P. 1
Posavska buna Iz 1836.

Posavska buna Iz 1836.

5.0

|Views: 48|Likes:
Published by Lejla BL

More info:

Published by: Lejla BL on Mar 24, 2013
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/30/2016

pdf

text

original

Princip provenijencije i kreiranje -Razkorak između arhivske teorije i ...

III GRAĐA

365

Ćerim Rastoder, Doc.dr. Izet Šabotić

Ćerim RASTODER Doc. dr. Izet ŠABOTIĆ

POSAVSKA BUNA IZ 1836. GODINE
Abstrakt: Pokušaji Uzvišene Porte na sprovođenju reformi u Bosanskom ejaletu tokom prve polovine XIX stoljeća, nailazili su na veliki otpor, koji je ostao prisutan i nakon sloma Pokreta za autonomiju Bosne (1831.-1832.). Na osnovu izvorne građe prikazane su okolnosti i uzroci Posavske bune iz 1836. godine. Pri tome je posebno naglašen utjecaj protjerivanja bošnjačkog stanovništva iz prekodrinskih nahija Jadra i Rađevine (koje su tokom 1834. godine priključene Kneževini Srbiji) na ovu bunu. S obzirom da je na čelu ove pobune bio bijeljinski muteselim Ali-paša Fidahić, inače jedan od najodanijih prijatelja i suboraca Husein-kapetana Gradaščevića, ova pobuna protiv centralne vlasti se može računati kao svojevrsni nastavak Pokreta za autonomiju Bosne. Ključne riječi: Posavska buna, Ali-paša Fidahić, Osmansko carstvo, Bosanski ejalet, Uzvišena Porta, knez Miloš Obrenović, Kneževina Srbija, Osman-paša Sulejmanpašić, Mahmud-paša Fidahić, Mahmud-paša Tuzlo, Davud-paša, Mehmed Salih Vedžihi-paša. Uvod Tokom prve polovine XIX stoljeća, Uzvišena Porta je reformskim mjerama nastojala ozdraviti Osmansko Carstvo, koje se nalazilo u žiži interesovanja velikih evropskih sila u prvom redu Rusije. Utjecaj Rusije na rješavanju Istočnog pitanja u odnosu na Bosanski ejalet bio je izražen u prinudi Uzvišene Porte da Srbima iz Smederevskog sandžaka, posljednjim u nizu hatišerifa iz novembra 1833. godine prizna izvjesnu autonomiju pod nazivom Kneževina Srbija. Ovo pitanje, koje se protezalo od Bukureštanskog mira iz 1812. godine, nakon što je ponovo aktualizirano odredbama Jedrenskog mira iz 1829. godine, najdirektnije je utjecalo na iniciranje Pokreta za autonomiju Bosne (1831.-1832.), na čijem čelu se nalazio Husein-kapetan Gradaščević. Međutim, ni nakon sloma ovog pokreta bosanski prvaci se nisu pokoravali nastojanjima Uzvišene Porte u sprovođenju daljih reformskih mjera. U vezi s tim, na cijelom prostoru Bosanskog ejaleta dolazilo je do novih (sinhronizovanih) pobuna protiv centralne vlasti. Pobuna koju je poveo bijeljinski muteselim Ali-paša Fidahić u širem rejonu Posavine 366

Posavska buna iz 1836. godine

tokom 1836. godine, (ako se ima u vidu sastav njegovih pristalica) može se direktno povezati sa protjerivanjem Bošnjaka iz prekodrinskih nahija Jadra i Rađevine. Opravdanje za takav zaključak leži u činjenici da je knez Miloš Obrenović suprotno odredbama sultanova hatišerifa iz novembra 1833. godine (zahvaljujući podmićivanju beogradskih vezira) izvršio nasilno protjerivanje nesrpskog stanovništva tokom 1833. i 1834. godine. S druge strane, stav Miloša Obrenovića prema Posavskoj buni iz 1836. godine, bio je sličan kao i prema Pokretu za autonomiju Bosne (1831.-1832.), tj. on je bio na strani sultana. Pored protjerivanja bošnjačkog stanovništva, u kontekstu teme treba naglasiti činjenicu da je Uzvišena Porta vrlo često na dužnosti bosanskih valija, postavljala beogradske vezire, koji su dobrim dijelom bili pod utjecajem politike kneza Miloša, a koja se u odnosu na Bosanski ejalet pored pridobijanja pravoslavnog stanovništva, očitovala u nastojanjima slabljenja utjecaja i samostalnosti bosanskih institucija. Utjecaj protjerivanja bošnjačkog stanovništva iz Jadra i Rađevine (1833.-1834.) na prilike u Bosanskom ejaletu Nakon sloma Pokreta za autonomiju Bosne (1831.-1832.), život u Bosanskom ejaletu se samo prividno vratio mirnim tokovima. Kazne koje su izrečene za odmetanje od sultanove vlasti bile su dosta blage, pri čemu su mnogi prebjegli na austrijsku stranu. Tokom ljeta 1832. godine vratili su se svojim kućama. Bosanski valija Mahmud Hamdi-paša je pored konfiskovanja imanja Husein-kapetana Gradaščevića to isto uradio i sa posjedom Mustafa-age Zlatara uz obrazloženje da je „ostao do kraja izdajnikom vjere i države s Husein-kapetanom u njegovoj pobuni (...)”.1 Međutim, treba naglasiti da slom Pokreta za autonomiju Bosne (1831.1832.), nije značio prihvatanje sultanovih reformi, a naročito odbacivanje ideje o autonomiji Bosne. Naime, ta ideja je ostala otvorena sve do pacifikacije Bosanskog ejaleta, od strane Omer Lutfi-paše (1850.-1852.). Upornom insistiranju Porte na sprovođenju reformi, odupirali su se i sada, kao i ranije, bivši kapetani i ajani. Njima se od 1834. godine priključio i manji broj nezadovoljnih spahija, zbog pokušaja prevođenja u poseban korpus, pod nazivom “suvari redifa” (konjička rezerva).2 Dodatno nezadovoljstvo prema Uzvišenoj Porti u Bosanskom ejaletu, bilo je povezano sa sve češćim angažiranjem albanskih plaćenika u ovoj provinciji. Sve su to bili
1 Salih Sidki Hadžihuseinović-Muvekkit, Povijest Bosne, (dalje: SS Muvekit, , knj. II, Sarajevo, 1999., 943-944. (Povijest Bosne). 2 Ahmed S. Aličić, Uređenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo, 1983., 21. Većina bosanskih spahija nakon ukidanja timarskog sistema nije pristala da bude prevedene u žandarmerijske snage, kako je to učinjeno u drugim provincijama Osmanskog carstva. Oni su takvu odluku smatrali ponižavajućom i zahtijevali da i dalje vrše vojnu službu, tako je samo dio bosanskih spahija uvršten u „Suvari redifu“.

367

uz dodatni problem koji je bio povezan sa naseljavanjem velikog broja bošnjačkih porodica protjeranih iz Kneževine Srbije. 4 Safvet beg Bašagić-Redžepašić.-1852. godine.. Kapetanije u Bosni i Hercegovini. Sarajevo. Tešanj. 24-36. Sarajevo 1999. Bašagić. Kratka uputa). od tog vremena srpska velikodržavna nacionalna ideologija. Doc. Šljivo. protiv centralne vlasti bila je i ona iz 1836. Bašagić. kada ga je naslijedio novi valija Davud-paša. Godišnjica Nikole Ćupića. oni su.. jedino kasabe Mali Zvornik i Sahar na desnoj obali Drine ostale u sastavu Zvorničkog sandžaka. Inače. i uvjeri ih da se on za sve svoje podanike milostivo i velikodušno stara. 7 S.7 koji je nešto kasnije. 9 S. Bosanskog ejaleta. Ideologija nacionalnog mesijanstva. granica između Bosanskog ejaleta i Kneževine Srbije. godine u Posavini. postala je (kao historijska međa) rijeka Drina. septembra 1833. prije tog vremena svi kapetani iz porodice Fidahić bili su vezani za Zvorničku kapetaniju. S. do 1860. Iako su na te položaje uglavnom postavljana lica iz kapetanskih porodica. Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. 8 Dragoslav Stranjaković. 368 . Knj. 1980. 201-217. ali i drugi.. 53. Kratka uputa. 5 Hamdija Kreševljaković. Povijest Bosne. glasno ističući „da je na taj način poslan u Bosnu da Bošnjake k otačeskoj milosti sultana bliže privede. i niza drugih poteškoća u Bosanskom ejaletu. godine. a prema Bosanskom ejaletu (a od 1878. Bosni i Hercegovini). tj. 183. bili samo obični državni činovnici koji su podlijegali smjenjivanju. bila je ukidanje kapetanskih i ajanskih položaja. godine.dr. tj. na upravu povjeren bijeljinski muteselimluk. (dalje: G. godine. ipak. Omer Lutfi-paša u Bosni i Hercegovini 1850.5 Tako je Ali-paši Fidahiću. nakon povratka iz prognanstva (Slavonije i Stambola).Ćerim Rastoder. pri čemu su se najviše bunili krajiški prvaci.) (dalje S.. Buna Srba hrišćana u Bosni 1834. Izet Šabotić razlozi novih pobuna. 2007. Ali-paša Fidahić je u Bijeljini sagradio prostranu kuću. Tako su od ljeta 1834.. sultan Mahmud II nastavio je sa praksom.-1850.”8 Priključenjem bosanskih nahija Jadra i Rađevine Kneževini Srbiji. On je u Sarajevu došao bez vojske.10 3 Galib Šljivo. do 1918. valija Mahmud Hamdi-paša se kratko zadržao na vezirskom položaju. smjestivši se u konak Mustafa-age Zlatara. Omer Lutfi-paša). stigao u Sarajevo. Sarajevo 1900.. Uslijed tih. tj. 1463. 419-424. do 24. čestih smjena valija. dužnost bosanskog valije obnašalo 17 namjesnika. H. Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine (od g. 203. koju je predvodio Ali-paša Fidahić. juna 1833.. Beograd.. 121-169.. godine..4 Jedna od neposrednih posljedica gušenja Pokreta za autonomiju Bosne. 6 Husnija Kamberović. 10 Esad Zgodić.3 Razlog ove pobune bio je kao i ranije otpor reformama.. pri čemu su upravni poslovi kapetana povjereni muteselimima. Jedna od značajnijih pobuna (ili pokreta). je težila teritorijalnom ekspanzionizmu uopće. Muvekkit. 27.. XL. 2003.9 Međutim. godine. Tako je u periodu od 1833. Zagreb. a njegovi potomci kasnije su se prozvali Pašićima.6 Inače. 1833. kao valijinim zastupnicima. 1931. godine. 955. što znači da su se namjesnici u prosjeku smjenjivali u roku kraćem od dvije godine.

Procjenjuje se da je u ove dvije nahije živjelo oko 3. br. XXXII. Bojić. bolje reći „istrebljenje” muslimanskog stanovništva i stvaranje etnički čiste „srpske države”. 2006. Historija Bosne). itd.) mirne trgovce. Konstantin Stojanović knezu Milošu. fond KK.-1834. godine.12 Potpuno iseljavanje iz Jadra i Rađevine.). fond Knjaževska Kancelarija (dalje: fond KK). Dodamo li ovom broju ostala muslimanska naselja Podrinja. rok za iseljavanje muslimanskog stanovništva bio pomjeren sa jedne na pet godina. od početka Prvog srpskog ustanka 1804. pozivajući se na istraživača sudbine muslimana u Evropi Đuru Degana napominje da su i nove balkanske države. Kneževina Srbija (1830. dok. 442. knez Miloš Obrenović. započeto mnogo ranije okončano je tokom 1834. onda je broj protjeranih bio oko 8. ubožnike i svakoga Turčina koji sam po sebi živi i ne želi vladati rajom. Bojić.. od 1833. odnosno Užice. avgusta 1806.000 Bošnjaka. 307. koji su po porijeklu i jeziku veoma često bili njihova braća... veliki broj Bošnjaka iz Semberije i Hercegovine se odselio u Šabac. Konstantin Stojanović knezu Milošu. na prostoru Smederevskog sandžaka. br. on je još Karađorđu 10. Jusuf Mulić.” Međutim. godine. tako i Vedžihi-pašom. Pored poklona. Ćupriji hiljadu. janjičare i jednom rečju svu vojsku proterajte da ih nema (.11 Naime. gdje je do 1834.14 Prema pisanju Grgura Jakšića u periodu od 1830.Posavska buna iz 1836.–1839. Uslijed migracija stanovništva u XVII i XVIII stoljeću. Velika Srbija) Sarajevo. dok je u Rađevini sa Krupnjom i Medenikom bilo 155 muslimanskih kuća. juna 1834. tako što je održavao jako dobre odnose sa beogradskim vezirima. Užicu dvije.000 muslimana. nerijetko im dajući finansijska sredstva. Historija Bosne. tj. Iako je posljednjim u nizu hatišerifa izdatim Srbima u Smederevskom sandžaku od novembra 1833. godine iz 28 11 Mehmedalija Bojić. jula 1834.).. Mulić. ostavite ode u svojim domovima živeti (. dok. 369 . Loznici 150 i Lešnici 82. godine.. 14 Radoš Ljušić.. očigledno nisu prihvatili te savjete. godine živjelo trećina muslimana. Smederevu osam stotina. 451. 2001. Velika Srbija. zemljoradnike. DARSB. početkom XIX stoljeća.000 lica. Spahije.. Tako Bojić. srpski knez Miloš i njegovi saradnici. svi ostali muslimani bili su južnoslavenskog etničkog porijekla. 427. Tako Bojić dolazi do jedne interesantne spoznaje. godine Kneževine Srbije i Bosanskog ejaleta odnosilo se na iseljavanje. Beograd. i da se na taj način ′osvete′ za vjekovni otomanski zulum. od 10. juna 1834... XXXII. Muslimani i Bosna. od 11. knez Miloš je veoma često i posuđivao novac beogradskim vezirima. godine i odgovor kneza Miloša od 11. godine predlagao: “Savetujem vam da sve one Turke koji nisu vojnici ne izgonite i ne protjerujete iz vašeg otečstva. 442. 13 Državni Arhiv Republike Srbije Beograd (dalje: DARSB). ako se izuzmu osmanski vojni garnizoni. kako Husein-pašom. (dalje J. Historija Bosne i Bošnjaka (VII-XX vijek)(dalje: M.” 12 M.13 Prema Radošu Ljušiću u Jadru je krajem treće decenije XIX stoljeća bilo oko 267 muslimanskih kuća. do početka Drugog svjetskog rata 1941. godine Jedno od ključnih pitanja XIX stoljeća u odnosima između Srba iz Smederevskog sandžaka. Od tog broja u Lipnici 35. Sarajevo. godine. zanatlije. je to postigao. Prema istraživanju Jusufa Mulića ukupno je u Kneževini Srbiji bilo oko 10. Naime. prema muslimanima postupale: “srednjovjekovnim metodama i svim silama nastojale da svoju teritorju ′očiste′ od muslimana. godine. 1986. Naime. od čega u Beogradu četiri. 314-315. a vezana je za odnos jednog od utemeljivača srpske nacionalne ideologije Dositeja Obradovića.

15 Među bosanskim prvacima.. 20. 16 DARSB. da se Kneževini Srbiji priključi veći dio teritorije. knez Miloš je u namjeri da se iseljavanje odmah sprovede. M. fond knjaževske kancelarije. Konstantin Stojanović knezu Milošu.. godine. Modriču. 370 .op. uključujući jako prisan odnos kneza Miloša sa Husein-pašom i Vedžihi-pašom. XXXII. Beograd. Prema dosadašnjim istraživanjima. 501. i to kasabe Bijeljinu. dok. Izet Šabotić sela jadarske i rađevinske nahije iselilo se 204 domaćinstva. Doc. koji su iz pravca Kneževine Srbije podsticani na pobune. XXXII. a posebno bijeljinski muteselim Ali-paša Fidahić. Beograd. najviše zaštite protjeranim iz Kneževine Srbije pružali su upravo posavski muteselimi. 448. Gračanicu. godine. 410. Konstantin Stojanović knezu Milošu. od 26. Mahmud-paša Fidahić. fond KK. Tuzlu. mapa za rješenje granice nalazila se kod bosanskog valije Davud-paše. koji je zajedno sa njim (knez Milošem. fond KK. br. n. Brčko. br. Dokumenti na turskom jeziku Arhiva Srbije. da sačeka dolazak Husein-paše iz Vidina. godine. N. Turci sa strane knezu Milošu. smatralo se da granična linija nije bila tačno precizirana. iskazivali svoje nezadovoljstvo radu Komisije za razgraničenje. ostavila je prostor ovoj komisiji. sa prostora koji nisu trebali biti priključeni Kneževini Srbiji (tako što su raznim dopisima od knez Miloša). od 22. se angažirao i na sprečavanju nemira pravoslavnih kmetova. Prema ovom dopisu. Bojić. dj. Mahmud-paša Tuzlo.Ćerim Rastoder. 2009.-1834. dok. pored odlazaka prema Krajini.a) i bosanskim valijom Davud-pašom trebao raditi na rješavanju tog pitanja. Međutim. od 9. jula 1834. Beogradski muhafiz Vedžihi-paša. Vlasenicu.17 Upravo ovako stanje je utjecalo. praćenih pucnjavom između Miloševih pristalica i Muslimana nad kojim je vršen pritisak da bez prodaje i pravične naknade napuste „svoje” domove i imanja. Tu situaciju su koristili Srbi. 18 DARSB. bijeljinski muteselim Ali-paša Fidahić (kojeg je valija Davud-paša držao pod posebnom prismotrom). 450.000 oka brašna i druge potrepštine). godine. u Sokolu došlo do otvorenih sukoba. Mirjana Marinković. na što je vezir kneza Miloša „blagodario” i na taj način priznao faktičko stanje. itd. Kladanj. iako je beogradski vezir Vedžihi-paša dopisom upozorio kneza Miloša „na rok od pet godina za iseljavanje muslimanskog stanovništva”. da je sredinom jula 1834. beogradskom veziru uputio peškeš (drva. 22.16 Upravo ta nepoznanica. tj. decembar 1833. zahtijevali priključenje „njihovih” krajeva Kneževini Srbiji. br.N knezu Milošu. Evropa i vaskrs Srbije (1804. Ovi iseljenici su nastanili postojeća naselja na području Zvorničkog sandžaka. također. Oni su. 17 DARSB.). juli 1834.18 Pobuna pravoslavne raje u Bosanskom ejaletu 1834. 1933. godine U okolnostima bespravnog protjerivanja muslimanskog stanovništva iz nahija priključenim Kneževini Srbiji. fond KK.. 459. od one koju je Uzvišena Porta odobrila.dr. Zvornik. Da bi se 15 Grgur Jakšić. je savjetovao knez Miloša da „ne žuri“ sa uređenjem granice prema Bosanskom ejaletu. dok. XXXII.

knj. 371 . tj. godine „da se Bosanski ejalet ima reformisati“. on je pobunjenike koji su se uspjeli vratiti u Kneževinu Srbiju.. pod posebnom prismotrom bili su pravoslavni svećenici. za koje su sumnjalo da u dosluhu s knezom Milošem pripremaju podizanje pobune. BiH 1827. 1919. Bune i ustanci)). Stjepović N.Posavska buna iz 1836. Banjaluka. februara 1834. je na osnovu arhivske građe objavio veliki broj dokumenata. Od strane posavskih prvaka. Bojić M. Šljivo. sa krajnjim ciljem priključenja ove provincije zamišljenom „srpskom carstvu“. 22 Slipičević Fuad. predvodio pop Pavle. taj pokušaj nije rezultirao uspjehom. 21 Aleksa Ivić. Tako je 9. 1964. Međutim.. kada je pop Pavle sa pristalicama jačine oko jedne čete prikupljenim u Kneževini Srbiji. (dalje: G. Bosna i Hercegovina 1827. Stijepović Nikola. Beograd.19 Međutim. među kojima je bio i derventski paroh Jovica Ilić.. 1988. (dalje: Slipčević F.22 Da su informacije o podizanju pobuna bile zaista tačne. prešao Drinu i kod Bijeljine pokušao podići ustanak. uspio „razbiti” ubačenu grupu od desetak ljudi iz Mačve. tj. koju je u koordinaciji sa popom Jovicom. rodom iz Banja Luke. Pejović Petar. Naime. 256-307. Bojić Mehmedalija. nakon što je Ali-paša Fidahić o tome obavijestio velikog serdara Vuleta Gligorijevića. nisu imali 19 Galib Šljivo. 3.).20 Sultanov ferman izdat početkom 1834. godine.. kada je knez Miloš sprovodio aktivnosti na pripajanju „šest nahija“. III.-1849.. od 1834. Bune i ustanci u Bosni i Hercegovini u XIX veku. Međutim.Beograd. Ustanak popa Jovice Ilića (1834.. 44. Stojančević. protjeranih iz Kneževine Srbije. U okolnostima. Zagreb. pojačao je redove nezadovoljnika. 20 Više o tome pogledati u: Vladimir Stojančević. u Posavini je dodatne poteškoće predstavljalo prisustvo velikog broja „beskućnika“. godine Kneževine Srbije. među kojima je bio i pop Pavle dao pritvoriti. 1952.-1849.. koji na najilustrovaniji način potvrđuju djelatnost Srba iz Smederevskog sandžaka. Pop Pavle je ovu grupu po instrukcijama i uz znanje kneza Miloša trebao usmjeriti prema Banja Luci. te da će Srbija spriječiti takve ispade”. srpski historičar V. godine odupro tim namjerama. uslijed otkrivanja ove grupe došlo se do spoznaja o umiješanosti većeg broja pravoslavnih svećenika. Ali-paša Fidahić je na Drini postavio stražu. Pejović. Tako kompromitirani pravoslavni svećenici. godine.21 Pored agrarnih tereta i samovolja pojedinih lokalnih moćnika.). Obavještajna služba u Karađorđevoj i Miloševoj Srbiji. još od početka XIX stoljeća na prilike u Bosanskom ejaletu. P. samo sedam dana prije Miloševog svečanog objelodanjivanja hatišerifa u Kragujevcu. on se distancirao od ove grupe. bilo je jasno već početkom 1834. on mu je neistinito odgovorio „da knez Miloš nije upoznat o ovim aktivnostima. a kako bi izbjegao pogoršanje odnosa s Uzvišenom Portom. ponajprije zahvaljujući intervenciji bijeljinskog muteselima Ali-paše Fidahića. posebno gradačačkog i derventskog muteselima Ahmed-bega Gradaščevića i Ali-bega Hadžibegovića. Međutim.

radne snage na svojim imanjima. Doc. raspolagali sa određenom količinom naoružanja i municije. bio je i veliki broj ranjenih. među kojima i pop Jovica. dok. pobunjenici su zahvaljući podršci iz Kneževine Srbije. F. P. fond Slavonska generalkomanda (dalje: fond SgK). dok. Tako je na primjer Ali-paša Fidahić odmah po povratku u Bosanski ejalet 1833. marta 1834. Šljivo. u prazne kuće tek protjeranih Muslimana.. Pejović. on je izvjesno vrijeme boravio i u 23 F. P. Međutim. M. U tom cilju. 45. br. 1952. ali ne u trajno vlasništvo. 1961.25 Tako je ova nepripremljena i prijevremeno započeta pobuna bila brzo ugušena. dok se na prostoru Bosanskog ejaleta vratilo 161 pravoslavno lice i dva Bošnjaka. M. Omer Lutfi-paša. 278. DAZ.23 Ta pobuna. Pejović.26 Prebjeglim licima. U žestokom sukobu u kojem je poginulo oko 300 pobunjenika i vojnika Bosanskog ejaleta.Ćerim Rastoder. Knez Miloš im je izašao u susret i podijelio zemlju. Prezidijalni spisi. a neki pritvoreni. Takvo stanje nije odgovaralo jednom broju spahija jer su ostajali bez kmetova. marta 1834. godine.dr. Bojić. Nezadovoljni takvim prihvatom. Prema izvještaju sa područja „Banske vojne granice“. 26 Hrvatski državni Arhiv Zagreb (dalje: HDAZ).24 Inače. koja je u historiografiji poznata kao Pop Jovičina buna. krajnje odredište i želja nije bio povratak. gdje su po pristizanju najvećim dijelom razmješteni u Lešnici i Loznici. Sarajevo. Godina XI. te su zahtijevali od pojedinih muteselima da se pojedinci povrate. veliki broj ovih izbjeglica je ostao na području Slavonije. Šljivo. 20-21.27 Valija Davud-paša se pored gušenja Pop Jovičine bune. Slipičević. Stijepović. 372 . 45-46. Izet Šabotić drugog izbora. koji se uspio skloniti u Vučjak. otpočela je 4. Do prvog oružanog sukoba došlo je 10.. 24 G. br. Bojić. To je bio i razlog što je veliki broj pravoslavnog stanovništva bježao preko Save. angažovao i na daljem sprovođenju reformi. u kojem su pobunjenici poraženi od bolje naoružane i organizirane vojske bosanskog valije iz derventskog i banjalučkoga kraja. godine poklopilo sa pobunom protiv centralne vlasti. već su zahtijevale po jedan „plac“. Knez Miloš im je dozvolio povratak svojim domovima. niti ostanak na austrijskoj teritoriji već odlazak u Kneževinu Srbiju. Stijepović. ali uglavnom prostor koji su trebali sami krčiti. fond: SgK.. koje se tokom 1836. Bune i ustanci. 237-255. godine kod Podnovlja. godine. godine počeo prikupljati zaostale poreze u Bijeljini. već što prije podići pobunu.-1849. Prema izvještaju „Brodske regimente“ tokom ovih događaja na austrijskoj strani je prebjeglo 276 pravoslavaca i dva Bošnjaka. a potom i prebjeći u Kneževinu Srbiju. Pravoslavna raja je bila nezadovoljna kupljenjem zaostalih. Pukovnik Lazar Teodorović je vršio koordinaciju njihovog povratka. oni su zahtijevali ponovni povratak u Bosanski ejalet. Nakon njenog lokalizovanja. kao i livade.. Godišnjak društva istoričara Bosne i Hercegovine. obećavajući im zaštitu. 325/1838. Slipičević. Prezidijalni spisi. 27 Lazar Čelap. N. 25 G. tj. N. BiH 1827. nedaleko od Vučjaka. uz dodatnu pojavu epidemije. Neki od njih bili su fizički likividirani. Neuspelo naseljavanje bosanskih izbeglica u Srbiji u doba kneza Miloša. vojska Bosanskog ejaleta je u znak odmazde po derventskom kraju vršila odmazdu nad pojedinim pravoslavnim kmetovima. ove izbjeglice nisu bile zadovoljne samo sa smještajem. godine. pod vođstvom Ali-paše Fidahića. a ne uvećanih poreza. 143/1834. tj. Bune i ustanci.

br. Gajret. 2001. Knjaz Miloš Tomi Vučiću Perišiću. Glavni serdar srpske vojske Toma Vučić Perišić je 14. kojom je istaknuto „da je sultan uveo novu vojsku. te pri povratku navodno pljačkali stoku. VII. Iz istorije Hercegovine. avgusta 1835. fond KK. br. 29 Hamdija Kapidžić. fond KK.31 Prateći ovaj događaj. da se zaključiti „da nije bilo riječi o prelasku nikakve vojske preko Drine”. Sarajevo. dočekali novog vezira Mehmed Salih Vedžihi-pašu u Bijeljini. 373 .”32 Analizom dopisa koji je Toma Vučić Perišić uputio knezu Milošu.Posavska buna iz 1836. 30 G.“29 Bijeljinski muteselim Ali-paša Fidahić je i dalje radio na sprečavanju prelazaka velikog broja uhoda preko Drine. dok. on je i sam u više navrata (s vojskom) prelazio na teritoriju Kneževine Srbije. decembra 1834. Već putem ovog izvještaja. godine Mostaru kod hercegovačkog mutesarifa Ali-paše Rizvanbegovića. te da će Davud-paša „putovati velikom džadom preko Novog Pazara”. 74.-1849. nastala je pucnjava..28 Tako je poslije održanog vijećanja bosanskih i hercegovačkih prvaka 28. Beograd 14. godine Ali-paša Fidahić pokušao prijeći Drinu. 617. Pukovniku Lazaru Teodoroviću. 617. početak vezirstva Ali-paše Stočevića. godine. objelodanjena bujuruldija stanovništvu Bosanskog ejaleta. Ali-paša Rizvanbegović i njegovo doba. 33 DARSB. tj. Ta informacija je izazvala veliko uznemirenje kod naroda. br. 237-255. Odgovoreno mu je da to čine iz razloga da kazne „hrsuze“ koje je štitio Ali-paša Fidahić. marta 1835. 31 DARSB. fond KK. ali do toga nije došlo. godine izvijestio kneza Miloša. XXXII. već da su protjerani Bošnjaci iz Sokola obilazili „svoja” ranija ognjišta.. Toma Vučić Perišić knezu Milošu. dok.33 Posavski prvaci su polovinom septembra 1835. Nakon što je 18. Lazar Teodorović knezu Milošu.. U tim okolnostima pričalo se „da se Ali-paša Fidahić sprema na bjekstvo prema Tuzli. XXXVII. br. iz Kneževine Srbije. defilujući sa 500 konjanika. godine. da je bosanski valija Davud-paša. Kako bi to spriječio knez Miloš je naredio da im se ubuduće zabrani prelazak. Pored toga. godine. Potom je procurila vijest da će knez Miloš napasti Bijeljinu. avgusta 1835. Inače. avgust 1835. u kojem se Ali-paša Fidahić „svim na svijetu zaklinje i preklinje da se ništa dogodilo nije i da je sve u dobrom poretku. dok. Sarajevo. sa zadatkom da čuva islamski narod i da takvu vojsku treba uspostaviti i u Bosni i u Hercegovini (. BiH 1827. 32 DARSB. Lipnice i Loznice. te da ne želi glavom platiti. 5.). od Ali-paše Fidahića dobio odgovor po ovom pitanju. Zvornički muteselim Mahmud-paša Fidahić je tražio pismenu potvrdu iz Kneževine Srbije o tačnosti te informacije. da je bosanski vezir Davud-paša bio primoran da formira komisiju za pregovore sa Kneževinom Srbijom.”30 Ovaj spor je dobio tolike razmjere. 1933.. knez Miloš je saznao da je Vedžihi-paša imenovan novim namjesnikom Bosanskog ejaleta. 1094. godine. Lešnica 10. 68. bilo je posebno stalo da osigura uklanjanje Ali-paše Fidahića. najveći broj njegovih vojnika bili su prognanici iz Lešnice. s desne strane Drine. Kragujevac 9. godine.. koji je predstavljao srbijansku stranu. 28 Hamdija Kapidžić. Šljivo. maja 1835.

zbog događaja koji su slijedili nije ih uputio prema Sarajevu. 38 G. 374 . septembar 1835. tj. godine i zvanično ukinuo kapetanije i Bosanski ejalet podijelio na muteselimluke. VII. br. januar 1836. Vedžihi-paša je nakon nekoliko poziva. Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata. osim Mahmudpaše Fidahića koji je na glavi imao nizamski fes. 36 Avdo Sućeska. na četiri konačišta u Kneževini Srbiji priredio udobna gostovanja. on je Vedžihi-paši. Ali-pašu Fidahića i Mahmud-pašu Tuzlu. godine. uspio privoliti sve muteselime da se odazovu vijećanju prvaka... fond KK. od dočeka bosanskih prvaka. 323-324. mnogo svečaniji ispraćaj. Šljivo. Lazar Teodorović knezu Milošu. marta 1836..Ćerim Rastoder. Doc. U prilogu je dat pozamašan spisak neophodnih namirnica koje treba osigurati na svakom konaku. Šljivo. dok.35 Posavska buna iz 1836. 323-324. Karakteristično za ovog valiju je što je odmah po dolasku na vezirsku dužnost od Uzvišene Porte zahtijevao vojnu pomoć sa strane. 37 DARSB. protiv livanjskog muteselima Ibrahim-bega Firdusa. da iza ovih pobuna. pri odlasku iz Kneževine Srbije. ona se prenijela i na bihaćko područje.-1849.dr.-1849. Toma Vučić Perišić knjazu Milošu. Šljivo.36 Dosljedan u sprovođenju nizama. 625. Tako je i bilo. za pobunu koju će lično kasnije povesti u Posavini. prilikom prikupljanja nizama došlo je do nove pobune. pri čemu je najduže zadržao one muteselime koji su se najviše opirali prihvatanju nizama.-1849. Šabac. te da je valija upućivanjem Ali-paše Fidahića. 318-319. kao i skelu za prelazak preko Drine. ustvari stoji moćni Ali-paša Rizvanbegović. G. dok je Ali-paša Fidahić popisao samo 40 lica. godine Novi valija Salih Vedžihi-paša. Međutim. 192-193.34 Međutim. Sarajevo. na ovom dočeku svi velikaši su nosili staru uniformu. Beograd 1. BiH 1827. Međutim. je po dolasku u Sarajevo polovinom 1835. Sarajevo 1965. fond KK. navodi se da Mehmed-paša Fidahić zabranjuje Bosancima prelazak preko Drine i naseljavanje Mačve. G. 39 Ibrahim Tepić. takva knez Miloševa politika bila je povezana sa budućim odnosom njih dvojice. još ranije se govorilo. Izet Šabotić Naime. umjesto gušenja. 20. godine. dok. 153-158. Na putu za Bosanski ejalet.-1849. on je podsticao ovu pobunu. 1268. 1998. da je on jedan od najvećih protivnika nizama. 324. Ajani. br. Vedžihi-paši je priredio knez Miloš. Da bi suzbio krajiške pobunjenike. godine u Sarajevu.. Naravno. valija je 1.39 34 G. potvrdio „svoje” ubjeđenje. BiH 1827.38 Već početkom 1836. tokom Vedžihi-pašinog namjesnikovanja u Bosanskom ejaletu. 35 DARSB. godine prema Krajini odlučio uputiti Ali-pašu Fidahića. BiH 1827.37 Mahmud-paša Fidahić je po povratku iz Sarajeva popisao 115 mladića za nizam... U izvještaju koji je uputio pukovnik Teodorović knezu Milošu. Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljeća do austrougarske okupacije 1878. XXXVII. Pošto valija slanjem 150 vojnika nije uspio ugušiti pobunu. godine. što se može povezati sa brigom za njihovu sigurnost. Prilog izučavanja lokalne vlasti u našim zemljama za vrijeme Turaka. te na taj način „pripremao teren”. BiH 1827. koje je održano tokom januara 1836. Šljivo.

dok.. 747. Bosna i Hercegovina u XIX stoljeću. br. 43 G. na prikupljanju naoružanja 40 Galib Šljivo.41 Svjestan te činjenice. pokušao pridobiti privrženost posavskih prvaka sultanovim reformama.43 Nakon što je valija Mehmed Vedžihi-paša 11. Nakon njihovog ubistva. odvraćao od pobune. a čije prikupljanje je u mnogome dodatno utjecalo na nezadovoljstvo naroda. Ali-paša Fidahić je u nadi da će dobiti podršku (preko svog brata Abdi-bega. 375 . godine. DARSB. uzaludno ga je bivši adakalski muhafiz. juli 1836. Međutim. koji mu je stavio na raspolaganje sina Osmanbega. rekavši Vučiću: „Pozdravite vezira i kažite mu da nikakav izvještaj o buni u Sarajevu nemamo (. većina njih je podržala prijedlog Ali-paše Fidahića. da se i u Sarajevu priprema pobuna i o tome obavijestio kneza Miloša. valija Vedžihi-paša je sredinom juna 1836.. ovih krajeva. U tim okolnostima. Paraćin 9. Tešanj 1. Šljivo. KK. valija je kako bi uplašio Bošnjake.. Beograd 16. Kao što se ubrzo ispostavilo knez Miloševe vijesti su bile mnogo tačnije. prikupljao dodatni porez za vojsku. Toma Vučić Perišić knjazu Milošu.).-1849. između ostalog mu je rekao: ”(. mrtva tijela stavio pred džamijska vrata u Sarajevu. no s vilajetom ili zlo ili dobro bilo trpiću”. br. dok. 2008. avgusta 1836. fond BK. Toma Vučić je početkom avgusta saznao od beogradskog vezira Jusuf-paše. Međutim. godine. o energičnom suprotstavljanju reformama. G.Posavska buna iz 1836. među bosanskim prvacima je zavladao strah. (G. BiH 1827. Kako bi odvratio Ali-pašu od pobune. VII. dok.) I sam sam caru bio vjeran i ta vjernost je do toga dovela da mi je i temelj pod kućom razoren. Šljivo.) ostao na strani Uzvišene Porte. Mahmud-paša Tuzlo) Tešanj. i ubjeđivao da se prikloni nizamu. Najučinkovitiji prijem imao je u Derventi i Modriči. već je knez Miloš i u ovom slučaju. 338. godine Po povratku u Bijeljinu. godine iz nepoznatih razloga pogubio banjalučkog muteselima Hifzi-efendiju (koji je važio za čovjeka privrženog reformama) i Mustafu-bega iz Travnika. Konstantin Stojanović knjazu Milošu.-1832. a znajući njegovo opredjeljenje. 336-337.40 Potom je sa istom namjerom obišao i druge posavske muteselime. Ali-paša Fidahić je u koordinaciji sa njima. demantirao vijest o pobuni u Sarajevu. Ovu odluku. putem savjetovanja u Brčkom. To nezadovoljstvo se brzo proširilo na prostor posavskog kraja.000 talira za trošak. otpočeo ranije planirane aktivnosti. BiH 1827. 759.. gdje se tih dana. Aleksa Simić knjazu Milošu. Simić je obavijestio kneza Miloša. Mahmud-paša Tuzlo u prvoj polovini XIX stoljeća. Od sada neću tako raditi. 150. br.. godine.. 476.. fond KK. isto kao i (1831. 546. godine. 41 Galib Šljivo. a posredstvom pukovnika Teodorovića u više navrata) odaslao prema Kneževini Srbiji. Šljivo. avgusta 1836. kao što će se ubrzo pokazati. Beograd 20. knez Miloš je na osnovu izvještaja dobijenih od „svojih” uhoda. avgusta 1836.44 Krajišnici su krenuli s vojskom prema Jajcu i Banjaluci. Bosna i Hercegovina u XIX stoljeću – Studije i članci. Ali-paša Fidahić je odmah stupio u kontakt s Mahmud-pašom Tuzlom. 42 DARSB. VII. Osman-paša Sulejmanpašić..42 Međutim. septembar 2003.-1849. umjesto toga. fond KK. ne samo da nije dobio podršku iz Kneževine Srbije.“ 44 DARSB. da je Osman-paši Sulejmanpašiću pri odlasku prema Bosanskom ejaletu „dao 12. Prilikom prolaska kroz Bijeljinu i susreta s Ali-pašom Fidahićem. Studije i izvori.

000 prikupljenih vojnika u Novom Pazaru. Nakon posljednje bitke. godine prihvatio je 500 dobrovoljaca iz Gradačca.-1878. avgusta 1836. Toj grupi se 13. BiH 1827. odbio i iskusni Mahmud-paša Tuzlo. 16.-1849. dj. Od 40. 340-341. Doc. koja je u žestokim obračunima kod Žepča sredinom septembra 1836.000 (među kojima je bilo najviše Albanasa).000 Crnogoraca. krećući se prema Bijeljini.. BiH 1827.. kako bi se obračunao s valijom.46 Pošto se snage Mahmud-paše Fidahića nisu pridružile Ali-paši. septembra povukao prema Bijeljini. G. (1739. od kojih je najveći broj bio iz redova onih koji su tokom 1833. prema Travniku je upućeno 8. Pored podrške Krajišnika. tada je saradnju sa Ali-pašinim snagama. Već 22. 47 G. Tako se u rejonu Skugrića okupilo oko 1012 hiljada naoružanih vojnika. druga 17. koje je valija doveo u Travnik. septembar 1836.Ćerim Rastoder. Međutim. Ali-paša Fidahić je 16.). 759. za koji se zajedno sa svojim najboljim prijeteljem Husein-begom Gradaščevićem zdušno zalagao. i 1834. 340. septembra kod Vranduka. Sarajevo. dok. septembra 1836. Usput mu se pridružio i Nazif-beg.dr. gdje je potvrdio položaj muteselimu Gradaščeviću. Ali-paša Fidahić se po dolasku u Gradačac 22. septembra kod Orahovice i treća 19. 49 Milan Prelog. VII. kao i 1832. br. a Ali-paša Fidahić se 21. Na taj način. i 18. 342-344. godine u Golubinju. fond KK. Bosanski prvaci koji nisu učestvovali u pobuni a u strahu od odmazde prebjegli su u Slavoniju. on je njemu i Zvorničanima uputio oštre prijetnje.48 Borbe su vođene na tri lokaliteta. te nade su bile uzaludne. Inače. fond SgK. špijunski izvještaj.45 Međutim. a koje je predvodio Ahmet Vindoš. Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade.. u kojoj je učestvovao i valija. Beograd 21. Već 18.1849. koji se 45 HDAZ. godine krenuo prema Travniku. na sličnu situaciju je naišao i od strane derventskog muteselima Mahmud-bega. Aleksa Simić knjazu Milošu. U sastav sultanove vojske. Šljivo..). Ali-paša je imao velike planove i želju da se osveti Osmanlijama za slom Pokreta za autonomiju Bosne (1831. 376 . Prva. Snage Ali-paše Fidahića su imale oko 100 mrtvih. septembra 1836. 1900. 22. nadao se da će i 4.49 Valija Vedžihi-paša je nakon bitke nastavio potjeru snaga pokreta. zbog pukotina među prvacima nije ni bilo za očekivati značajnije rezultate.-1832. te poteškoće nisu utjecale na povećanje broja nezadovoljnika. slično kao i tokom Gradaščevićevog pokreta. 200 ranjenih i 150 zarobljenih vojnika.000 vojnika. Alaj-beg Mehmed Gradaščević se od njega distancirao. Naime. Međutim. Šljivo. septembra 1836. avgust 1836. susreo sa problemima. 46 S. Prezidijal 12. 48 DARSB. iako nerado i Ali-paša Rizvanbegović je dao 40. n.47 Osman-paša Sulejmanpašić (koji je po dolasku u Sarajevo prešao na stranu valije) je predvodio sultanovu vojsku. II dio. te oko 150 iz Modriče. septembra 1836. godine bio je u Gradačcu. Rača. avgusta 1836. najstariji sin Ahmed-bega Gradaščevića. Bašagić. godine. Nakon što je sve snage ujedinio. godine porazila snage Ali-paše Fidahića. godine biti protiv Osmanlija.000 Arbanasa. godine bili protjerani iz Kneževine Srbije. koji su se stavljali Alipaši Fidahiću na raspolaganje. 151. i 19. Arbanasi su opljačkali Žepče. od čega 20. godine. godine pridružio i Ali-paša Fidahić sa dodatnih pet do šest hiljada vojnika. Izet Šabotić i vojske u Bijeljini.

da je na molbu njegovog sina „oprostio život Ali-paši Fidahiću“. mula Mujo iz Sarajeva i dr. koji je preko valije Salih Vedžihi-paša trebao isposlovati takvu odluku. Mahmud-paša Fidahić je tokom opsade Bijeljine bio na strani valije. Šljivo. predao valiji. Istovremeno pukovnik Spasić je bio u obavezi da radi na prikupljanju žalbi na račun tuzlanskog i zvorničkog muteselima. godine u Bijeljini. a pukovnik Teodorović mu je čestitao na pobjedi. tj. fond SgK. Mahmud-paša Tuzlo.-1849. odnosno Mahmud-paše Fidahića. dok je bijeljinski kadiluk dat na upravu Mahmud-paši Fidahiću. Valija je odgovorio šesnaestosatnom topovskom paljbom. gdje je umro tokom 1845. septembar 1836. hadži Ahmed iz Livna. Taj zadatak knez Miloš je povjerio komandantu podrinjsko-savskoga područja pukovniku Jovančetu Spasiću. cit. Zajedno sa Ali-pašom. 28.51 Valija je Ali-pašu Fidahića uputio u Trapezunt.50 Valija je pukovniku Teodoroviću saopćio. te bio zadovoljan ustupanjem bijeljinskog kadiluka pod upravom Mahmud-paše Fidahića. septembra 1836. 14. Pukovnik Teodorović je zahtijevao od vezira da ne dozvoli povratak Ali-paši Fidahiću u Bijeljini. dok je Ahmed-bega Ljubunčića dao pogubiti. koje je. Tepić. Šljivo. godine odbio poziv valije da se preda. Tako se njegov sljedeći zahtjev odnosio na smjenu tuzlanskog i zvorničkog muteselima Mahmud-paše Tuzle. 52 DARSB. godine. godine. Hasan-aga Kulenović iz Jajca. godine vratio iz Slavonije. Tom prilikom Vedžihi-paša je pukovniku Lazaru Teodoroviću u vezi ove pobune priznao „da je samo zahvaljujući pravovremenoj intrvenciji ona bila uspješno ugušena”. te da je čvrsto odlučio da ga udalji iz Bosanskog ejaleta. čl. septembar 1838. dok. godine uz pomoć Arbanasa privremeno umirio. br. Valija je pozvao pukovnika Teodorovića (ranijeg starog poznanika) 28. da svjedoče protiv pomenutih paša.53 Knez Miloš je i nakon ove pobune i uklanjanja Ali-paše Fidahića i dalje nastavio ne samo pratiti već i kreirati dešavanja na granici sa Bosanskim ejaletom. također. 1494. Lazar Teodorović knjazu Milošu. XXXVII.. 366.. 53 HDAZ. Ali-paša Fidahić se sutradan. već na njih zahvaljujući prijateljskim odnosima sa valijom i dobrano utjecao. i 1838.. fond KK. septembra 1836. 192-193. kao pobunjenici su protjerani i: Fehim ef. čime je ugušena ova pobuna. godine. Bijeljina. godine. gdje su razgovarali o pobuni. 54 G. Alipaša Fidahić se utvrdio u Bijeljini sa oko 400 ljudi i 27. septembra 1836. kao i jednog Srbina iz Zvornika..Posavska buna iz 1836. valija Vedžihi-paša je krenuo u obračun sa krajiškim prvacima. slično je postupio i prema derventskom muteselimu. on je zaista uspio vrbovati Mustajbega Ismailbegovića i Osmana Bajraktara iz Bijeljine.54 Zaključak Kao što je odredba Jedrenskog mirovnog ugovora iz 1829. 13. o priključenju bosanskih nahija Jadra i Rađevine bila nesumljivo jedan od osnovnih povoda Pokretu za autonomiju Bosne 1831. i tom prilikom najveći dio grada zapalio. Na taj način knez Miloš je ne samo pratio događaje u Bosanskom ejaletu. 377 . Prezidijal. 546. 51 I. godine utjecalo nasilno protjerivanje 50 G. U tu svrhu.-1832. BiH 1827. godine.52 Nakon pokoravanja posavskih muteselima. Zagreb. tokom 1837. od 25. u istoj mjeri je na Posavsku bunu iz 1836. br.

So the rebellion. 378 . koji je i u ovom slučaju opet došao do izražaja. because the Serbian prince as in Gradaščević case sided with the sultan. Tako je ova pobuna bila. do toga nije došlo. was also associated with resistance to anti-reform Posavina champions in the first place Bijeljina muteselim Ali Pasha Fidahić. to encourage the insurgency propaganda activity has been employed and affected the Principality of Serbia in attracting Orthodox subjects in the Bosnian eyalet. support never came. Although Ali Pasha Fidahić hoped that these activities are supported by Prince Miloš. Effect of Prince on this rebellion against the Supreme Porte. također. Naravno.dr. The impact forced the expulsion of Bosniaks by Prince Milos from these districts. Pored toga. koji su bili korumpirani. Druga veoma bitna stvar bila je povezana sa njegovim nastojanjima da se na prostoru Bosanskog ejaleta ne dozvoli formiranje nikakve autonomne jedinice od strane domaćeg plemstva. na neuspjeh ove pobune utjecao je i partikularizam (hronična bolest) među bosanskim prvacima.Ćerim Rastoder. Another very important thing was connected with his efforts to take on the Bosnian eyalet not to allow the formation of any autonomous unit of the local nobility. the failure of this rebellion was influenced by the particularism (chronic disease) among Bosnian leaders. Utjecaj kneza Miloša na ovu pobunu protiv Uzvišene Porte. looked through his relationship with the Bosnian governor. Of course. ogledao se kroz njegov odnos sa bosanskim valijama. povezana sa antireformskim otporom posavskih prvaka. year to the same extent it is the Posavina revolt of the 1836. Iako se Ali-paša Fidahić nadao da će za ove aktivnosti biti podržan od strane kneza Miloša. pored ovih uzroka. who in this case again came to its fullest. who was corrupt. u prvom redu bijeljinskog muteselima Ali-paše Fidahića. Summary As the provision of Jedrene peace treaty from the 1829. na podsticanju ove pobune utjecala je i propagandna aktivnost iz Kneževine Srbije na pridobijanju pravoslavnih podanika u Bosanskom ejaletu. Doc. there are others. jer je srbijanski knez kao i u Gradaščevićevom slučaju stao na stranu sultana. Pored toga. in addition to these causes. jer bi to značilo nemogućnost širenja Kneževine Srbije na njen račun. In addition. Izet Šabotić prekodrinskih Bošnjaka od strane kneza Miloša iz pomenutih nahija. regarding annexation of Bosnian districts Jadra and Rađevine was undoubtedly one of the main triggers for autonomous movement of Bosnia from 1831 to 1832. In addition. because that would mean the impossibility of expansion of the Principality of Serbia in that direction. postojali su i drugi.

podnačelnici. prema navedenom Zakonu. kao najvećim općinama u zemlji. Pored zapisnika sa Konstituirajuće sjednice. gradonačenik. godine. posebno kada se radi o Tuzli. osim u Sarajevu. gradskog(skih) podnačelnika i općinskih vijećnika. koja se čuva u Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu. – Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu. općinsko vijeće. GODINE Abstrakt: Rad se temelji na arhivskoj građi iz austrougarskoga perioda. Vijećnike biraju zemaljski pripadnici i austrijski ili mađarski državljani stariji od 24 godine. Ključne riječi: Tuzla. Odmah poslije okupacije. 5 Općinsko se vijeće sastoji od gradskog načelnika. 4 Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu.. godina 1907. Esaf LEVIĆ Arhiv Tuzlanskoga kantona Tuzla NEKOLIKO ARHIVSKIH DOKUMENATA O IZBORIMA U TUZLI 1910. najprije u Sarajevu2 i Mostaru3. a plaćaju najmanje tri krune direktnog poreza u gradskom području. nove vlasti su pristupile sređivanju stanja u općinama. str. godine (08. vijećnici. Vilović.) . 1910. Uvod Iako je Ramazanski zakon1 predviđao uređenje općinskih prilika gradskih općina u Bosni i Hercegovini. upravljaju svojim sopstvenim poslovima u granicama njihovog općinskog područja. sveštena lica zakonito 1 Osmanski zakon od 27. vlasti su donijele Zakon za upravu gradskih općina u Bosni i Hercegovini s izbornim redom4. Osman eff. a procijenivši da je stanovništvo naviknuto sudjelovati u općinskoj upravi i na veću autonomiju. S obzirom da se radi o periodu koji nije u potpunosti istražen. vojnici koji nisu u aktivnoj službi.. on nije u potpunosti zaživio do 1878. decembra 1890. decembra 1883.. 3 Statut odobren 19.. godine. 389 .. 1906. str. Općinom upravlja općinsko zastupstvo. Prateći posljednje promjene u Statutu grada Mostara. godine). 97-110. te činovnici. oktobar 1877. koje se sastoji od općinskog vijeća5 i općinskog ureda. Gradske općine. građa sadrži i izvještaje kotarskog i okružnog predstojnika višim instancama vlasti.Druga narodna osnovna škola u Tuzli (Ruždija. ramazana 1294. te njihova zapažanja o izbornom procesu i izabranim pojedincima. godina 1907. a odnosi se na izbor Općinskog vijeća u Tuzli. 2 Statut odobren 10. 97. godine. i ovaj detalj smatramo velikim doprinosom na putu ka rasvjetljavanju nedoumica u okvirima poznavanja lokalne historije. izbori.-1909.

imala 11. čuva se u Arhivu Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Iz navedenoga se može vidjeti na koji način je izabrano Općinsko vijeće. koja je. 1910. f.333 stanovnika. 9 Isto. 8 Isto. Salamon. str. Prilog 1. Vilović Osman Effendi. a što je propisano Izbornim redom9. septembra 1910 u vijećnici općinskog ureda u Tuzli. 98. ������������������������������������� f. 390 . Zakon tretira i druga pitanja vezana za nadležnosti i mogućnosti rada općinskog vijeća. juna 1910.. Pravo da bude izabran imao je stanovnik sa aktivnim pravom glasa. koji je navršio 30 godina i plaća najmanje 10 kruna državnih poreza7. str. 10 �������������������������������������������������������������������������������������������������� Izbori su provedeni od 18. Vijećnički mandati su proporcionalno podijeljeni po konfesijama8. dok izvještaji kotarskog i okružnog predstojnika sadrže detaljne informacije o novoizabranim vijećnicima. Tadić Jovo.. do 28.. Crnogorčević Vaso R. održani su i općinski izbori u Tuzli. 7 Isto. prema popisu iz te godine. Prisutni: Novoizabrani gradski vijećnici i to: Muharemagić Zejnilaga.12 Zapisnik sastavljen dne 1. 107. 47-1123. Kadić Bahrija.-110. U 1910. godina 1907. 1910. maja 1910. (dalje: ABiH. str.Esaf Lević priznatih vjeroispovijesti. učitelji javnih nastavnih zavoda i apsolventi visokih škola u austorugarskoj monarhiji6. 6 Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu. 107. 12 ABiH. godina. godini izbora za prvi sabor10. Pašić Hasanaga. 47-1123. Sačuvani materijal o pripremama i samim izborima općinskih vijećnika. Izabrani vijećnici između sebe biraju gradskog načelnika i podnačelnike. 97-98. Štitić Andrija i Alkalaj I. Maksimović Vlajko. Ribičić Ivo. Ćilimković Galibaga. 11 ���������������������������������� Arhiv Bosne i Hercegovine. godine.. Banović Ante. str. a prvo zasjedanje je održano 15.11 Veoma je zanimljiv svojim sadržajem i na neposredan i slikovit način govori o prilikama u Tuzli u tom periodu iz perspektive viših instanci vlasti. godina. ZVS1). ZVS1. fond: Zemaljska Vlada Sarajevo 1. te gradskog načelnika i podnačelnika.

Nekoliko arhivskih dokumenata o izborima u Tuzli 1910. godine

Perovođa: Gradski bilježnik Konrad Rudolf. Vladin povjerenik: Kotarski predstojnik Wagner Koloman. Odsutni Osman beg H. Isabegović, Ahmet beg Siočić i Dr. Jankiewicz Viktor, koji su još prije uručenja poziva otišli na put, i dosad se još nisu vratili. Izostanje jest dakle opravdano. Predmet je izbor gradskog načelnika i dva podnačelnika u smislu zakona za upravu gradskih općina za Bosnu i Hercegovinu, te s njim spojenog izbornog reda broj 62064 x 1907. Izbornim činom upravlja kao najstariji po godinama općinski vijećnik gospodin Ivo Ribičić uz pripomoć dva općinska vijećnika gospodina Vlajka Maksimovića i Salamona I. Alkalaj. Gospodin gradski vjećnik Bahrija Kadić stavlja predlog, da se izbor gradonačelnika kao i izbor dva podnačelnika obavi per aeclamationem, te predlaže gospodina Osman Effendi Vilovića za gradonačelnika, za podnačelnike gospodina Vasu R. Crnogorčevića i Ante Banovića. Ovaj prijedlog bio je jednoglasno primljen. Na to gospodin Osman Effendi Vilović očituje, da se on časti gradonačelnika prima. Također, očituju izabrana gospoda Vaso R. Crnogorčević i Ante Banović da se podnačelništva primaju. Nakon toga bude izborni čin završen, a zapisnik zaključen. Potpisani su svi prisutni novoizabrani gradski vijećnici, kao i gradski bilježnik i kotarski predstojnik. Prilog 2.13 Uprava kotara Tuzla 1. septembar 1910. Izbori Općinskog vijeća, izbor gradonačelnika i dva dogradonačelnika Na Zemaljsku vladu 1 u Sarajevu – službenim putem 
����������������������������������������� ABiH, f. ZVS1, 1910. godina, 47-1123. (Original na njemačkom jeziku, na bosanski preveli Senija i Edin Lević).

391

Esaf Lević

Dostavljamo vam izborni izvještaj o provedenim izborima općinskih vijećnika, spisak općinskih vijećnika i protokol o današnjem izboru gradonačelnika i dva dogradonačelnika. Današnjem izboru prisustovalo je 12 od 15 općinskih vijećnika. Tri su već bili otputovali prije uručenog poziva i još se nisu vratili. Izbor je uslijedio po zahtjevu gradskog vijećnika advokata Bahrije Kadića. Izabrani su: za gradonačelnika Osman eff. Vilović za dogradonačelnike: Vaso Crnogorčević srps.-pravosl. i Ante Banović rimokatol. Osman eff. Vilović rođen u Tuzli, sin hodže, 32 godine, poslije smrti roditelja othranjen od gospođe Tahire-hanume Tuzlić. Završio je medresu u Sarajevu, a onda je studirao u Zagrebu gdje je ove godine završio Pravo. On nastoji dobiti posao u državnoj službi i ako mu to uspije odustat će od funkcije gradonačelnika što znači da će onda biti potreban novi izbor. Vaso R. Crnogorčević, neoženjen, dobro stojeći trgovac, predsjednik srpske pravoslavne crkvene zajednice, bio je svojevremeno vođa srpskog pokreta. On je poslušni sljedbenik koji dobija upute i direktive od pokrajinskog vijećnika Pere Stokanovića i drugih vođa iz Sarajeva, koje onda slijepo sprovodi. Ante Banović je dobrostojeći građanin, posjeduje dobro uhodanu trgovinu obućom, već je od 20.3.1907. dogradonačelnik i ovaj put je ponovo izabran. On je pristalica HNZ-a. Pošto su izbori u potpunosti protekli po zakonu, ponizno zahtjevamo potvrdu istih. Kotarski predstojnik: Potpis: Wagner

Prilog 3.14 Uprava okruga Tuzla 30.09.1910. Tri dodatka

Nakon formiranja novo Općinsko vijeće pod vodstvom gradonačelnika Osmana eff. Vilovića predstavilo se kod mene uz počast. Vilović je u jednom dobro odabranom govoru naglasio da će novo Općinsko vijeće nastojati raditi za dobrobit zajednice i u smislu Zemaljske vlade i sve svoje zadatke i aktivnosti obavljati u sporazumu i oslanjajući se na organe vlasti. Ja sam
14 ��������������������������������������� ABiH, f. ZVS1, 1910. godina, 47-1123. (Original na njemačkom jeziku, na bosanski preveli Senija i Edin Lević).

392

Nekoliko arhivskih dokumenata o izborima u Tuzli 1910. godine

prihvatio izjavu sa zahvalnošću i sa obećanjem da ćemo mi kao i do sada pružiti pomoć Općini Tuzla, zatim sam naglasio dosadašnje uspjehe i predstojeće mjere i investicije (kanalizacija, privredna škola, banja, izgradnja pruge prema Posavini). Osim Osmana eff. Vilovića koji je prvi gradonačelnik sa završenim Pravnim fakultetom još su dva člana akademski obrazovani: Dr. Jankiewicz i koncipijent Bahrija Kadić. Sa Vasom Crnogorčevićem, Vlajkom Maksimovićem i Antom Banovićem tu su još primjerni i poštovani građani, koji su cijenjeni trgovci i koji su već djelimično učestovali u javnom životu, koji donose značajno stručno znanje i rutinu, tako da Općinsko vijeće ima dovoljno razboritih elemenata za osiguranje jedne korisne aktivnosti. Pošto je u odnosu na katolike slogan „stranac“ kao izborna parola izbačen, tako su Ivo Ribičič i Andrija Štitić dva domaća ugostitelja izabrani u Općinsko vijeće, oni su primjerni poslovni ljudi, ali bez uticaja i ugleda. Manje obećavajući su, osim gradonačelnika samog, muslimanski članovi: ili se drže jednostavnog političkog mišljenja kao Galib Ćilimković, Zejnil Muharemagić i Ahmetbeg Siočić koji su odlučni protivnici današnje uprave i mogu važiti kao opasni, ili su izabrani ljudi kao Hassanaga Pašić i H. Osmanbeg Isabegović, koji nikada nisu pokazali interes i razumijevanje za zajedničko dobro, ali kao lihvari u velikom stilu raspolažu sa značajnim brojem mušterija, koje im u svim okolnostima stoje na raspolaganju. Španski član Alkalay je u potpunosti bezbojan i svoj izbor može zahvaliti samo postojećem odbijanju Jevreja iz Monarhije. Okružni predstojnik: Potpis: Foglar

Prilog 4.15 Uprava kotara Tuzla Izbori Općinskog vijeća Tuzla – Prigovori protiv istih 10. juni 1910.

Na predsjedništvo Zemaljske vlade u Sarajevu – Službenim putem Ponizno vam prilažemo sve dobijene prigovore na izbore Općinskog vijeća održane 6. ovog mjeseca sa svim izbornim aktima, za vašu odluku. Prigovori ne dolaze od različitih osoba nego su djelo Dr. Ive Pilara, koji želi postati dogradonačelnik, i sada je ljut jer nije izabran u Općinsko vijeće, ali je za svoj neuspjeh sam kriv. Pilar je jedan dan želio kompromis sa Srbima, a drugi dan opet sa
15 ��������������������������������������� ABiH, f. ZVS1, 1910. godina, 47-1123. (Original na njemačkom jeziku, na bosanski preveli Senija i Edin Lević).

393

Pravo glasa je imalo 1. Pilar tvorac prigovora i sam član izborne komisije nije odmah zatražio čitanje izbornih karti. f. ako termin bude utvrđen neposredno poslije pokrajinske sjednice. prema zapisnicima. 1910. zato što bi cijeli izborni postupak kod čitanja oko 16000 imena trajao ne 24 sata već tri puta toliko. Ako termin bude u vrijeme održavanja pokrajinske sjednice može se desiti da dvije vodeće osobe Pero Stokanović i Dr.Esaf Lević Egzekutivcima. – Zapisnik o zbrajanju predatih glasova izbornom povjeren- 394 . Dr. On vjeruje da to može postići izazivanjem novih izbora. U prigovoru navedeni postupci kod izbora ne odgovaraju u potpunosti stvarnosti. desit će se da novo neiskusno Općinsko vijeće odmah na prvoj svojoj sjednici raspravlja o najtežem zadatku. 47-1123.089 birača. Pilar dobio još manje glasova nego kod ovih izbora. to je se saznalo pa se u zadnje vrijeme protiv njega vodila strašna kampanja. Ako se prigovor prihvati i raspišu novi izbori treba obratiti pažnju na novi termin. i upitno je da li je ubrzo pomirenje moguće. Pilar nema smisla za politiku i ulogu vođe to se vec pokazalo kod Pokrajinskih izbora i sada još više kod izbora Općinskog vijeća. Simić koji moraju tada biti u Sarajevu ne mogu učestvovati na izborima. budžetu. Pilar želi na sve načine ući u Općinsko vijeće i postati dogradonačelnik. Glasalo se u skladu sa Zakonom za upravu gradskih 16 A ������������������������������������������������������������������������������������������������� BiH. 6. jer se to nije radilo ni kod ranijih izbora. godine. Začudujuće je da Dr. čak šta više i sa katolicima. Ni jednoj ni drugoj strani nije držao obećano. Izborne karte su naizmjenično od predsjedavajućeg ili jednog člana komisije preuzimane i identitet osoba je uvijek utvrđen inače kako se moglo dogoditi ako to nije urađeno da neke osobe budu odbijene kao što i prigovarači priznaju. On je sa svim religijskim skupinama u sukobu. Imena na izbornim kartama nisu čitana. godina. Uspjeh je da je on dobio tako malo glasova. što je ove godine još teže pošto je vodovod u izgradnji i ove godine treba proraditi. Da li je sada od nekoliko “švaba” mudro cijelo domaće stanovništvo sa novim izborima izazivati veoma je upitno. od čega je izbornom činu ristupilo 740 njih16. Kotarski predstojnik: Potpis: Wagner Zaključak Izbori za općinsko vijeće u Tuzli održani su. jer konačno predsjedavajući je veoma slab u čitanju i zaključno birači više žele jedan tajni izbor. juna 1910. Domaći su veoma zadovoljni sa rezultatima izbora i raduju se “da su pobjedili”. ZVS1. Kako danas izgleda može se sa sigurnošću tvrditi da bi Dr. nego je bio suglasan sa prijašnjim načinom.

ZVS1. 1910. sastavljen 10. as well as those who failed to join the council. Generally speaking. according to the same regulations established the Municipal Council. održanoj 1. 47-1123.. godine. 06 June 1910. Ive Pilara i njegovim nastojanjima na ponavljanju izbora20. 47-1123. of which 740 participated. ZVS1. septembra 1910. Voting was held in accordance with the Law for administrative urban municipalities in Bosnia and Herzegovina with an election in a row. godina. held on the 1st September 1910. godina. godine Elections for the Municipal Council were held in Tuzla. godine. sastavljen 25. 20 ��������������������������������������������������������������������������������������������������� A BiH. At the constituent assembly. sastavljen 01. te je. septembra 1910. Summary Nekoliko arhivskih dokumenata o izborima u Tuzli 1910. Vilović was elected. 18 A ������������������������������������������������� BiH. po istim propisima. 97-110. it is very important information that in the best way illuminate a relatively unexplored and unknown segment of the past in terms of local history. te pružaju relevantnu i vjerodostojnu sliku političkog života i djelovanja na lokalnom nivou. Right to vote had 1089 voters. – Izvještaj okružnog predstojnika o sastanku sa predstavnicima gradske općine. f. stvu. formirano i Općinsko vijeće17. godine. ZVS1.općina u Bosni i Hercegovini s izbornim redom. ali i o onima koji nisu uspjeli ući u vijeće. sastavljen 30. Here it is very important to pay attention to a report that talks about the activities of Dr. 1910. according to records. and. godine. These records and reports contain very valuable information about other members of the Tuzla municipal council. f. 395 . godine. str. augusta 1910. septembra 1910. – Zapisnik o izboru gradonačelnika i dva podnačelnika. – Izvještaj kotarskog predstojnika o prigovorima na izbore. and his efforts to repeat elections. 1910. godina 1907. and provide relevant and credible picture of political life and action at local level. Na Konstituirajućoj sjednici. juna 1910. kojega je okružni predstojnik Foglar opisao kao prvog gradonačelnika sa završenim Pravnim fakultetom19. radi se o veoma bitnim informacijama koje na najbolji mogući način osvjetljavaju jedan relativno neistražen i nepoznat segment prošlosti u okvirima lokalne historije. Ivo Pilar. 47-1123. which district head Foglar described as the first mayor that graduated from the Faculty of Law. Ovdje je veoma bitno obratiti pažnju na izvještaj koji govori o aktivnostima dr. 17 ���������������������������������������������������������������������������� Glasnik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu. Vilović18. godina. f. for the mayor Osman eff. 19 �������������������������������������������������������������������������������������������������� A BiH. U cjelini uzevši. Navedeni zapisnici i izvještaji sadrže veoma vrijedne informacije i o drugim zastupnicima u općinskom vijeću Tuzla. za gradonačelnika je izabran Osman eff.

U ovom periodu započinje vrlo snažno eksponiranje velikosrpske ideje. ideologija. ideološke predispozicije za provođenje četničke akcije uobličene su još u prvoj polovini XIX stoljeća. te isticanja tradicionalnih srpskih amblema i simbola. što znači družina vojnika. Ipak. borac.1. u ovom radu. ovakve tvrdnje nisu u službi spoznaje istine nego se koriste isključivo u dnevno-političke svrhe. Ključne riječi: Četnici. Adnan VELAGIĆ Fakultet humanističkih nauka u Mostaru PRILOG PROUČAVANJU ČETNIČKOGA POKRETA. vojnik. u toku Drugog svjetskog rata. Opći pregled ideoloških predispozicija i organizacionog djelovanja četničkoga pokreta do 1918.1 kao organizirani izraz velikosrpskog hegemonizma. četnici su postali najdosljedniji pobornici srpskog nacionalističkog programa. u posljednje vrijeme zaokuplja širu društveno-političku javnost. GODINE 1. tj. dr.Doc. Sofronije Jugović-Marković. uloga četničkoga pokreta sagledana isključivo na osnovu relevantne literature i do sada nekorištene arhivske građe. ČETNIČKI POKRET DO 1941. u nadi da će on doprinjeti napuštanju neargumentiranoga polemisanja i okretanju naučnim činjenicama. U javnom diskursu se često iz ekstremnih velikosrpskih krugova mogu čuti različite ocjene kojima se uloga ove organizacije kvalificira vrlo pozitivno. dajući joj ne samo narodnooslobodilačke nego i antifašističke atribute. I. na području Makedonije. vojno-politička organizacija. nego i obilježje etničke pripadnosti. koja se manifestirala kroz način odjevanja i ponašanja. Zbog toga je. Od samoga početka ono je predstavljalo ne samo vojno-političku komponentu zvaničnih organa srpske vlasti. a njeni prozeliti su bili: Teodor Pavlović. Iako je njihov vojnički angažman započeo 1904. 396 . Adnan Velagić Doc. Sava Tekelija. godine. Sprovodeći politiku ekstremnog šovinizma. Pripadnik čete je četnik. četnički pokret. boraca. S POSEBNIM OSVRTOM NA RAZVOJ NJEGOVE VOJNE I CIVILNE ORGANIZACIJE U HERCEGOVINI Abstrakt: Pitanje uloge i karaktera četničkoga pokreta. ima dugu tradiciju unutar srpskog nacionacionalnoga korpusa. 1 Četovanje – izvedenica od riječi četa. godine Četništvo.dr.

4 u Beogradu je osnovan Glavni odbor četničke akcije. Dalmacije i Hrvatske. 7 Vojna enciklopedija. Vuk Stefanović Karadžić.. godine prebačeni preko Drine u Bosnu i Hercegovinu sa zadatkom da djeluju u pozadini austrougarske Šeste armije. koji su u osnovi podrazumjevali brzo i razorno djelovanje unutar neprijateljskih linija. Pavlović. i studija o Četovanju i četničkom ratovanju. Pred početak Prvog svjetskog rata u Srbiji su formirana četiri četnička bataljona: Zlatiborski u Užicu (oko 750 pripadnika). koju je 1868. Zagreb. Rogatice i Sarajeva. godine.. koja je napisao Matija Ban. Njihove akcije osjetile su se u rejonu Drinjače. (dalje: Vojna enciklopedija. sa zadatkom da mobilizira ljudstvo u četničke jedinice. Olova. što nije urodilo plodom. Nakon savezničkih uspjeha i prodora na Solunskom 2 Područje propagande obuhvatalo je Bosnu i Hercegovinu. 256. Cjelokupni propagandni rad kontrolisan je iz dva centra – Beograda i Dubrovnika. 260-261. Beograd. Kladnja. usmjerene na ostvarivanju velikonacionalnih ambicija. 1971. Drugo izdanje. Nakon nasilne smjene Obrenovića 1903. koji predstavljaju okosnicu pravno-političkog uobličavanja četničkoga djelovanja. Zlatiborski i Gornjački odred su 16.5 Već naredne godine pokrenuta je široka četnička akcija na ovom području. Tada su na određenim teritorijama Osmanskog carstva formirane tajne organizacije. Beograd. Svetozar Marković. 3 Jozo Tomašević. Kao specijalne jedinice imali su posebne zadatke. Osnovna četnička agitacija na području Bosne i Hercegovine bila je usmjerena na izazivanje nereda i podsticanje pravoslavaca na ustanak. broj 2. Ćirković. U sastav ovih četničkih jedinica uključivani su uglavnom Makedonci koji su izbjegli u Srbiju. Bosne i Hercegovine.2 dok su Pravila o četničkoj vojni.. bili su stvoreni preduvjeti za njenu agresivniju agitacija na područjima „predodređenim za priključenje“. Istorija Balkana. 397 . jula 1914. Četnicima se priključio i jedan dio članova tajne organizacije „Ujedinjenje ili smrt“. godine. Crne Gore. Opširnije u: Božić. 4 Stevan K.. Jadarski u Valjevu (oko 500 pripadnika). utvrdila tipično vojne principe četovanja. Četnici u Drugom svjetskom ratu. kojim je precizirano da će se agitacija Srbije voditi „u svim zemljama slavenoturskim“. godine.3 Priznanjem Srbije na Berlinskom kongresu. 259. 113. Srebrenice. U ovom periodu doneseno je nekoliko akata. sjevernu Albaniju. čiji je glavni cilj bio destabilizacija osmanske vlasti i stvaranje predispozicija za podizanje velikog srpskog ustanka. 46. godine. koja je većim ili manjim intenzitetom trajala sve do kraja Balkanskih ratova (1913. 2001. radi njihovog upućivanja u Makedoniju. te da prikuplja materijalnu i finansijsku pomoć za njih.6 U toku Prvog svjetskog rata četničke jedinice su bile pod direktnim nadzorom Vrhovne komande srpske vojske. započele su 1849. 1979.. 9-40. Tako je u maju 1849. Sarajevo.). Ekmečić. Četnici. Četništvo u Bosni i Hercegovini (1918.. s posebnim osvrtom na . Prve konkretne akcije srpske politike. 5 Vojna enciklopedija. Slavoniji i Vojvodini).). Crnu Goru. Ilija Garašanin i dr.Prilog proučavanju četničkoga pokreta. godine objavljen Ustav političke propagande. Tuzle.7 Pripadnici četničkih jedinica u Prvom svjetskom ratu bili su uglavnom dobrovoljci iz Srbije. Makedoniju i 2/3 Bugarske. 1878. iz 1848. Dedijer. Clio. 6 Nusret Šehić. 2). 180-190. 1972.-1941. Vojnu granicu (u Hrvatskoj. 1971. 2. godine objavio Ljubomir Ivanović. te stari iskusni ratnici iz Makedonije.. Gornjački u Svilajncu (oko 500 pripadnika) i Rudnički u Beogradu (oko 500 pripadnika). Glavni odbor četničke akcije poznat je i pod nazivom Srpski komitet. Dalmaciju. Istorija Jugoslavije.

koji je biran svake godine na Đurđevdan. je tokom ustanka protiv osmanske vlasti u Bosni 1876. 2002. da bi 1929. dj. Nakon formiranja novih četničkih udruženja aktuelizirano je pitanje uključivanja muslimana u 8 J. pod nazivom Udruženje četnika za slobodu i čast otadžbine. Zbog unutrašnjih sukoba jedan dio članova se odvojio od matičnog udruženja i 1924. Inače. Iako su njegovi osnivači i nosioci bili ratni veterani iz Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata. s ciljem da afirmiše četništvo i širi velikosrpsku ideologiju. Do raskola u Udruženju četnika za slobodu i čast otadžbine došlo je zbog nastojanja Radikalne stranke da unutar ove organizacije odstrani utjecaj Demokratske stranke. 9 N.-1941. septembra 1918. Na čelu je stajao Glavni odbor. U periodu od 1918. Petar Karađorđević (prvi kralj Kraljevine SHS). stvarni utjecaj u njemu imale su dvije političke stranke – Radikalna i Demokratska.. Četnički zločini u Bosni i Hercegovini 1941. Također. Prva četnička organizacija. godine formirao dvije nove organizacije – Udruženje srpskih četnika za Kralja i Otadžbinu. ali i sveukupnih političkih kretanja. godine. n. do kada je četnički pokret bio predstavljen kroz jedinstvenu organizaciju..) U zajedničkoj državi Južnih Slavena četnički pokret je dobio značajno mjesto.dr. godine. Nakon rata Udruženje četnika potresale su borbe između suprotstavljenih frakcija. godine). u: Zdravko Dizdar. dj.Doc. 398 . Adnan Velagić frontu. Šehić. Unutar Udruženja djelovala je sekcija ruskih četnika kojoj je pripadao i ruski emigrant Sergije Mihajlović (u toku Drugog svjetskog rata bio četnički zapovjednik i vrlo blizak saradnik Draže Mihailovića). godine. 1. do 1941. Ključnu ulogu u tom procesu odigrao je radikal Puniša Račić. četnički pokret nije bio predstavljen kroz jedinstvenu organizaciju (izuzev razdoblja od 1921. nastala je 1921. Zagreb. animoziteti koji su postojali unutar četničkih udruženja bili su produkt bliskosti njihovih određenih članova sa dvjema frakcijama unutar oficirskog društva – Crne Ruke i Bijele Ruke. Prema njemu je ovo udruženje četnika dobilo ime. bilo raspušteno. nakon rata. n. godine. Sve do 1924.-1945.. i Udruženje srpskih četnika Petar Mrkonjić. da bi na kraju prevagu odnijela grupa bliska organima aktuelne vlasti. 116.9 Unutrašnja organizacija ovih udruženja bila je dosta slična.. godine. do 1924. nakon zavođenja šestojanuarske diktature. Pitanje položaja bosanskohercegovačkih muslimana u koncepcijama prijeratnog četničkoga pokreta zavisio je najprije od odnosa između četničkih organizacija. godine imao ratni nadimak Petar Mrkonjić.8 Antagonizmi koji su postojali između ovih udruženja nisu bili ideološke prirode. To je urađeno zbog opravdane bojazni da bi pojedini leteći odredi mogli predstavljati faktor destabilizacije države i društva.. 80-94. Vrhovna komanda srpske vojske donijela je naredbu o objedinjavanju svih četničkih odreda u jednu Četničku organizaciju. Udruženje srpskih četnika Petar Mrkonjić djelovalo je do 1928. bosanskohercegovački muslimani su bili obilježeni kao anacionalni separatistički element i protivnik nacionalnog jedinstva.2. Tomašević. dok su niži organi bili oblasni i mjesni odbori. 34. Četničke organizacije u monarhističkoj Jugoslaviji (1918. godine. nego su proizilazili uglavnom iz ličnih ili političkih razloga.

. U Bosni i Hercegovini je tada registrirano 60 četničkih pododbora.. Međutim.Prilog proučavanju četničkoga pokreta. godine. Mostar. kada su na protestima tražili da se cjelokupno područje Hercegovine. 2. lipanj 1941. 26. 399 . dj. Međutim. Umnoženi tekst Rezolucije članovi pokreta „Srbi na okup“ poslali su �������������������������������������������������������������������������������������������������������� Naravno. kojem su prisustvovali brojni politički i duhovni djelatnici srpskog naroda. Organizacija „Osman Đikić“ zabranjena je 1929. izuzev u Kozarcu (1925. 61 i 62. navedene četničke organizacije. ���������� Šehić. koji nikada nisu mogli predstavljati stav muslimanske većine. ostala muslimanska mjesta nisu pokazivala veću zainteresiranost. bilo je muslimana pojedinaca iz BiH. i to u: Mostaru.13 Također.10 1. djelovala četiri četnička pododbora. Treba spomenuti da je u organizaciji muslimana srnaovaca pokušan atentat na predsjednika JMO Mehmeda Spahu.1. s ciljem da u svoje redove uključi najveći dio muslimanske omladine. do 1936. 12 �������������������������������������������������������������������������������������������������� Odmah nakon propasti monarhističke Jugoslavije Čedo Milić je pobjegao iz Mostara u gatački kotar. Posebnu aktivnost četnici su iskazali odmah nakon sporazuma Cvetković-Maček. Krilno oružničko zapovjedništvo Mostar – Zapovjedništvu II Hrvatske oružničke pukovnije (Izvješće o stanju na području krila). dok. jedan od rukovodećih ljudi unutar čeničkih udruženja. u Sarajevu (na Vratniku). 13 ����������� Z. to su bili uglavnom usamljeni slučajevi ili manje grupice.. Dizdar. Trebinju. na sastanku ovog udruženja.12 Početkom decembra 1939. u toku 1937. koja je 1925.) i Sarajevu (1929. uključi u sastav tzv.2. godine na cijelom području Bosne i Hercegovine primjetan je porast mreže četničkih udruženja. godine započela intenzivnu akciju u Bosni i Hercegovini. s konačnim ciljem uključivanja ovoga prostora u sastav buduće velikosrpske države.11 Većinu članova upravnih i nadzornih tijela ovih pododbora činili su Srbi (oko 95%). dok su Muslimani i Hrvati bili zastupljeni sa oko 5% svojih pripadnika. br. Rezulocijom je traženo da se grad i kotar Mostar izdvoje iz Banovine Hrvatske i priključe Srbiji. Njegov zadatak bio je da okuplja i organizira srpsko stanovništvo Hercegovine. donesena je Rezolucija. O ovome opširnije u: Arhiv Hercegovačko-neretvanskog kantona u Mostaru (dalje: AHNK).) gdje su osnovane prosrpske muslimanske organizacije pod nazivom „Osman Đikić“. naročito iz ruralnog ili kriminalnog miljea.. 69-70. dj.. koji je predvodio Čedo Milić. Zbirka ustaško-domobranskih dokumenata. Na tome je posebno radila Srpska nacionalna omladina (SRNAO). n. s posebnim osvrtom na . kada je u Mostaru formiran Okružni odbor Udruženje srpskih četnika Petar Mrkonjić. kojom je sporazum Cvetković-Maček odbačen i osuđen kao „veleizdajnički čin naroda i države“. Konjicu i Bileći. Djelatnost četničke organizacije u Hercegovini Osnivanje četničkih organizacija na području Hercegovine započelo je 1924. 155. godine. Prema dostupnim podacima na području Hercegovine su. K3. godine. 1939. godine. godine. godine. n. U periodu od 1932. 11 N. odmah nakon uspostavljanja šestojanuarske diktature. Grad Mostar je postao hercegovački centar pokreta „Srbi na okup“. 1927. „Banovine Srpske zemlje“. gdje se angažirao na okupljanju četnika i vršenju zlodjela nad muslimanskim i katoličkim stanovništvom. koji su sa simpatijama gledali na ova velikosrpska udruženja.

podoficira i žandarma. godine Kraljevina Jugoslavija je tek 1940. ČETNIČKI POKRET U DRUGOM SVJETSKOM RATU 2. dj.. nemotivirane i naoružane zastarjelim naoružanjem. godine počela ozbiljnije da razmatra pitanje osnivanja četničkih komponenti unutar oružanih snaga. bilo 165 generala.). sve ove akcije aktuelne vlasti nisu mogle u potpunosti da suzbiju četničke aktivnosti.14 II. Tačan broj Mihailovićevih saradnika.-1945. do izrade vojnoodbrambenog plana R-41. te provođenje tzv. te sprovela hapšnja i pritvaranja aktivista pokreta „Srbi na okup“. od kojih je 161 bio Srbin ili Crnogorac. to nije spriječilo aprilsku katastrofu (od 6. u kojima je oštro napadan sporazum Cvetković-Maček. pri Šestoj armiji.. 41. 32. aprila 1941.15 U skladu sa takvim promišljanjima Jurišna komanda Jugoslavenske vojske preimenovana je u Četničku komandu. 11. uoči rata. koji su se ponašali izdajnički i kukavički.dr. Srpski tajni rat. ����������������������������������������������������������������������������������������������������� Srpska promišljanja i danas stoje na stanovištu da su za aprilski poraz isključivi krivci hrvatski oficiri. Uporedo sa ovim proglasom pokrenute su i druge akcije od kojih su najvažnije medijsko oglašavanje putem lista Srpska riječ. narodne neposlušnosti prema vlastima Banovine Hrvatske. nisu mogle suprostaviti superiornijem neprijetelju.1. a četničke jedinice su samo podijelile sudbinu cjelokupne Vojske Kraljevine Jugoslavije. do 17. Međutim. koje su se nastavile i u narednom periodu. zajedno sa grupom oficira. Sarajevo. 15 ���������� N.) nalazio se u okolini Doboja odakle je. koji je u početku rata bio relativno nepoznata osoba u srpskom narodu. Cohen. koji su zajedno s njim stigli na Ravnu Goru. Latas i Dželebdžić navode da je poslije razdvajanja grupe u selu Nikolići bilo 7 oficira 400 . Sve do februara 1941. godine. četničke jedinice nisu bile ozbiljnije tretirane u ratnim planovima Jugoslavenske vojske. te da se. Naime.17 14 Umjesto �������������������������� zabranjenog lista Srpska riječ. činjenica je da su jedinice Vojske Kraljevine Jugoslavije bile loše vojnički pripremljene. Kao odgovor na ove aktivnosti aktuelna vlast je uvela vrlo oštre mjere kojima je zabranila održavanje nacionalističkih skupova i štampanje Srpske riječi. ono ni u kojem slučaju ne može biti jedini razlog za nepovoljan rezultata u aprilskom ratu. n. Jedan od tih bataljona bio je stacioniran u gradu Mostaru. Međutim. 1979. nije precizno utvrđen. 17 Branko ����������������������������������� Latas i Milovan Dželebdžić.16 Rad na obnovi četništva poduzeo je Dragoljub Draža Mihailović. Slom i obnova četništva 1941. 190-200. a od patrijarha Gavrila su zatražili da Srpska pravoslavna crkva podrži navedene aktivnosti srpskog naroda u Hercegovini. stigao na Ravnu Goru (između Makljena i Suvobora). godine otpočelo je štampanje lista Nova srpska riječ. 1996. Opširnije u: Philip J. koja je u svome sastavu imala sedam bataljona (pri svakoj armiji jedan). maja 1941. Šehić. u aprilu 1940. kao takve. tj. Beograd. U momentu kapitulacije Kraljevine Jugoslavije (17.Doc. aprila 1941. ipak. Četnički pokret Draže Mihailovića 1941. Iako je ovakvo stanovište donekle i prihvatljivo. nije beznačajno navesti podatak da je u Vojsci Kraljevine Jugoslavije. godine.. Adnan Velagić na adrese svih relevantnih srpskih predstavnika. Također.

bila je. mornarice i vazduhoplovstva. preimenovan u Vrhovnu komandu Jugoslavenske vojske. koji je kraljevim ukazom. godine. u kojem je razrađen projekat preuređenja Jugoslavije i stvaranja etnički čiste „Velike Srbije“. Ideološki karakter četničkog pokreta Draže Mihailovića uobličen je Projektu Stevana Moljevića pod nazivom „Homogena Srbija“.). on je u Ravnogorski štab stigao tek u proljeće 1942. 1. Beograd.). severni deo Albanije (ukoliko ona ne bi dobila autonomiju). te Dalmaciju zajedno sa Dubrovnikom. 20 ����������������������������������������������������������������������������������������������� Prema Moljeviću Srbija bi obuhvatila: Srbiju.19 Iako je ovaj traktat nastao 30. Ukazima kralja Petra II Karađorđevića unaprijeđen je. Liku.) i na kraju u čin armijskog generala (17. 1981. koje su kao takve i 13 vojnika i podoficira. Beogradski (nazvan još i Vidovdanski) program. Dragoslav Stranjaković. najprije. da u slučaju smrti Draže Mihailovića preuzmu rukovođenje pokretom. koji se nisu mirili sa porazom Jugoslavije.21 Oba programa stoje na identičnim ideološkim postavkama. Zadar sa otocima koji su ispred njega. Kao prioritetnu obavezu za srpski narod Moljević navodi da „se Srbima nameće danas prva i osnovna dužnost: da stvore i organizuju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etničko područje na kome Srbi žive“. pridruživao se četnicima. 21 ���������������� Mihailo Stanišić. Projekti „Velika Srbija“. Kordun. godine. godine kada je predstavljen Draži Mihailoviću. Baniju. Crnu Goru. Znatan broj profesionalnih i rezervnih oficira. godine Draža Mihailović je formirao Centralni nacionalni komitet (CNK) Ravnogorskog pokreta. od 10. Njihova uloga. 1-10.. tom XIV. 401 . Makedoniju (kako je on naziva Južnu Srbiju) uključujući Vidin i Ćustendil. Intenzivni kontakti sa Izbjegličkom vladom Slobodana Jovanovića u Londonu omogućili su Draži Mihailoviću ubrzano napredovanje. on kao takav nije bio i jedini.. službenika i drugih. juna 1941. Odmah po dolasku na Ravnu Goru Mihailović je formirao Gorski štab (Štab br. podoficira i vojnika. Mladen Žujović i drugi).. januara 1942. Vojnoistorijski institut. 19 Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije (Dokumenti četničkog pokreta Draže Mihailovića). Dalje konstatiraju da neki podaci govore o 26. U ovom političkom spisu razmatra se društveno-političko uređenje buduće jugoslavenske države. pored savjetodavne. imenovan je za ministra vojske.).18 U augustu 1941. grupa velikosrpskih ideologa iz Beograda (Vojislav Vujanac. Na tom položaju ostao je do 28. 45-49.Prilog proučavanju četničkoga pokreta. Projekat Stevana Moljevića od 30. dio Slavonije. Banat s Temišvarom i Rešicama. okupljenih unutar beogradskog četničkog komiteta napisala je tzv. te Dragoslav Pavlović i Jezdimir Dangić – članovi. godine u Nikšiću. a drugi o ukupno 32 oficira. knjiga 1 (dalje: ZDNOR-a.20 Iako je Moljevićev Projekat najpoznatiji ideološki program četničkog pokreta. Bosnu i Hercegovinu. avgusta 1944. u brigadnog (7. te odnosi prema ostalim južnoslavenskim i balkanskim državama. s posebnim osvrtom na . zatim divizijskog (19. Beograd. januara 1942. juna 1941. XIV/1). juna 1942. u isto vrijeme kada je nastajala „Homogena Srbija“. decembra 1941. koji je imao ulogu savjetodavnog tijela u pogledu unutrašnjopolitičkih i vanjskopolitičkih prilika.. Naime. 18 ����������������������������������������������������������������������������������������������� Dana 11. juna 1942. Ključnu ulogu u CNK-u imao je Izvršni odbor od tri člana u koji su ušli: Dragiša Vasić – predsjednik. godine. društvenom uređenju i spoljnoj politici „Velike Srbije“ u obnovljenoj Jugoslaviji posle Drugog svetskog rata. 2000. U periodu od maja do augusta Mihailović je radio na omasovljavanju pokreta i definiranju njegovih ciljeva. o granicama. njene unutrašnje i vanjske granice. trgovaca.

stupio u kontakt sa izbjegličkom vladom Kraljevine Jugoslavije. 2. Ipak. koje su sačinjavale komande sljedećih oblasti: 1. naseljeno pretežno srpskim stanovništvom. nakon formiranja glavnih vojno-političkih tijela. Oružane jedinice pod komandom Draže Mihailovića službeno su nazvane „Četnički odredi jugoslavenske vojske“. Osnovni zadatak ovih emisara bio je agitacija u korist Ravnogorskog pokreta. Vojno-četnička organizacija na području Hercegovine Odmah po utemeljenju političkih organa četničkog pokreta i utvrđivanja njegovih ideoloških karakteristika Mihailović je glavno težište svojih planova usmjerio na širenje ravnogorske ideje među srpskim stanovništvom. koji je imao prioritetan zadatak da unutar postojećih ustaničkih struktura infiltrira četničku ideju i da agituje na uključivanju srpskog stanovništva u četničke redove.2. augusta 1941. niti sa bilo kojim prijeratnim četničkim udruženjem. godine u Kifinom Selu i strijeljali. Međutim. godine. pa mu je Mihailović u pomoć poslao majora Boška Todorovića. Srbija sa Južnom 402 . partizanski borci iz sastava Prvog hercegovačko-crnogorskog udarnog bataljona uhvatili su ga 20. rodom iz Srebrenice. Međutim. razvije četnički pokret na područjima pretežno naseljenim srpskim stanovništvom. četnički pokret je razvio čitavu mrežu nižih organa na regionalnom i lokalnom nivou. U tom cilju obavio je niz konsultativnih razgovora sa prijeratnim soluncima. Četnički pokret Draže Mihailovića nikada nije imao jedinstvenu vojnu strukturu u čitavoj zemlji. godine donio odluku o upućivanju svojih vojnih emisara na razna područja bivše države. ova vojna komponenta je u toku Drugog svjetskog rata bila najpoznatija pod imenom četnici. Posebnu podršku četnicima pružili su ruralni i siromašni krajevi bivše Jugoslavije. potpukovnika Veselina Misitu. kao komandant operativnih jedinica za dejstva u Hercegovini. bivšim oficirima i uglednijim srpskim seljacima. bez obzira na zvanične nazive. među kojima i područje istočne Hercegovine. u organizacijskom smislu. U tom svojstvu je 16. Upravo je Todorovoć imao zadatak da. Naime. iako.dr. Međutim. sve vojne organizacije ovog pokreta su u vojno-teritorijalnom i formacijskom pogledu predstavljale posebne cjeline. nije imala ništa zajedničkog sa bivšom Četničkom komandom jugoslavenske vojske. godine u Bosnu i Hercegovinu (između Zvornika i Bratunca) stigao žandarmerijski oficir Jezdimir Dangić. Ubrzo je to ime promjenjeno u „Vojno-četnički odredi“.Doc. njegova vojna komponenta dobila je naziv „Jugoslavenska vojska u otadžbini“. februara 1942. nakon čega je krajem maja i početkom juna 1941. a kada je Mihailović u januaru 1942. njegov rad nije postigao očekivane rezultate. Adnan Velagić postale četnička okosnica u pogledu realizacije velikosrpskih nacionalnih ciljeva. te kapetane Sergija Mihailovića i Ristu Đukovića.

22 Sve četničke vojne formacije popunjavane su putem mobilizacije ljudstva. te da se „sukobi sa Nemcima izbegavaju dok je god to moguće. Četnici i njihova uloga u vreme Narodno-oslobodilačkog rata. Ova četa je imala zadatak da brani selo i održava red u njemu. 23 ZDNOR-a. 5. koje su ulazile u sastav operativnih grupa. treba navesti da su dvije do tri treće čete činile jedan bataljon. godine Mihailović izdao Naredbu za formiranje četničkih jedinica. Bosna i Hercegovina. Dalmacija i Lika. - Druga četa je popunjavana borcima starosne dobi između 30 i 40 godina. 2. propisano „da se odmah u svim selima. godine formirani prvi četnički odredi. U Uputstvu broj 5 bio je predviđen način podjele raspoloživog naoružanja i to tako što su polovinu naoružanja između sebe dijelile prva i druga četa. i to na sljedeći način: - Prva četa. s posebnim osvrtom na . Beograd. između ostalog. te da ruše mostove i brane da se isti popravljaju. Ovo su bile pokretne jedinice. fond: Zbirka četničkih dokumenata (dalje: ZČD). u kojoj je. godine nastale su četničke brigade. 7. Crna Gora i Boka Kotorska. Stari Ras (u četničkoj terminologiji to je bio naziv za Sandžak). godine. a nekada odbrambene zadatke.24 u kojem je Mihailović detaljno obrazložio način formiranja. a dva do pet bataljona formirala jednu brigadu.Prilog proučavanju četničkoga pokreta. koju su trebali popunjavati pripadnici četničkog pokreta starosne dobi između 40 i 50 godina. Intenzitet i brzina osnivanja četničkih jedinica bio je u skladu sa predviđenim vojno-organizacionim planovima. oružjem odmah sprečiti i građanstvo zaštititi“. početkom 1942. Djelovale su na širem prostoru u zavisnosti od situacije. Također. 5. K1-31.. 43. Naređenje komandanta četničkih gorskih štabova od avgusta 1941. 403 . Njen zadatak je bio da pravi prepreke na putevima koji vode prema selu. Vojvodina i Slavonija.. 24 ����������������������������������������������������������� Arhv Hercegovačko-nerevanskog kantona (dalje: AHNK). te naredio da se u svakom srpskom selu moraju formirati tri čete. XIV/1. a druga polovina de se odmara u selu. ali u slučaju nasilja ili bezvlašća. 15.. Nekada je od njih traženo da obavljaju napadačke. Tako je u augustu 1941. godine donošenjem Uputstva broj 5.23 Ova Naredba je dopunjena u septembru 1942. septembar 1942. 6. Tako su krajem 1941. za formiranje četničkih jedinica. a krajem iste godine započelo 22 ������������� Miloš Minić. Uputstvo br. zadatke i namjenu četničkih jedinica. 1982. bez obzira ko to bio. 11-12. Četovođa prve čete bio je ujedno i komandant cijelog sela. 3. Slovenija. Prilikom čuvanja položaja bilo je predviđeno da polovina ljudstva ove čete boravi na položaju. varošima i varoškim kvartovima formiraju čete od vojnih obaveznika mlađih godišta od 20-30 godina“. - Treća četa čiji sastav su činili pripadnici starosne dobi od 20 do 30 godina. 4. Srbijom (u zvaničnim četničkim dokumentima Južna Srbija je bio naziv za Makedoniju). dok je preostalu polovinu dobijala treća četa.

Trebinjski korpus koji je djelovao na području Trebinjskog.Doc.000 (1943. Adnan Velagić je osnivanje korpusa. u sastavu Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine. Stolačkog i Ljubinjskog sreza. U sastavu ovog korpusa bilo je ukupno 3.) do oko 80. u čiju nadležnost je stavljeno cjelokupno područje Hercegovine. 2. Ukupan broj vojnika i oficira iznosio je 24. godine područje Hercegovine je izdvojeno i stavljeno u nadležnost Hercegovačke grupe vojno-četničkih odreda. Naredba br. 26 ������� AHNK. Nevesinjski. 404 . godine. Radi potrebe izvršavanja specijalnih zadataka formirane su leteće jedinice (odredi. Pregled celokupnog brojnog stanja ljudstva i oružja jedinica Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine (nema datuma na dokumentu). (nema datuma na dokumentu). Čajnički. Višegradski. Gatački. potporučnik Radovan Kovačević (ađutant) i potporučnik Batrić Bulatović (komandir štabne čete). augusta 1942.465 vojnika i oficira.946. U vojnom pogledu područje Hercegovine je bilo u nadležnosti Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine. Dana 1. dokumenti do kojih sam došao govore da su te promjene tokom većeg dijela rata bile skoro pa neznatne. U sastavu ovog korpusa nalazilo se 3. u septembru 1944. Srezovi koji su stavljeni u nadležnost ove Komande bili su: Sarajevski. Mihailović je. odlukom Draže Mihailovića ukinuta je Hercegovačka grupa vojno-četničkih odreda i ponovo obnovljen rad Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine. Ljubuški i Stolački. bataljoni i brigade). Trebinjski. Tako su. Ukupan broj pripadnika četničkog pokreta kontinuirano je rastao i kretao se od oko 8. Konjičkog i Gatačkog sreza. kapetan II klase Milivoje Kovačević (oficir za vezu). Ovaj korpus je u svome sastavu imao četiri brigade koje su nosile imena prema nazivu sreza. jer su na njegovom području djelovale dvije brigade – Gatačka i Golijska. Izuzetak je činio Gatački srez. zbog partizanskih operacija tokom 1941. Bilećkog. Konjički. Bilećki./42. Četnički korpusi su obuhvatali po nekoliko srezova i djelovali su u sastavu određene komande operativnih jedinica.dr. Iako se broj vojnika u četničkim jedinicama tokom rata konstantno mijenjao.25 Za komandanta ove operativne grupe imenovan je major Petar Baćović. U sastavu ove Komande djelovali su još Romanijski. dok su u sastavu komandnog štaba bili: kapetan II klase Danilo Salatić (načelnik štaba). Mostarskog. Drinski i Ozrenski korpus. na području Hercegovine djelovali sljedeći korpusi:26 1. K21-599.000 (1941. Ljubinjski. Prema naredbi Draže Mihailovića na teritoriji svakog sreza morao je biti formiran barem jedan leteći odred. Mostarski. Nevesinjski korpus na području Nevesinjskog. U toku ovih aktivnosti 25 ������ AHNK. Objašnjenje za ovu pojavu nalazi se u činjenici da su četnici gubitak ljudstva nadoknađivali provodeći urgentnu i prisilnu mobilizaciju na onoj teritoriji koju su kontrolirali.819 vojnika i oficira. Fočanski. Očekujući presudne borbe sa jedinicama Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ). Međutim. poručnik Sinić Pavle (na službi u štabu. naredio opću mobilizaciju. U sastavu ovog korpusa djelovalo je pet brigada koje su nosile imena prema nazivu sreza. godine. ZČD. Rogatički. 23. ZČD. K11-609.).

između ostalog. Obavještajac je bio dužan da svakodnevno dostavlja izvještaj svome pretpostavljenom obavještajcu i komandantu jedinice. Tako je obavještajac bataljona. 405 .. - koja je bistra i snalažljiva. kojom je lično rukovodio Draža Mihailović.000 ljudi. 1999.Prilog proučavanju četničkoga pokreta. svaka jedinica imala je svoga obavještajca. 1. a uz to da - poznaje i jedan strani jezik. uz pomoć kojih je održavao vezu i sa najudaljenijim jedinicama. 28 AHNK. Unutrašnja civilna služba je imala zadatak da prati ponašanje i raspoloženje naroda. koje su nepokolebljivo slijedile ideju ravnogorskog pokreta. koji je bio potčinjen višem obavještajnom oficiru. s posebnim osvrtom na . bio potčinjen brigadnom. K2-106. - koja je nepristrasna. Posebnu pažnju unutrašnja civilna služba je 27 ������������������������������������������������������������������������������������ Mladenko Colić.000 pripadnika. Prilikom odabira lica za obavještajnu službu moralo se voditi računa da obavještajac mora biti osoba: - koja je potpuno nacionalno ispravna. Svaki obavještajac je imao pravo da izabere svoje agente. te b) Spoljnu obavještajnu službu. jer ko ima dobru obaveštajnu službu ne mora se bojati nikakvih iznenađenja i uvek je spreman na sve“. Jugoslavenska država 1918.000 vojnika. odnosno 12. 677. Naime. a ovaj korpusnom obavještajcu. u Crnoj Gori i Sandžaku 9 korpusa. koji su mu prikupljali podatke na terenu. 20.28 gdje je. Obavještajna služba četničkog pokreta dijelila se na: a) Unutrašnju obavještajnu službu sa odsjecima za vojna i civilna pitanja. u zapadnoj i srednjoj Bosni 4 korpusa i 2 odreda. Agenti i kuriri su morali biti tajne i povjerljive osobe. te da otkriva neprijateljske špijune i antičetničke propagandne letke.27 Također. august 1944. Ukupan broj pripadnika četničkih jedinica iznosio je oko 78. Djelokrug njenih aktivnosti detaljno je razrađen u Uputstvu za obavještajnu službu.. Raspored tih jedinica izgledao je ovako: u Srbiji 10 grupa korpusa sa oko 40 korpusa i u njima oko 30.. Pored hercegovačkih i istočnobosanskih jedinica četnici su sproveli mobilizaciju i na drugim teritorijama Jugoslavije. Unutrašnja vojna služba je bila organizirana strogo hijerarhijski.000 ljudi. Ovom radu četnička obavještajna služba je posvećivala veliku pažnju. naglašeno da je ona „jedna od najvažnijih službi. četničke jedinice su na području Hercegovine i istočne Bosne uspjele formirati šest korpusa. Uputstvo za obaveštajnu službu.-1945. Institut za savremenu istoriju. - koja nije sklon pljački i podmićivanju..-1998. ������ZČD. četnički pokret je imao vrlo organizovanu i razgranatu obavještajnu službu. a presuda za uhvaćenog neprijateljskog agenta ili špijuna bila je likvidacija na licu mjesta. - koja ne pije.. Kolaboracija na tlu Jugoslavije u Drugom svetskom ratu 1941. i svoje kurire. oko 14.000. u Lici i Dalmaciji se nalazila Dinarska četnička divizija sa oko 5. te da je „obaveštajna služba oko i uho svake vojske“.000 ljudi. Zbornik radova sa naučnog skupa. koji su ukupno brojali oko 17. Beograd.

a kad se naredi neki ozbiljniji 29 ������� AHNK.. ������ ZČD.) Reklama pojedinih komandanata uzela je velikog maha. 1.. koje su se ogledale u nedostatku discipline. 31 AHNK. juni 1944. K2-95. ZČD. te moral naroda na neprijateljskoj teritoriji. Komanda 200 dostavile su Izvještaj. juli 1944. određuju samovoljno kontribucije.) napušta sa svojim snagama prostor gde je bio grupisan kao važna strategijska rezerva i pod slabim izgovorom odlazi na drugu stranu (. a ovo isto dozvoljavaju i svojim potčinjenim. ubijaju bez suda i presude (. Pojedini komandanti batinaju narod gde god stignu. Adnan Velagić usmjeravala na one porodice čiji su pojedini članovi bili pripadnici NOP-a.30 Spoljna obavještajna služba je imala zadatak da prikuplja podatke sa borbenih linija i neprijateljske teritorije. te po svom pisanju izvještaja i pričanju. Djelatnost ove službe bila je strogo kontrolirana iz dva centra – vojnog i onog civilnog koji je graničio uz neprijateljsku teritoriju. K2-104.. sastav i stručnost oficira. (nema datuma na dokumentu). te na pripadnike hrvatskog i muslimanskog stanovništva. sa njima provode blud javno pred borcima i narodom. USTAŠAMA I TURCIMA“. Neki komandanti i njihovi potčinjeni priređuju raskošne gozbe. 30 AHNK. K16-945. lažnom izvještavanju pretpostavljenoj komandi i često ispoljavanom kukavičluku. V.) Tada naši ljudi uopšte nisu disciplinirani u pogledu čuvanja tajne“. U fokusu pažnje spoljne obavještajne službe bili su moral.. U ovom dokumentu je izričito navedeno da svaki obavještajni izvještaj „MORA SADRŽAVATI PODATKE O KOMUNISTIMA.) Neki komandanti iskupljaju pored sebe pokvarene žene. Komanda Jugoslavenske vojske u otadžbini (Gorski štab) – Svim Komandama.. konstatira sljedeće:31 U našim starešinama i borcima pojavljuju se strahoviti znaci nediscipline i samovolje: Navodimo samo nekoliko slučajeva koji su dovoljni da se ovo vidi.K. Međutim. U daljem tekstu četnička komanda posebno naglašava da se „one poznaju po tome što su nemoralne i putem slobodne ljubavi približuju se i osvajaju naše ljude (. Tako se u jednom četničkom dokumentu vrlo detaljno navode slabosti unutar četničkih jedinica i. Komanda 251 – Komanda 250. 406 . opremljenost i brojno stanje neprijateljske vojske. Uput za organizaciju obavještajne službe na teritoriji Konjičke vojno-četničke brigade. (Vrhovna komanda. 1.Doc.dr. reklo bi se da je kod njih sve u najboljem stanju. 12. op. 1.. Jedan komandant bez odobrenja V. i pored detaljno razrađenih vojno-obavještajnih planova četničke jedinice su imale evidentne slabosti. između ostalog. A.. kakve se ni u mirno doba nisu priređivale. ������ ZČD.29 U jednom Izvještaju Gorskog štaba navodi se da veliku opasnost za stabilnost četničkih jedinica predstavljaju komunistkinje „koje su naročito formirane kao špijunke i koje se na vešt način uvlače u naše redove“.

32 Slični primjeri navode se u mnogim dokumentima četničke provenijencije. 33 AHNK. Predsjednik i potpredsjednik općine bili su u isto vrijeme i čelni ljudi Narodnog suda. da im je nestalo municije. komandirima i vojnicima severne vojske u zoni Nevesinja. Presude su donošene većinom glasova. njegov podpredsjednik i još 3 do 5 članova. da je bila magla. Nakon izbora predsjednika birala bi se općinska uprava koju su sačinjavali: predsjednik općine. Smrtna kazna je izricana u slučajevima zločina nad srpskim stanovništvom.. Pri tome se vodilo računa da ta ličnost bude nepokolebljivi pristalica ravnogorskoga pokreta. ne dostavlja se pravo stanje stvari. javnim kritikovanjem 32 AHNK. Ukoliko bi se desilo da sud bude neodlučan. te da su „oni koji su bili junaci u pljačkanju i klanju žena postali kukavice čim je prva puška pukla“. Dopis Komande četničkih odreda za jugoistočnu Hercegovinu. Narodni sud je donosio sljedeće kazne: smrt strijeljanjem. u zavisnosti od veličine općine. koje su činili kmet kao predsjednik i dva ugledna seljaka. bosi i demoralisani. da članovi glasaju 5:5. juni 1942.) Ima dosta slučajeva da pojedini komandanti čim stupe u borbu odstupaju. koji su pred njim polagali zakletvu „da će savjesno i pošteno suditi. a zatim izveštavaju da su napadnuti jačim neprijateljskim snagama.33 Prema propisima Gorskog štaba svako selo biralo je starješinu sela. K11-594. Zadatak ovog Odbora bio je da radi na podizanju srpske nacionalne svijesti i da daje mišljenje o nacionalnoj i moralnoj ispravnosti pojedinih lica. Komanantima.. ������ ZČD.. 407 . da su pretrpeli velike gubitke.. Seoski nacionalni odbor je imao tri člana. Nakon toga u svakoj kmetiji su birani članovi Seoskog nacionalnog odbora. tj. goli. Sve su ovo izmišljotine da bi opravdali svoju slabost i kukavičluk. zatvor. zadatak odmah zakukaju kako su slabi. onda se glas predsjednika suda računao kao dva glasa. ������ZČD. protjerivanje i prisilni rad. veleizdaju i za komunističko djelovanje. godine četnički pokret je započeo sa uspostavljanjem civilne vlasti na teritorijama koje je kontrolirao. 10. Ovaj Sud brojao je 10 članova i to 7 članova općinskog odbora i 3 člana ožalošćenih porodica. ne zaustavivši se ni 30 km sve do Blagaja“. U izvještajima V.Prilog proučavanju četničkoga pokreta. 2. s posebnim osvrtom na .K. kmeta. već se daju i takvi podaci koji su lažni i izmišljeni (. K12-680. Civilna služba četničkoga pokreta u Hercegovini Polovinom 1942. U općinama su općinski odbornici birali predsjednika općine. U drugom dokumentu se navodi da je „većina trupa kurvanjski pobegla sa bojnog polja ispred neprijatelja brojno i tehnički slabijeg. Općinski odbor je na svojoj sjednici birao članove Narodnog suda. da su vojnici zamoreni. (tačan datum se ne vidi na dokumentu). Kazna zatvorom i protjerivanjem izricana je u slučajevima teške pljačke i razbojništva. tj.3. štiteći interese srpstva“. 1942. često beže.

Zaključak Četništvo. Sprovodeći politiku ekstremnog šovinizma. te isticanja tradicionalnih srpskih amblema i simbola. ipak su u praksi postojala velika odstupanja. bilo u nadležnosti Komandi operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine. Dana 1. K16-907. zbog partizanskih operacija tokom 1941.dr. Njegov zadatak bio je da okuplja i organizira srpsko stanovništvo Hercegovine. Također. donesena odluka da će biti ubijeno:34 - svako lice kod kojeg se pronađe antičetnički propagandni materijal. godine područje Hercegovine je izdvojeno i stavljeno u nadležnost Hercegovačke grupe vojno-četničkih odreda. 20. Tako je u Proglasu Bilećkog vojno-četničkog odreda. četnici su postali najdosljedniji pobornici srpskog nacionalističkog programa. Na prisilni rad su upućivani najlakši prijestupi – zavedeni Srbi. pijanice i sl. Proglas Bilećkog vojno-četničkog odreda. koja se manifestirala kroz način odjevanja i ponašanja. odlukom Draže Mihailovića ukinuta je Hercegovačka grupa vojno-četničkih odreda i ponovo �������� AHNK. i sl. od 20. godine. nego i obilježje etničke pripadnosti. Adnan Velagić četničkoga pokreta. Osnivanje četničkih organizacija na području Hercegovine započelo je 1924. juna 1942. Još od XIX stoljeća ono je predstavljalo ne samo vojno-političku komponentu zvaničnih organa srpske vlasti. upućivana na strijeljanje. juna 1942. godine. s konačnim ciljem uključivanja ovoga prostora u sastav buduće velikosrpske države. Mada su ovi propisi vrlo decidno propisivali kaznene mjere za određena lica. a to mu prethodno ne dozvoli četnička vlast. vješanjem ili na neki drugi surovi način koji niti u jednom članu sudskih propisa nije bio predviđen kao kazna. - svako lice koje u svoju kuću primi partizana. Tokom Drugog svjetskog rata. ZČD. ima dugu tradiciju unutar srpskog nacionalnoga korpusa. područje Hercegovine je. lažovi. često su smrtne kazne izvršavane klanjem. - svako lice koje se bavi špijunskim poslovima protiv četničke vlasti.Doc. kao organizirani izraz velikosrpskog hegemonizma. Tako se često dešavalo da su lica koja su kritikovala rad četničkoga pokreta. kada je u Mostaru formiran Okružni odbor Udruženje srpskih četnika Petar Mrkonjić. - svako lice koje napusti mjesto stanovanja. 408 . u vojnom pogledu. godine. Međutim. Svoje ideloško uporište ovaj pokret je pronalazio u velikosrpskim projektima poput Načertanija i Homogene Srbije./42. augusta 1942. umjesto u zatvor.

the region of Herzegovina.. and emphasis on traditional Serbian emblems and symbols. but also features distinct ethnic origin.. Ideologically this movement that found its foundation in projects such as the Načertanija (Draft) and Homogenous Serbia. as the organized expression of Greater Serbian hegemony. it was represented not only by the military-political component of the official organs of the Serbian authorities. obnovljen rad Komande operativnih jedinica istočne Bosne i Hercegovine. the region of Herzegovina was isolated and placed under the jurisdiction of the Herzegovinian group of military-guerrilla detachments. During World War II. On 1 of August 1942. whose jurisdiction has placed the entire region of Herzegovina. was the responsibility of the Command of operational unit in eastern Bosnia and Herzegovina. Since the nineteenth century. His task was to gather and organize the Serb population in Herzegovina. 409 .Prilog proučavanju četničkoga pokreta. However. has a long tradition in the Serbian nacionalist circles. By pursuing a policy of extreme chauvinism Chetniks became the most consistent supporters of Serbian nationalist program. because of partisan operations during 1941/41. when in Mostar Association of Serbian Chetniks Petar Mrkonjić was formed. u čiju nadležnost je stavljeno cjelokupno područje Hercegovine. with the ultimate goal of including this area in the future composition of the Greater Serbian State. which is manifested through the way of dress and behavior. . s posebnim osvrtom na . by the decision of Mihailovic Herzegovina group of chetnik guerrilla units was abolished and work again renewed the operating units of eastern Bosnia and Herzegovina. in military terms. Summary Chetniks. Establishment of chetnik guerrilla organizations in Herzegovina started in 1924.

zabranjuje se zloupotreba vjere u političke svrhe. a među njima i ingerencije iz oblasti bračnog prava i vođenja matičnih knjiga. sc. Početak po mnogo čemu drugačijeg razdoblja društveno-ekonomske i političke stvarnosti avnojevske Jugoslavije (Bosne i Hercegovine) bio je i prekretnica za politiku prema vjerskim zajednicama. Uvod Završetkom Drugog svjetskog rata Komunistička partija Jugoslavije (dalje: KPJ) počinje izgrađivati potpuno novi državno-pravni i ideološkopolitički okvir. 410 . vjerske škole za obrazovanje vjerskih službenika su pod nadzorom države i država može finansijski pomagati vjerske zajednice. Bosna i Hercegovina.1 1 Arhiv Jugoslavije (dalje: AJ). brak. službenih publikacija i relevantne literature analizira i objašnjava proces oduzimanja nadležnosti Islamskoj zajednici Jugoslavije u pitanjima bračnoga prava i vođenja matičnih knjiga. Ključne riječi: Islamska zajednica. vjerske zajednice mogu slobodno obavaljati vjerske poslove i obrede ako njihovo učenje nije u suprotnosti sa Ustavom.Dr. Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije je regulisao pitanje odnosa između države i vjerskih zajednica bazirajući se na sljedećim načelima: vjerske zajednice su odvojene od države i škole. Denis BEĆIROVIĆ ODUZIMANJE NADLEŽNOSTI ISLAMSKOJ ZAJEDNICI JUGOSLAVIJE U PITANJIMA BRAČNOG PRAVA I VOĐENJA MATIČNIH KNJIGA NAKON ZAVRŠETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA Abstrakt: U radu se na osnovu neobjavljene arhivske građe. koji nije bio prijateljski naklonjen ni prema jednom religijskom svjetonazoru. fond: Savezna komisija za vjerska pitanja (dalje: SKVP). 144-8-131. Odnosi između države i crkve u Federativnoj narodnoj republici Jugoslaviji. građanima se garantuje sloboda savjesti i vjeroispovijesti. komunisti i religija. 1953.sc. Komunistička vlast je smatrala da samo potpuno odvajanje vjerskih zajednica od države može obezbijediti ravnopravnost spomenutim zajednicama i zaštititi najvažniju tekovinu narodnooslobodilačke borbe – bratstvo i jedinstvo. Slijedeći navedeni princip komunistička vlast je Islamskoj vjerskoj oduzela brojne nadležnosti. Denis Bećirović Dr. matične knjige. Ključni princip koji su u tom procesu zastupali komunistički predstavnici bazirao se na potpunom odvajanju vjerskih zajednica od države. Jugoslavija.

Bez obzira što su oni predstavljali mnogo više od vjerske zajednice oni su uglavnom označavani terminom “musliman”.. omogućio Bošnjacima5 da u porodičnim 2 Brak (engl. Zagreb 2008. bude punoljetna i sposobna za rasuđivanje. vjenčanih i bračnim sporovima.1947. 78. Religijski rječnik. Oduzimanje nadležnosti Islamskoj zajednici Jugoslavije u pitanjima bračnog prava i vođenja matičnih knjiga nakon završetka Drugog svjetskog rata Na osnovu navedenih načela Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije (dalje: FNRJ) je posebnim članom 26. porodice. god. prema evidenciji koju pružaju etnološka istraživanja. Ipak. uočit ćemo nekoliko važnih promjena vezanih za vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini. 3 Službeni list FNRJ.Oduzimanje nadležnosti Islamskoj zajednici Jugoslavije u . vjenčanih i umrlih.. Tunr. br. Islam traži da osoba. ugovor je temelj bračnog odnosa. 10. Monogamni brak je najrasprostranjeniji oblik.2. evidenciji rođenih. franc.1946.4 Komparirajući Ustav FNRJ iz 1946. primjera radi. donio identična rješenja u vezi sa pitanjem braka. pored ostalog. Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije. jasno i u ogromnoj većini iskazivali svoj poseban 411 . umrlih. 5-7. uredio pitanje braka2. kada im je za to bila pružena mogućnost i na način na koji im je to bilo dozvoljeno. književnosti i drugih duhovnih vrijednosti bila je prisutna u najvećem dijelu XX stoljeća. Rječnik sociologije. Prema ugovornoj teoriji o braku. Opšir. Najčešće se one odnose na bračno srodstvo.. u pravilu. Bryan S. Brak je. porodice.. jedna od najstarijih društvenih ustanova. Posle zaključenja braka građani mogu izvršiti i venčanje po verskim propisima. Poligamni brak ima dva osnovna oblika: poligni (muškarca sa više žena) i poliandrični (žena sa više muškaraca). Punovažan je samo brak zaključen pred nadležnim državnim organima. Roditelji imaju prema deci rođenoj van braka iste obaveze i dužnosti kao i prema bračnoj deci. pored porodice. a najpoznatija su učenja o braku kao instituciji i o braku kao ugovoru. tradicije. Religijska zajednica može istaknuti zapreke za sklapanje braka. 1. Vidovdanski ustav je. 90-91.1. god. Maloletna lica stoje pod naročitom zaštitom države. a ne tek pretpostavka za njegov nastanak. Svi ti različiti oblici mogu se svesti na dva osnovna: poligamni i monogamni brak. 1. Naime. Mariage). prvi i dugo vremena jedini način regulisanja odnosa u prvobitnoj zajednici. kao i Savezni ustav. U toku kulturno-historijskog razvoja čovječanstva zabilježeno je mnoštvo oblika u kojima se javljala ova institucija. venčanih i umrlih je u nadležnosti države. Ivan Cvitković. Evidencija rođenih. bračnih sporova. te vođenja evidencije rođenih.) pod zaštitom države. njem. tako i u savremenim društvima. te da postoji obostrani pristanak na brak. Država zakonom uređuje pravne odnose braka i porodice. Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine. 26-27. Ehe. a po nekima. On je definisao da su: „Brak i porodica (. osnova je porodice i važan društveni odnos između dviju osoba različitog spola.“3 Republički ustav je. godine. godine sa. Kod većine zajednica brak je zabranjen među srodnicima do četvrtog koljena. životna zajednica žene i muškarca uređena pravnim normama i priznata u pravnom poretku pojedine države. 8.. Svi bračni sporovi spadaju u nadležnost narodnih sudova. II. Vidovdanskim ustavom iz 1921. Institucionalna teorija ističe moralnu karakteristiku braka i tumači ga kao prirodnopravnu kategoriju i pojavu kojoj je priroda odredila svrhu. 4 Službeni list NR BiH. 5 Politika ����������������������������������������������������������������������������������������������������� onemogućavanja javne identifikacije Bošnjaka i negiranja njihove historije. vjenčanih i umrlih. Hrvata i Slovenaca zadržale nadležnost nad pitanjima evidencije rođenih. a time i strukturu. marriage. i to kako u prošlosti. br. Brak kao ustanova imao je veliki značaj za održavanje stabilnosti u različitim društvima. 74. Nicholas Abercrombre. oni su uvijek.. Politička enciklopedija.. Beograd. one su na osnovu odredbi prvog ustava Kraljevine Srba. Položaj vanbračne dece uređuje se zakonom. Sarajevo 2005. bračnih sporova.. uprkos denacionalizatorskoj politici prema Bošnjacima. Stephen Hill. III. O pravnoj naravi braka postoje različite teorije.

. Živojinović. Esad Ćimić. 1. između ostalog. u: Religija i sloboda. Zagreb 1993. Iskorjenjivanje religioznih uvjerenja i aktivnosti unutar članstva KPJ/SKJ od 1945. zabrana pasiviziranja građana u društvenopolitičkom životu i protivljenje zloupotrebi vjerskih osjećanja u političke svrhe. 146-163. 617-619. br.6 Kao osnovni principi odnosa KPJ prema religiji navođeni su: zalaganje za dosljednu primjenu ustavnih odredbi o slobodi vjeroispovijesti.. Denis Bećirović i nasljednim poslovima zadrže šerijatske sudije. pruža drugačije odgovore na temeljna pitanja nego što to nude religiozna učenja.. uz određene specifičnosti.. Sarajevo 2008.Dr. Split 1993. Zato je u programu KPJ/SKJ izričito upozoreno da se unutar Partije ne dozvoljava nikakvo religiozno vjerovanje. London... 117-137. odnos spram religije neposredno nakon Drugog svjetskog rata više je bio motiviran aktuelnim interesima. 30. Službeni list FNRJ. ur. Historija Bošnjaka. Sarajevo 2000. 199-212. Sarajevo-Zagreb 2007. Šerijatsko pravo i nauka šerijatskog prava u Bosni i Hercegovini u prvoj polovini XX stoljeća. br. Sva spomenuta ustavna prava i nadležnosti koje je Islamska zajednica imala u Kraljevini Srba. shvatanje da ispovijedanje religije predstavlja privatnu stvar vjernika. Church and State in Yugoslavia since 1945. XXI. Historijska traganja. godine“.. 225-237. 63-65. kom. Xavier Bougarel. iako to formalno nisu isticali u svojim programskim dokumentima. Dragoljub R. 94. Beograd 2002. 1. Mehmedalija Bojić. god.. Uzroke takvog odnosa. 55.. 8 Komunistička partija u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji. Marksizam.1921. Siniša Zrinščak. Zbog toga ćemo u ovom radu upotrebljavati nacionalno ime Bošnjaci umjesto naziva “muslimani”. treba tražiti u historijskim razlozima koji su uzrokovali „civilizacijski razlaz“ radništva i vjerskih zajednica. Sarajevo 1998.1946.-1990. II. Hrvata i Slovenaca. Sarajevo 1984. Država i verske zajednice 1945. 6 Upor. Cambridge.. o problematici iskazivanja nacionalne pripadnosti Bošnjaka poslije završetka Drugog svjetskog rata pogledati u: Mustafa Imamović. Husnija Kamberović). (gl. uprkos baštinjenoj ideologiji. Sarajevo 2009.8 Partijski etnički entitet i identitet.2. Opšir. Vatikan. knj. Komunisti nisu krili da svoje opredjeljenje zasnivaju na marksizmu kao teoriji radničke klase i da je takva komunistička orijentacija nespojiva sa bilo kakvim religijskim svjetonazorom. 7 Ivan Cvitković. Savez komunista Jugoslavije i religija.7. Religijska situacija u Hrvatskoj 1945. Zbornik zakona i naredaba za BiH.. Radmila Radić. Melbourne 1979. Istorija Saveza komunista Jugoslavije. poštivanje prava građana da ispoljavaju religijska osjećanja. 74-94. Od “Muslimana” do “Bošnjaka”: pitanje nacionalnog imena bosanskih Muslimana. Katolička crkva i jugoslovenska vlast 412 .-1948. Denis Bećirović. Enver Redžić. Ipak. Beograd 1985. do 1958. Sarajevo 2001. kao pogled na svijet. baštinila je u prvim poslijeratnim godinama stavove i ideje međunarodnog komunističkog pokreta pa time i odnos spram religije. Grupa autora. br. Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije. II. Ustav Kraljevine Srba.sc. Hrvata i Slovenaca/ Jugoslaviji poslije usvajanja Ustava FNRJ se ukidaju. a školski sistem nije bio odvojen od vjerskih zajednica. do 1990. Rasprave o nacionalnom identitetu Bošnjaka. Časopis za suvremenu povijest. Enes Durmišević. 124... Drama a/teizacije.. 562-563. „Odnos Crkve i države u Hrvatskoj od 1945. 47-77.7 Komunistički ideolozi u Jugoslaviji nedvojbeno su promovirali ateizam. 92-95. Sto godina muslimanske politike u tezama i kontroverzama istorijske nauke. Katarina Spehnjak. Prosvjetno-kulturna politika u Hrvatskoj 1945. Historija Bosne i Bošnjaka.. 333. te da vjernici ne mogu biti u članstvu SKJ.-1970.. potpuno odvajanje religije od države i vaspitno-obrazovnih institucija. 4. Opšir. 115-117. o odnosu jugoslovenskih (bosanskohercegovačkih) komunista prema religiji vidi u: Stela Alexander. godine.. Sarajevo 2009.

kut. U tom kontekstu oni nisu pravili razlike među vjerskim zajednicama. već su ih naprotiv posmatrali kroz istu ideološku dioptriju.-1958. koje su proizilazile iz njihove unutrašnje organizacije. Zapisnik sa savjetovanja sa predsjednicima vjerskih komisija narodnih republika. Polovinom marta 1945. Ključni princip koji su u tom procesu zastupali komunistički predstavnici bazirao se na potpunom odvajanju vjerskih zajednica od države. 1954. vjerskih poslova i vjerskih osjećanja u političke svrhe. 103-123. brojnost. partijske i državne strukture vlasti su proklamovale načelo potpune jednakosti svih vjerskih zajednica sa stanovišta njihovog ustavno-pravnog i političkog statusa u društvu.9 Iako su postojale određene razlike u pristupu prema pojedinim vjerskim zajednicama. godine pojedini sreski sudovi u Bosni i 1941. 11 Arhiv ��������������������������������������� Bosne i Hercegovine (dalje: ABiH).prve socijalističke države u historiji. ne na njenu formalnu stranu“.6. bez obzira na njihovu rasprostranjenost.. Marksistički ateizam je zastupao tezu da treba glavnu energiju usmjeriti na uništenje socijalnih korijena religije i njene materijalne sadržine. Između ostalog. Teorijski naslonjeni na iskustva Sovjetskog saveza . već ga treba shvatiti kao nužnu posljedicu razvoja socijalizma. Državno-partijski rukovodioci su odmah poslije rata započeli proces uspostavljanja i regulisanja veza sa svim vjerskim zajednicama. veličinu i položaj koji su imale prije završetka Drugog svjetskog rata. Komisija za vjerska pitanja (dalje: KZVP). jugoslovenski komunisti su u namjeri da oslabe uticaj vjerskih zajednica posebno apostrofirali važnost zabrane zloupotrebe vjerskih obreda. 21-22..1954. „a ne na religiju kao ideološku nadgradnju.. brojnosti. 5. kako su tvrdili. specifičnog historijskog razvoja itd. Marksističko shvatanje religije. Odnos verskih zajednica prema državi. 9 Ante Fiamengo. uz garanciju svim priznatim vjeroispovijestima da mogu slobodno regulisati svoje unutrašnje vjerske odnose. Beograd 2007. 413 .11 Brojni dokumenti partijske provenijencije potvrđuju da je interes državno-partijskih struktura bio da raznim državnim mjerama oslabe i ograniče uticaj vjerskih zajednica u društvu. b. 3. �������������������������������������������������������������������������������������������� SKVP. 144-10-164. Ateizam nije vrijednost koju treba posebno izdvajati i uzdizati.. Beograd 1958. /54.b.Oduzimanje nadležnosti Islamskoj zajednici Jugoslavije u .. 10 AJ. Prvi nagovještaji promjena u oblasti bračnog prava u Bosni i Hercegovini javljaju se već krajem Drugog svjetskog rata. zvaničnici su najčešće isticali tezu da ateizam za njih nije primarno pitanje. već čovjekom i njegovim društvenim odnosima. oni se ne bave bogom.10 Početak po mnogo čemu drugačijeg razdoblja društveno-ekonomske i političke stvarnosti FNRJ bio je i prekretnica za politiku prema vjerskim zajednicama. jer. s naglašenom tendencijom brzog rješavanja brojnih neriješenih pitanja egzistentnih još iz prethodnih vremena. to i jeste razlog zašto je socijalistička Jugoslavija u isti položaj stavila sve vjerske zajednice. gledajući u njima protivnike novog socijalističkog poretka.. a da se pri tome ne miješaju u državne poslove. Materijali sa savetovanja.

Beograd 2002. I. Isto tako. Usvajanjem Ustava FNRJ u januaru 1946. godine. Istina.. godine postojao jedino na teritoriji jednog dijela Vojvodine. 15 AJ. br. Ovim zakonom ukinuti 12 ZAVNOBiH – dokumenti.12 Nekoliko mjeseci nakon oslobođenja zemlje Privremena narodna skupština Demokratske Federativne Jugoslavije usvaja Zakon o uređenju narodnih sudova. ako se ne tiču imovinskopravnih odnosa.1945. nakon toga. Zakon o uređenju narodnih sudova. 198. 207.13 Ovaj Zakon predstavljao je osnov da okružni sudovi počnu razmatrati i odlučivati u predmetima bračnih sporova.. a za sporove između bračnih drugova. 67. spomenutim zakonom nije se zadiralo u ingerencije vjerskih sudova. Uz naglašavanje načela odvojenosti vjerskih zajednica od obrazovnog sistema i države. Taj posao su vodili organi vjerskih zajednica. godine data su osnovna načela za regulisanje ovih pitanja. Država i verske zajednice 1945-1970.. od datuma stupanja na snagu Zakona o uređenju narodnih sudova. Pri tome. u onim situacijama kada pojedine osobe traže razvod braka i rješavanje pitanja izdržavanja bračnog partnera. 15. 1945.15 Konkretizacija ustavnih odredbi o braku je izvršena objavljivanjem Osnovnog zakona o braku. Denis Bećirović Hercegovini počinju dovoditi u pitanje dotadašnju nadležnost vjerskih sudova u slučajevima brakorazvodnih parnica. �������������������� SKVP. Ustav je u članu 26 propisao da sve evidencije ličnih podataka o građanima spadaju u isključivu nadležnost države. u Jugoslaviji do spomenute godine nije bilo ni jedinstvenog sistema matičnih knjiga. Naime.3. Sreski narodni sud Glamoč traži od odjeljenja za pravosuđe ZAVNOBiH-a objašnjenja u vezi sa nadležnošću u brakorazvodnim parnicama. građanima je bilo dopušteno da obavljaju vjenčanje i po vjerskim pravilima. bilo vanbračne. I. 414 . god. Jedan od glavnih zadataka novog sudstva postaje zaštita tekovina narodnooslobodilačke borbe. 144-8-131. U članu 26 Ustava propisana je punovažnost samo onog braka koji se sklopi pred nadležnim državnim organom. knj.Dr. nacionalnu. bez obzira na vjersku. kao i u punovažnost njihovih presuda. bračne sporove razmatrali su i okružni i vjerski sudovi.14 Građanski brak u Jugoslaviji je do 1946. Sarajevo 1968. nadležni okružni sudovi. Ustav je pružio osnov za uvođenje civilnog braka.1945. 9. obavljajući tako i funkciju javnopravnog karaktera. Ovi sudovi već tada počinju tražiti upute i objašnjenja od Odjeljenja za pravosuđe Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine.9.sc. 13 Službeni list DFJ. rasnu ili neku drugu pripadnost. Također. 14 ��������������� Radmila Radić. 4. Zakon je propisao da su za sporove iz odnosa roditelja i djece bilo bračne. nadležni sreski sudovi. te da je potrebno što prije propisati postupak po kome će se ova pitanja rješavati. pa sve do objavljivanja prvog poslijeratnog Zakona o braku. aprila 1946. 654-655. sreski sudovi podsjećaju da su ranije ovu problematiku raspravljali vjerski sudovi. knjiga II. Tek. dok je u ostalom dijelu zemlje postojao vjerski brak. a jedno od osnovnih opredjeljenja izgradnja jednakosti svih građana pred sudovima.

Zakon je proglasio obaveznim građanski brak.. njem. javna knjiga u koju se upisuju činjenice od značenja za status fizičkih osoba. vjenčanih i umrlih. vjenčanih i umrlih. Zakon je predviđao da se u onim oblastima gdje nisu postojale državne matične knjige i dalje koriste stare matične knjige vođene po propisima prije donošenja ovog zakona. Zakon je u općim odredbama propisao da se evidencija ličnih stanja građana može voditi samo u državnim matičnim knjigama17. bilo predviđeno da se kazni svaki predstavnik vjerske zajednice ili druga osoba koja sprovede čin vjenčanja po vjerskim propisima prije nego što se sklopi brak pred nadležnim državnim organom. Istina. Zaključenje braka i regulisanje svih odnosa koji proizilaze iz braka predato je u isključivu nadležnost državnih organa. za čije vođenje su bili isključivo zaduženi državni organi. 17 Matične knjiga (engl. potvrđujući time da su zaključili brak pred nadležnim državnim organom.1946. definisano da se matične knjige vjenčanih. II. Opća uputstva za sastav i vođenje državnih matičnih 415 . god. 19 Službeni list FNRJ. god. U njima je. Vjenčanje u skladu sa vjerskim propisima bračni drugovi su morali prvo dokazati izvodom iz matične knjige vjenčanih. gradski.4. br. koji je imao zadatak da ustrojava matične knjige vjenčanih za teritoriju na kojoj imaju svoje prebivalište oba zaručnika ili jedan od njih. Činjenice upisane u matične knjige smatraju se istinitima dok se na zakonom dopušten način ne dokaže suprotno. 29. te da iste imaju dokaznu snagu javnih isprava. 18 Službeni list FNRJ. odnosno gradskog (rejonskog) odbora. objavljena su i Opća uputstva za sastav i vođenje državnih matičnih knjiga. god. rođenih i umrlih postali su mjesni. Nadležni državni organi za vođenje posebnih matičnih knjiga vjenčanih. II. U XVIII stoljeću države uvode civilne evidencije ličnih stanja građana – matične knjige rođenih. te da se moraju voditi jednoobrazno na cijelom teritoriju Jugoslavije. 9.Oduzimanje nadležnosti Islamskoj zajednici Jugoslavije u . br. Matične knjige vjerskih zajednica su ovim zakonom prestale da imaju javnopravni karakter. 9. između ostalog..16 U istom broju Službenog lista FNRJ objavljen je i Zakon o državnim matičnim knjigama. 29.19 16 Službeni list FNRJ.1946. pored ostalog. 9.. II. nadležni državni organ za zaključivanje braka postao je narodni odbor. Zakon o državnim matičnim knjigama..4. Opšir. Za donošenje bližih odredbi o izvršenju ovog Zakona..1946. registre d’etat civil). O ličnom stanjima građana vode se matične knjige rođenih. u prelaznim i završnim naređenjima. 29. a brak je definisan kao temelj porodice koji se stavlja pod zaštitu države. civil registration. su i zamijenjeni svi dotadašnji državni propisi o braku. rođenih i umrlih vode za cijelo područje mjesnog. kao i odredbi o sastavu i vođenju državnih matičnih knjiga bili su zaduženi ministri unutrašnjih poslova narodnih republika. 705-706. franc. 329-335. 335-339. Tako je. br. Zagreb 2007. a onima koji to žele ostavljena je mogućnost da poslije zaključenja braka obave vjenčanje i po vjerskim propisima. Tačnije. Pravni leksikon.4. Standesamtregister. a na osnovu općih načela koje propisuje Ministar unutrašnjih poslova FNRJ. odnosno rejonski odbori..18 Uz ovaj Zakon. Osnovni zakon o braku. Kršenje naprijed navedenih odredbi zakona podlijegalo je oštrim zakonskim sankcijama.

Međutim. Matične knjige vođene od strane vjerskih službenika i izvodi iz njih i dalje su nastavile imati dokaznu snagu javnih isprava o činjenicama upisanim u njima do 9. godine navedena komisija za vjerska pitanja se obratila i Javnom tužiocu FNRJ. 1. pored ostalog. s ciljem preuzimanja podataka u matične knjige državnih matičara.20 Usvajanjem spomenutih pravnih akata. tražeći i njihove savjete za rješavanje ovog pitanja. Osnivanje matičnih ureda. morale su biti zaključene sa oznakom posljednjeg tekućeg broja upisa. jer su zbog njega izbili brojni nesporazumi i sukobi usljed različitog tumačenja zakonskih propisa od strane vjerskih zajednica s jedne strane i narodnih odbora s druge strane. godine.. kao i vraćanje novih matica koje su vođene poslije završetka Drugog svjetskog rata. 20 ABiH. vjerske zajednice su predlagale da takva evidencija ubuduće služi samo za unutrašnje potrebe određene konfesije. 1/47. umrle i vjenčane u njihovim knjigama. te su predložili da vjerski službenici nastave upisivati rođene. 7.7.1946.21 U vezi s tim.5. sve dotadašnje državne matične knjige. 22 ABiH. Krajem novembra 1946. maja iste godine. bb/46. U njemu je. u skladu sa novim zakonom. Zbog toga su vjerski predstavnici tražili povratak njihovih matičnih knjiga. kao i matične knjige koje su po dotadašnjim propisima vođene na teritoriji gdje nisu postojale državne matične knjige. kut. poslije upotrebe ovih matičnih knjiga samo je mali dio vraćen njihovim prvobitnim vlasnicima..1946. br. 416 . kut. Matične knjige rođenih. Poslije ovog datuma kao važeće isprave tretirane su samo one koje su izdate iz državnih matičnih knjiga. KZVP. 21 ABiH. Zemaljska komisija za vjerska pitanja Bosne i Hercegovine se više puta tokom 1946. a većina je zadržana u narodnim odborima. br. 340-341. br. Vjerski predstavnici u Bosni i Hercegovini nisu se pomirili sa novonastalim prilikama. br. godine.1946.22 Odgovor Javnog tužioštva FNRJ na ovo pitanje upućen je Predsjedništvu vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine krajem decembra 1946. s ciljem dobijanja odgovora na pitanje da li vjerski matičari smiju poslije stupanja na snagu novog zakona voditi matične knjige za čisto unutrašnje potrebe vjerskih zajednica. Komisija je istakla da rješavanje ovog pitanja u Bosni i Hercegovini ne može više čekati. Vođenje matičnih knjiga od strane pojedinih konfesija. 820. parosi i župnici) su do 9. godine obraćala istim komisijama u Srbiji i Hrvatskoj. KZVP.11. kut.Dr. Neka pitanja iz oblasti odnosa crkve i države. KZVP. 5. 1. rečeno da nakon zaključenja vjerskih matičnih knjiga knjiga. kada je stupio na snagu Zakon o državnim matičnim knjigama. fond: Imamat džemata Tuzla. 1. kut. maja 1946. umrlih i vjenčanih koje su vodili vjerski službenici (imami-matičari. 87/46. ali bez vrijednosti i dokazne snage javnih isprava. Denis Bećirović Nakon usvajanja Zakona o državnim matičnim knjigama u Bosni i Hercegovini je sprovedena aktivnost oduzimanja matičnih knjiga od vjerskih zajednica. morali zaključiti državni matičari.sc. Upisi u crkvene matične knjige nakon njihovog zaključenja. Arhiv Tuzlanskog kantona. 5906/46. 26. Umjesto ranije funkcije takvih knjiga.

Zavidovićima i Odžaku da izdaju bilo kakve izvode iz dotadašnjih matičnih knjiga. Nastojeći umanjiti posljedice gubljenja nadležnosti u pitanju vođenja matičnih knjiga. 24 ABiH. prema mišljenju Javnog tužioštva FNRJ. nego su i (. na terenu su učestalo kršene i zakonske odredbe koje su vjerskim voditeljima matičnih knjiga nalagale da na zahtjev zainteresovanih lica izdaju izvode iz knjiga o upisima vjenčanih. Dopis Javnog tužioštva FNRJ upućen Predsjedništvu vlade Narodne Republike Bosne i Hercegovine. rođenih i umrlih.) dužni da na zahtjev zainteresovanih lica ili državnih organa izdaju izvode iz državnih knjiga o upisima izvršenim prije stupanja na snagu Zakona o državnim matičnim knjigama“. br. U suprotnom.1946. niti unositi.12. 1. koje je ocijenilo da su to nezakoniti i nepravilni postupci. prestala je važiti Uredba o vođenju muslimanskih matica. Stoga je ovaj organ Islamske zajednice. navodeći da će nakon reorganizacije džemata biti dostavljene posebne knjige za evidenciju Bošnjaka. trebalo 23 ABiH. jer se njeno planiranje i djelovanje odvijalo u korelaciji sa statističkim podacima. a koji su izvršeni prije stupanja na snagu Zakona o državnim matičnim knjigama. 30. kut..23 Osim zabrane vođenja matičnih knjiga poslije 9. po kojoj su svi džematski imami imali obavezu da svake godine do kraja mjeseca februara prezentiraju podatke o bošnjačkom stanovništvu na području svog džemata.24 Novonastale promjene u vezi sa matičnim knjigama uticale su i na sposobnost Islamske zajednice da vodi statističke podatake o bošnjačkom stanovništvu. Na prvom mjestu. Ulema medžlis u Sarajevu se marta 1947.. takva aktivnost vjerskih matičara dovela bi do konstantnih „sukoba između tih lica i državnih matičara“. maja 1946. nije dozvoljeno više ništa u njih upisivati. kako se ne bi gubili podaci o brojčanom stanju Bošnjaka. Usvajanjem ovog Zakona nije prestala potreba Islamske zajednice da i nadalje raspolaže sa pouzdanim podacima o brojčanom kretanju bošnjačkog stanovništva. Dopis Zemaljske komisije za vjerska pitanja u vezi sa izvodima iz dosadašnjih matičnih knjiga upućen Ulema-medžlisu u Sarajevu. 1. navedeni organ vlasti je naglasio da „dosadašnji (vjerski) voditelji matičnih knjiga ne samo da mogu. umrlih i vjenčanih. KZVP. Tako su državni matičari zabranili vjerskim matičarima (imamima džemata) u Bosanskoj Krupi.1947. 24/47. br.1. Štaviše. 1/47. u saglasnosti sa Vakufsko mearifskim saborom u Sarajevu zaključio da područni imamati vrše privremeno ustrojavanje knjiga evidencije po uzoru na prethodne matične knjige rođenih. 417 ... 31.Oduzimanje nadležnosti Islamskoj zajednici Jugoslavije u . Ovakve pojave su podstakle i Zemaljsku komisiju za vjerska pitanja Bosne i Hercegovine da se obrati Ministarstvu unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine. Usljed objavljivanja Zakona o državnim matičnim knjigama. U realizaciji ovog zadatka preporučeno je da se koriste obične sveske u kojima bi se vodile iste rubrike kao i u matičnim knjigama. kut. kao i organizirati vođenje evidencije o kretanju bošnjačkog stanovništva u Bosni i Hercegovini. KZVP. godine obratio posebnim dopisom svim džematskim imamima i sreskim vakufsko mearifskim povjerenstvima. godine.

a kao rok za realizaciju navedenog posla postavljen je 31. godine. Dopis Ulema medžlisa u Sarajevu upućen svim džematskim imamima i sreskim vakufsko mearifskim povjerenstvima na području ovoga Ulema medžlisa. ni ovakav vid vođenja evidencije za čisto unutrašnje potrebe vjerskih zajednica nije nailazio na razumijevanje i odobravanje lokalnih organa vlasti. 13. godine proglašene su izmjene i dopune Zakona o matičnim knjigama. godine upisana u uništenoj ili nestaloj knjizi rođenih. 26 ABiH. u Službenom listu FNRJ su 5. 27 ABiH.Dr. maja 1946. januara 1949. 418 . Da bi se ovaj problem riješio. godine imaju karakter privatnih knjiga za vjersku evidenciju. Uputstvo za obnovu (rekonstrukciju) uništenih matičnih knjiga rođenih. pa čak i notese. Promjene zakona očigledno su ohrabrile sreske narodne odbore. Do kraja 1946. 1. Komisija je ocijenila nezakonitim ovakve aktivnosti i zatražila od Ministarstva unutrašnjih poslova da se uključi u ispravljanje spomenutih nepravilnosti. Komisiji za vjerska pitanja Bosne i Hercegovine su stigle brojne žalbe na rad sreskih narodnih odbora.sc.1948. Za postupak upisivanja u obnovljenu matičnu knjigu bio je nadležan državni matičar. 23. kut. Uputstvo je obavezalo mjesne. br.25 Ipak. Tim povodom 12. u kojima je izričito zabranjeno upisivanje u zaključene matične knjige pod prijetnjom globe do 10. oduzimati matice. koji je vodio matične knjige određenog narodnog odbora.3. U obnovljenu knjigu rođenih morala su se upisivati sva lica rođena u vremenu od 1. kut. Na osnovu principa sadržanih u općim načelima. 43/47. fond: Savjet za izgradnju narodne vlasti.11. br. br. godine objavljena Opća načela za rekonstrukciju uništenih matičnih knjiga rođenih.27 Zaoštravanje državne politike prema pitanju upisa u državne matične knjige postalo je još izraženije od početka 1949.000 dinara. Svjesna posljedica ovakvog postupanja Komisija za vjerska pitanja je tražila da se sva nezakonita postupanja hitno presjeku. 164/47. Prema podacima Komisije za vjerska pitanja Bosne i Hercegovine najveći dio vjerskih službenika je nastavio upisivanje podataka u zaključene matične knjige. godine.1. godine do 9. KZVP. godine izradilo Uputstvo za obnovu (rekonstrukciju) uništenih matičnih knjiga rođenih. u kojima se govorilo da državni matičari pregledaju i one vjerske matice koje nakon 9. maja 1946.26 Poseban problem u poslijeratnom periodu predstavljala je obnova uništenih matičnih knjiga rođenih. koji su počeli još intenzivnije kažnjavati vjerske službenike. a koje su vodili dotadašnji vjerski matičari. Ministarstvo unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine je početkom 1948. 1. gradske i rejonske narodne odbore da izvrše obnovu matičnih knjiga u svim naseljima gdje su uništene ili nestale matične knjige. 25. 1095/48. decembar 1948. �������������������������������������������������������������������������������������������� KZVP. Denis Bećirović je u privremene knjige evidencije popisati sve slučajeve koji su nastali poslije stupanja na snagu Zakona o državnim matičnim knjigama. avgusta 1947. Dopis Komisije za vjerska pitanja Bosne i Hercegovine prema Generalnom sekretaru Predsjedništva vlade Bosne i Hercegovine. godine.1947. jer su po njenom mišljenju loše 25 ABiH.1947. januara 1900.

9. Husein Tabaković (7. ������ KZVP. Protiv ovog rješenja Ulema medžlis u Sarajevu je uputio žalbu Ministarstvu unutrašnjih poslova. Naime. marta 1947. obavještavajući Komisiju za vjerska pitanja Bosne i Hercegovine da će nastaviti kažnjavati vjerske matičare koji vrše bilo kakve upise u matične knjige zaključene 9. KZVP. godine uputio niz žalbi i na adresu Komisije za vjerska pitanja. 32 ABiH.28 Uprkos upozorenjima navedene Komisije kažnjavanje vjerskih službenika je nastavljeno..000 dinara).30 Na ove žalbe Ministarstvo unutrašnjih poslova je negativno odgovorilo. KZVP. fond: Ulema-medžlis. godine kažnjeni Abdulkerim Filipović (10. kut. od kraja 1949. Dopis Komisije za vjerska pitanja Bosne i Hercegovine upućen Državnoj komisiji za vjerska pitanja. Dopis Komisije za vjerska pitanja Bosne i Hercegovine upućen Generalnom sekretaru vlade Bosne i Hercegovine.32 U narednim godinama Islamska zajednica će. br. godine došlo je do određenog popuštanja u oštrom stavu Ministarstva unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine prema vođenju vjerskih matica. usvojenom 26. Većina žalbi Islamske zajednice u spomenutoj godini odnosila se na oduzimanje matičnih knjiga i kažnjavanje imama matičara. Ulema medžlis je tokom 1949.000 dinara) i Salih Rašidović (3. 2. krajem 1949.1951. 15. kojim su u junu 1949. ali bez uspjeha. početkom 28 ABiH. kut. 21. tražiti vraćanje oduzetih matičnih knjiga. ministarstvo je upozorilo „da je zabranjeno voditi nove matične knjige za privatnu evidenciju vjerskih zajednica“. maja 1946. Ulema medžlis je raspisom dao uputstva svojim vjerskim službenicima o evidentiranju vjerskih vjenčanja koja obavi ovlašteni vjerski službenik. prema podacima Komisije za vjerska pitanja Bosne i Hercegovine. godine.1949. a na osnovu odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim matičnim knjigama. godine. a koja su se zavodila u poseban registar koji je služio samo radi evidencije za potrebe Islamske zajednice. 419 .b. 23/49. 185/51. organi vlasti na terenu su nerijetko kršili zakonske propise o pravima vjerskih zajednica.4. b.1949. Na koncu.. i 31 ABiH. Dopis Ulemamedžlisa u Sarajevu upućen Ministarstvu unutrašnjih poslova.1949. Međutim.12. 9. Prema Ustavu Islamske zajednice. godine veći dio vjerskih matičara je mogao nesmetano da vodi vjerske matice. 59/49.000 dinara) zbog toga što su kao džematski imami osnovali nove knjige rođenih i vjenčanih poslije 9. džematski imami su imali obavezu evidencije pripadnika ove zajednice na svom području. KZVP. Kažnjavanje sveštenika po Zakonu o matičnim knjigama. br. Pored toga.29 Pored toga. kut.Oduzimanje nadležnosti Islamskoj zajednici Jugoslavije u . 19. Ilustrativan primjer takve politike je rješenje Sreskog narodnog odbora iz Bosanske Dubice. kut.31 Ipak. br. maja 1946. 30 ABiH ����. O tome svjedoče i brojna kažnjavanja službenika Islamske zajednice. 29 Arhiv Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. godine.7. Također. kao i ostale vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini. 2. br. 2. Informacija Komisije za vjerska pitanja. 51/49. a pogotovo unutrašnje akte vjerskih zajednica. ističući pravo džematskih imama da vode privatne registre vjerskih vjenčanja. 2. uticali u normalizaciji odnosa između države i vjerskih zajednica.

s ciljem preuzimanja podataka u matične knjige državnih matičara.33 Zaključak Okončanjem Drugog svjetskog rata Islamska zajednica Jugoslavije se našla u potpuno drugačijem društvenom-ekonomskom ambijentu u odnosu na cjelokupnu dotadašnju historiju. Konkretizacija ustavnih odredbi o braku je izvršena objavljivanjem Osnovnog zakona o braku. Religion has not disappeared in the new social order. 9. Društveni izraz religije u prvoj poslijeratnoj deceniji bio je umnogome drugačiji od društvenog iskaza religije u svim prethodnim sistemima. 144-10-164. godine Savezna komisija za vjerska pitanja je zauzela stav da treba imati ujednačene propise po ovom pitanju u cijeloj zemlji i da ne treba vraćati vjerske matične knjige. but it is positioned on the margins of society. the Islamic Community of Yugoslavia found itself in a totally different socio-economic environment in relation to their former entire history. poslije upotrebe ovih matičnih knjiga samo je mali dio vraćen njihovim prvobitnim vlasnicima. Ovim zakonom ukinuti su i zamijenjeni svi dotadašnji državni propisi o braku.Dr. ali je zato pozicionirana na margine društva. Međutim. 420 . Nakon usvajanja Zakona o državnim matičnim knjigama u Bosni i Hercegovini je sprovedena aktivnost oduzimanja matičnih knjiga od vjerskih zajednica. Zaključenje braka i regulisanje svih odnosa koji proizilaze iz braka predato je u isključivu nadležnost državnih organa. Denis Bećirović 1954. čime je ova zajednica prestala obnašati funkciju javnopravnog karaktera u ovim oblastima. uz osiguranu slobodu vjeroispovijesti i jednakost svih vjerskih zajednica pred zakonom. Religija nije nestala u novom društvenom poretku. Spomenutim zakonskim mjerama Islamskoj zajednici su oduzete nadležnosti u pitanjima braka i vođenja matičnih knjiga. ��� SKVP. The new government has launched a series of measures aimed to present religion as irrelevant to the individual 33 AJ. Na tragu takvog ustavnog opredjeljenja u Bosni i Hercegovini su nizom zakonskih mjera Islamskoj zajednici oduzeta brojna prava i nadležnosti. a brak je definisan kao temelj porodice koji se stavlja pod zaštitu države. FNRJ je ustavno definisala princip odvajanja vjerskih zajednica od države. Materijalni položaj verskih organizacija i subvencije. Summary After the Second World War. godine. a većina je zadržana u lokalnim organima vlasti. aprila 1946. Nova vlast je pokrenula niz mjera koje su imale za cilj da religiju prikažu kao irelevantnu za pojedinca i društvo. The social expression of religion in the first postwar decade was largely different from the social expression of religion in all previous systems.sc.

. and society. and most are kept in local authorities. However. a marriage is defined as the foundation of the family who is placed under state protection. In the wake of such a constitutional commitment to Bosnia and Herzegovina are a number of legal measures taken from the Islamic community.. which this community ceased to perform this function of public law character in these areas. many rights and responsibilities. Mentioned legal measures to the Islamic community seized jurisdiction in matters of marriage and conduct of registries. This law was abolished and replaced all the former state regulations on marriage. after using these registers only a small portion was returned to their original owners. 9 April 1946. providing for freedom of religion and equality of all religious communities before the law. Following the adoption of the state registers in Bosnia and Herzegovina was carried out seizure activity registers of religious communities. Concretization of the constitutional provisions on marriage was performed by the publication of the Basic Law on Marriage. FNRJ define the constitutional principle of separation of religious communities from the state. 421 .Oduzimanje nadležnosti Islamskoj zajednici Jugoslavije u . in order to download data in the master state registrar. Marriage and the regulation of relations arising from the marriage has been submitted to the exclusive jurisdiction of state authorities.

“3 „Ispitivanje demografskih karakteristika kod različitih nacionalnosti – naročito ako ono 1 Mirko Bajraktarović. etnička struktura. 422 . ekonomskim) što je utjecalo i na demografske promjene. Beograd. Univerzitet u Beogradu. Svaki narod u pravilu osim jedinstvenog teritorija ima i svoj jezik. 141. ali takođe i posledica zajedničkog jezika.“2 „Termin “etnička grupa” (od grčkog ethnos – narod) označava grupu ljudi koji imaju između sebe izvesne somatske jezičke ili kulturne afinitete. Godina VI. godine. religioznih i rasnih grupa. sc. Denis Bećirović Mr. 1968. U navedenom periodu izvršeno je šest popisa: 1948. kao viši organizovaniji stupanj življenja. 1981. 24. Uvod Današnji prostor Bosne i Hercegovine je tokom historije bio izložen različitim utjecajima (političkim. GODINE Abstrakt: U ovom radu obrađena je etnička struktura stanovništva Bosne i Hercegovine u periodu 1948. Osnovi opšte etnologije. Dušan Breznik. str. godine. popis stanovništva. godine i vršena je do posljednjeg popisa stanovništva 1991. 1961.. 131... a posebno na etničku strukturu stanovništva. religije ili nacionalnog porekla. Demografske karakteristike etničkih. Narod je zajednica koja se. Demogeografija – Stanovništvo svijeta.1 „Narodi su se razvili u prošlosti na određenom teritoriju koji smatraju svojim žarištem. Broj 3-4.-1991. socijalnim. 1990. str.. Beograd. u dugom procesu. Ključne riječi: Bosna i Hercegovina.. stvara od većeg broja manjih.sc. 1977.. 1953. posebne kulturne crte i baštinu i svijest o svojoj pripadnosti određenoj rasnoj i etničkoj skupini. 3 Milica Sentić. godine.-1991. i 1991.. U grupi postoji osećanje pripadnosti odnosno socijalnog identiteta. 1971. ali je velika pažnja posvećena i faktorima koji su utjecali na ove promjene.Dr. Stanovništvo. što može biti odraz povezanosti sa nacionalnom državom kao celinom. Etnička struktura se u popisima stanovništva počela prezentirati tek od popisa 1948. 2 Mladen Friganović. Cilj istraživanja ovog rada su etničke promjene na području Bosne i Hercegovine. str.. stanovništvo. Edin JAHIĆ Prirodno-matematički fakultet Tuzla PROMJENE U ETNIČKOJ STRUKTURI STANOVNIŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE U PERIODU 1948. a ponekad i raznorodnih grupa. Zagreb.

„Nacionalna pripadnost bosanskohercegovačkog stanovništva se. obuhvata stanovništvo raznih nacionalnosti u okviru iste zemlje. Dolaskom Osmanlija otpočinje naseljavanje stranaca. 112113. Posljedica tog procesa je da se danas uopće ne pravi razlika između Bosanaca katolika i doseljenih Hrvata.. Fizički – antropološki i etnički čovek se rađa. pa može biti etnički i složena. bez obzira što nemaju nikakvog uporišta u historiji. upravo heterogenog sastava. ili se vrši kod nacionalnosti koje žive na istoj teritoriji zajedničkim životom – predstavlja poseban interes. 6 Enver Imamović. 423 .“6 Danas se često pravi konfuzija da su muslimani etnička komponenta. Po vjerskoj pripadnosti bili su to pravoslavci i katolici. Razvitak stanovništva Jugoslavije u posleratnom periodu. kao ni između Bosanaca pravoslavaca i doseljenih Srba. a Bosanci katolici s Hrvatima. 26. jer omogućava sagledavanje razlika u demografskim strukturama i kretanjima. najviše Srba. Definiciju nacije dao je i M. str. obično određuje po njegovoj vjerskoj pripadnosti. Univerzitet u Beogradu.Promjene u etničkoj strukturi stanovništva Bosne i Hercegovine u. starosjedilačko bosanskopravoslavno stanovništvo počelo se nacionalno identificirati s doseljenim Srbima (pravoslavcima). koji je etnička odrednica. naročito veće i novije nacije. 1977. str. str. 5 Bajraktarović Mirko. Bajraktarević: „U novije doba sa razvitkom kapitalizma i sve većom složenošću društva uopšte. nacionalnog i vjerskog izjašnjavanja stanovništva. odnosno Crnogoraca. Sve do dolaska Osmanlija u Bosni je živio jednonacionalni narod (Bošnjani) koji su u najvećoj mjeri pripadali Crkvi bosanskoj. što je pogrešno. a pravoslavci Srbi. Hrvata i Crnogoraca i na taj način Bosna je dobila znatan broj stanovnika hrvatske. naime. srpske i crnogorske nacionalnosti. Sastav i razvitak stanovništva po nacionalnoj pripadnosti. jezik i kultura. ublažavanja ili porasta razlika u pogledu demografskih karakteristika između pojedinih nacionalnosti. 1998.. teritorija. Teoretski se uzima da je to grupacija ili zajednica koju karakterišu: zajednička ekonomija. dok su manji dio činili katolici i pravoslavci. 4 Dušan Breznik. Centar za demografska istraživanja. Beograd. dok se nacionalno sam izjašnjava. Beograd. Propaganda je bila tako intenzivna da su kod mjesnog stanovništva te ideje potpuno saživjele. Takva situacija je rezultat agresivne nacionalističke propagande susjednih zemalja s čime se započelo sredinom prošlog stoljeća. Institut društvenih nauka.“4 Termin narod.“5 U Bosni i Hercegovini imamo problem kod etničkog. Porijeklo i pripadnost stanovništva Bosne i Hercegovine... trebamo razlikovati od termina nacija koja je državno-pravna odrednica. Nju ne mora da čini etnički kompaktna masa. Osnovi opšte etnologije. Srpski i hrvatski nacionalisti počeli su s istomišljenicima u samoj Bosni propagirati da su svi bosanski katolici Hrvati. javlja se i nova kategorija – nacija. Po pravilu su. Pri tome se postavlja neminovno pitanje kud su nestali bosanski katolici i pravoslavci kojih je do dolaska Osmanlija u Bosnu bio nemali broj. Sarajevo. 158. faktora koji su na njih uticali kao i tendencija daljeg postojanja. Stjecajem niza historijskih okolnosti. Milica Sentić. 1974..

1961. Geografski pregled.100 domaćinstava koje su naselili muslimani iz bivšeg Novopazarskog sandžaka i Bosne i Hercegovine. 8 Mustafa Imamović. 205. Edin Jahić što nije ispravno. Geografsko društvo Bosne i Hercegovine. koji je u periodu 1956. u ljeto 1944. odnosno nacionalnom pripadnošću od različitih interesnih grupa i politika. Trifunovski. Sarajevo. kao nacionalna oznaka. ime Musliman. Beograd. potpuno je afirmirano aktima Narodnooslobodilačkoga pokreta 1941. U turskom periodu bosanskohercegovački Muslimani su nazivani Bošnjaci. 424 . kako unutar. u prvom redu srpski interesi u Bosni i Hercegovini. kako se ne bi povrijedili nacionalni.. broj 5. Posebnom Deklaracijom o pravima građana Bosne i Hercegovine usvojenom na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a. te općenito muslimana na južnoslavenskom prostoru i namjernog manipuliranja njihovom vjerskom i etničkom. BZK Preporod. tako da je 1993. sa oko 1. u okolini Skoplja 11. i 1991. str. odnosno nacionalno-političko ime. zapravo. Narodi i etničke zajednice sveta.. Od tada su se Muslimani izjašnjavali kao Hrvat. Srbin i Neopredijeljen. str. Ime Musliman je u prvom redu proisteklo iz složene političke historije Bosne i Hercegovine. 95.-1949. “Bošnjaci” u Makedoniji. godine putujući po Makedoniji radi antropogeografskih proučavanja naišao „na znatan broj naselja.8 Naziv Bošnjak iako je ukinut u doba austrougarske uprave. Historija Bošnjaka..“9 7 Petar Vlahović. dugo vremena se zadržao u narodu o čemu nam najbolje svjedoči poznati antropogeograf u bivšoj Jugoslaviji Trifunovski Jovan. 9 Jovan �������������������������������������������������������������������������������������������������� F. odlukama Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije. Ovaj pojam je od sredine XIX veka počeo da se upotrebljava u današnjim jugoslovenskim zemljama kao oznaka za muslimansko stanovništvo.. godine službena je politika ukinula „nacionalno ime“ Musliman. sc.45. Srba i Hrvata. Prilog proučavanju posleratnih migracija stanovništva u FNRJ. Učinjeno je to pod pritiskom. 1998. već od ranije u praksi rasprostranjeno.. godine. Svoj nacionalni identitet Bošnjaci su potpuno iskazali i potvrdili popisima stanovništva 1971. Zasjedanjima Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine i ostalih zemaljskih antifašističkih vijeća. Sarajevo. tako i izvan Bosne. Velesa 5 i Prilepa 9 naselja. Upotreba naziva Bošnjak postepeno se aktuelizira u vrijeme kraha komunističkog režima 1989/90. U razdoblju između 1947. 12-17.. 1981. priznato u toku Narodnooslobodilačke borbe. nacionalistički. godine.“7 Naziv Musliman kao etničko. koje Makedonci zovu imenom Bošnjaci.-1961. Nakon mnogo lutanja i zbunjenosti oko pitanja kojim imenom označiti bošnjački etnos. „Ime Musliman se izvodi od arapske riječi muslim – što znači pripadnik islamske vere. vraćen stari naziv koji se koristio u srednjem vijeku i osmanskom periodu. str. godine. a ukinut je u doba austrougarske uprave i uveden termin Muhamedanac. 1984.Mr. godine zajamčena je jednakopravnost i ravnopravnost Muslimana. službeno je krajem 60-tih godina usvojeno.

godine.963 . godine .1991.2% .376.1991.1948. na 759. sa 1. godine iznosio 788.Promjene u etničkoj strukturi stanovništva Bosne i Hercegovine u.3% . godine. Broj Hrvata je konstantno rastao i povećao se sa 614. godine. str.% . u analiziranom periodu stalno opadao sa 44. Sve do popisa 1971.43.1948. Analizom popisnih podataka iz posmatranog perioda vidimo da se procentualno broj Srba tokom cijelog perioda 1948.000 (3.9%).3% i 1961.1948. godine na 17. priznavanjem Muslimana kao naroda po popisu 1971.1991.6% i tako je ostalo sve do popisa 1991. odnosno postotak. godine. 1 i br.1991. godine na 17. godine na 43.403 i stalno je rastao na 1..4% .1991. sa 44.906 . godine. Drugi po brojnosti bili su Srbi. godine na 1. užoj Srbiji 173. dok je u ostalim dijelovima živjelo: u Crnoj Gori 89. godine u Jugoslaviji je živjelo ukupno 2.3%). Njihov broj se u ovom periodu gledano u apsolutnim brojevima stalno povećavao. godine na 31. godine -44. godine. godine.-1991. i 1991. U Bosni i Hercegovini su Bošnjaci tokom cijelog ovog perioda bili najbrojniji narod. godine na 759.1948. ali se smanjivao u postotcima.1991.3%). godine Srbi su činili većinski narod u Bosni i Hercegovini (1948.116 . Historija Bošnjaka.932 (14. Broj Hrvata je porastao za 145.1991.1948. Makedoniji 70. u Vojvodini 6.1948.871 (7.4%. pokazuju da je u Bosni i Hercegovini živio veliki broj pripadnika različitih naroda i ta struktura se nije značajnije mijenjala (vidjeti tabelu br.906 . godine (vidjeti tabelu br.898. godine situacija se znatno promjenila.079 (0. godine. godine. 2).646 Muslimana.136.752 (1. te u Sloveniji 26. godine Bošnjaci su – tada pod imenom Muslimani – bili treći najbrojniji narod u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji.4% . godine.1991.7% .123 . sa 614.408 (2.123 .-1991. Međutim. 425 . Hrvatskoj 47. Broj Bošnjaka je 1948.783. Podaci o etničkoj strukturi stanovništva u periodu 1948.42. godine na 31. Preko 80% svih Muslimana živjelo je u Bosni i Hercegovini.4% . 1 i 2). Najbrojniji narod bili su Bošnjaci 39.1948. Kosovu 57.10 Etnička struktura stanovništva Bosne i Hercegovine Etnička struktura stanovništva na području Bosne i Hercegovine rezultat je nacionalnih. ali gledano u postocima njihov broj se smanjio sa 24% .365. godine smanjivao. migracijskih i prirodnih kretanja stanovništva u dugom historijskom razvoju naseljenosti na ovim prostorima. Prema popisu iz 1991.3%). Smanjivanje procenta Srba i Hrvata u ukupnom stanovništvu �������������������� Mustafa Imamović..603 (2%). 1981.3%).9%).1991.3.1948. 9. kao i relativni broj sa 30.093 . Hrvati su u Bosni i Hercegovini tokom cijelog ovoga perioda bili na trećem mjestu po brojnosti iza Bošnjaka i Srba. čiji je broj.2% . godine .5%). ali gledano u postocima njihov broj se smanjio sa 24% . Prema popisima stanovništva iz 1971.

Edin Jahić Bosne i Hercegovine u periodu 1948.Mr..430 i stalno je rastao. godini na svega 1. Kada se 1971.) O tome je pisao i Stanko Žuljić: „Tu se prvenstveno radi o promjenama statističke definicije muslimanske narodnosti od ‘muslimananeopredijeljenih’. str. godine u Bosni i Hercegovini najviše povećavao broj Bošnjaka. godine moglo se izjasniti na više načina i manjim dijelom je uz svoju muslimansku pripadnost navelo pripadnost određenom narodu.403. ali i drugih etničkih. što nam govori da je Bosna i Hercegovina prostor na kojem je oduvijek bila razvijena tolerancija.-1991. Pored ove tri najbrojnije grupe postojao je i veliki broj nacionalnih manjina. Stanovništvo muslimanske narodnosti prilikom popisa 1948. te ‘Jugoslovena neopredijeljenih’ do ‘Muslimana (u smislu etničke pripadnosti) ‘ i ‘Muslimana (u smislu narodnosti)’“.898. posebno prirodnog kretanja. Kada se 1961. godini). (vidjeti graf. Zagreb. koja je tokom cijelog ovoga perioda u Bosni i Hercegovini vršila određenu diskriminaciju bošnjačkog stanovništva. godine u popisu predvidjela mogućnost izjašnjavanja za: 1. broj Jugoslovena je bitno smanjen (sa 8. Etnička struktura stanovništva se mijenjala pod utjecajem vlasti na demografsku politiku. godine prvi put uvela mogućnost opredjeljivanja Muslimana kao narodnosti. godine imala raznovrsnu etničku strukturu stanovništva.”11 Na kraju možemo konstatovati da se u periodu 1948. sc. što je posljedica njihovog priznavanja kao samostalnog naroda.963 Bošnjaka. Od tog popisa gledano u postocima smanjivao se broj Hrvata i Srba.2% u 1971.došlo je do rascijepa unutar muslimanske narodnosne skupine što je imalo za posljedicu smanjenje broja i relativnog udjela Muslimana u ukupnom stanovništvu SRBiH. godine iznosio 788. multietničnost i multikulturalnost. dok je rastao broj Bošnjaka. . jer im nije bilo dozvoljeno da se izjasne kao samostalan narod.482. tako da je popisom iz 1991. Muslimansku etničku pripadnost. br. nije im priznavana narodnost kao ostalim etničkim zajednicama unutar Bosne i Hercegovine. 1. demografskih procesa. godine je posljedica priznavanja Muslimana kao naroda. 1989. godine utvrđeno 1. Tek od popisa stanovništva iz 1971. Zaključak Bosna i Hercegovina je u periodu 1948. To najbolje možemo vidjeti po apsolutnom broju Bošnjaka koji je 1948. Jugoslovene neopredijeljene. a nakon priznavanja Bošnjaka kao naroda 1971. Procenat Bošnjaka u ukupnom stanovništvu Bosne i ����������������� Stanko Žuljić.-1991. Narodnosna struktura Jugoslavije i tokovi promjena. migracijskih. 47. 2. tj. Kao posljedicu ove politike u Bosni i Hercegovini imamo izmjenjenu etničku strukturu stanovništva. godine taj broj iznosio je 1.-1991.4% u 1961. godine možemo pratiti stvarni broj Bošnjaka. jer ga nije priznavala kao samostalnu etničku zajednicu. Ekonomski institut Zagreb. Ta je okolnost umanjila broj i relativno značenje muslimanske skupine stanovništva. 426 .

Percentage of Bosniaks in the total population of Bosnia and Herzegovina increased from 30. a Hrvata sa 24% na 17.6 37. dok se znatno povećao procenat Muslimana odnosno Bošnjaka.7 21. to 1991.5 32 31. there is the decrease in the percentage of Serbs and Croats. 1961. Conclusion Bosnia and Herzegovina in the period from 1948.4%.4%.2%. 1953..4 31. Od popisa stanovništva iz 1971. Hrvati Muslimani Srbi 427 . 1971.4%.2%. which during this entire period in Bosnia and Herzegovina carried out a specific discrimination of the Bosniak population. 1981. 1991. Hercegovine povećao se sa 30. 1. godine smanjuje se procenat Srba i Hrvata.4%.4 43.7 20.7% na 43.7% to 43. and Croats with 24% to 17.4 1948. which was by the census permitted to Bosniaks. Since the census in 1971.2 42.Promjene u etničkoj strukturi stanovništva Bosne i Hercegovine u.3 44. The ethnic composition of the population is changing under the influence of government on population policy. had varied ethnic population structure.2 39.6 18. Grafikon br. because it is not recognized as an independent ethnic community. što je posljedica etničkog izjašnjavanja.9 30.4 39. koje je navedenim popisom dopušteno Bošnjacima.7 24 17.3% na 31. The percentage of Serbs was reduced from 44. Procenat Srba se smanjio sa 44. As a result of this policy in Bosnia and Herzegovina have altered the ethnic composition of the population. while significantly increased the percentage of Muslims or Bosniaks is a result of ethnic ballot.3% to 31.4 23 25..: Etnička struktura stanovništva Bosne i Hercegovine u procentima (%) 50 45 40 35 30 25 20 15 10 5 0 44.

80.136 141. 1.247 13. 1.638 909.081 871. 428 ..922 590.812 … 811.393. Rezultati za republiku i po opštinama. 6. 732. 4.978 964. Knjiga I..264. Sarajevo.. 4. 588. 84. 757. 3..094 614. 297. 111.950 3.256 12. . 233. 1974. Konačni rezultati za Republiku. 189. 951. 690. sc. Beograd. 1959. Knjiga VI. 609.642 3.320.796 326. Stanovništvo po narodnosti. 893. 1967.660 2.161 2.906 1. Popis stanovništva i stanova 1971. 1.738 275. . 302. SGBiH 1974.336 654.316 3. 1981. Statistički bilten.059 .847. Popis stanovništva 1961. 1989. 1992.883 43. 717.316 7.048 759.. Beograd.116 . RSZ. Savezni zavod za statistiku. 470.033 1991. 1983.883 274.578 1. Popis stanovništva 1953. 35. 526.898. … 439. 297. 673.372 .140 1.649 26. 133.482 .111 1. SZS. 1.. Etnička. 381.482. 2..565. 310. RSZ. 788. Rezultati za opštine.262 945.277 3. .. 708..297 91. Edin Jahić Tabela br. 616. 1954. 300. 1. Statistički bilten br.755 1. 1. Stanovništvo.406. godine.456 7.592 14. Sarajevo.630.746.277.377. 3.491 758.764 4. 1.032 4.386 442.053 1.333 602. Beograd. 295.929 17.939 4. 1.596 1. 343.. Rezultati po opštinama.. 460. 2. Etnička obilježja stanovništva. Knjiga IX. 1993.963 2.: Etnička struktura stanovništva Bosne i Hercegovine12 GODINE   UKUPNO Nacionalno se izjasnili  Crnogorci  Hrvati  Makedonci  Bošnjaci13  Slovenci  Srbi  Jugosloveni  Albanci  Česi  Italijani  Jevreji  Mađari  Nijemci  Poljaci  Romi  Rumuni  Rusi  Rusini14  Slovaci  Turci  Ukrajinci15  Ostali Nisu se nacionalno izjasnili Regionalna pripadnost Nepoznato 1948.828 711.362 1961.111 4. Beograd. 1. 1.123 675.773 1.670 5. 1971. … 1953. 477.148 1.790 7.396 1.885 279. 8. 71.. 8.229 1. 435... 5. SZS. … 3.Mr. 507. 347. 801. 660.800 6. SZS.. 934.124.053 2.114 772. 267.. etnička i migraciona obeležja. 7. Vitalna i etnička obeležja. 271..576 ������������������������������������������������������������������������������������������������������ Izvor: Konačni rezultati popisa stanovništva od 15.338 1.300 1. 1.251 113. 755.391 842.093 242. Knjiga VI.473 314. prosvetna i ekonomska obilježja stanovništva i domaćinstava prema broju članova.884 891.190 1. 9.430 1.365.415 1. . Vitalna.403 4. br. domaćinstava i stanova 1981. 1. Popis stanovništva.1982. domaćinstava.144 532.033 10. Stanovništvo. stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991. Beograd.174 1.935 3.021 14.136. 426.585 224.140 1. 277. Popis stanovništva. 17.598 350. SZS.864 162. Statistički godišnjak Jugoslavija 1918-1988.502 946.892 1. Marta 1948.

1 0. 14 Do popisa 1971.1 0.1 0. 2.2 17.4 0.1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0.4 0.1 0 0 0 0 0 0 0.. godine Rusini i Ukrajinci su iskazivani zajedno.1 0 0 0.4 0.1 0 0 0 0 0 0 0.5 0.Promjene u etničkoj strukturi stanovništva Bosne i Hercegovine u.2 0 0.7 0.2 0 0.1 1971 100.4 .3 1981 100.8 13 U rezultatima ranijih popisa Bošnjaci su prikazivni pod različitim nazivima.1 . 0. 0. 1953. 100..1 25. 0.4 21. 0.1 31. Tabela br. 0 1961 100. 0.6 0. 0.1 31.1 0.9 8. 100.: Etnička struktura stanovništva Bosne i Hercegovine u procentima (%) GODINE  UKUPNO Nacionalno se izjasnili  Crnogorci  Hrvati  Makedonci  Bošnjaci  Slovenci  Srbi  Jugosloveni  Albanci  Česi  Italijani  Jevreji  Mađari  Nijemci  Poljaci  Romi  Rumuni  Rusi  Rusini  Slovaci  Turci  Ukrajinci  Ostali Nisu se nacionalno izjasnili Regionalna pripadnost Nepoznato 1948.2 0 0 0 0 0 0.2 1.1 … 0 … … 0.3 23 0.4 0.2 44.4 20.. .3 … 0 0.3 0 0.1 0 0.4 18. 0. godine Rusini i Ukrajinci su iskazivani zajedno. … 1953..3 0 0 … 0 0 .1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0.2 0 0 0 0 0 0.2 42.9 0.6 0. 429 . godine kao „Jugoslaveni neopredijeljeni“.4 0.2 44.4 0 43.7 0.1 0 0 0 0.3 0 0 … 0.7 1991 100.1 32 7.1 0 0 0.1 39.2 5. godine kao „Neopredijeljeni muslimani“.1 0 0 0 0 0 0.4 0. i to: 1948. 1961.2 0.1 0.1 24 0 30.1 39.2 … 0. 15 Do popisa 1971.1 37.7 0.6 0. godine „Muslimani u etničkom smislu“.

Napomene korisnicima: S obzirom na količinu i nekompletnost građe (dvije fascikle su smještene u jednu kutiju) urađen je analitički popis dokumenata. godine. godine. planovi i referati II a . Fond obuhvata građu nastalu u radu Opštinskog komiteta SKBiH Srebrenik u periodu 1954. Jezik u građi je bosanski. analize. izvještaji.koju čine zapisnici i materijali sa sastanaka OK SK I b . pripadao je srezu Tuzla (“Sl. 1952.koju čine zapisnici i materijali sa sastanaka OK SK. gradove i opštine. planovi i referati 430 . Fond Opštinskog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine Srebrenik (OK SKBiH S) preuzet je u Arhiv od Sreskog komiteta Tuzla organizovanom akcijom 1967. Podgrupa: I b I b – Informacije. Popis građe ovoga Fonda za štampanje priredila je Nermana Hodžić. materijali.koju čine informacije. godine kada su ukinuti srezovi. Sređivanje i evidentiranje dokumenata urađeno je po principu Podgrupa i godina tj. godine. programi. a pismo je latinica i ćirilica. srpski i hrvatski. materijali. kao opština. Srebrenik. Građa fonda je djelimično sačuvana.Nermana Hodžić Nermana HODŽIĆ Arhiv Tuzlanskoga kanona Tuzla Analitički popis OPŠTINSKI KOMITET SAVEZA KOMUNISTA BOSNE I HERCEGOVINE SREBRENIK (OK SKBiH S) 1954.-1964. a na poslovima njenog sređivanja i evidentiranja u Arhivu TK Tuzla radio je arhivista Predrag Arsić. Ovakva teritorijalna pripadnost ostala je nepromijenjena sve do 1966. Tako imamo tri Podgrupe i to: - - - I a . 11/52). Kutija: 1 Fascikla: 1 1954. svaka Podgrupa i godina idu od broja jedan.-1962. list NR BiH” br. Zakonom o podjeli teritorije NR Bosne i Hercegovine na srezove. informacije Iako je građa Fonda fragmentarna može poslužiti za proučavanje partijske aktivnosti na području Općine Srebrenik.-1964.

godine Materijali sa održane Izborne konferencije SK Srebrenik. godine Izjava o tome zašto Izvještaj nije poslan na vrijeme. XII 1958. godine Zapisnik sa Opštinske konferencije SK Srebrenik održane 26. godine 431 . programi. godine Informacija OKSK Srebrenik. IV 1962. 5. 1. godine Informacija o posljedicama nakon nevremena i nekim drugim pitanjima. Izvještaj OKSK Srebrenik podnesen na Izbornoj konferenciji 22. II i 11. II 1962. 11. III 1962. godine Plan održavanja sastanaka OKSK Srebrenik. Referat sa Druge redovne konferencije Saveza komunista Tinja. 22.Zapisnici i materijali sa sastanaka OK SK. godine Informacija o radnim skupovima koji se drže u aprilu mjesecu. OK SK Srebrenik 10. IV 1956. informacije Dokument: 1 – 45 II a – 1 II a – 2 II a – 3 II a – 4 II a – 5 II a – 6 II a – 7 1956.Analitički popis Opštinski komitet SK BiH Srebrenik . VI 1954. IV 1962.-1961.. godine Referat sa II godišnje Partijske konferencije Ljepuničkog područja.. I 1958.. godine Zapisnik sa sastanka Revizione komisije OKSK Srebrenik održanog 14. XII 1957. godine Serija: A Podgrupa: II a II a . 17.-1964. Dokument: 1 – 8 Ib–1 Ib–2 Ib–3 Ib–4 Ib–5 Ib–6 Ib–7 Ib–8 Godina 1954. godine Plan školovanja kadrova na području NO opštine Srebrenik za period 1960. 27. 28. XII 1957. 27. godine Informacije o održavanju radnih sastanaka u martu. 1962. I 1960. analize. godine Materijali podneseni na Savjetovanjima održanim 25. izvještaji. III 1962. godine Izvještaj sa Opštinske konferencije SK Srebrenik održane 26. VI 1954. II 1959.

godine Materijali sa sastanka OKSK Srebrenik. X 1960. 15. 13. godine Zapisnik sa sastanka OKSK Srebrenik proširen sa sekretarima OOSK. 30. 5. 20. 2. IX 1961. godine Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik. godine Program rada Opštinskog komiteta SK Srebrenik i njegovih tijela za II polugodište 1960. 22. IX 1960. godine Referat o ocjeni rada i zadacima SK na području OK Srebrenik. 14. 5. Zapisnik i materijal sa sastanka OKSK Srebrenik. 17. godine Zapisnik sa sastanka OKSK Srebrenik. IV 1960. 4. godine Zapisnik sa sastanka OKSK Srebrenik održanog 21. I 1960. Narodnog odbora. III 1960. XI 1961. X 1960. godine Neki zadaci SK na jačanju i razvoju Organizacije Narodne omladine u Opštini. godine Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik. X 1961. XII 1960. njegovih samoupravnih organa i organa uprave Opštine Srebrenik. godine Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik. godine Materijal sa sastanka OKSK Srebrenik proširenog sa sekretarima OOSK Srebrenik. godine Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik. godine Materijal sa sastanka OKSK Srebrenik. 27. 31. XII 1960. III 1960. III 1960. 7. 1960. 6. XI 1960. VI 1960. 18. godine Informacija Ideološke komisije OKSK o aktivnosti i uticaju klera na terenu Opštine Srebrenik. V 1960. godine Zapisnik sa sastanka OK SKBiH. 15. Informacija o radu Grupe OKSK Srebrenik na snimanju rada organizacije SK Srebrenik – Stanica.Nermana Hodžić II a – 8 II a – 9 II a – 10 II a – 11 II a – 12 II a – 13 II a – 14 II a – 15 II a – 16 II a – 17 II a – 18 II a – 19 II a – 20 II a – 21 II a – 22 II a – 23 II a – 24 II a – 25 II a – 26 II a – 27 II a – 28 II a – 29 II a – 30 II a – 31 II a – 32 432 Programi rada društveno-političkih organizacija. godine Materijal sa Opštinske konferencije SK Srebrenik. 22. 5. godine Zapisnik sa sastanka OKSK Srebrenik i Analiza metoda rada organizacije SK u Opštini Srebrenik. I 1960. IX . Materijal sa sastanka OKSK Srebrenik. IX 1960. 5. godine Zapisnik i materijali sa sastanka OKSK Srebrenik. III 1960. III 1960. 12. 31. XI 1961. godine Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik. godine Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik. godine Izvještaj o radu organizacija SK na području Opštinskog komiteta Srebrenik. XII 1960.

21. godine Zapisnik i materijali sa sastanka OKSK Srebrenik. VII 1961. 21. godine Zapisnik i materijali sa sastanka OKSK Srebrenik.Zapisnik sa sastanka Opštinskog komiteta održanog 21. II 1961. II 1961. 27.Analitički popis Opštinski komitet SK BiH Srebrenik . godine Podgrupa: I a I a – Zapisnici i materijali sa sastanaka OK SK Srebrenik 433 . 8...-1964. XII 1961. 23. V 1961. godine Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik. godine Zapisnik i materijali sa sastanka OKSK Srebrenik. VIII 1961. 12. 3. II 1961.godine Zapisnik i materijali sa sastanka OKSK Srebrenik. godine Zapisnik i materijal sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik. V 1961. godine Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik. 26. 11. 1. godine Materijal sa sastanka OKSK Srebrenik. godine Zapisnik sa održanog sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik. 30. godine Analiza rada organizacija SK u Opštini na sprovođenju Zaključaka Sreskog komiteta po izvještaju Grupe i drugih Zaključaka i Stavova SK. godine 1961. godine Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik. . III 1961. IV 1961. VI 1961. I 1961. III 1961. IV 1961. godine Zapisnik sa sastanka Sekretarijata OKSK Srebrenik. 15. 10. 18. godine Zapisnik i materijali sa sastanka OKSK Srebrenik. II a – 33 II a – 34 II a – 35 II a – 36 II a – 37 II a – 38 II a – 39 II a – 40 II a – 41 II a – 42 II a – 43 II a – 44 II a – 45 Kutija: 1 Fascikla: 2 Dokument: 1 1961. Godina 1961.

godine Izvještaj o problemima poljoprivrede i socijalističkog preobražaja sela Godina 1963. . godine Godina 1962. godine 22. III 1964. VII 1962. godine Godina 1964. VII 1963. godine 22. godine 26. IV 1962. Dokument: 1 – 5 1. . V 1963. godine 434 . godine 5. III 1962. 3. godine 25. I 1962. Dokument: 1 – 4 1. VI 1962. Dokument: 1 – 2 1. 23. IX 1963. godine 30. Zapisnici sa sastanaka Opštinskog komiteta SK održanih: 28.-1962. godine 30. godine Materijali sa sastanka OK SK Srebrenik. . Zapisnik sa Opštinske konferencije SK Srebrenik. Zapisnici sa sastanaka Opštinskog komiteta održanih: 29. .Nermana Hodžić Dokument: 1 – 3 Ia–1 Ia–2 I a – 3 Godina 1961. 5. IV 1962. V 1961.godine Zapisnik i materijal sa sastanka OK SK Srebrenik. II 1964. 25. Zapisnici sa sastanaka Opštinskog komiteta SK održanih: 19. II 1963.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->