Historijska Traganja 2

UDK 94 (497.
6)
ISSN 1840-3875
Historijska traganja Historical Searches
INSTITUT ZA ISTORIJU Br. 2, 1-244, Sarajevo 2008. INSTITUTE FOR HISTORY No. 2, 1-244, Sarajevo 2008
Historijska traganja Historical Searches

Izdava Publisher Institut Za Istoriju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Institute For History, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina Meunarodna redakcija International Editorial Board
Damir Agii, Filozofski fakultet, Zagreb / Faculty of Philosophy, Zagreb Ale Gabri, Intitut za novejo zgodovino, Ljubljana / Institute for Recent History, Ljubljana Adnan Velagi, Fakultet humanistikih nauka, Mostar / The Faculty of Humanities, Mostar Muhidin Pelesi, Institut za istoriju, Sarajevo / Institute for History, Sarajevo
Glavni i odgovorni urednik Editor-in-chief
Vera Katz, Institut za istoriju, Sarajevo / Institute for History, Sarajevo vera@lsinter.net
Sekretar Secretary
Aida Liina, Institut za istoriju, Sarajevo / Institute for History, Sarajevo licinaida@gmail.com
asopis izlazi dva puta godinje / This is semi-annual magazine Rukopisi se alju na adresu Instituta za istoriju Manuscripts to be sent to the Institute for History (sa naznakom) za asopis Historijska traganja / indicating that it is for Historical Searches 71000 SARAJEVO, Alipaina 9 Bosna i Hercegovina telefon/faks/phone/fax: 033/ 209-364 033/ 217-263 http://www.iis.unsa.ba e-mail: nauka@bih.net.ba Rukopisi se ne vraaju / Manuscripts will not be returned to their authors Urednitvo ne odgovara za navode i gledita iznesena u pojedinim prilozima. The Editorial board is not to be held responsible for the assertions and views presented in the contributions it publishes.
Prijava o izdavanju asopisa Historijska traganja ubiljeena je u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine Application for the publishing of Historical searches has been registerd at: National and University Library of Bosnia and Herzegovina
UDK 94 (497.6) Historijska traganja, Br. 2, Sarajevo, 2008, [ str. 1-244 ]
ISSN 1840-3875
Sadraj Content
Rije redakcije. ............................................................................................... 5
lanci Articles Enver Redi PISMA IVANA FRANE JUKIA UPUENA LJUDEVITU GAJU, STANKU VRAZU I FRA GRGI MARTIU LETTERS SENT BY IVAN FRANO JUKI TO LJUDEVIT GAJ, STANKO VRAZ AND THE FRANCISCAN FRIAR GRGA MARTI.............................................................................................. 9 Philippe Gelez VJERSKA PREOBRAENJA U BOSNI I HERCEGOVINI (c.1800-1918) RELIGIOUS CONVERSIONS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA (cca. 1800-1918)............................................................................................. 17 Hamiyet Sezer Feyziolu & Selda Kl PRVE MJERE PREDOSTRONOSTI KOJE JE PREDUZELO OSMANSKO CARSTVO PROTIV REVOLUCIJA 1848. U BOSNI I NA GRKOJ GRANICI THE FIRST PRECAUTIONS TAKEN BY OTTOMAN EMPIRE AGAINST THE 1848 REVOLUTIONS IN BOSNIA AND THE BORDER OF GREECE.................................................................. 77 Vojka Besarovi-Dini SARAJEVSKO JEVREJSKO PJEVAKO DRUTVO LIRA THE JEWISH SINGING SOCIETY LIRA IN SARAJEVO............................. 93
3
Historijska traganja Historical searches
UDK 94 (497.6) Historijska traganja, Br. 2, Sarajevo, 2008, [ str. 1-244 ]
ISSN 1840-3875
Ivana Dobrivojevi PRIVATNOST POD NADZOROM Ograniavanje linih sloboda u Kraljevini Jugoslaviji (1929-1935) PRIVACY UNDER SCRUTINY Limitation of individual freedoms in the Kingdom of Yugoslavia (1929-1935).................................................... 117 Husnija Kamberovi POLITIKA DJELATNOST MEHMEDA SPAHE OD 1929. DO 1939. GODINE POLITICAL ACTIVITY OF MEHMED SPAHO FROM 1929 TO 1939. ....... 143 Denis Beirovi O POLOAJU ISLAMSKE VJERSKE ZAJEDNICE U KRALJEVINI JUGOSLAVIJI (1929-1941) ON THE POSITION OF ISLAMIC RELIGIOUS COMMUNITY IN THE KINGDOM OF YUGOSLAVIA (1929-1941). .................................. 190 Admir Mulaosmanovi PRILOG PROUAVANJU PRIVREDNIH I DEMOGRAFSKIH KRETANJA NA BIHAKOM PODRUJU OD 1948. DO 1961. GODINE A CONTRIBUTION TO THE STUDY OF ECONOMIC AND DEMOGRAPHIC TRENDS IN THE BIHA REGION FROM 1948 TO 1961............................ 209 Predavanja sa Tribine Instituta za istoriju u Sarajevu Lectures on the Tribune of Institute for history in Sarajevo Edin Radui STEREOTIPI O MRNJI MEU NARODIMA britanski konzuli o ruskoj i austrijskoj politici u Bosni i Hercegovini u drugoj polovini XIX stoljea THE STEREOTYPES ABOUT ANCIENT HATRED The British Consul commenting Russian and Austrian politics in Bosnia and Herzegovina in the second half of the 19 th century..................................................................... 227
Upute autorima priloga....................................................................... 243
RIJE REDAKCIJE Historijska traganja, 2, 2008., [ str. 5-6 ]
Rije Redakcije
Cijenjeni itatelji ! a zadovoljstvom vam predstavljamo drugi broj asopisa Historijska traganja za 2008. godinu. Potaknuti pohvalama za prvi broj, potrudili smo se i ovaj put za vas izdvojiti devet zanimljivih lanaka izvornog naunog i preglednog karaktera, i autorizirano predavanje odrano na Tribini Instituta za istoriju u Sarajevu Dijalog s prolou. Prezentirani radovi uvrteni su u dvije rubrike: lanci i Predavanja sa Tribine. Zahvaljujui historijskim traganjima, u ovom broju moete saznati o dijelu prepiske koju je Ivan Frano Juki imao sa svojim znamenitim savremenicima o vizionarskom pogledu na Bosnu i Hercegovinu. S obzirom na multikonfesionalni sastav Bosne i Hercegovine, jedno od zanimljivih pitanja je i istraivanje o vjerskim preobraenjima tokom 19. stoljea, naroito kada su u pitanju pojedinane sudbine ljudi iz razliitih drutvenih slojeva. Godina koja uvijek plijeni znanstvenu pozornost je revolucionarna 1848, a kako se reflektirala na Bosanski ejalet u vojnom pogledu, moi ete saznati u ovom broju asopisa. Osim vjerske raznolikosti, bosanskohercegovako stanovnitvo odlikuje i vienacionalno obiljeje. O samo jednom malom dijelu kulturnog djelovanja jednih od njih govori se u radu o Jevrejskom pjevakom drutvu Lira u Sarajevu. Stvaranje Kraljevine Jugoslavije bilo je okvir za promatranje Bosne i Hercegovine u novom dravno-politikom sustavu, o stanju linih sloboda, odnosno o policijskom nadzoru nad podanicima govori se na plastian nain individualnih sudbina kako uglednijih, tako i obinih ljudi. S obzirom na potrebu pronalaenja najpovoljnijeg poloaja u Kraljevini Jugoslaviji, u Bosni i Hercegovini postojale su mnoge linosti koji su djelovanjem u politikom ivotu ostavile znaajnog traga u bosanskohercegovakoj povijesti, a jedan od njih je i Mehmed Spaho, o kojem se ovdje govori, te se, izmeu
RIJE REDAKCIJE Historijska traganja, 2, 2008., [ str. 5-6 ]
ostalog, problematizira pitanje njegove smrti. Povezanost vjerske i nacionalne problematike u bosanskohercegovakoj historiji otvara mnoga pitanja, a poloaj Islamske vjerske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji jedno je od znaajnih i nezaobilaznih. Radom o privrednom i demografskom razvoju bihakog podruja tokom dvadesetak godina poslije Drugog svjetskog rata zavrava se rubrika lanci. Tokom prolosti u bosanskohercegovakoj historiji nastalo je dosta mitova i stereotipa. O jednom, dosta rairenom da se narodi u Bosni i Hercegovini mrze stoljeima govori lanak u rubrici Predavanja sa Tribine. Prema tome, devet znanstveno utemeljinih radova sadraj je drugog broja asopisa Historijska traganja. Nakon ovih kratkih naznaka o sadraju asopisa, pozivamo vas na saradnju u pronalasku tragova prolosti, njihovom prezentiranju i uenju o nama i drugima. Redakcija
lanci Articles
Enver Redi, PISMA IVANA FRANE JUKIA UPUENA LJUDEVITU GAJU, STANKU VRAZU I FRA GRGI MARTIU Historijska traganja, 2, 2008., [ str. 9-16 ]
UDK 930.2 (497.6) 18 94 (497.6) 18 Pregledni rad
PISMA IVANA FRANE JUKIA UPUENA LJUDEVITU GAJU, STANKU VRAZU I FRA GRGI MARTIU
Enver Redi
Sarajevo, Bosna i Hercegovina Autor se osvrnuo na 22 pisma koja je Ivan Frano Juki uputio svojim znamenitim savremenicima Ljudevitu Gaju, Stanku Vrazu i fra Grgi Martiu. Svakom od njih se obraao sa razliitim temama, a zajedniko im je vizionarstvo na razliitim poljima djelatnosti s ciljem dobrobiti i napretka Bosne. Kljune rijei: Ivan Frano Juki, Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, fra Grga Marti, Bonjak
O
1
vaj prilog je zasnovan na Dokumentarnoj grai o Ivanu Frani Jukiu, koju je objavio Muzej knjievnosti Bosne i Hercegovine 1970. godine.1 Graa sadri ukupno 144 dokumenta, od kojih su 132 Jukieva pisma upuena znaajnim linostima u javnom ivotu njegova vremena, a ostatak predstavljaju ona napisana samom Jukiu. Za prezentaciju u ovom prilogu odabrao sam 22 pisma, od kojih je jedanaest upueno Ljudevitu Gaju, sedam Stanku Vrazu i etiri fra Grgi Martiu. U njima se Juki predstavlja kao
Juki Ivan Frano. 1970. Dokumentarna graa. Sarajevo: Muzej knjievnosti Bosne i Hercegovine.
bosanski Ilirac, pokreta inicijativa i akcija, te kao protagonist preporoda i napretka Bosne. U Krleinoj Enciklopediji (5, 1962.) zabiljeeno je da je Juki kolovanje zapoeo u Fojnikom samostanu, u kojem je nastava bila posveena grkim i rimskim starinama, grkom i latinskom jeziku, klasinom obrazovanju (humaniora), u Zagrebu je zavrio filozofiju, a u Vesprimi (Maarska) teologiju. Navedene discipline kompletirale su njegovu intelektualnu linost, ali nijedna posebno nije odredila njegovo javno djelovanje. Ipak, moglo bi se rei da je postignuto obrazovanje dolazilo do izraaja u irini i dubini njegovog drutvenog opredjeljenja i rada. Tokom dvanaest godina, u razdoblju od 1838. do 1850. godine, pisma Gaju slao je iz raznih mjesta: prva dva iz Vesprima sa potpisom Bogoslovac tretje godine, kad je bio u devetnaestoj godini ivota, dva iz Sutjeske, dva iz Fojnice, po jedno iz Bosne, Travnika, Bea, Varcar-Vakufa i Banje Luke, koja je potpisivao razliito: sluga ponizni, franciskan, poznati NN, prijatelj, I F uitelj, istinski prijatelj, iskreni prijatelj. Pisma je potpisivao prema raspoloenju u datom trenutku i zbog razlika nemaju posebnog znaaju za Jukiev odnos prema Gaju. Za Jukia Gaj je bio neprikosnoveni tvorac ilirskog pokreta, Ilirije, kojoj je Bosna daljena autoritet koji na slogu nije pozvao samo Hervate ve sve Ilire, dakle i nas nevoljne Bonjake. Od Gaja je Juki oekivao savjet ta za nau budunost i srieu ovog ugnjetenog naroda imamo raditi i kojim nainom postupati. Juki je veoma zahvalan Gaju to je u svojoj tiskarnici tiskao njegove Abecedare. Juki je uvjeren da e Gaj tiskati njegovo Opisanie Bosne, poznato Jukievo djelo Zemljopis i poviestnica Bosne. Odan Gajevim idejama, Juki je nosilac ilirskog preporoda meu Bonjacima, koji su pravi Iliri kao to su i Hervati. Svoje ilirsko opredjeljenje i angaovanje Juki temeljito obrazlae i argumentira u pismima Stanku Vrazu, najbliem Gajevom saradniku. Zanimljivo je da Juki ne spominje slovensko porijeklo i injenicu da je Vraz jedan od najznaajnijih slovenskih knjievnika u prvoj polovini 19. stoljea, ve ga smatra, s razlogom, uz Gaja stubom ilirskog pokreta, to je i sam Vraz pokazao prijelazom i stalnim nastanjenjem u Zagrebu, svojim radom i aktivnou u ilirskom pokretu. Za Jukia je Vraz isti ilirac, jedan od njegovih neospornih i uglednih elnika. Jo prije prijelaza u Zagreb, zbog ega ga je Preern proglasio otpadnikom, saradnjom u Gajevoj Danici Vraz je potvrdio ilirsku orijentaciju, da slijedi ilirsku ideju.
10
Za razliku od pisama Gaju, koja su od opeg i principijelnog znaaja, Jukieva pisma Vrazu su konkretne sadrine koju ine knjievna pitanja, aktuelni poloaj ilirskog pokreta, nastojanja da proiri slavenska znanja i ojaa slavensku kulturnu uzajamnost. U njima se Juki najvie posveuje oblicima narodnog knjievnog stvaranja i organizaciji knjievnog ivota. U prvom pismu Vrazu (iz Fojnice, 4. XII 1842)2 Juki navodi da ga Vraz poziva da sarauje u Kolu ilirskom, da informira Vraza ta narod pripoveda o Marku Kraljeviu, koji je prema Jukiu kod Bonjakah najvei do sad bivi junak. U sljedeem pismu (iz Sutjeske, 22. IX 1843)3 saopava Vrazu da ga zbunjuju alostni glasovi ticajui se nae narodnosti ukinutja slavnog imena ilirskog. Uporedo trai od Vraza da mu poalje slovnice ehah, Rusah, Poljaka da bi sastavio Slovnicu Bosansku. U pismu iz Sutjeske, 1. VI 18444, alje Vrazu za tisak Plandovanja zabavna, trai da se donese oglas u Danici, napominje da e poslati Opisanie Hercegovine, koje je prije dvije godine tiskao u Magacinu Dalmatinskom. Obavjetava Vraza da raspolae sa dokumentom iz 1481. godine, diplomom posljednjeg kralja Bos. Stjepana Tomaevia, koja je pisana u naem Stojnom mistu Bobovcu 1461. rujna 18. Dokument je pisan bosanskom irilicom na istome jeziku bos. Juki smatra da su dokument iz 1481. godine Mleani u Dalmaciji oteli od fratrah. Juki je pripremio knjigu Bosanske narodne piesme, dio prvi, i uz rukopis alje Vrazu proglas s pozivom na pretplatu. U pismu iz Sutjeske 31. VIII 1844. godine5 kae da je Vuk zasluio veliku hvalu skupljanjem blaga narodnog, ali on je poetnik, to jest zaetnik, koji nam je otvorio put. Vuk je svoju zbirku nazvao srpskom, ali u njoj ima dosta i Bosanskih piesmah. Po Jukiu Narodne nae piesme su ve u jeziku razliite i kad budu objavljene, zahvaljujui dobrostivim tiocima za pomo njegovom poduzetju, njegove Bosanske narodne piesme ostavit e za sobom Vukovu zbirku. Juki je objavio poziv sa pravilima za osnivanje knjievnog drutva u Bosni. Sretan je to je dolo vrijeme da se probudimo i mi Bonjaci slavna bratja ilirska, pa obznanjuje da je cilj knjievnog drutva rasprostiranje Narodnog
2 3 4 5
Ibidem, 28.
Ibidem, 32. Ibidem, 36. Ibidem, 40.

11
knjievstva i umno zabavljanje i da e se drutvo zvati Bosanska pela, koja e se izdavati u jeziku ilirskom i pravopisu Gajevom. U istom pismu Vrazu, javlja da e iziti knjiga koja e sadravati Narodne pisme, Narodne pripovedke, poslovice i zagonetke, sa opisima mnogih starih obiaja. Knjiga e takoer naznaiti stare Ilirske rii koje se uju iz ustah prostog naroda. Dok je za Jukia Gaj pokreta i graditelj ilirskog pokreta, voa, Vrazu se redovno obraa kao prijatelju. U posljednja dva pisma Juki trai od Vraza pomo i saradnju, to mu je potrebno da realizira svoja nastojanja. On alje Vrazu svoje djelo Bosansko knjievstvo sa ilirskom azbukom i moli ga da Knjievstvo i sastav Putovanja dobiju mjesto u Kolu. Raduje ga to Vraz ne uti, pie mu da je dobro u zdravlju, ali je nezadovoljan stanjem koje meu sveenstvom vlada i eli ga obavijestiti koji vjetar pue-sloge? jedinstva?. Juki ne pie esto Vrazu. Izmeu posljednjeg i prethodnog protekle su tri godine, to ne znai da je meu njima bilo manje prijateljstva. Juki je bio veoma radostan to je mogao estitati Vrazu na izboru za tajnika Matice Ilirske i zaelio mu dobro zdravlje na korist ilirske knjievnosti. Posebno je zadovoljan to je Kolo opet oivjelo i to je objavljena etvrta knjiga. Zavrio je lanke Knjievnost Dubrovnika, zatim Dalmatinska i Slavenska i priprema ih za Kolo. Od Vraza trai da mu poalje Gundulievog Osmana, Crnogorskog vladike Gorski Vienac i Obradovieve Basne. Juki moli Vraza da raspara preko 200 primjeraka njegovih knjiga Razlike Bosne i da mu pismom odgovori da li e i ta moi uiniti od navedenih elja. Moj izbor zavrava sa Jukievim pismima fra Grgi Martiu. Ima ih etiri, a pisana su u razdoblju od 1847. do 1857. godine. I ova pisma su sadrinom na podruju knjievnosti i zajednike saradnje, ali su dijelom motivirana Jukievim ivotnim stanjem i potrebom da mu se pomogne. U prvom pismu, Juki aktuelizira znaaj dogovaranja da djelovanje u oblasti knjievnosti bude intonirano duhom vremena, i to je od posebne vanosti, Juki insistira da se projdemo politike. S tim u vezi, obavjetava Martia da je u Fojnici otvorio uionicu sa 36 dece i da je u Zagreb poslao da se tampa Abecedar latinski i irilski. Pismom iz Sutjeske od 31. III 1854.6 godine, javlja Martiu da je iznenaen to je optuen kod vezira i odbija priznati da je iz Austrije uteko bez
Ibidem, 229.
12
pasporta. Nakon dvije godine, 10. VII 1856.7 godine zahvaljuje Martiu na brizi koju ulae kod asnog vezira za povratak. Upueno iz akova Martiu 25. III 1857.8 godine, posljednje pismo fra Grgi Martiu karakterizira linost Jukia u zadnjoj godini ivota: Ozdraviti se ne more, umrijeti se ne da. Pie da e uprkos bolesti da dovri knjievni rad Putovanje iz Sarajeva u Carigrad god. 1852. mjeseca svibnja i na kraju, upoznat sa pripremama, jarko vjeruje u sreu da emo i mi imati bosansku tiskarnicu. U Dokumentarnoj grai sadrana su pisma koja je Juki upuivao prijateljima i saradnicima i dokumenti izvjesnih institucija sa odreenim podacima o Jukievom radu i linosti. Muzej knjievnosti Bosne i Hercegovine nije imao u programu da istrai i objavi dokumentaciju koja bi sadravala odgovore na Jukieva pisma, tj. integralnu prijepisku Jukievu da bi se objektivno i cjelovito sagledala njegova linost i aktivnost. U tom pogledu smatramo da bi uz koritena Jukieva pisma mogli biti od interesa i znaaja i neki dokumenti koji potjeu od njega ili se odnose na njega. Prije svega, mislim na Jukievo pismo Gaju od 8. IX 1850.9 godine, u kome on saopava Gaju o svom susretu sa Omer-paom. Juki pie da Omer-paa poznaje nau knjievnost bolje od Hervatskog bana, da je on ne samo Hervat i slavjanin i domorodac, nego i odve uljudan i razborit. Omer-paa ga je nadario sa 500 groah i naredio da mu uredno alje izvjestija o prilikama u Bosni. Juki ne bi elio da se ovo o Omer-pai u novinama objavi, ali predlae Gaju da uini jedno podvorenje Omer-pai i da mu preporui Bosnu, ako mu ne smeta Austrijanska politika. U izvjetaju knezu varcenbergu od 5. VI 1851. godine10, austrijski konzul Atanackovi napominje da prema njegovu saznanju Juki pripada slavenskim ultraima i da nije nenaklonjen austrijskoj vladi. Koliko je Juki bio obmanut linou Omer-pae potvruje drugi Atanackoviev izvjetaj knezu varcenbergu od 2. X 1851.11 godine. Atanackovieva je ocjena da su bosanski franjevci protivnici Austrije i da je meu njima
7 8 9
Ibidem, 236. Ibidem, 240. Ibidem, 159. Ibidem, 163. Ibidem, 166. 13
10 11
naroito opasan poznati Juki. Ljudima od svog povjerenja Omer-paa je naredio da uhode Jukia i da e ga, kad se vrati u Zagreb uhapsiti i poslati ili u Carigrad ili ga s puta ukloniti. U pismu Prefektu Propagande (21. XII 1852)12 Juki izvjetava da je protiv svakog meunarodnog prava prognan iz Bosne sa 10.000 krana, naglaava da se eli povratiti u domovinu, ali je u velikoj nudi i moli za putni troak, jer je ostao bez ikakvih sredstava. Juki je umro u Beu 20. VI 1857. godine u 39-oj godini ivota. Prema citiranim pismima namee se zakljuak da je velikom energijom nastojao da Bosna doivi preporod razvojem prosvjete i kulture. Oduevljen ilirskim pokretom, Gajevim idejama, sa zanosom i pregalatvom inicirao je i programirao akcije usmjerene napretku Bosne svom ivotnom cilju. Ideal mu je bila Bosna koju je ivio vie eljom, nego to je realno doivljavao. Ipak, elio je da bude prepoznatljiva po bosanskim narodnim pjesmama i pripovijetkama, po bosanskoj bukvici i bosanskom knjievstvu, a asopisu Bosanski prijatelj namijenio je ulogu da bude svjetlo na putu u budunost. Traio je da stanovnici Bosne prestanu biti tretirani kao raja, i ponu se tretirati kao graani i dravljani. Vizionar Juki je i 150 godina poslije smrti aktuelan sa svojim idejama o napretku Bosne i dravno-pravnom poloaju Bonjaka. Naime, Jukiev rjenik podrazumijeva da Bosnu nastanjuje narod koji ima samo jedno ime: Bonjak. Niko nije, prije ni poslije Jukia, u imenu naroda Bosne bio tako jasan, istrajan i dosljedan Bonjak. On nema uzora u prolosti, ni sljedbenika do danas. Za njega Bonjak nije bio jedna vjera, nego svaki Bosanac. Teolog po obrazovanju, franjevac Juki jedinstvena je pojava u bosanskoj povijesti, kako svojim sekularnim djelovanjem za napredniju Bosnu, tako i svojim ivotnim doprinosom imenu Bonjak. On ne kalkulira, on mata i djeluje. Juki je sagorio kao meteor i kao meteorski fenomen prohujao Bosnom, kojoj je darovao svoj kratki ivot. Njegov znaaj je u tome to Bosna ima samo jednog Jukia. Drugi se nije pojavio. Moda je u tome i sudbina Bosne. Kratkotrajni sjaj i dugotrajna sudbina.
12
Ibidem, 205.
14
SUMMARY LETTERS SENT BY IVAN FRANO JUKI TO LJUDEVIT GAJ, STANKO VRAZ AND THE FRANCISCAN FRIAR GRGA MARTI From the Documentary Material on Ivan Frano Juki (1818-1857), published by the Museum of Literature of Bosnia and Herzegovina (1970) that contains 144 documents i.e., Ivan Frano Jukis correspondence with his distinguished contemporaries Ljudevit Gaj, Stanko Vraz and Friar Grga Marti, the author selected 22 letters that reveal the views and thoughts of Ivan Frano Juki, as a Bosnian Illyrian and the historical figure that was instrumental for the renaissance and progress of Bosnia. Besides literary issues, the letters shed light on political relations in Bosnia in the mid-19th century. Ivan Frano Juki is particularly well-known for his visionary concept of Bosniakdom, which, according to his interpretation, is not a religion but something every Bosnian belongs to. Educated as a theologian, Juki was a unique figure of Bosnian history, both for his secular actions aimed at creating a more progressive Bosnia, ads well as for the fact that he dedicated his life to the idea and notion of Bosniakdom. His relevance lies in his uniqueness; Bosnia had only one Juki and another Juki has never showed up on its historical stage. Perhaps that is the true fate of Bosnia: the short-loved flashes of light and a lasting destiny. Key words: Ivan Frano Juki, Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, Franciscan friar Grga Marti, Bosniak
15
16
Philippe Gelez, VJERSKA PREOBRAENJA U BOSNI I HERCEGOVINI (c. 1800 - 1918) Historijska traganja, 2, 2008., [ str. 17-75 ]
UDK 323.11: 316.6 (497.6) 1800/1918 Izvorni nauni rad
Vjerska preobraenja u Bosni i Hercegovini (c. 1800 1918)
Philippe Gelez
Ancien member de l`Ecole franaqise d`Athnes S obzirom na vienacionalni sastav stanovnitva Bosne i Hercegovine problem konverzija u njoj je veoma kompliciran. Autor je ovo pitanje istraivao sa brojnih aspekata koje je grupirao u tri glavna dijela: sociologiju preobraenika, odnosa konverzije i politike i pitanje slobode savjesti i modernizacije prava. Unutar tri tematske cjeline, za vrijeme od oko 1800. do 1918. godine, naznaio je obim konverzija, sudbinu konvertita, ulogu braka, uee imigranata i razliitih drutvenih slojeva u preobraenju, znaaj islamizacije i kompleksnost pojedinanih sluajeva i mnoga druga pitanja u vremenu s kraja osmanskog i tokom austrougarskog razdoblja. Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Osmansko carstvo, Austro-Ugarska monarhija, konvertiti, islam, katolianstvo, pravoslavlje, franjevci, Stadler, Kallay.
rlo teko je govoriti o konverzijama u Bosni i Hercegovini, odnosno o podruju gdje meureligijski odnosi predstavljaju jedno od delikatnih pitanja. Temu islamizacije s poetka osmanske dominacije komunistiki historiari nisu mogli mimoii i uglavnom su je gurali pod tepih, te pitanja
Uvod
17
iz povijesti 19. stoljea, kada bi ih i prouavali s tog aspekta, najee su tretirali s blagonaklonou. Od davnina je Bosna i Hercegovina bila suoena sa estim mijenama religijskog etiketiranja. Njeni slavenski stanovnici povrno su kristijanizirani od 9. do 10. stoljea, a od 12. stoljea izvori svjedoe o prisustvu jedne heterodoksne crkvene organizacije pod utjecajem zapadnog dualizma, posebice francuskog. Stigmatizirani od strane Rima, njeni zvaninici su uredno pozivani od poetka 13. stoljea da se vrate pod okrilje Svete Crkve, a Mala braa se alju na teritorije pod njihovom nadlenou sa izriitom misijom preobraenja heretika. Meutim, odricanja i prihvatanja vjere esto su samo deklarativna, ljudi bi se preobraivali prema politikim prilikama u datom trenutku, naroito tokom sukobljavanja sa Maarima i rimskom kurijom. Dolaskom Osmanlija, ove dvije provincije doivjele su snanu islamizaciju, prije svega tokom 16. stoljea, ali treba naglasiti i sluajeve prelaska s katolianstva na pravoslavlje, jer su glavne grupe pripadnika ove druge kranske vjeroispovijesti imale privilegiran status, kakav katolici nisu imali, u najmanju ruku tokom odreenog perioda. Tokom 17. i 18. stoljea konverzije idu u razliitim smjerovima: prema katolicizmu, pravoslavlju i islamu,1 u dokumentima nalazimo i prilian broj sluajeva da muslimani prelaze na neku od kranskih vjeroispovijesti, mada se, prema Kuranu, za takve prijelaze obino nalagala smrtna kazna. Uzroci ovakvih religijskih kretanja prvenstveno su socijalne prirode. U sluajevima islamizacije glavni razlog izgleda da je proizlazio iz fiskalne politike, da bi se izbjegao hara, ali takoer da bi se izbjegle represije nakon nekog od poraza muslimana, a to se tie enskog dijela populacije, to je najee bilo radi udaje za muslimana. Tokom svih ovih epoha, glavni problem predstavlja dominacija jedne grupe koju karakterizira njena religija nad ostalim. S te strane, u 19. stoljeu se uvodi novina bez presedana, a odnosi se na strukturalne reforme u Otomanskom carstvu (Tanzimat), koje najavljuju jednak odnos prema svima, bez obzira na vjeroispovijest. Teoretski, mo je postala dostupna svima, a ne vie samo muslimanima. Od tada e se kranske elite dohvatiti fenomena konverzija, na prvom mjestu prelaska na islam i okrenuti mu se kao simbolinom udjelu u politikoj borbi. Tim smjerom e se kretati i polemike povodom kon1
Nilevi B. 1984. 129-141; Nilevi B. 1995. 99-113; Jalimam S. 1998. 194 -208.
18
verzija tokom austrougarskog perioda, koji se moe posmatrati, sa odreene take gledita, kao era ostvarenja reformi, jedan super-Tanzimat. Dakle, radije nego da usvojimo jedan hronoloki plan, podijeljen na otomanski i post-otomanski period, obradit emo ovo pitanje u njegovom globalitetu, uzimajui cjelinu razdoblja reformi prema jednoj logikoj progresiji: najprije socioloka studija o konverzijama, a potom politiko znaenje koje im je dato. Ta politizacija, suprotno onome to bi se moglo oekivati, ne predstavlja, meutim, njihovo krajnje znaenje. Stoga emo zavriti obraanjem panje na proces ozakonjenja koji konverzije impliciraju u odnosu na proces modernizacije koji je u to doba zahvatio Bosnu i Hercegovinu.
I. Sociologija preobraanja
Razliite procese konverzije u Bosni i Hercegovini treba posmatrati u odnosu na historijski kontekst, jer imaju heterogene uzroke, u zavisnosti od epohe i mjesta. Razumljivo je da se masovna islamizacija u 16. stoljeu ne moe apriori izjednaavati sa onima koje su se dogodile poslije tri stoljea. Onoliko koliko je mogue, vano je rekontekstualizirati preobraenja u 19. stoljeu u njihovoj brojanoj objektivnosti, da bi se bolje procijenio domet sukcesivnih interpretacija i kakav su utjecaj one imale krajem osmanskog (1850-1878) i tokom austrougarskog perioda (1878-1918).
A. Obim
Brojani obim konverzija izmeu 1879. i 1915. ne predstavlja praktino nikakav problem, zbog toga to su austrougarske vlasti sprovodile precizno prebrojavanje, a objasnit emo kasnije razloge zbog kojih njihove cifre daju jednu realnu garanciju za tanost. S druge strane, tokom etrdesetak godina koje su prethodile 1878. godini, tj. tokom perioda primjene osmanskih reformi poznatih pod nazivom Tanzimat, nailazimo na mnogo vee komplikacije u vezi sa tanou cifara, poto jedine podatke dobijamo ili od konzularnih ili od franjevakih izvora, a slini podaci ne mogu se nai u kadijskim protokolima, naroito kada govorimo o onim kadijskim protokolima koji su sauvani i objavljeni u prijevodu, ali ni u osmanskim narativnim izvorima.2 Konzularni
2
ar-Drnda H. 2005. 153; Kati T. 2005. 690; Faji Z. 1984. 163-200; Alii S. A. 1982. 163198; Hadihuseinovi S. S. (Muvekkit). 1999.
19
izvjetaji, pored odsustva sistematizacije u ovom pitanju, uglavnom se bave podacima za strane naredbodavce kojima su konzuli administrativno i pravno odgovorni, a u dokumentima nalazimo malo sluajeva konverzije meu lokalnim stanovnitvom. to se tie franjevakih hronika i njihove korespondencije, u njima je najvie podataka koji se odnose na katoliku populaciju. Iako nas istraivanje ovih dokumenata ne vodi do nekih preciznijih cifara za period prije 1878. godine, ipak moemo s velikom vjerovatnoom, to e biti objanjeno kasnije, procijeniti da austrougarska okupacija nije utjecala ni na smanjenje ni na poveanje broja religijskih preobraenja, osim u specifinom sluaju islamizacije. Dakle, osvrnut emo se na sluajeve nakon 1878. godine da bismo utvrdili obim konverzija tokom Tanzimata. a. Austrougarski period: zvanine brojke Kvantitativna stvarnost konverzija u Bosni i Hercegovini tokom perioda austrougarske uprave dobro je poznata. Njeni socioloki uzroci koji su tjerali ljude da promijene vjeru isto se tako mogu dobro ustanoviti. Prvo pitanje je saznati da li su tane statistike koje je objavljivala austrougarska administracija, a koje se tiu sluajeva preobraanja od 1879. do 1915. godine. Ove statistike pokazuju broj konverzija, prikazujui ih kroz dobitke i gubitke, prema svakoj od religija, rezimirane prema sljedeoj tabeli (vidi sljedeu stranicu)3:
Cifre koje moemo izvesti od raznih autora daju nam gotovo identine tabele: - za period 1879-1899. tabela u brouri: Thallczy Klay. 1900.107. daje jednu dodatnu etapu koju ne moe ustanoviti itanjem Izvjetaja o upravi koji je izdala Zemaljska vlada za BiH. Usput reeno, uvijek se vjerovalo da je autor ove broure sam Kllay (koji je, sjetimo se, bio dobar historiar); ali Robin Okey tvrdi, proitavi rukopis u Dravnom arhivu Maarske, da pisanje prije odgovara Thallczyju. On, takoer, dodaje da je ovo pitanje od male vanosti, budui da je Thallczy djelovao kao alter ego Kllaya. Vidi: Okey R. 2002. 246. Ove Thallczyjeve cifre preuzeo je Hauptmann F. 1967. fus. 2. 104. - za period 1879-1904. Vidi: Topi F. 1999. 380. - za period 1879-1915. Vidi: upi-Amrein M. M. 1987. 97. (Meutim, napravljena je jedna greka: za protestante, ona prikazuje gubitak od 16). Takoer vidi: Daja M. S. 1994. 278. (hrvatski prijevod: 2002. 63.); Vranki P. 1998. 686-687.
20
Muslimani Pravoslavni Katolici Evanelisti Jevreji
Gubici 65 46 118 6 11
Dobici 44 88 93 14 1
Ukupno -21 42 -25 8 -10
Vidimo da su katolici pretrpjeli najvie odlazaka, dok se broj pravoslavnih pripadnika poveao. Kumulativni zbir po godinama, kada je to mogue utvrditi, dozvoljava nam pretpostaviti, s velikom vjerovatnoom, da se broj konverzija regularno razvijao tokom ovih 36 godina, to nam naznaava da su one morale biti neovisne o svim politikim deavanjima.
21
Uoljiv je mali broj prelazaka, otprilike 240 u 36 godina, to znai prosjeno 7 godinje. Ove cifre nisu velike u poreenju sa onima koje se odnose na brojnost bosanskohercegovakog stanovnitva, koje je poraslo sa otprilike 1.160.000 stanovnika 1879. godine, do 1.900.000 stanovnika 1910. prema sljedeim vjeroispovijesnim proporcijama:
Pravoslavni Aps. 1879. 1885. 1895. 1910. % Muslimani Aps. % Katolici Aps. 209.391 265.788 334.142 434.061 % 18,08 19,89 21,31 22,87 Ostali Aps. 3.675 6.343 12.072 26.428 % 0,31 0,47 0,76 1,39 1,158.164 1,336.091 1,568.102 1,898.044 Ukupno
496.485 42,88 448.613 38,73 571.250 42,76 492.710 36,88 673.246 42,94 548.642 34,99 825.418 43,49 612.137 32,25
b. Austrougarski period: arhivske brojke Ove zvanine cifre gotovo da odgovaraju onima koje se mogu nai u arhivskim fondovima. Tematski dosje, koji je austrougarska administracija uspostavila od kraja 19. stoljea, pohranjen u Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obuhvata period od 1878. do 1909. godine, samo s jednim upisanim sluajem za poetak 1910. godine.4 Pored vie od stotine individualnih dosjea, nalazimo i sintetiku tabelu konverzija (Verzeichniss der Conversionflle 1895, 1900, 1905), koja obuhvata period 1881-1909. godine. Tokom tih dvadeset i devet godina, austrougarska administracija je saznala o 229 sluajeva koji su, na ovaj ili onaj nain, imali u svojoj sri namjeru konverzije. Uz ovu postoje i dvije komplementarne liste, koje ne preciziraju svaki put datum kada se konverzija dogodila i koje ponekad ponavljaju imena koja nalazimo u sintetikoj tabeli. Ispred svakog imena je zabiljeeno da li jeste ili nije bilo efektivne konverzije, i ako je to bio sluaj, naznaena je vjeroispovijest u vezi sa konverzijom. U cjelini, evidentirana su 373 sluaja, od kojih je 151 sluaj efektivno doveo do promjene vjeroispovijesti (Religionwechsel), to ini 40% u odnosu na
4
Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH) Tematski dosje Konverzije (Kv).

22
ukupan broj zabiljeenih. Zbroj prema pojedinanim religijama ne odgovara potpuno objavljenim brojkama, to se moe objasniti injenicom da individualni dosjei nisu svi sasvim potpuni, a deava se da se ponekad, naprimjer, ne spominje povratak u prvobitnu vjeru nakon konverzije. Vizuelna reprezentacija ove statistike po hronolokoj osnovi bila bi previe aproksimativna, jer ustvari, jedan odreeni broj sluajeva nije ni popisivan osim u datom periodu. Naprimjer, izmeu 1878. i 1894. godine, pored onih sluajeva za koje se zna datum, treba raunati i 85 dodatnih sluajeva za koje se godina ne zna s preciznou, a od kojih je 21 zavrio efektivnim preobraanjem. Nije vjerovatno da su napravljeni mnogobrojni propusti u popisivanju broja konverzija u ovom dosjeu.5 Suoavajui se s mnogim problemima, administracija je i zvanino priznala da ih teko rjeava, ali funkcioneri nisu poklekli pred tekoama koje je nametalo minuciozno prebrojavanje. Nadalje, mrea nadzora kojom je vlada kontrolirala teritoriju Bosne i Hercegovine bila je vrlo gusta. Jedna od biljeaka u dosjeu nam moe pomoi da bolje shvatimo ovaj birokratski mentalitet, iji inovnici su veoma zainteresirani za bosanskog muslimana koji se preobratio na katolianstvo u Zagrebu samo zato to je to predstavljalo promjenu u odnosu na popis stanovnitva od 1907. godine.6 Inae, meuvjerski odnosi bili su tako zategnuti da je bilo praktino nemogue, makar i za seljaka u planinskim predjelima, da promijeni vjeru a da se njegova zajednica ne uzbudi i da glas ne doe do uiju sreskih i okrunih naelnika, ma koliko nevjeti bili ovi posljednji. tavie, od 1891. godine, a na to emo se jo vratiti, administracija je bila zakonom obavezana da se uplete u sve sluajeve konverzija. Tako dolazimo do sljedeih zapaanja: 1. Na objavljene brojke moemo se osloniti budui da su sline onima koje se mogu nai u arhivima; 2. Objavljene brojke ine samo polovinu, moda i treinu svih sluajeva vezanih za promje5
ABH GFM Pr. 1908/886. i 1908/917. Rijetko nailazimo na nepopisane sluajeve: naprimjer, Aia Hodi iz Visokog, muslimanka preobraena na katolianstvo, ini se pod inicijativom Stadlerovom. ABH Kv ordi Zehro. Ovaj popis stanovnitva predstavljao je auriranje prijanjih popisa na osnovu poroaja i smrti o kojima su muhtari i knezovi morali izvjetavati Zemaljsku vladu. Rezultati popisa nikad nisu bili objavljeni, ali su koriteni za izraunavanje vjerskog kljua u trenutku parlamentarnih izbora 1910. godine.
23
nu religije; 3. Administracija je bila obavijetena i mnogo vie od efektivnih promjena vjere, sudei po sadrajima nekih dosjea. c. Zakljuak i ekstrapolacija u vezi sa prethodnim periodom Prvi zakljuak bi bio da ne postoji statistika o konverzijama tokom etrdeset godina austrougarske uprave, jer se njihov broj prikazuje kao suvie mali uzevi njihovu proporciju prema cjelokupnoj populaciji. Isti zakljuak se namee i nakon prouavanja izvora koji se odnose na prethodni period. Tokom decenija koje su prethodile 1878. godini, teko je pratiti jednu po jednu godinu u kretanju konverzija. Ipak, slinosti nam dozvoljavaju da projektiramo zakljuke izvedene za naredni period. Ustvari, za period od 1840. do 1878. godine raspolaemo velikim brojem izvora, istina narativnog tipa, ali koji su direktno povezani s pitanjem konverzija, a to su: konzularni izvjetaji i franjevake hronike. Broj konvertita iznosi, grosso modo, stotinjak osoba. Vrlo je vjerovatno da su tekstovi iz predaustrougarske epohe ispustili mnogo sluajeva, jer su hronike imale lokalni karakter, a konzuli nisu imali obavjetajnu mreu koja bi pokrivala cijelu Bosnu i Hercegovinu. Meutim, propusti i ne mogu dostii neku brojku koja bi bila od presudne vanosti, jer evokacija konverzija je uvijek individualna, i nikakav masovni pokret nije zabiljeen.7 Budui da je od sredine stoljea veliki publicitet bio davan preobraenjima, moemo dati procjenu, da je, u najgorem sluaju, bilo hiljadu konverzija u etrdeset godina, to ini 25 godinje, prema populaciji iji broj
Prema jednom od najpreciznijih bosanskohercegovakih historiara u vezi sa prebrojavanjem konverzija, Dominiku Mandiu, posljednji masovni prelasci s katolianstva na islam odigravali su se tokom perioda 1648-1699. u predjelu Brkog. U okviru svoje teze o hrvatstvu Bosne i Hercegovine, on procjenjuje da su tamonji Srbi djelomino nastali od lokalnih katolika i da su odreene konverzije s jedne na drugu kransku vjeroispovijest (ma u kom smjeru) imale masovan karakter sve do dvadesetih godina 17. stoljea. Vidi: Mandi D. 1982. 251-153. i 538-584.; Draganovi K. 3 (1937). passim. Ipak, nailazimo na zabiljeene sluajeve cijelih sela koja su prela na islam tokom 18. stoljea, ali moemo sa sigurnou tvrditi da su to izuzeci. Vidi: Skari V. 29-33. Poev od kraja 18. stoljea, ne moemo nita slino proitati iz pera posmatraa, iako su bili bolje obavijeteni o lokalnim dogaajima i o meureligijskoj situaciji, ali i zainteresirani za zatitu kranske vjeroispovijesti pred islamom.
24
varira izmeu milion i milion i dvije stotine hiljada dua.8 Stoga, ako je i razumljivo da se katoliki i pravoslavni kler alio na islamizaciju u 16. stoljeu, s obzirom na brojani obim pojave, isto ne vai za epohu u kojoj su konverzije bile inovi pojedinaca9 i stoga predstavljaju sporadine pojave. U sutini, ako je i bilo masovne konverzije u 19. stoljeu, izvori o tome mora da su drugaije govorili. Situacija se vjerovatno stabilizirala tokom prve polovine 18. stoljea i izgleda vjerovatno da je ta stabilizacija bila uzrok, a istovremeno i posljedica pogoranja meureligijskih odnosa, naroito izmeu katolika i pravoslavaca.10 Nijedan masovni prijelaz s jedne vjere na drugu nije zabiljeen u tom periodu.11
B. Sudbine konvertita
Ne samo da sudbine preobraenika, zanemarujui njihov individualitet, imaju zajednika obiljeja koja je vano razjasniti ve pokazuju i frapantne slinosti koje ini politiko-administrativni prekid u 1878. godini nevanim, s obzirom na sociologiju konverzija. U nekoliko tema moemo ih sve obuhvatiti, a tada se otkrivaju i neke posebnosti. Dvije crte imaju zajednika obiljeja: uobiajenost i marginalnost. a. Brak Glavni uzrok prelaska je naklonost prema drugoj osobi, a dobrovoljnu odluku je veinom donosila ena da bi prela u vjeru onoga koga voli.12 Nije se radilo o tome da je bila zavedena njegovom religijom, niti o tome da je htjela svome voljenom demonstrirati svoju dobru volju, ve je konverzija bila
8
O problemima na koje nailazimo pri prouavanju popisa stanovnitva, a koji opravdavaju moju procjenu, vidi: Pejanovi . 1955. 120. U svojoj hronici zabiljeio je Bogdanovi jedan jedini sluaj prelaska jedne pravoslavne porodice na katolicizam, izmeu 1765. i 1768. u regionu Livna. Sluaj se ini izuzetnim tim vie to porodica pojedinano prelazi na katoliku vjeru. Vidi: Bogdanovi M. 1984. 241. Vidi kod Filipa Lastria poglavlje Nevolje pretrpljene zbog nedunosti i spletkarenja Grka. Vidi: Vuki T. 1991. (hrvatsko izdanje 1994). Gelez Ph. 2005.; Popovic A. i Gilles Grivaud G.(ur.) 2009.; Mandi D. 1982. III. Centre des archives diplomatiques de Nantes (CADN), Konzulat Sarajevo, tom 4. od 7. XII 1871.; Thallczy-Kllay. 1900. 107.
10
11 12
25
neophodna. Da bi se integrirala u muevljevu zajednicu, morala je ispovijedati istu vjeru. Mijeani brak ne postoji, prilike ga, uz nekoliko iznimaka, ne doputaju u ovoj epohi, i prema francuskom konzulu, meureligijski brakovi su potpuna nepoznanica sve do 1876. godine, mada ovoj kategorikoj tvrdnji sigurno treba dati nekoliko nijansi, naroito kad je u pitanju konkubinat.13 U osmanskom periodu, i meu katolicima i pravoslavcima, konverzija je jedan prerekvizit koji ponekad dovodi preobraenika s katolicizma do novog krtenja prema pravoslavnom obredu, iako je taj sakrament zajedniki objema crkvama.14 Odbacivanje mijeanog braka ne izgleda da se promijenilo nakon 1878. godine.15 Nadalje, katolici se ponekad preobrauju zato to im njihova vjera ne dozvoljava razvod, za razliku od pravoslavlja i islama.16 Mnogo se ena preobratilo, ili razmiljalo da promijeni vjeru, da bi dobile nihil obstat od religijskih vlasti, a kada je mijeani brak i proslavljen, svrava se brzo i tragino, jer brat ne oklijeva da ubije svoju sestru koja ivi u mijeanom braku, dugo se pripremajui na taj in.17
13
Hadijahi M. 1981. 155-168.; Ministre des Affaires trangres de France, Quai dOrsay (MAE), Correspondance consulaire et commerciale (CCC), poste de Bosna-Sra (Serajevo), t. 3, 26. V 1876 (= CADN, Sarajevo 5, 26. V 1876). Izgleda da konkubinat nije bio iskljuivo obiljeje gradske populacije tog perioda, i u nekim selima je bila prilino konfuzna situacija, naroito u predjelu oko Jablanice. douard de Sainte-Marie, dragoman vicekonzulata Francuske u Mostaru, krajem 60-ih godina 19. stoljea, koji u svom stilu ilustrira ivot u muslimanskim zajednicama Jablanice: [...]domae stanovnitvo ovoga kraja sebe naziva muslimanima, ali u stvari uope ne poznaju Prorokovu religiju: to su ljudi koji ive u zajednici, kod kojih brak ne postoji i gdje ih vidimo kako se bezobzirno predaju polnom promiskuitetu, stranom poput neke antike misterije. Vidi: Pricot de Sainte-Marie. april-maj 1876. 543-544. U tom kontekstu, nije iskljueno da je postojalo nekoliko mijeanih konkubinata. Skenderova S. 1976. 229. Nisam se uspio obavijestiti o kanonima koji reguliraju brakove izmeu katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini tog doba. Stari katoliki kanon, koji je vaio do 1917, preporuuje biskupima da obeshrabruju takav tip spajanja.Vidi: Dubost M. (dir.). 1993. 997. Meutim, biskupima na viekonfesionalnim teritorijama, poput Bosne, bilo je dozvoljeno dodjeljivanje dispenzije. to se tie bosanske pravoslavne zajednice, nisam uspio konsultirati njihove godinjake, u kojima bi sline preporuke morale biti objavljene. Grijak Z. 2001. 225. Sekretarijat Vrhbosanske nadbiskupije je primio izmeu januara i augusta 1882. godine vie od dvanaest zahtjeva za konverziju zbog mijeanog braka. Filipovi Milenko (ur.). 1966. 29-30.; ABH Kv Sigean Ivo. ABH Kv koro Mara
14
15
16 17
26
U 1900. godini se procjenjivalo da je izmeu 1879. i 1899. uzrok konverzija, po pravilu, bio brak. Odbijajui vie od ostalih religija mijeane brakove, pravoslavlje je jo vie dovodilo do preobraanja ena.18 Religiozna i socijalna obaveza takoer ponekad postaje prinudna, jer kada bi izvjesnu djevojku oteo musliman, ona je samim time morala da se islamizira, kako nam govore narodne pjesme koje su tada kolale Bosnom i Hercegovinom, a isto vai i za muslimanku koju bi oteo kranin.19 Ponekad bi konkubinat doveo do elje da se dvoje ljudi ujedine pred Bogom i tada bi se radije preobratili nego ivjeli u mijeanom braku.20 U toj perspektivi, promijeniti vjeru znai odrei se porodice. U austrougarskim dosjeima oevi, saznavi da im se ki zagledala u tuega, vjenaju je za momka iz njihove zajednice. Od kraja 18. stoljea sakramentom braka franjevci esto vezuju mlade djevojke na rubu prelaska na islam.21 Od 1800. do 1915. godine crna hronika je dugaka pria o vjenanju ena radi braka.22 Nekoliko sluajeva iz perioda austrougarske vladavine prikazuju nam mukarce privuene, u ovim sluajevima ljubavlju, vjeri svoje ljubavnice ili konkubine. Ovdje, socijalne konvencije igraju puno manju ulogu od religioznog elana iz dubine due. Naprimjer, sarajevski musliman je ivio u konkubinatu s jednom asnom sestrom iz Zagreba koja je istupila iz reda. Odluio je da e njihovo tree dijete biti krteno, i nakon mnogo briga, preselio je u hrvatsku prijestonicu da bi tamo ivio u miru, vjerovatno s namjerom da se preobrati.23 Ovakav sluaj, bolje reeno izuzetak, nije prisutan u izvorima iz osmanskog perioda, to bi moglo predstavljati prvu osobenost perioda nakon 1878. godine.
18 19
Thallczy-Kllay. 1900. 107.
Gelez Ph. 2005. 89-113.; Balti. 1991. 79. Meu zloupotrebama koje Balti imputira kapetanima nailazimo na konverzije ena odvedenih na silu. ABH Kv: Horvth Marie; Krstai ivka (zvana takoe Milka); Miletovi Marija. Balti J. 1991. 58. ljivo G. 1985. 96. ABH Kv Duranovi (Josip). 27
20 21 22 23
b. Imigranti Konverziju odreuje ne toliko prilagoavanje ili ranjivost ena koliko organizacija bosanskohercegovakog drutva, koje upija svaku razliku na ljestvici svake zajednice. Zato druga znaajna grupa iz koje dolaze konvertiti sastavljena je od imigranata, a za njih, konverzija je mono sredstvo asimiliranja. Austrougarske statistike nam omoguuju precizno razmatranje. Za period od 1879. do 1915. godine, brojke nas vode do zakljuka da otprilike jedan od tri konvertita nije domai stanovnik, ve dolazi iz nekog drugog dijela Monarhije ili nekih drugih zemalja:
Gubici Domai 1879-1900. 1900-1904. 1904-1906. 1906-1907. 19071908-1909. 1909-1910. 1910-1912. 1912-1915. Ukupno 1879-1915. 1900-1915. NP 29 11 3 4 4 5 3 6 NP 65 Gubici Imigranti NP 20 4 1 2 1 1 7 1 NP 37 Ukupno Gubici 144 49 15 4 6 5 6 10 7 246 102 Dobici 137 53 15 2 6 5 6 9 7 240 103
Ova tabela prikazuje efektivne konverzije. Ispitivanje dosjea koji se odnose na sluajeve gdje konverzije na kraju nije bilo dovodi nas do zakljuka da je procenat imigranata u cjelokupnom broju namjernih i efektivnih konverzija mnogo znaajniji. Naime, prelaznici iz judaizma, kao i protestanti, dostiu cifru neuporedivu s njihovom proporcijom u ukupnoj populaciji. itanjem dosjea namee se zakljuak da su austrougarski Akenazi i protestanti (luteranci i kalvinisti) najlabilnija populacija s obzirom na vjeru. Njihove vjerske zajednice su vrlo ograniene u Bosni i Hercegovini. Takoer, dosjei neoekivano pokazuju da mnogo katolikih i pravoslavnih konvertita predstavljaju imigrante iz civilne ili (bive) vojne Hrvatske i Slavonije, ak i odreen broj katolika dolazi iz Maarske ili Austrije.
28
Isto vai i za prethodni period. Ako bismo trebali sumnjati, apriori, u konzularne izvore, koji se po svojoj prirodi bave strancima u Bosni i Hercegovini, ispitivanje razdoblja 1879-1915. omoguava nam da zakljuimo s vjerovatnou da se broj imigrantskih konverzija zabiljeenih u konzularnim depeama ne razlikuje mnogo od stvarnog udjela koji su one imale u ukupnom broju konverzija. Za sada se prisjetimo samo da su se, opet, ene iz grupe naseljenika najvie preobratile gotovo iskljuivo na islam. Ali i mukarci imaju znaajan udio u ovom procesu, iz ponekad vrlo kompleksnih razloga. Tako je neki Salamo, lijenik iz Bnea, grada u francuskom Aliru, tamo ostavio porodicu da bi otiao u Carigrad. Odatle, krajem 1859. prelazi u Mostar, da bi se zaposlio kao gradski i oblasni lijenik, a s njim je dola konkubina, koju je zatim najurio naoigled svih. Poetkom decembra 1864. godine rastavio se od druge ene, vjerovatno lokalne stanovnice, manifestirajui svoju elju da postane otomanski dravljanin i da primi pravoslavlje. Prema njegovom imenu, moemo pretpostaviti da je bio Jevrej.24 Austrijanci i Maari su bili relativno brojni u Bosni i Hercegovini u predokupacionom periodu. Vie njih se preobratilo na islam ili su se prikazivali kao takvi. Naprimjer, neki maarski katolik pravio se muslimanom sve dok se nije zagledao u mladu mostarsku pravoslavku s kojom se 1855. elio oeniti, to ga je prisililo da odbaci masku.25 Kada bi habsburki podanici preli osmansku granicu, prvi im je refleks bio da se islamiziraju. uveni otomanski general iz druge polovine 19. stoljea Omer-paa Latas (1806-1871) bio je pravoslavac iz Vojne krajine, koji je kao dvadesetjednogodinjak preao u Bosnu i primio islam, a da to niko nije tada zapazio. I za proste dalmatinske ljude Bosna je predstavljala jedno praktino rjeenje. U Mostaru je 1865. godine neki mladi Austrijanac izrazio elju da postane musliman, ali francuski konzul je imao miljenje da ga je na to prisilila regrutacija.26
24 25
CADN Mostar 6, Moreau, 3. XII 1864.; ljivo G. 2005.15.
CADN Sarajevo 16, 17. april 1855.; CADN Sarajevo 12. august 1856. Ne znam detalje o ovoj Portinoj kasaciji, koja apriori nije imala nikakvu nadlenost u ovom podruju. Najvjerovatnije nije ni dolo do Porte nego do patrijarha. CADN Mostar 6, 7. I 1865. 29
26
Bosna je predstavljala podruje za islamizaciju u specifinim sluajevima za one politike izbjeglice koji su dolazili iz Habsburkog carstva nakon revolucija 1830. i 1848. godine. Prema lanu 14. Poarevakog mira (21. VII 1718), politiki azil je zabranjen objema dravama za pripadnike njihovih drava.27 Jedini nain da se izbjegne izruenje, kada su u pitanju izbjeglice iz 1848. godine, bilo je islamiziranje, to je znailo i potpadanje pod kuransku legislaturu, odnosno otomansku. Kako su mnogi od njih pripadali Latasovom ekspedicionom korpusu, Be je traio njihovo izruenje od strane Otomanskog carstava. Oni su preli na islam u Travniku, na veliku alost franjevaca: Tko bi ikad ovo mogo rei, da e uene glave dovle zalutati? Na prosti ovik u Bosni redko bi se nao koji bi se poturio, premda nai krstjani, evo od 400 godina, trpe veliko progonjstvo i ara isti plaaju zato to su krstjani i volidoe sva progonjstva trpiti i ara isti plaati, nego se poturiti. A ova gospoda toliko prosvitljena taku sramotu uinie.28 Jedini izuzetak su inili lijenici, a ne zna se tano zato, koji su jednostavno simulirali obrezivanje, ali su morali uzeti muslimansko ime. Takav je sluaj Gustava Gaala, sina bibliotekara Pinakoteke Esterhazy, koji je uzeo ime Velibeg i nije mogao primiti sakrament katolikog vjenanja.29 Ove nove muslimane nije najbolje primilo bosansko muslimansko stanovnitvo. Naroito je Latas izazvao negodovanje bosanskohercegovakih begova, prije svega Ali-pae Rizvanbegovia, koji ga je sistematski nazivao pogrdnim imenima poput poturica, aur, poposki sin, spominjui u uvredljivom kontekstu i njegovo kransko porijeklo s majine strane.30 Isti tretman se primjenjuje u 1861. godini i prema hercegovakom muiru, koga su poslali
27 28 29
Noradounghian effendi Gabriel (ur.). 1897. 208-220. Balti J. 1991. 156-159.
Fra Grga Marti u: Zapamenja (1829.-1878.) je prema autorovom kazivanju zabiljeio Janko Kohari, a za tisak priredio ii F. 1906. 23-24. Takoer vidi: CADN Sarajevo 2, 20. august 1864. u vezi sa Mahmud-paom Poljakom, prebjeglim u Otomansko carstvo 1849, te ubrzo potom islamiziranim. Uz sebe je Latas imao i poznatog generala Illahi/Ilinski Skender-pau, habsburkog podanika protjeranog iz Galicije nakon 1830. Vidi: okorilo P. 1937. 58.; Gluck V. 1937. 354-359.
30
okorilo P. 1937. 57.; Pamuina J. 128. Fra Grga Marti, kada govori o Rizvanbegovievoj smrti, potvruje da ga je Latas dao smaknuti naroito zbog toga to nije prestajao da mu spominje hriansko porijeklo. u: Marti G. 20.
30
da umiri rat sa Crnogorcima i njihovim hercegovakim saveznicima, a prezir se iskazuje prema njegovom renegatskom tabu.31 c. Drutveno porijeklo Sluaj imigranata dovodi nas do preciznijeg razmatranja socijalnog porijekla konvertita. Ustvari, preobraeni imigranti su u veini sluajeva ili uglednici ili siromasi, a tokom austrougarskog perioda nailazimo na brojne inovnike.32 Meu njima se nalaze crkvena lica, krani, kako katolici tako i pravoslavci, koji su istupili iz zvanja. Ali-paa Rizvanbegovi (1783-1851) kod sebe je primio Zadranina Teofila Stefanovia (umro 1849), monaha iz pravoslavnog manastira Savina, u Kotorskom zaljevu, koji je, prema jednom pravoslavnom hroniaru iz Hercegovine, preao na islam jer je ivio u konkubinatu i svoju ljubavnicu je usmjerio ka preobraenju.33 Ova crkvena lica nalazila su se na marginama njihovih bratskih i religioznih zajednica. Naprimjer, kad je neki sveenik pokazao svoju namjeru da prijee na islam, grka, tj. pravoslavna zajednica u Sarajevu dala je sve od sebe da sprijei takav skandal, ali izgleda da se namjera ostvarila. Piui o ovom sluaju, francuski konzul dodaje da religiozna uvjerenja nisu igrala nikakvu ulogu u sveenikovoj elji, jer je njega pokretao jedino gnjev.34 Jedan drugi sveenik, porijeklom Karavlah, postaje Latasov ordonans.35 Jedan profesor s Cetinja, stanoviti Pero Keglovi, prihvata islam 1871. godine, a vjerovatno je bio sveenik.36
31 32
ljivo G. 2005. 14.
ABH Kv: Ehrlich Marcell; Abay Johan; Krui Franz v.; Sigean Ivo; Goldfinger Abraham; Hpperger Franjo; Halbmann Josef . U istoj fascikli, jedna katolika imigrantkinja iz Maarske se preobratila na evangelistiku vjeroispovijest svog ljubavnika, funkcionera Finke Emilie. okorilo P. 1937. 51. CADN Sarajevo 4, 7. XII 1871.
33 34 35
Marti G. 25. Spominje se i drugi preobraenik na islam, koji je svoje sposobnosti stavio u slubu guvernera. Vidi: ljivo G. 1985. 273. CADN Sarajevo 4, 7. XII 1871. 31
36
Takoer je i katolika zajednica imala svojih sveenika vjerolomnika i prijelaznika, s nekim poprilino netipinim profilima. Jedan Jevrej iz italijanske regije Pulja (Puglia), koji se preobratio na katolicizam i postao franjevac, doao je iz Jerusalema u Bosnu, u starosti od 68 godina, 26. marta 1776. godine preobratio se na islam. Potom je pobjegao u Solun.37 Vie od stoljea kasnije, 1901. godine, u okrilju bratstva trapista, koji su doli u Bosnu krajem osmanskog perioda, stanoviti Ivo oi, redovnik lokalnog porijekla, uz to i kateheta, objavljuje elju da se preobrati na pravoslavlje. Pritisak iz Nadbiskupije je bio toliki da se povukao.38 Pored tih klerika, koji pripadaju socijalnom sloju razliitom od seljatva i ruralnog klera, vrlo rijetko nailazimo na konverzije meu elitom. Na granici tretiranog perioda, u augustu 1777. godine, kerka Mustafa-pae iz Skoplja (mjesta u Bosni) pobjegla je s momkom Dalmatincem koji je radio u bosanskoj provinciji. Preli su u Dalmaciju s namjerom da se tamo vjenaju.39 Poslije vie od jednog stoljea, 1901. godine, beg iz Petrovca Muhamed-beg Bukovaa imao je namjeru preobratiti se na katolicizam, ali to nije konkretizirao.40 Valja spomenuti i Vejsila uria, muslimana, pripravnika u Zemaljskom muzeju, koji je istrajao u novoj vjeri, katolicizmu, koju je prihvatio 1904. godine.41 Meutim, ovih nekoliko uglednika ne predstavljaju veliki broj, kada se uporeuju sa svim onim siromasima koji su se islamizirali da bi se bolje snali u lokalnom drutvu, jer je islamska religija predstavljala jo uvijek najbolje sredstvo da se osigura koliko-toliko stabilna egzistencija i budunost. Izvjesna Marija Miljani, porijekom iz Vojne krajine, dola je poetkom 1860. godine u okolinu Cazina, sa svoje tri keri. Sve tri su se udale za muslimane, i samim tim su se preobratile. To im je predstavljalo jedinu ansu za preivljavanje, budui da nita vie nisu imale u Austriji.42 Jedna pria koju pripovijeda Vuk Karadi govori da su islamizaciju popratili novani darovi. Ne vidjevi plau
37 38 39 40 41 42
Balti J. 1991. 54-55.; Beni B. 1979. 267.; Bogdanovi M. 1984. 168. ABH Kv Ivo oi. Bogdanovi M. 1984. 165. ABH Kv Verzeichniss. ABH Kv Verzeichniss. ljivo G. 2005. 260-262.
32
nekoliko mjeseci, turski posadnik u Beogradu 1827. pretvarao se da je kranin koji eli da se preobrati na islam, da bi dobio darove u novcu.43 Stvar bi se vjerovatno mogla ekstrapolirati i na Bosnu. U svakom sluaju, islamizacija je stavljala ljude u poziciju da trae finansijsku dobit, a muslimani ija je religija bila skorijeg datuma koristili su izgleda svoje novonastalo stanje da od svojih starih pastora (katolika) silom zahtijevaju novac.44 ezdesetih godina 19. stoljea bosanski musliman po imenu Alagi uvjerio je istoimenog dalmatinskog sveenika da su u uskoj rodbinskoj vezi, to mu je omoguilo i da mu iznudi novac.45 Tokom austrougarskog perioda primjetno je da su mukarci konvertiti, esto mladii koji su se preobraali da bi dobili zaposlenje.46 Iako poslije 1878. godine materijalne dobiti za preobraenike rijetko izbijaju na povrinu, mnogi sluajevi se odnose na siromane ljude koji su ponekad ne ba na dobrom glasu, ili su u opasnosti da takvi postanu, kao naprimjer prostitutke,47 lake ene,48 lijenine,49 jer im je konverzija omoguavala promjenu drutvenog statusa, bez obzira na primljenu religiju. Islamizacija stranaca interesantna je ukoliko predstavlja, da kaemo sama za sebe, vezu izmeu mediokritetne stvarnosti konverzija i njihovog simbolikog znaenja. Domaem stanovnitvu islamiziran stranac postaje simbol u svakom pogledu. U oima muslimana, on je vjeni dumanin koji prelazi u kuu islama; za krane, on je spoljanji oslonac koji im se izmakao. d. Fantom islamizacije Openito govorei, nigdje ne nalazimo da je konverzija bila rezultat misionarske akcije. Bosanskohercegovaki duhovni kadar (kler i ulema) uglav43 44 45 46
Karadi V. 1897. 123-124. Priu je prepriao i orevi R. T. 1932. 72-73. Balti J. 1991. 56. ljivo G. 2005. 374-375. Meu njima takoer nailazimo i na brojne povratnike u vjeru. Vidi: ABH Kv: Mo Baruch se vratio u judaizam, Mehmed io na islam, neki Krajinik, koji je postao katolik, to je i ostao, ali je pobjegao u Slavoniju. ABH Kv Rizvo Atifa; Miovi Jelka; Hanka Kuzmanovi; krbi Boja. Balti J. 1991. 125 (13. IX 1844. u Fojnici, ena Joze Drke, uzela ime Mejra). ABH Kv Ivi piro (njegova ena je bila prostitutka). 33
47 48 49
nom je bio zadovoljan da upravlja svojom zajednicom, ne marei za to da je poveava, jer je delikatne meureligijske odnose bilo potrebno njegovati u dobrosusjedskom maniru, to je prijeilo ma kakve pokuaje uvjeravanja. Ovdje neemo spomenuti i izvjesnu reislamizaciju koja se pojavila u drugoj polovini 19. stoljea, jer se ne tie meureligijskih odnosa.50 Prema tome, neemo preuveliavati proces islamizacije tokom otomanskog perioda. On jeste ostavio znatan trag, budui da muslimani nisu oklijevali da izraavaju svoju superiornost u takvim prilikama poput onog visokog kadije koji je doao kod kreevskih franjevaca hotimice na dan katolikog praznika radi islamizacije odreenih lanova njihove zajednice.51 Meutim, procentualno posmatrano, proces islamizacije poprilino je skroman. Ruski konzul ulepnikov (1820-?) je 5. marta 1861. godine u Sarajevu predao Odjeljenju za azijske poslove opi izvjetaj o Bosni i Hercegovini, u kojem se dotie ove teme. Prema njegovim zapaanjima, lokalni muslimani nemaju [...] nikakvu tendenciju da prevode hriane na islamsku religiju [...], mi ne znamo ni za jedan sluaj prisilne konverzije. enska preobraenja nisu su deavala uslijed prisile ili uvjeravanja, nego se objanjavaju siromatvom krana, kad nuda prisili porodicu da svojoj enskoj djeci, jo u mladoj dobi, nae namjetenje u muslimanskim kuama. Rastui u takvom okruenju, one postaju kranke samo po imenu, a prema njima se dobro ponaaju, te se rijetko kada ele vratiti u roditeljski dom, u bijedu i prezir. esto su zavravale tako to bi prele na islam da bi se udale za muslimana i uivale kakvu-takvu udobnost. Ruski konzul dodaje da je, u nekoliko navrata, mlade djevojke odvratio od ovakvih namjera, a kada je mitropolit saznao njihovu elju izjavio je: [...] ako se ovi sluajevi, na nesreu i deavaju previe esto, to je krivica hriana, a ponekad i svetenika, koji bi u ovakvim sluajevima pokazali jedino preveliku nebrigu.52 Islamizacija mladih kranki u slubi begova i osmanskih funkcionera predstavlja jedinu primjetnu razliku izmeu dva perioda koje razdvaja 1878. godina. Mnogi izvori nam govore o prisilnim konverzijama prije dolaska Au50
U okviru reislamizacije ukluujem naroito stanovnitvo gornje Neretve (Jablanica). O tome: Gelez Ph. 2005. drugo poglavlje. Balti J. 1991. 176-177. Pisarev A. Ju. & Ekmei M. (ur.). 1985. 316-317.
51 52
34
strougara53, a nijedan zabiljeen nakon toga. Prema tome, izgleda da se ovaj proces naglo prekinuo nakon austrougarske okupacije, to bi znailo da nije mogao imati znaajnijeg obima. Nadalje, treba naglasiti jedan odluujui faktor u vezi sa konverzijama koje spominje ulepnikov, a on ih vidi u odsustvu duhovnog kadra. Nedostatak ili odlazak sveenstva je zasigurno imao znatan utjecaj na banalizaciju ovog ina, to nije utjecalo na poveanje broja konverzija, ve ih je stavilo nadohvat ruke, uinilo ih obinim. Kada je 1840-ih godina izbila estoka svaa izmeu hercegovakih i bosanskih franjevaca, njihova stada su se osjetila izgubljenim, naroito oni ljudi koji su se nalazili na granicama dviju jurisdikcija. Novi mostarski biskup Rafael Barii proglasio je 1844. godine da krtenje koje obavljaju franjevci u Bosni nije valjano, iz razloga istog politikog manevra. etiri ovjeka iz upe Rama i dva iz Skopljanske (Gornji Vakuf) prela su zatim na islam.54 e. Kompleksnost sluajeva Prethodna su razmatranja namjerno neprecizna u vezi sa prebrojavanjem u svakoj kauzalnoj kategoriji. Ona su dovoljno opa da bi bila relevantna, ali istraivanje dosjea (sluaj po sluaj) pokazuje nam da su sve konverzije povezane sa linim sudbinama koje imaju nekih slinosti, ali svaka ima i svoje osobenosti. Kako je to rekao historiar Ludwig von Thallczy (1856-1916), koji se bavio ovom problematikom u periodu nakon 1878. godine, [...] svaka konverzija bi mogla dati materijala za jedan omanji roman.55 Naredni primjer56 moe razjasniti ovu izjavu:1878. godine je jedna maarska katolkinja iselila u Srebrenicu i postala legitimna supruga jednog srbijanskog umara, po vjeroispovijesti pravoslavca. Njihova je ki, mala Ljubica, roena 1880. na tlu Bosne i Hercegovine i nekoliko dana nakon roenja krtena po pravoslavnom obredu.
53
Za eksplicitnije dokumente konsultirati: Balti J. 1991. 125. i 176-177.; okorilo P. 69.; Pamuina J. 125. O Hurid-painoj eni vidi: Hadihuseinovi S. S. (Muvekkit). 1999. vol. 2. 1066.; Karaula M. (ur.). 2000. 246.; Filipovi Milenko. (ur.). 1966. 29-30; ljivo G. 2005. 238.; Skenderova S. 1976. 159. Vidi i: CADN Sarajevo 16, 17. IV 1855. Balti J. 1991. 123. Thallczy-Kllay. 1900. 107. ABH Kv migoc Ljubica, ro. Jaki. 35
54 55 56
Meutim, otac umire i mlada majka se u Srebrenici preudaje za jednog Maara. Odluuje prekrstiti svoju kerku, sada etrnaestogodinjakinju, prema katolikom obredu, ali nije ispunila nikakvu zvaninu formalnost. Osnovni motiv kojim se vodila bio je taj da je ona katolkinja i da kerku moe odgajati samo prema katolikoj dogmi, budui da ne zna nita o pravoslavnoj. Kasnije, Ljubica odrasta i dobija i sama dijete 1899. godine s funkcionerom katolikom u slubi u Srebrenici. Baka krsti unuka prema pravoslavnom obredu, jer u tom trenutku nije bilo katolikog sveenika u gradu; ali ona je i dalje katolikog uenja i sama poduava svog unuka u tom smjeru. Naravno, sluaj djeteta je problematian, ali osoba koja podnosi najvei pritisak je majka, mlada Ljubica. Ona je otila u Travnik i bila je liena podrke porodice pred mjesnim bukadijama koji, zgroeni, zahtijevaju od nje da se vrati na pravoslavlje, to e i uiniti nedugo potom. Ovaj kompleksni primjer inicira mnoga pitanja. Koliko konverzija valja ovdje raunati? Jednu ili dvije? Koja je vrijednost Ljubicine finalne konverzije kada je cijelog ivota uena u katolikoj dogmi? Isto tako, sjetimo se nezainteresiranosti dotinih osoba i nedostatka spiritualnog vodstva, banalnosti ina i stavova potpuno lienih bilo kakvog politikog znaaja na linom nivou. Sve ove elemente potvruju i drugi dosjei, kao i to da su u odreenoj mjeri socijalni slojevi u pitanju gradski, odnosno marginalni, jer je gotovo osamdeset posto stanovnitva u tom periodu ruralno. Ovaj primjer takoer podvlai drugu specifinost austrougarskog perioda, kada se konverzije u odreivanju religije djeteta vre prema religiji jednog od roditelja. Tokom posljednjih otomanskih decenija nailazimo na nekoliko takvih primjera, ali od 1878. austrougarska birokratija zahtijeva minuciozne i precizne brojke, toliko da je znaajan dio sluajeva konverzija rezultirao sudskim procesima. Prema tadanjim zakonima, oeva vjeroispovijest odreuje i vjeroispovijest djeteta. Kada postoji neozakonjena veza izmeu ljudi razliite vjere i kada se dijete rodi iz te veze, problemi se javljaju ako otac napusti svoju ljubavnicu. Ako se takvom djetetu zna oeva vjera, toj vjeri pripada i dijete, ak i ako je otac ostavio majku da se sama brine o djetetu. Naroito se pitanje postavlja kada dijete stasa za kolu i treba da se upie na vjersku nastavu.57
57
ABH Kv: Mira Karl, Rai Jovan (a ne Ivan), Hpperger Victor.

36
Stoga, itavo mnotvo sluajeva dovode do konverzije i ine svaku kategorizaciju problematinom. Da je broj konvertita vei, sigurno bismo izveli iz njega temeljitiju statistiku. tavie, preobraenici zauzimaju drutvenu poziciju koja nije ba reprezentativna za cjelokupnu populaciju, u tolikoj mjeri da se njihov socioloki opis daje u izrazima vie negativnim nego pozitivnim.
Zakljuak
Konverzija nalazi svoje pokretae, u velikoj veini sluajeva, na socijalnoekonomskom tlu. Ne nailazimo na konverzije augustinskog tipa osim izuzetaka, od kojih svi nisu ni zavrili efektivnom promjenom vjere, poput one mlade sarajevske pravoslavke koju su duevno natjerale 1912. godine, nove katolike euharistike odredbe, na svakodnevnu priest koju je savjetovao papa 1905. da bi postala opatica.58 Preobraenje ima teke posljedice, kako za preobraenika tako i za sve zajednice koje ga okruuju, jer to predstavlja naglaavanje da je jedna religija bolja od druge, odnosno negiranje da su samo jedni upravu. Ipak, bilo bi previe kad bismo govorili o soteriolokom problemu, kako to ini Ivan Lovrenovi (1943-),59 jer ovo pitanje, prije svega, ima socijalnu i politiku implikaciju, i to odavno.
II. Konverzije i politika
Empirijski opis konverzija ne daje mogunost da razumijemo zato se situacija razvila u politiku polemiku grosso modo od sredine 19. stoljea. Neophodno je uzeti u obzir neke nove inioce, koji proizlaze i iz diplomatije i iz politike, kako otomanske tako i meunarodne. Tokom 1850-1851. godine Bosna i Hercegovina je bila prisiljena prihvatiti politiku reformi koju je ustanovila Porta krajem 18. stoljea. Ove reforme je propratilo uspostavljanje konzulata: Austrijskog 1849, Francuskog 1853, Ruskog 1855, Britanskog 1856. godine, zatim Italijanskog 1863. i Pruskog 1864. godine. Sporadine konverzije koje su se deavale u tom periodu poele su se posmatrati kroz diplomatsku i politiku prizmu, to ranije nije bio sluaj. Ta
58 59
Vranki P. 1998. 682-683. Lovrenovi I. 2002. 118-128. 37
politizacija je izbijala kao latentno nezadovoljstvo dijela domae populacije i ponudila je tadanjim velikim silama sredstvo ingerencije nad unutranjim poslovima Otomanskog carstva. Iako se prilike radikalno mijenjaju nakon 1878. godine, problematini karakter prelaska u drugu vjersku zajednicu poveava se postupno tokom etiri decenije na politikoj sceni. Rast nacionalizama uvodi verbalno nasilje u kojem su konverzije znaajna, da ne kaemo glavna tema, traga se za monopolom nad patnjom, prema jednom mehanizmu viktimizacije. U svojim razliitim fazama ovaj fenomen je imao trougaoni oblik, ija su tjemena uvijek bili isti interesi. S jedne strane, bili su odgovorni lanovi domae populacije, sveenici ili laici, s druge, dravna administracija, te na kraju, vanjski faktori zainteresirani da steknu mo u poslovima navedene drave. Svaka strana brani svoje interese i ponekad agresivno postupa, te pokuava da stekne prednost nad drugom stranom podvlaei prava koja joj zakon daje. Strategije u upotrebi proizlaze iz jednog fundamentalnog mehanizma politike, a to je generalizacija pojedinanih situacija. Vidjet emo u kojoj mjeri nam ustanovljena statistika u prvom dijelu ove studije nudi ili ne nudi jedno od sredstava kontrole ovih generalizacija.
A. Prilike u osmansko doba
Proirujui principe tanzimatskog fermana 1839. godine, Hatt- hmayun, proglaen u Sarajevu 13. marta 1856,60 nareuje jednak odnos prema svima i slobodu vjeroispovijesti za sve podanike sultana, muslimane i nemuslimane. Tako, pored posjeda zemlje, nova problematika, poevi od 1850-ih, javlja se u vezi s pitanjem primjetnosti kranskih konfesija u javnom ivotu i njihovog tretmana koji treba biti jednak tretmanu islama, uz prihvatljivost svjedoenja krana u procesima protiv muslimana, sloboda gradnje crkava, dizanja zvonika, i administrativna kontrola nad konverzijama. Ovo se nalazi na dnevnom redu jo od 1840-ih godina. a. Kler i Velike sile Politiko djelovanje Velikih sila u Otomanskom carstvu bilo je specifino u tome to se krilo pod maskom religije, kao protektorat nad kranima. Da60
Skari V. 1985. 242.

38
kle, ono to ih najprije interesira jesu muslimanske nepravde nanesene kranima. Prve sugestije koje su austrijski i francuski konzuli dali bosanskom valiji 1854. godine logino su se ticale upravo konverzija. Primijetit emo samo da ambasade uzimaju prilinu distancu u vezi s ovim pitanjem, koje se, prije svega, tiu pojava kranske moi na lokalnom nivou u trci sa muslimanskom.61 Moemo ukazati na kompleksnost ove teme po jednoj prii koju je 1853. godine fra Lovro Karaula (1800-1875) ispriao francuskom konzulu Wiettu (1822-1863). Prema Karauli, jedna franjevaka delegacija poslata je u Be da bi se alila na zloupotrebe koje im nameu otomanske vlasti i da bi traila austrijsku zatitu. Metternich (1773-1859), ije je konzervativno stanovite u vezi sa Istonim pitanjem dobro poznato, primio ih je vrlo loe i izjavio da nita za njih ne moe uiniti. U isto vrijeme, pitao ih je da li i muslimani imaju na sline stvari da se poale i, nakon odrinog odgovora, otpustio ih govorei: Pa dobro onda, postanite muslimani!62 Naravno da je takav odgovor ogorio Karaulu. Bez sumnje, nevini franjevci nisu vjerovali da je takav cinizam mogu negdje osim u Otomanskom carstvu, ponajmanje u Austriji. Ali drugi nauk je to je franjevac brzo shvatio da pitanje konverzija predstavlja monu polugu za postizanje ciljeva. Priajui ovu priu Wiettu, on stimulira konkurenciju izmeu Francuza i Austrijanaca za protektorat nad bosanskohercegovakim katolicima, i eli izvui korist za svoje pastoralno djelovanje u ekonomskom i politikom pogledu. Karaula se ubacuje u jednom promiljenom kontekstu. Malo prije ovoga dogaaja, desila se otmica jedne mlade katolkinje od strane nekog muslimana Zulumovia, ne zna se da li je to pravo ime ili je izmiljeno. Zloupotrebu, sasvim relativnu prema obiajima ovih prostora, naravno da je zatakao sarajevski kadija, koji je objavio da je mlada ena izrazila elju da se islamizira. Franjevci su se alili veziru i Wiettu, a ovaj drugi je isposlovao kadijin opoziv. Onovremeni franjevaki hroniar Balti ovako komentira dogaaj: Ovako se stvari na bolje pomu okreati u Bosni. Zato su redovnici molili provikara apostolskog fra Andriju Karaia da ovog vrimina, kad vea sloboda na61
MAE CCC Bosna-Sra 3, 26. V 1876 (CADN Sarajevo 5, 26. V 1876). Austrougarski konzul u Mostaru nije uspio pridobiti pristanak Ambasade u Carigradu. O konzularnoj problematici u Bosni i Hercegovini vidi: Gelez Ph. u: Batakovi D. & Pavlovi V. (ur.). 2008. (u tampi). CADN Sarajevo 16, 30. III 1853. Nisam uspio saznati kada se dogodila ova franjevaka posjeta austrijskom caru.
62
39
stupi za krstjane u Bosni, javi konzulim zloe koje Turci u Bosni rade u ime turenja.63 Desetak godina nakon ovoga, neki drugi sluaj dao je povoda slinim komentarima. Mladu katolkinju je islamiziralo susjedstvo da bi je vjenali sa muslimanom. Postavi Mara Omerena, pobjegla je nakon godinu dana u Franjevaki samostan u Kreevu. Braa su je prebacila na sigurno mjesto, blizu Livna, kod dalmatinske granice. Muslimani su je neko vrijeme traili, a onda napustili potragu. Na sretno iznenaenje fratara, situacija se popravila, a u stara doba ovako uiniti, prihvatiti se poturice, bilo bi mrtvih glava, a i lug bi na ognitu izviali.64 Predmet konverzija slui konzulima da pred svojim ambasadama dokazuju loe namjere otomanskih vlasti. Francuski konzul izvjetava 1864. godine da se, budui da se poveava broj prelazaka mladih djevojaka na islam, odraava namjera otomanskih vlasti da se bore protiv panslavizma i da turciziraju pokrajinu.65 I kler ide istim stazama. Naprimjer, franjevci alju memorandum maarskom primasu, da bi ga ovaj proslijedio Francu Jozefu, a u kome se mnogo insistira na problemu konverzija.66 Klerici se ponekad slue pretjeranom viktimizacijom bosanskohercegovakih krana. Pastoralni ciljevi su usko vezani za politiko pribliavanje prema Velikim silama. Meu rijetkim tampanim djelima bosanskohercegovakih autora iz tog doba, nailazimo na nekoliko hagiografija o savremenim muenicima. Ovi traktati ili lanci su, prije svega, namijenjeni vanjskim itaocima, naroito ako uzmemo u obzir stupanj nepismenosti domae populacije, ekstrapolirajui cifre iz 1910. godine sa oko 95%. Veina njih su bili hercegovaki pravoslavni i katoliki sveenici, koje je oito inspirirala hagiografija grkih novomuenika. Oni slave vrlinu i vjeru svoje brae koji su umrli pod
63 64
Balti J. 1991. 177.
Balti J. 1991. 203. Staka Skenderova takoer primjeuje poboljanje koje se deava u drugoj polovini stoljea u vezi sa konverzijama, ali ga ne povezuje s prisustvom konzula. Vidi: Skenderova S. 1976. 159.
65
CADN Sarajevo 4, 23. VII 1864. Desetak godina ranije, Balti primjeuje da je Tanzimat sasvim islamizirao Upravu Ejaleta. Vidi: Balti J. 1991. 83. Vidi ovaj tekst, kao i pismo Lovre Karaule Gujiu, 27. II 1870. u: Karaula M. (ur.). 2000. 246-252. i 404.
66
40
muslimanskim udarcima, odbijajui islamizaciju. Tako pjeva jedna franjevaka broura,67 ali najuvenija publikacija govori o sudbini Hristine Rajkovi, mlade pravoslavke iz okoline Mostara, koju su muili 1841. domai muslimani. Joanikije Pamuina je objavio dugaak apologetski lanak u Srbsko-dalmatinskom magazinu, iji je rezime objavljen i u Rusiji nekoliko godina kasnije.68 U jednoj drugoj publikaciji iz tog doba dramatizira se smrt mladog mostarskog pravoslavca koji je podlegao pod muslimanskim udarcima u julu 1850. godine, a u usta mu se stavljaju posljednje Hristove rijei na krstu, reene u tri izdaha.69 U hronici Stake Skenderove, uiteljice u koli za srpske djevojke u Sarajevu, nailazimo na sline pasuse, koja se do 1976. mogla nai samo u ruskoj verziji, mada je objavljena 1858. godine.70 b.Borba za jurisdikciju U oima Velikih sila, pitanje konverzija predstavlja izvrsnog trojanskog konja za uplitanje pod izgovorom protektorata u unutranje poslove Otomanskog carstva, izmeu ostalog i u Bosni i Hercegovini. Francuska uiva kapitulacije koje joj daju ve nekoliko stoljea pravo nadgledanja i zatite katolika u cijeloj Otomanskoj imperiji. Austriji/Austro-Ugarskoj je takoer povjeren protektorat nad otomanskim katolicima u raznim mirovnim ugovorima koje je potpisala s Portom poetkom 17. stoljea.71 Poetkom decembra 1840. godine, zahvaljujui zajednikim naporima s hercegovakim franjevcima, dobiva
67 68
Bakula P. 1862. 171 + [2].
Pamuina J. 1850. 51-86. (Djelomina referenca ruske verzije, 2. tom, Ruske besede, objavljena 1856. data je po Pamuini u: ivot. 125. okorilo P. 53-55. Skenderova S. 1976. 197-202.
69 70 71
Vidi l. 7. u: Trait de paix avec Mathias dAutriche, Empereur dAllemagne, renouvelant le trait de Sitvatorok de 1606 et rectifiant celui de Vienne de 1615. Fait Vienne le 1er mai 1616; l. 13. u: Trait de paix conclu avec lAutriche, conclu Carlovitz le 26 janvier 1699 (20 Redeb 1110), ratifi le 29 Chaban 1110); l. 11. u: Trait de paix avec lAutriche, sign Passarowitz le 21 juillet 1718 (22 Chaban 1130); l. 9. u: Trait de paix avec lAutriche, sign devant Belgrade le 18 septembre 1739 (14 Djemazi-ul-ahir 1152), u: Noradounghian eff. G. (ur.). 1897. passim.
41
specifian protektorat nad bosanskim i hercegovakim katolicima.72 Iako postoji od razdoblja Petra Velikog, protektorat Rusije nad otomanskim pravoslavcima, ozvanien 21. jula 1774. godine sporazumom u Kuuk Kajnardi. U isto vrijeme dobila je pravo zadrati svoje konzule na teritoriji Otomanskog carstva.73 Austrijanci/Austrougari su koristili, vie od ostalih, problematiku konverzija da bi demonstrirali svoju mo u pokrajini. Njihova tehnika zastraivanja razvijala se u juridikom domenu Sporazumom o trgovini i navigaciji kao dodatku Poarevakog ugovora iz 1718. godine. lan 16. sadri ove stipulacije: Dok trgovac, konzul, vicekonzul ili bilo koji drugi podanik Nj. C. Velianstva ne prihvati dragovoljno islam, nee biti [ispitivan] po ovom pitanju na osnovu obinog iskaza nekoliko zlobnika [...] i nee moi biti gonjen po ovom predmetu ako nije preao po slobodnoj volji, u prisustvu carskog prevodioca.74 Dakle, za islamizaciju je osigurana minimalna procedura pred svjedokom Austrijancem. lan ovog Ugovora tako se nalazi u osnovi akcija austrijskih konzula od 1849. godine, mada se neki pozivaju i na druge ugovore, manje vane na tom polju.75 Zatita obuhvata i austrijske podanike i katolike, koji uivaju habsburki protektorat. Pored problema na granicama i pitanja carina, Dvojna monarhija i pokrajinska vlada esto se sukobljavaju oko prava carskog podanika da se preobrati, ili prava katolika da bude preobraen. Po okorilovu miljenju, dolazak austrijskog konzula uveo je novi red, kako pokazuje sljedei primjer. Prije 1850. godine, jedna je pravoslavka, imigrantkinja, islamizirana silom prilika, postala udovica i preudala se protiv svoje volje, sa svojim drugim muem (muslimanom) je imala kerku, koju je krstila u tajnosti. Godine 1850, kada je konzul doao, potraila ga je i izloila mu da se ona zove Marija, da su i ona i kerka joj krtene, i da ne eli vie svog
72 73
Kecmanovi I. 1954. 31.
l. 7. i 11. u: Trait de paix dfinitif avec la Russie, conclu au camp prs du village de Kutschuk Kanardji le 10/21 juillet 1774 (14 Djemazi-ul-evvel 1188). u: Noradounghian eff. G. 1897. 319-334. Trait de commerce et de navigation avec lAutriche, conclu Passarowitz le 27 juillet 1718 (28 Chaban 1140). Noradounghian eff. G. 1897. 220-227. Vidimo da se austrougarski vicekonzul, inae potpuno bez kompetencije, poziva na Svitovski ugovor, koji nije prva referenca u vezi sa zatitom austrijskih podanika na otomanskom tlu. u: ljivo G. 2005. 260-262.
74
75
42
mua (starog i runog, dodaje izvor). Konzul ju je uzeo u zatitu, muslimani su ih optuili, i tribunal je presudio da dijete mora ostati u islamskoj vjeri (primljenoj po ocu muslimanu) i biti pod starateljstvom vojnog zapovjednika Mostara, a to se tie majke, ona moe zadrati staru vjeru. Rezultat svega ovoga je bio da su majka i kerka bile razdvojene.76 Pred ovakvim stavovima, i u elji da umiri napetosti u pokrajini, otomanska vlast je progresivno poputala strogou, elei da se pokae nepristrasnom u sluajevima islamizacije. Tako je, naprimjer, carski komesar Devdet-paa, kada se nalazio u Mostaru u drugoj polovini 1863. godine, odredio da djevojka koja je trebala biti islamizirana boravi u kranskoj porodici.77 Jedna nova afera 1865. godine dala je priliku generalnom konzulu u Sarajevu da istakne svoju vanost stvarajui skandal. Kada je afera izbila, u februaru te godine, evo kako ju je predstavio francuski konzul: osamnaestogodinja djevojka, i prema tome maloljetna, iji otac je neosporno austrijski podanik, odluila je da prihvati muslimansku vjeru i u toj namjeri napustila je roditeljski krov i pobjegla kod Turina, odakle je i objavila svoju odluku lokalnim vlastima. Uslijed oevih albi, generalni konzulat je zahtijevao povratak mlade djevojke, u skladu s njenom nacionalnou, i s obzirom na to da joj maloljetnost spreava, u skladu s austrijskim zakonima, da sama obavlja graanske inove. Primjedbe i zahtjevi bili su uzaludni, kao i pismeni protesti. Lokalne vlasti su odgovorile da je djevojka punoljetna po muslimanskim zakonima i kao takva slobodna da radi ta eli, da prema tome moe od svoje volje promijeniti vjeru i kad je istrajna u svojoj namjeri, da je ne mogu prisiliti da se vrati ocu. Ne sporazumjevi se, paa i generalni konzul su o tome obavijestili svoje vlade, a u meuvremenu, stiglo je Portino nareenje da se djevojka poalje u Istanbul, to je i uinjeno bez znanja Konzulata, koji je o ovome obavijeten tek nakon nekoliko dana.78 Sr problema, izmeu ostalog, leao je u pitanju kada djevojka postaje punoljetna, da li je to u pubertetu, kako to kau otomanski zakoni ili sa 24 godine, prema austrijskim zakonima. Dalje, u otomanskom mentalitetu (mada to ni jedan tekst ne precizira) preobraanje na islam prekida sve veze s vlau
76 77 78
okorilo P. 51-52. CADN Mostar 6, 24. XII 1863. CADN Sarajevo 4, 18. II 1865. 43
zemlje porijekla i stoga tu nema nita diskutabilno. Isto tako, ulaskom u pubertet, djevojka se ne nalazi vie pod tutorstvom roditelja to se tie mijenjanja vjere.79 Izgleda da ovaj spor nije nikad razrijeen, jer se deset godina kasnije ista situacija ponovila, kada je mlada djevojka, porijeklom Dalmatinka, toboe prihvatila muslimansku vjeru. Iako je njen otac Mato imunovi tvrdio da je bilo otmice, muslimani su izjavili da im je prila svojom voljom da bi se vjenala u njihovoj zajednici. Meutim, poto je bila mlaa od 24 godine, austrijski zakon joj nije dozvoljavao da sama odluuje bez saglasnosti roditelja.80 Austrugarski konzul u Mostaru apelirao je svim svojim kolegama okrunicom gdje objanjava svoj stav.81 Afera je imala odreeni odjek u jugoslavenskim novinama, iz kojih zakljuujemo da diplomata nije mogao pomoi.82 Tokom 1860-ih austrougarski konzuli spekulirali su o pravnoj definiciji austrijskih podanika. Ustvari, djelovali su intenzivno u smjeru upisivanja domaih krana u svoje registre kao austrijskih podanika, kojih je bilo izmeu 4.000 i 8.000 oko 1868. godine.83 Stanovnitvo je u tome nalazilo svoj interes jer je tako moglo izbjegavati direktne poreze dravi, ali ne i davanja vezana za plaanje zemljoposjednicima.84 To im je, takoer, omoguavalo da se stave pod konzulsku zatitu u sluajevima incidenata vezanih za konverzije. Konzuli su to zloupotrebljavali, to je dovodilo do raznoraznih skandala, u kojima se konverzija preplitala s pravom graanstva.85 Takoer je i ruski konzul, ijoj zemlji je povjeren protektorat nad lokalnom pravoslavnom zajednicom, koristio sline metode zastraivanja, ali mnogo kasnije. Prilika mu se ukazala tokom afere koja je trajala od decembra 1876. do aprila 1877. godine, za vrijeme srpsko-turskog rata, kada se otomanska
79 80 81 82 83
MAE CCC Bosna-Sra 3, 26. V 1876 (CADN Sarajevo 5, 26. V 1876). CADN Sarajevo 5, 14. X 1874. CADN Sarajevo 5, 19. XII 1874; MAE CCC Bosna-Sra 3, 26. V 1876. Zastava o Bosni i Hercegovini 1874-1876. Tom 3. 1954. 23.
Niu procjenu dao je Johann Rokiewicz J. 1868. 327. a viu procjenu ruski ambasador u Istanbulu Ignjatjev 12. V 1868. u: Pisarev A. Ju. & Ekmei M. (ur.). 1985. 114. Pisarev A. Ju. & Ekmei M. (ur.). 1985. 114. Zastava Bosni i Hercegovini 1871-1873. Tom. 2. 1953. 60-62.
84 85
44
vlast nalazila u odbrambenoj i neugodnoj poziciji. Poto je mlada pravoslavka iz Gorada izrazila elju da se islamizira, konzul je uputio albe valiji tvrdei da je premlada sa 10 godina po kazivanju njenih roditelja, a 15 prema muslimanima. Namjesnik je odgovorio da pubertet (a ne godine) odreuje legalnu dob za konverziju. Ni zakon ni dobra volja nisu odnijeli pobjedu. Iako je djevojka bila sasvim voljna ostvariti svoju namjeru, oteo ju je pravoslavni namjetenik austrougarskog konzulata i predao sarajevskom mitropolitu, koji ju je, isto tako ilegalno, stavio pod svoju zatitu. Vlasti nisu mogle nita uiniti, imajui u vidu opu situaciju.86 c. Bosanskohercegovaki vjerski pluralizam u junoslavenskim prilikama Predstavljajui sredstvo za politiku borbu, konverzija je u isto vrijeme nezaobilazna taka programa koje su raznorazne instance stvarale u nadi da e se dokopati, pod ovim ili onim nazivom, Bosne i Hercegovine. Ovdje se vie ne radi o instrumentalizaciji, ve o problematici koja dobija politiko rjeenje. Nakon abolicije Peke patrijarije 1766. godine rastua mo Carigradske patrijarije u unutranjim i spoljnim poslovima Otomanskog carstva osjetila se i u Bosni i Hercegovini putem centralizacije duhovne moi u rukama fanariota, iz kojih potjeu svi bosansko-hercegovaki mitropoliti od 1766. do 1878. godine.87 Isto tako, Patrijarija je pokuavala da u svoje ruke preuzme upravljanje lokalnom katolikom zajednicom pri kraju 18. stoljea. Katoliki kler je doivio ovo kao opasnost preobraanja na izmu.88 Nepovjerenje franjevaca prema pravoslavcima je raslo uprkos tome to neki od njih, oko 1850. godine, ne oklijevaju u vienju Srbije kao drave u koju bi se Bosna i Hercegovina mogla integrirati. Drugi, nakon to su posjetili Kneevinu, zamjeraju Beogradu netolerantnost prema katolicima, konstatirajui da im potpuno nedostaje pravnog priznanja. Vie vole vladavinu Porte s obzirom da je bosanska kato-
86
CADN Sarajevo 5, 8. XII 1876.; CADN Sarajevo 5, 6. IV 1877.; CADN Sarajevo 5, 27. IV 1877. Osim jednog, Bugarina Dionisija. Madar B. 1978-1879. 189-211.; Davidovi S. 1930. 19983. passim. Balti J. 1991. 55., 60. i passim. 45
87
88
lika zajednica uspjela preivjeti tokom etiri stoljea otomanske dominacije.89 Iako je teko tano odrediti meureligijski program Srbije u vezi sa Bosnom i Hercegovinom, oko 1850. godine, ini se da je Ignjatjev (1832-1908), ruski ambasador u Istanbulu, dobro odmjerio ulog u vezi s ovim pitanjem nakon 1866. godine. Kao posljedica austrijskog poraza u Italiji, Ignjatjev smatra da e Austro-Ugarska traiti kompenzaciju u Bosni i Hercegovini i da Dvojna monarhija na ovu teritoriju dolazi u konkurenciji sa Srbijom. Za Ignjatjeva, Austrijanci su pripremili teren tako to su pridobijali katolike. Srbi imaju izgleda jedino ako propovijedaju ideologiju bratstva meu svim religijama.90 Zaista, mogu se pronai neki pokuaji stvaranja neformalnih veza sa odreenim begovima, ali nita to bi bilo previe uvjerljivo.91 Najupeatljivija nije meureligijska politika, nego osvetniki govor koji rasturaju tampa i nauni ili pseudo-nauni radovi, kao npr: Turci su rasparali srpski narod prisilnim preobraanjem na islam, te treba ponovo uspostaviti izgubljeno jedinstvo izbacivanjem bosanskohercegovakih muslimana koji su vie vezani za svoju religiju nego za svoje slavenstvo. Ako ponekad i naiemo na pokuaj razvijanja jedinstva bez obzira na vjeru, u kojem bi i muslimaninali svoje mjesto i ne bi bili bezrezervno izbaeni, nad tim uvijek lebdi sjenka rekristijanizacije. Ovu agresivnost do odreene mjere dijeli i Zagreb, kao i domae stanovnitvo. O ovome svjedoe franjevaki izvori, ali i neke pravoslavne hronike, koji se koriste, kada se radi o polemikama s lokalnim muslimanima, pogrdno nazivani poturenjaci, a koji u sebi nose trag promjene vjere. Bilo bi predugako popisati sve tadanje tekstove koji se bave kranskim porijeklom tih poturenjaka i njihovim vjerovatnim povratkom u matinu vjeru u sluaju kad bi Bosna i Hercegovina potpala pod Austro-Ugarsku ili Srbiju. Zagrebaka tampa naroito pokuava da odreene informacije koje dolaze iz Bosne skrene u korist panslavenskog projekta. Kada je 1861. godine Latas doao u Bosnu i Hercegovinu da bi umirio Hercegovaki ustanak, optuio je bosanskohercegovake mitropolite da iskljuivo dolaze iz redova fanariota. Prema Narodnim novinama, tvrdio je da kler treba biti narodni i drao je fanariote krivim za skretanje provincijskih pravoslavaca prema katolianstvu, na
89 90 91
Balti J. 1991. 140. Dalje o toj problematici. u: Pavlovi V. 2000. Pisarev A. Ju. & kmei M. (ur.). 1985. 57. Ekmei M. 1997. 25-45.
46
nain na koji se to desilo u Bugarskoj.92 Sve je ovo, naravno, puka izmiljotina. Nain prodora kojim se Srbija sluila u Bosni i Hercegovini je, prije svega, vjerske prirode, a njeni agenti ostvaruju kontakte s lokalnim pravoslavcima. Ovi su zabrinuti zbog agrarnog pitanja, jer velika veina njih ima status kmeta i uveliko osiromauju zbog fiskalne reforme Tanzimata koja predvia uniformnost oporezivanja stanovnitva. Stoga, koliko i religijsko pitanje, Srbija toliko koristi i agrarno pitanje kao sredstvo za politiku akciju. Na nivou vilajeta, socijalne i politike napetosti poprilino odgovaraju religijskim podjelama, jer su muslimanski zemljoposjednici krivi za odreeni broj zloupotreba svojih kmetova, prije svega krana, mada i ovi drugi, sa svoje strane, pokazuju jedan manjak dobre volje u vezi sa potovanjem svojih ugovora o zakupu.
B. Prilike u austrougarsko doba
Prelasci krana na islam predstavljani su, u periodu prije Austro-Ugarske, kao sredstvo protesta ili politike ingerencije kojim su se lokalni kler i Velike sile sluile pred Portom i provincijskim namjesnicima. Meutim, politizacija ostaje jo uvijek diskretna, jer se ovo pitanje tie samo malog dijela Tanzimata. Detaljnija studija koju nam omoguavaju austrougarska dokumenta, kojih ima u izobilju od 1878. godine, potvruje ovu injenicu i prua mogunost da okarakteriziramo pitanje konverzija kao pretekst za neslaganja zasnovana na politikim i ekonomskim interesima. S te take gledita, kontinuitet izmeu perioda prije i poslije 1878. godine postoji, s tom razlikom to su se uloge zamijenile, jer oni koji su najprije imali interesa da se ovome daje publicitet, sad od toga trpe. Od sada, politiki pokretai nalaze se u rukama muslimana i, poslije njih, pravoslavaca, a svi e ih koristiti da bi postigli rezultate sasvim strane epifenomenu konverzija. a. Psiholoki teren pogodan za polemike Brzo nakon 1878. godine raznorazni prvaci poeli su polagati prava na ovlasti koje im nisu bile dostupne, bilo zbog toga to nisu imali dovoljno kompetentnosti pred novim zahtjevima administracije, bilo to su drugi ljudi, domai ili imigranti, preferirani u odnosu na njih, vjerovatno zbog njihovih
92
ljivo G. 2005. 72.; vidi: Narodne novine od 18. VI 1861. 47
intelektualnih nesposobnosti. Njihovu osjetljivost jo je pojaao rastui nacionalizam. Zato su dali pun publicitet problemu preobraenja da bi se rijeili nove vlade, upotrebljavajui strukturu ve uspostavljenu tokom prethodnog perioda. Neki e ii dotle da kau da su austrougarske nepravde jo gore od onih otomanskih, to izgleda u najmanju ruku pretjerano. Tri glavne bosanskohercegovake vjerske zajednice pravile su se zabrinutima u vezi sa konverzijama. Prije svega, muslimani su doivjeli AustroUgarsku na pojednostavljen nain, zamiljajuu je kao jednu katoliku silu, nesposobnu da njeguje vjerske razliitosti. U tom miljenju ih je podravalo neumjesno, ponekad i arogantno ponaanje odreenih Austrougara u trenutku vojne okupacije,93 i oit katolicizam politikih monika sve do 1882. godine, iako su u isto vrijeme garantirali integritet muslimanske imovine i slobodu vjeroispovijesti. Jo dublje, muslimani su osjetili okupaciju kao prijelaz sa islamske drave na potinjavanje kranskoj sili, a krhkost njihovog poloaja iznenada se i pokazala. Relativno veliki broj prominentnih linosti iz muslimanske zajednice iselio se u provincije Otomanskog carstva tokom etiri do pet godina nakon 1878. godine, podstaknuti i esto zlonamjernom tampom, koja je govorila da su se slavenski muslimani preobraali iz oportunizma tokom nekoliko prethodnih stoljea i da e novi raspored moi neumitno dovesti do njihovog povratka u kransko okrilje. Za novinare, kretanje konverzija se svelo, prije svega, na politika razmatranja.94 Ova miljenja koja su se irila novinama odslikavala su unutranje osjeaje najvanijih ljudi u vladi Bosne i Hercegovine, pa i samog
93
Izmeu ostalog, vidi: CADN Sarajevo 6, 2. X 1878, gdje francuski konzul opisuje generala Filipovia sljedeim rijeima: On sam, iako se preda mnom deklarisao sasvim odluan da potuje svaija vjerovanja i religiozne slobode, nije mogao sakriti svoje vrsto uvjerenje da e islam biti prisiljen da nestane kada se nae u dodiru s katolikom religijom, bolje reprezentovanom i bolje ispovijedanom od strane vjetijih i obuenijih misionara nego to su to nesretni franjevaki monasi, koji su joj do sada jedini predstavljali podrku.
94
O kolektivnoj psihozi i zatitnikom refleksu muslimana u austrougarskom periodu vidi: Gelez Ph. 2008. poglavlje: Gnrer une lite intellectuelle. Prie o povratku muslimana, napose begovata, na kranstvo poele su mnogo prije 1878. godine. Od 1860-ih godina pitanje se tretiralo ee po novinama, kad se postepeno odomaivala ideja kod diplomatskih krugova da e Austrija okupirati zemlju. O tome raspravlja, naprimjer, italijanski konzul u Sarajevu novembra 1863. godine. Vidi: Mitrovi P. i Kreevljakovi H. 1958. 51.
48
Kllaya.95 Isto tako, muslimani zapadno usmjereni i neprijateljski raspoloeni prema emigraciji u Otomansko carstvo drali su se jedne protekcionistike linije, ne samo zbog svog obrazovanja prema idejama otomanskih reformista, koji su htjeli pomiriti islam i modernizam, ve i zbog toga to su mogli biti predmet prozelitskih demara. Tako je Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak (1839-1902) primio pismo od muslimana navodno preobraenog na latinsku vjeru, koji ga je pokuavao uvjeriti u superiornost katolicizma.96 Originalna vjera misterioznog pisca je najvjerovatnije lana, uzimajui u obzir njegovo vladanje sintaksom, kaligrafijom, ortografijom i dogmama katolianstva. Takoer znamo i za predrasude koje je srpsko pravoslavlje, prema tome i bosansko-hercegovaki pravoslavci, gajilo protiv katolicizma i Austro-Ugarske, predrasude pojaane gnjevom srpskih politikih monika zbog gubljenja provincije u trenutku podjele nakon Berlinskog kongresa. Za elitu bosanske pravoslavne zajednice, jedan od najboljih naina za osporavanje austrougarske vlasti bio je da joj se priije katoliki prozelitizam. Na osjetljivost nalazimo i kod katolika, ali iz drugih razloga. Tradicionalni kler, to jest franjevci, dugo vremena je vodio politiku dobrosusjedskih odnosa sa ostalim vjeroispovijestima, i nije se slagao s misionarskom aktivnou novog sarajevskog nadbiskupa Stadlera (od 1881. do 1918), koji je isticao svoju namjeru da propagira kransku vjeru po katolikom obredu u Bosni i Hercegovini. tavie, katolici ne ele preuzeti ulogu rtvenog jarca u politikoj dramatizaciji austrougarske okupacije, a najsavjesniji meu njima, skloni pribliavanju muslimanima na laikoj osnovi, pokuavaju da se bore, u tampi, protiv munih utisaka koje su 1881. i 1890. godine, u vezi s ovim pitanjem ostavile konverzije dviju mladih muslimanki, Saje uki i Uzeife Deliahmetovi. Muslimanske elite pokuale su da pred Francom Jozefom instrumentaliziraju ova dva dogaaja protiv Stadlera i Zemaljske vlade.97 Nacionalni katolici primjeivali su da bijedno socijalno porijeklo konvertita u cjelini daje ovim dogaajima karakter zanimljive prie.98 Ali simbolizacija konverzija uvoena
95 96
Kraljai T. 1986. 285-286.
ABH - Zemaljska Vlada: Opta 1879/3853. 22. III 1879. (u ljeto 2002. dokument se nalazio u tematskom dosijeu posveenom konverzijama, ali ga tamo nije vie bilo u ljeto 2007). Kraljai T. 1986. 321.; Kapidi H. 1973. 72. Dubrovnik, 31. marta u Crvena Hrvatska 3 (1893). 13 (1. IV ). 2-3.; Krtenje Muhameda49
97 98
je prije najmanje trideset godina i bilo je prekasno da se opozove. Zato i sama austrougarska vlada pokazuje senzibilitet prema ovom predmetu. Kllay strahuje od sluajeva konverzija, jer predstavljaju prijetnju njegovoj poziciji neutralnog sudije u sukobima koji dijele lokalnu populaciju. On ih smatra kao priliku za naruavanje javnog reda i mira (ffentliche Ruhe und Ordnung) i trudi se uguiti ih. A treba se, nadalje, pozabaviti i problemima koji se naroito tiu muslimana, prvenstveno iseljavanjanjem u Otomansko carstvo, to mu zadaje brige. Kllay strepi da bi se mogla povui paralela izmeu te emigracije i tobonog pokatolienja Bosne i Hercegovine.99 Izmeu ostalog, bilo je potrebno pokazati kako je katoliku zajednicu zapostavila Zemaljska vlada u korist drugih religija, i to zato to su katolici smatrani lojalnim caru, za razliku od ostalih, koje je, dakle, trebalo pridobiti i pomiriti. Povjesniar Zoran Grijak tvrdi da je Kllay vodio parcijalnu politiku na tetu katolika u vezi s pitanjem konverzija, to ne treba preuveliavati.100 Bez obzira na tadanju ili sadanju logiku viktimizacije, jedan primjer e opisati sukob izmeu Zemaljske vlade i nadbiskupije, nakon prisilnog opoziva trapiste Ive oia, o emu je Stadler objavio tekst u glasniku Nadbiskupije, Vrhbosni, ali je bio cenzuriran da ne bi posijao sjeme jo veih razmirica.101 b. Katolienje, glavno geslo protiv Austro-Ugarske Austro-Ugarsku su pravoslavci i muslimani oznaili kao neumjesnu, a aktivnosti za njeno osporavanje javit e se u svakoj pojedinanoj zajednici tokom 1890-ih, iji korijeni lee u strahu od pokatolienja. Od 1880. godine pravoslavci su se protivili austrougarskim vlastima kada se povelo pitanje njihovog vezivanja za austrougarsku mitropoliju u Karlovcu, tvrdei da tamonji mitropolit German Aneli podrava Zemaljsku vladu u njenoj namjeri da ih pounijati. Vjerovatno je srbijanska tampa razvila ovaj
naca u Crvena Hrvatska 3 (1893). 14 (8. IV). 1. Dogaaj se odigrao u Stocu, gdje je franjevac krstio Ciganku s njeno dvoje male djece.
99
Grijak Z. 2001. 251.
100
Naprimjer, javno mnijenje u Fojnici uspjelo je dovesti do reintregracije islamizirane Aie Litri u krilo Katolike crkve pod njenim starim imenom Rua Naletovi. Vidi: ABH Kv Litri Aia. ABH Kv Ivo oi.
101
50
motiv zato to je Srbija vidjela da joj iz ruku klizi kontrola nad bosanskohercegovakom pravoslavnom zajednicom, iji je oslonac predstavljao lino prvi mitropolit bosanskohercegovaki Sava Kosanovi (1839-1903).102 Polemika se uveavala tokom etiri duge godine, praena u listu ekih liberala Narodni listy, ali i ruskim i dalmatinskim pravoslavnim listovima. Zemaljska vlada je optuivana da ne odrava neutralnost prema konverzijama i da radi za raun Katolike crkve. Arhivski dokumenti nam svjedoe o agresivnosti lokalnih pravoslavaca otkako su se osjetili prevarenima.103 Pravoslavci se takoer slue raznoraznim ratnim lukavstvima da bi se pribliili muslimanima i pridobili ih. Pored toga to esto navode legitimnost sultanske vlasti nad Bosnom i Hercegovinom i trenutnu ulogu Austro-Ugarske u okviru okupacije, ak i aneksije, optuuju Beku vladu za zajednike interese sa Katolikom crkvom. Prema njima, Zemaljska vlada eli pokatoliiti Bosnu, naroito muslimane. Najei polemiari nadahnuti su antiklerikalizmom i socijalizmom, poput Petra Koia (1877-1916), koji esto potee u svojim novelama pitanje opasnosti katolizacije koju Austro-Ugarska donosi. Bilo bi zanimljivo napraviti iscrpnu statistiku studiju o estoj upotrebi neologizma porimiti u njegovim djelima.104 Nije zaprepaujue to pokret nezadovoljstva meu muslimanima, koji dobija zamah 1899. godine, dakle pet godina nakon pravoslavaca, ima u svom korijenu navodnu konverziju na katolianstvo mlade muslimanke. U muslimanskom politikom mikrokozmu pria o konverzijama bila je glavna rasprava poodavno. Naprimjer, kad je izbila afera uki, 1881-1882. godine, izvjesni broj muslimana podnio je zahtjev za iseljeniku dozvolu, smatrajui, izmeu ostalog, da je Zemaljska vlada podupirala Katoliku crkvu na njihov raun. Diplomatski krugovi tada su se zabrinuli za to i otomanska Ambasada u Beu alila se Zemaljskoj vladi.105 Isto je bilo deset godina kasnije, 1891. godine, kada su sarajevski muslimani poslali deputaciju u Be da bi protestirali protiv katolienja muslimanke.106
102 103 104 105 106
Grijak Z. 2001. 223-224. i 229. ABH Kv Begovi Katica. Koi P. 1964. 88-90. ABH GFM Prs 1882/1819.
Grijak Z. 2001. 243-248. 51
Poziv na okupljanje ovdje je bio poziv na borbu protiv katolikog prozelitizma. Istinito ili ne, ostaje da je katolianstvo prvenstveno odredite preobraenika iz islama:
Religija nakon konverzije Katolianstvo Evangelizam Katolici Religija porijekla Grko-katolici Jevreji Muslimani Pravoslavni Protestanti (razni) Ukupno 8 40 33 1 82 4 37 24 17 1 3 3 Islam 17 Pravoslavlje 17 1 1 5 Ukupno 37 1 13 45 50 1 147
Ovu tabelu ini 147 sluajeva od 151 popisanog izmeu 1879. i 1909. godine u arhivskom dosjeu. Meutim, objavljene cifre ne dozvoljavaju jedno takvo izlaganje sluajeva. Iako ostaje da su ove brojke vrlo male u odnosu na ukupnu populaciju, ne moemo a da ne ostanemo zapanjeni injenicom da je od 45 prelazaka meu muslimanima 40 bilo na katolianstvo. Jedna hipotetika kalkulacija za period 1879-1915. podrava ovakvu konstataciju, jer za 36 godina 65 muslimana se preobratilo. ak i ako pretpostavimo da se izmeu 1909. i 1915. godine nijedan musliman od njih 20 nije preobratio na katolianstvo, pretpostavka koja nije tana, ako je vjerovati novinama iz tog doba,107 nalazimo da je, u najmanju ruku, gotovo 2 od 3 muslimana prihvatilo katolianstvo. Ako, dakle, optube protiv Stadlerovog prozelitizma nisu osnovane, ini se da su muslimani bili prijemivi na katolicizam vie negoli na bilo koju drugu religiju. Pravoslavci, da bi konsolidirali svoj vlastiti otpor s muslimanima, koriste hiperbolian diskurs o konverzijama koje sprovode katolici. Oni se oslanjaju na antiklerikalnu tampu Monarhije, u Beu i Peti, koja se bori protiv kle107
Vidi: ABH Kv Ejubovi Ibrahim.

52
rikalnih krugova bliskih caru. Koristei se svim izvorima, i oni rijetki strani progresivni publicisti koji se zanimaju za Bosnu i Hercegovinu, naroito u Francuskoj108, lamentiraju sa svoje strane o sudbini muslimana i bune se protiv Kllaya i Stadlera, a francuski konzul u Sarajevu oslikava nadbiskupov lik po vjeitim klieima kao prepredenog i antipatinog jezuitu.109 Iz pera Boidara Nikainovia, srpskog podanika i biveg uitelja u Sarajevu (gdje je i pokrenuo Bosansku vilu), izlazio je itav niz lanaka tokom 1900. godine u srpskom asopisu Srbin, potom sakupljenim i objavljenim u vidu knjiice, koji jasno ilustriraju osobine navedenog diskursa. Prema njima, Bosni prijeti masovno i prisilno katolienje koje sprovodi Stadler, a Vlada to podrava. Stanje se uporeuje s aktivnostima panske inkvizicije, to je bio argument kojim se koriste progresisti i pravoslavci, te da katolici otimaju djecu od roditelja pravoslavaca i muslimana da bi ih prisilno pokrstili. Stadler se predstavlja kao porobljiva, koji se bavi trgovinom djece i djevojica, koje alje u samostane u Dalmaciji i za to dobija goleme sume od strane Propaganda fide.110 Arhivi nam pokazuju da su, ako je nadbiskup ponekad i napravio neto na obmanjivaki nain,111 Nikainovievi opisi potpuno nerealni. Optube za namjeru katolizacije Bosne i Hercegovine postaju uobiajeno obiljeje bilo koje potraivake retorike. Svaka nerazumljiva ili konzervativna odredba preobraava se u opasnost od katolianstva, ma kakav bio njen pokreta. Naprimjer, prvu grupu pravoslavaca su u lijevoj orijentaciji nadjaali, poslije 1905. godine, isti socijalisti iz iste vjerske zajednice, koji su ih optuili da hoe tu zajednicu da pokatolie. Ova optuba izlazi iz pera Petra Koia.
108
S jedne strane, zahvaljujui brojnim srpskim autorima koji su studirali u Parizu (npr. Spalajkovi), a s druge, zato to su se Srbi umjeli sprijateljiti sa francuskim publicistima. Vidi: Barre A. 1908. 60-62. CADN Sarajevo 13, 21. I 1911. Konzul Gabriel Bertrand opisuje ovako Stadlera: [] Inteligentan iako nejasan, vrlo aktivan, dominantan, krijui pod asketskim izgledom neumjerenu ljubav prema spekulacijama, nije oklijevao da pokae svoju volju da potpuno reformira jednu situaciju u kojoj mu nije ostalo od njegovih nadlenosti nita osim poasti. Kao izvrstan strateg Crkve, da bi zapoeo borbu protiv franjevaca, udruio se s jezuitima i s njihovim ueem otvorio sjemenite u Travniku. Franjevci se nisu zavaravali oko ciljeva ovog djela []. Nikainovi B. 1901. knj. I. 89. AGH Kv.Spasojevi Ivanka. Najfrapantniji sluaj predstavlja falsificiranje pasoa 1897. godine za maloljetnu pravoslavku koja je htjela prijei na katolianstvo.
109
110 111
53
Za njega, pravoslavna elita je izdala narod, koji ju je podravao u borbi protiv Vlade, uzdravajui se braniti nacionalno srpsko ime, a borei se za neku apstraktnu crkvenu i kulturnu autonomiju, kojoj se ruga optuujui je, pola aljivo, a pola ozbiljno, da eli porimiti bosansku pravoslavnu populaciju.112 Katolika prijetnja obino se pronalazi u opozicionoj muslimanskoj retorici, mnogo vie od njenih konkretnih realizacija, tj. da svaki musliman koji je bio orijentiran po nacionalnoj osnovi na hrvatsku ili srpsku stranu, prije ili kasnije bio je oznaen kao murtat ili, u najboljim sluajevima, kao otpadnik. Rijei su sinonimi, ali prvi izraz, turski, daje onome koji ga koristi vie izgled pravovjernog muslimana negoli ovaj drugi, slavenskog korijena. Do kraja perioda kojim se bavimo muslimani nee prestati polemizirati o svim konverzijama muslimana na katolianstvo.113 Najgore je to se optube za prozelitizam koriste kao oruje u politici franjevaca protiv Stadlera, s kim su prisiljeni podijeliti duhovno vostvo u Bosni i Hercegovini, a neki su htjeli da se okoriste njegovim nepopularnim djelovanjem, optuujui ga da sebe smatra afrikim misionarom.114 c. U temelju bosanske muslimanske nacije, pitanje konverzija 115 U ovom kontekstu, prvenstvena konstrukcija nacionalistikih kliea bosanskih muslimana tei da potvrdi nezavisnost zajednice naspram katolika i pravoslavaca, koristei na vjetaki nain ideju konverzije kroz vrijeme. Prema toj ideji, grupa heterodoksnih krana, poistovijeena u 19. stoljeu s bogomilstvom, preobratila se na islam odmah nakon osmanskog osvajanja u 15. stoljeu, masovno i u jednom danu. Struktura tog mita bila je objanjena u mnogim djelima, oslanjajui se, izmeu ostalog, na injenicu da su se porodi112 113
Koi P. 1964. 33-35.
O sluaju konverzije maloljetne Pembe vidi polemiku:Vjerska propaganda nee da miruje. u: Muslimanska svijest i Meiev odgovor ubrzo potom u Slavnom urednitvu, Muslimanska svijest 2 (1909). 14. 1. Vidi: Kurti S. 2004. 132. Kraljai T. 1986. 322.; Durmievi E. 2002. 148-153. ABH GFM Prs 496/1891. Reference: Grijak Z. 2001. 253. Postoji Kllayev izvjetaj na francuskom, namijenjen Svetoj stolici, koji povezuje nacionalizam bosanskih muslimana i konverzije u to doba, ali, naalost, nisam ga imao vremena konsultirati.
114 115
54
ce iz gornjeg toka Neretve, opisane kao bogomilske, islamizirale 60-ih i 70-ih godina 19. stoljea.116 Kontekst kraja 19. stoljea omoguava da se opravda nezavisnost nacionalnog identiteta naspram katolianstva. Ustvari, historijska argumentacija stavlja u prvi plan da su se bogomili, tokom srednjeg vijeka, opirali pritiscima prozelitskog Rima i katolike Maarske, i prihvatili islam od svoje volje, zbog slinosti dogmi. Ova je ideja, takoer, svojstvena devetnaestom stoljeu. Predstavnik takvog historijskog pogleda, pisac Safvet-beg Baagi (1870-1934), i sam je imao jasne antiklerikalne stavove i otvoreno kritizirao katolianstvo, smatrajui ga fanatinim. Za to je bio inspiriran Voltaireom, najvjerovatnije profiltriranim kroz djela zapadno orijentiranih otomanskih pisaca. Izmeu ostalog, sudjeluje i u bogomilskoj interpretaciji porodica iz Neretve koje su prele na islam. tokom druge polovine stoljea. Taj predmet je dobro poznavao, utoliko vie to je njegov otac djelovao na te ljude koji su se nazvali muslimanima da bi ih potinio erijatu.117 Logika ovog mita dozvoljava bosanskoj muslimanskoj populaciji da izbjegne katoliko-pravoslavnu alternativu, koja predstavlja, u njihovim oima, dualitet Hrvati - Srbi. U namjeri pronalaska identiteta, ne postoji potreba vraanja matinoj vjeri susjednih nacija. Preko kreiranja konverzije bogomila, garantuje se jedan historijski kontinuitet od srednjeg vijeka, tavie od prahistorije jedne nacije koja je tu na kraju 19. stoljea, muslimanska.118 Tako se in konverzije u 15. stoljeu retrospektivno oslobaa bilo kakvih grijehova. Naprotiv, to je jedan nacionalni ponos, na slavu bosanskohercegovakog islama. Njegovi strukturalni elementi, masovna konverzija, nagla, sa uvjerenjem, suprotstavljaju se stvarnosti konverzija tog doba, koje su bile individualne konverzije, neodreene i proraunate.
116
Za bibliografiju i analize, vidi radove: Gelez Ph. 2008.; Gelez Ph. 2005. a. i Gelez Ph. 2005. b. 86-106. Gelez Ph. 2008. poglavlja: De la formation du pre la formation du filsi Destin ottoman dIbrahim Bey sous les Austro-Hongrois. Imamovi M. 1997. 169. Za vie detalja vidi: Gelez Ph. 2005. a. 183-221. 55
117
118
Zakljuak
U oblicima u kojima se pojavljivalo u 19. stoljeu, pitanje konverzija u Bosni i Hercegovini jasan je primjer modernizacije politike moi, a priprema ulazak okupirane pokrajine u specifinosti evropskog politikog nasilja na prijelazu stoljea. U sutini, religija je ovdje samo pretekst, a vaan je samo mehanizam pomou kojeg se ide na put ka moi. On poiva na iskrivljavanju stvarnosti. Elite, duhovne ili laike, imale su distancu u odnosu na istinu, a raskol izmeu onoga to se govori i onoga to jeste dovodi do nasilja.
III. Sloboda savjesti i modernizacija prava
Politika logika koja je preobrazila socioloku realnost konverzija oslonila se na progresivnu modernizaciju prava o preobraenju. Moda je u pitanju ne toliko modernizacija koliko nastanak modernog prava. Zasigurno, zakonodavstvo u vezi sa konverzijama sasvim je sekundarno u odnosu na ono to se zbivalo, naroito u oblasti zemljoposjednitva, ali zbog simbolike koju promjena vjere nosi, vrlo je vano ovo analizirati da bismo razumjeli kako je dolo do poimanja osobe kao pravnog subjekta u Bosni i Hercegovini.
A. Postepeno ozakonjivanje
Konverzije koje su se odigravale za vrijeme otomanske epohe nisu bile bez pozadinskog pravnog plana, makar i sumarnog. Znai da su rudimenti ve postojee procedure bili revidirani, oploeni, da se tako izrazimo, zapadnjakim idejama koje su donijeli konzuli i koje su rezultirale legislativom koja je garantirala isto toliko prava pojedincu koliko i zajednici koju je napustio. Austrougari su preuzeli ove principe, podvrgavajui ih strogoj administrativnoj kontroli i dovravajui kompleks pravnih regulativa kojima su se postulanti imali progresivno potinjavati. a. Predhistorija prava na konverziju S jedne juridike take gledita, erijatsko pravo predvia u teoriji da se svaki nemusliman ima pozvati da prijee na islam; inae se suoava s rizikom rata, smrti ili padanja u ropstvo. Meutim, posebno mjesto je ostavljeno za religije koje se oslanjaju na Bibliju, to e rei kranstvo i judaizam, iji pri-
56
padnici nisu obavezni prihvatiti islam. Ovo je teorijski razlog zbog koga nalazimo krane raznih vjeroispovijesti, kao i Jevreje, na Balkanu tokom itavog osmanlijskog perioda. Muslimanima je normalno zabranjena svaka konverzija, pod prijetnjom smrtne kazne. U praksi, smrtna kazna se u Bosni i Hercegovini mogla izbjei uz pomo novca na uzajamnoj osnovi, a ne individualnoj. Najprije je otkup pao na teret sveenstva, o emu postoji svjedoanstvo iz 1634. godine. Makarski biskup je tako izbjegao smrt 1670. godine, jer je bio osuen zbog toga to je pokrstio 24 muslimana iz okoline Mostara, a otkup je platila njegova rodbina i mostarski katolici.119 Barem od kraja 18. stoljea, muslimanske vlasti izgleda da vie ne terete samog klerika, ve se na konvertite primjenjuje globa koja automatski pada na teret cjelokupne zajednice koja ih prihvata.120 Jedno stoljee kasnije, 1870. godine, Mala braa zahtijevaju da se ta globa ukine, to pokazuje da je bila uobiajena.121 Ipak, postoje sluajevi u kojima je konverzija na kranstvo bila kanjavana smru. Tako je 14. juna 1846. godine, katoliki mladi iz okoline Gornjeg Skopja odveo muslimanku iz svog sela u Dalmaciju, gdje se pokrstila. Svi koji su pomogli u ovom bijegu, kao i mladievi roditelji, bili su zatvoreni ili pogubljeni, a kada je vezir uspostavio red, ve je bilo kasno za neke od njih.122 ini se, i novi muslimani koji su se vraali na svoju vjeru predstavljali su ozbiljan problem u oima otomanskih vlasti.123 U nekim drugim sluajevima, konverzija na islam jedina je alternativa smrtnoj kazni. Naprimjer, u Zenici je porueno jednom kraninu koji je poinio preljubu s muslimankom da je preobraenje jedini nain da sauva ivot. Meutim, tog ovjeka jednodstav119
Mandi D. 1982. III. 280-282. i 289. U 15. i 16. stoljeu situacija je manje jasna. Tako oko 1600. godine muslimani koji su se preobratili na katolianstvo nisu se usuivali javno priznati novu vjeru iz straha od kazni, a da se ne zna tano kakve su one bile. Vidi: Mandi D. 1982. 278-280. Bogdanovi M. 1984. 160, 165, 168, 171. i 174. Naprimjer, u septembru 1795. travniki kajmekam odreuje bratiji manastira Kreevo globu od 1750 groa (znatna suma u to doba) jer su krstili jednog muslimana. Vidi: Bogdanovi M. 1984. 184. Karaula M. (ur.). 2000. 105. i 404. Tvrdnje novinara u Zastavi 1873. godine ne mogu se uzimati u obzir. Vidi: Zastava Bosni i Hercegovini 1871-1873. 1953. Tom. 2. 267. Balti J. 1991.143. Balti J. 1991. 38. 57
120
121
122 123
no su protjerali u Posavinu da ne bi promijenio vjeru.124 Na prvi pogled, juridiki okvir o promjeni religije izgleda poprilino nejasan, mada nije potpuno nepostojei. S jedne strane, u teoriji, kadija biljei svaku konverziju na islam, a u iznimnim sluajevima, koji prethode tretiranom periodu, mogao je izvriti osnovnu indoktrinaciju molioca.125 S druge strane, kada je spor nastajao, moglo se obratiti pai u Sarajevo u potrazi za pravdom koja prevazilazi silu kadilukih samovoljnika. Godine 1770. namjesnik je na zahtjev mjesnog stanovnitva odluio povjeriti svom dizdaru mladu katolkinju iz Jajca, kojoj je prijetila islamizacija.126 Ipak, milost zavisi iskljuivo od volje vlasti. Izvjesni paa pomirljivo se odnosio prema kranima i spreavao islamizaciju, dok je njegov nasljednik ruio njegov rad autorizirajui islamizaciju istih ljudi.127 Iznad svega, obiaj je nalagao da se ispita sloboda volje svakog potencijalnog prelaznika prije konverzije. Ovaj obiaj podsjea na pravo kapitulacije koje je ustanovilo 1718. pravnu proceduru u sluaju konverzije austrijskih podanika na otomanskom tlu, da bi se utvrdila njegova dobra volja. Idui sluaj nam dozvoljava pretpostaviti da kapitulacija lei u osnovi ovog obiaja, a prema tome, da je pravo stranaca u osnovi pravo krana u pitanjima konverzije. Oko 1815. godine mlada se katolkinja iz Varea zagledala u muslimana koji je od nje zahtijevao da se preobrati na islam, u cilju vjenanja. Austrijski konzul je protestirao, a prema obiaju, istakao je da se prvo treba uvjeriti da li se ona odluila na taj in dobrovoljno. Stoga su je poslali kod visokog kadije i pred dva svjedoka morala je izjaviti dobrovoljnost svog ina. Kadija ju je potom poslao kod ejaletskog namjesnika, koji je tada upravljao iz Travnika. Meutim, paa je odluio, na zahtjev konzula, da povede istragu, kojom je ustanovljeno da je dotina bila prisiljena u svojoj izjavi. U tom smislu se i izrazila pred sarajevskim mulom, koji ju je potom dao zatvoriti. Bila je zatoena pet mjeseci, ali uprkos svemu, ostala je odluna u svojoj novoj nakani da e radije umrijeti
124 125
Balti J. 1991. 106.
Gelez Ph. 2005. 6. Ovih nekoliko sluajeva katekizacije zabiljeeni su za region HercegNovog tokom 1670-ih godina.
126
Balti J. 1991. 38. Ova je djevojka Ana Pilipovi, kratko potom pobjegla u Sinj, u Dalmaciju. Skenderova S. 1976. 227-230.
127
58
negoli postati Turkinja. Novi valija je 1818. godine trebao odluiti, ali se nije usuivao poslati naredbu u Sarajevo da se ena poalje u Travnik, jer u sluaju da se naredba ne poslua, njegov autoritet bi bio sruen u cijeloj pokrajini. I tako, tek to je doao, bio je zbog ovog sluaja prisiljen da od Porte trai premjetaj, smatrajui da se u pokrajini odvija jedan nesavladiv haos.128 Dva elementa privlae panju u ovoj prii, a to su: objava slobode savjesti i slanje molioca pred pau u Travnik. Na nesreu, vjerovatno ne postoji druga verzija prie, jer se francuski konzulat zatvorio nekoliko mjeseci prije nego to se ovo desilo. Bilo bi ga donekle neargumentirano dalje analizirati. b. Afera Toi Po Baltievu miljenju, koji je dobar svjedok u vezi sa meureligijskim odnosima, takvo stanje stvari se promijenilo oko 1855. godine. Ranije smo spomenuli aferu Zulumovi, koja se odigrala 1853. godine. Malo kasnije, francuski konzul douard Wiett je izjavio, vjerovatno pod uticajem franjevaca, da je u zadnje vrijeme bilo mnogobrojnih prijelaza na islam kod ena i djece, i to na nelegitiman nain sprovedenih od strane inovnika i muslimana na lokalnom nivou. Generalizacija je djelovala, jer su Wiett i austrijski konzul Dimitrije Atanackovi (1793-1857) natuknuli valiji Hurid-pai jednu zatitnu proceduru u sluaju islamizacije. Predloili su da, kada se konverzija treba dogoditi u nekom kadiluku, tu osobu treba smjesta poslati u Sarajevo i staviti pod crkveni autoritet tokom nekoliko dana. Nakon toga, pokrajinski medlis bi dobio definitivnu izjavu postulanta. Pripreme za aktiviranje ovog neformalnog dogovora bile su u toku 1855. godine, tako da je petnaestogodinjak koga su predstavili kao da je voljan postati muslimanom, na kraju odluio da se ne eli odrei kranstva. Sluaj konverzije maloljetne pravoslavke na katolianstvo u Mostaru je pourio Wietta i Atanackovia da svoje ambasade upoznaju sa dogovorom i da zatrae njegovo ozvanienje kod Porte, te da se proiri i na konverzije meu kranskim vjeroispovijestima.129 Potrebno je malo due objanjenje ovog dogaaja, jer se spominje u vie izvora.130
128 129 130
ljivo G. 1985. 150-2. CADN Sarajevo 16, 17. IV 1855.
CADN Sarajevo 16, 17. IV 1855. okorilo P. 70.; Skenderova S. 1976. 228-230. (Pisanju Stake Skenderove potrebno je prii izuzetno kritiki).
59
Krajem marta 1855. godine mladu pravoslavku Jefimiju, kerku Riste Toia iz Mostara, odveo je njen momak. Otmica je bila banalna, za razliku od situacije u kojoj se naao mladi, koji je bio Maar, a predstavljao se kao musliman. Ustvari, bio je katolik, te je s djevojkom otiao hercegovakom biskupu Rafaelu Bariiu (1797-1863), koji je djevojku za tren preveo na katolianstvo i vjenao je za dotinog Maara, bez drugih formalnosti, preskaui tako proceduralni postupak koji je postojao u to doba. Kada je djevojina porodica saznala za ovo, podnijela je albu mitropolitu, koji je stvar predoio hercegovakom valiji Edhem-pai. Nakon to je traio mito od 100 dukata, namjesnik je sazvao Hercegovaki medlis. Meutim, takva se uzbuna digla meu dvjema stranama, tako da nije mogao donijeti bilo kakvu odluku. Katolici i nekatolici okupili su se u tolikom broju i sa tako prijeteim porukama da je bitka izgledala neizbjena, za ije smirenje je bio potreban bataljon vojske za uspostavljanje reda. U nemogunosti da rijei situaciju, odluio je da stvar treba predati Sarajevskom medlisu uz prisustvo obje strane. Potom su mladi brani par dopratili u glavni grad Ejaleta. Prvi dio dogovora s konzulima bio je, dakle, ispotovan. Da bi se molilac odvojio od utjecaja sredine, doveden je u Sarajevo. U Sarajevu, generalni namjesnik Hurid-paa nije prikrivao svoje potekoe u rjeavanju ovog sluaja, te je traio savjet od konzula. Ovi su mu savjetovali da se dri njihovog dogovora od 1854. godine, prema kojem je Jefimija trebala biti za nekoliko dana predata mitropolitu, koji se trebao angairati da je izvede pred Medlis. Meutim, mitropolit je odbio da je primi, pa je smjetena kod jednog pravoslavnog trgovca. U meuvremenu, biskupski sekretar je insistirao kod namjesnika Atanackovia i Wietta da mlada Toika bude njemu predata. Oba su konzula odbila argumentirati u tom pravcu, budui da su njih dvojica osmislili itavu proceduru. Nekoliko dana kasnije, odrana je sjednica Medlisa. Franjevci i Atanackovi tvrdili su da Jefimija ne moe biti ispitana, jer se radi o udatoj eni, ali Hurid-paa je insistirao, a ona se nakon propovijedi mitropolita izjasnila da ne eli vie biti katolkinja. Ovaj delikatan sluaj dao je povoda diskusiji izmeu mitropolita i katolikog klera, a potonji su tvrdili da je sakrament nerazrjeiv, jer je obavljen po kanonskim pravilima, dok je mitropolit tvrdio da nije validan. Medlis je priznao svoju nekompetenciju i proslijedio predmet Porti. U oekivanju presude, odlueno je da mua i enu treba rastaviti. to se tie pitanja konverzije, sasvim je razrijeeno izjavom ove mlade ene.
60
Po svoj prilici, Atanackovi i franjevci su u ovoj stvari angairali i Be, koji ju je proslijedio internoncijaturi, tj. Austrijskoj ambasadi u Carigradu. Porta, odnosno Patrijarija opozvale su mitropolita, koji je uz veliku cijenu sauvao mjesto, te raskinula brak. Porodica je Jefimiji na brzinu nala prihvatljivog mua. Sve u svemu, pravoslavna zajednica je stekla veliku politiku prednost nad katolikom, koja je diskreditirana u oima vlasti i moralno poniena uslijed javnog odricanja Jefimije. c. Uspostava administrativne procedure Nekoliko godina kasnije, Porta je donijela zakon u vezi sa prelaskom s jedne vjere na drugu, vjerovatno na osnovi lokalnih obiaja i po modelu dogovora izmeu Hurid-pae i konzula.131 Odredba velikog vezira od 21. februara 1859. godine odreivala je pravne uvjete pod kojima je in konverzije validan. Tu se napominje da nikakav oblik pritiska ne smije biti izvren na postulanta, a kranin koji eli da postane musliman ima izjaviti da nikakav pritisak nije vren na njega, sve u prisustvu svog duhovnika i oca ili staratelja. Izmeu ostalog, konverzija se mora obavezno obaviti u Sarajevu, ime su se eljele ograniiti zloupotrebe koje su vrili lokalne kadije i muslimani u vezi sa islamizacijom. Isto tako, muslimani su mogli prelaziti u kranstvo, pod uvjetom da potom promijene mjesto boravka i odu na neki lokalitet s veinskim kranskim stanovnitvom, da ne bi izazvali skandal.132 Nekoliko konzularnih svjedoenja daju nam mogunost konkretnog opisa procedure koja se trebala ispotovati kada bi se neko elio preobratiti. Tako postoji izvjetaj o prelasku pred Medlisom, s opomenama i propovijedima, jedne mlade pravoslavke na islam 1876. godine, u kojem se kae: Obavijeten sam, ima tome nekoliko sedmica, o ceremoniji kojom je propraena konver131
CADN Sarajevo 4, 8. IX 1874. Kakva god da je veza ovog zakona sa konzulskim dogovorom, sigurno je da su francuski konzuli bili svjesni da je Hatt- hmayun, kao zakon o odnosima meu pripadnicima razliitih vjeroispovijesti u Carstvu, bio produetak kapitulacija i prava stranaca na otomanskom tlu. U lanku o zapadnjakim konzulima u Bosni i Hercegovini, Muhamed Filipovi se trudi pokazati da su ideje slobode i ravnopravnosti ovamo dole izmeu ostalog zahvaljujui njima. On je siguran da su i oni doprinijeli, makar indirektno, modernizaciji otomanskog i bosanskohercegovakog drutva. Vidi: Filipovi Muhamed. 2006. 95-100. Balti J. 1991. 177.; Vranki P. 1998. 644-645. 61
132
zija na islam jedne bosanske djevojke grkog obreda. Ovo odricanje od vjere nije proizvelo nikakvu emociju u Bosna-Saraju. [] Procedura odricanja je obavijena sveanim izgledom. Osoba koja se hoe preobratiti izlazi pred medlis, sastavljen, kako je poznato, od Generalnog namjesnika - valije, u glavnom gradu vilajeta, defterdara inovnika koji najee predsjedava, kadije, muftije, glavnog sekretara mektubdije, grkog mitropolita, dva izabrana laika lana meu turcima, vakufskog povjerenika, katolikog biskupa, rabina, dva izabrana laika lana meu nemuslimanima i muslimanskog pisara. Savjet je sastavljen na isti nain u svakom sandaku i svakom kadiluku. Molitelj se predaje u ruke starjeine svoje religije, koji ga odvodi u jednu odvojenu odaju, bez svjedoka. Starjeina katolike, grke ili izraelitske religije, po povratku, mora sam izjaviti medlisu da se odrie zadravanja podanika, koji se potom dovodi pred predstavnike muslimanske religije - kadiju i muftiju. Jedan od njih dvojice prevodi formulu ovako sroenu: Priznajem da ima samo jedan Bog i da je Muhamed Njegov sluga i poslanik. Potom: Vjerujem u Boga, u anele, u knjige, u poslanika, u sudnji dan, u mo nad dobrom i zlom Boga svemogueg. Ova formula je meni data na arapskom, i u ovakvom obliku se ne sree u Kuranu, ve su je prikupili [dvojica?] Muhamedovih imama u tekstu djela i stoga izgovorana kao kredo. Kada je formula izgovorena, neofit, ako je muko, odvodi se da bude podvrgnut praksi pozajmljenoj iz jevrejskog Zakona (obrezivanju) i potom ga alju u damiju gdje e biti poduen. Ako se radi o eni, predstavnik muslimanskog zakona joj sipa vodu po rukama i povjerava se muslimanskoj porodici.133 Izvori lokalne provenijencije kompletiraju sliku. U ovakvim sluajevima, prvo je trebalo zahtjev uputiti Medlisu, koji je za sline sluajeve zasjedao kao administrativni tribunal. Upeatljivi sluajevi su oni u kojima je dolazilo do konflikta. Tako je, vjerovatno tokom 1860-ih, jedna pravoslavka podnijela zahtjev Tuzlanskom medlisu da prijee na islam. Njen mu, ovjek, izgleda, ogranienih intelektualnih sposobnosti, odbijao je dozvoliti joj konverziju. Krmarka po zanimanju, mlada i lijepa, utjehu je pronalazila kod muslimanskih posadnika u regionu Srebrenice i zaljubila se u jednog od njih. Pozvana od Medlisa, primila je opomene od strane episkopa i pravoslavnog lana Savjeta. Da bi je zadrao, svetenik joj je predloio razvod, koji je bio legalan
133
CADN Sarajevo 5, 26. V 1876. MAE CCC Bosna-Sra 3.

62
kod pravoslavaca, a njih dvojica su joj ponudili novac za lijepu odjeu, pod uvjetom da prijee na srpsku teritoriju. Mlada je ena odbila sve ponude, i ovi su se morali povui, ustupajui mjesto muftiji koji ju je preveo u muslimansku zajednicu. Prema pripovjedau ove prie, koji je bio pravoslavni lan Medlisa, djevojku je poduila muslimanska porodica u koju su je smjestili prije javnog izlaska pred Tribunal.134 Isti ovaj svjedok pria o jednom slinom sluaju. Jednoj katolkinji mu je odbijao dozvoliti prelazak na islam, jer nije elio ostati bez ene. Dodue, katolianstvo zabranjuje ponovno stupanje u brak dok god su iva oba brana druga. Franjevaki lan Tuzlanskog medlisa bio je kategorian u vezi s ovim pitanjem. Episkop je onda predloio suprugu da prijee na pravoslavlje, u kom sluaju bi razvod bio dozvoljen, to je ovaj odbio. Franjevac i pripovjeda nisu uspjeli, u privatnosti, odgovoriti enu od njene namjere i ona je prihvatila islam.135 U poetku je sigurno trebalo konzulske pomoi da bi ova procedura bila sistematski primjenjivana,136 ali su je i sami konzuli pokuavali zaobii, kada bi ih ona onemoguavala u proteiranju ljudi koji su im bili preporueni.137 Ipak, poev od kraja 1860-ih, ona se u svemu potivala. Mnogobrojni izvori govore nam o ueu kranskog klera, ponekad i sa uspjehom, u razuvjeravanju.138 Pored toga, kasnija svjedoanstva nam govore da su pravila morala poznavati razliite primjene, u ovisnosti od mjesta deavanja.139 d. Kllay i otomansko naslijee Austro-Ugarska je dola u Bosnu i Hercegovinu sa apriornim miljenjem
134 135 136
Filipovi Milenko (ur.). 1966. 29. Filipovi Milenko (ur.). 1966. 30.
ljivo G. 2005. 100-101. (O intervenciji vicekonzula Omikusa u Tuzli, da bi se ispotovala procedura i poslala kneeva ki, Anica Tomi, pred Medlis u Sarajevo). ljivo G. 2005. 238. Za ostale nenavedene izvore vidi: Marti G. 71. (Namjera islamizacije jedne katolike porodice iz Varea, 9. IV 1871); ljivo G. 2005. 480. (Neuspjeh jednog popa da razuvjeri pravoslavku iz Sarajeva da napusti mua i prihvati islam). Grijak Z. 201. 224. Vidi: Priblian opis procesa koji je dao Sava Kosanovi u konsultacijama iz 1881. godine.
137 138
139
63
da otomanski zakoni nisu po svaku cijenu loi, ali da ih treba konkretno primjenjivati i modernizirati. Ta je ideja esto dovodila inovnike do toga da ignoriraju prethodnu legislaturu. Pred polemikama koje su se ticale konverzija na katolianstvo i da ne bi zabrinjavali muslimansku populaciju u Bosni, Zemaljska vlada i zajedniki ministri finansija, koji su u isto vrijeme bili i guverneri Bosne i Hercegovine, proputali su pozabaviti se tekstovima koji su postojali prije 1878. godine. Vjerovali su da je novo doba stupilo kada je 1879. godine neki musliman izrazio elju da se preobrati na katolianstvo. Prema njima, ovaj sluaj je bio presedan i trebalo mu je pristupiti s velikim oprezom da se ne bi uznemirilo muslimansko stanovnitvo. Vlasti upuuju okrunicu svim sreskim naelnicima 6. 10. 1879, kojom se preporuuje da se ne bave ovim sluajevima konverzije muslimana, omoguavajui intervenciju politikih monika samo za konverzije koje se nisu ticale islama.140 Kao i Porti, osnovni cilj Zemaljskoj vladi bio je da, preko legislature, sauva neutralan stav. Ta ju je namjera vodila i 1881. godine, kada je nakon novog prelaska muslimana na katolianstvo zapoela konsultacije sa odgovornim duhovnim licima iz sve tri zajednice. Sava Kosanovi, pravoslavac, bio je miljenja da upotreba pravila koja su bila na snazi prije 1878. treba nastaviti. Mustaj-beg Fadilpai, musliman, podsjeao je da je konverzija muslimana zabranjena kuranskim pravom, a Buzuk, sarajevski upnik, koji je imao ulogu okrivljenog u ovim debatama, predloio je vrlo strogu proceduru prema postulantima, koja bi se odvijala nekoliko mjeseci i ukljuivala intervencije vjerskih vlasti dviju zajednica kojih se konverzija tie, kao i svjetovnih vlasti.141 Cilj nije bio toliko ograniiti konverzije koliko izbjei optube za manipulaciju. Deceniju kasnije, konverzije su i stvarno ozakonjene, sa obaveznom procedurom. Tako je 9. 7. 1891. godine, povodom skandala u vezi sa jednom muslimankom koja se htjela preobratiti na katolianstvo, Kllay objavio naredbu koja se ticala procedure koju su trebali ispotovati oni koji se ele preobratiti.142 Odreene etape su, s jedne strane, imale osnovu u Maarskom zakonu
140 141 142
Grijak Z. 2001. 223. Grijak Z. 2001. 224. Tekst je u: Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Heregovinu (1891). 419-424.
64
iz 1868. godine, koji je regulirao prelaske s protestantizma na katolianstvo, sa naroitom obavezom da postulant daje pismo motivacije koje su u prisustvu naelnika morala potvrditi dva svjedoka po njegovom izboru. Postulant je imao pravo intervencije tokom cijelog procesa, izjavljivanjem namjere pred odgovornim duhovnikom stare religije, atesta, prihvatljivosti od strane nove zajednice, itd.143 S druge strane, evidentirano je da tekst uzima i elemente iz otomanskog perioda. ivotno doba u kome je konverzija dozvoljena uvjetovano je dobrim mentalnim zdravljem, punoljetstvom sa navrene 24 godine ili zrelost tijela i duha, odnosno jasnije, pubertetom. Naelnici, pred kojima obavezno prelazi postulant i koji imaju sudijske ovlasti u ovim sluajevima, preuzimaju ulogu koju su prethodno imali kadiluki medlisi. Iznad svega, tekst predvia intervenciju odgovornih duhovnika obje umijeane religije, to je direktno pozajmljeno od Buzuka i preuzima, in fine, duh otomanskih tekstova, budui da su ta dva predstavnika prije bili pozivani da zasjedaju u medlisu, da bi se garantirala sloboda izbora postulata, te da interveniraju u ovoj proceduri. Ovakva muna procedura dovela je do toga da se odreeni broj potencijalnih konvertita na kraju ne preobrati. Prisjetimo se da je od 373 sluaja upisana u arhivskim dosjeima samo 151 zavrio efektivnom konverzijom. Dosjei esto uvaju tragove predomiljanja ili pravnih zabrana. Izmeu ostalog, sveenik religije porijekla je imao mogunost opstrukcije tako to bi odbio izdati zahtijevane potvrde.144 tavie, odredba se tie samo bosanskohercegovakih podanika, tako da su imigranti koji su se eljeli preobratiti, potpadajui pod pravo njihove zemlje porijekla, esto ulazili u beskrajne procedure. B. Pravo i njegovo prihvatanje Pravo je namjerno formalizirano, ime je u ruke vlasti prelazio jedan vaan instrument kontrole nad politikom situacijom u pokrajini. Tokom austrougarskog perioda ta mjera je smiljena s ciljem jaanja moi drave, ali se spoticala kako o politiko suprotstavljanje pravoslavaca i muslimana tako i o filozofske i teoloke polemike katolikog klera. a. Politiki neuspjeh Da bi se odbranio od optubi za podravanje katolikog prozelitizma,
143 144
Vranki P. 1998. 660-661.; Grijak Z. 2001. 243-250. ABH Kv Juri Jaga. 65
Kllay je 1900. objavio brouricu u kojoj estita Zemaljskoj vladi, ustvari sam sebi, na uspostavljanju sistema ouvanja religija jedinstvenog na Balkanu,145 a u isto vrijeme, odredio je sistematsko biljeenje svih sluajeva koji su se ticali konverzija. Ove pohvale, sad se to bolje vidi, nisu bile utemeljene. Kllay nije uveo doista nita novo s pravne take gledita, jer je ve due vrijeme kretanje konverzija bilo svedeno gotovo na nulu. Njegov tekst ima, prije svega, jedno simboliko znaenje, usmjereno na stjecanje preimustva nad znaenjem koje su imale one rijetke konverzije. Takoer, elio je osigurati mir u okupiranim provincijama, uvajui priznavanje vlasti od strane lojalnih podanika, koje je vidio u katolicima, i zadobijanje naklonosti protivnika meu pravoslavcima i muslimanima,146 usput predstavljajui sebe kao neutralca. U tom smislu, tekst predstavlja vjeto samoopravdanje, na politikom planu neophodno, ali u konanici prilino prazno, te je zavrilo neuspjehom. Nepristrasnost u koju se pokuavao smjestiti Kllay niko nije prepoznao, ak ni katolici, a uz stegu i prisilu nadbiskup Stadler je naredio svojim biskupima da primjenjuju naredbu, nakon ukrtanja maeva s Beom, to je trajalo preko tri godine.147 Stadler i Sveta stolica isprva su odbili naredbu, jer je, prema njima, promjena vjere bila stvar kanonskog prava, a ne svjetovne legislature. Kllayevi argumenti nisu ni stigli biti razmotreni, ali je posljedica bila ta da je u oima drugih zajednica izgledalo da vlada i katolici rade solidarno sve dok ova prva tolerira vjerski zanos ovih drugih. Polemike pokazuju da je slika klerikalne Austro-Ugarske odnijela prevagu, to je neopravdan sud o Kllayu. Arhivski dokumenti, ustvari, pokazuju da se guverner brinuo o odravanju dobrih odnosa sa Svetom stolicom, iako nije oklijevao u sukobu sa Stadlerom i pravljenju prepreka njegovom misionarskom zanosu.
b. Problem slobode savjesti Pravo na otomanskom tlu poelo se modificirati poetkom 18. stoljea,
145 146 147
Thallczy-Kllay. 1900. 107-108.
Vranki P. 1998. 687.
Grijak Z. 2001. 252-255. ABH Kv Vukovi Ilinka (Meutim, 1898. godine Buconji, mostarski biskup, nimalo se nije optereivao u vezi sa naredbom).
66
Poarevakim mirom 1718. godine. Primjenjujui od 1856. godine nad sultanovim podanicima principe sadrane u kapitulacijama, Hatt- hmayun oznaava kapitalnu etapu modernizacije, koja je svoj kraj imala u Naredbi iz 1891. godine. U sri svih tih tekstova lei problem slobode savjesti, iako nigdje nije definiran kao takav, ali uvijek opravdavajui juridiki razvoj zahtijevan od upletenih strana i od zakonodavaca. Najee, ta sloboda savjesti prisutna je u izrazu po slobodnoj volji ili u negativnoj formulaciji bez prisile. Izraz se direktno vezuje za kontekst arbitrarnosti, u kome je lokalnim vlastima u Carstvu dozvoljeno da nekoga preobrate na islam po svojoj volji. To je slika tiranije, koja je klie u politikim razmiljanjima zapadnjaka o Otomanskom carstvu. Po slobodnoj volji, dakle, pretpostavlja da je dravi dozvoljeno da postavlja prepreku poretku stvari za koje je Porta odgovorna. U naknadnim pravnim razmatranjima, to suprotstavljanje se blie odreuje pod utjecajem rusoovske filozofije, iji su glavni principi primijenjeni u Francuskoj revoluciji. Jedna tako obavezujua legislatura kao to je Kllayeva, koja treba obuhvatiti sve konverzije i utvrditi kriterije gdje je sloboda savjesti validna, gotovo da navodi na zakljuak da je sloboda dodjeljiva samo pravnicima. Uzimajui termine iz Rousseauove politike filozofije, shvatamo da Kllay predlae jednu definiciju slobode suprotnu elji, a ova druga je tiranska, dok je sloboda jedan skup ogranienja koja omoguavaju ivot u zajednici. Zakon utvruje ogranienja u okviru kojih se sloboda moe sprovoditi, a sve izvan toga je tiranija. U Kllayevoj juridikoj viziji tiranija vreba iz svakog ugla Bosne i Hercegovine, tako ta filozofija podrava njegovo civilizatorsko djelovanje u pokrajini, kako ga je on esto volio okvalificirati. Nadalje, problem ne lei samo u ovome. Kompleksnost konverzija ogleda se u tome to se one ne tiu samo jednostavne slobode ve line slobode savjesti. Drugim rijeima, nije dovoljno samo stvoriti spoljanje uvjete u kojima se sloboda moe odvijati, ve se zakon, isto tako, treba pozabaviti i unutranjim motivima koji osobu dovode do odluke da se preobrati, a zakonodavac treba toj osobi dati priliku da se oslobodi utjecaja okoline, da se maksimalno izolira od svog okruenja. Prijedlozi koje su Atanackovi i Wiet dali 1853. godine ili su u tom pravcu, a dogovor je imao za cilj da postulanta skloni od dominantnog utjecaja koji su muslimani imali u pokrajini i da mu omogui da sam sa sobom raspravi i odgovorno shvati promjenu vjere. Meutim, postulant nije udaljen od svoje matine vjere i njenih predstavnika, ve je, naprotiv, kranHistorijska traganja Historical searches
67
skim zajednicama data svaka ansa da se ouvaju. U drugi plan padaju uvjeti dati samoj osobi da napravi izbor. To primjeuje i francuski konzul 1877. godine, kada podvlai da otomanski zakon grijei utoliko to omoguava religioznim dunosnicima da interveniraju kod postulanta prije nego to ovaj da izjavu pred Medlisom.148 Izgleda da nije znao da je sam njegov prethodnik, prije 25 godina, predloio valiji ovu proceduru. Zakoni, dakle, tee sve vie izolirati osobu od njene okoline i dati tako novu teinu odluci koja se odnosi na veze izmeu nje i njene zajednice. Ali, ova nije nikad sasvim iskljuena iz procesa, to od individualizma ostvarenog ovim naredbama ini poprilino relativnu doktrinu, te se nikad ne odbacuje religiozno pitanje na linom planu, jer su predstavnici zajednice po zakonu pozvani intervenirati u sluajevima konverzija. Kllayeva metoda nije imala za cilj podii nivo svijesti do te mjere da se ljudima razotkrije neizvjesnost stvari, ve da omogui upravljanje pokrajinom u kojoj su konverzije bile ve odavno politizirane. U nemogunosti rjeavanja problema sa svima onima kojima je mo uskraena, on je svoju vlastitu mo elio sauvati uz pomo prinudne legislature, gdje je bitna odluka o konverzijama leala u rukama administrativnih vlasti, odnosno u njegovim. To je ono to mu se zamjera. Stadler i Vatikan slagali su se u tome da samo duhovne vlasti imaju kompetenciju u interveniranju kod sluajeva konverzije, jer su samo one u stanju preuzeti brigu o duama, da ih prosvijetle u iskazivanju slobodne volje. Kritizirali su Kllaya to nije izostavio iz svog teksta odredbe koje su se ticale slobodne volje, naroito one koje su davale predstavnicima drave mo u interveniranju tokom procesa. Prema Stadleru, Kllay nije dovoljno razlikovao svjetovne moi od duhovnih.149
Zakljuak
Koncepcije koje su se ticale slobode savjesti nisu dovele do raanja jednog nespornog zakona koji bi omoguio stabilizaciju bosanskohercegovake politike situacije, ije su este turbulencije djelomino uzrokovane i pitanjem konverzija. Kako moderna drava moe pravedno definirati okvir za slobodu koji ne bi vrijeao, makar i djelomino, principe univerzalnih religija kakve
148 149
CADN Sarajevo 5, 27. IV 1877. Grijak Z. 2001. 226, 246. i 253-255.

68
nalazimo u Bosni i Hercegovini? Kranske vjeroispovijesti su mukom odredile svoj modus vivendi sa modernim svijetom, a kod muslimana je to bilo jo u izgradnji. Znaenje konverzija je u svakom sluaju vrlo bitno, jer njihova stvarnost je van vremena i ogleda se u tome to donose probleme zajednici, poto one naglaavaju njena duhovna ogranienja i pokazuju nepostojanje prave definicije istine. Legislatura koja se bavi sprovoenjem slobode savjesti eli u isti mah zatititi i osobu i religioznu zajednicu kojoj ova pripada. Sloboda savjesti se, dakle, raa u labilnoj ravnotei izmeu samoopredjeljenja i drutvene pozadine. Pravo preispitivanja i razuvjeravanja predstavlja znaajan ustupak dat religioznim dunosnicima, a koji dovodi do poveavanja njihove odgovornosti. Posljedica svega ovoga je to da se meureligijska situacija zamrzava, jer se sluajevi prelaska s jedne vjere na drugu smanjuju. U tom smislu, modernizacija odlae odluku o ostvarenju ina, budui da bi trebalo najprije postii oslobaanje od sumnje. Podvui emo, dakle, s Kllayem samim, da su ove odredbe ustanovile jedan sistem ouvanja religija. Dakle, nije samo drava ta koja je imala koristi od ovako stroge legislature, jer je ona omoguila svakoj religioznoj zajednici da razmisli o svom vlastitom biu. To je uvertira za interiorizaciju vjere. Prisjetimo se, ipak, da drava nije imala nikakvu zaslugu u ovom procesu, jer kranstvo i islam imaju diskurs koji poziva svoje vjernike na unutranju konverziju i prema tome da se integriraju u svoju strukturu dijalektiku potrage za istinom. Bosna i Hercegovina nije jedina zemlja koja je poznavala ovakav proces. Svugdje pomalo modernizacija prava dovodila je do stroijih procedura u sluajevima konverzija, naroito u ostalim dijelovima Otomanskog carstva krajem 19. i poetkom 20. stoljea.150 Takoer, u Rusiji je 1905. postavljen slian pravni okvir, a ruska situacija se ipak jasno razlikuje od bosanskohercegovake u tome to se tamo zakonodavstvo opravdava dobrim dijelom administrativnim prisilama, uz auriranje linih podataka.151
150
Deringil S. 1998. 85-86. Ovu referencu dugujem Nathalie Clayer, kojoj se zahvaljujem na ljubaznosti. Tissier M. 2002. Preporuujem konsultiranje internetsajta navedenog instituta. Zahvaljujem se Eleni Astafievoj, koja mi je skrenula panju na ovaj lanak.
151
69
Tema konverzija, pored onoga to se moglo uti na raznim stranama tokom rata 1992-1995. godine, sadri odreenu aktuelnost u naunom i religioznom miljeu Bosne i Hercegovine zbog procesa beatifikacije nadbiskupa Stadlera. S te take gledita, pria o prolim dogaajima dotie se jedne istine koja je i danas aktuelna, te trajno vezana za svoj historijski kontekst. Taj vjeiti historijski paradoks izvrsno se ilustrira temom promjene vjere.
Izvori i literatura Izvori a) arhivska graa: - ABH Kv= Arhiv Bosne i Hercegovine Konverzije - ABH GFM= Arhiv Bosne i Hercegovine Gemeinsam Finanzministerium (Zajedniko ministarstvo finansija) - ABH Zemaljska vlada Opta akta - CADN = Centre des archives diplomatiques de Nantes, Konzulat Sarajevo i Mostar - MAE = Ministre des Affaires trangres de France. Quai d` Orsay - CCC = Correspondance consulaire et commerciale, poste de Bosnia Srai (Sarajevo) b) tampa: - Zastava - Crvena Hrvatska - Muslimanska svijest - Narodne novine - Narodni listy - Bosanska vila - Srbin Literatura 1. Nilevi B. 1984. dnos pravoslavnog svetenstva i franjevaca u Bosni i Hercegovini d XV do kraja XVII stoljea. Prilozi 20. Sarajevo: Institut za istoriju. 129-141. 2. Nilevi B. 1995. Odnosi srpsko-pravoslavnog svetenstva i franjevaca u Bosni i Hercegovini do poetka XVII stoljea. Bosna Franciscana 3. Sarajevo: Franjevaka teologija Sarajevo. 99-113. 3. Jalimam S. 1998. Odnos franjevaca i dominikanaca u srednjovjekovnoj Bosni. Bosna Franciscana 5. Sarajevo: Franjevaka teologija Sarajevo. 194-208. 4. ar-Drnda H. (izd.). 2005. Sidil teanjskog kadiluka (1740-1752). Sarajevo: Orijentalni institut Sarajevo. xix + 153.
70
5. Kati T. (izd.). 2005. Maglajski sidili (1816-1840). Sarajevo: Bonjaki institut. 690. 6. Faji Z. (izd.). 1984. Husein Brakovi: Mala istorija dogaaja u Hercegovini. Uvod i prevod s turskog. Prilozi za orijentalnu filologiju 34. Sarajevo: Orijentalni institut Sarajevo. 163-200. 7. Alii S. A. (prev.). 1982. Manuskript Ahvali Bosna od Muhameda Emina Isevia (po. XIX. v.). Uvod, prevod s turskog i napomene. Prilozi za orijentalnu filologiju 32-3. Sarajevo: Orijentalni institut Sarajevo. 163-198. 8. Hadihuseinovi S. S. (Muvekkit). 1999. Povijest Bosne. / S turskog preveli Abdulah Polimac et al./Tom 2. Sarajevo: El-Kalem. 9. Thallczy-Kllay. 1900. Die Lage der Mohammedaner in Bosnien, von einem Ungarn. Wien: A. Holzhausen. 10. Okey R. 2002. A Trio of Hungarian Balkanists: Bni von Kllay, Istvn Burin and Lajos Thallczy in the Age of Hign Nationalism. The Slavonic and East European Review 80. 11. Hauptmann F. 1967. Borba muslimana Bosne i Hercegovine za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju. Sarajevo: Arhiv SR BiH. 12. Topi F. 1999. Stadler i muslimani. u: Josip Stadler: ivot i djelo [...]. Pavo Jurii (ur.). Sarajevo: Vrhbosanska katolika teologija. 13. upi-Amrein M. 1987. Die Opposition gegen die sterreichisch-ungarische Herrschaft in Bosnien-Hercegovina (1878-1914). Bern-Frankfurt-New York-Paris: Peter Lang. 14. Daja M. S. 1994. Bosnien-Herzegowina in der sterreichisch-ungarischen Epoche (18781918). Die Intelligentsia zwischen Tradition und Ideologie. Mnich: R. Oldenbourg. (Hrvatski prijevod Marijan Cipra i Milan Lonar. Mostar: ZIRAL. 2002.) 15. Vranki P. 1998. Religion und Politik in Bosnien und der Herzegowina (1878-1918). Padeborn-Mnchen-Wien-Zrich: Ferdinand Schningh. 16. Mandi D. 1982. Bosna i Hercegovina: povjesno kritika istraivanja. Svezak III: Etnika povijest Bosne i Hercegovine. 2. izd. Toronto/Zrich/Roma/Chicago: ZIRAL. 17. Draganovi K. 1937. Massenbertritte von Katholiken zur Orthodoxie im kroatischen Sprachgebiet zur Zeit der Trkenherrschaft. Orientalia christiana periodica 3. Roma: 18. Skari V. irenje Islama u Bosni i Hercegovini. Gajret (kal.). 19. Pejanovi . 1955. Stanovnitvo Bosne i Hercegovine. Beograd: SAN. 20. Bogdanovi M. 1984. Ljetopis kreevskog samostana (1765-1817). Izvjetaj o pohodu Bosanskog vikarijata 1768. Sarajevo: Veselin Maslea. 21. Vuki T. 1991. I rapporti tra i cattolici e gli ortodossi nella Bosnia ed Erzegovina dal 1878 al 1903. Uno studio storico-teologico. Roma: Collectanea Croatico-Hieronymiana de Urbe 5; Hrvatsko izdanje 1994. pod naslovom Meusobni odnosi katolika i pravoslavaca u Bosni i Hercegovini (1878-1903). Povijesno-teoloki prikaz. Mostar: ZIRAL. 22. Gelez Ph. 2005. a. Petit guide pour servir ltude de lislamisation en Bosnie et en Herzgovine. Istanbul: Istanbul School of International Studies. 23. Popovic A. i Grivaud G. (ur.). 2009. Les islamisations dans les Balkans et en Asie Mineure
71
lpoque ottomane. Bibliographie raisonne. Paris: De Boccard/EfA. ( paratre) 24. Hadijahi M. 1981. Brane ustanove u bosanskih Muslimana prije 1946. godine. Prilozi za orijentalnu filologiju 31. Sarajevo: Orijentalni institut Sarajevo. 25. Pricot de Sainte-Marie. 1876. Itinraires en Herzgovine. Bulletin de la socit de gographie. 26. Skenderova S. 1976. Ljetopis Bosne 1825-1856. u: Ljetopisi. Sarajevo: Veselin Maslea. 27. Dubost M. (dir.). 1993. Tho, lencyclopdie catholique pour tous. Paris: Droguet-Ardant/ Fayard. 28. Grijak Z. 2001. Politika djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera. Sarajevo/Zagreb: HIP-Dom i svijet. Vrhbosanska nadbiskupija. 29. Filipovi Milenko (ur.). 1966. Memoari ivka Crnogorevia. Sarajevo: Graa ANUBiH XIV. Knj. 10. 30. Balti J. 1991. Godinjak od dogadjaja i promina vrimena u Bosni 1754-1882. Sarajevo: Veselin Maslea. 31. ljivo G. 1985. Bosna i Hercegovina 1813-1826. Banja Luka: Institut za istoriju. 32. ljivo G. 2005. Bosna i Hercegovina 1861-1869. Teanj: Planjax. 33. Noradounghian effendi G. (ur.). 1897. Recueil dactes internationaux de lempire ottoman. Traits, conventions, arrangements, dclarations, protocoles, procs-verbaux, firmans, brats, lettres patentes et autres documents relatifs au droit extrieur de la Turquie. Tome premier: 1300-1789. Paris/Leipzig/Neuchtel: Cotillon-Pichon/Breitkopf et Haertel/Attinger frres. 34. Marti fra G. Zapamenja (1829.-1878.). Zagreb: Gjure Trpnic. 35. ii F. 1906. Hrvatska povijest. I. dio. Zagreb: Matica hrvatska. 36. okorilo P. 1976. Ljetopis Hercegovine 1831-1857. u: Ljetopisi. Sarajevo: Veselin Maslea. 37. Gluck V. 1937. Skender paa Ilinski. u: Pregled 11 (1937). 38. Pamuina J. 1967. ivot Ali-pae Rizvanbegovia Stoanina (prianje savremenika i oevidaca). u: Ljetpisi. Sarajevo: Veselin Maslea. 39. Beni B. 1979. Ljetopis Sutjekog samostana. Sarajevo: Veselin Maslea. 40. Karadi V. 1897. Srpske narodne pripovijetke. Biograd: tamparija Kraljevine Srbije. 41. orevi T. R. 1932. Prelaenje iz vere u veru. u: Na narodni ivot. Beograd: Geca Kon. 44. Pisarev A. Ju & Ekmei M. (ur.). 1985. 1850-1864. . Moscou: Nauka. 45. Karaula M. (ur.) 2000. Pro populo. ivot i djelo fra Lovre Karaule (1800.-1875.). Sarajevo: Svjetlo rijei. 46. Lovrenovi I. 2002. Bosanski Hrvati. Esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture. Zagreb: Durieux. 47. Skari V. 1985. Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austro-ugarske okupacije [19371]. u: Izabrana djela, Tom 1. Sarajevo: Veselin Maslea.
72
48. Gelez Ph. 2008. Les agents consulaires franais de Sarajevo vis--vis de la Serbie, du Montngro et des orthodoxes de Bosnie-Herzgovine des annes 1850 la fin du sicle. u: Batkovi D. & Pavlovi V. (ur.). Une alliance atypique: les relations franco-serbes 1878-1940. Belgrade: SANU. (u tisku). 49. Bakula P. 1862. I martirii nella missione francescana osservante in Erzegovina. Narrazione storica diretta ai pii benefattori. Roma: Tipografia Monaldi. 171 + [2]. 50. Pamuina J. 1841 u: Srbsko-dalmatinski magazin za ljeto 1850. 51-86. Djelomina referenca ruske verzije (2. tom Ruske besede, objavljena 1856. je data po Pamuini, . 51. Kecmanovi I. 1954. Bariieva afera. Prilog prouavanju istorije Bosne i Hercegovine u prvoj polovini XIX vijeka. Sarajevo: Nauno drutvo Narodne Republike BiH. 52. Zastava Bosni i Hercegovini 1874-1876. Hamdija Kapidi (ur.). sv. 1-4. Sarajevo: Svjetlost. 1953-1956. 53. Rokiewicz J. 1868. Studien ber Bosnien und die Herzegowina. Leipzig/Wien: Brockhaus. 54. Madar B. 1978-1979. Posljednje grke vladike u Bosni i Hercegovini i odnos austrougarske vlasti prema njima. u: Glasnik arhiv i drutva arhivskih radnika Bosne i Heregovine 18-19 (1978-9). Sarajevo: Arhiv Bosne i Hercegovine. 189-211. 55. Davidovi S. 1998. Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini od 960. do 1930. godine. Novi Sad: Dobrica knjiga. 56. Pavlovi V. 2000. La France et lide de la tolrance religieuse en Serbie 1878-1914. Revue dEurope Centrale 8. 57. Ekmei M. 1959./1997. Nacionalna politika Srbije prema Bosni i Hercegovini i agrarno pitanje (1844-1875). Godinjak 10 (1959). Sarajevo: Drutvo istoriara Bosne i Hercegovine. 197-219. Takoer u: XIX . Beograd: Izdavako-grafiki zavod. 25-45. 58. Gelez Ph. 2008. Safvet-beg Baagi (1870-1934). Aux racines intellectuelles de la pense nationale chez les musulmans de Bosnie-Herzgovine. Paris: De Boccard. 59. Mitrovi P. & Kreevljakovi H. 1958. Izvjetaji italijanskog konzulata u Sarajevu (18631870 godine). Sarajevo: Nauno drutvo NRBiH. 60. Kraljai T. 1986. Kalajev reim u Bosni i Hercegovini (1882-1903). Sarajevo: Veselin Maslea. 61. Kapidi H. 1973. Hercegovaki ustanak 1882. godine. Sarajevo: Veselin Maslea. 62. Koi P. 1964. Rakijo Majko! u: Jazavac pred sudom. Beograd: Savremena administracija. 63. Barre A. 1908. La Bosnie-Herzgovine administration autrichienne de 1878 1908. Paris: L. Michaud, s.d. 64. Nikainovi B. 1901. Bosna i Hercegovina pod upravom Austro-ugarske monarhije i austrougarska balkanska politika. Politiko-ekonomska slika sadanjeg stanja. Knjiga I. Berlinski kongres i agrarno pitanje. Beograd: Urednitvo Srbina. 65. Kurti S. 2004. Adem-aga Mei u svom vremenu. Teanj: Planjax.
73
66. Durmievi E. 2002. Uspostava i pravni poloaj Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1882-1899. Sarajevo: Magistrat. 2002. 67. Gelez Ph. 2005. a. Les musulmans de Bosnie et dHerzgovine face la question de la proprit de la terre: tradition orale et islamisation, de la fin du xviie s. jusquen 1900. Wiener Zeitschrift zur Geschichte der Neuzeit 5 (2005), 2. 86-106. 68. Imamovi M. 1997. Historija Bonjaka. Sarajevo: Preporod. 69. Filipovi Muhamed. 2006. Le temps des consuls Comment lide de libert et dgalit des hommes est venue en Bosnie. u: Le consulat de France en Bosnie 1806-2006 et La Chronique de Travnik dIvo Andri. Recueil de travaux scientifiques loccasion du bicentenaire de louverture du Consulat gnral de France Travnik. Prface de Jean Tulard. Slobodan oja (ur.). Sarajevo: Ambassade de France en Bosnie-Herzgovine. 95-100. 70. Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Heregovinu. (1891). 419-424. 71. Deringil S. 1998. The Well-Protected Domains. London/New York: Tauris. 72. Tissier M. 2002. Lusage des liberts octroyes par le tsar en Russie aprs 1905. Le cas des liberts religieuses dans le diocse de Moscou. Bulletin de lInstitut Pierre Renouvin. Paris: Institut Pierre Renouvin.
SUMMARY RELIGIOUS CONVERSIONS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA (cca. 1800-1918)
The issue of conversions in Bosnia and Herzegovina is a rather complicated one given the multi-ethnic character of its population. In the three thematic blocks that cover the period from cca.1800 to 1918, the issues relating the sociology of conversion, the relations between conversion and politics, and the freedom of consciousness and modernisation of law are elaborated in this paper. Relating conversions, one can conclude with certainty that, in this period, there were individual conversions and that no massive conversion has ever been recorded. Most of the conversions were based on socioeconomic grounds. The acts of conversion posed significant difficulties both for the convert himself and for his community, since conversions were based on the understanding that one religion was somehow better than the other.
74
The issue of conversions in Bosnia and Herzegovina in the forms it appeared in the 19th century is a clear example of modernisation of political authority. Religion was actually just a pretext, while emphasis was on the mechanism by which one strives to gain the position of power and personal privilege based on the principle of distortion of reality. Elites, both spiritual and secular ones, distanced themselves from truth, while discrepancy between what is told and what it is in reality is what usually leads to violence. Legislature that dealt with the implementation of freedom of consciousness wanted to protect, at the same time, both the individual and the religious community he belongs. Freedom of consciousness is therefore born from a loose balance between self-determination and ones social background. When these issues are legally regulated, then powerful interests to take part usually emerged among public administration and religious dignitaries. Key words: Bosnia and Herzegovina, Ottoman Empire, Austro-Hungarian Monarchy, converts, Islam, Catholicism, Orthodox Christianity, Franciscans, Stadler, Kllay
75
Hamiyet Sezer Feyziolu & Selda Kl, PRVE MJERE PREDOSTRONOSTI KOJE JE PREDUZELO OSMANSKO CARSTVO PROTIV REVOLUCIJA 1848. U BOSNI I NA GRKOJ GRANICI Historijska traganja, 2, 2008., [ str. 77-91 ]
UDK 355.404:355.426 (497.6+495) 1848 94 (497.6+495) 1848 Izvorni nauni rad
PRVE MJERE PREDOSTRONOSTI KOJE JE PREDUZELO OSMANSKO CARSTVO PROTIV REVOLUCIJA 1848. U BOSNI I NA GRKOJ GRANICI
Hamiyet Sezer Feyziolu & Selda Kl
Faculty of Letters, Ankara University U ovom radu autori su analizirali neke od mjera predostronosti koje je Osmansko carstvo preduzimalo u vrijeme revolucionarnih dogaaja 1848. godine. Posebna panja je posveena mjerama predostronosti koje su vlasti preduzimale da bi preduhitrile pobune na podruju Bosanskog ejaleta i na grkoj granici. Interesantan je nain prikupljanja i razmjene informacija izmeu izaslanika zaduenih za te poslove i Vlade u Istanbulu. Kljune rijei: Revolucija 1848, Osmansko carstvo, Bosanski ejalet, grka granica.
iz ustanaka do kojih je dolo u Francuskoj, Italiji, Njemakoj i Austrijskom carstvu naziva se revolucijama 1848. godine u Evropi. To je bilo mnogo jae reagiranje odreenih socijalnih zajednica nakon deavanja iz 1815. i 1830. godine. Odluujui faktori koji su doveli do revolucija u 1848. godini bili su socio-ekonomska kriza i politike tekoe do kojih je dolo istovremeno. Brojne promjene u odnosu na istroeni i ustaljeni poredak iz
77
1815. godine, proirile su se na ostatak Evrope u 1848. godini.1 Treba rei da je nakon 1830. godine vrijeme promjena donijelo dalje jaanje pokreta liberalizma. Mada liberalizam nije uspio postii konaan uspjeh sa revolucijama koje su se desile 1830. godine, njegovi su se efekti sve vie osjeali u brojnim zemljama. Uspjeh evropskih careva u zaustavljanju irenja liberalizma u nekim zemljama nije mogao sprijeiti liberalni pokret i tenju ka traenju suverenosti. Meutim, desilo se upravo suprotno. Njihovo jaanje dolo je kao reakcija na pokuaje guenja. U godinama prije 1848. ideje i koncepti koji su izraavali liberalizam bili su prepoznatljivi kroz principe ustavnog politikog reima, potivanje prava, slobode glasa i slobode tampe. U prvoj polovini 19. stoljea evropska drutva su doivjela bitne ekonomske promjene nakon snanog industrijskog razvoja. Usponom industrije i porastom proizvodnje otvorilo se pitanje transporta, to je dalje potaknulo ubrzanu izgradnju eljeznica. U daljnjoj reakciji u razvoju drutva ekonomski prosperitet stvorio je uvjete za razvoj drutvenih nauka i irenje drutvene misli. Izgradnjom saobraajnih veza meusobno su se pribliavale razliite zemlje, to je omoguilo irenje i razmjenjivanje miljenja i ideja. Poveanje proizvodnje trailo je nova trita, prvenstveno na evropskom kontinentu, a to je zahtijevalo ukidanje carinskih barijera kao preduvjeta za razvoj ideje o slobodi meunarodne trgovine. U takvim uvjetima stvarala se situacija koja je podsticala jaanje pokreta za dravnim suverenitetom. Uporedo sa procesima snanog zamaha razvoja industrije i uspona ekonomije dolo je do nekontroliranog porasta gradskog stanovnitva, osobito u industrijskim zonama, a svako smanjenje nadnica reflektiralo se na siromaenje najveeg dijela gradske populacije. Uz nabrojane drutvene promjene, sredinom 19. stoljea pojavio se i moan pokret prepoznat pod pojmom nacionalizma, osobito u Italiji i Njemakoj.2 Prema tome, bili su se stekli svi neophodni uvjeti koji su doveli do revolucija u 1848. godini. Te su se revolucije morale snano odraziti i na prilike u Osmanskom carstvu, osobito na njegove balkanske zemlje, gdje se otvarala mogunost prikljuenja i tih naroda revolucionarnim deavanjima. Osmansko carstvo, koje nije eljelo doivjeti iskustvo revolucionarnih promjena, pomno je pratilo do1 2
Vie vidi: Sperber J. 2005.; Price R. 2000. Armaolu F. 1997. 19.; Cokun ok. 1957.; Belchem J. 1995.103-135.
78
gaaje u Evropi. U ovom prilogu opisuje se kako su osmanske vlasti pratile pobune koje su izbijale u Evropi, te koje su se mjere predostonosti pokuavale preduzimati na Balkanu. Od momenta kada poinju spomenuti dogaaji osmanski su dravnici prikupljali informacije preko svojih diplomatskih izaslanika u Evropi i na osnovu njih su odreivali vlastitu politiku. Posebno su pobune3 koje su izbile u Austriji utjecale na prilike u Osmanskom carstvu, jer su deavanja bila na njegovoj granici, a Slaveni, koji su ivjeli na obje teritorije, bili su prilino povezani, te su predstavljali opasnost. Potaknuto tim deavanjima, Osmansko carstvo je iz predostronosti preduzimalo odreene vojne mjere na Balkanu i na otocima. Ono to e uslijediti nakon tih dogaaja i preduzetih mjera pripravnosti na dogaaje u daljnjem tekstu opisuje se u svjetlu arhivskih dokumenata. Kao to je ve poznato, revolucije koje su izbile 1848. godine, unato mjerama predostronosti koje je preduzelo Osmansko carstvo, odrazile su se kao maarski izbjegliki problem4, i zbog ega je Carstvo izvjesno vrijeme imalo stanovitih problema. Meutim, u ovom prilogu nisu ukljueni detalji u vezi sa maarskim izbjeglikim problemom, kao ni uzroci i posljedice revolucije iz 1848. godine, ve se samo opisuje situacija u Osmanskom carstvu na poetku perioda u kojem su se ti dogaaji odvijali. Nakon izbijanja pobuna u Evropi, lokalne vlasti, narod i osmanska Vlada bili su zabrinuti zbog razvoja dogaaja, pomno ih pratili, te razmjenjivali miljenja o njima i traili adekvatne mjere koje bi se mogle poduzeti na samom poetku. U meuvremenu, nepovoljne vijesti pristizale su iz Grke, o emu se u zabiljeki (mazbata) od 6. aprila 1848. godine (Gurre-i Ca 64), koja sadri i stanovite Skuptine Prevezea, koju je sainio feldmaral Armije (Ordu Miri), navode neki dogaaji, kao i odreeni zahtjevi. Takoer, spominje se da je revolucija u Francuskoj imala odreenih refleksija i na situaciju u Grkoj, gdje su pojedinci podravali revoluciju, to je za posljedicu moglo imati upade na osmansku teritoriju, ali i irenje revolucije. Ve je bilo poznato da su podruja Preveze i Arta (Narda) bila slaba u pogledu vojnih utvrda, a stanovnitvo, poput Albanaca, bilo naoruano i vjeto u rukovanju orujem. Ako bi dolo do upada iz Grke, nemuslimansko stanovnitvo (raja) iz Osmanskog carstva pridruilo bi im se, te iza3
Kiszling R. 1948. 2 tom.; Fichtner Sutter P. 2003. Refik A. 1926.; Saydam A. 1937. 339-385.; Kurat T. Y. 1967. 450-459.; Nazr B. 1999. 79
zvalo nevolje. Stoga su zahtijevana dva bataljona Nizamiye (redovna vojska) dodatnih trupa, jaanje utvrda i dopremanje jo dva topa sa drugih mjesta.5 U meuvremenu je prvo trebalo preduzeti odgovarajue mjere na teritoriji Osmanskog carstva, a meu prvim bila je izdavanje naredbe o mjerama u vezi sa predostronou u pogledu evropskih dogaaja s ciljem osiguranja javne sigurnosti. U naredbi je navedeno da bi u ovako kritinim uvjetima neki ljudi mogli izvana upasti na osmanske teritorije s ciljem izazivanja problema (zavjera) meu kranskim podanicima (teba), zbog ega je trebalo uvesti mjere predostronosti prema tim ljudima i njihovim kuama, te im ne dozvoliti putovanja bez pasoa i doputenja, uz provjeru zahtjeva za tranzitnim dozvolama. Dodatno provjeravanje odnosilo se na tampane materijale koje su sa sobom nosili, kao npr. knjige, te da im se taj materijal oduzme i poalje u Istanbul (2 Ca 64) ukoliko su ga posjedovali. Podrazumijevala se distribucija ove naredbe irom cijele zemlje. Guverner Erzuruma je poslao odgovor na nju (25 Ca 64- 30. 4.1848), a u njegovom se odgovoru objanjava da nema ljudi koji bi mogli izazvati probleme u tom dijelu Carstva, a u sluaju da se takvi problemi i pojave, potrebne mjere predostronosti trebalo je preduzeti, prema uputama u Naredbi.6 O situaciji u Grkoj, susjedu koji granii sa Osmanskim carstvom, saznaje se preko izvjetaja osmanskog dravnog diplomatskog predstavnika, Kostakiefendije, koji je tamo bio poslan. Prema njegovim zabiljekama, velike revolucije koje su izbile u Italiji, Francuskoj, a zatim u Austriji, Bavarskoj, Pruskoj, dovele su do promjena u administraciji Grke, koje su izazvale politike promjene. U meuvremenu, veina grkih poslanika podravali su Francusku, a ostali Rusiju i Englesku, to je takoer imalo utjecaja na Grke, jer je postojala mogunost izbijanja revolucije. U takvim okolnostima bilo je ljudi koji su upadali i izazivali probleme na teritoriji Osmanskog carstva, kao i 1841. godine. Sljedbenici drutva Heteria, koji su osnovale upravo te za Osmansko carstvo problematine osobe (provokatori, izazivai pobuna), namjeravali su izazvati pobunu meu nemuslimanskim ivljem (rajom) u Osmanskom carstvu, tako to e prikupiti vojnike i novac, te ih poslati u Larissu (Yeniehir), Solun i dijelove Rumelije (Trakije), o emu su se pojavile i odreene glasine.
5 6
RBOA. A.MKT.122/25. RBOA. A MKT. Dosya 123. Belge 91.

80
Kostaki je uo za njih i o tome razmijenio miljenje sa zamjenikom grkog ministra vanjskih poslova. Ovaj diplomatski predstavnik upoznao je zamjenika ministra o tome da bivi glavni poslanik, bivi komandant, finansijski pomonik i drugi razmiljaju o navoenju na ustanak ljude koji ive u miru. Poto te njihove akcije nisu do tada izazvale velike probleme, preporueno je obavjetavanje ljudi da ne podlijeu takvim idejama, te da se djeluje u smislu spreavanja nemilih dogaaja u skladu sa pravilima meudravnih odnosa i zakona. Zamjenik ministra je izjavio kako je ve upoznat s tim dogaajima, ali da nema razloga za strah. Prema njegovoj izjavi, Vlada bi mogla samo dati savjet u pogledu zakona, a da bi ih sprijeila u njihovim namjerama, uputit e naredbe i upozorenja (tembih) grkim administratorima u pokrajinama (tara). Meutim, Osmansko carstvo (Devleti Aliye) nije se moglo zadovoljiti samo tim mjerama, a pogotovo da se neto konkretno ne uini u vezi s tim ljudima, naroito da neki od njih ne budu kanjeni. Bilo je jasno da bi oni bili otro kanjeni, uz uobiajene policijske procedure svake drave, ako bi samo i zagovarali ideje o takvim neprijateljskim pokuajima i izazivali nemire meu nemuslimanskim zajednicama (raja) u Osmanskom carstvu - samim provokatorskim djelovanjem zavjerenika i onih koji potiu na pobunu, ak i ako ne bi proveli svoje ideje u djelo. Osmanski diplomatski predstavnik takoer je izjavio da je Grka vlada popustljiva prema ovom vidu organizacija na svojoj teritoriji, mada su te organizacije protivne meunarodnom pravu i prijateljskim odnosima, te da Osmansko carstvo mora eliminirati uzroke njihove pojave, te tim rijeima zakljuio razgovor. Kostaki-efendija je u biljeci naveo i da je Ambasadi, kako bi se umirila, bilo upueno nekoliko primjeraka dokumenata upozorenja (tembihname), koje su grke vlasti razaslale administratorima u pokrajinama (kaza). Meutim, diplomatski predstavnik objanjava da nikakve druge mjere predostronosti nisu bile preduzete.7 Meu Grcima se govorilo o iniciranju pobune, a izgleda da je uistinu i dolo do nereda, poto su morale biti pojaane vojne snage u podrujima Preveze i Arta (Narda), uz zahtjev za slanjem dodatna dva bataljona pjeadije i dva topa. Kada je ranije spomenuti zapisnik sa Skuptine (meclis mazbatas) stigao do feldmarala Rumelijske (trakijske) armije (Ordu Miri) Mehmeta
7
10. 4.1848 (5 Ca 64) BOA. A. MKT. 122/25.

81
Emin Pae, on je objasnio ta on o tom problemu misli i ta treba, odnosno ne treba initi. Paa je izjavio da su podruja Preveze i Arta u kritinoj poziciji, te da vojnici Nizamiye (redovne vojske) u onnini (Yanya) imaju samo prividno ovlatenje da tite onninau (Yanya), dok, zapravo, tite oblasti Arta (Narda) i Preveze, te da, kada je to potrebno, mogu smjesta biti tamo upuene. tavie, ako bude potrebno, mogu ojaati snage tako to e se u to podruje poslati vojnici iz drugih krajeva. Uz to, on navodi da su svi poloaji u tom podruju vani i da u sluaju neke pobune mora biti poslan odgovarajui broj vojnika. Nadalje, detaljno se provjeravaju dozvole za one koji dolaze u onninau (Yanya) i razlozi njihovog dolaska,8 a podrazumijeva se obraanje posebne panje na javni red i sigurnost. Zbog dogaaja u Evropi, sve su bile prisutnije sline akcije krana, podanika Osmanskog carstva, zbog ega su distribuirane naredbe administratorima koji su opominjani na oprez u vezi s tim pitanjem i u preduzimanju potrebnih vojnih mjera predostronosti. Jedan od administratora koji je odgovorio na tu naredbu bio je feldmaral iz Vidina (mir) Hseyin. On u svom odgovoru navodi da je dobio naredbu i dodaje kako su oni jako oprezni u pogledu djelovanja nemuslimanskih zajednica u Carstvu, a da posebnu panju posveuju izdatim dozvolama za tranzit.9 Jedna od regija u kojima su se najvie osjeali efekti evropskih dogaaja bio je Bosanski ejalet. Iz dokumenata se vidi da je bosanski feldmaral Mehmet Tahir esto izvjetavao o situaciji. U dopisu od 15. 5. 1848. godine (11 C 64) on navodi da su javni red i sigurnost ouvani u tom podruju, mada ima izvjesnih problema. Okrutnost sakupljaa poreza (mtesellim) i uglednih ljudi u Bosanskom ejaletu prema nemuslimanskim zajednicama (raji) eliminirana je time to su se provele odgovarajue naredbe, ime se nastojao osigurati javni red i sigurnost. Meutim, osmanska vlast odreene ljude vidi u svjetlu dogaaja u Evropi, koji bi iskoristili okolnosti za ponovno poduzimanje nasilnih akcija, odnosno u podsticanju nemuslimanskog ivlja u bunama protiv svog socijalnog i drutvenog poloaja. Nastojalo se postii povjerenje tako to se zvaninici upuuju u krajeve u kojima se iskazuje nezadovoljstvo. U tom je podruju bila rasporeena jedna regimenta konjice, dva bataljona pjeadije
8 9
BOA. A. MKT. 122/25. 11. 4.1848 (6 Ca 64).
BOA. A. MKT. Dosya 123. Belge - 6. 24. 4. 1848 (19 Ca 64).

82
i dvije hiljade neregularnih vojnika (ba bozuk).10 Ove se vojne snage nisu inile dovoljnim da bi se jamili javni red i mir. Postojala je mogunost da meu Bosancima izbije revolucija, a u tom sluaju te snage bile bi nedovoljne, na ta upozorava i sam guverner. U vezi sa njegovim zahtjevima odlueno je 2. 6. 1848 (29 C 64) da su podruja u Rumeliji, posebno Larissa (Yeniehir) i Bugarska, u veoma kritinoj situaciji, te je uz miljenje seraskera odlueno da mu se ne mogu poslati trupe Rumelijske vojske, ve da bi adekvatno rjeenje bilo u regrutaciji neregularnih vojnika (ba bozuk). Takoer mu je savjetovano da sam mora sprijeiti dogaaje, a da e oni djelovati nakon obavjetenja koje dobiju od feldmarala (mir) o vojnicima koji e tamo biti regrutirani.11 Nakon izvjesnog vremena feldmaral Mehmet Tahir alje dopis 4. juna 1848. godine (Gurre-i Recep 64), u kojem situaciju u njegovom podruju opisuje vrlo kritinom, jer je narod nezadovoljan, a ima i provokacija izvana. Stanovnitvo u Bosanskom ejaletu bilo je povezano sa susjednim na hrvatskim podrujima, za koje se smatralo da potiu nemuslimane na pobunu, to je zahtijevalo dodatnu vojnu snagu i opremu. Guverner je zahtijevao da mu se poalje jedan eskadron redovne vojske Nizamiye i dvije hiljade neregularnih vojnika (babozuk). Uglednici i lanovi Skuptine (Vilajetskog medlisa op. ur.) u Travniku su sainili zapisnik (mazbata) o tome i obavijestili dravnu vlast zahtijevajui vojnu opremu iz Soluna.12 Prema gore navedenim zabiljekama, lanovi Vilajetskog medlisa (Medlisi vuduhi vilajet / Vijee prvaka zemlje / - op. ur.) zahtijevali su pomo radi rjeavanja problema pobuna koje su izbijale u roku od nekoliko mjeseci u kranskim dravama na evropskom kontinentu, a njihovo daljnje irenje postalo je svakodnevna pojava pogotovo u Italiji, u dijelovima Maarske, zatim Srbije, Hrvatske, Dalmacije, ukljuujui Austriju, a pojedinci su nastojali podsticati daljnje pobune meu nemuslimanskim stanovnitvom u bosanskohercegovakim sandacima. Nakon nekoliko mjeseci saznalo se da Hrvati koji ive na austrijskim teritorijama i oni koji ive u Osmanskom carstvu meusobno komuniciraju i pokuavaju podizati bune i organizirati pljakanje i napade protiv muslimana u bosanskohercegovakim sandacima.
10 11 12
Dobrovoljake lokalne vojne snage. BOA. rade-I Mesail-I Mhimme. Belge-1943. BOA. rade-I Mesail-I Mhimme. Belge-1947. 83
Da bi se utvrdilo ta se doista deava, alju se pijuni ije su istrage potvrdile da je navedena grupa u kontaktu sa Hrvatima. Kada su upueni specijalni zvaninici na granice (Galamuc i Ehlune) da prikupe preciznije informacije, saznalo se vie detalja o tim kontaktima sa Hrvatima. Preovladalo je miljenje da bi se, u sluaju pobune, muslimani estoko borili, ali da nemaju dovoljno vojne opreme, te da baruta u utvrdama nema dovoljno, to je zahtijevalo rjeavanje problema dopreme dodatne vojne opreme, uz posebno istaknut nedostatak vojnih snaga. Od vojnih snaga bila je stacionirana jedna regimenta pjeadije, dvije hiljade neregularnih vojnika i dva eskadrona artiljerije, a u nekim utvrdama postojali su i rezervni artiljerci. To nije bilo dovoljno; bio je potreban jo jedan eskadron artiljeraca, municija i barut.13 Pored ove zabiljeke, nekoliko dana kasnije, kao to stoji u drugom zapisniku, koji nosi peat lanova bosanskog Vilajetskog medlisa, ukazuje se na to da revolucija koja je izbila u Evropi svakim danom sve vie raste. Stanovnitvo koje ivi na austrijskoj granici, u susjedstvu Bosanskog ejaleta, ali i slavensko stanovnitvo u Srbiji, Hrvatskoj i Dalmaciji eljeli su opet stei nezavisnost i uspostaviti slavensko kraljevstvo. Novine su pisale o idejama koje su propagirale pribliavanje stanovnitva Srbije, Bugarske i Bosne, s ciljem da Beograd postane prijestolnica njihove budue dravne zajednice. I u Bosnu se alju te novine kako bi se pridobilo tamonje stanovnitvo, uz obeanja za pomo pri ukljuivanju u budui savez. Teritorija Bosanskog ejaleta bila je otvorena prema Hrvatskoj sa dvije strane, a graniila je i sa Crnom Gorom i Srbijom. Tako bi slanje vojnika i opreme bilo oteano, poto je veza sa Rumelijom (Trakijom) ila preko Yenipazara (Novog Pazara), a time se muslimansko stanovnitvo u Bosni dovodilo u nemogunost otpora napadima. Iz tih razloga se zahtijevalo da se odmah, tj. prije nego to pobuna izbije, izda dozvola za slanje traenih vojnika i opreme u Bosnu.14 U prevedenom lanku iz novina objavljenih u Zagrebu 27. maja jasno se vidio pokuaj izazivanja konfuzije meu stanovnitvom Bosne. Podaci iz tih novina ukazivali su na nastojanja u Dalmaciji za ujedinjenjem hrvatskih ze13
BOA.MM. Dokument-1947, zapisnik Dravne skuptine datiran 4. juna 1848. (Gurre-I Recep 264), sa 14 potpisa. BOA. rade-i Mesail-i Mhimme. Dokument-1947- U ovom dokumentu su peati lanova Dravne skuptine, sa datumom od 10. 6. 1848. (7 Recep 264).
14
84
malja, uz propagiranje blie saradnje sa bosanskim stanovnitvom. Osim politikih interesa, postojala je potreba i robne saradnje, jer se u Dalmaciji javljala potreba za bosanskim poljoprivrednim proizvodima i stokom, a bosanskoj strani je trebala so, vino, masline i druga roba. U tom lanku se objanjavalo da bi bilo korisno staviti se pod jednu zastavu i otvoriti trgovinske puteve.15 Iz navedene korespondencije moe se uoiti kako su u bosanskoj pokrajini postojala nastojanja u podizanju ustanka. Dogaaji u Austriji posebno su utjecali na Srbe i Hrvate koji su ivjeli na teritoriji Osmanskog carstva. Saznalo se o njihovom planiranju ustanka, iji bi se efekti proirili i na podruje cijele bosanske pokrajine s ciljem uspostavljanja vlastitih drava. Sumirana saznanja o tim planovima, uz zahtjeve za slanjem dodatnih vojnika, preneseni su vojnom komandantu Rumelije (Trakije) u fermanu datiranom 7. 5. 1848. godine (3 C 64). Komandant te armije, Mehmet Emin, svoje stanovite iznosi u jednoj zabiljeci u kojoj situaciju u bosanskoj pokrajini ocjenjuje kritinom. Mada je guverner traio dodatne vojne snage, njegovi zahtjevi bili su stalno odgaani, jer su i drugi krajevi u tom regionu trebali biti branjeni, osobito ako bi se ukazala potreba za preduzimanjem mjera predostronosti u podrujima kao to su grka granica, Larissa (Yeniehir) i Ni. Kada se cijela situacija uzela u obzir, odgovarajue mjere su se uz dobru organizaciju mogle preduzeti. Komandant Emin je naredio da se obavi uvid u potreban broj vojnika za to podruje. Provedena analiza opeg stanja upuivala je na zakljuak da su ljudi bili zaokupljeni svojim poslom, pogotovo u Bugarskoj i Niu, i da nisu previe drali do dogaaja u Evropi. Meutim, smatralo se da je mjere predostronosti trebalo preduzeti. Bosna, Ni, Solun, Larissa (Yeniehir), onnani (Yanya) zahtijevali su vie vojnika i to je bilo preneseno komandantu, koji je i dalje namjeravao poslati vojnike samo kada bi se za to ukazala potreba, jer ako bi na sve strane poslao Armiju Rumelije (Trakije), nastao bi problem zatite tog podruja. Ocijenjeno je za situaciju u Grkoj da je bila zaokupljena vlastitim unutarnjim pitanjima i nije bila u poziciji poticati na pobunu narode u Osmanskom carstvu. Poto bi slanje neregularnih vojnika (ba bozuk) u ta podruja izazvalo nemir u narodu, ali i dodatne trokove, komandant vojske, smatrao je da bi bilo bolje da se pitanje vojnih snaga rjeava na licu mjesta regrutacijom neregularne vojske a da bi, ipak,
15
BOA. MM. Belge 1947. 85
mogao poslati redovnu vojsku onda kada bi se za tim ukazala potreba. Poto je Bosna bila daleko od sredita padiahove (orduy-u humayun) armije, njom je morao upravljati tamonji guverner, a kada bi se ukazala potreba, njegov bi se zahtjev za slanjem dodatne vojske mogao ispuniti. Grka i Bugarska nisu bile toliko daleko od sredita, ali one nisu ni imale znaajnijih problema. Prema miljenju komandanta Rumelijske vojske, bolje je bilo drati u pripravnosti deset hiljada vojnika kako bi bili poslani onda kada bi se osjetili problemi u odreenom podruju, jer ako ljudi znaju da postoji takva jedna snana vojna snaga spremna da im se suprotstavi, to bi sprijeilo planove njihove pobune.16 Kao to se vidi, situacija na Balkanu, uz preduzete mjere predostronosti, bila je pod nadzorom. Dogaaji u Evropi su, takoer, bili praeni putem izaslanika koje je osmanska vlast upuivala radi prikupljanja saznanja. U tom pogledu, posebno je ekip Efendi, izaslanik koji je bio upuen u Be, slao gotovo svakodnevne izvjetaje u Istanbul. S druge strane, u pismu koje je poslao osmanski konzul u enevi (ehbender) o akcijama koje preduzimaju Austrijanci i itelji Sardinije, ali i drugi Italijani, priloena je i mapa koju je izradio Redhavzi, rukovodilac prevodilake slube sa italijanskog. Sultanu su bili prezentirani i prijevodi lanaka objavljeni u dnevnom listu Osburg o situaciji u Beu. ekip Efendija je na osnovu informacija koje su mu pristizale osiguravao prevoenje pisama, deklaracija i pregovora koji su se ticali situacije u Austriji i prezentirao sultanu (30. 5. 1848 26 C 64),17 podatke o akcijama koje je Austrija pokuavala poduzeti u Italiji, detalje o stanju vojnih snaga i vijesti o uspjesima i neuspjesima.18 U meuvremenu, neke su informacije stizale i bosanskom guverneru, koji je bio geografski blizu tog regiona - informacije o tome kako je Trst blokiran od strane Sardinije, te kako se tamonji stanovnici nisu mogli oduprijeti opsadi, te su se predali Austriji. U meuvremenu, pojavile su se informacije o knezu Milou, koji je u revolucionarnim dogaajima u Evropi vidio vlastitu ansu, te poticao tamonje stanovnitvo na ustanak i pokuao osvojiti vlast u Srbiji, zbog ega je i pobjegao iz Bea u Slavoniju. Bosanskom feldmaralu (mir) Tahir pai o tome su stigle vijesti od vlasti iz Beograda, pa su u vezi s
16 17 18
BOA. MM. Belge 1943. 21. 5. 1848. (17 c 64). BOA. MM. Belge 1969. Datum izvjetaja (tezkere) je 2. 6. 1848. (29 C 64). BOA. MM. Belge 1969.
86
tim bile poslane instrukcije i upozorenja vlastima da se obrati panja na dijelove Srbije gdje bi Milo mogao izazvati probleme. U meuvremenu, saznalo se da je on stigao u Zagreb sa nekoliko svojih ljudi i da je tu pokuao okupiti sljedbenike. Saznalo se, takoer, da je nastojao utjecati na bosanske, srpske i bugarske krajeve, a nakon intervencije, hrvatski ban ga je uhapsio, kao i njegove ljude, pri emu im je oduzeta velika svota novca. O ovoj situaciji Istanbul je bio obavijestio feldmaral Bosanske provincije (mir) Mehmet Tahir u dopisu datiranom 9. 6. 1848. (6 Recep 64).19 Ponovo, u jo jednoj zabiljeci uraenoj istoga dana (6. Recep 64), Mehmet Tahir izvjetava da su dva dnevna lista dola iz Zagreba, u kojima stoji da stranci imaju loe namjere u bosanskoj pokrajini, prilaui prijevode tih lanaka. Iz prijevoda lanaka saznaje se da se namjeravaju initi ubistva u Bosanskoj pokrajini20, uz postupno vrenje utjecaja na nemuslimansko stanovnitvo u nastojanju za postizanjem eljenih ciljeva, to je bio valjan razlog za ponovljenim zahtjevom za urgentnim slanjem potrebne municije i vojske. Postoji jo jedna zabiljeka sa poiljkom od sedam novina iz Trsta sa istim brojem i datumom, u kojim su ponovljeni isti zahtjevi. Dvoje novine najavljuju da Hrvati razmiljaju o ulasku u Bosnu i da im je nemuslimansko stanovnitvo koje je ivjelo u Bosni bilo spremno u tome pomoi, a u sluaju napada i unutarnje pobune, situacija bi se mogla pogorati zato to su vojne snage i municija bili nedovoljni. Da bi situacija bila jasnija, uz zabiljeku su priloeni odgovarajui dijelovi navedenih dnevnih novina, koje su pripremili neki visoki zvaninici Bosanske pokrajine i lanovi Vilajetskog medlisa. Svi ti dokumenti ukazivali su da je cilj tih nastojanja bio izazvati neslaganje izmeu muslimanskog i nemuslimanskog stanovnitva, te onda zatraiti pomo od drugih nemuslimanskih zajednica izvan pokrajine. Takva bi situacija bila posebno teka u pograninim podrujima, a postalo bi teko upravljati takvom situacijom jer nije bilo dovoljno vojne snage, to se stalno potcrtavalo.21 Kada su dopisi koje je poslao bosanski guverner Tahir-paa stigli u Ista19 20
BOA. MM. Belge 1947.
Novine dalm. hrev. slavonske, br. 53 od 27. maja 1848. subota.; Isto.br. 54 od 30. maja 1848. utorak. BOA. IMM. Belge 1947, 9. 6. 1848. (6 Recep 64). 87
21
nbul, oni su proitani na sastanku Vlade (Meclisi Has- Vkela), koja se sastala kako bi razmotrila ta treba uiniti u vezi s tim pitanjem. Kao to je ve navedeno, sadraj tih dopisa bio je vezan za razvoj dogaaja u Austriji i Italiji, te situacijom u Bosanskoj pokrajini. Veina tih informacija bila je poznata u Istanbulu, ali se tamo vjerovalo da su neke od njih netane. Kako je znaaj poloaja Bosanske pokrajine bio oduvijek dobro poznat, zahtijevan je krajnji oprez, uz odluku da se rumelijski feldmaral (mir) izvijesti o svemu kako bi okupio neregularne vojnike (ba bozuk) i poslao ih uz dva bataljona regularne vojske (Nizamiye). ak i da nije bilo sasvim izvjesno da ljudi u Austriji i bosanski krani imaju takvih ideja, normalno je bilo sumnjati da je tako neto mogue. Mada guverner nije bio zabrinut koliko i uglednici u dravi, budui da nije bilo konkretnih dogaaja, bilo je jasno da je i on htio poveati broj vojnika kao mjeru predostronosti, a jedna regimenta redovnih vojnika bila bi dovoljna za to podruje. Tamo su ve bila stacionirana dva bataljona vojnika, a da bi snage predstavljale cijelu regimentu, morala su biti poslana jo dva bataljona. Takoer, tamonji bataljon je bio ve dugo stacioniran na istom mjestu, pa se moglo desiti da stanu na stranu pobunjenika. Uzevi tu mogunost u obzir, bilo je mnogo bolje taj bataljon zamijeniti novim. Na sastanku Skuptine, na kojoj su razmatrane ove mjere predostronosti, donesene su i neke odluke. Prema prethodno donesenoj odluci, dva bataljona bi se poslala u Bosnu, a dva u Ni. Meutim, poto je drava bila svjesna znaaja Bosne, jedan bataljon vojnika bio bi poslan u Ni, a jedan iz Rumelijske armije bio bi dodan onom drugom bataljonu, te bi onda zajedno bili upueni u Bosnu kao cijela regimenta. Trebalo je obavijestiti armijskog feldmarala da bi se dva bataljona morala povui otuda i preraspodijeliti na druga podruja. Zahtjev za municijom je prenesen Fethi-pai, te je zatraeno da se ona poalje nakon to se jedinice organiziraju. to se tie neregularnih vojnika, bilo je nekih problema, jer su oni ve bili rasporeeni u svojim krajevima, te ih je trebalo regrutirati od Albanaca, ali u takvoj situaciji nije ih bilo pametno koristiti. inilo se da bi bilo dovoljno poslati regimentu regularnih vojnika, mada bi, ako bi bilo potrebno, guverner bio obavijeten o zahtjevu i on bi odluio o tome kako da se oni koriste.22
22
BOA. MM. Belge 1947, upuen je Padiahu zajedno sa izvjetajima (tezkere) datiranim 30.6.1848. (27 Recep 64) i 2.7.1848. (29. Recep 64).
88
Osmansko carstvo pratilo je situaciju tako to je slalo zvaninike u ove krajeve. Dva dopisa i saetak dnevnika Vaman-efendije, koji je bio upuen da istrai podruje Rumelije, dostavljena su Bab- Ali.23 Informacije Vamanefendije poslane su u Istanbul kao dio zvaninog izvjetaja (tezkere) SeraskerPae. Te su informacije i dokumenti potom dostavljeni Meclis-i Vali, te razmatrani na Generalnoj skuptini. Na Skuptini je postalo jasno da je Vaman obavio dobru istragu u ovom podruju, te je odlueno da treba uiniti sve to je neophodno, kao i da to Padiahu treba dostaviti kao slubeni izvjetaj (tezkere) datiran 31. 7. 1848. (29 64). Iznesena miljenja i dokumenti poslani su Padiahu uz zvanini izvjetaj (tezkere) 5. 8. 1848. (4. Ramazan 64).24 *** Tokom evropskih revolucija iz 1848. godine, Osmansko carstvo je te dogaaje poelo pratiti od samog poetka, preko slube izaslanika koji su svakodnevno djelovali u Evropi uz obavezno slanje informacija. Posebno je paljivo praena situacija i namjere u Austriji zato to je bila granina teritorija, a izaslanici su detaljno izvjetavali i o vojnim akcijama. Poto su narodi balkanskog dijela Osmanskog carstva, i oni to su ivjeli na granicama pod austrijskom upravom bili geografski blizu jedni drugima, meusobno su se poticali na pobunu. Tokom ovog revolucionarnog perioda praeni su dogaaji na Balkanu, posebno u podrujima blizu bosanske pokrajine, zatim u Bugarskoj i Grkoj, te su preduzimane potrebne mjere kako bi se sprijeile pobune. Meu mjerama predostronosti koje su preduzimane na prvom je mjestu bila vojna odbrana. U komunikacijama izmeu guvernera i vojnih upravitelja, procjenjivala se situacija u njihovim zonama odgovornosti, te odluivalo o mjerama koje bi se mogle preduzeti i nivou pomoi koju je trebalo pruiti. Poticanja na pobunu koja su dolazila iz Austrije i Grke takoer su se uzimala u razmatranje. Bilo je jasno da su Srbi i Hrvati pokuavali utjecati na bosansko stanovnitvo. Mada su se bune nastojale sprijeiti, meu Srbima su imale uspjeha, a Knez Milo je uspio utemeljiti svoj pokret. U drugim podrujima nije bilo znaajnijih deavanja. Kasnije e, meutim, maarske i poljske izbje23 24
BOA. MM., Belge 1948, 3. juli 1848. (Gurre-i 64). BOA. MM., Belge 1948. 89
glice postati najvanijim dogaajem kao posljedica revolucionarnih deavanja iz 1848. godine sa znaajnim utjecajem na Osmansko carstvo.
Izvori i literatura Izvori - RBOA. A. MKT. - BOA- IMM: BOA., rade-I Mesail-I Mhimme. Literatura - Sperber J. 2005. The European Revolutions 1848-1851. Cambridge University Pres. - Price R. 2000. 1848 Devrimleri, (prevod Nail Kantemir). stanbul: - Armaolu F. 1997. Yzyl Siyasi Tarihi (1789-1914). Ankara: - ok C. 1957. Siyasi Tarih Dersleri. Ankara: - Belchem J. 1995. Nationalism, Republicanism and Exile: Irish Emigrants and The Revolutions of 1848. The Past and Present Society, 146 (Feb. 1995). 103-135. - Kiszling R. 1948. Die Revolution im Kaisertum sterreich 1848-1849. Vienna: - Fichtner Sutter P. 2003. The Habsburg Monarchy, 1490-1848. New York: - Refik A. 1926. Trkiyede Mlteciler Meselesi. stanbul: - Saydam A. 1937. Osmanllarn Siyasi lticalara Bak Ya Da 1849 Macar-Leh Mltecileri Meseles. TTK Belleten LXI/231. Ankara: 339-385. - Kurat T. Y. 1967. Osmanl mparatorluu ve 1849 Macar Mltecileri Meselesi. VI. Trk Tarih Kongresi (Ankara 20-26 October 1961) Bildiriler. Ankara: 450-459. - Nazr B. 1999. Mlteciler Meselesi. Erzurum: (neobjavljena doktorska teza)
90
SUMMARY THE FIRST PRECAUTIONS TAKEN BY THE OTTOMAN EMPIRE AGAINST THE 1848 REVOLUTIONS IN BOSNIA AND THE BORDER OF GREECE
During the 1848 European Revolutions, the Ottoman Empire began to follow the events from the moment the events broke out. The envoys working in Europe sent the information day by day. Especially Austria was followed carefully because it was close to the events. Even, the envoys told the military actions in detail. Since the people living in the Balkans in the Ottoman Empire and the people in the borders in the administration of Austria werw close to each other and they were instigating each other. Meanwhile in the Balkans, particularly the areas close to Bosnian province, Bulgaria, Greece were followed closely and necessary measures were taken to prevent the events. Among the precautions taken, military defences came first. In the communication between the governer and army administrators, the situation of the areas in their administration, the measures that could be taken and amount of the assistance to be carried out were decided. The instigations from the Austria and Greece were taken into consideration. It was understood that the people in Bosnia was tried to be effected by the Serbians and the movement of Mobug Milo became effective. In the other areas, there were no important events. However, later, the Hungarian and Polish refugees were the most important event that revolutions of 1848 affected the Ottoman Empire. Key words: Revolutions of 1848, Ottoman Empire, Bosnian Province, the Border of Greece (Translated by authors)
91
Vojka Besarovi-Dini, SARAJEVSKO PJEVAKO DRUTVO LIRA Historijska traganja, 2, 2008., [ str. 93-116 ]
UDK 26 (497.6 Sarajevo) 1901/1941 : 061.22 (497.6 Sarajevo) Pregledni rad
SARAJEVSKO JEVREJSKO PJEVAKO DRUTVO LIRA
Vojka Besarovi-Dini
Davis, California, United States of America Jedino bosanskohercegovako Jevrejsko pjevako drutvo Lira osnovano je u Sarajevu 1901. godine. Autorica teksta prati razvoj Lire osobito u drugom periodu razvoja ovoga drutva (1918-1941) prema podacima objavljenim u dnevnoj i periodinoj, jevrejskoj i nejevrejskoj tampi, asopisima i drugim relevantnim publikacijama. Lira potpuno zamire sa radom 1941. godine i nikada kasnije nije bila obnovljena. Kljune rijei: Lira, Jevreji, Jevrejsko pjevako drutvo, Sarajevo
ustrougarsko upravljanje Bosnom i Hercegovinom unijelo je ivlji razvoj kulturnih aktivnosti u njenim veim i manjim mjestima ve neposredno nakon 1878. godine. Izmeu ostalih i meu prvima pojavljuju se pjevaka drutva, nastala preteno na nacionalnoj i konfesionalnoj osnovi. Mada pjevaka po nazivu, sva su ona bila znatno ira po obimu djelatnosti i umjetnikim formama koje su se u njima njegovale. Vodea i glavna forma bio je hor, uz koji su redovno postojale i diletantska, recitatorska i tamburaka sekcija, a u nekim pjevakim drutvima sve zajedno ili samo neke od njih. Pjevaka drutva ujedno su bila centar organizovanja drutvenih zabava i drugih kulturnih manifestacija sa irokim izborom umjetnikog programa, atraktivnog za publiku pred kojom su nastupala. Od 1878. do 1918. godine u
93
Bosni i Hercegovini su bila osnovana 32 pjevaka drutva1, od kojih je veina njih nastavila djelovanje i kasnije. Uz brojne itaonice, pjevaka su drutva sainjavala glavne punktove drutvenog ivota u gradovima i varoicama, te bila formirana u odnosu na strukturu stanovnitva, gdje su postojali uslovi za razvoj. U mjestima sa izmijeanim stanovnitvom najee su osnivana srpska i hrvatska pjevaka drutva: Sloga i Trebevi u Sarajevu, Gusle i Hrvoje u Mostaru, Jedinstvo i Nada u Banjaluci, Njego i Majevica u Tuzli, Deanski i Zveaj u Zenici. Tamo gdje je ivio jednonacionalni puk bila su osnivana pjevaka: hrvatska pjevaka drutva Vlai u Travniku, Zvijezda u Vareu, Dinara u Livnu, te srpska pjevaka drutva Vila u Prijedoru, Zastava u Nevesinju, Krajinik u Bosanskom Novom. to se tie muslimanskih pjevakih drutava, u nekim mjestima Bosne i Hercegovine bili su formirani samo muki pjevaki zborovi, ali ne i muslimanska pjevaka drutva s obzirom na poloaj muslimanske ene u tadanjem drutvu. Najvei broj pjevakih drutava bio je osnovan u Sarajevu, njih pet, i to: Muko pjevako drutvo Manneresangsverein, osnovano 1887, sastavljeno skoro iskljuivo od doseljenika u Bosnu i Hercegovinu; Srpsko pjevako drutvo Sloga, osnovano sljedee, 1888; Hrvatsko pjevako drutvo Trebevi, osnovano 1894, Jevrejsko pjevako drutvo Lira, osnovano 1901. godine, i na kraju Radniko pjevako drutvoProleter, osnovano 1905. godine2, koje i danas djeluje. Jevrejsko pjevako drutvo Lira bilo je jedino jevrejsko drutvo toga tipa formirano u cijeloj Bosni i Hercegovini. Djelovanje Lire trajalo je pune etiri decenije, sve do tragine 1941. godine. Lira je istupila prvi put javno 1896. godine na jednoj svadbi i prije nego to je zvanino formirana kao drutvo. Kratko iza toga, a Pod uticajem prosvetiteljskih ideja, proirenih tada osobito meu panjolima, izraen je najposle drutveni statut na jevrejsko-panskom i zemaljskom jeziku i ve 8. oktobra 1900. godine overen od vlasti. Drutvo se zvalo tada La Lira, sociedad de cantar de los judios-espanoles, a zadatak mu je da neguje muziku i pevanje, a uz to i da unapredjuje drutvenost.[] Pored pevanja, Lira je celo vreme kultivisala i svoje sporedne zadatke: prireivanjem zabava, sela i ajanki gajila
1
Pejanovi . 1929. 339. arac N. 1955. 128.

94
drutvenost, svojom bibliotekom propagirala knjigu, putem stalne diletantske sekcije negovala pozorinu umetnost (prva panjolska pozorina predstava u Sarajevu bila je jo 1888. godine) i dr. Slubeni jezik u drutvu bio je najpre jevrejsko-panski, a od 1910. godine iskljuivo srpskohrvatski. Tek posle prvog svetskog rata (1920) Lira je postala zajedniko pevako drutvo svih sarajevskih Jevreja.3 Autor teksta Jevrejsko pjevako drutvo Lira u Sarajevu, potpisan sa P. (vjerovatno Jovan Palavestra), konstatuje da su [] sedam godina poslije postanka Trebevia i sarajevski panjolski Jevreji (sefardskog obreda) osnovali dananju Liru. Istorija drutva spominje meu prvim inicijatorima i osnivaima Rafaela Pesaha, koji je doao u Sarajevo iz Dervente god. 1894, iz tamonjeg tamburakog drutva, kako je sobom bio donio nekoliko tamburica, malo je vremena prolo, pa je postalo Tamburako drutvo Lira. Domove i mahale oni su zabavljali svojim sviranjem i prigodnim pozorinim igrama. Dirigent i uitelj im je bio obuar Ivan Bani. Rad pjevakog drutva Lira poeo je statutarno djelovati od oktobra 1900. godine. Na elu odbora je bio Leon J. Finci. Njeguje se, pored vokalike i instrumentalike, jo i pozorina umjetnost, kroz rad diletanata. Prvi horovoa Lire bio je g. Kosta Travanj koji je u njoj djelovao skoro punih 30 godina, sve do god. 1925.4 U monografiji Jevreji Sarajeva i Bosne i Hercegovine Avram Pinto konstatuje da poslije nekoliko uspjelih koncerata u Sarajevu Lira prireuje koncerte i u tadanjoj bosanskoj provinciji. Godine 1906. Lira daje koncerte u Travniku i Zenici, 1910. u Viegradu i Travniku. Kao posebno znaajan datum u razvoju Lire uoi Prvog svjetskog rata Pinto istie gostovanje Srpsko-jevrejskog pjevakog drutva iz Beograda u Sarajevu u maju 1912. godine. Ovaj muziki dogadjaj prvoga reda otvorio je oi i svim prijateljima Lire da i Lira mora prei granice diletantizma. Ovaj silan entuzijazam i polet naglo je prekinuo Prvi svjetski rat. Od 1914. do 1918. godine zamro je svaki rad Lire, a sazivanje Glavne skuptine Lire u cilju obnavljanja njenog rada dolazi 1. januara
3 4
Kruevac T. 1966. 92.
Srpsko pjevako drutvo Sloga u Sarajevu o pedesetogodinjici 1888-1938. Sarajevo: O Duhovima, 1938. 26. Kosta Travanj je bio i dugogodinji dirigent sarajevskih pjevakih drutava Sloga i Proleter.
95
1919. godine.5 Time poinje, ustvari, drugi period u djelovanju Lire, onaj koji je predmet autoricinog razmatranja. Djelovanje Lire u meuratnom periodu predstavlja najznaajniji period u radu ovog jevrejskog pjevakog drutva ne samo po duini trajanja nego i po raznovrsnosti aktivnosti koje je Lira tada obavljala. O njenim brojnim aktivnostima nalaze se podaci u sauvanoj tadanjoj tampi, jevrejskoj i nejevrejskoj, dnevnoj i periodinoj. Ti dragocjeni podaci pruaju uvid u djelovanje drutva kako u Sarajevu tako i van njega, na gostovanjima koja je Lira prireivala u tom vremenskom periodu. U samom Sarajevu Lira je, oigledno, osim aktivnosti drutva u vlastitom aranmanu, esto veoma igrala zapaenu ulogu i uestvovanjem na javnim nastupima mnogih sarajevskih drutava, prvenstveno jevrejskih, a zatim i nejevrejskih. Domaa tampa uz to objavljuje i razne pismene zahvalnice Liri od drugih drutava.6 Sarajevska tampa kontinuirano prati rad Lire izmeu dva svjetska rata, i to naroito djelovanje glavnog odbora, rad hora, kao i razne manifestacije na kojima je bila prisutna Lira. esto se deavalo da objavljivane notice u tampi prevazilaze granice novinskih informacija. Piui o odranoj zabavi jevrejskog sportskog kluba Bar-Kohba, sarajevski list idovska svijest konstatuje da je [] na toj zabavi sudjelovalo Jevrejsko pjevako drutvo Lira sa svojim jakim mjeovitim zborom. Sa zadovoljstvom je publika mogla konstatovati, kako se Lirin zbor rapidno oporavlja. To naroito vrijedi za muke glasove, koji su bili odlini. Sigurno se taj vanredan napredak imade u prvom redu pripisati zaslunom zborovoi g. Travnju, ali su i pjevai i pjevaice svojom marljivou i dobrom voljom mnogo doprinijeli ovom uspjehu.7
5 6
Pinto A. 1987. 144.
Jevrejsko ensko dobrotvorno drutvo La Humanidad je povodom jubilarne proslave drutva, odrane u Sarajevu 3. i 4. januara 1920. godine, uputio javnu zahvalu uesnicima proslave, meu kojima i jevrejskom pjevakom drutvu La Lira i izvrsnom zborovoi gosp. Kosti Travnju. Sarajevo: idovska svijest br. 57. Sarajevo: 23. I 1920. 5. idovsko sportsko drutvo Bar-Kohba objavljuje javnu zahvalu povodom priprema za zabavu toga drutva, odranu u Sarajevu 21. februara 1920. godine. U prvom redu ide hvala cijenjenim pjevaicama i pjevaima Lire, osobito vrlom zborovoi g. Travnju, istie se u toj zahavali. idovska svijest br. 64. Sarajevo: 5. III 1920. 3. idovska svijest br. 62. i 63. Sarajevo: 27. II 1920. 5.
96
Lira je, kao jedino jevrejsko pjevako drutvo u Sarajevu, a i u Bosni i Hercegovini uopte, najee sudjelovala sa svojim horom na brojnim javnim nastupima raznih jevrejskih drutava, njihovim zabavama i drugim manifestacijama. Sarajevska tampa izmeu dva svjetska rata registruje sudjelovanje Lirinog hora u sklopu drutava La Benevolencija, Glorija, La Humanidad, BarKohba, idovskog nacionalnog drutva za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Na Glavnoj godinjoj skuptini idovskog nacionalnog drutva za Bosnu i Hercegovinu, odranoj 30. marta 1921. godine, konstatovano je, izmeu ostalog, da je drutvo ivjelo sa svim ovdanjim jevrejskim drutvima [] u dobrim i prijateljskim odnoajima pa su na pr. Jevrej. pjevako drutvo Lira i id. portsko drutvo Barkohba na poziv dobrovoljno sudjelovali kod svih naih priredaba, te su ova drutva mnogo doprinijela da su nae priredbe uvijek i u svakom pogledu uspjele.8 Na stranicama istog tog lista zabiljeena su, meutim, i drukija gledanja na rad Lirinog hora. Odbor Lire je ak smatrao potrebnim da uputi javni apel pjevaima i pjevaicama Lire. Objavljujui citirani apel Lirinog odbora, urednitvo ovog sarajevskog jevrejskog lista propratilo ga je i svojim komentarom: Urednitvo naega lista, koje je vazda s velikim simpatiama pratilo lijep razvitak i napredak Lire bolno konstatuje, da, prema rijeima samog odbora - prijeti drutvu opasnost nazatka u pogledu njegovog djelovanja i ispunjavanja onih zadaa, koje je Lira i dosada u jevrejskom ivotu kod nas vrila. Pridruujemo se potpuno miljenju, da nama Jevrejima ne bi sluilo na ast, kad bi se izjalovili napori Lirinog odbora, da svoj zbor odri na dosadanjoj visini i mi se nadamo i elimo da se gornjem apelu zduno odazovu svi oni, kojih se to tie, da na taj nain sauvamo jednu od onih naih intitucija, kojima se s pravom ponosimo. Neobino slaba posjeta pjevakih pokusa od strane lanova zbora, osobito pjevaa, nuka potpisani odbor, da ovim putem ponovno upozori pjevaice i pjevae na njihovu dunost. Lirin zbor, koji se dosada odlikovao ustrajnou i marljivou, poeo je u posljednje vrijeme da u tome poputa u tolikoj mjeri, da se ak ni probe ne mogu odrati. Mnogo nenadoknadivog vremena je izgubljeno. lanovi zbora moraju ipak jednom doi do uviavnosti, da bi poinili neoprostiv grijeh kada bi radi njihovog stalnog izostajanja sa proba Lira poela nazadovati. Pjevaice i pjevai, koji
8
idovska svijest br. 117. Sarajevo: 1. IV 1921. 2-4.

97
su svojim radom nastojali, da podignu Liru na nivo jednog ozbiljnog pjevakog drutva, moraju doi do spoznaje, da i oni snose dio odgovornosti za prijetei nazadak drutva, koji ne bi nama Jevrejima sluio naast. Odbor se stoga ponovo obraa svom zboru sa ozbiljnom molbom, da vre svi pjevai i pjevaice svoju dunost tano i savjesno, jer e samo tako Lira biti ono, to mi svi hoemo: jedna kulturna ustanova, dostojna jevrejske reprezentacije.9 Kontinuirano pratei obavijesti lokalne tampe, trebamo priznati da ponekad publicitet Lire nije bio jednako cijenjen i naglaavan. Primjera radi, Lira je u okviru svoga djelovanja u Bosni imala i zajednika sudjelovanja na velikoj narodnoj sveanosti na Ilidi 25. maja 1924. godine, kada su, osim Lire, uestvovali i beogradsko Srpsko jevrejsko pjevako drutvo, sarajevsko Srpsko pjevako drutvo Sloga i sarajevsko Hrvatsko pjevako drutvo Trebevi.10 U tampi je registrovana i turneja Lire u Banjaluku.11 Ipak, glavni dio Lirinih nastupa izvan Sarajeva prireivan je van Bosne i Hercegovine. Ponekad se istovremeno kroz tampu nasluuje i elja za promjenom u okviru djelovanja Lire, to predstavlja i razvoj njene evaluacije od osnivanja do tekueg vremena u kome se odbor nalazi. Naprimjer, tek nekoliko mjeseci nakon navedene sveanosti na Ilidi Narodna idovska svijest istie da je odbor Lire zakljuio da se drutveni zbor potpuno reorganizuje. [] U tu svrhu umoljavaju se svi oni, koji ele i osjeaju potrebu i volju, da u zboru uestvuju, bez obzira, da li su dosada bili u zboru ili ne, da izvole doi u drutvene prostorije u ponedeljak, 3. novembra ili u srijedu, 5. novembra, i to gospoice u 6 sati, a gospoda u 8 sati na veer i jednog drugog dana, kada e se pod vodstvom zborovoe sastavljati definitivni spisak lanova zbora.12 Da te mjere Lirinog odbora nisu dale eljeni rezultat, vidi se iz novinske vijesti prema kojoj je odbor Lire rijeio [] da radi reorganizovanja zbora raspusti sadanji zbor. Odbor moli sadanje pjevae, kada budu pozivani na pjevanje u hramu, da se tome pozivu svakako odazovu, kae se u toj novinskoj vijesti.13
9
idovska svijest br. 154. Sarajevo: 3. II 1922. 3.
10
Lirinim horom dirigovao je tom prilikom Kosta Travanj, a horom Sloge profesor Ljubo Bajac. Narodna idovska svijest br. 9 -10. Sarajevo: 23.V 1924. 8. Turneja Lire u Banju Luku. Jugoslavenski list br. 94. Sarajevo: 21.V 1936. 5. Narodna idovska svijest br. 30. Sarajevo: 31.X 1924. 5. Narodna idovska svijest br. 76-77 (340-341). Sarajevo: 17. IX 1925. 13.
11 12 13
98
Potpuna reorganizacija Lire izazvala je i promjenu dirigenta. Narodna idovska svijest, izmeu ostalog, javlja da je Ljubo Bajac [] poznati strunjak, koji moda ukae na lijepe uspjehe svog dosadanjeg rada kao dirigent, pa e bez sumnje i Lirin hor, da se pod njegovim vodstvom uspjeno razvije. Imenovanje g. Bajca stupa u pozadinu - iako ne sasvim - dugogodinji horovoa drutva g. Kosta Travanj, ope poznati i omiljeni na sugraanin, koji je ne samo ravnao Lirinim horom gotovo 25 godina - jedan ljudski vijek - nego je i inae naroito u jevrejskim krugovima bio nebrojeno puta rado vienim i sluajnim gostom: jer na Kojo kako ga od milja nazivlju - osima dirigentskim sposobnostima raspolae i rijetkim glasom, koji se uvijek tako pripravno stavljao na raspolaganje i jevrejskim institucijama u bezbroj prigoda, i privatnim drutvima, gdje Kojina taka vai kao naroita atrakcija. Teko ima Sarajlije, a jo manje sarajevskog Jevreja, koji nije imao prilike, da se naslauje, sluajui njegov zvuan tenor. - Lira pak imade sve svoje dosadanje uspjehe u najveoj mjeri njemu da zahvali. Nezaboravan e ostati njegov ogroman rad za 20-godinjicu drutva (1921), a kada je Lirin hor - valjda prvi put - izveo itav jedan odlian i teak koncertni program. Pa i oni brojni Lirini lanovi, kod ijih je vjenanja Lira uestvovala, s nekim se osobitim zadovoljstvom sjeaju Lirinog hora kojieg se skladno isticao i dirigentov glas. - Sada kad on naputa aktivan rad u Liri, njegovi se brojni prijatelji nadaju, da e se i u budue moi radovati Koji, vazda svjeem i veselom kakav jest i kakav elimo da nam i nadalje ostane!14 Jo nekoliko oigledno vrlo bitnih informacija o odnosu Lire prema njenom prvom dirigentu slijedi u vie navrata u tampi. U izvjetaju sa Glavne skuptine Lire, odrane u Sarajevu 8. februara 1926. godine, konstatuje se, pored ostalog, da je u samom zboru nastala [] promjena ostavkom dugogodinjeg horovoe g. Koste Travnja, iju je funkciju preuzeo vrsni prof. g. Ljubo Bajac. Na istoj sjednici skuptina je dugogodinjeg drutvenog horovou g. Kostu Travnja, koji je 25 godina ravnao horom Lire, imenovala poasnim dirigentom i ujedno zakljuila, da mu se u dotinoj zgodi preda jedan rad sarajevskih Jevreja.15 Nadalje, Lirin odbor je upriliio sveanu predaju diplome Kosti Travnju za njegov 25-godinji rad u drutvu 11. juna 1927. godine
14 15
Narodna idovska svijest br. 91 (355). Sarajevo: 1. I 1926. 5. Narodna idovska svijest, br. 96 (361). Sarajevo: 12. II 1926. 3. 99
u prostorijama hotela Evropa. Ova sveanost je odrana u prisutnosti velikog broja Lirinih lanova i predstavnika mnogih jevrejskih institucija, kao i drugih pjevakih drutava u Sarajevu.16 U Sarajevu je 18. novembra 1925. godine odran prvi zajedniki koncert Lire i srpskog pjevakog drutva Sloga. Ovo je nakon dugog vremena bio prvi sluaj, u Sarajevu, da su sva pjevaka drutva istupila zajedniki pred iru publiku i ve sam taj fakat odaje simptome zdrave i simpatine evolucije vokalne muzike kod nas, te je od velikog znaaja po ovu granu kulturnog rada u Sarajevu. Posjeta koncerta bila je veoma dobra. Uz oficijelne linosti bili su zastupljeni svi slojevi naega gradjanstva, pogotovo jevrejskog. Sve u svemu, znai ta priredba veliki plus za ova dva drutva i za njihove dirigente, g. Kostu Travnja i Lj. Bajca. Bilo bi poeljno, kada bi Lira ohrabrena ovim uspjehom, pregnula na onaj ozbiljni i sistematski rad za koji je predestinirana i koji joj jedino zajamuje trajni uspjeh na njezinom polju rada. Mi joj to od srca elimo.17 Vrijedi posebno zabiljeiti jedan javni nastup koji je Lirin hor imao sa drutvom La Benevolencija van Sarajeva, ovaj put u Travniku. Jevreji grada Travnika, visoko cijenei rad i kulturno nastojanje naega kulturno-prosvjetnog drutva La Benevolencija rijeie, da u nedjelju, 7. marta, prirede u prostorijama ovdanjeg hotela Vlai veliko koncertno vee, iji je isti prihod namijenjen spomenutom drutvu. Sarajevsko Jevrejsko pjevako drutvo Lira odazvalo se najpripravnije pozivu Jevreja Travniana, pa e sa svojim potpunim zborom, a pod dirigovanjem svoga dirigenta g. prof. Lj. Bajca sudjelovati kod izvodjenja koncertnog programa.18 Pod naslovom S Lirom u Travniku osvrnuo se jedan uesnik te priredbe na nju: Travnika podrunica La Benevolencije priredila je 7 o.m. veliku zabavu u korist ovog naeg kulturnog drutva, te je pozvala i Liru iz Sarajeva, da sa svojim zborom uestvuje na programu zabave. U Liri se opaaju znatni rezultati rada horovodje g. prof. Bajca, koji zaista moe da bude zadovoljan sa svojim uspjehom koji se oituje najvie u glasovnoj disciplini i dinamici. Srdanost i susretljivost, na koju su Sarajlije, a specijalno Lira naili kod Travniana proizvela je dubok utisak i
16 17 18
U poast g. Kosti Travnju. Veernja pota, br.1783. Sarajevo: 11. IV 1927. 6. Narodna idovska svijest, br. 85 (349). Sarajevo: 20. XI 1925. 3. Narodna idovska svijest, br. 100 ( 364). Sarajevo: 5. III 1926. 3-4.
100
svima e boravak u Travniku ostati nezaboravan.19 Lira je sa svojim horom nastupila i na proslavi 40-godinjice Srpskog pjevakog drutva Sloga u Sarajevu 7. i 8. jula 1928. godine. Na proslavi je prireeno i natjecanje prisutnih pjevakih drutava, gdje su Gusle iz Mostara, te Trebevi, Lira i Petar Veliki Oslobodilac iz Sarajeva bili nagraeni.20 Sarajevski list Jevrejski glas konstatuje da je Lira [] korporativno pod drutvenim barjakom pola na koncert, te je svojim nastupom i pjevanjem ponjela lijepe uspjehe. Kod nagraivanja dobila je III nagradu, to je mnogobrojnu publiku iznenadilo/!/.21 Upravni odbor Lire na svojoj sjednici od 12. jula 1928. donosi jednoglasno zakljuak prema kome se [] kao tetni po drutvo, iz izbora, a i iz drutva, iskljuuju dosadanji lanovi Isidor Baruh, Elias Levi, Buki alom Finci, Josef Kaveson, Elia Levi, Menahem Gaon, Danko Papo, Avram Kabiljo i Haim Montilja zbog kranja discipline i krnjenja ugleda drutvenog. Iskljuenima pristoji pravo pismene albe na prvu redovnu glavnu skuptinu.22 Naredna Glavna skuptina drutva zakljuuje: []da bi povratak pomenute gospode bio od interesa po drutvo, te odbor poziva pomenute bive lanove hora (od ranije pomenutih 9 sada je pomenuto 8, bez Bukija alom Fincija), da se vrate u pjevaki zbor drutva. Oni su se tome pozivu najpripravnije odazvali. Izvjestilac Jevrejskog glasa je pozdravio ovaj zakljuak novog Lirinog odbora, smatrajui da je time u Lirinom zboru uklonjen spor, koji je mogao da bude po napredak Lire samo od tete, a ni u kojem sluaju od koristi.23 Lira je iste godine, 1928, pod ravnanjem njenog zborovoe prof. Ljube Bajca uestvovala i na sijelu Jevrejskog kluba. Novinski izvjeta lista Jevrejski glas pie da je Lira pokazala na tom nastupu [] izvjesnu pojaanost u zboru, a naroito u enskom dijelu njegovom to nije ba od tolike koristi za cjelokupnost, jer su i prije toga poveanja zbora, tenor i bas zaostajali u jakosti za sopranom i altom. Bez obzira na tu neproporcijalnost, ovaj koncerat Lira
19 20 21 22
Narodna idovska svijest, br. 101(365). Sarajevo: 12. III 1926. 6. M. etrdesetogodinjica Sloge. Pregled, god. II, knj. II, br. 55. Sarajevo: juli 1928. 138. Jevrejski glas, br. 26. Sarajevo: 13. VII 1928. 3. Jevrejski glas, br. 26. Sarajevo: 13.VII 1928. 4. Jevrejski glas, br. 49. Sarajevo: 2. XII 1928. 4. 101
23
je uspio i on spada u red dobrih njenih priredaba.24 Turneja Lire od 6. do 14. juna 1928. po Niu, Skoplju i Solunu, postigla je, prema pisanju sarajevske tampe, grandiozan uspjeh.25 Mada je na svim navedenim koncertima prof. Ljubo Bajac ravnao Lirom na tako dobro uspjeloj turneji, iz izvjetaja sa Glavne skuptine Lire vidi se da je Bajac dao svoju ostavku u kojoj nije naveden razlog. Drutvo je tada izabralo za dirigenta hora Alfreda Pordesa. On ima mnogo zasluga za napredak i uspjeh zbora u proloj godini, ali, jer je napustio Sarajevo, drutvo se pobrinulo za novog horovou koga je sretno nalo u muziki autoritativnoj osobi g. Kenaka.26 Neosporna je injenica da nae pjevako drutvo zadnjih godina pokazuje konstantan napredak. O tome smo se ponovo osvjedoili na ovogodinjem koncertu, koje je Lira priredila u subotu 11. o.mj., u Narodnom Pozoritu, i to pred rasprodanom kuom, a pod vrsnim ravnanjem mladog i vrijednog dirigenta g. Alfreda Pordesa. Disciplina zbora, smisao za plastino i dinamino niansiranje pojedinih stavova u svakoj kompoziciji dola je, ovoga puta, do izraaja vie nego ikada. G. Pordes preobrazio je Lirin zbor time to je, u koliko su mu prilike doputale, izjednaio nerazmjer izmeu njegovih dionica te je stvorio jednu harmonijsku cjelinu, koja je glavni uvjet za lijepo zborno pjevanje, pisao je muziki kritiar Jevrejskog glasa, potpisan sa drm. [] Pod naslovom Novi uspjeh muziara G. Alfreda Pordesa ovaj sarajevski list je pisao da se 7. juna 1928. izvodila u zagrebakom kazalitu Mocartova opera arobna frula, koju je sam uvjebao i dirigovao g. Alfred Pordes, apsolvent dravne Muzike akademije u Zagrebu. Ovaj nastup bio je jedna od diplomskih radnji mladoga i naoj publici poznatoga Sarajlije, pa sve zagrebake novine jednoduno u najpohvalnijim rijeima istiu vrijednost ovoga mladog muziara.27 O tom Lirinom koncertu je pisao i Jovan Palavestra u sarajevskoj Veernjoj poti sljedee: Nije udo to je za ovaj koncerat jevrejskog pjeva24 25
Jevrejski glas, br. 3. Sarajevo: 27. I 1928. 5.
Turneja Lire u Ni, Skoplje i Solun odrana od 6. do 14. juna o.g.; Grandiozan uspjeh pjevakog drutva Lire na svojoj turneji. Jevrejski glas, br. 22. Sarajevo: 15. VI 1928. 1-3. Jevrejski glas, br. 40 (90). Sarajevo: 27. XII 1929. 2. Jevrejski glas prethodno je objavio oglas da profesor Edo Kenek, koji je diplomirao na konzervatorijama u Beu i Brnu daje privatne asove za violinu. Jevrejski glas, br. 34 (84). Sarajevo: 4. X 1929. 6. Jevrejski glas, br. 22. Sarajevo: 15. VI 1928. 2.
26
27
102
kog drutva Lira vladalo veliko interesovanje. Plakati, afiirani nekoliko dana pred koncerat, ostavili su utisak agilnijeg i ivljeg rada u ovom drutvu koje se dosada javljalo sa skromnijim vokalnim ambicijama, kako i u pogledu izbora taaka, tako i u pogledu broja.28 Jugoslavenski list zabiljeio je izmeu ostalog: Na neto preuskom prostoru kojih 70 lanova mjeovitog pjevakog zbora nijesu mogli napraviti naroitu simetrijsku sliku, ali disciplina, koju dirigent g. Pordes podraje u tom zboru, dinamika, i napokon predanost lanova i lanica zbora lijepoj vokalnoj umjetnosti rezultirali su bez ikakva laskanja ve u prvim takama programa zavidnim uspjehom.29 U saoptenju Lirinog odbora se istie da e kao drutveni zborovoa u narednoj drutvenoj godini djelovati [] uvaeni i u naoj sredini po svojim muzikim uspjesima dobro poznati muziar g. profesor Kenek. [] Prvi pjevaki sastanak sa novim dirigentom odrae se u ponedeljak, dne 2. septembra 1929. g., u 20 sati, u drutvenim prostorijama, Krekova ul. 1, te se ovim pozivaju svi bivi lanovi-ce zbora, da istom neizostavno prisustvuju.30 Prikazujui nekoliko majskih koncerata, odranih u Sarajevu 1930. godine, muziki kritiar asopisa Pregled dr. Milan Marakovi osvrnuo se i na koncert koji je odrala tom prilikom Lira. U koncertu Lire bijae nagomilano toliko velikih i sadrajnih taaka da bismo preporuili u budue vie suzdrljivosti. I to se mora pohvaliti, sve su take bile izvedene s velikom tehnikom sigurnou i zamjerno dotjeranom dinamikom. U ovom se vidi vjeta ruka dirigenta g. Keneka. Sam zbor je jo donekle nehomogen, naroito enski. Soprani su slabi, a alti prejaki i u jaoj akcentuaciji osjetljivo neizglaeni to se je vidjelo naroito u Foersterovoj Ljubici; muki zbor dobar, naroito tenori. U glavnom lijep i zamjetan uspjeh,31 zakljuio je dr. Milan Marakovi.32 Isti muziki kritiar se osvrnuo i na Lirin koncert, odran povodom paljenja hanuka-svjeica. Ta sveanost je pruila Liri priliku [] da priredi u
28 29 30 31
Palavestra J. Koncerat Lira. Veernja pota, br. 2365. Sarajevo: 13.V. 1929. 6. . Uspjeli koncerat Lire. Jugoslavenski list, br. 112. Sarajevo: 14. V 1929. 4. Jevrejski glas, br. 30 (80). Sarajevo: 31. VIII 1929. 4.
Marakovi M. Majski koncerti u Sarajevu. Pregled, god. IV,knj. V, sv.79. Sarajevo:1. jula 1930. 497.
32
Isti muziki kritiar je prikazao pomenuti koncert Lire i u sarajevskoj Veernjoj poti, br. 2680. Sarajevo: 19. V 1930. 3.
103
novom sefardskom hranu duhovni koncert. Drukije se ta priredba ne moe nazvati, jer je samo vanjski okvir bio liturgijski, a karakter samih kompozicija (izuzev moda Sulcera) potpuno profan i koncertni. Izrazit primjer Beethovenova Nebesa slave i Mendelsonov Lamnaceah. O tomu se mogu stvoriti odreen sud jer mi nije poznata jevrejska polifona liturgika glazba, ali po mom mnijenju moglo bi se i moralo nai i u jevrejskoj liturginoj polifoniji stvari vie eklezijastikog karaktera koje jedino spadaju u okvir liturgije i po glazbenom sadraju a ne samo po tekstu. Izvaanje samo tehniki vrlo dotjerano i u predavanju uspjelo, pratnja na harmoniji manje. Pohvaliti se mora naroito i to da su skoro sve stvari solidno uvjebane u razmjerno kratkom vremenu - istie na kraju Marakovi, ne dajui itaocu ovog sarajevskog asopisa podatak o tome ko je dirigovao Lirinim horom. Muziki kritiar Pregleda Jovan Palavestra javio se u majskom broju asopisa sa prikazom koncerta Lire, odranog 25. maja 1930. Taj koncert je bio sastavljen od iskljuivo jugoslovenskih kompozicija, starijih i modernista, to je kritiar ocijenio kao vrlo pohvalno. Mora se priznati da je ovim koncertom Lira domaila liniju kojoj ona u posljednje nekolike godine sa zapaenom ambicijom stremi. To je ona linija, onaj nivo na kome jedno drutvo eli da izmakne tradiciji, onom uskom programu zabavnog i lokalnog karaktera, i da svoj hor, i publiku koja ga rado slua, prilagodi umetnikim nastojanjima. Tako Lira, uz Slogu i Trebevi a i skromni ali valjani Proleter ne ustupa tomu podie umetniki nivo svojih pevakih savladavanja i ulazi u rang drutava ije je pevanje ka viem postavljeno na dobru volju za isto umetnikom afirmacijom. Horom Lire je dirigovao na ovom koncertu Belu Jungi. Horovoa Lire g. B. Jungi, pedantan i savestan, rutiner i marljiv, nastojae, uvereni smo, da ovaj hor, koji raspolae dobrim pevakim materijalom, privikne na intenzivan rad u pravcu postizavanja ujednaenosti deonica, u pravcu njegovanja muzikalnosti, vebanja sluha za sigurnost intonacije, da ga privikne na pravilniju i jasniju dikciju i ekonomisanje dahom. Poslednji koncert je dokazao da je ovaj hor, po svojim jo neiskoritenim vrednostima, vrlo blizu ovih osobina, da je kadar da bude disciplinovan za dinamiku i polifonske smelosti modernista. Svoju punou zvunosti i sveinu glasova hor je pokazao u kompozicijama Gotovca (Koleda) i Mokranjca (Kozar), naroito ovog poslednjeg, jer se Kozar moe ubrojiti u najuspelije to je ovaj valjani hor do danas
104
pruio svojoj publici.33 17. juna 1931. godine Lira posjeuje Beograd [] i time uzvraa posjetu Srpsko-jevrejskom pjevakom drutvu od godine 1912. Boravak Lire u Beogradu ima svoje posebno znaenje i naroitu vanost. Pruila se mogunost da se i sa nejevrejske strane istakne koliko je u nacionalno-jugoslovenskom pogledu rad Lire bio u prolosti jak i aktivan. tampa prijestolnice posvetila je Liri lijepu panju, a isto tako i predstavnici Jugoslovenskog pjevakog saveza.34 Gostovanje Lire u Beogradu budno su pratili i Veernja pota 35 i Jugoslovenski list.36 O koncertu koji je priredila Lira u aprilu 1933. godine pisao je u Pregledu muziki kritiar potpisan sa R.-P. On je istakao da je za ovaj Lirin koncert vladalo upravo ogromno interesovanje. Koncert je bio [] odlino poseen i pruio publici jedno iznenaenje koje je nailo na one hvale i izraze koji su od presudnog znaaja za afirmaciju i vokalni razvitak nae Lire. Pa ipak, ono to je Lira svojim sluaocima pruila na ovom koncertu, izlazi iz okvira onih oekivanja i onih vokalnih eksperimenata koje smo dosad sluali od Lire. Izvodei veliki oratorij, Jeftajevu zakletvu od P.H. Sattnera, uz Filharmoniju i solistike take, Lira je zakoraila u neto poduzimljivije i smelije, u ovaj portvovani rad koji je obino krunisan uspehom. Autor prikaza je na kraju izrazio i opti utisak koji je ponio sa ovog koncerta. Hor Lire se je, pod rukom g. Belua Jungia, znatno muziki disciplinovao i postao vrlo osetljiv i ambiciozan za finija dinamika aranja i senenja; postignuta je ujednaenost
33 34
Pregled, god. VI, knj. VIII, sv. 101. Sarajevo: maj 1932. 272-273.
Koncertu u Beogradu prisustvuju kompozitori ija su se djela na koncertu izvodila: Slavenski i dr. Miloje Milojevi. O koncertu su se pohvalno izrazili svi muziki kritiari Beograda. vidi: Pinto A. 1966. 183.
35 Veernja pota je objavila ove notice o gostovanju Lire u Beogradu: Turneja Lire. Odlazak veeras u 11 sati. Veernja pota, br. 3001. Sarajevo: 11.VI 1931. 4; Ispraaj Lire. Veernja pota br. 3002. Sarajevo: 12.VI.1931. 4; Lira u Beogradu. Veernje novine, br. 3004. Sarajevo:15. VI 1931.1; Beogradska tampa o Liri. Veernja pota, br. 3005. Sarajevo: 16.VI 1931. 5. i Doek Lire. Veernja pota, br. 3008. Sarajevo: 19. VI 1931. 4. 36
Jugoslavenski list je objavio sljedee notice o gostovanju Lire u Beogradu: Odlazak Lire na turneju. Jugoslavenski list, br. 141. Sarajevo: 12. VI 1931. 5; Doek Lire u Beogradu. Jugoslavenski list, br. 143. Sarajevo:14. VI 1931. 5; Povratak Lire. Sprema se srdaan doek. Jugoslavenski list, br. 148. Sarajevo: 19.VI 1931. 5. i G. Dr. R: Papo o turneji Lire. Sarajevo:20 VI 1931. 5.
105
u omeru snaga pojedinih deonica, kao to je primeena i sigurnija, pouzdanija intonacija. To su sve nove crte na vokalnoj fizionomiji Lire. To su, uostalom, one crte koje joj jame napredak i uspeh, to je bilo oevidno na ovom poslednjem koncertu.37 Sarajevski listovi su registrovali i gostovanje Lire u Hrvatskoj, prireeno u maju 1933. godine. Jugoslovenski list i Veernja pota su u svojim februarskim brojevima objavili zakljuke odbora Lire o tom gostovanju, a o samoj turneji je pisao samo Jugoslovenski list, jer tada Veernja pota nije vie izlazila.38 O koncertu Lire, odranom 13. maja 1936. pisao je u Pregledu Jovan Palavestra: Dirigent hora, g. Belu Jungi - ne bez razloga renomiran kao vrlo dobar rutiner u instrumentalici i jo bolji dirigent sarajevske filharmonije - ovim koncertom je, kao dirigent pevakog hora, ostao u senci svoje sopstvene figure, koju mi tako rado sretamo za dirigentskim pultom u orkestru Filharmonije. [] to se samog programa tog koncerta tie, Palavestra je izrazio miljenje da je on po svojoj kratkoi i nesintetinosti, prilino izneverio simpatinu tradiciju ovoga vrednog drutva. [] Imali smo utisak - produava autor ovog teksta svoju misao - kao da se nije tano odmerilo u kome je pravcu upuena pevaka dispozicija hora. Ako ostavimo na stranu harmonizatorski uspela i za nau publiku zanimljiva (jer nisu bile poznate) palestinske sugestije, - to ostaje pitanje opravdanja onih napeva istonih Jevreja, koje je g. Jungi harmonizatorski povezao u svoju Drugu rapsodiju.39 Istono-jevrejski jidi se obreo u Mokranjevoj rukovetskoj odori otprilike onako kako bi se snaao, na primer, jedan Englez u - bosanskim alvarama [] Ako u tim napevima i postoji neto od folklorne vrednosti ili stila, to se je istopilo na jednoj sasvim drugoj vatri, u ovom sluaju, promaenom dobronamernou g. Jungia, na tihom aru balkanskog melosa. Stoga je razumljivo, da hor Lire, inae kompaktan i dovoljno homogen (naroito kod enskih deonica koje pri37 38
Pregled, god. VII, knj. IX, sv. 112. Sarajevo: april 1933. 237.
O turneji Lire po Hrvatskoj objavio je Jugoslavenski list sljedee notice: Turneja Lire po Hrvatskoj. Zbor odlazi na put 4. maja. Jugoslavenski list, br. 106. Sarajevo: 22. IV 1933. 5; Odlazak Lire na turneju. Jugoslavenski list, br. 115. Sarajevo: 4. V 1933. 5. i Uspjeh Lire u Zagrebu. Jugoslavenski list, br.119. Sarajevo: 9. V 1933. 5.
39
Aluzija na kompoziciju Belua Jungia: G. Belu Jungi, poznati dirigent i kompozitor komponovao je II rapsodiju iz motiva napjeva u Jidi argonu poljskih Jevreja. Jugoslavenski list, br. 132. Sarajevo: 6. VI 1935. 5.
106
brano dominiraju), nije mogao da se dinamiki snae u tom preruavanju, u tom kalemljenju tmurnog jidia na nau balkansku raspevanost, svu od boje orijentalnog sentimenta. Najzad, to povezivanje napeva jo uvek pretstavlja vie materijal za kakav nepretenciozani kariik. Autor na kraju istie: [] da je koncert Lire, s programom koji je bio kratak (za jednu godinu dana), i bez jedne odreene linije, ostao, ipak, izvan domaaja ovoga marljivog hora, koji je kvalitativno znatno napredovao, i kome je, ba zbog toga, trebalo pruiti priliku da doe do svoga pravog i punijeg, zasluenog izraza.40 Da li kao rezultat ovakvog kritikog prikaza ili iz nekih drugih razloga, u Liri je te godine dolo ponovno do promjene dirigenta hora.41 Jevrejski glas navodi da se Lira upravo te godine nala u veoma tekoj situaciji. U jednom nepotpisanom lanku se konstatuje da odbor Lire, [] osvjedoivi se da ta zajednica, ti lanovi i prijatelji, intelektualci a i iri slojevi graanstva u posljednje vrijeme ne posveuju panju njenom radu kako to ona zasluuje, ne posjeuju njene priredbe, ne daju joj podrke, ni moralne ni materijalne, ne naavi oslonca za svoj rad u redovima graanstva, dekurairan i ogoren za ovaj nehat, dakle, odbor Lire se nosi milju da podnese kolektivnu ostavku.42 Poslije 15 dana isti sarajevski list se javio sa kraom vijeu da Lira ipak radi. Danas, momentano, Lira vrlo predano radi i sprema svoj veliki godinji koncerat koji e se odrati 13. maja o.g., a koji e biti, sudei po spremanom programu jedan od najboljih Lirinih koncerata. Ali, i pored ovog spremanja, jo nije konano rijeeno da li e Lira nastaviti s ovim radom. Odbor radi i sprema koncerat da ne bi gubio vremena, ali od naih optina, drutava i graanstva zavisi, da li e se taj koncerat odrati, a i Lira uopte.43 Na rasplet situacije oko Lire nije se dugo ekalo. Jevrejski glas javlja da je Sefardska optina u Sarajevu sprovela anketu o finansijskom saniranju Lire, te da je odran sastanak 16. aprila 1936, kome su prisustvovali predstavnici obiju optina, Sefardske i Akenaske, La Benevolencije, Hevre kedoe, Mjesne cionistike or40
Pregled, god. X, knj. XII, sv. 148-149. Sarajevo: april-maj 1936. 268-270.
41 Prikazujui pomenuti Lirin koncert, kritiar Jevrejskog glasa, potpisan sa Ziju, konstatuje: prema proloj godini opet snaan napredak Lire. Jevrejski glas, br. 20 (424). Sarajevo: 15. V 1936. 7. 42 43
Jevrejski glas, br. 12 (416). Sarajevo: 20. III 1936. 7. Jevrejski glas, br. 14. i 15. ( 418-419). Sarajevo: 5. IV 1936. 16. 107
ganizacije, Drutva La Humanidad, Wiza, Akenaskog gospojinskog drutva Mizgavladaha, Ezra-becarota i Kanfe Jona. Liru su predstavljali predsjednik dr. Silvio Baruh i tri odbornika. Ova anketa, na kojoj su se pretstavnici svih prisutnih institucija izjasnili za neophodno odranje Lire, dae, bez sumnje, poleta i snage odboru Lire da ustraje u radu, a naem graanstvu e dokazati, da je njegova dunost da potpomae Liru u svim njenim pothvatima i da joj ukazuje panju koju ona i zasluuje.44 Za novog dirigenta Lirinog hora izabran je Ivan Demetar.45 O prvom nastupu Demetra u tom svojstvu pisao je Jevrejski glas u decembru 1936. godine. Makabejske sveanosti Mjesne cionistike organizacije u Sarajevu koje e se odrati 12. decembra 1936. bie popraene izvoenjem Hebrejske svite - I. dio [] koju je za zbor Lire udesio drutveni dirigent g. Demetar.46 Objavljujui program te sveanosti u cjelini, list naglaava prisustvo novog dirigenta.47 Dvije godine kasnije Lira je uestvovala i na proslavi 50-godinjice postojanja i rada Srpskog pjevakog drutva Sloga u Sarajevu, gdje je na Jubilarnom koncertu mjeoviti hor Lire pjevao Psalm 150.48 U Spomenici Sloge nalaze se i tekstovi o svakom pjevakom drutvu koje je uestovalo na Sloginoj jubilarnoj proslavi 1938. godine. Tekst o Liri sadri kratku restrospektivu osvrta na rad drutva, istie znaaj turneje u Niu, Skoplju i Solunu od 1928, iji su koncerti bili donijeli drutvu veliki ugled, a zatim govori i o Lirinim dirigentima. Prvi horovoa Lire bio je g. Kosta Travanj koji je u njoj djelovao skoro punih 30 godina, sve do 1925. godine. Od te godine nadalje bili su dirigenti hora gospoda Ljubo Bajac, Alfred Pordes i Belu Jungi.49 Dananji dirigent je gospodin Ivan Demeter, koji je zbor preuzeo prije nekoliko godina.50 Danas
44 45 46 47 48
Jevrejski glas, br. 17. (417). Sarajevo: 24. IV 1936. 8.
Dirigent Lire. Jugoslavenski list, br. 223. Sarajevo: 22. IX 1936. 5. Jevrejski glas, br. 48 (452). Sarajevo: 4. XII 1936. 8. Jevrejski glas, br. 49 (453). Sarajevo: 11. XII 1936. 8.
Na istom koncertu Demetar je dirigovao i mjeovitim horom Trebevi, te mukim horom Muslimanskog pjevakog drutva Narodna uzdanica. Tako pie u programu Jubilarnog koncerta, objavljenom u Spomenici Sloge iz te godine. italac e primijetiti da je ovdje isputeno da se spomene i Lirin dirigent Edo Kenek.
49 50
Osim u Liri, Kosta Travanj je, kao to je ve reeno, bio i dirigent Sloge i Proletera. Takoe, Ljubo Bajac i Sloge; Belu Jungi je dirigirao i Sarajevskom filharmonijom i u Narodnom po108
hor Lira broji oko 65 pjevaa. On je na dostojnoj visini, te spada u red onih pjevakih drutava koja su znatno kulturno zaduila Sarajevo i Bosnu.51 Svoj najvei uspjeh na turnejama Lira je postigla 1934. godine na gostovanju u Palestini. Pripreme za gostovanje zapoele su od 9. aprila 1934. godine Lira se spremila da posjeti jo i Palestinu koja je tada bila mandatno podruje pod britanskim protektoratom. Na tome putu davala je vie koncerata po raznim mjestima Palestine (Haifa, Nahalal, Tel Aviv, Petah Livka i jo nekoliko kibuca). Na put je iao cjelokupan hor sa 101 lanom, predsjednikom Albertom Kajonom, dirigentom Jungiem i poasnim dirigentom Kostom Travnjem.52 Odlazak Koste Travnja na Lirinu turneju po Palestini, to je oigledno trebalo da znai ukazivanje posebne panje Travnju za njegov dugogodinji dirigentski rad u Liri, loe je prokomentarisan u jednom nepristojnom novinskom napisu koji se pojavio u Jugoslavenskom listu.53 Lirina turneja po Palestini pruila je priliku da Palestinu obie tada i Jovan Palavestra, knjievnik, novinar i muziki kritiar. On je odrao i predavanje o Palestini.54 Treba, na kraju, u vezi sa tim Lirinim gostovanjem istai da je jedan njen dio i filmski snimljen.55 U citiranoj Sloginoj spomenici iz 1938. godine kae se da je pohod u Palestinu bio jedna od najznaajnih turneja Lire. Na ovom putu Lira je ostala gotovo mjesec dana (april 1934), te je u mjestima i jevrejskim kolonijama Palestine prvi put pronijela melodiju nae pjesme i nae kompozicije.56 Posebno poglavlje u djelovanju Lire izmeu dva svjetska rata predstavljaju Lirini jubileji kojih je u pomenutom vremenskom period bilo tri. Bile su to proslave dvadesete, dvadeset pete i tridesete godinjice rada ovog Jevrejskog
zoritu, a Alfred Pordes je bio dirigent i u Narodnom pozoritu u Sarajevu.
51
Srpsko pjevako drutvo Sloga u Sarajevu o pedesetogodinjici 1888-1938, Sarajevo: O Duhovima 1938. 22-28. Pinto A. 1966. 183. Zato je K. Travanj iao u Palestinu? Jugoslavenski list, br. 110. Sarajevo: 12. V 1934. 6.
52 53 54
G. Jovan Palavestra govori o novoj Palestini. Jugoslavenski list, br. 113. Sarajevo: 16. V 1934. 5.
55
G. Rafael R. Atijas snimio je filmski razne scene i momente sa Lirine turneje po Palestini. Jugoslavenski list, br. 111. Sarajevo: 13. V 1934. 5.
Srpsko pjevako drutvo Sloga u Sarajevu o pedesetogodinjici 1888-1938. Sarajevo: o Duhovima, 1938. 28.
56
109
pjevakog drutva. U vezi sa prvom proslavom glavni odbor je ve 1920. godine, a to e rei godinu dana prije te proslave, obavijestio javnost da je Lira [] nakanila prirediti u proljee idue godine jubilarnu proslavu svog 20-godinjeg opstanka i da drutvo smatra shodnim, da izjavi, da radi priprema za ovu proslavu, do prireivanja iste, ne moe sudjelovati na nikakvoj priredbi bilo kojeg drutva.57 U jednoj novinskoj vijesti je reeno da e se proslava odrati 20, 21. i 22. maja 1921. Tom prilikom darovae nae portvovne sarajevske jevrejske gospoe Liri drutveni barjak, koji e se u hramu posvetiti. Proslava 20-godinjice Lire i posveta barjaka dae svima idovima Bosne i Hercegovine prilike da iskau ast i panju tome naem kulturnome drutvu koje je uvijek bilo na visini, te je znalo da vri na svoj osobiti nain teku, ali isto tako asnu zadau.58 Dva dana poslije odrane proslave Lirin odbor je smatrao potrebnim da objavi zahvalu, upuenu svim uesnicima jubileja. U njoj je konstatovano da [] 20, 21. i 22. maj 1921. najoitije dokazuju, da nam je Lira potrebna, oni nadalje dokazuju, nae jevrejstvo shvata vanost ovog drutva, oni su nam konano zalogom, da e Lira u budue ivjeti i napredovati.59 Kao to je to uinjeno i prilikom proslave 20-godinjice Lire, odbor Drutva je obavijestio javnost [] da bi se to prije realizovao mandat o proslavi 25. god. jubileja primljen od glavne skuptine, i obzirom na velik i teak material koji se ima u tu svrhu savladati, odbor zakljuuje da drutveni hor do izvrenja tog mandata javno ne nastupa.60 Proslava ovog jubileja odrana je tek 1. i 2. aprila 1927. godine; dakle, poslije isteka 25 godina od poetka djelovanja Lire. Prvi dan odrana je u jevrejskom hramu sveana sluba boja uz sudjelovanje nadkantora Altarca i mjeovitog zbora Lire pod ravnanjem poasnog horovoe Koste Travnja. Drugi dan proslave, 2. aprila iste godine, Lira je u sveanoj sali Gradske vijenice priredila koncert. Horom je ovaj put dirigovao novi dirigent Lire profesor Ljubo Bajac.61 Osvrui se na Lirin jubilej,
57 58 59 60 61
idovska svijest, br. 104. Sarajevo: 31. XII 1920. 4. idovska svijest, br. 121. Sarajevo: 20. IV 1921. 4. idovska svijest, br. 125. Sarajevo: 27. V 1921. 5. Objava Lire. Narodna idovska svijest, br. 130 (394). Sarajevo: 8. X 1926. 4.
Narodna idovska svijest, br. 156 (420). Sarajevo: 1. IV 1927. 3.

110
sarajevski list Narodna idovska svijest pie da je koncert zapoeo pjevanjem Lirinog Mota u interpretaciji mjeovitog zbora koji je brojao oko 60 lica: Zbor se ove veeri predstavio kao potpuno izgraena zajednica, koja je shvatila svoj zadatak. U tome, bez sumnje, imade mnogo zasluge drutveni horovoa profesor g. Ljubo Bajac, kojemu je uspjelo, da u zbor unese eljeznu disciplinu, bez koje se ne da zamisliti uspjeh u pjevakom zboru. Zbor je iziao potpuno spremljen i tako dostojno reprezentovao jubilarca.62 O proslavi 25-godinjice postojanja i rada Lire pisali su i sarajevski informativni listovi Veernja pota 63 i Jugoslavenski list.64 U meuratnom periodu Lira je upriliila i proslavu svoga 30-godinjeg postojanja i rada. O tome javljaju Jevrejski glas, Jugoslavenski list, Veernja pota i drugi. Prema podacima iz tih listova, proslava 30-godinjice djelovanja Lire odrana je u Sarajevu 6. juna 1931. godine, kada je prireen jubilarni koncert Lire. Jevrejsko pjevako drutvo Lira slavi ovih dana 30-godinjicu svoga postanka. Od skromnih poetaka iz god. 1894. kad je drutvo osnovano inicijativom Rafaela Pesaha, Lira se u toku ove tri decenije podigla do jakog umjetnikog pjevakog hora. Prve godine, kao to je to uvijek u ovakvim akcijama, bile su godine kolebanja. Njen pravi rad u punom smislu rijei poinje 1900. god. kad je drutvo dobilo statute i kad je izabran odbor na elu sa g. Leonom J. Finci. Lira je u to doba popunila drutvenu prazninu u ivotu sarajevskih Jevreja i izvrila odlino tu svoju misiju. U cijonistikom pokretu, koji je ba u ono doba pokrenuo dr Hercl lanovi Lire uestvovali su takoer aktivno. [] Autor napisa u Jugoslavenskoj poti istie da Lira ima prve zasluge za cionizam u Sarajevu, njen rad je posljednjih godina vrlo intenzivan i obiman, te i da Lira [] danas stoji u redu naih najboljih horova.65 Izvjetaj sa jubilarne proslave u Narodnom pozoritu Jugoslavensta pota detaljno opisuje naglaavajui izvanredan program koji je izveo hor Lire pod dirigovanjem
62 63
Narodna idovska svijest, br. 157 (421). Sarajevo: 8. IV 1927. 2.
Jubileum Lire. Veernja pota, br. 1723. Sarajevo: 30. III 1927. 6. i Proslava Lire. Veernja pota, br. 1725. Sarajevo: 1. IV 1927. 7.
64
25-godinjica Lire. Jugoslavenski list, br. 75. Sarajevo: 31. III 1927. 4. i Jubilej Lire. Sa jubilarnog koncerta Jevrejskog pjevakgo drutva Lire. Jugoslavenski list, br. 79. Sarajevo: 5.IV 1927. 5. 30 godina rada Lire . Jugoslovenska pota, god. III, br. 612. Sarajevo: 6. VI 1931.3. 111
65
gospodina Ljube Bajca sa vanrednom dotjeranou i na opte zadovoljstvo prisutnih. Posebno je istaknuto [] posjeta jubilarnom koncertu Lire bila je vrlo dobra i na njoj bilo zastupano svo kulturno Sarajevo, te da je stoga jubilarno vee Lire zavreno na najljepi nain.66 Proslava 30-godinjice djelovanja Lire pruila je tom pjevakom drutvu povod i da objavi spomenicu o dotadanjem djelovanju Lire. U izvjetaju sa jubilarne skuptine Lire odrane 27. decembra 1931. godine, objavljenom u sarajevskom Jugoslavenskom listu, ne pominje se, meutim, ni jednom rijeju da je u okviru obiljeavanja te jubilarne godinjce Lira objavila i spomenicu o svom dotadanjem radu.67 Izmeu dva svjetska rata Lira je, osim samostalnih ili zajednikih nastupa sa drugim pjevakim drutvima,68 po brojnim navodima sarajevske tampe, jevrejske i nejevrejske, prireivala mnoge zabave sa plesom, sijela, ajanke, namijenjene prvenstveno drutvenom lanstvu, a organizovala je i makabejske i purimske sveanosti. Naroito se istakla prireivanjem brojnih reduta. Izvjetavajui sa jedne od tih reduta, sarajevska Narodna idovska svijest konstatuje da je Lirina reduta, prireena 11. marta 1925. u svim prostorijama Narodnog pozorita, [] i ovog puta potpuno uspjela i aranmanom i odazivom publike, koja je redutu posjetila u velikom broju uprkos toga, to je bio djelatni dan [] Na koncertu pjevakih drutava, koji je prireen u ponedeljak, 7. septembra u Narodnom pozoritu, a povodom proslave hiljadugodinjice Hrvatskog Kraljevstva, sudjelovalo je i jevrejsko pjevako drutvo Lira. Pjevala je Pjesme iz mladosti od Joksimovia. Uspjeh Lire bio je dolian. Mi smo na ovoj proslavi mogli ponovno vidjeti, da bi Lira sa malo vie volje i predanosti mogla stupiti u red prvorazrednih pjevakih drutava.69 Kako je poznato, Lirine redute spadaju meu najotmjenije, pa se i ove godine opaa u svim jevrejskim krugovima osobito interesovanje za ovu priredbu. Ovih dana sastaje se naroiti odbor gospoa i gospoica, koji e svojim savjetom i iskustvom poraditi, kako bi i ovogodinja Lirina reduta pruila posjetiocima sve ono, to se s pravom i oekuje. [] Lijep dojam proizveo je ulazak maski - njih preko
66 67 68
Jubilarna proslava Lire! Jugoslovenska pota, god. III, br. 613. Sarajevo: 8. VI 1931. 3. Sa jubilarna skupte Lire. Jugoslavenski list, god. XIV, br. 336. Sarajevo: 28. XII 1931. 3.
Srpsko pjevako drutvo Sloga u Sarajevu o pedesetogodinjici 1888-1938. Sarajevo: O Duhovima 1938. 28. Narodna idovska svijest, br. 76 -77(340-341). Sarajevo: 17. IX 1925. 3.
69
112
stotinu - od kojih je bilo mnogo i ukusnih i originalnih. Takoe je vrlo uspjela slika No u Veneciji, koju su izvela gg. braa Tolentino sa jednom malom ali skladnom grupom. Ples, ivahnost u buffetima i ostalim krasno dekorisanim prostorijama kao i ugodno raspoloenje, trajalo je do u jutro, te je bez sumnje s uspjehom ove redute zadovoljna i publika kao i marni prireivaki odbor.70 Narodna idovska svijest zduno unaprijed obavjetava gdje e se i kada prirediti reduta.71 to se odranja ajanki tie, jedna kratka notica u tampi najavljuje i [] vaan zdogovor glede otvaranja jednog plesnog teaja za pjevaice i pjevae zbora,72 to je pokazivalo na svoj nain elju odbora Lire da i tim putem odri zbor na okupu. U novembru 1940. Lira prima i nove pjevae i pjevaice za svoj zbor.73 Svoj posljednji koncert dala je Lira sudjelujui na simfonijskom koncertu Sarajevske filharmonije pod dirigovanjem dr. Oskara Danona.74 Uspjena saradnja sa Oskarom Danonom75 bila je vjerovatno i razlog to su u Lirinim prostorijama odravane i probe i neki interni nastupi Collegium artisticuma. Sarajevska tampa je redovno pratila i odravanje godinjih skuptina Lire na kojima su podneseni izvjetaji o djelovanju drutva za prethodnu godini, vren izbor nove uprave i razmatrana aktuelna pitanja iz djelokruga rada Lire. Posebnu panju privlai novinski izvjetaj sa godinje skuptine Lire, odrane
70 71
Narodna idovska svijest, br. 51 (315). Sarajevo: 20. III 1925. 5.
Ovogodinja reduta Lire prireuje se u subotu 13. marta o.g., u svim prostorijama Hotela Evrope. Narodna idovska svijest, br. 99 (363). Sarajevo: 26. II 1926. 3. Narodna idovska svijest, br.86 (350). Sarajevo: 27. VI 1925. 3.
72 73
Jevrejsko pjevako drutvo Lira prima nove pjevae i pjevaice za svoj zbor. Jugoslavenski list, br. 209. Sarajevo: 4. XI 1940. 5. Sarajevska filharmonija. Srijeda, 4. decembra 1940. u Narodnom pozoritu. Simfonijski koncert uz sudjelovanje jevr. pjev. drutva Lira. Dirigent: Dr Oskar Danon. Jugoslavenski list, br. 280. Sarajevo: 26. XI 1940. 6. Za razliku od veina sarajevskih umjetnikih drutava, Collegium artisticum nije imao svoje vlastite prostorije u kojima bi mogao pripremati javne priredbe i obavljati druge aktivnosti. Viestruka djelatnost Collegiuma odvijala se u zgradi u sadanjoj ulici emalua br. 1 u kojoj su se nalazile prostorije Jevrejskog pjevakog drutva Lira i Sarajevske filharmonije u ijem sastavu je i radio Collegium kao jedna njena sekcija. Collegium artisticum 1939. Sarajevska zima. Sarajevo: 1992. 39.
74
75
113
u Sarajevu 25. maja 1920. godine. Oznaena kao jedna od najvanijih godinjih skuptina Lire do tog trenutka, novinski izvjeta je objasnio u emu se sastoji njen znaaj. Na ovogodinjoj glavnoj skuptini, iznio je sam odbor predlog koji odgovara dananjem duhu vremena, tj. da se pravila drutva, po kojima je isto iskljuivo sefardskog karaktera, promijene, te da se drutvo reformira u jevrejsko pjevako drutvo. Glavna skuptina primila je ovaj predlog sa oduevljenjem i jednoglasno ga je usvojila.76 Na slinu misao navratie se novinski izvjeta sa Lirine godinje skuptine, odrane u Sarajevu 1933. godine istiui Lirine zasluge za zbliavanje Sefarda i Akenaza, to je posebno istaknuo i u samom naslovu svoga izvjetaja.77 etrdesetogodinji rad Jevrejskog pjevakog drutva Lira u Sarajevu naglo je prekinut 1941. godine. Najplodniji period toga rada, onaj izmeu dva svjetska rata, bio je ispunjen raznovrsnom djelatnou i znaajnim rezultatima toga drutva. Rezultati aktivnosti Lire su ujedno bili i meu najboljim ostvarenjima postignutim u kulturnom ivotu Jevreja Sarajeva i Bosne i Hercegovine u cjelini tokom dvadesetog vijeka.
Izvori i literatura a. Novine i asopisi: - idovska svijest, Sarajevo - Narodna idovska svijest, Sarajevo - Jugoslavenski list, Sarajevo - Veernja pota, Sarajevo - Jevrejski glas, Sarajevo - Jugoslovenska pota, Sarajevo - Pregled, Sarajevo b. Knjige i lanci: - Collegium artisticum 1939. Sarajevo: 1992. Sarajevska zima.
76 77
idovska svijest, br. 76. Sarajevo: 4. VI 1920. 3.
Za intenzivniji rad Lire. Sa skuptine jevrejskog pjevakog drutva Lira. Lirine zasluge za zbliavanje i stapanje Akenaza i Sefarda. Jugoslavenski list, br. 144. Sarajevo: 8. VI 1933. 6.
114
- Kruevac T. 1966. Drutvene promene kod bosanskih Jevreja za austrijskog vremena. u: Spomenica: 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu (1566-1966). Sarajevo: Odbor za proslavu 400-godinjice dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu. - Pejanovi . 1929. Kulturno-prosvetno-socialna drutva u Bosni i Hercegovini za vreme austriske vladavine. Pregled, god. III, knj. IV, sv. 82. Sarajevo: - Pinto A. 1966. Jevrejska drutva u Sarajevu. u: Spomenica: 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu (1566-1966). Sarajevo: Odbor za proslavu 400-godinjice dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu. - Pinto A. 1987. Jevreji Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Veselin Maslea. - Spomenica: 400 godina od dolaska Jevreja u Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo: 1966. Veselin Maslea. - Srpsko pjevako drutvo Sloga u Sarajevu o pedesetogodinjici 1888-1938. Sarajevo: O Duhovima 1939. - arac N. 1955. Sindikalni pokret u Bosni i Hercegovini od 1919. godine. Sarajevo: Narodna prosvjeta.
SUMMARY THE JEWISH SINGING SOCIETY LIRA IN SARAJEVO

The Sarajevo Jewish Singing Society Lira was founded in 1901 and it was the only such society in Bosnia and Herzegovina. Lira was active until 1941 and has never been renewed again. In 1920, Lira became a joint singing society that gathered all the Jewry of Sarajevo (i.e., both Sephardic and Ashkenazi Jews) The conductors of Lira, Kosta Travanj, Ljubo Bajac, Alfred Pordes, Edo Krenek, Belu Jungi and Ivan Demetar greatly contributed to the enviable results achieved by the society as part of the cultural events held in Sarajevo, Travnik, Banja Luka, Belgrade, Zagreb, Skoplje as well as of other Bosnian.-Herzegovinian and Yugoslav towns: It should be noted that their concerts were also held in several towns in Palestine were also highly acclaimed. As soon as other ethnic communities of Bosnia and Herzegovina established their singing societies, Lira started performing together with
115
them. Lira played a crucial role in bringing closer together the Sephardic and Ashkenazi communities and their associations. In addition to these activities and achievements, Lira contributed to the advancement of the music culture in the towns of Bosnia and Herzegovina and in the towns of Yugoslavia. Key words: Lira, Jews, Jewish Singing Society, Sarajevo
116
Ivana Dobrivojevi, PRIVATNOST POD NADZOROM - Ograniavanje linih sloboda u Kraljevini Jugoslaviji (1929-1935) Historijska traganja, 2, 2008., [ str. 117-142 ]
UDK 323.2 (497.1) 1929/1935 94 (497.1) 1929/1935 Izvorni nauni rad
PRIVATNOST POD NADZOROM Ograniavanje linih sloboda u Kraljevini Jugoslaviji (1929-1935)

Ivana Dobrivojevi
Institut za savremenu istoriju, Beograd, Republika Srbija Rad ima za cilj da na osnovu grae sauvane u fondovima Dvora, Ministarstva unutranjih poslova, Ministarstva prosvete, Ministarstva pravde, Forin ofisa (Foreign office) i memoarske literature osvetli svakodnevno uplitanje drave i organa vlasti u privatni ivot takozvanih obinih ljudi i prvaka zabranjenih stranaka u doba estojanuarskog reima. Kljune rei: Kraljevina Jugoslavija, policijski nadzor, verbalni delikt, izborni pritisci, obini ljudi.
odine diktature kralja Aleksandra obeleene su nadzorom, internacijama i progonima politikih neistomiljenika, suenjima politikim krivcima pred Dravnim sudom za zatitu drave i najraznovrsnijim denunciranjem obinih ljudi. Ipak, novi reim je samo usavrio ve oprobane metode kontrole, budui da su nadziranje ljudi, naroito dravnih inovnika, denunciranja, vei ili manji izborni pritisci, iznuivanje priznanja od uhapenika, krivina gonjenja zbog uvrede kralja i kraljevskog doma predstavljali i svojevrsnu tekovinu i praksu nasleenu iz prethodnog parlamenHistorijska traganja Historical searches
Policijski nadzor nad obinim ljudima
117
tarnog razdoblja. Iako su pogorana bezbedonosna situacija, pojava i jaanje ustakog pokreta i sve ei teroristiki napadi na dravu, organe vlasti, ali i neduno stanovnitvo, predstavljale objektivne okolnosti koje su uslovljavale rast antidravnih dela, reim se, sumnjiei sve i svakoga, olako troio u obraunima sa stvarnim i fiktivnim protivnicima i neprijateljima, zapadajui u trivijalnosti i banalnosti. Preteranu revnost su neretko, na svoju ruku, pokazivale nie instance vlasti, koje su, to iz nesposobnosti i nekompetentnosti, to iz elje za brzim politikim napredovanjem, to iz straha od kanjavanja i gubitka slube, budui da su i same bile nadzirane, olako graane sumnjiile kao antireimske, ali i antidravne elemente, izjednaavajui tako reim sa itavom dravom.1 Sreski naelnici su tako, u najveem broju sluajeva, bili glavni nalogodavci represivnih mera, olako etiketirajui svoje neistomiljenike kao glavne dravne neprijatelje. Odsustvo osnovne politike a esto i line kulture u masama je samo doprinosilo stvaranju atmosfere opteg sumnjienja i nadzora. Palanaki mentalitet, kao i sklonost zadiranju u tuu intimu i privatnost, uticala je na to da glavni saradnici reima budu upravo obini ljudi. I oni su, poput vlasti, odanost reimu izjednaavali sa patriotizmom, dobrovoljno se ukljuujui u svojevrsnu pijunsku mreu, najee iz neukosti, dokonosti ili pak linih interesa i elje za kakvim privilegijama. Ipak, iznenauje da su vlasti uloile izuzetno malo napora da izgrade koliko-toliko moderan i organizovan represivni sistem, pa je nadzor nad politikim neistomiljenicima i svim ostalim sumnjivim licima bio primitivan. Iako se insistiralo na diskretnom nadzoru, praeni su gotovo uvek znali da su im policijski agenti za petama, a deavalo se i da poverljivi izvetaji o kretanju pojedinih lica budi zatureni ili nestali. Jedan od poslanika je, govorei o suavanju graanskih sloboda, za skuptinskom govornicom isticao: ivimo u jedno nenormalno vreme i zato moramo da prigrlimo i neke nenormalne mere, koje moda mi sa naeg stanovita i oveanskog i demokratskog ne bi potpisali.2 Reim je tako nastojao da sprei ne samo svako delanje, propagandu i agitaciju protiv postojeeg
1
Sreski naelnici su, samo u toku 1929. godine, podneli oko 2.300 prijava za an ti dr av nu de lat nost Dravnom tu i la tvu pri Dr av nom su du za za ti tu dr a ve. Vidi: Arhiv Jugoslavije (u daljem tekstu AJ-), 135 (Fond Dravnog suda za zatitu drave). Fascikle 1-42. Govor poslanika Ante Kuntaria, XIX sastanak Narodne skuptine od 4. 3. 1932. Stenografske beleke Narodne skuptine. Beograd: 1932. 136.
118
politikog stanja ve i svako razmiljanje koje bi se kosilo sa proklamovanim politikim kursom, uzaludno pokuavajui da na taj nain ovlada linim politikim stavovima, intimom i emocijama svojih podanika. Sva politiki nepouzdana lica su stavljana pod strogi, ali neupadni nadzor, a njihovo kretanje je promatrano sa najveom panjom.3 Nadziranja, praenja i denuncijacije razvijeni su do apsurda. Svako vianje, druenje, rodbinske veze ili neobavezni razgovor sa tzv. neprijateljima poretka, separatistima i komunistima je povlailo sumnju. Vlastima, naroito niim instancama, esto nije bilo najjasnije ko su tano komunisti i separatisti, pa su jednostavno na ovaj nain karakterisali mnoge za koje se iz nekog razloga moglo sumnjati da drugaije (politiki) misle. Posle izbijanja ustake pobune u Lici 1932. godine, drava, koja se preko tampe upinjala svim silama da minimalizuje ovaj dogaaj, oseajui realnu opasnost koju je ova ustaka akcija najavljivala, odluno je reagovala. Banska uprava u Zagrebu poslala je svim sreskim naelnicima detaljno uputstvo u kome je istaknuto da svi sreski naelnici i andarmerijske stanice treba da razvijaju obavetajnu slubu do najveeg stepena. Pored naelnika optina, optinskih belenika i seoskih stareina, koji je trebalo da se angauju na ovom obavetajnom radu po slubenoj dunosti, banska uprava je preporuivala i ukljuivanje i drugih lica iz svakog mesta, koja bi, ako se neto vanije blagovremeno otkrije, mogla raunati pored blagovoljenja i panje vlasti i na novanu nagradu koju mogu dobiti, a da niko ne zna.4 Iznenauje da su sa nadzorom nad malim ljudima do detalja bili upoznavani najvii dravni organi, a u pojedinim sluajevima i sam ministar unutranjih poslova ili pak predsednik vlade. Sumnjivi pojedinci bili su prisiljeni da ovakav policijski nadzor izdravaju godinama. Karakteristian je sluaj Ivana Petrievia iz Ilae, u Dunavskoj banovini, koji je kao pristaa bive Radieve partije i svog politikog vladanja uopte odlukom sreskog naelnika stavljen pod policijski nadzor decembra 1929. godine koji je izdravao i polovinom 1933. Deavalo se da lica koja su smatrana izazivaima nereda u svojim sredinama budu stavljana svake godine u preventivni pritvor na dane dravnih praznika ili pak drugim bitnim datumima, poput recimo 20. juna, dana kada su u Hrvatskoj
3 4
AJ-14 (Ministarstvo unutranjih dela) - 227-813. Nezavedeno od 9. maja 1930. AJ-519 (Komunistika internacionala) - 1935/43. Pov. 26.725 od 15. 10. 1932.
119
drane zadunice Stjepanu Radiu. Tako su policijske vlasti zbog sumnje da su Stjepan Valentinovi, Vales Klaji i Nikola Ivanievi, iz sela Garina, Savska banovina, duhovne voe i podstrekai svih politikih ispada na teritoriji svoje optine, odredile da se pomenuta lica imaju da svakog 20. juna, 8. avgusta, 5. septembra, kao i 1. i 17. decembra, odnosno na dane skuptinskog atentata, smrti Stjepana Radia, dana ujedinjenja i kraljevog roendana, staviti u pritvor da tamo te dane provedu.5 Vlasti nisu nadzirale samo graane ve i lokalne vlasti i policijske organe. Naime, banovima je nareeno da najstroe kontroliu postupanje podreenih im organa u ovom pogledu i svaku njihovu labavost dostavljaju. Naroito opasno po stabilnost i poredak, kako je smatrao reim, bilo je pronoenje lanih vesti i alarmantnih glasova, koje je po uputstvu Ministarstva unutranjih poslova trebalo najenerginije suzbijati. I dok su se vesti o skorom ratu sa Italijom, gubitku ili okupaciji dela dravne teritorije, zbacivanju monarhije i dolasku komunizma, koje su pojedinci izmiljali, donekle i mogle podvesti pod zlonamerne glasove smiljene u cilju destabilizacije dravnog poretka, najvei broj pronoenih alarmantnih vesti je predstavljao rezultat obine ale, iste dokolice ili niske kulture, a nikako plod kakvog politikog stava ili pokuaja propagande. Tako je Okruni sud u aku osudio na 15 dana zatvora i 100 dinara novane kazne Milivoja i Jevrema Milovanovia, zemljoradnike iz Luana, jer su u nameri da izloe prezrenju politiki poredak u zemlji i da uzrokuju neraspoloenje protiv politikog i socijalnog poretka u Kraljevini pronosili vesti da je kralj uzeo 10 godina, a predsednik vlade Petar ivkovi 5 godina bolovanja, te da su obojica napustila zemlju.6 Slino je proao i pravoslavni svetenik Nikodim Plavii iz Trnova, u Drinskoj banovini, koji je u lokalnoj kafani priao da je kraljevi Tomislav pao sa treeg sprata iz ruku kraljice Marije.7 Policijske i sreske vlasti su se u svom radu umnogome oslanjale na lokalno stanovnitvo. Naime, na nadziranju svih sumnjivih i prikupljanju kojekakvih informacija dobrovoljno su bili angaovani i brojni dobronamerni i nacionalno ispravni stanovnici Kraljevine, uvek spremni da prepriaju ka5 6 7
Dobrivojevi I. 2006. a. 171. AJ-74-12-23. K. Z. P. 6135 od 31. 12. 1931. AJ-14-227-812. Nezavedeno.
120
kav poverljiv razgovor koji su uli na ulici i slino. Naime, jedino uz ovakvu saradnju ljudi lojalnih reimu vlasti su mogle imati podatke o tome ko nije prisustvovao blagodarenju u crkvi, okitio kuu zastavom i cveem na dan kraljevog roendana ili kakvog drugog dravnog praznika, ili pak iskreno alio za kraljem posle njegove pogibije. Neretko su denuncijacije zapravo predstavljale kakav lini obraun ili elju da se napakosti komiji, roaku, ali i bliem lanu porodice. U tim sluajevima najee su se vlastima podnosili izvetaji o uvredi kralja i kraljevskog doma. Osobit je sluaj Petra Pihe, koji je, po prijavi roenog oca sa kojim je bio u zavadi, osuen na 2 meseca zatvora jer je navodno rekao da je kralj Aleksandar preuzeo svu vlast i da radi ta hoe, ali da se na njega sprema atentat. Bilo je sluajeva da su lokalne vlasti olako prihvatale ovakve denuncijantske izvetaje, pa se deavalo da zbog neopreznosti i nepromiljenosti lokalnih vlasti stradaju i posve ispravni ljudi. Karakteristian primer predstavlja svakako izgon Mira aria, mesara iz Benkovca. On je bio osloboen na sudu, ali je sreski naelnik naredio njegovo proterivanje. Istragom je ustanovljeno da je povod za proterivanje aria iz zaviajne optine bila pakost konkurencije kojoj je samo do toga da ga ukloni sa pijace, a ne njegovo ponaanje. Meutim, i nakon otkrivanja pravog razloga progona, ari je morao da eka dozvolu ne bi li se vratio u Benkovac.8 Nacionalnu i politiku ispravnost trebalo je dokazivati svakodnevno lanstvom i pregalatvom u patriotskim udruenjima, otvorenom agitacijom u korist novog stanja, prisustvovanjem na nacionalnim priredbama i bogosluenjima u ast pripadnika kraljevskog doma, glasanjem za vladinu listu, ulanjivanjem u Jugoslovensku radikalnu seljaku demokratiju (JRSD) i slino. Naroito paljivo su vlasti promatrale dranje vlasti pri nacionalnim proslavama. Tako je prilikom proslave posvete zastave Sokola Kraljevine Jugoslavije italijanski optant Josip Abazo iz Trogira odbio da, na opomenu andarma, skine kapu sa glave dok je svirana dravna himna. Zbog toga je bio uhapen i predat nadlenoj vlasti na dalji postupak.9 Internirani Sima Markovi je zbog demonstrativnog sedenja dok su sokoli pevali himnu na izletu u kome je i on uestvovao osuen na dvadeset dana zatvora.10 Jo apsurdnije vlasti su
8 9
Dobrivojevi I. 2006. b. 106 - 107. AJ-14-227-812. Nezavedeno. AJ-37 (Milan Stojadinovi) -22-159. Kr. br. 591/34. 121
10
postupile u sluaju uiteljice Emilije Vuevac iz Cerne, koja je osumnjiena da prilikom tumaenja istorijskog znaaja 1. decembra acima u koli, dok su svi oduevljeno klicali kralju i Jugoslaviji, ovo tumaenje sasluala sedei i bez ikakvog poklika i izraaja odanosti.11 Vlasti su uvek bile na oprezu, pa je Vukain Deli, inenjer umarstva koji se pripremao da otputuje u inostranstvo radi strunog usavravanja, inae tretiran kao nacionalan i ispravan, izazivao podozrenje jer je raspolagao skromnim prihodima koja su smatrana nedovoljnim za putovanje. Stoga je naloeno poslanstvu u Parizu da obrati panju na kretanje Delia kako bi se ustanovio pravi cilj njegovog putovanja i o svemu odmah obavesti Ministarstvo inostranih poslova.12 O nadziranju lica koja su smatrana iz ovih ili onih razloga opasnim po dravu, dostavljani su iscrpni izvetaji. Nemica Margareta Diomer detaljno je nadzirana za vreme svog boravka u Kraljevini jer su vlasti strahovale da ona pijunira u korist Italije, budui da je njenom muu, kao sumnjivom za pijunau, bio uskraen boravak u Jugoslaviji. O kretanju ove Nemice podnet je detaljan izvetaj, sa satnicom i spiskom lica sa kojima se susrela, kao i lokalima u kojima je sedela.13 Sumnjiva je bila i svaka komunikacija sa stranim konzulima ili inovnicima konzulata. Britanski konzul u Skoplju je pisao Forin ofisu da neke osobe sa kojima se esto javno pojavljivao pokuavaju da ga izbegavaju. Ispostavilo se, kako mu je jedan prijatelj objasnio, da su lica sa kojima se druio bila upozorena od policijskih agenata da bi najbolje bilo da ga se klone. tavie, jedan trgovac koji je razgovarao na ulici sa konzulom sutradan je bio ispitivan u svojoj radnji. Vojne vlasti su, pak, izdale nareenje kojim je oficirima zabranjeno da imaju bilo kakav kontakt sa konzulima.14
Uvrede kralja i kraljevskog doma
Lo kal ne i po li cij ske vla sti naroitu pa nju po sve i va le su uvre da ma kra
11 12
AJ-66 (Ministarstvo prosvete, poverljiva arhiva) -15-40. Pov. br. 338 od 11. 12. 1930.
AJ-341 (Poslanstvo Kraljevine Jugoslavije u Londonu) -5/1934. Pov. br. 25 986/VI od 19. 11. 1934. AJ-371 (Poslanstvo Kraljevine Jugoslavije u Rimu) -3-5. K. T. br.- od 12. 2. 1930. AJ-FO (Foreign Office) -371-393-14.440. Izvetaj britanskog konzula iz Skoplja od 31. januara 1930.
13 14
122
lja i kraljev skog do ma. Po Za ko nu o za ti ti dr a ve ovi pred me ti su tre ba li biti su e ni pred Dr av nim su dom. Me u tim, u prak si su, osim u naj te im slu a je vi ma, re dov no razmatrani pred lo kal nim su do vi ma. Kri vi ni za ko nik je pred vi deo da e se sva ko ko uvre di kralja, na sled ni ka pre sto la ili kra ljev skog na me sni ka ka zni ti za tvo rom od najmanje tri me se ca. Gra a nin ko ji bi, pak, uvre dio bi lo kog dru gog la na kra ljev skog do ma, Se nat ili Na rod nu skupti nu 15 ka nja van je sa naj ma nje dva me se ca za tvo ra. Sve pri ja ve pro tiv po i ni la ca ovog svo je vr snog ver bal nog de lik ta sla te su mi ni stru prav de, koji je od lu i vao kri va nje i proce da li pre kr i o ci tre ba da bu du kri vi no go nje ni ili ne.16 Ot su i ra nje ve li kog bro ja ova kvih pred me ta po ka zu je da je ve li ki broj po da ni ka Kraljevi ne ra do sa ra i vao sa vla sti ma, pru a ju i im in for ma ci je o pri vat nim raz go vo ri ma sa svo jim pri ja te lji ma, kom i ja ma i roacima. De a va lo se da se na vod ni slu a je vi uvre de kra lja po i nje ni po go di nu i vi e da na una zad iz ne na da pri ja vlju ju or ga ni ma vla sti, obino iz mr nje ili pak ra di ka kve osve te.17 Sve uvre de kra lja, pa i one iz re e ne u pijanstvu, afek tu ili ka kvoj sva i, kri vi no su go nje ne. Tre ba is ta i da se u naj ve em broju slu a je va ni je ra di lo o bi lo ka kvom po li ti kom sta vu opso va ti kra lja ne ko me je u pri mi tiv noj sre di ni bi lo isto to i opso va ti ne i je ro di te lje, Bo ga ili ne kog od sve ta ca. Poi ni o ci ver bal nog de lik ta kra lja ili la no ve kra ljev skog do ma naj e e su vre a li nehoti ce ili iz ne u ko sti, pri pro sto sti ili glu po sti,18 najee bez klice kakvog po li ti kog ili ide o lo kog sta va. Osim kla si nih psov ki, na ju go slo ven skom se lu su se uglav nom u li ko men ta ri ka ko prin e vi Pe tar, To mi slav i An drej ni su kra lje va de ca, ve de ca kne za Pa vla, Pe tra iv ko vi a ili pak ne kog od mi ni stara.19 Ova kve ne pro mi lje ne iz ja ve mogle su bi ti ka nja va ne i ve o ma stro go.
15 16 17 18
AJ-63-101/1935. AJ-63-12/1930. Br. 39.193 od 15. 12. 1929. AJ-63 (Ministarstvo pravde)-124/1930. Br. 56.112 od 23. 6. 1930.
Rade Miloev je krivino gonjen jer je traio od Eebet Korhamer da mu dade 200 dinara da kupi kralju jednu kaicu sira i 50 komada jaja, pa e on kod kralja izdejstvovati da ona dobije neku zemlju i da e joj kralj, kada mu preda sir i jaja, traiti preko telefona u Kanadi njezinog sina. AJ-63-12/1930. Br. 7.732 od 31.1. 1930. AJ-63-124/1930. Br. 69.808 od 19. 7. 1930. Ovakve glasine su se pronosile budui da je kralj Aleksandar 1916. preleao teku upalu testisa, pa je ak morao biti operisan u Skadru. Gligorijevi B. 2002. 199.
19
123
Ka rak te ri sti an je slu aj dok to ra Mi la na Si mi a iz Vr nja ke Ba nje ko ji je zbog tvrd nje da je kralj pe de rast i ne mo e ima ti de ce, a da su prin e vi, u stva ri, de ca kne za Pa vla, osu en pred Dr av nim su dom za za ti tu dr a ve na 10 go li ki broj op tu e nih za uvre du kra lja se, naj e e u di na stro gog za tvo ra.20 Ve pi jan stvu, hva lio ka ko se ne bo ji ni ko ga, pa ni kra lja ni po li ci je, ili je pak pso vao vla du, dr a vu, za ko ne i mi ni stre.21 Vla dar je jo kri ti ko van to je za tvo rio 22 prin ca or a u To po ni cu, ali i da je lo pov, krt, da je pro ne ve rio dr av ne pa re ili ih od neo u ino stran stvo. Za ova kve kleve te do bi ja lo se od tri me se ca 23 ro i to stro go su ka nja va ni oni gra a ni ko ji su do go di ne da na za tvo ra. Na na bi lo ko ji na in o te ti li ili uvre di li sli ku kra lja, kra lji ce ili prestolona sled ni ka. Ta ko je Mi jo Re e tar, vi dev i kra lje vu sli ku u no vi na ma, re kao za kralja kak je de bel, za kra lji cu da je fest e na i da bi ra do sa njom bio, dok je za presto lo na sled ni ka Pe tra go vo rio da iz gle da kao Ci gan e. Zbog uvre de na ne 24 se ne kraljevskoj po ro di ci bio je ka njen za tvo rom od jednu i po godinu. ak i u sluajevima ka da bi nad zor ni ci ot kri li da su kol ska de ca uz ra sta od 7 do 10 go di na u svo jim i tan ka ma na bi lo ko ji na in o te ti li ili na ru i li sli ku kra lja ili pre sto lo na sled ni ka, vo e na je de talj na is tra ga u ode lje nju za Dr av nu za ti tu.25
20 21
AJ-135-28-1915/29.
AJ-63-57/1930. Br. 41.295. od 9. 5. 1930. ; AJ-63-12/1930. Br. 157 od 15. 1. 1930. ; AJ-6312/1930. Br. 2975 od 16.1. 1930.; AJ-63-12/1930. Br. 3941 od 16.1.1930. Karakteristian je sluaj Angele vende, koja je u svai rekla susetki Terezi Vuk da bi ona svoju stranjicu pokazala i kraljici, a kamoli ne zamazanoj Vuk Terezi. AJ-63-124/1930. Br. 71.302 od 28. 7. 1930. Jovan Filipovi je pak bio krivino gonjen jer je u redarstvu u Sanskom Mostu izjavio da bi svu odeu sa sebe skinuo, pa bi izaao i stao pred kralja. AJ-63-183/1930. Br. 92.009 od 16. 10. 1930. AJ-63-124/1930. Br. 77.274 od 25. 8. 1930. Cveta Petrovi iz Sremskih Karlovaca osuena je na tri meseca jer je rekla da je kralj krt. AJ-74-12-23. Milosav Miloradovi iz apina (Dunavska banovina) osuen je na est meseci jer je primio nekoliko letaka u kojima je pisalo da u gladnom, golom i bosom seljakom narodu Jugoslavije kralj ima 62 miliona dinara godinje deparca. AJ-74-12-23. Najgore je ipak proao Dragoslav Kosti iz Beograda, koga je Dravni sud za zatitu drave osudio na godinu dana zatvora jer je rekao da kralj ne tedi i da je lopov koji je svoj novac stavio u francuske i engleske banke, pa da ne treba tedeti ve tui od glave, a ne od repa. AJ-35-82-52/32. AJ-63-167/1933. Kppa 570/33. AJ-66 (Ministarstvo prosvete) (poverljiva arhiva) -15-38. Pov. br. 991 od 7. 11. 1935. AJ-66 (poverljiva arhiva) -11-31. Pov. br. 25.972 od 26. 6. 1933.
22 23
24 25
124
Za ka kvu uvre du na ne tu kralju gim na zi jal ci su re dov no iz ba ci va ni iz ko la,26 ali su ta kvi pred lo zi i nje ni i ka da se ra di lo o ue ni ci ma pr vog raz re da na rod nih ko la. Ta ko su zbog po grd nih re i za iskljuenje iz ko le i za bra nu da ljeg ko lo va nja bi li pred lo e ni Akif Ega no vi i Ivan Bun di, obo ji ca sed mo go di nji de a ci iz vi so kog sre za, ali su pro svet ne vla sti od to ga od u sta le, is ti u i kako su de ca u do bu ka da ni su sve sna svo jih po stu pa ka, pa bi se ta ko ui nio ve li ki gre hom jer po red ra vog ili ni ka kvog po ro di nog vas pi ta nja, ne bi se bez ko le ova kva de ca mo gla vas pi ta ti i spre mi ti da po sta nu do bri i e sti ti lju di.27 De a va lo se, ipak, da vla sti ne bu du pre te ra no uvi av ne ni pre ma sa svim ma loj de ci Zlat ko Za ni ni, de se to go di nji ue nik, ta ko je bio ka njen, jed no gla snom od lu kom Na stav ni kog sa ve ta Du bro va ke re al ne gim na zi je, iz go nom iz svih sred njih, sred njih stru nih i gra an skih ko la, jer je na jed noj do pi sni ci pro bu io oi kra lju, kra lji ci i prin e vi ma, a za tim ta ko o te e nu do pi sni cu is ta kao na vid no me sto u ui o ni ci, da bi je mo gli vi de ti svi ue ni ci.28 Bi lo je, me u tim, i slu a je va da gra a ni kroz uvre de kra lja otvo re no is ka u svo je ne ras po lo e nje pro tiv re i ma, di na sti je i mo nar hij skog ure e nja 29 uopte, ili pak sa me drave. Naj e e su ve li a ni Fra njo Jo sif i Austro-Ugar ska,30 pri zivana oku pa ci ja od stra ne Ita li je, Austri je ili Ma ar ske,31 is ti ca no da 32 je kralj pro tiv Hr va ta i da sve zlo Hrvati ma do la zi iz Be o gra da, pri elj ki va na sa mo stal na Hr vat ska, ali i otvo re no izjavljiva no da e kralj umre ti na sil nom
26
Radulovi Boko, uenik 6. razreda gimnazije izbaen je iz kole jer je za vreme predavanja o sunevom satu predloio da se umesto daske upotrebi kraljeva glava. AJ-63-96/1933. Br. 80.397 od septembra 1933.(bez datuma). AJ-66 (poverljiva arhiva) -15-38. Br. 590 od 11. 2. 1930. Kako je Akif Eganovi rekao za prestolonaslednika Petra: Zar posrane da bude kralj?, odgovornost je pala na njegovog oca koji je kanjen sa 20 dana zatvora. AJ-74-12-23. Golob Stjepan je izjavio: Da mi nije ene i dece, ja bih jo danas preko granice u Maarsku kod Pavelia i Preeca. AJ-63-6/1933. AJ-63-183/1930. Br. 117.007 od 16. 12. 1930. AJ-63-183/1930. Br. 95.805 od 9. 10. 1930. Vidi: AJ-63-171/1933. AJ-63-57/1930. Br. 46.035 od 16. 5. 1930. 125
27
28 29
30 31 32
smr u.33 Kralj je pso van i kao kralj Ci ga nin,34 na zi van opan a rem, vla 35 kim ili srp skim kra ljem. Po i ni te lji ver bal nog de lik ta su se u naj ve em bro ju slu a je va bra ni li pi jan stvom. Vla sti, me u tim, sve do 1932. go di ne ni su bi le sprem ne da pri hva te ova kvu ar gu men ta ci ju, iako je za i sta naj ve i broj a je vi ma ka da su sve do ci uvre da i njen u na pi tom sta nju,36 ak i u onim slu po tvr i va li da okrivlje nik ni je bio pri se bi dok je go vo rio in kri mi ni sa ne re i. Si tu a ci ja se dra sti no prome ni la od 1932, ka da je naj ve i broj pri ja va od ba ci van - jer su uvre de iz re e ne u pijan stvu, sva i, afek tu, ja ro sti i sli no.37 Uzi ma ne su u ob zir i za i sta spe ci fi ne okol no sti, pa ta ko Alek san dar Ra di vo jac, ko ji je go vo rio ka ko je kralj naj ve i ne pri ja telj i kako e li slo bod nu i sa mo stal nu Voj vo di nu, ni je kri vi no go njen jer se na la zi u du ev noj depresi ji zbog svog 38 na me te nja ko je e ka ve dve go di ne. Ro sa Joki je pak izjavljivala da ot ka da je kralj do ao u ze mlji ne ma ni ka kvog re da, ali zbog lo ih ekonom skih pri li ka u ko ji ma je i ve la i sla be in te li gen ci je ni je bi la po zva na na odgovor nost.39
Nadzor nad dravnim inovnicima
Ne po sto ja nje mo der nog i efi ka snog i nov ni kog apa ra ta, ali i ne shva ta nje da je svr ha i nov ni tva da slu i dr a vi a ne re i mu, uti ca li su na vla sti da od dr av nih slubeni ka zah te va da bu du glav ni no si o ci i tu ma i no ve ju go slo ven ske ide o lo gi je, ne samo na du no sti ve i u pri vat nom i vo tu. Jo je u parlamentarno doba postojala poslovi na za vi snost dr av nih slu be ni ka od (sa mo) vo lje po li ti ke gar ni tu re na vla sti. Novi reim je nastavio sa ova kvom tra di ci jom i prak som, naglaavajui da su inovni ci ve po svom po zi vu po zva ni da se sta ve u pr vi red pri ak ci ji za kon so li do va nje na ci je i dr a ve.40
AJ-63-162/1935. Br. 90.579 od 4. 10. 1935. Delikt je uinjen 1931. Vidi: AJ-63-107/1934. i AJ-63 -161/1934.
34 35 36 37 38 39 40 33
AJ-63-12/1930. Br. 16.715 od 25. 2. 1930. AJ-63-231/1931. Krajinski N. 1938. 207. AJ-63-6/1933. AJ-63-6/1933. Br. 20.831 od 6. 3. 1933. AJ-63-192/1932. Br. 112.187 od 5. 12. 1932. AJ-38-368-518.
126
Opre de lji va nje gra a na za proklamovanu ideologiju integralnog jugoslovenstva ni je bi la stvar linog iz bo ra, ve oba ve za i di rek ti va. Pe tar iv ko vi je is ti cao da je sarad nja sa re i mom gra an ska du nost sva kog po da ni ka, jer dr a va zah te va od sva kog da bu de ak ti van, a ko ni je ak ti van taj iz ja vlju je da je te lja i su di ja da po sta nu deo JRSD-a je pro tiv da na njeg sta nja.41 Odbijanje ui za bri nja va lo vla sti jer je ja ko oteava lo rad na or ga ni za ci ji stran ke, na ro i to kod pro stih se lja ka ko ji su i sa mi od bi ja li da se ula ne ka da bi vi de li da je dan ui telj ili su di ja pre zi re no vo for mi ra nu stran ku.42 Pod pret njom pre me ta ja, ot pu ta nja i dru gih mal tre ti ra nja vr e na je pre si ja i na ui te lje da pri stu pe vla di noj stran ci. Ui te lji ko ji su i po red svih pri ti sa ka od bi ja li da pri stu pe stran ci e sto su bi li kva li fi ko va ni kao an ti dr av ni, an ti re im ski uopte, ko mu ni sti, na ci o nal no ne is prav ni, ne ma ju na stav ni ki ugled, tet ni po in te re se ko le, u sva i sa opti nom ili vi e ni jim gra a ni ma, ne po de sni za me sto slu bo va nja. Ova kve pri ja ve pro tiv ne lo jal nih ui te lja pre ko sre skih na el ni ka sla te su ban skim upra va ma, a oda tle, pre ko Mi ni star stva unu tra njih po slo va, Mi ni star stvu pro sve te, te su ta ko dr av ne vla sti sta vlje ne u slu bu obi ne 43 par tij ske bor be i po li ti ke. Sudije, kao i ostali dravni slubenici, nisu imale pravo na sopstvenu privatnost, a njihovo ponaanje bilo je pod stalnim diskretnim nadzorom lokalnih vlasti, uvek pripravnih da svaku pa i najmanju pogreku ili ispad prijave Ministarstvu pravde. ini se da motivi za denuncijacije vlastima nikada nisu nedostajali. Tako se u fondu Ministarstva pravde uva na stotine prijava protiv neispravnih sudija u kojima se moe proitati: nije lan ni sokolskog drutva, ni Jadranske strae, ni ostalih nacionalnih drutava, drui se samo sa separatistima, te izbegava drutvo ostalih dobrih patriota, nije sudelovao u povorci prilikom sveane proslave desetogodinjice roenja NJ.
41 42 43
Dimi Lj. 1994. 189. AJ-66 (po ver lji va ar hi va) -11-31. Pov. br. 102 od 5. 4. 1933.
In ter pe la ci ja na rod nog po sla ni ka Mi lo a Dra go vi a na go spo di na mi ni stra pro sve te o pro ga nja nju uitelja ko ji ni su la no vi JRSD. LI II re dov no za se da nje Na rod ne skupti ne od 24. 7. 1933. Ste no graf ske be le ke Na rod ne skupti ne. Be o grad: 1933. 284-285.
127
V. Prestolonaslednika,44 ne pohaa nikakve priredbe nacionalnih drutava,45 nije za dananju vladu glasovao,46 naginje jako frankovcima i mrzi sve to je nacionalno,47 ena mu je iz poznate vercerske porodice, njen brat je osuen kao komunista, a sestra udata za sekretara italijanskog konzulata u ibeniku,48 ispoljava u raznim prilikama ideje protivne dravnom i narodnom jedinstvu,49 rado kritikuje i malo je sa ime zadovoljan,50 ne pokazuje ni najmanje volje za nacionalan rad,51 kolu je svrio u Carigradu i potpuno je odgojen u turskom duhu,52 zbog svog bugarskog vaspitanja i veza sa roenim bratom koji ivi u Bugarskoj, mada inae korektan nije nacionalno ist,53 bivi austrijski sudija u okupiranoj Srbiji, poreklom Talijan, a po oseanjima Maar, najljui neprijatelj svega to je srpsko, svoj stan je dekorisao kipom
44
AJ-63 (poverljiva arhiva)-22 (k 22). Prijava protiv Jankovi Vjekoslava, stareine suda u Pregradi. Pov. br. 39.181 od 26. septembra 1933.
AJ-63 (poverljiva arhiva)-22 (k 22). Prijava protiv Jankovi Vjekoslava, Pov. br. 52.389 od 3. januara 1934.
46
45
AJ-63 (poverljiva arhiva)-24 (k 24). Prijava protiv Ive Matijasa, sudije u Preku. Pov. br. 30.544 od 25. jula 1933. AJ-63 (poverljiva arhiva)-24 (k 24). Prijava protiv Ive Matijasa, sudije u Preku, nezavedeno od 14. novembra 1933. AJ-63 (poverljiva arhiva)-22 (k 22). Pov. br. 631 od 18. aprila 1935. Prolea 1935. premeten u Tuzlu. AJ-63 (poverljiva arhiva)-24 (k 24). Nezavedeno od 14. novembra 1933. Prijava protiv Zvonimira alete, zamenika stareine suda u Preku. aleta je godinu dana kasnije premeten u Kragujevac. Vidi: AJ- 63 (poverljiva arhiva)-17 (k 17). AJ-63 (poverljiva arhiva)-22 (k 22). Pov. br. 11.003 od 9. marta 1935. Prijava protiv Grubenik Frana, sudskog pristava u Koevju. Otputen iz slube. Vidi: Isto. Pov. br. 631 od 18. aprila 1935. AJ-63 (poverljiva arhiva)-22 (k 22). Pov. br. 11.003 od 9. marta 1935. Prijava protiv Zdenka Hrdlike, stareine Sreskog suda u Trogiru. AJ-63 (poverljiva arhiva)-22 (k 22). Pov. br. 11.003 od 9. marta 1935. Prijava protiv Sisgoreo Duana i Kree Lukasa, sudija u Sreskom sudu u Skradinu. Premeteni u Kistanje, osnosno Poarevac. Vidi: Isto. Pov. br. 631 od 18. aprila 1935. Prijava protiv Muhameda Krivoia, sudije sreskog suda u Tomislavgradu. Isto. Prijava protiv Andona Glavinevia, sudije Okrunog suda u Bitolju. Strogo pov. 29 od 3. maja 1929. AJ-63 (poverljiva arhiva) -5 (k 4).
47
48
49
50
51
52 53
128
cara Franje i Vilima, a od naih velikana nema ni traga u svojoj kui,54 za vreme velike narodne alosti za kraljem bio je potpuno indiferentan i hladan,55 njegova sestra Tona obavlja dunost sekretarice kod dr. Maeka, klerikalac, oenjen erkom poznatog pijuna austrijskog i docnije italijanskog,56 politiki se sada ne istie, no poznato je da nije sklon dananjem politikom poretku,57 veliki protivnik dananjeg stanja, samo to kao dravni inovnik javno ne manifestira 58 i slino. Pod prismotrom su naroito bile sudije iz tzv. preanskih krajeva, za koje se insistiralo da se to pre premeste u nacionalno ispravan kraj, obino u junoj Srbiji ili umadiji, gde ne bi mogli razorno delovati na okolinu. Upada u oi da je otputanja antidravnih sudija bilo vrlo malo. I pored svega, vlasti ak nisu bile ni preterano revnosne u premetanju sudija. Nekada je pisano po vie prijava protiv nepodobnih, a na premetaje se ekalo i po itave dve godine.59 tavie, bilo je i posve nerazumnih premetaja, iz zabitih mesta u Savskoj banovini u gradove poput Poarevaca ili Kragujevaca, koja su, umesto da budu kazne, pre mogle biti smatrane nagradom.
Pritisak na inovnike za vreme izbora
Zajedniki imenitelj svih parlamentarnih izbora odranih dvadesetih godina u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca predstavljao je vei ili manji pritisak na dravne inovnike.60 Ova alosna praksa dodatno je usavrena u
54
AJ-63 (poverljiva arhiva)-7 (k 6). Pov. br. 1224 od 29. avgusta 1930. Prijava protiv Karla Zozola, Stareine sreskog suda u Krnjaku. AJ-63 (poverljiva arhiva)-17 (k 17). Nezavedeno od 8. novembra 1934. Prijava protiv Zvonimira alete. AJ-63 (poverljiva arhiva)-22 (k 22). Nezavedeno, bez datuma. Prijava protiv Ivana imetine, stareine Sreskog suda u Drniu. Vidi: Isto. Pov. br. 631 od 18 aprila 1935. Premeten u Poarevac. AJ-63-18/1934. Pov. br. 14.713 od 19. aprila 1934. Prijava protiv Aleksandra tajnera, sudije okrunog suda u Bjelovaru. AJ-63-18/1934. Pov. 6.137 od 19. februara 1934. Prijava protiv Ante Topalovia, sudije Okrunog suda u Osijeku. AJ-63 (poverljiva arhiva)-22 (k 22) i AJ-63 (poverljiva arhiva)-24 (k 24). Vidi: sluaj Ive Matijasa. Gligorijevi B. 1979. 132. Gli go ri je vi, re ci mo, na vo di da je tri me se ca pred iz bo re 1923. 129
55
56
57
58
59
60
estojanuarsko doba, budui da su vla sti pod ra zu me va le i otvoreno isticale da ceo dr av ni apa rat mo ra pru i ti pu nu podr ku Vla di noj li sti. Iako je Za kon o i nov ni ci ma pro pi si vao da slu be ni ci ni su du ni da vr e sva na re e nja svog sta re i ne, ve sa mo na re e nja u ve zi sa slu bom, to je praktino znailo da i nov ni ci, po slo vu za ko na, ni su mo ra li da pri hva ta ju uput stva pretpo sta vlje nih ko ja se od no se na po li ti ko gla sa nje, li no po na a nje, po se i va nje cr kve ili 61 vas pi ta va nje de ce, vlasti se nisu libile da zadiru u politiku, ali i linu intimu dravnih slubenika. Na ci o nal no ne po uz da ni i nov ni ci su sa po do zre njem gle da ni i palji vo nad zi ra ni, a pre pi ska o ne po slu nim slu be ni ci ma vo e na je iz me u naj vi ih dr av nih or ga na. Ipak, da svi pritisci reima na inovnike nisu davali eljene rezultate, pokazuje izvetaj bri tan skog kon zula iz Za gre ba. R. Smolbauns je, naime, iz ve ta vao Bri tan sko po slan stvo da je ve ro vat no ta no da je na izborima 1931. godine po li ci ja ujutru isterana da gla sa i da su dr av ni i nov ni ci na te ra ni na bi ra li ta, ali se ipak do sta ve li ki broj dr av nih i nov ni ka ni je pla io da ap sti ni ra. ta vi e, bi lo je slu a je va da su na bi ra ka me sta do la zi la li ca ko ja su go vo ri la da im je re e no da je nji ho va du nost da glasa ju, ali da im se ne do pa da ju kan di da ti pa im sto ga oni ne e le da ti svoj glas.62 Pritisak je jo vie doao do izraaja na petomajskim izborima, budui da ovaj put nije bila posredi vladina trka sa jednim konjem, kako su izbore iz 1931. godine zbog nepostojanja opozicione liste nazivali protivnici reima. I ra ni je su iz bor ne bor be bi le i vah ne i ogor e ne, primetio je o petomajskim izborima Dra go ljub Jo va no vi, ali ova je bi la lju ta i lu da ka. Upo tre blje na su 63 sva sred stva i sa jed ne i sa dru ge stra ne. O karakte ru pri ti sa ka na dr av ne i nov ni ke naj bo lje sve do i na red ba ba na Zet ske ba no vi ne od 3. apri la 1935. do sta vlje na sre skim na el ni ci ma, u ko joj se ka e: Iz vo li te sta vi ti do zna nja svim i nov ni ci ma i slu be ni ci ma na te ri to ri ji po ve re nog vam sre za, da su oni duni ne sa mo da gla sa ju za ze malj sku li stu pred sjed ni ka Kra ljev ske vla de go spo di na Bo go lju ba Jev ti a i vla di nog kan di da ta ve su du ni da istu ak tiv no
go di ne no va ra di kal ska vla da u Sr bi ji pre me sti la ili ot pu sti la pre ko 3.000 i nov ni ka, pri sta li ca de mo krat ske stran ke, i na nji ho vo me sto do ve la svo je pri sta li ce.
61 62 63
Kosti L. 2000. 258. AJ-FO-371-397-15.272. Iz ve taj bri tan skog kon zu la u Za gre bu o iz bo ri ma od 17. 11. 1931. Jovanovi D. 1997. 118.
130
po ma u. O svim inov ni ci ma ko ji ova ko ne bu du ra di li hit no oba vje sti te Ban sku upra vu i sta vi te pred log za nji ho vo ukla nja nje iz slu be (pod vu kla I. D.). Isto vet no uput stvo e pen zi o ne ri ma sa opti ti dr av na upra va. Jo jed nom je do iz ra a ja do lo shva ta nje ko je je obe le i lo itav pe riod po sto ja nja Kra lje vi ne i one mo gu i lo stva ra nje efi ka snog i do brog birokratskog apa ra ta. Na i me, ad mini stra ci ja je do i vlja va na kao ser vis vla sti, a ne dr a ve, te se od i nov ni ka oe ki va lo da bu du naj va tre ni ji po li ti ki agi ta to ri. Mi haj lo Ili je podvla io da na rod ni ui telj ni je pre stao bi ti gra a nin po sta ju i dr av ni slu be nik. Vlasti su pak ovu i nje ni cu za ne ma ri va le, pa su in si sti ra li da ui te lji, kao uosta lom i svi dr av ni slu be ni ci, bu du u slu bi zva ni ne po li ti ke i ide o lo gi je, bez ob zi ra na li na politi ka shva ta nja, na ko ja su, kao i svi dru gi gra a ni, ima li pu no 64 pra vo. Vla sti ni su raz lu i va le ni slu bu od pri vat nog i vo ta, pa je do la zi lo do ap surd nih si tu a ci ja da dr av ni slu be ni ci ni su od go va ra li sa mo za svo je po li ti ke sta vo ve i uve re nja ve i za de la nje svo jih ro di te lja i ro a ka. De si lo se ta ko da u je ku iz bor ne bor be, ra di vi ih dr av nih intere sa, bu de pre me te no pre ko 700 ui te lja.65
Nadzor i internacije politikih prvaka predestojanuarskih stranaka
Svo je vr sna kon tro la nad kre ta njem i de lo va njem opo zi ci o nih po li ti a ra postoja la je i u par la men tar nom pe ri o du, ali su me re nad zo ra u do ba e sto ja nu ar skog re i ma bi le znat no po o tre ne. U Hr vat skoj su, naj pre pre ko da na, a za tim ne pre kid no, nad zi ra ni Vlat ko Ma ek66, Ivan Per nar67, Ju raj Kr nje vi, Ma ri ja Ra di, ali i dve Ra di e ve ker ke i sin, Jo sip Pre da vec, Av gust Ko u ti, 68 Sve to zar Pri bi e vi , Ve e slav Vi dler, Mi lan u flaj i An te Trum bi. Po li ci ja je dr a la pod pri smo trom i zgra du Hr vat skog se lja kog do ma na Zri njev cu, a ti me i sve oso be ko je su do la zi le u tu zgra du.69 Na osno vu ras po lo i vih izvora,
64 65
Ili M. 1936. 23-24.
Ili M. 1936. 30. U to ku i ta ve 1935. pre me te no je ukup no 900 ui te lja, od e ga u ja nu a ru 160, fe bru a ru 120, mar tu 211, u apri lu 217. Ma ek V. 1958. 126. AJ-135-81-43/32. D. S. br. 43/932. Ma ek V. 1958. 126. Ja nja to vi B. 2002. 233-264. 131
66 67 68 69
mo e se sa si gur no u tvr di ti da su od sr pskih po li ti a ra bi li nad zi ra ni Lju ba Davi do vi, Jo van Jo va no vi, Dra go ljub Jo va no vi, Mi lan Grol, Mi lo Tri fu no vi70, Milan Ga vri lo vi, Mi lo Tu pa nja nin71, Du da Bo ko vi72 i Mi lan Ko sti73. Pod policijskim nad zo rom bi li su jo i Meh med Spa ho, Ni ko la Pre ka, Ju raj u tej, ali i svi stran ci, ko ji su, po put Si to na Vot so na, sma tra ni po do zri vim.74 Pred Da vi do vi e vom kuom uvek je sta jao an darm, ali su Mi lan Grol i jo ne ko li ci na mo gli sva ko dnev no da ga po se u ju, jer su ima li po seb ne do zvo le kao nje go vi sta ri pri ja te lji ko ji vo de ra u na o nje go vom zdra vlju, bu du i da je i veo kao sa mac bez ikog svog.75 Po li cij ski ko me sa ri u ma njim me sti ma ima li su i svo je lju de od po ve re nja, ko ji su ih de talj no oba ve ta va li o kre ta nju po je di nih po li ti a ra. De a va lo se da ovi do bro volj ni lo kal ni agen ti ni ka da ni su ni vi de li li nost o ko joj iz ve ta va ju po li cij sku ili an dar me rij sku ko man du, pa se i tav izve taj za sni va na pu kim pret po stav ka ma, kao to je to bi lo pri li kom po se te Mi te Dimitri je vi a Vr nja koj Ba nji, ka da je po li cij ski ko me sar iz ve ta vao Ode lje nje dr av ne za ti te da se Di mi tri je vi su sreo u vi e na vra ta sa Acom Sta no je vi em, to ni je vi deo ni on li no, ni ti iko od po li cij skih or ga na, ali se pro ve ra va njem i po opi su mo e tvr di ti kao si gur no da je to bio g. Di mi tri je vi76. Ipak, po li cij ske i an dar me rij ske vla sti, kao i lokalne pa tri o te, ni su bi li je di ni ko ji su nad zi ra li sve sum nji ve. Od ve li ke po mo i i zna a ja u ovom po slu bi li su i do pi sni ci Cen tral nog Pres bi roa, i ja ak tiv nost se ni je ograni a va la is klju i vo na tam pu. Po ne kad su ne ki od njih igra li go to vo de tek tiv sku ulogu, po ku a va ju i da sa zna ju ras po lo e nje na ro da stu pa ju i u ne for mal ne raz go vo re, naj e e se pred sta vlja ju i kao tr go va ki put ni ci. O de lat no sti, kre ta nju i me u sob nim su sre ti ma opo zi ci o nih pr va ka Ode
70 71 72 73 74 75 76
AJ-37-9-48. Nezavedeno od 13. 8. 1931. AJ-14-21-48. Nezavedeno od 31. 3. 1932. AJ-63 (poverljiva arhia)-8 (k 9). Pov. br. 38.613 od 1. 11. 1930. AJ-11-22. Nezavedeno, bez datuma. a rac N. 1975. 201. Ri bar I. 1965. 256. AJ-74-11-22. Nezavedeno, bez datuma.
132
lje nje za dr av nu bez bed nost pi sa lo je de talj ne i is crp ne po li ti ke iz ve ta je.77 Be le e no je ku da su i li opo zi ci o ni pr va ci, s kim su se su sre li, ko je ka fa ne po se i va li i s kim se i ko li ko zadr a va li u raz go vo ru. Po do zre nje po li ci je iza zi va la su i sva ona li ca ko ja su, na bi lo koji na in, a e sto i slu aj no, do la zi la u do dir sa pro tiv ni ci ma re i ma. Iz ve ta ji o policijskom nad zo ru kat kad su do bi ja li i obe le ja gro tesk nog, bu du i da se sva ka izgovore na re e ni ca pra e nog pa lji vo ana li zi ra la. Uz tom smi slu ka rak te ri sti an je izve taj iz no vem bra 1930. o od la sku u lov i ru ku ko ji je Du da Bo ko vi imao sa sudijama Okru nog su da u Pan e vu. Kon sta to va no je da za vre me ru ka Du da Bo ko vi ni je go vo rio sa pri sut ni ma ni ta o po li ti ci, ali se oi gled no tru dio svim si la ma da oi vi par tij sko ras po lo e nje i bor be ni duh pri sut nih na oba zriv na in, to ni je mo glo osta ti neza pa e no. Pe tar iv ko vi je na lo io Mi la nu Sr ki u, mi ni stru prav de, da se i tav sluaj is pi ta i da se do ti na li ca ka zne, jer je ne do li no da ak tiv ni dr av ni slu be ni ci i viso ki sud ski i nov ni ci na ova kav na in po slu e za to da se di e ugled jed nom na stra nom o ve ku (pod vu kla I. D.), ko ji je ne po mir lji vi pro tiv nik sa da njeg re i ma i ko ji ova ko e li da dig ne svo ju vred nost, ko ri ste i 78 se ovim ve za ma i za svoj pre sti i za svo je advo kat sko zva nje. Po se ban vid ne u tra li sa nja po li ti kih ne is to mi lje ni ka u do ba e sto ja nu ar skog rei ma bi le su in ter na ci je, do zvo lje ne je di no po Za ko nu o za ti ti jav ne bez bed no sti i poret ka u dr a vi. Opo zi ci o ni pr va ci, ali i ma li lju di, osve do e ni pro tiv ni ci no vog politikog kur sa, bi li su in ter ni ra ni pu kom od lu kom po li cij skih vla sti, bez od go va ra ju eg sud skog re e nja, naj e e po za bi tim me sti ma na te ri to ri ji San da ka, Cr ne Go re, Bo sne ili pak pro te ri va ni u me sto ro e nja. In ter na ci je su pred sta vlja le sa mo pre ven tiv nu me ru, a niuko li ko ka znu, bu du i da su dr av ne vla sti ovim i nom hte le da pred u pre de sva ku eventu al nu pro pa gan du i po li ti ku agi ta ci ju pro tiv no vog kur sa. Ipak, vla sti su vo di le rau na da in ter ni ra ni ma omo gu e ka kav-ta kav kom for, pa su ih naj e e sme ta li po ku a ma naj bo ga ti jih i naj vi e ni jih lju di u kra ju. Tro ko vi bo rav ka i is hra ne in ter ni ra nih pa da li su na ba no vin ski bu det, a ne ret ko se de a va lo da vla sti po pri li no ne re dov no izvra va ju svo je fi nan sij ske oba ve ze pre ma do ma i ni ma.79 Pr vi se na uda ru vla sti na ao vo a SDS-a, Sve to zar Pri bi e vi, koga je 17.
77 78 79
AJ-37-9-48. Nezavedeno, bez datuma. AJ-63 (poverljiva arhiva) -8 (k 9). Pov. br. 38.613 od 1. 11. 1930. Jovanovi D. 1997. Tom 3. 27, 80. 133
ma ja 1929. na be o grad skoj e le zni koj stani ci op ko li lo pet na e stak po li cij skih age na ta i od ve li ga u po li cij ski ko me sa ri jat na sta ni ci. Dva da na ka sni je mu je usme no sa opteno da mo ra sme sta, u prat nji po li ci je, da ot pu tu je u Brus, va ro u Kru e va kom okru gu, pod no Ko pa o ni ka, gde je tre ba lo da bude in ter ni ran na neo dr e e no.80 Pri bi e vi na vo di da ni ka da ni je bio is pi ti van o svo joj even tu al noj kri vi ci, 81 kao i da ni ka kva is tra ga pro tiv nje ga ni je po kre nu ta. U Bru su ga je do e kao ve li ki u pan Duan Pe tro vi. On je Pri bi e vi u pre do io me sta po va ro i ci na ko ji ma je mo gao da eta, is ti u i da e mu bi ti do zvo lje na slo bod na pre pi ska. U Bru su su vo u SDS-a stal no nad zi ra la dva agen ta Upra ve gra da, dok mu je sti su Pribi e vi a sme sti le u ku u in du stri sva po ta bi la pro ve ra va na.82 Vla jal ca Cvet ka Je li i a, jed nog od naj bo ga ti jih lju di toga kra ja, u ko joj je ui vao sva ku udob nost.83 Ne pu ne dve ne de lje po in ter na ci ji Pribie vi je do bio te ku upa lu sle pog cre va, pra e nu vi so kom tem pe ra tu rom, ali je u Bru su pro veo i tav ju ni i ju li. Upr kos in si sti ra nju po ro di ce da bu de pre net u Be o grad na da lje le e nje, le ka ri, a po seb no li ni kra ljev le kar dr. Leon Koen, ugled ni hi rurg, smatra li su da ni je spo so ban za pre nos. Ka da mu se sta nje kra jem ju la po gor a lo, pre ba en je u be o grad sku Dr av nu bol ni cu. Pri bi e vi se u svom pam flet skom ob ra u nu sa kra ljem Alek san drom i nje go vim re i mom stra ho vi to tu io na uslo ve u bol ni ci. Is ti cao je da su mu pred vra ti ma so be da no no no sta ja la dva po li cij ska agen ta, da mu je po ta kontrolisana i ple nje na, kao i da su sa mo la no vi naj u e po ro di ce, e na, de ca i bra a, mogli da ga po se u ju. Ju na 1931. vla sti su od lu i le da Pri bi e vi a vra te u Brus, bu du i da je kra ljev le kar pro su dio da ne ma ni ka kvog raz lo ga da se na sta vi sa bol ni kim le e njem Sve to za ra Pri bi e vi a. Po sle pet na e sto dnev nog traj ka gla u, sa opte no mu je pi smo Manoj la La za re vi a, uprav ni ka gra da, da na osno vi na knad nog mi lje 84 nja dr. Ko e na ne e bi ti vra en u Brus. Bri tan ski po sla nik u Be o gra du Ne vil
80
Pri bi e vi S. 1953. 149-150.; Jovanovi D. 1997. Tom 2. 163. (Jovanovi navodi da se prialo da je kralj Aleksandar namerno izabrao Brus da kazni svog biveg ministra koji mu se jednom prilikom, navodno, suprotstavio reima: Ja na to brus.) Pri bi e vi S. 1953. 169. Pri bi e vi S. 1953. 149-150. Jovanovi D. 1997. Tom 2. 163. Pri bi e vi S. 1953. 164-166.
81 82 83 84
134
Hen der son je u iz ve ta ju Fo rin ofi su is ti cao da Pri bi e vi u u bol ni ci od kom fo ra ne ne do sta je ni ta, iz uz ev od u ze te slobo de. ta vi e, Hen der son je is ti cao da vo a SDS-a naj ve ro vat ni je ui va u ulo zi r tve u na di da e mu to do ne ti ko ri sti, bu du i da je do bar deo po pu lar no sti ko ju sa da ui va za sno van upra vo bi e vi je psi ho lo ki ve o ma te ko pod no sio in ter na toj i nje ni ci.85 Ipak, Pri na ci ju. Pre ko dve go di ne, pi sao je vo a SDS-a, ja ni je sam vi dio pri ja telj sko li ce, nit uo pri ja telj ski glas. Mo e svat ko za mi sli ti, to je to izo la ci ja u za tvo ru, ta vje na sa mi ca, zna i la za me ne, za o vje ka ko ji je ci je li svoj i vot pro veo u dru tvu, u do di ru sa hiljadama lju di, ko ji se uvi jek kre tao u cen tru po li ti ko ga i vo ta. Taj za tvor zna io je za me ne po la ga no i po ste pe no ubi ja nje.86 Ve e slav Vi dler, no vi nar i ne ka da nji pod se kre tar u Mi ni star stvu unu tra njih poslo va, el nik SDS-a po in ter na ci ji Sve to za ra Pri bi e vi a, uhap en je po et kom novembra 1930. i do ve den u ve zu sa pri pre mom aten ta ta na pred sed ni ka Mi ni star skog save ta Pe tra iv ko vi a ili mi ni stra spolj nih po slo va Vo ji sla va Ma rin ko vi a, ko ji su, navod no, pri pre ma li Va so Be go vi i Adam Ku cje ni. Vi dler je ne gi rao bi lo ka kvu umea nost u aten tat, ali je pri znao da je po zna vao Be go vi a i da mu je po zaj mio no vac. Zbog to ga je 30. no vem bra 1930. bio po li cij ski ka njen sa 14 da na za tvo ra i in ter na ci jom u Bi je lo Po lje, uda lje no 87 vi e od 150 ki lo me ta ra od e le zni ce. Vi dler ni je ni od slu io tih 14 da na u za tvo ru, ve je po sle tri da na br e-bo lje po slat za Bi je lo Po lje.88 al ba pro tiv od lu ke o in ter na ci ji bi la je od ba e na, pa je Vi dler u Bije lom Po lju pri nud no bo ra vio od decem bra 1930. do mar ta 1932. go di ne, ka da mu je do zvo lje no da se vra ti u Za greb, ali je i da lje ostao pod stro gim po li cij skim nad zo rom.89 Po re i ma Vil de ra, vla sti ni su mo gle iza bra ti bo lje me sto za in ter na ci ju, jer je si ro ti nja, hri an ska i mu sli man ska, ne zna se ko ja go re, utu e na u mo zak, pa e se iz naj go re tam ni ce pre na i ka nal za ve zu ne go iz Bi je log Po lja. Vi dler je u in ter na ci ji imao pot pu nu slo bo du kret nja, ali mu je sva ki ko rak nad zi ran, a an dar mi su se ne ret ko sa kri va li i pla zi li po u ma ma, bud no mo tre i da li se
85 86 87 88 89
AJ-FO-371-397-15.271. Izvetaj Hendersona od 2. 7. 1931. AJ-84 (Zbirka Hinka Krizmana) -1. AJ-84-1. Vidi: Pismo Pribievia od 29. 10. 1931. AJ-135-69-4/32. Pismo Vidlera prijatelju, maj 1931. Ja nja to vi B. 2002. 270. 135
za u sta vlja gde god ili raz go va ra sa bi lo kim. Pa la na ka sre di na ni je po zna va la i shva ta la grad ske na vi ke, pa ta ko ni ko ni je raz u me vao Vi dle ro ve re dov ne du ge et nje ko je je prakti ko vao bez ob zi ra ne vre men ske pri li ke, sma tra ju i da je u dak, lu da ili ga go ni neka taj na si la. Se lja ci su ga po zdra vlja li, gle da ju i u nje ga kao u ka kvo u do, a inov ni ci be a li kao od ku ge. Okru ni in spek tor je u po et ku go vo rio da je pr vak SDS-a za slu io ve a la, dok ga je ka sni je na zi vao sa mo an ti dr av nim ele men tom. Interni ra ni Vi dler je pri mao po ilj ke i pa ke te bez pro ble ma, dok su pi sma ko ja je on poku a vao da po a lje uglav nom ple nje na, ak i ona ko ja su, po nje go vim na vo di ma, bi la stro go pri vat nog ka rak te ra. O do sta ve li koj slo bo di kre ta nja ko ju je in ter ni ra ni Vi dler, ini se, ui vao naj re i ti je go vo ri i nje ni ca da je ko re spon den ci ju po ku a vao da a lje iz okol nih me sta, ali su sva ki put spor na pi sma bi la ple nje na, jer je vlast pre gle da la po tu svih sta nov ni ka, iako je i Sep tem bar ski ustav ga ran to vao ne po vre di vost pi sa ma.90 Zemljoradniki prvak iz Bosne i nekadanji narodni poslanik eda Kokanovi je, zbog konstatacije da su u austrijska vremena inovnici najstroije kanjavani za bilo kakav izgred, 1934. godine policijski kanjen sa 20 dana zatvora i doivotnim izgonom iz Banjaluke u mesto roenja Bronzani Majdan u srezu Sanski most.91 In ter ni ra ne su i ma nje istak nu te li no sti, po put Do bro sa va Jev e vi a, ured ni ka no vo sad skog Vi dov da na, ko ji je pre ko dve go di ne pro veo u in ter na ci ji u Pra i, u Bo sni.92 Od po li ti kih vo a sr bi jan skih stra na ka u do ba e sto ja nu ar skog re i ma naj vi e je su en i in ter ni ran Dra go ljub Jo va no vi. On je ju na 1933, ne po sre no po iz la sku iz za tvo ra u Srem skoj Mi tro vi ci, zbog no ve pro tiv dr av ne de lat no sti in ter ni ran u Tu tin, u Sandaku, gde je bo ra vio sve do sre di ne de cem bra iste go di ne. Na slo bo di je pro veo dva do tri me se ca da bi u mar tu 1934. bio po no vo in ter ni ran u Tu tin, a za tim, ju na, zbog epide mi je ti fu sa, pre ba en u Sje ni cu. U Be og rad se, na in ter ven ci ju mi ni stra poljoprivrede Dra go sla va Jan ko vi a, vra tio na Bo i 1935.93 Jo va no vi na vo di da je Tutin bio naj ma nje sre sko me sto u dr a vi o ko me ni ka da ra ni je ni je uo. e le zni com se mo glo
90
AJ-135-69-4/32. Pismo Vidlera prijatelju, maj 1931. AJ-84-1. O ivotu Vidlera u Bijelom Polju, vidi: Pismo Hermione Vidler prijatelju od 13. 8. 1931. AJ-38-2-5. br. 76/1934 od 25. 5. 1934. AJ-84-1. Stoj kov T. 1969. 295.
91 92 93
136
do Ra ke, auto bu som do No vog Pa za ra, a za tim ko li ma. Tri de se tih go di na u ovom ma lom san da kom se lu bi lo je sve ga 40 ku a i dva du a na. Jo va no vi i po li cij ski agent Upra ve gra da ko ji ga je da no no no nad gle dao sme te ni su u je di nu ka me nu ku u u se lu u ko joj je i veo ho da. Uslo vi i vo ta, za vo u ze mljo rad ni ka, kao i u osta lom za sve sta nov ni ke, bi li su su ro vi Jo va no vi je na po i nak iao ra no, bu du i da ni je bi lo lam pe, a umi vao se na re i ci is pod 94 ku e. Sre ski na el nik, ne za do vo ljan to mo ra da i vi i ra di u Tu ti nu, ni je bio pre te ra no rev no stan u pre gle da nju Jo va no vi e ve po te, ve je to pre pu stio agen tu Upra ve gra da. Po lu pi smen, upla en i ne po ver ljiv, on je u sva kom pi smu tra io dla ku u ja je tu. To je omo gu i lo Jovanoviu da, iz ra a va ju i se ezo pov skim je zi kom, lako ko mu ni ci ra sa svo jim po li ti kim pri ja te lji ma. Ta ko je tokom po sled nje ne de lje mar ta 1934, da kle po po nov noj in ter na ci ji, pod iz go vo rom advo ka tu re, e stit ke ili pro stog javlja nja, po slao pre ko 70 pi sa ma i ka ma Tu ti nu, sve do i ra ta, uglav nom po li ti kim sa rad ni ci ma i prijateljima.95 Pre Jo va no vi, Sje ni ca je bi la ve le grad. Sme ten je u ve li koj tur skoj ku i na spra tu, ne to ma lo iz van sa mog gra da. Pre ko ve li kog bro ja li sto va ko je je pri mao Po li ti ke, Prav de, Slo ven ca, Po gle da, Pre lo ma, Otad bi ne, Ne delj nih novi na, a an skog gla sa, Li te ra tur nog gla sa, bio je do bro oba ve ten, koli ko je to ve u do ba e sto ja nu ar skog re i ma bi lo mo gu e, o pri li ka ma u Kra lje vi ni.96 Nad zor nad Jovano vi em je po stao stro i ji, a po ta sa ve sni je i te meljit i je cen zu ri sa na, 97 nakon po gi bi je kra lja Alek san dra. No vi ta las in ter na ci ja usle dio je po do no e nju Za gre ba kih punk ta ci ja, re zo lu ci je SDK iz gla sa ne no vem bra 1932. Punk ta ci je su iza zva le ve li ki od jek u jav no sti, a vla sti su na o tre kri ti ke re i ma iz ra e ne u opo zi ci o nim de kla ra ci ja ma re a go va le ka nja va njem poli ti kih pr va ka za bra nje nih stra na ka. Naj te e je ka njen Vlad ko Ma ek, ko me je, po drugi put, bi lo su e no pred Dr av nim su dom za za ti tu dr a ve. Maek je, zbog uestvovanja u donoenju zagrebake rezolucije, uhapen krajem januara 1933. godine i po li cij ski ka njen sa dva de
94 95 96 97
Jovanovi D. 1997. Tom 3. 18-20. Jovanovi D. 1997. Tom 3. 52-53. Jovanovi D. 1997. Tom 3. 69. Jovanovi D. 1997. Tom 3. 78-79. 137
set da na za tvo ra i in ter na ci jom na neo d re e ni rok.98 Sta no je Mi hal di, ta da nji uprav nik za gre ba ke po li ci je, sa optio mu je da e bi ti in ter ni ran u a jni e, me sto u is to noj Bo sni, za ko je ni Mi hal di ni Ma ek ni su ta no zna li gde se nala zi. Re e no mu je da e jo te no i kre nu ti u in ter na ci ju, pre ko Be o gra da, Ui ca i Vie gra da. U prat nji tri po li caj ca, Ma ek je sti gao u Be o grad, a oda tle je vo zom iao do ma log me sta Us ti pra a, ne da le ko od Vi e gra da, gde ga je sa e kao Mu ska di, uprav nik sa ra jev ske po li ci je. U aj ni u, po zna tom let ek je njem pla nin skom cen tru, gde je bo ra vio ne to vi e od me sec da na,99 Ma 100 do bio ve o ma le pu so bu u lo kal nom pan si o nu. elnik HSS-a je u aj ni u na i ao na pri ja telj sko ras po lo e nje sta nov ni tva, ka ko Sr ba ta ko i Mu sli ma na. Za hva lju ju i bla go na klo no sti sre skog na el ni ka To me ka, sa ko jim se i spri ja te ljio, Ma e kov bo ra vak u aj ni u je bio pri ja tan po se tio ga je i Ju raj u tej, je dan od pr va ka HSS-a, sa ko jim je raz go va rao u pri su stvu sre skog na el ni ka i jed nog policijskog agen ta. To mek je ubr zo pre me ten iz aj ni a, a na nje go vo me sto je do ao no vi sre ski na el nik iv ko vi, ko ji je po o trio nad zor nad Ma e kom. Lo kal ni sta nov ni ci mu vi e ni su pri la zi li, jer je iv ko vi, na vod no, ka znio dvo ji cu ili tro ji cu me ta na sa po 100 di na ra jer su se pri ja telj ski po zdra vi li sa Ma e kom.101 Po donoenju punktacija nad ra di ka li ma je bio za ve den stro i ji nad zor. Meh med Spa ho i Su lej man Hra sni ca bi li su po li cij ski ka nje ni sa dva de set da na za tvo ra, Ko ro ec je in ter ni ran pr vo u Vr nja ku Banju, a za tim na Hvar, gde je ostao sve do ve sti o ubistvu kra lja Alek san dra. Osim Ko ro ca, kon fi ni ra ni su jo Vje ko slav Ku lo vec u Fo u, Mar ko Na tla en u Bi le u i An ton Ogri zek u Klju.102 Bri tan ski po sla nik u Be o gra du Hen der son je oce nio da vo i SLS-a ni je su e no zbog nje go vog uti caj nog po lo a ja, ve je zadran u in ter na ci ji 103 u ko joj se do sta slo bod no kre tao. Upr kos re la tiv no stro gom kanja va nju
98 99
Ja nja to vi B. 2002. 279.
Naime, voa HSS-a je u ajniu boravio sve do 10. marta, kada je odveden u Beograd, gde mu je poetkom aprila po drugi put sueno pred Dravnim sudom za zatitu drave. Ma ek V. 1958. 142-143. Ma ek V. 1958. 144-145. Jovanovi D. 1997. Tom 2. 308-309. Avra mov ski . 1988. Tom 2. 180.
100 101 102 103
138
opo zi ci o nih vo a, za skuptin skom go vor ni com su se u le kon sta ta ci je da dok ne su e ni ju go slo ven ski Mu so li ni (mi sli se na Pri bi e vi a) si pa dr vlje i ka me nje na vla du, ista ta vla da tra i le ko vi te ba nje i u njih sa lon skim ko li ma 104 po lo i vi izvo ri po ka zu ju da je Ko ro ec u Vr nja koj od vo zi punk ta e. Ras Ba nji zbi lja ui vao ve li ke slobode. Iako je bio pod po li cij skim nad zo rom, u po se te su mu bez pro ble ma do la zi li politi ki pri ja te lji po put Jo va na Jo va no vi a, Lju be Da vi do vi a i Mi lo a Tri fu no vi a i sa njim se za dr a va li du e vre me u raz go vo ru.105 Tr ste ni ki advo kat e do mir Uro e vi iz ve ta vao je Mi la na Stojadi no vi a da je po se tio in ter ni ra nog vo u SLS-a sa ko jim se zadrao dva sa ta u politi kom raz go vo ru. Ko ro ec se, pi sao je Uro e vi, ose a u Vrnjci ma kao me u svojima, ak je osvo jio sim pa ti je svih ta mo, sem ne ko li ko po li ti kih po tr ku a ovog do ba. Ma sa ga neo bi no ce ni, i on je ti me za do vo ljan. Nje go vo kre ta nje u Ba nji je slo bod no, sa ogra ni e njem po li ti kog sa stan ka i rih raz me ra. Po li ci ja ome ta gde mo e sva ki po set njemu, ali se to iz i gra.106 Du da Bo ko vi je in ter ni ran u No vi Pa zar, gde je bo ra vio u ho te lu Vr bak.107 Za krat ko traj no pu ta nje Bo ko vi a ur gira la je Bosiljka Pri bi e vi kod Mi la na Sto ja di no vi a, is ti u i da je 85-go di nja maj ka ovog novo sad skog advo ka ta te ko bo le sna i da e li da jo jed nom vi di svog si na, kao i da je uprav nik gra da odbio da pri mi uve re nje o te koj bo le sti sta re go spo e Bo ko vi.108 Po li ti ki pr va ci za bra nje nih pred e sto ja nu ar skih stra na ka bi li su iz lo e ni otrim repre siv nim me ra ma u pe ri o du 1929-1935. Strog po li cij ski nad zor, ogra ni e nje sva kog de lo va nja, in ter na ci je kao me re bez bed no sti i pre do hra ne, po li cij ska i sud ska kanjavanja su ne sum nji vo pred sta vlja la po ku aj re i ma da su zbi je sva ku opo zi ci ju. Ipak, da su vlasti kat kad ite ka ko zna le pre vi de ti pre kr a je el ni ka opo zi ci je, naj bo lje sve do i i nje ni ca da je pri li kom pre me ta i ne Ma e ko vog sta na uoi no vem bar skih iz bo ra 1931. go di ne na e no mno tvo za bra nje nih knji ga, bro u ra i le ta ka, ali vo a HSS-a ni je bio pozvan na od go vor nost. Sa druge strane, pred Dr av nim su dom za za ti tu dr a ve na ao se
104
Govor Milorada Kostia, XL redovni sastanak Narodne skuptine od 15. 3. 1933. Stenografske beleke Narodne skuptine. Beograd: 1933. 236. AJ-37-11-71. Pismo Milana Stojadinovia Branku Peleu od 29. 3. 1933. AJ-37-11-69. Pismo edomira Uroevia Milanu Stojadinoviu od 1. 3. 1933. Jovanovi D. 1997. Tom 3. 18. AJ-37-65-386. Pismo Bosiljke Pribievi Milanu Stojadinoviu od 31. 12. 1934. 139
105 106 107 108
re la tiv no ma li broj po li ti kih pr va ka. Su e no je sa mo Jo va no vi u i Ma e ku, pri e mu su i je dan i dru gi na pr vom su e nju bi li oslo bo e ni. Evi dent no je, stoga, da vlasti, u slu a ju opo zi ci o nih pr va ka, ni su po stu pa le do sled no, pre sve ga usled ne po sto ja nja mo der nog repre siv nog apa ra ta, ali i u na di da e, pre ili ka sni je, pri vo le ti el ni ke ne ke od stra na ka da svo jim ula skom u vla du da ju po dr ku po li ti ci dr av nog i na rod nog je din stva i ta ko pro i ri ti usku osno vi cu re i ma. Sa jed ne stra ne, po li cij ski agen ti su mak si mal no angaova ni na ce lo dnev nom uho e nju stra na kih el ni ka, pi sa ni su op ir ni iz ve ta ji, sumnji e na i sva ona li ca ko ja su bi la u sa svim po vr nom kon tak tu sa is tak nu tim protivnici ma re i ma, dok je, na dru goj stra ni, za tvo re nim po li ti kim pr va ci ma dozvoljava no da pi u let ke ko je su pu tem pi sa ma ras tu ra li svo jim pri sta li ca ma. Ta kva poli ti ka vla sti je iza zi va la sa mo kon tra e fe kat, pa su pre u ve li a ne pri e o stra da nji ma i dubo ka eko nom ska kri za po sta le glav ni sa ve zni ci opo zi ci o na ra u bor bi pro tiv re i ma.
Izvori i literatura Izvori a) Arhivska graa - Arhiv Jugoslavije - Dravni sud za zatitu drave - Ministarstvo unutranjih dela Kraljevine Jugoslavije - Komunistika internacionala - Dvor - Zbirka Milana Stojadinovia - Forign office - Ministarstvo pravde Kraljevine Jugoslavije - Ministarstvo prosvete Kraljevine Jugoslavije - Poslanstvo Kraljevine Jugoslavije u Londonu - Poslanstvo Kraljevine Jugoslavije u Rimu - Zbirka Hinka Krizmana b) Objavljena graa - Stenografske beleke Narodne skuptine Kraljevine Jugoslavije
140
- -
Stenografske beleke Senata Kraljevine Jugoslavije Avra mov ski . 1988. Britanci o Kraljevini Jugoslaviji. I-II. Beograd - Zagreb: Arhiv Jugoslavije Globus.
c) Memoarska graa - Jovanovi D. 1997. Politike uspomene. Tom 2. i 3. Beograd: Arhiv Jugoslavije. - Maek V. 1958. In the Struggle for freedom. New York: University Park. The Pennsylvania StateUniversity Press. - Pribievi S. 1953. Diktatura kralja Aleksandra. Beograd: Prosveta. - Ri bar I. 1965. Iz mo je po li ti ke su rad nje, Za greb: Stvarnost.
Literatura - Dimi Lj. 1994. Drava, integralno jugoslovenstvo i kultura. Knjievnost 1-2-3/1994. Beograd: Prosveta. - Dobrivojevi I. 2006.a. Policija i andarmerija u doba estosjeanjskog reima kralja Aleksandra (1929-1935). asopis za suvremenu povijest 1/2006. Zagreb: Hrvatski institut za povijest. - Dobrivojevi I. 2006.b. Dravna represija u doba diktature kralja Aleksandra. Beograd: Institut za savremenu istoriju. - Gli go ri je vi B. 1979. Par la mentarne politike stranke u Jugoslaviji. Beograd: Institut za savremenu istoriju. - Gligorijevi B. 2002. Kralj Aleksandar Karaorevi u ratovima za nacionalno oslo bo e nje. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva. - Ili M. 1936. Narodna kola i narodni uitelj. Beograd: - Ja nja to vi B. 2002. Politiki teror u Hrvatskoj. Zagreb: Hrvatski institut za povijest. - Kosti L. 2000. Administrativno pravo. Beograd: Savremena administracija. - Krajinski N. 1938. Ne ke osobine kriminalit eta u Jugoslaviji. Arhiv za pravne i dru tvene na u ke. 1-2/1938. Beograd: Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu. - Stoj kov T. 1969. Opozicija u vreme estojanuarske diktature. Beograd: Prosveta. - a rac N. 1975. Uspostavljanje estojanuarskog reima sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo: Svjetlost.
141
SUMMARY PRIVACY UNDER SCRUTINY Limitation of Individual Freedoms in The Kingdom of Yugoslavia (1929-1935)
As it was the case with the European history in the period between the two world wars, ruthless interference of authorities into the privacy of its subjects and limitation of their individual rights and freedoms marked this entire period of the Yugoslav history. The 6th of January dictatorship and adoption of restrictive legislation, in parallel with the crisis of the state that continuously aggravated from one year to another, made this process even more acute and tense. The su spension of Constitution, the adoption of laws that imposed Kings authority and those protecting the state, alongside the establishment of the State Court, the prohibition of activity of political parties and the ban of press, limited to the maximum the political and, to some extent, individual freedoms in the country. Opponents of the 6th of January Regime were arbitrarily labelled as separatists, anti-government and a-national elements and were therefore subjected to surveillance and deprivation of freedom. The parochial atmosphere, inter-personal conflicts and enmities, ignorance and laziness of population as well as their striving for any kind of privilege or benefits, motivated many Yugoslav citizens to join the intelligence network and to spy and report on their neighbours, friends, sometimes even their relatives, to local authorities, most often to mayors of their towns whose power in their respective communities was absolute. Absence of a modern and efficient administrative apparatus, as well as the lack of understanding that public servants are there to serve the state and not the regime, influenced the authorities to require from civil servants to be the key proponents and interpreters of the new Yugoslav ideology, not only when in service, but also in their private lives. Still, and despite this strict control of all the political opponents and those who were close to them, the state authorities failed in building a modern repressive apparatus. Key words: Kingdom of Yugoslavia, police surveillance, verbal offence, electoral pressures, ordinary people
142
Husnija Kamberovi, POLITIKA DJELATNOST MEHMEDA SPAHE OD 1929. DO 1939. GODINE Historijska traganja, 2, 2008., [ str. 143-190 ]
UDK 32-05 (497.6) 1929/1939 Izvorni nauni rad
POLITIKA DJELATNOST MEHMEDA SPAHE OD 1929. DO 1939. GODINE

Husnija Kamberovi
Institut za istoriju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina U lanku se na temelju izvora i literature rekonstruira politika djelatnost Mehmeda Spahe od vremena zavoenja estojanuarske diktature 1929. godine do njegove smrti 1939. godine. Ovo razdoblje Spahine politike djelatnosti sagledava se u kontekstu opih politikih promjena u Jugoslaviji i stvaranja raznih politikih koalicija u kojima je Spaho esto sudjelovao. Posebna panja je posveena Spahinom odnosu prema diktaturi, te njegovo sudjelovanje u Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici, iji je bio potpredsjednik i predsjednik Banovinskog odbora za Drinsku banovinu. Kljune rijei: Mehmed Spaho, estojanuarska dikatatura, Sarajevske punktacije.
opoj politikoj historiji smrt obino ne znai kraj, nego vrlo esto poetak. Pogotovo ako se radi o iznenadnoj smrti. Uz to, u Bonjaka je tokom 20. stoljea u politikoj historiji ostalo u memoriji da su njihovi politiki lideri ivot zavravali brzo, i pod prilino nejasnim okolnostima. esto se tu ostavljalo prostora za razliita graenja predstava o ubojstvima, zavjerama i slino. Smrt Mehmeda Spahe prva je u tom nizu. Kasnije e Bonjaci izgraditi nekoliko predstava o zavjerama protiv njihovih lidera. Spahu je slijedio Demal Bijedi, koji je 1977. poginuo u avionskoj nesrei, a rairena
Metodoloki pristup stradalnitvo politikih lidera
143
je teorija o zavjeri protiv njega. Nakon toga je i smrt Hamdije Pozderca 1988. okarakterizirana kao zavjera ija je on bio rtva. U ovoj prii ima mogunosti za odreene paralele. Pred odlazak u Beograd, uoi svoje smrti, Mehmed Spaho je bio jako zabrinut zbog najavljene mogunosti da pregovori izmeu Vladka Maeka i krune mogu rezultirati podjelom Bosne i Hercegovine. Prije smrti 29. juna 1939. on je u Sarajevu sazvao jedan sastanak bonjakih prvaka, na kojem je govorio o pregovorima Cvetkovia i Maeka koji bi se, prema njegovim informacijama, mogli zavriti podjelom Bosne. Bio je mnogo zabrinut. Nije nita dobro predviao. Izloio nam je da je skrenuo panju Kraljevskom namesnitvu na teinu situacije i motivisao na stav u ovome: Muslimani Bosne i Hercegovine ele iskreni sporazum Srba i Hrvata radi okonanja hrvatskog pitanja. Ali ni u kom sluaju ne bi mogli da dozvole da se Bosna i Hercegovina cepaju i dele bez pristanka naroda i njegovih predstavnika, ne samo Muslimana nego i Srba. Poslije duge diskusije Spaho je kazao kako e i dalje nastaviti svoju borbu i ni u kom sluaju nee dozvoliti da Kraljevsko namesnitvo donese jednu odluku koja nije po volji nama Muslimanima i naim interesima, poto cepa pokrajine u kojima ive Muslimani i tako nas dovodi u teku situaciju. Nakon ovoga sastanka Spaho je vozom otiao za Beograd i u hotelu Srpski kralj poruio kahvu, koju je odmah popio i za sekundu bio mrtav. Njegova je smrt strahovito djelovala na Muslimane, koji su bili zabrinuti informacijama kako se sprema podjela Bosne, a da se Bonjaci o tome uope ne konzultiraju. Zbog toga je jedna delegacija Bonjaka, koju je vodio Uzeir-aga Hadihasanovi, koncem jula posjetila i srpskoga patrijarha Gavrila, kojom je prilikom izloila bonjake stavove o pitanju Bosne i Hercegovine. Njihov je stav bio da ne ele ni u kom sluaju da se Bosna i Hercegovina cepaju. U tome su naili na podrku patrijarha Gavrila, koji je, prema pisanju u svojim Memoarima, kazao: Slaem se sa vama da Kraljevsko namjesnitvo nije uzelo ispravan nain u reavanju hrvatskog pitanja. [...] Muslimani imaju pravo da se plae za svoju budunost, to je razumljivo i na svome mestu. Postavljanje granica izmeu jedne iste pokrajine, smatram da je tetno, jer razbija sve ono to je dobro u toj pokrajini.1
Memoari. 1990. 144-165.

144
Prema istom izvoru, patrijarh je te elje Bonjaka poetkom augusta prenio namjesniku dr. Stankoviu, kazavi kako Bonjaci ele celinu drave i ne dozvoljavaju ni u kom sluaju da se vri cepanje Bosne i Hercegovine izmeu Srba i Hrvata. Ideja patrijarha Gavrila je bila ne cijepanje Bosne nego njezino cjelovito ostajanje uz Srbiju. Namjesnik Stankovi je ovaj razgovor sa patrijarhom prenio i ostaloj dvojici namjesnika i sredinom augusta obavijestio patrijarha kako namjesnici nisu imali nita da kau protiv miljenja Muslimana iz Bosne i Hercegovine. Sve e biti u redu. Naravno da nita nije bilo uredu, budui da je potpisan Sporazum kojim je Bosna i Hercegovina podijeljena izmeu Srba i Hrvata. Kasnija je literatura izgradila teoriju o ubojstvu Mehmeda Spahe zbog njegovog protivljenja podjeli Bosne i Hercegovine, koja se pripremala tokom pregovora izmeu dr. Dragie Cvetkovia i dr. Vladka Maeka, koji su zavreni potpisivanjem Sporazuma i Uredbom o Banovini Hrvatskoj. Slina teorija o ubojstvu stvorila se i nakon smrti Demala Bijedia. On je poginuo poetkom 1977, u vrijeme prilino otrih kriza u politikom vrhu zemlje. On je na elu savezne Vlade funkcionirao kao glavni Titov favorit iju je podrku imao, pa e upravo to i biti jedan od razloga da su neki uvjereni da je Bijedieva smrt dio zavjere. Prenosi se kako je Bijedi pred smrt u povjerenju govorio da e ga ubiti zato to puno znam.2 U slinu priu se uklapa i smrt Hamdije Pozderca. Njega su neki ve prozvali ehidom, mada bi to bilo jako teko dokazati. Meutim, nesporno je da je Afera Agrokomerc dovela do Pozdereva politikog pada, a zatim i do iznenadne smrti poetkom aprila 1988. u jednoj sarajevskoj bolnici.3 Ovaj uvod se inio potrebnim kako bismo progovorili o problemu liderskog stradalnitva, emu su Bonjaci u 20. stoljeu prilino skloni. U ovom lanku elim istraiti Spahinu politiku djelatnost u posljednjoj deceniji njegova ivota, kako bih otvorio novi ugao gledanja i na njegovu smrt 1939. godine. ***
2 3
Bijedi B. Dani, 12.4.1999.
Crnovranin H. i Sadikovi S. 2007. 279. Oni i pogibiju Nurije Pozderca na Sutjesci 12. juna 1943. karakteriziraju kao smrt koja je do danas ostala nerasvijetljena. Slino je i sa smru Rifata Burdovia i jo mnogih drugih Bonjaka. Analizu politikog konteksta Afere Agrokomerc i smrti Hamdije Pozderca vidjeti u: Mulaosmanovi A. 2008. 181-211.
145
Doba nakon 1929. godine u ivotu dr. Mehmeda Spahe moemo promatrati u dva posve odvojena razdoblja. Prvo razdoblje, koje traje od zavoenja diktature 1929. do 1935, moemo podijeliti u dva kraa razdoblja: 1929-1932, koje karakterizira politiko mirovanje Mehmeda Spahe; drugo razdoblje poinje 1933. i traje do 1935. godine, obiljeeno je Spahinim opozicionim nastupom prema reimu. Vrijeme nakon 1935. doba je Spahina neprekidna sudjelovanja u vlasti. To je najznaajnije doba u Spahinoj politikoj aktivnosti, koje je dosad, uglavnom, bilo manje istraeno.
Mehmed Spaho 1929-1932. godine Zavoenje estojanuarske diktature i sudbina dr. Mehmeda Spahe
Zavoenjem estojanuarske diktature 6. januara 1929. godine politiki je ivot u Jugoslaviji ugaen, a sve politike partije koje imaju vjersko ili lokalno obiljeje su zabranjene. Ipak, u zemlji su stvorena dva kruga opozicije: jedan je beogradski krug, koji je iz Srbije okupljao dio radikala vezanih za Glavni odbor Radikalne stranke, demokrate oko Ljube Davidovia i Zemljoradniku stranku oko Joce Jovanovia, dok je izvan Srbije ovom krugu pripadalo i vodstvo Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO) sa Mehmedom Spahom, te Slovenska ljudska stranka (SLS) sa Antonom Koroecom nakon njegova izlaska iz Vlade Pere ivkovia u septembru 1930. godine. Zagrebaki opozicioni krug su inili Hrvatska seljaka stranka (HSS) i Samostalna demokratska stranka. Za nas je od kljune vanosti u ovo doba vezanost Spahe za beogradski opozicioni krug, ali treba istaknuti kako se tu ne radi o nekoj vrstoj organizaciji, kao to je to bilo u pitanju kod zagrebakog opozicionog kruga.4 Zbog toga je sam dr. Mehmed Spaho prestao politiki aktivno djelovati, odnosno postao je ministar u penziji. Za Spahin odnos prema estojanuarskom reimu vano je spomenuti nekoliko injenica. Prvo, nakon to je Kraljevim ukazom 6. januara 1929. uspostavljena nova Vlada, kojoj je na elu bio komandant Kraljeve garde divizijski general Petar ivkovi, kao jedan od moguih ministara u toj Vladi spominjao se i dr. Mehmed Spaho. Iz konteksta dogaanja moe se zakljuiti da je doista bilo pokuaja da se Spaho uvue u
4
Stojkov T. 1969. 89.

146
Vladu. On sm je 9. januara, dakle, svega tri dana nakon zavoenje diktature, prisustvovao sveanostima obiljeavanja roendana kraljice Marije, te 10. januara posjetio kralja i razgovarao s njim, ali nije tano poznato o emu su razgovarali. Ovdje je vano napomenuti da je obiljeavanje kraljiina roendana preraslo u pravu politiku manifestaciju, te da je to bio prvi veliki dogaaj u doba estojanuarske diktature. Moda ne bi bilo sporno to je Spaho prisustvovao tom prijemu, na kojemu je inae bilo oko 1200 gostiju, da ak 600 pozvanih nije odbilo prisustvovati tom dogaaju upravo zbog zavoenja diktature. Uz to je Spaho dan nakon toga posjetio Kralja! Iz jednog Spahinog razgovora sa njemakim konzulom u Sarajevu Driefelom saznajemo da je Spahi doista nuena pozicija ministra u ivkovievoj Vladi, ali je on to odbacio zato to je od njega bilo zatraeno da d svoj pristanak na podjelu Bosne.5 Njemaki konzul nije zabiljeio da li je Spaho precizirao ko je to od njega i kada traio, ali bi bilo teko zamisliti da kralj, ba u trenutku kada zavodi diktaturu kako bi ouvao jedinstvo zemlje, strateki bira Vladu kojoj bi u zadatak stavljao podjelu Bosne! Podjela zemlje na banovine uslijedila je devet mjeseci nakon toga! Prije bi se moglo zakljuiti kako je ovakva Spahina izjava njemakom konzulu bio njegov odgovor na Maekovu izjavu datu novinarima, u kojoj je Maek optuio JMO i njezina potpredsjednika dr. Halid-bega Hrasnicu to su odbacili Maekov prijedlog za preureenje drave, koga je on iznio uoi samog proglaenja diktature. Maek je, naime, 4. i 5. januara 1929. bio u audijenciji kod kralja i iznio gledite da se kriza moe rijeiti samo temeljnim preureenjem drave, na bazi dravno-historijskih i kulturno-historijskih teritorija (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Vojvodina, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija), sa zakonodavnom i izvrnom vlau. Radi izvrenja tog programa imala bi se formirati nepolitika vlada, koja bi imala kraljevo povjerenje i pruala garancije da e se takvo dravno ureenje izvriti. Kad je kralj s Maekovim prijedlozima upoznao efove stranaka bive vladine koalicije (a to bi znailo i lidera JMO dr. Mehmeda Spahu, op. H. K.) svi su bili saglasni u odbijanju preureenja drave i nainu kako je to izloio Maek.6 Sutina je bila u tome da je Maek traio temeljito preureenje drave, ali bez saradnje sa strankama vladine koalicije, oslanjajui se iskljuivo na kralja. Zbog toga su
5 6
arac N. 1975. 192. Boban Lj. 1974. I. 41-42.

147
stranke vladine koalicije i njihovi lideri odbacili taj prijedlog, a sve je to dobro dolo kralju da ukine Ustav i uvede diktaturu. Kada su stranke vladine koalicije odbacile Maekove prijedloge, a kralj uveo diktaturu, Maek je odrao jednu konferenciju za novinare u Zagrebu, te je na toj konferenciji, izmeu ostalog, kazao: Upozoren sam, da je dr. Hrasnica, da opravda to to je odbio moj prijedlog za preureenje drave, izjavio da je prijedlog odbio zato to on ide za diobom Bosne. Izjavljujem ovime, to je uostalom svakom ovjeku jasno, da moj prijedlog ide za uspostavom Bosne i Hercegovine onako, kako je bila prije podjele na oblasti. Da je zato Hrasnica moj prijedlog, za koji da je i u dui i on, odbio iz jednostavne kukavtine. Ako kada doe do diobe Bosne, imat e to bosanski muslimani da samo zahvale kukavikoj politici dr. Hrasnice i drugova.7 Maek ovdje ne spominje Spahu, nego Hrasnicu, ali je jasno da je Hrasnica razgovarao sa Maekom uz Spahin pristanak i u skladu sa Spahinim uputama. Za razumijevanja Spahina poloaja neposredno nakon proglaenja diktature i pitanja da li je bio u kombinacijama za ministra u ivkovievoj Vladi, te objanjenja zbog ega nije uao u Vladu, vano je napomenuti da se JMO uzdrala od bilo kakvog komentara na vijest o proglaenju diktature, ak je i list Pravda jednostavno prestao izlaziti. S obzirom na svoju tradicionalnu politiku i nastalu situaciju, vodstvo JMO se opredijelilo za liniju respektovanja reima ali s vidnom namjerom da prati rad drugih stranaka i ne dozvoli zaostajanje za njima, koje bi mogle ugroziti politiku perspektivu vlastite organizacije.8 Veliki upan Sarajevske oblasti je 19. januara 1929. o dranju dr. Mehmeda Spahe pisao predsjedniku Vlade Petru ivkoviu sljedee: Dosadanji voa biv. Jugoslovenske Muslimanske Organizacije, g. dr. Mehmed Spaho, u razgovoru koji je imao sa mnom, izraavao je nadu da e novo politiko stanje doneti dobra narodu i dravi. Smatrajui da je politika stranka, iji je bio ef, samim zakonom prestala da postoji, - on mi je izjavio, da nema potrebe, da naroito vlasti provode rasturanje Jugoslovenske Muslimanske Organizacije. Rekao mi je i to, da su se odbori te stranke odmah sami rasturili i da su sa partijskih lokala skinuli partijska obiljeja. I preko svojih organa proveravajui, uverio sam se u tanost ovoga posljednjeg. G. Spaho mi je rekao i to, da po njegovom shvatanju, danas ne
7 8
arac N. 1975. 263. (poziva se na Jugoslavenski list od 9. januara 1929). arac N. 1975. 248.
148
moe i ne treba ni jedna politika stranka da postoji i radi, jer bi, kako on misli, postojanje jedne stranke logino izazivalo postojanje, stvarno i ako ne i formalno, i drugih stranaka, moda istih onakvih, kakve su do sada postojale. Za sebe lino gospodin Spaho mi je rekao, da e se on odmarati, poto mu je odmor, sa pogledom i na stanje zdravlja, potreban. Od jednog lica, kome se moe pokloniti vera, saznao sam, da je g. Spaho svojim dosadanjim partijskim prijateljima u istom smislu govorio, savetujui ih da sluaju naredbe vlasti, ali je istovremeno svakom rekao i to, da svaki motri dobro na postupanje vlasti i da svaki sluaj nezakonitosti i nekorektnosti postupanja vlasti, dostavlja neposredno Njegovom Velianstvu Kralju, u vidu albe.9 Upravo jednu takvu albu Spaho je poetkom februara 1929. uputio kralju Aleksandru. alba je bila u formi pisma u kojemu Spaho obavjetava kralja o smjenama opinskih vlasti po Bosni i Hercegovini. Ovo pismo bi se moglo protumaiti na dva naina: prvo, ono je dokaz osjeaja vlastite politike odgovornosti za dogaaje koji se odvijaju u zemlji, pa se eli skrenuti panja kralju o potrebi da se takva politika odbaci, jer je tetna po interese drave; s druge strane, ovo pismo sadri i odreenu dozu servilnosti i ukazuje kako je Spaho i u to vrijeme nastojao zadrati komunikaciju sa kljunim politikim centrom moi u dravi kraljem.10 Sasvim je sigurno da Spaho u ovo vrijeme neposredno nakon zavoenja diktature politiki nije aktivan i da se izravno ne suprotstavlja novouspostavljenoj diktaturi. Policija, koja je Spahu dobro pratila, u jednom izvjetaju konstatira kako on ni u vrijeme privatnog posjeta Istanbulu, gdje je boravio od 18. aprila do 11. maja 1929, nije nita radio protiv dananjeg reima i poretka u dravi.11 U izvjetaju od 20. marta 1929. Policijska direkcija je izvijestila velikog upana Sarajevske oblasti Milana Nikolia da Spaho zalazi u prostorije El Kamera i tamo sa svojim prijateljima igra domina i karata. Zatim zalazi u duan trgovca i lana biveg vodstva ove stranke Uzeir-age Hadihasanovia, gde se sigurno razgovara o politici i daju upute za dranje bivim partijskim pristaama. Za vrijeme postavljanja novog optinskog vijea koncem januara ove godine Uzeir-aga Hadihasanovi dolazio je u duan optinskog vijenika
9
ABiH, VSO, Pov. br. 71/1929; Usporedi: arac N. 1975. 263. Usporedi: Imamovi M. 1997. 507. arac N. 1975. 248. 149
10 11
Ahmed-age Kumaina i govorio mu, sigurno se nee primiti dunosti optinskog vijenika, a isto tako vrlo nezgodnim rijeima se je izrazio za Nezir-agu Ahmetaevia, to se je primio ove dunosti. Policijska direkcija za Bosnu i Hercegovinu je 16. maja 1929. javljala velikom upanu Sarajevske oblasti da Spaho odrava stalne kontakte sa svojim ranijim partijskim prijateljima i da se stalno via u drutvu sa dr. efkijom Behmenom, dr. Mahmudom Behmenom, dr. Halid-begom Hrasnicom i drugim, da stalno zalazi u prostorije muslimanskog drutva El Kamer i prima svoje prijatelje u svom stanu.12 Spaho je, meutim, uporno odbijao sve zahtjeve novinara za intervjuima, ali je u razgovoru sa S. Watsonom u etiri oka izrazio nezadovoljstvo postojeim reimom.13 Inae, ovaj se razgovor obavio u stanu dr. Mehmeda Spahe. Dijelu ovoga razgovora prisustvovao je i Obren Vukmanovi, profesor sarajevske Gimnazije. Prema izvjetaju Policijske direkcije od 27. juna, Spaho i Watson su se susreli 26. juna u 15:00 sati. Dr. Vatson pokuao je odmah da uje miljenje dr. Spahe o naim politikim prilikama, ali dr. Spaho u svojim odgovorima bio je vie nego zakopan. Vukmanovi je mislio, da je on smetnja slobodnom razgovoru, radi ega se povukao u susjednu sobu, ostavivi dr. Vatsona nasamo sa dr. Spahom. Dijalog izmeu ove dvojice trajao je do 16 as nakon ega je dr. Vatson, u pratnji Vukmanovia, napustio stan dr. Spahe. Ostavi sam sa dr. Vatsonom, upitao ga je Vukmanovi o impresiji, koju je dobio iz razgovora sa dr. Spahom, a dr. Vatson je odgovorio, da je dr. Spaho izbegavao politike razgovore, uputajui se samo u objanjavanje kulturnog i ekonomskog stanja bos. her. Muslimana. Ali, u izvjetaju od 30. juna veliki upan je zapisao da je naknadno, i to posrednim putem, saznao kako je tekao razgovor Spahe i Watsona. Na osnovu jedne izjave, koju je o razgovoru g. Vatsona i g. Spahe dao u razgovoru sa jednim prijateljem g. ahinovi Meho, lini sekretar g. Spahe i njegov bliski roak, g. Spaho se pred Vatsonom izjanjavao protivu dananjeg reima u naoj Dravi, a uzgred je napadao i Ministra Pravde g. Srkia, predstavljajui ga kao neprijatelja Muslimana.14 Zbog toga ne bi trebalo iskljuiti mogunost da je u okolnostima estojanuarske diktature, u kojoj je Srki od poetka imao veliki utjecaj, neprijateljstvo Srkia i Spahe
12 13 14
ABiH. VSO, 2486/29. arac 1996. 181. ABiH, VSO, Pov. br. 1607/1929.
150
moglo utjecati na Spahin izostanak iz vlasti.15 Mada mnogi ukazuju kako je u ovo doba diktature Spaho najvei dio vremena posveivao filateliji,16 neki podaci ukazuju kako ipak njegov interes za politiku nije posve prestao. Policijski izvjetaji svjedoe kako je Spaho primao posjete prvaka JMO, ali dugo nije javno istupao. Ban Vrbaske banovine, Svetislav Tisa Milosavljevi, u svojim je Memoarima zabiljeio da je Spaho, ministar u penziji, posjetivi sa porodicom Banju Luku, 4. maja 1930. posjetio i bana, a ban, koji je, inae, 1927. i 1928. bio skupa u Vladi sa Spahom, o tom posjetu je referirao kralju Aleksandru u audijenciji 15. juna 1930. godine. U tom razgovoru Spaho je, prema Milosavljevievoj interpretaciji, sadanju podelu drave na banovine smatra(o) jednom velikom dravnom potrebom, sa kojom se muslimani, iako su razbijeni i pocepani, moraju miriti. Jako mu je samo ao, to je njihov verski zakon osakaen i to bez ikakve potrebe. Dalje (Spaho, op. H. K) veli da su sve konfesije u zemlji, sem muslimana, dobile to je trebalo, a muslimani su izgubili prava koja su pod okupatorima (tj. u doba austrougarske vladavine, op. H. K.) imali. Dr. Spaho nalazi da je svemu ovome kriv ministar pravde dr. Srki, koji tu osvetu nad muslimanima izvodi iz linih razloga i po jednom planu. Ban Milosavljevi kae da je taj dio njegova ekspozea kralj (je) paljivo sasluao, ali nije nita primetio.17
15
Ribar I. 1949. 28. Ribar pie kako je zavoenje diktature zastrailo vodstvo JMO, a da je Milan Srki, koji je bio veliki protivnik uope postojanja neke posebne muslimanske politike organizacije, bio kljuna osoba u potiskivanju Spahe iz vlasti. Srki je jedva doekao as da se na svakom koraku moe osvetiti muslimanima za, kako se govorilo, zloine koje su izvrili protiv srpstva. On je vostvo i prvake kadikad dijelio od samog muslimanskog stanovnitva, tvrdei da je vostvo to koje muslimanima eli da nametne separatizam i turski mentalitet, i koje zahvaljujui tome zadobija pri izborima masovno muslimansko povjerenje. Srki je pojedine u vostvu, a naroito Spahu, zvao Turcima koji iskoriavaju islam u svoje partijske separatistike ciljeve. Zna se da je tokom 1930. neke serije markica Spaho kupovao iz Istanbula (BIS, MH, Privatna korespondencija). Neke markice Spaho je kasnije prodavao. Tako je, naprimjer, Lujo J. Mohr iz Beograda 13. 3. 1935. pisao Spahi da pristaje od njega kupiti jednu englesku markicu ostatke Vae nekadanje zbirke po cijeni od 550 dinara (BIS, MS, Ministar, dok. 3/1935). Meutim, on je i dalje prikupljao markice i fotografije. Fadil Zairagi iz Jajca je 15. 7. 1935. poslao Spahi jedan album fotografija koje je sa putovanja po Junoj Americi, Kini i Japanu nainio mornar Dervi Krlak i poklonio Spahi. Milosavljevi. S.T. 2005. 55. 151
16
17
No, vrijedilo bi se malo zadrati na ovom podatku koga donosi ban Milosavljevi, jer on predstavlja dodatni argument tezi da je Mehmed Spaho izmeu dva svjetska rata uvijek bio blizak vrhu jugoslavenske politike.18 Mustafa Imamovi kao argument toj tezi navodi i pisanje Dragoljuba Jovanovia, koji je tvrdio kako je kralj Aleksandar Mehmeda Spahu pazio skoro isto koliko Koroca, jer je muslimansku Bosnu, dakle Bosnu uope, mogao imati u vlasti samo preko Spaha ili nekog od Kulenovia, s obzirom da su se sa muslimanima vie nego sa Slovencima mogli ucjenjivati Hrvati. Ovaj bi Spahin susret sa banom Milosavljeviem mogao ukazivati i na Spahine namjere da u vrijeme diktature, premda je bio sklon saradnji sa beogradskim opozicionim partijama, ne prekine sve veze sa vladajuim vrhom jugoslavenske politike, s obzirom da je znao da e ban Milosavljevi njegovo miljenje prenijeti kralju Aleksandru. No, u to je vrijeme kralj pokuavao politiku krizu rijeiti na drugaiji nain, te uope nije komentirao banove interpretacije razgovora sa Mehmedom Spahom, vie vjerujui Srkievim nego Spahinim konceptima rjeavanja jugoslavenske krize. Suoen s takvim ignoriranjem, Spaho je ostao izvan vladajuih struktura u doba estojanuarskog reima, ali je sve do 27. septembra 1931. godine uporno izbjegavao javno istupati. Tek e se tada on oglasiti, potpisujui zajedniki proglas s ostalim opozicionim liderima (A. Stanojevi, Lj. Davidovi, J. Jovanovi, A. Koroec, M. Spaho), kojima u formi saoptenja politikim prijateljima poziva na apstinenciju od izbora za Narodnu skuptinu, jer novi Ustav i politiki zakoni koji su slijedili posle njega ne omoguuju da na izborima za Narodnu skuptinu dou do izraaja prave elje i pravo raspoloenje naroda.19 Ipak, policijski su izvjetaji ukazivali kako je Spaho pred novembarske izbore 1931. jednim pismom preporuio svojim pristaama da izau na izbore. Uprava policije u Sarajevu je 6. novembra 1931. godine obavijestila Kraljevsku bansku upravu da je dola u posjed jednog pisma koje je Mehemed Spaho uputio Uzeir-agi Krei, trgovcu u Sarajevu. U tom pismu Spaho, izmeu ostalog, kae: Sad u nedelju su izbori za taj beogradski kooja parlament. Glasali mi muslimani ili ne glasali, isti e poslanici biti izabrani. Ako diktatorska lista ne bude imala dosta glasova, Beograd i diktatorska tampa svalie svu krivnju na nas musli18 19
Imamovi M. 2008. 135. biljeka 4. Stojkov T. 1969. 121.

152
mane, koji neemo da spasavamo dravu, da nismo uz kralja, da se zbog nas ne moe nai zajam u inostranstvu itd. Zbog toga svega okrivie nas muslimane, i Srbi e poeti sa svojim starim metodama, sa progonima protiv nas. Da se tome svemu izbjegne i da pokaemo naim neprijateljima, da smo i mi na kraju krajeva za ovu Dravu i za Kralja, iako smo protiv Diktature, to Te molim porui naim prijateljima da u to veem broju izau svi u nedelju na izbore i da glasaju makar i preko srca za ovu jednu jedinu listu, koja je postavljena. To ih ne kota nita, a otkloniemo od sebe svaku odgovornost. Dananji reim tako i tako ne moe dugo trajati i mi emo priekati jo nekoliko mjeseci, pa emo opet uzeti vostvo u svoje ruke.20 Mehmed Spaho je 7. 12. 1931. na poziv velikog muftije Emin el-Huseinija, skupa s Uzeir-agom Hadihasanoviem i Hasan-agom Nezirhodiem, prisustvovao Sveislamskom kongresu u Jerusalemu. Cilj kongresa je bilo skretanje panje islamskog svijeta na veliku zaostalost u kojoj se nalaze muslimani, u moralnom, socijalnom i politikom pogledu, iznalaenje puteva za izlazak iz posvemanje letargije i depresije, ali i stvaranje pritiska na kolonijalne vlasti da respektuju prava i slobode raznih naroda u svojim kolonijama i dominionima. Vlasti su odobrile uee jugoslavenskih muslimana na planiranom jerusalimskom skupu, a odlukom Vrhovnog starjeinstva od 21. 11. 1931. na Sveislamski kongres u Jerusalimu kao zvanini predstavnici Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, opskrbljeni potrebnim uputstvima i instrukcijama, upueni su predsjednici Ulema-medlisa u Skoplju i Sarajevu Vejsil ef. Alian i Salim ef. Mufti. Osim te zvanine delegacije Islamske vjerske zajednice na Kongres su krenuli i pojedini politiari i trgovci, poput dr. Mehmeda Spahe, Uzeir-age Hadihasanovia i Hasan-age Nezirhodia. Uprava policije u Sarajevu izvijestila je Kraljevsku bansku upravu Drinske banovine (22. 11. 1931) da su spomenuta trojica jutarnjim vozom u 6:50 zajedno otputovala preko Uica i Caribroda za Carigrad, odakle putuju na Muslimanski kongres u Jerusalem. U izvjetaju je konstatirano da sva trojica imaju uredne putne isprave, Nezirhodi i Hadihasanovi pasoe uprave, a Spaho diplomatski paso, koji je dobio prilikom svog zadnjeg boravka u Beogradu. Bez ikakve
ABiH, KBUDB, Pov. br. 4045/1931; Teko je posvjedoiti da li je ovo pismo vjerodostojno, jer na kraju je samo navedeno ime Mehmeda Spahe, ali nedostaje vlastoruni potpis. Ipak, s obzirom da su se ovakva pisma irila ona su mogla imati odreenog utjecaja na muslimane prilikom izbora. Kemura I.(1986. 206.) ne sumnja u vjerodostojnost ovoga pisma.
20
153
dramatizacije, Banska uprava je tek upoznata da je o njihovom odlasku za Jerusalem ifriranom depeom obavijeteno Odjeljenje za dravnu zatitu Ministarstva unutranjih poslova u Beogradu.21 U Jerusalemu su jugoslavenski predstavnici uzeli aktivno uee u radu kongresa, koji je trajao od 7. do 17. 11. 1931. Vie muslimana iz Bosne i Hercegovine imenovano je u kongresne odbore, poput epakog muderisa hafiza Hamida ef. Muftia, koji je uzeo uea u radu Odbora za poziv i upute, odnosno dr. Mehmeda Spahe, koji je radio u Odboru za kulturu i Islamsku zajednicu. Kako je kongres bio zamiljen kao poetak ire akcije na sreivanju vjerskih, ekonomskih i drutvenih prilika muslimana, formiran je i Izvrni komitet kongresa, u koji je uao predsjednik Ulema-medlisa u Sarajevu Salim ef. Mufti. No, nema obavijesti o konkretnom ueu jugoslavenskih predstavnika u postkongresnim aktivnostima.22
Mehmed Spaho 1932-1935. godine Oivljavanje politike djelatnosti 1932-1933. godine
Nakon otopljavanja politike situacije u zemlji uvoenjem kakvog-takvog ustavnog stanja 1931. godine i Mehmed Spaho se znaajnije aktivira. Njegova je pozicija u ovo doba prilino ambivalentna: on se nalazio u procjepu izmeu saradnje sa dijelom radikala ili saradnje sa Seljako-demokratskom koalicijom, koju su sainjavali HSS i Samostalna demokratska stranka. Izgleda da je Spaho na vee koncesije ipak mogao raunati od strane radikala, jer radikali njega nisu doivljavali kao kljunog konkurenta (za radikale su kljuni konkurenti bili demokrati). Nakon donoenja Septembarskog ustava beogradski opozicioni krug nastojao je sklopiti neki dogovor kako bi mogao eventualno doi na vlast i to bez Seljake demokratske koalicije (SDK), odnosno bez dr. Vladka Maeka.23 Meutim, Maek je ak pokuavao u koaliciju privui i srpske radikale Ace Stanojevia, koji su bili opoziciono pozicionirani spram vlada koje su funkcionirale u vrijeme estojanuarske diktature. Seljako-demokratska ko21 22 23
Jahi A. 2007. Jahi A. 2007. Stojkov T. 1969. 189.

154
alicija nastojala je okupiti opozicioni front nudei saradnju, uz Demokratsku stranku, prije svih Spahi i Koroecu. Sm Spaho je poetkom 1932. godine nekoliko puta boravio u Beogradu, a Uprava policije u Sarajevu je iz krugova bliskih dr. Spahi doznala kako je on svojim prijateljima govorio da je pozivat na saradnju u Vladi, ali da taj poziv nije mogao prihvatiti smatrajui, da je njegov ulazak u Vladu preran i da su uslovi za ulaz u Vladu bili teki.24 U maju 1932. pojavile su se informacije da su najblii kraljevi krugovi spremni inicirati formiranje jedne politike organizacije, ije bi jezgro inila Radikalna stranka, a obuhvatila bi jo i demokrate, zemljoradnike, JMO i SLS.25 Tokom aprila i maja bili su prilino intenzivni kontakti predstavnika tih pet stranaka, s tim da treba naglasiti kako je u ime dr. Mehmeda Spahe sve aktivnosti u Beogradu vodio dr. efkija Behmen, koji je ak poduzimao i zajednika putovanja po zemlji, Srbiji prije svega, sa predstavnicima rukovodstava ostalih partija beogradske politike opozicije.26 U isto je vrijeme (maj 1932) kod Maeka doao dr. efkija Behmen i s njim razgovarao o idejama koje se uju, a vezane su za podjelu Bosne i Hercegovine. Na te Behmenove strahove Maek je odgovorio da e samo Muslimani biti krivi ako do podjele Bosne i Hercegovine doe. Vi se uvijek drite sa Beogradom, a daleko od Zagreba, samo ovako skrovito dolazite opipavati bilo. im vas zovu u vladu idete kao ovce na sol i ne obazirete se na Hrvate, a kad vas izbace iz vlade onda idete s opozicijom beogradskom da moete se prikriti platem srpske opozicije [...] Pa ta traite od nas; ne moemo ii za vama, koji se nas uvate kao kuge i pomaete Beogradu protiv nas direktno i indirektno, a da odbijemo tamonje Hrvate, koji do posljednjeg ovjeka dre s nama do kraja. Ukratko, na je program ovaj: Mi traimo Bosnu-Hercegovinu za Hrvatsku na temelju hrvatske veine Katolici i Muslimani ako se to ne bi moglo postii mogli (bismo) putem kompromisa pristati na to da B-H u cjelini ostane i dobije autonomiju.27 Mogue da su i takvi Maekovi stavovi mogli utjecati na Spa24
BIS, MS, Uprava policije u Sarajevu Kr. banskoj upravi Drinske banovine, Pov. br. 643/32, 1. aprila 1932. Boban Lj. 1974. I. 82. Stojkov T. 1969. 201.
25 26 27
Boban Lj. 1974. I. 84. Ante Trumbi je tada zabiljeio kako je zanimljivo da Mehmed Spaho nikako ne dolazi u Zagreb, nego tamo alje dr. Halid-bega Hrasnicu ili dr. efkiju Behmena
155
hinu izjavu, datu prilikom razgovora sa poznatim britanskim arheologom Arthurom Johnom Evansom, koji je u junu 1932. posjetio Jugoslaviju. Navodno je Spaho, razgovarajui s Evansom o nainu ureenja jugoslavenske drave, kazao: Federacija ili separacija.28 Druga polovica 1932. obiljeena je velikom politikom aktivnou opozicije, to je rezultiralo nizom tzv. punktacija (od Slovenije do Crne Gore), to je znatno utjecalo i na politiko buenje u Bosni i Hercegovini, ali je ovdje sve ilo dosta sporo, a Mehmed Spaho je jako dugo kalkulirao u vezi s tim. Zapravo su se i Koroec i Spaho u ovo vrijeme odbijali izjasniti o Zagrebakim punktacijama, to je Maek shvatio kao odobravanje. Koroec i Spaho ute, ali svakako ne daju nikakva glasa protiv. To moe znaiti, da odobravaju u sebi, samo to u ovoj uzbuenosti u Beogradu, nee iz taktike da se izlau. Ante Trumbi je zabiljeio da Koroec i Spaho, po tome to ne prigovaraju Punktacijama, zapravo ih podravaju.29 Prema svjedoenju jednog savremenika, u Zagrebu su hrvatski lideri jako zamjerali Spahi zbog tog kalkuliranja, zbog ega je jedna grupa mladih aktivista, koju su sainjavali Muhamed Pilav, Muhamed auevi i Mesud ohadi, krenula u Sarajevo o tome razgovarati sa Spahom. Pilav u svojim sjeanjima pie: Spaho nas je primio u kancelariji Mahmuda Behmena, koji je bio narodni zastupnik. Doao je tu i gradonaelnik Biaki. Rekosmo Spahi kako se i mi prikljuujemo kritikama na reim. Ja kaem:U Zagrebu se pitaju, i mi se pitamo, zato Vi utite. Doli smo Vas zamoliti da i Vi stavite svoj potpis na Punktacije. Spaho e na to: E, moj sinko, lako je onima u Zagrebu, oni to piu i potpisuju zajedno sa svojim prijateljima Srbima; lako je onima u Sloveniji, oni su jedinstveni; u Beogradu to potpisuju Davidovi, Trifunovi i kompanija oni su Srbi. A mi smo u Sarajevu pomijeani s onima koji su kumovali u stvaranju estojanuarske diktature, to su nosioci ovoga reima. Eno Milana Srkia kraljev najvei prijatelj, ulazi kralju bez najave. Ovi Srbi ovdje jedva ekaju da nas uhvate na nianu. Mi treba da utimo i ekamo da se ovo stanje promijeni. Pa se okrene meni: A kako ti to zamilja?
kao svoje emisare koji prikupljaju informacije za njega. (Boban Lj. 1974. I. 138. nap. 89). Uporedi i: Iek T. 1991. 101.
28 29
Boban Lj. 1987. 135. biljeka 112. Boban Lj. 1989. 76.
156
Ja kaem: Treba se odvojiti od Bizanta jednom zauvijek. Granica je Drina, i toga se valja drati. Nikad mi s njima u zajednitvu sree neemo imati. Spaho me pogleda iskosa: Moj sinko, vidim ja, pun si energije i idealizma. Ali kad ti bude tvoja Foa na granici, onda e ona biti na klaonici! Tebe e i tvoga druga zaklati, i prije e za to saznati i to slaviti oni u Beogradu i Crnoj Gori nego mi u Sarajevu. Moramo trpjeti i ekati promjenu koju e vrijeme donijeti.30 U to je vrijeme u Sarajevo stigao i Juraj utej s ciljem da nagovori Spahu da podri Zagrebake punktacije Seljako-demokratske koalicije, u kojima su istaknuti zahtjevi za preureenjem drave. utej je najprije uspio nagovoriti brau efkiju i Mahmuda Behmena, nakon ega su sva trojica uvjeravali Spahu u nunost takvog poteza, ali je to Spaho u poetku odbijao.31 Konano, u januaru 1933. Mehmed Spaho je obznanio posebnu rezoluciju JMO, koja se u literaturi ponekad naziva i Spahine punktacije. Punktacije su po Bosni i Hercegovini rasturane 26, 27. i 28. januara 1933. godine. U njima je Spaho izrazio svoj stav i stav JMO, a u ime svih Muslimana Bosne i Hercegovine, o ureenju jugoslavenske drave i poziciji Bosne i Hercegovine. U tim punktacijama se kritizira centralistiko ureenje drave, te zastupa decentralizirana drava ravnopravnih politiko-historijskih jedinica, u kojoj bi Bosna i Hercegovina kao najstarija historiko-politika jedinica [...] bila jedna od tih ravnopravnih jedinica.32 Zbog ovih Punktacija Uprava policije je 31. januara 1933. izrekla Spahi 20 dana zatvora i 20 dinara takse na presudu. No, Spaho se 7. februara 1933. alio Kraljevskoj banskoj upravi Drinske banovine na tu presudu. Spaho je u svojoj albi navodio da tekst Punktacija nije bio namijenjen za javnost, te da je u javnost dospio bez njegovog znanja. Meutim, Banska je uprava zakljuila kako su te Punktacije (odnosno Deklaracija, kako ju je Spaho zvao) politiki akt nastao na politikom sastanku, mada je Spaho tvrdio kako to nije bio nikakav politiki sastanak, nego samo njegovo savjetovanje sa istomiljenicima.
30 31 32
Pilav M. 1996. 12-13. Stojkov T. 1969. 224.
Prijepis ovih Punktacija iz zbirke Hinke Krizmana koristio je Ljubo Boban u svom radu Geneza, znaenje i odjek Zagrebakih punktacija (SP, 1/1971), a kasnije su objavljene i u njegovoj knjizi Kontroverze iz povijesti Jugoslavije (str. 49). Jedan prijepis sainila je i Kraljevska banska uprava Drinske banovine i 6. februara 1933. dostavila Ministarstvu unutranjih poslova u Beograd (ABiH, KBUDB, Pov. br. 444/33).
157
Zakljuivi da se radi o politikom sastanku, na koji Spaho nije imao pravo, Uprava je zakljuila da je presuda Policije nezakonita, te mu je odredila kaznu po drugom zakonu 20 dana zatvora i 5000 dinara novane kazne. Spaho je kaznu izdravao od konca februara, te je 18. marta puten nakon odsluene kazne. Prilikom putanja dr. Spahe i dr. Hrasnice iz policijskog zatvora nije ih niko do kue ispratio, a sutradan na 19. marta posjetilo ih je nekoliko njihovih prijatelja i gotovo itava rodbina. Prema tvrdnjama Uprave Sarajevske policije, Spaho i Hrasnica su za vrijeme izdravanja kazne imali posebne zrane elije sa vlastitom posteljinom i hranom. Posjeivala ih je u manjoj mjeri i njihova rodbina, a druga lica nisu se gotovo ni prijavljivala za posjetu. Policija je posebno naglaavala kako je 13. marta Spaho svoj 50. roendan proveo u zatvoru, te je dobio 57 estitki, to je policija navodila kao dokaz da on nema veliki utjecaj meu Muslimanima.33 Ono to je vano primijetiti vezano uz nau temu jeste to da je Spahin politiki utjecaj sve vie jaao u muslimanskim masama, mada treba imati u vidu da je i tada muslimanska zajednica jo uvijek politiki pocijepana. Prema tromjesenom izvjetaju od 3. jula 1932. o stanju u Tenju, kako srezu tako i gradu, formirana su dva tabora: s jedne strane Srbi-pravoslavci sa malim i to veoma malim brojem muslimana, a jo manjim brojem katolika. S druge strane muslimani i katolici, s zavidnim naznaivanjem Hrvata kojima i preutno Muslimani, iako veina, ustupaju vodstvo ovog pokreta i sluaju ih. Konstatira se kako Muslimani i Hrvati kritiziraju aktuelno stanje, pa se ak svako druenje sa iskrenim pristalicama sadanjosti, sa Srbima, izbjegava. Tako se ponaa i svetenstvo. Muslimansko ivlje, kao veina, tromo i luta. Sreski naelnik istie kako je stanje meu seljacima mirno, oni su zaokupljeni svojim problemima, i u toj zaokupljenosti vlastitim problemima spontano ulaze u novu Jugoslavensku radikalno-seljaku demokratiju, koja e ubrzo promijeniti ime u Jugoslavenska nacionalna stranka, ali je problem u opinskoj upravi u Tenju. Naelnik ima samo rijei kritike za predsjednika opine, koga naziva ivim mrtvacem i neobino lijenim ovjekom bez ikakvog ugleda, ali vjernog slugu Adem-age Meia.
33
BIS, MS, Policijski izvjetaji od 1. februara 1933 i 19. marta 1933. Vidjeti i ABiH, KBUDB, Pov. br. 618/33.
158
U izvjetaju o politikoj situaciji u srezu Doboj od 3. januara 1933. godine naelnik sreske ispostave veli da je evidentirao 12 isto antidravnih lica, meu kojima je i Adem-aga Mei. Za njega kae da je zloglasni krvolok srpskog naroda, ne samo u Bosni, gde je ivio i radio kao habsburki poverenik i poasni dvorski savetnik, nego i naroda u Srbiji, u kojoj je prolio mnogo krvi, ne samo na bojnim poljima, nego i u pozadini, u selu Kalesiji blizu Cera, gde je zapalio jednu srpsku kuu, u kojoj se je nalazilo 12 ena i dece, te su svi u toj kui izgoreli. Prema ovoj interpretaciji, Adem-aga je 1914, uoi rata, podnio molbu Potjoreku da mu dodijeli in rezervnog oficira i odobrenje da o svom troku skupi 1000 dobrovoljaca. ak se navodi kako je, navodno, Potjorek izdao naredbu jednom oficiru da obui Adem-agu vojnoj vjetini. Navodno je Adem-aga proao jednomjesenu vojnu obuku u Doboju. Nakon toga je Adem-aga od Potjoreka dobio in rezervnog porunika i doputeno mu je da okuplja dobrovoljce. Okupio je 1000 dobrovoljaca, snabdio ih o svom troku odijelom, hranom i mjesenom plaom i poveo ih preko Drine u Srbiju, ali je u prvom okraju sa srpskom vojskom gotovo polovica njegovih dobrovoljaca poginula. Nakon toga je, prema ovom miljenju, Mei vratio svoje dobrovoljce, ponovo mobilizirao nove pristalice kako bi dostigao broj od 1000 dobrovoljaca i s njima sudjelovao u Bici na Ceru protiv srpske vojske. Na Ceru je poginula veina njegovih dobrovoljaca, pa je pri odstupanju kroz selo Kalesiju zapalio ovu srpsku kuu i nevine ene i decu u njoj. Jo ima ivih oevidaca u Doboju, koji su ova nedjela Meia gledali, i koji su to meni, geometru Simiu i umskom referentu Ceriu letos priali u selu Barama. Uz Meia, kao vanog antidravnog aktivistu u Tenju, u izvjetaju se spominje Beir-beg onlagi, koji se deklarirao kao Hrvat islamske vjeroispovijesti. Njih dvojica su, prilikom posjete nadbiskupa aria srezu Teanj, doli u Sivu i pozdravili se sa ariem, alei mu se na zlu sudbinu zbog podinjenosti Srbima u Beogradu. Nakon toga je ari, na Meiev poziv, doao u grad Teanj, mada je to bilo izvan prvobitnog programa, i pozdravio Meia, pred velikim brojem graana, rijeima: Dragi i plemeniti Adem-aga, doao sam kao Bonjak iz Travnika i tvoj lini i idejni prijatelj, da te pred cijelim ovim svijetom poljubim i time pokaem nae duhovno jedinstvo, da ti pomognem u tvojim plemenitim stremljenjima.34
34
ARS, Vrbaska banovina, Izvjetaji o optoj politikoj situaciji sreskih referenata 1929-1941. godine, II-10.
159
Poetkom januara 1933. objavljene su takozvane Spahine ili Sarajevske punktacije, u kojima se trai ureenje jugoslavenske drave na principu politiko-historijskih jedinica, to je podrazumijevalo i cjelovitost Bosne i Hercegovine i njenu ravnopravnost sa ostalim jedinicama jugoslavenske drave. Zbog ovih punktacija Spaho je 1. 2. 1933. osuen na 20 dana zatvora, a i novano je kanjen sa 5000 dinara. Skupa s njim u sarajevskom zatvoru je bio i dr. Halid-beg Hrasnica. Te je godine predsjednik Vlade bio dr. Milan Srki, a ban Drinske banovine Velja Popovi.35
Dr. Mehmed Spaho 1935-1939. godine Stvaranje Jugoslavenske radikalne zajednice i politiko stanje Bonjaka
Poetak stvaranja Jugoslavenske radikalne zajednice kao politike formacije putem koje e Mehmed Spaho izai iz opozicije i ponovo ui u Vladu pada prije petomajskih izbora 1935. godine. Ve u proljee 1934. kralj Aleksandar je shvatio da rjeenja koja je nudio od 1931. nisu dovoljna za rjeenje jugoslavenske krize, i zbog toga je nastojao pronai pogodnu politiku linost preko koje bi okupio dio radikala i jo nekih nesrpskih stranaka radi stvaranja nove politike stranke koja bi preuzela na sebe zadau stabiliziranja stanja u zemlji. Ta je linost bio Milan Stojadinovi, koji je trebao okupiti razliite frakcije Radikalne stranke i povezati ih sa slovenskom grupom dr. Antona Koroeca, kako bi ta nova grupa dobila neki jugoslavenski karakter. Stojadinovi u svojim memoarima svjedoi kako je on iz istih razloga u tu politiku kombinaciju nastojao ukljuiti i politiku grupu oko Mehmeda Spahe, ali kralj Aleksandar, navodi Stojadinovi, nikako nije hteo da uje za muslimane iz razloga koji mi ni onda, a ni danas, nisu jasni.36 Ipak, u februaru i martu 1934. godine bilo je intenzivnih razgovora izmeu predstavnika Radikalne stranke oko Glavnog odbora, SLS i JMO o stvaranju nove politike partije, a predvialo se da i dio Hrvata iz tzv. Narodnog kluba postanu dio te nove politike kombinacije. Uprava policije u Sarajevu je 28. februara 1934. obavjetavala Kraljevsku bansku upravu Drinske banovine da je dr. Mahmud Behmen 2425. februara boravio na Hvaru, gdje se susreo sa dr. Antonom Koroecom i
35 36
Tri kraljevska ministra u zatvoru. Pravda, br. 12, 26. marta 1937. Stojadinovi M. 1970. 273.
160
prenio mu poruku dr. Mehmeda Spahe vezano za politiku saradnju dijela Radikalne stranke, Spahe i Koroeca.37 S obzirom da je Koroec u to doba bio konfiniran na Hvaru i pod policijskom pratnjom, policijski izvjetaji o ovome su kontradiktorni i mogli su biti posljedica Koroecovog namjernog skretanja panje policiji u krivom pravcu. Naime, dok je 28. februara Uprava Sarajevske policije jasno naglaavala da je dr. Mahmud Behmen na Hvar doao sa Spahinom porukom i namjerom da se sa Koroecom i dijelom radikala formira nova politika stranka, u izvjetaju od 1. marta policija, uz detaljan pregled kretanja Behmena i Koroeca, zakljuuje kako ovaj njihov susret nije stvarao temelje za stvaranje te nove politike stranke. Policija je od pouzdanih osoba doznala kako se Koroec iznenadio tom dolasku, te kako je on smatrao da su braa Behmen vie naklonjeni saradnji sa Demokratskom strankom Ljube Davidovia, a ne dijelu radikala. Za Spahu je, prema ovom policijskom izvjetaju, Koroec kazao kako je jedna sfinga i da ne pokazuje uopte nikakve aktivnosti.38 Prema drugim informacijama, Koroeca je posjetio i dr. Spaho lino, kao i neki radikalski politiar iz Beograda koji su dr. Koroecu saoptili, da su se dva zavaena krila bive Radikalne stranke izmirili i da danas zajedno sarauju.39 Izgleda da je u vrijeme tih pregovora sm dr. Mehmed Spaho u nekoliko navrata putovao u Beograd na razgovore, te da je i u Sarajevu nekoliko puta radi razgovora sa Spahom iz Beograda dolazio Laza Markovi. Meutim, kralj je 9. maja 1934. odbacio ovaj plan stvaranja nove politike organizacije, te je i dalje ostao vezan za Jugoslavensku nacionalnu stranku (JNS se prvobitno nazivala Jugoslavenska radikalno-seljaka demokratija, a na Kongresu krajem jula 1933. promijenila je naziv u JNS).40 Nakon ubojstva kralja Aleksandra u Marseju, 9. 10. 1934, Namjesnitvo, koga su inili princ Pavle Karaorevi, dr. Radenko Stankovi, senator i ministar prosvjete, te Ivo Perovi, ban Savske banovine, nastavilo je posao na stvaranju nove politike grupacije koja bi bila u stanju stabilizirati stanje u zemlji. Aca Stanojevi, predsjednik Narodne radikalne stranke i dr. Anton
37 38 39 40
ABiH, KBUDB, Pov. br. DZ 479/1934. BIS, MS, Uprava policije u Sarajevu Kraljevskoj banskoj upravi, br. 424/34, 1. marta 1934. ABiH, KBUDB, Pov. br. DZ 578/1934. Stojkov T. 1969. 269. 161
Koroec, kao predsjednik Slovenske ljudske stranke, sastali su se 15. novembra 1934. u stanu dr. Laze Markovia, a bili su prisutni dr. Anton Koroec, dr. Laza Markovi, dr. Milan M. Stojadinovi, Dragia Cvetkovi, dr. Milutin Jovanovi i Vlada Teokarevi i utvrdili da su saglasni u glavnim politikim pitanjima, te su se sporazumjeli o slijedeem: 1. da njihove partije obrazuju jednu politiku zajednicu, koja e nastupiti kao cjelina prema drugim politikim partijama, te im se stvore uvjeti te e se dvije partije pretvoriti i formalno u jednu partiju; 2. upuuju poziv dr. Spahi da i Jugoslavenska muslimanska organizacija pristupi ovoj zajednici; 3. voa ove zajednice je Aca Stanojevi; 4. pitanje formiranja vodstva nove stranke uredit e se naknadno sporazumom Stanojevia, Koroeca i Spahe.41 Dok su trajali razgovori lidera ovih stranaka (Radikalne, SLS, JMO) mandatar za sastav Vlade Bogoljub Jefti im je u decembru 1934. ponudio ulazak u Vladu, kojoj bi on bio na elu. Jefti je ponudio Radikalima tri ministarske pozicije (saobraaj, finansije i graevine), a Koroecu i Spahi je nudio po jedno ministarsko mjesto. No, svi su to odbacili, pa i Mehmed Spaho, nakon ega je Jefti formirao Vladu u koju je uspio uvui samo jednog radikala Milana Stojadinovia, dok je Spaho i dalje ostao u opoziciji prema reimu, ali u uskim kontaktima sa Radikalnom strankom i Slovenskom ljudskom strankom.42 Jeftieva je Vlada poetkom februara 1935. raspisala nove izbore za 5. maja 1935. godine. Sada se postavilo pitanje novih predizbornih koalicija, s obzirom da su svi pravili nove kombinacije. Seljako-demokratska koalicija (HSS i Samostalna demokratska stranka) nastojala je okupiti to iri opozicioni blok, pa su se fokusirali na uspostavljanje koalicije sa Demokratskom strankom i Zemljoradnikom strankom iz Srbije. Ovo ukazuje na to da su i zagrebaki opozicioni krug i beogradski opozicioni krug (iji dio su bili Demokratska stranka i Zemljoradnika stranka) sutinu svoje politike i odnosa u Jugoslaviji vidjeli u srpsko-hrvatskim odnosima. I jedni i drugi su u ovom stvaranju srpsko-hrvatskog opozicionog bloka vidjeli ansu za izborni uspjeh i dolazak na vlast. Maek je sugerirao Davidoviu i Joci Jovanoviu da u tu koaliciju pridobiju SLS i JMO, pa ako je mogue ak i dio radikala. U tom je
41
ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 3. Vidjeti i: Boban Lj. 1974. I. 164, te str. 182-183, biljeka 48. Stojkov T. 1969. 287.
42
162
smislu tokom februara i marta 1935. bilo i vie razgovora, pri emu je u Spahino ime uvijek pregovarao dr. efkija Behmen, a ne Spaho lino. Koroec, a naroito JMO pokazivali su sklonost da se postigne sporazum o obrazovanju izborne liste svih preestojanuarskih stranaka, s tim to je Koroec svoj pristanak da se prikljui spomenutoj listi uslovljavao pristankom radikalskog Glavnog odbora. Tokom ovih pregovora Radikalna stranka i SLS nisu pristali ui u tu koaliciju, pa se Spaho od njih odvojio i odluio na izbore ii na listi Udruene opozicije, o emu je 12. marta 1935. obavijestio Jocu Jovanovia, koji je u ime Udruene opozicije pregovarao sa drugim politikim grupama. Vostvo JMO se odluilo da se prikljui opozicionoj izbornoj listi, onda kada je u Glavnom odboru radikala i SLS, posle raznih kombinacija, preovladalo konano opredeljenje za izbornu apstinenciju. Bojei se da e muslimanski ivalj u Bosni i Hercegovini ukoliko se vostvo JMO opredeli za apstinenciju glasati za poslanike kandidate Udruene opozicije, vodei politiari JMO su posle izvesnog kolebanja stali na stanovite da je u takvoj situaciji najbolji izlaz da se JMO prikljui Udruenoj opoziciji i istakne svoje kandidate.43 efovi NRS, SLS i JMO su se nakon izbora 5. maja 1935. sastali i analizirajui rezultate izbora zakljuili kako ti izbori nisu doveli do konsolidacije unutranjih politikih prilika u zemlji s obzirom na broj glasova koje su dobile opozicione liste, na apstinenciju pristaa SLS i jednog dijela NRS. S obzirom na izborne metode vladine liste, efovi NRS, SLS i JMO saglasili su se da Vlada B. Jeftia nema autoritet da dalje upravlja zemljom, te iskazuju elju za stvaranjem jedne nove vlade koja bi imala podrku veeg dijela glasaa. Stoga, oni iskazuju spremnost staviti se na raspolaganje Namjesnicima radi stvaranja takve vlade, te iskazuju potrebu da se u takvu vladu pozove i dr. Maek. Oni istiu da predsjednik vlade svakako ne moe biti B. Jefti, ali bi bilo poeljno da Ministarstvo vojske i mornarice i dalje zadri general Petar ivkovi. efovi ovih stranaka najavljuju da bi nova vlada trebala pripremiti nove izbore, ali i obrazovati novu politiku stranku, u koju bi uli svi oni politiki krugovi na koje bi se ta vlada oslanjala. Najavljuje se da bi naziv te stranke glasio Jugoslavenska radikalna zajednica, na ijem bi elu bio Izvrni odbor u koji bi uli Aca Stanojevi, Milan Stojadinovi, Anton Koroec, Mehmed Spaho. Izvrni odbor bi rukovodio poslovima u vezi sa organizacijom stranke i davao politike direktive za stranaku djelatnost, dok se stranka definitivno
43
Stojkov T. 1969. 299. 163
ne konstituira na svojoj skuptini i dok ne izabere svoje stalno predsjednitvo. Potpisnici izjave odluuju, da tekst ovog sporazuma sastavljenog u etiri primjerka smatraju kao povjerljiv, ali da se jedan originalni primjerak uputi prema Nj. K. Visoanstvu Knezu Namjesniku.44 Na toj osnovi e doi do formiranja Stojadinovieve Vlade, u koju e ui dr. Mehmed Spaho kao ministar saobraaja. Ovaj in e utjecati na stvaranje nove politike organizacije, Jugoslovenske radikalne zajednice, kao parlamentarne podrke novoj vladi. Za razliku od Jugoslavenske nacionalne stranke (JNS) koja je stvorena sa ciljem da svojim razvitkom uniti preestojanuarske stranke, JRZ se formira objedinjavanjem tih starih preestojanuarskih stranaka.45 Stojadinovi je 20. juna 1935. od svojih opozicionih radikala, zatim SLS i JMO formirao Vladu koja je bila jaka u narodu, ali slaba u Skuptini, kako se kasnije sm prisjeao, u kojoj je Spaho dobio mjesto ministra saobraaja, a efkija Behmen poziciju ministra za socijalnu politiku. Zbog ovoga prelaska na stranu Milana Stojadinovia Spahu su posebno otro kritizirali radievci, a Spaho je svoj ulazak u Vladu pravdao iscrpljenou i ekonomskom krizom Bonjaka i Bosne i Hercegovine. Pria se da je Spahi bilo ponueno da bira da li eli mjesto ministra finansija ili saobraaja. On je o tome razgovarao sa Uzeir-agom Hadihasanoviem, koji mu je rekao: Ako ti nude ministarstvo finansija, onda je ili hazna prazna ili Srbi kljueve dre. Spaho je razumio savjet i odluio se za ministarstvo saobraaja.46 Meutim, Stojadinovi je u svojim memoarima dodjeljivanje resora saobraaja dr. Mehmedu Spahi objasnio injenicom potpisivanja Konkordata Kraljevine Jugoslavije s Vatikanom, koje je bilo predvieno za 25. juli 1935. godine. Pripremajui imena ministara, Stojadinovi svjedoi da je Spahi prvobitno bio namijenio ministarstvo pravde, a onda se prisjetio da bi ministar pravde trebao u Vatikanu u ime Jugoslavije potpisati Konkordat. Kad je to preneseno Spahi, on je, kae Stojadinovi, polu ozbiljno, polu u ali, uzviknuo: Gde u ja u Rim kod Pape! Pa jo da ga poljubim u papuu. I tako je, prema navodima Stojadinovia, Spaho dobio ministarstvo saobraaja samo da ne bi potpisao Konkordat sa Vatikanom.47
44 45 46 47
ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 3. Stojkov T. 1969. 320. Crnovranin H. i Sadikovi N. 2007. 364 Stojadinovi M. 1970. 471.
164
Iako se Stojadinovieva Vlada oslanjala na Jugoslavensku radikalnu zajednicu, ne moe se kazati da je ta stranka u cijelosti bila formirana na terenu. Naprotiv, Jugoslavenska radikalna zajednica je u poetku bila, zapravo, samo podrka toj Vladi u Skuptini, a paralelno sa uvrivanjem te Vlade trajalo je i formiranje i organiziranje stranke na terenu. Stojadinovi je u svojim memoarima pisao kako je njegova Vlada u Skuptini bila slaba, ali je zato imala podrku u narodu. Zbog toga se ubrzavao posao u vezi sa organizacijom stranke na terenu, ali to nije ilo tako glatko. U septembru 1935. kolalo je jedno pismo kao proglas o stvaranju nove stranke. Taj je proglas naslovljen Prijateljima, i u njemu se konstatira kako su se Narodna radikalna stranka, Slovenska ljudska stranka i Jugoslavenska muslimanska organizacija odluile ujediniti u jednu politiku stranku pod nazivom Jugoslavenska radikalna zajednica. Program i statut stranke ve su objavljeni i prihvaeni od nadlenih dravnih organa, pa sada predstoji organizacija stranke na terenu. Kae se kako je nuno stvarati zajednike mjesne (opinske) odbore, te se posebno naglaava da u opinama moe postojati samo jedan odbor Jugoslavenske radikalne zajednice, a s obzirom da bi moglo biti i odreenih problema u vezi s tim, odlueno je da se stvori poseban Sekretarijat Jugoslavenske radikalne zajednice, kao pomoni organ Izvrnog komiteta stranke. Sjedite Sekretarijata je u hotelu Paris u Beogradu, i sva korespondencija sa Izvrnim odborom treba se obavljati preko tog Sekretarijata. U februaru 1936. tvrdilo se kako je do tada kompletna organizacija provedena tek u dvije banovine (Dravskoj i Moravskoj), a da e se po ostalim banovinama to zavriti do sredine marta 1936. godine. Najavljuje se da e nakon formiranja banovinskih odbora Izvrni odbor JRZ sazvati Kongres Stranke, na kojem e se izvriti izbor vodstva Stranke. U travnikom kraju veliku aktivnost na organiziranju Jugoslavenske radikalne zajednice vodio je Hamid Kurbegovi, u Sanskom Mostu je 10. 2. 1936. formiran sreski odbor na ijem je elu bio dr. Branko Milju, potpredsjednik je Fehim Muji, blagajnik Beir Hromali, a sekretar Jovo Deli. lanovi Sreskog odbora bili su jo Jovan Jevti, Mustafa Budimli, Agan Badnjevi, Ilija Boremovi, Sulejman Bilajbegovi i Miloje Marjanovi. Vidimo da se u tim etniki mjeovitim krajevima vodilo rauna da i rukovodstvo bude mjeovitog sastava. Na zboru JRZ u Bijeljini 15. aprila 1936. Spaho je govorio skupa sa mini-
165
strom pota i telegrafa dr. Brankom Kalueriem.48 Spaho kae da je u JRZ stupio kada je uvidio da ta stranka omoguava da doe do sporazuma izmeu jednokrvne brae, da se zavede jednakopravnost i zakonitost u naoj zemlji, za ta se on uvijek zalagao u svojoj politikoj djelatnosti. Spaho je izrazio alost to u toj vladi ne sudjeluju i Hrvati. Na ovom skupu on je govorio i o disidentima iz JMO, odnosno odvajanju nekih ranijih struja JMO koje nisu prihvatile ulazak u JRZ, te i odvajanju dijela radikala koji su nastojali stupiti u kontakt sa HSS, odnosno SDK, pokuavajui na taj nain rijeiti hrvatsko pitanje. Spaho je tada kazao: Ja im na tome putu elim pun uspjeh i radovau se ako i njima pa makar i bez nas, poe za rukom da to teko i vano pitanje skinu s dnevnog reda. No, on ne vjeruje u uspjeh opozicije. Poetkom 1936. zapoele su pripreme za opinske izbore. Iz jednog izvjetaja od 13. 10. 1936. o situaciji u Bratuncu moemo vidjeti kako lideri JRZ naglaavaju podrku i muslimana i pravoslavnih u JRZ. Istie se kako je u Bratuncu jo od vremena austrougarske uprave uzgajan duhan, ak su podignute i velike zgrade za otkup duhana, ali je 1928. saenje duhana u Bratuncu i okolini zabranjeno. Tek je 1936, zauzimanjem dr. Mehmeda Spahe, opet doputeno gajenje duhana u Bratuncu i okolici. Problem je, meutim, bio u tome to u Bratuncu nije uspostavljen otkupni ured, pa su seljaci duhan morali voziti u Ljuboviju i tamo predavati u otkupni ured. Slina je situacija bila i u Srebrenici. U jednom izvjetaju itamo kako u Srebrenici i okolici djeluju dvojica istaknutih ljudi, jedan je Velimir Jockovi, a drugi Ismet Begtaevi. Njih su dvojica ugledni ljudi, ali se meusobno nisu najbolje slagali. No, pod pritiskom JRZ oni su se pomirili, ali je rjeenje naeno tako to je Jockovi djelovao u sredinama nastanjenim preteno pravoslavcima, a Begtaevi u sredinama koje su naseljavali uglavnom muslimani.49 Do konca maja 1936. uglavnom je zavreno formiranje JRZ po banovinama, a za 1. i 2. juna 1936. zakazan kongres JRZ u Beogradu. Konferencija za Drinsku banovinu odrana je u nedjelju, 17. maja 1936. godine. Ova je konferencija bila vrlo vana za politiki uspjeh ne samo Spahin nego i JRZ u cijelosti na prostoru Drinske banovine. Prema novinskom izvjetaju, Mehmed Spaho je na konferenciju doao neto iza 9 sati, te se, burno pozdravljen od
48 49
Velianstvena manifestacija narodne sloge. Pravda, br. 9, 17. aprila 1936. 1. ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 1.
166
delegata, sa svima pozdravio interesirajui se o stanju u njihovim krajevima, o njihovim eljama i narodnim potrebama. Demokratski nastup dra Spahe, kojeg su mnogi delegati po prvi put vidjeli, uinio je na sve prisutne najljepi utisak. Konferenciju je otvorio poslanik za Bijeljinski srez Ljubomir Panti, apotekar, koji je predloio sastav banovinskog odbora. Dr. Spaho je aklamacijom izabran za predsjednika banovinskog odbora JRZ, a dr. Branko Kalueri za potpredsjednika. Spaho je u svom govoru uglavnom opravdavao stvaranje JRZ, te istakao kako je to stvaranje bilo lake u redovima bive JMO i SLS, nego meu bivim radikalima, koji su bili prilino pocijepani. On kae da je elja JRZ da se stvara jedan jugoslavenski nacionalizam, ali se on ne moe izgraivati nametanjem odozgo, nego jedino izrastanjem iz naroda, odozdo, i to upravo ini JRZ. Ja kaem da u ovoj zemlji ima vrlo malo ljudi koji ele neto drugo nego jedino monu i jaku Jugoslaviju. [...] Mi u Drinskoj banovini, u cijeloj Bosni i Hercegovini, imali smo da rijeimo jo jedan krupan problem, koji moda prelazi znaenje jednog obinog stvaranja nove stranke. Mi smo ovdje podijeljeni u tri vjere, a ako hoete i u tri plemena, jer ovdje ima i dosta Slovenaca. Imali smo da provedemo izmirenje, koje ima veliko politiko znaenje za umirivanje politikih prilika u naoj zemlji. Veli da su u tome uspjeli. Zavodei svugdje punu vjersku, a naravno i plemensku ravnopravnost, potujui svakog bez razlike kojoj vjeri ili plemenu pripadao, mi emo stvoriti meusobno povjerenje, stvoriemo jednu politiku atmosferu, koja e pomoi konanom sreivanju prilika u cijeloj zemlji. [...] JRZ znai u dananjim prilikama oslonac, na koji e se drava moi slobodno i bez brige osloniti [...] Mi hoemo veliku i snanu Jugoslaviju, u kojoj e se svaki graanin osjeati pravim njenim sinom. Takva Jugoslavija e se moi oduprijeti svim napadima, ma s koje strane oni doli.50 Kongres JRZ je odran u Beogradu 1. i 2. juna 1936. godine. Na kongresu je za predsjednika stranke izabran Milan Stojadinovi, a Spaho i Koroec su izabrani za potpredsjednike. Ban Primorske banovine 7. marta 1936. obavjetava ministra unutranjih poslova o politikoj situaciji u toj banovini tokom februara 1936. godine. O razvoju JRZ on kae da se on osjea samo u redovima Srba i Muslimana, a kod Hrvata vrlo slabo. Zatim, istie kako jo uvijek postoje odreene prepreke koje su i od ranije postojale izmeu bive Radikalne stranke i nekadanje
50
Manifestacija Drinske banovine za JRZ . 1-3. Pravda, br. 14, 22. maja 1936. 167
JMO. Kao primjer on navodi Gornji Vakuf, gdje funkcioniraju dva odbora JRZ: jedan koga vode bivi radikali, a drugi koga vode bivi pripadnici JMO, i oba djeluju neovisno i bez meusobnih kontakata. Spahinovci znaju samo za dr Spahu i kao da ih se drugo nita ne tie. Bivi radikali idu uz Vladu, ali su i oni pometeni, naroito usled nesreenih odnosa u tim mesnim partijskim organizacijama. Primeuje se da su i jedni i drugi ohladnili i da ne pokazuju nikakvu aktivnost. Ban dalje ponavlja svoje ranije iskazano uvjerenje kako pristae bive JMO ne doivljavaju JRZ kao novu stranku, nego kao koaliciju sa bivim radikalima. Sredinom septembra 1936. Spaho je odrao niz konferencija u Bosanskoj krajini. Sredinji govor je odrao u Prijedoru. On je govorio o uspjesima Stojadinovieve Vlade, opem napretku demokracije, o brizi za seljake, a vanjsku politiku je ocijenio odlinom. Oko nas svuda u svijetu nadvili su se dosta mutni oblaci. Naa spoljna situacija je odlina. Mi se oslanjamo na nae saveznike i na one koji upravljaju demokratski. U prvom redu uvajmo veliku Jugoslaviju i pomognimo one koji rade na tome. Svi napori nai upueni su na dobro i napredak naroda i Jugoslavije, na privrednu obnovu zemlje i dobro naeg mladog Kralja.51 Spaho je drao i govore u Krupi, Cazinu, Bihau, te pregledao radove na Unskoj pruzi.52 Ipak, stvaranje Jugoslavenske radikalne zajednice otkrivalo je i dalje duboke nacionalne lomove unutar jugoslavenskog drutva, jer se moglo uoiti kako su na stvaranje JRZ podjednako negativno reagirali, kako Srbi, tako i Muslimani. Krajem 1935. dolo je do razlaza u Radikalnoj stranci, iji se Glavni odbor ogradio od line vlasti Milana Stojadinovia. ef Radikalne stranke Aca Stanojevi je 18. decembra 1935. objavio izjavu u kojoj je naglasio da se vie ne slae s politikom koju vodi Milan Stojadinovi. Stanojevi je pismo o tome uputio liderima SLS i JMO u Ljubljanu i Sarajevo. Radikalna stranka, koju je vodio Aca Stanojevi, smatra da Stojadinovi ne sprovodi dogovorenu politiku, on eli da se organizacija JRZ sprovodi odozgo, preko policije i narodnih poslanika, a radikali su isticali da se politika stranke treba sprovoditi
51 52
Pravda, br. 31, 18. septembra 1936. 1, 5.
Unska pruga, koja je vodila od Bihaa prema Kninu, nije zapoeta niti zavrena za Spahina ivota, ali je Spaho znatno popravio projekt, a djelomino je i izmijenio trasu, no nije stigao zavriti taj projekt. Jo sredinom 1940. godine novine su pisale kako zapinju radovi na Unskoj pruzi (Pravda, br. 14, 24. maja 1940).
168
odozdo, da bude po volji naroda. Meutim, Spaho i Koroec uope nisu odgovorili Stanojeviu i ostali su uz Stojadinovia. ak su list Samouprava, koji je pokrenut 1881. s osnivanjem Radikalne stranke, pretvorili u glasilo JRZ. U Proglasu radikalima i radikalskim prijateljima od 23. februara 1936. godine Aca Stanojevi kae kako su tim preuzimanjem Samouprave Spaho i Koroec pokazali da im je cilj da rade na moralnom razgraivanju Radikalne stranke, te su time postali otvoreni protivnici Radikalne stranke. Stanojevi kae da su Stojadinovi i njegovi pomagai (Dragia Cvetkovi, uro Jankovi i drugi) napustili naela i program Radikalne stranke i samim time sami sebe iskljuili iz stranke, te se ne moe vie smatrati da rade i govore i u ime Radikalne stranke. Prema informacijama Centralnog presbiroa Predsjednitva Ministarskog savjeta od 13. aprila 1936, u Sarajevu je toga dana Milan Srki odrao svoj politiki zbor. Kae se da su tom zboru prisustvovali gotovo svi najugledniji ljudi sarajevske arije, oko 80 Muslimana i vei broj Jevreja, Srkievih pristalica. Srkiev govor je trajao preko dva i po sata. U samom govoru on je hvalio estojanuarski reim kralja Aleksandra, a kritizirao trenutno politiko stanje. Srki kae kako je politika baza estojanuarskog reima proirivana (dio radikala, dio demokrata, potom zemljoradnika i samostalaca). Srki hvali estojanuarski reim, a napada reim uspostavljen 22. decembra 1934. godine. On taj reim od 22. 12. 1934, odnosno Vladu Bogoljuba Jeftia, naziva jugofaizmom, koga personificira mali i vrlo beznaajni Due. Srki se izjanjava protiv stvaranja JRZ, jer je to politika formacija bez jasnog politikog stava. On kae da su se oni dodue izjasnili za narodno jedinstvo, ali se to u praksi ne vidi. Govori kako je jedan od ministara (misli na Spahu) izjavio da su tim sporazumom doli (ti ministri) na vlast, a narodu kau da, ako mu se to ne svia, on moe tu vezu odmah prekinuti. Veli kako je taj ministar (Spaho) izjavio da su oni napravili sporazum sa jednom politikom strankom u Srbiji, a za radikalski olo u Bosni i Hercegovini ne ele ni da uju. Srki govori da je teko napraviti uspjenu politiku organizaciju okupljanjem malog broja radikala dok ogromne mase radikala stoje po strani, te dvije klerikalne organizacije, jer su suvie slabi ti radikali da zatite i odbrane ostale nacionalne elemente i u Sloveniji i u Bosni i Hercegovini.
169
Srki smatra da JRZ proturjei narodnom jedinstvu, jer dvije klerikalne organizacije (SLS i JMO) eksploatiraju vjeru u politici i time unose dalju zabunu. To, kae on, lii na onog hodu koga je sultan doveo u Istanbul da od pia izlijei bekri Mustafu, a hoda je drugujui itave mjesece sa bekri Mustafom, i sam postao dvorska pijanica. Tako e, kae Srki, i u JRZ ono malo radikala izgubiti mogunost graditi narodno jedinstvo. Nepametno je praviti jednu partijsku zajednicu sa slovenakim klerikalima i Jugoslavenskom muslimanskom organizacijom bez Hrvata i sa takvom kombinacijom uzimati vlast, jer se time stvara utisak da se eli brojno manjom organizacijom u naoj zajednikoj dravi krojiti sudbinu Hrvata bez Hrvata. Time se stvara jo vee nepovjerenje meu nama i produbljuje kao po nekoj fatalnosti jaz izmeu Beograda i Zagreba. Srki u svom govoru istie kako on nije protivnik Muslimana, ali on njih ne smatra posebnim narodom. Istie da su oni samo vjerska skupina, te da je zbog toga i bio protiv njihovog posebnog politikog djelovanja, ali ako oni tako ele neka tako i bude, ali se odnosi izmeu muslimana i Srba moraju regulisati. On kae kako kolaboriranje sa JMO nije nikakva novina, jer je takvih kolaboracija bilo i ranije, preputajui nas na milost i nemilost voama Jugoslovenske muslimanske zajednice. Sluao sam esto i od radikala i od demokrata u Beogradu tu pesmu: to se tie Bosne i Hercegovine, tu eto vam Spaha i Behmena. Srki navodi da stvaranje JRZ sa Muslimanima a bez Hrvata unosi dalje nejasnu situaciju u rjeavanju hrvatskog pitanja. S obzirom da su Muslimani, veli Srki, Srbi ili Hrvati, najbolje bi bilo da se oni izjasne ko su (ako hoe da budu svi Srbi ili Hrvati, za Srkia je to nebitno), pa bi se sporazumom sa Hrvatima time rijeilo i pitanje Muslimana.53 Ban Drinske banovine pie 29. maja 1936. Stojadinoviu o tome kako veina bosanskohercegovakih Srba pristupa u JRZ, ali kae da je loe ukoliko se ide na stvaranje nekih lokalnih voa Srba u Bosni i Hercegovini. On smatra da je bosanskim Srbima mnogo blia i simpatinija ideja o jednom srpskom voi. Bosanski Srbi nisu autonomisti, i vjerujem da to nee nikada ni biti, jer bi bili preputeni na milost i nemilost ostalim dvema politikim grupama
53
ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 2.

170
Muslimanima i Hrvatima koji su danas kompaktni. Ta misao o jednom voi postoji kod ovdanjih Srba duboko usaena te ne bi trebalo, po banovom miljenju, dopustiti nikakvo stvaranje novih voa Srba u Bosni i Hercegovini. Na kraju ovoga pisma ban pie da je saznao kako je Salih Safet Bai iz Mostara, koji je poslije 6. januara 1929. priao JNS, uputio pismo Spahi traei izmirenje s njim, ali je Spaho odgovorio da na to jo treba saekati.54 Jovo D. Nikolinovi, starjeina sreskog suda u penziji i lan radnog mjesnog odbora JRZ u Sarajevu, bivi aktivista Radikalne stranke, 24. septembra 1936. uputio je pismo Stojadinoviu, analizirajui politiku situaciju u Bosni i Hercegovini i predlaui naine da se bivi radikali privole za stupanje u JRZ. On kae da je u poetku organiziranja JRZ nainjeno nekoliko greaka, jer je organizacija JRZ bila povjerena dr. Milanu Jojkiu, a on je bio blizak Srkiu. Stoga je organizacija Stranke kasnila kada je dolo do raskida Glavnog odbora NRS i JRZ. Nikolinovi kae da je Jojki bio jako popustljiv prema muslimanima, koji su to iskoristili i ponamjetali svoje ljude u brojna dravna nadletva, to je utjecalo na pad ugleda JRZ meu pravoslavcima. Kae da su lanove Odbora ljudi poeli nazivati muslimanskim ulizicama. Nikolinovi navodi da Srki, plaei se podjele vlasti, ranije nije znao privui k sebi intelektualce i kolovane industrijalce i trgovce, nego se kako u Sarajevu tako i u unutranjosti veinom oslanjao na nekoliko materijalno propalih demokrata koji su ga sa gubitkom vlasti odmah i napustili, a sam Srki se kompromitirao u narodu naputanjem JNS, koju je svojedobno sam osnivao, tako da on vie nema pristaa u Bosni, smatra Nikolinovi. Dalje kae da je Stojadinovieva Vlada na dobrom putu (poduzeto niz privrednih poteza, stavljena u izled gradnja novih eljeznikih pravaca, poela izgradnja luke u Ploama...), te naglaava da bi bilo korisno za privlaenje pravoslavnih u JRZ ako bi se neko od Srba iz bive BiH imenovao za ministra bez portfelja, kako bi mogao parirati ministru dr. Behmenu, koji stalno intervenira za neke muslimane, jer bi se time anulirala propaganda kako je Stojadinovi prepustio bosanske Srbe na milost i nemilost dr. Spahi. Nikolinovi pie da meu samim muslimanima postoje dvije struje: jedna srbofilska sa ministrom dr. Spahom i Uzeir-agom Hadihasanoviem, a druga hrvatofilska ili srbofobska sa senatorom dr. Hrasnicom, dr. efkijom Behmenom i dr. Mahmudom Behmenom,
54
ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 2. 171
urednikom partijskog lista u Sarajevu. Ova struja je malobrojna, jer osim njih ne imade uza sebe samo nekoliko kolovanih ljudi u Zagrebu i ona je omrznuta kod veine muslimana. A sama braa Behmeni ne imadu za sobom nikoga ni u rodnom mjestu Stocu, a to kod izbora dobijaju u svojim izbornim srezovima veliki broju glasova, za to imadu da zahvale disciplini bive JMO, koja se bezuvjetno pokorava volji i zapovijedima svoga voe dr. Spahe. Uloge ovih dviju grupa su podijeljene, te dok vea grupa sa dr. Spahom radi sporazumno sa Srbima u JRZ, dotle grupa Behmenova uva mostove, koje je spajaju sa Hrvatima i od vremena na vrijeme te veze pojaava i mostove pritvruje proteiranjem i avanzovanjem pojedinih Hrvata u dravnim nadletvima, kao to je to bio sluaj sa starjeinom sreskog suda u Zenici, koga su doveli na tetu jednog Srbina u Sarajevo. Tako je bilo sa sudijom Asimom Ugljenom, Hrvatom frankovcem, koga su preskoivi tolike sudije nagradili predsjednitvom okrunog suda u Sarajevu, a kao nagradu to je kao predsjedatelj u velikom procesu zenikih Hrvata oslobodio sve optuene od optube. Nikolinovi kae da je u tom imenovanju odlunu rije imao dr. efkija Behmen, pod utjecajem dr. Juraja uteja. On kae da se iz svega vidi kako Srbi loije prolaze od Muslimana i Hrvata. Ovo dvolino dranje muslimana i ovakovi protusrpski rad brae Behmena u samoj zajednici glavni je razlog slabog pristupa pravoslavnih masa u JRZ. Stoga on predlae da se muslimani pozovu da se iskreno deklariraju za zajedniki rad i da se neko od Srba iz Bosne i Hercegovine (npr. dr. Duan Davidovi), imenuje za ministra bez portfelja kako bi mogao u Beogradu parirati dr. efkiji Behmenu. Time e se stvoriti uvjeti da pravoslavci ulaze u JRZ, a u protivnom svi napori da se pravoslavci okupe u JRZ bit e uzaludni i umjesto JRZ postojae u stvari samo uvijek JMO, a nas e nekolicinu, koji se oko zajednice danas iskreno okupljamo, narod jednog dana moda baciti pod gomilu, kao krivce, da se je uz nae uee srpskom narodu ovih krajeva poinilo toliko nepravdi.55 O slabom pristupu Srba Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici Stojadinoviu je 1937. pisao i Kosta Panti. On kae kako se od stvaranja JRZ mnogo oekivalo, jer je ona bila neka vrsta nastavka saradnje Srba i Muslimana iz vremena prije Prvog svjetskog rata, ali su JRZ iskoristili samo Muslimani zato to su pravoslavni bili politiki pocijepani. Tu pocijepanost su, prema ovom miljenju, Muslimani iskoristili i nametnuli svoju premo u JRZ, a zbog toga
55

172
stradalo je i strada inovnitvo pravoslavne vjere a i oni muslimani koji se osjeaju Srbima a koji su bili u radikalnoj stranci. Kao argument za tu tvrdnju on navodi srez Stolac, odakle su od osnivanja JRZ premjetena 24 inovnika Srbina pravoslavca i Srbina muslimana, a da nije premjeten niti jedan Hrvat. Ovakvo stanje slino Stocu vlada skoro po celoj Bosni i gree svi oni koji Vam govore o nekoj srpsko-muslimanskoj slozi. Srbi u Bosni i Hercegovini nisu protiv bratstva i iskrene saradnje, ali se nedaju zapostavljati. Da se povela druga politika, danas bi BiH bila najtvra kula JRZ. On navodi da je razgovarao sa brojnim istaknutim muslimanima gajretovcima, koji su izjavljivali da su oni spremni doprinijeti saradnji Srba pravoslavaca i muslimana, ali pristae bive JMO smatraju dananju zajednicu nastavkom njihove stranke, a poto su kompaktni, a mi Srbi kao razbijena vojska, iskoritavaju ovo stanje za svoje pristae. Niko od nas Srba nema nita protiv ministra gospodina dr. Spahe. Svi ga smatramo patriotom i konstruktivnim politiarem, ali je naalost okruen u veini ljudima odgojenim u Zagrebu, a doepali se uplijevnih mjesta po srezovima, gdje are i pale, pa samo zbog njih, a ne zbog dr Spahe, Srbi ne stupaju u Zajednicu.56 S druge strane, niti meu muslimanima nije postojao apsolutni pristanak na ulazak u okvire Jugoslavenske radikalne zajednice. Jedna grupa muslimanskih politikih aktivista je na Bajram 27. decembra 1935. usvojila zakljuak kojim se osuuje Spahin ulazak u JRZ. Taj je zakljuak potpisalo 70 potpisnika, uz odobrenje i hair-dovu biveg reisa Demaludina ef. auevia. U ovom se zakljuku naglaava kako je Spaho izdao narodnu volju, svoje drugove Vladka Maeka, Ljubu Davidovia i Jocu Jovanovia, s kojima je zajedno nastupio na izborima 5. maja 1935. godine. Takav postupak koji nas muslimane ovih krajeva prikazuje odmetnicima i verolomcima osuuju listom svi muslimani Bosne i Hercegovine, kao to osuuju i naroito ukidanje Jugoslovenske muslimanske organizacije i njeno stapanje sa Radikalnom strankom u Jugoslovensku radikalnu zajednicu. U ovom se proglasu pozivaju poslanici JMO izabrani na izborima 5. maja 1935, da ne naputaju svoje predizborne politike partnere (Maek, Davidovi, Jovanovi), jer to muslimanski birai ne podravaju. Takoer se naglaava kako Muslimani Bosne i Hercegovine ne priznaju ukidanje JMO i njeno stapanje u JRZ.
56
ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 1. 173
U ovom se zakljuku pozivaju Muslimani na politiko jedinstvo te istie: Mi muslimani kao starosedeoci u ovim krajevima elimo doprineti to temeljitijem i to boljem sreenju bratskih odnosa izmeu Hrvata i Srba, te zadovoljenje naih optih interesa vidimo u zadovoljenju optih narodnih tenji ostalih Hrvata i Srba pod optim narodnim vodstvom g. dr. Vladimira Maeka. Posebnim se pak svojim bosanskohercegovakim muslimanskim interesima mi muslimani elimo na izloenoj podlozi brinuti u svojoj posebnoj muslimanskoj organizaciji i celovitoj autonomiji Herceg-Bosne, pravedno preureenoj dravi.57 Ban Drinske banovine je 24. juna 1937. obavijestio Stojadinovia kako Muslimani vie nisu kompaktna masa ni idejno, ni politiki, ni nacionalno, nego podijeljeni u vie grupa: Spahinovci, Gajretovci, Muslimani bivi radikali i Muslimani frankovci. Najbrojniji su Spahinovci (80% muslimana, i to su pristae bive JMO). U toj grupi su Spaho i Behmen. Do pre godinu dana u redovima ove grupe vladala je nesumnjivo partijska disciplina, na njenu kompaktnost moglo se uvek osloniti, tim pre to je to masa gotovo samih zemljoradnika, zanatlija i malih trgovaca. Intelektualaca je srazmerno prema celokupnom broju vrlo malo. Doavi na vlast posle tako dugo vremena, u kome su lanovi bive JMO bili van svakog uticaja, prirodno dolo je do potrebe zadovoljenja zahteva mnogih njenih lanova, naroito u pogledu personalnog uposlenja i pomoi. Svi se zahtevi nisu mogli zadovoljiti i to je prvi pravi uzrok sumnjienja i nezadovoljstva. Ban naglaava da se ministru dr. Spahi zamjera da je prvo uposlio svu svoju najbliu rodbinu. Istiu da je postavio: 1. svoga brata Fehima Spahu za lana Upravnog odbora Gradske tedionice, lana Odbora za izmjenu Zakona o IVZ, potom za naiba, a vjerovatno e ga postaviti i za reis-ul-ulemu, 2. roenog ujaka svoje supruge, dr. Halid-bega Hrasnicu postavio je za senatora, 3. brata Halid-bega Hrasnice postavio je za lana Upravnog odbora Gradske tedionice, 4. zet Fehim ef. Spahe Sulejman Denili postavljen je takoer pri Gradskoj tedionici, 5. Muhamed Hrasnica, sin Abduselam-bega Hrasnice, ujaka Spahine supruge, postavljen je u Gradskoj tedionici,
57

174
6. Edhem Biaki, predsjednik opine, zet je dr. Halid-bega Hrasnice (oenio se s njegovom bratinom), 7. roeni brat Edhema Biakia, Asim Biaki, postavljen je za vieg inovnika Gradske tedionice, 8. Ethem ejvanija, zet dr. Spahe, postavljen je za vijenika opine i lana Gradske tedionice, 9. Dr. Ahmed Abadi, Biakiev zet, postao je vijenik i lan Gradske tedionice, 10. Mehmed-Meho ahinagi, roeni brat supruge Mehmeda Spahe, postavljen je za vijenika opine i lana Upravnog odbora Gradske tedionice, ali je kasnije podnio ostavku, 11. zet dr. Spahe Raid Raidkadi je u opinskoj slubi, 12. stric dr. Spahe, Seid Spaho, takoer je u opini, 13. sestri dr. Spahe, Muhamed Raidkadi, inovnik je u opini, 14. zet Seida Spahe, Nani, takoer je inovnik u opini, 15. Hamdija Afgan, zet dr. Spahe, postavljen ja za predsjednika opine Banja Luka, 16.Uzeir-aga Hadihasanovi, najblii prijatelj i saradnik dr. Spahe, i Uzeir-agin zet Mustafa Softi, vijenici su u opini i lanovi Upravnog odbora Gradske tedionice, 17. Muhamed Softi, brat zeta Uzeir-age Hadihasanovia Mustafe Softia, postavljen je za inovnika u opini grada Sarajevo. Ban naglaava da mnogi uvereni da je ministar dr. Mehmed Spaho svemoan navalili su na njega sa mnogobrojnim zahtevima i kad nisu mogli biti zadovoljni, poeli su protestvovati. Ban navodi da je tako dolo do sukoba Uzeri-age Hadihasanovia, glavnog Spahinog partijskog eksponenta, i dr. Mahmuda Behmena, advokata i brata ministra dr. efkije Behmena zbog postavljanja Mustafe Softia za inovnika u gradskoj opini Sarajevo. Taj se sukob prenio i na rad Gradskog vijea, pa se ak Behmenova grupa povukla iz Vijea. Raskol se prenio i na ire muslimanske mase u unutranjosti Bosne i Hercegovine, a dolo je i do raskola meu samim spahinovcima nakon izbora Vakufskih sabora. Tu je dolo do razmimoilaenja izmeu dr. Spahe i dr. efkije Behmena.
175
Ban kae da su gajretovci, koje vodi dr. Avdo Hasanbegovi, u odnosu na spahinovce neznatni, mada okupljaju intelektualce, ranije Gajretove stipendiste. Svi su nacionalistiki deklarirani i javno orijentirani prema Beogradu. Ban spahinovce naziva vjerskim konzervativcima, a gajretovce vjerskim i drutvenim modernistima. Veina spahinovaca neostupno pridrava se svih starih obiaja, koje je dananja Turska Republika davno ve i Zakonom ukinula, dok gajretovci i njihove porodice u veliko od tih obiaja kao zastarelih i esto kodljivih odstupaju. Njihove ene ee se viaju otkrivena lica i uopte osea se pokret za saobraavanjem kulturnoj sadanjici. Stoga ban predlae da se gajretovci ne smatraju opozicionarima, nego da im se izlazi u susret naroito u personalnim pitanjima. Ban kae da muslimane bive radikale vodi Hafizadi iz Travnika.58 To je mala, ali veoma agilna grupa. I oni, kao i gajretovci, nastojali su se pomiriti sa spahinovcima, ali je Spaho to odbijao. Na elu Muslimana frankovaca bio je Hakija Hadi. Ovo je takoer malobrojna grupa, ali vrlo aktivna u borbi protiv dr. Spahe i dr. Behmena. Ban smatra da se s ovom grupom ni pod kojim uslovima ne moe oekivati kakva iskrena saradnja, pa i u sluaju sporazuma sa HSS.59 Sukob razliitih politikih grupa doao je do izraaja i u Gradskom vijeu u Sarajevu. Ban Drinske banovine je 25. januara 1937. obavijestio Stojadinovia da je sukob dviju struja u sarajevskom Gradskom vijeu (Uzeir-age Hadihasanovia i dr. Mahmuda Behmena) kulminirao na sjednici Gradskog vijea, te je svih pet vijenika Behmenove grupe (dr. Ahmed Abadi, Asim Arslanagi, Seid Husedinovi, Edhem ejvanija i dr. Mahmud Behmen) 24.
58
Sulejman-beg Hafizadi je roen 1887. u Travniku. Studij medicine zavrio 1913. na Medicinskom fakultetu u Istanbulu, a koncem te godine, ne mogavi dobiti posao u Bosni, odlazi na Beku kliniku gdje ga zatie Prvi svjetski rat. Od 2. 9. 1914. do 10. 9. 1916. kao ljekar-asistent bio je na ratitu pri bekom Crvenom kriu, grupa Be II, a od 11. 9. 1916. do 7. 12. 1918. upravnik je ljeilita u Brezopolju u Maarskoj. Njegova istanbulska diploma nije nostrificirana u Austro-Ugarskoj, nego je samo vaila dok traje rat. Poslije Prvoga svjetskog rata vratio se u Travnik i zaposlio kao gradski ljekar (fizikata). Bio je politiki aktivan u okviru Radikalne stranke. Jo u vrijeme studija u Istanbulu jedan je od osnivaa Srpsko-muslimanskog drutva Nada istoka, iji je predsjednik bio vie godina. Sa erifom Arnautoviem, Sariem i Avdom Sumbulom aktivno je sudjelovao u prosvjedima povodom aneksije BiH 1908, a i kasnije je bio aktivan u drutvu Gajret. Umro je 29. novembra 1941. u Travniku. ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 2.
59
176
novembra 1936. gradonaelniku Biakiu podnijelo ostavke obrazlaui to sljedeim: 1. Uprava se ne pridrava programa rada, 2. Vijenici ne sudjeluju u radu Vijea, nego se uvijek stavljaju pred svren in, 3. Rad je bio lo, jer to nije bio rad nego nerad, 4. Opina ivi od zajmova u svojoj tedionici; osim toga, opina uzima zajmove, ali ih ne vraa, 5. Gradsko vijee nije u prilici kontrolirati rad Upravnog odbora Gradske tedionice, zbog sastava Upravnog odbora, a Nadzorni odbor ne samo da se ne saziva, nego nije uope konstituiran. Ban je izjavio da pokuaji gradonaelnika Biakia da doe do pomirenja nisu uspjeli, te su svi vijenici ostali pri svojim ostavkama. Kako su svi vijenici lanovi JRZ to je predsjednik banovinskog odbora ministar g. dr. Mehmed Spaho pozvao vijenike i na njih uticao da ostavke povuku, ali i pored svega toga oni su ostali pri svome, traei, da se cijelo optinsko vijee smijeni i drugo u sporazumu sa njima postavi. Nakon toga je Uzeir-aga Hadihasanovi traio da se iz Vijea odstrane svi prijatelji dr. Behmena, tvrdei da je Behmenova politika frankovaka hrvatska politika. Nakon mjesec i po dana pregovaranja te ostavke preko Gradskog poglavarstva predate su i banu, mada je i on lino nastojao pomiriti dvije struje, ali bez uspjeha. U ovom izvjetaju ban javlja o svojim aktivnostima u vezi s tim ostavkama. On je, naime, sazvao Mjesni odbor JRZ, a na sjednici su mu Uzeir-aga Hadihasanovi, dr. Duan Davidovi i gradonaelnik Biaki savjetovali da se ostavke uvae, a upranjena mjesta popune novim vijenicima. Oni su bili protiv smjene itavog Gradskog vijea, jer to bi znailo da su g. dr. Behmen i drugovi u pravu te se vijee kanjava razrjeenjem. Potom, ban je izjavio da su mu oni predali i spisak ljudi koje bi trebalo imenovati za vijenike. Dr. Spahu, kao efa JRZ Drinske banovine, ban je zamolio za miljenje, ali je Spaho odbio sudjelovati u tome, izjavivi: Kad me nisu htjeli posluati neu o toj stvari da ujem. Iako Vijee nije usvojilo budet, banovo je miljenje da je smjena itavog Vijea nemogua, te je rjeenje jedino u imenovanju novih lanova, umjesto onih koji su podnijeli ostavke. Mjesni odbor JRZ je banu za nove vijenike
177
predloio: Husejina Alia, dr. Hivziju Gavrankapetanovia, Muhameda Zlatara, Nezir-agu Kruu, Rasima Kuria, Fehima Festu limara, Fehima Aguevia, Salih-agu Nania i Sead-bega Fadilpaia, zeta dr. Hrasnice. Tako u ovom Vijeu ne bi bilo prijatelja dr. Behmena, to je dobro, jer je jaz izmeu tih dviju grupa nepremostiv, a i sam Behmen je meu muslimanima bez velikog utjecaja, a meu Srbima napoeljan. Svako drugo rjeenje dovelo bi do velikih trzavica ne samo u graanstvu nego i u samoj JRZ. Na kraju ban moli za miljenje Stojadinovia o toj stvari, pogotovo to je, prema njegovoj izjavi, dr. Spaho uporno odbijao izjasniti se o ovoj stvari. Ban je 18. februara 1937. povodom iste stvari ponovo pisao Stojadinoviu, obavjetavajui ga o toku dogaaja i injenici da ministar unutranjih poslova jo nije donio odluku o ponuenoj ostavci pojedinih vijenika Opine Sarajevo. Naime, ministar unutranjih poslova ponovo je savjetovao banu da se radi na izmirenju dviju grupa, jer je u pitanju samo lini moment, te insistirao da ban o tome ponovo razgovara sa dr. Mehmedom Spahom. Ministru unutranjih poslova ban je odgovorio da ne moe postupiti po tim sugestijama, jer je ve ranije uporno pokuavao dobiti miljenje dr. Spahe o tome, ali je Spaho to uporno odbijao. U meuvremenu je ban dobio Odluku Mjesnog odbora JRZ Sarajevo da se uvae ostavke, jer je to miljenje veine gradskih vijenika, te ponovo naglaava kako su odnosi izmeu ovih dviju grupa vijenika veoma zaotreni, i stalno se zaotravaju, pa bi u interesu JRZ bilo da se to pitanje okona, pogotovo to su Uzeir-aga Hadihasanovi i dr. Duan Davidovi ve nekoliko puta dolazili banu i izjavljivali da e i sami podnijeti ostavke ako se ne prihvate ostavke koje su podnijeli vijenici lanovi protivnike grupe dr. Mahmuda Behmena, a svi vijenici Jevreji i Srbi saglasili su se s njima. I gradonaelnik Biaki je najavio ostavku ukoliko se ne usvoje ostavke Behmenove grupe, jer se u toj situaciji ne moe izglasati budet. Konano je ministar unutranjih poslova 19. februara 1937. uvaio te ostavke i upranjena mjesta popunio licima koje je predloio Mjesni odbor JRZ Sarajevo. Time je pitanje ostavke pet vijenika konano rijeeno, a ban je 23. februara 1937. javljao Stojadinoviu da je to dobro primljeno kod veine naroda.60 Ova dogaanja u Gradskom vijeu bila su odraz ali i jasan pokazatelj rascjepkanosti muslimanske politike zajednice, odnosno njezine sarajevske elite. Pozicija dr. Mehmeda Spahe bila je odreena injenicom da je on u to
60

178
vrijeme bio koalicioni partner dr. Milana Stojadinovia, mada nije mogue uspostaviti jednak proporcionalni odnos izmeu podrke dr. Spahi i otpora dr. Stojadinoviu. Dr. efkija Behmen je 3. avgusta 1937. pisao dr. Milanu Stojadinoviu o situaciji u Bosni, te kae kako je u Sarajevu bilo demonstracija protiv Stojadinovia, u kojima je sudjelovalo oko 200-300 ljudi najgorih tipova, sve sami olo, koji su protestirali protiv Stojadinovia, a manifestirali za Peru ivkovia i bana Lukia. Demonstracije u Sarajevu organizirao je i predvodio narodni poslanik Jovo Zagorac, koji je, kako izvjetava Behmen, nakon demonstracija u bonim ulicama dijelio novac sudionicima demonstracija. Behmen kae da je razgovarao sa vojnim krugovima u Bosni i Hercegovini i objanjavao im zato je Stojadinovi forsirao sklapanje konkordata sa Vatikanom, te izraava uvjerenje da su vojni krugovi shvatili te razloge. Na ovo Behmenovo pismo Stojadinovi je odgovorio 5. augusta, izjavivi kako je iznenaen da je do demonstracija dolo samo u Sarajevu, dok u Crnoj Gori nema nikakvih demonstracija protiv Vlade.61 Dr. efkija Behmen se u pismu od 11. februara 1938. alio Stojadinoviu kako je u Sarajevu Uzeir-aga Hadihasanovi prilikom senatskih izbora u jednom razgovoru sa svojim prijateljima kritizirao efkiju Behmena da nita ne radi, te da e zbog toga biti odstranjen iz Vlade prilikom prve rekonstrukcije. O tome su Behmena obavijestili Emin-beg Muratbegovi i Murat-beg Pai (naelnik Bijeljine), koji su prisustvovali tom razgovoru. Behmen negoduje zbog takvog nastupa Hadihasanovia, pogotovo zbog toga to Hadihasanovi nikada nije imao dobro miljenje o JRZ, koju je smatrao kao brak po erijatu koji se moe lako svaki as razrijeiti. efkija kae da su on i njegov pokojni brat zbog lojalnog dranja prema dravi bili esto napadani od Hadihasanovia, pa moli Stojadinovia da utie da se potuje disciplina u stranci i da se ne otvara debata o tome, jer je Hadihasanovi lan Ueg Glavnog odbora JRZ, pa bi se javni sukob Behmena i Hadihasanovia negativno odrazio na stranku.62 Ovaj sukob Behmena i Hadihasanovia bio je samo odraz raskola Spahe i Behmena, koji je poetkom 1938. bio posve evidentan. efkija Behmen je dobio 18. februara 1938. jedno pismo iz Rogatice, u kojemu mu se javlja
61 62
ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 1. ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 1. 179
kako je dr. Mehmed Spaho pozvao svoga roaka Osman-agu Akamiju preko Bajrama u Sarajevo i tom mu prilikom kazao kako se ubudue nee dozvoliti kandidiranje Ragib-age apljia na izborima na listi JRZ, te da e u skoroj rekonstrukciji Vlade i efkija Behmen biti odstranjen iz nje. Kao razlog navodi se to da aplji i Behmen, navodno, rade u saradnji sa Hrvatima, a protiv interesa JRZ.63 Behmen se u obraun sa Hadihasanoviem odluno upustio i ve 2. marta 1938. obavjetava Stojadinovia kako u Sarajevu izlazi list Muslimanska svijest, iji je urednik Munir ahinovi Ekremov, te kako je taj list opozicioni prema JRZ. List, kae Behmen, pie u strogo frankovakom duhu, a na neizravan nain finansiraju ga i Uzeir-aga Hadihasanovi i Edhem Biaki, elnici gradske opine u Sarajevu, koji oglasima u tom listu pomau njezino finansiranje.64 Vidjet emo kasnije da se razlog ovog razlaza Spahe i Behmena nalazio u Spahinoj politici u Islamskoj zajednici i njegova odluka da se za novoga reisul-ulemu imenuje Fehim ef. Spaho, dok je Behmen imao svog kandidata, te e na tom pitanju doi do njihova politikog razlaza. U vrijeme kada se odvija ovaj raskol meu muslimanskom politikom elitom dolazi do potpisivanja sporazuma Hrvatske seljake stranke i srbijanske opozicije, odnosno do sporazuma Seljako-demokratske koalicije i drugih opozicionih stranaka o zajednikom radu protiv Vlade Milana Stojadinovia, to je utanaeno 8. oktobra 1937. godine.65 Radikali su sa panjom pratili reagiranja Bonjaka i Mehmeda Spahe na taj sporazum, jer je sporazum otvarao beskrajno mnogo mogunosti za stvaranje politikih kombinacija za rjeavanje jugoslavenske krize. Ban Drinske banovine je 15. oktobra 1937. pisao Stojadinoviu kako Muslimani u Bosni i Hercegovini izbjegavaju javno osuditi sporazum do kojega je dolo izmeu SDK i Udruene opozicije (UO). On misli da Muslimani to ine zato to Spaho to sugerira, a krajnji cilj je to to bi tom osudom dolo do homogenizacije Srba, a time bi muslimani, po banovom miljenju, izgubili primat u JRZ. Ban kae da zbog te utnje JRZ akciju protiv sporazuma vodi JNS. Kod Muslimana primeuje se izvesno komeanje. Nekoliko gradskih venika u Sarajevu lanova JRZ, kao dr Hivzija Gavran Kapetano63 64 65
ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 1. ABiH, Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 1. ulinovi F. 1961. II. 122-130.
180
vi, Rasim Kuri, Husejin Ali profesor, i dr Pinto, advokat i hadi Nezir Hadi, bogati trgovac ovdanji agituju meu ostalim venicima, da se nita ne zakljuuje po ovom predmetu u gradskom veu. Govori se da se sprema i nekakav apel dr Mehmedu Spahi da se sa obzirom na sve eventualije ne izjanjava. Oni sada najvie operiu sa izjavom: Zato da se mi pre Slovenaca izjanjavamo i ovo se prima, jer i Slovenaka uti. Nejednodunou JRZ koriste se nai protivnici. Povodom tog sporazuma u Sarajevu je 9. oktobra 1937. odran sastanak patriota raznih krajeva Bosne i Hercegovine, bez obzira na stranaku pripadnost, i tom prilikom je u bratskom i brinom razgovoru pretresan razvoj politikih prilika od stvaranja jugoslavenske drave, a naroito temeljito je diskutiran Zagrebaki sporazum koji je toga dana predat jugoslavenskoj javnosti. Na ovom se sastanku znakovitim ukazuje to da je Sporazum objavljen na dan i sat, kad je poginuo kralj Aleksandar, te konstatira kako taj sporazum ne predstavlja nikakav sporazum o sutini hrvatskog pitanja, nego samo objavljuje proceduru za rjeavanje hrvatskog pitanja na kojoj su se sloili predstavnici HSS i beogradske UO. Sporazum treba donijeti tek Konstituanta koja je predviena u ovom Sporazumu. Konstatira se kako su ovim sporazumom i HSS i Demokratska stranka napustile ideju narodnog jedinstva i usvojile koncepciju od tri naroda kao osnovu itavog dravnog ivota u budunosti. Navodi se kako ovaj Sporazum oznaava potpuno drukiji pravac razvoja jugoslavenske drave od onog kako ga je zacrtao kralj Aleksandar, te on oznaava i likvidaciju Aleksandrovske Jugoslavije, to se iskazuje i kvalificiranjem kraljevog Ustava od 1931. kao nemoralnog, i sve to na dan i as Kraljeve smrti. U ovom se sporazumu trai ukidanje Ustava iz 1931, to je, istaknuto je na ovom sarajevskom sastanku, praktiki nemogue, jer ukinuti taj Ustav znai ruiti Aleksandrovsku Jugoslaviju i praktiki izvoenje dravnog udara. Sporazum trai ukidanje Ustava 1931. jer je oktroiran, a ve u drugom lanu trae oktroiranje Privremenog ustava (Vrhovni zakon). Ovaj sarajevski sastanak je, izgleda, okupio uglavnom srpske politike predstavnike, premda se ne navodi ko je tano bio prisutan (navodi se da su prisutni patriote iz Bosne i Hercegovine). U zakljucima se traga za razlozima zato sporazum ne moe biti prihvaen u srpskim masama, dok se ostali ne spominju. Na ovom je sastanku zakljueno da bi trebalo povesti akciju odravanja konferencija irom Bosne i Hercegovine kako bi narod na tim mitinzima osudio ovaj Sporazum.
181
Ban Drinske banovine je 30. oktobra 1937. uputio Stojadinoviu Izvjetaj o stavu bosanskih Muslimana prema Sporazumu HSS u Udruene opozicije. U tom se Izvjetaju navodi kako je UO odmah nakon objavljivanja Sporazuma povela akciju odravanja konferencija i drugih sastanaka kako bi se narod pridobio za Sporazum. Kae se kako su konferencije odrane u nizu mjesta, kako po Srbiji tako i po Bosni i Hercegovini, a i krajnji ljeviari podravaju tu akciju. ak i JNS, mada je u poetku najodlunije ustala protiv sporazuma UO, oekujui da e i JRZ zajedno sa njom preduzeti u narodu istu akciju, odjednom poela je da se smiruje i kao rezervie. Sastanci njihovih voa su esti, ali javno sve manje djeluju. U njihovim redovima pronosi se verzija o tome da bosanski muslimani lako mogu izmijeniti svoju politiku prema JRZ, jer im se Sporazumom prua ostavarenje njihovih davnanjih elja o zdruenosti Bosni i Hercegovini kao etvrtoj pokrajini, u kojoj bi oni bili brojno najjai i najorganizovaniji i pravi gospodari. U tom sluaju Beograd bi hteo-ne hteo morao se na njih osloniti, te bi oni JNS u Bosni dobili onaj znaaj i vanost koji su Srbi u Bosni imali po Ujedinjenju i posle 6. januara 1929. godine. Govori se da je g. dr. Mehmed Spaho imao i sastanak sa g. M. Trifunoviem u Koutnjaku, te da zato ne doputa Muslimanima da se izjanjavaju o Sporazumu, a da je zbog toga ljut na g. ministra dr Behmena i zeta Afgana u B. Luci, koji protivno rade. Svima pada u oi da im g. dr. Spaho ode iz Sarajeva, u Sarajevo doe g. dr. Behmen, a ako i budu oba u Sarajevu, oni se ne sastaju. Ova verzija o muslimanima njihovim voama isto tako protura se od strane HSS. Ban se na kraju ali da nasuprot ovakvoj jakoj politikoj aktivnosti opozicije, u JRZ je zavladala krajnja inertnost, nema nikakvih sastanaka i konferencija na kojima bi se osuivao Sporazum, te ban moli da se u tom smislu stvari promijene, a da inicijativa mora krenuti iz Beograda.66 U izvjetaju advokata i senatora Duana eria iz Tuzle od 9. novembra 1937. dostavljenog Milanu Stojadinoviu, Muslimani u Tuzli razliito tumae sporazum UO i SDK. eri kae da su miljenja Muslimana o tome podijeljena. Najvei dio Spahinih Muslimana dosta je rezervisan. Ako se s njima zapodjene razgovor o Sporazumu, ute i ne izjanjuju se nita. Izgleda da je kod njih jo i sada vrlo velika elja za autonomijom Bosne. Tako je kod najveeg dijela Muslimana, koji su uz dr Spahu, dok oni drugi imaju sasvim drugo miljenje.
66

182
Njihovo se miljenje prilino podudara sa naim. To su sve oni Muslimani, koji su od ranije bili u redovima radikalne stranke, koji su Sokolski i Gajretovski radnici itd. Ba sam o tome, po ovoj istoj temi, razgovarao sa senatorom Viloviem pa je i njegovo opaanje kao i moje. eri konstatira kao vanu injenicu to da na partijski list u Sarajevu Pravda takorei i ne spominje ovaj Sporazum. On kae kako je u etiri broja lista koja su izala od potpisivanja Sporazuma samo u jednom broju objavljena i to vrlo blagonaklona kritika Sporazuma i vie ni jedne rei. Dok Samouprava kao dnevnik vodi iz dana u dan borbu protiv Sporazuma eto taj na partijski list u Sarajevu uti kao zaliven. eri kae da je on pokuao da se i u Tuzli osudi Sporazum, ali je na sjednici Mjesnog odbora stranke Hasan-aga Pai (Hadija), koji je istodobno i predsjednik Sreskog odbora stranke i predsjednik opine, izjavio kako je razgovarao sa dr. Spahom, koji mu je prenio instrukciju da nije potrebno osuivati taj Sporazum a ako bude trebalo togod (initi) da e on ve javiti. eri veli da je uo kako je Hamdija Afgan, predsjednik opine u Banjoj Luci, ukoren zbog iskazanog protesta zbog Sporazuma. eri na kraju uoava kako se na terenu ve osjea odreena jurnjava zbog izbora za senatore, koji se imaju obaviti u januaru naredne godine. Na ovo pismo Stojadinovi je odgovorio 15. novembra 1937. da je razgovarao sa Spahom, koji se saglasio sa osudom Sporazuma, samo je naglasio kako je nezgodno da je ta osuda dola prvo iz srpskih redova. Spaho je smatrao kako bi tu politiku trebala voditi itava JRZ. Na kraju ovoga pisma Stojadinovi je traio od eria konkretna imena kao prijedloge za senat. U pismu od 25. novembra 1937. eri sugerira Stojadinoviu da bi prilikom izbora za senat trebalo voditi rauna o Kosti Gnjatiu i Osmanu Viloviu iz Drinske banovine, te Mihajlu H. Steviu iz Graanice za Vrbasku banovinu.67 Uoi izbora 1938. godine situacija e se i meu Bonjacima malo zaotriti. Tada e se pojaviti i naputanje, dodue ne tako masovno, redova JRZ. Tako je, naprimjer, mjesni odbor JRZ u apljini 9. oktobra 1938. u formi proglasa obavijestio javnost o naputanju JRZ, jer su procijenili da politika aktivnost JRZ nije u interesu Muslimana. Odbornici JRZ iz apljine, predvoeni sekretarom Erefom Zuhriem, izjavljuju da ale to su ikada podravali JRZ i dr. Mehmeda Spahu. Ovaj odbor je pristupio Muslimanskoj organizaciji Hakije
67
ABiH. Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 1 183
Hadia, i podravaju njegovo djelovanje izloeno u pismu naslovljenom Temeljne tenje muslimanske organizacije.68
Smrt (u sobi ili kupatilu?)
Nakon izbora 1938. godine dolo je do obaranja Stojadinovieve Vlade. Novu je Vladu sastavio Dragia Cvetkovi, a Spaho je zadrao poziciju ministra saobraaja. Uz njega, i Dafer-beg Kulenovi zauzeo je mjesto ministra uma i rudnika. Spaho je sredinom juna 1939. boravio u Njemakoj i u Berlinu se susreo sa ministrom saobraaja Treeg rajha dr. Dorpmllerom, a iz Berlina je otputovao u Hamburg, gdje je razgledao luka postrojenja i obiao niz drugih gradova (Frankfurt, Heidelberg, Duisburg itd.).69 Bio je to njegov posljednji boravak u inostranstvu. List Pravda je 29. juna na naslovnici donio vijest kako je Mehmed Spaho umro 29. juna 1939. u 9:30 sati. Vijest o nagloj smrti dr. Mehmeda Spahe proirila se po Beogradu munjevitom brzinom, a ubrzo se za tragini sluaj saznalo u cijeloj zemlji. Pored mrtvog tijela velikog rahmetlije nalaze se stalno narodni poslanici gg. Asim eremet i Beir-beg onlagi, te lini sekretar g. Meho H. Hasanovi. Novine dalje konstatiraju kako su dr. Spahu sa stanice u Sarajevu put Beograda ispratili sin Zijad, koji je tih dana poloio maturu na gimnaziji, sin Avdo, te kerka Emina. Bili su takoer i senator Uzeir-aga H. Hasanovi, v. d. gradonaelnika Muhamed Zlatar, direktor erijatske gimnazije Husejn Ali, ura Ibrahim ahinagi i drugi. Vijest o smrti u Sarajevo je stigla nekoliko minuta prije deset sati. U Kraljevskoj banskoj upravi odlueno je da pomonik bana Ejub Ademovi tu vijest saopi Fehimu Spahi. Ademovi je u drutvu sa direktorom Vakufa Hazimom Muftiem krenuo u Faletie, gdje se odmarao Fehim Spaho. Kada je uo vijest, Fehim se sa svojom suprugom uputio u grad u kuu svoje obudovjele snahe, gdje se zadrao. Tu se iskupila i ostala rodbina velikog merhuma. Navodi se da je u to vrijeme u Sarajevu bilo malo saradnika dr. Mehmeda Spahe, ali su se svi na vijest o smrti vratili u grad. U ariji, gdje se bilo iskupilo veliko mnotvo svijeta, naroito su se traili detalji o tekom dogaaju u radnji senatora Uzeir-age H. Hasanovia, koji je bio obavijeten o detaljima po svom
68 69
ABiH. Zbirka M. M. Stojadinovi, k. 2.
Pravda, br. 15, 23. juni 1939.

184
sinu g. Mehi H. Hasanoviu.70

Nekoliko verzija o smrti
Naveer, 28. juna, Spaho je iz Sarajeva krenuo u Beograd, gdje je stigao 29. juna u 7:25 i odmah krenuo u svoj apartman u hotelu Srpski kralj na Kalemegdanu. Postoje razliite verzije ta se desilo tog jutra. Prema zvaninoj verziji, Spaho je umro u sobi i zateen je na krevetu gdje je pao na putu prema kupatilu, a prema verziji koju je kasnije ispriao Sakib ulabi, Spaho je umro u kupatilu sa priljubljenom rukom i tijelom uz vodovodnu cijev. ulabi, koji je bio sekretar u Spahinom kabinetu, pie: Knez Pavle uputio je dr. Spahi poziv na audijenciju kad se nalazio u Sarajevu. Stigao je i odsjeo rano izjutra u svom apartmanu hotela Srpski kralj na Kalemegdanu u Beogradu. Sa njim je bio lini sekretar koji ga je pratio na putu, Mehmed (Meak) Hadihasanovi, sin uglednog sarajevskog trgovca i tadanjeg senatora Uzeir-age Hadihasanovia. Spremajui odijelo za audijenciju, Meak je uo vrisak iz kupatila apartmana, jurnuo u kupatilo, naao mrtvog dr. Spahu priljubljenog rukom i tijelom uz vodovodnu slavinu. Istrao je na hodnik u kome je zatekao efa beogradske policije Dragog Jovanovia. Meak je vriskao viui: Ubie ga, j[...] im srpsku majku. ef policije je iz Spahinog apartmana nazvao Mekovog oca Uzeir-agu, saopio mu da je dr Spaho umro i obavijestio o Mekovim ispadima. Uzeir-aga je istovremeno nazvao sina i rekao mu da do susreta s njim nikome ne govori ni rijei o uzrocima Spahine smrti. Dr. Dafer Kulenovi je odmah zasjeo u Spahinu fotelju. Tako je izgubio ivot ovjek kome su gotovo svi Muslimani nepokolebljivo vjerovali. [...] Dr. Mehmed Spaho je umro kao gazija.71 List Pravda je 29. juna na naslovnici objavio da je toga dana umro Mehmed Spaho: Jutros u 7:30 sati doputovao je viegradskim vozom na beogradsku stanicu [...] dr. Mehmed Spaho, ministar saobraaja. Na stanici doekali su ga ministar bez portfelja dr Dafer Kulenovi, generalni direktor eljeznica g. Nikola uri, ef kabineta g. Vlasta Kosti, narodni poslanik g. Mia Atanasijevi i jo neke linosti. Poto se srdano pozdravio sa svim prisutnim [...] dr. Spaho, u pratnji svog linog sekretara Mehe H. Hasanovia, sjeo je u auto i odvezao se u hotel Srpski Kralj, u kojem stanuje ve etiri godine. Kada je doao u hotel i malo
70 71
Pravda, br. 16, 29. juna 1939, str. 1. ulabi S. 1994. 64-65. 185
se raskomotio, sjeo je za pisai sto da pregleda neka pisma, koja su stigla za vrijeme njegove odsutnosti, a koja mu je predoio lini sekretar g. H. Hasanovi. U to se telefonom javio ef kabineta g. Vlasta Kosti da saopi da je [...] pozvan na policijsku proslavu. [...] Dr. Spaho odgovorio je da je preoptereen poslom i da na proslavu ne moe ii, ali da e odmah doi u kabinet. Uzeo je neto da pie. U to se odjednom uhvatio za srce i klonuo sa stolice. Lini sekretar H. Hasanovi odmah je priskoio da ga pridri, ali je ve bilo prekasno. Odmah su obavijeteni ljekari, ali oni nisu mogli (nita drugo uiniti) nego da konstatuju smrt. Kasnije je nastalo uvjerenje da je ubijen. Oni koji vjeruju u ubojstvo navode da je glavni naruitelj bio knez Pavle, koji je smatrao da je Spaho prepreka za sporazum Cvetkovi-Maek o podjeli Bosne i Hercegovine. Dopisnik istanbulskog lista Dumhurijet Mehmed Sulejmanpai objavio je 5. jula 1939. sumnju da je Spaho otrovan, argumentirajui to i stavom efa beogradske policije Dragog Jovanovia, koji je itavo vrijeme bio u sobi sa Spahinim tijelom, istjerujui svakog koji se zadravao vie od pola minute. Krajem 20. stoljea ova teza o ubojstvu dr. Mehmeda Spahe dostigla je svoju kulminaciju, to je bilo posebno medijski promovirano. List Osloboenje 1997. objavio je dugi feljton Mustafe Resulovia o ubojstvu.72 Resulovi je glavni razlog za Spahino ubojstvo vidio u njegovom odbijanju da se dopusti podjela Bosne i Hercegovine, to je bilo oito u to doba kada su se zavravali pregovori Cvetkovia i Maeka. Zbog toga su (se) odmah nakon smrti u Sarajevu, u krugovima JMO poeli pronositi glasovi da je dr Spaho umoren. Najprije je kolala verzija da su ga ubili strujom u kupatilu, ali je odmah tu verziju zamijenila druga da je otrovan crnom kafom. Tu verziju, odnosno sumnju, iznio je jedan od najbliih saradnika dr Spahe u JRZ Uzeir-aga Hadihasanovi, iji sin je bio sekretar kabineta dr. Spahe i jedini je bio prisutan u neposrednoj blizini kada je nastupila iznenadna smrt. Autopsija nije izvrena i zvanini nalaz ljekara je bio da je rije o sranom udaru. Resulovi se pozivao na jedno saopenje koje je dao Mehmedalija Boji na jednom okruglom stolu, i koji je tvrdio da je Spaho otrovan, kao i na miljenje Muhameda Filipovia, koji je u svojoj knjizi Bonjaka politika takoer zastupao tu tezu.73 No, kljuni
72 73
Osloboenje, 2. 3. 1997; 14. 3. 1997.
Zanimljivo je da Mehmedalija Boji to ne kae izriito u svojoj knjizi Historija Bosne i Bonjaka.
186
Resuloviev dokaz je jedno pismo koje je za vrijeme rata u Sarajevu 1994. dobio Avdo Spaho, sin Mehmeda Spahe. To je pismo uputio sarajevski advokat Nusret Gluhi, koji je u tom pismu Avdi Spahi prenio izjavu svog prijatelja Safera Ahmia, koji je tvrdio da je 1947, kao oficir Jugoslavenske vojske, bio na intendantskom kursu u Snetvidu kod Ljubljane i tamo upoznao izvjesnog Tomislava Duvnjaka, roenog u Imotskom ili okolini, koji je priao kako je on imao druga zvanog Spaho, koji se hvalio kako je taj naziv dobio zbog toga to je lino otrovao Mehmeda Spahu. Taj Spaho je radio kao konobar u hotelu gdje je Mehmed Spaho imao apartman, te da mu je on lino sasuo otrov u kahvu. Ovaj Spaho je tokom Drugom svjetskog rata bio partizan u 13. proleterskoj brigadi Rade Konar, skupa sa Tomislavom Duvnjakom i esto se hvalio svojim podvigom. Safer Ahmi je u toj izjavi tvrdio kako je to svojedobno ispriao Nusretu Gluhiu, ali ovaj to nije smio prenijeti porodici Spaho zbog poznatih postupaka UDBE i tadanjih vlasti. Resulovi je nakon toga utvrdio i slijedee: Konobar iz hotela Srpski kralj zvao se Dragan Vuji. Sa potpisom Kapetan Dragan Vuji Spaho, on se kao autor jednog priloga pojavio u knjizi Tri godine borbe 13. proleterske izdanje 1945, izdava Klub 13. proleterske brigade Rade Konar, tamparija Vjesnik. Dragan Vuji Spaho ivio je kasnije u Beogradu kao pukovnik JNA i u susretima sa tadanjim kolegama, meu kojima je bio i Mehmedalija Boji, ispriao o trovanju dr. Mehmeda Spahe u hotelu Srpski kralj, gdje je 1939. radio kao konobar. Nije priao po ijem je nalogu to uradio. Tako je u doba totalnog uruavanja komunizma i operairene identifikacije vojske koja je od 1992. do 1995. razarala Sarajevo sa komunistikom Jugoslavenskom vojskom odjednom ponueno i rjeenje zagonetke oko Spahine smrti 1939. godine. Rjeenje koje je bilo posve u skladu sa vremenom u kojem je izreeno. injenica da je dr. Mehmed Spaho poetkom 1930-ih godina svoje povlaenje iz politikog ivota pravdao, izmeu ostalog, i zdravstvenim razlozima, nikoga nije zanimala.
187
Izvori i literatura a. Izvori: Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo (ABiH) - Veliki upan Sarajevske oblasti (VSO) - Kraljevska banska uprava Drinske banovine (KBUDB) - Zbirka M. M. Stojadinovia Bonjaki Institut, Sarajevo (BIS) - Mehmed Spaho (MS) Arhiv Republike Srpske, Banja Luka (ARS) - Vrbaska banovina b. Novine: - Dani - Osloboenje - Pravda c. Literatura: - Bijedi B. 1999. Dani, 12. 4. 1999. - Boban Lj. 1971. Geneza, znaenje i odjek Zagrebakih punktacija. asopis za suvremenu povijest. br. 1. Zagreb: Institut za suvremenu povijest. - Boban Lj. 1974. I., II. Maek i politika Hrvatske seljake stranke 1929-1941. Iz povijesti hrvatskog pitanja. Zagreb: Liber. - Boban Lj. 1987. Kontroverze iz povijesti Jugoslavije. Dokumentima i polemikom o temama iz novije povijesti Jugoslavije. Zagreb: kolska knjiga i Stvarnost. - Boban Lj. 1989. Kontroverze iz povijesti Jugoslavije. 2. Zagreb: kolska knjiga i Stvarnost. - Boji M. 2001. Historija Bosne i Bonjaka (VII-XX vijek). Sarajevo: ahinpai. - Crnovranin H. i Sadikovi N. 2007. Dr. Mehmed Spaho. Dravnik i borac za BiH. Frankfurt na Majni: Sandaka rije. - ulinovi F. 1961. Jugoslavija izmeu dva rata. II. Zagreb: JAZU. - ulabi S. 1994. Korijeni i budunost savremenih Muslimana (od Spahe do Alije). Sarajevo: Sakib ulabi. - Imamovi M. 1997. Historija Bonjaka. Sarajevo: Preporod. - Imamovi M. 2008. Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji izmeu dva svjetska rata. Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu.
188
- - - - - -
- - - - - -
Iek T. 1991. Hrvatska seljaka stranka u Bosni i Hercegovini 1929-1941. Sarajevo: Institut za istoriju. Jahi A. 2007. Organizacija i rad Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata. (doktorska disertacija). Tuzla: Filozofski fakultet. Kemura I. 1986. Uloga Gajreta u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903-1941). Sarajevo: Veselin Maslea. Memoari. 1990. Memoari patrijarha srpskog Gavrila. Beograd: SFAIROS. Milosavljevi S. T. 2005. Memoari. Banovanje. Banja Luka: Udruenja arhivskih radnika Republike Srpske. Mulaosmanovi A. 2008. O politikom kontekstu Afere Agrokomerc (utjecaji na razvoj tvornice u svjetlu odbrambenog koncepata u SFRJ). Historijska traganja 1, Sarajevo: Institut za istoriju. Pilav M. 1996. U ustakoj emigraciji s Paveliem. Sjeanja vjeitog pobunjenika, zatvorenika, bjegunca. Zrich: Bonjaki institut. Ribar I. 1949. Politiki zapisi. II. Beograd: Prosveta. Stojadinovi M. 1970. Ni rat ni pakt. Jugoslavija izmeu dva rata. Rijeka: Otokar Kerovani. Stojkov T. 1969. Opozicija u vrijeme estojanuarske diktature 1929-1935. Beograd: Prosveta. arac N. 1975 Uspostavljanje estojanuarskog reima 1929. godine sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo: Svjetlost. arac N. 1996. Razgovori Roberta V. Sitona-Votsona u Sarajevu 1929. godine. u: Bosna i svijet. Sarajevo: Institut za istoriju.
SUMMARY POLITICAL ACTIVITY OF MEHMED SPAHO FROM 1929 TO 1939

In the life of Dr. Mehmed Spaho, the period after 1929 can be observed as two separate eras. The first era, which lasts from the introduction of dictatorship in 1929 until 1935, can be further divided into two shorter periods: 1929-1932, characterised by his political inactivity; the second period that began in 1933 and lasted until 1935, which was marked by Spahos opposition to the political regime. The period after 1935 was an era of Spahos uninterrupted participation in the state authorities. This
189
is at the same time the most significant period of Spahos political career. In the time of the 6th of January Dictatorship, Spaho was not politically active. Main reason for his abstention from political life was his conflict with Milan Srki, who was a very influential politician at that time. Spaho became politically active at the beginning of 1933, with the famous Sarajevo Punctuations, for which he was sentenced to 20 days of prison, yet this act officially marked his triumphant return to the highest circles of Yugoslav political scene. As of 1935, he was the key political partner of Milan Stojadinovi and the most important politician from Bosnia and Herzegovina. At the moment of his death, on 29 June 1939, he held the office of the Minister of Transport. Key words: Mehmed Spaho, the 6-th of January Dictatorship, Sarajevo Punctuations
190
Denis Beirevi, O PLOAJU ISLAMSKE VJERSKE ZAJEDNICE U KRALJEVINI JUGOSLAVIJI (1929-1941) Historijska traganja, 2, 2008., [ str. 191-208 ]
UDK 28 (497.1) 1929/1941 Pregledni rad
O POLOAJU ISLAMSKE VJERSKE ZAJEDNICE U KRALJEVINI JUGOSLAVIJI (1929-1941)

Denis Beirovi
Tuzla, Bosna i Hercegovina Istaknuvi neka od glavnih obiljeja statusa i pozicije Islamske vjerske zajednice u periodu od uvoenja estojanuarske diktature do poetka Drugog svjetskog rata, autor je rekonstruirao i analizirao njen poloaj i aktivnosti. Oslanjajui se na arhivske izvore, asopise, slubene novine i rezultate dosadanjih istraivanja navedene problematike, autor prati stanje i promjene unutar ove vjerske zajednice u kontekstu irih politikih prilika tog vremena. Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Islamska vjerska zajednica, reisu-l-ulema, Kraljevina Jugoslavija, Bonjaci.
nastojanju da ostvari politiki utjecaj na Bonjake, estojanuarski reim je pravac svog politikog djelovanja usmjerio preko Islamske vjerske zajednice (IVZ), ukidanjem njene autonomije i stvaranjem jedinstvene vjerske organizacije pod dravnom kontrolom. Da bi se to ostvarilo, beogradski reim se oslanjao na bonjake politiare koji su se ve bili dokazali prosrpski orijentiranim. Na fonu takve politike, estojanuarski reim je sistematski na sve znaajnije pozicije u politikom i javnom ivotu postavljao Bonjake, uglavnom radikalske orijentacije, a potiskujui sljedbenike zabranjene Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO). Vlastodrci u Beogradu su oekivali da e ukljuivanjem u dravne strukture vlasti bonjakih politiara
191
koji nisu bili pristalice zabranjene JMO pridobiti bonjake mase za vladinu politiku. Promjena dravne i nacionalne politike, do koje je dolo nakon izvrenog dravnog udara januara 1929. godine, uvjetovala je i donoenje novog Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici, ijim rjeenjima je redefiniran odnos izmeu drave i Islamske vjerske zajednice. Reorganizacija Islamske vjerske zajednice i njeno ukljuenje pod nadlenost Ministra pravde realizirano je Zakonom o Islamskoj vjerskoj zajednici, 31. 1. 1930. godine, ime je prestao vaiti Statut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini, na kojem se zasnivala autonomija Islamske vjerske zajednice, a koji je bio na snazi jo od 15. aprila 1909. godine. Prema novom zakonu, svi muslimani u zemlji ine jednu samostalnu islamsku vjersku zajednicu pod reisu-l-ulemom kao vrhovnim vjerskim poglavarom sa sjeditem u Beogradu. Kralju je dodijeljena nadlenost da ukazom postavlja reisu-l-ulemu, lanove Medlisa u Sarajevu i Skoplju i devet muftija. Imenovani vjerski funkcioneri su i dalje imali ingerencije nad vjerskim poslovima, dok je nadlenost nad vakufsko-mearifskim poslovima promijenjena ovim zakonom, tako da su ovi poslovi potpali pod direktnu nadlenost Ministarstva pravde. Uredbom o privremenoj organizaciji vlasti i poslova Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije od 5. februara 1930. godine, ministar pravde postaje najvia upravna vlast s pravom nadzora nad organima Islamske vjerske zajednice.1 Navedenim zakonskim rjeenjima odluno se suprotstavio Demaludin auevi, traei da se jednako tretiraju sve vjerske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji, te da se vjerski i vakufski organi biraju, a ne da se postavljaju podobni reimski ljudi. On je traio neprihvatanje ovog zakona, a u suprotnom svoje razrjeenje dunosti od strane kralja. Kralj nije prihvatio auevieve prijedloge, ve je sankcionirao zakon 31. januara 1930. godine. Njegovim ukazom od 26. februara 1930. godine, auevi je postavljen za reisu-l-ulemu Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije sa sjeditem u Beogradu. Meutim, reisu-l-ulema je do kraja ostao principijelan i konzistentan, odbijajui stupanje na dunost sve dotle dok se ne ukinu sve sporne odredbe. Povrijeen kraljevim postupcima kao prema najobinijem slubeniku, auevi je 11. aprila 1930. godine zatraio penzionisanje, ak i po cijenu da ostane bez penzije. Tako se i desilo. Na prijedlog Ministra pravde, kralj je 6. juna 1930. godine
1
Kemura I. 1985. 121-122.

192
potpisao ukaz o njegovom konanom penzionisanju. Time je velikosrpska politika uklonila auevia sa funkcije reisu-l-uleme i realizirala svoje planove o ukidanju autonomije Islamske vjerske zajednice.2 Imenovanje auevievog nasljednika na mjestu reisu-l-uleme obavljeno je po ubrzanom postupku. Naime, kraljevim ukazom od 12. juna 1930. godine za novog reisu-l-ulemu IVZ u Kraljevini Jugoslaviji imenovan je tuzlanski i banjaluki muftija Ibrahim ef. Maglajli.3 Sveano ustolienje novog reisu-luleme izvreno je u Bajrakli-damiji u Beogradu 31. oktobra 1930. godine, uz opsene pripreme ovog dogaaja od strane vlasti, s obzirom da je Maglajli podravao oficijelnu politiku Beograda, a bio je i lan Radikalne stranke.4 Nepun mjesec nakon kraljevog ukaza o imenovanju novog reisu-l-uleme, oktroiran je i novi Ustav Islamske vjerske zajednice, 9. jula 1930. godine, kojim je dravi osigurana potpuna kontrola nad poslovima unutar IVZ. Relativno visok stepen autonomije Islamske vjerske zajednice u vjerskim i vakufsko-mearifskim poslovima garantiran Statutom iz 1909. godine znatno se suzio. Svi vjerski i vakufski organi su prema novim rjeenjima imenovani, a ne birani, a u sve organe su ukljueni predstavnici drave, to je samo po sebi smanjivalo njenu autonomiju. Prema tome, drava je dobila pravo vrhovnog nadzora nad upravljanjem imovinom ove vjerske zajednice. U osnovnim odredbama Usta2 3
Kari E. i Demirovi M. 2002. 144; Kavazovi E. 1996. 46.
Hadi hafiz Ibrahim ef. Maglajli roen je u Banjoj Luci, 25. aprila 1861. godine, u uglednoj banjalukoj porodici Maglajlia. U rodnom gradu je zavrio osnovno kolovanje i medresu. Od 1878. godine kolovao se u Carigradu, gdje je pohaao islamske teoloke i erijatskopravne studije. Nakon okonanja studija vraa se u Bosnu i Hercegovinu, postaje upravitelj Fejzija medrese u Banjoj Luci, a 1898. godine i upravitelj Rudije u istom gradu. Aprila 1914. godine je okruni muftija u Tuzli, a od 1925. godine obnaa funkciju muftije u Banjoj Luci. Na mjestu reisu-l-uleme Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije nalazio se od 12. juna 1930. do penzionisanja 14. marta 1936. godine. Umro je 16. septembra 1936. godine u rodnoj Banjoj Luci i pokopan kod Kazanferije damije. Prema: eta F. 1991. 33-34. Koliku je vanost reim u Beogradu pridavao ovom ustolienju, izmeu ostalog, svjedoi i injenica da su na ovu sveanost, pored predstavnika drave (kralj, lanovi vlade...), bili pozvani i predstavnici diplomatskog kora, predstavnici svih drugih vjeroispovijesti i Predsjednitvo prijestonike opine. Za doek gostiju bio je formiran poseban odbor beogradskih muslimana. Svaki uesnik morao se najaviti najkasnije etiri dana prije sveanog ustolienja novog reisu-l-uleme. Takoer, u svrhu olakavanja dolaska gostiju u Beograd svim uesnicima su na taj dan omogueni popusti cijena voznih karti. Vidi: Arhiv Tuzlanskog kantona (ATK), fond: Odbor islamske vjerske zajednice Bijeljina (OIVZB). K. 2. dok. 113/1.
193
va definirana su glavna pitanja IVZ, po kojima se islamska vjera ubraja meu priznate vjere Kraljevine Jugoslavije i ravnopravna je sa svim ostalim zakonima i priznatim vjerama. U pogledu njene organizacije, dolo je do znaajnih promjena. Organizacijsku strukturu u Islamskoj vjerskoj zajednici inili su: dematski medlis sa dematskim imamom na elu; sreska vakufsko-mearifska vijea u Sarajevu i Skoplju sa svojim upravnim odborima; muftijstva sa muftijama na elu; ulema-medlisi u Sarajevu i Skoplju i Vrhovno vjersko starjeinstvo u Beogradu sa reisu-l-ulemom na vrhu. Prema odredbama novog Ustava, Islamsku vjersku zajednicu u vjersko-prosvjetnom dijelu predstavljali su: Ulema-medlis; Vrhovno vjersko starjeinstvo sa reisu-l-ulemom; muftije i erijatske sudije. U domenu vakufsko-imovinskih pitanja IVZ predstavljali su: Vakufsko-mearifska vijea sa upravnim odborima, sreska vakufsko-mearifska povjerenstva sa podrunim mutevelijama i Dematski medlisi.5 Ustav od 9. jula 1930. godine u velikom dijelu negirao je tradicionalne laike oblike organizacije ivota muslimana. Pored ostalog, Ustav je definirao da e postojati devet muftija sa sjeditem u Sarajevu, Skoplju, Banjoj Luci, Mostaru, Novom Pazaru, Bitolju, Prizrenu, Tuzli i Pljevljima. Sarajevski Ulema-medlis bio je nadlean za teritorij Sarajevskog, Tuzlanskog, Banjalukog i Mostarskog muftijstva. Umjesto dotadanjih tradicionalnih dunosti koje su muftije obavljale, nova ustavna rjeenja su devetorici imenovanih muftija davala iroka ovlatenja, sa namjerom da od institucije muftije izgrade funkciju koja bi sliila poziciji biskupa u episkopalnim crkvama, to se protivilo muslimanskoj tradiciji.6 Paralelno sa nametanjem novog Ustava Islamske vjerske zajednice i imenovanjem novog reisu-l-uleme zapoelo je programirano odstranjivanje pristalica Mehmeda Spahe iz Vakufsko-mearifskog sabora i drugih vakufskih organa i uvoenje proreimski orijentiranih Bonjaka. Oni su, uglavnom, angairani iz sastava Gajretovih aktivnih radnika. Politika ukljuivanja u vakufske organe linosti koje su dolazile po kriteriju politike podobnosti beogradskom reimu negativno se odrazila na upravljanje vakufskom imovinom. Glavna intencija vodeih linosti Gajreta, koji su imali znaajnu ulogu u upravi vakuf5
Ustav Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije. Slubeni list Kraljevine Jugoslavije XII, br. 167 LXIII. Beograd: 25. 7.1930. 1588-1590. Imamovi M. 1978. 979.
194
skih organa, bila je da ostvare potpuni utjecaj i kontrolu nad raspolaganjem i koritenjem prihoda vakufa. Takoer, Gajretove pristalice su eljele da svoj utjecaj proire i na ostale muslimanske vjersko-prosvjetne ustanove. Namjere Glavnog odbora Gajreta da u vjerskim nastavnim zavodima utjeu na oblikovanje nacionalnog opredjeljenja mladih u srpskom duhu uspjeno je suzbio Salim Mufti, predsjednik Upravnog odbora Vakufsko-mearifskog vijea i Ulema-medlisa. Rasipanje i nekontrolirano troenje vakufske imovine, kao i direktno mijeanje drave u poslove IVZ, ega nije bilo u takvom obimu u drugim vjerskim organizacijama, prouzrokovat e otvoreno nezadovojstvo pripadnika IVZ, pa ak i onih Bonjaka koji su podravali politiku estojanuarskog reima.7 No, bez obzira na spomenute nepovoljne historijske okolnosti nakon uvoenja estojanuarske diktature, Islamska vjerska zajednica je u ovom razdoblju postigla i odreene rezultate, to je svjedoilo o egzistentnosti njenog djelovanja i u najteim uvjetima. Ta postignua bila su primijetna naroito na polju reforme vjerske nastave u osnovnim i srednjim kolama. Vano je istaknuti da razvoj obrazovnog sistema IVZ nije zapoeo stvaranjem Kraljevine SHS. Zapravo, poslije 1918. godine, taj proces se nastavio osnivanjem dvije vane vjerske strune kole: erijatske gimnazije u Sarajevu 1918. i Velike medrese kralja Aleksandra I. u Skoplju 1924. godine. Nakon toga, 1935. osnovana je Via islamska erijatsko-teoloka kola. U okviru Islamske vjerske zajednice djelovala je i Gazi Husrev-begova medresa, koja je od 1925. godine imala status vie kole s niim, srednjim i viim teajem. Otvaranjem Vie islamsko-erijatske kole 1935. godine ukinut je vii teaj u Gazi-Husrevbegovoj medresi.8 Problematika vjerskog obrazovanja, nakon izvrenih promjena poetkom 1929. godine, definirana je putem dva kolska zakona. U Zakonu o srednjim kolama usvojenom 31. augusta 1929. godine nisu precizirane jasne odredbe o izvoenju vjerske nastave, ali se iz pojedinih lanova moglo zakljuiti da je bila obavezna za sve pripadnike priznatih vjera.9 Takoer, Zakonom
7 8
Kemura I. 1985. 123-126.
Pregled rada Vrhovnog starjeinstva Islamske vjerske zajednice u Beogradu od 31. oktobra 1930. do 1933. Glasnik Vrhovno starjeinstvo Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, br. 2/1934. Beograd: 114; Buljina H. 1989. br. 1. 21-30, br. 2. 113-122; Tralji M. 1988. 503-504.
Zakon o srednjim kolama. Slubene novine Kraljevine Jugoslavije br. 217 LXXXVII. Beograd: 17. 9. 1929.
195
o narodnim kolama od 3. decembra 1929. godine nauka o vjeri je tretirana kao obavezan predmet za sve priznate vjeroispovijesti.10 S namjerom preciznijeg definiranja i ujednaavanja prakse za narodne kole, 23. jula 1933. godine usvojen je Zakon o vjerskoj nastavi u narodnim, graanskim, srednjim i uiteljskim kolama u Kraljevini Jugoslaviji. Prema lanovima 1. i 2. navedenog Zakona, vjerska nastava je obavezna za sve uenike priznatih vjeroispovijesti, a vjersku nastavu u narodnim i graanskim kolama predaju vjerouitelji, mjesni sveenici ili njihovi duhovni zamjenici. S ciljem osiguranja potpune kontrole nad vjerskom nastavom u lanu 5. je navedeno: Nastavni plan i program iz vjeronauke propisuje Ministar prosvete u sporazumu sa vrhovnim predstavnitvom pojedinih veroispovesti u Kraljevini Jugoslaviji.11 Proces usvajanja propisa iz oblasti vjerske nastave zaokruen je donoenjem Pravila o vrenju verskih dunosti uenika narodnih kola, u okviru kojih su, pored ostalog, lanom 9. propisani i praznici uenika muslimanske vjeroispovijesti.12 U ovom razdoblju Islamska vjerska zajednica intenzivira kontakte sa islamskim zajednicama u muslimanskom svijetu. Tome je dijelom doprinijela i vijest o moguoj obnovi hilafeta, koja je poetkom tridesetih godina XX stoljea zaokupljala panju bonjake intelektualne javnosti. S ciljem razmatranja mogunosti obnove hilafeta sazvan je i Sveislamski kongres u Jerusalemu 6. i 7. septembra 1931. godine, koji je okupio ulemu iz razliitih dijelova svijeta,
10
Zakon o narodnim kolama. Slubene novine Kraljevine Jugoslavije br. 289-CXIX. Beograd: 9. 12. 1929.
Zakon o verskoj nastavi u narodnim, graanskim, srednjim i uiteljskim kolama u Kraljevini Jugoslaviji. Slubene novine Kraljevine Jugoslavije br. 237- LXIX. Beograd: 17. 10. 1933. 123. lanom 9. Pravila o vrenju vjerskih dunosti uenika narodnih kola uenicima muslimanske vjeroispovijesti dozvoljeno je da idu svakog petka od 11 do 13 sati u damiju pod nadzorom islamskog vjerouitelja ili nekog drugog nastavnika muslimanske vjeroispovijesti. Uenicima muslimanima je dozvoljeno slaviti sljedee praznike: Novu godinu Muharem (jedan dan), Mevlud (jedan dan), Ramazanski bajram (tri dana) i Kurban-bajram (etiri dana). U istom lanu je navedeno da se uenici muslimani oslobaaju od nastave prva dva asa, ako je nastava prepodnevna ili poslednja dva asa, ako je nastava popodnevna. Detaljnije: Pravila o vrenju verskih dunosti uenika narodnih kola. Slubene novine Kraljevine Jugoslavije br. 237- LXIX. Beograd: 17. 10. 1933. 1233; ATK: OIVZB, K. 2, dok. 158/4. Dopis Ulema medlisa u Sarajevu svim podrunim muftijstvima, sreskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima i dematskim medlisima. 10. 10. 1935. 196
12
11
ali bez prisustva ondanjih muslimanskih vladara. Meu sudionicima Kongresa bila je i delegacija Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, koju su predvodili dr. Mehmed Spaho, Mujaga Merhemi, Salim Mufti i Hasanaga Nezirhodi. Glavna rasprava odnosila se na razmatranje tematike opeg drutvenog stanja muslimana, s posebnim osvrtom na negativne utjecaje sa Zapada na stanje vjerske svijesti.13 Predstavnici Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije aktivno su uzeli uee i na Kongresu evropskih muslimana od 12. do 15. septembra 1935. godine u enevi. Na spomenuti Kongres pozvane su sve islamske zajednice u Evropi, kao i istaknute muslimanske linosti iz Evrope. Od esnaest pozvanih islamskih zajednica iz Evrope, Kongresu je prisustvovalo petnaest, meu kojima i IVZ Kraljevine Jugoslavije. Osnovni ciljevi Kongresa bili su: uvrivanje saradnje i veze meu muslimanima u Evropi, razvijanje njihove meusobne saradnje na vjerskom i kulturnom polju, zauzimanje stavova u vezi sa pitanjem zatite mubarek-mjesta, te ouvanje interesa i prava islamskih zajednica u Evropi. Na petoj sjednici, od ukupno devet sjednica, delegat IVZ Kraljevine Jugoslavije Muhamed Kantardi prezentirao je referat pod nazivom Vjersko-prosvjetne prilike muslimana u Bosni i Hercegovini.14 Ukidanjem estojanuarske diktature nakon petomajskih izbora 1935. godine mijenja se situacija u zemlji, pa time i poloaj Islamske vjerske zajednice. Da bi umirio nezadovoljstvo bonjakih masa, Stojadinovi je pokuao pridobiti najutjecajnije bonjake predstavnike za vladinu politiku, iji je prvenstveni zadatak bio konsolidirati politiko stanje u zemlji. S tom namjerom, juna
13 14
Jahi A. 2004. 177, 179. i 184.
Pored ostalog, u referatu je navedeno da muslimani Bosne i Hercegovine javno ispovijedaju svoju vjeru u 1.120 damija i mesdida, u kojima je zaposleno 1.522 hatiba, imama, mujezina i druga vjerska slubenika. Svi muslimani sa ovog podruja su sunnije hanefijskog mezheba, meu kojima je vrlo mali broj dervia nakibendijskog, kaderijskog, rifaiskog i mevlevijskog tarika. Ukupno ima 16 tekija. Islamska vjeronauka poinje u mektebima, kojih je u kolskoj 1934/35. godini bilo 897, od ega 17 mukih, 23 enska i 857 mjeovitih, sa ukupno 43.280 djece. Takoer, islamska vjeronauka se predavala u svim narodnim i srednjim kolama u Bosni i Hercegovini, tako da je u osnovnim kolama bilo ukupno 30.819 djece, u graanskim kolama 1.032, u uiteljskim kolama 107, u strunim kolama 462 i na univerzitetima 197 studenata. Vidi: Izvjetaj delegata IVZ Kraljevine Jugoslavije na Kongresu evropskih muslimana u enevi 12-15. septembra 1935. godine. Glasnik Vrhovno starjeinstvo Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije br. 10-11/1935. Beograd: 465-467.
197
1935. godine, Stojadinovi imenuje u novoformiranu Vladu dr. Mehmeda Spahu za ministra saobraaja, dr. efkiju Behmena, takoer jednog od elnika Jugoslovenske muslimanske organizacije na poziciju ministra bez portfelja. Naputanje opozicione politike od strane elnika JMO i njihovo pridruivanje novoformiranoj Vladi nije bilo praeno i obrazloenjima o motivima ovog politikog zaokreta, zbog ega je lanstvo JMO na terenu jednim dijelom ostalo zbunjeno i neinformirano.15 Spomenuto stanje na terenu bilo je pogodno tlo za protivnike Spahine politike unutar bonjake politike scene. Posljedica toga je okupljanje i organiziranje oponenata liniji politike saradnje JMO sa Vladom u Beogradu. Prohrvatski orijentirani pojedinci Hakija Hadi, Ademaga Mei, Dervi Omerovi i drugi postaju glavni kreatori i nosioci okupljanja nezadovoljnika novim politikim smjerom JMO. Oni formiraju novu politiku organizaciju pod imenom Muslimanska organizacija HSS-a, iji stavovi su ukazivali na potrebu pribliavanja prema HSS HNP, uz vezivanje sudbine Bonjaka za sudbinu hrvatskog naroda u cjelini.16 Kao ustupak za prikljuivanje Jugoslovenskoj radikalnoj zajednici i Sporazumu Stojadinovi-Koroec dr. Spaho je kao protuuslugu traio promjenu estojanuarskog zakonodavstva prema Islamskoj vjerskoj zajednici, odstranjivanje njegovih glavnih politikih protivnika, prije svega, reisu-l-uleme Maglajlia i vraanje sjedita reisu-l-uleme u Sarajevo.17 Na tragu spomenutih zahtjeva, Vlada u Beogradu je ve tokom jula 1930. godine ovlastila ministra pravde da u saradnji s Ministarskim savjetom izvri izmjene i dopune Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije od 31. januara 1930. godine. Obrazovana je Komisija sa zadatkom da razmotri i predloi promjene u Zakonu, kojima bi se osigurala vjersko-prosvjetna autonomija muslimana. Nakon dva zasjedanja Komisija je dostavila projekat Uredbe sa zakonskom snagom o izmjenama i dopunama Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici, koju je Ministarski savet usvojio 28. februara 1936. godine. Sjedite IVZ Kraljevine Jugoslavije ponovo je vraeno iz Beograda u Sarajevo, a dotadanji reisu-l-ulema je smijenjen.18
15 16
Begi D. 1965. 174-175.
Opirnije o stvaranju i djelovanju muslimanskog ogranka HSS od 1935. do 1941. godine pogledati u: Iek T. 1991. 210-230. Nakievi O. 1996. 33. Pregled rada Prvog naiba za Vrhovno vjersko starjeinstvo Islamske vjerske zajednice.
17 18
198
Usvajanjem Uredbe sa zakonskom snagom o izmjenama i dopunama Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici stavljeni su izvan snage Zakon i Ustav IVZ. lanom 26. Uredbe svi poslovi koje su do tada obavljale vjerske i vakufskomearifske vlasti prebaeni su na naibe (povjerenike) imenovane od strane Ministra pravde, sa zadatkom da te poslove obavljaju do formiranja novih organa Islamske vjerske zajednice. Za obavljanje poslova reisu-l-uleme i Vrhovnog vjerskog starjeinstva postavljen je prvi naib u Beogradu za Vrhovno vjersko starjeinstvo, koji je trebao provesti likvidaciju ovog organa, te prenijeti arhivu, inventar i ostalu pokretnu imovinu u Sarajevo. Pored toga, za privremeno vrenje poslova Ulema-medlisa, muftijstava, vakufsko-mearifskih vijea i Upravnog odbora postavljena su dva naiba u Sarajevu i Skoplju.19 Obavezu izrade novog ustava Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije dobili su naib u Beogradu i dva naiba u Sarajevu i Skoplju sa njihovim odborima. Sjednice na kojima je pripreman novi ustav IVZ odravane su po Pravilniku za donoenje Ustava IVZ usvojenim u maju 1930. godine i trajale su od 20. do 31. jula 1936. godine. Nakon toga, tekst Ustava Islamske vjerske zajednice usvojio je Ministarski savjet, nakon ega je uslijedilo i Kraljevo odobravanje i potpisivanje 24. oktobra 1936. godine.20 U okviru vjerske uprave novi Ustav je propisao znaajne novine, meu kojima i potpuno ukidanje muftijstava. Umjesto dotadanjeg dvojstva u organizaciji Islamske vjerske zajednice, sa dva ulema-medlisa, dva vakufsko-mearifska vijea i dvije direkcije, Ustavom iz 1936. mnogo preciznije su utvrene organizacija i teritorijalna nadlenost svih organa. Tako je Ustav propisao ustanovljenje institucije reisul-uleme sa uim i irim savjetom, te osnivanje jednog Ulema-medlisa i jedinstvene Direkcije vakufa kao izvrnog organa Vakufsko-mearifskog sabora i njegovog Saborskog odbora.21
Glasnik Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije br. 3/1938. Beograd: 1938. 108.
19
ATK, OIVZB, K. 2, dok. 162/1. Dopis Naiba Islamske vjerske zajednice u Sarajevu svim sreskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima i dematskim medlisima na podruju Sarajevskog Ulema medlisa, 4. 4. 1936, Slubene novine Kraljevine Jugoslavije; Uredba sa zakonskom snagom o izmjenama dopunama zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije. Slubene novine Kraljevine Jugoslavije br. 52-X. Beograd: 5. 3. 1936. 166. Pregled rada Prvog naiba za Vrhovno vjersko starjeinstvo Islamske vjerske zajednice. Glasnik Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije br. 3/1938. Sarajevo: 113-114. Imamovi M. 1998. 517. 199
20
21
Bitno je napomenuti da u 1936. godini, pored zakonodavnih reformi kojima je bila zahvaena Islamska vjerska zajednica Kraljevine Jugoslavije, dolazi i do niza aktivnosti s ciljem udruivanja islamske inteligencije ilmije. S obzirom da Udruenje imama-matiara osnovano po zavretku Prvog svjetskog rata nije ni priblino zadovoljavalo potrebe ilmije, 1936. godine u Sarajevu je osnovano udruenje cjelokupne ilmije pod nazivom El-Hidaje, kao i list pod istim imenom. Glavni zadatak ovog stalekog udruenja ilmije koje je preuzelo aktivnu ulogu u ivotu muslimana bio je voditi brigu o materijalnom statusu svojih lanova, a najvee zasluge za formiranje ilmije, prije svih, pripadaju Mehmedu ef. Handiu.22 Nakon usvajanja Ustava Islamske vjerske zajednice, jedan od najvanijih zadataka koji se postavljao pred nju u Kraljevini Jugoslaviji bilo je provoenje izbora za vakufsko-mearifske sabore, sreska vakufsko-mearifska povjerenstva i dematske medlise. Tokom 1937. godine provedeni su izbori za navedene organe IVZ u Kraljevini Jugoslaviji i lanove Izbornog tijela za izbor reisu-luleme.23 Pod predsjedavanjem prvog naiba Saliha Safveta ef. Baia, Izborno tijelo se sastalo 20. aprila 1937. godine. U sastav ovog tijela izabrano je deset predstavnika iz Vakufsko-mearifskog sabora u Sarajevu i deset predstavnika iz Vakufsko-mearifskog sabora u Skoplju. Oni su od deset ponuenih kandidata izabrali trojicu kandidata za reisu-l-ulemu: Fehima ef. Spahu (18 glasova), Ahmeda ef. Bureka (10 glasova) i Muhameda ef. Tufu (8 glasova).24 Zavrni in u ovoj proceduri dogodio se 26. aprila 1938. godine ukazom od strane kraljevskih namjesnika kojim je imenovan Fehim ef. Spaho25 za novog reisu22 23
Mekti H. 1992. 5.
Pregled rada Prvog naiba za Vrhovno vjersko starjeinstvo Islamske vjerske zajednice. Glasnik Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije br. 3/1938. Sarajevo: 115 i 117.
24
Zapisnik sa sjednice Izbornog tijela za izbor trojice kandidata za reisu-l-ulemu. Glasnik Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije br. 5/1938. Sarajevo: 189-190.
25
Fehim ef. Spaho roen je u Sarajevu 4. februara 1877. godine. Zavrio je erijatsku sudaku kolu 1895. godine, a naredne godine imenovan je u erijatski sud u Sarajevu. Od februara 1919. godine do oktobra 1920. godine obnaao je funkciju naelnika Ministarstva vjera u Beogradu. Zbog politikih razloga penzionisan je 1923. godine, ali se ponovo aktivirao 1936. godine kada je postavljen za naiba Islamske vjerske zajednice u Sarajevu i predsjednika Vrhovnog erijatskog suda u Sarajevu. Dunost reisul-uleme obavljao je od 6. maja 1938. godine do svoje smrti 13. februara 1942. godine. Ubraja se meu istaknutije kulturne i javne radnike
200
l-ulemu. Dunost reisu-l-uleme Spaho je preuzeo u maju 1938. godine, a 9. juna 1938. godine od Naroitog savjeta, u skladu sa Zakonom Islamske vjerske zajednice, prima menuru za vrenje vjerskih poslova. Dodjela menure omoguila je reisu-l-ulemi da pristupi rjeavanju brojnih pitanja koja su spadala u njegovu nadlenost, tako da su istog dana i lanovi oba ulema-medlisa poloili zakletvu pred novim reisu-l-ulemom.26 U cilju podrke daljem razvoju islamskih obrazovnih ustanova Ulemamedlis u Sarajevu tokom 1939. godine donosi nekoliko vanih uredbi: Uredbu o mektebima, Uredbu o niim medresama i Uredbu o Gazihusrevbegovoj medresi. Mektebi su u Opim odredbama Uredbe o mektebima definirani kao poetne islamske vjerske kole, u trajanju od dvije godine, sa osnovnom intencijom da djecu podue vjeri i islamskom vladanju, te razviju vjerske i moralne osjeaje. Za izvoenje nastave u mektebima, mektepskim obdanitima i vjerskim teajevima odreeni su mualimi i dematski imami. Uredba o niim medresama propisala je da su nie medrese nepotpune srednje strune vjerske kole, koje obrazuju svoje kandidate za zvanje imama, mualima, hatiba i vjerouitelja za poduku u osnovnim kolama. Ovom uredbom uspostavljeno je est niih okrunih medresa u Tuzli, Sarajevu, Banjoj Luci, Travniku, Bihau i Mostaru. Status potpune srednje strune kole imala je Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu. Ona je spremala kandidate za dematske imame, vjerouitelje narodnih, graanskih, niih strunih kola, mualime, imame, hatibe i vaize. Uenici ove medrese su nakon zavetka kolovanja mogli upisati Viu islamsku erijatsko-teoloku kolu u Sarajevu, kao i islamske teoloke fakultete u drugim dravama.27 Takoer, treba naznaiti i to da je Via islamsko erijatsko-teoloka kola bila u rangu fakulteta, a nastava je trajala etiri kolske godine. Njena osnovna misija bila je prouavati islamsku erijatsko-teoloku nauku i da sprema kandidate za dravne, samoupravne i verske slube, za koje se trai via islamsko erijatsko-teoloka sprema.28
Bonjaka u prvoj polovini XX stoljea. Detaljnije: eta 1991. 43-44.
26
Izvjetaj o radu Reis-ul-uleme Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije irem savjetu Reis-ul-uleme. Sarajevo, Glasnik Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, Sarajevo:br. 2/1939, 61. Sarajevo. Glasnik Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, Sarajevo: br. 5-6/1939, 168-169, 191-192 i 226. Uredba o Vioj islamskoj erijatsko-teolokoj koli u Sarajevu. Slubene novine Kraljevine 201
27
28
Ostvareni pomaci u razvoju i afirmaciji odreene autonomije u djelovanju Islamske vjerske zajednice nakon sloma estojanuarske diktature nisu istovremeno znaili i rjeavanje svih problema sa kojima se ona suoavala u praksi. I dalje je bila evidentna razlika izmeu onoga to je proklamirano i onoga to se dogaalo u svakodnevnom ivotu na terenu. Nastavljaju se razliiti oblici nepotivanja islamskih propisa i povreda zakonskih prava lanova IVZ od strane pojedinaca i dravnih slubenika. Jedan od primjera koji to potvruju je i pitanje organiziranja proslava boinih, uskrsnih i drugih blagdana u kolama, suprotno Pravilniku o praznovanju praznika u osnovnim, srednjim i strunim kolama. Iako je ovim propisom odreeno da je za slavljenje blagdana mjerodavan broj uenika odreene vjeroispovijesti, a ne broj nastavnika, na podruju Drinske banovine su eklatantno krene odredbe spomenutog Pravilnika na tetu muslimanske djece, tako da su cijeli zavodi prestajali sa radom bez obzira to je u nekim kolama bilo i preko 60% uenika muslimana.29 Kako su se ovakvi i slini postupci neuvaavanja prava i vjerskih osjeaja pripadnika islamske vjeroispovijesti nastavili, otro je intervenirao i Ulema-medlis u Sarajevu tako to je usvojio Odluku kojom nareuje svim podrunim vjerouiteljima da imaju zabraniti uenicima islamske vjeroispovijesti uee u proslavi Svetog Save jer je to proslava isto vjerskog pravoslavnog karaktera. Koliko je Ulema-medlis bio ozbiljan u namjeri da stane u kraj ovakvim pojavama svjedoi i injenica da je u spomenutom aktu snano podvuena direktna odgovornost vjerouitelja za realizaciju ove naredbe, kao i upozorenje da e se protiv onih koji to ne budu sprovodili preduzeti potrebne mjere.30 Nezadovoljstvo i strepnje ne samo vjerskih ve i svih politikih i drugih struktura bonjakog drutva kulminirat e sa objavljivanjem Sporazuma CvetkoviMaek, koji je potpisan 26. augusta 1939. godine.31 Ovim Sporazumom naruene su historijske granice Bosne i Hercegovine koja je podijeljeJugoslavije br. 81-XXV. Beograd: 10. 4. 1937. 393-394.
29
ATK, OIVZB, K. 2, dok. 162/96. Dopis Ulema medlisa u Sarajevu svim podrunim Sreskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima i dematskim medlisima. 17. 10. 1936. ATK, OIVZB, K.2, dok. 181/1. Dopis Ulema medlisa u Sarajevu o zabrani uea muslimanske djece u proslavi Svetog Save. 23. 12. 1938. Sporazum CvetkoviMaek bio je predmet interesiranja historiara, pravnika, publicista, politiara i drugih strunjaka, a spomenuo bih radove samo onih koji su se neposrednije bavili ovim pitanjem: Boban Lj. 1965; Boban Lj. 1974; Zovko Lj. 1990; Vojinovi P. 1980. i drugi.
30
31
202
na izmeu Banovine Hrvatske i planirane Banovine Srpske zemlje. Na ovaj izazov Bonjaci su odgovorili stvaranjem pokreta za autonomni poloaj Bosne i Hercegovine objedinjavanjem svih bonjakih snaga.32 Tokom novembra 1939. godine irom Bosne i Hercegovine odravaju se konferencije vjerskih, kulturno-prosvjetnih i humanitarnih ustanova u vezi sa novonastalom situacijom. Predstavnici bonjakih vjerskih i vjersko-prosvjetnih ustanova, u koordinaciji s predstavnicima politikih stranaka, kulturno-prosvjetnih, privrednih i graanskih drutava, te javnih radnika i korporacija grada Sarajeva, 24. novembra 1939. godine razmatraju prijedlog bonjakog politikog predstavnika u Vladi Kraljevine Jugoslavije dr. Dafera Kulenovia, koji je traio osnivanje etvrte samoupravne jedinice koju bi inila Bosna i Hercegovina sa svojim historijskim granicama i autonomnom upravom. Na kraju sastanka svi prisutni usvojili su i potpisali Rezoluciju kojom potpuno podravaju zahtjeve dr. Dafera Kulenovia, navodei u prvom stavu da to predstavlja opi zahtjev svih muslimana Bosne i Hercegovine, bez ikakve razlike.33 Kulturnoprosvjetno drutvo Gajret je krajem novembra 1939. godine odralo Plenarnu sjednicu na kojoj se konstatira da je najnovijim unutranjim preureenjem drave nanesena uvreda Bonjacima, time to im je osporavana jugoslovenska (!) rasna pripadnost. Na kraju zasjedanja Plenarne sjednice Glavni odbor Gajreta izjanjava se za Bosnu i Hercegovinu kao etvrtu jedinicu, u koju bi uao i Sandak, istiui da ovakav stav bosanskohercegovakih muslimana nije nita drugo nego borba za jednakost i pravednost, a sporazum Srba i Hrvata nee biti pravedan i pun ako milion muslimana slovenske krvi i jezika ne bi bio zadovoljen.34 Na tragu ovakvih nastojanja u Sarajevu su 30. decembra 1939. godine odrane dvije konferencije Bonjaka grada Sarajeva, na kojima je prisustvovao i dr. Dafer Kulenovi, nasljednik preminulog predsjednika JMO Mehmeda Spahe. Konferencije su sazvane s ciljem razmatranja pitanja autonomije Bosne i Hercegovine i imale su iznadstranaki karakter. U istoj funkciji izabran je i iri akcioni odbor Bonjaka grada Sarajeva, bez obzira na
32 33 34
Redi E. 2000. 139. Istorijski arhiv u Sarajevu (IAS). Fond: Fehim Spaho, K. 2, dok. 540.
ATK, fond: Radniki pokret i narodnooslobodilaka borba u sjeveroistonoj Bosni 1920-1941, inv. br. 5232, Izvadak iz zapisnika sa plenarne sjednice Glavnog odbora Gajreta, 26- 27. 11. 1939.
203
njihovo dotadanje stranako pripadnitvo i nacionalnu orijentaciju. Istovremeno sa protestnim skupovima u Sarajevu i u drugim bosanskohercegovakim gradovima odravaju se protesti na kojima se uz podrku svih bonjakih organizacija i drutava trai autonomija Bosne i Hercegovine i izlazak iz koalicione Jugoslovenske radikalne zajednice.35 Sve u svemu, uslijed nagomilanih viegodinjih protivrjenosti i dodatno uslonjenih politikih prilika u dravi, uloga i znaaj Islamske vjerske zajednice za bonjaki narod postaje nesumnjivo jo vanija. Budui da je samostalno djelovanje JMO bilo onemogueno njenim ueem u Jugoslovenskoj radikalnoj zajednici, a da na ondanjoj politikoj pozornici nije djelovala neka druga relevantna bonjaka stranka, jedina preostala snaga koja je mogla snano stati uz ideju koju je zastupao pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine bila je Islamska vjerska zajednica. Stoga se u brojnim pismima, koja su u tim turbulentnim vremenima Bonjaci iz razliitih krajeva Bosne i Hercegovine upuivali svom vrhovnom vjerskom autoritetu, reisu-l-ulemi Fehimu ef. Spahi, traei njegovo aktivnije ukljuivanje u politiki ivot i povezivanje neslonih bonjakih politikih predstavnika. Sadrina ovih pisama ukazuje na jedno od najvanijih bonjakih iskustava, a to je njihova upuenost na Islamsku vjersku zajednicu u neizvjesnim i sudbonosnim historijskim momentima. Ne iskljuujui mogunost da i Kraljevinu Jugoslaviju zahvati poar Drugog svjetskog rata, Bonjaci u nedostatku samostalne politike organizacije oekuju od IVZ da bude ne samo duhovna ve i politika i kulturna okosnica svog naroda. Otuda se od reisu-l-uleme trailo i oekivalo da sa tog uglednikog mjesta usmjerava i savjetuje narod.36 Svjestan opih neprilika i oiglednog poetka rata, koji je ve plamtio irom Evrope i svijeta, reisu-l-ulema Fehim ef. Spaho upozorava Bonjake na mogue potrese i opasnosti. On eli pripremiti Bonjake za sudbonosne dogaaje koji dolaze, istiui da je potrebno vee razumijevanje i saradnja meu svim graanima bez obzira na njihovo vjersko i plemensko odreenje, te poziva sve pripadnike islamske vjeroispovijesti [...] da uvijek i na svakom mjestu budu na visini svoga zadatka kao sinovi i graani ove zemlje, da se uvaju svega onoga to je tetno za njihov ugled i graanske vrline i da prema sva35 36
Kemura I. 1986. 257-258. Filandra . 1998. 117-118.

204
kom tetnom uticaju nepoeljne propagande, bilo s koje strane ona dolazila, budu odluni, a da u ovim momentima njima gospodari zdrav razum i duh otpornosti [...].37 U okviru nastojanja estojanuarskog sistema da sve oblasti javnog ivota stavi pod svoju kontrolu bila je i politika osiguravanja potpune kontrole nad Islamskom vjerskom zajednicom. Promjena dravne i nacionalne politike nakon 1929. godine uvjetovala je i donoenje Novog zakona o IVZ (31. 1. 1930) i Ustava IVZ (9. 7. 1930). Uspostavljeno je formalno organizaciono jedinstvo Islamske vjerske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji, a drava je zadrala snane mehanizme kontrole nad vjerskim ivotom i islamskim kolstvom. Ovakvoj organizaciji IVZ hrabro i principijelno se suprotstavio reisu-l-ulema Demaludin auevi, koji je na kraju i penzionisan. Meutim, uslonjavanjem ukupne politike situacije i raspadom estojanuarske politike, Vlada u Beogradu trai podrku bonjakih predstavnika. Kao uvjet za ulazak u Vladu Stojadinovi-Koroec Mehmed Spaho je traio usvajanje novog zakona i ustava IVZ, koji su nakon niza pregovora i usvojeni tokom 1936. godine. Time je Islamska vjerska zajednica jednim dijelom vratila pravo samostalnog izbora organa IVZ i slobodu raspolaganja imovinom uz zadrani okvirni nadzor drave. Ostvareni pomaci u razvoju autonomije IVZ nisu istovremeno znaili i rjeavanje svih problema sa kojima se ova zajednica suoavala u praksi. Do kraja postojanja Kraljevine Jugoslavije nastavljeno je sa ispoljavanjem razliitih oblika nepotivanja islamskih propisa i povreda prava lanova IVZ od strane pojedinaca, ali i dravnih slubenika. No, uprkos tome, Islamska vjerska zajednica je i u ovom razdoblju odigrala vanu ulogu u potvrivanju i ouvanju posebnosti bonjakog naroda.
37
ATK, fond: Behrambegova medresa, K. 2, br. 54/40. Dopis Reis-ul-uleme obadvama Ulema-medlisima, objema Vakufskim direkcijama, svim Sreskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima, svim Dematskim imamima i Upravama medresa, 23. 5. 1940.
205
Izvori i literatura A. Izvori a) Arhivska graa 1. Istorijski arhiv Sarajevo - Fond: Fehim Spaho 2. Arhiv Tuzlanskog kantona - Odbor Islamske vjerske zajednice Bijeljina - Radniki pokret i narodnooslobodilaka borba u sjeveroistonoj Bosni (1920-1941) - Behram-begova medresa b) Novine, asopisi i ostala periodika - Glasnik Vrhovnog starjeinstva Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije. Beograd: - Glasnik Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije. Beograd Sarajevo: - Slubene novine Kraljevine Jugoslavije. Beograd B. Literatura - - - - - Begi D. 1965. Akcije muslimanskih graanskih politiara poslije skuptinskih izbora 1935. godine. Godinjak XVI. Sarajevo: Drutvo istoriara Bosne i Hercegovine. Buljina H. 1989. Sto godina muslimanskog kolstva u Bosni i Hercegovini. Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva, br. 1 i 2. Sarajevo: Filandra . 1998. Bonjaka politika u XX stoljeu. Sarajevo: Sejtarija. Imamovi M. 1998. Historija Bonjaka. Sarajevo: BZK Izdavako preduzee Preporod. Imamovi M. 1978. Vjerske zajednice i politika zbivanja u Bosni i Hercegovini od Austrougarske okupacije 1878. do 1945. godine (rukopis u Institutu za istoriju u Sarajevu). Iek T. 1991. Hrvatska seljaka stranka u Bosni i Hercegovini 1929-1941. Sarajevo: Jahi A. 2004. Hikjmet-rije tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini. Tuzla: Kari E./Demirovi M. 2002. Reis Demaludin auevi, prosvijetitelj i reformator. I. dio. Sarajevo: BZK Preporod Opinsko drutvo Tuzla. Kavazovi E. 1996. Dravno-pravni poloaj Bosne i Hercegovine u okvirima Kraljevine Jugoslavije. Kabes br.14, 12/1996. Mostar: Kemura I. 1985. Poloaj i uloga Islamske vjerske zajednice i Gajreta u drutvenopolitikom ivotu Muslimana poetkom 30-tih godina ovog stoljea. Anali XIXII.
- - - - -
206
- - - - - - - - - -
Sarajevo: Gazi Husrev-begova biblioteka. Kemura I. 1986. Uloga Gajreta u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine (1903-1941). Sarajevo: Veselin Maslea. Boban Lj. 1965. Sporazum CvetkoviMaek. Beograd: Institut drutvenih nauka. Boban Lj. 1974. Maek i politika HSS od 1928. do 1941. knj. I i II. ZagrebRijeka: LiberOtokar Kerovani. Mekti H. 1992. Ilmijajuerdanassutra. Takvim. Sarajevo: Nakievi O. 1996. Istorijski razvoj institucije Rijaseta. Sarajevo: Redi E. 2000. Sto godina muslimanske politike u tezama i kontroverzama istorijske nauke. Sarajevo: ANUBiH i Institut za istoriju u Sarajevu. eta F. 1991. Reis-ul-uleme u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji od 1882. godine do 1991. godine. Sarajevo: Tralji M. 1988. Gazihusrevbegova medresa izmeu dva rata (1921- 1941). Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva br. 5. Sarajevo: Vojinovi P. 1980. Vrbaska banovina u koncepcijama sporazuma Cvetkovi-Maek. Jugoslovenski istorijski asopis br. 1-2. Beograd: Zovko Lj. 1990. Bosna i Hercegovina u graanskoj politici nakon sporazuma Cvetkovi-Maek. Hercegovina br. 7-8. Mostar:
SUMMARY ON THE POSITION OF ISLAMIC RELIGIOUS COMMUNITY IN THE KINGDOM OF YUGOSLAVIA (1929-1941)
As a part of the January 6th system, which aimed to put all the areas of public life under control, there was also a policy of establishing full control of IVZ (Islamic Religious Community). The change of the state and national policy after 1929 conditioned the adoption the new law on IVZ (January 31, 1930) and IVZ Constitution (July 9, 1930). Formal organizational unity of IVZ was established in the Kingdom of Yugoslavia; however the state preserved strong mechanisms of control over the Islamic religious life and education. Reisu-l-ulema Demaludin auevi courageously and consistently opposed such organization of IVZ, and was ultimately retired due to those efforts. However, as the overall political situation became more complicated and as the January 6th policy
207
dissolved, the government in Belgrade tried to win the support of the Bosniak representatives. As a condition to enter the Stojadinovi-Koroec Government, Mehmed Spaho asked for adoption of the new law and a new Constitution of IVZ, which were, after a series of negotiations, adopted in 1936. With this, IVZ partly recovered the right of the independent election of its bodies and the freedom of management of its own property within the framework of general state control. Progress in development of the autonomy of IVZ did not mean, however, that this community resolved all its problems. As long as the Kingdom of Yugoslavia existed there were many different forms of disrespect of the Islamic rules and rights of the IVZ members, shown both by individuals, and by the state officials. Despite all this, in this period, IVZ played a very important role in the confirmation and preservation of specificities of the Bosniak people. Key words: Bosnia and Herzegovina, Islamic Religious Community (IVZ), Reisu-l-ulema, The Kingdom of Yugoslavia, Bosniaks (Translated by author)
208
Admir Mulaosmanovi, PRILOG PROUAVANJU PRIVREDNIH I DEMOGRAFSKIH KRETANJA NA BIHAKOM PODRUJU OD 1948. DO 1961. GODINE Historijska traganja, 2, 2008., [ str. 209-224 ]
UDK 330.34:325.11 (497.6 Biha) 1948/1961 Pregledni rad
PRILOG PROUAVANJU PRIVREDNIH I DEMOGRAFSKIH KRETANJA NA BIHAKOM PODRUJU OD 1948. DO 1961. GODINE
Admir Mulaosmanovi
Institut za istoriju, Sarajevo, Bosna i Hercegovina lanak pokuava pokazati kako su, u poslijeratnom razdoblju, privredna djelatnost i ukupan drutveni razvoj mijenjali socijalnu i klasnu strukturu bihakog stanovnitva. Na osnovu statistikih pokazatelja prikazuju se unutranje migracije, kao i doseljavanje osoba sa drugih podruja Bosne i Hercegovine, odnosno Federativne narodne republike Jugoslavije. lankom se, zapravo, eli istai injenica da je Biha u ovome vremenu stajao na samom poetku industrijalizacije. Kljune rijei: Biha, industrijalizacija, privredni razvoj, migracija, stanovnitvo, demografija.
osanskohercegovaka historiografija stoji pred velikim zadacima kada se radi o istraivanju prolosti drave i naroda koji u njoj ive, a posebno se to odnosi na razdoblje od 1945. do 1992. godine, u kojem je Bosna i Hercegovina bila sastavni dio zajednike jugoslavenske drave. To se, pak, naroito tie valorizacije razvoja pojedinih gradova i regija unutar Bosne i Hercegovine koji su, slobodno se moe rei, potpuno neistraeni. Industrijalizacija1 u
1
Uvod
O tome se, zapravo, radi kada govorimo o razvoju Bosne i Hercegovine, odnosno, JugoslaHistorijska traganja Historical searches
209
Jugoslaviji poela je nakon Drugog svjetskog rata, dakle, u epohi socijalistike drave u kojoj su ivjeli junoslavenski narodi do 1992. godine. Mali broj regija i gradova je industrijaliziran u ranijem periodu i kada se o njima govori istiu se Maribor, Ljubljana, Zagreb i Beograd kao jedini koji su uspjeli dostii nivo kojim su se svrstavali u red industrijskih gradova. Donekle je ovo stanje razumljivo uzmemo li historijske okolnosti u obzir i razliite puteve razvoja pojedinih junoslavenskih drava i naroda. Naslijee imperija koje su vladale ovim prostorima veoma jasno se oslikavalo i na privrednom razvoju pojedinih zemalja. Bosna i Hercegovina je bila agrarna drava u kojoj seljatvo dominira sve do 1945. godine, a i u narednih desetak godina ta situacija se nije radikalnije promijenila iako je nova vlast inila mnogo na tom planu. Prema veoma ambicioznom Prvom petogodinjem planu donesenom 1947. godine, Bosna i Hercegovina je dobila veoma velike zadatke u procesu proizvodnje. Naglasak je stavljen na rudarstvo, graevinarstvo, umarstvo i, donekle, tekstilnu industriju. Najnerazvijeniji dio Bosne i Hercegovine bila je Cazinska krajina. Grad Biha koji, uz opine Cazin, Veliku Kladuu i Bosansku Krupu, predstavlja Bihaku krajinu, koja kao cjelina postoji danas u geografskom i psiholokom smislu a ne administrativnom, neto je odskakao od spomenutih opina u razvoju, ali nije bio blizu razvijenijih u Bosni i Hercegovini, jo dalje od razvijenijih u Federativnoj narodnoj republici Jugoslaviji (FNRJ). Razlozi takvom stanju su bili razliiti. Bosna i Hercegovina je nakon Prvog svjetskog rata bila razorena zemlja, u koju nisu stigla znaajnija sredstva za obnovu. Doda li se tome i viedecenijski privredni nazadak koji je ovu zemlju doveo u poziciju siromatva i zaostalosti, situacija je pomalo jasnija. Takoer, finansijski tokovi u novoj dravi zaobilazili su Bosnu i Hercegovinu dok su ulaganja od strane, Kraljevine SHS/Kraljevine Jugoslavije bila gotovo bez znaaja tako da je, zapravo, privatna inicijativa nosila bosanskohercegovaku ekonomiju. S obzirom na slabost privatnog sektora, jasno je zato je Bosna i Hercegovina zaostajala u razdoblju 1918-1941. Uzme li se u obzir i teka politika situacija kojoj su najvie doprinosili nerijeeni nacionalni odnosi uslijed srpskih hegemonistikih pritisaka, stanje i nije moglo biti bolje, naroito za Bosnu i Hercegovinu.
vije (FNRJ/SFRJ), jer se razvoj mjerio rastom industrijske proizvodnje i rastom zaposlenosti u industriji. 210
Biha, mali bosanski grad, 1945. godine je uslijed ratnih razaranja izgledao jo manji. Pred njim se nalazilo doba u kojem je trebao da se oporavi i modernizira, to u datim uvjetima nije bilo nimalo lako. Koliko je promijenjen nain privreivanja i koje su se promjene dogodile u demografiji, pokuat e se dati ovim prilogom da bi se bolje razumjeli ukupni procesi.
Poetak industrijalizacije 1948. godine
Izuzmemo li prve dvije poslijeratne godine, koje su ionako bile godine osnovnih obnoviteljskih poduhvata u razorenoj zemlji, a nikako godine u kojima je dolo do znatnijeg razvoja, analizu treba poeti sa 1948. godinom, koja je za ukupne drutvene tokove u FNRJ veoma znaajna, izmeu ostalog i zbog toga to se od ove godine zapoeo graditi vlastiti ekonomski sistem nakon prekida sa SSSR-om i njegovim pogledima na socijalizam.2 Nadalje, 1948. godine postavljene su teorijske osnove kasnije poznatog samoupravljanja, mada je praktini dio zapoeo 1950. godine, ali je, ipak, i teorija bila veliki domet s obzirom na situaciju u kojoj se Jugoslavija nala unutar komunistike vaseljene. Takoer je ova godina bila bitna zbog popisa stanovnitva, na osnovi kojeg su se mogla pratiti kretanja i promjene u privrednoj, ekonomskoj, socijalnoj i demografskoj strukturi stanovnitva i Bihake opine, a ujedno je to prva godina provedbe ve spomenutog Prvog petogodinjeg plana. Upravo je ove 1948. godine izgraena dionica eljeznike pruge Biha Lika kaldrma-Knin, ime se poelo sa povezivanjem Bihake krajine sa jadranskim gradovima. Unska pruga je gradove na obalama rijeke Une, a koji su od 1924. godine bili povezani tranicama sa Bihaem (Bosanska Krupa i Bosanski Novi), povezala sa irim teritorijem i otvorila im mogunosti breg napretka.3 Izgradnja Pruge ZagrebBihaSplit doprinijela je znaaju Bihaa kao malog eljeznikog vorita. Objedinjavanje informativnog prostora dogodilo se ve 1946. godine, kada je poeo izlaziti regionalni tjednik Krajina, iji je prvi urednik bio historiar Enver Redi, danas lan Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Za snaniji industrijski zamah bila je neophodna elektrina energija. Svakako je osiguravanje energenata bio i glavni zadatak dravnog vrha, koji su
2 3
Bilandi D. 1985. 164. ug O. 1979. 2-8.

211
nastojali to prije i efikasnije rijeiti.4 U prvom redu se poelo sa izgradnjom hidrocentrala, koje su trebale dati elektrinu energiju privrednim subjektima koji su izgraivani. U 1950. godini zapoeta je izgradnja hidroelektrane u bihakom prigradskom naselju Kostela, a putena je u rad 1954. godine, sa kapacitetom od 6 MW.5 Upravo u ovom razdoblju svoj rad zapoinju Ruica, tvornica tijesta, zatim parni mlin koji je bio veoma znaajan zbog poveanja proizvodnje brana i 4. novembar, pilana koja radi od 1953. godine, kasnije integrirana u bosanskokrupsko preduzee Una. Ipak, najznaajniji momenat predstavlja pokretanje rada 50 tkalakih strojeva u okviru novoosnovane tvornice Kombiteks 1957. godine.6 Upravo e Kombiteks7 biti glavni nosilac razvoja Bihaa i regije do osamdesetih godina 20. stoljea kada ga je poeo potiskivati velikokladuki Agrokomerc. Zapravo su tekoe kroz koje je u ovom razdoblju prolazila jugoslavenska ekonomija dovele Kombiteks u poziciju gubitaa i tvornice sa velikim problemima u poslovanju. Ve 1959. godine otvorena je Polietilenka, takoer nosilac industrijske proizvodnje u Bihakoj regiji, tvornica koja je nagovjetavala mogunosti pokretanja sloenijih privrednih subjekata, ak i dolazak teke industrije.8 Njen utjecaj i znaaj u itavom razdoblju socijalistike drave bio je veoma snaan i kao takva Polietilenka je uspijevala biti kreator drutvenih dogaanja. Tako je tekao i dovren prvi val industrijalizacije na podruju Bihake opine. Do 1960/61. godine je, dakle, Biha promijenio svoju dominantnu poljoprivrednu strukturu i uao u red gradova u kojima je dolo do vee pojave radnike klase. Treba rei da je u 1952. godini bihako stanovnitvo u 70%
4 5 6 7
Milii B. 1991. 161-176. ug O. et al. 1979. 46. Cvjetianin B. 1982. 115-135.
Rjeenjem Skuptine opine Biha 11. aprila 1957. godine osnovan je Prvi krajiki kombinat koji je ve naredne godine promijenio ime u Tekstilni kombinat Kombiteks. Izrastao je iz naputene radionice Jugoslavenske dravne eljeznice koja je adaptirana u proizvodnu halu u koju je smjeteno 56 razboja ATR. Ve 1959. godine Kombiteks je poeo sa gradnjom predionice sa 20.000 vretena i tkaonicu. Taj je objekt puten u redovnu proizvodnju 1962. godine. Ovo je, svakako, snaan pokazatelj utjecaja ove tvornice na transformaciju socijalne strukture bihakog podruja, posebno iz razloga obimnijeg upoljavanja ena iz ruralnih krajeva. O tome kako je tekao taj proces i na koji nain je nosio promjene, bit e govora kasnije. Cvjetianin B. 1982. 124.
212
poljoprivredno, a samo je 245 radnika bilo u industriji.9 Postavljene su solidne osnove za budui napredak i razvoj, a uvrena je pozicija Bihaa kao politikog, kulturnog i privrednog centra sjeverozapadne Bosne. Znaajno bi bilo napomenuti da su odreeni dogaaji usporavali privredni razvoj itave drave. U prvom redu se to odnosi na sukob StaljinTito (1948-1953), a na lokalnom, krajikom nivou bila je to Cazinska buna (1950), tako da se vie, kada se radi o investicijama drave u ovo podruje, nije moglo niti oekivati. Stanovnitvo Bihaa u ovom periodu (1948-1961) ivi teko. Permanentni rat koji je na ovome dijelu Bosne i Hercegovine trajao jo od Kandijskog rata (1645-1669) pa sve do austrougarske okupacije 1878. godine nauio je ove ljude na oskudicu i siromatvo. Deavanja u Prvom i Drugom svjetskom ratu jo su vie doprinijela materijalnom nazadovanju i privikavanju na neimatinu. Ipak, agrarna reforma i kolektivizacija sela nakon Drugog svjetskog rata dovela ih je u, moda, najteu poziciju kada se radi o uvjetima ivljenja. Neimatina je bila strana, a iz nje su veoma sporo i teko izlazili.
Neka obiljeja kretanja lokalnog stanovnitva 1948-1961.
Dananja opina Biha je brojala 47 sela / naselja sa gradom Bihaem i njegovim mjesnim zajednicama na irem podruju grada kao 48. jedinicom. Odreeni popisi donose podatke za 64 sela/naselja, ali se razlika odnosi na 16 etvrti koje su ve ezdesetih godina 20. stoljea integrirane u gradsku cjelinu, tako da ih kao takve treba i tretirati. Prema popisu iz 1948. godine, podruje dananje opine Biha je imalo 35.502 stanovnika, dok je 1961. godine taj broj iznosio 45.884 stanovnika.10 Postoji neto drugaija statistika kada su apsolutni brojevi u pitanju, ali s obzirom da se procentualno nita ne mijenja, nepotrebno se uputati u provjeru tanosti. Sa 18 i vie godina ivota na opini Biha 1961. godine bile su 25.504 osobe, od toga 11.813 mukih.11 Ovaj podatak je relevantan za ocjenu brojnosti aktivnog stanovnitva, ali samo za ovaj period, jer ve sredinom ezdesetih godina 20. stoljea ensko aktivno stanovnitvo poinje snanije sudjelovati u radu privrednih subjekata kao i u
9
Cvjetianin B. 1982. 133. Stanovnitvo Bosne i Hercegovine. 1995. 44-45. Popis stanovnitva 1961. (IV). 1967. 31. 213
10 11
ukupnom broju zaposlenih. To se naroito odnosi na ve nekoliko puta spominjani Kombiteks, koji e zapoljavati gotovo itave porodice. Prema govoru jednog stanovnika sa kojim je napravljen intervju, 1967. godine u toj tvornici je zajedno sa njegovom majkom poelo raditi jo 5 njenih sestara iz sela Spahii, ime su trajno promijenile mjesto boravka.12 Doselile su se preteno na podruje Bakaia, bihake mjesne zajednice. Vjerovatno je ovakvih sluajeva bilo puno i oni najzornije oslikavaju tokove industrijalizacije, ne samo na bihakom podruju nego i u itavoj Bosni i Hercegovini. Grad Biha u ovom razdoblju (1948-1961) dobiva skoro duplo stanovnitvo. Od 8.344 stanovnika u 1948. ono dostie 15.763 u 1961. godini, to znai relativno brzo. Prema tome, opina je u ovome trinaestogodinjem razdoblju imala apsolutni prirast stanovnitva od 10.382 osobe, od ega grad Biha 7.419 novih stanovnika ili 71, 46%. Ovo je veoma dobar pokazatelj migracionih kretanja koji se manifestirao uslijed zvanine dravne politike o poveanju broja radnitva, odnosno, smanjenju seljatva i to se, naravno, dogaalo jednostavnim putem, seljak bi poeo raditi u tvornici i na taj nain postepeno mijenjao svoj socijalni poloaj. Nacionalna struktura sela i naselja za ovo razdoblje nije poznata, jer u dravnim i republikim statistikim publikacijama nije obraena. Detaljan prikaz uraen za Bihaku opinu datira iz 1981. godine, na osnovu kojeg je mogue napraviti odreenu rekonstrukciju. Naime, sela su bila dominantno jednonacionalna, dok je sa mjestima koja su prerasla u naselja ta situacija neto drugaija. Naselja su, takoer, veinom naseljena jednim narodom, ali sa odreenim brojem pripadnika drugih naroda. Razlog tome je to su u takvim naseljima postojale javne i dravne slube koje su obnaali kvalificirani kadrovi kojih nije bilo na lokalnom nivou i koji su dolazili ak iz drugih republika, o emu e biti opirnije u slijedeem odjeljku. Ovim procesima je mijenjana nacionalna struktura, ali ne tako da bi ta promjena bila znaajnija. Nacionalna struktura Bosne i Hercegovine promatra se kroz odnose tri najbrojnija naroda, Bonjaka, Srba i Hrvata, to je veoma znaajno za razumijevanje podruja dananje opine Biha i njenih demografskih tokova. Takoer je interesantan status doseljenog stanovnitva, ija analiza objanjava ukupne procese migracija na ovom podruju.
12
Razgovor sa Enverom Ramiem obavljen 9. 11. 2006. (U arhivi autora)

214
Broj dominantno bonjakih sela i naselja iznosio je 22 i to: Bajrii, Brekovica, ukovi, Izai, Jezero, Klisa, Klokot, Kula, KulenVakuf, Mala Pea, Muslii, Oraac, Ostrovica, Papari, Prnjavor, Ripa, Spahii, Srbljani, Turija, Velika Gata,Vikii i Vrsta.13 Ukupan broj stanovnika u ova 22 naselja u 1948. godini iznosio je 11.640, od kojih je Oraac imao najvie stanovnika, 1.500.14 Trinaest godina poslije, 1961. godine, u ovim mjestima ivjelo je 14.774 stanovnika, a Oraac je ostao i dalje na poziciji najbrojnijeg, sa 2.281 stanovnikom.15 Iz ovog prikaza je vidljivo da muslimansko, odnosno bonjako stanovnitvo preteno ostaje na selu i teko se odluuje za radniki kruh. Bilo bi veoma znaajno istraiti u posebnom radu razloge takvog odnosa ove populacije sa tretiranog podruja. Pored ekonomskih i politikih razloga psiholoki su, takoer, veoma znaajni, ako ne i presudni. Tu je, naravno, i zaostavtina Drugog svjetskog rata, koja je, uz ostale razloge, muslimane dovela u dobrovoljnu getoizaciju, kao posljedica zaostavtine rata, ali ne kao negativne uloge Bonjaka, ve jednostavno postojanje bremenitosti dogaajima koji su se odigrali na podruju Krajine od 1941. do 1945. godine. Sela sa dominantno hrvatskim ivljem bilo je 4 i to: Veliki Skoaj, Mali Skoaj, Meudraje i Zavalje. Ukupan broj stanovnika u ovim selima 1948. godine iznosio je 2.183 osobe, a najbrojniji bio je Veliki Skoaj sa 852 osobe.16 Statistika za 1961. godinu pokazuje da je u ovim selima ivjelo 1.596 stanovnika, a i dalje je najbrojniji bio Veliki Skoaj sa 597 stanovnika.17 Prema navedenim podacima, vidljiva je i snano izraena injenica da je u ovim selima dolo do umanjenja broja stanovnika, a treba rei da je taj trend bio prisutan sve do 1981. godine. Takoer je uoljivo da prema popisima stanovnitva u sva etiri sela nema prirataja i da je depopulacija konstantna kada se govori o hrvatskim selima. Razlozi tome su, u prvom redu, odlazak radno aktivnog stanovnitva u industriju i u javne slube. Treba istai da su Hrvati svoje za13 14 15 16 17
Stanovnitvo Bosne i Hercegovine. 1995. 44-45. Isto. Isto. Isto. Isto. 215
poslenje u industriji preteno nalazili u susjednoj Hrvatskoj, a odreen broj i u poljoprivredi kojom su se tamo bavili.18 Iako je u ovom prvom poslijeratnom razdoblju politika preporuka bila da stanovnitvo ne naputa ak ni srez, primjeuje se postojanje mogunosti odlaska i u susjednu Republiku. U tom svjetlu treba gledati negativna demografska kretanja u hrvatskim selima Bihake opine, ali i sjeverozapadne Bosne. Veinskih srpskih sela bilo je 19 i to: Doljani, Donja Gata, Dubovsko, Gorjevac, Grabe, Grmua, Hrgar, Jankovac, Kalati, Lipa, Lohovo, Lohovska Brda, Praijak, Pritoka, Rai, Rajinovci, Teoak, Veliki Stjenjani i Zlopoljac. Ukupan broj stanovnika 1948. godine bio je 5.451, a najbrojniji su bili Doljani sa 658 stanovnika.19 U 1961. godini stanje se nije bitnije promjenilo, tako da je ukupan broj stanovnika bio 6.143, a najbrojnije selo je bilo Grmua sa 629 stanovnika. U srpskim selima ne dogaa se depopulacija kao u hrvatskim, ali takoer nema niti porasta prirataja kao u bonjakim selima. Na primjeru najbrojnijeg sela moemo zakljuiti da niti jedno od njih nije razvijalo poljoprivrednu djelatnost i da su u njima ostajale samo starije osobe. U trinaestogodinjem razdoblju najbrojnije selo je izgubilo taj primat i to uz gubitak 29 stanovnika (DoljaniGrmua), a niti jedno, zapravo, nije imalo tendenciju prelaska u naselje, kao npr. nekoliko sela sa veinskim bonjakim stanovnitvom (Ripa, Oraac, Velika Gata, KulenVakuf, Brekovica, Srbljani). Od 47 sela 2 su bila mjeovita Baljevac, koji je imao hrvatsko i srpsko stanovnitvo i Bugar, sa bonjakim i srpskim stanovnitvom. Baljevac je imao 1948. godine 590 stanovnika, ali je depopulacija bila tako snana da o tom selu 1981. godine nema podatka o broju stanovnika, dok ih je 1971. bilo svega 10.20 Bugar je u trinaestogodinjem razdoblju (1948-1961) poveao svoje stanovnitvo sa 209 na 295 osoba,21 ali nije imao tendenciju veeg prirasta, tako da je i Bugar demografski stagnirao.
18 19 20 21
Kamberovi H. 1991. 145-160. Stanovnitvo Bosne i Hercegovine. 1995. 44-45. Isto. Isto.
216
Grafiki prikaz 1.Demografski tokovi seoskog stanovnitva bihakog podruja
Analiza procesa prelaska stanovnitva iz seljatva u radnitvo, odnosno, prelaska stanovnitva odreene narodnosne skupine u industriju, graevinarstvo ili ostanku pri poljoprivrednoj djelatnosti prua interesantne pokazatelje. Ovaj osvrt se odnosi na poljoprivrednu, industrijsku i graevinsku djelatnost, poto su to dominantne djelatnosti, odnosno one koje najbolje oslikavaju procese kroz koje su prolazili seljaci odreenog naroda na ovome podruju. Grafiki prikaz oslikava 1961. godinu kao godinu zavretka prve etape industrijalizacije bihakog podruja, kao i podatke o brojnosti odreenih djelatnosti. Tako je prema popisu stanovnitva za 1961. godinu vidljivo da je bonjako stanovnitvo ostalo dominantno poljoprivredno sa 3.048 aktivnih poljoprivrednih djelatnika. U industriji je bilo 119 radnika, a u graevinarstvu 815.22 Kada se govori o srpskim selima, tu je situacija drugaija i poljoprivredno aktivno stanovnitvo je iznosilo 1.604 osobe, u industriji je bilo 153, a u graevinarstvu 142 radnika.23 Najinteresantniji su pokazatelji za hrvatsko stanovnitvo. U poljoprivredi je bilo 365, u industriji samo 3, a u graevinarstvu 77 osoba.24 Sasvim je jasno da su Hrvati koji su odlazili u industriju mijenjali i mjesto boravka, a ako se uzme u obzir da su mnogi odlazili izvan ovoga podruja, pa ak i izvan SR Bosne i Hercegovine, situacija je neto jasnija. Da
22 23 24
Popis stanovnitva 1961. ( XIV), 1965, 259. Isto, 259. Isto, 259. 217
je ova konstatacija tana, govore i statistiki pokazatelji za bihake gradske etvrti, veinski nastanjene hrvatskim ivljem (Kralje, Vedro Polje), u kojima je bilo relativno puno industrijskih radnika.25 to se, pak, tie graevinarstva, mislimo da je potrebno dati odreeno pojanjenje. Naime, graevinski radnici su veoma lako stjecali to zanimanje, jer nije bila potrebna neka znaajnija kvalifikacija da bi osoba bila graevinar. Ustvari, ti graevinski radnici su zapravo bili seljaci koji su se pored svog osnovnog zanimanja bavili dodatnom djelatnou i tako doprinosili izgradnji drave i kao takvi statistiki voeni kao djelatnici u graevinarstvu. Ovo pojanjenje je bitno zbog boljeg razumijevanja uea veeg broja Bonjaka u graevinarstvu, zapravo, to ujedno potcrtava njihovu dominantnu poljoprivrednu djelatnost. Bonjaka je bilo oko 7 puta vie u graevinarstvu nego u industriji, dok je kod Srba ta situacija bila skoro uravnoteena153 osobe u industriji, a 142 u graevinarstvu. Ukupan broj radnika u industriji iznosio je 275, to je tek neto malo vie nego u gradu Bihau 1952. godine, kada je u njemu bilo 245 industrijskih radnika.26 Grad Biha je 1961. godine imao 1.104 industrijska radnika, to veoma jasno svjedoi o privrednim kretanjima koja su obuhvatila gradsko sredite i njegove etvrti.27 Takoer, ova injenica pokazuje i migracione tendencije koje su postojale ka gradskom sreditu, to pojanjava i depopulaciju pojedinih sela / naselja ovoga podruja u razmatranom periodu.
Grafiki prikaz 2. Aktivno stanovnitvo prema djelatnosti i narodnosti - bihako podruje (ne ukljuuje grad i gradska naselja)
25 26 27
Isto, 259. Cvjetianin, B. 1982, 130. Popis stanovnitva 1961 (XIV), 1965, 259.
218
Grafiki prikaz 3. Odnos izmeu glavnih djelatnosti aktivnog stanovnitva bihakog podruja prema popisu 1961.
Doseljeno stanovnitvo na podruje Bihaa (1948-1961)
Pored unutranje migracije koja se odvijala unutar opine i sreza, u poveanju broja stanovnitva uestvovali su i doseljenici iz drugih srezova Bosne i Hercegovine, ali i sa prostora itave FNRJ. U razdoblju od 1948. do 1961. godine na podruje opine Biha doselilo se 8.147 stanovnika.28 Na ovo podruje se u 1946. i 1947. godini doselilo 550 stanovnika, to je znaajan pokazatelj za relativno snanu migraciju s obzirom na veliinu prostora i brojnost ve prisutnog stanovnitva. Zbir ovih brojeva pokazuje relativno veliko migriranje na ovim podrujima. Od 1948. do 1961. godine broj stanovnika koji su izvrili unutranju migraciju iznosio je 3.020 ili 34,72% to je neto malo vie od 1/3 ukupno doseljenog stanovnitva.29 Broj onih koji su se doselili iz drugih regija, srezova ili kotara u Bosni i Hercegovini na podruje Bihake opine iznosio je 3.792 osobe ili 43,54%, a iz drugih krajeva FNRJ 1.874 osobe, to u procentima iznosi 21,54%.30 Iz drugih zemalja su stigle samo 3 osobe i stigli su iz socijalistikih zemalja. S obzirom da su u FNRJ preteno dolazili inenjeri i strunjaci iz SSSR-a, pretpostavka je da se ovi stranci nisu dugo zadrali nakon sukoba StaljinTito iz 1948. godine.
28 29 30
Popis stanovnitva 1961. (IV). 1967. 183. Isto. Isto. 219
Stanovnitvo koje je dolazilo iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine odnosno Federativne Narodne Republike Jugoslavije imalo je velikog utjecaja u migracijama na ovom podruju, to je vidljivo iz njihove brojnosti. Radilo se o osobama koje su imale odreenu kvalifikaciju i koje su dolazile upravo zbog razvoja privrednih kapaciteta. Naime, sasvim je jasno da Biha, a niti Bihaka krajina, nisu imali kolovano lokalno stanovnitvo koje bi moglo pokrenuti proizvodnju u sloenijim privrednim objektima. Pored toga, naravno, ne treba zanemariti doseljavanje prosvjetnih radnika, kojih, isto tako, nije bilo dovoljno, a potreba za njima je bila velika.
Grafiki prikaz 4. Odnos izmeu doseljenog stanovnitva (period 19481961)
Intenzitet doseljavanja oslikava vrlo interesantnu situaciju za dulje razdoblje, ali i za pojedine godine. Najvie doseljenih je bilo u 1960. godini i iznosio je 1.550 osoba. Status ovoga stanovnitva je bio sljedei: 813 osoba sa statusom seoskog, 155 osoba mjeovitog, a 577 imalo je status gradskog stanovnitva.31 Relativno visok broj doseljenih osoba zabiljeen je i u razdoblju od 1948. do 1952. godine i iznosio je 1.447, to je predstavljalo godinji prosjek od oko 290 osoba.32 I u ovom razdoblju seosko stanovnitvo najvie migrira i broji 799 osoba, dok je mjeovitog 154, a gradskog stanovnitva 490.33
31 32 33
Popis stanovnitva 1961. ( IV), 1967, 247. Isto. Isto.

220
Razdoblje od 1953. do 1955. godine jo je dinaminije i broj doseljenih iznosi 1.489 osoba, to ini godinji prosjek od 496 doseljenih. Slino je stanje prema statusu doseljenih, tako da seosko stanovnitvo broji 799 (kao i u razdoblju 1948-1952), mjeovito 190, a gradsko 489 osoba.34 Godina 1956-1957, dakle prema dvogodinjoj statistici, broj doseljenih je iznosio 1. 357 osoba ili 678,5 osoba godinje. Prema statusu stanovnitva promjene su minimalne, a brojano je opet najvie seoskog stanovnitva (765), mjeovitog je najmanje (213), a gradskog je bilo negdje u svome prosjeku (371).35 Do 1957. godine, dakle, postoje pokazatelji za razdoblja od etiri (19481952), tri (1953-1955) i dvije (1956-1957) godine. Zakljuno sa 1958. godinom tu su pokazatelji za svaku godinu posebno do 1961, koja je hronoloki granina godina bitna za ovaj rad, a statistiki podaci za 1960. ve su prikazani. U 1958. godini doseljeno je 811 osoba, od ega je sa statusom seoskog stanovnitva bilo 525, mjeovitog 97, a gradskog 183 osobe.36 Trend je isti i za doseljeno stanovnitvo iji broj se poveava, a tako je i u 1959. godini, u kojoj je na podruje Bihaa doselilo 1.060 osoba, od ega je status seoskog stanovnitva imalo 560 doseljenika, mjeovitog 130, a gradskog stanovnitva 366.37 U 1961. godini zabiljeen je primjetan pad u doseljavanju, tako da su samo 432 osobe stigle na ovo podruje, od toga 262 osobe sa statusom seoskog stanovnitva, 53 mjeovitog i 13 gradskog.38 Na osnovu ovih podataka moe se zakljuiti da je u 1961. godini dolo do dovrenja procesa koji je nazvan prvi val industrijalizacije i da se poklapa sa pokuajem dravnog vrha da izvri privredne reforme u FNRJ.39 Time je, zapravo, na ovome podruju dolo do izgradnje osnovne privredne infrastrukture, koja je trebala dati poticaj daljem napredovanju i razvijanju. To se i dogodilo, ali tek desetak godina poslije, kada sazrijeva situacija za dolazak teke industrije koju su mogli izgraivati bosanskohercegovaki i krajiki kadrovi, podrani svojim politikim predstavnicima u institucijama Republike i drave.
34 35 36 37 38 39
Isto. Isto. Isto. Isto. Isto. Bilandi D. 1985. 223. 221
Zakljuak
Privredna djelatnost na podruju Bihaa u razdoblju od 1948. do 1961. godine donijela je mnoge promjene u strukturalnim obiljejima bihakog drutva, ime je promijenjen socijalni poloaj velikog dijela lokalnog stanovnitva. Na raun seoskog uveano je radniko stanovnitvo, a privredni razvoj doveo je i do relativno jakih migracija ka ovome podruju, gdje se pored gradskog i mjeovitog naseljavalo i seosko stanovnitvo.40 Naravno, treba napomenuti da je najvei broj doseljenih radio u drugim djelatnostima, a ne u poljoprivredi, a i oni iz poljoprivrede brzo su gubili dotadanji status. Poetak industrijalizacije povezan je sa poetkom provedbe ideje o radnikom samoupravljanju, to je predstavljeno hronolokom povezanou. Meutim, onoliko koliko poetak industrijalizacije nije u vezi sa uspostavom novog privrednog sistema, kraj prvog vala definitivno jeste. Naime, u godini u kojoj je na podruje Bihaa doseljeno najvie osoba uslijed privrednog razvoja dolo je do velikog poremeaja u jugoslavenskoj ekonomiji. U 1960. godini ostvarena je stopa rasta industrijske proizvodnje od 4,1%, a planirano je 15,6%, to predstavlja ogroman podbaaj.41 Tako je otvoren put privrednim reformama od 1961. godine, a time i poetak laganijeg razvoja, pa ak i stagniranja u ezdesetim godinama 20. stoljea. Takve tendencije nisu zaobile niti bihako podruje.
Izvori i literatura a) Statistiki izvori - Popis stanovnitva 1961. (aktivnost i delatnost). Knjiga XIV (1965). Beograd: Savezni zavod za statistiku SFRJ. - Popis stanovnitva 1961. (vitalna, etnika i migraciona obeleja). Knjiga IV (1967). 40 U razdoblju od 1948. do 1961. seoskog je stanovnitva ukupno migriralo 4.523 osobe, a unutranjom migracijom bilo je zahvaeno 3.020 osoba. Znai da su 1.503 osobe dole sa drugog podruja Bosne i Hercegovine ili FNRJ. 41 Bilandi D. 1985. 251. 222
- -
Beograd: Savezni zavod za statistiku SFRJ. Stanovnitvo Bosne i Hercegovine (narodnosni sastav po naseljima). 1995. Zabreb: Dravni zavod za statistiku Republike Hrvatske.
b) Knjige i lanci - Bilandi D. 1985. Historija Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije - (glavni procesi 1918-1985). Zagreb: kolska knjiga. - ug O. 1979. Za ukupan napredak podruja presudno je bre razvijanje privrede. u: ug O. (gl. ur.) Privredni i drutveni razvoj podruja Osnovne privredne komore Biha. Beograd: NIGP Privredni pregled. 2-8. - Cvjetianin B. 1982. Decenije vee od stoljea (poslijeratni razvoj) u: Radulovi, M. (gl. ur.) Biha. Beograd: NIRO Turistika tampaSamoupravna interesna zajednica kulture Biha. 115-135. - Kamberovi H. 1991. Intenzitet prelaska radne snage iz agrara u industriju u Bosni i Hercegovini od 1945. do 1953. godine. Prilozi (27). Sarajevo: Institut za istoriju. 145-160. - Milii B. 1991. Pogled na drutvene prilike sela u Bosni i Hercegovini 1945-1953. godine. Prilozi (27). Sarajevo: Institut za istoriju. 161-176. c) Interview - Razgovor sa Enverom Ramiem. (Sarajevo: 9. 11. 2006)
SUMMARY A CONTRIBUTION TO THE STUDY OF ECONOMIC AND DEMOGRAPHIC TRENDS IN THE BIHA REGION FROM 1948 TO 1961
Economic activity in the region of Biha in the period from 1948 to 1961 led to numerous changes in the structural characteristics of the local society, thus changing the social status of a great portion of its population. The number of workers grew at the expense of rural population. Such a development brought about a relatively strong wave of migration to this part of the country.
223
The beginning of industrialisation was linked to the introduction of the idea of workers self-government. However, to the extent in which the very beginning of industrialisation is not related to the establishment of a new economic system, the end of the first wave definitely was closely linked to it. Namely, the year marked by the greatest migration to the region of Biha due to its economic development, brought about great distortions in the Yugoslav economy as the whole. In 1960, the growth rate of industrial production was 4,1%, while the planned growth was 15,6%, which represents a huge failure. This opened up the way for economic reforms in 1961, and consequently to a slowdown of development, and even to stagnation in the 1960s. Logically and expectedly, these trends did not bypass the region of Biha. Key words: Biha, industrialisation, economic development, migrations, population, demography
224
Predavanja
sa tribine Instituta za istoriju u Sarajevu
Lectures
at the Tribune of Institute for History in Sarajevo
Edin Radui, STEREOTIPI O MRNJI MEU NARODIMA britanski konzuli o ruskoj i austrijskoj politici u Bosni i Hercegovini u drugoj polovini XIX stoljea Historijska traganja, 2, 2008., [ str. 227-241 ]
UDK 323.2:327.82 (497.6) 18 Izvorni nauni rad
STEREOTIPI O MRNJI MEU NARODIMA britanski konzuli o ruskoj i austrijskoj politici u Bosni i Hercegovini u drugoj polovini XIX stoljea
Edin Radui
Odsjek za historiju, Filozofski fakultet, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Autor se bavi stereotipom da se narodi u Bosni i Hercegovini mrze stoljeima i ulogom Rusije i Austrije/Austro-Ugarske u podjelama bosanskohercegovakog stanovnitva i irenju mrnje meu njim. On na odabranim primjerima pokazuje kako se sredinom XIX stoljea, kada su se poeli graditi nacionalni identiteti u Bosni i Hercegovini, poinjao stvarati stereotip o meusobnoj mrnji. Tome su znaajno doprinosile javne aktivnosti i tajne akcije Rusije i Austrije/Austro-Ugarske, koje su koristile bosanskohercegovake katolike i pravoslavce za svoje ciljeve. Autor je prezentirao njihove aktivnosti u tom pravcu na osnovu britanske konzularne i diplomatske grae, koja je i pored nezaobilazne subjektivnosti i nedostataka iskoristiva za ovako postavljenu temu. Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Austrija, Rusija, pravoslavni, katolici, muslimani, stereotip, propaganda.
oeci bosanskohercegovake mrnje najee se veu za rezultate osmanskih osvajanja na tom dijelu Balkana i za formiranje nove vjerske slike Bosne i Hercegovine u kojoj je dominantan trougao muslimani, pravoslavci, katolici. Navodna viestoljetna mrnja bosanskohercegovakih etnokonfesionalnih zajednica, posebno izmeu muslimana/Bonjaka i pravoslavaca/Srba, indirektno se podastire kao argument da su unutranji problemi
227
u Bosni i Hercegovini najvie rezultat te mrnje, to bi trebalo voditi zakljuku kako je suivot u sadanjoj Bosni i Hercegovini nemogu. Ovaj stereotip je u najveoj mjeri proizvod iz sfere politike, ali je neosporna injenica da su i neki historiari indirektno otvorili prostor za njegovo stvaranje. Ukoliko se ova teorija o viestoljetnoj mrnji izvue iz konteksta, ona moe izgledati i dosta uvjerljivo, jer su se lanovi bosanskohercegovakih vjersko-etnikih grupa povremeno nalazili na suprotnim stranama i aktivno uestvovali u meusobnim ubijanjima, a za ovu teoriju i stereotip o viestoljetnoj mrnji su periodi mira, suivota, malih i velikih prijateljstava, meusobnih brakova i slinih pojava nevani. Ovdje nemamo pretenziju da u potpunosti razrijeimo ovaj kompleksan problem koji i nema jasno definirane oblike, ve samo da na odabranim primjerima pokaemo kako se sredinom XIX stoljea poinjao graditi stereotip o meusobnoj mrnji, te kakva je bila tadanja uloga Rusije i Austrije/Austro-Ugarske u podjelama bosanskohercegovakog stanovnitva i irenju mrnje meu njim. *** Izgradnja nacionalnog identiteta nosila je sa sobom nunost identificiranja sa grupom kojoj se teilo pripadati istiui sve ono to ih s njom povezuje, a istovremeno otro naglaavajui razlike u odnosu na druge grupe. to su te druge grupe sutinski bile srodnije njegovoj, sluaj pripadnika bosanskohercegovakih vjerskih grupa, to se nacionalno osvjetavani pojedinac nastojao snanije distancirati od svih nepripadnika svoje grupe. U tom procesu odluujua postaje razlika a ne slinost. Najotrija razlika je pronaena u vjeri, a kada se tome pridoda injenica da je osmanski sistem u Bosni i Hercegovini vremenom doveo do stanja da vjerske razlike dobrim dijelom postaju i socijalne i da instaliranjem odakluk-sistema domai bosanskohercegovaki muslimani Slaveni ulaze u sistem vlasti u Bosanskom ejaletu/vilajetu i u njemu zauzimaju vane pozicije, razlika i suprotnost su mogli biti dovedeni do vrhunca na jednoj strani su se nalazili ugnjetavani hriani, koji su predstavljali donje slojeve stanovnitva kojima se vlada, a na drugoj bogati muslimani koji imaju politiku i ekonomsku mo. To to je bilo bogatih hriana bliskih osmanskim vlastima i to je veina muslimana ivjela tekim ivotom nije bilo bitno za ovakav model stvaranja nacija. Posebno to je proces afirmacije nacije nuno vodio borbi protiv strane vlasti, a domai muslimani su bili njen dio.
228
Sve je bilo olakano injenicom da su pravoslavci i katolici imali svoje istovjernike preko bosanskohercegovake istone, odnosno zapadne granice, iji su nacionalni pokreti, afirmirani ranije nego bosanskohercegovaki, vrili jak utjecaj na konstituiranje nacije oko vjerske istovjetnosti. Uz to je druga polovina XIX stoljea u Bosni i Hercegovini obiljeena ustancima hrianskog, uglavnom pravoslavnog stanovnitva (u poticanju ustanaka znaajnu su ulogu imale susjedne kneevine Crna Gora i Srbija, kao i Rusija), u ijem su guenju uestvovali i bosanskohercegovaki muslimani. Ustanci su rezultirali velikim brojem mrtvih i raseljenih domaih ljudi, unitenim domovima i privrednom osnovom, doprinosei jaanju nepovjerenja i nastajanju jaza izmeu muslimana i pravoslavnih u Bosni i Hercegovini i stvaranju realne osnove za mit o mrnji. *** Interesi velikih sila, ija se panja prema Bosni i Hercegovini pojaava od sredine XIX stoljea i rezultira otvaranjem konzulata svih velikih sila i onih koje su imale pretenzije da to postanu, Austrije (1850), Francuske (1852), Velike Britanije i Rusije (1857), Italije (1863) i Pruske (1864), koje su u cilju zadobijanja prednosti u Istonom pitanju koristile postojanje hriana i u Bosni i Hercegovini, znaajno su doprinijeli svrstavanju dijelova bosanskohercegovakog stanovnitva na suprotne strane. To se posebno odnosi na Rusiju i Austriju/Austro-Ugarsku, koje su nastojale iskoristiti domae pravoslavce i katolike protiv Osmanskog carstva. Praktina aktivnost ruskih i austrijskih predstavnika na terenu imala je za rezultat, u kontekstu gore naznaene teme, direktno i indirektno poticanje suprotnosti i u irem smislu mrnje. Direktno, kada su irili informacije, esto neistinite, o netrpeljivosti i mrnji meu pripadnicima razliitih vjerskih grupa, i indirektno, to je, dugorono gledano, jo od veeg znaaja, kada su aktivnostima u cilju da za sebe veu bosanskohercegovake hriane, Rusija pravoslavce a Austrija katolike, i da ih uine spremnim da uzmu oruje protiv osmanske vlasti, a kao to je ve reeno i dobro poznato, bosanskohercegovaki muslimani su bili dio te vlasti, insistirali su na razliitostima i poticali mrnje prema domaim muslimanima. To je sigurno vodilo negativnoj povratnoj reakciji muslimana prema hrianima, koji su se jo uz to veoma teko navikavali i nenaklono gledali na potpuno izjednaavanje prava hriana sa
229
njihovim, to je bio nezaobilazni dio provoenja reformi u Osmanskoj dravi po evropskom uzoru. Ali, taj dio prie ovdje nije u fokusu, ve je to uloga ruskih i austrijskih konzularnih predstavnika i njihovih vlada u poticanju mrnje meu bosanskohercegovakim stanovnitvom pri emu su pravoslavni i katolici na jednoj, a muslimani na drugoj strani. Glavni politiki kurs Velike Britanije u Bosni i Hercegovini od osnivanja konzulata 1857. do Sanstefanskog preliminarnog mirovnog ugovora iz marta 1878. bio je zadravanje ove osmanske provincije u sastavu Osmanskog carstva i jaanje osmanske pozicije provoenjem reformi, smatrajui da je najbolje sredstvo za postizanje tog cilja bilo odravanje mira kao preventive direktnom mijeanju drugih sila u unutranje stvari Carstva, posebno Rusije i Austrije. Britanski konzulat u Bosni trebao je pomoi zadravanju nezavisnosti i integriteta Osmanskog carstva. Jedan od tri vana konkretna zadatka bio mu je praenje rada drugih konzulata u Bosni i amortizacija negativnog djelovanja konzulata onih velikih sila koje su neprijateljski bile raspoloene prema osmanskoj dravi. To se, prije svega, odnosilo na ruski i austrijski konzulat, pa su britanski konzularni predstavnici veliku panju poklanjali djelatosti konzula i agenata ovih sila. I pored nedostataka u izvjetajima Britanskog konzulata u Bosni i Ambasade u Carigradu, smatramo da su oni veoma korisni za tumaenje ovako postavljene teme. U trouglu vlast domai hriani domai muslimani Britanci se predstavljaju kao pravedne sudije koje nikome ne dre stranu. Na zakljuak da konzuli namjerno nisu slali krive izvjetaje upuuje nas injenica da oni nisu stizali do drugih subjekata izuzevi njihove pretpostavljene, a britanska politika tog vremena zalagala se za ouvanje osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini i drugim pokrajinama putem provoenja reformi, izjednaavanjem poloaja svih sultanovih podanika i u popravljanju blagostanja naroda, pa samim tim nije bilo potrebno ruiasto predstavljati stvari ve ukazivati na propuste. Opservacija britanskog izaslanika Mr. Sarella, koja je nastala kao rezultat neke vrste pripremne misije za otvaranje britanskog konzulata u Bosni,1 pokazala je koliko je bila snana pozicija Austrije i austrijskog konzulata u
FO 195/553, Colguhoun -Stratfordu de Redcliffeu, 20. juni 1854.

230
Sarajevu,2 a analize u izvjetajima britanskih konzula pravljene nakon osnivanja ruskog konzulata potcrtavaju veoma ivu aktivnost ruskog konzulata i autoritet ruskog cara meu domaim hrianima.3 Kako bi se proirio ruski utjecaj na Balkanu, posebno su se u ruskim konzulatima evropskog dijela Osmanskog carstva pravile velike ceremonije proslave roendana ruskog cara. Jedna takva proslava napravljena je u Sarajevu 1859. godine. Njen cilj bio je da se pokau velike simpatije pravoslavaca u Bosni prema ruskom caru. Djeca iz pravoslavne enske kole prola su pod nadzorom ruskog konzula u procesiji ka konzulatu. Svako dijete je dobilo poklon od konzula, pilo se, jelo. Glavni sarajevski pravoslavni trgovac popio je au za zdravlje ruskog cara uz veliki aplauz prisutnih. Glavni dogaaj veeri bila je vjerska ceremonija u pravoslavnoj crkvi, na koju su pozvani i predstavnici vlasti i konzuli. Britanski i francuski konzul odbili su da prisustvuju ceremoniji u crkvi, ali je austrijski konzul prihvatio i ispriao britanskom da su prisutni za ruskog cara koristili termin na car (Our Emperor). Britanski konzul Edward St. John Neale prepoznao je motiv prisustvovanja austrijskog konzula ceremoniji u crkvi u injenici da je Austrija bila rival Rusiji u uspostavljanju utjecaja u ovoj provinciji, pa je bio nuan njegov dolazak radi zadravanja njegovog ugleda i ugleda njegove drave.4 Sarell je u ve spomenutom izvjetaju ukazao na opasno ponaanje Austrije i njeno nastojanje da privue domae hriane na svoju stranu5 i preporuio da pravac djelovanja budueg britanskog konzula treba biti spreavanje nepoeljnog utjecaja drugih velikih sila na deavanja u ovoj osmanskoj provinciji.6 On pie: Austrija i njeni agenti skoro da polau pravo na Bosnu i uvijek cjepidlae i mijeaju se gdje god mogu, pokuavajui da budu povrijeeni kako bi igrali svoju igru i dobili zadovoljenje ili pokazujui nepotovanje prema turskim vlastima ili [] piui lanke pune neistinitih izjava u zagrebakim novinama, angaujui podstrekae meu svetenicima, poput Jukia, da vodi
2
Kako u to vrijeme nije bio otvoren ruski konzulat u Bosni izostalo je njegovo miljenje o pravcima ruske politike u ovoj osmanskoj provinciji. FO 195/553, Churchill-Alisonu, Sarajevo, 10. januar 1858, no. 4. FO 195/625, Neale-Bulweru, Sarajevo, 18. Septembar 1859, no. 29. FO 195/553, Memorandum on Bosnia and Herzegovina by Mr. Sarell, 5. februar 1857. Isto.
3 4 5 6
231
propagandu meu njegovom pastvom.7 U skladu sa Sarellovom preporukom i opom britanskom politikom na Levantu, prvi britanski konzul u Bosni Henry Churchill dobio je zadatak praenja djelatnosti drugih konzula, a i njegovi nasljednici kao i drugi britanski konzularni predstavnici motrili su na aktivnost drugih konzulata i njihovih agenata, razotkrivali motive takvog djelovanja, ispravljali eventualno netane navode u njihovim izvjetajima i o svemu tome obavjetavali nadlenu ambasadu u Carigradu kako bi se smanjila teta po osmansku vlast i britanske interese. Austrija, a posebno Rusija, nastojale su uoiti i drugim evropskim silama prezentirati nedostatke i neefikasnost u provoenju reformi kako bi se otvorio prostor za mijeanje u unutranje stvari Carstva8 i, s druge strane, potkopavati autoritet Porte i privlaiti domae hriansko stanovnitvo na svoju stranu i jaati svoju poziciju u Bosni i Hercegovini. Openito se moe rei da se djelatnost ruskog konzulata nije nimalo razlikovala od opeg kursa ruske politike u Osmanskom carstvu, iji je cilj u vremenu poslije poraza u Krimskom ratu i gubitka prestia na Pariskoj konferenciji bio vraanje ugleda ruskog cara i njegove drave meu balkanskim hrianima, kao i destabilizacija Osmanske drave. Na drugoj strani, Austrija je, iako njen globalni interes nije bio ruenje Carstva, svim sredstvima nastojala ojaati svoju poziciju u Bosni i Hercegovini i u krajnjoj liniji je otrgnuti od Osmanlija.9 Do sredine XIX stoljea Austrija
7 8
Isto.
Ponovo upuujemo na primjer ruske akcije iz 1860. godine. FO 881/2987, Ekstracts of Despatches relating to Administrative Reforms in Bosnia, printed for the use of the Foreign Office, Novembar 30, 1876, povjerljivo; Poetkom 1873. Holmes je istakao da nema sumnje da e strani agenti iskoristiti svaku priliku da informiraju svoje vlade o svemu to bi im izgledalo da je vano. Sigurno da im je prioritet bio u izvjetavanju o negativnim pojavama. FO 195/1031, Holmes-Elliotu, Sarajevo, 12. januar 1873, no. 3.
Povjerljiva depei sekretara za vanjske poslove Russella ambasadoru Bulweru od 2. februara 1863. je pokazala da su u Foreign Officeu bili svjesni opasnosti koja se nadvija nad Osmanskim carstvom. Russel je istakao da Rusija, iako ne ponavlja akte nasilja kao u vrijeme Krimskog rata, nastavlja svoj plan dezorganizacije Carstva pod prijateljskim platom, ohrabruje sve ustanike vazale i titi svakog nelojalnog podanika Porte. Istakao je da postoje dvije stranke u Rusiji, jednako neprijateljski raspoloene prema Porti, ali nejednako sklone da proizvedu opu katastrofu. Jedna partija, kao to je bio car Nikola, eljela je to prije unititi Osmansko carstvo, a druga, paljivija, traila je sve naine da Carstvo bude u vjenim tekoama, podiui unutranje zavjere, uzrokujui velike trokove, podstiui stalne intrige, drei ga u stanju slabosti. Podvukao je da obje politike tee istom cilju, unitenju Osmanskog carstva.
232
je obezbijedila i vrsto drala monopol nad bosanskohercegovakom vanjskom trgovinom, a radila je i na jaanju svoje politike pozicije. Britanci su u aktivnostima ruskih i austrijskih agenata i openito u politici koju su vodile ove dvije zemlje vidjeli znaajne, ako ne i presudne, uzroke nemira u Hercegovini i openito u ejaletu Bosna. Zato su britanski konzularni predstavnici posebno budno pratili aktivnosti konzula Rusije i Austrije u vrijeme nemira i ustanaka. Churchill je kao podstrekae nemira u Posavini 1857. i 1858. godine i iseljavanja izvjesnog broja porodica iz tog dijela Bosne okrivljivao Rusiju i Austriju.10 On je bio siguran da je posebno Rusija u sri ovih pokreta i da postoje tajni odnosi izmeu ruskog konzulata u Sarajevu i voa nemira.11 Da bi potkrijepio ovaj zakljuak, Churchill je svoju ambasadu upoznao s aktivnostima prvog ruskog konzula u Bosni, dajui svoje komentare. Tom prilikom je istakao povezanost putovanja ruskog konzula Giljferdinga i ustanaka u Bosanskom ejaletu. Zakljuivao je da je on dobio instrukcije od svoje vlade da ohrabruje zahtjeve hriana prema osmanskoj vlasti i da promovira interese svoje drave i ugled ruskog cara. to se tie uea Austrije, Churchill je bio uvjeren, premda nije mogao rei da sve to potjee od njihove vlade, da su austrijski agenti materijalno uestvovali u napredovanju ustanka, a da je zbog trgovakih interesa Austrije ak mogua i vojna okupacija ove pokrajine od strane ove sile.12
Za Francusku je napisao da nema isti kurs kao u vrijeme Krimskog rata i ne moe se vie uvrstiti u stalne i aktivne osmanske prijatelje, a da Prusija uvijek prati Rusiju, a Italija naginje Francuskoj. Zanimljivo je da je na globalnom nivou uz svoju zemlju kao stalnog prijatelja i podravaoca Osmanskog carstva oznaio i Austriju. FO 78/2436, Instructions to H. Ms Embassy at Constantinople, &, on subject of Administrative and Financial Reforms in Turkey, 1856-1875, Russell-Bulweru, 2. februar 1863, no 106 (povjerljivo).
10
FO 195/553, Churchill-Stratfordu de Redcliffeu, Sarajevo, 11. maj 1857, no. 15; FO 195/553, Churchill-Alisonu, Sarajevo, 24. decembar 1857, no. 42. FO 195/553, Churchill-Alisonu, Sarajevo, 2. mart 1858, no. 19; FO 195/553, Churchill-Alisonu, Sarajevo, 15 mart 1858, no. 22. When Mr. Hilferding, the Russian Consul for Bosnia, was appointed, he first proceeded to Belgrade and then to Raguza, when the Russian Government has two Consuls General. Immediately after his departure from Belgrade the Christians of Possavina began to collect in large numbers and to cry against the Uchleme. From the first day of Mr. Hilferding arrival to his post, the Christian Slaves looked upon him as their protector. Some of them went so far as
11
12
233
Privremeni konzul Zohrab je 1860. godine, to nije izoliran sluaj u izvjetajima britanskih konzula iz Bosne, ukazao na veliku opasnost koja prijeti Bosni i Hercegovini od Austrije i Rusije.13 Trei Britanac po redu na poziciji britanskog konzula u Bosni W. Holmes je nakon upoznavanja sa situacijom u provinciji zakljuio kako su pobune u Posavini i drugim mjestima 1857-58.
to call the Emperor of Russia their Emperor, even in my presence. Is it not the Policy of Russia to thron difficulties in the Portes way? The Slaves of Bosnia had motives of Complaint. Is it not reasonable to suppose and can then even exist a doubt that Mr Hiljferding was instructed by his Government to encourage these people to demand of the Turkish Authorities, and incite them to insist upon reciving from the latter that justice which they had every right to expect. ... I have every reason to believe that Austrian Agents have materially contributed in promoting it. The language of the Austrian employes of every description in the Country is any thing but calculated to appease the feelings of the Christins, and the report the General Mamula takes such pains to repudiate... It is true Austria would gain little by smouldering discontent in the Country. Her Commercial transactions would be somewhat impeded. It would be very different, however, were a military occupation of the Province by Austria necessitated... amongst other things, no doubt, be a renewal of the Portes promise to keeps the ports of Sutorina and Klek closed. FO 195/553, Churchill-Alisonu, Sarajevo, 10. januar 1858, no. 4.
13
Holmes je 1860. u depei sa kojom je poslao Zahrabov izvjetaj napomenuo koliko stanovnitvo gleda na Rusiju kao inspiraciju, navodei primjer kada je prilikom posjete francuskog i britanskog predstavnika hriansko stanovnitvo Gacka poslalo jednog seljaka ruskom konzulu u Mostar da pitaju ta trebaju da im kau.The contiguity of the Herzegovina and Bosnia to Dalmatia and Slavonia has naturally brought the provinces under the notice of Austria. She is intimately acquainted with their resources she is aware that their possession would give her an influential voice in the East. The disorganized state of the Turkish administration gave her hope that they hope might be acquired through revolt of the inhabitants; she was active and preashing a crusade against the Turks; her efforts did not meet with success. She has, however, so far gained her point in rendering the two provinces profitable to her alone. Russia, as the head of the Slave family entered into system of intrigue against the Turks three years ago. Through the Consular and other Agents she has sent to these provinces, ahe has been preashing Slave union and Slave freedom; and she is, I have no doubt, secretly organizing a system of resistance among the Orthodox Christians which will end either in a general revolt, when good leaders are found, or in Turkey being obliged to retire from the country inability to support the expense of maintaining her position. Servia is now joining in the struggle, but I look upon her and upon Montenegro as agents of Russia. Extracts of Despatches relating to Administrative Reforms in Bosnia, British documents on Foreign Affairs, str. 4-5; Major Cox je u izvjetaju od 31. oktobra 1860. izvjestio da su hriani u Bosni i u Hercegovini izloeni agitaciji i akcijama naoruanih bandi propagandista koji, su na mjesec dana prije smrti kneza Miloa, preli iz Srbije i od upada poluustanikih plemena koja naseljavaju hercegovako-crnogorsku granicu. Izvjetaj majora E.E. Coxa, datiran 31. oktobra 1860. Ibidem, str. 8-9.
234
izbile nakon dolaska ruskog konzula i otvaranja ruskog konzulata u Sarajevu, to je upuivalo na oiglednu povezanost izmeu Rusije i ustanaka u Bosanskom ejaletu.14 Churchill je vjerovao da hriani u Bosni i Hercegovini djeluju po uputama stranih sila,15 a Holmes istie da ruski agenti ine sve to je u njihovoj moi da kreiraju nemire u ovoj provinciji i donesu nevolju osmanskoj vlasti.16 Holmes je upozoravao na jak ruski utjecaj u ustanku u Hercegovini i u neredima na hercegovako-crnogorskoj granici, a njihovu aktivnost je smatrao uzrokom nemira i glavnom preprekom ponovnom uspostavljanju i stabilizaciji osmanske vlasti u cijeloj Hercegovini.17 Oit dokaz neprijateljskih aktivnosti privremeni konzul Zohrab je vidio u pojavi i cirkuliranju pamfleta pisanog na domaem jeziku, iji je autor prvi ruski konzul u Bosni A. F. Giljferding, tada zaposlenik u ruskom Ministarstvu vanjskih poslova. Giljfer14 15 16
FO 195/625, Holmes-Bulweru, Sarajevo, 16. oktobar 1860, no. 59. FO 195/553, Churchill-Alisonu, Dubrovnik, 20. juli 1858, no. 47.
FO 195/625, Holmes-Bulweru, Sarajevo, 30. oktobar 1860, no. 64; Toga su bili svjesni i domai muslimanski stanovnici. Kada je Churchil razgovarao s muslimanima u Mostaru o uzrocima ustanka u Hercegovini dobio je odgovor od jednog dijela njih da je glavni podstreka ustanka Rusija. Rekli su da je ruski konzul iz Sarajeva posjetio svaki dio provincije sijui sjeme nezadovoljstva meu hrianima i da je dijeljen novac svetenicima u Bosni. Drugi su mislili da su otpoinjanju ustanka pripomogli i austrijski agenti. FO 195/553, Churchill-Alisonu, Sarajevo, 10. januar 1858, no. 4. FO 195/553, Churchill-Alisonu, Dubrovnik, 20. juli 1858, no. 47; FO 195/625, HolmesBulweru, Sarajevo, 20, novembar 1860, no. 70; Ve je opisan sluaj slanja seljaka iz Gacka da trai instrukcije od ruskog konzula u Mostaru. FO 195/625, Holmes-Bulweru, Sarajevo, 6, novembar 1860, no. 66; Holmes je u depei od 20, novembra 1860. istakao kako se nada da e osmanska vlast moi ponovo uspostaviti svoju vlast u Hercegovini, dok ruski agenti, ruski novac i ruski politiki pamfleti kolaju po provinciji. FO 195/625, Holmes-Bulweru, Sarajevo, 20, novembar 1860, no. 70. Lord Campbell je u parlamentarnoj raspravi o politici koju provodi vlada u Istonoj krizi 1876. godine i o obavezama interveniranja radi zatite Osmanskog carstva koja je proizilazila iz garantnih sporazuma, a pozivajui se na stav ministra vanjskih poslova lorda Derbya da se potpisnice nisu obavezale i nisu mogle obavezati da tite cjelovitost Osmanskog carstva od njegovih podanika ve samo od spoljnje agresije, upozorio na situaciju kada vazalne kneevina vre invaziju na Portu sa stranim zlatom i stranim oficirima (misli se na rusko uee, primjedba E.R) koji ih vode. Hansards Parliamentary debates, vol. CCXXX, 19 juni 1876-27 juli 1876, 4. svezak, London 1876.26. juni, Lords, str. 400. Oito su izvjetaji i opservacije konzula s terena imali udjela u formiranju stava nekih lanova Parlamenta.
17
235
dingov pamflet, koji je ruski konzul u Sarajevu privatno dijelio hrianima i ruski agenti tajno raznosili po Bosni i Hercegovini, isticao je kako seljaci pod Osmanlijama pate i poruivao Slavenima da se ujedine i diu na oruje protiv osmanske vlasti. Pamflet je prikazao vlade Francuske i Velike Britanije kao podravaoce muslimanskog ugnjetavanja i kao stvarne neprijatelje Slavena. Zohrab je u svom izvjetaju napisao da i Giljferding i tadanji ruski konzul (Jevgraf Romanovi ulepnikov) koriste pravoslavne svetenike,18 za koje on kae da su posveeni Rusiji, u navoenju hrianskog stanovnitva u Bosanskom ejaletu da postupa po njihovim eljama. Privremeni konzul Zohrab je o svemu ovome izvijestio Ambasadu u Carigradu, poslao prijevod pamfleta na engleskom jeziku i sugerirao da ambasador poduzme odreene mjere kako bi se zaustavila ova aktivnost Rusije.19 Slinu namjenu imao je i novac koji je dobavljan iz Rusije formalno za druge namjene, a u sutini za unoenje nemira i podizanje ustanika,20 kao i knjige koje su distribuirane po provinciji.21 Kada su Francuska, Austrija i Rusija poslale Crnoj Gori ito u zimu 1861. na 1862. godinu, to je oteavalo nastojanja Osmanskog carstva da privede sukob kraju. Ova pomo je inicirala Crnogorce, kako je u svojoj depei napisao Holmes, da misle da se ove sile slau s opravdanou njihovih aktivnosti i da e im pomoi da se sukob zavri u njihovu korist.22 Rusija i Austrija su rovarile unutar provincije Bosne i na drugim mjestima i u drugim vremenima, a ne samo u ustanikim podrujima i u vrijeme ustanaka. Tako je u maju 1867. konzul Holmes izvjestio da je ruski konzul nasto18
U ruskom konzulatu konzul Neale je vidio bogatu kolekciju episkopskih i svetenikih odora. Ovo je konzula navelo da zakljui da su uzroci koji su naveli na uvoenje pojaanog napora ruske politike u ovom pravcu priprema terena za budunost. Smatrao je da ovaj ruski utjecaj u kombinaciji s loim poloajem pravoslavnih hriana ide na ruku Rusiji. Zato osmanska vlast mora raditi na otklanjanju nezadovoljstva stanovnitva ime bi se izmakao snaan ruski oslonac. FO 195/625, Neale-Bulweru, Sarajevo, 18. Septembar 1859, no. 29. FO 195/625, Zohrab-Russellu, Sarajevo, 7. juni 1860, no. 29, povjerljivo; FO 195/625, Zohrab-Bulweru, Sarajevo, 12. juni 1860, no. 27. Podsjeamo na misiju svetenika okorila u Rusiju. FO 195/625, Zohrab-Holmesu, Mostar, 17, novembar 1860, no. 9, povjerljivo. FO 195/625, Neale-Bulweru, Sarajevo, 18. Septembar 1859, no. 29. Ruski car iz Odese poslao je brod ita. FO 195/718, Holmes-Bulweru, Sarajevo, 4. februar 1862, no. 8.
19
20
21 22
236
jao uvjeriti sarajevske hriane da muslimani imaju namjeru da ih masakriraju na Uskrs. U toj akciji uzbunjivanja naroda pomagali su mu i neki hrianski trgovci. Suprotno od konzulove propagande, Uskrs je proao u perfektnom miru, a Holmes je uvjeravao svoje pretpostavljene da ideja masakra hriana nikada nije postojala, ak ni meu najfanatinijim muslimanima u Bosni. On je istakao da je to, takoer, miljenje svih drugih konzula, osim ruskog. Ruski konzul je izvijestio svoju Ambasadu u Carigradu onako kako je on elio da predstavi stanje, a slinu izjavu je sastavio i za valiju erifa Osman-pau, koji je bio svjestan da je to sve izmiljeno, ali je ruskom konzulu obeao da e obratiti panju i da e dati zvanine instrukcije policiji u tom duhu. Ovakve i sline akcije ruskog konzulata u Bosni Holmes je objasnio injenicom da Ruska vlada eli predstaviti da se sve odvija pogreno u Osmanskom carstvu, a ruski konzul preduzima sve da stvari dobiju takav kurs. Holmes zakljuuje da je Sarajevo posljednje mjesto u Osmanskom carstvu gdje bi se masakr hriana mogao desiti. On je o ovome informirao svog ambasadora kako se ambasadori drugih velikih sila prema situaciji u Bosni i Hercegovini ne bi odnosili na osnovu netanih izvjetaja koje je iz ove provincije dobijao ruski ambasador.23 Ovo nije bio usamljen sluaj ispravljanja krivih navoda u izvjetajima ruskog konzulata. Britanski konzularni predstavnici iz Bosne i Hercegovine redovno su razotkrivali i prenosili motive davanja krivih informacija i tumaenja. Navest emo jo neke. Na netane i nenormalno preuveliane podatke o paljevinama i ubistvima u prvom izvjetaju iz Gacka ruskog konzula Bezobrazova u Mostaru upozorio je Zohrab u novembru 1860. godine,24 a naredne godine Holmes je izvijestio da ruski konzul nije dobro informirao svog ambasadora o dogaajima oko Luke Vukalovia i da je sve njegovo grenje Osmanlija i Omer-pae usmjereno da se stekne dojam da je jedino rjeenje za pobunjene distrikte da ubudue dobiju punu slobodu i nezavisnost.25
23
Objanjavajui razloge zbog ega je Sarajevo najsigurnije za hriane u cijelom Osmanskom carstvu, Holmes je istakao da su muslimani i hriani isti narod i da su njihovi meusobni interesi blisko povezani. I praktino, to bio bilo samoubistvo za dio muslimana, jer sav poljoprivredni posao na imanjima muslimanskih zemljoposjednika obavljaju hriani, i uope, oni ive zajedno u veoma prijateljskim odnosima. FO 195/805, Holmes-Lyonsu, Sarajevo, 13. maj 1867, no. 8. FO 195/625, Zohrab-Holmesu, Mostar, 6, novembar 1860, no. 66. FO 195/679, Holmes-Bulweru, Sarajevo, 27. avgust 1861, no. 27. 237
24 25
Mada se dijelom razlikovala u metodi, politika i aktivnost agenata Austrije nije mnogo zaostajala za onom koju su provodili Rusi. Oni su nastojali da se upletu u sve poslove ove provincije, i sve reformne mjere, bez obzira koliko bile korisne, nailazile su na njihovo nezadovoljstvo. Oni su stalno nastojali osmanskim vlastima stvarati tekoe,26 kako bi se odravalo nemirno stanje i otvorio prostor za mijeanje Austrije i postigao konani cilj austrijske politike prikljuenje Bosne i Hercegovine. U to je bila ukljuena i beka tampa.27 Kada se u razliitim novinama pojavila vijest da e Austrija za gubitak Venecije anektirati Bosnu i Hercegovinu, ona je izazvala uzbuenje u provinciji. Holmes tom prilikom zapaa da je greka ako se misli da bi hriansko stanovnitvo Bosne prihvatilo Austriju sa zadovoljstvom. On je smatrao da bi se hriani, koji su uglavnom pravoslavci (osim katolike manjine), pridruili muslimanima u otporu bilo kakvom pokuaju aneksije od Austrije, a da bi sluaj bio drugaiji ako bi se radilo o aneksiji od strane Rusije. Dodao je da je antagonizam izmeu muslimana i hriana preuvelian u napisima u tampi, posebno od slavenskih patriota.28
26
Generalni konzul Resler nije krio svoje nezadovoljstvo imenovanjem Portinog komesara koji je trebao stabilizirati stanje i provoditi reforme u Bosni, istiui da smatra beskorisnim da ih podrava u njihovim naporima da ponovo uspostave red u provinciji. FO 195/553, Churchill-Alisonu, Sarajevo, 15. mart 1858, no. 23; Holmes je u aprilu 1865. godine izvijestio ambasadu u Carigradu da valija Osman-paa nije zadovoljan politikom Austrije u Bosni u tom trenutku. On je britanskom konzulu saoptio da prepoznaje tajnu namjeru Austrije da ohrabruje nezadovoljstva prema osmanskoj vlasti gdje god je to mogue. FO 195/805, Holmes-Stuartu, Sarajevo, 17. april 1865, no. 14. Holmes je u depei iz septembra 1867. godine istakao da beke novine namjerno pogreno predstavljaju stanje u Bosni i da je cilj pisanja kako e Bosna brzo postati druga Kandija i kako e brzo doi vrijeme kada e Turci biti protjerani iz Evrope, stvaranje loe slike o stanju u ovoj provinciji. Kao primjer navodi pisanje bekog Zukunfta koji pie neistine o nestabilnosti u Bosni, jer ova zemlja nije nikada bila mirnija nego sada i nema ni trunke mogunosti za ustanak. U prilogu pomenutoj depei Holmes je ambasadi u Carigradu poslao jedan primjer takvog pisanja iz avgusta 1867. godine. FO 195/805, Holmes-Lyonsu, Sarajevo, 2. septembar 1867, no. 21.
27
28
FO 195/805, Holmes-Lyonsu, Sarajevo, 19. juni 1866, no. 15; Vidi pisanje novosadske Zastave o moguoj austrijskoj aneksiji Bosne i Hercegovine kao naknadu za gubitak Venecije u broju 28 od 14. maja 1866. godine. Zastava o Bosni i Hercegovini, Prva knjiga, Izbor i redakcija: Hamdija Kapidi, Veselin Maslea, Sarajevo 1953, str. 27. Na konstantno nastojanje Srbije i Austrijske Hrvatske da uvijek predstavljaju upravu u Bosni kao zloinaku i uslove hriana kao jadne upozorio je Holmes u depei od 19. juna 1866. godine. Holmes naglaava da oni
238
Poetkom 70-ih godina dolo je do promjene nagore u ponaanju austrijske vlasti i njenih konzula na terenu prema Osmanskom carstvu i njegovoj provinciji Bosni. Konzul Holmes je 28. avgusta 1873. primio povjerljivu depeu od ambasadora Elliota o albama koje su stigle iz Bosne na austrougarskog generalnog konzula Theodorovica. Do promjene ponaanja austrougarskih konzularnih predstavnika dolo je, kako su istakle vlasti iz Bosne, od dolaska Theodorovica u proljee prethodne godine. im je Theodorovic stigao, posjetio ga je Kalay, austrougarski politiki agent u Beogradu, koji je, prije nego se vratio na mjesto svog slubovanja, obiao razliite dijelove provincije Bosne. Potom je uslijedilo i putovanje Theodorovica po provinciji, a u proljee 1873. godine generalni konzul je iao na jo jedno putovanje po Bosni. albe koje je iznosio Theodorovic, a koje je on dobijao od svojih agenata iz unutranjosti su, po ocjeni Holmesa, bile pretjerane i esto neutemeljene. Tadanji valija, koji je bio lan Vijea ministara u Carigradu, izjavio je da je ponaanje Austrijske vlade takvo da eli upetljati Portu u neprijateljstvo s Crnom Gorom. Prijem srpskog i rumunskog kneza na bekom dvoru potvrdio je namjeru Austrijske vlade da oteava stvari Porti, a Bosna i Hercegovina je bila prva na udaru tih neprijateljskih aktivnosti. Holmes zakljuuje da akcije austrijskih funkcionera u Bosni nisu rezultat njihovih linih sklonosti, ve su u skladu s instrukcijama koje su dobili i kojima su se povinovali.29 Zvanini britanski konzularni izvjetaji koji su govorili o dobrim odnosima izmeu hriana i muslimana i pored postojanja socijalne razlike teko su dopirali do uha javnosti. Novine koje su u tom stoljeu poele snano kreirati javno miljenje bile su mnogo uspjenije, a one nisu isticale suivot, ve razlike, ugnjetavanja i mrnju. Britanski konzularni predstavnici u Bosni i Hercegovini esto su ukazivali na dobre odnose izmeu muslimana i hriana, posebno u Bosni. Izvjetaj Britanskog konzulata iz oktobra 1860. je dobar primjer. Holmes je izvijestio da je poar u sarajevskoj hrianskoj mahali izazvao veliku tetu, nakon kojega su prvi direktnu pomo nastradalima ponudili
nastoje da lou sliku o stanju u Bosni koja nije realna razaalju po Evropi, i da su rezultat njihovog pisanja i spletki neprestani problemi vlade u Sarajevu, kao i mnogo realnija bijeda onih za koje se nesretno zalau. FO 195/805, Holmes-Bulweru, Sarajevo, 19. juni 1866, no. 19.
29
FO 195/1031, Holmes-Elliotuu, Sarajevo, 28. septembar 1873, no. 33. 239
muslimani grada.30 Desetak godina kasnije Holmes je sumirao odnose izmeu bosanskohercegovakog stanovnitva, istiui da su hriani veinom seljaci koji rade na imanjima muslimanskih posjednika, s kojima su oni povezani i od kojih su, openiti gledano, fer tretirani i od kojih oekuju podrku i zatitu u svim njihovim tekoama. Meusobno se katolici i pravoslavci manje vole nego to ne vole muslimane. Smatrao je da jedino hrianski trgovci ne vole osmansku vlast i muslimanske zemljoposjednike.31 *** Toak historije se ne moe vratiti unazad, niti se moe neutralizirati teta koju su, izmeu ostalih, uinile ruska i austrijska politika potenciranja razliitosti i u irem kontekstu podsticanja mrnje meu pripadnicima razliitih vjerskih grupa zadnjih decenija osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini. Meutim, mogu se razbijati stereotipi, meu kojima je ovaj o vjekovnoj mrnji izmeu najbrojnija tri naroda u Bosni i Hercegovini. Procesi nacionalnog razvitka u Bosni i Hercegovini doveli su do sadanjeg stanja, pri emu su bosanskohercegovaki pravoslavci, katolici i muslimani postali Srbi, Hrvati i Bonjaci, pa se suivot u sadanjoj Bosni i Hercegovini mora graditi u ovim okvirima.
SUMMARY THE STEREOTYPES ABOUT ANCIENT HATRED The British Consul commenting Russian and Austrian politics in Bosnia and Herzegovina in the second half of the 19th century
In the article the author deals with the stereotype on the centuries old hatreds as the main cause of mutual misunderstandings and conflicts among the Peoples in Bosnia and Herzegovina and the role of Russia and Austria/Austro-Hungary in the outspread of hatred in this country.
30 31
FO 195/625, Holmes-Bulweru, Sarajevo, 29. oktobar 1860, no. 63. FO 195/1031, Holmes-Elliotu-u, Sarajevo, 12. januar 1873, no. 3.
240
Since national identities in Bosnia and Herzegovina were built on the basis of mutual differences of rather similar population, the nationally awakened group underlined these differences in order to make a strong distinction from the other groups. Main differences were found in religion and since religious differences largely became social and since native Muslims were incorporated in the Ottoman government structures, opposites were brought to the extreme. This led to the possibility of interpretation of difference as hatred. Public activities and secret actions of Russia and Austria/Austro-Hungary, which frequently used B&H orthodox and catholic population for their own aims, contributed to this arising stereotype. In this article, the activities of these Great powers were analyzed on the basis of the reports of British consular and diplomatic service. Key words: Bosnia and Herzegovina, Austria, Russia, Orthodox Christians, Catholics, Muslims, stereotype (Translated by author)
241
UPUTE AUTORIMA PRILOGA:

asopis Historijska traganja u izdanju Instituta za istoriju u Sarajevu objavljuje: - izvorne znanstvene radove - pregledne lanke - strune priloge - predavanja odrana na Tribini Instituta za istoriju u Sarajevu. Kategoriju rada predlae autor, a konanu odluku donosi Redakcija. Oprema rukopisa: Uz radove poslati: - naslov rada - ime i prezime autora - naziv institucije i adresu - e-mail adresu - abstrakt i kljune rijei na bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku - Summary and key words - biljeke uz tekst rukopisa - popis izvora i literature Svi prilozi moraju biti pisani na kompjutoru, u MS Word, te trebaju biti snimljeni u formatu MS Word dokumenta. Obavezno je koritenje fonta Times New Roman. U tekstu priloga veliina slova je 12, prored 1,5. U biljekama veliina slova je 10, a prored jednostruki (single). Tekst priloga autor treba dostaviti redakciji asopisa Historijska traganja potom na adresu Instituta za istoriju u Sarajevu i to iskljuivo na CD-u sa jednim ispisom ili mailom na adresu vera@lsinter.net Upute za citiranje u tekstu rukopisa: a) napomene za objavljenu literaturu: Napisati prezime autora i inicijale za ime, godinu i broj stranice na kojoj je informacija. Ako se citiraju dva djela istog autora iz iste godine, jedno djelo biljeimo sa a a drugo sa b. Ako je citirano djelo rad dvojice autora potrebno ih je oba navesti, a u sluaju vie autora navodi se prvi i dopiu se rijei i drugi ili skraenica et al. Npr.: Brki H. 1971. // Brki H. 1971a. Brki H.1971b. // Brki, Vili 1971. // Brki et al. 1971. b) napomene za izvornu grau: za antiku i srednjovjekovnu literarnu grau: Ime autora po standardnoj formi. Broj knjige. Broj poglavlja Npr.: Cass. Dio LV, 26. za epigrafsku grau: Naziv izdanja po standardnoj formi u kratici i naziv natpisa. Npr.: CIL 8765
243
za srednjovjekovnu arhivsku grau: Naziv arhiva, Serija ili knjiga, Sveska, Broj sveske, Folija ili stranica, Broj folije ili stranice. Npr.: DAD, Diversa cancellariae, XXXI, 62v. za osmansku arhivsku grau: Naziv i mjesto arhiva, Ime i broj dokumenta, Broj stranice, Datum i godina. Npr.: Babakanlik arivi, Istanbul, Mhimme-defter, br.dok. 286, 2 konac rebiul evvela 1112. (10-15. septembar 1700). za arhivsku grau modernog doba: Napisati u skraenom obliku naziv arhiva, ime fonda, broj kutije (ako je bitan), signaturu (ako je arhivski fond sreen), naziv dokumenta i datum ako je potrebno zbog nesreenosti fonda. Npr.: ABH. Fond: VLBH, kut. 15, sign. 123/46 Upute za citiranje u popisu literature i izvorne grae: Primjer za knjigu: Autor. Godina izdanja. Naslov. Mjesto izdanja: Izdava. Npr.: Kemura I. 2003. Narodna uzdanica. Sarajevo: Bonjaki institut, Institut za istoriju. Primjer za lanak: Autor. Godina. Naslov lanka. Ime asopisa i broj. Mjesto izdanja: Izdava. Brojevi stranica. Npr.: Karabegovi I. 2000. U povodu etrdesetogodinjice postojanja i rada Instituta za istoriju. Prilozi 29. Sarajevo: Institut za istoriju. 39-44. Primjer za priloge u knjigama ili zbornicima radova: Autor. Godina. Naslov lanka. Naslov knjige ili zbornika radova. Mjesto izdanja: Izdava. Broj stranica. Npr.: Kamberovi H. 2007. Izmeu kritike historiografije i ideolokog revizionizma. Revizija prolosti na prostorima bive Jugoslavije. Sarajevo: Institut za istoriju. 11-19. Primjer za mreno dostupan rad: Autor. Datum izdavanja. Naslov. Mjesto izdanja: Izdava. Strana. Datum pristupa. Npr.: Levy, Mellissa, and Janet Moor. 1998. Settlement stubs tobacco billboards; Outdoor advertising firms seek clients. Star Tribune. Lexis-Nexis Academik Universe. Reed Elsevier, Inc. 1D. 6.06.1999. Internet primjer: Npr.: Grad Sarajevo.jedinstven informacioni sistem grada Sarajeva. http://www.sarajevo.ba/ba/index.php/(23.5.2008.) Primjer za citiranje novina: Autor. Naslov lanka. Naziv novina, godite i broj. Mjesto izdanja: Datum. Brojevi stranica. Npr.: Kolar R. Brkanje po koticama. Osloboenje, god. 57, br. 19281. Sarajevo: 23. 10. 2000. 6.
244
Historijska traganja
Br. 2., Sarajevo 2008. INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU
Za izdavaa: Dr. HUSNIJA KAMBEROVI Prijevodi rezimea na engleski jezik: SENADA KRESO Lektura: MIRELA OMEROVI Dizajn i DTP: TARIK JESENKOVI
tampa: tamparija Fojnica Za tampariju: ehzija Buljina

Historijska Traganja 2

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Historijska Traganja 2

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UDK 94 (497.

Historijska traganja Historical Searches

Historijska traganja Historical Searches

Glavni i odgovorni urednik Editor-in-chief

UDK 94 (497.6) Historijska traganja, Br. 2, Sarajevo, 2008, [ str. 1-244 ]

Historijska traganja Historical searches

UDK 94 (497.6) Historijska traganja, Br. 2, Sarajevo, 2008, [ str. 1-244 ]

Upute autorima priloga....................................................................... 243

Historijska traganja Historical searches

RIJE REDAKCIJE Historijska traganja, 2, 2008., [ str. 5-6 ]

RIJE REDAKCIJE Historijska traganja, 2, 2008., [ str. 5-6 ]

Historijska traganja Historical searches

UDK 930.2 (497.6) 18 94 (497.6) 18 Pregledni rad

Ibidem, 32. Ibidem, 36. Ibidem, 40.

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja Historical searches

UDK 323.11: 316.6 (497.6) 1800/1918 Izvorni nauni rad

Vjerska preobraenja u Bosni i Hercegovini (c. 1800 1918)

Muslimani Pravoslavni Katolici Evanelisti Jevreji

Ukupno -21 42 -25 8 -10

Historijska traganja Historical searches

Arhiv Bosne i Hercegovine (ABH) Tematski dosje Konverzije (Kv).

Thallczy-Kllay. 1900. 107.

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja Historical searches

CADN Mostar 6, Moreau, 3. XII 1864.; ljivo G. 2005.15.

Historijska traganja Historical searches

Noradounghian effendi Gabriel (ur.). 1897. 208-220. Balti J. 1991. 156-159.

ljivo G. 2005. 14.

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja Historical searches

ABH Kv: Mira Karl, Rai Jovan (a ne Ivan), Hpperger Victor.

Vranki P. 1998. 682-683. Lovrenovi I. 2002. 118-128. 37

Historijska traganja Historical searches

Skari V. 1985. 242.

Balti J. 1991. 177.

Bakula P. 1862. 171 + [2].

Kecmanovi I. 1954. 31.

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja Historical searches

ljivo G. 2005. 72.; vidi: Narodne novine od 18. VI 1861. 47

Historijska traganja Historical searches

Kraljai T. 1986. 285-286.

Historijska traganja Historical searches

Grijak Z. 2001. 251.

Grijak Z. 2001. 243-248. 51

Historijska traganja Historical searches

Vidi: ABH Kv Ejubovi Ibrahim.

Koi P. 1964. 33-35.

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja Historical searches

Historijska traganja Historical searches

Balti J. 1991. 106.

ljivo G. 1985. 150-2. CADN Sarajevo 16, 17. IV 1855.

Historijska traganja Historical searches

CADN Sarajevo 5, 26. V 1876. MAE CCC Bosna-Sra 3.

Vranki P. 1998. 660-661.; Grijak Z. 2001. 243-250. ABH Kv Juri Jaga. 65

Historijska traganja Historical searches

Thallczy-Kllay. 1900. 107-108.

Vranki P. 1998. 687.

CADN Sarajevo 5, 27. IV 1877. Grijak Z. 2001. 226, 246. i 253-255.