeni robe, stoke i sl.1 II Veze se mogu pratiti od davnine slijedom ostatka starih putova. Smjerovi antikih i srednjovjekovnih putova kretali su se prema moru, prema primorskim trgovakim, kultumim i gospodarskim sreditima. Ti putovi nisu bili samo znameniti za trgovinu nego i za kultum u razmjenu. U rimsko doba ovim krajem kriale su se razliite prometnice. Iz Zadra (Jadere) izlazio je i nastavljao jedan od glavnih putova prema unutranjosti. Kod Nadina, zapadno od Benkovca, ravao se prema Obrovcu (Clambetae) i uspinjao na dananji Sv. Rok. Odatle je jednim smjerom vodio prema dananjoj Udbini, a drugim na Gospi, utu Lokvu i dalje. Drugi je krak od Nadina produavao do dananjeg Benkovca. Tu se jednim smjerom odvajao prema Podgrau (Asseriji) i raskru Ivoevci (Bumum), i uklapao se u glavnu cestu preko dananjeg Knina, Strmice dalje na sjever, ili se jo iz Ivoevaca sputao prema Solinu (Saloni). Dmgi je smjer iz Benkovca iao na Bribir (Varvariju), Skradin, preko Trogira produavao na Salonu. Iz Zadra se polazilo i neposredno uz more pokraj Bibinja i Pakotana put Trogira i Salone. Osim tih postojali su i popreni putovi, kao npr. onaj iz Pakotana u Podgrae.2 U srednjem vijeku neki su rimski putovi zamrli. Ostao je, meutim, onaj koji se iz Zadra i Biograda preko Benkovca pm ao prema Kninu i tu spajao s glavnim putem (magna strata, via exercitus, via exercitualis), koji je dolinom Une preko Bihaa vodio prema Posavini i Panoniji.1 Osim toga puta po Ravnim kotarima u srednjem vijeku isprepleu se i lokalni putovi koji povezuju naselja i posjede. Oni su redovito naslijeeni od antike, ali ima i novih. Kod Kamenjana je via antiqua (1166). Prema Blatu protezala se via grandis... que slavice Colnicus dicitur... ad Blatam (1187).' Prema nazivu kolnik, koji se ovdje spominje, oito je da Hrvati preuzimaju stare trase putova i njihove nazive slaviziraju. Prema Ninu vodila je javna cesta via publica, que vadit Nonam. Tu se nedaleko od nje nalazila i stara cesta via antiqua (1199). K Biljanima otvarao se veliki javni put via publica, Magna cesta vocata (1388). Oko Tinja takoer je bio put via... subtus Carso et usque Bubianum et Blatam (XIV, st.).* Prema Posedarju kretalo se posebnom cestom via publica, p er quam itur Possedariam (1389). Ravni kotari i u novom su vijeku zadrali ulogu raskra uzdunih i poprenih putova prema unutranjosti i obalnom pojasu. Dananje glavne ceste jesu: Zadar Nin; Zadar - Raanac; Zadar - Posedarje - Obrovac - Graac (Knin) - Sveti Rok; Zadar - Benkovac. Sam Benkovac pak stoji na raskru putova: Zadar - Knin; Obrovac - Biograd; Novigrad - ibenik.
1

M. M a r k o v i , Narodni ivot i obiaji sezonskih stoara na Velebitu, Zbomik z

rodni ivot i obiaje Juinih Slavena, 48, Zagreb 1980, 7 - 10.


, 1 I. B o j a n o v s k i , Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela, XLVII, Sarajevo 1974, Karta IV. - L. J e l i , Povijesno-topografske crtice o biogradskom kraju, VHAD, NS, 3, Zagreb 1898, 33. * F. S i i , Primnik izvora hrvatske historije,Zagreb 1914, 394. 4 T. S m i i k l a s , Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, II, 107. (Kratica SCD.) * SCD, II, 211, 319. SCD, 11,211, 319. SCD, XVII, 149. SCD, XIV, 191. SCD. XVII, 232.

102

III

Razabire se da se srednjovjekovni putovi uglavnom dre nizinskih podruja i zgodnih prijevoja. Teko i rijetko prekorauju velebitsko bi'lo. Planinski hrbat Dinarida ipak nije bio nesvladiv. Upravo u srednjem vijeku postoji iroko i uzajamno povezivanje podruja s obje njegove strane, koje se odrazilo u posjedovanju zemlje. Pojedini stari hrvatski plemiki rodovi gospodarili su zemljom u Ravnim kotarima i Podgorju i istodobno preko Velebita u Lici, Krbavi, Gackoj sve do Pounja. Lasniii (Laniii, Lisniii) imali su u X III st. zemije u Bubnjanima i Gorici, koji se nalaze u irem sjeverozapadnom podruju Biograda. Spominju se i kao svjedoci u Zadru.1 0 U XIV st. posjeduju selo Bitinu kod dananjih sela Tinja i Liana te zemlje u selu Lemeevo Hrae izmedu Nadinskog blata i Vranskog jezera.1 1 Isto tako u XIV. st. drali su zemlje u Gackoj upi izmedu Otoca i Doljana (danas Glavatac).1 J udomirii u XIII. st. ive u Bubnjanima (to je kraj izmeu Ratana i Litana), Dragi i udomirtini.1 3 U XIV. st. zadravaju posjed u udomirtini u kojoj imaju i panjak (pasculum viile Zudomerich).'4 Prema nekim povjesniarima udomirtina je smjetena u blizini Zemunika i Suhovara, odnosno izmeu Zadra i Biograda,1 5 a po drugima to je selo u gomjem toku potoka Miljacke, koji se kod Nina ulijeva u more.1 * udomirii se u XIV. st. takoder spominju u Kainoj gorici, selu Kokianima, selu Podi (u blizini Zemunika), u Bribim i u Zadru. Poetkom XIV. st. dva brata udomiria uzimaju vinograd na nasad u Tukljianima.1 Tukljiani (Tukljaa) su uz more sjeverozapadno od Biograda. Istodobno u XIII st. posjeduju zemlje i posjede (terras et alias possessiones) u Slavoniji, to se oito odnosi na prekovelebitski kraj.1 Zive u Kninu, Lici i prekovelebitskom nekadanjem selu Hotuju. U Lici oko Bilaja postojao je kraj koji se zvao udomirii.2 0 Tugomirii ili Tugomerii nastavili su Podgorje podno Velebita. Neki lanovi roda ostali su u Podgorju, a dmgi su se odijelili, odvojili od svoje jezgre u staroj Scrissi (Bag, danas Kariobag). Tako su jedni potkraj XII st. ivjeli u zadarskoj okolici, a dmgi su u XII. st. otili na Krk. U Zadru i okoiici zapisani su kao svjedoci, pristavi ili stranke u Bubnjanima, Visoanima, Vrani, Draganiima i Podgrau.2 1 Imali su neto zemlje

" SCD, III, 64, 112, 128, 223. - XIII, 108. "S. A n t o l j a k , Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u okolici Zadra, Radovi, Instituta JAZU u Zadru, IX, Zadar 1962, 65, 73, 95, 97. 1 1 Terram de Laznichich, qui moratur in dicto comitatu de Gechka SCD, VIII, 432. IX, 103,143. - M. B a r a d a , Postanak hrvatskog plemstva, asopis za hrvatsku povijest, 3, Zagreb 1943, 210. - Stj. P a v i i , Seobe i naselja u Lici, Zbomik za narodni tivot i obiaje Junih Slavena, 41, Zagreb 1962, 94. SCD, Ul, 64, 67, 360. - VI, 234. 1 4 SCD, X III, 247. - XIV, 401-403. - B a r a d a , P o s t a n a k . . . 209. " A n t o l j a k , Izumiranje..., 70, 94. - T. R a u k a r , Zadar u XIVstoljeu. Ekonomski razvoj i drutveni odnosi, Institut za hrvatsku povijest, Monografije, 6, Zagreb 1977, 46 (karta). " S. G u n j a a , Ispravci i dopune starijojhrvatskoj historiji, IV, Zagreb 1978, 376. " A n t o l j a k , Izumiranje..., 61, 70, 96. " M. Z j a i - J. St i pi Si , Spisi zadarskih biljenika Ivana Qualis Nikole pok. Ivana Gerarda iz Padove 1296, 1337, sv. II, Zadar 1969, 149. Jursa udomiri zaduuje se tih godina 30 libara malih dinara, a kao jamstvo da e vratiti dug zalae (omncs meas terras et alias possessiones)... Sclavonia. M Z jai, Spisi zadarskih biljenika Henrika i Creste Tarallo 1279-1308,1 dio, Zadar 1959, 38. " Vj. K l a i , Hrvatska plemena od XII do XVI stoljea, Rad JAZU, 130, Zagreb 1897, 43-44. - B. G u i , Prilog etnogenezi nekih starohrvatskih rodova, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16-17, Zadar 1969, 462. - A n t o l j a k , Izumiranje, 70. 1 1 SCD, II, 234. - VIII, 497. - XI, 566. XII, 30. - K l a i , Hrvatska plemena, 70.

103

u Radobudiu (kraj izmedu Zadra i Biograda) i u Krnezi, blizu Ljubake uvale. Postojao je i toponim Tugomerichi u okolici Krneza.2 2 U Likoj upi Tugomirii su u XV. st. rotni suci plemenitog stola. ivjeli su u gomjoj Lici u naselju Tugomirii, juno od Ribnika pored rijeke Like. Tu ih je bilo 5 hia. Jamometi su u XIII. st. zabiljeeni u Gorici kod Biograda i u Ninu. Vlasnici su zemlje u Bertaldia ratu (Bertaldichiarat) i u Selcima. U XIV. st. spominje se terra Jamometorum u Lukoj upi. Posjednici su u Krnezi, Prahuljama (ninski distrikt), Porianima (okolica Zadra), u selu Maglina, juno od Raanca, i u selu Podluje, juno od Benkovca. Suci su u Draganiima, a u XIV. st. i u Podgradu. Istodobno ive i u Krbavskoj upi, a u XV. st. jo i izmeu Une i Save.2 4 Poletii su u XII. st. zapisani kao svjedoci u Kamenjanima, selu juno od Nadina. U XIII. st. postoji selo Polletchis (danas Polinik). U XIV. st. posjeduju vinograd negdje oko Crnog i zemlju u Miglaccha (Miljai), kod Poda i Zemunika. Zabiljeeni su kao stanovnici na otoku Ugljanu (Geiani), u Tru, selu kod Suhovara, i u Zadru. U XIV. st. rotni su suci u Triu u Bukoj upi. Prema iiu tu im je prabatina. Konkretno ive pokraj Peruia, zapadno od Bukovca, negdje oko rijeka Hoteice i Like.2 5 Gusii u XI. st. prodaju svoje zemlje u Sidrakoj upi: Na Sumoch (Smokvica, Smokovo), na Briiskie (Na Brizije, Na Bree) i Nasseri (Na Seri) samostalnu sv. Ivana Rogovskog. Poklonili su i prodali istom samostanu svoje zemlje u Kamenjanima i in Elcani (Jelani ili Ratani).2 6 U XII. i XIII. st. javljaju se kao svjedoci mjesta kod Tinja, Rogova, u Kamenjanima, Bubnjanima i Dragi.2 7 Istodobno oni su 1258. zemljovlasnici u Buanu, gdje daruju selo Gomiljane nekim Lapanima. Kao krbavski knezovi prodaju 1278. zemlju u Kruevu. God. 1298. pokazuju listinu da je Bela IV. darovao njihovu ocu Jakovu est posjeda u Krbavi, Gackoj i Lukoj upi.2 8 U XIII. st. posebno odskae njihova grana Kurjakovii. U XIV. st. ive u Lukoj upi, u gradu Ninu. Zapisani su kao pristavi u Draganiima, svjedoci u Krnezi, posjeduju zemlju u Raduhovoj vasi i kuu u Obrovcu. Isto tako imaju posjed u Biljanima, istono od Zemunika, u selu Trnova, blizu dananje Pridrage, u Prapratniku (Privlaka kod Nina), kod Visoana. Lokalitet Gusichi (1391) izgleda da se nalazio nedaleko od Nina. Kao knezovi krbavski, buki, liki i Baga dre i gospodare glavnim podmjima s obje strane Velebita, dolinom Zrmanje i izvorom Une. ini se da im je djedovina Krbava.2 Posebno treba upozoriti na posjede preko Velebita. Veinu ih dre kao Kurjakovii u Likoj upi (Barleta jugoistono od Ostrvice), zatim Poitelj (darovnica 1370) u Bukoj upi te u Krbavi koja je gotovo itava njima pripadala.3 0
A n t o l j a k , Izumiranje, 66, 73, 95, 111. 1 3 K l a i , Hrvatska plemena, 71. - P a v i i , Seobe i naselja, 30, 31. 2 4 SCD, VIII, 309. - XI, 22. - Z j a i , Spisi, 230. - K l a i , Hrvatska plemena, 68-69. A n t o l j a k , 4 Izumiranje, 66, 73, 95, 97. 1 5 SCD, II, 268. - VI, 533 i d. - B a r a d a , Postanak, 210. - A n t o l j a k , Izumiranje, 65, 72-73, 95, 97. - K l a i , Hrvatska plemena, 67-68. - i i , Prirunik, 502. - R a u k a r , Zadar, 46 (karta). - G u n j a a , Ispravciidopune, IV, 396. - Pavii, Seobeinaselja, 72-76. 2 F. Raki, Documenta hstoriae chroaticae periodum antiquam illustrantia, Zagreb 1877, 163, 167, 171. - M. K o s t r e n i J. S t i p i i - M. a m a l o v i , Codex diplomaticus

'iC n V 10?-103 - VI 253 - VTI 322 SCD, VIII, 308-310, 497-499. - IX^ 53. - X, 373, 515-516. - B a r a d a , Postanak, 210. - A n t o l j a k , Izumiranje, 63, 72, 94, 97, 111. - Vj. K l a i , Rodoslovlje knezova krbavskih od plemena Gusi, Rad JAZU, 134, Zagreb 1898, 1-15. 1 0 P a v i i , Seobe i naselja, 27, 42, 67, 74, 79 i dalje.

regni Croatiaem, Dalmatiae et Slavoniae, I, Zagreb 1967, 150-151, 149, 156-157. - Barada, Postanak, 210. 21 SCD, II, 218, 233, 267-268. - III, 63-64, 66-67. - IV, 505.

104

Lapani se dijele na nekoliko ogranaka. Cini se da je najstariji rod Lapana ivio u okolici Zadra u mjestu Lapac, smjetenom kod Kokiana gdje su danas Joani, na sjevemoj strani Nadinskog blata. tl Lapcu su sagradili vlastitu crkvu posveenu sv. Ivanu Krstitelju.3 1 Tu zacijelo treba traiti terre Lapcanorum. U XII. i XIII. st. zabiljeeni su kao svjedoci u Kamenjanima i Rogovu. U XIV. st. zemljovlasnici su u blizini Lemeeva Hraa i u Lukoj upi. Kad se u XI. st. Voniha Lapanin oenio Klaudom, kerkom kralja Zvonimira, tast mu je poklonio Karin; tad se pojavila i dalje razvijala loza Karinjana-Lapana. Posjedovali su zemlje u Kokianima, smjetene zapadno od K.anna (mierlus in orino) i istono od Nadina (supra... sub castro Nadino).32 U srednjovjekovnim dokumentima superius je istona, a inferius zapadna strana svijeta. Kokiane su poslije dugog parnienja prepustili samostanu sv. Krevana u Zadru. U XIV. st. njihov je Dolac u Mogorovim Dubravama. Kad su izgubili selo Dragine, Ludovik im je u ime odtete dao zemlju u Dubruavasi, u blizini dananje Polae. God. 1258. spominje se trea kua (hida) plemena Lapana iz primorskog Lapca. Oni su vlasnici sela Gomiljani, preko Velebita u Bukoj upi, oko Srijana, Marinaca i Kosinja. Posjed im je zbog vjerne slube darovao Ladislav Gusi, njegov vlasnik od 1252. etvrta skupina Lapana, koji su takoer podrijetlom iz Lapca u primorju, prebivala je u gornjem Pounju. Tu im je 1263. kralj Bela IV. potvrdio slobotine koje im je dao ban Roland. ivjeli su oko gradova Kok, Rmanj, Lapac i Ostrvica. O njima postoje dva miljenja: da su praoci svih Lapana, tj. da su se Lapani odavde raselili u primorie. Dosebice u Karin. i drugo, da nisu bili istoe plemena Wan l.anftani n nna m a l .nka-rSidraga. POStOje jo rjedni Lapani u Donjem Pounju u srednjovjekovnoj Slavoniji uz Unu kod Zakopa, junih obronaka Zrinske gore.3 5 ubii posjeduju zemlje u Lukoj upi, tonije, u Sidrakoj upi izmeu Benkovca i Zemunika. Njihovi suplemenjaci drali su tvrdi Bribir. U XII. st. poznat je jedan ubi kao svjedok u Brdu kod Slivnika. U okolici Zadra - osim u Bribim i okolici - u XIV. st. dre u posjedu selo akavci kod ninskog Ljupa, Vrpljane u Lukoj upi blizu akavca, zatim posjede zapadno od sela Mogorova Dubrava, u blizini Dragania i Podbrdana, Novoselce u ninskom distriktu, u Lemeevom Hrau, blizu Joana, Kamenjana i Podbra. ubii, osim toga ive, u Zadru, u Pagu i u Bribiru. Bribirski ubii predali su 1347. Ostrovicu u zamjenu za Zrin. Osim tih posjeda Vien ubi bio je 1220. gospodar Zvonigrada i Odorja u upi Odorje.3 4 Nabrojeni plemiki rodovi ubrajaju se u dvanaest plemikih rodova Kraljevine Hrvatske (nobiles duodecim generacionum Regni Croatie). Zapisani su u povijesnom izvom >>QUalitera. Razumljivo je da je osim njih bilo i dmgih plemikih rodova, i da su oni imali posjede ne samo u Lukoj ipi (u njenu najveem opsegu) nego i preko Velebita. Upoznat emo jo posjede plemena Mogorovia. Oni se ne spominju u najstarijim prijepisima Qualitera meu dvanaest plemikih rodova. Mjesto njih ubiljeeni

1 1 edificare cepimus cum parentela nostra in Lapco in honore sancti Johannis Baptiste ecclesiam. SCD, II, 187. SCD, IV, 105-106. 1 3 M. B a r a d a , Lapani, Rad JAZU, 300, Zagreb 1954, 473-534. - P a v i i , Seobe, 52, 66, 73-76, 88-91. - A n t o l j a k , Izumiranje, 63, 72, 94-95. - G u n j a a , Ispravci, IV, 394. ii, Prirunik, 502. Za pojedine lokalitete usp. Gunjaa, n. d. 367, 375. 34 K l a i , Hrvatska plemena, 36-46. - B a r a d a , Postanak, 209. - A n t o l j a k , Izumiranje, 60-61, 69-70, 93-96. - P a v i i , Seobe, 78.

105

su Murii. Mogorovii su kao pripadnici tog plemstva zapisani u pripisu Supetarskog predloka. Budui da se u Qualiteru nalaze Murii, a u Supetarskom predloku mjesto njih Mogorovii smatralo se da je i u Qualiteru prvotno bilo zapisano Mogorovii.1 6 Mogorovii posjeduju u XI. st. zemlju Mogorovii (terram Mogorouici) oko Tinja i Biograda u dananjoj Tukljai.1 7 U XII. st. zadravaju taj posjed. Istodobno se javljaju kao svjedoci u Rogovu, Jasenicama i Draanima. U XIII. st. svjedoci su u Bubnjanima i u Posedarju. U XIV. st. prodaju svoju zemlju Mokro kod dananjeg Sukoana. Imaju selo Grabovane blizu Draginia i Biljana, Mogorove Dubrave, Crescouoselce pokraj Cerodola, zemlju u Sukoanu i Krnezi. Ve otprije posjeduju Veterenie, Redane i tvravu Ljubu. U Ninu su poasni knezovi, u Podgrau suci.4 0 Istodobno u Likoj upi uivaju nasljedne zemlje oko rijeke Like, Hoteice, Kaseza, Smiljana, dananjeg Gospia, Ribnika, Poitelja, Mogoria itd. U tom kraju su najjai zemljoposjednici. Po svoj su prilici tu bili starosjedioci.4 1 IV. Navedeni plemiki rodovi-posjednici (Lasniii, udomirii, Tugomerii, Jamometi, Poletii, Gusii, Karinjani-Lapani i ubii), kojima uvjetno pridruujem Mogorovie, pripadaju, kao to je istaknuto, posebnom sloju plemikih rodova. Oni se izdvajaju po politikoj ulozi, posebice onoj koju su odigrali god. 1102. i ubrajaju se medu dvanaest hrvatskih plemena (nobiles... de XII. tribubus Chroacie; nobiless duodecim generationum Croatie).4 2 Lokacija njihovih posjeda oito mora privui panju i traiti objanjenje. Posjedi su im ratrkani ne samo po itavim dananjim Ravnim kotarima i Bukovici nego i u Podgorju. To nisu bili veliki posjedi, jer su na tom inae nevelikom prostoru svoje zemljine estice imali gotovo svi predstavnici dvanaest plemena i drugih kategorija plemia. Istodobno nabrojena plemena posjeduju zemlje i preko Velebita. Za neke plemike rodove sa stanovitom se sigumou tvrdi da im je prabatina, djedovina upravo preko Velebita. To su npr. Poletii, Gusii i Mogorovii. Za ostale se moe pretpostaviti da im je prabatina bilo preko Velebita, bilo u Ravnim kotarima. Jedino - prema novijim rezultatima - vjerojatnije je da su Lapani starosjedioci u Lukoj upi. Ranije se dralo da potjeu iz Lapca u Pounju. Rasutost posjeda s ove i one strane Velebita morala je zacijelo imati gospodarski razlog i opravdanje. Spomenimo npr. da su Podgorje, Ravni kotari i Bukovica u srednjem vijeku, ali i poslije, izrazito stoarski krajevi.43 Uzgoj stoke bio je glavna gospodarska grana izvan zadarske Astareje, tj. njegove neposredne blizine, Zadrani su slali stoku na pau na Komate, Maun, Dugi otok, Pag, Olib i Molat.4 4 Izvan njegove prvotne Astareje posjedi su i pasita hrvatskih plemena.

3 1 U u n j a a , Ispravci, IV, 378. 1 4 i i , Prirunik, 500-501. - Stj. A n t o l j a k , Pacta ili concordia od 1102, Insti hrvatsku povijest, Monografije 9, Zagreb 1980, 185-189. 1 7 K o s t r e n i i dr, Codex diplomaticus, I, 97. - G u i , Prilog etnogenezi, 465. 3 1 SCD, II, 99, 233, 283. SCD, III, 64,. - IV, 233, 283.
4 0 B a r a d a , Postanak, 210. - A n t o l j a k , Izumiranje, 61-62, 71, 94, 97. B. G u i , Starohrvatsko naseljenje Ravnih kotara, Radovi Instituta JAZU u Zadrgu, 18, Zadar 1971, 168. 4 1 P a v i i , Seobe, 20-37, 41, 79. - G u i , P r i l o g e t n o g e n e z i , 465 -4 66 . 41 i i , Prirunik, 488-495. - A n t o l j a k , Pacta ili concordia, 101-102 431. R u b i , Neki problemi geograflje Zadra i njegove regije, Zadar - Zbomik - Geograflja - Ekonomija - Saobraaj - Povijest - Kultura, Zagreb 1964, 19. 4 4 R a u k a r , Zadar, 197-206.

106

Prekovelebitska imanja i batine nabrojenih plemikih rodova bili su u poljima, u plodnim rijenim dolinama i na planinskim panjacima na prostoru od Gorskog kotara, Krbave, Pljeivice, likih visoravni do Velebita. U primorskom pojasu ljeti ponestane vode i trava se osui. Tada stoari moraju ostaviti suni kraj. Trae sone panjake i penju se (izdig) na Velebit. Tu im stada nalaze svjeu i hranjivu pau. Brste i pasu kroz lipanj, srpanj, kolovoz i na poetku rujna. Tad se vraaju natrag (zdig). Nekako istodobno s planinskih predjela, kad zima i snijeg onemogue ispae na planinama, planinski stoari sputaju se u primorske krajeve da tu sa stokom prezime. To redovito traje od polovice listopada do kraja travnja idue godine.4 Oita je uzrona veza izmeu primorskih i planinskih panjaka. Takav ritam izmjene koritenja ljetnih i zimskih panjaka rezultat je klimatskih prilika u primorskom i prekovelebitskom kraju. U primorju je mediteranskallima, a u irem Iikom podruju kontinentalna s jakom zimom i snijegom. Ljeti ovdje ne presahnu izvori, dok je to u primorju redovita pojava. Kao to se iz primorja ljeti stoka penje put planina, u ovom kraju na Velebit, tako istodobno i liki stoari vode stoku na velebitska planinska pasita, jer tada u Lici dozrijevaju ljetni usjevi, pa ih treba zatiti od stoke. Tome je i drugi razlog: u to doba planinska paa je hranjivija nego ona na niim predjelima.4 4 Tako se na velebitskim panjacima ljeti susreu primorski i liki stoari. Stoari su se u primorju skupljali prema odreenim podrujima i izdizali stada tradicionalnim stoarskim putovima. Iz ninskog podruja (Brievo, Visoani, Draevac, Poljica, Ljuba) kretali su prema Raancu. Odatle su se prebacivali brodom u Tribanj, Ledenik i Starigrad i izdizali preko Poiteljskih i Ribnikih vrata na tamonje panjake. U Novigrad su stizala stada iz Paljuva, Pridrage, Karina, Popovia, a u Vinjerac iz Slivnice i Posedarja. Zaposjedali su panjake od Javomika do Svetog brda. Bukovica je bila polazite za stada iz Benkovca, Lisiia, Dobropoljaca, Brguda i Krueva. Preko dananjeg Obrovca penjali su se na Mali Alan do Cmopca. Na Javomik i Vujak penjala su se stada iz okolice Ervenika. Stoari su odlazili iz svojih prebivalita i na pasita udaljena vie od 100 km. U primorje su silazili na zimska pasita stoari iz likog itluka, Poitelja, Sv. Roka, Graaca, Mazina, Popine itd.4 7 Pojava da stoari slijede tokom godine raspored vegetacije, ima dugu, veoma dugu tradiciju u irokom sredozemnom pojasu, i u sjevemoj Africi (Atlas), panjolskoj (Sierra, Pireneji), Francuskoj (Cevennes, Alpe), Italiji (Apenini), zatim u Maloj Aziji, a u naoj zemlji Dinaridi i junobalkanske planine.4*

4 1 M. M a r k o v i , Stoarska kretanja na dinarskim planinama, Zbomik zanarodni ivot i obiaje Junih Slavena, 45, Zagreb 1971, 524, 543. - isti, Narodni ivot i obiaji, 5-10, - B. ivot Podgoraca na Velebitu s kratkim opisom ovce junovelebitskog Podgoija, Veterinarski arhiv, 9, 1939, sv. 1, 26. - V. R o g i , Socio-geografski aspekt dinarskog kra, dinarskog kulturnog areala i dinarsko-planinskog prostora, Geografski glasnik, 38, Zagreb 1976, 258-260. - B. G u i , ovjek i kras, Kr Jugoslavije I, Zagreb 1957, 46. 4 4 M a r k o v i , Narodni ivot i obiaji, 46. . 4 1 M a r k o v i , Narodniivot iobiaji, 30-31. - V. R o g i , Regionalnageografija Jugoslavije, I. Prirodna osnova i historijska geografija, Zagreb 1982, 75 (s kartom). - J. C v i j i , Balkansko poluostrvo i junoslavenske zemlje, Beograd 1966, 215-227 s kartom. . . . 4 * V. R o g i , Geografski osnovi stoarskih veza Like i Dalmacije, Zbomik zagrebake klasine gimnazije 1607-1957, Zagreb 1957, 705.
107
G u i , Nae primorje (historijsko-geografska studija), Pomorski zbomik I, Zagreb 1962, 20. - S. F i l i p o v i , Dinarske planine, paa i mljekarstvo na njima, Zagreb 1938, 24. - I. m a l c e l j ,

Stoarsko mijenjanje pasita da se prehrane stada, da se stvore vikovi za trite i da se osigura ivotna egzistencija zove se transhumancija. Ona je direktna (transhumance directe) kad se ljeti stada izdiu u planine i obm uta (transhumance inverse) kad se zimi sputaju u primorje.* Sama rije transhumancija sadrava u sebi pojam preivjeti: s jedne strane ljetnu suu, a s druge zimsko mrtvilo kad vegetacija mimje. Prilikom izdiga stada u planine stoari su nastojali zaposjesti to sonije, hranjivije i bogatije panjake. U tim zgodama znali su izbijati sukobi, trzavice, borbe za prvenstvo ne samo ispae, nego i koritenja pojilita, izvora voda, bunara i slinih vodenih povrina za napajanje stoke i ivot stoara. Da bi se izbjegle borbe, stoari su od davnina sklapali sporazume, dogovarali se o podm ju ispae i vremenu njena koritenja, postavljali meae i sl. Boravak stoara na Velebitu moe se pratiti jo od paleomediteranskog doba. Tad se podiu stalna stoarska naselja. Iliri nastavljaju stoariti. Uzgoj stoke sitnog zuba bio im je glavno vrelo prihoda. Rimljani posreduju u razgranienju koritenja pasita Jzmeu ilirskih plemena Ortoplina i Parentina. Postavljaju kameni natpis na sjevernom dijelu Velebita, i on postoji i danas. Na njemu pie kako se ima koristiti odreeni izvor. Hrvati prihvaaju stoarstvo kao jedan od temelja svoje ekonomije i egzistencije.5 0 Neke odredbe iz srednjeg vijeka - makar i djelomice sauvane i ograniene na odreena podruja - donekle nas upoznaju s uvanjem ispasita za pojedine dmtvene organizacije i zajednice. God. 1251. ban Stjepan posebice naglaava da u Podgorju smiju pasti stoku i obraivati zemlju samo stanovnici Jablanca. Bez njihova odobrenja nije doputeno drugima dovoditi stoku ni obradivati zemlju unutar podm ja koje pripada Jablananim a.5 1 Krbavski su knezovi 1387. potvrdili slobotine i privilegije Bagu (Scrissia, danas Karlobag). Zabranjuje se Vlasima i drugim stoarima dovoditi stoku u podm je Baga. Doputa se stanovnicima Baga da smiju pasti stoku na planinskim panjacima, kupiti sijeno, orati i sijati, te u dolinama Velebita sjei drva i dovoziti ga u Bag.5 2 Grad Nin je takoer uivao stanovite povlastice na velebitskim ispaama koje mu je 1205. podario kralj Andrija II.5 3 Te se odredbe i doputenja, kako se vidi, odnose na kasnije razdoblje srednjeg vijeka, od X III. do dmge pol. XIV. st. Nisu obuhvaale itavo panjako podmje s ove i one strane Velebita. Oito je da su na zimskim panjacima na Podgorju, u Ravnim kotarima i u Bukovici, te na ljetnim ispaama na Velebitu i preko njega vladali posebni zakoni temeljeni na obiajnom pravu koje se prenosilo s koljena na koljeno.

" O znaenju transhumance usp. Transhumance, Grand Larousse encyslopediyue 10 Paris 1964, 446. - Troupeau, La grande Ensyclop6die, 31, Paris, 430-431. 5 0 G u i , Nae primorje, 24-42. - I s t i , Starohrvatsko naseljavanje, 139-150. - M a r k o v i , Narodni ivot, 121-126. 5 1 Terras autem ad Jablanich pertinentes, videlicet ad Semoviza usque ad Scrissam habitatoribus de civitate Jablanich reliquimus pacifice possidendas, nec animalia extraneorum illas amodo depascent contra illorum voluntatem, neque colantur ab extraneis ullo modo, SCD, IV, 473. 5 2 Et has eis... volumus imponere metas, ut nullus Uallacus uel alter quicumque aliqualiter sit ausus infra dictas metas manere uel pascere aliqua animalia seu facere aliquod laborerium sub pena librarum centum solvendarum ciutitati Scrissie nempe comiti et iudicibus, qui pro tempore erunt. Item damus, concedimus et confirmamus predictis fidelibus nostris Scvissiensibus, ut semper habuerunt, quod possint pasculare eorum animalia in planitiis montane nostre extra eorum predicta confinia et metas et in planitiis incidere fena, arare et seminare ac in uallibus dicte montane incidere lignamina et trahere versus locum suum, quia ex his nobis manere... utilitas, sine contradicitione alicuius, SCD, XVII, 98. 5 1 Item pascua dicte civitati pertinencia in Mango monte sunt qui est super mare incipiendo a loco qui dicitur Tribang versus occidentem usque ad locum qui dicitur Equus, et usque ad cacumen dicte montis, SCD, III, 52. - Isto ponavlja 1243. i kralj Bela IV, SCD, IV 203.

108

U udruivanju stoara i zajednikom koritenju ispaa - bilo ljetnih ili zimskih vani su bili rodbinski odnosi. Zbog toga su neki stoarski stanovi na Velebitu, sezonski ili trajni, nosili ista imena kao i oni na primorju i obratno.5 4 Prema srednjovjekovnom hrvatskom imovnom pravu plementine su bile kolektivno vlasnitvo obiteljske zajednice. Svi lanovi plemena imali su jednako i zajedniko pravo posjeda svih sredstava proizvodnje i upotrebe plodova rada unutar svake pojedine takve zajednice. To je vrijedilo jednako za plemena rodovskog i kraljevskog podrijetla. U rodbinskim odnosima postoji zajedniko vlasnitvo. Ono je bilo posebice raireno na planinskim i govoritim predjelima gdje je stoarstvo inilo temeljnu granu proizvodnje. U tim je krajevima skupno vlasnitvo plemenske i druge rodovske zajednice predstavljalo najekonominiji nain odravanja obitelji, roda ili ak plemena. Na plemenskom, dakle, zemljitu, panjacima, umama, gorama i sl. svi lanovi plemena imaju pravo ispae. Plemena koja izdiu stada iz Ravnih kotara na Velebit i preko njega, vode ih na svoja plemenska pasita, odnosno na pasita na koja kao stanovnici odredenog kraja imaju pravo. Znalo se koje livade smiju na Velebitu pasti stada stoara koji ive npr. izmeu Krbave, Gospia i Graaca, a dokle smiju doi oni iz primorja, iz Podgorja, Ravnih kotara i Bukovice. Ako je neko pleme imalo posjede s ove i one strane Velebita, smjelo je koristiti jedne panjake kao stanovnik primorja i druge kao stanovnik preko Velebita. Dakle, njegovi lanovi mogli su koristiti panjake koji su im pripadali kao stanovnicima Ravnih kotara i panjake na koja su smjeli doi kao prebivaoci u Lici i Buanima. Konkretno se to moe objasniti poloajem nekih plementina. Tugomerii kao posjednici i kao stanovnici u Podgorju koristili su odredena planinska pasita do stanovitih stoarskih granica na Velebitu i to onih koje su vrijedile za primorce. Budui da su Tugomerii imali plemenske batine u Lici, gdje je pokraj rijeke Like, juno od Ribnika postojalo naselje Tugomerii, imali su pravo koristiti i like ljetne panjake na Velebitu. Kad je nastupila zima, Tugomerii iz Like silazili su na zimske panjake u Podgorje, ali isto tako i u Ravne kotare gdje su u Radobuu (izmeu Zadra i Biograda) i u Krnezi (kod Nina) imali svoje plemenske zemlje. Tugomerii su, dakle, pokrivali dio panjaka i posjeda od Karlobaga do likog Ribnika i do Nina i Biograda. To jest s ove i one velebitske strane. ! Slian je sluaj i s Poletiima. U Bukoj upi posjeduju plementinu sjeverozapadno od Gospia i sjeverno od Smiljana. Kao takvi koriste prekovelebitske ljetne panjake. U primorju posjeduju imanja oko Polinika, Tra i Crnog sjeverno'i istono od Zemunika. Smiju dakle kao primorci izdizati stoku na velebitske panjake, a Poletii iz okolice Gospia koristiti zimske panjake Poletia oko Zemunika. Neki Poletii nalaze se i na paom bogatom Ugljanu u zadarskom bistriktu. udomirii su bili naseljeni na desnoj obali Hotue, juno od Graaca. Tu zacijelo ive da bi mogli ljeti primiti stada udomiria iz udomirtine smjetene izmeu Zemunika i Suhovara. I obratno, stada udomiria iz okolice Graaca smiju i mogu provoditi zimsku ispau na toj udomirtini u primorju. ubii su gospodarili plodnim predjelima u upi Odorjan gdje su bogata pasita Javomik, Sedlo, Visibaba. Oito je da su ovamo ljeti izdizali stada. Isto tako je sigurno da su se ta stada zimi sputala u primorsko podruje Bribira, Podgrada i Lemeeva Hraa gdje su bili posjedi ubia.
5 4 M a r k o v i , Narodni ivot i obiaji, 82. B a r a d a , Lapani, 481, 487, 530. I. B e u c , Vlasniki i drugi stvamo pravni odnosi na nekretninama u doba feudalizma u jugoslavenskim zemljama, Z bom ik Pravnog fakulteta u Zagrebu, XXX, br. 1, Zagreb 1980,

109

Na isti nain moemo govoriti o ovisnim stoarskim prekovelebitskim plementinama Mogorovia, Lasniia, Gusia, Jamometa, Lapana i drugih plemena s njihovim plementinama u Ravnim kotarima, to jest na podruju Nina, Biograda, Benkovca, Karina, Bribira, Zemunika itd. Sigumo nije sluajno da veina od 11 plemena (izuzevi Lapane i Karinjane kao jedinstvenu grupu) ima ispravama potvrena svoja posjedovanja u prostoru Bukovice s Ravnim kotarima i u Lici.5 Razumljivo je da su ostala plemena iz ustanove dvanaest hrvatskih plemena, ako nisu posjedovali plementine u Lukoj upi, npr. Kaii, Snaii, Kukari, Murii, imali plementine i pasita na drugim podrujima Hrvatske sve tamo do Cetine i Neretve. Provodili su transhumanciju s odgovarajuim planinama dinarskog spleta iz svoga zalea. Istina je da u primorskom kraju nije u zimsko doba bilo obilne pae za prehranu domae i kontinentalne stoke. Ipak dovoljno se zelenilo trave da stoka prezimi i preivi, a s njom i ljudi. Lake je zacijelo bilo nabaviti i hranu u primorju nego u snijegom i ledom pokrivenim prekovelebitskim i prekodinarskim krajevima. Uostalom, i naziv Luka za proirenu Luku upu, zapravo podruje Ravnih kotara, dokazuje da su tu bila pasita. Luka, naime, znai livadu.5 8 Posjedi i pasita u primorju i preko Velebita ukazuju kakva je bila gospodarska struktura plemena. Ono je posjedovalo oranice i livade. Stoarstvom i ratarstvom podmirivalo je osnovne ivotne potrebe, a vikove prodavalo ili zamjenjivalo za one artikle koje nije neposredno proizvodilo, npr. sol i zacijelo kovinske preradevine. Kad pleme nije vie postojalo, one ljudske zajednice koje su se doseljavale i naseljavale, nasljeivale su tu gospodarsku podlogu. Zato su ratarstvo i stoarstvo, zapravo transhumancija, sve do najnovijeg vremena bili osnovni izvor privreivanja. Podruje koje je pleme obradivalo i iskoritavalo u ratarstvu i stoarstvu, nije bilo samo gospodarska mea, predmet rada, sastavni dio njegovih sredstava za proizvodnju. Na njemu je pleme obavljalo i dio politike vlasti. Njegovi pripadnici su upani, rotni suci, pristavi, svjedoci. Prema tome gospodarstvo plementine proeto je i politikom prisutnou, upravnom, pravnom i sudskom aktivnou. Odreeni uzusi, postupci i sankcije primjenjivali su se u pravnim, obiajnim, nasljednim i slinim procesima u skladu s takvim drutvenim i gospodarskim razvojem. Gospodarsko-vlasnika struktura plemena s podlogom na stoarstvu i ratarstvu ukljuivala je i vlasnike upravne i sudske kompetencije. Ekonomsko i politiko-upravno jedinstvo Ravnih kotara i prekovelebitskih krajeva odrazilo se i na crkvenom polju, u crkvenim granicama. Ninska biskupija obuhvaala je Luku i dio Like upanije. VI. Povezanost plemenskih primorskih i plemenskih prekovelebitskih posjeda bio je uvjet njihove egzistencije u naem ranom srednjem vijeku a i kasnije. Nije presmiono rei da je sputanje plemenske stoke na primorska zimska pasita i izdig na ljetne planinske livade bio, pored ostalih gospodarskih faktora, temelj biolokog odravanja plemena. Kao gospodari i uivaoci plemenske, ili od kralja darovane zemlje, imali su rang i status plemia. Izgleda da ispoetka, u ranom srednjem vijeku, nije meu njima bilo izrazite razlike u posjedu. ivotni cilj im je bio sauvati plemensku zemlju, tako da im se osiguraju posjedi i panjaci s ove i one strane Velebita i u drugim hrvatskim krajevima. Sigumost im je oito bila zajamena u doba narodne dinastije do kraja XI. st. jer

R o g i , Sociogeografski aspekt, 261, bilj. 15. M. P e r a , Toponimija Mosora i Kozjaka, VAHD, LXXV, Split 1981, 259. 110

su oni, pored kralja, bili glavni posjedniki sloj. Kad je 1102. Koloman krenuo u osvajanje Hrvatske i Dalmacije, predstavnici su dvanaest plemena putem pregovora - kao nosioci politike vlasti, a zbog toga i najjai zemljovlasnici i stoari, i obratno, jer su kao najjai posjednici imali pored vladara politiku vlast - zadrali svoje posjede rasute po itavoj Hrvatskoj. Oni su pregovarali zato da bi sauvali posjede. Postigli su da smiju i dalje slobodno i nesmetano obradivati i koristiti plementine i od vladara darovane zemlje, a to podrazumijeva i voditi stada na ispae po svojim i zajednikim ratrkanim plemenskim livadama, a da zato ne plaaju porez i sline namete. Poslije su se plemena poela imovinski raslojavati. Odskau ubii, pogotovu bribirska grana, zatim Gusii iji su ogranci gospodarili Krbavom, a kasnije i Obrovcem, tim istaknutim trgovitem na uu Zrmanje,60 Mogorovii u Lici itd. Kad je tokom vremena ratarstvo pomalo potiskivalo stoarstvo kao vodeu gospodarsku granu, tad ogranci nekih plemena naputaju nomadsko i transhumantno stoarstvo ili se njime ne bave toliko intenzivno kao prije. Vie ostaju na plemenskim posjedima koja obrauju i ire putem krenja. ubii se npr. cijepaju na hie: Banii (Bribir), Ugrinii, Obradii i Markovii. udomiriima su pripadale hie: Pribislavi, Noi i Vrukovi. Kod Mogorovia se istiu hie: Berislavii, Disislavii i drugi. Medu Gusiima su bili najodliniji Kurjakovii. Hie plemena Poletia su Vukii i Filii. Od Jamometa poznata je hia Anii. Iz Tugomeria proizile su hie: Babii, Suii i Surotvii.4 1 Premda su se pojedine hie osamostaljivale, ustanova dvanaest hrvatskih plemena ostala je jedinstvena od XII. do XV. stoljea." Unato raspadima i odvajanjima rodovskih hia pod novim imenima, ostajala je svijest o zajednikim korijenima. To je omoguavalo odravanje transhumantnog stoarstva obiteljima i rodovima koje su od njega ivjele i uzdravale se. Transhumantno stoarstvo bilo je jedna od gospodarskih poluga opstanka vodeih hrvatskih plemena prije i nakon 1102. Ono je ujedno stalno podgrijavalo, odravalo uvjerenje o zajednikom ishoditu, zajednikom plemenskom podrijetlu. Rodovska povezanost i komuniciranost uvrivala je istovjetnu etniku pripadnost stanovnika s ove i one velebitske strane. Istodobno bila je i podloga svijesti politikog jedinstva koje nikad nije utmulo.

O tom ugovoru i znaenju u naoj povijesti usp. Sii, Prirunik, 409-562. - G u n j a a , Ispravci, IV, 205-442. - A n a t o l j a k , Pacta ili concordia, 239-242. " O Obrovcu u srednjem vijeku usp. I. Po R a v n i m k o t a r i m a i k r n o j B u k o v i c i , Z a d a r 1909, 122- 126. - S. P e r i i , Obrovac kao trgovite, Radovi Zavoda JAZU u Zadru, XXVI, Zadar 1979, 213-232. - O Obrovcu koji se nalazi blizu Zadra usp. M. K l a r i , Obrovac sredovjenih isprava od X - XIV vijeka. Prilog povijesnoj topografiji sjeveme Dalmacije, VHAD, NS 16, Zagreb 1935, 19-56. K l a i , Hrvatskaplemena, 36-71. i i , Prirunik, 459-526.

111

THE L IN K S O F R A V N I K O T A R l A N D THE TRAN S- VELE B ITA R E A I N THE M ID D LE A G E S The paper present data on the links o f the population o f Ravni kotari and the Trans- Velebit area in Antiquity and in the M iddle Ages, which is witnessed by the old roads and the possessions o f Old Croatian tribes, owners o f l a n d on either side o f the Velebit range. Thiese links were instrumental in developing national consciousness and political unity o f t h e population on both sides o f Velebit.

IVO PETRICIOLI

S P O M E N IC I R O M A N I K E I G O T I K E A R H IT E K T U R E U B EN K O V A K O M K R A JU

Saetak A utor ukratko opisuje primjerke crkvene arhitekture romantikog i gotikog stila, to su sauvani u benkovakom kraju, a nisu bili do sada objavljeni. Ranoromanika crkva sv. Petra u K uli Atlagia (srednjovjekovnom selu Tihlii) srodna je crkvama sv. Ivana u Preku i sv. Martina u Diklu. Crkva sv. Marka u Karinu i sv. Ilije u Pariima romanikih osobina imaju polukrune apside i slijep e lukove na bonim zidovima. Crkve sv. Mihovila u Vukiu, sv. Ivana u Banjevcima, sv. Arandela u Miranju, sv. Petke u Kolarini imaju polukrune apside a poluvaljkasti svod pojaan je pojasnicama. Crkva u Banjevcima ima na proelju kulu-zvonik i p o tome slii crkvi sv. Bartula kdo Petrana. Crkvi u Miranju naknadnoje na proelje prizidana kula, vjerojatno 1497. godine, koja je oznaena na bonom, danas zazidanom portalu. Crkva sv. Petra u Morpolai ima na proelju vitak zvonik jasnih romanikih obiljeja, a crkva sv. Martina u Lepurima ima polukrune slijepe lukove na bonim zidovima i svetite pravokutnog oblika. Gotike crkve su vrlo jednostavne, pa autor opisuje samo jednu: crkvu sv. N ikole u K uli Atlagia (Tihliima) to su je sagradili zadarski graditelji od 1444. do 1446. god., o emu ima podataka u jednom notarskom spisu u Zadru (ugovor o gradnji od 6. IV 1444.) i na natpisu ugradenom prigodom zavretka gradnje 25. X 1446.

A rh ite k tu ra kasnijih stoljea srednjega vijeka u zaledu Z a d ra dugo n ije istraivana. D o k su nai povjesniari i arheolozi obraali pan ju ranom sred n jem vijeku, tonije, p e rio d u o d doseljen ja S lavena do 112. god., k a d je K olom an sjeo na h rv atsk o prijestolje i traili m aterijaln e ostatk e iz vrem ena hrvatskih kneeva i kraljeva, kasniji srednjovjekovni spom enici ostali su po strani, iako su oni po svojim oblicim a i te kako vrijed n i p a n je povjesn iara arhitekture. T urski ratovi nisu unitili sve graevine, kako se obino m isli. S rednjovjekovnih crkava im a na benkovakom p o d ru ju u p rilinom broju , koje d a n a s p rip a d a ju ili katolikom ili pravoslav n o m o b red u . N eke su u originalnom o b lik u , a d ru g e znatno p regraene. N i n aa g eneracija istraivaa ne m oe se pohvaliti d a je neto p rid o n ije la istraivanju. C. F iskovi je p ro n aa o vie d o k u m e n ata iz XV st. koji govore o d jelo v an ju za8 - BENKOVAKI KRAJ ... ZBORNIK I

113

darskih graditelja u zaledu', a B. Gui je spomenuo neke objekte bavei se drugom temora' i na tome se ostalo. Jedino su u okviru djelatnosti zadarskog Zavoda za zatitu spomenika tehniki snimljeni neki znaajniji. Nadovezujui se na taj rad, pred nekoliko godina prijavio sam ondanjem Fondu za nauni rad SR Hrvatske temu o romanikoj arhitekturi, pa sam dao fotogrametrijski snimiti one to na svojim fasadama imaju odreene stilske elemente. Svi ti nacrti nisu do sada objavljeni, pa to inim ovdje barem djelomino u nadi da e u doglednoj budunosti ti vrijedni spomenici naeg neimarstva biti dostojno i u cijelosti prikazani temeljitom publikacijom. -"S

Sl. 1. Crkva sv. Petra u Kuli Atlagia. Juni zid (fotogrametrija V. Donassy).

Najprije bih elio svratiti panju na crkvu sv. Petra u K uli Atlagia, srednjovjekovnom selu Tihlii. To je jednobrodna crkva s etvrtastom apsidom. Originalni zid je samo jugozapadni, boni, na kome se vidi s vanjske strane karakteristino ralanjenje zidne plohe. Ploha je podijeljena u tri dijela dvjema sredinjim i dvjema ugaonim lezenama, izmeu kojih su po tri slijepa visea luka. Takav nain ukraavanja zidnih ploha javlja se na ranim romanikim graevinama, posebno na zvonicima, u raznim krajevima Evrope i datiraju se u XI st. Na dvjema crkvama iz XI st. u Zadru, sv. Nediljici i sv. Lovri, susree se takav motiv na bonim zidovima. Crkva sv. Petra ima svoje paralele u crkvi sv. Ivana u Preku (o. Ugljan)3 i u crkvi sv. M artina u Diklu, koje su istih dimenzija. Na crkvi u Diklu visei lukovi su sagraeni od fino klesanog kamena po emu se ona datira u X II st." Ona se sauvala u obliku kako je sagraena, pa se po njoj moe rekonstruirati izvorni izgled crkve sv. Petra. Jednobrodna je, presvoena trima krinim

'. C. F i s k o v i , Zadarski sredovjeni majstori, Split 1959. B. G u i , Starohrvatsko naseljenje Ravnih kotara, Radovi Instituta JA ZU u Zad XVIII, 1971, str. 137-192. \ I. P e t r i c i o l i , Crkvica sv. Ivana Krstitelja u Preku, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 8/1954, str. 40-47. \ I s ti , Tri romanike graevina u Diklu, Starohrvatskaprosvjeta, Ser. III, sv. 4/1955, str. 174-176.

Sl. 2. Crkva sv. Marka u Karinu, tlocrt.

Sl. 3. Crkva sv. Marka u Karinu, presjek s pogledom na juni zid.

svodovima, to se upiru na poprene lukove i slijepe lukove na bonim zidovima. Ima polukrunu apsidu. Iz crkve sv. Petra potjeu i dva ulomka reljefne ploe s ukrasom koji po svojim osobinama pripada drugoj polovici XI st. to bi odgovaralo vremenu gradnje crkve.' Crkva sv. Marka u Karinu odavno je ruevina, ali sauvana u tolikoj mjeri da se dade uoiti njen izvorni izgled. Ona je bila jednobrodna crkva s polukrunom apsidom (naknadno zazidanom). Uz bone zidove ugraeni su slijepi lukovi to su podravali svod. Oni imaju oite osobine romanikog stila kao i tehnika zidanja i oblik sauvanih bonih vrata, po emu emo i tu crkvu datirati u vrijeme kad je taj stil bio u upotrebi, tj. od X II do kraja XIII st.
\ I s ti , Pojava romanike skulpture u Dalmaciji, Zagreb 1960, str. 62 i T. XXI

Crkva sv. Ilije u Pariima, koja je bila obnovljena u XVIII st, moe se povezati s romanikim stilom. Jednobrodna je s polukrunom apsidom. Uz bone zidove sagraeni su slijepi lukovi na polupilastrima (tri sa svake strane). Takvi istaknuti polupilastri karakteristini su za preromaniku arhitekturu, no tehnika zidanja je romanika. Radi se o jednom retardiranom obliku, to se inae susree u Dalmaciji izvan gradskih centara. Sv. Mihovil u Vukiu, sv. Ivan u Banjevcima, sv. Araneli u Miranju, sv. Petka u Kolarini jednobrodne su crkve s polukrunim apsidama i presvodene poluvaljkastim svodom. Svod se ne naslanja na slijepe lukove bonih zidova, nego direktno na zidove, ali je pojaan jednom ili dvjema pojasnicama.

116

Sl. 5. Crkva sv. Petke u Kolarini, tlocrt.

Crkva sv. Mihovila u Vukiu nije sauvana itava. Ugraena je u novu crkvenu zgradu i poruena joj je apsida, pa njen prostor slui kao svetite novoj crkvi. Crkva sv. Petke u Kolarini znatno je renovirana, ali joj je sauvan izvorni portal s vrlo izraenim romanikim osobinama. Ima srpasti luk, uvuen nadvratnik, uokvirenu lunetu s reljefnim kriem. N a nadvratniku isklesan je kri i rozeta nejasnog simbolinog znaenja. Prozor na junom zidu takoer ima romaniki oblik.

117

Crkve u Banjevcima i Miranju vrlo su znaajne zbog kula-zvonika na proelju. Banjevaka crkva ima zvonik iste irine kao i laa, organski je vezan s njom i iste je tehnike zidanja. Po tome je srodna crkvi sv. Bartula kod Petrana, danas u ruevinama, ali koja je sauvala vie elemenata romanikog stila.6 Banjevaka ne pokazuje nikakav arhitektonski romaniki ukras, pa su joj i dvostruki prozori na zvoniku jednostavna oblika. Jedino po nainu zidanja i po slinosti sa spomenutom crkvom sv. Bartula moe se svrstati meu romanike spomenike. Datirao bih ju u XIII st. Naknadno su joj dodani sakristija sa sjeveroistone strane do oltara i potpornjaci na bonim zidovima.

5M

Sl. 7. Crkva sv. Aranela u Miranju, tlocrt.

Crkva sv. Arandela u Miranju ima kulu iru od crkve, koja nema tipinu tehniku zidanja romanikog stila, iako je kamen uslojen. Crkva s polukrunom apsidom i pojasnicama na svodu ima romanike osobine. Prozori i vrata s kamenim okvirima sagraeni su u novije vrijeme. Na jugozapadnom bonom zidu nalazi se zazidani portal s natpisom u luneti pisan gotikom minuskulom mjeavinom talijanskog i latinskog jezika. Teko je itljiv. Po onome to se dade prepoznati predloio bih ovo itanje: 1497 / a di 15 / zuno / ista op(e)ra ... Io(h)anes Bi..., u prijevodu: 1497, na dan 15. juna, ovo djelo (uini ili obnovi?) Ivan Bi... Natpis se odnosi na neku gradevnu intervenciju 15. VI 1497. Najvjerojatnije se s tim datumom moe povezati kula na proelju. Kula je fortifikacijskog karaktera, a krajem XV st. postala je aktualna obrana od Turaka, koji su poeli prodirati u sjevernu Dalmaciju. Crkva sv. Petra u Morpolai vrijedan je arhitektonski spomenik koji nije temeljitije ispitan ni objavljen. To je jednobrodna crkva s izduenom oblom apsidom i s vitkim zvonikom nasred proelja. Zvonik ne zahvaa irinu crkve kao to je na crkvi sv. Ivana u Banjevcima, nego je znatno ui pa po tome crkva najvie slii crkvi sv. Vida kod Dobrinja na otoku Krku ili crkvi sv. Ilije u Balama u Istri)8. Crkvena laa je nepravilnog trapezoidnog tlocrta i pokrivena drvenim otvorenim krovitem. Izgleda da je tako bila pokrivena i izvomo. Apsida je izduenog tlocrta. Nema ni okrugli ni etvrtasti \ Tri romanike gradevine... (n.d.), str. 177-180. \ G u i (n. d, sl. 18) kae da je natpis pisan glagoljicom.
\ S. S e k u l i - G v o z d e n o v i , Grafiki prilog tipologiji hrvatske sakralne arhitekture do romanike, Prilozi istraivanju starohrvatske arhitekture, Split 1978, T. III, 8.

118

tlocrt, nego oblik pravokutnika zaobljenih uglova. Presvoena je poluvaljkastim svodom to se u uglovima savija prema obliku zidova. Radi se o dosta rustinom nainu zidanja. Zvonik koji je organski vezan s crkvom znatno je pravilnije zidan. Kvadratnog je tlocrta. Tri plohe zida ukraene su udubljenjem, to pri vrhu zavrava dvama slijepim viseim lukovima. Jugoistona ploha prema crkvi ima polukruno udubljenje samo na onom dijelu to ga ne pokriva krov crkve. Prizemlje zvonika je presvoeno, a nad svodom nalazi se ravan pod, na koji se prilazi izvana prigradenim stubitem. Izvorno je tu postojao i zasvoen otvor prema crkvenoj lai. Vrz zvonika s polukrunim lukovima naknadno je sagraen. Tu crkvu treba datirati u ranije razdoblje romanike. Crkva sv. Martina u Lepurima ima takoer romanike osobine, a sagraena je na mjestu jedne starije od koje potjeu ulomci pleterne skulpture. Ona ima na bonim zidovima slijepe polukrune lukove, to se upiru na plitke polupilastre kao u crkvi sv. Marka u Karinu. Za polupilastre upotrebljeni su antiki, rimski spoliji. Svetite je etvrtasto, pravokutno i navjeta oblik karakteristian za crkve gotikog stila u Dalmaciji.

n
l

V I

-^REr MAC/StRt ERSC LVpl/r NICOtAVJ-GORGIUS DE IADRA PCvmoRES-EO.KII\ NlCOinvrDKACtCIC KRATCOCl A NCECVNIVERS!S',-'-~.V|Rt VlLE T1CL1CHI|' Sl. 8. Crkva sv. Nikole u Kuli Atlagia, tlocrt, popreni presjek i natpis.

Tipian primjer jednostavne gotike crkve s prelomljenim (otrim) gotikim svodom u lai i u svetitu predstavlja crkva sv. Nikole na pravoslavnom groblju u Kuli Atlagi (srednjovjekovnim Tihliima). To je crkva skromnog izgleda i manjih dimenzija (duga je 6,24, iroka 4,24 m). Njena je vrijednost u tome, to su se sauvali podaci o vremenu gradnje, o naruiocima i o majstorima koji su je sagradili i to u samoj crkvi. 6. IV. 1444. dola su u Zadar etiri predstavnika sela Tihlia: Ivan Marini, Mihovil Korlatovi, Nikola Draeti i Ratko Boikovi i sklopili ugovor pred notarom' Ivanom 'KalInSm s trojicom zadarskih graditelja Vukom Slavogostovim, Nikolom Biliem, si\ I. P e tr ic io li, Prilog zadarskim graditeljima XIV i XV stoljea, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 20/1982, str. 31-32.

119

nom Bile, i Jurjem Zureviem. Majstori su se obvezali da e sagraditi crkvu za cijenu od 55 dukata i pristupiti poslu im im naruioci iskopaju temelje i nabave sav potrebiti graevni materijal. Kao jamac za majstore navosi se u ugovoru zadarski plemi Grgur Mrgani. Gradnja crkve dosta se otegla. Na junom bonom zidu ugraen je natpis u kamenu gdje se navodi da je zavrena 25. X 1446. i spominju se imena majstora i dvojice zastupnika (prokuratora) crkve: + A N (N )0 D(OMI)NI MCCCCXXXX VI DIE XXV / MENSIS OCTVBRI FVIT C(ON)PLETA ECLESIA ISTA / TRES MAGISTRI ERA(N)T LVPUS NICOLAVS G(E)ORGIVS DE IADRA P(RO)CVRATORES ECLESIE / NICOLAVS DRACETIC ET RATCO COLANC ET VNIVERSIS VIRI VILE TICLICHI. Natpis je dosta rustian. Rimski broj 5 (V) uklesan je naopako. Mijeaju se minuskulna slova s kapitalom. Gradevni kamen to su ga nabavili crkovinari dobrim dijelom je sakupljen na ruevinama zgrada. Fino klesani blokovi potjeu iz rimskih vremena i s neke ranosrednjovjekovne crkve. Skromnih gotikih osobina su jo neke crkve benkovakog kraja, interesantnije zbog rjeavanja nekih historijsko-topografskih dilema nego zbog svojih stilsko-graevnih osobina, pa ih neu spominjati. Nadam se da e priloeni nacrti i fotografije, za koje zahvaljujem Zavodu za zatitu spomenika u Zadru, dovoljno ilustrirati spomenike o kojima je rije, u oekivanju konane temeljite publikacije, dakako.

S u m m a ry R O M A N A N D G O TH IC A R C H IT E C TU R E M O N U M E N T S I N THE A R E A O F B E N K O V A C The autor describes in brief the roman and gothic church architecture from the area o f Benkovac, n o t being published yet. The eariy roman church o fS t. Peter in Kula Atlagia (Tihlii was the medieval nam e fo r the village) is close to the churches o f St. John in Preko and St. Martin in Diklo. Roman churches St. Marc in Karin and St. Ilia in Parii have got semi-circular apses and false arches on the side walls. St. Michael in Vuki St. John in Banjevci, St. Archangel in Miranje and St. Petka in Kolarina have got semi-circular apses while the semi-cylindrical vault is reinforced b y ribs. The church in Banjevci has got a tower-belfry at the portal like St. Bartholomew near Petrane. A t the front o f the church in Miranje the tower was added later on, probabIy in 1497, which is noted on the side portal. Clearroman features can be seen on St. Peter s in Morpolaa where there is an elegant belfry above the portal. St. Martin in Lepuri has got the semi-circular false arches on the side walls and a rectangular sanctuary. G othic style churches are very simple in form so the author deals only with St. Nicholas in Kula Atlagia (Tihlii). A s we fin d in notary papers there was a conctract to build the church dating 6th April, 1444) St. Nicholas was being built in 1446 by the architects ofZadar. Besides, an inscription builtin, which mentiones 25th .October 1446 indicates the end o fbuilding the church.

Sl. 5. Crkva sv. Ivana u Banjevcima, pogled s juga.

Sl. 6. Crkva sv. Ivana u Banjevcima, pogled s istoka.

123

ANICA NAZOR

G L A G O L JIC A U B E N K O V A K O M K R AJU

Saetak U sjevernoj Dalmaciji, a time i u benkovakom kraju, glagoljaka je tradicija dokumentima posvjedoena jo u 19. stoljeu (biskupske okrunice i popisi glagoljakih upa). Iz pojedinih dijelova sjeverne Dalmacije - npr. iz Zadra i njegove okolice, s otoka Pamana, posebice iz pamanske benediktinske opatije Sv. K uzm e i Damjana na okovcu, iz Obrovca - sauvali su se do danas glagoljski spomenici (rukopisi, zapisi i natpisi). Na uem benkovakom podruju - u Korlatu sauvan je glagoljski natpis iz 1757. U selima Nadin, Polaa i Popovii J95 hvtjek fe zi'vo gtagdlj'ASRB pjSVinje.

Benkovaki se kraj nalazi na sjevemodalmatinskom podruju koje je od davnine glagoljako. Za Bojie kod Benkovca Ivan Ostoji pretpostavlja da ide meu nekoliko mjesta u kojima su se mogli naseliti Metodijevi uenici ili njihovi nasljednici, a ta su mjesta bila prava sredita i rasadita glagolizma u Hrvatskoj.' Moderna historiografija pokazuje i dokazuje da su se Metodijevi uenici na bijegu iz Moravske doista sklonili u Bizantsku Dalmaciju kao na najsigurnije podruje,2 gdje ih je dalmatinsko sveenstvo zatitilo. Tu su oni nastavili djelo svojih uitelja irila i Metodija, a to znai da su razvijali i irili glagoljsku pismenost, staroslavenski liturgijski jezik i staroslavensko liturgijsko pjevanje. irilometodsko djelo ubrzo je prelo granice dalmatinskih biskupija i proirilo se po unutranjosti. Sjeverna Dalmacija, a s njom i benkovaki kraj, prihvatila je irilometodsko djelo i ondje se ono njegovalo stoljeima i u nekim se mjestima odralo do konca 19. st. Zadar i njegova okolica sa susjednim Ninom bio je ivi centar i pravi rasadnik glagoljske pismenosti,3 pa je Zadar u svojoj povijesti nosio atribut glagoljakog grada. U Zadru je sredinom 18. st. otvoreno glagoljako sjemenite za naobrazbu glago1 Ivan O s to ji , Benediktinci u Hrvatskoj, Split, Benediktinski priorat - Tkon, 1964, sv. II, 12. 2 Nada K la i , Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, kolska knjiga, 1975, 377. 3 Marija P a n te li , Glagoljski kodeksi Bartola Krbavca, RadoviStaroslavenskoginstituta, Zagreb, 5/1964, 82.

ljaa.4 U Zadru i na njegovim otocima glagoljica se najdue odrala u liturgijskoj i dnevnoj upotrebi. Jo 1873. godine glagoljicom se popunjavala knjiga godova mrtvih u mjestu Kali na otoku Ugijanu.s U Arhivu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, gdje je pohranjena najbogatija zbirka glagoljskih rukopisa, veoma su brojni glagoljski rukopisi sa zadarskog podruja.6 U Berievoj zbirci u Lenjingradu najvie je glagoljskih rukopisa i fragmenata takoer iz zadarske okolice.7 U sjevemoj je Dalmaciji poznato glagoljako sredite - benediktinska opatija Sv. Kuzme i Damjana na breuljku okovac kod Tkona na Pamanu. Taj je samostan meu benediktinskima najdue i sve do kraja upotrebljavao glagoljicu u liturgiji.8 ini se da su upravo pamanski glagoljai s okovca otili u Prag kada je eki kralj Karlo IV god. 1346. obnavljao glagoljsku pismenost u svojoj dravi, osnovao opatiju Emaus u Pragu i pozvao glagoljae iz hrvatske da budu uitelji glagoljice i obnovitelji slavenske liturgije.9 U glagoljakom samostanu na okovcu poeo je u prvoj polovici 17. stoljea djelovati skriptarij, koji je razvio poseban sistem glagoljskog kurzivnog pisma. To se pismo ponajvie upotrebljavalo u sjevernoj Dalmaciji, pa ga je prof. Vjekoslav tefani nazvao sjevernodalmatinskom kolom. Ono je bilo u upotrebi jo u prvoj polovici 19. st. i njime je napisano vie rukopisa.1 0 Zna se i za vie glagoljskih rukopisa koji su pripadali pamanskoj opatiji, meu njima glasovita Regula sv. Benedikta i Tkonski zbornik. Regula sv. Benedikta jedini je sauvani glagoljski primjerak Benediktove regule u nas, a predloak joj ide moda i preko X II stoljea!.1 1 Sam pak glagoljski prijepis nastao je potkraj 14. ili poetkom 15. stoljea.1 2 Tkonski zbom ik iz prve etvrti 16. st., veoma raznovrsnog sadraja, ve je u 16. st. bio u benediktinskom samostanu kod Tkona i ondje je ostao do dokinua samostana 1808.1 5 U samostanu je i danas itava zbirka glagoljskih natpisa i grafita, koji su ondje nastajali od polovice 15. do polovice 18. stoljea.1 " Tako su sauvani glagoljski rukopisi, i jo vie sauvani glagoljski natpisi u kamenu, vrsta svjedoanstva o glagoljici i njezinoj tradiciji na Pamanu sa aritem u benediktinskoj opatiji Sv. Kuzme i Damjana na okovcu. U benkovakom kraju, pogotovo ako se pod tim krajem razumije i Obrovac, kako je neko bilo, upotreba glagoljice posvjedoena je spomenicima. U tom je kraju izmeu Obrovca, Nina, Zadra i Benkovca1 5 ivio pop Vuk, koji je po savjetu svojega strica Vitka, opata u samostanu Sv. Jurja koprivskog, naruio pisanje glagoljskog misala kod uglednog pisara Bartola Krbavca. Samostan Sv. Jurja koprivskog (Kopriva staro ime za rijeku Zrmanju), koji je po miljenju Ivana Ostojia mogao biti jedan od onih starih slavenskih samostana, u kojemu su prvotno ivjeli uenici sv. M etoda,'6
4 Povijest glagoljice u Zadru iscrpno je napisao Ante M. S tr g a i u radu Hrvatski jezik l glagoljica u crkvenim ustanovama grada Zadra, Zadar, Zbom ik, Zagreb, Matica hrvatska 1964, 373-429. ' V.C. C v ita n o v i , Popis glagoljskih kodeksa u zadarskoj nadbiskupiji, Starine, Zagreb, Jugoslavenska akademija, 43, 1951, 268. 6 Vjekoslav te f a n i , Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akadetnije, Zaereb, Jueoslavenska akademija, I dio, 1969, 7. 7 Ivan M il e ti , Berieva zbirka glagoljskih rukopisa i tampanih knjiga u Lenjingradu, Radovi Staroslavenskog instituta, Zagreb, knjiga 2, 1955, 124. * Ivan O s to ji , o.c., 224. 9 Ivan O s to ji , o.c., 227. 1 0 Vjekoslav te f a n i , o.c., 19. Vjekoslav te f a n i , G lagoljskirukopisi Jugoslavenskeakademije, Zagreb, Jugoslavenska akademija, II dio, 1970, 89. " Vjekoslav te f a n i , o.c., I I dio, 90. ,J Vjekoslav S te f a n i , o.c., I I dio, 29-35. Branko F u i , Glagoljski natpisi, Zagreb, Jugoslavenska akademija, 1982, 342-348. 1 5 Marija P a n te li , Hrvatskoglagoljski misal iz godine 1402, Slovo, Zagreb, 6-8/1957, 381. 1 4 Ivan O s to ji , o.c., 105.

126

nalazio se u Obrovcu na rijeci Zrmanji, na dananjem obrovakom groblju gdje mu se jo vide ostaci, te taj poloaj i danas narod openito zove Manastirina.1 7 Moda je Bartol Krbavac narueni glagoljski misal pisao u blizini koprivskog samostana ili u samom samostanu.1 8 Danas se misal uva u Beiiinu (Staatsbibliothek, Ms. Han. 444) i po dananjem nalazitu nazvan je Berlinskim misalom. Prije Berlina Misal je bio na vie mjesta, to se saznaje iz naknadnih biljeaka u njemu. Ve 1440, vlasnitvo je fra Petra fratra tretoga reda s(veta)go Franiska . ki stae u s(veta)go Kr(i)a, dakle franjevca treoreca, a treoreci su u nas od svojega poetka bili glagoljai. Crkva sv. Kria spominje se circa il 1442. u zadarskom predgrau sv. Martina,1 pa je Berlinski misal 1440. vlasnitvo zadarskog franjevca treoreca. Te je godine rukopis uvezivan i moda su pri uvezivanju u nj umetnuti listovi od 119 do 128 za dodatke i potrebe bogosluja njihova reda.20 Neke su stranice umetnutih listova gotovo prazne, samo s ponekim biljekama, a od 121 r do 128r ispisane su lijepim glagoljskim rukopisom votivne mise, molitve na prieenije i rubrike. Za povijest rukopisa vana je misa s(veta)go Semiona ki e v Zadri (125v do 126v). U navedenoj biljeci iz 1440. god. (120v) spominje se ime Karin (edna uboga vdovica imenem6 Marica priporuiva te s(ve)te molitve svoju d(u)u i svoga sina Karina ...). Zna se da je zadarski nadbiskup Oktavijan Garzadoro 1627. poslao Berlinski misal zajedno s jo nekoliko rukopisnih glagoljskih misala i brevijara u Rim kongregaciji De Propagande Fide, gdje su imali posluiti za redigiranje novih glagoljskih izdanja. Uoi odlaska, zapravo iste godine, zapisao je u nj fra Luka Mikuli da se veseli pobjedi krana nad Turcima: To pisa fra Luka Mikuli u Zadru pri svetomu I(vanu) miseca luna na dni .v. (- 3) ..h.o.. (- 1627) tada se biae voiska naa i turska i nai budi blagoslovleni davahu nimi po tikvi kako prascem. U Rimu se uvao jo u Karamenovo doba, jer ga on opisuje u svojemu djelu Considerazioni su I identita della lingua letterale Slava (1753). Od tada se vie nije znalo za rukopis. Istom 1956. godine, zahvaljujui prof. Josipu Hammu i Staroslavenskom institutu u Zagrebu, koji je nabavio mikrofilm, uspjelo se utvrditi da se uva u Berlinu. Pri tome je zapaena biljeka na poetku rukopisa u kojoj je 1808. u Engleskoj (Kensington house 21 7bre 1808) orijentalist Caperan na francuskom jeziku napisao kratku analizu sadraja, jezika i pisma. Iz Caperanove biljeke saznajemo da je 1808. rukopis bio u Engleskoj (u Londonu). Berlinski misal je potpun i ide u red najbolje uuvanih glagoljskih rukopisa. Pisan je na pergameni na 218 listova u dva stupca po 31 redak. Pisao ga je svjetovni pisar od zanata - Bartol Krbavac, koji je napisao barem etiri lijepa glagoljska liturgijska kodeksa.21. Bartol se u opirnom kolofonu potpisao, a svoje je ime naveo i u spomenu ivih (Pomeni ive ke ho i Bartola pisca, 132c). U kolofonu je zabiljeio za koga je, kada, pa ak i po kojoj cijeni pisao (119a): Let g(ospod)nih ..u.b. (- 1402) E umaleni Bar - tol6 komu e(st6) z(e)mla m(a)ti. grob hia . bogatstvo gris i. pisah sie kn(i)gi dobru muu p(o)pu Vlku sinovcu g(ospo)d(i)na Vitka op(a)ta koprivskoga . v vr(i)me g(ospo)d(i)na i o(t)ca v d(u)hovnom6 g(ospo)d(i)na Bonifacie p(a)pe .z. ( - 9)ga . i v vr(i)me igmunda kr(a)la ugrskoga i v vr(i)me g(ospod)e krbavske Budis lavi i P(a)vlovi . i si vie r(e)eni Vlk6 p(o)p6 po svitu i nauci svoga strica g(ospo)d(i)na Vitka op(a)ta plati te knige .i. i.e. ( - 26) zl(a)tih6 vredno i pravo k(a)ko mu6 d(o)br6 i vie cine poten dar6. zato prosimo v(a)s6 s luiteli H(r6sto)vi
1 1 Ivan O s to ji , o.c., 106. * Marija P a n te li , o.c., Radovi Staroslavenskog instituta, Zagreb, 5/1964, 68. Jerko B e z i , Razvojglagoljakogpjevanja na zadarskom podruju, Zadar, Institut Jugoslavenske akademije znanosti i Umjetnosti, 1973, 135. . 1 0 Marija P a n te li , Slovo, Zagreb, 6-8/1957, 381. " O Bartolu Krbavcu i njegovim glagoljskim rukopisima v. u citiranoj radnji M. P a n te li , Radovi Staroslavenskog instituta, Zagreb, 5/1964, 5-98.

O B a k n a r/i/tirr

tfo & in i

s n d ii/lb ra ftk in m b fA j 0 3 p M , M m & L a r /o S ifo J ,.

h m je tm S I
I U t u p / w ^ 3 p n ^ j p o x ftK & w f t u i a o s m ^ l 3p**'J ^ f f l u r b ^ j^ B ite v ) B *W > a ^ f c iir f U ij

A s - U t M k p W 'J h 'f r J t * 9 m fctt) a ij j ?

2jll I B f i k U j f c r t ^ A f c L ^ i u i '& ^ O i ^ . f t K I U , a 0 * v * n u H 8 J W 8 V '


y-, i 1 ^ w -v r

H 0 t W 8 U if& y JOTU) W > & * }. v A ftv i 4


b J,

i?y OXT8
_

m >3 4 P 8 ^ 0 IJK 3 H&H

v j jtn J /J B O H B U iO W \ 5 t 3 f

* }W ^U U V $ S rV 2 S & & I&

f r j ^ ^ n l i / f f 9 f 9 4 l f t j g f f iTU 3 f b j

jv r b ^ n iu i

Berlinski misal, 1402, stranica s kolofonom Bartola Krbavca

m(o)l(i)te B(0)ga za onih ki su uinili ko preporuene v te kn(i)ge kim bl(a)gom . A mene za niko omrene ne klnite prez koga n i . zane ne pisa D(uh)6 S(ve)ti. na ruka grenia . Vie r(e)eni Vlk imie tada v popovstvi .g. (- 4) l(eta). Bartolovo je pismo lijepo i kaligrafsko. On je sam i ukrasio ovaj misal inicijalima i minijaturama. Inicijali su brojni i raznovrsni u tri veliine: veliki, srednji i mali. Svaki novi tekst Bartol poinje inicijalom, pa svaka strana ima po koje lijepo ukraeno slovo. Sve minijature (osim sv. Pavla) u Berlinskom misalu raene su u slobodnom prostoru, bez okvira. ini se da se u mladoj i maloj glavi (mirka na jedno oko), koja je nastavak inicijala B (166c), krije lik samog pisara Bartola.1 2 Berlinski misal sadri: .1. Propriumde tempore (la-119a); 2. Ordo missae (129a - 135a); 3. Votivne mise (135a 151 d ); 4. Kalendar (152r 155); 5. Proprium sanctorum (156a-190c); 6. Commune sanctorum (190c-210a); 7. Ritualni tekstovi (210a-218a). Za popa Blaa u Obrovcu, kapelana koprivskog samostana, Sv. Jurja li (tj. takoer) v Obrovi napisao je pop Marko jedan glagoljski misal, koji se od 1627. uva u rimu, naprije u kongregaciji De Propaganda Fide, a potom u vatikanskoj knjinici pod sign. Illirico 8,pa je po tome i prozvan Vatikanski illirico 8. Na poetku rukopisa zabiljeena je god. 1435. (V ime Isusovo amen. Let gospodih ..u.j.d. (- 1435) poatie misala po zakonu rimskoga dvora), ali tonu vijest o postanku i datumu Misala itamo u biljeci na 1. 161: To pisa pop6 Marko popu Blau v Obrovi kapelanu s(vet)ago Jurjaci v Obrovi dobru muu i ophodniku gospodina biskupa gospodina Anadala a tagda bie gospodin Anadal6 otegnul6 desetinu vsu Liku pod s(ve)ti Asel6 viku vikoma. I takoe li va to vrime gospoda Mogorovii dae upaniju v sveti Ivan6 na gori vsi kupno za svoe grihe i za svoih mrtvihe d(u)e . a pisah te kvaterni stoe na Luci u s(veta)go Luke na let6 g(ospod)nih6 ..u.k.a. (- 1441). Ve 1449. godine pop Bla je vikar u Lici i tada je prodao Misal za 27 dukata crkvi Sv. Marije na Drenovcu, to se saznaje iz druge biljeke (1. 282v): V ime H(r6sto)vo am(e)n6. e pop6 Bla6 plemenom6 Bobinac6 vikar v Lici pod gospodinom Anadalom6 ninskim6 stoe u s(veta)go Ivana v Kasezih prodah ta misal6 crikvi s(ve)te d(e)ve Marie na Dcrenovci za .i. tr6 .. ( - 27) dukat6 i da e knez6 Duem6 Petrievi vse got(o)ve na vkup6 a 6(a)da bie ta isti knez Duem6 odvitan(i)k6 cr(i)kve a t(a)da bie ban6 Petar6 v Hrvatih a pod nim6 b(i)e knez6 Frenko Petrievi v Lici i va ro leto se nainie vsi Mogorovii s knezem6 Duimom6 Baniem za upaniju liku i dae .b. sti (- 200) dukat a on6 nim6 upaniju pusti v Lici vinim6 zakonom6 tekue 6(e)t6 g(ospodn)ih6 ..u.k.z. ( - 1449). Iz Like je rukopis dospio u Dobrinj na otoku Krku, a iz Dobrinja je 1627.poslan u Rim. Misal je pisan na pergameni u dva stupca po 30 redaka na 286 listova (kojima treba dodati 4 lista na poetku i 2 na kraju; oni ne pripadaju tekstu misala, ve su ispunjeni biljekama). Pismo je lijepo i itljivo. Obiluje inicijalima, koji nisu uvijek ukusni, a ima i minijatura. Sadri: 1. Proprium de tempore (1 157r); 2. Ordo missae s kanonom (158r-166r); 3. Zavjetne i mrtvake mise (166r-189r); 4. Ritualne tekstove (189r 197v); 5. Rubrike (198r-199v); 6. Kalendar (201r-206v); 7. Commune sanctorum (208r-231r); 8. Proprium sanctorum (231r-278v); 9. Blagoslov krsne vode s obredom krtenja (279r-282v).2 4 U Obrovcu je 1450. glagolja Juraj krinjari lijepom glagoljicom zabiljeio u jednom glagoljskom obredniku smrt svojega brata Pavla za kojim tuguje: To pisa

2 2 Marija P a n te li , o.c., Radovi Staroslavenskog instituta Zagreb, 5/1964, 13. 2 3 O Berlinskom misalu v. iscrpno (o pismu, iluminaciji i sadraju) kod M. P a n te li , Radovi Staroslavenskog instituta, Zagreb, 5/1964, 17 29. 2 4 Opis ovoga rukopisa v. kod: Ivan M il e ti , Hrvatska glagoljska bibliografija, Starine, Zagreb, Jugoslavenska akademija, 33, 1911, 29-31. i Karlo H o r v a t, ibidem 516-520; Josip V ajs, Najstariji hrvatskoglagoljski misal, Zagreb, Jugoslavenska akademija, 38, 1948, 23-28.

9 - BENKOVACKI KRAJ ... ZBORNIK I

129

^ p M m A f ro n ^ n a

ja v n y

1 1 t S i . m u ii/K fn f a i i t ) f i m l a w r < m i r l a f c j a n n l i i O D B r t i ir M t e A

r K i J i o i i a a n i i u b r k 'd f a r a d b a m < w m ifjiT V A a m i B d f a ^ % k \


fip t ft U ta jl/]/rilM jfa tpzrt*

'ApodUn 's n J j Z J a

w,j

V7jw/Jm,rw9 lbr,nsnL n ritr .ri* l

f J v f h m l A iU tfaljU lm X i A .l m o
w ar rGaJdh m n L ffo ji R 7 0 H kf 9 ao4

&BV-r* f5bwiiynfti atnt?tmghrJt


fm l ?3 A m U a if a^wra P ^ j h l JA ltu >

u oJmiv vfanjaArrp v rv ^ n m rm n U tri1

f lca u e i i f r f v - U & a f o j f t & a i t r J s n } *


l* </rim aaJm n 3 <Ljr-~s'i-lL i m ^ to rltn

Ttrai J

j s n W 7 T ^ ftp T 9 S T B O J j b o r ^ * >.. # , *- \
m n U *

V <4

U U

v i . 'A
/ 1

I
^

'r
v .U + J y yr

'
% .4..

/.

<

X ,L .M

, jJ -

[*>

r f

1'v

\ i r r . - , . l y * i (...!., w /./ j/- '^ y '*M -J [


*' , ,

r ~ r **/ 7 " m V - / / */ * ~ .~ 3 * * ^ .>y*}1' - " >/ *r 'J 'I , < 7 1/.-J y ~r- j
. 1 ..t.A J.

n / f ' v- ,,* '* / V"~ V j-X -T -i.


A .V ..

' /, '

' .

:i"

Misal Vat. Illir. 8, 1435, stranica s biljekom pisara popa Marka

pop6 Jurai Skrinari6 kada mi bie brat6 umr16 tada to pisah6 tuan6 i nevolan dam6 viditi vsim6 i vsakomu se dostoi i gdo bude to pismo tati da ni umrl6 moi brat6 t .... e....ri nego ta.....a.... prez negove krivice kamo b(og)6......... a e prosim6 vsakoga dobra redovnika i deaka ki bude to tati moli b(og)a za duicu moga braca Pavla za6 bie prietel6 redovnikom6 i deakom6 a umri pred6 svetom6 Marijom ot6 sniga na let6 gospodnih 1450 tada teae a ja nebog pop6 Jurai stah6 v Obrovci prosim6 vsakoga alui[te] v moei nevoli za6 nisam6 mean6 toi alosti nego veselju i potenju za nega iva. Iz samog Benkovca nema sauvanih glagoljskih spomenika. To nipoto ne znai da ih neko nije bilo, kao ni to da se jednom moda neki nee pronai. Mnogi su, naime glagoljski spomenici, pogotovo rukopisi, kao uostalom i drugi stari pisani spomenici, uniteni.2 4 Nesumnjivo je da je u benkovakom kraju bilo jo glagoljskih liturgijskih knjiga, jer se zna da Benkovac i njegova okolica idu u upkije su najdue ostale glagoljake, pa su morale imati glagoljske misale za itanje mise. Da je Benkovac glagoljaka upa jo u 19. st., to potvruju dokumenti. Takav je dokument okrunica Nadbiskupskog ordinarijata u Zadru od 26. V. 1843 (br. 568), kojom se upnicima iz deset upa nareuje - meu njima upnicima Benkovca i Nadina - koji su samovoljno napustili glagoljicu i staroslavenski liturgijski jezik, da ga ponovno uspostave2 . U slubenom popisu glagoljakih upa u zadarskoj nadbiskupiji iz 1857, etrnaest godina poslije navedene okrunice, od deset upa navedeni su samo Benkovac i Olib.2 8 Upotreba glagoljice u benkovakom kraju potvrdena ie i iednim glaeoliskim natopisoni iz 1751. u Korlatu. Natpis je uklesan kurzivnom glagoljicom na kamenoj ploi na vanjstini junog zida nad bonim vratima ckrve Sv. Marije. Njime je zabiljeeno da . je pop Marko sagradio tu crkvu uz pom opuka korlatske.uB.e: 1751. na 2 aprila pop ^ Marko i sa svoim pukom. 0 gfagoljatvu u benkovakom kraju govori i liturgijsko glagoljako pjevanje, koje je jo uvijek ivo u pojedinim mjestima - u Nadinu, Polai i Popoviima, na primjer. Iz tih je mjesta dr. Jerko Bezi snimio grau za svoju knjigu Razvoj glagoljakog pjevanja na zadarskom podruju (Zadar 1973). U prilogu opsenijih notnih primjera Bezi daje transkripciju svih stalnih pjevnih dijelova mise iz Popovia, koje je snimio 1963. Primjerom iz Popovia autor dokumentira rezultate svojih istraivanja prema kojima je osnovna struktura ivog liturgijskog glagoljakog pjevanja ista kao u Karamanovo vrijeme,5 0 tj. onakva kakva je bila u 18. st., kako ga je opisao Karaman u djelu Del Clero Illirico. U zakljuku moemo ponoviti da se glagoljica zarana ukorijenila u sj. Dalmaciji i da se ondje stoljeima odralo glagoljatvo. Samim tim ono se odralo i u benkovakom kraju, koji je dio sj. Dalmacije. O glagoljatvu benkovakog kraja govore povijesni izvori - biskupske vizitacije iz 18. stoljea, okrunice i popisi glagoljakih upa iz 19. stoljea i - to je osobito vano: iz toga su se kraja sauvali glagoljski spomenici: dva glagoljska rukopisna misala: Berlinski iz 1402. i Vatikanski illirico 8 iz 1435; glagoljski zapis Jurja krinjaria iz 1450., glagoljski natpis iz Korlata iz 1751. i jo uvijek ivo glagoljako pjevanje u Nadinu, Polai i Popoviima.
2 5 Vjekoslav te f a n i , Glagoljski rukopisi otoka Krka, Zagreb, Jugoslavenska akademija, 1960, 142-143. Ante Marija S trg a i npr. pie da su mnogi zadarski spomema unitem, o.c., 373. 2 7 Luka J e li , Fontes historici Liturgiae Glagoiito - Romanae a X II ad X I X saeculum, Krk, Staroslavenska akademija, 1906, 51. 2 * Luka J e li , o.c., XIX, 59. , 2 Branko Fui, o.c., 216. *dG r M Jerko B e zi, o.c., 1^4?
.9*

131

Summary G LAG O LIC A I N T H E A R E A O F B E N K O V A C It is historical fact that northem Dalmatia, which includes the area ofBenkovac, has accepted the Cyrilo-M ethodian tradition and has charished it till 19th century. Zadar with its vicinity as well as the neighbouring city o fN in were living centres and sources o f Glagolitic writing. The Benedictine monastery o fS a in t Cosmas and Damian on okovac near Tkon on the island ofPam an was also one o fth e centres o f Glagolitic writing. M any Glagolitic monuments, manuscripts and inscriptions from the areas o f Zadar and Paman have been preserved. Historical documents e.g. circulars and lists o f Glagolitic parishes from the I9th century prove that Glagolica had still been used in the area o f Benkovac in the 19 th century. From the same area two Glagolitic manuscript missals: Missal o f 1402 in Berlin and Vatican Cod. illir. 8 o f 1435, as well as a Glagolitic note by Juraj krinjari o f 1450, and a Glagolitic inscription o f 1751 from Korlat have been preserved. In the villages ofN a d in , Polaa and Popovi Glagolitic liturgical chanting has been used till the present time.

132

FEHIM D. SPAHO

A R H IV S K A G R A A N A T U R SK O M JE Z IK U Z A P O D R U JE SJE V E R N E D A L M A C IJE S P O S E B N IM O SV R TO M N A B E N K O V A K I KRAJ

R e z im e U izlaganju se govori o sauvanim i do sada pronadenim izvorima na turskom jeziku za podruje tzv. Klikog sandaka, u koji je ulazilo i podruje sjevem e Dalmacije. Obuhvaeno je vremensko razdoblje od 1537. godine, kada je osnovan taj sandak, pa do poetka X V II stoljea. Najprije se daju objanjenja o vrstama sauvane grade, a to su najveim dijelom katastarske knjige, odnosno defieri (opim i i sumami). Dat je rezimirani pregled sljedeih izvora: opim i popis iz 1550. godine, sum am i popis iz iste godine, popis tvrdavskih posada, takoder iz 1550. godine, opim i popis iz 1574. godine i opimi popis iz 1604. godine. Za svaki izvor se daju njegove osnovne karakteristike i podaci o tome to se sve m oe na osnovi njih izuavati. U drugom dijelu izlaganja daju se neto detaljniji podaci o benkovakom kraju iz navedenih izvora, iz kojih se moe vidjeti da je to podruje spadalo u C ifluk Koulova (= Kolovac), koji je pripadao vakufu Gazi Husrev-bega. Vide se naselja na tom podruju, struktura stanovnitva i poljoprivredne kulture koje su tu uspijevale. Na kraju, upozorava se i na postojanje jo nekih izvora, kao to su muhime, defieri i putopisi.

U prouavanju istorije odreene teritorije jasno je da se, gdje god je to mogue, moraju prvenstveno uzeti u obzir istorijski izvori, odnosno arhivska graa, kao i konsultovati nastala literatura. Da bi se mogla dobiti to kompletnija slika teritorije, potrebno je primarno prouiti sve sauvane izvore. U jugoslavenskoj istoriografiji do sada je vrlo malo koritena arhivska grada na turskom jeziku, i to iz objektivnih razloga. Dva su osnovna razloga tome: prvo, mali je broj ljudi koji takvu grau mogu i znaju koristiti, drugim rijeima, malobrojan je struni kadar koji moe ko.iStiti turski jezik, i drugo, ti izvori do sada su bili malo poznati i teko dostupni (ovo se odnosi na grau koja se nalazi u stranim arhivima). Ako se ove dvije injenice posmatraju zajedno, vidi se da je stvar jo tea, jer dananji malobrojan struni kadar nije bio u stanju da sve te sabrane izvore proui i u vidu izdanja prezentira javnosti.
133

Teritorija Klikog sandaka, posebne administrativne jedinice u okviru Bosanskog ejaleta, u tom pogledu bila je veoma malo ili nikako ispitana. Taj je sandak osnovan 1537. godine, nakon pada tvrdoga grada Klisa u turske ruke i u njega su, izmeu ostalog, s vremenom, ukljuena i novoosvojena podruja prema zapadu, tj. podruje Dalmacije od rijeke Cetine, pa negdje do grada Obrovca, ispod Velebita. Cijeli sandak je obuhvatio teritorije dananje Bosne i Hercegovine i Hrvatske, od Konjica na istoku, pa do Obrovca na zapadu, na sjeveru do linije Donji Vakuf - Bosansko Grahovo - Graac, a na jugu do u blizinu morske obale na liniji Klis - Skradin - Benkovac. Podaci o izvorima koji e ovdje biti izneseni odnose se na cijelo podruje sandaka, u koji su, naravno, ukljuena i sjeverodalmatinska podruja sa nahijama: Skradin, Ostrovica, Vrana, Bukovica, Zrmanja, Obrovac, Zvonigrad, Velin, Nadin i Knin. Istorija ovog podruja je do sada prouavana, uglavnom, na osnovi zapadnih izvora. Sva literatura do koje smo doli, a koja neto govori o tim krajevima, zasnovana je na takvim izvorima. Meutim, postoje i turski izvori za ovaj sandak, koji do sada, uglavnom, nisu detaljnije koriteni. Oni bacaju novo svjetlo na tu oblast i daju puni doprinos za objektivnije sagledavanje njene istorije. Naalost, oni su bili nepoznati sve do prije nekoliko godina. Tek istraivanjima u arhivima Turske pronaeno je nekoliko znaajnih popisa ovoga kraja. Prema tome, upoznavanje s novim izvorima za Kliki sandak predstavljae jau podlogu za daljnje izuavanje tog administrativnog podruja. Od grae na turskom jeziku koja je sauvana za sve krajeve u Jugoslaviji, pa tako i za Kliki sandak, najbrojniji i najznaajniji su tzv. popisni defteri, koji danas predstavljaju najsadrajnije sauvane istorijske izvore. Defterima se u turskoj administraciji nazivaju sve zvanine knjige osmansko-turske administracije i raunovodstva, svi zapisnici i protokoli, kao i svi pojedinani akti koji imaju karakter nekog popisa, spiska ili obrauna. Sama rije defter nastala je od grke rijei diphtera, to znai koa, na emu su u nedostatku papirusa, pisali mnogi istoni narodi. Kao takva, ova rije je najprije dola u perzijski, a zatim u turski jezik. Iz irokog znaenja rijei defter, kao i iz raznovrsnosti turskih ureda i organa vlasti koji su vodili zvanine knjige, jasno je da su i defteri bili raznovrsni. Zato su pojedine vrste deftera blie oznaavane dodavanjem drugih rijei koje su odreivale njihovu vrstu i karakter: miihimme defterleri zapisnici carskog divana, ahkam defterieri - zbomici odluka vlade, muhasebe defterleri = obraunske knjige, tahrir defterleri = popisne knjige itd. Nas ovdje naroito interesuju tahrir defterleri, s obzirom na to da je to najznaajnija vrsta izvora i to je sauvano za nau oblast upravo pet takvih deftera, a koji e ovdje biti prikazani. Tahrir defterima se nazivaju turske katastarske knjige. Nastajali su kao rezultat rada specijalnih dravnih komisija koje su bile dune na licu mjesta, dakle na terenu, a ne u uredima, utvrditi i popisati one izvore dravnih prihoda koji su sluili za obrazovanje i egzistenciju timara, zeameta i hasova, kao i vakufskih i mulkovnih imanja, a ne i ostale dravne prihode, kao to su: hara, vanredni dravni nameti (avariz) itd. Komisija je, dalje, bila duna da izvri podjelu tih prihoda, meu feudalce u vidu hasova, zeameta i timara. Tahrir defteri se dijele na dvije vrste: opirni (mufasal) i sumami (mudmel). 1. Defteri mufasal. Ovako se nazivaju pojedinani detaljni popisi u kojima imenino popisano stanovnitvo (sva domainstva i mukarci sposobni za rad) i u kojima su pojedinano nabrojani svi izvori spahijskih prihoda popisane oblasti, tj. sve line feudalne dae potinjenog stanovnitva i sve naturalne i novane dabine od svih grana privrede i prometa, svi vakufi i mulkovi. Budui da su ti popisi predstavljali poimenine popise stanovnitva, oni se ponekad nazivaju esami defterleri, tj. poimenini popisi.
134

2. Defteri mudmel ili defteri idmal. To su sumarni ili zbirni popisi koji sadravaju rekapitulaciju podataka detaljnog popisa i koji pokazuju raspodjelu feudalnih prihoda na hasove, zeamete i timare. Oni sadre imena nadlenih spahija, tj. njihove timare, zatim imena svih naselja, te sumarne novane iznose poreza nastanjenog stanovnitva. Zbog toga se ovi defteri esto nazivaju jo i timar defterleri, timarski defteri. Meu defterima se po svome znaaju istiu tzv. miihimme defterleri. To su knjige Carskog vijea u koje su unoeni, u vidu koncepta ili zapisnika, zakljuci sa sjednica vlade, na osnovu kojih su kasnije izdavani zvanini dokumenti (fermani, berati). Najstariji sauvani defteri za Kliki sandak potjeu iz 1550. godine, a ima ih tri. Sva tri spadaju u tzv. Tapu deftere, ali su po svojoj formi razliiti i ustvari predstavljaju jedinstven popis ovog sandaka. Prvi od ta tri deftera je opirni popis, drugo je sumarni, a tree je popis mustahfiza u tvravama Kiikog sandaka i on se po sadraju uklapa u prednja dva deftera. Iako se od ova tri popisa dva nalaze u Istanbulu u Arhivu Predsjednitva vlade, a jedan u Ankari u arhivu Tapu ve Kadastro, nesumnjivo je da sva tn ine jedan popis. Opim i popis. Original ovog deftera se nalazi u Arhivu Predsjednitva vlade u Istanbulu (Basbakanlik arsivi) u fondu Tapu defterleri No 284. Fotokopije posjeduje Orijentalni institut u Sarajevu zavedene u zbirci fotokopija pod br. 212. Defter nema nikakvog naslova, niti uvoda, pa ak ni tugru, to je uobiajeno da se nae na poetku deftera. Zbog toga je vjerovatno da mu nedostaje poetni list s tugrom i uvodom. Ovaj se popis vodi kao nedatiran, ali je utvreno da je nastao 1550. godine, te tako predstavlja najraniji sauvani opirni popis tog podruja. Defter nema na poetku nikakvog sadraja. Meutim, on je, prema svojoj kompoziciji, podijeljen na etiri velike skupine: carski hasovi, hasovi sandak-bega, zeameti i timari. Hasovi su najvea feudalna dobra koja su vlasniku donosila godinji prihod preko 100.000 aki, a mogli su ih uivati car i sandak-begovi (upravitelji pokrajina). Zeameti su dobra koja su vlasniku donosila godinji prihod izmeu 20.000 i 100.000 aki, a timari su posjedi koji su donosili prihod do 20.000 aki godinje. Ovaj, kao i svi drugi popisi iz XVI stoljea, vreni su primarno iz aspekta feudalne pripadnosti, ali isto tako i iz aspekta klasifikacije stanovnitva prema njihovoj ekonomsko-socijalnoj strukturi, pa u tom smislu razlikujemo dvije kategorije stanovnitva: vlako i rajinsko. Vlako stanovnitvo je bilo iskljuivo stoarsko (pastiri) i imalo je povoljniji poloaj od rajinskog. Vlasi su stupali u turski feudalni poredak ne pojedinano, nego kolektivno sa svim svojim ranijim ureenjem i svojim unutarnjim starjeinama. Kao stoari, bili su lako pokretljivi, a tu pokretljivost su forsirale i turske vlasti koje su nastojale da se sa njima nasele opustjeli krajevi. Hasovi na ovom podruju bili su naseljeni iskljuivo vlakim stanovnitvom. Rajinsko stanovnitvo (raja) su bili svi nepovlateni podanici turske drave, prvenstveno zavisni seljaci, zemljoradnici, bilo da se radi o muslimanima, bilo o nemuslimanima. Oni su drali feudalnu zemlju i plaali tzv. rajinske poreze. Poloaj raje u gradovima je bio neto povoljniji nego poloaj raje na selu. Rajinskim stanovitvom na podruju Klikog sandaka 1550. godine bili su djelomino naseljeni hasovi sandak-bega i zeameti i timari. Carski hasovi su popisivani po nahijama, tj. pojedinano su popisivana domainstva vlaha po pojedinim naseljima formiranim po vlakim demaatima. Demaat je predstavljao vjersku, socijalnu ili teritorijalnu skupinu, u ovom sluaju skupinu vlaha stoara, na ijem je elu stajao knez. Poslije imena kneza je naziv naselja sa oznakom njegovog statusa - karye = selo ili mezra = selite, gdje je redovno ubiljeeno kojoj nahiji ripada to naselje. U okviru odreenog naselja su poimenice zabiljeene starjeine domainstva, gdje su obino navedena i imena njihovih oeva. Na kraju popisa od135

reenog naselja upisan je broj kua (hane) tog naselja. Slijedi naziv idueg naselja sa istim podacima i tako redom do drugog demaata. Na kraju popisa odredene nahije data je rekapitulacija s podacima o broju sela, mezri, demaata, knezova i primiura u toj nahiji. U okviru carskog hasa, na taj nain su popisane ove nahije na podruju Dalmacije: Ostrovica, Plavna, Zrmanja i Popna (kao jedna nahija) i Bukovica.' Popis zeameta izgleda ovako. Najprije je navedeno ime zaima ije se leno popisuje, a zatim ime i status naselja (varo, selo). Dalje su poimenino zapisani svi stanovnici tog naselja. Nakon toga su ubiljeeni prihodi od poljoprivrednih proizvoda, nabrojani pojedinano s naznakom koja se vrsta poreza plaa od odreenog proizvoda (uur od itarica ili resum od drugih kultura). Tu su evidentirani i prihodi od mlinova, razne takse i eventualne globe. Na kraju je upisan ukupan novani feudalni prihod od odredenog naselja.U daljem popisu prihoda zabiljeeni su evenutalni ifluci, zemini, vinogradi i slino. Pri popisu ifluka uvijek je naznaeno ime posjednika ifluka, opisan teritorij koji je obuhvatao i zapisan pravni dokaz o vlasnitvu, to je vlasnik ifluka morao predoiti komisiji. I u okviru naseljenih ifluka obino su popisani pojedinano svi prihodi od poljoprivrednih proizvoda kao i kod popisa jednog sela, ukoliko za ifluk nije plaan godinji porez u novcu odsjekom. Svi zeameti su bili na teritoriji dananje Bosne i Hercegovine. Popis timara zauzima prostom o najvei dio deftera, obuhvata 279 stranica. Elementi u ovom poglavlju su, uglavnom, isti kao i kod popisa zeameta. Treba istai jednu karakteristiku ovog popisa, tj. da u ovom dijelu postoji mnotvo sitnijih zabiljeki o statusu pojedinih naselja, o posjednicima timara na osnovi kojih se mogu izuavati vee feudalne porodice, o crkvama i samostanima itd. Pri obradi deftera vano je da se obrati panja na takve zabiljeke. U okviru svakog timara popisana su analitiki sva naselja koja je timar obuhvatao, tj. popisana su sva domainstva u naseljima i porezi od poljoprivrede. Svi elementi ve su objanjeni ranije kod zeameta. Obuhvaene su nahije: Sinj, Kosovo, Ostrovica i Nadin.J Sum am i popis. Original deftera se nalazi u Istanbulu u Arhivu Predsjednitva vlade (Basbakanlik arsivi) u fondu M aliye defterleri No 706. Fotokopije posjeduje Orijentalni institut u Sarajevu zavedene u Zbirci fotokopija pod br. 213. Ovaj defter predstavlja rekapitulaciju ve opisanog opirnog deftera. Naalost, nije sauvan kompletan. U njemu su sadrani haski domeni, kao i u opirnom, naravno samo sa sumarnim podacima; nedostaje popis svih zeameta. to se tie popisa timara, sauvan je samo manji broj, i to u nahiji Neretva. Bez obzira na ove nedostatke defter je znaajan stoga to je pun naknadnih zabiljeki, nastalih i unoenih u defter dugo godina nakon to je sastavljen. Te zabiljeke sadre podatke o promjenama posjednitva i veliine timara, pa se, za skoro sve timare, mogu pratiti promjene vlasnika timara i veliine timarskih posjeda. Defter ima uvodni dio iz koga se vide imena lanova komisije koja je sastavila defter, te godina sastavljanja, a to je 957. godina po hidri, odnosno 1550. godina.3

1 Opimi defter za KJiki sandak iz 1550. godine, Basbakanlik arsivi, Istanbul (dalje skraeno BBA) No 284; nahija Ostrovica, str. 1-3, nahija Plavna, str. 4 i 5, nahija Zrmanja i Popna str. 6-8 i nahija Bukovica, str. 21-22. 1 Isto, str. 378-432. J lanovi komisija za sastavljanje deftera su bili Ibrahim Edhem u funkciji odgovomog popisivaa (emina) i Ahmed, kao pisar. Popis je sainjen u vremenu od srednje dekade mjeseca dum adel-ahira do posljednje dekade mjeseca zulkade 957. godine hidretskog kalendara to odgovara vremenu od 21. do 30. novembra 1550. godine.

136

P ropis m ustahfiza u K liko m sandaku. Original deftera se nalazi u Ankari u arhivu Tapu ve Kadastro, No 242. Fotokopije posjeduje Orijentalni institut u Sarajevu, zavedene u Zbirci fotokopija pod br. 214. To je trei defter koji predstavlja sastavni dio kompletnog popisa Klikog sandaka izvrenog 1550. godine. Mustahfiz u turskom jeziku znai uvar, a kao termin oznaava uvara tvrdave. U poetku su mustahfizi regrutirani najveim dijelom iz reda ratnih vojnih dobrovoljaca i isluenih janiara kojima su dodjeljivani manji pojedinani, ili vei kolektivni gedik-timari, tj. timari koji su bili vezani za odreene slube. Visina timara obinih mustahfiza kretala se obino izmeu 700 i 1.400 aki. Ovaj defter broji 63 lista. Prva stranica sadri spisak tvrava u kojima je izvren popis. Odmah se vidi u kojim su tvravama u Klikom sandaku Turci odravali posade sredinom XVI stoljea. To su na podruju sjeverne Dalmacije Knin, Neven i Zvonigrad. Evo nekoliko osnovnih podataka koje nam prua navedeni izvor o tim tvrdavam a: tvrava Knin (list 48-52) imala je 19 mustahfiza, a dizdar tvrdave je bio Alija i posjedovao je timar u iznosu od 4.339 aki u nahiji Rama. Njegov ehaja (pomonik) uivao je timar od 2.000 aki u nahiji Uskoplje.4 U tvrdavi Neven je bio 21 mustahfiz, dizdar je bio Dihanah s timarom od 2.406 aki, ija su naselja bila rasuta u nahijama Neven, Zrmanja, Zvonigrad, Glamo, Nadin i Karin. Tvravski ehaja je bio Husejn, s timarom koji se sastojao od prihoda istoimene varoi i od dvije mezre u nahiji Livno.5 Za tvravu Zvonigrad postoji sljedea zabiljeka (prijevod): Mustahfizi tvrave Zvonigrad. Spomenuta tvrava se (sada) osniva. Poto se ona nalazi na stravinom mjestu, sada je potrebno i veoma vano da se (njenim uspostavljanjem) zatiti i uva vilajet. Kao posada za spomenutu tvrdavu odreduje se dizdar, ehaja i 10 nefera (vojnika) iz tvrdave Knin i Neven. O ovome je obavijestio sandak - beg M alko-beg i poslao ovjeren defter. Ovaj izvjetaj i defter su primljeni, pa je izdato naredenje da se ubiljee timari koji su odredeni. Na osnovi ove naredbe ubiljeeni su (timari). Prema tome, Turci svoju posadu uspostavljaju u tvravi Zvonigrad 1550. godine, a u njoj boravi 12 mustahfiza.6 O p im i p o p is iz 1574. g odine. Ovim popisom su obuhvaena znatno ira podruja nego onim iz 1550. godine, to je sasvim razumljivo, jer su u meuvremenu Turci izvrili nova osvajanja. U defteru je popisano ukupno 49 nahija. Zato je ovaj defter po svome obimu mnogo vei, on broji ukupno 760 stranica. On po svome rasporedu nije podijeljen na hasove, zeamete i timare, tj. nije izvrena timarsko-spahijska podjela kao u opirnom defteru iz 1550. godine. Popis je izvren jednostavno po teritorijama, idui od nahije do nahije, to daje veu preglednost defteru i omoguava da se odmah i daleko lake sagleda kako teritorij odreene nahije, tako i teritorij cijelog sandaka. Original deftera se nalazi u Arhivu Predsjednitva vlade u Instanbulu u fondu Tapu d efterleri No 533. Fotokopije posjeduje Orijentalni institut u Sarajevu zavedene u Zbirci fotokopija pod br. 92. Defteri su pravljeni po teritorijalnom principu, tj. po nahijama, a unutar toga po gradskim odnosno seoskim naseljima. Od nahija sa podruja sjeveme Dalmacije popisane su ove: Skradin, Ostrovica, Vrana, Bukovica, Zrmanja, Obrovac, Zvonigrad, Velin, Nadin i Knin. Sam popis prua takvo obilje podataka da je nemogue na kratkom prostoru na sve ukazati. Zato e se ovdje dati samo osnovne karakteristike gradskih naselja, a zatim karakteristike seoskih naselja, jer je defter i pravljen upravo po naseljima. 4 Popis mustahfiza Klikog sandaka iz 1550. god., Ankara, Tapu ve Kadastro No 242, list 48-52. 5 Isto, list 55-61. 8 Isto, list 63.

137

Tri su osnovna tipa gradskog naselja koja se pojavljuju na ovom podruju: kala, varo i kasaba. Kala predstavlja tip utvrenog mjesta, tvrave. Varo je naselje gradskog tipa preteno naseljeno kranskim stanovnitvom koje se bavi uglavnom gradskom privredom ili nekim drugim specijalnim zanimanjem. Kasaba je bio naziv za otvoreno muslimansko naselje ije se stanovnitvo iskljuivo ili preteno bavilo gradskom privredom (zanatstvo, trgovina i sl.). Gradska naselja su uvijek popisivana na poetku popisa odreene nahije. Kod popisa ovakvih naselja ovi defteri pruaju slijedee podatke: 1. Ime i status naselja; 2. Nazivi mahala; kako je obino svako gradsko naselje bilo podijeljeno na mahale, to je i popis tako tekao da je popisivana jedna po jedna mahala; 3. Popis stanovnitva; ovdje su poimence popisani svi domaini odreenog naselja, a uz ime je esto oznaavano i zvanje ili zanimanje; 4. Eventualna zabiljeka o statusu gradskog stanovnitva; stanovnitvo kasaba bilo je redovito oslobaano rajinskog statusa jer se nije bavilo poljoprivredom, a zbog eventualnih specifinih zanimanja bilo je oslobadano i dravnih nameta, te su takve konstatacije unoene u defter. Radi ilustracije dajemo prijevod takve zabiljeke o gradu Kninu:
Spomenuta kasaba je mjesto u blizini granice. Osim toga male su (mogunosti) za bavljenje zemljoradnjom. Njeni stanovnici osiguravaju sredstva za ivot bavei se zanatstvom i trgovinom. Kao i u drugim kasabama oslobodeni su dravnih nameta, erahorluka i tekog rada i drugih rajinskih pristojbi. Oni koji se tu bave zemljoradnjom plaaju vlasniku zemlje (spahiji) uur (desetina). Ovako je upisano u novi defter na osnovi sultanske naredbe njegovog velianstva cara.

Ima zabiljeki i druge vrste: o podizanju nekog objekta, damije, mosta, o manastiru, crkvi i sl. Iza popisa stanovnitva slijede podaci o feudalnim dohocima od raznih vrsta gradske administracije, privredne djelatnosti i drugih prihoda i posjeda u dotinom mjestu. Seoska naselja predstavljaju uglavnom sela (karye). Rjee su i tzv. mezre (obradiva zemljita) bila naseljena, a bilo je i naseljenih ifluka. Karye je naziv za seosko naselje ije se stanovnitvo bavi iskljuivo ili preteno seoskom privredom (zemljoradnja, stoarstvo, ribolov itd.) i ima svoju teritoriju, atar i granice. Vea sela, naroito ona razbijenog tipa, mogla su se dijeliti na zaseoke koji su se zvali mahale. Ako su stanovnici imali neku posebnu funkciju, kao na primjer derbendije (uvari tjesnaca), oni su imali i poseban status (status derbendija). Selo u kome se odravao sedmini sajam ili godinji vaar zvalo se bazar, odnosno penayir (panaur), ali time se nije mijenjao status sela. U ovome defteru popis seoskog naselja sadri sljedee elemente: 1. Ime i status naselja, sa oznakom pripadnosti odreenoj nahiji. 2. Eventualna zabiljeka o posebnom statusu stanovnika tog naselja iz ega je proizlazilo oslobadanje od odredenih poreza. 3. Popis stanovnika tog naselja; popisivani su domaini i ostali za rad sposobni mukarci, kao i udovice koje su bile starjeine domainstva. Pri popisu lica oznaavana su esto ne samo imena i zvanja, nego i druge oznake koje su morale imati uticaja na razrezivanje raznih poreza, kao na primjer: neoenjen, nepoznat, imam, pop, kaluer i sl.
BBA, Istanbul, No 533, str. 286.

138

4. Popis feudalnih daa; u ovoj stavci su nabrajani svi prihodi od poljoprivrede popisanog sela, pojedinano po svakoj kulturi koja je uspijevala u tom selu, a zatim i prihodi od raznih taksi (pristojba na mlinove, na konice, na ribolov i sl.). 5. Na kraju je donesen ukupan novani iznos prihoda popisanog sela. Opimi popis iz 1604. godine. Original deftera se nalazi u Ankari, u arhivu Tapu ve Kadastro, u fondu Tapu defterleri No 475. Fotokopije posjeduje Orijentalni institut u Sarajevu, zavedene u Zbirci fotokopija pod br. 211. Defter nema nikakvog naslova, niti uvoda, odmah poinje sadrajem nahija. Zaprema ukupno 644 stranice. Kako nema nikakvih uvodnih podataka, to se ne vidi ni datum nastanka, ali uporednim istraivanjima ustanovljeno je da je nastao 1604. godine. Znaaj ovog deftera nije samo u tome to je po svome obimu vrlo velik i to daje mnotvo razliitih podataka, nego i u tome to je to posljednji poznati popis ove oblasti, te on, na neki nain, predstavlja kompletnu sliku ranijih deftera. Uporeujui te, vremenski ranije sastavljene popise s ovim, dobiva se zaista cjelovita slika o ovome sandaku. Osim toga, i u samom popisu ima izvjesnih detalja koji mu daju posebnu vrijednost. Pored, uglavnom, poznatih podataka koje pruaju opirni defteri, ovaj sadri i popise svih vakufa na podruju sandaka, sa osnovnim podacima o prihodima tih vakufa i o plaama slubenika i nekim drugim izdacima iz sredstava vakufa. Ako se zna kakvu su ulogu odigrali vakufi u osnivanju i razvoju gradskih naselja i kada se jo uzme u obzir da veina vakufnama (zakladnih povelja), koje sadre ba te podatke, nije sauvana, onda se tek moe razumjeti znaaj ovog popisa. Svi elementi popisa i gradskih i seoskih naselja su isti kao i u opirnom defteru iz 1574. godine, s tom razlikom to je na kraju popisa gradskih naselja dat i pregled vakufa u popisanom naselju. Sva tri ova opirna deftera, iz 1550, iz 1574. i iz 1604. godine pruaju podatke o sljedeim gradskim naseljima: najprije naselja koja su imala status kasabe, a to su: Knin, Skradin i Zemunik, zatim naselja varokog tipa: Obrovac, Graac i Vrana, te utvreni gradovi: Skradin, Velin, Novigrad, Graac, Knin, Nadin, Neven, Vrana i Obrovac. Sada emo iznijeti neto detaljnije podatke o samom benkovakom kraju koje pruaju navedeni izvori, kao i neki drugi koji do sad nisu spomenuti. Ovdje se moe pruiti podatak o davnanjoj, oko 450 godina staroj vezi izmeu benkovakog kraja i Sarajeva. O emu se radi? Poznati bosanski sandak-beg iz prve polovice XVI stoljea Gazi Husrev-begj>odigao je u Sarajevu svoje velike objekte, damiju, medresu i imare. Za izdravanje imareta zavjetao je, izmedu ostalog, i zemlje u okolini Benkovca. Im arejejednaTod najhumanitamijih ustanova osmanskog perioda. 'Sastojao se o kuhinje u kojoj su spremana odredena jela i u kojoj su mogli nai besplatnu ishranu siromasi i putnici namjemici. Dakle, imare u Sarajevu je izdravano, izmeu ostalog, i od sredstava koja su ubirana sa zemalja u okolini Benkovca. U Gazi Husrev-begovoj vakufnami (zakladnoj povelji) koja je perfektuirana 11. 12. 1531. godine, stoji, izmeu ostalog, ovako:
(uvakufio je) takoer i sve razne mezre i ono to ide uz njih poznate kao Banja Vas (=Banjevac), Mahovi, Liporei, Liani, Podgrade i Vuki koje se nalaze izmedu tvrava Klievac i Ostrovica. Suvino je opisivati njihove granice zato to su poznate u tim krajevima. Na svakom imanju su robovi i robinje koji su vjenani i od njih rodena djeca. Takoder je uvakufio u spomenutoj nahiji cijeli mlin koji radi na vodi koja se zove rijeka Zrmanja,

139

poznat kao Kraljevia m!w sa svom opremom, alatom, kamenjem, zemljom, samom zgradom i pravom (korienjii pijaie i tekue vode, sa svim pravima i potpunim granicama, kojeje suvino oznaavatk /V je poznat medu stanovnitvom tih krajeva.' Slini podaci mogu se mei i u fermanu kojeg je izdao sultan Sulejman bosanskom sandak-begu, a kojim s< odobrava da se navedene zemlje mogu temlik uiniti, kao i u mukarer-nami Hugrev-begove mulkname.1 0 Isto tako, priblino isti ovakvi podaci se nalaze i u dva optoa popisa Klikog sandaka iz 1574. i iz 1604. godine, u zabiljekama o ifluku Gazi Husrev-begova vakufa, s tom razlikom to se cijelo podruje koje pripada vakufu nazivi ifluk K oulova i to se izriito naglaava da prihod od tog ifluka ide za izdri a-vanje imareta kojeg je Gazi Husrev-begpodigao u Sarajevu Ali, nakon te zabiljekt dolazi analitiki popis svih naselja (sela i mezre) koje pripadaju vakufu, s popisom m rjim a naseljenih stanovnika, te prihoda od poljoprivrede, stoarstva i drugih prihoci# Najprije je bilo potrebno tano utvrditi lokaciju naziva Koulova. Kako je u svim navedenim dokumentiim, naanaeno da se dobra Gazi Husrev-begova vakufa nalaze u Skradinskom kadiluku w[2m eu tvrava Klievac i Ostrovica, potraili smo na tom podruju takav lokalitet i u stanovili da i danas izmeu te dvije tvrave postoji lokalitet s imenom Kolovac. Nalcon toga izvrena je ubikacija nekoliko sela koja se navode u defteru kao sela koja p rja d a ju ifluku Koulova, pa je ustanovljeno da se ona nalaze upravo oko tog lokalite<% Kolovac. Dakle, nema nikakve sumnje u to da je dananji naziv Kolovac nastao fcdranijeg naziva ifluk Koulova. Sva naselja koja su spadala u Gazi Husrev-begov alcuf, prema tome, nalazila su se na teritoriji dananjih Ravnih Kotara, tj. neto sjeve^oistono od Biograda na moru ili istono od Zadra, ili, jo tanije, oko dananjeg Ben kovca. Od ukupno 25 sela i 6 irjfezri, koliko je upisano u oba navedena deftera, uspjeli smo ubicirati samo sedam naziwa. To su dananja sela, sva u okolini Benkovca: Polaa, ista Mala i Velika, Podgra, Vuki, Liane (Ostrovike) i Provi, kao i sam Benkovac. Nazivi ostalih sela su se s vjemenom izgubili ili su doseljavanjem novih stanovnika dobili i nove nazive. Kako vidimo, meu ovim ubiciranim nazivima nalaze se i nek'i "koji se spominju i u vakufnami i druga dva navedena dokumenta: Podgrade, Vuki, Liane, a u vakufnami se joS spominje Banja Vas, a to je dananje selo Banjevac. Stanovnitvo navedenog podruja je zvanino imalo status raje. Naime, u oba deftera, i u onom iz 15J4. i u onom iz 16n4. p nstnii ovakva zabiljeka: Raja koja stanuje u okviru spomenutog vakiA plaa filurijsku pristojbu dravnoj blagajni, a sve erijatske obaveze i uobiajene dafce plaaju spomenutom vakufu.1 1 Ve po tome to plaa filurijsku pristojbu vidi s e l a je to stanovnitvo doseljeno pastirsko (vlako) stanovnitvo koje su Turci doselil i iz drugih krajeva. Poznato je d a je bila stalna praksa da se pusti krajevi naseljavaju Uko pokretnim vlakim stanovnitvom Kpje se lskljulVo bavilo stoarstvom. Vremenoro.to stanovnitvo se tu stalno nastam lo i poelo se baviti 'emljoradnjoni.,uz jo uvtje1ci)a>1fenje i stoarstvom, tako da su plaali umanjeni iznos tTIurije, 1574. godine 90 aki, trf je jedna treina od ukupnog iznosa filurije po stanovniku koji je tada iznosio 240 ati, a 1604. godine 100 aki, to je takoer jedna treina

I Ovjereni prepis vakufnarm# jialazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, objavIjen je prijevod u Spomenici Gazi Jftsrev-begove 400. godinjice, Sarajevo 1932. Ja sam se ovdje sluio vlastitim prijevodom iz puW kacije u rukopisu Vakufname Bosne i Hercegovine iz X V i X V I stoljea. ' Spomenica G azi Husrev-bgo ve 400. godinjice, Sarajevo 1932, str. XXIII. 1 0 Muniba S p a h o , M ukartj rama Husrevbegove mulkname, Prilozi za orijentalnu f giju, X -X I/1960-61, Orijentalni iis*itut, Sarajevo 1961. str. 205-214. II BBA, Istanbul, No 533, stf. 73.

140

ukupnog iznosa od 300 aki, kolika je bila filurija u tom periodu. Filurijska pristojba je ila dravnoj blagajni kao dravni porez, a svi ostali porezi su pripadali vakufu. Ukupan broj kua koje su spadale u Gazi Husrev-begov vakuf iznosio je 1574. godine 250, a dravi su plaali filurijsku pristojbu u iznosu od 22.696 aki. Prihod koji je spadao vakufu za izdravanje imareta u Sarajevu iznosio je 23.500 aki, a 1604. godine broj kua se neto poveao i iznosio je 341. Vakufski prihod je i ove godine bio isti kao i 1574, dakle 23.500 aki. to se tie konfesionalne pripadnosti stanovnitva, moe se rei da je cjelokupno stanovnitvo popisanih oblasti bilo kransko. Naime, situacija je bila ovakva: 1574. godifte o d ukuprib 250 kua bilo je svega 8 muslimanskih, a sve ostale su bile kranske, a 1604. godine od 341 kue bile su samo 4 muslimanske, i to su bili poimenice etvorica istih domaina zabiljeenih 1574, a druga etvorica su ili umrla ili odselila. Prema tome, u ovim najzapadnijim graninim krajevima Carstva krajem XVI stoljea irenje islama nije bio evidentno. * y ------------ poljopnvrenih proizvoda na vakufskom dobru su se gajile itarice: penica, mjeanac i zob, zatim bostan (sitno povre uzgajano uz kuu), te lan, voe, crveni i bijeli luk, kupus, badem i orah. Znaajna grana bila je pelarstvo i proizvodnja meda, kao i vinogradarstvo i proizvodnja ire i vina. Isto tako, vana grana je bilo stoarstvo, s gajenjem sitne stoke i svinja. Porezi od ovih proizvoda pripadali su vakufu. Mogue je da je dio tih proizvoda iao za potrebe imareta direktno u naturi, a ne u novcu. Ova vakufska imanja Gazi Husrev-begova vakufa nestala su gubljenjem turskih posjeda na tom podruju za vrijeme bekog rata 1681. do 1696. godine. U blizini ifluka Koulova zavjetao je jedan ifluk i Ferhad-paa Sokolovi, bosanski sandak-beg od 1574. godine, a od 1580. prvi bosanski beglerbeg. On je ostavio zadubine u vie mjesta i kao kliki sandak-beg i kao bosanski sandak-beg, odnosno begler-beg, a najznaajnije u sjeditu beglerbegluka, Banjaluci. Meutim, ovdje nee biti govora o tim zadubinama u Banjaluci jer se o njima, manje vie, zna, nego o Ferhad-painim zadubinama u mjestima Zemunik, Vrana i Hrvace. Iz Ferhad-paine vakufname se vidi da je on uvakufio ifluk po imenu Tinj i odredio ga za izdravanje sljedeih objekata koje je podigao: damija u Zemuniku, mektebe u tvravi Vrana i damija, mekteb i duani u Hrvacima. Tinj je i danas poznato naselje u opini Benkovac. Ferhad-paa je lino uestvovao u osvajanju ovih podruja, da bi ih kasnije otkupio od drave i uvakufio. ifluk Tinj se sastojao od 10 pojedinanih obradivih posjeda (mezri). U opimom popisu Klikog sandaka iz 1604. godine stoji ovakva zabiljeka:
ifluk Ferhad-paa, biveg bosanskog beglerbega... spada medu zemlje koje je on lino osvojio. Njegove prihode je uvakufio za damiju i mekteb koje je u Boije ime podigao u nahiji Kotari (u kasabi Zemunik), kao i za damiju i njene potrebe koju je oivio u kasabi Hrvace, teza slubenike mekteba u tvrdavi Vrana. Budui d a je tajposjed blizu mora i u isturenom graninom podruju, pa ga zbog toga nije mogue kako treba obradivati to je u novom defteru zavedeno da se carskom slubeniku, koji dolazi da u oblasti s one strane K upe prikupi vlake prihode, daje svake godine iznos od 2.000 aki kao globalan iznos poreza filurije.'2

Iz ovoga se vidi da su stanovnici tog ifluka plaali dravi filurijsku pristojbu u paualnom godinjem iznosu od 2.000 aki, pa su prema tome bili vlasi-stoari, a ostali prihodi su pripadali vakufu. Ove Ferhad-paine zadubine su imale veliki znaaj za razvitak navedenih mjesta koja su imala tendenciju da prerastu u kasabe, a to su Zemunik i Hrvace bili i postali'.

" Tapu ve Kadstro, Ankara No 475, str. 313.

141

S u m m a ry A R C H IV E M A T E R IA L S IN THE TU R K ISH LA N G U A G E R E F E R R IN G TO N O R T H D ALM ATIA, W ITH ESPECIAL R E G A R D TO THE D IS T R IC T O F BENKOVAC The article describes written Turkish sources that have been discovered andpreserved so far, referring to the so-calied Sanjak od Klis, which comprised the area o f North Dalmatia. Documents from the period from 1537, the date o fth e foundation o f the sanjak, to the eariy 17lh centry, have been studied. Attention is drawn to the existence o f other sources, such as inventories, registers, and travelogues.

142

MARKO ATLAGI

K R A T A K P R E G L E D PR O LO STI O ST R O V IC E S O SVR TO M N A O BITELJ A T L A G I

Saetak U kratkim crtama autor izlae povijest Ostrovice od neolitika do 1813. godine. Obraduje i doprinos Ostrovana u NOP-u, a posebno pie o samoj obitelji Atlagi, ije porijeklo dovodi u vezu sa znaajnom turskom obitelji Atlagi po kojoj su dananji Atlagii u Ostrovici dobili prezime ostavi na posjedu ovih turskih posjednika, iji su nesumnjivo bili kmetovi.

Pisati o jednom mjestu kroz historiju nimalo nije lak zadatak, pogotovo o mjestu koje je u svojoj prolosti mijenjalo vie gospodara kao to je OSTROVICA'). Nema sumnje da je Ostrovica bila poznata jo u najstarije doba. Pored Nina, Kaia, Smilia, i Ostrovica je bila poznata u doba neolita*. Na ta nas najstarija mediteranska naselja podsjeaju ostaci matrijarhata kod kasnijih Libuma, te tragovi kamenog kulta i divinacija izvora ive vode. Upravo tragove takvog kamenog kulta nalazimo na itavoj istonoj obali Jadrana. Oni su nam poznati na Krku, u Lici i na Velebitu, a u zadarsko-ibenskoj regiji takav kultni objekt predstavlja upravo Ostrovica, kasnije poznati srednjovjekovni burg i upanska starohrvatska gradina3. Ova je gradina jo za vrijeme Turaka bila nastanjena, a do temelja ju
1 U Jugoslaviji ima vie Ostrovica. Sam naziv Ostrovica ne oznaava samo nazive mjesta. Tako u rjenicima i drugoj literaturi taj pojam oznaava, osim imena mjesta, i imena planina ili drvea. Meutim, Ostrovica se u nekim izvorima naziva i Ostrvica. Tako u Rjeniku hrvatskoga jezika, str. 97. (od F. Ivekovia), Zagreb, 1901, I, nalazimo naziv Ostrvica i Ostrovica. Pod pojmom Ostrovica podrazumijeva se varo u Dalmaciji nad Otrosom, dok pojam Ostrvice oznaava varoicu u Hrvatskoj na desnom brijegu Une prema turskom gradiu Avali. U Reniku srpskohrvatskoga knjievnog jezika, IV, Novi Sad, 1971, na strani 231. pod pojmom Ostrvice podrazumijeva se granato suho drvo pred kuom na kojem ene sue rublje. Meutim, prema Rjeniku hrvatskoga ili srpskoga jezika, (Zagreb, 1924-1927, IX, str. 298) pojam Ostrovica oznaava imena brdima i mjestima. Od lmena brda spominje se pod pojmom Ostrovice breuljak u Cmoj Gori, te u Hrvatskoj u blizini Osika, kao i brda u Srbiji u rudnikom okrugu. Od imena mjesta isti izvor spominje, pod imenom Ostrovice, selo u Bosni u blizini Bihaa, selo u Hercegovini, selo u Dalmaciji pod Otresom, te dva sela u Srbiji, jedno u rudnikom, a drugo u toplikom okrugu. Pravi naziv za Ostrovicu pod Otresom je Dalmatinska Ostrovca. 1 . B a to v i Stariji neolit u Dalmaciji, Zadar 1966. tabla 22 i 23. 3 B. G u i : Najstarije hrvatsko naselje oko Nina, Zagreb 1970, str. 9-10.

143

je sruio* general Fascolo poslije kandijskog rata. Na glavici (gradina) Ostrovice sa istone i zapadne Strino obradene kamene grede na uravnjenom kamenom postamentu uklesana je po jedna jama u ivu stijenu u obliku pravilnog paralelograma dubine 2-3 metra pravilnih strana. Najvjerovatnije (budui da su imale simetrian poloaj) su pripadale kultnoj upotrebi. S Libumima Ostrovica ulazi u svjetlo historije. itav kraj nedaleko od Ostrovice bio je gusto naseljen. Sa sigurnou moemo tvrditi da su sva uzvienja RADOVAN, KAIC, NADIN, te PODGRADE bila upotrebljavana za stanovanje, a posebno je bila napuena ORLOVAA5 u Ostrovici. Slomivi avarsku vlast novonadoli Hrvati sa svojim pratiocima gusto su naselili Ravne kotare i Bukovicu6. Upravo su ovaj kraj novi doljaci toliko napuili, tako da se sve do dolaska Turaka zvao Hrvatska. Hrvati su tvrde gradove rimsko-ilirskog naseljenjaTupotrebili za sjedite svojlh rodovkih sjedita. Jedno od njih je bila i Ostrovica. Nema sumnje da je Ostrovica u srednjem vijeku bila grad (tvrdava). Inae, Ostrovica se prvi put spominje~u blanfijkim izvorima (Kastro Ostroumpitza) 1165. godine kada ju je od maarsko-hrvatskoga kralja preoteo Jovan Duka (Joanis Doukas), a zatim 1198. godine u ispravi hrvatskoga hercega Andrije (kasnije Andrije II) kao Cestrum Ostrovice. Meutim, na osnovu nekih izvora pretpostavlja se da se Ostrovica u srednjem vijeku neko vrijeme zvala KLOBUK. Naime, sam naziv Klobuk koriste za svoje ime i neka druga mjesta1 0 , pa tako i grad u blizini Splita. Ostrovica je bila vrlo vaan grad i u vrijeme hrvatskih narodnih vladara. To, pored ostalog, dokazuju i kameni spomenici pronaeni na teritoriju Ostrovice iz tog doba. Jedan od njih je kameni natpis s imenom kralja Zvonimira". Sam natpis je vrlo karakteristian, jer nam pokazuje jednu karakteristinu varijaciju pisanja imena kralja Zvonimira - ZONEM ERIUS1 2 . Godine 1342. Ostrovica je bila u posjedu knezova bribirskih, dakle bila je grad bribirske upanije11. Dr Stjepan Antoljak spominje luku upu u kojoj su imali posjede

4 Na ovalnom oko 300 metara visokom kamenom postolju uzdie se jo oko 15 metara vie umjetno obraena stijena, na kojoj su nekada vodile u kamen usjeene stepenice (ostaci i danas postoje), a iji je vrh krunila brani-kula srednjevjekovne gradine. 5 Orlovaa je brdo na granici Ravnih kotara i Bukovice. U stvari, sama Orlovaa je do te granice. Ona ujedno predstavlja meu (granicu) izmeu Ostrovice, Goia i evrsaka. * Vidi L. Kati: Naseljenje starohrvatske Podmorske upe, Starohrvatska prosvieta. Zagreb 1960. str. 159. 7 Pored Ostrovice spominje se i Karin-Corinum, pa Nadin - nekadanji Nedinum, Bribir nekadanja Varvaria i drugi. " Vojna enciklopedija Jugoslavije, br. 6 1973, str. 479. 9 Enciklopedija Jugoslavije, br. 6. Beograd 1973, str. 479. 1 0 Ima indikacija da se Klobuk-grad, nalazio izmeu Splita i Trogira u 10. stoljeu. Inae, uven je po manastiru svetog Petra od Klobuca. Grad je razoren u 15. stoljeu. Car Konstantin Porfirogenet spominje meu hrvatskim upanijama i Klobuk u Katelima. Franjo Raki ga spominje u Documentima, VII, str. 413. No, jo e se trebati posebno pozabaviti pitanjem Klobuka kako bi mu odredili pravo mjesto, ili je pak bilo vie Klobuka? 1 1 Natpis je pronaen u crkvi svetog Ante Padovanskog u Ostrovici, a glasi: REX ZONEM ERIU (S) O FIRM A CUORNU REX ZONEM ERIU (S) ... Prve dvije rijei su najvanije, jer spominje kralja Zvonimira. U ispravama prije 12. stoljea Zvonimirovo je ime pisano: SUINNIM IR BANO. SUI(NI)MIRO BANO. SUIN IM IR DUX. SUIN IM IR REX, REGIS SUNYNIM IR, REGIS SUNIM IRI, SUNIM IR REX. Poslije 11. stoljea susreemo ime pisano: SUIN IM IRI, SUENIMIR, ZVANIMER, ZVONIMIR, ZALMERIS, ZORABELUS. 1 2 Fr. L. M a r u n Dvie nadpisne uspomene o hrvatskom kralju Zvonimiru, Starohrvatska prosvjeta, br. 1, 1897, Knin, str. 4. 3 = nekadanja rimska Varvaria, nekada sjedite istoimene upe, bio je u rukama plemena Subi. Nakon pada Ostrovice i Skradina pod Turke 1523-1522 i on je konano pao pod Turke koji su ga unitili. Vie o tome vidi: dr Stjepan A n to lja k , Izumiranje inestanakhrvatskoga plemstva u okolici Zadra, Zadar 1962, str. 59.

144

ubii1 4 poetkom 15. stoljea. Vjekoslav Klai smjeta tu upu izmeu Obrovca, Skradina i Vrane1 5 , i kae da je postala od nekadanjih starohrvatskih upa: Luke, Ninske, Bribirske i Sudrite, a za sijelo upanije izabrao je grad Ostrovicu16. Ostrovica je 1347. godine dola pod vlast madarsko-hrvatskoga kralja Ludovika I kada je on prinudio kneza Jurja III da preda njemu grad Ostrovicu, primivi za nju zamjenu kraljevski grad Zrinj u Sloveniji . Od tada je Ostrovica esto mijenjala gospodare. U borbama oko prijestolja u Hrvatskoj u drugoj polovini 14. stoljea bosanski kralj Tvrtko I (1388 - 1391), podran od Ivana od Paline, vranskog priora, zauzeo je Ostrovicu - vrlo znaajnu za daljnja osvajanja u Dalmaciji jer je dominirala Zadru i Ninu. Poslije toga Ostrovica dolazi pod ugarsko-hrvatskog kralja Sigismunda, a 1407. god. je daruje Ladislav Napuljski bosanskom velikanu Sandalju Hraniu. Ovaj ju nije zadrao, ve je 13. 4. 1411. godine prodaje Mleanima. No ni oni je nisu dugo imali. Ve sljedee 1412. godine osvojio ju je opet kralj Sigismund s pomou plemena ubi'8, kojemu zahvalni kralj zato potvrdi sve posjede, imanja i batine, ne samo u upi Ostrovakoj nego i u itavoj upaniji Lukoj. Od sada upravljaju Ostrovicom kraljevi i katelani. Tako se 1428. godine spominje Nicolaus de Ostrovizze, a 1433. god. opet Petrus Chusac ac Simon Branchovic, vice castellani castri Ostrovizze. No, ve 1460. godine Ostrovica je bila u rukama hrvatskog bana Pavla Sperania . Posljednji kranski gospodar Ostrovice bijae trbac Kouli kojemu je predade hrvatski ban. Po njegovoj smrti 1923. godine zaposjeli su je Turci, u nju su stavili jaku posadu, pjeake i konjanike, te iz nje uznemiravali mletake oblasti. U mletako-turskom ratu (kandijskom ratu) 1645-1699. Mleani su za krae vrijeme protjerali tursku posadu iz Ostrovice i poruili tvravu. Tako je 22. 1. 1671. godine mletaki providur Antonio Barbero2 0 postavio u Ostrovici posadu u borbi protiv Turaka te imenovao Stojana Jankovia za zajjovjednika te tvrave 21. Pored ostalog, i iz ovog se vida da jgOstrovica bila vana strateka taka i za Turke i za Mleane. No, ve 27. 10. 1683. godine dalmatinski providur Lorenco Dona javlja senatu da su Turci predali Mleanima Vranu i povukli se u Plavo, te da su napustili Ostrovicu, Perui i Benkovi (Benkovac). Tako su Turci do 1683. godine. Q 5UP Ostrovice napustili Obrovac, Kulu Atlagi, Skradin i Vranu. Meutim, 2R.-h 1684. godme providur Dona javlja senatu da broj ustanika koji se sakupljaju u Ostrovici raste. On, preko Stojana Jankovia, pokuava da mletake poanlke vrati od nasilja, ali uzaludno, jer se izbjegavanje boja s Turcima smatra kukavilukom22. Vanredni providur Domenigo Moenego svrstava sela zadarske teritorije u osam grupa \ povjerava im nadzor i upravu. Sedmu grupu u koju spada i Ostrovi1 4 Dr Stjepan A n to lja k Izumiranje i nestanak hrvatskogplemstva u okoliciZadra, Zadar

1962, str. 77.


1 5 V. K la i Povijest Hrvata, III, Zagreb 1919, str. 27. 1 4 V. K la i Povijest Hrvata, II, Zagreb 1901, str. 14. 1 7 V. K la i Bribirski knezovi od plemena Subi do godine 1347, Zagreb 1897, str. 11. 1 8 Na proelju crkve sv. Ante u Ostrovici s desne strane uzidan je bio gotiki natpis. Meutim, F. Buli smatra da se radi o spomenikom natpisu za utemeljenje zakladnih misa. Evo tog natpisa po itanju Konstantina Jirieka: ,...S....ET...NOVU(M)....PAULI D(E) G(E) N(ER)E SUBICH HOC SAC(R)A EDE HIT...SE DONO C(ON) TULISSE, SUAQ(U) LIBE(R)ALI(TATE) UT PERPENTUC BIS I(N) EBDOMONDO MUSSON P......... Q(UA) R(E) MANEM(US) UNIR(E)RSOS UT ID FACERE N(ON) TI IRACUNDIE DEVENDO MCCC.... ET SUE UHOR(I)....... Vie o tome vidi: .L ju b i , Jo dvie rioi o ubievu natpisu iz Ostrovice, Starohrvatska prosvjeta, br. 2, Knin 1895, str, 71-73. 1 9 K 1a i , Isto, str. 12. 2 0 Boko D e s n ic a : Istorija kotarskih uskoka, I, Beograd 1950, str. 155. in Jankovi - kotarski uskok, junak narodnih pjesama. Istakao se u borbi protiv Tu-, raka 2 le kandijskog rata. ) e s n i c a : Isto, str. 319.
1 0 - BENKOVAKI KRAJ ... ZBORNIK I

145

ca povjerava im nadzor i upravu. Sedmu grupu u koju spada i Ostrovica povjerio je mletakom glavaru on Baptista Sopi . No, 1686. godine uputio se Stojan Jankovi na pohod u Lapac iz koga se vratio s velikim plijenom, doveo je 1000 ljudi koje je smjestio u Bribir i Ostrovicu. Treba spomenuti bitku izmeu Turaka i Morlaka 14. 3. 1662. godine na Otresu u Ostrovici u kojoj je poginuo veliki broj Morlaka. O tome boju je i providur Andrea izvijestio i Senat. Jo do jue bitke dolazi u Ostrovici (na graninoj liniji prema Bribiru) 1668. godine. Tada je u Ostorvicu upao jedan pljakaki odred kninskih Turaka. Dolo je do estoke bitke, tako da se od Turaka spasilo samo petnaestorica, dok su sve ostale Morlaci poklali iz osvete za raniji poraz na Otresu. Morlake su predvodili guvemaduri Sope, Ilija Smiljani i Stojan Jankovi. O toj bici Senat je izvijestio dalmatinski provid'ur Antoriio 'PriuIiTrurci su konano napustili Ostrovicu 1683. godine i od tada je u rukama Hrvata. Kasnije je dola pod mletaku vlast. Medutim od 1797. godine Ostrovica pripada Austriji, a vrlo kratko vrijeme od 1805. do 1813. dre je Francuzi, te je ponovo u vlasti Austrije. Meutim Ostrovica u toku NOB-e (1941-1945) igra veoma znaajnu ulogu, jer je bila most za prijelaz partizana iz Primorja u Liku. Nema sumnje da su Ostroviani, odmah po okupaciji zemlje, krenuli u prve borbene redove za obranu otadbine. Meu prvima su bili Milan-Mio Atlagi, Jovo Atlagi, edo Medi, Joso Zanati, Milo Bjelanovi, Obrad Maak i drugi vrli Ostroviani. Veliku potekou Ostrovanima inilo je susjedno mjesto Liane, iz kojih su ustae vrile vrlo este napade na Ostrovicu. Ostroviani su budno uvali svoje selo od upada ustaa iz susjednih Liana.24 Ostroviani su vrlo brzo uspostavili dobru suradnju s drugovima iz Prmorja (Obrad Maak i Jovo Atlagi), te im pruili pomo kada su ili za Bukovicu. Meutim, u Ostrovici nema kue (domainstva), to joj slui na ast, koja nije dala partizana. Ona je i danas na vrstim osnovama revolucioname socijalistike Titove politike. Jedna od najglasovitijih obitelji u Ostrovici je obitelj Atlagi. Ova obitelj vue svoje podrijetlo iz Livna, a opjevana je u mnogim narodnim pjesmama. Nema sumnje da su Atlagii u historiji Livna odigrali najveu ulogu. Inae sa sigurnou moemo tvrditi da je to najopjevanija obitelj bosansko-hercegovakih muslimana.2 5 Istakli su se pri zauzimanju Klisa 1537. godine (posebno se istakao Atlioglu). Atlioglu je za zasluge dobio posjede u Dalmaciji i Bosni.2 6 Jedno vrijeme Atlagii su bili kapetani u Kninu i Livnu: u Kninu od 1664. do 26. 2. 1677, i to Mehmed-beg Atlagi, a u Livnu Salih-aga Atlagi prije 1702. godine. Do II svjetskog rata postojao je u Kninu preko rijeke Krke most (kameni) zvan Atlagia most. Poruen je u ratu a na njegovu mjestu poslije rata podignut je novi betonski most. Most se i danas zove Atlagia most. Prije nego to su bili kapetani u Kninu Atlagii su zauzimali najvie poloaje u dravnoj upravi u Bosni i Dalmaciji. Jedan od Atlagia (Mehmed) bio je bosanski paa, koji je imao najvei dio : imanja u Kotarima. Isti Mehmed paa Atlagi neuspjeno pokuava zauzeti Klis 1687. Jedan dio obitelji (kako mi pria Bartol Zmaji - najbolji poznavalac nae heraldike, Atlagii su bili plemii sa svojim obiteljskim grbom) nastanjen je kod Sinja, a imao je vee sa livanjskim Atlagiima. Najstariji podatak o Atlagiima - Sinjskim je iz 1765.
2 1 U sedmu grupu spadala su ova sela: Vrana-Tign-Giagodno et altri villaggi vicini de nuovi Morlachi, con Scardona-Ostroviza-Bribir et Caslova Polie. 2 4 Milo V la h o v : Pripreme i odlazak prvih partizanskih odreda iz Dalmacije u Liku, Split 1972, str. 628. 2 1 Teko je ustanoviti da li su Atlagii Bonjaci ili Turci. Prvi spomen prezimena nalazimo u Defteru Bosanskog vilajeta koji se nalazi u Arhivu Predsjednitva vlade u Istambulu, iz godine 1485, u kojem se na listu 31. spominje Atlijev sin Atli. 26 Selo Kula Atlagi u Benkovakoj opini govori o nekadanjoj prisutnosti ove porodice u sjevemoj Dalmaciji. Danas ih ima u Ostrovici, a u Kuli Atlagia nema niti jedne obitelji.

146

godine. Da li su ovi Atlagii zaista potomci muslimana teko je danas ustanoviti. Po svemu sudei bili su ovi kmetovi Atlagievi, pa kada je Dalmacija pala pod mletaku vlast, dobili sirprezime svojifi bivlh zemljoposjednika. Pored Hrvata ima u sjevemoj Dalmaciji Atlagia i Srba-pravoslavnih. Tako se spominje Jovo Atlagi (Atlagich Giovo) pok. Stipana iz Ostrovice u Spisima zadarskog kapetana GEROLAMA DANDOLA (1790 - 1792), knjiga I, list 27. U maticama roenih evrske pominje se Vasilj Atlagi iz Ostrovice, njegova ena Vasilija Briliz iz Bribira i njihova ki Jela, roena 12. 1. 1836, vjenana za Todora Mijaljicu iz Maara 22. 2. 1857.2 8 U selu Vrtoe kod Bosanskog Petrovca takoer ima Srba Atlagia, koji su se po porodinoj tradiciji doselili ovamo iz Ostrovice - Benkovac prije 250 godina. Od ove porodice potjee general-major JNA Milan Atlagi. Danas u Ostrovici ima 7 domainstava Atlagia iz kojih su dio lanova obitelji otili u razne gradove u naoj zemlji. Inae asno uestvuju u revolucionamoj izgradnji naeg samoupravnog socijalistikog sistema.

S u m m a ry A B R IE F H IST O R YO FO STRO VIC A, W ITH A N A C C O U N T O F THE A T L A G I F A M IL Y The author outlines the history o f Ostrovica from the Neolithic period until the year 1813; its contribution to the National Liberation M ovement; and the Atlagi family. Their name is linked to a powerful Turkish fam ily o fth e same name. The ancestors o f the present-day bearers o f the name had no doubt been serfs and had remained on their property.

1 7 Knjiga vjenanih sinjske upe. Dravni arhiv u Zadru, In. br. 1076. 10*

147

'

3J1ATA BOJOBHTi

OAJELIH H CTO PM JCK M X 3BMBAH>A Y PA BH M M K O T A P H M A y flE J IH M A E A P O K H H X n H C A H A

C a x e ra K A y r o p n u a Ha r e \ie jb y peneB&H TH H X h c t o p h j c k h x h jiH r e p a p H H x n e jia k a 3yje o

MJieraHKO-TypcKHM o6patyHHMa

no3H a T H M x a o K a n nH jcK H h

MopejcKH

p a r h o h > h x o b o m o jjjex y y jjejiH M a H auiH X 6ap oK H H X n n c a u a : Jy p ja G apaK O B H -

ha,

n e r p a K a H a B e jiO B H ha h Jep o jiH M a K a B a itH H a . T h m c j e n o K a ia jia n a o P a B -

h h m K o r a p H M a m n o c r o je caMO ca n y B a H H p a T H H H 3 B e u iT a jn h 6oraTa e n c K a n a p o jiH a noe3Hj'a, B eh h 6 p o jH a n m e p a p H a CBenonaH CT Ba o h c m h p h h m p b b h o k o T apcKH M jjeiieH H jaM a

X V II

Bexa.

Oa

B p e M e H a i c a n a c y y 3 a j i e l ) y n p H M o p c K o r n o j a c a A <>H >e f l a j i M a u H j e n o n e j i e a a

c e y K p u iT a jy H H T e p e c H e h T e p H T o p n ja jiH e c tjje p e

McroKa

h 3 a n a a a , PaB H H M K o T a p H -

Ma je n p n n a jio a a H oce h a e jie

oayB eK ro p x y cya6H H y H B O T a H a

Met)H

cynpoTH H X ch-

Jia, HenpnjaTejbCKHX KpajHOCTH, y XVII B e K y , y H e c r a j i H h

n p e n a z ia ,

njbaMKauiKHx

y n a a a h pa3panyH aB aH > a. p a T O B H , K a H a H jc K n

H C u p n ji.y jy h H

M J ie T a n K O - T y p c K H

(1645-1669) a n T O O M M o p e j c K H (1684-1699), K a o h 6pojHH M a H > H cyKo6H, cbhm C B o j H M HeraTHBHHM n o c j i e f l H u a M a o a p a 3 H j i H c y c e y obom K p a j y . ^ e u e H H j a M a c y c e P a B H H M K o T a p H M a B o z j H j i e 6 o p 6 e H 3 M e h y M j i e n a H a h T y p a K a : O c M a H J i n j e c y Hacrojajie a a 3 a a p a c e C T e n e H e n p o c T o p e , r p a a n ji e K a u iT e jie h y n n p a ji e o c B a ja n K e n o r j i e a e n p e M a n p n mopckhm rpaaoBHMa, ziok c y c e M j i e n a H H y n H H > a j i H aa hx H3arHajy n p e K o B e j i e 6 H T a h ^ H H a p e . 3ay3eTa c K o p o mctbpt B e K a 6op6aMa oko K a H a n j e , B e H e u n j a j e n p e n y u i T a j i a
c y a 6 H H y 0 B 0 r a e j i a a a jiM a T H H C K o r 3 a jie t) a y c K O H K H M n e T a M a . 3 B a H H H H o , p a T O B a jie c y B e jiH K e C H j i e K o je c y B e h n p o u iJ ie C B o j 3 e H H T M o p jia M K e a , y H C T H H y , O B y B o jH y c y B O f lH jie H a

obhm npocropHMa
T aM a.

xapaM6ame h

x a ja y u H , c e p a a p n

y c K o u H c a C B o jH M

ne-

Han3rjiea

oaceM eH H

oa

* H B O T a c y c e flH H X

npHMopcKHX o 6 j i a c T H , y 3ajie!)y MJien p o c ro p H 6 h j i h jia jie K H y MHCJiHMa

T a M K o r c e f l H u i T a n p o B H H U H je , H H c y , H n a K , o b h c aB p e M e H H K a K o jn B aH O , h 6 h jio

cy

h b c jih

o 6 jih ) k h > h m r p a jiO B H M a H a o 6 a j i n . K o jH M a c y H a jB H iu e

ca

p a 3 y M Ji H B O M C T penH >O M n p a T H J iH 3 6 H B aH > a h 0 C J iy u iK H B a J iH r j i a c o B e

K o6H M a M jie n a H a h

TypaKa, y

Kao H e a y 5 K H 0

c ra H O B H H u iT B O , 6 h j i o H a c r p a H H

Ohh cy 3aHHTepecoo cyc r p a a a j i H h > h x o b h cyHapoflHHUH, C H Jie y M HjHM cy ce p e a o B H M a 6o-

149

PH JIH. C B e c y a o w H B J b a B a j iH K a o o jije K H e M H p H e C T B ap H 0 CTH y H C T O B peM eH O c y


h

o bom

a e jiy E B p o n e , a

y c o n c T B e H O M * H B O T y o c e h a j i H n o c j i e a n i i e B H iu e jie u e H H j c K o r
h h

paT-

H o r C T a H > a y 6 j i h 3h

O t o m B p e M e H y 3a 6 e jie )K e H o j e a o c T a b c c t h - y p a 3 H O B pcH H M apxH B C K H M a o K y M eH T H M a , y c n n c H M a M J ieT a n K e B JiacT H , y x p o H H K 3 M a h H C T o p n ja M a , y J iH T ep a p H H M

jiejiHMa.
F Io M eH H C B e r a 0 H0 r a u i t o c e o a h o c h j i o H a 3 6 HBaH>a y PaB H H M K o T a p H M a , h y B p e M e pa T O B a H > a h 6 y H a , h y j i o 6 a n p H M H p ja h y T B p h H B a it a M e lia , H a j 6 p o jH H jH c y , n a k o n e c T O ca M O y c n y T H H , h 0 C KyflH H, y c n n c H M a n p o B H a y p o B e K a H iie J ia p H je , K o jn n p a T e , n o n p n p o a H C B o r a H a cT a H K a , 3 B aH H H H e flp a c a B H e n o T e 3e h o a j i y n y j y h e n o a y x B a T e , a jiH h J io K a jiH e a o r a l j a j e , n o j e f lH H e c y a 6 H H e h C BaKOflHeBHH j k h b o t .

H3BeuiTajH reHepajiHHx npoBHjjypa K o jn cy ce Ha Toj fly*HOCTH Hajia3HJiH 3a BpeMe paTOBa y XVII BeKy, JleoHapaa OocKOJia, JIopeHua JIoji(i)HHa, KaTepHHa KopHapa, AHTOHHja npnyjiHja h apyrnx, 6oraTH cy nojeaHHOCTHMa Koje cy ce oziHOCHJie Ha PaBHe KoTape. yon uiT e, OHe cy roBopHJie o npoMeHaMa Koje cy hx 3axBaTajie h o caBpeMeHHM floraljajHMa: o cyKo6HMa MJieTanKe BJiacTH h MopjiaKa,1 o noKymajHMa KOTapcKHx rjiaBapa aa ce CBeTe TypuHMa, iu to BeHeuHjn y roaHHaMa 3aTHiuja HHje oaroBapajio, o 6yHaMa.2 Ajih h o MjieTanKOM noBJialiHBaH>y hcthm thm njiaxHM jbyflHMa y paTHHM roaHHaMa, o aaBaH>y npHBHJiernja h Harpaaa HajHCTaKHyTHjHMa h HajcMejinjHMa o a h>hx. Y thm H3BeuiTajHMa HH3ajiH cy ce noaaun o cnaji>HBaH>y Hacejta h KauiTejia (hhhhjih cy t o h MjienaHH h T ypun, y 33bhchocth oji paTHe CHTyaunje) h o HcejbaBaH>y *HBJba H3 KoTapa Ha ocTpBa (no Hajiory JI. <&0CK0Jia 1649. roaHHe, Ha npHMep)3 , Kao h o HacejbaBaH>y 6yKOBHHKHX MopjiaKa y Hcnpa*H>eHa KOTapCKa cejia (no Hajiory npoB. Mopo3HHHja) nouiTO je noByneHa HOBa rpaHHHHa jiHHHja 1671. r. - linea Nani'. y HanyuiTeHa 6yKOBHHKa cejia ( 3 a T O H , rojiy6H h, BHJinuiaHe h ap .), noiuTO je ocjio6ol)eHa Topiba /lajiM aunja oa TypaKa 1684, HacejbaBajie cy ce H36erjiHue H3 JIhkc (Koja je joui neT roflHHa 6njia n o a ocMaHJinjcKOM BJiauihy)s. y diHCHMa npoBHaypa, KaneTaHa, K0Ji0Hejia, onHCHBaHe cy TepHTopnje o a HoBHrpajia no BpaHe, oa 3pMaH>e ao KpKe, KojHMa ce npocTHpy PaBHH KoTap, Forteza ... Xim onico - 3eMyHHK, Kojn je 6h o npearpalie 3aapy h nyBap KOTapa6 HTfl. roB opnjio ce o nojanaHHM HeMHpHMa Ha MjieTaHKo-TypcKoj rpaHHUH nocjie Heycnejie Kapa-MycTa(})HHe oncajie Bena 1683. rojiHHe, 3a Koje cy aejiOM 6hjih kphbh h HeKH nocTynuH Taaaiuiber npoBHflypa (xanmeH>e CTojaHa JaHKOBHha h ap.). Bho je t o y CTBapn, ojijeK onuiTer HeMHpa Kojn je 3axBaTHO OBaj jieo EBpone, oxpa6peHe y3ajiyflHOM TypcKOM oncaaoM Bena h ycneuiHOM 0fl6 paH 0 M KojoM je pyKOBOflHO nojbCKH BojcKOBotja JaH Co6jecKH. y roflHHH npefl hobh paT npoBHflyp /loH a BHiue HHje morao a a o6y3fla noflaHHKe obhx KpajeBa. n o c jia o je k o h t3 <I>paiby noceflapcK or fla cth uia y3HeMHpeHH Hapoa, a oh My je oflroBapao (28. 0KT06pa 1683) a a je t o HeMoryhe, fla je y KOTapcKHM cejiHMa H auiao caMO n p a 3He Kyhe je p cy ce cbh JbyflH, n a naK h no-

'K o cra M ujiyTH H O B nh, O n CrojaH a JaHKOBnha a o B n a a n c n a B a JJecHHue, 3a/japcK a p e B n ja,

1968, 1. crp. 9-37.

2B o h ik o JJecHHiia, J e m a H eno3H ara 6yH a n j e / ia n He3HaHH MyneHHK, M ara3H H cjeB epH e Jla jiM a u n je , 1935, II, CTp. 47-57. sr. C r a H o j e B H h , f l a j i M a u u j a y /io 6 a K aH nujcK or p a r a , BecHHK B o jH o r M y 3 eja JHA, II, 5, CTp. 69. 'CenM Tpajhuh, 3aaap n ry p c K a n o3ajinH a o n X V n o n o T K p a j X I X c r o jb e h a , PanoBH M h c T H T yra

J A 3 Y y 3ajipy, 1965, XI-XII, crp. 220.

'E o iu k o JJecH H ua, J I h h h o c t h h n p m iH K e H3 n p o iu jio c r H Ilp H M o p ja , n p n ji0 3 H


HOCT, je 3 H K , H C T O p jy H <j>OJIKJIOp,

3a

kh>h5kcb-

1930, X, 2.

C Tp.

80. 1909.

* MBaH A h h p o b h !) , r t o paBHHM K o ra p H M a h K p u iH o j ByKOBHUH, 3 a jia p ,

150

noBH, flnrjiH a a ce npHflpy*e noxoay Ha CKpajiHH HHHa fla ce no6yHeHH Mopjiaun yMHpe.

Ha flBa 06poB ua. Bniiie HeMa Ha-

y m hothm cnHCHMa HH>Ky ce nojeaHHOCTH Koje HenocpeflHO roB ope o CBaKoaHeBHOM 5KHBOTy - o noTpe6H a a ce paiuTpKaHe Kyhe rpynH uiy KaKo 6h ce jiaKiue u ith THJie Ofl K paha; a a cy KpHMe h ayhaHH y cejiHMa h n o p e a nyTeBa bcjihko 3jio jep HbHXOBe ra3fle je<f)THHO Kynyjy po6y o a cejtaK a h CKyno je n p o aa jy , a obh ce, oneT, y HaHMa o n n ja jy a o 6ecBecTH, TyKy ce h y6njajy HTa.8 y aoKyMeHTHMa npoBHflypoBe KaHuejiapHje, h y H3BeuiTajHMa CeHaTy h ay)Kay canyBajie cy ce 6pojHe b c c th o HCTaKHyTHM nojeflHHUHMa, o a Kojnx je MHore naMTHjia h HapoflHa necMa. )K hbco je - Ka* e ce y jeaHOM nHCMy-npeacTaBUH Kojy je ynyTHJia MJieTanKoj BJiacTH 1654. *eH a norHHyjior H jin je CMHJtaHHha - He 3a ce6e, Hero 3a n p eB eap y Peny6jiHKy, aoBoaehH 6e3 npeKHfla M opjiaKe y iteHO noaaHCTBO, roH ehn HenpecTaHO jaBHe HenpnjaTejbe, nycTOiuehH h>hxobc KpajeBe, aoBoaehH po6jbe h 6 o p eh n ce y cbhm npnjiHKaMa ca a poM h 3aH0C0M.... y H3BeuiTajy np0BHflyp0B0M canyBao ce h o n n c n orn6H je H>eroBe, npeM a HCKa3y H>eroBor 6paTa OHJinna CMHJbaHHha: ...CjauiHCMO c KOH>a h cb3k je BOflHO CBora 3a y3ay, je p je nyT 6ho y3aK h BpjieTaH. M oj je noKojHH 6paT Hiuao 3aflH>H, 3ajeflHo ca mhom h ca jo iu hckojihuhhom . HeHaflHo Ha Hac y no3aflHHH yflapH HeKH 6poj TypaKa, Kojn je Ty 6ho y 3acjeflH. HajnpBH flonafle paH a Moj 6paT h He c th ce a a ce 6 a u n Ha koh>3, Beh caByne ca cefljia 0H 0r TypnHHa, Kojn ra 6 jeuie paHHO, h Hocauie ce c h>hm a y ro h onajiH y h> jeflHy Majiy nyuiKy, Kojy je n p n ce6n HMao, ajiH He 3HaM fla jih r a y6n. flonafle apyrn TypHHH h onajiH My Mel)y n jieh n H3 flyre nyuiKe na npHTece jo iu jeflaH ca napTH33HOM, h t^ k o Moj HecpehHH 6paT norH 6e ca jo u i flBa flp y ra . H c t o t nopeKJia cy h noflaun o H36opy 3aMeHHKa CTojaHy JaHKOBHhy - vice h a ram bassa (1666), Kojn je Tpe6ajio a a ra 3aMeH>yje ao k ce OBaj HCTaKHyTH neToBol)a Hajia3Ho y poncTBy y UapHrpafly", Kao h MHorn apyrH. M jieTanKa nonycTjbHBOCT npeMa HCT3KHyTHM BoljaMa 0B 0ra Kpaja HHje 6njia HHKaKaB 3HaK HaKji0H0CTH. JIyKaBH rocn o flap je jeaHHO m hcjiho Ha concTBeHy cn ry p h o c t h CTora je yBeK, Kaaa je t o H>eMy o a k o p h c th 6hjio, h h h h o ycrynKe h aaBao noBJiacTHue k3ko 6h npnfl 06 H0 noTpe6He CHare. O TOMe, Ha npHMep, CBeflone n o flauu o noKyuiajy HTajinjaHCKor MapKH3a n ap ejie a a n p o a p e 1688. y JlHKy y3 noM oh rjiaBapa 3aaapcKHx KOTapa: ... npnje Hero ce flHrao H3 OHe JiyKe, Ila p e jia je pa3acjrao, npeKO Kapjio6auiK or n apoxa, nHCMa Ha MHore norjiaBH ue M opjiaKa h rjiaB ape cena 0B0r K oT apa, y KojHMa hx no3HBa a a My ce npnjaBe ca u ito BehHM 6pojeM jbyflH paflH 3aCHOBaHOT noTXBaTa y JThuh h Kp6aBH, o6ehaBajyhH rjiaBapHMa H3flauiHe H arpaae, CBaKOM neuiaKy flBe Jinpe flHeBHO, KOH>aHHKy neTHpn h cyBHiue xpaHy, ue6aHy, cjio6oaH e njieHOBe h flap CBaKOMe Kojn CTynn y H>eroBy cjiy * 6 y ... u . He oflo6paBajyhH OBaj noflyxBaT, reHepajiHH npoBHflyp je 3aycTaBHO OBy aKunjy 3 a 6 p a H O M rjiaBapHMa h xapaM 6auiaM a fla HanyuiTajy rpaHHuy, npH3HajyhH h caM fla HHje JiaKO apwaTH hx

. /JecH M ia, H c r o p n j a K orapcK H x ycx o K a I, Eeorpajj, CAHY, 3 6 o p H H K 3a HCTopHjy, je3 hk h KH>HxeBHOCT cpncKor Hapofla, 3. OflejbeH>e, kh>. XIII, CTp. 297. 'M a ja HoBaK, reH epajtH H n p o B M /iyp n JJa jiM a u n je n A jiS a H n je y X V I I c r o jb e h y n p e M a o u jeH H H ecjiyx6 eH H X caBpeMeHHKa, PajjOBH M HCTHTyra J A 3 Y y 3 a jip y , 1959, IV-V, c r p . 344-355. 'E . JJecHHiia, HeKOJiHKO n p n jio r a ncropnjcKOM npoyiaBaH>y n a p o u H e njecM e, M ara3H H C jeB epH e /la JiM a u n je , 1934, I, c r p . 9 :1 0 . 1 0 E. A ecH H ua, J I h h h o c t h h npnjiH K e..., c r p . 78. 11 K . M ujiyTHHOBHh, H aB . Jiejio, c r p . 10. 11 E . A ecH H iia, JI h h h o c t h h npnjiH K e..., e r p . 79-8 0 . OzuiOMaK H3 nHCMa AHTOHHja 3eH a, K0H>HHK0r KOMaHjiaHTa, y n y h e H o r MJieTaHKOM C eH aTy 26. jy jia 1688. r .

151

y iuauH. HaBeaeHH aoKyMeHTH caMO cy a e o CBeaonaHCTaBa o cya6HHH K0TapcK0r HBJba y XVII BeKy, ajiH jjobojbho jacH o Ka3yjy jia je 6 njia HecnrypH a h ropKa.

3 a pa 3yMeBaHe OBora jio 6 a Ba*Ha cy h jiejia hckojihko ayTopa Kojn cy y XVII BeKy yTeMejbHJiH aaJiMaTHHCKy HCTopHorpa(})Hjy - /iHHKa 3aBopoBHha, Kojn je npBH yn 0 Tpe6 H0 apxHBCKy rpal)y npH o 6 pajiH nojeflHHHX nepnojia y CBojoj HCTopHjn UIh6 eHHKa,1 3 UlHMyHa JLy6 aBqa, OpaHa /InBHHha, naBJia AHflpenca, MBaHa JIyunha. y BpeMe Kaaa je HeoxyMaHHCTHHKa CTpyja oacHBejia HHTepec HHTaBe jejiHe reHep aunje nHcaua-HCTopHHapa 3a u cjiobhto carjiejiaBaibe noBecHor TOKa, oji HajpaHHje no3HaTe npouuiocTH jejiHe o6jiacTH jio caBpeMeHHX 36HBaH>a y H>oj, aajiMaTHHCKe koMyHe cy nonejie jja jio6Hjajy cBoje nncaH e HCTopnje, y KojHMa cy TyManeHH h jjaBaHH h aKTyejiHH jiorahajH, Hajneiiihe Be3aHH 3a cyKo6e ca TypuHMa.
JXok cy ce, Ha jejiHoj crpaHH, cacraBJbajiH aM6HUH03HH, onuiTH nperjiejjH (Kao u ito je JlyuHheBo aejio De regno Dalmatiae et Croatiae, hjih AHjipencoBa CBeo6yxBaTHa HCTopnja Tpornpa, hjih, caMO no HacjiOBy n03HaT0, Discorso sulla Dalmazia, cfcpaHa /InBHHha1 4 h jip.), aoTJie cy obh h cth hjih jipyrn ayTopH, nojiCTaKHyTH caBpeMeHHM jioral)ajHMa, HenpecraHO 3acnnaHH BecTHMa o cyKo6HMa HajioMaK 3HjiHHa h>hxobhx rpaaoBa, KaTKan h ynecHHUH y paTOBHMa, onHCHBajiH 36HBaH>a npeuH3HOiuhy xpoHHnapa, ajiH He 6e3 nojiHTHHKor craBa. KapaKTepncTHHHO je Jia je hckojihko t3kbhx jiena Hacrajio 6aui y 3ajipy h IIlH6eHHKy, y MecrHMa HHjn je CBeyKynHH *hBOT, eKOHOMCKH, nOJIHTHHKH H HCTOpnjCKH 6hO y HajTeiUH>oj Be3H ca KOTapCKHM 3ajieI)eM. Hncy ohh npBH nncajiH o cya6HHH KoTapa. O paTHHM 36HBaH>HMa y h>hm3 tokom npoTeKjiHX BeKOBa CBejiOHHjia cy ne Jia H3 jj3bhhx BpeMeHa. y xpoHHK3 Ma H3 XIII h XIV cTOJieha noMHibajiH cy ce KOTapcKH npocTopn h BojcKe Koje cy npeKo h>hx npojia3HJie, y noxojiHMa Ha npHMopcKe KpajeBe, npe CBera Ha yTBpI)eHH, CTpaTernjcKH Ba*aH 3 ajiap (npojiop y ra p a ca KojiOMaHOM Ha nejiy, 6op6e MjienaHa 3 a npeBjiacT y obom noapyHjy h jip.). OnncyjyhH MJieTaHKy oncajiy rpajia (Obsidio jadrensis) 1345. rojiHHe, 3ajiapcKH Haji6HCKyn HHKOJia MaTa<t>apa (1333-1367) noMeHyo je h H>eroBy iunpy 0K0JiHHy: ... To cy Ha BejiHKy acajiocr 3ajipaHa 6njie 6aHCKe BojcKe Koje cy ce yTa6opnjie h neKajie kojj MoropoBe Xly6paBe Ha rpaHHUH 3ajiapcKor KOTapa...1 5H nopeji CTajiHe yrpo3KeHocTH obot npocTopa, bcjihkh HeMHpn y H>eMy nonejiH cy ca ycTajbHBaH>eM TypaKa y cycejiHHM o6jiacTHMa. Tajia cy ce KoTapn npeTBopnjiH y *HBy, noKpeTHy, HenpeKHjiHO yrpo*eHy rpaHHuy H3Mel)y MjienaHa h OcMaHJinja. T o je HaPOhhto BaacHJio 3a XVII BeK. Bhjio je h ycnyTHHX noMeHa KoTapa, nonyT ohhx y AHflpencoBoj HCTopnjH Tpornpa, y Kojoj ce, Ha n p H M e p , nyBa cehaH>e Ha je/iaH noKpeT MopjiaKa, MJieT3HKHX nojiaHHKa, KojH cy 1666. noji BohcTBOM CTojaHa JaHKOBHha, y BpeMe KaHjinjcKor paTa, caMH npejiy3ejiH Hanaja Ha TypKe. Bhjih cy noTyHeHH, a h>hxob Bolja 3apo6jbeH. TaKBHX je noaaTaKa 6hjio h y JIyuHheBOM jiejiy. 3a6ejie>KHJiH cy hx h MjieTanKH hctopnnapH, Kao y onncy KaHjinjcKor paTa BeHeuHjaHCKor 6apoKHor nncua UnpojiaMa Bpy30HHja 1673 (Historia dell'ultima guerra tra Venetiani e Turchi). Haj3 aHHMJbHBHja cy h BecTHMa Haj6oraTHja OHa HcropnjcKa jiejia HHjn cy ce ayTopn 6aBHJiH HCKjbyHHBO h onmnpHO 36HBaH>HMa y OBoj o6jiacrH, Kao uito cy Storica Disertazione del contrado e teritorio diZara IIlHMyHa JBy6 aBua H3 cpeziHHe XVII BeKa h Historia della guerra di

11 c r p . 11.

JatcoB C T H im u in h , n p e n r o B o p f J o b h J

c c h h m

cjaejionaHCTBHM a T p o r n p a I , C i ijih t,

1 4 B. JJecHHiia, Oncana UIn6eHHKa 1647. rojt., UIh6chhk, 1939, crp. 6-7. Hajia Kjianh - H bo IJerpHUHOJiH, 3anap y c p e jm > e M B n je K y , 3ajiap, 1976,
152

crp.

342.

D a lm a zia fra i V en ezia n i e T u rch i d a ll' a n n o 1645 sin o alla p a c e e se p a r a z io n e d e con ftn i LUn6eHHaHHHa O paH a ^HBHHha16. y 3aHHMJbHB0M HCT0 pHjcK0 -re 0 rpa(J)CK0 M TpaKTaTy Jby6aBau je , Kao h apyrH nncuH cpoaHHX n e Jia, 06 yxBaTH0 n p oiu jiocT OBe o6jiacTH, ofl HJiHpcKHX flo CBojHx BpeMeHa. y H.eMy ce roB op n jio o AOJiacKy TypaKa flo K oT apa, o BjiacHMa h nopeKjiy H>HxoBor HMeHa (V lasch a z e m g lia , N a V lasca vrata h flp.), o MopjiauHM a, o cyKo6HMa H3Mehy MJieTanKHX noflaHHKa h TypaKa n p e a caM KaHflnjcKH paT, o XajiHJi-6ery BpaHCKOM, o o k o jih h h 3aflpa Koja je CBojHM flejiOM npeMa KonHy HHHHJia 3auiTHTHH 3Hfl rpafly, o yTBpl)HBaHOM h pyuieHOM 3eMyHHKy, Kojn je, 6aiu y a o 6 a Kaaa je obo flejio HacTajajio, jie^Kao, KaKO n n cau K a*e, 3aKonaH y con CTBeHHM pyuieBHHaMa. Jby6aBau je onuiHpHO n n c a o h o ycKOUHMa, Kojn cy , 6e>KehH n p ea TypuHMa, nocTajajiH BaacHa noM oh MjienaHHMa y CBe neiuhHM cyKo6HMa Ha rpaHHUH. y obom TpaKTaTy flocTa ce roB opnjio o PaBHHM KoTapHMa, ajiH ce ayTop Majio 3aflp5KaBao Ha HenocpeflHHM caBpeMeHHM 36HBaH>HMa. /^HBHHheBO a e jio , Me!)yth m , caap5KH MHoro MaH>e peMHHHCueHunja Ha flajby npouiJiocT Beh je n0TnyH0 oKpeHyTO aKTyejiHHM TpeHyuHMa. H>eroBa ce XHCTopHa c a cro ja jia o a neTHpn flejia h o6yxBaTHJia je He caMO Tpajaibe KaHflnjcKor paTa o fl 1645. flo 1669. roflHHe Beh h pouec ycnocTaBJbaH>a rpaHHHHe jiHHHje H3Mehy MJieTanKe h T ypoce TepHTopnje 1671. O TOKy paTa, Kojn je T pe6ajio fla flOHece noM epaibe MJieTaHKe rpaHHue fly6jbe y TypcKy TepHTopnjy, ^HBHHh je 6 h o flo 6 p o o6aBeuiTeH - H>eroB 6paT flaHHjeji HenocpeflHO je cyfleJioBao y nperoBopHMa ca TypuHMa, Ha CTpaHH M jienaHa, caM n n ca u je ynecTBOBao y ofl6paHH LLlH6eHHKa npnjiHKOM TypcKe on cafle, a c a EaTHCTOH HaHHjeM, Kojn je Kao c a v a lie re e p ro c u r a to re d i S. M a r c o yTBpl)HBao HOBy Met)y n ocjie O K O H H a H > a cyK o6a, 6 h o je 6jiH3aK. H>eMy je h nocBeTHO CBoje flejio.

/iHBHHh je onHCHBao BepHo Hacejba h KauiTejie, CBe Ba5KHe floral)aje, MJieTanKO 3ay3HMaH>e hobhx no3HUHja. T o bopho je o 36HBaH>HMa Koja cy ycjieflHJia h jih ce n apaJiejiHO oflBHjajia y apyrHM flejioBHMa flajiM auHje: o npejiacKy M opjiaK a Ha TepHTopnjy BeHeuHje ( I m o rla c h i d i B o g h etich , c o n p iu d i 2 0 m ila a n im a li rip a ra n o s o to le arm i v e n e te ), o noayxBaTHMa y KojHMa cy yHecrBOBajiH m o r la c c h i za r a tin i , o HacejbaBaH>y K oT apa EyKOBHaHHMa h flp. HH5KyhH CBa Ta ona5KaH>a, o h HHje caMO aaBao BepHe o n n ce crpaTerHjcKH Ba*HHX KauiTejia, 3eMyHHKa, Ha npHMep ( in m e z z o d una
larga, e sp a tio s a ca m p a g n a c ir c o n d a to d a d o i q u a d ra ti riccen ti, u n o ch ia m a to il N o v o , e l a ltro , ch e e in fe rio re a p p e la to il v e c c h io ) h H>eroBor yTBpl)eH>a ( L e m u ra... d i q u e sto era n o fo r tis sim e d i stru ttu ra a n tica ), hjih flpH Hiua, oncafle K jinca, UlH6eHHKa, 3eMJbOTpeca Kojn je 3aflecHO /ly6poBHHK ( D if fid e n te c o n te g n o d e i R a g u se i ) h t a . O h je CBe t o Be3HBao 3a CTBapHOCT, yHocno flyx BpeMeHa, o CBeMy n n ca o aHerflOTCKH 3aHHMjbHBO, noce6HO o noflyxBaTHMa nojeflHHHX ynecHHKa 6ojeBa o KojHMa h e neBaTH h

HapoflHa enHKa.
M el)y
H a j 3 a H H M J b H B H j e e n H 3 0 f le c n a f l a c n n c M J ie T a H K e o n c a a e 3 e M y H H K a H a c a m om n o n e T K y p a T a ,

1647.

r o f lH H e , K a f l a j e 3 a p o 6 j b e H X a j i H J i 6 e r , a H > e r o B c h h / L y p a K 6 e r

n o r H H y o . O o b o m a o r a l)a jy n o c T o je h H H ane 6 p o jH H c n y 5 K6 e H H f lO K y M e H T H , H 3 K o j n x ce B H f lH f l a X a j i H J i 6 e r B p a H C K H H H je X T e o a a c e n p e a a C B e a o k M y M j i e n a H H H H c y n o K a 3 a jih o p y 5 K je h o f l e j i o y 6 H j e H o r f l y p a K a , a i i o t o m r a , c y n p 0 T H 0 o 6 e h a H > y a a M 05K e m h p h o fla H a n y c T H K a u iT e ji j a H C K y T 3 M H H U y .1 7

npaTH >H

nefleceT

C B o j H X Jb y flH , 3 a p o 6 H j iH h n o c j i a j i H y B e H e u n -

Storica Disertazione del Contrado e Teritorio di Zara del Dot. Simon Gliubavaz dedicata a S. e. Leonardo Foscolo proveditore generale di Dalmazia et Albanija, neno\i je o 6 ja B Jb e H y aaaapcKOM HeflejbHHKy La Domenica, 1890-1. roa.; : Historia della guerra d i Dalmazia 1645-1671 del Dottor Francesco Difnico (manoscritto inedito), non obhm Hacji0 B0 M fleji0 M HHH0 u iT aM n a H y hctom JiHCTy La Domenica tokom 1889-91. h y E)omenica zaratina, 2. fleo Kojn ce oahocho H a y c n o c ra B jb a H > e r p a H H u e H 3jtaT je y n y 6 jiH K a u H jH Tabularium, 1901, 1, 2-4, 1902, II, 1-2 (h n o ce H O ). 1 7 B. f l e c H H t i a , 3eMyHHh k h aoratjaj, Mara3HH c je B e p H e flajiMaunje, 1934,1 c r p . 31-35.

153

Taj aoraI)aj .Hhbhh Ii je * hbo a o n a p a o y oaeji>Ky Attaco di Zem onico ", a o n n c AypaK0B0r y6HCTBa noaceha Ha npH3ope H3 HapoaHHx encKHX necaMa: Kpehyhn ce ca CBojoM neTOM tutto giocoso et altiero, HerflauiHH chjiobhth ,flypaK6er aoacHBeo je a a ce H>eroBa npenjiam eH a npaTH>a pa36e>KH a oh ocraH e Ha 6ojHuiTy caMo ca ocaM BojHHKa; JiaKO je 3apo6ji>eH, oapy6jbeH a My je rjiaBa h nocjiaTa npoB H aypy IlH3aHHjy x a o chm 6 oji 6 y a y h e n o 6 e a e ( mhoth cy je nocMaTpajiH con soma giubilo et allegrezza), a H>eroBo opy)Kje h o a ejio ynyheHO je H>er0B0M ou y XajiHJi6ery.

O KOTapcKoj TepHTopnjH lHBHHh je nncao h y 3aBpuiHOM aejiy CBoje hctophje, y KOMe ce y aeTajbHMa npaTH pa3rpaHHnaBaH>e MJieTanKe h TypcKe 3eMjbe. Y tom nocjiy je, Kao u ito je Beh peneHO ynecTBOBao h nniiiMeB 6paT flaHHjeji. Ehjio je to , nocpeziHo, CBeflOHaHCTBO o 3Jioj cyn6HHH CTaHOBHHiiiTBa, Koje je, 6opehn ce Ha MJieTanKoj CTpaHH, OBe o6jiacTH ocBajajio oa TypaKa, a caaa, nocjie noBjianeiba HOBe rpaHHHHe JiHHHje, n0H0B0 aocneBajio y h>hxobo noaaHCTBO, CBecHo a a ra oneKyje 3jio ocBeTe.
y HCTopnjcKHM aejiHMa obh aoral)ajH ao 6 hjih cy TyManeH>a y KojHMa ce BoaH.no panyHa o npeuH3H0CTH CBaKe BpcTe. JlHTepapHa a e jia OBe e n o x e , Met)yTHM, y HHjn cy TeMaTCKH okbhp yuuiH h n o MeHH 36HBaH>a Ha OBoj TepHTopnjH, aajieKo cy 6n jia o a Tora a a ca tojihkom o6jeKTHBHouihy npaTe 36HBaH>a. y h> hx cy , a pen je o hckojihko 6apoKHHx enoB a, yrjiaBHOM yjia3HJiH ohh momchth Kojn cy oapa<aBajiH onuiTH yTHcaK o 0B0j TepHTopnjH, o H>eHOM *HBJi>y h o H>eroBoj yji03H y oap*aBaH>y HeMHpHe rpaHHHHe jiHHHje npeMa TypcKoj. Ca HajBHiue h c th h c k o t ocehaH>a 3a HCTopnjcKy 36HJby neB ao je o aoratiajHMa Be3aHHM 3a OBe oJiacTH Jypaj E a p a K O B H h y B h j ih C j io b h h k h . O h je h caM yHecTB0B30 y jeflHOM o n paTOBa K ojn cy ce, 6 a p aejiHMHHHO, b o a h jih h Ha obom Tjiy, H3Met)y BeHeUHje h TypcKe. y ayTo6Horpa<}>CKHM cth x o b h m 3 B n j ie C n o B H H K e oh je oneB ao y n a a KJiHiuKor caHuaK-6era <l>epxaT-6era C0K0Ji0BHha y K oT ape, n p e a EeacHh 1569. roflHHe h H >eroBo TporoflH iuibe nycTomeH>e OBora Kpaja. y TpaziHunjH HeraauiH>Hx necHHKa OBora a e jia ^ ajiM au n je, K ojn cy h ck ojih k o aeueHHja paHHje rjieaajiH cjih h h c Heaahe h npeacHBJbaBajiH Hcre cTpaxoBe, M a p y jin h a h, noce6HO, Jypja IllHcropHha, y a y x y H>eroBor Ty>KeH>a 3a flBojnuoM H3ry6jbeHe 6 p a h e h 3a onycTouieHHM uiH6eHCKHM nojbeM, h o h je np05KHBJbeH0 oneB ao n o x o a <I>epxaT-6era:

TypuH po6e, njiHHe, 6Hjy, Be*y, Boae...

(XIII, 180-1)

a o j e 0 6 p o B a u nyH p o 6 j b a , )K e r a p p a3B ajbeH H x 3HflHHa, o n y c r o uieHH U lnSeH H K , 3 a a a p o a c e n e H o a KOTapcKor 3 a jie t)a : MyBaj ce, 3aape,...

/Ip * ce... 6paHH ce h 6opH, norjieaaj TBoj KOTap thh njiaMOM H3ropH, jiyM6apae o t b o p h na jiacHe Tpya b c jih , Ha TypKe o6opH, kh cy Te o6cejiH. O hh cy BecejiH, 3aTo ce He jiHHe, TBoj KOTap nocejiH h po6e h njiHHe...;.............................. .......................... (III, 49-54) Tpn jiHTa po6Huie c B0jcK0M Kajiay3H Kmcth My Boanuie y po6Hoj Bepy3H...:.............................. ...................... (III, 309-310) 3 ro jiH ce H ecpnha: j ih h k h 6 e r 3a o 6 h c t
p a36H O

6euie

M Hp

LIlH6eHHK h 5Kerap,

He 6 H iu e a a H

TecTHp n p o x o jiH T K po3 K O T a p ... .......................................(III, 576-781)

HaBeneHO npeMa npenncy M. rypara, Xncropnja..., Jln6po I, CT p. 62-5, HayHHa 6 h 6 j i h OTeKa, 3aaap, 28329) Mc. 837. Djela Jurja Barakovia, Vila Slovinka, Zagreb, 1889. Stari pisci hrvatski, XVII.

154

H a hckhm MecTHMa EapaKOBHh je ajryaHpao Ha TpaH3HTHy yjiory KoTapa, npeko Kojnx ce oflBHjao TproBaHKH cao6pahaj H3Mehy ceBepa h jyra, HCTOKa h 3anaaa: H3 06p oB ua ce npeKo KoTapa y 3aaap H 3 B 0 3 H J ia CTOKa, apBO h ap ., y 06pHyT0M CMepy po6jte; BjiacH cy npeKO KoTapa aohochjih y 3aaap CBojy po6y, a y yHyTpauiH>ocT ce n p e B 0 3 H J i a co ht,h.2 0 EapaK0BHheB0 cjiaB JbeH >e PaBHHX KoTapa n o M e H y o je MBaH T o m k o MpHaBHh y noxBajiHoj n e c M H y 3 B n jiy CjiOBHHKy: cnnBajyh 3a.napcKe noxBajie aocrojHO
h

c j ia B e K O T apcK e

hcthhom

b h k o 4>h o .

M crropH jcK a 3 6 HBan>a B e 3 aH a 3 a PaBH e K o T a p e y B p eM e MJieTaHKOTypcKHx paT O Ba y X V I I BeKy ojijeK H y jia c y h y e n y I le T p a K aH aB ejiO B H ha C b c t h H B a H 6 n c K y n r p o rn p c K H h Kpajb K o ji o M a H .1' 3 HaH>a 0 B0 r n n c u a H H ane K o p n y jia H H H a - o o b h m 0 6 jiacT H M a h caBpeM eH H M 3 6 HBaH>HMa y h>hm 3 HH cy 6 n jia n o B p u iH a , 6 y a y h H a a j e o h n p o B e o HeKOJiHKO ro a H H a y 3 a a p y 3a BpeM e K aH an jcK or p a T a Kao K aH iiejiap n p o B H a y p a K . K o p H a p a h A . n p n y j iH j a . M c n o a H >eroBor n e p a t o k o m t h x h c k o j ih k o r o a H H a H3 Jia 3 HJia c y aKTa h H3 BeuiT ajH ay)K jiy h ceH aT y, K ojn c y H e n o c p e a H O npoH C T H uajiH H3 caB peM eH H x a o r a l ) a j a . I"Io c j i y * 6 eH oj ay*HO CTH 6 h o j e y C H TyaunjH a a n p a r a CBa 3 6 h BaH>a Ha H eaajieK HM n p o c T o p H M a 3a K oje c e 6 o p H J ia a p * a B a nnjH j e noaaH H K 6 h o . C T o r a j e y e n y 0 T p orn p cK O M 6 HCKyny h K pajby K o jio M a H y , n p e H O c e h n a o a y u i e CBe y X I I BeK, n e B a o CBe)Ke o y 3 HeMHpeHOM 3 a jie l)y ( K o T a p CJiaBHH, n y c T o u i K oja K o T a p i u t h t h h a p . ) . y onHCHBaH>y K 0 Ji0 MaH 0 B0 r yBol)eH >a y r a p a y K O Tape... 3 a a a p c K e h y T a 6 opeH >a K p aj u in p o K e JiOKBe o a B p a H e n n c a u c e , y o c h o b h , ocjiaH >ao Ha c a B p e MeHy C H T yau n jy (nojio>K aj TypcKHX CH ara c a X a jiH J i- 6 er o M BpaHCKHM Ha n e jiy ). p e M e H a 3 6 HBaH>a. P a 3JiHK a j e 6 H Jia caM O y TOM e

mhcjiho H a caB iu to 3a p a h e H e C T paH e H H cy 6hjic B e H e u n j a h T y p c K a B eh 3 a a p a H H h y r a p H . C B a c T B a p H a jy H a u iT B a cjejiH H H Jia c y c e y jih<I>a6 y jio M Be3aH 3a a a jie K H K a H a B e jio B H h j e , y C T B a p n , Ky B o jB o a e o a ) K e r a p a , n o r j i a B a p B o jc T B a o a K o T a p a . T a j 6 e 3HMeHH H eT O B olja
n p e a c T a B J b e H j e y a e j i y K a o n o y 3jiaH H paT H H K . y

XII bck,

o n n c H > e r o B o r H3J ia c K a y npaTH >H H3a 6 p a H H x K o T a p a H a n p e a K o jiO M a H a n p e H e T a j e cjiH K a K ojy j e H3 r p a a H J i a e n c K a n o e -

3Hja:
ripB H H3jaxa y ypecH oj
o n 3 e jie n e CBHJie o f lj e h n ,

n 0 H0 CHT0 pyuH y aecH o j


r o BHTeuiKH M an H o ceh H . H a KajinaKy n e p je f lp * H , p n c j a KOJKa kh H a n p a B J b a , a k o h > n o f l h>hx n y x a h x p * H h on n r p e c e He y cT aB Jb a. n p e j i h >h m CBHpe h 6 o p n j e c o n u n HOBe y HaHHHe, a n o j e My jia B o p n je
momuh

3 a h >h m aBHjecTH K onjbaH H K ax y n e jie c e T p e a a x j a m e on K o T a p a u nojyio)KHHKa


H a ja o c T o jH H je k H 3 6 p a m e . B o je B o a a o a ) K e r a p a K ojn H M a u ie npB H h 3 h t h c BojcTBOM jiH je n n je M on K o T a p a c JiaB H a K p a .ta c y cp e T H T H ...

y rjia c e CBe jeaH H e.

(X V , 161-180)

1 0 C. Tptubuh, Be3e 3ajipa n oKOJinue c rypcKHM norpaH H ijeM y EapaKOBnheBO no6a, Jypjy EapaKOBnhy 0 rpucronejieceT oj o6jbTHnuH cm pth, 3ajiap, 1979, crp. 83-96. 2 1 TleTap KaHaBejiOBnh, C b c t h H a an 6ncKyn TpornpcKH n Kpajb K onoM aH , O cujeK , 1858. 1 1 Zlata Bojovi, Barokm pesnik Petar Kanavelovi, Beograd, 1980, SANU, Posebna izdanja, knj. 523, str. 67-73.

155

Taj BojBoaa o a ^Cerapa aejiy je HenpnpoAHo y necHHHKoj BH3Hjn X II Beica, caB je H3 nHuiMeBor BpeMeHa h H3 noe3Hje OBora a o 6 a , Koja My ce h ohhm o neMy je neBao h HaMHHOM Ha KojH je neBao CHa*HO HaMeTHyjia. MHUiji>eH>a cmo a a je cjiaBJben>e erapcKor BojBoae, HCTHuaH>e yrjiejia, jynauiTBa h H>eroBHx oaBa*HHX npaTHJiaua 6hjio y HajTeuiH>oj Be3H ca jihkom CTojaHa JaHKOBHha. IIonyT H>era, KojH je 3a ycnjeuiH o MeTOBaH>e y 3ajiel)y 3 a a p a Hayhn y cycpeT onacHocTHMa rjye je Tpe6ajio 5KpTBOBaTH CBOj 3KHBOT, HMeHOBaH BHTC30M CBeTOra MapKa H 3 0 6 ^ 0 3JiaTaH JiaHaU ca MenajtOM o a MjieMaHa", h KaHaBejioBHheB jyHaK je , 3a 3acjiyre, jio6ho oa 3aaap CKor Beha BepHry o a 3JiaTa. I lo p e a EapaKOBHha h KaHaBejiOBHha h jeaaH c u jih tc k h encKH necHHK je noMeTkom X V III BeKa y CBoj 6apoKHH en yHeo peMHHHCueHunje Ha K oT ape h BpeMe MJieTaMKo-TypcKHx paTOBa. T o je 6 h o JepojiHM KaBaitHH, ayT op pejiHrH03H0-pe<{)jieKCHBH0r en a (MHja cy 3HaneH>a jo iu u in p a ) rioBnjecT BaHl)eJicica 6 o r a r o r a a HecpehHa E n y jiO H y h y 6 o r a r a a necTHTa JIa 3 a p a . MaKO cy t h noMeHH m ccto oniuTe npH poae, yTKaHo je y CTHXOBe h hh3 nojeflHHocTH o ycKouHMa h TypcKHM npoBajiaMa Ha MJieTaMKy TepHTOp n jy, o CeHKOBHhHMa, o HeaejiHMa Koja cy OcMaHJinje y obhm KpajeBHMa mhhhjih. IlocTeneHO TaH>eH>e Be3a H3Mef)y HcropHjcKe CTBapHOCTH X V II BeKa h enoB a p a 3yMJi>HB0 je, u it o cy n n cu n BpeMeHCKH 6h jih yaajbeHHjn o a H>e, t o cy cjihkc o H>oj 6n jie 6jiel)e. McTOBpeMeHO ca Ha6pojaHHM ayTopHMa, h y KacHHja BpeMeHa, ajiH iu n p e, noHeTHje h y3BHiueHHje, neBajiH cy o obom a o 6 y h H>eroBHM jyHauHMa aHOHHMHH necHHuh , o MeMy CBeaoMH 6oraT a encKa HapoaHa noe3Hja. C a obom noe3HjoM, Ha Kojy ce ca CHMnaTHjaMa rjiejiajio Beh y TaaauiH>a BpeMeHa (npeM a H3BeuiTajy jejiHor n yT on n cu a, K a*e ce aa y obom Kpajy HMa aocT a C T a p n x h hobhx jyHaMKHX necaMa, MHjn je h 3 mhh CTBapaH>a cthxob 3 * h b ..., n p o a o p a H , TaHKohyT3H) He Mory ce n o BpejiHOCTH n opeflHTH (JiparMeHTH H3 HaBeaeHHx enoB a, ajiH ohh ynoTnyH>aBajy cjiHKy o Be3H Koja je n o c r o ja jia H3MeJ)y HcropHjcKHX 36HBaH>a h enHKe. H a u ia npH6npaH>a no ncTopnjcKHM h JiHTepapHHM aejiHMa H3 BpeMeHa Koje ce noKJiana ca enoxoM 6apoKa c a M O cy noKyuiaj a a ce noKaace a a PaBHH K oT apn HHcy nocrojajiH jeflHHo y paTHHMKHM H3BeuiTajHMa h yMHiujbajy ycMeHHx neBaMa Beh a a cy HMajiH CBojy CTBapHy npouiJiocT h oapeI)eHy, He JiaKy, HcrropHjcKy yjiory. CBe je to 6hjio ao6po no3HaTo y MHTaBoj flajiM aunjH h b 3 h H>e, a jiHTepaTypa je caMyBajia 6 p ojHa CBeaoMaHCTBa y hcm hphhm aeueHHjaMa X V II BeKa, ca ay6oKHM caocehaH>eM ca CBOjHM caHapojiHHUHMa.

Sum m ary ECHOES O F H ISTO RIC E V E N T S O C C U R R IN G IN R A V N IK O T A R I I N THE W O RKS O F B A R O Q U E W RITERS The Turco-Venetian encounters known as the Candian War and the Morean War produced echoes in the works o f Juraj Barakovi, Petar Kanavelovi and Jerolim Kavanjin. This proves that in addition to war reports and rich fo lk epic poetry there is an abundance ofliterary testimony about the turbulent decades o f the 1 7 ^ century in Ravni Kotari.

11 K . M nnyTHHOBHh, H s b . n cno, crp. 10. 14 Tpra H o b sk , JJajiMaunja roa. 1775/6 rjieaaHa

ohhm b

jejiH or ca b p c m

chhk

a, CrapH H e

JA3Y, 1959, 49, crp. 22.


156

PAVLE IVI

O P R E K L U IJE K A V SK O G G O V O R A U B E N K O V A K O M K R A JU

Rezime Ijekavski govori u sevem oj Dalmaciji spadaju u najmanje prouene srpskohrvatske dijalekte. Naroito su nedovoljna naa obavetenja o unutranjoj diferencijaciji u toj oblasti. Ipak, podaci kojima raspolaemo (Ardali, Bjelanovi i dr.) jasno ukazuju na povezanost tih govora s ijekavskim govorima Srba u susednoj Lici i Bosanskoj krajini, pa i dalje u Kordunu, Baniji, Slavoniji, Baranji, istonoj Bosni i zapadnoj Srbiji. Svi su ti govori istog porekla; doneli su ih srpski naseljenici uglavnom u vremenu od X V I do X V III veka. Njihova matina oblast je u prostoru istono od Neretve, na zemljitu dananje istone Hercegovine i severozapadne C m e Gore. To je podruje nekad pripadalo nemanjikoj dravi, a njegovi govori su ve tada stekli isto tokavska obeleja, koja se nisu izmenila ni kad je tokom X IV veka te predele zauzela Bosna, a ni onda kad su se oni u X V veku izdvojili iz nje kao posebna dravna formacija, Hercegovina. Osnovne odlike tamonjih govora jesu ijekavtina i novotokavska akcentuacija. Obe te pojave razvile su se oigledno jo pre poetka migracija, te su ih one zatim raznele nadaleko. To, medutim, ne vai za ujednaavanje deklinacionih oblika dativa, instrumentala i lokativa mnoine. Otuda se npr. u govorima Bukovice delom uvaju stariji nastavci. Kasnije su, ponajvie zaslugom Vuka Karadia i hrvatskih iliraca i vukovaca, ti govori postali osnovica knjievnog jezika u zapadnim i sredinjim delovima srpskohrvatske jezike teritorije. Od svih narodnih govora oni stoje najblie knjievnom jeziku kakav se danas upotrebljava u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini i u C m oj Gori. Veinu stanovnitva Bukovice, predela u kojem se nalazi Benkovac, sainjavaju Srbi iji je dijalekat jekavski tokavski istonohercegovakog tipa. O njihovom govoru dijalektoloka literatura daje relativno oskudne podatke, koje, sreom, dopunjavaju bogati dijalektom pisani folkloristiki prilozi V. Ardalia. Analiza tog materijala pokazuje da se jekavski govor Bukovice dobro uklapa u severozapadno podruje istonohercegovakog dijalekta, zajedno sa drugim govorima Srba u Hrvatskoj, kao i sa govorima Srba u Bosanskoj Krajini. U skladu sa svojim geografskim poloajem, govor Bukovice nosi karakteristike zapadne i jugozapadne zone tog podruja. Svi su se ti govori nali na svojim sadanjim mestima u toku migracija u doba turskih osvajanja i vladavine. Govor Bukovice vodiporeklo izistone Hercegovine, koja j e nekad sainjavala deo srpske drave p o d dinastijom Nemanjia (kao i ranije). Otuda je prirodno to taj govor ima ta157

ko izrazito tokavski karakter. U pogledu detalja govor Bukovice ide as sa jednim as sa drugim dananjim govom im tipom u istonoj Hercegovini, slaui se najee s onom stranom kojn uva arhainije stanje. To sugerira da u doba odseljenja predaka stanovnika Bukovice uglavnom jo nije postojala sadanja diferencijacija m edu govorima na tlu istone Hercegovine. Do pre manje od etvrt stolea nauna literatura o jeziku srpskog stanovnitva u Hrvatskoj bila je sasvim siromana. Jedini opis nekog mesnog govora - dodue sasvim saet - bio je lanak Bogdana Lastavice Koreniki govor u zagrebakom Nastavnom vjesniku, knj. XIV (1905-1906), str. 752-765. Osim toga nauka je raspolagala korisnim podacima o akcentuaciji vrgomoskog kraja u prilogu N. Simia o Biljeenju akcenta u kolskim itankama. Prilog tokavskoj akcentuaciji u VIII knjizi istog asopisa (1899-1900), str. 15-26 i 103-114 i osvrtom na odreene glasovne osobine hrvatskih i srpskih govora u jednom delu Like u radu Svetozara Georgijevia Jat () u govoru Likog Polja u XIX knj. beogradskog Junoslovenskog filologa (1951-1952), 133-149. Od 1960. godine poinje nova faza istraivanja. Te je godine u Zbomiku za filologiju i lingvistiku, koji izdaje Matica srpska u Novom Sadu, objavljen rad Stjepana Sekerea Govor baranjskih Srba (knj. III, 181-187). U istom asopisu izali su od tada lanci: Stjepan Sekere, Govor osjekih Srba, knj. VI, 1963, 139-148, Jovan Kai, O jekavskom govoru Velikog Grdevca sela jugoistono od Bjelovara, knj. VI, 1963, 149-157, Stjepan Sekere, Govor daljskih Srba, knj. VII, 1964, 141-152, Isti, Govor slovenskih Srba, XV/1, 1972, 211-240, Boidar Finka, tokavski i ijekavskigovori u Gorskom Kotaru, X X /1, 1977, 145-172, Stjepan Sekere, Germanizmi u osjekom govoru, XX I/2, 171 -205 (posebno su obeleeni oni germanizmi koje upotrebljavaju i osjeki Srbi), kao i studija Stjepana Sekerea Govor Srba u ju n o j Baranji, X X III/2, 1980, 127-188. U godinjaku Prilozi prouavaju jezika, koji izdaje Institut za junoslovenske jezike Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, pojavili su se radovi: Dragan Pavlica, Akcenatski sistem u govoru sela Poljica u Lici, knj. 7, 1971, 69-103, Ljubica Narani, Fonetske i morfoloke osobine govora sela Doljana u Lici, knj. 11, 1975, 107-137, Gordana Stamenkovi, N eke osobine glasovnog sistema u govoru sela Velike Bam e u optini Grubino Polje, knj. 13-14, 1977-1978, 81-91, i Zlata krbina, Terminologija tkanja i obrade lana i konoplje u selima Bilogore s napomenama o lokalnim govorima, knj. 15, 1979, 137-148 (obuhvaena su i srpska i hrvatska sela). U izdanjima Srpskog kulturnog drutva Prosvjeta u Zagrebu objavljeni su lanci: Bogdan Nievi, Osobine tokavskih govora Korduna, spomenica Vjetrom Vijani, 1971, 123-129, Jovan Kai, Govor Srba u Hrvatskoj i njegov odnos prema knjievnom jeziku, Novi ljetopis, knj. 2, 1972, 7-20, i Dragoljub Petrovi, N eke osobine glasovnog sistema govora Banije, Novi Ljetopis, knj. 3, 1972, 5-16. Zajednika je edicija Matice srpske i Prosvjete najznaajnije delo iz ove oblasti, knjiga Govor Banije i Korduna Dragoljuba Petrovia, Novi Sad - Zagreb 1978, 205 str. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti publikovala je, u zbom iku Simpozij o Petrovoj Gori, Zagreb 1972, rad Bogdana Nievia Osobine govora vrgomoskog kraja, str. 273-291. Godine 1980. izala je u beogradskom Srpskom dijalektolokom zbomiku, knj. XXVI, studija Milana Dragievia Refleksi jata u dananjim likim govorima (str. 147-223). U knjizi Fonoloki opisi srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih, slovenakih i makedonskih govora obuhvaenih Opteslovenskim lingvistikim atlasom, koju je izdala 1981. godine u Sarajevu Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine u saradnji s akademijama ostalih republika, nalazi se, na str. 367-372, fonoloki opis govora Malog Peratovca kod Grubinog Polja, iji su autori Dalibor Brozovi i Petar Simunovi. Govori srpskog stanovnitva na zemljitu Dalmacije spadaju i danas u najmanje prouene srpskohrvatske dijalekte. U monografiji ivka Bjelanovia Imena stanovnika Bukovice, Split 1978, izd. akovski sabor, 200 str., nalazi se na str. 22-26 saet, ali dragocjen pregled najvanijih osobina govora Bukovice. Obilata dijalekatska graa iz evrsaka moe se nai na stranicama etnografskih i folkloristikih tekstova Vladimira Ardalia, objavljenih u Zborniku za narodni ivot i obiaje JAZU, knj. IV (1899), V (1900), VII (1902), X (1905), XI (1906), X III (1909), XV (1910), XVII (1912), XIX (1914), XX (1915), XXII (1917), XXIII (1918), XXV

(1924), XXVI (1928) i XXX (1935). Osim toga raspolaemo sa tri manja priloga: Vladimir Ani, Glagolski akcenat zadarskog tokavskog zalea (Uz traenje zonalnih odreenja knjievnog akcenta), Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 8-9, Zadar 1970, 33-40 (lanak sadri podatke iz govora Srba u Zegaru i Hrvata u Raancu), ivko Bjelanovi, Novotokavski govori sjeverne Dalmacije i akavski supstrat, Radovi Pedagoke akademije, Split, 1977, br. 2, 47-56, i odeljak Govor Bukovice u knjizi Asima Pece Pregled srpskohrvatskih dijelakata, Beograd 1978, str. 85-87. Razmatranja u ovom prilogu temeljie se na podacima iz pomenutih dijalektolokih radova i na blizu dve hiljade primera ekscerpiranih iz Ardalievih tekstova. Jezik tih tekstova vrlo je nejednak, u zavisnosti od slabijeg ili jaeg unoenja elemenata knjievnog jezika. Stoga sam se oslonio na priloge u ZN IV, V i VII, gdje je narodni govor srazmjerno ist. Pa ipak, i tu sreemo kolebanje, pored ostalog u pogledu nekoliko veoma vanih pojava kao to su refleksi dugog jata (npr. vavjek V 8: vavijek VII 238, nesam IV 120: nijesam VII 252), vokal i ili sekvenca ije u poznatim nastavcima zameniko-pridevske promene) pred enskijem VII 246: uvijenim giasom i tankim VII 240), saimanje u grupi -ao (iera VII 238: putovao VII 272) i upotreba nastavaka -ama i -ima u dativu, instrumentalu i lokativu mnoine) (o vjetica VII 250: o vilama, pjevaima VII 249: nadjevima VII 262). Logino je pretpostaviti da su autentini narodni oblici oni koji odstupaju od knjievnojezike norme, ali nije iskljueno ni to da je u pojedinim sluajevima u izgovoru samih evrana bilo dvojstva. Sigurno je toliko da su u svakoj od navedenih kategorija oblici razliiti od knjievnih ne samo poznati u narodnom govoru, ve i vrlo esti u njemu. To, uostalom, izriito potvruju i Bjelanovievi navodi. Raspoloivi podaci su neizbeno nepotpuni. Svi prilozi osim Ardalievih tekstova su kratki, a ni ti tekstovi ne osvetljavaju svaku pojedinost budui da se u njima ne pojavljuju uvek odgovarajue rei i da nisu oznaeni akcenti, kao ni glasovne nijanse. Uprkos svemu tome, ti izvori uzeti skupa sadre podatke o veoma velikom broju pojava. Najvanije praznine u obavetenjima tiu se akcenatskih odnosa u delinaciji i u leksici, a sasvim su ogranienog obima i podacima o unutranjim razlikama medu obuhvaenim govorima. Prvi zadatak u bliskoj budunosti mora biti da se podrobno opiu svi jekavski govori u severnoj Dalmaciji (kao, uostalom, i svi dosad neopisani govori srpskohrvatskog jezika). Dok se to ne uini, raspravljanje o tim govorima ima preliminaran karakter. Informacije i graa o navedenim izvorima omoguuju da se u glavnim crtama odredi poloaj jekavskog' govora Bukovice (u daljem tekstu samo: govora Bukovice) u mozaiku teritorijalne diferencijacije srpskohrvatskog jezika. Ve je konstatovano da taj govor pripada istonohercegovakom dijalektu, rasprostranjenom u predelima od Like i Korduna do okoline Kraljeva i od Baranje do Boke Kotorske, s tim da u meuprostoru ima i vrlo znatnih podruja sa drugim tokavskim dijalektima. Veinu nosilaca istonohercegovakog dijalekta sainjavaju Srbi, ali su zastupljene i ostale nacionalnosti srpskohrvatskog jezika. Osnovne oblike tog dijalekta su novotokavska akcentuacija i ijekavska zamena jata. Sasvim prirodno, u govoru Bukovice se ogledaju i mnoge druge osobine poznate svim govorima istonohercegovakog dijalekta, ili bar njihovoj velikoj veini :2
'Pravopis srpskohrvatskoga knjievnog jezika, Novi Sad - Zagreb 1960, preporuuje oblik ijekavski kao bolji od oblika jekavski. Medutim, za potrebe dijalektologije varijanta sa ije- nije podesna. Dodue, stanje u govorima sa dvoslonom zamenom dugog jata doputa i poetno ije-, prema vrednosti dugog ex, i je -, prema vrednosti kratkog e, ali za govore sa jednosloenom zamenom dugog jata naziv sa ije- jednostavno nije taan. Stoga kao skupni termin moe zadovoljiti jedino varijanta sa je -, 2Prilikom poreenja sluio sam se ve navedenom liteiaturom, kao i sledeim radovima: P. B u d m a n i, Dubrovaki dijalekat, kako se sada govori, Rad JAZU 65, 1883,155-179; Milan Re e ta r , Dertokavische Dialekt, Kaiserliche Akademie der Wissenschaften, schriften der Balkankommission VIII, Wien 1907; Vladimir o r o v i , Der Dialekt von Mostar, Archiv fur slavische Philologie XXIX, 1907, 497-510; Danilo V u o v i , Dialekt istone Hercegovine, Srpski dijalekoloki zbo m ik [dalje: SDZ] III, 1927, 1-70; Jovan L. V u k o v i , Karakteristine osobine mostarskog govora, Glasnik Jugoslovenskog profesorskog drutva XVII, 1936-1937, 953-963; Milko

159

d osled n o uvanje posleakcenatskih duina; jekavska zam ena jata i u odrinom prezentu njesam, zam eniko-pridevskim nastavcim a -ije (h ) i -ijem , sufiksu -(i)je r i im enici k o r ije n ; vokal e, ne refleks e, u zam enikom prefiksu n e -, kao i u leksem am a testa c e sta i o b eta o b e a ;

vokal a na mestu e u o ra s; jekavsko jotovanje pored ostalog u grupam a 16- i n e - i u leksem i m e e d ; u < vh - u im enici u, ali va- u prilogu v a v (i)je k ; oblici tipa b je n i p ja n bez i na mestu slabog *> ; saim anm je - i j i > - i (i, n a jm u d r i); grupa t kao refleks * s k j i *stj; prom ena > r u prezentu m o r e ; sauvani rezultati pretvaranja -1 u -o u oblicim a kao vo, sto, a vo , so , g o ; ispadanje v u oblicim a kao o e k i b ia g o s io v ; uproavanje poetnih konsonantskih skupina u primerima so va ti, e n ica , tica, ela , k o i e ; uklanjanje t (d ) ispred frikativnog konsonanta u primerima kao o sm ija i b o g a tstv o ;

uproavanje medijalnih konsonantskih grupa g n i d n u primerima ja n e i p a n e ; prom ena s n > n u vezama kao n im ; pretvaranje skupine n u tn (k u t n i); asim ilacija m t > n t u p a n t im ; prisustvo refleksa grupe sj- (a ne s - u oblicim a utra, u tra d a n odn. utra, utra dan;

nastavak -o m u instr. jd. im enica mr. i kod osnova sa starim m ekim konsonantom (n o o m , m u k i o m ); nastavak - i u instr. jed. kod im enica . r. s nom inativom na konsonant (s v o jo m
m ilo s t i);

nastavak -iju u gen. mn. u primerima kao o iju , k o stiju , k o k o iju : osnovinski altem ant o c uopten i u nom . jd. im enica kao p o m iij o c ; P o p o v i , umberaki dijalekat, Zagreb 1938; Jovan L. V u k o v i , Govor Pive i Drobnjaka, Junoslovenski filolog [dalje: JF] XVII, 1928-1939, 1-113; Asim P e c o , Govor sela Bune, Zbornik za filologiju i lingvistiku [dalje: ZFL] I, 1957, 169-180; Jovan V u k o v i , Narodni govor [u tematskom bloku Etnoloko-folkloristika ispitivanja u Neumu i okolini, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu [dalje: GZM], Etnologija nova serija XIV, Sarajevo 1959, 111-116; enana u s to v i , Narodni govor [na Livanjskom polju], GZM, Etnologija n.s. XV-XVI, 91-117; Asim P e c o , Mjesto centralnohercegovakog govora meu ostalim govorima dananje Hercegovine, JF XXV, 1961-1962, 295-328; Jovan V u k o v i , Govome osobine Imljana, GZM, Etnologija n.s. XVII, 1962, 27-49; Jovan V u k o v i , Bosanski i hercegovaki ijekavski govomi tipovi (u svetlu ralanjivanja ijekavskog nareja), G ZM , Etnologija n.s. XVIII, 1963,17-28; Asim P e c o , Govor istone Hercegovine, SD Z X IV, 1964, 1-200; Dragoljub P e tr o v i , Glasovni sistem rovakog govora, ZFL VIII, 1965, 157-184; Asim P e c o , Jekavske oaze u zapadnoj Hercegovini, JF XXVII, sv. 1-2, 1966-1967, 267-302; Dragoljub P e tr o v i , Neke vokalske i konsonantske karakteristike pjeivakog govora, ZFL X, 1967, 161-169; Berislav M. N ik o li , Triki govor, S D Z W II, 1968, 367-463, Slobodan R e m e ti , Fonetske i morfoloke karakteristike govora Srba u Kladnju i okolini, Prilozi prouavanju jezika [dalje: PPJ] 6, 1970, 105-133; Dragoljub P e tr o v i , O govoru Zmijanja, ZFL XIV /1, 1971, 171-232, XIV /2, 1971, 171-198, X V /1, 1972, 139176, XV/2, 1972, 151-211 (i u posebnoj knjizi, O govoru Zmijanja, Novi Sad 1973, Matica srpska); Miroslav N ik o li , Govor sela Gorobilja (kod Uike Poege), S D Z XIX, 1972, 659-746; Ljiljana S u b o ti , Glavne fonetske osobine semberijskog govora, PPJ 9, 1973, 79-127; Milija S ta n i , Uskoki govor, S D Z XX, 1974; Milorad D e i , Zapadnobosanski ijekavski govori, S D Z XXI, 1976; Milosav T e i , Govor Ljetanskog, 5 D Z X X II, 1977, 159-328: Milorad S im i , Govor sela Obadi u bosanskom Podrinju, S D Z XXIV, 1978, 1-130; Dragomir V u ji i , M ilorad D e i , Asim P eco i Dalibor B r o z o v i , Govori sjeverozapadne Bosne, Bosanskohercegovaki dijalektolokizbom ik II, 1979, 1-157; Radosav u r o v i , Refleksi jata u okolini Priboja, S D Z X X \ I, 1980, 235-319; Dragomir V u ji i , Prilog prouavanju govora Donjeg Bira, R adovi ANUBiH LXX, 1981,195-211; M ato P i u r ic a , G ovorokoline Kolaina, Posebna izdanja C A N U knj. 12, Titograd 1981. Da bih rasteretio izlaganje, izostavio sam iz svog teksta glomazni dokumentacioni aparat.

160

enklitika je (a ne ju) u akuz. jd. .r. line zamenice treeg lica; kombinacije predlog + krai zameniki oblici me, te, se, n; prisvojna zamenica niov (> nev), a ne njin: sauvano -a u gen. (-ak.) i -u u dat. - lok. jd. m. i sr. r. imenike promene prideva i pridevskih zamenica (da bi te zdrava ostavili, dae popovu momku)\ komparativ duji; infmitiv na -/ (doi, objesiti) neizmenjeni nastavci 3. 1. mn. prezenta -aju u VI glagolskoj vrsti i -e u VII i VIII vrsti (kuvaju, vele, dre); uvanje aorista u prilino ivoj upotrebi; osnovinski altemanti dade- i znade- u prezentu (pored da- i zna-)\ uvanje promene po prvoj vrsti u prezentima kao ree, sjedu 3. mn., lee 3. jd., srete, pomogu; neizmenjen prezent idem (a ne idem) \ upotreba tzv. slovenskog genitiva uz negaciju (nem oj m i pilia odnositi); istorijski imperativ (te s tijem kruvom umai i prismai). Gornji spisak, u kojem ima crta veoma razliitog strukturalnog znaaja i nejednake frekvencije u govoru, zamiljen je unekoliko i kao prilog poznavanju onoga to je zajedniko glavnini govora istonohercegovakog dijalekta.3 Neke od navedenih pojava dolaze u najmanju ruku fakultativno, u svim delovima tog dijalekatskog podruja, dok druge izostaju ponegde, npr. u pojedinim krajevima s hrvatskim ili muslimanskim stanovnitvom, ili u odreenim periferijskim zonama, tako kod Srba u Slavoniji i Baranji, ili u ponekim zapadnosrbijanskim govorima. S druge strane, ne bi bilo opravdano shvatiti da su sve te osobine nekakve posebnosti istonohercegovakog dijalekta. Veina njih zahvata i mnoge druge govore, ali istovremeno i izostaje na znatnom delu tokavskog podruja.4 Njihov bi se spisak mogao proiriti i mnogim drugim pojavama. To ovde nije uinjeno iz vie razloga tehnike prirode, meu kojima se nalazi ogranienost vremena i prostora koji mi stoje na raspolaganju za ovaj rad, ali i nepotpunost grade, kako one o samom govoru Bukovice, tako i one u dijalektolokoj literaturi o drugim govorima istonohercegovakog dijalekta. Uz navedene osobine mogu se navesti i druge, iji je areal na istonohercegovakom zemljitu tek neto ui: ekavizam telo; er, a n e o r u brojnim oblicima kao etvero; esta supstitucija f> v (trevi); ispadanje k u preko (preo, odn. i prd) i v u ode; znatno vie primera neproirene mnoine jednoslonih imenica m.r. nego u knjievnom jeziku (iri, voli, po sudma, strici, za nae ule) ; oblici trpnih prideva na -at kao privezat, zakopat. Za govore (istorijski) pravoslavnog stanovnitva veoma je tipino i uklanjanje foneme h (ajduku , naja iva, stra, muva, snaje), a takoe i dosledno razlikovanje ~ , d ~ g. Zemljite istonohercegovakog dijalekta deli se u nauci na dva prostrana podruja, severozapadno i jugoistono. Prvo obuhvata govore Srba u Hrvatskoj i Bosanskoj krajini (i, u manjoj meri, govore njihovih suseda Hrvata odnosno Muslimana,

Upor. ranije preglede tih odlika: Pavle I v i , Dijalektologija srpskohrvatskog jezika, Novi Sad 1956, 131-136, I s ti, Die serbokroatischen Dialekte, s-Gravenhage 1958, 137-143, Asim P e c o , Pregled srpskohrvatskih dijalekata, Beograd 1978, 69-70. Izuzetak predstavljaju oblici na -i(j)oc, koji su, po svemu sudei, posvuda odlika narodnog govora, a takoe i narodske govome verzije knjievnog jezika.
11 - BENKOVAKl KRAJ ... ZBORNIK 1

161

ukoliko su ovi prihvatili idiome koje je u te predele uneo srpski ivalj), a druge govore u Hercegovini, Dubrovakom primorju i severozapadnoj polovini Boke Kotorske, u zapadnoj i severnoj Cmoj Gori, u zapadoj Srbiji i jugoistonoj Bosni. Pri tom se u govorima Srba u severoistonoj Bosni ukrtaju odlike jedne i druge formacije. Kao to je prirodno, govor Bukovice spada u severozapadnu skupinu, to potvruju sledee njegove osobine: jekavsko jotovanje pred kratkim ostvareno manje dosledno nego na jugoistoku, tako da npr. ostaje nejotovano c ispred kratkog , dok se jekavsko jotovanje labijala javlja samo (ponekad) ispred u infinitivnoj osnovi glagola VII vrste (tip ivjeti); jekavsko jotovanje i predj-efleksom dugog e (poneti, Jepa); vokal / na mestu e u primeru sikira; izostanak jekavizma u primeru kiseio; labilnost izgovora neakcentovanih vokala, oliena u promenama a > e (ogreda, tamjen), e> a (gutarica, gigarica), a> o (aramboa, prijesnoc, prijeloz); jake vokalske reduckije (n e d Ju, k u , p o k a z ti, varak); naelno uvanje finalnog -st (post); dekliniranje hipokoristinih obrazovanja kao Pero, Ile po a-osnovama (gen. Pere, dat. Peri itd.); enklitika vam, a ne vi u dat. mn. line zamenice 2. lica; nastavak mo u 1. licu mn. aorista (iegomo, doprijemo); oblik ijo hteo; genitivska rekcija glagola pitati (pitam matere); akcenat tipa elimo, ellte u 1. i 2. licu mn. oksitoniranih prezenata. Naravno, ni ovde nema potpunog poklapanja izoglosa svih navedenih osobina. Poneke od njih izostaju u manjem delu govora na severozapadu, ili se javljaju ponegde na jugoistoku, pre svega u centralnohercegovakom govoru, odn. u zapadnoj Srbiji. Za razliku od glavnine severozapadnih govora, govor Bukovice se odlikuje uvanjem imperfekta - ili se bar odlikovao tom osobinom u vreme kad je Ardali pisao svoje tekstove. Dodue, ni u njima uestalost tog glagolskog vremena nije visoka, ali je bitno da se ono javlja kod veeg broja raznih glagola. Severozapadnima se u odreenom smislu mogu smatrati i sledee osobine, ija se izoglosa nalazi dalje na jugoistoku, na zemljitu same istone Hercegovine, tako da one osim severozapadnog podruja zahvataju i predele na severozapadu i severu jugoistonog: izostanak promene h > k, g u poslednjem slogu rei; odnos more: ne mere u prezentu glagola moi; zavrno - / u dat. -lok. meni, tebi, sebi (a ne mene, tebe, sebe); kratki silazni akcenat u oblicima gen. -ak. mene, tebe, sebe (i dat. - lok.meni, tebi, sebi). Znaajna skupina pojava vezuje se, kako izgleda, za zapadnije i jugozapadnije krajeve severozapadnog podruja. Osim severne Dalmacije obuhvaeni su delovi Bosanske krajine, eventualno Like i Korduna, rede i Banija. Re je o sledeim fenomenima: preteno jednosloan izgovor dugog ; saimanje -ao> -a (pomoga ); promena o< u uz nalazne sonante (lunac, kun); promena je-> e- u nekoliko visoko frekventih morfema ( edan, edva,edu, to e); esto obezvuavanje krajnjeg konsonanta (drop, to got, ujes); nastavak -ami u dat., instr. i lok. mn. imenica a- osnova (babami, medu zvanicami, na nogami); fakultativno uvanje nastavka -a u lok. mn. istih imenica (u evrska pored u evrskami);
162

nastavak - ije u lok. mn. imenica o- osnova (po vinogradije, na mjestije); oblici nami, vami u dat. -instr. -Iok. mn. linih zamenica; nastavak -ije u lok. mn. zameniko-pridevske promene (u drvenije zjela). Naravno, nema poklapanja izmeu izoglosa ovih osobina, ali njihov opti pravac je slian. One u svojoj ukupnosti ukazuju na osetnu meru osobenosti jekavskih govora u pomenutim oblastima. Uostalom, neke od tih osobina povezuju te jekavske govore sa susednim ikavskima (u ovom radu nije mogue uputati se u praenje areala pojedinih pojava van granica istonohercegovakog dijalekta). Postoji i znatan broj drugih pojava, uglavnom sitnijeg strukturalnog znaaja, odnosno ograniene frekvencije u govoru, koje - najee samo delimino - zahvataju zapadne ili jugozapadne predele severozapadnog podruja: saimanje nekadanjeg oja u u stSti < stojati; saimanje e(d)a > e u gleti; vokal e u obrez; promena e> re i u glagolu -renem (dorenem, nareni); konsonant u utra; izgovor afrikate ( - d z ) u leksemi car a; konsonant k u leksemi klapi; ispadanje d u leksemi zjela< zdjela; disimilacijom uslovljena pojava / mesto n u primerima \em, I^emac; uvanje starijeg oblika zamenice to (a ne ta); enklitika upotreba akuzativnog oblika n i uz predloge u vezama kao preda ni; oblik vejo u 1. licu jednine, oigledno prema aoristu prepravljeni stari prezent; futur II obrazovan s infinitivom (kad budemo putovati); infinitivna osnova na a kod glagola satrati (prez. satare); fakultativno infinitivna osnova na a kod glagola sidati) glagol sazoreti mesto zreti; fakultativna upotreba socijativa bez predloga (oek ide oekom, momak momkom). Za neke od ovih osobina mogu se navoditi paralele iz Bosanske krajine, ponekad samo iz predela najbliih severnoj Dalmaciji. Za druge pojave raspolaemo potvrdama iz Like, eventualno iz Korduna, odn. i Banije, a za tree iz predela s obeju strana hrvatsko-bosanske granice. Nije iskljueno da e budua istraivanja ukazati na prisustvo ove ili one pojedinosti i tamo gde ona dosad nije zabeleena. Uz gomji spisak moe se dodati prenoenje lokativskog nastavka -ije u instr. mn. (pod moije ladovije), koje po zahvaenom arealu zaostaje za deklinacijskim pojavama navedenim ranije meu karakteristikama (jugo)zapadnog krila severozapadnih jekavskih govora. Mogao bi se dodati i veliki broj drugih, mahom tzv. sitnijih pojava poznatih iz raznih govora istonohercegovakog dijalekta, najee ne samo onih severozapadnih. Ovamo spadaju na primjer: morfoloki nastali ekavizam obe; predlog pram sa a; va < vb u vaistinu; a< bu obadu, saao itd.;
Ranije spiskove daju P. I v i , Dijalektologija sh. jezika 136-137; I s ti, Die skr. Dialekte 145; Dalibor B ro z o v i , O problemu ijekavskoakavskog (istonobosanskog) dijalekta, Hrvatskidijalektolokizbomik II, 1966, 122-125; Dragoljub P e tr o v i , Ogovoru Zmijanja, ZFLXV/ 2,1972, 193-194. Iz mojeg razmatranja ovde iskljuene su pojave za koje se prema dananjem stanju nauke ne moe rei da su diferencijalne na relaciji severozapad/jugoistok istonohercegovakog dijalekta, kao i one za koje ne raspolaemo dovoljnim ili dovoljno nedvosmislenim potvrdama iz Bukovice.

11

163

prilog noes sa e; saimanje e(j)e> u svedno; saimanje o(vj)e> 0 u vokativu oe; saimanje e(h)o> 0 u grOta; odgovarajua promena e(k)o> 0 u predlogu pro (pro godine, pro voje); saimanje i(h)o> e u prisvojnoj zamenici nev; oblik vrebac sa re< ra; oblik greb sa e mesto o; odrino ne m e < ne more ili ne mere; oblik prietej sa e mesto a; priloka sintagma u zo es u zao as sa e < a (i sa 6 < ao, to ne odgovara normalnoj sudbini g'rupe ao u govoru Bukovice); sauvana grupa z j u uzjati (a ne udati) uzjahati; supstitucija f> p i sopra; konsonantska grupa u izveati ovetati (polaznu taku svakako je dao komparativ *vehti); poetno t - u testa cesta; ispadanje v u mrtac; oblik er u nom. jd .; nom. jd. oras sa s unetim iz mnoine; imenica um .r. (s umi); sauvan oblik nem u lok. jd. line zamenice 3. lica; sauvan zameniki genitiv esa; sauvan trag duge palatalizacije u mnoini jednaci; komparativ kaiie; hibrid aorista i imperfekta bijadoe; sauvan glagol se sisa, nasati se nasisati se; prezent ene anje; prezent vrije; prilog krijui kriom; okamenjeno birek rekao bih (upor. birekS u Lici, bireko u Pivi); predlog od i u znaenju o (od ariji o vazduhu); slaganje predloga pram s instrumentalom (pram kuom, pram kim); veza da + infmitiv (za p o k a zti se junaci); veza bez + da (bez da ga zove). Izoglose ovih pojava vrlo su razliite, ali i ovi podaci dopunjuju utisak o dobroj uklopljenosti govora Bukovice u optu sliku istonohercegovakog dijalekta. Vredna je pomena i injenica da poneke pojedinosti povezuju govor Bukovice s odreenim relativno udaljenijim govorima iz kruga istog dijalekta. Tako je vokal e na mestu a, odnosno nekadanjeg b, u izrazu na teto zabeleen i u umberku (natete), dok se oblik utjanica utica sa konsonantskom grupom tj javlja i u Baniji. Izneseni osvrti, razume se, ne pretenduju da budu zamena za sistematski opis govora Bukovice, ali ipak osvetljavaju poloaj tih govora meu srpskohrvatskim dijalektima. Oigledno je da su njima najblii govori srpskog stanovnitva u susednim predelima, pre svega u Bosanskoj krajini i u Lici. To ipak ne reava pitanje porekla govora Bukovice. Jasno je, dodue, da oni u krajnjoj liniji potiu iz istone Hercegovine u njenim istorijskim granicama, dakle iz prostora izmeu donjeg i srednjeg toka Neretve i linije Boka Kotorska kod Risna - gomji tok Morae - Lim vie Prijepolja. Naime, poznato je da je severozapadno podruje istonohercegovakog dijalekta nastalo migracijam a stanovnitva sa jugoistonog podruja. Meutim, preciznije utvrivanje mesta iz kojih vode poreklo pojedini govori na severozapadu predstavlja veoma teak, praktino nereiv zadatak. Od doba najmasovnijih iseljavanja iz stare postojbine protekla su
164

najmanje etiri stolea. Za to vreme govori na obe strane evoluirali su na razne naine. Izmeu dvaju prvobitno jednakih govora, matinog i preseljenikog, rasle su razlike, i to tako da se esto ne moe odrediti koje nepodudarnosti potiu iz predmigracione, a koje iz kasnije epohe. Ponegde je, uostalom, jedan ili drugi govor mogao razviti osobine koje ga naknadno povezuju sa susedima, to istraivaa upuuje na pogrean trag. Jo tei problemi proizlaze iz okolnosti da se na novom terenu najee meaju pridolice iz raznih delova stare postojbine, i da su seobe mnogo puta ostvarivane u etapama, praenim meanjem ivlja u usputnim stanitima. U naem sluaju tekou stvara i nepotpunost obavetenja o kojima raspolaemo, kako onih o govoru Bukovice, tako i onih o govorima izvorine oblasti migracija. Zbog svega toga komparativnom analizom se moe postii najvie toliko da se, u ovlanim crtama i s neizbenim ogradama, oznai ire podruje porekla. Prvo pitanje koje zahteva odgovor tie se relativne bliskosti prema govorima o dananjoj Hercegovini, odnosno prema onima na sadanjoj teritoriji Crne Gore. Odgovor na to pitanje je uglavnom jasan: govor Bukovice ima znatno vie dodirnih taaka sa govorima na tlu Hercegovine u njenim aktuelnim granicama. Na takav zakljuak upuuju sledee osobine, karakteristine za govore u sadanjoj istonoj Hercegovini, a nepoznate srodnim govorima u Cmoj Gori, ili bar manje obine u njima: vokal e u obliku greb; vokal e u obliku vrebac; vokal e u sintagmi ne mere; nepoznavanje promene h u k ili g u poslednjem slogu rei; sauvano krajnje - bez pretvaranja u -j; hipokoristici tipa Pero, gen. Pere; dat. - lok. jd. meni, tebi, sebi; akcenat mene, tebe, sebe (i meni, tebi, sebi); dat. instr. - lok. mn. nami, vami; enklitika vam, a ne vi; nepoznavanje imperfektizovanih glagola na -evati; akcenatski tip ellmo, elite; dosledno razlikovanje padea mesta od padea cilja kretanja. Za neke od inovacija na kojima poivaju nabrojane razlike gotovo je sigurno da su starije od migracija, dok je za druge to manje izvesno ili ak postoji znatna verovatnoa da su novije. Ipak, te odlike govora Bukovice u svojoj ukupnosti jasno upuuju na njegovo poreklo iz dananje Hercegovine istono od Neretve. Moglo bi izgledati da se toj tezi protivi saimanje -ao> -, ali to je jedna pojedinost naspram dvanaest koje govore suprotno, a osim toga re je o promeni koja je po svoj prilici nastala kasnije, paralelnim razvojem na obema stranama. Neuporedivo je sloenije pitanje iz kojeg kraja dananje istone Hercegovine potie govor Bukovice. Tekoe poveava injenica da se u nauci malo zna o govorima u dolini Neretve, osim delimino o mostarskom i u onima neposredno juno od Mostara. Kao glavni izvor obavetenja o celoj toj dijalekatskoj zoni slue radovi Asima Pece navedeni u napomeni 2 (Govor sela Bune, Akcenat u govoru sela Ortijea i Mjesto centralnohercegovakih govora za govore kraj Neretve u okolini Mostara, koje Peco naziva centralnohercegovakim, i Govor istone Hercegovine za predele dalje ka istoku). Budui da na zemljitu obuhvaenom navedenim radom Peco nije naao izrazitiju geografsku diferencijaciju govora, ve uglavnom onu vezanu za veru, odnosno nacionalnost, u obzir za razmatranje dolazi odnos izmeu tih predela i onih na istonoj obali Neretve. U radu Mjesto centralnohercegovakih govora, na str. 297-300, Peco nabraja 37 razlika izmeu tih dveju govornih grupa. Ako zanemarimo pojave o kojima nas iz165

vori o govoru Bukovice ne obavetavaju, ostaju sledee spone govora Bukovice s onima u dolini Neretve: 1. preteno jednoslona zamena jata; 2. izostanak jekavskog jotovanja labijala u korenu rei (bjei, a ne bjei); 6. izostanak saimanja o(vj)ek> ek; 8. izostanak promene h> g u primerima kao nig; 9. izostanak promene / > j iza labijala (nema primera tipa zabavja); 17. tendencija obezvuavanja krajnjih suglasnika; 18. deklinacijski tip Jovo, gen. Jove itd. (i 19. odgovarajui prisvojni pridevi tipa Jovin ) ; 25. dosledno enklitika vam, nikad vi; 28. akcentski tip itSmo; 32. nepoznavanje starog nastavka - u u prezentskim oblicima voju i i viu; 35. redovno -e u 3. licu mn. prezenta glagola Believe VII vrste (tako bar po Ardalievoj grai, Peco u Pregledu dijaiekata navodi da je u Bukovici est zavretak -u). Veze govora Bukovice sa Pecinim istonohercegovakim (onima van doline Neretve) ogledaju se u sledeim pojavama: 3. tip ovijem, dobrijem, a ne ovim, dobrim; 4. tip vojeti, a ne voliti; 5. tip n(i)jesam, a ne nisam; 1. eliminacija konsonanata h i f i z fonolokog sistema; 14. dosledno razlikovanje od c i g od d; 15. sauvan izgovor / i n, bez promene u j odn. n; 31. prezent idem, a ne idem; 37. uvanje imperfekta u osetno iroj meri nego u govorima na istonoj obali Neretve, gde su ivi samo oblici bijae i ae. Iz ovog pregleda bi sledilo da su poklapanja sa govorima na istonoj obali Neretve neto brojnija. Odnos je 11:8. Ta se pretenost pokazuje jo izrazitijom ako se ima u vidu da pravoslavni ivalj i u dolini Neretve po pravilu razlikuje od i g (= d) od d, (t. 14) a pogotovu / ody i n od n (t. 15). Isto tako, uvanje h i iroko usvajanje nesupstituisanog f ne spadaju u govome odlike tog ivlja (upor. t. 7). Na taj nain brojni odnos se svodi na 11:5. Pri tom postoji prilina verovatnoa da su oblici sa i na mestu e navedeni pod 3, 4 i 5 uneseni iz ikavskih govora na drugoj strani glavne hercegovake reke. Isto vredi i za pojedinost navedenu pod 31, dok je proces iezavanja imperfekta (t. 37) i danas u toku, tako da je razlika izmeu sadanjih govora Bukovice i onih na istonoj obali Neretve sigurno manja nego to bi moglo izgledati na osnovu poreenja Ardalievih tekstova iz poetka ovog stoljea i mnogo kasnijih nalaza prof. Pece. Tako od specifinih veza govora Bukovice s istonijom grupom hercegovakih jekavskih govora ne ostaje praktino nita. U prilog jaoj povezanosti sa govorima kraj Neretve svedoi i injenica da su oblici greb, (v) rebac i nami, vami u tim govorima u doslednoj upotrebi, dok se dalje ka istoku esto javljaju i oblici grob, vrabac i nama, vama. Moemo, dakle, konstatovati da su od svih naucipoznatih govora na zemljitu koje dolazi u obzir kao matina obiast govoru Bukovice najbiii govori Srba na istonoj obaii Neretve u biizini Mostara. Ne bi bilo opravdano ako bismo na osnovu ovoga suvie kategorino zakljuili da govor Bukovice (i srpski deo stanovnita tog predela potie sa istone obale Neretve. Naime, i za vei deo jezikih razlika koje odvajaju govor Bukovice od onih u istonijim krajevima Hercegovine verovatno je da nisu starije od migracija (to se, ipak, ne bi moglo tako jednostavno ustvrditi za sve te razlike bez izuzetka). Osim toga treba raunati i sa naknadnim pomeranjima dijalekatskih granica'na samom hercegovakom tlu. Praktino je sigumo da su nakon odlaska iseljenika njihova mesta zauzimali sta166

novnici susednih predela. Budui da je struja iseljavanja bila vrlo jaka, i tih sekundarnih pokreta moralo je biti dosta. Uostalom, ravnica kraj Neretve je preuska da bi iz nje moglo potei tako brojno ljudstvo. Uz to je verovatnije da su u migracijama glavnu ulogu igrali veoma pokretljivi planinski stoari. Istorijski izvori upravo tako opisuju srpski ivalj u novim stanitima nakon preseljenja. Zbog svega toga treba donekle proiriti ka istoku granice oblasti u kojoj je mogao nastati govorni tip kasnije prenet u Bukovicu. Koliko bi moglo biti to pomeranje ka istoku - teko je rei. Ipak, ne bi bilo opravdano ni ako bismo u tom pomeranju ili suvie daleko od srednjeg toka Neretve, npr. sve do dananje granice Cme Gore. Treba, naravno, imati na umu i to da je svakako bilo meanja stanovnitva koje je dolazilo iz raznih mesta, moda ponekad i iz predela izvan oznaene matine oblasti. Nee biti sluajno to meu osobinama zajednikim govoru Bukovice i onima u istonijim predelima Hercegovine nema nijedne prave inovacije, i to od spona sa govorima kraj Neretve takav karakter imaju samo one pod 17, 25 i 32. Pri tom su promene pod 25 i 32 normalne u veini srpskohrvatskih govora, dok je ona pod 17 novija od migracija. U velikoj veini sluajeva govor Bukovice prikljuuje se onoj strani koja uva starinu. Stie se utisak da je u doba migracija matina oblast bila jo uvek dijalekatski prilino ujednaena i da su preseljenici poneli sobom uglavnom starije stanje, iz doba pre diferencijacije. Uostalom, meu osobinama za koje smo ranije konstatovali da predstavljaju obeleja severozapadnog podruja istonohercegovakog dijalekta, ili (jugo)zapadnog dela tog podruja, nalaze se takoe veoma vani arhaizmi, pre svega oni u vezi sa jatom i sa deklinacionim oblicima u mnoini. Reka iseljenika potekla je pre nego to su u staroj postojbini ostvarene promene. Jasno je da govor Bukovice, kao i susedni govori Srba u Bosanskoj krajini i Lici, produuje nekadanje govore najzapadnijeg krila srpskog naroda. U srednjem veku je Hercegovina, tadanji Hum, sainjavala deo nemanjike drave, ija se granica isprva nalazila na Cetini. Jeziki tragovi davnanjeg politikog zajednitva i danas su impresivno jaki. Govori koji su se razvijali na nekada nemanjikom zemljitu po pravilu su izrazito tokovski, skoro sasvim bez elemenata prelaznosti prema akavtifii'). Karakteristino je da govori doline Neretve, pa ak i oni u oblinjim predelima zapadne Hercegovine, imaju dosledno tokavski lik. U njima nema ni traga od onih starih obeleja ( *skj, *stj> , *dj> ) koja tokavtinu u mnogim krajevima na zapadu povezuju sa akavskim narejem, iako su ta obeleja rasprotranjena u govorima starinaca veeg dela istone Bosne, znatno udaljenije od granice akavskog podruja. Prirodno je, dakle, to ni govor Bukovice, iako po svojoj matinoj oblasti, isto kao i po svom sadanjem poloaju, spada u najzapadnije srpske govore, nema skoro niega to bi ga inilo mostom prema akavskom nareju. Pojedinosti kao greb, vrebac ili saimanje stojati> stSti toliko su sitne, i pojedinano i u zbiru, da u stvari svedoe o udaljenosti od akavskog jezikog tipa. Tek u prvoj polovini XIV veka Bosna je, koristei se unutranjim nemirima u Srbiji, zauzela vei deo sadanje Hercegovine, otprilike do linije okolina Dubrovnika predeo oko izvora Neretve. Tada je, dakle, i oblast za koju se vezuje poreklo govora Bukovice konano izala iz okvira srpske drave. O ivom prisustvu pravoslavne vere u krajevima istono od Neretve svedoi incident oko pravoslavnog svetenika u Stonu: 1333. godine kralj Duan je ustupio Dubrovniku Ston i Peljeac uz uslov da tamo i dalje ostane pop srpski i da i dalje poje u crkvah koje su u Stonu i u Rtu (= Peljeac), a ve 1334. on u povelji kori dubrovaku vlastelu to kre dogovor i pominje njihovo naknadno obeanje da e ga ubudue potovati. Dubrovani su kasnije ipak uopIzuzetke nalazimo samo u dve-tri nevelike zone najisturenije ka zapadu, sa katolikim stanovnitvom.

167

tili katolianstvo kao dravnu veru na svojoj teritoriji, ali pod bosanskom vlau pravoslavlje se odralo. Kad se iz Bosne izdvojila Hercegovina kao posebna dravnopravna jedinica, njen vladar Stjepan Vuki proglasio se u Mileevi 1448. godine za hercega od svetog Save (uostalom, sedam decenija ranije Tvrtko I se, zauzevi i najistonije krajeve docnije Hercegovine, krunisao 1377. u istom manastiru za kralja Srbije, zasnivajui tu titulu upravo na posedovanju oblasti koje e u XV veku postati Hercegovina). U dokumentima iz XV veka ima primera da izaslanici hercegovakih feudalaca svoj akt na srpskohrvatskom jeziku nazivaju srpskim listom7 ), ili da upravljai Hercegovine pominju svoje podanike kao Vlahe i Srblje8). U ovoj svetlosti jasno je zato su migracije raznosile iz Hercegovine srpsko stanovnitvo pravoslavne vere. Treba, meutim imati u vidu da se ovo odnosi samo na delove Hercegovine istono od Neretve. Zapadno od te reke iveli su katolici, tokavci ikavci, iji je govor imao i mnogo zajednikog sa jekavskim istonohercegovakim. U migracijama ka severozapadu uestvovali su i ti ikavci. Oni danas sainjavaju glavninu Hrvata tokavaca u severnoj Dalmaciji i Lici. Nekadanji susedi sa Neretve nastavili su da suseduju i u novoj postojbini. Uzroci migracija u periodu turskog osvajanja i turske vladavine bili su viestruki. Hriansko stanovnitvo se sklanjalo ispred Turaka, ili je bealo iz krajeva koje su oni ve bili zauzeli. Sami Turci su esto preseljavali ljudstvo iz dubine svoje teritorije u opustoene predele blie novoj granici. Pogranine austrijske i mletake vlasti domamljivale su hriane iz zemalja pod Turcima na svoju stranu i uzimale ih u vojnu slubu, oslobaajui ih istovremeno od feudalnih obaveza. Najzad, i samo pastirsko stanovnitvo, naviknuto na esto menjanje stanita u potrazi za boljom ispaom, svakako se i spontano naseljavalo u opustelim oblastima. Jedna je okolnost zajednika svim tim situacijama: preseljenici su dolazili na mesta koja su pre toga bila ostala bez svojih ranijih stanovnika. Ukoliko je re o sevemoj Dalmaciji, Lici, Kordunu i oblinjim predelima u Bosni, starinci su bili Hrvati akavci. U XVI veku oni su se, beei od Turaka, rasuli po Istri, Gorskom Kotaru, kajkavskoj sevemoj Hrvatskoj, po delovima Slovenije, po dananjem Gradiu, zapadnoj Madarskoj i Donjoj Austriji, pa ak i po junoj Moravskoj i zapadnoj Slovakoj. Ostaje nam da se ukratko osvmemo na odnos govora Bukovice prema knjievnom jeziku. Poznato je da su, od svih dijalekata u Hrvatskoj, jekavski govori istonohercegovakog tipa, koje su uneli srpski naseljenici, najblii dananjem knjievnom jeziku kakav se upotrebljava u toj republici. To je lako pokazati metodom eliminacije. Naravno, kajkavtina i akavtina stoje ponajdalje od tokavskog knjievnog jezika. Njemu nisu bliski ni slavonski dijalekti s arhainom akcentuacijom i drugim izrazitim posebnostima. Izvorni hrvatski novotokavski govori mahom su ikavski; njih od knjievnog jezika udaljava ve sama ikavica. Osim toga u veem delu tih govora krajnje -m dalo je -n (vidim vidin), dok je -I prelo u -a (bija, a ne bio). Infinitiv se u tim govorima dosledno (a ne samo u rezultatu fakultativne vokalske redukcije) zavrava na -t(-), a proces izjednaavanja triju mnoinskih padea, dativa, instrumentala i lokativa, dao

7Potvrde za to nalaze se npr. u izdanju Ljubomira S to ja n o v i a Stare srpske povelje i pisma, knj. I, prvi deo, Beograd - Sremsfci Karlovci 1929, str. 337 (iz. god. 1407), 338 (iste godine), 348 (god. 1411). Ljub. Stojanovi, nav. delo, knj. I, prvi deo, str. 541 (iz god. 1418), knj. I, drugi deo, Beograd - Sremski Karlovci 1934, str. 126 (iz god. 1451), knj. I, drugi deo, 74 (iz god. 1454, isprava hercega Stjepana). Imenom Vlaha nazivano je, kao to je poznato, stoarsko stanovnitvo koje je isprva govorilo rumunski, da bi kasnije, bar u srpskim zemljama, primilo jezik okoline, zadravajui jo jedno vreme poseban pravni i drutveni status. Tana hronologija njihove jezike slavizacije nije poznata, ali je oigledno da su u tloba migracija potomci pravoslavnih Vlaha stizali u Hrvatsku jeziki asimilirani i pomeani s ostalim Srbima. Iz ovoga je jasno i kako se dogodilo da u pojedinim sredinama imena Srbin i Vlah postanu sinonimi.

168

je drukiji rezultat, uoptavanje -m (enam, odn. enan itd. u sva tri padea). Izdvojen poloaj ima govor Dubrovnika i okoline, koji je jekavski, ali se inae odlikuje mnogim osobenim crtama (-m -n, izgovor j mesto 1, skraivanje dugog slogovnog r, nerazlikovanje od , infinitiv bez -i ili ak i bez -t, itd.). Jekavtinu istonohercegovakog tipa usvojili su Hrvati u XIX veku. Taj je potez uklonio raniju podvojenost: u prethodnim razdobljima funkciju knjievnog jezika vrile su akavtina i kajkavtina, a takoe i tokavtina, i to u ikavskom izgovoru pre svega u Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Lici, i u jekavskoj verziji u Dubrovniku i, mnogo ree, u Bosni. Kasnije je jekavica u Bosni naputena, a nekada cvatua dubrovaka knjievnost, stvarana na tamonjem specifinom jekavskom govoru, gotovo se potpuno ugasila. Poetkom XIX veka na tlu Hrvatske u njenim tadanjim granicama Hrvati su pisali kajkavski, a u Slavoniji i (poneto) u Lici tokavski ikavski. Tradicija pismene upotrebe tokavske ikavice produavala se i u Dalmaciji. Kad su se ilirci opredelili za tokavtinu, i to jekavsku, jedini neposredni oslonac takvog knjievnog jezika u ivoj rei na zemljitu ondanje Hrvatske bili su govori koji su u nju uneli srpski naseljenici. Dodue, tim su se govorima svakako ve tada ovde - onde sluili i Hrvati koji su ih bili primili od svojih srpskih suseda, a takoe i potomci pounijaenih Srba u umberku. Bliskost tih govora knjievnom jeziku jo uvek ne znai potpunu podudarnost. Gotovo je nepotrebno podseati na okolnost da se razraden knjievni jezik razlikuje od bilo kojeg pukog govora pre svega leksikom i sintaksom. Osim toga teritorijalna diferenciranost svakog dijalekta implicira da on ne moe, svuda na svom zemljitu, u svemu odgovarati knjievnom jeziku. Osim ovih neizbenih razliitosti ima i takvih koje se projiciraju na splet odnosa izmeu varijantnih tipova srpskohrvatskog knjievnog jezika. Znatan je broj sluajeva u kojima se govori Srba u Hrvatskoj ne slau sa varijantnim obelejima hrvatskog jezikog standarda. Vraajui se govoru Bukovice, zapaziemo u njemu glasovne i morfoloke likove kao: 1. 2. 3. 4. duvan, uvo, muva, buva, snaje; so, sto, vo, go, po, avo; ko tko; enklitika je, nikad ju, u ak. jd. . r. line zamenice 3. lica.

U oblasti leksike vidljivi su mnogi tragovi drukije verske i kulturne batine. Prelistavanje Ardalievih tekstova suoava nas sa leksemama kao rianin, krst, krsno ime, krnak, Jovantaci, urevtaci, leturija (a ne misa), tropar, kondak. U velikoj meri posebna su i lina imena (upor. Stevan, urija, Joka itd.). Znaaj te injenice za jeziku svakidanjicu ne treba potcjenjivati: u ivom govoru imena ljudi imaju visoku frekvenciju. U istom smislu vani su nazivi najobinijih praznika, kao i imena meseci, koja su u govoru Bukovice medunarodna. Pri razmatranju uloge koju imaju leksike razlike treba imati u vidu da se znaaj mnogih meu njima postepeno smanjuje u skladu s izmenjenim poloajem religije u drutvu. Ostaje ipak injenica da se u znatnom broju pojedinosti govori Srba u Hrvatskoj bolje slau sa verzijama knjievnog jezika koje su u upotrebi van Hrvatske, prvenstveno s onom u Bosni i Hercegovini. S druge strane, poznato je da ima i osobina u kojima se ti govori slau upravo sa knjievnim jezikom u Hrvatskoj, pri emu se te osobine mogu nai i u bosanskohercegovakom standardnojezikom izrazu, bar kao jedna od doputenih mogunosti. Prouavanje govora srpskog stanovnitva u Hrvatskoj prua priliku da se uoe i pojedini dosad nesagledani aspekti dijalekatske osnovice jezikog standarda u toj republici. Ako posmatramo stvari sa gledita lingvistike geografije tokavskog podruja, pokazuje se da u nekim pojedinostima ti govori imaju zapadniju poziciju od toga standarda. Kad je re o govoru Bukovie, ovakve bi osobine bile npr. oblici kao greb i vrebac, konsonant r u prezentu more (a ne moe), zatim genitiv esa mesto ega. U iz169

vesnom smislu ovamo bi spadalo i uvanje niza starijih oblika u instrumentalu i lokativu mnoine dekliniranih rei. Areali tih pojava vrlo su razliiti, ali sve one na tokavskom tlu spadaju u izrazito zapadna obeleja (jedino poslednja navedena odlika mogla bi se tanije okvalifikovati kao severozapadna i severna). U svim sluajevima zahvaena je i veina hrvatskih novotokavskih govora, dakle onih koji dolaze u obzir kao podloga knjievnom jeziku. Jedini izuzetak u ovom pogledu predstavljaju pomenuti deklinacijski arhaizmi, ali u toj oblasti glavnina hrvatskih novotokavskih govora ima svoje osobene inovacije, tako da se ne slae ni sa knjievnim jezikom. Ova bi slika sugerirala da se knjievni jezik u Hrvatskoj u datim pojedinostima oslanja na istonije govore istonohercegovakog dijalekta, takve kao to je jezik Vuka Karadia. Ipak, u veini nabrojanih sluajeva i mnogi dijalekti hrvatskog stanovnitva, preteno oni van novotokavskog kruga, slau se sa stanjem u knjievnom jeziku, a ne s onim u Bukovici. Bilo bi pogreno misliti da je ugledanje na vukovski knjievnojeziki model u XIX veku glavni uzrok to je standardni jezik u Hrvatskoj u pogledu tih osobina jednak s onim u ostalim republikama koje se slue srpskohrvatskim jezikom. Summary O N THE O R IG IN O F THE JEK A VIA N D IA L E C T IN THE R E G IO N OF BEN K O VAC The majority o f the population o f Bukovica in North Dalmatia, where the town o f Benkovac is situated, consists o f Serbs who speak the tokavian je - dialect o f the East Hercegovina type. The existing scholarIy literature contains onIy a relatively limited amount o f data concerning the dialect o f Bukovica. however, this information is supplem ented by the extensive dialectal texts o f V. Ardali. The analysis o fth is evidence in the presentpaper shows that the jekavian dialect ofBukovica belongs to the Northwestern area o fth e East Hercegovina dialect, which includes the idioms o f the Serbs in Croatia and in Nothwestern Bosnia. In conformity with its geogr&phic position, the dialect o f Bukovica bears the characteristics o f the Westem and Southwestern zone o f the abovementioned dialectal area. This dialect was transplantedto Bukovica during the great migration movements in the epoch o f the Ottoman invesion and domination. The original place o fth is dialect was in Eastern Hercegovina, thus in an area which belonged to the mediaeval Serbian state o f the Nemanjii dynasty. In various details this dialect goes together with one orth e o th e ro f the present-day idioms ofE astem Hercegovina, as a rule with the one which preserves a more archaic situation. this suggests that in the epoch o f migrations the actual internal dialectal differentiation in Eastern Hercegovina still did not exist.

170

IVKO BJELANOVI

T O P O N IM IJA B E N K O V A K O G K R A JA K AO O G L E D A L O N JE G O V E PRO LO STI

Saetak Analiza forme i znaenja toponima benkovakog kraja pokazala je da kao i inae onomastiki znaci za imenovanje lokaliteta nastaju u skladu s vrlo jasnim zakonitostima jezikog te antropoloko-geografskog i socioloko-etnografskog karaktera. Veina od 49 toponima veliine samostalnog naselja uprkos procesu singularizacije jo uvijek ima pluralnu formu. Razlog je u injenici to u momentu njihove toponimizacije m otivza izbor znaka nije bio topografske nego antroponim ske i etnonimske naravi. Znak za identifikaciju Ijudi, dakle mnotva jedinki, postao je znak za identifikaciju lokaliteta. Takve fdrm i sada ve izgubljenog znaenja jesu toponimi Lepuri, Parii, Popovii, B'fljani, Liane (strovike, Tinjske), Zapuane, Banjevci, RadoinOvci, StankOvci, Dobropoljci, pa i Ceranje, Miranje, Rodaljice itd. Oscilacije forme naselja koja su na podruju sadanje opine Benkovac nastala prije turskih osvajanja na Balkanu posljedica su vrlo zamrenih migracionih kretanja stanovnitva razliitih govornih idioma u procijepu to ga vremenski i prostorno odreduju mletako-turski ratovi u sjevernodalmatinskom prostoru. Zato je npr. akavska foma Banja Vas preko forme Banjevac postala tipina novotokavska struktura Banjevci. Mnotvo i drugih primjera skriva u jezinim signalima duboke istine o prolosti kraja nadomak sjevernodalmatinskog dijela jadranske obale. Tako dodue nevelik broj toponima na- ovci/-evci pokazuje da su pastirski nomadi (Vlasi) u svom viestoljetnom pomicanju uzdu planinskih lanaca vrlo davno zaposjeli panjake predjele izmedu Krke i Zrmanje.

I. Uvod 1.1. Ovdje e biti detaljnije obraeni samo oni toponimi benkovakog kraja1 koji kao znaci za naseljena mjesta kriju znaajnije istine o vremenu svog onomastikog po-

1 Podruje benkovakog kraja bit e ovdje shvaeno kao podruje sadanje opine Benko-

171

stojanja. Rije e vie biti o znaenju2 nego o etimologiji njihove forme, vie o sistemu nego o pojedinanoj egzistenciji leksema ovoga tipa. Ovdje panja nee npr. biti usmjerena na pitanje koji je semantiki sadraj imao znak Kotar prije njegove onomastike upotrebe i koji znaenjski element povezuje (ako povezuje) apelativ odgovarajueg izraza a znaenja kraj, predio, administrativna jedinica i onomastik za identifikaciju jedne subregije u Dalmaciji. Kad je rije o ovom toponomastikom znaku, analiza e se kretati u smjeru odnosa jednina/m noina, tj. K dtSr/K otari i odnosa jednoiani naziv/dvolana toponomastika sintagma, tj. K otari/Ravnl kotari, budui da samo u opozicijama ovoga tipa moemo potraiti dublju vezu izmeu onomastikog znaka kao jezine i ravniarskog pojasa uz sjevernodalmatinsku obalu kao nejezine zbilje. Zapravo, im je dolo do potrebe da se nekad teritorijalno jedinstveno zadarsko zalee podijeli3 i da od cjeline nastanu istovrsne jedinice (tj. Ddnji Kotar, G om jl KotSr), nastupile su promjene i u znaku, jezina su se sredstva drugaije organizirala da bi promijenjeni nejezini sadraj promjenom signala u imenu (tj. Kotr/Kotari) bio adekvatno kazan u onomastikoj komunikaciji. Sam po sebi ovaj podatak i ne bi bio puno vrijedan ni s jezinog ni s izvanjezinog stajalita da se kolebanja u kategoriji broja ne javljaju tako velikom estotom u toponimiji itavog dinarskog lanca. Na benkovakom podruju kolebanja su u toponima Pari/Parii, Pdpovi/Pdpovii, Banjevac/Banjvci,6 Raddinovac/Radoindvci, Kdlovac/KdlOvci, Kolarina/Kolarine, RddSljci (nom. pl. m. r.), RddSljce (nom. sg. s. r.), odnosno Rodaljice (nom. pl. . r.),7 a treba pretpostaviti da su dvostrukosti i mnogih drugih naziva naseljenih mjesta procesom singularizacije stabilizirane u formama kakve su npr. B'uli, Kai, Lisii, Provi, Vuki, Bjelina itd. Ovoliki broj primjera u kojima se u onomastikoj komunikaciji ostvaruje sad singular s jasnim sadrajem jedna nedjeljiva cjelina sad plural s obavijeu ili o mnotvu dijelova jednog geografskog objekta ili o mnotvu jedinki na jednom lokalitetu, ima zakonitost korisniju za otkrivanje nejezine zbilje od zakonitosti koja se nudi istraivau etimologije pojedinih onomastikih znakova. Zato ova analiza polazi od formi kakve sada imaju toponimi benkovakog kraja. U sadanjoj fonomorfolokoj strukturi tih znakova sadrane su sve vanije promjene koje su se utjecajem jezinih, ali i povijesnih, geografskih, etnografskih, sociolokih itd. realnosti zbile slijedom njihove onomastike upotrebe. Preteno sinkronijski prilazei korpusu ovog istraivanja, prvotnije u oblike navoditi samo radi usporedbe s oblicima kakvi se danas susreu i prizivati samo ona prvotna znaenja koja se onomastikom upotrebom nisu istroila i nisu promijenila u odnosu na nekadanju vrijednost.

Znaenje vlastitog imena jedno je od najsloenijih pitanja lingvistike teorije. V. o tome: A. V. Superanska, Obaja teorija imeni sobstvennogo, izd. Nauka, Moska 1973, str. 250 i dalje; Vladislav Lubas, Izproblem atike znaenja vlastitog imena, Anali Filolokog fakulteta, broj 7, Beograd 1967, str. 171 i 172. Zato u kasnije (v. paragraf 3.1.) rei neto vie o kakvom je znaenju rije. 3 Ne znam je li podjela bila ve gotov in u monentu kad dokument iz 1663. spominje parte inferiore i parte superiore (v. Boko Desnica, Istorija kotarskih uskoka, knj. I, izdanje SANU, Beograd 1950, str. 113, ubudue Desnica I), ali bit e da je do pravog razgranienja dolo mnogo kasnije. Tako u dokumentu iz 1691. providur Aleksandar Molino deliKotare u gornje i donje, odreuje koja sela imaju da pripadnu gornjim, a koja donjim i doznauje serdaru Zavii Mitroviu gomje, a serdaru Boi Milkoviu donje Kotare, Boko D e s n i c a , Istorija kotarskih uskoka, knj. II, izdanje SANU, Beograd 1951, str. 268, ubudue Desnica II. 4 Josip S m o d l a k a , Imena mesta i metana na tlu Jugoslavije, Split 1946, str. 76. 5 ivko B j e l a n o v i , Imena stanovnika mjesta Bukovice, akovski sabor, Split 1978, str. 132, bilj. 159 (u kojoj je navedno nekoliko primjera kolebanja). Vidi bilj. 20. 7 Primjere v. u mojoj (navedenoj) knjizi, str. 36 i 134, bilj. 174.

172

I.2. Od toponima ovdje e biti obradeni samo oni koji se odnose na naseljena mjesta. Dakako, oslonac e mi biti toponimi danas veliine samostalnog naselja, ali e mi za spoznaje o tome kako u sjevemodalmatinskom prostoru ili, jo ue, u benkovakom kraju funkcionira snalaenje sistemom toponomastikih znakova posluiti vrlo bogat inventar naziva za dijelove naselja. Iako su onomastiki znaci za vee naseobine stariji nastankom od znakova za dijelove tih naseobina, ne pokazuju u nainu organiziranja jezinih signala za identifikaciju objekata u prostoru vee razlike od naina organiziranja onomastike supstancije za imenovanje mikrolokaliteta. Zato usporedba starijeg i mladeg toponomastikog sloja unutar nekog mikroregiona daje izvanredne rezultate kad je u pitanju traenje zakonitosti u razdiobi prostora sistemom jezinih znakova. Mnoge tajne izgubljene u vremenu erozijom starih toponomastikih formi postaju prepoznatljive istine u toponimiji recentnijeg postanka. Primjer imena za naseljena mjesta Bukovice i Ravnih kotara to izvanredno potvruje. II. Forma toponima 2.1. Antropoloko-geografska i socioloka istraivanja odavno su ve dokazala da postoji veza izmeu geografskih osobina nekog prostora, oblika porodinog ivota, tipa sela i ljudi nastanjenih u tom prostoru. Ovim elementima koji unutar jednog iroko shvaenog sistema postoje kao uzrok i posljedica treba dodati i ime to ga nekom lokalitetu nekog regiona izabiru ljudi da bi ga identificirali. Ime lokaliteta uvijek je posljedica, uvijek neki detalj stvarnosti materijaliziran jezinim sredstvima. Dakako, i forme toponima sjevernodalmatinskog pojasa materijalizirane su u vremenu svog nastanka i prostora preko kojeg je vrijeme prelo. A prvi pogled na formu etrdeset i devet samostalnih naselja benkovake opine danas otkriva da su toponimi i ovog segmenta kopnenog dijela sjeverne Dalmacije izvanredno prilagodeni potrebama onomastike komunikacije. Tako se samo petnaest naziva javlja kao dvolana toponomastika sintagma. Uzmemo li u obzir da je od njih najvei broj tipa donji/gom ji + imenica (Donj Jagodnja, Donj BiljSne, Ddnje Ceranje, D dnji Karin, Ddnji Kai, Donji Lepuri, GornjS Tagodnja, Gdmje BiijSne, Gdmje Ceranje), da se u ostalih pridjev javlja u funkciji diferencijacije odnekog drugog lokaliteta identinog naziva Liane Ostrovike za razliku od LiSnS Tinjskih, IslSm Grki za razliku od Islama LatinskOg, Perui Benkovakl za razliku od Peruia u Lici te da se i ovi toponimi upotrebljavaju bez pridjevskog dijela, dakle kao univerbne forme, kad je kontekstom jasno koji se lokalitet imenuje, onda moemo rei da je jednolanost naziva za naseljena mjesta i imeniki karakter tih naziva glavna odlika toponimije benkovakog podruja. A u ovom se saznanju krije i jedno koje nije jezino: toponimija s ovakvim jezinim karakteristikama znak je njezine starosti i viestoljetne stabilizacije.1 0 2.2. Prema tvorbenoj formi toponime benkovakog kraja mogli bismo podijeliti u grupu onih koji su neizvedeni, koji barem danas nemaju u strukturi prepoznatljiv tvorbeni element (a takvi su B'rgud, Kakma, Karin, Koriat, Nadin, dpot, Tinj i Velim) i grupu onih koji su ralanjivi na vie ili manje prozirnu osnovu i na sufiks vee ili manje plodnosti (a takvi su svi ostali). Neizvedeni nazivi za naseljena mjesta ovog prostora stariji su po svom nastanku, a neki kao Karin i Nadin, pa moda i B'rgud (ako se ne

* Jovan C v i j i , Balkansko poluostrvo i junoslovenske zemlje, Beograd 1966, str. 275; Cvetko Kosti, Sociologija sela, Beograd 1975, str. 39 i 67. * Mirko K o r e n i , Naselja istanovnitvo SRH, Zagreb 1979, str. 104-108. 1 0 Edvard S a p i r , Jezik i sredina, asopis Kultura, broj 25, Beograd 1974, str. 37.

173

radi o vremenu pojave Vlaha u Dalmaciji") pripadaju ak predslavenskom periodu.121 to bi bilo sve to u vezi s glavnom temom ovog lanka moe neposredno ili posredno biti prepoznatljivo u formama neizvedenih toponim a.1 3 Medu brojnijom skupinom naziva mjesta najvie ih je izvedenih sufiksom -i: B'uli, Kai, Lisii, Parii, Perui, Pdpovii, Provi, Smili i Viiki. Zavretkom ovamo spadaju jo Bukdvi i Ratevi, ali sudei prema akcentu i naglaenoj penultimi, treba povjerovati S ko k u '4 da je rije o prijelazu iz manje plodnog u plodniji tip tvorbe. Svi ovi toponimi podsjeaju oblikom na znakove kojima se identificiraju ljudi odredenog stupnja srodnosti. tavie, ispred sufiksalnog segmenta prepoznatljiva je u nekih varijanta linog imena (Peru, Perua Perui, Vtika (Vtiki) ili osnova karaktera nadimka (Lisica (Lisii), odnosno posvojnog pridjeva (ppov/Pdpovi), pa se struktura znakova kojima je imenovano desetak lokaliteta benkovakog dijela Bukovice i Ravnih kotara u potpunosti podudara sa strukturom najveeg broja prezimena u hrvatskom ili srpskom jeziku. U ostalih tipova tvorbe znatno je manje primjera i znatno je tee otkriti to izrazom i znaenjem krije segment ispred sufiksa. S povelikom sigurnou moemo rei da se u toponima na ovci/-evci nalazi lino ime ili varijanta linog imena ( Raddin/Ovci, Stank/Ovci), da se ime ( Benko od Benedikt) ili prezime (Koul) nalazi u osnovi toponima Benkovac i Koiovac, da se ispred sufiksa -ci u toponima Dobropoijci krije sintagma dobrO poije i to vie toponomastikog nego apelativnog karaktera te da u naziva Biijani/Biijane, Liani/Liane i ZapuSni/ZapuSne moe biti u osnovi apelativ ili apelativni toponomastik * bilj(e), * lijes (*les),1 5 * lijeha (ovdje, dakako u ikavskom obliku),1 6 odnosno antroponim (usp. obiteljski nadimak Z apu'7 ). U svih ostalih toponomastika benkovakog podruja ili nije mogue domisliti izraz i znaenje osnove (Bjeiina, Koiarina, Ostrovica, Rodaijice) ili nije lako utvrditi jesu li Miranje i Ceranje izvedeni sufiksom -je ili sufiksom -anje, moda i sufiksom -onja (usp. prezimena Ceronje i Ceronja1 9 ).

1 1 Petar S k o k , Slavensko irom anstvo na jadranskim otocima, knj. I, Zagreb 1950, str. 259; Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1971-1974, s. v. brgud (ubudue u ovu bibliografsku jedinicu navoditi kraticom RPS). 1 J RPS, s. v. Nadim; Vjekoslav K l a i , Povijest Hrvata, knj. I, Zagreb 1972, str. 51. 1 3 Etimulogiju toponima T in j dovodi Petar S k o k (RPS, s. v. tin) u vezu s prasl. i stoslav. apelativom tyn6 znaenja pregrada, prijeboj. Starost toponima v. u bilj. 98. 1 4 Petar S k o k , Prilozi k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta, RAD JAZU, knj. 224, Zagreb 1921, str. 109, s. v. elopek; Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, o. c., str. 217; RPS, s. v. -i. " Rjenik hrvatskoga iii srpskoga jezika, izd. JAZU, Zagreb 1882-1976, s. v. Liani; Petar Skok, Priiozi k ispitivanju srpskohrvatskih imena m jesta.o. c. str. 129, s. v. leha. * Za etimologiju toponima na -a n i/-a n e vidi ivko B j e l a n o v i , Imena stanovn mjesta Bukovice, o. c., str. 131, bilj. 149. Treba, meutim, raunati i na mogunost da je toponim BiljSni/Biljane samo pluralna forma prezimena Biljan, usp. Leksik prezimena SRH, Zagreb 1976, s. v. Biljan te Tomo M a r e t i , O narodnim imenima iprezim enim a u Hrvata i Srba, Rad JAZU, knj. 82, Zagreb 1886, str. 89. O toponimima ovog tipa v. jo: ivko B j e l a n o v i , Toponimi etnonim skog porijekla i tvorba etnika od njih, R a d o v i P e d a g o k e a k a d e m i j e , br. I, S p l i t 1975, str. 6 5 - 8 9 i Vida B a r a c - G r u m , Motiviranost toponomastikih osnova tvorenih sufiksom - ane, Vtora jugoslovenska onomastika konferencija, Skoplje 1980, str. 27-31. 1 1 ivko B j e l a n o v i , Obiteijski nadimci u sjevem oj Dalmaciji, Onomastica jugoslav vol. 8, Zagreb 1979, str. 78. " Etimologiju ovog toponima dovodi Petar S k o k (RPS, s. v. otar) u vezu s pridjevom ostar= o tar. Slino tumaenje takoer u S k o k a (Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, o. c., str. 123) te u Boidara F i n k e (Leksiki probiemi u toponomastici, Zbomik za filologiju i lingvistiku, VI, Novi Sad 1963, str. 119). 1 9 Leksik prezimena SRH, o. c., s. v. Ceranja i Ceronja.

174

2.3. Ovakve nedoumice posljedica su prije svega jezine zakonitosti da se toponimi viestoljetnom upotrebom znaenjski prazne, a potom i deformiraju u nekom detalju izraza. Tako je dananjem obliku Banjevci prethodila forma Banjevac, a ovoj opet Banja Vas20znaenja banovo selo, usput reeno, jedini pouzdan trag akavskih osobina u toponimiji kraja koji je sve do turskih osvajanja bio nastanjen stanovnitvom akavskog jezinog idioma. A osim ve navedenih varijacija forme kakvu danas nalazimo u administrativnoj upotrebi toponima2 1 zabiljeene su jo i ove: Benkovi (Bencovich,2 2 danas Benkovac), Biline,2 3 Bilina,2 4 Bielina i Bieline (danas Bjelina), Brulich,2 6 Bulii2 7 (danas Buli), Cerane2 8 (danas Ceranje), Dobropoglizza,2 Dobropoglie3 0 (danas Dobropdljci), Cosulovzi, Cosulovaz, Cosulovopoglie3 1 (danas Kdlovac), Colarin,3 2 Colarine,3 3 Kolarine1 4 (danas Kolarina, u izgovoru stanovnitva Kdlrna, sg. .r.), Mirani3 5 (danas Miranje), Morlach Polazza3 6 (danas Mdrpdlaa3 7 ), Bercliazina Pollaza,3 8 Brkljaina Polaa3 9 (danas Pdlaa4 0 ), Radasinovzi,4 1 Radasinovaz,4 2 Radiasinovic,4 3 Radossinovich,4 4 Radoinovac4 5 (danas RaddinOvci, vrlo esto i RadainOvci), Similich4 6 (danas Smili, u izgovoru esto Smilji), Stancovaz4 7 (danas Stankovci),

2 0 RPS, s. v. vas. 2 1 Im enik mesta u Jugoslaviji, Slubeni list SFRJ, Beograd 1973. 2 2 D e s n i c a I, str. 146, 259, 267, 282 itd. 2 3 Stipan Z l a t o v i , Franovci dravepresvet. odkupitelja i hrvatskipuk u Dalmaciji, Zagreb 1888, str. 41; Vjekoslav Klai, Povijest Hrvata, knj. V, Zagreb 1973, str. 619. (Za starost toponima v. bilj. 95.) 2 4 D e s n i c a I, str. 110. 2 5 Luigi M a s c h e k , Repertorio geografico statistico dei luoghi abitati nel Regno di Dalmazia sulla base dei dati ufficiali, Zadar 1888, str. 9. 2 6 Historijski arhiv Zadar, Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih zemalja, br. 6 i 27, ubudue HAZd 6 iii HAZd 27. 2 1 ivko B j e l a n o v i , Imena stanovnika mjesta Jugoslavije, o. c., str. 32, 35 i 132, bilj. 160. 2* U zapisniku (1361. godine) kojim se samostanu stv. Krevana daje u posjed imanje Kokiana navode se i habitatoris in Zerane, T. S n i i i k l a s , Codex diplomaticus regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae, izd. JAZU, volumen X III, Zagreb 1914, str. 107. 2 9 HAZd 27 3 0 Desnica II, str. 406. 3 1 Desnica I, str. 32, 65, 115, 259, 260. 3 2 Desnica I, str. 65. 33 Desnica I, str. 115, Desnica II, str. 361. 34 Slobodna Dalmacija od 27. XII 1974, str. 6. 3 5 Papa Innocent VI spominje u darovnici (1358. godine): Mirani cum pertinentiis suis, T. S m i i k l a s , o. c., vol. XII, Zagreb 1914, str. 544. 3 6 Desnica I, str. 307 J Tako ovaj toponim navodi Imenik mesta Jugoslavije, o. c., str. 267 i Mirko K o r e n i , o. c., str. 106, a trebalo bi da bude Mor-PolaS, jer sastavni dijelovi uvaju svoje akcente (M orPolaa), a u deklinaciji se mijenja samo drugi dio (gen. Mor-Polae), pa se radi o polusloenici tipa Herceg-Novi, vidi (veliki) Pravopis hrvatskosrpskog knjievnog jezika, Zagreb-Novi Sad, 1960, str. 73. 3* Desnica I, str. 30. 3 5 Ibid. 4 0 Dakle, bez ikakva atributa jer se dvije Polae benkovake opine dovoljno razlikuju formama: Mor-Polaa i Polaa. 4 1 Desnica II, str. 256. 4 2 Desnica II, str. 406. 4 3 DeSnica II, str. 269. 4 4 Desnica I, str. 32. 4 5 Ibid. 4 6 HAZd 6. 4 7 HAZd 27.

175

Supot*' (danas dpot), Uxich,4 9 Ussich5 0 (danas Vuki, ali u izgovoru i Vu, pa talijanska grafija i nije proizvoljna) itd. Neke od ovih fonomorfolokih varijacija traju jo i danas u toponimiji Ravnih kotara i Bukovice, ali s oitom tendencijom da se smanji razlika izmeu nestandardne i standardne onomastike komunikacije i da se sistem imenovanja naseljenih mjesta pojednostavi eliminiranjem nefunkcionalnih elemenata iz formi toponomastikih leksema. Usporedba ivih tokova u toponimiji danas te makar oskudnog i makar nepouzdano zapisanog fonda imena starijeg toponimijskog sloja sjevemodalmatinskog kopna, otkriva da smirivanje nastupa ili procesom asimilacije ili procesom singularizacije. Prvim se procesom ujednauju unutar ueg ili najueg prostora nazivi razliitih rodova, razliitih zavretaka, razliitih tvorbenih tipova, razliitih prozodemskih osobina itd. Tako danas tri susjedna sela na junoj granici benkovake opine poslije tolikih kolebanja nose ak i u svakodnevnoj komunikaciji nazive na -ovci/-evci: Banjvci, Raddindvci i StankOvci. Nekadanji *Bukovik i *Hrastevik,5 1 vjerojatno znaenja lokalitet s bukovom, lokalitet s hrastovom umom poveli su se kad je nestalo svijesti o pravoj motivaciji za toponimima na -i i preavi iz jednog tvorbenog tipa u drugi postali Bukdvi i Ratevi.'1 Sve jai utjecaj administracije i standardizacije zaustavili su proces prilagodavanja forme Rodaljice (pl. .r.) prema formi DobrdpOljci (pl. m.r.), ali od nekoliko naina izgovora i mjetana i susjeda ipak se najee uje Rdd&ljci, dakle rodom i brojem naziva susjednog sela. Je li simetrian proces zahvatio i nekadanje forme Cerani i Mirani i prema kojem se od njih vrila asimilacija u pravcu dananjih toponomastikih izraza Ceranje i Miranje , teko je kazati bez pisanih dokumenata, ali da unutar jednog sistema oblikom ujednaenih mjesta najue shvaenog geografskog prostora i ovi toponimi slue za primjer fonomorfoloke i tvorbene atrakcije, izvan svake je sumnje. Jo izrazitiji proces, proces singularizacije pluralnih formi toponima, ostvaruje se na dva naina. ee redukcijom pluralnog nastavka toponima mukog roda. Primjer su Parii i Pdpovii koji jo uvijek u svakodnevnoj upotrebi uvaju svoju primarnu vrijednost izraza, ali sve vea kolebanja5 4 nagovjeuju da e se fonomorfoloka napetost izmeu dijalektalne i knjievne forme rijeiti onako kako se rijeilo u toponima Buli, Kai i jo pokojeg na -i. Drugi se nain ostvaruje ne promjenom nominativne forme, ve promjenom roda. Tako Ddnj Ceranje (pl. . r., dakle ove Donj Ceranje) postaju Donj Ceranje (sg. s. r., dakle ovo Donje Ceranje), a promjeni roda i broja toponima Rodaljice prethodi redukcija poetnog vokala sufiksa i zatiranje karaktera izvedenice enskog roda, dakle Rodalj(i)ce (pl. .r.) RddSljce (sg. s.r.). Usprkos izraenoj tendenciji da se promjenom broja ujednae oblici naziva mjesta, u toponimiji benkovakog dijela sjevemodalmatinskog prostora gotovo jedna treina toponima jo uvijek ima pluralnu vrijednost forme. Razlog treba potraiti u inerciji kojom traje osjeaj govomika terena uzdu planinskih lanaca da je naselje imenovano kad su imenovani ljudi u njemu nastanjeni. Ali, time smo ve dotakli pitanje znaenja toponima.
Ibid. Forma je vjerojatno posljedica izgovora o u. 4 9 HAZd 27. ' 5 0 Desnica II, str. 59. 5 1 Vidi bilj. 14. 5 1 Izmeu izraza *Hrastovik i dananjeg Ratevi morale su postojati meufaze u kojima je razvoj, izuzimajui zamukivanje poetnog suglasnika, tekao ne ba vrstim fonolokim zakonitostima. No, da treba pomiljati i na ovakvu vezu, uz akcent znai neto i injenica to za razliku od ostalih formi toponima na -i iz ovog kraja nisam jo naao prezime koje se fonomorfoloki i tvorbeno podudara s toponimom Ratevi. 5 1 U neposrednoj je blizini, na samom rubu ibenske opine, i toponim PutiSnje (Putinje, Putinje). 5 4 Pari, Popovi (Imenik mesta u Jugoslaviji, o. c.), Pari, Popovii (Mirko K o r e n i , o. c. , s t r . 107).

III. Znaenje toponima 3.1. Sa sinkronijskog stajalita primarni bismo semantiki sadraj skoro svih toponima benkovakog kraja veliine samostalnog naselja mogli oznaiti kao identifikacija lokaliteta. Ne bi bilo pogreno rei da se radi o znaenju bez znaenja budui da u svijesti govomika izrazi kao to su Bukdvi, Kakma, Korlat, Kdlovac, Ostrovica, Provi, Zapuane itd. ne izazivaju nikakvu drugu predodbu osim predodbe o naselju na tom i tom dijelu prostora nadomak Benkovcu. U mikrotoponima kao dijelova samostalnih naselja znaenjski je sadraj, prije svega prepoznatljiv kao veza izmedu ljudske naseobine ili s t e r e n o m na kojem se nalazi ili s l j u d i m a koji u njoj obitavaju, vrlo bogat. Tako mikrotoponimi kao to su Brijeg (Podltig), Draga Kaianjeva (Bjelina), Dubrava IslSmskS (Islam Grkl), Glavica Grubia (opot), Gradina Peruika (Perui), Kula Jnkovia (islam Grkl), Pddstrana (Gornja Jagodnja), Zagrad (Nadin) itd. identificiraju lokalitet, ali uz to nekim karakteristinim detaljem informiraju sudionike komunikacije gdje je mikrotoponim smjeten, kako izgleda, ega ima unutar njegova prostora itd. A takva je jo brojnija grupa mirkotoponima tipa Cupai, Modrii, Pavlovii, Peinii, Radke, ikii, Tintori, Vidii-Kueti, Vulelije (sve zaseoci samo Korlata) u kojih identifikaciju mikrolokaliteta prati i podatak o prezimenu stanovnika koji su na njemu nastanjeni. Na taj se nain semantikim sadrajem razlikuju samostalna naselja starija po nastanku i dijelovi naselja recentnijeg postanja. Razloge treba potraiti samo u injenici to su se promijenili uvjeti u kojima je nastalo ime nekog od samostalnih naselja i to je viestoljetnom upotrebom znaka za takve lokalitete postupna desemantizacija sasvim ispraznila sadraj prvotne motivacije toponima. Zato je razlika izmeu znaka Kula Atlagi(a) i znaka Gradina Radmanovi u sadraju i apelativnog i antroponimskog dijela toponomastike sintagme. Lokalitet koji oznaava prvi toponomasik nije vie kula ni spahiluk i danas ne stoji ni u kakvom odnosu prema Atlagiu (Atlagiima)5 4 dok lokalitet mikrotoponimskog znaka Gradina Radmanovi ima znaenjsku vezu i s gradinom i sa stanovnicima odgovarajueg prezimena u Biljanima Gomjim. Ova usporedba toponomastikih izraza razliitih po vremenu nastanka vanija je kao dokaz da je u momentu toponimizacije veina lokaliteta u kopnenom dijelu sjeverne Dalmacije imala istu motivaciju imenovanja nego kao dokaz da izmeu starijih i mlaih toponima postoji razlika u kvaliteti i kvantiteti njihova znaenjskog plana. Zato prema semantikom sadraju mikrotoponima moemo posigurno znati kakvo je bilo znaenje to su ga izgubili toponimi iste forme, ali davnijeg nastanka. 3.2. P r voj grupi pripadaju oni toponomastiki znakovi kojima ne moemo sinkronijski odrediti znaenje, budui da u supstanciji njihova izraza nema signala za znaenjsku asocijaciju bilo po topografskoj bilo po antroponimskoj motivaciji. Takvi su:

Izuzetak su Benkovako Selo, D dnjl LepOri, PdlOg, pa i Kula Atlagi. Od svih toponima patronimskog porijekla samo se u nazivu LSpOri (Donjl) nalazi prezime koje i danas nose stanovnici sela. Je li to znak da se radi o naselju (toponimu) novijeg postanja? Znam samo da se jedan Lepur (Gregorio Lepur, harambaa vranskih Morlaka) spominje jo god 1684, vidi Desnica II, str. 44, 45 i 46. Na kojeg se Atlagia odnosi motivacija i kad je ovaj toponomastiki naziv prvi put upotrijebljen za naseljeno mjesto izmeu Benkovakog Sela i Korlata, ne znam pouzdano, ali da se odnosi na nekog iz bosanske feudalne porodice, poznate posebno po Mehmed-pai Atlagiu, klikom sandakbegu iz vremena mletako-turskih razmirica (Enciklopedija Leksikografskog zavoda (opa), knj. I, Zagreb 1966, str. 216, s. v. Atlagi) i da prvu upotrebu treba smjestiti u godine turske vladavine u Dalmaciji, izvan svake je sumnje. (Za neto vie podataka o Atlagiima i njihovu zijametu u Kotarima v. bilj. 92 u Evlije e l e b i j a , Putopis, izd. Veselin Maslea, Sarajevo 1973, str. 142.)
12 - BENKOVAKI KRAJ ... ZBORNIK 1

177

B rg u d /7 B r u k a B u d S k K a k m a , Kdrlat,60 Miranje,6 1 Mor-Polaa,2 N a d i n Po/aJ a ," Pristeg, opot,s Tinj i Velim. Ovoj grupi pripadaju i dvolani nazivi u kojih uz pridjevski dio apelativnog ili toponomastikog porijekla znaenjski nije proziran drugi dio sintagme. Takvi su: Ddnja (Gdrnja) Jagodnja, Donj (Gdrnj) Ceranje,61 DonjT Karin,6S IslSm Grkl,6 pa i DOnjS (Gornj) Bijane7 0 te Liane (OstrovikS, Tinjsk).1' D ru g o j grupi pripadaju skoro svi ostali. Nazvat emo ih toponimima antroponimskog porijekla. U njihovoj se strukturi nalazi ili ime (lino, odnosno patronimsko) kao osnova toponima: Benkovac (Benko), Kdlovac (Koul), Radoinovci (Rado, Radoin2), Stankvci (Stanko) i Zapuane (Zapu73) ili patronimski sufiks -i: Buli, Lisii, Parii, Pdpovii, Provi, Smili i Vuki, pa im znaenje stoji u vezi sa znaenjem koje imaju lina imena i prezimena. A unutar takvih semantikih vrijednosti ovi su onomastiki izrazi oznaavali: a) pripadnost lokaliteta ovjeku s imenom ili prezimenom iz osnove (Benkovac, Kdlovac), to je posebno istaknuto posvojnim pridjevom (Benkov, Kdulov) ispred ac kojim se, kao to je poznato,7 4 poimeniuju pridjevski dijelovi kad od cijele toponomastike sintagme preuzmu ulogu identifikacije lokaliteta, b) pripadnost ljudi ovjeku s imenom ili obiteljskim nadimkom u osnovi (Radoinovci,7 1 StankOvci,7 6Zapuani),

U osnovi ovog izraza nalazi se lat. virgultum, znaenja umski panjak pun ikara i hridi, vidi Petar S k o k , Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, o. c., str. 26 i 259 te RPS, s. v. brgud. Etimoloki u vezi s apelativom brus, v. RPS, s. v. brusiti. U kakvoj je vezi benkovaki B udsk s likim naseljem istog imena? Moda bi raseljavanje (v. Stjepan P a v i i , Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni ivot i obiaje, knj. 41, Zagreb 1962, str. 191) i naseljavanje u pravcu Dalm acija-Lika i obrnuto trebalo da budu u uzronoposljedinoj vezi s toponimima identinog izraza u dvije regije Hrvatske. 60 Je li toponimski znak nastao kraenjem prezimena Jurja Korlatovia, vlasnika ovoga grada koji su Turci spalili jo 1514, a onda zauzeli 1527. godine (v. Evlija e le b i, o. c., str. 229) ili je (moda) prezime hrvatskog feudalca nastalo izvodenjem od Korlat? (Apelativ korlat znai u hrv.-kajk. tor volujski, iroka cijev kuda se sijeno spusti u staju, u mad. ograda, vidi RPS, s. v. korlat.) Vidi bilj. 35. 6 1 Sadanja je forma nastala vjerojatno kraenjem pridjevskog dijela sintagme Morlaka Polaa (v. Morlach Polazza i bilj. 36). Apelativ palaa, a ? o polaa znai gospodska kua, dvor, ljepa zidana seoska kua pokrivena ploama, a est je u toponomastikoj slubi, v. RPS, s. v. palaa. (V. bilj. 96a). 4 3 Prema S k o k u (RPS, s. v. Nadlm) toponim potvren ve u rimsko doba. 64 Vidi bilj. 62 i 96a. " Prema S k o k u (RPS, s. v. sopiti) sopOt, sa s ? c ili s ? est toponim za izvore i mjesta kod njih u svim slavenskim zemljama. Vidi bilj. 13. 6 1 Vidi bilj. 28. G dm jl Karin po teritorijalno-administrativnoj podjeli pripada opini Obrovac. " O porijeklu naselja i imena Islama GrkOg (i Islama LatinskOg, opina Zadar) v. bilj. 87. 7 0 Vidi bilj. 16. 7 1 Pridjevski dio je ktetik od Ostrovica, odnosno Tinj. 1 1 Vidi: kavalir Rado (cavalier Rados) u Desnice I, str. 162, 165, 183 itd. i Desnice I 162, 210. Rado i Raddin stoje u tvorbenoj vezi kao Mila/M ilain, Vuks/Vukain itd. 7 1 Vidi bilj. 17. 7 4 RPS, s.v. -ac; Mihailo S te v a n o v i , Savremeni srpskohrvatski jezik, I, Nauna knjiga, Beograd 1970, str. 522; Tomo M a r e ti , Gramatika hrvatskoga ili srpskoga knjievnog jezika, Matica hrvatska, Zagreb 1963, str. 304. Sufiksalni segment -ovci/-evci u ovih je toponima znaenjski bivalentan. Sudei prema antroponimskim izvedenicama MarinOvci (Bjelina), atrndvci (DobropOljci), Rajivci (Bogatnik), DadekOvci (evrske), urtOvci (Brgud), JdkanOvci (egSr) itd. kojima se imenuju pojedine obitelji istog prezimena (obino kad takvih obitelji ima vie), u tom se segmentu krije znaenje grupa Ijudi (sekvencija -ci) i zna'enje posesivnost (sekvencija -ov). A ispred tog segmenta

178

c) filijaciju patronimskog ili matronimskog porijekla (a to su svi toponimi na -i). Ovoj skupini, dakako, pripadaju i toponimi u kojih je od dva lana izraza jedan antroponimskog znaenja: Ddnji Lepuri, Ddnji Kai, Kula Atlagi i Perui Benkovaki. Sekundarno ovoj grupi pripadaju i toponimi Banjvci, Bukvi i Ratevi, mada je njihovo mjesto ovdje vie formalne nego znaenjske naravi.77. A po tome to je toponim DobrdpOljci kao i ostali iz ove grupe znaio skupina ljudi i njega emo ubrojiti u ovaj znaenjski podjelak.7 8 T re o j grupi pripadaju Benkovako Selo, Bjelina, Kolarina, Ostrdvica, Pddlug i Rodaljice. U njih je (nekadanja) semantika vrijednost ili vrlo jasna (Benkovak Selo, Podlug7 ) ili je poneto jasna jasnoom sufiksalnog segmenta (u svih ostalih). 3.3. Ovakva klasifikacija ima uporite u semantikim vrijednostima mikrotoponima. Razlika je samo u tome to je medu mikrotoponimskim znacima relativno malo manje onih neprozirnog znaenja: Kr (Popovii), Kukalj (Kula Atlagi), K um ao (Popovii), dtres (Ostrovica), Stabanj (Donja Jagodnja), to je vie onih jasne topografske motivacije: Bil Vlaka8' (Stankovci), Brijeg (Podlug), DobrS Voda (Radoinovci), Gradina Radmanovi (Gornje Biljane), Gradina TinjskS (Tinj), Karinica (Donjl Karin), Klievica (Ratevi), Kosa (Podlug), Kulina (Kolovac), Podgrde (Lisii), Pomiljen (Liane Ostrovike), Podstrana (Gornja Jagodnja), Pod Visokdm (Radoinvci), Polje (Bukovi), Trdlokve (Ostrovica), Brulja (Liane Ostrovike), Zagrad (Nadin) itd. te to je znatno vie onih antroponimske provenijencije: iritovii, Despoti, Medaci, Pavii, Raii, Rnjaci (mikrotoponimi Benkovakog Sela), otre, Krkljeci. Medii, Mrkele, Novakovii, Uljebrke, Zurak (mikrotoponimi Bjeline) itd. Uz prezimena kao to su ova javljaju se u funkciji mikrotoponimskog naziva i porodini nadimci: Vujevii (Liane Tinjske), ddakovii (Nadin), Kalinii (Zapuane) itd. pa od ukupno 320 dijelova naselja opine Benkovac njih vie od 250 jesu prezimena, odnosno druga prezimena (nadimci za obitelji). Na taj nain u toponimiji benkovakog kraja dominira antroponimska motivacija. Jedna izrazito jezina osobina posljedica je faktora izrazito nejezine prirode. IV. Nejezina stvamost u jezinim signalima toponima 4.1. Polazei od injenice da nazivi za ljudska naselja nisu sluajni,8 2 ve da u njima u momentu toponimizacije stoji u osnovi izgled lokaliteta kao topografski ili vrsta ljudi koji ga nastanjuju kao socijalni element, moemo kazati da su i u toponimiji

nalazi se ime na koje se odnosi ova pripadnost. U ova dva primjera toponima benkovake opine to su Raddin i Stanko. Vie o tome: ivko B je la n o v i , Toponimi tipa M ukovci s podruja sjeverne Dalmacije, Vtora jugoslovenska onomastika konferencija, o.c., str. 34 - 36. 7 6 Strukturu vlastito ime + -ovci/-evci nalazimo i u primjera koji nisu ni toponimi ni obiteljski nadimci, ali imaju znaenje mnotvo ljudi koji, iroko shvaeno, pripadaju nekom s imenom u osnovi. Tako Vladan D e s n ic a (Zimsko Ijetovanje, Svjetlost, Sarajevo 1966, str. 59) Ianovcima zove one Zadrane koji su se u Smiljevcima smjestili kod Iana Bmosa. 7 7 Vidi bilj. 14 i 20. 7 8 Forma je etnonimskog porijekla. Znaenje bi joj moglo biti: osobe koje potjeu iz O ili osobe koje stoje u O a O = osnova, ovdje toponomastika sintagma dobro polje. 7,Naziv pokazuje poloaj lokaliteta u odnosu na neki drugi geografski objekt. Vidi: lug, znaenja uma, a moda i movara, RPS, s.v. lug. Zatvorenijim izgovorom vokala Kom Kum. Prema RPS kom je praslavenski pridjev znaenja strm, okomit, zbog ega se najee javlja u imenovanju planina. Takvo tumaenje ima potvrdu i u nazivu mikrolokaliteta sela Popovia i oronima sjeverne Dalmacije. 'Vlaka je leksiki relikt, regionalne upotrebe. Znaenje duguljasta, plitka udolina ili ravnica, zaravan (Renik srpskohrvatskog knjievnog i narodnog jezika, knj. II, Beograd 1962, s.v. vlaka) nalazi se i u ovom mirkotoponimskom znaku. A.V. S u p e r a n s k a , o.c., str. 77.

.12*

179

benkovakog kraja sauvane mnoge istine historijskog, geografskog, sociolokog, etnolokog i antropolokog karaktera. Komparacijom jezinih elemenata u toponimiji Ravnih kotara i Bukovice sa signalima toponimije ostalog hrvatskosrpskog prostora mogli bismo, kao prvo, govoriti o starosti toponima ovih regiona sjeverne Dalmacije. Glavnina znaenjski neprozimih toponomastikih izraza ini prvi sloj u vremenskoj okomici. Neki od njih, kao to su Karin i Nadin,3 a u njihovu susjedstvu, unutar sjevemodalmatinskog kopnenog pojasa jo i Briblr, "4Knin, s Skradln pripadaju predslavenskom periodu. U drugom su sloju toponomastici tipa Liane,8(? tipa RaddinOvci, tipa K dlovac i tipa Viiki.S6b Nastankom glavninu naziva s ovakvim fonomorfolokim i tvorbenim karakteristikama treba smjestiti u dotursko vrijeme. Najmanje je onih toponima u ovim mikroregijama koji su nastali od XVI stoljea naovamo. Dva takva i svojom formom sugeriraju da ih treba povezati s turskim feudalnim i politikim sistemom. To su islm Gfkf' 7 i Kula Atlagi Ovako u grubim potezima jezinim argumentima naznaene granice s obzirom na vrijeme nastanka naziva za naseljena mjesta benkovakog kraja nalaze potvrdu u dokumentima povijesnog karaktera. U zaleu primorskih gradova, centara drevnih kultura, kopneni dio sjeveme Dalmacije bio je do turskog prodora dobro naseljen kad je imao toliko upa i kad je bio jedan od najznaajnijih stratekih udara monog osvajaa u pohodu prema centrima Evrope. Tako su ve u XI stoljeu zabiljeeni toponimi Liane,0 Ceranje (u formi C eranif' i Miranje (u formi Mirani).9 1 Slijedom malob-

"Vidi bilj. 12. U osnovi je lat. Barbaria (prema gr. izgovoru Varvaria) znaenja koje ima rije barbar, tj. divlji, tudi. Naselje Brebera, tj. Bribir, spominje ve Porfirogenet, ali e biti starije od X stoljea, v. RPS, s.v. bravo. Toponim vjerojatno ilirskog porijekla, ali etimoloko znaenje ak i u starijih formi Tnina (Tnena), Tenen vrlo tamno, v. RPS, s.v. tnalo. RPS, s.v. Skradin. * aIz potvrda se razabira da su (nazivi mjesta na -ani/-ane, .B.) oznaivala naselja na veoj teritoriji i da su veoma stara, S k o k , Prilozi k ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta, o.c., str. 162/163. * 6b Toponimi na -i bili bi neto mlai od toponima tipa Liani/Liane, v. S k o k , Prilozik ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta, o.c., str. 163, v. takoer bilj. 100. *7 Treba s oprezom primiti tvrdnju Evlije elebija (o.c., str. 162) da je naselje iz temelja podigao Gazi Husrev-beg... godine 1538. i dao mu ime Sedd-i islam ( = Bedem islama). Kao i u sluaju toponima Kula Atlagi (v. bilj. 88) treba pomiljati na mogunost da je naselje postojalo i prije Turaka i da su mu Turci dali (promijenili) samo ime. * * Povjerujemo li podatku da je 1450. g. preao neki jai broj Srba iz Bosne u dananje Kotare i naselio dananje selo Kula Atlagi (v. Nikodim M ila , Pravoslavna Dalmacija, Novi Sad 1901, str. 162), onda bismo mogli govoriti o dvjema mogunostima: 1. da je Kula Atlagi(a) i kao naselje i kao znak postojala osamdesetak godina prije nego to je turska sila prodrla u prostor izmeu Krke i Zrmanje i 2. da je samo dananje ime tog lokaliteta kasnijeg datuma, a da je designat, tj. objekt u prostoru, stariji od XVI stoljea. (V. bilj. 56.) Susretljivou dra Ive Petriciolija i Vedrane Delonga moje slutnje, ovako furmulirane i kazane na naunom skupu Benkovaki kraj kroz vjekove samo na osnovi jezinih signala (tj. apelativa kula i propriuma Atlagi), naknadno su potvrene podatkom da se naselje koje danas identificira naziv Kula Atlagi(a) zvalo godine 1446. Tihlii (Tiklii). O tome v. Ivo P e t r i c i o l i , Prilog zadarskim graditeljima X I V i X V stoljea, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 20 (9), Zadar 1982, str. 31. Vidi tamo i prilog broj 5, str. 39. Vjekoslav K la i , Povijest Hrvata, knj. I, o.c., str. 61. 9 0 Petar S k o k , Prilozik ispitivanju srpsko-hrvatskih imena mjesta, o.c., str. 129, s.v. leha. Izriito se navodi godina 1085. Vidi bilj. 28. ,J Vidi bilj. 35.

180

rojnih (meni poznatih) zapisa spominje se zatim Ostrovica (XII s to lje e ) p a do XVI stoljea jo Binjvci,4 Bjlina, Korlat,9 6 Pdlaa, ** opot, Tinj9* i Velim Na posredan nain i za toponime na i moemo rei da su stariji od XVI stoljea. Vrijeme njihova nastanka treba povezati sa stabilizacijom dvolane formule imenovanja ljudi, tj. s uvodenjem prezimena za identifikaciju lanova ue porodine zajednice.1 0 0 A to to danas nema u Biiliu, KSiu, Lisiiu, Pariima, Peruiu, Pdpoviima, Prdviu, Smiliu i Vukiu ljudi prezimena forme ovih toponomastikih izraza, kao to odgovarajuih prezimena nema u Bioiu, Bogatiu, Goiubiu, Karaliu, Koviu, Mioiu, Mirlovi-Pdlju (ZSgori), rliu, Radoniu, Ruiu, Umljnoviima i Sgroviu s podruja ostalih opina sjeveme Dalmacije, dokazuje da je veom snagom od uobiajenog ritma raanja i umiranja smjena stanovnitva, nastala turskim pustoenjem, uinila svoje. Nije sluajno to su prezimena Buli, Golubi, Orli, Pari, Provi, Rui, Vuki, Umljenovi, agrovi itd. posijana najee pravcima kojima su se na potezu istok-zapad popunjavale populacione praznine izbjeglicama iz ugroenih podruja. N a taj su nain tragove ivota ostavili starosjedioci ponajvie patronimijskim formama naziva lokaliteta izmedu Krke i Zrmanje. A smjena stanovnitva razliitih govomih idioma bila je glavni razog to su se toponimi sjevemodalmatinskog kopna u veoj mjeri nego toponimi regiona normalne bioloke evolucije deformirali u jezinim detaljima. Primjer transformacije akavske forme Banja Vas preko Banjevac u tipinu novotokavsku strukturu Banjevci to najbolje potvruje."> 1 Ovim spoznajama lake otkrivamo vie-manje skrivenu motivaciju toponima nadomak sjevemodalmatinskoj obali i s manje napora prodiremo u tajne zamrenih migracionih uzmaka i naleta u procijepu to ga vremenski i prostomo odreuju turska osvajanja.
Jedan grki povjesniar spominje kako je uz velike gradove (Split, Trogir, ibenik i Skradin) bizantski car Emanuel osvojio 1168. godine i Ostrovicu, v. Vjekoslav K la i , Bribirski knezovi, o.c., str. 12. ,4 Vidi bilj. 20. Knezovi vlastnici velikih posjeda i vlastitih tvrdih gradia, vide se izloeni neizbeivoj pogibli divjih opora (turskih, .B.) ostavie dvore... i pusta kulita Bieline, Bribira, Kamika... Zelengrada, Karina, Stipan Zlatovi, o.c., str. 32. (Vidi bilj. 23.) 5 4 Vidi bilj. 60. a Prema Petru S k o k u (Prilog metodu prouavanja romanizma u hrvatskom ili srpskom jeziku, Zbornik radova, Sveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet, knj. I, Zagreb 1951, str. 477, bilj. 27) Polaa se spominje 1492. godine. Renomirani onomastiar istie, meutim, na istom mjestu i mogunost da je locus qui dicitur Palatium (T. Smiiklas, o.c., vol. II, str. 199) iz 1186. identian s Polaom dananje benkovake opine. Da je opot bio prije turskih osvajanja naseljen narodom drugaijih govornih navika od navika njegovih dananjih stanovnika, novotokavaca, dokazuju brojna dijalektoloka istraivanja, vidi Milan M o g u , akavsko narjeje, kolska knjiga, Zagreb 1977, str. 47 i 48. M Andrija, kralj ugarski i hrvatski, 1210. godine uidelicet terram in Rogua et Virbiza cum aqua molendinaria et terras de Thino, T. Smiiklas, o.c., sv. III, Zagreb 1905, str. 99. (Vidi takoer sv. XIV, Zagreb 1916, str. 191.) Znaenje v. u bilj. 13. Evlija C e le b i, o.c., str. 229. 1 0 0 Stvaranje takvih porodinih imena ilo je polagano i moemo ga postepeno pratiti u 13. i 14. vijeku. Potkraj srednjega vijeka imaju ve stalna imena i trgovake porodice, Pavle R og i , Lina iporodina imena u jeziku, RAD JAZU, knj. 303, Zagreb 1955, str. 213. Interesantno je da je od dvadesetak prezimena ljudi koji su 1540. godine kao doseljenici iz Mukovaca (kod Obrovca) naselili Prilie i Rosopajnik samo jedno (tj. Kolan, odnosi se na Matiju Kolana) bez karakteristinog sufiksa. Ostala su prezimena: Basarovi, ali, Dubrovi, Dumi, Duri, Labanovi, Lui, Milinovi, Pavii, Radanovi, Rospovi, Sestri, Strahajevi, Simunovi, ubai, uranovi, utilovi i Zekovi, vidi Radoslav L o p a i , Urbaria lingua croatica conscripta, sv. I, Zagreb 1894, str. 381-382. Mnotvo slinih prezimena na -i u 16. stoljeu vidi u Stjepana P a v i i a , Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni ivot i obiaje, knj. 41, Zagreb 1962, str. 147-148. 1 0 1 Vidi bilj. 20 i 94.

i8 i:

4.2. Svojevrstan detalj u formiranju kontura prolosti ovog kraja toponomastikim znacima jest i injenica to od Banjevaca, Radoinovaca i Stankovaca nie prema moru nema naziva naseljenih mjesta na -o v ci/-evc i. Nema toponim a ovakve tvorbene strukture ni u priobalju uzdu dalmatinske regije. Prva naselja ovog tipa imenovanja javljaju se u unutranjosti na terenima koja su geomorfolokim karakteristikama slina terenu triju naselja benkovake opine. Na skradinskom podruju takva su BrStikOvci, GrabOvci, L id vci i PiramatOvci. Suoeni s injenicom da se svi toponimi na -o v c i/-e v c i dalmatinskog kopna nalaze izmeu Krke i Zrmanje, da su svi na granici prema moru podjednako udaljeni od jadranske obale i da su svi smjeteni na panjakim predjelima, m oram o se zapitati je li rije o dubljoj zakonitosti, jezinoj i nejezinoj, ili je po srijedi samo proces asimilacije toponima izmeu dviju sjevemodalmatinskih rijeka. Usporedba s toponimijom cijele hrvatskosrpske (i makedonske) jezine baze moe biti odgovor na ove dileme. Naselja Andrijaevci, Andrijevci, Bogdanovci, Dautovci, Davidovce, Dujakovci, Dukovci, urinovce, Grgurevci, Halilovci, Hasanbegovci, Husrepovci, Isakovci, Ivanovci, Jankovci, Kulinovci, Ladimirevci, Lazarevci, Manojlovci, Mehovci, Mihaljevci, Mikluevci, Milakovci, Milivojevci, Miloevci, Miljakovci, Mirkovci, Mikovci, Mrdanovci, Obradovci, Obrenovci, Pavlovci, Perkovci, Petkovci, Radanovci, Radenovci, Rajilovci, Rankovci, Ratkovci, Skenderovci, Sladojevci, Slavkovce, Smoljanovci, Stipanovci, Todorovce, Vasiljevci, Vinkovci, Vukovci, Vukojevci, ivkovci itd.1 0 2 s vrlo prepoznatljivim imenom u osnovi te Budanovci, ortanovci, Divoevci, Dobanovci, Doborovci, Doganovci, Dragoevci, Deletovci, Galjipovci, Grejkovce, Grizilevci, Groznatovci, Guberevci, Gurievci, Kostroevci, Krikovci, Krkojevci, Kukujevci, Kukulovce, Ljubatovci, Maleevci, Miganovce, Milaevci, Mladekovci, Pasikovci, Peratovci, Petoevci, Pikorevci, Prebilovci, Pribievci, Punitovci, Radikovci, Ranatovce, Rekovci, Retkovci, Stekerovci, Strezimirovci, Sulkovci, odolovci, Tompojevci, Velikovci, Vitojevci, Vraneevci itd.1 0 3 s imenom danas neobine forme koja poevi od najjunijih predjela Makedonije prate planinske lance sredinjim dijelom Jugoslavije, imaju tvorbenu strukturu kakva je bila u nazivima vlakih zadruga Bobojevci, Denkovci, Dragoljevci, Goilovci, Golubovce, Gurievci, Kalanjevci, Kostadinovci, Lepinovci, Pilatovce, Proilovci, Radivojevci, Ratievci, Srezojevci, iljegovci, iatovci, Tudorievci, Ursulovci, Vojkovci, Zaskovci, itkovci itd.1 0 4 Moemo posigumo rei da se model lino im e + -o v c i/-e v c i formirao vrlo davno, a prema Novakovievoj grai radi se o X III stoljeu1 0 5 kao i poetku i da je zahvaljujui tome to je davao preciznu informaciju o ljudima s obzirom na njihovu pripadnost ovjeku s imenom iz osnove, dokazao svoju jezinu vitalnost jer je do danas ostao jednim od najplodnijih naina formiranja antroponimskih i toponimskih izvedenica. Pogrean bi, dakako, bio zakljuak da su sva danainja naselja s imenom ovog tipa tvorbe nekadanja vlaka pokretna sela, tzv. katuni, i da je promjena nastupila samo u tome to je vremenski daleka identifikacija ljudi na nekom lokalitetu postala identifikacija lokaliteta nastanjena nekim ljudima.1 0 6 No, da meu relativno brojnim toponimima kao to su BrtikOvci, GrabOvci, Ivdvci, Ladvci, Miljevci, MukOvci, PiramatOvci, RaddinOvci, StankOvci, SuknOvci, iritOvci, pa i DrinOvci, smjetenim u sjevernodalmatinskom prostoru, ima i onih kojih je s obzirom na prom jenu naina privreivanja nekadanjih stoara nastupila samo ovakva promjena, izvan svake je sumnje. Po-

1 0 2 Imenik mesta Jugoslavije, o.c., passim. 1 0 2 Ibid. 1 0 4 Stojan N o v a k o v i , Seio, izd. Srpska knjievna zadruga, Beograd 1965, passim. Ibid., str. 37 i 39. Ibid., str. 191, bilj. 59.

182

tvrdu moemo potraiti u injenici to su se Vlasi vrlo davno u potrazi za boljom ispaom i povoljnijim klimatskim uvjetima nali i na terenima uz sjevemodalmatinske rijeke.1 0 Ne proturjee ovoj tvrdnji ni brojni primjeri tipa SimeunOvci'0' kojima se danas imenuju pojedine obitelji da bi se razlikovale od ostalih istog prezimena. Moemo tavie rei da su doskoranje patrijarhalne zadruge u uvjetima kojih su se i javili ovakvi obiteljski nadimci kao druga prezimena nainom privredivanja ivjele inercijom davno prohujalih vremena i da je identian model organiziranja jezinog znaka tipa SimeunOvci (obiteljski nadimak) i tipa BratikOvci (toponim) posljedica identinog modela organiziranja ljudi u najuim antroponimskim cjelinama nekad i juer. Najjunija naselja s nazivom na -o v c i/-e v c i ne oznaavaju samo granicu do koje su se stoari s ljetnih pasita sputali prema moru u zimskim mjesecima 1 0 , niti samo oznaavaju granicu izmeu ravniarskih i brdskih terena, a to znai i terena s razliitim navikama privreivanja stanovnitva, nego oznaavaju i granicu do koje su s jugoistoka dopirali impulsi novotokavtine i prije nego to su turska osvajanja promijenila nekadanji razmjetaj naih dijalekata. A to znai da su impulsi dolazili i do benkovakog kraja. 4.3. N a slian bismo nain mogli u zbilji koja nije jezina pronai i dublje razloge to u tako velikom broju jezini signali u nazivima mjesta i ovog regiona svojom formom nekad diskretno (toponimi) nekad vrlo jasno (mikrotoponimi) sugeriraju znaenje pripadnost, porijeklo, mnotvo ljudi. Znaajan je podatak da toponima patronimske forme nema na jadranskim otocima1 0 9 i da je gustoa naziva na -i /-i i, na -a n i/-a n e , na - ovci/-evci i na -c i zamjetna tek u podnoju planinskog lanca uzdu jadranske obale. A tu poinju sela tzv. starovlakog tipa1 1 0 koja su se formirala kao cjeline na reljefu oskudne vegetacije, na proplancima i krevinama nevelika prostora. Samostalna naselja kakva su danas u Bukovici, pa i u Ravnim kotarima, bila su tamo negdje pri njihovu postanku lokaliteti veliine priblino dananjim dijelovima naselja, tj. nevelik broj kua okupljenih kao jedinica zadrunog tipa.1 1 1 Ne treba, meutim, samo u morfolokim elementima tla i s tim u vezi u familijskom nainu formiranja ljudskih naseobina traiti razlog to je u nazivima mjesta jednog dijela toponima sjeveme Dalmacije u odnosu na antroponimsku tako oskudna topografska motivacija. Nestalan nain ivljenja stanovnitva na terenu koji se stjecajem mnogih faktora nekoliko puta praznio starijim i popunjavao novim populacionim slojem bio je znaajna zapreka da na ovoj raskrsnici doe do znaajnijeg saivljavanja ovjeka s objektima njegove prirodne okoline. Prema tome, dananji je nesklad patronimske forme naziva Lnepatronimskog izgleda veeg broja naselja posljedica toga to

1 0 7 Tako Ivan L u c i (Povijesna svjedoanstva o Trogiru, knj. I, akavski sabor, Split 1979, str. 394) spominje kako se ban Mladen ubi 1322. godine u borbi sa svojim protivnicima oslanjao na Vlahe. Ovaj podatak Vjekoslav K la i (Bribirski knezovi, o.c., str. 132) dri prvim spomenom Vlaha u Dalmaciji. Na slian nain podatak tumai i Ferdo ii (Pregledpovijesti hrvatskoga naroda, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1975, str. 249). No, pojavu Vlaha izmeu Krke i Zrmanje treba svakako smjestiti koje stoljee prije ovog spomena o njima, vidi Konstantin J ir e e k . Istorija Srba, Nauna knjiga, Beograd 1952, str. 86 - 87. ,0 Vidi bilj. 75. ,0'a Vlasi su imali svoje katune i na sezonskim pasitima, na teritoriju koji je bio pod mletakom vlau, vidi Grga N o v a k , Morlaci (Vlasi) gledani s mletake strane, Zbomik za narodni ivot i obiaje, knj. 45, Zagreb 1971, str. 582. ,09 Petar S k o k , Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, o.c., str. 265. " Jovan C v iji , o.c., str. 264. 1,1 Jedninske forme toponima Kula Atlagi(a) i Polaa (Mor-polaa) najvjerojatnije su rezultat injenice to je u momentu toponimizacije na ovim naseljenim lokalitetima postojao samo jedan (stambeni) objekt, odnosno samo jedan objekt vrste koja je u nazivu oznaena apelativom kula, odnosno pdlaa (palaa).

183

promjene nastale prirastom stanovnitva nisu znaajnije pratile promjene u jezinom znaku. Zato je znak kao konzervativniji element u ovoj sprezi i sauvao tajne o kojima jezini signali za pripadnost, za descendenciju, za mnoinu itd. potpunije govore nego moda sve ostalo to postoji u dokumentu o njemu i vremenu njegove prve upotrebe. V. Zakljuak 5.1. Pedesetak toponima veliine samostalnog naselja unutar granica sadanje opine Benkovac ima u jezinom pogledu sve osobine toponimije ostalog dijela sjevernodalmatinskog kopna. Oscilacije u formi nisu toliko posljedica njihove viestoljetne upotrebe, kako su to na terenima normalne bioloke evolucije, koliko su posljedica vrlo zamrenih migracionih kretanja stanovnitva razliitih govomih navika. Tako danas u nazivima mjesta, koja su postojala jo prije velike smjene stanovnitva u 16. stoljeu, nema ni jednog jezinog elementa akavskog supstrata koji nije potokavljen. Ilustrativna je transformacija znaka Banja Vas preko Banjevac u Banjevci. Uz promjene ovakvog tipa u znaajnijoj je mjeri nastupio proces singularizacije (naeo je jo uvijek stabilne forme Pari/i, Popovi/i) i proces ujednaavanja naziva razliitih rodova i razliitih tvorbenih tipova prtfna nazivima ee upotrebe, RddSljci (Rodaljice) prema DobropOljci. Daleko najvei broj toponima patronimskog je porijekla. Ovamo spadaju svi tipa ime, nadimak + -(ov)i i tipa im e + -o v ci/-evci. Iskljuimo li samo nekoliko naziva aloglotskog karaktera (Brgud, Karin, Nadin) i samo nekoliko onih topografske nominacije (Pddlug, Polaa, opot) i svi ostali su imali na poetku toponomastike upotrebe znaenje grupa ljudi. 5.2. U ovim vie-m anje jezinim osobinama toponimije benkovakog kraja kriju se mnoge istine nejezinog karaktera. Komparacija s toponimijom itavog hrvatskosrpskog jezinog podruja otkriva da su toponimi na -arti/-ane, na -i /-i i, na - o v c i/ -e v c i i na - d vrlo stari, da relativno velik broj toponima tipa BrSdkOvci u prostoru izmeu Krke i Zrmanje stoji u korelaciji s istinom o vrlo davnom prodoru Vlaha u sjevemodalmatinski prostor, da su pored toga toponimi Banjvci, RadoinOvci i StankOvci dokaz o novotokavskim impulsima s jugoistoka i prije velike promjene granica naih dijalekata u 16. stoljeu, da je odsustvo topografske motivacije u toponima i mikrotoponima posljedica neprestane smjene populacionih slojeva u pojasu izmeu jadranske obale i dinarskog lanca te, s tim u vezi, nesaivljenosti stanovnitva s objektima svoje prirodne sredine, da je familijski tip naziva posljedica familijskog tipa organiziranja naselja na terenima oskudne vegetacije itd. Tako se u jezinim signalima toponima benkovakog kraja zrcali njegova davna prolost, ritmika radanja i nestajanja ljudi u procijepu velikih dogaaja prije i poslije turskih ratova na Balkanu.

184

P e 3 io \ie

TOnOHHMHfl OEJIACTH BEHKOBAU, KAK 3EPKAJ10 ErO n p o iu E ^ iiiE r o


cpopMbi n 3HayeHHx tohohhmob H3 o 6n a c r n EeHKOBau n o K a 3a s i hto JJJIJI HMeHOB3HHH JlOKaHHTeTOB HBJlHK>yTCfl B CBH3H C HCHhlM H 3aKOHOMepHOCTHMH si3biHHoro h aHTponojiorHHecKH-reorpatpHHecKoro na o6mecTBeHHO-3THOrpa<pHHeCKOTO XapaKTepa. EOJIbUJHHCTBO H3 49 TOnOHHMOB BejIHHHHbl caMOCTOHTejibHOTO HaceneHHfi BonpeKH npoueccy cnHryjiapH3auHH HMeeT (popMy M H O )K eC T B eH H O rO HHCJia. r ip H H H H a B (paKTe HTO B M O M eH T C HX TOnOHHMH3aHHH MOTHB mjih Bbi6opa 3HaKa He 6biji T o n o r p a tp H H e c K o ii a aHTponoHHMHHecKoii n 3thohhm h n ecK O H X a p 3 K T C p H C T H K H . 3 h 3 K O M JJJIH HAeHTH(pHKaiIHH JH O JieH , 3H3HHT MHOiKeCTBa e jlH hhu, c r a j i 3H3K ujih HaeHTH<pHKau.HH j io K a ji m e T a . T aK H e tp o p M b i ceiiH 3c y ) K e n o TepsiHHoro 3H3HeHHH s iB J ifiio y T C H TonoHHMbi'. Lepuri. Parii, Popovii, Bi'ljani, Liane (strovike, Tinjske), Zapuane, Banjevci, Radoinvci, StankOvci, DobropOljci, pa i Ceranje, Miranje, Rodaljice hta. OcUHJIHUHH (pOpMbl HSCejieHHH, KOTOpbie B o6jiaCTH HblHeUlHeH o6lUHHbI EeHKOB3H, nosiaBHBiuHecsi mo TypeuKHX 33BoeBaHHH H3 EsjiKaHe, npencT3BJisiioT cjienCTBne oneHb HcnepenneTeHHbix mhtpsuhOHHbix nBimeHHH xmenHCTB3 p33nHHHbix H n H O M O B B nO nO H C eH H H 0 6 p 3 M n e H H 0 M B p e M e H e M H MCCTOM B e H e U H 3 H C K O -T y p e U K H M H BOHH3MH B n3HM3 THHCKHX CeBepHbIX o6n3CTHX. Tl03T0My, H3np. H3K3BCK3H (p O p M a Banja Vas nepej (popMy Banjevac crans thhhhhoh hobohtoh3bckoh CTpyKTypoii Banjevci. M hotkcctbo npyrux npHMepoB noK33biBaioyT b si3biHHHbix CHTH3n3x rny6oKHe HCTHHbi o npoiuenuieM BpeMeHH b o6n3CTH 6nH3u ceBeponanMS thhckoh hscth anpnaTHnecKoro no6epe>KbH. M TaK He6onbiuoe nncno touohhmob ok3hhhb3ioiuhxch na o vci/-evci noKa3biBaioyT hto HOManbi - nacTyxu (Bnacbi) b cbom bckobom nsuHcehhh 6nu3H ropHbix o6nacTeii oneHb naBHo 3aHsinn 3th o6nacru Mexny peK3MH KpKoii h 3pM3Hed.
A tia jim OHOM aCTHVeCKHe 3HBKH

185

'

PAJKO B yjH H H 'fi

nP M JlO f n03H ABAH >y MKOHOnHCA EEHKOBAHKOr KPAJA

Pe3HMe Hkohoiihc y 6eHKOBaHKOM Kpajy, Kao n y cjeBepHoj JJajiMannjn yonuiTe, npe/iCTaBjba jeaaH 33HnMJbiiB n jo m HeaoBoibHo iicriHTaH KyjiTypHO-ncropnjckh cjioj GauiTHHe jjajiMa thhckhx Cp6a. EpojHH HKOHocracn no ccockhm upKBaMa, HacrajiH yrjiaBHOM tokom . XVIII ,h XIX .BH jeica, p e 4 > J ie K T y jy H a c B o j
H a H H H K y jiT y p H e
h o b h h u it b o h

H C T o p n jc K e n p n j iH K e y K o j H M a j e * H B j e j i o n p a B O C J ia B H O C T a -

Te p e rn je .

y upKBH cb. IleTKe y KojiapHHH canyBaH je hkohoct3c Kojn npeacTaBJba 3aHHMjbHBy TeM3TCKy iyejiHHy. O h npnnaaa THny npoiuHpeHHX ( bhcokhx) ojiTapHHX nperpaaa, ca BHiue xopH30HTajiHHx pe/ioBa - uapcKe aBepn ca npnjectojihhm HKOHaMa, ^eHCHCHH hhh, npa3HH4He cueHe, pea npopoKa h CBeTHTejba, Te KOHanHO ocjiHKaHH KpcT ca PacneheM. HajMJial)H aho HKOHOCTaca cy npnjecTOJiHe HKOHe, Koje, KaKo ce bh^ h H3 HaTnnca Ha HjHMa, HacjiHKao Majio no3HaTH AajiMaTHHCKH cjiHKap /laHe rieTpaHOBHh 1892. roflHHe. CTapnjn cjioj HKOHocraca je HacTao KpajeM XVIII hjih Ha caMOM noneTKy XIX BHjeKa. ToaHHa 1833. HcnncaHa Ha aeHCHCHoj hkohh XpHCTa MO*e nocjiy>KHTH Kao xpohojioiukh rpahhhhhk npnje Kojera je Hacrao hkohoct3c. MaKO je hkohoct3c KOHiiHnnpaH y ayxy nocTBH3aHTHjcKe HK0H0nHCHe TpaanuHje, Ha HjeMy ce 3ana*ajy h hckh CTpaHH yTHiiajH. 3ana^HH pe(J)JieKCH cy yonjtHBH npeKO yBo!)eH>a no3HHx 6apoKH3npaHHX (fopMH, ziok je neHeTpaunja pycKor HKOHonnca npHcyTHa Ha nojeflHhhm K0Mn03HUHjaMa - uapcKHM aBepHMa, 06pe3aHje X phctobo, HepyK0TB0peHH o6pa3 H ap.
M K O H O C T ac y K o jia p H H H KaKBe cy

6 n j ie

oaoM aheHe y

npeacraBJba j i n j e n npHMjep o j i T a p H e n p e r p a a e cjeBepHoj / l a j i M a u H j n o a a p y r e nojioBHHe XVIII

3 H je K a . HaKO je Ha yMjeTHOCT Cp6a y cjeBepHoj ^ajiMaunjH Beh nooaaBHo CKpeHyTa HnaK je O H a, noce6HO Kan ce pajiH o HKOHonncy, j o i u yBHjeK H e flO B O J iH O n p o yneHa h pa3jauiH.eHa. CneuH(J)HHHH HCTopnjcKH y c jiO B H y KojHMa je 3K H B je jio n p a B o c jiaBHO CTaHOBHHiuTBO y y H y T p a u iH . o c T H cjeBepHe ^ajiMaunje - Ha BjeTpoMeTHHH necn a * H .a ,'

1 J\. M e n a K O B n h , C p n a c a yMeTHOCT y c eB e p H o j f la jiM a u n jH M y 3 e jn 5 , B e o r p a a 1 9 5 1 , 1 8 4 - 1 9 3 . K p h t h h k h o c B p T Ha M eaaK O B H heB y c ry f lH jy o6jaB H O j e <J>eaop M o an a H H H y XncTopnjcKOM 36opHHKy 4 , 3 a r p e 6 1 9 5 1 , 2 4 0 - 2 5 0 .

187

THX HCTOpHJCKHX npOMjeHa, H3J103KeH0 BojHHM, B jepCKO-nOJlHTHHKHM H eKOHOMCKHM npHTHCiiHMa - yTHuajiH cy a a ce Ha tom noflpynjy o<J)opMe HeKe jioKajiHe KapaKTepncTHKe. EpojHH HKOHOCTacH no ceocKHM upKBaMa H3Met)y KpKe h Kpyne Jinjen cy npnMjep BHTajiHocTH h CTBapajiaHKHX HacrojaH>a Harner HOBjeKa y ycjiOBHMa TeuiKor npe3KHBJbaBaH>a n o a Tyl)HHCKOM BJiaiuhy. M3BeaeHH HajHeuihe pyKOM aHOHHMHHX aoMahnx HKOHonHcaua, y BpeMeHHMa Ka.ua je h tojih oncTaHaK 6h o Beh no ce6n CBojeBpcHa yMjeTHOCT, npeacTaBJi>ajy Ta ocTBapeifca 3aHHMJtHBy h 3a Hac BpHjeziHy KyjiTypHO-HCTopnjcKy nojaBy. y 6eHKOBanKOM Kpajy HMa aeceTaK canyBaHHx HKOHOCTaca, Kojn cy yrjiaBHOM HacrajiH y XVHI h XIX BHjeKy. MaKo cy pejiaTHBHO HOBHjer nocraHKa Ta fljejia 3aBpel)yjy a a 6yay eBH^eHTHpaHa, npoyneHa h CTaB/teHa n o a apyuiTBeHy 3auiTHTy, npnje CBera 36or CBor KyjiTypHo-HCTopHjcKor 3HaneH.a. flo caaa je, kojihko naM je no3HaTO, CTpyHHo o6pal)eH caMO jeaaH HKOHOCTac H3 6eHK0BaHK0r Kpaja - OHaj y upkbh cb. "Bopha y BnjbaHHMa.2 M h cmo 3a OBaj CKyn, Kojn nMa 3a unjt aa ocBHjeTJiH npou ijio ct 6eHKOBanKor Kpaja h BajiopH3Hpa u.eroBy KyjiTypHy 6auiTHHy, npnnpeMHJiH ocBpT Ha HKOHOCT3C upKBe cb. IleTKe y 6eHKOBaHKOM ceny KojiapHHH. UpKBa cb. IleTKe y KojiapHHH3 npnnaaa THny caKpajiHHX rpatjeBHHa KaxaB ce necTo cycpehe y PaBHHM KOTapHMa, Kao h y ocTajiHM ccockhm cpeaHHaMa cjeBepHe ^ajiMaiiHje. To je jeflHo6poflHa 3acBeaeHa upKBa c n0JiyKpy*H0M ancuaoM Ha hctohHoj crpaHH h ca 3bohhkom Ha npecjiHuy H3Haa nponejba. M3HyTpa cy 3h.hobh ojanahh nHjiacrrpHMa Ha Koje ce ocjiaHajy noTnopHH jiyKOBH CBoaa. M3Met)y ojiTapHor npocTopa h Haoca CMjeuiTeH je apBeHH HKOHocTac Kojn npeflCTaBJba h rjiaBHy aeKopaunjy xpaMa. FIo CBojoj apxHTeKTOHHUH HKOHOcrac upKBe cb. rieTKe npnnaaa THny npouiHpeHHX apBeHHx nperpaaa KaKBe ce y npaBOCJiaBHHM upKBaMa cjeBepHe ^ajiMaUHje cycpehy oa ap yre nojiOBHHe XVIII BHjeKa. Oh ce cacrojH oa uapcKHx ijBepn, MK0H0rpa<j)CK0-TeMaTCKH pacnopea Taca (yn. upTe*):
hkohoc-

sz.

1. U apcK e flB epn c npHKa30M E jiaroB H jecth

Ha flOH>eM
h

jiHKOBHMa n p o p o K a A a-

BHna

CojiOMOHa y ropH.eM flH jejiy

2. C b. "Bopt)e y 6 n ja a * a a j y

h E[e 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 [71 1 0 0 0 0 0

3. E o ro p o z iH u a c a X p h c t o m 4. M cyc XpHCTOC 5. C b . JoBaH n p e T e n a flp B H p e a (fleHCHCHH h h h ) 6. A n o c r o ji C hm o h 7. A n o c r o J i I le T a p 8. JeBaHt)enHCTa JlyK a 9. A n o c r o ji Ila B jie 10. JeBaHt)ejiHCTa M a p x o 11. JeBaHl)eJiHCTa M aT ej 12. JeBaHtjejiHCTa J ob 3 h 13. A n o c r o ji JaKOB

A
M3rjiea nKOHOcraca
cb. TleTKe

y KoJiapMHU

1 A. C k o b p a h , H eno3H aT H M a jc ro p HKOHOcraca cb. rBopt)a y TopH>HM E njbaH JlajiMaTHHCKH e n n c K o n C h m c o h K oH napeB H h h H>er0B0 a o 6 a , Eeorpaa 1970, 57-78. * UpKBa j e npBo6HTHo 6 n jia n ocB eheH a cb. "B opt)y. rip o M jeH a KyjiTa j e ycjiH jeaH J B jep o B aT H H je noneTK O M 0 B 0 r BHjeKa, j e p j e j o u i 1 8 9 2 . ron. Ha HKOHOCTacy n p e jiC T a B jte H cb. T>op t)e Kao naTpoH upKBe.

14. Anocroji B apT 0Ji0 Mej !5. AnotrrojT <t>H JTH n

JJpyrn pea (npa3HHHHe


16. CpeTeH>e 17. rip e o 6 p a * e H .e

hkohc )

18. 06pe3aH>e
19. P a c n e h e 20. B a B ejieite 21. 22.

BacKpceHe X p h c t o b o TajHa Benepa 23. Yjia3aK y JepycajiHM


24. Pol)eH>e X ph c to b o 25. Ba3HeceH>e 26. BorojaBJteH >e (KpuiTeH>e) 27. BacKpceue JIa3apa 28. BjiaroBHjecTH

Tpehn pea
29. C b . M n x aH Jio 30. C b . CTe<})aH 31.

IlpopoK C o jio m o h CaMyHJi

32. ? 33. IlpopoK

34. n p o p o K j]aBHA 35. C b. T p o jn u a 36. ? 37. C b . HHKOJia 38. C b . "R h p h ji

JlpopoK M ojcnje c reKCTOM npBe 6 o x je sanoBnjecrn

39. rip o p o K 3axapHje


40. C b . flH M HTpnje 41. HepyKOTBopeHH o 6 p a 3 42. K p c r

KojiapHHa; c b . neTKa

ca PacneheM

npnjecTOJiHHx hkohe, aeHCHCHor HHHa, npa3HHHHHx hkoh3 h Tpeher, nocji>eaH>er, peaa ca jiHKOBHMa npopoKa h pa3HHX CBeTHTejba. 3aBpmaBa ce kpctom ca ocjiHKaHHM PacneheM koj'h aoceace cKopo ao caMor CBoaa. rio cbom pacnopeay h HK0H0rpa(j)CK0j TeMaTHiiH HKOHOCTac y KojiapHHH npnnaaa THny bhcokhx ojrrapHHX nperpaaa kojh ce oa Kpaja XVIII BHjeKa aocTa necTO cycpehe y cjeBepHoj ^ajiMaunjH. nopnjeKjio TaKBor HKOHOCTaca o6hhho ce Be3yje 3a pycKO-yKpajHHCKe 6apoKH3HpaHe ojiTapHe nperpaae Koje cy npeKO KapjioBanKe mhtponojinje y6p30 aocnjejie ao yHyTpauiH>0CTH EajiKaHa. /I,a jih cy thm nyTeM, hjih MOJKfla nocpeacTBOM JleBaHTa, th yTHuajH npoapjiH ao cjeBepHe flajiMaunje, 3a caaa ce He MO*e ca CHrypHomhy yTBpaHTH. Hhhh ce, nnaK, aa je OBa apyra BapnjaHTa npn4 y npBOM p e u y H K O H O craca H e flO c ra jy T p n HKone. PajiH c e , 3auHjejio, o jiHKOBHM a anocrojia T o M e h a n o c r o jia A H a p e ja , jio k j e Ha T p e h o j M orao 6 h t h npe/iCTaBJbeH X p H c ro c , K ojn ce Tpe6a H ana3H T H Ha u e H T p a n h o m flH je jiy anocrojicKor p e/ia. ! C T a p n jH HKOHOcracH y cjeBepHoj /Ja jiM au n jH , Kao y o c ra jio M h y ap y rH M o6jiacTH M a H croH H O -npaBocjiaB H e KyjiTypHe c<t)epe, 6 h jih cy 3HaTHo jejmocraBHHjH. H a jn e m h e cy ce c a c r o jajiH o ji uapcK H x jiBepH, aeHCHCHor HHHa ( a n o c r o jia ) h K p cra ca P acneheM . 3aHHMJbHBo je jja cy y HeKHM ziajiMaTHHCKHM upKBaMa n p H jecro jiH e HKOHe, a noHeKaji h p e ji anocT O Jia, n o craB jb ajiH y ;iBa p e .ia - jejiaH noBHiue jip y r o r . T o cy, CBaKaKO ycjiOBji>aBaJie Majie jiHMeH3Hje th x upK aB a. y 6eHKOBaHKOM K pajy cjiHHHa n o jaB a ce c y c p e h e y u p k b h c b . A pxaH t)ejia y M npaH>y.

189

K o jia p n H a , c b . r i e m a ( n K O H O c r a c )

ohhx

XBaTJbHBHja. y C B aK O M cjiynajy, 3HaTaH 6poj najiM aTHHCKHX H K O H O CTaca, noce6H0 KojH cy HacTajiH tokom XIX BHjeKa, HMajy TaKaB hjih cnHM aH H3rjiea.
M K O H O C T a c y K o j ia p H H H ^ je jio je a B o j n u e c jiH K a p a , K o jn c y C B o j a n o n o c j ia

06 a -

b h j i h y n p n j i H H H o j B p e M e H C K o j h C T H j iC K o j y a a j b e H O C T H . P y K a C T a p n j e r c j i H K a p a H 3 B e j ia je u a p c K e a B e p n h C B e ro p H > e n a p T H j e H K O H O c r a c a , a o K je M jra tjH c j iH K a p a y T o p

n p H j e c T O J i H H X H K O H a . ^ o k j e n p B H y a y x y 3 o r p a (J )C K e c k p o m h o c t h o c T a o a H O H H M a H , h j ih ce , M O * a a , H >eroB n o T n n c H a jia 3 H 0 H a o h o m jiH je jiy H K O H O C T a c a K o jH j e K a c H H je

3 a M H je H > e H , a p y r n c j i H K a p j e o c r a B H O C B o j e n o T n n c e H a C B e n e T H p H n p n j e c T O J iH e h k o He:

M. nerpaHOBnh, roa. 1892.

O t o m , cyaehH no npe3HMeHy, 6e3 cyMH>e aajiMaTHHCKOM cjiHKapy, 3Ha ce Beo Ma Majio. MHJiaH PaaeK a je t o k o m CBojHX TepeHCKHx HCTpa*HBaH>a H aniiiao Ha HeKe H>eroBe noTnHcaHe paaoB e y 3aapy, HBouieBUHMa h M3HacTHpy K p k h . PaiiH ce, 3aiiHje jio , o AOMaheM cjiHKapy KojH je nocjeaoB ao H3BjeCHO cjiHKapcKo 06pa30BaH>e CTeneh o , no CBoj npHJiHUH, y HeKoj npHBaTHoj u i k o j i h , KaKBHX je y 3HaTHOM 6 p o jy 6 h j i o Ha n o ap y n jy npocTpaH e A ycT po-yrapcK e M oH apxnje. ApTHKyjiaunja upTe>Ka h k o j i o P h c t h h k h TpeTMaH Ha npnjecTOJiHHM HKOHaMa y KojiapHHH He npejia3e h h b o o c pe.aH .0C T H . Met)yTHM, H3BjecHa ao 3 a h 3 h b h o c t h Koja nponcHMa Ta ajejia HMa y ce6n flpa*H HenocpeflHOCTH h npH3ByK noeTHHHOCTH. Fla naKo ce He paan o HeKoj H3y3eTHoj cjiHKapcKoj j i h h h o c t h , cy aeh n 6 ap n o cjiHKaMa y KojiapHHH, 6 h j io 6 h 3aH H M JbH B 0 fl03HaTH HeiUTO BHUie O TOM cjiHKapy.;7a

rip o u iH p e H O M n y n p n n a a a h h k o h o c t e c upK B e c b . T io p tia y T o p h > h m B H JtaH H M a k o j e r a je o fip a n H Jia A. C KO B paH (o .u . 5 7 -7 8 , rjy'e j e npHJio>KeH h u p T e * HKOHocTaca). 7 MHJiaH P a a e K a , IlpH Ji03H o cnoMeHHUHMa Kyjrrype koji C p 6 a y ceBepHoj .HajiMa UHjH, A n M a H a x, C p 6 n h npaBocjiaBJte y cjeBepHoj /Ja.TM auHjn h /Iy6poBH H K y, 3arpe6 1971,
208.

7a H aKO H u i t o j e OBaj HJiaHaK B eh 6 h o cnpeM aH 3 a u iT a M n y n o 3 H ao caM 3 a HeKe noaaT K e o

cjiHKapy /Ia H H Jiy n e T p a H O B H h y . TaK O j e 3 a a a p c K H H a p o n H H j i h c t 3 a r o a . 1 8 7 0 . ( 6 p . 8 4 , c rp . 3 - 4 ) i j i o h h o B H jecT : Y c a 6 o p c K o j a B o p a H H y 3axipy H 3 Jio * eH j e 6 h o h c k o j i h k o B peM eH a h k o h o c T a c j e a a H 3 a n p a B o c n . upK B y n a p o x H je K apH H C K e. M jia jiH cjiH K ap r o c n . /J a H e n e T p a H O B H h H3 3 a j i p a paflH>0M o b o m noK a3a, a a c e M H oro o k o p h c t h o y cjiH K apcK oj B jeuiTH H H , p azieh n H a jn p e Kpo3 a y * e B p eM eH a n p n flajieKOHyBeHOM cjiHKapy r . O p aH H C a jire T T H h r . U yK apo; h KauiH>e Kpo3 je a H y ro jiH H y y a K a a e M H jn 6eH K oj. IIlT e T a u j t o jia p o B H T H M jia jjn h OBaj He 6 H ja m e y craH > y caB nponHcaHH T e n a j aKaaeMHHKH o k o h h 3 t h . Kajia c e o b o y o 6 3 H p y3M e, a b h jih KpacHy OBy h o c T a j ie n o M a i t e p a^ H > e u i t o h x j e yHHHHO, m o jk c m o c e H a aa T H n a heM O y HCTOMe n c K y cH a B je u rra K a HM3TH. O B y M H c a o h o c je h a ib e jiH je jin u ie c H aM a c b h K ojn c y npH JiH K y HM ajiH b h j j j c t h oB y

190

Met)yTHM, 3aHHMJbHBHja j i h m h o c t je CTapnjH cjiHKap, Kojn je H3paaHO ropftH HKOHOCTaca h uapcKe flBepn. O h je cacBHM cojiHflaHO o6aBno n o c r a B jb e H H My 3aaaTaK - cjiHKapcKH h HK0H0rpa4>CKH. JlHKOBe je oriHcao a c u e H e HcnpHnao pa3roBHjeTHHM je3HKOM y ayxy, 3a CBoje BpnjeMe, 6 o j b h x HK0H0nHcaMKHX TpaflHUHja. A h c KpeTHO 6apOKH3HpaHH UpTe)K H HeHaMeTJbHB KOJIOpHT KojH, HCTHH3, He CaapaCH UJHpoKy CKajiy TOHOBa, oaajy pyKy BjeuiTor MajcTopa Kojn HHje j i h i h c h cjiHKapcKor ceH3H6njiHTeTa, i u t o je aornjio a o H3pa*aja y zio6poziyiuHoj jeflH0CTaBH0CTH h cBje5KHHH n o je a H H H X napTHja. O h ce TeMaTCKH, yrjiaBHOM, npHflpacaBao pacnopeaa Kojn je Beh 6 ho O flO M aheH H a caBpeMeHHM b h c o k h m HKOHocTacHMa. K o jie 6 a n > a cy je^HHO ripucyTHa y TpeheM - nocjbeaibeM peay, r/ye je y3 j i h k o b c npopoKa nocTaBHo h c k o j i h k o CBeTHTejta MHjn je KyjiT k o a npaBocjiaBHor HBJba cjeBepHe /lajiMauHje 6 h o H a jB H iu e IHTOBaH.
bho

CjiHKap ce o m h t o Tpy/iHO a a ocTaHe y a y x y TpaaHUHOHajiHe HK0H0rpa<jmje, oHe H3 a o 6 a Kaa cy ayxoBHe Be3e ca IlehKOM naTpHjapiunjoM 6HJie jo iu jaKe. HnaK 6 a p o KH30BaHe <})opMe Ha H>eroBHM K0Mn03HunjaMa o a a jy 3anaflHe pe<J)jieKce, a o k cy HeKe cueHe palJeHe n o a b h a h h m yTHuajeM pycKe HK0H0rpa<j)Hje. To ce, npnje CBera, o / ih o c h Ha uapcKe flBepn,8 Te Ha K 0 M n 0 3 H u n je 06pe3aHa, HepyK0TB0peH0r o6p a3a h jo iu HeKe.

HenoBjepeH.e n p e M a c jiH K ap cT B y 3anaaHor K y jiT y p H o r K p y r a , K ao h o n p e 3 K a a a y nHTaity 6njie n o 3 H e H T ajioK pH TC K e h k o h c - npeK O K o jn x c y ce iunpHJie n n e j e o y H H ja h e H .y - y c M je p a B a jio je n a * H .y aajiM aT H H C K H x H K O H o n n c a u a CBe B H iu e Ka p y c k o m c jiH K a p c T B y . PycK H HKOHorpa<J)CKH o 6 p a c u H c y ce, y rjia B H O M , u i h p h j i h n p e K O r p a <})HKe iu T 3 M n a H H X KH>nra, T e npeK O H M n o p T a HKOHa.9 no p ea T o r a je noH eK H a a j iM a t h h c k h H K O H o n n c a u o a ji a 3 H o H a uiKOJiOBaH>e y n o 3 H a T e p y c K e o a h o c h o yK pajH H C K e u e H T p e . n 0 3 H a T 0 je, H a n p H M je p , a a je C h m c o h B y K o jeB H h H3 O h e c T O B a , MHja c e jy e .n a Hajia3e y B eH K O B uy h Kyjin ATjiarnha1 0 , yMHo cjiH K apcT B O y K H je B 0 -n e M e p c K 0 j jia B p H , K o ja j e y C B o je ao6a 6njia H a jn o 3 H a T H ja uiK O Jia HKOHonHCHe B jeu iT H H e. C H r y p H o je Mecy

pa/iH >y. P a a y je M O c e naK u it o y H3pat)eHHM HKOHaMa H ahocM O t h it c r a p o r a r p i K o r a cjiH K apcT B a h a y x npaBOCJiaBHe upKBe. ... Met)y HMeHHMa n p e T n n a T H H K a 3 a fbeM a'iK O -cpnC K H pjenH H K B yK a C t . Kapaunha K ojn je u iT a M n a H y Beny 187 7 . r . noMHH>e c e /I- IleT p aH O B H h K ao aKaaeM CKH c n H K a p y 3 a a p y ( c r p . 2 4 1 .). To M o * e c y r e p n c a T H M 0ryhH 0C T a a j e y M ehyB peM eH y IleT paH O B H h 3 a B p u iH 0 n p o n n c a H H TeM aj aKajieMHMKH Ha BeMKoj aK aaeM H jH , M a a a H a c y TOMe He M O *e cacBHM y 6 n je a H T H . f l a je fla H H Jio n e rp a H O B H h H3Beo M H o ro B H iue cjiH K apcK H x p a j o B a , H e ro u i t o j e 3a c a n a n 0 3 H a T 0 , y n y h y j e h B H jec r y rjia c H H K y IlpaB O C JiaB H e aajiM aTH H CK e upK B e ( 1 3 / 1 9 0 5 , 6 p . 2, CTp. 3 2 - 3 3 ) y K o jo j c e K a * e , a a j e fla H H jio IleT p aH O B H h , cjiH K ap H3 3 a a p a , H a c T a a e H y C h ji6 h a o 6 n o HeKe n o x B a jie o a Tyropa upKBe c b . "Bopfia H3 M eTK OBH ha, 3 a CBoje p a a o B e H acjiH K aH e 3a T y upK B y. C B e t o HaBOjiH Ha 3aK JbynaK ; ia 6 h 6 h jio n o T p e 6 H o a aji>e T p a ra T H h ocBH jeTjiH TH jih k T o r 3a ca.ua M a jio n o 3 H a T o r jiajiM aT H H C K or c jiH K a p a . H a a a T H ce j e a a h e t o ^ h h h h t h M oj n p n ja T e ib M p M n jb eH K O rieKHh, K o jn Me j e y n o 3 0 p n o H a H aBe;ieH e n o a a T K e , Ha Me.My My ce h o b o m npHJiHKOM T o n jio 3 ax B ajb y jeM .
8 U a p c K e f lB e p n H K O H o c r a c a y K o jia p H H H B e h h CBojH M o 6 j i h k o m H M a jy c j i h h h o c t h c a p y c K H M jiB e p H M a . F lo p e z i T o r a , H a pycK O -yK pajH H C K H M ziB ep H M a b h j h o M j e c r o 3 a y 3 H M a jy u a p e B H - n p o p o u H h j i h upK B eH H o u h , K o jn H e c T o n o n p H M a j y jiH M eH 3 H je B e h e h o a n p H M a p H e k o m i io 3 H u n j e - B ji a r o B H je c T H . C j i h h h o je H a H KO H OCTacy y K o jia p H H H r / i j e c y n p o p o u H A a B H f l h C o j i o m o h H acjiH K a H H y 4 > H ry p H , T e 3 a y 3 H M a jy ; i o 6 a p j i h o f lB e p n H a y u i T p 6 K 0 M n 0 3 H u H je B ji a r o B H je c TH .

9 O yTHuajnMa pycKor HKOHOnnca H a Hauie cjiHKapcTBO Hajo6 yxBaTHHje cy nncajiH CpeTeH IleTKOBHh, PycKH yTHuajn Ha cpncKO cjiHKapcTBO XVI h XVII B eK a, C rapnH ap h.c. XII, Beorpaji 1961, 91-1 0 9 h Mnoapar JoBaHOBHh, PycKO-cpncKe yM eTHHHKe Be3e y XVIII B e K y , 3 6 o p h h k (t>Hji030< J )C K 0r <j>aK yjiTeTa, VI-1, Beorpaji 1963, 379-409. Mef)yTHM, HHjejiaH oa h>hx HHje o6pat)HBao MaTepnjaji H 3 cjeBepHe /JajiMauHje.
1 0 MnjiaH P a jie K a , o.u., 207.

191

AnocTOJi A H npej (necrajia uKona)

JeBaHtjejincra MapKo

KojiapHHa, cb. rieT K a f)y 6pojHHM aajlMaTHHCKHM aHOHHMHMa 6HJ10 jo m HKOHOriHCaua Kojn cy CJIHKapCKe noyKe ^ o6 hjih y PycnjH, oaaKJie cy aohochjih h ihhphjih KOHuenTe pycKe HKOHorpa(J)Hje. 3aHHMjtHBo je aa h k o h o c t 3 c cb. IleTKe y KojiapHHH TaKO pehn h HeMa ay6ope3hhx yKpaca. C k p o m h o H3BeaeHa npocJtHJiauHja Ha xopH30HTajiHHM BHjeHUHMa jeflHHa cy fleKopauHja H3BeaeHa y apBeTy. HeaocTaTaK ay6ope3a Majcrop HacTojn o t k j i o h h th HCJiHKaBaH>eM pa3HHx yKpacHHx aeTajba no CJio6oflHoj noBpuiHHH HKOHocraca, i u t o y OKBHpy ujejiHHe ajejiyje Kao 4 > o jik j io p h h aoaaTaK. H3rneaa, Mef)yTHM, na. TpaflHunja ay6ope3a Ha HKOHOCTacHMa cjeBepHe flajiMauHje HHKaa HHje HMajia ay6jber KopnjeHa. 3a H 3paay ay6ope3a noHeKaa cy no3HBaHH MajcTopn H3 ap yrn x o6jiacTH', hjih cy nojeflHHH pe36apeHH zuijejiOBH, nonyT uapcKHX flBepu, Ha6aBJi>aHH Ha CTpaHy2. Jla ce, K0H3HH0, 0CBpHeM0 h Ha BpnjeMe HacTaHKa CTapnjer cjioja HKOHOCTaca y KojiapHHH. y TOMe h3m je ofl noMohn HaTnnc Kojn je HcnncaH a o Hory H cyca XpncTa y aeHCHCHOM peay HKOHa. Oh rjiacn: FFpoTO Mapico Bnrac 1833. yrHcaK je aa Taj Hat iih c HHje nncajia pyKa Majcropa Kojn je CTaBJbao CHraaType Ha HKOHocTacy, Te aa je, no CBoj npnjiHUH, KacHHje flonncaH. y CBaKOM cjiynajy roaHHa 1833., Koja ce y HamHcy noMHH>e, Moace nocjiy*HTH 6ap Kao terminus p ost quem non HacTaHKa caMor hkoHOCTaca. Ho, 6e3 o 6 3 H p a n a jih je HacTao Te roaHHe hjih h cu ito paHHje - iu to HaM H3rjieaa npHXBaTJbHBHje - HKOHOCTac y KojiapHHH npeacraBJi>a jeaHy 3aHHMJi>HBy hko1 1 riopHjeKJIOM H3 HCTOHHHX o6jiaCTH 6hO j e M a jc ro p HajjbeniIJHX HajlMaTHHCKHX /IBepH, T3B. E ycoB H heB H x flB epn Koja ce a a H a c H ajia3e y n e T p o B o j u p k b h y E h o b h h h o m C e jiy . n o 6oraTCTBy h jbenoT H pe3a OHe jin n e ^BepHM a xepueroBanKor M aHacTHpa XCHTOMHCJiHha, Kao h OHHMa y M aHacTHpy CaBHHH no3H3TH Kao T B paoujK e aB epH . riaB Jie M njoB H h n p n n H c y je E yCOBHheBe J IB e p H n03H3T0M 6 0 KOKOTOPCKOM HKOHOIIHCUy /lH M H TpH jy-iiaCK ajiy (U fpP- n aB Jie M h j o b h h , E 0 K0 K0 T 0 pcKa cjiHKapcKa u iK O Jia X V I I - X I X BHjeKa, T H T o rp a a 1960, 7 7 -7 8 ). 12 U apcK e a B e p n M aHacTHpa K p y n e H a c ra jie 1789. r o a . / io h h o j e H3 K n jeB a apxHM aHjipHT T e p a c H M 3 e jin h ( n t p p . AHHKa C K O B p a H , H eno3H aT O a e ji o sorpacjja JoB aH a A n aK e , 3 o r p a < p , 4 , E e o r p a a 1972, 4 4 .

192

Eoropom m a

(M KOHe ncno/i Pacnena)

C'B. JOB3H a n o c r o ji

M noH a e n n c K o n c HKOHOCTaca, 3. p e a

llKOHa cb. HnKOJie, c HKOHOCTaca, 3. p e a


K o Jia p H H a ,
cb.

fle T K a

13*- BENKOVACKI KRAJ ... ZBORNIK 1

193

HonHCHy ujejiHHy. IlpeKO H >era ce, 6ap jyeJiHMHMHO, MO*e npaTHTH CTHJiCKO-HKOHorpa<i>CKH pa3Boj ojiTapHHX nperpaaa y ceocKHM cpejjHHaMa cjeBepHe /lajiMauHje, Te c a r j i e a a T H nyTeBH KojHMa ce h k o h o i i h c KpeTao h yoHHTH yTHuajn KojHMa je 6 h o h 3 j io *eH y KacHHM <j>a3aMa C B o r n o c r o j a H > a . Ta ca3HaH>a 6 h , CBaKaKO, 6njia m h o t o noTnyHHja yKOJiHKO 6 h ce 0praHH30BaHHje npHCTynHJio HCTpa*HBaH>y t o t anjejia Haiue KyjiTypHe 6auiTHHe. A jeaaH TaxaB noayxBaT 6 h 6 h o BpnjeaaH Tpyaa.
HKOHonnc y 6eHKOBaHKOM Kpajy, Kao h y cjeBepHoj .ZJajiMaunjH y o n u rre , n peaCTaBJta jeaaH 3aHHMjbHB h jo iu hcjioboji> ho HcnHTaH KyjiTypH0-HCT0pHjcKH cjioj 6auiTHHe aajiMaTHHCKHX C p6a. EpojHH HKOHocTacH n o ceocKHM upKBaMa, HacrajiH yrjiaBhom tokom XVIII h XIX BHjeKa, pe(|)jieKTyjy Ha CBoj HanHH KyjiTypHe h HCTopHjcKe npujiHKe y KojHMa je HBjejio npaBOCJiaBHO CTaHOBHHiuTBO Te p ern je.

up K B H c b . I le T K e y K o J ia p H H H c a n y B a H

je

HKOHOCTac K o jn n p e a c T a B J b a 3 a -

H H M jbH B y T eM aT C K y u j e j iH H y . O h n p n n a a a T H n y n p o u iH p e H H X ( b h c o k h x ) 0JiT ap H H X n p e r p a a a , c a B H iu e x o p H 3 0 H T a jiH H X p e a o B a - u a p c K e f lB e p n c a n p H jecT O JiH H M h k o h 3 -

Ma,
ce

aeHC H C H H m h h , n p a 3 H H H H e c u e H e , p e a n p o p o K a h C B eT H T ejb a, T e k o h 3 h h o o c jiH K a -

h h K pcr c a

PacneheM.

H a jM J ia ljH / j h o H K O H o c r a c a c y n p n je c T O J iH e h k o h c , K o je

je,

KaKo

b h ^ h H3 H a T n n c a H a H>HMa, H a c jiH K a o M a j io n o 3 H 3 T H aajiM aT H H C K H c jiH K a p ^ a H e

r ie T p a H O B H h

1892.

r o flH H e . C T a p n j H c j i o j H K O H O cr a c a j e H a c T a o K p a jeM X V I I I h j i h Ha

ca M O M n o n e T K y X I X B H jeK a. T o flH H a

1833.

H c n n c a H a H a aeH C H C H oj h k o h h X p H c r a m o -

* e n o c jiy c H T H K a o x p o h o j i o u i k h rpaH H H H H K n p n j e K o je r a j e H a c T a o h k o h o c t 3 c . H aK O

je H K O H O cra c K O H U H n n p a H y a y x y n o c r B H 3 a H T H jc K e HKO H onH C H e T p a f lH u n j e , H a H>eMy ce 3 a n a * a j y h h c k h c r p a H H y T H u a j n . 3ana/iHH pe(J)jieKCH c y y o n jb H B H n p e K O yB ot)eH > a n o 3 H H x 6 a p O K H 3 H p a H H X 4>opM H , flOK je n e H e T p a u n j a p y c K o r H K O H o n n c a n p n c y T H a Ha
n o je flH H H M K 0 M n 0 3 H U H ja M a peH H o 6 p a 3 h u a p cK H M A B e p H M a , 0 6 p e 3 a u > e X p h c t o b o , H e p y K O T B O -

ap.

HKOHOcrac y KojiapHHH npeacTaBJba jin je n npHMjep ojiTapHe n p e r p a a e KaKBe cy 6 n jie oaoM aheH e y cjeBepH oj ^ a jiM a u n jn o a iip y re nojioBHHe XVIII BHjeKa.

Sum m ary A C O N TR IB U T IO N TO THE K N O W LED G E O F IC O N -P A IN T IN G IN THE D IS T R IC T OF B E N K O V A C Icon-painting in the district ofBenkovac, as in North Dalmatia in general, is an interesting, though insufficiently studied aspect o f the heritage o f the Serbs in Dalmatia. Numerous screens with icons in village churches, originating mainly in l&h and 19*h centuries, reflect in their specific way the cultural and historical circumstances o f the life o f the Orthodox population. The church o fS t. Petka in Kolarina contains a screen with an interesting thematic whole. I t i s a beautiful specimen o fth e altarscreen that was usual in North Dalmatia in the second h a lf o f 18th century.

rOJlYB flOEPAIUMHOBHTi

BYK H C JE B E P H A flA JlM A U H JA

Pe3HMe
B n u ie c rp y K e c y E yxoB e Be3e c o b h m noapyn jeM . Oa PjeHHMca (1 8 1 8 ) n p e 150 npHM jepaKa pa3JiMHHHx ByKOBHx K t b n r a a o m n o j e y p y K e cjeB epH oaaaM a t h h c k h x npeT n jia t h h k 3 . A aB aaeceraK i K n r e j b a o B o r a Kpaja c h > h m j e y n p e n n c u H (C. AaeKCHjeBnh, E a ra p a KH ,nxapa, H. EpanaHOBHh, M. E pn n h , J. E y p a th , J. BaaeHHHh, ra6neH U , M. h y p n h , r. 3 en n h , C. KHexeBHh, J. KoBaneBHh, A. Ky3MaHHh, M a jep , J. M yTH 6apnh, M. O jiyjn h , < P . OpeuiKOBHh, E. h F JleTpaHOBHh, 77. IlpepaaoB H h , J. H ya n h , A. Cra3Hh, C. TpKyjba, J. HyaHHa h < t> . H b h tKOBHh). H peK o h > h x p a c r y p a CBoje Kjhnre, ao6aBJha c p 6 y jh e , a o a a 3 H a o n o r p e 6 H e M y r p a l ) e h noaaraK a. ro a H H e 1838. o 6 n u ia o j e o s e n p e a e a e , o UaHHaaHCKOM B a u ia p y 6 h o Ha K o c o B y . 3aHHMjhHBe 3a6HJhemKe n n o a c y o b o t 6opaBKa, a m h o th OBaauiH,n t o noHHMH H am an c y M jecra y H>er0B0M PjeHHHKy (1 8 5 2 ): Ea6HH J ly 6 , EeuKOBau (h o6jih3kh>h H3Bop C o n o r), E p n 6 u p , EyxoBHua, JJparoBHh, 3 p M a n > a , K o r a p n , K o c o b o , K p x a , K p y n a , n e p y u in h ( y KorapH M a), CKpaaHH, Tpe6aHHHK. O n e r j e y o b o m K p a jy 1841, Ha nponyTOBan>y, o neMy CBeaonn b h u ic nojinuujcK H x H3B eu iraja. J o u i T p n n y r j e HaBpahao y 3 a a a p 1860, 1861. h 1862.
ko

CeM BHiue pnjenu nopnjeKJiOM 3aunjeao H3 obot Kpaja, oaaBae cy HecyMH>HBO h o6jauiH>eH>a 3a rnaBapHHy, 3aapyry u o6unaj npnopyuie, TaKot)e aocra onuinpaH 3anuc ca KocoBa (o npujeHocy, TaMouiihoj nrpu u njecMH, HOuiihH h to .) KpajeM neaeceTHX roaHHa ByK rp a xu u aouja oa CBojux obaauiH>HX npHjareJha rpal)y 3a eTHorpaipcKH arnac jyxH0cn0BeHCK0r zcuBjha (noaaTKe o naKaBUUMa u uiTOKaBiiHMa, Kapry JjanMauuje u 3ary6jbeHH ouhc EyKOBHue h K o ra p a . C a n y B a H je nax ouhc 3 a ro p ja , T JpoM H H e h n e r p o B o r nojha). H aj3aa, ByK j e n ec ro npH cyraH h y OBaauiH>oj uiTaM nu: c b o j ' h m n p e uiTaMnaHHM t c k c t o b h m b u n u y H a n u c u M a K oju ra c e aoTHHy nocpeaH O u n u H e nocpeaH O ( y Be3H c npaBonucoM , PjeHHHKOM, flp u M jep u M a cpncKOcnaBeHCKora je3HKa), CBe a o T y x 6 a n n u e 3a ByKOM [...], noB oaoM n e r o B e CM pru ( y C pncK O aanM a t h h c k o m Mara3HHy). H a 6-Mj'eceHHOM n o M en y y Eeny HHHoaejcrBOBao j e T ep . nerpaHOBHh.

.13*

195

BHiuecTBapHe cy 6HJie ByKOBe Be3e ca cjeBepHOM flajiM auHjoM . OHa My je, npnje CBera, npy*H Jia He Majio rp at)e (jieKCHHKe, eTHorpa<J)CKe, (JjojiRjiopHe). Mel)y XHJbaay KopecnoHaeHaTa H>eroBe 3aMauiHe npenncK e flBaaeceTaK hx je oaaB ae. Bpoj nouiTO Bajiaua iteroB e KibHre neH.e ce Ha BHuie o a CTOTHHaK KH>nroji>y6aua. ByK je, H aj3aa, 6 ho Ba3fla npncyTaH y 0H0BpeMeH0j 3aaapcK oj KH>H3KeBHoj jaBHOCTH. ByKOBH noMeHH o flajiM au n jn c e * y jo u i y paH e roflHHe H>eroBor p a a a . O CKynjbaH>y npeTnjiaTHHKa y H>oj h o obom noflpynjy Kao HjeKaBCKOM roB opn Beh y npBoj CBojoj n je c M a p n u h (1814).' TeK HapeaHe roflHHe neT npem jiaTHHKa H3 IllH6eHHKa jaB jbajy ce Ha II 36npKy njecaM a (1815). y npBOM PjeHHHKy H>er0B0M (1818) Meljy npeTnjiaTHHUHMa je aBaaeceTaK jih h h o c th c 0B 0r n o a p y n ja : H3 BeHKOBua, ByKOBHu e, KHHHa, K o T ap a; H3 MaHacTHpa /^paroBH ha, KpKe. K p y n e.2 yrjiaBHOM cy t o npnna/iHHUH npaBocjiaBHor KJiepa: nonoB H , npoT e, HryMaHH, npeTnjiaheHH 6ecyMH>e 3acjiyroM T a a a u u b e r enapxnjcK or no rjiaB ap a, BeHeflHKTa KpajbeBHha, Kojn ce c r a p a o o npeTnjiaTH y flajiM aunjH Ha n0MeHyT0 zyeJio. Jo iu jeaaH je pa3Jior TOMe 6 h o c pyKe: CBeuiTeHCTBo, jenaH on 6pojHHjHx cjiojeBa T aaau iib e Kp*jbaBe HHTejiHreHunje, Morjio ce KH>HroM h k o p h c th th h H>e M aTepnjajiHo aoM ohn. C t h x ^aH a, aaKJie, cjeBepHoaajiMaTHHCKH jby6HTejbH npocBeuiTeHHja CKopo yBHjeK cy y cnncKOBHMa npeTnjiaTHHKa Ha ByKOBe KH>nre: Ha M m io iu a OdpeHOBiiha,1 Ha JjaHHue 3a 1834,4 Ha o 6 a H3flaH>a FlocjioBHua , 5 Ha K o b h o k h V Ha PjenHHK (1852) Ha ripaBHTejiCTByjyuiHH coBjer ,8 na ce 3aap3KHMo caMO Ha H3aaH>HMa 3a ByKOBa >khBOTa. IloHajBHuie hx je, pa3yMHje ce, H3 3 a a p a . 3a ByKOBy KH>nry, 3a H>eHe HHraoue

'M ajia npocroHapojjHa cjiaBeHO-cepcKa necHapuua, B n eH a, 1814, 19 (Y bc3h ca CKynjbaH>eM n je c a M a ); 120 (K ao HjeKaBCKO n o n p y n je ) . 2 C pncK H pjenHHK, B e n , 1818, X X I - X X I I , X X I V . M e f|y npenijiaT H H U H M a cy 4 apxHM aHn p H T a: r . OMHHKyc (K pK a), C . J b y 6 H iu a (Ilp a c K a B H u a ), C . /Iy 6 a jH h (/Ip a ro B H h ) h T . CTaHKOBHh, b p jih h k h n a p o x ; n e T o p n u a n p o T a M . BHTac (BeHKOBau), M . ByjHHOBHh ( K o T a p n ), n . /Io 6 p H jeBHh H I I. C a 6 ib H h ( K h h h ) h C reB aH K o H n a p (EyKOBHua); T p o jn u a H ryM aH a: B. KHOKeBHh (K p K a), T. O naH H h (K p y n a ) h C . CBepjuiHK (/Ip a r o B H h ) ; nonoB H : B n jin n ^Keacejb (EeHKOBau), "B. flaB iiiH h ( r o jiy 6 H h ) , C . CHMHh ( K o c o b o ); K ajiyt)epH : B . T o p o H H u a, "B. E jen o B , H . OMHHKyc, M . JlHHHHa, H . 3 e jin h h C . ByHKOBHh (jepM O H acn m. K p y n e h KanejiaHH e ra p c K H , 6njbaHCKH, u ih 6eHHHKH, CKpajIHHCKH, HCJ13MCKH H 3ajiapCKH); J. M apHHHHh, C . M njlO pajO B H fl, T . TpeCKaBHIia H T . K a iu u h (jepMOHacH k p h k h h n a p o c u k o c o b c k h , jiy6poBaHKH h j i p h h u ik h ) ; J. PanHHOBHh, H . HoBaKOBHh, n . T o p o H H u a h C . H jiH h (jepMOHacH /I p a ro B H h a - npBH j e 6 h o h n a p o x 3aropcK H , T pehH - y IIp aB H y , h c t b p t h - KanejiaH y h c to m M e c ry ); JI. riaBKOBnh, n a p o x o6poBaHKH 3 M h jio u i O 6 p e H 0 B H h (...), ByjiHM , 1828 (h 3 3 a jip a cy npeTnjiaTHHUH M . MejiHKOBHh h M . T >ypnh c a n o 3 npHM epKa KH>nre). * JJaHHua 3a 1834. (21 npeTnjiaTHHK H3 3 a jip a Ha 22 npH M epK a: C. T pK yjba, C. AjieKcnjeBHh, Jl. I I e p a 3 Hh ( 3 a ce 6 e h yHyKa C aB y ), r. EjejiOB, B. T o p 6 H ua, B. Kopjinh, M. "BypHh, C. "BypKOBHh, E. ByKOBHh, J. MHHHh, T. T jiH uiH h, E. neT paH O B H h, n . neT paH O B H h, A. ryTa, K. MejioBHh, JX. M jiH jnh, "B. E opoB H h, A. flecH H u a, P. 0 6 p ajiO B H h , M. BecejiHHOBHh h J. JoBHHHh). 5 C p n c K e H apouH e n o c jio B H u e (...), Ben, 1849, 377 (npeTnjiaTH H K H3 0 6 p o B u a J. BajieHHHhn p e T y p h 38 npeTnjiaTH H K a H3 3 a jip a Koje c y caKynHJiH A. Ky3M aHHh (2) h M. E p n H h o c r a ji e : H. B ajieH TH h, J b . T ojiM apH H h, T. neT paH O B H h, f l . n a n a c jja B a , H. E pH H h, n. M aynac, K. C 0 K0 T a, M. B ojiapnh, /I. M apnh, J. M jiH jnh, K. nayjiH H O B H h, H. Jby6aHOBHh, M . B ap6ajinh, M. KoBaneBHh, III. )KynaHOBHh, n . T ocnojiH eT H h, K. <J>opjiaHH, H. P puiKOBHh, A. M njiaTO BH h, B. rp y 6 e u iH h , M. B aK yjia, C . E y30JiH h, A. EpHHh, H. T p aflH h , J. BoiKHh, M. M apHHOBHh, M. M apKOBHh, 4>. MHJIKOBHh, /I. M jIH juh, T. JypKOBHh, H . E p030B H h, A. jJy[U aH , C. rieTpaH O B H h, H. ByKOBHh, n. CjiaBHOBHh, M. riepHHOBHh OpaHUeCKH H ByHHOBHh. 4 Mcre npeTnjiaTHHKe Hajia3HMO h y3 K o b h o k h I) (Ben, 1849). 7 H a C pncK H pjeiHHK ( 1852) T . neT paH O B H h j e y 3 a jip y caK ynH o 7 npeT njiaT H H K a: H. R a hhjio , O . /laHHJio, T. neTpaHOBHh, H. ByjHHOBHh, A. K y 3 MaHHh, r . neTpaHOBHh h EH 6 jiH 0 TeKa JlH u ey M a 3 a jia p c K o r, a H. E p n u h 6: M. E e jia M a p n h , J. M pK H ua, A. E p n H h , H. EpHHh, M . naBJiHHOBHh H J. "ByjIHHa. IJpaBH TejiC TByjyuiH H c o B je r cepcK H (...), Een, 1860, 120 (neT npeT njiaTH H K a H3 3 a jip a : M. EpHHh, A. BpHHh, J. M pK H ua, B. n y jb a c TpH6yH.CKH h H. B e JiaM ap n h - CKynHTejb H. B p n n h npeTnjiaTHO ce Ha 9 npHMjepaxa).

peBHOCHO cy ce 6 ophjih y obom Kpajy MHorn, oco6 hto : naK HBaH BpnHh, MaTHja "Bypnh, JepoTej KoBaneBHh, A htc Ky3MaHHh, Jocnn MpKHua, TepacHM IleTpaHOBHh h CHMeyH TpKyjba, TaKot)e h ypeflHHuiTBa MjecHHX, 3aaapcKHX jiHCTOBa. HenocpeflHH cycpeT c obhm KpajeM, Mef)yTHM, ocTBapnhe ByK tck jiBHje aeueHHje nocjinje nojaBe npBor PjeiHHKa. n o pacKHfly c KHe30M MHjiomeM HaHMe, Kaa cy BpaTa OTau6HHe 6njia 3a h> npHBpeMeHO 3aTBopeHa, cpeo ce ByK y Beny 1833. c MJiaaHM h yMHHM hcthh.ckhm BJiaaapeM. Ha H>eroB no3HB nouiao je cpejuiHOM 40 -thx roaHHa y UpHy Topy. O a TpcTa je Huiao 6poaoM, HHje hh CBpahao Ha K0nH0. Ho o n Ta.ua, Mel)yTHM, OKpeHyhe ce h apyrHM HauiHM noapynjHMa, aoMohn he ce hobhx h flpyKHHjnx BHfjeH>a h ca3-

HaH>a. roflHHe 1838. o6Huiao je KonHeHy flajiMaunjy, nocToj6HHy rjiacoBHTe


h

Ty*He

XacaHarHHHiie. Yno3Hao je tom iiphjihkom h cjeBepHy /JajiMauHjy. CB0jeBpcH0uihy


ayxoBHor jKHBOTa, OHa je y36yhHBajia ByKOBy paao3HajiocT a jaManHO ra h noacjehajia Ha flaBHaiuH>H naTHHHKH 3aBHHaj y xepuero3HKHM 6paHMa. y H >oj - nncahe 33thm - jouiT * hbh ayx OBHjex njecaMa, (BHiue Hero aMo no MauapcKoj).
BopaBHO je y 3 a a p y h npeKO P3bhhx K oT apa n o iu ao Ha jy r. y noBpaTKy, o HjiHHfleHCKOM cajMy, o6peo ce Ha KocoBy, nocjeTHBUiH yjeflHo h K h h h .1 0 3anHCH ca 0B0r nyTOBaH>a roBope o Ba3fla 6yjiHoj ByK0B0j 3HaTH*eji>H. y ukpbh Ha KocoBy 3a6Hjbe>KHO je oh t h x jiaHa H3Met)y o c ra jio r - n>y.HH MaTopn (m. tjeue) Hoce BejiHKe CBHjehe (m. HHpaKa). n o p e a jeBaHtjejinje H3Hece jeaaH noeK H3 ojiTapa HapaMaK bcjihKHjex BouiTaHHjex CBHjeha (HeKe HHTaBe a HeKe HanajbeHe), n a pa3aaje jbyaHMa n o upKBH, Te hx 3anajbeHe aprcaiue y pyKaMa, KaKO y BpnjeMe HHT3H>a jeBaHhejiHja, tb k o h y BpnjeMe npHjeHOca. M H ora nejbaa, no CBoj npHJiHUH 6ojiecHa, k3ko y BpnjeMe jeBaHhejiHja t3 k o h y BpnjeMe npnjeHoca npH naaouie c rjiaBOM nony h oTHpauie ce oaeacaaM a, Kao h y Cp6njH u ito 6HBa. n o cBpuieTKy cjiy * 6 e HocHiue jiHTHjy H cnoa upKBe: HanpHjea jeaaH HOBjeK c 6apjaKOM oji upBeHe CBHJie (Kao BojHHK), 3a h>hm oko c to Jby/iH c flyrnjeM nyuiKaMa Ha paMeHHMa, 3a h>hm3 upkbchh 6apjaK, Ha KojeMy je c jeflHe CTpaHe H b c th H jinja, a c a p y re B03HeceHHje X p h c to b o , 3a OBHjeM CBeuiTeHHUH c nKOHaMa h KpcTOBHMa. MHorH cy y t o BpnjeMe nyuajiH H3 nyuiaKa. K aa (je) HouieH Tac n o upKBH, 6 ho je Ha H>eMy 3JiaTaH KpcT, KojH cy oko nnjeBHHue jbyan caMH y pyKe (y3HMajin) h jby6njiH c o6je CTpaHe, a ocTajinjeM ra OHaj Kojn je Tac h o ch o , Ha CBoje pyKe noziHOCHO Te ra jby6njiH. - H rp a h njecMa Kao h y JIh iih ; JbyaH y HJiHKaMa h to KaMa ca uiajioBHMa oko rjiaBe; 6pnjy rjiaBe Kao h y Cp6njH, TaKO h je a y Ha co<J)pe uiTa je Kojn flOHHO. M eTauie ce h KaMeHa h n y uauie H3 nyiuaKa. H ochm KOJia Hrpauie (cKanyhH npeKO paBHHiie no flBoje) KaKO o6oje ceHCKO, TaKo h jkchcko c MyuiKHM. "BeBojKe H3 KocoBa Hoce Kocy y jejiHoj'njieTeHHUH c ynjieTH>aKOM hh3 jietja, a H3 IJeTHHe h H3 neT poB a nojba ynjieTy y H>y h c u ito upBeHO, n a je ocT par no BpaTy h ro p e n o Koce HcnpeKpuiTajy. HeTHHCKe Hoce Kane ca uiKOJbKaMa, h cajiaKe HMajy uiapeHHje. HoBaua cpe6pHHjex (o c o 6 h to UBaHUHKa) Hoce Bpjio MHoro, KaKo *eH e h tjeBojKe Ha hepaaHHMa h no KouiyjbH, Ha nojacy, KanH h caaaKy cnpH jea, t3 k o h Jbyun Ha jenepMaMa h KOTpHHHMa c n p n jea . H a apyroM MjecTy 3a n n c ao je: y UlH6eHHKy h y KHHHy eHe Hoce oao3ro xajbHHy c TnjecHHjeM pyK3BHMa, Koja je aojbe Kao uy6e Heri0CTaBjbeH0, h 30By je KaMHMOJia. 3aHHMajia ra je h 0BaM0uiH>a upKBeHa opraHH3auHja. T pn MaHacTHpa (K p y n a, KpKa h flparoBH h) - h c th h c ByK - HMajy aBaHaecT napoxH ja, Ha Koja ce

/Jhhko <J>opeTHh, M a p rH H a jm je H3 OMHOca B y x a K a p a u u h a c JjaJiM aunjoM , PajjOBH, 1962/1963, cb. 4, 3 a jia p , 1966, 139-142 (ByK - J. M y 6 a p H h y , B en, 7/19. VII 1844.). 'ByKOBa upenucKa, H. B e o rp a a , 1907, 474 (ByK - J. K o n H T ap y , C h jih t , 18/30. VII 1838). Y n . h f . /Io6pauiHHOBHh, ByKOBa nyTOBaH>a, K oB H e*nh, V, B e o r p a a , 1962, 99.

197

i u a j b y K a j i y I) e p H

3a

n a p o x e . T a K B H n a p o c n y n a p o x H ja , K o je c y a a jb e o a M a H a c T H p a ,

c je a e y M a H a c T H p c K H j e M K y h a M a n o n a p o x n j a M a h a a j y M a H a c T H p y H a r o f lH H y n o

26

4).

cp. h n o

12

A B H 3 H u a ( * e H C K o j a r H . e o a r o a H H e ) , a H . e M y M a H a c T H p H e j i a j e H H U iT a .

3 a B p e M e H a M J i e T a n K o r a o b h c y c e n a p o c n n o c j i n j e T p n r o a H H e M H je H > a jiH , a c a a c e H e M H je H > a jy . H o c T a j ie CB e n a p o x n j e H M a j y C B o je 6 p a T C K e (o n u iT H H C K e ) K y h e 3 a n a p o x e .

K a jiy l)e p K o jn je H a n a p o x H jH , a a je M a H a c T H p y

nope3,

n o H e u iT O * H T a h jiB H 3 H u a . C b h

n a p o c H y n p o j ie h e 4 H T a jy J b y flH M a n o T o p o B H M a m o j ih t b c h C B e T e B o a n u y , h c b 3 k h a a a e n o j e ^ H y flB H 3 H u y .

3a

t o hm

Eupa
y

ce a a je H a h c k h m

M j e c T H M a o a 05KeH>eHe r j i a B e

n o . . . . 3 a H H M J b H B a j e H a j 3 a a h 3 a 6 H j i> e iu K a K o j a c e H e n o c p e ^ H O H e T H n e c j e B e p H o a a j i M a T H H C K o r n o a p y H ja . M e jb a a Il l H 6 e H H K y a o c T a 6 e 3 o 6 p a 3 H a , h . n p . ceHe n c y j y K a o M H o r n t o t o b o t o j ih , a h e K o ja t)e u a o k o

h Jb yan . - Ilp o c j a K a H M a a o c r a C B H je M r o jia . -

15

r o jiH H a c a

O a T p o r n p a a o C n j b e T a K e H C K H H > e B p j io h h c t o h jin je n o , a T a K O h y

C n j b e T y n o H a j B H i u e . " O n a c K e c y , O H e B H flH O , h n p o H H U J b H B e h c j i h k o b h t c , y 3 t o h H e o 6 ja B J b e H e 3 a B y K O B a 5 k h b o t3 . C T o r a c a M c e h 3 a a p c a o B H iu e H a H >HM a.

T pn roiiH He n 0T 0M ByK je o n eT y o b hm npejijejiHMa, Ha n p o jia 3 y Ka UpH oj T o-

p n HCTHHa. riyTO B ao je c jo i u aB o jn u o M P y c a , /jHM HTpnjeM M . KH>a5KeBHeM, CTapnh o m H3 JlHKe, h cnH caTejbeM HnKOJiajeM H . HaaeacflHHOM. H y o ajiacK y h y noBpaTKy nyTHHUH H3J10)KeHH CyMH>HHaBOj IipHCMOTpH ayCTpnjCKHX BJiaCTH. BjiaflHHO npeflCTaBHHuiTBO y 3 a /ip y p a 3 a c jia jio je 2. jyH a p a c n n c OKpy3KHHM HanejiHHUHMa y ^ a jiM a u H jn Hajia5KyhH hm a a oziMax ziocTaBe CBoja onacaH>a o noMeHyTHM nyTHHUHMa, TaKol)e o JB. T ajy h A . M a*ypaH H hy. ycjm je,aH jia cy H 3Bjeuiha ca pa3HHx crp a H a : 06poB naH H H "By3ene y p u in h 06aBHjecTH 0 je 17. M aja a o c T a n o a p o 6HO o nyTHHUHMa n pncnjejiH M H3 XpBaTCKe, JB. T ajy h A . Ma>KypaHHhy y ap y u iT B y C p6njaH ua ByKa CTe<})aHOBHha K a p a u n h a (x p o M o r) Kojn ce H3,aaBao 3 a H jm pcK or KH>H3KeBHHKa CTpaHu a a T p a ra , HaBOflHO, 3a CTapHM HCTopnjcKHM cnncH M a naKO t o HHje OBaje y o n u iT e Tpa^KHO. O acjejiH cy y t o c t h o h h u h CTeBaHa CHM Hha - H acraB Jba - h ocTajiH c h>hm o k o caT y p a 3 ro B o p y o 6e3HanajHHM CTBapHMa. n o pyHKy cy h c k o BpnjeM e uieTajiH T proM h 06a ji 0M He H3a3HBajyhH HHKaKBe cyMH>e apcaH>eM h pa3roB opH M a. H c k o jih k o caT a n o aojiacK y, OTnyTOBajiH cy nyT 3 a a p a - 3aB puiaB a H3BjecTHJiau. A h t o h h o OyMHC H3 KHHHa c a o n u iT a B a a a je M . KH.a*eBHH o jic h o k o a T p ro B u a H jin je B yjaTOBHha, a k o cy o c r a j ia flB o jn u a nyTHHKa, HHje, b cjih , M o ra o a a ao3H a. O m yTO B ajiH c y , HacTaBJba o h , 3opoM t o t jy T p a 3a 3pMaH>y, y npaTH>H u . k. JiO B aua.1 2 y ByKOBHM x a p m ja M a o c r a jia je KapTa .ZJajiMaunje, 3auHjejio c 0B0r nyTOBaH>a. M el)y BHiue noaByneHHx M jecra Ha H>oj 3ana*eM O K hhh , 3 a ,a a p , CKpaflHH h t a . ^BHje aeueHHje noTOM - HMao je Beh uapcKH opaeH O p a ib e Jocn4)a h 6 h o HjiaH BenKe aKaaeMHje - ByK je oneT Ha cnncKy OHe KaTeropHje nyTHHKa Koja je b h co kom Hapea6oM o a 20. jyHa 1853. o c r a jia n o a okom nojiH unje: n o a 6p. 7 jeaH e a o c r a Be ynncaH je Kao jio k to p npaBa, Kojn je npH cnno y 3 a a a p 23. cenTeM 6pa, a 27. OTnyTOBao 3 a K o T o p .14

6HJ1H cy

y /lajiM aunjH , y 6 p a ja jy h n Ty h H>eH cjeBepHH jiho, n p n 6 p a o je ByK flo c r a rpat)e, pa3HOJiHKe h 3aHHMJbHBe. TeuiKO je pa3JiyHHTH Kaa je h KaKo OHa ca6paHa: H en ocp eaho hjih npeKO npnjaTejba; jo u i je Teace naK, y 6jiH3y n eaeceT xHjbaaa pnjenH H>eroBor PjenHHKa yTBpziHTH uiTa je CBe H3 OBor Kpaja, noroTOBO rjy e to oh H3pnjeKOM He Ka*e.

" BecejiHH MajKaHOBHh, ByKOBa rpal)a y: PacnpaBe h rpaha, CpncKn eTHorpaipCKH 36ophhk CKA, I, Beorpaa, 1934, 72 (6p. 40), 76 (6p. 53), 71 (6p. 33 h 35). 1 1 JeBTO M hjiobhIi, Jema nocjeTa H>eroiuy 1841. rosHHe, PajiOBH HHCTHTyra J A 3Y y 3aupy, cb. 11, 3arpe6, 1955, 316-317, 312.
11 ApxHB C p n cK e aKaaeMHje HayKa h yM jeTHOCTH (ACAHy), 3a6H JbeuiK a 0 npBOM, Op4>eJiHHOBOM EyK Bapy.

8552/48a (4). Ha nojiehHHH

bh h .

" A p x H B C K a r p a t) a 0 B y K y K a p a u n h y 1813-1864, n p H p e /iH O np Tojiy6 / J o 6 p a i i i H H O A p x h b Cp6nje, Eeorpaji, 1970, 531-533 (4>aKCHMHJi H3M ef)y crp. 528 h 529).

CeM noaaTaKa o uihphm noflpynjHMa, E ^kobhuh, P3bhhm KoTapHMa h K ocoBy Ha npHMjep, ByK je y PjeiHHKy (1852) a a o h BHuie OBaMOUiH.HX TonoHHMa, Kao: Ea6hh f ly 6 , EeHKOBau, EpH6Hp, )K erap, 3aaap , 06poBau, riepyuiH h; pnjeKe 3pMaH.y, KpKy, KapnuiHHuy, KocoBHuy h OpaoBaMy; njiaHHHe /JaHapy h Tpe6anHHK; Boflonafl Ty6aBHuy 6jiH3y KHHHa; H3Bop C onoT; MaHacTHpe flp aro B H h , KpKy h K pyny.

Y3 no6pojaHa MjecTa, ceM CTaHaapaHHX, aocTa ca*eTHx noaaTaKa, hcthu8 hh cy, no npaBHJiy CKopo, ocrauH HeraaiuH.Hx yTBpaa. A fle6ejbaK h noarpalje Henocpeaho cy o n n c a H H Kao 3HflHHe. 06jauiH>eH>a HHjecy p a H rn p a H a 3HanajeM oapeflHHue. 3aaap, Ha npHMjep, caMO je hmchom Ha3HaneH, 6e3 TeKcra Ha HaiueM je3HKy; Ea6HH fly 6 naK aaT je uinpe: noMeHyTa je h KpMMa y HeMy, cjehaH>e 3auHje.no Ha npnjaTaH ByKOB 0flM0p y H>oj, a HarjiameHO a a je Ty 6njia HeraauiH>a Met)a npeMa TypcKoj. K hhh, c apyre crpaH e, HHje yonuiTe yBpuiheH, KaKo ce, HCTHHa, BHiue nyTa noMHH.e y3 apyre pnjeHH. HacynpoT KpKH h KpynH, flparoBHh je npeacraBJbeH c BHiue noaaTaKa: 3pMaH>a je, oneT, ao6HJia 3HaTHO Behn npocTop Hero KpKa hta. noTnyHHje, 6e3 cyMH>e h 3aHHMJbHBHje, OBaj Kpaj je 3acrynjbeH couhojioiukoeTHorpa(j)CKHM nojMOBHMa y n0MeHyT0M anjejiy. 3HaneH>HMa pnjeMH Bjiax ( cthhmkom - y HcTOMHoj Cp6njH, h BjepcKOM, norpflHOM - y Eochh) ByK je floaao h 0 BaauiH>e, counjajiHO HarjiaiueHO, 3HaneH>e pnjeMH KojoM BapouiaHH Ha3HBajy HTejbe cejia, npnaajy chhohhm MopjiauiTBa. PnjeM oBa Bjiax oh3mo HHje HHKaKa nopyra - yKa3yje ByK - jep h caMH BjiacH 3a ce6e peKy, H .n . Kaa ce KaKaB npaBaa aa KaKBora rocnoflHHa HHje aoMeKao h yr0CTH0 Kao u ito Tpe6a: OnpocTHTe, rocnoflHHe, mh cmo Bjiacn, y BJiauiKHjeM KyhaMa ob3ko ce jkhbh. nojaM 3 a a p yre y PjeiHHKy HcnyH>eH je HajBehHM anjejiOM ca3HaH>eM ynpaBO H3 0B0r Kpaja. yno3Hao ce c hckhm TpH(J)yHOBHheM H3 PnhaHa - cjehao ce ByK 6opaBKa Ha KocoBy - Kojn HMa uie3fleceT h flBoje Hejba/iH, Mehy KojHM je TpHHaecr aceHa c My*eBHMa h flBHje yaoBHue. O Eo>KHhy h o kpchom HMeHy h Kaa Kora *eHe, cacTaHy ce cbh y Kyhn, a oh3ko *HBe no n j i a H H H H h no nojby, a crapjeuiHHa noHajBHiue y MJiHHy. OBa Kyha HMa oko xHjba/iy h HeTHpn croTHHe K03a h OBaua, a o n e a e c e T roBeaa h HeTpHaecr KOH>a, a njiaha Ha roflHHy flBafleceT h jeaaH Tajinjep TpaBapHHe h oko TpHfleceT Tajinjepa y HMe aeceTKa. Cjihkob h to je o6jauiH>eH>e h pnjenH rnaBapnHa Be3aHe ynpaBo 3a EeHKOBau. npHnoBHjeflajih cy mh y /lajiMauHjn - h3hoch ByK - aa je y cejiy EeHKOBuy Kafl je OHflje 1817. roAHHe floiuao hecap <l>paH>o, HeKaKaB cnpoMax CTapau BHKao npHcrajyhH 3a H>HMa: Tiecape, ocnjeuH mh rjiaBy. TiecapeBH cy ra MJiat)H H3HajnpHje tohhjih, a Kafl ra hecap ona3H, oh pene: IIlTa BHHe OHaj HOBjeK, nycTHTe ra aMO. Kaa hecap fl03Ha uiTa crapau BHHe, 3anHTa ra 3auiTo fla My ocnjeHe rjiaBy, a oh My OflroBopH; Jep He Mory njiahaTH r a a B a p H H e . OHfla ra hecap onpocrH aa He njiaha rjiaBapHHe aok je rofl jkhb. OflaBfle je jaMaHHO h pnjen Tpa B a p n H a , CBojeBpcraH flp>K3BHH nope3 Ha croKy Ha K03y 3 1 /2 Kp., Ha OBuy 11/2 Kp., Ha roBene 3 Kp. a Ha KJbyce HHiuTa. jeflHO oa iuecT HaBefleHHx 3HaneH>a pnjeHH KaMeHHua Be3aH0 je 3a 3aflap: Ty ce TaKO 30Be * h tHa Mjepa o a KaMeHa, Koja ce He hoch Hero crojH Ha MjecTy rflje ce * h t o npoflaje. Onnc n p n o p y m a , ByK je ao6h o oa CBor 0 Ba.M0 uiH>er npHjaTejba, JepoTeja KoBaneBHha.ls H>hx ce a o th h c h y o6jauiH>eH>y y3 ta p o H u e . H3 KoTapa cy h pnjeHH KpacH H (Tako >KeHe 30By fljeBepe), <pyuiTaH (aho HOuiH>e) h T pecK aB au (ByK je OBy pnjen caMO Ha3H3HHO; H>eHO o6jauiH>eH>e flaTO je tck y T3B. flp*aBHOM H3flaH>y, no CBoj npnjiHUH

ACAHY, 8025/2 (y 3 nncM O ByKy, 3 a a a p , Ha fly o B e 1845). O J. KoBaHeBHhy h ByKy nonnpo<j). M h j i c h k o neK H h Ha M ehyH ap0/iH 0M cjiaBHCTHHKOM u e H T p y (JepoTej KoBaneBH h - ByKOB n p n ja T e jb H3 a a jiM a u H je , HayHHH cacraH aK cjiaB H cra y ByKOBe a a He, Eeorpafl, 12/1982, cb. III, erp. 129-139).
h h o j e HCupnHO caonuiTeH>e

199

3ac.nyroM C. M aTaByjta, Kojn je pa/iH npoBjepaBaH.a pMjenn H3 obhx KpajeBa ao6ho h njiaheHo oflcycTBo).1 ' M pnjen KpuireHnpa ByK j e npBn n y r nyo y 3 a jjp y .17
M e l ) y X H J ta f l y K o p e c n o H j i e H a T a B e o M a p a 3 r p a H a T e B y K O B e n p e n H C K e T aK h x j e H3 aapcK H

nBanece-

0B 0 r

K p a j a . T o c y : C n H p H f lO H A j i e K c n j e B H h , C B e u iT e H H K ; M B a H B p M H h , 3 a -

K a T H x e T a h n p o < } ) e c o p ; J o c h < )) B a j ie H H H h , o 6 p o B a M K H n p e T y p ; r a 6 j i e H H , J i a j -

t 3 h t H 3 3 a a p a ; M a T H j a " B y p H h , T p r o B a u h n p e .n c je .n H H K I l p a B o c j i a B H e o n u i T H H e y 3 a a p y ; T e p a c H M 3 e j i H h , K p y n c K H M O H a x , a p x H M a H x ip H T ; C T e (} )a H K H e * e B H h , a p x H M 3 H a p H T M a H a c T H p a K p K e , K a c H H je e n H C K o n ; J e p o T e j K o B a M e B H h , a jiM H H H C T p a T o p 3 a a a p ckh h H ry M aH M aH acT H pa flp a ro B H h ; A h tc K n > H )K a p a B pahe B aT apa; 5K ynH H K ; J e p o T e j K y3 M aH H h , n p o ({ )e c o p h ypeaH H K M a je p , 3aaapcK H enncK on n 0T n y K 0B H H K ; a a jiM a T H H C K H ;

3ope
Jocnn

JJajiMarHHCKe;
M pK H ua,

boahm kh

M yT H 6apnh,

M c a n ja

O j i y j n h , e n H C K o iiC K H n p o T O h a K O H h K J in p H K a jiH H n p o ^ e c o p y 3 a a p y ; O p H a p H x O p e u i K O B H h , a ! ) y T a H T r e H e p a j i a M a M y j i e h 3 a a p y ; /^ H M H T p n je r i e p a 3 H h , H a M je c H H K ; n r y M aH K p y n c K H h p y c K H n e H 3 H O H e p ; a p B o * H ^ a p n e T p o B H h , n p a B H H K , n n c a u h i i o j i h t h M a p ; T e p a c H M I J e T p a H O B H h , 6 o k o k o t o p c k h e n H C K o n , 6 p a T i t e r o B , T a K o f te n n c a u ; l l e T a p n p e p a a o B H h , jia jT H a H T h n je c H H K ; a p J y p a j I l y j i H h , f l n p e K T o p 3 a a a p c K e rH M H 3 3 H j e ; A H flp n ja C T a 3 H h , n n c a u ; C n M ey H T p K y jta , ap x H M a H ap H T h aaM H H H C T p aT o p e n a p x n j c K H ; J a K O B T i y a H H a , y p e flH H K j i H c r a

Osservatore dalmato

h < I )p a H e IjB H T K O B H h . y

C B eM y - a e c e T a K n p n n a flH H K a K J i e p a , a B a T p r o B u a , o c T a j i o - H H T ejieK T y a jiH H h m h h o b -

hhhh , n o H a j B H i u e , p a 3yM JbH B O , H3 3 a a p a . I lp e n H C K e h> hxobc pa3JiH M H e c y n o o 6 H M y : o a ohhx c jeflH H M hjih a B a nH C M a a o 6 p o jH H j n x ( M . B p M H h a h J . K o B a n e B H h a ) . P a3H O JiH K a c y h n o c a a p * a j y . H a jB H iu e j e y H>HMa p n je M o npeTnjiaTH H a B yK O B a / y e j i a . M p a 3 y M jb H B o . y TpaceH>y n p o h e 3 a CB oje KH>nre, B yK c e , B H jy e jiH cmo, o a p a H a B eh 0 K p e H y 0 obom n o a p y M j y , c p a3B H jeH H M T p r o B3MKO-3aHaTJIHjCKHM CTajie3KOM , C j o i U 6 y jH H jH M KJiepOM H HHHOBHHIUTBOM, Ca * H B J b e M K ojn j e , n o p n je M H M a J. K o B a n e B H h a , je3H K h H a p o a H O C T CBojy c a H y B a o , 18 K o je M y j e , aaK Jie, b ^ k o b c k h a y x H a p o a H e c a M 0 C B 0 jH 0 C T H M o r a o y n c r H H y r o flH T H h k o j n h e c e t h x a e u e H H j a , K p o 3 H apojjH >aM K H n o K p e T o n p n j e T H Tyt)H H C K oj n p e B J ia c T H ,
e K 0 H 0 M C K 0 j h K y jiT y p H o j. ^ a j e ByKOBO ; y e j i y y n p a B O T a K o h c x B a h e H o , n o T B p a a c y jia c K a B e p n je H H coH H H >eH H ja

jeaHor

o a O B flau iH >H x

H>eroBHX

K o p e c n o H f le H a T a .

M3

B H iu e B a u i n x

n H iu e M y

IJ.

A jie K c n je B H h 1 8 3 7 -

C M a r p a M a a B a c j e c y ; i 6 a o 6 f la p H J ia

f l a HHHHTe

Hecr

CBOMe p o f l ^ . 1 M

J.

T iy flH H a y K a 3 y j e : B h CTe m h o t o p a ^ H jiH 3a k o -

P h c t H a u i e r H a p o a a , KOMe c r e o c t 3 b h j i h H e y M p j iy y c n o M e H y . 20 I U a jb y h H M y I lo n H C rH M H 3 3 H jcK e KH>H3KHHue, a n p e K T o p r H M H a3H je, a p . J . n y j i H h o 6 p a h a c e B y K y K aH O H eyM 0pH 0M H C T pa3K H T ejby flO M o p o a H H X C T Bapnx h peB H O M n p o M H u a T e jb y H a u iK e KH>H3KeBHOCTH n p e n o p y n y j y h H f lO M O J b y 6 j b a .21 M . B p n n h noacT H ne ra H a HOBe K H >nre.22

ce y h c to

B p n j e M e 3 a H > eroB e KH>nre

36or H>eroBor

TpaacH

p a H H ja B y K O B a H 3aaH >a 3 a C B o je n p e T n jia T H H K e h M p K H u a B e j in n a H > ero B y B p n a H O C T y CBeM y H acraB K y n H iu e : H a p o a H H a y x k o a

A J.

i u t o c e H a p o a a h H H c r o r r o B o p eH > a T H H e. y

H a c H a n p H j j y j e , x B a j ia B o r y , CBe 6 o j b e : h m b m o y 3 a a p y J l n n y (cjiaB eH C K y ), h cjiy3K 6eH e

1 4 CpncKH pjeHHHK, Tpehe (a p * a B H o ) H3jiaH>e HcnpaBJteHO h yMH 0 *eH 0 , Bnorpan, 1898 , X X V I I I (3 a o 6jauiH>eH>e hckhx Hapo;iHHX penn H3 /lajiMaunje h UpHe Tope XBajia npnnaaa r.r. C h m h M aTaByjty, KH.H3 KeBHHKy h JB. j 0 BaH0 BHhy, npo<})ecopy h MjiaHy o a 6 opa 3a H3/iaBaH>e ByKOBHX cnnca - H CT3K J1H Cy npnpehHBaHH n . "BopheBHh H Jby6. CTOjaHOBHh).
II o 6 p o j a H a o6jauiH>eH>a bha. y
M a.

CpncKOM pjeHHHKy ( 1852 )

n o a o a r o B a p a j y h H M pnjeMH-

ACAHy, 8 0 2 5 /3 (ByKy, 3 ajiap, 30 . VII 1845 ). 1 5 ByKOBa npenncKa, VII, 487 (ByKy, 3 anap, 15 . V II 1837). 2 0 ACAHy, 8141 (ByK y, 3 ajiap, 29 . X I 1851 ). 21H cto, 8325 (ByK y, 3 aaap, 6. X II 1859 ).
'

" A h ji. r a B p H J i o B n h , J je ce T nnca.\ia H b s h b E p n n h a B yK y IU t. K a p a u n h y , rp a l)a 3a noBHecT KfbmKeBHOCTH xpB3 TCKe, kh>. V, 3a rp e 6, 1950 .

200

HOBHHe aajiMaTHHCKe c noneTKOM TeKyher MHceua y TajinjaHCKOMe h HameMy j e 3 H K y . M H orn cy ce no Heurro ojj6auHUH JlauMaHCTBa, CTajiouie ynHTH h j i h p c k h h CTapaTH ce 3a HapojiHO npocBHTji.eH.e. H a Kpajy n p e ju ia * e ByKy jja npeoiTaM na CBoje JJaHuu e.23

npH3HaH.e OBe BpcTe ByKy 3auHjejio je HCKa3aHO h n o x B a j ia M a H>er0B0M jyejiy h no3HHHMa jia nocjeTH OBe KpajeBe. A ko Bac jih h h o h He no3HaM, - o 6 p a h a My ce n e Tap npepajioB H h - jiocTa CTe mh h hhcjiom Hapojiy cjiaBjaHCKOMe no3HaHH no HeyTpyjiHBHX jiHejiHX B auiera 3JiaTHora nepa. Y HacT3BKy mojih ByKa jia My cKynjba npemnaTHHKe Ha 36npKy njecaMa nepBeH uu, H3BHH.aBajyhn ce npHTOM iu to jy Kao Cp6h h , h3 pa3JiHHHHX y3poKa, He uiTaMna hHpHJiHuoM. CBaKOMe HenpncTpacTHOMe hoBeKy - 3aKJbynyje oh - 6 h t he CBejejiHO hjih OBa hjih OHa 6yKBHua, caMo aKO je u ito BajbaHora n o ji h.C3hhhm ojihcjiom . IleTHaecTaK rojiHHa n0T0M, y3 6jiarojiapH ocT 3a PjeHHHK, no3jipaBHhe oh ByKa Kao CTapHHy h CTapeuiHHy H aiuera KH>H>KecTBa.24 ByKOBy nocjeTy npH*ejbKHBao je c HCKpeHHM rocrojby6jbeM BJiajiHKa C. KHe*eBHh (h y K oTopy h y 3ajipy).2 5 H a Hamy pyjHor BHHua jiajiMaTHHCKor h jia Mano CKyna BecejiH 6yjieM o npH3HBao ra je h O p. OpeuiKOBHh - n a he 33thm - HacraBjba - 3ajejiHO c h.hm Kyji ro ji BaM jip a ro . H HeKOJiHKa Mjeceua 33thm 30Be ra Jia ce CKyna npouiehy. y npenncuH HMa h He Majio ja jia ita Ha panyH HexaTa 3a KH.nry: o c k ^ jih o c t h He3HaH.e HCTHHy ce Hajneiuhe Kao pa3Jior 3a t o . K oji Hac C p 6 a h XpBaTa - ja jia ce T. neTpaHOBHh Ha MajiH 6poj npeHyMepaHaTa - He rjiejie Ha yHyTpauiH.y ueHy KH.Hre, Hero Ha njiaTy Koja ce 3a H.y HuiTe.2 7 C jih h h o o6jauiH.eH.e jiao je h J. MyTH6ap n h y Be3H c npeTnjiaTOM nojipyHHor My CBeuiTeHCTBa Ha PjenHHK: He Mory ce, bcjih, H>HMe KOpHCTHTH, je p He 3Hajy HeMaHKH H JiaTHHCKH, a K TOMy T3KO cy CHpOMaCH Jia jejiBa h HajHy5KHHje KH.nre KynHTH M ory.28 H e jejiHOM ce OBjiauiH.H KopecnoHjieHTH o6pah ajy ByKy c ojipeheHHM MOJi6aMa: T. 3ejinh cejiH jia My ByK, y3 Harpajiy, pejiHryje jk h b o to h h c ;29 C. KHe>KeBHh h H. BpHHh 3ay3HMajy ce 3a HeKe MJiajinhe Kojn Hjiy y Cp6H jy;30 B. IleTpoBHh TpacH 3aKOh h k J. X aijH ha;3 1 ncpa3H h uiajbe npeKO ByKa MOJi6y 3a PycKy KaHuejiapHjy;12 r . neTpaHOBHh r a mojih jia ce nocTapa 3a HeroB MaHacTHp h jiocTaBjba HeKe KHnre 3a KHe3a H MHTpOIlOJIHTa. 3 3 H ByK, c a C B oje c r p a H e , o 6 p a h a ce h .h m 3 3 a ycjiyre: y Be3H c a n p e T n jia T O M Ha H .e ro B e K H .H re, c a H a6 aB K aM a c p 6 y j b a ; c nojiauHMa 3 a eTH orpa(j)C K H a T j i a c jy * H 0 C J i0 BeH C K or 5KHBJba h t j i . H e pnjeTKo h ByK je

J. n y jin h My je, BHjijejiH

cmo ,

jio6Hjao h y3jiapja oji CBojHx npnjaT ejba c 0B0r nojipyHja: ji0CTaBH0 nonHC KH.nra CBoje rHMHa3Hje; J. KoBaneBHh

2 3 ACAHV7 , 8080 (ByKy, Bojjnue, 20. III 1849).


H cto , 8045 (ByK y, 3 a jia p , 10. IV 1846) - BHiue nyTa je npeuiTaMnaHO. f l p y r o nncM o n a K caMO y npenHcy caHHH>eHOM K pajeM n p o u u io r 3a JyrocjiaB eH dcy aicajieMHjy 3HaHOCTH h yMjeTHOCTH (ACAHy, 8552/256-V/XXXV). 2 1 H cto , 8208/3 (ByK y, 3ajiap, 20. IX 1863). 2 6 ByxoBa npenncKa, VII, 478 (ByK y, 3ajiap, 26. V 1837); yn. h <rrp. 481 (ohcmo H3 KoTopa, 8/20. XI 1837). 2 7 ACAHy, 8146/1 (ByK y, 3ajiap, 3 XII 1851). H cto , 8136 (ByK y, 3ajiap, 19. X 1851). * B vkobb npenncKa, III, 532-538 (ByK y, 3anap, 29. VI/9. VII 1820). y ByK OBOj npenncuH c J. KonHTapeM HMa BHiue noMeHa o TOMe. KonHTap je 6ho cicjioh jia ByK o6aBH Taj nocao. 3 0 ACAHy 8208/2 (ByK y, 3ajiap, 24. I 1853). PnjeH je o hckom BopTyjiaHHhy. A. TaBpHjiOBHh, 270 (H. BpHHh y nH C M H M a H3 3ajipa oji 11. IV 1851. h 7. VIII 1851. 3ajiarce ce 3a jjBojHuy Mjiajiuha; jejiaH o j i h .h x 6 h o je BorjiaH JT>y6Hh). 3 1 ACAHy, 8068/1,2 (ByK y, 3ajiap, 10. XII 1848). 3 2 ByKOBa npenncKa, IV, 180 (ByKy, 3ajiap, H3bophhk...) 3 3 ACAHy, 8146/6,7 (ByK y, 3ajiap, 9. I 1859. h 26. I 1861).
o n y BaHO je

2 3

201

h o6jauiH.eHe 3a o6Hnaj n pn opym e (o6jaBibeHo y PjevHHKy)* 4 r . IleTpaH. Ojiyjnh a o c T a B J i . a j y M y rpal)y 3 a Beh n o M H H > a H H ETHorpa<J)CKH aTjrac: n p B H - K a p T y / ^ a j i M a u H j e , apyrn - on nc h c k h x MjecTa.36 o TOMe ce CTapa h H. BpHHh.3 7 noacjeTHMo ce y OBaj nac aa ce y ByK0B0j ocTaBHHH Hana3H Kpahn onnc 3aropje, FIpoMHHa h n e T p o B o nojbe38. ByK TaKoIje y3Bpaha: rnajbe KH>Hre Ha aa p 3aaapcKHM hhhobhhhhm 3 Majepy h P a6jieHuy, 3auHje.no 3a HeKy n p e a y c p e T j b H B O C T H>HXOBy;39 n ovta*e TaKot)e H. BpHHhy aa ce flOMOTHe npo<j)ecype.40 JeflHOM pHjenjy, ByKOBH oa h o c h capanH>a ca HTejbHMa 0B0r Kpaja 6njia je nocra acHBa, h 060 CTpaH0, 6ecyMH>e, KopncHa. AaMHHHCTpaTHBHO-nojiHTHHKO cpeflHuiTe /JajiMaunje, 3aaap je to 6 ho h y KH>H*eBHO-KyjiTypHOM CMHCJiy. HeKOJiHKa JiHcra H3Jia3HJia cy y H>eMy cpeaHHOM Tora BHjeKa: CpncKO-aajiMaTHCHKH Mara3HH, 3opa /jajiMarnHCKa, ruacHHK JjajiMarHHCKH, Gazetta di Zara h Osservatore dalmato. HeKH oix h> hx, 6e3 cyMH>e, 6 hjih cy H3pa3 h TyMan npo6yheHe HaponHOCTH, ByK - Mjepnjio en oxe h MaHaaTop HCTopnjcKHX Hajiora CBora BpeMeHa - HHje, ohhto, Morao ocraTH no CTpaHH na>KH>e h> hxobc. no6pojaH a rjiacHjia, BHiue hjih MaH>e, npaTe H>eroB pan, npeHoce H>eroBe TeKCTOBe, noap>KaBajy ra hjih ocnopaBajy y KojeneMy. ByKOBe je3HHKe norjieae, TeopnjcKH 6ap, noHajBHiue je CBojaTajio 3o p a najiMaTHHCKa: npHXBaTHJia je H>eroBO Hanejio H hiuh Kao u ito roBopnui... h ap6HTapcKy yjiory Hapoaa y je3HKy.4 1 CBoj crraB, MehyTHM, HHje h npaKcoM noTBpnnjia: HecnrypHa y je3HKy, oHa ce onpeaHjejiHJia 3a T3B. KopnjeHCKH npaBonnc. H PyKaBHHa H a n Me h TeopnjcKH ce 3a h> 3ajiarao, HCTHHyhn npHTOM *ejby a a h C p6n ycBoje jiaTHHHu y, jep HOHaKO, hcthhc, nojioBHuy h>chhx nncMeHa Beh ynoTpe6jbaBajy.4 2 C kjioh ByKy H H a n e , ypenHHK 3 o p e orjiatuaBa II KH>nry H>eroBHx njecaMa,43 a 1848. ycryn a CTpaHHue CBora jiHCTa H>er0B0M CTapoM npHBp>KeHHKy, H. Epjinhy y Be3H c H o b h m 3aBjeroM: oaajyhn 6e3pe3epBHy noxBajiy ByKOBOM j e 3 H K y , peueH3eHT CMaTpa na 6 h cbh h> hmc MopajiH nncaTH. Bejinna h H>eroBo npeBOiiHJiauiTBO. nopeaehn ra c KaTaHHHheBHM npeBonoM, 3aKJbynyje a a je KaTaHHHh npa3H y cjiaMy MJiaH O B nh h

- njecMy

34 C pncK H pjeiH H K , B en, 1852 ( n o a t o m pHjeHjy). 33 Yn. H an. 14. " A C A H y , 8280 (ByKy, 3 a a a p , 20. III 1858). I U t o ce THne o n n c a T p n jy n p e jie jia ByKOBHue, K o T a p a h noaropja - n n u ie o h - MHoro caM Mopao m h c j i h t h h p a c n H T H B a T H . nocjinje Hero caM r a t e k o CKpnHO, nojiH H o caM r a j i b o h u h r o c n o a e , Kojn j io 6 p o no3H ajy Hauia Mjecra.... Onnc je ynyheH Ha ByKOBy MOJi6y, 3aunjejio y Be3H c noMHH>aHHM eTHorpa<J>CKHM aT JiacoM . 17 A. r aBpHJiOBnh, h 3 b . jije jio , 277 (H. EpHHh, ByKy, 3a;iap, 4. X 1858). Floaaun rjije ce roBopn na h u a . 06yxBaheH h o t o k KpK.

38 A C A H y, 8552/251. ** y 3 3axBajiHocr 3a KH>Hry Kojy My j e ByK nocjiao, 3aaapcK H noTnyKOBHHK n H i u e 1857. ,aa h e y H>oj HahH HOBy n o 6 y a y 3a y n e H > e jin j e n o r c p n c K o r je3HKa HHjn H a p o a nouiTyje. (ApxHB CAH y , 8269); nHCMO jia jT H a H T a Ta6jieHua H3 1861. y h c t o m je apxHBy n o a 6 p . 8355. 40 Bha. T. H o j i a K , 3 o p a jjanMaTHHCKa (1844-1849). IlpHJior npoynaBaH>y KH>H*eBHocTH MjiHpcKor noK peT a y /lajiM au H jH . - 3 6 o p h h k OHJio30<J)CK0r <})aKyjiTeTa, B e o r p a a , 1959, kh> . IV -2, 359-414. 41 A. ra B p n jiO B n h , HaB. jjje n o , 275 (ByKy, 3 a a a p , 10. VII 1855). J o u i 12. o * y jK a TeK ron. 6 h o caM o jia 6 p a H Kao npo<j>ecop, n o B a u io j %ejbH, c r a p o c jio B . je3HKa... npH M H Te M oja c p jia n H a
3 a x B a jb e H > a Ha npH nopyneH >a y H H H > en a 3a Me TajHHKy MHHHCTpa T y H a .

42 H jin a J b y 6 y u i K H P y K a B H H a , H e u i r o o c e p 6 c K o jjiH T e p a ry p H , 3 o p a jjajiMaTHHCKa, 1 /

1844, 6p. 13, 100-102. 43 H c t o , 6p. 35, 280 (O jaBJbeH e).

th o ap * e h w ce aocjiobho H3BopHHKa. C a p y re crpaH e nan HHje a a o MjecTa ByKObom nHCMy HeMy ynyheHOM ynpaBo. IloBOfl My je 6ho TpBeHe 3o p e c TajeBHM npaBOnHCOM. A ko t o hhhh y HmneKHBaH>y 6ojber - iiHiue My ByK - HMa npaBO h hck ce flp*H T o ra; yKOJiHKO naK jkcjih a a ocTaHe npn nocrojeheM, o n j a je 6ojie 3arpe6anKH fla npHMH. Ha.ua ce, ao a aje, a a he KpajeM Te, 1847. h caM noKa3aTH o rjie a hjih npo6y ofl HOBora npaB onnca h HaHHH nncaiba 3a Jy>KHe cuaBeHe 3aKOHa pHMCKora.45 MhcJIH, Kao HITO BHflHM O, KOje he TpH rOflHHe IIOTOM, HahH H3pa3a y n 0 3 H 3 T 0 M KHH5KeBh o m ao ro B o p y o 3aje^HHHKOM h je/iHHCTBeHOM KHH*eBHOM je3HKy h npaBonHcy. HanejiHO aajbe oa ByKOBHx npaBonncHHx craBOBa 6hjio je rjiacnjio HeroBnx cyHapoflHHKa, Cp6cico-jiajiMa thhckh Mara3HH, npoTHBaH h npaKTHHHo h TeopnjcKH HeroBoj 6yKBHUH: y HauHOHajiHHM oKpajuHMa h MaHHHaMa TpaflHunoHajiH3aM je

BHuie HarjiauiaBaH, noHMaH yocTajioM Kao HeKa BpcTa oa6paM6eHor HaunoHajiHor MexaHH3Ma. HacynpoT TOMe, no je3HKy cbom h rpat)H Kojy je aohocho, 6ho je BeoMa 6jiH3aK 6yKOBCKOM flyxy. /Jo pa3HJia*eHa je A0Jia3HJi0 BHiue Ha TeopnjcKOM njiaHy, noHajBHiue y TeKCTOBHM a B. neTpaHOBHha, je/iHor oa ypeaHHKa h rjiaBHor KpHTHHap a HeroBor. YrjieaaH npaBHHK, eBponcKH y3 to 06pa30Ban, oh je y je3HHKO-npaBOiiHChom nHTaHy 6ho caM0CB0jaH h npoTHBpjenaH, He MHoro oapel)eH h oapeaJbHB. Bjih3aK ByKy y Her0B0M npoTHBJieHy no3ajMHiiaMa H 3 upKBeHOCJiOBeHCKor je3HKa h rpat)eHy hobhx pnjeHH 3 a HayHHy TepMHH0Ji0rHjy, y hcth Max je ofljiyHHH iipothbhhk h HeroBor Hanejia Hhiuh Kao iuto roBopHiu, yBjepeH a a oho, HenpHMjeHHBO Ha Haui je3HK 36or HeroBe pacujenKaHOCTH, boah k mhotom H epeay. H nje 3aTHM anjejiHO ByKOBe norjie/ie o npecyaH oj yji03H Hapo/ia h H>eroBor je3HKa y Hauioj khh3h, npH/iaBao je y TOMe BHiue 3nanaja cnHcaTejbCKHMa h rpaMaTHHapHMa, n0HCT0BjehyjyhH CTpaTHMHpoBHheBCKHM pjeHHHKOM Hapofl c npocTauiTBOM, 3ajia*yhH ce hctoao6ho 3a K H >H H ceBaH , o6pa30BHH je3HK, BjepaH cBojcTBy nyHKora ro B o p a . Ejihthcthhkh, aaKJie, cynpoTCTaBJbeH Hap0flH0M, HHje cxBaTHo cyuiTHHy ByK0B0r 3axTjeBa: a a je 5KHBOTBOPHO, je3HHKo ocjehaibe Hapoaa TeMejb je3HKa h fla, pa3yMJbHBO, npoBHHUHjajiHe HenpaBHJiHOCTH Bajba 0fl6 auHBaTH. C T ora CTaHOBHuiTa neTpaHOBHh je HecjiaBho nojieMHcao h ca 3opoM najiMaTHHCKOM, 3ajiarao ce, Haj3afl, 3a cthmojioiukh npaBonuc HaKO he y Mara3HHy n o*HBjeTH npHXBaTaH>e ByK0B0r npaBonHca h H>eroBe a3-

6yKe. KpajeM 40-thx roziHHa o6jaBJbeHa je y M a r a 3 H H y njecMa B. BpneBHha F lp o c T H p o a o jb y 6 a u c noMHpjbHBOM MHiujby o noTpe6H cjiore h TpnejbHBOCTH Met)y HauiHM cnHcaTejbHMa, OHa je 6njia H3pa3 h oapa3 H3BjecHHX, He h ycaMJbeHHx TaKBHx rjiacoBa y Haiuoj JiHTepaTypH, ajiH ohhto He h B yK O BCK H X pacnoJio*eH>a.
.-4 7

y oBoj ny6jiHKaunjH o6jaBJbeH je h npHKa3 ByKOBHX IlpH M jepa CpncKO-cjiaBenCKora je3HKa, T>opf)a Cpanha, H>eroBa pa3MHuubaH>a o je3HKy CTape cpncKe KH>H>KeBh o c th ycTBapH.4 Joui HenocpeaHHje flOTahn he oh ByKa y pacnpaBH IlpaB onH c: r . B. K a p a u n h a n nncMO J. YBjepeH iia he ByKOB npaBonnc, BHiue HaMHjeH>eH CTpaHUHMa Hero AOMahHMa, Haj3aa no6njeflHTH Kao HajjiaKuiH h npeMa CBojcTBy cpncKor je3HKa HajcxoflHHjH, n p e a jia * e o h Majiy pe<j)opMy ByKOBe pecJjopMe: a a ce HaHMe 3aflp*e jepoBH Ha Kpajy HMeHHua pa/iH pa3JiHKOBaH>a h>hxobhx poaoBa; 33thm aa ce yMjecTo

4 4 (HrH>aT, BpjiHh) C Tap B e rlic h , KH,MxeBHOCT, 3opa jiajiMaTHHCKa, V/1848, 6p.


14, 54-55. 4 1 IlocjiaHnua A m y Ky 3 MaHntlyy 3ajjap,
S la v is c h e B i b lio th e k , B e n ,

I, 1851, 90-96.

ByK y 3

to HanoMHH>e: O B a j e n o c jia H H u a Ha3HaneHora ziaua h ro/iHne (21/9. VI 1847) nocjiaHa AHTy K y 3M aH H hy h 3HaM 3 a unje/io jx & My j e ziouiJia y p y K e , ajiH 3auiTO j e HHje xtho HauiTaMnaTH, to oh 3Ha.
4 JoBaH flepeTHh, AjiMaHacn ByKOBOr jio6a, H h c th t^ t 3a KH>H*eBHOcr ByK Kapaunh, Beorpa/i, 284-286. 47 J h o 6 H T e j i b n p o c B e iu r e H H S i , 3a/iap, 1839, k h >. IV, 111-114. 4 * Mcto (Mara 3 HH cp6cKO-jiajiMaTHHCKH), 1859, k h >. XVIII, 145-151.
h

yMeTHOCT

203

joT e yB eae KpaTKO i (aaHauiH.e JiaTHHHHKO i), 3axTjeB KOMe cy ce npHKJiaH>ajiH h hckh ByKOBH cjiea6eHHUH (A . ZlparocaBji.eBHh h a p ) h, Haj3aa, jia ce yHecy jb h h >, u it o je y ByKOBHUH Beh 6 h jio .

iJoaajM o, Ha Kpajy, a a je y Mara3UHy ByK o>KajteH Ty*6ajiHHOM H3 HeroBor crrapor 3aBH naja, Kojy je 06jaBH 0 oaaH H My capaflHHK ByK. F IonoB H h .50 H h ocTajiH jih c to b h HHjecy ocTajiH rjiyBH y oflHocy Ha ByKa. y Gazetta di Zara H 3aiujia je o6aBH jecT o ByKOBOM Hobom 3aBjery: na ce HaHMe MO*e a o 6 h t h y KH>H3KapH B p ah e E aT ap a . ^BH je 6HJbeiiiKe, o6jaBJbeHe paHHje y hcto m jiHCTy, THHy ce ByKOBe Khepn: H>eHor n p n c y cT B a Ha C jiobchckom 6 a jiy y Beny h H.eHe jiHTorpa(})Hje Kojy je H 3 p a a n o no3HaTH yMjeTHHK, T a6 p n jeji fleK ep . 51
HaKO h e ycrynaTH CTpaHHue h III. CTapneBHhy, ByKy HHane HeHaKJiOHOM,
hhk

rjiac-

/jajiMaTHHCKM5 2 npeHOCHO je h ByKOBe cnHce: ffp B y h JJpyry ro/jHHy BojeBan>a Ha

aaxnje?3 Kao

h o rjia c Ha H.eroB PjenHHK,54 y H,eMy je H3aiuao h noxBajiHH oa3h b III. Jby6H ha o ByKOBHM, Beh noMHH>aHHM n p H M j e p H M a .ss

y cbom jiHcry Osservatore dalmato J. TiyziHHa, npeBOflHJiau h nonyjiapH3aTop HauiHX HapoaHHX njecaMa, n p n r o B o p H o je ByKy u ito P je n H H K H H j e uiTaMnao jiaTHHHhom, u ito ra H H j e o 6 j a c H H o H a T a j i n j a H C K O M yMjecTo Ha jiaTHHCKOM, h Haj3aa, u ito ra je Ha3Bao C p n c K H p je n H H K . ' 6 To he iio h o b h th h y yBoziy y3 ByKOB oaroBop, Kojn je caap*aH y BapnjaHTH orjiaca Ha P je n H H K 3 a xpBaTCKO n o a p y n je .5 7 Hyo caM. nHiiie ByK - aa rjyeKojn o a Hauie 6pahe Bjep03aK0Ha 3anaflHora 3a6aBJbajy OBoj kh>h3h, u ito ce uiTaMiia cjiaBeHCKHjeM cjioBHMa; rjyeKojH, u ito y H>oj MjecTO je3HKa jiaTHHCKora H H j e TajinjaHCKH; a rajeKojn H a j n o c j i n j e h u ito c a M je Ha3Bao c p n c K H p jen H H K . Ja mhcjihm a a cy obo CBe TaKO Majie MaHe a a no npaBan He 6h Tpe6ajio HHKora fla oaBpaTH n a je He y3Me. HcTHHa, zia je OHa, no ohomc u ito je y H>oj, CBHjy JbyaH Hapojia Haiuera 6e3 pa3JiHKe Bjep03aK0Ha, ajiH ja , Kao Cp6HH Bjep03aK0Ha HCT0HH0ra, h h th caM je Morao flpyKHHje H33BaTH, h h apyrnjeM cjiOBHMa urraMnaTH. Ochm Tora, cbh roTOBO HauiH KH>H*eBHHUH Bjep03aK0Ha 3anajiHora no3Hajy h cjiaBeHCKa cjiOBa, a 3a OHe, Kojn 6 h ce aecnjiH j j a h x joui He no3Hajy, 6Hhe y noneTKy HcnopehaHa cjiaBeHCKa cjiOBa c jiaTHHCKHMa h H>eMaHKHMa, no neMy he h x c b 3 k h MohH no3HaTH 3 a j e / j a H j j a H . K a a cmo O B a K O p a 3 f l H j e j b e H H H a a B a Bjep03aK0Ha, h no T O M e k h > h * c b h o c t Hauia H a a B o j a cjiOBa, m h 3aca,a HHiuTa KopncHHje H e m o j k c m o h h h h t h , Hero a a rjiejiaMo h a a ce Tpy/iHMO a a 6 h c m o kh>h5kcbhh je3HK cacBHjeM H3jeaHaHHJiH, na cbh na. h h t 3 m o Kibnre h jeziHHMa h jipyrHMa cjiOBHMa HauiTaMnaHe, oa npHJiHKe Kao u ito H j c m u h h h Tajy KibHre HauiTaMnaHe h jiaTHHCKHjeM h H>eMaHHjeM cjiOBHMa. Kaji n o B n e aoTjepam o , M05Ke 6 h t h aa heMO ce OH,zia h y HMeHy HeKaKo c jio * h th , a npnje Tora h h t h je t o Moryhe, h h th 6h HaM m hoto noM arajio, h Kaa 6hcmo jejiHo HMe HMajiH, jep 6hcmo oneT HMajiH jiBa KH>HceBHa je3HKa h ziBHje kh>h5kbchocth. IU to ce th h c TajinjaHCKora je3HKa, ja mhcjihm zia Bpjio Majio Jbyan y HauieMy npHMopjy HMa, Kojn ce KibnroM obom 3 a t o He 6h MorjiH k p o c to b 3 th , je p HajBHiue TajinjaHa, Kojn KH>Hre HHTajy, 3Ha4 9 M c to , 1863,

1 0M c to ,

k h >. X X II, 18-23 (yn. h J. flepeTHh, h b . jjje n o , 287). 1864, kh>. X X III, 72-73 (M jiaji C p6H H , 3 a ByKOM C r e tp . K a p a u u h e M , k o h e 2 6 .

naH . o .r. y 7 7 .o h t o j j h h h y B e i y E o r y n a n c rH H y oT H iuao, H a p n u a jia 3aropK H H a BH jia, c a B p x rjia CHTor Jjyp M H T o p a ).

5 1 r a 3 e r r a j j h 3 a p a , 1847, 6p. 80, 489; 6p. 82, 495; 6p. 82, 507 (y
npeH H aneH ).

obom

6pojy

t c k c t H e u iT O

r jia c H H K jjajiM arH H C K H , 11/1850, 6p. 103, c rp . 2 -4 . 53 r jia c H H K jjajiM aTH H C KH , 3 a jia p , 1849, 6 p . 53, 3 -4 ; 6 p . 55, 3 -4 ; 1850, 6 p . 5, 3 -4 ; 6 p . 6, 2 -4 ; 6 p . 8, 3 -4 ; 6 p . 10, 3 -4 ; 6 p . 13, 3 -4 ; 6 p . 16, 3-4. 54 M c ro , 111/1851, 6p. 95 (C ep n cK H p je iH H K ). ** III. J b y 6 H h , JJonncH H iia. y B e n y 16. B e jh a n e 1857, r jia c H H K jjajiM aTHHCKH, IX /1857, 6p. 16 (4). y h c t o m 6pojy h jionnc J. CyHjieHnha noBOjiOM Tora. Osservatore dalmato, 3a/iap, 111/1851, 6p. 167, 1-2. *7 M cto , 6p. 190, 4.

204

ay n JiaTHHCKH, a Hnp. Met)y EHrjie3HMa h OpaHuy3HMa HMa hx m hoto Kojn ji3thhckh


3Haay h TajinjaHCKH He 3Haay.5 8

J^OflaMO j i h , Ha Kpajy, HJiaHKe h KH>nre y Be3H c HauiHM HapoaHHM njecMaMa (H3 nepa J. TiyflHHe, M. ToMa3ea, h ap. raKohe MHHKjeBHneBe m h c j i h o h > h m 3 y npeBOfly M. IlyjiHha), Moace ce c nyHO yBjepeH>a 3aKjtyHHTH aa cy ByK h H > er0B 0 iijejio, HenocpeflHO h j i h nocpeziHo, y Behoj h j i h Manboj Mjepn, Kao y3op h j i h naK Kao npeaMeT cnopa, yBHjeK 6 h j i h npncyTHH y 0BflauiH>0j KH>H*eBHoj jaBHOCTH.

Sum m ary VUK K A R A D I A N D N O R TH D ALM ATIA Vuk s connexions the the region are manifold, starting with the Dictionary (1818) and correspondence, to his tour o fth e region and his presence in the North Dalmatian press.

Hapome , 3arpe6, 1851, 6p. 268, 765. (HacjiOB: C epncK n pjeHHm).


h o b h h

T jia c H H K a a jiM a rH H C K H ,

1851, 6p. 95, 4

IME PERII

PRILOG POZNAVANJU GOSPODARSTVA BENKOVAKOG KRAJA U XIX. STOLJEU

Saetak Premda nije lako omediti ono to se danas naziva benkovakim krajem, autor u to podruje ubraja vei dio sjevemoistonog dijela Ravnih kotara i nekoliko sela june Bukovice. To je podruje oduvijek nerazvijeno, ije je puanstvo iskJjuivo obitavalo na selu, te je sasvim razumljivo to se ono i u promatranom razdoblju bavilo uglavnom prvobitnom proizvodnjom, najvie poljodjelstvom. Kroz ovo doba je ovaj kraj doivio stanoviti gospodarski napredak. Vinarstvo je postalo prvom granom poljodjelstva. Da nije vie uinjeno na opem gospodarskom uzdizanju uzrok su sua, neznanje, obiaji i prevelik broj svetkovina. Najvie je uznapredovalo upravno sredite - Benkovac, mada ono nije bilo i najvee naselje ovog podruja. To su uvjetovale dvije injenice: prvo, krianje mnogih puteva u ovom naselju i drugo, uspostava sudsko-upravne vlasti sredinom prolog stoljea. Ove su okolnosti pak uinile da se u tom naselju koncentriralo ono malo zanatstva i razvila prilino iva trgovinska razmjena.

Naselje Benkovac smjeteno je nekako na razmei Ravnih kotara i Bukovice, te doista nije lako omeiti ono to danas nazivamo benkovakim krajem. Ono je tokom prve polovine 19. st., neko vrijeme, bilo sjeditem niih upravnih vlasti, a od njegove sredine preture odnosno kotara, kada se poinje oblikovati podruje koje njemu gravitira. To je podruje kontinentalnog dijela zadarskog okruja, koje je u sklopu preture, kasnije opine, obuhvaalo 27 sela (poreznih opina) sjevemog dijela Kotara i junog dijela Bukovice; to je ono podruje koje mi podrazumijevamo pod pojmom benkovaki kraj, iskljuujui odatle obrovaku i kistanjsku opinu. To je podruje bilo oduvijek nerazvijeno, rekli bismo zaostalo, to je uzrokovano u prvom redu krtou prirode. Tamonje je puanstvo u promatranom razdoblju obitavalo iskljuivo na selu, te je sasvim prirodno to se ono bavilo uglavnom prvobitnom proizvodnjom, najvie poljodjelstvom. Kako su izgledali to poljodjelstvo i druge djelatnosti u to doba, odnosno koliko su one donosile sredstava za ivot ovdanjem puanstvu pokazat emo s nekoliko ulomaka sainjenih na temelju oskudnih podataka sauvanih izvora u Historijskom arhi207

vu u Zadru i neto vijesti iz onodobnog tiska. Zato ovaj prikaz i treba shvatiti jedino kao prilog poznavanju tog problema u navedenom razdoblju, kao dopunu ostalim podacima, a nikako kao cjelovit prikaz problema. I Ovo relativno prostrano podruje s 27 poreskih opina-sela i jo nekoliko zaselaka, veih i manjih, nije bilo srazmjerno naseljeno. Naime, na oko 56500 ha povrine ivjelo je sredinom 19. st. oko 9700 itelja itelja, a na njegovu kraju pak oko 12000.1 . Prosjena gustoa ivlja bila je malena,2 krajem prolog stoljea se kretala izmeu 19 i 20,7 itelja na km2 , to je bilo najmanje u pokrajini, gdje je prosjek iznosio tada preko 35 itelja na km2. Neki su to smatrali glavnim uzrokom nerazvijenosti ovog podruja. Koliko je poznato, okolica Benkovca je esto oskudijevala ivenim namirnicama, to znai da je njihova proizvodnja ovdje ponekad bila nedovoljna3. Ipak, od poljodjelskih grana najjae su bile ratarstvo i stoarstvo. Dakako, to su diktirali prirodni uvjeti, tonije konfiguracija ovdanjih tla. Zato e upravo o tim djelatnostima puanstva ovdje biti najvie govora. Prve cjelovite podatke o obradivim i neobradivim povrinama tog podruja imamo iz 1848. godine. Naime, u 27 sela benkovake preture tada je bilo 23114 jugera (oko 13000 ha) obradivog tla, to je predstavljalo tek 1/5 od ukupnih povrina. Obradive povrine se odnose uglavnom na oranice, a tek neznatnim dijelom na vinograde, maslinike, vrtove i livade. Najvei dio neobradivih povrina je otpadao na panjake i umovite panjake. Dvadesetak godina kasnije su obradive povrine neznatno poveane, to znai da ni poljodjelstvo nije postiglo znaajniji napredak. Dakle, struktura zemljinih povrina se ovdje nije bitnije mijenjala.5 Najprostranija je bila katastarska opina Vrana (11532 jug.), a onda su s priblino jednakim povrinama bile k.o. Banjevci, Brgud, Liane. Radainovac i Vuki. S obzirom na broj itelja a najvie je zemljita raspolagala takoer Vrana, a najmanje Perui i Benkovac. Naalost, podaci nude samo ukupne povrine negog sela, a ne prema kulturi. Svejedno, i ti podaci pokazuju stanovitu sliku odnosa povrina pojedinih naselja okolice Benkovca. Kako rekosmo, ovdje su najrazvijenije grane poljodjelstva bile ratarstvo i stoarstvo. Kroz promatrano razdoblje je ovdanje poljodjelstvo bilo vrlo primitivno: najvie se rabio plug, koji je osim orala bio sav drven, primitivan, kao uostalom i drugdje u pokrajini. I druga poljodjelska orua su bila slina, neprikladna, premda je potkraj stoljea bilo nastojanja na tome da se ona osuvremene, unaprijede. K tome, najvei dio ovdanjih zemalja bile su u iskljuivom posjedu seljaka, ali je bilo dosta zemlje u rukama gradskih (Zadar) i varokih (Benkovac, Biograd, Obrovac) posjednika. Samo emo spomenuti da su ovdanji seljaci do sredine prolog stoljea davali dravi desetinu od uroda, kasnije porez na prihod odnosno zemljarinu, dok su posjednicima obraivai stalno podavali dominikale, stanoviti dio od uroda zemalja, ve prema uvjetima pismenih ugovora.

1 Historijski arhiv u Zadru ( = HAZd), Spisi obitelji Zanchi, sve. V, Disretto di Becovaz I; Valentino L a g o , Memorie sulla Dalmazia, sv. I, Mleci 1868, XLV-XLVI; Gospodarski list dalmatinski, Zadar, X IV /1885, br. 21; L Economista, Zadar, 11/1894, br. 7. 2 Rammentatore Dalmatino za 1889, Zadar, str. 19. 3 Ovdje emo spomenuti samo neke sluajeve: najgore je bilo 1829, zatim 1850, a napose 1864. god. kada je preko 500 gladnih trailo od vlasti pomo u itu (HAZd, Spisi Registrature Namjesnitva, 1850, VIII/6, br. 707: 1864, V III/3 A, br. 2235). 4 HAZd, Razni spisi Namjesnitva, sve, 1; V L a g o , n.. CX-CXII. - Juger zaprema 0,57 ha. 5 Valentino L a g o , n. d. CII-CVI, CX-CXII, XLV-XLVI.

208

Na ovdanjim oranicama su se najvie sijale bijele itarice - jeam, penica, ra, zob i pir, a manje tzv. zelene - kukuruz i proso. I pored slabe obrade, ita je redovito bilo gotovo toliko da se uanstvo moglo prehraniti njime. Tako se znade da je sredinom toga stoljea ovdje raalo prosjeno 47000 mecena raznog ita". Tada je najvie dobivano jema, gotovo 2/3 od cjelokupne etve. Nekada je bilo i stanovitih vikova, a 1853. i 1854. god. je ito rodilo vrlo slabo, te je ovdanji ival trebao pomo da bi se prehranio i zatitio od gladi. Bilo je pak godina (1864) kada je ito rodilo doista obilato, te je bilo osjetnih vikova. No prosjeni urod itarica po zasijanom jugeru nije bio na dovoljnoj razini, tek oko 10 mecena po jugeru/ to je bilo ispod pokrajinskog prosjeka, da ne spominjemo prosjek Monarhije. Daleko ispod uobiajenog prosjeka bila je etva 1874. god., kada je opina Benkovac dobila samo 33000 mecena ita, ovaj puta najvie kukuruza (8000) i jema (7000)' Slinih je ljetina bilo i kasnije, kada je vlada morala pritjecati u pomo prilinim koliinama ivenih namimica. ini se da je krajem prolog stoljea ipak donekle unaprijedena proizvodnja itarica: tako je 1896. god. urod penice po jednom hektaru iznosio 10 hektolitara, jema 12, a kukuruza ak 19,4", to je predstavljalo prilino visok urod-prinos. Uzimajui u obzir pak pojedina sela, mnoga su od njih proizvodila ita samo za nekoliko mjeseci, ovisno o povrini i kakvoi oranica koje su zasijavali. U tom su pogledu najbolje, razumije se, prolazili Vrana, Nadin i Polaa1 2 . U naelu je zemlja sela Kotara plodnija od one bukovakih sela, pa su ova bila u daleko teem poloaju to se tie poljodjelske proizvodnje odnosno prehrane. Povrtlarstvo je bilo slabo razvijeno. Neki su uzrok tome traili u nedostatku vode i povrtnog sjemena. Nama se pak ini da to nikako ne stoji, jer ovo podruje ima vode, a vlasti su uvijek nudile sjeme onima koji su ga htjeli sijati i uzgajati. Ipak, sredinom 19. st. je ovdje dobivano prosjeno 150000 funti (84000 kg) raznog povra". Najvie su uzgajani bob, grah, lea i dr. Kupus se gotovo i nije ovdje uzgajao do toga doba; tek potkraj prolog stoljea on je uzgajan neto vie. Dvadesetak godina kasnije, u godini slabe ljetine, na ovom je podruju dobiveno 150 mecena povra i samo 3000 funti kupusa1 4 Krumpir se ovdje poeo neto vie uzgajati tek u treem desetljeu prolog stoljea, ali samo u nekim selima, gdje je bolje uspijevao. Tako je 1864. god. ovdje proizvedeno 10000 mecena, a deset godina kasnije samo 10000 funti krumpira.1 5 Prema tome, krumpir nije mogao nadomjestiti nedostatak itarica, kako se to inae zamiljalo. Potrebno je rei da povrtlarstvo ovdje nije bilo bolje razvijeno ni kasnije, pa ni poetkom naeg stoljeas. Kako za Mleana u dalmatinskoj Zagori u naelu nije bilo dozvoljeno uzgajati vinovu lozu, to vinogradarstvo do sredine 19. st. ovdje nije bilo razvijenoi. Tada je benkovakoj preturi bilo zasaeno tom kulturom samo oko 330 ha zemlje. Godinje se prosjeno dobivalo 20000 emera (11200 hl) vina. Medutim, znalo je biti i vrlo slabih jematvi; tako je 1853. god. dobiveno 11107, a 1854. god. samo 2755 emera vina.1 6 To znai da ovo podruje tada nije vinom zadovoljavalo vlastite potrebe, navlastito u godina-

6 HAZd, Spisi Registrature Namjesnitva, 1855, VII/3 A, br. 183 (1251); Mecen zaprema 61,5 litre, te nije mogue odrediti metriki ekvivalent. 7 Isto mjesto. * HAZd, Spisi Registrature, 1865, V II/3 A, br. 24 (200). 9 HAZd, Spisi Registrature, 1871, V III/3 A, br. 6884. 1 0 Isto, 1874, V III/3 A, 26/14235. 1 1 Poljodjelski viestnik, Zadar, IV/1896, br. 19; V/1897, br. 19. 1 1 HAZd, Spisi obitelji Zanchi, sve. V. 1 1 HAZd, Spisi Registrature, 1855, V III/3 A, br. 183/1251/. - Funta iznosi 0,56 kg. 1 4 Isto, 1874, V III/3 A, br. 26 (14235). 1 5 Isto, 1865, V III/3 A, br. 24 (200); 1874, V III/3 A, br. 26 (14235). Isto, 1855, V III/3 A, br. 183 (1251). Emer zaprema 56,5 litara. 14 -

BENKOVAKI KRAJ ... ZBO RN IK I

209

ma osjetno slabih jematvi, te je preostatak namicalo iz ostalog dijela pokrajine, najvie s podruja ibenske preture, koja je bila najblii vinorodni punkt. Kada je pak bolest napala vinograd Italije i Francuske, u estm desetljeu prolog stoljea, i ovdje se poinje razvijati vinogradarstvo. Vinova loza je sadena iz godine u godinu, te je krajem toga stoljea pokrivala vie od 1700 ha zemlje benkovake opine1 7 . Naravno, razmjerno tome rastu i proizvedene koliine toga proizvoda. Tako ve 1863. god. ovo podruje proizvodi 40000 hektara (oko 25000 hl) vina godinje,1 *, a sljedee gotovo dvostruko 71000 emera,1 , pa je vie od polovine te koliine bilo namijenjeno prodaji. Proizvedene koliine su doivljavale znatne oscilacije, uzrokovane suom, boleu loze ili gradom. Tako se zna da je 1874. ovdje dobiveno svega 10000 barila vina.2 0 Potkraj toga stoljea, kako pokazuju dvije godine zaredom, proizvodnja je iznosila 20100 do 22200 hl vina; to znai da se urod kretao oko 12,7 hl po hektaru vinograda, kao i drugdje u zagorskom dijelu Dalmacije.*' Zacijelo su to bile godine slabe jematve, jer se drugdje kae da je to podruje tada proizvodilo i preko 60000 hl vina godinje2 2. Naalost, filksera je i ovdje ostavila svoj trag, te otuda i proizvodne oscilacije ovog znaajnog poljoprivrednog proizvoda. Najvinorodnija sela toga podruja su oko 1870. bila Banjevci i Stankovci, koja su proizvodila preko 1000 barila vina godinje, dok se po drugim selima tada proizvodilo samo po nekoliko stotina barila.2 3 Zacijelo je tako ostalo i kasnije, budui da su spomenuta sela imala najbolje uvjete za uzgoj vinove loze. To ujedno znai da su ona mogla uivati i najvii standard ivota, to im je omoguavala prodaja vikova vina. Premda je ovo podruje prualo povoljne uvjete za uzgoj voaka, voarstvo ipak ovdje nije bilo razvijeno. Svejedno sus neke voke uzgajane, ali u vrlo malom, gotovo neznatnom broju. Ono voaka to je bilo najvie se odnosilo na jabuke, kruke, trenje i smokve. Do sredine 19. st. ovdje se redovito bralo do 100000 kg raznog voa. Meutim, 1854. je npr. ubralo samo 5000 funti,24, jer je to bila godina izuzetno slabe Ijetine. Deset godina kasnije je zabiljeen obilat urod voa: tada su ovdanje voke dale ak 30000 mecena voa2 5 te je bilo i vikova. Tako je bilo potkraj toga stoljea kada je u Benkovcu osnovan rasadnik voaka, te se ovdanje voarstvo sve vie unapreivalo Poput vinogradarstva i maslinarstvo je ovdje bilo zapostavljeno tokom prolog stoljea. tovie, maslinarstvo ovdje nikada nije bilo razvijeno, kao ni drugdje u zagorskoj Dalmaciji onog doba. Zna se pak da je sredinom prolog stoljea ovdje dobiveno prosjeno 100 emera maslinova ulja.2 6 Ni kasnije nije bilo nita bolje utom pogledu. Maslina je uzgajana samo u pojedinim selima toga podruja, najvie u Korlatu, gdje je 70-tih godina bilo oko 500 stabala, dok je u nekim selima bilo samo po nekoliko desetina toga stabla.2 7 Potkraj toga stoljea osniva se maslinarstvo poela pridavati vea pozomost, te je ulje postalo djelomino osnovnim poljoprivrednim proizvodom tog podruja. Slino je bilo s bajamama. Poznato je da je u nekim selima sredinom 19. sto. bilo po nekoliko desetina stabala, ali nam njihov ukupni broj nije poznat. Tek onda kada je u Benkovcu uspostavljen dravni voni rasadnik,2 8 ovdje se sve vie uzgajaju trenje, vinje, kajsije i breskve.
1 7 Poljodjelski viestnik, 111/1895, br. 16; IV/1896, br. 22. 1 8 HAZd, Spisi obitelji Zanchi, sve. V. 1 9 HAZd, Spisi Registrature, 1865, V III/3 A, br. 24 (200). 2 0 Isto, 1874, VIII/3 A, br. 26 (14235). - Mletako barilo iznosi 64,4 litre. 2 1 Poljodjelski viestnik, I I I / 1895, br. 16; IV/1896, br. 22. 2 2 Stanko O a n i , Poljoprivreda Dalmacije u prolosti, Split 1955, 164. 2 2 HAZd, Spisi obitelji Zanchi, sve. V, Distretto di Bencovaz I. 2 4 HAZd, Spisi Registrature, 1855, V III/3 A, br. 183 (1251). 2 Isto, 1865, VIII/3 A, br. 24 (200). 1 4 Isto, 1855, VIII/3 A, br. 183 (1251); 1865, V III/3 A, br. 24 (200). 2 7 HAZd, Spisi obitelji Zanchi, sve. V, Distretto di Bencocaz I. 2 8 St. O a n i , n. d. 202. 210

Premda je benkovako podruje bilo dosta prostrano, nije imalo veih uma. Kako smo vidjeli, sredinom prolog stoljea su ume pokrivale oko 1/4 ukupnih neobradivih povrina, ali je to bila vie makija nego istinska uma. I takve kakve su bile, ume su unitavale sjeom i ispaom koza. Svejedno se u tamonjim umama oko 1850. sjeklo godinje oko 10000 klaftera drva za loenje ili pravljenje ugljena. Dvadeset godina kasnije posjeeno je samo, aproksimativno, 2000 klaftera, to znai da je ta koliina progresivno smanjivana,3 0 odnosno da je umskog drveta bilo sve manje. Zato su krajem 19. st. nedaleko Benkovca i u Vrani osnovani dravni rasadnici umskih stabala, prvi na pola, a drugi na pet hektara povrine. Dakako, napori su urodili plodom, te je za samo nekoliko godina ovdje bilo poumljeno nekoliko desetina hektara ogoljelih povrina30a Seosko puanstvo nije bilo dovoljno svjesno znaaaja uma pa je sve zabrane smatralo krenjem njegovih prava. Nasuprot stanju uma, panjaci su ovdje bili vrlo prostrani. To su bili najvie umoviti panjaci, makija, pogodni za napasanje stoke malog zuba. Sredinom 19. st. oni su zapremali velike povrine. Livada je bilo malo, a one koje su postojale bile su vrlo slabe. Tek na razmei 19. i 20. st. ovdje su uspostavljene uzorne livade.3 1 Suvremenici su bili svjesni pogodnosti ovog podruja za uzgoj stoke, ali isto tako nedostatnost umjetnih livada. Krajem 19. st. ovdanji panjaci su iznosili ak 22355 ha povrine,32, to je onda, mislimo, prualo dovoljno ispae za stoku sitna zuba. Na alost, kao i zemljoradnja, tako je i ovdanje stoarstvo bilo primitivno. Nije bilo staja, nedovoljno sijena i krmnog bilja, a isto tako su stoku napadale i unitavale bolesti. Prvu statistiku vijest o stoarstvu benkovakog kraja u prolom stoljeu imamo iz 1818. god. To se odnosi na podruje tadanje vice-serdarije Benkovac, odnosno na dvanaest sela jugoistonog dijela kasnije preture. Sudei prema tim podacima tada je ovdje stoarstvo bilo dosta slabo razvijeno. Po broju stoke je prvo mjesto pripadalo Stankovcima (2332 ovce i 144 goveda), a na drugom mjestu je bila Kolarina (1072 ovce i 51 govedo)3 3 Ako se pak uzme u obzir broj itelja pojedinog naselja onda u tome prvenstvo pripada Kolarini. Dvadesetak godina kasnije (1830) po broju stoke sitna i krupna zuba na prvom mjestu stoji Bukovi i Banjevci.3 4 Tada u popisu nalazimo i svinje, kojih dotle nije bilo. Kako se kretao broj pojedine vrste stoke ovog podruja od 1830. do 1880. god. pokazat e sljedea tabela, zasnivana na arhivskim i tiskanim izvorima:3 3
v r s ta s to k e godina 1830. 1858. 1864. 1869. 1880. konji 799 1 301 1 059 1 342 1 193 mule 2 mag. 487 982 894 668 986 goveda 3 881 6315 4 425 4 860 4 957 ovce 27 410 67 852 59 479 35 750 50 842 koze 9 233 21976 20 563 14 994 12 520 svinje 420 1 824 1 346 1 005 1 469 ukupno 42 232 87 566 87 756 58 663 72 707

_
44 740

2 9 Godine 1853. je posjeeno 7000, a 1854. god. 8.500 klaftera drva (HAZd, 1855, V III/3 A, br. 183/1251/. - Jedan kubini klafter je iznosio 6,8 metara kubinih. 3 0 HAZd, Spisi Registrature, 1874, V III/3 A, br. 26 (14235). 30a Brzopisna izvjea XXXIII zasjedanja Pokrajinskog sabora dalmatinskog Zadar 1898, V, XXIV; St. Oani, n.. 202. 3 1 Gospodarstvo, Zadar, 1/1907, br. 22-23. 3 1 Poljodjelski viestnik, IV /1896, br. 20; Statistika obina Kraljevine Dalmacije, Zadar 1882, 66-67. 3 3 HAZd, Spisi obitelji Cornopese, sve. I, br. 118. 3 4 HAZd, Razni spisi Namjesnitva, sve. 21, br. 12125. 3 5 HAZd, Spisi obitelji Zanchi, sve. V, Distretto di Bencovaz 1855. 14* 211

Iz ovoga se vidi da je sredinom prolog stoljea stoarstvo benkovakog kraja doivjelo vrhunac u svom razvoju, to isto vrijedi i za ovdanje ovarstvo. Koze su, ini se, najvei broj dostigle upravo tada, da bi potom njihov broj sve vie opadao. Primjetne oscilacije su uzrokovane oskudicom hrane, odnosno ugibanjem stoke zbog nedovoljnosti hrane i ljeti i zimi, te stonim poastima koje su bile est gost ovog podruja. Potrebno je rei da je stoarstvo bilo tada najrazvijenije u Nadinu, Bukoviu i Kuli Atlagia, te da je oko 1880. god. po broju stoke benkovaki kotar bio na treem mjestu u pokrajini, odmah iza kninskog i sinjskog. . To to je vrijedilo za kotar, vrijedilo je i za benkovaku opinu kao manju upravnu jedinicu. Stoka je u prvom redu napasana na zajednikim panjacima, a manje u privatnim ogradama. Sustav pustopaice, slobodne ispae, je predstavljao, kako istiu suvremenici, veliku zapreku promicanju ovdanjeg stoarstva uope. Tako zvano sitno stoarstvo nije bilo osobito razvijeno, premda su postojali dobri uvjeti. Moe se zato rei da je ono bilo stvarno zapostavljeno. Peradarstvu se dugo nije pridavao gotovo nikakav znaaj. Tek potkraj 19. st. ono se ovdje poelo razvijati. Kada je oko 1820. god. u Dalmaciji propagirano pelarstvo kao korisna djelatnost, onda su i seljaci benkovake okolice poeli prilinu pozomost poklanjati tom poslu. Rezultat nije izostao. Taj entuzijazam nije, na alost, bio duga vijeka, pa se sredinom toga stoljea rijetki seljaci bave pelarenjem. Tako vladin posjetitelj 1855. nalazi u Kuli Atlagi, Vrani, Radoinovcu, Stankovcima, Kolarini, Ceranjama i Lisiiu po nekoliko ulita, gdje je samo nekoliko obitelji uzgajalo pele.37. Ni kasnije nije bilo mnogo bolje, i pored velikih nastojanja vlasti. Tako se zna da je ovo podruje 1869. imalo 421, a 1880. pak samo 246 konica38. Krajem stoljea je uzgajana ovdje jedino domaa pela: ulita su jo uvijek bila jednostavna, osim u rijetkim sluajevima. Neto vie se ta djelatnost tada obavljala u Kistanjama, gdje je bilo cvijeta kadulje u obilnim koliinama. Ipak, na tom su podruju bila samo etiri racionalna pelara3, to dovoljno govori samo za sebe. Nekako je slino bilo i s uzgojem svilevih ahurica. U etvrtom i petom desetljeu prolog stoljea je svilogojstvo ovdje bilo sasvim zaputeno, pa neko doba nije bilo vaenje ahurica. Tek 1854. je bilo dobiveno 1.500 funti ahurica40. Nakon toga ta djelatnost doivljava nazadak: 1864. god. je u itavom benkovakom kotaru dobiveno samo 60 libri, a 1871. pak jo manje - 20 libri41. Kada je uveliko sniena cijena ahuricama i sirovoj svili na evropskom tritu, oko 1880. god., vie se ovamo nitko nije htio baviti tim poslom.42. Naravno, stoarstvo je davalo stanovitu korist uzgajivaima. To se u prvom redu odnosi na prehranu (mlijeko, meso) i odjeu i obuu (vuna, koa), to je ovdje troeno ili rabljeno. Jedan dio tih vikova se prodavao. Dotine koliine nam nisu poznate u veoj mjeri. Znamo pak da je 1863. ovdje dobijeno takoer 5400 funti maslaca, 7500 funti sira, 2500 funti meda, 1200 funti voska i 20000 funti vune41. Desetak godina kasnije zabiljeena je daleko manja proizvodnja tih stokih proizvoda, odnosno njihovih

36 Narodni list, Zadar 1881, br. 20. 3 7 HAZd, Spisi obitelji Zanchi, sve. V, Distretto di Bencovaz1855. 38 Bevolkerung und Viehstand von Damlatien 1869, Be 1871, 50; Ergebnisse der nach dem stande von 31. december 1880. in Dalmatien, Be 1882, 54-55; L. Maschek, Manuale del Reeno di Dalmazia, za 1872, 83. 3 9 Gospodarski vjesnik, Zadar, X V I/1908, br. 1; St. Oani, n. . 283. 4 0 HAZd, Spisi Registrature, 1855, V III/3 A, br. 183 (1251). Isto, 1865, XI A, br. 56 /6 9 7 7 /; 1872, XI A, br. 620. - Beka libra je iznosila 0,47 kg 4 3 HAZd, Spisi Registrature, 1882, I I / l E, br. 6925. 4 3 Isto, 1865, V II1/3 A, br. 24 (200). 212

preraevina44. Istina, taj podatak se odnosi na izuzetno slabu godinu, ali se moe pretpostaviti da i inae nije moglo biti mnogo bolje. II U zagorskoj Dalmaciji, pa tako i u benkovakom kraju, je oduvijek bilo kunog obrta kojim su podmirivane potrebe ovdanjeg puanstva u odjei, obui, neophodnom oruu i sl. Tako je, razumije se, bilo i poetkom prolog stoljea. Svejedno to nije ni izdaleka podmirivalo potrebe ovdanjeg puanstva, pa je bilo potrebno unaprijediti preradu uope. U doba francuske uprave Dalmacijom sustavno se pokualo raditi na tome da se razviju oni zanati koji su selima bili najneophodniji - kovai, kolari, stolari i zidari. Takva je akcija nastavljena iduih godina, ali uspjeh nije bio razmjeran uloenom trudu. Sredinom toga stoljea ovdje nalazimo najvie kovaa (18), zidara (3) i opanara (4), a bilo je jo cipelara, pekara, mesara, stolara, kotlara i slinih zanimanja45. Neto kasnije (1856) u benkovakoj preturi bilo je: 9 mesara, 18 mlinara, 3 pekara, 20 kovaa, 1 cipelar, 1 zidar, 3 pukara i 18 pomonih radnika, valjda egrta. Slino je bilo i sljedeih godina46, osim to je rastao broj pomonih radnika. Dakako, najvei broj tih obrtnika je bio nastanjen u Benkovcu. Petnaestak godina iza toga ve mnoge obrtnike nalazimo i u tamonjim selima. Tako u Jagodnji Gomjoj postoje 4 kovaa, 4 zidara i 1 stolar; u Popoviu 3 zidara, 1 kova i 1 stolar; u Lianima dva zidara i 1 kova; u Nadinu 1 kova i jedan zidar; u Korlatu 1 kova; u Tinju 1 kova; u Polai 3 kovaa; u Stankovcima 6 zidara, 1 kova i 1 zidar; u Kolarini po jedan kova i zidar; u Budaku dva zidara; u Banjevcima 4 zidara i 1 klasar. Tada se u Benkovcu spominju 2 zidara i po jedan kova, postolar i klesar4. Prema tome, tada je u preturi znalo biti ukupno nekoliko desetina raznih zanatlija, koji su tada, reklo bi se, mogli zadovoljavati potrebe tamonjeg puanstva. Znaajan obrt je ovdje predstavljalo mlinarstvo. Spomenut emo da se sredinom toga stoljea ovdje nalazi dosta mlinova na vodu. Najvie ih je bilo u Vrani, Kakmi i Lepurima. Godine 1874. je u Vrani bilo 5, u Kakmi 4 mlina na vodu, koje je posluivalo isto toliko m linara". Ove su mlinice sve do kraja 19. st. predstavljale najznaajniji obrt ovog podmja. Poetkom ovog stoljea osnovana su takoer dva mlina na benzin: jedan veliki u Benkovcu (Dimitrovi) i drugi manji u Stankovcima (M. Mileti4. To je uvelike unaprijedilo ovaj obrt na ovom podmju. Moe se dakle ipak kazati da je ovdanje zanatstvo tokom 19. st. doivjelo stanoviti napredak, ali isto tako, kako su to isticale lokalne vlasti, da industrijske prerade jo nije bilo.50. Tek mlinovi na naftni pogon imaju neka obiljeja industrijaliziranog oblika rada.

4 4 Isto, 1874, V III/3 A, br. 26 (14624). - Samo je vune dobivano svake godine sve vie (npr. 1881. god. 36.000, a 1882. god. 34.000 kg). 4! HAZd, Spisi Okrunog poglavarstva u Zadru, sve. 124-Prospetti... br. 615. 4 4 Isto, sve. 203, br. 395 (2141); sve. 243, br. 2141. 4 1 HAZd, Spisi obitelji Zanchi, sve. V. Bencovaz 1855. 4* HAZd, Spisi Registrature, 1874, XC, br. 313. 4 9 HAZd, Spisi Kotarskog poglavarstva u Zadru, sve. 16/1,poz. 1913; Smotra Dalmatinska, 1906, br. 86. - Pred prvi svjetski rat je u benkovakoj opini bilo 22 mlina na vodu, te etiri mlina na benzin ili naftu. 5 0 HAZd, Spisi Registrature, 1882, I I / 1 E, b. 654 (7747).

213

Jo u mletako doba Benkovac je bio na putu koji je vodio od turske granice prema Zadru, te je tamo bila sagraena jedna bazana, prihvatilite robe, stoke i ljudi. Tokom prolog stoljea su odravani mnogi kolski putovi, a popravljani oni koji su povezivali upravno sredite s okolnim selima. To mu je davalo znaaj trgovinskog sredita podruja. Jo vanija je bila cesta koja je vodila od Biograda, preko Benkovca i Karinu u Obrovac, jer je ovo trgovite povezivala s Likom odnosno Hrvatskom.51. Nekako oko 1885. su ovdje tri puta godinje odravani stoni sajmovi, a 1900. je ustanovljen tjedni pazar.52. Ve sredinom prolog stoljea tamo nalazimo etiri prodavaonice mjeovite robe i jednu duhana. Dakako, kasnije je njihov broj porastao. Potkraj toga stoljea je uvedena potanska veza izmeu Zadra i Benkovca,53, te je sve to skupa usmjeravalo puanstvo blie i daljnje okolice u Benkovac, u svrhu razmjene mnogih dobara i usluga, odnosno kupovine potreptina. Kako smo vidjeli, benkovako je podruje od sredine prolog stoljea proizvodilo stanovite vikove poljodjelskih proizvoda. Poslije podmirivanja vlastitih potreba ili u svrhu stjecanja novca za druge potrebe, seljaci okolice su u varoi prodavali svoje proizvode ovdanjim trgovcima. Krajem toga stoljea se to najvie odnosilo na ito i vino, te sirove koe, vosak, vunu i krizanteme54. Tada su mot i vino najvie prodavani u Liku, ito u Zadar i Knin, a stone proizvodi preko tree ruke u Zadru, Trstu i Senigaliji55. Male vikove maslinova ulja su proizvodila sela: Stankovci, Banjevci, Budak i Vrana koje su onda prodavali u pokrajini56. Spretnost benkovakih trgovaca je uinila da je na raskru prolog i ovog stoljea ovdanja trgovinska razmjena cvjetala, to je jo vie oivjelo netom uspostavljenim pazarom. Time je razmjena dobara ovdje postala svakodnevnom, iz ega su najveu korist izvlaili domai trgovci. IV Kroz promatrano razdoblje je podruje benkovakoj kraja doivljavalo ipak stanoviti gospodarski napredak. Njegovo se puanstvo gotovo u cijelosti zanimalo prvobitnom proizvodnjom, a tek neznatnim dijelom zanatstvom i trgovinom. I pored injenica da je zemljoradnja ostala primitivna, vinarstvo je postalo prvom granom poljodjelstva57. Pored vina su glavni poljodjelski proizvodi bili jeam, kukuruz i stoni proizvodi.5. Nastojalo se na uvodenju novih sustava kulture zemlje, ali je nedostatak uma uzrokovao malo padavina, dakle suu, a neznanje, obiaji i prevelik broj svetkovina i drugo urodili su nerazvijenou u gospodarskom pogledu.5 . Najvie je uznapredovalo upravno sjedite - Benkovac, mada ono nije bilo i najvee. To najbolje svjedoe rijei jednog suvremenika. Naime, u Dalmatinskom saboru

5 1 Brzopisna izvjea XXXIII zasjedanja Pokrajinskog sabora dalmatinskoga, Zadar 1898, C C III; te XXXIV zasjedanja, Zadar 1899, CLXXI. HAZd, Spisi Registrature, 1885, XI C, br. 366 /2166/. Brzopisna izvjea XXXV zasjedanja P. s. d., Zadar 1900, XXVII. - Godine 1871. je uinjen pokuaj da se u Benkovcu osnuje Poljodjelska banka koja bi posuivala novac posjednicima iseljacima kotara. Bio je zgotovljen ak i njen statut (Narodni list, 1871, br. 47; HAZd, SpisiRegistrature, 1873,I I I /l J, br. 11669), ali svejedno ta zamisao nije ostvarena. 53 Smotra Dalmatinska, 1891, br. 58. 4. Narodni list, 1881, br. 76; HAZd, Spisi Registrature, 1882, I I / l E, br. 654 /7747/. 3 5 LEconomista, 1894, br. 7: Smotra Dalmatinska, 1906, br. 86. 56 HAZd, Spisi Registrature, 1882, I I / 1 E, br. 6925 5 7 Isto, 1887, V III/3 A, br. 8719 (10646). Isto, 1886, V III/3 A, br. 9857 (11153). 5 L Economista, 1894, br. 5, 6 i 35.

je 1875. zastupnik Vicko Lukovi rekao: sjeam se Benkovca natrag 27-28 godina, kada je postao sjeditem preture, bio je bijedna varo-imao 3-4 kue; za to vrijeme, jer je postao upravno-sudsko sredite, je vrlo brzo napredovao.40 U zadnjem dosetljeu on je napredovao daleko bre. Kada se ovo podruje uzme kao cjelina, onda je vidljiv stanovit gospodarski napredak. Medutim ivotni standard ovdanjeg ivlja je jo uvijek ostao na niskoj razini, pa je poetkom ovog stoljea iseljavanje uzimalo sve vie maha.

Sum m ary E C O N O M IC S IN THE D IST R IC T OF BEN K O V A C I N 1 9 th C EN TU R Y The district o f Benkovac is defined as the area comprising the north-eastem part o f Ravni kotari and several villages o f southem Bukovica. It is underdeveloped, with the population living in the villages and consequently, in the period under scrutiny, mainly agricultural. In this period the district saw some economic growth, with winegrowing as the principal branch o f agriculture. Economic growth was poor because o f droughts, ignorance, customs and too many holidays. Greatest advances were made in the administrative centre, Benkovac, although it was not the largest in the area. This was due to two factors: it lay at intersection o f several roads, and it became the seat o f the judicial and administrative authorities around the m iddle ofthelast century. This in tum led to the concentration o f t h e little trade and crafts that it had and to lively commerce.

" Izvjea brzopisna i analitina XIV zasjedanja Zemaljskog sabora dalmatinskoga, Zadar

1875, 131.

tff

*<

RADE PETROVI

BENKOVAKI KRAJ U NACIONALNO-POLITIKIM BORBAMA U DOBA NARODNOG PREPORODA U DALMACIJI (1860-1880)

Saetak Autor naglaava da je benkovaki kraj imao istaknutu ulogu u nacionalno-politikim previranjima u vrijeme narodnog preporoda u Dalmaciji tokom druge polovine 19. vijeka i pored toga to niz pojedinosti o njegovu ueu i doprinosu jo nisu poznati. I jedno posebno istie - hrvatska i srpska komponenta borbi m oe se izuavati jedino ako se ima na umu njihova jedinstvenost i to naroito do 1870. godine.

U dobro poznatoj i priznatoj Povijesti hrvatskog naroda od 1860. do 1914. godine, koja je objavljena u Zagrebu 1968. godine, autori su u predgovoru u nedostatke svoga djela naveli da srpska komponenta, toliko vana i znaajna za razvoj hrvatskog naroda... nije u ovoj knjizi dovoljno istaknuta. I dalje, na istom mjestu, da prikaz te komponente ograniava se (u navedenoj knjizi, RP.) na one momente u njezinu razvoju koji su neposredno utjecali na povijest hrvatskog naroda i bez kojih se ova uope ne bi mogla razumjeti. Takvo ogranienje nije toliko nameala osnovna svrha knjige, koja je jasno izraena i u njenu naslovu, koliko prvenstveno injenica da povijest srpskog naroda u hrvatskim zemljama nije ni danas jo temeljitije istraena i prouena. Ta se zadaa postavlja danas pred nau povijesnu nauku kao jedna od najpreih. Ovo navodimo zbog toga to je tema o kojoj govorim takva da se o njoj, iz cijelog niza razloga, moe govoriti samo kao o jedinstvenoj, ak bez komponenata. To je vrijeme, najveim dijelom, zajednikog srpskohrvatskog djelovanja, kako u Dalmaciji tako i u benkovakom kraju. Jer, piui i sam o Narodnoj stranci u Dalmaciji i nacionalnom pitanju u XIX stoljeu, u knjizi koja je prvi put objavljena 1968. g., a drugi put 1982. g., upravo sam pisao, na osnovi viegodinjeg istraivanja, o povijesti Dalmacije toga razdoblja, a to znai i o hrvatskoj i srpskoj komponenti ali kao jedinstvenoj cjelini i kao jedinstvenom procesu, naroito do 1870. godine. A benkovaki kraj je upravo primjer gdje se srpska komponenta u hrvatskoj povijesti nekad vie nekad manje nazire. Sve se to pak uklapa u ire tokove i jedinstvene misli i akcije upravo 60-ih i 70-ih godina 19. stoljea.
217

Rezultati koje saopavamo najveim dijelom se nalaze u knjizi Nacionalno pitanje u Dalmaciji u X I X stoljeu, objavljenoj 1968. i 1982. g. u izdanju sarajevske Svjetlosti i zagrebake Prosvjete, pa stoga posebne izvore neu ni navoditi. Benkovaki kraj s centrom u Benkovcu historijski se javlja kao jedan od centara narodnog preporoda u Dalmaciji i ide u znaajne narodnjake centre u zadarskoj regiji kao jakoj autonomako-talijanakoj. Karakteristika je kraja da se nalazi u blizini grada Zadra kao centra pokrajine - austrijske Dalmacije. Zatim da ima mijeano stanovnitvo, srpsko i hrvatsko, odnosno katoliko i pravoslavno, ali sa sprskom veinom. Ono ima istureni poloaj prema Vojnoj krajini i Banskoj Hrvatskoj. Osim toga, Benkovac ide u one dalmatinske gradie, njenog kontinentalnog dijela, koji nisu bili snano zaraeni talijantinom, tuintinom, kao uzmimo Zadar, ibenik, Split, Starigrad ili neka manja mjesta uz obalu ili na otocima. O benkovakom kraju, koji obuhvaa osim Benkovca jo Obrovac i Kistanje, moe se govoriti zaista kao cjelini. Navest emo neke argumente za ovu tezu. U Jugoslaviji izmeu dva rata (1918-41. g.) Benkovac je bio sjedite kotara ili sreza, a obuhvaao je Benkovac, Obrovac, Ravne kotare i Stankovce. Imao je, prema popisu iz 1931. g., ukupno 59.732 stanovnika, a od toga 31.954 pravoslavca (ili oko 54%) i 27.878 katolika (ili oko 46%). Bilo je poneto i drugih pripadnika. A u vrijeme o kojem govorim benkovaki kraj izgleda ovako: U prvoj polovici 19. stoljea Benkovac pripada Okruju zadarskom koje ima preture u Zadru, ibeniku, Pagu, Obrovcu, Kistanju, Benkovcu, Kninu, Dmiu, Skradinu i Rabu. Tada Benkovac, Obrovac i Kistanje imaju status preture. Reorganizacijom koja je izvrena 1868. g., kada je izvreno odvajanje sudske od politike vlasti, bila su uvedena samo etiri okmga (irkola) u Dalmaciji, i to: Zadar, Split, Dubrovnik i Kotor s ukupno 12 politikih kotareva ili srezova. To su bili Benkovac, Zadar, Knin, ibenik, Split, Imotski, Sinj, Makarska, Hvar, Korula, Dubrovnik i Kotor. Znai da tada Benkovac ulazi ili dobiva vii rang, dok su Obrovac i Kistanje potisnuti. Kotar Benkovac tada sainjavaju tri politike opine - Benkovac, Obrovac i Kistanje. Ukupno je imao 53 porezne opine s tri porezna ureda u Benkovcu, Obrovcu i Kistanju. Tu su i tri sudska kotara - Benkovac, Obrovac i Kistanje. Kad je pak rije o andarmeriji, onda je u Zadru bila komanda andarmerije. Pored zadarskog taba andarmerije, jedinstvenog za cijelu Dalmaciju, postojale su dvije komande: jedna u Zadru, a dm ga u Dubrovniku, koje su vrile slubu na odreenom terenu. Tako je prva komanda bila u Zadru, a sastojala se od dvije komandne ete, koje su vrile slubu na teritoriji politikih kotareva Zadar i Benkovac, ibenik i Knin. Prva eta vrila je slubu na teritoriji politikih kotareva ibenik - preko 8 stanica, Benkovac - preko 9 stanica i Knin - preko 7 stanica. Postoje i jo neke dmge institucije koje su vezane za Benkovac u doba austro-ugarske vlasti. Prema tome Benkovac se razvija kao znaajan administrativnopolitiki centar i po tome inovniki sa svim karakteristikama koje to sa sobom nosi kako u dmtvenom tako i nacionalno-politikom pogledu. Detaljnija analiza pokazala bi svakako sve karakteristike i finese toga stanja. U privrednom pogledu benkovaki kraj je pripadao Trgovako-obrtnikoj komori Zadar. Sva ta mjesta izraziti su agrarni krajevi, pa prema tome i gradska sredita imaju dosta ljudi koji se bave obradom okolnog poljoprivrednog zemljita ili uzgojem stoke. Znai da su njihovi stanovnici vie gradani po tome to stanuju u gradu nego po karakteru svog zanimanja. Po jednom podatku praktino svi stanovnici Kistanja su seljaci. Zadarska komora koja je obuhvatila Benkovac, Zadar, ibenik i Knin imala je 70-ih godina 19. stoljea registrirane 52 firme, a od toga na Benkovac su otpadale tri, na Obrovac etiri, dok u Kistanju nije registrirana nijedna. To jasno govori o privrednoj stmkturi ovih krajeva. Po jednoj drugoj analizi u Dalmaciji toga vremena bilo je dosta lihvara. I to puno vie u sjevemoj Dalmaciji nego u junoj. A u sjevemoj Dalma-

ciji opet najvie u kotaru Zadar, Benkovac, to znai i u Obrovcu i Kistanju. A zatim u Dmiu i Kninu. Ve 1846. g. po jednom projektu za izgradnju pruge od Zadra do Slavonskog Broda bilo je predvieno da ona ide i preko Benkovca. Ve je istaknuto da je benkovaki kraj poznat po nacionalnoj izmijeanosti stanovnitva, te da tu ima relativno vie srpskog stanovnitva nego u nekim drugim kotarevima ili krajevima u Dalmaciji. A u Dalmaciji je 1871. godine bilo ukupno 442.796 stanovnika te od toga 78.707 Srba ili 17%. Jedno od podmja gdje ima dosta srpskog stanovnitva je politiki kotar Benkovac sa svojim opinama Benkovac, Obrovac i Kistanje. Kotar Benkovac tada je imao 29.903 stanovnika. Od toga Srba je bilo 17.922 ili oko 60%, a Hrvata 11.881 ili oko 40%. Ostali su u zanemarljivom broju. Po opinama to izgleda ovako: Benkovac 11.537 stanovnika ukupno, a od toga katolika 6.504 (ili 56%) to znai veinu, a pravoslavaca 5.132 (ili 44%). Obrovac 10.612 stanovnika ukupno, a od toga pravoslavaca 5.838 (ili 55%), a katolika 4.775 (ili 45%). Kistanje 7754 stanovnika ukupno, a od toga pravoslavaca 6.953 (ili 90%), a katolika 801 (ili 10%). Znai, katolici su veina u opini Benkovac, a pravoslavci u opinama Obrovac i Kistanje. Na tom podmju ima nekoliko poznatih pravoslavnih manastira. Sve ovo treba znati kod razmatranja svih kretanja, a posebno onih nacionalnopolitikih. Ovo su mjesta u kojima se u doba narodnog preporoda u Dalmaciji, u prvo vrijeme naroito, manifestiralo zajedniko djelovanje Hrvata i Srba u jedinstvenoj Narodnoj stranci kao slavenskom frontu u Dalmaciji i suprotstavljenom onom talijanako-autonomakom. Naveu neke podatke koji govore o nacionalno-politikoj aktivnosti u benkovakom kraju ve u prvoj polovici 19. stoljea a zatim se posebno osvrnuti na vrijeme od 1860. do 1880. godine. Ve 1836. godine u Obrovcu je bilo 14 pretplatnika na tek pokrenuti Petranoviev Srpsko-dalmatinski magazin, a 1838. g. Jerotej Kovaevi je sakupio 7 pretplatnika takoer u Obrovcu. Istraga provedena u Veneciji u puku Karl Ferdinad broj 51. protiv oficira knjievnika pira Dimitrovia iz Benkovca zbog navodnog organiziranja tajnog dmtva za osnivanje slavenskog carstva bila je proirena i na Benkovac i neka dmga mjesta. Dua tog dmtva bio je Benkovanin piro Dimitrovi, lajtant koji je poticao iz srpske porodice. Pored njegove rodbine u Benkovcu bili su sasluani i zadarski pravoslavni trgovci i posjednici Boidar Vukovi, Andrija Desnica, David Ili i Glii. Zatim ore Skoi, kroja nacionalnih odijela, te braa Medovii, advokat piro Petrovi, kasniji istaknuti autonoma i prvi predsjednik Dalmatinskog autonomakog sabora, i slubenik pokrajinskog raunovodstva Nikola Todorovi. Uz njih je bio sasluan i ibenski trgovac i posjednik Kristofor Kulii. A tajni agent sprske vlade Dubrovanin Matija Ban bio je 1848. godine u benkovakom kraju. On je na putu iz Beograda preko Zemuna i Zagreba doputovao u Dalmaciju. Nekoliko dana se zadrao u Zagrebu gdje se sastao sa Ljudevitom Gajom i s njim vodio politike razgovore, kao i banom Jelaiem. Odrao je i nekoliko govora acima, pa se preko Karlovca zaputio u Dalmaciju. Za vrijeme zadravanja u Karlovcu, gdje je odsjeo kod prof. Maurania, sreo se s dva Dalmatinca velika kao planine, koja idu da se predstave caru u Be, u ime svoga mjesta. Ban i ostali dokazali su im korisnost sjedinjenja i okupili ih da trae pridmenje Dalmacije Hrvatskoj to su oni i obeali. Ban je stigao u Obrovac poetkom aprila 1848. g. Tu je bio zapovjednik onaj Petranovi (Boidar - RP.) koji je bio pozvat u Srbiju, a nije doao. Ban je naao da on pothranjuje najbolji duh u iteljima, tako da e ovi poslati svoje deputirce na zagrebaki sabor. Ja sam uinio sve to sam mogao da ji u toj misli utvrdim, kae Ban. S dobrim utiscima u prvom kontaktu s Dalmacijom^Ban je doao u Zadar, gdje se iznenadio naavi varo strano potaliane219

nu, bez aka - koji su bili na dopustu - a koji su jedini elemenat narodnosti. Kasnije je nastavio kroz Dalmaciju. Bilo bi ipak vrijedno malo dublje ispitati ovaj Banov boravak u benkovakom kraju. Iz toga vremena postoje i podaci o raspoloenju u Obrovcu koje iznosi Boidar Petranovi u dva pisma. Jedno je od 5. aprila a drugo od 13. maja 1848. g. A tu je i ono J. Valenia od 19. maja. Sva su upuena Stjepanu Ivieviu iz Obrovca, a govore o benkovakom kraju i njegovoj izrazitoj narodnoj orijentaciji. Godine 1857. meu lanovima Drutva za jugoslavensku povjestnicu u Zagrebu spominje se Stjepan imi, posjednik u Obrovcu kao jedan od ukupno devet pretplatnika iz Dalmacije. Oito je iz svega da je Benkovaki kraj doekao 60-te godine kao relativno dobro pripremljena narodna sredina, te nije iznenaujue, kada se sve to zna, da je odmah pristao u N arodnu stranku. ezdesete godine 19. stoljea predstavljaju u povijesti Dalmacije jedno od najznaajnijih razdoblja. To je sigumo prekretnica koja obiljeava poetak modemog razdoblja. Tada u Austriji pada Bahov apsolutizam to za sobom povlai obnovu politikog ivota i postepen saziv austrijskog parlam enta - bekog Carevinskog vijea. U Dalmaciji dolazi do formiranja Dalmatinskog sabora, pokretanja brojnih politikih listova i dmgih publikacija, formiranja politikih stranaka, izrastanja njihovih lidera i brojnih dm gih znakova koji obiljeavaju m oderan politiki ivot. Tada se odravaju i prvi izbori za Dalmatinski sabor, pa to otvara jedan novi vid politikih i nacionalnih borbi, koje se estoko rasplamsavaju u predizbomim kampanjama. U svim tim programima, pokretima, akcijama i borbama uzimlje uee i benkovaki kraj, i to prije svega kao znaajan punkt Narodne strane u Dalmaciji do 1880. g., da bi poslije toga postao jedan od centara srpskog pokreta u Dalmaciji. U razdoblju od 1860. do 1880. g. benkovaki kraj e stalno biti prisutan. Kako to izgleda, potrebno je objasniti konkretnim podacima, iako bi se moglo nai jo i vie da se gom ja teza potvrdi. Godine 1861. Petranovi iz Zadra alje emisare u Knin i Obrovac da rade za sjedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom i Slavonijom. Benkovac se nalazi u gm pi dalmatinskih opina ija je delegacija ila u Be da od austrijskog cara Franje Josipa trai podrku sjedinjenju. U Dalmatinski sabor 1861. godine izbomi kotar Benkovac - Obrovac - Kistanje poslao je kao poslanika narodnjaka Petra Radulovia, naelnika Obrovca i posjednika. Poznato je da je prvi Dalmatinski sabor bio autonomaki, tj. u njemu su autonomai-talijanai, imali veinu. To e trajati sve do 1870. g. kada je na izborima pobijedila Narodna stranka, a predsjednik Sabora postao Sfefan Mitrov Ljubia, poslanik vanjskih opina Boke Kotorske. Dakle u tom autonomakom saboru 1861. g. sjedio je i poslanik benkovakog kraja, ali kao pripadnik opozicije ili narodnjake manjine. Inae na tim izborima N arodna stranka je imala svoja najjaa uporita upravo u izbornim kotarevima vanjskih opina, kontinentalnog dijela ue Dalmacije, te u Dubrovniku i Boki. Tu su dobili 8 poslanika, i to u Dubrovniku i Boki 4, a u navedenim dalmatinskim krajevima etiri. U izbomom kotam Benkovac - Obrovac - Kistanje bio je izabran Petar Radulovi, u Kninu Pane Sabli, posjednik, u Vrlici Kristofor Kulii, posjednik, i u Vrgorcu Metkoviu - Makarskoj dom Mihovil Pavlinovi, jedan od najistaknutijih prvaka Narodne stranke. Pred tim saborom stajalo je, na prvom njegovom zasjedanju od 8.IV do 24. IV 1861. g., da zauzme stav o sjedinjenju Dalmacije sa Hrvatskom. I u gm pi koja se za to sjedinjenje izjasnila nalazila su se 13-ca poslanika. Meu njima je bio i Petar Radulovi, poslanik benkovakog kraja. U benkovakom kraju ita se Narodni list, organ Narodne stranke, otvaraju se itaonice kao osnovne elije stranke, te openito vri agitacija za njene akcije. A u uvenoj polemici izmeu Natka Nodila, urednika Narodnog lista i ibenanina Nikole Tomaea, koji je branio autonomakotalijanake pozicije, benkovaki kraj je bio uz Nodila, a to znai uz Narodnu stranku i njen program. U delegaciji Dalmatinskog sabora, koja je sabor zastupala u bekom

220

Carevinskom vijeu, bio je, u vremenu od 1864-1866. g., arhimandrit Jerotej Kovaevi. Godine 1870. Srbi benkovakog kraja odbili su, zajedno s drugim u Dalmaciji, Lapenine napade da su Srbi u Dalmaciji zakleti neprijatelji Austrije i da sanjaju samo o Rusiji. Na pobjednikim izborima iste godine benkovaki kraj izabrao je za poslanika Jeroteja Kovaevia, arhimandrita. Godine 1873. itaonica u Obrovcu protestira protiv glasanja petorice u Carevinskom vijeu. Takvih podataka ima jo. U svemu tome stoji ocjena ve ranije izreena da je Narodna stranka u Dalmaciji imala svoja najjaa uporita u kontinentalnom dijelu Dalmacije, kao i u Dubrovniku i Boki. A Srbi su bili njena najsigurnija uporita. Ali s vremenom, poslije 1870. g., tu e doi do promjene. Sve to se odnosi i na benkovaki kraj. Poslije pobjede narodnjaka na izborima 1870. g. za Dalmatinski sabor, kao i stalnih pobjeda u opinama, sve vie e dolaziti do izraaja podvojena miljenja u Narodnoj stranci na neka pitanja od ireg znaaja. To su pitanja svjetovne vlasti rimskih papa i odnos prema mladoj Kraljevini Italiji koja hoe da uzme Rim, zatim o civilnom braku i laikoj, sekulariziranoj koli. Pitanje nacionalne orijentacije Narodne stranke kao i pitanje sjedinjenja Dalmacije sa Hrvatskom bie ona pitanja koja e sve vie zaotravati odnose kako izmeu Srba i Hrvata tako i meu samim Hrvatima u Narodnoj stranci. Svi ti procesi bie ubrzani pojavom zemljatva i Zemljake stranke, a naroito izbijanjem ustanka u Bosni i Hercegovini i s tim u vezi pitanja ija je Bosna i Hercegvoina ili jo preciznije reeno ija e biti kad jednom ne bude turske vlasti. Ta je problematika inae dobila iroke razmjere na itavom srpskohrvatskom jezikom podruju, pa i slovenakom. Treba samo pregledati onovremenske novine koje su izlazile na Cetinju, u Beogradu, Novom Sadu, Zagrebu, Ljubljani i drugim mjestima pa vidjeti ogromnu dimenziju toga spora. Moda se moderni nacionalizam, kako srpski tako i hrvatski, tada prvi put najjae javno predstavio i povremeno poprimao ovinistiki izraz. Proi e dugo vremena da ta problematika, posebno pitanje ija je Bosna i Hercegovina, bude skinuta s dnevnog reda. Tek e KPJ i naa Revolucija tu dati prava rjeenja a AVNOJ ih formulisati 1943. g. Unutardalmatinski sukob jo e vie pojaati ponitenje mandata Stefanu Mitrovu Ljubii u Dalmatinskom saboru 1876. g, kao i izbor za predsjednika sabora ure Vojnovia, poslanika Boke koji se osjeao Srbinom. To je bilo veoma karakteristino, jer se njegov brat, poznati narodnjak iz Dalmacije dr Kosta Vojnovi, otac poznatog knjievnika Iva i neto manje poznatog istoriara Luja, osjeao Hrvatom, ali prije svega katolikom. Sve to govori o tadanjim prilikama. Smrt Ljubie 1877. godine bila je dalji povod za produbljavanje razdora, kako u Narodnoj stranci tako i meu Srbima i Hrvatima u Dalmaciji. Tada, ba u povodu te smrti, nastaju uveni spisi don Mihovila Pavlinovia, Misao hrvatska i srpska u Dalmaciji, kao i odgovor na to iz pera, koje se prvi put javlja, Save Bjelanovia, pod naslovom: Don M iho na braniku. U svim tim sporovima participira i benkovaki kraj, ponajvie kao centar sprske misli i akcije. Dre se i neke skuptine u Obrovcu i Kistanju, te neki dogovori po manastirima. Spominju se, pored ostalih, Vladimir Simi, V. Desnica, A. Kneevi, ore Radulovi i drugi. Pa iako e i dalje u vanim momentima dolaziti do saglasnosti raznih komponenti u Narodnoj stranci, otvoren razdor i pravi lom bie obiljeen porazom dr Miha Klaia na izborima 1879. godine. Dr Klai, kao jedan od najistaknutijih prvaka Narodne stranke, bio je tada kandidovan za poslanika Carevinskog vijea u izbornom kotaru vanjskih opina Benkovac - Obrovac - Kistanje, gdje veinu birakog tijela ine Srbi. Poto mu oni nisu ukazali povjerenje, bio je izabran autonoma dr Gustav Ivani za kojeg su glasali. Iako se kasnije govorilo i pisalo u srpskim redovima da je sticaj nemilih prilika odveo Klaia u protivnike Srba, ipak je njegov poraz godine 1879. jako odjeknuo u Dalmaciji. Benkovaki kraj nije bio usamljen. Naprotiv, dubrovaki i bokeljski Srbi izrazili su s njim punu solidarnost. Odjek je bio utoliko jai to se radilo ba o Klaiu. Ovo stoga to je
221

Klai bio jedan od onih prvaka Narodne stranke koji je iroko gledao na odnose Srba i Hrvata, kao i druga pitanja koja su stranku ve godinama potresala. Polazei sa stanovita da su Srbi i Hrvati jedan narod, on je smatrao da moraju imati i jedan program, pogotovo poto ive zajedno. Meutim, pitanja hrvatske politike nacionalnosti, hrvatskog dravnog prava, uloge crkve u javnom ivotu, poloaja srpske akcije i reakcije. Pa iako je poraz Klaia samo jedna od epizoda u vrijeme sve veeg suprotstavljanja hrvatske misli srpskoj i obratno, on je ipak imao ire znaenje, jer je definitivno oznaio stvarni unutranji slom Narodne stranke u Dalmaciji, kao ranijeg jedinstvenog hrvatsko-srpskog fronta. Ujedno on obiljeava nastanak Srpske stranke u Dalmaciji, formirane 1880. g., koja e otpoeti politiku saradnju s tada ve oslabljenim autonomaima. Taj talijanako-srpski zajedniki natup u Dalmaciji pojavie se u kasnijoj istoriji kao recidiva, ali sa stranim posljedicama. Karakteristino je da je poraz Klaia vezan za benkovaki kraj. Od tada je prolo dosta vremena i dosta se pisalo o svim tim dogadajim a u Dalmaciji, ali jo uvijek ostaje dug - pa i prema Klaiu da se detaljnije osvijetle sve nijanse, posebno one lokalne, Klaieva poraza 1879. g. I na kraju, ako uzmemo da je ovo prvi nauni skup o prolosti benkovakog kraja, onda je logino pretpostaviti da se na njemu ne saopavaju samo konani nauni rezultati, ako u istoriji uope moe biti rijei o konanosti, nego i da se otvaraju pojedina pitanja i podstiu dalja istraivanja, uz mobilizaciju i lokalnih snaga, na daljem izuavanju prolosti ovih krajeva i njihovoj marksistikoj interpretaciji. Jedna od tema bi sigurno bila: benkovaki kraj u narodnom preporodu u Dalmaciji. Iz svega to je reeno, kao i onog to znamo, smatram da je mogue izvui odreene istorijske rezultate i poruke. Rezultati su ve dosad nauno verificirani, da je benkovaki kraj imao istaknuto mjesto u nacionalno-politikim borbama za vrijeme narodnog preporoda u Dalmaciji, iako nam jo uvijek sve pojedinosti njegova uea i doprinosa nisu poznate. A poruka bi mogla biti, da je zajedniki rad Hrvata i Srba, kako ovdje tako i na drugim mjestima po Dalmaciji, bio uvijek garancija pravih uspjeha. Protiv tuina posebno. Podvojene snage slabile su uvijek i jedne i druge. A ovo pak onda ima i ire znaenje i nije vezano za benkovaki kraj, pa ni samu Dalmaciju. Ali je prilika da se to istakne na mjestu gdje je istorija registrirala i jedno i drugo.

Sum m ary B E N K O V A C IN THE N A T IO N A L PO LITIC AL S T R I F E I N THE N A T IO N A L REVIV AL I N D A L M A T I A (1860-1880) The district o fB enkovac played a significant role in the national political turmoil o f the National Revival in Dalmatia during the second h a lf o f 1 9 th century, though m any details are not completely clear. Special emphasis is laid on one significant fact: that the Croatian and the Serbian components could be studied only in the context o f their unity, particularly before 1870.

222

K.OSTA MILUTINOVI

DVIJE FAZE U POLITIKOM RAZVOJU SAVE BJELANOVIA

Saetak U drutveno-politikoj historiji Dalmacije u X I X stoljeu jedna od najinteresantnijih i najsloenijih linosti nesumnjivo je politiar, publicista i knjievn ik Sava Bjelanovi (1850-1897). Ujugoslavenskojhistoriografiji on je spravom oznaen kao voda dalmatinskih Srba u drugoj polovini X I X stoljea. Rodeni Bukovanin, on je dostojno predstavljao i zastupao Bukovicu u Dalmatinskom saboru u Zadru, branio njezine interese, postavljao i tumaio njezine probleme i hrabro se borio za njezina prava. Istovremeno i uporedno on je bio i sve do svoje prerane smrti ostao inicijator, organizator i rukovodilac srpske narodne stranke na Primorju i glavni urednik i uvodniar njezinih organa, prvo Srpskog lista, a zatim, kada je on ugaen, Srpskog glasa, jednoga od najboljih srpskih i jugoslavenskih politikih listova u ovome vremenskom razdoblju. U tokovima Bjelanovievog politikog razvoja opaaju se dvije faze, koje se m edu sobom bitno razlikuju. U toku prve faze (1880-1888), on je stajao na srpskim nacionalistikim pozicijama, suprotstavljajui se hrvatskim nacionalistikim pozicijama Mihovila Pavlinovia, detaljno razradenim u Hrvatskim razgovorima, koji su tampani u etiri izdanja. Ubijedeni demokrata od rane mladosti, Bjelanovi nije bio iskljuivi nacionalista i nije identificirao srpstvo sa pravoslavljem, kao to su to inilipravoslavni klerikalci; on nije nikada pravio razlike izm edu pravoslavnog, katolikog i muslimanskog klerikalizma, smatrajui ih podjednako tetnim za nacionalni i kjjltum i razvoj naih naroda. _ U drugoj fazi (1888-1897) Bjelanovi je stalno evoluirao napred: od srpstva ka jugoslavenstvu. Prilikom sklapanja Zadarskog kompromisa (1888) o suradnji izmedu Srpske i Hrvatske narodne stranke glavni inicijator sa srpske strane bio j e Bjalanovi, a s hrvatske M iho Klai. Iako do sporazuma nije moglo odmah doi, zbog obostranog nepovjerenja i nepovoljnih uslova, do postepenog pribliavanja je ipak dolo, uz ustupke s obe strane. Iako nije bio socijalista, kao Svetozar Markovi u Srbiji, Sava Bjelanovije bioprvi ateista i slobodni mislilac u Dalmaciji, blizak socijalizmu.

223

I. Prva faza - srpska U drutveno-politikoj historiji Dalmacije u XIX stoljeu jedna od najinteresantnijih i najsloenijih linosti nesumnjivo je politiar, publicista i knjievnik Sava Bjelanovi (evrske, 15. X 1850 - Zadar, 2. III 1897). U jugoslovenskoj historiografiji on je s pravom oznaen kao voa dalmatinskih Srba u drugoj polovini XIX stoljea. On je to zaista i bio sa svim svojim karakteristinim specifinostima i proturjenostima. Roeni Bukovanin, Bjelanovi je dostojno predstavljao i zastupao Bukovicu u Dalmatinskom saboru u Zadru, branio njezine interese, postavljao i tumaio njezine probleme i hrabro se borio za njezina prava. Istovremeno i uporedno on je bio i sve do svoje prerane smrti ostao inicijator, organizator i rukovodilac Srpske narodne stranke na Primorju i glavni urednik i uvodniar njezinih organa, prvo Srpskog lista (1880-1888), a zatim, kada je on ugaen, Srpskog glasa (1888-1897), jednoga od najboljih srpskih i jugoslovenskih politikih listova u svome vremenskom razdoblju. Bjelanovi je uio klasinu gimnaziju u Zadru, koja je spadala medu prve gimnazije u Dalmaciji, i u njoj je stekao solidno humanistiko obrazovanje, poznavanje klasinih i glavnih modernih jezika, naroito talijanskog i njemakog, to mu je bilo od velike koristi za daljnje studije. Iako je nastavni jezik u zadarskoj gimnaziji bio talijanski, uio se i ilirski jezik s jugoslovenskim literaturama. Veina profesora u Zadru bili su Hrvati i Srbi, a manji dio Talijani. Od zadarskih profesora najvie utjecaja na intelektualno formiranje i politiko izgradivanje Save Bjelanovia imao je tadanji mladi profesor Natko Nodilo, jedan od najveih hrvatskih i jugoslovenskih historiara.' Bjelanovi je visoko cijenio Nodila i kao protagonistu i glavnog ideologa Narodnog preporoda u Dalmaciji: Izmeu sviju ljudi, koje je ustavni ivot od esdesete godine do danas iznio na vidik u Dalmaciji, najmilija je linost Natko Nodilo. U poetku borbe, koja se pravo narodnom nazivala, stupio je na politiko poprite kao urednik prvog narodnog lista na talijanskom jeziku. II Nizionale. Nova misao boljeg branioca nije mogla nai. Pred narodnijem naelom, pokraj takog zatonika, neprijatelji su morali uzmicati (...) Ali gdje i razlozi i pravice nijesu dopirati mogle, udarala je Nodilova satira. Strijele njegove satire probijale su najtvre kule samovolje (...). to je politina borba u Dalmaciji daleko odjeknula po slavenskom svijetu i ula se i u tuinstvu na zapadnoj obali Jadranskog mora, to je zasluga urednika onoga lista.2 Kao gimnazijalac Bjelanovi je aktivno uestvovao u pokretu Ujedinjene omladine srpske, kao lan zadarske ake literarne druine Prvenac.3 Kasnije, poslije mature, Bjelanovi je kao student prava na Univerzitetu u Beu bio jedan od najaktivnijih lanova i suradnika srpske akademske druine Zora,4 koja je prva pokrenula inicijativu za udruivanje svih srpskih omladinskih druina u jednu veliku zajednicu, u Ujedinjenu omladinu srpsku. Na Bjelanoviev politiki i idejni razvoj imao je - pored Natka Nodila - najsnaniji utjecaj Svetozar Mileti, inicijator i organizator Srpske narodne slobodoumne stranke u Vojvodini i glavni urednik novosadske Zastave, na ijim su stupcima ugledali svjetlo dana i prvi Bjelanovievi tekstovi. Mnogo kasnije, povodom Miletieve 70-go-

1 V. Novak, Natko Nodilo, Rodoljub - Naunik - Propovednik slobodne misli, Nov 1935. Isti, N. Nodilo - istoriar, Mogunosti, 5. maj 1962. ' S. Bjelanovi, N. Nodilo, Srpski list, 20. X 1986. 1 K. Milutinovi, Cma Gora i Primorje u Omladinskom pokretu, Istorijski zapisi, Ce 1953, IX, 1-46. D. Beri, Iz knjievne prolosti Dalmacije, Split 1956. 4 Saopenje Marka Cara, lana redakcije Srpskog lista i Srpskog glasa, jednoga od n ih Bjelanovievih suradnika, autoru ove rasprave.'

224

dinjice, sjeajui se svoje mladosti i svojih prvih spisateljskih pokuaja, Bjelanovi je pisao: Mileti je bio na zenitu svoje slave. Njegova Zastava, koju je pokrenuo 1866, prodrla je u Dalmaciju i sve bolje srpske duhove trgla i probudila na nov ivot. Zastava je ila od ruke do ruke, Miletievi lanci itani su naglas u skupovima i sluani su pobono kao novo evanelje. Do Miletia Srbi su u Dalmaciji tavorili knjievnim proizvodima u Srpsko-dalmatinskom magazinu, a tek od Miletia poeo je na politiki razvitak (...) Mileti je bio uzor. U njegovo ime sve se radilo.5 U istom lanku Bjelanovi je s priznanjem istakao Miletievo jugoslavenstvo: Mileti je ostao vjeran najplemenitijoj misli bratstva izmeu Srba i Hrvata. Zajednica srpsko-hrvatska, slavenska, kao i sloga meu nemaarskim narodima u Ugarskoj, bila je njegovo stalno naelo, stoer njegova rada.6 Za vrijeme bosansko-hercegovakog ustanka (1875-1878) jugoslavenska misao prolazila je kroz teku unutranju krizu. I madarski, i hrvatski, i srpski nacionalisti pozivali su se na svoja preivjela historijska prava preko raznih propagandistikih knjiga i broura, koje su izazivale nacionalistiki antagonizam i religiozni fanatizam i trovali meunacionalne i meduvjerske odnose, u ovim ozbiljnim trenucima velikih historijskih kretanja. Prvi, koji je ustao protiv grandomanskih velikomaarskih, velikohrvatskih i velikosrpskih pretenzija bio je Vaso Pelagi, jedan od prvih srpskih i jugoslavenskih socijalista, koji je otvoreno pisao: ... Narod hoe slobode i blagostanja, a ne Stevanove, Zvonimirove i Duanove krune. Svi oslobodioci Bosne ovo treba vazda da imaju na umu, pa e manje imati nesree u svojoj kui i daleko e manje trokova tovariti na vrat svojim narodima radi izvoenja svojih iluzornih politikih planova u Bosni i Hercegovini.7 Pelagi je prvi otro sagledao pravu sutinu bosanskog pitanja i uvjerljivo objasnio da se taj sloeni problem nikada nee i ne moe rijeiti vjetakom diobom Bosne i Hercegovine izmeu Srbije i Hrvatske, ili Srbije i Cm e Gore, ili Srbije i Austro-Ugarske, nego iskljuivo u okvim konanog rjeenja itavog jugoslavenskog problema: u federaciji jugoslavenskih naroda izvan prevazienih tuinskih granica.8 Sava Bjelanovi nije bio politiki jednomiljenik Vase Pelagia nego Svetozara Miletia, suraivao je dopisima i lanicama u Zastavi i u osjetljivom pitanju pripadnosti Bosne i Hercegovine stajao je tada na srpskim nacionalistikim pozicijama - dok su oba zadarska glasila, Narodni list don Mihovila Pavlinovia i Katolika Dalmacija don Ive Prodana, stajala na hrvatskim nacionalistikim pozicijama. Polemike izmedu Zastave s jedne strane, i ovih zadarskih listova, s druge, zaotravale su u sve veoj mjeri meunacionalne i meduvjerske suprotnosti i produbljavale jaz izmeu Srba i Hrvata. Pojedinci i s jedne i s druge strane pokuavali su da djeluju pomirljivo i da stiavaju razbuktale strasti, ali su ti usamljeni i sporadini pokuaji ostali bez eljenih rezultata. Nakon otrih polemika izmeu zavadenih tabora dolo je do formiranja posebnog Odbora pokretaa za ustanovljenje srpskog lista na Primorju, na pouzdanikom sastanku odranom u Obrovcu 15. VIII 1879. lanovi Odbora odmah su poeli da prikupIjaju priloge za pokretanje lista, sastavili proglas i poziv na pretplatu. Meutim, trebalo je nai pogodnu linost za urednika. Bilo je nekoliko kandidata. Poslije dugog raspravljanja izabran je Sava Bjelanovi. Usvojeno je da se organ nazove Srpski list, da izlazi u Zadru i da u podnaslovu bude naznaeno da je to glasilo za srpske interese na

1 S. Bjelanovi, Miletieve sedamdesete, Srpski glas, 8. II 1986. 6 Ibid. 8. II 1986. 7 V. Pelagi, Austrija kao civilizator u Bosni i Hercegovini, Straa, I sveska za novembar i decembar 1878. Straa je bila prvi socijalistiki asopis u Vojvodini. * K. Milutinovi, V. Pelagi i bosansko-hercegovaki ustanak, Sarajevo 1953, 108-111.
1 5 - BENKOVAKI KRAJ ... ZBORNIK I

225

Primorju. Najzad, poslije dugih organizacionih priprema, izaao je prvi broj, koji je donio na prvoj strani, krupnim slovima, program novoga lista, u kome se izmeu ostaloga kae: Prvi dakle i poglaviti zadatak naega lista ima biti odbijanje napadaja i obrana srpstva uope, a osobito na Primorju, ima biti buenje i njegovanje srpske svijesti, da naoj narodnosti u Dalmaciji steemo narodne i politine vanosti (...) Branei svoje u tue neemo zadirkivati, nego uvijek pred oima imati istinu i pravicu, i drati se naela: svakom svoje. Kad smo na ovo sveli glavni na zadatak, mi branimo naelo slobode i ujedno ispunjajemo njezine uvjete...1 0 Pokretai Srpskog lista pokuali su ve u svom prvom programskom nastupu da istaknu kako ni Srpska narodna stranka, ni njezin organ, nee zauzimati nikakav antihrvatski, ni antijugoslavenski stav i da ele slogu i sporazum Srba i Hrvata: Na pravini temelj oslanjamo se, pa se tjeimo da e nae namjere odobriti i svijesni Hrvati na Primorju, koji e uvideti moi da naijem listom neemo nesloge raspirivati, nego da emo mi traei da se svakom svoje prizna - ravnati put trajnom sporazumljenju i temelj udarati iskrenoj slozi.1 1 Medutim, ve u drugom broju Bjelanovi pie uvodnik K naem programu, u kome dopunjuje program Srpske narodne stranke, objavljen u prvom broju, i detaljnije razrauje problematiku srpsko-hrvatskih odnosa u Dalmaciji. Suprotstavljajui se velikohrvatskoj paroli Hrvati na okup, koju je u etiri izdanja svojih Hrvatskih razgovora1 2poklamirao i razradio Mihovil Pavlinovi, Bjelanovi obrazloe potrebu povezivanja i udruivanja primorskih Srba: Zato treba da bdimo nad naom narodnosti, koju su uzeli na nian Hrvati, osobito na ovom naem lijepom Primorju, i da razvijemo nau zastavu, da se zna da smo ivi, i da se okolo nje okupljamo, kadgod se na kom naem kraju od Bukovice do Boke uje glas na pokli: ko je Srbin!1 1 Medutim, Bjelanovi posebno istie da ovo okupljanje Srba ne smije da bude upereno protiv Hrvata: Ko sreniji od nas, ako ne uzbude od potrebe da se borimo za svoj opstanak! Ko sreniji od nas, ako nae sile uzmoemo posvetiti iskljuivo mirnom njegovanju nae narodnosti, zanemarene prosvjete, uspavane svjesti i klonulog duha narodnjeg! Ovakvom radu naem ne moe niko zamjeriti ko potuje slobodu svaijeg individualno-narodnosnog razvijanja, ko potuje veliko naelo narodnosti. A najmanje bi nam imali zamijerati Hrvati kao najsrodnija braa naa.1 4

9 U Dalmaciji je prikupljeno 6050 forinta, u Boki 2600 i u Dubrovniku 725. Program Srpskog lista, Srpski list, I, 1, 14, I 1880. " Ibid. 14. I 1880. 1 1 Prvo izdanje ove knjige izalo je pod naslovom Razgovori, u Zadru 1876; drugo i pod nasiovom Puki spisi, u Zadru 1876; tree izdanje pod naslovom Razgovori o slovenstvu, jugoslovenstvu, srbohrvatstvu, u Zadru 1876; etvrto izdanje pod naslovom Hrvatski razgovori, u Zadru 1877. Ova knjiga naila je na otru kritiku. trosmajer je /27. VIII 1876/ pisao F. Rakom i izrazio aljenje to je Pavlinovi i njega citirao kao potvrdu svoga miljenja, iako su im stavovi p. ,puno razliiti /Korespondencija Raki-trosmajer, II, 43/. Raki je tri puta kritizirao Hrvatske razgovore: prvi put povodom panegirike jednog studenta /N ike Srkalia/, koji je u nizu podlistaka pokuao napraviti nezasluenu raklamu Pavlinovievoj knjizi, nespretno prepriavajui njegova tvrdenja o hrvatskom karakteru Bosne; drugi put u pismu /4 . III 1877/ Pavlinoviu, kome je dokazao da ne poznaje historijske injenice; trei put u razgovoru s Lukom Zore, kome je otvoreno rekao da jako ali to su ti razgovori postali orujem u rukama vlade, koja je otkupila u pisca izdanje da tera svoj divide et impera. / Slovinac, 16, 16. VIII 1879/. Isto tvrdi i Niko Veliki Puci /24. XII 1878/ V. Bogiiu; Strano djelo, pravi libelo incendiario proti srbstvu, toliko da je c. kr. vlada kupila itavu ediciju truda ovoga Katuna Dalmatinskoga. /A rh ivski vjesnik, II, 1960, 117/. 1 3 K naem programu, Srpski list, 2, 21. I 1880. 1 4 Ibid. 21. 1 1880.

2 26

Bjelanovi je istovremeno pobornik bratstva junoslavenskih naroda i naelni protivnik nacionalnog unitarizma: Htjelo se sliti od Srba i Hrvata jedan istovjetan narod, pa im se imovina pomijeala, zaboravljajui onu poslovicu: braa kao braa, a toboci kao krvnici. Kud te sree, da se ilo naravnijem putem, da se odma poelo uiti i razluivati to je srpsko a to je hrvacko: danas ne bismo vodili brigu kako emo se braniti od meusobnijeh osvajakijeh nasrtaja (...) Na ovom polju mi razvijamo zastavu nau...1 ! Ovako postavljajui problem, Bjelanovi je pokuao da Pavlinovievom hrvatskom nacionalizmu suprotstavi svoj srpski nacionalizam. Na Pavlinovievu lozinku Hrvati na okup! - Bjelanovi je odgovorio svojom lozinkom Srbi na okup! Kritizirajui s razlogom i s uvjerljivim argumentima Pavlinovieve Hrvatske razgovore, Bjelanovi se upustio u proizvoljna uopavanja i pokuao da ih prikae kao program itave Hrvatske narodne stranke u Dalmaciji: Neka nam se ne prigovara, da zbog knjige i naela jednoga ovjeka ne smije se bacati krivica na jednu stranku. Kad najuplivniji lan stranke sline teorije propovjeda, a stranka niim ne dijeli svoga programa od njegova, ova je okolnost dovoljna, da i ostale sukrivcima smatramo. Ali smo mi i drugo doivili, doivili smo da se stranka podlae strogijem zapovjedima jednoga ovjeka, da usvaja njegove teorije.1 6 Iskljueno je da Bjelanovi, koji je bio dobro obavijeten o svim politikim kretanjima u Dalmaciji, nije znao za krupna idejna razmimoilaenja u samim vrhovima hrvatskih narodnjaka. Pokretanje Srpskog lista izazvalo je nove sukobe meu stranakim prvacima. Jedni su bili da se njegova pojava jednostavno preuti, dok su drugi smatrali da treba reagirati. Meu ovima bio je najagresivniji Mihovil Pavlinovi. ef stranke Miho Klai i urednik Narodnog lista Juraj Biankini pokuavali su da ga ubijede da Srpski list treba bojkotirati. Tako je Klai 3. III 1880. pisao Pavlinoviu: Najprvo moram ti kazat da sam se ja odluno opro da Don uro1 uvrsti u Narodni list tvoje polemike lanke sa Srpskim listom. Ponipoto mi se ne moramo uputati u polemiku sa ovim stvorom (...) Najvie ih pee da ih ignoriramo (...) Dosta je da Katolika Dalmacija s njima bije boj (...) Nije naa zadaa Austriju braniti1 8 . Zadarska Katolika Dalmacija, u redakciji don Ive Prodana, napadala je Srpski list od poetka njegovog izlaenja bez ikakvih obzira, raspaljujui religiozni fanatizam i ovinistiku mrnju poznatom frazeologijom ultramontanske tampe. Istovremeno reagirao je i zagrebaki Obzor, samo s drugih, takoder konzervativnih, ali manje klerikalnih pozicija. Jedan dopisnik Obzora iz Dalmacije javlja da se Srpska narodna stranka na Primorju sastoji od dvije duzine nihilista i pekulacijom zaneenih smartova.1 Srpski list je reagirao ironino: Kad na dvije polovine podijelimo one dvije duzine, ostaje da u Dalmaciji ima duzina nihilista. Dakle, Petroleum i Dinamit!2 0 Pavlinoviev Narodni list je u toku prvih mjeseci, pod utjecajem Miha Klaia, izbjegavao svako konfrontiranje i nije ulazio ni u kakve polemike, ali kada je meu hrvatskim narodnjacima prevladao Pavlinoviev utjecaj Narodni Iistje poeo napadati suradnike Srpskog lista da ne haju za vjeru ni za crkvu, da vrijeaju katoliku ckrvu, da su framasuni, anti-papiste, i tome slino.2 1
1 1 Ibid. 21. I 1880. ' Hrvatstvo, II, Srpski list, 11, 24. III 1880. 1 7 Klai je Biankinija esto nazivao Don uro. " Korespondencija Mihovila Pavlinovia, u redakciji A. Palavria i B. Zeli, Snlit 1962 232. Obzor, 4. I 1880. 2 0 Srpski list, 21. I 1880. Jl M. Pavlinovi, Misao hrvatska i misao srbska u Dalmaciji od godine 1848. do godine 1882. Separat iz Narodnog lista, Zadar, 1882, 55-83. .15*

227

Na ove optube Bjelanovi odgovara ovim uvjerljivim argumentima: Pavlinovi ne iznosi dokaze. Kada i kako smo mi vrijeali katoliku vjeru? Ako mi ispovjedamo slobodna naela i cijenimo steevine novovjeke nauke, mi tijem zauzimljemo taki poloaj, na koji se katolika vjera ne smije aliti. Ako mi ne hajemo za vjeru ni za crkvu, to nam je slobodno ne samo osjeati, nego i javno ispovijedati. U takom naem dranju nema uvrjeda, bar uvrjede iskljuivo za katoliku crkvu, a Pavlinovi nema prava i vlasti, da nas na drugi put nagoni, jo manje da nas na lomau vodi. Uostalom Pavlinovi i druina uvijek pripovijedaju da nau stranku sastavljaju iskljuivo pravoslavni, ta mu je dakle stalo, ako mi ne hajemo ni za vjeru, ni za crkvu?2 2 Bjelanovi je ve u svom programatskom uvodniku, u prvom broju Srpskog lista, jasno i glasno ustao protiv svakog pokuaja da se Srpskoj narodnoj stranki priije obiljeje vjerske stranke: Slobodu savjesti mi imamo povrh svega i potovati i braniti zato, to e sa usvajanjem toga naela izgladiti vjerske oprjeke i mrenje, koje su po Slavene ubitane bile, a osobito po nas Srbe, kidajui nam narodnost na vjerske stranke. Blagotvorni upliv slobode uklonie i tu preponu naoj slozi, a mi ga ve danas osjeamo, kad moemo meu svoje biljeiti odabranu kitu Srba katolika, u kojima emo sigurno nai prijatelje i od vjere i od uzdanice.23. Meutim, Pavlinoviev Narodni list je i dalje nazivao Srpski list - kaluerskim klapalom, ukazujui prstom na suradnju dvojice pravoslavnih klerikalaca, profesora Zadarske bogoslovije, Nikodima Milaa i Ljubomira Vujnovia, koji su imali i neprikrivenih politikih ambicija.2 4 Bjelanovi je na ove napadaje odgovorio itavim ciklusom lanaka (Vjera i narodnost), s ovakvim argumentima: Protivnici Srpskog lista (...) stali su na sav glas vikati, da je srpski organ na Primarju maslo popovsko i vladino. Vi ste ih za dokaze pitali. ta na to protivnici odgovorie? Nita (...) Ali valja odgovoriti djelima, faktima. Protivnici imali bi odgovoriti djelima, i djelima dokazati, da su u politici nezavisniji od srpskog organa i Srpske stranke, da su u vjerskijem pitanjima liberalniji od Srba (...) Dakako, protivnici Srpske stranke (...) teko grijee, grijee svojom podlonosti vladi, bez narodne koristi, a u vjerskijem pitanjima grijee uzdravanjem popovskog gospodstva i popovskijeh interesa. KJerikalstvo nikad nije monije i uplivenije bilo...2 5 Kao to su meu hrvatskim narodnjacima u Dalmaciji postojale dvije politike struje - desna, konzervativna, klerikalna, Pavlinovieva, i lijeva, liberalna, Klaieva tako isto je bilo diferenciranja i medu srpskim narodnjacima: na desnoj strani svrstala se klerikalna grupa s arhimandritom Nikodimom Milaem na elu, a na lijevoj strani demokratska grupa, Bjelanovieva. U poetku su obje grupe suraivale u Srpskom listu, ali su vremenom razmimoilaenja postojala sve vea, jaz izmedu njih sve dublji, dok se na koncu nisu konano razili i poli svojim putevima.

2 2 S. Bjelanovi, Don M iho na braniku, pretampano iz Srpskog lista, Zadar, 1883, 55. 2 3 Program Srpskog lista, Srpski list, 14. I 1880. 2 4 Mila je, izmeu ostaloga, preveo s talijanskog na srpskohrvatski jedan govor autonomakog vode Antonija Bajamontija, odranog na plenarnoj sjednici Dalmatinskog sabora /1 881/ , a Vujnovi je kao zajedniki srpsko-autonomaki kandidat izabran za zastupnika Sabora u kuriji veleporeznika, u zadarskom izbornom kotaru. Vujnovi je dobio 55 glasova: 29 srpskih i 26 autonomakih. /Srpski list, 16. VIII 1881/. 2! Srbin Katolik, Vjera i narodnost, i nai odnoaji, I, Srpski list, II, 1, 19. I 1881. Prema svjedoanstvu Marka Cara /Sava Bjelanovi, Mala biblioteka Matice srpske (u Dubrovniku, II. 1911, 29: Taj novi delija, koji se iz taktike potpisivao Srbin katolik, ne bijae niko drugi do li sam Bjelanovi.

228

Kada je Lazar Tomanovi, jedan od pokretaa i najaktivnijih suradnika Srpskog lista, objavio - prvo u novosadskom Strailovu, 2 6 a zatim latiniciom, u nastavcima, u Srpskom listu - svoju studiju o Kaiu, to je u stvari bio indirektan odgovor Mihovilu Pavlinoviu. Pojavu ove studije pozdravili su mnogi Srbi katolici u Dalmaciji. Tako je, na primjer, Lovro Pavlovi, zastupnik Srpske narodne stranke u Dalmatinskom saboru, estitao Tomanoviu ovim rijeima: Ti sam ne zna to si uinio! (...) I zbilja si divno pogodio pravac (...) Pravoslavnome Srpstvu suprotstavljati katoliko Hrvatstvo - u tome je leala sva snaga popovska - i to je oboreno na veliku korist narodnog jedinstva, i na utjehu katolikih liberala, koji e jamano u Srpstvu nai prirodnu zatitu protiv klerikalne more.2 Dok je Pavlinoviev Narodni list i dalje napadao Bjelanoviev Srpski list kao kaluersko klapalo, s jedne strane, - dotle su pravoslavni klerikalci, s druge strane, bili nezadovoljni to je Srpski list bio suvie liberalan u vjerskim pitanjima i to nije vodio dovoljno brige o pravoslavnom svetenstvu na Primorju. Nikodim Mila i Ljubomir Vujnovi se nikako nisu slagali s antiklerikalnim stavovima Save Bjelanovia, Marka Cara i ostalih slobodoumnih suradnika, koji su Srpskom listu davali sve izrazitiji demokratski karakter. U kojoj je mjeri Mila bio nezadovoljan opozicionim pisanjem Srpskog lista, moda najrjeitije pokazuje njegovo karakteristino pismo od 10. XII 1882, u kome se Lazaru Tomanoviu ovako ali na redaktore i suradnike Srpskog lista: Slabo sluaju moje savjete, ali ja sam ipak preporuio im, da se ne zanose toliko njekakvim liberalizmom, jer to opet kome najvie kodi, negoli samim Srbima (...) Vatrena mlade misli bog zna ta larmom uiniti (...) Da znate, moj Gospodine, koliko puta moram da se muim, dok ih privolim nato pametnije i umjerenije! Nee da razumiju, da umiljato jagnje dvije majke sisa, i da se prkosom ne postizava nita.2 8 Meutim, i poslije ovog Milaevog upozorenja, Tomanovi je i dalje vrijedno suraivao u Srpskom listu, dajui punu politiku i moralnu podrku Savi Bjelanoviu, iako se - prema izvjesnim indicijama - nije u potpunosti slagao s nekim njegovim stavovima o meunacionalnim i meuvjerskim odnosima. Na godinjoj skuptini Matice Dalmatinske u Zadru (1883) izabran je novi Izvrni odbor, u koji su uli: don Ivan Danilo, don Juraj Biankini i arhimandrit Nikodim Mila. Srpski list ovaj izbor ovako komentira: Uostalom, ne moemo na ino a da ne primjetimo kako vuk gdjegod dlaku mijenja, ali ud nikad: tri odbornika, tri popa! Raduj se, dalmatinska omladino, i ako se bude drala u tvojim literarnim radnjama Zoline Methode scientique, alji tvoja djala Matici Dalmatinskoj. Di bene in meglio!2 9 Tri godine kasnije Mila je doao u otvoren sukob s Bjelanoviem. Naviknut da se o njemu i njegovom radu pie samo u superlativima, Mila je bio nezadovoljan nekim prigovorima Srpskog lista i odmah reagirao jednom otrom izjavom, koju je poslao urednitvu sa zahtjevom - pozivajui se na Zakon o tampi - da se objavi u prvom narednom broju. U toj izjavi Mila je demantirao vijest kako je on drao u Zadarskoj crkvi velikoposne propovjedi, vrijeao crkvene tutore i nazvao niskim klevetnikom svakoga bez razlike, koji se usudi iskazati ma i najmanju sumnju u njegovu odanost pravoslavnoj crkvi i u njegovu privrenost srpskoj narodnosti. Meutim, Bjelanovi je odbio da publikuje njegovu izjavu. Milo je na to svoj odgovor tampao u posebnoj brouri, sa svojim komentarom, u kojem je, izmeu ostaloga, otro napao Bjelanovia,

2 6 L. Tomanovi, Fra Andrija Kai prema Srpstvu i Hrvatstvu, Strailovo, 1886, II, 18, 597-602; 19, 625-630; 20, 665-670; 21, 691-694. 2 7 L. Tomanovi, Iz pisma umrlih i zaslunih Srba, novi ivot, Beograd, XXVI, 1926, 9. 2 8 Ibid. XXVI, 79-80. 2 9 Domae, Srpski lit, 16. I 1883.

229

pokuavajui da svu zaslugu za pokretanje Srpskog lista pripie iskljuivo sebi i svome prijatelju Ljubomiru Vujnoviu, s ovakvim obrazloenjem: Da mi je pre est godina kogod rekao, da u ja danas morati tampati ove retke u posebnom listu, ja bi mu kazao bio, da nije pri svojoj svijesti. Meu tijem to se eto dogodi, i kad su mi njeki prijatelji tada opaali, da se odve zanosim, to toliko vremena ulaem i toliko novca troim da osnujem Srpski list, jer e mi se najposlije neblagodarnou otplatiti, - danas vidim da su ti moji prijatelji potpunoga razloga imali (...) Ja sam nastojao, pre nego to e se pokrenuti list, da se jednim Pravilnikom ogranii eventualna samovolja urednika lista, ali je moj predlog bio odbiven, - i dogodilo se danas sa ovim listom ono, to sam ja tada predviao.3 0 Milaeva brourica, iako malena po broju tampanih stranica, izazvala je razumljivo reagiranje i razne komentare. Na brouricu je odgovorio sam Bjelanovi jednim znaajnim lankom, u kome je redom pobio sve njegove tvrdnje kao proizvoljne i netane, zakljuivi na kraju. Iz ovoga kratkoga, istinitoga opisa postanka Srpskoga lista vidi se: prvo, da se u pripravam a oko osnivanja lista Mila nam etao; drugo, da je na sastanku gdje je stvoren Srpski list: Mila odbijen - kako sam priznaje; tree, da sam od postanka lista ja davao mu ivot, a ne Mila - kako on takoer priznaje. Mila ipak nije se odrekao svoje namjere. I meni je dodijavao dokazivanjima da se naoj stranci hoe Pavlinovi, a tek je prestao kad sam mu odgovorio da Pavlinovia ne smatram sreom Hrvacke stranke, a uostalom da svaka budala ne moe postati Pavlinovi.3 1 Proizilazi, dakle, da je Mila imao ambicije da postane - srpski Pavlinovi! Ali, Mila zato nije imao ni odgovarajue sposobnosti, ni dovoljno autoriteta. Dok je Pavlinovi imao korijena u hrvatskim narodnim masama i uivao veliki ugled u hrvatskom narodu - Mila nije imao podrke ni u masama srpskoga naroda u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki, ni u redovima graanske klase, pa ak ni kod svjetovnog sveenstva, nego samo kod pravoslavnih kaluera. Primorski Srbi poklonili su svoje povjerenje Savi Bjelanoviu.3 2 U historiji slavenskih naroda u drugoj polovini XIX stoljea malo je dogaaja koji su izazvali tako ivo reagiranje kao enciklika pape Lave X III Grande munus, datirana u Rimu 30. IX 1880. To je bio dogaaj od historijskog znaenja, o kome se mjesecima govorilo i pisalo na sve strane. Napisana i objavljena na latinskom jeziku, enciklika je jo iste godine prevedena na sve slavenske jezike, pa naravno i na hrvatski.3 3 U encikliki papa velia misionarsku ulogu irila i Metodija meu slavenskim narodima, dodiruje i vrlo osjetljivo pitanje upotrebe slavenskog jezika u liturgiji katolikih Slavena, i na kraju proglaava kult irila i Metodija. Ova enciklika primljena je meu slavenskim narodima na dva naina: meu katolikim Slavenima s oduevljenjem, a kod pravoslavnih Slavena s nezadovoljstvom, mjestimce ak i s protestima. Zadarska Katolika Daimacija prva je donijela u cijelosti tekst ove enciklike sa svojim komentarima i okrunicu zadarskog nadbiskupa Petra Dujma Mopasa, koji je na osnovu enciklike dozvolio slavensko bogosluenje u crkvi sv. Mihovila u Zadru i u crkvama na otocima sjeveme Dalmacije.34. Od okrunice katolikih biskupa u jugoslavenskim zemljama i pokrajinama Habsburke Monarhije najveu panju privukla je okrunica akovakog biskupa Josipa Jurja trosmajera od 4. II 1881, objavljena prvobitno u slubenom organu njegove
3 0 N. Mila, Jedna otvorena rije, Zadar 1886, 2. 3 1 S. Bjelanovi, Na jednu otvorenu rije arhimandrita Milaa, Srpski list, 16. VI 1886. 3 1 K. Milutinovi, Vojvodina i Dalmacija 1760-1914. Novi Sad 1973, 273-286, 303-331. 3 3 Okrunica Grande m unus sv. otca pape Lava X III, dana katolikom svijetu na 30. rujna 1880. tampano u latinskom izvorniku i hrvatskom prijevodu, Zadar, 1880. 3 4 Biskupi dalmatinski i okrunica Grande munus, Katolika Dalmacija, 28. II 1881.

230

biskupije, a odatle pretampana - u cijelosti ili u izvodima, sa ili bez komentara - u mnogim jugoslavenskim novinama, listovima i asopisima. Stojei, po poloaju koji je zauzimao, na pozicijama papine enciklike Grande munus, trosmajer je pokuavao da objasni historijsku ulogu irila i Metodija u njihovom vremenu i u drutvenim sredinama u kojima su djelovali, na raskrsnici izmeu dva svijeta, Istoka i Zapada. Pozivajui vjernike u svojoj biskupiji na velike sveanosti, koje se pripremaju za hiljadugodinjicu Metodijeve smrti, trosmajer pledira za sjedinjenje razdvojenih crkava, izraava svoje uvjerenje da se daju premostiti postojee suprotnosti i apelira na vrhove i jedne i druge crkve da tom velikom poslu priu s dobrom voljom i obostranom tenjom da se postigne meusobni sporazum: Hvala Bogu, crkva istona ne razilazi se daleko od zapadne. Znala je ona odreito od sebe odbiti svaku napast, koja je na nju u XVI vijeku sa zapada navaljivala. Lako je jaz, koji obje te crkve razdvaja, premostiti, samo ako bude mudrosti, umjerenosti, prave pobonosti i iskrenosti.3 5 Meutim, trosmajerova inicijativa nije prihvaena ni s jedne, ni s druge strane. Medu Srbima u Vojvodini, banskoj Hrvatskoj, Dalmaciji i Boki njegova inicijativa naila je na otru kritiku. Najodlunije su joj se suprotstavili Svetozar Mileti i Sava Bjelanovi. Pojava trosmajerove okrunice predstavljala je takav politiki dogaaj, o kome je Mileti napisao tri uvodna lanka, u kojima je s mnogo pretjerane otrine, na svoj specifian nain, podvrgao kritikoj analizi iznesene politike stavove. Na kraju svoga prvoga uvodnika Mileti daje trosmajeru ovaj savjet: Moete se mimom duom vi pribliavati rimskoj stolici, i u nje podpunim uverenjem vazda traiti saveta, obrane i utehe - no manite se vi nas pravoslavni! (...) Vidimo mi vau elju: da vam jedinstvo crkve putem unije bude most narodnom odreenju veru svoju izneverivih Srbalja - pokatolienju i tim i pohrvaenju srpskog naroda. Ali od toga - nee biti nita... trosmajerova okrunica nije most slozi, i moe doneti - nesreu.3 4 Bjelanoviev Srpski list solidarizirao se u potpunosti s politikim stavom Svetozara Miletia prema trosmajem: pretampao je u cijelosti Miletiev uvodnik trosmajerova okrunica37\ citirao je u izvodu miljenje prakih Narodnih listi o trosmajeru i uzeo u obranu Miletiev lanak od otrih kritika: Obzor kae Zastavi, da je slijepa. Prepotovana gospoda u zagrebakom Kaptolu vide slamku u Miletievu oku, a u svome ne vide brvna.3 8 Bjelanovi je povukao pararelu izmeu Pavlinovievih Hrvatskih razgovora i trosmajerove okrunice, i doao do neispravnog zakljuka da obojica stoje na istoj idejnoj platformi, iako je razlika meu njima bila velika u bitnim pitanjima meduvjerskih i meunacionalnih odnosa. Ubijeeni antiklerikal i slobodni mislilac, Bjelanovi je nepokolebljivo stajao na stanovitu da u viestoljetnoj borbi izmeu Rima i Carigrada srpski narod ne treba da se vezuje ni za jednu, ni za drugu stranu, nego da se osloni na vlastite snage, daleko od svih religioznih iskljuivosti: Pred svakijem potpaljivanjem vjerskoga fanatizma, - jer pitanje prvenstva izmeu Rima i Carigrada danas ne znai drugo do oskrvnjivanje slobode vjere i savjesti u ljudima koji se ne klanjaju ni istoku ni zapadu, poticanje vjerskijeh razmirica meu ljudima koji vjeruju u jednu ili drugu stranu, - ustae narodna svijest. Slobodnjaci i iskreni rodoljubi ustae i kazae s nama zajedno: u ime slobode, prosvjete, napretka i

3 5 Okrunica o sv. Cirilu i Metodu od godine 1881. Glasnik biskupije dakovako-srijemske, br. 4, travanj 1881. 3 6 trosmajerova okrunica, Zastava, 22. V 1881. 3 1 Srpski list, 31. V 1881. ,3 * Okrunice i hodoaa, Srpski list, 7. VI 1881.

231

narodnoga dobra, kanite se vjerskijeh pitanja, kanite se Rima i Carigrada! Ovako e progovoriti XIX vijek.1 U tadanjoj uzburkanoj nacionalistikoj psihozi meusobnih optubi i sunjienja, ni Bjelanovi, ni Mileti nisu bili u stanju da u dovoljnoj mjeri sagledaju da su tada postojale dvije suprotne koncepcije o sjedinjenju crkava: tadlerova ultramontanska i trosmajerova univerzalna. Dok je tadler sa svojim militantnim, agresivnim klerikalizmom nastojao da nametne pravoslavnim narodima uniju s Rimom, - dotle je trosmajer kovao dalekosene planove o sjedinjenju krianskih crkava i o stvaranju jedne univerzalne crkve, koja e izmiriti zavaene tabore, uskladiti krajnosti i ublaiti religiozni fanatizam. Dok je tadler, ne birajui sredstva, pokuavao preivjelim srednjovjekovnim metodama da po svaku cijenu prisili pravoslavne narode na uniju, - dotle je trosmajer traio nove puteve dogovaranja i sporazumijevanja, obostranog poputanja i pronalaenje jednog zajednikog jezika izmeu Istoka i Zapada. trosmajer je ve tada slutio opasnost od daljeg zaotravanja vjerskih suprotnosti, od ponovnog jaanja religioznog fanatizma i novih vjerskih ratova na Balkanu, s novim kaznenim ekspedicijama i novim inkvizicijama. U vatri polemike, u svojim kritikama trosmajerove okrunice o kultu irila i Metodija, Bjelanovi i Mileti su jednostrano i proizvoljno izjednaili ciljeve i metode tadlera i trosmajera, ne sagledavajui dovoljno otro da je medu njima postojala ogromna razlika, da su oni predstavljali dijametralne suprotnosti i da su ili oprenim putevima. U krajnjoj liniji, oni su bili antipodi, dva svijeta.4 0 Tek poslije trosmajerove smrti poelo se o njegovim stavovima i shvaanjima o meuvjerskim i meunacionalnim odnosima raspravljati mirnije i staloenije, iz historijske perspektive. Objektivnost zahtijeva da se ukae da je ak i meu onim pravoslavnim sveenicima, koji su se bavili izuavanjem historije srpske crkve u habzburkim zemljama, bilo i takvih, koji su o trosmajerovim stavovima prema ovim sloenim i neuralginim problemima pisali mirnije i objektivnije od njegovih suvremenika, koji su uzimali uea u onovremenim polemikama. Od ovih crkvenih historiara naroito su karakteristini sudovi i ocjene o trosmajeru koje su formulirali prota Dimitrije Ruvarac, nekadanji upravitelj Patrijarake biblioteke u Sremskim Karlovcima, i prota Milutin Jaki, nekadanji profesor historije srpske crkve u Karlovakoj bogosloviji. Branei trosmajera od neosnovanih prigovora da je katoliki prozelita, D. Ruvarac je istupio s ovim uvjerljivim argumentima: Kao rimokatoliki biskup bio je - kao to je i prirodno - i veliki katolik (...) Al zato ipak trosmajer nije bio intolerantan i prozelita (...) kao to je na alost bilo i ima biskupa (...) Ne, to mu se ne moe prebaciti, to da je inio, pored grdnih novanih sredstava i naeg nemara, mogao je uda poiniti, zbog ega mu i mi, pravoslavni Srbi u Slavoniji i Sremu, moramo biti zahvalni. On je - kao to mu se mora priznati - svakom prilikom propovedao mir, ljubav i slogu izmeu rimokatolika i pravoslavnih, i dok se sluao njegov glas kod Hrvata, nisu se pojavljivali oni nemili prizori izmeu Srbalja i Hrvata, koji su se docnije pojavljivali, a na alost pojavljuju se po gdegde i danas, i to veinom potstrekavanjem onih, kojima je glavna cilj, da odravaju razdor izmeu ta dva bratska naroda, iji spas lei jedino u slozi.4 1 Dok su neki pravoslavni klerikalci pokuavali da predstave trosmajera pred srpskom javnou kao protagonistu unijaenja, Milutin Jaki je ovako objanjavao sutinu ove sloene problematike:

Srpski list, 31. V 1881. 40 K. Milutinovi, Strosmajer i jugoslovensko pitanje, Novi Sad 1976, 230-246. 4 1 D. Ruvarac, Biskup trosmajer, Srpski Sion, XV, 7, 1905, 183.

232

Vladika trosmajer ivo je oseao, da je crkveni rascep velika smetnja vezivanju dua u jedinstvo, i crkvena unija bila mu je jedan od ideala. Ali to nije bila unija kakvu su u bivoj Monarhiji, i u negdanjem Rimskom Carstvu Nemake Narodnosti, naturivali slovenskim plemenima silom oruja nemakih vojnika, nego slobodno versko izmirenje verom razbraene brae uz ustupke na obe strane.4 2 Citirani sudovi D. Ruvarca i M. Jakia o trosmajeru blii su historijskoj istini od ranijih miljenja S. Bjelanovia i Sv. Miletia. Meutim, karakteristino je da je Bjelanovi o Franji Rakom, najbliem trosmajerovom suradniku i dugogodinjem odanom suborcu, imao izvanredno pozitivno miljenje. U svom saetom, ali sadrajnom nekrologu o Rakom, Bjelanovi je svestrano obuhvatio i osvijetlio cijeli lik i itavo djelo Franje Rakog. Govorei o njemu kao jednom od najveih hrvatskih i jugoslavenskih historiara, Bjelanovi mu je odao ovo zaslueno priznanje: Ime ovoga hrvatskog nauenjaka dobro je poznato u naunom svijetu, osobito slavenskom, a najvie jugoslavenskom. Njegova su istorijska djela znamenita. On je prvi poeo ozbiljno istraivati i ispitivati tavne istorijske uspomene hrvatskog naroda (...) Uz hrvatsku prolost ispitivao je srpsku i uope jugoslavensku. to je dobra uinio, uinio je za sve.4J O Rakom kao rodoljubu i politiaru dao je Bjelanovi ovaj objektivan i pravedan sud: Pokojni Raki kao hrvatski rodoljub bavio se i politiko-narodnijem pitanjima. Nije se nikada isticao, nije stupao u prve redove. Ali je u politici vrijedio mnogo vie od nekijeh prvaka, koji se razmeu i bubaju. Njegov se mudri savjet sluao (...) Koliko smo uli od najboljijeh Srba, Raki bio je uvijek pomirljiv u srpsko-hrvatskijem razmiricama. On je svoje mirio i na slogu upuivao. I bez toga mi danas imamo samo jednu dunost: da blagodarno spominjemo ime jednog valjanog radnika na polju zajednike prosvjete.4 4 U ono doba, kada je Bjelanovi pisao citirane tekstove, jo nisu bili objavljeni opseni tomovi korespondencije Raki - trosmajer (u redakciji i s komentarima Ferda iia), iz kojih se jasno i nepobitno vidi da su obojica bili daleko od svakog prozelitizma, da su se medusobno dopunjavali i slagali u svim, i onim najsloenijim i najneuralginijim pitanjima naih meuvjerskih i meunacionalnih odnosa. Moda je Raki u svojim pismima bio mirniji i obazriviji, a trosmajer odluniji i temperamentniji, ali u sutini oni su bili vrlo bliski, u veini pitanja skoro identini u svojim pogledima i shvaanjima. Ve u prvoj fazi svoga politikog razvoja Bjelanovi se afirmirao kao izrazit i dosljedan protivnik svakog klerikalizma i religioznog fanatizma, bez obzira s koje on strane dolazio i sa kakvim tendencijama.4 5 Bjelanovi je odmah u poetku izlaenja Srpskog lista smatrao za neophodno potrebno da raspravi i pitanje pravoslavnog klerikalizma, koje su katoliki klerikalci, okupljeni oko don Mihovila Pavlinovia i don Ive Prodana, uporno pripisivali Srpskoj narodnoj stranki. Branei se od ovih neosnovanih prigovora Bjelanovi pie: Ko u to vjeruje ili ne vjeruje, to nije briga naa; ko pripada pod jedan vjerski barjak, ko li pod drugi, neka raspituju vjerski organi. Ovijem jedanput za svagda odbijamo pobude, tenje i karakter vjerski, koji se zlonamjerno s neke strane namee ovo-

4 1 M. Jaki, Velika ideja (U spomen Josipa Jurja trosmajera), Nova Evropa, IX, 11, 11. IV 1924. Redakcija je objavila ovaj lanak na uvodnom mjestu i on je bio vrlo zapaen i pretampan, u cjelini ili u izvodu, u mnogim jugoslavenskim listovima, sa raznim komentarima. (Saopenje M. Curina, urednika Nove Evrope, autoru ovoga rada). 4 3 Franjo Raki, Srpski glas, XV 5, 15. II 1894. Bjelanovievo autorstvo utvrdio Marko Car. 4 4 Ibid. 15. II 1894. 4 5 Srpski list, II, 20, 31. V 1881.

233

me listu, pa i narodnosti srpskoj uope. Ko poznaje neposredno srpski narod bilo u kneevinama, bilo s one strane Velebita, bilo s ove, taj ako hoe istinu da ree, mora priznati, da u njemu nema ni klerikalizma, ni fanatizma i nesnoljivosti religiozne.4 6 Branei nosioce i glavne predstavnike srpske knjievnosti, nauke i politike od prigovora da su navodno klerikalni, Bjelanovi upozorava na ove injenice: Inteligencija srpska egod da se ona nahodila po prevoshodstvu je liberalnodemokracka. To se najbolje vidi iz srpske knjievnosti, upravo od Dositeja pa do danas. I sami pravoslavni crkveni velikodostojnici kao svjetski knjievnici slijede pravcem Dositejevim. Kud patriotinijeg pjesnika od Muickoga, kud li slobodoumnijega od Njegoa? Ipak su i Dositej, i Muicki, i Njego bili pravoslavni kalueri. Doim radnika vrste Pavlinovieve srpska knjievnost ne poznaje, najmanje danas pored Zmaj-Jovanovia i Jakia, Stojana Bokovia i Laze Kostia, da i ne spominjemo politike voe srpske Miletia i Polit-Desania, Vladimira Jovanovia i Jovana Pavlovia...4 7 Odluan antiklerikalac i dosljedni demokrata, Bjelanovi ipak zato nije uopavao stvari, nije generalizirao, razlikovao je narodne sveenike od nenarodnih, ali je u naelu zahtijevao da kolska nastava u Dalmaciji prestane da i dalje bude monopol crkvenih ljudi: Nije na obiaj da poriemo niije zasluge, dapae priznaemo zauzimanje nekijeh svetenika za narodnu stvar. Ali tijem ne moemo odobriti, ni dozvoliti da se svetenstvu, bilo jedne ili druge vjere, preda u ruke odluni i iskljuivi uticaj u opijem naijem poslovima (...) Ko nae odnoaje motri, opazie da klerikalstvo dri u svojoj ruci najvaniju struku nae uprave, mislimo kole. Tako je nekad bilo, a tako je i danas (...). Svi kotarski kolski nadzornici ili su popovi ili njihova duhovna eda.4 8 Bjelanovi je odluno zahtijevao da se nastava oduzme od klera i povjeri svjetovnjacima: ... zato se kola predaje u ruke klerikaistvu - popovstvu? Zato se popovi sistematino nameu na upravu kola, a svjetovnjaci iskljuuju? (...) U nas, Bogu hvala, ima prema broju naroda dosta inteligencije svjetovne; ne moemo se poaliti da nemamo darovitijeh i sposobnijeh ljudi bez mantije. Mnogi od ovijeh zaputeni su pred popovstvom, mnogi u nevolji ive, ako srce ne stisnu i u tuoj zemlji ne stanu traiti zasluge?4 9 Antiklerikalni i demokratski stavovi Bjelanovievog Srpskog lista izazvali su otro reagiranje Pavlinovievog Narodnog lista, koji je donio nekoliko polemikih lanaka, u kojima se indirektno napada politika linija Srpske narodne stranke i opoziciono pisanje Srpskog lista. Od ovih lanaka naroito je karakteristian uvodnik Napoloaj, koji svakako potie iz Pavlinovievog pera. U tome lanku se iznose teke sumnje i optube protiv dviju dalmatinskih stranaka, Autonomake strane (i njenih organa Avvenire i Dalmata ) i Srpske narodne stranke (i njenog organa). U tome lanku se upozorava beka vlada na talijanske i srpske iredentistike tendencije u Dalmaciji: Kroz vie navrata, i to jedinom namjerom da domoljublju dunost vrimo, mi smo upozorili vladu na neke ine, koji se od nekog vremena u naoj pokrajini zbivaju, i koji bi groznih posljedica mogli doprinieti ako im se na vrieme ne stane na rep; pa se ne moemo douditi onoj ravnodunosti beke vlade, koja kroz prste gleda drskosti stranaka, kojima su oite tenje preko Monarhije...5 0

46 Jo njeto k programu, Srpski list, I, 5, 11. II 1880. 4 7 Ibid. 11. II 1880. 48 Klerikalstvo u Dalmaciji, Srpski list, II, 29, 2. VIII 1881. 4 9 Ibid. 2. VIII 1881. 5 0 Na poloaj, Narodni list, 61, 1881.

2 34

Ovaj uvodnik Narodnog lista izazvao je razumljivo reagiranje Srpskog lista. Iako se u cijelom uvodniku izriito ne spominje ni Srpska stranka, ni Srpski list, suvremenicima je moralo biti do oiglednosti jasno da se aluzija druga nova stranka, uz razpopa Vulievia odnosi na Srpsku stranku i na Srpski list, koji je na uvodnom mjestu esto donosio lanke razpopa Ljudevita Vulievia.5 1 Odgovarajui na neprikrivene aluzije lankopisca Narodnog lista, Bjelanovi reagira ovim argumentima: Mi sa zadovoljstvom ovaj strah od srpskoga imena na znanje uzimamo, kao to se isto radujemo da nas gospoda, koja onako potene lanke piu, u Brankovie broje. Mi bi se tek onda poalili i posramili kad bi nas ovi vitezi nazvali Miloima - junacima, jer bi nas samo u tome sluaju prinudili na promiljanje, da li smo i kad smo svoj narod iznevjerili (...) A da svijet ne primisli da je Narodni List izbacio ovu crnu klevetu u asu uzbuenosti, u asu slabosti, kojoj su svi ljudi podloni, on najsveanije proglauje da su njegovi ljudi upozorili vladu na neke ine, koji se u pokrajini zbivaju... pa se (on Narodni List) ne moe izuditi ravnodunosti beke vlade.5 2 Na plenarnoj sjednici Dalmatinskog sabora od 8. VII 1884. ukrstili su svoje maeve u debati o neuralginim meuvjerskim odnosima Mihovil Pavlinovi i Sava Bjelanovi. U vatri polemike, s mnogo otrine Pavlinovi je izgovorio teke rijei da se Bjelanovi zalijee u izazivanje plemenske mrnje i u sumnjienja. S njegove strane napada se na jezuitizam i on vrijea katoliku vjeru (...) Kao katolik odbija hajku na jezuitizam, na onaj rad i na onaj red, koji iako mu ima prigovora ostaje rad i red astan.5 3 Bjelanovi je na istoj saborskoj sjednici odgovorio Pavlinoviu mirno i s argumentima: Ovdje nije govora o vjeri i crkvi. Rije jezuitizam izgovorila se prolijeh sjednica, najprije kad se govorilo o knjigama. Rije je ovu izgovorio katolik Bakoti.S 4 Ali u ovom smislu nije prvi Bakoti progovorio. Jedan drugi katolik, jedan veliki Hrvat, glasoviti knjievnik hrvacki Jagi5 5 pisao je o jezuitizmu i rekao, da se kod Hrvata narodna poezija nije razvila, jer su jezuiti zabranjivali narodu da pjeva narodne pjesme o narodnim junacima i nagovorili ga da pjeva pjesme svecima (...) Dakle govorilo se o jezuitizmu u onome smislu, koje se namee u narodne poslove, ne o vjeri i crkvi, koje niko nije vrijeao. Ja ne vjerujem, i zato ne mogu ni iju crkvu ili vjeru vrijeati, niti vjerski fanatizam poticati.5 6 Iako je u prvoj fazi svoga politikog razvoja jo stajao na srpskim nacionalistikim pozicijama, Bjelanovi ipak zato nije bio iskljuivi nacionalista i nije identificirao srpstvo s pravoslavljem kao to su to inili pravoslavni klerikalci s Nikodimom Milaem na elu. Ubijeeni demokrata od rane mladosti, Bjelanovi nije pravio razlike izmeu pravoslavnog, katolikog i muslimanskog klerikalizma, smatrao ih je podjedna-

5 1 Lj. Vulievi (Cavtat, 1843-Napulj, 1916), uio je gimnaziju u Dubrovniku i teologiju u Veneciji; bio je prvo monah u franjevakom samostanu u Dubrovniku, a zatim uitelj u Skadru; 1876. naputa samostan i postaje slobodan predava i odluan protivnik ultramontanizma. Suraivao je u jugoslovenskim i talijanskim listovima i asopisima i objavio nekoliko knjiga na oba jezika. Najznaajnije mu je djelo Moja mati (prvo izdanje 1879, drugo 1880, tree u redovnom kolu Srpske knjievne zadruge, knj. 93, 1906). Vulievieva Celokupna dela objavljena su u Biblioteci srpskih pisaca. O Vulieviu pisao je afirmativno i Pavle Popovi (Srpski knjievni glasnik, 1. VII 1905.). 5 1 Kukavice, Srpski list, II, 16. VIII 1881. 5 3 Brzopisana izvjea zasjedanja pokrajinskog sabora dalmatinskoga 1884. Zapisnik s plename sjednice od 8. VII 1884. 5 4 Ignacije Bakoti, Srbin katolik, zastupnik Srpske narodne stranke u Dalmatinskom saboru. 5 5 Vatroslav Jagi, tadanji profesor slavenske filologije na Univerzitetu u Petrogradu, a kasnije (od 1886) u Beu. 5 6 Saborski zapisnik s plename sjednice od 8. VII 1884. Bjelanoviev govor objavio je u cjelini Srpski list 22. VII 1884.

235

ko tetnim i destruktivnim po prirodni nacionalni i kultumi razvoj naih naroda i kritizirao ih je u nizu svojih znaajnih uvodnika u Srpskom listu i u svojim govorima i diskusijama na plenarnim sjednicama Dalmatinskog sabora. Ali, Bjelanovi je bio ne samo demokrata i antiklerikal, nego istovremeno i slobodni mislilac, ateista. Zbog toga su ga Pavlinoviev Narodni list i Prodanova Katolika Dalmacija podrugljivo nazivali nevjernikom. Iako nije bio socijalista, kao Svetozar Markovi i Vasa Pelagi, Bjelanovi je ve u prvoj fazi svoga politikog razvoja stajao na lijevom krilu graanske demokracije kod jugoslavenskih naroda. Jo vie, on je bio prvi slobodni mislilac u Dalmaciji, blizak socijalizmu. II Druga faza - jugoslavenska Teko je precizno utvrditi kada se zavrava prva faza i kada upravo zapoinje druga faza u Bjelanovievom politikom razvoju. Kao to je ve u toku trajanja prve faze bilo mjestimce i jugoslavenskih iskrica, tako su se u toku druge faze jo javljali djelimino i srpski akcenti, iako postepeno u sve manjoj mjeri. Taj proces proimanja dviju koncepcija je sasvim prirodna pojava, jer u idejnom razvoju jedne tako sloene i kontroverzne politike linosti kao to je bio Bjelanovi, stare ideje se neminovno nisu mogle odjedanput napustiti, niti nove ideje preko noi prigrliti i zastupati. Trebalo je postupnosti u etapama toga idejnog sazrijevanja i razvoja. Ve u toku 1886. godine osjetili su se prvi simptomi koji su nagovjetavali izvjesno poboljavanje u meuvjerskim i meunacionalnim odnosima. Prvi nagovjetaj razvedravanja atmosfere doao je do izraaja u opoj alosti za preranim gubitkom mladog hrvatskog pjesnika fra Ivana Despota.5 8 Njegova smrt oaljena je ne samo od Hrvata nego i od dalmatinskih Srba kao nacionalni gubitak. Pored velikog broja nekrologa i sjeanja u hrvatskim novinama i asopisima, i Srpski list objavio je nekoliko lanaka s najveim priznanjima. Bjelanovi je pisao: On, u istinu, plemenitom duom svojom obuhvaae i Hrvatstvo, i Srpstvo, i Slavenstvo, i ovjeanstvo.5 Lazar Tomanovi poao je jo korak dalje: Fra Ivan je prokrio put mladom narataju hrvatskom, koji ga vodi u bracku zajednicu srpskoga naroda...6 0 Odlukom austrijskog ministarstva unutranjih poslova br. 477 od 26. 1 1888. zabranjen je Srpski list u svim zemljama ugarske krune, a odlukom istoga ministarstva br. 610. od 1. II 1888. zabranjen je i u okupiranim zemljama Bosni i Hercegovini. Dok je zadarski N arodni list pod naroitom rubrikom prenosio iz Novoga vremena, Norda

5 7 U kojoj je mjeri Bjelanovi bio progresivan pokazuju, izmeu ostaloga, dva njegova karakteristina lanka. U prvom (N ovi zakoni, Srpski list, 27. I 1885) on otro osuuje austrijsku vladu, koja je pripremila nacrte dvaju novih zakona protiv socijalista i anarhista. U drugom (Za slobodu, Srpski list, 3. II 1885) on dokazuje da e novi zakoni u jo veoj mjeri ograniavati osnovne graanske slobode i omoguiti zloupotrebe nego dosadanji zakoni, navodi niz konkretnih primjera i upozorava da su pri primjeni zakonskih propisa postojala dva dijametralno suprotna mjerila: N a ovaj nain zakon se upotrebljavao. A kako se zloupotrebljavao, to neka nam kau predike u crkvama, krstovi i fratri s revolverima za pojasom na izborima. Ako koji rodoljub zamisli drati sastanak, znae on na koliko e neprilika udariti... Bjelanovi poziva dalmatinske poslanike u Austrijskom parlamentu da glasaju protiv predloenih novih zakona. 581. Despot (Zaostrog, 19. VIII 1851 - Split, 19. VII1886) uio je gimnaziju u Sinju i bogosloviju u ibeniku i Makarskoj, bio uitelj u Zaostrogu i Sinju, i upnik na Brau. Pisao je pjesme, putopise i oglede. Njegove zbirke pjesama Prve iskre (1881) - prema ocjeni Jovana Gria (Strailovo, br. 8, 1886) - daje dokaza o znamenitom daru pesnikovu, o oduevljenom mu rodoljublju i dubokom mislilatvu. Pevodio je djela iz etike i filozofije. Suradivao je u Narodnom listu, Iskri, Vijencu i drugim listovima i asopisima. Fra Ivan Despot, Srpski list, VI, 20. IV 1886. 40 L. Tomanovi, Fra Ivan Despot, ibid. 20. IV 1886.

2 36

i drugih ruskih listova razne napise i vijesti o okupiranim zemljama,6 1 i nije bio zabranjivan, - dotle se Srpskom listivilije doputalo ak ni prenoenje vijesti iz bekog slubenog Correspondenz-Bureau-a . Posljednji broj Srpskog lista izaao je 30. V 1888. Zabranjen u zemljama ugarske krune i u Bosni i Hercegovini, list se 6. juna pojavio pod novim imenom: Srpski glas. Dok je Srpski list izlazio bez oznake iji je organ, dotle je ve prvi broj Srpskog glasa izaao kao organ Srpske stranke br. 1, god. I. Ali, da bi se ouvao kontinuitet, odmah iza zaglavlja oznaeno je u zagradama: br. 21, god. IX. Ova promjena objanjena je u uvodniku prvoga broja Srpskog glasa ovim obrazloenjem: Mnogi nai prijatelji, pa izvjesno i oni, koje djelimino promjena na naslovu naeg lista nee zatei nepripravljene, jer je odluena na zboru osnivaa ovoga lista, ustavie se na tom naslovu i stae promiljati. Obuzee ih neobino ustvo, kao to obuzimlje nas, koji smo sa ivotom srpskog organa na Primorju svoj spojili. Ma kakva se ustva borila u dui naih prijatelja, svakako e ih utjeha i pouzdanje hrabriti kad ica takog ustva i nas podie, i ako smo se mi uz ovaj organ najvie namuili i stradali, i ako smo mi s njim takijeh nenadnijeh, nemilijeh asova doekali, kakvijeh pri postanku lista nismo mogli ni zamisliti.6 5 Ako uporedimo Srpski list sa Srpskim glasom, opaziemo da meu njima ima znatne razlike. Dok je Srpski list jo stajao na srpskim pozicijama, dotle Srpski glas ve zauzima jugoslovenske pozicije. Ova evolucija je naroito dola do izraaja 1888, prilikom prvih pokuaja realizacije srpsko-hrvatskog sporazuma.6 4 Glavni inicijator akcije za sporazum s hrvatske strane bio je sam voa Hrvatske narodne stranke Miho Klai, osvjedoeni pristaa ideje nacionalnog jedinstva Hrvata i Srba,6 S politiar koji vjeito posreduje meu grupama s razliitim interesima.6 6U toku njegove dugogodinje politike aktivnosti bilo je dizanja i padanja, oportunistikih skretanja i unutranjih proturjenosti, ali i pored toga on spada u red najistaknutijih predstavnika Narodnog preporoda u Dalmaciji u drugoj polovini XIX stoljea. Glavni inicijator sporazuma sa srpske strane bio je voda Srpske narodne stranke Sava Bjelanovi. Prema svjedoanstvu Marka Cara, koji je znao stvari iz prve ruke, pregovori o zblienju sa Hrvatima su zapoeti glavnom zaslugom i inicijativom Save Bjelanovia.6 Poslije prvih susreta izmedu hrvatskih i srpskih prvaka pitanje daljih pregovora o sporazumu izneseno je pred poslanike klubove obiju stranaka u Dalmatinskom saboru. Oba kluba prihvatila su u naelu prijedlog o voenju daljih medustranakih pregovora i izabrali svoje delegate (odaslanike) koji e voditi pregovore: Hrvatski klub - Miha KJaia, Ivana Vrankovia i Gaju Bulata, a Srpski klub - Savu Bjelanovia, Josu Kuliia i Niku Stefanovia. Hrvatski klub povjerio je Mihu Klaiu da sastavi osnovu za sporazum, sa eljom da se meu strankama zastupanim u Dalmaciji uzpostavi sloga i sporazumljenje u radu na javnom politikom polju u korist ukupnog naroda... U tadanjoj publicistici ovaj je sporazum nazvan Zadarski kompromis. Prema prvoj taki ovog Klaievog nacrta: Narodna stranka i Srbska stranka postupati e zajedniki pri politikim izborima u Carevinsko viee i u Zemaljski sabor,

' Narodni list, 3. i 8, 1888. 62 Srpski list, 22. II 1888. 63 Godine devete, Srpski glas, 6. VI 1888. 64 K. Milutinovi, Srpsko-hrvatsko pitanje u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki 1888. Istorijski glasnik, 1-2, 1981, 7-31. 6 1 M. U. (Mate Ujevi), Miho KJai, Enciklopedija Jugoslavije, V, 252. 66 M. Gross, Djelatnost Narodne stranke osamdesetih godina, u knjizi: Povijest hrvatskog naroda 1860-1914. Zagreb 1968, 164. 6 7 M. Car, Sava Bjelanovi, 75.

237

te birai obijuh stranaka solidarno e glasovati u svakomu izbornitvu i svakomu izbornom kotaru za ugovorene kandidate. Druga toka utvruje da e Narodna stranka upustiti Srbskoj stranci jedan od dvajuh izbornih kotara vanjskih obina Zadar - Benkovac ili ibenik - Knin, i da e dosljedno tomu birai Narodne stranke u uputenom kotaru slono glasovati za opredjeljenog srbskog kandidata... Trea toka predvia: Pri svakojakim izborima u Zemaljskom saboru ima se imati obzira na srbske zastupnike surazmjerno njihovom broju. Od posebnog je znaenja peta toka: Narodna stranka i Srbska stranka tvrdo se obavezuju, da e kroz svoje zastupnike u Carevinskom vieu i u Zemaljskom saboru, pak i kroz obinska viea, solidarno i zajedniki postupati u svim narodnim pitanjima (...), koja se odnose na uvoenje narodnog jezika u kole i urede, i na obranu narodnog znaaja Dalmacije, a takoer zajedniki i solidarno raditi u oprjeci proti svakomu pokuaju otuivanja i odnaroivanja...6 8 U estoj toki nacrta Zadarskog kompromisa Klai je predvidio i eventualna razmimoilaenja izmeu hrvatskih i srpskih poslanika u zakonodavnim tijelima, pa je za taj sluaj predloio: Da se i vanjski izraaj dade postignutomu priblienju dvajuh stranaka, utanauje se da, pri raznim pitanjima, glede kojih slobodno je ostavljeno svakoj stranci da se vlada po svojoj uviavnosti i saviesti, ako bi se u Carevinskom vieu ili Zemaljskom saboru prepirka podigla meu zastupnicima jedne i druge stranke, ista bude voena pristojnim nainom i prijateljskim tonom, i da bude po mogunosti iz odnosnih govora isputeno sve to bi moglo duhove ogorati i postignutu slogu poremetiti. U istoj toki se zahtijeva da urednitva i jedne i druge stranke izbjegavaju meusobne polemike i da se pri raspravama klone svakoj zaevici.6' Predvieno je da se ovaj Klaiev nacrt podnese na razmatranje i odobrenje poslanikim klubovima obiju stranaka. Ovom Klaievom tekstu dodat je jo jedan prilog kao dopuna druge toke predloenog nacrta. Ova dopuna dodiruje sloeno i osjetljivo pitanje mjesta i dranja buduih poslanika jedne i druge stranke u Austrijskom parlamentu (R e i c h s r a t U ovoj dopuni se pretpostavlja mogunost da srbski zastupnici ne bi htjeli stupiti u klub komu pripadaju zastupnici Narodne stranke, nego podrati si nezavisnost uz oporbeni znaaj. U dopuni, koju je takoe sastavio i predloio Miho Klai, pokualo se formulirati direktive buduim srpskim poslanicima u Austrijskom parlamentu u pet toaka. Prva glasi: Srbski zastupnici nee stupiti u nijedan k';.;b oporbe, dakle ni u onaj lievog sredita, komu predsjeda grof Koronini, nego ostati e samci, ono to se u Carevinskom vieu zove Wild. Druga toka je jo odreenija: U svim pitanjima odnoseim se ravnopravnosti, slavenske uzajamnosti i zemaljske autonomije, srbski zastupnici glasovati e sa desnicom.7 1 Ovaj pokuaj davanja direktive buduim srpskim poslanicima u Austrijskom parlamentu izazvao je razumljivo nezadovoljstvo u srpskim krugovima u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki, a naroito meu politikim radnicima, koji su u naelu bili raspoloeni za prihvaanje sporazuma, ali koje je vrijeao Klaiev ton i uope ve samo davanje direktiva. Srpski prvaci, s Bjelanoviem na elu, eljeli su da budu nezavisni i samostalni u svom odluivanju, i imali su simpatija za demokratsku ljevicu, a ne za konzervativnu i klerikalnu desnicu.7 2

1888

" Dogovori medu Hrvatskom i Srpskom strankom u Dalmaciii, Narodni list, 92, 21. XI

" Ibid. 21. XI 1888. 7 0 Hrvatski poslanici birani u Dalmaciji pripadali su tada jo Konzervativnom klubu, pod predsjednitvom grofa Karla Sigmunda Hoenvarta, a tek kasnije e pristupiti novoformiranom Jugoslavenskom klubu, u koji e ui poslanici Jugoslaveni iz austrijske polovine Monarhije 7 1 Narodni list, 92, 21. XI 1888. 7 2 Saopenje M. Cara autoru ove rasprave.

238

Urednitvo Narodnog lista je osjetilo politiki znaaj pregovora delegata obiju stranaka i objavilo je jo jedan historijski dokument: zapisnik sa sjednice delegata, odrane u Zadru 17. VII 1888. U tom vanom zapisniku iznose se i ove karakteristine pojedinosti: Gospodin Bjelanovi priobuje, da je dragovoljno bio primljen na znanje osnovni ugovor u Srbskom klubu; ali da klub nije pristupio posebnoj razpravi istoga, jer svi lanovi niesu bili na okupu, i jer sa vie strana, posebno iz Drnike krajine i iz Boke Kotorske, prispjee prosvjedi da se na ugovore stupi. Da je klub odluio razjasniti tim protivnicima kako stvari stoje, i svesti ih na to da na ugovor pristanu. Kad to bude - kako se klub nada da hoe - da e tada u dalju razpravu stupiti, i da e se razprava, na temelju osnove ugovora, voditi meu stalnim klubskim odborima u Zadru.7 3 U istom zapisniku se konstatira da treba sasluati mnienje mjerodavnih osoba Srbske stranke i miljenja mjesnih odbora iz Dalmacije, Dubrovnika i Boke. Zadarski kompromis nije bio iskljuivo zadarska stvar, nego opedalmatinska. Prva vijest o prijedlogu Hrvatskog kluba za priblienje i hrvatsko-srpski sporazum doekana je u srpskim politikim krugovima u Zadru sa simpatijama. Srpski glas donio je ovaj afirmativan komentar: Srpski klub, koji nije nikad bjeao od dobra posla, koji se i do sada pokazivao sklon na lijepu, iskrenu, ozbiljnu slogu, radi opeg dobra, primio je i ovaj put zadovoljno na znanje ponude Hrvatskog kluba i pokazao najbolje raspoloenje (...) Ali, radi odsutnosti nekijeh lanova, radi kratkoe vremena i nunog prethodnog sporazuma sa prijateljima, Srpski klub nije mogao uputati se u pretresanje vanijih pitanja, na kojijem se moe sloga osnovati. S toga posao je povjeren stalnijem odborima u Zadru, koji e do jeseni priopiti zakljuke dotinijem klubovima na odobrenje.7 4 Meutim, i pored ovakvog objavljenog komentara, miljenja meu srpskim prvacima u Zadru bila su podijeljena. Za prihvaanje sporazuma u naelu izjasnila su se sva trojica poslanika, koje je Srpski klub odredio za voenje meustranakih pregovora. (S. Bjelanovi, J. Kulii, N. Stefanovi); zatim Duan Baljak, Vladimir Simi, Vladimir Desnica i Marko Car.5 Protiv sporazuma bili su pravoslavni klerikalci s tadanjim dalmatinskim episkopom Stefanom Kneeviem na elu, a meu njima bio je najuporniji i najagresivniji arhimandrit Nikodim Mila, rektor Bogoslovije u Zadru, potonji episkop.7 6 Kritiki anahzirajui politiku pozadinu onih suprotstavljanja sporazumu, Marko Car je doao do ovih znaajnih zakljuaka: Dajbudi radikalniji elementi u stranci7 7 digoe graju na Zadarski kompromis, jer da se u njemu bajagi ne uzimlju dovoljno u zatitu interesi srpskoga naroda. I, naravna stvar, krivica za to rtvovanje interesa narodnih bacala se, iako potmulo, u prvom redu na samog vou. Ti jo dobro neiaureni fronderi, ne imajui boljih razloga da opravdaju svoju protivnost srpsko-hrvatskom zblienju, hvatahu se za obine fraze negativne prirode, kao to su ugroeni interesi Srpstva, krnjenje srpske individualnosti, Timeo Danaos et dona ferentes7 8 (...) Oni se dakle svom silom oprijee Savinim smjerovima, zaboravljajui da je narodno zbratimljenje na osnovu jednakosti

7 3 Narodni list, 92, 21. XI 1888. 7 4 Srpski glas, 8, 25. VII 1888. 7 1 Saopenje M. Cara autoru. 7 6 O pravoslavnim klerikalcima u Dalmaciji i Boki vidi iscrpnije i detaljnije u knjizi K. Milutinovia: Vojvodina i Dalmacija 1760-1914. Novi Sad 1973, 142-170, 331-340. 7 7 Ovo je oigledna stilistika omaka: ovdje se nije aludiralo na radikalnije elemente, nego ba naprotiv na konzervativnije. Upitan na koga je aludirao, M. Car je autoru ove rasprave decidirano odgovorio: Mislio sam na Milaa. 7 1 Bojim se Danajaca (Grka) i kad darove donose (citat iz Enejide).

239

dvaju plemena i, prema tome, narodno osnaenje, lealo ve u osnovnom programu Srpske stranke na Primorju... Ovo svjedoanstvo Marka Cara ima posebnu vrijednost, jer je on aktivno uestvovao u ovim krupnim politikim zbivanjima i pratio, promatrao i biljeio dogaaje iz neposredne blizine. Prema odluci Srpskog kluba Sava Bjelanovi je prijedlog Hrvatskog kluba o meunacionalnoj i meustranakoj suradnji dao umnoiti i razaslati mjesnim odborima Srpske narodne stranke i srpskim prvacima u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki, da ga i oni proue, prodiskutiraju i kau o njemu svoje miljenje. Meutim, u Boki naiao je Zadarski kompromis na otru opoziciju. Poslije dueg razmatranja, pretresanja i savjetovanja srpski prvaci iz cijele Boke donijeli su u Kotoru i objavili ovaj zakljuak: Mi, bokeljski Srbi, - uvjereni da izmirenje izmeu razvaene brae Srba i Hrvata u Dalmaciji moe se jedino postii kad u samome narodu klica mira iznikne, a prije toga da je svaka pismena nagodba izmeu voda hrvatske i srpske politike stranke izlina i bezuspjena, a proniknuti eljom da se zbilja mir i sloga uvede meu Srbe i Hrvate u Dalmaciji - ne odobravamo pravac, koji nam je u tu svrhu Hrvatska stranka pokazala, a napose odbijamo uvjete odnosnog pismenog ugovora, osobito one, kojima pridravajui Hrvatska stranka samo za sebe ime narodne stranke, a Srpskoj stranci ga nijeui, i oduzimajui srpskim zastupnicima na Carevinskom vijeu neodvisnost njihova poloaja, vrijea se ustvo toliko nae srpske narodnosti, koliko neodvisnosti koju uiva i moe vazda barem na bokeljski zastupnik na Carevinskom vijeu uivati.8 0 U istom zakljuku predstavnici bokeljskih Srba predlau i odgovarajue predradnje, koje e prokriti put za postizavanje sporazuma: Put, koji mi drimo da nas moe dovesti do bratske sloge, jest ovaj: oba glasila Srpske i Hrvatske stranke treba da u svome programu zabiljee M ir Srba i Hrvata, i da na tu cilj ozbiljno rade, a osobito Narodni List treba da radi da ieznu oni uzroci, koji su nagnali Srbe da zauzmu samostalan poloaj protivu hrvatske propagande. Ovim nainom izmirenje e samo po sebi doi, i tako e se pripraviti zemljite i udarie se temelj, na komu e tek onda biti moguno politikim strnakama, srpskoj i hrvatskoj u Dalmaciji, da utvrde pismeni ugovor o nainu postupanja u raznim politikim pitanjim a." Apostrofirajui pisanje zadarskog Narodnog lista, prvaci bokeljskih Srba dali su izraza svome nezadovoljstvu to je ovaj glavni organ Hrvatske narodne stranke jo uvijek stajao na nacionalistikim pozicijama Pavlinovievih Hrvatskih razgovora, uporno isticao hrvatski karakter Bosne i Hercegovine, zastupao tezu da su svi stanovnici hrvatskih zemalja i pokrajina politiki Hrvati itd. To su bili glavni razlozi koji su prvake bokeljskih Srba rukovodili pri donoenju svoga zakljuka. Osim toga, postojali su i drugi vani razlozi. Tako, izazvao je nezadovoljstvo zahtjev o buduem dranju srpskih poslanika u Austrijskom parlamentu. Najzad, meu bokeljskim Srbima jo se pamtila antidemokratska i antijugoslavenska odluka o ponitavanju poslanikog mandata Stefana Mitrova Ljubie, kojega je Boka godinama velikom veinom glasova birala za svoga poslanika u Dalmatinski sabor i u Austrijski parlamenat.8 2 Zakljuak prvaka bokeljskih Srba dostavljen je odmah mjesnom odboru Srpske narodne stranke u Dubrovniku na uvid i razmatranje. Kotorski zakljuak uinio je du-

M. Car, Sava Bjelanovi, 75-76. * Zakljuak bokeljskih Srba, Srpski glas, 24, 14. XI 1888. ' Ibid. 14. XI 1888. *J K. Milutinovi, Politiki lik Stefana Mitrova Ljubie, zbomik Boka, Herceg-Novi 1975, V I-V II, 60-65. Na plenamoj sjednici Dalmatinskog sabora od 30. I 1877. glasala su za ponitenje Ljubiinog mandata 22 poslanika, protiv 12, uzdrala su se 2.

240

bok utisak na prvake dubrovakih Srba i izazvao ive diskusije i polemike. Poslije duih savjetovanja povjereno je lanu mjesnog odbora Niki Gradiu da on sastavi iscrpan i obrazloen protuprijedlog, kao dubrovaki odgovor na Zadarski komromis. lanovi mjesnog odbora su sasluali i usvojili Gradiev protuprijedlog nalazei u njemu vijerni izraz svojih vlastitih misli i osvjedoenja. Sjednici su prisustvovali i zapisnik potpisali ovi lanovi dubrovakog odbora: dr Ivo Rubricius, dr Antun Puljezi, Niko Bokovi, markiz Mie Bona, markiz Luko Bona, Niko Raduli, Mato ari, Stefan Bravai, pop Stevo Mren, Nika Gradi, dr Vlaho Matijevi, Lujo Ohmuevi-Bizaro, dr Jero Puljezi. Objavljujui u cjelini zapisnik s ove znaajne sjednice, redakcija Srpskog glasa u propratnom obavjetenju dodaje: Kako nam poslije javie, pristaju na ovaj predlog jo i druga lica u Dubrovniku. U zapisniku se kae: Tome dosljedno, mi Dubrovaki Srbi slaemo se sa Bokeljskim, gdje tvrde da potpuni izmir meu razvaenom braom, tj. meu svijem Srbima i Hrvatima u Dalmaciji, moe se postii jedino kada u samom narodu klica mira iznikne (...) Zato, premda i mi odbijamo uope uvjete nagodbe, kakve ih predloie prestavnici saborskoga kluba Hrvatske stranke, ipak naa je volja da prestavnici saborskog kluba Srpske stranke povrate prvim pomenuti predlog sa novim protupredlogom, koga e izraditi posve na temelju slijedeih opazaka i preinaka."4 Dubrovaki odbor u naelu odbija sporazum koji bi se zakljuio izmedu Narodne stranke i Srpske strane - budu da i Srbi pripadaju jednakim pravom istoj narodnoj stranci, ne mogu Hrvati uzeti samo za se ime te stranke, osobito kad se uputaju u dogovore o izmirenju sa Srbima. Dubrovaki odbor konkretno predlae: Treba zato da se nagodba ugovori ne meu narodnom i srpskom strankom, nego meu saborskim klubovima hrvatske i srpske stranke, ili bolje meu saborskim klubovima hrvatskog i srpskog odjeljenja narodne stranke."5 U pogledu podjele poslanikih mandata na buduim izborima za Austrijski parlemenat, dubrovaki odbor predlae da od 9 mandata, koliko ukupno bira Dalmacija, 3 m andata pripadnu Srpskoj stranci, i to u izbomim jedinicama: Zadar - Benkovac, ibenik - Knin i Boka Kotorska. Dubrovaki odbor, stojei na odreenim junoslavenskim pozicijama starih dubrovakih slovinaca iz doba brae Pucia, predlae da u budui sporazum neizostavno udu i ove odredbe: U tom, i da se nee za sad, iz ma kojih obzira, opi narod sa svojim pravim imenom (jugoslavenskim, slovinskim itd.) nazivati, bilo bi za dosta, u svrhu postignua uene sloge, da se u redovnim spisima, u novinama i u govoru, ozbiljno i strogo nastoji da se nikad ne izmijene izreke: narod, narodni duh, znaaj, jezik itd. sa izrekom: hrvatstvo, hrvatski duh, znaaj, jezik, itd. Na to bi se imali obavezati sa svoje strane i sa svog gledita i Srbi, a bez toga sve e nagodbe i pokuaji nagodaba ostati neophodno bez ikakvog uspjeha.*6 Dubrovaki odbor se odluno ogradio od jasno izraene tendencije u prijedlogu Hrvatskog kluba da se buduim srpskim poslanicima u Austrijskom parlamentu veu ruke: Ne moe se dopustiti da se srpskim zastupnicima propisuje kako e se vladati u Vijeni, jer se zna da oni nee ulaziti u neslavenske klubove, ni protiv Slavena raditi, nego da e prednjaiti u svakom poslu, koji se tie narodnosti i zemaljskog dobra.8 7
K. Milutinovi, Nika Gradi (Gradi), Leksikon pisaca Jugoslavije, II, 275. N. Ivaniin, asopis Slovinac i Slovinstvo u Dubrovniku, Rad JAZU, 1962, 324, 174-245. * ' Dubrovaki protupredlog na predlog Hrvatskog kluba, Srpski glas, 28, 12. XII 1888. Ibid. 12. XII 1888. * Ibid. 12. XII 1888. * Ibid. 12. XII 1888. 16 BENKOVAKI KRAJ ... ZBORNIK I

241

Dubrovaki odbor posebno insistira na sloenoj suradnji i zajednikom istupanju srpskih i hrvatskih poslanika u buduem Austrijskom parlamentu: Kad bi srpski zastupnici htjeli kakav predlog podnijeti ili postaviti interpelaciju, hrvatske zastupnici nastojati e da im nabave potrebiti broj potpisa, uz naravni uvjet da predlog i interpelacija ne budu u opreci sa njihovim vlastitim programom; a to sve obratno, sa takoer naravnim uvjetom, od kog e zavisiti krjepost cijele nagodbe, da inae svi ostali predlozi i interpelacije hrvatskih zastupnika ne budu nikad u oprjeci sa vlastitim programom zastupnika Srpske stranke.8 8 U zaostavtini Nike Gradia u Dubrovniku uva se jedno dragocijeno pismo prvaka bokeljskih Srba, Stefana Bjeladinovia,8 Radoslava Kvekia5 0 i Stevana Vrevia, uopeno iz Kotora (29. IX 1888) Gradiu i dubrovakim Srbima, u kome je izraen stav bokeljskih Srba prema Zadarskom kompromisu i Bjelanovievom pokuaju srpsko-hrvatskog zblienja. Odgovarajui na Dubrovaki protupredlog Bjeladinovi i drugovi piu Gradiu izmedu ostaloga: Izjava bi posve dobra bila da se kree sa gledita kojega Vi shvatate. Ali mi Bokelji okrenusmo sa posve obratnog gledita, naime ne isticati nikakvih protivpredloga na ponuene predloge Hrvatske stranke, koje smatramo radi sadraja uvrijeditelne za Srpsku stranku. To nas je jedino i dovelo da zakljuimo poznatu Vam izjavu, od koje danas Boka ne moe nikako odstupiti (...) Valjda e vrijeme doi kad e morati Srpska stranka iznijeti svoje predloge za konano izmirenje (...) Za sada ti predlozi imali bi ostati u sahrani za bolje vremena. Ovo pismo prvaka bokeljskih Srba izazvalo je u redovima dubrovakih Srba veliko uzbuenje i podijelilo ih u dvije grupe: u pristalice i protivnike Zadarskog kompromisa. Ova druga bila je brojnija i upornija. U odbijanju sporazuma najodluniji bili su Nikola Bona i Maroje Kaboga, koji su se odmah solidarizirali s bokeljskim Srbima. Jedan od istaknutih Srba katolika iz Dubrovnika, Lujo Vojnovi, otro je kritizirao Bonu i Kabogu zbog njihovog pristajanja uz zakljuke bokeljskih Srba. Osuujui njihove politike stavove prema Zadarskom kompromisu Vojnovi nije uzeo dovoljno u obzir njihove argumente, koji su doli do izraaja u Dubrovakom protupredlogu, koji je sastavio Nika Gradi i bio prihvaen od mjesnog odbora stranke u Dubrovniku. Pada u oi da se meu potpisnicima ovoga dokumenta ne nalaze imena Nikole Bone i M aroja Kaboge, iako su oni bili - prema svjedoanstvu samoga Vojnovia najotriji kritiari Zadarskog kompromisa. Ostaje otvoreno pitanje: iz kojih razloga oni nisu potpisali ovaj dokumenat, koji je znaio solidarizovanje s kotorskim zakljukom? Meutim, nisu svi dubrovaki Srbi dijelili miljenje Bone i Kaboge. G rupa dubrovakih slovinaca, na elu s Lukom Zore, glavnim urednikom asopisa Slovinac, stajala je na izrazito junoslavenskim pozicijama i pokuavala je da ubijedi i one koji

Ibid. 12. XII 1888. Medu divnom junakom kitom bokeljskih banova zauzimao je ugledno mjesto Stevo Vitez Bjeladinovi (...) Uzimao je uee u svim javnim poslovima koji su se Boke ticali (...) Ovaj Srbin estitih osjeanja bio je omladini primjer rodoljublja... (D. Mikovi, Kalendar Boka za 1913. godinu, 111). "" Advokat u Kotoru, istaknut publicist, jedan od srpskih prvaka u Boki, narodni poslanik u Dalmatinskom saboru i Austrijskom parlamentu. 9 1 N. R. Miljani, Novinar i knjievnik Stevan Vrevi, zbornik Boka, VI-VII, 1975, 221-240. Rukopisna zbirka Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku, zaostavtina N. Gradia. - K. Milutinovi, Srpsko-hrvatsko pitanje u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki 1888, 18-19. Dubrovanin L. G. (L. Vojnovi), Srpsko-hrvacko pitanje u Dalmaciji (Nekoliko iskrenijeh rijei narodu), Split 1888, 46. Autorstvo ove knjige utvrdio je sam Vojnovi u spisku svojih objavljenih knjiga.

242

su pruali otpor, kako je sporazum neophodno potreban i Srbima i Hrvatima.9* Nika Gradi izriito priznaje da medu dubrovakim Srbima nije bilo udene sloge, i to radi svakojakih sumnji i osobito radi otpora g. Bokovia...5 Uskosrpska shvaanja krupne srpske trgovake buroazije i jednog dijela starih vlastelinskih kua dubrovakih Srba katolika odnijela su pobjedu nad slovinskim intelektualcima, koji su se svojom irokom junoslavenskom ideologijom ostali u manjini pred naletom konzervativnih nacionalistikih snaga. Negativni odgovori bokeljskih i dubrovakih Srba doveli su Savu Bjelanovia i Srpski sredinji odbor u Zadru u izuzetno teak poloaj: s jedne strane postojala je opa elja da se postigne i ostvari srpsko-hrvatski sporazum, a s druge strane moralo se voditi rauna o stavovima, miljenjima i raspoloenjima mjesnih stranakih organizacija u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki. Sam Bjelanovi je bio spreman i za velike ustupke u prilog sloge i sporazuma, ali nije htio da prelomi stvar prije nego to saslua raspoloenje predstavnika primorskih Srba. Najzad, poslije dugih konsultacija i razgovora, formuliran je ovaj odgovor: Srpski sredinji odbor u Zadru, poto je primio nalog od zastupnikog kluba srpskog da do jeseni dade odgovor na osnovu ugovora ponuena mu od zastupnikog kluba hrvatskog, pa poto je prouio istu osnovu i ispitao raspoloenje u narodu prema ponudi Hrvatskog kluba, doao je do ovoga zakljuka: Srbi, kao to nijesu dali povoda srpsko-hrvatskoj razmirici, tako i sada nijesu protivni slozi, nego su joj naelno svi naklonjeni i svi su ispunjeni eljom, da se ozbiljno uvede sloga medu Srbe i Hrvate u Dalmaciji, imajui u vidu nude ove zemlje i vie narodne ideale. U to ime Srbi, drei da pismeni ugovori za pojedine stranake potrebe ne bi mogli uspostaviti trajnu slogu, ele da se utre put slozi na sve mogue naine i osobito tampom; ele da najprije Hrvatska stranka i njezini organi zbriu sve one uzroke, koji su Srbe nagnali na otpor protiv Hrvata. S ovijeh razloga Srpski klub ne moe prihvatiti ponueni pismeni ugovor.6 Komentirajui odluke Srpskog sredinjeg odbora, Srpski glas i sam priznaje da je bilo izvjesnih naelnih razmimoilaenja u prosuivanju prijedloga Hrvatskog kluba: U samoj stvari, koliko se ozbiljnijih struja tie, ako je bilo velike i razumljive protivnosti sporazumu sa Hrvatskom strankom, bilo je i mnijenja mekijeh. Mnogi su razlagali da bi na predloge Hrvatske stranke trebalo istaknuti druge predloge. Ne treba iznositi sve razloge, koji su na klub odvratili od toga koraka. Dosta je napomenuti jedan: odgovorom Srpskoga kluba nije presjeen put, doim bi se u sadanjijem okolnostima mogla zaplesti stvar naglijem pregovorima. Iz ovoga karakteristinog komentara jasno se vidi da urednitvo Srpskog glasa odnosno sam urednik Bjelanovi - nastoji objasniti da doneseni zakljuci ne znae odbijanje sporazuma, nego samo njegovo privremeno odlaganje dok sazru povoljniji uslovi za pronalaenje jednog zajednikog rjeenja. Na zakljuak sredinjeg odbora Srpske stranke odgovorio je sredinji odbor Hrvatske stranke ovim pomirljivim zakljukom: Sredinji hrvatski odbor u Zadru, uvjeren da u narodu ima bratske Ijubavi meu Hrvatima i Srbima, a da ga razbratiti ne mogu gdjekoje razlike mnienja, pa do po-

K. Milutinovi, Politike koncepcije dubrovakih slovinaca, Jugoslovenski istorijski asopis, 3-4, 1976, 57-92. " R. Petrovi (Nacionalno pitanje u Dalmaciji u XIX stoljeu, Sarajevo 1968, 284-285) pie: Meu bogatim pravoslavnim trgovcima u Dubrovniku treba spomenuti i brau Bokovie, Boa i Nika (...) Bokovii su svojim bogatstvom, kao trgovci, pos^Hnici i brodovlasnici, pomagali svaku srpsku akciju u Dubrovniku i Dalmaciji. Sprski glas, 23, 2. XI 1888. Zakljuak Srpskog odbora, Srpski glas, 24, 14. XI 1888.

243

trebe da e slono raditi protivu narodnim protivnicima, alei to srbski klub nije prihvatio ponudu slona rada po osnovi predloenoj, im bi se utirao put sve tvroj i potpunijoj slozi; sveer spravan prihvatiti ruku bratske sloge - uzimlje na znanje zakljuak sredinjeg srbskog odbora od dneva 1. listopada 1888.' Iz ovih komentara organa dviju stranaka, objavljenih poslije neuspjelih pregovora, oevidno proizlazi da ideja o srpsko-hrvatskom sporazumu nije naputena ni od jedne, ni od druge strane. Ona je tinjala i dalje u svijesti i Srba i Hrvata, ekajui da sazru uslovi potrebni za njeno ostvarenje na novim osnovama. Malo je koji politiki spis u tadanjoj jugoslavenskoj javnosti bio u toj mjeri zapaen i izazvao tako ive i brojne polemike osvrte kao ve citirana broura Luja Vojnovia o srpsko-hrvatskom pitanju. Tu je on, izmeu ostaloga, otro kritizirao i pravoslavni klerikalizam u Dalmaciji, ne spominjui konkretno nijedno ime, ali oevidno aludirajui na episkopa Stefana Kneevia i arhimandrita Nikodima Milaa. Vojnovi ovako objanjava sloenu problematiku meuvjerskih odnosa: Pa ako nas pitate, nas Srbe katolike, u emu to prijei slogu s Hrvatima, evo vam iskrena odgovora (...) Ta nesretna pravoslavna monomanija otuuje veliki dio naeg naroda od Hrvata. U svakome dogovoru s njima, izmeu svakoga Srbina i Hrvata podie se lagano utvara, muti nam pamet i mi u naem srcu ne vidimo u brata drugo do Latina koji nas je spravan prevariti (...) Stvorila se atmosfera nevjera i antipatija. Mjesto pitanja narodnjega, pitanje se obraa u uski i ogranieni fanatizam, mnogo gori od turskoga... Sava Bjelanovi je prvi ustao protiv ovakvog nepravednog uoptavanja. Iako ubijeeni antiklerikal, on je otro razlikovao visoku pravoslavnu hijerarhiju od narodnih svetenika, koji su i u najteim vremenima drali s narodom i nisu pravili razlike izmeu pripadnika jedne i druge vjere: Pravoslavni popovi glasaju za Srbe-katolike i biraju ih u Saboru, kao to su nekad birali Hrvate-katolike. Pokraj ovakvijeh fakata pisac se ogrijeio takoer o pravoslavne popove i nepravo im prigovara. I mi bi pali u tu pogrjeku kad bi, zaista na mnogo ozbiljnijoj osnovi, navaljivali takom tubom na sve katoliko svetenstvo. To mi ne inimo. Ako smo spomenuli nekoliko popova, koji se istiu i upleu kako ne bi trebalo, 1 0 0jedino na dokaz koliko je dubrovaki pisac zabrazdio, mi s toga ne moemo udariti na sve katolike popove onako openito kao to dubrovaki pisac udara na pravoslavne, jer bi bili nepravedni kao i on.1 0 1 Vojnovieva broura podstakla je istaknutog hrvatskog publicistu Dinka Politea da o istoj problematici i on napie jednu brouru, u kojoj je izloio ne samo svoja slaganja nego i svoje objekcije. On se naelno razmimoilazio s Vojnoviem u nekim osnovnim pitanjima, koja su tada bila aktuelna i izazivala na diskusiju i polemiku. Tako, dok je Vojnovi stajao na suvremenim pozicijama prirodnog i narodnog prava, dotle je Politeo i dalje ostao pristalica prevazienog historijskog i dravnog prava, iako je priznao da Vojnovi znalaki brani svoja shvaanja. Politeo je jedan od onih hrvatskih publicista koji je otvoreno priznavao da krivica za srpsko-hrvatski sukob u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki ne lei samo na srpskoj strani - kao to se to od hrvatskih ekstremista jednostrano tvrdilo - nego da odgovornost lei na objema stranama:
Narodrti list, 92, 21. XI 1888. Isti ovaj tekst objavio je i Srpski glas, 26, 28. XI 1888. Srpsko-hrvacko pitanje u Dalmaciji, 12-13. U istom lanku Bjelanovi konstatira: Hrvatska stranka dovela je popove u Carevinsko vijee, u Sabor, u Zemaljski odbor, u Maticu dalmatinsku, u urednitvo Narodnog lista, u preparandije, u gimnazije i u tolika opinska vijea. Ovo su javni i svakom poznati dogaaji. Za ovakvo stanje stvari Bjelanovi okrivljuje na prvom mjestu Mihovila Pavlinovia, vodu desnoga krila Hrvatske stranke, uoavajui pri tome znatnu razliku izmeu njega i Miha Klaia, koji je stajao na vrhu lijevoga krila iste stranke. 1 0 1 Za istinu, srpski glas, 26, 28. XI 1888. Bjelanovievo autorstvo utvrdio M. Car. 244

Kad bi se htjelo potanko izpitati proces koji je doveo do razdora, iskreno ispoviedamo, da bi se nalo da ima krivice s jedne i s druge strane, kao to bi se do istoga zakljuka dolo kad bi se potanko izpitalo dranje jednih i drugih poslije nego je razdor potpuno nastao (...) Svi imamo svoje mane, svoje strane, svoju ud: nitko nije svetac.1 0 2 Dijalog izmeu Luja Vojnovia i Dinka Politea podstaknut pokuajem prihvatanja Zadarskog kompromisa, i pored tadanjih nepovoljnih uslova, odjeknuo je irom Dalmacije, Dubrovnika i Boke. Od ilirskih vremena nije se toliko govorilo i pisalo o meunacionalnim i meuvjerskim odnosima, o srpsko-hrvatskom pitanju i jugoslavenskoj suradnji kao te godine. Dolo je do ive borbe miljenja, suprotstavili su se razni stavovi i svestranije sagledali problemi koji su se nazirali. U tim ivim diskusijama i polemikama jedan od najaktivnijih uesnika bio je Sava Bjelanovi. Iako tada nije postignut planirani srpsko-hrvatski sporazum, on je i nadalje pisao u pomirljivom duhu i nastojao da i u neuralginim medunacionalnim i meduvjerskim odnosima bude to iri i tolerantniji: Mi emo biti jo popustljiviji i neemo nikad tvrditi, da je Hrvat tuin u iskljuivo srpskoj zemlji, nego brat. Pokazali smo mi to i na djelu. Kad je Crna Gora postavila crkvenu poglavicu na 3000 katolika i kad su mnoge srpske i ruske novine podigle graju na Crnu Goru, mi smo tu odluku branili, kad je jedan stari knjievnik srpski rastvorio knjige starostavne i stao pripovijedati, kako je nekada neki abate Doli dolazio u Crnu Goru, te u ime neke zapadne prosvjete, ega li, htio navui Crnu Goru na tanak led, mi smo uinili ast karakteru Hrvata, fratra, sad arcibiskupa Milinovia, viena u Crnoj Gori kao to je vien pravoslavni mitropolit.1 0 3 Od posebnog je znaenja pisanje zadarskog autonomakog lista II Dalmata o medunacionalnim i meustranakim odnosima u Dalmaciji. 11 Dalmata je objavio, izmeu ostaloga, i jedan maliciozan komentar o pokuaju srpsko-hrvatskog sporazuma, spominjui i raniji srpsko-autonomaki kompromis.1 0 4 Pobijajui takav tendenciozan komentar, Bjelanovi u rubrici Pabirci, koju je on sam redovno vodio, ovako je objasnio medustranaku suradnju u Dalmaciji: Odkad je sklopljen Srpski klub na Dalmatinskom saboru, svake godine, posredno ili neposredno, dolazilo je do nekojih pregovora izmeu dvaju klubova, hrvatskog i srpskog. Pokuaji, ponude, dolazile su od Hrvatskog kluba. Mi nijesmo nikada trali za hrvatskijem prvacima. Naprotiv, mi znamo kako su prvaci Autonomne stranke ili traiti prvake Hrvatske stranke, pokraj tobonjeg naeg saveza, a bez ikakve pojave - bez difida al compromesso elettorale. Mi se nijesmo tuili, jer nijesmo imali prava, jer izmeu nas i Autonomne stranke nema nikakva kompromisa, nego je bilo samo dogovora na izborima, od sluaja do sluaja.1 0 5 Polemika izmeu 11 Dalmate i Srpskog glasa ovim nije zavrena. II Dalmata je u dva navrata prigovorio da bi zakljuenjem Zadarskog kompromisa bio povreen raniji kompromis izmeu Srpske i Autonomne stranke. Bjelanovi je zavrio polemiku ovom decifiranom izjavom: Mi smo ovu tvrdnju talijanskog lista odluno porekli, mi smo pozvali talijanski list, neka jednom iznese na javnost taj kompromis. ta bi? II Dalmata nije iznio na javnost tobonji kompromis, ta vie, on nam priznaje izriito, da smo gospodari raditi to

1 0 ! D. Politeo, Srbsko-hrvatsko pitanje u Dalmaciji (odgovor Dubrovaninu L. G.) Split 1889 35 1 0 3 Recimo zakljunu, IV, Srpski glas, 15, 24. IX 1889. ,04 II Dalmata, 26. VII 1888. 1 0 5 Srpski glas, 9, 1. VIII 1888.

245

hoemo. To nam je dosta. Usljed ovog priznanja talijanskog lista svaka dalja prepirka postaje suvina.1 0 6 Na ovu Bjelanovievu izjavu II Dalmata nije uope odgovorio, niti je objavio tekst tobonjeg srpsko-autonomakog kompromisa, koji nije ni postojao. Iz ove polemike Bjelanovi je izaao kao pobjednik. O pokuaju zakljuivanja srpsko-hrvatskog sporazuma pisala je ne samo srpska i hrvatska tampa u Dalmaciji i u ostalim jugoslavenskim zemljama, nego i beka, petanska i transka, svaka sa svojih politikih pozicija. Vodei beki list N eue Freie Presse prvi je donio vijest od svoga dopisnika iz Zadra da je hrvatsko-srpski sporazum in koji e se brzo ostvariti, da se u Zadru ve uveliko vode pregovori koji e ljute protivnike pretvoriti u saveznike i da biskup trosmajer hitno preporuuje zajednicu.1 0 7 Kao i uvijek ranije, trosmajer je i ovom prilikom savjetovao i jednoj i drugoj strani umjerenost u zahtjevima, meusobno razumijevanje i sporazumijevanje. Meutim, stara beka Presse donijela je sasvim suprotne informacije i tvrdila da ova vijest - po njenim izvjetajima - ne odgovara istini, jer po raspoloenju kakvo momentalno preovlauje i u srpskom i u hrvatskom taboru jo se ne moe pomiljati na slogu izmeu jugoslavenskih stranaka u Dalmaciji, pa ni onda kada bi taj savez forsirali iz akova, pa ak i sa Cetinja.1 0 8 Nekoliko mjeseci kasnije, N eue Freie Presse, koja je u poetku pisala optimistiki o perspektivama pregovora, donijela je vijest da razlike, koje ve odavno postoje i koje su uhvatile dubokoga korijena izmedu tendencija hrvatske i srpske stranke, ine potpuno iluzornim ovakve samovoljne ugovore.1 0 9 Sasvim drukije komentirao je ovaj pokuaj zakljuivanja srpsko-hrvatskog sporazuma beki Parlamentar, slavenski list na njemakom jeziku i neumorni propovjednik slavenske zajednice, koji je donio poseban, izvanredno karakteristian, lanak o sloenoj problematici medunacionalnih odnosa kod jugoslavenskih naroda. Autor ovoga lanka, dobar poznavalac postavljene tematike, trudio se da bude objektivan istovremeno i prema Srbima i prema Hrvatima: Iskustvo je Srbe nauilo da se ne moe postii narodna srea samo sa formalnom slogom u nekim javnim poslovima, nego da se moe unijeti stvarna harmonija na objema stranama samo kada se utvrdi sadrina ove zajednice, koja mora obuhvatiti sve ope probleme, pripadali oni jednom ili drugom ugovarau, kada se uklone sve prepreke. emu bi koristila formalna sloga o poloaju Dalmacije ako bi Hrvati i Srbi i dalje stajali jedni protiv drugih na ostalim znaajnim sektorima? To ne bi bila prava zajednica, nego bi bio dovoljan dogovor od sluaja do sluaja (...) Ako su Hrvati razumjeli da se srpski otpor moe ukloniti sporazumom i ako su imali razloga pruiti ruku Srbima, oni su time izvrili jedan dio svoje rodoljubive dunosti, a sada im jo preostaje da sagledaju i drugi dio i da uklone sve to je natjeralo Srbe da prue otpor Hrvatima. Moglo bi se dokazati da Hrvatima ne moe biti teko ispuniti ovaj zahtjev Srba.1 1 0 Neslaganja i razmimoilaenja bilo je ne samo izmeu Srba i Hrvata u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki, nego i meu samim srpskim prvacima na vrhovima Srpske narodne stranke u pitanju prihvaanja ili odbijanja Zadarskog kompromisa. Prve vijesti o ovim neslaganjima prodrle su i u javnost, ali ne preko jugoslavenske tampe, nego preko beke N eue Freie Presse i transkog Cittadina. Urednitvo Srpskog glasa pokualo je demantirati ove vijesti ovim saopenjem:

1 0 4 Ibid, 10, 8. VIII 1888. 1 0 7 Neue Freie Presse, Wien, 20. VII 1888. ,0' Presse, Wien, 23. VII 1888. , Neue Freie Presse, 14. IX 1888. " Parlamentar, Wien, Nr 43, 1888.

246

Povodom vijesti, koja je ovijeh dana kroz neke beke i trijestinske novine proturena, kao da je toboe u naoj Srpskoj stranci nastupio razdor usljed poznatijeh ponuda sa hrvatske strane za zblienje i slogu, u stanju smo izjaviti da su svi glasovi u ovom smislu proneeni neistiniti, te oito zlom namjerom izmiljeni i protureni. Naa je stranka radila uvijek u najboljem sporazumljenju, pa e i u ovom pitanju, kao i u svakom drugom, makar kakav zakljuak primila, postupati sasvijem slono. Ovoliko na znanje naijem prijateljima, koji su od nas daleko.1" Meutim, i pored ovog demantija, razdor je ipak postojao izmedu dvije protivnike grupe unutar same Srpske stranke: obje su grupe u naelu eljele srpsko-hrvatski sporazum, ali se nisu slagale pod kojim uslovima. Osim toga, bokeljski i dubrovaki Srbi smatrali su da jo nije sazrelo vrijeme za sklapanje sporazuma, dok su zadarski prvaci, s Bjelanoviem na elu, bili miljenja da je ve krajnje vrijeme da se prekinu meunacionalni sukobi i da se potrai i nae zajedniki jezik, koji e prokriti put do sporazuma. Najzad, trebalo je skriti otpor katolikih i pravoslavnih klerikalaca, koji su jo uvijek bili protivnici sporazuma. Kao to Miho Klai, i pored svih svojih napora, nije uspio da slomije otpor ultramontanaca, tako ni Sava Bjelanovi, u tadanjim sloenim drutveno-politikim prilikama, nije uspio potpuno odstraniti negativni utjecaj pravoslavnih klerikalaca. Iako je upliv crkvene hijerarhije i jednog i drugog obreda na dalji razvoj drutveno-politikog ivota krajem XIX stoljea postepeno opadao, ipak je put do pravog rjeenja nacionalnog pitanja bio jo vrlo dalek, a konzervativne snage jo uvijek dovoljno jake da ne dozvole da doe do sporazuma. Meutim, do drugog Zadarskog kompromisa dolo je tek 9 godina kasnije, ali to je bio u stvari samo privremeni predizborni sporazum izmeu rukovodstva Srpske narodne stranke i rukovodstva Hrvatske narodne stranke o zajednikom istupanju na predstojeim poslanikim izborima u Dalmaciji za Austrijski parlamenat 1897.1 1 2 Sava Bjelanovi bio je - u tekim vremenima i pod vrlo nepovoljnim uslovima sa srpske strane glavni nosilac i protagonista prvog Zadarskog kompromisa, a to je bio i sada, u izmijenjenim prilikama, kod sklapanja drugog Zadarskog kompromisa. I sada su glavni otpor pruali pravoslavni klerikalci, s Nikodimom Milaem na elu.m I sada je trebalo uloiti mnogo vremena i velikih odricanja da bi se postigao sporazum. Za zajednikog kandidata u izbornom kotaru vanjskih opina Kotor - Risan - Budva - Herceg-Novi odreen je Radoslav Kveki, jedan od potpisnika kotorskog odgovora na prvi Zadarski kompromis, a u izbornom kotaru ibenik-Skradin-V rlika-K ninDrni jednoglasno je kandidovan sam ef stranke Sava Bjelanovi. Ali, u poslednjem trenutku dogodilo se neto nepredvieno:

1,1 Srpski glas, 19. IX 1888. " O ovom drugom Zadarskom kompromisu donio je Srpski glas na uvodnom mjestu ovo saopenje: Za predstojee izvore zastupnika na Carevinskom vijeu Srpskoj narodnoj stranci ponuden je od Hrvatske narodne stranke izborni kompromis. Saborski klub sipskijeh zastupnika, koji se upravo sada nalaze na okupu u Zadru, najprije zaiskao je miljenje i srpskijeh opinskijeh naelnika i naijeh vienijih ljudi i prijatelja u svoj zemlji. Na osnovu primljenijeh izjava, saborski klub, usljed pregovora vodenijeh s odborom Hrvatske narodne stranke, sklopio je u ime Srpske stranke izbomi kompromis, po kome od 11 zastupnikijeh mandata, 6 mandata pripae Hrvatskoj narodnoj stranci, a 2 mandata Srpskoj stranci. Srpska narodna stranka i Hrvatska narodna stranka pomagae se meusobno pri izborima, glasajui zajedniki za 6 kandidata, koji e postaviti Hrvatska narodna stranka, njoj pridranijih, i za 2 kandidata koji e postaviti Srpska narodna stranka u 2 izbornitva vanjskijih opina ibenika - Knina i vanjskijeh opina Boke Kotorske. (Srpski glas, br. 6, 1897). U drugom lanku konstatdvano je da je odluka donesena jednoglasno: I srpske opine i srpski zastupnici jednoduno pristadoe na to da se primi ponueni nam kompromis. (Srpski glas, br. 7, 1897.) 1 1 1 Saopenje M. Cara autoru.

247

Savi Bjelanoviu nije bilo sueno da bude izabran. On to nije doiveo, jer su izbori odrani ba onog dana kad se je njegovo mrtvo telo sputalo u grob rodnih mu evrsaka (4. marta 1897). Ali je on ipak doiveo da je njegova linost, koja je ranije isticana kao pokli na borbu Srba protiv Hrvata, postala znamenje primirja izmeu zavaene brae.1 1 4 Bjelanovieva smrt oaljena je u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki kao nacionalni gubitak, a odjeknula je i irom slavenskog juga. Veliki srpski i jugoslavenski pjesnik Aleksa anti, u snanoj i impresivnog pjesmi Izbranik, napisanoj neposredno poslije njegove smrti, ovako je evocirao njegov lik:
Kao tresak groma nad porokom Ijudi, Njegova rije die se i zvoni, Pa gdje je tama tamo svjetlost budi I sa jasnog sunca cmi oblak goni. I mnoga leta kad dovre pute, Njegova misao ivie i sjati, U stranom asu, posred borbe Ijute Sputanome robu nove sile dati!

Promatran iz udaljene historijske perspektive, Sava Bjelanovi nam se danas ukazuje kao prvi slobodni mislilac u Dalmaciji, kao dosljednji borac protiv klerikalizma ma s koje strane dolazio, i kao smjeli krilac novih puteva u jednom vremenu na prekretnici. U njegovo doba, prepunom tekih unutranjih proturjenosti, veliko i sloeno nacionalno pitanje kod jugoslavenskih naroda nije se moglo rijeiti nikakvim privremenim predizbomim meustranakim kompromisima. Trebalo je jo nekoliko decenija krvavih unutranjih borbi i ogromnog broja dragocijenih Ijudskih rtava u toku drugog svjetskog rata, da bi rjeavanje nacionalnog pitanja postala jedna od glavnih tekovina nae narodne revolucije.

S u m m a ry TW O S T A G E S IN THE PO LITIC AL L IF E O F SA VA BJELAN O VI One o fth e m ost interesting and m ost compIex personalities in the socio-political history o f Dalmatia in the 19>h .century was no doubt Sava Bjelanovi (1850-1897), politician, joum alist, and author. In Yugoslav historiography h e is rightly considered leader o f the Dalmatian Serbs in the second h a lf o f 19th century. B om in Bukovica, he represented the region in the Dalmatian Diet ofZadar, defended its intersts, and fough t bravely fo r its rights. A t the same time, up to the time o fh is death, he was the the founder, organiser and leader o fth e Serbian Popular Party on the seaboard and editor o f tw o party organs, Srpski list and later Srpski glas which was one o f the best Serbian and Yugoslav political papers o f the period.

1 1 4 L. Bakoti, Srbi u Dalmaciji od pada Mletake Republike do Ujedinjenja, Beograd 1938, 123. 248

ABDULAH SEFEROVI

STARA FOTOGRAFIJA U BENKOVCU

Saetak Istraivanja su pokazala da Benkovac nije imao izvom u obrtniku, ve vrlo dobru amatersku fotografiju. U benkovakim obiteijskim kolekcijama nalazi se najvie fotografija iz zadarskih ateljea. Najstarije potjeu iz radionice anonimnog majstora koji je na poledini fotografija tiskao samo ukrasnu vinjetu bez ikakvih podataka, a radio je u Zadru izmedu 1862. i 1868. godine. Najbolji i najproduktivniji zadarski fotograf Tomaso Burato ostavio je i m edu benkovakim zbirkama najvie radova. Na djelatnosti njegova ateljea analiziran je uspon i pad stare obrtnike fotografije u benkovakim zbirkama. U Kulturno-historijskom odjelu Narodnog muzeja u Zadru uva se vie od 600 negativa benkovakih amatera brae Mihovila i Zvonimira Novakovia koji su bili aktivni u prvim decenijama ovog stoljea. Za analizu su odabrana 23 snimka i utvrdeno je da braa Novakovi predstavljaju zaetnike i prve vrijedne eksponate moderne fotografije ne samo u Benkovcu ve i na podruju sjeverne Dalmacije. Pored toga, njihova ostavtina predstavlja prvorazredni izvorni dokumentacijski materijal za prouavanje kulturne prolosti Benkovca i Zadra. Uvjerenje da se fotografija nakon svoje pojave 1839. godine munjevito proirila svijetom samo je dijelom osnovano, jer se ta poetna ekspanzija odnosi iskljuivo na vea kulturna sredita Evrope i Amerike. Tek nakon temeljnog unapreenja procesa talbotipije, odnosno otkria negativa na staklenoj ploi i pojednostavljenja umnoavanja pozitiva, dolazi tokom 1850-ih godina do velike ekspanzije fotografskog obrta.' Ali i taj se drugi prodor ograniava uglavnom na gradove koji su mogli osigurati dovoljno velik promet za stalne ili putujue fotografe. Uvjeti da fotografija postane umjetnost milijuna bit e ostvareni tek u posljednjem deceniju prolog stoljea, kada zapoinje industrijska proizvodnja fotografskog materijala. Tek tada fotografija postaje i po cijeni i po neophodnom minimumu umijea dostupna svakome. Meutim i pored niske cijene i jednostavna postupka, fotografija je uvijek bila i ostala umjetnost bogatih, rasipnih i dinaminih drutava.2 Zbog toga je i Benkovac
1 Beaumont N e w h a ll, The History o f Photography, London, Secker and Warburg, 1972, str. 37. i 47-51. 1 Susan S o n ta g , On Photography, New York, A Delta Book, 1977, str. 69 (ili u prijevodu: Susan S o n ta g , Eseji o fotografiji, Beograd, Radionica SIC, 1982).

249

morao ekati na formiranje prvoga imunijeg sloja stanovnitva, da bi mogao prihvatiti i poeti stvarati vlastitu fotografiju. Sluaj je htio da se pojava graanske klase i inovnitva u Benkovcu podudara s najveom ekspanzijom fotografije. Prvi bogatiji Benkovani fotografiraju se u Zadru, ibeniku ili Splitu, a ve njihovi sinovi donose fotoaparate u Benkovac i poinju se sami baviti fotografijom. To je uvjetovalo da Benkovac nema izvorne obrtnike, ve vrlo dobru amatersku fotografiju koju krase sve odlike ondanjega spontanog i oduevljenog prihvaanja tehnikih novina u graanskim sredinama. Kao svuda u svijetu, tako se i u Benkovcu poetna afirmacija fotografije temelji na izradi portreta, to ga je upravo jeftini fotografski postupak revolucionarno demokratizirao. Drastino snienje cijene, meutim, nije ostvareno samo pojednostavljenim postupkom, ve i poveanim prometom, a to praktino znai serijskom proizvodnjom. Pronaden je sistem da se fotoaparatom s etiri objektiva snima na jednoj ploi osam portreta veliine posjetnice, odnosno formata 6 x 9 centimetara.3 Te male fotografije, naljepljene na tvrdim kartonima, postale su od kraja 1850-ih godina predmet ludovanja irom svijeta. Svatko tko je drao do svojeg ugleda morao je posjedovati carte de visites i razmjenjivati ih s roacima, prijateljima i poznanicima ili barem po trgovinama nabavljati i sakupljati fotoposjetnice znamenitih ljudi. Na pitanje tko je, kada i odakle donio u Benkovac prvu takvu fotografiju, za sada nije mogue odgovoriti. Moe se jedino (s dosta sigurnosti) pretpostaviti da je stigla iz Zadra koji je sredinom 1850-ih godina imao prvoga stalnog fotografa. Ve u narednom deceniju registrirano je sedam zadarskih fotografa, meu kojima je bio i jedan vrlo kvalitetan, ali anoniman majstor. Na poleini svojih fotografija, od kojih se vei broj uva u zadarskoj Naunoj biblioteci, tiskao je samo ukrasnu vinjetu.4 Dvije fotografije s takvom vinjetom pronaene su i u benkovakim obiteljskim zbirkama (kat. br. 1. i 2). Poreenje pokazuje da nema nikakve sumnje da se radi ne samo o istoj vinjeti, ve i o istom majstoru koji je radio u Zadru izmeu 1862. i 1868. godine. Iz druge polovice 1860-ih godina potjee i portret Marije Babi to ga je snimio transki fotograf Guglielmo Sebastianutti. Kada se uzme u obzir da je do uvoenja fotoposjetnica u Beu, jednom od ondanjih najznaajnijih kulturnih sredita Evrope, dolo 1857. godine i da je njihova popularnost poela rasti dvije godine kasnije,5 onda su relativno brzo stigle do maloga i zabaenog Benkovca. Njihova e popularnost potrajati sve do I svjetskog rata, jer su bile jeftinije, a i praktinije, od neto veeg kabinet formata (fotografija 14 x 10 centimetara na kartonu 16,5 x 11,4 centimetra) to je potekao iz Engleske nakon 1866. godine.6 Primat posjetnice nije bio ugroen ni modnim hitom secesije na razmeu stoIjea: mondenim, elegantno izduenim oblikom portreta. Sakupljane s raznih strana, uglavnom kao sentimentalne obiteljske uspomene, stare benkovake fotografije teko je danas povezati u neku koherentnu cjelinu. One su dijelom specifina i fragmentarna svjedoanstva o prolosti Benkovca, a dijelom o razvoju fotografskog obrta u drugim sredinama. ak i amaterska fotografija, koja je u Benkovcu pustila izvorno korijenje, istodobno jednim svojim dijelom svjedoi i o zadarskoj kulturnoj tradiciji.

1 Peter P o lla c k , The Picture History o f Photography, Nevv York, Harry N. Abrams INC, 1969, str. 155. 4 Nada G r e v i , Fotografija devetnaestog stoljea u Hrvatskoj, Zagreb, Drutvo povjesniara umjetnosti Hrvatske, 1981, str. 162. ' Helmut i Alison G e r n s h e im , Fotografija, saeta historija, Beograd, Izdavaki zavod Jugoslavija, 1973, str. 116. Ibidem, str. 118.

250

Na isti nain, ni terensko istraivanje benkovake fotografije nije sistematski provedeno, ve je izvreno samo solidnije sondiranje, bez detaljnijeg ispitivanja i prikupljanja svih relevantnih podataka. Takav pristup posljedica je ne samo pionirskog pokuaja i ogranienog vremena, ve i potekoe da se definira pojam benkovake profesionalne fotografije koja nema autohtonog porijekla. U takvoj situaciji uvijek ostaje dilema da li su to samo fotografije s benkovakim sadrajem ili je to bilo koja fotografija iz benkovake obitelji? Konano da li je benkovaka obitelj i ona koja se ve odavno iselila iz Benkovca ili je samo rodbinski povezana s Benkovcem? Krajnja je odluka svakako uvijek morala biti kompromisna. U svakom sluaju, rezultati istraivanja, koliko god ohrabrujui, ne mogu ni u jednom svojem segmentu predstavljati zavretak, ve naprotiv tek poetak bavljenja ovom specifinom kulturolokom dimenzijom Benkovca. Tako, na primjer, tek predstoji preciznija identifikacija sadraja, datiranje i procjena dokumentacijskog znaenja prikupljenog materijala. Svi oni koji se bave istraivanjem prolosti i razvoja Benkovca mogu meu prikupljenim fotografijama nai izvorne dokumente. Na drugoj strani, dio tog materijala posluit e kao dopuna opoj povijesti razvoja fotografije u zemlji ili kao doprinos boljem poznavanju pojedinih autora ili radionica.8 Profesionalni fotografi Istraivanje je pokazalo da se meu starim benkovakim fotografijama nalazi daleko najvie onih iz radionice zadarskog fotografa Tomasa Burata. To je logina posljedica trajne benkovake orijentacije uglavnom na zadarske fotografe, ali i materijalnog poloaja, kultume razine i opeg ukusa starih Benkovana koji se nisu mogli zadovoljiti uslugama bilo kakve kvalitete. Osim toga, Tomaso Burato (Dubrovnik 1840 - Zadar 1910) svojim je dugim djelovanjem i produktivnou suvereno vladao fotografskom scenom cijeloga zadarskog kraja od sredine 1870-tih godina do poetka I svjetskog rata.9) Bio je toliko popularan da se u Zadru i danas moe uti puki slogan o njegovu umijeu: Nema litrata bez Burata. Meu benkovakim fotografijama, istina, nema njegovih radova iz vremena od prije 1876. godine, kada mu je dodijeljena titula carskog i kraljevskog dvorskog fotografa, ali i ono to je pronaeno dovoljno jasno ilustrira uspon i pad njegove radionice, a preko nje i cjelokupne obrtnike fotografije na zadarskom podruju. Bila bi velika pogreka procjenjivati Buratov rad kao tradicionalno likovno umjetniko stvaralatvo. Stari foto-obrtnici, a s njima i Tomaso Burato, nisu pristupili fotografiji kao umjetnikom mediju, ve kao sredstvu masovne produkcije, a ono to se u tom postupku zvalo umjetnikim bila je sposobnost automatskog reproduciranja stvarnosti - udo tehnike revolucije XIX stoljea. Stari fotograf nije bio umjetnik - interpretator ve prvenstveno moderni tehniar koji uz pomo novog uda tehnike savreno vjerno registrira i prezentira portret odreene osobe. U kolikoj je mjeri novi medij radikalno drugaiji od tradicionalnih likovnih umjetnosti dovoljno jasno govori poreenje dvaju grupnih portreta dvojice nepoznatih fotografa (kat. br. 140. i 141). Obje su fotografije snimljene na isti nain: frontalno i rep-

1 Terensko istraivanje i prikupljanje fotografija obavili su Milorad S a v i i Miljenko Pek i . 8 Povijest stare fotografije u Hrvatskoj i Srbiji obradena je u djelima: N ada G r e v i , djelo navedeno. Branibor D e b e ljk o v i , Stara srpska fotografija, Beograd, Muzej primenjene umetnosti i Muzej grada Beograda, 1977. Vidi bilj. br. 4.

251

rezentativno. Razlika je jedino u tome to je obiteljski portret inventivnije komponiran od fotografije uprave srpske itaonice u Brenkovcu, ali su zato lanovi uprave snimljeni mnogo kvalitetnijim objektivom i njihova je slika tehniki daleko bolje uraena. Pa ipak, zahvaljujui sentimentalnom odnosu gledalaca prema patrijarhalnoj tradiciji, obiteljska se fotografija doivljava mnogo prisnije i neposrednije. Gledalac je sklon na njoj osjetiti toplinu domaeg ognjita, za razliku od hladne otudenosti to izbija iz ukoena stava slubenih predstavnika itaonice. U fotografiji oito nije mogue odvojiti formu od sadraja, odnosno fotografija, za razliku od umjetnike slike, nije iskljuivo djelo autora, iako se to uporno dokazuje, kako bi se i fotografu osiguralo mjesto u tradicionalnom hramu umjetnosti. Stoga su mnoge fotografske radionice esto nosile zvune umjetnike nazive, ali to u pravilu nije znailo nita vie od najobinijega reklamnog podilaenja sujeti publike. Simptomatino je, na primjer, da je Tomaso Burato uvijek bio i ostao samo carski i kraljevski dvorski fotograf, dok je Vittorio Ceregato, iako neusporedivo slabiji majstor od njega, svoj atelje nazivao umjetnikim. Vrijeme je pokazalo da je za staru fotografiju ipak bilo mnogo bitnije pitanje obrtnike vjetine, nego diletantskoga i nakaradnog shvaanja pojma umjetnosti. Burato je bio i ostao dobar majstor prvenstveno po izvarednom poznavanju fotografske tehnologije, to u ono doba nije bila ni malo jednostavna vjetina. Iako su, na primjer, raene na istom, tvorniki polupripremljenom albuminskom papiru, fotografije Tomasa Burata, snimljene prije 1886. godine, imaju mnogo ljepi ton, boju i kontrast, od onih to ih je Goldstein radio u Splitu nakon te godine. U pitanju je bez sumnje razliit nain toniranja od kojeg je ovisila izraajnost, odnosno plasticitet slike. Pored obrtnike vjetine, za staru je fotografiju podjednako bilo vano pitanje mode i ukusa. Fotografski je portret, naime, bio proizvod masovne potronje u mladoj industrijskoj civilizaciji i kao takav podloen diktatu mode velikih kulturnih sredina. Jednoobrazan nain snimanja nije bio pitanje samo fotografskog umijea (ili razvoja tehnike i tehnologije), ve jo vie modnog hira svjetskih metropola. Fotograf je morao zadovoljiti elju (i potrebu) svojih naruilaca da se portretiraju isto onako kao i ostali (uspjeni) pripadnici mlade graanske klase u evropskim sreditima.1 0 To je osnovni razlog to je i benkovaka galerija fotoportreta jednoobrazno ujednaena u odreenim vremenskim periodima, bez obzira iz koje radionice ili grada potjeu fotografije. Nema nikakve formalne razlike izmeu fotografija snimljenih u Zadru, Splitu, Kotoru, Sarajevu ili Bozenu. Strogo potujui pravila mode, neformalnu kvalitetnu razliku mogao je ostvariti jedino majstor dobra ukusa. Po tome je Burato esto bio ispred svojih kolega u Trstu ili na primjer u Beogradu. On je vrlo kasno podlegao zahtjevu publike da u ateljeu improvizira kvazi elegantne salone ili lane rustikalne ambijente, pa je i tada bio mnogo diskretniji od drugih fotografa. Radije je koristio tei ali vredniji nain portretiranja: poprsje ili glavu u krupnom planu na istoj pozadini. Slabiji su fotografi izbjegavali takvo snimanje, jer je nemilosrdno otkrivalo sve tehnike nedostatke postupka i slabosti snimatelja. U veini sluajeva nisu mogli napraviti nita vie nego njihova kamera: besprijekornu fiziku slinost bez ikakva psiholokog izraza, masku bez duha. Iako ni iskusan majstor, kakav je bio Tomaso Burato, nije radio karakteme studije, ipak je u sretnim sluajevima, kad bi naiao na povjerenje i suradnju klijenta, uspijevao udahnuti fotografiji neto od ivota. Na slici vidike Dositeja Jovia (kat. br.

1 0 O sociolokom pristupu fotografiji vidi: Gisele F r e u n d , Fotograflja i drutvo, Zagreb, Grafiki zavod Hrvatske, 1981.

23), na primjer, sve je besprijekomo isto i jasno i nita ne stoji na putu komunikacije izmeu portreta i gledalaca. Snimatelj je svoju ulogu reducirao do samozataje, putajui da snaga portretirane osobe sama ispuni prazan prostor. Slian, ali reprezentativniji Buratov portret vladike," nije nita bolji od ostale portretne konfekcije svojega doba. U sluajevima kada je morao snimati cijelu figuru, obino na grupnim portretima, Burato je nedostatak psiholoke izdiferenciranosti ublaavao vjetim rasporedom i prirodnim dranjem pojedinaca. Zadivljuje kako je na posjetnici starijeg datuma (kat. br. 5) skladno i leemo postavio grupu od ak 10 ena i djece i to jo po visini formata. Iako mala, ta fotografija ima u sebi neto monumentalno, neku dostojanstvenu smirenost, ozraenu kristalno istom difuznom rasvjetom. Ostvariti spontanost i neposrednost na fotografiji u prolom stoljeu nije bio nimalo lak zadatak. Nisu bili u pitanju samo sposobnost fotografa i ukoeno dranje veine njihovih naruilaca koji su eljeli ostaviti reprezentativan dojam pred potomstvom, ve i tehniko ogranienje samoga fotografskog postupka. To to se stari Benkovani, na primjer, nikada ne smiju na svojim portretima, nije posljedica neke njihove pretjerane ozbiljnosti, ve slabe osjetljivosti materijala za snimanje, to je zahtijevalo da se pri portretiranju apsolutno miruje po 10-ak i vie sekundi.1 ' Najmanji pomak tijela ili treptaj lica znaio je upropaten snimak, a snimanje se nije moglo ponoviti kao danas jednostavnim premotavanjem fllma, ve je trebalo ponovo pripravljati svjeu fotografsku plou.1 1 Ipak, bez obzira na sve nedostatke stare obrtnike fotografije, postoji neto u njoj to ni dananjeg gledaoca ne ostavlja ravnodunim. Nije to samo dra naivne samouvjerenosti starih majstora i njihove klijentele ili sentimentalni odnos prema reliktima prolosti, ve stvamo visok stupanj obrtnike vjetine koja moe odueviti. Na dananjim se fotografijama, kolikogod bile kvalitetne, ne moe vie susresti onaj specifian tonalitet fotografija iz prolog stoljea, one razliite nijanse okoladno ili crvenkasto-smee, ljubiaste ili ljubiasto-crvenkaste boje, ona luminoznost i osebujan, gotovo taktilan osjeaj materijala od kojeg je formirana slika. Zajedno s umijeem starih majstora nepovratno je nestao i materijal na kojem su radili. Kolikogod zvualo paradoksalno, injenica je da je tehnoloki napredak fotografskog procesa upropastio obrtniku fotografiju. Dok je, naime, dosta komplicirana laboratorijska tehnologija zahtijevala od obrtnika dobro poznavanje kemije i veliku osobnu vjetinu, dotle se fotogrfijom mogao baviti samo visoko-kvalificiran majstor ili ak akademski obrazovan strunjak, kakav je primjerice bio i Tomaso Burato. Meutim, kada su se potkraj prolog stoljea pojavili tvorniki pripremljeni filmovi i fotopapiri i tehniki savreniji fotoaparati, fotografija je postala toliko jednostavna da je svaki vjetiji diletant mogao okuati svoju poslovnu sreu u fotografskom ateljeu. Novi je medij postao rtvom svojega vlastitog otkria - jednostavnoga i masovnog procesa reprodukcije slike. Kao masovna potronja roba, fotografija je morala stalno iriti krug kupaca, a to znai prilagoavati se kupovnoj moi i ukusu najireg trita. Uskoro su pojednostavljenje i pojeftinjenje postupka doveli do tako drastine dekadencije obrtnike portretne fotografije da je naprosto alosno pogledati to se s njom dogodilo u Buratovoj radionici nakon njegove smrti (kat. br. 40. i 53).

1 1 Historijski arhiv u Zadru, Kolekcija fotografija, br. 65/0. 1 1 Josef Maria E d e r , History o f Photography, New York, Dover Publications INC, 1978, str. 439. (Izvomo: Geschichte der Photographie, 4. izdanje, Halle (Saale), 1932. godine). 1 1 Oliver Wendell H o lm e s , Doing of the Sunbeam (1863), Photography: Essays and Images, The Museum of Modem Art, 1980, str. 63-77.

253

Popularnost Tomasa Burata jo je ranije bio poeo preuzimati Vittorio Ceregato, ali bez sposobnosti da u novoj situaciji naslijedi njegovu kvalitetu. Uprkos svojoj popularnosti ili upravo zbog nje, Ceregato je tipian primjer sputanja fotografa ne samo na materijalni ve i na kulturni nivo sve ireg kruga naruilaca. Istina i Burato je laskao sujeti svojih klijenata, ali je njegovo dodvoravanje dosta dugo bilo u okvirima dobra ukusa, dok Ceregato svojim uljepavanjem definitivno srozava fotografski portret na razinu nalickane i beivotne porculanske figure. Fotografski atelje, koji se postepeno pretvarao u pozornicu naivnog pukog kazalita, napokon je postao neukusno diletantsko glumite. Meu lanim, kairanim dekorom, stupidno postavljenim nasred tepiha, prave se portreti u isto tako lano misaonim i diletantskim pozama. Opu poplavu neukusa i usiljenosti samo je jo ponekad mogla nadvladati jedino elegancija ili osobni arm poneke mlade dame (kat. br. 67). Herojsko doba obrtnike portretne fotografije konano se zauvijek preselilo u povijest. U takvoj situaciji, napokon, godine 1927. stie u Benkovac Drago Antoni kao prvi stalni fotograf. Istina, nije otvorio fotografski atelje, ve se fotografijom bavio uz mehaniarski i trgovinski obrt, ali su stanovnici imali osigurane neophodne fotografske usluge i opskrbu fotografskim potreptinama. Drago Antoni roen je 30. III 1899. godine u Brestovici kraj Seane. Fotografski je zanat izuio 1915. godine u Gorici. Bjeei godine 1927. iz Monfalconea pred faistima, stigao je preko Trsta, Postojne i Ljubljane u Biograd, a odatle u Benkovac kao uiteij glazbe u drutvu Sokol. Ve sljedee godine otvara prodavaonicu bicikla s mehaniarskom radionicom, a 1934. godine i trgovinu mjeovitom robom. U jednom dijelu radionice, a kasnije trgovine, imao je improviziran fotografski atelje koji je mogao zadovoljiti najosnovnije potrebe mjetana. Znaajno je da je 1929. godine preuzeo zastupstvo Agfe i Kodaka i tako osigurao redovitu opskrbu benkovakog trita fotomaterijalom i aparatima. Benkovani izgleda nisu bili nezainteresirani za njegove usluge, jer je - prema vlastitim navodima - prodajom fotomaterijala i fotografskim uslugama ostvarivao oko est tisua dinara prometa mjeseno. Iz Benkovca se preselio u Zadar 2. XI 1944. godine, gdje je umro 1. V 1986. Vrijedno je upozoriti da se meu starim benkovakim fotografijama nalo i nekoliko potanskih razglednica koje su, kao specifina vrsta fotografije, najee dragocijeni dokumenti o izgledu nekog mjesta, pa takvu ulogu imaju i u sluaju Benkovca. Meu najstarije i najvrednije primjerke iz benkovakih obiteljskih zbirki mogu se ubrojiti razglednica narodnih nonji Bukovice (kat. br. 130), te dvije s motivima iz Benkovca (kat. br. 131. i 132). Sve tri su umnoene u tehnici kolotipije (Lichtdruck), a najstarija meu njima, sudei po tome to cijela poleina slui za ispisivanje adrese, jest razglednica s narodnim nonjam a.'4 Amateri Onaj isti tehnoloki napredak koji je ubrzao propadanje obrtnike, omoguio je renesansu amaterske fotografije. Pri tome je bio tako radikalan da je izmijenio i cjelokupni karakter mladog medija i oznaio poetak nove epohe u njegovoj povijesti. Na jednoj strani, suha je ploa toliko pojednostavila postupak da se sada skoro svatko mogao baviti fotografijom, a na drugoj je drastinim skraenjem ekspozicije omoguena zamjena glomaznih kamera elegantnim runim aparatima. Nastupilo je vrijeme potpuno novog naina snimanja, a time i novih snimatelja kojima je na usluzi stajala itava

1 4 Branibor D e b e ljk o v i , str. 47.

254

specijalizirana industrija. U Zadru su se, na primjer, mogli 1895. godine dobiti filmovi, razvijai, papiri itd. renomirane beke tvornice Langer i drugovi, te fotoaparat kojim svi postaju fotografi bez prethodnog uenja. Dovoljno je pritisnuti dugme i slika je gotova!!!1 5 Fotografija je napokon mogla postati umjetnost milijuna, folklor urbanih drutvenih sredina. Za razliku od obrtnike, Benkovac je spremno doekao pojavu amaterske fotografije. No, kao to se nije znalo kada je i tko donio u Benkovac prvu fotografiju, tako sada nije poznato kada je i tko donio prvi fotoaparat. U svakom sluaju sasvim je sigurno da je Mihovil Novakovi jo 1900. godine sam snimao svoje fotografije.1 6 Pitanje znaenja brae Mihovila i Zvonimira Novakovia ne samo za benkovaku, ve i zadarsku fotografiju, pa i ire od toga, jo uope nije uzeto u razmatranje. Njihova se imena prvi put spominju u javnosti 1977. godine kada je na izlobi Rana zadarska fotografija bilo izloeno pet slika Zvonimira i tri Mihovila, kopiranih sa sauvanih negativa. Tom je prilikom jedna od njih objavljena u splitskom tjedmku Nedjeljna Dalmacija.1 8 Kasnije je zadarska izloba prireena i u Zagrebu, a u uvodu kataloga spominju se imena Mihovila i Zvonimira Novakovia.1 5 Autorica izlobe Nada Grevi takoer ih je poimence spomenula i u svojem prikazu razvoja zadarske fotografije,2 0 a u knjizi Fotografija devetnaestog stoljea u Hrvatskoj objavila je i jednu Mihovilovu sliku.2 1 Napokon, u katalogu izlobe Pred 80 godina, slike iz prolosti Zadra2 2 autorica Sofija Petricioli navodi da su za izloke, uz ostalo, prvi put koriteni i stari negativi zadarskog amatera Zvonimira Novakovia. I to bi bilo sve. Nigdje nita vie nije reeno o njihovu amaterskom radu. U javnosti, na primjer, uope nije poznato da se u Kulturno-historijskom odjelu zadarskoga Narodnog muzeja uva ak vie od 600 negativa na staklu 9 x 1 2 centimetara Mihovila i Zvonimira Novakovia. Koliko se zna, u Splitu je sauvano oko 400 fotografija Luciana Morpurga s poetka ovog stoljea,2 3 a u Beogradu se preko 500 slika Marka Stojanovia, snimljenih krajem prolog stoljea, smatra za najvee otkrie i doprinos fotografiji Srbije.2 4 Izgleda da se s kolekcijom brae Novakovi u zemlji moe mjeriti jedino slina ostavtina skradinskog amatera Girolama Marasovia.2 5 Ve i povrni uvid u negative brae Novakovi daje naslutiti da se radi ne samo o materijalu izuzetnoga dokumentacijskog znaenja za Benkovac i Zadar, ve i o izvanrednom fotografskom opusu. To je iroka panorama najrazliitijih motiva, od potpuno privatnih, obiteljskih snimaka, preko veduta i pejzaa Vrgorca, Benkovca i Zadra, zatim portreta, interijera, mladenakih sportskih zabava i radova u polju, pa sve do snimaka na talijanskoj fronti u prvom svjetskom ratu. Nita nije manji ni raspon vremenskog luka to obuhvaa vie od prva dva decenija ovog stoljea. U Muzeju su za sve negative izraene kontakt kopije i razvrstane po mjestima snimanja i motivima. Za jedan je dio utvreno mjesto i vrijeme snimanja, ali dobar dio

1 5 II Dalmata, Zadar, 25. XII 1985, br. 103. 1 6 Nada G r e v i , u dj. str. 198. i 199. 1 7 Rana zadarska fotografija, Zadar, Narodni muzej, 1977 1 8 A. S e f e r o v i , Rana fotografija u Zadru, Nedjeljna Dalmacija, Split, 9. X 1977, str. 28. 1 9 Fotografiaj u Hrvatskoj, Zagreb, Centar za fotografiju, film i televiziju, 1978. 2 0 N ada G r e v i , Rana fotografija u Zadru, Zadarska revija, Zadar, broj 2-3/1978, str 252. 2 1 N ada G r e v i , Fotografija devetnaestog..., str. 198. 2 2 Pred 80 godina, Slike iz prolosti Zadra, Zadar, Narodni muzej, 1982. 2 3 Dr Duko K e k e m e t, idovi u povijesti Splita, Split, 1971, bilj. br. 462. 2 4 Branibor D e b e ljk o v i , Stara srpska fotografija, str. 39. 2 5 N ada G r e v i , Fotografija devetnaestog..., str. 191.

255

jo eka identifikaciju. Za mnoge se ne zna ak ni tko ih je od brae snimio. Sve je to zapravo jo uvijek dosta sirov materijal to iziskuje i zavreuje svestraniju interdisciplinam u obradu i samostalnu prezentaciju. U ovom sluaju ta bi tema svojim obimom i znaenjem potpuno zasjenila ostali sadraj, a sama ne bi dobila onakav tretman kakav joj po njezinoj vrijednosti pripada. Stoga su, uz svesrdnu pomo Sofije Petricioli, rukovodioca Kulturno-historijskog odjela zadarskoga Narodnog muzeja, za sada izabrana samo 23 negativa. Uzeti su iskljuivo oni to su snimljeni u Benkovcu, ali se pri tome vodilo rauna da pokau i dijapazon zanimanja snimatelja. Posebnu potekou predstavljala je izrada pozitiva. Naime, nema nikakve sumnje da su braa Novakovi svoje fotografije radili kao kontakt kopije na celoidin papiru, jer je to bio najjednostavniji nain i najrairenija praksa meu amaterima njihova doba. Danas, meutim, takvog papira vie nema. Najsliniji po postupku i rezultatima mogao bi biti Kodakov Studio proof, ali je do njega teko doi, delikatan je za rad i zbog obaveznog toniranja u zlatnom kloridu prilino skup. Preostalo je da se negativi poveaju na suvremenom papiru i da se toniranjem u smeem toneru barem donekle sugerira izvorni izgled celoidina. No stari negativi, namijenjeni kontaktnom kopiranju, toliko su kontrasni da se ne mogu poveati aparatom s kondenzorom, kakav se danas najee upotrebljava. Moglo bi se jedino napraviti kontakt kopije i s njih presnimiti nove negative, ali time bi se izgubilo vrlo mnogo od izvomog tonaliteta i ope kvalitete. U traganju za rjeenjem dileme napokon je meu davno odbaenom laboratorijskom opremom zadarskog fotografa Vjekoslava Suraa pronaen stari aparat za poveavanjem difuznom rasvjetom (bez kondenzora) upravo takvih negativa kakvi su brae Novakovi.2 6 Time je omogueno da se dftbiju poveanja priblino istih karakteristika kakve su mogle imati izvorne kontakt kopije. Ono to gledaoca odmah osvoji prvi svakom susretu s fotografijama brae Novakovi jest njihova neposrednost i svjeina. One kao da ne dolaze iz davnih dana, ve iz neposredne prolosti. Nita manje ne impresionira ni njihova nepretencioznost. Ne pretendiraju nina to drugo ve na ono to jesu - obini fotografski zapisi o svakodnevnim dogaajima. Oduevljeni arobnom tekovinom tehnoloke civilizacije, mladi su ljudi spontano uivali u samoj mogunosti da obinim pritiskom na dugme mogu sauvati vizualnu uspomenu. Oni nisu pravili umjetnika djela niti se bavili fotografskim obrtom, nego su jednostavno snimali za vlastiti uitak. No, samo njihova oduevljenje novim hobijem ostalo bi na razini dilentantizma da nisu posjedovali osobito razvijen osjeaj vizualne percepcije. To nije bila tradicionalistika akademska likovna kultura, ve priroeni smisao za fotografski nain gledanja. Njihove fotografije nisu umjetniki uravnoteene, ali su obrtniki neinventivne ni diletantski haotine. Odvajajui se od ustaljene prakse obrtnine fotografije, braa Novakovi su istodobno naslijedili najvredniju batinu njezine tradicije. Za razliku od salonskih izlagaa2 7 prihvatili su od starih majstora primjernice Tomasa Burata iz najboljih dana, odreen stupanj osjeaja povjerenja u mehaniku reprodukciju slike i njezinu impersonalnost. Na drugoj strani, nova tehnologija i nova drutvena klima aktivizma omoguili su im da napuste statinost obrtnike fotografije. Naime i najbolji Buratovi radovi uvi
. To je jedan od prvih aparata za poveanje u okomitom poloaju. Proizvela ga je njemaka tvomica Zeiss-Ikon, najvjerojatnije u drugoj polovici 1920-ih ili poetkom 1930-ih godina. Dosta je primitivan, s objektivom Proj. - Tessar, f:4,5, bez zaslona i proturefleksnog sloja. 2 7 N ada G r e v i , Fotografija devetnaestog..., str. 195. - 197. Helmut i Alison G e r n s h e im , Fotografija, str. 164-186.

256

jek imaju u sebi neto od epske tromosti staine kamere i ceremonijalnog naina snimanja na koji su se u ateljeu svi podjednako fotografirali: inovnici, zemljoposjednici, trgovci, sveenici, seljaci, vojnici, svi u dostojanstvenom stilu pripadnika srednje klase. Nasuprot tome, fotografije brae Novakovi u slobodnom prostoru (anr snimci, prometne nezgode, poljski radovi), a osobito grupni portreti, ak i kada su frontalno snimljeni, nemaju vie nita od one meditativne teine starih fotografija, ve zrae nekom lirskom lakoom i leernou. Po svojoj jednostavnosti, spontanosti i iznad svega neposrednosti, najfotografskiji meu njima jest bez sumnje portret mlade ene u dvoritu (kat. br. 162). Takav se portret mogao napraviti samo fotoaparatom u ruci tlentirana snimatelja modernog senzibiliteta. Na njemu nema niega slikarskoga ili umjetnikog, ve jedino munjevito zaustavljen trenutak samog ivota. Time je potpuno eliminiran osjeaj slike na papiru (ili platnu). To je onaj sretni trenutak u kome se brie granica izmeu ivota i umjetnosti, a to i jest ono to odvaja fotografiju od slikarstva i tradicionalne umjetnosti uope. Ovdje bi, na primjer, formalna likovna analiza bila od male pomoi, jre vrijednost ovog portreta nije u njeogvim formalnim odlikama, ve u njegovoj autentinosti. Odvojiti u ovom sluaju formu od sadraja znailo bi ubiti leptira. Simptomatino je da nije lako utvrditi tko je od brae Novakovi snimio taj izvanredni portret. Na njemu se ne osjea osobnost snimatelja, a to je jo jedna od najiih fotografskih odlika. Braa su Novakovi intuitivno osjetili da se subjektivno ne mora nametljivo manifestirati u fotografiji. Ono se podrazumijeva ve samom objektivnom registracijom projekcije snimateljeve imaginacije vizualnih odnosa. Tu se objektivno i subjektivno u izravnom kontaktu i kada se podudasra, kao u ovom sluaju, dolazi do kreacije. Portret mlade Tonke Novakovi (kat. br. 160) vrijedan je po drugim, do tada nepriznatim karakteristikama fotografije. Kontrolirajui kompoziciju slike na mutnom staklu poleine nepokretnog fotoaparata, stari su majsotri, naime, dobro pazili da im se u kadru sluajno ne pojavi neto to ne eli. Pri snimanju novim aparatima iz ruke, slika se promatra kroz prizmu i snimatelju izmie totalna komtrola nad scenom. Tako se nekom od brae Novakovi dogodilo da je snimajui Tonku Novakovi nepanjom snimio i odraz njezine lsike na desnom krilu prozora. To to su stari majstori (i umjetniki fotografi) smatrali neoprostivom pogrekom, jest zapravo jedna od izvornih odlika fotografije. Portret u okviru prozora predstavlja projekciju snimateljeve zamisli, ali odraz na stklu jest rezultat igre sluaja (ili nepanje) koji cijeloj slici daje dodatnu, pomalu iracionalnu dimenziju. Pokazalo se da fotograf moe suraivati sa slijepim automatizmom komore stvarajui tako, umjesto pikturalne, tipinu ambivalentnu fotografsku kompoziciju. Poredenje ove fotografije s portretom Tonke Novakovi iz radionice Tomasa Burata (kat. br. 54) rjeito govori o radikalnoj promjeni karaktera medija. Takvim nainom rada braa Novakovi su se distancirali ne samo od svije dublje dekadencije obrtnike, ve i od slikarskih pretenzija umjetnike fotografije koja je u njihovo doba bila upravo na vrhuncu svoje slave. Na svoju sreu Novakovii nisu imali nikakvih dodimih taaka s praksom salonskih izlagaa. Snimajui, na primjer, puste benkovake ulice Mihovil Novakovi nije ni u jednom trenutku tragao za lijepim kompozicijama, piteresknim motivima, romantinim atmosferama ili sentimentalnim ugoajima. Ni na njegovim ni na Zvonimirovim slikama nigdje nema peata umjetnike mode njihova vremena, po kojoj bi danas bile potpuno bezvrijedne ili zanimljive jedino za lokalnog kulturologa. U situaciji, kada na jednoj strani obrtnika fotografija sve dublje tone u vlastitu inertnost i servilnost, a na drugoj secesionistiki umjetniki pokret skree razvoj medija u pogrenom pravcu, braa Novakovi artikuliraju moderan fotografski izraz. U to-

17 -

BENKOVAKI KRAJ ... ZBO RN IK I

257

me je najvee znaenje njihove pojave. Oni u malom i zabaenom Benkovcu, vie ruralnom nego urbanom, kreu vlastitim putem koji je istodobno bio i put budunosti fotografije. Zbog toga su njihove fotografije toliko bliske dananjem gledaocu. One ni danas nisu nita izgubile od svoje ivotnosti, jer govore izvornim fotografskim jezikom. Na njima jo uvijek treperi dah ivota jednoga davno prohujalog vremena. Po otme one nisuobini deskriptivni dokumenti, ali istodobno upravo zbog toga imaju (uz ostalo) osobitu snagu svjedoanstva. Ako je dovoljno jedva etiri posto fotografske ostavtine Mihovila i Zvonimira Novakovia da se uvidi da uz nekolicinu drugih zadarskih fotoamatera2 8 predstavljaju zaetnike modeme fotografije i njezine prve vrijedne eksponento na podruju sjeverne Daslamcije, onda nije teko pretpostaviti da bi se puna vrijednost njihova djela pokazala u svoj svojoj veliini tek obradom cijele kolekcije. Taj sloen i obiman posao na izradi poveanja, identificiranju sadraja, utvrivanju autorstva, datiranju, te strunoj analizi, valoriziranju i prezentaciji, bilo bi vrijedno obaviti zajednikim angairanjem snaga i sredstava Zadra i Benkovca. Time bi se dobio na uvid ne samo vrijedanrilog za povijest domae fotografije, ve takoer i prvorazredni izvomi dokumentacijski materijal za prouavanje kulturne prolosti obaju gradova i njihova podruja. Za razliku od brae Novakovi, Uro Katuri ostavio je toan podatak o tome kada se poeo baviti fotografijom. Sauvan je, naime, jedan njegov autoportret to ga je napravio u Gratvveinu (pokraj Graza) 9. XI 1914. godine poslao kao razglednicu supruzi u Benkovac (kat. br. 165). Na poleeni je (uz ostalo) napisao: Ovu sam fotografiju juer (neitko); mislim da je dosta dobra kao zap oetnika.... U obiteljskom arhivu Milija Katuria pronaena su 43 negativa za staklu 9 x 1 2 centimentara, a meu njima i autoportet iz Gratweina. Zahvaljujui sauvanim negativima moglo se utvrditi da je dio nepotpisanih amaterskih fotografija u Benkovcu snimio Uro Katuri. Odabrani negativi takoer su posluili da se napravi 10 novih poveanja, meu kojima i neka koje ve postoje izvome autorove kontakt kopije (uglavnom na celoidin ili celofix papiru). Kada se tome doda da su sauvane i dvije tvornike kutije u kojima su bile pakovane fotografske ploe, onda ova mala kolekcija postaje vrijedan izvor za prouavanje stare amaterske fotografije. Prema onome to je sauvano, moe se ocijeniti da je uro Katuri bio tipian primjer obiteljskog fotoamatera. Snimao je uglavnom sebe, lanove svoje obitelji i nekolicinu roaka ili prijatelja. Inae je oisto volio fotografijui fotografiranje, to se vidi i po nekoliko sauvanih njegovih portret aili grupnih snimaka u ateljeu zadarskog fotografija Ceragata. Naalost, kao snimatelj bio je pod utjecajem toga ne ba inventivnog obrtnika, kojega je pokuavao oponaati. Najuspjenije su mu fotograifje grupa na izletima i armantna slika djeteta u kolicima. Trea kolekcija od 16 izvornih negativa benkovakih amatera pronaena je kod Duana Jurkovia. Da li su to snimci Ljube ili Uroa Jurkovia jo nije definitivno utvreno. U svakom sluaju radi se o dosta dobrom snimatelju, posebno sklonom portretiranju. Znaajno je da je u svojem portretnom postupku slobodno prilazio modelima i ee snimao poprsja nego cijele figure. Iako se ponekad ugledaona profesionalce, ipak je leemiji i nekonvencionalniji od njih. Osibito mu je izraajan portret nepoznate ene (kat. br. 185). Portret mukarca s naoalama (kat. br. 188) jo je jedanprimjer specifinog efekta snimanja bez potpune kontrole. Naime, zbog bljeskanja stakla, odnosno polariziranja reflektirane svjetlosti, portretiranje osoba s naoalama predstavlja teak zadatak i za profesionalne fotografije, pa nije udno da je na portretu to ga je snimio Ljudoili Uro Jurkovi jedno staklo od naoala potpuno zabljesnuto. To je za snimatelja i po Vidi bilj. br. 20.

258

rtretiranog ovjeka sigurno bio upropaten snimak, ali danas ta greka daje potretu posebnu dra i zajedno s neotrom i preeskponiranom pozadinom djeluje pomalo nadrealno. I iz ove je kolekcije takoer odabrano 10 negativa s kjoih su napravljena nova poveanja. Meu ostalim snimcima benkovakih amatera prevladavaju grupni portreti na izletima, u prirodi ili obiteljskim sredinama. Meutim, ima nekoliko vrlo vrijednih dokumenata, kao to je zima 1904. godine u Benkovcu ili dvije osobito znaajne fotografije arheolokih nalaza. Zahvaljujui upravo takvim amaterskim snimcima, sauvano je dosta izvornih svjedoanstava o izgledu Benkovca i Benkovana poetkom ovog stoljea. Oni pokazuju da se vrijednost i znaenje neke fotografije esto olako potcjenjuje. Najobiniji diletantski snimci postali su vremenom mnogo znaajniji i vredniji od kvazi-umjetnikih fotografija. Benkovac je oito pokuao spasiti ono to jo nije upropateno i to e u budunosti predstavljati jo znaajniji dio dokumenta o njegovu razvoja. To je zapravo jedan od najvrednijih rezultata pionirske akcije na istraivanju i prikupljanju ovakve vrste dokumenata, kakva jo nije poduzeta ni u mnogim dleko znaajnijim kulturnim sreditima. Daljnjim dopunjavanjem, prouavanjem i valoriziranjem prikupljenog materijala doi e se, bez sumnje, do jo pozitivnijih zakljuaka.

IZVOD IZ KATALOGA 1. Anonimni fotograf (poleina s vinjetom), Zadar: Portret mukarca, oko 1865. god, 9 x 5,7 cm, vl. Duan Starevi. 2. Anonimni fotograf (poleina s vinjetom), Zadar: Portret ene, vl. Sanja Katuri, Benkovac. 140. Nepoznati fotograf: Obitelj Kati, oko 1900, vl. Nikola Kati, Benkovac. 141. Nepoznati fotograf: Uprava srpske itaonice u Benkovcu, oko 1900. god., vl. Dragan Miovi, Benkovac. 23. T. Burato, Zadar: Vladika Dositej Jovi, prije 1910. god, vl. Konstantin Gesta Jurkovi, Zadar. 5. T. Burato, Zadar: Grupa ena i djece, druga polovica 1870. godine, vl. Marija Raki, Benkovac. 40. T. Burato, Zadar: dr Uro Kati, 1918. god., vl. Marija Raki, Benkovac. 53. T. Burato, Zadar: dr Milivoj Dimitrovi, Uro Kati, Ana Dimitrovi, Anica Dimitrovi, Sava-Sako Dimitrovi i Marija Di-

mitrovi (Kati), 1916. god, vl. Marija Raki, Benkovac. 67. Vittorio Ceregato, Zadar: Zorka, 1911. god., vl. Sanja Katuri, Benkovac. 130. Razglednica: Narodne nonje Bukovice, vl. Duan Starevi, Benkovac. 131. Razglednica: Benkovac, pot. datum 1913. god., vl. Duan Starevi, Benkovac. 132. Razglednica: Benkovac, vl. Milo Dobri, Benkovac. 162. Mihovil i Zvonimir Novakovi: Djevojka s runim radom. 160. Mihovil i Zvonimir Novakovi: Tonka Novakovi. 54. T. Burato, Zadar: Tonka Novakovi (Dimitrovi), oko 1918. god., vl. prof. dr Ljubo Jurkovi, Ljubljana. 165. Uro Katuri: Autoportret, 1913. god., vl. Sanja Katuri, Benkovac. 185. Ljubo i Uro Jurkovi: Ajka Jurkovi, 188. Ljubo i Uro Jurkovi: ovjek s naoalima.

.17*

259

Summary
'>

E A R L Y P H O T O G R A P H Y IN B E N K O V A C It has been found thryh preliminary researches that photography in Benkovac was originaly based on amater work and not on professional work. The majority o f photographs found in family collections in Benkovac had been made in the studios o f Zadar. The earliest originate from the studio o f an anonymous photographer who worke d in Zadar from 1862 to 1868 and who printed nothing but small vignettes without data on the back side o fh is photographs. The best and m ost productive photographer in Zadar, Tomaso Burato left m any o f his works in collections o f Benkovac as well. The activity o f his studio provided a groundwork for analysis o f the flourishing and decline o f early professional photography in the collections o f Benkovac. In the National M useum ofZ a d a r there exist more than 600 negatives belonging to the brothers M ihovil and Zvonim ir Novakovi, amateurs from Benkovac, who were active during the first decades o fth is century. There has been found, on the basis o f an analysis o f2 3 chosen photographs, that brothers the Novakovi represent the pioneers and first worthy exponents o f m odem photography, not only in Benkovac but in the region o f North Dalmatia as well. Besides, their legacy represents extraordinary sources for the study o f ancient culture o f Benkovac and Zadar.

2 60

IVO BRKI

PLESNI FOLKLOR RAVNIH KOTARA I BUKOVICE

Saetak Podruje Ravnih kotara i Bukovice je veoma bogato plesnim folklorom. Po svojoj formi, pripadaju plesovima Dinarske plesne zone. U fiavnim kotarima se pleu zatvorena i otvorena mjeovita kola uz vokalnu, instrumentalnu i vokalno-instrumentalnu pratnju; Birako kolo i Kukulee. U Bukovici se pleu zatvorena i otvorena mjeovita (nijema) kola tj. kola bez vokalne i instrumentalne pratnje: Bukovako kolo - po starinsku, Kolo s povratkom i Stupako kolo. Plesovi su zapisani po sistemu plesnog pisma dr. Vinka ganca, i opisnim plesnim pismom. Ples zauzima znaajnu drutvenu ulogu. U plesu su zastupljeni trei koraci i snani poskoci s noge na nogu ili na istoj nozi, to posebno istie socijalno znaenje plesa.

Uvod Narodni plesovi iz Ravnih kotara i Bukovice predstavljaju neto posebno meu jugoslavenskim plesovima. O tome je malo pisano u odnosu na neke nae druge krajeve. Veina zakljuaka temeljit e se zbog toga na iscrpnim terenskim istraivanjima to sam ih vrio od 1975. pa do danas. Po svojoj formi pripadaju plesovima Dinarske plesne zone, gdje se nalaze otvorena i zatvorena kola. Kola nisu zbijena kao u Panonskoj plesnoj zoni. U starijoj tradiciji, plesai su se drali za tkanice a u novijoj se dre za dolje ispruene ruke. U ivotu Ravnokotarana i Bukovana, kolo je nekad igralo znaajnu drutvenu ulogu. Tu se mlade sastajala, upoznavala, a stariji bi se oko kola sakupljali i razgovarali o dnevnim dogaajima i problemima. U kolu i njegovom prvom etanom dijelu se pjevalo, o ljubavi, o enidbenim ponudama, o vjernosti djevojke i momka, o supamicima, a najee o ljepoti krne Bukovice, Velebitu i Ravnim kotarima. Naroitu su drutvenu ulogu imala biraka kola, u kojima je moglo doi do punog izraaja pokazivanje simpatija prema nekome.
261

U kolu je vladala ravnopravnost i u pogledu vjerske odnosno nacionalne pripadnosti, i u odnosima imovinskog stanja plesaa. Medutim, esto djevojke nisu doputale mladim sestrama da im u kolu prave konkurenciju. Zborovi i sajmovi bili su mjesto gdje su se odabirale budue brane drugarice. Na tim sajmovima upravo kolo je bilo mjesto koje je jasno odredivalo koja je djevojka udavaa a koja nije. Udavaa je bila iskljuivo ona koja se hvata u kolo. Od stilskih znaajki tu su zastupljeni trei koraci, visoki snani poskoci s noge na nogu ili na istoj nozi. S tim je u vezi i socijalna znaajka plesa. U odabiranju budue ene vri se selekcija. Treba vie skakati od ostalih i izdrati ples to due. Treba buduem muu pokazati svoju snagu i izdrljivost. Ples se odvija u estodjelnom plesnom obrascu. Osnovni ritmiki obrazac najee se javlja u ovom obliku.

Da bi rad bio pristupaan veem broju ljudi, uzeo sam sistem zapisivanja plesa dr Vinka ganca, smatrajui ga vie razumljivim nego Labanov sistem. Isti sam dopunio opisnim sistemom, kod manjeg broja kompliciranijih pokreta. Neka ovaj prilog poslui ljubiteljima narodnog plesa i obogati nae pozomice neim novim to se do sada nije prikazivalo, a ako jeste, onda je to samo na uem podruju, tj. tamo gdje je zapisano.

Svaki italac moe bez napora itati rad nogu plesaa, ako upamti nekoliko osnovnih uputa: 1. Pod na kojem plesa izvodi pokret oznaen je u plesnom zapisu jednom crtom. 2. Noge plesaa su oznaene notama, koje prikazuju kojim se redom odvija pokret, kojom nogom i koliko on traje. Vrijeme trajanja oznaeno je vrijednou nota. 3. Note (znakovi) koje prikazuju rad desne noge, bit e prikazane s gornje strane crte (poda) a za lijevu nogu s donje strane. Ako obje noge u isto vrijeme udaraju u pod, onda e biti prikazana samo jedna toka (notna glava) na crti (podu), a gore i dolje iz iste toke notni vrat, jedan za desnu (gornji) i jedan za lijevu (donji) nogu. Evo ostalih plesnih znakova tog pisma:

Teina tijela na desnoj nozi: Teina tijela na lijevoj nozi: Dva titraja na desnoj nozi: Na desnu nogu se ne prenosi teina tijela, iako njome pravimo pokret (npr. privlaenje noge)

262

Udarac desnom nogom o pod: Udarac petom desne noge o pod: Desna noga na prstima: ^ -------------------- -

Desna noga poklekne: Slobodna desna noga u zraku dijagonalno prekriena: Slobodna desna noga ispruena naprijed:
X

T
t

r
I
1

Desna noga se sa stopala die na prste; Desna noga stoji naprijed na prstima, zatim se spusti na petu, a poslije toga opet na prste se digne: Slobodna desna noga se izbaci otraga: Desna noga se podie na prste pa se potom udari petom: Smjer kretanja naprijed: Smjer kretanja natrag: Smjer kretanja ulijevo: Smjer kretanja udesno:

J *

J
0

1
x I------------ X ------------- 1

Za lijevu nogu vae znakovi na donjoj strani crte koja obiljeuje pod. Svaki ples e biti prikazan na sljedei nain: najprije dajem muziku pratnju (ukoliko nije nijemo kolo). Ispod pratnje donosim ritam plesa, koji je tono oznaen ispod melodije muzike pratnje, radi orijentacije plesnih elemenata. Ispod linije za ritam stoji linija plesnog zapisa po sistemu dr Vinka ganca. Note plesnog zapj^a su tono oznaene ispod nota ritma, a time i ispod nota melodijske pratnje. A ako tieki ples ima vie varijanti, svaka je posebno oznaena rimskim brojem I, II, III itd. Igre iz Bukovice 1. Bukovako kolo - po starinsku Ovo kolo je zapisano 10. 8. 1975. godine u egaru, prema izvoenju izvorne folklome grupe. Posebne podatke su dali Boko Uljebrka zvani Brato, roen 1926. godine, Petar Grozdani, roen 1930. godine, Boidar Grozdani, roen 1934. godine. en263

sko plesanje su demonstrirale Stana Suboti, roena 1933. godine, Marija Suboti, rodena 1938. godine. U kasnijim danima sam isto kolo zapisao u Radekama, Brukoj, Medvei, Bukoviu, Lisiiu i Benkovcu. Plee se jednako u cijelom kraju. Ni jedno veselje, skup, sajam ili praznik se ne moe zamisliti bez Bukovakog kola. Obino mu prethodi pjesma groktalica, kantalica koje pjevaju ee muki nego enske. enske obino zapjevaju u toku same igre. Vidi notni primjer br: 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7. To je zatvoreno mjeovito kolo, kretanje se odvija u smjeru kazaljke na satu. Broj igraa je neogranien. Igra se bez muzike pratnje (nijemo kolo). Dranje za pojas unakrsno, lijeva ispred desne ruke. Vidi sliku br. 1. U novije vrijeme se dre obino za dolje ispruene ruke. Vidi sliku br. 2. Bukovako kolo ima uvod - etnju u kojoj su zastupljeni etajui koraci, koji slue kao priprema igraa za bri tempo. etnja
T .ITA M PL jE -S A

J _ J
\ <

P L eSN \ 2A PV S

J - ..
' 9 14---------------- -

Analiza igre: Takt: 2/4. Tempo umjereno etajui I. 1/ Korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Korak desnom nogom ulijevo preko lijeve sprijeda. II. 1/ Korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Privlaei korak desnom nogom do lijeve noge i okret tijela ka centru kola, ne prenosei teinu tijela na desnu nogu. 1/ Korak desnom nogom nazad (udesno). III. 2 / Privlaei korak lijevom nogom do desne noge (ne prenosei teinu tijela na lijevu nogu). Kad se plesni obrazac etnje odigra nekoliko puta, na dati znak zapoinje Bukovako kolo, u kome su zastupljeni trei koraci i snani poskoci na punim stopalima.

jJ
'PUESHI O A T IS 1 I p
S

J J

* *

A n a liz a ig re:

Takt: 2/4. Tempo umjereno brzi I. 1/ Trei korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Trei korak desnom nogom ulijevo preko lijeve noge sprijeda. II. 1/ Poskok na lijevoj nozi ulijevo. 2 / Desna noga se izbaci ispred lijeve dijagonalno. III. 1/ Poskok na desnoj nozi ulijevo. 2 / Lijeva noga se izbaci ispred desne dijagonalno. Kad se igrai umore od estokog skakanja, onda smiruju kolo: igraju blaim koracima, postupno usporavaju dok ne stanu. Zatim se zapjeva nekoliko pjesama (muki ili ene). Vidi notni primjer br: 1, 2, 3, 4 pa se ponovo pone igrati kolo, ali bez uvoda - etnje. U datom momentu kolo se prekida, jedan par se izdvaja u kolo i istim korakom igra, samo u suprotnom pravcu od ostalih igraa. Igra, po dogovoru s igraicom, visoko die - baca igraicu, a ona se njemu slobodnom rukom osloni na rame, kako bi se to vie odbacila od zemlje. Obino se to izvodi u momentu kada je kolo otvoreno prema gledaocima. Nakon toga odlaze u kolo i igraju da bi ih zamijenio drugi par. Vidi sliku br. 4. 2. Kolo s povratkom Zapisano 10. 8. 1975. godine u egaru prema izvoenju izvorne folklorne grupe. Posebne podatke i upute dali su Boko Uljebrka zvani Brato, roen 1926. godine, Petar Grozdani, roen 1930. godine, Boidar Grozdani, roden 1934. godine. ensko plesanje su demonstrirale Stana Suboti, roena 1933. godine, te Marija Suboti, roena 1938. godine. Isto kolo sam zapisao u kasnijim danima u Radekama, Brukoj, Medvii, Benkovcu i Lisiiu. Plee se gotovo na isti nain u cijelom kraju. Obino mu prethodi pjesma groktalica i kantalica, koju pjevaju ee muki nego enske. enske obino pjevaju u toku same igre, radi predaha kad se kolo umiri. Vidi notni primjer 1, 2, 3,4. To je zatvoreno mjeovito kolo. Kretanje u smjeru kazaljke na satu. Broj igraa je neogranien. Igra se bez muzike pratnje (nijemo kolo). Dranje za pojas unakrsno, lijeva ispred desne ruke, vidi sliku br 1. U novije vrijeme se obino dre za dolje ispruene ruke, vidi sliku br. 2. Kolo s povratkom ima uvod - etnju u kojoj su zastupljeni etajui koraci, koji slue kao priprema igraa za bri tempo. etnja

f - e p i_ e - s > A .

----------------

o
P L C S N I Z A T > I S

, Jl
- t-

265

A n a liz a ig re :

Takt: 2/4. I. 1/ 2/ II. 1/ 2/ III. 1/ 2/

Tempo umjereno etajui Korak lijevom nogom ulijevo Korak desnom nogom ulijevo preko lijeve sprijeda. Korak lijevom nogom ulijevo. Privlaei korak desnom nogom do lijeve i okret tijela ka centru kola, ne prenosei teinu tijela na desnu nogu. Korak desnom nogom nazad (udesno). Privlaei korak lijevom nogom do desne ne prenosei teinu tijela na lijevu nogu.

Kad se plesni obrazac etnje ponovi, tj. odigra nekoliko puta, na dati znak zapoinje kolo s povratkom, u kome su zastupljeni trei koraci i snani poskoci unaprijed, te odskoci unazad na punim stopalima. Kolo s povratkom dobilo je svoje ime po odskoku unazad na desnu nogu.

. I T

..................
2A TM S

- #

------------

------------

Analiza igre: Takt: 2/4. Tempo umjereno brzi Trei korak lijevom nogom ulijevo. i/ i. Trei korak desnom nogom ulijevo preko lijeve noge sprijeda. 2/ Poskok na lijevoj nozi ulijevo. 1/ ii. Desna se noga izbaci ispred lijeve dijagonalno. 2/ Odskok na desnoj nozi unazad. 1/ iii. Lijeva noga se izbaci ispred desne dijagonalno. 2/ 3. Stupako kolo Kolo zapisano u Posedarju i na Bukovima Zrmanje na Gospu od Rozalije (Luzarica), tj. u prvu nedjelju u desetom mjesecu. Posebne podatke su dali i demonstrirali ples: Marko Kajmak, roen 1907. godine, M anda Klanac, roena 1910. godine, Stoja Novakovi, roena 1908. godine, Ika irak, roena 1935. godine, Ive Klanac, roen 1934. godine. Plesalo se u Posedarju i na Bukovima Zrmanje iznad Obrovca kod stupa. Kad su ljudi i ene dovozili na obradu - ispiranje vunene materijale (biljce, prekrivae, kuverte-arenice, torbice, obanske kabanice-aljak itd.).
2 66

Dok je stupu (drvenu napravu) pokretala voda, ljudi i ene su igrali i pjevali. Obino se stupalo u ljetnim danima kad ima dosta sunca da se istupana roba moe brzo osuiti. Stupakom kolu prethodi uvod - etnja koja se igrala uz pjesmu. Ritam pjesme se ne podudara s ritmom koraka. Poimalja zapoinje pjesmu, a zatim svi preuzimaju.

J=

*72. M . K.
^

5ou>

IA g .

'

rs

----P*'

T- - H

Al , loi~)tx vri- - lcx

s a Iplarvrve j.

oi - te -------4

SOl t^CXwitrv,

Aj, Posedarje divojke te die Posedarje divojke te die Aj, pita nana di mi je marama pita nana di m i je marama Aj, dala loli da me bolje voli dala loli da me bolje voli

Zatvoreno mjeovito kolo. Smjer kretanja je u pravcu kazaljke na satu. Broj igraa neogranien. Dranje za aku pod ruku; lijeva ruka ispod desne ruke. Vidi sliku br.
3.

etnja

TtlTAH PLSA

vJo

'PLCSN V

------ # # -#

J X -

267

A n a liz a ig re:

Takt: 2/4. Tempo umjereno etajui I. 1/ Korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Korak desnom nogom ulijevo preko lijeve sprijeda. II. 1/ Korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Privlaei korak desnom nogom do lijeve i okret tijela ka centru kola, ne prenosei teinu tijela na desnu nogu. III. 1/ Korak desnom nogom nazad (udesno). 2 / Privlaei korak lijevom nogom do desne ne prenosei teinu tijela na lijevu nogu. Nakon otpjevanih nekoliko pjesama zapoinje Stupako kolo, koje se igra bez muzike pratnje (nijemo kolo). U njemu su zastupljeni trei koraci i poskoci na punom stopalu. Kretanje je u smjeru kazaljke na satu. Dranje za pojas unakrsno: lijeva ispred desne ruke. U novije vrijeme se dre obino za aku dolje ispruenih ruku. Varijanta I - prvi dio

T tlT A h T t S A

^Z A P IS

Analiza igre - prvi dio Takt: 2/4. Tempo umjereno brzi I. 1/ Trei korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Trei korak desnom nogom ulijevo preko lijeve sprijeda. II. 1/ Poskok na lijevoj nozi. 2 / Desna noga se izbaci ispred lijeve dijagonalno. III. 1/ Poskok na desnoj nozi. 2 / Lijeva noga se izbaci preko desne dijagonalno.
268

Drugi dio

W T A v tt

4
-------------- 1

i
' ------------------------------ ^ ---1

---------- *

Analiza igre - drugi dio Takt 2/4. Tempo umjereno brzi I. 1/ Trei korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Trei korak desnom nogom ulijevo preko lijeve sprijeda. II. 1/ Okret tijela prema centru kola i skok na obje noge. 2 / Teina tijela ostaje na lijevoj nozi, a desna se noga blago savije pozadi. III. 1/ Korak desnom nogom unazad i blagi poskok na njoj. 2 / Lijeva noga se blago izbaci ispred desne dijagonalno. Varijanta II - prvi dio U ovoj varijanti su zastupljeni blai poskoci umjesto treih koraka i slui za predah igraa.

I
T t e s A ~

I
0

1 > L .S N |

0 ------------------------- # --------- 0 J L # ---------- 0 -----------

O A P IS

Analiza igre - prvi dio Takt: 2/4. Tempo umjereno brzi I. 1/ Poskok na lijevoj nozi ulijevo. 2 / Desna se noga blago savije pozadi. II. 1/ Poskok na desnoj nozi ulijevo. 2 / Lijeva se noga blago savije pozadi. III. 1/ Poskok na lijevoj nozi ulijevo. 2 / Desna se noga blago savije pozadi.
269

T.ITAK
P
m lsa

T1JE3M1
^ A P IS

Analiza igre - drugi dio Takt: 2/4. Tempo umjereno brzi I. 1/ Trei korak desnom nogom u centar kola. 2 / Trei korak lijevom nogom u centar kola. II. III. 1/ 2/ 1/ 2/ Skok na obje noge, teina tijela ostaje na lijevoj nozi. Desna noga se blago savije pozadi. Korak desnom nogom unazad - odskok. Lijeva se noga izbaci ispred desne dijagonalno.

Igre iz Ravnih kotara Nije velika razlika izmeu plesova u Ravnim kotarima i Bukovici. Karakteristika plesa je ista - puno stopalo, trei koraci i poskoci, sve isto samo u blaem obliku. Nijedno veselje, svadba, skup, sajam ili neki drugi praznik ne moe se zamisliti bez pjesme i plesa, obino igraju mladi - momci i djevojke, rjee oenjeni i udate. 4. Birako kolo Ples je zapisan 15. 8. 1978. godine na Veliku Gospu ispred crkve u kabrnji i Prkosu. Posebne podatke su dali i demonstrirali ples: Dragica Gospi, roena 1953. godine, Ruica Gospi, zvana Ruja, roena 1923. godine, Sretko Kneevi, roen 1941. godine, Slavko Raov, roen 1946. godine, Marija Savi, roena 1905. godine, Stana Savi zvana Beba, roena 1934. godine. Isti ples sam zabiljeio u kasnijim danima u Benkovcu, Nadinu, Nadin Kosi, Vrani, Sikovu, Gorici i Poljicima. Plee se isto u cijelim Ravnim kotarima. Igraju ga samo momci i djevojke, tj. oni kojima je vrijeme za enidbu ili udaju. Tu se zagledaju, biraju, pjevaju i govore o ljubavi. To je zatvoreno mjeovito kolo koje se kree u smjeru kazaljke na satu. Broj igraa je neogranien. (Godine 1979. u Vrani na Veliku Gospu Birako kolo je bilo zapanjujue veliko, nabrojao sam ak 230 igraa). Igra se uz pjesmu. Pjesmu zapoinje poimalja, a zatim je prihvate ostali. Ritam koraka ne podudara se s ritmom pjesme. Dranje za aku - ruku pod ruku, lijeva ispod desne. Vidi sliku br. 3.

i , CC M-H.

If
'Oi.rvi m i Sa TA-'nL .rovtimioa. W -U a

r? J
\-W wxSa Jw n * t <dabav Sufcri^lta.

5=C

rr * #

-T jV V o

U igri su zastupljeni etajui koraci s poetkom lijeve noge ulijevo i ukrtanjem desne noge ispred lijeve. Tijelo je okrenuto za 45 ulijevo.

J A

1 > L e e > A

o \

I S

<

---------------------------- --------------------------------------- 1 i ----------------------------------- *

Analiza igre Takt: 2/4. Tempo umjereno etajui I. 1/ Korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Korak desnom nogom ulijevo preko lijeve sprijeda.
II.

1/ 2/ 1/ 2/

III.

Korak lijevom nogom ulijevo. Privlaei korak desnom nogom do lijeve ne prenosei teinu tijela na desnu nogu. Korak desnom nogom nazad - udesno i okret tijela ka centru kola. Privlaei korak lijevom nogom do desne ne prenosei teinu tijela na lijevu nogu.

Nakon otpjevanih nekoliko pjesama u kolo ulazi momak i bira djevojku iz kola. est je sluaj da oboje uu zajedno, poto igraju jedno do drugoga. Dre se za ruke dolje unakrsno desne iznad lijevih ruku, etaju u kolu, dogovaraju se i priaju o ljubavi. Kad zavre dogovor onda ulaze u kolo, a unutar kola ulazi drugi par. Ako se momak i djevojka ne slau djevojka ga naputa i hvata se u kolo i dalje igra, a momak bira drugu djevojku. Nije rijedak sluaj da se u velikom kolu nae dva ili vie parova.
271

J . C ftM .H

'b iro i^ imcL'VoJ W o ,-tc ik . |

-Qf*-

|d o .-c u U g a J stn . c irra _ + agf-a f*. (

U -rtu^

-+ J

J iJ_ J> jr #

Biraj mala, biraj Marka Rekla ga je enit majka Poljubi je, zagrli je nasred kola ostavije Past e kia iznenada ajdemo se birat sada

A to e ti otaj stari da ti kui zelje vari Vidi malog to se vije oko tude simpatije

5. Kukulee Ples je zapisan 15. 8. 1978. godine u kabmji i Prkosu ispred crkve na Veliku Gospu. Posebne podatke su dali i demonstrirali ples Ruica Gospi zvana Ruja, roena 1923. godine, Dragica Gospi, roena 1953. godine, Sretko Kneevi, roen 1941. godine, Slavko Raov, roen 1946. godine. Isti ples sam zabiljeio u kasnijim danima u Benkovcu, Nadinu, Popoviima, Vrani, Sikovu, Gorici i Poljicima. Plee se isto u cijelim Ravnim kotarima. U kolu Kukulee igraju preteno momci i djevojke, rjee udate ene i oenjeni ljudi. Igra se na bilo kojem skupu mladih: sajmu, svadbi, crkvenim praznicima itd. Kukulee je vrlo ivahna igra na punim stopalima i s poskocima. To je otvoreno mjeovito kolo, a kree se u smjeru kazaljke na satu. Igra se uz pjesmu. U novije vrijeme pjesmu i kolo prati usna harmonika (citare) ili (cvitare). U Poljicima sam zapisao isti ples koji se igra uz svirku na tamburici (likoj samici). Dranje za ispruene ruke dolje, broj igraa neogranien. Vidi sliku br. 2.
272

J 60 H M .

Selo Prkos i kabmja zajno To je jedno ogledalo sjajno Oj Prkosu selo na zavojke Lijepi momci jo ljepe djevojke

Ovo kolo se plee u dvije varijante koje e biti opisane u daljem tekstu. Varijanta I

= 60 H-K# # # #

n #

'

| .

^ 5

3 ---------- f = ^

---

T 1 J A

J >

rb

1
> ' a * p 'a V > . i . i j > i > x

* , h * - ------------------ ----------------------- ---------------- X

* x < ------------------- \ \ ------------------- >

--------------------

t -----------------------------------------------V

U prvoj varijanti u kojoj se kolo igra uz pjesmu, na svaku osminku dolazi po jedan korak.
18 - BENKOVAKI KRAJ ... ZBORNIK I 273

Analiza igre: Takt: 2/4. Tempo umjereno brzi I. 1/ Trei korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Trei korak desnom nogom ulijevo preko lijeve sprijeda. II. 3 / Trei korak lijevom nogom ulijevo i mali poskok na njoj. 4 /. Desna noga se izbaci ispred lijeve dijagonalno. II. 1/ Korak desnom nogom udesno i mali poskok na njoj. 2 / Lijeva noga se izbaci ispred desne dijagonalno. 3 / Korak lijevom nogom ulijevo i mali poskok na njoj. 4 / Desna noga se izbaci ispred lijeve dijagonalno. III. 1/ Trei korak desnom nogom udesno. 2 / Trei korak lijevom nogom udesno preko desne sprijeda. 3 / Trei korak desnom nogom udesno i mali poskok na njoj, 4 /. Lijeva noga se izbaci ispred desne dijagonalno. IV. 1/ Korak lijevom nogom ulijevo i mali poskok na njoj. 2 / Desna noga se izbaci ispred lijeve dijagonalno. 3 / Korak desnom nogom udesno i mali poskok na njoj. 4 / Lijeva noga se izbaci ispred desne dijagonalno. Peti i esti takt se igra isto kao prvi i drugi. Kad se kolo igra uz svirku na tamburi, onda se ne pjeva dok tambura svira: kad poimalja zapone pjesmu i ostali prihvate, tambura prestane svirati. Kolo se i dalje igra u istom ritmu ali uz pjesmu. im pjevai zavre pjesmu, tambura odmah zapone svirati u istom ritmu i tako u nedogled.

-P -tL *
s

H FV - p \ Hj- f j Cf u U j n n 12 n |f [#=
0 ----- # -

X n r4 i T tT fr n si Y ) \ U g f.T I
274

1 * N*r

rrn 11 > ul u

J3.J><, J333-J3. jra.,0. 9ff * V

Varijanta I I

. J

-6 0

M .M .

h mm * **

**

**.

/V v

1 ## ##J Jn J Jr *

r-i

P^esv

J
-

J
*
i

J ^ [

0\ *

J . 3
i 7

; .
r

o'
.
i i

c1
J r ! <
\

i
>

3 ^ - p .s

'

! , - \

j
'

3*

* * * < -------------- ------------- >----------><--------- 1 k ----------------------- ------------- \ l ----------->

Analiza igre: Takt: 2/4. Tempo umjereno brzi I. 1/ Trei korak lijevom nogom ulijevo. 2 / Trei korak desnom nogom ulijevo ispred lijeve sprijeda. II. 1/ Trei korak lijevom nogom ulijevo i mali poskok na njoj. 2 / Desna noga se izbaci ispred lijeve dijagonalno. III. 1/ Korak desnom nogom udesno i mali poskok na njoj. 2 / Lijeva se noga izbaci ispred desne dijagonalno. IV. 1/ Korak lijevom nogom ulijevo i mali poskok na njoj. 2 / Desna noga se izbaci ispred lijeve dijagonalno. V. 1/ Trei korak desnom nogom udesno. 2 / Trei korak lijevom nogom udesno. VI. 1/ Trei korak desnom nogom udesno i mali poskok na njoj. 2 / Lijeva noga se izbaci ispred desne dijagonalno. VII. 1/ Korak lijevom nogom ulijevo i mali poskok na njoj. 2 / Desna noga se izbaci ispred lijeve dijagonalno. VIII. 1/ Korak desnom nogom udesno i mali poskok na njoj. 2 / Lijeva noga se izbaci ispred desne dijagonalno.
18*

275

PJESME U B IRA K O M KOLU Past e kia iznenada, ajdemo se birat sada. etaj sejo, etaj rode, najljepa si cura ovdje. etaj mala nije rosa, sa tim dekom iz Prkosa. Biraj mala biraj Marka, rekla ga je enit majka. Ota mala kad se smije, ko da sitan biser sije. Otaj mali vita jela, poglavica svoga sela. A to e ti otaj stari, da ti kui zelje vari. Bijela li je ova cesta, u kolu su brat i sestra. Poljubi je zagrli je, nasred kola ostavi je. Pade suza pa se proli, eto male to te voli. Vidi malog to se vije, oko tude simpatije. Oto dvoje ba su pari, boe mili ti ih spari. Ko ti sejo robu kroji, kad ti tako lijepo stoji. Vidi malog to se pravi, do juer je io kravi. Drugarice sejo moja, lipa li je lola tvoja. Otaj deko plave kose, za njim cure letu bose. Pustila je duge kose, oe ona da je prose. Biraj mala biraj toga, toj kolega lole moga. Biraj mala brata moga, dat u ti ga za dragoga. Oko vrata maramica, ta je mala varalica Pogledaj je od vrh do dna, lijepa mala ba je zgodna.

PJESME U K U K U LEU

Ja u kolu m edu lole dvije, jedna tua jedna moja nije. Oj curice materina rano, de povedi kolo polagano. Preko kola pruio se lanac, Dalmatinko ljubi te Bosanac. Mala moja baci pogled na me, ja u na te bit e bolje za te.

Vidi majko ono drvo tanko, onde m e je zaruio Ranko. Dao m i je prsten i kolajnu, i otkrio nau Ijubav tajnu. Ljubi dragi nem oj m e ujesti, majka e me doktoru odvesti. Doktor e m i dati bolovanja, tri godine manje ljubovanja.

Nisam lijepa, nisam ni bogata, al sam mali avo umiljata. M o j dragane ne tuguj ne veni, ekat u te do druge jeseni uvam ovce na livadi sama, nikog nema od naih obana. Samo Rade to kosi livade, i on ljubi obanice mlade. Prvi otkos zelena je trava, drugi otkos Ijubiica plava, trei otkos zelena rozeta, mila majko dobila si zeta, mlada zeta kao dijete mlado zato majko ljubim njega rado. Cipela se podera na peti, sve o d misli ko e me uzeti.

M oj kolega i m oj rodijae, utjei m i malu da ne plae. Utjei je i pogledaj na nju, samo nem oj sjediti uzanju. Prkoskinja rodila m e mati, Prkoskinja i ja u se zvati. C m e oi u svakoga moga, a zelene u najmilijoga. Lolo plava sad ti je badava, garavi je dolazio prije. N e volim te dragane ni zere, radi tvoje proklete matere. N e volim je Gospa je ubila, od Boia nije se umila.

Z E .G M 2

i 3 7 E>

G eou.T i. C y c } a n f c % t a . r

'

e - --------------c j

sto 1-e.H-na n-C-^e., C jU .- 5U 4 ocr-du

vetia-to.

Uo-Va. JL-J1

J j i p J l iJ ] X; j ~ ; i J j J i J^i J ) f l ] J . ! oeda ago re-)a, duL-dc. |>oW<ia. 2 a-fyod m ro',

EGAR. 1975

? 0 xi\fck : USljc.\>rUa "boaUo C 'I 9 2 .S ') G 0O -T i- G^oidAv-uc T^iar- (A95A5

n a te-bi j e - oj i m l i \ r i . c a

a la - a . ,

. 250 - 2 i0

VJ
j

J0 - o - o o------------- 1Q

J 03

j a - o r - o - o -e > - o - o - o - < y - 9 -< r- o - - - o -- -o -c t-w -

S o i i n e T o e s M u - u S U a W i a , ' b o 6 k > CaQ 2 j s ) P l l A T e > G - & 2.A a n c } b c i d a y C f S s S )

56-60

E G A G 1975
^ U a lja U -la

ZEGAB 1975

^P 3E V A D U . Suboiic HArLVi
S u W o U c ,S iir C a c a

kpiro

<.t3SI)

<^b-lo-mo-jL

| i jo-kr lju.be -zrvA

to -lo n xr- j i l

b --W

I I !

^Sl

J -S 5 - 0

&oi 5a.-V-i)i Me-SC-To-pjJ-TB.-jl

s\ii*Wi>( oe^-W fy|


-t-i I T T l

y r

: r

t :1 o ) J

, V ~ i- U lo - - la i

91
------------------------ r -----------n j e - a j o o 'W - l e - ^ - i-d m Y o - - le i

~ r

6
o t-^o*

r v j 2x j a o t a \ a

5a.-vw> mWaj

dA

5d.-Wrr\Vl^H ne-xx> -2e od


TUTTI

I I
'

1
} ? t . J m = m i ^ >
j j j

^ / v

j . J

o V * >3

2 82

--

\ J L .. 1

283

Summary FOLK D A N C E S O F R A V N IK O T A R IA N D BU KO VICA Ravni kotari and Bukovica abound in fo lk dances. In their forms they belong to the dances o f the Dinaric zone. Ravni kotari are characterised by m ixed dances in open and close formation, accom panied by voice, instruments, or both: Birako kolo and Kukulee. Bukovica is characterised by m ixed dances in open and closed formation, but they are mute, i.e. without accompaniment o f either voice or instruments: Bukovako kolo - p o starinsku, Kolo s povratkom and Stupako kolo. The danes were taken down in the system o f notation developed by dr Vinko ganjer and the descriptive dance script. Dance plays important social role. The dances are chara cterised b y running steps and pow erful leaps from one foot to the other or on the same foot, which specially emphasizes the social meani g o f the dance.

284

ROMAN JELI

ZDRAVSTVO BENKOVAKOG KRAJA DO 1941.

Saetak Pisac se uvodno ukratko osvre na prosvjetno, privredne i socijalne prilike benkovakog kraja, na nain ivota, ishranu i stanovanje tamonjih stanovnika, to sve ima utjecaja na zdravstvene prilike. Posebno je prikazan gradi Benkovac kao politiko-administrativni, trgovaki, obrtniki i zdravstveni centar ove mikroregije sjeveme Dalmacije. Razvoj Benkovca zapoinje od neznatnog sela kad je sredinom prolog stoljea ili tonije 1847. u njemu obnovljena opina i uspostavljena pretura i druga nadletva. S tim u vezi javljaju se u Benkovcu i prvi zdravstveni radnici. Zatim pisac spominje nekoliko karakteristinih bolesti benkovakog kraja, a to su u prvom redu malarija i ehinokokoza, zatim neke zarazne bolesti kao difteriju, trbuni tifus, dizenteriju i kukurikavac. Velike boginje javljale su se vie puta u drugoj polovici prolog stoljea u raznim selima benkovakog kraja. Kolera je 1855. poharala veinu sela opine, a kuga je 1744. bila zahvatila selo Dobropoljce. Spomenuti su Ijetni djeji proljevi, tuberkuloza i upala plua koje su uzrokovale veliki pom or stanovnitva. Na koncu pisac daje poim eninipopis zdravstvenih radnika i to kotarskih kirurga, kotarskih lijenika, opinskih lijenika, lijenika Doma narodnog zdravlja i vojnih lijenika. Spominju se iprim alje koje se javljaju takoder od 1847. kada i kotarski kirurzi. Imenovano je i nekoliko veterinara iz X X stoljea. Naveden i su i lijenici bivih opina Stankovci i Smili. Ljekama je u Benkovcu otvorena 1874, a Dom narodnog zdravlja 1927. Kao karantenska ustanova navedena je i baana koja je u Benkovcu otvorena u X V III stoljeu za turske trgovce iz Bosne. Radnja obuhvaa period do 1941. godine. Glavni izvoriza prikaz zdravstva, a to su arhiv opine, arhiv kotarskogpoglavarstva i ariv doma narodnog zdravlja ne postoje, a to je veliki nedostatak za svakoga tko se eli baviti problemom zdravstva.

285

O zdravstvu lenkovakog kraja malo je pisano, osim o malariji. Ja sam prije koliko godina dao jedan turi popis zdravstvenih radnika Benkovca, a u jednoj manjoj radnji ukratko sam se dotakao zdravstva lenkovakog kraja u zadnjem ratu1. Glavna dokumentacija za zdravstvo lenkovakog kraja, a to su spisi opine, spisi kotarskog poglavarstva (sreskog naelstva) kao i spisi doma narodnog zdravlja nestala je u vihoru ratnih zbivanja. Benkovaki kraj je mikroregija sjeverne Dalmacije koja obuhvaa podruje dananje opine Benkovac ije su se granice u toku svog postojanja nekoliko puta mijenjale. Ona se prostire u junom dijelu Bukovice i u srednjem dijelu Ravnih kotara. Danas se ta opina sastoji od 49 naselja odnosno 53 mjesne zajednice, a po zadnjoj dravnoj statistici od 1981. godine broji 33,337 stanovnika, dok je 1941. godine mogla imati oko 28.000 stanovnika.4 Budui da na zdravstvena zbivanja utjeu mnogi faktori (ekonomski, prosvjetni, socijalni i drugi), iznijet emo ovdje uvodno ukratko neto od tih problema. Iz toga e se vidjeti da je benkovaki kraj stoljeima bio zanemaren i preputen sam sebi, stoga prosvjetno i privredno jako zaostao. Siromatvo i bijeda naroda bila je vidna. Industrije nije bilo, osim tri mlina za itarice u Benkovcu i po jedan takav mlin u Stankovcima i Smiliu. Emigracije u inozemstvo kao npr. s dalmatinskog otoja nije bilo. Neto selenja je postojalo iz zdravije Bukovice, koja je prirodno siromanija, u Ravne kotare. Pismenost je bila vrlo slaba. Dosta je sopmenuti da je godine 1875. u cijelom benkovakom kraju bilo samo pet uitelja.4 to se tie osnovnog kolstva, stanje se znatno promijenilo nabolje ve za vrijeme stare predratne Jugoslavije, izmeu dva rata. Nakon osloboenja otvorene su osnovne kole u svim selima opine, a u Benkovcu je otvorena i srednja kola. Ureene su mnoge ceste, sagraena je eljeznika pruga ZadarBenkovac-Knin, provedena elektrifikacija svih naselja opine, u Benkovcu je otvoreno nekoliko industrijskih pogona, mnoga sela opine dobila su vodovod, poveana je i razgranata zdravstvena sluba. Bukovica je krevit kraj s malo plodne zemlje. Tu je odvajkada razvijeno stoarstvo. Gaji se stoka sitnog zuba, ovce i koze koje pasu po degradiranom bukovakom grmlju. Stoarstvo je glavna privredna grana. Iako Bukovica nosi ime bukve, nje tamo uope nema i davno je nije bilo. Na obradivim malim bukovakim poljima i docima sije se uglavnom kukuruz i sadi vinova loza. Ali kukuruza nema dovoljno za potrebe stanovnitva, a vino se sve kod kue popije i uope ne dolazi u prodaju. Od voaka dobro uspijeva bajam koga se u rodnim godinama neto i proda. Povre, soivo, krumpir sije se odnosno sadi u malim koliinama, osim kupusa. Ravni kotari naprotiv uz kr opumljen niskim grmljem raspolau i plodnom zemljom, oranicama i poljima. I tu se sije kukuruz, a u manjoj mjeri penica,i^eam. Gaji se sitna stoka, ali ima i neto goveda. Vinova loza i bajam i ovdje dobro uspijevaju. Iako kruha ima vie nego u Bukovici, mnoge ga obitelji nemaju za cijelu godinu. Vina se mnogo popije, a malo ga se proda. Povra ima takoer malo, jer nije uobiajeno. U Ravnim kotarima se nalaze mnoge movare i jaruge kao Nadinko blato, Vransko jezero do ijeg sjevernog ruba dopire opina Benkovac. Glavne jaruge su Klievica

1 J e l i R, Zdravstvo u Zadru injegovupodruju, str. 90-92, 97-98, 271-274, Zadar 1978. 1 Jeli R., Sanitetska sluba na teritoriju Okrunog NOO-a Zadar u toku narodnoosolo dilakog rata, Zadarska revija br. 5-6/1979. 3 Vidi prilog br. 1., koji sadri statistike podatke o broju stanovnika benkovake opine po naseljima. Podaci su dobiveni od Odsjeka za statistiku opine Zadar. 4 N e i E., Sjeverna Dalmacija, Glasnik Primorske banovine, god. II, br. 10, str. 167, Split 1933. Nei navodi da u benkovakom srezu ima 60% nepismenih. - Pavi I. D., Puko kolstvo u Dalmaciji od 1870-1882, Zadarska revija, br. 2-3, str. 215, Zadar 1982.

286

3g$&i&g5$!3SSa53jj3S!$83gSSa83s38!&siE953iS22S SSSSSSSSiSSSSS9SSSSSSSS|5MSS|S9S|SSSS!SSS&SaSS aSSSSS3iSSSSiSSS9ES5S5S^SSSiSSSS|S|SSSS|8SS8S


a>

l2?lKpEISIgSSSSp3|S|S|5aR|SaS5||3l|8S2||?g|

11 SSS9SS!SSirSS?SSSSSS8SgSSSS&SSSSS|SSSSMSSSS
r*

oo

0 o

S3s s S3|SS Ir , ssa,3cSSSSSS8SSSSSS|S,9sSSSSSS


1 I I I I I I I I I I I I 11 I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I I

s
<
u

ffl 53 8SSSSSSSSS2SSsSSSS3S SSSSS 5B SS S23SSSS SsS39Ss=SS

z
2

SS5glsSll!SS-?3ssgSSl5S=5sESs3sKssgS3iE2ass ' l

<

O Si85!SSJ2S25.'3t,' ;n^) : f2 t r1r'2?CJ^ - o inxoo'0<> ooMnoMN^ r~ s <2 I" 1 /" > 8?255SSS?25!2sS222SSER3aW88sS228SESar:R59sSSaS8aE8;S

3 M

< f t r t - < r t 4 'f lN N - if l- N in

S53S|2aS!S3S?!S
m

SSS 22SP2S55!aSS5!S8SSS3ip2iSr;58
| o o 'O N < n 3 A * <N ^ ^ ^ 3 ^ <NrF <3 n*>3 2 . ,S > ^ c*}

2
o z
S eo

* ,y?~5 < >0 0 Sr >12 ^ o n 15

. ' 2 2 'n r < n o | |

r** r*> < n

} |

| N

.o m
^

- 5 1 N

M J O ir i

o> o> >n ao o < i^ o > ^ 1 ^ ^ o | | r < r * f* i( N

00 r - r s

0000

~ 0 '0 < 0 <

r<

S
^

ifiS O . *? 0> l f s f * i <


O N

C O

n > r i o o t f } < n 0 '0 n<rt<* I ^ rtN

I N

'd'2 O 'O 'O


N

o < o o n o | f1 I N M r t n r t

Nwoo<noo
| I I

nr^-oo ooo<o nr^ o>o^<n r * o < 0 r** < t< rt o o o > m r> n m
I ^ f*> ^ I r1 ^ ^ N O < S r

I
00 0 |<NC4

S'S S S.S.-2 n a-2.2-3

. -. O ECG c

>_ < a S b. s-c-5 3 2C n s > H > > i3

SS 0 0 0 0 0 0 0 0 o i ^ - o S o 3 5 - * s S*S*s &= s S S'S p 5 c S c S S a a a D f l D e o a o f l o S S o O O ^ ^ ^ ^ ^ J - J j S S z O a . a . Q . C L a . a . c L 0i c 0^v 5

^5 S

}
287

koja s Miranicom utjee u Nadinko blato, Morpolaa, Ostrovike i Lianske jaruge, Stankovaka jaruga, Batica koja se ulijeva u Novigradsko more i druge. Sve su to podesna legla komaraca prenosioca malarije. Nain ivota Glavna hrana Bukovice i Ravnih kotara jest pura (palenta), koja se jede najee s varenikom tj. mlijekom. Ali mlijeka nema uvijek i nema ga dovoljno u svakoj obitelji, pak se pura jede i s kiselim kupusom. Masnoa ima malo, jer maslina ni drugih uljarica nema, a svinjske masti esto nedostaje. Svaka obitelj u najbolju ruku ugoji jedno, rijetko po dva ili vie prasaca. Stoga se palenta jede ponekad bez ikakva zaina ili ju se prelije vinom i tako jede. Stoga ima pojedinih sluajeva nonog sljepila ak i pelagre. Kruh je veinom kukurunjak ili mijeani od kukuruza, jema i penice. Rijetko se jede isti penini kruh. Krunih pei u selima uope nema, ve se kruh pee pod pekom. Pothranjenost je bila u prolosti esta pojava, a bilo je sluajeva i masovne gladi. Svi ukuani jedu iz zajednike drvene zdjele to je dobra prilika za prenaanje zaraznih bolesti. Pravog stola niti prostorije koja bi sluila za blagavaonicu nema. Meso se jede rijetko, ponekad blagdanom. Domainstva su velika, mnogobrojna, s mnogo eljadi. Natalitet je velik, jedan od najveih u cijeloj Dalmaciji, kako pie Gljivanovi.6 Prema Neiu natalitet iznosi preko 40%, a mortalitet preko 20%.7 . ivi se u velikim zadrugama, jer se oenjena braa dijele tek nakon smrti roditelja. Kue su priproste potleuice (prizemnice) sagradene od kamena kojim kraj obiluje. Nisu obukane ni spolja ni iznutra. Pokrivene su kamenim ploama ili crijepom koji se uvozi iz drugih krajeva. Mjesto drvenog poda obino se nalazi zbijena zemlja ili grube kamene ploe. Prozori su maleni, bez stakala, zatvaraju se drvenim kapcima. Cijela stanbena kua je obino jedinstvena prostorija, bez soba. Sela nisu zbijenog tipa, ve su kue ratrkane. Sela se sastoje obino od vie pojedinih zaselaka. Namjetaj je skroman. Pravih kupovnih kreveta nema. Postoji tzv. Odar, a to je neka vrst kod kue sklepanog irokog kreveta, gdje se na daskama nalazi slamarica. Tu spavaju roditelji, s njima obino po nekoliko manje djece. Ponekad se spava na klupi, na krinji, na hambaru, kraj komina i gdje tko stigne. Plahta na krevetima nema. Pokrivai su od grubog domaeg sukna, biljci. Sve je to bijedno, prljavo, puno uiju, buha, stjenica i muha. Dosta je est svrab. U kui ima mnogo mieva i takora. ene raaju obuene, stojei na nogama, obino kraj komina s vatrom bez obzira na godinje doba, da se ne prehlade. Osposobljene primalje u selima nije bilo. Porodaju prisustvuje vie neukih starijih udatih ena koje rodilji daju nestrune savjete. Gjivanovi pie da je godine 1903. uz primaljsku pomo u benkovakom kotaru rodilo samo 13 ena, 1904. godine 38 ena, a 1905. godine 39 ena.8 esto jedan dio kue slui i za konobu. Tu se onda nalaze bave, badnji, mateli, kabli i ostalo posude. Tu su i vuije s pitkom vodom, hambari s hranom, poljski alat i ostale potreptine seoskog domainstva, nekoliko domaih tronoaca i neki mali stoli.
s HAZd (Historijski arhiv Zadar), indeks registrature za god. 1848, 1849, 1850, 1851, 1852, 1853, 1854, 1855, 1861, 1865 i 1874. pod rubrikom Benkovac - Carestia. - U biljekama se na vie mjesta kao izvor navodi indeks registrature, a ne navodi se stranica, ve samo godina indeksa. Svi podaci se nalaze pod rubrikom Benkovac, eventualno pod prezimenom pojedinog lijenika. Na alost samih spisa na koje se indeks odnosi ima vrlo malo. - Narodni list, Zadar, br. 28, str. 2 od 7. IV 1897. Glad u Stankovcima. - Nei, nav. dj. u bilj. 4. Gjivanovi J., Zdravstveni izvjetaj Dalmacije za godine 1903, 1904. i 1905, str. 8, 16, 23 itd, Zadar 1908. Gjivanovi pie da je u benkovakom kotaru najvei natalitet Dalmacije. 7 Nei, nav. dj. str. 167. Nei pie da natelitet u benkovakom srezu iznosi 40-44%, a mortalitet 20-22%. 8 Gjivanovi, nav. dj, str. 12.

288

Kuhinja je katkada posebna manja zgrada u blizini stambene kue, ponekad sagraena u suho tj. bez upotrebe vapna. Dosta esto stambena kua slui i za kuhinju. Ognjite je u svakom sluaju u razini tla, a sastoji se od nabite gline. Iznad ognjita visi o gredi eljezni lanac tzv. komotre s loncem, koji je katkada jedini za sve potrebe. Dimnjaka obino nema, ve dim izlazi kroz krovite, primitivna vrata i prozore. Rasvjeta kue odnosno kuhinje je ognjite i eventualno mala uljanica ili primitivna petrolejka tj. manja boca s petrolejem u kojem se moi stijenj. tala za stoku je obino u blizini kue, a ponekad za tu svrhu slui dio stambene kue koji je odijeljen drvenim oitom od stambenog dijela. Ponekad se u kui dri perad i prase. Zahoda u pravom smislu uope nema. Nuda se obavlja u dvoritu, u tali ili negdje u blizini kue, gdje tko stigne. Idealno za prenaanje raznih crijevnih bolesti. Dvorite odnosno avlija je ponekad ograena suhozidom. Tu se u svakom sluaju nalazi i ubrite. Po dvoritu se mijea stoka, perad, prasad, magarad, make i psi kojih ima svaka kua. Dvorite obino nije poploano. Sve plodno tlo za irenje raznih bolesti. Odjea je priprosta, saivena kod kue, zimi jednako muka i enska od grubog domaeg sukna, a ljeti od prtenine tj. od kupljenog pamuka ili lana. Za obuu slue opanci, a za svetak firale od tvrde koe. Izmeu dva rata doli su u upotrebu gumai tj. opanci od odbaenih automobilskih guma. Opskrba vodom je u svim selima iz javnih bunara. Donose je ene u vuijama (drvenim bavicama) na leima ili na magarcu. Bunari su obino neuredeni, slabo obzidani i otkriveni. Okolo bunara ima mnogo prolivene vode, jer se kod bunara ujedno poji stoka i to esto iz istog suda kojim se crpi iz bunara voda za ljudsku upotrebu. Tu ima mnogo muha i komaraca. Higijenski zavod iz Splita je u vremenu izmeu dva rata bio uredio bunare u vie sela. U nekim selima Bukovice postoje lokve za pojenje stoke, a ima sluajeva da su se u nudi i ljudi sluili tom vodom za pie.9 Izvorske vode ima samo u nekoliko sela i to u Kolovcu, Sopotu i Kakmi. Groblje postoji u svakom selu. Ako je stanovnitvo pravoslavno i katoliko, tada svaka vjerska zajednica ima posebno groblje. Ovdje navedene injenice odnose se vie manje na sva sela benkovakog kraja. U zadnje vrijeme se stanje i u tom pogledu znatno popravilo. Ali mi govorimo o prolosti. Neto bolje kue i ope stanje je u selima Smiliu i Stankovcima, gdje su bila sijela posebnih opina izmeu dva rata od 1924. do njihova ukinua 1962. Benkovac je naselje gradskog tipa, jedino u cijelom benkovakom kraju. Kue su jedno- i dvokatne, gusto nanizane jedna do druge i to u glavnom u jednoj ulici koja je ujedno i glavna prometnica na putu Zadar-Benkovac-Bribirske Mostine i dalje prema Kninu odnosno prema ibeniku. Benkovac je politiko-administrativni, trgovakoobrtniki i zdravstveni centar benkovakog kraja. Ime je dobio po plemiu Ivanu Benkoviu koji je tu sagradio kulu za obranu svojih posjeda koje je 1468. dobio od svog gospodara kneza Karla Kurjakovia u ijoj se slubi nalazio kao katelan tvrave Zvonigrad.1 0 Benkovii iz Livna nisu dali ime Benkovcu, ve obrnuto.

9 Nei E., Malarija u sjevernoj Dalmaciji, Magazin sjeveme Dalmacije, str. 145-146, Split 1 0 I v a n k o v i ., Postanak i razvitak Benkovca, Benkovaka kronika, god. I, br. 1, str. 3, Zadar 1933. - Bianchi C. F, Zara cristiana, II dio, str. 348, Zadar 1879. Bianchi pie da je benkovaki katel osnovao neki hrvatski plemi prije turske okupacije Benkovca. Narodni list Zadar, br. 5/1902, str. 1. Ljubi ., Commusiones et relationes venetae, tom II (1525-1553), str. 41-46, Relatio V. Barbadigo. 19 1934.

BENKOVAKI KRAJ ... ZBO RN IK I

289

Benkovac i cijeli benkovaki kraj nalazio se u turskoj vlasti od prve polovice XVI stoljea. Turci su taj kraj zaposjeli sukcesivno godine 1514, 1527. i 1538. Kad su se Turci povukli iz benkovakog kraja u doba Morejskog rata (1684-1699), odveli su sobom sve svoje muslimansko stanovnitvo. U Benkovcu je ostala samo jedna muslimanska obitelj imenom Atli, koja je prela na katoliku vjeru i tom prilikom promijenila prezime u Comeretto, deminutiv poznate mletake plemike obitelji, iji su lanovi vrili visoke funkcije u Dalmaciji u doba mletake vladavine. Takav je naime obiaj bio u naim stranama da su pokrteni muslimani mijenjali i prezime. Ovo spominjem stoga to je spomenuta obitelj igrala vidnu ulogu u Benkovcu, gdje su njezini lanovi bili trgovci, a u XIX stoljeu su neki od njih obnaali ast opinskih odbornika i naelnika. To je najstarija poznata obitelj Benkovca koja se nedavno ugasila.1 1 Benkovac je sve donedavno bio malo mjesto. Sredinom prolog stoljea u Benkovcu je bilo svega desetak kua s manje od 50 stanovnika.1 2 Koncem 1811. godine u vrijeme francuske vladavine u Dalmaciji, u Benkovcu je uspostavljena opina (sindikat), koja je zapoela radom 1. sijenja 1812. Prvi naelnik je bio Ante Borin.1 3 Vidi prilog br. 2. Opina je bila malena, brojala je tek 1136 stanovnika, a obuhvaala je samo susjedna sela od Gomjih Biljana i Korlata do Peruia. Ova opina je bila dekretom dalmatinskog guvemera Tomaia od 17. travnja 1827. ukinuta.1 4 Opina je ponovno uspostavljena 1846. i zapoela radom 1. sijenja 1847. s naelnikom Antom Baiem na elu.1 5 Istovremeno s obnovljenom opinom formirana je u Benkovcu i pretura.1 6 To je bilo nadletvo posebnog tipa u kojem je bila udruena sudska i politiko-upravna vlast. Godine 1868. pretura se rasformila i od nje je uspostavljen kotarski sud i kotarsko poglavarstvo. Protiv toga su jako negodovali Obrovani, jer su oni reflektirali da postanu sijelo kotora, poto je i u Obrovcu bila pretura, a u vrijeme francuske vladavine Obrovac je bio sijelo kantona (kotara).1 7 Benkovac je kao sijelo opine, preture i drugih nadlctava koja su uspostavljena dobio na znaenju i stao se napuivati. Stizali su inovnici, trgovci i obrtnici s raznih
1 1 B i a n c h i, nav. dj., str. 348. - HAZd, indeks registrature za 1855. Ante Comeretto je postao naelnik benkovake opine 1855. nakon Stjepana Sborina, a 1846. kad je za naelnika novoformirane opine bio predloen Ante Bai, u op. vijeu su bila 4 lana obitelji Comeretto i to Jakov, Petar, Ante i Marko. Vidi HAZd, spisi registrature za godinu 1846, fasc. IX, spis br. 11099 od 25. XI 1846. Bianchi, nav. dj. str. 349. Bianchi navodi da je 1846. u Benkovcu bilo 10 kua, 135 stanovnika. 1 3 HAZd, spisi intendence za Dalmaciju za godinu 1811, sv. XX, spis br. 7206. - Telegraphe officiel, no. 14 od 15. II 1812, Ljubljana. Tu se nalazi odluka gen. guvemera ilirskih pokrajina o podjeli pokrajine Dalmacije na distrikte, kantone i opine. Vidi prilog br. 2 iz kojeg se vidi popis lanova opinskog vijea Benkovca 1811. godine. To je prvo opinsko vijee, naelnik (sindak) je bio Andeo Borin. Napominjen da je obitelj Borin, kasnije se pie Sborin, igrala veliku ulogu u ivotu Benkovca. Naelnik opine je bio i Sborin Stjepan, nakon Ante Baia sve do 1855. godine. God 1882. naelnik opine je bio Comeretto, a god. 1905. Dapar. Vidi Narodni list Zadar, br. 63/1882 i br. 4/1906. 1 4 HAZd, tampe, sv. XX (1826-1831), br. 1593 c) od 17. IV 1827. - HAZd, Miscellanea, sv. CXLI, poz. 63. Guvemer Dalmacije baron Tomai je ukinuo benkovaku opinu (sindakat) s ovim rijeima: U obzir novoga pridiljenja Okruga Komunskih Obrovca - Novoga i Benkovca, koji su sada podloni Preturi Obrovca. Toka 8 Oznanenja glasi: U kripost pridstavljenih naredaba s parvim dnevom svibnja sad dohodechega bitiche uniten i posve povarxen sadanji Sindikat komunski od Benkovca. 1 5 HAZd, indeks registrature za godinu 1846. i 1847. - Vidi i bilj. 11. Tu se nalazi sastav op. vijea imenovanog 1846. s Antom Baiem na elu kao naelnikom. 1 8 HAZd, indeks registrature za godinu 1845, 1846. i 1847. - Gazzeta di Zara, no. 98/1845 od 18. XII 1845, str. 909 i no 99/1846. od 10. XII 1846, str. 595. Pretura je zapoela s radom 12. sijenja 1847. Vidi HAZd, indeks registrature. - HAZd, tampe, sv. 25, br. 252 g) od 3. XII 1846. Oznanenje. 1 7 Bianchi, nav. dj. str. 349. - Ivankovi, nav. dj, str. 4. - II Nazionale, no. 71 od 2. IX 1868, str. 281, Z adar i no. 75 od 16. IX 1868, str. 297 i no. 82 od 10. X 1868, str. 327.

290

strana, a najvie iz Vrlike, Dmia, Skradina, Knina, Like i drugih strana." Neki doljaci su kupili zemljine posjede, sagradili kue i postali posjednici. Tako je Benkovac 1857. brojio ve 295 stanovnika, a 1879. imao je 40 kua i oko 400 stanovnika.1 Tako je Benkovac izgraivan poput uorenog mjesta odnosno varoice. Godine 1860. otvorena je u Benkovcu po prvi put osnovna kola koju je vodio sveenik don Bla Blasul.2 0 Godine 1847. otvorena je pota,2 1 a 1865. i brzojav.2 2 andarmerija je uspostavljena 1851. Otvoren je poreski ured. Proradile su trgovine i obrtne radnje. Godine 1858. otvorena je javna pekara,2 4 a 1875. i klaonica,2 5 dok je opskrba Benkovca mesom postojala ve ranije i spominje se 1867. u Benkovcu je bilo i neto vojske (Landvvehr = domobrani).2 6 Opskrba Benkovca vodom je bila iz javnog bunara zvanog Kopilan koji jo postoji, a u arhivskim dokumentima iz druge polovice XIX stoljea se vie puta spominje, jer je vren njegov popravak.2 7 Bilo je u Benkovcu i privatnih bunara. U blizini Benkovca nalazi se i vrelo pitke vode opot u istoimenom selu. Godine 1914. zapoeta je izgradnja benkovakog vodovoda iz vrela u selu Kolovcu. Vodovod je puten u upotrebu tek 1925. Godine 1932. otvoren je u Benkovcu i drugi vodovod iz spomenutog vrela u opotu, ali taj je bio namijenjen samo za potrebe vojske, jer je u to vrijeme u Benkovcu bila podignuta kasama za smjetaj jednog puka pjeadije, a postojei vodovod iz Kulovca nije zadovoljavao potrebe.2 8 Benkovac ima dva groblja, katoliko i pravoslavno, prvo na zapadnom, a drugo na istonom kraju mjesta. Do 1850. godine katoliko groblje Benkovca je bilo zajedniko s grobljem u susjednom selu Peruiu.2 Bolesti Kakve su sve bolesti harale u benkovakom kraju u prolosti, teko je pouzdano kazati. Ovdje u navesti nekoliko bolesti koje smatram karakteristinim za ovaj kraj. Kako se narod lijeio prije dolaska lijenika u Benkovac? Vjerojatno kako je najbolje znao i umio sluei se empirijom i magijom. O pukom lijeenju u zadarskom kraju napisao sam svojevremeno jednu radnju u kojoj ima podataka i o tome.3 0
Bianchi, nav. dj. str. 349. 1 9 Bianchi, nav. dj, str. 349. 2 0 HAZd, indeks registrature za godinu 1859. i 1860. - Ivankovi, nav. dj., str. 4. - Godine 1862. otvorena je u susjednom selu Bukoviu srpska kola, a god. 1867. otvorena je u Benkovcu i enska puka kola. Vidi HAZd, indeks registrature za godine 1862. i 1867. pod Benkovac. 2 1 HAZd, indeks registrature za godinu 1846. i 1847. Pota je zapoela radom 1. I 1847. 2 2 HAZd, indeks registrature za godinu 1863. i 1865. 2 3 HAZd, indeks registrature za godinu 1851. andarmerija se nalazila u kui Stjepana Sburina, naelnika Benkovca. 24 HAZd, indeks registrature za godinu 1858. Pekaru je otvorio Ante Comeretto, naelnik opine Benkovac. 2 5 HAZd, indeks registrature za godinu 1867. i 1875. Opina sklapa ugovor za isporuku mesa sa imom Comerettom. 2 6 HAZd, indeks registrature za godinu 1875. Inghini je lijenik domobrana. 2 7 HAZd, indeks registrature za godinu 1853, 1856, 1857. i 1875. Bunar Kopilan je spomenutih godina vie puta popravljan. 2* Ovdje u spomenuti da ni ovaj vodovod nije zadovoljavao potrebe, zbog ega su oba vodovoda bila 1958. spojena u jedinstvenu mreu. Ali ni ova mjera nije dala oekivane rezultate zbog ega je 1962. zapoeta izgradnja treeg vodovoda iz neto udaljenijeg vrela u selu Kakmi. Ovaj vodovod je zavren 1968. a opskrbljuje s dovoljno vode ne samo Benkovac, ve i sva usputna sela, a ima tendenciju da se i dalje iri. Jedan dio vode iz ovog vrela dobiva i Biograd. - Na podacima ovdje iznijetim zahvaljujem Konstantinu Jurkoviu koji je sudjelovao u izradi studije o benkovakom vodovodu kod poduzea Komunalac u Benkovcu, kao i Krsti Merkiu slubeniku vodovoda Zadar. Starevi D., Narodni list, Zadar, br. 1735 (7535) od 6. IV 1985. str. 14 HAZd, indeks registrature za godinu 1845, 1848. i 1850. 1 0 Jeli R., Puka medicina u zadarskoj okolici, Lij. vjesnik, br. 9-10/1957, Zagreb 1957. ,19*

291

Malarija je karakteristina bolest Ravnih kotara, gdje je prema Gjivanoviu poetkom XX stoljea od nje bolovalo oko 50% stanovnitva.3 1 U Bukovici malarija je rairena u manjoj mjeri. Malarija je poznata u ovom kraju ve vie stoljea. O njoj ima rjei i u spisima prolog stoljea kad su neki slubenici traili premjetaj iz Benkovca u neki drugi zdraviji kraj, meu ostalima i kotarski kirurg Karlin 1848. Godine 1848. i 1850. mislilo se ak o preseljenju preture iz Benkovca u neko drugo mjesto zbog malarije.3 2 Iz istih spisa poznato je da se malarija kod nas lijeila 1873. i 1874. kininovom tinkturom. Ali prvo lijeenje malarije kininom zapoeto je u Dalmaciji zapravo tek 1902. kad je namjesnitveni lijenik iz Zadra dr Rudolf Battara proveo pokusno lijeenje s kininom u Ninu. S njim su radili poznati strunjaci Grassi i Bisleri iz Italije. Nakon uspjeno provedenih pokusa zapoeto je u cijeloj Dalmaciji sistematsko lijeenje malarije kininom koji se besplatno dijelio bolesnicima pod nadzorom lijenika. Godine 1903. lijeenje malarije u Benkovcu kontrolirao je lino dr Battara. Lijenicima su pomagali tzv. pilulai koji su po uputama lijenika preko cijele godine bolesnicima dijelili kinin.3 4 Antilarvna akcija nije tada sistematski provoena, iako su se jo u drugoj polovici prolog stoljea u benkovakom kraju povremeno istile jaruge kao legla komaraca. O tome ima podataka u spisima registrature u Zadru za godine 1849, 1850, 1865. i 1874. Godine 1874. pod nadzorom kotarskog lijenika u Benkovcu dra Inghinija sadio se u tu svrhu na movamim zemljitima eukaliptus, jer njegova stabla izvlae mnogo vlage iz zemlje.3 5 Godine 1922. bio je u Trogiru otvoren Institut za prouavanje i suzbijanje malarije, koji je pod rukovodstvom dra Andrije Sfaria djelovao do 1926, kad je poslove na suzbijanju malarije u Dalmaciji preuzeo Antimalarini odjel Higijenskog zavoda u Splitu. Godine 1924. bile su osnovane antimalarine stanice u svim opinskim centrima benkovakog kotara, a u Stankovcima i u Smiliu, gdje tada nije bilo lijenika, bile su osnovane privremene antimalarine stanice. Godine 1927. u Benkovcu je otvoren Dom narodnog zdravlja kojemu je glavna zadaa bila suzbijanje malarije. Na teritoriji benkovakog kraja vladala je ljeti tercana, a u jesen tropika. Poznate su velike slezene, dalci, od malarije. Bilo je i smrtnih sluajeva, a da ne govorimo o nesposobnosti malariara za rad i o skraenju ivotnog vijeka. O malariji u sjevernoj Dalmaciji napisano je nekoliko rasprava,3 6 pa se neemo poblie uputati u taj problem na ovom mjestu. U nekim mjestima benkovakog kraja narod je od malarije izumirao, a nastale praznine u stanovnitvu popunjavane su doseljenicima iz zdravije Bukovice. Eklatantan primjer za to je selo Morpolaa u benkovakoj opini, gdje i danas postoji katolika crkva sv. Petra s okolnim grobljem, a sada je stanovnitvo tog sela iskljuivo pravoslavne vjere i nema svoje crkve. U neto manjoj mjeri je sluaj i u Islamu gdje mnoge obitelji i danas znaju iz kojeg su sela doselili njihovi preci.

3 1 Gjivanovi, nav. dj, str. 139. 3 2 HAZd, indeks registrature za godinu 1848, 1849. i 1850. 3 3 HAZd, indeks registrature za godinu 1873. i 1874. 3* Battara R., Izvjetaj o pokuaju za lijeenje malarije izveden u Ninu godine 1902, Zadar 1903. - Jeli R., nav. dj. Zdravstvo u Zadru itd, str. 48-49. - Narodni list, Zadar, br. 53/1906, od 7. VII 1906, str. 2. Dr Vranjican je bio odreen za lijeenje malarije u Stankovcima. - Narodni list, Zadar, br. 59/1906, str. 2. Vidi dalje istu novinu br. 26/1909, br. 53/1908, br. 46/1909, br. 46/1911. 3 S HAZd, indeks registrature za godinu 1849, 1850, 1865. i 1874. 3 8 Sfari A., Problem malarije u Ravnim kotarima. - Isti, II izvjetaj o suzbijanju malarije u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini i Cmoj Gori, 1924. - Isti, Izvjetaj o radu za suzbijanje malarije u Dalmaciji godine 1922-1924, Min. nar. zdr., Institut za prouavanje i suzbijanje malarije u Trogiru, tisak Splitske tiskare, zakupnik E. Desman. - Nei, nav. dj. u bilj. 5 i u bilj. 9. - Isti, Suzbijanje endemijske malarije u Dalmaciji, Novo doba, Split, god. XVII, br. 18 od 22. I 1934, str. 3., Narodni list, Zadar, br. 38, str. 3 od 13. V 1903. - Gjivanovi, nav. dj., str. 139, 140, 141. i 142.

292

Tuberkuloza je druga bolest koja je bila jako rairena u prolom stoljeu. Prema Gjivanoviu svaka deseta smrt je bila od tuberkuloze.3 7 Lijeka za tu bolest nije bilo do sredine XX stoljea kad je otkriven streptomicin i drugi potentni lijekovi kojima se danas provodi uspjeno lijeenje ove bolesti. Osim toga je posvuda kod nas uvedeno uspjeno cijepljenje novorodenadi tzv. beseiranje. U benkovakom Domu narodnog zdravlja postoji od 1955. Dispanzer za tbc. Tako se i ovoj opakoj bolesti od koje su oboljevali i umirali veinom mladi ljudi stalo na rep. Upala plua je takoer bila dosta rairena u benkovakom kraju s velikim postotkom smrtnosti.3 8 Od te bolesti su najee oboljevali ljudi zrele dobi, naroito seljaci- Uzrok je bio teki fiziki rad, iznurenost, slabo stanovanje i neadekvatna odjea. Pouzdanog lijeka za tu bolest nije bilo do otkria sulfonamida u etvrtom deceniju XX stoljea i kasnije jo potentnijih antibiotika. Bolesnici su od te bolesti poznate u ovom kraju pod imenom punta esto umirali. Danas upala plua nije nikakav terapeutski bauk, a i manje ju ima nego ranije. Djeje bolesti, osobito ljetni proljevi i toksikoze bile su uzrokom pomora male djece u prolosti. Nije bilo odgovarajue djeje ishrane kao danas, a vladala je neistoa. Toga se dobro sjeam iz vlastitog iskustva, jer sam neko vrijeme slubovao u benkovakom kraju (Stankovcima). Zarazne bolesti, kao difterija, arlah, trbuni tifus, kukurikavac, dizenterija bile su jako rairene i uzrokovale veliki pomor, osobito djece. Preventivnog cijepljenja, koje se danas provodi, nije bilo, osim protiv velikih boginja.3 9 Velike boginje su se povremeno javljale u raznim selima benkovakog kraja u drugoj polovici XIX stoljea, iako je cijepljenje protiv ove bolesti bilo obavezno jo od poetka tog stoljea. Vjerovatno su mnoga djeca izostajala od cijepljenja, a ponekad ni samo cjepivo nije bilo tako pouzdano kao danas kad se kod nas proizvodi. U pristupanim nam dokumentima naili smo na izbijanje boginja u raznim selima benkovakog kraja kao npr. u Kolovcu, Kolarini, Rodaljicama, Stankovcima, Banjevcima i dr.4 0 Kuga je harala u selu Dobropoljcima 1744. godine. O tome sam svojevremeno napisao jednu raspravu, pa se na ovom mjestu neu time poblie baviti.4 1 Kolera se u Dalmaciji javljala tri puta u prolom stoljeu i to 1836, 1849. i 1855. godine. Ova posljednja je bila naroito rairena, zahvatila je mnoga sela benkovakog kraja i to: Benkovac, Bruku, Banjevce, Bjelinu, Ceranje, Dobropoljce, Islam Grki, Jagodnju Gornju, Jagodnju Donju, Karin, Kolarinu, Kai, Kulu Atlagia, Korlat, Kolovac, Nadin, Nuni, Pari, Popovi, Perui, Polau, Pristeg, Ratevi, Radainovac, Ratane, Smili i Tinj. Koliko je bilo rtava u pojedinim selima nije nam poznato.4 2
3 7 Gjivanovi, nav. dj., str. 13, 21. i 23. 3' Gjivanovi, nav. dj., str. 24, Gjivanovi pie da je u benkovakom kotaru od upale plua godinje umrlo 80 osoba tj. 2,14%. 3 5 Narodni list, Zadar, br. 65, str. 2 od 18. VIII 1897: U Bjelini od difterije umrlo 20 djece. - Narodni list, Zadar, br. 87, str. 3 od 16. XI 1881: Grlica u selu Bukoviu. - Narodni list, Zadar, br. 7, str. 2 od 25. I 1905: Epidemija trbunog tifusa. 4 0 HAZd, indeks registrature za godinu 1848, 1863, 1866, 1867, 1869, 1878, 1864 (Variola u Kolovcu, Kolarini i Rodaljicama) 1874, 1877. - Narodni list, Zadar, god. XXIII, br. 20, str. 3 od 11. III 1884: Boginje u Banjevcima i Stankovcima. - Narodni list, Zadar, br. 42 od 30. V 1888: Boginje u Banjevcima itd. 4 1 Jeli R., Kuga u Dobropoljcima, Zadarska revija, br. 4/1962. 4 1 Jeli R., Zdravstvo u Zadru itd. nav. dj., str. 47. - HAZd, indeks registrature za godinu 1855.

293

Opasnost od kolere u benkovakom kraju je prijetila i 1873. godine.4 1 Ehinokokoza je vrlo rairena u benkovakom kraju. Prema naem uvaenom strunjaku za tu bolest Suiu, Benkovac spada u najzaraeniji kraj nae zemlje, a prema tome i svijeta. Bolest ide proporcionalno s brojem ovaca. Stoka se u naim sel'ima klala i jo se uvijek kolje izvan klaonica bez kontrole veterinara.4 4 Zdravstveni radnici U zdravstvene radnike spadaju kirurzi, lijenici, zubari, veterinari i babice. Medicinskih sestara ranije nije bilo. Lijenika je u Dalmaciji u prolosti bilo malo. Oni se javljaju u kotarskim i opinskim centrima nakon kirurga, tek u drugoj polovici XIX stoljea. Kirurga je ranije bilo vie nego lijenika, imali su skromnije obrazovanje od lijenika. Prvi kirurg koga sreemo u Benkovcu bio je vojni kirurg Fritsch. On se nalazio u Benkovcu 1843. O njemu znamo da je stanovao u kui Dimitrovia.4 S Kako smo naprijed spomenuli u Benkovcu je stacionirao jedan odred vojske u XIX stoljeu, koji je neko vrijeme imao i vlastitog kirurga. Inae se zdravstveni radnici u Benkovcu javljaju tek godine 1847. kad je uspostavljena pretura. Njihova imena naveo sam u svojoj naprijed spomenutoj knjizi. Ovdje emo to ponoviti s nekim manjim dopunama. Moda e u naem nabrajanju nedostajati koji lijenik, a i godine slubovanja ne moraju biti posve tone. Do tih podataka je teko doi, jer ih naprosto nema, poto je dokumentacija unitena. Godine slubovanja pojedinih zdravstvenih radnika donosim prema pristupanim dokumentima.
/ 1. DANEVI JAKOV slubovao je u Benkovcu kao kotarski kirurg 1847. kad je zamjenjivao imenovanog kirurga Karlina.4 6 2. KARLIN MARTIN je zapravo prvi imenovani kotarski kirurg Benkovca. On je bio imenovan 1847, ali nije odmah mogao doi u Benkovac i zamjenu je nekoliko mjeseci vrio naprijed spomenuti Danevi. Karlin je slubovao u Benkovcu 1847-1849. U Benkovac je doao iz Imotskog, a 1849. dobio je premjetaj u Ston. Premjetaj je traio zbog malarije.4 3. DANEVI JAKOV je onaj isti naveden pod brojem 1. On se ponovno vratio u Benkovac kao kotarski kirurg 1849. i ostao punih 7 godina tj. sve do 1856. kad je otiao u Rab.4* 4. BUKOVNIK IVAN, kotarski kirurg doao je u Benkovac nakon Danevia i ostao samo jednu godinu dana tj. 1857-1858. Iz Benkovca je otiao u Castelnuovo dIstria.4 5. LUGER BARE je bio kotarski kirurg Benkovca 1858-1860. Godine 1861. natjecao se za kirurga zadarske bolnice. S Lugerom zavrava serija kotarskih kirurga Benkovca, a od 1861. dolaze kotarski lijeenici. Godine 1860. bio je raspisan natjeaj za kotarskog lijenika.5 1 6. GHIGLIANOVICH IME je bio prvi kotarski lijenik Benkovca. Giljanovi je roen u Zadru 1832, doktorirao je u Beu 1858, a u Benkovac je doao iz Drnia. U Benkov-

41 HAZd, indeks registrature za godinu 1873. 4 4 SUI M, Ehinokokoza, str. 76, 130, Split 1952. 4 5 HAZd, indeks registrature za godinu 1843, i protokol za 1843, VIII, br. 496 i protokol IX br. 7660. 4 4 HAZd, indeks registrature za 1847. 4 7 HAZd, indeks registrature za godinu 1847, 1848. i 1849. 4* HAZd, indeks registrature za godinu 1850, 1851, 1853, 1854. i 1855. 4 HAZd, indeks registrature za godinu 1857. i 1858. HAZd, indeks registrature za godinu 1860. i 1861. *' HAZd, indeks registrature za godinu 1860.

294

y t
\m c o y a X J Pe^oUiJbarv) ^J\iyS>ic (.
7 '. / ..

\ ' '' C 4t

,
'.

f'* "
C rJr SW iV

/.;,,,.

;J>

\
>

>)lLt\u kKeJ

t CC C v uJjuJl^-

cfc
e . -. j-,,. r -,

c/7 ?c <yf*~ )'(4 c c /v t V ^

i. -', f2(cj /(}x,M -c </*L^ku o tx

J>c iv

Ujj>.i * 0 v, (% o Vt c4* 0

> * . *n<l ^ , < *' * '* ^ '* ** X s i j 'tr f. _ >Hn > V

^ L c ^ t'.e ^ Q-<_

fl&r' /T ^ b H p i^ u /V t'eA fboAc^*-'. / oudoV i't'b


^ . s l l A / i ti n o t l 'i 't b >i/-c

4 /
f*t'&
/

A^V V 4^ / /.

C .

/if c C U crt/*sr?
*.* A / ilN j^ iir A/ f t 7* - O V A

/lrtr~ : i* itjp o \tjXy OljL-' /j^ iu /t c4f

>

(^CLeb'

//fiC. ^
Prilog 3 - HAZd, spisi Intendenca, 1811, sv. XX, spis br. 7206. Popis lanova op. vijea

Prilog 2 - HAZd, spisi registrature za 1861. VI/2 a) br. 98/1610 od 27. I 1861. Imenova-

nje dra ime Ghiglianovich za kotarskog lijenika u Benkovcu


cu ga nalazimo od 1861-1867. kad je premjeten u Sinj. Nakon toga je slubovao kao opinski lijenik u Zadru, gdje je postao lan Zemaljskog zdravstvenog vijea. Umro je u Zadru 1912. godine. Vidi prilog 3). Imenovanje dra Giljanovia za kotarskog lijenika u Benkovcu. 7. IN G H IN I SREKO (Felice) je u Benkovcu slubovao kao kotarski lijenik punih

(sindikata) Benkovac

15 godina tj. od 1867-1882. Iz Benkovca je premjeten u Zadar gdje je umro 12. lipnja 1906. Prilikom naputanja Benkovca 1882. od njega se preko novina oprata opinski naelnik Benkovca Comeretto i zahvaljuje mu na 15-godinjem slubovanju. Inghini je barem neko vrijeme bio i lijenik benkovakog vojnog gamizona (1875).

" HAZd, indeks registrature za godinu 1861, 1862, 1863, 1865, 1866. i 1867. - Spisi registrature za godinu 1861, kateg. VI/2 a), br. 98 (1690) od 27. I 1861. S Giljanoviem su se jo natjecali Inghini Felice, Boscolo Angelo i Domiacussich Jerolim, ali nisu bili primljeni, jer nisu ispunjavali uvjete natjeaja, a to je poznavanje hrvatsko-srpskog jezika. 11 HAZd, indeks registratore za godinu 1867, 1869, 1871, 1873, 1875. i 1877. - Narodni list, Zadar, br. 63/1882: Zahvala op. naelnika Benkovca Comeretta. - Maschek L, Manuale del regno di Dalmazia za god. 1873, 1874,1875. i 1876. - Narodni list, Zadar, br. 46/1882. i br. 48/1882. - Smotra dalmatinska, Zadar, br. 47/1906. - Praetorius Ch. L, Oesterreichischer Medicinal Schematismus fOr 1883, str. 106, Wien 1883. M Narodni list, Zadar, br. 58 od 2. VIII 1884; br. 2 od 5 . 1 1889; br. 101 od 25. XII 1889. II Dalmata, Zadar, no. 94/1892. - Maschek L., Manuale del regno di Dalmazia per lanno 1876. Praetorius Ch. L., Oesterreichischer Medicinal-Scematismus fur 1885, str. 11 i 109, Wien 1885. Vidi bilj. 60.

295

8. M ANGER KAIMIR je bio kotarski lijenik u Benkovcu od 1882-1892. Prije toga slubovao je u Benkovcu kao opinski lijenik. 9. BOARA ALFONS je slubovao kao kotarski lijenik Benkovca od 1901-1903. kad je premjeten u Korulu. Boara je rodom iz Zadra, gdje je postigao pravo lijenike prakse 1889. Poznati i uvaeni lijenik dr Boo Perii pie dva lanka u zadarskoj novini Narodni list 1905. i 1911. da je dr Boara bio pri zadarskom pokrajinskom namjesnitvu osnovao kemijsko-bakterioloki laboratorij poetkom ovog stoljea. 10. KONIG ARNOLD je takoder Zadranin. U Benkovac je doao iz Korule i tako izvrio zamjenu s doktorom Boarom koji je iz Benkovca premjeten za kotarskog lijenika Korule. Konig je bio kotarski lijenik Benkovca punih osam godina od 1903-1911. Umro je u Zadru 1911.

11. CELIO DE CEGA LEONARD bio je u Benkovcu u svojstvu zdravstvenog koncipijenta 1911-1912. Godine 1908. radio je tri mjeseca na suzbijanju malarije u Raancu, a 1909. ga nalazimo u Zadru. 12. MARTINOVI DURO je bio u Benkovcu takoer kao zdravstveni koncipijent 1915. i 1917. O njemu ne znamo nita poblie. 13. KAKUKIN BORIS, Rus po narodnosti, doktorirao je u Rusiji 1913. U Jugoslaviju je doao kao emigrant odmah nakon prvog svjetskog rata. U Benkovcu je bio vie godina kotarski lijenik, vjerovatno od 1924. godine. Benkovac je napustio 1943. kad je preselio u Italiju gdje je umro oko 1960, navodno u Bologni. U Medicinskom godinjaku za 1933. mu je navedeno pogreno ime Vukain.

S Kakukinom zavrava serija kotarskih lijenika do osloboenja. Od godine 1875. u Benkovcu se pored kotarskog nalazi i opinski lijenik. Naime 27. veljae 1874. donesen je zakon prema kojem je svaka opina bila duna postaviti vlastitog opinskog lijenika. Evo imena opinskih lijenika Benkovca koje smo uspjeli pronai:1. MANGER KAIMIR je bio prvi opinski lijenik Benkovca, gdje ga nalazimo u tom svojstvu 1875-1876. On je i kasnije bio u Benkovcu kao kotarski lijenik 1882-1892. kako smo naprijed naveli.6 0 2. LANA JULIJE je slubovao kao opinski lijenik Benkovca 1883. i 1885. Prije i poslije tog vremena nalazimo ga u Zadru u istom svojstvu opinskog lijenika odnosno kirurga 1883. i 1888. godine.6 1 3. KRIVANI KARMELO je bio opinski lijenik Benkovca 1889. 4. BEDEN GVIDO je rodom iz Zadra. Bio je opinski lijenik u Benkovcu 1890. Godine 1891. nalazimo ga u Zadru, a 1893. je otiao u Pazin." 5. STRMI ANTE, rodom Zadranin bio je opinski lijenik Benkovca 1892-1896. Iz Benkovca je premjeten za kotarskog lijenika u Knin (1907), a iz Knina je doao u Zadar, gdje je 1912. postao profesor Babike kole. Umro je u Zadru 1920.

Narodni list, Zadar, br. 95/1901, str. 2, br. 5/1903, str. 3, br. 74/1905, br. 75/1905, br. 61/1911. Narodni list, Zadar, br. 5/1903, br. 30/1903, br. 103/1910, br. 70/1904 i br. 37/1911. Narodni list, Zadar, br. 69/1911, br. 1/1912. F u h r m a n n E., Aerztliches Jahrbuch fflr Oesterreich, X Jahrgang, str. 327, Wien 1915. - Isti, XII Jahrgang, 1917, str. 325, Wien 1917. Medicinski godinjak kraljevine Jugoslavije, Beograd 1933, str. 416. ** HAZd, indeks registrature za godinu 1875. i 1876. Vidi bilj. 54. - Praetorius Ch. L., Oesterreichischer Medicinal-Schematismus fflr 1885, str. 109. Vidi bilj. 52. * Narodni list, Zadar, br. 23 od 28. III 1883 (Javne zahvale). - Praetorius Ch. L., Oesterreichischer Medicinal-Schematismus fflr 1883, str. 106. *J II Dalmata, Zadar, no. 31/1889 i no. 34 od 27. IV 1889. (Zahvale). " II Dalmata, Zadar, no. 9 od 29. I 1890. i no. 22/1891. i no. 61/1893. -o * * II Dalmata, Zadar, no. 11 od 6. II 1892. - Narodni list, Zadar, br. 101 od 20. X II 1893 br. 87/1894, br. 53/1 96, br. 87/1896.

296

Godine 1894. opinski naelnik Benkovca Niko Dapar raspisao natjeaj za opinskog lijenika iako je tada u Benkovcu bio opinski lijenik Strmi.1 6. BATURI PETAR se spominje kao lijenik u Benkovcu 1897. kada je dao novani prilog za hrvatske kole u Zadru. Iako ne pie izriito da je bio opinski lijenik, ja sam ga uvrstio meu opinske lijenike, ali nije iskljueno da je bio i kotarski lijenik. Godine 1897. ponovo je bio raspisan natjeaj za opinskog lijenika Benkovca." Isto tako raspisan je natjeaj i 1898. godine.6' 7. GENTILIZZA URO je slubovao kao opinski lijenik Benkovca 1898, gdje je ostao vjerojatno do 1902. kad je bio premje-

ten u Knin za kotarskog lijenika. Nakon toga je bio kotarski lijenik u Zadru. Umro je U Zadru." 8. BEGOVI DUAN, rodom iz Vrlike bio je opinski lijenik Benkovca od 1902-1920. U Benkovac je doao iz Komie. 9. DIMITROVI MIE je roeni Benkovanin. Bio je opinski lijenik Benkovca od 1923-1945. kad je premjeten za lijenika Gradskog NOO-a u Zadar, gdje je umro kao umirovljenik 11. oujka 1952. Medicinski fakultet svrio je u Pragu, a godine 1920. bio je pomoni lijenik (staista) u zadarskoj bolnici. U Benkovcu je dugi niz godina honorarno radio i u Domu narodnog zdravlja, gdje je vodio opi odsjek.7 1

S Dimitroviem zavrava serija opinskih lijenika Benkovca o osloboenja. Istine radi spomenut u da su Talijani za vrijeme prve okupacije Dalmacije nakon prvog svjetskog rata bili imenovali za opinskog lijenika Benkovca dra karicu (Scarizza). I za vrijeme druge okupacije (1941-1943) bili su postavili svog lijenika na opinu, ali mu nisam uspio doznati ime. Osim navedenih kotarskih kirurga i lijenika i opinskih lijenika, u Benkovcu je bilo i drugih lijenika i to u Domu narodnog zdravlja i vojnih (garnizonskih) lijenika XI pjeadijskog puka. Navest emo najprije lijenike DNZ-a:
1. NEI EUGEN bio je direktor Doma narodnog zdravlja i voditelj Antimalarinog odjela istog doma. Nei je na poznati malariolog. U Benkovcu je bio od 1927-1936. kad je preao u Higijenski zavod u Split, a odatle u Zagreb gdje se i danas nalazi kao umirovljenik. 2. NEI MIRA, supruga dra Eugena Neia, radila je u DNZ-a u Benkovcu skupa sa svojim suprugom od 1927-1936. Ona je stajala na elu odjela Majka i dijete. I ona se sada nalazi u Zagrebu kao umirovljenica. 3. BUNTJELI FRANE bio je direktor DNZ-a u Benkovcu nakon dra Neia od 1936-1941. On je vodio Antimalarini odjel DNZ-a. 4. DEBERTI LIA je navodno radila u DNZ-a u Benkovcu kao lijenica ope medicine 1940-1941. Ovo piem na osnovu usmenog podatka koji nije sasvim pouzdan, jer ga nisam uspio tono provjeriti. Za vrijeme okupacije 1941-1943. Talijani su bili postavili jednog svog lijenika za direktora DNZ-a koji se zvao Quadretti. Vojni lijenici u Benkovcu su bili sljedei: 1. SUI M IU EN K O bio je pukovski lijenik od 1932-1938. u inu porunika odnosno kapetana. Iz Benkovca je premjeten u vojnu bolnicu u Split. Danas ivi u Splitu kao umirovljenik. Sui je na poznati hidatolog i o ehinokoku je napisao jednu vrijednu monografiju. Sui je rodom iz Braa. 2. MARUI ANTE bio je takoder pukovski lijenik nakon Suia od 1938-1941.

* Narodni list, Zadar, br. 6/1894: Natjeaj za lijenika. " Narodni list, Zadar, br. 22/1897: 4 7 Narodni list, Zadar, br. 25/1897: Natjeaj za lijenika. * Narodni list, Zadar, br. 16/1898: Natjeaj za lijenika. Narodni list, Zadar, br. 46/1898, br. 9/1903. (Gentilizza je u Zadru). 7 0 Narodni list, Zadar, br. 1/1902, str. 3; br. 10/1904; br. 15/1908; br.93/1914; br. 18/1918. - Aerztliches Jahrbuch fflr Oesterreich XII Jahrgang, 1917, str. 325. 7 1 Medicinski godinjak kraljevine Jugoslavije, nav. dj, str. 145, 179. - karica M,Zadarski lijenici, Radovi Instituta JAZU u Zadru, knj. 2, str. 163, Zadar 1955. 7 1 Fuhrmann, nav. dj., str. 327.

297

Spomenut emo da je u Benkovcu djelovao kao privatni lijenik dr JOVO JURKOVI od 1937-1943. Nakon osloboenja Jurkovi je bio vie godina direktor DNZ-a u Benkovcu. On je rodom iz Benkovca, gdje je pred par godina umro kao umirovljenik. Godine 1915. spominje se u Benkovcu lijenik dr MARKO ZRILI, ali ne znam da li je bio u javnoj slubi. Zrili je naime rodom iz Benkovca, a dugi niz godina je slubovao u Vojvodini.7 1 Od zubara spomenut emo da se vojni lijenik gore spomenuti Sui u svojoj privatnoj

lijenikoj ordinaciji bavio i zubarstvom, iako nije bio zubar ve lijenik ope medicine. Marui Stojka, supruga navedenog vojnog lijenika, bila je zubarica u Benkovcu od 1938-1941. Ne znam da li je bila stomatolog ili dentist. kolovanu babicu je Benkovac dobio vjerojatno 1847, kad je pretura poduzela korake za namjetenje primalje u Benkovcu.7 1 Isto se govori u dokumentima o babici u Benkovcu 1854. godine.4 Godine 1873. u Benkovcu je slubovala babica Marija Contesi, a 1876. u Benkovcu su bile tri babice.6

Dom narodnog zdravlja je otvoren u Benkovcu 1927. Imao je tri odjela: za malariju, za majku i dijete (djeji dispanzer) i opi odjel. O lijenicima DNZ-a je bilo naprijed rijei. Spomenut emo da je 1932, osim tri navedena lijenika, radila u DNZ-a jo jedna osoba s niom strunom spremom i 4 nestrune osobe.7 8 U Benkovcu se nalazila i baana. To je bila ustanova za provoenje karantene turskih (bosanskih) karavana i u neku ruku spada u zdravstvene preventivne ustanove. Baana je otvorena nakon odlaska Turaka iz Dalmacije, u XVIII stoljeu. Ovakvih baana je bilo i u nekim drugim varoicama Dalmacije kao npr. u Zemuniku, Obrovcu i dr. Benkovaka baana se nalazila sa zapadne strane kvartira. Bila je duga 11 paa, iroka 5 paa i dvije stope, a visoka 1 pa, tri stope i 10 palaca. Baana se spominje na nekoliko mjesta u indeksu registrature u Historijskom arhivu u Zadru, kad se govorilo o njezinoj novoj namjeni u drugoj polovici XIX stoljea.7 9 Ljekama je u Benkovcu otvorena 1874. Otvorio ju je mr. ph. ime Tironi, koji je ljekarnu prodao Karlu Ruggeriju. Njega nalazimo u Benkovcu 1883. Godine 1897. se spominje benkovaki ljekarnik Greti koji te godine naputa Benkovac. Ljekarnu je nakon toga za kratko vrijeme preuzeo Ivan Bero iz ibenika. Nakon Beroa vlasnik ljekame je postao Ruggero Ruggeri, sin gore spomenutog Karla (1913-1918). Poslije prvog svjetskog rata ljekamu je preuzeo mr. ph. Baldo (1918-1921), a od njega ju je kupio mr. ph. Petar Strpi iz Biograda, koji ju je drao do osloboenja, kad je postala drutveno vlasnitvo. U ljekarni je uz vlasnika Strpia radila i mr. ph. Marija SeriSui, supruga vojnog lijenika o kojem smo naprijed govorili. Ona je ostala u ljekami sve do naputanja Benkovca 193880. Veterinari u Benkovcu postoje tek od XX stoljea. Ne znam tono kada je imenovan prvi veterinar u Benkovcu. Prije postavljanja stalnog kotarskog veterinara, kon-

7 1 HAZd, indeks registrature za godinu 1846. i 1847. 7 4 HAZd, indeks registrature za godinu 1854, 1859. i 1861. 7 1 M a s c h e k L., Manuale per regno di Dalmazia per lanno 1873. 7 4 Maschek L., Manuale per regno di Dalmazia per lanno 1876-1877. 7 7 Nei E., Suzbijanje endemske malarije itd., nav. dj., Novo doba Split, br. 18 od 22. I 1934, str. 3. - Isti, Malarija u sjevemoj Dalmaciji, nav. dj., Magazin sjev. Dalmacije 1934, str. 134. 7 * Medicinski godinjak kraljevine Jugoslavije, nav. dj., str. 179. 7 * HAZd, Katastri, katastar gen. providura Angelo Memo (1789), str. 54. - HAZd, indeks registrature za godine 1854. HAZd, indeks registrature za godinu 1874. - Bianchi, Zara cristiana, nav. dj., str. 349. Maschek L., Manuale per regno di Dalmazia per lanno 1876-1877. - Praetorius Ch. L., Oesterreichischer Medicinal-Schematismus fur 1885, str. 109. - Narodni iist, Zadar, br. 34/1886; br. 87/1897. - Fuhrmann, nav. dj, str. 537. - Usmeni podaci vlasnika ljekame mr ph. P. Strpia.

298

cem prolog i poetkom ovog stoljea, veterinar je po potrebi dolazio iz Zadra, a u drugoj polovici XIX stoljea kotarski lijenici Benkovca vrili su i slubu veterinara i suzbijali zarazne bolesti kod stoke.1 Navest emo ovdje imena nekoliko benkovakih veterinara ija imena smo uspjeli doznati: Julije Prister bio je kotarski veterinar u vrijeme prvog svj. rata i napustio je Benkovac 1923. Nakon njega doao je veterinar Vranicki, zatim Ivica Tiljak. Zadnji benkovaki kotarski veterinar prije oslobodenja bio je Stipe Kului koji je u Benkovcu bio od 1934-1944. U benkovakom kraju nalazile su se od 1924-1962. jo dvije opine i to Stankovci i Smili. Obje su ukinute 1962. s tim da je njihovo podruje obuhvaeno opinom Benkovac. Poto su i ove dvije neko vrijeme imale vlastitog opinskog lijenika, red je da i njih ovdje spomenemo. Stankovci 1. iin-ain dr Martin spominje se u izvjetaju dra A. Sfaria o suzbijanju malarije za godinu 1922-1926. kao lijenik antimalarine stanice u Stankovcima. On je bio i opinski lijenik u Stankovcima. iin-ain je rodom iz susjednih Vodica.2 2. Lahnicki Boris, Rus po narodnosti, bio je opinski lijenik u Stankovcima 1930. 3. Jeli Roman, iz Malog Ia, pisac ove radnje, slubovao je u Stankovcima kao opinski lijenik od srpnja 1933. do konca veljae 1934, svega 7 mjeseci. 4. Jurkovi Jovo, iz Benkovca, bio je opinski lijenik u Stankovcima 1935-1937. Smili 1. Krasnov Aleksandar, Rus po narodnosti, diplomirao je u Rusiji 1916, a za vrijeme ruskog graanskog rata doao je u Jugoslaviju. U Smiliu je bio opinski lijenik 1927-1934. 2. Frani Ivan, slubovao je kao opinski lijenik Smilia od 1936-1938.

HAZd, indeks registrature za godinu 1876: Inghini suzbija goveu kugu u benkovakom kotaru. - Narodni list, Zadar, br. 95/1901, str. 2 od 27. XI 1901: Veterinar iz Zadra dolazi u Benkovac. " Sfari A, Izvjetaj o radu na suzbijanju malarije u Dalmaciji godine 1922-1926, nav. dj, str. 41. u Medicinski godinjak kraljevine Jugoslavije, nav. dj. str. 145.

299

Summary H E A L T H S E R V IC E IN THE T O W N O F B E N K O V A C A N D IT S SU R R O U N D IN G S UP TO 1941 The author reviews the economic and social conditions in Benkovac and its surroundigs and also the schools, the way o flife, fo o d and the housing o f these rural populations, all o f that influencing their health. Particularly the town o f Benkovac is reviewed being the political, administrative, commercial, industrial and medical center o f this microregion o f northem Dalamtian Croatia. The development ofB enkovac begins from a small village in mid-century, or better in 1847. as there a municipality was renewed and a pretura organized with other competences. So the health service starts acting. Subsequently the author describes a couple o f characteristic sickensses o fth is region as malaria, echinococciasis an some contagious diseases as diphteria, typhoid fever, dysentery and smallpox which spread a num ber o f times in the past century in som e villages o fth is region, cholera o f 1855. which left m any casualities in most villages o f the region and the plague which spread in the village o f Dobropoljci in 1744. The author reviews the tuberculosis, pneumonia, sum m er children diarrhoes and toxicoses which had m any casualities. Finally the author quotes lists ofdistrict surgeons since 1847, district physicians since 1861, municipal physicians, physicians o fth e Health Hom e and army physicians. Veterinary surgeons are know n in the present century only. The physicians in the form er municipalitis in Stankovci and Smili are also quoted. The pharmacy exists in Benkovac since 1874., the Health Home since 1927. having three sections-for malaria, for m other and child and the general section. As quarantene place fo r Turkish merchants the bazzana is quoted which was founded in Benkovac in the X V III Cent. The main sources o f investigation the Municipal archives, the archives o f the District administration and the Archives o fth e Health Home do not exist. This is a majo r difficulty in the investigation o f the health service.

300

EOIUKO HOBAKOBHTi

BJTAflAH AECHHUA H K yjlT Y PA

Pe3HMe
A y r o p n p e x o a i i a j i m e p o M a H a h n o e 3 u j e BnaaaHa J je c H H u e n ctH 'ie n a j e O Baj H aui BCJIHKH KH>H3KeBHHK H M HCJIHJiau 3a6p H H yT H a a HOBeHaHCTBOM K o je c e n p o 3jihjio na xpjiH x a TO T ajiH O M H 3H eB ep a B a n > y cbojhx H e K a jia iu ib H X chobb. yK&3yje c e h H a H e x e H e o T K p H B e n e r a jH e C T B a p a jia v K o r o n y c a /J e c H H iie , n n c i i a K o j n j e H3Haji c B e r a ocrao 3 a r jie jia H y HOBjeKa om epehcH or c r p a x o B H M a .

C a B hchbot aapoBHTor, 3pejior h yMHor MOBjeKa h ueji0KynH0 KHjH*eBHO CTBapan>e B j i a a a H a ^ecHHue npoaceTH cy HcnHTHBanKHM ayxoBHHM hcmhpom o nojMy, c u TyaunjH h cya6HHH KyjiType. Y cpeanuiTe CBora ca3HajHor CTpeMjbeH.a c r a B H O je hobjeKa Kao HCxoflHuiTe h cya6HHCKor rpa^HTejba cbckojihkhx HHHHJiaua o a Kojnx KyjiTyp a nocTaje h KojHMa ce MHorocTpyKo o6ejie3KaBa Ha cbomc 6aTpraBOM ncTopnjcKOM xoay. 3anpaBO, CBa cjio*eH a h npoTHBpeHHa cyuiTHHa KyjiType yciiOBJbeHa je, HeHs^ 6e*H 0 h npnpoflHO, cbmhm pa3BojeM HOBeKa o a aM e6e, H.eroBor HajHH*er cjioja y nHLLiHeBOM BHf)eH,y, flo BpxyHCKor yMeTHHKa h HayHHHKa y noJieTHoj h HenpeKHflHoj cjiy*6H HanpeTKa Jty4CKor ayxa. C a M O , B e h Ty, B e h y c a M O M nojia3HuiTy CBaKe ayxoBH e aKunje, Hcnpenyje ce 6paHa K o j a h e 6 h th h y pa3B0jH0M TOKy n o c T a j a T H CBe j a n a h ryiuha 3aMKa HOBjeKOBHM BH3HjaMa apyuiTBeHe HaaMohn m n x3othhhhm h3jihbom (He)yxBaTjbHBor 3Jia CByaa y CBeTy. M n c j i e h n HenpecTaHO Ty MHcao CBeTa h H .e r o B e BpTeuiKe y Kpyry Majinx Mohn hjih h HeMohu 3a aocjieaaH h TpajaH OTnop jbyacKHM HeBOJbaMa, 6 ojiecTHMa, crpaxoBHMa, KaTacTpo<J>aMa, yHHuiTaBaHHMa, BjiaaaH /JecHHua je y CBojHM necMaMa, npHHaMa, poMaHHMa, apaMaMa, ecejHMa h pa3roBopHMa HenpecraHO onceaHyT nHTaiteM: uiTa mojkc hobck yhhh hth. Kojihko Mo*e? Tfle cy My rpaHHue? Hhmc, kbko? To cy nHTaifca y nnjoj nocyKHyToj, 3aMpaneHoj cchuh aeiuaBa ce CBe oho iu to TBopaHKa Moh *ejiH aa. npoHHCTH a o HenopeHHe jiecTBHue ca3Haita.

H a T oj 3aBojHHUH BJiacT H Tor HcnHTHBaHa, n o H e K a a h M yHH or cyo H a B a H .a c a Hajin n jH M a , B jia a a H /J e c H H u a j e H >eroBao npBeH CTBeH o h B p jio HCTpajHO T e * H .y 3 a h c t h h o m - H ey jien u ia H O M , 6p yT ajiH O M , H eK aa h n o H H iu a B a jy h o M , p a 3 0 p H 0 M y m h o t h m c h T y a u n ja M a , a ejio T B op H H M y CBojHM H ajay6jb H M K opeH H M a - h c t h h o m K oja o cB eT jb a B a HOBeKa H3MeI)y a p x e T H n c K o r flB o jc r B a c b c t j i o c t h h T aM e. M h h o c h m o y c e 6 n H a u ia HCTHHCKa jiH u a , H a u ie n p n c H e c a a p a c a j e , K a * e ^ e c H H u a y

TlpojbehHMa HBaHa T ajie-

301

6a

( C a p a je B O 1 9 5 7 ,

crp.

3 1 2 ) , H a r n e y p o l) e H e H aH H H e o c je h a H > a , H3 HHTaBHX H a c H 3 p a c (icy p -

j i e BH3Hje C B H jeT a;

Hauie ancypj]HOCTH Koje 3Hane Hamy yHyrpauiH,y peajiHocr

3 h b j e M o j - B . H ) . y T o j y H y T p a u iH > o j p eajiH O C T H c K p H B a jy c e , MaH>e h j i h B H iu e y c n e u iH O , pa3JiH H H TH C T p a x o B H : o n a j o a 6 aH ajiH O C T H , O H aj o a o c e h a i t a ( fla H a u iH > H j e HOBjeK H a n y T y jx a cacB H M 3 a 6 o p a B H o c j e h a T H .) n H C u y - a H a jiH T H H a p y , n H C u y -H C T p a * H T e j i .y H e c a B Jia a a H H X c y n p 0 T H 0 C T H y p a 3 B o jy J b y a c K e B p c r e , O T K p n je c e K a o n y a e c H a T a jH a HH3aK c r e n e H M o p a jiH e , f lp y u iT B e H e , M H c a o H e h o c e h a j H e H 3 rp a l)e H o c T H , o c B e t h j i h c e a y 6 o K a nyK O T H H a c b c c t h h h o b c h h o c t h . ^ e c H H u a h e p e h n :

ripH cycpeTy h c hckhm KpynHHjHM npHMjepuHMa jtyflCKe Bpcre a e c ce a a o c r a H eM O 3rpaHyT Haji Kp*jtaBomhy, Haa ynpaBo HeaHjiepTajiCKOM Hepa3BHjeHouihy h>hxobhx ocjehaH>a. rjieaaMO hx c rp030M, Kao npHpojiHe HaKase, Kao HeM aHH. K a o jb y a o m e p e. 3 a p H 3 3BHjepn npehn paBHO y po6oTa, npecKOHHBiuH M el)ycreneH HOBjeK? (crp. 313)
T a j M e t)y c T e n e H , T a j M e h y n p o c r o p y KOMe c e H 3 r p a l)H B a o K y jiT y p a H h o b c k K ao npeflB O flH H K , n o a c T H u a jH H K h y 3 o p H H K , o c r a o j e j o u i yB eK n p a 3 a H jx &3Hja CBojHM r j i a flH M a h H a ro H H M a 3 a a h b j b h h o m K o ja O T y n jb y je h c t h h h t o h f l e ji 0 TB 0 p H 0 HOBeM a jia h B ejiH K a K0 j b y 6 jb e y B a p jb H B o c T H h n p o M a u ie H O C T H H a e H T H T e T a . n o p e a e h H

o c e h a i b a y Jb y flH M a, n p u n e M y h e ^ e c H H u a H 3pa3H T H C B oje yB epeH >e a a j e B c j i h k h o c j e h a j je f lH a n e c r B a c n o H e y H au iH M r p y a H M a , n n c u y h e c e H aM eTH yT H h n o p y K a 3 a CH O BaH a H a n p o B e p e H O M H C K ycTB y: H e B a jb a c e n p e n a a a T H H a ro H C K o r H e n p n j a T e j b c r B a h T y l)o c T H K o je BejiHKH o c j e h a j n n o 6 y h y j y n p e M a H a M a y cp u H M a c h t h h x jb y flH . B ejiH K H c y o c j e h a j n j e a a H o 6 j i h k 6 o p 6 e n p o T H B c m p t h , k p x k h m o c t o b h H 3M el)y K O H aH H or h 6 ec K 0 H an H 0 r a u i t o n p e c B o l ) y j y 6 e 3fla H e M p a K a ( c r p . 3 1 3 ) . Y 3 6 y l) e H t o m n o ja B O M K a o ro p K O M h cypO B O M 0 n 0 M eH 0 M, n n c a u 3 b o h h H a y 3 6 y H y , H a jn p e c e 6 n c a m o m , a i i o t o m h CBeTy o k o c e 6 e , CBaKOMe k o m o jk c h x o h e a a a e j iH T y HCTHHy

o 3a-

K p acjb ajiH M c n o c o 6 H O c rH M a o c e h a H > a h o H a c y u iH o j n o T p e 6 n a a c e T e c h o c o 6 h o c t h o 6 h o b c , a a h o b c k y T y 0 6 H 0 By 3 a j i a * e HHTaBO c B o je 6 n h e . y 3 H e M H p e H h y 3 a p M a H y HeKHM o c h o b h h m CMHCJI0BHM3 H0 BeK 0 B0 r K y jiT y p H o r c y u i T a c r B a , B j ia a a H f l e c H H u a h e t o t o b o ja y K H y T H n o a npHTHCKOM necH M H C T H H K or BHl)eH>a aH T H H O M H je H 3M el)y 3 J ia h jio 6 p a :

Xohe jih HKaa flohn BpnjeMe Kaa he HO BjeK Mohu aa xoaa 0TB0peHa norjiejia, 6e3 H K aK Be 3aTajHBaHe mhcjih, 6e3 xHJbaay crpaxoBa y ayuiH, Kaa he Mohn na oji6aiiH on ce6e opy*je npeTBopeHOCTH, aa oajio*h to hhcko, noflMyKJio nejio h m ra3n Kpo3 jkhbot ca UIHpOKHM , CJIo6o/IHHM O CM H jeX O M Ha JIHUy!
T a e j e , y t o m 3 a M p u ie H 0 M K JiynK y n p o T H B p e H H O c rn , M e c r o n H iu n e B O , C H T y a u n ja T B o p u a c a H3BecHHM M 0 ry h H 0 C T H M a f l e j c r B e H o r y n e i u h a y p a 3 B o jy h 3 a x B a T y K y jiT y p e K a o T aK B e, K a o o 6 e ji e a c ja a y 6 j b e h o b c h h o c t h ? B j i a a a H ^ e c H H u a j e , yonaBajyhH a h m c h 3 H O H ajiH e c ji0 * e H 0 C T H C H T y a u n je , b o j i h o HenpeKHjiaH p a 3 r o B o p y flB o jcT B y K a a a j e o h O H aj K o jn n H T a , H H T e p jy H iu e , a HCTOBpeM eHO h O H aj K o jn o j i r o B a p a , o 6 ja u iH > a B a h npnxB aT a. y t o m M 0 H 0 - f lH ja ji0 r y O H H Tyje c e H a H a j 6 o jb H h 3 h h h p h 3 h h h o 6 o raT C T B O yM eT H H H K or H C K ycrB a. C j i h k o b h t 3 ae(J)H H H U H ja. P o M a H c e n H i u e c a M o O H jja K a/i Kyh a r o p n . H H a n e j e t o n jiH T K a n r p a p n j a , t c k p a a n 3 a 6 a B e a o k o h h x . - HCK pa j e t b o panK H X H C K ycT aB a, HHKaKO HeKO T e o p n jc K O y o 6 jiHHaBaH>e. y n o 3 o p a B a jy h n m o n o H aB Jb a

aa

(JiaHTacTHHHH

poM aH

k jih 3 h

fle rp a a a u n jy h o ji

C B ojoM h oa

jypH >aB O M 3 a y c n j e x o M y H a jm n p H M
r p y 6 y n o r p e u iK y

KpyroBHMa, K a o u i t o h jiapnypjiapTH3aM c a o r p a l)y je je jiH o r

C 0U H 0Ji0rH 3M a, ^ e c H H u a c e

a p y r o r h o a J iy n H O c e H 3 jau iH > aB a 3 a r o j i y J b y a c K y H CTH H y K a o n p a B y C B p x y y M eT h o c t h . C a M O y T o j aTM Oc(J>epH r o j i e jb y a c K e h c t h h c 6 n h e ^ m c t h h k o b o M O * e a n c a t h c j i o 6 o ^ h o o f l c b h x C T p a x o B a y C M puieH O M paH yH O B O flC TB y H O B enaH C T B a. M e h y t h m , T y c e c r B a p y c jio a c a B a h a o 6 H B a 3H aTH O a p y K H H jy KjiacH<j>HKauH jy. M oB enaH C TB O - u i T a j e t o ? M o a c e M O j i h r a cxB aT H T H k 3 k o H a c y n y h y j e h 3 3 h b , K a o CKyn c b h x Jb y flH ,

302

HapaBHO no npHpoflH ao6poHaMepHHx, ycMepeHHX Ha bcjihko aejio onuiTer HanpeTKa? Hjih ra He mojkcmo t3ko cxBaTHTH? CyBHUie je BHfljbHBO - ao HeBepHue h ro onajan>a - KaKO ce oho pa36oJieBa, k3ko ce npo3JiHJio ao HanyuiTaH.a bcjihkhx naeajia h k3ko ce onpeaejbyje Ha 3Jio naK h OHfla Kaaa t o H3rjieaa o6paTHo. ^ecHHua he Ty hcTahn aa je HOBenaHCTBO ao6hjio nepBep3He yKyce h, no^japeHO thm yKycHMa, xpjiH Ka TOTajiHOM H3HeBepaBaH>y CBojnx HeKaaauiH>HX CHOBa:
H e K a a je o h o T p a * n jio ^ je n je 6 a jx e , a o H a p a B a ite H e M o ry h e r h H eao cT H * H B o r p a ja .

HeKaa c y

H iu ji e

racrpoHOMCKe H a T y p e

M opTe c

<J>a3aH H M a h jape^HuaMa, pacKOJbeHHM

ji y 6 e H H u a M a h KajiH(J>opHHjcKHM 6p ecK B aM a. / J a H a c H jiy H a T y p a M o p T e c n o p H Jiy K O M h je<|>THHHM 3 eM JbaH H M K pH a3H M a h j i h c y c T a ja jiH M p n 6 a M a H a h o b h h c k o m n a n n p y . H e x a a c y 6 o jie c H H iiH T p a * H J iH a a h m c e n p H H a jy n p n n e o 3 n p a B J b y . / J a n a c o h h H e3 acH T O x o h e a a h m c e n p H H a o H >H X 0B0j 6 o ji e c T H . J b y a H T p a * e u i t o r o j i n j y K O H K p eT H 3 aiiH jy C B o r 3 J ia h C B o r n a K Jia ...

riaKao
K H aH oj

f l a H T e o B h j i h C a p T p o B h j i h M H o r o 6 p o jH H X n n c a u a c b h x j i H T e p a T y p a 3 a C B o ju x

r y i u y j e H O B enaH C T B O y H eH 3M eH >H B oj ^ H H a M H U H y 3 a B p e J i o r T O K a H C T o p n je y H e n p e -

npoMeHH

o6jiHHja,

a jiH y B eK

nojanaBajyhn npHTHcaK HacHJba.

fle c H H u a

n o c T a B j b a , n p e K O C B o j n x M H o r o 6 p o jH H X j i h h h o c t h , npH X B aT aH > a: 3 a u iT o , 3 a u iT o ? 3 a u iT o j e t o

nHTan>e

ay6oK e H eB epnue h

He-

M o r y h e a a 3 J io B j i a a a c y B e p e H O ,

aa

c u jia

n p H T H C K a p a c r e C B e 6 p a c e h CBe < J)aH T acT H H H H je, y r p o * a B a j y h H j b y a c K e B p jiH H e h h h u i T e h n H O BeK O By H a a y H a y 6 p 3 a H H j e O H O B e n e ib e ? O h o u i t o j e n p n T O M e H a jH e y T e u i H H j e C B aK aK O j e y o 6 p H y T O M e(J>eKTy H 3 y 3 eT H H X h o b c k o b h x o T K p o B e i b a y o 6 j i a c r H M a p a 3 j i h h h t h x H a y K a , K a a a c e t c x h h h k h H a n p e a a K y 3 a flH x a H O M H a n o p y u H B H j iH 3 a u n je n p e T B a p a y C B o jy c y n p 0 T H 0 c r . B e jiH K H y C B eM H p,

KopauH

H O B e n a H C T B a K o jn y c n e u i H O u i a j b y H O B eK a

Kojn n p o j i y * a B a j y c h b o t c m p t h h k 3 H a 3 e M J b H , n p o u i H p y j y h n p o a y 6 j b y j y

y c jiO B e j i a r o f l H H j e r h c p e h H n j e r o n c T a H K a ,

nna,K c y

caM O c n o j b a u i i b H b h a o n u i T e r H a-

n p e T K a . J e p , CBe j a n e h 6 p % e c e n o c B e a o H y j e O H a a p y r a , T a M H a h T p a r H H H a , c y p o B a h y 6 n c T B e H a c r p a H a y * H B 0 T H 0 j C H T y a u n jH H O B eK a. B j i a a a H ^ e c H H u a j e , n p B e H C T B e H O , c r o j a o 3 a 6 p H H y T a o a H a C B o r a 6 n h a n p e a n o 6 e a o H O C H H M H a p a c r a H > e M h T p H jy M ({ )a jih h m T p a H C < J )o p M a u H ja M a

3Jia.

je H 3 B a H p e /iH O yney bh3hj'h o a e jiO B a H > y y H H B e p 3 a j i H o r ji e K a A T x a H a T H K a y TJpojhehnMa MBaHa rajie6a. To je 6njia H a y H H O -< Jm H T a c rH H H a xnnoTe3a o jie K y Kojn jienn n a K h p a K , ajiH kojh, BHiue o a T o r a , 0 M 0 r y h y j e h H O BeK O B y 6ecMpTHOcr. CBa HHBeHuuja h jio r H H K a C H a r a a H a jiH T H H K o r a y x a BjiaaaHa ^ecHHue n p o n e j i a ce a o bhchhckhx bhahKa 6yayhH0CTH HOBeHaHCTBa h npo6HJia no 3aMyheHHx ay6HHa 3aMpuieHe h Hep e u i J b H B e CHTyauHje j b y a c K o r 6nha. Jep, no HenpeMOCTHBOM napaaoKcy, jefluo je noT H p a j i o apyro: y K H a a H > e cmpth He0n03HB0 je n p e T H J i o K a T a c r p o < J ia jiH H M pa3MHO*aB3H>eM JbyflH. I J e j i a Ta HeTpaeceT ocMa rjiaBa poMaHa, nocBeheHa yo6jiHHaBaH>y Hen3dexcHe
H a jiH H je H 3 H e B e p e H o r H a n p e T K a K y jiT y p e f l e c H H u a H aT JbH B o o u p T a o T p a r e f l H j e H O B e n a H C T B a , n p o a a x H y T a n n a K B e p o M a a H a C B H je T y ... n o c r o j H h a o 6 p o , je flH a K O h je flH a K O H e y H H iu T H B O , K a o h 3 J i o , n o c r a j i a j e n o B a T e M a a e j i a , B e jiH K a h c jio x c e H a . O H a H H je 6 n j i a h o b 3B yK y 6 p y j y p o M a H a , a jiH j e 6 n j i a h o b h a o k 3 3 h h h j i o t h h k o flO K y M e H T a p H H H H H H Jia u o C H T y a u n jH H 6 y f ly h H 0 C T H K y jiT y p e . O T y a a , c y o n e H c a H 3 B e c H O iu h y a a p o M a H H H H K aji H e H 3 J ia 3 e H a a o 6 p o , B j i a a a H ^ e c H H u a c e H H je n o M H p u o a a T a o p n rH H a jiH a

UpHO

crpyKTypajiHa

o3H aK a p o M aH a o c ra H e

caMO

y O K BH py

jeflH e

r jia B e . H 3 T o r a H eM H peH >a H a c r a o j e n o c e 6 a H p o M aH ecK H H t c k c t

npoHajia3aie Arxa-

HaTHKa.
A jih ,

Ty

c a n no H H H > e n p n n a c a n o c e 6 H O M H a M e H O M . K a p a K T e p h y H y T p a u iH > H

c m io n T e n p H n e B eh je y

TlpojbehHMa MBaHa rajie6a

H 3 p a * e H K a o B H 3 H ja 6 y a y h H 0 C T H .

I T p e H O c e h H T y T e M y y h o b o 6 j i h k n n c a u j e o h h t o n o T B p f lH O o n p e a e j b e i b e J b y f lC K o r p o j j a . T p e 6 a n o
hocth.

npeMa

3a-

M a u iH O C T H h 3 H a n a j y B H 3 H je K o ja y B O flH y H O B y , < J> aH T acrH H H y h n o T p e c H y c r B a p H o c r T aK O

je

n o n e jio , n a

je, aaKJie, T e M y je H 3 je f l H e

p a 3 p a jiH T H

ao

n o c e 6 H e poM aH ecK H e

o6yxBaT-

r j i a B e H a c r a j a o h o b K 0 M n 0 3 H u n jc K H h c r p y K -

303

TypajiHH nopeaaK . Mel)yTHM, h3ko cacBHM H3BecH0 Bpjio HaKJioH.eH 3aMHCJiH o CTBapaH.y H0B0r poMaHa, oh je , uiTaMnaH y TeKCTy KH.nre, ao6ho noaHacnoB: H e / j O B p m e h h p o M H H . T o 6h, 3a HHTaoua, n a h CBaKor HcnHTHBana hjih KpHTHHapa, ynyhHBajio Ha t o aa je a e jio K0Mn03HUHjcKH HeflOKpajneHO, a a je n n c a u - 6hjio H3 Kojnx pa3Jiora - fln ra o pyxe o a aa jb e r p a a a . CaMO, a a jih je t o t^ko? K a a ce Taj tc k c t noapo6HO npoyHH, yTHcaK o 03HaiiH HeaoBpuieHocTH ce MeH.a. n p o H a j i a 3 a K A r x a H a r H K a je y aHTponojiouiK oj o3HauH BHflejianKH n p o a o p y OHy BpeMeHCKy 4>a3y Kaaa he HOBenaHCTBo H3ry6HTH CBe 6hthc ejieMeHTe ji.yflCKOCTH, npeBacxoziHo y MopajiHOM h flpyuiTBeHOM n o rjie a y . IlpH H ajiau K pe3y6n hcthhc j a ce H.er0B0 BHheite anoKajiunTHHHor CBeTa MOpa npHXB3THTH hyTH.OM, KaO HeKOM BpCTOM CBeTHH.e HHH3. Y TCKCTy CTOjH:
... PeKJiH cm o : jbyflH cy n o c ra jiH 3BH jepn. A t h m c c y 3a h .h x n p e c r a ji e CBe e r e r e h o 6aB eae, CBa M o p a jm a h a p y r a H anejia, o63H pH , KOHCHjiepaiiHje, n p e a p a c y /r e h jih kbko r o a t o x o h e r e n a Ha30BeTe. B yayhw 3BHjepH, HHcy B n iu e 3HajiH h h u i t o j e p an y H , h h 0n0pT yH 0C T , h h TaKTHKa h T3KTHHKH o n p e s , h h CBpcHCX0flH0 eKOHOMHcaHe CHaraM a, HH M yjipo nyBaH>e rjiaB e. C p jb ajiH c y 6e3yMHO y n p o n a c r , rHHyjiH c y Kao M yxe - ajiH cy rHHyjih ... H n c y BHiue 6yH iiajiH , 6 ajajiH , jiajajiH o c jio 6 o jih h h t h c y BHiue y o n h e cxB ahajiH i u t o Ta pn jeH 3H aiH . A jih c y ce, 3aTO, CTBapHO 3a H.y 6 o p h jih .

y Toj <J>a3H CBeonuiTe noflHBjbajiocrH ra3HJio ce npeKO cbhx Hanejia xpjiehn noTnyHOM oaJbyheH.y. ITHmHeBa cjiHKa Tora 6yayher 3aMHiujbeHor h npeTnocTaBJbeHor BpeMeHa BeoMa je rycra ahh3mhkom o6pHyTHX npoueca y MeuiaBHHH y3poKa h nocjie/mua. CBe t o uito ce Kao pacnaaaH.e jby^CKe ncnxe h 6e3yMHO yHHiuTaBaH>e HajaparoueHHjHX TeKOBHHa uHBHJiH3aunje h KyjiType MO*e CMaTpaTH pa3BHjeHOM MauiTOM npnnoBe/iaHa, yHCTHHy MO*e aa ce HCTOBpeMeHO npHXBaTH h Kao HayHHa MHcao y cHHTeTHcaH>y ohhx nojaBa Koje cy h caaauiu.HUH cecTOKa onoMeHa. y tom CMHCJiy, HapaTop yno3opaBa HHTaoua h cjiyuiaoua: HHane, He npnxBaTHTe jih Ty npeMHcy 6ap Kao 4>aHTa3Hjy, Hauia ce npnna He Moace HacTaBHTH. (CapaHa jijejia II, 3arpe6 1975. crp. 392) IIpHHa ce HnaK HacraBHJia: HapaTop HHje XTeo aa oct3bh HHTaoua Ha y*apeHOM m y naKJia. Il0HyflH0 My je h CBeTJinjy ajiTepHaTHBy: Ajih TjeuiHTe ce: oneT hy BaM aHTHUHnHpara: t o je no*HBHHHeibe caMO npojia3HO, jeflHO npHBpeMeHO, hjih noBpeMeHO, craH.e H3 Kora he ce JbyflH, Ha MyK0TpnH0j 6ora3HHH CBor pa3Boja, joui jeaHOM HCKonaTH. Enjia 6h to , y KpajH.eM cjiynajy, nnaK caMO (})a3a, He h crpaBHHHH K p a j H OBeHaH CTBa.
O b h m yTemHHM peiueibeM n p o H a j i a 3 a K A T x a H a T H K a j e ao B p m eH y uejiHHy. M o r jio ce Ty, c a a p y r e c rp a H e , HanncaTH h a a je H eaoB puieH aKo ce Ty m h c jih npeTeach o Ha 3 a 0 K p y * e H 0 c r h n y H o h y <}>a6yjie. M ehyTHM , y u in p eM 3HaneH>y Koje HHje BHiue nH Taibe K0Mn03HUHje Kao uejiHHe, Hero Henera 6nTHHjer h npecy flH H jer y cya6nH H jb yacK e K yjiType yrpoaceH e h c n o jb a h H3HyTpa, poM aH je ao B p iu eH y cm cjiom h (JiaHTacTHHHOM o6yxB aTy nHiuHeBe BH3Hje. K y a je , y o c ra jio M , h M o rn a a a n o h e a a jb e pa3H rpaH a M auiT a nnuiH eB a? H aM eT ajio ce h B jiaaaH y /JecHHUH ca3HaH>e MHCJinoua h T B o p u a : poM aH je n e o np0T 0H H 0r BpeMeHa, HeKaa c a M O ncenaK , HeKaa CBptrraH y aeceTH H e KH>Hra, Kao k o b n p y c r a , h jih E aji3aK a, h jih XeM HHrBeja. yBeK je t o TpeHyT3K y BpeMeHy, yxB aheH a a T p a je : P a r h m h p Jla B a T o jic r o ja j e cy6jiH M auH ja je /u ie e n o x e , L lp B e H O h i i p n o CTeHflajioBo KapaKTep a p y r e e n o x e , ajiH p a T h m h p cy HenpeKHaHo y H3MeHH CBojnx fle jc raB a , n a HeMa n o c jie /iib e r p a T a h h n o y 3 a a H o r MHpa, yBeK ce HaaM ehy 6 o je h Mohw BpeMeHa, upBeHO h u p h o , 06H0BJbeHe h jionyH>eHe CBe ycaBpuieHHjHM cpe/iCTBHMa yHHmTeH>a. y to m CMHCJiy, h h h h mh ce, n p o H a j i a 3 a K A T x a H a T H K a He T p e 6 a h h nocM aTpaTH Kao poM aH T p ajiH u n o H ajiH o r o 6 e ji e * ja : o h je n p e e ce j, MHCaoh h n p o /io p y Hen03HaT0 6 y a y h e BpeMe H0BeK0B0r HajHHacer n a /ia . B jia/iaH ^e c H H u a M au iT ap ( I Io m h c jih x m Ha CBHjeT n a a a BjenHa Hoh - p e h n h e o h 3a TpeHyTaK CBora aeTHH>CTBa y n p o j b e h n M a H B a H a r a j i e d a , c r p . 4 6 , jo u i h ... oayBHjeK je 6 u jia y m chh T e * H > a , c r p a c H a re>KH,a, n a Moje M auiTaHHje, Moje HpauHOHajiHOCTH, Moje nyBCTBOBaH.e 3ao/yeH eM y b h a JiorH Ke, c r p . 9 7 ) h ynopH H T p a ra s ia u 3a h ck h m KOHanHHjHM,

304

y 5 e ^ J b H B H jH M H H C TH H H TH jH M CMHCJIOM J ty f lC K O r 6H T H C aH > a, C X B aT aO j e CBOj n 0 3 H B riH C u a K a o M H c n jy K o ja n p e T n o c r r a B J b a u e j i o r H O B eK a.

y 3m m c k o m j b e r o B a H , y , yMeTHHHKoj KpHCTajiH3aunjh jeflHe paTH e aTMOC(J>epe h y H>oj Ji>yacTBa H 36aneH or H3 CBaKHjiamiber KOJioceKa HBOTa, HMa h OHa yxcacHa, je3HBa h rp 030M 0pH a nojeflHHocrr KaKO CBHH>Me, BOJbeHH h na>KeHH M n r y a , ycMpTH aeT e y KOJieBUH. IIlT a je t o ? HaTypajiHCTHHKa cueHa h jih ynytlHBaH>e Ha >khbothh>ckh HeoaroB opH H h pa3opHH HaroH? C th m T p e 6 a ynopeaH TH OHa HecxBaTJbHBa y6HCTBa Heb h h h x , h jih pejiaTHBHo HeBHHHX JbyflH, y cyuiTHHH flo6pHX h HeMotlHHX a a ce cn a c y Ofl 3Jia. y to m y36yajbHBOM h jipaMaTHHHOM poM aH y B n a aa H JJecH n u a njieHH CBojHM npycTOBCKHM cynTHJiHTeTHMa ( y MeKoj c b h jih iih H3Mel)y 5km hpk3bhx T penaB H ua c r a n a j io ce n p o jb e h e h jeceH h npoT H T paB ajia o6M aH a: MOcjia HaeMO H aT par, y jbeTO ...) y ji05KHBJbajy n p n p o jie , cynpoT C T aB jbajyhn h cjih h m JienoTaM a n p n p o jie 6e3MepHy OKpyTH0CT JbyjjH y 6 n u a h pyiH H Jiaua rp a jja . E0M6apji0BaH>e je caMo jejiaH oji M H ornx, ja n n x h jih cjia6 H jn x , HaHHHa nycTomeH>a y KojHMa H e c ra jy M aT epnjajiH a jio6 p a , ajiH h OHe o c o 6 h h c KojHMa KyjiTypa OHHTyje jiajieK O ce*H ocT jbyjiCKor pa3B oja. C B arjje, aaK Jie, y paTHHM h HepaTHHM BpeMeHHMa, h o b c k c r o jn n p e ji CBHpenHM 3 aMKaMa yHHuiTeH>a 0 H 0 ra u i t o je y H>eMy H ajjien iu e h H ajnji0ji0TB0pH H je - a y x a o hobcneH>a. <t>H Ji030(}>H ja a n c y p jia HHje caMO TeopnjcKH TepMHH: y KHHecKoj K yjiTypHoj peBOJiyunjH h jih y naKJieHHM HHCTKaMa, npouecH M a, HacnjbHMa, MyneH>HMa, jio ro pHMa c m p t h , jiH ue a n c y p jja ce jo u i jejjHOM o6pHyjio. PaTHHK y 6op6H, cyoneH ca Hen p njaT ejbeM , HMa MopajiHO HHCTHjy CHTyaunjy o ji HOBeKa H3a <}>poHTa, je p 0B 0r j i p y r o r B pe6ajy c m p to h o c h c 3aMKe y 6 e3 6 p o j BHjiOBa, yBeK ycrpeM jbeH e Ha MpuBapeH>e h yHHUiTeH>e cpTBe. O ji flo cro jeB C K o r jio KacJ>Ke, h o ji Kacjme a o M ap K eca, h jih o ji C re H jia jia jio A H jip n h a , L(pH>aHCKor, CejiHMOBHha, T iocH ha h J l a jin h a , K p jie * e h T io n H h a, h o b c h h o c t Kao b h co k h 3h3k KyjiType yBeK j e y caMOM cpejiH uiT y HejbyjjCKHx HCKyiueH>a. H hthm hc h ycpejjcpeheHe Te*H>e BjiajiaHa flecHHue MOTHBHcaHe cy to m TparHHHOM HOBeKOBOM CHTyaunjoM y pacnajiaH >y KyjiTypHHX crp y K T y p a.
J l n p H K a B j ia jja H a f le c H H u e ,

npnouiHa,

6 ncT pa h

Ba3jiyuiacra,

n rp a

jiy x a h

O H H iu h eH e p e H H , o J i n n a B a j i p y r n h 3 h h h a y T o 6 Horpa<J>Hje y T p a* eH > H M a h jiy T a ib H M a 3 a BejiHKHM c m h c j i o m H C T H H e . y n ecM H C j i n j e n n a e a H a r ji a u i e H j e T a j j i o 3 h b T p a r a i b a :

X t h o 6 h x jia m h ji y u ia o c jin je iiM B 3 a CBe 6 o j i h o h% q c m h c jio m H a c y u iH o r n jiy T a .

y
h o c th

t o m C M H C Jiy, H > e ro B a

Heo6HJia3Ha necMa C b b h h h , ca

o 6 ja u iib e H > e M BH iue3H aH h

T e HM eHHue,

Kao jia cy6jiHMHiue *HBOTHy 3aBojHHuy

napajioKca.nHa jinua

TB opneB or 6 u h a :

C B a a H H j e M oja

hcthh3 h

M oja j i a * ,

M o je JiHue h M o je HajiHHje.

T b p ji jie>Kaj Moje CTBapHOCTH h TaHaHa jbyjbauiK a Moje 3aH>HxaHe jiyjiocTH .

Ta

jia K O K p n j i a

Hrpa c j i h k o b h t c
K H > H *e B H o r

T e jie K T y a jiH o r

KapaKTepa

pa3HrpaHe MejiHTaunje joui je jejiaH H3pa3 h h CTBapaH>a BjiajiaHa flecHHue. Kanpoc je Bpcra

ojie nacy cajiauiH>eM, jep


20 B E N K O V A K I KRAJ ... Z B O R N IK I

305

C a M o y Te o ia c y

H O BjeK MO*e CajlHTH CBoje fljejio - CBoje 6 y H H j io Bpejio,


caMo y Te6 u 3aracHTH

CBoje ycHjaHe *yaH>e,


caMO y Te6 n paace^HHTH
3Kel) CBojy n p e x a ji> e H y ;
caM O

ofl Te6 e CBe 3a jkhbot y 3eTH, caMo Te6H CBe * h b o , *arpehe

o a ce6e aaTH...
)K h b o ,

carpehe,

y * a p e H O H a a a x H y h e yMeTHHKa h M H C Jinoua, T B o p u a h MOBeKa,

^ e c H H u a j e yTK HBao y C B oje a e j i o n y Ty

Kao creneH

T p a jH o r

ca3Hau>a o

j ty a c K o j o 6 a B e 3 H

aa

c e o n n p e 3Jiy y c e 6 n h y CBeTy, o h 3 k o h o h o j i h k o k o j i h k o M y CHare z i o c e * y .

Ha

to m

oTnopa

jb y a c K o r

6nha

H a c r a ja jia c y h OTpe)KH>eH>a, a y x o B H H 6n jiaH C He*H>e 3a

h cth h o m :

M oje cy *yaH>e HeKpoheHe, flHBjte,

Moj noJieT y B H j e K Ha 6ecnyhy CKpehe,

Moje cy 6 ajKe on CTBapHOCTH *HBJbe,


Moje cy jia*H oa
hcthhc

Behe.

Je jih t o 6HJia h noeTHKa nncua yBepeHor aa CTBapa y uihpokhm rpaHHiiaMa CBOjHX flyXOBHHX MOr^hHOCTH, ajIH joill HeflOBOJbHHX 3a HeKH 6eCMpTHH JieK HOBenaHCTBy Ha H>eroBOM nyTy H3HeBepaBaH>a KyjiType?

S u m m ary THE P A R T IC IP A N S F RO M THE D IS T R IC T OF B E N K O V A C IN THE BATTLE OF THE SUTJESKA The article contains the latest results o f long-term investigations into the number o fth e fallen in the Battle o f the River Sutjeska, may-june 1943: men, women, ofTicers; their social and regional origins; the num ber o f the Communist Party and Communist Youth members among them, the number o f pre-war members o fth e Party, etc. Figures are given fo r the 48 casualties from the district ofB enkovac who fell in the Battle o f the Sutjeska.

306

STANKO KORA

K N JIEV N A SA R A D N JA V L A D A N A D E S N IC E U M A G A Z I N U
S JE V E R N E D A L M A C IJ E

Rezim e

Desniin asopis Magazin sjeveme Dalmacije (1934/35) imao je dva prethodnika Slaveno-serbskij magazin, to est: sobranie raznih soinenijiprevodov, k polzje i uveseleniju sluaih, koji je pokrenuo Zaharija Orfelin i tampao u Veneciji 1768. i Srbsko-dalmatinski almanah koji je pokrenuo 1836. ibenanin Boidar Petranovi. (Ovaj asopis se tampa u Karlovcu, Zagrebu, Beu i Zadru). Sva tri asopisa tampana su irilicom i imala su u naslovu rije: magazin. (To su srpski asopisi koji su se tampali u Veneciji i Dalmaciji i uredivaka politika je o tome vodila brigu). Desnica je u svom Magazinu objavio dva eseja: Jedan pogled na linost Dositejevu i Mirko Korolija i njegov kraj, pripovijetku ivotna staza Jandrije Kutlae i tri pjesme Seljani, Djevojke na vodi i Ljetni motiv. Ta prva djela govore o zrelom i nadahnutom piscu koji ima znatnu knjievnu kulturu. Eseji su znaajni ne samo zato to su zrelo i misaono pisani nego i zato to je u njima Desnica iznio i svoj knjievni program. Naglaavaju se sloeni oblici ivota uopte i protivrjena psiholoka stanja koja treba smatrati konstitutivnim elementima pojedinanog ivota, zatim se trai ovjek koji se prozlio i koji se cerebralizirao. Ukazano je na pejza i na njegovu funkciju u umjetnikoj slici za kojom je teio i sam Desnica. Tu je i ovjek prognanik i zarobljenik u zbjegu iz koga ne moe da ode. U svemu tome atmosfera, koja vlada prostorom, ima veliku ulogu. Na osnovu svega toga proizlazi da se Desnica formirao u tom meduratnom periodu na srpskoj knjievnoj podlozi, a formiranje je bogaeno talijanskim, grkim, rimskim i ruskim uticajima.

Da bismo razumjeli Vladana Desnicu i njegov Magazin sjeveme Dalmacije (1934. i 1935.), neophodno je da se ukratko ukae na prethodnike ovog asopisa, na veoma znaajni Srbsko-dalmatinskij almanah, koji se prvo tampa u Karlovcu, u Pretnerovoj tampariji, u kojoj je est godina ranije tampan Dositejev Prvenac s podnaslovom Iica ili Dositejeva Bukvica (1830). Ovaj Almanah samo za prve dvije godine, za 1836. i 1837. nosi oznaku da izlazi u Karlovcu, a od 1838. do 1849. izlazi u Zadru i mi.20*

307

jenja naslov, samo djelimino, u Srbsko-dalmatinskij magazin. Zatim za 1850. i 1851. oznaeno je da izlazi u Zagrebu, pa u Beu godine 1856. za godinu 1852/53, i najzad, od 1862. do 1873. ponovo i konano u Zadru. Pokreta i urednik ovog asopisa bio je Boidar Teodor Petranovi, narodni prosvjetitelj u Dalmaciji i jedan od najobrazovanijih Srba svoga vremena. Boidar Petranovi je urednik od 1836. do 1842; ostali urednici su: Gerasim Petranovi od 1862. do 1868. i 1870, Ljubomir Vujanovi i Nikodim Mila od 1871. do 1873. To je bio godinjak magazinskog tipa, tampan irilicom. Srpski intelektualci u Dalmaciji osjetili su da im treba asopis kako bi mogli knjievno i nauno da podstiu i prate optenarodno buenje koje je poelo sa Karaorevim ustankom u Srbiji. Glavni talas narodnog preporoda u Dalmaciji dolazi neto kasnije, s Narodnom strankom, ali Petranovieva grupa okupljena oko Alm anaha/ Magazina uveliko je pripremala glavni talas preporoda. Ujedno treba kazati da taj asopis spada u red najstarijih srpskih knjievno-naunih asopisa. Stariji od njega su samo dva: prvo, asopis koji je u Veneciji pokrenuo Zaharija Orfelin pod naslovom Slaveno-serbskij magazin, to est: sobranie raznih soinenij i prevodov, k polzje i uveseleniju sluaih, pokrenut godine 1768. To je, mora se kazati, najstariji knjievni i nauni asopis meu Junim Slovenima. U opirnom predgovoru izloen je program asopisa koji se zasniva na principima racionalistike filozofije 18. vijeka. Odmah pada u oi da i taj asopis ima u naslovu rije magazin, pa se mora istai da je on rodonaelnik Petranovievog i zatim Desniinog asopisa. Pola vijeka poslije Orfelina, Georgije Magaraevi pokree u Budimu Serbske letopisi. Prva sveska izila je koncem 1824, a oznakom za 1825. U poetku je Letopis izlazio etiri puta godinje. Radi odravanja asopisa osnovano je 1826. godine u Peti knjievno i nauno drutvo Matica srpska. Koliko se zna, Letopis Matice srpske jedini je knjievni asopis u Evropi koji izlazi od 1824, pa bi, prema tome, bio najstariji evropski asopis sa stalnim izlaenjem. N asuprot Letopisu Petranoviev Alm anah/M agazin nije imao jako zalee kakvo je bila Matica srpska za Letopis, pa zato i nije mogao da bude dugog vijeka. Ali i uprkos tome ovaj asopis je naroito znaajan za Srbe u Hrvatskoj i Dalmaciji. Petranoviev asopis objavljivao je pripovijetke, pjesme, knjievno-kritike i estetike lanke, polemike, istorijske spise, i bio je, svakako, iv i zanimljiv. U njemu su saraivali i neki od vodeih pisaca: Njego, P. Preradovi, S. Vraz, S. M. Ljubia. Desniin Magazin sjeveme Dalmacije bio je veoma kratkog vijeka pa nije mogao okupiti iri krug saradnika, a potpuno su izostali vodei pisci. U njemu je nastupio Vladan Desnica pjesmama, esejima i pripovijetkom. Pored Vladana Desnice sarauju Boko Desnica, Mirko Korolija, Petar Kolendi i drugi. Program Desniinog asopisa objavljen je u prvoj svesci za 1934. godinu. Taj program zasluuje da bude naveden u cijelosti jer sadri stavove koje moemo i danas smatrati aktuelnim. Evo tog programa!
Pred itav jedan vijek sjevema Dalmacija imala je svoju godinju pubiikaciju, Srbsko-dalmatinski almanah, kasnije Srbsko-dalmatinski magazin. Dakle ve u ono doba, u onako tekim ivotnim prilikama i uslovima razvitka, na javni ivot bio je tako intenzivan, a interes za javna pitanja tako iv, da je iz potrebe niknula jedna godinja kulturna revija. Odonda do danas na javni ivot i naa kultum a produkcija stalno su rasli i razvijali se, a na prilog opoj jugoslovenskoj misli i jugoslovenskoj knjizi postajao je sve vei i sve znaajniji. Prema tome, ova naa kultum a publikacija, koja nastavlja tradiciju Srbskodalmatinskog magazina, danas ima tim jae opravdanje i tim iru zadau. ivot ovoga kraja, njegove potrebe i njegove duhovne tenje, bar u principu, jednako su vani kao i ivot, potrebe i tenje ma kojeg drugog kraja. Ali su one, iz raznih uzroka, manje vidne i manje uvaavane. - Magazin ima da bude pregled naeg javnog ivota, naih prilika i potreba i izraz naih tenji, te da ih uini vidnijim i uvaavanijim.

308

Nai su kultumi radnici rasijani po itavoj dravi i djeluju u raznim sredinama, pa se zaboravlja da su svi oni sinovi jednog kraja i nosioci jedne kulturne tradicije; njihov se rad, uzet kao cjelina, nema u vidu i nedovoljno se honorira. - U Magazinu e oni imati prilike da nastupe zajedno, povezani pripadnou istoj sredini. Napokon, Magazin je postavio sebi za zadau i to, da obrauje nau prolost, koja je kolikogod nepoznata toliko i svijetla. - Zato e publikovati dokumente iz nae prolosti i donositi istoriske radnje. Za pojedina pitanja od vee vanosti sa podruja kulturne istorije, politike istorije, knjievnosti itd., koja nisu dovoljno rasvijetljena ni obraena, Magazin e otvoriti stalne rubrike, u kojima e donositi dokumente, izvore, vijesti, radnje i uope sve to se na to odnosi, da tako pribere gradivo i olaka rad onima koji bi htjeli da ta pitanja iscrpno i sistematski obrade. Vrenje ovih zadataka zadovoljie duhovne potrebe jednoga kraja, a i za cjelinu e znaiti nesumnjivu dobit.

Tekst ovoga programa, oigledno, pisao je sam Vladan Desnica; na to upuuju glavni stavovi, stilski elementi i leksika. I, najzad, valja da spomenemo N ovi ljetopis, koji je potkraj 1971. u Zagrebu pokrenulo Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta, a u programu je naglaeno da je to asopis magazinskog tipa. Uzor su bili Orfelinov, Petranoviev i Desniin asopis. Tako je ideja o asopisu - magazinu odrana meu Srbima na zapadnim stranama nae zemlje ravno dvjesta godina, dakle od Orfelinovog Magazina (1768). Magazin sjeveme Dalmacije, doista, znaajan je zbog samog Desnice koji je u njemu otpoeo svoj knjievni rad, i to trima knjievnim vrstama: pjesmom, esejem i pripovijetkom. U ta dva godita asopisa Desnica je objavio: tri pjesme, dva eseja i jednu pripovijetku. Pogledaju li se paljivo ti tekstovi, odmah se opaa da to nije poetnitvo i naukovanje, ve siguran izlazak na knjievnu scenu, naroito se to vidi u esejima i u pjesmi Djevojke na vodi. Zato eseji i ova pjesma zavreuju detaljniji uvid. U prvom goditu Magazina (1934) objavljen je esej pod naslovom Jedan pogled na linost Dositejevu. Razumljivo je to Desnicu mnogo interesuje Dositej, jer je Dositej u Dalmaciji zasnovao svoj knjievni rad na govoru dalmatinskih Srba meu kojima se dobro osjeao kao meu bojim ljudima, kako je sam rekao. Dositeja je u svom Magazinu (1845) branio Boidar Petranovi od prigovora Nikole Tomazea da je Dositej protivnik rimske crkve jer je pod uticajem francuskih revolucionarnih ideja. Linost Dositejeva je i danas meu Srbima u Sjevernoj Dalmaciji neprikosnovena. Ipak Desnica ne ispituje iroku pojavu Dositejevu, on ne govori o optim pitanjima epohe u kojoj Dositej izgrauje svoje poglede na svijet, ve se Desnica bavi linim crtama Dositejevim. Desnica polemiki pristupa temi s namjerom da dokae kako sva istina o Dositeju nije reena ba zato to su svi kritiari i istoriari knjievnosti vie prouavali epohu kojoj je pripadao Dositej nego samog Dositeja. Svi oni slau se u tome da je Dositej, kae Desnica: znaajan kao prekretnica u naem duhovnom ivotu, kao navjeta jedne nove ere. Ali ba time Desnica nee da se bavi, njega zanima ono to je lino Dositejevo, i to stoji nezavisno od racionalistike epohe i njenih tenji prema praktinom duhu. Desnica doslovce kae ovo: Upravo to lino nas u ovom asu zanima i time hoemo da se ovdje pozabavimo. Desnica nee da se spori oko onoga to je priznato i utvreno, i on priznaje Dositeju visok znaaj koji ima u srpskom duhovnom ivotu, ali, s druge strane, ne treba okretati glavu od injenice da je mala vrijednost Dositejevog knjievnog rada. Vrlo znaajan kao poglavlje u naem duhovnom ivotu Dositej u naoj knjievnosti kao stvaralac ne predstavlja mnogo. To razdvajanje umjetnike vrijednosti Dositejevog djela od opte uloge Dositejeve u srpskoj kulturi, u Desniinom eseju je sprovedeno
309

zapravo prvi put. Dositejeva uloga mora se posmatrati 1 sa gledita ideologa koji zna kuda treba da se ide, ali, s druge strane, njegova priroda bila je priroda blagog i mirnog ovjeka, koji nije sklon tome da bude ideolog i voa. To je jedna od upadljivih dvostrukosti koju prepoznajemo u njegovom liku. Druga bi se mogla prepoznati u injenici to je Dositej spojio zapadni racionalizam i narodnu, demokratsku kulturu, koja e imati svoga velikog protagonistu u Vuku Karadiu. Trezveni, realistiki duh bio je vie Vuk nego Dositej. Desnica vidi u Dositeju linost koju goni nemimi duh i elja za saznanjima i doivljajima. Taj duh ne pokazuje intelektualnu dubinu, nego ivu neposrednost, pojednostavljen odnos prema svijetu i drugim ljudima u njemu. Te osobine stavljaju ga u red ljudi kojima je zajedniko jo i enciklopediko nastrojenje, kapricioznost udi, povrno-znanstvena radoznalost i neka neumitna, ciganska potreba promjene. Desnica navodi porodicu takvih ljudi, stranih i domaih ovim redom: Piko de la Irandola, Benvenuto elini, Tomazo Kampanela, Sirano de Bererak... a taj kod nas obilno zastupljen Jurjem Krianiem, Pavlom Vitezoviem, Solariem, Trlajiem, Zoriem, Vujiem, Zeliem, Simom Milutinoviem. Ove osobine, prema Desniinom miljenju, znaajne su za umjetniko stvaranje, ali one kod Dositeja nisu dole do punog izraaja zato to duhovna klima 18. vijeka nije bila podesna za umjetniko usmjeravanje i iskoriavanje takvih osobina. Desica zatim iznosi misao da bi Dositej uradio neto dmgo, ire i umjetniki znaajnije da je ivio u nekom dmgom vremenu koje bi vie pogodovalo njegovom karaktem i njegovoj lirskoj prirodi. Tu smo dakle kod vanog momenta: uoava se lirska priroda Dositejeva.
D o s ite je v e li n e o d lik e i n je g o v e in d iv id u a ln e c r te n is u d o le d o o n o g i o n a k v o g iz r a a ja d o k a k v o g b i b ile d o le v a n to g v r e m e n a .

Desniin esej voden je metodiki, on svoje tvrdnje obrazlae. Evo kako vidi pjesnike crte Dositejeve:
K o d D o s ite ja j e v rlo z n a a jn a o n a s iln a e n ja z a n e iz v je s n im k o ja j e n a js im p to m a ti n iji z n a m e n is tin s k i p je s n i k e d u e ; o n a n a iv n a e lja d a sv e v id i, d a sv e u p o z n a ; o n a n e j a s n a u d d a se r a s p a r a , d a se r a z d ije li n a s to tin u b i a , p a d a b u d e n a s v a k o m m je stu k u g le z e m a ljs k e i d a iv i s to tin u iv o ta . I t a j e c rta k o d n je g a tim i n t e r e s a n tn ija to j e pot s v ije s n a , e le m e n ta m o o u e n a i p r im itiv n o iz r a e n a p a , ta k v a , li e n a d e k a d e n tn o g ra fin m a n a i n e r v n e ra s tr o je n o s ti, o n a s n a n ije i in s tin k tiv n ije d je lu je .

Desnica do ovoga suda dolazi pronicljivim itanjem ivota i prikljuenija navodei u svom eseju one primjere iz Dositejevog djela kojima se potkrepljuje ta misao. Moramo primijetiti da Desnica ispravno radi kad nastoji da karakter i duh pisca izvodi iz njegovog djela. Znaajno je to to Desnica uoava da ima pred sobom djeju, naivnu, primitivno-neposrednu prirodu Dositejevu, koja je pjesnika i lirska, ali koja nije piscu mogla prokriti puteve do dubljeg uvidanja zbivanja u svijetu i do kritinijeg pogleda na ljude. Naivni optimizam Dositejev (a razlono je da kaemo da je svaki optimizam naivan), ostao je samo kod jedne strane ivota, i to one smirene, harmonine, dobre, boanske, a zauvijek mu je ostala skrivena ona dm ga i suprotna strana ivota, avolja, mrana i zla. Mi moramo da primijetimo da ovaj Desniin esej ima stvaralaki znaaj koji se prepoznaje u tome kako je Desnica osjetio to nedostaje Dositeju, pa je u vezi s tim iznio svoja shvatanja problema i ljudi, ukazujui na ono to e izraziti u svom kasnijem pripovjedakom i romansijerskom djelu. Desnica primjeuje da Dositejeva filozofija
310

ne rauna sa ljudima onakvim kakvi jesu, snabdjeveni svim zlom i dobrom za koje je sposobna ljudska dua. ivot je daleko od toga da bude tako bezazleno jednostavan, problemi koje namee i situacije u koje dovodi tako su teki i zamreni, a ljudske su due tako raznorodne, da ova ivotna mudrost koja uzimlje za pretpostavku prirodnog dobrog ovjeka nema neku opu ljudsku praktinu vrijednost. Ipak iz toga optimistikog vijeka dopire do nas Volterov K andid koji porie Lajbnicov optimizam i svaki optimizam u principu, on vidi zamraenu optu sliku, jer ovjek prolazi raznim stranama svijeta i raznim prostorima geografskim i svuda uoava zlo, nasilje, bilo da ono dolazi od katastrofa u prirodi, kao to je potres u Lisabonu, bilo da dolazi od ovjekovog nevaljalstva svake vrste. Sentimentalni, prosvjetiteljski, racionalistiki 18. vijek vie je donosio mimu naivnost, idilu, razum, plemenite strasti, i ovjek je ivio sa svojim domaim bogom koji mu pokazuje to je dobro a to zlo. U toj mimoj naivnosti nalazi i Dositej svoje mjesto. Pojedini nevaljalci, koji su se odbili od boga i od reda, od dobrote i od vrline, bili su i tada vidljivi ali oni nisu nosili osnovno obiljeje tog vremena. Bog - to je red, kako je mislio njemaki filozof prosvjetiteljstva Kristijan Volf (1679-1759). U sklopu tih pitanja moramo imati u vidu i uenje Dona Loka, koje je zasnovano na senzualnom materijalizmu i koje je vidjelo ovjeka da se raa od prirode ni dobar ni zao, a uslovi ivota od njega ine ono to on kasnije postaje. To je uenje imalo velik uticaj na francusku filozofiju 18. vijeka, na njena oba pravca: racionalistiki i prosvjetiteljski. ovjek je dobar, a racionalistiki prakticizam zato je tu da mu ne dopusti da pogrijei i da bude zao. U tome stavvu je i osnova Dositejevih pogleda i zato ne nalazimo u njegovim djelima zlo kao stvarni elemenat svijeta i kao izvor ovjekove patnje, kako to ispravno opaa Desnica. Prema Dositeju, ljudi vie ive u zabludama negoli pod pritiskom zla, a zablude se mogu uklanjati racionalistikim prakticizmom. Dositejev ovjek, slijedi iz svega toga, nije znao, ali Desniin ovjek se prozlio toliko da nema smisla priati o njemu prie u kojima bi bilo fabule, sisteme, reda, kako to kae Desniin pripovjeda u Proljeima Ivana Galeba. Denica je vidio Dositeja kao pisca reda, harmonije, sistema, ali i naivnosti i povrnosti. Zato Desnica knjievno nije mogao slijediti Dositeja. Izmedu ova dva naa pisca protekao je, buntovni na poetku i pozitivistiki na kraju, 19. vijek. Pozitivizam je donio velike promjene u nauci, u shvatanjima, u rukovanju injenicama, zato su francuski simbolisti govorili o gadljivom vijeku. Gadenje simbolista e se produiti i stii e do nas, a pisci izmeu dva rata stalno su naglaavali da je gadenje dio njihove estetike. Koliko je sve to daleko od smirenog i dobrog Dositeja. Korisno je da jo pogledamo zavretak Desniinog eseja o Dositeju gdje se uporeuje Dositej s Njegoem.
Njego, intelektualno nesravnjivo jai, krna gorostana duhovna pojava, ovjek od energije, od volje, ista dravnika, vlastodraka priroda, bez predrasuda i iluzija o ivotu, gleda na ivot i svijet jednim skeptino-realnim i pesimistiko-pozitivnim pogledom. Na najvei pesimista, njegov je pesimizam ist od svake sentimentalnosti, od slabosti i remisivosti. I u tom pesimizmu ima mnogo snage, i to ivotne, pozitivne snage. Njegov je zahvat u ivot snaan i obiman i autoritativno siguran. Njemu, stvamo, pesimizam znai jedan pozitivan ivotni princip, i sazdan je od trijeznog rasuivanja, hladnog iskustva i nesentimentalne skepse, daleko od lirikog ala, od inertne remisivosti i od sladunjave razoaranosti. I, s tim, Njego je u punoj mjeri ovjek od akcije. On vidi na ovom svijetu samo zlo, opainu, niskost i slabost, pa ima duhovnu potrebu da doara, da stvori jedan vii, apstraktni svijet, izvan prostomih i vremenskih granica ovog realog, i da tamo smjesti Lijepo, Dobro, Uzvieno i Vjeno. Zlo i Dobro u Njegou je razdijeljeno i rastavljeno: Zlo za ovaj materijalni svijet, Dobro za onaj drugi, pojmovni apstraktni. Njemu je Zlo ivot i praksa: Dobro apstrakcija i teorija.

311

Desniin pogled na Njegoa je prihvatljiv poto je uoeno da je Njego realan, pesimistian, duboko zagledan u ivot, trijezan sa sigumim pogledom ak i onda kad gleda u prazninu. Njego znai pozitivnu snagu, akciju i energiju. Njegov pesimizam je pozitivan jer upuuje na borbu protiv zla. A zlo je dobilo ono mjesto i ono znaenje koje mu u ivotu stvamo pripada. Kakav bi to inae bio pogled na ivot kada u njemu ne bi bila uoena golema uloga zla? Njego je zlo vidio kao elemenat stvaranja, kao podlogu za borbu u kojoj se stvara neto novo. Iz svega toga slijedi logian zakljuak: da ovaj materijalni svijet bez zla ne bi postojao, dmgim rijeima: u materijalnom svijetu zlo je konstitutivni dio koji se ne smije zanemariti. Ve na osnovu ovog jednog eseja moe se rei da Desnica ulazi u knjievnost sa pogledom na srpske duhovne vrijednosti sa kojima poinje srpska moderna misao. On hoe da vidi kako se ta moderna misao formirala, do kojih je visina doprla, ta je otkrila, gdje moe da se nastavi. Uoavajui nedostatak zla kod Dositeja i otkrivajui ovaj elemenat ivota kod Njegoa, Desnica je uvidio da svaki ozbiljan, razborit i realistian pogled na svijet mora otkriti zlo i patnju kao imanenciju samog ivota. Prodimi u sr stvari, Njego otkriva paklenu neslogu, izgubljenu harmoniju, svakojake oblike gmbosti svijeta i njegovih obiaja. Njegoev ovjek na kru, u zbjegu, trai pouzdanje u samom sebi, on se ufa u Boga i u svoje m k e ; Desniin ovjek takoe je u zbjegu, prognan, ostavljen bez odgovora i bez mogunosti da se spase i zatiti pod hladnim sjajem dalekih utih zvijezda. Desnica e svom ovjeku oduzeti herojsku samosvijest i individualistiki patos, dakle ono to je u Njegoa bitno ljudska karakteristika. Njegoeva kosmogonija zna za individualnog heroja i utoliko je blia grkoj kozmogoniji; Desnica svoga individualnog heroja pretvara u metafiziku mogunost, u misao, u ideju, u patnju. Poto je pronaao dva pola srpske modeme misli, predstavljene u Dositeju i Njegou, Desnica e se okrenuti svome zaviaju, te e napisati esej o Mirku Koroliji, pjesniku Bukovice i Ravnih kotara, koji je iznio u lirskoj formi, ponajvie u sonetu, ivotna osjeanja srpskog naroda na tim prostorima. Nekoliko prvih strana napisano je u zanosu, u dubokom i lirskom prodom u temu kojom se bavi. Iz tih stranica izbija ljubav prema ilavom, tvrdom i primitivnom narodu koji nosi pagansku duu na dva koraka od najmonije hrianske organizacije na svijetu. Zahvaljujui upravo ilavosti taj narod je sauvao svoj autdntini istorijski lik. S dmge strane, valja naglasiti da je paganstvo bilo razlog to... hristjanstvo nije prodrlo duboko u duu ovom ovjeku: ono je samo izvanjski nalijepljeno, pa kroz nj provimje vrlo jasno ranija poganska duhovna formacija i progovaraju pradjedovska poganska vjerovanja. U dugoj istorijskoj liniji borei se stalno protiv zla i svakojakih iskuenja, ovaj narod e uspjeti da sauva nacionalni karakter, ali nee imati vremena da razvija disciplinu duha u mirnom razmiljanju i u metodinom stvaranju. Ono to se moglo dohvatiti samim umom, koji nije proao kroz skolastika vjebanja u formalnim pravilima miljenja, bila je istinska svojina, autentina i neposredna. Tako se razvio smisao za realno i zbog toga je nedostajao smisao za metafiziko i formalno. Stalno i nasilno suoavanje s realnim i gmbim oblikuje istorijsku liniju postojanja. A to realno i grubo i nasilno suoavanje sa svijetom dmgaijih obiaja stvaralo je i istoriju i narav ovih Dinaraca. Tono uoavanje istorijske sudbine dovodi Desnicu do ove formulacije: Kad je prestalo klanje s Turcima, poeli su vjemi progoni; dok je u Evropi nacionalna svijest slavila trijumfe, ona je ovdje davljena u povojima, a kad se je ta svijest usprkos svemu probudila i ojaala, poelo je sijanje plemenskog i vjerskog razdora. Desnica vidi ovaj narod izmeu Turaka i Mletake Republike, pa kad su ta dva neprijatelja uklonjena, dolazi do plemenskog i vjerskog razdora inspiriranog s druge strane vode. Zato je umjesno da se kae kako poslije Stojana Jankovia, koji se bori
312

protiv Turaka, dolazi Matavuljev Pilipenda, koji se bori protiv unijata. Ispada na osnovu toga da se ovjek ovdje zadesio na pogrenom mjestu, da ivi s osjeanjem da je prognanik i da se zaustavio u nekom zbjegu. (Desniino Zim sko Ijetovanje najljepa je i najistaknutija poema u prozi o ljudima u zbjegu i poslije Gorskog vijenca najbolja naa knjiga o toj temi.) Poto je na prve dvije stranice eseja o Koroliji ocrtao duhovni i istorijski lik srpskog naroda u sjevernoj Dalmaciji, Desnica daje sliku zemlje. A bez te slike ne bi bila jasna duhovna slika, koja se nije samo formirala na tom prostoru, ve je prosto nalegla na taj prostor i stopila se s njim. Precizno i jasno slikanje pejzaa, koje vidimo u ovom eseju, veoma je znaajno za kasnije Desniino umjetniko stvaranje. ovjek i pejza nigdje, ni u jednog naeg pisca, nisu tako sudbinski vezani kao u Desnice. Ta je veza prokletstvo, ali prokletstvo u stvamom postojanju, u oporosti i tvrdoi ivota i muke na kamenu i pod vrelim nebom. U eseju o lirskom pjesniku, koji je pjevao o ruinim vrtovima, nalazimo ovu sliku pejzaa:
Pejza je tvrd, sirov i strog, i sav se utapa u sinjoj boji krakog kra i u kruto-realistikom osvjetljenju. Sve se pomalja u goloj istini ivotne tegobe i svirepe nunosti... Tu su zore bez preliva a zapadi bez sonog obilja boja i svjetlosti. Ljeti ega pljuti po sinjim kamenjarama; sunce se ne otkriva u svojoj ivotvomoj snazi i plodnosti, nego u golom, vrelom cjelovu, kao to je cjelov usijanog gvoa: ono ne grije ve saie. Zimi se nad smrtnicima nebo zatvori i zajaue bura kao da je u svom letu prela preko jo alosnijih pustara i pobrala im jauke i jade. Vegetacija je krta i ilava; umarci oporog brijesta i krivastog hrasta i graba potiskuju ile izmeu kamenja da iz posne i nepodatne zemlje isiu odmjerene ali sadrajne sokove. Tu priroda ovjeku prua tvrd hljebac zbilje ivota, a ivotu ilav otpor ovih prognanih gortaka.

Koliko smo puta ovaj pejza vidjeli u Desniinoj pripovijednoj prozi, i to uhvaen u raznim trenucima: sad je on realna slika, sad je atmosfera u kojoj iskrsavaju razliiti doivljaji, sad je mraan, vlaan, hladan, sad smiren s jezom koja iz njega bije, sad surov kao stvama kozmika sila, sad uasno ravnoduan i beskrajan, sad u potonuu kao da je smak svijeta. Primjera radi, navodimo sliku pejzaa iz pripovijetke Bunarevac, jedne od najboljih pripovijedaka na srpskohrvatskom jeziku.
Da, sve je bilo drukije nego to je predstavljao. Drukiji poloaj mjesta, drukiji pejza, drukije osvjetljenje. Mjesto je bilo uvaljeno u kotlinu - ba kao u dnu bunara, i sunce je rano zalazilo za rubom okolnog kra koji je obiljeavao vidokrug. Nikakvih modrih bregova, nikakvih daljina pogledu. Prevladavala je sinja boja kamenjara koja je zamarala oi. Obrisi stvari bili su otri kao rub krhotine, osvjetljenje sirovo. Beharu nigdje ni traga.

Vidimo da ova slika pejzaa iz pripovijetke uglavnom odgovara onoj iz eseja. Podudarnost je ak i leksika. Pretposljednja renica u ovom primjeru: Obrisi stvari bili su otri kao rub krhotine, osvjetljenje sirovo. - primjer je reenice u kojoj je ostvarena maksimalna oiglednost. Kad se kae da su obrisi stvari otri kao rub krhotine, onda odmah predoavamo: krhotinu stakla, porculana, glinenog lonca, kamena i svega drugog to je tvrdo, oporo, neugodno, runo. U toj oiglednosti i tvrdoi pejzaa ivi Desniin ovjek; u tom primjeru on je zarobljen u neugodan prostor. Desnica dalje govori o epskom stvaranju u tom narodu, kojim se produuje ivot narodne pjesme i narodne prie. Zatim istie umjetniku radinost: tkanje, vezenje, rezbarenje, kovanje ali vidi i druge oblike govora u materiji i u jednostavnom jeziku narodne pjesme i prie. Sve to zajedno iskazivalo je duu vie zagledanu u stvari, negoli duh zagledan u svijet. Blizina pojedinanom udaljila je opte. A taj smisao za pojedinano zadrao je umjetniko stvaranje kod primitivnijih oblika. Da bi to naglasio, Des-

nica zapisuje ovu divnu reenicu: Kao onaj koji tka u mraku, morao je da svoje stvaralake sposobnosti zakuje u nie i primitivnije umjetnike vrste. Poslije uskokih vremena, dodaje Desnica, ovaj narod ... nije nita krupnije i sjajnije doivio. Kad govori o Korolijinom pjesnikom radu, Desica nalazi dvije glavne linije: erotsku i heroiku. Erotika je, kako je izraena u ovoj poeziji, po miljenju Desnice, paganska, gola, sirova, bez finije senzbilnosti, a heroinost je zvuna i patetina. Zatim dodaje da na objema linijama ima vie vanjskog bljetavila nego unutranje emocije. Na osnovu toga slijedi zakljuak da: Korolijina skala osjeanja nije odve iroka ni odve istanana. Kako u erotici, tako i u ivotu uopte, Korolija ne trai probleme i misao, ve ostaje kod povrinskih slojeva ivota i njegovih manje sloenih pojava. Korolijina poezija potpuno je u skladu s duhom kraja iz koga je ponikla. injenino, pojedinano, konkretno, neuporedivo je vanije za taj duh nego opte, apstraktno i rafinirano. Time je znatno oslabljena sintetika mo poezije ovoga pjesnika. Iz tih optih karakteristika Korolijinog pjesnikog rada izvodi se realistinost i smisao za zdrav humor. Pored toga valja naglasiti da je zaviaj dao pjesniku neobarbarski i panteistiki pogled na svijet, kao i duboki osjeaj ljubavi prema samom golom ivotu, am or vitae. Korolija je pisao pod uticajem talijanskih pjesnika Karduija i Danuncija, koji su na prelomu 19. i 20 vijeka uestvovali u irokom kulturnom pokretu obnove barbarske energije i povratka prirodi. Ali, Korolija nije mogao da usvoji rafmirani osjeaj prirode, kae Desnica, dakle, onaj osjeaj koji je u Italiji vie puta preuziman od rimskog latinizma (u vrijeme renesanse, u vrijeme baroka i sada na prelomu dva vijeka). To latino-romansko spajanje prirode i kulture, duha i materije, barbarskog nagona i rafinirane senzibilnosti, ostalo je u udaljenosti od Korolije koji je ponikao u drugaijem svijetu i u patrijarhalnoj kulturi kraja, sa sirovijim reakcijama na spoljnju stvamost. Za Koroliju je priroda ono to ona sama po sebi jest; za umjetnika koji se javlja u irokoj i bogatoj kulturi, priroda mora da bude oduhovljena, rafinirana, oplemenjena. To osnovno osjeanje Mirka Korolije vodilo ga je da istakne kontinuitet izmeu davnog vremena sabijenog u legendu i ive sadanjosti pune elementarnog i neposrednog. Kod toga mu se nameu likovi iz epske narodne poezije, Marko Kraljevi, Stojan Jankovi, zatim zvuk narodne legende to dolazi iz starine i pokree sadanji ivot. irina i zamah legende kao da stvara irinu i zamah ive stvarnosti koja je pred pjesnikovim oima. U sonetu Jankovi Stojan pjesnik vidi sputanje naroda s planine k moru kao km pan talas. Dodajmo ovdje samo to da je Mirko Korolija teme epskih narodnih pjesama prenosio u sonet kao lirsku formu, pa zato Marko Kraljevi nije vie ono to je bio - nije epska snaga, nego lirski zanos. Epsko i ono nekadanje postalo je psiholoko i sadanje, zato je mogu sonet u jedanaestercu kao lirska pjesma koja govori o osjeanjima, o identifikaciji. Desnica vrlo uspjeno ukazuje na akustine elemente Korolijine poezije, kao i na formalno-tehnike i metrike njene osobine. Time Desnica pokazuje posebnu sposobnost ocjenjivaa lirske poezije, jer svojim muzikim darom otkriva vane elemente poezije do kojih nemuzikalni kritiari prosto ne mogu doprijeti. (Desnica je napisao etrnaest kraih muzikih kompozicija i kolovao je glas). Pripovijetka ivotna staza Jandrije Kutlae s podnaslovom skica za roman objavljena je prvi put u Magazinu sjeveme Dalmacije 1935, a kasnije nije proirena u roman. Vjerovatno je Desnica naknadno osjetio da se od toga materijala ne bi mogao izgraditi roman modemog i senzibilnog izraza prema kome je na pisac teio. Glavni junak pripovijetke, Jandrija Kutlaa, rodio se i rastao na dalmatinskom kamenjaru nekog siromanog sela; ali odlazi u svijet, stupa u vojsku, postaje pukovski truba i podo314

ficir. Ponosan to slui austrijskog cara, Jandrija je i svojim sinovima poelio istu slubu, ali propada Austrija i s njom Jandrijine vojnike ambicije. Zadovoljstvo, ponos, odanost zastavi pod kojom je sluio ispunjavali su toga ovjeka do kraja ivota. Ovo je pripovijetka koja ne donosi nita posebno, ona nije ni simbolina, ni revolucionama, ni moderna. Ona pria o ovjeku vrstog mentalnog i fizikog sastava, a nikakve pameti. Takav kakav je mogao bi ivjeti i stotine godina, svijet bi se mogao obrtati glavake, a Jandrija bi ostao miran u svom zadovoljstvu. Zato je on skoro poslovini ovjek koga nita ne moe podrovati i