Švedska ekologija

Piše: Kris Babic Olssen http://www.sinteza.org/svedska_ekologija.htm

Švedska je meñu prvim evropskim državama počela razmišljati u okvirima održivosti. Još davne 1960. godine uvidjela je kako mora stati na put brzom nestajanju prirodnih resursa i preuzela je vodstvo u organiziranju prve Konferencije UN o životnoj sredini – održane u Stokholmu 1972. Od tada neprestano aktivno radi na ekološkim problemima i na nacionalnom i na meñunarodnom nivou. 1999. godine je švedski parlament usvojio je 16 posebnih ciljeva očuvanja kvaliteta okoliša i 72 nacionalna privremena cilja. Napredak u ostvarivanju ovih ciljeva stalno ocjenjuje Vijeće za ekološke ciljeve, posebno tijelo državne uprave koje imenuje vlada. U svom posljednjem izvještaju, Vijeće je zaključilo kako preko polovice ciljeva zahtjeva dalje aktivnosti kako bi se ostvarili kako je zacrtano. Jedan od najvažnijih ciljeva očuvanja kvaliteta okoliša se tiče potrebe da se ograniči utjecaj na klimu. Sagorijevanje fosilnih goriva, nafte i plina, u najvećoj mjeri pridonosi efektima stakleničkih plinova. Švedska je jedna od malog broja industrijaliziranih zemalja koje su smanjile emisije stakleničkih plinova. Izmeñu 1990. i 2006. one su opale za skoro 9 posto. U istom tom periodu ekonomija je zabilježila rast od 44 posto. Jedan od važnih razloga je to što se nafta više ne koristi za grijanje u onoj mjeri kao ranije, već je u najvećem djelu zamijenjena daljinskim grijanjem na biogoriva. U usporedbi s 1980. g. smanjenje je značajno. Te godine, Švedska je ispustila 80.000 tona ugljičnog dioksida u atmosferu, dok je 2006. ta brojka je iznosila nešto preko 51.500 tona. Iako je Švedska smanjila emisije stakleničkih plinova, Vijeće za ekološke ciljeve predviña da će njihovo ciljano smanjenje utjecaja na okoliš biti teško postići do 2050. godine. Jedan od razloga je to što ukupne globalne emisije stakleničkih plinova i dalje rastu, što prouzrokuje povećanje srednje globalne temperature. Za Švedsku najvažniji meñunarodni sporazumi u oblasti zaštite okoliša su Helsinška konvencija te Pariška i Konvencija iz Osla, koje su nastale radi zaštite mora u njenom okruženju. Stokholmska konvencija, koja za cilj ima postepeno napuštanje proizvodnje i korištenja nekih od najopasnijih

kemikalija, je svojim većim dijelom inicijativa Švedske. Švedska je takoñer aktivna u Komisiji za održivi razvoj UN-a, koja nadgleda realizaciju ekoloških akcionih planova širom sveta o kojima je odluka donesena u Riju 1992. i u Johanesburgu 2002. godine. Članstvo u Evropskoj Uniji je takoñer dovelo do promjena u ekološkoj politici Švedske. S jedne strane, Švedska je bila prisiljena odustati od nekih od svojih strožih standarda. S druge strane, EU može bolje utjecati na zemlje čije emisije mogu biti prenošene kišom u Švedsku. EU takoñer ima veću snagu nego njene pojedinačne članice u pregovorima o globalnim konvencijama za zaštitu okoliša. Jedan od ekoloških problema za koji odgovornost snose mnoge zemlje je zagañenje Baltičkog mora. U Baltičkom slivu živi oko 80 milijuna ljudi, a na morski okoliš Švedske takoñer utječe i Centralna Evropa. Problemi okoliša na Baltičkom moru su osobito teški i neki istraživači upozoravaju kako bi moglo dovesti do ekološkog kolapsa. Nekoliko je razloga za to. Emisije iz poljoprivrede dovode do eutrofikacije mora, a i industrija i postrojenja za preradu otpada zagañuju more teškim metalima, kemikalijama, otpadom iz domaćinstava i za okoliš toksičnim materijama. Na Sjevernom moru, Skagerrak (izmeñu Danske i Norveška) i Kattegat (izmeñu Danske i Švedske) su takoñer pogoñeni ovim problemima. Meñunarodna suradnja oko zaštite Baltičkog mora odvija se na nekoliko fronta. Za švedsku vladu, politika mora je prioritet, i ona je izdvojila 500 milijuna švedskih kruna (SEK) za provoñenje mjera u ovoj oblasti do 2014. godine. One obuhvaćaju podršku izgradnji postrojenja za preradu otpadnih voda u Sankt Petersburgu i Kalinjingradu. Vlada je takoñer odlučila osnovati poseban institut za morsku sredinu. Švedski budžet za zaštitu životne sredine godišnje iznosi nešto preko 4,7 milijardi SEK (1 švedska kruna je 0,91 kuna). Najveća pojedinačna djelatnost politike u smislu budžeta je biodiverzitet. „Zeleni“ automobili predstavljaju još jednu važnu stavku. Za ovo je ukupno izdvojeno 340 milijuna SEK, od kojih 240 milijuna SEK za pokrivanje subvencija u pojedinačnom iznosu od 10 tisuća SEK koje se odobravaju kupcima novih „zelenih“ automobila. Svaki treći automobil koji se danas prodaje u Švedskoj je „zelen“. Dakako da su svi ovi napori dali obilje rezultata: ekološka tehnologija je novi ekonomski sektor u Švedskoj. Sektor ekološke tehnologije prijavljuje godišnje promet preko 100 milijardi SEK. Vlada Švedske smatra ekološku tehnologiju važnim tržištem rasta. Sukladno tome, Švedskom trgovinskom vijeću je dodijeljeno 30 milijuna SEK za period od tri godine sa instrukcijama da pojačaju napore na promociji izvoza švedske ekološke tehnologije. Švedska ima stručna znanja u mnogim oblastima, ali njena glavna snaga leži u proizvodnji sistema za oblasti kao što su upravljanje otpadom i obnovljiva energija. Danas oko 75 tisuća ljudi radi u primarnom sektoru zaštite okoliša (privredna društva sa više od 50 posto poslovanja u oblasti zaštite životne sredine) i 28.314 u sekundarnom sektoru zaštite životne sredine (privredna društva sa manje od 50 posto u oblasti životne sredine). Najviša stopa zaposlenosti je u industrijama/sektorima upravljanja otpadom, nadzora, kontrole i obnovljive energije.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful