You are on page 1of 8

Miroslav Krlea

Golgota
Lica PAVLE KRISTIJAN KLEMENT PETAR lanovi arsenalskog odbora TOMA ANDREJ Zbiva se u centralnoj Evropi pred Uskrs, godine devetstotina i devetnaeste IN PRVI Soba ruskog ratnog zarobljenika Andreja, u pivnici. No. Dim. Svijea u flai jedina rasvjeta. Kada se zavjesa digla, svi se tuku u zapletenom sudaru. Bellum omnium contra omnes, iz ega se plastino istie ova scena: Pavle je golim noem navalio na Kristijana, ali ga dvojica dre i on se kida iz sve snage. Rue se stolice i scena je nervozna i napeta. PAVLE: Pusti me! To je gad! To nije ovjek! KRISTIJAN: Mene! Moju ast e prljati ovakav nitkov! Ja u ga smrviti ovdje na mjestu! KLEMENT: Psst! Mir! Zaboga, ljudi! Opametite se! Kasna je no! Mir! Psst! PETAR: Pavle! dodi k sebi! Pavle! IVAN: ekaj! Pusti! Ima kad! Kasno je! Pavle! (Svi su ovi glasovi istodobni). PAVLE (kida se i iskinuo se): Nemam ja nita da ekam! Hulja! Govori s policijom telefonski! Svaki dan! Hulja! Dounik! Plaenik! Nitkov! KRISTIJAN: To je la! Dokai! Huljo! Dokai! PAVLE (pada u emfazu): A to tu ima da se dokae? Po meni nije nikada nitko pljuvao! Ti si popljuvana nakaza! Pseto! Zaklati te treba kao psa! Gade! Za svaku rije ja imam dokaze u ruci! (Padaju stolice, razbio se vr, i tako izgleda da e se ljudi opet pobiti). KLEMENT: Vi ste poludjeli! To je provokacija! PAVLE: Ovaj tu je provokacija! Bacite ga van! IVAN: Psst! PETAR: To se sve uje van! TOMA: Probudit emo kuu! KRISTIJAN: Dokai! Lopove! Ti e mene blatiti? Je li? A zbog ega? Gdje su dokazi? (I opet su jurnuli jedan na drugoga i prevalili sto i svijeu. I bila bi planula tunjava, da se sa ceste kroz ono maleno okno, to je obijeno reetkama, ne uje pjeadija gdje stupa u dugoj koloni. Ritam pjeadije na ploniku. Jednolina lupa oruja i opreme. To je ljude smirilo. Svi su stali kao ukopani pritegnuvi dah. Jedan se sagnuo i zapalio svijeu, to je sekundu pred time pala i ugasla. Stanka).

KRISTIJAN (popeo se do prozora i zirka van): ujete li? Barem jedan bataljon! Eto i baterije! (uje se tutanj topovskih kotaa i topot potkova. Duga i neugodna stanka, puna depresije). Dakle, molim! Izvolite molim, tako izgleda vaa dijagnoza! Mi smo okupirani topovima i bajonetima! Vojska ide u arsenal! A kad sam ja as prije rekao, da e jo noas okupirati arsenal, navalili ste na mene kao na ivotinju! PAVLE: To su te tvoje dobre veze! To i jest ono! Ni o em drugom i nije rije, nego o tvojim dobrim vezama. Tebe su o tome ve danas poslije podne informirali na policiji! KRISTIJAN: Jo samo slovo reci, zna. PAVLE: Pa da! Eto! Kod policije su znali, da e okupirati arsenal! Odakle si i ti bio tako, siguran za tu tvoju pretpostavku! KRISTIJAN: Dokai, gade, dokai! Znai li to, da su samo slijepci i kreteni poteni? U politici je najvanije predvidati! (I opet bi se bili zakvaili kao pijetlovi, ali uto s vrlo blizoga zvonika odbija tri etvrta. Vjetar po praznim ulicama). KLEMENT: Skoro e vrijeme, drugovi! IVAN: Dajte, ljudi, boga vam, vrijeme je! to tu ima da se misli? Kasno je! Svaka minuta vrijedi! Dajte, molim vas, sjednimo! Za ove nae line raune imamo jo kad! PAVLE: Nisu to nikakvi lini rauni, oprosti, nego je to vrlo vana stvar! Uostalom, ja sam svoje rekao! Juda sjedi meu nama! I ja nizato ne preuzimam odgovornost! Pred ovim tipom ovdje ne u da govorim o tehnikim stvarima! S plaenim konfidentima KRISTIJAN: Ku! PAVLE: Ne! Ne u da budem ku! Ti si Juda! Treba te baciti van. (Hoe da se potuku, ali ih rastave). IVAN : Pavle! Molim te! PETAR: Pavle! Sjednimo! TOMA: Sjednimo! (Svi su u umornoj apatiji popustili i sjeli za sto, osim Pavla, koji je demonstrativno otiao do ormara i tamo se na njega naslonio leima). KLEMENT: Dakle, ovako stoji stvar! Ponavljam: situacija je najkritinija to se samo moe zamisliti. Osam e uhapenika na stanici biti noas strijeljano. To e biti u dva sata. Zapovjed je izdana i potpisana! Sada e pono! Ako arsenal sjutra dozna, da su ova osmorica strijeljana, to e biti od zlog efekta! Ljudi e se prepasti, i sjutra e za devedeset procenata biti tee provesti trajk nego noas. TOMA: trajk treba da se provede. To hoe centrala! IVAN: Ne samo centrala, nego i poloaj! GLASOVI: Da! trajk se provesti mora! (utnja. Stanka). KRISTIJAN: To je tehniki neizvedivo! Ljudi su rasijani po cijelome gradu! Kako da se skupe? to znai da centrala hoe? To su fraze! Tehniki neizvedivo! IVAN: Za to je najlake! Tehnika strana je sporedna! KRISTIJAN: Vara se! Prvo je. IVAN: Prvo, drugo, tree! Znamo mi to! Ali to je sve smijeno! KLEMENT: Mora se. KRISTIJAN: Vama je uvijek smijeno sve to je logino! Nita se ne mora protiv zdrave pameti! Treba uoiti sve eventualije, dragi moj! Stvar je jasna kao na dlanu, a vi hoete glavom kroz zid! IVAN: To ne spada na stvar!

KRISTIJAN: Sve spada na stvar! Sada ete buditi ljude? Jednoga po jednoga? Dvije hiljade glava sada po gradu i po vinogradima buditi? Ma jeste li, ljudi, pri sebi? KLEMENT: Vrlo tono! Ja se slaem s tobom! To je tehniki neizvedivo! Potpuno tono! Nemogue je sada buditi ljude, glavu po glavu. Ali je isto tako jasno, da sjutra arsenal u trajku biti mora. Puklo kud puklo! To mora biti! GLASOVI: Tako je! KRISTIJAN: To je, naalost, tehniki neizvedivo. To je pitanje, u kome se slaemo! KLEMENT: Da! To je tehniki neizvedivo! A ja stavljam prijedlog, koji je tehniki izvediv: arsenal treba jo noas da se baci u zrak! To je vrlo jednostavno! I to: sve u arsenalu. I dok, i talionica, i strojarnica. Tako je mislim! A drugo e onda ii samo od sebe. Sjutra ljudi ne e moi stupiti na posao, jer arsenala naprosto biti ne e. JEDAN GLAS : Vrlo jednostavno! KRISTIJAN: To su fraze! to znai baciti arsenal u zrak? to to znai, da arsenal biti sjutra ne e? A to e biti prekosjutra? Treba imati pred oima cjelokupnu situaciju! Analiza (uje se izvana iz velike daljine cijela salva ogromnih detonacija, kao grmljavina). KLEMENT: Kakva analiza? Nema tu analize! Strijelja se osam ljudi, i tu nema nikakve analize! Tu treba da se radi, i to odmah. PAVLE: Kristijan e napisati radikalan lanak, kako je opet palo osam rtava za revolucionarne ideale, jer ima takvih mozgova, koji ne vide dalje od jednog radikalnog lanka. (Svi se glasno smiju). KRISTIJAN: Moete vi meni govoriti to vi hoete, to je meni svejedno! To su line podvale! To je meni svejedno, da li sam ja vama ovdje momentano simpatian ili antipatian! Ja nisam lian! Ja gledam stvar kakva ona jest! Ali ja nisam nita nervozan! Moj mozak nije upaljen kao va! to vi tu cijelo vee toliko naglaujete, da e sjutra biti strijeljano osam ljudi? Niti prvih osam, niti poslednjih osam! Danas oni, sjutra mi! Nije na tome nita! ovjek samo vri svoju dunost! KLEMENT: Tako je! I na nama je, da i mi izvrimo nau! Svatko svoju, kao to ti kae. KRISTIJAN: Jest! Ali naa dunost nije da razbijemo glave! i to bez rezultata! Ponavljam: bez rezultata! (Nenadno se ukoio. Progutao je svoju poslednju frazu i prislukuje. Onda se na vrcima prstiju privue do vrata i prisloni uho na kljuanicu. Svi ga u asu promatraju. Stanka. Netko je ustao, sruio stolicu i proetao se po sobi). KRISTIJAN (Na kljuanici, mae rukom): Psst! Psst! Netko je pred vratima! (Stanka. uje se kako vjetar zvidi u hodniku i negdje trese jednim staklom). TOMA: Pa gurni ve ta vrata! to vraga eka? PAVLE: Da! Kad ne bi bilo u pivnici tamno! (Svi se nasmiju glasno). KLEMENT: Ljudi! Molim vas! Stvar je ozbiljna! Mir! Da se vratimo na dnevni red! KRISTIJAN: Ja protestiram protiv toga! To je nelojalno! Ja sam radi zajednike stvari oprezan! Meni je za samu nau zajedniku stvar! Ja nisam romantik. Dobro znate i sami, koliko tih pasa njuka oko nas! Zar bi to valjda bilo nemogue, da netko pred vratima stoji? PAVLE Kao da oni ne znaju, kako ti misli! to e njima neka posebna kontrola, kad imaju tebe! (Kristijan skoi na Pavla, ali ga Pavle odgurne prepotentno ramenima i izae napolje). KLEMENT: Ta dajte, ljudi, ne budite kao djeca mala! Da preemo na dnevni red!

KRISTIJAN: A to se tu dere uvijek na mene? Vrijea me cijelu no! Provocira me! PAVLE (vrati se): Nigdje nikoga! Glupost! Afektacija! Nemirna savjest! (Izvana jaka detonacija. Grmljavina. Svi sjedaju za sto. Stanka. Opet detonacija). KRISTIJAN: Katastrofa! Vi forsirate katastrofu! To vam je zavrtio mozgom onaj Rus prokleti! To je katastrofa, to vi forsirate, ljudi! To je propast! Mi emo svi propasti. Upozoravam vas naroito na jednu okolnost. To je simptomatino za stvar! Vi ste prije uli infanteriju? Je li? Ila je u arsenal! To je jedno! A drugo... IVAN: Daj uti, molim te KRISTIJAN: Ljudi, vi ste slijepi! Dajte, molim vas, pogledajte koliko nas je! KLEMENT: Pa to ne vidi, koliko nas je? emu to? KRISTIJAN: Da, da! Vidim! To i jest ba ono, to vidim! Nas ovdje nema ni treina. Nema nikakvog smisla da preemo na dnevni red, kad ne moemo stvarati nikakve odluke! Nismo kvalificirani za donoenje odluka! IVAN: To je formalnost! KRISTIJAN: Formalnost! Vama je uvijek sve samo formalnost! Ali sjutra, kad potee krv, to onda ne e biti formalnost! TOMA (skoio je od stola): Preglupo! Ovaj tip sabotira na tako proziran nain, da bi to progledala i djeca, a vi se ne miete! (Ljudi su poeli bubnjati po stolu prstima, puniti lule, ustajati. Gibanje). KRISTIJAN: Ma to ste toliko nervozni? To je, kaete vi: formalnost! Pa dobro! Putam to po strani da je to formalnost! Ali, ljudi, molim vas, otvorite oi! Koliko nas ima ovde? Zar to nije simptom? Znalo se, da je predmet vaan, i to je naroito naglaeno! Pa ipak, eto! Nikoga nema! KLEMENT: To dobro zna, da je Matej stradao noas! Matej i jo trojica! Onda, Andrej nije mogao doi KRISTIJAN: Nije mogao doi? A zato ne bi mogao doi? KLEMENT: Naravna stvar da nije mogao! Imao je pametnijeg posla! KRISTIJAN: Da, lako je to, tunel baciti u zrak. To vi zovete pametnijim poslom. Ali ovdje toga tipa nikada nema! Nikada on jo nije ovdje sjedio i radio. Lako je to, romantino, sve u zrak, blef, blef PAVLE: Dakle, ta je, ljudi? Idemo li? Da ili ne? Pustite ovoga neka sabotira! Idemo! (Vani na zvoniku odbija ura. To nije isti ton kao prije. uju se daleki satovi u gradu). GLASOVI: Idemo, idemo! KRISTIJAN: Jo samo jednu rije! Ljudi! Drugovi! Prijatelji! Brao! To se ne moe samo tako! To nije kao popiti litru vina Ta to je katastrofa! Mi emo razbiti sebi glave! Svi do jednoga! Konano! to je meni stalo do mene lino? O nama se lino i ne radi! Ovdje se radi o naoj organizaciji kao takvoj! Ona je tu, o kojoj se radi! Da! Da! Ona! O njoj je rije! Ma ekajte, ljudi! Molim vas! Jo samo da neto kaem. (Literarno, sentimentalno, slatko i deplasirano ovdje i ovako. Ali na tu se bljutavu slatku tekuinu naivne due lijepe kao muhe, a on to kao stari rutiner vrlo dobro znade. Stanka). Propast e nae organizacije! Kad se samo sjetim onih dugih probdjevenih noi po ovim popljuvanim i zadimljenim sobama, kad se samo sjetim, koliko je tu trebalo, dok se je jedan jedini ormar tu skrpao i sabio, pa drugi ormar, ja ne mogu da sam tako lakouman, da sve to sada najedamput bacim na kocku! Dobro je! Neka bude na vau! Dobro je! Sjutra e arsenal biti razvaljen! Sve e lade biti potopljene! I Republika i torpedi i oklopnjae i razarai, sve pod vodom! Ali pitam ja vas, to se dogaa sa dvije hiljade

etiri stotine i dvojicom naih drugova? Sa enama, sa djecom? Oni e pomrijeti od gladi! To mi, koji imamo djecu mi, koji smo hranitelji naih obitelji, mi moramo imati srca. KLEMENT: Nismo mi nita na kocku bacili! Mi smo na kocku baeni! GLAS : Tako je! IVAN: Mi nismo tu da deklamiramo o ormarima! Ne radi se o ormarima! Mase sjutra ne smiju u arsenal! A ako nam to noas ne uspije, da Ijude obavijestimo, gotovo je! Sjutra smo svi pod kljuem, bez protesta! Mi ne smijemo da damo stvar u ruke tamnih tipova, mi treba da izvrimo nalog centrale, a nije naa stvar da razbijamo sebi glave, to e biti sjutra! KRISTIJAN: Kakvi tamni tipovi? Tu se uvijek govori pod maskom i u slikama! Ta je vaa metoda podmukla! Ili vjerujemo jedni drugima, ili ne! PAVLE: Ne! Ne vjerujemo! KRISTIJAN: Razumijemo se! Meni i nije stalo do tvog povjerenja! Ali se radi o hiljadama, koje za mnom stoje. PAVLE: Tko stoji za tobom? Gdje je taj, tko stoji za tobom? KRISTIJAN: A tko stoji za tobom? IVAN: Mir! PAVLE: Za tobom stoje hiljade detektiva! KRISTIJAN (pograbi stolicu): Jo jednu rije PAVLE: A ta se, vraga, kostrijei? Jest! Hiljade detektiva stoje za tobom! Agent! To je izvan svake sumnje! Da ima samo jedan atom ponosa, ve bi davno bio povukao sve konsekvencije! Ti vrlo dobro zna, da smo mi uvjereni, da si ti konfident! (Sve se zatalasalo. Doi e do tunjave. Graja). KLEMENT : Mir! Molim vas ! Mir! (Kristijana i Pavla rastavljaju silom). TOMA: Valjda nismo ivine! Radi se o arsenalu! Radi se o zajednikim interesima! PETAR: ta veli centrala? IVAN: Tee krv, samo uvijek krv. KLEMENT: Mir, k vragu! Kakav je to nain? KRISTIJAN: A to se dere na me? Valjda ne u dati, da mi pljuju u lice? Svi lajete na me, svi bi vi da ja povuem konsekvencije za triumf vae gluposti. KLEMENT: Nitko tu ne laje nita! Nego na stvar! KRISTIJAN: Vi svi lebdite u zraku, tako mi boga! Sve vae premise su u zraku! Ovo to ja govorim je najii marksizam! Dajte vi mene stvarno pobijte razlozima, a ne ovako lajanjem i podvalama! To nije nain, to... PAVLE : To je ipak preglupo! Pa to dajete da vam soli pamet! Pa zar ne vidite da sabotira? Ve puna dva sata sabotira, a vrijeme ide. To je sabotaa! On ve zna, zato to hoe! Njemu je jedino do toga stalo, da ne stvorimo nikakve zakljuke! KRISTIJAN: uri vam se, je li? Pa dobro, idite! Ali znajte, da sam ja glasao protiv vaeg suludog dnevnog reda! Dinamit! Samo uvijek dinamit! To su ruske metode! ta je onoj ruskoj skitnici stalo do naih stvari? Lako je njemu razbijati po Rusiji! Tamo nema niega! One kolibe drvene, svinjci! Nasjedate kakvoj god nitariji i hohtapleru, o kome nikada nitko nije uo ni jedne jedine rijei! Tko je taj ovjek? Da je poten, bio bi se vratio doma! Pod svoj krov. Ali to je skitnica! To je beskunik! PAVLE: Ku! Kojim pravom blati tu potenog naeg druga! to to znai, ako je on

beskunik? Jesmo li mi kuevlasnici? KRISTIJAN: Ne u da utim! Tako je, kako ja kaem! Da je poten, bio bi ostao kod kue! Robija! Kanjenik! Bjegunac! Kriminalni tip! PAVLE (violentno navali na Kristijana i usi ga glasno i srui ga i hoe da ga udari nogom, ali ga ostali uhvate. Guva. Pavle se kida): Volovi! Idioti! Pustite me dodavola! PETAR: Nismo mi volovi! Nego to je istina, da se ba tim dinamitom ne moe mnogo! TOMA: Od ega e ljudi ivjeti onda, kad ne bude niega? I to je pitanje. PAVLE (poao je u kut i tamo se rezignirano zgurio): Glupan! as prije bio si za, sad si protiv! Ti moe da upamti uvijek samo poslednju reenicu. TOMA: Ja sam bio za trajk, a ne za dinamit! Ja sam bio za to, da se izvri nalog centrale! KLEMENT: Da! Ali to je jedini nain da se nalog centrale izvri, da se dinamitira! KRISTIJAN (ustaje i prai ruho grozei se Pavlu): Jo emo se vidjeti! Centrala! Kakva vraja centrala? Gdje je spoj sa centralom? Nema centrale! Svi su postrijeljani! Mi smo sami centrala! To je ludilo, to vi hoete! Apsurd! To je isto samoubojstvo! S milijun argumenata zdrave pameti mogu da vam dokaem, da nemate pojma o tome, to je marksizam! A vi ovako akama! Fizikim sredstvima! Vidimo do ega je dovelo ovo etirigodinje medunarodno obraunavanje fizikim sredstvima: do katastrofe! A mi smo marksisti, jer vjerujemo u pamet, a ne u fiziko razraunavanje! PAVLE (opet ustaje sve protiv svoje volje, povuen temperamentom): Mene se to zapravo ba i ne tie! Stvar e ii kako treba! Ali to hou da kaem, da je to gad, a ne ovjek! to on hoe ovdje? to on trai ovdje? Da! Ja ga pitam, to on ovdje jo trai? Kadgod bi trebalo neto da se radi, onda je on desperatan, onda je sve crno i trulo! A, uostalom, to vam ja mogu? Ako vi sami ne uviate, doavola. KRISTIJAN: To je prostota, to je apstraktno sumnjienje. ta tu ima da se vidi? To ve traje mjesece! To je komplet protiv mene! To su intrige! To nije stvarno! Stvarno je to, da vi igrate va banque s tuim glavama! PAVLE: Nitko tu ne igra nikakav va banque! Nismo mi nikakvi kartai. Nego nas hoe da prepile, a mi se ne damo! KLEMENT: Tako je! KRISTIJAN: To su fraze! To kod mene ne pali! Vi ste se urotili protiv mene, jer vas je strah moje marksistike savjesti. Ja sam tu vaa marksistika savjest, pak biste htjeli da me maknete! Vi ste cinici! Anarhisti! Anarhoindividualisti! Vi ste edni krvi! Cezaromani! Upropastit ete i nae ene i nau djecu i nae domove, unitit ete sve, unititi jedino, to nas moe spasiti: nae produkciono sredstvo, na arsenal! Ja govorim u ime hiljada! Nama se ne da skoiti u crno! Otkuda vam to pravo? (Kucanje. Pavle otvara. Stanka. Ulazi Andrej. Desna mu je ruka u povoju, kroz koji kulja krv. Svi se sjate oko njega. amor oko Andreja). GLASOVI: Zdravo! Kako je? to je to? Je li u redu? to? ANDREJ: U redu! Sve je u redu! Tunel je zatrpan! Ali vijadukt vie nismo mogli, jer je stiglo pojaanje! GLAS: Kakvo pojaanje? ANDREJ: Straa u tunelu dobila je pojaanje! Dola je vojska! GLAS: Pa kako? Zar je tunel bio zaposjednut? ANDREJ: Da! Policija! I tako, kako smo uli, zatvorili su nas s obje strane, i jedva smo se probili! Ostali su leati tamo i Marko i Filip.

(Stanka). GLAS: E, pa kako? ANDREJ: E, pa lijepo! Malo je falilo, i bili bi ostali svi! Nego je interesantno ovo! (Vadi iz njedara jedan krvavi papir). Kod komandanta tunelske strae, to je ostao tamo, nali smo to! (amor. Interes raste). KLEMENT (uzeo je papir od Andreja i ita kod svijee): Obavijeteni smo od pouzdane strane, da je arsenalski komitet odluio, da noas u jedanaest i trideset baci u zrak tunel i most. Pozivate se, da to sprijeite pod svaku cijenu! IVAN: to to znai? ANDREJ: To ne znai nita. To je rezervat prefekture! To je to! Pavle, ja i Klement jedini smo znali za tunel. PAVLE: Klement! KLEMENT: udno! udno! (Stanka). PAVLE: to je tebi tako udno, Klemente? KLEMENT (poslije stanke): Da! Sjeam se! Tako je bilo! Danas poslije podne doao je kurir iz pilane, i ja nisam imao vie vremena da odem do Filipa! Ti si mi rekao, da ga lino aviziram da doe do tebe. PAVLE: Da! KLEMENT: No, a ja sam zaboravio na to, i ba kako sam kod Sidra sastao Kristijana, kaem mu da skokne do Filipa, da doe k tebi. (Stanka). PAVLE: Filip, Filip. Dakle, Filip je bio taj... sad je svejedno! Bio je uvijek brbljav kao baba! Ali gdje je ovaj? (Sada tek konstatira, da je Kristijan nestao. On je neopaeno iziao, kad je doao Andrej). PAVLE (plane): Tako je! Eto, molim lijepo! A uvijek, kad sam dizao svoj glas, da se pred ovim tipom ne govori, onda ste mi uvijek oduzimali rije. Idioti! Diletanti prokleti! I veeras! Molim ja tebe! Koga su dovukli ovamo, njega! KLEMENT: Tko bi to mogao misliti? PAVLE: Idi dodavola! Tko bi to mogao misliti Nema nita konkretno! To je tvoja lina antipatija! On je skeptik od naravi! Marksistiki mozak! ANDREJ: A on je bio ovdje cijelo vrijeme i zna sve? PAVLE: Naravna stvar! Tu smo vodili parlamentarnu debatu, pred njim, o dnevnom redu! Diletanti prokleti! KLEMENT: A to da se sada uini? to? Pa to je nevjerojatno! Pa to je da ti pamet stane! ANDREJ: E, a to? Tu nema mnogo da se misli! Sve je na kocki! Za njim! Za njim! Na malom molu, odostraga, barkom, treba da ga jo ulovimo. Dovidenja! (Andrej i Pavle izjure). KLEMENT: Sretno! Nevjerojatno! Jeste li vidjeli, kako ovjek moe da se vara u ovjeku! Ma jest! Ja sam mislio da je plah od naravi! Sumnjiav! Pa i to je dobro biti koji put! Sumnjiav! Ali to, to! Ma to je da ti pamet stane! (Klimanje glavama. Rezignirana utnja. Odjeci pucnjeva u daljini). KLEMENT: E, a ta ljudi? Vrijeme je da se ide! Da se radi. (Ljudi ustaju nijemo i teko kao peine. Gase svijeu i izlaze, Stanka. Vjetar u tmini).

NAPOMENA Za realizaciju Krleine Golgote potreban je veliki ansambl i izvanredni tehniki uslovi. Masovne scene zahtevaju prostranu pozornicu i komplikovanu scenografiju. Medutim, izvoenje I ina te drame ostvarljivo je i na amaterskim scenama. Ekspozicija Golgote napisana je sa takvom elementarnou da je kadra da zahvati gledalite i da, bez obzira na fragmentarnost, deluje kao majstorski iseak jedne burne stvarnosti. Dramatian Krlezin dijalog je bez takmaca u nasoj dramskoj literaturi, a slika revolucionarnih kretanja i previranja u danima posle I svetskog rata data je sa takvom ekspresijom, da je u jubilarnoj godini i amaterskim pozoritima teko da zaobiu Golgotu ija je premijera u Zagrebu 1922 znaila veliki politiki i umetniki dogadaj. Postavljajui na scenu I in reditelj e morati dugo i uporno da radi s glumcima na stvaranju maksimalno zaotrenih datih okolnosti. Od dizanja zavese pa do zadnje replike scena kljua od sukoba i naelektrisanosti. Kristijan, provokator i policiski konfident, demagoki veto i govorniki rutinirano pokuava da stopira odluke odbora koji je vrsto reio da podigne trajk, razrui arsenal i da se na taj nain suprotstavi teroru vojske. lanovi arsenalskog odbora sa Pavlom na elu za brzu su i radikalnu akciju koju Kristijan hoe da onemogui da bi dobio u vremenu. Sukob Pavle-Kristijan je u centru radnje. Impulsivna i otvorena Pavlova priroda, njegova borbenost i potenje, suoena je sa vetinom iskusnog frazera koji u jednom momentu uspeva ak da pokoleba dva lana odbora. Glumac koji tumai Kristijana treba plastino i sugestivno da govori bujicu njegovih fraza. Ako bi se insistiralo na papirnosti i neubedljivosti, ljigavosti i lako uhvatljivoj demagogiji, snizio bi se nivo sukoba, a lanovi odbora bi bili devalvirani i stavljeni u poloiaj naivina. Kristijan je opasan jer je prodoran. Njegovo rutinerstvo ne treba potcenjivati. Konflikt izmeu borbenog jezgra arsenalskog Komiteta i Kristijanove frazeologife kofa pledira za odlaganje i taktiziranje treba da se vodi sa takvom ubedljivou da se u poetku ne zna ko je izdajica. Ako se otkriju sve karte u prvim replikama jenjavae interes publike koja voli da sledi razvoj i oekuje dramska iznenaenja. U stvaranju scenske napetosti treba paziti da intenzitet ne ustupi mesto tonskom forsiranju. Dijalog moe da vri od strasti i antagonizma, ali viku treba priguiti u svim momentima koji to doputaju. Nesumnjiv kvalitet bi se dobio ako bi reditelj uspeo da sukobe obvije velom konspirativnosti. Vika odvodi u gr i brzo zamara. Sordinirana govorna radnja delovae mnogo dramatinije. U ovom inu sve e biti ili ne biti. trajk, dinamit, pretei bat vojske, nagoveteno streljanje uhapenih drugova, mrtvi na pruzi, provokacija, otkrivanje izdaje to je siloviti ritam ove snane ekspozicije. Glumci morafu da misle i reagiraju brzo, munjevito. Sve tee bez zastoja, reenice pljute, sustiu jedna drugu, tempo je mahnit. Sledei taj tempo izvoai mogu da se priblie ekspresionistikoj sutini i lepoti Golgote. Pre poetka ina, kao uvod u dramatina zbivanja, dobro bi delovala muzika kroz koju bi se nekoliko puta ponavljale rei: devetstotina devetnaesta, devetstotina devetnaesta... ili Krleina lokacija zbiva se u centralnoj Evropi pred Uskrs devetstotina i devetnaeste. Krlea je zbog cenzure, a i zbog optosti slike, izbegao tano odreivanje mesta. MIROSLAV BELOVI