GRČKA ARHEOLOGIJA 776. godina stare ere prva Olimpijada, „najstariji datum grčke historije“.

Najstarije evropsko pismo kritsko – mikensko pismo linearni tip B. Kritsko – mikenski tekstovi pisani na grčkom oko sredine II milenija p. n. e. Velika veza između kritske i mikenske kulture i civilizacije. Izvor za proučavanje najstarije prošlosti antičke Grčke je Homer i njegova epopeja Ilijada i Odiseja. Istorija antičke umjetnosti i arheologija antička obuhvata period od kritsko – mikenske kulture, grčke, etrurske, rimske kulture do kraja antičkog doba 375. – 395. godina nove ere. Kraj mikenske kulture kao kopnene varijante egejske kulture poznog bronzanog doba utvrđen je u poslejdnje decenije XII stoljeća p. n. e. Pojava Grka je konvencionalno vezana za 776. g. p. n. e. Dokumenti pisani linearnim pismom A ili B ukazuju da na suprotno. Krićani su se služili i hijeroglifskim načinom pisanja u razdoblju od 2100. – 1580. godine p. n. e. Linearno pismo A bilo je u upotrebi od 1650. – 1400. g. p. n. e. Linearno pismo B od 1450. g. p. n. e. – 1200. g. p. n. e. Prvo otkriće glinenih tablica pisanih linearnim pismo izvršio je A. Evans, 1900. godine na Knososu, prijestonici mitskog kralja Minosa. Pripremu dešifriranja izvršio je isti autor u djelu Scripta Minoa, objavljenu u Oxfordu 1909. g. Na dešifriranju su radili i Bedžih Hrozni i Vladimir Georgijev. Prvo publiciranje dešifriranih tekstova izvršili su i Michael Ventris i Džon Čedvik 1953. g. Dorska seoba krajem II milenija stare ere populacije iz Podunavlja i sjevernih krajeva Balkana došla u Grčku. Krajem III i početkom II milenija na pozornici Helade se pojavljuje novi indoevropski elementi, koji su došli iz sjeverne Grčke – Tesalije, Epira, Makedonije, i centralnih oblasti Balkana, spustivši se na jug do Atike i Peloponeza. Ovo su prvi Ahajci, preteče Grka. Dorska seoba samo jedan od talasa doseljavanja. Došljaci naseljavaju područje Mikene, Tirinta, Asina i dr. Unose novine u arhitekturi kao što je apsida i megaronski tip zgrada, koji je u Podunavlju bio poznat još iz vremena neolitskih civilizacija. KRITSKA UMJETNOST I HISTORIJA Kritski polisi Mikena, Pilos, Tirint. Kritski neolit je po odlikama materijala srodan balkansko – podunavskim neolitom. To potvrđuju vaze, njihovi oblici, fakture, vrste ornamenta plastika, reljefi i sl. Starčevo i Vinča pokazuju srodnost sa neolitom Grčke, Tesalije, Makedonije, Trakije. Nema čvrstih veza i kontinuiteta između neolitskih i bronzano dobnih kultura na Balkanu. Za razvoj Krita zaslužan i geografski položaj otoka. Blagostanje Krita trajalo 15 stoljeća. Krit je raskšće Evrope, Azije i Afrike i ujedno karika, koja je vezivala svjetove. Za Krit su vezane i legende o kralju Minosu, Minotauru, Teseju i Arijadni i lavirintu. Prema antičkoj tradiciji i Apolon vodi porijeklo sa Krita. To je bio Apolon Koribant. Na Kritu je odnjegovan i Zeus. Mit o Teseju rodonačelniku Atene veže se i mit o Minotauru kojeg je ubio i spasio djevojku Arijadnu. Krit je posijan čitavim nizom gradova Knosos, Festos, Malij, Hagija, Trijada, Zakro, Mesara, Tilisos, Vatipetros, Gurnija, Palaikastro, ostrva Mohlos, Pseira. Velike vile, palače i dvorci su pronađeni u Slavokampu, Amnisosu, Apodulu, Niru Kani, Karakisu i Ahladioi.

1

Prema mitu Evropini sinovi su se međusobno posvađali i Minos je pobjedio Sarpedona. Nakon poraza naselio je Anadoliju u oblasti Likije. Sarepdon je osnivač Mileta i saveznik Prijama u trojanskom ratu. Kralj Minos je bio osnivač egejske i mediteranske talasokratije. Minos je poginuo kod grada Kamika u pokušaju osvajanja Sicilije. U trojanskom ratu, Krićani su pružili pomoć Menelaju, a vodio ih je Minosov unuk Idomenej. Minos je osvojio Kiklade, formirao mornaricu i uspostavio slobodne puteve za more. Kritska naselja su građena nešto udaljenije od morske obale. Zabilježeno je odsustvo snažnih utvrđenja i fortifikacija. Pax minoica se prostirala daleko izvan i preko granica Krita. Kritske vaze su otkivene na većini egejskih ostrva Melos, Teri, Kiteri, Egina, kao i na grčkom kopnu. Kritski proizvodi otkiveni su i u Siriji, Gornjem Egiptu, Kipru, Eolskim ostrvima, gornjem Eufratu i Fenikiji. U Gornjem Egiptu u riznici Tod je pronađeno srebreno posuđe uvezeno za vrijeme faraona Amenemesa II (1929. – 1895. g. p. n. e.). U grobu kraljice Ahotre (1560. – 1550. g. p. n. e.) u Tebama i Gornjem Egiptu nađeni su predmeti kritskog porijekla. Na Kritu su pronađene vaze od alabastra iz vremena Tutmosisa III (1504. – 1450. g. p. n. e.). Krićani su uz pomoć Egipćana znali i za papirus. Krićani iz perioda II milenija stare ere nose obilježja Indoevropljana. Apolon Koribant rođen na Kritu borio se sa Zeusom oko ovog ostrva. Zeus je povezan sa Kritom i po nadimku Zeus Kretagenes „koji je rođen na Kritu“. Na Kritu je posjedovao i svoj grob. Jedan od najboljih poznavalaca heladske kulture poslije Šlimana je Allan Wace, napisao je knjigu Ko su bili Grci? Mnogobrojni autori ostavljaju otvorenu mogućnost i tvrdnju o stvarnom porijeklu Grka. Suprotno o dorskoj i sjevernoj seobi pojavljuje se hipoteza o kontinuitetu evolucije od srednej heladskog perioda do mikenske epohe linijom formiranja grčkog etnosa od Minijaca do Homerovih Ahajaca, a preko ovih do Grka arhajskog doba. Seoba Doraca sačuvana je kao spomen u legendi o povratku Heraklida iz srednej Grčke u Atiku i na Pelopones. (KARTA STR. 33) KRITSKA ARHITEKTURA Na Kritu je postojalo klasno društvo od perioda palata 2000. g. p. n. e. do završetka kritske civilizacije tj. invazije kontinentalnih grupa Doraca oko 1200. g. p. n. e. Život je i takav išao u miroljubivoj atmosferi. Prema Homeru na Kritu je u to doba mogao biti veći broj vladara „wanax“ i vladarica „wanassa“. Vrsta lokalnog starješine, a ne suverena sa neograničenom vlašću. Palata u Knososu je najveći spomenik kritske arhitekture. Otkrio ga je 1900. g. A. Evans. Proučavanje kulture Krita se proširilo nakon 1950. g. na pisana i jezička djela. Palača u Knososu je dvorac najmoćnijeg vladara u Kritu, na površini većoj od jednog hektara, sa desetinama i stotinama prostorija u jednoj cjelini. Građevina je djelo atinskog neimara Dedala, oca Ikarovog. Dedal je pored Minotaura prvi zatočenik Lavirinta. Dedal je napravio krila i sa sinom Ikarom pobjegao na Siciliju. Pronađene su palate u Festosu, Maliji, Gurniji i Hagija Trijadi. Palate su imale širok vidik na more i panoramu. Prostor je upotpunjavan kolonadama, trijemovima, slobodnim i otvorenim dvorištima, svjetlarnicima, pilastrima i kamenim stepeništima. Kritski i mikenski stubovi su bili istovjetni po kapitelu koji se sužava prema bazi, kao i po obliku ehinusa i plinte. Arhitektura Krita i Mikene pokazuje njihov paralelan vremenski razvoj. Karakteristika kritske i mikenske arhitekture je i odsustvo primjene lukova i okruglih svodova. Izuzetak su dvije male građevine u Festosu sa jednostavnim lukvima iz grčke i minoske epohe. Sa Orjenta je preuzeta izrada TOLOSA – GROBOVA.

2

Postojalo je načelo da se palače povežu u jedinstvenu cjelinu prostranim pravouglim dvorištem dimenzija 50 x 20 m, kao što je u Knososu, Festosu i Maliji. Tu su održavane i priredbe, tribine i igre. Na Kritu su bile omiljene borbe sa bikovima. Kupatilo u dvoru, Prestona sala, sala za prijeme, sala dvojne sjekire, i mnoge druge dokazuju monumentalnost. Dvorište je bilo centralni dio oko kojeg su formirani građevinski sadržaji. Ovome je bio preduvjet mediteranska klima koja je zahtjevala otvorene prostore, mogućnost da isti majstori grade palate u različitim dijelovima Mediterana, kao i potreba za raskoši i monumentalnošću. Zgrade su mogle imati i više spratova. To potvrđuju i veliki kameni blokovi ortostati, čija je visina iznosila i do dva metra, a težina i po nekoliko tona. Takva konstrukcija ortostata je na zapadnoj strani Minosovog dvorca u Knososu. Iz srednjeg i poznog minoskog doba je i nekoliko svetilišta. To su bile otvorene građevine na vrhovima planina i brda, kao što su Juktas kod Knososa, Hagios Elias kod Malaje, Maza u Pediji Kamesa i Petsof kod Palaikastra. Zeusovo svetilište u Juktasu bilo je ograđeno debelim zidom temenesom. Dvije pećine su služile u kultne svrhe; Kamares pećina na planini Idi sa puno nađenih vaza i pećina Amnisosa kao sjedište boginje Eulalije. Kritske građevine su frontalne fasade orjentirali u pravcu zapada. KRITSKO SLIKARSTVO I SKULPTURA Linearna ornamentika kritskog slikarstva vaznog i zidnog odiše koloristikom, intenzivnim i živim predstavama. Vazno slikarstvo na Kritu počinje u ranominoskoj epohi. Već tada u III mileniju kritski keramičari i slikari pokazali su da boju i ton pretpostavljaju govoru i značenju linearne ornamentike. Vaze ranominoske epohe obuhvata tri osnovne boje; crnu, crvenu i bijelu ovisno o pečenju posude na višoj ili nižoj temperaturi. Kamene vaze od granita ukazuju na kontakte Krita i Egipta. To se odnosilo naročito na Mohlos ostrvo uz Krit. Riječ je o stanovništvu koje je doseljeno iz Egipta proizvodilo ove vaze. Za izradu nakita koristili su opsidijan, gorski kristal, sardoniks i polihromni kornalin. U srednjeminoskoj epohi uvode Krićani i ćilibar, zlato i slonovaču. Starije minosko doba 2600. – 2000. – 1900. g. p. n. e. Srednje minosko doba 1900. – 1800. g. p. n.e, veliki potres i razaranje palate u Knososu oko 1600. g. p. n. e. jest ujedno i kraj srednjeg minoskog doba, koje konačno završava 1550. g. p. n. e. U vaznom slikarstvu se jasno izdvajaju dvije stilske kategorije: 1. Stil „KAMARES“ VAZA 2. vaze „STILA PALATA“. Vaze stila palata javljaju se za obnovljenu palatu u Knososu u periodu 1550. g. p. n. e. i vezane su za dvor. Vaze kamares stila vezane su za lokalitet Festos. Za vrijeme poznog minskog perioda izdvajaju se i vaze „marina stila“ stila morskih motiva. Sa ovim stilom razvijaju se i floralni stil, koji prethodi dvorskom stilu. Ovi stilovi se javljaju na istočnim obalama Krita u Gurniji, Palaikastru, Zakru i sl. Otkrivanjem vitla proizvodnja keramičkih vaza postaje industrijski proces. Jedan od najljepših vaza izrađen od crvenog gipsa je visoki kendelaber otkriven u istočnom dijelu Minosovog dvorca u Knososu. „KAMARES“ vaze pripadaju periodu srednjeg minoskog doba 2000. - 1700. g. p. n. e. Ove vaze su trgovinom dospijevale i po cijeloj Egeji, Egiptu, Siciliji i Malti. Pravljene su od fine zemlje, tenkih stijenki tzv. ljuska od jajeta. Posuđe ove keramike je različitog oblika i tipova. Spektar boja kamares vaza obuhvata boje crnu, crvenu, bijelu, oker, plavu i svijetlo mrku.

3

VAZE STILA PALATA Od 1550. g. p. n. e. počinje nova faza. Spektar boja kamares vaza obuhvata boje crnu, crvenu, bijelu, oker, plavu i svijetlo mrku. Jug i i istok Krita žive istim intenzitetom ali sjever otoka naročito Knosos, doživljavaju razvoj novih procesa. Ovaj proces traje od 1550. – 1100. g. p. n. e. Zemljotresi uništavaju palače u Knososu i Festosu. Kritski vladari kao i vladari Mikene i Argolide ukazuju pomoć egipatskom faraonu Ahmosisu (1584. – 1559.), u njegovoj borbi protiv Hiksa. Od 1400. g. p. n. e. dolazi i do produbljivanja odnosa između Krita i Mikene. Krit je uticao na kulturu Mikene, a Mikena je imala vojni primat. Krit se oslanja na kontakte sa grčkim kopnom, pa sjeverni dio ostrva bolje ekonomski napreduje. I kod ovih vaza su prisutni floralni i marina stil. Pojavljuju se i zoomorfne i antropomorfne vaze. KRITSKE FRESKE Boje su stavljane na vlažan malter. Slikari su djelili polja na velikim zidnim površinama, pa skicirali konture prikaza, figura i sl. Pošto ih obrade do pojedinosti onda ih povezuju u jednu cjelinu. I na kritskim grđevinama su freske stavljane i na unutarnjim i na vanjskim stranama zidova. Najveći broj fresaka je otkriven na dvoru u Knososu i u palatama u Hagija Trijadi i Amnisosu, nedaleko od Knososa na sjevernoj obali Krita. Riječ je o periodu kraja srednjeg i početku poznog minoskog doba, tj. drugoj polovini drugog milenija, p. n. e. epohi novih palata. Otkirće fresaka u palati u Festosu, koja je pripadala bratu Minosovom Radamatu, dokazuje da je Krit znao za fresko – slikarstvo i ranije. Na Bliskom istoku i Egiptu fresko-slikarstvo je bilo u upotrebi u XVIII stoljeću p. n. e, pa je za očekivati da su i Krićani nakon XVIII stoljeća znali za ovu tehniku freski i štuko moleraja. Poznata je freska iz Knososa „Berači šafrana“, datirana pred kraj XVII stoljeća p. n. e. Vrlo su bliske freske sa onim iz Mikene i Tirinta. Teme ovog slikarstva mogu se podjeliti na profane, sakralne, ritualne, dekorativne i genre – motive. Gotovo svuda se javljaju floralni motivi. Tako su poznati iz „Prijestone dvorane“ u Knososu, prikazi ljiljana. Visoki su 1, 80 m. Bijeli ljiljan iz ove kompozicije je postao simbolom nevinosti u kršćanstvu. Na grupi vaza za ritual u Knososu su također prikazani ljiljani. Slikani su i šafrani, ljubičice, papirusi, perunike, ruže, trava, šiblje, krošnje drveća, masline i žbunje. Poznata je i slika „Gospođa u plavom“, iz ženskog dijela dvorca u Knososu. Žene sa predstave su vedre i nasmijane. Riječ je o aristokratkinjama. Poznata je i freska „mlade igračice“ iz kraljičina megarona iz Knososa. U ovoj zgradi, koja se nalazi na istočnoj strani dvorca, pored predvorja „dvojne sjekire“, iznad vrata koja vode u kraljičin megaron naslikana je velika kompozicija „grupa delfina u jatu malih riba“. Kritskoj školi pripada i kompozicij aotkrivena u zgradi u Filakopiju, na ostrvu Melosu. Na njoj je motiv „mora sa letećim ribama.“ Na lokalitetu Hagija Trijede pronađena je freska sa motivom „divlje mačke koja se prikrada fazanu“. Jedna od najpoznatijih predstava kritskog slikarstva je „mala Parižanka“. Otkrivena je u zapadnom dijelu palate, u sali za religijske obrede. Očuvani dio ove fresek iznosi 0, 25 m. Poznata je i freska iz malog dvorišta u Knososu, na kojoj je prikazana scena vježbi akrobata sa bikovima. Poznat je i „friz toreadora“ u istočnom dijelu malog dvorišta u Knososu. Korida je inače bila omiljen način zabave.

4

Postoji pretpostavka da je riječ i o kritskoj sveštenici a ne božanstvu. e. g. otkrivene su na kultnom mjestu u Sitiji na sjeveroistočnoj obali Krita. U Tirintu je otkrivena scena povorka mladih djevojaka. Na glavi joj je kapa ili neka vrsta krune. e. oko kojeg se obavija zmija. n. koje doje svoje mladunce. KRITSKA PLASTIKA Broj skulptura na Kritu je relativno mali. Figurine mogu označavati i veliku majku bogova i ljudi ili sveštenice koje služe njenom kultu. To su biste žena „Boginja Mjeseca“ i boginja „Velika Majka“. Scene su prinošenje žrtvi i darova muškaraca i žena. Riječ je o dvije skulpture od fajansa. Pored fajansa upotrebljavana je za skulpture i slonovača. Dužina je 1. p.). n. imaju karakter idola ženskog božanstva. e. g. n. – 1580. Skulpture su od shematizovanih do vrlo impresionističkih figura i prikaza. e. sa raširenim rukama u kojima drži po jednu manju zmiju. Visine su od 15 do 30 cm i prikazuju mladiće u stavu adoracije. Pronađene su u riznici glavnog svetilišta. U slonovači je izrađena minijatura nagog djeteta od 4 cm. Iz perioda 1100. n. Ovaj rad u terakoti su započeli u ranominoskoj epohi. p. Zmije su obavijene i oko ruku ove boginje. Datirane su u završne godine srednjeg minoskog doba (1600. subminoskog doba otkrivena je na Diktejskoj planini figura ženskog božanstva ili Prvosveštenica sa sakralnim 5 . g. Druga figurina je pronađena kod Regimnona. nađene u podzemnoj riznici glavnog svetilišta u Knososu. g. jer umjetnici nisu na adekvatan način mogli izraziti svu koloristiku i živost boja i motiva prirode i iz svakodnevnog života. Kritska plastika je rađena u minijaturi. – 1700. Radi se o prikazima mladih žena odjevenih u bogatu kritsku odjeću. e. Antropomorfne terakote iz srednjeminoske epohe 1700. g. e. p. reljefe i plastične vaze od terakote. rozetama. ima na glavi tijaru ili modijus. – 1100. Bujne grudi su joj obznažene. 37 m visina 0.Jedna od najpoznatijih kritskih freski predstavlja scena „Kralj među ljiljanima“ i „Princ sa krunom ukrašenom perjem“. p. e. Boginja Mjeseca ima makove tri čašice. Prikaz procesije gdje mladići nose ritone i zavjetne darove poznat je i iz Minosovog dovrca u Knososu. Manja statua je visoka 29. spiralama. 92 m. otkrivene u Gaziju kod Irakliona. Datirana je u period kasno-minoskog doba oko 1400. 2 cm. Gotovo je potpuni nedostatak monumentalne skulpture. g. sa širokim dekolteom i nagim grudima. Sarkofag je prekriven freskoslikarijama. Na njima su scene rituala. Veća figurina je visoka 34. Otkrivena je u Palaikastru i prikazuje dijete kako sjedi. g. prikazuje figure bikova i ptica. Bronzana plastika je ograničena sa samo nekoliko primjeraka. na sjeveru Krita. n. a Velika Majka sakralne rogove i dvije golubice. Starija figurina je otkrivena u Tilisosu i iz kasno minoskog doba je (oko 1550. a struk sužen. žrtvenik i sl. p. p. sa linearnim i geometrijskim ukrasima.). Nedaleko od Hagija Trijade otkrivena je kompozicija na sarkofagu iz grobne odaje. TERAKOTE Krićani su pravili i antropromorfne i zoomorfne slobodne figure. Jedno od takvih minijaturnih skulptura je i prikaz „zmijske boginje“. n. Zoomorfna plastika perioda starih palata od 2000. Freska je iz trijema zapadnog krila dvorca u Knososu. 5 cm. p. Ističu se svojim izgledom i izradom i dvije figure dužine 19 sm sa prikazom krave i koze. Sličan motiv je otkriven i u Kadmovom dvoru u Tebi. Antropomorfne terakote iz posljednjeg razdoblja minoske kulture 1400. n.

Argivci su uništili Mikenu. Reljef je izvođen tehnikom kovanja i iskucavanja. e. n. Tehnika je ova preuzeta iz ranominoske epohe oko 2000. Po legendi Mikenu je osnovao Perzej. oniks. Sin Zeusa i argivske princeze Danaje.došljaci sa Balkana. a gradom su zavladali Pelopidi potomci Tantalovog sina Pelopsa . kivni zbog njenog saveza sa Spartom. Gustim granulama su ukrašeni i zlatna žaba iz groba u Kumasi i privjesak sa pčelama iz groba u Maliji. g. e. g. Porijeklom sa Orjenta kritski pečati su ušli kao „interpretatio minoica“ u kritsku. 6 . minerala steatita. U reljefu je rađen nakit od zlata. jaspis. Pronađen je i zlatni nakit iz Mohlosa sa floralnim motivima. KRITSKI RELJEFI Ovi reljefi su rađeni od zlata. Mikenska kultura je rođena oko 2000. od zlata. juga Peloponesa pa sve do obala Sicilije. I od tada do danas je Mikena mrtav grad. e. Veličina je bila po nekoliko centimetara. Nošeni su kao zrna u niskama ili kao privjesak. Poslije Pelopida Mikenom vlada dinastija Heraklida. heladske. Bili su najčešće okrugli i ovalni. n.rogovima na glavi. bitka kod Plateje 469. Mikena je bila grad visoke aristokracije i visokih standarda i umjetnosti. MIKENSKA UMJETNOST Grad Mikena je dobio ime po lakonskoj nimfi Mikeni. n. zlatna dekoracija drški bronzanih bodeža. ptica riba i sl. Na bodežu iz Knososa prikazane su scene lova. p. karneol. hematit. Danajin otac. u koju su se oni vratili uništivši pri tom Mikenu. Persej je po rođenju bio zatvoren sa majkom u drveni kovčeg i bačen u Egejsko more. Boginja Mjeseca visoka je 77. a kao geme i kameje održale su se u raznim varijantama do danas. Velika Majka 52 cm. sa prikazom lovaca na poludivlje životinje. kalcedon. Mikenci su apsorbirali uticaje kopnene. e. g. argivski kralj Akrisije je to uradio kako bi izbjegao proročanstvo da će ga ubiti unuk. poludragog kamenja. gorski kristal. Dorci su zbog povoljnog položaja na mikenskom akropolisu podigli novo grčko naselje. Poslije toga je osnovao Mikenu. gdje je nehotice i u neznanju ubio djeda. sa urezanim ljudima. n. životinjama. n. Poslije su ih Pelopidi protjerali iz Argolide. kikladske i kritskominoske civilizacije. g. Figure patke i lava iz zlatnog trezora u Knososu pokazuju i poznavanje tehnike granulacije. bronze. pa mikensku. a Prvosveštenica 67 cm. Krajem II milenija na Peloponez dolaze brđani . p. slonovače. pa grčku umjetnost. Persej se vratio u Argolidu. osnivač dinastije Persejida. 5 cm. p. e. a na grčkom kopnu mikenskom dobu II oko 1500. Pripadaju II mileniju koji je u Kritu definiran kao period novih palata. Na kamenim vazama i kandelabrima rađeni su floralni reljefni motivi. Poznati su od strane kritskih i mikenskih majstora i zlatni pehari iz Vafija na Peloponezu. čijoj lozi pripada i Agamemnon sin Atrejev. e. krečnjaka i mramora. serpentin. Egipta i Španije. p. KRITSKA GLIPTIKA Krićani su bili vješti i u rezanju negativa „pečata“. Kovčeg je došao do ostrva Serifos. n. Pronađene su i zlatne figure lavova. steatit. Godine 468.Uticaji mikenske kulture su se prostirali od Tesalije do Sparte. lovom i drugim prikazima. sardoniks i dr. Reljefi su izrađeni na frizu zida sjeverozapadnog prilaza nove palate u Knososu u krečnjaku. g. p. p. Grčko – perzijski ratovi: Termopili 480. terakote i minerala raznih boja kao što je ahat. U Mikeni je kralj Agamemnon pobjednik Troje pao kao žrtva zavjere nevjerne žene Klitemnestre i uljeza Egista.

Prema historijskim izvorima Pelops je protjeran iz Male Azije u XIII stoljeću p. Prva iskopavanja u Mikeni je izvršio lord Tomas Elgin (1766. Keramopulos. Agamemnon je prenio vlast Mikene na Aziju. n. Rodenwald. godine otpočeo sistematska arheološka istraživanja. Pelopsov. Orest sin Agamemnonov. Nestor. Agamemnonova palata je dominirala ravnicom koja se prostirala do Argoskog zaliva. Telemahov i Elektrin i drugi tolos grobovi. e. rata istraživanja u Mikeni je vodila Britanska arheološka škola. Od 1500. U Mikeni su pronađeni i spomenici sa natpisima koji pripadaju linearnom pismu B kritskom.). n. zlatnim intarzijama ukrašeno oružje porijeklom iz Asirije. – 1841. n. pečati i sl. Agamemnon. On je pronašao grob kupolasti koji je zbog bogatstva prozvan Agamemnonov. Mikenska kultura je iznimno bogata i originalna. e od strane trojanskog kralja Ilosa. Od Mikene je udaljen zaljev 15 kilometara vazduhom. Elektion. Preko Krita. Za razliku od kritskih naselja koja se prave na otvorenom mikenska naselja se podižu na nepristupačnim terenima. g. na Peloponesu na mjestu gdje se dodiruju dva brda: Hagios Elijas (Sveti Ilija) i Zara. Poslije I sv. p. VEZE KRITA I MIKENE Mnogobrojni su dokazani uticaji Krita na Mikenu. Anadolijom. g.Prije Perseja. Mikenski grad je zaštićen kosim padinama sa sjeveroistočne strane Hagios Eliasa. Mikena je imala dodire sa Sirijom. g. Stenelus. Ova dva brda zajedno sa brdom „Orlovo brdo“ dominiraju ravnicom koja se proteže do Napulije i Argonskog zaljeva. U kasnijem razdoblju Mikenu su istraživali Cuntas. e. p. – 1200. kult osobito „Majke boginje“. n. Epit sin Hresfonta i unuk korintskog kralja Kipselosa. Unutar Mikene pronađeni su tolos grobovi kupolasti Atrejeva riznica. Mikena je nastradala u potresu. lako odbranjivim ili su opasana debelim zidinama i kulama. Mikenski akropolis sagrađen je u Argolidi. Hajrnih Šliman je 1874. koji je vrjerovatno iz Baltika. e. Mikena i Troja su bile slične i po tome da su obadvoje bili udaljeni nepun dan hoda od glavnih morskih puteva. Pored grobova i arhitekture tu je i sličan keramički materijal. Afrikom. rata grčki arheolog Papadimitriu je izvan kiklopskih zidina pronašao mnogobrojne četvrtaste grobove između Egistovog i Klitemestrinog kupolastog groba. Mesopotamijom i Egiptom. Azijom. način odjevanja. Mikenska kultura imala je dvije faze. od Kavkaza i Kipra do Sicilije i od Podunavlja do Palestine i Egipta. S mora je prilaz gradu branila tvrđava Tirint. udaljena oko jedna kilometar od Argoskog zaliva. Stariju od kraja III milenija i mlađa kada počinje gradska civilizacija na grčkom kopnu. Mikena je nametnula dominaciju u cijelom Egeju. Mikenski proizvodi i kolonije prostiru se u periodu od 1800. p. Nekoliko je hipoteza: 7 . Elgin je u London prenio frontonske kompozicije Partenona ali i mnoge skulpture i umjetnine Mikene. ali je imala izvjesnu povezanost sa minoskom – kritskom kulturom i civlizacijom. e. Heraklidi su detronizirali posljednjeg mikenskog kralja i otpočeli dinastiju svoju. p. Poslije II sv. Godine 1104. Egist sin Tiestov. Tiest. Na zapadnoj i južnoj strani su zidovi građeni kiklopskom tehnikom. Mikenom su vladali Akrisije oko 1344. osnivača dinastije Kipselida. Sa sličnim pobudama kopao je i lord Slajgou i osmanski admiral Veli Paša. Pelopidi su Atrej. U tolosima je pronađen i nakit od ćilibara. Agamemnonov. Sa istočne i jugoistočne strane grad je nepristupačan zbog klanaca Hagios Eliasa i Zare. n. Šlimanov rad nastavio je grčki arheolog Stamakis . Zahvaljujući Korintskoj pravlaci vladari Mikene su naplaćivali prolaz i obogatili grad. Na njegovom brdu se nalazila utvrđena osmatračnica. Unuk Pelopsa Agamemnon je ostvario savez i uništio Troju. da se ne bi udružili Eolci i Ahajci.

kada se formirao grčki duh i civilizacija. 70 m. sa kraja XIV i početkom XIII stoljeća p. To je period najveće kulminacije mikenske civilizacije. pored lavlje kapije i okrugle grobnice sa četvrtastim gorbovima. MIKENSKA ARHITEKTURA KIKLOPSKI ZIDOVI I LAVLJA VRATA Mikena je poznata po kiklopskim zidovima. a debljina zidova je iznosila 6 metara. sa Boginjom Majkom vladaricom zvjeri koja stoji između dva lava. a širina 3. Predstava lavova ukazuje i na mogućnost da je riječ o predstavi Boginje Majke. Pronađen je i minijaturni 8 . izlaz u slučaju opasnosti na istočnoj strani. U neposrednoj blizini lavljih vrata pronađene su GRANARIJE dvospratne žitnice. posmrtnim maskama koje su otkrivene samo u Mikeni. životinjske figure i sl. bodežima. Komparacija je konstatirana u poklopcu od slonovače u Siriji je pronađena. jugoistok-sjeverozapad oko 170 m. sjeveroistok-jugozapad oko 170 metara. pojasevi. po okruglim i kupolastim i četvrtastim grobovima. n. Imaju tri grupe građevina: 1. a pod prekriven ravnim kamenom. Na reljefu su i spiralni ukrasi kakvi se nalaze na neolitskim kulturama Balkana kao Butmir. dijademe od zlatnog lima. Visina reljefa iznosi 3 metra. oružjem. 5 m. Kod kiklopskih zidova postojala su tri ulaza. g. koji su došli početkom srednjeg bronzanog doba oko 2100. Stilobat stuba na koje se lavice naslanjaju zajedno sa kapitelom ukazuje na stubove kritskih palata. Zlatne maske su rađene tehnikom iskucavanja. 60 m ispod površine. Maske su stavljane samo muškarcima. Krug je bio opasan zidom visokim 1. Kiklopski zidovi pokrivaju površinu nepravilnog trougla. KRALJEVSKA GROBNICA Južno od žitnica nalazi se krug grobova „Kraljevska grobnica“. grivne. Grci – Mikenci su apsorbirali i asimilirali ostale stanovnike Grčke. Radi se o okrugloj građevini ukopanoj u zemlju. Namjena maski je apotropejska i profilaktička.1. 2. cvjetići. Kritsko – mikenska epoha odvojena je od grčke nekoliko stoljeća. a ženama krune. krstovi. zlatnim predmetima. pikside. privjesci. Lavlja kapija je dobila ime po dubokom reljefu iznad nadvratnika sa dvije lavice. Zbog opasnosti tijela su prenesena iz tolosa u grobove u tvrđavi sa svim blagom. Od zlata su i zvijezde. p. na sredini grada gdje su glavne građevine sa megaronom i 3. Na površini kruga grobnica je pokrivena kamenim stelama sa plitkim reljefom sa scenama konjanika. na istočnoj strani sa manjim zgradama za stanovanje. na tankim zlatnim limovima. Strane su obzidane. Glavna kapija dvaju lavica na sjeverozapadu. Pod joj se nalazi na 3. pehari. 2. Mikenci su pravi Grci. n. ratnika i sl. U trenutku najvišeg uspona Mikena je vladala do Vardara. naušnice. Tolos grobovi se nalaze izvan prostora koji je okružen fortifikacionim zidovima. Danilo i sl. dugmeta. Aristokratija Mikene su ustvari kritski prinčevi koji su prešli na grčko tlo i osvojili nova područja (Evans i Pendelbury). Dimenzije su: istok – zapad 220 metara. prstenje. Cijela površina iznosi oko 2 hektara u dužini oko 800 metara. nosioce neolitskih civilizacija. prečnika 26 metara. 60 m. po kompleksu mikenskih palata. Šliman i Stamatakis su otkrili u prostoru „Kraljevskih grobova“ 6 četvrtastih grobova sa velikim blagom. U ovim grobovima je otkriveno 19 skeleta. šolje. Stub u Mikeni je personifikacija Boginje. OVO SU HIPOTEZE NEDOKAZANE. Prema stručnim mišljenjima riječ je o vladarima Mikene koji su ukopani izvan zidina u grobnicama kupolastih svodova. lova. e. tajni ulaz na sjeveroistoku. minijeturne urne sa poklopcem. e. ukrasi za kosu. Radi se o preko 14 kg zlata. a debljina 0.

u Atici. maske. Građevina se nalazi izvan palate usječena u brijeg. identičan sa megaronom iz Tirinta. u Orhomenosu u Beotiji. Oko njega su ukrasi rozete. četverougaona. neke su bile ostave i magacini. U Mikeni je otkriveno 9 tolosa grobova. Na Kritu je otkriveno 20 ovih objekata. Lokalitet Tirinta istražili su Šliman i Deerpfeld (1884. Brežuljak na kome je izrađen Tirint je izgrađen nekoliko kilometara od obale. dvojnom sjekirom i dvije golubice. na kome je u pravougaonom prostoru bio trougao. U Trebeništu kod Ohrida otkriveni su slični zlatni predmeti. na jonskim ostrvima Kefaloniji i Leukadi. crveni porfir. AKROPOLIS I PALATA U TIRINTU Najbolji primjeri arhitektonsko – urbanističkog spomenika mikenske epohe supalate u Tirintu u Argolidi. Veća prostorija je u prečniku imala 14. Aristodem. gdje su živjeli građani drugog reda. Temen i Hresfont. Iznad stubova je bio arhitrav. Na jednom mjestu zidine su 9 . Ima velike stepenice i prolaz. sakralnih rogova. Sjeveroistočno od ovog kompleksa nalazio se tajni bunar do koga se dopiralo podzemnim stepenicama. i dr. Tu je najvažnija zgrada sa stubovima. S obje strane vrata bio je po jedan stub. slični mikenskim. Jedna veća i druga manja. okruženim sa četiri stuba. ogrlice. Mikenski megaron ima dvije prostorije: predvorje i salu sa ognjištem. rukavice. i na Peloponesu. e. ATREJEVA RIZNICA Kupolaste građevine nalaze se po cijeloj Egejskoj oblasti. Postoje mišljenja da su grobnice i da su riznice. Ovi grobovi su nešto stariji. Grobnicu koju je otkrio Šliman i nastavio istraživanje Stamatakis. Cio svod je bio ukrašen metalnim rozetama. Atrejeva riznica. 20 m. a visina 13. Nađeni su u Tesaliji. Najčuvenija je tzv.). Tirint je imao i snažne gradske kapije. Treća grupa građevina u okviru kiklopskih zidova je na istočnoj strani Mikene. Strop je bio od koncentrično postavljenih tesanika. n. Mikenska palata je građena od tesanika i upotrebom stubova koji su imali profil kritskih. arheolog Papadimitriu je ispod „kruga grobova“ pronašao „krug grobova B“. spirale. 60 m. naročito zlatnih. gdje je bio pokojnik. po uzoru na stubove kritskih palata. od kojih su ostala udubljenja. AKROPOLIS I PALATA U MIKENI Centar mikenskog akropolisa su bile građevine iz kompleksa mikenske palate. Ime riznica je dobila po broju skupocjenih predmeta. Za prilaz je služio dromos dug 35 metara i obložen tesanicima. prikaz konjanika i ratnika sa opremom. Naselja tvrđava mikenske epohe pored palata unutar gradskih zidina obuhvatali su i suburbium. koje dominira putevima koji vode iz Argoskog zaliva prema Argosu i Mikeni. One su odvojene popločanim dvorištem. To je utvrđeni grad sa kiklopskim zidovima. podignut na uzvišenju. Oko portika grupirane su manje četvrtaste građevine. Kiklopski bedemski zidovi Tirinta su debeli po nekoliko metara. Dekoraciju palate – freske otkrio je Cuntas i riječ je o spiralnim ornamentima. Palata je na terasasto niveliranom terenu. Mikenu su uništili unuci Heraklovog sina Hila. Glavnim zgradama pripadaju ostaci megarona i prestone dvorane. Uništen je u vatri. – 1885. Građevine koje su okruživale dvorište bile su dvospratne.model svetilišta sa predstavom stubova. g. Tu se po prvi puta javlja megaron. na južnoj strani i preko 10 m. U ovoj površini je prikaz dva lava čuvara na ulazu u grobnice. Oko 80 g nakon trojanskog rata oko 1104. koji odvaja glavne zgrade od sporednih. Unutrašnjost Atrejeve riznice je imala dvije prostorije. vegetabilnim motivima. p. u Pilosu. diskosi.

e. One pokazuju uticaje heladskih i kritskih vaza. mikensko slikarstvo je imalo uticaja na kritsko. U palati u Tirnitu postojala su dva dvorišta spoljno i unutrašnje. Kamen se rijetko upotrebljavao. Mikenska kultura se razvijala paralelno sa kritskom mada je bilo uticaja i dodira. Mikenska keramika tehnički zaostaje za kritskom. a sa megaronom jednim vratima.bile otvorene kod bunara. zabave i igre. Raspored je odnos djelova zgrade i građevine kao cjelilne. vježbe. poznat još iz neolitika B u Tesaliji u Maloj Aziji i Balkanu. Na sredini megarona je bilo ognjište. prijedvorje vezano sa trijemom sa troja vrata. vegetabilne i stilizirane motive. Bunar je bio izvan tvrđave i prolaz do njega je bio otvoren. ljudski i životinjski. n. Prekid života i cvjetanja mikenske kulture pripisuje se događajima pri kraju XII stoljeća p. monumentalan izgled i ekonomičnost. GRČKA UMJETNOST – ARHITEKTURA Grci su polagali veliku pažnju izgradnji hramova. Boje su stavljane na svjež malter. čije je kretanje iz sjevernih i srednjih oblasti Grčke prema Peloponesu nazvano „seobom Doraca“. Mikenski slikari su poznavali polihromiju. n. Nas njima su motivi vegetabilni. n. MIKENSKO ZIDNO I VAZNO SLIKARSTVO U palatama Mikene i Tirinta otkrivene su mnogobrojne slikarske dekoracije. 10 . dajući mu monumentalni izgled. Nasuprot megarona bio je žrtvenik u dvorištu. Poseban značaj imaju mikenske vaze. Ističu se i Zeusov hram u Olimpiji. pravilan oblik. Hera i Posejdon preuzeti su iz mikenske civilizacije. Unutrašnjost megarona je bila ukrašena freskama. žrtvenik u Pergamonu i sl. U svim procesima je sačuvao oblik megarona. i megaron. Poznate su takve metalne posude iz okrugle mikenske gorbnice ili pehar iz Vafija na Peloponesu. Trijem sa dva stuba. Mikenska keramika ima linearne. To su bili Dorci. Mikenske vaze su išle i u trgovačku razmjenu po Sredozemlju. raspored. Stroge dorske odlike su ustaljene pri kraju VII stoljeća p. pokazuje da su gradili objekte od cigle i drveta. Prema Vitruviju grčka građevina ima: red. Mikenskim vazama pripada i metalno posuđe. Partenon i hram Nike Apteros u Atini. Oblici objekata su bili pravougaoni. okrugli i ovalni. ornamentalni. ornamentalne. Nasuprot trijema sa stubovima preko patosanog dvorišta nalazila se glavna zgrada palate – MEGARON. n. i dr. a gotovo nikakvu izgradnji kuća za stanovanje. Vrhunac su one od zlata. Izvožene su u Fenikiju. Megaron je imao tri dijela. Građevinski materijal u Grčkoj u periodu VII – VI stoljeća p. Imali su bogate skulpture. simetriju. lov. pojavom novih elemenata u oblisti Krita i Mikene. Mikena je preuzela oblik. šetnje. Poznata je i kompozicija sa srebrenog pehara – ritona iz Mikene. Kipar. Italiju. Posejdonov hram na rtu Sunionu blizu Atine. Duboke su i trajne veze grčkog kopna i mikenske kulture. Motivi na mikenskim slikama su bili iz svakodnevnog života. Apolonov hram kod Korinta. ljubavni prikaz između dva bika i jedne krave (na zlatnom peharu iz Vafija). Prvobitni oblik grčkog hrama potiče iz kritsko – mikenske kulture. Slike su rađene u tehnici „al fresco“. koride. Hram se po pravilu gradio na brežuljku. Siciliju i Egipat. Oko ognjišta su bila četiri stuba. Takav primjer na padini brda je Apolonov hram u Delfima. koji je snadbijevao vodom palatu. Od XV stoljeća p. e. e. e. koji je prečišćen i za slike prepariran. Megaron je prvobitni oblik jednostavne kuće za stanovanje. Mikenske prostorije su bile nedovoljno osvjetljene. euritmiju. Glavni bogovi grčki Zeus. Na njemu je scena iz trojanskog rata – opsada Troje.

n. U VI stoljeću p. Heri i Artemidi hramovi moraju biti podizani u jonskom stilu. a kasnije u hramovima. Najstariji grčki hram je „kuća Naksijca“. Prvi i najstariji je oblik megarona i to je hram u antama – templum in antis. p. 20 m. n. To je dvobrodna građevina okružena kolonadom. Pored grobalja i hramova su bile izljevane tečne žrtve libacije. Grčki hram se satojao od trijema. Euritmija je oblik i izgled zdanja usklađen sa dimenzijama. U Tirintu na mjestu megarona. pogodnim položajem i izborom odgovarajućeg stila. dobijaju monumentalan izgled. e. Pravila su bila: Zeusu Gromovniku. e. na kojima počiva frontalni dio arhitrava. Kod razvijenih oblika hrama iza naosa. Aresu i Heraklu hramove je trebalo graditi u dorskom stilu. U 9 st. Treći tip je amfiprostilan. n. e. na Delosu. Heliju. e. Drugi tip je prostilalan. nekoliko hramova na Kritu. n. Ateni. Ispred hramova je bio žrtvenik – bomos. izgrađen je apsidalni templum in antis argivske Here u Perihori kod Korinta. Simetrija je sklad između dijelova zgrade. Najstariji grčki hramovi su i Apolonov hram u Termu u Eoliji sagrađen oko 640 g. Bez sadržaja i slobodna je bila okolina hrama hijeron i širi prostor – temenos. ako mu je osnova bila okrugla i koji je okružen 11 . U klasičnoj epohi figure rade najpoznatiji umjetnici kao Fidija i njegova djela Atena Parternos i Zeus Olimpijski. da bi se mogli „vidjeti“. Uranu. odnosno monopter. Zgrada je pravougaona duga 20. U arhajsko doba ove simbole smjenjuju ksoane drvene i kamene u obliku antropomorfnih figura. Tom periodu 9 ili 8 st. p. STILOVI GRČKE ARHITEKTURE Osnovna obilježja grčkih hramova mogu se izdvojiti u dvije vrste: jednu čini tip a drugu stil građevine. Imao je dva reda stubova i pripada 10 stoljeću p. a sagrađena je sredinom VII st. Antropomorfizam je bio presudan i za skulpturu i za slikarstvo. Ortografija vertikalna slika pročelja i Scenografija nacrt fasade i bočnih strana. U najstarija vremena Grci su kult obavljali po pećinama i planinama. Postoji sedam tipova hrama. Sala je duga 32 m. izlivane u jame eshare. koji pored stubova na pročelju ima isto toliko stubova i na začelju.Raspored je kompozicija građevine koji se zasniva: Ihnografija oblik zgrade po površini gradilišta. nasuprot pronaosa nalazilo se začelje – opistodom. Takav elipsast je bio Zeusov oltar u Pergamonu. e. Tu su prinošene žrtve paljenice bogovima. koji je bio riznica hrama. Afroditi. Persefoni i Nimfi hram se gradio u korintskom stilu. bogato i kitnjasto. p. 75 x 5. koji ima četiri ili više stubova. hram Artemide Ortije u Sparti. Tip hrama zavisi od spoljnog oblika i izgleda i broja i rasporeda stubova. pripada i najstariji Herin hram u Samosu. ili predvorja – pronaosa sa pročelnim stubovima i bočnim zidovima antama i naos „dom“ božanstva. Za razliku od ostalih kritski hramovi nisu imali kolonada. Neki hramovi kao Apolonov u Korintu su između naosa i opistodoma imali jedno odjeljenje adition glavno svetilište u koju su iz opistodoma mogli ulaziti samo sveštenici u određene dane. U Sparti je bio hram Atene Halkiojikos. Monumentalan izgled se postizao ostvarenjem prethodnih elemenata. U ranim epohama u primitivnom hramu umjesto božanske statue bio je anikonični idol u obliku stuba. hram Apolona Pitija u Gortini i hram „A“ u Pirniji. p. GRČKI HRAMOVI ARHAJSKOG DOBA Kod Grka je bio religiozni antropomorfizam. e. n. poslije rušenja palate podignut je po planu starog megarona dorski hram argivske Here. n. Drveni dijelovi stubova i greda su oblagani bronzanim dijelovima ili keramičkim oplatama radi konzervacije. Četvrti tip je peripter. Seleni hramovi trebaju biti otvoreni bez krova.

frontone i konstrukciju krova i tavanice. od terakote ili mramora sa slikanim palmetama. a ispod njega vrat – epitrahelijon. Drveni stubovi su mjenjani postupno. Zbog toga se zvala „Filipeum“. e. n.. Sve građevine su građene u tri stila: DORSKI. na herojinima u svetom gaju Altisu u Olimpiji. krepidome. Sim su imali mali i srednji hramovi. krečnjakom naročito porosom i mramorom. Služila je kao nimfeum. Bio je rijetko i okrugli tip građevine tolos u sakralnim i profanim svrhama. Tolos u Epidauru je djelo arhitekte Polikteta Mlađeg. kojima se ehinus vezuje sa stablo stuba. Krepidoma počiva na snažnoj i u zemlji duboko ukopanoj substrukciji – stereobatu. vjenac iznad kolonade i nose dekorativni dio gredlje. Iz sima voda je oticala kroz otvore u obliku lavlje glave – holedre. Kod periptera : hram u Egini ima 6 prema 12 stubova. To je bila terpezarija. mramornih ploča kalimata sa koncentričnim udubljenjima kalimatijama. e. n. Interkolumnije mogu biti zbijene i široko razmaknute pa razlikujemo: piknostil sa gustim stubovima. Broj kanelura je bio od 16 – 20 a ponekad i 24. Tamburi su bili vezani međusobno čepovima ili gvozdenom klinovima koji su bili zaliveni olovom. Teret gredlja na kapitel se prenosi preko četvrtaste ploče plinte – abakusa. oksastil (8 stubova) kao Partenon. raskošni pokriveni bazen. Prema broju stubova na fasadi hram je mogao biti: heksastil (6 stubova). Prvobitno je bio monolitan a kasnije kao i stubovi ostalih stilova bio je sastavljen iz cilindričnih tambura. e. koji je ukrašen nizom urezanih prstenova. Šesti tip pseudodipter je sa jednim redom stubova oko hrama ali je razmak između kolonade i zidova cele kao kod diptera. Kapitel dorski ima okruglasti jastuk – ehinus. Dorski stub izrasta iz stilobata. za obavljanje mističnih obreda. Tolos u Olimpiji iz IV stoljeću p. raspoređene iznad stubova i na sredini interkolumnija. i sl. Takav je bio Zeusov hram u Atini. oblika palmete. Tavanica je bila od drveta. U Delfima i Epidauru su to bile sakralne građevine. Površina stubova je bila žljebljena. Peti tip je dipter. je imao profanu namjenu. n. Frontoni su trouglaste površine na kraćim stranama dvoslivnih krovova. e. Na sredini abakusa sastavljaju se krajevi greda koji vezuju preko epistilijona ili arhitrava. ili figure. često. služio je kao galerija za statue kraljevske porodice Filipa Makedonskog. Posebnost pokazuje već početkom VII stoljeća p. Monumentalna građevina prečnika 20 m je Arsinoeum na Samotraki. na Herinom hramu u Tirintu. Krov je bio sa crijepovima ili pločama od mramora. Na vrhu ima malo proširenje – entasis. Dorski stil je najstariji.jednorednom kolonadom. anula. Metopska polja imaju reljefne ukrase. areostil sa širokim razmacima između stubova i eustil sa harmonično izmjerenim interkolumnijama. Drvena kolonada se zamjenjuje kamenom. Na ugaonim krajevima krova i iznad frontona nalazile su se ukrasne akroterije. dijastil sa razmaknutim stubovima. Iznad triglifa ispod kojih su pločice sa po šest plastičnih bradavica u tri reda izvučen je vjenac – gejson koji je ukrašen mutulima plastičnim kapljicama. Kod manjih hramova tavanica je od kamena tj. Stub se od krepidome ka gredlju sužava. Na atinskoj Agori tolos iz V stoljeća p. Razmak između stubova (interkolumnije) je ravan rastojanju od stuba do zida cele. gornje površine trostepene baze hrama. Iznad arhitrava nalaze se triglifi i metope. Grci su zvali žrtvenik. Sedmi tip je hipetralni – nepokriveni hram. 12 . i dipter Didimejion je bio dekastil sa (10 stubova). n. Na njima su reljefni ukrasi. Olimpieijon. Najveća kamena tavanica 6. sistil sa nešto širim interkolumnijama. koji jeokružen dvostrukom kolonadom. Gejson natkriljuje metope i triglife i štiti ih od atmosferalija. Strane krova su bile sa olukom – simom. Apolonov hram u Delfima 6 prema 14 stubova. JONSKI I KORINTSKI. tetrastil (4 stuba). kod koga unutrašnjost cele gleda neposredno u otvoreno nebo. a krajem VII stoljeća p. sfinge. 7 m je bila na propilejima atinskog Akropolisa. vertikalnim kanelurama oštrih ivica.

a korijeni su mu u azijskoj. Takav primjer je jonski dipter Artemision u Efesu. e. U eolskom stilu listovi cvijetne krunice ljiljana se razvijaju neovisno jedna od drugog i izrastaju neposredno iz stabla stuba. tri zone. Herin hram u Silarisu. pa imaju stepenast izgled. koje vise lijevo i desno. a treća iz ravni druge. nema entasisa. Posejdonov hram od porosa i Demetrin peripter u Pestumu. ukrašenih plastičnim jajolikim motivima. istočni i zapadni. Geli i sl. Zapadna varijanta ima neposredno iznad stabla stuba. Ime duguje maloazijskoj Joniji. U dorksom stilu podignuti su: hram Apolonu Panjonskom u Smirni. čije su ivice ukrašene ovoidnim ornamentima i oslanjaju se na kolonadu. Najprije su ovaj stil izrađivali Jonci pa je po njima i dobio ime. kao i hram u Prijeni. kiparske kulture stigao u grčku. Ponekad dio površine stabla iznad speire ima ukrase u vidu metalnih oplata ili kružni friz u visokom reljefu. Kralj Lidije Krezos poklonio je nekoliko takvih stubova sa zapisima koji potvrđuju da je riječ o zavjetnim darovima. u Bogaz – Keju. Jonski stil kao i dorski porijeklo vodi od drvenih građevina. e. iznad kojeg je položen ehinus sa volutama. Istočna varijanta iznad vijenca plastičnih astragala. Arhitrav na građevinama jonskog stila je tanka ploča. vladao je Ahajom i Peloponesom. a prema unutrašnjim stranama dva profila. Ovaj oblik kapitela gubi svojstva jonskog stila. sjeverni trijem Erehtejona u Atini. Helene i nimfe Ptije. čiji se krajevi savijaju u uvojke. Ivice kanelura nisu oštre. U Egiptu. hramovi u Tarentu i Metapontu. n. jajastim ornamentom. e. pa svaka predstavlja cjelinu za sebe. Dor je u Argu napravio hram Heri. ponekad i duplo više. U helenističko doba u IV stoljeću p. Na kapitelu su vitice – volute. Gornja strana završava se redom astragala i abakusa. koje ostavljaju utisak triju greda položenih da druga izlazi iz ravni prve. Mesopotamiji i Maloj Aziji je bio poznat još u II mileniju. e. koja je položena na četvrtasti – plinta. Delfima stub Naksosa. a vrhunac doseže u V stoljeću p. Prednje strana kapitela ukrašena je kovrdžama – kimatijama i crvenim ornamentima. Prema spoljašnjim stranama ima dva lica. Na gornjem torusu najčešće postoji ornamentalni reljefni preplet. Nastao je prije VII stoljeća p. kao i dvobrodna peripteralna dorska „bazilika“ u istom mjestu. n. Svoj razvoj u kamenoj arhitekturi počinje početkom VI stoljeća p. sa fronta i sa strane. Postoje tri varijante jonskog kapitela: eolski. Troade. Stablo jonskog stila počiva na okrugloj osnovi – speiri. n. Apolonu Alejskom u Krimisi. Stablo i kapitel su vezani plastičnim prstenom ili vjencem astragala. U tim situacijama baza i kapiteli su kameni a stub drveni. Kanelure se završavaju lučno. Kod jonskog stila zapažena je u razvoju i kombinacija drvenih i kamenih elemenata. oblik snažne trake. Eolska varianta je egipatskog porjekla. Speira se sastoji od dva konveksna prstena – torusa i jednog konkavnog prstena – trohila. javlja se novi oblik koji ima ugaoni dijagonalni kapitel i stranice koje se završavaju volutama i sa fronta i sa profila. ostrva Lezba i rijetko u Atici. Stablo jonskog stuba je vitkije od dorskog. Kao i eolski i istočni vodi porijeklo od drvenih stubova. Kapiteli Kibelinog hrama u Sardu pripadaju ovoj varijanti. sinu rodonačelnika Grka. Pod stopom stuba je četverougaona ploča – spira. a preko asirsko – vavilonske. u Grčkoj hram u Basama. pa se po ovom uzoru Hereijonu gradili i drugi hramovi.Dorski stil je dobio ime po Doru. Zajednička im je traka – voluta. Jonski arhitrav se sastoji od tri fascije. Za razliku od dorskog. kojima počinje jonski kapitel izveden je kimatijon sa plastičnim lišćem ili ovoidnim.Vrhunac ovog stila je u Atici na atinskom Akropolisu. Oko cijelog stabla su kanelure. Figaliji na Peloponesu. broj kanelura je 24. feničanskoj i hitskoj arhitekturi. Ova varijanta se nalazi kod Neandrije. na hramovima Erehtejona i malom amfiprostilu Nike Apteros – Beskrilne. čiji se krajevi savijaju u volute. u velikoj Grčkoj u Lokrima. jonski kapitel ima različit izgled. Na izradi Krezosovih reljefa na stubovima je radio i slavni Skopas. asirsko – vavilonskoj. n. 13 .

14 . n. Akantusove grane izrastaju iz samog stabla stuba. Lisikratov spomenik u Atini. a zbog kapitela je dekorativan. n. rjeđe u dorskom stilu u korintskom ih i nema gotovo. Hefaisteijon i dr. Takvi hramovi su u jonskom. e. tolos u Delfima. Njega je prilikom posjete groblju u Korintun inspirirala korpica obrasla akantusovim lišćem. Metopska polja i timpanonski trouglovi imaju prikaze u slavu boginje. Erehteijon. kao plastični friz ili zooforos. u Lokrima u Velikoj Grčkoj i eolski u Neandriji. Friz je tipičan za jonski stil ali se ponekad javlja i na objektima dorskog stila. Prototip korintskog stuba u IV stoljeću p. Ritualnu radnju izvodilo je u početku jedno lice.Glavni ukras na gredlju jonskih građevina izveden je iznad arhitrava. spiralno savijenih krajeva akantusovih listova. hram Kabira na Samotraki. Stariji hramovi su uglavnom jednobrodni i riječ je o građevinama manjih razmjera i skromnih dekoracija. Dvobrodne građevine su jonski peripteri Apolonov hram u Termu u Etoliji. kasnije prvi glumac. Arsinojion na SAMOTRAKI. bez entasisa. ANTIČKO POZORIŠTE Grci su ideju pozorišta preuzeli od starih Mikenaca. Asiriji. holedre. koji natkriljuje iznad kime gejson. gdje je stub u samoj celi iz 420 g. tolos u Epidauru. Vitruvije pronalazk korintskog kapitela pripisuje arhitekti Kalimahu. Na atinskom Akropolisu se nalazi friz jonski amfiprostil Nike Aptere. koji je imao niše sa četverougaonim stubcima. Celu sa spoljne strane opasuje friz sa motivima panatenejske procesije. Religiozni kontekst pokazuje i postojanje žrtvenika na zaravni – thimela mjesto koje se zadržalo i u kasnijim epohama. Nekada su i veliki hramovi jednobrodni kao jonski dipter Apolona Filesija. U Tirintu na sjeverozapadnoj strani je postojalo pozorište u mikenskoj epohi. e. hram Atene Aleje u Tegeji. prema uglovima plinte. Kapitel ima oblik kotarice okružene sa akantusovim lišćem. čiji se krajevi savijaju u volute. Kapiteli sa cvijetnim detaljima pronađeni su i u Egiptu. koja počiva na volutama ovih grana tj. Korintski stub je vitak. U početku pozorišne predstave su služile kao ritualne radnje. Korintski stil se javlja u periodu V – VI stoljeća p. Na sredini se granaju na način da jedan dio savija spiralno i ka unutrašnjosti stuba i obrazuje bazu za palmetu. Baza. Česta je podjela cele na glavnu lađu i niše kakav je jonski peripter Apolona Epikurija u Basama u Figaliji. Karnaku. Cele najvećih hramova dorskog i jonskog stila su podjeljene najčešće sa tri broda koji imaju jednospratne ili dvospratne stubove. e. Vrata u hramovima služila su prvenstveno za ulazak svjetlosti. Asklepijon u Epidauru. Tebama. Atenini hramovi u Tegeji i u Prijeni. pronađen je u Megari Hibleji na Siciliji u Grčkoj u Apolonovom hramu u Basama u Figaliji na Peloponesu. tavanica isti su u jonskom i dorskom stilu. Slično rješenje je i kod Zeusovog dorskog poluperiptera u Akragasu na Siciliji. gdje je svjetlost ulazila kroz otvoreni krov . krov. Friz je zatvorena kompozicija u plićem ili višem reljefu sa kultnim motivima. koji štiti ukrase zaooforosa od atmosferalija. Vavilonu i sl. dok drugi listovi akantusovih grana idu na dva suprotna kraja. Ostali elementi sima. p. n. Dvobrodni hramovi su imali red stubova koji je površinu cele dijelio na dva simetrična broda. Na kapitelu je akantusovo lišće izvedeno u dva reda različite visine i širine.najvjerovatnije. speira i stablo korintskog stuba istovjetni su sa jonskim stubom. a tek onda ljudi. U Partenonu donji red stubova je dorski a gornji jonski. Iznad friza je zupčasti vijenac. U korinstskom stilu koji nije bio popularan kao prethodni sagrađen je hram Zeusa Olimpijskog u Ateni – Olimpieijon. Na okolnim brežuljcima su stajali gledaoci. hram Nike Aptere u Ateni. Takav je slučaj sa Partenonom.

U tehnici crnofiguralnoj majstor je pravio skicu figure. Krajem XVII stoljeća izlaze prvi radovi na temu proučavanja ovog materijala. Lončarske peći su se sastojale od dva dijela. Pisci antičkih drama i komedija su bili Eshil. Fasada scene ovog pozorišta je bila polihromna radi privlačenja gledatelja. slikane su crne figure na prirodnoj osnovi. Scena je bila građevina koja je prikazivala fasadu spratne ili dvospratne zgrade. Iznad teatrona je mogao biti razapet krov od tkanine nazvan velum. U Ateni su bila dva pozorišta Dionisijevo starije i Iroda Atika mlađe. crvenom. e. proizvodnja slikanih vaza (tehnike. neposredno prije sušenja. p. Najbolja je bila sa rta Kolijas kod Atene i iz okoline Korinta. scena na kojoj je izvođena predstava 2. Osnovna sirovina za izradu vaza je zemlja. Orhestra je bila popločana. p. Takva zemlja je stavljana na kolo i oblikovala se. Drška ili stopa su izrađivani posebno. n. U Ateni se proizvodnja posuda koncentrirala u rukama meteka – stranaca. n. GRČKO VAZNO SLIKARSTVO Historijat proučavanja grčkih slikanih vaza. polukružno gledalište. a iznad prozora na sredini scene su bila vrata balkona na kome se po potrebi pojavljivalo božanstvo. Vazno slikarstvo ima kontinuiranu historiju počevši od formiranja grčkog etnosa (srednjeheladski period oko 199. Detalji su slikani bijelom. Oslikana posuda se peče na temperaturi od 900 – 950 C. e. na prvom spratu. Argolidi na Peloponezu moglo je da primi 70. Euripid i Aristofan.e. Scene su pravljene od drveta ili zidane od tvrdog materijala. – 327. značaj i rasprostranjenost grčke keramike. Vaza sa dvije drške koja služi za čuvanje tečnosti i namirnica naziva 15 . Tehnika crvenofiguralnog stila se sastoji od unošenja skice pomoću šiljka. theatron. Orhestra je imala u starijoj varijanti okrugao oblik sa žrtvenikom u sredini. oblici grčkih vaza) Slikane vaze su posebna vrsta zanatske umjetnosti. ali se boja – firnis nanosi na područje oko figure. 000 gledalaca. sve konstrukcije su bile od drveta.Proces transformacije od vjerskog do umjetničkog sadržaja trajao je nekoliko stoljeća. ukrašen reljefnim ukrasom ili pečaćenim ornamentom. Takvu orhestru je imalo pozorište u Epidauru. Iznad vrata su bili prozori. n. sagradio kameno pozorište posvećeno Dionisu. okrugla orhestra na čijem se centru nalazilo mjesto žrtvenika 3. u djelu „Istorija antičke umjetnosti“ autor Vinkelman prvi je govorio o grčkom porjeklu vaza slikanih. Od IV stoljeća p. – 1550. pa je ispunjavao bojom. Tu su glumci izvodili uloge. Vlasnici radionica su radili posuđe. Pozorište u Epidauru. velikih dimenzija. orhestra je bila polukružna ili paraboličnog oblika. n. koja ostaje crvena od zemlje.. usječena u padini brežuljka i obložena kamenom. a slikari su slikali. Godine 1764. od 525 g. Fasada zgrade je imala troja vrata. natpisi. Atinski državnik Likurg je 338. e. p.) do uključenja grčke kulture u okvir Rima. a gledalište ili theatron sačinjavali su sjedišta. osnova vaze je crna. g. Izglječenoj i prečišćenoj zemlji je dodavan minijum da se spriječi poroznost. 000. dok su figure crvene boje. e. U Dionisijevom pozorištu u Atini kao i pozorištu Iroda Atika . a amfiteatar u Rimu Koloseum preko 100. Do kraja VI stoljeća p. g. Posuda je nekoliko dana sušena na suncui na njoj se pravio crtež. e. Vrste posuda: pitos za čuvanje hrane. n. Ložišta koje je bilo niže i gornjeg dijela gdje su se pekle posude. n. Konačni oblik arhitektonski pozorište dobija u IV stoljeću p. trešnjevom bojom. Ako je gledalište bilo zatvoreno i imalo oblik elipse onda se građevina nazivala amfiteatar. Bio je opći obrazac: 1. Prostor ispred scene nazivao se proscenion.

p. Sam. n. n. g. g. dok su kod kratera u obliku pehara drške pri bazi. u Joniji – Klazomena. Makedoniji. n. p. Zvonasti krater ima drške koje su postavljene pri obodu.) 3. Začetci ovog stila mogu se naći i na vazama poznomikenskog i submikenskog perioda od 1100. Tipični oblici protogeometrijske keramike su skifosi. n. pri svadbama su služile posude lebes gamikos. do 1025. e. e. e. Stamnos je posuda sa dvije horizontalne drške. jonskim ostrvima i Kritu. VAZE PROTOGEOMETRIJSKOG I GEOMETRIJSKOG STILA (vrijeme nastanka. Nastale u Atici. Kikladima. g. Milet. koju je mimoišla dorska seoba. g.se amforom. n. e. g. aribalosi okrugli i kruškoliki. Rod. a skroman ukras je u jednoj traci. p. Atena postaje jedini proizvođač atičkih slikanih vaza. Migracije. Ornament je crne ili mrke boje. a u X stoljeću p. n. vremenom se ukrašavaju prevlakom mrke boje. krateri i krčazi. e.p. g. stroga simetrija. g. stiliziran u submikenskom periodu preobražava se i iznalaze se novi motivi. n. p. e. Ov je uslovilo i rađanje apstraktnog protogeometrijskog i geometrijskog stila. U ranoj fazi protogeometrijskog stila veći dio površine je neukrašen. n. n. a u velikoj Grčkoj halkidske kolonije i Cere.) 2. e. kupa na nozi ili kiliks i skifos. Posuda za presipanje i izlivanje tečnosti sa trolisnim otvorom naziva se onhoja. nazivamo tamno doba. e. e. Beotiji. Postojao je i krater sa volutnim drškama. Postoji kontinuitet između vaza submikenskog perioda iz XII – XI stoljeće p. Mjesto nastanka i proizvodnje ovih vaza je Atika. Najveći centri su Atena. – 690. Naturalistički ukras mikenske epohe. – 690. Kultnu namjenu su imale posude. g. Korint. lekiti – visoke vaze sa jednom drškom za čuvanje ulja. n. e. kao i izlomljene linije i trouglovi. e. vrste geometrijskih stilova) Zbog nedostatka pisanih izvora period od 1100. p. Vaze protogeometrijskog stila nastale su između 1025. e. Oni su korišćeni u proizvodnji vaza. n. na ostrvima Mel. Monumentalna umjetnost se javlja od VII stoljeća p. crvenofiguralni stil (oko 530. počinju se proizvoditi i na Peloponezu. n. Za kozmetičke preparate su služili alabastroni zaobljenog tijela iz Egipta. Vaza sa tri drške. motivi. osobito dorska seoba izazvale su propast mikenske civilizacije. amfore. g. Piksida je kutijca za čuvanje nakita. e. Za piće su služile kupe. Karakteristični ukrasi su mu koncentrični krugovi i polukrugovi izvođeni šestarom. i vaza protogeometrijskog stila. e. koji je bio u upotrebi u južnoj Italiji i IV stoljeću p. javljaju se i u Tesliji. p. n. g. bijeli lekiti su Ateni su služili za sepulkralni kult. crnofiguralni stil (oko 690. n. Krčag iz helenističke epohe se zvao laginos. Sparta. p. vaze se proizvode u cijelom grčkom svijetu. – 750. Razvoj i hronologija grčkog vaznog slikarstva. g. u Atici. – 530. i 870. lutrofori koji su u Ateni služili za donošenje vode sa izvora Kaliroje. p. n. n. Dvije su važne tekovine mikenske civilizacije – lončarsko kolo i firnis. od vremena nastanka države Aleksandra Velikog slikarstvo odumire. kantaros sa dvije drške koje prelaze preko oboda. a fiala je služila za izlivanje tečnih žrtava u kultu. Od IV stoljeća p. p. e. p.) 4. n. Od VI i V stoljeća p. e U pojedinim oblastima u Tesaliji i Makedoniji su proizvođene i kasnije. p. Kelebe je krater sa drškama u obliku stubića i omiljen je u VI stoljeću p. n. e. 16 . do 750. Protogeometrijski stil karakterizira preciznost. protogeometrijski i geometrijski stil (oko 1025. Varijanta amfore kod koje je trbuh širiprema stopi jest pelika. U ovom procesu se razlikuju: 1.) U razdoblju od 1025. e. g. Velika posuda za vino su krateri. orjentalizirajući stil (oko 750. e. – 323. n. Početci grčke kulture se vezuju za period poslije propasti mikenske civilizacije oko 1025. dvjema horizontalnim i jednom vertikalnom naziva se hidrijom.

delsko – melska. e. koje su dobile naziv prema mjestu nalaza – dipilonska kapija u Ateni. Od početka VIII stoljeća p. atičke geometrijske vaze se izdjeljuju na trake nejednake širine. šahovska polja. U VII stoljeću p. Produbljuju se svi kontakti sa Orjentom. n. ORJENTALIZIRAJUĆI I CRNOFIGURALNI STIL (vrijeme nastanka stila. služile su i u kultne svrhe . e. n. halkidska i atička keramika.). 17 .žrtvenik i kao nadgrobni spomenik. kada se sreću korintski proizvodi rasuti po cijelom antičkom svijetu. Glavni su mu oblici male posude. ali i brojne radionice na Peloponezu i na ostrvima. Stariji stupanj orjentalizirajuće korintske keramike naziva se protokorintskim stilom. Ornament orjentalizirajućeg stila se ogleda u spiralama. ali i orjentalne fantastične životinje: sfinge. Postepeno se broj traka uvećava. okrugli i ovoidni aribaloi. n. i hibridna bića. koncentrični krugovi. iznošenje pokojnika. pojavljuje se kao direktni nasljednik prethodnog stila korintski stil. n. koji je trajao dva stoljeća. Na Rodu. palmetama. javljaju se i scene iz mitologije i religije. n. Vaze geometrijskog stila su dobre fakture i sjajne prevlake. dolazi do velikih promjena u grčkom društvu. Monumentalne vaze mlađe faze geometrijskog stila tzv. e. e. n. ukrašavani frizovima sa životinjama. g. lakonska. Korint kao sjedište slikarstva vaznog ustupa mjesto atičkim radionicama oko sredine VI stoljeća p. p. rodsko – miletska. Od VII i VI stoljeća p. Kasnije se na frizovima pojavljuju životinje i to patke i guske. oplakivanje. pehari. Keramici orjentalizirajućeg stila pripadaju vrste: korintska. cvjetovima. Predstavnik ovog stila je vaza Kiđi. dipilonske vaze. e. n. Oblici ovog stila posuđe su najčešće amfore. n. krčazi. Na početku ovog stila vaze su obojene u crno sa nekoliko traka. Najstarije su korintska i atička keramika (VIII i VII stoljeće p. Korint je oko 725. e. Vrhunac doseže u VI stoljeću p. panter. u Korintu se pojavljuje i nova tehnika crnih figura. Već u drugoj polovini VIII počinje opadanje stila i pojava novog orjentalizirajućeg stila. e. veprova. e. grifoni. ceretanska. Ljudske figure su stilizirane. svastike. meandre – koji se smatra atičkom tvorevinom. Protokorintski stil pojavljuje se krajem VIII stoljeća p. ornament. n. glavne karakteristike) Krajem geometrijske faze sredinom VIII stoljeća p. e.Razvoj geometrijskog stila pada u period IX I VIII stoljeća p. oko 725. n. Ponekad se posude završavaju u obliku ljudske ili životinjske glave. e. e. p. izlaganje. e. Protokorintska i korintska keramika. n. izlomljene linije i trouglovi. n. gdje dominiraju meandri. izlomljene linije. g. Pored atičkog najznačajniji je bio lokalni geometrijski stil sa ostrva Teri – Santorin. e. Na Kipru se ovaj stil drži azijskih i grčkih uticaja. Kipru i Kritu stvoren je jedan pseudoistočnjački stil koji je posebno uticao na grčku umjetnost. Na njima se tada javljaju i ljudske predstave. e. križevima. Pozant je aribalos iz Solina od ovog stila. Umjesto frizova sa životinjama prikazi su jedne velike životinje – lav. n. Ostale vrste pripadaju VI stoljeću p. volutama. Riječ je o orjentalizirajućem stilu. Centar geometrijskog stila je bila Atena. klazomenska. i sl. jarčeva. Krajem VII stoljeća p. lotosima i rozetama. prihvatio orjentalizirajući stil. Na ušću Oronta osniva se grčko trgovačko sjedište. Vaze su minijaturne od nekoliko santimetara pa je dekor minuciozan. bikova. Puni procvat pada u VI stoljeću p. gusaka. Omiljeni oblici su mu male posude za mirise i mirišljava ulja. Preko ovog mjesta počinju uticaji na grčko zanatstvo i umjetnost. U ovom stilu dominiraju ukrasi – predstave lavova. zracima. pješčani sat. n. krateri.

e. Na trbuhu su vegetabilni motivi i životinjske predstave. Centar proizvodnje je bio Milet. e. Datira se u drugu polovinu VII stoljeća p. n. svastika. grifoni. Zbog zajedničkih osobina i datacije u trećoj trećini VI stoljeća p. Rodsko-miletska keramika. Najpoznatiji je Euforbov tanjir. Najčešće životinje su divokoze. Ornamenti su spirala. Površine su bez presvlake. n. Obodi su ukrašeni vertikalnim crticama. Stil je nastao na Samu ili Miletu. To su prvi poznati slikari grčkih vaza. rozeta i trougao. Porijeklo nije utvrđeno. n. Klazomenska keramika i sarkofazi Na tlu Male Azije u Klazomeni u Smirnskom zalivu postojao je u arhajskom periodu keramički centar. n. nizovi pupoljaka.Pored slikanih vaza za korintsku keramičku proizvodnju vezuju se i keramičke pločice (pinakes). Oni nisu služili za stavljanje u grob. Ceretanska keramika To je grupa od 30 – tak vaza hidrija otkrivena u etrurskoj nekropoli u Cereu (Červeteri). već su postavljani za vrijeme obreda izlaganja mrtvaca. e. 18 . Keramika je žućkasta ili svijetlomrka. jeleni. Tokom VI stoljeća p. a njime se završava historija istočnogrčkih slikanih vaza. Poslije 550. Sarkofazi su velikih dimenzijasa oblikom u vidu trapeza sa suženom bazom. ali uvijek u nizu. krug. n. p. Dekoracija je monotona i pokriva sve površine vaza. Ona je orjentalizirajuća keramika i sličnija je istočnjačkim uzorima nego heladskoj paraleli. tj. n. nema egobe. Vrat je dekoriran meandrom. mreže. tehnika slikanja vaza postaje nemarna i površna. sa prikazom borbe između Menelaja i Hektora. Oblici ovog stila su amfore. rombovi. e. na Kikladima se razvija osoben orjentalizirajući stil. Najvjerovatnije je jonski proizvod. e. koje su uglavnom votivnog karaktera. n. Fikelura keramika Od druge četvrtine VI stoljeća p. Na pločicama su i imena slikara Timonida i Milonida. Javljaju se i barske ptice. Čest oblik je amfora. Ove vaze su otkrivene od Egipta i Etrurije do Histrije i na ušću Dunava. Glavna odlika njena je velika dekorativnost. razvija se u jonskim oblastima novi stil nazvan po nekropoli u blizini Kamirosa na ostrvu Rodos Fikelura stil. Delsko – melske posude su monumentalnih razmjera. panteri i fantastična bića. Delsko – melska keramika Sredinom VII stoljeća p.atička keramika suvereno vlada tržištem. izdvojena je u posebnu grupu. e. Sve hidrije su urađene od žute ili crvene zemlje. n. a dekoracije su frizovi sa životinjama. g. g. Ova keramika je nastala oko sredine VII stoljeća p. Jonci koji su pobjegli pred perzijskom najezdom oko 545. e. a crteži su izvedeni crnim firnisom. e. Ljudska figura je rijetka. a rijetko se javljaju ljudske figure. e. Presvučeni su engobom bijeložućkaste boje. sfinge. Ornamenti su srpasti motivi. Najbolje djelo ove grupe je hidrija iz Beča sa predstavom Herakla kod Buzirisa. Ovi sarkofazi se datiraju iz VII i VI stoljeća p. guske. krčazi. tanjiri. Ovaj centar je poznat po proizvodnji keramičkih sarkofaga. a ukrašeni su crnim figurama sa detaljima bijele boje. n. p. lozica.

e. bogato dekoriran sa 6 frizova i scenama iz mitologije i religije. Ne zna se mjesto nastanka. heraldički lavovi. Amazis. g. n. od kojih je srednji sa figuralnim scenama. e. To je monumentalan krater. g. U prvoj četvrtini VI stoljeća p. – 565. najčešće friz rascvjetalih ili poluotvorenih ružinih pupoljaka. Najčešći oblik ove keramike je duboka kupa. Poznata kupa ove grupe je Finejeva kupa u Vircburgu sa mitološkom scenom. Ova tehnika je otkrivena u korintskim radionicama ali je u Atici dovedena do savršenstva. rad Egzekije. otkrivena u Etruriji u Kjuzi. n. e. Poznat je slikar Lidos – Liđanin.Lakonska keramika Ove vaze su pronađene u spartanskoj koloniji Kireni u sjevernoj Africi. Nikosten) Ovo je period kada vlada tiranin Pizistrat i kada je blagostanje. je Fransoa vaza (oko 570. Posljednja dva počinju karijeru od sredine VI stoljeća. Imaju vegetabilne i zoomorfne ukrase. otkrivena u Pireju. atički slikari preuzimaju stil crnih figura. izrađena od fine zemlje i presvučena engobom. pojavljuje se na vazama ime prvog atičkog slikara Sofila. Jedna od najpoznatijih grčkih vaza crnofiguralnog stila iz druge četvrtine VI stoljeća p. n. Ove atičke vaze nalažene su po cijelom antičkom svijetu. Glavna im je odlika dobra tehnika. Remek djelo je Arkezilajeva kupa u Parizu. košute. n. Fransoa vaza. stilizirane figure igrača. n. Poznata je i njegova kupa koja se čuva u Minhenu. n. ATIČKA CRNOFIGURALNA KERAMIKA Netos – amfora. Ukrašene su frizovima sa životinjama i figuralnim kompozicijama. e. Omiljen oblik su velike amfore za pogrebni ritual. n. U posljednjoj četvrtini VII stoljeća p. p. Na njoj su cvjetovi lotosa. p. Najstarija vaza je hidrija iz Analatosa iz 700. p. Halkidska keramika Od sredine VI stoljeća p. n. Ovaj atički orjentalizirajući stil čini vezu između dipilonskih i crnofiguralnih atičkih vaza i naziva se protoatičkim stilom. počinje. Najpoznatija je Netos amfora. Ukrašavana je i unutrašnjost kupe. e. Sofilos. Prevlaka je crna sa plavkastim refleksima. g. Zreli stil crnih figura (Lidos. Oko 80 ih je izrađeno u prvoj polovini VI stoljeća p. Poznata je vatikanska amfora sa predstavom Ahila i Ajanta. e.mlađeg geometrijskog stila pojavljuju se prvi istočnjački elementi. Nastale su na zapadu u Velikoj Grčkoj u nepoznatoj koloniji. Nova faza ove grupe se javlja od 590. kupe Malih majstora. Vaze imaju niz paralelnih frizova. Na ovim vazama se njeguju prikazi ljudi i životinja. tirenske vaze. One su velikih dimenzija i monumentalnih figura. Egzekija. a krajem istog stoljeća i završava proizvodnja ove grupe vaza. e. e.) koja je 1843. tirenske amfore. g. Atička keramika orjentalizirajućeg stila Sa opadanjem dipilonskog . Lidos i Amazis i Egzekija su slikari ovog stila. koji je pobjegao od Perzijanaca i došao iz Lidije u Atenu. Stil slikara Sofila razvijaju tzv. 19 . Lončar ove posude je Ergotim a slikar Klitija. Česte su mitološke i predstave arhitekture. Karakteristične su po ornamentu .

Kodrov slikar. Poznata su djela i lončara Nikostena iz druge polovine VI stoljeća p. Kleofrad i „Berlinski slikar“. g. Kleofrad.) i klasični stil (470. g. Ova varijanta crvenofiguralnog stila karakterizira odsustvo signatura slikara kao i vaze na kojima su upisana imena lončara. Prva etapa veže se za mir kada se atenska država oporavlja od perzijskih ratova i pustošenja (470. n. početke atenske demokratije i perzijske ratove. 20 . Detalji koji su se ranije rješavali urezima sada se rješavaju kistom Od boja se upotrebljavaju crni firnis i njegove nijanse. Ovaj stil se može podjeliti na: Strogi crvenofiguralni stil (530. – 431.). Predstave su podjeljene u dvije zone. Mnogobrojni su slikari ovog novog stila: Andokinov slikar. po čemu se i čitava škola naziva Polignotov pravac u slikarstvu vaza. – 400. a na zadnjoj strani scene iz agona – gimnastičkog. Minijaturističkom pravcu pripada tzv. podjela Krajem VI stoljeća p. djece i scena iz svakodnevnog života. n. To su kupe sa dubokim recipijentom na visokoj nozi. – 446. g. e. p. n. Mejdijasov slikar. Brig. p. CRVENOFIGURALNA KERAMIKA DOVDE DOŠLI Postanak. od svijetložućkaste do crne i ljubičaste. g. Duris i Makron. Ove amfore su proizvođene od sredine II stoljeća p. – 400. Eutimid. Sosija. e.Posebna je grupa Malih majstora. U ovom stilu bili su još poznati: slikar Ahila. Eretrija slikar. n. Od 556. Dominira slikar Polignot sa ostrva Tasa. e. e. sa vanjske strane. e. dolazi do lutanja i kolebanjaizmeđu stare i nove tehnike. Češći su prikazi žena.). muzičkog ili hipijskog za koji je dobijena nagrada. Za njega je radio i slikar Epiktet. g. Neki slikari su vjerni principima čiste dekoracije: najznačajniji je Majstor ili Slikar Pana. poslije stogodišnje vladavine crnofiguralnog stila pronađena je nova tehnika sa crvenim figurama. Sve se više definiraju dvije grupe u vaznom slikarstvu: pravac koji slijedi monumentalno slikarstvo i pravac Malih majstora. n. Eufronije. Epiktet. Vremenom crnofiguralni stil sa urezima potisuje se od strane novog stila. e. p. glavne odlike. Fintijad. n. n. e. Nikosten je stvorio novi tip amforesa trakastim drškama.). e. p. Na njima su predstave Atene Promahos. e. Otkriće je učinjeno u radionici Andokida. p. Eufronijev slikar. Strogi crvenofiguralni stil Na samom početku novog stila krajem VI stoljeća p. n. – 470. n. pobjednicima na panatenejskim igrama davane su amfore sa uljem. Klasični crvenofiguralni stil: Razvoj klasičnog crvenofiguralnog stila dijeli se na tri etape koje se podudaraju sa tri razdoblja u historiji antičke Grčke i Atene. Jedno vrijeme oba stila se uporedo njeguju. Druga etapa je vrijeme vrhunca atenske države u vrijeme Perikla (446. Treća etapa je period ratova sa Spartom i poraz Atene u Peloponeskim ratovima (431. Skit. Strogi crvenofiguralni stil povezuje se za zadnje godine Pizistratove vladavine. Berlinski majstor. Signirao je 100 – njak posuda. e. Ove amfore su ukrašavane na poseban način. Ukrašavali su ove amfore i Lidos. g. p. Ezon. Tada ujedno i nestaju orjentalizirajući elementi. n.).

motivi iz podzemnog svijeta. girlande i muzički instrumenti. Nadovezuju se na lekite sa crnim figurama. povećava se paleta boja bijela. važan za trgovinuosjetila se živost u proizvodnji keramičarskih proizvoda. Krajem IV stoljeća p. e. Gubitkom italskog tržišta atenski lončari se okreću Skitiji. SLIKANA KERAMIKA IV STOLJEĆA STARE ERE Glavne odlike i vrste. e. zapažaju se dva pravca u vaznom slikarstvu. ornament je sve razuđeniji.) i Piton iz Pestuma. Na vratu 21 . n. posebno ukrasima reljefnih žljebova – kanelura. Kada je 378. već su služili za ulje i mirise. e. Pestumu i na Siciliji. Najljepši primjerci vežu se za slikara Ahila. Riječ je o ritualu karakterističnom isključivo za Atiku. n. Na njima su scene iz mitologije i religije. Na bijelim lekitima su često prikazi iz domaćeg života. zlatnožuta. Jedan koji baštini stil prethodne epohe i novi koji se opaža prvenstveno na skulpturama IV stoljeća p. p. otpočinje proizvodnja slikanih vaza u južnoj Italiji od strane migranata iz Atene. plava. Oblici posuda postaju sve vitkiji. e. bršljana i loze. e. južnoitalske slikane vaze Početkom IV stoljeća p. p. arhitekture. Poznata su nam tri slikara južne Italije Lasimos iz Apulije. e. stil crvenih figura kojim se završava tradicionalno grčko slikarstvo na vazama u naglom je opadanju. prevoz pokojnika. U IV stoljeću p. počinje pad slikarstva na vazama. Prema mjestu nalaska Kerč na Kritu – nazvane su vaze kerčke. e. već se nalaze i u ostalim oblastima antičkog svijeta u Trakiji. zelena. p. g. vaze iz Centuripe i Kanose. Od sredine V stoljeća p. Hadra vaze iz Aleksandrije i vaze tzv. Smatra se mlađom vrstom apulske crvenofiguralne keramike. Sredinom V stoljeća p. koji u VI stoljeću p. pelike. a druga u južnoj Italiji (Ghnatia). Izrađuju se od sredine IV stoljeća p. Vazama sa svijetlom osnovom pripadaju vaze tzv. Gnatija vaze nazvane su po mjestu nalaza i proizvodnji u južnoj Italiji. Na osnovu boje zemlje može se podjeliti na dvije grupe: svijetla i tamna osnova. bijeli lekiti služe za pogrebne svrhe. Najstarije izrađene vaze su napravljene u Lukaniji (440. – 320. Asteas (350. e. To su veliki krateri sa volutama. Hadra vaze. Laginos grupe. n.Bijeli lekiti Lekiti sa bijelom osnovom su vaze namjenjene kultu pokojnika. p. n. e. n. Vazama sa tamnom osnovom pripadaju dvije podgrupe. n. lekiti i piksida. pranje i pripremanje pokojnika i sl. Keramičari su podržavali oblike metalnog posuđa. Kerčke vaze. crvena. n. HELENISTIČKA KERAMIKA Glavne odlike i vrste . od kojih je jedna proizvođena u Grčkoj. g. I Gnatija vaze podržavaju metalno posuđe. Na njima su predstave iz historije. n. apulski stil i najizraženiji je vazama iz Kanose. Oni proizvode crvenofiguralne vaze. e.Gnatija vaze. Omiljeni ornament helenističkih keramičkih vaza sastojao s eod vijenaca i traka od lovora. Najčešći oblici kerčkih vaza su zvonasti krateri. n. Javljaju se i delfini. n. podzemlje. e. Vaze su proizvođene u Lukaniji. n. Od kraja V stoljeća p. – 420. One nisu ograničene samo na obale Crnog mora. i u Tarentu (oko 430. Apuliji. stvoren drugi pomorski savez. e.) Ovaj stil se zove tzv. g. U helenističko doba na cijeni je metalno posuđe. ljubičasta. pozorišnih predstava. Makedoniji i Siriji. nisu imali nikakvu funeralnu funkciju. mitoloških sadržina i Orfeja. reljefne vaze Helenistička kultura predstavlja spoj starijeg orjentalnog naslijeđa i grčkog uloga kojis a sobom donose Makedonci. Kampaniji. g. ovi majstori se osamostaljuju i stvaraju novi stil. e. ojnohoe. n. n.

g. Delosu. Ksoane doživljavaju promjenu vremenom. Kosane pravljene od drveta. crne ili crvene boje. Italija preuzima primat u proizvodnji keramike. Sitna plastika je imal votivnu i sakralnu ulogu a često se javlja na Rodosu. p. kao karijatide i atlanti koji na svojim leđima nose epistil hrama. e. Grupa vaza izrađivana u Pergamonu sa sjajnom crvenom prevlakom se naziva pergamonska keramika. e. Donji dijelovi tijela su neizdvojeni dijelovi. n. rjeđe i u slonovači poznavali su tri stilska tipa. Aleksandriji. SKULPTURA GEOMETRIJSKOG I ARHAJSKOG DOBA Grčka skulptura se može podjeliti u tri osnovne grupe: sitnu plastiku. Značajno mjesto u helenističkoj keramici pripada reljefnim ukrasima. Ostrvo Del je bio jedan od centara proizvodnje i to od sredine III stoljeća p. koji su pored gline vajali i u drvetu i u bronzi. Sitna plastika su statuete od terakote. Dekorirana je apliciranim ukrasima. Skulptori geometrijskog doba. Drugi tip je rađen okruglim površinama cilindra. Pripada IV – III stoljeću p. n. Dolazi do novih zahtjeva i želje za realnim prikazivanjem. Ptojona. e. Arhajskoj plastici pripadaju mnogobrojne statue djevojaka (kore) i mladića (kuroi). ružičasta. Javljaju se i reljefne figure na keramici. e. pripada šitim narodnim krugovima. muzičkim instrumentima. Delfa. Prvi tip se odlikuje primitivnom obradom ljudskog lika. Monumentalna skulptura u Grčkoj dobija određenije oblike u arhajsko doba. čiji je rub ukrašen bojom. Drugoj grupi pripada keramika iz Centuripe na Siciliji. Teneja. Hadra vaze su ime dobile po nekropoli u Aleksandriji i imaju svijetlu osnovu. nagim Erotima.imaju ukras u vidu vjenaca sa lišćem i šahovskim poljima. Samosu. uglavnom nagi. zadržavaju odlike primitivne umjetnosti. Takav je primjer statua Nikandrove Artemide sa Delosa. rjeđe od metala. sa prikazima žena. Pehari sa sjajnom prevlakom su stariji. Ukras je izveden uz pomoć žigova ili pečata. Lindosu i drugim mjestima na kontinentu. a rjeđe od mramora i kalcita. biljkama i životinjama. n. Od I stoljeća p. n. dok je kod gornjeg dijela tijela vrlo razvijen individualni duh. i sa Tere. e. Ovaj proces je trajao od VIII do početka V stoljeća i završava se započinjanjem arhajske plastike. Najslabija je Kanosa grupa iz antičkog Kanusijuma. Posude su pravljene u kalupima. e. monumentalnu skulpturu i reljef. i to je posljednja originalna tvorevina grčkih lončara. n. Datira se u III – I stoljeća p. Dekorirane su ljudskom i životinjskom figurom. 22 . Treći tip obuhvata statue kod kojih su ruke i noge obrađene jasno i izdvajaju se od tijela. Mogli su biti ovi pehari sa svijetlom i sjajnom prevlakom i sa tamnom mat prevlakom. Arhajski osmjeh se javlja na jonskom području. Najbrojniji ovi pehari su sa mat prevlakom. n. Kod njih se javlja i osmjeh. Arhajske skulpture daju i presjek psihičkog stanja i emotivnog raspoloženja. Ornamenti su po cijeloj površini sa raznim predemtima. Proizvodili su se i u sjevernoj Grčkoj. – 212. do sredine I stoljeća p. Osnova je svijetla. Poznati su megarski pehari sa reljefima. One su shematiziranog oblika. Nika i sl Datiraju se između 259. Erota i sl. a kod glave naznačene samo najkarakterističnije crte lika. Helenističkoj keramici pripadaju i dvije grupe posuda iz južne Italije i sa Sicilije. Slobodniji pristup izradi skulpture daju statue efeba Apolona iz Orhomena. Pored kultne namjene ove arhejske skulpture dobijaju funkciju u arhitektonskoj konstrukciji. To su male duboke zdjele ili kupe. maske glumaca. južnoj Rusiji i Maloj Aziji. Heramijeva sa Samosa I DR.

alavova. n. Na sredini trougaonog timpanona prikazan je u visokom reljefu Zeus u prisustvu Atene kako na Olimp prima Herakla. Cijela frontonska kompozicija je posvećena Heraklovoj borbi protiv ovog čudovišta. Oni su krajem VII i početkom VI stoljeća p. kultnim motivom ili figurom pokojnika. U ov o vrijeme pada i prvo kovanje novca. sa bojenim kontrastima. Upotrebljavala se boja kao na reljefu troglavog demona Tifona sa frontona starog hrama – hekatonpedona. n. Ovi reljefi pripadaju dorskoj umjetnosti zrele arhajske faze. SLOBODNA FIGURA U GRČKOJ SKULPTURI U početku prikazi su bili shematizirani. Livenje cijelih figura od bronze počeli su skulptori sa Samosa. Na reljefnoj dekoraciji tesaurosa Sikionca u Delfima prikazane su razne scene: Evropa na biku. d. anta. srebra i elektrona. Argo sa Kastorom i Poluksom. e. iz Egipta. Tesauros Sifinijac ili Kniđanin ima odlike jonskog stila. Na njoj je prikazana povorka konjanika. lov na vepra. U početku je to bio nizak – plitak reljef bareljef ukrašen bojom. Na Delfima na frizovima su prikazane scene gigantomahije – na sjeveru. a manje pune u livu – bronzi. Isticao se u ovome vajar Teodor iz Samosa. t. Dio skupltura je rađen od zlata. koji drži dva kekropa – razbojnika libijska. Boje ovog reljefa imaju koloristički efekat. Primjer je skulptura tesaur Sifinijac u Apolonovom svetilištu u Delfima. nalaze se figura dvije djevojke. Ove figure su nazvane karijatidama. kao i od bronze.ARHAJSKI RELJEF U trougaonim poljima frontona i na frizovima arhitrava. Odlike geometrijskog stila sačuvane su i na reljefima iz hrama Atene Halkiojikos u Sparti. Ovaj novac potsjeća na onaj iz Krita iz II milenija. počinju i realističnije pokazivati figure i predstave. Na njima je prikazan Herkul. od zlata. Do hrama je vodila duga aleja „sveti put“. U početku je bronzom oblagan drveni model. Teodoru i Rojiku. Unutarnju dekoraciju ovog hrama su predstavljali metalni reljefi pravljeni od bakra i bronze. Skulpture su od mramora. koji je bio oivičen na dužini od nekoliko kilometara figurama sfingi. To su uglavnom niski reljefi sa genre – scenama. Na frontalnoj strani ove zgrade. Takav primjer imamo u hramu „C“ u Selinuntu na Siciliji na metopskim reljefima. e. Na drugoj kompoziciji je prikazan Persej kako ubija Meduzu u prisustvu Arijadne. Veće figure su bile šuplje. i dr. Ovi arhajski reljefi iz VI stoljeća p. srebra. Spajanje ploča se vršilo letovenjem. Antennorova grupa Tiranoubica. Na ovim skulpturama VI stoljeća p. n. Diskure kako vrše otmicu Leukipidovih kćeri na jugu. koji su opasavali površine iznad kapitela stubova izrađivani su mnogobrojni reljefi iz grčke mitologije i historije. prenijeli ovu tehniku livenja u Grčku. Bronzene ploče su prikivane uz tijelo – drvo. odnosom boja i sl. žena. Ovi reljefi nagovještavaju početak visokog reljefa. muškaraca i sl. Najvjerovatnije su djela skulptora Bupalosa i Atenisa. između bočnih zidova. skupinu bogova na istoku i Heraklovu apotezu na zapadu. Primjer plitkog reljefa koji ukazuje na geometrijsku epohu je friz sa hrama u Priniji na Kritu. 23 . e je obrada ljudskog tijela podređena raskošnim tkaninama i nakitu. Hageladov Zeus koji baca munje i. koje nose teret arhitrava.na atinskom Akropolisu. Skulptura i arhitektura se sve više povezuju. Od bronze su skulpture: Mironov Diskobol. Reljefna dekoracija je karakteristična i za stele – nadgrobne spomenike. Rađene su u jonskom stilu. koga je bilo u izobilju. Sličan primjer je u Didimejonu u hramu Apolona Filesiosa kod Mileta u Maloj Aziji. Dioskuri dovode volove koje su pokrali u Arkadiji. Kasnije je išao u pravcu okrugle plastike klasične epohe.

Pisistrat i drugi. Lesha je imala svjetovnu namjenu. p. n. u Delfima su stanovnici ostrva Naksosa. U Olimpiji se rodila ideja o takmičenjima u raznim disciplinama. Unutrašnjost leshe ukrasio je Polignot dvjema kompozicijama: zauzeće Troje ILIUPERSIS i Odisejev silazak u Had – NEKYIA. To je pravougaona građevina sa dvjema karijatidama simetrično postavljenim. na grčkom tlu od 492. U VI stoljeću p. U Delfima je figura krilate pobjede Nike hijoskog vajara Arhermosa. U skulpturnoj dekoraciji leshe Kniđana u visokom reljefu. Jedan od takvih je i tesaur – lesha – zbornica Sifinijca ili Kniđana. e. e Grčka je bila u teškim okolnostima. Velike zakonske reforme izvršili su Solon. Tu je podignut dorski peripteros Apolona Pitijskog. korkirskog bika. n. pored kojeg je prema legendi Apolon ubio zmiju Pitona. sagrađena oko 535. Olimpija je smještena u svetom gaju Altisa. Kolona. zlatna kola sa Rodosa. – 560 g. Kleisten. kod Grka se javlja osjećanje nacionalnog jedinstva. kao zavjetni dar postavili na vrhu jednog od najranijih stubova jonskog stila figuru arhajske sfinge. Kao zavjetni dar je došla i brončana statua kočijaša Heniosa. e. Atinjana. između rijeka Alfeja i Kladeja. n. Glaukija. g. Egina. Perzijanci su pokušali da unište ovo zdanje.MONUMENTALNA UMJETNOST GRČKE U V stoljeću p. e. je malo ostrvo preko koga je Atika povezana sa Peloponesom. Hram je dorski peripteros. p. Na istočnoj strani predstavljena je borba oko palog ratnika. mnogobrojne leshe Korinćana. građen od porosa. koje drže arhitrav pročelja. Restauraciju timpanonskih egineta na Afajinom hramu izveo je danski vajar Torvaldson. n. Na ostrvu je bio izgrađen hram posvećen zahvalnosti božanstvu koje je pomoglo izvojevati pobjedu protiv Perzijanaca i pobjedu kod Maratona 490. p. g. Afajin hram je spomenik zahvalnosti Ateni za pobjedu nad Darijem kod Maratona 490. Jedna od monumentalnih građevina je 24 . n. Apolonov hram je bio dominantna građevina cijelog svetilišta. U svetilištu je bila i kolosalna statua Apolona. Ona nije htjela da se uda i pobjegla je na ostrvo Eginu. n. od 575. p. Olimpija je u Elidi na Peloponesu. n. Na širokoj površini friza prikazano je nekoliko scena. – 530. Na sjevernoj strani ovog friza izvedene su scene gigantomahije. i drugih gradova Grčke. e. Egina i Olimpija. do pobjede grčke flote nad persijskom kod kiparske Salamine. n. Olimpija je bila sakralno ali i politički zborno mjesto Grka. e. p. čiji ishod posmatra nekoliko božanstava. g. n. Na zapadnoj strani nalazi se kompozicija Heraklove apoteoze. Oštećeni dio je ubrzo obnovljen. skulptura i slikarstvo u Delfima pokazuju nezavisnost od orjentalnih uticaja. sa bogatom skulpturnom dekoracijom na frontonima i frizu. Skulpturnu dekoraciju ovog hrama čine frontonske kompozicije sa scenama grčkih pobjeda nad Trojancima. e. Prema mitu djevojka Britomartis – Afaja je bila osoba u koju se zaljubio kralj Knososa Minos. do 449. ali samo djelimično. Afajin hram je prvi spomenik grčke nacionalne solidarnosti. n. p. Arhitektura. mramornog tolosa i drugi spomenici. podignuta nad jednom pukotinom u stijeni. Na Egini je radila cijela škola vajara sa imenima Smilisa. e. e. Delfi su izrađeni na padinama Parnasa. Svi su prvobitno bili obojeni. g. U frontonskoj kompoziciji prikazana je rasprava između Herakla i Apolona zbog tronošca i pobjeda Herakla. prikazana su djela i junački podvizi grčkog Gilgameša – Herakla. g. Velika svetilišta su bila: Delfi. Onata i Teopompa. Na južnoj je prikazan trenutak kada Dioskuri vrše otmicu Leukipovih kćeri. sjedišta muza. g. Delfi – u prvoj polovini VI stoljeća p. p. a Atena sa južnim ostrvima Egejskog mora. e. Persijanci su od ustanka jonskih Grka 499.

Zeusov hram je imao tri glavne prostorije: pronaos. Akragas. Glauka. Za razliku od rimske kulture koja je gubila kvalitet u provinciji. junaka mitova. Pestum. Tu su bili i veliki stadion. bio je iste visine kao Partenon. zbornica u kojoj su obrazovani i učeni ljudi se sastajali. Metopska polja imaju reljefne ukrase sa prikazima Herakla. U rimskom periodu sagrađena je polukružna eksedra Iroda Atičanina (101. Olbije i Pantikapeje. Skulpturne scene iz ovog hrama prikazuju timpanonske kompozicije iz scena gigantomahije i trojanskog rata. Sibaris i dr. Posljednji (južna Italija i Sicilija) su se zvali Magna Grecia – Velika Grčka.Zeusov hram i njegova skulptura. Apolon kao mitski rodonačelnik Lapita je na njihovoj strani. Jedna od najstarijih građevina u Olimpiji je dorski peripteros posvećen Heri. Centralno mjesto zauzima figura Apolona.). koji slično karijatidama drže na snažnim plećima konstrukciju arhitrava. To je bio jednobrodni peripteros sa 16 dorskih stubova. jednobrodni peripteros Metroon posvećen Velikoj Majci Bogova. Mlađi je Zeusov hram u Olimpiji. Gela. Glavne građevine Olimpije su izgrađene od porosa – krečnjaka i parskog mramora. Peonije iz Mende i Alkamenes Stariji su vajari koji su uradili kompoziciju istočnog i zapadnog timpanona. g. U hramu su figure Atlanta ili Telamona. Region. n. p. Istrosa. GRČKA KULTURA IZVAN GRČKE Grčka kolonizacija i uticaji prodirali su od Heraklovih stubova i doline Rone do Naukratisa u dolini Nila. Prvi kameni stub je postavljen u VI stoljeću p. 4 i po metra kraći i tri uži . Lapiti su djeca Perifade i Foraba. Jedan od najvećih spomenika grčkih u Velikoj Grčkoj je Zeusov hram u Akragasu. okrugli filipieijon. n. g. Na zapadnom timpanonu ispričan je mit o borbi Lapita i Kentaura. Južna Italija i Sicilija su mjesta grčkog uticaja. To je pseudodipterus. Obala i ostrva Jadranskog mora. Bile su i mnogobrojne riznice grčkih gradova pravougaona oblika „templum in antis“. obale Male Azije. Između ovih građevina su bile mnogobrojne skulpture i kompozicije bogova. grčka kultura nije gubila kakvoću i izgled. p. – 457. Istočni timpanon prikazuje događaj koji se desio u Olimpiji u svetom gaju Altisu. on je bio isti kao u metropoli. e. 25 . Arhitrav je ukrašavan višebojnim keramičkim oplatama. Srednji brod je bio veoma širok i na kraju se nalazio glavni ukras hriselefantinska statua Zeusa. n. božanstvo u sredini i po deset ostalih figura sa strane. Građena je kao dorski heksastilni peripteros (6 x 13 stubova). djelo Atinjanina Fidije. Pobjedom na utrkama Pelops treba dobiti kćerku Ojnomaha Hipodameju. n. je rukovodio radovima. kao što su Hageladas. koji je kasnije zamjenjen dvoslivnim krovom sa akroterijama. Kroton. Slikama je hram ukrasio Fidijin rođak Panainos. e. e. dug 110 m. Veliki je broj grčkih gradova u Velikoj Grčkoj: Selinunt. a širok 56 m. I na Zeusovom i na Apolonovom timpanonu nalazi se po 21 figura. Ratnički Rim „živio“ je od grčke kulture. Hereijon u Olimpiji je imao u početku ravan krov. e. polukružna eksedra. Arhitekt je bio Libon iz Eleje od 468. To su djela vajara II stoljeća p. Pelopsov heroon. a posljednji drveni je zamjenjen u II stoljeću p. Drveni stubovi su u toku 8 stoljeća zamjenjeni kamenim. n. e. naos i opistodom. a široka 28 m. koji pokušavaju da uzmu žene Lapitima. Zgrada je duga 64 m. nagi atleti. U trobrodnoj celi stubovi su bili na dva sprata. apsidalni buleuterion. od krečnjaka. – 77. kada je Pelops – heros eponima Peloponesa i njegov budući tast Ojnomaha kralj Pise se pripremaju na utrku. Hrabri Lapiti bore se protiv kentaura. čiji su roditelji Apolon i Stilbe. Aristomedona i sl. Peonija iz Mende.

E. otkrio je Polikletovo djelo „Dijadumen“. – 510. do danas očuvani hram. g. za koji znamo preko jedne slike. G. g.U Selinuntu je bio hram Here u dorskom stilu. 5 m. Građevina je od grubog krečnjaka. N. Najpoznatija kopija je otkrivena u Pompejima. g. jednostavni templum in antis. sagrađen u znak zahvalnosti za pobjedu u bitci kod Maratona 490. Perikle je puno radio na Akropolisu. Drugi vajar je bio Klearh. Here – hriselefantinske figure za Hereijon u Argu. ATINA U V STOLJEĆU P. Mnesiklo i Kalikrat. Sačuvano je mnogo antičkih kopija ove figure. Berlinski arheolog Fridrihs 1871. p. n.). figura Eteokla. P. p. . Hagelad je uradio bronzanu figuru Zeusa iz Eubeje. Hagelad. posljednjeg atinskog tiranina – monarha i njegovih sinova Hiparha (527. g. . Hagelad ima vajarsku školu kojoj pripada Miron. g. e. Pisistrat je podigao na platou Akropolisa Hekatonpedon. p. Kalamis je uradio figuru Zeusa Amona. Alkamenes stariji je autor figura iz zapadnog timpanona Afajinog hrama na Egini. G. n. takmičari i ratnici. kombiniraju se stilovi. Kalamis. N. Od 520 – 510. n. g. e. podiže stou – kolonadu – trijem oko Agore. – 429. Kimon razčišćava ruševine u Atini koje su ostale iza Perzijanaca. Skulpture su mu mladići i djevojke. Ističe mu se statua „Dorifor“ Napisao je i traktat „Kanon“. – 449. koji je vajao livanjem u bronzi. Akropolis je sređivao i Kimon.) Vrlo važna ličnost je bio atinski državnik Perikle.. kao i bronzanu figuru Apolona visoku 13. Perikle je rođen 500. p. Nesiot. obnavlja Akropolis. kome će njegovi sinovi i nasljednici dodati dorsku kolonadu. e. n. – 403. u plemićkoj porodici Alkmeonida. podiže potporni zid. Poliklet i Fidija. koji je izradio kompoziciju u kojoj Apolon ubija zmiju Pito.). p. ali postoji nekoliko antičkih kopija. proširuje plato Akropolisa. e. Original Dorifora nije sačuvan. n.) Umjetnički život Atine snažnije se počeo razvijati od vremena Pisistrata (560. n. e. Vodio je nakon završetka grčko – perzijskih ratova 30 godina atinsku demokraciju (462. kao i hram Artemide Eukleje. U doba Perikla je djelovao i Fidija. g. N. – 514. n. te skulptor Fidija. E. Istaknuti vajar je i Poliklet iz Argosa . Njegova je figura Diskobola – bacač diska. n. p. e. česmu sa devet točila. učenik Hageladov. grupa Evrope koju odnosi Zeus pretvoren u bika. U unutrašnjosti hrama i oko njega nalazile su se statue kora – mladih djevojaka. DOBA GRČKO – PERZIJSKIH RATOVA (490. Nakon ubistva njegovih sinova ubicama je podignut spomenik „Tiranoubice“. Miron je autor i kompozicije Atene i Marsijasa. Hram su razorili Perzijanci 480. Za vrijeme Perikla glavni inženjeri su bili Iktinos. slične figurama karijatida sa tesaura Sifnijca u Delfima. Bio je po majci unuk zakonodavca Kleistena. g. p. Istaknuto je mjesto vajara Pitagore iz Regiona. – 527. n. Hagija. veliki skulptor. p. E. kao na Propilejima gdje imamo 26 . g.e Pisistrat je sagradio i „kaliroe“. Pisistratovi sinovi su uradili dorsku kolonadu starom hramu Hekatonpedonu. Poliklet je vajar i figure ranjene Amazonke. Kimon Militijadov sin je vladao i on je pobjedio Perzijance u bitci kod rijeke Eurimedon 468. EPOHA ATINSKE GRAĐANSKE DEMOKRATIJE (460. U Kimonovo doba djeluju vajari Kritija. g.). Tada se gubi obavezno pravilo simetričnosti. p.) i Hipije (514. P. e. nagog mladića. Alkamenes – stariji. dug sto stopa. Miron je rođen u Eleuteriji u Atici i djelovao je u Atini. e. Frontalni i metopski reljefi su građeni od penteličkog mramora i polikromni su. atlete. iznad iste je sagradio dorski peripter Hefaisteijon – Teseijon.

Na sjevernom krilu Propileja nalazila se Pinakoteka. velika statua na platou Akopole. prineseni boginji Ateni. FIDIJNO UMJETNIČKO DJELO Fidijin umjetnički rad pretežno je vezan za Atenu i Olimpiju. Sumlja se da je otrovan. e. n. Neki naučnici kao Anti. Fidijin brat Panain je autor kompozicija sa istočnog timpanona na Zeusovom hramu. Na Akropolisu je još u mikensko doba sagrađen mali hram usječen u stijenu. Akropolis je izoliran ali je ipak povezan sa kompleksom hramova i drugih javnih građevina. ali se od 465. stvorena oko 447. čija se replika čuva u 27 . na kome se izvršilo kombiniranje jonskih i dorskih elemenata. – 446. podignutih na sjevernoj strani njegovog podnožja. do 433. Artemide. Iznad ovog glavnog trga izgrađen je u prvim decenijama Periklove vlasti dorski peripteralni hram . izvajana prije 456. Hram je podignut gotovo izvan platoa Akropolisa. FIDIJA ŽIVOT I ZNAČAJ Fidija je rođen 485 g. n. – 447. Iktinos. Na samoj Agori bili su hramovi: Metreon – hram Velike Majke Bogova. i vjerovatno Likije. p. g. Aristotel. p. Buleuterion. Plinije. n. p. Kolot. Agorakrit. Amfitrite i Posejdona. Mnesikle i Kalikrat su autori dvospratnog dorskog periptera u Demetrinom svetilištu u Eleusini. Tu se odvijao sav društveni. Sokrat. Izradio je svetilište u Delfima i jednu veću kompoziciju u bronzi. Atena Promahos. Hram je u jonskom stilu. i Erehtejon sa karijatidama. opredjeljuje za skulpturu. tijemovi itd. Here i Harita. Apolonom i trinaestoricom atičkih heroja. a završena oko 433. Plutarh. u porodici atinskog građanina Harmida. blizu Atene. do upada varvara Herula u Atenu 267. e. Na istočnom frontonu prikazana je grupa bogova. Arijan. g. Hermesa. n. e. p. g. od 432. hram Nike Apteros – male amfiprostilne jonske građevine. n. Posvećen je bio Hefestu i zvao se i Hefaisteijon. Atene. Na frizu su prikazane scene borbi Lapita i kentaura i Heraklovi junački podvizi.kombinaciju dorskog i jonskog stila na fasadi (dorski) i u unutrašnjosti (jonski) stil. n. Atene Areje u Plateji i Afrodite Uranije u Areni. g. Pritaneijon – hram Apolona Patrosa. kao i sama Agora. izložbena dvorana gdje su se čuvali zavjetni darovi. I na Partenonu i u Olimpiji javljaju se prikazi trijade Zeusa. Atena Partenos. od strane Perikla. On ima također jonske i dorke elemente. p. Apolona. 2. e. Herakla. Fidijini saradnici su bili Alkmenom. e. između Propileja i hrama Nike Apteros. g. Platon. e. Arhitekt hrama „kapele“ Nike Apteros je bio Kalikrat. Odeijon. politički i kulturni život Atene. godine. Na Akropolisu Atene su tri glavna hrama: Partenon . p. Arhitrav ovog hrama Nike Apteros je ukrašen frizom u plitkom reljefu sa prikazom Grka i Perzijanaca. na prostoru Agore. Na platou je stajala Fidijna statua Atene Promahos. e. Rumpf. na kojoj radi 30 godina. g. kada je Atena razorena i spaljena. p. osporavaju Fidijno autorstvo nad skulpturama bez činjeničnog pokrića. 3. Fidija je imao i brata umjetnika Panaina. e. Fidija je bio dobar i slikar. Fidiju kao vrhunskog umjetnika definiraju Aristofan. najveća mu je figura Zeus Olimpijski u periodu od 456.najmonumentalnija građevina. Schrader. Hestije. Njegova djela su: 1. kada orjentacijski umire. Za Olimpiju Fidija je izradio bronzanu figuru Anadumenosa. Fidija je i autor hriselefantinske statue boginje Atene u Peleni.Teseijon. n. n. na kojoj je prikazao u čast pobjede kod Maratona Militijada okruženog Atenom. od Solona u VI stoljeću p.

postanak grada Atene i njena borba sa Posejdonom za patronat nad gradom. Od strogog dorskog stila Partenona odstupa friz na zidu cele. U timpanonskim poljima rađena je okrugla plastika i reljefi u frizu i metopskim poljima. e. Od zlata su bile i sandale. Na istočnoj strani se nalazio naos – cela. 27 x 1. Promahos je bila na platou Akropole na postamentu koji je bio 3 metra visok. g. od slonove kosti lice. Ukupna dužina metopskih polja je bila 116 metara. plašt je bio od zlata. ruke do ramena i donji dijelovi nogu. p. čija je visina znatno iznad ljudskih razmjera. Visina sa postamentom je iznosila 12 metara. Druge dvije Atene Promahos i Partenos su monumentalne figure. 28 . figura privlačila hodočasnike. e. poslije grčke pobjede nad Perzijancima. gdje su došli najbolji vajari. Reljefi metopa imaju dimenzije 1. Torzo joj se nalazi u muzeju u Drezdenu. On je opasivao cio naos i imao je dužinu 160 metara. Na dužim stranama hrama sjevernoj i južnoj bile su po 32 metope. Za Atenu Fidija je izvajao tri figure boginje Atene: Lemnija. n. Građevina je dorskog stila. Friz je bio u plitkom reljefu. Riječ je o mladoj djevojci. p. To je dorski amfiprostilni peripter. g. a u partenonu četiri. e. p. Original je poznat po replikama kao što je Atena iz Varvikiona. Skiptar je bio od plemenitih metala i dragog kamenja. kod Kiparske Salamine. obnažena ramena i ruke su rađeni od slonovače. Upotrebljena je i velika količina slonovače. To je jedan od najvećih grčkih hramova. 69. Bogatstvo Partenona predstavljaju skulpture. Promahos i Partenos. n. e. po kojoj je hram dobio ime. g. koji ne odgovara kanonu dorskog stila. Prema nekim figura Zeusa je završena oko 438. To je rekonstruirao arheolog A. a glava u muzeju u Bolonji. čija se replika čuva u Vatikanskom muzeju. manja prostorija sa „partenonom – djevičanskom odajom“. Razlog je da j e i pored izvaničenja kršćanstva. Za njenu hriselefantinsku obradu je utrošeno oko 1150 kg zlata. Na zapadnoj strani je opistodom. Završena je 449. kada je boravio u Olimpiji. Atenu Lemniju Fidija je napravio 450. n. a na užim istočnoj i zapadnoj po 14 metara. g. n. Ova figura je bila visoka 2 metra. kao veće odjeljenje u kome je bila izložena i statua boginje. kao i kosa i brada. Njegovo zidanje je počelo 447. okružen stubovima čiji broj po širini i dužini iznosi 8 x 17. e. n. Namjerno je uništen u IV stoljeću nove ere. n. p. Fidija je izradio Zeusa Olimpijskog u razdoblju od 456. g. kojom su završeni grčko – perzijski ratovi. Nađen je vliki broj kopija ovog djela. a visina 0. Broj stubova u naosu je bio 5 x 10. a radovi su dovršeni 432. g. Sagrađen je od bijelog penteličkog mramora. n. Lice. Za potrebe ovog zdanja stvorena je Fidijina vajarska škola. g. 5 m x 31 m. e. e. Poznato je po prikazima sa kovanica Elide iz doba rimske okupacije Grčke. Na Ateni Partenos se Fidija i potpisao. Iktinos i Kalikrates su bili arhitekti ove građevine. e. Furtwangler. Atena Promahos (Predvodnica u boju) je izrađena 448. U Efezu je bila izložena Fidijina Amazonka. 20 m. g. p. Narodu je prikazana na panatenejskim svečanostimaodržanim 438.Britanskom muzeju. Ni ovo djelo nije sačuvano. ukrašen kompozicijama. kao votivan dar koji su stanovnici ostrva Lemna poklonili svojoj zaštitnici. Figura je bila visoka 12 metara. Hram je orjentiran istok – zapad. Rađen je u hriselefantinskoj tehnici. Zaus je prikazan kako sjedi na tronu. p. po Grčkoj. Partenon Partenon je bio najveća građevina na platou Akropolisa i jedna od najvećih građevina u Ateni i Grčkoj uopšte. p. koja se čuva u Ateni. Visina stuba je bila 11 poluprečnika. Original nije sačuvan. – 447. 25 m. p. Od zlata su bili dijelovi odjeće i ratničke opreme. n. Unutrašnjost Partenona je podjeljena u dvije glavne prostorije. Ukupno 15 metara. Na timpanonima su predstavljene scene rođenje Atene tj.

Poznat je i kipar Kalimah. Fidijnoj vajarskoj školi je pripadao i Sokrat. Na sjeveru su scene trojanskog rata. Kolot sa Parosa je bio dobar cizelator i poznavalac hriselefantinske tehnike. Na frizu su scene prinošenja darova Ateni. Diona.Sadržaj kompozicija poznat je iz crteža koji je napravljen 1674. u prisustvu mnogih bogova: Heba. Kora. – 450. Jedna antička kopija se čuva u Kapitolijskom muzeju u Rimu. kao i figuru Nemese u Ramnu na sjevernoj obali Atike. Prvi sa desne je „Kraljevski trijem“ u kojem boravi kralj tokom jednogodišnje vladavine. Lord Elgin je 1801. U Ateni je i zavjetni hram Eukleje. Iznad Kerameika i Kraljevskog trijema diže se Hefestov hram. To je figura mlade djevojke obučene u kratku suknju tuniku. Helios. Demetra. i dr. Nedaleko od Odeona se nalazi izvor sa devet točila Eneakrunos. g. kršćanska crkva a od 1458. VAJARI FIDIJNE ŠKOLE I EPOHE Vajari Fidijne škole koji su radili sa njim na Akropolisu su Alkamen. Ističe se i vajar Pir koji je uradio figuru Atene Higijeje. Djelo Alkamena je figura Hermesa na ulazu na Akropolu – Hermes Propilaios. Kresilas. g. Iza ovog trijema je trijem sa velikim brojem naslikanih djela. g. Agorakrit je izradio figuru Velike Majke koju je izradio za njen hram Metroon. U blizini vjećnice je zgrada u kojoj pritani prinose žrtve. Njemu se pripisuje autorstvo nad grupom Harita. Na spoljnom zidu naosa Partenona je friz sa reljefom dugim 160 metara. Na metopskim reljefima na istoku je prikazana gigantomahija a na zapadu amazonomahija. Bilo je i pozorište Odeon gdje su bile i statue egipatskih kraljeva. Praksitel Stariji. a na južnoj legenda o heroju Erehteju i kćerima. koji su osvojili Maratonsku zemlju. Figuru Zeusa Olimpijskog koga je uradio Fidija je car Teodosije II (408. Kraj Kerameik je dobio ime po herosu Keramu sinu Dionisa i Arijadne. UMJETNIČKI SPOMENICI ATENE PAUSANIJIN OPIS ATENE Pausanija u II stoljeću nove ere opisao Atenu. Afrodita. Dionisos. Na istočnom timpanonu Partenona prikazana je scena rođenja Atene Partenos. Kolot Agorakrit. koji ima jednogodišnji mandat u Atini. (DETALJI SCENE NA STRANAMA 209 – 210). da se djelo uništi i spali. U drugom trijemu su svetilište i vježbalište Hermesovo. krilata Nika. koji baca koplje na giganta Polibota. Selena. Tolos. Došlo je do eksplozije turskog baruta i velike devastacije. Idući iz Pireja u Atenu nailazi se na zgradu u kojoj se opremaju svečane povorke. Partenon je bio antički hram. Na zapadnom timpanonu je prikazana predstava borbe Atene i Posejdona za patronat nad Atenom.) izdao naređenje 426. Crteži su urađeni dok je hram bio sav čitav. Ipred njih su bronzane statue znamenitih ljudi. Trijemovi se protežu od gradske kapije do Kerameika. Sa Atenom i Posejdonom su morske vile Nereide. g. Izvajao je i „Ranjenu Amazonku“. U blizini je podignuto i svetilište „Majke bogova“. autor kompozicije Lakedemonska igračica. U ratu između Turaka i Mlečana 1688. koja je rođena iz Zeusove glave. On je autor bronzanog portreta Perikla. U blizini je i vjećnica „Savjet pet stotina“. Veliki umjetnik iz Fidijine škole je bio i Kresilas iz Krita. spomen građevina na Perzijance. hram je teško stradao od mletačkih granata. frontonske kompozicije izmjestio u Britanski muzej u London. U blizini je Demetrin hram sa statuama boginje. g. g. U vijećnici je bio i drveni kip Zeusa. koju je izradio Fidija. Nedaleko od hrama je i statua Posejdona na konju. 29 . Hestija. džamija. Pored izvora su i hramovi Demetre i Kore.

Nasuprot Akropoli nalazi se Musej. koji je vodio pomorsku bitku kod Mikale. a najstariji je onaj u Memfisu. Kinosarg. To je brežuljak koji leži u granicama grada. Na atinskoj Agori nalazi se i žrtvenik Milosrđa. Ulazni tijem – Propileji ima tavanicu od mramora . U Ateni su bili i „Vrtovi“ i Afroditin hram. sa puno slika i statua samog boga. na kojima su mnogobrojne predstave. Jedna tzv. U hramu Atene Zaštitnice nalazio se i drveni Hermes. koga je ujak ubio i pobjegao u Krit. Tu se nalazi pukotina gdje se bacaju hljeb umješan sa medom u vidu žrtve. Najstarije Dionisovo svetilište se nalazilo pored pozorišta. Na putu od pozorišta do Akropolisa nalazi se Kalov grob. sa mnogobrojnim slikama i statuama. Njegovi hramovi imaju u Aleksandriji. kao i svetilište Heraklovo tzv. „Majke odgojiteljice“ i „Zelene Demetre“. Postaojalo je i vježbalište Hadrijanovo sa stotinu stubova. U blizini je i trijem nazvan „Šareni“ zbog velikog broja različitih slikovnih kompozicija. Na timpanonu iznad ulaza u hram Partenon nalaze se sve figure u vezi sa Ateninim rođenjem. Dobroj Vijesti i Podstreku. Cijela Akropola je opasana jakim zidinama. Iznad ovog svetilišta je sveti gaj posvećen Aglauri. protiv Perzijanaca. Pored vježbališta je i Tesejev hram. Ispod Akropole a iznad te pećine postavljen je tronožac. Hadrijan rimski car je Atenjanima podigao hram Here i Zeusa Svehelenskog i zajedničko svetilište za sve bogove. „Oslobodilac“ i druga koju je izradio od zlata i slonovače Alkamen. Tu su se prinosili kolači a ne žive žrtve. U ograđenom prostoru sagrađena su dva hrama i dvije statue Dionisa. sina Ksantipovog i samog Ksanitipa. Tu je i drugo svetilište Apolona Delfijskog. Desno od Propileja nalazi se hram „Nike Beskrilne“. U donjem dijelu grada nalazi se svetilište Sarapida. Najpoznatiji mu je trijem sa stotinu stubova. Ispred njegovog ulaza je žrtvenik Svevišnjem Zeusu. a na timpanonu sa suprotne strane hrama je predstava prepirke između Posejdona i Atene. Od Pritaneja se nalazila ulica „Tronošci“. a ulaz je jedan. Pri vrhu pozorišta se nalazi pećina sa stijenama. Atenjani imaju jedna hram „Heros Egej“. a imaju još žrtvenike Skromnosti. hram Hrona i Reje i jedan kraj zvan Olimpija. 30 . Rijeke koje teku kroz Atenu su Ilis i njena pritoka koja se zove Eridan. U blizini Ateninog hrama nalazio se hram Panderose. Iza hrama Zeusa Olimpijskog nalazi se statua Apolona Pitijskog. Na atenskoj Akropoli se nalaze i statue Perikla. Tu su bili i žrtvenici herosa Buta i Hefesta. Sa druge strane rijeke Ilisa je bio kraj Agra i hram „Artemide zaštitnice lova“. Iza Asklepijevog svetilišta idući prema Akropoli stiže se do Temidinog hrama. U ovom ograđenom prostoru se nalazi bronzani Zeus. Kraj je dobio ime po velikim hramovima u kojima su postavljeni tronošci.U blizini je i svetilište Afrodite Nebeske. gdje je po predanju pjevao Musej i gdje je sahranjen U Ateni je i građevina Erehteijon. Tu je i svetilište „Majke zemlje“. oko prevlasti nad zemljom. Prije ulaska u hram Zeusa Olimpijskog nailazi se na dvije Hadrijanove statue od parskog i dvije od egipatskog mramora. Cio ograđeni prostor oko hrama ima četiri stadija i ispunjen je statuama. Kal je Dedalov sestrić. Vrlo je zanimljivo i Asklepijevo svetilište. Veoma je staro i svetilište Dioskura. U vježbalištu koje je po osnivaču nazvano Ptolomejevo u blizini Agore nalaze se kamene figure Hermesa. Lijevo od Propileja se nalazi zgrada sa slikama.

Ovaj hram od Partenona je odvajao Hekatonpedon. Na ovim reljefima su obrađeni mnogobrojni prikazi iz svakodnevnog života pokojnika. koja je zamjenila arhajsku figuru boginje. Heraklu i sl). Zenona. p. smrću Perikla. posvećen muzama. na mjestu ranijeg hrama posvećenog Ateni Polias i Posejdonu Erehteju. dvojni hram Erehteijon. g. U blizini je i svetilište boginja „Poštovanih“. n. Reljef Orfeja. e. e. Iako uzdrgama ratom sa Spartom. sagradio je gatove u pirejskoj luci i u blizini podigao vježbalište Likej. Likurg je završio izgradnju pozorišta. e. Na sjevernoj strani Posejdonovog hrama podignut je jonski portik sa 6 stubova. n. Atenjani su im dali počasno mjesto na Akropoli. U jednobrodnom naosu na dnu četverougaone sale dimenzija 7x 10 m bila je u edikuli postavljena figura Atene Polias. nastavljeni su radovi na izgradnji Akropolisa. Unutar gradskih zidina se nalazi Edipov grob. do 407. Atenin naos je imo patos koji je bio veći za 3 metra od patosa Posejdonovog krila. Na kompoziciji su prikazani Demetras i djeca sin Triptolem i kćer Persefona. Poznat je pod nazivom „ELEUSINSKI RELJEF“.stelama. Među njima ističu se stele Hegeso i Deksileosova. Odvojen je od Ateninog samo jednim zidom. n. Hrisipa. Sa južne strane hram je flakiran manjim portikom čiji je arhitrav počivao na šest ženskih figura – karijatida. I Erehteijon ima na frontalnoj strani 6 jonskih stubova. Tu se nalazi i Aeropag. kroz koje je sa obje strane se ulazilo u naos. p. RELJEFI I STELE Sa kraja V i u dvije decenije IV stoljeća p. Hebrije. koji su kao i dvojni hram razorili Kserksovi Persijanci. e. U gradu su i grobovi: Trasibula. g. najistaknutiji su reljefi Demetre i Orfeja. p. Tu se nalazi i hram „Ratoborne Atene“. Arhitekt Filokles je sagradio od 421. Novi Erehteijon je sagrađen od tesanika penteličkog mramora. Nedaleko od Akademije u kojoj se nalazi mnogo žrtvenika (Prometejev. n. Perikla. Kleistena koji je narod podjelio na tribe. Nikija. Formija. g. n. Blizu grada je i Akademija – vježbalište. Timoteja. je i grob Platona. To doba stagnacije Atene i njenog primata sagrađena je balustrada na kojoj su izvajane figure Nika. To su djevojke obučene u gotovo prozirnu odjeću. Na atenskoj nekropoli na Kerameiku su otkriveni mnogobrojni reljefi na nadgrobnim pločama .U donjem dijelu grada se nalazi ispod kapije izvor u pećini zvanoj Apolonovo svetilište. kugom koja je odnijela hiljade života. Tu su i grobnice Atenjana koji su ratovali protiv Eginjana. U doba Nijijnog mira je najvjerovatnije završen hram Nike Aptere. Reljef Demetre je otkriven u svetilištu njenom u Eleusini kod Atene. 31 . p. Na Ateninom istočnom trijemu arhitrav je nosilo 6 jonskih stubova. Na njemu je prikazana tuga Orfeja zbog gubitka Euridike. Ateni. Euridike i Hermesa je datiran u isto doba kao i Demetrin reljef. e. Konona. Karijatide su spartanske zarobljenice dovedene u Atenu. a trajali su do 407. g. KRAJ ERE ATENSKE DEMOKRATIJE UMJETNOST U DOBA PELOPONESKIH RATOVA Peloponeski ratovi su počeli 431. U blizini je i kula Timona Atenjanina koji je smatrao da je jedini način da neko bude sretan da izbjegava ostale ljude. sa intenzivnim psihičkim i emocionalnim prikazom ljudi. Objekat ima jonsku fasadu i dva krila od dva hrama. Posejdonov zapadni hram je bio zasvođen krovom.

U njemu je oko 108 metara reljefa. Didimeijon u Miletu. Hram u Ksantosu je imao na frontalnim stranama po 4 jonska stuba između kojih su bile statue Nereida visoke 1. e. ARHITEKTURA U Ateni se pažnja posvećuje izgradnji luksuznih vila za stanovanje i pozorišta. e. e. Po vladaru Karije. Izvan Atene. dok se manje grade javne i sakralne zgrade. a kasnije i sv. Deksileosova stela pokazuje mladog ratnika na konju. koji se već nalazi pod nogama konja. Atike i Peloponeza poznat je objekt u Basama kod grada Figalije. jonskog periptera. javlja se među jonskim Grcima ideja da umrle sahranjuju u monumentalne grobnice. Na 32 . Na četverougaonoj osnovi od tesanika podignut je tolos. Mausolu. danas Djel. i pohoda sedmorice protiv Tebe. n.Spasitelju. Identičnu funkciju je imao i heroon-sepulkralni hram u Likiji. a ispred nje djevojčica koja drži otvorenu kutiju sa nakitom. kentauromahije. u slavu pobjede građanina Lisikrata na muzičkom takmičenju. To je u stvari sepulkralni hram. p. n. Đorđa u kršćanstvu. U hramu u Ksantosu su bili i plitki reljefi na četiri friza sa prikazom života vladara. amazomahije. Majka Ahila je bila Nereida Tetida. Pozorište je uz naknadne preinake sačuvano do danas. g. Na sjeverozapadnom podnožju Akropolisa je podignut Lisikratov spomenik u ulici koja se u antičko doba zvala „Put tronožaca“. Ostaci su mu otkriveni u Trisi. koji je bio i ukopan u njemu. Podignut je 334. g. U Joniji (Maloj Aziji) grčko – helenski vladari grade hramove Artemisijon u Efesu.Baši. To je manja četverougaona zgrada od krečnjaka. U IV stoljeću p. To su mlade morske vile. e. Najranije ovakva grobnica je podignuta u gradu Ksantu u Likiji. graditelja Partenona. Ova građevina u Ksantosu naziva se i spomenik Nereida. Nereide su prikazane mokre odjeće pripijene uz tijelo. kome je žena Artemisija podigla u Halikarnasu raskošnu grobnicu dobile su ove građevine svoje ime mausoleji. Drveno pozorište u svetilištu Dionisa Eleutereja na jugoistočnoj padini Akropolisa je Likurg (338. UMJETNOST IV STOLJEĆA GRČKA NA HISTORIJSKOJ PREKRETNICI Ideje jedinstva i demokratije pale su kao rezultat peloponeskih ratova u Grčkoj. – 327. Nekoliko decenija je mlađi ovaj u Halikarnasu. kćeri gospodara mora Nereja.Na visokom reljefu Hegeso prikazane su dvije osobe mlada pokojnica Hegeso sjedi na stolici. n. Najvjerovatnije je djelo vajara Kalimaha. okružen sa šest korintskih stubova sa arhitravom i frizom izvedenim po kanonu čistog jonskog stila. i to je bio prototip monumentalnih mausoleja. veliki Mausolej u Halikarnasu i dr. početkom IV stoljeća p. u trenutku kad kopljem ubija neprijatelja. 4 m. MAUSOLEJI Krajem V.) zamjenio drvene dijelove mramornim. Na vrhu krova spomenika nalazi se akantusovo stablo sa tri lista u volutama. Riječ je o objektu izgleda malog hrama. n. p. izgrađuje se samo pozorište u Epidauru i Lisikratov spomenik u Ateni u korintskom stilu. dorskog heksastilnog periptera hrama u zahvalnost Apolonu Epikuriju . Ova kompozicija se kasnije širi u Trakiji kao prikaz „Tračkog konjanika“. Na njima su motivi iz trojanskog rata. arhitekte Iktinosa.

Hram je podigao Alej. je počela izgradnja novog hipetralnog diptera. e. e. Spaljen je 395. kralj Arkadije i osnivač Tegeje. U unutrašnjosti konstrukciju je držala kolonada od 14 korintskih stubova. trke kola i sl. Građevina je imala tri zone. Spoljna kolonada je u dorskom stilu. Skulpturnu dekoraciju je radio Skopas. Stubova je bilo 127 sa visinom od 60 stopa. vajara Praksitela. u pronaosu i opistodomu gredlje drže korintski stubovi.40 metara. g. sagrađen u Tegeji u šumovitoj Arkadiji. Novi je podignut nakon 100 godina i to je bio monumentalni dipteros. pripadaju i objekti izgrađeni u Epidauru: tolosi. e. a površina mu je bila obložena prokonesijskim mramorom. e. 33 . od strane arhitekata Herokrata i Dejinokrata. monumentalna i sa spratom. Braksijada. koja je i podigla građevinu. Mausolej je bio pravougaon 66 x 77 m. kao jedan od najvećih grčkih hramova. 10x 21 stub. Ispred Artemisijona je bio žrtvenik. n. u naosu tu funkciju vrše jonski stubovi. Krov je bio u obliku stepenaste piramide. e. hram je obnovljen u jonskom stilu. U IV stoljeću p. dodjeljenog Lisikratu. Pozorište se oslanjalo na jedan brežuljak. e. n. a širina 225 stopa. Visina je bila 46 metara. p. Teatron je mogao da primi 14. Darije je 494. spalio je hram Herostat. U naselju Mileta Didimi 333. Poliklet Mlađi je sigurno bio arhitekt pozorišta u Epidauru. e. Peloponeskoj arhitekturi IV stoljeća p. Godine 356. odnosno 51. pa ga je zbog simpatija prema Grcima spalio Kir. pa je izgledalo kao da je od „stakla“.13 x 109. 000 gledalaca. su i objekti Mausolove palate. n. Hram je građen 200 godina iako su svi Grci podržavali izgradnju hrama. Dužina hrama je bila 425 stopa. Na najnižim tamburima spoljnih stubova izvedeni su ukrasi columnae caelatae. n. Didimeijon u Miletu i Mausolej u Halikarnasu. p. To je jedna od najvećih javnih građevina u Grčkoj i jedno od najvećih sačuvanih antičkih pozorišta. Smatra se da je arhitekta ovog hrama bio Poliklet Mlađi. Mausolej u Halikarnasu je gradio Pitej i Satir. Na vrhu krova je bila kvadriga sa figurama Mausola – kralja Karije i žene mu Artemisije. Perzijski vladari Darije i Kserks su poštedili hram Artemidin u Efesu. Mausolova statua se čuva u Britanskom muzeju. Timela je okrugla mramorna građevina okružena sa spolja sa 26 dorskih stubova. p. kralja Misije i zeta trojanskog kralja Prijama sa Ahilom. sin Afidin. n. poslije smrti Mausola 353. U Tegeji su se nalazili i hramovi bogu Bakhusu i Artemidi Efeskoj. p. Osnovni dio je bio sa kolonadom od 36 jonskih stubova i arhitravom ukrašenim reljefnim ukrasima. g. g. n. od kojih 36 ukrašenih. Građen je od opeke. p. Aresov hram u Halikarnasu sa akrolitom – statuom boga. n. flankiran figurama lavova i ljudskih figura. timele i pozorišta. na zapadnom borba Heraklovog sina Telefa. Jonija je imala primjere arhitekata Piteosa. n. Skulpturnu dekoraciju ove građevina čini reljefi sa prikazima mita o bogu Bakhusu. čije su polukružne strane iskorišćene da se u njih usječe u dvije zone pedeset i pet koncentrično izvedenih redova sjedišta. Na istočnom timpanonu ovog hrama je prikazan lov na Kalidonskog vepra. Didimejion je bio najveći grčki hram na tlu Jonije. Na svakoj strani mausoleja je radio po jedan umjetnik: Leohar. Hram je služio nepoznatom mističnom kultu. kralj Lidije. g. g. Skopas i Praksitel.listovima su bile noge pobjedničkog tronošca. 34 m. porušio Milet i ovaj hram. i dr. Ističu se spomenici Artemisijon u Efesu. p. Mausolej je uništio potres. Leoharesa. Iz IV stoljeća p. Brijaksid. n. Visina spomenika je 10. Skopasa. od koga je vodio sveti put. e. Izgradnju je pomogao i Krez. e. amazonomahije. sa mitološkim predstavama. Orkestra je okrugla. Kompozicije reljefne na zidovima su bile sa motivima kentauromahije. U Miletu jednom od većih sjedišta maloazijskih Grka još u arhajsko doba je bio izgrađen hram Apolonu Foilesiju. trofeja. i nakon nekoliko decenija obnovljen i posvećen istom božanstvu. djelo Leoharesa.Prvi hram u Efesu podignut je oko 700.U ovom hramu imaju sva tri stila. Na Peloponesu se iz ovog perioda ističe hram Atene Aleje.

statua atlete Agijasa iz Delfa. LISIPOVA ŠKOLA Najpoznatiji iz Lisipove škole su Dajip. kao i Herakla. na ostrvu Parosu.SKULPTURA Poznati skulptori IV stoljeća p. Dionisa. e.e. g. donio u Rim. – 370. Izradio je oko 40 skulptura. Ovo je do danas jedino originalno djelo sačuvano iz klasične epohe. g. g. n. n. e. U Lampsaku je Lisip napravio figuru lava. Praksija. Eutikrat . Brijaksid. rodio se oko 390. Lisip. Afrodite sa Kosa. On je autor i kompozicije grupe Hermesa sa djetetom Dionisom. e. Otac mu je bio Kefisodot. Boeda sa figurom nagog dječaka – adoranta. uradio je i figure Bahanatkinja i drugo. p. PRAKSITEL Porijeklom Atenjanin. Na tom objektu je radio i kao arhitekta i kao vajar. p. su Kefisodot Stariji i njegovo djelo poznato iz izvora kompozicija Eirena sa djetetom Plutosom podignuta u znak zahvalnosti Ateni zbog pobjede nad Spartom 374. g. Tisikrat je autor „Tebanskog starca“. Satira koji se odmara. To je figura mladog atlete koji tijelo čisti strigilom. On je porijeklom iz Sikiona. – 334. e. n. LISIP je vajar sa čijim se imenom završava epoha klasične i počinje epoha helenističke umjetnosti. Erosa. zatim Fanid. Skulptura je uništana u požaru u Carigradu gdje je prenesena. I lava i Apoksiomena je Agripa u I stoljeću n. p. p. Radio je i na Mausoleju u Halikarnasu. Helija na četvoropregu. Bio je samouk. Na njima su i imena po kojim znamo da su članovi jedne tesalske aristrokratske porodice. Agijas je kopija Lisipovog originalnog djela. n. Na istom mjestu u Delfima pronađeno je 7 figura.Bakhusom rađen po zamisli očevog djela Eirene sa Plutosom. Eufranor. g. e. Pored ovog isticali su se skulptori Kalamis Mlađi. Praksitel je autor i Apolona Sauroktonosa (koji ubija guštera). a pripadao je peloponeskoj skulptorskoj školi. Artemisijonu oko 356. g. n. U Pergamonu je otkrivena Lisipova figura Aleksandra Velikog. Herakla nekoliko figura. e. koja se čuva u Britanskom muzeju u Londonu. Pronađena je u Olimpiji 1877. e. p. Radio je i na Mausoleju. p. Eutikrat. u umjetničkoj porodici. Lisip je uradio i figure: Zeusa. Po statuama kolosa ističe se Lisipov učenik Hares iz Lindosa na Rodosu. Prema antičkim izvorima Lisip je autor oko 1500 skulptura. autor grupe Eirene sa Plutosom. n. Androsten. Boeda. Praksitelova odlika je sjeta. u celi Hereijona. p. Za atenski Akropolis radio je figuru Artemide Brauronije 346. g. p. 34 . misaonost i idiličnost lica. n. Najpoznatiji su bili Skopas. Agijas je izvajan i postavljen oko 338. Satira koji sipa vino.sin Lisipa je izvajao Aleksandra Velikog u više situacija. Praksitel. Radio je skulpture u hramu u Mantineji oko 370. e. e. Artemide Brauronija i dr. Tisikrat i Ksenokrat i umjetnik Eutihid. n. SKOPAS je rođen oko 420 g. Nepoznat je autor iz istog perioda figure Demetra sa Knidosa. Artemisijonu u Efesu. Posejdona. Artemide. Lisip je napravio statuu Apoksiomen. U hramu na Knidosu je Praksitel izvajao i Afroditu sa Knidosa. Hermes Palestrit. Njegova djela su i: Ares Ludovisi – koji sjedi i odmara. g. Restaurirao je hram Atene Aleje u Tegeji oko 386. Lisipovi sinovi. n. Timotej i Leohar.

p. TERAKOTE Terakote (od terra – zemlja i cotta – pečena). atičke škole. Pored drveta. Po mjestima gdje je ponovno intenzivirana njihova proizvodnja terakote su podjeljene u dvije grupe Tanagra (u Beotiji) i Mirina (u Maloj Aziji). SKIJONSKO I ATENSKO SLIKARSTVO Atičko – tebanskoj slikarskoj školi u IV stoljeću p. od kojih su najpoznatiji Likijski. e. n. Demokratiju i Narod. g. Portrete Aleksandra Velikog su radili i slikari jonski i Apelovi savremenici Protogen i Astion. Terakota se u Grčkoj odnosila gotovo isključivo na minijature. Bakhusa i sl. Brijaksid nam je poznat po antičkim kopijama. Aresa u Halikarnasu. na način da se boje vežu sa osnovnu prepariranu voskom. p. Aristid slika i bitku kod Ise iz 333. Svi su od bijelog mramora. p. nešto manjih od figure Hzeliosa. Za vrijeme Olimpijade 104. Satrapov i Aleksandrov. konjanike. figura Zeusa i Apolona u Patari. bitaka i sl. Slikao je Odiseja. Afroditu Anadiomenu – kako se rađa iz morske pjene. Ovim je pored jačih boja postignuta i bolja zaštita i trajnost. Njegov je rad Ganimed koga odnosi orao na Olimp da bude vinotoča bogovima. Napravio je i 10 skulptura: Aleksandra Parisa. Izvajao je i Zeusa. n. Apel je radio u tempera tehnici. Izradio je skulpture Artemide. Atenu Katulijanu. Filip i Aleksandar u kvadrigi. 04 m. Timotej je radio za Asklepijevo svetilište u Epidauru. poklanjane svetilištima kao zavjetni darovi. g. g. Iz sikionske škole izašli su slikari Apel (356. rade dvije slikarske škole. 35 . nepoznatog autora.) iz Kolofona kod Efesa. porodice Aleksandra Velikog. izloženih na Rodosu. a ponekad i kao igračke dječije. n. n. On je usavršio enkaustičku tehniku. kamena i metala terakota je bil čest materijal za sitnu plastiku. Aristidov sin Nikomah je bio slikar. Sikionskoj školi pripada i slikar Pausanija. stekao je slavu. Leohar je pravio i grupu Aminte i Filipa. Grčkoj skulpturi sa kraja IV stoljeća pripada i serija sarkofaga otkrivenih u Joniji. koji je slikao Aleksandra Velikog i oca mu Filipa.ATIČKA SKULPTURA Leohar je učestvovao u radu na Mausoleju u Halikarnasu. dvanaest bogova. Sačuvan je pomen na 23 Apelova djela. U najstarijem periodu terakotne figurine se ne razlikuju od prahistorijske shematizirane plastike. Dionisa na Knidosu. g. n. Apolona sa dijademama. starija u Sikionu i mlađa u Ateni. e. figura Zeusa koju je oko 428. Apolona i Dafne u Antiohiji. On je autor pet božanstava – kolosa. stavljane su u grobove kao prilozi. kao i Asklepija u Trisi u Argolidi. u Sidonu. Bitke kod Mantineje. e. Izuzetak čine skulpturalni metopski i frontonski ukrasi na arhajskim hramovima i skulptura arhajska Zeusa u Olimpiji. Apolon Patroos. upotrebljavni kao ukrasi u kućama. izradio Teokosmos iz Megare. pripadaju dva velika slikara: Aristid iz Tebe u Beotiji i Eufranor. Eufranor je bio sa Istmosa. e. e. g. Atičkoj skulpturi sa kraja IV stoljeća pripada i skulptura Hipnosa. p. Strane sarkofaga Aleksandrovog imaju bogate scene iz lova. koja je visoka 2. – 308. Bio je i atinski slikar Nikija iz doba Praksitela. Asklepija i Higijeje u Megari. Anonimnim autorima iste datacije pripada i statua Afrodite sa Milosa. Na grčkom tlu u IV stoljeću p. n. Leohar je učestvovao i u izradi kompozicije Aleksandra Velikog u lovu na lavove. e. mramora. Otkriveni su 1887.

Anubisa. n. n. grupa lovačkih pasa i sl. e. a u Egiptu Aleksandrija. Moshion i Adamant. Smatra se da je riječ o pobjedi koju je Dimitrije Poliokret izvojevao kod kiparske Salamine 306. UMJETNOST HELENISTIČKE EPOHE je period od 336. Boetos je imao sinove vajare Menodot i Diodot. Rodoska i Aleksandrijska. Evrope. koje su podigli građani Rodosa. Prelaznom periodu pripada i skulptura NIKE SA SAMOTRAKE. Pod Skopasovim uticajem izvajana su djela Apolona Pourtalesa i Apolona Castellani. O Fanidu se zna vrlo malo. Bliskog istoka. e. autor Demostenovog portreta. Filipovo i Aleksandrovo ratovanje imalo je za posljedicu razaranje Korinta. savladao poslije bitke kod Akcija otpor Antonija i Kleopatre i zauzeo Egipat. sličnog Apoksiomenu. Tako Dijap pravi figuru Periksiomenona. Autor je i kompozicije Tihesudbine. Bio je visok 32 metra. e. vaja Atenu sa ukrasima u tehnici cizeliranja. g. Pored ovih postojao je i čitav niz smjerova i stilova. Praksitela i Lisipa. Helenizmu u grčkoj umjetnosti III stoljeća p. Sofokle. n. U njima se formiraju i tri umjetničke škole: Pergamonska. Suvremenik mu je i Atenjanin Polideukat. Indije. Takav je bio Delos i Atika. Boeda izrađuje nagog dječaka – Adorata. U Maloj Aziji sjedište umjetnosti je bilo Pergamon.HELENISTIČKA EPOHA HELENIZAM KAO POLITIČKI SISTEM I KOSMOPOLITSKI POGLED NA SVIJET Demosten govornik (383. Aleksandar Makedonski je veliki državnik koji je osvojio prostor od Kavkaza. g. Iside. Ističe se i umjetnik Boetos koji pravi figure djece i to Asklepija. – 336. e. e. Vajaju filozofe. p. g. Javljaju se skrome figure uglednih građana. Otkrivena je 1863. g. Centri moći postaju prijestonice dijadoha kao što je Aleksandrija. 36 . p.). n. sreće. g. sa mnogo podataka ali do danas ne sačuvanim djelima. U Ateni apsolutno siromaštvo kulture. Autor je i figure rijeke Eurote u simboličnom prikazivanju u obliku mladog atlete. e. arhitekture i sl. kao posljednju helenističku državu. p. p. g. Oni pripadaju uticajima Skopasa. gdje su egzistirali originalni pravci. kada je Aleksandar Veliki stupio na prijesto u Makedoniji do 30. beotskoj Tebi i sl. Kefisodot Mlađi je autor simplegme – figura uhvaćenih za ruke iz Pergamona. – 322. tragičari Euripid. Lisipov učenik iz perioda Aleksandra Velikog je Hares iz Lindosa. n. Mezopotamije. koji se čuva u Luvru. mladog atlete. i prenesena u Luvr. djeluju Praksitelovi sinovi Kefisodot Mlađi i Timarh. p. Poslije zemljotresa 56. PRELAZNO RAZDOBLJE OD KLASIČNE KA HELENSKOJ EPOHI U prelaznom periodu od 323. prethodilo je prelazno doba od nekoliko decenija. Na sjeveru u Makedoniji rasla je moć Filipove II Makedonije (359. statua se srušila. p. n. konjička bitka. Lisipov pravac zadržavaju sinovi i učenici. Praksitelovim učenicima pripada i Papil autor Zeusove figure. O Eutihidu znamo po sceni bige kojom upravlja Pobjeda. Bio je Aristotelov učenik. Afrike. Vajari na Delosu su bili i Dionisodor. sirijskog grada Antiohije. Na Delosu ostrvu koji je povezivao Malu Aziju i Grčku bili su umjetnici Hefestion sin Mirona Atenjanina. Izlivena je u bronzi. g. kompozicija Aleksandra u lovu. kada je Oktavijan budući Avgust. Azije. On je izvajao od bronze Helios – Sunce. filosofa i sl. n. e. Izradio je navedeni vajar statue Serapida. g. pjesnike kao što je Menandar. O Eutikratovih djela se zna iz izvora kao što je Heraklo u Delfima.) je uočio slabosti atenske demokracije. nad flotom egipatskih dijadoha i kralja Ptolomeja.

Ne zna se arhitekta. Njegov nasljednik Atalos III je svoju državu ostavio Rimu. Humann i R. Menada. hramovi. g. spalili Saraceni. U Pergamonu su Atalidi napravili i svojevrsni muzej i galeriju. pa su je 642. Dimenzije su 37.Baza krilnih trijemova visoka 2. Zahvaljujući tome nastavio je da se razvija i pod Rimom. asimilirajući se sa Ilirima. Građevina ima četvrtastu osnovu. Pojedinačne statue su bile poredane oko hrama Atene Polias. Zapadna strana je otvorena i obuhvaćena krilima trijema. i znaju se sve pojedinosti. Teoret i Menekrat. e. ima 24 stepenice koje vode na terasu. Klasične primjere galskih ratnika pružaju figure „Gal na umoru“ i kompozicija tzv. On je potpuno originalan. na kojoj se ispred zabatnog trijema nalazi pravougaoni žrtvenik. Ovu biblioteku je Kleopatra prenijela u Aleksandriju. Vremenu Eumenesa II.) pripada razdoblje svekolikog uspona pergamonske države. pokrivena je reljefnim kompozicijamau dužini od 130 m. p. 37 . Ovoj vrsti pripada i Afrodita Kalipigos. zarobljenim Skitom. okolnosti izrade i sl. Vajar Dedal je radio za Pergamon. Podignute su mnogobrojne građevine. sina i nasljednika Atala (197. n. 60 m. – 159.70 x 34. Figure su visoke 2. Firomah. nakon čega je prenesen u Berlin. drugi u Malu Aziju. Najljepše skulpture Atalida odnose se na pobjedu nad Galima. e. Melanip. Stratonik i Antigon. Zapovjednik Trakije Lisimah. Atalove borbe protiv Gala prikazivali su umjetnici Isigon. Gali su bili teško poraženi kod Delfa 279. g. Ovaj je kasnije blago zadržao i izgradio Pergamon i dinastiju Atalida. Pergamon. PERGAMONSKA ŠKOLA Pergamon je mali gradić u Misiji. Reljef na žrtveniku su radili Dionisiad. Iz ovog perioda poznati su umjetnici Trasimed i Demofon. e. 000 naslova. Svojim napadom na Grčku Gali su oslabili gčke države i doprinjeli pobjedi kasnijoj Rima. Silenom. Atal je u znak zahvalnosti prema Ateni božici i gradu poklonio ove figure Gala koji su poredani na južnoj strani Akropolisa. Orest. pozorišta i sl. Eumenes je podigao i pozorište koje je moglo da primi 1000 gledalaca. borba Atenjana i Amazonki. koja ih vezuje na istočnoj strani. Jedni su krenuli nakon poraza nazad u Galiju. Hermafrodit na spavanju i Satir. ZEUSOV ŽRTVENIK Od spomenika iz Eumenesovog vremena najznačajniji je monumentalni žrtvenik na južnim padinama Pergamonskog akropolisa. Te skulpture su ustvari predstave pobjede bogova nad gigantima. 30 m. Rekonstrukciju su izvršili u Pergamonskom muzeju u Berlinu C. datacija. Bohn. On je stvorio prototip figure „Venera koja se kupa“. sa velikim trijemom. Sudbinu Pergamona je vezao za Rim. Eumenes II ga je podigao kao izraz zahvalnosti Zeusu i Ateni Nikefori (Pobjednici). dvaju krilnih i jedne poprečne građevine. Ovom periodu pripada i kompozicija sa Apolonom. Tračanima i Dačanima. Atalos I poklanja figure zavjetne galskih ratnika .60 m. n. Lokalnom prijestonicom ju je učinio sin Atalov Fileter 283. g. Pergamonska biblioteka pod Atalidima je imala preko 200. g. p.Apolonije je autor torza Apolona Belvederskog koji se čuva u Vatikanu. p. e. U Pergamonu je otkrivena i kompozicija sa Aleksandrom Velikim. sin Aleksandrovog generala Agatokla povjerio je Aleksandrovo blago Fileteru za vrijeme bitke kod Ipsa 301. a treći su se rasuli po Balkanu. koji su pomogli Atalidima da pobjede Gale i druge neprijatelej Pergamona. n. g. „Ludovisi grupa“. gdje Gal zarobljen ubija svoju ženu pa sebe. p. n. Poznat je i pergamonski naučnik Galen – fizičar. pobjeda Grka nad Persijancima i pobjeda Pergamona nad Galima. Ostaci su mu otkriveni 1878. g. Figure su ljevane u bronzi. U Pergamonu je otkriven i pergament – hartija. autor oko 300 radova.

boginja mora. kulture. Na južnoj strani Kibela. Giganti – Titani sinovi zemlje i neba. Temida. kćerka Okeana i Tetide. Geja majka Titana. Zbbog ove mudre odluke Trojanac Laokon je kažnjen. dolazak u Misiju. nauke. Jalisosu. Mali friz prikazuje epizode iz života Telefa. RODOSKA ŠKOLA Rodos je bio vezan za grčki svijet. Do danas su poznata imena 30 – tak umjetnika – skulptora. Artemida. religije. knjiga i sl. ozdravljenje i junaštvo u borbi protiv Trojanaca. Pod trijemom na zidu oltara sa unutarnje strane nalazio se mali friz tzv. Helios. Ahilova majka. izvajana je u II stoljeću p. Likovi su u većini identificirani po imenima koja su urezana u soklu. ALEKSANDRIJSKA ŠKOLA Aleksandrija se razvila u kosmopolitski grad sa puno umjetnosti. slikara. Atena. lutanja okovanog u sanduku po moru. Kastor. Umjetnike privlači bogatstvo ostrva za njihov rad. stradanja. Selene. Umjetničke tradicije je vezao za dorski svijet. Poliodor. Uran. Atenodor. Poznata djela rodoske škole su dvije kompozicije: Laokonova grupa i Farneski bik. Na istočnoj strani je Olimp – Apolon.Kompozicija prikazuje gigantomahiju. Poluks. Antiopi. prihvaćanje od kralja Teutra i ženidba sa njegovom kćerkom. Prikazane su scene njegovog rođenja. od prahistorije do kraja antike. odnosno trenutak pobjede bogova nad gigantima. njegovo spasavanje. Čuva se u Napulju. Dioskuri. Uticaji su potvrđeni i izgradnjom svetilišta Zeusa – Amona u oazi Siuah u Libijskoj pustinji. 38 . n. Triton i Amfitrita. Na sličan način u piramidalnoj shemi je prikazana i grupa Farneskog bika – toro farnese. Autori djela su braća Apolonije i Taurisko. Tetida. Eos i Kabiri. Hekata. rođeni su od krvi i rane koju je Uranu zadao Saturn. Eros i nimfa Dione. Latona. Poznatiji su: Timoharom iz Eleuterne na Kritu. Za razliku od pergamonske i rodoske škole koje su više naginjale uticajima Skopasove i Lisipove umjetnosti. Umjetnici su se okupljali u gradovima na Rodosu Lindosu. za Pelopones i Sikion. Reljef je bio obojen. Laokon je odbio da primi poklon drvenog konja (plašim se Danajaca i darove kad nose). Telefov reljef. Laokon je prikazan u trenutku roditeljskog bola i tragedije svojih sinova. Laokonova grupa predstavlja najveći domet poznog helenizma. koji se rodio od Herakla i Auge. Zmije se pletu oko dvojice nagih dječaka. Agesandar. Na zapadnoj strani su Posejdon. Lahesis i Atropos i Demetra. Dirku napada razjaren bik. e. Files iz Halikarnasa. nemoćnih da se oslobode. aleksandrijska škola je bila bliža stilu Praksitelove umjetnosti. starac Nerej i Dorida. Na sjevernoj strani su Afrodita. kćerke arkadskog kralja Aleosa. Bio izražen proces sinkretizma mitologije. Veliki friz se može komparirati sa partenonskim frizom. Okean. i sl. Zeus. umjetnosti i sl. Aristonid. Na kompoziciji je predstavljena scena kažnjavanja svekrve Dirke koja je mučila majku Zetosa i Amfiona. Rodos je kao i Krit bio jedan od mostova preko kojih je grčki svijet bio vezan za kulturu starog Orjenta. Izvajana je u piramidalnoj shemi vezana u zatvorenu kompoziciju sa tjelima dvaju ogromnih zmija. Rodos je uspostavio dobre odnose sa Rimom pa je i sa te strane bio miran. mitskog kralja Misije. Veliki friz je kompozicija bogova Olimpa i Hada i mora. Andragor sa Rodosa. Epiharam iz Sola i dr. suđaje Kloto. Kompozicija je iz Rodosa prenesena u Rim u Karakaline terme. njegovo ranjavanje. U sredini scene je Laokon koji je nemoćan da spasi svoju djecu.

Kadma i Europu. „Šator Ptolomeja Filadelfa“. U njoj su svi bogovi – statue. n. bista Zeusa iz Otrikolija. U čast njoj je podignut ovaj hram. SLIKARSTVO POZNOG HELENIZMA Slikarstvo je bilo ispod vajarstva. na ramenu Nila. On je prikazivao prikaze Filipa sa Atenom. Hipolita kako bježi ispred bika. Kada se oslikava patos terpezarije na način da prikazuje otpatke jela i pića. g. velika okrugla građevina sa prečnikom od 17 metara. figure Serapisa. Stubovi su imitirali palmino drveće. a ona zbog njega ostala bez domovine. Harpokration koji je radio u Aleksandriji. ali i motivi drame. Motiv Medeje je počeo da upotrebljava slikar Timomah iz Vizanta. Perintu i Trakiji. Poznata je i kopija aleksandrijskog originala kompozicija Nila sa njegovom djecom. U Beču se čuva kameja od saradoniksa sa istim portretima. p. U Lenjingradu je jedna kameja od saradoniksa.Jedan od novina je i čuveni Arsinojion na Samotraki. Zastupljeno je u tehnici freski. Medeja se razočarala u ljubav svog izabranika Jasona koji joj je bio nevjeran. krilnim trijemovima i centralnim natkrivenim prostorom. Homereijon je u ime Homera sagradio Elijan Ptolomej IV Filopator. Naslikao je scenu kada Orest ubija majku Klitemnestru i ljubavnika joj Egista. Poznata je iz Napulja freska Medeje. Poznati su u Aleksandriji još objekti: Tiheijon i Homereijon. 39 . Dvorskoj umjetnosti pripadaju i dvije kameje od plemenitih minerala. p. Arsinoja je žena Ptolomeja II Filadelfa (310. Posebna je slikarska tehnika ROPOGRAFIJA. e. Prema kopiji poznata je i njegova kompozicija „Ahil među Likomedovim kćerima“. e. sa čuvenom kompozicijom „Asaraton Oikos“ – nepočišćena kuća. Poznat je i slikar Antifil. 318). g. Poznat je i slikar Antifil iz Egipta. Ona se Jasonu osvetila ubistvom djeteta. Aleksandra kao dječaka. komedije. U ovoj tehnici se istakao Sosos iz Pergamona. Mozaičari slikari su bili i Dioskurid sa Samosa. Teon sa Samosa i Briaksida. sjede u rogu izobilja. osvećujući smrt oca Agamemnona. To je mozaična tehnika. sa prikazom Ptolomeja II Filadelfa i kraljice Arsinoje. To je bila građevina sa visokim stubovima. glava čovjeka sa bradom koja se čuva u Rimu. Dječaci love krokodila. Oko Nila i na njemu prikazano je 16 minijaturnih figura nagih dječaka. One su nastale pod uticajima aleksandrijskih toreuta. i sl. Podignuta je 281. satire i karikature. Aleksandrijska umjetnost predstavlja prelaz iz grčkog u rimski svijet i civilizaciju. Aleksandrijskoj školi pripadaju i statue Afrodite Anadiomene iz Kirenaike. Suprotno od Timomaha slikar Atenion iz Maroneje u Trakiji izradio je za Atenu kompoziciju „skup žena“. Poznat je i slikar Teon sa Samosa. Sadržaji su uglavnom dekorativni. filosofa Ksenofona. rezane su u oniksu i sara-doniksu. n. čiji su radovi bili izloženi u Ateni i Eleusini. Rijeka je predstavljena likom zrelog muškarca. na sfingi i sl. Iz izvora je poznat i slikar Olimpiodor. – 264. roditelja i doma.). Poznatiji vajari koji su radili u Egiptu i Aleksandriji su: Dimitrije sa Rodosa. Poznate su i vaze srebrenog trezora iz Boskoreala kod Pompeja. enkaustike ili mozaika. Tiheijon je kružnog oblika podignut u spomen Ptolomeja I Sotera. Poznata je i građevina tzv. (STR.

40 .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful