MIHAIL BULGAKOV

MAJSTOR I MARGARITA
Prevela Vida Flaker

Napomena uz prijevod Roman Majstor i Margarita pojavio se u hrvatskom prijevodu 1969. godine u »Naprijedovu« izdanju. Bio je to prijevod teksta objavljenog u časopisu »Moskva« godine 1966, u kojemu su, kako je ustanovljeno, izvršena neka kraćenja autorove posljednje redakcije rukopisa. Ovaj je prijevod romana priređen i dopunjen prema izvorniku koji je objavljen u knjizi: Mihail Bulga-kov, Romanv. Hudožestvennaja literatura, Moskva 1973, jamačno najpouzdanijoj redakciji Bulgakovljeva rukopisa. V. F.

KNJIGA PRVA

» . . . No dakle, tko si ti? - Dio sam one sile što vje č no želi zlo, a vje čno stvara dobro«. Goethe, Faust

Poglavlje 1. NIKADA NE RAZGOVARAJTE S NEZNANCIMA Jednom u proljeć e, u vrijeme neobično toplog sutona pojavila su se na Patrijaršijskim ribnjacima u Moskvi dvojica građana. Prvi od njih, odjeven u sivo ljetno odijelo, bio je malena rasta, uhranjen, ćelav, nosio je u ruci lagano savijen elegantni šešir, a njegovo brižljivo obrijano lice resile su naočale neprirodne veličine, u crnom rožnatom okviru. Drugi - plećati, riđokosi, razbarušeni mladić s kockastom kapom, zabačenom na zatiljak - bio je u šarenoj košulji, izgužvanim bijelim hlačama i crnim platnenim cipelama. Prvi nije bio nitko drugi do Mihail Aleksandrovič Berlioz, urednik debelog umjetničkog časopisa i predsjednik upravnog odbora jednog od najvećih moskovskih književnih udruženja sa skraćenim nazivom MASSOLIT, a njegov mladi pratilac - pjesnik Ivan Nikolajevič Ponirjov, koji piše pod pseudonimom Bezdomni. Došavši u sjenu tek zazelenjelih lipa, pisci su se najprije uputili k šareno obojenom kiosku s natpisom »Pivo i mineralne vode«. Da, valja istaći prvu čudnovatost te strašne svibanjske večeri. Ne samo kod kioska, nego i u cijeloj aleji, paralelnoj s ulicom Mala Brona, nije bilo nikoga. U to vrijeme, kad se čovjeku čini da nema snage ni da diše, kad se sunce, užarivši Moskvu, u suhoj magli sagibalo nekamo iza Sadovog Koljca - nitko nije došao pod lipe, nitko nije sjeo na klupu, pusta bijaše aleja. - Dajte nam narzana* - zamolio je Berlioz.
Ljekovita mineralna voda (prim. prev.).

- Nema narzana - odgovorila je žena u kiosku i, tko će znati zbog čega, uvrijedila se. - Piva ima? - promuklim glasom raspitivao se Bezdomni. - Pivo ć e dopremiti tek predve č er - odgovorila je žena. - A što imate? - upitao je Berlioz. - Sok od marelica, ali topao - rekla je žena. - Pa dajte, dajte, dajte!... Sok od marelica žuto se pjenušac, i u zraku je zamirisalo po brijačnici. Ispivši, književnici su odmah počeli štucati, platili su i sjeli na klupu licem prema ribnjaku, leđ ima prema Bronoj ulici. Tada se zbila druga čudnovatost, ali se ona ticala samo Berlioza. Naglo je prestao štucati, njegovo srce je zalupalo i na čas nekamo nestalo, zatim se vratilo, ali s tupom iglom koja je u njemu zapela. Osim toga, Berlioza je uhvatio bezrazložan, ali tako jaki strah, da je poželio pobjeći s Patrijaršijskih ribnjaka, odmah, glavom bez obzira. Berlioz se turobno osvrnuo, ne shva ćajući što ga je to uplašilo. Problijedio je, obrisao rupčićem čelo, i pomislio: »Što je to sa mnom? To mi se još nikada nije dogodilo. Srce mi ne radi kako treba ... Premoren sam. Vrijeme je da sve pošaljem k vragu i odem u Kislovodsk ...« I tada se pred njim zgusnuo užareni zrak i iz tog zraka nastao je prozirni gra đanin preč udnovata izgleda. Na maloj glavi džokejska kapica, kockasti, kusati prozirni kaputić .. . Gra đanin visok jedan hvat, ali uskih ramena, nevjerojatno mršav, a lice, dopustite primjedbu, podrugljivo. Berliozov život nije se odvijao tako da bi ga mogao pripraviti na neobične pojave. Problijedivši još jače, on je izbuljio oč i i, zbunjen, pomislio: »To je nemoguć e!...« Ali je to, jao, bilo moguće, i duga čki, prozirni građanin, ne dodirujući zemlju, njihao se pred njim nalijevo i nadesno. Tada je užas tako ubuzeo Berlioza da je zatvorio oči. A kad ih je otvorio - vidio je da se sve svršilo: sumaglica se rastopila, kockasti je nestao, i istovremeno tupa je igla iskočila iz srca.

- Fuj, vraže! - uzviknuo je urednik. - Znaš, Ivane, sad samo što me od žege nije udarila kap! Čak sam imao nešto kao halucinacije . . . - Pokušao se nasmiješiti ali je u njegovim oč ima još uvijek titrala bojazan a ruke su drhtale. Ipak, postepeno se smirio, hladio se mahanjem rupčića i izgovorio prilično bodro: »No, dakle ...« - pa nastavio govor koji je bio prekinuo dok su pili sok od marelica. Držao je govor, kako se kasnije ispostavilo, o Isusu Kristu. O tome je bila riječ zato što je urednik za slijedeć i broj časopisa naručio od pjesnika veliku antireligioznu poemu. Tu je poemu Ivan Nikolajevič napisao, čak u vrlo kratkom roku, ali ona, na žalost, nije zadovoljila urednika. Bezdomni je ocrtao glavni lik svoje poeme, to jest Isusa, vrlo crnim bojama, pa ipak je, prema urednikovu mišljenju, trebalo čitavu poemu pisati iznova. Eto, sada je urednik držao pjesniku nešto kao predavanje o Isusu, s namjerom da istakne osnovnu pjesnikovu grešku. Teško je reći što je zavelo Ivana Nikolajeviča - da li umjetnička snaga njegova talenta, ili potpuno nepoznavanje pitanja o kojem je namjeravao pisati - tek Isus je, kako ga je on prikazao, ispao, no, potpuno živ iako neprivla čan lik. Berlioz je pjesniku htio dokazati da nije važno kakav je bio Isus, dobar ili zao, nego je važno to, da Isus kao osoba na svijetu uopće nije postojao, i da su sve priče o njemu puke izmišljotine, najobičniji mit. Valja primijetiti da je urednik bio na č itan č ovjek i vrlo je spretno u svome govoru upozoravao na drevne historičare, na primjer, znamenitog Pilona Aleksandrijskog, na blistavo obrazovana Josipa Flavija, koji nikada ni jednom riječju nisu spomenuli postojanje Isusovo. Pokazujući solidnu erudiciju, Mihail Aleksandrovič, među ostalim, saopćio je pjesniku i to da ono mjesto u petnaestoj knjizi, u 44. poglavlju glasovitih Tacitovih »Anala«, gdje se govori o muci Isusovoj, nije ništa drugo nego kasniji, krivotvoreni umetak. Pjesnik, kojemu je sve što je urednik govorio bila novost, pažljivo je slušao Mihaila Aleksandroviča uprijevši u njega svoje živahne, zelene oči, i samo je ponekad štucao, šaptom psuju ć i sok od marelica.

- Ne postoji nijedna istočna religija - govorio je Berlioz - u kojoj ne bi, kao po pravilu, bezgrešna djevica na svijet donijela Boga. Ne izmislivši ništa nova, i kršćani su upravo tako stvorili svojeg Isusa koji zapravo među živima nikada nije postojao. Upravo to valja ista ć i... Visoki Berliozov tenor razlijegao se pustom alejom, i što se više Mihail Aleksandrovič upuštao u šikaru - u koju se može upuštati, bez rizika da slomi vrat, samo vrlo obrazovan čovjek - to je više pjesnik upoznavao zanimljive i pouč ne stvari o egipatskom Ozirisu, milostivom bogu i sinu Neba i Zemlje, o feničkom bogu Famuzu, o Marduku, i čak o manje poznatom strašnom bogu Vicli-Pucli kojeg su nekada poštovali Asteki u Meksiku. I upravo u vrijeme dok je Mihail Aleksandrovič pričao pjesniku kako su Asteki od tijesta pravili lik VicliPuc-lija, u aleji se pojavio prvi čovjek. Kasnije, kad je, otvoreno govoreći, bilo već prekasno, razne ustanove podnijele su svoje izvještaje s opisom tog čovjeka. Usporedba tih izvještaja izaziva čuđ enje. Tako u prvom od njih stoji da je taj čovjek bio niska rasta, da je imao zlatne zube i da je šepao na desnu nogu. U drugom - da je č ovjek bio golema rasta, da su mu zubne krune bile od platine, da je šepao na lijevu nogu. Treći izvještaj lakonski saopćava da čovjek nije imao posebnih znakova. Mora se priznati da nijedan od tih izvještaja ne vrijedi ni pišljiva boba. Prije svega: ni na jednu nogu opisani nije šepao, i njegov rast nije bio ni nizak ni golem, nego jednostavno visok. Što se tiče zuba, s lijeve strane njegove su krune bile od platine a s desne - od zlata. Bio je u skupocjenom, si-> vom odijelu, u inozemnim cipelama u skladu s bojom odijela. Sivu beretu naherio je na uho, pod miškom je nosio štap s crnom drškom u obliku pudli čine glave. Na izgled - nešto više od četrdeset godina. Usta nekako nakrivljena. Obrijan glatko. Smeđokos. Desno oko crno, lijevo pak ze leno. Obrve crne, jedna viša od druge. Jednom rije č ju stranac. Prolazeć i kraj klupe na kojoj su se smjestili urednik i pjesnik, stranac ih je pogledao, zaustavio se i nenadano sjeo na susjednu klupu, dva koraka od dvojice prijatelja.

»Nijemac ...« - pomislio je Berlioz. »Englez. . . - pomislio je Bezdomni - gle, i nije mu vruće u rukavicama!« A stranac je pogledom prešao po visokim ku ćama koje su u kvadratu okružile ribnjak, odmah se moglo primijetiti da ovo mjesto vidi prvi put i da ga je ono zainteresiralo. Zaustavio je pogled na gornjim katovima gdje se u staklima osljepljujuće odražavalo izlomljeno sunce, koje je za Mihaila Aleksandroviča odlazilo zauvijek, zatim je spustio pogled nadolje gdje su stakla počela tamniti u predvečerje, nečemu se prezirno podsmjehnuo, zažmirio je, položio ruke na dršku štapa, a podbradak na ruke. - Ti si, Ivane - govorio je Berlioz - vrlo dobro i sa tirički prikazao, na primjer, rođenje Isusa, sina božjega, ali je sol u tome što se prije Isusa rodio č itav niz božjih sinova kao, recimo frigijski Atis, ukratko, nijedan se od njih nije rodio i nikoga nije bilo, ubrojivši među njih i Isu sa, i potrebno je da ti umjesto rođenja ili, recimo, dolaska mudraca, opišeš besmislenost glasina o tom rođenju ... A po tvom pri č anju proizlazi da se on stvarno rodio!... Tada je Bezdomni pokušao zaustaviti mučnu štucavicu, zadržao je dah, od čega je štucnuo još mučnije i glasnije, i u taj čas je Berlioz prekinuo svoj govor jer se stranac iznenada dignuo i uputio k piscima. Oni su ga za čuđeno pogledali. - Oprostite, molim - progovorio je došljak s inozem nim naglaskom ali bez izvrtanja riječi - što sebi dopuštam, iako se ne poznajemo ... ali predmet vaše u č ene besjede toliko je zanimljiv da. .. Uljudno je skinuo beretu i prijateljima nije ništa drugo preostalo nego da se dignu i naklone. »Ne, bit ć e da je Francuz...« - pomislio je Berlioz. »Poljak!..« - pomislio je Bezdomni. Valja dodati da je stranac već od prvih riječ i izazvao u pjesniku odvratan dojam, a Berliozu se čak svidio, to jest nije da se baš svidio, ali, kako da se čovjek izrazi... zainteresirao ga, tako nešto.

Da. ne kako se lopovski osvrnuvši i prigušivši svoj duboki glas.Ve ćina našeg stanovništva je svjesna i davno je prestala vjerovati bajkama o Bogu. ali ja sam razu mio da vi.Zašto njemu zahvaljujete? .Ne.Oh. zeleno oko.uljudno je odgovorio Ber lioz . Stranac se naslonio na klupu i upitao. .ljubazno je zapitao stra nac. odgovorio je Berlioz . i prijatelji su se nekako nehotice razmaknuli. okrenuvši pre ma Berliozu svoje lijevo. Tada je stranac izveo takvu šalu: ustao je i stisnuo začuđ enu uredniku ruku. vi niste krivo čuli . izgovarajući kod toga ove riječi: . .upitao je stranac. okrenuvši se udesno k Bezdomnom.Vi ste ateisti?! .Da.Ah. . rekao: . .uskliknuo je nepozvani subesjednik i. gledaju ći čas jednog čas drugog književnika. . ino zemni gusak!« .. stranac je spretno sjeo izmeđ u njih i odmah stupio u razgovor.Dopuštate li da sjednem? . čak ne vjerujete ni u Boga? . .pomislio je Bezdomni i namrštio se.Pogledao je tobože uplašeno i dodao: .Kunem se. čak kreštavo od radoznalosti: . nikome neću reć i! .uskliknuo je stranac. bez obzira na sve ostalo.Slažete li se i vi sa svojim subesjednikom? . rado se izražavajući izvješta čeno i slikovito. a Bezdomni je Ijutito pomislio: »Baš se prilijepio.smiješeći se odgovorio je Ber lioz. vi ste izvoljeli govoriti da Isu sa nije bilo na svijetu? . »A kog vraga on hoće?« . .ali o tome se može govoriti potpuno slobodno.upravo sam to govorio.Dopustite da vam zahvalim od sveg srca! . kakva divota! . .trepćući oč ima upitao je Bezdomni.podsmjehnuvši se stran č evom strahu.viknuo je čudni stranac i vrtio glavom. kako zanimljivo! .Divno! .U našoj zemlji ateizam nikoga ne čudi . mi ne vjerujemo u Boga .Sto posto! . mi smo ateisti .Oprostite mi moju nametljivost.potvrdio je ovaj.Ako nisam krivo čuo.upitao je neznanac. .diplomat ski uljudno rekao je Berlioz.

sažaljivo je odgovorio Berlioz.Bravo! .Upravo tako. šapnuo je Berlioz.viknuo je stranac.Bravo! Vi ste u potpu nosti ponovili misao nemirnog starca Immanuela o tom pitanju. kako je poznato. »Ne.Tamo je njemu mjesto! Ja sam mu tada kod doru čka rekao: »Vi ste. ima to čno pet? . a Bezdomni je pomislio: »Gdje je on to nau čio tako govoriti ruski. kao da se ruga sam sebi. ali je jako nerazumljivo. izmislili nešto nelogično! Možda je to mudro. a Strauss se jednostavno smijao tom dokazu. volja vaša.Jao! . Priznajte da je na podru čju razuma svaki dokaz o postojanju Boga nemoguć.zbunjen. upereno u Berlioza. on nije Englez« . postavio vlastiti.Trebalo bi tog Kanta uhapsiti za takve dokaze i za tvoriti na tri godine u Solovke! . šesti dokaz. Ali eto čuda: on je potpuno razorio svih pet doka za. . baš me zanima!« . .kako je s dokazi ma o postojanju Božjem. Ali prijedlog da se Kanta pošalje u Solovke ne samo da nije prenerazio stranca nego ga je čak oduševio. .povikao je i njegovo je lijevo. zablistalo.Kantov dokaz .fino se nasmiješivši. a zatim je. Važna obavijest očito se zaista snažno dojmila putnika jer je preplašeno pogledom preletio ku ć e kao da se boji da na svakom prozoru ne ugleda po jednog ateista. . profesore.Ali dopustite da vas upitam .Ivane! .i opet se namrštio.Za vrlo važnu obavijest koja je meni kao putniku neobično zanimljiva .Nijedan od tih dokaza ne vrijedi jrišta i čovječanstvo ih je već odavno stavilo u arhiv. . . kojih. obja snio je inozemni čudak.pomislio je Berlioz. .nakon nemirnog raz mišljanja progovorio je inozemni gost . tko je on? I zašto on tako dobro govori ruski?« .potpuno neo č ekivano bubnuo je Ivan Nikolajevič. . zeleno oko. upravo tako .zna čajno podigavši kažiprst. Vas će ismijati«. Berlioz je govorio i istovremeno mislio: »Ipak. suprotstavio se obrazovani urednik . .takođ er je neuvjerljiv. I nije uzalud Schiller govorio da Kantova razmišljanja o tom pitanju mogu zadovoljiti samo robove..

nastavio je stranac kojeg nije smela Berliozova zapanjenost i okrenuo se k pjesniku . sitnica. vi.i vaše je upravljanje završeno! Ničija sudbina osim vaše vlastite više vas ne zanima.žmirkaju ći kao mačak.potpuno je besmisleno. ne baš jednostavno pi tanje. . kako da kažem. odjednom leži nepomično u drvenom lijesu.. Rođaci vam počinju laga ti. a možda i vra čarama. A događa se još i gore: čovjek je odlučio da otputuje u Kislovodsk . khe ...Ali .Baš mi je žao! . . .I meni je žao! .. Kantu? Što on to plete?« .požurio se da ljutilo odgovo ri Bezdomni na ovo. a izvu ći ga odanle ni na koji na čin nije moguće. shvativši da od mrtvaca nema više nika kve koristi. treba priznati. onda se pitam. makar kakav.Oprostite . od tisuću godina. bliješteći okom. tako i treć e . Dopustite da vas upitam.da bi se uprav ljalo.njega se ne može poslati u Solovke zato što on već više od stotinu godina prebiva na mjestima koja su znatno udaljenija nego Solov ke. spaljuju ga u peći. shva ćate i sami.Ali eto.pomislio je. i nastavio: .odazvao se napržica-pjesnik. tko upravlja ljudskim životom i uop ć e č itavim rasporedom na svijetu? .. ipak imati točan plan za neki. koje me pitanje uznemirava: ako Boga nema. uopć e. predosjećajući zlo.da. zatim šarlatanima. . pristojni rok. ako je ne samo lišen moguć nosti da sastavi bilo kakav plan čak za smiješno kratki rok.zamislite da vi na primjer poč nete uprav ljati.čini se.neznanac se okre nuo Berliozu ..Sam čovjek upravlja .. . bilo kako bilo. rak.Stranac se slatko podsmjehnuo kao da mu je misao o raku na plu ćima pričinila zadovolj stvo . Kao prvo i drugo. raspolagati i s drugima i sa sobom.. a njegovi bližnji.blago se odazvao stranac .. no recimo. I sve to završava tragično: onaj koji je još nedavno smatrao da ne čim upravlja. »Kod doručka .. ponovio je zvu čnu riječ . nužno je.Berlioz je izbuljio oči. kako može upravljati čovjek. ali on to ne može učiniti jer se . khe . nego ne može jamčiti ni za svoj vlastiti sutrašnji dan? I.složio se neznanac. jurite učenim liječnicima. rak na plu ćima. uvje ravam vas! .stranac je namignuo Berliozu . to vam se svidi i odjednom imate . zaista .

»Naša marka«. a nepuša č Berlioz je odbio cigaretu. vrag neka ga nosi! A?« Pjesnik i vlasnik kutije zapušili su. stranac je!«. nije mu uspjelo izustiti te riječi. dopustite. kako vidim? . Ali stvar je u tome da . »Nije on stranac! Nije stranac! . Neznanac je brzo izvadio iz džepa kutiju za cigarete i ponudio je Bezdomnome. plavim i bijelim svjetlom briljantni trokut. jer je progovorio stranac: .Kakve cigarete volite? .. tako. ali to bi bilo tek pola nevolje. čovjek je smrtan. Razumije se samo po sebi.odlu č io je Berlioz . ako mi na Bronoj ulici padne na glavu cigla. zar ne? . č ovjek je smrtan. nitko to ne osporava. to je već pretjerivanje. Zlo je u tome da je on ponekad nepredvidivo smrtan. .iz nepoznatog razloga iznenada posklizne i padne pod tramvaj! Pa zar ćete reći da je on sam sobom tako upravljao? Zar nije pravilnije misliti da je njime upravljao netko sasvim drugi? .Sada se stranac nasmijao čudnim smijehom.. Bila je golema. ..neočekivano se ne znanac obratio Bezdomnom.Pa.Ali..on je čudan subjekt.. . Moja današnja več er meni je više ili manje točno poznata.da.ponovio je neznanac.. od suhog zlata i kod otvaranja..« pomislio je Berlioz i odvratio: . on ne može reć i čak ni što će raditi danas naveč er. »Kakvo je to apsurdno tretiranje pitanja . Berlioz: »Ne. Književnici su pomislili različite stvari. eto u čemu je trik! I općenito.mra čno je upitao pje snik kojemu je ponestalo cigareta. ali. Urednika i pjesnika nije toliko začudilo da se u kutiji našla upravo »Naša marka« koliko sama kutija.Vi želite zapušiti.A vi imate različite. tko je on?« . na njezinom poklopcu zablistao je. a Bezdomni: »Gle. Berlioz je s velikom pažnjom slušao neugodnu priču o raku i tramvaju i poč ele su ga muč iti neke neugodne misli. »Moram mu odgovoriti .Da.. »Našu marku« -zlobno je odgovorio Bezdomni.« Ipak.Kakve najviše volite? . . .mislio je .

.poslije stanke progovorio je Berlioz. .Ne . dva . U vašem slu čaju. . Nastupila je.Hm .s potpuno prirodnom ironijom raspitao se Berlioz. oprostite. .zna čajno ga je prekinuo nezna nac . Merkur u drugoj ku ć i.Odmah.Cigla bez razloga .u kakvoj je vezi s tim suncokretovo ulje. što je valjda razumljivo.. . kiselo se osmjehnuvši: . Zato se sjednica neće održati.jer je Anuška već kupila suncokretovo ulje.. i Anuška? ...tvrdo se usprotivio stranac. uvučen u neki stvarno apsurd ni razgovor . vrlo malo vjerojatno. a za tim u deset sati navečer održat će se u MASSOLIT-u sjed nica kojoj ću ja predsjedavati. .progunđao je Berlioz kojeg je neznančeva šala razdražila .A zašto? . .Ne. to nikako ne može biti . gledajući stranca koji je mljeo gluposti . .odgovorio je stranac .. a Berlioz je upitao. mjesec je nestao .odjednom je progovorio Bezdomni očito odlučivši da nezvanom su- . več er ..odazvao se neznanac. komsomolka. . . kroz zube promrmljao nešto kao: »Jedan.odgovorio je stranac i žmirkavo pogledao u nebo gdje su letjele crne ptice sluteć i več ernji hlad .A tko zapravo? Neprijatelj? Intervencionisti? .Zato . uvjeravam vas.« . i ne samo da ga je kupila nego ga je i prolila. .to je. šest .Molim da i vi meni oprostite . htio bih vas upitati što ćete raditi da nas naveč er. Pogledom je promjerio Berlioza kao da se sprema da mu šasije odijelo. ona vam nimalo ne prijeti.sedam.Evo u kakvoj je vezi suncokretovo ulje . Vi ćete umrijeti drugačijom smr ću. Da. Sada ću otići kući u Sadovu ulicu..Možda vi znate kakvom? . potpuna tišina pod lipama.Nije tajna. ako nije tajna? .ali to je tako..pa ć ete mi reć i? .nesreć a ..Oprostite ..pa je glasno i radosno objavio: Vama će odrezati glavu! Bezdomni je divlje i bijesno izbuljio oč i na bezobzirnog neznanca.nikome i nikada ne pada na glavu.Ruskinja..odgovorio je subesjednik . .

dok je pjesnik govorio.O. .Vjeruj ti meni . Ali se stranac nije nimalo uvrijedio i preveselo se na smijao. Miša . Ali vi ćete to od njega sami doznati. ali tko ne zna za vas? .rekao je i njegovo se lice smrklo možete li pričekati časak? Htio bih svome drugu reći ne koliko riječi. Zatraži od njega do kumente. Čuješ li kako go vori ruski . kradom je gledao i pa zio da stranac ne bi utekao .Gdje ja sve nisam bio! Samo mi je žao što nisam našao vremena da upitam profesora što je to shizofrenija. bio sam. a ja se.idemo.. ali nije s pjesnika skidao nenasmijano oko. putnice i poziva da . pod lipama. .on se prenavlja da je lud.Oprostite mi što sam se u žaru našeg spora zabora vio predstaviti.Odakle znate kako se ja zovem? . . Pjesnik je povukao Berlioza za ruku prema klupi.Niste li vi. To je ru ski emigrant koji se prebacio k nama. nikamo ne žurim.šaptao je pjesnik.Bio sam. zadržimo ga. tako je lijepo. Ivane Nikolajevi č u.Tu. ina če će oti ć i. Neznanac nije sjedio nego je stajao kraj nje.besjedniku objavi rat. odvukavši Berlioza u stranu . i ne jedanput! .Stranac je izvukao iz džepa jučerašnji broj »Književ nih novina« i Ivan Nikolajevič ugledao je na prvoj strani svoju sliku a ispod nje svoje vlastite pjesme.Ispričavam se . osim toga.. . držeći u rukama nekakvu knjižicu u tamnosivom uvezu. samo izvolite! .Misliš? . gra đanine. bili nedavno u lječ ilištu za umobolne? Ivane! . nego špijun.uzviknuo je smi jući se. Ivane Nikolajeviču! . Evo moje posjetnice..tiho je uskliknuo Mihail Aleksandrovi č.uznemireno je šapnuo Berlioz i pomislio: »A možda on ima pravo!« ..Znaš što.zapištao mu je pjesnik u uho . Ali dokaz sla ve i popularnosti koji ga je još ju čer tako radovao sada ga nije nimalo veselio.uzviknuo je neznanac. . . ina č e ć e oti ć i.Smilujte se. .on nije nikakav turist. da bi nešto ispitao. nabijeni omot iz dobrog papira i posjetnicu. . .

. Odnosi su na taj na čin bili uspostavljeni i sva su trojica ponovo sjela na klupu..O. .rekao je.od govorio je profesor. . .. pro fesore? .primijetio je Bezdomni.« . kao konzultant.pomislio je Berlioz i uljudnom gestom pokazao da predočenje dokumenata nije potrebno. ..raspitao se Bezdomni. . .A-a! Vi ste historičar? .Ja?.Da.potvrdio je profesor i objasnio: . a profesor je pozvao obojicu da mu se približe. . Ja sam na svijetu je dini specijalist za to. . čuo je sve .Drago mi je . ja sam uopće poliglot i znam mnogo jezika .s velikim olakšanjem i po štovanjem upitao je Berlioz.upitao je profesor i odjednom se zamislio. pronicavo gledaju ći obojicu književnika. zbog nje su me pozvali .U državnoj biblioteci pronađeni su izvorni ru kopisi crnorisca Herberta Aurilakijskog. prošaptao: .A kakva je vaša struka? . i kad su se oni k njemu primakli. i prvo slovo prezimena dvostruko »V« .« .Govorite izvrsno ruski .upitao je Berlioz.»W«. Od mene se traži da ih pročitam.Danas navečer dogodit će se zanimljiva historija na Patrijaršijskim ribnjacima! I opet su se do krajnosti začudili i urednik i pjesnik. .kucnulo je u glavi Mihaila Aleksandroviča.Da. . Dok ih je stranac pružao uredniku.istovremeno je zbunjeno mrmljao urednik.Vi ste Nijemac? .. . . pjesniku je uspjelo razabrati na posjetnici riječ »profesor«.raspitao se Berlioz. »Vraže.Ja sam historičar . Ovi su se zbunili. vas su k nama pozvali zbog te specijalnosti? upitao je i štucnuo. molim. .dođ em u Moskvu radi konzultacije . »Evo ti ga!.Vi ste pozvani k nama u svojstvu konzultanta. iz desetog stolje ća. .Ja sam specijalist za crnu magiju.I. Nijemac. i stranac je stavio dokumente u džep.potvrdio je učenjak i dodao bez veze: . .ozbiljno je progovorio stranac. tiskanu latinicom.. .Da. . . .

on je jednostavno postojao. .. .Nikakvi dokazi nisu potrebni . profesore . i to je sve.Sve je jednostavno: u bijelom plastu . . ali smo u tom pitanju na drugom stajalištu. njegova je stranog naglaska nestalo: . .Znajte da je Isus postojao. .Nisu potrebna nikakva stajališta! .po č eo je Ber lioz. .odgovorio je čudni profesor .odgovorio je profe sor i progovorio tiho.mi poštujemo vaše veliko znanje. ..s usiljenim smiješkom oda zvao se Berlioz ..Ali potreban je nekakav dokaz.Vidite li. .

zašto me kažnjavate? »Da. Od stražnjih krila dvorca. u rano jutro četrnaestog dana proljetnog mjeseca nišana. opet ona. dopirao je dim preko gornje terase u kolonadu. ušao je prokurator Judeje Poncije Pilat. da se u vonj kožne opreme i znoja stražara miješa mirisna struja prokletih ruža. nepobjediva. Pokušat ću da ne mič em glavu. PONCIJE PILAT U bijelom plastu s purpurnom podstavom.Optuženik iz Galileje? Jeste li poslali predmet tetrarhu? . od koje boli polovica glave. O bogovi. bogovi. prokurator je postrance letimice pogledao napisano. Više od svega na svijetu prokurator je mrzio miris ružina ulja i sada je sve predskazivalo loš dan jer je taj miris poč eo proganjati prokuratora još od zore. vratio pergament povjereniku i s mukom progovorio: . nema sumnje! To je ona. Prokuratoru se činilo da na ružu mirišu čempresi i palme u vrtu. U tu ruku povjerenik je s poštovanjem stavio komad pergamenta. nema nikakva spasa. Protiv nje nema lijeka. Ne svladavši bolnu grimasu.Pogla vlje 2. hodom konjanika. u natkritu kolonadu između dva krila dvorca He-roda Velikog. gdje se smjestila prva kohorta Dvanaeste munjevite legije koja je u Jeršalajim došla s prokuratorom. i u gorkasti dim koji je svjedočio da su kuhari u centurijama počeli kuhati ručak umiješao se isti taj masni ružin miris. užasna bolest hemikranija.« Na mozaičnom podu kod vodoskoka bio je već pripravljen naslonja č i prokurator je u njega sjeo ne gledajuć i ni na koga i ispružio ruku u stranu.

Predvedite optuženog..Odbio je dati mišljenje o slu čaju i uputio Sinedrionovu smrtnu osudu vama na potvrdu . Glavu mu je pokrivao bijeli povez s remenom oko č ela. Svima se u č inilo da se na balkonu smra č ilo kad je prvi centurion. stao pred prokuratora. zapovjednik specijalne centurije Mark.Dobri čovječ e! Vjeruj mi. nepomičan kao i prije. prokuratore .Zar ti mene nazivaš dobrim čovjekom? Ti se varaš. u kutu usana .objasnio je povje renik.A što kaže on? . Čovjek svezanih ruku malo se približio i počeo govoriti: .centurion Štakoraš. Ali ga je prokurator. i to je potpuno istinito . U Jeršalajimu svi šapu ću o meni da sam okrutno čudovi šte. nimalo povišenim glasom.Je si li ti nagovarao narod da razruši jeršalajimski hram? Prokurator je sjedio kao skamenjen i dok je govorio micale su se samo njegove usne. Prokuratorov obraz se trgnuo. on je tiho rekao: .i dodao je isto tako monoto no: . Prokurator je bio kao skamenjen jer se bojao pomaknuti glavu koju je parala paklena bol. Čovjek je bio odjeven u stari i poderani plavi hiton. odmah prekinuo: . zatim je tiho upitao na aramejskom: . a ruke su mu bile vezane iza leđa. I odmah su s vrtne terase pod stupove balkona dvojica legionara dovela i predvela k prokuratorovom naslonja ču čovjeka od dvadeset i sedam godina. prozvan Štakoraš.Da.oderotinu sa zapeč enom krvi.odgovorio je povjerenik. Ispod lijevog oka čovjek je imao veliku masnicu. . . Prokurator se obratio centurionu latinski: . Dovedeni je čovjek s nemirnom znatiželjom gledao proku-ratora. Taj je šutio. Štakoraš je bio za glavu viši od najvišeg vojnika u legiji i toliko širokih leđa da je potpuno zaklonio još nisko sunce. . ovamo.

ali se svladao. Svi osim nepomič nog prokuratora pratili su pogledom Marka Štakoraša koji je uhapšenom mahnuo rukom pokazuju ći mu da ga slijedi. Za čuo se sumorni. Mark je lijevom rukom. ali je vezani u trenu pao na zemlju kao da su mu podsjekli noge.Rimskog prokuratora oslovljavaj . u kolonadi je nastala potpuna tišina i čulo se kako guču golubovi na vrtnoj terasi kraj balkona. Centurionov pokret bio je nemaran i lagan. Dru gih riječi ne izgovaraj. Vodeći uznika iz kolonade u vrt. Ali je znao da mu to neć e pomoći. izvukao bič i slabo zamahnuvši udario uznika po leđ ima. a oni koji su ga vidjeli prvi put još i zbog toga što je centurionovo lice bilo unakaženo: jednom je germanska palica udarcem razbila njegov nos. Teške Markove čizme odzvanjale su po mozaiku. Štakoraš je iz ruku legionara.Razumio sam te. postavio ga na noge i progovorio kroz nos. udahnuo je i promuklo odgovorio: . Prokurator je tiho rekao: . boja je nestala s njegova lica i oči otupjele. izražavaju ć i svim svojim bićem spremnost da odgovara jasno i da više ne izaziva gnjev. Ali ga nemojte unakaziti. Ne tuci me. loše izgovarajući aramejske riječi: . on je opet stajao pred prokuratorom.. Zbog njegova rasta.Ime? . boja mu se vratila. zagrcnuo se. Izvedite ga odavle na časak. koji je stajao kod podnožja brončanog kipa.brzo se odazvao uhapšenik.Moje? .Zloč inac me naziva »dobri č ovječ e«. Prokurator je zaželio ustati. Za trenutak. staviti sljepooč ice pod mlaz vode i tako zamrijeti. lagano kao praznu vreću. dohvatio pa-log. uznik je bešumno pošao za njim. Štakoraša su svi pratili pogledom bilo gdje se pojavio. Mirno stoj! Jesi li me razumio ili da te udarim? Uhapšenik je zateturao. ugodnu pjesmu. objasnite mu kako treba sa mnom razgo varati. bolni glas: .hegemon. i još je samo voda u vodoskoku pjevala nerazumljivu.

Ha-Nocri.putujem od grada do grada. .Da. Podigao je glavu.Nemam stalnog boravišta .Svoje znam. . . Natekli kapak se podigao. Sam sam na svijetu. na sjeveru. dobr.. njegove su oči prestale odavati strah. Na licu povjerenika koji se zgrbio nad niskim stolom i zapisivao izjave pojavilo se čuđenje..Ja. .odgovorio je uhapšenik. grad Gamala. . astrologa.To se može kra ć e reć i. proroka i ubojica . . .Gdje živiš? . oko zastrto velom patnje uprlo se u uhapšenika. i on je progovorio gr č ki: . Pilat je progovorio gr čki: .Nemam nikoga.Mnoštvo raznih ljudi slijeva se praznikom u ovaj grad. . jednom riječ ju .Ne znam točno . Rekli su mi ljudi da je moj otac bio Sirijac .Znam..bojažljivo je odgovorio uhapšenik . ali ju je odmah spustio nad pergament.Znaš li pisati? . Tvoje.Tko si po krvi? . hegemo ne.Iz grada Gamale . nikada u životu nisam kanio razrušiti hram i nikoga ni sam nagovarao na taj besmisleni č in. .živahno je odgovorio uhapšenik.Ješua .užas je u taj čas preletio očima uhapšehikovim zbog toga što se gotovo zarekao — ja.lutalica rekao je prokurator i upitao: .Ne sjećam se svojih roditelja.Znaš li još koji jezik osim aramejskog? . . glavom pokazuju ći da je tamo negdje daleko.Odakle si rodom? . Drugo je oko ostalo zatvoreno. Ima među njima maga. desno od njega.Imaš li ro đ ake? . Grčki. .Imaš li nadimak? .brzo je odgovorio uhapšenik. Ne pretvaraj se da si gluplji nego što jesi.Jesi li ti namjeravao razrušiti hram i pozivao na to narod? Tada je uhapšenik opet živnuo. . .

. tamo gdje na uglu završava smokvinjak. prestani se pretva rati da si šenut. pokazavši žute zube.Ja osobno ne vidim ništa zla u toj životinji da bih se na tu riječ uvrije dio .tvojih je riječi malo zapisano. Povjerenik je prestao zapisivati i potajno bacio začuđ eni pogled ali ne na uhapšenika. svoj pergament! Ali on ga je istrgnuo iz mojih ruku i pobjegao.progovorio je uhapšenik i brzo dodavši: . .Ponavljam ti.s ga đ enjem je upitao Pilat i rukom dotakao sljepoočicu. neuki i sve što sam govorio pobrkali su.Ne.Tko? . .tada se uhapšenik nasmiješio: . Ipak.nastavio je Ješua .hegemone. . čujete li. . razbojnice . Jasno je zapisano: nagovarao si ljude da sruše hram. to jest mislio je da me vrijeđa. Tako svjedo č e ljudi. na primjer.. već na prokuratora. Iz poč etka se odnosio prema meni neprijazno i čak me je vrijeđao. i razgovarao s njim. .brzo je objasnio uhapšenik .on je bio skupljač poreza i prvi put sam ga sreo na cesti u Betfageji... ide jedan s kozjim per gamentom i bez prestanka zapisuje..sav napregnut od želje da ga uvjeri. govorio je uhapšenik . Sada su već oba bolesna oka teško gledala uhapšenika. Upravo ništa od toga što je tamo zapisano nisam govorio. Ti si.O. Pilat se iskezio jednim obrazom. Molio sam ga: spali. lažljivac. .Levi Matej .izrekao je mekano i monoto no Pilat . . I sve zbog toga što on neto čno zapisuje moje riječi.a dolaze i lažljivci. saslušavši me.. Jednom sam pogle dao taj pergament i zapanjio se. . ali posljednji put. nazivajući me psom.kona čno je odbacio novac na cestu i rekao da ide sa mnom na put. mo lim te. Ja uopć e strahujem da ć e ta pomut nja trajati još dugo vremena. Nastupila je tišina. . ne hegemone .Ti su dobri ljudi . grade Jeršalajime! Što sve neć u u njemu č uti! Skuplja č poreza.nastavio: -. bacio je novac na cestu! . . . ali sasvim dovolj no da budeš obješen. i rekao okrenuvši se tijelom prema povjereniku: .monotono je govorio prokurator . on se smekšao .ide. .

Ja sam. i kakva mu još potpuno nepotrebna pitanja mora postaviti. zapovjediti da se zamrači soba.. povjerenik je smatrao za potrebno da ponovi Pilatov osmijeh.dopirao je do njega visoki glas koji ga je mučio. Misao na otrov iznenada je primamljivo prostrujala kroz bolesnu prokuratorovu glavu. najprije. prokurator je pogledao uhapšenika.Da.Levi Matej? . . zatražiti hladne vode. sjekao je Pilatovu sljepooč icu. bogovi moji! Pitam ga nešto za suđenje nevažno . . Još uvijek iskežen. tužnim glasom pozvati psa Bangu i požaliti mu se na hemikraniju.obja snio je Ješua čudne postupke Levija Mateja. izgovorivši samo dvije riječi: »objesiti ga«..A on je rekao da mu je odsada novac mrzak . lutalico. Moj mozak mi više ne služi . zatim sunce koje se nezaustavljivo dizalo uvis iznad kipova konja na hipodromu što se nazirao daleko dolje. otići iz kolonade u unutrašnjost dvorca.I od tog vremena postao je moj suputnik. desno.Zašto si ti. da tebe boli glava i boli te tako jako da malodušno razmišljaš o smrti. govorio o hramu gomili na trgu? Glas uhapšenika. otrova mi dajte!« I ponovo je za čuo glas: .Ne znajući kako da na to odgovori. Rekao sam tako da bude razumljivije.A što si ti. Otjerati i stražu.« I opet mu se ukazala čaša s tamnom teku ćinom. Mutnim je očima gledao uhapšenika i neko je vrijeme šutio muč no se prisjećajuć i zašto na jutarnjoj nemilosrdnoj jeršalajimskoj pripeci stoji pred njim uhapšenik s licem iznakaženim od modrica. i odjednom je s nekom muč ninom pomislio kako bi najjednostavnije bilo da otjera s balkona tog čudnog razbojnika.. ipak. bio je neizrecivo mučan. bunio narod na trgu govoreći o istini o kojoj ne znaš ništa? Sto je to istina? I tada je prokurator pomislio: »O. Levi Matej . . . »Otrova. . i dodao: . činilo se. izvaliti se na ležaj.promuklim glasom upitao je bolesnik i zatvorio oči. hegemone.. i taj je glas govorio: . Ti ne samo da ne- . govorio da ć e se srušiti hram stare vjere i da ć e nastati novi hram istine.Istina je.

očito jedino živo biće kojemu si privržen. Povjerenik je sada mislio samo na to da li da vjeruje svojim ušima ili da ne vjeruje. Tvoj je život bijedan.Nevolja je u tome . a ja bih te sa zadovoljstvom pratio. Povjerenik se zabuljio u uhapšenika i nije napisao riječ do kraja.nastavio je uznik kojega nitko nije zaustavljao .maš snage govoriti sa mnom. hegemone . ali povjerenik više nije zapisivao nego je. Tada je pokušao da zamisli u kakvu ć e se ćudljivom obliku izliti . nastojao da ne propusti nijedne riječ i. pretpostavljam. . glavobolja proći. naveč er. Savjetovao bih ti. Ne valja. s glavoboljom je svršeno .uhapšenik se okre nuo i žmirnuo prema suncu . . Morao je vjerovati. Bit ć e oluje. da napustiš na neko vri jeme dvorac i prošeć eš negdje u okolici. to više što ostavljaš dojam vrlo umna čovjeka. izbrijanom licu pojavio užas.kasnije. I sada nehotice ja postajem tvoj krvnik. pokloniti svu svoju odanost psu.i tada je uhapšenik dopustio sebi smiješak. Uhapšenik je u to vrijeme nastavio svoj govor.što si ti suviše zatvoren i što si potpuno izgubio vjeru u ljude. . Ali ga je voljom odmah svladao i ponovo se spustio u naslonja č.i ja se tome vrlo vese lim. Povjerenik je na smrt problijedio i ispustio svitak na pod. Ali će tvoje muke sada prestati. tebi je čak teško gledati me. i samo maštaš o tome kako ti prilazi tvoj pas. što me ogor čuje. Tada se prokurator podigao iz naslonja ča. makar u vrtovi ma na Eleonskoj gori.govorio je uhapšenik dobrohotno gledaju ć i Pilata . priznaj. rukama stisnuo glavu i na njegovu se žućkastom. mogle učiniti zanimljivima i ja bih sprem no tebi sve njih priop ćio. ispruživši vrat kao guska.Eto. hegemone. Ti čak ne možeš misliti ni o čemu. Šetnja bi ti uvelike koristila. Pilat je podigao patničke oči prema uhapšeniku i vidio da sunce stoji već dosta visoko nad hipodromom. Pale su mi na pamet kojekakve nove misli koje bi se tebi. da se jedan tra čak prikrao u kolonadu i puže k izgaženim Ješuinim sandalama te da se Ješua uklanja suncu.

tvrdiš da nisi pozi vao da se sruši. ne .Prelazio si rukom po zraku . . Ako želiš to zadržati u tajnosti. tarući s užitkom zgnječeni i natekli potamnjeli ručni zglob.Kako si znao da sam htio dozvati psa? . .odgovorio je uhapšenik. . . ponavljam. ja nisam liječ nik . u njima su se pojavile svima poznate varnice.Priznaj .odgovorio je uhapšenik la tinski.tiho je gr čki upitao Pilat . . nikoga nisam pozivao na slične po stupke.. ni sam liječnik. dobro. te oči više nisu bile mutne.To je vrlo jednostavno .. Povjerenik to nije mogao zamisliti iako je dobro poznavao prokuratora.kao da ho ć eš pogladiti psa. zadrži. znam .živo je odgovorio uhapšenik . a usna ma . Zar nalikujem na slaboumnika? . To se predmeta izravno ne tiče. a zatim je Pilat upitao gr č ki: . Povjerenik je podigao svitak. hegemone.Ne. Pilat je oštro i mrko svrdlao očima uhapšenika.jesi li veliki li ječnik? .rekao je Pilat. ili zapali ili nekim drugim na č inom uništi hram? . Boja je nadrla u žućkaste obraze Pilatove i on je upitao latinski: . Ti.Da. .Nisam te još pitao . Tada se za čuo razdrti.Odvežite mu ruke. Šutjeli su.No.Ja. ti si liječnik? . dakle.uhapšenik je pono vio Pilatovu gestu . odlučio da za sada ništa ne zapisuje i da se nič emu ne č udi.znaš li možda i latinski jezik? .Znači. prokuratore. predao ga drugome.Ne.gnjev razjarenog prokuratora zbog te nečuvene uhapšenikove drskosti.vjeruj mi. promukli prokuratov glas koji je rekao latinski: .Da . . Jedan od legionara iz pratnje kucnuo je kopljem.rekao je Pilat . prišao uhapšeniku i skinuo s njega konopce.odgovorio je uhapšenik.

upi tao je uhapšenik. Ne znam tko je objesio tvoj je zik.sada ne sumnjam u to da su prazni č ki besposličari hodali za tvo jim petama u Jeršalajimu. hegemone? . reci. ne. jer visi o niti.Priznaj da prerezati nit može samo onaj tko ju je objesio.Uistinu. tako .Ja čak ni nemam magarca. vrlo se varaš. znaj to! .Te dobre ljude ne poznajem . Uostalom.I u tome se varaš . .Zar misliš da si ga ti objesio o nit.Ja mogu prerezati tu nit.Pa makar svojim životom .Tako.Ne poznaješ li ti . suprotstavio se uhapšenik. . .odgovorio je prokura tor . . i nitko mi ništa nije dovikivao.onda se zakuni da nije tako bilo. je li istina da si se u Jeršalajimu pojavio jašu ći na magarcu. da te je pratila gomila bagre koja ti je dovikivala po zdrave kao nekakvom proroku? . . ti ne nalikuješ na slaboumnika .tiho je od govorio prokurator i nasmiješio se nekakvim strašnim osmijehom . kroz Šuška vrata. hegemone . u pratnji samo Levija Mateja. Došao sam u Jeršalajim kroz Šuška vrata.nekog Dismasa. .vrlo je živahno upitao odriješeni.Čime želiš da se zakunem? . . ali pješice.Uistinu? .baš je pravo vrijeme da se njime kuneš.. Uhapšenik je u nedoumici pogledao prokuratora.rekao je.O. što li. jer me tada još nitko u Jeršalajimu nije pozna vao. drugog Hestasa i treć eg Bar-Rabbana? .ozareno se smiješeć i a rukom se štiteći od sunca. Pilat je zadrhtao i promrsio kroz zube: . . ali je on dobro obješen. .prokurator je tada po kazao na svitak pergamenta. to je istina.Ako je tako.odgovorio je uhap šenik.nasmiješivši se rekao je Pilat . .A sada mi kaži zašto čitavo vrijeme upotrebljavaš ri ječi »dobri ljudi?« Zar ti sve ljude. tako nazivaš? .nastavio je Pilat ne skidaju ći oči s uhapšenika .

u Djevičanskoj dolini. učinila krug pod zlatnom kupolom.jer sam bio svjedok. na primjer.zar je on dobar? . i nastavio da govori uhapšeniku: . Germani su ga zgrabili za vrat. Ona je glasila: hegemon je razmotrio predmet lutajućeg filozofa Ješue. i sakrila se za kapitelom stupa. trenutno u bistroj i laganoj glavi prokuratora stvorena je odluka. Možda je tamo nakanila saviti gnijezdo. do toga sam došao svojim umom.Kad bih mogao s njim razgovarati .To prvi put čujem . a njome sam zapovijedao ja . U toku njenog leta. . ne bi mogao razgovarati sa Štakorašem. .odgovorio je uhapšenik . to se neć e ni dogoditi. njega su prozva li Štakoraš .odazvao se Pilat . i prvi tko će se za to po brinuti.A evo.Jesi li nešto o tome proč itao u gr č kim knjigama? . .. centurion Mark.on je. Od tog vremena kako su ga dobri ljudi unaka zili. i činjenice o počinjenom zločinu u njemu nije pro- .Sve . Dobri ljudi bacili su se na njega kao psi na me dvjeda. Bilo je to u bitki kod Idistavisa. .iznenada je sa njarski rekao uhapšenik .Pretpostavljam . i da se nije s krila zasjekla konjička turma.uvjeren sam da bi se on sasvim promijenio. Uostalom.rekao je Pilat i podsmjehnuo se. spustila se.obratio se povjereniku. na opću sreću.odazvao se Pilat . on je postao okrutan i bezdušan.da bi u č inio malo radosti legatu legije kad bi se sjetio da razgovaraš s nekim od njegovih č asnika ili vojnika.Da. Pješadijski manipul upao je u obruč.Ne. fi lozofe.I to propovijedaš? . za ruke. nesre tan čovjek. istina. .zlih ljudi nema na svijetu. nazvanog Ha-Nocri.Odmah ti mogu reći . za noge.Ali možda premalo poznajem život! Ne morate dalje zapisivati . U to vrijeme. . gotovo je dirnula oštrim krilom lice mjedena kipa u niši. Bilo bi zanimljivo znati tko ga je unakazio? . bit ću ja.Da .odgovorio je uhapšenik . premda taj ionako nije ništa zapisivao. u kolonadu je strmoglavo uletjela lastavica.ti.

to jest upravo tamo gdje je prokura-torova rezidencija. dolje iza vrta.. i da je sve unaokolo utonulo u gustom zelenilu kap-rijskih vrtova.upitao je Pilat povjerenika.odgovorio je povjerenik neoč ekiva no i pružio Pilatu drugi komad pergamenta. utopijski govori Ha-Nocrija mogu biti povod nemirima u Jeršalajimu. Lutajući filozof je duševni bolesnik. Preostalo je da to izdiktira povjereniku. nepovezane i neobične. . Prokurator je podigao pogled na uhapšenika i vidio da se kraj njega zažario stup prašine. Ipak je. bezuba usta s donjom hirovitom usnom. Je li tamna krv šiknula prema vratu i licu ili se dogodilo nešto drugo. Pilatu se u činilo da su nestali ružičasti stupovi balkona i jeršalajimski krovovi u daljini. upala. pa prema tome prokurator ne potvr đuje smrtnu kaznu za Ha-Nocrija koju je tražio Mali Sinedrion.Ne.našao. Na toj ćelavoj glavi bio je rijetkozubasti zlatni vijenac.upitao je Pilat i namrštio se. »Gotov je!« Zatim: »Gotovi smo!« I jedna potpuno apsurdna . kriva bila krv koja je šiknula u sljepoočice i u njima zakucala. Posebice nije našao ni najmanje veze među Ješuinim postupcima i neredima koji su se nedavno dogodili u Jeršalajimu. na žalost . Ali imajući na umu da bezumni.To je o njemu sve? . na čelu je bila okrugla rana koja je razdrla kožu i koja je bila namazana melemom. Tako mu se prividjelo da je uhapšenikova glava nekamo otplovila a na njezinu mjestu pojavila se druga. Lastavičina krila zašumila su nad samom glavom hegemona..Što još ima? . ptica je poletjela prema vodoskoku i odletjela na slobodu.« Misli su se rojile kratke. ali njegova je koža izgubila žutinu. vjerojatno. Pročitavši pruženi pergament. pocrvenjela je. . jer prokuratoru se nešto dogodilo s vidom. prokurator proganja Ješuu iz Jerša-lajima i podvrgava ga zatvoru u Cezareji Stratonovoj na Sredozemnom moru. on se još više promijenio u licu. I s njegovim sluhom dogodilo se nešto čudno: kao da su u daljini zazvučale trube tiho i strašno i vrlo se jasno začuo nosni glas koji je oholo zatezao riječi: »Zakon o uvredi veli čanstva . . a oč i kao da su nestale.

Slušaj. ali on je sebi dopustio da digne ruku kao da se zaklanja od sunca i da iza te ruke kao iza štita uputi uhapšeniku nekakav pogled. pun upozorenja.je li tebi govoriti istinu ugodno ili neugodno. govo rio? . i uputio u svom pogledu Ješui nekakvu misao koju kao da je htio sugerirati uhapšeniku. . .Dakle . . Dok budeš govorio. ako neć eš ne samo neizbježnu nego i muč enič ku smrt. .Govoriti istinu lako je i ugodno . u tonu uhapšenikovu.. Ili.. . primio me veoma srda č no . a njegove su oč i blistale. nastavio je Ješua ..Dobar čovjek? .upitao je Pilat i đavolski je plamen zablistao u njegovim očima. ako si govorio.potvrdio je uhapšenik . poznaješ li nekog Judu iz Kiriata i što si mu govorio. i ugostio me.pomalo za čuđ en prokuratorovim poznava njem stvari. nisi. . Nitko ne zna što se dogodilo s prokuratorom Judeje.. otjerao priviđenje.kod č ega je besmrtnost izazivala nepodnošljivu tugu.Da . zlim gla som odazvao se Pilat . o nekakvoj neumitnoj besmrtnosti.. prokuratorovo je lice bilo stra šno a oči nemirne .Tako je bilo ..preksinoć upoznao sam kraj hrama mladog čovjeka koji je rekao da se zove Juda.pokazivao je najveće zanimanje za moje misli.kroz zube. .progovorio je prokurator gleda juć i Ješuu nekako čudno.jesi li ikada govorio nešto o velikom cezaru? Odgovori! Jesi li govorio? . .. Pilat se napregnuo. . .primijetio je uhapšenik. vratio se pogledom na balkon i opet su se pred njim pojavile uhapšeni-kove oči. Po zvao me je k sebi u ku ć u.Nije mi potrebno da znam . . Ali ti ć eš je morati reć i. mjeri svaku riječ.odmah je započ eo pripovijedati uhapšenik .ali čijoj?! . Ha-Nocri . .govorio je .prigušenim. iz grada Kiriata..odgovori.zamolio me da kažem svo- . . u Donji grad.Upalio svjetiljku . progovorio je Pilat.Pilat je otegnuo riječ »nisi« nešto dulje negoli je po trebno na sudu. . o ce zaru? .Vrlo dobar i željan znanja .među njima.

rekao je uhapšenik . .tada su utr čali ljudi.ali je već u Pilatovu tonu bila rezignacija. Pilat je gledao kako se iznad cijevi širio vodeni tanjur.Tada je Pilat viknuo: . Prokurator je s mržnjom gledao na povjerenika i na stražu. Njega je to pitanje neobično zanimalo.I što si ti rekao? .Pilatov prepukli i bolni glas je bujao. Mark Štakoraš. Predosjećam.Mislim . da o njoj razmišljaš! .Među ostalim govorio sam .I nije na tebi. Prvi je progovorio uhapšenik: .Zar ć eš odgo voriti da si zaboravio što si rekao? . . bezumni zločince. i da će doći vrijeme kad neć e biti ni vlasti careva. nema i nikada neć e biti već e i ljepše vlasti za ljude nego što je vlast imperatora Tiberija! . da će njega zadesiti nesreća. Čo vjek će prijeći u carstvo istine i pravednosti gdje neć e biti potrebna nikakva vlast.Izvedite stražu s balkona! . i to mi je vrlo žao.Ostavite me nasamo sa zločincem.je poglede na državnu vlast.Dalje! . a za stražom je izišao i povjerenik.pri čao je uhapšenik da je svaka vlast nasilje nad ljudima. hladni i uvjereni krvnik. kako se lomio njegov kraj. radi se o državnoj stvari! Straža je podigla koplja i jednosmjerno udarajući potkovanim kaligama izišla s balkona u vrt. . ni ikakve druge vlasti.Dalje nije bilo ništa . ljudi koji su te zbog tvojih propovijedi tu- . kako su padali mlazovi. odgovorio je prokurator .da postoji još netko na svijetu koga bi ti morao žaliti više nego Judu iz Kiriata i koga ć e zadesiti nešto mnogo gore nego Judu! Dakle. .upitao je Pilat. he gemone. . Povjerenik je brzo pisao riječi na pergamentu nastojeć i da ništa ne propusti.čudno se osmjehnuvši.Uviđam da se dogodila neka nevolja zbog toga što sam govorio s tim mladić em iz Kiriata. poč eli me vezati i poveli me u zatvor. Neko je vrijeme šutnju na balkonu prekidala samo pjesma vode u fontani. dodao: . . .Na svijetu nije bilo.I okrenuvši se povjereniku.

odgovorio je Ješua . . ne shva ćajući što se to s njim zbiva. sam sam. bogovi. da će rimski prokura tor osloboditi čovjeka koji je govorio to što si ti govorio? O. Tako je Pilat prije mnogo godina vikao svojim konjanicima u Dje vičanskoj dolini ove riječi: »Sijeci ih! Sijeci ih! Ljudina Štakoraš je pao!« Povisio je glas razderan od komandi.Jedan je Bog .jesu li svi oni dobri ljudi? .Pilatov se glas snizio .razbojnici Dismas i Hestas koji su sa svojim istomišljenicima ubili četvoricu vojnika. njegov glas postao je uznemiren . i rekao: .I nastat ć e carstvo istine? .Ono neć e nikada nastati! .Onda se njemu pomoli! Dobro se pomoli! Uosta lom .Mrski grad .Nastat će. .iznenada je promrmljao prokurator i trgnuo ramena kao da je ozebao.Da .prokurator je pokazao na unakaženo Ješuino lice .uviđ am da me hoć e ubiti.Zločince! Zloč ince! Zločince! A zatim je upitao.uvjereno je odgovorio Ješua.zaista.odgovorio je uhapšenik. . govorio bilo s kime. . .u njega vje rujem. bogovi! Ili zar misliš da sam spreman preuzeti tvoje mjesto? Ja ne dijelim tvoje misli! I slušaj me: budeš li od ovog časa izgovorio samo jednu riječ. kako vidim . vikao riječi tako da ih za čuju oni u vrtu: . vjeruješ li u nekakve bogove? .A ti me oslobodi. nesretnice.. .Ješua Ha-Nocri.neočekivano je zamo lio uhapšenik.Hegemone ..to ti neć e pomoć i. . snizivši glas: . . i konačno prljavi izdajnik Juda . Imaš li ženu? . crvenim žilicama prošarane bjeloočnice. . čuvaj me se! Ponavljam ti: čuvaj me se! .kli.Ne. . bilo bi bolje da su te zaklali prije tvog su sreta s Judom iz Kiriata. Gr č je unakazio Pilatovo lice.odjednom je viknuo Pi lat takvim strašnim glasom da je Ješua zateturao.Ti pretpostavljaš. hegemone . on je okrenuo k Ješui upaljene. hegemone . a ruke je trljao kao da ih pere .nekako je tužno upitao Pilat.

U istu svrhu. gdje ć e narodu biti objavljena presuda zločincima. sa zlatnim svjetlucavim lavljim glavama na grudima. a povjerenik je zapisao to što je Pilat rekao. a kad stigne neka je opkoli s gornje strane.K meni! viknuo je Pilat. I kad su se povjerenik i straža vratili na svoja mjesta. pred prokuratorom je stajao Mark Štakoraš. Zatim je pred prokuratora stupio ljepotan svijetle brade.viknuo je Pilat i bijesnim pogledom pratio lastavicu koja je opet doprhnula na balkon. Pilat je objavio da potvr đuje smrtnu osudu koja je izrečena na skupu Malog Sinedriona zloč incu Ješui HaNocriju. ali je pri tome dodao neka podesi tako da on može. kod odlaska na Ćelavu goru. Prokurator ga je upitao gdje se sada nalazi sebastijska kohorta.Šuti! . to jest za sigurnost Gore. vezanom do koljena i s purpurnim plastom preba č enim na lijevo rame. Prokurator mu je zapovjedio da zločinca preda na čelniku tajne službe i uz to saop ći prokuratorovu odredbu da Ješua Ha-Nocri bude odijeljen od drugih osuđ enika. i krvnike. Tada je prokurator naredio da legat odvoji iz rimske kohorte dvije centurije. sa zlatnim zna čkama na remenu sablje. Kroz časak. . razgovarati s predsjednikom ranije i nasamo. prokurator je zapovjedio povjereniku da pozove u dvorac predsjednika Sinedriona. s obu ćom trostrukih potplata. Jedna od njih pod zapovjedništvom Štakoraša morat će sprovesti zločince. Druga neka odmah bude otpremljena na Ćelavu goru i mora je zaposjesti. To je bio legat koji je zapovijedao legijom.. dva njegova člana i načelnika hramske službe u Jer-šalajimu. . kola sa spravama za izvršenje kazne. s orlovskim perjem na šljemu. prije savjetovanja sa svim tim ljudima. prokurator je zamolio legata da pošalje pomoćni konjanički puk . Kad je legat napustio balkon. Na Markov znak straža se zbila oko Ješue i odvela ga s balkona. i da je komandi tajne službe zabranjeno pod prijetnjom teške kazne da o bilo č emu razgovara s Ješuom ili da odgovara na bilo kakva njegova pitanja. Legat je izjavio da su Sebastijci opkolili trg pred hipodromom.sirijsku alu.

ali se Kaifa ljubazno ispričao i objasnio da to ne može učiniti. Tako su na smrtnu kaznu koja će se danas izvršiti osuđena trojica razbojnika: Dismas. čas krikovi. da ta gomila nestrpljivo očekuje objavljenje presude i da u njoj viču nemirni prodavači vode. s njegovim visećim mostovima. hram jeršalajimski . kad su se na gornjoj vrtnoj terasi. taj Ješua Ha-Nocri. Bar-Rabbana i Ha-Nocrija uhvatila je mjesna vlast i njima sudi Sinedrion. već sakupila bezbrojna gomila jeršalajimskih stanovnika. visoki čas uzdasi. uznemirenih posljednjim neredima. Ali izišavši iz kolonade na suncem oblivenu gornju terasu vrta s palmama na čudovišnim slonovskim nogama. Prokurator je shvatio da se tamo. na trgu. . duboko mrmljanje iz kojeg bi se pokatkad vinuli slabašni. Prvu dvojicu. na terasu s koje se pred prokuratorom prostirao cijeli. Prokurator je počeo s pozivom prvosveć eniku da se skloni na balkon pred nemilosrdnom vru ć inom. najvažnije. koji su podbadali narod na bunu protiv cezara. Hestas. tamo gdje je kameni zid dijelio donje terase dvorskog vrta od gradskog trga. Druge. i sunce koje je tih dana palilo Jeršalajim s neobičnom žestinom nije još dospjelo da se približi svojoj najvišoj točki. Pilat je rekao da je razmotrio slu čaj Ješue Ha-Nocrija i potvrdio osudu na smrt. Suglasno zakonu. uhvatile su snage rimske vlasti pa potpadaju pod prokuratora i zato o njima ovdje neće biti govora. Razgovor se vodio na gr čkom jeziku. suglasno običajima.prokurator je oštrim sluhom ulovio daleko dolje.Prokuratorove zapovijedi bile su ispunjene brzo i točno. susreli prokurator i judejski prvosvećenik Josip Kaifa koji je obavljao dužnosti predsjednika Sinedriona. njemu toliko mrzak. Jeršalajim. s tvrđavama i. Bar-Rabban i. jedan od dvojice zloč inaca bit će pušten na slobodu u čast velikog praznika Pashe koji danas započinje. kod dva bijela mramorna lava što su čuvala stepenice. osim njih. s neopisivim mramornim blokom na kojem je umjesto krova bila zlatna zmajeva krljušt. Pilat je stavio kapuljaču na svoju proćelavu glavu i počeo razgovarati. U vrtu je bilo tiho.

zainteresirana. ali se njegov zadatak sastojao u tome da pokaže kako taj odgovor izaziva njegovo čuđ enje. okrivljen zbog izgovorenih besmislenih govora u Jer-šalajimu i nekim drugim mjestima.Sinedrion moli da se pusti Bar-Rabban. a taj je bez sumnje Ha-Nocri. Rimska vlast nimalo ne osporava prava duhovne mjesne vlasti. taj me je odgovor začudio — meko je pro govorio prokurator . i da po drugi put izjavljuje kako kani osloboditi BarRabbana. prokurator je s čuđ enjem pogledao ravno u oč i prvosveć enika.I treći put izjavljujem da ćemo osloboditi Bar-Rab bana . onda prvog terete mnogo važnije stvari.tiho je rekao Kaifa. Pilat je objašnjavao. prokurator moli prvosveć enika neka ponovo razmotri odluku i pusti na slobodu onog od dvojice osuđenih koji je manje štetan. . Prokurator je dobro znao da će mu prvosvećenik upravo tako odgovoriti. .Priznajem. . dakako. . nego je ubio stražara kad je taj pokušao da ga sveže. Ako je drugi. Ne samo da je taj sebi dopustio izravno pozivanje na metež.Kako? Čak poslije moga posredovanja? Posredova nja onoga u čijem licu govori rimska vlast? Prvosvećeniče. prvosveć eniku je to dobro poznato. Pilat je to i učinio s velikom umješnošću. ponovi treć i put.Dakle. Rimska je vlast za ispravljanje te pogreške. Zbog svega rečenog. ali je u navedenom slučaju pogreška očita. prokurator želi znati kojeg od dvojice zločinaca kani Sinedrion osloboditi: Bar-Rabbana ili Ha-Nocrija? Kaifa je kimnuo glavom u znak da mu je pitanje jasno i odgovorio: . Bar-Rabban je neuporedivo opasniji nego Ha-Nocri.bojim se da nije posrijedi nespora zum. Zaista: zločini Bar-Rabbana i Ha-Nocrija ne mogu se po svojoj težini usporediti. vidljivo ludi čovjek. Na oholom licu podigle su se obrve. Dakle? Kaifa je pogledao Pilatu ravno u oči i rekao tihim ali čvrstim glasom da je Sinedrion pažljivo razmotrio slu čaj.

Prijetiš mi poslije donesene presude . on je izrazio na svom licu čuđ enje. prožela je čitavo njegovo biće.Što č ujem. prvosveć enič e! Tamne prvosveć enikove oči su bljesnule i. nego se gušim jer sam s tobom. »O kako je ove godine strašan mjesec nišan!« . jer je nije mogla objasniti ni druga kratka misao koja je sijevnula kao munja i odmah se ugasila: »Besmrtnost. Pilat je otjerao tu misao. ništa gore nego prije prokurator. zle boli prokuratorove protiv kojih nema lijeka. i šipkovo drvo. gušeći ga i paleći.Sve je bilo svršeno i više nije bilo o č emu da se govori. Kaifo ..Dobro . Pilat se nasmiješio i dodao: .promrmljao je .to nije od toga što je sparno. a zajedno s njim pokrenuo se i Pilat.ponosno i mirno od govorio je Kaifa. a tuga je ostala neobjašnjena.i suzivši oči. Istog je časa pokušao da je objasni. nestali su čempresi koji su okruživali gornju terasu...rekao je Pilat .rekao je Pilat .neka bude tako.odazvao se Kaifa ne skidajuć i oč i s crvena prokuratorova lica i sluteć i sve muke koje još predstoje. Odletjela je. i ona je odletjela u jednom časku kao što je i doletjela. . Ista ona neshvatljiva tuga koja se bila javila na balkonu.Ne .. ali ga je pomisao na tu zagonetnu besmrtnost prisilila da se sledi na sunčanoj žezi. prešao pogledom svijet koji je vidio i začudio se promjeni koja se dogodila. i objašnjenje je bilo čudno: prokuratoru se činilo da o nečem nije do kraja porazgovarao s osuđenim. Nestao je otežali od ruža grm. najstrašniji gnjev. .Danas je sparno. osim smrti. prokuratore? . i samo zelenilo. a možda nešto nije do kraja ni saslušao. Tada se okrenuo. . Ha-Nocri je odlazio zauvijek i nikoga neće biti da izliječi strašne. negdje je oluja .« Č ija je besmrtnost došla? To nije shvatio prokurator. vlažnom rukom strgnuo je kop ču na vratu plašta i ona je pala u pijesak. gnjev nemoć i.Gušim se . i bijeli kip u zelenilu.gušim se! Hladnom. u njoj se zaplelo neko vodeno bilje i nekamo se pokrenulo. došla je besmrtnost. .Čuvaj se. Umjesto svega toga plivala je neka purpurna šikara. Ali nije ta misao pogodila Pilata. Sada ga je odnosio.

i ne u Rim.. nacerivši se. morao sam. uslišati svemoguć i cezar. ni tvoj narod . . Dignuo je ruku k nebu i nastavio: . prvosveć enič e. nije bilo potrebno birati rije č i. taj da prodre ovamo gorko bi to požalio. udesno. iz gra da Kiriata. . poznaješ li takvog prvosveć enič e? Da . . namjestio smiješak. da odsada ti neć eš imati mira! Ni ti.neustrašivo je odgovorio crnobradi Kaifa i njegove su oči zablistale. prodrijeti neć e ni taj. Čuvan je vrt. povjerovati? Onda znaj. kako li se zove .Što to kažeš. stići ć e arapska konjica. vijest o tome kako vi u Jeršalajimu izrazite buntovnike skrivate od smrti. tada ćeš čuti gorki pla č i stenjanja! Sjetit ćeš se tada spašenog Bar- .koju si potvrdio i ti sam? Može li to biti? Navikli smo na to da rimski prokurator bira riječi prije nego što će ih izreć i. ne vodom! Sjeti se kako sam zbog vas morao skidati sa zido va štitove s imperatorovim inicijalom. premještati vojsku. napojiti Jeršalajim vodom iz Salamunova ribnjaka! Ne. Uostalom. čuvan dvorac tako da ni miš ne može prodrijeti kroz neku rupu! I ne samo miš.. Kai fo! Sad će od mene poletjeti vijest. ali ne namjesniku u Antiohiju. znam! . I neću. to ćeš mi. već ravno na Kapri samom imperato ru. konjanik Zlatne Su lice! . Nećeš vidjeti samo jednu kohortu u Jeršalajimu. dakako.Znam. Pilat Poncijski. ali ga potpuno neć eš uništiti! Zaštitit ć e ga Bog! Uslišat će nas.uskliknuo je Pilat i sa svakom riječju njemu je postajalo sve lakše i lakše: više nije bilo potrebno da se pretvara. vidiš.i Pilat je pokazao rukom u daljinu. sam doći da vidim što se kod vas doga đa! Sjeti se moje riječi. obraniti nas od ubojice Pilata! . tamo gdje je u visini plovio hram . hegemone? Pilat je mrtvim oč ima pogledao prvosveć enika i.O ne! . . Da nas nije netko čuo. prvosveć enič e. Kaifo? Znam što govorim i gdje govorim.to ti ja kažem. ne! Stići će pod zidine grada cijela legija Fulminata. kao što sam htio za vašu korist. prvosveć enič e! Tko nas sada ovdje može čuti? Zar nalikujem mladom opsjednutom skitnici koji će danas biti kažnjen? Zar sam ja dijete.Zna narod judejski da ga mrziš ljutom mrž njom i da ć eš mu prič initi mnoge muke.Suviše si se mnogo žalio cezaru na mene i sada je nastao moj čas.

izrugao vjeru i doveo narod pod rimske ma čeve! Ali ja.prvosveć enik je po digao obje ruke i tamna je kapulja ča skliznula s Kaifine glave .hoć eš li mi reć i da je sve ovo . . čuli su se nemirni signali truba. i prokurator je opet čuo kao da se šum mora valja k zidovima vrta Heroda Velikog.I tada je Kaifa s prijetnjom podigao ruku: . Povjereniku koji . prokuratore. zatim je žmirkaju ći prema nebu vidio da je užarena kugla gotovo nad njegovom glavom. Ti si ga htio pustiti zato da bi on uznemirio narod. strašnu za buntovnike i razbojnike. dok sam živ ne dam da se izruguje vjera i zaštitit ću svoj narod! Čuješ li. i ti. a međutim valja nastaviti posao. hitajući na predsmrtnu paradu. Tada je prokurator shvatio da rimska pješadija već odlazi.tiho je ponovio prvosveć e nik . u skladu s njegovom zapovijedi.Skoro ć e podne. prokuratore? .Vjeruješ li ti sam. On se slično prokuratoru nasmiješio iskezivši zube. Pilate? . zveket oružja.-Rabbana i požaliti što si poslao u smrt filozofa s njegovom mirnom propovijedi! Prvosvećenikovo lice pokrile su mrlje.Čuješ li.izazvao bijedni razbojnik Bar-Rabban? Prokurator je hrptom pesti otro mokro. Mi smo se zapleli u razgovor. Kaifa se uljudno naklonio stavivši ruku na srce i ostao u vrtu. a Pilat se vratio na balkon. teški topot stotina nogu. Taj se šum dizao odozdo k nogama i licu prokuratora. i odgovorio: . nije nam mir donio podstreka č naroda u Jeršalajim. Ispričavši se prvosvećeniku biranim izrazima predložio mu je da sjedne na klupu u sjenu magnolije i pričeka dok on pozove ostala lica koja su potrebna za posljednje kratko savjetovanje i dok izda još jedno naređenje povezano s kažnjavanjem. oči su gorjele. hladno č elo. A iza njegovih leđa. a Kaifina sjena sasvim sužena kod lavljeg repa. pr vosveć enik judejski. tamo iza dvorskih krila. u to što sada govo riš? Ne. ne vjeruješ! Nije mir. i rekao tiho i ravnodušno: .Slušaj dobro. to predobro shva ćaš. proku ratore! Kaifa je zašutio. pogledao u zemlju. konjanič e.

a Pilat je kroz kolonadu pošao u vrt. Pilat je još dodao da će odmah i on sam izići u vrt i udaljio se u unutrašnjost dvorca. Ona bi preplavila i tribinu i taj očišćeni prostor da je nije zadržavao trostruki red sebastijskih vojnika s lijeve Pilatove strane i vojnika iturejske pomoć ne kohorte s desne.ga je tamo č ekao naredio je da pozove u vrt legata legije. prokurator je svečano i suho izrekao potvrdu smrtne osude Ješui Ha-Nocriju i službeno se propitao kod članova Sinedriona koga će od zločinaca ostaviti među živima. Dok je povjerenik pozivao na savjetovanje. Dakle. vode na tribinu. k vratima koja vode na veliki. . Prokura-tor je čovjeku tiho rekao nekoliko riječi nakon čega se taj udaljio. Prostor što ga je upravo prošao. u prisustvu svih koje je želio vidjeti. ogledavajući se kroz stisnute kapke. to jest prostor od dvorskog zida do tribine. ne! Nije htio ni pod koju cijenu vidjeti grupu osuđ enika koje sada iza njega. Pilat je razmotrio okolnosti.njega je progutala gomila. prokurator je rekao: . Čim se grupa. popela na široku kamenu tribinu koja je vladala trgom. on je to predobro znao.Vrlo dobro . izišavši iz vrta na trg. Taj je sastanak bio neobično kratak. između zidova ruža koje su lučile opojni miris.Vrijeme je! Tada su se svi prisutni uputili dolje po širokim. Pilat se popeo na tribinu nesvjesno stiš ćući u šaci nepotrebnu kopču i žmirkajući. prokurator se sastao u sobi. mramornim stepenicama. stisnuo u ruci kopču koju je s pijeska podigao povjerenik i svečano rekao: . zasjenjenoj od sunca tamnim zavjesama.i zapovjedio povjereniku da to odmah unese u zapisnik. Tamo. Dobivši odgovor da je to Bar-Rabban. iako ga u sobi sunčeve zrake nisu mogle uznemiriti. glatko popločeni trg na čijem kraju su se vidjeli stupovi i kipovi jeršalajimskog trkališta. bio je prazan. ali zato pred sobom Pilat više nije vidio trg . s nekim čovjekom lice kojega je bilo napola prekriveno kapuljačom. spuštajući se sve niže k dvorskom zidu. u okrugloj sjenici s fontanom. tribuna kohorte a tako đ er i dva č lana Sinedriona i na čelnika hramske straže koji č ekaju poziv na donjoj terasi vrta. Prokurator nije žmirkao jer bi mu sunce palilo oči.

uhva ćenih u Jeršalajimu zbog ubojstva.. Eto ih pred vama! Pilat je pokazao desnom rukom ne videći zločince. Ispod njegovih kapaka zaplamsala je zelena vatra. slijepom Pilatu udario je u uši zvučni val: »Ha-a-a . Bar-Rabban i Ha-Nocri. zatim je postao gromovit i zadržavši se nekoliko sekundi.pomislio je prokurator.vješanjem na stupovima! I ta će kazna biti sada izvršena na Ćelavoj gori! Imena zlo činaca su Dismas. prokurator je podigao uvis desnu ruku i posljednji šum je otprhnuo iz gomile. i na drugom valu kao što na morskom valu kipi pjena. podigavši uvis koplja i zastave: . podstrekivanja na nered i uvrede zakona i vjere. kad je neoč ekivano opet počeo rasti. zakipio je zvižduk i pojedina čni ženski jauci. Tada je Pilat koliko je mogao udahnuo vru ć eg zraka u grudi i povikao. Tada mu je u uši udario nekoliko puta željezni. osu đ eni su na sramotnu smrt .. od vatre se ugrijao mozak i nad gomilom poletjele su promukle aramejske riječi: . odsječ eni krik: u kohortama su vojnici strahovito viknuli. počeo opadati. ali znajuć i da su oni tamo.. i ljuljajući se podigao više od prvog.a jauci dolaze od toga što su prignječili nekoliko žena kad se gomila zalelujala naprijed. razgovijetni u tutnjavi.« Pričekao je neko vrijeme znajući da se nikakvom silom ne može prisiliti gomilu da utihne sve dok ona ne ispuhne sve što se sakupilo u njenoj nutrini i ne utihne sama.. Val nije još ni došao do najniže to č ke. . na mjestu gdje moraju biti. »Ugledali su me« . »Sad su ih doveli na tribinu pomislio je Pilat . a njegov napukli glas pronio se nad tisućama glava: .Četvorica zločinaca.Tek što se bijeli plašt s purpurnom podstavom pojavio gore na kamenoj litici iznad ruba ljudskog mora. Hestas. rodivši se negdje u daljini.Živio cezar!! Pilat je zabacio glavu i pružio je ravno k suncu. kod hipodroma.U ime cezara imperatora!.« Počeo je tiho. I kad je taj čas nastupio.

da u gomili koja urla. . provjeravajući da li je sve rekao. Učinio je još jednu stanku. zato što je znao da će mrtvi grad uskrsnuli čim izgovori ime sretnika i nikakve druge riječi više se neć e moć i čuti. kako se on mršti i uzdiše. Znao je da sada iza njegovih leđa na tribinu poput grada lete brončani novčići i palmini plodovi. ni sušanj dopirao do njegovih ušiju. Sada nije ni uzdah.bezvučno je sam sebi šapnuo Pilat. jer prema zakonu i običaju. jecaji.Ali od njih kažnjeni će biti samo trojica. Pilat je još podržao tišinu. Ime!« I zakotrljavši slovo »r« viknuo je nad šutljivim gradom: . zadržavajući ime.Sve. u čast praznika Pashe. Pilat je nastavio: . ljudi dižu jedan drugoga na ramena da bi svojim oč ima vidjeli čudo kako se čovjek koji je već bio u rukama smrti istrgnuo iz tih ruku! Kako legionari skidaju s njega konopce.Ime onog koji će sada pred vama biti pušten na slo bodu .Bar-Rabban! Tada mu se u činilo da se nad njim sunce zveknuvši raspršio i vatrom mu zalilo uši. uprto u nebo. nehotice mu pričinjajući vruću bol u rukama iščašenim na preslušavanjima. i čak je nastao ča-sak kad se Pilatu učinilo da je sve unaokolo uopće nestalo. pale okomite zrake sunca. U toj su vatri bjesnili krikovi. a zatim je poč eo vikati: . jednom od osu đ enih... Njemu mrzak grad je umro i samo on sam stoji. po izboru Malog Sinedriona i po potvr đ enju rim ske vlasti.Gomila je odgovorila dugim mrmorom kao da je začuđena ili umirena. »Je li sve? . Kad se mrmor stišao. a njegovo lice. gnječeći se. velikodušni cezar imperator vra ća njegov pre zreni život! Pilat je izvikivao riječi i u isto vrijeme slušao kako mrmor postepeno zamjenjuje velika tišina. vrisak. . a ipak smiješi besmislenim. ludim smiješkom. smijeh i zvižduk. Pilat se okrenuo i pošao tribinom nazad k stepenicama ne gledaju ći ništa osim raznobojne kocke na kaldrmi pod nogama da ne posrne.

torokavi konjski topot koji se približavao. a za njim su krenuli povjerenik i straža. jedan na aramejskom. povjerenik i straža zaustavili. oznojen vra-nac odskočio je i propeo se.On je znao da u isto vrijeme straža već odvodi k pobočnim stepenicama trojicu sa svezanim rukama. U letećem kasu. taman kao mulat. Podižući prašinu do neba. malen poput dječaka. sve što je s tribine rekao prokurator. i zvuk trube koja je nešto kratko i veselo zatrubila. . do njegova sluha doletio je sitni. Zaklanjajući se rukom od prašine. uznemireno je mahnuo zastavom koju je držao u ruci. Pilat je krenuo dalje.po trojica u redu . u njenoj pozadini. i izvukao ma č iz toka. koja se stišavala.Sirijac nešto je visoko viknuo. i tada su se prokurator. i krikovi »čuvaj se!« Vojnik koji je samotno stajao na čistom prostoru trga. presiječ e sa strane i najkra ćim putem otkaše do Ć elave gore ulicom kraj kamenog zida po kojem je puzala vinova loza. Bilo je oko deset sati ujutro. na Ćelavu goru. drugi na gr čkom jeziku. da bi ih izvela na cestu koja vodi prema zapadu iza grada. Za njim su u oblaku dima . Tim zvukovima odgovorili su prodorni zvižduk dječaka koji su se nalazili na krovovima kuća u ulici što je vodila od trga k hipodromu. Zao.poletjeli konjanici. uputio se k vratima dvorskog vrta. svladao ga i odjurio u ulicu prešavši u galop. poskočili su vršci laganih bambusovih kopalja. ala je upala u ulicu. zapovjednik je bi č em udario konja po vratu. Konjička ala doletjela je u širokom kasu na trg da ga. s veselo otkrivenim blistavim zubima. Tek kad se našao iza tribine. poravnavši se s Pilatom. legat legije. umiješali su se i jasno čuli uzvici glasonoša koji su ponavljali. i posljednji je mimo Pilata projašio vojnik s trubom na leđima što se bljeskala na suncu. Ubacivši ma č u tok. mimo mnoštva. U žamor gomile. nezadovoljno mršteći lice. Pilat je otvorio oči znajući da je sada izvan opasnosti -osuđenike više nije mogao vidjeti. zapovjednik ale . mimo prokuratora promakla su lica koja su se pod bijelim turbanima činila osobito tamnoputa. Osim toga.

Da. ali još ne zlatan nego bijeli. ali samo na svim stranama kvadrata osim na toj gdje su bili naši subesjednici. . i vidio da je na Patrijašijskim ribnjacima večer. Na klupama u alejama pojavila se publika. i po njoj je plovio lagani čamac.Smilujte se . i ako se poč nemo osvrtati na Bibliju kao na povijesni spomenik .rekao je profesor. bilo je oko deset sati ujutro.Evo već je večer! A možda on to i nije pripovijedao već sam ja jednostavno zaspao i sve to sanjao?« Ali mora se vjerovati da je profesor ipak pripovijedao. .ako nitko drugi. . Pjesnik je rukom prešao po licu. . a glasovi pod lipama zvučali su sada mekše. kao čovjek koji tek što je došao k sebi.Poglavlje 3. iako se ona uopć e ne poklapa s biblijskim pripovijestima. Disalo se mnogo lakše.Vaša je pripovijest vrlo zanimljiva. SEDMI DOKAZ . več ernje. velecijenjeni Ivane Nikolajevič u . Voda je u ribnjaku pocrnjela. a ono vi biste bar morali znati da se gotovo ništa od svega što je napisano u Bibliji nije nikada stvarno dogodilo. . . ina če bi trebalo pretpostaviti da je to isto sanjao i Berlioz zato što je rekao pažljivo promatrajući stranč evo lice: .on se još jednom . profesore. .s prezirnim osmijehom odazvao se profesor .pomislio je Bezdomni začuđeno. i čulo se udaranje vesala i smijeh nekakve gra đanke u čamcu. Nebo nad Moskvom kao da je izblijedjelo i potpuno se jasno vidio u visini pun mjesec. »Kako ja to nisam primijetio da je njemu uspjelo da izveze čitavu pripovijest? . .

poč evši da govori nepravilnim jezikom odazvao se profesor s neobi č nom uvjerljivoš ć u i neoč ekivano tajanstveno pozvao obojicu prijatelja bliže k sebi.uzbu đ eno je govorio Berlioz .nemoj mu se suprotstavljati... i u vrtu kad je on razgovarao s Kalfom. on je iza profesorovih leđa namignuo Bezdomnome . sve je jasno! .Vi.prazno. i Poncije Pilat.O. Berlioz je problijedio. Oni su se s obje strane nagnuli k njemu. Pssst! Nastupila je tišina. stvarno je sve postalo jasno: i čudni doručak kod pokojnog filozofa Kanta. . a desno .rastreseno je odgo vorio profesor i tek sada su se prijatelji dosjetili da mu po gledaju kako treba u oči i uvjerili se da je lijevo. Berlioz je istog časa shvatio što treba da radi. Bio sam i na balkonu kod Poncija Pi lata.pomislio je zbunjeni Berlioz. i lu đačke riječi o suncokretovu ulju i o Anuški. i . koliko ste vremena u Moskvi? .Tek što sam stigao u Moskvu .podsmjehnuo.upitao je drhtavim glasom. Naslonivši se na klupu. vrag neka zna zašto. da. . zeleno sasvim ludo. sve je to moguće! Čak vrlo moguće.tada se profesor bojažljivo ogle dao i progovorio šapatom . da! To može tko potvrditi! . a Berlioz se zaprepastio zato što je doslovce to isto govorio Bezdomnom dok su išli po Bronoj ulici prema Patrijaršijskim ribnjacima. inkognito tako reć i. i na tribini.To je tako .ali bojim se da nitko ne može potvrditi da se i to što ste nam vi ispričali stvarno dogodilo. i proročanstva o tome kako će glava biti odrezana.profesor je bio lud.. »Eto. Došao je ludi Nijemac. . . .odgovorio je Berlioz .Radi se o tome . da . ali zbunjeni pjesnik nije razumio te znakove. crno i mrtvo. čas nestajao čas se opet pojavljivao: . . ili je poludio upravo na Patrijaršijskim ribnjacima. . i sve ostalo . .Da. ali tajno.da sam ja osobno kod svega toga prisustvovao. i on je rekao ali sada bez svakog stranog akcenta koji je kod njega.uosta lom. tako da vas molim nikome ni riječ i i u punoj tajnosti!. Eto ti pripovijesti!« Da.

.mr mljao je Berlioz. ne postoji? . .tresu ći se od smijeha progovorio je profesor .. . a u »Me tropolu« su prekrasne sobe. bojeć i se da ne uznemiri bolesnika. .Ja? Nigdje . vrlo mi je drago . Eto muke! Prestanite zanovijetati! Tada se umobolnik nasmijao tako da je iz lipe prhnuo vrabac koji je sjedio iznad njihovih glava. . Moramo priznati da je Berliozov plan bio pravilan: trebalo je dotrčati do najbliže telefonske govornice i javiti u ured za strance da eto. A da li ste vi doputovali sami ili sa suprugom? .U »Metropolu«? Gdje ste odsjeli? . žalos no i divlje lutaju ći zelenim okom po Patrijaršijskim ribnja cima. . a zatim ć emo vas ot pratiti kamo ho ć ete. .Nemoj se suprotstavljati! .lukavo je pitao Berlioz.No.. štogod spome neš nič ega nema! . ja sam uvijek sam . došljak iz inozemstva.. sam.balkon.. gdje ć ete stanovati? ..odjednom je nehajno odgovorio luđak i namignuo.A đavo takođ er ne postoji? . . zapravo. . . kod mene će vam biti neudobno . .U vašem stanu . i ostalo. . Vi ne poznajete grad .iznenada se bolesnik veselo propitao kod Ivana Nikolajeviča. razdražio se i divlje viknuo: .odgovorio je slaboumni Nijemac. zna či.promrmljao je Berlioz ali.zbunjen cijelom tom mo rom. umirite se. uzviknuo je Ivan Nikolajevič ono što nije trebalo.Ni đavo .Sam. . Sjednite na č asak ovdje s drugom Bezdomnim.. što je sasvim razumljivo kod duševne bolesti. .Umirite se. profesore? .Ne postoji nikakav đavo! . a ja ć u samo otr čati na ugao i telefonirati. to je stvarno zanimljivo .A gdje su vaše stvari.. to je prvoklasni hotel.što je to kod vas.Naglo je prestao sa smijehom i. umirite se. . poslije smijeha pao u drugu krajnost.Kako? A.Tako.samo je usnama šapnuo Berlioz iza profesorovih leđa i pravio grimase.gorko je odgovorio profesor.. konzul- .Vrlo . profesore .

tant. Znajte da za to postoji sedmi dokaz. . ni u kakvim novinama nije ništa napisano. telefonirati! Odmah telefonirati! Njega će tamo brzo raskrinkati! I ne slušajuć i više ništa. .Ako želite. Ehe. ali se utješio mišlju da je to glupa koincidencija i da sada uopće nema vremena da o tome razmišlja. Odakle luđak zna o postojanju kijevskog ujaka? O tome. u susret uredniku podigao se s klupe onaj isti gra đanin koji se prije stvorio iz masnog znoja na sunčevu svjetlu. i to onaj najpouzdaniji! I on ć e vam se sada objaviti. i u sutonu koji se spuštao Berlioz je jasno vidio njegove brčiće poput kokošjeg perja. .Mihaile Aleksandroviču! . odmah ću narediti da se brzojavi vašem ujaku u Kijev? I opet se Berlioz trgnuo. Mihail Aleksandrovič je ustuknuo. toliko podvinute da su se vidjele prljave bijele čarape.Ovamo izvolite! Ravno. nije li Bezdomni u pravu? A što ako su dokumenti lažni? Ah. namignuvši neraspoloženu pjesniku kojemu se uop će nije nasmiješila misao da čuva ludog Nijemca. . i izići . dobro .napuklim tenorom'upitao je kockasti tip. ali se umirio mišlju da je njegovo i oč evo ime poznato profesoru također iz nekih novina. .Dobro. Neophodno je poduzeti mjere. gra đanine? . čudnog li subjekta. A profesor je viknuo. Taj se trgnuo. kod samog izlaza na Bronu ulicu. očice. povjerujte mi makar to da postoji đavo! Više od toga vas ne molim. telefonirajte .lažno ljubazno rekao je Berlioz pa se. kockaste hla če.Ali vas molim na rastanku.viknuo je za Berliozom. ironične i polupijane.žalosno se složio bolesnik i odjednom strastveno zamolio: . nego običan i tjelesni. uputio pre ma onom izlazu iz Patrijaršijskih ribnjaka koji se nalazi na uglu Brone i Jermolajevske ulice. sjedi na Patrijaršijskim ribnjacima u stanju koje je vidljivo nenormalno.Telefonirati? Pa što. Tada. Ali sada više nije bio proziran. složivši ruke u trubu: . sasvim sigurno. Berlioz je otr čao dalje. jer će se ina č e desiti nekakva neugodna glupost. A profesor kao da je istog časa ozdravio i razvedrio se.Tražite li obrtaljku. okrenuo. Telefonirati.

Berlioz nije kriknuo.više nije shvatio . zdesna ili slijeva . i Berlioza je odbacilo na tra čnice. poslije toga na č asak poskoč io. .« Još jednom. .Kreveljeći se.pozlaćeni mjesec. Dajte mi za ovo uputstvo za č etvrt litre . on je poskakivao po kaldrmi. ali već raspršen na komadić e. Okrenuvši je nakanio je već da stane na tračnice. u njemu su se iznenada upalile elektri č ne svjetiljke. Tada je u Berliozovu mozgu netko očajnič ki viknuo . Bila je to odrezana Berliozova glava. ali je oko njega očajničkim ženskim glasovima zajauknula cijela ulica. Oprezni Berlioz. i njenu crvenu maramu. stavio ruku na obrtaljku. Berlioz nije slušao zamolbu i prenavljanje regenta. Zaokrenuvši i došavši na ravan potez. a zatim se spustio mrak. Kotrljaju ći se s te kosine. druga je noga klecnula.. vagon je sjeo nosom u zemlju. Tog časa njegova je ruka kliznula i odmakla se. posljednji put. koraknuo unatrag. kad li mu je u lice briznulo crveno i bijelo svjetlo: u staklenom sandučiću upalio se natpis »Čuvaj se tramvaja!« Istog časa doletio je tramvaj i zaokretao na novopoloženoj liniji s Jermolajevske na Bronu ulicu. Voza čica je potegnula električnu koč nicu. istovremeno je hitrim pokretom pritegnuo noge k trbuhu i. Uspio je da se okrene na bok.»Zar uistinu? . koje mu se približavalo nezadrživom snagom. odlučio je da se vrati iza pregrade.ć ete kamo treba. noga je nezadrživo kao po ledu kliznula po kaldrmi koja je koso vodila prema tračnicama. U nastojanju da se za nešto uhvati. i s prozora su uz prasak i zvonjavu poletjela stakla. ugledao je od užasa potpuno bijelo lice žene-vozača. on je poletio i povećao brzinu. iako je stajao izvan opasnosti. ugledao je mjesec.. da se okrijepi bivši regent! . subjekt je snažnim zamahom ruke skinuo svoju džokejsku kapicu. Tramvaj je pregazio Berlioza i pod rešetke Patrijaršijske aleje odbacio na poploč enu kosinu okrugli tamni predmet. okrenuvši se. Berlioz je pao nauznak slabo udarivši zatiljkom o kaldrmu i uspio je vidjeti u visini. . pritr čao je obrtaljki i uhvatio se za nju rukom.

. neočekivano. Al' je psovala. a Ivan Nikolajevič kako je pao na klupu ne dotrčavši do obrtaljke. ali njihove riječi Ivan Nikolajevič nije razumio. i razbila! Cijelu suknju je uprljala. ali ga noge nisu slušale .. Na ludog je Nijemca. naša Anuška! Iz Sadove ulice! To je njeno maslo! Kupila je u prodavaonici mješovite robe suncokretovo ulje.Poglavlje 4... viknula je drugoj ženi nad samim pjesnikovim uhom: . . oštronosa i gologlava.glava.s Bezdomnim se desilo nešto poput paralize. tako je ostao na njoj. Pjesnik je potr čao k obrtaljki odmah pošto je za čuo prvi vapaj i spazio je glavu kako poskakuje na kaldrmi. drugi . POTJERA Utihnuli su histerični ženski krikovi. ku-ćepazitelji u bijelim pregačama pobrali su krhotine stakla i posuli pijeskom krvave mlake. psovala! A on se jadnik valjda poskliznuo i pao na tra č nice .krhotinama stakla ranjenu ljepoticu voza čicu. Alejom su mimo pjesnika tr čali uznemireni ljudi i nešto vikali. a poslije č aska . dva sanitetska automobila odvezla su: jedan .Anuška.obezglavljeno tijelo i odrezanu glavu u mrtva čnicu. prestali prodorni zvižduci milicije. i jedna od njih. dakako. Ipak. Od toga je tako izgubio glavu da je pao na klupu i ugrizao svoju ruku do krvi. Nekoliko puta pokušao se dići. zaboravio i nastojao je jedino da shvati kako to može biti da je malo prije razgovarao s Berliozom... kraj njega su se susrele dvije žene. pa litrenkom u obrtaljku.

I lanac se povezao vrlo brzo i odmah doveo do ludog profesora. još nije otišao. da.Od svega što je žena vikala. i druga: »Nije li to sve on sam podmetnuo?« Ali dopustite pitanje. nego sablju. . . Oprostite! Pa to je on rekao da se sjednica neć e održati zato što je Anuška prolila ulje.E ne! To ćemo doznati! Napregnuvši se iz sve snage. dopustite .Dopustite. počevši od riječi »Anuška«.-Pilata je pjesnik odrinuo i počeo povezivati karike. .. nemirno se osvr ćuć i . tko zna zašto. ona se zaista neće održati! I ne samo to.Priznajte. a nad Patrijaršijskim ribnjacima svijetlio je zlatni mjesec.. Penzionirani lažljivac-regent sjedio je na tom istom mjestu gdje je još nedavno sjedio Ivan Nikolajevič. .. Od toga je kockasti gra đanin postao još odvratniji nego onda kad je Berliozu pokazivao put prema tra č nicama. na svu sreću. tko ste vi? . I. Pokazalo se da taj. »Poncije Pilat«. da! Vozač je bila žena?! Što je to. Anuška? . ..Anuška . i u mjesečevu uvijek varljivu svjetlu Ivanu Nikolajeviču učinilo se da profesor stoji držeći pod mišicom ne štap. molim vas.promrmljao je pjesnik. Prva: »On nipošto nije luđak! Sve su to gluposti!«. . onamo gdje je bio razgovarao s profesorom.prigušeno je upitao Ivan. Na Bronoj ulici već su se upalila svjetla. na koji na čin?! . Uz riječ »Anuška« vezale su se riječi »suncokretovo ulje« i zatim... Sada je regent nabio na nos očito nepotrebne cvikere u kojima jednog stakla uopće nije bilo a drugo je bilo napuklo. Ozebla srca Ivan se približio profesoru i pogledavši u njegovo lice uvjerio se da nikakvih znakova ludila na tom licu nema niti ih je bilo. Ivan Nikolajevič se podigao s klupe i potr čao natrag. u smušenu mozgu Ivana Nikolajeviča zapela je jedna riječ : »Anuška« . on je točno rekao da će Berliozu odrezati glavu žena?! Da. a?! Nije preostalo ni zrnca sumnje u to da je tajanstveni konzultant točno znao unaprijed cijelu sliku strašne Berliozove smrti. Tada su dvije misli prožele pjesnikov mozak.

bijesno je viknuo Ivan.prijeteć i je rekao Ivan i osjetio hladnoću ispod rebara.. pogledao pjesnika kao da ga prvi put vidi i neprijazno odgovorio: .Malo prije ste divno govorili ru ski. Zagonetni profesor od ga đenja je iskrivio ionako iskrivljena usta i slegnuo ramenima.Predat ć u te u ruke milicije! Ivan je pokušao da uhvati nitkova za rukav. Ivan je osjetio da se gubi.Koji zločinac? Gdje je? Inozemni zločinac? . Zagrcnuvši se.Stranac se namrštio.divlje je zavikao Ivan. ali nije bio sam. i on je čuo riječ »pijanac«. Dajte. Ivan . Regent kao da je u zemlju propao.opet se upleo mrski regent. . Samotan. s njim u dosluhu? .Zašto uznemiravate turista? Bit ć ete za to najstrože kažnjeni! Sumnjivi profesor napravio je oholo lice.To se ti meni rugaš? Pusti me! Ivan je pošao udesno i regent takođ er. .Regen tove oči radosno su zaigrale. .padajući u srdžbu povikao je Ivan. Smušeni Ivan poslušao je šaljivdžiju regenta i viknuo »u pomoć«!. pogledao u daljinu i ugledao mrskog neznanca. ali je promašio i uhvatio zrak. . ..ulijevo i taj gad isto tako. pomozite da zaustavimo zloč inca! Vaša je dužnost da to učinite! Regent je neobič no živnuo. okrenuo se i udaljio od Ivana.upleo se regent na klupi. .A ti si.. . Vi niste Nijemac i niste profesor! Vi ste ubojica i špi jun! Pokažite isprave! . onda najprije treba vikati »u pomoć !« Ina č e će on otići. Nekakve dvije djevojke maknule su se od njega u stranu.. . iako njega nitko nije molio da objasni stran č eve riječ i. Više nego sumnjivi regent uspio je da mu .Namjerno mi se pleteš pod noge? . Ivan je jauknuo. skočio i dreknuo: . gra đanine. dakle. .Oni ne razumiju! . Taj je već bio kod izlaza u Patrijaršijsku ulicu.i regent je razvalio čeljust.Taj? Ako je zloč inac.Građanine! . obratio se regentu: . hrapav Ivanov krik nije donio dobrih rezultata. ruski govoriti.Ne pretvarajte se! .Ne razumi.Ej. ali gaje regent nasamario i ništa nije viknuo. . zajedno! Ujedanput! .

ogroman kao nerast. ma čak. Ali tek što je kondukterka povukla konopac i tramvaj krenuo. ma čak je kod toga hodao na stražnjim nogama. Koliko god je Ivan hitao. . Regent se s velikom spretnoš ću uhvatio za autobus koji je jurio k Arbatskom trgu. ma čak je postupio kao svaki koga tjeraju iz tramvaja a koji se ipak mora voziti. Trojka je začas preskočila ulicu i našla se na Spiridonovki. ali mnogo ja če. ne zna se odakle.Ma čkama je zabranjeno! S ma čkama je zabranjeno! Sic! Silazi ina če ću pozvati miliciju! Ni kondukterku ni putnike nije za čudila sama bit stvari: ne to što ma čak ulazi u tramvaj. čim je ugledala mačka kako ulazi u tramvaj.se priključi. sišao sa stepenice i sjeo na stanici. K tome je zlotvorska banda ovdje primijenila omiljeni banditski postupak. Izgubivši jednog od progonjenih. nego to što pokušava platiti! Ma čak ne samo da se pokazao kao pla ćevno sposobna nego i disciplinirana životinja. tarući brkove novcem. Ponašanje ma čka toliko je zaprepastilo Ivana da je ukoč eno zastao kraj mesnice na uglu. prekinuo je juriš. Tresući se od Ijutine. rastojanje između progonjenih i gonioca nimalo se nije skratilo. i s očajnim brcima kavalerista. što je tek pola zla. u društvu se pojavio. Ivan je usredotočio svu pažnju na ma čka i vidio kako je taj čudni ma čak prišao k stepenici motornog vagona »A« koji je stajao na stanici. uhvatio se za rukohvat i čak je pokušao da turi kondukterki sitniš od deset kopjejaka kroz prozor koji je bio otvoren zbog sparine. naglo se gurnuo pred neku ženu koja je vrisnula. ona je viknula: . zaprepastilo ponašanje kondukter-ke. i onda ga je po drugi put. i tako umakao. Tu je bila velika gužva. Ivan se dao u potjeru za zlikovcima i odmah se uvjerio da ć e biti vrlo teško da ih stigne. Pjesnik još nije uspio da dođe k sebi kad se nakon tihe Spiridonovke našao kod Nikitskih vrata gdje se njegov položaj pogoršao. Ni to još nije sve: kao treći. Kod prvog uzvika kon-dukterke. Ivan je naletio na nekoliko prolaznika i bio opsovan. Trojka se uputila u Patrijaršijsku ulicu. otišli su svaki na svoju stranu. crn kao čađa ili vrana.

šapom se uhvatio za neku cijev koja je iz njega virila. dakako. taj nije uspio klisnuti. odvratna i škrto osvijetljena. ma čak je skočio na stražnju željeznu prečku na posljednjem vagonu. zatim uličica. jer je odjednom shvatio da se profesor neminovno mora nalaziti u ku ć i br. ali ne za dugo. Ali. Profesor je nestao. i opet uličica. ipak ga je zapanjila vrhunaravna brzina kojom se odvijala potjera. Iza jednih od vrata glasan muški glas iz ra-dio-aparata vikao je Ijutito nešto u stihovima. Nije prošlo ni dvadeset sekundi kad je. a na polici iznad vješalice ležala je šubara.Propustivši kraj sebe sva tri vagona. 13 i obavezno u stanu br. počeo tr čati u kasu. Ivan je u gomili ugledao sivu beretu na početku Velike Nikitske ili Gercenove ulice. Pipajući po zidovima. i odvezao se uštedjevši na taj na čin deset kopjejaka. zatim Ostoženka. guraju ći prolaznike. U golemom. Ivan je ugledao slabašni tračak svjetla . ali se nije ni za centimetar približio profesoru. visio je na zidu bicikl bez kotača. Koliko god Ivan bio smeten. Opet osvijetljena magistrala Kropotkinova ulica. Dok se bavio odvratnim ma čkom. I ovdje je Ivan Nikolajevič kona čno izgubio onog koji mu je bio toliko potreban. slabo osvijetljenom u kutu malenom svjetiljkom ispod visokog. U tren oka. Ivan Ni-kolajevič već bio zaslijepljen svjetiljkama na Arbatskom trgu. na sreću. razmišljaju ći: »On se. stajala je ogromna škrinja okovana željezom. Ivan Nikolajevič nije se nimalo zbunio u nepoznatoj okolini i uputio se ravno u hodnik. Ivan Nikolajevič se zbunio. Pjesnik je brzao. 47. U hodniku je bilo tamno. Ipak. do krajnosti zapuštenom predsoblju. sakrio u kupaonici«. bez uspjeha. njezine duge uši vi-sile su nadolje. Unišavši u vežu. poslije Nikitskih vrata. Ivan Nikolajevič je odjurio na drugi kat. Nije morao dugo čekati: Ivanu je otvorila vrata djevojčica od pet godina i ne pitavši ništa pridošlicu brzo nekamo otišla. Ivan se i sam tamo pojavio. od prljavštine crnog stropa. brzo je našao stan i nestrpljivo pozvonio. turobna. Ivan je skoro izgubio najvažnijeg od trojice . Još nekoliko sekundi i eto neke tamne ulice s neravnim pločnikom gdje je Ivan Nikolajevič tresnuo i razbio koljeno.profesora.

. U njoj nije bilo nikoga a na štednjaku je stajalo bešumno u polumraku deset ugaslih primusa. Tada je Ivan rekao čvrsto sam sebi: . Zapor je odskočio i Ivan se našao upravo u kupaonici. ali prije nego što ć e potr čati u crni hodnik. Ona je kratkovidno žmirnula na Ivana kad je ušao.Pa naravno.Kirjuška! Prestanite lakrdijati! Zar ste poludje li? Fjodor Ivanovič ć e se ubrzo vratiti. Nesporazum je bio o č it i kriv je za to bio. ali njega nije nigdje bilo. sva u sapunici i s krpicom za pranje u rukama. Nikome nije poznato kakva je misao tada ovladala Ivanom. Ipak. nešto mrmljao smušen od pomisli na tek doživljeno u kupaonici. . nehotice nastojeć i da pogodi tko je bio taj drski Kirjuška i ne pripada li njemu ružna šubara s ušesima. Mrska uličica bila je potpuno prazna. Jedan mjeseč ev tra čak. napipao kvaku i slabo je trgnuo. Ispod velike ikone visila je pribodena mala ikona od papira. on je prisvojio jednu od svijeća.i zamahnula je krpicom prema Ivanu. probivši se kroz prašni.« . škrto je osvjetljavao taj kut gdje je u prašini i paučini visila zaboravljena ikona iza koje su virili vršci dviju voštanica. U toj kadi stajala je gola gra đanka. Van odavle. U praznoj. ispod vrata. razvratnice!. i kadu sa strašnim crnim mrljama od razbijene ocakline. godinama neoprani prozor. upitati Ivana Nikolajevi ča zašto pretpostavlja da je profesor upravo u rijeci Moskvi a ne negdje na drugom mjestu.. i pomislio kako mu je to izvrsno uspjelo.dolje.našao se odmah u kuhinji. od mah! . S tim predmetima napustio je nepoznati stan. Ali on to nije želio priznati i prijekorno uzviknuvši: »Ah. tmurnoj uličici pjesnik se osvrnuo tražeći bjegunca. U tome i jest zlo što nije bilo nikoga tko bi ga to upitao. nije mu uspjelo baš kako bi trebalo! Do Ivana je doprla vlažna toplina i uz svjetlo uglja koji je dogorijevao u ložištu vidio je velika korita koja su visila na zidu. dakako. rekla tiho i veselo: . on je u rijeci Moskvi! Naprijed! Valjalo bi. Ivan Nikolajevič. dakako. i očito zabunivši se pri paklenskom osvjetljenju. a isto tako i papirnu ikonu.

Kad je mokri Ivan doskakutao po stepenicama do mjesta gdje je ostala njegova odjeća pohranjena kod bradonje. Kroz prašinu prolazili su kamioni zvekećući lancima.K Gribojedovu! On je tamo. i dašćući i frkćući. Ivan Nikolajevič počeo je plivati u crnoj vodi koja je mirisala na naftu. Ivan je kao lastavica skočio u vodu. na vrećama. s okruglim od užasa očima.Za vrlo kratko vrijeme moglo se vidjeti Ivana Nikolajevič a na granitnim stepenicama u amfiteatru rijeke Moskve. izišlo je na vidjelo da je nestalo prvo a i drugo. svijeća. Ipak uspjelo je. računajući na to da će možda ga će u takvom obliku izgledati kao ljetne hla če. iz svih vrata. Stao mu je dah. U bespomoćnu bijesu. tamo gdje su se ona na gležnjevima zakopčavala. Ivan se obukao u ono što mu je preostalo. što se to koga tiče. poderana košulja. i drugo hoće li mu uspjeti da u takvom stanju bez prepreka prođ e kroz Moskvu? Ipak. U svakom je od tih prozora gorjelo svjetlo pod narančastim sjenilima. Mahnuvši rukama da predahne. ležali su izvaljeni. tako je hladna bila voda. rekavši sam sebi: . nekakvi muškarci. ikona i kutija šibica. s trbusima u vis. Istina. Ivan ju je povjerio nekom ugodnom bradonji koji je pušio smotku kraj poderane košulje i odvezanih izgaženih cipela. i iz svih prozora. između izlomljenih vijuga što su ih stvarale obalne svjetiljke. iz svih veža. zaprijetivši pesnicom nekome u daljini. ali ipak da se ne desi kakvo zanovijetanje ili zaustavljanje. svijeću i šibice i krenuo. i čak mu je sinula misao kako neć e uspjeti da se doč epa površine. Grad je živio večernjim životom. s krovova i tavana. to jest sam bradonja. . to je izvan svake sumnje. Tada su ga počele uznemirivati dvije primisli: prvo da je nestala potvrda MASSOLIT-a s kojom se nikad nije rastajao. Svi su prozori bili otvoreni. uzeo je ikonu.. na njihovim platformama. Skinuvši sa sebe odjeću. Točno na mjestu gdje je bila hrpa odjeć e ostale su prugaste ga će. Ivan je s gaća otrgnuo puceta. u ga ćama ..

bojažljivo zirkao. pokatkad se krio u vežama i izbjegavao raskršća sa semaforima i elegantna vrata diplomatskih vila. I na čitavom njegovom teškom putu neobjašnjivo ga je muč io svuda prisutan orkestar. on je odlučio da izbjegava velike ulice. Bojazni Ivana Nikolajeviča bile su opravdane: prolaznici su na njega svra ćali pozornost i osvrtali se.dopiralo je promuklo treštanje poloneze iz opere »Jevgenij Onegin«. Ivan je tako i učinio. osvrtao se svakog trena.iz podruma i dvorišta . udubio se u tajanstvenu mrežu arbatskih uličica i šuljao se uz zidove. . uz čiju je pratnju teški bas pjevao o svojoj ljubavi prema Tatjani. Uslijed toga. gnjaveć i ga pitanjima o ga ćama koje uporno nisu željele da nalikuju na hla č e. i probija se uličicama gdje ljudi nisu tako nasrtljivi. gdje je manje izgleda da pristupe bosom čovjeku.

.»Dobio sam mjesec dana Jalte« .»Pa što?« . to nije važno! Važno je to da je u sadašnje vrijeme ta kuća pripadala istom MASSOLIT-u na čelu kojega je bio nesretni Mihail Aleksandrovič Berlioz sve dok se nije pojavio na Patrijaršijskim ribnjacima. Čini se čak da Gribojedov i nije imao nikakvu tetu kućevlasni-cu . Štoviše.« i tako dalje. MASSOLIT se tako smjestio u Gribojedovu da se nešto bolje i udobnije ne može izmisliti. točno ne znamo. Kuća se zvala »Dom Gribojedova« zato što je navodno nekada pripadala teti pisca .Poglavlje 5. željezna ograda. Tko bi ušao u Gri- . u dubini kržljavog vrta koji je od pločnika dijelila izrezbarena. navodno. znameniti pisac čitao odlomke iz Teško pametnom upravo dotičnoj teti koja se zavalila na sofu.»Sretnik!« IH: »Otiđi k Berliozu. nego su svi govorili jednostavno »Gribojedov«: »Jučer sam dva sata pričao kod Gribojedova«. vrag će znati. neki je moskovski lažljivac pričao kako je. možda je i čitao. a ljeti se taj prostor pretvarao u vrlo lijepi odjel ljetnog restorana pod platnenom tendom. Je li pripadala ili nije.Aleksandra Sergejeviča Gribojedova. kuću nitko nije zvao »Dom Gribojedova«. u okrugloj dvorani sa stupovima. Počev od članova MASSOLIT-a.. Nevelik prostor pred kućom bio je asfaltiran i na njemu se u zimsko vrijeme uzdizao snježni stog s lopatom.. na prvom katu. Uostalom. on prima danas od četiri do pet u Gribojedovu . Ipak kuća se tako zvala.. DOGODILO SE U GRIBOJEDOVU Starinska jednokatnica žućkaste boje nalazila se na bulevarskom prstenu. .

»Uprava MASSOLIT-a«. 4. vrlo živahnim očima i u ruci drži naliv-pero. I odmah je upu ćivao nebu gor- . 3. orahovim vratima: »Upis u red za doznaku kod Poklevkine«. različite pomoćne ustanove i kona čno dvorana sa stupovima gdje je teta uživala u komediji genijalnog nećaka. odmah je shvatio koliko je lijep život sretnika-članova MASSOLIT-a. V. na balkonu . a po njezinom grebenu jahao je konjanik u krznenoj dolami i s puškom na leđ ima. trilogija) za Jaltu. Zatim bi se slučajnom posjetiocu Gribojedova poč elo vrtjeti pred oč ima od natpisa koji su se šarenili na tetinim. Mahindžauri. podređujući se ćudljivim zavijucima. »Bilijarna«. Obratiti se M. dakako. nehotice. Poslije stambenog pitanja otkrivao se raskošni plakat na kojem je bila nacrtana hridina.. »Blagajna«. Slijedeća vrata nosila su kratki ali zato sasvim nerazumljivi natpis: »Pereligino«.palme i balkon. pedesetak ljudi. »Blagajne br. I pred ovim vratima bio je također red. i odmah ga je poč ela muč iti crna zavist. s izvještajima raznih sportskih kružoka i s grupnim ali i individualnim fotografijama članova MASSOLIT-a. Svaki posjetilac. Nešto niže . usponima i silascima gribojedovske kuće . Podložnoj«. »Osobni izdaci skeč ista« . Lenjingrad (Zimski dvorac)«. SuukSu. koje su ukrašavale zidove stubišta što vodi u prvi kat. 2 bilo je napisano nešto ne baš sasvim razumljivo: »Jednodnevni stvaralački putni nalog. Borovoje. Na vratima sobe br.. »Predsjednik MASSOLIT-a«.bojedov najprije bi se upoznao. U gornjem katu. Natpis: »Stvarala čki dopust s punom opskrbom od dva tjedna (pripovijest novela) do jedne godine (roman. Cihidziri. na vratima prve sobe kočio se veliki natpis »Ribičko-ferijalna sekcija« i k tome je bio nacrtan karaš koji se uhvatio na udicu. Prerezavši najdulji red koji je započ injao već dolje kod portirnice. 5«. »Redakcijski kolegij«. ako nije. 2.mladić s čuperkom kose sjedi i gleda nekamo uvis vrlo. čovjek je mogao vidjeti na vratima u koja se svake sekunde gurao narod natpis: »Stambeno pitanje«. dospjevši u Gribojedov. Dalje slijede. ali ne suviše velik. bio potpuni tupoglavac.

divu crvenih usana.nego je to obična želja da živim ljud ski.Kakvo pitanje. bujnih obraza.Nema u mene nikakva posebnog umijeća . ali ipak valja ući i u posjetiočev položaj.grmio je čitavim bulevarom gurman Ambrozije. Ambroziju-pjesniku.pet i pedeset! Osim toga. uzaludno bilo svako maštanje o posjedovanju članske iskaznice MASSOLIT-a. ne samo zato što se na svakom stoliću nalazila svjetiljka sa sjenilom. Čitavo prizemlje tetine kuće zapremao je restoran. ja sam kategorič ki protiv »Koloseuma« . Foka. i to kakav restoran! S pravom su ga smatrali najboljim u Moskvi. ne samo zato što ovamo nije mogao prodrijeti bilo koji čovjek s ulice. dakako. sa zlatnim. smeđe.s uzdahom je odgovo rio suhonjavi.ke prijekore što ga ono kod rođenja nije obdarilo književnim talentom. zlatnih vlasi. Foka! . u »Koloseumu« su smuđevi stari tri dana i osim toga nemaš garancije da u »Koloseumu« neć eš dobiti po gubici od prvog nadošlog mladića koji upadne iz Teatarskog pro laza. Ne. koja je mirisala na skupocjenu kožu.iskaznice poznate č itavoj Moskvi. bez kojeg je. . Ali u »Koloseumu« porcija smuđa stoji trinaest rubalja i petnaest kopjejki.Ti umiješ živjeti. Ambrozije! . nipošto pretjeranoj cijeni. I ne samo zato što se protezao kroz dvije velike dvorane s nadsvođenim stropovima koji su bili oslikani ljubičastim konjima asirskih griva. . dragi Foka! Ar čibald Ar č ibaldovič šapnuo mi je danas da ć e biti smu đ au naturel. još iz daleka ne sve. širokim obrubom . Ambrozije? . Tko može nešto reći u zaštitu zavisti? To je osjećaj ništavne kategorije. Jer to što je vidio na gornjem katu nije bilo sve. Zbog toga nema ništa čudna čak ni u takvom razgovoru što ga je autor ovih najistinitijih redaka jednom čuo kraj ograde Gribojedova: . da se smuđ evi mogu na ć i i u »Koloseumu«. Virtuozna stvar! . ovdje dakako. Hoć eš reć i. zapušteni Foka s crnim prištem na vratu. a kod nas .Nemoj me na govarati.suprot stavio se Ambrozije .Gdje več eraš danas. i što je tu hranu nudio po najpovoljnijoj. nego i zato što je kvalitetom svoje hrane Gri-bojedov tukao svaki restoran u Moskvi.

Mirisalo je na luk iz podruma tetine kuće gdje je radila kuhinja restorana. Ambrozije se uputio prema verandi pod tendom. Nijedna svježa struja zraka nije prodrla kroz otvorene prozore. Ambrozije . šnepi. Sjedili su na stolicama i na stolovima i čak na dvije prozorske daske u sobi uprave MASSOLIT-a. ozbiljno muč eni sparinom. Moskva je vraćala vru ćinu koja se kroz dan skupila na asfaltu.. svi su htjeli piti. svi su bili nervozni.zamišljam tvoju ženu kako u zajedničkoj kuhinji pokušava na tavi da pripremi smuđa au naturel! Hi-hi-hi!. U pola jedanaest te večeri kad je Berlioz poginuo na Patrijaršijskim ribnjacima. Ništa nisu vaši lososi. . pa ljubazna posluga! A u srpnju kad je cijela obitelj na ladanju. i bilo je jasno da noć neć e donijeti osvježenje. obložena rakovima i svježim kavijarom? A jaja . kečiga u komadima... pristojno odjeveni čovjek sa susretljivim i istovremeno neulovljivim očima izvukao je sat. bekacini. u sjeni vinove lozepenjači-ce. Kazaljka je puzila prema jedanaest. Eh-ho-ho ... Foka! i pjevušeć i.tihi. bilo!. Ambrozije? Ali što ja pitam! Po vašim usnama vidim da se sjećate. i svi su se ljutili. poput zlatne mrlje na čistom stolnjaku tanjur juhe prin-taniere? Sjećate li se.Sluga pokoran . a vas zadržavaju u gradu neodložni književnički poslovi . u Gribojedovu je na prvom katu bila osvijetljena samo jedna soba i u njoj se dosa đivalo dvanaest književnika koji su se sakupili na sjednicu i čekali Mihaila Aleksandroviča. Možemo i kod ku će več erati. ugare? Narzan koji pjenuša u grlu?! Ali dosta.cvilio je Foka. smuđevi! A šljuke. bilo je..na verandi.Ja te ne nagovaram. Beskudnikov je kucnuo kažiprstom po broj čaniku.trubio je Ambrozije . Sjećaju se moskovski starosjedioci znamenitog Gribojedova! Što su kuhani smuđevi! To nije ništa. Da. kečiga na srebrnoj posudi. pokazao ga . Beletrist Beskudnikov . šumske šljuke u sezoni. dragi Ambrozije! A kečige. prepelice..cocotte s pireom od gljiva u šalicama? A filei od drozda vam se nisu svidjeli? Sa šampinjonima? Prepelica na đenovski na čin? Devet i po ruba-Ija! Pa džez. uda-Ijuješ se č itaoč e! Za mnom!.. Au revior.

susjedu.Dopustite! .Sad već si gurno pjevaju slavuji. drugovi. .podbadala je prisutne Kormilar Žorž znajući da je književničko.Eto vidite .Tri tisuć e stotinu i jedanaest ljudi .A sada je lijepo na Kljazmi .progunđao je Dvubratski. ..hrabro je progovorio autor popularnih skeč eva Zagrivov.Već . Ja uvijek bolje radim izvan grada. . . a gradi se još samo sedam. . Ljetnikovaca ima samo dvadeset i dva.S tim je kako se kome posreć i . . pjesniku Dvubratskome koji je sjedio na stolu i od dosade mahao nogama. Radost je zablistala u sitnim očima Kormilara Žorža 1 ona je rekla. ali nema ništa na pomolu .rekao je za njim Gluharev. obuvenim u žute cipele s gumenim potplatom. .što da se radi? Prirodno je da su ljetnikovce dobili najtalentiraniji od nas.bez okolišanja je umetnuo u prepirku Gluharev-scenarist.zabrujao je s pro zorske daske kritičar Ababkov.nastavila je Kormilar . . . . a nas je u MASSOLIT-u tri tisuće. ladanjsko seoce Pereligino na Kljazmi .I ja bih sada sa zadovoljstvom popio čaj na verandi umjesto da se ovdje kuham. Zar nije sjed nica zakazana u deset? .Momak je sigurno zapeo na Kljazmi . Beskudnikov je umjetno zijevnuo i izišao iz sobe. mo skovska trgovačka sirotica koja je postala književnica i sa stavljala pod pseudonimom »Kormilar Žorž« pripovijesti 0 morskim bitkama.dubokim se glasom odazvala Nastasja Lukinišna Nepremenova.Ne smije se.U Pereliginu je jedan u pet soba . .otrovno je i gorko rekao novelist Jeronim Poprihin.upao je netko iz kuta.op ć e bolno mjesto. . zavidjeti. smekšavši svoj kontraalt: .Treću godinu štedim novac da bih poslao ženu koja boluje od Bazedovljeve bolesti u taj raj.. osobito u proljeć e.Generali! .

. vikali su uzalud: Mihail Aleksandrovič nije mogao nikamo telefonirati. sa slomljenom rukom i zgnječ enim grudnim košem.a blagovaonica je obložena hrastovinom! . zajedno s istražiteljima. nisu dobili ljetnikovac gdje je bio Lavrovič. Ah.On bi makar mogao telefonirati! .hrpa od krvi ukru ć enih krpa. Nasumce su telefonirali u komisiju za umjetničku književnost na kućni br. Nastala je buka. sada nije riječ o tome . na tri pocinčana stola ležalo je to što je još nedavno bio Mihail Aleksandrovič. a zatim su se svi od-vezli u mrtva čnicu.uzviknuo je Deniskin . Gluharev i Kvant. a na treć em .vikali su Denis kin. Daleko. Automobil je došao po Želdibina i najprije ga. sada su stajali oko pokojnikovih ostataka i savjetovali se kako je najbolje da u čine: da li da prišiju odrezanu glavu na vrat ili da u gribojedovskoj dvorani izlože tijelo naprosto dobro pokriveno crnom maramom do brade? Da. daleko od Gribojedova. Počeli su telefonirati u omrznuto Pereligino. Eto.Lavrovič je sam u šest . nisu nikoga našli. dakako. doznali su da je Lavrovič otišao na rijeku i zbog toga se potpuno zbunili. Kraj obezglavljenog stajali su: profesor sudske medicine.golo tijelo u sasušenoj krvi. predstavnici istrage i zamjenik Mihaila Aleksandroviča Berlioza u MAS-SOLIT-u. književnik Želdibin kojeg su telefonski pozvali i otkinuli od bolesne žene. u velikoj dvorani osvijetljenoj žaruljama od tisuću svijeća. patologoanatom i njegov prosektor.E. Na prvom . Točno u ponoć svih dvanaest književnika napustilo je gornji kat i spustilo se u re- .zabrujao je Ababkov već o tome da je pola dvanaest. odvezao (bilo je oko ponoći) u stan ubijenog gdje su zapečaćeni njegovi papiri.. Gluharev i Kvant s Beskudnikovom. na drugom -glava s izbijenim prednjim zubima i mutnim rastvorenim oč ima koje nije smetalo jako svjetlo. 930 i tamo. Mihail Aleksandrovič nikako nije mogao telefonirati i posve su se uzalud uzrujavali i vikali Deniskin. sazrelo je nešto nalik na pobunu.

plesao je nekakav starac s bradom u kojoj je zapeo komadić zelenog luka. Izišao je na verandu crnooki ljepotan sa šiljatom poput bodeža bradom. zaplesao je Kvant. svjetiljke kao da su pojačale svjetlo. Jednom riječju. pisac Johan iz Kronštadta. I točno u ponoć. plesali su mladići ošišani na »boks«. i odjednom kao da su se otkinule s lanca. Tu su svaki za sebe opet zlim riječima spomenuli Mihaila Aleksandroviča: svi su stolovi na verandi. Moskov-Ijani i došljaci. Slatki. režiser. prsnulo. zaplesale su obje dvorane. slabokrvna djevojka u narančastoj. poskočilo. zaplesao Žukopovromanopi-sac s nekakvom filmskom glumicom u žutoj haljini. pakao. Špičkin i Adelfina Buzdjak.storan. u prvoj od njih nešto je tresnulo. maleni Deniskin s divovskom Kormilarem Žoržem. Čerdakči. s ramenima nabitim vatom. . Lica pokrivena znojem kao da su zasvjetlila. gra đanine!« Negdje u zvučniku glas je komandirao: »Šašlik jedan! Bizončić dva! Fileki doma ći!!« Visoki glas više nije pjevao već zavijao: »Aleluja!« Buku zlatnih tanjura u džezu ponekad je zaglušivala buka posuđa koje su su-doperke po kosini spuštale u kuhinju. plesala je ljepotica arhitekt Semejki-na-Gal koju je čvrsto obuhvatio neznanac u bijelim. promuklo su i s mržnjom vikali: »Oprostite. plesala je s njim slabunjava.hlačama. izgužvanoj haljinici. nekakav Vitja Kuftik iz Rostova čini se. i carskim pogledom obuhvatio svoje vlastelinstvo. već bili zauzeti i preostalo im je da večeraju u lijepim ali zagušljivim dvoranama. to jest Pavijanov. činilo se da su na stropu oživjeli naslikani konji. zazvonilo. nepoznate profesije. Obliveni znojem. pana-ma . Plesali su doma ći i pozvani gosti. I u taj čas visoki muški glas očajnički je viknuo kroz muziku: »Aleluja«! To je slavni gribojedovski džez udario tuš. s ljubičastim lišajem preko čitava obraza. Plesali su: Dragunski. plesali su najviđeniji predstavnici pjesničkog pododjela MASSOLITa. I desilo se u ponoć priviđenje u paklu. Zaplesao je Gluharev s pjesnikinjom Tamarom Polumjesec. naime. u fraku. a za njima je zaplesala i veranda. Bo-gohulski. konobari su nad glavama nosili orošene vrčeve piva. svilenoj.

I počelo je skakanje. Ali kakav telegram. klavir su zaključali. i držao se. mi smo živi! Dakako. džez se razišao. Smjestio se . i ničega nije ni bilo! Eto. strašno. zašto da propadnu kokošji kotleti de-volaille? Čime možemo pomoći Mihailu Aleksandroviču? Time da ostanemo gladni? Pa. i netko se već vratio svojem stolu i . . pitamo. nećemo suvišno opterećivati telegraf. i vide se za susjednim stolom krvlju podlivene nečije bikovske oči. poč eli su krikovi. kržljava lipa postoji. držao i počeo opadati. . sastaviti nekakav kolektivni telegram i odmah ga poslati.»Berlioz!!!« . vikao da treba odmah. Sve je svršeno. i kamo? I zašto ga poslati? Zapravo. kamo? I č emu je potreban nekakav. U stvari. . poginuo.. Ali mi smo živi! Da. ovdje. Ali ne. bilo kakav telegram onome čiji spljošteni zatiljak sada gnječ e gumene ruke prosektora. što?!!« . i ne plove u njima očajnici filibustijeri.popio i poč eo jesti. ne širi se nad valom topovski dim.. što. I rastapa se led u zdjelici.. i plovio je u Karipskom moru brik pod njegovim zapovjedništvom i pod crnom mrtva čkom zastavom s lubanjom. govorili su mistici da je bilo vrijeme kad ljepotan nije nosio frak. I odjednom je za stolom prhnula riječ: »Berlioz!!« Odjednom se džez raspao i utihnuo kao da je netko po njemu lupio šakom. »Što. . podigao se val tuge poslije strašne vijesti o Mihailu Aleksandroviču..Govorili su. a zatim otvoreno . i ne goni ih korveta. čiji vrat sada profesor bode svinu-tim iglama? On je poginuo i nije mu potreban nikakav telegram. ne! Lažu smutljivci-mistici. otrova. i strašno.iz početka kra-domice. podigao se val tuge.. Da. O bogovi. ne postoje nikakva Karipska mora na svijetu. bogovi moji. Netko se zabrinuo. Da. na licu mjesta. Doznalo se da je iz mrtvačnice došao Želdibin. nego je bio opasan širokim kožnatim pojasom iz kojeg su stršali dršci pištolja a njegova kosa crna poput gavranova krila bila je povezana crvenom svilom. nekoliko novinara otišlo je u svoja uredništva da napisu nekrologe.. Ne postoji ništa.. otrova mi dajte!. postoji željezna ograda i iza nje bulevar. poginuo.

kod željezne rešetke na ogradi upalio se plamičak i počeo se približavati verandi. otkuda god se uzeo. prikaza je stupila na verandu. Prvi su se uznemirili fijakeristi koji su dežurali pred vratima Gribojedovskog doma. o prijevozu tijela iz mrtva čnice u dvoranu. Gosti za stolovima poč eli su se podizati i zirkati i spazili su zajedno s plamičkom bijelu prikazu koja se približavala restoranu. Prošavši kroz otvor u ogradi bez prepreka. za stolovima su se svi ukočili s komadima kečige na viljuškama. ugasio je cigaretu i kao da će krenuti prema prikazi s očitim ciljem da joj prepriječi pristup u restoran. Bio je bos.Aoj! Pogledajte samo! Zatim. Kad se približila ogradi. i izbečili oči. Čulo se kako je jedan od njih. Želdibin je pozvao k sebi iz restorana svih dvanaest članova uprave i odmah je u Berliozovu kabinetu počela sjednica i diskusija o neodgodivim pitanjima kako urediti gribojedovsku dvoranu sa stupovima. Vidjelo se kako jednom konobaru iz nagnutog vr ča teče pivo na pod. u bijeloj poderanoj košulji. nego se zaustavio glupavo se smješkajući. Teško je izmjeriti dubinu šutnje koja je zavladala na verandi. i u prugastim bijelim ga ćama. Pjesnik je podigao svijeću iznad glave i glasno rekao: . A restoran je nastavio živjeti svojim uobičajenim noćnim životom i živio bi tako do zatvaranja. Tada su svi vidjeli da to nije nikakva prikaza nego Ivan Nikolajevič Bezdomni . to jest. poviknuo: . Desni obraz Ivana Nikolajeviča bio je svježe izgreben. U ruci je Ivan Nikolajevič nosio upaljenu svijeću. ali to nije učinio. Portir koji je u tom času izišao iz restoranske garderobe u dvorište da zapuši.poznati pjesnik. o otvorenju prilaza k njoj i o ostalome u vezi s tužnim doga đajem.gore u pokojnikovu kabinetu i odmah se pročulo da će on zamjenjivati Berlioza. do četiri sata ujutro. kojoj je na grudima bila sigurnosnom iglom pričvrš ćena papirnata ikona s likom nepoznata sveca. podigavši se na sjedište. da se nije dogodilo nešto što je već potpuno ispalo iz okvira i što je zaprepastilo goste u restoranu daleko više nego vijest o Berliozovoj pogibiji.

Zdravo. Ivan se razljutio. .Slušajte me svi! On se pojavio! Lovite ga odmah.kosa na Ivanovoj glavi poč ela se od naprezanja di zati.Prezime! .(njegov promukli glas je očvrsnuo i postao gorljiv). Sje ćam se samo prvog slova »ve«. druži! ..recite. vo . Bas je nemilosrdno rekao: .tužno je viknuo Ivan. na »ve« prezime! Kakvo je to prezime na »ve«? . vidi te.Kad bih ja znao prezime! Nisam razabrao prezime na posjetnici.uhvativši se rukom za čelo. ina če će učiniti neopisivo zlo! . ..i taj je konzultant ubio sada Mišu Berlioza na Patrijaršijskim ribnjacima. tražeći očima ženu. kako to ubio? Tko je ubio? . oprostite..Bra ćo u književnosti! .Inozemni konzultant.Zašto Wulf? Wulf nije ni za što kriv! Vo.. .Dvaput su me htjeli zaustaviti.. Waschner? Wagner? Weiner? Wegner? Winter? . A drugi.Konzultant! .tiho su ga na uho zapitali. Ne. sam je sebe upitao Ivan i odjednom promrmljao: ..Kako ga je milicija u takvom stanju propustila kroz ulice? To je čuo Ivan Nikolajevič i odazvao se: .Jasna stvar. . ve. gra đani: telefonirajte smjesta u miliciju .nakon toga je pogledao pod najbliži stol i tužno viknuo: . tako se neću sjetiti! Evo što.. ali sam odmaglio kroz ogradu i.Što? Što? Što je rekao? Tko se pojavio? . na Bronoj ulici.Oprostite.samilosno je doviknula neka žena.Tada je Ivan Nikolajevič podigao svi jeću i viknuo: . uplašeni.Ve.Ne. .. izgovorio je riječi: .odgovorio je Ivan . oko Ivanova plami č ka stisnula se gomila . profesor i špijun .Wulf? . . ve! Va. njega tu nema! Za čula su se dva glasa.podigli su se glasovi sa svih strana.A kako mu je prezime? . . Tada je nagrnuo na verandu narod iz nutarnje dvorane.osvr ćući se odgovorio je Ivan.. ženski. Bijela groznica.za čuo se nad uhom Ivana Nikolajeviča tih i ljubazni glas .proderao se. u Skatertnom i ov dje.Glupa ča! . ogrebao obraz! . kažite jasnije . vo . .

drugome možda. Ivan je ispustio strašni bojni poklič koji se.. Zveknulo je posuđe što je palo sa stolova. . prekinuo ga je Ivan .hladno je upitao pirat.Ti . crveneći.Jesi li vidio da je on u ga ćama? .s ti hom mržnjom rekao je Ivan Nikolajevič. . A ja ću sad pretražiti Gribojedova . široko je zamahnuo i udario suć utno lice po uhu. . postajući pjegavo i već se kajući što se prihvatilo tog posla. kockasti.neka pošalju pet motorista s mitraljezima da uhvate profesora. I ne zaboravite reći da su s njim još dvojica: neki dugajlija. počeo mahati svijećom.odgovorilo je lice. . u garderobi se vodio razgovor među zapovjednikom brika i portirom. polijevajući se voskom. Dok su konobari ubrusima vezali pjesnika. Mi to svi dobro shva ćamo. odgurnuo je one koji su ga okružili.i bacili su se. cviker napukli. čuo čak na bulevaru. dopustite!. . . Svijeća je utrnula.razumiješ li da profesora treba uhvatiti? A ti mi se pleteš s tvojim glu postima! Kreten! . i počeo se braniti. Tada se začula riječ: »Liječnika!« i nečije ljubazno mesnato lice.. i zagledavati pod stolove..progovorilo je to lice jubilarnim glasom .Druže Bezdomni. .. . ne. i vi ćete zaboravi ti. . Osjećam da je on ovdje! Ivan se uznemirio.umirite se! Vi ste potreseni smr ću našeg volje nog Mihaila Aleksandroviča . jednostavno Miše Berlioza. i ma č ak crni. .iskezivši se.Druže Bezdomni . masni. a naočale koje su spale s lica bile su u trenu zgažene. brzo je premjestio svijeću iz desne u lijevu ruku. . Grč je unakazio njegovo lice. . u rožnatim naočalima. na opće zgražanje. .Ne.. pojavilo se pred Ivanom. . obrijano i uhranjeno. Tada su se dosjetili da se bace na Ivana .. Vama je potreban mir. ali tebi neću dopustiti . Sada će vas drugovi otpratiti u krevet. vrisnule su žene.

Nikolaju. jasno i brzo: . Arčibalde Ar čibaldoviču . i samo na jedno mjesto . milicioner.Zaboga. to je posljednji put! Nama ne treba takvih portira u restoranu. doslovce žareći očima portira . razbijanje posuđa. crveneći. Vidio je svojim očima svoj vlastiti isplaženi jezik i beživotnu glavu koja je pala na rame. Na psihijatriju.No. zamotanog poput lutke. . . ženske krikove što su dopirali s verande. Hajde ti za č uvara u crkvu.ponovio je pirat. Nestali su pla-stron i frak a na pojasu pojavila se drška pištolja.govorio je. vidjela je kako Pantelej. Arčibalde Ar čibaldoviču . neobično zapanjena publika ne samo u restoranu nego i na bulevaru i na prozorima ku ća koje su gledale u vrt restorana.što sam mogao u činiti? Shva ćam. Ali se tada filibustijer sažalio nad njim i ugasio svoj oštri pogled. Zapisnik.upi tao je filibustijer.I dodao: .Jesi li vidio da je on u ga ćama? .u milicijsku stanicu! A ti. Jesi li čuo? Tada je ošamućeni portir začuo povike. damama je to svejedno odgovorio je pirat. što da učinim s tobom poslije svega toga? . Njemu se pričinilo da je crnu kosu.ali mi liciji nije svejedno! U donjem rublju čovjek može ići ulica ma Moskve samo u jednom slučaju. a oči su zamrle.. moraš znati da videći takvog čovjeka moraš zviždati ne časeći časa. Portir je vidio sebe obješena na velikom jarbolu. Portirova su koljena klecnula. portir .Ta.. . Koža na portirovu licu poprimila je tifusnu boju.kukavički je odgovo rio portir . pokrila plamena svila. sada očešljanu na razdjeljak. portir. zapovjednik je naredio točno.Pazi. Izgovorivši to. na verandi sjede dame .Zviždi! Za četvrt sata.Panteleja iz buffeta.Dame ovdje nisu važne. Milicionera.. Automobil.kako ih ja ne bih propustio kad su oni č lan MASSOLIT-a? . i vikao: . i čak je čuo pljuskanje vode iza ograde broda. zalijevajući se suzama. konobar i pjesnik Rjuhin kroz vrata Gribojedova iznose mladića. ako ide u pratnji mi licije. koji je. . . ako si portir. pljuvao s težnjom da pogodi upravo u Rjuhina.

svinjski skandal koji je završio tek tada kad je kamion odvezao od vrata Gribojedova nesretnog Ivana Nikolajeviča. šofer kamiona je upalio motor. odvratni. tukao ga uzdama po sapi. ukratko. Panteleja i Rjuhina. raspravljaju ći o neviđ enom doga đaju. fijakerist je dražio konja.. milicionera. . dogodio se gadni. sa-blažnjivi.Huljo! Ljutita lica. U blizini.Evo trka ča! Vozio sam ja već u psihijatrijsku bol nicu! Naokolo je brujala gomila. vikao: .

.vrlo zadovoljno rekao je lije čnik . .Zdravo. ljutila lica.. Tu se nalazio i krajnje uzbu đ eni pjesnik Rjuhin. Ubrusi kojima je bio svezan Ivan Nikolajevič ležali su u hrpi na istom divanu.promrsio je doktor. podignutih obrva i čak se nije ni pomaknuo kad je ušao liječ nik. Ruke i noge Ivana Nikolajeviča bile su slobodne. štakore. doktore. vražiće ili izgubljene pse nije lovio? . pio je. ušao čovjek s oštrom bradicom i odjeven u bijeli ogrta č . tako došao u restoran . Taj je sjedio potpuno nepomično. aha .zadrhtavši.Eto.poznatog pjesnika Ivana Bezdomnog .. Trojica bolničara nisu puštali s očiju Ivana Nilolajeviča koji je sjedio na divanu.Ne. doktore.. ali ne tako da bi. doktore . KAKO JE BILO REČENO Kad je u čekaonicu poznate psihijatrijske klinike. odgovorio je Rjuhin . .On je.Žohare..Ne .tajanstvenim je šaptom progovorio Rjuhin... Doktor se naklonio Rjuhinu ali klanjajući se nije gledao njega nego Ivana Nikolajevi ča. bojimo se da nije bijela groznica. .Je li mnogo pio? . Bio je potpuno zdrav .. . vidite . eto. Rjuhin je problijedio.P ogla vlje 6.Aha. .. nedavno sagra đ ene u okolici Moskve na obali rijeke. plašljivo gledaju ći Ivana Nikolajeviča .vidio sam ga ju č er i danas ujutro. . . Kad je čovjek ušao. SHIZOFRENIJA.bilo je pola dva u noći.a za što ima ogrebotine? Je li se s nekim tukao? . kašljucnuo i bojažljivo rekao: .A zašto je u ga ćama? Uzeli ste ga iz kreveta? . ..

k vragu! . saboteru! .nesposobnjaković? . a zatim je u restoranu udario jed nog .uplašeno je pomislio Rjuhin.rekao je doktor i okrenuvši se Ivanu.grubo je povikao Ivan i okrenuo se. uhvatili i silom dovukli u ludnicu! . i još neke . tako .propitkivao se liječnik. Rjuhin se toliko smeo da nije smio pogledati ljubaznog doktora. . sakrio ih u stražnji džep hlača.odgovorio je Ivan i upro prljavim prstom u smjeru Rjuhina. nego je naviklim. što se mene tič e.A na što se vi želite žaliti? . zdravog čovjeka.gnjevno je odgovorio Ivan. jasne. Rjuhin . a zatim je upitao Ivana: . Od mutnih kakve su bile u Gribojedovu pretvorile su se u one prijašnje.Tako.uzbuđeno je progo vorio Ivan — i žalit ću se na sve vas. samo mu je njuška izgrebena . .Vi se ne nalazite u ludnici .mirno je progovorio li ječ nik i sjeo na bijelu stolicu s blistavom nogom . . A na tebe posebno.. podigao skut ogrta ča. spretnim pokretom skinuo nao č ale. gospode! Našao se.dripac i nesposobnjaković Šaška! . normalan. kakva glupost! Zašto smo ga zapravo ovamo dovukli? Normalan je.. dodao .Zašto se ljutite? Zar sam vam rekao nešto neu godno? .Meni su dvadeset i tri godine .. jedan norma lan č ovjek međ u idiotima od kojih je prvi . tako. .glasno i zlobno rekao je Ivan.Pao je s ograde.zdravo! . Ali se taj nije nimalo uvrijedio..nego u klinici gdje vas nitko neće zadržavati ako to nije potrebno.Pa on je zbilja normalan! Eto..« . ali je ipak promrsio: .Koliko vam je godina? .obratio se napose Rjuhinu.Zdravo. gnjido! . »Zaboga! . Tada je Rjuhin pogledao Ivana i sledio se: u njegovim očima nije bilo baš nikakvog ludila.Tko je taj Šaška .Hvala ti. . .Evo ga. Ivan Nikolajevič gledao je nepovjerljivo. . .Na to što su mene. konačno.Idite svi.

nastavio je Ivan Nikolajevič koji se. da je pomogao onome koji se zapravo pokazao kao pakosni neprijatelj.odgovorio je Ivan .upitao je Ivan zna čajno.i Ivan Nikolajevič se zlokobno nasmijao. uskopistio da Rjuhina javno raskrinka .odgovorio je Ivan Nikolajevi č i nemirno se osvrnuo.A zašto su vas zapravo doveli k nama? . što on tamo misli.za to što se brinem za njega! Stvarno je gad!« . pažljivo saslušavši optužbe Bezdomnoga. Pogledajte u nje govu nutrinu.Kakav skladatelj? Ah da.pomislio je gorko . sve zali nekakvim krpama i odvezli kamionom! .U tome nema ništa čudno .Tipič an kulak po svojoj psihologiji . tako on meni umjesto hvale .rekao je liječnik . a taj je mrzovoljno promrmljao: . zašto ste u restoran došli samo u donjem rublju? .upitao je liječnik. najvažnije. nije mogao ništa učiniti. Pogledajte njegovu bijednu fizionomiju i usporedite sa zvu čnim stihovima koje je on napisao za Prvi maj.Poznajete li Berlioza? .. ma ne! Skladatelj nosi isto prezime kao Miša Berlioz! . pa su mi dignuli moju odjeću a ostavili mi ovo smeće! Nisam valjda mogao ići po Moskvi gol! Obukao sam što je bilo zato što sam žu rio u restoran Gribojedovu.To je . Rjuhin je teško disao.Kakvog konzultanta? . .Taj je pocrvenio od negodovanja. skladatelj? Ivan se pokolebao. vi ć ete jauknuti! .po šao sam da se okupam u rijeci Moskvi. .a zašto ste tako žurili? Ne kakav poslovni sastanak? .i uz to kulak koji se brižljivo maskira kao pro leter. I.Lovim konzultanta . .Vrag neka odnese te blesavce! Zgrabili su me. He-he-he . bio je crven i mislio samo o tome da je grijao zmiju na svojim grudima. očito. .Aha . jer neće se valjda svađati s duševnim bolesnikom?! . . . .Dopustite da vas upitam. . Liječnik je upitno pogledao Rjuhina. .Tako se zove restoran. »Razvite se!« pa »Zalepršajte!«. »Eto..

.liječnik se sada okrenuo i dobacio pogled ženi u bijelom ogrta ču koja je sjedila za stolom po strani.. On je lično razgovarao s Poncijem Pilatom.U tome i jest zlo što smo ga vidjeli samo Berlioz i ja. . .Takvomu i nije potrebno da gura! On može izvoditi takve stvari da se samo č uvaj! On je unaprijed znao da ć e Berlioz pasti pod tramvaj! .Rjuhinu se nije dalo ništa govoriti. . Bio je jednom riječju kod Poncija Pilata. . on je.Zna č i: prič vrstio sam ikonu na grudi i potr čao .Ikona ih je najviše i preplašila. za to dajem glavu. .Poduzeo sam to: uzeo sam u kuhinji svijeć u.Opet je upro prstom u smjeru Rjuhina. .Ali je stvar u tome da je on. i. .povezan je! To je nepore civa činjenica. Ne gledajte tako u mene! Istinu govorim! Sve je vidio... Sto ste poduzeli da ulovite ubojicu? .Tako. ali je morao objasniti: . . a ne ti! On ga je namjerno na mjestio pod tramvaj! . . Tada je iznenada sat udario dva puta.Da-a .Ivan je pocrvenio.Dalje.Zašto »gurnuo«? .. povezan s nečistom silom .No da. .razljutio se Ivan na Rjuhina. . .Ja sam bio prisutan.Sekretara MASSOLIT-a Berlioza več eras je prega zio tramvaj na Patrijaršijskim ribnjacima. i ne možeš ga samo tako jednostavno uhvatiti. . ikona.Ijuteći se na opću tupost usklik nuo je Ivan.. . i palme.Ovu? .Gurnuo? . konzultant.A je li netko osim vas vidio tog konzultanta? . .. i balkon. go vorit ćemo otvoreno .. ništa ne znaš! . .Ne laži ti.A zašto ikona? . .nastavio je Ivan .. dalje .Upravo tu.. Ona je izvadila list pa pira i poč ela ispunjavati prazna mjesta u njegovim rubri kama. .. Bolnič ari su stali u stav mirno i nisu skidali o č iju s Ivana.upitao je liječnik pokazujući na prelomljenu svijeću koja je zajedno s ikonom ležala pred ženom. .

Što? Dođ ite po mene. pokrivši slušalicu dlanom. takvo staklo imate!..Član sindikata? . žena je jednim potezom rasparala olinjali rukav košulje i .viknuo je Ivan u slušalicu.uplašeno je odgovorio Rjuhin.Neženja ..Dopustite. Rjuhin je zadrhtao. izgovorio je Ivan. .zapovjedio je liječ nik bolni čarima.odjednom je zaurlao Ivan i bacio slušalicu o zid.Ah.Milicija? Druže dežurni.. . a žena je za to vrijeme tiho upitala Rjuhina: .Pustite me .Ehe-he! . u donjem rub lju .. pružio mu ruku. a žena je pritisnula dugme na stolu i na njegovu je staklenu površinu iskočila blistava kutija i zalemljena ampula.Je li oženjen? .U dubokoj noći.i s is pruženom glavom bacio se u zavjesu prozora.bijesnim je glasom viknuo pjesnik.Hoćete li me pustiti ili ne? . vikao: . U liječnikovim rukama zablistala je igla za injekcije. a zatim je opet povikao u slušalicu: . ostanite kod nas! . . Krkljao je. naredite odmah da se pošalje pet motocik la s mitraljezima radi hvatanja inozemnog konzultanta. Ivan je zgrabio slušalicu. . a ja s vama gubim vrijeme! Oprostite. .Da. Govori pjesnik Bezdomni iz ludnice . vi se slabo osjećate.. . .osvr ćući se divlje kao progonjena zvijer.rekao je Ivan bolni č arima koji su se zbili kraj vrata.. i u tre nu se Ivan Nikolajevič našao u rukama bolničara. . . . Zatim se okrenuo liječ niku. . Za čuo se udarac ali neprobojno staklo iza zavjese izdržalo je. kako glasi vaša adresa? . tako dakle?! . pokušao gristi. gdje je telefon? . . ve lim. Bezobrazluk! . Dva sata su.Čujete li? Halo!.Dakle tako.. suho rekao »do viđ enja« i spremio se da ode.Pa dobro! Zbogom. Pusti! Pusti.šaptom je upitao Bezdomni liječ nika.. gledajući Ivana u oči. kamo želite otići? . .Milicija? .Pustite ga k telefonu .progovorio je liječ nik.. poć i ću s vama.uskliknuo je Ivan i digao se s divana.

loše. kako se čini. divlje se os vrtao.Kupaonica.Banditi! .. Slučaj je. halucinatorne interpretacije .šaptom je upitao potreseni Rjuhin . zasebnu sobu. Rjuhin ništa nije razumio od liječnikovih riječi. .. stavljajući naoča le..A što on to neprestano govori o nekakvom konzultantu? . stotinu sedamnaest.O da . očito. Tada je Rjuhin ponovo zadrhtao: bešumno su se otvo rila bijela vrata.povikao je Ivan i skoč io s divana..Uzbuđ enje u pokretima i govoru . ali je opet na njega bio vra ćen. Zamirisao je eter.Doktore . a zatim su ga spustili na divan. Iz hodnika se dokotrljala ležaljka na gumenim kotačima.Vidio je... a vrata su se zatvorila. a vi kako znate! Mene sada više od sve ga zanima Poncije Pilat. Umorni liječnik pogledao je Rjuhina i malaksalo odgovorio: . glavu je stavio na jastuk.tada je zatvorio o č i. zijevnuo još jednom.Pa dobro . kompliciran . čini se. bez zlobe: .A što je zapravo s njim? . osim da je s Ivanom Nikolajevičem. zna či. . on je opet poskočio ali je natrag već sjeo sam. Pilat. iza njih se vidio hodnik osvijetljen plavim noćnim svjetiljkama. A još k tome i alkoholizam . zatim je neoč ekivano zijevnuo. . Shizo frenija. . zbilja bolestan? . Zašutio je... uzdahnuo je i upitao: . sami ć ete platiti za sve. A možda je halucinirao . na nju su stavili utihnulog Ivana i odvezli ga u hodnik.dohvatila s muškom snagom Ivanovu ruku.. a spretni liječnik iskoristio je taj trenutak i ubo iglu u Ivanovu ruku.. .. . . ..on je. vjerojatno. nekoga tko je uzbudio njegovu rastrojenu maštu. Ivan je u rukama četvorice oslabio.bojažljivo je upitao Rju hin.rekao je. promrmljao već sasvim pospanim gla som.. Ja sam vas upozorio. .. zatim se nasmiješio sa zlobom. iznenada prilegao. i de žurstvo uz njega . poput djeteta šaku pod obraz. Ivana su držali još nekoliko časaka.odgovorio je liječ nik.određivao je liječnik.Ipak ste me zatočili . Tek što su ga pustili.

počeo nešto mrmljati.zapravo.Do starosti? . to je.Poslije nekoliko časaka kamion je vozio Rjuhina u Moskvu. istinu je rekao!« . Hodnik s plavim svjetiljkama koji se usjekao u njegovo sjećanje? Pomisao na to da na svijetu nema gore nesreće od gubitka pameti? Da. posječ ena debla i nekakvi stupovi a na stupovima nanizane cijevi. da. Rjuhin se trudio da shvati što ga to mu či. Raspoloženje njegova duha bilo je užasno. iza zavoja.« odgurnuo ih nogom i prestao da ih gleda.ukratko.trideset i dvije godine! Zaista. nego u tome što sadrže istinu. cmizdriti i gristi se.Da. . Njemu su . kotrljali su se po čitavoj platformi. Da. ostala negdje odostrag.. Ali to je . Nikada slava neć e doć i onome koji piše loše pjesme. osjećalo se da je to već ona. Svitalo je i svjetlo neugašenih svjetiljaka na cesti nije bilo više ni potrebno ni ugodno. Da. nego je uprijevši oči u prljavi. drmusavi pod. u susret kamionu letjele su najrazličitije stvari: nekakve ograde sa stražarnicama i hrpe drveta. i rijeka je otišla nekamo u stranu. vozio je iz petnih žila kamion koji se na zavojima zanosio.« . I nije zlo u tome što su one uvredljive. Postalo mu je jasno da je njegov posjet ku ći bola ostavio u njemu težak trag. Zbog čega su loše? Istinu.. Re-storanski ubrusi koje su ubacili milicioner i Pantelej koji su se ranije odvezli trolejbusom. i sada će navaliti i zgrabiti. Pjesnik nije više gledao naokolo.. da uvredljive riječ i koje mu je Bezdomni dobacio ravno u lice. ali promrmljavši Ijutito: »Neka ih vrag nosi! Što se ja vrtim kao glupan? . odmah. Što to? Uvreda... postoji još nešto. opća misao. Eto..I dalje ć e pisati po nekoliko pjesama godišnje. zemlja ispresijecana kanalima . pjesme . što će biti dalje? . . do starosti. i šuma je prestala. Ali. Rjuhin je pokušao da ih skupi.ne vjerujem ni u što o č emu pišem!. hrpe tucanika. dakako i to.nemilosrdno je govorio Rjuhin sam sebi . nekakav trupac na kojem se smjestio pokušavao je da izmakne ispod njega. Šofer se ljutio što mu je propala noć. Rjuhina je treslo i drmusalo. Moskva.Što će mu donijeti te pjesme? Slavu? »Kakva glupost! Ne obmanjuj makar samog sebe.

zapravo potpuno ravnodušan prema sudbini Bezdomnog i da ga nimalo ne žali. da njegov kamion stoji zapevši u koloni drugih automobila na zaokretu u bulevar. . Potpuno bolestan.«? Ne razumijem!. u njegovu središtu prenemagao se poznati konferansije u okrugloj istočnja čkoj kapici i s vr č em pjenušavca »Abrau« u ruci. . Ona je opustjela. . prev. i čak uzvikuje »aj-aj-aj!«. pjesnik je zateturao. »Evo primjera pravog uspjeha. da je nad Moskvom zora. da je oblak obasjan zlatom. osim toga.« Kolona je krenula. sve što se s njim desilo. Njemu je uspjelo. U kutu je posljednju čašicu ispijalo nekakvo društvance. i da nedaleko od njega stoji na postolju čovjek od metala malo naklonjene glave i ravnodušno gleda na bulevar.. uspjelo! . on se prvi put oštro zagledao u lice pirata i shvatio da je taj.pucao je. nakon samobičevanja u kamionu. . pod se pod njim prestao tresti. i štoviše. Da se Rjuhin nije izmučio u klinici i na kamionu.sada. kako god bio Rjuhin malo pronicav . i čak ostario. on bi vjerojatno osjetio zadovoljstvo pričajući kako je bilo u bolnici i ukrašavajući tu priču izmišljenim pojedinostima. sve se pretvaralo u njegovu slavu! A što je on to učinio? Ja ne mogu shvatiti. Rjuhin je podigao glavu i vidio da je već odavno u Moskvi. natovarena ubrusima.). »Juna čina! Tako Spomenik pjesnika Aleksandra Sergejevi ča Puškina (prim.iznenada je bijesno zaklju č io Rjuhin i osjetio kako se kamion pod njim pomakao .. Ali mu sada nije bilo do toga. .. iako postavlja pitanja o Bezdomnome. sve je išlo u njegovu korist. ljubazno je doč ekao Ar čibald Ar čibaldovič i odmah ga izbavio od prokletih krpa. a... Zar je nešto naroč ito u tim riječ ima: »Bura maglom .* Nekakve čudne misli navrle su u glavu oboljela pjesnika. pjesnik je za nepune dvije minute već ulazio na verandu Gribojedova. pucao u njega onaj bjelogardijac i razmrskao mu bedro i osigurao besmrtnost.Otrovan nastupom neurastenije.Rjuhin je ustao u svoj svojoj visini na platformi kamiona i digao ruku napadaju ć i mirnog č ovjeka od livenog željeza bilo kakav korak što ga je taj u č inio u životu. . . Rjuhina.

prekinuvši priču o shizofreniji. zgrbljen. Pjesnik je izgubio svoju noć dok su drugi pirovali i sada je više vratiti ne može. a može se samo sve zaboraviti. Konobari su u žurbi skidali stolnjake sa stolova. . Na pjesnika se neumitno svalio dan...s ciničnom. Pirat je napravio suosjećajno lice i šapnuo: . . Ma čke koje su se vrzmale oko verande izgledale su jutarnje. zamolio: . Za četvrt sata Rjuhin je potpuno sam. samoubila čkom zlobom pomislio je Rjuhin i. pio votku čašu za čašom.Shva ć am .Ar čibalde Ar čibaldoviču. shva ćajući i priznajući da se u njegovu životu više ništa ne može popraviti. .i mahnuo konobaru. sjedio nad porcijom šarana.. odmah . dajte mi votke . . Trebalo je samo podići glavu od svjetiljke gore prema nebu da bi se shvatilo da je noć propala bespovratno..treba!« .

i da stvar bude potpuna.Stjopa bi odgovorio tamnim. Stjopa je pokušavao da se bilo čega sjeti. ZLOSRETNI STAN Da je netko slijedećeg jutra rekao Stjopi Lihodejevu: »Stjopa! Ustrijelit ću te ako odmah ne ustaneš!« . stajao s ubrusom u ruci i htio poljubiti neku damu. i njegova će se glava odmah rasprsnuti u komadiće. jedva čujnim glasom: »Strijeljajte. ne. to jest u krevetu bivše draguljarice. neću biti kod kuće!«. zato što će bljesnuti munja ako to u čini.Stjopa nije znao i. Stjopa je konačno prepoznao ogledalo i shvatio da leži nauznak u svojem krevetu. ni koji je dan i kojega mjeseca . ni koliko je sada sati. čini se. između očnih jabučica i zatvorenih kapaka plivale su smeđ e mrlje s crveno-zelenim rubovima. ali se sjetio samo toga da je. Dama to nije prihvatila. U polutami nešto je nejasno bliještalo. što je najgore. bilo mu je još i zlo i pri tome mu se činilo da je ta mučnina povezana sa zvukovima nekog dosadnog gramofona. U toj glavi zvonilo je teško zvono. Tada ga je tako zaboljela glava da je zatvorio oči i zastenjao. radite sa mnom što vas volja. obećavajući joj pri tome da će slijedeć eg dana točno u podne doć i k njoj u goste. on nije mogao shvatiti gdje se nalazi. u spavaonici. a Stjopa je uporno ostajao pri svome: »A ja ću ipak doći!« Ni kakva je to bila dama.njemu se činilo da ne može otvoriti oči. jučer i tko zna gdje. Ne samo ustati . . govoreći: »Ne. Pokušao je doznati makar ovo posljednje i radi toga je odlijepio slijepljene kapke lijevog oka.Pogla vlje 7. ali ja ne ću ustati«.

Po sjećanju. prije dvije godine započeli su u stanu neobjašnjivi doga đaji: iz tog su stana ljudi bez traga nestajali. otvorenije rečeno praznovjerna. pozvao je u predsoblje drugog podstanara (čije se prezime izgubilo) i rekao da dotičnog umoljava neka na trenutak dođ e u milicijsku stanicu da nešto potpiše. Ali jao. kamo je iz nepoznata razloga hitro otputovala. bez okolišanja je izjavila vrlo rastrojenoj Ani Francevnoj da je to čarolija i da ona predobro zna tko je odnio i podstanara i milicionera. drugi je podstanar nestao u ponedjeljak. u neradni dan. u drugim okolnostima. A čarolija. Ana Francevna de Fužere. a ni sam se više nije vratio. Najčudnije je od svega toga to da je. nego se uop će više nije vratio. Bol i užas madame Belomut ne mogu se opisati.broj 50 . Treba reći da je taj stan . vrativši se s Anfisom iz ladanjske kuće.već odavna pratila ako ne loša a ono u svakom slu čaju čudna reputacija. istina. u slučaju da mu tko telefonira. kako se č ini. u stanu se pojavio milicioner. u istom stanu u kojemu je stanovao zajedno s pokojnim Berliozom u velikoj peterokatnici okrenutoj na Sadovu ulicu. zna se. i odvezao ga. Anfisa. direktor pozornice Varijete. pobožna. oč igledno. neka kaže. odanoj i dugogodišnjoj ku ćnoj pomoćnici Ane Francevne.Da objasnimo: Stjopa Lihodejev. a zatim je otišao zajedno s korektnim milicionerom u bijelim rukavicama. zajedno s njim nestao i milicioner. da će se on vratiti kroz deset minuta. kad jednom počne ništa je više ne može zaustaviti. i drugom . Ali ne samo što se nije vratio kroz deset minuta. ujutro je po njega stigao automobil da ga odveze na posao. Podstanar je naredio Anfisi.s izgubljenim prezimenom. probudio se ujutro kod kuće. samo joj se neda pred noć o tome govoriti. Kao obi čno. ali natrag nije nikog dovezao. I eto. Ana Francevna u stanu više nije za- . Iste noći. Jednom. pedesetogodišnja uvažena i vrlo poslovna dama. Još prije dvije godine njegova je vlasnica bila udovica draguljara de Fužere. iznajmljivala je tri od pet soba podstanarima: jednom koji se zvao Belomut. a u srijedu i Belomut kao da je u zemlju propao. i jedno i drugo nije bilo dugotrajno.

i u tom smislu. a također i zlatnog novca s carskim znakom . Dva dana prošla su kako-tako. nema nikakav piramidon. dakako. za ono što ne znamo. koja je cijelo to vrijeme patila od besanice. stan je ostao pust i zapečaćen samo tjedan dana. dvaput je prostenjao: »Miša .. . navodno. . I tako dalje. u drvarnici na toj istoj đaci. ali su stanari drugih stanova pričali da se navodno iz stana br.. potpuno je prirodno da se i s njima počelo doga đati vrag neka zna što! Naime.tekla gra đanku Belomut. Bilo kako bilo. Ujutro je postalo jasno da ni Anfise više nema! O nestalim osobama i o ukletom stanu dugo su se u kući pripovijedale svakakve legende. kao na primjer. Anfisa se do mile volje naplakala i pošla spavati u dva sata u noći. 50 cijelu noć čula nekakva buka i da su navodno do jutra prozori bili osvijetljeni električnim svjetlom. također sa suprugom. Što je s njom bilo dalje ne zna se. . a zatim se u njega uselio pokojni Berlioz sa suprugom i dotični Stjopa.. Stjopa je zastenjao.. opet je hitro otputovala na da ću . Trećeg dana Ana Francevna. O Berliozovoj se supruzi pričalo da je viđ ena u Harkovu s nekim balet-majstorom. Ali. Tek što su dospjeli u zlokobni stan. direktor Varijetea. kako se pričalo. bila su zapečaćena. uspio da joj prona đe sobu. Da je. samo od sebe izašlo na vidjelo ogromno blago u obliku isto takvih brilijanata. . a Stjopina se supruga navodno našla na Božedonki gdje je. Je li potrebno reći da se nije vratila! Ostavši sama. da je suhonjava i pobožna Anfisa nosila na svojim usahlim grudima u vrećici od antilopa dvadeset i pet velikih brilijana-ta što su pripadali Ani Francevnoj. kako Grunja.. Pokušao je pozvati u pomoć Berlioza. u toku jednog mjeseca nestale su obje supruge. Dakle. Htio je pozvati kućnu pomoćnicu Grunju i od nje zatražiti piramidon. ali mu je uspjelo da se dosjeti kako su to gluposti.. ne jamč imo.«. Miša . kamo je hitala Ana Francevna. . Ali ne bez traga. ali pod uvjetom da se više ne pojavljuje u Sadovoj ulici. I ne samo to: vrata dviju soba kojima su se koristili supruzi Belomut. koristeći svoja nebrojena poznanstva.

Pomaknuvši nožne prste. teškim glasom i sa stranim akcentom slijede ć e riječ i: Dobar dan. ali nije ustanovio. s nateklim licem koje je pokrivala crna četinja. otkucalo je jedanaest puta. Evo me! Stjopa je napipao hla če na stolici kraj kreveta i šapnuo: . . molim vas.Jedanaest! Toč no jedan sat čekam da se probudite jer ste mi rekli da budem kod vas u deset.obukao ih i hrapavo upitao: . »bi ste« .Recite. Stjopa je osjetio da leži u čarapama. a kraj zrcala ugledao je nepoznatog čovjeka koji je bio odjeven u crno.i sam se zaprepastio ne prepoznavši svoj glas. Šutnju je prekinuo neznanac izgovorivši niskim. u prljavoj košulji s ovratnikom i kravatom. Stjopa izgovorio: . odlu čio je da se digne pa stajalo ga to ma kakvih nadljudskih napora. Govoriti mu je bilo teško. napregnuvši sve svo je snage. Kod svake riječ i netko bi mu ubadao iglicu u mozak. sa zakrvavljenim očima.neznanac se nasmiješio. Neznanac se prijateljski podsmjehnuo. . stvaraju ć i paklenu bol. izvadio veliki zlatni sat sa dijamantnim trokutom na poklopcu. i on je rekao: . s crnom beretom. simpatič ni Stjepane Bogdanovi ču! Slijedila je stanka nakon koje je. izbuljio oč i podlivene krvlju na neznanca.Kako! Vi ste i moje prezime zaboravili? .basom a »željeli« . Takvog je sebe ugledao u zrcalu. vaše prezime. nije dobio odgovor. da nema nikoga tko bi mu pomogao. Riječ »što« izgovorio je diskantom. kako sami shvaćate. uviđajući da je odba čen i sam. .uopć e nije mogao izgovoriti. . drhtavom rukom prešao je po bedru da bi ustanovio je li u hla čama ili nije. u gaćama i čarapama.Oprostite . Kona čno.Što biste željeli? . Stjopa je odlijepio nateč ene kapke i vidio svoj odraz u ogledalu. . U stanu je vladala potpuna tišina.ali. Stjopa je sjeo na krevet i. s kosom koja je stršala na sve strane. koliko je to mogao.

progovorio je posje tilac pronicavo se smiješe ć i. prokleto zelenilo pred očima se rastopilo. mudro pravilo . i da će on ovog časa s glavom na dolje poletjeti k vražjoj materi u pakao. Servirano je bilo.zapiskutao je Stjopa.Oprostite . u njemu su bile hrenovke u umaku od raj č ica. čisto. . . Neznanac nije dopustio da se Stjopino zaprepaštenje razvije do bolesnog stupnja i uslužno mu je nalio čašicu votke. to je bilo razumljivo: nalazila se u posudi s ledom.A vi? . Stjopu je naročito zapanjilo što je boca bila orošena. a neznanac je nadušak progutao sadržaj svoje čašice. Uostalom. Otvorili su lončić.Nikakav vam piramidon neć e pomoći.A zar vi nećete . crni kavijar u zdjelici.. jednom riječju. kad je već zatečen u takvu stanju. .odgovorio je posjetilac i odmaknuo se sa stolicom u stranu. ..Dragi Stjepane Bogdanoviču . riječi su postale razgovijetne i. Stjopa je bio lukav čovjek i kako god mu je bilo zlo shvatio je da. Stjopa je izbuljenih očiju ugledao na malom stolu serviran poslužavnik na kojemu je bio narezani bijeli kruh. . Stjopa je iz sebe istisnuo riječi: . . Stjopa se koječega Prisjetio. da se ju č er sve doga đalo na Shodni. I eto. treba priznati sve. bijele marinirane gljive na tanjuriću.. ..počeo je jedva mičući jezik ju č er sam malo . . nešto u lončiću i kona čno votka u velikoj boci draguljarove udovice. Jedino što vas može vratiti u život to su dvije čašice votke s oštrom i toplom zakuskom. . Poslušajte staro. znalački..klin se kli nom izbija.odgovo rio je neznanac i nalio po drugi put.promrmljao je Stjopa osje ćaju ći da ga mamurluk obdaruje novim simptomom: učinilo mu se da je kraj kreveta pod nekamo otišao. najvažnije. u . Naime. založiti? . Žvačući komadić kruha s kavijarom.Da kažem otvoreno .Ni riječi više! . ja nikada ne jedem uz piće .Sa zadovoljstvom! Stjopa je drhtavom rukom prinio čašicu ustima.Zahvaljujem.

Profesor crne magije Woland . sada ste se.Htio bih vas zamoliti da to ostane među nama . pojava neznanca u spavaonici. Juč er je doputovao iz inozemstva u Moskvu.Jučer sam letimice vidio tog individuuma u vašem kabinetu. . Na taj na čin. ostala nerazjašnjena. Eto. č ini se da radi na radiju. da. sjećao se. ali je dovoljan jedan površni pogled na njegovo lice da bi čovjek shvatio kako je on hulja. . kod toga je bio neki glumac ili sli čno . Samo je dama. .pomislio je Stjopa. ali svejedno nemir nije napuštao direktora Varijetea. Molim vas. spletkar. prevrtIjivac i podlac. Eto.O dakako. . začuđen tako istinitom. s gramofonom u kovč ežiću.po nizno je rekao Stjopa. jučerašnji se dan lijepio od komadića. . ali je Stjopu sada više zanimao današnji dan i.. razumije se samo po sebi. toč nom i kratkom definicijom Hustova. ovog neznanca u bereti. da. koju je Stjopa htio poljubiti.. sjetili mog prezi mena? Ali se Stjopa tek stidljivo nasmiješio i raširio ruke.zna čajno je rekao posjetilac videći Stjopine poteškoće i ispričao sve po redu. Da.No dobro. Prisjetio se čak kako su unajmljivali taj taksi kod »Metropola«. kamo je taj Hustov i odveo Stjopu taksijem. Stjopa je telefonirao u Moskovsku oblasnu scensku komisiju i to pitanje uredio (Stjopa je problijedio i zatreptao očima) i potpisao s profesorom Wolandom ugovor na se- .. dakako! Ali za Hustova. nadam se. Radilo se o tome da je u juč erašnjem danu zjapila pregolema crna rupa.Zar poznajete Hustova? . a možda i ne. jučerašnji se dan pomalo rasvijetlio. i još sa zakuskom i votkom. ne mogu garantirati. to je bilo u ljetnikovcu! Još su. što bi bilo dobro da se razjasni! .ljetnikovcu autora skeč eva Hustova. posebno.Dakako! Osjeć am da ste poslije votke pili porto. odmah se javio Stjopi i predložio svoje gostovanje u Varijeteu.. vrag neka zna tko je ona. »Potpuno točno!« . zavijali psi zbog tog gramofona. . Da. Stjopa jučer u svom kabinetu nije vidio. pa zar se to smije č initi! . što god vi rekli.

Eto. samo se po sebi razumije. ali Wolanda nije bilo. Woland je došao! Kad je dolazio susreo je kuć nu pomo ć nicu Grunju koja je objasnila da je upravo i ona stigla. tu je i potpis Wolanda da je on tih deset tisuća već primio! »Sto to znači?!« . dogovorio se da ć e Woland doć i k njemu radi utvr đivanja pojedinosti danas u deset sati ujutro . Hustov je bio. i da ga ubijete..pomislio je nesretni Stjopa i u glavi mu se zavrtjelo. vlastoru čni Stjopin potpis! Kosi natpis sa strane rukom financijskog direktora Rimskog s dozvolom da se izda artistu Wolandu akontacija na trideset i pet tisu ća rubalja za njegovih sedam predstava . . u ljekarnu po led i. Ugledao je na kvaki veliki voštani . ako želi vidjeti Stjepana Bogdanoviča. nakon što je vidio ugovor. molim . Štoviše. Stjopa je pogledao papir i ukočio se. Dakle.Dopustite da pogledam ugovor . u čarapama. .Molim.O kakva glupost! . votka i zakuska postali su razumljivi. . Putern je viknuo u smjeru kuhinje: .procvilio je smrskani Stjopa i poč eo tražiti novčanik. kako se to kaže. nije jučer vidio tog Wolanda.deset tisu ća rubalja. . spava da ga ona neće moći probuditi. Sve je bilo na mjestu: prvo.usklinuo je gost i više o tome nije htio ni da čuje. pa ipak je bilo žalosno gledati Stjopu: on se nikako nije sjećao ugovora. . Pogledao je u vrata Berliozova kabineta koja su bila kraj predsoblja i tada se. Vidjevši u kakvom je stanju Stjepan Bogdanovič. Da li počinje zlokobni gubitak pamćenja?! No. Stjopa je zamolio gosta da ga na časak ispri ča i onako kako je bio.Grunja! Ali se nitko nije odazvao. Da.. otr čao u predsoblje do telefona. ide sam k njemu u spavaću sobu. skamenio.Dopustite da s vama uredim ra č un .dam predstava (Stjopa je otvorio usta). artist je poslao Grunju u najbliži dućan po votku i zakusku. Stjepan Bogdanovič tako duboko. da Berlioza nema kod ku ć e i neka posjetilac.. daljnje izražavanje čuđenja bilo bi jednostano nepristojno..tiho je zamolio Stjopa. da je ona dvorkinja. .

evo ga! Da.. ej-ej.Tada su Stjopine misli već potr čale po dvostrukim tra čnicama. recite kome vam drago da je Berlioz nešto počinio . . . neć e povjerovati! Ipak pečat.Dobar dan.. Berlioz. ali bio je to razgovor na neku nepotrebnu temu. na nesreću. eto ti. koliko se sjeća.kipjelo je u Stjopinoj glavi. međ u nama govoreć i.Još je samo to nedostajalo!« . Stjopin položaj bio je škakljiv: prvo. A članak je. građani. dakako.izderao se netko u Stjopinoj glavi..neće povjerovati. Zapravo. mogao smatrati potpuno bezazlenim. a tu je još k svemu tome. To jest. ali kako to uvijek biva u vrijeme katastrofe. Brzo. pa i s financijskim direktorom bilo je prilično teško govoriti. . neugodni glas Rim skog. stranac se mogao uvrijediti da ga Stjopa provjerava nakon što je pokazao ugovor. Izgovoren. jesam li jučer potpisao ugovor s profesorom crne magije na trideset i pet tisuća rubalja?« Tako pitati nije zgodno! .pečat s vrpcom. Grigorije Daniloviču . u jednom smjeru i uopće vrag zna kamo. »Na zdravlje! . nećeš ga valjda upitati: »Recite. u potpunom smislu riječi razgovor se taj ne može nazvati sumnjivim (Stjopa se ne bi upustio u takav razgovor). dvadeset i četvrtog travnja navečer ovdje. a i honorar za njega mali. .za čuo se u slušalici oštri. Tu je i vrag s crnom beretom.Da! . doletjelo je sjećanje na neki sumnjivi razgovor koji se vodio. hladnom votkom i nepojmljivim ugovorom. . »Ah.tiho je progovo rio Stjopa . ali napisan . u blagovaonici.. kad je Stjopa več erao s Mihailom Aleksandrovič em. Potpuno slobodno rečeno. To mi ne ide u glavu!« Ali se tugovati dugo nije moglo i Stjopa je nazvao kabinet financijskog direktora Varijetea. Berlioz! .ovdje Lihodejev. glup! I nepotreban. Kašu u Stjopinoj glavi teško je čak izraziti. taj bi se razgovor. nema sumnje. nedavno utrapio Mihailu Aleksandroviču da ga objavi u časopisu. Rimskog.. Evo u č emu je stvar.. tragom sjećanja na članak. i pečat na vratima! To jest. Tada su se u Stjopinu mozgu uskomešale neke neugodne misli o članku koji je. taj razgovor nije trebalo započinjati.

. ..Aha .Pla kati ć e odmah biti gotovi. Potpuno zbunjen on je pojurio u spavaonicu i odrvenio na pragu. Stjopa je zabrinuto pogledao dublje u predsoblje. a sada prvo lukavo ispitati stranca što zapravo namjerava danas pokazati u povjerenom Stjopi Varijeteu? Stjopa se okrenuo od aparata i u zrcalu koje se nalazilo u predsoblju i koje već odavno lijena Grunja nije očistila jasno je ugledao nekog čudnog subjekta. gra đani.Pogledao je predsoblje i uplašeno poviknuo: .no. bilo je nezgodno da se dulje zadržava u predsoblju i Stjopa je odmah sastavio plan: svim mjerama sakriti nevjerojatnu zaboravljivost. poslao sam je u Voronjež.Zar sam poludio? Odakle ovi odrazi?!« . e . . duga čkog kao kolac... a? Ipak. i po drugi put njemu se zavrtjelo. . kod mene sjedi taj. Pa. artist Woland .hm . Ah.upitao je Rimski. . u cvikerima (ah. . .Grunja! Kakav se to mačak kod nas mota? Otkuda on ovdje? I još netko s njim?? . stegnuo rukama vruću glavu. u zavičaj.. a na č elu se pojavile kapi znoja. hm . Taj se odrazio i nestao. .. . Te su riječi bile toliko neoč ekivane i apsurdne da je Stjopa pomislio da mu se pričulo. A Grunje nema.. Njegova se kosa nakostriješila. ali ne Grunjin nego onoga gosta iz spavaoni ce. . jer je u zrcalu prošao veliki crni ma čak i takođ er nestao.pomislio je. . kakva gadna stvar! Što je to s pameću.Taj je ma č ak moj.Za pola sata .odgovorio je Stjopa i objesivši sluša licu. . on je zateturao.Ho ć ete li skoro doć i? .Ah. crni mag? . do vi đ enja . kad bi ovdje bio Ivan Nikola-jevič! On bi odmah prepoznao tog subjekta!).. . Ne budite nervozni.odazvao se u slušalici Rimski.. . U spavaonici gost više nije bio sam već u društvu. »Što je to? .oda zvao se glas. Stjopino je srce zamrlo. .Ne uznemirujte se. jer se žalila da joj već dugo niste dali dopust. . Stjepane Bogdanovi č u . . U drugom naslonja ču sjedio je taj isti tip koji mu se prividio .slabim je glasom rekao Stjopa . htio sam upitati kako stoje stvari u pogledu današnje več eri? . .

kozjim glasom zapjevao je kockasti du gajlija. najdraži Stjepane Bogdanoviču? .Vidim.Ja . stavljaju ć i hrenovke na svoj tanjur. stupaju u veze sa že nama. Ravno iz zrcala izišao je čovječuljak.on je isto tako direktor kao što sam ja . »Očito tako ljudi silaze s uma!« pomislio je i uhvatio se za dovratak. Piju. . već sasvim spuznuvši na pod.upravo vi! . zavalio se netko treći.potkazivao je ma čak. Pretpostavljenima bacaju prašinu u oč i! . nemoć nom rukom grebao dovratak. ništa ne rade.uopće ne shva ć am kako je on postao direktor .primijetio je ma čak.nastavio je Woland tako da je netko od nas suvišan u stanu. čuditi se nemate čemu. jedno staklo cvikera bliješti.Bez razloga koriste službena kola! . žvačući gljivu.upitao je Woland Stjopu kojemu su cvokotali zubi. upravo strašnih razmjera crni ma čak s čašicom votke u jednoj šapi i vilicom na koju je nabo mariniranu gljivu u drugoj. a Stjopina je ruka kliznula niz dovratak. vi ste malo začuđeni. ionako slabo u spavaonici. I uz to bio je plameno-riđ. a drugog stakla nema.A pratnja zahtijeva mjesta . To je moja prat nja. Svjetlo. I tada se dogodio č etvrti i posljednji doga đaj u stanu. u nehajnoj pozi.arhijerej! . iskorištavaju ći svoj položaj. . počelo je u Stjopinim očima tamnjeti. neobično plećat. .u predsoblju. govoreći o Stjopi u množini. I č ini mi se da ste taj suvišni . . pa i ne mogu ništa raditi zato što ništa ne razumiju od onog što im je povjereno. . Sada je ma čak popio votku. oni! . . s polucilindrom na glavi i očnjakom koji je virio iz usta i nagrđivao i bez toga neviđeno odvratno lice. kad je Stjopa.ri đ i je unjkao sve ja č e i ja č e .Ti nisi nalik na arhijereja. Azazello . mekom stočiću dra-guljarove žene. Ali je u spavaonici bilo i gorih stvari: na niskom. Sada se jasno vidjelo: brkovi-perje.Uopće oni u posljed nje vrijeme neobič no svinjare.Oni.Međutim.stupio je u razgovor pridošlica .

glavom je udario o topli kamen na molu.Sic!! . bolestan sam ..lijepi grad na brijegu.rekao je bezdušni puša č. kakav je to grad? . Kad je otvorio oči kako treba. Stjopa je tiho uzdahnuo. dodao s poštovanjem: . da ga bacimo iz Moskve do sto đavola? . Ne znajući kako da postupi u takvu slučaju. gubeći svijest. da je pod njim plavo blistavo more.. val ljulja kod njegovih nogu. da. shvatio je da to šumi more i da se. sa mnom se nešto desilo. Stjopa se digao na drhtave noge i pošao po molu prema obali. pomislio: »Umirem . Jalta .. štoviše. messire.Dopuštate li. a iza njega . Oko njega nešto je šumilo.prounjkao je ri đ i i.. Gdje sam? Kakav je to grad? . okrenuvši se Wolandu. Na molu je stajao neki č ovjek.To i ja kažem .. on je udario glavom u dovratak i. nakostriješivši dlaku. okrenuo se na bok..No.« Ali nije umro. sjedi na kraju mola. pušio je i pljuvao u more.iznenada se proderao ma čak. .. . Tada je Stjopa učinio nešto neoč ekivano: spustio se na koljena pred nepoznatim puša č em i izrekao: .Ja nisam pijan .Molim vas. .. recite mi. I tada se spava ća soba zavrtjela oko Stjope. Lagano otvorivši oči vidio je da sjedi na nečem kamenom. Stjopu je pogledao divljim očima i prestao pijuckati. ukratko.Sve je jasno! .promuklo je odgovorio Stjopa bolestan sam.

Hm . . Kod nogu Ivanova kreveta upalio se mutni cilindar na kojemu je pisalo: »Piti«.govorio je Ivan ne znajući što da radi dalje s tim cilindrom. uvjerio se da ga ona ne boli i sjetio se da se nalazi u bolnici. s čudnim noćnim ormarićem od nekog svijetlog metala. . Uspjelo mu je slučajno. Ta je misao povukla za sobom sjećanje na Berliozovu pogibiju. i s bijelim zastorom iza kojeg se osjećalo sunce. Razumije se da je oštroumni cilindar zapanjio Ivana. mekom i udobnom krevetu s oprugama. Naspavavši se. Ivan je pritisnuo dugme. Cilindar je u odgovor tiho zazvonio. Natpis »Bolničarka« zamijenio je natpis »Pozovite doktora«. Ivan je ugledao dugme zvonca kraj sebe.Poglavlje 8. . to jest oko pola dvanaest u podne. . Nakon što je neko vrijeme stajao. zaustavio se. cilindar se počeo okretati sve dok nije iskočio natpis: »Bolničarka«. Neko vrijeme razmišljao je na koji je način dospio u nepoznatu sobu s bijelim zidovima. ugasio. Ivan je pritisnuo dugme po drugi put kod riječi: »Liječnička pomoćnica«. ali danas ono nije u Ivanu izazvalo snažniji potres. Očekivao je poslije pritiska na dugme neku zvonjavu ili pojavu. DVOBOJ IZMEĐU PROFESORA I PJESNIKA Upravo u vrijeme kad je svijest napustila Stjopu u Jalti. Ivan Nikolajevič je postao mirniji i počeo je jasnije razmišljati. Nakon što je ležao još neko vrijeme nepomično u čistom. ona se vratila Ivanu Nikolajeviču Bezdomnom koji se probudio poslije dubokog i dugog sna. . Po navici da bez potrebe dira predmete. ali se dogodilo nešto sasvim drugo. Ivan je mahnuo glavom.

pogledao ispod čela i rekao: . Iako je odluč io da neć e razgovarati sa ženom. stavili su zdravog čovjeka u bolnicu. jer je smatrao taj pozdrav u sadašnjim uvjetima neumjesnim..Što želite obući . K nama svaki dan dolaze strani turisti.pozvala je žena i pod njezinim rukama otvorio se unutrašnji zid iza kojeg se vidjela ku paonica i prekrasno opremljen zahod. jer mu ona ionako ne može pomoć i.Dobro jutro! Ivan nije odgovorio. i još prave lice kao da je upravo tako potrebno! Za to vrijeme. uostalom. Okupani Ivan Nikolajevič odmah je dobio sve što je potrebno muškarcu poslije kupanja: izgla čanu košulju.Vidi ti! Kao u »Metropolu«!. a na njezinoj drugoj obali . čarape.. žena je pokazala unutra i upitala: . Ivan nije izdržao i. Ali i to nije sve: otvorivši vrata ormara.Strani turisti. gaće. žena je. jučer s jednim takvim upoznao. s pomoću jednog pritiska na dugme digla zastor uvis i u sobu je kroz tanku rešetku širokih razmaka koja je dosezala do poda.ponosno je odgovorila žena . ne gubeći dobrodušni izraz lica. Takve opreme nema nigdje ni u inozemstvu. bolje da i ne pri čam! I samo što nije počeo pričati o Ponciju Pilatu. na primjer.i u sobu je ušla punašna. okupajte se . rekao je ironič no: . videći kako iz blistave pipe voda u širokoj struji teč e u kadu. . Kako svi obožavate strane turiste! A među njima. ima različitih ljudi. Ja sam se. ali se suzdržao.O ne! .mnogo bolje.. simpati č na žena u bijelom č istom ogrtač u i rekla Ivanu: . shvaćajući da ženi te priče nije vrijedno pričati. Kod riječi »strani turisti« Ivan se odmah sjetio jučerašnjeg konzultanta.Molim.ogrtač ili pidžamu? . navrlo sunce. Ivan se smrknuo.. . Iza rešetke pokazao se balkon. Zaista. Učenjaci i li ječ nici dolaze specijalno da pogledaju našu kliniku.vesela borova šuma. iza njega obala vijugave rijeke.

svi u bijelom. Postojao je drugi: odmah započeti pripovijest o konzultantu i Ponciju Pilatu. I bilo je razloga za to. Ali se današnji Ivan znatno razlikovao od Ivana ju čerašnjeg i zato mu se taj prvi put učinio sumnjivim: još će potkrijepiti njihovu misao da je on . nije li bolovao od ve- . Najprije su Ivana odveli u kut za stolić s očitom namjerom da ga koješta pitaju. na cijeli niz pitanja. okrenuli su list. Ivan samo što nije rukama pljesnuo zbog ženine nametljivosti i šutke je pokazao prstom pidžamu od svijetlocrvene pamu č ne tkanine. i žena u bijelom prešla je na ispitivanje o Ivanovim rođacima. Prvi ga je strašno mamio: baciti se na te svjetiljke i komplicirane stvarčice. Pred njim su bila tri puta. Ovdje su stajali ormari i stakleni ormarići s blistavim poniklanim instrumentima. Odlu čivši da se prema svemu što postoji u toj predivno opremljenoj zgradi odnosi s ironijom.zatvoriti se u ponosnoj šutnji. juč erašnje iskustvo pokazalo je da toj priči ne vjeruju ili je shva ćaju nekako naopako. Počelo je navlačenje: tko je sve umro. Nakon što su ispisali o Ivanu cijelu stranu. Ivan je odmah u mislima okrstio kabinet »tvornica-kuhinja«. Ipak. iako i škrto i mrko. Poslije toga. Zato se Ivan odrekao i ovoga puta.goropadni luđak.dvije žene i jedan muškarac. sve do toga kada je i kako bolovao od šarlaha prije petnaest godina. Ivana su ispitivali o svemu što se ticalo njegovog prošlog života. od čega. sve ih razbiti do vražje babe i na taj način izraziti svoj protest zato što je bez potrebe zadržan. Zbog toga je Ivan taj prvi put odbacio. bile su tu nekakve trbušaste svjetiljke s blistavim sjenilima. kao i električni vodovi i nepoznati uređaji. kada. Ivana Nikolajeviča poveli su praznim i bešumnim hodnikom i doveli u ogroman kabinet. odlu čivši da izabere treći . nije li pio. Nije mu uspjelo da to u potpunosti ostvari i htio-ne htio morao je odgovarati. U kabinetu Ivana se prihvatilo troje . Ivan je počeo ocjenjivati svoj položaj. mnoštvo boč ica i plinskih plamenika.Nasilno prikovan za novo mjesto stanovanja. Naslonja či su bili neobično komplicirano napravljeni.

brižljivo ošišan kao glumac.. i nije više ni o čemu pitao. i Ivana su ubadali nečim u leđa. Zatim je u pomoć muškarcu došla druga žena. pogledao Ivanove oči. a svi drugi ostali su stajati. . kuckali čekić em po koljenima.predstavio se Ivanu i ljubazno ga pogledao. Ispred svih išao je č ovjek od č etrdeset i pet godina. ali nisu posebno inzistirali. Cijela pratnja iskazivala mu je znakove pažnje i poštovanja i zato je njegov ulazak ispao vrlo svečano. stavljali su mu na ruke nekakve gumene narukvice . Izmjerio je temperaturu Ivanova tijela. osvijetljivši ih nekakvom svjetiljkom. s ugodnim ali vrlo pronicljivim očima i finim manirama. ubadali u pregibu lakta. Sjeo je na stolicu. . ubadali u prst i uzimali iz njega krv. a postigao je to da je dospio u neki tajanstveni kabinet da bi pričao svakakve gluposti o stricu Fjodoru koji je dan i noć pijančevao u Vologdi. pokušao je da ga ulovi. izvještaju o Ponciju Pilatu nisu se čudili. crtali su drškom čekića nekakve znakove na koži grudiju. bio je to nedvojbeno onaj glavni. »Kao Poncije Pilat!« . Onda je žena ustupila Ivana muškarcu.pomislio je Ivan. kajganu od dva jaja 1 bijeli kruh s maslacem. Ivan je odlučio da pričeka nekog glavnog u toj ustanovi i kod tog glavnog postigne i pažnju prema sebi i pravdu. ali ne bolno. Na kraju su ga zamolili da ispriča o ju č erašnjem doga đaju na Patrijaršijskim ribnjacima. Neizdrživo glupo! Kona čno su Ivana pustili. Nakon što je pojeo i popio sve što su mu ponudili. Neoč ekivano su se otvorila vrata u Ivanovu sobu i u nju je ušlo mnoštvo ljudi u bijelim ogrta čima. Bio je sproveden natrag u svoju sobu gdje je dobio šalicu kave.neričnih bolesti.. taj ga je drukčije dohvatio. izbrojao puls. i sve u takvom smislu. Kad samo pomisli! Htio ih je sve upozoriti na opasnost koja je pri jetila od nepoznatog konzultanta. Da.Doktor Stravinski . Ivan se u sebi samo gorko podsmjehivao i razmišljao 0 tome kako se sve to glupo i čudno dogodilo. od čega su Ivanove noge poskakivale. I on ga je dočekao i čak vrlo brzo poslije svog doručka.

Da.Moram s vama govoriti .mra č no je odgovorio Ivan i prvi put je iznenada osjetio nekakvu neobjašnjivu odvratnost pre ma poeziji. a to je bila riječ »shizofrenija« .uznemireno je pomislio Ivan. odlič no .. i to je znao!« . .značajno je rekao Ivan Nikolajevič. mi ć emo vas slušati vrlo pažljivo do kraja ozbiljno i umirujuć e rekao je Stravinski . .tiho je rekao netko s dotjeranom bradom i dodao glavnome gusto ispi sani Ivanov list. .i ni u kom slu č aju neć emo dopustiti da vas se uvrštava u lu đake. Tada ga je jedna riječ nagnala da zadršće. stranca a možda i ne. uhu. .O ne.odazvao se Stravinski. a danas ju je ovdje ponovio profesor Stravinski.Stvar je u tome . i njegove vlastite pjesme kojih se sada sjetio uč inile su mu se nekako neugodne.mene su uvrstili među luđake.. .« .Odlič no! ..pomislio je Ivan... stranac na Patrijaršijskim ribnjacima.Izvolite. promrmljao: »Uhu.jao..I vi ste ovdje glavni? .rekao je Stravinski vra ćajući onome list i obratio se Ivanu: . . nitko ne želi da me sluša do kraja!.Ja sam radi toga i došao . »I latinski govori kao Pilat..« i izmijenio s prisutnima nekoliko fraza na malo-poznatom jeziku.. A glavni je vi č nim o č ima preletio list.Vi ste pjesnik? .Onda čujte: sinoć sam na Patrijaršijskim ribnjacima susreo tajanstvenu lič nost. koji je .počeo je Ivan osjećajući da je do šao njegov čas . »Napravili su cijeli dosije!« . već jučer izrekao ju je prokleti.Vi ste profesor? Na to je Stravinski predusretljivo kimnuo glavom. Aleksandre Nikolajevi č u . Stravinski je i na to kimnuo. Namrštena lica. pjesnik . on je sa svoje strane upitao Stravinskog: .nastavio je Ivan.tužno je pomislio Ivan.« . »Eto.. Glavni je očito postavio sebi kao pravilo da se slaže sa svim i da se raduje svemu što god mu govorila njegova okolina i da to izražava riječ ima: »Odlič no.

rekao je Ivan nastojeći da uskladi svoj ton sa Stravinskijevim i znaju ći već iz gorkog iskustva da će mu samo smirenost pomoći . A s njim je još jedan par.Upravo on .A tko je Anuška? To je pitanje malo uznemirilo Ivana. također krasan.Znanac Poncija Pilata? .Izvrsno vas razumijem . .žmirkaju ć i u Ivana. . Osim toga ..a taj je Berlioz poginuo pod tramvajem? . . .progovorio je ner vozno.potvrdio je Ivan prou čavajući Stravinskog.Upravo je njega sino ć u mom prisustvu pregazio tramvaj na Patrijaršijskim ribnjacima.Vrag zna tko je ona. Jednostavno neka glupa ča iz Sadove ulice. progoniš ga a ne možeš ga dostići.Aha . . očito se odlikujući velikom inteligencijom. . .ne uzbuđujte se i nastavite.upitao je Stravinski. .. Na primjer.Nastavljam . njegovo se lice trgnulo. upitao je Stravinski. . . . ali druge vrsti: ne kakav dugajlija u razbitim cvikerima i osim toga mačak ne zamislive veličine koji se samostalno vozi u tramvaju. Važno je to da je on unaprijed.rekao je Stravinski .tako dakle. A onaj se i poskliznuo upravo na tom mje stu! Kako vam se to sviđa? .Pilata? Pilat. unaprijed znao o ulju od suncokreta! Je li me razumijete? .Upravo taj.ozbiljno je odgovorio Stra vinski i dodirnuvši pjesnikovo koljeno. vlada nekom neobi č nom si lom .unaprijed znao za Berliozovu smrt i osobno je vidio Poncija Pilata. . . Pratnja je šutke i nepomi č no slušala pjesnika. dodao: .kako ga nitko nije prekidao. Ivan je govorio sa .On je rekao unaprijed da je Anuška prolila ulje od suncokreta. kod č ega je taj za gonetni gra đ anin. a laže on da je konzultant. shva ćate li. taj strašni tip. Ali taj efekt nije uslijedio i Stravinski je vrlo jednostavno postavio slijedeć e pitanje: .značajno se propitao Ivan na dajući se velikom efektu svojih riječ i.Anuška je ovdje posve nevažna . to je onaj koji je živio za vrijeme Isusa Krista? .

a Ivan je još jednom pomislio: »Stvarno je pametan!« Profesorov prijedlog veoma mu se svidio. vi ste jučer učinili slije deć e postupke. dajte da prosuđujemo logič ki.i odgovorio: . savi jajući redom duga čke prste i gledajući čas u list čas u Iva na. . Je li tako bilo? .odazvao se Stravinski.Objesili ste na grudi ikonu.mora se priznati da se među inteligencijom na đe također po koji pametan. u što nema nikakve sumnje. . svijetle mi lampom u oč i. prije nego što ć e odgovoriti. . ina če će počiniti neopisivo zlo.Ja sam normalan. jeste li vi normalni? Tada je nastupila potpuna tišina i debela žena koja se ujutro brinula oko Ivana pogledala je profesora sa strahopoštovanjem.pomislio je Ivan .Pa dobro. . on je dobro i dobro promislio mršteć i č elo i kona č no č vrsto rekao: . raspituju se o stricu Feđi!.Vi. sve je jasno. Ne dokažete. promislite sami! Međutim. odlično. odlično! .Potpuno ispravno! Kako ne bih nastojao. Ipak. -Tražeći nepoznatog čovjeka koji vam se pred stavio kao znanac Poncija Pilata. dakle. mene su ovdje silom zadržali.ako je tako. Dakle. . vi ste telefo- . povrijedili ste lice. A što je to. »On je pametan . kakvog smisla ima zadržavati u bolnici zdravog čovjeka? Dobro.Tu se on okrenuo i njemu su odmah pružili Ivanov list. u restoranu ste nekoga udarili.mrko se složio Ivan. kupaju u kadi.Pali ste s ograde.Eto. nego samo kažete. . . .Sada je Stravinski poč eo nabrajati.on je osobno bio na balkonu Poncija Pilata. A njega već odavna nema na svijetu! Zahtijevam da me se odmah pusti! . a? Njega treba odmah uhapsiti. Zaista. Nije li tako? Pojavili ste se u restoranu s upaljenom svijeć om u ruci.sve većim žarom i uvjerljivošću . Do veli su vas ovamo svezana. nastojite da se njega uhapsi? Jesam li vas ispravno shvatio? . Uzmimo vaš juč e rašnji dan. Dospjevši ovamo.Bilo je . samo u donjem rublju. To se ne može poreć i!« .s olakšanjem je povikao Stravinski . ako mi kažete da ste normalni. ja ću vas odmah odavle otpustiti.upitao je Stravinski.Odlično . .

Zatim ste pokušali da se bacite kroz prozor. kamo ć ete se odavle uputiti? . molim. Želite li otići odavle? Izvolite. . Nije li tako? Pitamo se: je li moguće da netko. i gotovo! .odgovorio je Ivan Nikolajevič i njegove je oč i zastrla tamna sumaglica. .Zato što će vas.Iz kojeg ću ja razloga opet biti ovdje? . niste na mjeravali odavle otići u stan. pustite.On je ustao. građanina Bezdomnog u grad. A što ć ete prvo reć i u miliciji? .O Ponciju Pilatu . Dalje slijedi Poncije Pilat.uspjeh vam neću poželjeti zato što u taj uspjeh ne vje rujem ni zrnca.Dakako u miliciju .Nemam vremena svra ćati u stan! Dok ja budem od lazio u stanove. on ć e šmugnuti! . Za dva sata gra đanin Bezdomni bit će opet ovdje.Kakve tu veze imaju ga će? . Ali i ga će također. Pa onda .brzo je upitao Stravinski. upitao je Ivan. . . Do skorog viđenja! . .nemirno je upitao Ivan.Fjodore Vasiljeviču. odmah je sjeo i progovorio: . odlično! .Tako. . iako sam vam to uzgred spo menuo.odmah dovesti ovamo i vi ć ete se opet naći u istoj sobi.zbunjeno se osvr ćući. Jer mi ćemo bolničko rublje skinuti s vas i dati vam vašu odjeću.odgovorio je Ivan.nirali miliciji i zamolili da pošalju mitraljesce. ali ne više tako č vrsto i pomalo zbunjen profesorovim pogledom.obratio se pjesniku . vi ćete sami odgovoriti: nikako. A k nama ste bili dovezeni u ga ćama.. Ali dopustite da vas upitam. njegova se pratnja pomaknula. tek što se u gaćama javite u miliciju i kažete da ste vidjeli č ovjeka koji je osobno poznavao Poncija Pilata .uskliknuo je pomirljivo Stravinski i okrenuvši se bradonji naredio: .Aha.Eto ga. Poncije Pilat. bilo koga uhvati ili uhapsi? Ako ste normalan čovjek.Direktno odavle? . Ali sobu ne zaposjesti.A u svoj stan neć ete svratiti? .Uglavnom. Stravinski kao da je o č ekivao to pitanje. Međutim. ako postupa na taj način.. posteljinu ne mijenjati. .

naredio je Stravinski debeloj ženi.on ni kamo neć e uteći. Uzevši ih u svoje.Dobro. . .Mi ćemo vam ovdje pomoći. Ništa nije jednostavnije nego poslati vašu prijavu kamo treba. . a Ivanu je rekao: . Koješta se može napričali! Ne treba svemu vjerovati! .moleć ivo je uskliknuo Ivan. Samo ne naprežite mozak.odazvao se Stravinski.Ne. ovaj put već neodlu čno.Odlično! . svakako još danas! . . a bez nje vam neće ništa uspjeti. riječ o zloč incu. ali zašto da vi sami trčite? Iznesite na papir sve svoje sumnje i optužbe protiv tog čovjeka. Njegova volja kao da se rascijepila i on je osjetio da je slab i da mu je potreban savjet. i ako je. I zapamtite da će vam se ov dje kod nas pružiti sva moguća pomoć. garantiram. po navljao: . krenuli gradom pri čaju ć i o Ponciju Pilatu. .uznemireno je povikao Ivan. I vi ste. Čujete li me? . Sada ću vam reći što se zapravo s vama do godilo.upitao je. Samo uz jedan uvjet: ne naprežite glavu i nastojte manje misliti o Ponciju Pilatu. . Vaš je spas sada samo u jednom . još danas. uspjet ć e sutra. .odlučno je izjavio Ivan.To je najpamet nije pitanje.iznenada je zna čajno upitao Stravinski i obuhvatio ruke Ivana Nikolajevi ča.Molim da mi date papir i pero.Pa dobro. čujete li me? Mi . . Ako ne uspije danas.Dajte papir i kratku olovku .On će uteći! . .Tada se s Ivanom Nikolajevičem dogodilo nešto čudno. . iznervirani. on je dugo. Pot puno prirodno što vas drže lu đ akom.Ali njega se mora uhvatiti! .Razumio sam! . ne. Jučer vas je netko jako uplašio i zbunio pričama o Ponciju Pilatu i ostalom.O ne . sve ć e se ob jasniti vrlo brzo. I za vas je pri jeko potrebno da ostanete ovdje. razdraženi č ovjek.Ali vam savjetujem da da nas ne pišete.u potpunom mirovanju. kako vi pretpostavljate.uvjereno se suprotstavio Stravinski ..Pa što da radim? .. netremice gledajuć i Ivanu u oč i.

.ćemo vam ovdje pomoći. poku šajte s kisikom . i s kupkama.Do viđ enja! . . .rekao je tiho.Da. . Iza rešetke na prozoru blistala je na podnevnom suncu radosna i proljetna borova šuma na drugoj obali. . . Ivan Nikolajevič neočekivano je zijevnuo.. izraz njegova lica se smekšao. sve je mirno . mi ćemo vam ovdje pomoći.Odlično! .. da . Ovdje je tiho. .Stisnuo je Ivanu ruku i već kod izlaska okrenuo se bradonji i rekao: . .po svom običaju završio je razgovor Stravinski i digao se: . Za nekoliko časaka kraj Ivana nije više bilo ni Stravinskog ni pratnje.Da. vi ćete osjetiti olakšanje. a nešto bliže ljeskala se rijeka. .

KOROVJOVLJEVE MAJSTORIJE Nikanor Ivanovič Bosoj. saopćila mu o pogibiji Berlioza i zajedno s njim krenula u stan br. U toku dva sata Nikanor Ivanovič primio je trideset i dvije takve molbe. One su sadržavale molbe. predsjednik stambene zajednice kuće br. dvorkinje. od srijede na č etvrtak. gdje je živio pokojni Berlioz. došla je u kuću komisija u kojoj je sudjelovao Želdibin. i u četvrtak od sedam sati ujutro Bosomu su počeli telefonirati a zatim se i osobno javljati ljudi s molbama koje su sadržavale zahtjeve u odnosu na pokojnikov stambeni prostor. U ponoć. Ni Grunje. dokaze o nesnosnoj skučenosti i nemogućnosti da se živi u istom stanu s banditima. to jest tri sobe (kabinet. bio je u strašnim brigama počev od prošle noć i. a stvari pokojnika podliježu čuvanju u dotičnim prostorijama dok se ne pojave bašti-nici. da njegov dio stana. kako već znamo. prijave. Međ u ostalim. spletke.Poglavlje 9. Tamo su zapečaćeni rukopisi i stvari pokojnika. 50. ni lakomislenog Stjepana Bogdanoviča u to vrijeme u stanu nije bilo. potresan po svojoj . obećanja da će obaviti popravke na svoj ra čun. 302-bis u Sadovoj ulici u Moskvi. Komisija je izjavila Nikanoru Ivanoviču da će pokojnikove rukopise uzeti radi sređivanja. prijetnje. pozvala Nikanora Ivanoviča. gostinj-ska soba i blagovaonica bivše draguljarice) prelazi u nadležnost stambene zajednice. Vijest o Berliozovoj pogibiji raširila se po kući nekom nadnaravnom brzinom.

onaj isti. ili kako? . namigivali i obećavali da će mu se odužiti.preplašeno je upitao Nikanor Ivanovič. Oslobodivši se kojekako onih što su mu išli za petama kroz asfaltirano dvorište. Nikanor Ivanovič sakrio se u šestoj veži i popeo se na peti kat gdje se nalazio ukleti stan broj 50. Peljmeni .umjetnič koj snazi bio je opis krađe peljmena* koji su neposredno prije toga bili u džepu kaputa u stanu br. nešto šaptali. . tusti Nikanor Ivanovič je pozvonio. Zakoračio je. Nema te? Nitko se nije odazvao. u tijesto zavijeno meso (prim.). pobjegao je i odatle..Tko ste. ali se izbezumljen zaustavio u vratima i čak je zadrhtao. ali mu nitko nije otvorio. Ali ni tada mu nisu otvorili. Nakon što je odahnuo na stepeništu. dva obećanja o završetku života samoubojstvom i jedno priznanje o tajnoj trudnoć i. To se mučenje nastavilo do podneva kad je Nikanor Ivanovič jednostavno pobjegao iz svog stana u prostoriju uprave kraj ulaza u kuću. mršavi. kućna pomoćnice! .Ej. Nikanora Ivanoviča zvali su u predsoblje njegova stana. Kraj pokojnikova stola sjedio je nepoznati.Ba! Nikanore Ivanovi ču! . Strpljenje Nikanora Ivanoviča prsnulo je.zaderao se zveketavim tenorom neoč ekivani gra đanin i skoč ivši pozdravio predprev.Kako se zoveš? Grunja.. Pozvonio je još jednom i poč eo mrmljati i tiho psovati.. ukratko. građanine? . 31.. i on je izvadio iz džepa svežanj ključeva u duplikatu koji su pripadali ku ć noj upravi. no. odlu č no je otvorio vrata i ušao. hvatali za rukav. dugački građanin u kockastom kaputu. . . Tada je Nikanor Ivanovič izvadio iz torbe metar.viknuo je Nikanor Ivanovič u polutamnom predsoblju.rusko nacionalno jelo. ali kad je vidio da ga i tamo vrebaju. zatim je vrata od kabineta oslobodio od pečata i stupio u kabinet. . . u džokejskoj kapici i cvikerima .

Nikanore Ivanoviču? Bez ceremonije.Ta sjednite. .kakve zakuske! (Mora se priznati. . Nikanore Ivanoviču. vikao je građanin i počeo se vrtjeti nuđajući predsjedniku naslonjač.Moje je prezime . o . Sve je to.tko ste? Je ste li službeno lice? . Stjepan Bogdanovič Lihodejev ljubazno je pozvao inozemnog artista.nimalo zbunjen.Eh. još i te kako biva! Ovakav zaključak ni u kojoj mjeri nije zadovoljio predsjednika kućne uprave. gospodina Wolanda da za vrijeme svog gostovanja. Nikanore Ivanovi ču! . Korovjov. Nikanor Ivanovič odgurnuo je naslonja č i viknuo: . a sutra.srda čno je uzviknuo ne znanac.U pokojnikovoj polovici stana nije dopušteno sjediti! Što tu radite? .nimalo uznemiren gruboš ć u. on je zaključio da je blagoglagoljivi građanin pred njim . iako je to neu godno. . Biste li htjeli nešto prigristi.Što to znači: službeno lice ili neslužbeno? Sve za visi od toga s kojeg se stajališta gleda na stvar. Taj pozdrav nije nimalo obradovao Nikanora Ivanoviča. službeno! A biva i obratno. Nikanor Ivanovič je otvorio usta.no. a? . Nikano re Ivanoviču. odazvao se građanin . gle.Ja sam.Tko ste vi? . nestalno i uvjetno. otprilike tjedan dana. vidite. . Danas sam nesluž beno lice. Direktor Varijetea.progovorio je sumnjičavo .predstavio se čovjek koji se nazvao Korovjov i lupio petom smeđe neoč išćene cipele. . Nikanore Ivanovi ču .Oprostite . da je Nikanor Ivanovič bio po prirodi nešto sirov). prevodilac kod osobe stranca koji ima rezidenciju u ovom stanu . Dokraja razbješnjen.sjednika nasilnim i naglim stiskom ruke.sve je grublje pitao predsjednik i čak je poč eo navaljivati na neznanca.upravo lice neslužbeno a možda i besposleno. Postojanje nekog stranca u tom stanu. stanuje u njegovu stanu. pa još s prevodiocem.Pa tko ste vi? Kako se zovete? . recimo. Prevodilac je brzo dao objašnjenje. Kako je po prirodi bio sumnjičav čovjek. progovorio je Nikanor Ivanovič .negoduju ći.Oprostite . za njega je bilo potpuno iznena đenje i on je zatražio objašnjenje.

To je pak. Lihodejev.Mačka vam.predložio je Korovjov..Rastrešenost. . zar ne bi stambena zajednica izdala na tjedan dana. dok traje gostovanje \Volanda u Moskvi. . odbio Nikanor Ivanovič. puknut ćete od smijeha! . Nikanor Ivanovič se opirao jer stranci treba da stanuju u »Metropolu« a nikako u privatnim stanovima .Kada Lihodejev putuje u Jaltu?! . dragi naš prijatelju Nikano re Ivanoviču! Ja sam također užasno rastresen. S obzirom na to što gospodin Woland nikako ne želi stanovati u hotelu.Ionako je njemu.zagala mio je Korovjov. ovaj stan nije potreban. znate! On je već vrag zna gdje! . . doga đa. Zauzet je.čemu je još ju čer pismeno javio Nikanoru Ivanovi ču s molbom da privremeno registrira stranca jer on. sa svoje strane.Kako sam to na njega zaboravio? .slat ko je predložio Korovjov.Doga đa se. Dvoumeći.tupo gledaju ć i otvorenu kuvertu.šaptom je siktao Korovjov .Ništa mi nije napisao . .zabezeknuto je rekao pred sjednik . Nikanor Ivanovič je izjavio da mora osobno vidjeti stranca.njemu sada. mogu pokazati .Potražite u svojoj torbi. Jednom uz č ašicu ispri č at ć u vam nekoliko č injenica iz moje bio grafije. svejedno . Slegnuvši ramenima. premorenost i povišenje krvnog tlaka.Prevodilac je zamahnuo rukama kao krilima vjetrenja če. . njemu cijeli stan. rastrešenost. .On je otputovao. to jest i pokojnikove sobe? . pokojniku. a navikao je da stanuje komotno. . promrmljao je Nikanor Ivanovi č. a prevodilac je odmah predložio predsjedniku nešto neočekivano ali zanimljivo.On se sada već vozi. putuje u Jaltu. ali je prevodilac odbio: to nikako nije moguće. otputovao! . priznajte sami Nikanore Ivanoviču. ako želite.povikao je prevodi lac. Nikanor Ivanovič je otvorio torbu i našao u njoj Lihodejevljevo pismo. Nikanore Ivanoviču . Nikanore Ivanovi ču! . Dresira ma čka.

. .Kažem vam. . . Za novac on ne pita . Stvar je bila u tome što je stambena zajednica imala. .. a za kakve pare . .šaptom je dodao vuku ć i predsjednika u pred soblje k telefonu . Zbog toga je nešto nejasno mu čilo predsjednikovu dušu. Nikanore Ivanoviču.Shva ćam! . Nikanore Ivanoviču. hirovit je kao vrag! .od koga ć ete uzeti ako ne od njega! Kad biste vidjeli kakvu ima vilu u Nici! Iduć eg ljeta. 50 artistu Wolandu s naplatom od . molim. možda bi se izvukli. Ali je poslovni i oprezni Nikanor Ivanovič izjavio da on najprije mora to pitanje urediti u turističkom uredu. svakako po đ ite i pogledajte . pa ili špijunira kao posljednji ku č kin sin ili me izmu či hiro vima: i to mu ne valja i ono mu ne valja!. kad odete u inozemstvo.vikao je Korovjov.Vjerujte. u njegovoj odjeći i u tim mrskim nepotrebnim cvikerima. jao. prijedlog je bio vrlo solidan. Nikanor Ivanovič se malo smeo i rekao: .. Pokazalo se da tamo već znaju za namjeru gospodina Wolanda da stanuje u privatnom stanu Lihodejeva i nemaju ništa protiv toga. to je velika po godnost i oč iti profit. A za vašu stambenu zajednicu.ne zna se. Na jesen se moralo kupiti naftu za parno grijanje. i odmah uredite! A što se tiče novaca. Pomalo ošamu ć en njegovom galamom.zadi vit ć ete se! S turističkim uredom stvar je preko telefona bila uređena s neobič nom brzinom što je predsjednika zaprepastilo.povikao je Korovjov.Izvrsno! .miliju naš! U prevodiočevu prijedlogu bio je jasni praktični smisao. ali je on ipak odlučio da prihvati -prijedlog. .intimno se požalio Korovjov pokazuju ći prstom svoj žilavi vrat.Korovjov se osvrnuo a zatim je šapnuo predsjedniku na uho: . A sa strančevim parama. . svu dušu su mi izmučili! Dođe .šapnuo je Korovjov. ali je nešto čudno nesolidno bilo u prevodioč evu na činu govora. ne ustežite se . predsjednik je izjavio da je stambena zajednica voljna izdati na tjedan dana stan br. izvanredno veliki deficit.Kako drukč ije nego da uredite! Obavezno! Evo vam telefon. . -1 neće! Ne voli hotele! Evo gdje mi već sjede ti stran ci! .

stavio ga zajedno s ugovorom i novcem u torbu i. iznosi tri i po tisu ć e? Nikanor Ivanovič je pomislio da će dodati: »Baš imate apetit. Taj je bon prevodilac lijevom rukom spretno tutnuo Nikanoru Ivanoviču.mrmljao je. Nikanor Ivanovič je jako pocrvenio i stao ga gurati od sebe. gdje je Korovjov s velikom brzinom i spretnošću nadrljao ugovor u dva primjerka. svoju ženu. dvanaest. Tisuća rubalja.zaurlao je Korovjov. . . Prebrojivši novac. on ć e dati. Ugovor je potpisao i predsjednik. Poslije toga jurnuo je s ugovorom u spavaonicu i vratio se s oba primjerka na kojima se stranac široko potpisao. Nikanore Ivanoviču. cvaj. . Lopovski je namignuo u smjeru spavaonice. . . dakle.i sli č no u tom smislu. petnaest? Ošamu ć eni predsjednik objasnio je da treba samo dvije. a desnom je stavio u drugu predsjednikovu ruku debeli šuštavi svežanj. . Slijedilo je prebrojavanje s ubacivanjem Korovjovljevih šala i dosjetaka. .. ali je Korovjov rekao nešto sasvim drugo: .Koliko ulaznica. Nikanore Ivano viču! . predsjednik je od Korovjova dobio stranč ev pasoš radi privremene prijave..Velikim slovima. »vlastito oko najbolje vidi« . kao »čisti računi . Bacivši oko na njega. . za dvije osobe. Nikanor Ivanovič ni sam nije primijetio kako se našao kod pokojnikova pisa ćeg stola. draj! . . velikim slovima.Zar je to neka svota! Tražite pet.Za tjedan to. Korovjov je odmah dohvatio bilježnicu i odvažno napisao Nikanoru Ivanoviču bon za ulaznice u prvom redu.Lako ć emo za to! .To nije dopušteno. Nikanore Ivanoviču!«. za sebe i za Pelageju Antonovnu. . stidljivo je zamolio bon za besplatnu ulaznicu . Zbunjeno se nasmiješivši. odakle su se čuli mekani skokovi teškog ma č ka i prošištao: .. Tada je Korovjov krajnje zaprepastio predsjednika. Tada je Korovjov zamolio potvrdu za pet.duga ljubav«..i s riječ ima koje baš nisu pristajale uz ozbiljni posao: Ajn... ..Od pet stotina rubalja na dan.predao predsjed niku pet novih bankovnih svježnjića. ne izdržavši.

Nikanore Ivanovi č u. Nikanor Ivanovič.zašaputao je na njegovo uho Korovjov .Pitam vas gdje su? Što vam je?.Halo! Smatram svojom dužnošću da javim kako naš predsjednik stambene zajednice ku ć e broj tristotine dva bis u Sadovoj ulici. Vi ć ete ga uvrijediti. Bila je to iglica nemira. i da će se Pelageja Antonovna obradovati bonu. Pa ipak.Neću ništa da čujem .kod nas nije dopušteno. negdje u najvećoj dubini duše ubadala je predsjednika nekakva iglica.Messire.odazvao se odnekuda Korovjov ali ne zveketavim već čistim i zvuč nim glasom. Vi ste nastojali.č etiri stotine dolara.Meni se taj Nikanor Ivanovič nije svidio. vi treba samo da zapovjedite!... . . okrenuo broj i počeo iz nepoznatog razloga vrlo pla čljivo govoriti u slušalicu: . A zatim se predsjednik.. Može li se udesiti da se on više ne pojav ljuje? . Nikanor Ivanovi č Bosoj... I odmah se prokleti prevodilac pojavio u predsoblju. u zahodu. u novinskom papiru . . u ventilaciji. špekulira s valutom. i dresirani ma čak. . nije za to upitao?« Neko vrijeme predsjednik je poput ovna gledao u stepenice. kako je naknadno tvrdio predsjednik: svežanj je sam kliznuo u njegovu torbu. Govori stanar iste ku ć e iz stana broj jeda- .A gdje su svjedoci? .tiho-pretiho prošaptao je pred sjednik i osvrnuo se.Strogo se kažnjava . Tu se vrtjela i vila u Nici. I tada se desilo čudo. Osim toga. a to nije zgodno. Vihor misli bjesnio je u njegovoj glavi. .. ovdje na stepeništu predsjednika je kao kap udarila misao: »A kako je prevodilac dospio u kabinet kad je na vratima bio pečat?! I kako to da ga on. i misao na to da svjedoka stvarno nije bilo. nekako oslabljen i čak slomljen. U ovom su času u njegovu stanu broj trideset i pet. Tek što je predsjednik napustio stan.šapnuo mu je na drugo uho Korovjov. iz spavaonice je dopro duboki glas: . našao na stepeništu. a kod stranaca je do pušteno. On je lu pež i varalica. ali je zatim odlu čio da pljune na sve to i da se više ne muč i tim neshvatljivim pitanjem . Bile su to nepovezane misli ali ugodne. .

Ali zaklinjem vas da moje ime držite u tajnosti.naest. nema.. . ali se znade što se dešavalo kod Nikanora Ivanoviča. slijedeći pridošlice. a s njima vrlo blijeda Pelageja Antonovna.. Što se dalje doga đalo u stanu br. nalio drugu.ne zna se. Zaključavši se kod kuće u zahod.U čemu je stvar? .. . Tog časa u blagovaonicu su ušla dva građanina. dohvatio na vilicu tri komadića sleđa . Za pet minuta predsjednik je sjedio za stolom u svojoj maloj blagovaonici. Kroz tjedan dana bit ć e sasta nak . kost koja je uzduž napukla. ovdje . Supruga je potr čala u predsoblje.kost sa moždinom. . Nikanor Ivanovič nalio je čašicu votke.Gdje je klozet? . ispio. Ne puš taj nikoga.Ovdje. 50 . Na stolu je nešto udarilo (to je Nikanor Ivanovič ispustio žlicu na voštano platno). gusto posipana zelenim lukom.tiho je upitao Nikanor Ivanovič. reci im neka prestanu gnjaviti. i u to je vrijeme zazvonilo. izvadio je iz torbe svežanj koji mu je prevodilac naturio i uvjerio se da je u njemu četiri stotine rubalja. Taj je svežanj Nikanor Ivanovič zamotao u komadić novina i gurnuo u cijev za ventilaciju. Progutavši slinu Nikanor Ivanovič je zacvilio kao pas: . a Nikanor Ivanovič je kutlačom povukao iz plamenog jezera nju. Pri pogledu na gra đane problijedio je i Nikanor Ivanovič i digao se. Njegova supruga donijela je iz kuhinje lijepo narezanog sleđa.. podlac. I on je objesio slušalicu. Što se ti č e stana. . .Kod nas u stanu ne može biti ništa takva.. Timofej Kvascov. Imate li isprave . . mene nema. i jedan pogled na njega dao je naslutiti da se u njemu u gustom crvenom borš č u nalazi ono od č ega nema ništa ukusnije na svijetu .zabrinuto je upitao prvi koji je bio u bijeloj ruskoj košulji. oprostite .Da vas zemlja proguta! Niti jesti mi ne daju.. . Došljaci su se odmah uputili u hodnik.. A Pelageja Antonovna je unijela lonac koji se pušio..brzo je odgovorila Pelageja Anto novna. Strahujem od osvete gore navedena predsjednika. ispio.

zamišljeno je rekao prvi i upi tao Nikanora Ivanovi ča meko i ljubazno: . prevodilac-gad mi je podvalio . glupa čo prokleta! Tada je onemoćao i spustio se na stolicu očito odlu čivši da se pokori neizbježnosti.Ne! . Otvorio je torbu.. poplavio u licu i ispustio torbu u borš č. . sa slikom nekakvog starca. .. . U to vrijeme Timofej Kondratjevič Kvascov prislanjao je iz stepeništa na ključanicu vrata od predsjednikova stana čas uho čas oko. hrop ćući: . ni ugovora.. Ivanoviču! To ć e ti ići u prilog! Krvlju podlivenih očiju.Podmetnuli su mi neprijatelji! .Drž'te ih! U našoj je kući nečista sila! I tada. a drugi je istog časa stao na stolicu u zahodu. Nikanor Ivanovič zamahnuo je šakama iznad ženina glave.Prvi je u hodu pokazao Nikanoru Ivanovi ču ispravu. Uostalom.O. ni strančeva pasoša.očajnič ki je povikao predsjednik. pred njegovim očima plivale su nekakve mrlje.Nemam ih! Nemam. ništa osim metra.Drugovi! . .. tko će znati što se pričinilo Pelageji Antonovnoj. sve to je Nikanor Ivano-vič vidio nejasno.Pokaj se. i opet je meko do dao: . . nego nepoznati novac. U očima Nikanora Ivanoviča se smrklo. Jednom riječ ju. U torbi nije ničega bilo: ni Stjopina pisma. Novine su skinuli. iz nje torbu. ruku je gurnuo u cijev za ventilaciju. vičuć i pri tome bezvezno: . nikada ih ni sam držao u rukama! .Dolari u ventilaciji . morate i ostale predati.To se događa .odgovorio je Nikanor Ivanovič prestrašenim glasom. u cvikerima!. pogledao u nju. . ni sasvim sivi ni zeleni. s treskom je izvukao ladicu.No dobro. On se bacio prema komodi. umirući od znatiželje. ni novca.složio se taj.mahnito je povikao predsjednik..To je vaš pa ketić? . Korovjov . .Evo ugovora . gurnuo ruku. bogom se kunem. ni bona za besplatne ulaznice. ali se u svežnju nisu pokazali rublji. prvi.. . da je pljesnuvši rukama povikala: .

prstom je pozvao iz kuhinje Timofeja Kondratjeviča u predsoblje. vidjeli su kako je predsjednik u pratnji dvaju lica pošao ravno prema kućnim vratima. . koji su se nalazili u dvorištu.Za pet minuta stanari kuće. o tome kako je predsjednik nagrajisao . A za jedan sat nepoznati gra đanin javio se u stan br. nešto mu rekao i zajedno s njim nestao. Pričalo se da je lice Ni-kanora Ivanoviča bilo blijedo. da je prolazeći teturao kao pijan i da je nešto mrmljao. 11 upravo u vrijeme kad je Timofej Kondratjevič pričao drugim stanarima. grcaju ći od zadovoljstva.

od starih plakata koji su visili na zidu. VIJESTI IZ JALTE U vrijeme kad se desila nesreća Nikanoru Ivanoviču. a trovali su mu život naročito u dane kad se mijenjao program. Oprema kabineta sastojala se. izlizana. nalazila su se dvojica: sam Rimski i administrator Varijetea Varenuha. Varenuha se sada skrivao u kabinetu findirektora od onih koji su imali bonove za besplatne ulaznice. No razumije se samo po sebi. Međutim. . za razliku od njega. kraj pisać eg stola. Izišao je iz Varijetea. 302-bis. Rimski je sjedio za stolom i od samog jutra nalazio se u lošem duševnom raspoloženju.u ljetni vrt Varijetea gdje su se nalazili kiosci za osvježenje. s lijeve strane Rimskog. bio vrlo živahan i nekako posebno nemirno poslovan. od četiri naslonjača i od postolja u kutu na kojem je stajala prašnjava stara maketa nekog spektakla.Koga? Varenuhu? Nema ga. streljana i otvorena pozornica. u kabinetu financijskog direktora Varijetea. od malog stola s bocom vode. a Varenuha je. upravo iza leđa findirektora koji je sjedio za pisa ćim stolom . nedaleko od kuće br. Tek što bi počeo zvoniti telefon. Varenuha bi uzimao slušalicu i lagao: . ventila za njegovu energiju nije bilo. A danas je bio upravo takav dan.Poglavlje 10. Veliki kabinet na drugom katu Varijetea gledao je s dva prozora na Sadovu ulicu a s jednim. olupljena vatrostalna blagajna. u toj istoj Sadovoj ulici. osim pisaćeg stola. da je osim toga bila u kabinetu nevelika. Rimskog.

.Nema njega kod ku ć e. Na zelenim listovima bilo je velikim crvenim slovima štampano: Danas i svakodnevno u Varijeteu izvan programa PR O FE S OR W OLA N D Seanse crne magije s potpunim njezinim raskrinkavanjem Varenuha se udaljio od plakata koji je bacio na maketu..Ne znam. Rimski je izvadio sat. nemoj tako! To je vrlo do bar korak. Kako nebi! Lihodejev je te- . .Telefoniraj još jednom Lihodejevu. Vrata su se otvorila i razvodnik je dovukao debeli svežanj tek tiskanih dopunskih plakata. Grigorije Daniloviču.razdraženo je rekao Rimski.kako se izrazio Rimski) dotr čao k findirektoru s već napisanim konceptom ugovora.Ijutito gle dajući plakat kroz rožnate naočale. molim te .upadljivo! .i uop ć e me č udi kako su mu dopustili da to stavi na pro gram! .siktao je Rimski kuc kajuć i na ra čunskom stroju. Jučer je Stjopa (»kao lud« . vrag nek zna! Ispostavilo se da ni Varenuha kao ni Rimski nije vidio maga. naredio je da ga odmah prepišu i da se Wolandu izda novac. . pogledao ga zadovoljno i naredio razvodniku da odmah pošalje sve primjerke na lijepljenje. nema nikoga u stanu. A taj je mag kidnuo i nitko ga osim Stjope nije vidio. ne znam. nikakve soli po mom mišljenju tu nema.Dobro . vidio da pokazuje dva sata i pet minuta i potpuno se razjario. . gunđao je Rimski . I uvijek on izmisli takvo što! Da nam je makar pokazao tog maga! Jesi ga li ti vidio? Odakle se iskopao. Već sam poslao Karpova.A meni se nikako ne sviđa taj pothvat .primijetio je Varenuha kad je razvodnik otišao. Tu je sva sol u raskrinkavanju.Vrag neka zna što to zna či! . .Ne.

govorio je Varenuha držeći na uhu slušalicu u kojoj su se čuli česti dugi i potpuno beznadni signali. pročitao i zafućkao..Zdravo da ste..Gdje je tu Varijete? Izvanredno hitni telegram.Moj posao stoji! . rekao da će doć i za pola sata i ne samo što nije došao već je nestao iz svog stana! .. Varenuha je opet poč eo telefonom posvuda tražiti Stjopu i.Telegraf? Na račun Varijetea. ušla je ista žena što je donijela prvi telegram i pružila novu kuvertu.uskliknuo je Rim ski i dodao: . Iz male torbe o pojasu žena je izvadila bijeli omotić i bilježnicu i upitala: .vikao je Rimski pokazuju ć i pr stom hrpu nepotpisanih papira. Upravo kad je Varenuha držeći u rukama slušalicu razmišljao kamo da još telefonira. u crnoj suknji i platnenim cipelama. .I dobro bi bilo . Pot pišite.što su se vrata za njom zatvorila.. nigdje ga nije našao. . Varenuha je nadrljao nekakvu čvrknju u ženinoj bilježnici i tek.rekao je Varenuha i povikao u te lefonsku slušalicu: . otvorio je omot. ja sam vaša teta! . Danas pola dvanaest kriminalistički odjel javio se ke-stenjasti noćnoj košulji hla čama bez cipela umobolni predstavio se Lihodejev direktor Varijetea Brzojavite istražni odjel gdje direktor Lihodejev«. .Lažni Dimitrij! . Upravo tog časa ušla je u kabinet žena u kaputu i kapi uniforme. Pročitavši telegram.lefonirao oko jedanaest sati. Bez obzira na saopćenje o jaltanskom samozvancu. Varenuha je brzo otvorio. dakako. zatreptao je očima i predao omot Rimskome. U telegramu je pisalo slijedeće: »Jalti Moskvu Varijete...jedva čujno rekao je kroz zube Rimski. Slušate li? »Jalta Kriminali sti č ki odjel.Da nije on kao i Berlioz pao pod tramvaj? . Primite izvanredno hitni telegram .. . .Kakvo iznena đ enje! . Direktor Lihodejev u Moskvi Findirektor Rimski« ..

glupost! .Ma ne! Glupost.Tko je pijan? . glupost.. . upitao je Rimski.rekao je Varenuha.. Varenuha je dugo slušao često zujanje u slušalici. Varenuha je odmah uspostavio vezu s turističkim uredom i. ne skidaju ći oči s telegrama. .»Hipnozom .Što je opet? . . .upi tao je Rimski.ponavljao je Varenuha riječ iz te legrama.nervozno se trgnuvši.Gdje je odsjeo taj Woland. Okrenuvši poslije toga broj Lihodejevljeva stana. .prodorno je viknuo Rim ski. Hridi. vrag neka ga nosi? . a zatim ćete šutjeti koliko vas je volja! Ta ja raznosim samo izvan redno hitne telegrame! Varenuha se potpisao u bilježnici. šutke su zurili jedan u drugoga..On je pijan. a pročitavši. . Rimski i Varenuha ponovo su čitali telegram. moje . Dodiruju ć i se glavama. i žena je otišla.Ti si razgovarao s njim telefonski poslije jedanaest? . Da je iz Jalte telegrafirao neki samozvanac ili luđak u to nije moglo biti sumnje.« . ali eto što je bilo čudno: odakle jaltanski mistifikator zna za Wolanda koji je tek jučer doputovao u Moskvu? Odakle on zna za vezu između Lihodejeva i Wolanda? .Potpišite. na veliko čuđenje Rimskoga. . .Gra đani! . .u potpunoj nedoumici progovorio je administrator.Svejedno je jesam li razgovarao. Varenuha mu je šutke pružio telegram i findirektor je u njemu vidio ove riječi: »Molim vjerovati bačen Jaltu hipnozom Wolanda hitno brzojavke kriminalističkom odjelu potvrdu lič nosti Lihodejev«..Zatreptao je oči ma i iznenada odlučno povikao: .. . mučni glas koji je pjevao: » .razljutila se žena.Odakle on zna za Wolanda? . ali on ne može sada biti u Jalti! To je smiješno! . izjavio da je Woland odsjeo u Lihodejevljevom stanu.Pa smiješno je i govoriti! . Između tih signala odnekuda iz daljine za čuo se teški.upitao je Rimski i opet su obojica zurili jedan u drugoga.

ali je sada osjetio kao da koprena zastire njegov razum i nije mogao ništa drugo izgovoriti osim obi č ne i uz to potpuno besmislene fraze: . On je ustao. Nije dovršio.To već postaje zanimljivo .. slova na fotogramu sa slovima u Stjopinim rješenjima i u njegovim vijugastim potpisima. Pogledavši u lice Rimskog. proderao se dostavlja čici koja je sjedila na stolici: . U vratima se pojavila ona uvijek ista žena i obojica su . a ona je izvadila iz torbe ne više bijeli nego nekakav tamni listić. . a čak se i postarao.i Rimski i Varenuha .ustali njoj u susret. I bez toga mršavi findirektor kao da je još više smršao. a njegove su oči u rožnatom okviru izgubile uobičajenu zajedljivost. .procijedio je kroz zube Varenuha. On je i tr čkarao po kabine- .Njegov.Stan ne odgovara . prateći pogledom ženu koja je brzo otišla. administratora je začudila promjena koja se na tom licu desila.rekao je Varenuha stavljaju ć i slušalicu na telefonsku vilicu . . .«.To ne može biti! Rimski nije tako postupio. rukom pisani reci: »Dokaz moj rukopis moj potpis hitno brzojavke potvrdno provedite tajno pra ćenje Wolarida Lihodejev.utočište . Rimski je prvi dohvatio listić.Nikog osim poštara ne puštajte unutra! . a Varenuha se odazvao kao jeka: .da pokušamo još nazva ti.i zaklju čao vrata. u njima se pojavio nemir. pa čak i tuga.To je njegov rukopis .kona č no je odlu č no rekao findirektor. Varenuha je učinio sve što treba da učini čovjek u časovima velike zaprepaštenosti. i Varenuha je shvatio da se u telefonsku mrežu odnekuda upleo glas iz radio-emisije.. Zatim je iz pisaćeg stola izvadio hrpu papira i počeo pažljivo uspoređivati masna.« Tokom dvadeset godina svoje djelatnosti u kazalištima Varenuha je vidio svašta. Varenuha je navalivši se na stol vrelo disao u obraz Rimskoga. Na tamnoj pozadini fotografskog papira jasno su se isticali crni. otvorio vrata. . s naklonom u lijevo.

. Užas! Bilo je to dvadeset minuta poslije jedanaest sati! Pa što to onda znači? Ako pretpostavimo da se odmah poslije razgovora Stjopa uputio na aerodrom i stigao za. a u Moskvi je razgovarao telefonski . . - .Koliko je kilometara do Jalte? .tu. Da .Mislio sam! Već sam o tome mislio! Do SevastopoIja je željeznicom oko tisuću i po kilometara. Kako je mogao otputovati ili odletjeti a da nije ništa javio Varijeteu? Da je sinoć i odletio . također nezamislivo. . vrag neka zna što je to! Možda danas nije Stjopa s njim razgovarao telefonski iz svog stana? Ne. Ali što drugo? Avion-lovac? Tko bi i u kakva lovca pustio Stjopu bez cipela? Zašto? Možda je skinuo cipele kad je doletio u Jaltu? Također . Hm . Stjopu. . . uostalom. a do Jalte do daj još osamdeset kilometara! Ali zra čne linije je dakako manje. recimo.. pred oč ima Rimskoga iskrsnuo je brojčanik njegova sata.do danas u podne ne bi doletio. prisjetio se gdje su bile kazaljke... Trebalo je odmah i s mjesta prona ći obična objašnjenja neobi čnim pojavama. Položaj findirektora bio je vrlo težak. i klicao: . pa da ne poznaje Stjopin glas! Da i nije danas Stjopa razgovarao. Pritvorenih oč iju findirektor je sebi predoč io Stjopu u noćnoj košulji i bez cipela kako ulazi danas oko pola dvanaest u neki neviđeni ultra-brzi avion. Ta napisali su da se u kriminalistički odjel javio u pola dvanaest u podne.. Ni o kakvom vlaku ne može biti ni govora. a zatim opet njega. i dvaput širio ruke kao da je razapet. Ili bi ipak doletio? . Varenuha je prekinuo svoje tr č karanje i zaurlao: . ako ne kasnije a ono jučer predvečer.upitao je Rimski.. to je bio Stjopa! On. također u pola dvanaest kako stoji u čarapama na aerodromu u Jalti. i popio je čitavu čašu žućkaste vode iz boce.Ne razumijem! Ne ra-zu-mi-jem! Rimski je gledao kroz prozor i napregnuto o neč emu mislio... Stjopa se iz svog kabineta javio u ovaj isti kabinet s tim glupavim ugovorom i iznervirao findirektora svojom lakomislenoš ću. dopustite .zašto? Pa niti u cipelama ga ne bi pustili u avion-lovac! Pa i avion je tu sasvim bez veze. pet minuta. što je.

ne.Dajte hitni razgovor s Jaltom. Ali zar nisu odanle telegrafirali? Lice findirektora bilo je doslovce strašno. ali nije dospio ni razmisliti kako treba kad su kroz njegovu glavu prošle riječi: »Glupost! On ne može biti u Jalti!« Istovremeno Rimski je učinio slijedeće: pažljivo je složio sve primljene telegrame i kopiju svoga u svežanj.. U to vrijeme netko je izvana okretao i drmao kvaku i čulo se za vratima kako je dostavlja čica očajnič ki povikala: . on nije u Jalti! Što preostaje? Hipnoza? Nema na svijetu takve hipnoze kojom bi se moglo prebaciti čovjeka tisuću kilometara daleko! Možda mu se privida da je u Jalti? Njemu se možda i privida.Primite hitni telegram. Jalta.Kao prokleto. Varijete. Vidjelo se da ga je kvar na liniji posebno snažno oneraspoložio i natjerao na razmišljanje. linija je pokvarena. odmah osobno odnesi. Razmislivši malo. napisao na njoj nekoliko riječi i pružio Varenuhi govoreći: ..onda proizlazi da je avion odmah poletio i za pet minuta preletio više od tisuću kilometara? Zna či.u mislima je uskliknuo Varenuha. ali zar se jaltanskom kriminalističkom odjelu također privida?! Ne. Neka tamo razmišljaju. Da.Ivane Saveljeviču. »Pametno!« . Ali do razgovora s Jaltom nije došlo. on je opet dohvatio slušalicu jednom rukom.pomislio je Varenuha. Da. dakle zna č i. a drugom je zapisivao sve što je govorio u slušalicu: . Rimski je položio slušalicu i rekao: . zalijepio je. na sat preleti više od dvanaest tisuća kilometara!! To je nemoguće. oprostite. »Vrlo pametno!« . svežanj stavio u kuvertu. to se ne dešava!. uzeo telefonsku slušalicu i rekao: . »Danas oko pola dvanaest Lihodejev raz govarao sa mnomn telefonski iz Moskve stop Poslije toga na dužnost nije se javio i ne možemo ga telefonom prona ći stop Rukopis potvr đujem stop Mjere pra ćenja dotičnog artista preuzimam Financijski direktor Rimski«. . Krimina listički odjel.Ne može! Ne puštam! Makar me zaklali! Sjednica! Rimski se svladao koliko je mogao.

zaprepašteno je odgovorio Varenuha .a s kim razgovaram? .radosno je uzviknula slušalica. slušao.Oni su zauzeti ..a tko zove? .u čudu je rekao Varenuha.blijed od bijesa progovorio je findirektor . što .mersi.govorila je slušalica .Mersi . radosno i tajanstveno namignuo i napravio grimasu.moje najbo lje.K. . . Stjepan Bogdanovič Lihodejev nije sada kod ku ć e? . Rimski je istegao vrat. . Obavezno.Strašno mi je drago što č ujem vaš glas! Kako vaše zdravlje? .vikala je slušalica. zi? .Pa naravno! Rekao sam ja! .Pomoćnik.. kako? Vo .Izvan grada.uzbu đ eno je vikao administrator. Dakako.Mogu li govoriti s artistom \Volandom? .pomislio je Varenuha i sakrio kuvertu u svoju aktovku.slatko je upitao Varenuha.zbunjeno je rekao Varenuha .Otišao je! . .Slušam.Ivan Saveljevič ? . udahnut ću svježeg zraka i vratiti se. Dakle? .Sve najbolje . . A kad ć e se vratiti? . . ..Oprostite.Nikakva Jalta.odgovorila je slušalica zveketavim glasom . . Zatim je još jednom. .vikala je slušalica. Poru č it ću . nije! Nije! .. primite .. nego se on odvezao izvan grada! . . . .Rekao je. . Odmah.. . najsrda čnije pozdrave i želje! Uspjeha! Zadovoljstva! Potpune sreće! Sve! .No ako je tako .isprekidano je kuckala slušalica.Administrator Varijetea Varenuha.Stojim vam potpuno na raspolaga nju. okrenuo na telefonu broj Stjopina stana.Tako .to je stvarno svinjarija kojoj nema imena! . . za svaki slučaj. Bu dite dobri i poručite mesjeu Wolandu da on nastupa da nas u treć em dijelu. da se vozi u automobilu.Molim. . Svakako.Jao.»A to je zbilja pametno!« .A kamo? . najdraži Ivane Saveljeviču! Raspolažite sa mnom kako vam drago. njegov pomoćnik i prevodilac Korovjov! . .

I opet su se otvorila vrata i ušla je ona ista . . naredio je blagajnici da ostavi i ne prodaje trideset najboljih mjesta u ložama i parteru. .. izvadio iz ladice vatrostalne blagajne novac.Smiluj se.Hajde. ugledao duga čki red pred blagajnom.. . Rimski je zvecnuo ključem. doznao da blagajnica očekuje za jedan sat natpis »rasprodano« zato što publika navaljuje nakon što je nalijepljen dodatni plakat.A kuvertu da od nesem? ..po mom mišljenju ti uzalud šalješ novac. Obojica su ustala u susret poštarici. .To je glupost! Njegove vlastite šale .On je poludio . I Varenuha je istr čao s torbom iz kabineta. .A kriminalistič ki odjel.Sada je administrator poskočio i tako zaviknuo da je Rimski zadrhtao: . i uronio u svoju sobu da uzme kapu. »Ona!« .Obavezno .Novac će se vratiti .Ništa zato.Da! . u hodu je odbio nasrtljivce s bonovima za besplatne ulaznice. to je već previše . . skupo će platiti tu šetnju!.viknuo je Varenuha.prekinuo ga je ekspanzivni administrator i upitao: .I dodao. Grigorije Daniloviču .tiho se odazvao Rimski .trzajući obrazom odgovorio je Rimski i u njegovim je očima plamtio pravi teški bijes. Ivane Saveljevi ču. Tog je časa zazvonio telefon.Ali. odbrojio pet stotina. pokazuju ći na Varenuhinu torbu: . . . uru čio dostavlja ču novac i poslao ga na telegraf.odgovorio je Rimski.ne vjerujući svo jim očima...Sjetio sam se! Sjetio sam se! U Puškinu je otvorena burekdžinica »Jalta«! Sve je jasno! Odvezao se tamo. pomislio Rimski.Iznenada je za peo i neodlu č no dodao: . tko zna zašto. Spustio se u prizemlje. . istr čao iz blagajne. pozvonio. Ovaj put u telegramu su bile riječ i: »Hvala potvrdu odmah pet stotina kriminalisti č kom odjelu meni sutra letim Moskvu Lihodejev«.tiho je rekao Varenuha.s tugom je. . progovorio je Varenuha . . napio se i sada odanle telegrafira! . . ne okli jevaj.a on će i te kako odgovarati za taj piknik.

. Poslije iznenadnog poziva nije više sumnjao da huliganska banda zbija ružne šale i da su te šale povezane s nestankom Lihodejeva. Odmah će vas identificirati! Koji je vaš broj? . . no snim glasom. u krošnjama javora i lipa nemirno je zašuštalo. . .Nema ga u Varijeteu! . ali ga je slušalica odmah prekinula: .Ne izigravajte budalu.povikao je u srdžbi admi nistrator. Kako se god žurilo Varenuhi. One telegrame nikamo nemojte nositi i nikome ne mojte pokazivati.Tko govori? . Varenuha je dospio u gusto grmlje jorgovana u kojem je stajala plava zgrada zahoda. U daljini je gusto zagrmjelo. neodoljiva želja povukla ga je da skoč i na časak u ljetni zahod i letimice provjeri je li monter stavio mrežu na svjetiljku. Administrator je bio uzbuđen i pun energije. s tim šalama. kao da ga upozorava. .A vi neć ete zašutjeti? . Tada se u sobi nekako brzo počelo smrkavati. U vrtu je administratorovo lice zapuhnuo vjetar i zasuo mu o č i pijeskom kao da mu pregra đuje put. Ivane Saveljeviču. zalupio za sobom vrata i kroz sporedni izlaz uputio se u ljetni vrt. .već je viknuo Varenuha. Pretrčavši kraj streljane. .Varenuha . Na prvom katu je prozorski okvir tako lup-nuo da samo što nisu izletjela stakla.u njemu je nikao predosjećaj nečeg ugodnog. Administrator je protrljao oči i ugledao kako nisko nad Moskvom puzi trbušasti žućkasti olujni oblak.Pazite se! Platit ć ete za to! . ali je zašutio jer je osjetio da ga u slušalici više nitko ne sluša. Želja da razotkrije zlikovce gušila je administratora i. . gra đanine.Ivan Saveljevič? . Tako se dešava kad čovjek teži da postane centar pažnje i da donese nekamo senzacionalni izvještaj.On je viknuo još neku prijetnju. koliko to god bilo čudno .zaurlao je Varenuha. Varenuha je istr čao. Smrklo se i postalo svježije. nego slu šajte.Razumiješ li ti ruski? Ne nosi nikamo telegrame.odazvao se isti gadni glas.Prekinite.pitala je slušalica odvratnim.

. . rili. ravali. vrlo drago . a na nebu se odazvao grom. ali je iznenada za čuo iza sebe glas koji je zamijauknuo: . zadobio je i treći udarac ne zna se od kojeg međ u dvojicom. .prodorno je zaviknuo onaj nalik na ma čka. Taj drugi bio je oč ito ljevak. zamahnuvši.dosjetivši se da ni taj na ziv oni ne zaslužuju.Kako se pokazalo.istim odvratnim glasom koji se č uo preko telefona. . . . odmah shvativši da riječ »drugovi« nikako ne pristaje banditima koji su napali čovjeka u društvenom za hodu.poč eo je administrator. ali je administratora ogor čilo to da se čak u predolujnoj tami moglo razabrati kako su zidovi već ispisani ugljenom i olovkom.A ti si ipak požurio? Daj ovamo tobru.Upozori. kakva je to . Zatim je još jednom bljesnule i pred administratorom je iskr-snuo drugi . uda rio Varenuhu po uhu tako da je kapa sletjela s administratorove glave i nestala bez traga u otvoru zahodske školjke. . viknuo je drugi i istrgnuo torbu iz drhtavih Varenuhinih ruku.piskutavim glasom odazvao se debeljko nalik na ma čka i iznenada. . .maleni. .grcaju ći je odgovo rio administrator.Telegrami? Zar te nisu preko telefona upozorili da ih nikamo ne nosiš? Jesu li te upo zorili. tako da mu je krv šiknula iz nosa na rusku košulju. odalamio je administratora po drugom uhu. parazite? . ri đi poput vatre. ja .Što vam je. . . okrenuo se i ugledao pred sobom nekakvog niskog debeljka s ma č jim licem. . ali s atletskim ramenima. Od debeljkovog udarca cijeli je zahod na časak osvijetlilo treperavo svjetlo. U odgovor opet je zagrmilo na nebu i na drveni krov zahoda srušila se kiša.Da. Ivane Saveljeviču? Varenuha je zadrhtao. monter je bio točan čovjek. .prošaptao je pošašavljeli ad ministrator. .Jeste li to vi.No.Što je u tvojoj torbi. . usta s očnjakom.građa . . . . zahroptao je: .Vrlo mi je. .neprijazno je odgovorio Varenuha. gade! . . . pitam te? . . jedno oko s mrenom. svjetiljka na stropu muškog odjela bila je već prekrivena metalnom mrežom. . drugo .

Tada se Varenuha onesvijestio i nije osjetio poljubac. bio je uznesen na peti kat i ba čen na pod u njemu dobro poznatom polutamnom predsoblju u stanu Stjope Lihode-jeva. posvuda su.Obojica su uhvatila administratora ispod ruke.Daj da te poljubim . iz veža su jurili pjenušavi potoci. a umjesto njih pojavila se u predsoblju potpuno naga djevojka . i stenju ć i odskoč io k zidu. voda se sa štropotom i lelekom slijevala u otvore kanalizacije. da su hladni kao led. Varenuhina se kosa nakostriješila zato što je čak kroz hladnu. banditi su u jednom času dovukli poluživa administratora do kuće br. Sve živo pobjeglo je sa Sadove ulice. Zatim su se uputili u šesti ulaz i Varenuha. bujali valovi. A djevojka je sasvim blizu prišla administratoru i stavila mu dlanove na ramena. s plamenim fosfornim blijeskom u oč ima. Tu su oba razbojnika nestala. utrčali s njim u vežu gdje su se k zidu stisle dvije bosonoge žene držeći svoje cipele i čarape u rukavima. vodom natopljenu tkaninu ruske košulje osjetio da su ti dlanovi još hladniji. i nikog nije bilo da spasi Ivana Saveljeviča. Varenuha je shvatio da dolazi ono najstrašnije od svega što se dosad desilo s njim. Oluja je bjesnila svom snagom. . .nježno je rekla djevojka i pred njegovim očima našle su se blistave oči. Skačući po mutnim bujicama. s krovova je voda pljuštala mimo cijevi. u mjehurićima. izvukli ga iz vrta i krenuli s njim Sadovom ulicom.riđa. 302-bis. nadomak ludilu. osvijetljeni munjama.

još prije jednog sata osvijetljena svibanjskim suncem. Prijava.«. smatrat će ga lu đakom! Razmišljajući tako. a ta je ispala još gore od prvih dviju: ». on je poslovno protrljao ruke i brzo sjeo za stol. Ivan je tiho plakao sjedeći na krevetu i gledajući mutnu rijeku koja je kipjela u mjehurićima. A. Tek što je dobio od debele liječničke pomoćnice koja se zvala Praskovja Fjodo-rovna komadić olovke i papir. »Miliciji. Jučer predvečer došao sam s pokojnim M.... Berliozom na Patrijaršijske ribnjake .. RAZDVAJANJE IVANOVE LIČNOSTI Borova šuma na suprotnoj obali rijeke. zamutila se.« I odmah se pjesnik zapleo.. bolesnikovu sobu zalijevalo je treperavo.. Na nebu su bljeskale niti.« Ni to nije zadovoljilo autora.Poglavlje 11.. Na tom mjestu ispada neka besmislica: kako to — došao s pokojnim? Pokojnici ne hodaju! Stvarno. Ispalo je slijedeće: ». Pokušaji pjesnika da sastavi prijavu na račun strašnog konzultanta nisu doveli ni do čega. s M. a .. Poput guste koprene voda je lijevala iza prozora. nebo se lomilo. kasnije pokojnim . Berliozom koji je pao pod tramvaj. A. raz-mazala i rasplinula. Kod svakog udarca groma on bi žalosno uzviknuo i pokrio lice rukama. Člana MASSOLIT-a Ivana Nikolajeviča Bezdomnoga. Listovi papira koje je Ivan ispisao valjali su se na podu. zastrašujuće svjetlo. Berliozom.. uglavnom zbog riječi »pokojnim«.. Početak je sastavio prilično brzo. Ivan Nikolajevič počeo je ispravljati napisano. zlu ne trebalo. raznio ih je vjetar koji je uletio u sobu prije početka oluje. Trebalo je primijeniti treću redakciju.

Ivana je odmah poslije injekcije počela napuštati tuga. Popivši vrućeg mlijeka. Ali ni crteži nisu pomogli. U njegovu sje- . a rijeka se umirila. Dobroćudna liječnička pomoćnica Praskovja Fjodorovna posjetila je pjesnika za vrijeme oluje. i što dalje. Uskoro je šuma iza rijeke postala prijašnja.tu se još prikrpao taj svima nepoznati skladatelj prezimenjak i trebalo je da se doda: »ne skladateljem . to je zamršenija i nerazumljivija postajala pjesnikova prijava. sve će se promijeniti i on ć e sve zaboraviti. i nije podigao listove koji su se razletjeli. i kako se smrklo i izblijedjelo nebo.. Taj se pojavio. a zatim se vratio na epizodu s odrezanom glavom. Ivan je opet prilegao i sam se začudio kako su se njegove misli izmijenile. spustila zastor da munje ne bi plašile bolesnika. Glava i proročanstvo konzultantovo doveli su ga na misao o Ponciju Pilatu i radi već e uvjerljivosti Ivan je odlu čio čitavu priču o prokuratoru izložiti u potpunosti od časa kad je taj u bijelom plastu s purpurnom podstavom ušao u kolonadu Herodova dvorca. U vrijeme kad se u daljini pojavio zastrašuju ći oblak s rubovima koji su se dimili. Liječnik je bio u pravu. da neće svladati prijavu. Tako je potrajalo do večeri. dao Ivanu injekciju u ruku i uvjerio ga da više neće plakati. Ocrtala se do posljednjeg drveta na nebu koje se raščistilo do prijašnjeg potpunog plavetnila. uznemirila se vidjevši da on plaće. i vjetar zapuhao.. da će sada sve proći. i napisao je da je mačak ušao u tramvaj. i tiho je i gorko zaplakao. Ivan je radio usrdno i precrtavao napisano i stavljao nove riječi i čak je pokušao nacrtati Poncija Pilata. i pjesnik je sada ležao mirno i gledao dugu što se raširila nebom.ma čka na stražnjim nogama. i pokrio šumu. kako je pocrnjela šuma. digla je s poda listove i otrčala s njima k liječniku.« Namučivši se s tom dvojicom Berlioza. Ivan je sve precrtao i odlučio da započne odmah s nečim vrlo snažnim da bi privukao pažnju čitaoca. i on čak nije ni primijetio kako se duga izgubila. Ivan je osjetio da slabi. a zatim .

i razgovarao sam sa sobom.razjasnimo evo što: što sam ja. čas u mjesec koji je izišao iza crne šume. .Zar on ipak nije znao unaprijed da ć e Berliozova glava biti odrezana? Kako da se ne uzbudiš? .No-no-no! . drugovi. i sve rjeđ e su se čuli iza vrata.Da to nije čista stvar. neka ga! Tko sam ja zapravo njernu. večernji zrak je i sladak i svjež poslije oluje.iznenada je grubo rekao negdje.Zašto sam se zapravo toliko uzrujavao zbog toga što je Berlioz pao pod tramvaj? . Sada je Ivan ležao u slatkoj malaksalosti i gledao čas na malu svjetiljku s abažurom koja je sa stropa lila mekano svjetlo.razmišljao je pjesnik. na gumenim prostira čima hodnika. napustivši misao na nju. demonski ma čak. to je jasno čak i djetetu. prijašnjem Ivanu. Kuća bola je zaspala. noćne žarulje. a zatim i divlja čka gužva u restoranu? . . prijašnji Ivan novome. kako je Stravinski mudrac i znamenit čovjek i kako je vrlo ugodno s njim imati posla. gra đani . u biti. pobjesnio na tog zagonetnog konzultanta. ispada da ja čak. unutra ili nad uhom.Na kraju krajeva.nastavio je svoj govor Ivan kao da se nekome obra ća . Uz to. Ivan je počeo razmišljati kako zapravo na klinici nije loše. riječ? . više ga nije plašila odrezana glava i.ćanju nekako se smekšao prokleti. osim da je bio ć elav i krasnorječiv do užasa. oprezni koraci liječnič ke pomoć nice. . zar ne bi bilo pametnije da sam ljubazno upitao što je bilo dalje s Pilatom i s tim uhapše nim Ha-Nocrijem? . nisam dobro ni poznavao pokojnika. prema kuć nom redu upalile su se slabe plave. maga i profesora s praznim i crnim okom? Čemu besmislena potjera za njim u ga ćama i sa svijeć om u ruci. što sam ja o njemu znao? Ništa.suprotstavljao se novi Ivan starom. On je lič nost natprosječ na i tajan stvena sto posto! U tome i jest ono najzanimljivije! Čovjek je osobno poznavao Poncija Pilata. . I dalje. U tihim hodnicima ugasle su mliječne bijele svjetiljke i umjesto njih. što vam je zanimljivije još potrebno? I umjesto što sam digao najgluplji rusvaj na Patrijaršijskim ribnjacima. objasnite mi.O čemu je. Stvar no. kum ili svat? Ako proventiliramo to pitanje kako valja.

Ivan novi pakosno je upitao starog Ivana: . Taj je muškarac stavio prst na usta i prošaptao: .A ja sam se vrag zna čega prihvatio! Alaj je važni događaj što je urednik časopisa zaglavio! Pa što. zar će zbog toga časopis prestati da izlazi? I što možeš: čovjek je smrtan i kako je pravedno bilo rečeno. kad li se odjednom rešetka bešumno pomakla u stranu i na balkonu je iskrsnuo tajanstveni lik koji se skrivao od mjesečeva svjetla i prstom zaprijetio Ivanu.Kao glupan! . kraljevstvo mu nebesko! Pa bit će netko drugi urednik a možda još krasnorječiviji od prijašnjeg! Malo prodrijemavši.jasno je negdje rekao bas koji nije pripadao ni jednom od Ivana i bio silno nalik na konzultantov bas. sad će san svladati Ivana. iznenadno smrtan. čak ga je ona ugodno iznenadila. i ukratko. podsmjehnuo se i utihnuo u polusnu. i ma čak je prošao mimo . San se prikradao Ivanu i već mu se priviđala i palma na slonovskoj nozi. Ivan se bez svakog straha podigao u krevetu i vidio da se na balkonu nalazi muškarac. No. Ivan se nije uvrijedio na riječ »glupan«.ne strašan već veseo.Pssst! .Onda kako ja ispadam u tom slu čaju? . eto.

Nakon što je učinila nekoliko krugova. Uz zvukove fokstrota on je načinio krug a zatim je pobjednički kriknuo od č ega se bicikl uspravio.Poglavlje 12. a mališan je svojom trubom zatrubio smiješni signal. Nakon što se provezao samo na zadnjem kotaču. čovječuljak se okrenuo nogama uvis. Susrećući se s njom čovječuljak ju je pozdravljao usklicima i skidao nogom polucilindar s glave. u kockastim hla čama i lakiranim cipelama. provezao se među odraslima na sićušnoj dvokolici na kojoj je bila ogromna automobilska truba. a gledaoci u prvim redovim'a uzviknuli su i nagnuli se unatrag jer se publici pričinilo da će se cijela trojka sa svojim vozilima strovaliti u orkestar. uz nemirno dobovanje bubnjeva u orkestru. dovezao se na scenu Varijetea na običnom biciklu na dva kota ča. Na visokoj metalnoj motki sa sjedalicom na vrhu i samo s jednim kota čem dovezla se punahna plavuša u trikou i suknjici posutoj srebrnim zvijezdama i počela voziti ukrug. Biciklisti su s glasnim krikom »Ap!« skočili s vozila i poklonili se. Na kraju se dovezao mališan od osam godina stara čka lica. na glave svirača. u vožnji je otkačio prednji kota č i odbacio ga za kulisu a zatim je nastavio put na jednom kota č u vrteć i pedale rukama. CRNA MAGIJA I NJEZINO RASKRINKAVANJE Maleni čovjek u poderanom žutom polucilindru i s kruškastim ljubičastim nosom. čitava družba dovezla se. . pri čemu je plavuša slala publici zvučne poljupce. Ali su se bicikli zaustavili upravo u času kad su prednji kotači već prijetili da skliznu u bezdan. do samog ruba scene.

grizao tanke usnice a njegovim licem i tijelom prolazila je drhtavica. Prispjela znamenitost zapanjila je sve svojim frakom neviđene dužine i čudnog kroja. a u paučini trapeza pod kupolom poput sunca zasjale su bijele kugle. Neobič nom nestanku Lihodejeva priključ io se potpuno nepredvi đ eni nestanak Varenuhe. jer nije bilo nikog drugog da ga primi. a i time što se pojavila u . Jedini čovjek kojeg nimalo nisu zanimala čudesa biciklističke tehnike porodice Giulli bio je Grigorij Danilo-vič Rimski. . dakako. međutim on se do deset sati naveč er nije mogao prisiliti da to učini. i nije se vratio! Rimski je slegnuo ramenima i šapnuo sam sebi: . ali on je otišao . kratkom kaputu. Rimski je podigao slušalicu s aparata i tada se uvjerio da je njegov telefon mrtav.Pljesak je uzdrmao zgradu. Findirektor se trgnuo i mra č niji od oblaka uputio se za kulise da primi gosta. Dakako. plavi je zastor krenuo s obje strane i sakrio bicikliste. . taj neugodni ali ne i vrhunaravni doga đaj do kraja je potresao findirektora. Rimskom je bilo poznato kamo je taj otišao. Dostavlja č mu je javio da su i ostali aparati u zgradi pokvareni. bijel od pudera. ušao je dostavlja č i javio da je strani artist došao. U deset. Nastala je stanka prije posljednjeg dijela. ali ga je istovremeno i obradovao: otklonio je potrebu da telefonira. Tu su bili artisti u crvenim ogrta čima i turbanima. kod vrata su se ugasila zelena svjetla s natpisom »Izlaz«. učinivši nad sobom pravo nasilje. U vrijeme kad se nad glavom findirektora upalila i zažmirkala crvena lampica koja je obavještavala poč etak stanke. kliza č u bijelom. i šminker. Sjedio je u potpunoj samoći u svojem kabinetu. zagledavali su u veliku svlačionicu znatiželjnici pod raznim izlikama. animator. Iz hodnika gdje su već zvonila signalna zvonca. da telefonira onamo kamo se bio uputio Varenuha i da dozna što je njega zadesilo. izvezenom.Ali zbog čega?! I čudno: poslovnom č ovjeku kao što je findirektor najjednostavnije bi bilo.

nalio vode u čašu.I mahnuvši kvrgavim prstima pred očima Rimskog. klasa! . Zato se nametljivi kockasti dugajlija sam predstavio findi-rektoru nazvavši se »njihovim pomoćnikom«. draj! . Evo je! Ajn. Sasvim usiljeno i suho Grigorij Danilović je upitao kockastog koji mu se svalio na glavu.crnoj polumaski. ispio. Ta je pojedinost iznenadila findirektora. cvaj. . Rukovanja nije bilo.naša aparatura je uvijek s nama. samo su svi zinuli. Ali je ma čak izveo nešto još bolje od točke s tuđim satom. Rimski se potrudio da na licu napravi smiješak od kojeg je ono postalo kiselo i zlo i naklonio se šutljivom magu koji je sjedio kraj mačka na divanu.S takvim ne sjedaj u tramvaj .tiho i veselo šapnuo je animator šminkeru. Ali su najčudnija bila dva pratioca crnog maga: kockasti dugajlija u napuklim cvikerima i crni debeli mačak koji je ušao u svlačionicu na stražnjim nogama i nehajno sjeo na divan žmirkajući prema golim žaruljama na ogledalima. . gdje je artistova aparatura. s lančić em provu č enim kroz rupicu. . koji je dotada bio kod findirektora u džepić u prsluka ispod zakop čanog kaputa. a šminker koji je virio kroz vrata nakašljao se s odobravanjem. a šminker je ushi ć eno šapnuo: .Eh.nehajno se smiješeći rekao je kockasti i pružio na prljavom dlanu zbunjenom Rim skom njegovo vlasništvo. i to neugodno iznenadila: u ugovoru nije bio spomenut nikakav pomoć nik. dragocjeni gospodine di rektore . prišao na stražnjim nogama stoliću pod ogledalom.Je li to vaš sat? Izvolite . Rimski se nehotice uhvatio za trbuh. iznenada je izvukao iza mačkova uha: vlasništvo Rimskog. prednjom šapom izvukao je iz boce čep. vratio čep na mjesto i šminkerskom krpom obrisao brkove. Neočekivano se digao s divana. prisutni su uzdahnuli. Sada nije nitko čak ni uzdahnuo. zlatni sat s lančić em.Dijamante vi naš nebeski.zveketavim glasom odgovorio je magov pomoć nik .

.Reci mi. Za jednu minutu u gledalištu su se ugasila svjetla.Tu je Bengalski prekinuo sam sebe i progovorio s drugom intonacijom: . ljubazni Fagote . na sceni se pojavio naslo njač u koji je sjeo mag.Vidim da se broj publike k trećem dijelu još poveć ao. koji se tiho šuškaju ći pomaknuo u stranu. u izgužvanom fraku i nečistoj košulji. Izlazak maga s njegovim duga čkim pomoćnikom i mačkom koji je stupio na scenu na stražnjim nogama. što će se i vidjeti iz najzanimljivijeg dijela. A on mi odgova ra: »Ja stanujem u drugoj polovici!« . a kroz osvijetljenu pukotinu zastora stupio je pred publiku punašni. on je nastavio: -. kao pozdrav zamahnuo njima prema prorezu zastora. . mi razumijemo . očigledno.tiho je naredio Woland i istog časa.U to su vrijeme po treći put nemirno zazvonila zvonca i svi su uzbuđeni u očekivanju zanimljive točke jurnuli iz svlačionice. Dakle. ne zna se kako i odakle. nosio i . Bio je to čitavoj Moskvi dobro poznati konferansije Žorž Bengalski.Dajte mi naslonja č . . vrlo se svidio publici. upalila se rampa i zastor obasjala odozdo crvenkastim odsjajem. to jest iz raskrinkava nja te tehnike. .da ona ne postoji na svijetu i da ona nije ništa drugo nego praznovjerje. i budući da smo mi svi kao jedan i za teh niku i za njezino raskrinkavanje. . poput djeteta veseli čovjek obrijana lica. nastupa znameniti inozemni artist mesje Woland sa seansom crne magije! Ali.sada će pred vama nastupi ti.Dakle. gra đani . jed nostavno. na visokom stupnju vlada tehnikom trika. Kod nas je danas pola grada! Ovih dana sretnem ja prijatelja i kažem mu: »Zašto nas ne po sjetiš? Jučer je kod nas bilo pola grada«.progovorio je Bengalski smiješeći se mladena čkim osmijehom .Bengalski se nasmiješio mudrim osmijehom . . ali kako se nitko nije nasmijao.Bengalski je učinio stanku očekujući da će nastati provala smijeha. . Bengalski je sklopio obje ruke dlan na dlan. a maestro Woland. . to molimo gospodina Wolanda! Izgovorivši cijelu tu besmislicu.upitao je Woland kockastog šarlatana koji je.

mnogo je važnije pitanje: jesu li se ti građani promijenili iznutra? .Potpuno toč no. .došapnuo je kockasti. kao i sam grad uostalom. izvana. gospodine. . telefo ni i ostala . počelo je izražavati nedoumicu. iznenađenu pojavom naslonja ča iz zraka. izjavio je kockasti pomoćnik i. koji se sklonuo u kut pozornice.. . gra đanine lažitorbo! Na galeriji je zapljuštao smijeh. . dodao: . .Čestitam vam. pretpostavljajući da je to preludij magijskim trikovima. velim. . koristeć i stanku. Kulise su bile nabite artistima i scenskim radnicima. hvala .Inozemni artist izražava svoj ushit Moskvom koja je porasla u tehnič kom smislu. kako se zovu . progovorio: ..Upravo tako.Autobusi . a među njihovim licima vidjelo se napregnuto..upitao je mag Fagota. ali pojavili su se ti.. On je sasvim malo podigao obrvu i. naravno. tramvaji. najprije parteru a zatim galeriji.Mene.Da. .Pa što to onda govori taj č ovjek? .. Lice Bengalskog.On je jednostavno slagao! .polako je govorio mag teš kim basom . . Woland. Fagot i mačak okrenuli su glave prema konferansijeu. messire.glasno. messire . nije li se moskovsko pu čanstvo znatno promijenilo? Mag je pogledao utihnulu publiku.s poštovanjem je došapnuo Fagot. .Zar sam ja izrazio ushit? .drugo ime osim »Korovjov« . vi niste izrazili nikakav ushit . .Tehnika! . a Bengalski je zadrhtao i izbuljio oč i. Što da i govorimo o od jeći.od govorio je taj.tiho je odgovorio Fagot-Korovjov. au tomobili . obra ćajući se Bengalskom.Imaš pravo.Nikako. to je najvažnije pitanje. ne zanimaju toliko autobusi. Gra đani su se ja'ko promijenili. a takođ er i Moskovljanima Bengalski se dvaput nasmiješio. . . da čuje cijelo ka zalište. Publika je pažljivo slušala taj razgovor.. blijedo lice Rimskog.prema tvom mišljenju.

Fagot je otvorio usta kao ptica i cijelu zmiju. tu! . i izazvao neopisivi pljesak. U parteru su ljudi zažagorili. Poslije toga ma čak se naklonio. kad ne bi bilo pokera. . strugnuvši desnom zadnjom šapom. drsko viknuo: .zauralo je Fagot žmirkajući na galeriju.čulo se s galerije.Mislite li? . zvao Parčevski. . Stoj! Pa to su červonci!* Oni koji su sjedili u parteru okrenuli su glave. upravo izmeđ u novčanice od tri rublja i poziva na sud radi uplate alimen tacije građanki Zeljkovoj.Neka vam ostane za uspomenu! .Klasa! Klasa! . i konačno je nekakav građanin koji se. kao da uvi đa nastalu zabrinutost. Dvorana je s olakšanjem zatreperila.ushićeno su vikali iza kulisa. sav rumen od zaprepaštenja izvukao iz lisnice špil i dignuo ga u zrak ne znaju ć i što da s njim radi. promiješao ih i kao vrpcu bacio ma č ku. Na galeriji je neki zbunjeni gra đanin našao u svojem džepu sveNovčanice od deset rubalja (prim. . bio potpuno nesnosan. dragi Fagote. Atlasna je zmija frknula. nalazi u sed mom redu kod gra đanina Par č evskog.Stari trik! . . Fagot je kvrcnuo prstima. Bengalski je bio crven a Rimski blijed. Ali tada. . .Taj je u parteru iz iste družbe. Ma č ak je uhvatio vrpcu od karata i bacio natrag. prev.Niste uzalud juče kod več ere govorili da bi vaš život u Moskvi.Istina! Kod njega je! Tu. kartu za kartom progutao. . mag je rekao: .zaviknuo je Fagot. počeli su nešto tražiti.Tri. točno.Ljudi među kulisama počeli su se pogledavati i slijegati ramenima. A Fagot je upro prstom u parter i izjavio: . Fagot i ma čak otišli su na suprotne strane rampe. a publika se po čela dosađivati.Mi smo se raspričali. četiri! .U tom slučaju i vi ste jedan iz naše grupe zato što je špil u vašem džepu! Na galeriji je nastalo micanje i č uo se radosni glas: . .Sada se špil karata.). Pokaži nam za početak nešto jednostavno. . .uhvatio iz zraka špil karata. uvaženi gra đani.

. Vrtjeli su se. jer ako te maznem!« I odjednom se za čuo šamar. Posvuda je zvonila riječ »červonci. prev.Avec plaisir!* . gledaoci su kroz papiriće gledali na osvijetljenu scenu i vidjeli najoriginalnije i istinite vodene znakove. puknulo i tog su časa ispod kupole. tapkajući rukama ispod sjedalica.Pištolj se trgnuo uvis. Malo-pomalo počela se na licima milicionera izražavati nedoumica.Bljesnule je. Jedan! .vikali su radosno na galeriji. viknuo je: .I zapovjedio: .Francuski . bacalo u orkestar i na scenu.Tri! .Mo lim. a on je zaprepašten parao noktom omot.sa zadovoljstvom (prim. i gledaoci su počeli loviti papiriće.Boga mi. . počeli padati u dvoranu bijeli papirići. Za nekoliko sekundi kiša novaca je sve gušće padala na sjedalište. Viknuo je: .. . I drugi glas: »Ne guraj se. Odmah se na balkonu pojavio šljem milicionera. lepršajući među trapezima.Ali zašto samo s vama? Svi će vatreno sudjelovati! .) . . Mnogi su stajali na sjedištima. ah!« i veseli smijeh.Zaigrajte i sa mnom takvu igru . S balkona se čuo glas: »Pa što ti hvataš? Ta je moja! K meni je doletjela!«.zamolio je veselo neki debeljko u sredini partera. Dizalo se stotine ruku. červonci«.Dva! . hirovite novčanice.žanj povezan na bankarski na č in i s natpisom na omotu »Jedna tisuća rubalja«. Najprije radost a zatim za-panjenost zahvatili su cijeli Varijete. miris tek štampanih novčanica. zanosilo ih je u stranu. s balkona su nekog odveli. gledajte uvis!. . Susjedi su navalili na njega.U njegovoj se ruci našao pi štolj. a artisti su bez ceremonije po č eli viriti iza kulisa. čuli su se usklici »ah. pravi su! Červonci! .odazvao se Fagot. nastojeć i da dozna da li su č ervonci pravi ili nekakvi čarobnja čki. loveći uzbibane. Miris takođ er nije dopuštao nikakve sumnje: bio je to miris koji se ne može ni s čim usporediti. nosilo na galeriju.. Poneki su već puzali kroz prolaze.

Publici se govor Bengalskoga nije svidio.Fagot je pokazao Bengalskog . Upleće se cijelo vrijeme gdje ne treba.Bravo! . Posve znanstveni pokus koji najbolje doka zuje da nikakvih č udesa u magiji nema. ne može se znati što bi iz toga svega nastalo da Bengalski nije u sebi smogao snage i pokrenuo se.Sto kažete. mačak je oblim šapama uhvatio rijetku kosu konferansijea i divlje zavijaju ć i otrgnuo u dva maha glavu s debelog vrata. Ma čkova dlaka se nakostriješila i on je prodorno mijauknuo.mi je dodijao. on je po navici protrljao ruke i glasom najveće zvučnosti progovorio: . Sada ć ete vidjeti.Glavu mu otrgnimo! . nego bi se prije moglo reć i da se u njima zrcalila molba. Zatim se sklupčao i kao pantera skoč io Bengalskom ravno na grudi a odatle je skočio na njegovu glavu.isprekidano je viknuo bas negdje visoko. vidjeli smo sada slu čaj takozvane ma sovne hipnoze. lažnim primjedbama kvari seansu! Sto da u č inimo s njim? . Nastojeći da se što više svlada. draj!! I dogodila se neviđ ena stvar. gra đani.Uostalom. Predući.A ovo je slučaj takozvane laži . . a? . .doviknuo je ma čku. na licu mu je u to vrijeme titrao samouvjereni smiješak. ali u očima nije bilo ni trunka te samouvjerenosti.nov čanice su.odmah se odazvao Fagot na taj be zobrazni prijedlog. Nastala je potpuna tišina koju je prekinuo kockasti Fagot. da. .Glavu da mu otrgnemo? To je ideja! Behemote! . digli se s mjesta i uputili ravno u buffet. taj . . građani. Zamolit ć emo maestra Wolanda da nam razotkrije taj pokus. . Da.Opće uzbu đenje je raslo i ne zna se što bi se iz toga izleglo da nije Fagot zaustavio novčanu kišu iznenadnim pucnjem u zrak. Tada je zapljeskao ali potpuno osamljeno.Eto.Učini! Ajn. građani. prave. oči sviju gledalaca su svijetlile. cvaj.rekao je grubo netko s gale rije. kako će te tobožnje novčanice nestati isto tako naglo kako su se i pojavile. Dvojica mladića izmijenila su značajan i veseo pogled. . . Varijete je bučio.izjavio je glasnim kozjim tenorom .

iznenada se začuo. Vole novac.i glasno zapovjedio: .za čuli su se u početku pojedi na čni i pretežno ženski glasovi a zatim su se slili u jedan zbor s muškim glasovima. a ta je glava očajnič ki kriknula na čitavu dvoranu: . . nadjačavši buku.Neću više! . ženski glas iz lože i mag se okre nuo u stranu tog glasa.Za boga dragoga. Iz rastrganih arterija krv je u vodoskocima šiknula iz vrata i zalila i plastron i frak. .upitao je Fagot ma skiranog maga. Mačak je predao glavu Fagotu koji ju je za kosu podigao uvis i pokazao publici. gurnuo mu u džep fraka svežanj novčanica i otpratio ga sa scene riječ ima: .Hoćeš li i dalje mlatiti svakojake gluposti? . Čovječanstvo voli novac..Kako zapovijedate.zamišljeno se odazvao taj . nemojte ga mu č iti! .. podsjeć aju na prijašnje.. Lakomisleni. od bakra ili zlata. Fagot je podigao sjedećeg Bengalskog na noge. Ma čak je mahnuo šapama po fraku i plastronu Bengalskog i s njih su nestali tragovi krvi. da mu oprostimo.Doktora!! . op ć enito uzevši. .Pa što . . bilo od čega on bio napravljen.Stavi te glavu.. On je žalosno viknuo: . Bezglavo tijelo nekako je besmisleno zagrebalo nogama i sjelo na pod. samo ih je stambeno pitanje pokvarilo . messire? .Pa što. I najvažnije. što li? ...prokrkljala je glava. čak nikakav ožiljak na vratu nije ostao. i milosr đe pokatkad zastruji u njihovim srcima . ma čak je natakao glavu na vrat i ona je sjela točno na svoje mjesto kao da se nije nikada od njega ni odvajala.. od papira. . gra đani.ljudi kao ljudi. obič ni ljudi. što ć eš . Besmisleno se osvr ćuć i i teturaju ć i. U dvorani su se začuli histerični ženski krikovi. od kože.grozno je upitao Fagot pla č nu glavu..Dvije i po tisu će ljudi u dvorani kriknulo je kao jedan. Namjestivši je precizno. ali tako je uvijek bilo . .. . oprostiti! . ..upitao je Fagot obrativši se dvorani.Nosite se odavde! Bez vas je veselije.Oprostiti. konferansije je doteturao samo do vatrogasne straže i tamo se s njim desilo zlo.

lovio je nešto u zraku.. Rimski je potr čao natrag na scenu i vidio da na njoj nastaju nova čudesa. zlaćanih. parfema i ostalog. Pa brda torbica od antilopa. veselo ošamućeni. i nasmiješila se kod vitrina smiješkom doma ć ice. atlasnih. stotine cipela crnih. duga čkih kutijica s ruževima. dajte da otvorimo dućan za dame! I odmah se pod scene prekrio perzijskim sagovima. . mrmljao: . u njima su zaplesala svjetla zasljepljuju ćih kristalnih bočica parfema. Morali su pozvati kola hitne pomoći. a među njima čitave hrpe metalnih. nakon što je otpratio nastradalog konferansijea: . A Fagot je izjavio publici. s remenčićima i s blistavim perlama. postao je goropadan. uzmite slike. kad smo otpratili tog gnjavatora. u to vrijeme ili nešto ranije. zajedno sa svojim olinjalim naslonja čem nestao je sa scene. od antilopa. od jelenje kože.vitrine u kojima su gledaoci. Isto je dodao što se tiče torbica. bijelih.Sada. Vrag zna odakle se pojavila riđokosa djevojka u več ernjoj crnoj toaleti.Glava moja. od svile. a u drugima pojavilo se stotine ženskih šešira i s perjem i bez perja. ugledali pariške ženske haljine raznih boja i modela. kožnatih. Kada su nesretnog konferansijea odveli. po svemu zgodna djevojka samo da je nije kvarila neobič na brazgotina na vratu. Bengalskog su pokušali položiti na divan u svla čionici ali se on stao braniti. a između ogledala . s kopčama i bez njih. uostalom. iskrsla su ogromna ogledala osvijetljena sa strane zelenkastim cijevima. sam mag. Slatko se cerekaju ći. To je bilo u nekim vitrinama. glava! Među ostalima k njemu je pohitao Rimski. Da. a uz to treba reći da to publika uopće nije primijetila zabavljena divnim stvarima koje je na sceni izvodio Fagot. Fagot je objavio da tvrtka potpuno besplatno mijenja stare damske haljine i obu ću za pariške modele i parišku obu ću. Konferansije je plakao. žutih. Između cipela pojavili su se etuii.Vratite mi moju glavu! Glavu mi vratite! Uzmite stan. samo mi glavu vratite! Kurir je potrčao po liječnika.

.Molim! . ali slatko zapjevala nešto nerazumljivo ali sudeći po ženskim licima u parteru vrlo primamljivo: . slegnula golim ramenima. popravila kosu na zatiljku i okrenula se da se pogleda s leđa. ali se za sada nitko na pozornicu nije odlučio. Kroz minutu je iza zastora izišla brineta u takvoj haljini da se iz cijelog partera izvio uzdah. .uzviknuo je Fagot.Pozdravljam prvu goš ću! Behemote. a tamo je otišla i ona sama u pratnji riđe djevojke i Fagota koji je nosio na leđima nekoliko modela haljina.rekao je Fagot i pružio brineti otvoreni etui s boč icom.A mačak je zbog uvrede mijaknuo. madame! Brineta je sjela u naslonja č i Fagot je odmah istresao na sag pred nju hrpu cipela.A neć e li me tiskati? .. i obukla i drugu cipelu.Bravo! . djevojka je otvarala staklene vitrine. Djevojka je račlavo.Guerlain. Napokon je neka brineta izišla iz desetog reda partera i smješkajući se.rekla je brineta dostojan stveno.zamišljeno je upitala. Chanel broj pet. koktel-haljine . . Fagot se izvijao.Mačak je počeo strugati stražnjom šapom a prednjom je istovremeno činio nekakve pokrete svojstvene lakajima koji otvaraju vrata.. več ernje haljine.Uzet ću ovaj par. Brineta je skinula svoju desnu cipelu. Ma čak se vrtio. stala na sag. Hrabra žena koja se čudesno proljepšala.Tvrtka vas moli da to uzmete za uspomenu . naslonja č ! Poč nimo od obuć e. Mitsouko. probala je neku ljubičastu.Bez svakog ženiranja i ce remonije! Publika se uznemirila. .urlao je Fagot. Stare brinetine cipele ba čene su iza zastora. . hrapavo doduše. prošla je i preko bočnih stepenica popela se na scenu. pogledala petu. pomagao i od puste važnosti objesio oko vrata metar. . msje . mačak se klanjao. Na to je Fagot uvrijeđ eno uskliknuo: . kao da je njoj sve savršeno svejedno i uopće baš je briga. . .Ma molim vas! . zaustavila se kod ogledala. Narcisse noir.

Molba brižljiva muža bila je dočekana smijehom. Žene su na brzinu. u šeširima navuče-nim na jednu obrvu. propale su u zemlju vitrine i stolice. zbacila sa sebe svoj kostim i dograbila prvo što joj je došlo pod ruku. Sada je led bio probijen i sa svih strana krenule su žene na pozornicu. Jedna je poput oluje odjurila iza zastora. Fagot je zaurlao da mu vjeruje kao samom sebi i bez legitimacije i uru čio gra đaninu dva para svilenih čarapa. pusti moju ruku!« Žene su nestajale iza zastora. Na stolicama s pozlaćenim nogama sjedio je čitav red žena koje su energično tapkale po sagu novo obuvenim nogama.umišljeno je odgovorila brineta i krenula stepenicama u parter. gurao se od vitrina k stolicama i natrag. Dok je prolazila gledaoci su se podizali i dodirivali etui. u strogim vizitnim kostimima. smijehu i uzdasima čuo se muški glas: »Ja tebi ne dopuštam!« i ženski: »Despot i malogra đanin. ma čak je onemoćao pod hrpom torbica i cipela. u pidžamama sa zmajevima. nastala je nevjerojatna hitnja na pozornici. Opće zaprepaštenje izazvao je muškarac koji se uputio na scenu. U općem uzbuđenom govoru. Fagot je klečao. sa scene su odlazile sretnice u plesnim haljinama. pa čak i one među njima koje nisu znale ni jedne francuske riječ i. ogledala su nestala. Kao dokaz da je zaista oženjen. On je izjavio da njegova supruga ima gripu i da zato moli da joj preko njega nešto pošalju. a osim toga uspjelo joj je zdipiti dvije bočice parfema. baratao metalnom žlicom za obuvanje. . bez probanja. do sutrašnje večeri. Zakašnjele žene gurale su se na scenu.. Tada je Fagot objavio da se zbog poodmaklog vremena dućan zatvara točno za minutu. a ma čak je sa svoje strane dodao etui s ružem. ostavljale tamo svoje haljine i izlazile u novim. djevojka s unakaženim vratom čas se pojavljivala čas nestajala i došla do toga da je već u potpunosti počela brbljati francuski. Točno za jednu minutu zagrmio je pucanj iz pištolja. grabile cipele.Mersi . a čudno je bilo to što su je sve žene sve do posljednje riječi razumjele. građanin je bio pripravan da pokaže legitimaciju. svileni ogrta č s ogromnim cvjetovima.

Bariton je pripadao počasnom gostu današnje več eri Arkadiju Apolonoviču Semplejarovu. Arkadije Apolonoviču. skupo i pomodno odjevenom. Prva od njih. .Slušam. ja ću neka bude .Zašto ne .Oprostite. a druga . . .nije ništa tražila. . osobito trik s novčanicama. i s drugom . bila je supruga Arkadija Apolonoviča. sve je jasno. slušam. prosta čkog pitanja lice se Arkadija Apolonoviča izmijenilo. . Arkadij Apolonovič se nalazio u loži s dvjema damama: sa starijom. tu se nema što raskrinkati.njegova daljnja rođakinja. gdje ste bili sinoć. molim.sag se rasplinuo u zraku isto kao i zastor. i to jako izmijenilo. dopustite da vas upitam. glumica početnica koja je mnogo obećavala i koja je došla iz Saratova i živjela u stanu Arkadija Apolonoviča i njegove supruge.prekinuo je Semplejarova be zobrazni šarlatan . .mladom i Ijepuškastom koja je bila jednostavnije odjevena. Ali uzimajući u obzir vašu visokopoštovanu želju. Arkadije Apolonoviču? Kod tog neumjesnog i čak. pusta i gola. gra đanine artiste. Poželjno je također da se na scenu vrati konferansije. Bez toga vaše blistave točke ostavljaju mučan dojam. I eto tada se u stvar umiješalo novo djelotvorno lice.ali svakako s raskrinkavanjem.izvesti raskrinkavanje.pokroviteljski je odgovorio Arkadij Apo lonovi č . kako se uskoro objasnilo kod sastavljanja zapisnika. i scena je opet postala stroga.Ne.Pardon! .Gledala č ka masa . Ali dopuštate li za to još jednu sić ušnu toč ku? . Dakle. Posljednje je nestalo visoko brdo starih haljina i obu će.Ipak je poželjno.odazvao se Fagot. da bez odugo vla čenja raskrinkate pred gledaocima tehniku vaših triko va. Njegova sudbina u/. Ugodni zvučni i vrlo uporni bariton začuo se iz lože broj 2: . molim! Raskrinkavanje je i te kako potrebno.nemirava gledaoce. Gledala čka masa traži objašnjenje. predsjedniku Akustičke komisije moskovskih scena.

istini za volju.Eto. Milici Andrejevnoj Pokobatko i proveo kod nje u gostima oko č etiri sata.odgovorila je smiju ć i se . .Arkadij Apolonovič bio je sinoć na sjednici Akustičke komisije .Ako nitko drugi .ali ja ne razumijem kakve to veze ima s magi jom? . A onda je još i ma čak skočio na rampu i iznenada se proderao kroz cijelu dvoranu č ovječ jim glasom: . poštovani gra đani.ja ga smijem dota ć i! .I drugi put za č uo se suhi udarac kišo brana koji je odskoč io od glave Arkadija Apolonovič a.Milicija! Uhapsite je! .Seansa je završena! Maestro! Udarite marš! . nevaljalice. .vrlo je oholo izjavila supruga Arkadija Apolonoviča . madame .Ja sam već odavna sumnjala.tako je strašnim glasom poviknula Semplejarovljeva supruga da su se mnogima sti snula srca.Sve je jasno! . . Podmukli Fagot alias Korovjov povikao je: .Dakako.Kako si ti. Sada mi je jasno zašto je ta nesposobna žena do bila ulogu Lujze!! Iznenada je zamahnula kratkim i debelim ljubičastim kišobranom i udarila Arkadija Apolonoviča po glavi. ustavši u loži u svoj svojoj divovskoj veličini.potvrdio je Fagot. vi ne razumijete. Arkadij Apolonovič je otpustio svog šofera kod zgrade Akustičke komisije na Čistim rib njacima (cijeli Varijete je utihnuo).Jao! . Odvezavši se na spomenutu sjednicu koja. a sam se autobusom odvezao u Jelohovsku ulicu u goste glumici putuju ćeg rajonskog kazališta. . Drugi kratki nalet sotonskog smijeha svladao je mladu rođakinju.u potpunoj tišini uzviknuo je netko patnički. Što se tiče sjednice.Oui. . jedan od slučajeva raskrin kavanja koje je tako uporno zahtijevao Arkadij Apolono vič! . . smjela dotaći Arkadija Apo lonoviča? . Mlada rođakinja Arkadija Apolonoviča odjednom se poč ela smijati dubokim i strašnim glasom.. i nije bila sinoć sazvana.uskliknula je. vi ste u potpunoj zabludi.strogo je upitala supruga Arkadija Apolonovi ča.

udario neki nevjerojatni. čak nije ni zasvirao. čuli su se paklenski naleti smijeha. pod južnim zvijezdama. Prema loži Semplejarova trčala je milicija. ničemu nalik po svojoj bezveznosti marš. kako se gadno izrazio ma čak. I vidjelo se kako je scena naglo opustjela i kako su se varalica-Fagot jednako kao i bezočni ma čak Behemot rasplinuli u zraku. bijesni krikovi zaglušeni zlatnim zveketom č inela u orkestru. nego je upravo. nekakve krajnje nepristojne. u noćnom lokalu. i sam ne znaju ć i što radi. . Na časak se pričinilo ljudima kao da su već čuli nekada. na ogradu su se vješali radoznali.Ošamućeni dirigent. nestali kao što je ranije nestao mag u naslonjaču s olinjalom presvlakom. važno je to da je u Varijeteu poslije svega toga počelo nešto slično gradnji kule babilonske. I uzimao pod zaštitu Ljepuškaste djevice!!! A možda i nije bilo tih riječi nego su bile druge na istu muziku. Nije to važno. neke slabo razumljive. mahnuo je štapićem i orkestar nije intonirao. napola jasne ali smione riječi ovoga marša: Njegova preuzvišenost Volio je domaće ptice. niti je zagrmio.

Poglavlje 13. Pridošlica je namignuo Ivanu. onda možete i pobje ći. POJAVA JUNAKA Dakle.Kako ste dospjeli ovamo? . nemirnih očiju i s čuperkom kose koja je padala na čelo.pokoravajući se mrša vom prijetećem prstu. tajanstveni se posjetilac ohrabrio i ušao u sobu.čvrsto je odgovorio gost . rastreseni čovjek. Uvjerivši se da je Ivan sam. Na sebi je imao rublje. ali jao. oštra nosa.Ne . smjestio se na stolicu. Prije mjesec dana ukrao sam joj svežanj ključeva i na taj način stekao mogućnost da izlazim na zajednički balkon koji se proteže oko čitavog kata i da tako ponekad posjetim su sjede. šaptom je upitao Ivan. čovjek od približno trideset i osam godina.Zar nisu rešetke na balkonu zaključane? .ja ne mogu odavle pobjeći ne zato jer je visoko nego zato jer nemam kamo . neznanac je Ivanu zaprijetio prstom i prošaptao: »Pssst!« Ivan je spustio noge s postelje i pogledao. S balkona je oprezno virio u sobu obrijani.i kad je dobio potvrdni znak.Rešetke su zaključane . .ali je Praskovja Fjodorovna dragi. šaptom je priupitao: »Mogu li sjesti?« . .zanimao se Ivan. Tada je Ivan vidio da je pridošlica u bolničkoj odjeći. .Ako možete izlaziti na balkon. a preko ramena prebačen sivka-stosmeđi ogrtač. tamnokosi. . i prisluškujući. Ili je suviše visoko? .potvrdio je gost . papuče na bosim nogama. sakrio svežanj ključeva u džep.

iznenada je hrabro i otvoreno izgovorio Ivan.zbunjeno je odgovorio Ivan. spreman sam da vam vjerujem.A osim toga.Razlog? . Na taj na čin očitavši Ivanu bukvicu.Bezdomni. .hrabro je priznao preobraženi pjesnik.Zar se vama moje pjesme ne sviđaju? .Sinoć sam u restoranu jednog tipa odalamio po gu bici . Jesu li vaše pjesme dobre. znate. Osobito mi je mrzak ljudski krik. . čudo? Dobro.Nikakve vaše pjesme nisam čitao! .rekao je smrknuto gost. gubicu ili lice.osudio je gost Ivana i dodao: . ..Da.odgovorio je gost. ja ne podnosim buku.Dakle. .brzo je priznao Ivan.ali nadam se da niste nasrtljivi? Jer. .I nakon stanke dodao: . ostavite se toga zauvijek. pa bio to krik patnje.Kao da nisam neke druge čitao! Uostalom. ispri čao i upitao: .strogo je upitao gost. posjedit ć emo zajedno? . kakvo je to . šakama.. strku.Bezobrazluk . ali se od mah svladao. nasilje i ostale stvari te vrsti. bez razloga . . kažite sami? . zašto se tako izražavate: odalamio po gubici? Ne zna se što čovjek zapravo ima.Nikako mi se ne sviđaju. .Pjesnik .uskliknuo je.Zanimanje? .A kako se zovete? .nervozno je vik nuo posjetilac.Eh. lice.Da . Umirite me i recite jeste li nasrtljivi? .Oh. znate. A ipak je. kako ja nemam sreće! . .pobjeć i. .Da .odgovorio je Ivan gledaju ć i smeđ e i vrlo ne mirne oč i pridošlice. bijesa ili pak neki drugi krik.A koje ste čitali? . . Ne. . .A zašto ne bih? . .gost se iznenada uznemirio . . . . Onda. Pridošlica je bio ogor čen.Pa kako onda možete govoriti? .radoznalo je upitao Ivan.Odvratne! . . priznajem. gost je zapitao: . eh. . č ini se. . . .

Obećajem i kunem se! . bis!« . i što je dalje tekla to se više oduševljavao. i tada su se s hod nika za čuli mekani koraci i glasovi. dalje.Psst! .sveč ano je rekao Ivan. bog neka bude s njim . njemu je samome bilo tako lakše pripovijedati i postepeno je dospio do trenutka kad je Poncije Pilat u bijelom plastu s purpurnom podstavom izišao na balkon.Kakva uzbu đuju ća podudarnost! Molim vas. . molim. zbog čega ste dospjeli ovamo? .nekog debeljka crvena lica koji č itavo vrijeme nešto mrmlja o valuti u ventilaciji i kune se da se njima. . .Kako?! . ispričajte mi! Osjećajući povjerenje prema neznancu.Uostalom.zaboravivši na oprez viknuo je gost i onda rukom zatvorio usta. ponovo se vratio gost. u Sadovoj ulici uselila neč ista sila. najprije zapinju ći i plašljivo a zatim ohrabreno. molim vas! Samo. Provirila je Praskovja Fjodorovna.Zbog Poncija Pilata . Prekidao je Ivana usklicima: .i nastavio razgovor s Ivanom: . pokazao je veliko zanimanje za pripovijest. počeo pripovijedati jučerašnju zgodu na Patrijaršijskim ribnjacima. Kad se sve stišalo. Ivan je. ne propuštajte ništa! Ivan nije ništa ni propuštao.govorio je gost i nemirno se trzao..šapnuo je gost i skočivši na balkon zatvorio za sobom rešetku. Umirivši se.Nemojte više pisati! . .Psuje Puškina na pasja kola i stalno viče: »Kurolesov. . sjeo je i rekao: . tako vam sve ga što vam je sveto. bis. no. On je šaptom priopćio Ivanu da su u sobu 119 doveli novog . Ivan je zamolio da ostavi svjetlo i Praskovja Fjodorovna se udaljila poželjevši bolesniku laku noć. Da. upitala kako se Ivan osjeća i da li želi spavati u tami ili kod svjetla. zahvalnog je slušaoca stekao Ivan Nikolajevič u osobi tajanstvenog kradljivca ključeva! Gost nije Ivana smatrao luđakom.No. od govorio je Ivan.Tako. dalje.smrknuto gledaju ći u pod. Zakletvu su potvrdili stiskom ruke.zamolio je pridošlica.

rastužen i smrknut . kako sam sve pogodio! Opis užasne Berliozove smrti slušalac je popratio zagonetnom primjedbom. Gost se zagledao u Ivana i odgovorio pitanjem: .. sami za sve krivi. Platili ste za to. Za ista. Nije trebalo da se prema njemu odnosite tako nehaj no. . injekcija i slične zbrke? . kako se vidi.Smilujte se! Netko drugi još nekako.Recite tko je on? .Neć ete li se uznemiriti? Mi smo ovdje svi nepouz dani ljudi.Pa dobro .Jučer na Patrijaršijskim ribnjacima vi ste su sreli sotonu.Dalje! Mačak koji je pla ćao kartu kondukterki neobično je razveselio gosta.i mah nito ali bešumno povikao: . Ivan se nije uznemirio kako je i obećao.Nesretni pjesniče! Ali vi ste. ali je ipak bio silno zgranut.stisnuvši od uzbu đ enja šake upitao je Ivan. uzbuđen uspjehom svojeg pripovijedanja. I morali biste još reći hvala da ste u svemu tome prošli relativno jeftino. . dok su njegove oči zaiskrile od zlobe: .I eto .tao: Tada je gost kao kod molitve sklopio ruke i prošap- . to je čudno! .ispričavši doga đaj u Gribojedovu. Gost je sućutno položio ruku na rame jadnog pjesnika i rekao: .O. .Pa tko je on.Samo mi je žao da na mjestu tog Berlioza nije bio kritičar Latunski ili književnik Mstislav Lavrovič! . kako i sami shvaćate. Sjedite.odgovorio je gost i rekao ozbiljno i raz govijetno: . kona č no? .To je nemoguć e! On ne postoji! .ja sam se našao ovdje. ne! . kako sam pogodio! O. ali kako to vi možete tvrditi. dragi moj.uskliknuo je lan. . Vi ste bili jedan od prvih. lagano u čučnju poskakuje oponašaju ći mačka s novčanicom od deset kopjejki uz brkove. koji su zbog njega stradali.Ne. pa čak i drsko. u psi hijatrijskoj bolnici. a brbljate o tome da njega nema. i on se gušio od tihog smijeha gledajući kako Ivan. završio je Ivan.. Neć e li biti pozivanja liječ nika.

djevi čanski čovjek . povjerovao. nešto čitao! Već prve riječi tog pro fesora raspršile su sve moje sumnje. razumijem.Tiše! Ivan se širokim zamahom udario po čelu i prošištao: ..nastavio je gost . . nije ni čudno! A Berlioz me. Ali to je tako neobično da vam čak ni Stravinski. dakako. čudi. Ali to što vi pričate. . što da niječemo! Vidite li.I vi i ja luđaci smo.Kako?! .. . . lice koje ste opisali. no eto .. uostalom možda čak ni operu »Faust« niste slu šali? Ivan se strašno zbunio i zarumenjena lica počeo nešto mrmljati o nekom putovanju u sanatorij u Jaltu. Je li vas on pregledao? (Ivan je kimnuo. dakako. ako se ne varam? .ali taj je ipak.Zbunjen. različite oči. .tu se gost opet ispričao .I gost je okrenuo svoje lice u smjeru noćnog svjetla koje je jurilo kroz oblak. sigurno je bilo u stvarnosti.dodao je Ivan pokazujuć i uzbu đ eno na vrata. ko liko sam o njemu čuo. moj prijatelju! Uostalom. a sada je po sjetio Moskvu. Gorka bora pojavila se kraj gostovih usana.Čim ste ga poč eli opisivati . On ne samo da je bio č ovjek na č itan nego i vrlo lukav. i progovorio: .Svakako . .suglasio se neprepoznatljivi Ivan. .. po navljam. on vas je uz nemirio i vi ste šenuli zato što je kod vas očito za to po stojalo pogodno tlo.od mah sam se dosjetio s kim ste jučer imali zadovoljstvo raz govarati. . Na njegovoj posjetnici bilo je slovo »W«.Pa onda je on stvarno mogao biti kod Poncija Pilata? On se tada i rodio? A mene nazivlju luđakom! . I zaista se čudim Berliozu! Vi ste. Njega čovjek ne može ne prepoznati. Ivan je zašutio. genijalni psihijatar..Razumijem. nije.) Vaš je sugovornik bio kod Poncija Pilata i na doručku kod Kanta. gledao u mjesec koji je plovio iza rešetke. vi. dakako. kakve li stvari! . Iako u njegovu obranu mogu reći da Woland..Pa eto . Eto ti na. . .Pogledajmo istini u oč i. vi ste neuk. obrve! Oprostite.Šutio je neko vri jeme smeten. može baciti prašinu u oči i lukavijem čovjeku.sada je došao red na Ivana da vikne. vi ć ete mi opet oprostiti. .No eto.

ipak. A da ć e on svašta poč initi. kakva čudna sudbina. ..tajanstve no je dodao. .Vidite li.znatiželjno ga je upitao Ivan. ja ovdje sjedim zbog čega i vi. u to nemojte sumnjati! Ah.postao je grub i izvadio iz džepa ogrta ča potpuno zamaš ćenu crnu kapicu sa žutom svilom izvezenim slovom »M«. . nije bio sasvim običan .. kunem se. zaprijetio je Ivanu šakom.Vi ste već pokušali i dosta vam je .Ja sam majstor . Historičar po zanimanju. . ah! Kako me samo ljuti što ste njega susreli vi a ne ja! Iako je sve izgorjelo i rubovi su posuti pepelom.obzirno je zamolio Ivan. Lice gosta se smrklo. . njega ne kako treba uhvatiti? . Ja sam siromah! .Ja sam ga se odrekao. . kao i uopće svega u životu. ali je ipak di gao glavu u novom Ivanu stari još ne do kraja dotu č eni Ivan. .Vi ste pisac? .S kojeg jezika? .ironično se oda zvao gost. zatim rekao: .Stvar je u tome da sam prije go dinu dana napisao roman o Pilatu.Kapicu mi je ona svojim rukama sašila . Moj život. valja reći. upravo zbog Poncija Pilata..sa zanimanjem je upitao pjesnik. .A koje je vaše prezime? .Ja više nemam prezimena . .s mra č nim prezirom odgovorio je č udni gost. dao bih za taj susret svežanj ključeva Praskovje Fjodorovne jer drugo ništa ne mogu ni dati. on je još prije dvije godine radio u jednom od moskovskih muzeja a osim toga se bavio prevođ enjem . Stavio je kapicu na glavu i poka zao se Ivanu i u profilu i u lice da bi dokazao da je maj stor.poč eo je gost.Molim. .ne sasvim uvjereno.Drugima također ne savjetujem da kušaju.Tada se gost plaš ljivo osvrnuo i rekao: .A zašto vam je potreban? Gost je dugo tugovao i trzao se ali je kona čno odgovorio: .Onda bar o romanu pri čajte .Ali on će tu vrag zna što sve počiniti! Ipak. Zaboravimo ga. .

kad sam gurnuo ruku u košaru s prljavim rub ljem i gledam: na obveznici je isti broj kao u novinama! Obveznicu sam . latinski i gr čki. prokleta rupa! . priznajte. ah! Zimi bih vrlo ri jetko vidio u prozoru nečije crne noge i čuo škripanje sni jega pod njima. A u mojoj pećici vječno je plamsala vatra! Ali je iznenada došlo proljeće i kroz mutna stakla ugledao sam prvi put najprije golo a zatim u zelenilo odjeveno gr mlje jorgovana. č etiri koraka dalje.. jednom je dobio stotinu tisuća rubalja.zavidno je šapnuo Ivan. Unajmio je kod graditelja dvije sobe u podrumu kućice u vrtu. velika svota! .Gost je odmjerio rukama: .Ja znam pet jezika osim materinskog . I tada. a na- . . zagonetni Ivanov gost postupio je tako: kupio je knjiga.. Nasuprot. njema č ki.Otvorio sam prozore i sjedio u drugoj.Znate li što su to graditelji? .To je istina . Kad je dobio stotinu tisuća.. lipa i javor. . Službu u muzeju je napustio i počeo pisati roman o Ponciju Pilatu. . A to je. . .. No.Uu. .. .upitao je gost Ivana i odmah objasnio: . ah. .Potpuno zasebni mali stan i još predsoblje i u njemu slivnik za vodu .objasnio je . desilo se nešto mnogo čarobnije nego dobitak od stotinu tisu ća rubalja.To je malobrojna skupina lupeža koja je nekim slu č ajem opstala u Moskvi. Ah.Ah. I unajmio je kod nekog graditelja u uličici kraj Arbata.odgovorio je gost . .engleski.. .Tamo je bio divan.viknuo je gost. sasvim maloj sobi. .. to je bilo zlatno doba! .blistavih očiju šaptao je pripovjeda č.. kraj ograde jorgovan.dobio u muzeju.maleni prozori iznad pločnika koji je vo dio do vrtnih vrata. molim vas.tko zna zašto je to posebno po nosno naglasio. Historičar je živio povučeno. . malo još čitam i talijanski. prošlog proljeća. nije imao rođaka i jedva da je imao znanaca u Moskvi.. I.Zamislite moje iznenađenje . francuski. .Vidi ti! .šaptao je gost u crnoj kapici . napustio svoju sobu u Mjasnickoj ulici.priznao je Ivan pažljivo slušaju ći.

a bliže k prozoru knjige. Išli smo krivudavom. ona na drugoj. i. . ne znam da li još uvijek postoji. izlazio sam na šetnju. iznenada progovorila je ona: . Peti prokurator Judeje. Tada su se oči gosta široko rastvorile i on je nastavio šaptati gledajući mjesec: . A mene nije zadivila toliko njezina ljepota koliko neobi č na.Ona je nosila u rukama odvratno.. Vi poznajete Tversku ulicu? Tverskom je hodalo tisuću ljudi. također sam skrenuo u uličicu i krenuo za njom. tamo mali pisa ći stol. a u prvoj sobi . No. nemirno žuto cvi jeć e.Bijeli plašt. Stotinu tisu ća velika je svota. zamislite. Ili sam odlazio ručati u neki jeftini restoran.. Ah. ja na jednoj strani. zamislite. ali se ono prvo pojavljuje u Moskvi. na ulici nije bilo ni žive duše. dosadnom uličicom šutke.Upravo tako! Pilat se bližio kraju. pa sam imao lijepo odijelo. . Vrag zna kako se zove. i ja sam već znao da ć e posljednje riječ i romana biti: ».. kraju. Ona je nosila žuto cvijeć e! Zlo cvijeć e. I. kako god to bilo glupo. a između njih stolić i na njemu divna noćna svjetiljka. konjanik Poncije Pilat«.suprot drugi divan. prilično dubok ali isprekidan. ali ja vas uvjeravam da je vidjela samo mene i pogledala me ne samo nekako nemirno. dakako.Sviđa li vam se moje cvijeć e? Jasno se sjećam kako je zazvučao njezin glas. To se cvijeć e vrlo jasno isticalo na njezinom cr nom proljetnom kaputu.velika soba. Mučio sam se jer mi se učinilo da svakako moram s njom razgovarati i plašio sam se da ne ću progovoriti ni riječi. I. pri činilo mi se da je od njega nastala jeka u ulič ici i odbila se od . Na Arbatu je bio krasni restoran. nikada dotad viđ ena osamljenost u oč ima! Pokoravajući se tom žutom znaku.. kako sam imao uređ eni stan! Neobično je mirisao jorgovan! Moja je glava postala lagana od iznurenosti a Pilat se bližio kraju .kliknuo je Ivan. a ona će otić i i ja je više nikada neć u vidjeti. Skrenula je s Tverske ulice u neku manju i tu se okrenula. četrnaest metara! knjige. crvena podstava! Shvaćam! . knjige i peć. već i boleć ivo.

Zar uopć e ne volite cvijeć e? U njezinu je glasu bilo. .Ne.Dalje? .Dalje . da smo voljeli jedno drugo već odavna iako se nismo nikada vidjeli.Ništa ja ne kažem . ali je ona. ha? Vi ć ete dakako reći da sam lud? .A kakvo? . kako se zvala . ja volim cvijeć e ali ne takvo .žutog prljavog zida.S kime? . . .i. dalje! Gost je nastavio: .Ruže volim.rekao je Ivan . odgurnula cvijeće i ja sam ga ponio u rukama. . . tako znade zadesiti finski nož! Ona je uostalom tvrdila kasnije da to nije bilo tako.Ljubav je isko č ila pred nas kao što iz zemlje iska če ubojica u uličici i zadesila nas oboje! Tako znade zadesiti munja.Da. Tako smo išli neko vrijeme sve dok ona nije uzela iz mojih ruku cvijeće i bacila ga na pločnik. a ja tamo.Ne. pogledala me je za čuđ eno. kako mi se činilo. podsmjehnuvši se. Brzo sam prešao na njezinu stranu i pristupajući joj odgovorio: .On je iznenada obrisao neoč ekivanu suzu des nom rukom i nastavio: .uskliknuo je Ivan i dodao: molim vas..Dalje biste sami mogli po goditi. ali da je ona živjela s drugim čovjekom.. Odmah sam požalio što sam to rekao jer se ona nasmiješila s osjećajem krivnje i bacila cvijeće u odvod.pitao je gost. . Išao sam uz nju nastojeć i da idemo istim korakom i na vlastito čuđ enje uopć e se nisam osjećao zbunjen. a zatim upitala: . . s onom. Pogledala me za čuđ eno i ja sam iznenada i potpuno neočekivano shvatio da sam čitav život ljubio upravo tu ženu! Kakva stvar. ja sam ga ipak podigao i pružio joj. neprijateljstvo. zatim je stavila svoju ruku u crnoj rukavici s prorezom u moju. pa smo išli jedno uz drugo. tada. molim.upitao je Bezdomni. ne propuštajte ni šta! . Pomalo zbunjen. .rekao sam. .

ona je govorila da je s tim cvijećem u rukama izišla onoga dana da bih je napokon našao. zalupne srce. ali prije toga časa ja sam lupanje srca osjetio ne manje nego deset puta.. ne sjeć am se. Da.S onom. nestajala . Zalupnu vratašca. . s onom.odgovorio je gost i zapucketao prstima. Razgovarali smo kao da smo se juč er rastali. Uostalom. no . ne primje ć ujuć i grad. .. eto.Bili ste oženjeni? . . . . i da bi se ona. kao da smo se poznavali mnogo godina. Spoznao sam to još istog dana. Pa kome je u našoj kući potreban brusilac? Što bi trebalo brusiti? Kakve to noževe? Ona bi ulazila kroz vrtna vrata jedanput. ne. no . otrovala zato što je njezin život bio prazan. pojavile pred prozorom cipele od antilopa s crnim vrpcama i pritegnute metalnim kop čama. Dolazila je k meni svakodnevno. Dogovorili smo se da ćemo se drugog dana sastati tamo. srce nije prestajalo lupati sve dok se nisu bez kuckanja.. I kako čudno: do mog susreta s njom malo je tko dolazio u naše dvorište. na rijeci Moskvi. zamislite. Varenjkom. kad smo se. s tom . . ali bi nestajala cipela. To se čekanje oč itovalo u tome što sam na stolu premještao predmete. jednostavnije rečeno nije dolazio nitko. Sjalo nam je svibanjsko sunce. . ne mogu se sjetiti. kroz jedan sat. nečije prljave čizme. Ja bih se odmah pojavio na tom prozoru. . .Pa da. Poslije desetak minuta sjedao sam k prozoru i stao prisluškivati neć e li škripnuti stara vrtna vrata. Ponekad je bila nestašna i zaustavljala se kod drugog prozora i kucala vrškom cipele o staklo. na obali. gotovo sasvim bešumno. I uskoro je ona postala moja tajna žena.. ljubav nas je odmah zadesila. A zatim kad bi se približavalo njezino vrijeme i kazaljka pokazivala podne. u prugastoj halji ni. a iza stakla u visini mog lica. . Varenjkom . a sada mi se činilo da je u njega nagrnuo čitav grad. muzej. Brusa č noževa.. našli kod Kremaljskog zida. Maneč kom . i sastali smo se.. a ja sam je čekao već od jutra. . da se to nije desilo. Dakle. ne lažem.

Staro poku ćstvo od mahagonija. Kad su nadošle svibanjske oluje. Ivan je doznao iz pripovijesti svoga gosta kako su zaljubljeni provodili dan. ali njezino ime nisu znali. a pročitavši šivala mu eto ovu kapicu. iako se nikada tako ne dešava. i servirala ga u prvoj sobi na ovalnom stolu. nisu znali znanci. u vazi su se pojavile dugo oč ekivane ruže koje su oboje voljeli. Čovjek koji se nazivao majstorom radio je. Kad su prestale oluje i došlo sparno ljeto. Ivan je doznao da su se majstor i neznanka tako snažno zavoljeli da su postali nerazdvojni.A tko je ona? .i ja bih odlazio da joj otvorim. crna krumpirova kora prljala je prste. i nastavio svoju pripovijest. upalila petrolejku na drvenom stolu i pripravljala doručak. Gost je učinio pokret koji je zna čio da nikada i nikome to neć e reći. i knjige. Nije znao njezin muž. vidjeli su da dolazi neka žena. stalno iznova čitala napisano. Ivan je već sasvim jasno zamišljao dvije sobe u podrumu vile u kojima je uvijek bio sumrak zbog jorgovana i ograde. bijele grozdove. uvjeravam vas. Od krumpira je dopirala para. u vrtu je drveće poslije kiše stresalo sa sebe slomljene grančice.crna svila koja je zaklanjala svjetlo . od obojena poda do za čađena stropa. na njemu sat koji je otkucavao svakih pola sata. gdje se nalazio onaj slivnik kojim se tko zna zašto tako ponosio bijedni bolesnik. Ivan je doznao da su njegov gost i gostova tajna žena već prvih dana svoje veze zaključili da ih je na uglu Tverske i ulič ice spojila sama sudbina i da su stvoreni jedno za drugo. U staroj vili gdje je bio moj podrum znali su dakako. ljubavni par je ložio peć i pekao u njoj krumpir. Ponekad je čučala kraj najnižih polica ili stajala . a ona je. . Nitko nije znao za našu vezu. uronivši u kosu fine prste s oštro odrezanim noktima. U podrumu bi se čuo smijeh. i u uskom predsoblju. zauvijek. i peć. Ona je dolazila i prvo oblačila pregaču. pisaći stol. i kad se mimo zaslijepljene prozore šumno slijevala voda u vežu prijeteći da uništi posljednji zaklon.upitao je Ivan kojega je vrlo zanimala ta ljubavna pripovijest.

on me je pitao tko sam i odakle sam došao.da se tada s Ivanovim gostom desila neka katastrofa. Bio je gotov u kolovozu mjesecu. I. ah. i dugo je klimala žalosna. nastao je čas kada je trebalo napustiti tajno sklonište i izići u život. s mojeg stajališta. Gle dao me je kao da je moj obraz natekao od zuba. kad je već sve svršeno i moja je propast tu. . kona čno. da se s mojim djelom moraju upoznati drugi članovi redakcijskog kolegija. crna kapica sa žutim slovom »M«.Pa urednik. Nestrpljivo je oč ekivala obećane posljednje riječ i o petom prokuratoru Judeje. Ona je predviđala slavu i tjerala ga da radi. Moglo se shvatiti samo jedno . Ne govoreći ništa o biti ro mana. on me je silno zaprepastio. i književnik Mstislav Lavrovič. počeo nešto mljeti i izjavio da on sam to pitanje ne može riješiti. On je bez potrebe gužvao rukopis i kašljucao.Tko? .svečano je prošaptao-majstor i podigao ruku. ali je ona postala une koliko nepovezana. i čak je postavio ovo. majstor ga je predao nekoj nepoznatoj tipka čici koja ga je prepisala u pet primjeraka. i tada ga je poč ela zvati majstorom. ali i sada. Zamolio me je da dođ em za dva tjedna.Da. .I ja sam izišao u život držeći u rukama roman i tada je moj život završio . Nastavio je dalje svoju priču. . Pitanja koja mi je po stavljao učinila su mi se luda. .kraj onih viših i krpom otirala stotine prašnjavih hrptova. . otegnuto i glasno ponavljala pojedine reč enice koje su joj se posebno svidjele i govorila je da je u tom romanu . kako zaprepastio! . kažem urednik! Da.prošaptao je majstor i spustio glavu. on je pročitao.njezin život. sjećam ga se s užasom! . idiotsko pitanje: tko mi je savjetovao da napišem roman na tako č udnu temu? Kona čno mi je dojadio i ja sam ga izravno pitao hoće li objaviti moj roman ili ne. Tada se uzvrpoljio. naime kritičari Latunski i Ariman. nekako je pogledavao u kut i čak se zbunjeno smješkao. pišem li već dugo i zašto se o meni nije ništa ranije čulo.jedva čujno šapnuo je Ivan bojeć i se da ne prekine uzbuđ ena pripovjeda ča.Prvi put sam dospio u svijet književnosti.

Da. Da. »otpada«. .Nije riječ o njemu. zlorabeći nebudnost i nespretnost urednika. Nakon jed nog dana u drugim novinama iznad potpisa Mstislava Lavrovi č a našao se drugi č lanak u kojemu je njegov autor .povikao je Ivan. kako se izrazila. pokušao proturiti u tisak apologiju Isusa Krista. sve je više bila ispunjena nekakvim nedorečenostima. . rukama crtaju ći u zraku novine. ne okrivljuje! . razasutih crvenih latica na na slovnoj strani i još očiju moje prijateljice. nije prošlo ni dva dana kad li se u drugim novinama pojavio članak kritičara Arimana pod naslovom »Neprijatelj pod okriljem urednika«. .odrezao je taj . sjećam se! . . a Ivan se dosjetio uz pomoć daljnjih zamršenih reč enica da je neki drugi urednik objavio veliki odlomak romana čovjeka koji se nazivao majstorom.Sjećam se.Ali sam zaboravio vaše prezime! .Možda .mrmljao je majstor. koja ga je nagovarala na borbu.podsmjehnuvši se.Ostavimo.To je Lapšonikova. sjećam se tog prokletog odlomka u no vinama . nimalo ne okrivljuje. rekao je Ivan dobro poznavaju ći svijet što ga je tako gnjevno opisivao njegov gost. i da zbog toga pitanje o tiskanju moga ro mana. tajnica uredništva . a primila me nekakva djevojka s očima koje su se nakrivile prema nosu od stalnog laganja. tih očiju se sjećam. Pripovijest Ivanova gosta postajala je sve zamršenija. u kojem je kritičar utvrdio da je Ivanov gost. ponavljam.tako. o ne. . Nastojeći da ne sretne moje oči. .Došao sam za dva tjedna. Lapšonikova me je izvjestila da je uredništvo opskrbljeno materijalom za dvije go dine unaprijed. . njega više nema .Čega se sjećam poslije toga? .A. trljajući sljepoočice. sjećam se. Po njegovim riječ ima. od nje sam dobio svoj roman koji je bio već pošteno zamašten i raskupusan.mrmljao je gost. Šaptom je po-vikao da on nju. moje prezime. Govorio je nešto o kosoj kiši i očajanju u podrumskom skloništu. o tome kako je odlazio još nekamo.odgovorio je gost.

podozriv. Ivan se nekako zbunjeno nakašljao. I. zatim je došao u vrt i nekako je vrlo brzo uspostavio poznanstvo sa mnom. Da. Toliko sam se udubio u čitanje članka o sebi da nisam primijetio kad je ona (vrata sam zaboravio zatvoriti) stala uza me s mokrim kišobranom u rukama i s mokrim novinama. u to prokleto doba. i to snažno udari po pilatovštini i po ikonopiscu koji je smislio da je proturi (opet ta prokleta riječ !) u tisak. da živi u blizini. Ali me nije pozvao k . E. zamislite. ruke drhtale i bile hladne. u stanu sličnom mojem. Počela je odlaziti sama na šetnje. vanjskim izgledom nalik vrag zna na što. sjećam se. otvorila vratašca našeg vrta. Ona nije bila kod ku ć e. sad smo se više rastajali nego prije. i život nas oboje sastojao se u tome da sjedimo na sagu. Najprije me je počela ljubiti. ali nije ništa rekao.. ušao u kuću radi nekog posla s mojim graditeljem. i druge stvari. nepovjerljiv sam. posjedujem vrašku osobinu: teško prilazim ljudima. I tako su se. na podu uz peć i gledamo vatru. više se nije imalo što raditi. da. Doznao sam da je samac.. Ovdje su bila dva članka: jedan Latunskog i drugi potpisan slovima »N. Uostalom. op ćenito sam nesklon zbližavanju s ljudima. A meni se desila neobična stvar kakva se rijetko zbivala u mom životu . upravo zato mi obično u dušu uroni netko neoč ekivani. zatim je promuklim glasom i lupajući rukom po stolu rekla da ć e otrovati Latunskog. Predstavio mi se kao novinar.Nastali su tužni dani. dan je.predlagao da se udari. Zgrčivši se od riječi »pilatovština«. . Roman je bio napisan. do te mjere da ga se i sad sjećam i ponekad čeznem za njim. zamislite. Svidio mi se. Kroz vratašca je prošao č ovjek. jesenji. zamislite. ali da mu je tamo tijesno. otvorio sam treće novine. Sve je češće stao dolaziti k meni. Njezine su oči plamtjele. i takav mi se svidi više od drugih. Dosta je da vam kažem da se članak Latunskog zvao »Borbeni starovjerac«.« Uvjeravam vas da se Arimanova i Lavrovič eva djela mogu smatrati šalom u usporedbi s onim što je napisao Latunski. bio ugodan. Neočekivano sam našao prijatelja.

Drugi je stadij bio stadij čuđenja. ali je sa zbunjujućom preciznošću nazočnog ponovio urednikove primjedbe koje su se ticale romana. već strah pred drugim stvarima koje se uop ć e nisu odnosile na njih ili na roman. Ali što ih se više pojavljivalo. čime me je osvojio? Riječ je o tome da čovjek bez unutarnjih iznenađenja. Dovoljno je bilo da prije sna ugasim lampu u maloj sobi. zašto moj roman ne može biti objavljen. Kad ne bih shvatio smisao neke primjedbe u novinama. Prvima od njih sam se smijao. Mojoj se ženi nije osobito dopao. pritom se o romanu izrazio vrlo laskavo. zaboravio sam reći da se moj znanac zvao Alojzij Mogarič) . Ne.Radi kako hoćeš. zapravo.strah. Isto tako u slučajevima životnih pojava i pitanja. pritom je bilo očigledno da ga takvo objašnjenje nije stajalo nikakva truda. ulazi nekakva hobotnica s vrlo dugačkim i hladnim krakovima. Da. i ja sam shvatio. shvatite. Izravno je govorio: to i to poglavlje ne može pro ć i. nikada dotad nisam susreo. Alojzij me je osvojio svojom strašću prema književnosti. Pogodio je sto posto. to se ja če moj odnos prema njima mijenjao. nastupio je treći stadij . općenito nije zanimljiv.da autori tih č lanaka ne govore to što žele reći. Stalno mi se činilo . Alojzij mi je odmah sve doslovce objasnio. Osim toga. i uvjeren sam da nikada više neću susresti. od korice do korice. I morao sam spavati kod upaljenog svjetla.toga se nisam mogao otresti . ali kažem ti da me taj čovjek odbija... Ali ja sam se zauzeo za njega. Tako sam se. na primjer. ne strah od tih članaka. i da upravo to izaziva njihov bijes. počeo plašiti mraka. Nešto se izuzetno lažno i nesigurno osjećalo doslovce u svakom retku tih članaka. iako zatvoren. čovjek zatvoren u svojoj koži. čovjeka takva uma kakav je posjedovao Alojzij.posjedovao. bez obzira na njihov odlu čni i samouvjereni ton. nastupio je stadij psihičke bolesti. . Nasmijao sam se. pa da mi se učini kako kroz prozorčić. zamislite. Nije se smirio sve dok me nije nagovorio da mu pročitam čitav svoj roman.sebi. Ali to nije sve. Ali je takvo iznenađenje Alojzij (da. Ukratko. Zapravo. Rekla je: . A zatim. Članci o romanu nisu prestali. savršeno točno mi je objasnio.

ali je ona vidjela da se sa mnom dešava neko zlo). Smogao sam snage da dođem do peći i pripalim drva u njoj. obećao da ću to učiniti ovih dana. i potrošim na taj put novac koliko ga je preostalo od stotinu tisu ća.bar toliko da nisam pobjegao graditelju nego sam se vratio peći. Probudio sam se od osjećaja da je hobotnica tu. makar gore svom graditelju. stavila u torbicu. grunuti u sobu i da ću se u njoj ugušiti kao u crnilu. Kad su zapucketala. na Crno more. prestala se smijati i stalno me molila da joj oprostim što mi je savjetovala da objavim odlomak romana. Legao sam boležljiv. Ali je ona rekla da će mi sama kupiti kartu. . ali da je čekaju. Ona ga je uzela. Bilo je to u sumračje. to jest oko deset tisu ća rubalja. u meni se pojavila misao da bježim k nekome. Džepni sat pokazivao je dva sata u noći. Pipkaju ći u tami jedva sam uspio zapaliti svjetiljku. da se ne sva đamo (nešto mi je govorilo da do putovanja na Crno more neće doći). Legao sam na divan i zaspao ne paleći svjetiljku. i dao ga njoj. dođi! . Borio sam se bezumno sam sa sobom. Molila me da se ni č ega ne bojim. Tada sam izvadio sav svoj novac. Rekao sam nešto kao da se bojim lopova i da je molim neka čuva novac sve do mog odlaska. Viknuo sam. Bila je vrlo uporna i ja sam joj. meni kao da je malo postalo lakše. Otvorio sam vrata. Govorila je neka odbacim sve i otputujem na jug. a probudio se bolestan. da se ona pokorava dužnosti i da će doći sutra. Dođ i. Od toga se strah nešto smanjio .Dosjeti se da se sa mnom desilo zlo. smršala je. polovicom listopada. počela me ljubiti i govoriti da bi joj lakše bilo umrijeti nego me ostaviti u takvom stanju samoga.Zašto tako mnogo? . Odjednom mi se učinilo da će jesenska tama izbiti stakla. Pošao sam u predsoblje i tamo upalio svjetlo. dakako. tako da je vru ć ina palila moje lice i ruke. i šaptao: .začudila se. I ona je otišla. našao bocu bijelog vina. govorio o hobotnici. a vratašca su se zalupila. dođ i. Ustao sam kao čovjek koji više ne vlada sobom. postala blijeda. otvorio je i počeo sam piti vino iz grlića boce.Moja se ljubljena vrlo promijenila (nisam joj.

Strašno mi je. Zašto. priljubila mi se. bacivši posljednju bilježnicu u vatru. stavljao ih uspravno između cjepanica i udarao žaračem po listovima. gasio plamen. svežanj koji je bio na č et odozdo. o prozore je šibala kiša. Dim je odmah ispunio sobu. Bolestan sam. Nogama sam zataškao plamen.Bože. Srce mi je poskočilo i. i mi smo otr čali dolje. Izvadio sam iz ladice u stolu teške rukopise romana i bilježnice s konceptom i poč eo ih paliti.Ti. a ona se svalila na divan i zaplakala ne zaustavljivo i grčevito. drhtava. U peći je zavijala vatra. .Ali nitko nije dolazio. Što je to? Vidio sam njezine natekle od dima i plača oči. Tiho kriknuvši. derao sam bilježnice. Ustala je i progovorila: . . Tek što je ušla unutra. Stepenice od opeke vodile su iz podruma prema ulaznim vratima.Tko je? I glas. One su nestajale tek kad bi papir pocrnio i kad bih ih žara č em bijesno dotukao. Spotičući se potr čao sam k njima i tiho upitao: . rekao sam: . . To je jako teško raditi zato što ispisani papir gori polagano. kako si bolestan. S vremena na vrijeme pepeo bi me nadja čao. golim je rukama izbacila iz peći na pod posljednje što je preostalo. Tada se dogodilo posljednje. sva mokra. njezin glas. a roman je unatoč upornom odoljevanju ipak ginuo. U to vrijeme netko je tiho poč eo kucati na prozoru. zašto? Ali ja ću te spa siti.i moj se glas prekinuo.Zamrzio sam taj roman i bojim se. Mogao sam izgovoriti samo riječ: . ti? . mokrih obraza i opuštene kose. ali su se riječi ipak i na njoj isticale. osjećao sam kako mi njene hladne ruke miluju č elo. ali sam se borio s njim. Lomeći nokte. odgovorio mi je: . ja ću te spasiti. žuta se boja nezadrživo dizala odozdo prema gore duž stranica. Kad se stišala. Oslobodila se kaputa u predsoblju i brzo smo ušli u prvu sobu.Ja sam. krenuo sam da otvorim vrata. Preda mnom su promicale poznate riječi. Ne sjećam se kako sam izišao na kraj s lančićem i ključem.

Bit ć u ujutro kod tebe.rekao sam joj. Njega su pozvali iznenada. Odgovori mi. Otrpi nekoliko sati.Ja bih te otpratio. grleći me oko vrata.Jedini. .To su bile njezine posljednje riječi u mom životu. izliječiti .Ti ćeš ga obnoviti. .Neću dopustiti da to učiniš. počela skupljati i ispravljati nagorjele listove.Ne boj se. Sa mnom neć e biti dobro. u njihovoj je tvornici požar. ali nemam snage da se onda sam vratim natrag. n^ sjećam se koje. to je trak svjetla iz mojeg predsoblja. . .mrmljala je ona pripivši se uz moje rame. posljednje čega se sjećam iz svog života. stisnuvši usta.ja više neću la gati. Zatim je. Zatražila je vina i.Propast ć u zajedno s tobom.upitala je i približila svoje oči mojima. bojim se. progovorila je mirnije: . . i rekla: . Neću da njemu zauvijek ostane u sjećanju da sam od njega pobjegla noću. govorila je još nešto nerazgovijetno. Ja bih i sada ostala kod tebe. jadna . nakon što je popila. zamotala ih u papir i povezala vrpcom. možda ti to neć eš? . i u tom traku svjetla opušteni uvojak.Je li to jedini razlog? . Još se sjećam crne siluete na pragu vanjskih vrata i bijelog zamotka.Eto. ali to neć u u č initi na takav na čin.. Pažljivo je složila nagorjele listove.govorila je .odjednom je sam sebe prekinuo bolesnik i podigao prst. I eto.Jadna moja. . Ali on će se uskoro vratiti. njezina bereta i njezine oči pune odlučnosti. . Sve njezine kretnje pokazivale su da je puna odlu čnosti i da se svladala. zašto nisam kod sebe ostavila jedan primjerak! Iscerila se od bijesa.Danas je nemirna mjese č eva noć. Ujutro ć u biti kod tebe. i ja neću da ti pro padaš zajedno sa mnom. On mi nikada nije učinio ni kakvo zlo. . Ja ću se s njim objasniti sutra ujutro. kako se plaća laž . Bilo je to neko poglavlje iz sredine romana.Ja ću te izliječiti. pripila se uza me. reći ću da volim drugoga i zauvijek ću se vra titi tebi. Zašto. Strašno je živnula.Pssst! . . .

Oba sugovornika šutjeli su uznemireni. noću. Ali. Kad se sve stišalo. Izdaleka sam vidio te svjetlom ispunjene zaleđene kutije i čuo njihovo mrsko škripanje na mrazu. ja vas uvjeravam! .Da. polovicom siječnja. To je sve što sam čuo. gost se vratio i izjavio da je soba 120 dobila stanara.. Gost je već otvorio usta. ali nisam mogao ništa vidjeti. Malo sam još stajao. a preda mnom i dolje sla ba rasvjeta zastrta zastorima mojih prozora. Pas koji mi se zapleo pod nogama uplašio me. netko je uzdahnuo ili slabo kriknuo. a zatim sam izišao kroz vrtna vrata na ulicu. vratili su se prekinutoj priči. eto tako. i ja sam pred njim po bjegao na drugu stranu. gost se odmakao od Ivana i progovorio glasnije: . dragi moj susjede. Da. Pripovjedač je pokazao rukom nekamo u smjeru mjeseca koji je već odavna nestao s balkona. Ivan je čuo kako su prošli kotačići po hodniku. ali umirivši se. U njegovim su očima plivali i komešali se strah i bijes. primakao sam se prvom od njih i prisluškivao .. ja sam se ježio od hlad noće u mojem dvorištu. gore bolesti od moje nema u ovoj zgradi.Kroz četvrt sata nakon što me je napustila. osim prve rečenice.u mojim je sobama svirao gramofon. Grčevi su prolazili njegovim licem. ali je noć. u istom ka putu. Doveli su nekog i taj stalno moli da mu vrate glavu.Sakrio se na balkon. U njoj je plesala mećava. Hladnoća i strah koji su postali moji stalni pratioci dovodili su me do mahnitosti. čitava je stvar u tome da je strah vladao svakim djeli ć em moga tijela. ostalo poznato. Ići ni sam imao kamo i dakako najjednostavnije bi bilo baciti se pod tramvaj u toj ulici u koju je ulazila moja ulič ica. Ono što je šaptao bolesnik na Ivanovo uho očito ga je vrlo uzbuđivalo. Još su se čuli glasovi u hodniku i gost je počeo govoriti Ivanu na uho tako tiho da je to što je pričao. Tek kada su prestali izvana dopirati kojekakvi zvukovi. samo pjesniku: . ali s otrgnutim dugmetima. zaista. Iza mene su bili nanosi snijega koji su sakrili grmlje jorgovana. Jednako kao psi bojao sam se tramvaja. bila nemirna. na moj su prozor zakucali.

.Ali vi ste joj mogli javiti . Ne treba se zanostiti velikim planovima. kako se vidi. gdje sam stao? Mraz. . . . ja sam izgubio svoju nekadašnju sposobnost da nešto opišem. oko balkona će se . Kamion je vozio ovamo. . ponavljam.gost je pun poštovanja pogledao u noć nu tamu .rekao je Ivan suosjećajući s jadnim bolesnikom. Svršilo je tako da su mi se smrzli prsti na lijevoj nozi. Ne porič em.mirno je odgovorio gost. da je učinim nesretnom? Za to ni sam sposoban.ležalo pismo iz ludnice. htio proputovati č itavu kuglu ze maljsku. Nešto je puklo u kamionu. ali je Ivan šuteći suosjećao s gostom. to nije ni ono najgore. Mislim da to nije ono najbolje što postoji na njoj ali.Kad Stravinski kaže da će me vratiti u život. Ili. ja mu ne vjerujem. Evo približava nam se ljeto. dragi susjede. Ivan nije znao kako da se tome suprotstavi. dakako da ga je sa čuvala. najvjerojatnije. patio s njime. ne žalim naročito za njom. Pred njom bi .Nemojte sumnjati. I on me je poveo. Da. uisti nu! Ja sam.Ali vi možete ozdraviti. ali me je spasila slučajnost.Jadna žena. da mi je sada mnogo bolje. Lu dost! Izvan grada bih se sigurno smrznuo. bilo je to č etiri kilometra od izlaza iz grada. I eto. prijatelju moj! Ne. uostalom. jer mi ona više ne može pomo ći.Osim toga kod nje je vaš novac? Ona ga je vjerojatno sa čuvala? . ja sam četvrti mjesec ovdje. u meni postoji nada da me je zaboravila. mislim da je ovdje vrlo. Ali to su mi izliječ ili. i na moje čudo on se sažalio nada mnom. .Ja sam neizlječiv . Zar se može slati pisma kad čovjek ima takvu adresu? Duševni bolesnik? Vi se ša lite. . znate. On je human i jednostavno me želi utješiti. A taj je od muke svojih uspomena kimao glavom u crnoj kapici i govorio tako: . jureći tramvaji. Ali vi me očito ne razumijete.bojažljivo je rekao Ivan. Znao sam da se već otvorila ova kli nika i krenuo sam prema njoj pješice kroz čitav grad. Uostalom. Vidim samo bezna čajni komadić te kugle. vrlo dobro. prišao sam šoferu. to mi nije suđ eno. Uostalom. Ali što. na primjer. I..

. želio bih znati. ne. a što je bilo dalje s Ješuom i s Pilatom . ne . Noću ć e biti mjesec. Ključ evi su povećali moje moguć nosti. Ja se bez drhtavice ne mogu sjetiti svog romana. Do vi đenja. A vaš znanac s Patrijaršijskih ribnjaka u č inio bi to bolje od mene. . Noć se pomakla iza ponoći.zamolio je Ivan.Recite mi. s tihim se zveketom zatvorila rešetka. Ah. on je otišao! Svježina. i gost je nestao. Vrijeme je da odem. .Ah.Molim. I prije nego što je Ivan došao k sebi.oviti bršljan kao što obećava Praskovja Fjodorovna. . Hvala za razgovor.bolesno se trgnuo i odgovorio gost.

pa Rimski nije dočekao svršetak sastavljanja zapisnika i otr čao je u svoj kabinet. istina. i k njemu se pridružio drugi. a zatim se pridružilo i jasno čulo hihot i neko ruganje . On već sam po sebi nikada ne nagovještava ništa ugodno. Sjedio je kraj stola i upaljenim očima gledao magične novčanice koje su ležale pred njim. dama imala šešir.findirektor je odmah shvatio da se na ulici desilo još nešto skandalozno i pakosno. A kad se ponovio. Do vrlo izoštrena uha Rimskoga iznenada je dopro razgovijetni milicijski zvižduk. Tankoćutni findirektor nimalo se nije prevario. kako se to kaže.Poglavlje 14. Čim je pogledao kroz prozor koji je bio okrenut prema Sadovoj ulici. kako god on to htio izbjeći. Publika je u bujici izlazila iz zgrade Varijetea na ulicu. Oko dame koja se nalazila u stanju potpune smetenosti i čas bi čučnula. nalazi u najtješnjoj vezi s odvratnom seansom koju je izveo crni mag i njegovi pomoć nici.Znao sam! U jarkom svjetlu jakih uličnih svjetiljaka ugledao je na pločniku. Kraj dame se vrpoljio neki . jači i duži. čas se trgnula da nekamo pobjegne. Na glavi je. gomila se uzbudila i hihotala od č ega su po findirektoro-vim leđ ima prolazili žmarci. a u rukama kišobran. njegovo se lice izobličilo i on nije pro-šaptao nego prošištao: . pod sobom. dolje. Findirektor nije znao što da misli. I da se to. damu samo u košulji i ga ćicama ljubičaste boje. ŽIVIO PIJETAO! Živci mu nisu izdržali. Izvana je dopirala ravnomjerna buka.

Krikovi i rzavi hihot doprli su i s drugog mjesta upravo od lijeve veže. Ona je skočila s kolnika na pločnik u želji da se sakrije u veži. pljunuo i odskočio od prozora. 1 tako dalje. vraže! Dva je puta rastrojeni h'ndirektor stavljao ruku na slušalicu i dva je puta ruku maknuo. Lice fjjakerista zlurado se smješkalo. »Ipak su moji živci dobrano popustili!« . Rimski se udario šakom po glavi. Telefonski aparati su bili popravljeni za vrijeme trećeg dijela predstave. pa je okrenuvši glavu onamo. Grigorij Danilovič ugledao drugu damu. trebalo je ispiti gorku čašu odgovornosti. Kroz rijetke i još slabo ze- . izvla čiti sebe. izvijestiti o svemu što se desilo. Rimski. prevarena tvrtkom gadnog Fagota. maštala je samo 0 jednom . u ružičastom donjem rublju. osluškujući što se događa na ulici. izmotavati se.gra đanin skidajući sa sebe ljetni kaput i od uzbuđenja nikako nije mogao izaći na kraj s rukavom u kojem je zapela ruka. Tihi i istovremeno laskavi i razvratni ženski glas šapnuo je u slušalicu: .da propadne u zemlju. a za milicionerom požurili su neki vrlo veseli mladići u kapama.. Prema nesretnici se uputio milicioner parajući zrak zviždukom. I od jednom je u mrtvoj tišini kabineta telefon zagrmio ravno u lice findirektoru. Istog časa odmaknuo se od nje i postao bjeliji od papira. Zvižduk na raznim stranama dosegao je vrhunac a zi:tim je stao opadati. Došlo je vrijeme da se nešto učini. Osjećajući žmarke na leđima.pomislio je i podigao slušalicu. ali joj je publika koja je izlazila prepriječila put i jadna žrtva vlastite lakomislenosti i strasti prema kićenju.Ne telefoniraj nikamo. Sjedio je neko vrijeme kod stola. Brkati. Baš su oni tako hihotali i rugali se.. pa je on zadrhtao i sledenio se. trebalo je telefonirati. Slušalica je odmah zašutjela. bit ć e zlo . i naglo je zaustavio koštunjavo kljuse. Skandal je bio. svaliti sve na Lihodejeva. zamoliti za pomoć. likvidiran neoč ekivano brzo. findirektor je položio slušalicu i nehotice se osvrnuo na prozor iza svojih leđa. Fuj. na iznenađ enje Rimskoga. mršavi fijakerist doletio je k prvoj golišavoj ženi.

molim . . Drhtaj je prešao findirekto-rovim leđima. Kona č no su vrata popustila nečijem naporu. I Varenuha je ne skidaju ći kapu prišao naslonja ču i sjeo s druge strane stola. strpao ih u torbu i kašljucnuo da bi se makar malo ohrabrio. Da. Napregnuvši se. . hladnim rukama. te da ć e prodorno kriknuti..Oprosti.Što sve ovo zna či?! .zahroptao je Rimski uhvativši se tog končića. . findirektor je osjećao da.Bože.Mislio sam da si već otišao. Stisnuvši torbu vlažnim. otvorila se i u kabinet je nečujno ušao Varenuha. hrapav. bude li se još malo nastavio taj šum u klju čanici. Rimski ih je gledao i što ih je više gledao to ga je sve više i više hvatao strah.muklim glasom odazvao se Vare nuha zatvaraju ć i vrata. Kako je Rimski stajao tako je i sjeo u naslonjač jer su mu se noge presjekle. I čak su otkucaji izazvali drhtanje u findi-rektoru.. neće izdržati. . govori brže! No! No! . findirektor se kona čno okrenuo od prozora s mjesečinom i ustao. A tada je još neočekivano zakucao sat i stao udarati ponoć. Osluhnuo je: zgrada Varijetea je šutjela. kako si me uplašio . pa ipak je istovremeno zna čila veliku radost: razmrsio se makar jedan končić u toj zapletenoj stvari. Grozničavo je uhvatio sa stola hipnotizerove novčanice. Nikakvog razgovora o tome da bi telefonirao više nije moglo biti i sada je findikretor mislio samo o jednom: kako da što prije ode iz Varijetea.No. Nehotice prikovan pogledom za grane. Rimski je shvatio da je već davno sam u cijelom drugom katu i dječji nesavladivi strah obuzeo ga je kod te misli. I tada mu se pričinilo da je odjednom ispod vrata kabineta zavonjala gnjila vlaga. Kašalj je ispao slab. Ali je njegovo srce konačno zastalo kad je za čuo kako se u ključanici tiho okreće engleski ključ. ova iznenadna pojava mogla bi svakog uplašiti. Nije mogao bez drhtavice pomisliti da ć e sada morati ići sam po pustim hodnicima i spustiti se po stepenicama.lene javorove grane ugledao je mjesec koji je jurio kroz prozirni oblačić. Duboko udahnuvši on se nasmiješio nekako poniznim smiješkom i tiho rekao: .

. dakako. Nitko nije.Gdje je on sada? .nije progo vorio nego kao da je propjevao Rimski. . Oslobođenje! Dugo oč ekivano oslobođ enje findirektora od te bijede od Lihodejeva! A možda će Stjepan Bogdanovič dobiti nešto gore od otkaza .Kakva vražja Jalta! Opio je puškinskog telegrafista i poč ela su obojica praviti bezobrazluke.A gdje bi bio? .Naravno.odgovorio je administrator i nasmi ješio se koso. . aha .Valja reći da se u Varenuhinu odgovoru pokazalo nešto čudno što je odmah ubolo findirektora koji se svojom osjetljivošću mogao natjecati sa seizmografom bilo koje od najboljih svjetskih stanica. .. odmah su ga primili i saslušali najpažljivije. .nije mu bilo do toga. . on ima i svoj kabinet. A drugo: kroz ma koji ulaz Varenuha ušao u zgradu. a njima je svima javljeno da će se Grigorij Danilovič još neko vrijeme zadržati u svom kabinetu..rekao je Rimski tucnuvši po stolu pritiska čem. No. ni dopustio misao da Stjopa može biti u Jalti. .Aha.prekinuo je administratora uzbu đeni findirektor.cmoknuvši kao da ga uznemirava bolesni zub. .. dobro. . .Našli su ga u kr č mi u Puškinu. Ali findirektor nije dugo razmišljao o toj čudnoj stvari . U glavi se složila svečana slika sra motnog Stjopinog udaljavanja s rada.Kako u Puškinu?! Kraj Moskve?! A telegrami iz Jalte?! . I Varenuha je počeo pričati pojedinosti. . Čim se on javio onamo kamo ga je poslao findirektor. neizbježno je morao susresti jednog od noćnih dežurnih.Zašto nisi telefonirao? Što zna či cijela ta besmislica s Jaltom? .Pojedinosti! . odgovorio je administrator. u stanici za otrežnjavanje! .Pa upravo ono što sam ja govorio . Kako je to bilo? Zašto je Va-renuha došao u kabinet findirektora ako je pretpostavljao da ga tamo nema? Prvo. Njegove oči zabli stale su žutim svjetlom. međ u ostalim slati telegrame s naznakom »Jalta«. dobro . Svi su se odmah složili s Varenuhinom pretpostavkom da je Lihodejev dakako u puškinskoj »Jalti«. . . .

.. strah je počeo puzati njegovim tijelom. no! Molim. hvala lijepa! A Varenuha je nastavio svoje pripovijedanje i što je više pripovijedao to se pred findirektorom jasnije razmotavao dugi lanac Lihodejevljevih lopovluka i bezobrazluka. Tek što se findirektor u čvrstio u misli da mu administrator laže. Ali ipak to što je o njemu pričao administrator. čak mnogo previše . uz zvukove nekog skitničnog vergla! Trka za nekim građankama koje su vriskale od užasa! Pokušaj tučnjave s pipničarom u samoj »Jalti«! Razbacivanje zelenog luka po podu u toj istoj »Jalti«! Razbijanje osam boca bijelog suhog vina »Aj-Dani-Ija«... Da.laž! Laž od prve do posljednje riječi! Varenuha nije bio u Puškinu. Nije bilo pijanog telegrafista. Kad je Varenuha izvjestio da se Stjopa raspojasao do te mjere da se pokušao suprotstaviti onima koji su došli iz Moskve po njega. a svaka slijedeća karika tog lanca bila je gora od prijašnje. . previše.No. Zajedljive oči Rimskoga urezale su se preko stola u administratorovo lice i što je dulje taj govorio. to je findirektor manje vjerovao pripovjeda ču. koji se nekako č udno grčio u naslonjaču i čitavo vrijeme nastojao da ne iziđe iz plave sjene stolne svjetiljke i nekako se čudno prikrivao novi- . i dva puta se pričinilo findirektoru da je od poda zavonjalo na gnjilu malaričnu vlagu. Razbijanje taksimetra taksi-šoferu koji nije htio odstupiti Stjopi auto. findirektor je već čvrsto znao da je sve što mu priča administrator koji se vratio u ponoć .. Stjopu nisu vezali konopom. Prijetnja hapšenjem onim gra đanima koji su pokušali zaustaviti Stjopine gadarije . počevši od nogu. to su mra čnije postajale te oči. Ni na čas ne skidajući oč iju s administratora. crni užas! Stjopa je bio dobro poznat u scenskim krugovima Moskve i svi su znali da taj čovjek nije dar nebeski. nije bilo razbitog stakla u kr č mi. . Samo da spomenemo pijani ples sa zagrljenim te-legrafistom na tratini ispred pošte u Puškinu. Što su živahnije i šarenije bile odvratne pojedinosti kojima je administrator iskitio svoju pripovijest. a ni Stjopa također nije bio u Puškinu. svega toga nije bilo. čak je i za Stjopu bilo previše. Ukratko.

Nešto je još jače uznemirilo findirektora. i više gotovo nije slušao ono što mu je pleo Varenuha. gurnuli u auto . kod samog nosa.No. nepoznatoj ali strašnoj opasnosti. Jedino je mogao utvrditi: da je bilo nešto neviđeno i neprirodno u tom spoju administratora s dobro poznatim naslonja č em. Praveći se da ne opaža Varenuhine smicalice i trikove s novinama. obično punokrvni administrator bio je sada blijed brašnastim nezdravim bljedilom. Bilo je mnogo više neobjašnjivog nego li tko zna zašto izmišljena klevetnička priča o pustolovinama u Puškinu. pod-muklost i kukavi č luk u oč ima . Osim toga. Rimski je odjednom pružio ruku i kao nehotice. Koliko god on navlačio pačji štitnik kape na oči da bi zasjenio lice.Zašto zvoniš? . upitao dok je u njegovim očima nevidljivo promaknuo zlobni plamen: . Ako se još k tome doda odvratna manira da siše i cmokč e koja se pojavila za vrijeme njegova izbivanja.findirektoru je uspjelo da opazi veliku masnicu na desnoj strani lica.moglo se mirno reć i da se Ivana Saveljeviča više nije moglo prepoznati. Dugme je bilo mrtvo. Findirektorova lukavština nije promakla Varenuhi koji je. trgnuvši se. U praznoj zgradi sigurno bi se čuo oštri signal. Ali taj signal nije uslijedio i dugme se mrtvo utisnulo u dasku stola.findirektor je mislio jedino na to što sve to znači? Zašto mu tako bezoč•no laže u praznoj i tihoj zgradi administrator koji se suviše kasno vratio k njemu? I svijest o opasnosti. istovremeno bubnjajući prstima po stolu. koliko god promatrao Varenuhu. a njegov je vrat u toj sparnoj noći bio umotan u stari prugasti šal.bru jao je Varenuha vireć i iza novina i dlanom prikrivaju ć i masnicu.nama od svjetla što mu je tobože smetalo . findirektor je promatrao njegovo lice. on nije mogao shvatiti koliko god naprezao upaljeni mozak. dlanom pritisnuo dugme električnog zvonca i obamro. oštra promjena glasa koji je postao mukao i grub. počela je moriti dušu Rimskoga. koliko god vrtio novinama . i to nešto bila je promjena u vanjštini i manirama administratora. kona č no smo ga svladali. . ali što zapravo. zvonce pokvareno.

Dosjetio si se. Rimskom se učinilo da svjetlo stolne svjetiljke gasne i da se pisa ći stol naginje. Uhvatila ga je drhtavica. . stiš ćuć i rukama torbu. udario sam u kvaku na vratima odgovorio je Varenuha skrivaju ći oči. progovorio je Varenuha i. na podu. Findirektor se očajnički osvrnuo. Varenuha je stražario kraj vrata.uskliknuo je u mislima findirektor.Nehotice . i on se upiljio u pozadinu naslonja ča. i njihao se. »On ne baca sjenu!« . isto kao što ispod nožica naslonjača nije bilo sjene administratorovih nogu. siktao i cmokao.u mislima je očajnički kriknuo Rimski. iznenada odskočio od naslonja ča prema vratima. Varenuha se kradom osvrnuo slijedeć i bezumni pogled Rimskoga i shvatio da je otkriven.na sreću po sebe . povla čeći se k prozoru koji je gledao u vrt. ali iznad naslona nije bilo na podu sjene Varenuhine glave. noktima je počela grepsti .. prokletniče! Uvijek si bio oštrouman . Iza naslonjača. namigivao djevojci na prozoru.Što ti je to na licu? . i u tom prozoru oblivenom mjesečinom ugledao je priljubljeno staklu lice gole djevoj ke i njezinu golu ruku što ju je pružila kroz gornji otvor nastojeć i da otvori donju kvaku.zlobno se podsmjehnuvši ravno u findirektorovo lice. ugurala riđu glavu u gornji otvor. Ostatak njegovih snaga dostajao je da šapne ali ne i da vikne: . ležale su dvije ukrštene sjene. Digao se iz naslonjača (isto je uradio i findirektor) i odmaknuo se na korak od stola. Jasno se vidjela na podu sjena naslonjača i njegovih oštrih nožica.on se svladao i nije pao. Ona je požurila.U pomoć . brzo povukao nadolje dugme engleske ključanice.muklo je odgovorio findirektor odmak nuvši ruku i upitao slabim glasom: . »Laže!« . ispružila je koliko je mogla ruku. I tada su se iznenada njegove oči zaokružile i postale potpuno bezumne. druga slaba i siva. poskakivao dugo se zadržavajući u zraku.Kola je zanijelo.. Rimskog je prožeo ledeni val. jedna gusta i crna. Gornja je već bila otvo rena.. Zgrčenim je prstima mahao u smjeru Rimskog. ali .

a Varenuha je kod vrata zacvilio i spustio se iz zraka na tlo. Rimski se na prstima prokrao kraj njega i kliznuo kroz glavna vrata. mogao shvatiti kako je njegov šešir ostao u kabinetu. Okvir se široko otvorio. Razumije se samo po sebi da se nije vratio po njega. nego je teško dišu ć i pretr čao široku ulicu do suprotnog . polagano isplovio kroz pisa ći stol i prozor Varenuha. A za njom je poskočio i. Rimski je ugledao dežurnog koji je zaspao na stolici kraj blagajne u predvorju. uhvativši se za glavu. Sijed poput snijega. pao zato što mu se u činilo da se odozgo na njega meko spustio Varenuha. ali umjesto noćne svježine i mirisa lipa u sobu je navrnuo vonj rake. Pokojnica je stala na prozorsku dasku. Kona čno su zeleni prsti lešine obuhvatili glavu zavornice. naslonio se na zid. otvorio vrata i počeo trčati po tamnom hodniku. Shvatio je da je stigla njegova propast. djevojka je škripnula zubima i njezina se riđa kosa nakostriješila. Pijetlov se krik ponovio. Rimski je slabo kriknuo. S trećim krikom pijetla ona se okrenula i izletjela napolje. podsjećajući na leteć eg Kupida. Rimski je jasno vidio mrlje gnjiljenja na njezinim grudima. Njezina se ruka počela produžavati kao da je od gume i postala mrtva čki zelenom. izrekla je hrapavu kletvu. Grlati dresirani pijetao trubio je najavljujući da se s istoka prema Moskvi približava zora. I u to vrijeme radosni neočekivani krik pijetla doletio je iz vrta. horizontalno se ispruživši u zraku. a torbu pružio naprijed kao štit. iz niske zgrade iza streljane gdje su se nalazile životinje koje su sudjelovale u programu. U zavoju stubišta on je stenjuć i od straha napipao prekidač i stubište se rasvjetlilo. On se toliko pribrao da je.donju zavornicu i tresti okvir. okrenuli je i okvir se počeo otvarati. Na ulici mu je postalo nešto lakše. bez ijedne crne vlasi. starac koji je još nedavno bio Rimski. skinuo zasunac. Na stepenicama je starac koji je drhtao i tresao se. potr čao je k vratima. Potrčavši dolje. Divlji bijes unakazio je djevojčino lice.

. . jedno mjesto i dat ću ti trideset .. izvadio odanle pedeset rubalja i pružio ih šoferu kroz otvoreni prednji prozor. .te ško dišu ć i i držeć i se za srce progovorio je starac. i u zrcalu ispred šofera Rimski je vidio čas vesele šo-ferove oč i čas bezumne svoje.ako nema prvog . uzmi drugi razred .. Za nekoliko časaka drndavi taksi letio je poput vihora po prstenu Sadove ulice. Iskoč ivši pred zgradom kolodvora iz automobila..Vozim u garažu . Tada je Rimski otvorio torbu. Za pet minuta ispod staklene kupole kolodvora krenuo je ekspres i ubrzo nestao u tami. Rimski je viknuo prvom č ovjeku u bijeloj prega či i sa zna č kom na kojeg je nabasao: .vadio je iz torbe i gnječ io č ervonce . dat ću ti napojnicu .Prvi razred.s mržnjom je odgovorio šofer i okrenuo se.ugla kraj kina gdje se u blizini naziralo crvenkasto mutno svjetlo. ako nema .Na lenjingradski ekspres. Nitko mu nije dospio preoteti taksi. Sijedog je čovjeka drmalo na sjedištu.uzmi tvrdi! Čovjek sa značkom gledajući osvijetljeni sat čupao je č ervonce iz ruku Rimskog.. Zajedno s njim nestao je i Rimski. Za jednu minutu bio je već kraj njega.

predsjednik? . nasmijavši se strašnim smijehom. zapleten i istinitije reč eno uop ć e nije nikako ispao. odgovorio doslovce tako: . Prvo pitanje koje su postavili Nikanoru Ivanovič u bilo je takvo: . stupili u razgovor. Od tog drugog mjesta ostalo je malo toga u uspomenama Nikanora Ivanoviča. Sjećao se samo pisaćeg stola. .ako sam ja predsjednik. sav odrpan kakav on može biti strančev prevodilac? . dovraga. SAN NIKANORA IVANOVlCA Nije teško pogoditi da je debeljko s crvenim licem kojeg su smjestili u klinici u sobu br. dakako Nikanor! Ali kakav sam ja.nečista sila! A ovako . kako to? .upitali su Nikanora Ivanoviča. već je prije toga bio na drugom mjestu. nije on dospio odmah k profesoru Stravinskom. . 302-bis u Sadovoj? Na to je Nikanor Ivanovič.Ja sam Nikanor.O kome govorite? .pitali su Nikanora Ivanovi ča i stisnuli oči.što to zna či? Naočale napuknute. Tamo su s Nikanorom Ivanovič em kojemu se pred očima mutilo od priliva krvi i duševnog uzbuđenja.odgovorio je on .Poglavlje 15. ormara i divana. onda sam odmah morao ustanoviti da je on . predsjednik kuć ne uprave br. 119 bio Nikanor Ivanovič Bosoj. Ipak.Vi ste Nikanor Ivanovi č Bosoj.A tako .To jest. ali je taj razgovor ispao nekako čudan.

u upravi kuće svi su lopovi. Tada je sobu s divanom ispunio divljački poklik Nikanora Ivanoviča koji je skoč io na noge: .osjećajno je nasta vio Nikanor Ivanovič i čas je zatvarao košulju čas je ra stvarao.zemlju ću jesti.Želite li . on se malo smirio i samo je molio i uzdisao.Bog pravedni. Dakako. a također i Lihodejev koji je otputovao u Jaltu. odsjeo je kod nas! Pišite . nego da priča kako su dospjeli dolari u ventilaciju. Njega su izveli. zapjevao nekakvu molitvu i kona č no je poč eo drobiti potpunu besmislicu.Korovjov! .vrag! Svako strpljenje ima granice. ceri se. Nikada je u ru kama nisam držao i nisam znao kakva je to valuta! Go spod me kažnjava za prljavštinu moju . . . . Postalo je savršeno jasno da Nikanor Ivanovič ni za kakav razgovor nije sposoban. . on je .. de šavalo se.progunđao je .Odakle si uzeo valutu? . i kraj stola su već povisili glas i upozorili Nikanora Ivanoviča da je vrijeme da govori ljudskim jezikom..umiljato su upitali Nikanora Ivanoviča.viknuo je Nikanor Ivanovič.uzeo sam! Uzeo sam ali sam uzeo naš sovjetski! Davao sam dozvole za novac. I njegovi cvikeri . Tamo je on.U pede setom stanu.šesti ulaz.Korovjov! Njega treba odmah uhapsiti. bog svemogući . u Sadovu su otišli. Pišite . Stan u kojem je stanovao pokojni Berlioz.. Nikanor Ivanovič je kleknuo i zaljuljao se otvorivši usta kao da želi progutati parketne daščice. bio je prazan i u kabinetu su visili na orma- . i u stanu br.Evo ga! Evo ga iza ormara! Evo. Ali va lutu nisam uzeo! Na molbu da ne pravi budalu od sebe.progovorio je Nika nor Ivanovič . Lijep je i naš sekretar Proležnev. Drž'te ga! Blagosloviti sobu! Krv je nestala s lica Nikanora Ivanoviča. smjestili u posebnu sobu.sve vidi. trčao k vratima i nazad. također je li jep! Reći ću otvoreno. čas se križao . Ali nikakvog Korovjova tamo nisu našli i nikakvog Korovjova nije nitko u kući ni poznavao ni vidio. kao dokaz da nisam uzeo! A Korovjov. ne poričem. On je dršćući križao zrak. a to sam i zaslužio. 50 su bili.

Kod tih vrata pratioci su odsvirali nešto kao tuš Nikanoru Ivanoviču. nakon kratkog kolebanja. Počelo je od toga da se Nikanoru Ivanoviču prividjelo kako ga nekakvi ljudi sa zlatnim trubama u rukama privode. Tamo se ponašao tako nemirno da su mu morali dati injekciju po receptu Stravinskog i tek poslije ponoći Nikanor Ivanovič zaspao je u 119. a-s njima i zbunjeni i potišteni sekretar kućne uprave Proležnev. nedvojbeno. patnič ko mukanje. Tako su i otišli iz Sadove. bili njegovi današnji doživljaji. Nikanor Ivanovič poveo se. za općim primjerom i sjeo na parket na turski način. Nikanor Ivanovič ugledao je iznad sebe zvučnik. velikim lakiranim vratima. Nikanora Ivanoviča začudilo je što je sva publika bila jednog spola . Zatim se našao u kazališnoj dvorani gdje su sa zlaćanog stropa sjali kristalni lusteri a na zidovima Quinquetove svjetiljke. u temelju kojeg su. Bilo je sve na svom mjestu kao u malom po opsegu ali vrlo bogatom kazalištu. i to vrlo svečano. Krajnje začuđ en. a zatim je s nebesa mukli glas veselo rekao: . Tada je Nikanora Ivanoviča pohodilo snoviđenje. udobno se smjestivši između nekakvog riđeg bradatog delije i drugog. sjajno ulaštenom i skliskom. i sva s bradama. slikama uvećanih zlatnih desetača.Dobro došli. Ali što je vrijeme više odmicalo. posutom na tamnocrvenoj podlozi. svjetlo se u dvorani ugasilo. Prestao je stenjati i prevrtati se. Nitko od sjedilaca nije poklonio pozornost novopridošlom gledaocu. kao zvjezdicama. počeo je disati lako i ravnomjerno pa su ga ostavili samog. sobi ispuštajući ponekad teško. Bila je tu pozornica zastrta samtastom zavjesom. Navečer je Nikanor Ivanovič dopremljen u kliniku Stravinskoga. Nikanore Ivanoviču! Predajte valutu. to je laganiji postajao njegov san. blijedog i jako obraslog građanina. Tada se začuo mekani zvuk zvonca. Zbunjen u novom i velikom društvu.rima voštani pečati koje nitko nije dirao. pa čak i publika. zastor se otvorio i pojavila se rasvjetljena po- . bilo je čudno što u kazališnoj dvorani nije bilo sjedala i sva je ta publika sjedila na podu.muškog. Osim toga. bila je tu šaptaonica.

zornica s naslonja č em.Bogom se kunem da. i s gluhom crnom samtastom pozadinom. mlad i vrlo ugodnih crta lica. Nastala je tišina. a vi ovdje sje dite na podu u zagušljivoj dvorani! Zar je zbilja program tako zanimljiv? Uostalom. Začuđeni Nikanor Ivanovič izbuljio je oči.Sjedite? . . .Sjedimo. ne razumijem? Ljudi ko ljudi sada hodaju uli cama. počešljan na razdjeljak. . I Nikanor Ivanovič. U oči mu je odozdo i sprijeda udarilo svjetlo raznobojnih svjetiljaka. uživaju u proljetnom suncu i toplini. Artist je došao do šaptaonice i protrljao ruke. a konferansije. predsjednik kućnog savjeta i upravitelj di jetalne menze.osje ćajno je progovorio mladi artist . stolić em na kojem je bilo zlatno zvonce. Izvolite. Nikanor Ivanovič se zbunio i zašutio. pronašao ga je pogledom među onima koji su sjedili i ljubazno ga prstom pozvao na pozornicu. Nikanore Ivanoviču! Složni pljesak bio je odgovor artistu. .Nikanor Ivanovič Bosoj. glatko izbrijan. .i kako vam ne dojadi. .No. ni sam ne znaju ći kako.Dakle. kako vam drago . . Ali nije dospio ni izgovoriti te riječi kad li je cijela dvorana odjeknula povicima negodovanja. sjedimo . dajte nam primjer .Hm .filozofski je završio artist. . Zatim je promijenio i boju glasa. .i predajte valutu. našao se na pozornici. Nikanor Ivanovič je duboko udahnuo i tiho progovorio: . i intonaciju i veselo i zvučno najavio: . i svi su se okrenuli prema pozornici. Publika u dvorani je živnula.započeo je artist zamišljeno .iz dvorane su mu u zboru odgo vorili tenori i basovi. Iz kulisa je tada izišao artist u smokingu. Nikanore Ivanoviču.upitao je mekim baritonom i nasmiješio se dvorani. . slijedeće točka našeg programa je . zbog čega je odmah potonula u tamu dvorana s publikom. zaklonivši se rukom od svjetla rampe.

vič.ponizno je odgovorio Nikanor Ivanovi č na neodređ enu adresu. -1 dodao. na svoje mjesto! .i.potvrdio je voditelj programa dijete.ali takva je stvar nemoguća. . . artist je rekao: . letak.i pi tam vas: što se može podmetnuti? . i još koješta.ali. .začuli su se pojedina čni uvrijeđeni glasovi u kazalištu . Nikanore Ivanoviču.zbog takvih i mi nedužni trpimo! .. U dvorani se za čuo zvižduk na adresu Nikanora Ivanoviča. jer takav idiot u prirodi ne postoji .vi ste se htjeli zakleti bogom da nemate valu tu? .Potpuno se slažem . Dakle.odgovorio je Nikanor Ivano. . svi ste vi ov dje crnoburzijanci! Obraćam vam se kao stručnjacima .je li takva stvar moguća? . obrativši se Nikanoru Ivanoviču. .s neprikrivenom ironijom re kao je netko u tamnoj dvorani.Baš tako. Čarobnja č ki . oprostite mi neskromnost: a otkuda četiri stotine dolara prona đenih u za hodu stana kojeg ste vi s vašom suprugom jedini kori snici? . . Nikanore Ivanoviču! A ja sam se uzdao u vas. pakleni stroj.odluč no je rekao artist .rastužili ste me.Nismo mi crnoburzijanci.Ne korite ga . . i objasnio: .odazvao se artist .On je crnoburzijanac! .viknuo je netko iz dvorane. naša točka nije uspjela.Čarobnja čki novac! . I opet je dvorana zaurlala s negodovanjem.Eto kakve Lafontaineove basne moram slušati! Podmetnuli su četiri stotine dolara! Slušajte. Kad je nastala tišina.Upravo tako.vikalo se u dvorani .Ako sam vas dobro shvatio . ni artistu niti tamnoj dvorani.progovorio je voditelj programa .I on je su ćutno pogledao Nikanora Ivanovi ča. idite.Apsolutno toč no . nemam . ali č etiri stotine dolara nitko neć e podmetnuti.Tako . anonimno pismo.No. artist je dodao prijekorno i tužno: . kockasti prevo dilac mi je podmetnuo.nečista sila.meko je rekao konferansije .on ć e se pokajati.Dijete! . okrenuvši Nikanoru Ivanoviču pla ve oči pune suza: .

Tako .Poslije toga artist je zazvonio zvoncem i glasno najavio: — Pauza. to jest u kaputu bez okovratnika i s malim šeširićem. sve to dobro shva ćate. uporno odbijaju ć i da predate preostalu valutu. i to u vrijeme kad država u njoj oskudijeva. a vi se ipak opi rete. što se tu može! Izvolite. dok je vama potpuno suvišna.Ni brilijanata nemam. Ako je sve predao.To je moja žena .A imate li. a Dunč il ju je pogledao ne trepnuvši okom. opet se našao na svom mjestu na podu.evo u kakvom povodu: želimo vas pi tati. ne mogu ništa učiniti jer valute više ne mam . . odjevena po modi. pa ipak mi neć ete iza ć i ususret. . zatim je pljesnuo dlanovima. Iz kulisa je na pozornicu izišla dama srednjih godina. koji nije očekivao da će postati sudionik nekakvog kazališnog programa. odgovorila je madame Dunč il. . ima li vaš suprug još valute? . vi možete napustiti . madame Dunčil . brilijante? . gadovi! Uzbuđeni Nikanor Ivanovič. .On je tada sve predao . ako je tako onda je tako.uzrujavaju ći se.upitao je artist.pa.mirno je odgovorio Dun č il.Sergej Gerardovi ču .upitao je Dunč ila voditelj pro grama. plamene riječi: »Predajte valutu!« Zatim se opet podigao zastor i konferansije je pozvao: Molim na pozornicu Sergeja Gerardoviča Dunčila. . . Tada mu se pri č inilo da je dvorana potonula u potpunu tamu i da su na zidovima iskočile crvene. Vi ste inteligentan čovjek. onda se moramo rastati sa Sergejem Gerardovičem.Mi smo vas uznemirili. Dama je izgledala zabrinuto.Tko je ta dama? .dostojanstveno je odgovorio Dun č il i pogledao s ponešto ga đ enja duga č ki damin vrat.rekao je artist .Nažalost.oslovio je damu konferansije . barem. . Artist je spustio glavu i zamislio se.obratio mu se konferansije vi već mjesec i pol sjedite ovdje. Dunčil je bio milovidni ali zapušteni muškarac od pe desetak godina. .

Dunčil se mirno i dostojanstveno okrenuo i pošao prema kulisama.svečano je izjavio artist . On je prekinuo drugi plotun pljeska. .i opet je pljesnuo dlanovima.čuvao je Ser gej Gerardovič u gradu Harkovu. Pođite sada kući. . čudovišni mra č njak i lažljivac. Sergej Gerardovič u .A ispod vaše obrazine pune dostojanstva . činilo se da će se srušiti. .zaustavio ga je konferansije . Nasmiješivši se. Vi ste nas sve mjesec i pol mu čili svojom besmislenom tvrdoglavoš ću. u stanu svoje ljubavnice Ide Herkulanovne Vors koju imamo zadovoljstvo vidjeti pred nama i koja je ljubazno pomogla da se otkrije to ne procjenjivo ali u rukama privatnog lica nesvrsishodno bla go.skriva se lakomi pauk. naklonio se i progovorio: .kazalište.artist se obratio Dunčilu . Tada je pao prednji zastor i sakrio sve one koji su bili na pozornici. uvjeravam . Dunčil se zanjihao. i neka vam pakao koji ć e vam prirediti vaša supruga bude kazna. Najljepša hvala.Osamnaest tisuća dolara i ogrlicu vrijednu č etrde set tisuća u zlatu .U liku tog Dunč ila pred vama je u našem progra mu nastupio tipi č ni magarac. Ido Herkulanovna. Dunčil je ustuknuo. žute i crvene iskre. Dvorana je zamrla. ali su ga nečije milostive ruke poduprle. Imao sam ju č er zadovolj stvo izreći kako je tajno čuvanje valute besmislica. A kad se prednji crni zastor podigao. Urnebesni pljesak tako je potresao dvoranu da se Nikanoru Ivanoviču učinilo da iz lustera frcaju iskre.i artist je u č inio carsku gestu. ljepotica je bljesnula zubima a njezine su guste trepavice zadrhtale. Nitko je ni u kakvim okolnostima ne može koristiti. i blijedilo je prekrile njegovo lice.Trenutak! . na pozornici više nije nikoga bilo osim osamljenog artista.dopustite mi na rastanku da vam pokažem još jednu to č ku našeg programa . Crni se zastor u pozadini razmaknuo i na pozornicu je došla mlada ljepotica u plesnoj haljini držeć i u rukama mali zlatni pladanj na kojem je ležao debeli svežanj povezan ukrasnom vrpcom i brilijantna ogrlica s koje su na sve strane frcale plave.

škiljeći prema zlatnom zvoncu: . Dakle. predavši valutu i drago kamenje. ali njega samoga je odlično poznavao. bez ikakvih neugodnosti. Bez ikakva uvoda na č inio je mra č no lice. čas na »vi«. tko predaje valutu? Nitko ne želi? U tom slu čaju slijedeća je točka našeg programa poznati dramski talent.Kao što mladi vjetropir čeka sastanak s razvratnicom prijetvornom . ženu i Ijubavnicu-ljepoticu. čas »oče«. pala pred njim na koljena. ta koristoljubiva bitanga dotjerao je do toga da bude pred svima raskrinkan i da još za desert zaradi ogromnu obiteljsku nezgodu... ili »Nije li žarulju na stubištu odvrnuo Puškin?«. Ima divan stan. Obećani Kurolesov bez krzmanja se pojavio na pozornici. bio je visoka rasta. Nikanor Ivanovič razumio je samo jedno: da je glumac umro zlom smr ću uzviknuvši: »Klju č evi! Klju č evi . kad je upoznao jedno od njegovih djela. zamislio je ženu na koljenima. i nehotice je pomislio: »Baš je tip taj Kurolesov!« A taj je. jecaju ći na kiši. stalno povisujući glas. tusti izbrijani muškarac u fraku s bijelom kravatom. podigao obrve i progovorio neprirodnim glasom. ali nije dirnula tvrdo glumčevo srce. čas »sine«. Nikanor Ivanovič se ražalostio. na kiši. umjesto da živi tiho i mirno. I Kurolesov je o sebi ispričao mnogo ružnog. nastavio s kajanjem i dokraja je smutio Nikanora Ivanoviča zato što se odjednom stao obra ćati nekome koga na pozornici nije bilo i u ime tog nenazočnog sam je sebi odgovarao. Ali. On prima odličnu pla ću i ni u čemu ne oskudijeva. Prije svog sna Nikanor Ivanovič uopće nije poznavao djela pjesnika Puškina. čas na »ti«. Uzmimo primjer tog Dunčila.vas. pritom se oslovljavajući čas »gospodaru«. »Hoć e li Puškin kupiti petrolej?« Sada. glumac Kurolesov Sava Potapovič. čas »barune«. i svakodnevno je nekoliko puta izgovarao rečenice kao: »Hoć e li Puškin platiti stanarinu»«. Nikanor Ivanovič je čuo kako Kurolesov priznaje da je neka nesretna udovica. specijalno pozvan da odigra odlomke iz »Škrtog viteza« pjesnika Puškina. sa siročadi.

ništa se od toga nije dogodilo. nije brijao već tri tjedna. Taj se vitez nadao da će živahne nimfe dotr čati k njemu i da ć e se desiti još mnogo ugod nih stvari u tom smislu. . U dvorani su ljudi prestali disati. .vjerujem! Te oči ne lažu. gra đanine Kanavkine.Predajem valutu. ni muze mu nisu platile danak.Kanavkin Nikolaj .raspitao se konferansije.uljudno je pozvao konferansije uprijevši pogled u tamnu dvoranu.Predajem .kona č no je uskliknuo artist i ugasio svoj pogled . obratno. hrop ćući i oprezno trgajući sa sebe kravatu. naklonio se.i svalio se poslije toga na pod.Vjerujem! . Ali. .A! Drago mi je. kako glasi vaše prezime? . Upozoravam vas da će se i s vama desiti nešto slično. i nikakvih kula nije podigao.sramežljivo se odazvao taj što se javio. završio vrlo loše. nasmiješivši se lažnim smiješkom.Koliko? .Bravo! To je sve što imate? Voditelj programa upro je pogled ravno u Kanavkinove oči. tek odjedared se za čuo iz dvorane sramežljiv glas: . a Nikanoru Ivanoviču se čak učinilo da su iz tog pogleda briznule zrake koje su Kanavkina prezrele skroz naskroz.Oprostite. nikakve nimfe nisu dotr čale k njemu.Tisuću dolara i dvadeset zlatnih desetica. . Umrijevši.moji!« . Kurolesov se digao. ako ne budete predali valutu! Da li je Puškinova poezija proizvela takav dojam ili prozaični govor konferansijea. poput rendgenskih zraka. . . I na pozornici se pojavio plavokosi gra đanin malena rasta koji se.tiho je rekao Kanavkin. nego je.Usrdno molim. A konferansije je progovorio tako: . izvolite na pozornicu! . kako vidite. sudeć i po licu. . i udaljio se praćen mlakim pljeskom. ako ne i gore. otresao prašinu s hlača od fraka. dakle? . Ta koliko sam vam . umro je u vražju mater od kapi na svojoj škrinji s valutom i dragim kamenjem.Čuli smo svi zajedno »Škrtog viteza« u izvrsnoj iz vedbi Save Potapoviča.

artist se vrlo ljubazno raspitao kod Kanavkina: . . . sasvim kao djeca! Kanavkin je i sam shvatio da je pretjerao i prekardašio.Kod moje tete. da uzalud još jednom ne trošimo kola.Ta oni ć e tamo zapljesniviti..Uzgred: ujedno. istrunuti! Zar je mogu ć e takvim ljudima povjeriti valutu? A? Bogami. a kazalištem je zavladala šutnja.smekšao se artist . Kanavkine! Ta vi ste odrastao čovjek! Kanavkin više nije znao što bi sa sobom. Porohovnikove. Shvatite. zar ne? . da. jezik može sakriti istinu. ali jao. u specijalnim suhim i dobro čuvanim prostorijama.A! To znači. uznemirena pitanjem. u kutiju od č okolade .Jeste li vidjeli tako nešto? . ali oči nikad! Netko vam iznenada postavi pitanje. Primijećena je. znam. i nijedan mišić na vašem licu se ne pomakne. a vi ste uhvaćeni! Izrekavši. a nipošto u tetinom podrumu gdje ga posebno mogu udesiti štakori! Stid vas bilo..Ah da. taj vrlo uvjerljivi govor. u sekundi ovladate sobom i znate što je potrebno reći da se sakrije istina. .nastavio je artist . pa je spustio svoju glavu s čuperkom. pa je samo cupkao rever svog sakoa.No dobro . s dna duše u trenu skoči u oči. . vi čak ni ne trepnete. nema li i ta teta štogod? A? Kanavkin je zadrhtao. ne očekujući takav razvoj stvari. . to zna či kod Klavdije Iljinič ne. da! U maloj vili? S vrtićem? Kako da ne. i to s velikim žarom.uzviknuo je ogor čeno! .....Novac . i sve je gotovo. . . čekajte .U podrum. da.treba čuvati u državnoj banci.nemojmo biti zlo pamtila . i govorite sasvim uvjerljivo. .I odjednom neoč ekivano dodao: . Artist je pljesnuo rukama. istina.puta govorio da je vaša temeljna greška u tome što potcjenjujete značenje ljudskog pogleda.Da. .Gdje su skriveni? . na Preč istenki. znam! A kamo ste ih tamo gurnuli? . . .

ljubazno Kanavkinu nu deći cigaretu i upaljenu šibicu.U ženskom kazalištu neka damica priznaje .uzdahnuvši rekao je artist .povikao je konferansije. uzdahnuvši. Možda još nisu sagnjile sve strune u njezinoj lihvar skoj dušici. . Vidi se da i teta ima. htio sam upitati.slegnuvši ramenima. i zastor ga je sakrio.Bravo! . Kanavkine! Zar ni sam malo prije govorio o očima.Da.raspitao se konferansije.i opet je uzdahnuo.E. Što možemo. Eh. Taj se. osjetljiva.prijekorno-ljubazno rekao je konferansije . Kanavkin .. Bojim se da će krepati bez mene. i naredio nekome iza kulisa da istim kolima pođe po tetu i da je zamoli neka izvoli doći na program ženskog kazališta. . ratoborne guske u Lianozovu. ali je umjesto odgovora uslijedila šutnja. . Svjetiljke su se ugasile. Borbena perad.riknula je dvorana. .Ima! . daleko u njoj začuo se nervozni tenor koji je pjevao: »I grumeni zlata leže tamo. neko vrijeme bila je tama. da nema mojih gusaka! Imam.odvažno je viknuo Kanavkin. počeo je dobro a onda odjednom zastao! Besmislica. meni oni pripadaju samo!« Zatim se iz daljine dvaput za čuo pljesak. vjerujem .Bravo! . paleći cigaretu. . Želim vam sreću. . brate.neoče kivano je progovorio riđi bradati susjed Nikanora Ivanoviča i. rekao je artist. konferansije je čestitao Kanavkinu. Za što nas uzalud mu č ite? . da nema mojih gusaka! Ne možeš mene ushititi Puškinom . stisnuo njegovu ruku. traži nje gu. bogami! . Kad je nastupila tišina. pokušat ćemo u njoj probuditi ljudske osje ćaje. Artist je upitao nema li još nekog tko želi predati valutu. Kanavkine! Sretni se Kanavkin odvezao.a ja sam ga još hvalio! Eto ti ga na.Č udaci. dodao: . .ta stara škrtica ne samo nećaku nego ni vragu ne bi to rekla. nije li teta rekla gdje krije svoj novac? . . ponudio da ga kući u grad odvezu kolima.Vjerujem.Eh. . na smiješio nekako tugaljivo.

Nikanoru Ivanoviču postalo je lakše poslije injekcije.Tada je u dvorani jarko zasvjetlilo. i Nikanor Ivanovi č je poč eo sanjati kako su kroz sva vrata nahrupili kuhari u bijelim kapama i s kutlačama u rukama.umirivala je dobroćudna Praskovja Fjodorovna .Zašto. i bog te veseli! . pružaju ć i mu zdjelicu gdje je u teku ć ini osamljeno plivao list kupusa. tatice? .prijetećim glasom zaurlao je kuhar. nemaš . nego liječnike i istu Praskovju Fjodorovnu koja nije držala u ruci zdjelicu nego tanjurić pokriven gazom na kojoj je ležala šprica.s gor činom je govorio Nikanor Ivanovič dok su mu davali injekciju . djeco . razumiješ li? . .nemam. sjediš ti ovdje. Kuharski pomoćnici dovukli su u dvoranu kotao s juhom i pladanj s narezanim crnim kruhom. ali ne nametljive kuhare koji su ljudima naturali svoje savjete. i on je zaspao bez ikakvih snovi đ enja.nemam pa nemam! Neka im Puškin preda valutu. Ali zahvaljujući njegovim krikovima nemir je prešao u sobu 120 gdje se bolesnik probudio i počeo tražiti svoju glavu.očajnič kim je gla som zavapio Nikanor Ivanovič . Umjesto da odete ku ć i i dobro se napijete. .Što je to . Ta je nježno tresla rame Nikanora Ivanoviča koji je u snu stenjao.č ega nemaš. Nikanor Ivanovič ugledao je kroz suze svoju sobu u bolnici i dvojicu u bijelim ogrtačima.Nemaš. Gledaoci su živnuli. . i u sobu 118 gdje se uznemirio nepoznati majstor i .umiruju ć e je promrmljao preobrazuju ć i se u liječ nič ku pomoć nicu Praskovju Fjodorovnu.vikali su kuhari . to ne boli.upitao je ženskim ljupkim glasom. Ja nemam! .Nemam! Nemam! Nemam ja! . razlijevali juhu u zdjelice i dijelili kruh.obratio se izravno Nikanoru Ivanovi ču debeli kuhar s nabreklim cr venim vratom.Nemaš? .Jedite.Nemaš.Ne maš? . na primjer.i predajte valutu! Zašto da ovdje badava sjedite? Zar vam je trebalo da ku sate tu čorbu. . Tada su se rasplinuli kuhari i nestalo je kazalište sa zastorom. nemaš . . Veseli kuhari motali su se među teatarskom publikom. založite.

u tuzi lomio ruke gledajući mjesec. . Ali su one brzo umukle i on je počeo sanjati da se sunce već spustilo nad Ćelavom gorom i bila je ta gora opkoljena dvostrukim obru č em . Zaspao je i posljednje što je čuo na javi bilo je cvrkutanje ptica u šumi. Ali je liječ nik brzo umirio sve uznemirene umobolne i oni su zadrijemali. posljednje u životu.. on se probudio i zaplakao.umirenje je k njemu došlo poput vala i prelilo ga. Iz sobe 118 nemir je po balkonu doletio k Ivanu. i opuštene kose. trake svjetla ispod vrata u podrumu. pred zoru. Posljednji je zaspao Ivan kad je nad rijekom već svanjivalo. Njegovo je tijelo postalo lagano. jesenske noći.. a glavu je drijemež zapuhnuo kao topli vjetrić. sjećajući se gorke. Poslije lijeka koji je ispunio čitavo njegovo tijelo .

k podnožju Ćelave gore. Gomila hodočasnika stajala je iza Kapadokijaca. Kapadokijci su bili razasuti po rubovima ceste i pravovremeno odagnali s nje u stranu sve karavane koje su žurile na praznik u Jeršalajim. a između tih lanaca pod konvojem tajne straže vozila su se u taljigama trojica osu đenika s bijelim daskama . IZVRŠENJE KAZNE Sunce se već spustilo nad Ćelavom gorom i bila je ta gora opkoljena dvostrukim obru č em. mula i deva. Prevalivši oko kilometar. i dižu ći do neba bijele stupove prašine. popela se na jedan stupanj više i poput vijenca opasala goru. Zapovjednik je razdijelio alu na vodove i oni su opkolili čitavo podnožje ne-visoka brežuljka ostavivši slobodnim samo jedan uspon s jafske ceste. Kona čno je prispjela centurija pod zapovjedništvom Marka Štakoraša. Išla je razvučena u dva lanca po rubovima ceste.Poglavlje 16. ala je u kasu stigla do raskrš ća gdje su se susretale dvije ceste: južna koja vodi u Betlehem i sjevero-zapadna . ala je prestigla drugu kohortu Munjevite legije i prevalivši još jedan kilometar približila se prvoj. Njezin put bio je već pripremljen. Tu se požurila. napustivši privremene prugaste šatore koje su razapeli na travi. Kroz neko vrijeme za alom je do brežuljka prispjela druga kohorta. Ala je jurnula sjeverozapadnom cestom. Pješadija Kapadokijske kohorte potisnula je u stranu skupine ljudi.u Jaffu. Konjanič ka ala što je oko podneva prerezala put prokuratoru otkasala je k Hebronskim vratima grada.

natovarene svježe istesanim stupovima s poprečnim gredama. na dva jezika . stalno je prilazio kožnatoj mješini u prvom redu. Za njima se vozio centurion Mark. načelnik straže hrama u Jeršalajimu i onaj čovjek u kapuljači s kojim je Pilat imao kratko savjetovanje u zamra č enoj sobi u dvorcu. mješinama s vodom i sjekirama.na vratu. Gomila je sada mogla vidjeti kažnjavanje kroz rijetki lanac pješadijaca. Uz visoke poklike glasonoša koji su pratili kolonu i vikali ono što je u podne vikao Pilat. pa zatim brzo manevrirajući raspršila gomilu oko cijelog brežuljka tako da se ova našla između pješadijskog obruča gore i konjaničkog dolje. od vremena kad je započela procesija na Ćelavu goru.aramejskom i gr č kom. pio i močio svoj turban. ali je žaleći vojnike dopustio da od kopalja zabodenih u zemlju naprave piramide i nabacaju na njih bijele plašteve. odlazio je i opet mjerio naprijed i nazad prašni put koji je vodio na vrh. Iza taljiga s osuđenicima išle su druge. Maleni zapovjednik ale mokra čela i od znoja tamnoj na leđima bijeloj košulji. a za njim je išlo oko dvije tisuće znatiželjnika koji se nisu uplašili paklene vru ćine i željeli su prisustvovati zanimljivu prizoru. Pod tim zaklonima skrivali su se Sirijci od . K ovim znatiželjnicima iz grada priključili su se sada radoznali hodočasnici koji su bez prepreka pristupili repu povorke. Njegov je dugački mač kuckao po kožnatoj vezanoj čizmi. Osjetivši od toga neko olakšanje. mučila ih je dosada. Na tim taljigama vozilo se šest krvnika. a u duši su proklinjali trojicu razbojnika želeći im iskreno skoru smrt. a druga centurija propustila je samo one koji su imali posla kod izvršenja kazne. s konopima. crpio iz nje pregršti vode. prošlo je više od tri sata i sunce se već spuštalo nad Ćelavom gorom. lopatama. ali je vrućina bila još uvijek neizdrživa i vojnici su u oba obru ča patili. Ala je sve njih propustila u drugi obru č. Zapovjednik je htio svojim vojnicima pokazati primjer izdržljivosti. Dakle. Povorka je završavala vojničkim lancem. koji se nalazio podno brežuljka kod otvorenog uspona. povorka se dovukla na Ćelavu goru. a na svakoj od njih bilo je napisano »razbojnik i buntovnik«.

oči je izjedalo oslijepljujuće blještanje srebra koje kao da je uzavrelo na suncu. Tu su stajali. gdje je u rijetkoj sjeni kržljavih dudova dovršavao svoje dane mutni potok na toj đavolskoj vru ćini. Još više od konjice patila je od vrućine rimska pješadija u drugom obru ču. jedinim bićima koja se nisu bojala sunca i tr čala između užarenog kamenja i nekakvih biljaka velikih bodlji koje su puzale po zemlji. On je sam u takvoj marami. Centurion Stakoraš jedino je dopustio vojnicima . Mješine su se brzo praznile i konjanici iz raznih vodova odlazili bi redom po vodu u dolinu pod gorom. Nitko nije pokušao da otme osuđenike ni u samom Jeršalajimu. i činilo se da bi divovski centurion mo- . Sunce je udaralo ravno u centuriona. Ali je i njih smoždila vrućina i oni su legli. Muke i psovke vojnika na ra čun razbojnika bile su razumljive. srećom nisu bile opravdane. nijedan čovjek. a da mu nije štetilo. teško su disali i nisu poklanjali nikakvu pažnju zelenim gušterima. nije ostao. nasuprot svim očekivanjima. na podnožju između dvaju obruča pješadije i konjanika. poplavljenom vojskom. loveći slabu sjenu i dosađujući se. a na lavlje gubice nije se moglo ni pogledati. ali ne mokroj nego suhoj. hodao nedaleko od grupe krvnika a da čak nije skinuo sa svoje košulje ni posrebrene lavlje gubice. a u gradu su se već vršile pripreme za po č etak velikog praznika Pashe. konjušari i držali mirne konje. ni ovdje na opkoljenom brežuljku. I kad je počeo četvrti sat mučenja. Bojazni prokuratorove što se tiče nereda koji bi mogli nastati u vrijeme izvršenja kazne u mrskomu gradu Jeršalajimu. ni mač ni nož. Sunce je ispržilo gomilu i odagnalo je natrag u Jeršalajim. ispružili jezike. i gomila se vratila u grad jer stvarno gotovo ništa zanimljiva nije bilo u izvršenju kazne.da skinu šljemove i pokriju se bijelim maramama namoč enim u vodu. Unakaženo lice Štakoraševo nije pokazivalo ni umora ni nezadovoljstva. ali je držao vojnike da stoje s kopljima u rukama.nemilosrdnog sunca. Iza obru ča dvaju rimskih centurija našla su se samo dva psa za koje se nije znalo kome pripadaju i kako su dospjeli na brežuljak.

ali ga naprosto nisu svi vidjeli. Jedan je čovjek tamo bio. Čovjek u kapulja či smjestio se na tronošcu nedaleko od stupova i sjedio u dobroćudnoj nepomičnosti. to jest već četvrti sat. Ono što je rečeno kako iza lanca legionara nije bilo nijednog čovjeka. Da. stalno mrko pogledava čas stupove s kažnjenicima čas vojnike u obruču. a to je čovjeku koji vidljivo nije želio da ga itko primijeti i da ga itko uznemirava. Ali ipak i s njega su se vidjeli stupovi. prodrijeti između vojnika do samog mjesta kažnjavanja gdje su već skidali osuđenike s taljiga. na početku mučenja. nebom prokletu i bezvodnu.kao čovjek koji je očito zakasnio. i s koje se najbolje moglo vidjeti izvršenje kazne. naivno pokušao. Ali prije četiri sata. vidjele su se iza lanca i dvije blještave mrlje na centurionovim grudima. nije izabrao najbolji nego najgori položaj. tamo gdje brežuljak nije bio položit ni dostupan. tek ponekad od dosade prutić em razgr ćuć i pijesak. zato da vidi izvršenje kazne. čim je povorka izbila na sam vrh s one strane lanca. Stalno hoda s rukama na pojasu s privjescima od mjedi. Teško je disao i nije išao nego trčao na brežuljak. pretvaraju ći se kako ne razumije razdražene povike.ukratko toliko koliko bi trebalo. Za to je dobio težak udarac tupim krajem . i vidjevši da se pred njim kao i pred svima ostalima zatvorio lanac. grčevito se uhvativši u pukotini za zemlju. taj se čovjek uopće nije tako ponašao i mogao je biti primijeć en zbog čega je vjerojatno sada promijenio svoje ponašanje i povukao se. Upravo pod drvetom koje nije davalo nikakve sjene utvrdio se taj jedini gledalac koji nije bio sudionik mučenja. stalno ravnodušno odbacuje vrhom rutave čizme ljudske kosti koje su s vremenom izblijedjele ili kremen čić e koji bi mu dolazili pod noge. bilo potpuno dovoljno.gao tako hodati čitav dan i još jedan dan . gurao se. Tada. on se pojavio prvi put. nego neravan. i sjedio je na kamenu od samog početka. Nije se smjestio na onoj strani gdje je bio slobodan pristup na brdo. već na sjevernoj strani. nije sasvim toč no. pokušavalo da živi bolesno smokvino drvo. gdje su bile i provalije i pukotine. tamo gdje je. i to .

koji se od plavog pretvorio u prljavosivi. taj je crnobradi čovjek. tugovao. .. I eto. pa komadić pergamenta koji je ležao pred njim na kamenu zajedno sa štapićem i bočicom tuša. upirao je beznadni pogled u žutu zemlju i vidio na njoj polurazvaljenu pseću lubanju i guštere koji su oko njega trčali. kojemu su oči bile upaljene od sunca i besanice. Uzdisao je i. dok je sjedio na kamenu.O. Čovjekove muke bile su tako velike da je ponekad razgovarao sam sa sobom. Sada. kašljao i držao se za grudi.. Ali je već bilo kasno. Teško je disao. i odskočio od vojnika kriknuvši ne od boli nego od očajanja. kao čovjek koji nije osjetljiv na fizič ku bol. Na tom pergamentu već su bile naba č ene bilješke: »Jure trenuci.koplja u grudi. a ne čovjek! Zašutio bi. optr čao je brežuljak u želji da na sjevernoj strani prona đe nekakvu pukotinu u lancu gdje bi se mogao provu ći. . a smrti još nema!« Dalje: . on je otišao prema raspuklini gdje je bilo mirnije i gdje mu nitko nije smetao. Legionaru koji ga je udario. Ovi pokušaji ne bi ni do č ega doveli osim što bi on bio uhva ć en. razgolitivši ozlijeđene kopljem grudi po kojima je tekao prljavi znoj. ponovo živnuo i hvatao nož skriven pod talitom na grudima. -Glupan. i ja. u neizdrživoj je muci dizao oč i k nebu prateći tri lešinara koji su već davno kružili u visini predosjećajući skorašnji pir. rastvorivši svoj od skitnje otrcani talit. ja sam glupan . nerazumna žena. poniknuo glavom. zatim popio tople vode iz drvene čuturice. I čovjek s unakaženim od muke licem bio je prisiljen da odustane od svojih pokušaja da prodre do taljiga s kojih su već skinuli stupove. nalazim se na Ćelavoj gori. a da toga dana bude uhapšen ni na koji na čin nije ulazilo u njegove planove. Levi Matej.mrmljao je njišući se na kamenu u duševnoj boli i noktima grebao opaljene grudi. lanac se zgusnuo. kukavica! Strvina sam. dobacio je zamućeni i prema svemu ravnodušni pogled.

Prekjuč er su se Ješua i Levi nalazili u Betfageji kraj Jeršalajima gdje su bili gosti jednog vrtlara kojemu su se vrlo svidjele Ješuine propovijedi. Vojnici nisu hodali u tijesnom lancu. zašto ga je pustio samog! Navečer Matej nije mogao otići u Jeršalajim. kad je povorka prošla oko pola vrste cestom. pa makar samo da je on. Zašto. Mateja kojeg su gurali u gomili uz sam lanac obasjala je jednostavna i genijalna misao. Kad su osuđenike poveli na goru. rekao je da ga u gradu čeka neodloživi posao i otišao oko podneva sam. I tako. Tresao se. Čitavo jutro oba gosta radila su u povrtnjaku pomažući domaćinu. Ali Ješua koji je gledao u daljinu. po vlastitom mišljenju. Levi. Nikamo ići nije mogao. nesreća se dogodila. nije. a osim toga u strašnoj greški koju je on. i odmah je u svojoj gorljivosti obasuo sam sebe prokletstvima što mu nije sinula ranije. dakako. ovdje. bez suza je zajecao i opet noktima izranio svoje grudi. Levi. vidio Levija. Levi je bio u mnoštvu i čuo kako je prokurator objavio presudu. Uzrok Levijeva očajanja bio je u strašnoj nesreći koja je zadesila Ješuu i njega. nastojeći da na neki na čin neprimjetno dade znak Ješui. on se mu č en nekim predosjećajem nesreć e oprostio od doma ćina i uputio u Jeršalajim. Shrvala ga je neka neočekivana i užasna bolest. Svalio se na pokrovac u vrtlarevoj staji i ležao na njemu do zore u petak kad je bolest isto tako neoč ekivano napustila Levija kao što ga je i napala Iako je bio još slab a njegove noge drhtale. sada je Levi Matej zapisao oštrim štapić em tako: »Bože! Zašto si na njega gnjevan? Pošalji mu smrt. tamo kamo su ga vozili. Eto. po hladovini.»Sunce se spušta. s njim. u tome se krila prva pogreška Levija Mateja. počinio. Levi Matej tr čao je kraj lanca u mnoštvu radoznalih. Ali je Ješua požurio. njegovo se tijelo napunilo vatrom. Tamo je doznao da ga njegova slutnja nije prevarila. a smrti nema!« Bez nade. počeo je cvokotati zubima i svaki čas molio vode.« Nakon što je to zapisao. da ga nije napustio na posljednjem putu i da se moli da Ješuina smrt nastupi što prije. između njih su bili . namjeravali su otići u Jeršalajim. a navečer.

zaobilazeći žurno karavane koje su se uvla čile u grad. vrlo staloženo ušao u dućan. Dovoljan je jedan trenutak da udari Ješuu nožem u leđa i dovikne mu: »Ješua! Spašavam te i odlazim zajedno s tobom! Ja. . bože!. nabavi u gradu nož i stigne povorku. ona je već bila kod podnožja gore. I tako je ležao. Levi se svladao. Nije imao ni novaca. Uostalom. Pokatkad morao se zavaliti ravno u prašinu i ležati nepomično kako bi došao do daha. Plan je bio vrlo dobar. i odmah izišao iz dućana.razmaci. Teško dišući poslije tr čanja po užarenoj cesti. . S velikom spretnoš ću i vrlo točnim prora čunom mogao se č ovjek sagnuti.O. tvoj vjerni i jedini učenik!« A ako bi Bog blagoslovio još jedan slobodni časak. Levi se izvukao iz gomile i otrčao natrag u grad. . da Ješua koji u životu nikome nije učinio ni najmanjeg zla izbjegne mu č enje. Potrčao je. Kad je kona čno ugledao dugu povorku koja je u daljini podizala prašinu. . Njemu je bilo svejedno kako ć e umrijeti.naoštreni kao britva duga čki krušni nož. na bilo koji nač in. i ugledao s lijeve strane otvorena vrata dućančića gdje se prodavao kruh. ali je stvar bila u tome da Levi nije imao sa sobom nož. Matej. mogao bi uspjeti da se sam zakolje i izbjegne smrt na stupu. zamolio da mu s police skine najgornji kruščić koji mu se sviđao više od ostalih. U njegovoj užarenoj glavi skakala je samo jedna grozničava misao. ovo posljednje malo je zanimalo Levija. tiho je i brzo uzeo s tezge to od čega bolje ništa ne može biti . pozdravio gazdaricu koja je stajala za tezgom. doč epati se taljiga i skočiti na njih. protr čati između dva legionara. bivšeg skuplja ča poreza. Htio je samo jedno. Bijesan na sebe. ali sve polaganije i polaganije. . i kad se ona okrenula. začuđujući prolaznike na mulama i pješake koji su išli u Jer-šalajim. Ali se povorka više nije vidjela. Odmorivši se malo. Dotrčao je do gradskih vrata. kako da odmah sada. I on je zakasnio. Za nekoliko minuta on je ponovo bio na jafskoj cesti. ustajao je i nastavljao tr čati. Tada je Ješua spašen od muka.zastenjao je Levi shvativši da će zakasniti. Ležao je slušajući kako lupa njegovo srce ne samo u grudima nego i u glavi i u ušima.

stisnuo je šake. pogazio čuturicu nogom. njihov pokrovitelju i njihova dušo! Tada je nešto puhnulo u lice bivšem skuplja ču poreza i nešto je zašuštalo kraj njegovih nogu. izgovarajući besmislene riječi. Sunce je bacalo svoje zrake na leđa kažnjenika koji su licima bili okrenuti prema Jeršalajimu. bože razbojnika. Puhnulo je još jed- . ukradeni nož. To se nije dogodilo. te da se ništa zbog toga na sunčevoj žezi ne mijenja. nikada ne bi dopustio da čovjeka poput Ješue pali sunce na stupu. i ne otvarajući kapke Levi je nastavio vikati prema nebu pakosne i uvredljive riječ i. vikao i pljuvao. Vikao je o svom potpunom razočaranju i o postojanju drugih bogova i religija. uvjerio se da je sve na brežuljku bez promjene. . zbacio s glave kefi. Tada je Levi povikao: . ti bi me čuo i odmah ga ubio! Zažmirivši.Ti si bog zla! Ili zar je tvoje oči sasvim zaslijepio dim sa žrtvenika u hramu.vikao je Levi.Da nisi gluh. Kad je uvidio da kletve i proklinjanja ne djeluju. Proklinjao se. kako je sada mislio. Levi je očekivao plamen koji će na njega pasti s neba i uništiti ga.Ja sam se prevario! . Tražio je da Bog odmah pošalje Ješui smrt.Kad je istekao četvrti sat mučenja. . . lišivši se tako vode. Levijeve muke dosegle su najviši stupanj i on je pobjesnio. Da. a tvoje uši prestale da bilo što čuju osim zvukova sveć enič kih truba? Ti nisi svemogu ći bog! Ti si crni bog! Proklinjem te. osim što su blještave mrlje na centurionovim grudima potamnjele. psovao svog oca i majku koji su na svijet porodili glupana.vikao je sasvim promuklo Levi. zažmirio i dignuo ih prema suncu koje je puzalo sve niže. Bože! Promuklim glasom vikao je da se uvjerio u nepravednost Boga i da ne namjerava da mu i nadalje vjeruje. produžujući sjene i odlazeći da padne u Sredozemno more. i zatražio od Boga brzo čudo. bacio na zemlju beskorisno.Ti si gluh! . drugi bog ne bi to dopustio.Proklinjem te. čupao svoju rijetku kosu i počeo se proklinjati. Otvorivši oči. Digao se s kamena. .

Tribun je upravio svo- . Onaj što se uspinjao u petom satu patnji razbojnika bio je zapovjednik kohorte koji je dojašio iz Jeršalajima u pratnji posilnog. crni divlji trbuh žuto se bljeskao. Centurion je po drugi put salutirao i krenuo prema grupi krvnika koji su sjedili na kamenju kod podnožja stupova. nebom se sa zapada digao. Oblak je režao. poč eo je moliti da munja udari u Ješuin stup. letjeli su stupovi prašine. po oskudnoj Gihonskoj dolini. Po jafskoj cesti. Levi je pomislio da je bezumno požurio sa svojim prokletstvima: sada ga Bog neće uslišati. Sunce je nestalo a da nije došlo do mora u koje je tonulo svake več eri. otvorivši oči. olujni oblak. S visine Leviju je uspjelo da dobro razgleda kako su se vojnici užurbali i vadili koplja iz zemlje. Taj je odveo Štakoraša u stranu i nešto mu šapnuo. Progutavši ga. Skrenuvši pogled prema podnožju brežuljka. to je bilo jasno. Levi je pljuvao i nastojao doku čiti što bi to moglo zna čiti da se konjica sprema na odlazak? Svrnuo je pogled naviše i promotrio lik u grimiznom vojničkom plastu koji se uspinjao na mjesto mučenja. I odmah. Lanac se vojnika na Štakorašev znak razmaknuo i centurion je salutirao tribunu. U pokajanju gledajući čisto nebo koje još nije progutao oblak i gdje su se lešinari spuštali da se uklone oluji. i vidio da su se tamo dogodile značajne promjene. Levi je ušutio nastojeć i da smisli hoć e li oluja koja ć e se sada nadviti nad Jeršalajim donijeti bilo kakvu promjenu u sudbi nesretnog Ješue. iznad šatora hodočasnika. gonjeni vjetrom što se iznenada digao. Štiteći se rukom od prašine koja mu je udarala u lice. i iz njega su od vremena na vrijeme izbijale vatrene niti. kako su na sebe prebacivali plašteve. Levi je ugledao da se sve na svijetu promijenilo pod utjecajem njegovih prokletstava ili silom nekih drugih razloga. Levi ga je prikovao za mjesto gdje je stao konjanički puk koji se rasipao.nom i tada. dok je gledao plamene niti koje su sjekle oblak. strašno i neizbježno. I tada se od slutnje radosnog svršetka sledilo srce bivšeg skuplja ča poreza. Puk je odlazio. kako su konjovoci jahali cestom vodeći vrance za uzde. Njegovi su rubovi već kipjeli bijelom pjenom.

ali je glavom koju je pokrivala čalma ipak ponekad mahao i tada su se muhe mlitavo dizale s njegova lica i vra ćale se opet na njega. Ha-Nocri je pomaknuo natekle usne i odazvao se hrapavim razbojničkim glasom: . Obješeni na njemu Hestas sišao je s uma na kraju trećeg sata mučenja od muha i sunca. obič no jasne. Otvorivši kapke. .Za mnom! S najbližeg stupa čula se promukla besmislena pjesmica. i mahao je glavom često i ravnomjerno. koje su bile istegnute i privezane konopcima za poprečnu dasku na stupu. a zatim je pao u polusan spustivši glavu u razmotanoj čalmi. i otkrilo se lice razapetog. tako da je njegovo lice nestalo ispod crne pomične mase. Njima se pridružio i načelnik straže u hramu. bile su sada mutne. sa zakrvavljenim očima. Krvnik je krajem kopalja prešao po trbuhu. pozvao je dvojicu od njih i zapovjedio: . jedan od krvnika uzeo je koplje. Na slabinama. Slijedeći pokrete čovjeka u kapuljači. Zbog toga su ga muhe i obadi potpuno oblijepili. ulijevo i udesno. Njegove oč i.rekao je krvnik. Ha-Nocri je pogledao dolje. Već prvoga sata njega su uhvatile nesvjestice. Prvi od krvnika podigao je koplje i dodirnuo njime najprije jednu a zatim drugu Ješuinu ruku. Tada je Ješua podigao glavu i muhe su se uz zujanje podigle. Sretniji od druge dvojice bio je Ješua. nateklo od uboda. Dismas na drugom stupu patio je više od druge dvojice zato što se nije onesvješćivao.je korake k onome koji je sjedio na tronošcu. krpe koje su nedavno bile odjeća prestupnika i koju nisu htjeli uzeti krvnici.Ha-Nocri! . a ovaj se uljudno digao u susret tribunu. Tijelo je s isturenim rebrima zadrhtalo. trbuhu i pod pazuhama sjedili su debeli obadi i sisali žuto nago tijelo. i sada je tiho pjevao nešto o grožđu. Štakoraš je s odvratnoš ću pogledao prljave krpe što su ležale na zemlji pod stupovima. a drugi je donio k stupu vedro i spužvu. da bi uhom udarao po ramenu. lice koje se jedva moglo prepoznati.

centurion je viknuo: .Šuti na drugom stupu! Dismas je zašutio.Daj njemu piti. Ješua se otrgnuo od spužve i nastojeći da njegov glas zvuči ljubazno i uvjerljivo.načelnik hramske straže. srdžba je plivala u Dismasovim očima.ubio je i njega. ali kad je spužva dotakla njegove usne zaurlao je nešto i zarinuo u nju zube. Za nekoliko sekundi objesilo se i njegovo tijelo koliko su to dopuštali ko-nopci.Nepravda! Ja sam isto takav razbojnik kao i on! Dismas se naprezao.. nokte je zario u krajeve daske. Oblak je prelio ve ć pola neba. glavu je držao okrenutu prema Ješuinom stupu. Uvukao je trbuh. jureći prema Jeršalajimu. Čovjek u kapulja či išao je za krvnikom i centurionom.svečano je šapnuo i tiho ubo Ješuu u srce. Oblak prašine pokrio je čistinu. Radost je bljesnula u njegovim očima. plašljivo je kriknuo tek što se krvnik našao kraj njega. šapnuo: . Kad je prašina nestala.Slavi hegemona! . donja čeljust grčevito je zadrhtala i njegova je glava poniknula.Slavi velikodušnog hegemona! . a iza njega . Postajalo je sve tamnije. čovjek u kapuljači pažljivo je promotrio okr- . iako mu to nije uspjelo.Što hoć eš? Zašto si mi prišao? .Hegemon . Krvnik je skinuo spužvu s koplja. Kod drugog udarca groma krvnik je već pojio Dismasa i s istim riječ ima: . njegove su ruke na tri mjesta na poprečnoj daski držali obruči od konopca. promuklo je zamolio krvnika: . Krv je pojurila po njegovu trbuhu.rekao je krvnik i vodom natopljena spužva na kraju koplja podigla se k Ješuinim usnama. bijeli uskiptjeli oblaci brzali su sprijeda natopljeni crnom vlagom i plamenom. Hestas. pripio je usne k spužvi i po hlepno upijao vlagu. smrklo se.. . Sa susjednog stupa dopro je Dismasov glas: . Bljesnulo je i zagrmjelo iznad samog brežuljka. ali se nije mogao pomaknuti. lišen uma. Zaustavili su se kod prvog stupa. On je zadrhtao..Pij! .

Ostavio je na zemlji. Za nekoliko časaka u dimnoj č orbi oluje. Prerezao je konopce i na njima. taknuo bijelom rukavicom stopalo i rekao pratiocima: . vode i blijeska. i munje su brazdale crno nebo. Isto se ponovilo i kod druga dva stupa. i potr čao posr ćući u blatu od ilova če prema drugim stupovima. zbacio je sa sebe otežali. i krik centuriona: »Skidaj obruč!« . Poslije toga tribun je dao znak centurionu. Čas bi nestajao u potpunoj magli. padao sa klizavih grebena. Sretni vojnici počeli su trčati s brežuljka stavljajući šljemove na glavu. Prošlo je nekoliko časaka i na vrhu brežuljka ostala su samo dva tijela i tri stupa. Ni Levija ni Ješuina tijela na vrhu brežuljka u to vrijeme više nije bilo. Prerezao je konopce na goljenicama. tijelo zabačene glave i razmaknutih ruku. Tama je prekrila Jeršalajim. Prolom je započ eo naglo i snašao centuriju u pola puta na brežuljku.odlazila u Jeršalajim do niti mokra konjica.utonuo je u grmljavini. žureći prema ravnoj cesti kojom je već jedva vidljiva u kišnoj kopreni . Vojnici su se klizali i padali u razmekšanoj ilova či. Mahao je ne uzalud ukradenim nožem. Iz njega je iznenada prsnuo blijesak. ponekad je puzao na koljenima. Doprijevši do stupova. Voda je udarala i kotrljala ta tijela. na brežuljku je ostao samo jedan čovjek. za njima već u potjeru letjeli pobješnjeli potoci. talit. ostao je samo u košulji i priljubio se k Ješuinim nogama.vavljenog Ješuu. hvatao se bilo za što. već do gležanja u vodi. Nastala je polutama. te su se dva tijela srušila na zemlju. podigao se na donju prečku.Mrtav. . zagrlio Ješuu i oslobodio ruke od gornjih uza. dok su vojnici trčali nizbrdo. okrenuo se i udaljio s vrha zajedno s na č elnikom hramske straže i čovjekom u kapuljači. Levi ga je odmah htio naprtiti na leđa. žureći se prema stupovima. Kiša se srušila tako strašno da su. čas bi ga iznenada osvijetlilo treperavo svjetlo. u vodi. Nago mokro tijelo Ješuino palo je na Levija i povalilo ga na zemlju. vodom natopljeni. ali ga je neka misao zaustavila.

privlačio pažnju građana koji su prolazili mimo i zabavljao se prepričavanjem uzbudljivih priča o jučerašnjoj nevjerojatnoj seansi crne magije. Razvođači su pričali bogznašto. podvornici.ukratko. namješteničko osoblje Varijetea: knjigovođa Vasilij Stjepanovič Lastočkin. jer je sada bio najstariji u č itavom timu Varijetea. a međutim morao je nešto poduzeti. i to upravo on. i ostale stvari u tom smislu. Te pri če zbunile su knjigovođu Vasilija Stje-panoviča koji sinoć nije bio na spektaklu. i nikako nije znao što da poduzme. razvođači i čista čice . Na čelu tog reda stajalo je dvadesetak u scenskim krugovima Moskve dobro poznatih preprodava ča. NEMIRNI DAN Ujutro u petak. tri daktilografkinje. obje blagajnice. to jest drugi dan poslije proklete seanse. Skromni i tihi Vasilij Stjepanovi č samo je treptao očima slušajući priče o svim tim čudesima. dva računarca. Do deset sati ujutro red onih koji su žudili za ulaznicama toliko je nabujao da su o njemu stigle glasine do milicije i sa začudnom brzinom prispjeli su pješadijski i konjič ki odredi koji su taj red doveli u neki pravedni poredak. Red se ponašao vrlo uznemireno. nisu se nalazili na poslu i na radnim mjestima nego su svi sjedili na prozorskim daskama prozora koji su izlazili na Sadovu ulicu i gledali što se dešava pred zidom Varijetea. svi koji su bili prisutni. Pred zidom u dva se reda protezao višetisućni red kojemu se rep nalazio na Kudrin-skom trgu. Ipak zmija duljine jednog kilometra koja je sada sta- . između ostalog kako su poslije završetka čuvene seanse neke gra đanke tr čale po ulici nepristojno odjevene.Poglavlje 17.

Počinjala je nekakva zbrka. upaljene svjetiljke. Telefonirala je uzbuđena dama. Čistačica je već svima ispričala kako je u kabinetu findirektora. ali su iz grada odgovarali da su već telefonirali u stan i da stan odgovara da je Lihodejev u Varijeteu.jala u pravilnom poretku predstavljala je već sama po sebi veliku sablazan i dovodila građane iz Sadove ulice do zabune. isturivši blijedog i uzbuđenog Vasilija Stjepanoviča. da je konferansije poslije jučerašnje seanse bio odvezen u psihijatrijsku bolnicu i da je. nisu uopć e mogli ništa odgovoriti. na što je slušalica jecajući odgovorila da je upravo ona njegova žena i da Rimskog nigdje nema. naslonja č se valjao po podu. Moralo se nazvati stvari njihovim imenima i priznati da je administracija Varijetea u osobi direktora. To je bilo izvan Varijetea. Od najranijeg jutra počeli su zvoniti i zvonili su bez prestanka telefoni u Lihodejevljevu kabinetu. Varenuha. Isprva su pokušali da se otresu riječima »Lihodejev je u svom stanu«. ali unutra također nije bilo sve kako treba. findirektora i administratora nestala i nije poznato gdje se nalazi. kratko rečeno. Jecala je i lomila ruke. Iz početka je Vasilij Stjepanovič nešto odgovarao. mrmljali su nešto u telefon i razvođači. Vasilij Stjepanovič se potpuno zbunio i nije znao što da joj savjetuje. Zaplakanu madame Rimsku umirili su koliko su mogli i uputili kući. Poslije deset sati upala je u Varijete madame Rimska. odgovarala je i blagajnica. prozor u vrt razbijen. ali nikoga nije bilo. kamo je došla da pospremi. na blagajni i u Varenuhinu kabinetu. u kabinetu Rimskog. vidjela vrata širom otvorena.Što se ovdje doga đa. tražila Rimskog. a zatim su posve prestali odgovarati jer na pitanja gdje su Lihodejev. gra đani? U č emu je stvar? Tim je ustuknuo. njoj su savjetovali da telefonira njegovoj ženi. a najviše su se zainteresirali za priču ci- . U pola jedanaest pojavila se milicija. Prvo i potpuno opravdano njeno pitanje bilo je: . juč erašnja seansa bila pravi skandal. Rimski. u knjigovodstvu.

Bezuvjetno . Ali noću su preko njih nalijepljeni novi i sada ni jednog nema da se ubiješ! Odakle se pojavio taj mag? A tko to zna.Vjerojatno . Službenike su zamolili da se vrate na svoja mjesta i da se prihvate posla. Svladavši strah. Tek što je Karo-as utr čao u kabinet findirektora. iskezio čudovišne žute očnjake. Istraga se smjestila u Varenuhinu kabinetu kamo su po redu zvali namještenike Varijetea koji su bili svjedoci jučerašnjih doga đaja za vrijeme seanse. odjednom je sko č io na prozorsku dasku.odgovorio je knjigovođa sve bljeđi i ra širio ruke. digao njušku i divlje i srdito zavijao. I stvarno. niti kod Varenuhe nikakvih tragova ugovora nema. to je bio on. . Nakon toga Karo-asa su odveli. ni kod Lihodejeva. Njegovo ponašanje zadivilo je sve njih. ni kod findirektora. Kraj nje izgubio je trag što ga je slijedio. cvilio je i drhtao te se spremao da sko č i dolje.odgovorio je uzbuđeni Vasilij Stjepanovič. Jesu li postojali plakati? Postojali su. za-cvilio je.Ako je ugovor sklopljen. ni u fasciklima knjigovodstva. I točno. Među namještenicima Varijetea odmah se pronio glas da je taj pas . Treba reći da su istražitelji morali na svakom koraku svladavati nepredviđ ene teško ć e. Psa su izveli iz kabineta i pustili u predvorje odakle je izišao kroz glavni ulaz na ulicu i doveo pratioce do taksi-stanice. a za neko vrijeme u zgradi Varijetea pojavila se istraga koju je pratio oštrouhi mišićavi pas pepeljaste boje i silno pametnih očiju. .stačice u kakvu je stanju nađen findirektorov kabinet. . zar nije morao proći kroz knjigovodstvo? .Onda gdje je? .odgovarao je uznemireni Vasilij Stjepanovič. zatim je legao na trbuh i s nekakvim izrazom tuge i istovremeno bijesa puzao je prema razbijenom prozoru. Zna či da su s njim sklopili ugovor? .znameniti Karo--as. Nit se u njihovim rukama stalno trgala. Nije htio otići s prozora.Nema ga .

Prvo. Ku ć ne pomoć nice nema. Lihodejeva također nema. ali nakon uzbuđenja on se ipak počeo raspadati i kroz po prilici jedan sat od njega u Sadovoj ulici nije ostalo ni traga. Možda je Faland.. a vrata Varijetea zatvorili. Predsjednika kućne uprave Nikanora Ivanoviča nema. sinoć je bila čudna skandalozna seansa.potpuno ništa nisu čuli. Tek što su šoferi iz tri taksija ugledali putnika koji je zurio prema stanici s debelom punom torbom.Wo . kona čno je rekla: ... Istraga je otišla da bi nastavila svoj posao na drugom mjestu. a tko ju je izvodio i na č iji poticaj . on sinoć nije bio na seansi. stavio paket u torbu i. otići u Komisiju za scene i zabave lakog tipa s izvještajem o jučerašnjim događajima. magu . Knjigovođa Vasilij Stjepanovič morao je hitno izvršiti dva zadatka. U stan su dakako odmah otišli . a drugo otić i u financijsko-scenski sektor i predati ju čerašnji utržak 21. blagajnica je mrštila čelo. a kamo je nestala nitko ne zna. odmah su . zavezao konopom unakrst. Pokazalo se da u uredu za strance ni o kakvom Wolandu a također ni o Falandu. Uredni i savjesni Vasilij Stjepanovič umotao je novac u novinski papir. mislila. U redu je nastalo uzbuđenje počev od njegove glave. mislila. uputio se dakako °e na autobus ili tramvaj nego prema taksi-stanici.Kako je prezime tog maga? Vasilij Stjepanovič ne zna. Dostavljač Karpov izjavio je da je navodno taj mag odsjeo u Lihodejevljevu stanu. Ali o tome dakako nije moglo biti ni govora! Na vratima Varijetea odmah je bio obješen ogroman komad kartona s natpisom: »Današnja se predstava odga đa«. Razvođači ne znaju. mrštila.nikakvog maga tamo nije bilo. odlično poznavajući propise.711 rubalja. namještenike su poslali ku ći ostavivši samo dežurne. A možda nije Woland? Možda i nije Woland. č ini mi se Woland . A vrijeme se bližilo podnevu kad je trebalo otvoriti blagajnu.. Proležneva nema! Dešavalo se nešto sasvim nečuveno: nestao je cijeli vrh administracije.ne zna se.

. . . .šofer je izrekao nekoliko nepristojnih riječi.četiri i pedeset.kratko je rekao ovaj.Jeste li slobodni? .Sjednite .Pun džep mi je sitniša! . Za tri minute dovezao se prazni automobil.Oprostite . Gurnem ruku u novčanik.. knjigovođa je stisnuo dragocjenu torbu pod pazuhom. Dajem ostatak od tri rublja. Otišao je. . knjigovođa je dugo vremena stajao kao ukopan.bojažljivo je upitao knjigovođa. Sve više zapanjen. Červo nac. . . . . Daje neki pasji sin červonac.Imate li novč anice od tri rublja? Potpuno zbunjen. . knjigovođa je izvadio iz novčanika dvije-tri novčanice od rublja i pokazao ih šoferu.Idemo. .poč eo je knjigovođa ali ga je šofer prekinuo: .viknuo je taj i ukop čao taksimetar tako da ga umalo nije slomio. . naježio se i napravio takvo lice kao da i samu riječ »Varijete« čuje prvi put.kraj Zubovske ulice.. Pa i drugima se isto desilo. i šoferovo se lice odmah iskrivilo č im je ugledao putnika. . Ju čer u Varijeteu (nepristojne riječi) nekakav gad-ma đionič ar izveo je seansu s č ervoncima (nepristojne rije č i).bode mi prst! Ah ti!.ljutilo je odgovorio šofer ni ne gle dajući putnika. a ja njemu uzvraćam . razmišljaju ći što bi to moglo značiti. no!« .šofer je opet umetnuo nepristojne riječi. . . . ljutilo se ogledavaju ći.Pokažite novac .se sva trojica njemu pred nosom odvezla s praznim kolima. Knjigovođa je zanijemio. a pomislio je: »No.zaurlao je šofer i u ogle dalcu su se odrazile njegove zakrvavljene oči. .Danas mi je to već treći slučaj.Ne vozim! .Zar nemate sitniša za uzvra ćanje? . izvadio iz novčanika červonac i pokazao ga šoferu. a odatle pčela .Drugi .A červonca nema. upitao je Vasilij Stjepanovič..kašlju ći u nedoumici. Izlazi hulja! Za pet minuta gledam: umjesto červonca na ljepnica s boce kisele vode! . Zaprepašten takvom okolnoš ću.. .

osobna tajnica Pro-hora Petroviča . Iz sekretarove sobe istr čao je knjigovođi poznati šef prvog sektora komisije. knjigovođa je prvo ispustio torbu i sve su se misli u njegovoj glavi prevrnule naglavce. Iza zatvorenih vrata kabineta za čuo se strašni glas koji je bez sumnje pripadao Prohoru Petroviču. .Dovezavši se kamo treba. Mimo knjigovođe protrčala je dostavljačica izbuljenih očiju i s maramom koja joj je sjela na zatiljak. knjigovođa je došao do sekretarske sobe koja je bila predsoblje kabineta predsjednika komisije i tu se do kraja zaprepastio. I treba reć i da je bilo razloga za to. »Sigurno nekome čita bukvicu!« pomislio je zbunjeni knjigovođa. is-pruživši noge gotovo do sredine sobe. ali je bio u takvu stanju da nije knjigovođu prepoznao i nestao je bez traga. ušao u zgradu i uputio se hodnikom prema šefovu kabinetu i već je putem shvatio da nije došao u pravo vrijeme.Nema. Vidjevši da je netko ušao. poč ela tresti knjigovođu i vikati: . a u ka putu nič ega nema! Nestala je iza nekih vrata i odmah su se iza nje začuli zvukovi razbitog posuđa. svi su izdali! Idemo. a po breskvastim obrazima tekli su sa trepavica crni potoci razmoč ene boje. Potresen svime što je vidio. nema.vikala je obra ćajući se ne zna se kome . sretno je platio. Dospjevši u kabinet. idemo k njemu.i nastavivši s jecanjem povukla je knjigovođu u kabinet. mili moji! . predsjedniku komisije. i osvrnuvši se ugledao nešto drugo: u kožnatom naslonja ču zabacivši glavu na naslon. Nekakva je gungula carevala u kancelarijama Scenske komisije. Ana Ričardovna je skočila. Čitava brada Ane Ričardovne bila je umrljana ružem.Hvala bogu! Našao se jedan hrabar! Svi su se razbježali. uhvatila revere njegova kaputa. bacila se prema knjigovođi. s mokrim rupčićem u ruci ležala je. nezadrživo jecajući.kaput i hla če su tu. Kraj velikog pisa ćeg stola s masivnom tintarnicom sjedilo je prazno odijelo i nenamočenim u tintu. ja ne znam što da radim! . nema! Nema. suhim pe- .ljepotica Ana Ričardovna.

odijelo se zavalilo u naslonjač i iznad ovratnika je prozvu čao knjigovođ i poznati glas Prohora Petroviča: .sic«? .Ne. . vič ete posjetiocima . .Zamislite.Prosa! Gdje ste? . A on.Tko je vama ovdje »Prosa«? . . vičem za njim: »Zar ste poludjeli?« A on. vra tite! Tada je kroz vrata kabineta netko provirio. sjedim .Upitalo je oholo odi jelo i još se dublje zavalilo u naslonja č. ravno Prohoru Petroviču i sjedne u naslo nja č njemu nasuprot.Uvijek. nježnim glasom. uskliknula: . . viknem »sic!« On . i ponovo je uhvatila knjigovođin ru kav . Ja. također s mačjom gubicom i kaže: »Zar vi. . i sjeo je na kraj stolice. .Tada je ljepotica dotr čala k pi saćem stolu i melodioznim. Ljepotica-tajnica vrisnula je i lomeći ruke povikala: . građan ko. . ali iznad ovratnika nije bilo ni vrata ni glave jednako kao što iz manžeta nisu izlazile šake. uvijek sam ga opominjala kad je psovao! Evo.Molim da ne pla čete u kabinetu! . Čuvši da je netko ušao. tresu ći se od uzbuđe nja. uzdahnuo i izletio napolje.jecala je tajnica.pričala je.napolje.rom pisalo na papiru.Što to zna č i? Pa na vratima piše da ne primam.povikala je Ana Ričardovna i istrčala u sekretarsku sobu. a umjesto njega ulazi de beljko. Odijelo je bilo udubljeno u rad i uopće nije primjeć ivalo metež koji je naokolo vladao. sad je dobio svoje! .već je ljutilo re klo naprasito odijelo na pruge i rukavom prigrnulo novi svežanj papira s očitim ciljem da na njih stavi rješenja.Vidite li? Vidite?! Nema ga! Nema! Vratite ga. ne mogu! . zdravi kao nilski konj. . Crni. Ana Ričardovna skakala je oko knjigovođ e hvatajući ga za kaput i vikala: . malo unjkavo poslije plača. ne mogu to gledati. dakako. . Ana Ričardovna.i ide ravno Prohoru Petroviču. ali nije zaboravio podići torbu. a za njom je poput taneta izletio i knjigovođa. Ja.Ne prepoznaje me! Mene ne prepoznaje! Razumijete li!. Odijelo je imalo kravatu. . on je čovjek najbolje duše.i ulazi mačak. ne. Knjigovođa je osjetio da su mu noge klecnule. daka ko. iz džepića odijela virilo je naliv-pero. bezobrazno.

još jače upirući prstom u vrata kabineta.. radi kao vol . Ali ga je tada sudbina spasila. nema onog s ma č jom njuškom i sje. U njegovoj je glavi bio neki propuh. dva čovjeka. tada je dakako Prohor Petrovič izgubio strpljenje i povikao: »Što to znači? Izvedite ga napolje. . prevalio je put do filijale pješice. U sekretarsku sobu mirnim poslovnim hodom ulazila je milicija. razvukla je usta koja su izgubila obrise i zacvilila Ana Ričardovna. piše! Da poludiš! Govori na telefonu! Odijelo! Svi su se razbježali kao zečevi! Knjigovođa je samo stajao i drhtao. ne poričem. to je moguće!« I paf! Nisam dospjela viknuti. Planuo je.ali nervozan. zamislite. ljepotica je zajecala. zavalio se u naslonjač i kaže sa smiješkom: »A ja sam. gra đanko . kaže.Nemojte plakati. i bila je poznata po svojim crvenim stupovima u vestibilu. Gušeći se u jecajima. ulazite bez najave?« A taj prostak.. smješka i kaže: »Da vas vragovi odnesu? Pa što. osjećajući da je on ovdje sasvim suvišan. »E-he-he! Da to nije taj naš ma čak?« Kako nije ništa obavio u komisiji. da me vragovi odnesu!« A taj se. i u tom brujanju čuli su se dijelovi pripovijesti razvođača o sinoćnjem ma čku koji je sudjelovao u seansi.mirno je rekao prvi. došao da s vama poslovno razgovaram«. pomislite samo. »Zašto vi. Gradska scenska filijala nalazila se u vili koju je ogulilo vrijeme. is trčao iz sekretarske sobe i za čas je bio na svježem zraku. Heee!.. Nervozni čovjek. Prohor Petrovič opet je planuo: »Zauzet sam«. kaže. odgovara: »Ničim vi niste zauzeti« . . odijelo ..planuo je. A taj.. u dubini dvorišta. udahnula je.. a knjigovođa je. Ali nisu samo stupovi čudili tog dana posjetioce filijale nego ono što se dešavalo pod njima.. piše. gledam.I piše. . brujalo je kao u cijevi.. Ha? No. savjesni Vasilij Stjepanovič je odlučio da ode u njezinu filijalu koja se nalazila u Vaganjkovskoj ulici i. da se malo smiri. Nekoliko posjetilaca stajalo je zaprepašteno i gledalo zaplakanu gospođicu što je sjedila kraj stola na kojem je ležala specijalna scenska literatura koju je gospođica pro- . sjedi. ali je izrekla nešto sasvim nezamislivo: . Kad ih je ugledala. zamislite.

ribarska bačvo . zbor je počeo rasti i na kraju je pjesma zagrmjela u svim kutevima filijale. pokušala je stisnuti zube..I neočekivano zapjevala drhtavim sopranom: Slavno more. ali su se njezina usta sama otvarala i ona je pjevala za oktavu više od dostavlja ča: Junaku nije daleko!.. 6. - urlao je dostavljač na stepenicama.Evo opet! . kao da je čitav zbor stajao ne skidajući oči s nevidljiva dirigenta. a dotle se odozgo i odozdo i sa strane iz svih odjela filijale čula histerična zvonjava najmanje dvadeset telefonskih aparata. pjevao vrlo skladno. Čim je prva kitica došla do kraja. Posjetioce filijale koji su stajali bez riječi zapanjilo je to da je zbor. Isplakavši se. gospođica je odjednom uzdrhtala. osobito se isticala nečija promukla oktava. koji je bio raspršen na raznim mjestima. Dostavljač je tiho prekleo i nestao. Hej lađaru. U sadašnjem trenutku gospođica nije nikome ništa od te literature nudila i na suosjećajna pitanja samo je odmahivala rukom.. pjevanje se naglo stišalo.. U najbližoj sobi br.. Suze su tekle po djevojčinu licu. histerično viknula: . čudeći se veselju koje je vladalo u filijali. opet kao pod palicom dirigenta. .davala. mutnim baritonom: Slavni moj brode.. sveti Bajkale. Glasu dostavlja ča pridružili su se drugi glasovi.. . gdje se nalazio ra čunsko-kontrolni odjel. pokreni valove!. Prolaznici u Vaganjkovskoj ulici zaustavljali su se kod ograde dvorišta. Dostavljač koji se pojavio na stepenicama zaprijetio je nekome šakom i zapjevao zajedno s gospođicom nezvučnim.

dospjela je viknuti djevojka. građanko .da ih napoji valerijanom. Na stepenice je istr čao sekretar filijale i očito izgarajuć i od stida i smetenosti. doktore. molim vas! . . kod nas je slučaj nekakve masovne hipnoze. a s njim milicioner.Glupan! . nego je umjesto toga izvela pri silnu ruladu i sama zapjevala o Šilki i Ner č insku.stvarno je ispri čala što se dogodilo. . .naglo se obratio Vasilij Stjepanovi č djevojci. Po svemu se vidjelo da bi sekretar i sam dao sve na svijetu da prestane pjevati.Poduzmite mjere.histerič no je viknula djevojka.ljutilo je povikala djevojka. . ali nije objas nila na koga se to odnosi.Oprostite.Vidite. .Svladajte se! Prestanite pjevati! .Nije li k vama dolazio crni mačak? . Tokom godine rukovodilac je uspio da organizira kružok za prou čavanje Ljermontova. doktore. a zatim je on potrčao za sekretarom i drugima . sve ću ja ispričati . ali prestati nije mogao i zajedno sa zborom doprla je do ušiju prolaznika na ulici vijest da ga »u prašumi nije dirnula proždrljiva zvijer i metak progonitelja nije ga stigao«! Tek što je završila kitica.obratio se doktor sekretaru.I k tome dodala: Neka čuje. . Ispostavilo se da je rukovodilac gradske filijale »koji je do kraja upropastio rekreativne razonode« (prema djevojčinim riječima) patio od manije da organizira najrazli-čitije kružoke.Ulagivao se pretpostavljenima! . . pa je potrebno .. progovorio zapinju ć i: . .Tada su se otvorila glavna vrata i u njima se pojavio gra đanin u ljetnom kaputu ispod kojeg su stršale pole bijelog ogrta ča. djevojka je prva dobila porciju valerijane od liječnika. počeo se daviti riječ ima i iznenada zapjevao tenorom: Silka i Ner č insk .Ma garac je kod nas u filijali..Kakav ma čak? . magarac! .. šahovski i za igru .Nije završio reč enicu.urlala je djevojka. .

molio da poštu ju starog regenta-pjeva ča. . poznate ulizice i izjavili da se upisuju. kako je izjavila djevojka. Odlučili su da pjevaju u podnevnoj pauzi. Radost je uhvatila filijalce pobjegao je! I odjednom su sami od sebe zapjevali drugu kiticu. I evo danas. I tada..i nestao. Kockasti zborovođa-specijalist je povi-kao: . rukovodilac . uostalom. Tada se regent ispričao.. Ali je prošlo i deset minuta. prvi su skočili Fanov i Kosarčuk. ali ih je rukovodilac odmah pozvao da budu vedri.pričala je djevojka . dakako... jer je ostalo vrijeme bilo zauzeto Ljermontovom i igranjem »dame«. potužio se. Zaorili su. a njega nema. Tada su se ostali službenici uvjerili da ih pjevanje neće mimoići i morali su se i oni upisati u kružok. Mislili su da će se zaista vratiti za časak. njuške sasvim nemogu ć e!. « . .. a specijalist se šalio i pravio dosjetke i kleo se da pjevanje oduzima samo malo vremena.za kojeg se ne zna odakle se stvorio. Prema ljetu prijetio je organiziranjem kružoka za veslanje na rijekama i kružoka alpinista. izjavio da je on tenor. Poveo je Kosar čuk koji možda nije imao apsolutni sluh već prilič no ugodni visoki tenor. ping-pong i kružok jahanja. No.Do-mi-sol-do! . I divno su zaorili. ali nisu dospjeli ni sjesti . i vodi ispod ruke nekakvog pasjeg sina . predstavio ga je svima koji su ru čali za stolom filijale kao uglednog stručnjaka za organiziranje zborskih kružoka. ulazi on. rekao: »Samo časak . naprslim cvikerima i. Kosar čuku je rekao da ima apsolutni sluh. . Otpjevali su prvu kiticu. Rukovodilac je. cijeli vagon.»dama«.. prema djevojčinu pričanju. . Kockasti se stvarno razumio u svoj posao. Otpjevali su. . Lica budućih alpinista su se smrkla. moleći da zaori »Slavno more«. i dalje je sve krenulo kao u ružnom snu. u podnevnoj pauzi. tuckao tonskom vilicom po pr stima. Regenta nema! Otišli su na svoja mjesta. u koc kastim hla čama.. a koristi od pjevanja da je. jadikovao. da bi dao primjer.izvukao stidljivce iza ormara gdje su pokušali da se spase od pjevanja.

Hoću predati novac. . namještenika i uljudno zamolio uplatnicu. Prvi put u životu susreo se s takvim okolnostima. izišao na ulicu. Vozili su se stvarno izvan grada. za njim i treći. .odgovorio je namještenik i u trenu je zatvo rio mrežom otvor u staklu. Čim je prvi kamion.pomislio je knjigovođa. koji je već sasvim bio izgubio glavu. »Čudno!.valerijana nije ništa pomogla.Časak . najprije je oprezno pogledao u duga čku dvoranu gdje su za matiranim staklima sa zlatnim natpisima sjedili službenici. otvorili su usta i popularna pjesma zaorila je u cijeloj ulici. i nimalo se nisu čudili jer su pretpostavljali da to ekskurzija odlazi izvan grada. Umuknu na tri minute i opet zaore. Nikakvih znakova uznemirenosti ili nereda knjigovođa ovdje nije našao. pozdravio je nekog. Bilo je tiho. zanjihavši se kod ulaznih vrata.. Umuknu zaore! Tada su shvatili da je s njima zlo. bacali su pogled na kamione tek usput.« . Knjigovođa se zabezeknuo. službenici koji su stajali na platformi i držali jedan drugoga za ramena. Tako su krenuli. Ja sam iz Varijetea. za to se uvijek mogu na ć i prepreke. Prolaznici koji su žurili po svom poslu.upitao je namještenik u prozorčiću.kad su protiv svoje volje zapjevali. Pou čen iskustvom. Drugi je kamion prihvatio pjesmu. dospio do financijskog sektora. kako i pristoji solidnoj ustanovi.A zašto? . Njegovo čuđenje bilo je posve prirodno. Rukovodilac se od stida zatvorio u svoj kabinet! Tada se djevojč ina priča prekinula . Za pola je sata knjigovođa. Ali u tri- . njemu nepoznatog. Svima je poznato kako je teško dobiti novac. Za četvrt sata k ogradi u Vaganjskoj ulici prispjela su tri kamiona i u njih se ukrcao č itav personal filijale na č elu s rukovodiocem. ali ne na izlet nego u kliniku profesora Stravinskog. Vasilij Stjepanovič gurnuo je glavu u prozorčić iznad kojeg je bilo napisano »Primanje novca«. . s nadom da će se napokon riješiti službenoga novca.. Zaustaviti se nisu mogli.

. i knjigovođa se opet približio prozorčiću.desetogodišnjoj praksi knjigovođe nije bilo slučaja da bi netko. litavskih lata.Dvadeset i jednu tisuću sedam stotina jedanaest rubalja. engleskih funti. I smjesta je Vasilij Stjepanovič uhapšen.Evo ga. knjigovođa ga je u trenu ispunio i počeo odvezivati vrpcu na paketu.tko zna zašto. nešto je boleć ivo promrmljao. Dobro poznavaju ći propise. bilo to pravno ili privatno lice. Kad je odmotao svoj teret. oklijevao da primi novac.Oho! . holandskih guldena.. Pred njegovim oč ima zatitrao je strani novac: tu su bili svežnjevi kanadskih dolara.Imate li mnogo? . . Ali se konačno mrežica dignula. . .. jedan od onih varalica iz Varijetea! . pred oč ima mu se smra čilo. ironično je odgovorio službe nik i pružio knjigovođi zeleni listić.za čuo se strašni glas kraj zabezeknutog knjigovođ e. estonskih kruna. .upitao je namještenik.

onda je jasno da ga nije pregazio nasmrt. u bivšoj Institutskoj ulici. sa stalnim boravkom u Kijevu. ali je u najveć oj mjeri č udna ta preciznost: odakle ipak zna da ć e mu pogreb biti u petak u tri-sata? Čudan telegram! Dakako. Vrlo jednostavno. Ali kakve onda ima veze pogreb? Ili mu je vrlo slabo i predviđa da ć e umrijeti? To je moguć e. Ako netko telegrafira da ga je pregazio tramvaj. Ali sličan telegram može zbuniti i najpametnijeg čovjeka.iz prvog razreda vagona br. Maksimilijan Andrejevič Po-plavski. S takvom ispravkom smisao je telegrama postao jasan. Desila se pogreška i telegram su prenijeli neispravno. Razlog dolaska Maksimilijana Andrejeviča u Moskvu bio je telegram koji je prekjučer prispio sa slijedećim sadržajem: »Upravo me je pregazio tramvaj na Patrijaršijskim ribnjacima pogreb petak tri sata dođ i Berlioz«. ZLOSRETNI POSJETIOCI U vrijeme dok se savjesni knjigovođa vozio u taksiju da bi kasnije nabasao na odijelo koje piše . jednim od pametnijih ljudi u Kijevu. .Poglavlje 18. Taj putnik nije bio nitko drugi neko ujak pokojnog Berlioza. tragičan. i opravdano. pametni ljudi i jesu zato pametni da se snađu u zapletenim stvarima. Riječ »me« bez sumnje je dospjela ovamo iz drugog telegrama umjesto riječi »Berlioza« koja je uzela oblik »Berlioz« i dospjela na kraj telegrama. 9 kijevskoga vlaka koji je prispio u Moskvu među ostalima izišao je pristojni putnik s malim platnenim kovč egom u ruci. Maksimilijana Andrejeviča smatrali su. ali dakako. ekonomist-planer.

U č emu je bila stvar? U jednom . Ništa od toga nije htio.da se preseli u Moskvu. vrlo komplicirano. to je bilo komplicirano. a ako bi se rijetki i našli. U uskoj sobi. Nema zbora. kao poslovni čovjek shvaćao je da nema nikakve potrebe da on prisustvuje pogrebu. Nisu ga veselile sunčane mrlje koje su u proljeće plesale po putovima od opeke na Vla-dimirovu brežuljku. Maksimilijan Andrejevič ušao je u petak kroz vrata sobe u kojoj se nalazila uprava kuće br. Iskusni Maksimilijan Andrejevič znao je da za to prvi neophodni korak mora biti slijedeć i: treba da se čovjek makar privremeno prijavi kao stanar u trima sobama pokojnog nećaka. Valja otkriti jednu tajnu Maksimilijana Andrejeviča. dakako. ne obaziru ći se ni na kakve teškoć e moralo se prona ći na čin da se naslijedi nećakov stan u Sadovoj ulici. ali je te komplikacije trebalo svladati pod bilo koju cijenu. gdje je na zidu visio stari plakat koji je prikazivao u nekoliko slika način oživljavanja utopljenika . Ukratko. Da. To je bio trenutak kojeg bi bilo grehota propustiti. Telegram je potresao Maksimilijana Andrejevi ča.Kad je utihnuo poriv bola koji je zahvatio suprugu Maksimilijana Andrejeviča. njemu je bilo žao ženina nećaka koji je poginuo u cvatu svog života.u stanu. htio je samo jedno . Pa ipak se Maksimilijanu Andrejeviču vrlo žurilo u Moskvu. Nije ga radovalo proljetno plavljenje Dnjepra kad se preplavljuju ći otoke na niskoj obali voda slijevala s horizontom. ali Kijev se nije sviđao Maksimilijanu Andrejeviču i misao na preseljenje u Moskvu toliko ga je u posljednje vrijeme izjedala da je čak počeo loše spavati. njihovi prijedlozi nisu bili pošteni. Oglasi u novinama o zamjeni stana u Institutskoj ulici u Kijevu za manji stan u Moskvi nisu donijeli nikakav rezultat.to je ozbiljna stvar! Ne zna se zašto. Ali. 302-bis u Sadovoj ulici u Moskvi. Interesenata nije bilo. Poslovni ljudi znaju da se takvi trenuci ne ponavljaju. on se brzo počeo spremati u Moskvu. Stan u Moskvi . Nije ga radovao po svojoj ljepoti potresni pogled koji se otkrivao s podnožja spomenika knezu Vladimiru.

. . obično pitanje iz nepoznatog je razloga zbunilo čovjeka tako da se čak promijenio u licu.upitao je Poplav&ki. Ovo.ja sam jedini baštinik pokojnog Berlioza.« . čovjek kraj stola je problijedio. »Aha!. .vi ste č lan uprave i obavezni ste. .upitao je pridošlica č o vjeka. dopustite . mojeg nećaka. .Vidite . ..slabim se glasom odazvao č ovjek.ljubazno je upitao ekonomist-planer skidaju ć i šešir dok je stavljao svoj kovč eg na praznu stolicu. reklo bi se. . . .Ali netko je od uprave tu? ..A kada ć e biti? Čovjek na to nije ništa odgovorio i s nekakvom je tugom pogledao kroz prozor. kid ć e do ć i ne zna se i .zna čajno je progovorio Poplavski .Ja .Hitno ga trebam. Čovjek je opet odgovorio nekako vrlo nerazgovijetno. . .Ali. . jedva čujno.iz rijeke.odgovorio je taj. .. ali se ipak moglo pogoditi da predsjednika nema ni u stanu. . 50. Uznemireno škiljeći očima..zvu čnim je glasom rekao Poplavski ..« .Mogu li vidjeti predsjednika uprave? . .Je li u svome stanu? . da je tajnik bolestan . promrmljao je nerazgovjetno da predsjednika nema. .rekao je sam sebi pametni Poplavski i raspitao se o tajniku.Nisam upoznat s tom stvari.Član uprave Pjatnažko? . . druže .tužno ga je prekinuo čovjek. Čudni čovjek za stolom čak je pocrvenio od naprezanja i rekao op et nerazgovijetno da tajnika tako đ er nema. . neobrijan i nemirnih oč iju.. »Aha!. i ja sam obavezan prema zakonu preuzeti baštinu koja se nalazi u našem stanu br.Ja sam .rekao je za sebe Poplavski. I tada je u sobu ušao nekakav građanin. kraj drvena stola sjedio je potpuno sam č ovjek srednjih godina. . . Kad ga je vidio. poginu log kako je poznato na Patrijaršijskim ribnjacima....

napola! Evo do čega dovode tramvaji! . Vjerujte .Je li ga tramvaj pregazio? . .Kakva nesreća.Tada se zatresao od pla ča i počeo uzvi kivati: .viknuo je Korovjov i njegove su suze is pod naočala potekle u potocima.Oprostite. a? .jedan .. u isto se vrijeme neugodan oblak nadvio nad njegovu dušu i odmah se poput zmije pojavila misao nije li se taj čovjek sa srcem već prijavio kao stanar u pokojnikovom stanu. .Potpuno! Bio sam svje dok.prekinuo ga je Korovjov skidaju ći rupčić s lica. Ja sam ujak . Korovjov je turio nos u zid kraj zrcala i gr č evito zajecao.šaptom je upitao Po plavski. jeste li bili prijatelj pokojnog Mise? . kakve li komplikacije! Trebalo bi sve njih odmah .Čim sam vas pogledao.pomislio je osjećajući da i njega počinju svrbjeti oči.. .« . »Eto. vrata su se otvorila i Maksimilijan Andrejevič ušao je u polutamno predsoblje.Zovem se Poplavski. pokojnog Berlioza .Kako da ne. na pola! Lijeva . Maksimilijan Andrejevič se nakašljao.. .. Tek što je ekonomist-planer pozvonio. . i za nekoliko časaka Poplavski je ostao sam u praznoj sobi ku ć ne uprave.glava ode! Desna noga .hrust. .hrust. pogodio sam da ste to vi! .upi tao je.I kako o č ito nije imao snage da se svlada. Berliozov ujak bio je iskreno zaprepašten ponašanjem neznanca. rukavom otiru ći lijevo suho oko a desnim prou ča- . tapkao nogama i tada su se otvorila vrata kabineta i u predsoblje je ušao Korovjov.Pridošlica je nešto šapnuo čovjeku. »Eh. 50. Malo ga je začudila okolnost što nije bilo jasno tko mu je otvorio: u predsoblju nije bilo nikoga osim ogromnog crnog ma č ka koji je sjedio na stolici... gurnuo u nj nos i zaplakao.. i još kažu da u našem stoljeću nema ljudi sa srcem!« . Ali nije dospio izreći do kraja kad li je Korovjov izvadio iz džepa prljavi rupčić. kako da ne! .. a? Kako se to moglo dogoditi.Potpuno! .. jer i takvih je primjera bilo u životu. on se potpuno zbunjen dignuo sa stolice. Ipak. Maksimilijan Andrejevič mu se poklonio ljubazno ali dostojanstveno i rekao: .Ijutito je pomislio Poplavski dok je prelazio asfaltno dvorište i žurio u stan br.

. podbo č io se. nemam snage. Poplavski koji nije ništa shva ćao i ništa vidio osim dvije iskre koje su plamtjele u ma čkovim očima. . Hrust!.šmrcajući.grubo je rekao ma č ak. ispustio je kovčeg i sjeo na stolicu nasuprot ma č ku. . . njegove ruke i noge su se ukočile. .. nasta vio je Korovjov .« pomislio je Poplavski. Mačak je uzeo sa stolića ispred ogledala naočale u crnom teškom okviru.Ne.. stavio ih na gubicu.Ne.Ja sam predao telegram.kad se samo sjetim: kota č na nozi..To su oni. »Baš me zanima hoću li pasti u nesvijest ili ne? . Korovjov se kona č no odlijepio od zida i promucao: . . Leć i ću u postelju..On ..odgovorio je Korovjov i pokazao prstom na mačka. valerijane . . jeste li mi vi poslali telegram? .Legitimaciju! .vajući potresena od žalosti Korovjova.zaurlao je ma čak i ispružio oblu šapu.i okrenuvši Poplavskom potpuno za plakano lice dodao: . čitavo predsoblje napunilo se mirisom etera. skočio sa stolice. s mukom misleć i na to tko bi mogao biti taj čudni cmizdravac. otvorio gubicu i rekao: .Čini mi se da ja pitam na ruskom jeziku . Izdaleka su dopirali Korovjovljevi jecaji. ne mogu više! Idem i uzet ću tri stotine kapljica etera. Ali se taj toliko razridao da se nije moglo ništa razumjeti osim ponavljanih riječi »hrust i napola!« Kad se naplakao do mile volje... je dan kota č teži deset pudova . . izvadio je iz džepa legitimaciju kao nož. nemam moć i . postao još značajniji zbog toga. . Poplavski je izbuljio oč i.pa što onda? Ali Poplavski nije ništa odgovorio. stao na stražnje noge. valerijane i još nekakve zagušljive gadosti. Idem. zaboravit ć u u snu. . i uzeo legitimaciju iz drhtave ruke Poplavskog. Mačak se pomakao.upitao je Maksimilijan Andrejevič ..Oprostite. tramvaji! . pretpostavljaju ći da je krivo čuo.I tada je nestao iz pred soblja. Pa što onda? Maksimilijanu Andrejeviču se odmah zavrtjelo u glavi.

izvadio iz njega ogromnu peč enu kokoš bez jedne noge. na primjer.. Poplavski se prislonio uza zid. sa žutim očnjakom. otprati ga! .Četiri stotine dvanaesti .Azazello. .zapovjedio je ma čak i izišao iz predsoblja.Pa da. ne bih izdao legiti maciju čovjeku kakav ste vi! Ni za što ne bih izdao! Pogle dao bih samo u vaše lice i odmah odbio! .Koji vam je odjel izdao dokument? . . Bez ikakva ključa Azazello je otvorio kovčeg. .upitao je ma čak motreći stranice.Azazello! Na njegov poziv u predsoblje je dotr čao maleni čovjek. . dopirao je ekonomistu samo do ramena. . A ja.Sje di tamo tiši od vode. i stavio je na stubište. nekakvu knjižicu i futrolu.Vaša se prisut nost na pogrebu otkazuje . Najprije je podigao legitimaciju i vratio je Maksimilijanu Andrejeviču. remen za oštrenje britve. Zatim je taj Azazello jednom rukom podigao kovč eg. Poplavski je osjetio da mu ponestaje zraka. s nožem zataknutim za pojas. Jasno? Oniski č ovjek koji je ulijevao Poplavskom smrtni strah svojim očnjakom. energi čno.Poplavski . .na dam se da je sve jasno? Poplavski je kimnuo glavom.tiho je promrsio onaj što je ušao . hrom.Nastojte da otputujete u mjesto stanovanja. podigao se sa stolice i zateturao hvataju ć i se za srce.sam sebi je odgovorio ma čak mičući šapom po legitimaciji koju je držao naopako.Mačak se tako razljutio da je bacio legitimaciju na pod. . Odgovor nije uslijedio. drugom otvorio vrata i uzevši Berliozova ujaka pod ruku izveo ga na stubište. niži od trave i ni o kakvim stanovima u Moskvi ne sanjaj. skladno i organizirano. nožem i krivim okom.Vrati se odmah u Kijev . tamo izdaju le gitimacije kome bilo.I povikao prema vratima: . riđokos. Zatim je izvukao dva para rublja. i on je uzeo knjižicu mrtvom rukom. i sve je to nogom gurnuo u provaliju stubišta.nastavio je ma čak službenim glasom. . dakako! Meni je taj odjel poznat. . s mrenom na lijevom oku. . utegnut u crni triko. ali je djelovao. umotanu u zamašćene novine.nastavio je Azazello.

Dugačka iskra promakla je pred njegovim očima.žalosno je za molio č ovjek u svili .. Kraj njega je odskakutala kokoš bez nogu i svalila se u prostor među stepenicama.Gore . koji je bio ostao gore.ne. i sudeći po zvuku s njega je odletio poklopac. . Nekakav stariji čovjek neobično žalosna lica. nju je zatim zamijenila nekakva pogrebna povorka koja je na trenutak pogasila svibanjski dan i Poplavski je poletio niz stepenice držeći u rukama legitimaciju. na slijedećem katu. Ući u miliciju i reći da je. U to vrijeme odozdo su se začuli oprezni koraci čovjeka koji se uspinjao. kako se istinito izrazio slavni pisac Lav Tolstoj. Maksimilijan Andrejevi č bio je zaista pametan čovjek. 50? . . vratio se u stan i s treskom zalupio vrata. .osim kokoši. a noga je ostala u rukama Azazella. Čulo se kako je dolje pao. u starom odijelu od sirove svile i u tvrdom slamnatom šeširu sa zelenom vrpcom. Doletjevši do okuke. eto. s nožem. Poplavski je sjeo na drvenu klupicu u hodniku i duboko udahnuo.. »Sve se pobrkalo u kuć i Oblon-skih«. gra đanine . gra đanine . a Poplavski se digao i otr čao doIje.gdje je stan br. izbio je nogom staklo u prozoru i sjeo na stepenice. a zatim je čovjek u trikou. Poletio je i ispražnjen kovčeg. oglodao je u trenu kokošju nogu. uspinjao se stepenicama i zaustavio se kraj Poplavskog. to se može sa sigurnošću reći.Najljepša hvala. . malo prije ma čak u naočalama čitao moju legitimaciju.odsječ eno je odgovorio Poplavski. Zatim je riđi razbojnik uhvatio kokoš za nogu i cijelom kokoši pljoštimice snažno i strašno udario Poplav-skog po vratu tako da je trup kokoši odskoč io. On bi upravo tako rekao i u ovom slučaju.Dopustite da vas upitam. a kost je gurnuo u pobočni džepić trikoa. Da! Sve se pobrkalo u očima Poplavskog. Nameće se pitanje nije li Maksimilijan Andrejevič žurio u miliciju da se žali na razbojnike koji su na njemu izvršili divlje nasilje usred bijela dana? Ne. Pretr čavši još jedan zaokret. ni u kom slučaju. Azazello. građani.isto tako tužno rekao je čovjek i krenuo gore.

Poplavski je spremio legitimaciju u džep. Njega je zaokupila druga zanimljiva i privlačna misao: da na onom čovjeku još jednom provjeri ukleti stan. Koraci su umukli. Koraci.. da. Stubište je čitavo vrijeme bilo prazno. sitni. Ali njima nije bilo ni traga. bez šešira. iz komorice su se izravno vidjela ulazna vrata šeste veže... a do polaska vlaka u Kijev vremena je bilo dovoljno. Proletio je tužni čovjek. »Silazi.« Ovaj put nije trebalo dugo čekati. Koraci su utihli. 50. U komorici je bilo hladno. dolje! Poplavski je dočekao. dolje. U to vrijeme daleko su gore zalupila vrata. A koraci čovjeka su se ponovili. Evo opet su gore otvorili vrata. Mijaukanje mačka.. Ekonomist se osvrnuo i ušao u komoricu.« . osvrnuo se u nadi da će vidjeti bačene stvari. Da. Staklo na tim vratima bilo je razbijeno. Nešto je Poplavskom govorilo da će taj čovjek vrlo brzo izići iz stana.« Uho Poplavskog je virilo kroz razbijeno staklo.. Pa što. Ženski glas. »Čudno! On se opet vraća u stan! Da nije on sam iz te bande? Da.. dakako. više spremao. Počeo je vući kvaku izlaznih vrata. »To je on ušao .Već je bio dolje i kod ulaznih vrata ugledao je druga vrata koja su vodila u neku komoricu. Poplavski se i sam začudio koliko ga je to malo ogor čilo.obamrla srca pomislio je Poplavski. vonjalo je na miševe i obuću. To je uho ulovilo ženski smijeh. Krista radi. prič ekat ć emo još . zna či išao je onamo prvi put. to je njegov glas . Očajnički vrisak. ako je pitao gdje se stan nalazi. Jer. Žena s kockastom zelenom torbom u rukama izišla je iz veže u dvorište. Pozicija je bila dobra. Dobro se čulo kad su se konačno u petom katu zalupila vrata. moralo se čekati dulje nego što je pretpostavljao Kijevljanin. Ni na kakav pogreb nekakvog nećaka Maksimilijan Andrejevič nije se. Glas žalosna čovjeka. ne shva ćajući u strahu na koju se stranu . njegovi koraci.« Otvorila su se vrata u katu niže. potpuno suluda lica. vra ća se. izgrebene ćele i potpuno mokrih hlača. dolje. križajuć i se i nešto mrmljajući. Vjerojatno je sada uletio ravno u šake bande koja je zasjela u stanu br. Izrekao je nešto kao »ostavi me. Koraci brzi. Poplavski je zamro.. Ipak. Zvuk vrata.. I eto promakla su ženina leđa... Maksimilijan Andrejevič sjeo je na neku kladu i odlučio da čeka.

Cijelo veliko i polumračno predsoblje bilo je zatrpano neobičnim predmetima i odjećom. a osim toga da se raspitivao kod dostavljača Karpova gdje je odsjeo pridošli mag. drhtureći pri pomisli na opasnost kojoj se izvrgao. Bilo je to razumljivo. . Dok je ekonomist sjedio dolje u komorici.Halo! Bifedžija nije znao kamo s očima. imala zlatne cipelice. zatreptao očima i koraknuo u predsoblje.rekla je dje vojka i uprla u bifedžiju zelene. Andrej Fokič držao se po strani od svega što se dešavalo. ni o stanu. zateturao i nije odmah ušao. Otvorila je vrata djevojka na kojoj nije bilo ništa osim koketne čipkaste prega čice i bijele č ipkaste kapice na glavi. Djevojka se odlikovala besprijekornom gra đom i jedinim nedostatkom njezine vanjštine moglo se smatrati crvenu brazgotinu na vratu. Na nogama je. uostalom. bifedžija se uspeo do petog kata i pozvonio na vratima stana br. Dok se vršila istraga u Varijeteu. Andrej Foki č uzdahnuo je. kakva svinjarija!« I da se spasi od svinjarije. kakve li sobarice kod stranca! Fuj. Čovjek je bio bifedžija u Varijeteu i zvao se Andrej Fokič Sokov. 50. Tako je preko naslona stolice bio prebačen plašt podstavljen plamenim suknom. desila se s malim čovjekom vrlo neugodna priča.Što č ekate. prema vani ili prema unutra . skinula slušalicu i rekla: .kona č no ih je svladao i izletio na sunce u dvorištu. rastavši se na stubištu s ekonomistom. skinuo šešir. premještao se s noge na nogu i mislio »Ah. Njemu su otvorili odmah. i moglo se primijetiti samo jedno -da je postao još žalosniji nego što je to uop ć e uvijek bio. Provjeravanje stana bilo je završeno. Dakle. sve je jasno!« Za nekoliko minuta trolejbus je odnosio ekonomista-planera u pravcu Kijevskog kolodvora. Bestidna sobarica stavila je jednu nogu na stolicu. razvratne oč i. počeo je gledati u stranu. Maksimilijan Andreje-vič odjurio je u dvorište šapćući samo tri riječi »sve je jasno. ali je bifedžija zadrhtao. Ne razmišljajući više ni o pokojnom nećaku. . Upravo u to vrijeme u predsoblju je zazvonio telefon. uđite kad ste već zvonili .otvaraju.

govorila je sobarica u telefon. .na stoliću pred zrcalom ležao je dugački mač s blještavom zlatnom drškom. Gospodin artist je danas kod kuć e. stol je bio pokriven crkvenim brokatom. u ponoć. Ušavši onamo kamo su ga pozvali. u sobi uopće nije bilo toplo nego čak obratno. . bifedžiju je obuzela neka grobna vlažnost. Da. bifedžija je čak zaboravio pošto je došao. Kod kamina maleni riđi čovjek.rekla je sobarica. Kroz obojena stakla velikih prozora (fantazija draguljareve žene koja je nestala bez traga) prelijevalo se svjetlo neobično slično crkvenom.. . Frak ili crni kaput. Međutim.Uđite u sobu za primanje . A na jelenovu rogovlju visile su berete s orlovskim perjem..Upravo njega . pojavio se mali čovjek koji kaže da mora vidjeti messira. Što? U dvanaest sati. vidljivo se kolebaju ći. i pri pogledu na njega bogobojazni bifedžija je zadrhtao. a sama je napustila predsoblje. crni ma čak.odgovorio je tužno bifedžija.Da . Da. .trbušastih. . gosti.za čuo se iz kabineta napukli Korovjovljev glas.i kišobrani ili štapovi. Među bocama blistao je tanjur. tinjala su drva. . pljesnivih i prašnih. U starinskom ogromnom kaminu. blaženo žmirkajući u plamen. odškrinula vrata u kabinet pokojnog Berlioza i najavila: Viteže. sok je kapao u plamen.Pa neka uđe . Bio je tu i stol. otvorila vrata u so bu za primanje.Kako? Barun Majgel? Slušam.rekla je djevojka jedno stavno kao da je bila ljudski odjevena. Da. na dugačkom je čeličnom ma ču pekao komadić mesa. Tri ma ča sa srebrnim drškama stajala su u kutu jednostavno kao ner.Kako? Baš njega osobno? .Svršivši razgovor sobarica je objesila slušalicu i obratila se bifedžiji: . toliko ga je zapanjilo kako je soba uređena.Upitat ću .Što želite? . bit će mu drago da vas vidi. s nožem za pojasom. Mirisalo je ne samo na peč enje nego još i na neke vrlo jake parfe- . Pred kaminom na tigrovoj koži sjedio je. bez obzira na topli proljetni dan. Na brokatnom stolnjaku stajalo je mnoštvo boca .Moram vidjeti gra đanina artista. a odmah se vidjelo da je od suha zlata. a u dimnjak je odlazio dim. .

nisam došao zbog toga i jesetra tu nema nikakve veze ..upravitelj bifea u Varijeteu....Drugorazredna svježina . . naj poštovaniji moj.Cime vam mogu služiti? Tada je bifedžija u sjeni ugledao onog koji mu je bio potreban. ne. A ako je jesetra drugorazredne svježine. najmiliji.prvorazredna. kao da zatvara usta bifedžiji. artist je bio samo u crnom donjem rublju i u takođ er crnim oštronosim papu čama.progovorio je bifedžija . Ošamućeni bifedžija začuo je neočekivano teški bas: .Kakva besmislica? .To jest. to je besmislica! Svje žina je samo jedna . to zna či da je po kvarena. javila misao da možda služe. niskom divanu. zlu ne trebalo. to je besmislica! . na kojem su bili razbacani jastuci.saop ćio je bifedžija. Kako se bifedžiji učinilo. to vas je netko obmanuo. ako je pokvarena! .eto.Ne. ne! Ni riječi više! Ni u kom slučaju i nikada! U vašem bifeu neću ništa uzeti u usta! Ja sam juč er. Crni mag zavalio se na nekom golemom. Ne.me i tamjan zbog čega se bifedžiji koji je već iz novina saznao za Berliozovu pogibiju i za mjesto njegova stanovanja. tako se ne može! . prolazio mimo vaše tezge i do sada ne mogu zaboraviti ni jesetru ni ovčji sir! Dragocjeni moj! Ov čji sir nije zelene boje. Artist je ispružio ruku s prstima na kojima je blještalo drago kamenje i. On mora biti bijel.progovorio je ošamu ć en tim iz nenadnim napadom Andrej Foki č . a čaj ste u među vremenu nastavili ipak prodavati. ona je i posljednja. . a čaj? Pa to su spla čine! Svojim očima sam vidio kako je neka neuredna djevojka dolijevala iz vedra u vaš veliki samovar prokuhanu vodu.Ja sam .Dragoviću. progovorio vrlo gorljivo: .Poslali su mi jesetru drugorazredne svježine . misao koju je uostalom odmah odagnao kao očito besmislenu.Ja se ispričavam . Da. . kako nema veze. . crkveni parastos Berliozu.

. ja .A kakav vas je još posao mogao dovesti k meni? Ako me pamet ne vara. Uostalom. Bifedžija je progovorio: .počeo je opet bifedžija ne zna jući kako da se opravda pred artistom koji ga je napadao. ali i to već davno. i Azazello je stavio na zlatni tanjur vrući komad mesa. .Ne mogu vas ispri čati .Ne.Ja se ispričavam .tvrdo je rekao taj.evo što mora biti parola svakog bifedžije. pokrenuo je nogom drugu klupicu koja je stajala pred njim. Da. . kod toga je užasnuo bifedžiju svojim očnjacima. Tada je u crvenom svjetlu kamina bljesnuo pred bifedžijom mač.progovorio je artist . . kušajte! . Stražnja se noga odmah s treskom slomila.Najljepše zahvaljujem . dakle. polio ga limunovim sokom i dodao bifedžiji zlatnu dvozubu vilicu. . Azazello! Klupicu gospodinu upravitelju bifea! Onaj što je pekao meso osvrnuo se.i spustio se na klupicu. .Najljepše .Jao! Da se niste ozlijedili? Azazello je pomogao bifedžiji da se digne. Artist je uskliknuo: . .s niskog nije tako opasno pasti... s nje je pak prevrnuo na svoje hla če punu čašu crnog vina. i spretno mu dodao jednu od tamnih hrastovih klupica. sjeo je na drugu klupicu vrlo oprezno. primaknuo drugu sjedalicu. i osjećajuć i se nesnosno neugodno u mokrom rublju i hla čama. ne.Ja nisam došao po tom poslu ..za čudio se strani mag. Dragoviću moj. . . ne biste li proba li. . i bifedžija je prebolno povikavši udario stražnjicom o pod. kad vas još nije bilo na svijetu. . stali smo kod jesetre. Drugih sjedalica u sobi nije bilo.. Dok je pa dao. svježina. svježina i svježina! . od lica koja su vama bliska po profesiji ja sam po znavao samo neku kantinerku. .progovorio je pot puno zbunjeni bifedžija.Ne po tom? . Da. drago mi je. Glasom punim bola bifedžija je odbio prijedlog artista da skine hla če i osuši ih kod vatre.Volim sjediti na niskom ..

Kakav stan!. igre. .Ja? . kraj sata. I eto dolazi k meni u bife mladić .. zlo krije se u muškarcima koji izbjegavaju vino.Bifedžija je snizio glas i smušeno se osvrnuo. sočno meso. . slu šam vas.Ah. .. nervozan kao i svi bifedžije. društvo predivnih žena. Nemojte praviti razočarano lice.Vi ste sinoć izvoljeli izvoditi trikove . karte? ...već izmoren odazvao se bifedžija. seansu crne magije .uskliknuo je zaprepašteno mag.. . . . njih su ljudi sve pobrali. a to se najbolje moglo u činiti u kazalištu. moja svita .Sasvim zlo . Među licima koja su sa mnom sjedala za bo gatu trpezu bili su ponekad č udni podlaci!.upriličila je seansu.Najljepše . Zatim drugi. Istina. »Gospode bože moj!.rekao je preneraženo bifedžija. htio sam tek pogledati Moskovljane u masi..Smilujte se! Meni čak to ni licu ne pristaje! . ako ho ćete.Šteta! Želite li onda partiju kockanja? Ili možda vo lite neke druge igre? Domino.No.pomislio je. neobično ukusno.. Eto. ..« . . .. Sjela je na policu kamina. .Nešto...Pa. . Iz susjedne sobe uletjela je velika tamna ptica i lagano je krilom dirnula bifedžijinu glavu.Oprostite . nego mi recite što vas je u vezi sa sean som dovelo k meni? . . crno? Iz koje zemlje vino prefe rirate u to doba dana? . bifedžija samo što se nije zadavio i pao po drugi put.Ne igram . . .Bifedžija je iz ljubaznosti stavio komadić u usta i odmah shvatio da žva če nešto uistinu vrlo svježe i.. . razgovor kraj stola.Također mladić? . ja ne pijem . Ali dok je žvakao mirisavo. .. Takvi ljudi ili su teško bolesni ili potajno mrze okolinu. .zaključio je doma ćin.kimnuo je u smjeru ma čka .. ja sam samo sjedio i gledao Moskovljane. ja njemu ostatak od osam i PO . . . i tada se ispostavilo da je ta ptica sova. no da. Andrej Fokič. . među ostalim. daje mi č ervonac. . papiri su letjeli sa stropa . Dakle.Čašu vina? Bijelo.Izvolite vidjeti. što je najvažnije. no da! Dragi moj! Otkrit ću vam tajnu: ja uopće nisam artist. moguće su iznimke.

Zar među Moskovljanima ima varalica? Umjesto odgovora bifedžija se tako gorko nasmiješio da su otpale sve sumnje: da. Zar ne.Dvije stotine devet tisu ća rubalja u pet štedionica javio se iz susjedne sobe napukli glas .. . Bifedžijino je lice požutjelo.To je nisko! . . vi ste siromašan č ovjek? Bifedžija je uvukao glavu u ramena tako da se vidjelo kako je on .uzbudio se Woland. to nije velika svota .zamišljeno je ra čunao Woland.Vi ste čovjek si romašan .No da.iako. stariji čovjek. još i te desetice . Ja svima uzvra ćam sitniš.No.uznemireno je gosta upitao mag. . . . Kad ć ete umrijeti? Tada se bifedžija uzrujao. malo.. . dakako. ali se ipak mora priznati da takvo pitanje nije delikatno. . ispod poda. . jao! . u velja či iduć e godine od raka jetre na klinici 1. . .To nitko ne zna i nikoga se ne ti č e ..Pa zar su mislili da su to prave novč anice? Ne dopuštam misao da su to učinili svjesno. Da. Prevarili su bife za stotinu devet rubalja. . Treći.i kod ku ć e.. i ona vam zapravo nije potrebna. .. . u četvrtom odjelu.narezani papiri ć i. .. ali nije ništa rekao.siromašan č ovjek.. dvije stotine zlatnih desetica. uostalom.Jao. četvrti. . među Moskovljanima ima varalica. MGU. .Zamisli. .. ali za skromni život do sta. . nitko ne zna . A danas sam provjerio blagajnu. Bifedžija se zbunio.uskliknuo je artist. .Devet mjeseci.Nisu valjda varalice? .Dvije stotine četrdeset devet tisuća .Ne. Bifedžija se nekako krivo i tužno osvrnuo. Bifedžija kao da je odrvenio na svojoj klupici. . .prezirno je rekao Woland svojem gostu . to izlazi dvadeset i sedam tisuća mjesečno .odgovorio je.A koliko imate uštede? Pitanje je bilo postavljeno sa suosjećajnim tonom. Newtonov binom! Umrijet ć e za devet mjeseci.. jao.čuo se taj isti gadni glas iz ka bineta. . ali umjesto novaca tamo su .

I taj je već od jutra pi jan ..Uostalom.progovorio je zapinju ć i ..Aa.. Sve to slabo shvaćajući.. .vikao je Korovjov.. . Spustivši se malo niže.č ervonci su bili na mjestu. Tada je iz stana na istom katu izišla žena sa zelenom torbom. . nasmiješila se i zamišljeno rekla: .zamislio se artist . provjerio . Opet ta riđokosa naga ljepotica u predsoblju! Bifedžija se provukao kroz vrata.Desetice neće moći realizirati .. okružen pijanim ljepoticama i neobuzdanim prijateljima? Bifedžija je sjedio nepomično i vrlo ostarjelo. svima izruči pozdrave.. otvorio ga i ukočio se: u komadiću novina ležali su č ervonci.Ja vam ne bih savjetovao da ležite na klinici . .Kakvog smisla ima umirati u odjelu uz uzdahe i hropac beznadnih bolesnika? Nije li bolje prire diti pir za tih dvadeset i sedam tisu ća i uzeti otrov.rekao je Woland i slegnuo ramenima. otprati! . to. uhvatio bifedžijinu ruku.. .Dragi moj. Tamni kolutovi okružili su njegove oči. . mi sanjarimo . .umiješao se isti glas koji je zaledio bifedžijino srce.. Na posao! Pokažite vaš narezani papir. . vi ste stvarno bolesni . prese liti se na drugi svijet uz zvukove struna. sjeo na stepenice.. zaustavio se.Kakva je ta naša ku ća. počeo je tresti i moliti Andreja Fokiča da svima..Hm. Izvolite.Poslije smrti Andreja Fokiča kuću će odmah srušiti i desetice će dospjeti u Držav nu banku. Opet su razbili staklo na stubištu! . . obrazi se objesili.. Kad je opazila čovjeka kako sjedi na stepenicama i tupo gleda u červonce.Hella.tada do đ ite opet k nama . bifedžija se uputio u predsoblje. Bifedžija je uzrujano izvadio iz džepa svežanj. izvadio paket. . pisnuo: »Do viđenja« i pošao kao pijan. .a ako oni opet. drago mi je da sam vas upoznao . Tada je iz kabineta iskočio Korovjov.. .na stavio je artist. . a donja se čeljust opustila. Bifedžija se divlje nasmiješio i podigao s klupice.uskliknuo je doma ćin. .

302-bis.upitala ga je prokleta Hella. Bifedžija se polagano digao. . zacrvenio se . . Istr čavši iz veže. Bifedžija je u mislima pljunuo i zatvorio oči. bifedžija je potrčao dolje. . Malo je oklijevao. ali mu je bilo žao šešira. podigao ruku da popravi šešir i uvjerio se da ga nema na glavi.Što još želite? . a ma č e je skoč ilo s glave i trknulo gore po stepenicama.šapnuo je bifedžija odgurnuvši mač i brzo stavio šešir na glavu. bifedžija se divlje osvrnuo kao da nešto traži.Šešir sam zaboravio .I spustila se dolje. doznao je da se najboljim specijalistima za jetru smatra profesore Bernadskog i Kuzmina. zarila je nokte u njegovu ćelu. skočio i od straha tiho kriknuo: u njegovim je rukama bila baršunasta bereta s pijetlovim izgužvanim perom.Zar ste došli bez ma ča? . molim vas . . Zbog nečeg njegovoj glavi bilo je neudobno i suviše toplo u šeširu.šapnuo je bifedžija poka zujući svoju ćelu. ha? . . Hella se okrenula.Gra đanine. Odlič no se zna što je s njim bilo dalje. Izbavivši se na zrak. Za nekoliko časaka on je bio na drugoj strani ulice. Bifedžija je nešto promrmljao i brzo krenuo dolje. .žena za tezgom je uskliknula: . .. . Užasno mu se nije htjelo vraćati.Pogledavši pažljivije bifedžiju dodala je: . On ga je skinuo. upitao koji je bliže. Ispustivši vrisak očajanja..Ostavi me Krista radi! . u ljekarni. . vama novce kokoši nose!. .. ali se ipak vratio i pozvonio.Idi k vragu. Ne bi li ih podijelio sa mnom. Tek što je izgovorio riječi: »Recite.. . bifedžija je u kasu potrčao prema vratima i zauvijek napustio đavolsku ku ću br. .za čudila se Hella. pretvorila se u crnog ma čka i skočivši natrag na glavu Andreju Fokiču. Hella mu je pru žala njegov šešir i ma č s tamnom drškom.preplašio se bifedžija i brzo spremio novac.Nije moje . škrtico! Našalila sam se . Bifedžija se prekrižio. . Kad ih je otvorio. .« .Gra đanine. Tog je časa be-rete mijauknula. vama je cijela glava izgrebena! Za pet minuta bifedžija je bio povezan gazom. Žena se nasmijala.

od radosti kad je doznao da Kuzmin stanuje doslovce preko dvorišta u maloj bijeloj vili i za dvije minute bio je već u toj vili. . ne prije.. . nema veze .i pustila bifedžiju s one strane svoda. svodom žena srednjih godina i odmah rekla da se može predbilježiti samo za devetnaesti. čekala tri čovjeka. . divlje gledajući nekakvu fotografiranu grupu iza stakla . Bifedžija je upamtio da mu je prva u susret došla stara dadilja koja je htjela njegov šešir.Smrtno sam bolestan . Vi ste .upitao je ugodnim glasom profesor Kuzmin i nekako nemirno pogledao povezanu glavu. šapnuo je: . Pogledavši ugašenim pogledom s one strane svoda. Žena je s nevjericom pogledala previjenu bifedžijinu glavu.Ali dopustite. Bifedžija je odmah shvatio u čemu je spas.da ću u velja č i slijedeć e godine umrijeti od raka na jetri.... Kad biste vidjeli tog liječ ni ka . . gdje su u nekoj prostoriji. Na glavu pljunite. . očito č ekaonici. .Što vam je? . pokolebala se i rekla: . u njima su zabljesnule zlatne naočale. dadilja je nekamo otišla žva čući praznim ustima. .Oprostite. kako se činilo..A na glavu se ne obazirite.molim da spriječ ite!. Umjesto nje pojavila se kraj zrcala i pod nekakvim. U taj su se čas suprotna vrata otvorila. svečano i medicinsko nije bilo u toj duguljastoj sobi. Žena je u bijelom ogrta ču rekla: .. ovaj bolesnik ide preko reda. ona nema veze .odgovorio je bifedžija i odjednom zacvokotao zu bima. ne razumijem vas .odgovorio je bifedžija.Kakvog liječ nika. Rak na jetrima . tko vam je to rekao?! . Molim da to spriječ ite.Gra đani. vrlo udobna. . ali kako on nije imao šešira. .Sada sam iz pouzdanih usta doznao . ..Što se može. Kuća je bila stara ali vrlo. Ništa strašno.. Profesor Kuzmin kako je sjedio tako se i zavalio na visoki kožni gotski naslon.. . I nije bifedžija dospio da se osvrne kad se već našao u kabinetu profesora Kuzmina.... bili kod liječ nika? Zašto vam je glava povezana? . ..

upitao je Kuzmin i zasukao brk.zapovjedio je Kuzmin.vatreno je zamolio bifedžija. Tada je profesor pogledao svog pacijenta.slegnuvši ramenima. Bifedžija je izvadio trideset rubalja i stavio ih na stol.rekao je profesor.Bolje je da pogledate što je s vašim živcima...Koliko hoć ete .prošaptao je bifedžija .upitao je bifedžija. onda mora izvršiti sve analize . Profesor je pisao na listić ima papira. .neuropatologa Burea. . i odgurnuvši se sa stolicom od stola.Koliko sam vam dužan.Vjerujte mu! . profesore? .On to zna! . barem ovoga časa.Ka ko on može znati kad ć ete vi umrijeti? To više što nije liječnik? . .. . objašnjavao kamo da pođe. građanine profesore .Ništa ne razumijem! . spriječite rak! . .Čak ni juhu da ne solim? . bifedžija poprilično razveselio. ali ako je tako .U četvrtom odjeljenju . govorio je profesor. Tada se.. . Odmah sutra dajte mokra ću na analizu.odgovorio je bifedžija. .Pijete li votku? . stavio iznad č ervonaca zveketavi stupi ć u novinskom papiru. nikakvih znakova raka kod bifedžije nema. njegovu glavu. nemojte piti mnogo čaja i jedite sasvim bez soli. Profesor je kategorički tvrdio da sada. po nosan sam na sebe.Nemojte prezirati. kao da operira mačjom šapom.odgovorio je bifedžija.odsječ eno i suho rekao je profesor. rekavši bife-džiji da njegovi živci nisu u redu.A što je to? . . što da ponese. .molim vas. ako se boji i ako ga je uplašio neki šarlatan. a profesor je gnječio njegov trbuh.Ništa slano .nježnim i drh tavim glasom upitao je bifedžija izvukavši debeli nov čanik.Nikada nisam ni okusio . Za časak je bio svučen. . vlažne hlače i pomislio: »Samo mi je još to trebalo! Luđak!« Upitao je: . ležao je na hladnoj smeđoj ležaljci. a zatim je neoč ekivano meko.Odmah uzmite svoje zlato . treba reći.. Osim toga dao mu je preporuku za profesora .

.. .Vrag neka zna što je to! ... .govorila je Ksenija Nikitišna . a ma č eta mi je žao...promrmljao je Kuzmin dok je vukao polu ogrta ča po podu i pipao papiriće..Ne samo da je shizofreničar nego je i varalica! Ali ne mogu shvatiti što je htio od mene? Valjda nije htio uputnicu za analizu mokra će? Oho!. . -1 Kuzmin je osjetio kako mu se sledio potiljak. . Na mjestu gdje su ležale etikete sjedilo je crno mače-siroče s nesretnom gubicom i mijaukalo nad tanjurićem mlijeka.Ona je. . sigurno .objašnjavala je Ksenija Ni kitišna .Pogledajte jesu li kaputi na broju? Pokazalo se da su svi kaputi na broju. Te je več eri bilo kod profesora malo bolesnika. stražnjicom se povu kao prema vratima. ušao je posljednji. Ksenija Nikitišna! . .Što je to. i kad se bližio suton.. Zar ga je takođ er ona donijela? Tanjurić.objasnila je Ksenija Nikitišna.. sve u jednom rukavu ogrta č a. umiljato gle dajući profesora.prodorno je viknuo na vratima pred soblja.a kod nas. a ovdje je izlila u tanju rić . On je ukrao kaput! -1 profesor je jurnuo u predsoblje.Donijela je mlijeko u bočici. .Ali dopustite! . uzimajući desetice. ha? .. molim?! To je već . profesor je pogledao na mjesto gdje je bifedžija ostavio červon-ce i vidio da nikakvih červonaca tamo nema nego da leže tri etikete s boca »Abrau-Djurso«..povikao je Kuzmin. Sumnja je pala na staricu s čirom na želucu. Na tihi i žalosni profesorov poklik dotr čala je Ksenija Nikitišna i odmah ga potpuno umirila rekavši da je netko od pacijenata podmetnuo ma č e i da se to kod profesora često događa.Vjerojatno žive bijedno .Eh!. kao da je urastao u parket kraj stola s pogledom prikovanim za svoj stol. dakako . Počeli su misliti i pogađati tko je mogao podmetnuti..tužno je uskliknuo bifedžija i.A mlijeko? .ona misli tako: ja svejedno moram umrijeti. Skidajući ogrtač. Ali zato kad se profesor vratio k stolu i kona čno skinuo ogrta č. . .

.U svakom slučaju odnesite i mače i tanjurić . Gadni vrapčić šepao je na lijevu nogu. dakako najviše zbog tog vrapca. Stavivši slušalicu na vilicu. osjećajući da je sve u potpunom neredu.Što je to? . vidjelo se kako pravi grimase dok je vuče.. Iza zida. Kraj stola sjedila je s maramom sestre milosrdnice žena s torbom na kojoj je pisalo »pijavice«.. lebdio u zraku. Kad se vratio. Smijao se mališan. Kuzminova ruka legla je na telefon i on je odlu č io da telefonira svome vršnjaku Bu-reu i da ga pita što zna či vrabac takvog tipa u šezdesetoj godini i kad se još uz to vrti u glavi? Vrapčić je u to vrijeme sjeo na darovanu tintarnicu. kao pijanica kod šanka vladao se prosta čki koliko je god umio ustobočivši se na profesora. Sestrine su oč i bile mrtve.Uletio je kad sam se odmaknuo od prozora. Marja Aleksandrovna. u sobi profesorove kćeri zasvirao je gramofon fokstrot »Aleluja«. profesor se odmah uvjerio da taj vrabac nije običan vrabac. napravio se u nju (ja se ne šalim). Profesor je čak znao kako se zove. samo mirno! .pomislio je profesor. Kad ga je pogledao. Profesor je kliknuo kad je ugledao njezina usta: bila su muška. zatim je u jednom mahu kao čeličnim kljunom udario u staklo fotografije koja je prikazivala cijelo sveučilišno godište 94. položaj se promijenio. Dok je vješao ogrta č na čavao. zatim je poletio uvis. kriva. a istovremeno se začuo vrapčji cvrkut iza profesorovih leđa.rekao je Kuzmin i sam otpratio Kseniju Nikitišnu do vrata. rekao da govori profesor Kuzmin i da moli da mu odmah pošalju ku ći pijavice. telefonirao je u ured za pijavice. . On se okrenuo i opazio velikoga vrapca koji je skakutao po stolu. razbio staklo u komadiće i zatim odletio kroz prozor. s jednim oč njakom.prezirno je rekao Kuzmin. . profesor je za čuo u dvorištu smijeh. profesor se opet okrenuo k stolu i odmah zava-pio. Sve je u redu!« zapovjedio je profesor sam sebi. Profesor je promijenio broj na telefonu i umjesto da telefonira Bureu. godine. Pogledao je i zaprepastio se. Preko dvorišta tr čala je u suprotno krilo dama samo u košulji. izvodio je sinkope. do ušiju.. »Hm . ukratko plesao je fokstrot uz zvukove gramofona. dakako.

iza ušiju. Što se još neobično dešavalo u Moskvi te noći. čitaoče! .muškim je basom rekla sestra zašto da se tu valja.Novac ću uzeti . Iza prozora bila je već noć.Zgrabila je ptičjom šakom etikete i poč ela se rasplinjavati u zraku. suosjećajno gledao Kuzmina i tješio ga da je sve to glupost.. na vratu. . Profesor Kuzmin je sjedio na krevetu u spavaćoj sobi. Prošlo je dva sata. ne znamo i dakako nećemo ni istraživati . Za mnom. Kod Kuzminovih nogu sjedio je na svilenom prošivenom pokriva ču sjedobrki profesor Bure. pijavice su mu visile na sljepoočica-ma.to više što dolazi vrijeme da prijeđ emo na drugi dio ove istinite pripovijesti.

KNJIGA DRUGA .

.

Poglavlje 19. reć i ću mu adresu. moj čitaoče. samo za mnom. vila još uvijek postoji. Valja dodati još nešto: može se sa sigurnošću reći da bi mnoge žene dale mnogo toga kad bi mogle zamijeniti svoj život za život Margarite Nikolajevne. čitaoče! Tko ti je rekao da na svijetu nema prave. Njezin je muž bio mlad. dobar. MARGARITA Za mnom. vječne ljubavi! Takvom lažljivcu treba odrezati njegov odvratni jezik! Za mnom. Čarobno mjesto! Svatko se u to može uvjeriti ako se želi uputiti u taj vrt. stanovali su u čitavom prvom katu divne vile u jednoj od uličica blizu Arbata. Margarita Nikolajevna nije oskudijevala u novcu. a ja ću ti pokazati takvu ljubav! Ne! Majstor je griješio kad je s tugom govorio Ivanuški u bolnici. koji je osim toga učinio vrlo važno otkriće državnog značaja. Među znancima njezina muža bilo je zanimljivih Iju- . vjerne. On je svoju ljubljenu opisao točno. Ona ga. Bez djece. dakako. pokazati put. Njih dvoje. Neka mi se obrati. pošten i obožavao je svoju ženu. Margarita Nikolajevna mogla je kupiti što joj se god sviđalo. Najprije ćemo otkriti tajnu koju majstor Ivanuški nije htio otkriti. Margarita Ni-kolajevna i njezin muž. To nije moglo biti. tridesetogodišnja Margarita bila je žena vrlo velikog specijalista. lijep. Njegova ljubljena zvala se Margarita Nikolajevna. Sve što je majstor o njoj govorio bijednom pjesniku bila je sušta istina. nije zaboravila. u vrijeme kad se noć provla čila kroz ponoć. Bila je lijepa i pametna. da je ona njega zaboravila.

Bogovi. ali je već bilo kasno. besmislene. okitila mimozama? Ne znam. a nikako gotsku vilu.govorila je Margarita.Ni trenutka! Od vremena kad se s devetnaest godina udala i dospjela u vilu. suviše kasno! Sve su te riječi bile. Jednom riječju . htjela je njega. dovedenom do očajanja. je li bila sretna? . dakako. ona nije znala za sreću. dakako. ali to neć emo učiniti pred ženom. ona je govorila istinu. Da. u petak kad je natrag u Kijev prognan Berliozov ujak. ista pogreška! . . . Tada se vratila u vilu i nastavila živjeti na prijašnji na čin. Učinila je sve da dozna bilo što o njemu i. Margarita Nikolajevna nije nikada dirnula štednjak. vratila sam se kao nesretni Levi Matej.. u proljeć e. sjedeći uz peć i gledajući u vatru koju je upalila u spomen one vatre koja je gorjela dok je on pisao Poncija Pilata zašto sam tada noću otišla od njega? Zašto? To je bilo bezumno! Vratila sam se drugog dana.. ni posebni vrt. Ona je voljela njega. Istog dana kad se dešavao apsurdni metež koji je izazvala pojava crnog maga u Moskvi. da. . jer što bi se zapravo promijenilo da je one noći ostala kod majstora? Zar bi ga bila spasila? Smiješno!. nije doznala ništa. Margarita Nikolajevna nije poznavala užas života u zajedničkom stanu.di. steže srce pri pomisli što je osjećala Margarita kad je drugog dana došla u majstorovu kućicu (srećom njoj nije uspjelo da razgovara s mužem koji se nije vratio u određeno vrijeme) i vidjela da majstora tamo više nema. . U takvim je mukama Margarita Nikolajevna proživjela cijelu zimu i dočekala proljeć e. nije mi poznato. koja se tada.mogli bismo uskliknuti. . i kad se desilo još mnoštvo drugih izvanredno glupih i nerazumljivih stvari Margarita se probudila oko podneva u svojoj spavaonici koja je poput fenjera prelazila u tornji ć vile. bogovi moji! Što je htjela ta žena?! Što je htjela žena kojoj je u očima uvijek tinjao neki nerazumljivi plamičak? Što je htjela vještica koja je malo škiljila jednim okom. Čak se meni. istinitu pripovjedaču ali stranom čovjeku.Da. Očito je govorila istinu. ni novac. da. časno kao što sam obećala. kad je uhapšen knjigovođa. majstora.

Margarita je sanjala nepoznati kraj . nemirne. ni žive duše. ali svejedno ne mogu zbog toga biti kažnjena tako strašno . osuđena na doživotno mučenje? Priznajem da sam lagala. nemirno sivo nebo. turoban. koje je prelilo sunce. Dosta udaljen. Dozivlje rukom. skrivenim od ljudi. a pod njim jato crnih vrana. između drveća. . otvaraju se vrata brvnare i pojavljuje se on. nešto kao brvnara . . Margarita je preko grumena zemlje potr čala k njemu i u to se vrijeme probudila.beznadan. za nekakvim vrtom. Odrpan je. neobrijan. pod sumornim nebom ranog proljeća.. i obmanjivala. kona čno. za to dajem ruku.. . nešto desiti. Kosa raščupana. zapravo. a dalje. ona je počela da je podgrijava i njeguje u svojoj duši. zamislite. moj je san bio proro č anski. A sada ga je sanjala. Osamljena jasika. ne možeš razabrati u što je odjeven. Gušeći se u mrtvom zraku. Nekakav neravni mostić. zove.ladanjska kuhinja ili kao nekakva kupaonica ili vrag zna što! Naokolo sve je nekako mrtvo i do te mjere otužno da čovjeka tjera da se objesi upravo na toj jasiki kod mo-stića. zato što se probudila s predosjećajem da će se danas. u vrijeme svojih zimskih muka ona nikada nije u snu vidjela majstora.Ja vjerujem! Nešto će se desiti! Ne može a da se ne desi. San koji je te noći sanjala Margarita bio je stvarno neobičan. i živjela tajnim životom.šaptala je svečano Margarita. ni obla čka. Noću je on nju napuštao i mučila se ona samo u dnevnim satima. jer zbog čega sam. Tužno.. Margarita nije zaplakala kao što se to često znalo dogoditi. ali jasno vidljiv. plašeć i se da je predosjećaj ne napusti.Ja vjerujem! . Sanjala je ko-vr často. Oči bolesne. Osjetivši tu slutnju. pod njim mutna proljetna rječica. Eto pakla za živog čovjeka! I eto. Naime. siromašno polugolo drveće.. A osim toga.Probudivši se. Ni daška vjetra. Tako je šaptala Margarita Nikolajevna dok je gledala svijetlocrvene zastore. Nešto ć e se sigurno desiti zato što je nemoguće da se nešto vječno vuče. dok se nemirno odijevala i češljala pred trokrilnim zrcalom kratku. on-duliranu kosu.

...veliki grad kao da nikad nije postojao na svijetu . uličice. a tada san može značiti samo jedno..umovala je Margarita Nikolajevna . stisnute među listićima cigaretnog papira latice osušene ruže. čitav ovaj stan na kojem bi joj pozavidjeli deseci tisu ća ljudi u Moskvi. Tama koja je na-došla sa Sredozemnog mora pokrila je prokuratoru mrski grad. zadobivši slobodu na cijela tri dana. u čitavu raskošnom stanu Margarita nije izabrala ni izdaleka najbolje mjesto. Svih pet soba u gornjem katu vile. spustio se s neba bezdan i zalio krilate bogove na hipodromu. Muž je otišao na službeni put na čitava tri dana. Čučnuvši. To je dobro zato što će mukama tada doći kraj. U roku tri dana ona je prepuštena sama sebi.ako je mrtav i dozivlje me. Ili je živ. Margarita se obukla i počela samu sebe uvjeravati da se sve.. Ipak. Hasmonejski dvorac sa strelištima. Margarita Nikolajevna stavila je fotografiju na trokrilno zrcalo i sjedila oko jedan sat držeći na koljenima nagorjelu bilježnicu koju je prelistavala i čitala ono što poslije spaljivanja više nije imalo ni početka ni kraja: « . odvija vrlo uspješno. ribnjake . nitko joj neć e smetati da misli o č emu hoć e. mi ć emo se uskoro vidjeti!« Još uvijek u tom uzbuđ enom stanju. otvorila je najnižu ladicu u prvom od njih i dohvatila ispod hrpe ostataka svile najvrednije što je imala u životu. . ušla je u tamnu sobu bez prozora gdje su se nalazili kovč ezi i različ ita starudija u dva velika ormara. karavansaraje. a takve uspješne časove treba znati uhvatiti i iskoristiti. Kad je popila čaj. to zna či da je došao po mene i da ću uskoro umrijeti. i dio bilježnice što se sastojala iz listova ispisanih pisaćim strojem koji su bili na rubovima nagorjeli.« . Nestao je Jeršalajim .. trgove. štednu knjižicu s ulogom od deset tisuća na njegovo ime. da me želi podsjetiti na sebe! On želi reć i da ć emo se još vidjeti. zapravo. Da. Vrativši se s tim bogatstvom u svoju spavaonicu. U rukama je Margarita držala stari album u smeđoj koži u kojemu je bila majstorova fotografija. Nestali su viseć i mostovi koji su spajali hram sa strašnom Antonijevom kulom.»Taj san može značiti samo jedno od dvoga . . da mašta o čemu joj se svidi. stoji joj na potpunom raspolaganju.

milicija odvela noću oko stotinu ljudi. Zatim su suze usahle. Margarito Ni kolajevna.paf . . . Tarući suze. O či izbuljene. odražavajući se u ogledalu. .odavno sam već primijetila da je ona užasna lažljivica. Poslije te seanse gra đanke su po Tverskoj ulici tr čale samo u ga ći cama. Margarita Nikolajevna ostavila je bilježnicu.uzvikivala je Nataša. i počela pripovijedati bog će znati što.svi su bili goli! Margarita Nikolajevna zavalila se u stolicu pred zrcalom u predsoblju i smijala se. raspitala se što da skuha kao drugo jelo. . ali dalje nije bilo ništa osim neravne pougljenjele rese. na peti rupa! A to su bile ma đ ioni čarske cipele s te seanse. i sa zveketom u tamnoj se sobi zatvorila klju čanica. kako je jučer u kazalištu mađioničar pokazivao takve trikove da su svi uzdisali.govorila je Margarita Nikolajevna .Margarita je htjela čitati dalje. u re povima lažu vrag zna što. Margarita Nikolajevna je u predsoblju obla čila kaput s namjerom da ode u šetnju. kako je svima dijelio po dvije bočice inozemnih parfema i čarape badava. njezina ku ć na pomoć nica. . to je pričala Darja . sve više rumeneći jer joj se nije vjerovalo.I tako je otišla? .Nataša! Kako vas nije stid . stupila je sa svojom doma ćicom u razgovor.vi ste pismena. a kad je došla do blagajne da plati. a zatim kad je seansa završila i publika izišla na ulicu i .I tako je otišla! . i da je ona osobno danas vidjela u dućanu s namirnicama na Arbatu jednu gra đanku koja je došla u du ćan u cipelama.Jučer je.Naravno.govorila je Margarita Nikolajevna . dugo je sjedila ne skidajući očiju s fotografije. Ljepotica Nataša. Margarita je pažljivo složila svoje blago i kroz nekoliko časaka ono je opet bilo pohranjeno ispod svilenih krpica. stavila je laktove na stolić pod ogledalom i. . cipele su s njezinih nogu nestale i ona je ostala samo u čarapama. tvrdeći da ništa od toga nije laž. i dobivši odgovor da je to svejedno . . pametna djevojka.da se razonodi. a vi to ponavljate! Nataša se zarumenjela i sa žarom se suprotstavila.

A što je Zeldibin poduzeo? Sred jednolič na šuma trolejbusa čule su se riječi od prozora: .. Građani su šaptali o tome da su nekakvu pokojniku (kojemu . .Hoć emo li dospjeti kupiti cvijeć e? . sjećala se svog noćašnjeg sna. sjedio je kraj prozora i tiho govorio malenom svojem susjedu kako je trebalo pokriti lijes crnim pokrivalom. Margarita Nikolajevna poklonila joj je i čarape i bočicu. veliš. Kroz nekoliko minuta Margarita Nikolajevna već je sjedila pod Kremaljskim zidom na jednoj od klupa.. Oni su ponekad se oprezno osvrćući ne sluša li netko. smjestivši se tako da je vidjela Manež.uzrujavao se maleni . . Iz tih odijeljenih komadića Margarita Nikolajevna je nekako složila nešto povezano.. sjetila se kako je toč no prije godinu .to nisu spominjali) danas ujutro iz lijesa ukrali glavu! Zbog toga se taj Zeldibin sada toliko uzrujava. .To je nešto nečuveno!. doma ć ica i ku ć na pomoć nica su se rastale. Zdravi. .zaprepašteno je šaptao mali. u dva sata? Kona čno je Margariti Nikolajevnoj dosadilo slušati tajanstveno brbljanje o ukradenoj iz lijesa glavi i ona se razveselila kad je morala izić i. Nakon što su se poljubile. . s vedrim svinjskim očicama..Smiješni razgovor svršio je ugodnim iznenađenjem za Natašu.. skandal.. šaptali o nekoj gluposti. Margarita Nikolajevna otišla je u spavaonicu i izišla iz nje držeći u rukama par čarapa i bočicu kolonjske vode. i rekla da je moli samo jedno . no. Ti što šapu ću u trolejbusu takođ er su u nekakvom odnosu prema pokradenom pokojniku.da ne tr či po Tverskoj samo u čarapama i da ne sluša Darju.Nemogu ć e! .kremacija je.. čas prisluškivala o čemu govore dvojica gra đana koji su sjedili ispred nje..Kriminalni odsjek . prava mi stika! . Rekavši Nataši da ona također hoć e pokazati trik. Naslonivši se udobno na mekani naslon sjedala u trolejbusu. Margarita Nikolajevna se vozila po Arbatu i čas mislila o svojim stvarima. mesnati čovjek. Margarita je žmirkala na jarkom suncu.

Čak na razdaljini Margarita je vidjela da su lica ljudi koji su stajali na pogrebnim kolima i pratili pokojnika na posljednjem putu. . Ali ga je Margarita tako smrknuto pogledala da se digao i otišao. Zatim je polagano prošao kamion sa svira čima. »Eto primjera .. nekako č udno smušena. Ali je tada isti jutarnji val očekivanja i uzbu đenja udario o njezine grudi..« Ljudi su prolazili mimo Margarite Nikolajevne. dan na dan. Onda te molim. zar te ja držim?« Zatim mu je odvraćala: »Ne.Zašto sam zapravo otjerala tog muškarca? Meni je dosadno. na njemu lijes. daj mi konačno slobodu da živim. Zna či bio si prognan i umro si. On je kašljucnuo i sjeo na kraj klupe na kojoj je sjedila Margarita Nikolajevna.na. danas je divno vrijeme .. kakav je to odgovor? Ne. desit će se!« Val ju je opet udario i tada je shvatila da je to zvu č ni val. pusti me.« Margarita Nikolajevna sama je odgovarala u njegovo ime: »Ti si slobod.. napusti moje sjeć anje.. a za njim tri pješaka. a u ovom ženskaru nema ništa loše osim glupave riječ i »neosporno« . na istoj klupi sjedila s njime. koji je kraj rešetke parka hodao korakom. Neki muškarac pogledao je dobro odjevenu ženu. ja to ne vjerujem.Neosporno. a na uglovima platforme četiri č ovjeka koji su stajali: tri muškarca i jedna žena.. Kroz gradsku buku sve su se jasnije čuli udarci bubnja i nešto pogrešni zvukovi truba koje su se približivale.. Prvi se pokazao milicioner na konju. sav u vijencima. pogrebni otvoreni automobil. Više me ne voliš? Ne. privučen njezinom ljepotom i osamljenošću.dana. on je progovorio: . Udahnuvši zrak. Sada njega nije bilo kraj nje. sat na sat. . I upravo tako kao tada crna je torbica ležala kraj nje na klupi.. Dalje se polagano kretao novi. »Da.. da udišem zrak!. . Zašto sjedim kao sova sama pod zidom? Zašto sam isključ ena iz života?« Ona se sasvim rastužila i pokunjila. pa ću postati slobodna. zašto se ne javljaš? Ta ljudi se javljaju.. Posebno je to bilo primjetno u .u mislima je govorila Margarita onome koji je njome vladao. ali je ipak u mislima Margarita Nikolajevna razgovarala s njim: »Ako si prognan.

.upitala je Margarita pogledavši neo čekivana susjeda. Činilo se kao da će svakog časa. Kravata je bila šarena. . u lakiranim cipelama i s polucilindrom na glavi. Margarita Nikolajevna okrenula se i ugledala na svojoj klupi gra đanina.Da . s oč njakom. Margarita je očima pratila sprovod. u podbuhlim oč ima plesali su dvosmisleni plamičci. Začuđ ena. Debele obraze te građanke kao da je iznutra napuhavala još više neka pikantna tajna. plamenoriđ. Zanimljivo bi bilo znati koga to sahranjuju?« .Vrag neka zna kako! . približno njih tri stotine.Da.objašnjavao je riđi .začuo se kraj nje malo nazalni muški glas . kod tog gra đanina stršala oglodana kokošja kost. . u prugastu dobrom odijelu. vjerojatno su je sprijeda zadržali semafori..Kako se to moglo desiti? . bums« i mislila: »Kakav čudan sprovod . molim . Sahranjuju pokojnika.nastavio je nepoznati gra đanin .Kakva glava? . koji su pješice. pretpostavljam da ne bi bilo loše upitati to Be- . prodala bih đavolu dušu samo da doznam je li on živ ili ne? .nehajno je odgovorio riđi. bums. polagano išli iza pogrebnih kola.predsjednika MASSOLIT-a. u naškrobljenoj košulji. . Susjed je bio malena rasta. i valja pretpostaviti da je postavila svoje posljednje pitanje naglas. a misle samo na to kamo je nestala njegova glava.Mihaila Aleksandroviča Berlioza . . .čudno je nji hovo raspoloženje. slušaju ći kako u daljini zamire turobni turski bubanj izvodeći stalno jedno te isto »bums.nehotice je upitala Mar garita istovremeno se sjetivši šapta u trolejbusu. uistinu. koji je očito tiho sjeo u vrijeme dok je Margarita gledala povorku. ne odoljevši. gdje muškarci obič no nose maramicu ili naliv-pero.danas ujutro u gribojedovskoj dvorani ukrali su pokojniku glavu iz lijesa. Uostalom. . . Čudno je bilo to da je iz džepića. gra đanka namignuli pokojniku i reći: »Jeste li ikad vidjeli takvo što? Prava mistika!« Ista takva smušena lica imali su i sudionici sprovoda. i kakve li tuge od tog 'bumsa'! Ah.ponašanju gra đanke koja je stajala u lijevom stražnjem uglu pogrebnih kola. U to vrijeme povorka se zaustavila.

vidite. kako vidim . iza pješaka protegli su se automobili. upravo tako .žmirkajuć i upitala je Margarita. .Sve do jednoga . podigao je oč i prema nebu! .Kojeg Berlioza? To je danas u novinama . .Da.Recite .Zar me poznajete? Umjesto odgovora riđi je skinuo polucilindar i stavio ga na stranu. .. . Povorka je za to vrijeme krenula dalje. . ne zna se kome je i zašto ona potrebna..Upravo tako.. promatrala je Latunskog. ta glava! Koliko god bila Margarita Nikolajevna obuzeta svojim mislima.odgovorio je riđ i.nije li međ u njima kriti čar Latunski? — Kako bi bilo mogu ć e da ga nema? .hemota. mene su k vama poslali po poslu.Evo ga na kraju č etvrtog reda.Pa dakako.pomislila je Margarita. .Odjednom je uskliknula. velikim dijelom prazni.progovorila je Margarita i njezin je glas po stao mukli . oni! . da! Margarita više nije ništa pitala.Pepeljasti. Margarito Nikolajevna! Margarita se za čudila: . .Onaj plavokosi? . Margarita je problijedila i odmaknula se.A vi ih poznajete u lice? .A vi. ..Odakle biste vi mene poznavali? Međutim. što bi u tome moglo biti zanimljivo. .odgovorio je riđ i.smiješeć i se progovorio je riđi mrzite tog Latunskog. promatraju ći svog uli čnog sugovornika.Pa naravno. . ..Dopustite! .upitala je Margarita.. Strašno spretno zdipljeno! Kakav skandal! A najvažnije. ipak su je zapanjile riječi nepoznata građanina.Pa onda znači da iza lijesa idu književnici? .Onaj koji je nalik na fratra? . . »Posve razbojnička njuška!« . . .Mrzim ja još kojekoga — promrsila je Margarita — ali o tome nije zanimljivo govoriti.A ja vas ne poznajem — suho je rekla Margarita. .

ulič ni svodnici! .rekla je . Nestali su viseć i mostovi koji su spajali hram sa strašnom Antonijevom kulom .dignuvši se da ode. . pritvorivši oči. ali je ipak sjedajuć i pitala još jednom: . ali ja sam vam rekao da nisam ni iz kakve ustanove! Sjednite. Margarita se vrlo razljutila. kakvim poslom? Riđ i se osvrnuo i rekao tajanstveno: . Podmitili ste Natašu? Da? Ali kako ste mogli saznati moje misli? . .Ni govora . Margarita se bez riječi pokorila.Glupa ča! .Eto ga na .Ništa ne razumijem . pogledati.. provaliti. ali je odmah iza sebe za čula glas riđega: .odazvala se ona.. okrenuvši se..uvri jeđ en uskliknuo je ri đ i i progunđao za leđ ima odlazeć e Margarite: . tu sam poslom. kao da nikad nije posto jao na svijetu . . rekla je ona. veliki grad.pa što vam je: zar na govoriti nekoga znači odmah i hapšenje! Naprosto..Poslali su me da vas pozovem danas naveč er u go ste.Hvala na takvim zadacima! ..Gad! .Za listove ste mogli doznati.Recite mi tko ste? Iz koje ste ustanove? . . kakve goste? . Riđi ju je gledao žmirkajući. .zna čajno je rekao riđi.Jednom vrlo uvaženom strancu .uskliknuo je riđi .oprostite.. Neka vas đavo nosi s vašom nagorjelom bilježnicom i suhom ružom! Sjedite ovdje sami na klupi i molite ga da vas pusti na slobodu.. Nestao je Jeršalajim. da ode iz sjećanja! Bijela lica.Od toga ste odmah trebali po č eti . . da vam dade udisati zrak.Ona se patnič ki namrštila i dodala: .Pojavio se novi soj . .tiho je progovorila Margarita Nikolajevna. . Margarita se vratila klupi. molim...a ne mlatiti vrag zna što o ukradenoj glavi! Vi me hoćete uhap siti? .Tama koja je nadošla sa Sredozemnog mora pokri la je prokuratoru mrski grad. .Ništa ne razumijem.promrmljao je riđ i i rekao glasnije: .Što vi to sanjate.

dakako. Ne mučite me! . mašta o tome . ..A zašto sam mu potrebna? .rekla je za mišljeno Margarita. nemam po trebe da stupam s njima u kontakt. .ja sam se. zovu me Azazello.Recimo da znam. Morala bih mu se podati .mršteći se. ja nemam predrasuda..Pozivam vas potpuno bezopasnom strancu. . Ali priznaj te.Živ je.ali ja nikada ne viđam nikakve strance.. ali vama to svejedno ništa ne govori.mrmljala je sada pokorna Margarita . ... oprostite . . . I nitko neć e ništa doznati o tom posjetu.Margarita se neveselo nasmi ješila . ništa od toga.. moja je drama u tome da živim s čovjekom koga ne volim . . To vam jamč im.sumnjičavo je upitala Margarita.Molim bez uzbuđ enja i usklika . Azazello je s vidljivom dosadom saslušao ovaj bezvezni govor i grubo rekao: .Zar vi nešto znate o njemu? .Molim vas da umuknete na časak. Ja sam od njega doživjela samo dobro .Svaka žena na svijetu. Na to je Azazello nekako oholo zamumljao i tako odgovorio: . razljutila na vas.Ho ć ete li mi reć i kako ste doznali za listove i za moje misli? . živ . ali da mu kvarim život smatram nedostojnim djelom .Azazellovom njuškom preletio je smiješak .Shva ćam . . ..Oprostite.ali moram vas razočarati. . uvjeravam vas . i osim toga moj muž. mogu vas uvjeriti.. Margarita je poslušno zašutjela. .mole ć i šapnula je Margarita.. rekao je Azazello. . .suho je odgovorio Azazello. .Doznat ćete kasnije.Tko ste? . . .Pa dobro...Neću reć i .preko volje se odazvao Azazello.Preklinjem vas.. recite samo jedno . .Bože!. je li živ?.. kad na ulici zovu ženu nekamo u goste. . . .

Margarito Nikolajevna. .gurnuo je ruke u džepove i daleko naprijed ispružio noge. .. . .. razlog bi bio vrlo velik . vi želite reći da ja tamo mogu nešto doznati o njemu? Azazello je šutke kimnuo glavom. vi ste od tuge poprilično . bez drame .spremite to jer prolaznici gledaju. samo zbog toga što ste me privukli riječima o njemu! Vrti mi se u glavi od svih tih nerazumljivih stvari... ili ustrijeliti nekoga. idete li? . Pa ja vas već pola sata uvjeravam . Dati admi nistratoru po gubici. Ona ć e vam do bro doći.jednostavno je odgovorila Margarita Nikolajevna. smiješeć i se krivo i gorko: .Bez drame. po slali mene po tom poslu? Mogao je po ć i Behemot. ... sluga pokoran!. Margarita je progovorila.Tada izvolite uzeti .. . .uskliknula je Margarita i njezine su se oči za okružile. Ali razgovarati sa zaljubljenim ženama.Idem! .Idem. vi ćete iskoristiti pri liku .Zašto su. Upuštam se u neku čudnu pripovijest ali. Dakle.smeteno je uskliknula Margarita tako glasno da su se prema njoj okrenuli prolaznici koji su prolazili kraj klupe.Tko je taj stranac?! .odazvao se Azazello.. .snažno je viknula Margarita i uhvatila Azazellovu ruku. .Što? . . to je moja prava specijalnost.I kakva razloga imam da idem k njemu? Azazello se nagnuo k njoj i zna čajno šapnuo: .Ako vas pravilno shvaćam. kunem se. Ja sam nesretni č ovjek i vi to iskorištavate. naslonio se na klupu sakrivši leđima veliku urezanu riječi »Njura« i ironično progovorio: .rekao je Azazello i izvadivši iz džepa okruglu zlatnu kutijicu pružio je Margariti s riječi ma: . ili još neka sitnica u tom smislu. ili izbaciti ujaka iz ku će.Težak su narod te žene! . . .treba da shvatite i moj položaj. on je šarmantan.Prestanite me mistificirati i mu čiti s vašim zagonet kama.. na primjer. pra veći grimase .Idem .. kamo bilo! Azazello je s olakšanjem uzdahnuo..Pa.

Neka pošalju Behemota! . toč no u pola deset.. želeći da dobije objašnjenje za to besmisleno »Ba!«. vidi se po težini. a zatim je odgovorila: . ali ništa osobito tamo nije vidjela. Tada je. Znam u što idem. k vragu sve to.Ba! .. Tada se okrenula prema Azazellu.Ne. ali nemojte napuštati telefon.O ne! . da natrljate tom kremom lice i cijelo tijelo. ali nije ništa odgovorila.. stidjeti! Da. upropastite li me. za čuđ ujući prolaz nike. Margarita je brzo gurnula ruku u torbicu. Pa što. . pričekajte! . pristajem da odigram tu kome diju s utrljavanjem kreme. Ali želim vam reći da ćete se.odjednom je zaurlao Azazello i upiljio oči u re šetku parka upiru ć i prstom u nešto.. ali nikoga nije bilo da dade to objašnjenje: tajanstveni sugovornik Margarite Nikolajevne je nestao. zato što nemam nade ni u što drugo na svijetu. divno shva ćam kako me netko potkupljuje i uvla či u neku tamnu pripovijest za koju ć u dobro platiti.Što je to? . Margarita je pogledala sunce.Zar vi opet?.Jasno.Vra tite. kamo je prije tog uzvika sakrila kutijicu. . .Vratite kremu! . č ekajte . . Vi se ne morate ni o č emu brinuti. Dalje radite što hoć ete. i uvjerila se da je ona tamo. posve nagi. U deset ću vas nazvati i reć i sve što je potrebno. .srdito je povikao Azazello.Pristajem na sve.Ne.Vratite kremu! Margarita je jač e slegnula kutijicu u ruci i nastavila: . potrudite se. .. pristajem da idem gdje je vrag rekao laku noć ! Ne vra ćam! . vas će dopratiti kamo treba i neć e vam učiniti nikakvo zlo.i. ni o čemu ne razmišljajući. i Azazello je nastavio:) Danas naveč er.ostarjeli za posljednjih pola godine. udarivši se u grudi. Jasno? Margarita je šutjela. .gotovo je zacvilio Azazello.uskliknula je Margarita. Ali idem na sve radi njega. . Margarita se okrenula onamo kamo je pokazivao Azazello. Margarita hitro potrčala iz Aleksandrovskog parka. stidjeti! Jer propadam zbog ljubavi! .(Margarita je pocrvenjela.. Ta je stvar od čistog zlata.

i u mekanim crnim papu čama. Margaritino je srce snažno zakucalo. Margarita Nikolajevna sjedila je pred velikim ogledalom samo u kupa ćem ogrta ču. Trokrilni prozor balkona. a zatim je dlanom po č ela trljati kremu na . Zlatna narukvica sa satom ležala je pred Margaritom Nikolajevnom zajedno s kutijom koju je dobila od Azazella. iako vrlo polagano. i kona čno je (duga kazaljka došla na dvadeset i devet minuta prije pola deset sati). Vrhom prsta Margarita je izvadila malo kreme na dlan. Na naslonu stolice visila je crna več ernja haljina. Margarita ju je otvorila i vidjela u kutiji masnu žutu kremu. Ponekad joj se činilo da se sat pokvario i da se kazaljke ne miču. Ali su se one micale. U spavaonici Margarite Nikolajevne gorjele su sve svjetiljke i osvjetljavale potpuni nered u sobi. Na pokrivaču kreveta ležale su košulje. AZAZELLOVA KREMA Puni mjesec visio je na večernjem čistom nebu. i Margarita nije skidala pogled s brojčanika. vidljiv kroz javorove grane. Cipele su stajale na noć nom ormariću uz napola praznu šalicu kave i pepeljaru u kojoj se dimio opušak. kao da su se slijepile. čarape i donje rublje. otvoren ali zastrt zastorom. U sobi je mirisalo na parfeme. u nju je dopirao miris pregrijana gla čala. preba čenom na golo tijelo. svijetlio je bijesnim električnim svjetlom. Učinilo joj se da miriše na mulj. Došavši k sebi. izgužvano rublje valjalo se po podu kraj zgaže-ne u uzbuđenju kutije cigareta. tako da čak nije odmah mogla uzeti kutiju. Lipe i bagremi išarali su zemlju u vrtu kompliciranim ornamentom mrlja. Osim toga. kod č ega je jako zamirisalo na močvarne biljke i šumu.Pogla vlje 20.

Kad se do sita nasmijala. Utrljavanje je nije izmijenilo samo izvana. kakva krema! Ah. kipjela radost koju je osjetila kao mjehuriće što joj draže tijelo. odmah isparavala. Ono je odmah postalo ružičasto i preplanulo. posljednju dužnost prije poč etka neč eg novog. i da ona napušta vilu i svoj prijašnji život zauvijek. upalivši . Ona je poskočila i lebdjela u zraku nisko nad sagom. a zatim je Margaritino tijelo izgubilo težinu. zatim je pogledala još jednom i počela se na sav glas smijati. čelo je postalo bijelo i čisto. Margarita se osjećala slobodnom. neobičnog.čelo i obraze. utihla sljepoočica koja je boljela cijelu večer nakon sastanka u Aleksandrovskom parku. u zrak. potrčala u muževljev kabinet i. zagrabila lagane masne kreme i snažnim namazima počela je utrljavati u kožu tijela.povikala je Margarita i bacila se u naslonja č. . Margarita je pogledala u zrcalo i ispustila kutiju ravno na staklo sata te je ono naprslo. Koža na obrazima ispunila se jednolikom ružičastom bojom. Nestale su i žu ćkaste sjene na sljepooč icama i dvije jedva vidljive mrežice u vanjskim uglovima očiju. Obrve koje su na krajevima bile pincetom očupane u tanku nit sada su postale guste i poput crnih ravnih lukova polegle nad zelene oči. što ju je vuklo gore. kad je nestao majstor. kakva krema! . Na tridesetogodišnju Margaritu gledala je iz zrcala prirodno kovr čava crnokosa žena od dvadeset godina. Ali je od tog prijašnjeg života ostala još misao kako mora izvršiti samo jednu. kako se Margariti činilo. slobodnom od svega. a frizerska se ondulacija opustila. I ona je iz spavaonice. nestala je bez traga. Osim toga. Tanka okomita bora iznad nosa koja se pojavila u listopadu. ona je shvatila potpuno jasno da se desilo upravo to o čemu je jutros govorio predosjećaj. Margarita je zatvorila oči. Sada je u njoj cijeloj. Krema se lagano razmazivala i. kao da je iz mozga izvađena igla. zatim ju je nešto polagano povuklo dolje i ona se spustila. u svakoj čestici tijela. Margarita je jednim skokom iskočila iz ogrtača. Kad je učinila nekoliko namaza.Ah. onako naga lepršaju ći u zraku. Zatim je u trenu.

odmah je za njom utr čala Nataša.svjetlo. Žuri mi se. natovarena stvarima. jurnula k pisa ć em stolu. drvene vješalice s haljinama. Zaboravivši zgužvanu haljinu što se valjala na podu. Nataša je neko vrijeme kao slaboumna nepomič no gledala Margaritu.To je od kreme! Krema. . pa vaša koža svjetluca.vikala joj je Margarita . brzo i krupno. Sve uzmite što je u sobi. ona je bez ispravaka. pritrčala haljini. Opet se okrenula prema Margariti i progovorila s nekakvom poniznošću: . krema! .sve se to prosulo na pod. Na listu što ga je istrgla iz bloka. Ostaj mi zdravo. Margarito Nikolajevna? .šaptala je Nataša uzmičući.glasno je viknula Margarita Nikolajevna promuklim glasom. zatim joj se objesila na vrat. ne. Velim. ljubeći je i vičući: . čipkaste maramice.Tada se pribrala. uzmite je za uspome nu.Zar ne. zapaljenim očima zabuljila se u ostatak kreme. digla je i poč ela je otresati. i Nataša je zapljeskala oslobođ enim rukama. I odmah su sve te stvari. Potpuno olakšane duše Margarita je doletjela u spavaonicu.Uzmite sve krpe. sive svilene cipele na kalupima. bacite je! Uostalom. Napuštam te zauvijek.Atlasna! Svijetli! Atlasna! A obrve.vikala je Margarita . i pojas . Ne traži me.K vra gu i haljina.ali drago cjenosti ne uzimajte jer ć e vas okriviti za kra đu! . a? Margarito Nikolajevna.Kakva koža! Koža. . uzmite parfeme. i odnesite ih k sebi i sakrijte u sanduk . to je uzaludno.Kako to? . obrve! . . Margarita«.Bacite je! Bacite je! . Postala sam vještica od tuge i muka koje su me zadesile. Nataša je pritr čala ogledalu i pohlepnim. Njezine su usne nešto šaptale. uzmite je za uspomenu. napisala olovkom pismo: »Oprosti mi i što prije me zaboravi.Kako to ra dite. .odgovorila je Margarita pokazuju ć i zlatnu kutiju i okre ćuć i se pred ogledalom. lijepa sam? . .

. Margarita je podigla glavu prema mjesecu i napravila zamišljeno i poetično lice. a zatim su se naglo stišali. kako vidite. Nikolaje Ivanoviču . Škripnula su vrtna vrata i na popločenom puteljku začuli su se koraci.On će telefo nirati! A stranac je bezopasan. Naočale na njegovu licu nekako su se nakrivile. koji je stanovao u donjem katu iste vile.A ja . cipele.sje dim sama. svoju je aktovku stiskao u rukama.Nataša je ugurala u zavežljaj sve što joj je palo pod ruku. čarape i rublje. ... Margarita je odgurnula zastor u stranu i sjela na prozorsku dasku postrance. Mjesečevo svjetlo obasjalo ju je s desne strane. gledam mjesec i slu šam valcer.uskliknula je Margarita slušajući valcer koji se razlijegao ulicom.moram za rastanak učiniti nešto smiješno i zanimljivo«. . Uživajući još malo u mjesecu. sada shvaćam da je bezopa san! Automobil je zabrujao udaljavajući se od vrata.pomislila je Margarita .Dobar večer.nastavila je Margarita naginjući se u vrt . i istrčala iz spavaonice. obuhvativši koljena rukama. popravila pramen kose.Sad će nazvati Azazello! . Mjesec je jarko osvjetljavao Nikolaja Ivanoviča. dosađujem se. . Nikolaje Ivanovi ču! Ipak sam žena na kraju krajeva! Bezobrazno je ne odgovarati kad s vama netko razgovara. U to vrijeme iz otvorenog prozora s druge strane ulice izišao je i poletio glasni virtuozni valcer i čuo se zvuk automobila koji se zaustavio pred vratima. . Margarita je okrenula glavu u vrt i stvarno ugledala Nikolaja Ivanoviča. zatim je Ijutito rekla: .Dobar več er! Dolazite sa sjed nice? Nikolaj Ivanovič nije na to ništa odgovorio. Lijevom rukom Margarita je dotakla sljepoočicu. prepoznajem ga po koracima . Sjedio je na klupi i po svemu se vidjelo da se na nju spustio naglo.žalosnim je gla som rekla Margarita. haljine. .To je nepristojno. uzdahnuvši radi pristojnosti. Koraci su udarili još dva puta. »To je Nikolaj Ivanovič.

. Zatim letite nad gradom. . plešući. neku plavu košulju.Ah.Nikolaj Ivanovič vidljiv na mjesečini do posljednjeg dugmeta na sivom prsluku. . . mili Azazello! . i ravno na rijeku. Margarita je poskočila od ushita i skočila na metlu. da se priviknete. ritala se i trzala prema prozoru.Mili. slušao je povike i buku koja je dopirala iz osvijetljene spavaonice gornjih stanara. poletjela je kroz prozor. On je uzdahnuo i počeo puzati po klupi pipajući rukama i zbacivši svoju aktovku. Letite . I valcer se jače začuo iznad vrta.»nevidljiva«.Kad ćete letjeti iznad vrata viknite .viknula je Margarita plešuć i pred Nikolajem Ivanovič em. Margarita je sišla s prozorske daske zabo-ravivši Nikolaja Ivanoviča. a zatim na jug.Zbogom. uletjela u spavaonicu. izvan grada. Nikolaje Ivanoviču! nastavila je Margarita. i tako sam sretna da se s vama rastajem! Idite k vragu! U to vrijeme iza Margaritinih leđa u spavaonici je zazvonio telefon.Govori Azazello .čulo se iz slušalice. kako ste vi dosadan tip. č etkom uvis. . S prozora je Margarita skliznula dolje i ugledala Nikolaja Ivanoviča na klupi.uskliknula je Margarita.Vi ste mi uopć e tako dojadili da vam to ne mogu ni izreć i. i očito izvan sebe od smetenosti umjesto da skine šešir maknuo je aktovku u stranu i sagnuo je nogu kao da se sprema da čuč ne. dohvatila slušalicu. Nikolaje Ivanoviču! . Mahnuvši njome kao zastavom. do posljednje vlasi u svijetloj klinastoj bradi.progovorio je Azazello i po nje govu tonu osjećalo se da mu je ugodan radosni Margaritin usklik. Tada je tek jahačici palo na pamet da je u toj užurbanosti zaboravila da se obuče. potpuno ošamuć en.Vrijeme je. Svojim krajem ona je dobovala po podu. Taj kao da je urastao u nju. podigao se s klupe. U galopu je skoč ila prema krevetu i dohvatila prvo što joj je došlo pod ruku. Čekaju vas! Margarita je objesila slušalicu i tada je u susjednoj sobi nešto drveno zahramalo i počelo tući u vrata. odjednom se nasmiješio divljim osmijehom. . . Margarita ih je otvorila i metla je. .

Zbogom zauvijek! Ja letim! . . Oslijepljeni Nikolaj Ivanovič pao je s klupe na opeku puteljka.vikala je Margarita zaglušujući valcer. Za njom je poletio potpuno po ludjeli valcer. . Margarita se okrenula da posljednji put pogleda vilu gdje se tako dugo mučila i ugledala je u osvijetljenom prozoru unakaženo od zaprepaštenja Natašino lice. izletjela na ulicu.Nevidljiva! Nevidljiva! -još je glasnije viknula i iz među javorovih grana koje su je udarile po licu preletjela je vrata.povikala je Margarita i povukla četku.Zbogom Natašo! . Tada je shvatila da joj košulja nije potreb na i zlokobno se nasmijavši pokrila je njome glavu Nikolaja Ivanoviča. ..

Margarita je letjela bešumno. nije se razbila nasmrt o stari nakrivljeni fenjer na uglu. gdje se u čašama prodavao petrolej a u bocama tekuć ina protiv parazita. S treskom su se prosule krhotine. Ona je zauzdala poslušnu metlu. Osim toga.Poglavlje 21. ona je za čas presjekla. krivu i dugu ulicu s dućančićem nakrivljenih vrata. jasno je postalo već u prvoj ulici da prolaznici ne vide letačicu. Margarita je upala u drugu koja je sjekla prvu u pravom kutu. pro- . zakrpanu. gledajući električne žice i natpise koji su visili preko pločnika. gledaj!«. Ali i kod polagana leta na samom ulasku na zasljepljujuće osvijetljeni Arbat malo je promašila i udarila ramenom o nekakav osvijetljeni kolut na kojemu je bila nacrtana strijela. Margarita je jače uhvatila metlu i poletjela polaganije. bacivši se na kolut. odjetjela u stranu. ni vikao »gledaj. a zatim. i da leteći nad gradom mora biti pažljiva i ne odviše neobuzdana. Ovdje se Margarita potpuno snašla u upravljanju metlom. i tada je odluč ila da. shvatila da ova sluša i najmanji dodir njezinih ruku ili nogu. Nitko nije podizao glavu. Samo nekim čudom zakočivši. premda sasvim slobodna i nevidljiva. To je razljutilo Margaritu. vrlo polagano i nisko. niti se smijao divljim smijehom. Treća ulica vodila je ravno na Arbat. Kad ga je mi-moišla. čak i u uživanju bude makar malo pametna. po prilici u visini prvog kata. ni micao se u stranu. Tu pokrpanu. ni vriskao i padao u nesvijest. iznenada ga je krajem metle razbila u komadić e. LET Nevidljiva i slobodna! Nevidljiva i slobodna! Preletjevši svoju ulicu.

nemaš se kamo okrenuti«. »E.srdito je pomislila Margarita . Na njima su svi prozori bili otvoreni i posvuda se u prozorima čula radio-glaz-ba. i da nad vratima stoji zlatni natpis: »Dom Dramlita«. . Od tih rijeka dijelili su se potočići i ulijevali se u ognjena ždrijela noćnih dućana. kažem vam.odgovarala je druga. autobusa i osobnih automobila. i mimo osljep-Ijujućih svjetiljaka na uglovima kazališne zgrade preletjela je u usku uličicu s visokim kućama. Presjekla je Arbat. podigla se više. negdje su zažviždali.Obje ste pametne . Spazila je kuhinju. Margarita je ušla u vežu gurnuvši vratima začuđenog vratara i ugledala na zidu kraj lifta crnu veliku plo č u a na . Margarita je žmirkala gledajući natpis i mislila što bi mogla značiti riječ »Dramlit«? Stavivši metlu pod pazuho. Obje svađalice okrenule su se u smjeru glasa i ukočile se s prljavim žlicama u rukama. kraj njih su stajale dvije žene sa žlicama u rukama i svađale se. Margarita je oprezno pru-' žila ruku između njih. da se iza njihovih stakala vidi kapa sa zlatnim gajtanom i dugmeta portira. Ali je Margariti već dosadilo u kuhinji i ona je izletjela na ulicu. Na njezinu kraju privukla je Margaritinu pažnju raskošna gromada sedmerokatnice koja tek što je bila sagrađena. . kakva gužva! . Žene su uzdahnule i otvorile usta. Pelageja Petrovna . a Margarita se nasmijala učinivši to nepotrebno djelo. Dva primusa su tutnjila na štednjaku.tu je toliko toga nagomilano da se ni snaći ne možeš.glasno je rekla Margarita na gnuvši se kroz prozor u kuhinju. do trećeg kata.Svjetlo u zahodu treba za sobom ugasiti. Iz znatiželje. okrenula pipce na oba primusa i ugasila ih. da su vrata široka.« Počela se provlačiti kroz žice. »Na Arbatu moram biti još opreznija .ina č e ć emo vas tužiti pa neka vas isele.laznici su ustuknuli. a po pločnicima su. Pod Margaritom su plovili krovovi trolejbusa.I vi ste mi pametni . plovile rijeke kapa.pomislila je Margarita .govorila je žena pred kojom je stajao lonac s nekakvim jelom s kojeg se dizala para . kako se odozgo učinilo Margariti. Margarita se spustila i vidjela da je fasada kuće obložena crnim mramorom. Margarita je pogledala u jedan od njih. .

Kvant. Za časak je cijeli stan bio osvijetljen. brojeći katove doletjela je do vrata.... . to je bilo pet tamnih prozora na uglu zgrade. . Dignuvši se u zraku pohlepno je čitala prezimena: Hustov. ponavljajuć i u nekakvu zanosu: . . Dvubratski. u sedmom katu. . Tada je Margarita u punom zamahu sletjela dolje. Margarita je otvorila vrata na stubište i provjerila je li natpis tu.. A Margarita se u to vrijeme već brzo dizala gore po stepenicama. Beskudnikov. Natpis je bio na mjestu. . 84 u sedmom katu za to što je predsjednik MASSOLIT-a pao pod tramvaj i za to što je posmrtna sjednica bila sazvana upravo te več eri. čitavog života.84! Ovdje! Evo i natpis . Evo lijevo . lijevo .. Da. drugi put.Latunski osamdeset i č etiri.Latunski! Pa to je on .Latunski! . Uvjerivši se u to.82. do groba mora biti zahvalan pokojnom Berliozu stanar stana br.. Pod sretnom se zvijezdom rodio kritičar Latunski ona ga je spasila od susreta s Margaritom koja je toga petka postala vješticom. još više. Margarita se podigla u zraku i za nekoliko sekundi ulazila je kroz otvoreni prozor u mra č nu sobu gdje se srebrio samo uski mjeseč ev trak. Metla je stajala u kutu.83.njoj ispisane bijelim slovima brojeve stanova i prezimena stanara. jur-nula na ulicu i gledajući uvis brojila katove izvana. Margarita je skočila s metle i njezine užarene tabane ugodno je ohladio kameni hodnik. razmišljajući koji su prozori stana Latunskoga. Po njemu je potrčala Margarita i napipala prekidač. gledao crnu ploču nastojeći da shvati čudo: zašto je spisak stanara iznenada ciknuo. Nitko nije otvarao. Spisak koji je bio okrunjen natpisom »Dom dramaturga i literata«. nagnao je Margaritu na zvjerski prigušeni krik. Latunski. Uvjerivši se da nikoga nema kod kuće. Latunski«. Latunski osamdeset i č etiri . Margarita je ja če pritisnula zvonce i sama je čula kako zvoni u stanu Latunskog. Margarita je pozvonila jednom. Bez sumnje. desno .»O. Ali nitko nije otvarao. Margarita je dospjela kamo je trebalo. on je uništio majstora! Kod vrata je portir izbuljio oči i čak poskakivao od čuđenja.ciknula je Margarita.

nakon što je čekićem razlupala vrata na ormaru u istom kabinetu. U to vrijeme u stanu br. Tapkajući bosim nogama po vodi. Potpuno je nepoznato kakvim bi mra čnim i odvratnim zločinom završila ta več er . zvonio.plavkastu. ispod stana Latunskog. njezine su se ruke tresle od nestrpljivosti. bacila se na spavaonicu. Zatim. Teško dišući. Uz zvuk pucnja iz pištolja pukla je pod udarcem čekića gornja polirana ploha. »Čini se da se već prelila na pod . i da još uvijek sa zahvalnošću izgovara Berliozovo ime. u kuhinji također. vratila se u spavaću sobu i kuhinjskim nožem rezala plahte. U kupaonici je strašno šumila voda. prolila je na raskošnu bra čnu postelju u spavaonici.po povratku iz kuhinje u Margaritinim se rukama nalazio teški čekić. samo je po njoj potocima tekao znoj. punu tinte. da još uvijek kritičar Latunski znade problijedjeti sjećajući se te strašne večeri. Margarita je u vjedru nosila iz kuhinje vodu u kritičarev kabinet. Nije osjećala umor. tr čanje i zvonjava. Podigavši glavu prema stropu. kućna pomoćnica dramaturga Kvanta pila je u kuhinji čaj čudeći se što odozgo dopire nekakva buka.Ipak. Instrument je brujao. Pustošenje joj je pričinjalo vruće zadovoljstvo. Mrlja se nao č igled širila i izne- . umorna. Ne dovršivši to. što da duljimo. Histerično je vrištao ni kriv ni dužan bekerovski kabinetski instrument. prestala. Razbila je tegle s fikusima u sobi gdje se nalazio klavir. Kona čno je. Razbivši ormar sa zrcalom.Da. koju je pobrala u kabinetu.pomislila je Margarita i dodala glasno: . razbijala ustakljene fotografije. Gola i nevidljiva letačica suzdržavala se i svladavala. bacila se u naslonja č da predahne.« . izvukla je iz njega kritičarevo odijelo i potopila ga u kadi. kažu. Pažljivo ciljajući Margarita je udarila po tipkama klavira i po cijelom stanu raznio se prvi žalosni lelek. Zato je počela raditi koješta. škripao. naricao.. ona je odjednom ugledala da on naočigled mijenja svoju bijelu boju u nekakvu mrtva č ku . Tipke su propadale. 82.. Margarita je čekićem trgala i svijala strune. ali joj se kod toga cijelo vrijeme činilo da su rezultati nekako mizerni. koštani ukrasi letjeli na sve strane. Iz kuhinje u hodnik već je jurio potok. Tintarnicu.

vrijeme je da se spremimo .Otvorite. Margarita je isplovila kroz prozor. očigledno se ne dosjetivši odmah što mu je činiti. Izmuč en dugim besposličarenjem iza zrcalnih vrata veže. otvorite! Dusja. U stankama. od dva automobila koji su stajali ispred veže jedan je zabrujao i otišao. malo se kolebao.Počeli su zvoniti. Njegovi napori. što nije nimalo pomoglo. Margarita se spustila na šesti kat i tu poč ela drobiti stakla. Povici kroz pukotinu su prestali. Sjela je na metlu slušaju ći kako ženski glas vič e u pukotinu vrata: . otvori! Zar kod vas teč e voda? Nas je zalilo! Margarita se podigla za metar uvis i udarila po lusteru. Daleko dolje na pločniku tr čali su ljudi.rekla je Margarita. slijedeći pritom točno Margarina. a pri svakom Margaritinom udarcu. na stubištu se za čuo topot. napuhnuvši obraze. Ono je zajecalo i po mramorom obloženu zidu poletjele su krhotine poput vodopada. stavila posudu pod mlaz. uz pratnju zviždaljke. Kad je završila s prozorima Latunskog. on bi udahnuo. gurnuo u usta zviždaljku i žestoko zazviždao. Udarci su postali češći. Tada je ku ćna pomoćnica skočila. kao glazbena pratnja. jer se kiša tako proširila da je zalila i plinski štednjak i stol s posuđem.nada su na njoj nabubrile kapi. Margarita je otplovila k susjednom stanu. Kvantova kućna pomoćnica istrčala iz stana na stubište i odmah je u stanu Latunskog započela zvonjava. zamahnula je i č ekić em udarila po staklu. sjedinjeni s naporima razjarene Margarite. kriknuvši. Margarita je doletjela do slijedećeg prozora. kad je prelijetala s prozora na prozor. dali su velike rezultate. pogledao uvis. Iz prve veže istrčao je portir. zviždao je paraju ć i noć ni zrak do nebesa. . našla se s vanjske strane prozora. uličica se ispunila zvekom i bukom. . U kuć i je nastala panika. S posebnim užitkom razbivši posljednji prozor na sedmom katu. Dvije minute sjedila je kućna pomoćnica čudeći se toj pojavi sve dok nije kona čno sa stropa počela padati prava kiša i dok nije zabubnja-la po podu. Dvije su žarulje eksplodirale i na sve strane poletjeli su stakleni privjesci. portir je u zvižduk unio svu svoju dušu. Tada je.

rekla je Margarita na stojeć i da smekša svoj zloč ina č ki glas hrapav od vjetra to su dječaci razlupali prozore. . iz hrpe obješene mokre šindre šiknulo je kao iz vedra. U sobi je gorjela slaba svjetiljka pod sjenilom.Bojim se . poslije čega je počeo već pravi prolom. a unutar njega.Mama. U kućama preko puta na osvjetljenoj pozadini prozora nicali su tamni obrisi ljudi koji su nastojali shvatiti zašto bez ikakva razloga pucaju stakla na novoj zgradi Dramlita.Ne boj se. Margarita je pogledala unutra i ugledala čovjeka koji je u panici stavio na sebe plinsku masku. Od odraslih nikoga nije bilo u sobi.Iz pra ć ke? . bez ikakva smisla.ponovio je dječ ak i zadrhtao. . bojim se. Leteći mimo pretposljednjeg prozora na trećem katu. muvali su se ljudi na stubištima. Margarita ga je uplašila i on je nestao iz sobe. u njima su se pojavljivale glave i odmah se skrivale i.progovorio je dječak i pozvao: — Mama! Nitko se nije odazvao i tada je rekao: .Još čitavi prozori su se otvarali. ne boj se. .upitao je dječ ak i prestao drhtati. Margarita je razgrnula zastor i uletjela kroz prozor. obratno. očito su svi otr čali iz stana. otvoreni prozori odmah su se zatvarali. 80. I neočekivano je divlji kaos prestao. Udarivši čekić em u njegovo staklo. Tada je na stubištu prve veže počelo dozivanje. U krevetiću s mrežastim pobočnim stranama sjedio je dječak od četiri godine i uplašeno slušao. Kliznuvši k drugom katu Margarita je pogledala u posljednji prozor koji je bio zastrt laganim tamnim zastorom. koji se nalazio ispod Kvantova stana. Na ulici su ljudi tr čali prema domu Dramlita. Kod Hustovih je šik-nulo sa stropa i u kuhinji i u zahodu. maleni . . a njoj se ubrzo pridružila Hustova ku ćna pomoćnica iz stana br. . Kvantova kućna pomoćnica vikala je onima koji su trčali po stepenicama da je kod njih poplava.Lupaju stakla . Kona čno se kod Kvantovih sa stropa u kuhinji srušio veliki sloj žbuke razbivši cjelokupno prljavo posuđe.

skinula ruku. Ulica se pod njom iskrivila i nestala. vidjela da ni jezera više nema i da je tamo iza nje ostao samo ružičasti odsjev na horizontu. Umjesto nje pod nogama Margarite iskrslo je mnoštvo krovova koje su u pravokutima presijecale svijetleć e linije. a zatim je postala zla .bila je na svijetu jedna teta.Ispričat ću ti priču .Tako sam i mislio .Ti legni . Pazeći da ne povuče neki vod. . I naj prije je mnogo plakala.odgovorila je Margarita . trčali su ljudi i nešto vikali. Margarita se vratila u normalni položaj i. I nije imala djece i sreć e također nije imala. .A gdje si ti. Margarita je tiho stavila čekić na prozorsku dasku i izletjela. dječak je spavao. . posutom razbijenim staklom. Shvativši da se preokrenula. tetiće? .. I on je nestao za koji čas.rekao je dječ ak .naredila je Margarita .progovorila je Margarita i sta vila toplu ruku na ošišanu glavicu .stavi ruku pod gla vu i sanjat ć eš me. . Po asfaltiranom pločniku.Iz prać ke. Sve je neočekivano nestalo u stranu i lančići svjetala razmazali su se i slili. to je on! Dječak je lukavo pogledao nekamo u stranu i upitao: . .složio se dječak i odmah je legao i stavio ruku pod glavu. .To je Sitnik .Dakako. Pred kućom je bio metež.Sanjat ću te. . okrenuvši se. jezero se naglo podiglo okomito u vis da se zatim pojavi iznad Margaritine glave.potvrdila je Margarita . Između njih su promicali milicioneri.Mene nema . Iznenada je udarilo zvono i s Arbata se u ulicu dovezao crveni vatrogasni automobil s Ijestvama.rekao je dječ ak.a ti spavaj. a pod nogama je zablistao mjesec. iz prać ke ..Marga rita je zašutjela. .on ima pra ć ku. i Margarita je vidjela da je nasamo s .ti me sa njaš. sanjat ću te .. čvrš će je uhvatila metlu i u trenu je bila iznad zlosretne kuće. Ali sve to više nije zanimalo Margaritu. i tada je mnoštvo krovova propalo kroz zemlju. . Margarita je učinila još jedan trzaj. a umjesto njih dolje se pojavilo jezero treperavih električnih svjetala.

Nakon nekoliko sekundi daleko dolje. Ma'rgaritina kosa već je dugo stajala poput stoga sjena. Zemlja joj je prilazila. tamni oblik . I to klizanje naniže. stoji na mjestu tako da se na njemu jasno vidi neki zagonetni.Gradovi! Gradovi! . usporivši let. gudio je vlak. Još nekoliko sekunda . ali se odmah zavrtio poput spirale i propao u zemlju. u zemaljskoj tami. Nakon toga.niti zmaj niti konjić-grbonjić. okrenut šiljatom njuškom prema ostavljenom gradu. s lijeve strane. crne gustoće izronile su tajne i ljepote mjesečinaste noći. koje su ležale u otvorenim crnim koricama. čudnovato. a negdje u daljini. po tome kako su brzo nestale iza nje . Puzio je polagano kao gusjenica. Nešto joj je govorilo da će je tamo kamo leti prič ekati i da zato nema razloga da se gnjavi tako bezumnom brzinom i visinom. kao na zračnim sanjkama. zaplamsao je novi odsjev električne rasvjete i prosuo se pod nogama leta čice. i Margaritu je već zapahnuo miris zazelenjelih šuma. dotad bezlične. Margarita je prošla nad još jednim vo- . zatim nad ribnjakom. . Margarita je letjela iznad maglom orošenog luga.opet ista pojava. Po tome kako su se dolje dva reda rijetkih svjetala slila u dvije neprekinute svijetleće crte. mogu ćnosti da se opije letom kako valja. Okrećući glavu gore ulijevo. Ispod Margarite u zboru su kreketale žabe. Tada je Margaritom ovladala misao da zapravo uzalud toliko opsjednuto goni metlu. krenula je prema tlu. a mjesečevo svjetlo s fijukom je zapljuskivalo njezino tijelo.Margarita je shvatila da leti čudovišnom brzinom i začudila se što ne diše teško. pričinio joj je veliku nasladu.povikala je Margarita. Zemlja se približila k njoj i iz. Margarita ga je uskoro ugledala. Margarita je okrenula metlu č etkom prema naprijed tako da se rep metle podigao i. Pretekavši ga. bacajući u zrak iskre. letačica je s uživanjem promatrala kako mjesec kao lud leti natrag u Moskvu i istovremeno. ona je dva ili tri puta vidjela pod sobom nekakve mutno blještave sablje. i shvatila da su to rijeke. Da se lišava time mogućnosti bilo što razgledati kako valja.mjesecom koji je letio nad njom. jako uzbuđujući srce.

vidjelo se da netko na nečem leti. Natalijo Prokofjevna. ki komplicirani tamni predmet. nizašto se neću vratiti! A'h.vikala je Ka . a? . Ta i ja hoću živjeti i letjeti! Oprostite mi gospo darice. . Naočale koje su ponekad bljeskale na mjesečini a zatim se gasile. Postepeno se šumu neč eg što leti kao tane priključio ženski smijeh koji se čuo na mnogo vrsta.drsko kikoćući vikala je Nataša. spuznule su s nosa i letjele na vrpci kraj nerasta. .a ja šući usporedo s Margaritom .Dušice!! . a stražnjim bijesno mahao zrakom.ne mogu ja tako brzo letjeti! Mogao bih izgubiti važne spise. .. i njemu! .i. Margariti: ie sustigla Na-taša. namazala sam se kremom. postavio je sve jasniji.za prosio! Kako si me nazivao.Nataška! .priznajem. divno je. .cvilio je taj .pla čljivo je zaurlao nerast kc u ga lopu nosio jahač icu.Idi k vragu. Margarita se okrenula i vidjela da je stiže n. . Kona čno je postao sasvim jasan: smanjujući brzinu.Princezo! . Potpuno naga..budeći svojim povicima zaspalu borovu šumu. spustila se još niže i proslijedila dalje. ja sam i njemu namazala č elu. . Kad je dobro pogledala.prodorno je viknula Margarita. u kojem je ispod njezinih nogu plivao drugi mjesec.Dušice! Margarito Nikolajevna! . odgovarala je Nataša.Kraljice moja francuska. Protestiram. nogama gotovo dodirujuć i vrhove velikih borova. Odostraga se začuo težak šum isparana zraka i počeo stizati Margaritu. . Margarita je u nerastu prepoznala Nikolaja Ivanoviča. s raskuštranom kosom koja je vijorila na sve strane. letjela je jašući na debelom nerastu koji je prednjim papcima čvrsto držao aktovku.vikala je nagnuvši se k uhu nerastovu. ti sa svojim spisima! .denim ogledalom.Zar si se namazala kremom? . Stižući Margaritu.Boginjo.Nata. ali neću se vratiti. dok mu je šešir sasvim spao na o č i. . Margarito Nikolajevna! Zaprosio me je .a je pr stom pokazala na vrat zbunjenog zadahtanog nerasta . i tada je njezin smijeh zagrmio iznad šume miješaju ć i se s Natašinim smijehom.

I s njom se dogodilo isto što i s njezinom gospodaricom.pla č ljivo je odgovarao nerast leteć i nad Potokom koji je žuborio među kamenjem.Što je sve govorio. Bio je uzbuđen. da je osobno donese .vikala je Nataša štipajući nerastovo uho. ali je već bilo kasno. Nikolaj Ivanovič je očajno i divlje zacvilio. Došavši nekako k sebi. . .moleć ivo je urlao nerast. U to vrijeme dok se pred ogledalom Nataša opijala svojom čarobnom ljepotom i smijala od radosti. Zar ćeš reći da lažem? . . vrata su se otvorila i pred Nata-šom se pojavio Nikolaj Ivanovič.odjed nom je histerič no i moleć ivo propištao i zaroktao nerast.Što vam je. i zaplećući se Papcima za Iješnjakovo grmlje.Ah sada sam ja tebi kućna pomoćnica? Kućna po moć nica? . sav crven kao rak.. Raspojasavši se u spavaonici. Dok je letjela kraj Margarite. vi ste dužni obuzdati svoju kuć nu po moćnicu.. . Nataša joj je sa smijehom pričala što se desilo u vili nakon što je Margarita odletjela kroz vrata. u rukama je držao košulju Margarite Nikolajevne i svoj vlastiti šešir i aktovku. saop ćio je kako je smatrao svojom dužnošću da podigne košuljicu.A bila sam boginja? Kako si me nazivao? . plačući od žalosti.vikala je Nataša nerastu. . zbacila sa sebe odjeću i bacila se na kremu namazavši se njome bez odlaganja. a taj je samo zbunjeno okretao njušku.Zahtijevam da mi se vrati moj normalni lik! . ne taknuvši više nijednu poklonjenu stvar. Nataša je priznala da je. a ruke i noge dobile su papke. .Što je sve govorio. Nataša je namazala kremom Nikolaja Ivanoviča i odrvenjela od čuđenja. Kad je ugledao Natašu. Pogledavši se u zrcalo.vrištala je i smijala se Nataša. Lice poštovanog donjeg stanara smanjilo se u rilo. Za nekoliko sekunda on je već osedlan letio nekamo k vragu izvan Moskve. na što sve nagovarao! Kakve novce nudio! Rekao je da Klavdija Petrovna neće ništa do znati. .Venera! . Natalijo Prokofjevna! Netko nas može čuti! .Ne želim letjeti na nekakvi ilegalni sastanak! Margarito Nikolajevna.. podlac! . Nikolaj Ivanovič je obamro.

ležala je rijeka.Margarito! Kraljice! Izmolite da ostanem vje štica. ona je potrčala i bacila se naglavce u vodu. treperio je plamen vatre i vidjeli su se likovi koji su se micali. dokle je dosezalo oko. goni! . Voda je bila topla kao u parnoj kupelji i. tamo se također netko kupao. .pobjedonosno je povikala Nataša.Venera! Venera! . Borovi su se prorijedili i Margarita je tiho zrakom doplovila do bijelog poput krede obronka. Odbacivši metlu. dolje u sjeni. Margarita se do mile volje naplivala u potpunoj samoć i noću u toj rijeci. Margarita je osjećala blizinu vode i da je cilj blizak.Dobro. Margarita nije letjela nad vrhovima borova već između njihovih debala koji su s jedne strane bili posrebreni mjesečinom. . ispod osamljene grupe nekakva rascvjetalog drveća. Margariti se učinilo da odanle dopire neka vrcava vesela muzika Dalje. i za časak Natašu se vidjelo sprijeda kao crnu točku a zatim je i sasvim ne stala. vama je data moć ! Margarita se odazvala: . niska. Na njoj. Magla se nadvijala i lijepila za grmlje na obronku. iznad brežuljaka koji su bili posuti rijetkim oblucima što su ležali između pojedina čnih velikih borova. obećajem! .povikala je Nataša i iznenada kriknula resko i nekako tugaljivo: . Voda ju je mamila poslije zračne trke. podboč ivi se jednom rukom dok je drugu pružila prema mjesecu. i šum njezina leta je zamro. ali malo dalje iza grmlja čulo se prskanje i frktanje.Hej! Hej! Brže! Hajde. Margarita je kao i prije letjela polagano u pustom i nepoznatom prostoru.. pa je on jurnuo tako da je opet parao zrak. Margarita je skočila s obronka dolje i brzo se spustila k vodi. Za vas ć e oni sve u č initi. Slaba sjena leta čice vukla se sprijeda po zemlji.Peta ma je podbola mršave od lude trke nerastove bokove. sada je mjesec svijetlio u Margaritina leđa. a suprotna je obala bila plitka. Njezino je lagano tijelo poput strijele uronilo u vodu i izbacilo stup vode gotovo do samog mjeseca. na posrebrenoj ravnici nije se vidjelo nikakvih znakova nastambi ili ljudi. Iza tog obronka.Hvala! . izronivši iz dubine. Kraj Margarite nije bilo nikoga.

bio je dobrano pijan. zabačenom na potiljak.Oj! .Margarita je istrčala na obalu. uostalom potvrdio miris konjaka. Ali.rekla je udobrovoljena Margarita. uokvirenom nevelikim zaliscima.tada je krenuo da se pozdravi. i padajući. preporu čivši se njezinoj naklonosti i pokroviteljstvu. miješaju ć i ruske fraze s francuskima. svijetla kraljice Margot! Zabunio sam se. . . Tada je Margarita prodorno zazviždala i zajašivši metlu koja je do nje doletjela. o konjaku. počeo se povla čiti natraške i povla čio se sve dok se nije poskliznuo i nauznak pao u vodu. Sve je to na la komislenog debeljka djelovalo otrežnjuju ć e. Kakva sam ti ja Klodina? Pazi s kim razgovaraš . Ugledavši Margaritu. Margarita je ustuknula i dostojanstveno odgovorila: .Što je to? Nju li ja vidim? Klodina. Odjednom je prestala plesati i naćulila je uši. kojim je rijeka odjednom zamirisala. a zatim. proklet bio! . neucviIjena udovice? I ti si tu? . smiješak ushita i odanosti. poklonio se i po č eo je frfljati. i iza rakitova grmlja izmilio je nekakav goli debeljko u crnom svilenom cilindru. Kriv je konjak. pa to si ti. Nije osjećala nikakav umor i radosno je zaplesala po vlažnoj travi. Njezino je tijelo plamtjelo poslije kupanja. dodala je svojem govoru duga čku psovku koja nije za tisak. ali da odmah leti onamo. cilindar je pomakao u stranu. zadržao je na licu. nekakvu budalaštinu o krvavoj svadbi svog prijatelja Guessarda u Parizu.tiho je uskliknuo i zadrhtao . videć i da se Margarita ne ljuti. i ushićeno je izjavio da se našao bez hlača u ovom času samo zato jer ih je zbog rastrešenosti ostavio na rijeci Jenisej gdje se kupao prije toga. o tome kako je tužan zbog žalosne pogreške. kučkin sine . Debeljko se radosno nacerio.Debeljko se spustio na jedno kolje no. a zatim veselo poviknuo: . Sudeć i po tome kako je dahtao i podrigivao. tako da se činilo da je kupa č u crnim cipelama.Idi u vražju mater.razmišljaju ći trenutak. što je. Stopala njegovih nogu bila su zablaćena muljem. debeljko se zagledao u nju.velikodušno mi oprostite. to je nadohvat ruke.Mogao bi navući hla če. prešla je preko rijeke na su- . Frktanje se počelo približavati.

dobila je odgovor da se Nataša već okupala i odletjela na svom nerastu u Moskvu da upozori kako ć e Margarita uskoro doći i da pomogne pripremiti za nju haljine. Margarita je tako i učinila. Upitavši gdje je Nataša. Njoj je bio iskazan najsvečaniji prijem. predložilo da prilegne i odmori se. Sjena bijelog brijega nije dovde dopirala i cijelu je obalu prelila mjeseč ina. Tek što je Margarita dotakla vlažnu travu. Kratki Margaritin boravak pod vrbama bio je obilježen jednom epizodom.protnu obalu. strovalilo se u vodu. Nage vještice koje su iskočile iza vrba postrojile su se u red i stale se saginjati i klanjati dvorskim poklonima. O čito mu je uspjelo da dođe na Jenisej jer je bio u fraku ali mokar od glave do pete. Kroz nekoliko trenutaka stupio je pred Margaritu onaj isti debeljko-zališnjak što se tako nespretno predstavio na obali. Zrakom se razlijegao zvižduk i crno tijelo. Onaj kozonogi donio joj je pehar šampanjca. očigledno promašivši cilj. Ali svoj smiješak nije izgubio ni u tom žalosnom slučaju. i bio je pripušten ruci Margarite koja se smijala. i nad pustom zelenom obalom odjeknuli su njihovi pozdravi koji su se čuli nadaleko. raspitalo se da je li se dobro kupala kraljica. na žabljim gubicama igrao je treperavi odsjev vatre. sjedile su u dva reda debele žabe i napuhavajući se kao da su od gume svirale na drvenim frulama svečani marš. Zatim su se svi počeli spremati. Prozirne vile zaustavile su svoje kolo nad rijekom i mahnule Margariti vodenim biljkama. ona ga je ispila i njezino se srce odmah ugrijalo. Kozonogi je s po- . muzika pod vrbama udarila je ja če i radosnije je poletio snop iskara iz vatre. Konjak ga je udesio po drugi put: spuštaju ći se bućnuo je u vodu. rastvorilo na travi svilu. Ispod vrbinih grana. Marš su svirali u čast Margarite. Krijesnice su visile na vrbovim grančicama pred svira čima i osvjetljavale note. Neko kozonogo bi ć e dotr čalo je k njoj i poljubilo ruku. Vile su otplesale svoje kolo na mjesečini i rasplinule se u njoj. posijanih nježnim pahuljastim resama koje su se vidjele na mjesečini.

što se i ispunilo. * .O. Otočić je opustio. zaista istog časa. otok je nestao. nestala je rijeka. on je rekao: . istog časa. Doznavši da je dojašila na metli. Margarita je krenula u Moskvu. poskočio i podigao se gotovo do sama mjeseca.U trenu je iz dviju grančica načinio nekakav sumnjivi telefon i zatražio od nekoga da odmah. pošalje automobil. U mjesečevu svjetlu rasplinule su se vještice koje su odlijetale. samo što na šoferskom mjestu nije sjedio šofer obična izgleda nego crna dugonosa poljska vrana u voštanoj kapi i rukavicama sa širokim otvorima. Debeljko sa zaliscima i kozonogi smjestili su Marga ritu i ona se zavalila na široko stražnje sjedalo svijetložuta automobila. Vatra je dogorijevala i ugljevlje je pokrio sijedi pepeo. Na otok se spustio svijetložuti otvoreni automobil. to je neudobno! . zašto. Automobil je zacvilio.štovanjem upitao Margaritu na čemu je stigla na rijeku.

više nikada neće vidjeti. zajašila kotač i odletjela. nije bilo mnogo vremena da u automobilu mašta o toj sreći. ona se već domišljala kome je zapravo voze u goste. Srušio se u nju s treskom i nestao. Uostalom. Crna ptica-šofer odvrnuo je u letu prednji desni kotač a zatim je spustio automobil na nekom potpuno pustom groblju u Dorogomilovskom rajonu. Očnjak je bljesnuo na mjesečini i Margarita je prepoznala Azazella. vrana je gurnula automobil usmjerivši ga ravno u jarugu za grobljem. 302-bis u Sadovoj ulici. .Poglavlje 22. Ili je vrana dobro znala svoj posao ili je automobil bio dobar. Nada da će joj tamo uspjeti da vrati svoju sreću učinila ju je neustrašivom. nije ugledala pod sobom više šumsku tamu nego treperavo jezero moskovskih svjetala. ali tek što je uskoro Margarita otvorila o č i. kraj jednog od nadgrobnih spomenika zajedno s njezinom metlom. izložila je lice vjetru i mislila s nekakvom tugom o upravo napuštenoj nepoznatoj obali rijeke koju. a mjesečevo svjetlo ugodno ju je grijalo. UZ SVIJEĆE Ravnomjerni šum automobila koji je letio visoko nad zemljom uspavljivao je Margaritu. Iskrcavši Margaritu. koja nije ništa ispitivala. sam je skoč io na duga č ki rapir. ali je to nije plašilo. oboje se uzvilo i nevidljivi kroz nekoliko sekunda sjašili su kraj kuć e br. On je pokretom pozvao Margaritu da sjedne na metlu. Zatvorivši oči. kako je osjećala. Poslije svih čarobnjaštava i čudesa današnje več eri. Vrana je s poštovanjem salutirala. Odmah se iza jednog spomenika pokazao crni plašt.

Kad su putnici noseći pod pazuhom metlu i rapir prelazili preko podvratnika, Margarita je primijetila čovjeka u kapi i čizmama koji se dosađivao i vjerojatno nekoga čekao. Kako god bili lagani Azazellovi i Margaritini koraci osamljeni ih je čovjek čuo i nemirno se trgnuo ne shvaćaju ć i tko ih stvara. Drugog čovjeka, zapanjujuće sličnog prvom, susreli su u šestoj veži. I opet se ponovila ista priča. Koraci... čovjek se nemirno osvrnuo i namrštio. Kad su se vrata otvorila i zatvorila, jurnuo je za nevidljivim pridošlicama, pogledao u vežu, ali dakako ništa nije ugledao. Treći, točna kopija drugog, prema tome i prvog, dežurao je na odmorištu trećeg kata. Pušio je jake cigarete, pa je Margarita zakašljala prolazeć i pokraj njega. Puša č je kao uboden skočio s klupice na kojoj je sjedio, počeo se nemirno ogledavati, prišao je stubišnoj ogradi, pogledao dolje. Za to vrijeme Margarita je već bila sa svojim pratiocem pred vratima stana broj 50. Nisu pozvonili, Azazello je bešumno otvorio vrata svojim klju č em. Prvo što je začudilo Margaritu, bila je tama u koju je dospjela. Bilo je tamno kao u podzemlju tako da se nehotice uhvatila za Azazellov plašt plašeći se da se ne spotak-ne. Ali je tada izdaleka, odozgo, zažmirkao plamičak nekakve svjetiljke i počeo se približavati. Azazello je u hodu uzeo Margariti ispod pazuha metlu i metla je nestala u tami bez svakog zvuka. Tada su se počeli uspinjati nekakvim širokim stepenicama i Margariti se pričinjalo da im kraja nema. Nju je čudilo kako se u predsoblju običnog moskovskog stana mogu smjestiti ove neobične, nevidljive ali dobro opipljive beskrajne stepenice. Ali se uspon svršio, i Margarita je shvatila da stoji na hodniku. Plamičak se približio, i Margarita je ugledala osvijetljeno lice muškarca, dugačkog i crnog, koji je u ruci držao kandilo. Oni koji su imali nesreću da mu se tih dana nađu na putu, čak i kod slabog svjetla jezičca u kandilu odmah bi ga prepoznali. To je bio Korovjov odnosno Fagot. Istina, vanjština se Korovjovljeva sasvim izmijenila. Treperavi plamičak nije se odražavao u naprslim cvikerima koje je već odavno trebalo baciti u smeće, nego u monoklu, doduše takođ er naprslom. Br čić i na drskom licu bili

su podvinuti i napomadani, a crnina Korovjovljeva mogla se objasniti vrlo jednostavno - bio je u fraku. Bijeljela su se samo njegova prsa. Mag, regent, čarobnjak, prevodilac ili vrag neka zna tko zapravo, ukratko Korovjov - poklonio se i široko zamahnuvši kandilom po zraku pozvao Margaritu da ga slijedi. Azazello je nestao. »Strašno čudnovata večer - mislila je Margarita - sve sam očekivala samo ne to. Zar je kod njih električno svjetlo u kvaru? Ali je naj č udnija prostranost tog prebivališta ... Kako se sve to može stisnuti u moskovski stan? Jednostavno nemogu ć e!...« Kolikogod malo svjetla širilo Korovjovljevo kandilo, Margarita je shvatila da se nalazi u golemoj dvorani, još i sa stupovima, tamnoj i na prvi pogled beskrajnoj. Korovjov se zaustavio kraj nekakvog divančića, stavio svoje kandilo na neko postolje, pokretom je predložio Margariti da sjedne, a sam se namjestio pored nje, nalaktivši se na postolje u slikovitoj pozi. - Dopustite da vam se predstavim - zaškripao je Ko rovjov - Korovjov. Č udi vas da nema svjetla? Štednja, kako ste sigurno pomislili? Ne-ne-ne! Neka prvi krvnik, makar od onih koji ć e danas nešto kasnije imati čast da poljube vaše koljeno - na ovom kamenu odsiječ e moju glavu, ako je tako! Jednostavno messire ne voli električno svjetlo i mi ć emo ga uključ iti tek u posljednji čas. I tada, vjerujte, neće ga nedostajati. Čak bi, molim lijepo, bilo bo lje da ga bude manje. Korovjov se svidio Margariti i njegovo zveketavo brbljanje djelovalo je na nju umirujuć e. - Ne - odgovorila je Margarita - više me od svega čudi gdje se sve to smjestilo. - Pokazala je rukom ističući time neizmjernost dvorane. Korovjov se slatko podsmjehnuo, od č ega su sjene u borama oko njegova nosa zadrhtale. - To je od svega jednostavnije! - odgovorio je on. Onima koji znaju postupati s petom dimenzijom nije teško proširiti prostor do željenih razmjera. Reć i ću vam još više, uvažena gospođo, do vrag zna kakvih razmjera! Uosta lom - nastavio je brbljati Korovjov - poznavao sam Iju-

de koji ne samo da nisu imali ni pojma o petoj dimenziji nego koji ni o č emu nisu imali nikakva pojma i ipak su učinili najsavršenija čudesa u smislu širenja svoga prostora. Tako, na primjer, jedan gra đanin, kako su mi pričali, dobivši trosobni stan u Zemljanom Valu bez svake ga je pete dimenzije i sličnih stvari od kojih um odlazi izvan razuma, za čas pretvorio u četverosobni razdijelivši pregradom jednu sobu na pola. Poslije toga je zamijenio taj stan za dva zasebna u raznim rajonima Moskve: jedan od tri i drugi od dvije sobe. Priznajte da ih je postalo pet. Trosobni stan je zamijenio za dva zasebna dvosobna i postao vlasnik, kako sami vidite, šest soba istina raštrkanih u potpunom neredu po cijeloj Moskvi. Već se spremao da učini posljednji i najblistaviji potez, stavivši u novine oglas da mijenja šest soba u raznim rajonima Moskve za jedan peterosobni stan u Zemljanom Valu - kad se njegova djelatnost završila iz razloga koji nisu o njemu ovisili. Možda sada ima neku sobu ali, uvjeravam vas, ne u Moskvi. Eto kakav prepredenjak, a vi govorite o petoj dimenziji! Margarita, iako uopće nije govorila o petoj dimenziji nego je o njoj govorio sam Korovjov, veselo se nasmijala saslušavši priču o pustolovinama stambenog prepredenjaka. Korovjov je nastavio: - Ali na posao, na posao, Margarito Nikolajevna. Vi ste vrlo pametna žena i već ste se, dakako, dosjetili tko je naš domaćin. Margaritino srce je zalupalo i ona je kimnula glavom. - Pa eto, eto - govorio je Korovjov - mi smo nepri jatelji svakih nesporazuma i tajanstvenosti. Svake godine messire daje jedan bal. Taj se zove proljetni bal punog mjeseca ili bal stotinu kraljeva. Koliko ljudi!. . . - tada se Korovjov uhvatio za obraz kao da ga je zabolio zub. - Uo stalom, nadam se da ćete se u to sami uvjeriti. Dakle, mes sire je neženja, kako sigurno sami shva ćate. Potrebna je doma ć ica - Korovjov je raširio ruke - priznajte sami, bez doma ć ice... Margarita je slušala Korovjova nastojeći da ne propusti ni riječi, bilo joj je hladno kod srca, od nade u sreću vrtjelo joj se u glavi.

- Nastala je tradicija - govorio je dalje Korovjov - do ma ć ica bala svakako mora nositi ime Margarita, prvo, a drugo mora biti mještanka. A mi, kako vidite, putujemo i u sadašnje se vrijeme nalazimo u Moskvi. Našli smo sto tinu dvadeset i jednu Margaritu u Moskvi, ali vjerujte tada se Korovjov s očajanjem lupio po bedru - ni jedna nije prikladna! I, kona č no, sretna sudbina... Korovjov se zna čajno podsmjehnuo naklonivši se i opet se sledilo Margaritino srce. - Kra će! - povikao je Korovjov. - Sasvim kratko: vi neć ete odbiti da preuzmete tu obavezu? - Neću odbiti! - čvrsto je odgovorila Margarita. - Gotovo! - rekao je Korovjov i podigavši kandilo do dao: - Molim za mnom. Krenuli su među stupovima i kona čno ušli u neku drugu dvoranu u kojoj je jako mirisalo na limune, gdje su se čuli nekakvi šumovi i gdje je nešto dirnulo Margaritinu glavu. Zadrhtala je. - Ne bojte se - Korovjov je slatko umirio Margaritu, uzevši je pod ruku - to su Behemotove dosjetke za bal, i ništa više. I uopć e, dopuštam sebi slobodu da vam, Margarito Nikolajevna, savjetujem da se nikada i ničega ne bo jite. To je nerazborito. Bal će biti raskošan, ne želim vam to zatajiti. Vidjet ćemo lica kojih je doseg vlasti svojevre meno bio izvanredno velik. Ali, istina, kad pomisli koliko su sitnozorski male njihove mogu ćnosti u usporedbi s mo gu ć nostima tog č ijoj sviti imam č ast pripadati, postaje čovjeku smiješno i, ja bih čak rekao, žalosno. Uz to, vi ste i sami kraljevske krvi. - Zašto kraljevske krvi? - uplašeno je šapnula Marga rita, stisnuvši se uz Korovjova. - Ah, kraljice - nestašno je lupetao Korovjov - pita nja krvi najsloženija su pitanja na svijetu! I kad bismo pri upitali neke prabake a posebno one među njima koje su slovile kao čedne, otkrile bi se najčudnije tajne, cijenjena Margarito Nikolajevna. Neću nimalo pogriješiti, ako, govo reći o tome, spomenem hirovito izmiješan špil karata. Po stoje stvari u kojima su potpuno nedjelotvorne staleške prepreke, pa čak i granice među državama. Samo ću na tuknuti: jedna od francuskih kraljica, koja je živjela u šes-

naestom stoljeću, po svoj prilici bi se vrlo začudila kad bi joj netko rekao da ću ja njezinu predivnu prapraprapraunuku, poslije mnogih godina, voditi ispod ruke po plesnim dvoranama u Moskvi. Ali, stigli smo! Tada je Korovjov puhnuo u svoje kandilo, ono je nestalo iz njegovih ruku, i Margarita je ugledala pred sobom na podu trak svjetla koji se pružio pod nekakvim tamnim vratima. Na ta je vrata Korovjov tiho zakucao. Tada se Margarita toliko uzbudila da su joj zacvokotali zubi a po leđima prošli žmarci. Vrata su se otvorila. Soba nije bila velika. Margarita je vidjela široki hrastov krevet s izgužvanim i sklupčanim prljavim ponjavama i jastucima. Ispred kreveta stajao je s izrezbarenim nogama hrastov stol na kojemu se nalazio svijećnjak s gnijezdima u obliku ptičjih kandži. U tih sedam kandži gorjele su debele voštanice. Osim toga na stolu je bila velika šahovska ploča s neobično umjetnički izrađenim figurama. Na malom sagu stajala je niska klupica. Bio je još jedan stol s nekakvom zlatnom čašom i drugim svijeć njakom č ije su grane bile izra đene u obliku zmija. U sobi je mirisalo na sumpor i smolu. Sjene svijećnjaka križale su se na podu. Među prisutnima Margarita je odmah prepoznala Azazella, koji je, sada već odjeven u frak, stajao kod naslona kreveta. Udešeni Azazello više nije nalikovao na razbojnika kakav se bio pojavio pred Margaritom u Aleksan-drovskom parku, i poklonio se Margariti vrlo galantno. Naga vještica, ona ista Hella koja je tako zbunila poštovanog bifedžiju iz Varijetea, i - jao - ista koju je na veliku sreću preplašio pijetao u noći znamenite seanse, sjedila je na sagu na podu kod kreveta miješaju ći u loncu nešto od č ega se dizala sumporna para. Osim njih, u sobi je još bio veliki crni mačor koji je sjedio na stolici pred šahovskim stolićem i držao u desnoj šapi šahovskog konja. Hella se pridigla i poklonila Margariti. Isto je uč inio i mačak koji je skočio sa stolice. Dok je sagibao stražnju desnu šapu ispustio je konja i otpuzao po njega pod krevet. Zamiru ći od straha Margarita je kojekako promotrila sve to u crvenim odsjevima svijeća. Njezin je pogled pri-

vlačio krevet na kojemu je sjedio onaj koga je još sasvim nedavno jadni Ivan na Patrijaršijskim ribnjacima uvjeravao u to da đavo ne postoji. Taj koji ne postoji, sjedio je na krevetu. Dva oka uprla su se u Margaritino lice. Desno sa zlatnom iskrom na dnu, koje je prodiralo svakome do dna duše, i lijevo, prazno i crno, poput bo č nog uha, poput otvora u duboki bunar svakojakih tmina i sjena. Wolando-vo lice bilo je nakrivljeno, desni ugao usana zategnut nadolje, na visokom proćelavom čelu bile su urezane duboke bore paralelne šiljastim obrvama. Kožu na Wolandovu licu kao da je zauvijek preplanulo sunce. Woland se široko razvalio na krevetu, bio je odjeven samo u dugu noćnu košulju, prljavu i zakrpanu na lijevom ramenu. Jednu golu nogu savio je pod sebe, drugu je ispružio na klupicu. Koljeno tamne noge upravo je mazala Hella mašć u što se dimila. Margarita je još vidjela na razdrljenim Wolandovim grudima bez dlaka kukca na zlatnom lančiću izrađenog od tamnog kamena i s nekakvim slovima na leđima. Kraj Wolanda, na teškom postolju, stajao je čudni, kao živi, globus osvijetljen s jedne strane suncem. Nekoliko sekundi trajala je šutnja. »On me proučava« - pomislila je Margarita i silom volje nastojala svladati drhtanje nogu. Kona čno je Woland progovorio, nasmiješivši se, od č ega kao da je njegovo iskričasto oko zaplamsalo. - Pozdravljam vas, kraljice, i molim vas da mi opro stite zbog moje kuć ne odjeć e. Wolandov glas bio je tako nizak da je u nekim slogovima prelazio u hripanje. Woland je s kreveta uzeo dugi ma č, sagnuo se i, mičuć i njime pod krevetom, rekao: - Izlazi! Partija se prekida. Došla je gošća. - Nipošto - zabrinuto je kao šapta č zazviždio nad Margaritinim uhom Korovjov. - Nipošto ... - poč ela je Margarita. - Messire . . . - dahnuo je Korovjov u uho. - Nipošto, messire - svladavši se, tiho je ali jasno od govorila Margarita i nasmiješivši se dodala: - molim vas

da ne prekidate partiju. Pretpostavljam da bi šahovski časopisi platili mnogo novaca kad bi imali mogu ćnost da je objave. Azazello je tiho i s odobravanjem hraknuo, a Woland, pažljivo pogledavši Margaritu primijetio je kao za sebe: - Da, ima Korovjov pravo! Kako su hirovito izmiješane karte! Krv! Pružio je ruku i pozvao Margaritu k sebi. Ona je prišla ne osjećajući tlo ispod bosih nogu. Woland je stavio svoju ruku, tešku kao kamen i istovremeno vrelu kao vatra, na Margaritino rame, povukao je k sebi i posjeo kraj sebe na krevet. - Kad ste već tako očaravajuće ljubazni - progovorio je - a ništa drugo od vas nisam ni oč ekivao, onda se ne ć emo prenemagati - on se opet nagnuo prema rubu kre veta i viknuo: - Hoće li još dugo trajati ta lakrdija pod kre vetom? Izlazi, grešni Hans! - Ne mogu na ći konja - prigušenim i lažnim glasom javio se ma č ak ispod kreveta - nekamo je odsko č io, a umjesto njega leži nekakva žaba. - Zar ti umišljaš da se nalaziš na tržnici? - pretvara juć i se da je ljut upitao je Woland. - Nikakvih žaba nije bilo pod krevetom! Ostavi te jeftine trikove za Varijete. Ako se odmah ne pojaviš, smatrat ćemo da si se predao, prokleti dezerteru! - Ni za što na svijetu, messire! - zaurlao je mačak i is tog časa dopuzao je ispod kreveta drže ć i konja u šapi. - Preporu čam vam ... - već je započeo Woland i sam se prekinuo: - Ne, vidjeti ne mogu to strašilo za vrapce. Pogledajte u što se pretvorio ispod kreveta! U to vrijeme, sav prašnjav, mačak se klanjao Margariti stojeći na stražnjim nogama. Sada je na ma čkovu vratu bila bijela leptir-kravata a na grudima sedefasti damski dalekozor na vrpci. Osim toga, mačkovi brkovi bili su pozlaćeni. - Što je to? - uskliknuo je Woland. - Zašto si pozlatio brkove? I kojeg ć e ti vraga kravata kad nemaš hla č e? - Hla če ma čku ne pristaju, messire - s velikim je do stojanstvom odgovorio ma čak - zar ćete mi još narediti da obuč em č izme? Mačak u čizmama postoji samo u bajka-

ma, messire. Ali jeste li ikada vidjeli na balu nekog bez kravate? Nemam namjere da se na đem u komič nom položaju i da riskiram da me grubo izbace! Svaki se ukrašuje kako može. Smatrajte da se rečeno odnosi i na dalekozor, messire! - Ali brkovi? ... - Ne shva ćam - suho se suprotstavio ma čak - zašto su se danas kod brijanja Azazello i Korovjov mogli posi pati bijelim puderom i zašto je on bolji od zlatnog? Ja sam napudrao brkove, i to je sve! Druga bi priča bila da sam se obrijao! Obrijani ma čak - to je već stvarno bezobrazluk, spreman sam to priznati tisu ć u puta. Ali uop ć e - tada je glas ma čka uvrijeđ eno zadrhtao - vidim da se mene kojekako zanovijeta i vidim da preda mnom stoji ozbiljni pro blem - hoću li prisustvovati balu? Što ć ete mi reć i na to, messire? I ma čak se od uvrede tako napuhnuo da se č inilo još trenutak i on ć e puknuti. - Ah, lupežu, lupežu - klimaju ći glavom govorio je Woland - svaki put kad je njegova partija u beznadnom položaju, on počinje varati poput posljednjeg šarlatana na mostu. Odmah sjedni i prekini tu brbljariju. - Sjest ću - odgovorio je ma čak sjedajući - ali ću pri govoriti što se tiče posljednjeg. Moje riječi nipošto nisu br bljarija, kako ste se izvoljeli izraziti u nazo č nosti dame, nego niz č vrsto umotanih silogizama koje bi ocijenili po zasluzi tek takvi znalci kao Sekst Empirik, Marcijan Kape la, a možda i sam Aristotel. - Šah - rekao je Woland. - Molim, molim - odazvao se ma čak i poč eo gledati šahovsku ploču kroz dalekozor. - Dakle - obratio se Woland Margariti - preporu čam vam, donna, svoju pratnju. Taj koji lakrdija, to je - ma čak Behemot. S Azazellom i Korovjovom već ste se upoznali, svoju sluškinju Hellu preporučam: žustra, bistra, i nema te usluge koju ne bi uč inila. Ljepotica Hella se smiješila, okrenuvši Margariti svoje zelene oči, ne prestajući da vadi pregršti masti i da je stavlja na Wolandovo koljeno.

Taj je očajnički pokrio lice rukama..društvo je. udrobljeno i skromno.tiho je rekao Korovjov otrovnim glasom.poviknuo je Behemot .štoviše: potpuno sam uvjeren u kona čnu po bjedu. Valja dobro analizirati položaj. ledena i snježna.Slabo stojiš.To je sve . Posve smušeni kralj u bijelom plastu tapkao je na svom polju.Ništa ne pomaže . . .Položaj je ozbiljan ali nipošto bezizgledan . Časnik je zbačeni plašt prebacio na sebe i zauzeo kraljevo mjesto. bijelom i crnom. naime.završio je Woland i namrštio se kad je Hella posebno jako stisnula njegovo koljeno . iznenada je skinuo sa sebe plašt. očajnički podižući ruke.Aj! .odazvao se Behemot .Vrag neka vas nosi s vašim dosjetkama za ples! promrmljao je Woland ne odvajaju ći se od svog globusa. Behemot je poja čao namigivanje. negdje u daljini začuo se šum mnogobrojnih krila.primijetio je Korovjov. kako vidite. Na šahovskoj ploči u to je vrijeme došlo do zbrke. .On je zašutio i poč eo vrtjeti svoj globus koji je bio u činjen tako umjet nič ki da su se plavi oceani na njemu ljuljali. vidjeli crni Wolandovi konjanici na dva uspaljena konja koji su kopitima rovali polja. Bijeli se kralj kona čno dosjetio što se od njega traži. Margaritino zanimanje i čuđenje pobudilo je to što su šahovske figure bile žive. dragi Behemote . Tek što su Korovjov i Azazello nestali. Tri bijela pješakalandsknehta s halebardama zbunjeno su gledali časnika koji je mahao sabljom i pokazivao naprijed gdje su se na kutnim poljima. a kapa na polu ležala poput prave. malo. pravio je kojekakve grimase i podmigivao svom kralju. Korovjov i Azazello su se vratili. Korovjov i Azazello izjurili su napolje. . Tu je analizu poč eo provoditi na prilič no čudan na čin.papige su se razletjele kao što sam i prorekao! Zaista. potajno gurnuo svog kralja u leđa. . odstranivši s očiju dalekozor. . . bacio ga na polje i pobjegao s ploče. Mačak je.

šapnuo je Azazello. .Predaješ se ili ne? . .Laž. položio laktove na stol. .vi ste se umorili: nije mat! .odgovorio je ma čak. stiskaju ći šape na grudima .gunđao je Azazello gledajući Behemota.Ponavljam.zacvilio je mačak. .Da.Kralj je na polju G dva . .Messire! Ponovo se utječ em logici . .. a kralju u međuvremenu na ploč i već ni spomena nema.Vjerojatno nisam dobro čuo. .na tom polju nema kralja.Krivo sam čuo . Dopustite meni .Messire. predajem se .ali se predajem isklju č ivo zato jer ne mogu igrati u atmosferi hajke sa strane zavidnika! .Digao se. Mislio je dugo i kona č no rekao: . mat.smjerno je odgovorio ma čak. . . .zamišljeno je rekao Woland.šah mat.Dobro.Trebalo bi ubiti tvrdoglavu životinju .Što to zna či? .progovorio je ma čak.povikao je groznim glasom Wo land. stavio uši u šape i počeo mi sliti.rekao je Woland.Hella.Noga mi se razboljela.lažno zabrinutim glasom odazvao se ma čak . vrijeme je . .odgovo rio je ma čak .tiho je zamolila Margarita.Messire . moj maitre . .ne gledajuć i ploču rekao je Woland.ako igra č objavi šah. i Hella je ne stala iz sobe.Dopustite da promislim . . kralja treba priznati nepostojećim. Woland ju je pažljivo pogledao i primaknuo k njoj ko ljeno. a šahovske figure su krenule u kutiju. . .rekao je ma čak . kao uvijek . glumeći užas svojom njuškom .Ah. ti nitkove .Predajem se. hoć e li to dugo trajati? .u nedoumici je upitao Woland i po gledao ploču gdje je na kraljevu polju časnik okrenuo gla vu i skrivao se rukom. a tu je još i ples nastavio je Woland.nije mat i ne može ga biti.upitao je Woland . užas me hvata . .

Saopćavaju ih uvijek neke djevoj ke koje nerazgovijetno izgovaraju imena mjesta.Ne. .Krv je velika stvar . kao da namjer no takve izabiru. Neobične trave ostavila je u nasljedstvo odvratna starica. Margarita se sagnula nad globus i vidjela da se kvadratić zemlje proširio. nastojeći da ne pričinja bol.govorio je Woland. osjećam se jako do bro. kad sam kod vas. nije moguć e! . pekla je ruke. . ništa mi nije . on se puni plamenom. Otvoreno govoreć i. a zidovi su se srušili tako da od jednokatne kutijice nije ostalo ništa osim hrpice s koje je sukljao crni .Ah.veselo. Osim toga.Vidim da vas zanima moj globus.odgovorila je mudro Margarita . . trljala njome koljeno.rekla je Margarita. postao šaren i pretvorio se u neku reljefnu kartu. Tamo je započeo rat. vi dite li ovaj komadić zemlje čiji bok oplakuje ocean? Pogle dajte. ali se ja starinski pridržavam bakinih recepata. to više što moram točno znati sve o događajima. ne skidaju ći oč i s Margarite . Ako pri bližite oči. . svaka treća od njih malo je mucava.O da. moja baka! Uzgred recite. rekao je Woland i dodao: .ali ja sumnjam da mi je tu bol u koljenu ostavila za uspomenu neka divna vještica koju sam pobliže upoznao tisuću pet stotina se damdeset i prve godine na brdu Brocken. na Vražjoj ka tedri. ali je Margarita bez mrštenja. nikada nisam vidjela takvu stvar čicu. messire.a sada. vruća poput lave.Glupost! Za tristotine godina to će proći. tuga koja vam truje dušu? . Moj je globus mnogo udobniji. Savjetova li su mi mnoštvo lijekova. .Mast.Moji bližnji tvrde da je to reumatizam .Dobra stvar čica. ne volim po sljednje vijesti na radiju. vidjet ćete i detalje. A zatim je vidjela i vrpcu rijeke i nekakvo naselje pokraj nje. Kućica koja je bila veličine graška porasla je i postala velika poput kutije šibica. bolujete li od neč eg? Možda je u vama neka bol. zbog nepoznatog razlo ga. na primjer. Iznenada i be-šumno krov te kuće je odletio uvis zajedno s oblakom crnog dima. . Evo.

. .Što dulje razgovaram s vama .to se više uvjeravam da ste vi vrlo pametni. a kraj nje. to je Nikolaj Ivanovič. da oprostite..kuharima.rekla je Margarita . . Osim toga nikada se nije desio slu čaj da bi se Abadonna pred bilo kim po javio prije vremena.uskliknula je Margarita. . Umirit ću vas. Abadonna! tiho je pozvao Woland i tada se iz zida pojavila figura ne kakva mršavog čovjeka u tamnim naočalama.ozbiljno je odgovorio Woland i mahnuo rukom Abadonni i on je nestao.viknuo je Woland.To nije mogu ć e .kod nas su dva strana bića: ljepotica koja cmizdri i moli da bi je ostavili uz gospođu i osim toga s njom je.na č ijoj je on strani? . .To je sve . namazala kremom . Još više približivši oči. gur nula lice u Wolandovu nogu. .primijetio je Woland.dopustite da ka žem .To je Nataša. To je nesporazum. Posljedica je toga da su re zultati za obje strane gotovo uvijek jednaki.Č udno se ponašaju ljepotice! . u lokvi krvi.odgovorio je Azazello . Kona č no.On je uda rio Margaritu po leđ ima tako da je njenim tijelom prošla zvonjava. ali sada već od znatiželje..upi tala je Margarita stiskajući se k Wolandu i drhteći. . Abadonna je stajao nepomič no. Posao Abadonne je besprijekoran. . Nataša! .Smilujte se. ostavite je uz gospođu. vidite.Što hoć eš reć i.dim. Azazello? .smiješeći se. donji stanar.ljubazno se odazvao Woland . .A je li moguće da on na časak skine naočale? .Ta prestanite! . . tiho kriknuvši.Ne bih htjela biti na protivnič koj strani Abadonne .preplašeno je viknula Margarita.ono nije dospjelo sgriješiti.Kako su nervozni suvremeni ljudi! . A nerasta . i ja sam ovdje. ona ga je.Pa vidite da je u naočalama. . Te naočale toliko su se dojmile Margarite da je. malo dijete raširenih ruku.Zaklati? . Margarita je ugledala maleni ženski lik koji je ležao na zemlji. On je rijetko nepristran i jednako suosjeća s objema zara ćenim stranama. .Messire . rekao je Woland . messire. njezin nerast. . .Pa. Vi ste moj gost! Htio sam samo da vam ga pokažem.

molim vas! Unaprijed vam zahvaljujem. to je sve. i tada se na vratima pojavio Korovjov.Woland se obratio Margariti: . .Pono ć se približava.dodao je Azazello i javio: . Vrijeme je! Margarita se podigla s malog saga.Dakle. dopustite .rekao je Woland .za kog vraga i tko će ga zaklati? Neka sjedi zajedno s kuharima.. . . . Ne gubite glavu i ničeg se ne bojte. . njega pustiti u plesnu dvoranu! . Ne mogu. priznajte. messire. Ništa nemojte piti osim vode. dobro. . ina če ćete malaksati i bit ć e vam teško.Još i to.No.A.

. Zapamtila je svijeće i bazen od poludragocjena kamena. .gustim. prozirnim. . lik crne pudlice na teškom lancu. ništa! . a u njenoj kosi zablistao je kraljevski dijamantni vijenac. kraljice. Kad je Margarita stala na dno tog bazena. Margarita je mutno vidjela što je okružava. Taj je ukras prilično opteretio kraljicu. VELIKI BAL KOD SOTONE Ponoć se približavala. ništa. polile su Margaritu nekakvom vru ćom. Čuč nuo je kod Margaritinih nogu i trljao joj tabane kao da čisti čizme na ulici.Ništa. Ali je koješta nagra đivalo Margaritu za te neugodnosti koje joj je pričinjao lanac sa crnom pudlicom. Nekakva sila uhvatila je Margaritu i postavila je pred zrcalo. Tada je upao ma čak i poč eo pomagati. trebalo se požuriti.Pogla vlje 23. Dopustite. oh vrlo razlici- . gustom i crvenom tekuć inom. Margarita se ne sjeća tko joj je na činio cipelice od latica bijele ruže i kako su se te cipelice same od sebe zakopčale zlatnim kopčama. u ovalnom okviru. koja joj je pomagala. Margarita je osjetila slani okus na ustima i shvatila da je kupaju u krvi. Zatim su Margaritu polegle na kristalni ležaj i stale trljati do sjaja nekakvim velikim zelenim lišć em. i Margariti se zavrtjelo u glavi od ružina ulja. privjesak je vukao na dolje.Ništa se ne može. Lanac je odmah počeo pritiskati vrat. da vam dam posljednji savjet. mora se. a to je bilo poštovanje s kojom su se prema njoj poč eli odnositi Korovjov i Behemot. ružičastim.mrmljao je Korovjov kod vrata sobe s bazenom. Odnekuda se pojavio Korovjov i objesio na Margaritine grudi teški. Među gostima ć e biti najrazlič itijih. mora se. . mora se . Hella i Nataša. Krvavi oklop bio je zamijenjen drugim .

. . primijetio bi odmah! Treba ga zavoljeti. a pjena violina što se otrgnula ispod njega prelila je njezino tijelo poput krvi.Ravno k tulipanima! Pred Margaritom je niknuo nevisoki zid bijelih tulipana. nikakve prednosti! Ako vam se netko i ne svidi. orkestar je stajao i oblije- .Daj! . nasmiješio se i iznenada jednim pokretom ruke podigao čitav orkestar. Ne prekidaju ći ni na trenutak sviranje.prodorno je vrisnuo ma čak i istog je časa Margarita kriknula i na nekoliko sekundi zatvorila o č i. . Margarita. makar mali pokret glavom! Bilo što. znam da vi to. neć ete pokazati na vašem licu. Ugledavši Margaritu. Bal je pao na nju naglo u obliku svjetla i zajedno s njim .ja ću dati signal! . odmah je zamijenila svježina plesne dvorane sa stupovima od nekog žućkastog iskričavog kamena. zavoljeti.odgovorio je u tami Korovjov. samo nikako nepažnja.šaptao je ma čak .Bal!!! .Ja. ali nikome. a ispred njih na-škrobljena bijela prsa i crna ramena u frakovima. Zbog nje bi oni propali. dakako. č ovjek u fraku koji je stajao pred orkestrom problijedio je..ne propustiti nikoga! Makar smiješak ako ne bude vremena da se dobaci riječ. iza njih vidjela se bezbrojna svjetla. kraljice! Stostruko će za to biti nagrađena doma ćica bala.zvuka i mirisa. ne. Dvorana je jednako kao i šuma bila potpuno pusta i samo su kod stupova stajali razgolić eni crnci sa srebrnim turbanima na glavi. koju je ispod ruke vodio Ko rovjov. ja . I još nešto .tih ljudi. našla se u tropskoj šumi.ne treba ni misliti na to! Primijetio bi taj. skakale po njima i za glušno kričale: »Ushićena sam!« Ali je šuma brzo završila i njezinu sparinu. Njihova lica postala su prljavosmeđa od uzbu đ enja kad je u dvoranu uletjela Margarita sa svojom pratnjom u kojoj se našao i Azazello. Papige crvenih grudi i ze lenih repova vješale su se na lijane.. Tada je Korovjov ispustio Margaritinu ruku i šapnuo: . Orkestar od oko stotinu i pedeset ljudi svirao je polonezu. kao u kupaonici. Tada je Margarita shvatila odakle je dopirao plesni šum.. Na nju se svalio zvuk truba. ne . kraljice Margot. Tada je Margarita u pratnji Korovjova i Behemonta krenula iz sobe s bazenom u potpunu tamu.

pazite. treći kristalni. sagnuo se pred njom tako da je rukama dodirnuo pod. Čim je dirigent ugledao Mar-garitu. Tako. Evo ovome . To su same svjetske velič ine. mliječnobijelih ruža s jedne strane.. Između tih zidova prštali su siktavi vodoskoci i šampanjac je kipio u mjehurićima u tri bazena od kojih je prvi bio -prozirnoljubičasti.zid japanskih gustih kamelija.gledajte ulijevo na prve violine i kimnite tako da svaki pomisli kako ste njega posebno prepoznali. Doviknite mu: »Pozdravljam vas. gust poput zvona. . vrlo dobro . ružičastih. to je malo.šaputao je Korovjov . kralju valcera!« Margarita je viknula i za čudila se da je njezin glas. malo .Vieuxtemps!. .on neće spavati cijelu noć...dva.od rubina. a Margarita mu je sa smiješkom mahnula. Čovjek ispred orkestra se od njega okrenuo i nisko naklonio široko zabacivši ruke. . . prekrio svirku orkestra.upitala je Margarita leteć i dalje. zatim unakrst po drugom . Dok je letjela dalje. ni jedan nije obolio i ni jedan nije odbio! U slijedećoj dvorani nije bilo stupova. malo .prošaputao je Korovjov . .Aleluja! On se udario po koljenu . . Ispred njega je netrpeljivo glasno grmio džez. umjesto njih stajali su zidovi crvenih. Margarita je još samo vidjela da džezist. Kraj njih su se vrtjeli crnci s crvenim povezima i srebrnim ve-dricama puneći iz bazena plosnate pehare. to je .jednom.Ne. za prvim pultom. zgrabio iz ruku krajnjeg svirača činel i udario je njime po stupu.Johann Straus .dalje! .Malo. zatim se uspravio i prodorno viknuo: . drugi . boreć i se s polonezom koja je puhala Marga- . Sada . U ružičastom zidu pokazao se otvor u kojemu se na podiju previjao čovjek u crvenom fraku lastavičjeg repa. ako je na bilo kakvom balu svirao takav orkestar! Ja sam ga pozvao! I. Čovjek je zadrhtao od sreć e i stavio lijevu ruku na srce dok je desnom nastavio da bijelim žezlom maše orkestru.I neka me objese u tropskoj šumi za lijanu..Tko je dirigent? . a s druge .povikao je ma č ak.vao Margarina zvukovima.

kako je shvatila Margarita. i pokoravajući se nečijim rukama Margarita je na njega stavila svoju desnu nogu sagnuvši je u koljenu. .Doći će. pod njenim nogama spuštale su se veličanstvene stepenice.Ništa nije odvratnije nego kad prvi prispjeli gost . Sada su na hodniku oči slijepile od svjetla koje se prolijevalo iz kristalnih grozdova.Što . bile su prazne. tako daleko kao da je Margarita gledala naopako u dalekozor. . Margarita je pokušavala da pogleda unaokolo. Margaritu su stavili na njeno mjesto i pod lijevom njezinom rukom našao se niski stupić od ametista. Okrenuvši se. Korovjov i Azazello stajali su kraj nje u paradnoj pozi. ja bih radije cijepao drva umjesto da ih primam ovdje u predvorju. tuče svojim tanjurom ostale džeziste po glavi a oni sjedaju u komič nom užasu. Neki crnokožac podmetnuo je pod Margaritine noge jastuk na kojemu je zlatom bila izvezena pudlica.Moći ćete staviti na nj ruku bude li vam jako teško . .Ja bih služio kao kondukter u tramvaju. doći će.prihvatio je blagoglagoljivi ma čak. Bio je to Behemot.riti u leđa. kraljice . vidjela je veliku portirnicu s ogromnim kaminom u čije bi hladno i crno ždrijelo slobodno mogao stati kamion od pet tona.šaptao je Korovjov.upitala je Korovjova Margarita. Margarita je vidjela da iz mramornog zida iza nje teče pjenušavo vino i pada u ledeni bazen. kraljice.još trojica mladića koji su Margaritu po neč emu mutno podsjećali na Abadonnu. . . Kraj Azazella .Sve mora biti pripremljeno ranije. Portirnica i stepenice. S leđa je dopirao hlad. Dolje. Kod lijeve noge ona je osjetila nešto toplo i krzneno. odmah će doći. Tako su nepomič no stajali oko jedne minute. I zapravo. Sada su do Marga-rite trube dopirale iz daleka.cijepati drva? . Njih neće nedostajati. do boli obasjane svjetlom. u tami dočekao Korovjov s kandilom. Margarita je bila na povišenu mjestu.Gdje su gosti? . . pokrivene sagom.objaš njavao je Korovjov blješteć i okom kroz napuknuti mo nokl. a gore od tog posla nema ništa na svijetu! . Konačno su izletjeli na hodnik gdje ju je.

ali vrlo dobar alkemi čar. To je truplo palo s užeta.mrmljala je supruga gospodina Jacquesa. Proslavio se šapnuo je Margariti na uho Korovjov . Ovih desetak sekundi u činilo se Margariti neobično dugim. .Gospodin Jacques sa suprugom. . Drugo se truplo složilo u nemirnu ženu u crnim cipelicama i s crnim perjem na glavi. požurili gore po stepenicama. ali se ništa nije dogodilo.Do ponoć i manjka samo deset sekundi . Nepopravljivi krivotvoritelj novca.uskliknuo je Korovjov.time što je otrovao kraljevu ljubavnicu. U to vrijeme dolje se iz kamina pojavio kostur bez glave i s otrgnutom rukom.Kraljica je ushić ena! . i tada su oboje. Supruga gospodina Jacquesa već je kleknula pred Margaritom i .vikao je Korovjov.Kraljice. jednog od najza nimljivijih muškaraca.povikao je ma čak ravno u lice go spodinu Jacquesu kad se uspeo po stepenicama.Prvi! . . njegov se poklopac otvorio i iz njega je ispalo drugo truplo. Ljepotan je galantno priskoč io i pružio ruku. . udarilo o pod i iz njega je iskočio crnokosi ljepotan u fraku i lakiranim cipelama. Očito su one već protekle. . kraljice. .sad ć e poč eti. kraljice. Preporučam vam.ljubila Margaritinu nogu.potvrdio je ma čak.tumara ne znaju ći što da poduzme dok ga njegova zakonita guja šaptom gnjavi zato što su prispjeli ranije od ostalih.blijeda od uzbuđenja .Ushić en sam! .Bezuvjetno u smeć e . .rekao je Korovjov . . Takve balove treba baciti u smeć e. iz njega su iskočila vješala s ljudskim truplom koje se već skoro raspadalo i njihalo. Ali je tada iznenada dolje nešto zagrmilo u velikom kaminu. . Iz kamina je izjurio polunagnjili maleni lijes. i muškarac i žena. A to se ne doga đa sa svakim! Pogle dajte kako je lijep! Blijeda je Margarita otvorenih usta gledala na dolje i vidjela kako u nekom poboč nom hodniku portirnice nestaju i vješala i lijes. . . državni izdajica. udario je o zemlju i pretvorio se u muškarca u fraku.

koji su se iz daljine činili sasvim jednaki. kraljice: obratni slučaj. zatim netko u crnoj mantiji kojeg je slijedeći što je istrčao iz crnog otvora udario nožem u leđa.zavijao je ma čak. Bila je vrlo popularna među mladim. Sad su već na svakoj stepenici bili muškarci u frakovima.šaptao je Korovjov . Dolje se čuo prigušen krik. Skrenite pažnju kako je to smiješno. raspuknuvši se i raspadajući se. ljubeć i njeno koljeno i ruku.Grof Robert . . grofe . . dama spuštenih poput opatice očiju. . Iz kamina su jedan za drugim poispadala.muklo je odgovorila Margarita istovremeno se smješkajući dvojici u frakovima koji su se jedan za drugim naklonili pred njom. pratioci Azazellovi.. skromna i sa širokom zelenom vrpcom na vratu. prema čašama šampanjca koje su crnci držali u rukama. šepajući u drvenoj čudnoj čizmi na lijevoj nozi.Kraljice. .za nimljiv kao i nekad. zelena? . kraljice.Drago nam je. Margariti se učinilo da je to Natašina ruka. . da muž dojadi..uspijevao je Korovjov da šapć e Margariti i istovremeno nekome vič e: .Ushić eni smo .preporu č am vam: gospođ a Tofana. . osobito među onima kojima su njihovi muževi dojadili.. Margarita je zatvorila oči i nečija ruka prinijela je k njezinu nosu bočicu s bijelom soli.Kneže! Čašu šampanjca? .I eto .Da . mršava.Čarobna i solidna dama . K Margariti se približavala. . .Tko je ta . .uskliknuo je Behemot. gospodin Jacques. već su upućivali gospodina Jacquesa i suprugu u stranu. lijepim stanovnicama Napulja a takođ er i Palerma. tri lijesa.šapnuo je Korovjov Margariti . Stepenicama se u trku dizao osamljeni čovjek u fraku.upitala je Margarita neho tice. Mladići. Stepenice su se počele puniti. .tiho je rekao ljepotan. Iz kamina je istrčao već gotovo sasvim raspali les. smiješeći se beživotnim ali prijaznim smiješkom. on je bio ljubavnik kraljice i otro vao svoju ženu. To biva tako. . i obnažene žene s njima koje su se jedna od druge razlikovale samo po boji perja u kosi i po boji cipela. .

o predobra kraljice. i stalno mašta o tome da se požali na svoju maramicu.i trideset godina stavlja joj noću na noć ni ormarić ma- . ima španjolsku čizmu.Vrat je lijep. Sada se već stepenicama dizala bujica.Kakvu maramicu? . . iz plesnih dvorana koje je Margarita napustila.poput koludrice šaptala je Tofana.pitala je Margarita neu morno pružaju ć i ruku gostima koji su prestigli šepavu gospođ u Tofanu. za nekoliko sati on bi jako htio piti. on bi pojeo. Margarita je uhvatila pogledom usred onih koji su nadolazili onu koju je pokazivao Korovjov. . . nastojeći da klekne .A što ima ona na nozi? .Ushićen sam!.više nije šaptao nego je glasno govorio Korovjov znaju ći da ga nitko u bujici gla sova neće čuti . kneže! ..I zašto ima zelenu vrpcu oko vrata? Ostarjeli vrat? . Istina. zatim bi legao u postelju. zahvalio za brigu i divno se osjećao. Na nozi.A ovo je dosadna žena . gospođa Tofana razumjela bi položaj tih jadnih žena i prodavala im neku vodu u bočicama. Margarita više nije vidjela što se doga đa u portirnici.. .španjolska čizma joj je smetala. ali nekako nemirnih i nasrtljivih oč iju. kraljice.Ushićen sam. kao more čula se glazba. dakle.objasnio je Korovjov . a eto zbog čega vrpca: kad su tamničari doznali da je oko pet stotina nesretno izabranih muževa ostavilo Na pulj i Palermo zauvijek. . Ko rovjov i Behemot pomogli su Tofani da ustane. . oni su u nastupu gnjeva udavili u tamnici gospođu Tofanu. Bila je to mlada žena od dvadesetak godina.Drago mi je .odgovorila joj je Margarita i istovre meno već pružala ruku drugima.obožava balove. i za jedan dan prekrasna Napuljka koja je svojeg muža nahranila juhom.vikao je Korovjov i istovre meno šaptao Margariti: . .Kako sam sretna. . Zrak u hodniku već je bio ispunjen bukom. Da. ali se njoj u tamnici dogodila neprijatnost. neobič no lijepo gra đena. .Njoj je dodijeljena sobarica . da me je za pala visoka čast. Žena bi ulila tu vodu suprugu u juhu.upitala je Margarita. bila je slobodna kao proljetni vjetar. . Ona je mehanički podizala i spuštala ruku i monotono se smješkala gostima.

gade.Ako ti sebi. .Drago mi je da vas vidim . volim .šaptala je Margarita podižući i spuštajući ruku. o kraljice! ..Kraljice . Govorio sam juridič ki. Ona ju je već palila u peć i i bacila u rijeku... uho ć e mi nateć i.. kraljice-doma ćice. .upitala je Margarita. Na sudu je govorila da nema čime hra niti dijete. šutim.rekla je Margarita.odgovorila joj je Marga rita .Kakva maramica? .A gdje je gazda te kavane? . maramica je već tu. Frida.Onda se napijte do besvijesti. odnijela ga u šumu i ugurala mu u usta maramicu. šutim ..iznenada je odozdo zacvilio ma čak .očajnički ali tiho povikao je Margariti na uho Korovjov. Kad se probudi.Nastat ć e zastoj.. s pravnog stajališta . a zatim je zakopala dječaka u zemlju. . .Maramica s plavim rubom. samo ostavite uho. Frido. Frida! Zo vem se Frida. . ali ništa ne pomaže. još jednom dopustiš uplitanje u razgovor.Frida. oštre nokte lijeve ruke zabila u Behemotovo uho i prošaptala mu: . ne prestajući se smješkati i mahati desnom rukom. Behemot je nekako neprimjereno balu pisnuo i zahripao: . .. . Radi se o tome da ju je gazda dok je služila u kavani jednom pozvao u skladište i za devet mjeseci ona je rodila dje č aka.ramicu. .Da.. .. Zašto kvariti bal nateč enim uhom? . .vrlo mi je drago. kraljice?! . i ni na što ne mojte misliti .Sretna sam.Kraljice . Volite li šampanjac? . Smatrajte da nisam ma čak nego riba..Što izvolite činiti.. mra čne oči.do pustite mi da ja vas upitam: što ć e tu gazda? Ta on nije ugušio novorođ enč e u šumi! Margarita je.molećivo je odgovorila žena i odjednom je mehanič ki poč ela ponavljati: . da sam pozvana na veliki bal punog mjeseca! . Margarita je ispustila uho i pred njom su se pojavile nasrtljive.

I kao da je netko poškropio jurišnu kolonu muškaraca kapljicama svjetla. a on je nju odjednom prodao u javnu ku ću. .uzvikivao je ma čak. prosipalo iskre drago kamenje.. Njezin izvor . svi je mi volimo zbog nepresušne mašte. izbušila je dvije okrugle rupice u zidu.nastavio je da je puni. maštalac i ču dak. njezino se lice ukrutilo u nepomič nu masku pozdrava.ushićen sam. Što joj je trebalo paliti sobaričino lice vrućim škarama za uvojke! Dakako. Nije se vidio kraj te rijeke. . ali su je Korovjov i Behemot spretno uhvatili pod ruku i ona je nestala u mnoštvu. Još jedan alkemi čar .us hić eni smo. i sasvim crna. evo i nje! Ah. Dolje je tekla rijeka.Frida je pružila obje ruke prema Margariti.upitala je Margarita. Sad je Margarita svake sekunde osjećala dodir usana na koljenu. Obnažena ženska tijela penjala su se među muškarcima u frakovima. kako je divnu javnu kuću imala u Strasbourgu! Ushićeni smo. i boje kavinog zrna.jednolično je pjevao Korovjov . .Kraljica je ushić ena . svijetlim kao lan . vra č i alkemičar. K Margariti su plovila njihova tijela zagasita. ah.Ushić en sam . U kosama riđim. Moskovska švelja. svake sekunde je pružala ruku na poljubac.je otrovala oca. trenutak pozornosti: imperator Rudolf. kraljice . držala je kroja čki salon i smislila jako zgodnu stvar.ogromni kamin . dva brata i dvije sestre radi nasljedstva! Kraljica je ushi ćena! Gospođa Minkina.Sve do jedne su znale.mrmljao je Korovjov . i bijela. kestenjastim. Sada je već odozdo narod dolazio poput zida kao da juriša na podest gdje je stajala Margarita.obješen. Tako je . Zavoljela ga je neka djevojka.A dame za to nisu znale? .u kiši svjetla igralo je i plesalo. kraljica je ushić ena.odgovorio je Ko rovjov . . Taj se dvadesetogodišnji mladac od djetinjstva odlikovao čudnom uobraziljom. s grudiju je prštao odsjaj briljantnih igli. . . kako je lijepa! Malo nervozna.Ushić en sam .unjkao je iza njegovih leđa Azazello.Markiza .. crnim. Ah. u takvim uvjetima nije teško zaklati! Kra ljica je ushićena! Kraljice.

nasilnika. tamničara i varalica. L. trovačica. gotovo? Ah ne. Neki šum. Ni Gaj Cezar Kaligula. Njihova imena pomiješala su joj se u glavi. izdajica. svaki čas se bojala da će zaplakati. dvojica! Po stepenicama prilazila su posljednja dva gosta. nadimak G. Maljuta Skuratov povijesna je ličnost. (Prim. Najveće patnje pričinjalo joj je desno koljeno koje su ljubili. a zrak je između njih titrao.prošao jedan sat i počeo drugi sat..* Marga-ritine su noge klecnule. Kunem se da trpimo posljednje minute. povremeno su se slivala zajedno. Oni uvijek dolaze posljednji. agenata.sada će val početi opadati. lica se slijepila u jednu ogromnu poga ču i samo jedno lice mučno je ostalo u sjećanju. Na kraju treć eg sata Margarita je pogledala dolje sasvim beznadnim očima i radosno zadrhtala . jednog od najvjernijih i najokrutnijih pomo ćnika Ivana Groznoga u njegovoj borbi za u č vrš ć enje carske vlasti. dopirao je sada iz dvorane iza nje.šaptao je Korovjoj . kraljice . krvnika. ni Mesalina više nisu zanimali Margaritu.Zakoni balskog skupa su podjednaki. i Margariti se učinilo da čak masivni. i postalo je jasno da tamo plešu nečuvene horde gostiju. Tada je Margarita primijetila da je njezin lanac postao teži nego što je bio. koža je na njemu poplavila. eto još jednog. samoubojica. obraslo zaista plamenom bradom. prije nego što će je podići. Zanimljive KorovljovIjeve primjedbe prestale su zanimati Margaritu. Belskog. . i lica bijela i crna postala su joj ravnodušna. I kosooka mongolska lica. Sada. kavalira. potkazivača. mozaični i kristalni podovi u toj divlja čkoj dvorani ritmi č ki pulsiraju. svodilja. lopova. Pa da. Evo grupe brokenskih danguba. Dva pijana vampira . .). bezumnika. mramorni. kao od krila koja dotiču zidove. Margarita se mrštila od boli. kneževa. lice Maljute Skuratova.. Ne. Ono je nateklo.bujica gostiju postajala je rjeđa. kao što je nije zanimao više nitko od tih kraljeva. stavila lakat na stu-pić. bez obzira na to što se Natašina ruka nekoliko puta pojavljivala kraj koljena sa spužvom i nečim mirisavim ga trljala. Oštra bol poput igle iznenada je prožela desnu Mar-garitinu ruku i ona je. to su oni. stisnuvši zube. prev. Nešto se čudno desilo s rukom.

To je njegov podređeni izvršitelj.govorio je Korovjov. Opreza radi.povikao je Korovjov posljednjoj dvojici..Još. žmirka juć i kroz monokl . I Margarita je ponovo izletjela iz sobe s bazenom. odmah zaplakavši od boli u ruci i nozi. mandrila i repatih majmuna.ah da.upitala je Margarita. za čuđujući spretnošću i čistoćom pokreta. pričekali su još malo. Živi atlasni leptiri lepršali su nad hordama koje su plesale.A tko je to s njim? . Ushićen sam! . U jednom redu sjedili su orangutani i puhali u blistave trube. Na kapite-lima stupova. Ali iz kamina više nitko nije izlazio. da. kraljice Margot . Na sjajnom podu bezbrojni parovi.šaptao je Korovjov koji se pojavio kraj nje . opet odvukle pod krvavi tuš.treba pitati Azazella. . kao sliveni.Zapravo ni sam još ne znam . opet su razgibale njezino tijelo i Margarita je ponovo oživjela. Na estradi iza tulipana gdje je svirao orkestar kralja valcera sada je ludovao majmunski džez. Ali su je Hella i Nataša. Kroz sekundu. Dva pavijana s grivama nalik na lavlje. svalila ravno na pod.Kako se zove? . . vrteći se u jednom pravcu. svirali su na klavirima. tješeći je. kretali su se poput zida koji je prijetio da će sve pomesti na svome putu. . upalilo se .treba obletjeti dvorane da poštovani gosti ne osjete kako su odba č eni. još. Stepenište je opustjelo. . da po prska zidove radne sobe otrovom. ali se klaviri nisu čuli u grmljavini. Na njihovim ramenima smjestili su se veseli čimpanze s harmonikama.odgovorio je Korov jov . pisku i štropotu saksofona. Margarita se našla u.onoj sobi s bazenom i tamo se. koji je bio ovisan o njemu. kad se ugasilo električno svjetlo.Pa to je netko novi . ne shva ćajući kako se to desilo. sa stropova je padalo cvijeć e. violina i bubnjeva u šapama gibona. Veliki gorila s razbarušenim zaliscima i trubom u ruci dirigirao je nezgrapno se previjajući. Jednom ga je posjetio Azazello i uz konjak prišapnuo mu savjet kako da se riješi čovjeka od kojeg je strahovao da će ga raskrinkati. I onda je naredio svom znancu.

u zraku su plovili moč varni plamičci. izgubivši pozlatu s brkova i svoj dalekozor. triput se prevrnuvši u zraku. i mačak je. Smijeh je odjekivao pod stupovima i grmio kao u kupalištu.potr čale s ruba bazena prema kolonadi. Primjer Behemota odlu čila se da slijedi samo dosjetljivica-švelja i njezin kavalir. i istog trenutka masa šampanjca nestala je uz šum i tutnjavu iz bazena.Konjak! . skoč io u uzburkani konjak. Tu je vladalo neusiljeno veselje. koji niti je skakao niti se pjenio. Smijući se. svjetlo je probijalo kroz sloj vina i u njemu su se vidjela srebrna tijela koja su plivala. Kristalno dno bazena bilo je osvijetljeno odozdo. Opojni miris šampanjca podizao se iz bazena. raskvašene kravate. uz ciku i viku: . Zatim se Margarita našla u čudovišnom po opsegu bazenu. Margariti se učinilo da je negdje proletjela gdje je vidjela brda školjaka na velikim kamenim sprudovima. Ogromni crni Neptun sipao je iz ždrijela široki ružičasti mlaz.»Frida«. Zatim je letjela iznad staklenog svoda ispod kojeg su gorjela paklenska ložišta a među njima su se motali đavolski bijeli kuhari. i bacale se poput lastavica u bazen. okruženom stupovima. i tada je Korovjov uhvatio Margaritu pod ruku. Mar-gariti se počelo vrtjeti u glavi od mirisa vina. pa su napustili kupa č e. otresajući se. i gdje su djevojke nudile meso što je cvrčalo na užarenom ugljenu.milijun milijuna krijesnica. i ona je već htjela otići. Zatim je negdje. Izišao je. Kroz nekoliko sekundi bazen je bio pun. dame su pružale torbice svojim kavalirima ili crncima koji su trčali s plahtama u rukama. a Neptun je počeo rigati val tamnožute boje. . U čitavoj toj zbrci urezalo se u pamćenje jedno posve pijano žensko lice s besmislenim ali i u besmislenosti molećivim očima i u sjećanje se vratila riječ . Iz njega su se dizali pjenušavi stupovi. vidjela tamne podrume gdje su gorjele nekakve svjetiljke. što je zadržalo Margaritu. već prestajući da bilo što razabire. kad li je mačak izveo točku u bazenu. nepoznati mladi mulat. Iskakali su iz bazena potpuno pijani. Oboje se bacilo u konjak. Dame su. gdje se iz velikih vr čeva pilo u njezino zdravlje. Behemot je izvodio neke čarolije kraj Neptunova ždrijela.

Margarita je sada vidjela da je nasuprot njezinu postolju pripremljeno drugo . I po drugi put počela je gubiti snagu. ali sada tamo nisu plesali i bezbrojno mnoštvo gostiju tiskalo se među stupovima ostavljajući slobodnom sredinu dvorane.nastavio je Wo land gledajući u oči glave. ugledala žive oč i pune smisla i patnje.Sve se ispunilo. zvonce koje se čulo izdaleka. . I dalje je vladala potpuna tišina i nju je samo jednom prekinulo zvonce. Margarita se nije sjećala tko joj je pomogao da se popne na postolje koje se pojavilo u središtu slobodnog prostora u dvorani.prošaptao joj je zabrinuto Korovjov . . sjednica nije održana i ja stanujem u vašem stanu.za Wolanda. kao sa svečanih ulaznih vrata.tiho se obratio Woland glavi i tada su se kapci ubijenog podigli i na mrtvom licu Margarita je. Išao je u pratnji Abadonne.crnih i mladih. i na pladnju Margarita je ugledala odrezanu glavu čovjeka s izbijenim prednjim zubima. To je .Mihaile Aleksandroviču . . noge su bile u iz-gaženim papučama. neshvatljivo u ovim okolnostima. Artista-daždevnjaka koji nije izgarao u kaminu . a ne ve ć svršena č inje- . nije li istina? . zadrhtavši. ali se tim golim ma čem služio kao štapom. A činjenice su najtvrdoglavije stvari na svijetu. Woland se zaustavio kraj svoga postolja i odmah se pred njim pojavio Azazello s pladnjem u ruci. ona je na svoje čuđenje za čula kako negdje kuca ponoć koja je po njenom ra čunu već odavno prošla. S posljednjim otkucajem sata koji se čuo s nepoznatog mjesta šutnja je pala na gomilu gostiju. Ista prljava zakrpana košulja visila je na njegovim ramenima. . oslanjajući se na njega. Woland je nosio mač. Šepajući.i mi smo slobodni! Ona se u pratnji Korovjova opet pojavila u plesnoj dvorani. Ali se on njime nije koristio. Ali nas sada zanima slijede ć a. Azazella i još nekih nalik na Aba-donnu . Začudilo je Margaritu što je Woland došao na posljednji veliki obilazak na balu upravo takav kakav je bio u spavaonici. Kada se popela.Zatim je vidjela bijele medvjede koji su svirali harmonike i plesali kamarinski ples na estradi.Glavu vam je odrezala žena..činjenica. Tada je Margarita opet opazila \Volanda.Posljednji obilazak . .

na zlatnoj nožici. Na njegovim obrazima plamtjele su mrlje. Po vanjštini nije se ni u čemu razlikovao od mnogobrojnih ostalih gostiju muškaraca. Vi ste uvijek bili gorljivi propovjednik teorije da se poslije rezanja glave život u čovjeku prekida. Uputivši se prema Wolandu. .« Ali se stvar tada razjasnila. Evo ga.A. što se vidjelo još izdaleka.. sve teorije vrijede jedna koliko i druga. messire . u prisustvu svojih gostiju. .sretan sam da vam mogu predstaviti . Ipak gost je bio primljen otmjeno ljubazno. . Kalota lubanje odvojila se duž šava. a oči su nemirno bježale. . . Odmah je koža na glavi potamnjela i skupila se. i odlazi u ništavilo. i uskoro je Margarita ugledala na pladnju žu ćkastu lubanju sa smaragdnim očima i bisernim zubima.Woland je podigao ma č. oči su nestale.najpoštovanijeg baruna Majgela koji radi u Scenskoj komisiji na dužnosti upoznavatelja stranaca sa znamenitostima prijestolnice. u dvoranu je ušao novi osamljeni gost. Nekoliko puta vidjela ga je u kazalištima i u restoranima Moskve.rekao je Korovjov primije tivši upitni Wolandov pogled . Tada je Margarita zamrla zato što je prepoznala tog Majgela. a to je bilo potpuno prirodno: njega je sve zaprepastilo. Čujem u grobnoj tišini kako škripe njegove lakirane cipele i kako zvoni čaša koju je stavio na stol ispivši posljednji put u ži votu šampanjac. To će se i zbiti! Vi odlazite u ne-bitak. . iako upravo oni služe dokazom sasvim druge teorije. obratio se Woland gostu kojemu su oči skočile na čelo .obratio se Woland gostima .. Gost je bio ošamućen. najmiliji barune Majgelu . »Dopustite . Uostalom. da je vaša teorija i solidna i duhovita.smiješeći se susretlji vo. osim u jednom: gost je doslovce teturao od uzbuđenja. Ugodno mi je saopćiti vam.nica.Ove sekunde. a najviše dakako Wolandov izgled. da se on pretvara u pepeo.mislila je Margarita -zar je on takođ er umro? .on će stati pred vas. zatim se odvalila u komadićima. Postoji među njima i jedna prema kojoj ć e svatko dobiti prema njegovoj vjeri. a za mene će biti radost da iz čaše u koju ćete se pretvoriti ispijem za bitak! .

to nije razabrala. gospodo . U taj čas nešto je sijevnulo u rukama Azazellovim. ali se čaša već našla na njezinim usnama i nečiji glasovi. Korovjov je podmetnuo čašu pod krvni mlaz i predao napunjenu čašu Wolandu. Tada se desila metamorfoza. da bismo vas oslobodili zamorna č ekanja.Pijem u vaše zdravlje. čiji . Abadonna se pojavio pred barunom i na sekundu skinuo svoje naočale. I štoviše. to jest. nešto je tiho pljesnulo kao po dlanu.. postoji pretpostavka da će vas to dovesti do žalosnog svršetka. crvena je krv briznula iz njegovih grudi i zalila poškrobljenu košulju i prsluk.bio je tako ljubazan da mi je odmah telefonirao čim je doznao za moj dolazak u Moskvu. Brzo se približio Margariti. šapnuli su joj na oba uha: . radosno se smije šeći . . Dakle.iznenada intimno snizivši glas progovorio je Woland . Ra zumije se samo po sebi da sam bio sretan da ga mogu po zvati k sebi. barun je poč eo padati nauznak. pružio joj čašu i zapovjednički rekao: -Pij! Margariti se zavrtjelo u glavi. barune . Barun je postao bljeđi od Abadonne koji je bio izuzetno blijed po svojoj prirodi. ne kasnije od mjesec dana. U to vrijeme Margarita je vidjela kako je Azazello predao pladanj s lubanjom Korovjovu. nudeć i svoje usluge iz svoje struke. Kažu. iz poznavanja znamenitosti. zli jezici upotrijebili su riječ . odlu č ili smo da vam pomognemo iskoristivši okolnost da ste se vi ponu dili da dođete k meni u goste upravo s ciljem da pogleda te i prisluškujete sve što je mogu ć e. zateturala je.Da. I još više od toga.Mili barun . Woland je bio u nekakvom crnom plastu s čeličnim mačem na bedru.doušnik i špijun. Nestale su zakrpana košulja i izgažene papuče. da je ona zajedno s vašom ne manje razvijenom razgovorljivošću počela privlačiti opću pažnju.nastavio je Woland.tiho je rekao Wo land i podignuvši čašu dotakao ju je usnama. . uostalom.šire se glasovi o vašoj pretje ranoj znatiželji. Beživotno barunovo tijelo u to je vrijeme već bilo na tlu. a zatim se desilo nešto čudno.

kraljice . svjetla se pogasila. Bilo je samo ono što je bilo: skromna gostinjska soba draguljareve žene.. I u ta je odškrinuta vrata ušla Margarita.. Učinilo joj se da zaglušno kukuriječu pijevci. već raste vinova loza. Gomile gostiju počele su gubiti svoj oblik: i muškarci u frakovima i žene raspali su se u prah. Stupovi su nestali. da negdje svira marš. nad njom je potekao miris kosturnice. Margarita je ne otvarajući oči popila gutljaj i slatka struja već je projurila njezinim žilama. u ušima je zašumilo. a iz odškrinutih vrata padao je trak svjetla. sve se sklupčalo i više nije bilo nikakvih vodoskoka. I tamo gdje je prolivena. Ne bojte se.Ne bojte se. Pred očima Margaritinim raspadanje je zahvatilo dvoranu.. kamelija i tulipana. . kraljice. krv je već odavno ušla u zemlju.

.odgovorila je Margarita. .rekao je Woland i Margarita je od mah uzela čašu u ruke. . Dakle. skinuvši frakove. Woland pozvao k sebi i pokazao neka sjedne do njega. ali jedva čujno. sjedili su kraj stola i uz njih se. zaljubljeni.O ne.Noć punoga mjeseca . nego je na stolu gdje su prije igrali šah prostirala večeru. kako se osjeć ate? Kako je prošao taj zamorni bal? . kraljice .prazni č na je no ć. Woland je u košulji sjedio na krevetu. toliko umješnosti.Hella. dakako. Ma čak je skoč io na stolici od uvrede. Korovjov i Azazello.zagalamio je Korovjov. . iako se ona pretvorila u potpuno prljavu krpu.propištao je . samo što mu Hella nije trljala nogu.Je li to votka? .Hrabro popijte .Smilujte se.upitao je Woland. . smjestio ma čak koji nije želio da se rastane sa svojom kravatom.tiho je upitala Margarita. . sjedi .č isti špirit! Margarita se nasmiješila i pokušala da odbije čašu.primijetio je ma čak i nalio Margariti nekakvu prozirnu teku ć inu u duguljastu čašu. satrti! Toliko takta. . . privla č nosti i šarma! .Svi su očarani.Noblesse oblige . messire .zar bih sebi do pustio da dami nalijem votku? To je . IZVLAČENJE MAJSTORA U Wolandovoj spavaonici bilo je sve kao prije bala.Jesu li vas jako izmu č ili? . i ja ve č eram u najužem društvu bliskih ljudi i posluge.Predivno! . Margarita je teturajući prišla stolu i naslonila se na njega.zapovjedio je Woland i objasnio Margariti: . kao i prije. Tada ju je.Pogla vlje 24.

vratile su se snage kao da je ustala poslije dugog i osvježavaju ćeg sna.Slušam. pojeo.Mislite? Onda molim da poslušate . u Margariti se glad još jače rasplamsala .Mogao bi odozgo staviti još grožđ e . Fagote . popaprio.zveketao je Korovjov — u uskom krugu . naredit ću da ih ispeku.suprotstavio se ma čak . I kako se sjetila da od ju č erašnjeg jutra nije jela. svijeće u svijećnjacima su jače zaplamsale.Molim da me ne u č ite .Ne.skrušeno je rekao ma čak .odazvao se ma čak i. kako je ugodno več erati tako. Grizući bijelim zubima meso. ...rekao je ma č ak . messire .a što se tič e tigrova.odgovorio je Behemot znam sjediti kod stola. nešto mekano zakucalo je u potiljku.tiho je rekla Hella gurkaju ći ma čka. i poslije toga je tako mangupski strusio drugu čašicu špirita da su svi zapljeskali. znam! .Woland je šutke podigao čašu i kucnuo se s Margaritom. .Gle ti njega! .odgovorio je na to Woland. ja ću se odmah poč eti pridržavati vašeg mišljenja.Našalio sam se . Margarita nije osjećala nikakve opijenosti. Poslije druge čašice koju je ispila Margarita. a ti glupavi medvjedi kao i tigrovi u baru skoro su mi svo jom rikom izazvali migrenu . . žmirkajući od zadovoljstva. . posolio ga. Behemot je odrezao komadić ananasa. Margarita je poslušno ispila.rekla je Hella. i istovremeno gledala kako Behemot na ostrigu maže gorušicu.Tiigrove se ne jede .ako smatrate da nema poleta.. . . uz ognjište. Margarita je uživala u soku koji je iz njega tekao. a u kaminu se vatra povećala. Počela je pohlepno gutati kavijar.Ah. .bal ima svoju ljepotu i polet.. ne uznemirujte se. .Nikakve ljepote u njemu nema a ni poleta takođ er. misleći da će zbog špirita odmah biti svemu kraj. . osim toga osjetila je vuč ju glad. Živa toplina potekla je u njezin želudac. Ali se ništa r đavo nije desilo. ispričao je kako se jed nom skitao devetnaest dana u pustinji i jedino č ime se . jed nostavno .rekao je Woland.

.to valja činiti tako da se ne čuje.. To treba spretno učiniti.A najzanimljivije od svega u toj je laži to . ne! Nešto me kopkalo u srcu! Ah! Nadzirao je stan! I onaj drugi u veži također! I taj na podvratniku isto! . .odgovorio je Azazello .obratila se Azazellu Margot. . Pomislio sam da je rastreseni privatni do cent ili zaljubljenik koji se mu č i na stubištu. .da je to laž od prve do posljednje rije č i. I drugi u veži. tog bivšeg baruna? .Recite . no da . čarobna kraljice.moje srce osjeća da ć e doć i. .Zanima me hoć e li doć i da vas uhapse? . a kad je Behemot završio.Mene samo što nije uhvatila histerija . oživjevši posli je votke: .Laž! .jeste li ga vi ustrijelili. a Korovjov je zatulio i zastenjao: . sigurno! .Dakako se nije čula. i zlatne iskre s kristala skakale su u njezinim oč ima ..odvratio je Azazel lo.. ..zar se vani nije č ula glazba i uop ć e buka ovog bala? . ali je on samo tiho rekao: .kako ga ne bih ustrijelio? Njega svakako treba ustrijeliti.No da.To je ono što ja ne razumijem . Da.Kako se č ovjek ne bi uzbudio? I meni samom su koljena klecala! Bum! Gotovo! Barun pada! ..Ništa u tome nije neočekivano . toč no! .uskliknuo je ma čak i svi su pomi slili da će protestirati. . Ali riječ je o tome što je taj čovjek na stubištu .Ah tako? Laž? . . ne sada .Toč no. on je nadzirao stan. Mislim da je nadzirao vaš stan .Tako sam se uzbudila! .dodao je ma čak oblizujuć i žlič icu s kavijarom. Svi su sa zanimanjem poslušali ovu zabavnu priču.. .uskliknula je Margarita to se dogodilo tako neoč ekivano.upitala je Margarita. draga Margarito Nikolajevna! Potvr đujete moje sumnje. Kad sam prolazila s Azazellom ..toč no.objašnjavao je Ko rovjov ..Dakako .hranio bilo je meso tigra kojeg je on ubio.vikao je Korovjov . kraljice . ali ne.odgo vorio je Korovjov .govorila je Marga rita. svi su u zboru povikali: .rekao je \Voland . .Povijest ć e nam suditi.Sigurno ć e doći.

Ne! .ja ću sam sada otić i. molim vas. a Azazello je sjeo na svoje mjesto.objasnila je Margarita .jed na je stvar pogoditi čekić em u staklo kritičara Latunskog.Postoji takav kritičar.Prema tome .u njegovo srce. Margarita nije odmah shvatila.. .govo rila je Margarita koja je očito do sada proživljavala uboj stvo koje je vidjela prvi put u životu.razložno je odgovorio Azazello .uskliknula je Margarita.progunđao je Azazello ustajući . Azazello.Ah. messire! . mes sire.. Korovjov i Behemot nekako su stidljivo spustili oči.Sjedi ti .Eto ti ga! A zašto? . .. .Ne. Danas sam navečer opustoši la njegov stan. .odgovorio je Woland.postavila je Margarita Azazellu ne sasvim jasno pitanje. .. .dakako.Korovjov je ispružio svoj dugi prst u Azazellovu smjeru .po izboru . .Kakav je to kritičar Latunski? .A na koliko koraka? .Onda gdje smo stali. . . .upi tao je Woland.Kako želite.U srce! .U srce! .Vi sigurno dobro pucate? . da.Prilično . srce . a shvativši kliknula je začuđeno: .upitao je Woland gledajući iz prikrajka Margaritu.. .uzviknuo je radosno ma čak i skočio. Ali pretpostavljam da neć e na ć i ništa zanimljivo.odgovorio je Azazello. ali u svoje vrijeme svakako će oni doći. a sasvim druga stvar . .. . .On je.u bilo koju pretklijetku ili u bilo koju kli jetku.uskliknula je Margarita hvatajući se za svo je srce.Dopustite meni.Ah. .ponovila je prigušenim glasom. nije potrebno! . a Margarita je odgovorila rumenjeći: .uništio jed nog majstora. . messire . kako želite .On pogađa u srce .A zašto je bilo potrebno da se sami mu čite? . dragocjena kraljice Margot? govorio je Korovjov. kako sam se uzbudila kad je barun pao! . .

Ispod prostrijeljena jastuka izvadili su pikovu sedmicu. Mjesto koje je ozna čila Margarita bilo je probijeno. Margarita je označila gornji u desnom uglu. i oni su se. . Za vrijeme streljačkog pokusa ma čak je sjedio namršten i iznenada izjavio: .u tome je vic što su zatvorene! U tome i jest sva sol! A otvoreni predmet može pogoditi svatko! Korovjov je izvukao iz ladice u stolu pikovu sedmicu. okrenuvši se od jastuka.Ne bih se htjela susresti s vama kad je u vašim ru kama revolver . pružio ih hvalisavcu. i gledala sovu koja je drijemala na polici kamina. pružio je Margariti zamolivši da noktom označi jedan od znakova. ispalio. položio njegovu cijev na svoje rame i. a da se nije okrenuo prema krevetu. . Ali je ma čak bio uporan i zatražio je ne jedan nego dva revolvera.pištao je Korovjov -ja ne preporučam nikome da se s njim sretne čak i kad nema u ru kama revolver! Dajem časnu riječ bivšeg regenta i pjevača solista da nitko ne bi č estitao onome koji ga sretne. poslije čega je odmah vrisnula Hella. Ozna čili su dvije točke na sedmici. izvadio je iz džepa hlača od fraka crni automatski pištolj. s urlikom je zgrabila ma čka za dlake a on kao odgovor za kosu.Dragocjena kraljice . smotani u klupko. valjali na podu.. Hella. Jedan od pehara pao je sa stola i razbio se.zveketao je Korovjov . prezirno iskrivivši usta. prstima začepivši uši. ubijena sova pala je s kamina.Draga. Azazello je u odgovoru na to nešto riknuo. Azazello je izvadio drugi revolver iz drugog stražnjeg džepa na hla čama i zajedno s prvim. Osjećala je strast prema svim ljudima koji nešto čine prvorazredno. a razbijeni se sat zaustavio. kojoj je jedna ruka bila okrvavljena. Margarita je sjedila.Gotovo! Azazello koji je sjedio okrenuvši se od jastuka. Mačak se dugo pripravljao. izazvavši veseli strah kod Margarite.koketno gledaju ći Azazella rekla je Mar garita. Mačak je opalio iz oba revolvera. .Ali one su zatvorene! -. Hella je sakrila kartu pod jastuk i viknula: . .Kanim potu ć i rekord sa sedmicom.

Hvala vam. . obuzeo je osjećaj blaženstva.zacvilio je mačak. . kasno je . koja se najela. A međutim.Ne mogu pucati dok mi netko smeta svojim razgo vorom! . Margaritu. Izvadili su kartu ispod jastuka i provjerili. bilo joj je potpuno jasno da ona odavle . Osjetila se prevarenom.da je on tu podvalu u č inio namjerno. gledaju ć i kroz kartu u svjetlo svijeć njaka. ponovila je Margarita i okrenula se kao da traži ogrtač ili plašt. . . . mirisava toplina iz kamina. Rastavili su ih. iako je po njezinu ra čunu bilo već kasno.Da. Ni jedna točka.To ne može biti . u sobi se u valovima širila suha. .Kamo žurite? . Nikakve nagrade za sve njezine usluge na balu nitko očito nije na mjeravao da joj predloži. vrijeme je . kao što je nitko nije ni zadrža vao. nije bila pogođena. On dobro puca. Ostali su zašutjeli. vrijeme se bližilo šestom satu ujutro. . U odgovor on se nasmiješio ljubazno i ravnodušno. Sudeći po svemu. Hella se pomirila s ma čkom. . a Korovjov ga je prebacio na Margaritino rame. .Kladim se . osim one što ju je prostrijelio Azazello. Vesela se večera nastavila. praveći se da su zabavljeni dimnim kolutovima cigare.Odvucite od mene pobješnjelu đavolicu! . vrijeme mi je .. Svijeće su kopnjele u svijećnjacima. Korovjov je puhnuo na prostreljeni Hellin prst i taj je zacijelio. Iskoristivši pauzu. Njezina golotinja odjednom ju je počela smetati. Gledala je kako modrikasti kolutovi s Aza-zellove cigare plove u kamin i kako ih mačak lovi krajem ma ča.upitao je Woland ljubazno ali suho. i u znak pomirbe oni su se poljubili. Nije joj se nikamo išlo.zbunivši se zbog toga. Crna tuga nekako se odmah pot krala u Margaritino srce. braneći se od Helle koja ga je zajahala. Woland je šutke uzeo s kreveta svoj izlizani i zamašteni plašt.Molim. . messire -jedva čujno rekla je Margarita i upitno pogledala Wolanda.rekao je Woland smiješeći se Margariti .tvrdio je ma čak.vikao je Behemot i nastojao staviti na mjesto ve liki pregršt dlaka išč upanih na leđima. Digla se od stola. Margarita se obratila Wo-landu i plašljivo rekla: .

možda.iznenada je zapovjednički rekao Woland. nešto reći na rastanku? . jer sam vam sam predložio. . Margot . Dakle? . ništa. Nimalo nisam umor na i vrlo sam se radovala balu. . hrabro! . Pomisao da ć e se morati vratiti u vilu izazvala je u njoj unutarnji poriv očajanja.rekao je Woland . ni za što!« rekla je sama sebi. ja bih drage volje pružala moje koljeno da ga poljube tisu će obješenjaka i ubojica. ponosna ženo. Da sama zamoli.više nema kamo da ode. ako sam vam još potrebna.gromoglasno i straš no povikao je Woland . teško je uzdahnula.Želite li. poč ela nešto razmišljati.žena. podbodite je! Već samo prisustvo kod ubojstva tog okorjelog lupeža-baruna vrijedi da se čovjeka nagradi. messire . . i posebno ne one koji su ja či od vas. dovodeći je u iskušenje. messire .Ne. .poput jeke ponovila je Wolandova svita.nastavio je Woland i smekšao svoj glas što želite za to što ste danas kod mene bili domaćica? Što želite za to što ste nagi proveli taj bal? Koliko procjenju jete vaše koljeno? Kakve su štete od mojih gostiju koje ste upravo nazvali obješenjacima? Govorite! I sada govorite bez sustezanja. Margarita se promijenila u licu i sjela. I da se još nastavio.Što je. Margaritino srce je zalupalo.Mi smo vas samo iskušavali .Sve najbolje. osobito ako je taj čovjek .požurivao je Woland.Margarita je gledala Wolanda kao kroz koprenu. . njezine su se oč i napunile suzama. . .tako valja! . Sjednite. Sami ć e predložiti i sami ć e sve dati.ni koga i ništa nemojte moliti! Nikada i ništa. a onda ć u poć i na rijeku i utopiti se«.Probudite svoju fantaziju. . savjetovao Azazello u Aleksandrovskom parku? »Ne.Tako valja! . spremna sam da odmah ispunim sve što vam se sviđa.osim. Dakle.Woland je skinuo teški ogr tač s Margarite i ona je opet sjedila uza nj na krevetu.ponosno je odgovorila Marga rita . .rekla je glasno i pomislila: »Samo neka iza đ em odavde.Točno! Imate potpuno pravo! .Sjednite . kako joj je.

Napolje . Zato i govorim o krpama. kako je spretno i jasno naglasio Woland ponavljajuć i riječ i same Margarite .S obzirom na to . jedno: nabaviti krpe i zapušiti nji ma sve pukotine moje spavaonice. .... Frida.»jednu stvar«.. zahtijevati.zahtijevati jed nu stvar. . . .ja ne znam što da radim. zna č i. jednu stvar? .. otvorila usta i izbuljila oči. . ali nije ništa rekao. zar se u prazničnoj noći gosti za sto- . moja donna . molećivi glas.O tome i ja govorim! . . pokrivši svoje oštre uši šapama zaprljanim ružičastom kremom.kako mogu otići? Messire.ponekad ono potpuno neočekivano i podmuklo prolazi kroz najuže pukotine.zaprepastila se Marga rita saslušavši te stvarno nerazumljive riječ i.. . Preostaje. messire . i ona je već htjela izgovoriti skrivene i u duši pripremljene riječi.uskliknuo je mačak i za sva ki slučaj maknuo se od Margarite.Zahtijevati.upravo krpama! .odgovorio je Woland smješkaju ći se s razumijevanjem .i razdraženi je ma čak šapom udario po stolu.Još nisam popio kavu .Želim da prestanu Fridi davati maramicu kojom je ugušila svoje dijete. oč igledno sjećaju ći se ištipanog na balu uha.to ne bi odgova ralo vašem kraljevskom dostojanstvu .Potpuno se s vama slažem. . kad li je iznenada problijedjela.rekao mu je Woland.Zovem se Frida!« .O čemu govorite.povikao je u njezine uši nečiji nasrtljivi.progovorio je Woland podsmjehnuvši se .odgovorio je ma čak .. Mačak je podigao oči prema nebu i bučno uzdahnuo. Frida! .Govorim o milosrđu . mogu zamoliti.Ja. molim. Ah..objasnio je svoje riječi Wo land ne spuštaju ć i s Margarite plameno oko .umiješao se u razgovor ma čak . messire? . Margarita je još jednom uzdahnula i rekla: . »Frida!.Margariti je ponestalo daha.i Margarita je mucajući progovorila: .da je moguć nost da ste primili mito od te glu pa če Fride dakako potpuno isklju č ena .

.naredio mu je Woland i okrenuvši se k Margariti upitao: .prve. . žena s histeričnim očima i pružila ruke prema Margariti koja je veličanstveno rekla: .Šuti. ali bez ikakvih znakova pijanstva. kako sam se izrazio. Neću imati mira cijeli život. tako se desilo.Ali kakvog smisla ima či niti nešto što treba činiti druga. Više ti neć e davati maramicu. . ne baš pronicljivi ljudi.Ne .lom dijele u dvije kvalitete? Jedni . a drugi. usta nova? Dakle.tiho je upitala Margarita.odgovorio je Woland . i utrčala je raskuštrana. naše su mogu ć nosti prilič no velike. Ona čeka.znam da se s vama može razgovarati samo otvoreno i otvoreno ću vam reći: ja sam . .Tebi je oprošteno. dospjet ću u užasan položaj.Ho ć ete li to uč initi? .promrmljao je Woland i okrenuvši globus poč eo promatrati neki detalj na njemu. I ako ostane prevarena. Ništa se tu ne može. drugorazredne svježine? . draga kraljice. . ona vjeruje u moju pomoć. Vrata su se otvorila.A .Vi ste. po svemu sudeć i. muko moja . . .Zar će se meni ispuniti? Azazello je ironično usmjerio krivo oko na Margarina i neprimjetno mahnuo ri đ om glavom i frknuo.Pa uč inite. . . ja to neću u č initi.Šuti . nego vi to uč inite sami.rekao mu je Woland i na stavio obra ćajući se Margariti: .pomogao je Korovjov. mnogo veće .to je razumljivo. kako se izražavao taj žalosni bifedžija-škrtica. Zamolila sam vas za Fridu samo zato jer sam u njoj neoprezno pobudila č vrstu nadu. . oč ito se ponoseć i tim mogu ć nostima.Nikako . oč ito se baveć i i drugim poslom za vrijeme razgovora s Margaritom. da je tu došlo do male zabune.rekao je Woland . Ne poričem. Frida. . da te vrag odnese! .Da. č ovjek savršene dobrote? Visoko moralni č ovjek? .nije izdržao i umiješao se ma čak.radi se o tome. one su mnogo već e nego što pretpostavljaju neki...lakomisleni čovjek. .prodorno je viknula Margarita.Frida! . Svaka usta nova treba da se bavi svojim poslovima.No. naga.odgovorila je Margarita čvrsto . messire. .

u ogrtaču. Što želite za sebe? Nastupila je tišina i prekinuo ju je Korovjov koji je prošaputao na Margaritino uho: . a mjesečeva bujica kipjela je oko njega. . teški zastor na prozoru se pomakao. . zbogom . pala je na pod ničice i prostrla se kao križ pred Margaritom. . ne muč i me. Majstor ju je odmaknuo od sebe i prigušeno rekao: .. zajauknula. .Hvala vam. Margot! Opet su počele moje halucinaci je . . Margarita ga je odmah prepoznala. Margot.Pa što. . Behemote . ja sam teško bole stan .Želim da mi se sada. . prozor se otvorio i u dalekoj visini pojavio se puni ali ne jutarnji nego ponoć ni mjesec. i dugo susprezane suze tekle su sada u potocima po njezinu licu. .rekla je Margarita i digla se.Dakle. Ljubila ga je u čelo. Bio je u svojoj bolničkoj odjeći .Ne pla č i. Njegovo neo-brijano lice iskrivila je grimasa. to se ne ra č una..ne ć emo izvla č iti korist iz postupka neprakti č nog č ovjeka u prazni č noj no ć i. besmisleno je ponavljajuć i: . stiskala se uz bodljikavi obraz. .Dijamantna donna.Bojim se.rekla je Margarita i njezino je lice unakazio gr č. i potr čala k njemu.On se okrenu Margariti: . ovaj put vam savjetujem da bu dete razumniji! Ina č e fortuna može promaknuti. ti. papu čama i crnoj kapici s kojom se nije rastajao. Tada je u sobu banuo vjetar tako da je polegao plamen svijeća u svijećnjacima.Ti. Izgovarala je samo jednu riječ. S prozorske daske legla je na pod zelenkasta marama noćnog svjetla i u njemu se pojavio noćni Ivanuškin gost koji se nazvao majstorom. . pljesnula rukama.progovorio je Woland . on je luđački plašljivo pogledavao na plamen svijeće.Začuo se Fridin vapaj. jer ja nisam ništa u č inio.uhvatio se rukom za prozorsku dasku kao da se sprema da skoč i na nju i bježi i gledajuć i prisutne povikao: . ovog časa. u usta. šaptala je daveći se riječima: . vrati moj ljubljeni majstor . Ridanje je gušilo Margaritu. Woland je mahnuo rukom i Fride je nestalo s oč iju. ti.

Tko ste vi? .sada ć emo porazgovarati. messire. . Zatim je. .Pogledajte. Margarita je nagovarala majstora drhtavim glasom: .prošaputao je Korovjov Margariti. . .zapovjedio je Woland. ali je njegova ruka zadrhtala.odgovorio je došljak.upitao je Woland pridošlicu. povikala: . i on je ispustio čašu koja se kod njegovih nogu razbila. .. . .odgovorila je Margarita.Ne sumnjaj.Da. obrisavši suze. ne.odgovorio je majstor i smiješak je iskrivio njegova usta.dobro su ga udesili. . Margot? . ne. .Strašne riječi! Strašne riječi! On je majstor. .Daj.Pij. pij! Bojiš se? Ne. ja sam s to bom . to je već druga stvar .Znate li s kim sada razgovarate? .Zar si to ti. na njoj je sada bio crni svileni plašt. ja vas u to uvjeravam! Izliječ ite ga. . bolesnikov pogled više nije bio tako divlji i nemiran. . .Još! . njegove su oči postale žive i prisebne. Zaista.Ne. Te riječi Margarita nije podnijela i ponovo je zaplakala. .. . Bolesnik je spustio glavu i stao gledati u zemlju mrkim bolnim oč ima. on je toga vrijedan! . ovom č ovjeku da nešto popije. ja sam s tobom . sreću! .rekao je Woland zažmirivši . to sam ja . .To donosi sreć u. on već dolazi k sebi.Eto. ne.Kod koga se nalazite? . Ja sam duševni bolesnik . ne boj se ni č ega.Naredio je Korovjovu: . vjeruj mi da će ti pomoći! Bolesnik je uzeo čašu i popio što je bilo u njoj. Korovjov je spretno i neprimjetno primakao majstoru stolicu i on je na nju sjeo. . priljubila se uz bok bolesnika i tako zamrla.upitao je mjese č ev gost..progovorio je poslije šutnje Woland . a Margarita se bacila na koljena. Nakon što je majstor ispraznio drugu čašu. viteže.Iz doma boli. U svojem uzbuđenju nije primijetila da nije više naga.Odakle dolazite? .Sada nisam nitko .

Woland je pružio ruku s dlanom nagore. .To je oprostiva slabost. . Ivan Bezdomni.Pa što.Dobro. Skrenite paž nju na moj profil na mjesečini. onda smatrajte .Dođi k sebi! Pred tobom je zaista on! Ma čak se i sada upleo: . .odazvao se Woland . Woland se gromoglasno nasmijao.Dakako. . . . dobro. .i zašutio je.Mačak je stao u mjesečev trak i htio je još nešto dodati. . zveknulo je posu đe na stolu.moj susjed u ludnici bio je neki dječak. Oprostite mi .trgnuvši se. šutjet ću.A ja sam zaista nalik na halucinaciju. Tada su opet poskočili i zanjihali se jezičci svijeća. On samo što nije mene samoga doveo do lu dila dokazujući mi da me nema. dakako. ne! . ali se nitko nije uplašio niti za čudio tom smijehu. On mi je pripovijedao 0 vama.imao sam zadovoljstvo da sretnem tog mladi ća na Patrijaršijskim ribnjacima.Recite.Treba vjerovati .O čemu? O čemu? O kome? .preplašeno je govorila Margarita i tresla majstorovo rame. Ona ima suviše visoko mi šljenje o romanu koji sam napisao.ja? . ali su ga zamolili da šuti i on je odgovorio: . . .zato što sam ga spalio u peć i.ali.Roman o č emu? .upi tao je Woland. ako je bolje.odgovorio je majstor .Na žalost to ne mogu učiniti . Bit ću šutljiva halucinacija . Ali vi vjerujete da sam to zbilja .ljubazno je od govorio Woland.I to sada? To je potresno! Zar niste mogli prona ći drugu temu? Dajte da vidim. dakako . zašto vas Margarita zove majstorom? . bilo bi mnogo bolje smatrati vas plodom halucinacije. Behemot je čak zapljeskao. dodao je majstor. . .rekao je pridošlica . On se podsmehnuo i rekao: .Znam .Roman o Ponciju Pilatu.progovorio je Woland 1 prestao se smijati.Ne.odgovorio je majstor ..

stavio na stranu i šutke. Margarita se uhvatila za bolnič ki ogrta č. i ja ć u s vama za društvo . Azazello? .i ne navodi mog gospodara na tu pomisao. Azazello . ništa.rekao je Woland i kucnuo du gim prstom po rukopisu. rukopis! Evo ga! Pritr čala je Wolandu i oduševljeno dodala: .to je nemoguć e. uz mjeseč inu.. ..Ni no ć u. Mačak je odmah skoč io sa stolice i svi su opazili da je sjedio na debelom svježnju rukopisa.. okrenuvši se prema dalekom mjesecu. ništa..Oprostite. Ovaj je ne zna se zašto pao u tugu i nemir. savio ruke i. ne vjerujem . zašto ti ne pomaže lijek? ..šaptao je Korovjov vrteći se oko majstora . Margarita je zadrhtala i povikala. Vjeruj mi da bih ti se svake noć i javljao u isto takvom mjeseč inastom ruhu. tužna. Kako bi ti bilo. svemogući! Woland je uzeo u ruke pruženi primjerak. i zvao bih te k sebi. kao i jadni majstor. zagledao se u majstora. u suzama: .No. Gornji primjerak ma čak je uz poklon predao Wolandu. podigao se sa stolice.rekao je taj kroz nos . Zašto su me uznemirili? O bogovi.Ništa. . bogovi.Svemogući.odgovorio mu je ma čak .No. sad je sve jasno .potvrdio je ma čak zaboravivši svo je obećanje da će biti šutljiva halucinacija . o Azazello? .Savršeno jasno ...da bi te bilo dobro utopiti. ponovo uzbu đ ena do suza: . rukopisi ne gore.On se okrenuo Behemotu i rekao: ..sad mi je glav na linija tog opusa jasna skroz naskroz. i kimao bih bi.obratio se šutljivom Azazellu. ništa .Evo ga. daj ovamo roman. okrenuo ga. nemam mira. Majstora su posjeli natrag i bolesnikovo lice poprimilo je mirniji izraz. Još č ašicu. zablistala na mjesečini i pomogla.Bože. .. . I čašica je namignula.ništa.odgovorio je Woland . priljubila se k njemu i sama poč ela mrmljati. Što ti kažeš.Budi milosrdan.Velim . bez smiješka. drhtureć i poč eo mrmljati: . Behemote. .

messire! U tom podru mu već odavno živi drugi čovjek.kažite što vam je potrebno.molim da nas opet vratite u pod rum u ulicu na Arbatu. Od straha taj je č ovjek drhturio i koljena su mu klecala. ali s kovč egom u ruci i s kapom na glavi.Azazello! Istog časa je sa stropa na pod pao zbunjeni građanin blizak pomra čenju uma. Margarito .Alojzij Mogarič . . Tada se majstor nasmijao i. ne ć u te ostaviti .Ne. .Ah. i da svjetiljka gori.To je istina. u donjem rublju..Mogarič? .odgovorila je Margarita i obratila se Wolandu: . i da sve bude kako je bilo. .Pročitavši članak Latunskoga o romanu ovog čovje ka. .On je stavio obraz uz glavu svoje prijateljice. približivši se majstorovu uhu. Čulo se kako joj je odgovorio: .No. obuhvativši MargarUnu glavu.. Ništa više ne želim u životu osim da te vidim. . i uopće nikada se ne de šava da sve bude kao prije.Ne. Margaritine su oči zaplamsale i ona se molećivo obratila \Volandu: .I on je pozvao: .što je mogao srda čnije zaunjkao je Azazello. s izjavom da on skri va ilegalnu literaturu? . .Ne dešava se.odgovorio je taj. prekasno.opet je stupio u razgovor Woland . Ali mi ćemo pokušati. jadna. i Margarita je urliknuvši: . Novopridošli gra đanin je pomodno i zalio se pokajničkim suzama.rekao je Woland. vi ste napisali tužbu protiv njega. ... ne slušajte jadnu ženu.upitao je Azazello čovjeka koji je pao s neba. .Dopustite mi da mu nešto šapnem. rekao: .. . U sobi se začulo siktanje razjarene ma čke. nešto šapnula. zagrlio Margaritu i po č eo mrmljati: Jadna. drhtureći. kažete? .Htjeli ste se preseliti u njegov stan? . A tebi savjetujem da me ostaviš. Woland je kimnuo glavom i Margarita je. propast ćeš sa mnom.upitao je Azazello.

. .neodlučno je odgovorio majstor. I viknuo: . Majstor je izbuljio oči. Korovjov je bacio povijest bolesti u kamin. .s odo bravanjem je rekao Azazello .Da. i molim.Protestiram. . govore »ti«. . Obično ma čcima.Vidjet ćeš što je vještica.. to nije sramota .potvrdio je polaskani ma čak i dodao: . osvrtao se. vidjet ćeš ti! . . .Dogradio sam kupaonicu. to si ti.Ne postoji li dokument. On se zapleo ne znajući kako da se obrati ma čku.Vi ste onaj ma čak koji je ulazio u tramvaj? .Van! Tada se Mogarič okrenuo naglavce i izletio iz Wolan-dove spavaonice kroz otvoreni prozor.Da-a . . nije ga ni bilo. . galica .umirio ga je Korovjov i nekakvi papiri i knjige našli su se u njegovim rukama: Je li to povijest vaše bolesti? .zarila nokte u lice Alojzija Mogariča. A ako se vaš graditelj začudi.pa ćenič ki je povikao majstor .Da. .Ugodno je čuti kako se ljubazno odnosite prema mačku. .cvokoćući zubima vikao je okrvavljeni Mogari č i u strahu poč eo brbljati neke besmislice . ne znam zbog čega.samo kreč enje .Ipak..potpuno potresen.a to je knjiga stanara vašeg graditelja? . i ko na č no rekao ma č ku: . . to je očito mnogo čišći posao nego onaj o ko jemu je pričao Ivan! .urlao je ma čak. .Čini mi se da niste obični ma čak . ... ..dodao je plašljivo Wolandu.. ne postoji ni čovjek . .Upravo dobro što ste dogradili kupaonicu . . ja sam .on mora uzimati kupke.. recite .zado voljno je govorio Korovjov .U bolnici ć e ipak primijetiti da me nema . ne sramoti se! . . . to ste vi.Oprostite.Ništa oni neć e primijetiti! .Margot.Tko je upisan u nju? Alojzij Mogarič? .Jedan! Nema ga.Što to radiš? . Margaritu je odvukao Korovjov. . . iako se nijedan ma č ak nikada ni s kim nije pobratio. šap ćući: . Nastala je zbrka. .Korovjov je puhnuo na stranicu knjige stanara.

.I vaši dokumenti tako đ er . obra ćajući se Wolandu.Kimnula je majstoru i opet se obratila Margariti: . . . a zatim je.deset tisu ća.po gledala je Wolanda . Neću natrag u vilu! Neću se udati ni za inženjera ni za tehničara! .Gotovo.i Korovjov je pružio majstoru dokument. Ni ja ne postojim.upravo je to halucinacija. značajno podigavši šapu .Budite sretni. Zatim je prevrnuo o č ima i slatko prošaptao Margariti: .kamo zapovijedate. .I eto. poseb no pažljivo. eto vašeg dokumenta .Meni bi se prije šape sasušile nego da dirnem tuđe .zamolite ih . messire! .A evo i vašega vlasništva. .Tada se uvezana knjiga stanara isparila iz Korovjovljevih ruku. Margarito Nikolajevna! . Margarito Nikolajevna .govorio je majstor.Dušo. fotografiju i. Nama tu đe nije po trebno.Kućne pomoć nice sve znaju . da uputimo vašu pratnju? Meni osobno ona nije potrebna. Margarito Nikolajevna .Ispričavam se .ako ne postoji dokument. gola kakva je bila. Margarito Nikolajevna. zadivljen preciznošću Korovjovljeva rada . sasušenu ružu.mu da je Alojzija sanjao. Tada je kroz otvorena vrata dojurila Nataša. s poštovanjem raportirao: . ona je već u gradi-teljevom stolu. odmaknuvši se od globusa . . nije gotovo .Što želiš. Natašo? .nastavio je Korovjov pružajući Margariti dokumente. nemam dokumenta.povikao je Korovjov .Dobro ste rekli .upitala je Margarita.Vrati se u vilu. Mogarič? Kakav Mogarič? Nikakva Mogariča nije bilo! .napuhnuvši se rekao je ma č ak i plesao po kovč egu da bi u nj ugurao sve primjerke zlosretnog romana. ne postoji ni čovjek. štednu knjižicu: . .i Korovjov je uručio Margariti bilježnicu s nagorjelim rubovima.Ne.odgovorio je Woland. kako ste izvo ljeli položiti.da me ostave među vješticama.molećivo je progo vorila Nataša i spustila se na koljena . .primijetio je ma čak.Znala sam kamo ste odlazili. . moja draga donna. pljesnula je rukama i povikala Margariti: .griješimo kad mislimo da su sli jepe.

Ovime se potvr đuje da je donosilac. Margarita je upitno pogledala Wolanda. Potpis .Mi obično ne izdajemo potvrde . neka bude. Tada se Nataša bacila Margariti oko vrata. Poslije toga je Nikolaj Ivanovič netragom nestao. Hella.propištao je Nikolaj Ivanovi č. ali je bio silno smrknut pa čak i razdražen. koga ću sa zadovoljstvom otpustiti . zaklanja ju ć i se rukom od svjetlosti svijeća.U svrhu predoč enja miliciji i supruzi . Taj je kimnuo. .Molim da mi se izda potvrda . ne mogu biti vampir.čvrsto je re kao Nikolaj Ivanovič. utisnuo na papir riječ »pla ć eno« i uru čio ga Nikolaju Ivanoviču. Varenuha je spustio glavu.s gađenjem je upitao Woland. .javio se ma čak.Meni su gospodin Jacques ju čer na balu ponudili brak. Na Natašinu mjestu pokazao se Nikolaj Ivanovič.A datum? . učiniti iz nimku. Zatim je odnekuda uzeo pečat.Behemot. pobjednič ki viknuvši. a ma čak joj je diktirao. . I nije još Nikolaj Ivanovič ni došao k sebi. toliko je ovdje suvišan. odletjela kroz prozor. po svim pravilima je huknuo u njega. Nataša je otvorila šaku i pokazala nekakve zlatnike. Zadobio je svoj prijašnji ljudski lik. s datumom potvrda neće va žiti .. dohvativši papir.Tko je to? . kad je već naga Hella sjedila kraj pisaćeg stroja. . Ja nisam krvožedan.progovorio je Niko laj Ivanovič veoma tvrdoglavo divlje se osvr ćuć i . .odgovorio je ma čak i namrštio se .. Ja i Hel la skoro smo tada Rimskog dotjerali do smrti.grubo je upitao ma čak. Otpustite me! .Datume ne stavljamo. . proveo spomenutu no ć na balu kod sotone. za gradu! A u zagradu napiši »nerast«. . .s ve likim zadovoljstvom.ali ćemo za vas. dovuč en na nj u svojstvu prijevoznog sredstva.Evo.U koju svrhu? .Otpustite me natrag. stavi. Nikolaj Ivano vič. a na nje govu se mjestu pojavio novi neoč ekivani č ovjek.rekao je Woland gledajući s odvratnošću Nikolaja Ivanoviča . uzdahnuo i tiho rekao: .gdje sam proveo prošlu no ć . . zvonko je poljubila i.

Mrzim taj roman .Molim te . .A vaš roman. . njegovo je lice zasjalo. hoć u u podrum.Kakva je to tlapnja? . nadahnuće? .Više nemam nikakve mašte.rekao je ma čak i Varenuha se rasplinuo.To Lapšonikova neć e tiskati.od govorio je majstor . ..Ne slušajte ga. Jasno? Neć ete li se više tim baviti? Od radosti se sve pomiješalo u Varenuhinoj glavi. hoć u reć i. vaše ve .Sada me svi ostavite nasamo s njima . . to nije zanimljivo.. u arbatski podrum? A tko će pisati? A mašta.Ali nešto se mora opisivati? . teš ko mi je pri duši. . Pilat? . o Alojziju. messire . okrenuvši se k \Volandu: .ne go vori tako. . Poslije šutnje Woland se obratio majstoru: .naredio je Woland pokazuju ći majstora i Margaritu. ..slomili su me.ništa me ne zanima osim nje .govorio je Woland.Margarita je još dodala.. Majstor se nasmiješio.Od čega ćete živjeti? Bit ćete siromašni.Varenuha je stiskao ruke na grudi i s molbom gledao Azazella. .Istinitim bo . počnite pisati. Ne treba lagati preko telefona.opet je položio ruku na Margaritinu glavu . . Zašto me mučiš? Pa znaš da sam sav svoj život uložila u taj tvoj rad.Ne treba se prosta č ki ponašati preko telefona. . to jest. messire.. Wolandova zapovijed odmah je izvršena. Ako ste iscrpili tog prokuratora..Ne uznemirujte se.Dobro. recimo. a. ne znajući što govori. i on je.upitao je mršteć i se Woland. suviše je iz mučen.. . a ni nadahnu ća .Znači.žalosno je zamolila Margarita .odazvao se Azazello i obratio se Varenuhi: .odgovorio je majstor. Ku ć i! .Suviše sam mnogo propatio zbog njega. . osim toga. .Kakav Rimski? Kakva je to glupost? . . od mah poslije ru čka . promrmljao: .

. što govorite. čovjek koji je napisao povijest Poncija Pilata.Znam što ste mu šaptali .Ne mislim .Ne.Ostajte zdravo! Ostajte zdravo! . I Margarita u crnom plastu. s nakanom da se smjesti kraj svjetiljke i živi bijedno? Margarita se odmakla od majstora. Kako na plastu nije imala džepa..Do viđenja ... Želite li još štogod od mene? . Tada ju je nešto zapanjilo. a već odavno bi moralo biti jutro? .nasmiješivši se.Učinila sam sve što sam mogla. zbog čega? . Margarita je stavila potkovu u servijetu i napravila čvor. ne. od lazi u podrum.ništa strašno.Evo.nasmiješivši se.Što govorite. Margarito Nikolajevna. sve je učinjeno.rekao je kroz zube Woland i nastavio: . .Želite li se sa mnom svađati? .ali to nije najzamamnije. ..odgovorio je majstor. ne. to nije žalosno . pa želim vam sreću! Margarita je molećivo pružila ruke Wolandu.. No. obratio se k majstoru .. Reći ću vam . otić i od mene . u hodniku . .Drage volje. što ne razumijem .Ne.rekao je Woland i izvadio ispod jastuka malu zlatnu potkovu s di jamantima.rekao je Woland. upi tao je Woland. Pogledala je prozor u kojemu je svijetlio mjesec i rekla: .vaš će vam roman još donijeti iz nenađenja. messire!. . i progovorila vrlo gorljivo: . obujmio je oko ramena i dodao: Urazumit ć e se ona.. Ali je on odbio. ne.Prazničnu noć ugodno je malo zadržati . kako to da je stalno po noć pa ponoć . ali se nije usudila da mu pri đ e i samo je tiho kliknula: .No. o.To je vrlo žalosno . drage volje .odgovorio je Woland.Dakle. . i šapnula sam mu najzamamnije stvari.rekao je Woland . a majstor u bolničkom ogrta ču izišli su u hodnik draguljaričina stana. pri vukao je Margaritu.odgovorio je majstor. .Onda uzmite ovo od mene za uspomenu .suprotstavio se Woland .

niti svjetlo niti zora. znalo se. a zatim je provirila i ona sama.je gorjela svijeća i tu ih je čekala Wolandova pratnja. izišla je na stubište suhonjava žena s kantom i torbom u rukama. Odmah ć u se vratiti. ali na to nitko nije obraćao pažnju. u srijedu prolila suncokretovo ulje kod obrtaljke. a danas ju je podiglo nešto. Kod ulaznih vrata šeste veže Azazello je puhnuo u zrak i samo što su izišli na dvorište u koje mjesec nije dopirao. izgubila samo potkovu! .ili u dućanu s petrolejem. čas s torbom i kantom zajedno . ugledali su čovjeka koji je spavao na stepenicama.rekao je Azazello . i to najbolje. 48 gdje je stanovala Anuška. nešto je mekano palo. Kroz prednje staklo mutno se vidio vranin profil. pa je stoga nosila nadimak »Kuga«.Bože. odmah poslije pola noći. Stvar je bila u tome: neko vrijeme prije izlaska Margarite i majstora s njihovim pratiocima. da je gdje se ona god pojavila ili se nalazila .odmah na tom mjestu nastao skandal. ili na trgu. na Berliozovu nesreću. Kad su prolazili preko hodnika na drugom katu. Okrenuo se ključ u bravi. 48 koji se nalazio ispod draguljaričina. i već . Nitko nije znao.i pri č ekajte me. i sigurno nitko neć e ni doznati. Već su se spremali da sjednu kad li je Margarita u očajanju tiho uskliknula: . i. . ili na stubištu. To je bila upravo ona Anuška koja je. čime se u Moskvi bavila ta žena i od kakvih je sredstava živjela. Ono je bilo pusto. Kuga-Anuška ustajala je vrlo rano. zalupila je za sobom vrata. a najčešće u kuhinji stana br.I on je otišao u zgradu. Osim toga. Kad su izlazili iz hodnika. a ma čak je pomagao Helli. spavao mrtva č kim snom. a ostali su krenuli da ih prate na stubište. a ugledali su također i veliki crni automobil s ugašenim svjetlima koji je stajao pred vratima. Hella je nosila kovč eg u kojemu je bio roman i neveliko vlasništvo Margarite Nikolajevne. provirio je Anuškin nos. Znalo se o njoj samo to da se nju svakodnevno moglo vidjeti čas s kantom. iz stana br.Sjednite u auto . očigledno. čovjeka u čizmama i kapi. samo da pogledam u č emu je stvar. Kod vrata stana Korovjov se poklonio i nekamo nestao. ili kod kućnih vrata.

kakav stan!. šmugnuo mimo nje i poput prvoga ostavio kuću kroz prozor. Ah. sakrila se iza njih.gore.Stup! Galica! Koliko je samo krečenje koštalo..bez brade.Kamo te vrag nosi samo u ga ćama? . . nego . ali s nešto svinjskim licem. Ali na asfaltu dvorišta nije bilo ništa. Treba reći u Anuškinu čast. Preostalo je da pretpostavi kako je pospana i čudna ličnost izletjela iz kuće poput ptice ne ostavivši iza sebe nikakav trag.i zaplakavši proderao se: .se spremala da nekamo krene kad li su na gornjem katu tresnula vrata. Anuška je čak zaboravila na potiljak.Van! .. u ruskoj košulji. osvijetljenom dvorišnom svjetiljkom. da je bila znatiželjna i odlu čila je da sa čeka neć e li biti nekih novih čudesa. Anuška je odjurila od prozora. uzdahnula i krenula k prozoru. Anuška se prekrižila i pomislila: »Stvarno je čudan stan broj pedeset! Ne govore ljudi uzalud. i sada se poč elo spuštati čitavo društvo. zatvorenih oč iju. netko se spuštao po stepenicama i naletjevši na Anušku odbacio je u stranu tako da je potiljkom udarila o zid. .. brzo ih otvorila. za kratko je vrijeme dotrčao odozgo i potpuno jednako otprhnuo kroz prozor. . s kovč egom u rukama i kapi. kako se učinilo Anuški.. uzdišući i razgovarajući sama sa sobom. vidjeti smrskana čovjeka s kovče gom. ali ne trkom već obič no kao što čine svi ljudi. i naglavce izletio kroz prozor u dvorište.zavrištala je Anuška uhvativši se za potiljak. ali ne više dolje po stepenicama. Čovjek u donjem rublju. ni ne pomislivši da se smrska na asfaltu.Tada je jurnuo. Opet su gore otvorili vrata. Legla je potrbuške na pod.. i turila glavu u dvorište očekuju ći da će na asfaltu. Treći . spustila se k svojim vratima.« Nije dospjela o tome razmisliti kad li su gore vrata ponovo zalupila i netko je drugi potr čao.. Anuška je zaboravila svrhu svog odlaska i ostala je na stubištu. okrugla obrijana lica. i u pukotini koju je ostavila zaiskrilo se njezino izbuljeno od znatiželje oko. križajući se. odgovorio je Anuški bijesnim sanenim glasom: . Anuška se pripila uza zid. i vidjela kako je neki prilično poštovani građanin s bradicom. onamo gdje je bilo raz bijeno staklo na prozoru.

Cijelo društvo prolazilo je kraj Anuške. s krivim okom.Neki bolesnik. građanine. drugi na Smolenskom . stisnuo Anuškino grlo tako da je sasvim zaustavio prilaz zraka u njezine gru- . Fuj! Ma kakve cipele! Pa dama je bila gola! Pa da. legla je potrbuške i stala tražiti. stavila je kantu uza zid.. đavo će ga znati odakle. Tada je nešto palo na hodnik. u crnoj kapici i u nekakvu ogrtaču spuštao se nesigurnim koracima. Anuška samo što nije naglas nešto pisnula.« U Anuškinoj je duši sve pjevalo od predosjećaja užitka što će sve sutra pričati susjedima. u bijelom prsluku fraka i s kravatom. Dama je bila ili bosa ili u nekakvim prozirnim. blijed. Kad je čula da se koraci udaljuju. K nećaku? Ili raspiliti na komadić e? . . Anuška je prinijela k očima dragocjenost. rascvjetanim u komadiće.Ne znam ni za kakvu servijetu. bez kaputa. kakav stan!. Anuškine oči skočile su na čelo kad je otvorila zavežljaj. odgodivši svoj odlazak u grad.. Anuška je poput zmije dopuzala iza vrata. Završavao je povorku stranac malena rasta i šepav. Njega je brižljivo vodila pod ruku nekakva dama u crnoj mantiji. trljajuć i oči. uhvatila kantu i već se spremala da se vrati u stan. kako se to Anuški učinilo u polutami... niti sam išta vidjela!. i oči su usplamtjele pravim vučjim plamenom. bez kaputa. Iza čudno odjevene dame išla je gola dama s kovč egom u ruci. I niti išta znam i niti sam išta vidjela!. i tiho šapnuo: . obrastao bradom. mantija je bila preba čena izravno na golo tijelo! »Ah. pijani? Bjeloprsi je tvrdim kao rukohvati autobusa i isto tako hladnim prstima... ili nije bio bolesnik ali svakako čudan.« Anuška je sakrila nađenu stvar pod pazuho.. više ništa ne rekavši. vrlo se iskusno pretvarajući.Daj potkovu i servijetu! ..upitala ja Anuška.Kakvu servijetu-potkovu? . Zar ste. sigurno inozemnim cipelama. . kad li je pred njom iskrsnuo. onaj s bijelim prsima. U njezinim se rukama našla servijeta s nečim teškim. a kraj kovč ega šunjao se crni veliki ma čak. . Kamenčić e mogu izvaditi i po jedan prodati: jedan na Petrovki. U Anuškinoj se glavi podigao vihor: »Niti išta znam.

Mersi! Mersi! Mersi! . kom majstoru koji se nepomično i beživotno zavalio u kut sjedišta.di. Ona je očajnič ki se smiješeć i samo uzvikivala: . Nije bilo ni automobila u dvorištu. nastavila vikati: .progovorila je. stranac bez kaputa skinuo je prste s njezina grla. potkovicu? . ne smatrajući potrebnim da se muč e penjanjem po stepenicama. leži u servijeti. I farovi velikog crnog automobila nestali su među drugima u besanoj i buč noj Sadovoj ulici. predaj je miliciji a ne skrivaj je pod pazuho! Osjećajući u glavi zvonjavu i zbrku od svih događaja na stubištu. . čvrsto joj stiskati ruku i marljivo zahvaljivati slijedećim izrazima. Kanta je ispala iz Anuškinih ruku na pod. najpokornije zahvaljujem! Mersi! Mersi! Velikodušni stranac jednim je skokom preskočio cijeli niz stepenica. Anuška je još dugo. Azazello se oprostio s njom.Najdublje sam vam zahvalan. Udahnuvši zrak. upitao da li udobno sjedi.I on je odmah iz vadio iz džepa na prsluku novac i uru čio ga Anuški.Ovaj čas! Znači to je vaša potkova? A ja gledam. Vrativši Margariti Wolandov poklon. ma č ak je poljubio njezinu ruku. .Ah. Za jedan sat u podrumu male kućice u jednoj od Arbatskih ulica.Ah. po inerciji. mahnuli su vrani i odmah se rasplinuli u zraku. s jako izraženim stranim akcentom: . a Hella se sočno izljubila s Margaritom. pratioci su mahnuli ru. ako još ikada budeš našla tu đu stvar. madame. Anuška se nasmiješila. ali prije nego će sasvim nestati viknuo je odozdo ali bez akcenta: . . Vrana je upalila farove i kliznula kolima kroz vrata mimo č ovjeka koji je namrtvo spavao na stepenicama. i namjerno sam je podigla da je netko ne uzme. stara vještice. stranac se po čeo klanjati Anuški. I dopustite da vam za to što ste je sa čuvali uru čim dvije stotine rubalja.ali stranca već dugo nije bilo. a onda mu stavi soli na rep! Kad je dobio potkovicu i servijetu. Meni je ta pot kovica draga kao uspomena.Ti. u prvoj sobi gdje je sve bilo onako kako je . Držeći neko vrijeme Anušku bez zraka.

Milovala je rukopis nježno... Bilježnica. svemogući Woland bio je zaista svemoguć. gledati ih i ljubiti. zaustavljajući se čas na naslovnoj strani čas otvarajući kraj. Da. Njegovo je ravnomjerno disanje bilo bešumno. načeta plamenom. Isplakavši se. ležala je pred njom. onako kako se miluje ljubljenu ma čku. kraj koje je stajala vaza s đurđicama. Kućica je šutjela. Margariti se nije spavalo. i da će bilježnice nestati s očiju. koja je nadošla sa Sredozemnog mora pokrila je prokuratoru mrski grad .. Ali to je bila posljednja strašna misao. tama .čarolija. pokriven bolničkim ogrtačem. ispod svjetiljke sa sjenilom. odjek dugih patnji koje je proživjela. da će se ona na ći u svojoj spavaonici u vili i da će.Tama. i okretala ga u rukama. i koliko je god htjela. Margarita je dohvatila nedirnute bilježnice i našla mjesto koje je čitala prije susreta s Azazellom ispod Kremaljskih zidina. i čitati ponovo riječi: . prekrivena baršunastim stolnjakom. U susjednoj maloj sobi ležao je majstor u dubokom snu na malom divanu. otići da se utopi. makar do jutarnje zore. . mogla je Margarita prelistavati listove bilježnice. kraj stola. Ništa nije nestalo.. razgledavaju ći ga sa svih strana. kad se probudi.bilo prije strašne jesenje noći prošle godine. Nju je obuzela iznenadna užasna pomisao da je sve to . sjedila je Margarita i tiho plakala zbog proživljenog uzbuđenja i sreće. a kraj nje se uzdizao kup nedirnutih bilježnica.

. i strašni slijepi zlatni kipovi uzno-sili su se prema crnom nebu pružajući k njemu ruke.Poglavlje 25. Druga nemirna svjetlucanja dozivala su iz bezdana dvorac Heroda Velikog. Nestao je Jeršalajim . . Čim bi dimnu čorbu proparao plamen. i svaki put bilo je to propadanje popra ć eno tutnjavom katastrofe. klizio u dimnim bujicama s njegova brežuljka i prekrio Donji grad. Nestali su vise ći mostovi koji su spajali hram sa strašnom Antonijevom kulom. trgove. Nije se žurio da saspe svoju vlagu i sipao je samo svjetlo. Navalio je na prozore i tjerao ljude s krivudavih ulica u kuće. kao da nikad nije postojao na svijetu. iz mrke tame izranjala je u njoj gruda hrama s blistavim Ijušturastim pokriva čem. karavan-saraje. Hasmonejski dvorac sa strelištima. Sve je proždrla tama koja je uplašila sve živo u Jeršalajimu i njegovoj okolici. koji je stajao na zapadnom brežuljku nasuprot hramu. Ali se opet skrivao nebeski plamen i teški udarci groma otjerali su zlatne idole u tamu.veliki grad.. KAKO JE PROKURATOR POKUŠAO SPASITI JUDU IZ KIRIATA Tama koja je nadošla sa Sredozemnog mora pokrila je prokuratoru mrski grad. Čudni se oblak približio od mora prema kraju dana. ribnjake . Nekoliko puta je izranjao iz njega i opet propadao. Ali se on gasio u trenu i hram je uranjao u tamni bezdan. spustio se s neba bezdan i zalio krilate bogove na hipodromu. uličice. četrnaestog dana proljetnog mjeseca nišana. On je već navalio svojini trbuhom na Ć elavu goru gdje su krvnici ubrzano ubadali kažnjenike. navalio je na hram u Jeršalajimu.

ali je prokuratorov gnjev odletio isto tako brzo kao što je doletio. prijetili da smrskaju krov dvorca. A da se nestalno treperenje nebe- . Da nije bilo šuma vode.Pljusak je briznuo neoč ekivano. udar je kao iz topa prelomio č empres poput prutića. grančice i pijesak. rekavši: . Uragan je kidao vrt. za vrijeme uragana. nego je ležao na ležaljci kod niskog malog stola. gutao male komadi ć e. plašeći se da dođe pred oči u nezgodan čas. Zajedno s vodenom prašinom i gradom na balkon pod stupovima nosilo je otrgnute ruže. Na mjestu gdje su oko podneva. Sada. crnac se krio kraj niše gdje se nalazio kip bijele nage žene s nagnutom glavom. razljutivši se na njega. krcatog jestvinama i vinom u vrčevima. moglo bi se čuti da prokurator nešto mrmlja. bacio vr č na mozaik poda. i prokurator je. Mlaka je ostala. lomio ga. Crnac je htio pokupiti krhotine i obrisati mlaku. uznemirio se što mu možda nije nečim ugodio. u blizini mramorne klupe u vrtu. nalazila se s druge strane stola. da nije bilo lupe grada koji je kuckao po stepenicama balkona. i tada je oluja prešla u uragan. s vremena na vrijeme srkao ostrige. da nije bilo udaraca groma koji su. U to vrijeme pod stupovima se nalazio samo jedan č ovjek i taj je č ovjek bio prokurator. Sluga koji je prije oluje prostirao stol za prokuratora. u njegovim se očima pojavio smrtni strah. mlaka i valjale se krhotine razbijena vr ča. ali mu je prokurator mahnuo i rob je otr čao. Sada nije sjedio u naslonjaču. ponekad dodirivao kruh. kako se činilo. smeo se zbog njegova pogleda. prazna. razgovaraju ći sam sa sobom. pio dugim gutljajima. žvakao limun i opet pio. prokurator je sam sebi nalijevao vino u pehar. Druga ležaljka. kao da je krvava. liš će magnolije. zadrhtao je i samo što nije razbio i drugi vrč. istovremeno se bojeći da propusti trenutak kad bi ga gospodar mogao pozvati. Ležeći na ležaljci u olujnom polumraku. razgovarali prokurator i prvosveć enik. Kod prokuratorovih nogu ležala je neo čišćena crvena.Zašto me ne gledaš u lice kad mi pružaš vrč? Zar si nešto ukrao? Crno lice Afrikanca je posivjelo.

Kako god bio uragan bijesan. u susret vodenoj prašini i pijesku. a zatim cijeli. prodirući kroz šum već sasvim oslabljene kiše. izdaleka. rekao visokim ugodnim glasom: . čovjek u kapuljači presjekao je vrtnu terasu. Prošlo je neko vrijeme i vodena je koprena počela rijediti pred prokuratorovim očima.skog plamena pretvorilo u postojano svjetlo. Kad je to čuo. i koji je za vrijeme izvršenja kazne sjedio na tronošcu igraju ć i se s prutić em. Između dva mramorna lava pojavila se najprije glava u kapuljači. koja je žurila na istok. Prokurator je istegao vrat i njegove su oči zablistale izražavaju ći radost. podigavši ruku. Grančice više nisu pucketale i nisu padale. nestrpljivo očekuje. Sada se već mogao zasebno čuti šum kiše. Ala se vraćala s Ćelave gore. pojavili su se plavi prozori. Kona čno je prokurator za čuo i dugo oč ekivane korake i gacanje na stepenicama koje su vodile prema gornjoj terasi vrta pred balkonom. i šum vode koja se rušila u žljebovima i po stepenicama kojima je ovog dana silazio prokurator da objavi na trgu kaznu. prokurator se pomaknuo i njegovo je lice oživjelo. Bio je to isti onaj čovjek koji je prije izricanja kazne šaputao s prokuratorom u zamra čenoj sobi u dvorcu. potpuno mokri čovjek u plastu koji mu se prilijepio uz tijelo. da prokurator ne samo što gleda dvije bijele ruže koje su utonule u crvenoj mlaki nego stalno okreć e glavu prema vrtu. Ne obazirući se na mlake. Nad Jeršalajimom više nije plovio ljubičasti pokrivač s bijelim rubom. U sivoj kopreni. doprli su do prokuratorova uha slabi zvukovi truba i stotina konjskih kopita. Vedrilo se. nego obični sivi oblak u zaštitnici. poč eo je slabiti. Tada. stao na mozaik poda na balkonu i. prolazila je preko trga gdje je bila objavljena kazna. Kona čno je zazvučao i dosad prigušeni vodoskok. Sudeći po zvuku. Udarci groma i munje postali su rjeđi. da nekog očekuje. izražava nestrpljivost. Oluja je odlazila prema Mrtvome moru. promatra č bi mogao vidjeti da prokuratorovo lice s upaljenim očima od posljednjih besanica i od vina.

Vodoskok je sasvim oživio i raspjevao se iz sve snage. presvukao se. Za to vrijeme sunce se vratilo u Jeršalajim i prije nego što će otići i utonuti u Sredozemno more. Nacional- .Slušam prokuratorove zapovijedi .Ali neć ete ništa čuti dok ne sjednete i ne popijete vina . postajala je svjetlija. sluga mu je nalio u pehar gusto crveno vino. Crvena mlaka bila je očišćena. krhotine odnesene. dok se sušila. Presvucite se.Neka bude prokurator zdrav i neka se raduje! . gukali.uskliknuo je Pilat. preobuo i uopć e da bi se doveo u red. a onda od mah iznesu toplo jelo. Time je pozvao sluge koji su se pred njim skri vali. gledaju ći poluotvorenim očima svoga gosta. otkrivši potpuno mokru glavu s prilijepljenom na čelo kosom. . skakali preko slomljenih grančica. Pridošlica je zabacio kapulja ču.Neć u ni da č ujem . kljucali u mokrom pijesku. s mesnatim nosom. bacalo je oproštajne zrake prokuratoru mrskom gradu i pozlatilo stupove na balkonu.odgovorio je Pilat i pljesnuo dlanovima. tvrdeći da mu kišica ničim neće naškoditi. golubovi su se spustili na pijesak. . i naredio im da se pobrinu za pridošlicu. stao je odbijati da se presvuče.Bogovi! .. u suhom purpurnom ratni č kom plastu i oč ešljane kose. Čovjek koji je došao Pilatu bio je srednjih godina. Poslije toga prokurator je pokretom udaljio obojicu slugu. Dok je Pridošlica jeo i pio. Pridošlica je prilegnuo.Pa vi ste mokri do kože! Kakav uragan? A? Molim da odmah prije đ ete k meni. molim vas. Drugi sluga je napunio prokuratorov pehar. Sada. Njegova je kosa bila neke neodređene boje. čovjeku koji je do šao prokuratoru trebalo je vrlo malo vremena. Da bi osušio kosu. .rekao je pridošlica prilazeći stolu. i on se uskoro pojavio na balkonu u suhim sandalama. Pilat je srkao vino. .Pridošlica je govorio latinski. i pokazavši na svom obrijanom licu ljubazni smiješak. . vrlo ugodna okrugla i dotjerana lica.ljubazno je odgovorio Pilat i pokazao na drugu ležaljku. oprezno se nagnuvši preko njegova ramena. na stolu se dimilo meso.

okusio kuhano povr će. Obojica su odlili malo vina iz svojih čaša u tanjur s mesom i prokurator je glasno izrekao podižu ć i čašu: . Gost je stavio ruku na srce. pukotine se sužavale i u njima je opet svijetlio dobroć udni lukavi um. Opet je pokretom prokurator udaljio sluge i ostao sa svojim gostom sam pod stupovima. . Tada je Pilat napunio svoj pehar. odbio da još jede. ne oči nego način na koji je gledao u su-besjednika. nakon č ega bi se kapci opet spustili.»Falerno«? .»Cekuba«. Treba pretpostavljati da je prokuratorov gost bio sklon humoru. prokuratore. Tada je u pukotinama ovih očiju svijetlilo lukavstvo bez zlobe. Pridošlica nije odbio ni drugi pehar vina. cezare. s očitom nasladom progutao nekoliko ostriga.Pretpostavljam. izjavio da je sit.Može li se jamč iti da neredi više ne prijete? . .Divna loza. Svoje ionako malene oči pridošlica je napola prikrivao nešto čudnim. prokuratore . najdraži i naj bolji među ljudima! Nakon toga su ispili vino. . tridesetogodišnje . bolje. zar to nije . To je trajalo jedan časak. a crnci su sa stola odnijeli jestvine.nost pridošlice bilo bi teško utvrditi. pohvalio je vino: . Osnovno što je obilježavalo njegovo lice bio je izraz dobrote koji su narušavale oči ili.Dakle . ostavivši na njemu samo voće i vrčeve. kao da mu je cilj da razgleda nekakvu neprimjetnu mrljicu na su-besjednikovu nosu.progovorio je tiho Pilat .odgovorio je gost da je raspoloženje u Jeršalajimu sada zadovoljavaju će. Ali je ponekad. oče Rimljana. kao da su natekli. kapcima. pojeo komadić mesa. Kad se nasitio. gost je postupio isto tako. za tebe. potpuno otjeravši taj humor iz pukotina.što mi možete reći o raspoloženju u gradu? On je nehotice okrenuo svoj pogled onamo gdje su za terasama vrta dogorjevali i stupovi i plosnati krovovi koje su pozlatile posljednje zrake sunca. sadašnji prokuratorov gost širom otvarao kapke i pogledao bi svojeg subesjednika naglo i uporno.Za nas.ljubazno se javio prokurator.

Ugasio se pogled gosta i njegovi su se kapci spustili. ovdašnji su praznici teški ..za moć ve likog cezara.pre kosutra ću je otpustiti a i sam ću otić i i . mršteći se i s gađenjem promatraju ći dio grada koji je ležao pod njegovim nogama i tonuo u predveč erje. .. Fanatici.i sveop ći mir.kunem vam se pirom dvanaest bogova. ova grozna zgrada Herodova . da nema službe imperatoru! .dobroćudno je upi tao gost.Bilo bi dobro da na ra stanku prodefilira gradom.Zašutio je i nastavio: . to je do sadno.nema beznadnijeg mjesta na zemlji.Da. zar vas taj prokleti Bar-Rabban ne zabrinjava? Tada je gost bacio svoj osobiti pogled na prokuratorov obraz.laskavo gledaju ć i prokuratora odgovorio je gost .odmah je pri hvatio Pilat . horde bogomoljaca!. č itati tužbe i klevete od kojih je k tome polovina napisana protiv tebe samoga! Priznajte. larima se kunem . . Svijet nije poznavao čudniju arhi tekturu! . .odgovorio je gost i dodao: .Pretpostavljam da kohorta Munjevite legije može otići .Smilujte se .Neka mu bogovi podare dug život . Da.. ali vratimo se na stvar. uskliknuo je prokurator .ali to je pola zla! Ali ovi praznici .samo za jedno na svijetu .svaki put sam bolestan kad moramo ovamo do laziti ..Prokurator ne voli Jeršalajim? .. Cijelo vrijeme miješati vojske. . Vjerujte.Vrlo dobra misao . Prije svega.složio se gost.Tako ću dobiti mogućnost da se konačno vratim u Cezareju.magovi.prokurator je mahnuo rukom duž kolonade tako da je postalo jasno da govori o dvorcu . . fanatici! Koliko malo vrijedi taj mesija kojega su iznenada po č eli očekivati ove godine! Svakog trenutka očekuješ da ćeš biti svjedokom najneugodnijeg krvoproli ća .mnogo bih dao da to mogu uč initi već danas! . O.Mi slite li da je sada mogu ć e povuć i vojsku? .energično je dodao Pilat..dovodi me do ludila! Ne mogu noćiti u njoj. Ali je on s dosadom u očima gledao u daljinu. Ne govorim samo o prirodi . . čarob njaci.smiješeć i se. vra č evi.Iz sve duše želim da oni što prije svrše . .Jamč iti se može ..odobravao je prokurator .

.dok sam u Judeji Bar neć e u č initi ni koraka a da mu netko ne ide za peta ma. pronicljivo shva ća pro blem.U svakom slučaju . nije rekao . . podsmjehnuvši se. . .A recite . . .prigušeno je upitao Pilat. jesu li im dali piti prije vješanja na stu pove? .Bezumnik! .O..rekao je Pilat i pravio grimase. hegemone! . dakako.Treba misliti da je Bar sada postao bezopasan kao janje .Nikakvih .odbio da pije. .opet pritvaraju ć i oč i. .upitao je Pilat..Koga? .rekao je prokurator.A sada vas molim da mi nešto kažete o izvršenju kazne . . kao obič no.Da.. Sami ste utvrdili da je smrt nastupila? . Ali je on . on.Umirati od sunča nih opekotina! Č emu da odbija nešto što mu pripada po zakonu! S kakvim je riječ ima odbio? . .Prokurator je suviše dobar! .zabrinuto je primijetio prokurator. .To. odgovorio je gost ..Tko? .Oprostite. .da zahvaljuje i da ne okrivljuje što mu oduzimaju život.Nije li bilo pokušaja gomile da izrazi negodovanje? To je najvažnije. Ispod njegova lijevog oka trgnula se žilica. .uskliknuo je gost.progovorio je gost i na okruglom licu pojavile su se borić e.gost je pritvorio oči .Vrlo dobro. hegemone.On je rekao .Nisam li spomenuo? Ha-Nocri! . . i tanki duga č ki prst s crnim kamenom na prstenu podigao se uvis . . .Suviše je poznat? .upitao je Pilat..Njemu ć e sada biti neugodno buniti se. prokurator može biti siguran .odgovorio je gost. . .Sada sam miran kao što sam uostalom uvijek mi ran dok ste ovdje.Prokurator može u to biti siguran.Prokurator. .trebat ć e.Što zapravo zanima prokuratora? . .

. jest to da međ u ljudskim porocima najglavnijim smatra kukavič luk.nastavio je prokurator . ipak mi ne možemo biti sigurni da ih uop ć e nema.Ja samo vršim svoju dužnost u službi imperatoru. ustao je i poklonio se prokuratoru govoreć i: .upitao je hrapavi glas.rekao je gost i ustao rekavši: .čuo je gost iznenada napukli glas.ako vam predlože premještaj odavde u viši čin . .Više ništa.Više ništa? . . On se općenito ponašao čudnovato.molim vas da odmah i bez buke sklonite s lica zemlje tijela sve trojice kažnjenika i da ih pokopate taj no i u tišini.da odbijete i ostanete ovdje.I da izbjegnemo bilo kakva iznena đenja .S obzirom na složenost i odgovornost posla dopustite mi da odmah odem. .samo još dva pitanja.To se nije moglo razumjeti. tako da njima ne bude više ni traga ni glasa. uostalom. Nikako ne bih htio da se s vama rastanem.Slušam. ovaj put nije bio rječit.Ne.rekao je Pilat.U povodu č ega je to rekao? . Gost je pažljivo slušao sagnuvši glavu. Prokurator je zvecnuo peharom nalijevajući sebi vino. Prvo . pokretom zaustavljaju ći svoga gosta . hegemone. . kao.nastavio je hegemon .Nije li pokušao nešto propovijedati u nazo č nosti vojnika? . Osušivši ga do samog dna. sjednite . Tada se lice gosta zarumenjelo. on je progovorio: . .vaše velike zasluge na najtežem radu u dužnosti načelnika tajne slu žbe kod prokuratora Judeje daju mi ugodnu mogu ć nost da o tome izvijestim Rim. uvijek. Neka vas nagrade na neki drugi na č in.Stalno je pokušavao pogledati u oči čas jednom čas drugom od onih koji su ga okruživali i cijelo se vrijeme smiješio nekakvim zbunjenim smiješkom. Jedino što je rekao. . . .bilo kakve njegove poštovaoce ili sljedbeni ke.Po č emu čudnovato? .bar ne ovoga časa .Stvar je u tome: iako ne možemo prona ći .. hegemone .Htio bih vas zamoliti . .Ne.

hegemone.Strast prema novcu.Kažu..mirno je odgovorio gost. zar ne? . . .tiho je ispravio Pilata na č elnik tajne službe. . rekao je hegemon..O ne. .I još? Ima li možda neku strast? . .Ah. ali se ovaj put preva rio ..Jao.O ne. Afranije! Ne umanjujte svoje zasluge.. .Ah.dobio navodno novac za to što je tako spremno primio kod sebe onog bezumnika.čovjek iz Kiriata je mla dić. Tič e se onog .Ali da će on taj novac dobiti danas naveč er. . tako.. Još nešto? . to znam.Prokurator se nikada ne vara. . . hegemone. da je on .Dobit ć e .A čime se bavi? Afranije je podigao oč i.Tako.Tada je prokurator za šutio.Sretan sam što služim pod vašim zapovjedništvom.Teško je poznavati tako toč no sve u tom velikom gradu. . Danas će biti pozvan u Kaifin dvorac.snizivši glas. drugo pitanje.Čak ni vi? . . . čak ni ja .To nitko ne može znati. tako.. . . Dakle.ljubazno je odgovorio gost .izražavajući svojim čuđ enjem pohvalu. . prokuratore. promislio i odgovorio: . . .Što ne kažete! Možete li mi dati njegovu karakteri stiku? Da li je fanatik? . Tada je gost dobacio prokuratoru svoj pogled i odmah ga.On radi u mjenjačnici kod jednog od svojih rođaka. tako. ugasio. .Je li velika suma? . Jude iz Kiriata.To mi je vrlo drago. tako.. kako se pristoji. pohlepni starac iz Kiriata! . ne.Vrlo je lijep. prokuratore . kako li se zove . prokuratore. nastavio je prokurator . .On je star. osvrnuo se nema li koga na balkonu i zatim tiho .On ima jednu strast.Gost je uč inio malu stanku.smiješeći se primi jetio je prokurator.

nego ga je čak malo i zadržao i tek poslije odgovorio: .tada je prokuratorovim li cem prošao gr č i on je kratko protrljao ruke. prokuratore.Zamislite.ali moram umiriti hegemona: svoju će zamisao zlikovci vrlo teško izvesti. zaklati ga.ali podaci postoje. Pomislite samo .ući u trag čovjeku. i sve to u jednu noć? Noćas? . ogorčen strašnom izdajom tog mjenja ča. . pa naći mogućnost da se novac vrati Kal fi. Zato vas molim da se pozabavite tom stvari.Evo o č emu se radi .gost se osvr nuo i nastavio: . Moja je dužnost takva.Dostojni ste najviše nagrade . i još doznati koliko je dobio. kažem vam! Nije bilo slu čaja da bi me predosjeć aj prevario . .predosjećam.smiješeći se odgovorio je gost .I ja tako mislim.danas sam doznao da će ga noćas zaklati. to jest da poduzmete sve mjere za zaštitu Jude iz Kiriata. hoć e li prvosveć eniku biti ugodno da u praznič noj noći dobije takav poklon? . Načelnik tajne službe više nije bacao svoje neočekivane poglede na prokuratora i dalje ga je slušao zažmirivši.Prokuratore.nego pretpostavljam. da će to izazvati vrlo veliki skandal.Ne samo neugodno . Po mom mišljenju.Hegemonova ć e zapovijed biti izvršena . a više od svega vjerujem svojem predosjećaju jer me još nikada nije prevario. . Sada gost ne samo da je upro svoj pogled u prokuratora. a novac što ga je dobio za iz daju podmetne prvosveć eniku s bilješkom: »Vra ćam pro kleti novac«. . mračni i nepouzdani. Nemam tih podataka. sprema sa svojim ortacima da ga noćas ubije. to više što su oni slučajni.Smijem li upitati od koga dolaze ti podaci? .tvrdoglavo je pono vio Pilat . Po daci govore da se netko od tajnih Ha-Nocrijevih prijatelja.rekao: . vi se suviše laskavo izražavate o meni. .Pa ipak njega će noćas zaklati .rekao je Afranije . a Pilat je nastavio: .Dopustite mi da to za sada ne kažem.odgovorio je prokurator . ne zaslužujem vaš izvještaj. Ali sam dužan sve pred vidjeti.

Da .pokorno se javio gost.odgovorio je Pilat .rekao je na čelnik tajne službe i. . okrenuvši se. . a također i o slučaju Jude iz Kiriata.i sva je moja nada samo vaša zadivljuju ća pouzdanost. zaklat će ga.Čekam .Čast mi je.. . napustio balkon. hegemone? . digao se. Gost se iznenadio... Čulo se kako škripi mokri pi jesak pod njegovim nogama.Tada se Pilat okre nuo. još sam im htio baciti novac. to je sitnica! .. prokuratore. pa sam uzeo od vas. . Č ekam vas. zatim se za čulo udaranje nje govih čizama po mramoru između lavova. i sakrio vreć icu pod plašt. uspravio i odjednom grubo upitao: . Tek je tada prokurator opazio kako sunca više nema i kako je stigao sumrak. niste ništa dužni. Konvoju ć e biti dana naredba da me probude č im se pojavite.Čast mi je .Vi mi zaista. gomila prosjaka .tiho je po vikao Pilat .Kako da ne? Kad sam ulazio u Jeršalajim.O prokuratore. još noćas. ali ga nisam imao kod sebe. .izvještaj o pokopu.Slušam . Ovaj se naklonio dok ju je primao.I sitnica treba da se sjetimo. Gost je popravio teški pojas pod plaštem i rekao: . . podigao plašt koji je ležao na naslonja ču iza njega. čujete li. . želim zdravlja i radosti! . sjećate li se. još ove noći.Znači.. Afranije.Ah da . trup.progovorio je Pilat . iz vadio je ispod njega kožnu vrećicu i pružio je gostu. zatim su se otkinule njegove noge.sasvim sam zabora vio! Ja sam vam dužan!. a kona č no je nestala i kapulja ča.

Kao da je naočigled ostario. Na današnji dan već ga je po drugi put uhvatila tuga. več ernje su sjene igrale svoju igru. Njegova se obmana sastojala u tome što je prokurator nastojao uvjeriti sam sebe da ti sadašnji. ali je pokušao obmanuti sam sebe.prokurator ga je ostavio i po č eo brzati po balkonu. mukla uspomena. a najvažnije. Zaokrenuvši jednom. I brzo je shvatio.Poglavlje 26. čas tarući dlanove. Približavala se praznična noć. Jednom se osvrnuo i nekako zadrhtao. on se naglo zaustavio i zazviždao. čas prilazeći stolu i hvatajući pehar.po-maknuvši plašt . u sumraku je odjeknuo duboki lavež. Dopustivši sebi malodušnost . bacivši pogled na prazni naslonjač na čijem je naslonu ležao plašt. zakašnjelim. i sada nastoji propušteno ispraviti nekakvim sićušnim i ništavnim. i osim toga postao nemiran. Bilo mu je jasno da je danas nešto nepovratno propustio. i jama čno se umornu prokuratoru učinilo kako netko sjedi u praznu naslonjaču. a iz vrta je skočio na balkon divovski pas oštrih ušiju i sive dlake. POKOP Možda je upravo taj sumrak bio razlogom što se prokuratorova vanjština oštro promijenila. postupcima. . Ali je to prokuratoru slabo uspjevalo. prokurator se mu č io da shvati što je povod njegovim duševnim mukama. večernji postupci nisu manje važni od jutarnjeg izricanja kazne. Tarući sljepooč icu u kojoj je od jutarnje paklenske boli ostala tek tupa. u ogrlici s pozlaćenim limenim privjescima. zgrbio se. čas se zaustavljajući s besmislenim pogledom uperenim u mozaik na podu kao da pokušava pročitati na njemu neka pismena. Odgovarajući na zvižduk.

- Banga, Banga - tiho je kliknuo prokurator. Pas se podigao na stražnje šape, a prednje je stavio na ramena svojemu gospodaru tako da-ga je skoro srušio na pod, i liznuo njegov obraz. Prokurator je sjeo u naslonja č. Banga je isplažena jezika i ubrzana disanja legao kraj gospodarevih nogu, a radost je u psećim očima zna čila da je prestala oluja, jedina stvar na svijetu koje se plašio ovaj ina č e neustrašivi pas, a također i to da je on opet ovdje, kraj čovjeka kojeg je volio, poštovao i smatrao najmoćnijim na svijetu, i zahvaljuju ći kojemu je i sama sebe smatrao privilegiranim bićem, uzvišenim i osobitim. Ali kad je legao kraj nogu, ni ne gledajući svojega gospodara, već motreći vrt na koji se spuštalo več e, pas je odmah shvatio da je njegova gospodara sustigla nesreća. Zbog toga je promijenio svoj položaj, podigao se, prišao sa strane, i svoje prednje šape i glavu stavio na prokuratorova koljena, uprljavši skutove plašta mokrim pijeskom. Vjerojatno su Bangini pokreti trebali da zna če kako on tješi svoga gospodara i spreman je da nesreću doč eka zajedno s njime. To je pokušao da izrazi očima koje je okrenuo prema gospodaru i ušima koje je na ćulio u čitavoj njihovoj oštrini. Tako su obojica, pas i čovjek koji su se uzajamno voljeli, doč ekali prazni č nu no ć na balkonu. U to je vrijeme prokuratorov gost imao velikih briga. Napustivši gornju terasu vrta pred balkonom, stepeništem se spustio na slijedeću vrtnu terasu, skrenuo udesno i dospio tako do kasarni koje su bile smještene na teritoriju dvorca. U kasarnama su imale svoj stan one dvije centurije koje su zajedno s prokuratorom došle na praznike u Jeršalajim, a takođ er i prokuratorova tajna straža kojom je zapovijedao upravo taj gost. Gost je proveo u kasarnama kratko vrijeme, ne više od deset minuta, ali su poslije tih desetak minuta iz kasarnskoga dvorišta izišla dvoja kola natovarena oru đ em za iskapanje rovova i ba č vom vode. Zaprege je pratilo petnaest ljudi u sivim plaštevima, na konjima. U njihovoj su pratnji zaprege izišle iz dvorca kroz stražnja vrata, krenule smjerom prema zapadu, izišle kroz vrata u gradskim zidinama i krenule stazom najprije na Betlehemski put, a zatim njime prema sjeveru, stigle su do raskrš ća kraj Hebronskih vrata i tada vozile dalje

jafskom cestom, kojom je danju kretala povorka s osuđenicima. U to je vrijeme već bilo tamno i na horizontu se pojavio mjesec. Uskoro nakon što su otišle zaprege s pratećim odredom, odjahao je s teritorija dvorca takođ er prokuratorov gost koji se bio presvukao u tamni iznošeni hiton. Gost se nije uputio izvan grada, već u grad. Kroz neko vrijeme moglo ga se vidjeti kako prilazi Antonijevoj tvrđavi, koja se nalazila na sjeveru i u neposrednoj blizini velikoga hrama. U tvr đavi se gost također nije dugo zadržao, a zatim je njegov trag zapažen u Donjem gradu, u njegovim vijugavim i zamršenim ulicama. Ovamo je gost stigao jašeći već na mazgi. Dobro poznavajući grad gost je lagano pronašao ulicu koja mu je bila potrebna. Zvala se Grčka ulica, jer se u njoj nalazilo nekoliko gr čkih dućana, među njima jedan u kojemu su se prodavali sagovi. Upravo je kod toga dućana gost zaustavio svoju mazgu, sišao je i privezao je za obruč kraj vrata. Dućan je već bio zatvoren. Gost je ušao kroz vratašca koja su se nalazila kraj ulaza u dućan, i dospio je u maleno četvrtasto dvorište koje je bilo okruženo stajama. Skrenuvši u dvorištu iza ćoška, gost se našao kraj kamene terase stambene kuć e, koju je obavio bršljan, i osvrnuo se oko sebe. I u ku ćici i u stajama vladao je mrak, još nisu bili upalili svjetla. Gost je tiho pozvao: - Nizo! Na ovaj su zov zaškripjela vrata, i u večernjem polumraku na terasi se pojavila mlada žena bez vela. Nagnula se preko ograde, bojažljivo motreći i u želji da sazna tko je došao. Prepoznavši došljaka, ljubazno mu se nasmiješila, kimnula glavom, mahnula rukom. - Jesi li sama? - tiho je gr č ki upitao Afranije. - Sama sam - šapnula je žena na terasi - muž je uju tro otputovao u Cezareju - tu se žena osvrnula prema vra tima i šaptom dodala: - ali je sluškinja kod ku ć e. - Tada je učinila gestu koja je značila - »uđite«. Afranije se osvr nuo i stupio na kamene stepenice. Poslije toga i žena i on nestali su u kućici. Kod te je žene Afranije boravio već sasvim kratko, nikako više od pet minuta. Nakon toga napustio je ku ću i

terasu, spustio kapuljaču niže na oči i izišao na ulicu. U kućama su u to vrijeme već palili svjetla, pretpraznična gužva još je bila velika, pa se Afranije na svojoj mazgi izgubio u bujici prolaznika i konjanika. Dalji njegov put nikome nije poznat. Žena se pak, koju je Afranije zvao »Niza«, čim je ostala sama, počela presvlačiti u velikoj žurbi. Ali koliko joj god bilo teško prona ći u mra čnoj sobi stvari koje je trebala, svjetiljke nije upalila i sluškinju nije pozvala. Tek kad se bila spremila i preko glave prebacila tamni veo, u ku ćici se za čuo njen glas: - Ako me tkogod bude tražio, reci da sam otišla u goste Enanti. Čulo se gunđanje stare sluškinje u mraku: - Enanti? Uvijek ta Enanta! Ta zabranio ti je muž da odlaziš k njoj! Svodilja je ta tvoja Enanta! Reći ću mužu ... - Hajde, hajde, hajde, šuti - javila se Niza i poput sje ne kliznula iz kućice. Nizine su sandale odjeknule na ka menim pločama u dvorištu. Sluškinja je gunđajući zatvo rila vrata na terasu. Niza je napustila svoju kuć u. U isto vrijeme iz druge uličice u Donjem gradu, vijugave uličice koja je stepenasto silazila prema jednome od gradskih ribnjaka, iz vratašca neugledne ku će koja je svojom slijepom stranom gledala na uličicu, a prozorima na dvorište, izišao je mladić s pomno podrezanom bradicom i u bijelom kefiju što je padao na ramena, u novom prazničnom plavom taliru s kičicama i u novim škripavim sandalama. Ljepotan grbava nosa, udešen za veliki praznik, hodao je pun snage i mimoilazio prolaznike koji su žurili kući svečanoj trpezi, gledajući kako se pale, jedno za drugim, svjetla u prozorima. Mladić je kretao putem koji je vodio mimo tržnice prema dvorcu prvosveć enika Kaife, što je bio smješten na podnožju hramskog brežuljka. Za neko vrijeme moglo ga se vidjeti kako ulazi kroz vrata Kaifina dvorišta. A poslije nekog vremena - kako napušta to dvorište. Nakon posjeta dvorcu, u kojemu su već svjetlucale uljanice i baklje, u kojemu je već vladala praznična užurbanost, mladić je pošao još bodrije, još radosnije i požurio u Donji grad. Na uglu gdje se ulica ulijevala u trg, u vrevi

i gužvi njega je mimoišla lepršava žena pod crnim velom, navučenim do očiju, koja je hodala kao da pleše. Prolazeć i kraj mladića, ova je žena na trenutak podigla veo naviše, pogledala mladića, ali ne samo da nije usporila korak nego ga je ubrzala kao da se pokušava sakriti pred onim kojega je mimoišla. Mladić ne samo da je primijetio ženu, ne, on ju je i prepoznao, a prepoznavši zadrhtao, zaustavio se, gledajući u nedoumici u njezina leđa, i odmah se bacio u potjeru za njom. Gotovo oborivši nekakvog prolaznika s krčagom u ruci, mladić je dostigao ženu i teško dišući od uzbuđenja doviknuo joj: - Niza! Žena se okrenula, zažmirila, na njenom se licu pokazala hladna ljutnja i ona je suho odgovorila gr č ki: - Ah, to si ti, Judo? Nisam te odmah prepoznala. Uo stalom, to je dobro. Kod nas se kaže da ć e taj koga nisu prepoznali postati bogat... Uzbuđen tako da mu je srce stalo poskakivati kao ptica pod crnim velom, Juda je upitao isprekidanim šaptom, pazeć i da prolaznici ne čuju: - Kamo ideš, Nizo? - A zašto bi to htio znati? - odgovorila je Niza, usporivši korak i oholo gledaju ć i Judu. Tada su se u Judinom glasu za čule neke dječje intonacije, on je smeteno prošaputao: - Ali kako . . . Pa mi smo se dogovorili... Htio sam doć i k tebi, rekla si da ć eš več eras biti kod ku ć e... - Ah, ne, ne, - odgovorila je Niza i hirovito napr ćila donju usnu, zbog čega se Judi učinilo da je njeno lice, naj ljepše lice koje je on ikada u životu vidio, postalo još ljep še - postalo mi je dosadno. Vi imate praznik, a što da ja radim? Da sjedim i slušam kako uzdišeš na terasi? I da se još k tome bojim da ć e sluškinja njemu sve reć i? Ne, ne, odlu č ila sam da odem izvan grada slušati slavuje. - Kako izvan grada? . . . - upitao je zbunjeni Juda. Sama? - Dakako sama - odgovorila je Niza. - Dopusti mi da te pratim - zadahtano je zamolio Juda. Njegove su se misli zbrkale, zaboravio je sve na svi-

jetu i gledao je moleć ivim oč ima u plave oč i Nizine koje su se sada č inile crnima. Niza nije ništa odgovorila i ubrzala je korak. - Zašto šutiš, Nizo? - tugaljivo je upitao Juda, ravna juć i svoj korak prema njenom. - Zar mi neć e s tobom biti dosadno? - odjednom je upitala Niza i zaustavila se. Sada su se Judine misli sasvim smiješale. - No, dobro - smekšala se kona č no Niza - pođ imo. - A kamo, kamo? - Prič ekaj... uđimo u ovo dvorište i dogovorimo se, ina če se bojim da će me netko od znanaca vidjeti s tobom, a zatim reć i mužu da sam bila s ljubavnikom na ulici. I tada je nestalo s trga Niže i Jude, oni su se došaptavali u veži nekog dvorišta. - Pođi u maslinik - šaptala je Niza, stavljajući veo na oč i i krijuć i se od nekog čovjeka koji je s vedrom ulazio u vežu - u Getsemaniju, za Kedronom, jesi li shvatio? - Da, da, da. . . - Ja idem naprijed - nastavila je Niza - ali ti ne idi za mojim petama, nego se odijeli od mene. Ja ću otići napri jed ... Kad prijeđ eš potok ... znaš li gdje je spilja? - Znam, znam ... - Po đ i mimo preše za masline i zaokreni do spilje. Bit ću tamo. Ali ne smiješ odmah ić i za mnom, strpi se, pričekaj ovdje - s ovim riječima Niza je otišla iz veže kao da i nije razgovarala s Judom. Juda je stajao neko vrijeme sam, nastojeći da sabere odbjegle misli. Među njima bila je i misao kako ć e objasniti svoje odsustvo za prazni č nim stolom kod rodbine. Juda je stajao i smišljao nekakvu laž, ali u uzbuđenju nije ništa kako treba smislio ni pripremio, nego je polagano izišao iz veže. Sada je promijenio svoj put, više nije krenuo u Donji grad nego je zaokrenuo natrag prema Kaifinom dvorcu. Praznik je već ušao u grad. Oko Jude svjetiljke su treperile u prozorima, već su se čule i molitve. Zakašnjeli prolaznici gonili su po kaldrmi magarce, podbadali ih, vikali. Noge su same nosile Judu, i on nije primijetio kako su mimo

njega prošle strašne Antonijeve kule obrasle mahovinom, on nije čuo zvuk truba u tvr đavi, nije se osvrtao na konjanič ku rimsku patrolu s bakljom koja je nemirnim svjetlom obasjala njegov put. Kad je prošao mimo kule, Juda se okrenuo i vidio da su se iznad hrama u velikoj visini upalila dva ogromna petokraka svijeć njaka. Ali i njih je Juda vidio mutno. Njemu se u činilo da se iznad Jeršalaji-ma upalilo deset uljanica, neviđene veličine, koje su se natjecale s jedinom uljanicom koja se sve više dizala nad Jer-šalajimom - s mjesecom. Sada se Jude nije više ništa ticalo, žurio je prema Getsemanskim vratima, htio je što prije napustiti grad. Ponekad mu se pri č injalo da sprijeda, među leđima i licima prolaznika, promiče lepršavi lik koji ga vodi za sobom. Ali je to bila obmana. Juda je znao da ga je Niza prilično pretekla. Juda je trčao mimo mjenjačnica i konačno dospio do Getsemanskih vrata. Pred njima se, plamteći od nestrpljenja, ipak morao zaustaviti. U grad su ulazile deve, za njima je ušla vojnička sirijska patrola, koju je Juda u mislima prokleo... Ali sve ima svoj kraj. Nestrpljivi Juda bio je već iza gradskih zidina. S lijeve strane Juda je vidio maleno groblje, kraj njega - nekoliko prugastih šatora bogomoljaca. Kad je presjekao prašnjavu cestu, obasjanu mjesečinom, Juda se uputio prema Kedronskom potoku s ciljem da se prebaci preko njega. Voda je tiho žuborila pod Judinim nogama. Preska čući s kamena na kamen, on se kona čno doč epao suprotne getsemanske obale i s velikom radoš ću vidio da je cesta kraj vrtova pusta. Nedaleko su se već vidjela polurazrušena vrata maslinika. Poslije zagušljivog grada Judu je iznenadio omamljuju ći miris proljetne noći. Iz vrta je kroz ogradu dopro val mirisa mirte i bagrema s getsemanskih poljana. Vrata nije nitko čuvao, kod njih nikoga nije bilo, i za nekoliko časaka Juda je već tr čao pod tajanstvenom sjenom velikih raskošnih maslina. Put je vodio u goru. Juda se uspinjao teško dišu ći, ponekad upadajući iz tame na išarane mjesečinaste sagove koji su ga podsjetili na sagove koje je vidio u dućanu ljubomornog Nizinog muža. Za nekoliko časaka pojavila se na poljani s lijeve Judine strane preša za masline s teškim kamenim kota č em i hrpa ne-

kakvih ba čava. U vrtu nikoga nije bilo - posao je završen u sumrak, i sada su iznad Jude zvonili i razlijegali se zborovi slavuja. Judin cilj bio je blizu. Znao je da će zdesna iz tame začuti tihi šapat vode koja je padala u spilju. Tako se i desilo, on ga je čuo. Bilo je sve svježije. Tada je usporio korak i tiho viknuo: - Nizo! Ali umjesto Niže, odlijepivši se od širokog debla masline, na put je iskočio kršni muški lik, i nešto je zablistale u njegovim rukama i odmah se ugasilo. Juda se bacio unatrag i slabo kriknuo: - Ah! Drugi č ovjek prepriječ io mu je put. Prvi koji je bio sprijeda upitao je Judu: - Koliko si sada dobio? Govori, želiš li sačuvati život! Nada je zatitrala u Judinu srcu, i on je očajnič ki povikao: - Trideset tetradrahmi! Trideset tetradrahmi! Sve što sam dobio imam uza se! Evo novca! Uzmite, ali mi poštedite život! Čovjek sprijeda odmah je dohvatio iz Judinih ruku kesu. Istog časa iza Judinih leđa poput munje sijevnuo je nož i udario zaljubljenog pod lopaticu. Juda je zateturao naprijed, ruke zgrčenih prstiju bacio je u zrak. Prednji čovjek je dočekao Judu na svoj nož i do drška ga zario u Judino srce. - Ni. . . za. . . - ne svojim, visokim i č istim mlade na čkim glasom, nego niskim i prijekornim, progovorio je Juda i više nije ispustio ni glasa. Njegovo je tijelo tako snažno udarilo o zemlju da je zazvonila. Tada se na putu pojavio treć i lik. Taj treć i lik bio je u plastu s kapulja č om. - Ne oklijevajte - naredio je. Ubojice su brzo u kožu upakovale kesu, s bilješkom koju im je dao treći, i prekri žili je konopom. Drugi je gurnuo zavežljaj pod pazuho i za tim su se obojica ubojica bacila s puta u stranu i tama ih je progutala među maslinama. Treći je čučnuo kraj ubije nog i pogledao mu u lice. U tami ono je promatra ču izgle dalo bijelo kao brašno i nekako produhovljeno lijepo. Za nekoliko časaka nikog živog više nije bilo na putu. Beži-

votno tijelo ležalo je raširenih ruku. Lijevo stopalo palo je na mjesečinu tako da se jasno vidio svaki remen čić na sandali. Cijeli Getsemanski vrt orio se u to vrijeme od pjeva slavuja. Kamo su se uputila dvojica koji su zaklali Judu, nitko ne zna, ali je put trećeg čovjeka u kapuljači poznat. Napustivši stazu, krenuo je u guštaru maslinika, provla čeći se k jugu. On je prešao ogradu vrta daleko od glavnih vrata, u njegovom južnom uglu, tamo gdje je ispalo gornje kamenje ograde. Uskoro je bio na obali Kedrona. Tada je ušao u vodu i hodao neko vrijeme po vodi dok nije ugledao u daljini siluete dvaju konja i čovjeka kraj njih. Konji su također stajali u potoku. Voda je strujala, oplakujući njihova kopita. Konjovodac je skoč io na jednog od konja, čovjek u kapuljači skočio je na drugog, i obojica su polagano krenula potokom, i čulo se kako se kotrljalo kamenje pod konjskim kopitima. Zatim su konjanici izišli iz vode, došli na jeršalajimsku obalu i krenuli korakom kraj gradskog zida. Tada se konjovodac odijelio, otkasao naprijed i sakrio se s očiju, a čovjek u kapuljači je zaustavio konja, sišao s njega na pustoj cesti, skinuo svoj plašt, okrenuo ga na drugu stranu, izvadio ispod plašta plosnati šljem bez perja i stavio ga na glavu. Sada je na konja skočio .čovjek u vojničkom gr čkom plastu i s kratkim ma čem na bedru. Trgnuo je uzde i vatreni konj krenuo je kasom tresući konjanika. Put nije bio dalek konjanik je jahao prema južnim vratima Jeršalajima. Pod lukom vrata plesao je i skakao nemirni plamen baklji. Stražari iz druge kohorte Munjevite legije sjedili su na kamenim klupama kockajući se. Ugledavši ratnika koji je ulazio, vojnici su skočili sa svojih mjesta, ratnik im je mahnuo rukom i ušao u grad. Grad je bio zaliven prazničnim svjetlima. U svim prozorima plesao je plamen uljanica i odasvud su dopirale molitve, slijevajući se u neujednačen zbor. Ponekad zagledavajući u prozore koji su bili okrenuti na ulicu, konjanik je mogao vidjeti ljude za stolom na kojemu je ležalo jareće meso, stajali su pehari s vinom među pladnjevima s gorkim travama. Zviždeći neku tihu pjesmicu, konjanik je laganim kasom prolazio pustim ulicama Donjeg grada, upu-

a kraj njega je hodao lutaju ći filozof. ponekad gledajuć i na svijetu neviđ ene petokrake svijeć njake koji su plovili nad hramom. Ogoljeli mjesec visio je visoko na č istom nebu. tamo se osjećalo neko kretanje i život. On se čak u snu nasmijao od sreć e. u čemu nitko od njih nije mogao pobijediti drugoga. svijetlile su svjetiljke.tivši se prema Antonijevoj kuli. ali san nije htio da mu dođ e na oč i. Unutar dvorca vladali su mrak i tišina. san se napokon smilovao prokuratoru. napokon zatvorio oči. Ležaljka je bila u polutami. sa svim svojim stupovima i zlatnim kipovima. skinuo sandale i ispružio se. ravno prema mjesecu. na kojemu je bio čelični nož u koricama. Prepirali su se o nečem vrlo složenom i važnom. I tek što je prokurator izgubio vezu sa svime što je bilo oko njega u stvarnosti. glavni dio. Išao je u pratnji Bange. Prednji. Gr čevito zijevnuvši. Dvorac Heroda Velikog nije nimalo sudjelovao u svečanosti pashalne noći. stavio ga u naslonjač kraj ležaljke. i prokurator je. tako je sve bilo lijepo i neponovljivo na prozirnom plavom putu. gdje su se smjestili časnici rimske kohorte i legat legije. Oni se ni u čemu nisu slagali i zbog toga je njihov spor bio posebno zanimljiv i nije se mogao dokrajčiti. stavivši ruku na njegov vrat. Razumije se samo po sebi da se današnje izvršenje kazne pokazalo kao najčišć i nespora- . skrivena od mjeseca stupom. Banga se odmah podigao k njemu na postelju i legao kraj njega. kako je govorio Afraniju. glavom uz glavu. Prokurator je legao na pripravljenu ležaljku. skinuo s košulje remen. Tek tada je zaspao i pas. okrenutim na jug. sav kao da je. Nekako u ponoć. U pomoć nim prostorijama dvorca. prokurator nije htio ući. prokurator je rastvorio i odbacio plašt. On je zapovjedio da mu postelju spreme na balkonu. A unutra. gdje je bio jedini i nezadovoljni stanovnik dvorca . oslijepio pod jarkom mjesečinom. i prokurator nije skidao o čiju s njega u toku nekoliko sati. tamo gdje je ru čao i jutros vršio istragu. ali se od stepenica k postelji provla čila mjesečeva zraka.prokurator. on je odmah krenuo po svijetlome putu i krenuo po njemu gore. ili mjesec koji je visio još više nego petokraki svijeć njaci.

govorio mu je u snu odrpani filozof-lutalica. a oluja će doći tek predveč er. Ujutro još ne bi bio uništio. u Djevičanskoj dolini. što je učinio prokurator bila je uobičajena gesta kojom je dohvatio Banginu ogrlicu. kao da je namazan uljem. I.zum: ta evo filozofa koji je izmislio tako nevjerojatno apsurdnu stvar kao što je da su svi ljudi dobri . ne slažem se: to jest najstrašniji porok! Evo. koji je iz nepoznatih ra zloga stao na put Konjanika zlatnog koplja. filozofe. ali je to užasnije bilo buđenje hegemonovo. i tebe. Otvorio je oči i prvo čega se sjetio bilo je da je kazna izvršena. A prvo. zvjezdoznančeva sina .on je išao kraj njega. okrutni prokurator Judeje od radosti je plakao i smi jao se u snu. . Banga je zarežao na mjesec.Mi ć emo odsada biti uvijek zajedno . spreman je uništiti. Kazne nije bilo! Nije bilo! Eto u čemu je ljepota tog putovanja po mjesečevim stepenicama. spomeni se mene. on je bio živ. ljepotice Pile. nemoj zaboraviti. Ne. znači da će tu biti i drugi! Kad će spomenuti mene. kad gnjevni Germani samo što nisu izjeli Štakoraša--Velikana. molim vas. Gdje je jedan. I nakon što je prosjak iz En-Sarida koji je išao kraj njega kimnuo u znak obeća nja. uništiti svoju karijeru proku-rator Judeje? . Slobodnog vremena bilo je napretek. . nije bio kukavica sadašnji prokurator Judeje a bivši tribun u legiji. plavi put nestao je ispod prokuratora. Tako je govorio Ješua Ha-Nocri. Dakako.Da. odluč no ni zbog čega krivog. noću. sina nepoznatih rodi telja. Sve je to bilo dobro. i kukavičluk je bez sumnje jedan od najstrašnijih poroka. strašno bi bilo i pomisliti da se takvog čovjeka može kazniti.molio je u snu Pilat. nahoče. tada. Ići će na sve da bi spasio od kazne ludog maštaoca i liječ nika. izvagavši sve. dakako. i klizavi. zna či. sina kralja-zvjezdoznanca i mlinareve kć eri. na primjer. . . da. odmah će spomenuti i tebe! Mene. filozofe! Zar je moguće da vi s vašim umom dopuštate misao da će zbog čovjeka koji je izvršio zločin protiv cezara. uništit će.Da. Ali. a sada.stenjao je i jecao u snu Pilat. zatim je bole- . .

Molim da me predate sudu. U rukama centuriona Štakoraša plamsala je i dimila se baklja.škripnuvši zubima sam sebi rekao je prokurator. još teži.Ni noću ni uz mjesečinu nemam mira! O bo govi! Vi takođ er imate tešku dužnost. nastavio je: . Mark.čisteći grlo kašljem naredio je prokurator i stao bosim nogama tražiti sandale. Afranije je izvadio ispod grčkog plašta kesu sa zgrušanom krvlju. Afranije se po svom običaju osvrnuo i otišao u sjenu.Ni uz mjeseč inu nemam mira . i uvjerivši se da osim Bange nema nikog suvišnog na balkonu. Plamen je zaplesao na stupovima.Ne dirati.snim očima počeo tražiti mjesec i vidio da je ovaj otišao malo u stranu i posrebrio se.rekao je prokurator bolesnim glasom i kašljucnuo. Što želite? . prokurator je rekao: . Vojnike mu č ite . Da bi izgladio nepotrebne riječi izreč ene u snenu stanju. .Zovite ga..mirno je izvjestio Mark. ponavljam. S najvećim zaprepaštenjem gledao je Mark prokuratora i ovaj je došao k sebi. Prije nego li će početi da govori.Nemojte se uvrijediti. njega su zaklali. . Njegovo svjetlo prekidalo je neugodno. zazvonile su centurionove č izme na mozaiku. . Moj je položaj. tiho rekao: . . Banga . .krv je Jude iz Kiriata. centurione. ne dirati .. Krv na toj kesi . zapečać enu s dva pečata.Došao je k vama načelnik tajne službe . On je sa strahom i srdžbom gledao opasnu životinju koja se spremala na skok.tiho je rekao prokurator i priti snuo pseć i potiljak. Nije mi uspjelo da zaštitim Judu iz Kiriata.Eto tu su kesu s novcem podmetnuli ubojice u dom prvosveć enika. . zovite ga . Molim sud i ostavku. nemirno svjetlo koje je na samom balkonu treperilo pred očima. Imali ste pravo. Na balkonu se na centurionovu mjestu pojavio čovjek u kapulja či. Centurion je otišao u vrt. prokuratore. Afraniju se učinilo da ga gledaju četiri oka: pseće i vučje.Banga. Zaslanjajuć i se od plamena rukom.

Koliko ima u njoj. Prokurator je zadrhtao.nisam se još probudio kako treba.govon o je tiho Afranije . Ne znam. prije nekoliko sati zaklan. Spavam slabo .Gdje je ubijeni? . i ja vam evo javljam da je čovjek koga su zvali Judom iz Kiriata. . Objasnite mi zašto? .Malo. . A zašto upravo tamo? . zbog toga sam ono i rekao. tako.danas ujutro poč et ć emo istragu. ubijen je kraj Jeršalajima. Ne moram baš vidjeti truplo da bih mogao reć i je li čovjek ubijen.upitao je Pilat nagnuvši se nad kesu. Juda nije ubijen u samom Jeršalajimu niti negdje daleko od njega. kao da šetam po tom mjese č evom traku.Hegemone.da bi se Juda predao u ruke neka kvim sumnjivim ljudima na području grada. kako stoji stvar u Rimu.Ja sam. Smiješno. uostalom. Dakle.To ne znam .. Počeo sam službu kod Valerija Grata. Afranije je šutio. već petnaest godina na radu u Judeji.. ..Smatram vas jednim od istaknutih znalaca svoga posla. . htio bih znati vaše pretpostavke o toj stvari. baš me zanima? . Afranije se poklonio. načelnice tajne službe. prema mom mišljenju.odgovorio je Pilat . Gdje ćete ga tražiti? Sjednite. ali u kolonijama vama nema ravnog. Na ulici se ne .Spremam se da ga tražim nedaleko od preše za masline u Getsemanskom vrtu. .prokurator se podsmjehnuo . . Prokurator se podsmjehnuo i rekao: .Ali vi sigurno znate da je ubijen? Na to je prokurator dobio suhi odgovor . prokuratore. zamislite. ostavio remen na sandali koji nikako nije mogao zategnuti.Trideset tetradrahmi.. .s mirnim dostojanstvom odgovorio je čovjek koji se nikada nije rastajao sa svojom kapulja čom .Tako.Oprostite mi.i cijelo vri jeme vidim u snu mjeseč ev trak. pritegao naslonja č bliže krevetu i sjeo zvecnuvši mačem. Afranije .Ni u kakvom slučaju ne dopuštam primisao ..

.može nekoga zaklati potajno. . ali da bi se zaklalo čovjeka uz pomoć žene potreban je vrlo veliki no vac. samo njemu zna nom mjestu.Zanimljiva misao! Ali tko mu je i zašto mogao po nuditi novac noć u izvan grada? . napustivši prazni čnu trpezu. i tamo gine. to vam jamčim.Ne shva ćam na koji je to na čin bilo moguće učiniti. Afranije . . .odjednom je nadahnuto upitao prokurator. . njega je već naša služba tražila u Donjem gradu. . i nedvojbeno da bi ga tu i našla. Afranije je odgovarao mirno i uvjerljivo: . Spretno su ga namamili izvan grada. prokuratore. upiljivši se s pohlepnom radoznaloš ću u Afranijevo lice. što je onda? .Ali što je. Treba zaklju č ivati logi č no.Afranije se prignuo bliže k prokuratorovom uhu: . mogu reći da takvo objašnje nje ubojstva može samo zamesti trag.Ona je. a ja ni sam ne znam hoć e li mi uspjeti da ga riješim. Ubijen je u okolici grada.Nikako. U tom poslu nije bilo žena. netko ga je morao namamiti nekamo u podzemlje. .Uviđam da ste u pravu. Da bi se čovjek oženio. Znači. Ta je mogu ć nost isklju č ena. zagonetka! Za praznične večeri vjernik od lazi iz nepoznatog razloga izvan grada. prokuratore. nužan je novac. kriva. Ali njega nema u gradu. a skitnice takav ne posjeduju.Juda je htio sakriti novac na tajnom.govorio je Pilat .Da. . Tko i čime ga je mogao odmamiti? Nije li to učinila žena? . prokuratore. prokuratore. jao. Jedina je moja pret postavka. Štoviše. to je najteže pitanje u cijeloj stvari. Ali. Ako bi ga pak ubili daleko od grada. nekakva družba u kojoj prije svega nije bilo nikakvih žena. prokuratore. nije tako.O ne.uskliknuo je prokurator. prokuratore. smetati istrazi i zbu niti mene samog. . Tko je bio zainteresiran za umorstvo Jude? Nekakvi skitnički maštaoci. paketić s novcima ne bi mogao biti podmetnut tako brzo.samo sam dopustio sebi izreć i svoju pretpostavku.Pretpostavljam da je to sve isti novac. onda drugih objašnjenja ne na lazim .Stvarno. da bi se na svijet donio čovjek također je potreban novac. ako je neistinita.

kako sam vam već iz javio. Tako se vjerojatno sve i dogodilo.Potpuno ste me uvjerili. prokuratore. Ali na podru čju tržnice on se nekamo prebacio. To nije osobito složeno. . Nije mo gao daleko otić i. ne shva ćam. tako je to.Tako. Sada vas razumijem: njega nisu odmamili ljudi nego njegova vlastita misao. Skrivao je novac pred ljudima. osamljenom mjestu s drvećem. Juda je bio nepovjerljiv. a sam ću istovremeno. Morao je biti na zaštić enom.Vrlo pronicljivo objašnjenje. .Tako je.prokurator se nasmiješio . Na kraju krajeva. A zašto ga kanite upra vo tamo tražiti.Da! Zaboravio sam upitati . to. ne mam pojma.Zašto? . Bio je nadziran odmah poslije našeg razgovora.O.Odmah ću početi tražiti ubojice koji su pratili Judu izvan grada. tamo gdje uli ca nadvisuje stražnje dvorište.kako im je uspjelo da podmetnu novac Kaifi? . u činili smo sve u brizi za tog nit kova! . Dakle. što da se sada radi? . kraj Jeršalajima nema. . da kazna bude imalo stroga. osim Getsemanije. To se još nije desilo u mom životu. . u činio je tako čudnu pet lju da se izgubio bez traga. prokuratore . upozoravam vas. ni u tom slu čaju ne bih želio.ne bi mogao u č initi više od vas! Kaznite agente koji su izgubili Judu. u Getsemaniji. Ali. To je tako jednostavno. to je od svega jednostavnije.S bilješkom? . A mnogo takvih mjesta. . . Juda nije bio ni na putu za Hebron ni na putu za Betaniju. da. Prebacili su zavežljaj preko ograde. .prokurator je protrljao č elo .Moja zaštitnica ga je izgubila sinoć na tržnici nakon što je napustio Kaifin dvorac. .Vidite li. priznajem. Učinili ste sve što ste mogli.. Kako se to dogodilo. rekli ste. poć i pred sud. i nitko na svijetu .Da. Osvetnici su prišli pozadini Kaifina dvorca. na otkrivenim i pustim mjestima. Izjavljujem kako ne smatram potrebnim da vam se sudi. Da. . Nitko neć e skrivati novac na putovima.

nisu isplatili. odgovorio je Afranije . vrlo okrutno odgovorio je Afranije.Da. hramski. Afranije.O ne. .tada je Afranije skinuo pečat sa zavež ljaja i pokazao njegov sadržaj Pilatu. Najdosadnija i najzamornija stvar.Da. . meni su kategorič ki rekli da toga nije bilo. ali to je pot puno nevjerojatno! .odgovorio je Afranije. iako je sve bilo jasno.Možda. prokuratore .Zar vi imate sve pečate? . prokuratore . . prokuratore.. očito. .Ubijen je vrlo umješno. zatvarajući zavežljaj.. . . u tom je gradu sve vjerojatno! Spreman sam kladiti se da će kroz najkra će vrijeme glasine o tome proći cijelim gradom.Drukč ije ne može biti. zna či.Htio bih vidjeti kako je ubijen. prokuratore. prokuratore .Prokuratoru se ne pristoji da uznemirava sebe tim pitanjem ..To je zanimljivo. prokuratore. prokuratore.Ah. . pa je upitao čak nekako sanjalački: .Ah tako? Pa što se može. Mene su odmah pozvali. Čak se u polutami vidjelo kako blistaju Pilatove o či.Mogu zamisliti što je bilo kod Kaife! . eto što mi je iznenada palo na pamet: nije li on poč inio samoubojstvo? . Prokurator se.oprostite.Imam smjelosti da niječ em. . .Zaboga. ta pečat je.Da. vjerojatno. zanimljivo .nasmijavši se upitao je Pilat. . . Tada je Afranije upiljio pogled u prokuratora. nije mogao rastati od pitanja ubojstva čovjeka iz Kiriata.Upravo tako.odgovorio je Afranije. Da. pogledavši prokuratora pomalo ironi čno. prokuratore. uostalom . Na moje pitanje je li nekome isplaćivan novac u Kaifinu dvor cu. upravo tako kako ste pretpostavljali. to je izazvalo vrlo veliko uzbu đe nje. to je bilo vrlo nezanimljivo. . nisu isplatili. Tim ć e teže biti pronaći ubojice.bez ikakva smijeha. razmislio i odgovorio: .od čuđ enja čak se zavalivši u naslonja ču. što radite Afranije.

nije upitno nego prije potvrdno rekao Pilat. Neki čovjek . Pilat je zadrhtao.mra č no je upitao Pilat. čekajući tamu..Levi Matej .kad ć e truba Mesije.vrlo je umiruju ć e odgovorio Afranije . Prijeđ imo na pokop. čas prijetio i proklinjao . smiješeć i se filozofski .. prokuratore.Kažnjenici su pokopani. Vikao je da nije iz vršio nikakav zloč in i da svaki čovjek prema zakonu ima pravo da sahrani kažnjenog zločinca ako to želi.Onda on. Afranije.Dosta.jamč im da je Judina krv potekla potokom.. .rekao je Afranije i nastavio pripovijedati: .. .odgovorio je Afrani je. .Izvolite svratiti pozornost na kesu. vikao je nešto nesuvislo. Dostojni ste najviše nagrade. prokuratore. . Jedno tijelo nije pronašla na vrhu. . bio bi zločin da vas predam sudu. hrapavo rekao: . prokuratore odgovorio je Afranije . Levi je pao u očaj i gnjev.. to je pitanje jasno. kojeg ovdje č ekaju.Odakle znate? . uskrsnut će . prokuratore! .. prokuratore.. digli su i odmah se bacili na traženje trećeg tijela. čas je molio. . Bio je uz buđen. zatrubiti nad njim. ne .Da. dakako.Njega su uhapsili? . Kad je straža ušla u pećinu s bakljom. Levi Ma tej govorio je da se neć e rastati s ovim tijelom. Kako je bilo? Afranije je poč eo pripovijedati: u vrijeme dok se bavio pitanjem Jude.Ah. Našli su ga u vrlo kratko vrijeme.Ne.drskog bezumnika uspjeli su umiriti. prokuratore.Ne.Tijela Dismasa i Hestasa kojima su grabežljivice iskljuvale oči.Afranije. Imao sam u svom vijeku prilike vidjeti ubijene. neć e uskrsnuti? .Ne vrijedi da se uznemirujete. otišla je na brežuljak čim je nastupila večer. objasnivši . četa tajne straže kojom je rukovodio njegov pomoćnik.. prokuratore . Levi Matej se krio u pe ć ini na sjevernoj padini Ćelave gore. . kako to nisam predvidio!. Golo tijelo Ješue Ha-Nocrija bilo je s njim. Ali prije toga ne ć e uskrsnuti! .

Znak za raspoznavanje Tolmaju je poznat. Tamo je odred.s tri. Uopć e ja se počinjem zbunjivati. Jama je zatrpana.s dva. Rekao je da neć e otići čak ako budu ubijali. Levi se.odgovorio je Pilat . saopćite mu unaprijed da sam njime zadovoljan.Levija Mateja su uzeli u kola zajedno s tijelima kažnjenika. u toku jednog sata iskopao duboku jamu i u njoj pokopao svu trojicu kažnjenika. imam. Dismasu .nije bilo pogreške.upi tao je Pilat. ..On je ovdje. Na prste pokopanih stavljeni su prstenovi. neko vrijeme gledao Afranija. kad je shvatio ono što su mu rekli. progovorio je Pilat .Tolmaj .Jesu li ga otjerali? . sjeverno od Jeršalajima. široko otvorenih oč iju. Taj ste čovjek .Ah. smirio. Ješui s jednim urezom. ne.moram vidjeti tog Levija Mateja. Afranije. a zatim rekao: .Tko je od vaših pomoć nika rukovodio time? . prokuratore. čini se.odgovorio je Afranije i zabrinuto dodao: možda je učinio pogrešku? .. Afranije . ali je izjavio da nikamo neć e oti ć i i da želi prisustvovati pokopu. posla s č ovjekom koji nikada ne pravi pogreške.mršte ć i se. Molim vas da mi sutra pošaljete Tolmaja. Pilat je. . . Moj pomoćnik dopustio mu je da prisustvuje ukopu. prokuratore.u tom je času prokurator izvadio iz džepa na pojasu. odred je sa sobom uzeo hitone u tu svrhu. . zavaljena kamenjem.Gole? .da će tijelo biti pokopano. . a Hestasu .Ne. a vas. koji je ležao na sto lu.Hvala vam za sve što ste u toj stvari u činili. Afranije se naklonio i rekao: .Nastavite . radeći u smjenama. . . prsten i pružio ga na čelniku tajne službe .vi.Ne. prokuratore. za dva sata doprli do pustinjske klisure.molim da to primite kao uspomenu. da sam bar mogao predvidjeti! . i čak je za tu svrhu predložio krušni nož koji je imao uza se.prigušenim glasom upitao je Pilat. .

bio je vrlo neugledan i najviše je bio nalik na gradskog prosjaka. gledao je vučji. . Mršavi. A Levija Mateja odmah k meni. Umjesto Afranija na balkon je ušao nepoznati maleni i mršavi čovjek . sivi vrat njegov naduo se i opet splasnuo. .Slušam.K meni.javio se Afranije i poč eo uz micati i klanjati se. Pridošlica je imao skoro četrdeset godina. Tako čovjek gleda onog o kome je mnogo čuo. Prokurator je proučavao pridošlicu pohlepnim i pomalo preplašenim očima. o kome je i sam mnogo razmišljao i koji se kona čno pojavio. . ovamo! Svjetiljke u kolonadu! Afranije je odmah otišao u vrt.Umoran sam . on se zanjihao i pao bi da se nije uhvatio prljavom rukom za rub stola. Agentima koji su propustili Judu . koji se u velikom broju vrpolje na terasama hrama ili na tržnicama bučnog i prljavog Donjeg grada. pokriven zasušenim blatom.ukor.odgovori Levi i mra čno pogleda na zemlju. a prokurator je zapljeskao dlanovima i viknuo: .naporedo s ogromnim centurionom.upita ga Pilat. Potonji je. .Ništa . Treba da sada dobijem pojedinosti o Ješuinoj stvari.reč e Pilat i pokaže naslonja č.. prokuratore.odgovori Levi Matej i uč ini pokret kao da je nešto progutao. i noć puna mjesečine smjesta se povukla u vrt kao da ju je sa sobom odveo Afranije. uhvativši prokuratorov pogled.Odredu koji je pokapao molim da se dadu nagrade. odgovaraj . Šutnja je trajala dugo.Što ti je? . a narušena je tek čudnim ponašanjem čovjeka koji je doveden Pilatu. goli. . bio je crn. . ispod č ela.Sjedi .ponovi Pilat. prokuratore . a iza Pilatovih leđa u rukama slugu već su promicala svjetla. . Ukratko.Što ti je. smjesta otišao u dvorište i tamo nestao. Tri svjetiljke pojavile su se na stolu ispred prokuratora. poderane odjeć e.Velika je to čast. . Njegovo se lice promijenilo.

pokaži per gament koji nosiš uza se i na kojem su zapisane Ješuine riječi. .Levi je nepovjerljivo pogledao prokuratora. A sada mi je potrebno nešto drugo . . Pilat ga je uzeo.Mark! . i rekao: .Sada će ti donijeti jelo.Vojnici su mi ga oduzeli dok su me vodili ovamo odgovori Levi i doda tmurno: .Dajte mi njegov nož. . kad u đ eš u grad.vratite mi ga.daj .vikne prokurator. . .Objasni mi zašto nisi sjeo u naslonja č . . preplašeno je postrance pogledao na zlatne drške i nije sjeo u naslonja č već kraj njega na pod.nego sam ti rekao .Nisam ti rekao . .upita Pilat. uprljat ć u ga .pokaži. Pozvao sam te da mi pokažeš nož što si ga imao. Centurijon je izvadio iz jedne od dviju futrola na pojasu prljavi krušni nož. budi miran.Da prerežem konopce .Zašto lažeš? . odmah lijevo. . moram ga vratiti vlasniku. krenuo prema naslonja ču. Levi je pročeprkao za pazuhom i izvadio svitak pergamenta.A kod koga si uzeo nož? .U pekarnici kraj Hebronskih vrata.Ta nisi cijeloga dana jeo. Dobro.upita liho Pilat. a možda i dulje. pokušao prstom je li nož oštar. . .Sto se tiče noža.re č e Levi gledaju ć i zemlju. . Teško .odgovorio je Pilat . pružio ga prokuratoru.odgovori Levi. rastvorio.odgovori Levi. .Prljav sam. Levi je s mržnjom pogledao Pilata i nasmiješio se toliko pakosnim smiješkom da se njegovo lice potpuno unakazilo. a centurijon u đe pod stu povlje. Pilat je pogledao široku oštricu. . a sam se udaljio. raširio ga između svjetala i žmirkajući počeo proučavati nejasne znakove. nemoj jesti. ukrao sam ga. nož će biti vra ćen u du ćan.Neću jesti .Zašto? .Sve mi hoć ete oduzeti? I posljednje što imam? upitao je.

. prošaptao mu: .. većeg poroka . Tebi neć e biti lako gledati u moje lice nakon što si ga ubio.. U Cezareji imam veliku biblioteku. ali ti ka žem da nisi usvojio ništa od onoga što te je on u čio. Ponešto je Pilat i pročitao: » ..smrknuta lica upitao je prokurator. bez utočišta. smatraš Ješuinim uč enikom.Ne. . bojiš li se mene? Opet je pakosni smiješak unakazio Levijevo lice i on je rekao: . vidjet ć emo čistu rijeku vode života.Pilat je značaj no podigao prst.je bilo shvatiti ove neravne retke i Pilat se mrštio i nagibao nad pergament. od kukavičluka«.Ne. gospodarskih bilježaka i pjesnič kih odlomaka.Ti se. nego ć eš se ti mene bojati. . ti bi svakako od mene nešto uzeo. Levi je niječno mahnuo glavom. vrlo sam bogat i želim te uzeti u službu. . neću.... ..Šuti . Levi je ustao i odgovorio: . . . Pilat je smotao pergament i oštrim ga pokretom vratio Leviju. čovječanstvo ć e gledati sunce kroz prozirni kristal. Uspjelo mu je ipak da shvati kako napisano predstavlja nevezani lanac nekakvih uzrečica.Zašto? . U posljednjim recima pergamenta razabrao je riječi: ». pismen čovjek i zašto da ideš u prosja čkim haljina ma.. jučer smo jeli slatke proljetne smokve . Znaj da je pred smrt rekao da nikoga ne okrivljuje. bit ćeš sit i odjeven. naslonio se na nj objema rukama i gledajući užarenim očima prokuratora.uzmi novaca. prstom slijedio retke. smrti nema .. Pilat je žmirkao. Ti si okrutan. kako vidim. . nekih datuma... a prokurator je nastavio: . .Je sam li ti neugodan .« Tada je Pilat zadrhtao. čitao: ».« Praveći grimase od naprezanja. da nije tako.. Jer.. a on nije bio okrutan. Ka mo ć eš krenuti? Levi se iznenada približio stolu.rekao je i nakon šutnje dodao . njegovo se lice trzalo.I on bi sam si gurno nešto uzeo. znam..ti si.odgovorio je Pilat . Ti ćeš čitati i čuvati papiruse..Uzmi .

Levi je odskočio od stola. na drugom kraju neba vidjela se bijela mrljica jutarnje zvijezde. Na ležaljci je ležao prokurator. . Noćas je Juda već zaklan.Tko je to uč inio? .Ne budi ljubomoran .To sam ja učinio. i on je pozvavši prstom bliže Levija Mateja rekao: . Mjesec je brzo blijedio.Tko je to uč inio? . ali sam to ipak uč inio ja.nisam ja tako glup čovjek da bih na to ra čunao. Pilat mu je odgovorio: . Kraj njega je spavao Banga. smekšao se i kona č no rekao: . Ali ću zaklati Judu iz Kiriata. Levija nije bilo u dvorcu. ne uznemiruj se. divlje se osvrnuo i povikao: .Znaj hegemone. Prošao je jedan sat.bojim se da su postojali njegovi po klonici i osim tebe. Tada se uživanje odrazilo u prokuratorovim oč ima. spavao je i tiho disao.nacerivši se odgovorio je Pi lat i protrljao ruke . da ću u Jeršalajimu zaklati jednog čovjeka. Sada su tišinu svitanja narušavali samo tihi koraci stražara u vrtu. Ti želiš. tome ću posvetiti ostatak života. upiljio se u prokuratora koji je tiho rekao: . Tako je doč ekao svitanje petnaestog nišana peti prokurator Judeje Poncije Pilat. zaklati mene? ..odgovorio je Pilat tvoje me riječi nisu iznenadile. .šaptom je ponovio Le. ho ć eš li sada nešto uzeti? Levi je razmislio.Ja takođ er znam da će je biti .'i. dakako. . Levi je otvorio usta. .Neće ti uspjeti da to učiniš.odgovorio je Levi iskezivši se sa smiješkom .Zapovjedi da mi daju komad č istog pergamenta.Neć e mi uspjeti da tebe zakoljem .I dodao: . Svjetiljke su već odavno pogašene.Dakako time nije mnogo uč injeno.No. Stavivši ruku pod obraz. Želim ti to reć i da znadeš kako ć e krvi još biti.

i sama se ispružila na divanu kraj suprotnog zida. potrganim pokrivačem. pokrila se starim. Otišla je u drugu sobu. to jest u svitanje subote. prozori na njoj. da joj je nekim čudom majstor vra ćen. Ukratko. Šutjele su sobe u podrumu. koji su gledali na asfaltni veliki trg što su ga specijalna kola čistila četkama polagano vozeći uz zujanje. Margarita se digla iz naslonjača. Ali u to vrijeme. Kroz jednu minutu ona je zaspala i nikakve snove toga jutra nije sanjala.bilo je već jutro. . . SVRŠETAK STANA br. nju uopć e nije potreslo što je provela no ć natprirodno. . svjetlili su punim svjetlom koje je sjeklo svjetlo izlazeć eg sunca. protegla se i tek sada osjetila kako je njeno tijelo izmučeno i kako joj se spava. 50 Kad je Margarita došla do posljednih riječi poglavlja . nije spavao cijeli kat u jednoj od moskovskih ustanova. poznanstvo s Wolandom nije joj nanijelo nikakve psihičke štete. Sve je bilo kao da tako mora biti. Čulo se kako u dvorištu u granama vrbe i lipe vrapci vode veseli. ugasila je nepotrebnu stolnu svjetiljku. Njezine misli nisu bile raštrkane. uzbuđeni jutarnji razgovor. Zanimljivo je primijetiti da se Margaritina duša nalazila u potpunom redu.Pogla vlje 27. uvjerila se da majstor spava čvrstim i mirnim snom. da je opet bilo sve na svom mjestu u podrumu u ulici odakle je bio protjeran Alojz Mogarič. šutjela je čitava kućica graditeljeva i tiho je bilo u pustoj uličici. da je iz pepela iskrsnuo roman.« . Nisu je uznemirivala sjećanja na to da je bila na balu kod sotone. Tako je dočekao svitanje petnaestog nišana peti prokurator Judeje Poncije Pilat« .

Poslije objeda u petak. ali niti za minutu nego za četvrt minute Arkadij Apolonovič s jednom papučom. začulo se zvono i muški glas je pozvao k telefonu Arkadija Apolonoviča. glas je preko telefona vrlo kratko rekao tko zove.Kroz sekundu . Sada je istraga o čudnoj stvari koja je mirisala sasvim očito na vražja posla. u njegovu stanu koji se nalazio u kući kraj Kamenog mosta. koji su dokazani ne- .u petak. Zapravo je stvar postala jasna već jučer .Da. da je legao u krevet i da ne može doći k telefonu. . odmah . to sam ja .. bio je Arkadij Apolonovi ć Sempleja-rov. osvijetljen električnom rasvjetom. promucala je ina č e vrlo ohola supruga predsjednika Ko misije za akustiku i poput strijele poletjela u spavaću sobu da digne Arkadija Apolonoviča s ležaja u kojemu je poči vao. Supruga Arkadija Apolonoviča koja je digla slušalicu odgovorila je mra čno da Arkadij Apolonović nije zdrav. Njegova supruga zaboravivši u tim trenucima sve odvratne prijestupe protiv vjernosti. kroz minutu . ne za sekundu.. bio je već kod telefona. .. predsjednik Komisije za akustiku. Arkadij Apolonović morao je doći k aparatu.. morala sve raznovrsne i zamršene doga đaje koji su se desili na raznim stranama Moskve slijepiti u jednu grudvu. Na pitanje tko zove Arkadija Apolonoviča.. Istina.. kad se morao zatvoriti Varijete zbog nestanka njegove administracije i svakojakih bezobrazluka koji su se desili uoči petka u vrijeme znamenite seanse crne magije. i još s primjesom nekakvih hipnotizerskih trikova i očitim kriminalom. Slušam. u donjem rublju.. Prvi koji je morao doći u besani kat. mucajući u njega: . Ipak.Cijeli je kat bio zauzet istragom u Wolandovu predmetu i svjetiljke su čitavu noć gorjele u desetak kabineta. Ali je stvar u tome da je čitavo vrijeme i bez prestanka pristizao u besani kat sve novi i novi materijal. osjeć aju ć i paklene muke pri sjeć anju na sinoć nju seansu i na noćni skandal popra ćen progonstvom iz stana njegove nećakinje iz Saratova. . slušam . na lijevoj nozi..

odmahujući ženi bosom nogom i gledajući je zvjerskim oč ima.sretnom Arkadiju Apolonovi ču. Prehladit ć eš noge . Razgovor je bio mučan. jao. da. iako je bilo potpuno jasno da u stanu netko jest. tražili tajna skrovišta. bio je to vrlo neugodan razgovor jer je trebalo sasvim otvoreno pripovijedati ne samo o odvratnoj seansi i tuči u loži nego usputno.Papuču obuci..dok je Arkadij Apolonovič. koji je predivno opisao i tajanstvenog maga pod krinkom i dvojicu njegovih pomoćnika-lupeža. Usporedba iskaza Arkadija Apolonoviča s iskazima drugih. nego su i kuckali po njegovim zidovima. Cijelu več er proveo je Arkadij Apolonovič na istom katu gdje se vodila istraga.. 50 u Sadovoj ulici . i. mahala papu čom u zraku i šaptala: . i to ne jedanput. i još o mnogo čemu što je Arkadiju Apolonoviču pričinjalo neizrecive muke. On se baš nigdje kod dolaska nije registrirao. i o rođakinji iz Saratova. dakako. što je bilo zaista potrebno. bez obzira na to što su sva lica koja su na ovaj ili onaj način trebala da vode evidenciju o stranim artistima koji su stigli u Moskvu odlu čno i kategorički tvrdila da nikakvog crnog maga Wolanda u Moskvi nema niti može biti. i o Milici Andrejevnoj Pokobatko iz Jelehovske ulice..Da. koji je odlično zapamtio da je prezime maga upravo Woland . provjeravali dimnjake. 50. inteligentnog i kulturnog čovjeka koji je bio svjedok bezobrazne seanse. . da. među kojima i nekih dama koje su nastradale poslije seanse (ona u ljubičastom donjem rublju koja je zaprepastila Rimskog. papuču . razumijem .značajno unaprijedili istragu. virila je preplašena lica kroz vrata predsoblja. i dostavljač Karpov koji je odlazio u stan br. Ipak sve te mjere nisu dale nikakav rezultat i pri ulasku ni kroz jedan od ulaza u stan nije se nikoga pronašlo u njemu. odmah ću se do vesti. svjedok upućen i kvalificiran.odmah je odredila mjesto gdje treba tražiti uzročnika svih ovih događaja. mrmljao u telefon: . mnoge druge). nikome m je pokazao svoju putnicu ili neke druge dokumente. Bili su u stanu br.. i ne samo da su ga pretražili vrlo pomno. Razumije se samo po sebi da su iskazi Arkadija Apolonoviča.

Kitajcevu. Kitajcev je samo širio ruke i dizao oči k nebu. najobrazovaniji čovjek. što je izazvalo histeričnu radost Ane Ričardovne i veliku nedoumicu uzalud uznemirene milicije.. u svoje sivo prugasto odijelo. Dakle. on se vratio u svoje odijelo odmah nakon što je milicija ušla u njegov kabinet. Što to znači. .. nema nikakve mogućnosti da ga se pronađe. ni taj Prohor Petrovič najodlučnije nije ništa znao ni o kakvom Wolandu. kao i njegove triput proklete asistente. propadajući u zemlju uzeo sa sobom cijeli vrh administracije Varijetea. i nitko o njemu nije ništa čuo! Načelnik odsjeka za program Scenske komisije Kitajcev kleo se i zaklinjao da njemu nestali Stjopa Lihodejev nije poslao na potvrdu nikakav program predstave nekog Wolanda i da ništa o dolasku kakvoga Wolanda Kitajcevu nije telefonirao. kako neki tvrde. kao što . I već se po Kitajcevljevim očima moglo vidjeti i hrabro reći da je on čist kao kristal. Osim toga. vrativši se na svoje mjesto. Prohor Petrovič potpuno je odobrio sva rješenja koje je napisalo odijelo u vrijeme njegova kratkotrajnog izbivanja. a ako prihvatimo drugo zar ne proizlazi da se sama administracija zlosretnog teatra. ali. cijeli sastav Varijetea. Tako da njemu. dopustite da vas upitam: je li propao u zemlju odmah poslije svoje odvratne seanse. Uostalom. međutim. vidjeli su tog maga. Desilo se nešto. uop će nije jasno niti poznato na koji je na čin Stjopa mogao u Varijeteu dopustiti takvu seansu. kona čno Semplejarov Arkadij Apolonovič.. bez sumnje.ugovore i dogovore. ili. Kad su mu rekli da je Arkadij Apolono-vič svojim očima vidio maga na seansi. Treba odati priznanje onome koji je vodio istragu. Nestalog Rimskog našli su sa začudnom brzinom.. Trebalo je samo dovesti u vezu ponašanje Karo-asa kod taksi-stanice kraj kina s nekim vremenskim č injenicama. ako hoćete. predsjednik glavne Scenske komisije . počinivši prethodno neku svinjariju (sjetite se samo razbijenog prozora u kabinetu i ponašanja Karo-asa!) bez traga sakrila negdje u Moskvi. uopće nije stigao u Moskvu? Ako prihvatimo prvo onda je. Onaj Prohor Petrovič. nečuveno: tisuće gledalaca.

Poznat čitavoj Moskvi. ali je odletio avionom u Moskvu. dakle. Rimski je bio saslušan odmah u Lenjingradu. Navečer u petak pronađen je i Lihodejevljev trag. što je izvršeno u po bijela dana. najskandalozniji i najteži od svih slu čajeva bio je slučaj krađe glave pokojnog književnika Berlioza. i moli samo jedno. izravno iz lijesa u Gribojedovskoj dvorani.je vrijeme kad je završila seansa i kad je mogao nestati Rimski. osoba koje su drugim osobama ili ustanovama donosile umjesto novca vrag bi znao što. U to vrijeme trebalo se pozabaviti događajima i na drugim mjestima. Poslije toga je u Moskvu prispio telegram u kojemu se javljalo da se findirektor Rimski nalazi u stanju neura čunljivosti. uslijed čega je Rimski u petak naveč er otputovao pod stražom več ernjim vlakom. i iz Jalte je stigao odgovor da se Lihodejev nalazio u Jalti. Kako se valjda samo po sebi razumije. Iz Moskve je brzojavno naređeno da se Rimskog pod stražom dovede u Moskvu. izvan Varijetea. znameniti scenski administrator kao da'je propao u zemlju. U sve gradove razaslani su telegrami s pitanjem o Lihodejevu. . da na pitanja ne daje suvisle odgovore. Trebalo je razjasniti neobični slučaj službenika koji su pjevali »Slavno more« (uostalom profesoru Stravinskom uspjelo je da ih dovede u red za dva sata . na četvrtom katu. kraj sobe gdje je. kraj sobe gdje je odsjeo nač elnik repertoara jednog od moskovskih kazališta koje je u to vrijeme gostovalo u Lenjingradu. pozla ć eno sivo-plavo pokućstvo i divna kupaonica. najneugodniji. pa da se bez oklijevanja telegrafira u Lenjingrad. kako je poznato.s pomoću nekih potkožnih injekcija). da ga sakriju u blindiranu sobu i ostave kraj njega naoružane čuvare. Jedino se nije moglo ući u trag Varenuhi. a također i osoba koje su tom prilikom ošteć ene. Nakon što je prona đen u ormaru gdje se krio u sobi četiri stotine dvanaestoj hotela »Astoria«. Za jedan sat došao je odgovor (u petak naveč er) da je Rimski prona đen u sobi četiri stotine dvanaestoj u hotelu »Astoria«. ili ih ne želi dati.

makar. Na taj na čin prona đeni su Nikanor Ivanovič Bosoj i nesretni konferansije kojemu su bili otkinuli glavu. čas u vlastitu nutrinu mladog č ovjeka. ali se osjećala ravnodušnost i u Ivanovu pogledu i u njegovoj intonaciji. on nije morao više nikoga progoniti. došli su k njemu upravo zato da saslušaju njegovo pripovijedanje o tome što se desilo u srijedu naveč er. Ivanuška se sasvim promijenio za vrijeme koje je prošlo od časa Berliozove pogibije: bio je spreman da bez odlaganja i ljubazno odgovara na sva istražiteljeva pitanja. otvorila su se podvečer u petak i u sobu je ušao mladić okrugla lica. O. Jedan od istražitelja došao je na kliniku profesora Stravinskog i najprije je zamolio da mu pokažu spisak osoba koje su došle u kliniku tijekom posljednja tri dana. sabirući kao na pletaču iglu proklete očice ove komplicirane stvari koja je bila razbacana po čitavoj Moskvi. s blokovima mramora. Ali je zato Ivan Nikolajevič Bezdomni jako zainteresirao istražitelja. u noći na četvrtak. s očima koje su gledale čas nekamo u daljinu. Sada se već lako moglo utvrditi da su njih dvojica postali žrtve jedne te iste bande kojoj je na čelu tajanstveni mag. Uostalom. recimo. miran i mekan u ophođenju potpuno ne nalik na istražitelja. Vrata Ivanuškine sobe br. nepostojeći. s očima u kojima se č italo nepostojanje interesa za sve što se doga đa oko njega. neshvatljiv. kako bi likovao Ivan da mu se istražitelj javio ranije. Istražitelj se ljubazno predstavio i rekao da je došao Ivanu Nikolajeviču da s njim razgovara o preksinoćnjim doga đajima na Patrijaršijskim ribnjacima. Ugledao je na krevetu blijedog i mršavog mladog čovjeka. Tako je vidio grad čudan. ali zato ipak jedan od najboljih istražitelja u Moskvi. iskle- . Prije istražiteljeva dolaska Ivanuška je ležeći drijemao i pred njime su prolazile neke vizije. iznad okoline. Ali jao. s njima su se bavili vrlo malo. Pjesnika više nije dirala Berliozova sudbina. kad je Ivan mahnito i strastveno zahtijevao da saslušaju njegovu pripovijest o Patrijaršijskim ribnjacima! Sada se ostvarila njegova mašta da pomogne hvatanju konzultanta.Dvanaest ljudi vršilo je istragu. 117.

Da li se dobro sjećate da on nije prilazio obrtaljki kad je Berlioz pao? . ne gledajući istražitelja nego u daljini obzorje koje se gasilo . u sutonu blistavim kipovima iznad tog zelenila. U drijemežu pojavio se pred Ivanom u naslonjaču nepomični čovjek. s mjedenim. dobivši vrlo važni materijal. s crnom mra čnom i nesmiljenom Antonijevom kulom. dopustio je sebi da izrazi svoje uvjerenje da je pjesnik sada u stanju depresije ali da ć e to uskoro proć i. sjedio je na klupi nedaleko od nas.odazvao se Ivan. Ivan je vidio i goli žuti brežuljak s praznim stupovima i popre č nim gredama.to kod mene neće više ni kada proći. Istražitelj je otišao od Ivanuške.tiho je rekao Ivan . .A onaj je kockasti bio kraj obrtaljke? .Recite. s dvorcem na zapadnom brežuljku. Poslije njih je ustao.sanim stupovima. Ta pitanja bila su posljednja istražiteljeva pitanja. što se desilo na Patrijaršijskim ribnjacima pjesnika Ivana Bezdomnog više nije zanimalo. .Ne.Ne . . koji je s mržnjom gledao bujni i tuđi vrt. koji je gotovo do krova utonuo u tropsko zelenilo vrta. Slijedeć i nit doga đaja s kraja prema početku. Istražitelj se ljubazno nasmiješio. s krovovima koji su blistali na suncu. obrijan. zavaljen. s izmučenim žutim licem. kako ste bili daleko od obrtaljke kad je Berlioz pao pod tramvaj? Jedva primjetni ravnodušni podsmijeh dotakao je Ivanove usne i on je odgovorio: . On je. čovjek u bijelom ogrta ču s crvenom podstavom. A ono. vidio je oklopljene rimske centurije koje su išle uz zidove drevnoga grada. pružio Ivanuški ruku.Ne . . .više neć u pisati pjesme.Sjećam se. Pjesme koje sam pisao loše su pjesme i ja sam to sada shvatio. . zaželio brzo ozdravljenje i izrazio nadu da ć e uskoro opet čitati njegove pjesme. Ivane Nikolajeviču. sjedio. konačno mu je uspjelo da se dokopa izvora iz kojeg su potekli svi događaji. Ne.Bio sam daleko. Istražitelj nije sumnjao u to da su svi doga đaji poč eli s ubojstvom na Patrijaršijskim ribnjacima.

njemu su prišli. Ne samo da su čuvali put što je vodio kroz dvorište u stubište nego i stražnji ulaz. Građanin je imao na glavi šubaru. straža je bila postavljena na krovu kraj dimnjaka. iz aviona se iskrcao vrlo čudni putnik. Tog gra đanina su već čekali i kroz neko vrijeme nezaboravni direktor Varijetea. tek kupljenim. materijala je bilo već mnogo i znalo se koga i gdje da se hvata. Samo je stvar u tome što se ni na koji na čin nije moglo nikoga uhvatiti. U triput prokletom stanu br. kako je već reč eno. štoviše. Da. ali ne samo da nisu našli doma ćine. upaljenih i uplašenih očiju. bio je u kožuhu prebačenom preko noćne košulje i u plavim kožnim novim. oni su posjetili stan ne zvoneći na vratima. ni Ivanuška ni onaj kockasti nisu gurnuli pod tramvaj nesretnog predsjednika MASSOLIT-a. Bio je to mladi građanin. hodali su po stanu s mrežom. Tada su se priključile nove i vrlo zanimljive činjenice. Na moskovskom aerodromu spustio se putnič ki avion sa šest mjesta. 50 bez sumnje je. I štoviše. Stan je već dugo bio pod paskom. Da. i u različ ito doba dana. vuklo do zore u subotu. Tako se to vuklo do ponoći s petka na subotu kad je barun Majgel. Stjepan Bogdanovič Lihode- . svaki put kad su u njega ulazili savršeno nikoga nije bilo. našli u njemu ni traga ni glasa o barunu Majgelu.iz njega su se čuli zvuči gramofona. 50 u svojstvu gosta. što je već bilo sasvim neobič no. Međutim. stan br. svečano ušao u stan br. Ponekad je taj stan odgovarao čas zveketavim čas unjkavim glasom na telefonske pozive. Tako se to. 50 bio je obijestan i tu se ništa nije moglo učiniti. bez prtljage i odjeven vrlo čudno. njegovu padu pod kota č e nije nitko ništa pridonio. ponekad su u stanu otvarali prozor. A bili su tamo ne jedanput. koji se tri dana nije umivao. istražuju ći sve kutove. Točno deset minuta poslije toga. nego nisu. koji je doletio iz Krima. netko bio. fizički. tako reć i. cipelama. treba to ponoviti. Čim se maknuo sa stepenica po kojima su se putnici spustili iz aviona. Ćulo se kako su baruna pustili u stan. Među ostalim putnicima. i čak više od toga . Ali je istražitelj bio siguran da se Berlioz bacio pod tramvaj (ili je pao pod njega) jer je bio hipnotiziran. odjeven u večernje odijelo i lakirane cipele.Dakako. strašno zarastao u bradu.

dakako. stajao je pred istražiteljem. On je dodao nove podatke. prošaptao drhtavim glasom da laže samo iz straha. Tek nakon što su administratoru rekli da on svojim ponašanjem. negdje se valjao za plotom.Fuj. . Jer Azazello mu je zabranio da laže i da se pretvara preko telefona.Ah. odgovarati . da je nakon toga nekamo otišao. .Strašno su ih uplašili oni lupeži . ometa istragu u važnoj stvari i da će za to. Iako ga. administrator je počeo upravo s jednom laži. plašeći se osvete Wolandove bande u koje je rukama već bio. vraže! Skupo pla ćaju tu njihovu blindiranu sobu! .ne sjeća se. a tada se objasnilo da on nikakve stare votke pod plotom nije pio i da je onih bilo dvojica.ne sjeća se ni toga. Lutajući očima. jedan s o č njakom riđ i. ali od toga ništa nije postalo lakše nego je čak postalo i teže. Bez obzira na obećanje koje je dao Azazellu kako neće lagati... jer je bilo jasno da neće biti tako jednostavno svladati takvu ličnost koja je izvodila stvari kao što je ona kojoj je pao žrtvom Stjepan Bogdanovič. glupim i besmislenim. nalik na ma čka? .ne sjeća se. a zatim mu je uspjelo da istog tog Stjopu izbaci iz Moskve na bog će znati koliko kilometara.rekao je istražitelj koji je bio kod Ivanuške. prosi. Ivan Saveljevič izjavio je da se u č etvrtak danju napio do besvijesti u svom kabinetu u Varijeteu. Između ostalog.jev. . Lihodejev je na vlastitu molbu zaklju čan u pouzdanu prostoriju i pred istražitelje je stao Varenuha. traži da ga zatvore u blindiranu sobu. Sada je postalo jasno da je Woland prodro u Varijete pod izlikom da je artist.Varenuha je zaplakao i osvr ćući se. a drugi debeljko. Materijal se na taj na čin povećao. rekli su mu da ć e ga čuvati i bez blindirane sobe. i da moli. a u ovom je slu čaju administrator razgovarao bez posredništva tog aparata. negdje je još pio staru votku a gdje . a kamo . hipnotizirao Stjopu Lihodejeva. ne treba zato strogo osuđivati. Varenuhu su umirili kake su znali. kojeg tek što su uhapsili u njegovu stanu kamo se vratio nakon izbivanja bez vijesti u vremenu od gotovo dva dana. uostalom. a gdje .promrmljao je jedan od istražitelja.

da .šaptao je administrator.. Rimski je tvrdio da nije noću vidio nikakvu Hellu u svojem kabinetu. . ni za što nije htio govoriti istinu i pokazao se u tom smislu vrlo uporan. nego mu je jednostavno pozlilo i u besvjesnom stanju otputovao je u Lenjingrad..Je li potkova zaista bila zlatna i s brilijantima? . . pa da ne znam što su č ervonci . U to su vrijeme uveli Rimskog koji je sproveden vlakom iz Lenjingrada. bila vrlo pažljivo saslušana.. pa da ne znam što su brilijanti . i u kojem je vrlo teško bilo prepoznati prijašnjeg findirektora. prema njezinim riječima.Ja. .pištavo je odgovarala Anuška.Ja.Ništa ne znam kakvi su to dolari i nisam vidjela ni kakve dolare! . . kako kažete? .A kad su se oni pretvorili u dolare? . zamiru ć i od straha i ogledavaju ći se svakog trena. . prcv. Anuškina je priča o ljudima koji su izletjeli kroz prozor kuće u Sadovoj i o potkovici koju je Anuška.i onda je poč ela govoriti besmislice o tome kako ona ne odgovara za ku ć nu upravu koja je uselila u petom katu neč istu silu zbog koje nema mira.Ali on vam je dao ćervonce. Međutim ovaj psihički rastrojeni sijedi starac koji se tresao od straha. i iznosio druge po jedinosti o tome kako je proveo oko dva dana u stanu br. .Da.pi tali su Anušku. Anuška je bila uhapšena u času kad je pokušala da proturi blagajnici u univermagu* na Arbatu novčanicu od deset dolara. 50 u svojstvu vampira-pokaziva ča koji samo što nije po stao uzrok pogibije findirektora Rimskog . mi kupujemo za nju cic .odgovarala je Anuška. Ne treba posebno istaći da je svoj iskaz findirektor završio molbom da ga zaklju čaju u blindiranu sobu.odgovarala je Anuška.To je naše pravo! Nama su dali nagradu. kao ni Varenuhu. podigla da je preda miliciji. da. Tada je istražitelj perom zamahnuo prema Anuški zato što je ona svima prilič no dojadila i napisao joj pro*' Robna ku ća (prim.).

Poduzete su mjere da ih se prona đ e. Iz Sadove su javljali da je prokleti stan opet pokazao znakove života. da je neka banda otela petoricu na č elnika u Sektoru za zabavu. vrijeme se bližilo podnevu i tada je tamo gdje je vođena istraga zazvonio telefon. među njima .Pokoravajući se nasilju morao sam pristati . i još mnogo toga što se č ovjeku ne da ni ponavljati. na primjer. Tako je istraga koja se nije prekidala ni na sekundu doprla do subotnjeg jutra. . Iskaz Nikolaja Ivanoviča pružio je mogućnost da se ustanovi kako su Margarita Nikolajevna. Reč eno je da su u njemu iznutra otvarani prozori. Nikolaj Ivanovič je malo odstupio od istine. ali da ih je milicija odmah pronašla. To je obećanje dobio.pusnicu na zelenom papiru i poslije toga Anuška je na opć e zadovoljstvo nestala iz zgrade.. Tako. zaja-šila ga i povukla izvan Moskve .pričao je Nikolaj Ivanovič i završio svoje pripovijedanje molbom da se o tome ni riječi ne kaže njegovoj supruzi. Prema njegovim riječima Nataša je izletjela kroz prozor. a također i njezina kućna pomoćnica Nataša.. da su do- . U svojim pričama o tome kako je vozio po zraku na sebi golu kućnu pomoćnicu Margarite Nikolajevne nekamo do svih vragova da se na rijeci kupa. Nikolaj Ivanovič nije naročito začudio istragu kad je stavio na stol šaljivu potvrdu da je proveo noć na balu kod sotone. nestale bez traga. Međutim. nije smatrao potrebnim da spomene kako se pojavio u spavaonici s odba čenom košuljom u rukama i da je nazivao Natašu Venerom. U gradu su za to vrijeme nicale i proširile se potpuno nemogu će glasine u kojima je mrvica istine bila iskićena najbujnijim lažima. i kako se prije toga pojavila na prozoru razgo-lićena Margarita Nikolajevna. da je pronađena štamparija lažnih novčanica čarobnja čkog tipa u Sadovoj ulici.Nikolaj Ivanovič koji je uhapšen samo zbog gluposti svoje ljubomorne supruge koja je javila ujutro miliciji da je njezin muž nestao. Govorilo se da je u Varijeteu bila seansa poslije koje je dvije tisuć e gledalaca iskočilo na ulicu kako ih je majka rodila. Zatim je kao na vrpci krenuo čitav niz ljudi.

pirali zvuč i planina i pjevanja. koja su u isti mah zalupila u kuhinji. Tada se velika grupa pridošlica podijelila u dvije manje. 50 i svi su se našli u predsoblju. otvara č. sjedili u blagovaonici stana svršavajući doručak. Tamo su se dvojica vodoinstalatera muč ila s harmonikom parnog grijanja. . praveć i budalaštine po svom običaju.maske od gaze s kloroformom. Dvojica su od njih imala u džepu tanke svilene mreže koje se lako rastvaraju. i obje su se počele uspinjali razli čitim stepenicama do stana br.A. 302-bis u Sadovoj ulici. i da je na prozoru viđ en crni ma čak kako se grije na suncu. pokazala su da je druga grupa došla kroz pomoć no stubište takođ er u pravo vrijeme. Jedan . Za to su vrijeme Korovjov i Azazello.šapnuo je jedan od vodoinstala tera.Kakvi su to koraci po stepenicama? .omču. Za čas su otvorena glavna vrata u stan br. . a druga je otvorila obično zaključana mala vrata koja su vodila u pomoć no stubište. Tada je prvi u grupi otvoreno izvadio ispod kaputa crni mauzer a drugi. a vrata. gle. . Uopć e su ljudi koji su krenuli u stan br. Prolaznici su izmijenili s vodoinstalaterima značajan pogled. Korovjov u svojoj običnoj odjeći a ne u svečanom fraku.odgovorio je Azazello i ispio čašicu konjaka. Ali sudeći po buci lonaca koja je dopirala iz kuhinje. 50.odgovorio je na to Korovjov.upitao je Ko rovjov igrajuć i se žlič icom u šalici crne kave. kraj njega. . 50 bili opremljeni kako treba. moglo se pretpostaviti da se Behemot nalazio upravo tamo.Dolaze da nas uhapse . i jedna je prošla kroz glavna vrata i dvorište ravno u šestu vežu. a još jedan . a gdje je bio ma čak ne zna se. Oko četiri sata tog vru ćeg dana veliko društvo muškaraca u civilu izašlo je iz tri automobila nedaleko kuće br. udarajući č ekić em po cijevi. gle . Oni što su se uspinjali glavnim stepenicama bili su u to vrijeme već na hodniku drugog kata. \Voland se prema svom običaju nalazio u spavaonici. .Svi su kod ku ć e .

ako ne potpun a ono ipak nekakav. ali je onaj koji ju je bacio. moj prijatelju Azazello .Remi! .Ne pravim izgrede.drevna i nepovrediva životinja. . . mrežu. Brzo ga je uperio u čovjeka koji mu je bio najbliži. .No. na opć e zaprepaštenje.Ovaj put.namrštivši se neljubazno progovorio je ma č ak i smatram svojom dužnošću da vas upozorim da je ma čak . a' u gostinjskoj sobi na kaminu je kraj kristalnog vr ča sjedio ogromni crni ma čak.nisi mi pritekao u pomoć u času neravnog boja . ispustivši brauning i bacivši pri mus.Neobič no fini posao .Sve je svršeno . nepovredivi ma čku trbuhozbor če..M-da . U potpunoj tišini ljudi koji su ušli u gostinjsku sobu promatrali su ma č ka dosta dugo..zaurlao je ma čak . popravljam primus . izvoli amo! Raširila se i poletjela mreža.. vrag će znati zašto.. . mrežu .šapnuo je jedan od njih.Mrežu. a drugi je glasno i jasno rekao: . dajte mi da se oprostim sa zemljom. .to je gutljaj benzina . Ali je mreža.i iskori- . neka moja smrt legne na tvoju savjest.Jedino što može spasiti smrtno ranjenog ma č ka progovorio je ma čak .šapnuo je jedan od onih koji su ušli. nikoga ne diram.liznuo pla men i zajedno s pucnjem iz mauzera ma čak se naglavce srušio s kamina na pod. .konjaka! Pa što.prije nego što je ma čak uspio da ispali . zapela u nečijem džepu i nije provirila van. . O.zastenjao je ma čak krvareć i .istina vrlo dobrog . ali su zato u blagavaonici na stolu zatekli ostatke oč ito malo prije ostavljenog doru č ka.gdje si? . ali je iz njegove ruke . . promašio i uhvatio samo vr č koji se uz zveket odmah razbio.ne prilazite mi časak. Ljudi su se u trenu raspršili po svim sobama i nigdje nikoga nisu našli.Hura! .slabim je glasom rekao ma č ak i ispružio se u krvavoj mlaci .napustio si jad nog Behemota za čašicu . zaista lijepo .i tada je stavivši u stranu primus.Mačak je upro oči u smjeru vrata koja su vodila u blagovaonicu .nemirno su zašaptali oko ma čka. . dohvatio iza leđa brauning. Držao je u svojim šapama primus. . uspjeh bio je oč it. ja ti ostavljam svoj brauning .

Mačak se njihao na lusteru. a mačak je odgovorio čitavim šaržerom. prsa i leđa. ne rastajući se s primusom.viknuli su dolje. Na pod su pale kristalne krhotine s lustera. Svi su. Pucnjava je izazvala pa niku na asfaltu dvorišta. Prva ma čkova rana. Ali pucnjava nije dugo trajala i sama od sebe je počela jenjavati. Na licima onih koji su stajali dolje pojavio se izraz potpune nedoumice. Njišući se kao klatno iznad glava ljudi. zajedno s ma čkom. Odmah su ruke dohvatile zavjesu i skinule je zajedno s karnišom. skakale su po podu prazne čahure. poletjela je prašina sa žbuke. . prsnulo je u zvijezde zrcalo na kaminu. i došljaci su. ostali potpuno nepovrijeđ eni. iz prostrijeljena primusa briznuo je benzin. Nitko ne samo nije bio ubijen nego čak ni ranjen.stivši zbrku on se pripio uz otvor primusa i napio se benzina. Ali ni ma čak koji je na podvalu ozdravio ni njegov primus nisu pali dolje. deru ći tapete. Netko je od pridošlica. uhvatio primus pod pazuho. Odmah je krv ispod gornje lijeve šape prestala teći. da to provjeri. a primus je stavio između grana na luste ru. trbuh. puhao u cijev brauninga i pijuckao na svoju šapu. Mačak je skočio živ i zdrav. zbog čega je sunce granulo u tamnu sobu. Bio je to jedini ili jedan od rijetkih slučajeva kad paljba nije imala nikakva učinka. ljuljaju ći se na lusteru iznad glava. Sad više nije moglo biti riječi o tome da se ma čka uhvati živog.Pozivam vas na dvoboj! . Moglo se dakako pretpostaviti da je mačkov brauning igračka. Ni ma čku ni ljudima nije učinila nikakve štete. . Pucnjevi su potresali stan. u što nije . puzao je po zidu i za dvije sekunde našao se visoko nad ljudima zasjevši na metalnu karnišu.Ljestve! .zavikao je ma čak. pucali precizno i bijesno iz mauzera u njegovu glavu. skoč io kroz zrak na luster koji je visio na sredini sobe. ali to se nikako nije moglo reći za mauzere pridošlica. Mačak je. on je po njima otvorio vatru. popucala su stakla na prozorima. i opet se u njegovim šapama našao brauning. ali ni to nije ostavilo ni kod koga neki dojam. ispalio pet metaka u glavu proklete životinje. koji se sve manje ljuljao. odgovarajući mu. skočio s njim natrag na kamin a odavde.

Messire! Subota je. Prisutne su posule krhotine.već je kasno. Zatim je bacio dolje benzin. Čovjek koji je sjedio na željeznim vatrogasnim Ijestvama u visini draguljaričinih prozora pucao je u ma čka kad je preskakao s prozora na prozor uputivši se prema žlijebu na uglu kuće. Po žlijebu se ma čak popeo na krov. sagra đena gospodski.razloge tako gruba odnosa prema meni.Dakako.rekao je ma čak na zrcalu . Odmah su se zadimile tapete. koja je bila. pucala straža koja je čuvala dimnjake i ma čak je kidnuo u grad obasjan suncem na zalazu. također na žalost bez rezultata. I tada je njegov govor na samom poč etku prekinuo teški niski glas koji se za čuo iz nepoznata smjera: . Učinili su još jedan pokušaj da uhvate ma čka. Tamo je na njega. upalila se na podu srušena zavjesa. i čak je sjedeć i u relativnoj bezopasnosti zapo č eo još jedan govor: . čitav blok kuće. više ne mogu razgovarati .. Sunce se spušta.bilo nikakve sumnje. a mačak je preletio zrakom i sjeo visoko pod stropom na gornji dio pozla ć enog okvira zrcala na kaminu. skočio sa zrcala na prozorsku dasku i nestao zajedno sa svojim primusom. Vrijeme nam je. Behemot.. Drugi. Izvana su se začuli pucnjevi... mijaknuo. Planulo je nekako neobično brzo i snažno kako se čak ni s benzinom ne dešava. vrag neka ga nosi! Treći.Bacio je svoj brauning i iz bio oba stakla na prozoru. zveketavi.Oprostite. Bacili su omču koja je povukla jednu od svijeća na lusteru i on se srušio.Što se doga đ a u stanu? Smeta mi u radu.govorio je odozgo . kako je već rečeno. On se nije spremao da bilo kuda pobjegne. ali koristi od toga nije bilo. . bila je samo trik i svinjsko pretvaranje jednako kao ispijanje benzina. Njegov pad uzdrmao je. Mačak se pružio. . . glas je rekao: . i počeli su tinjati okviri na razbijenim prozorima.Uopć e ne razumijem . kako se činilo. a benzin se sam od sebe zapalio izbacivši val plamena do sa mog stropa. neugodni i unjkavi glas se odazvao: .

Više ga se nije moglo izvući. zajedno sa dimom iz petoga kata izletjele tri tamne. Dotrčali su i oni koji su bili u kuhinji. u dvorištu su se začuli očajnički ljudski krikovi: . a ta je zvonjava plašila ljudska srca . Skakućući po gorućim daščicama parketa. Teško se disalo. . kako se činilo. i u plamenu. Gostinjska je soba već bila puna vatre i dima.Požar! Požar! Gorimo! U različitim stanovima u kući ljudi su počeli vikati u telefone: . na mjestu gdje se valjao ma čak s tobožnjom ranom. Tek što su iz razbijenih prozora ukleta stana probili prvi mlazovi dima. oni koji su bili u gostinjskoj sobi povla čili su se u kabinet i predsoblje. pojurili u predsoblje.ljudi koji su se muvali u dvorištu vidjeli su kako su.U stanu se u to vrijeme zapalio parket pod nogama prisutnih. pokazao se zgrušani les bivšeg baruna Majgela s okrenutom uvis bradom i sa staklenim oč ima. Netko je u hodu uspio nazvati vatrogasce. Oni koji su bili u blagovaonici istrčali su na hodnik. kratko viknuvši u slušalicu: . muške siluete i jedna silueta nage žene. Plamen je zahvatio predsoblje. tapšajući dlanovima po ramenima i grudima koje su se dimile.Sadova tri stotine dva bis! Više se nisu usudili zadržavati.Sadova! Sadova. tri stotine dva bis! U vrijeme dok su se u Sadovoj čuli udarci zvona s dugačkih crvenih kola koja su brzo jurila iz svih dijelova grada.

kamo su se uputile također nitko ne zna.s ma č kama. Taj se par posjetilaca nije sviđao portiru-čovjekomrscu. i s njim crni krupni ma čak. Spretno vijugajući između prolaznika. ali znamo da se kroz po prilici četvrt sata poslije poč etka požara u Sadovoj ulici pojavio pred ozrcaljenim vratima Torgsina* na Smolenskom trgu duga čki građanin u kockastom odijelu. košćati i krajnje nedobronamjerni portir pregradio put i razdraženo rekao: . . stvarno licem pomalo nalik ma čku. također ne možemo reći. Ali mu je maleni. dućan gdje se prodavala inozemna roba samo za stranu valutu (prim. to se dakako točno ne može reći.zabrujao je dugajlija i prislonio čvornatu ruku uz uho kao da je nagluh . velite? A gdje to vidite ma č ka? Portir je izbuljio oči. a imao je i razlog: nikakav se mačak više nije nalazio kraj nogu građanina. U debeljkovim rukama nalazio se primus.Oprostite .Poglavlje 28. POSLJEDNJE KOROVJOVLJEVE I BEHEMOTOVE PUSTOLOVINE Da li su te siluete postojale ili su se one samo pričinile uplašenim stanarima zlosretne kuć e u Sadovoj ulici. Gdje su se rastale.S mačkama ne može! . Ako su i postojale. prev. gra đanin je otvorio vanjska vrata dućana.). Trgovina s inozemstvom. nego se umjesto toga iza njegovih leđa pomolio i već gurao u dućan debeljko u otrcanoj kapi.

i to gadno. Niski. vrlo dobar dućan! Publika se okrenula od tezgi i pogledala govornika za čuđeno.samo za stranu valutu . blješteći okom kroz napukle naočale . neizgužva-nom i bez mrlja na vrpci.Dragi moj . sifoni i sukno za frakove. U perspektivi nastavljale su se čitave hrpe kutija s obućom. ostavljaju ći zasad tu povijest po strani. kao od moljaca izjedenih.. u rožnatim naočalama. visokocijenjeni stražaru! Možete se prevariti. našli u du ćanu. Tu su najprije gledali naokolo. .Možda je moj primus pun valute . i nekoliko je gra đanki sjedilo na niskim stolicama. Za njima gomilale su se pamučne tkanine. Korovjov i Behemot uputili su se onamo gdje su se spajali odjeli delikatesa i slastica. .Divan dućan! Vrlo. u danom slu čaju. S mržnjom i sumnjom gledaju ć i neobi č ni par. s desnom nogom u staroj otrcanoj cipeli a s lijevom u novoj blistavoj lađici kojom su zabrinuto tapkale po sagu. u kaputu boje jorgovana i s glace . razdraženo gledaju ći ispod kosmatih. Odostrag publika je navaljivala i već se ljutila. Tu je bilo pusto. Međutim. izrazito četverouglasti čovjek. Stotine komada cica živih boja i desena vidjelo se na pretincima polica. gra đanke s rupcima i beretama na glavi nisu se gurale pred tezgama kao u odjelu za tkanine. Prošavši kraj svih tih divota. obrijan do plavetnila.gorljivo se upleo u razgovor ma č koliki debeljko koji se rivao u du ć an. u novom šeširu. sivih obrva.prohripao je. Korovjov i Behemot. i naši su se znanci. Pročitajte još jedanput makar povijest slavnog kalifa Harun-al-Rašida. a zatim je Korovjov zvonkim glasom koji je dopirao do svakog zakutka izjavio: .zazveketao je dugajlija.Kod nas . želim vam reći da ću se žaliti poslovođi i napričat ću mu o vama takvih stvari da biste mogli napustiti svoje mjesto između blistavih ozrcaljenih vrata. Negdje u dubini iza ugla pjevali su i svirali gramofoni.a odakle znate da je nemam? Zar sudite po odijelu? Nemojte to nikada činiti. iako je taj imao i te kakvog razloga da hvali dućan. portir se maknuo u stranu.

. s korom je progutavši.strogo je upitao kupac boje jorgovana.i ispustila je hvataljku za bombone. srebrnim sjajem nalik na zmijsku.Topro? .svečano je priznao Korovjov .riđim rukavicama. . ali na to od nje nije dobio ni kakav odgovor. .ushi ć eno je odgovorio prodava č. . . .Dajte blok! Blok! .I taj je odjel veličanstven . ne . .eh. Prodavač u čistom bijelom ogrtaču i modroj kapici posluživao je mušteriju boje jorgovana.Dušice. ružičastog lososa kožu.. skidao je s jadnog masnog.Trideset kopjejaka kilo . . Behemote. loše ne .dobroćudno je poka zao prstom leđa boje jorgovana.još je malo razmišljao i ponudio svog pratioca: . . Fagote. Leđa boje jorgovana su zadrhtala.obratio se Korovjov mladoj pro dava č ici rumenih obraza.raspitao se tada Korovjov. vjerojatno slučajno.zakreštao je Korovjov. odmah se prihvatio druge.Nego što! .Poludjeli ste! .. eh . . . jer stranac valjda nije mogao razumjeti što su govorili ruski Korovjov i njegov pratilac. Što možeš! Ali.Svjetska kvaliteta . Debeljko je stavio svoj primus pod pazuho. Po mojem mišljenju.Jedi. .Ova pak stalno samo reži .Ne.uzviknula je. gubeći svoje rumenilo .odgovorio je prodava č koketno rujući vrškom noža pod kožom lososa. dohvatio mandarinu s vrha piramide i.Pošto su mandarine? . na gnuvši se preko tezge i namiguju ć i prodava č ici . Prodava čicu je uhvatio smrtni strah.grubo je rekao stranac.a i stranac je simpati čan .danas baš nismo pri valuti.ti se. Tada su se naši znanci udaljili od stranca s njegovim lososom i krenuli prema kraju tezge sa slasticama. .Topro volim.Danas je vru ć e .odgovorila je prodavačica. Oštrim nožem. . ljepotice . na licu džentlemena boje jorgovana nešto nedostaje.uzdahnuvši primijetio je Korovjov . druškane. kunem vam se.zamišljeno je odgovorio Behemot . varaš. stajao je uz tezgu i nešto zapovjednički mumljao. . . vrlo sličnim nožu što ga je ukrao Levi Matej. mila.

prodava čica je žalosno povikala na sav dućan: . u Sadovoj ulici gdje je izbio požar. a Behemot se udaljio od slastičarskih napasti i gurnuo šapu u ba čvu s natpisom »Birani sleđ iz Kerča«. zbog čega se.drugi put. i tada je nastupio Korovjov.Gra đani! . gade?! Pavel Josifovič već je hitao na mjesto događaja. obratno.ponovio se očajnički krik iza slastičarske tezge. Bio je to naoč it muškarac u bijelom č istom ogrta ču. sve srušilo. a za tezgom s ribama graknuo je prodava č u špa njolskoj kapici: . Ugledavši u Behemotovim ustima rep trećeg sleđa. sve je savršeno shvatio i ne upuštajući se ni u kakvo rječkanje s drznicima mahnuo je rukom nekamo u daljinu i zapovijedio: . platit ćemo sve u gotovom. ispljunuvši repove.Palosič! . Behemot je gurnuo šapu u lijepu zgradu od čokoladnih pločica. već je.jadnik ci- . pokazuju ći Behemota koji je odmah na činio pla čljivo lice .obješeni obrazi i nemirne oč i. a nikako kasnije od ponedjeljka. kao kirurg. Pavel Josifovič očito je bio iskusan č ovjek. . i tada se pokazalo da Behemot nije imao pravo: na licu čovjeka boje jorgovana nije ništa nedostajalo. Progutavši treću mandarinu. bilo nešto suvišno . i progutao je zajedno sa zlatnim omotom. . izvukao dva sleđa i progutao ih. Publika je počela opkoljavati nitkove. i s olovkom koja je stršila iz džepa. stranac boje jorgovana okrenuo se prema pljačkašima.povikao je drhtavim tankim glasom Što se to dešava? A? Dopustite da vas to pitam! Siroma šak.Što to radiš.Palosič! Palosič! Na taj krik dohrlile su mušterije iz odjela za tkanine. . Mi smo tu u blizini.Zviždi! Iz ozrcaljenih vrata izletio je na ugao Smolenskog trga portir i zlokobno zazviždao. u hipu je ocijenio položaj. Prodavači za tezgom s ribama ukočili su se s noževima u rukama. izvukao jednu od najdonjih.Korovjov je dodao drhtanje svom glasu. naravno. Potpuno požutjela.

Zatim je dohvatio pladanj.zacvilio je Korovjov kao djever* na starinskoj svadbi. Ali je Korovjov. po očima nagrnule publike vidjelo se da je u mnogim ljudima naišla na podršku! A kad je Behemot. kojeg nije zbunio nastup Pavela Josifoviča. Pristojni tihi star čić.sarkastično iskrivivši usta.Hvala.on je. nastavio: . kad se mladenci na svadbi javno ljube gosti viču »gorko!« (prim. koliko to god bilo čudno. politički štetna stvar izazvala je u Pavelu Josifoviču bijesnu drhtavicu. tragično uskliknuo: . . a odakle da smogne stranu valutu? Na to je Pavel Josifovič.Ostavi to! . Njegove su oč i bljesnule borbenim plamenom. A cijena je mandarinama tri kopjejke.Istina! . sav je napuhnut od lososa. I eto. kao slavuji u proljetnoj šumi. približivši prljavi poderani rukav očima. zamahnuo njime. zbacio s njega ostatke čokoladnog Eiffelovog tor nja što ga je uništio Behemot. grubo viknuo: . . vidite. bezobzirna i. Pa je. vjerojatno. vjerni prijatelju. pocrvenio je. bacio smotuljak s kola č ima na pod i viknuo: .i mahnuo nestrpljivo u daljinu. A taj može? A? . prev. koji je kupovao tri kola ča od badema u slastičarskom odjelu. sirotan. je li? Ili smo ga možda zvali? Dakako .jeli dan popravlja primuse.Korovjov je pokazao na debeljka boje jorgovana kojemu se zbog toga na licu pojavio veliki nemir. star čić.). a naš čovjek? To je gorko! Gorko! Gorko! . odjeven jadno ali č isto. probao mandarinu. sav je pun valute. na sav glas urlao je bivši regent . a naš čovjek. ali. iznenada se preobrazio. Tada su zvižduci pri vratima zagrmjeli žustrije.dječ jim tankim glasom.Tko je on? A? Odakle je do šao? Zašto? Bilo nam je dosadno bez njega. . ovi odmah zviž de.Odakle? Pitam sve vas! Iscrpljen je gladovanjem i žeđom! Vruće mu je. . obično suzdržljiv i miran. uznemiruju miliciju i odvlače je od pravog posla.nastalo je čudo. lijevom je Stari ruski obi č aj. Sva ta glupa. u svečanom odijelu boje jorgovana. gladan je . što si se zauzeo za stradal nika! .

ali kamo . Debeljko je. sav u sleđevu sosu. Tek naknadno su očevici.očigledno uslijed šoka iznenada ovladavši do tog časa njemu nepoznatim jezikom. ustuknula je iz odjela za slastice. dva mi-licijska šljema. Ljosnuvši u bačvu. dakako. Odmah se desilo i drugo čudo. Razlijegao se zvuk kakav nastaje kad se s kamiona isto-varuje na zemlju željezni lim. razbili su ih ljudi što su se spašavali. Prodava č ice iza tezgi pojurile su uz vrisak. upravo kraj ku će Gribojedovljeve tetke. potr čali su u kasu prema vratima stražnjeg izlaza. pričali da su navodno oba huligana poletjeli uvis. Građanin boje jorgovana. tako je podmukli Behemot polio benzinom iz primusa slastičarsku tezgu. zgnječivši sad nepotrebnog Pavela Josifoviča. Publika je odmah poč ela očajno vikati. jedan za drugim. Plamen je šiknuo uvis i jurnuo duž tezge proždirući lijepe papirnate vrpce na košarama s voć em. i u gomilama uzbuđenih kupaca zasvjetlucala su. Valja sumnjati. a obojica nitkova .i Korovjov i proždrljivac Behemot .nije se moglo razabrati. buknuli su i platneni zastori na prozorima. prebacio se preko lososa na tezgi i potrčao za njima. a iz ribljeg odjela. pao nauznak i sjeo u bačvu sa sleđom iz Kerča. Zazvonila su i prosula se stakla na izlaznim ozrcaljenim vratima. a ona se zapalila sama od sebe.Ubit će me! Milicija! Ubit će me banditi! . a i na podu se zapalio benzin. Korovjov se zaustavio kraj ograde i progovorio: . koji su prisustvovali početku požara u Torgsi-nu na Smolenskom trgu. Ali. čovjek boje jorgovana povikao je na č istom ruskom jeziku.rukom strancu strgnuo šešir a desnom je snažno zamahnuvši udario pljoštimice pladnjem stranca po ćelavoj glavi. i da su se tamo obojica rasprsnuli kao dječji baloni. bez ikakva stranog naglaska: . do stropa.nekamo su nestali. s mukom se izvukavši iz ba čve. prodavači sa svojim naoštrenim noževima. Ali znamo da su točno kroz minutu poslije doga đaja na Smolenskom trgu i Behemot i Korovjov već bili na pločniku bulevara. i tek što su ih napustile. ali što ne znamo. blijedeći. približavajući se. Tada je prestalo portirovo zviždanje. izbivši iz nje vodoskok sleđ eva rasola. da je upravo tako bilo. to ne znamo. kako se u parnom kupalištu polijeva klupa.

Ručaju . ako ga ne nagrize u korijenu. Pred njom .nastavio je Korovjov .objasnio je Korovjov . neotporno rasli nje.složio se sa svojim nerazdvojnim suputnikom Korovjov .Strašno je i pomisliti . .Uzgred . Polihimniji i Taliji. da je ovdje vrlo dobar i jeftin restoran. blijeda građanka u bijelim dokoljenicama i u bijeloj bereti s repićem sjedila je u bečkoj stolici kod ulaza na verandu s ugla .odgovorio je Behemot. ovaj dom! Ugodno je pomisliti da se pod tim kro vom krije i dozrijeva mnoštvo talenata. popeo se na betonsko postolje izrezbarene ograde.potvrdio je Behemot. ako ono ne istrune! A to biva s ananasima! Oj-oj-oj.opet je potvrdio Behemot. osjećam že lju da jedem i popijem veliki hladni vr č piva. prijate lju moj. Behemote.raspitivao se Behemot guraju ć i svoju okruglu glavu kroz otvor rešetke .rekao je Behemot i da bi bolje pogledao žuć kastu kuću sa stupovima.Da.Potpuno točno . kakva ć e se podić i buka kad netko od njih za poč etak uruči čitala čkoj publici »Revizora« ili u najgorem slučaju »Jevgenija Onegina«! .što to oni rade na ve randi? . Dosađujući se.Ba! Pa to je dom pisaca! Znaš. i ponavljam to . Zamis li.ali! Samo ako nekakav mikroorganizam ne napadne to nježno. . itekako biva! . »Mrtvih duša«! A? .I ja također . velim. čuo sam mnogo dobroga i laskavog o tom domu.Kao ananasi u staklenicima .mogu se očekivati div ne stvari u staklenicima doma što pod svojim krovom uje dinjuje nekoliko tisuća isposnika koji su odluč ili da svoj život posvete službi Melpomeni.. ili »Fausta« ili.tamo gdje je u zelenilu puzavica na letvičastoj ogradi bio napravljen ulaz. A ja. kao i svaki putnik prije dugog putovanja.nastavio je Korovjov i zabrinuto podigao prst . Pogledaj. . .i slatka jeza obuzima srce kad po misliš da u ovoj ku ć i sada dozrijeva buduć i autor »Don Ouijotea«.ali! Ali. . i obojica su lu peža krenula po asfaltnom puteljku ravno do verande re storana koji nije slutio zlo. vrag neka me nosi. dra gi moj.dodajem uz to.Upravo tako .Da . osim toga. .

No. zar je zaista po trebno da ga tražite iskaznicu? Uzmite bilo kojih pet stra nica iz bilo kojeg njegovog romana i vi ćete se bez svake iskaznice uvjeriti da imate posla s piscem. Upravo je građanka zaustavila Korovjova i Behemota. .je na običnom kuhinjskom stolu ležala debela knjiga kancelarijskog tipa u koju je gra đanka iz nepoznatih razloga upisivala one koji su ulazili u restoran. .Vaše iskaznice.odgovorio je.Ne određuje pisca iskaznica nego ono što on piše. ne morate biti.Vaše iskaznice? .nije se predao Korovjov.razočarano je rekao Korovjov i nastavio: . to je na kraju krajeva smiješno! . Odakle znate kakve se zamisli roje u mojoj glavi? Ili u ovoj glavi? . Zna či da biste se uvjerili kako je Dostojevski pisac.Dopustite. . .Molim vas da me tisuću puta ispričate.dostojanstveno je odgovorio Ko rovjov.ponovila je gra đanka.Do stojevski je besmrtan! . nikad se ne zna . .obra tio se Korovjov Behemotu. Pretpostavljam čak da nije imao nikakve iskaznice! Kako ti misliš? . . ali ne baš sa sigurnošću. . .rekla je gra đanka.odgovorio je taj stavljajući primus na stol kraj knjige i otiru ći rukom znoj sa čađavog čela.Bezuvjetno .Vaše iskaznice? .upitala je sa svoje strane gra đanka. . . što bi bilo veoma zgodno.Kladim se da nije imao .Pa što.Protestiram! . gra đani . .rekla je gra đanka koju je Ko rovjov zbunio. kakve iskaz nice? . .prekinula ga je gra đanka.gorljivo je uzviknuo Behemot. .i on je pokazao Behemotovu glavu . a također i Behemotov primus i Behemotov potrgani lakat. nikad se ne zna. . .Vi niste Dostojevski . .Ja nisam predivna . . .upitao je Korovjov čudeć i se.O kako mi je to žao .Dostojevski je umro .rekla je gra đanka.Jeste li pisci? .Predivna moja. .poč eo je Korovjov nježno. ako vam nije ugodno da budete predivni.ona je za čuđ eno gledala Korovjovljeve cvikere.

Skabič evski** .Jao. propustivši nekakvog pisca u sivom odijelu. pravio pokrete kojim ih je pozivao.Panajev* . i s novinama pod miškom. Behemot je samo s gor č inom raširio ruke i stavio kapu na okruglu glavu obraslu gustom kosom koja je vrlo nalikovala ma čjem krznu. gra đani . i Sofja Pavlovna pokorno je upitala Korovjova: . poveo je goste do najboljeg stola na suprotnom kraju verande.Propustite. Građanka je za pisala to prezime i podigla upitni pogled prema Behemotu. a Behemot je kraj Skabič evskog napisao »Panajev«. prev. Skabi čevski je poznati ruski književni povjesnik (prim. U zelenilu ograde pojavio se bijeli prsluk fraka i klinasta brada filibusti-jera. . . Građanka s knjigom se zaprepastila. Autoritet Ar čibalda Ar čibaldoviča bila je stvar koja se itekako ozbiljno osjećala u restoranu kojim je on rukovodio. o kojem smo mi. smješkajući se zanosno. bijedne skitnice. Korovjov i Behemot su se pomakli u stranu. Sofja Pavlovna je i to zapisala i pružila knjigu po sjetiocima na potpis. čak više od toga. u ljetnoj košulji bez kravate. i ne znam što će s nama biti. U taj čas tihi ali odlučni glas začuo se nad glavom građanke. neć emo mi. Korovjov je uz prezime »Panajev« napisao »Skabi č evski«. .tužno je progovorio Korovjov . Ar čibald Ar čibaldovič koji je dokraja zapanjio Sofju Pavlovnu. Panajev je ime ruskog književnika i memoarista iz 19.nego on ć e dobiti hladni vr č piva. Pisac je prijazno kimnuo gra đanki. . stoljeća.propištao je ovaj pokazujuć i svoj primus.ljubazno je odgovorio.s koje je ovaj odmah skinuo kapu tobože zato da bi je građanka mogla bolje pogledati. neć emo mi. . . košulji koje je okovratnik široko ležao na okovratniku sakoa.Maknite se.). u hodu stavio u pruženu knjigu nekakvu č vrknju i prešao na verandu. Naš je položaj te žak i žalostan. toliko maštali. On je ljubazno gledao dvojicu sumnjivih odrpanaca i. Sofja Pavlovna.Kako je vaše prezime? .rekla je ona već nervozno.

dajte nam opć enito zakusku .. e .mu zikalno je mijaukao Ar čibald Ar čibaldovič. dobrodušno je promrmljao Korovjov. . do stola kraj kojeg je sunce veselo plesalo kroz jedan od proreza na zelenoj ogradi. namignuo je jednom. . Videći kako se šef odnosi prema do kraja sumnjivim posjetiocima. . ne. Gost u napuk lim cvikerima u potpunosti je odobravao prijedloge zapo vjednika brika i blagonaklono ga gledao kroz nepotrebno staklo. . Jedan je prinosio šibicu Behemotu koji je iz džepa izvadio opušak i stavio ga u usta. . drugi. . Ništa manje nego Sofju Pavlovnu zapanjio je Arčibald Ar čibaldovič konobare. i dva su se konobara poč ela vrtjeti oko novih gostiju od kojih je jedan svoj primus postavio na pod kraj svoje olinjale cipele.Što vam mogu ponuditi? Imam izvrsnu jesetru .Vi. zavalivši se u stolici. A njegova je supruga. reći ćemo unaprijed . ... . . duguljaste čaše i tanke pehare iz kojih se tako dobro pije narzan ispod tende . On je lično odmaknuo stolicu od stola. bjeliji od beduinskog plašta. svim piscima svojstvenom moći zapažanja primijetio je udvaranje Arčibalda Arčibaldoviča i vrlo se. dugo je proučavala čudne potpise koje su u knjizi ispisali neoč ekivani posjetioci. .Razumijem .Mogu vam ponuditi file od šumske jarebice . a Arćibald Arčibaldovič već je šaptao tiho ali vrlo značajno nagnuvši se Korovjovljevu uhu: . . e .. pio se narzan ispod tende nezaboravne Gri-bojedovljeve verande. preoteo sam je kongresu arhitekata .zatvorivši oči. pozivaju ći Korovjova da sjedne. Sofja Pavlovna.. . Brzo je sa stola nestao stari stolnjak sa žutim mrljama. vrlo cijenjena dama. u zraku škripajući od škroba zalepršao je.tamo gdje je bila najgušća sjena. drugi je pritr čao zvoneći zelenim staklom i postavljajući kraj jedać eg pribora čašice. Beletrist Petrakov-Suhovej koji je sjedio sa suprugom kraj susjednog stola i dovršavao svinjski kotlet. čak postala ljubomorna . nešto šapnuo drugom. žmirkajući od čuđ enja. konobari su napustili svoje sumnje i ozbiljno se prihvatili posla. . vrlo začudio. značajno je rekao Arči bald Arčibaldovič..

prirodno da se nije počeo s njima svađati. Blistavo oprani listovi salate ve ć su stršili iz posude sa svježim kavijarom . uputivši Petrakovoj očaravajući smiješak. ništa manju nego sami pisci! Arčibald Arčibaldovič je znao za seansu u Varijeteu i za mnoge druge događaje ovih dana. zatvorio se. trenutak.Oprostite! Samo časak! Osobno ću pogledati file! Odletio je od stola i sakrio se u nutarnjem hodniku restorana. oprezno da ne uprlja manšete.. Arčibald Arčibaldovič se odmah dosjetio tko su njegovi gosti.prepriječiti put ovoj dvojici na verandu! Uostalom. Tek kad se uvjerio da je sve učinjeno kako treba.. mudar je bio Arčibald Arčibaldovič! A imao je i moć zapažanja. Arčibald Arčibaldovič sebi je dopustio da ostavi dvojicu tajanstvenih posjetilaca. Da je neki promatra č mogao vidjeti naredne postupke Arčibalda Arčibaldoviča. Šef se uopć e nije uputio u kuhinju da nadgleda file nego u restoransko skladište. Zar nije vrijeme da donesu sladoled? O č emu je riječ ? Ipak. Baš je ta Sofja Pavlovna čudna! Treba tako nešto izmisliti . odjevenih kao strašila. oni bi mu se nedvojbeno učinili zagonetni. tek kad je u konobarovim rukama doletjela pokrivena tava u kojoj se nešto praćakalo. i tek je . Zatim je u susjednoj sobi provjerio je li na svom mjestu njegov ljetni ogrta č sa svilenom podstavom i šešir. i za razliku od drugih.zbog pirata na Korovjova pa je žličicom zakucala .. A dosjetivši se. dvije obilne jesetre. Petrakova je gledala nezadovoljnim očima kako se stol pred dvojicom ljudi. zašto s nama odugovla č e? . kao u čaroliji pokriva jestvinama. nije mimo uha propustio ni riječ »kockasti« ni riječ »mačak«... što nju treba pitati!. pažljivo povezao vrpcom i stavio na stranu. čuo je.. Arčibald Ar č ibaldovič je njoj uputio samo konobara. Otvorio ga je svojim ključem. Oholo čeprkajući žličicom rastopljeni sladoled. upakirao ih u novinski papir. Ah.kao da hoć e reći. ali ipak im je prije toga šapnuo: . a sam nije napuštao svoje drage goste.. izvadio iz škrinje s ledom.. i odmah se pojavio specijalno postavljen pomoćni stolić s oznojenim srebrnim vedrom .

Iz unutar njeg dijela restorana izjurila su na verandu trojica muška- . zatrubila je kontraaltom madame Petrakova . i opet zapištao: . primakla je i svoje uho nabreklim masnim Bobinim usnama.Boba je siktao ne sluteći da oni o kojima priča sjede u blizini. . Uostalom. uživajući u njegovu siktanju. a mogle su se razabrati pojedine riječ i kao: . već će njih dovesti u red! Kakve štetne izmišljotine! . benzin.. Boba je odmah gurnuo usne u Petrakovljevo uho i u njega prošaptao nekakve vrlo sablažnjive stvari. neće dugo potrajati..Velim vam.Boba je još više snizio glas . stalno je šaputao te ša-putao. pokatkad se osvr ćući poput lopova. Postupci Arčibalda Arčibaldoviča sasvim su logično proizlazili iz svega što im je prethodilo. požar . . umirući od znatiželje. pojavio se na verandi znojni i uzbuđeni kroničar Boba Kandalupski. Antonido Porfirjevna! . .onda otišao u kuhinju gdje je kuhar marljivo pripravljao file što ga je pirat obećao gostima.. ništa zato.usklik nuo je Boba ogor č en sumnjama piš č eve supruge.. .. i smatrati čudnim takve postupke mogao bi samo površni promatrač.negodujući nešto glasnije nego što se to svidjelo Bobi.Kunem vam se svojim poštenjem! U Sadovoj ulici..Lažljivce što šire ogavne glasine . Treba reći da uopć e ništa čudno ili nerazumljivo u ovim postupcima Ar čibalda Ar čibaldoviča nije bilo. Madame Petrakova. u Sadovoj . Oni u zrak .. makar obilan i raskošan. tako će i biti. Dok su se Korovjov i Behemot kucali drugom čašicom hladne moskovske votke-prepeč enice. A onda po žar . u zrak . .njih bi trebalo ispitati! Ali. taj užitak je uskoro prestao. .. I osjećaj koji nikada nije prevario bivšeg filibustijera nije ga ni ovaj put ostavio na cjedilu.. odoljevaju mecima .. Pucnji. . i odmah sjeo k Petrakovima. poznat u Moskvi po svojem zadivljuju ćem sveznanju. meci.odoljevaju me cima! Meci. A taj. govorili su šefu Gribojedovljeva restorana da ru čak dvojice njegovih posjetilaca.Kakve izmišljotine. a najvažnije fenomenalni osjećaj Arčibalda Arčibaldoviča. . Stavivši svoju napuhnutu torbu na stoli ć. Poznavanje posljednjih događaja.

Pravovremeno izišavši kroz sporedni izlaz. Kao da se otvoreno ždrijelo s crnim rubovima pojavilo na tendi i počelo širiti na sve strane. Sofja Pavlovna. pucketajući kao da je netko potpiruje. . Prvi je viknuo zvonko i strašno: . u kožnim dokoljenicama i s revolverima u rukama. ciljajući u glave Korovjova i Behemota.I odmah su sva trojica otvorila paljbu na verandi. s dvije velike jesetre pod miškom.raca. kao kapetan koji mora posljednji napustiti brod u plamenu.sada su tr čali pisci koji nisu završili ru čak. Petrakov. stajao je mirni Arčibald Arčibaldovič u ljetnom ogrta ču sa svilenom podstavom. Vatra je skočila kroza nj i podigla se do krova Gribojedovljevog doma. proširila na unutrašnjost tetkine kuć e. Petrakova. i tada se vatra.Ni makac s mjesta! . Obojica napadnutih odmah su se rasplinula u zraku i iz primusa je udario stup plamena ravno u tendu. a iza njih plamen je zahvatio zastor. Za nekoliko sekundi po asfaltnim puteljcima što su vodili prema željeznoj rešetkastoj ogradi na bulevaru. Fascikli s papirima što su ležali na prozoru prvog kata u sobi uredništva odmah su se zapalili. ne bježeći nikamo i nikamo ne žureć i. čvrsto remenjem opasani. odakle je u srijedu navečer došao Ivanuška kao prvi vjesnik nesreće koju nije nitko shvaćao .

To gori Gribojedov . Stavivši oštru bradu na šaku.odgovorio je Azazello. Sjena ma ča polagano je i nezaustavljivo postajala duža puzeći prema crnim cipelama na nogama sotone. i savivši jednu nogu poda se. zar ne? Azazello se pomaknuo i uljudno odgovorio: . tako da je nastao sunčev sat. jer ih je skrivala od nepotrebnih pogleda ograda s gipsanim vazama i gipsanim cvijećem.Poglavlje 29. Azazello. to je stvar ukusa . nepomično je stajao nedaleko od svog gospodara i kao i on nije micao pogled s grada. SUDBINA MAJSTORA I MARGARITE JE ODLUČENA U sunčevu zalazu. meni se više sviđa Rim! . tamo na bulevaru? . . Ali oni su vidjeli grad gotovo do njegovih krajeva. koji se rastao sa svojim suvremenim izgledom. odjeven kao i Woland u crno. šeširom. Woland je netremice gledao neobuhvatnu gomilu dvoraca. Poslije nekog vremena opet se za čuo njegov glas: . Woland je prozborio: . skvr čen na stolici. lakiranim cipelama. zgrade koja je sagrađena prije oko stotinu pedeset godina. divovskih kuća i malih straćara osuđenih na propadanje. Nije ih se moglo vidjeti odozdo s ulice. Njegov dugački i široki mač bio je zariven okomito u pukotinu između dviju ploča na terasi. visoko iznad grada.Messire.odgovorio je Woland.Odakle taj dim. nalazila su se dvojica: Woland i Azazello.Da.Kakav zanimljivi grad. odjeven u svoj crni plašt. to jest s kaputom. Woland je sjedio na rasklopnoj stolici. na kamenoj terasi jedne od najljepših zgrada u Moskvi.

. Ali je tada nešto prisililo Wolanda da skrene svoju pozornost na okruglu kupolu koja je stajala na krovu iza njegovih leđa. i ja ću ti reć i u č emu se ona sastoji . Budi tako dobar i zamisli se nad pitanjem: što bi činilo tvoje dobro kad ne bi postojalo zlo. Zar hoćeš opljačkati cijelu zemaljsku kuglu i odnijeti s nje cjelokupno drveće i sve živo radi tvo je fantazije da uživaš u golom svjetlu? Ti si glup.odgovorio je došljak gledaju ći Wolanda neprijazno i namrgođ eno. na gornjim katovima visokih blokova bukti izlomljeno.suprotstavio se Woland i podsmijeh je iskrivio njegova usta .On me je poslao. pretpostaviti da je tamo bio nerazdruživi par. . kaži kratko.Ali ć eš se s time morati pomiriti .Najmanje se tebe moglo ovdje o č ekivati! Zbog č ega si došao. . i kako bi iz gledala zemlja kad bi s nje nestale sjene? Sjene nastaju od ljudi i predmeta.U to nema nikakve sumnje. Ali postoje i sjene drveća i živih bića. zašto si se po javio? . .K tebi. Ti si izgovorio svoje riječi kao da ne priznaješ sjene a tako đer ni zla. a već si učinio glupost. Evo sjene moga mača.odgovorio je Levi Matej.Ako si došao k meni. . Wolandovo oko gorjelo je poput jednog od tih prozora.. iako je Woland leđima bio okrenut sunčevu zalasku. nezvani ali oč ekivani goste? .Zato što neću da ti poželim zdravlje . . okrenutim na zapad.Valja. zašto me nisi pozdravio.Neću se s tobom sva đati. bivši skuplja č u poreza ? . .Ba! .drsko je od govorio došljak. crnobradi č ovjek u hitonu i u sandalama. i dvojica na terasi gledala su kako u prozorima. .Ti se i ne možeš sa mnom svađati iz razloga što sam ga već bio spomenuo: ti si glup .progovorio je grubo Woland. 385 . messire.odgovorio je Woland i upitao: . ilovačom uprljani mra č ni.u tvojim intonacijama.uskliknuo je Woland gledajući podrugljivo do šljaka. Iz njezinog zida izišao je odrpani. Opet je zavladala šutnja.No. da me ne umaraš. dakle. zaslijepljujuć e sunce. Korovjov i Behemot.još se nisi pravo ni pojavio na krovu. stari sofistu . duše zla i gospodaru sjena .

Zar je to tebi teško uč initi. . a u drugoj ruci je držao lososa s kožom i repom. a onda dodao: . .. Odlazi. Levi Matej nakon toga je nestao.povikao je Behemot uzbu đ eno i radosno .odgovorio je Woland i dodao.On je proč itao majstorovo djelo .Meni nije ništa teško učiniti .A zašto ga vi ne uzmete k sebi. Za čuli su se na pločama terase koraci i živahni glasovi.Što ti je zapovjedio da mi kažeš. preko ruke bio je preba č en kuharski. u svjetlo? . Tako se pod njegovim pazuhom nalazio mali pejzaž u zlatnom okviru. a njegovo je oko zaplamsalo: . a kapa nagorjela.mislili su da sam plja č kaš! .govorio je Levi Matej . on je zaslužio spokoj . odgovorio je Levi Matej ja sam njegov u č enik.i ti to dobro znaš.povikao je obijesni par i Behe mot je mahnuo lososom. .Poruč i da ć e sve biti u č injeno . napola pregorjeli. i pred Wolanda su stupili Korovjov i Behemot.i moli te da sa sobom uzmeš majstora i da ga na gradiš spokojem. zamislite . Dakle? .ali stvari o kojima govorimo zbog toga se ne mijenjaju.On moli da biste onu koja ga je voljela i patila zbog njega tako đ er uzeli . . Od Korovjova i Behemota mirisalo je na paljevinu. Ali debeljko više nije nosio pri-mus nego je bio natovaren drugim predmetima. . robe? . .. . Ali njegova samoća nije dugo potrajala.Messire.Ja nisam rob .Pozdrav..ža losnim je glasom rekao Levi.Bez tebe se nikako ne bismo tome dosjetili.sve ljuć i.Odleti k njima i sve uč ini.i odmah me ostavi. a Woland je pozvao Azazella i zapovjedio mu: . messire! .odgovorio je Woland .Zašutio je. Behemotova gubica bila je uprljana čađ om. .Baš ste krasni .prvi se put mole ć ivo obratio Levi Wolandu.Mi govorimo na razli č itim jezicima kao i uvijek odazvao se Woland . ogrta č. . duše zla? .On nije zaslužio svjetlo. Azazello je napustio terasu i Woland je ostao sam.rekao je Woland.

i tu je sve što mi je uspjelo zaštititi. messire.prostodušnim glasom započ eo je Behemot. .rekao je Woland .nastavio je Korovjov pucnjevi! Izbezumljeni od straha Behemot i ja potr č ali smo na bulevar. progonitelji za nama. doslovno do temelja. na primjer taj pejzaž.ti i jesi pljačkaš.Ah. . da kako. .Ne.kratko je odgovorio Woland.odgovorio je ma čak . plamen me udario u lice.pri č ao je Behemot . messire. podigli oč i prema nebu. . messire. Potr čao sam u kuhinju i spasio ogrta č.Vjerujte. messire . gledajući uokvireni pejzaž .Pojma nemam! Sjedili smo mirno. raširili su ruke.Ali je osjeć aj dužnosti . ne vjerujem .Jurnuo sam .to jest. a Behemot je uzviknuo: .I odjednom . Smatram. trah! . nisam oženjen. . i mi smo se vratili! . jeli smo . Sve sami ugarci! . dvadesetak puta bila je u opasnosti da ostane udo vica! Ali. kunem vam se. kad bih je imao. Obojica.Messire.žalosno je potvrdio Korovjov . i Korovjov i Behemot.Do temelja! . messire. računajući da ću izvući nešto vrijedno. kako ste se izvoljeli to čno izraziti. moja žena. Ah.Radije reci zbog čega se zapalio Gribojedov? .umiješao se Behemot nadvladao naš sramotni strah. vratili ste se? .u dvoranu za sjednice.upi tao je Woland. .Opet poč inješ govoriti koješta .Slušam i nastavljam . srećom.primijetio je Woland..Sudeć i po predmetima koje si donio sa sobom odgovorio je Woland.trah. messire. .. Ništa drugo nisam mogao iznijeti iz dvorane. i iskreno govo reći. potpuno tiho. zgrada izgorjela do temelja. i ne razumijem kako objasniti sumnjičav izraz na vašem licu.. messire. sretan sam što nisam. da sam učinio sve što sam mogao.tada je. .da. Ah. zar treba mijenjati sama č ku slobodu za mukotrpni jaram! . a mi trk prema Timirjazevljevu spomeniku! . Potr čao sam u skladi šte i spasio lososa. to je ona sa stupovima. juna čki sam pokušao spa siti sve što se moglo.

Nestalo je sve kao da nikad i nije postojalo na svijetu.Vrlo dobro.odgovorio je Korovjov pokazujući poderane svoje hla če. mi smo se javili.rekao je Korovjov. Možete se odma rati. messire . dvorci. Oluja o kojoj je govorio Woland već se skupljala na obzorju. Zatim ga je prekrio potpuno. Kroz neko se vrijeme smra čilo. ako je tako onda će. . ..A što je radio Korovjov. . naravno.Bit ć e sagra đena. biti potrebno sa graditi novu zgradu. i više mi zasad vaše usluge nisu potrebne.primijetio je Woland. posljednja oluja koja će završiti sve što se završiti mora. . .U tom slučaju preostaje želja da zgrada bude bolja od prijašnje .odazvao se Korovjov usuđujem se to tvrditi. U njezinoj magli Woland više nije bio vidljiv.Tako ć e i biti. okrenut leđima svojoj pratnji. prekrila je veliki grad.odgovorila su obojica lakrdijaša i nestali negdje iza okrugle kupole koja se nalazila na sredini terase.i č ekamo vaše zapovijedi. Zatim je grom potresao grad. a mi ć emo krenuti na put. . izvršili ste sve što ste mogli. Woland se digao sa stolice. messire . messire .Meni to možete vjerovati . prišao ogradi i dugo je šutke.Pomagao sam vatrogascima.refe rirao je Korovjov . messire . Na terasi je postalo svježije. messire . gledao u daljinu. Udarac se ponovio i počela je oluja. opet se spustio na svoju stolicu te rekao: . .upitao je Woland. Nestali su mostovi.Ah. Tama.U svakom slučaju. Preko cijelog neba projurila je plamena nit. Zatim se vratio od ruba ograde. dok si ti pljačkao? . .Zapovijedi neć e biti. . Sad će doći oluja. nadošla sa zapada. Crni oblak se podigao na zapadu i do polovice prekrio sunce.dodao je ma čak -ja sam pravi pravcati prorok.

govorila je Margarita .Znaš .Poglavlje 30.upravo kad si sinoć zaspao. čija su odijela bila u ormaru kao da nikamo nije odlazio. Prozor čić na podrumu bio je otvoren. oni su bili i na divanu. i da je netko pogledao unutra začudio bi se kako neobično izgledaju oni koji razgovaraju. jednostavno nije želio da se preobuče. Čini mi se da će i sada biti kiše. Bilo je tako. i upravo tada kad se \Volandu na terasi javio Levi Matej. ra čunajući od one jesenske noći (u klinici su mu bradu skidali aparatom). ali što ć e se dalje desiti. nikako ne mogu shvatiti! Taj su razgovor vodili dok je sunce zalazilo. jer Margarita nije imala što da stavi na sebe budući da su sve njezine stvari ostale u vili. VRIJEME JE! VRIJEME JE! .odgovarao je majstor dok je pušio i rukom tjerao dim . Odakle su se stvorile na . Soba je također izgledala čudno i bilo je vrlo teško shvatiti nešto u njezinu kaosu.Sve je to dobro i lijepo . pobuđujući u Margariti primisao da će poč eti nekakva posvemašnja glupost. A majstor. ah. nije dakako bilo ni govora da ona ode onamo i uzme svoje stvari. A na okruglom stolu bio je prostrt objed. a majstor je bio u svojem bolnič kom rublju. . čitala sam o tami koja je nadošla sa Sredozemnog mora. a među jelima stajalo je nekoliko boca. i ti idoli. Istina.čak i oni idoli. Na Margaritino nago tijelo bio je preba čen crni plašt. zlatni idoli! Ne znam zašto. ali oni mi cijelo vrijeme ne daju mira. . bog s njima. Osjećaš li kako postaje svježije? . a iako je ta vila bila nedaleko. Na sagu su ležali rukopisi. bio je prvi put obrijan. Nekakva knjiga valjala se u naslonja ču.

. zar si ozbiljno uvjerena da smo ju č er bili kod sotone? . vraže! . vjeruj mi. obraze. zamahnula bosim nogama i zatim povikala: . dakako . ne mogu više! Oj.počela je go voriti . dok je majstor stidljivo popravljao bolnič ke hla če. Samo kad pomislim. širile su proljetni miris.Njezine su oči zaplamtjele. i muž i žena! . đa vole! A vi ćete. vrag. . .odgovorila je Margarita.Po slije toga poletjela je k majstoru.stolu te jestvine i pića nisu znali ni Margarita ni majstor. . ti si pametan čovjek i ni kada nisi bila luda .Dakako. slušaj.Oj.Posve ozbiljno .dvoje. ne mogu više! Pogledaj samo na što si nalik! Nasmijavši se od srca. pod poljupcima buk nuli su njegovi obrazi i č elo. Margarita se uozbiljila. Dvorište je i bilo zato dobro jer je uvijek bilo pusto.Ne.. Kad su se probudili. . đavole.neoč ekivano je uskliknuo majstor. Lipe i vrbe pred prozorom. i vrag će. .sada su očito umjesto jednog luđaka .ugasio je opušak u pepeljari i stegao glavu rukama . neka vrag zna što je to! Vrag.Di gao je ruke prema nebu i povikao: . prasnula u smijeh. nos. .Fuj. kako sam sretna što sam s njim sklopila ugovor! O. sve ure diti! .Ti si stvarno postala slična vještici. . Poskakivali su vi hori majstorove nepoč ešljane kose.vrag zna što se zbiva. obujmila ga oko vrata i počela ljubiti njegova usta. počela je ple sati i vikati: .. kako bi se uvjerio onaj tko bi mogao da prisluškuje razgovor u podrumskom stanu. i majstor i njegova prijateljica osjećali su se potpuno odmoreno i samo je nešto podsjećalo na jučerašnje događaje . koje su svakog dana postajale zelenije. a vjetrić ga je donosio u podrum.Nehotice si upravo sada rekao istinu . vrag! Umjesto odgovora Margarita se bacila na divan.Kako sam sretna. Što se tiče njihovih duša.ironi č no je rekao majstor . morati živjeti s vješticom. našli su sve to na stolu. Ali nije bilo nikoga da prisluškuje. skočila je. mili moj. u njima su se desile velike promjene. Odspavavši do subotnjeg sumraka. .ne. kako sam sretna.oboje je boljela lijeva sljepoočica.

Pa dobro . ti . kad se stišala. .iznenada joj je odgo vorio majstor. govoreći spuzila je s divana. ti. malodušni. A tko ga traži? Kako se zovete? Istog trena nestala su koljena i stražnjica. Jedini moj. njezino se lice neizmjerno promijenilo.govorio je majstor .Ja se ni ne plašim. Vrlo zgodno i sjajno! Mene su. Osvijesti se! Zašto da uništiš svoj život s bolesnikom i siromahom? Vrati se! Ja te žalim. .. mili moj. Pretpostavimo čak da nas se to neć e zaka čiti. . Ali.ah. vjeruj mi. a zatim je sve došlo na svoje mjesto. iza prozora. Suviše su me plašili i više me ničim upla šiti ne mogu. poč ela milovati njegovu glavu.Opet poč inje . jadni moj! Samo ja to znam. podigao je glavu i u činio joj se takvim ka kav je bio kad je pisao o tome što nikad nije vidio ali je zasigurno znao da se zbilo . . oteli iz bolnice! Takođ er vrlo zgodno. očigledno. ti. tako ti svega što ti je sveto. u tome je stvar.Alojzij? . . U taj čas pojavile su se na prozorčiću cipele s tupim vršcima i donji dio prugastih hlača. dopuzala k majstorovim koljenima. Ali mi je žao tebe. jamč im da ć e sve biti divno. dopustimo i to. čulo se kako su se zalupila vrtna vrata. Margarita se zavalila na divan i tako se smijala da su joj suze navrle na oči.Ne poričem . progovorila je ozbiljno. .upitao je glas negdje iz nad hla ča. Margo. jesi li kod kuće? .odgovorila je Margarita . koliko si trpio. Vra ć en ovamo.Alojzije.vrteć i raskuštranom glavom šaptala je Margarita . brinem o tebi. a sad ću za tebe misliti ja! I ja ti jamč im.a ne plašim se zato što sam već sve iskusio. ali reci mi.vještica pa vještica. Margot .upitala je Margarita prilazeć i prozoru On je juč er uhapšen.rekao je majstor.Ah. od čega i kako ćemo živjeti? Dok to govorim. . nesretni čovječe! Zbog tebe . na glavi imaš sijede niti a kod usana duboku boru. zato i ponavljam jedno te isto. . Zatim su se te hlač e sagnule u koljenu i nečija je opsežna stražnjica zaklonila dnevno svjetlo.ja sam vje štica i vrlo sam time zadovoljna! . zato i govorim tako. Gle.Koliko si trpio. nemoj misliti ni na što. i gledaju ć i ga u oč i. Ti si previše morao misliti.

na oluju nad Jeršala-jimom. otići ću.. ah.. unakazili .Neće odletjeti! U taj čas u prozor čić u se za č uo nosni glas: . . . kad su ljudi potpuno oplja č kani kao ti i ja. zajedno ć emo je podnositi.Da. sijede niti. Margarita je grcala. Tada je majstor obrisao oči. gledam svojim oč ima kako se snijegom pokriva glava. moja.odazvao se majstor i dodao nasmijavši se: .govorio je majstor potpuno se smirivši. Nikada više neću biti malodušan i neću se vratiti tom pitanju. Gle. pa č vrsto rekao: . dobro .Kunem ti se tvojim životom.Naravno. Znam da smo oboje žrtve duševne bolesti koju sam možda prenio na tebe . sla žem se da ga tamo tražimo. Plačući.Eto. otići ću... Nad naravne ili ne nadnaravne . nekoliko mjeseci sjedila sam u tamnoj sobici i mislila samo na jednu stvar . A ramena. . Unakazili su.Dosta! Ti si me postidjela. što možemo. . oni traže spas u nadnaravnim silama! Pa što. smiješ se . budi mirna. kunem se zvjezdoznanč evim sinom kojega si opisao.Margaritine riječ i postale su nepovezane.. sad si opet prijašnji. isplakala svoje oč i.odgovorila je Margarita . . ali znaj da si ti okrutan čovjek! Tebi su opustošili dušu! Bolna nježnost obuzela je majstorovo srce i on je zaplakao zagnjurivši u Margaritinu kosu. ra mena s bremenom . a sada kad je nahrupila sreća. niti.No dobro. I ona je za ruku povukla majstora k stolu.Mir vama. podigao klečeću Margaritu.Nisam siguran neć e li ta hrana sad propasti u zem lju ili odletjeti kroz prozor .. moja napaćena glava.sam prošle noći drhtala naga. dok su njezini prsti skakutali po majstorovim slje-poočicama. ona mu je šaptala. Margarita je približila usne majstorovu uhu i prošaptala: .idi do vraga s tvojim učenim riječima. sve ć e biti dobro! . kakve su tvoje oči! U njima je pustoš .zar nije sve to svejedno? Že lim jesti. izgubila svoju narav i zamijenila je novom. eto. ti me tjeraš? Pa dobro. i sam je ustao.

odgovorila je Margarita već iz hodnika. da. Margarita ima pravo! Dakako. što sam gola! Azazello je zamolio da se ona ne uznemirava.Evo vidiš. ali toga ima i bez čarobnjaštva. a Margarita koja je već bila navikla na neobič no povikala je: . Ali njegova štipanja nisu pomogla.viknuo je za njom majstor. i to se dešava. i hitro sjeo k stolu.Fu ć kam ja na to . kako mi je drago! Nikada u životu mi nije bilo tako drago! Oprostite.opet. Kakvi hipno-tizeri. Konjak je takođ er znao dobro piti. Majstor koji s njega nije micao pogled. pozdravio se s majstorom blješteć i svojim krivim okom.Zaogrni se .Ah. na dušak i bez jela. nego se pojavio s nekom porukom« . preda mnom sjedi poslanik đavolov. osim odjeće koja nije bila sasvim obič na .krenula da otvori. osim toga oka s mrenom. treba reći istinu. I eto Azazello se već naklonio. Azazello. Moć opažanja nije ga iznevjerila.i šapnuvši majstoru: .Majstor je zadrhtao.nekakva mantija ili plašt . . ponekad je sebi ispod stola štipao hrbat lijeve ruke. Od konjaka u majstorovoj je glavi zašumjelo i počeo je misliti: »Ne. ako čovjek dobro promisli. Margarita je Azazellu nalila konjaka i on ga je odmah ispio. kako je to milo. a sada sam se preplašio te misli i počeo nešto brbljati o hipnotizerima i o halucinacijama. Azazello se nije rasplinuo u zraku. uvjeravao kako je vidio ne samo gole žene nego i žene s potpuno oderanom kožom. k vragu!« Počeo je promatrati Azazella i uvjerio se da u njegovim oč ima postoji nešto usiljeno.mislio je majstor. kako je to do bro! .Pa to je Azazello! Ah. nisu nas napustili! . stavivši prethodno u kut kraj peć i nekakav smotak u tamnom brokatu. a Margarita je kli-cala: . Ništa strašno nije bilo u riđem č ovjeku malog rasta. Pa i ja sam sam preksinoć dokazivao Ivanu da je on na Patrijaršijskim ribnjacima susreo upravo sotonu. »On nije samo u posjetu. . . za to nije bilo nikakve potrebe. neka misao koju taj ne želi prije vremena izreći. kao i svi dobri ljudi.

messire vas je dao pozdraviti i na redio mi da vam kažem da vas poziva na malu šetnju s njim. .nasmijavši se odgovorio je majstor.Zašto me uznemirujete.sasvim sam se smotao! Messire je poslao po klon . posjetilac je tako započeo: . Margarita se opila.Već ć emo nekako! .Ispivši treću čašicu konjaka. Azazello. . Sasvim je razumljivo da je takva rijetkost izazvala veliku pažnju Margaritinu i majstorovu.Divna stvar! .odgovorio je majstor proučavajući Azazella.Svakako .nisam ni po mislio uznemiravati vas. Što ć ete mi na to reć i? Margarita je pod stolom gurnula nogom majstora.Ugodan podrumčić.potvrdio je Azazello . koji na Azazella nije nimalo djelovao. dakako. ne treba me. I ja kažem već ćemo nekako.Ah.Meni se sviđa brzina . vrag neka me nosi! Samo se na meć e pitanje što da se u njemu radi. .Što to govorite! .tu se okrenuo upravo majstoru . uostalom. . nemojte me na to sjeć ati.I opet sam zaboravio . ako.povikao je Azazello . Azazello? . Kao iz mauzera . a taj je nastavio: . u tom podrumčiću? .Ja sigurno neću odbiti . vi to želite.govorila je Margarita uzbu đeno .taf! Ah.To ja volim! Jedan-dva i gotovo! A ne kao onda u Aleksandrovskom parku! . Da! Skoro sam zaboravio.rekla je Margarita i opet je njezina noga dotakla majstorovu nogu. kako on puca! .svaki dan bi bilo suviše ugodno! .bocu vina.sviđa mi se brzina i golotinja. Da. . .S velikim zadovoljstvom .povikala je Margarita.Sedmica pod jastukom i u svaki listi ć !. . njezine su oč i zablistale.ne susreć eš svaki dan neč istu silu! . Azazello je izvukao .Nadamo se da ni Margarita Nikolajevna neć e odbiti? . obra ćajući se majstoru.upitala je Margarita . Upo zoravam vas da je to ono isto vino koje je pio prokurator Judeje.povikao je Azazello udarivši se po čelu . strogo kriviti za to . tada sam bila glupa. . Falernsko vino.To se isto i ja pitam .uskliknuo je Azazello.

Odmah je predolujno svjetlo počelo gasnuti u majstorovim očima. . Htio je dohvatiti nož sa stola da udari Azazella. i dok je padao rasjekao je kožu sljepooč ice na uglu daske pisać eg stola. iznenada problijedila. ali je njegova ruka nemoćno kliznula po stolnjaku.nju.rekao je Azazello. Čak se u olujnom sumraku vidjelo kako je nestalo njezino privremeno vješti č je škiljenje i oštrina i žestina crta. i za nekoliko časaka bio je u vili u kojoj je živjela Margarita Nikolajevna. spušta glavu na stol. podigla se bez Azazellove pomoći. sjela i tiho upitala: . Vidio je još kako na smrt blijeda Margarita. .Sve u redu . a zatim je sve nestalo. . njegovo se disanje zaustavilo i on je osjetio da dolazi kraj. Azazello je vidio kako je smrknuta žena koja je očekivala povratak svoga muža izišla iz svoje spavaonice. Vino su mirisali. i zagledao se u. Kad su otrovani zamukli. .U Wolandovo zdravlje! . Margarita je ležala licem zabodenim u sag. bespomoćno pružajući ruke k njemu. a zatim pada na pod.iz komada tamnog pogrebnog brokata potpuno pljesnivi vrč.Nataša! Bilo tko . Prvo je iskoč io kroz prozor. . sve što je okruživalo maj stora u podrumu poprimilo je crnu boju. gledali kroza nj svjetlo koje je nestajalo pred oluju.uskliknula je Margarita. . uhvatila se za srce i kriknuvši bespomo ć no: .dospio je još viknuti majstor. Lice pokojnice je postalo svijetlo i kona č no se smekšalo. . Svojim željeznim rukama Azazello ju je okrenuo kao lutku licem prema sebi. Marga rita je uzdahnula. Uvijek savjesni i točni Azazello htio je provjeriti da li je sve učinjeno kako treba. nalili u čaše. podižući svoju čašu. Tada je Azazello rastavio njezine bijele zube.Trova č . i ulio u usta nekoliko kapljica onog vina kojim ju je i otrovao. Azazello je počeo djelovati. Naočigled se lice otrovane mijenjalo. Pao je nauznak.pala na pod u gostinjskoj sobi ne doprijevši do kabineta. a njezino keženje više nije bilo zvjersko nego jednostavno ženstveno patničko keženje. Sve troje dohvatilo je čaše i ispilo veliki gutljaj. Sve je bilo u redu. Za časak je bio kraj palih ljubavnika. . k meni! .

uzmi sa sobom roman. roman .Veliki Woland! . Već oluja grmi. i pomogla napojiti vinom majstora. ogledao se pogledom živim i svijetlim i upitao: — Što znači ova novost? .To zna či . on je pogledao mra č no i s mržnjom ponovio svoju posljednju riječ: . mi smo mrtvi.. .pitala je Margarita privinuvši se ljubavniku i otirući krv s njegove rasječ ene sljepoočice.ne mojte nastaviti! Imate tisu ću puta pravo! .povikao je majstor .. shva ćam .Zašto. bezuvjetno potrebno sjediti u podrumu s košuljom i bolnič kim hla čama na sebi? Smiješno! . Otvorivši oči.on ć e odmah ustati. zašto? Što ste sa mnom učinili? Vidjela je majstora kako leži. opraštajte brže. Opraštajte se od podruma.odgovorio je majstor . Konji ruju zem lju. . .odgovorio je Azazello . snažna i živa. Ah..Shvatio sam što ste rekli . Ah.Ma ne. vi sada razmišljate. ogledavaju ći se . obično je vrijeđanje nagrada za dobru uslugu! .To nisam oč ekivala..odgovorio je Azazello . Azazello. .odgovorio je Azazello . . Skočila je.Ali ti neć eš ni riječi.Ne treba . kako je to pametno! Kako u pravi čas! Sada sam sve shvatio..vikala je majstoru . čujete li? Smrkava se. ne .rekao je majstor.odgovorio je Azazello. drhć e mali vrt. kamo god otišao..Ah. ni riječi iz njega zaboraviti? .ponavljala je za njim Margarita.Trova č .da vam je vrije me.znam ga na pamet.Zar ste slijepi? Progledajte ko načno! Tada se majstor podigao.Ah. zašto ste tako nervozni! Margarita mu je odmah povjerovala..da li ja to vas čujem? Vaša vas prijateljica naziva majstorom. . kako onda možete biti mrtvi? Zar je. . ubojica! . . Veliki Woland! Izmislio je nešto bolje nego ja! Ali samo ro man.A.vi ste nas ubili. . zadrhtala i prošaptala: . . smilujte se . da biste se smatrali živim. toliko je uvjerljiv bio glas riđeg demona.

Gori. ali je Azazello iz sedla povikao s prijetnjom: . patnjo! . Padale su prve kapi. Prozor čić je u podrumu zalupio.Odsjeć i ću ti ruku! . potr čalo po kamenim stepenicama i našlo se u dvorištu. kuharica je htjela podići ruku da učini znak križa. Azazello je kimnuo glavom i pustio svo ga konja u galop. Stenjući.sve što je ostalo od Gribojedov-Ijeva doma.Gori.. rastvorio je njene listove na gorućem stolnjaku i knjiga je planula veselim plamenom. Grom je progutao kraj maj storove rečenice.on je zazviždao. Od mah je iz podrumskog prozor čića suknuo dim. rovala zemlju. Soba se već njihala u crvenim stupovima i zajedno s dimom istrčalo je troje kroz vrata. Margarita je zajašila prva.viknuo je majstor Azazellu koji je jahao sprijeda.strašno je kriknula Margarita. Proletjeli su iznad dima . a za njim rukopis i zavjesu na prozoru. vjetar je odgurnuo zavjesu.. Stanje kuharič ino bilo je razumljivo.Vatra. i konji su se lomeć i grane lipa podigli i zaboli u niski crni oblak. zbacio je s police nekakvu knjigu na stol.Gorimo!. . gori.Vatra! . Na nebu je veselo i kratko zagrmjelo. od koje je sve poč elo i kojom ć emo sve završiti. . Odozdo je dopro slabi. Prvo što su tamo vidjeli bila je graditeljeva kuharica koja je sjedila na tlu. Tri crna konja frktala su kraj staje. drhtala. Kraj nje se valjao razbacani krumpir i nekoliko svježnjeva luka. Konji su već letjeli nad krovovima Moskve. posljednji majstor. .vikala je Margarita. Azazello je gurnuo ruku s pandžama u peć. prijašnji živote! .Želim se oprostiti s gradom . izvukao cjepanicu koja se dimila i njome zapalio stolnjak na stolu. Proletjeli su nad gradom koji je već zalila .Onda vatra! .Budi mirna. za njom Azazello. Zatim je potpalio svežanj starih novina na divanu. vidjeli su kako ljudske figurice bježe sklanjajući se pred kišom. žalosni kuharičin krik: . ali još nije sipao kišu. Sada neć u ništa i nikada zaboraviti odgovorio je.povikao je Azazello. . U susret jaha čima jurio je oblak. Letjeli su iznad bulevara. . Majstor kojeg je već opijao budući galop.

jeste li ga susreli? . . U kopreni kiše on je odmah prepoznao zgradu klinike Stravinskog. Održat ću svoju ri ječ. Zatim je krovove zamijenilo zelenilo. čas osvijetljen munjama čas nestajući u sivoj kopreni . Ivan se razvedrio i rekao: . Margariti je već bio poznat osjećaj leta. to ste vi! A ja vas sve č ekam i č ekam! Evo vas. Margarita gaje slijedila.oprostite se brzo! Majstor i Margarita su skočili iz sedla i poletjeli promičući kao vodene sjene kroz klinički vrt.došao sam se oprostiti s vama zato što ste bili jedini čovjek s kojim sam razgova rao u posljednje vrijeme. Kad je dobro pogledao tamnu siluetu koja je ušla k njemu s balkona.Ivanuška se nasmiješio i bezumnim očima gledao nekamo mimo majstora . rijeku i šumu na drugoj obali koju je bio dobro proučio. a majstoru nije pa se čudio kako su se brzo našli na cilju. Ali nije plakao kao onda. on se podigao. Tek tada se spustila kiša i pretvorila jaha če u tri velika mjehura u vodi. kod onog s kojim se htio oprostiti zato što se više ni s kim drugim nije imao oprostiti. 117. susjede! Na to je majstor odgovorio: . Kroz časak majstor je naviknutom rukom otvarao rešetku na balkonu sobe br. pružio ruke i radosno rekao: . . i više pjesmice neću pisati. Spustili su se u grmlje na poljani nedaleko od klinike. Ušli su Ivanuški.Dobro je da ste ovamo svratili. nevidljivi i neprimijećeni.A.tiho je odgovorio Ivan i upitao: .tama. Ivanuška je ležao nepomično kao i onda kad je prvi put promatrao oluju u kući svoga odmora.Znao sam to.povikao je Azazello složivši ruke kao štit.Ja ću vas ovdje pričekati . dok je oluja hučila i zavijala.Da . domislio sam se . Odlazim zauvijek i došao sam k vama samo da se oprostim. Mene sada zanima nešto drugo . . Nad njima su sijevale munje. Majstor se zaustavio kraj kreveta.Ja sam ovdje.rekao je majstor .želim nešto drugo napisati. ali više na žalost ne mogu biti vaš su sjed.

A zar vi sami neć ete? .Kako je lijepa . progovorio sam sa sobom. A sa mnom nije tako . da ..Evo je . jadni. Ivanuškine su oči zablistale.Ivanuška je po gledao u pod pa preplašeno podigao o č i. to je dobro. osvrnuo se nemirno. ..objasnio je majstor i podigao se s kreveta. Bit ću zauzet neč im drugim.Da . .Tada je poniknuo i zamiš ljeno dodao: .tiho je šaptala Margarita i nadvila se nad krevet.Pričekajte! Još jednu riječ . to mene zovu. .Majstor se uzbudio zbog tih riječi i progovorio čim je sjeo na rub Ivanuškinog kreveta: . Od bijelog zida odmakla se tamna Margarita i prišla krevetu.Da.upitao je majstor.vidi ti. . što ja to pitam . digao se.Oluja hu č i. Rešetka na balkonu se zatvorila. Napišite o njemu nastavak. . sve znam.To je dobro.zamolio je Ivan. čak je zastenjao. .prošaptala je Margarita i još se bliže nagnu la nad bolesnika . svašta sam već vidjela. a zajedno s njim i Margarita. to mi možete vjerovati. i s vama ć e sve biti kako treba .rekao je majstor i njegov se glas učinio Ivanuški nepoznat i prigušen . Nestao je. možda i jest. Mladić je uhvatio njezin vrat objema rukama i ona ga je poljubila. . Gledala je mladića koji je ležao i u njezinim se očima vi djela briga. .tada je razmislio i za mišljeno dodao: . . Ivan se uznemirio. učenice .Čujete li? .. moram i ći . da . kako je s vama sve dobro ispalo.ja više neću pisati o njemu.Jeste li nju pronašli? Je li vam ostala vjerna? .jedva čujno rekao je majstor i poč eo se rasplinjavati u zraku.Ah. .poljubit ću vas u čelo. . Uznemirilo ga je i to što je svojim već izvježbanim . .odgovorio je majstor i pokazao na zid. ali s tugom i s nekakvim tihim ganuć em rekao je Ivan .Ne. .. .. Oluja je bjesnjela sve jače i očito je uzbudila njegovu dušu. Sjeo je na krevet. .bez zavisti..Jadni. Huku oluje proparao je daleki zvižduk.Ostaj zdravo.A uostalom. .

sluhom naviklim na tišinu ulovio za vratima nemirne korake, prigušene glasove. Dozvao je nervozno i drhtureći: - Praskovja Fjodorovna! Praskovja Fjodorovna već je ulazila u sobu, upitno i zabrinuto gledaju ći Ivanušku. - Što je? Što se desilo? - pitala je ona. - Zar vas oluja uzbuđuje? Ništa, ništa ... odmah ć emo vam pomoć i. Od mah ću pozvati doktora. - Ne, Praskovja Fjodorovna, nije potrebno da zovete doktora - rekao je Ivanuška ne gledaju ć i nemirno Praskovju Fjodorovnu nego zid - sa mnom se ne dešava ništa naroč ito. Ja se već snalazim, ne bojte se. Nego mi radije recite - prisno je zamolio Ivan - što se tamo kraj mene, u stotinu osamnaestoj sobi sada dogodilo? - U stotinu osamnaestoj? - upitala je Praskovja Fjo dorovna i njezine su oči bježale. - Ništa se tamo nije do godilo. - Ali je njezin glas bio neiskren, Ivanuška je to od mah primijetio i rekao: - E, Praskovja Fjodorovna! Vi ste tako istinoljubiv č ovjek ... Zar mislite da ću pobjesnjeti? Ne, Praskovja Fjodorovna, toga neće biti. Bolje je da otvoreno kažete, jer ja kroz zid sve osjećam. - Umro je sada vaš susjed - prošaptala je Praskovja Fjodorovna koja nije imala snage da odoli svojoj istino ljubivosti i dobroti, i preplašeno je pogledala Ivanušku sva obasjana svjetlom munje. Ali se s Ivanuškom nije de silo ništa strašno. On je samo zna čajno podigao prst i re kao: - Znao sam to! I budite sigurni, Praskovja Fjodorov na, da je sada i u gradu umro još jedan č ovjek. Ja č ak znam tko - tada se Ivanuška tajanstveno nasmiješio - to je - žena!

Poglavlje 31. NA VRAPCJIM GORAMA Oluja je nestala bez traga i poput svoda nadvila se nad cijelu Moskvu raznobojna duga koja je stajala na nebu i pila vodu iz rijeke Moskve. Na uzvisini, na brežuljku, između grmlja vidjele su se tri tamne siluete. Woland, Korov-jov i Behemot sjedili su u sedlima triju vranaca gledajući rašireni grad preko rijeke koji je lomio sunce u tisu ćama blještavih prozora okrenutih na zapad, prema kruškastim kupolama Djevičanskog manastira. U zraku je zašumilo i Azazello, za kojim su, iza crnog repa njegova plašta, letjeli majstor i Margarita, spustio se zajedno s njima kraj grupe koja ih je č ekala. - Morali smo vas uznemiriti, Margarito Nikolajevna i majstore - progovorio je Woland nakon šutnje - ali ne mojte mi zamjeriti. Ne mislim da ćete to požaliti. Dakle obratio se samo majstoru - oprostite se s gradom. Vrije me nam je - Woland je pokazao rukom u crnoj rukavici s prorezom onamo gdje su mnogobrojna sunca preko ri jeke talila staklo, gdje je iznad tih sunaca stajala magla, dim, para grada usijana tokom dana. Majstor je skočio iz sedla, ostavio ostale i potrčao prema padini na brežuljku. Crni plašt se vukao za njim po zemlji. Majstor je gledao grad. U prvi mah se srcu prikrala tjeskobna tuga, ali se ona brzo pretvorila u slatki nemir, skitničko cigansko uzbu đenje. - Zauvijek! U tome treba na ć i smisao - prošaptao je majstor i obliznuo suhe, ispucale usne. Stao je prisluški vati i opažati što se događa u njegovoj duši. Njegovo je uz bu đ enje prešlo, kako mu se u č inilo, u osjeć aj duboke i

smrtne uvrede. Ali ni taj osjećaj nije bio postojan, nestao je i njega je zamijenila ponosna ravnodušnost a naposljetku - predosjećaj vječ nog spokoja. Grupa jahača čekala je majstora šutke. Grupa jaha ča gledala je kako crni dugački lik na rubu obronka gestikulira, čas podiže glavu kao da želi obuhvatiti pogledom cijeli grad, pogledati sve do njegovih krajeva, čas spušta glavu na grudi kao da proučava izgaženu kržljavu travu pod nogama. Šutnju je prekinuo Behemot kojemu je bilo dosadno. - Dopustite mi, maitre - progovorio je - prije galopa zvižduk na rastanku. - Možeš uplašiti damu - odgovorio je Woland - a, osim toga, ne zaboravi da je svršeno s tvojim današnjim nepodopštinama. - Ah ne, ne, messire - odazvala se Margarita, sjedeć i u sedlu poput amazonke, podbočivši se i spustivši do zem lje šiljasti dugi skut - dopustite mu neka zviždi. Uhvatila me tuga prije daleka putovanja. Zar ne, messire, ona je potpuno prirodna, čak i tada kad čovjek zna da ga na kra ju tog puta čeka sreća? Neka nas on razveseli, bojim se da ć e to ina č e završiti suzama, i sve ć e biti pokvareno prije puta! Woland je kimnuo Behemotu, taj je živnuo, skočio iz sedla na zemlju, stavio prste u usta, napuhnuo obraze i zazviždao. U Margaritinim ušima je zazvonilo. Njezin se konj propeo, u šumarku su s drveća popadale suhe grančice, prhnulo je jato vrana i vrabaca, zakovitlao se stup prašine prema rijeci, i vidjelo se kako je u riječnom tramvaju, koji je prolazio mimo pristaništa, s putnika odletjelo nekoliko kapa u vodu. Od zvižduka majstor je zadrhtao, ali nije se osvrnuo, poč eo je gestikulirati još nemirnije, podižuć i ruku k nebu kao da prijeti gradu. Behemot je ponosno pogledao uokolo. - Zazviždano je, ne poričem - pokroviteljski je primi jetio Korovjov - stvarno je zazviždano, ali, govoreć i ne pristrano, zazviždano je vrlo osrednje! - Pa nisam ja regent - dostojanstveno i oholo odgo vorio je Behemot i neoč ekivano je namignuo Margariti.

- Daj da ja pokušam kao u stara vremena - rekao je Korovjov, protrljao ruke, puhnuo u prste. - Gledaj, gledaj - začuo se grubi glas Wolanda na ko nju - samo bez pakosnih saka ć enja! - Messire, vjerujte - odazvao se Korovjov i stavio ruku na srce - šala, isklju č ivo tek šala. .. - tada se izne nada protegao uvis kao da je od gume, prstima desne ruke načinio je nekakvu složenu figuru, zavio se kao vijak, zatim je, odjednom se odvrnuvši, zazviždao. Margarita taj zvižduk nije čula, ali ga je vidjela u času kad je zajedno s vatrenim konjem odletjela dvadesetak hvati u stranu. Kraj nje, hrast je bio iš čupan s korijenjem, zemlja se do same rijeke prekrila iverjem. Veliki sloj obale, zajedno s pristaništem i restoranom, skliznuo je u rijeku. Voda je zakipjela, šiknula uvis, a na suprotnu obalu, nisku i zelenu, izronio je čitav riječni tramvaj s potpuno nepovrijeđ enim putnicima. Pred noge Margaritina konja što je frktao, pala je čavka koju je usmrtio Fagotov zvižduk. Taj je zvižduk uplašio majstora. Uhvatio se za glavu i potr čao natrag grupi svojih suputnika koji su ga čekali. - Dakle - obratio mu se Woland s visine svojeg konja - svi su ra čuni izravnani? Rastanak je završen? - Da, završen je - odgovorio je majstor i, umirivši se, pogledao u Wolandovo lice ravno i hrabro. I tada je nad gorama zagrmio poput trube strašni Wolandov glas: - Vrijeme je!! - i oštri zvižduk i smijeh Behemotov. Konji su jurnuli i jaha či su se digli uvis i počeli jahati. Margarita je osjećala kako njezin bijesni konj grize i vuč e uzde. \Volandov plašt se nadvio nad glavama čitave kavalkade, taj je plašt počeo prekrivati nebeski svod u sumraku. Kad se na časak crni pokriva č odmaknuo, Margarita se u kasu okrenula i vidjela da iza njih nema ne samo raznobojnih tornjeva i aviona što nad njima uzlijeć e, nego već odavna ni samog grada koji je nestao u zemlju i ostavio iznad sebe samo maglu.

Poglavlje 32. OPROŠTAJ I VJEČNO UTOČIŠTE Bogovi, bogovi moji! Kako je žalosna večernja zemlja! Kako su tajanstvene magle iznad moč vara! Tko je lutao kroz te magle, tko je mnogo patio prije smrti, tko je letio nad tom zemljom noseći na sebi pretežak teret, taj to znade. To zna umoran čovjek. I on bez tuge ostavlja zemljine magle, njezine moč vare i rijeke, on se laka srca predaje smrti, znaju ć i da ć e mu samo ona »donijeti mir«. Carobnja čki vranci su se također umorili i nosili su svoje jahače polagano, a neminovna noć već ih je dostizala. Osjećajući je iza leđa, utihnuo je čak i nestašni Behe-mot i, zarivši nokte u sedlo, letio je šutljiv i ozbiljan, raširivši svoj rep. Noć je poč ela pokrivati crnom maramom šume i lugove, noć je palila žalosne plamičke negdje daleko dolje sada nezanimljive i nepotrebne, tu đe plamičke, i za Margaritu i za majstora. Noć je dostigla kavalkadu, prosula se odozgo na nju i bacala čas ovdje čas tamo na žalosnom nebu bijele mrljice zvijezda. Noć se zgušnjavala, letjela mimo, hvatala jahače za plašteve i, strgnuvši ih s ramena, razotkrivala obmane. I kad je Margarita na koju je puhao hladni vjetar otvorila oči, vidjela je kako se mijenja oblik svih koji su letjeli svome cilju. Kad im je u susret iza ruba šume počeo dolaziti crveni i puni mjesec, sve su obmane nestale, pale u moč varu, utonula je u magle čarobnja č ka nestalna odjeća. Jedva da bi čovjek sada prepoznao Korovjova-Fagota, samozvanog prevodioca tajanstvenog konzultanta kojemu nikakvi prijevodi nisu bili potrebni, u onome koji je sada

letio tik uz Wolanda, desno od majstorove prijateljice. Na mjestu onog koji je u odrpanoj cirkuskoj odjeć i napustio Vrap čje gore pod imenom Korovjova-Fagota, sada je jahao tiho zveckajući zlatnom uzdom tamnoljubičasti vitez mra čna lica koje se nikada nije smiješilo. Podbradak je upro u prsa, nije gledao mjesec, nije ga zanimala zemlja, mislio je o neč em svojem, leteć i uz Wolanda. - Zašto se on tako promijenio? - kroz zvižduk vjetra tiho je Wolanda upitala Margarita. - Jednom se taj vitez zlosretno našalio - odgovorio je Woland okrenuvši k Margariti svoje lice s mirno plamtećim okom - igra riječima koju je na činio razgovarajući o svjetlu i tmini nije bila sasvim dobra. I vitez se poslije toga morao šaliti nešto više i duže nego li je pretpostavljao. Ali danas je noć obra č una. Vitez je svoj ra č un platio i poravnao! Noć je otrgnula, i mekani rep Behemotov, oderala s njega krzno i razbacala njegove čuperke po močvarama. Taj koji je prije bio mačak što je tješio kneza tmine, sada je postao mršavi mladić, demon-paž, najbolji lakrdijaš koji je ikada postojao na svijetu. Sada je i on umuknuo, i letio tiho, izloživši svoje mlado lice svjetlu koje je lio mjesec. Po strani od sviju letio je Azazello blistajući čeličnim oklopom. Mjesečina je promijenila i njegovo lice. Bez traga je nestao glupi bezobrazni očnjak i škiljavost se pokazala lažnom. Oba Azazellova oka bila su jednaka, prazna i crna, a lice bijelo i hladno. Sada je Azazello letio sa svojim pravim izgledom, kao demon bezvodne pustinje, demon-ubojica. Sebe Margarita nije mogla vidjeti, ali je dobro vidjela kako se promijenio majstor. Njegova je kosa postala sada na mjesečini bijela i skupljena u pletenicu, vijorila je na vjetru. Kad je vjetar podigao plašt s majstorovih nogu, Margarita je vidjela na njegovim visokim čizmama zvjezdice ostruga koje su čas blistale čas gasnule. Kao mladić--demon i majstor je letio ne skidaju ći pogled s mjeseca, ali mu se smiješio kao dobro poznatom i voljenom, i nešto je, po navici koju je stekao u sobi br. 118 - sam sebi mrmljao. I kona čno, Woland je letio također u svom pravom obliku. Margarita ne bi mogla reći od čega je napravljena

uzda njegova konja i, mislila je da je moguće da su mjeseč evi lančić i i konj sam - samo gomila tmine, a griva tog konja - oblak, a ostruge konjanikove - bijele mrlje zvijezda. Tako su šutke letjeli dugo, sve dok se dolje krajolik nije počeo mijenjati. Žalosne šume utonule su u zemaljskom mraku i povukle su za sobom i mutne oštrice rijeka. Dolje su se pojavili i počeli blijeskati obluci, a među njima su se zacrnjele provalije kamo nije dopirala mjeseč ina. Woland je spustio svog konja na kamenu tužnu ravninu i tada su konjanici krenuli korakom, slušaju ći kako konji svojim potkovicama gaze kremen i kamen. Mjesec je obasjavao površinu zeleno i jarko, i Margarita je uskoro opazila u pustinjskom kraju naslonja č i u njemu bijeli lik čovjeka. Možda je čovjek bio gluh ili suviše zadubljen u razmišljanja. On nije čuo kako je drhtala kamena zemlja pod težinom konja i konjanici su se približili ne uznemirujući ga. Mjesec je pomagao Margariti, svijetlio je ja če nego najbolja električna svjetiljka, i Margarita je vidjela da čovjek koji je sjedio i čije su se oči činile slijepim, kratko tare svoje ruke i upire oči koje ne vide u mjesečevu ploču. Sada je Margarita vidjela da kraj teškog kamenog naslonja ča, na kojem zbog mjesečine bliješte iskre, leži tamni veliki oštrouhi pas i kao i njegov gospodar nemirno gleda u mjesec. Kod nogu č ovjeka valjaju se krhotine razbijena vr ča i leži crno-crvena mlaka koja se ne suši. Konjanici su zaustavili svoje konje. - Vaš su roman pročitali - progovorio je Woland okrenuvši se majstoru - i rekli samo to da on, na žalost, nije završen. Htio sam vam pokazati vašeg junaka. Oko dvije ti suće godina sjedi na toj površini i spava, ali kad se pojavi puni mjesec, kako vidite, njega mori besanica. Ona mu č i ne samo njega nego i njegova vjernog čuvara, psa. Ako je istina da je kukavi č luk najteži porok onda pas nije za to kriv. Jedino č ega se bojao hrabri pas bila je oluja. Ali taj koji voli mora dijeliti sudbinu onoga koga voli. - Što on govori? - upitala je Margarita i njezino po sve mirno lice trgnula je sjenka suć uti.

- On govori - odgovorio je Woland - jedno te isto, on govori da ni kod mjesečine nema mira i da ima tešku duž nost. Tako uvijek govori kada ne spava a kada spava vidi uvijek jedno te isto: put, obasjan mjesečinom, i želi krenu ti po njemu i razgovarati s uhapšenikom Ha-Nocrijem, zato što, kako tvrdi, nije nešto rekao do kraja tada, davno, četrnaestog dana proljetnog mjeseca nišana. Ali, jao, nje mu ne uspijeva da dođe na taj put i njemu nitko ne prilazi. Zato, a što ina če da radi, razgovara sam sa sobom. Uosta lom, potrebna je nekakva raznolikost - i svojem razgovo ru o mjesecu ponekad dodaje da više od svega na svijetu mrzi svoju besmrtnost i neč uvenu slavu. On tvrdi da bi odmah zamijenio svoju sudbu sa sudbom odrpana lutalice Levija Mateja. - Dvanaest tisuća mjeseci za jednu mjesečinu u pro šlosti, nije li to suviše mnogo? - upitala je Margarita. - Zar se ponavlja zgoda s Fridom? - rekao je Woland. - Ali, Margarito, ovdje se ne uzbu đujte. Sve će biti dobro, na tome je sagra đ en svijet. - Otpustite ga! - odjednom je prodorno viknula Mar garita onako kako je vikala dok je bila vještica, i od tog povika odronio se kamen u gorama i poletio po grebeni ma u provaliju, svojom bukom zaglušuju ć i planine. Ali Margarita ne bi mogla reći je li to bila buka pada ili buka sotonskog smijeha. Bilo kako bilo, Woland se smijao gle dajuć i Margaritu i rekao: - Ne treba vikati u planinama, on je svejedno navikao na odronjavanje i to ga neće uznemiriti. Nemojte moliti za njega, Margarito, zato što je za njega već molio onaj s ko jim bi on tako želio razgovarati. - Tada se Woland opet okrenuo majstoru i rekao: - Što ćemo, sad možete svoj ro man završiti jednom reč enicom! Majstor kao da je upravo to čekao dok je nepomično stajao i gledao prokuratora koji je sjedio. Složio je ruke u trubu i kriknuo tako da je jeka poskočila po pustim i golim brdima: - Slobodan! Slobodan! On te č eka! Planine su majstorov glas pretvorile u grom i taj ih je grom razrušio. Proklete su se kamene stijene srušile.

Ostala je samo površina s kamenim naslonja čem. Nad crnim bezdanom u koji su propale stijene zasvijetlio je neo-buhvatni grad s uzdignutim nad njim bliještavim idolima povrh vrta koji se za mnogo tisuća mjeseci bujno razrastao. Ravno prema vrtu pružao se mjesečev put što ga je pro-kurator dugo oč ekivao i prvi je po njemu potr čao oš-trouhi pas. Čovjek u bijelom plastu s purpurnom podstavom digao se iz naslonja ča i nešto viknuo hrapavim napuklim glasom. Nije se moglo razabrati, plače li on ili se smije, i što viče. Vidjelo se samo da je za svojim vjernim č uvarom brzo potr čao i on po mjeseč evu putu. - Da i ja pođem za njim? — upitao je nemirno majstor trgnuvši uzde. - Ne - odgovorio je Woland - zašto poći tragovima onoga što je već svršeno? - Onda zna či onamo? - upitao je majstor, okrenuo se i pokazao unazad, onamo gdje se satkao u pozadini nedav no ostavljeni grad s manastirskim kruškastim kupolama, s razbijenim u parampar čad suncem u staklu. - Također ne - odgovorio je Woland i njegov se glas zgusnuo i potekao nad stijenama. - Romantič ni majstore! Onaj, za kim tako čezne da ga vidi vaš izmišljeni junak, ko jeg tek što ste otpustili vi sami, proč itao je vaš roman. Tada se Woland okrenuo Margariti: - Margarito Nikolajevna! Treba vjerovati kako ste nastojali izmisliti za maj stora najbolju budu ć nost, ali, zapravo, ono što vam ja predlažem i ono što je za vas molio Ješua - još je bolje! Ostavite njih nasamo - govorio je Woland naginju ći se iz svog sedla majstorovom sedlu i pokazujuć i u smjeru prokuratora koji je otišao - nemojmo im smetati. Možda će se u nečemu i složiti. - Tada je Woland mahnuo rukom u smjeru Jeršalajima i on se ugasio. - I tamo takođ er - Woland je pokazao prema poza dini - što ć ete raditi u podrumu? - Sad se ugasilo razbi jeno sunce u staklu. - Zašto? - nastavio je Woland uvjer ljivo i meko - o, triput romantič ni majstore, zar ne biste htjeli danju šetati sa svojom prijateljicom pod višnjama koje počinju cvjetati, a navečer slušati Schubertovu muzi ku? Zar vam neće biti ugodno pisati uz svijeće guščjim pe-

rom? Zar neć ete poput Fausta sjediti nad retortom u nadi da će vam uspjeti da napravite novog homunkula? Tamo, tamo! Tamo vas već č eka dom i stari sluga, svijeć e već gore, a uskoro će se ugasiti jer ćete stići u svitanje. Tim putem, majstore, tim putem! Ostajte zdravo, meni je vrijeme da idem! - Ostajte zdravo! - jednim su povikom odgovarali Wolandu Margarita i majstor. Tada se crni Woland, ne tra žeć i nikakvog puta, bacio u provaliju, a za njirn se s bu kom srušila njegova pratnja. Ni stijena, ni ravnine, ni mje sečeva puta, ni Jeršalajima više nije bilo. Nestali su i crni konji. Majstor i Margarita ugledali su obećano svitanje. Po č injalo je ovdje, neposredno kraj ponoć nog mjeseca. Majstor je išao sa svojom prijateljicom u blještavilu prvih jutarnjih zraka preko kamenog mosti ć a s mahovinom. Prošli su preko njega. Potok je ostao iza vjernih ljubavnika i oni su išli po pješ čanu putu. - Slušaj tišinu - govorila je Margarita majstoru i pi jesak je romonio pod njezinim bosim nogama - slušaj i uživaj u tome što ti nije bilo dano u životu - u tišini. Gle daj pred sobom tvoj vječ ni dom koji su ti dali kao nagra du. Već vidim venecijanski prozor i savijenu lozu koja se diže do samog krova. Evo tvoga doma, evo tvog vječ nog doma. Znam da ć e naveč er dolaziti k tebi oni koje voliš, koji te zanimaju i koji te neće uznemiravati. Oni će ti svi rati, oni ć e ti pjevati, vidjet ćeš kakvo je svjetlo kad gore svijeć e. Ti ćeš zaspati sa svojom zamašćenom i vječ nom kapicom na glavi, ti ćeš zaspati sa smiješkom na usnama. San će te osvježiti, ti ćeš početi mudro rasuđivati. A otje rati me više neć eš. Tvoj ću san čuvati ja. Tako je govorila Margarita idu ći s majstorom u smjeru vječnog njihovog doma i majstoru se činilo da Marga-ritine riječi žubore jednako kao što je žuborio i šaptao potok koji su ostavili za sobom, i majstorovo sjećanje, nemirno, iglama izbodeno sjećanje počelo je gasnuti. Netko je pustio majstora na slobodu, kao što je on upravo otpustio lik što ga je opisao. Taj je lik otišao u bezdan, otišao bespovratno, primivši oprost noću uoči nedjelje, sin kralja--zvjezdoznanca, okrutni peti prokurator Judeje, konjanik Poncije Pilat.

EPILOG Pa ipak - što je bilo dalje u Moskvi nakon što je u suton subotnje več eri Woland napustio prijestolnicu i nestao zajedno sa svojom pratnjom s Vrapčjih gora? O tome da je tokom dugog vremena odjekivala prijestolnicom teška tutnjava najnevjerojatnijih glasina koje su se vrlo brzo prenijele i u najudaljenija i zabačena mjesta provincije - ne treba ni govoriti. Ove glasine čovjeku se čak gadi ponavljati. Pisac ovih istinitih redaka osobno je, uputivši se u Feodosiju, čuo u vlaku priču kako je u Moskvi dvije tisuće ljudi izišlo iz kazališta potpuno nagih u doslovnom smislu riječ i i da su u takvu stanju otišli kuć i u taksi-automobilima. Šapat »nečista sila« čuo se u redovima koji su stajali pred mljekarstvima, u tramvajima, u du ćanima, u stanovima, u kuhinjama, u vlakovima, i prigradskim i onima na dugim relacijama, na kolodvorima i malim postajama, u ljetnikovcima i na plažama. Ljudi obrazovani i kulturni, razumije se, nisu sudjelovali u pričama o nečistoj sili koja je posjetila prijestolnicu, i čak su se tim pričama smijali i pokušali da pripovjeda če urazume. Ali činjenica, kako se kaže, ipak ostaje činjenica i odbaciti je prezirno bez objašnjenja nikako se ne može: netko je bio u prijestolnici. Već samo zgarište koje je ostalo od Gribojedova pa i štošta drugo rječito su to potvrđivali. Kulturni ljudi stali su na stajalište istrage: djelovala je banda hipnotizera i trbuhozboraca koja je izvrsno vladala tim umijeć em.

Mjere za hvatanje bande bile su, dakako, poduzete energično i brzo kako u Moskvi tako i izvan nje, ali na žalost nisu donijele rezultate. Onaj koji se predstavio kao Woland sa svim svojim bližnjima nestao je i niti se više vratio u Moskvu niti se uopće igdje pojavio ili se pokazao. Prirodno je nikla pretpostavka da je pobjegao u inozemstvo, ali se ni tamo nigdje nije pokazao. Istraga o njegovu djelu trajala je dugo. Jer, bilo kako bilo, to je djelo bilo stravično! Ne spominjući četiri spaljene kuće i stotine zaluđenih ljudi, bilo je i ubijenih. Točno se to može reći za dvojicu: za Berlioza i za onog zlosretnog službenika u Uredu za upoznavanje stranaca sa znamenitostima Moskve, za bivšeg baruna Majgela. Jer, oni su bili ubijeni. Nagorjele kosti potonjeg na đene su u stanu br. 50 u Sadovoj ulici, nakon što je ugašen požar. Da, bilo je žrtava, i te su žrtve tražile istragu. Ali su postojale žrtve i nakon što je Woland napustio prijestolnicu i, kako god to bilo žalosno, te su žrtve bile crne mač ke. Po prilici stotinjak tih mirnih, čovjeku odanih i korisnih životinja bilo je strijeljano ili uništeno na druge načine u različitim krajevima zemlje. Petnaestak ma čaka, ponekad u unakaženu stanju, bilo je dostavljeno u milicijske stanice u raznim gradovima. Na primjer, u Armaviru je jednu od tih nevinih životinja svezanih prednjih šapa doveo u miliciju neki gra đanin. Taj je gra đanin doč ekao u zasjedi ma č ka u času kad se životinja lopovska izgleda (što možeš kad mačke tako izgledaju? To nije zato jer su poročne nego zato jer se boje da im netko od ja č ih bić a nego što su one - psi ili ljudi - ne u č ini neku štetu ili uvredu. I jedno i drugo je lako, ali to nije pitanje časti tvrdim. Da, nije riječ o časti!), da, zna č i ma čak lopovska izgleda spremao se da pobjegne među čič ke. Zgrabivši ma čka i skidajući s vrata kravatu da bi svezao ma čka, građanin je otrovno i s prijetnjom u glasu mrmljao: - Aha! Čini se da ste sada izvoljeli doći k nama u Armavir, gospodine hipnotizeru? Ali ovdje vas se ne bojimo.

Ne pretvarajte se da ste nijemi! Znamo mi kakva ste vi ptica! Građanin je vodio mačka u miliciju vukući jadnu životinju za prednje šape, svezane zelenom kravatom, i pokušavajući da udarcima prisili ma čka da ide na stražnjim šapama. - Vi - vikao je građanin kojeg su pratili dječaci i zviždali - prestanite se praviti budalom! Neće vam uspjeti! Izvolite hodati kako svi hodaju! Crni je ma čak samo prevrtao muč eničkim oč ima. Lišen od prirode dara govora nije se mogao opravdati. Svoj spas duguje bijedna životinja u prvom redu miliciji, a osim toga svojoj gospodarici, poštovanoj staroj udovici. Tek što je ma čak doveden u miliciju, tamo su se uvjerili da građanin jako miriše na špirit, zbog č ega su odmah posumnjali u njegovu prijavu. Za to je vrijeme starica, koja je doznala od susjeda da su oteli njezina ma čka, potrčala u stanicu i prispjela u pravi čas. Dala je o ma čku najlaskavije mišljenje, objasnila da ga poznaje pet godina, od vremena kad je još bio malo ma če, da garantira za njega kao za samu sebe, dokazala je da nije učinio ništa zla i da nikada nije odlazio u Moskvu. Kako je rođen u Armaviru tako je u njemu i odrastao i nau č io loviti miševe. Ma čak je odvezan i vra ćen vlasnici, okusivši, istina, zla: doznavši u praksi što je to pogreška i kleveta. Osim ma čaka neke bezna čajne neugodnosti zadesile su kojekoga od ljudi. Pritvoreni su na neko vrijeme bili: u Lenjingradu - građanin Volman i Volper, u Saratovu, Kijevu i Harkovu - trojica Volodina, u Kazanu - Voloh, a u Penzi - posve neshvatljivo zašto - kandidat kemijskih znanosti Vetčinkevič. Istina, bio je visoka stasa, vrlo preplanuli, smeđokosi. Bilo je uhvaćeno u raznim mjestima, osim toga, devet Korovina, četiri Korovkina i dvojica Karavajeva. Nekog gra đanina su skinuli svezana iz sevastopoljskog vlaka na stanici Belgorod. Taj je gra đanin htio zabaviti suputnike trikovima s kartama. U Jaroslavlju upravo u vrijeme ručka pojavio se u restoranu gra đanin s primusom u rukama što ga je malo prije uzeo s popravka. Dvojica portira čim su ga vidjeli na-

I sve je to objašnjeno i ta su objašnjenja. pucali su u prazno dok se Korovjov. . U svjetlu takvih objašnjenja sve je potpuno razumljivo. 50 prilikom pokušaja da ga uhvate. i obratno. čak i neobjašnjiva. nabio pusteni šešir na glavu i uputio ga na moskovski aerodrom.pustili su svoja mjesta u garderobi i pobjegli. mora se priznati. udaljavali su iz vidnog polja predmete ili ljude koji su zapravo u tom vidnom polju bili. i zapalio stan prolivši benzin. Bilo je još mnogo toga. sugeriravši prije toga predstavnicima kriminalističkog odjela da Stjopa izlazi iz aviona koji je doletio iz Se-vastopolja. koji im je sugerirao da mačak izvodi šale na lusteru. Istražitelji i iskusni psihijatri ustanovili su da su članovi zločinačke bande ili možda jedan od njih (pretežno je sumnja padala na Korovjova) bili hipnotizeri nevi đene snage koji su se mogli pojavljivati ne na onim mjestima gdje su zapravo bili nego na fiktivnim i pomaknutim pozicijama. mogao slobodno nalaziti iza njihovih leđa. a što je najviše uzbuđ ivalo gra đane. rugajući se. nikakvog ma č ka na lusteru nije bilo. kako bi se moglo činiti. dakako. tko ć e se svega sjetiti! Još jednom i još jednom treba odati priznanje istrazi. a za njima su bježali iz restorana svi posjetioci i namještenici. neranjivost ma čka na kojeg su pucali u stanu br. Osim toga. Kod toga je blagajnici na nepoznat na čin nestao cijeli utržak. oni su sugerirali onima koje su susretali da se neke stvari ili ljudi nalaze tamo gdje ih u stvarnosti nije bilo. Dakako. Stjopa Lihodejev nije letio (takvu stvar ne može učiniti čak ni Korovjov) i nije odanle slao telegrame. On je. kreveIjeći se i uživajući u svojoj velikoj ali zločinački upotrijebIjenoj sposobnosti sugestije. Sve je bilo u č injeno ne samo da se pohvataju zlo č inci nego da se i objasni sve što su počinili. Ni u kakvu Jaltu. preplašen Korovjovljevim trikom. Poslije toga kako je pao u nesvijest u draguljaričinu stanu. dakako. on je ležao u stanu sve dok mu nije Korovjov. koji mu je pokazao ma čka s mariniranom gljivom na vilici. bila jasna i neoboriva. nitko nije ni mislio da ga skine metkom.

Trebalo je objasniti je li banda ubojica i palikuća otela te žene ili su one dobrovoljno pobjegle zajedno sa zločina čkim društvom? Na temelju apsurdnih i zbrkanih iskaza Nikolaja Ivanoviča i s obzirom na čudnu i bezumnu bilješku Margarite Nikolajevne.također je pusta glupost. misao da je zločince privukla ljepota ovih žena. Da. vjerojatno potpuno pravilna. . To su sve gluposti! Nego. uzevši u obzir okolnost da je Nataša nestala ostavivši sve svoje odjevne predmete na mjestu istraga je zaklju č ila da su i gospodarica i ku ćna pomoćnica bile hipnotizirane. kriminalistički odjel iz Jalte tvrdio je kako je primio bosog Stjopu i da je slao telegrame u vezi sa Stjopom u Moskvu. a nitko valjda ne sumnja da je Korovjov-Ijevo umijeć e znatno prelazilo te osnove. ili bereta koja mijau če i slične stvari! Takve stvari može izvesti bilo koji profesionalni hipnoti-zer srednjih sposobnosti na bilo kojoj sceni. bilješku u kojoj piše da odlazi u vještice. Ma čak koji govori . Uostalom. on je. Iskrsla je takođ er. niti u lažnim pismima u torbi Nikanora Ivanoviča. Korovjov. Što da se onda još govori o takvim sitnicama kao što su špil karata u tuđ em džepu u parteru. pa u tom smislu i jednostavni trik otkidanja konferansijeove glave. on ga je prisilio da fantazira i vidi u mučnim snovima drevni Jeršalajim i suncem sprženu bezvodnu Ćelavu goru s tri obješena na stupovima. koju je ostavila mužu. To su on i njegova banda prisilili Margaritu Nikolajevnu i njezinu kućnu pomoćnicu Natašu da nestanu iz Moskve. ovom stvari se istraga bavila osobito pažljivo. U takvim uvjetima zločinci su mogli lišiti razuma ljude najpostojanije psihičke konstitucije. dosta je vladati prvim osnovama trbušnog govora. ili damske haljine koje su nestale. poslao Berlioza pod tramvaj u sigurnu smrt. stvar nije u špilu karata. kao i mnogi drugi. On je lišio razuma jadnog pjesnika Ivana Bezdomnog. ali ni jedna se kopija tih telegrama nigdje nije pronašla. i to ne samo pojedina lica nego i č itave grupe. Da se pokaže ljudima takvog mačka. iz čega je izveden žalosni ali neoborivi zaklju čak kako hipnotizerska banda vlada sposobnoš ću da hipnotizira na velike udaljenosti.Istina. i u takvu stanju odvedene.

pobuda koja je natjerala bandu da otme iz psihijatrijske klinike duševnog bolesnika koji se nazivao majstorom. To nije uspjela ustanoviti kao što nije uspjela prona ći prezime otetog bolesnika. na primjer. Desile su se mnoge promjene u životima onih koji su nastradali zbog Wolanda i njemu bliskih. Ovi napadaji su prolazili. U bilo koje vrijeme bilo tko da je nazvao Varijete uvijek se za čuo u slušalici meki ali turobni glas: »Slušam vas«. Žorž Bengalski. Napustio je Bengalski Varijete.Ali eto što je istrazi ostalo potpuno nejasno .suviše mu č no.broj stotinu osamnaest iz prvog odjela. i kako god bile te promjene sitne i bezna čajne. Prošlo je nekoliko godina. i gra đani su poč eli zaboravljati i Wolanda i Korovjova i ostale. kao što uopć e sve završava. a na molbu da na telefon pozove Varenuhu. ali ipak uz njihovo postojanje nije se mogao baviti prijašnjim poslom. pa je konferansije otišao u mirovinu i stao živjeti od svoje ušteđevine koja mu je po njegovu skromnom računu trebala dostajati za petnaest godina. i to u najbolje vrijeme. Dakle. i istraga je završena. koji je u bolnici proveo tri mjeseca. ozdravio je i izišao iz nje. preplašeno se osvr ć e i pla č e. Tako je on zauvijek nestao pod mrtvim nazivom . pre-dusretljivosti i ljubaznosti. gotovo se sve objasnilo. da se odjednom hvata za vrat. ipak ih treba zabilježiti. Otišao je i nikada se više nije susreo s Varenuhom koji je postao vrlo popularan i obljubljen zbog svoje nevjerojatne. ali je bio primoran da napusti službu u Varijeteu. Da. Ljudi s bonovima za besplatne ulaznice nisu ga. biti neminovno prepoznat i beskrajno se podvrgavati pitanjima kako mu je bolje: s glavom ili bez glave? . kad je publika poput vala jurišala na ulaznice: sjećanje na crnu magiju i njezino raskrinkavanje pokazalo se vrlo živim. mu čna navika da svakoga proljeća u vrijeme punog mjeseca upada u nemirno stanje. Na primjer. Ostala mu je neugodna. . jer je shvatio da je izlaziti svaku več er pred dvije tisuće ljudi. drugačije zvali nego otac-do-bročinitelj. čak i među kazališnim administratorima. osim toga konferansije je izgubio priličnu količinu svoje veselosti koja je tako potrebna u njegovu zvanju.

Izuzev Arkadija Apolonoviča.u Varijete supruga Rimskog. findirektor je nastupio dužnost u dječjem kazalištu lutaka u Zamoskvorječju. osim kazališta. Ovoga su u jedan mah premjestili u Brjansk i imenovali šefom otkupne stanice za gljive. Kažu da je postao šutljiv i da se kloni žena. Pronose se glasine da je sasvim prestao piti porto i pije samo votku od pupoljaka crnoga ribizla zbog čega je sasvim ozdravio. Poslije klinike i Kislovodska. Potonjeg . s glavom koja se tresla. findirektor je predao molbu da ode iz Varijetea. iako on ničim nije bio povezan s kazalištem osim svojom ljubavlju prema besplatnim ulaznicama. među osobe koje su prekinule veze s kazalištem valja uključiti i Nikanora Ivanoviča Bosog. Zanimljivo je da je molbu donijela. i koliko je god nastojao da je poboljša. Bilo pa prošlo. i može se reći da Arkadiju Apolonoviču nisu polazili od ruke poslovi s akustikom. Nikanor Ivanovič ne samo da više ne ide ni u kakvo kazalište.isti je glas brzo odgovarao: »Stojim na vašem raspolaganju«. Grigorij Danilovič nije smogao snage da čak danju bude u zgradi gdje je vidio napuklo staklo u prozoru zalivenu mjesečinom i dugu ruku koja se pružala prema donjemu zasuncu. Oslobodivši se Varijetea. nego se čak mijenja u licu prilikom svakog razgovora o kazalištu. Ali je zato patio Ivan Saveljevič zbog svoje ljubaznosti! Stjopa Lihodejev više ne mora razgovarati telefonski u Varijeteu. ni za novac niti besplatno. pjesnika Puškina i darovitog glumca Savu Potapoviča Kurolesova. kakva je bila takva je i ostala. U ne manjoj nego u većoj mjeri zamrzio je. Odlazak Stjepana Bogdanoviča iz Varijetea nije donio Rimskome onu radost o kojoj je tako vru će maštao u toku nekoliko godina. jako ostarjeli. Sada Moskovljani jedu slane gljive mliječnice i marinirane bijele gljive i ne mogu ih se nahvaliti i jako se raduju tom premještaju. Odmah poslije izlaska iz klinike u kojoj je Stjopa proveo osam dana njega su premjestili u Rostov gdje je imenovan na dužnost upravitelja velikog delikatesnog dućana. U tom kazalištu nije se više morao susretati po poslovima akustike s poštovanim Arkadijem Apolonovičem Semplejaro-vom.

Ali graditeljeve kućice on. i ljepotica Ida Herkulanovna. a ni ne može se desiti. tek u društvu s punim mjesecom što je osvjetlio Sadovu ulicu. i bili su u tom nizu i Dunčil Sergej Gerardovič. užasno se napio. možda. nije postojao ni Alojzij Mogarič? O. koji je uletio u taj san. a za nekoliko mjeseci već je sjedio u kabinetu . kao što nije postojao ni simpatični artist-konferansije. ugledavši prošle godine u novinama crno obrubljenu obavijest o tome kako je Savu Potapoviča u procvatu njegove karijere udarila kap . zaboravio obući hlače.. upravo je i bio Sava Potapovič . ne! Taj ne samo da je postojao. u kojemu je smrt popularnog glumca pobudila masu tjeskobnih uspomena. i povikao: »Tako mu i treba!« Štoviše. Alojzij se uvjerio da je. koja je pustila da valuta truli u podrumu. na putu. Pa onda. Alojzij je bio vrlo poduzetan čovjek. On je postojao. niti. i onaj riđ i vlasnik ratobornih gusaka. ni stara škrtica . molim vas! Baš ništa se s njima nije desilo. zlatne trube nisu postojale a ni drski kuhari. Sve se to samo snilo Nikanoru Ivanoviču pod utjecajem podlaca Korovjova. No. dakako. Vatra je do kraja uništila stare prnje. te več eri Nikanor Ivanovi č .teta Porohovnikova. a ostali nisu. zahvaljujući svojim čestim nastupima na radiju. Plativši veliki novac sprovodniku. a što se s dotičnima desilo? Ali. otputovavši iz Moskve pomra čena uma. Jedini živi čovjek. više nije našao. sam. Alojzij je kupio od njega stare i zamaš-ćene hlače i vratio se iz Vjatke.Nikanor Ivanovič tako pocrvenio da umalo što nije otišao za Savom Potapovičem. nego i sad postoji. ali je zato neshvatljivo zašto je ukrao posve njemu nepotrebnu graditeljevu knjigu stanara.glumac. Međutim. Za dvije sedmice on je već stanovao u predivnoj sobi u Brjusovlje-voj ulici. Došavši k sebi po prilici za jedan dan poslije posjeta Wolandu. to jest na dužnosti financijskog direktora Varijetea. i iskreni Kanavkin Nikolaj.do te mjere da je. negdje kod Vjatke. jer nikada u stvarnosti nisu postojali. jao. I poslije svake čašice pred njim se povećavao prokleti niz mrskih likova. ni to kazalište. i upravo na dužnosti koje se odrekao Rimski. a upleo se u to samo zato što se urezao u sjećanje Nikanora Ivanoviča.

plovi nad bivšim pjesnikom Ivanom Nikolajevič em i istovremeno stoji u svojoj visini na jednom te istom mjestu. da se liječio poslije toga i da se izliječio. prošlo je nekoliko godina i otegnuli su se istinito opisani u ovoj knjizi doga đaji i utrnuli u sjećanju. ništa ne može za- . Čim se poč inje približavati... na poč etku več eri bijeli. zelenih očiju. čim nastupi proljetni praznični puni mjesec. imenovanje na mjesto bifedžije Sokova . On zna da je u svojoj mladosti postao žrtva zločinačkih hipnotizera. tako se sada Varenuha mučio zbog Alojzija. koga su već davno svi zaboravili. on sve zna i shvaća. Andrej Fokič umro je od raka na jetri u klinici Prvog odjela MGU-a.da toga Alojzija povuku iz Varijetea što dalje od očiju. nervozan. I kao/što je ranije Rimski patio zbog Stjope. Ivanu Nikolajeviču sve je poznato. Svake godine. Ivan Saveljevič mašta samo o jednom . ako se ne ra čuna. deset mjeseci nakon Wolandove pojave u Moskvi. gubi tek i san. a zatim zlatni s tamnim konjićem-grbonjić em. posljednji put u životu vidio mjesec što se razbio na komadić e. dakako. On također zna da štošta ne može svladati. kako ponekad Varenuha šap će u intimnom društvu. možda je administrator pristran. Riđ. postaje Ivan Nikolajevič nemiran.Rimskog. Dospjevši pod lipe on uvijek sjeda na onu klupicu na kojoj je sjedio one večeri kad je Berlioz. Ali ne kod svih. čeka dok sazrije mjesec. Uostalom. zato što. I kad nastupi uštap. Da. Ne može svladati ovaj proljetni puni mjesec.nekakvog drugog. skromno odjeveni čovjek. Sada puni mjesec. Kod Alojzija nisu primijećeni nikakvi mra čni poslovi kao i uopće nikakvi poslovi. ne kod svih. To je suradnik Instituta za povijest i filozofiju profesor Ivan Nikolajevič Ponirjov. čim počinje rasti i ispunjavati se zlatom svjetlilo koje je nekada visilo više od dvaju petokrakih svijećnjaka. pojavljuje se podveč er ispod lipa na Patrijaršijskim ribnjacima čovjek od trideset ili trideset i nešto godina. »takve hulje kao što je Alojzij on nikada nije vidio u životu i da on od tog Alojzija očekuje svašta«.

Eh.Bogovi. A onaj će nastaviti svoje govore: . . Ivan Nikolajevič neprikriveno razgovara sam sa sobom. I dalje Ivan Nikolajevič znade sve napamet. kako sjedi na klupi. u naočalima.Evo još jedne mjeseč eve žrtve .. koju je dobro upamtio. a u njemu obasjanu mjesečinom sa strane gdje je balkon s trokrilnim prozorom. ushićeno se smiješiti. Pod več er on izlazi i odlazi na Patrijaršijske ribnjake. ali zna da se ne može sa sobom boriti za vrijeme puna mjeseca.držati kod ku ć e Ivana Nikolajeviča. i ponešto svinjskih crta lica. Osim toga. skrivajući se iza rešetke i ne skidajući pogled s tajanstve nog neznanca. svrnuti pogled na prozor balkona kao da oč ekuje da će se otvoriti i da će se pojaviti nešto neobično. lutaju ćim očima tražiti nešto u zraku. Ivanu Nikolajevi ču je poznato da ć e ovaj.gotsku vilu.. zna da će iza rešetke neizbježno ugledati uvijek isto. s praznim očima koje ništa ne vide. . Tada se mora svakako sakriti dublje iza rešetke jer će onaj početi nemirno vrtjeti glavom. Ivan Nikolajevič uvijek zatiče tog stanara vile u stalno istoj maštalačkoj pozi. a s druge strane tamnu .. a zatim će već i prilično glasno mrmljati: . nakon što se bude nagledao mjeseca.. zaokreć e onamo gdje visi nahereni stari plinski fenjer i prikrada se rešetki iza koje vidi bujni ali još goli vrt. kroz Spiridonovku.počet će šaptati Ivan Nikolajevič. a zatim će iznenada pljesnuti rukama u nekoj slatkoj tuzi. odlazi u arbatske uličice.. bogovi! . gleda mjesec i obrtaljku. ja sam glupan!. Sjedeći na klupi. Da. još jedna žrtva poput mene. s pogledom uprtim u mjesec. puši. Profesor ne zna što ga to vuč e rešetki i tko stanuje u toj vili.Venera! Venera!. Tako provodi Ivan Nikolajevi č sat ili dva.. On će ugledati postarijeg i solidnog čovjeka s bradicom. On prolazi kraj du ćančića s petrolejem. Zatim se diže s mjesta i uvijek jednim te istim putem.

trpi sada. kako laže! .Nikolaje Ivanoviču. u visini! Ah.Eh.Ne vuče njega uopće zrak u vrt. Budi učenjaka i dovodi ga do žalosnog krika u noći punoga mjeseca uvijek jedno te isto. dakako. odlazeći od rešetke. Ona zna da će se u svitanje Ivan Nikolajevič probuditi s mu čnim krikom. Zato i leži pred njom na stolnjaku ispod svjetiljke unaprijed pripremljena igla u špiritu i ampula s tekuć inom guste čajne boje. i vidjet će njoj nepoznate i nekakve uzvišene i sretne snove. On vidi neprirodno beznosog krvnika koji. Njegova se žena pravi kao da ne primjeć uje njegovo stanje i žuri da ga spremi spavati. krišom ć e šakom zaprijetiti prozoru koji se zatvara i odgegati u ku ć u. on nešto vidi u svjetlosti uštapa i na mjesecu i u vrtu. stari magarac? Potvrdu sam tražio! Eh. koje nastaje od nekog oblaka . da doznam kakvu je to Veneru izgubio i sada uzalud traži rukama po zraku. stari kretenu! Tako će nastaviti dok u tamnom dijelu vile ne lupne prozor. da li je lovi? I profesor se vra ća kući već sasvim bolestan. sada je slobodna i bez bojazni može zaspati. Ali ona sama ne liježe nego sjedi uz svjetiljku s knjigom.Laže on. dušo moja! Zrak je di van! I tada će ustati s klupe. poskočivši i nekako huknuvši. gleda gorkim očima na us-nulog. Ali nije toliko strašan krvnik koliko je neprirodno osvjetljenje u snu.. Jadna žena vezana za teškog bolesnika. laže! O bogovi. ubada kopljem u srce privezanog na stupu Hestasa koji je še-nuo pameću. .mrmlja Ivan Nikolajevič. Ivan Nikolajevič će poslije injekcije spavati do jutra sretna lica. ja. . gdje ste? Kakva je to fantazija? Želite li malariju zaraditi? Hajde piti čaj! Tada će. zašto nisam odletio s njom? Čega sam se prepao. plakat će i bacati se. čovjek doći k sebi i odgovoriti lažnim glasom: . i dok se u njemu ne pojavi nešto bijelo i ne razlijegne se neugodni ženski glas: . mnogo bih dao da mogu prodrijeti u nje govu tajnu. ja sam glupan! Zašto.Htio sam se zraka nadisati.

prepiru se. . bogovi! . . . moj učenice .Pa dakako da je nije bilo .odgovara broj stotinu osamnaest. tako je svršilo? .govori č ovjek u plastu okrećući oholo lice svojem suputniku. Oni razgovaraju sa žarom. njegov noć ni gost.Dakako.ta nje nije bilo! Molim te.Bogovi. To je .što kipi i svaljuje se na zemlju kako to biva samo za vrijeme svjetskih katastrofa. povlači i odlazi zajedno sa svojim suputnikom prema mjesecu . a žena prilazi Ivanu i kaže: . Za njima ide mirni i veličanstve ni veliki oštrouhi pas..Tako je svršilo.broj stotinu osamnaest. Ivan Ni-kolajevič ga odmah prepoznaje. iz nje počinje izvirati mjesečeva rijeka i razlijeva se na sve strane. Ivan Nikolajevič u snu pruža ruku prema njemu i č eznutljivo pita: . Od kreveta se prema prozoru pruža široki mjeseč ev put i na taj se put uspinje čovjek u bijelom plastu s purpurnom podstavom i poč inje hodati prema mjesecu. ali se ona povlači. Ona se saginje nad Ivanom i ljubi ga u čelo.Možeš li se zakleti na to? .to ti se pri č inilo. Tada mjesečina kipti.odgovara suputnik i njegove se oč i smiješe. i sve ć e kod vas biti kako treba.tada se lice iz ohola pretvara u moleć ivo .Kunem se! .. . . molim. .odgovara hrapavim gla som suputnik . Tada se u bujici pojavljuje žena neizmjerne ljepote i vodi za ruku prema Ivanu čovjeka obraslog u bradu koji se plašljivo osvr će. a Ivan se pruža prema njoj i zagleda u njezine oči.Zna či. nije je bilo? .Više mi ništa nije potrebno! . reci. . žele se o nečemu dogovoriti.Kakvo banalno izvršenje kazne! Ali mi. Kraj njega ide neki mladi čovjek u poderanom hitonu i unakažena lica.napuklim glasom kli če čovjek u plastu i diže se sve više prema mjesecu zajed no sa svojim suputnikom. . I ja ću vas poljubiti u č elo. reci .ponizno moli čovjek u plastu. Poslije injekcije sve se mijenja pred usnulim. Sve je svršilo i sve svršava..

ali sasvim miran i zdrav. Eto. poplavljuje krevet. podiže. baca bujice svjetla ravno u Ivanovo lice. svjetlo se ljulja. ni okrutni peti prokurator Judeje. u sobi nastaje poplava mjesečine. tada spava Ivan Nikolajevi č sretna lica. 7929-7940. Njegovo se izbodeno sjećanje stišava i do slijedećeg punog mjeseca profesora neće nitko uznemirivati: ni beznosi ubojica Hestasov.Tada mjesec poč inje mahnitati. konjanik Poncije Pilat. prska svjetlo na sve strane. Ujutro se budi šutljiv. .

vrlo je često nailazilo na otpore. ili su se u tisku pojavila prvi put. O piscu koji pripada tome drugom tipu književnika. pa je tek posmrtno otkrivanje njegove književne baštine moglo potpunije osvijetliti opseg i vrijednost njegova djela. pa su njihova djela (kao u slučaju Isaka Babelja) postala ponovo poznata čitala čkoj publici. Mihail Bulgakov jedno je od onih imena ruske književnosti koja su tek u pedesetim i šezdesetim godinama doživjela priznanje u vlastitoj domovini. mijenjajući tako naše predodžbe o tokovima i vrijednostima sovjetske književnosti u prethodnim književnim razdobljima. kada . Gogolj dijeli pisce na one kojima se za života glasno razliježe slava pa ih krste velikim svjetskim pjesnicima. i na one kojima suvremeni sud dodjeljuje prezreni kuti ć među piscima što vrijeđaju čovječanstvo. Gogolj s uzdahom kaže: »Težak je njegov život. Bulgakovljevo stvaranje. Vrijedi to napose za Bulgakova i zbog toga što veliki dio njegova stvaranja nije za života mogao biti objavljen. a koje je obilježeno dominacijom teorije i prakse socijalisti čkog realizma i izrazitim estetskim normativizmom. Tako su nova izdanja i tiskanje neobjavljenih tekstova Andreja Platonova i Mihaila Bulgakova znatno izmijenila naše predodžbe o sovjetskoj prozi onog razdoblja koje uvjetno nazivamo »tridesetim godinama«. pa tek nakon smrti doživljuju priznanja i uvode se u književne panteone nacionalnih književnosti. Mihail Bulgakov svakako pripada ovoj drugoj kategoriji pisaca .BULGAKOVLJEV MAJSTOR I MARGARITA U svojim Mrtvim dušama.književnicima koji umiru nemoćni u borbi sa zbiljom svoga vremena i estetskim normama književnoga razdoblja. poglavlje VII). u jednoj od lirskih digresija značajnih za roman. kako dramsko tako i prozno. i gorko će on osjetiti svoju osamljenost (Mrtve duše. posebno u tridesetim godinama.

Te je godine također i A. Ovo dugotrajno hrvanje. vjere kojoj je svakako pomagao neuništivi Bulgakovljev humor. Ali pravi posmrtni povratak Bulgakovljev u život obnovljene sovjetske knji-' ževnosti zbio se u šezdesetim godinama.. u svojoj knjizi o Sovjetskom satirič kom romanu. Kaverin.u tridesetim godinama kanonizirani MHAT. našlo se mnogo ispisanih listova. tek dvadesetak godina poslije njegove smrti (umro je 1940. Moskva 1965. U Bulgakovljevoj ostavštini. s izrazitim smislom za groteskno-satiričko oblikovanje zbilje viđene u sudaru s fantastikom. Pisat' očeri trudno.je Bulgakov morao voditi borbu za svoj puki opstanak u kazalištu i književnosti. dramskih i proznih djela. na prou čavanju dokumenata i literature zasnovani roman o piscu s kojim se Bulgakov tako često poistovećivao -Život gospodina de Molierea (Žizri gospodina de Mol'era).. borbu prili čno bezuspješnu. 90). Poslije Staljinove smrti i XX Kongresa KPSS. Bulgakovljev Poncije Pilat u romanu Majstor i Margarita postaje poznat tek zahvaljujući tome što je. brat. zapravo protiv svoje volje i savjesti. Godine 1962. a ova je piščeva parabola uslijedila kao rezultat i u romanu prisutne. u kojemu je moskovska publika pod fiktivnim imenima prepoznavala poznate protagoniste moskovskog kazališnog života. (Bulgakov je bio suradnik Moskovskog hudožestvenog teatra. godine) okrunjeno je pobjedom trajanja umjetnosti nad prolaznošću vlasti. sovjetska kazališna publika i sovjetski čitaoci stekli su mogućnost da neka od Bulgakovljevih djela ponovo ugledaju na sceni. Venjamin Kaverin već naglašava kako je odavno trebalo da se objavi roman Majstor i Margarita . a neka su od njih doživjela i svoje prvo objavljivanje.. u kojem se 1926. nesumnjive vjere u efemernost svakog despotizma. Ti elementi proze i dramskih tekstova Bulgakovljevih odaju snagu nadmoćnog umjetnika i intelektualca koji se znao uzvisiti nad prozu svakidašnjice suvremenoga života i kobnih zahtjeva vlasti. Iste godine. u Bulgakovljevim je tekstovima redovno prisutan sve tamo od novelističke zbirke Đavolijada (D'javolija-da. u trajnost misli i umjetnosti u životu čovječanstva. str. koju je sačuvala njegova udovica J.). Zdravstvuj. Tri godine poslije toga. izvodila njegova dramatizacija vlastitog romana Bijela garda pod naslovom Dani Turbinovih. časopis »Novyj mir« odlučio je objaviti nezavršeni Bulgakovljev Kazališni roman (Teatral'nyj roman. 1965). Vulis. već analizirao neobjavljeni ro- . objavljen je biografski. napose one koji su svojim radom bili vezani za najslavnije moskovsko kazalište . Ovaj humor. Bulgakova. S.»jer će mu se zbog njegove osebujnosti jedva naći ravna u cjelokupnoj svjetskoj književnosti (V. 1925). dao pogubiti skitnicu i filozofa Ješuu Ha-Nocrija.

Na zapadu su se pojavljivali prevedeni.koje tako možemo smatrati prvim integralnim tekstom romana u nas. Vulisa. op. Na djelu Majstor i Margarita (prvotni naslov: Konzultant s kopitom) radio je Bulgakov sve tamo do 1928. i mnogo puta ga je dotjeravao. a mnogo više u sferi komercijalnog nadmetanja s postojećim ideološkim prizvucima. a oslonjen je i na bogatu tradiciju ruske satiri čno-groteskne beletristike devetnaestog stoljeća. u izdanju Bulgakovljevih romana (Belaja gvardija. A. na elementima Le-sageovih (pikaresknih) romana.) »Nosa«. Prilikom objavljivanja izvršena su naime neka skra ćenja.dru- . Teatral'nyj roman.na legendama o Faustu i Margareti (u prijevodu je namjerno zadržan ruski oblik Margarita). Tako se Bulgakovljev roman našao manje u središtu pažnje tekstologa (koju bi svakako zasluživao). ali i na postupcima koje poznajemo iz sovjetske ruske satiri čke beletristike (Zoščenko. ali i izvorni tekstovi romana koji su pretendirali na potpunost. Prema svjedočanstvu istraživača kojima je bio dostupan arhiv Mihaila Bulgakova. F. »Obilježimo tu tradiciju u općenitim crtama: počevši od zagonetke (Gogoljeva. Taj tekst poslužio je i prilikom dopunjavanja i mijenjanja hrvatskog prijevoda u njegovu drugom izdanju (prvo izdanje: »Naprijed«. časopis »Moskva« odgodio je objavljivanje druge knjige Bulgakovljeva djela za svoj prvi broj u novoj kalendarskoj godini. objavljen je naposljetku u Moskvi. Master i Margarita). Kako bi stekao što više pretplatnika za godište 1967. pojedina su mjesta izostavljena. preko mefistovske gorčine Senkovskoga (Brambeusa). a došlo je i do druga čijih čitanja rukopisa. Nije teško naći njezine crte u stvaranju Vladimira Odojevskoga i Veltmana . Katajevljevi Pronevjeritelji. pa tek kritičko izdanje ovoga djela može razriješiti neka dvoumljenja i upotpuniti naše poznavanje ovoga remek--djela među romanima našega stoljeća. moskovska čitalačka publika dočekala objavljivanje prve knjige romana s predgovorom uvaženog pisca i ratnika Konstantina Simonova.man. te s kritičkim prikazom A. ona prelazi k SaltikovuŠčedrinu s njegovim bajkama i »Gradom Glupovom«. Iljf i Petrov). tekst Majstora i Margarite s dopunama i izmjenama. Ali ni tekst objavljen u časopisu »Moskva« 1966/1967 nije bio potpun. roman ima osam varijanata. Roman Majstor i Margarita djelo je vrlo složene strukture: temelji se na motivima koji su nam poznati iz svjetske književnosti . Naposljetku je potkraj 1966. na evan đeoskim motivima koji se odnose na Poncija Pilata i Isusa. Zagreb 1969) . na srednjevjekovnom sa-tanizmu osobito germanskog porijekla. Godine 1973.

Prva od njih zbiva se u suvremenoj Moskvi s kraja dvadesetih. djelo.gorazrednih ali originalnih pisaca. kao nosilac »svjetla«. cit.neimenovanog. odnosno u tridesetim godinama. i sigurno će se još pojavljivati a da njima problematika ovoga djela ne bude iscrpljena. koji izrastaju do pojma sudbine« (V. a . One se već pojavljuju. nišana. kako je Bulgakov naslovio cjelovito poglavlje prve redakcije romana. idejne i filozofske interpretacije. roman Majstor i Margarita sintetizira golema iskustva kako svjetske tako i ruske književnosti u svojoj velikoj. nosiocem »mraka«. a potkraj romana obje se fabule približuju u toj mjeri da je povijesna ponovljivost vječnog sukoba vlasti i misli i izričajima naglašena. u sjaju onoga uštapa kojim se do naših dana ozna čuje praznik uskrsnuća koji je . Kao i druga velika djela svjetske književnosti. Druga je fabula unutar romana motivirana time što predstavlja Majstorov roman o Ponciju Pilatu i njegovu odnosu prema lutaju ćem filozofu Ješui Ha-Nocri. doveden u gotovo neposredan odnos s Wolandom. Te norme su oličene u kritičarskom i književno-administrativnom aparatu i njegovim birokratiziranim predstavnicima. Paralelizam je. pa prema tome generaliziranog karaktera književnika-stvaraoca sovjetskog vremena. poput jeršalajimskog. Isusu iz Evanđelja. slojevitoj i mnogoznačnoj strukturi. stilske. naglašen i time što se i moskovsko zbivanje. a smještena je. i koncentrira se oko lika Majstora . u tridesete godine naše ere i u daleku Judeju. dakako. Roman Majstor i Margarita temelji se na postupku »romana u romanu«: izgrađen je na paralelizmu dviju temeljnih fabula. na način koji poznajemo iz Tolstojeve Ane Karenjine (paralelizam fabule o Ani i Vronskom naspram fabuli o Levinu i Kitty!). kao što to nije ni problematika Rata i mira ili Braće Karamazovih. Dakle. koja daje mogu ćnost za mnogobrojne i vrlo razli čite.u kršćanskim religijama .zamijenio judaisti-čku pashu što se svetkovala od 14. dok je Ješua. dakako. do 21. 83). među kojima se već sada spominje Bulgakovljeva knjiga. Paralelizam u nizanju fabularnog zbivanja u romanu očigledan je: poglavlja posvećena moskovskim zbivanjima smjenjuju poglavlja koja govore o Judeji s početka naše ere. da bi je prekrila olujna tama u vrijeme kažnjavanja razbojnika na Ćelavoj gori (Golgota je hebrejski toponim koji odgovara našim Plješivicama). str. Kaverin. Najpotpuniji izraz nalazi ona u kancelarijskim manekenima Suhovo-Kobilinovim. odvija u sjaju pune mjesečine koja je sredinom »proljetnog mjeseca nišana« obasjavala terasu petog prokuratora Judeje. koji dolazi u sukob s vladajućim normama književnog ponašanja. »Evanđelje po \Volandu« ili »Evanđelje po vragu«.

s time što se jedan od evanđelista. i da će doći vrijeme kad neće biti ni vlasti. zato u naizgled običnoj pripovijesti iz suvremene Moskve s točnim toponimima i prepoznatljivim lokalitetima (»Gribojedov« . već je sve to zamijenjeno Ješuinim iskazom na saslušanju o tome kako ga je Juda iz Kiriata. ali u oportunizmu prema rimskom centru trezvenog predstavnika vlasti. u tim poglavljima pojavljuje i kao lik Ješuina »u čenika« i sljedbenika. pritisku judejskih poglavara. Ova epizoda.pa je očito da je nasjeo provokatoru. za Bulgakovljevo »Evanđelje« uostalom epiloška. Samo u tome smislu možemo govoriti o osuvremenjivanju Evanđelja u Majstoru i Margariti. Levi Matej. Bulgakovljevo »Evan đelje« potiskuje tako izlaganje Kristova nauka (upravo zbog toga uobi čajeni Isus Nazarećanin postaje u Bulgakovljevu tekstu. pa je prema tome pisano s pozicije čovjeka koji je i sam ugrožen. ni careva. a u središte pažnje postavlja lik Poncija Pilata kao razumnog. u nimalo beznačajnoj epizodi o tome kako Pilat inspirira Afranija (načelnika tajne straže-policije) da organizira ubojstvo Jude. Što u ruskom jeziku znači naprosto »javni tužilac«. te se koristi Evanđeljem kao parabolom koja dopunjuje Bulgakovljevu pripovijest o Faustu Staljinova vremena. govori o zbivanjima u povijesnoj Judeji kao o posve realnim zbivanjima lišenim bilo kakve »čudotvornosti« i fantastike. U toj pripovijesti ima običnih milicionara. pridodana je logikom umjetnosti: prema Evanđelju Juda počinja samoubojstvo. Ono je u romanu. pripisano Majstoru. uostalom. U smislu ideala što ih je postavljao ruski modernizam. ni Getsemanskog vrta. osebujna je Bulgakovljeva reinterpretacija evan đeoskih motiva. prema hebrejskom zvu čanju . ni Judina izdajničkog poljupca. ali provokatora i načelnika »tajne straže« nema. gramzljivosti za novcem Jude iz Kiriata i »policijskim« metodama vlasti.tadašnji klub književni- . I kad je Ješua počeo govoriti o tome »da je svaka vlast nasilje nad ljudima. njega su smjesta vezali . ali zato govori o Pilatovim dilemama. u intencijama čak plemenitog. pozvao u kuću. čovjek »vrlo dobar i željan znanja«. ugostio i zamolio da »kaže svoje poglede na državnu vlast«.Ješua Ha-Nocri) i proročanske motive (Ješua čak niječe za vrijeme svoga saslušanja da je ikada ujašio u Jeršalajim na magarcu. ni bilo kakve druge vlasti« (Poglavlje 2). a »policajca« Afranija ni u Evanđelju ni u rimskoj historiografiji nema Nema u Bulgakovljevoj pripovijesti ni situacija »posljednje večere«. kojega nikada nije ni imao!). ovo je »Evan đelje po Bulgakovu« zapravo visoko estetizirani literarni tekst koji evanđeoskim motivima oduzima njihovu mitsku dimenziju. kako bi bio predan prokuratoru.koje je kasnije rastavio na četiri poglavlja posljednje redakcije.

Ovo je. cit. Č itam. Ali ove je vlastite doživljaje »hajki na Bulgakova« autor Majstora i Margarite. str.da su spremni prihvatiti svaki izazov crne magije ali i svu fantastiku svakodnevice protuma čiti zbiljskim razlozima. nepatvoreni ushit. prepoznat ć e i danas svaki stariji Moskovljanin!) vladaju nesmiljeno i naoko hirovito likovi sotone-Wolanda i njegove demonske pratnje. u Moskvi dosljedno ponašaju Woland i njegova pratnja: demoni čni Azazello iz »Kaballe«. mogu ća je. o komadu ne govori ni jedne jedine riječi. a katkada i poželjna vjera u nadnaravne snage. tom III. Nije nimalo slu čajno što je ovaj nasljednik Gogoljeve groteske Wolanda i njegovu svitu doveo upravo u obirokra ć eni sloj Moskve. osve ćujući se u svome tekstu i onim prepoznatljivim administratorima i kriti čarima koji su ga osobno onemogu ć avali u stvarala č kim naporima. pa i toliko naivni . I što je najčudnije: Moskovljani su očito toliko navikli na hirovitost vlastita života kao npr. a zatim propada u zemlju i više ga nema! Postoji pretpostavka da je otišao u četvrtu dimenziju. Ovako se. obe ćava novac i govori kako ć e kroz četrdeset minuta do ći na večeru samnom. Bulgakov se već od prvog poglavlja koristi paradoksom: upravo u svijetu vulgarnomaterijalisti čkih tuma č enja svekolikog zbivanja i ponašanja ljudi. Avto-biografii. dakle jednog proljetnog dana!).. zapravo nilskog konja. me đu administratore i činovnike. 99). U svome pismu iz 1934. dakako. a vječno stvara dobro«. izražava potpuni i. tuma či kako je dio »one sile što vječno želi zlo. u roman nas uvodi citat iz Goetheova Fausta i to iz one scene u kojoj Mefisto. Dolazi kroz č etrdeset minuta. Nimalo slu č ajno. građa iz Bulgakovljeve autopsije. umio podi ći na razinu filozofskih razmišljanja o dobru i zlu i nakon što je bio spalio rukopis prvih svezaka romana Konzultant s kopitom kao koncept »romana o vragu« (a zbilo se to 28. Soba u 'Astoriji'. sprema se da ga postavi na scenu. F. sluša. ma čak Behe-mot (što je ime biblijske životinje. več era. kakva se čudesa zbivaju na ovome svijetu!« (Istakao A. posebno one koji su nadležni za poslove oko umjetnosti i književnosti. Direktor kazališta koji je ujedno i dramaturg. Eto. na naglo i neobjašnjivo nestajanje pojedinaca ili na brze promjene u vlastitom statusu.ka. ožujka 1930. koji je u ruskom jeziku zadržao naziv begemota) i Korovjov-Fagot (pre- . Moskva 1966. Bulgakov bilježi doživljaj što ga je imao s komedijom Blaženstvo u Le-njingradu: »S 'Blaženstvom' se ovdje zbio slučaj koji prelazi granice realnog. Takvu je »fantastiku« i sam autor u praksi doživljavao. prema Sovetskie pisateli. čini se. ili su pak toliko željni naglog oboga ćivanja i luksuznih artikala. zapravo. odgovaraju ći Faustu.

predstavnik onog dualističkog na čela koje je došlo do izražaja u manihejskoj herezi i bogumilskom učenju. pa da u svijetu koji je sam po sebi groteskan zlo iza đ e na vidjelo. Majstorova se sudbina određ uje izvan kategorija »svje- . što prvenstveno zna či 'svežanj'. a za koji nije kriv njegov »hrabri pas« . Na drugom polu nalazi se Poncije Pilat. kako u povijesnoj i demitologiziranoj Judeji. I. pa u biti čine više dobra nego zla: poga đaju uglavnom zle i ograničene a idu na ruku nesretnima. u slijedu Ješuine molbe. Belza.jedini vjerni pratilac (Poglavlje 32). ali obilježuje i 'klipana'. spremni za psinu ali i za šalu. kojeg o svakom proljetnom uštapu mori vje čna besanica. ipak je vrag višeg ranga od Goethe-ova »kupca« Faustove duše. onda moramo naglasiti da je u strukturi romana koji se temelji na vrednovanju »dobra« i »zla« kao vje čnih kategorija. u: Kontekst 1978. U završnom dijelu romana. 194195). jer je »govoriti istinu lako i ugodno« (Poglavlje 2). jer je njegov »kukavičluk najteži porok« za koji je on kriv. pitanje o dobru i zlu ne rješava se u romanu.ma talijanskom fagotto. Roman Mihaila Bulgakova ipak nije izgrađen na č vrstom aksiolo-škom sustavu. Na jednom polu te opozicije stoji ne toliko hrabri koliko »bestrašni« Ješua. Woland. Upravo iz odnosa prema vlasti dade se shvatiti i etička aksiološka opozicija Bulgakovljeva na razini hrabrost <—> kukavičluk. u trenutku kada se spajaju dvije paralelne fabule. s nosiocem dobra ravnopravni vladar našega globusa. Genealogija »Mastera i Margaritv«. nosioci na č ela dobra i zla uspostavljaju međusobni dodir preko Levi Mateja. kako ga naziva Levi Matej (Poglavlje 29). Pa ipak. tako i u Bulgakovu suvremenoj Moskvi. dok se u moskovskoj svakidašnjici govori o intervenciji »snaga zla« na donjim stepenicama hijerarhije. Ovdje je naime potrebna samo provokacija nezbiljskih i po definiciji »zlih sila«. vladaju se ljudski. Samo što se o mehanizmu vlasti u Judeji raspravlja na gornjim stepenicama hijerarhije (počam od po zna čaju plemenitog ali u biti onoga koji »čini zlo« jer se tome mehanizmu pokorava hegemona Poncija Pilata). Woland je luciferski svemo ć an »duh zla i gospodar sjena«. Moskva 1978. likovi su karnevalski. njihov predvodnik (ime Woland pojavljuje se u Valpurginoj no ć i Goetheovoj). s kojim neki istraživa či povezuju temeljnu eti čku koncepciju romana (usp. srodnik Mefistov ne samo po imenu i priznanju da je »Nijemac«. međutim. varalice su i lakrdijaši. str. a ova očigledno predstavlja pogodno tlo za aksiološku inverziju koju provodi autor. koji ne preza da u svakome času bude istinit. Kada pak govorimo o »etičkoj koncepciji« romana. činovni čke i administrativne. pa tek onda glazbeni instrument!). F. na č elo vlasti ono koje predstavlja izvorište zla.

kojemu tla« i »tmine«: »On nije zaslužio svjetlo. ostvareno u ljubavi koja ne pozna ni straha ni kukavičluka. nego je bitan upravo odnos među njima. doveden u situaciju da pali svoje rukopise. O neposrednom pak odnosu vlast . ali je spremna da sudbinu voljenog Majstora dijeli do kraja.stvaralačko načelo (nimalo slučajno. On je taj koji reinterpretira evan đelje i identificira se ne toliko s Ješuom.Izvan uzvišenih etičkih kategorija stoji naslovna junakinja romana. kraj zidina Kremlja. recenzenata. očito u skladu s uređivačkim puritanizmom). prema Fridi na Velikom balu kod sotone (toj reinterpretaciji Valpurgijine noći). govori njegov vlastiti parabolički roman. onda je Margarita u biti suprotna Goetheovoj Gretchen. Margarita. on je zaslužio mir« (Poglavlje 29). Ali i ta je samilost . Pa ni naslov djela nije pripao samo Majstoru. Međutim. do smrti i poslije nje. Ovome bezimenom umjetniku. raduje se psinama »nečistih sila«. On je predmet hajke književnih činovnika: urednika. ono što Margaritu povezuje s kršćanskim etičkim kategorijama. a Woland prema Mefistu (više onome iz Gounodove opere negoli iz Goetheova djela!). »Tvoj ću san čuvati ja« (Poglavlje 32).samo emocionalne naravi.Majstora. Osnovno na čelo koje Margarita u romanu zastupa. načelo je »vječno ženstvenoga«. postati nadmoćnom u grotesknom svijetu suvremenosti. I samo Margarita može prevladati. ali razabiremo ga. reakcije su žene koja ne razmišlja o zbiljskom i nestvarnom. Majstor nije samo književnik nego i histori čar!). koja život prima kakav jest pod uvjetom da ne bude sama. s Ješuom u vlastitoj koncepciji. Njezine reakcije na pojavu fantasti čnih bića u moskovskom Aleksandrovom parku. Usporediv je. samo da bude u blizini Majstorovoj. nego Majstoru i Marga-riti. i upravo je ona spremna da bez razmišljanja prihvati Đavlovu ponudu . Čas je raskalašena. visoka etička načela koja rese judejskog filozofa Majstoru ne pripadaju. jer je i cijeli roman u biti izgrađen tako da karakteri u njemu nisu samostalni. dakako. Odnos između Majstora i vlasti njegova doba nije doduše definiran. upravo zato jer je s one strane dobra i zla i jer voli život i umjetnost .kao takav izopćen je iz društva. pa i prema Ponciju Pilatu. koliko s odnosom između »lutajućeg filozofa« i hegemona Judeje.samo da ostvari ljubav. kriti čara . Margarita nije ni hrabra ni dobra: eti čke kategorije strane su toj ženi koja voli. . smješten u zavod za duševne bolesti. I jedino je samilost prema nesretnima. Majstor pak u romanu predstavlja umjetničko načelo. Ako je Majstor jednim dijelom modeliran prema Goetheovu Faustu. putena je (u tom smislu su u tekstu časopisa »Moskva« izvršena neka retuširanja.

ne znamo ime nego samo broj bolesničke sobe i kojega označuju masonski znakovi (usp. Pa čak će se i u moskovskoj epiloškoj svakodnevici. Mit o uskrsnuću Ješui iz romana ne pripada. uz orkestraciju prirode i ritmičku Bulgakovljevu rečenicu koja »romantičnog majstora« (Wolandov iskaz. pa čak ni epiloško svođenje zbivanja na razinu svakodnevice. kojega će Majstor smatrati svojim »u čenikom«. M. naći bivši mladi i ne osobito talentirani »proleterski« pjesnik Ivan Bezdomni. Poglavlje 32) prati u njegov »vječni dom«. Aleksandar Flaker . koja nadnaravno nikada ne priznaje. sada suradnik znanstvenog instituta Ponirjov. str. baš kao što je nekadašnjeg sakuplja ča poreza Levi Mateja u čenikom smatrao njegov duhovni preobrazitelj -Ješua. njegovo tijelo naprosto nestaje. Jovanovi ć. I upravo mu ona donosi uzašašće. pripada ono što eti čka na čela iskazuje: umjetnost. I ništa njegovoj apoteozi ne može nauditi. a umjetnici i filozofi trajniji su od vladara. Jer ne zaboravimo rečenicu koja se u vezi s Bulgakovljevom knjigom tako često citira: »Rukopisi ne gore«. Uzašašće pak Majstorovo opisano je u stilu uzvišene romantičarske patetike. 159-165). Paralelizam je tako i tu priveden kraju.

.

XVI Izvršenje kazne ............................. I Nikada ne razgovarajte s neznancima .............................. VII Zlosretni stan ............................... ..................................................... XI Razdvajanje Ivanove ličnosti ...................................... X Vijesti iz Jalte .............. XIX Margarita ........................................... XV San Nikanora Ivanoviča ................... kako je bilo reč eno ....................... .......................... XVII Nemirni dan ........................... XXIII Veliki bal kod sotone ....... ..................... XII Crna magija i njezino raskrinkavanje ........................... XX Azazellova krema .... V Dogodilo se u Gribojedovu ................................. II Poncije Pilat .................................... XVIII Zlosretni posjetioci ......... .................... VI Shizofrenija.SADRŽAJ KNJIGA PRVA ...................... XXII Uz svijeće ............................... IX Korovjovljeve majstorije .. KNJIGA DRUGA .............................................................. XIV Živio pijetao! ..................... XIII Pojava junaka ...................................... III Sedmi dokaz ............. ........................... VIII Dvoboj između profesora i pjesnika ..................... IV Potjera ................... 7 9 22 46 51 59 72 81 92 102 112 124 128 143 164 173 186 198 211 233 235 248 254 268 282 ............................ .. XXI Let ......................... ..............................

........................................................... XXXI Na Vrapč jim gorama ......... XXV Kako je prokurator pokušao spasiti Judu iz Kiriata.... XXVI Pokop ....... 55 ..... Epilog ................................. XXVII Svršetak stana br........................................................................................ 423 .... 298 322 333 355 371 384 389 401 404 410 A....................... Flaker: Bulgakovljev »Majstor i Margarita« .............................................. XXIX Sudbina majstora i Margarite je odlu č ena XXX Vrijeme je! Vrijeme je! ... XXVIII Posljednje Korovjovljeve i Behemotove pustolovine .................XXIV Izvlačenje majstora ............................................. XXXII Oproštaj i vječ no utoč ište ...............

d.Rijeka Za izdavača: Sarija Mahmić Urednik: Husein Mahmi ć Naklada 3000 Tisak i uvez: TISKARA RIJEKA d. . Bulgakov MAJSTOR I MARGARITA Izdavač: ITP ANDROMEDA .Rijeka .Biblioteka Svjetski roman M.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful