You are on page 1of 143

Elizabeth Strout

Amy i Isabelle

Amy and Isabelle 1998

1
Onoga ljeta kad je iz grada otiao gospodin Robertson bilo je strano vrue i dugo se rijeka inila mrtvom, poput mrtve smee zmije koja spljotena lei posred sredita grada, a prljava joj se uta pjena skuplja oko rubova. Stranci koji su prelazili petlju autoceste zatvarali bi prozore zbog zaguljivoga sumpornog smrada i pitali se kako itko moe ondje ivjeti uz takav zadah od rijeke i tvornice. No, stanovnici Shirley Fallsa na njega su navikli, ak i usred te ege, primjeivali su ga tek nakon buenja; ne, nije im neto posebno smetao. Smetalo im je tog ljeta to nebo nikad nije bilo plavo, to se ini lo da je grad omotan prljavom gazom koja filtrira i istiskuje ak i najmanji traak suneve svjetlosti, ne doputavi joj da stvarima da boju i ostavljajui nejasnu plonost u zraku - to je uznemirivalo ljude tog ljeta, nakon nekog vremena svi su osjeali nelagodu. A bilo je i drugih problema: dalje uz rijeku usjevi nisu dobro uspijevali - mahune su bile male, smeurane uz railjke, mrkve su prestajale rasti kad bi dosegle veliinu djejeg prsta, a na sjeveru drave navodno su viena dva NLO-a. Prialo se da je vlada poslala agente da to istrae. U uredu tvornice, gdje je aica ena dane provodila razdvajajui fakture, sortirajui kopije, lijepei udarcem ake marke na omotnice, neko se vrijeme neugodno ukalo. Mislilo se i da svijet ide svome kraju, a ak su i one ene koje nisu bile sklone najcrnjim prognozama morale priznati da moda ba i nije najbolje vrijeme za slanje ljudi u svemir, da zapravo nemamo to traiti na Mjesecu. No, vruina je bila neumoljiva i inilo se da ventilatori na prozorima nemaju uinka, pa su ene povremeno gubile snagu, sjedile za velikim drvenim stolovima blago rairenih nogu i odizale kosu s vrata. "Ovo je nevjerojatno ", bilo je nakon nekog vremena sve to se govorilo. Jednoga ih je dana ef, Avery Clark, kui pustio ranije, no slijedili su i topliji dani, a skraenje radnog vremena vie se nije spominjalo, pa se oito nije ni planiralo. Oito su morale ondje sjediti i trpjeti, to i jesu - prostorija je zadravala toplinu. Bila je velika, visokog stropa i drvenog, kripavog poda. Stolovi su stajali u parovima, suelice, dva po dva uzdu prostorije. Metalni ormarii za registratore uza zidove; povrh jednoga filodendron, skupljenih svijenih listova, nalik glinenoj posudi, dok su neke vitice utekle i pale gotovo do poda. To je bilo jedino zelenilo u prostoriji. Posuilo se nekoliko begonija i sobnih puzavica ostavljenih pokraj prozora. Povremeno bi vrui zrak iz ventilatora bacio koji otpali list na pod. U toj klonuloj atmosferi jedna se ena izdvajala od ostalih. Tonije, sjedila je odvojeno od ostalih. Zvala se Isabelle Goodrow i, budui da je bila tajnica Averyja Clarka, njezin stol nije bio okrenut prema drugima. Umjesto toga gledao je na stakleni ured samoga Averyja Clarka, na udnu konstrukciju drvenih pregrada i velikih staklenih povrina (toboe da bi mogao paziti na svoje radnice premda je rijetko dizao pogled od stola). Taj su ured zvali "akvarij". Kao efova tajnica, Isabelle Goodrow imala je drukiji status od ostalih ena u uredu, no ionako je bila drukija. Recimo, savreno se odijevala; ak i na toj vruini nosila je najlonke. Na prvi vam je pogled mogla biti lijepa, ali da ste bolje pogledali, vidjeli biste da to zapravo nije bila; bila je obina - mrava, s tamnosmeom kosom podignutom u punu. Ta ju je frizura inila starijom, nalik postarijoj uiteljici, a njezine su tamne, male oi izgledale kao da su stalno zauene. Dok su druge ene esto uzdisale ili etale do automata s napicima, alile se na bolove u leima i na natekle noge, upozoravajui jedna drugu da ne skidaju cipele jer ih vie nee moi navui, Isabelle Goodrow nije mnogo govorila. Sjedila je za svojim stolom stisnutih koljena, sputenih ramena i tipkala ravnomjernim ritmom. Vrat joj je bio malo udan. Za tako nisku enu inio se pretjerano dugim i izdizao joj se iz ovratnika kao vrat labuda kojega su tog ljeta vidjeli na umrtvljenoj rijeci da pluta, potpuno nepomian, blizu zapjenjenih obala. Ili se barem tako Isabellein vrat inio njezinoj keri Amy, djevojci od esnaest godina, kojoj se majin vrat nije sviao odnedavno (zapravo, ni majka openito), a labudovi joj se nisu sviali nikada. Po mnogoemu Amy nije nalikovala svojoj majci. Majina je kosa bila suha i tanka, Amyna gusta i u zlatnim pramenovima. ak je i ovako kratko oiana, neuredno odrezana ispod uha, bila primjetno zdrava i jaka. A Amy je bila visoka. Velikih aka, dugih stopala. No oi su, vee od majinih, esto izgledale jednako zaueno, to je esto stvaralo 3

neugodu u onima koje bi gledala. Premda je Amy bila srameljiva i rijetko je nekoga gledala dugo. Radije je hitro bacala pogled prije nego to bi okrenula glavu. U svakom sluaju, nije bila svjesna kakav dojam, ako ikakav, ostavlja iako se nasamo esto i dugo promatrala u zrcalu. No, tog se ljeta Amy nije ogledala. Zapravo je izbjegavala zrcala. Voljela bi da je i majku mogla izbjei, no to nije bilo mogue - radile su u istom uredu. Taj ljetni posao dogovorili su prije vie mjeseci njezina majka i Avery Clark i Amy su rekli da treba biti zahvalna, premda nije bila. Posao je bio dosadan. Trebala je raunalicom zbrajati posljednji stupac brojeva na svakoj naranastoj fakturi s hrpe sloene na njezinu stolu i jedino je dobro bilo to to joj se katkad inilo da je zaspala. Stvarni je problem, naravno, bio taj to su ona i majka cijeli dan p rovodile zajedno. Amy se inilo kao da ih povezuje neka crna linija, tanka kao ona koju povue olovkom, no linija koja ne nestaje. ak i kad bi jedna od njih izila iz prostorije, otila u toalet ili, recimo, do fontane u hodniku, crnoj liniji to nije smetalo; jednostavno bi prola kroza zid i povezivala ih. A trudile su se to su bolje mogle. Barem su im stolovi bili razdvojeni i nisu se gledale. Amy je sjedila u najdaljem kutu, preko puta Debele Bev. Ondje je obino sjedila Dottie Brown, no ona je sada bila kod kue, oporavljajui se od histerektomije. Svako je jutro Amy promatrala kako Debela Bev odmjerava koliinu ljuskica i vlakana i ustro je mijea u pola litre naranina soka. "Blago tebi", rekla bi Debela Bev. "Mlada i zdrava i sve to. Kladim se da i ne misli na probavu." Amy bi bilo neugodno pa bi okrenula glavu. Debela Bev uvijek je, im bi popila sok od narane, palila cigare tu. Mnogo godina poslije donesen je zakon koji e joj zabraniti puenje na poslu - tada e se udebljati jo pet kilograma i umiroviti - no, sada je jo mogla duboko udisati dim i polako ga izdisati, sve dok ne bi ugasila cigaretu u staklenoj pepeljari i rekla Amy: "Ovo je upalilo, pokrenulo se." Namignula bi Amy dok bi ustajala i vukla svoje golemo tijelo prema toaletu. Bilo je to zaista zanimljivo. Amy nije znala da cigarete mogu potjerati na zahod. To se nije dogaalo kad su ona i Stacy Burrows puile u umi iza kole. Nije znala ni da odrasle ene tako oputeno govore o svojoj probavi. Po tome je Amy shvatila da ona i njezina majka ive drukije od drugih ljudi. Debela Bev vratila se iz toaleta i uzdahnula dok je sjedala cupkajui mucice sa svoje goleme bluze bez rukava. "Dakle", rekla je posegnuvi za telefonom, a ispod ruke joj se vidio vlaan polumjesec na svijetloplavoj tkanini, "mislim da u nazv ati Dottie." Debela Bev zvala je svako jutro Dottie Brown. Sada je birala broj krajem olovke i smjestila slualicu izmeu ramena i vrata. "Jo krvari?" pitala je bubnjajui po stolu ruiastim noktima, ruiastim diskovima gotovo potpuno utonulima u meso. Bila je to nijansa lubenice - pokazala je Amy boicu laka. "Obara rekord ili takvo to? Nema veze, ne uri se natrag. Nikome ne nedostaje." Debela Bev podigla je Avonov katalog i hladila se njime; stolac je zakripao kad se naslonila. "Stvarno tako mislim, Dot. Mnogo je ljepe gledati slatko lice Amy Goodrow nego sluati o tvojim grevima." Namignula je Amy. Amy je skrenula pogled tipkajui broj na raunalici. Lijepo je to to Bev kae, ali naravno da nije istina. Dottie joj je jako nedostajala. A kako i ne bi? Oduvijek su bile prijateljice, sjedile su u istoj prostoriji dulje nego to je Amy ivjela, premda ju je ta misao zbunjivala. Osim toga, trebalo je uzeti u obzir koliko je Debela Bev voljela pria ti. I sama je to priznala. "Ne mogu utjeti ni pet minuta", rekla bi, a Amy je ustanovila da je to tono, provjeravajui jednoga dana prema satu. "Moram govoriti", objasnila je Debela Bev. "Potreba je fizika." inilo se da to ima smisla. inilo se da je njezina potreba za govore njem jednako uporna kao i ona za tvrdim bombonima i cigaretama, a Amy je, kojoj se Debela Bev sviala, alila to u ovoj njezina utljivost sigurno izaziva razoaranje. Bez mnogo razmiljanja, za to je okrivila majku. Ni majka joj nije bila posebno razgovorljiva osoba. Pogledajte kako tek sjedi ondje cijeli dan i tipka, nikad ne zastane pokraj neijeg stola da zapita o zdravlju ili se poali na vruinu. Morala je znati da je smatraju snobom pa e joj i na ker tako gledati. No, Debela Bev uope nije bila razoarana to svoj kut dijeli s Amy. Spustila je slualicu i nagnula se naprijed govorei Amy tihim, povjerljivim glasom da je svekrva Dottie Brown 4

najsebinija ena u gradu. Dottie je poeljela salatu od krumpira, to je, naravno, bio dobar znak, ali kad je to spomenula svekrvi - za koju svi znaju da sprema najbolju krumpirovu salatu - Bea Brown predloila je da se Dottie digne iz kreveta i sama oguli nekoliko krumpira. "Grozno", iskreno je rekla Amy. "Valjda jest." Debela Bev naslonila se i zijevnula tapui svoj me snati vrat dok su joj oi suzile. "Duo", rekla je kimajui, "udaj se za ovjeka ija je majka mrtva." Kantina tvornice bila je neuredno, zaputeno mjesto. Samoposluni aparati stajali su uz jedan zid, napuklo zrcalo prekrivalo je drugi, stolovi s otkrhnutim linoleumskim povrinama gomilali su se ili odmicali kako su se ene smjetale, rastvarale svoje vreice s uinom, limenke pia i pepeljare, razmotavale sendvie iz votanog papira. Amy je sjela, kao i svakoga dana, to dalje od napuklog zrcala. Isabelle je sjedila za istim stolom, tresui glavom dok je sluala priu o neuvenoj primjedbi Bee Brown. Arlene Tucker rekla je da je to sigurno zbog hormona, da se Bei Brown vide brkovi ako paljivo pogleda, a Arlene je vjerovala da takve ene esto imaju gadnu narav. Rosie Tanguay rekla je da je problem s Beom Brown to u ivotu nije radila ni dana, pa se nakon toga razgovor raspao na manje skupine isprekidanih, izmijeanih glasova. Neku je priu prekinuo brzi lave smijeha, drugu popratio ozbiljan coktavi komentar. Amy je uivala. Sve o emu se prialo, zanimalo ju je, ak i pria o pokvarenom hladnjaku: dvije litre sladoleda od okolade istopilo se u sudoperu, ukiselilo i ujutro smrdjelo do neba. Glasovi su bili ugodni i utjeni; Amy je utjela i promatrala lica. Nisu je iskljuile, ali je zbog pristojnosti, ili nedostatka elje, nisu pokuavale ni uvui u svoje razgovore. Sve je to zapoljavalo Amyn um da ne misli o drugim stvarima. Vie bi, naravno, uivala da joj majka nije bila ondje, no blagi im je mete tog mjesta objema omoguavao odreen predah od one druge, ak i s crnom linijom koja je i dalje lebdjela meu njima. Debela Bev pritisnula je dugme na aparatu s piima i limenka bezalkoholne kole buno je pala u pretinac. Pognula je golemo tijelo da je izvadi. "J o tri tjedna i Dottie je spremna za seks", rekla je. Crna linija izmeu Amy i Isabelle napela se. "Voljela bi da ima jo tri mjeseca." Limenka se otvorila uz itanje. "No, mislim daje Wally nervozan. Ve cupka u mjestu." Amy je progutala koru sendvia. "Neka mu kae da se sam pobrine za sebe", netko je rekao i iza zvao smijeh. Amyno se srce ubrzalo, znoj izbio po usnici. "Nakon histerektomije presui, zna", Arlene Tucker rekla je to znaajno kimajui glavom. "Ja nisam." "Jer ti nisu izvadili jajnike." Arlene je ponovno kimnula. ena koja vjeruje u ono to govori. "Dot su sve iupali." "O, moja je majka poludjela zbog valunga", netko je rekao pa su, na sreu - Amy je osjeala da joj srce usporava, a lice se hladi unato vrelini - nervoznog Wallyja ostavile na miru; prialo se o valunzima i o napadima plaa. Isabelle je umotala ostatak sendvia i vratila ga u torbicu za uinu. "Stvarno je prevrue za hranu", promrmljala je Debeloj Bev, a to je bilo prvi put da je Amy ula majku da spominje vruinu. "O, Isuse, to bi bilo dobro." Bev je zahihotala, velike su se grudi podigle. "Meni nikada nije prevrue za jelo." Isabelle se nasmijeila i iz torbice izvadila ru za usne. Amy je zijevnula. Iznenada se osjetila iscrpljenom; mogla je staviti glavu na stol i zaspati na mjestu. "Duo, radoznala sam", govorila je Debela Bev. Upravo je zapalila cigaretu i kroz dim gledala u Amy. Pokupila je trun duhana s usnice, pogledala ga i odbacila na pod. "to te navelo da odree kosu?" Crna je linija vibrirala i brujala. Premda to nije eljela, Amy je pogledala majku. Isabelle je stavljala ru na usne gledajui se u runo zrcalo, glave nagnute malo unatrag; ruka s ruem 5

zastala je. "Slatko je", dodala je Bev. "Nije loe. Radoznala sam, to je sve. A takvu si lijepu kosu imala." Amy se okrenula licem prema prozoru, dodirujui vrh uha. ene su bacale vreice od uine u kantu za smee, stresale mrvice sa sebe, zijevale s rukama pred ustima dok su ustajale. "Ovako je vjerojatno hladnije", rekla je Debela Bev. "Je. Mnogo hladnije." Amy je pogledala Bev i onda na drugu stranu. Bev je glasno uzdahnula. "Dobro, Isabelle", rekla je. "Idemo. Natrag u rudnik." Isabelle je stisnula usnice i zatvorila runu torbicu. "Tako je", rekla je ne gledajui Amy. "Nema odmora za trudbenike, zna." No, Isabelle je imala prolost. Prije dosta godina, kad se prvi put poja vila u gradu i unajmila staru kuu Craneovih na Cesti 22, u nju smjestila ono malo stvari i svoju djevojicu (ozbiljno dijete bujne, svijetle, kovrave kose), izazvala je radoznalost meu pastvom Kongregacijske crkve, kao i meu enama kojima se pridruila u tvornikom uredu. No, mlada Isabelle Goodrow nije im utaila znatielju. Odgovarala je tek da joj je suprug umro, a i roditelji, te da se preselila nizvodno u Shirley Falls da bi pronala bolje radno mjesto. Zapravo, nitko o njoj nije znao nita vie. Premda je nekoliko ljudi primijetilo da je, kad je stigla u grad, nosila vjenani prsten, a da ga nakon nekog vremena vie nije imala. Nije imala ni prijatelje. Nije imala ni neprijatelje premda je bila savjestan radnik i zbog toga nekoliko puta unapreivana. Gunanje bi se ulo svaki put, a posebno ovaj posljednji, kad je preskoila sve druge i postala osobna tajnica Averyja Clarka; no nitko joj nije elio zlo. Povremeno bi se uli vicevi i iza lea bi joj dobacivali da joj treba dobro valjanje u sijenu da se malo opusti, no sve se to s godinama smanjivalo. Sada je ve bila veteranka. Amyn strah da majku smatraju snobom nije ba imao temelja. Istina je da su ene ogovarale jedna d rugu, no Amy je bila premlada da bi razumjela da ono prisno prihvaanje koje su njegovale meu sobom ukljuuje i njezinu majku. Ipak, nitko nije mogao rei da poznaje Isabelle. A sigurno nitko nije mogao pretpostaviti da ta sirota ena upravo prolazi pakao. Ako se i inila mravijom nego inae, i bljeom, pa bilo je strahovito vrue. Tako vrue da se i sada, na kraju dana, vrelina podizala s asfalta parkiralita preko kojega su hodale Amy i Isabelle. "Lijepo se provedite veeras, vas dvije", doviknula im je Debela Bev dok se trpala u svoj auto. Pelargonije na prozorskim klupicama iznad umivaonika imale su svijetlocrvene cvjetove veliine teniske loptice, a dva su lista bila poutjela. Bacajui kljueve na stol, Isabelle je to odmah primijetila i pola ih otkinuti. Da je znala da e ljeto biti ovako grozno, ne bi se uope trudila kupovati pelargonije. Ne bi ispunila prednji prozor kutijama petunija boje lavande, ne bi posadila rajice i nevene i lijepe deke otraga u vrtu. im bi imalo povenuli, uinilo bi joj se da je propast svijeta. Pritisnula je prste u zemlju u tegli, provjerila vlagu i zakljuila da je prevlana, jer su pelargonije trebale sunce, a ne ovu gnjecavu vruinu. Spustila je lie u kantu za smee ispod sudopera i odmaknula se propustiti Amy. Tih je veeri Amy kuhala. U dobrim su se starim vremenima (izraz kojim se Isabelle koristila za vrijeme prije tog ljeta) izmjenjivale, no sada je sve radila Amy. Preutni sporazum: to je bilo najmanje to je mogla uiniti - otvoriti konzervu cikle i spriti dva hamburgera na tavi. Sad je polako otvarala kuhinjske ormare i prstima dodirivala meso za hamburger. "Operi ruke", rekla je Isabelle i pokraj nje prola prema stubitu. No, telefon je, uredno postavljen u kut kuhinjske povrine, zazvonio i obje su se uzbunile. Bilo je tu i uzdrhtale nade: katkad danima nije zvonio. "Halo?" rekla je Amy, a Isabelle je zastala s nogom na prvoj stubi. "O, bok", rekla je Amy. Prekrivajui dlanom mikrofon slualice i ne gledajui majku, rekla je: "Za mene je." Isabelle se polako penjala stubitem. "Je", ula je Amy kako govori. I onda je Amy rekla 6

tie: "Kako ti je pas?" Isabelle je tiho ula u svoju sobu. Koga je Amy znala a da je imao psa? Njezina je spavaa soba, nagurana pod krovnim gredama, u to doba dana bila zaguljiva, no Isabelle je zatvorila vrata, i to glasno, da Amy shvati: Vidi da te putam na miru. Amy je, omatajui telefonsku icu oko ruke, ula zatvaranje vrata i razumjela, ali je znala da je majka samo htjela ispasti dobra, zaraditi lak bod ili dva. "Ne mogu", rekla je Amy u slualicu pritiui dlanom meso za hamburger. I onda, odmah potom: "Ne, nisam joj jo rekla." Isabelle se naslanjala na vrata sobe, ne smatrajui to prislukivanjem. Radila je to vie zbog toga to je bila previe uznemirena da bi se umivala ili presvlaila sada dok je Amy jo razgovarala. No, nije se inilo da Amy mnogo govori i za koji trenutak Isabelle ju je ula da sputa slualicu. A onda se zaulo i lupanje posua pa se otila tuirati. Nakon toga e se pomoliti i sii na veeru. Iako, molitva je Isabelle zapravo obeshrabrivala. Bila je svjesna i njenice da je Krist u njezinim godinama ve bio hrabro skonao na kriu i visio ondje strpljivo, s octom na usnama, nakon to je prethodno prikupio hrabrost etnjom maslinikom. No ona, ivei u Shirley Fallsu (premda je i sama doivjela daje izda vlastita ki - Juda, mislila je, sipajui djeji puder po grudima) nije imala maslinik za etnju, a ni bogzna kakvu hrabrost. Moda ni vjeru. Sumnjala je tih dana zanimaju li Boga uope njezine muke. Neuhvatljiv je on, ma to bilo tko tvrdio. to je ono pisalo u Reader's Digestu, da molitva popravlja sposobnost moljenja? Isabelle se pitala ne pojednostavljuje li Reader's Digest previe. Sviali su joj se lanci poput "Ja sam Joeov mozak" ili "Ja sam Joeva jetra", no "Molitva: vjeba ini majstora" zaista je, kad se bolje razmisli, bila malo prizemna. Meutim, ipak je probala. Godinama je pokuavala moliti i sada e opet, leei na bijelom krevetu, koe mokre od tua, sklopivi oi pod niskim, bijelim stropom, moliti za Njegovu ljubav. Trai i dat e ti se. Opasna igra. Nije dobro traiti krive stvari, kucati na pogrena vrata. Nije dobro eljeti da Bog misli da si sebian zato to trai stvari, onako kako to rade katolici. Suprug Arlene Tucker iao je na misu samo da bi molio za novi auto i to se Isabelle inilo uasnim. Da je htjela biti potpuno precizna, ne bi bila tako vulgarna i traila auto traila bi mua, ili bolju ker. Osim to to, naravno, nikad ne bi traila. (Molim te, Boe, poalji mi mua ili barem ker koju mogu podnijeti.) Ne, umjesto toga leat e na krevetu i moliti se samo za Boju ljubav i vodstvo i pokuati Mu dati do znanja da je spremna i za ono drugo, ako joj On poeli poslati znak. No, nita nije osjeala, tek kapi znoja iznad usne i pod pazuhom, od vruine u maloj spavaoj sobi. Bila je umorna. I Bog je vjerojatno bio umoran. Ustala je i odjenula kuni ogrta te sila u kuhinju veerati s keri. Bilo je teko. Veinu vremena izbjegavale su gledati jedna u drugu, a Amy nije smatrala da je razgovor njezina odgovornost. "Moja ki, strankinja." Mogao je to biti naslov lanka u Reader's Digestu ako ve i nije napisan, a moda je i bio, jer je Isabelle zvualo poznato. Pa, nee o tome vie misliti, vie nije mogla podnijeti misliti o tome. Prstom se poigravala posudicom za mlijeko od finog porculana Belleek, njenom, koljkastom, svjetlucavom posudicom koja je pripadala njezinoj majci. Amy ju je napunila mlijekom za Isabellein aj; za vruine Isabelle je voljela aj uz obroke. Nemona protiv radoznalosti i govorei si da, sve u svemu, sada ima pravo znati, Isabelle konano ree: "S kim si priala na telefon?" "Sa Stacy Burrows." Izreeno suho, tren prije nego to je hamburger nestao u Amynim ustima. Isabelle je izrezala jednu ciklu iz konzerve i pokuala u sjeanje prizvati Stacyno lice. "Plave oi?" "to?" "To je ona cura s plavim oima i crvenom kosom?" "Valjda." Amy se namrtila. Ljutio ju je nain na koji je majino lice uvijek bilo nagnuto na kraju dugog vrata, kao u zmije. I mrzila je miris djejeg pudera. "Valjda?" 7

"Hou rei jest, to je ona." uli su se tihi zvui pribora za jelo koji dodiruje tanjure; obje su vakale tako tiho da su im se usta jedva pomicala. "to joj otac radi?" na kraju je pitala Isabelle. "Je li nekako povezan s koledom?" Znala je da sigurno nema veze s tvornicom. Amy je punih usta slegnula ramenima. "Ne znam." "Pa, mora znati ime se ovjek bavi." Amy je progutala malo mlijeka i rukom obrisala usta. "Molim te." Isabelle je s gaenjem oborila pogled, a Amy se ovaj put obrisala salvetom. "Predaje ondje, valjda", potvrdila je Amy. "to predaje?" "Psihologiju. Mislim." Na to se nita nije moglo rei. Ako je bilo istinito, za Isabelle je to jednostavno znailo da je ovjek lud. Nije znala zato bi Amy za prijateljicu izabrala ker ludoga ovjeka. Zamislila ga je s bradom, i onda se, na svoj uas, sjetila da je i gospodin Robertson nosio bradu, pa joj je srce poelo tui tako brzo daje zamalo ostala bez daha. Miris dje jeg pudera dizao joj se s grudi. "to?" rekla je Amy diui pogled, premda joj je glava jo bila po gnuta nad tanjurom, a komad prepeenca, iji je rub bio gnjecav i krvav od mesa, ekao je na red pred ustima. Isabelle je stresla glavom i pogledala pokraj Amy prema bijelom zastoru koji se lagano zanjihao na prozoru. Kao pri nekoj automobilskoj nesrei, mislila je. Nakon svega razmilja o tome kako bi bilo da je onaj kamion ve proao raskre prije nego to sam onamo stigla. Da je barem gospodin Robertson proao gradom prije nego to je Amy krenula u srednju kolu. No, uao si u auto, mislio na druge stvari, i cijelo se to vrijeme kamion truckao niz izlaz s autoceste, ulazio u grad, ba kao i ti. I onda je sve bilo gotovo i ivot ti se promijenio. Isabelle je otirala mrvice s prstiju. Ve joj se bilo teko sjetiti kako su ivjele prije tog ljeta. Bilo je strahovanja - pamtila je to Isabelle. Nikad dovoljno novca, a inilo se i da joj uvijek bjei oica na arapama (Isabelle nikada nije nosila poderane arape ili bi lagala i rekla da joj se to maloas dogodilo) ili da Amy ima kakvu zadau, neku glupu reljefnu kartu za koju je trebalo gline i pjenaste gume, ivanje za domainstvo - za sve je to trebao novac. Ali sada, jedui hamburger i prepeenac preko puta svoje keri (strankinje) dok je mutno ranoveernje sunce padalo po tednjaku i preko poda, Isabelle je preplavila enja za tim danima, za povlasticom brige oko obinih stvari. Rekla je, jer ju je tiina za njihova obroka tlaila i jer se nekako nije usuivala vratiti na temu o Stacy: "Ona Bev. Stvarno previe pui. I previe jede." "Znam", odgovorila je Amy. "Koristi salvetu, molim te." Nije si mogla pomoi; pogled na Amy koja lie keap s prstiju gotovo ju je izluivao. Gnjev se pomolio niotkuda i Isabellein glas ispunio hladnoom. Samo to je u njemu bilo vie od hladnoe, ako emo iskreno. Najiskrenije, moglo bi se rei da joj se u glasu ula mrnja. A sada se Isabelle i sama mrzila. Povukla bi tu primjedbu da je ikako mogla, ali bilo je kasno. Bodui vilicom narezanu ciklu, vidjela je da Amy dlanom guva svoju papirnatu salvetu i stavlja je na tanjur. "Draga je, ipak", rekla je Amy. "Mislim da je Debela Bev draga." "Nitko nije rekao da nije draga." Veer se pred njima razvlaila u beskraj; mutno, prigueno sune vo svjetlo jedva se pomicalo po podu. Amy je sjedila s rukama u krilu, vrata ispruena kao u onih glupavih pasaigraaka koje ljudi voze pod stranjim staklom auta i ija se glava ljulja naprijed i natrag kad stanu kod znaka stop. "O, sjedni ravno", htjela je rei Isabelle, no umjesto toga umorno je izgovorila: "Moe ii. Veeras ja perem sue." inilo se da Amy oklijeva. U dobrim starim vremenima ne bi ustajale od stola dok obje ne bi zavrile s jelom. Taj obiaj, ta pristojnost, poeo je kad je Amy tek poela hodati; uvijek je sporo jela sjedei na dvama katalozima robne kue Sears na svojemu stolcu, ljuljajui mravim noicama. "Mami ce", rekla bi uznemireno vidjevi da je Isabelle pojela, "ostane sjediti sa mnom?" I Isabelle bi 8

uvijek priekala. Mnogo je noi Isabelle bila umorna i nemirna i, iskreno, radije bi se odmarala listajui asopise ili barem perui sue. No, nikada djetetu nije rekla da se pouri, nije joj htjela uznemiriti malu utrobu. Bilo je to njihovo zajedniko vrijeme. Sjedila je. Tih je dana Amy tijekom dana bila u kui Esther Hatch dok je Isabelle radila. Grozno mjesto, ta kua Hatchovih - trona farmerska kua u predgrau, ispunjena bebama i makama i mirisom majeg urina. No, to je bilo sve to joj je Isabelle mogla priutiti. to je drugo mogla? Mrzila je to Amy ostavlja ondje, mrzila je to je Amy nikad ne bi pozdravila na odlasku, to bi odmah otila do prednjeg prozora, popela se na kau i promatrala kako majka odlazi autom. Katkad bi Isabelle mahnula ne gledajui je, dok je unatrake vozila ko lnim prilazom, jer nije mogla podnijeti Amyn pogled. Kad bi vidjela Amy tako na prozoru, njezino blijedo, nenasmijano lice, kao da joj je netko gurnuo neto niz grlo. Esther Hatch rekla je da nikada nije plakala. No, jedno vrijeme Amy nije inila nita doli sjedila na stolcu i Esther Hatch alila bi se da ju je plailo to ne stoji i tri naokolo kao normalno dijete i nije bila sigurna moe li je i dalje uvati. To je uznemirilo Isabelle. Donijela je Amy lutku iz trgovine Woolworth's, plastinu s kovravom, krutom platinastom kosom. Glava je odmah ot pala, no inilo se daje Amy voli. Ne toliko lutku, koliko lutkinu glavu. Nosila ju je sa sobom kamo god bi pola i crveno joj je obojila usnice. Navodno se prestala stiskati u stolcu u kui Esther Hatch, jer se ena vie nije alila. I bilo je jasno zato bi Isabelle tako svake noi sjedila s djevojicom za stolom u kuhinji. "Mama pjeva zeko i potoi?" moda bi Amy slatko upitala, stiui grahoricu malim prstiima. A Isabelle bi - bilo je to uasno - rekla ne. Rekla bi ne, bila je preumorna. No, Amy je bila tako slatka - tako sretna to joj je majka bila tamo, tako blizu, samo preko stola. Nogama bi veselo ljuljala, mala mokra usta otvorila bi u osmijeh, pokazala sitne zubie, kao bijele kamenie usaene u ruiasto meso. Isabelle je sklopila oi; poznata je bol poinjala u sredini grudi. No, sjedila je ondje, nije li? inila je to. "Molim te", rekla je sad, otvorivi oi, "moe ii." Amy je ustala i izila iz kuhinje. Zavjesa se ponovno pomaknula. Bio bi to dobar znak da je Isabelle mogla o tome misliti na taj nain; veernji zrak koji se giba dovoljno da se zavjesa pomakne, vjetri dovoljno jak da je blago namreka, odmakne na trenutak od prozora poput haljine trudne ene i onda je, jednako brzo, pusti da padne na mjesto, dodirujui staklo s nekoliko nabora. No, Isabelle nije pomislila da je dobro to je zapuhao povjetarac. Umjesto toga, mislila je da zavjesu treba oprati, da nije oprana ve dulje vrijeme. Ogledajui se po kuhinji, bilo joj je drago vidjeti da se barem slavine sjaje i da povrine nisu isprugane kao to katkad budu od ostataka sredstva za ienje. A tu je bila i posudica za mlijeko od porculana Belleek koja je pripadala njezinoj majci, njena, koljkasta, svjetluca va stvar. Amy ju je izvadila iz kuhinjskog ormaria prije nekoliko mjeseci i predloila da je upotrebljavaju svake veeri. "Pripadala je tvojoj majci", rekla je Amy, "a i vrlo ti se svia." Isabelle se sloila. Ali sada joj je to iznenada izgledalo opasno; predmet o kojeg b i tako lako bilo zapeti rukavom, golom rukom, i razbiti ga u komadie. Isabelle je ustala i zamotala ostatak svog hamburgera u votani papir i spremila ga u hladnjak. Oprala je tanjure; voda crvenkasta od cikle kovitlala se u bijelom sudoperu. Tek kad je zavrila s tanjurima i spremila ih, oprala je posudicu od porculana Belleek. Prala ju je opre zno, obrisala oprezno i onda je stavila duboko u ormari, gdje ju se nije moglo vidjeti. ula je da Amy izlazi iz svoje sobe i prilazi vrhu stubita. I ba kad je Isabelle htjela rei da vie ne eli da se upotrebljava Belleek-posudica, Amy je viknula niza stube: "Mama, Stacy je trudna. Samo sam htjela da zna."

2
Rijeka je grad dijelila napola. Na istonoj je strani Glavna ulica bila ugodna i iroka, zavijala je pokraj pote i gradske vijenice, sve dok ne bi stigla do mjesta gdje je rijeka bila 9

iroka tek pola kilometra. Ondje je ulica postajala most sa irokim plonikom s obje strane. Vozei se, ili hodajui na zapad preko mosta, uzvodno biste vidjeli stranji dio tvornice kao i dio njezina tamnog trbuha, sagraenog ponad granitnih ploa stijena koje je zapljuskivala pjena. Kad siete s mosta do ruba rijeke, ondje je mali park gdje je sunce zimi dok zalazi toliko jako da uz horizont ree ruiasto zlato, a goli se brijestovi uz rub obale tako podebljani ine strogima i mranima. No, rijetki su se u parku dulje zadravali. Sam park i nije bio poseban; nita vie od potrgane ljuljake i nekoliko razbacanih klupa. Na veini su nedostajale daske. Ondje ste uglavnom mogli sresti tinejdere koji napeto sjede na rubovima klupa, zgureni zbog hladnoe dok golim dlanovima skrivaju cigarete; katkad bi se ondje u sumrak nala i skupina koja bi si u krug dodavala dointe, udiui i kriom pogledavajui prema Tvornikoj ulici. Tvornika se ulica nakon mosta nastavljala na Glavnu, vodei prema tvornici, no prije toga uvijala se pokraj niza duana, a medu njima i pokraj starog supermarketa A&P s piljevinom na podu, zatim tvornikog duana namjetaja s izblijedjelim naslonjaima u izlozima, nekoliko prodavaonica odjee, kavana i ljekarne kojoj je godinama u izlogu stajao isti pranjavi aranman s afrikom ljubiicom u nonoj posudi. Tvornica se nalazila odmah iza toga. I premda je rijeka ovdje bila najrunija - uzburkana i uta i zapjenjena - sama tvornica, izgraena prethodnog stoljea od crvene cigle, bila je nekako spokojno elegantna, kao da je sebe ve odavno prihvatila kao sredite toga grada. Za radnike, ije su obitelji u proloj generaciji stigle iz Kanade, to je zai sta i bila - sredite njihovih ivota, a kue su im bile razbacane po susjedstvu uz uske ceste gdje su mali duani sa ivenim namirnicama u izlozima reklamirali pivo treptavim plavim svjetlima. Taj se dio grada zvao Korito - premda nitko vie nije znao zato - a mnoge su kue djelovale raskono i prostrano, trokatnice s jednim stanom na svakom katu i obino s nagnutom strehom iznad trijema na ulazu. No, bilo je i manjih kua, za jednu obitelj, s drvenim oplatama fasada i vjeno otvorenim vratima garaa u kojima su se druile stare gume, bicikli i ribiki pribor. Neke su od tih kua bile obojene tirkizno, u boju lavande ili ak u ruiastu, ponegdje s kipom Djevice Marije u dvoritu ili s kadom punom petunija i zemlje koja je zimi postajala vesela hrpa snijega. Zimi su neki ljudi u snijeg stavljali plastine sobove ili anele i ukraavali ih treperavim svjetlima. Neiji bi pas, privezan lancem vani na hladnoi, katkad cijelu no lajao na soba, ali nitko ne bi zvao vlasnika ili policiju kao to bi to sigurno uinili ondje preko rijeke, gdje su ljudi oekivali, ili zahtijevali, miran san. Ta se strana rijeke zvala Oyster Point i ondje je ivjela ona nekolicina lijenika, zubara i odvjetnika grada Shirley Falls. Javna kola, sveuilite sagraeno prije petnaest godina nizvodno prema polju Larkindale, kao i kongregacijska crkva. Jednostavna bijela graevina s obinim bijelim tornjem, vrlo razliita od goleme katolike crkve s vitrajima na breuljku u Koritu. Tu je protestantsku stranu rijeke, Oyster Point, Isabelle Goodrow smisleno izabrala za ivot. Da ju je netko, zbog bilo kojeg razloga, tjerao da razmilja o selidbi na najvii kat neke kue boje lavande ispred koje je stajala Djevica Marija praznog pogle da, Isabelle bi odbila. Jednostavno bi se vratila uzvodno do grada iz kojega je otila. No, srea se (nekad je mislila Bog) pobrinula da se jedna od pomonih kua na starom imanju Craneovih iznajmljivala pa se tako Isabelle s kerkicom doselila u predgrae Oyster Pointa, odmah ispod umovitih breuljaka i polja uz Cestu 22. Mala i loe izolirana, kua je ljeti bila vrua, a zimi hladna, ali inae im je potpuno odgovarala. Bila je sagraena na prijelazu stoljea kao mala staja za nekoliko konja, a poslije pretvorena u smjetaj za ko-njuara. Onda je izbio poar pa je glavna kua Craneovih izgorjela do temelja. Nikada se nije tono utvrdilo to je prouzroilo poar. Vjerojatno loe instalacije. Ali, kolale su neke prie da je asni sudac Crane imao ljubavnicu koja mu je jedne noi zapalila kuu. Druga je pria tvrdila da je poar podmetnuo sam sudac nakon to je najprije ubio enu, koju je onda posjeo na suvozako sjedalo, na glavu joj nabio eir i vozio se po obilaznici. Ili neto tome slino. Dogodilo se to davno i ljudima je ta pria ve dosadila. U svakom sluaju, suev je praneak (sada ve starac) na kraju naslijedio imanje - mladice topola ponovno su rasle - kao i samu kuu. Godinama ju je iznajmljivao raznim ljudima: nekom 10

profesoru iz Bostona, koji je jedno ljeto ondje pisao knjigu, knjiniarki kratke kose, koja je jedno vrijeme kuu dijelila s odgajateljicom iz vrtia (premda gospodinu Craneu nikada nisu bile drage i odahnuo je kad su otile). Nekolicina Kanadana provela je ondje kratko vrijeme dok su radili u tvornici, ali gospodin Crane nije bio sretan da u kui ive tvorniki radnici, pa je esto ostajala prazna. Bila je prazna i kad je Isabelle Goodrow prvi put obazrivo stigla u Shirley Falls, izviajui koje su tu mogunosti odgajanja djeteta - i pronalaenja supruga, emu se zapravo nadala. Mala bijela kua isprva joj se uinila savrenim "privremenim mjestom za ivot". To su bile rijei koje je rekla gospodinu Craneu onoga dana kad je stajao usred dnevne sobe s rukama u depovima, kimajui svojom proelavom glavom punom starakih pjega. Ponudio joj je da e obojiti zidove, dopustivi da sama izabere boju. Izabrala je blijedu, ali sjajnu be boju; privuklo ju je ime boje koju je vidjela u duanu s alatima: Rajska vrata. Saila je zavjese, koje su jo uvijek visjele na prozorima, posadila vrt u stranjem dvoritu, ispunila kutije na prozorima ljubiastim petunijama i ruiastim pelargonijama, tako da je gospodin Crane bio zadovoljan. Nekoliko joj je puta ponudio da kupi kuu po vrlo povoljnoj cijeni, no Isabelle je uvijek odbijala premda je imala malu zalihu koju joj je ostavila majka. To je bio tek privremen smjetaj. Iako je na kraju ispalo da ipak nije; ivjele su ondje ve etrnaest godina. Od te bi pomisli Isabelle katkad doslovno pozlilo, kao da je progutala ustajalu vodu iz bare. ivot joj se odvijao kao i drugima, no nije se ukorijenila vie nego ptica na icanoj ogradi. I jednog bi dana ta ograda mogla nestati, jer e gospodin Crane vjerojatno umrijeti toga jednog dana. Nije smislila kako pristojno pitati to bi se u tom sluaju dogodilo s njezinim ugovorom za unajmljivanje. Nije se mogla natjerati kupiti kuu, nije mogla prestati misliti da e se njezin stvarni ivot dogaati negdje drugdje. U meuvremenu je kua bez podruma ili tavana ljeti bila nepodnoljivo vrela, a ovo je ljeto bilo najgore od svih. Jari se nije moglo pobjei, a ni majka i ki nisu se mogle izbjei. ak ni dvije spavae sobe pod gredama krova nisu pruale mnogo privatnosti jer ih je razdva jao tek gipsani zid. Isabelle se bojala poara izazvanog strujom te nije ost avljala ventilator ukljuen dok su spavale, pa su vrele noi bile tihe i mirne; kroz tanak zid ule su i kad se ona druga okree u krevetu. Veeras je Amy, leei u majici i gaicama, s golim nogama prebaenima preko ruba kreveta, ula da je majka pustila vjetar - kratak, suh zvuk, kao da se trudila ostati pristojna. Amy je rukom prela preko lica i u mraku zakolutala oima. Kad se povukla u spavau sobu nakon veere, iz ladice u stolu uzela je mali dnevnik koji joj je majka darovala prolog Boia i napisala rijei: Zavrio je jo jedan dan u raju. Majka e to, naravno, proitati. Cijelo je vrijeme itala. Dok je na Boi otvarala dar, Amy je odmah znala da e tako biti. "Mislila sam da si u godinama kad bi ti se takvo to svidjelo", rekla je majka. Krat ko izbjegavanje pogleda i istina se jasno iskazala. "Svia mi se", rekla je Amy. "Mnogo ti hvala." I zato je uvijek bila paljiva. Napisala bi: Danas za odmorom zabavljala sam se sa Stacy, mislei pri tome da su popuile po dvije cigarete u umarku iza kole. No, ovog je ljeta poela svaku veer pisati istu reenicu, osvetniki steui olovku: Zavrio je jo jedan dan u raju. Ista reenica trinaest puta, paljivo ispisana ispod datuma. Kad je zavri la, spustila je dnevnik na pod pokraj kreveta i legla; no odozdo je ula kako se uz tresak zatvaraju vrata kuhinjskog ormara i znala je da e se majka sada premjestiti u dnevnu sobu i listati Reader's Digest, ljuljajui stopalo, i osjeala je da je ona crna linija izmeu njih jo (kao i uvijek) tamo, da iz njezina kreveta ide ravno dolje do majke. Amy je iznenada ustala i povikala prema dolje: "Mama, Stacy je trudna. Samo sam htjela da zna." Tako. Uinila je to. I sad je u mraku njezina majka pustila vjetar i nijedna od njih nije imala kamo. Osim zaspati, to se zbog te vruine nee tako brzo dogoditi. Amy je zurila u strop. Svjetlo na verandi, upaljeno i nou, ulazilo je kroz prozor i Amy je mogla vidjeti nejasnu mrlju iznad sebe, veliine plitkog tanjura. Nastala je zbog previe snijega koji se prethodne zim e topio na krovu (no, inilo se da je to za Isabelle bila prava kata strofa. "O, dovraga", rekla je te noi stojei na vratima Amyne sobe. "O, dovraga, dovraga i dovraga", kao da e je takav prizor 11

dotui.) No, za Amy je ta mrlja bila podsjetnik, neka vrsta bolnog prijatelja, jer se sjeala da se mrlja pojavila prole zime, u sijenju, no prije nego to je srela gospodina Robertsona. Nije voljela ii u kolu: pokuavala je zauzeti svoje mjesto izmeu tijela uenika koja su promicala oko nje poput slobodno plutajueg planktona. Ali, znala je da nije jedna od onih udaka koji su se isticali u gomili premda je prije nekoliko godina, kad ju je pubertet drsko napao prije nego ostale, mislila da e biti tako. Umjesto toga, inilo se da je sve dobro zavrilo, osim tog iznenaujueg prijateljstva sa Stacy Burrows koja je pripadala skupini popularnih djevojaka, ali je ipak jedne jeseni Amy dala prvu cigaretu i nastavila se s njom druiti za vrijeme uine, to je za Amy esto bila jedina svijetla toka u danu. Dok je prolazila hodnicima, lice joj je obino skrivala bujna, duga, kovrava uta kosa, inilo se - njezin jedini adut; ak su joj i popularne djevojke katkad usput u toaletu govorile: "O, Boe, Amy, tako sam ljubomorna na tvoju kosu." No, ivot joj je bio miran, osim tog nejasnoga i zbunjujuega osjeaja sramote. I tako je tog dana u sijenju, dok su radnici staroga gospodina Cranea lopatama odgrtali snijeg s krova kue, Amy ula na sat matematike oekujui, naravno, da se nita zanimljivo nee dogoditi. Mrzila je matematiku, mrzila je nastavnicu, gospoicu Dayble. Svi su je mrzili. Gospoica Dayble bila je stara i ivjela je s bratom, koji je isto bio star, i godinama su se uenici rugali da Doughy Dayble spava sa svojim bratom. Okrutna i grozna pomisao. ena je imala mnogo peruti i na mjestima joj se vidjelo golo tjeme, svijetlo kao rana. Nosila je bluze bez rukava, ak i zimi, pa joj se svaki put kad bi podigla ruku prema ploi, vidio grmi sijedih dlaica na kojima su visjele grudice dezodoransa. No, gospoice Dayble nije bilo. Toga je sijeanjskog dana ispred ploe stajao mukarac. Bio je nizak, kovrave kose boje melase i guste brade iste boje, koja mu je u potpunosti prekrivala usne. Kroz naoale smeih okvira, lagano gladei bradu, promatrao je uenike dok su ulazili. Pogled na njega, to iznenaenje, uinilo je da Amy na tren osjeti da pripada ljudima oko sebe; izmijenila je poglede s popularnom Karen Keane. Uenici su bili neobino tihi dok su sjedali na svoja mjesta. Prostorija se ve inila drukijom jer nije bilo gospoice Dayble, kolska ploa prostranstvo ozbiljno zelenog, veliki sat iznad vrata pokazivao je tono vrijeme, deset i dvadeset i dva. Atmosfera oekivanja visjela je u sobi. Elsie Baxter spotaknula se o stolac i budalasto se nasmijala, no to se od nje i oekivalo. Profesorov se izraz lica nije pro mijenio. ekao je nekoliko trenutaka prije nego to je rekao: "Zovem se Thomas Robertson." Nitko ga prije toga nije vidio. Nagnuo se lagano naprijed, drei ruke iza lea, i dodao lj ubaznim tonom: "Bit u s vama do kraja godine." U najtamnijem kutku uma Amy je osjetila da joj se u ivotu dogaa golema, tiha promjena; pitala se koliko on ima godina. Nije bio ba mlad, ali ni staro -star. Negdje oko etrdeset, moda. "Sluajte, prije nego ponemo", rekao je gospodin Robertson tihim, sveanim glasom (imao je zaista divan glas, razliiti su tonovi zajedno vibrirali), hodajui naprijed i natrag ispred razreda, gledajui u pod, s rukama jo uvijek iza lea, "volio bih", i tu je stao i pogledao znatieljno po razredu, "volio bih vas uti." Ruiaste su mu se usnice mogle vidjeti kroz smee kovre brade. Nasmijao se, nakratko pokazujui guste ute zube, a bore su mu skoile u kutove oiju. "To bih volio. uti vas." Sklopio je kapke kao da naglaava tu poentu. "uti to?" Elsie Baxter nije ni podigla ruku. "Tko ste, kako se vidite..." Gospodin Robertson doao je do praznog stola i sjeo na njega, stavljajui noge na stolac. "Prije nego ponemo s brojevima", (izrekao je to s junjakim, masausetskim naglaskom), "volio bih znati gdje se vidite za deset godina." Podigao je obrve i ljubazno pogledao cijeli razred, prekriivi ruke i trljajui dlanove o rukave sakoa. "Dakle, razmislite. Gdje se vidite za deset godina?" Nijedan nastavnik prije nije ih to pitao, pa su se neki uenici me-koljili nervozno, ali ugodno iznenaeni, dok su ostali sjedili nepomino, razmiljajui o pitanju. Vani se zimsko nebo inilo dalekim. Kao da je razred postao vano mjesto, kao da nauljeni drveni podovi 12

pridravaju neto vano; miris krede i oznojenih tijela sadravao je naznaku uzbuenja, obeanja. "to je bilo s gospoicom Dayble?" Elsie Baxter pitala je iznenada, ponovno ne dignuvi ruku. Gospodin Robertson kimnuo je. "Ah, da, naravno", rekao je. "To biste eljeli znati." Amy, koja se nije pomaknula otkad je sjela na mjesto, sada je stavila ruke u krilo i pitala se je li starica umrla; ne bi zaalila da je bilo tako. Ali, nije bilo. Gospoica Dayble pala je niz podrumske stube i razbila lubanju. Bila je u bolnici u stabilnom stanju, ali e lom dugo zacjeljivati. "Ako joj netko eli poslati poruku, siguran sam da e je rado primiti", rekao je gospodin Robertson. Nitko to nije elio. No, taj zabrinuti nain na koji je gospodin Robertson podigao obrve dok je to govorio, ukrotio je razred pa su se suzdrali i oni uenici koji bi inae dobacili zloban komentar o tome to bi eljeli poslati gospoici Dayble. Gospodin Robertson utio je jo nekoliko trenutaka, zurei u pod, kao da je podsjeanje na situaciju gospoice Dayble zahtijevalo stanku, zbog iskaza potovanja, a onda je, gledajui ponovno u razred, rekao tiho: "Ali, ja bih vas ipak volio uti." Flip Rawley, popularan i zgodan, dobroudna lica, oklijevajui je dignuo ruku. Proistio je grlo i rekao: "Volio bih profesionalno igrati koarku." "Divno." Gospodin Robertson pljesnuo je rukama. "Divan sport. Gotovo kao balet, hou rei - kao neki prekrasan ples." Amy je pogledala Flipa da vidi kako mu se svidjela ta ideja s baletom, ali je Flip kimao glavom. Gospodin Robertson skoio je sa stola, raspoloen i inspiriran. Pred ploom je rekao: "Pogledajte ovo", dok je crtao dijagram neke koarkake utakmice. "Nije li to posebno divna igra?!" zakljuio je sputajui kredu u lijeb. "Kad je dobro odigrana, u svakom sluaj u." Otpraio je ruke o samtene hlae i kimnuo prema Flipu. "Sve najbolje na tvome putu." Nakon toga se u zrak vinulo mnogo ruku. Maryanne Barmble eljela je postati bolniarka. Htjela je "pomagati ljudima", kako je rekla, ali je gospodin Robertson samo gladio bradu i kimao. Na Maryanneinu se licu italo razoaranje; mislila je da bi se to njemu svidjelo, da e priati o ljepoti njezina ivotnog puta. "Tko je sljedei?" rekao je gospodin Robertson. Amy ga je kroz kosu napeto promatrala. Bio je nizak, istina, ali vrst i nabit, punih grudi i ramena koja su se inila muevno snanima, usprkos injenici to je odjenuo ruiastu koulju. Kosa mu je bila dulja nego to je oekivala od sredovjenog mukarca; da je bio mlai, na fakultetu bi proao kao hipi. Ali, nosio je kestenjastu kravatu na ruiastoj koulji i smei sportski sako, iste boje kao to su bile i samtene hlae. Bez sumnje je bio odrastao mukarac s autoritetom. Ve je po glasu to bilo jasno. "Govorim vam", gospodin Robertson podigao je ruku, "da ste u kritinom razdoblju ivota. Vie niste djeca." Hodao je izmeu redova klupa; glave su se okretale da ga slijede. "Sve morate dovoditi u pitanje", rekao je snano stiui ake. Uenici koji su bili podigli ruke, sada su ih polako spustili na stolove; nisu bili sigurni to on to radi. "Sada ste mladi ljudi", nastavio je. "U ovom razredu nema niko ga", i tu je zastao, stojei pokraj prozora, podiui ramena dok se prstima igrao sitniem u samtenom depu, "tko bi jo uvijek morao misliti da je dijete." Usprkos svome divnom glasu jo uvijek nije potpuno osvojio razred. Ve dulje nisu za sebe mislili kao o djeci i pitali su se zato im se sada obraa svisoka - premda nisu to ba tako shvaali. "Stigli ste do toke", nastavio je, "gdje sve morate dovoditi u pitanje." Amy se pitala je li taj ovjek komunist. Ta brada i duga kosa; moda je razgovor navodio na marihuanu, moda e sada zagovarati legalizaciju. "U pitanje, sve", ponovio je odmiui prazan stolac. Imao je ve like ruke, kao da je priroda zamislila da bude vii, vei mukarac, no u tom pokretu odmicanja stolca bilo je neto iznimno njeno. "Samo kao mentalna vjeba. To je sve. Tek da umove odrite budnima." A moda i nije bio komunist. "Jeste li zaista eljeli jesti pahuljice za doruak?" pitao je, ogledajui se po razredu. 13

Moda je samo udan. "Ili ste ih jeli jednostavno iz navike? Jer vam je tako rekla majka." Elsie Baxter, koja je sjedila iza Amy, glasno je proaptala da ona nije jela pahuljice za doruak, no Amy ju je ignorirala, a Flip Rawley namrgodio se i zakolutao oima da Elsie shvati da treba zavezati, i time je gospodin Robertson pokupio sve bodove. "Sada", rekao je gospodin Robertson drukijim tonom, veselim, ponovno prijateljskim glasom, trljajui ake. "Gdje smo stali? Priali ste mi. elim da mi priate." Kevin Tompkins elio je biti odvjetnik. Mucajui je izgovorio vie nego to se itko sjeao da je ikada rekao. Njegova je roakinja silovana kad je bila mala i tip se izvukao bez posljedica. Tako da je Kevin elio biti odvjetnik. Gospodin Robertson postavljao je mnogo pitanja i paljivo sluao Kevina, koji je odgovarao, mucajui i vlaei usne. "Nije li ivot zanimljiv?" rekao je na kraju gospodin Robertson. Crna je kazaljka sata na zidu tiho kliknula i pomaknula se do sljedeeg broja. Prstom je pokazao na Amy. "Ja?" "Da, ti. to bi ti htjela biti?" Gotovo da joj se vrtjelo. "Htjela bih biti nastavnica", odgovorila je, ali joj je glas bio tanak, a moda ak i drhtav; uasnuta je sluala kako je svoje uzbuenje otkrila pred svima. Pred njim. Gospodin Robertson dugo ju je promatrao. Porumenjela je, spustila pogled prema stolu, ali kad je ponovno pogledala kroz kosu, on ju je jo uvijek mirno gledao. "Stvarno?" konano je rekao. Oblio ju je val vruine. Gledala je kako je prstima polako preao po bradi, sve do crvenkastog mjesta odmah ispod usne. "Ali, zna", rekao je gledajui je zamiljeno, "prije bih rekao glumica." Krajikom oka Amy je osjetila da je Flip Rawley zainteresirano promatra. Moda ju je cijeli razred tako gledao. Gospodin Robertson naslonio se na prozor, kao da je imao sve vrijeme ovog svijeta za razmiljanje o tome. "Ili pjesnikinja, moda." Srce joj je ubrzalo ritam. Kako je mogao znati za pjesme u kutiji cipela pod njezinim krevetom? Kako je mogao znati daje prije mnogo godina napamet nauila sve pjesme Edne St.Vincent Millay i da je u jesenja jutra u kolu ila puna nade - O, svijete, da te mogu stegnut blie! - i onda se vraala kui razoarano, vukui noge uz rijei Tuga kao vjena kia po mom srcu. Kako je taj ovjek to mogao znati? A znao je, jer nije pretpostavio da e Maryanne Barmble biti pjesnikinja, zar ne? Niti mucavi Kevin Tompkins. "Kako se zove?" "Amy." Rukom je posegnuo iza uha i podigao obrve. "Amy", ponovila je, proistivi grlo. "Amy. Amy, i kako jo?" "Goodrow." "Amy Goodrow." Okrenuo se i vratio ispred razreda, ponovno se naslanjajui na plou, sa stopalom leerno podignutim iza sebe na zid. Pretpostavila je da je sada zavrio s njom jer su mu oi kruile razredom. No, iznenada je rekao: "Amy, zaista eli biti uiteljica?" I moda bi stvarno priznala da bi radije pisala pjesme da on tada nije pogrijeio, da nije nagnuo glavu i rekao: "Ili tvoja majka misli da je dobro biti uiteljica?" Uvrijedila ju je istinitost njegovih rijei. Ustvari je to bila Isabelleina ideja da Amy postane uiteljicom. To je sama Isabelle eljela biti. No, nije loe pouavati. Amy se mogla zamisliti da to radi cijeli ivot. "elim biti uiteljica", rekla je tiho i osjetila da ju je tada otpustio jednim leernim: "U redu." Sarah Jennings htjela se pridruiti cirkusu i postati klaun. Gospodin Robertson nagnuo je prijateljski glavu i izjavio da su takve elje plemenite. Poela ga je mrziti. Mrzila je kako je sjedio na stolu, jednom nogom na stolcu, kako je zavrtao rukave koulje. Nakon toga prvog dana vie nikada nije nosio sako. Umjesto toga 14

olabavio bi kravatu i zavrnuo rukave i drsko nagnuo glavu. Mrzila je kako bi rukom punom praine od krede prelazio preko valovite kose, kako bi skoio sa stola i brzo hodao do ploe, pisao brojeve, crtao trokute, lupkajui tako snano kredom po ploi dok bi zavravao objanjenje da bi se kreda prelomila napola, jedan bi komad pao na pod, i katkad bi ga ondje i ostavio kao da je ono to je govorio bilo previe vano, previe uzbudljivo da bi to prekidao podiui glupi komad slomljene krede. I mrzila je to su ga svi u razredu voljeli, to bi se uzbudili kad bi ih iznenada pitao neko glupo, osobno pitanje. (Naslanjajui se na stol, jednoga je dana pogledao Elsie Baxter i rekao: "Jeste li ponekad deprimirani}") Mrzila je to su svi padali na to. "Gospodin Robertson", ula ih je da govore, "je, dobar je. Faca." Mislila je da je vjerojatno licemjer. "Misli da je poseban", poalila se Stacy Burrows dok su pripaljivale cigarete za vrijeme uine vani iza kole. Stacy je bilo svejedno. Njoj on nije predavao - bila je u "slabijoj grupi", kod gospoe Weatherby - ali bi Stacy ionako bilo svejedno. "Svi su mukarci krmci", odgovorila je otpuhujui dim kroz nos. Amy je majci rekla da je zamjena za gospoicu Dayble neki udan ovjek s bradom. "Nizak?" pitala je majka perui najlonke u umivaoniku u kupaonici. "Vidjela si ga?" Uznemirila ju je ta misao. "Ne." Majka je odmahnula glavom, vjeajui najlonke preko drke tua da se sue. "Ali, niski ljudi esto nose brade. Tako se osjeaju muevnije." Amy su se majina zapaanja katkad sviala. "Ti samo radi svoj posao", savjetovala ju je Isabelle. "To je jedino vano." I radila je, pognula bi glavu nad stol u zaguljivoj uionici dok su radijatori u kutu pucketali, a Flip Rawley sjedio je pokraj nje i vie je nije gledao kao buduu glumicu, ve je gledao postrance, nastojei prepisati njezin test, a ona ga je pokuavala ignorirati, uredno ispisujui jednadbe dok je dugom, kovravom kosom uglavnom uspijevala sakriti lice sjedei u klupi i radei. Sve dok gospodin Robertson jednoga dana nije rekao: "Amy... Zato se skriva iza kose?" Osjetila je vruinu pod pazuhom. Naslanjao se na zid kao i obino: prekrienih ruku, jedne noge sa vinute iza sebe i oslonjene o zid tako da mu je bavasti trup bio izbaen naprijed. Radijator u kutu zakuckao je. Nekome je ispala olovka. "Ima punu glavu sjajne kose", rekao je gospodin Robertson. "Ljudi na tebi to prvo primjeuju. Ali se skriva za nje. Jedva da ti ikada vidimo lice. Jesi li svjesna toga?" Naravno da je bila svjesna. "Ponaa se kao kornjaa, Amy." Odmaknuo se od zida. "Samo, umjesto oklopa ima taj egzoskelet od kose." Razred se ovome malo nasmijao, kao da je izrekao prostotu (premda nitko od njih, pa ni Amy, nije znao to znai rije "egzoskelet"). "Vidio sam nedavno u asopisu neki strip ", nastavio je gospodin Robertson hodajui prolazom prema svom stolu. "Vidio sam taj strip, Amy, i sjetio se tebe." Glavu joj je ispunila tupa, odurna bol. "Dvije kornjae. Jedna veselo s vratom vani, a druga potpuno uvuena u oklop. I ta vesela kae: 'Hajde, izai, svi pitaju za tebe.' " Razred se ponovno nasmijao. Gospodin Robertson pokucao je po stolu. "Dakle, izai, Amy Goodrow. Svi pitaju za tebe." Mrnja koju je osjeala prema njemu bila je tako ista da joj je inila dobro, kao da ga je tako mrzila godinama. Zurila je u stol, pratila brojeve napisane na papiru i zamiljala dugi vrat svoje majke, poeljevi zaplakati jer je bila potomak stvorenja nalik na kornjau; zaplakati jer ju je taj isti ovjek, koji ju je prije vidio kao pjesnikinju (i glu micu), sada usporedio s kornjaom. Zvono se oglasilo, odzvanjajui uionicom i hodnicima, i ula su se vrata drugih uionica kako udaraju o zid. Stolci su kripali, knjige padale na pod. Zaustavio ju je na izlazu. "Amy", rekao je, pozivajui je prstom, "htio bih s tobom kratko razgovarati." Zastala je posluno, steui knjige jae uza se. Uenici su prolazili pokraj nje, neki od njih gledajui u nju pa u gospodina Robertsona. Gospodin Robertson priekao je da se uionica isprazni i onda je tiho rekao, ozbiljnim 15

glasom kao da joj otkriva nemilu tajnu: "Bojim se da sam te uvrijedio. To nisam namjeravao i ispriavam se. Jako mi je ao." Pogledala je pokraj njega, nagnute glave. Bili su gotovo iste visine. Ljuljala se na rubu stopala da bi se inila niom, ali bila je visoka, visoka ba kao to je on bio nizak, pa su stajali tako, lica udaljena tek nekoliko centimetara. "Prijatelji?" rekao je naginjui glavu kao da usklauje kut s njezinom. Da je barem bila netko drugi. Karen Keane, recimo. Da je bila Karen Keane, sada bi razigrano rekla: "O, naravno da smo prijatelji", i svidjela bi mu se; naalili bi se. Ali, Amy nije nita rekla. Niti je promijenila izraz lica. Osjeala je da joj lice bezizraajno visi, napola skriveno kosom. "Dobro", rekao je, "nismo prijatelji, razumijem." U glasu mu je ula nagovjetaj neega krutog, kromiranih rubova. Okrenuo se i otiao. U enskom je toaletu napisala prostotu. Nikad prije nije nita na pisala na zid i dok je olovka ispisivala grube, neravne crte, osjeala je naklonost prema onome tko je prethodne godine vandalizirao dvoranu za tjelesni, kao da je sada i sama bila spremna razbijati prozore, evo ba ovaj tu u zahodu, za ije se staklo zalijepio mokar snijeg. Zaulo se drugo zvono. Kasnila je na sat domainstva, a nikad prije nije kasnila na sat. No, napisala je jo neto na zid toaleta, jer, kad je razmislila, i nastavnik domainstva bio je upak. Nakon toga ju je ostavio na miru, ali ona na satu matematike nije imala mira. Kao prvo, poela je razumijevati matematiku kao to nikad nije i katkad bi Amy tijekom tih sumornih sijeanjskih dana, kad je nebo izvan uionice bilo neumoljivo sivo, a gole granice smr znutog jorgovana lupkale o prozore, palo na pamet podii ruku i odgovoriti na neko pitanje koje bi postavio gospodin Robertson, no nikada to nije uinila. Ipak, uznemirivalo ju je, posebno kad bi drugi u razredu pogreno odgovorili, a gospodin Robertson stajao pokraj ploe drei kredu i govorio: "Hoe li jo netko pokuati?" Katkad bi joj nakratko uhvatio pogled i tada bi poeljela dignuti ruku, ali se bojala da ne zna toan odgovor. A znala je. Gospodin Robertson okrenuo bi se prema ploi i ponovio zadatak jo jednom, ili mnogo puta ako je bilo potrebno, dok ne bi konano od nekoga iznudio odgovor koji je Amy mogla dati samo da se usudila. A znao je biti i strog kad mu je tako odgovaralo. Siroti Alan Stewart, natmuren djeak s mnogo akni koji je sjedio otraga, jednoga je dana morao ostati u koli samo zato to je klikao kemijskom. I Elsie Baxter je, krupnoj i naprasitoj, masne koe, zaprijetio kaznom kad je ljubiastom vakaom gumom napuhavala goleme balone i putala ih da joj se raspuknu posred lica. No, ispriala se i bacila vakau, pa je gospodin Robertson postao ljubazan i blago se naalio. Po boji njezina lica svi su znali da je zaljubljena u njega. ("Elsie ba i nema neko dobro zalee", rekla je Amyna majka.) Nitko ga nije elio ljutiti. Bio je omiljen jer je bio drukiji i, p remda je bio svojeglav, usprkos tim malim neugodnostima vrijedilo je sjediti na satu na kojem se nisi osjeao mrtvim. ak se i Amy, koja ga je i dalje mrzila, tako osjeala. Jednoga je dana, objanjavajui neki teorem pri kraju sata, gospodin Robertson udario akom po ploi. "Ne vidi li ljepotu ovoga?" viknuo je Alanu Stewartu, koji je zijevao u zadnjoj klupi. "Kaem vam, ljudi, da ste imalo senzibilni, zaplakali biste nad ovime." Nekoliko se uenika nasmijalo, ali to je bila pogreka jer se gos podin Robertson namrtio i rekao: "Ozbiljno mislim, zaboga. Ovdje imate tri crte. Tri obine crte." Podebljao ih je kredom. "A pogledajte kakvu samo ljepotu skrivaju." inilo se da se ispuhao i onih nekoliko uenika koji su se nasmijali, sada su se mekoljili na stolcima. No, Amy je gledala u ono to je nacrtao na ploi i u misli joj se uvukla ideja, stih pjesme koji je jednom proitala: Samo je Euklid vidio istu ljepotu. Gospodin Robertson pogledao je po razredu i zaustavio pogled na njoj. "to je?" rekao je, pruajui bradu prema njoj - ali je bio umoran i rijei je izgovorio grubo. Amy je spustila pogled i odmahnula glavom. "Dobro onda", uzdahnuo je. "Sat je gotov." Amy je uvijek boljela glava nakon cigareta. Od njih joj je bilo zlo, pa se naslonila na 16

srueno deblo i promatrala kako Stacy prebire po depovima traei ibicu. "Dobro si?" Stacy je zamirila dok je palila svoju drugu. "Mrzim kolu." Stacy je kimnula. "I ja mrzim kolu. Jutros sam povraala i htjela ostati doma, ali me mama svejedno poslala." "Povraala si?" Stacy je ponovno kimnula. "Moju mamu nije briga. etkom me udarila po ruci." "ali se." Stacy je slegnula ramenima i podigla rukav mornarskoplave boje. "Moja je mama jebeno luda." Govorila je s cigaretom u ustima, oprezno mirkajui prema crvenkastoj masnici na zglobu prije nego to je spustila rukav. "Boe, Stacy." Amy je otresla pepeo s cigarete u snijeg i zgazila ga izmom. Stacy je otpuhnula dim. "Ovih mi je dana stalno loe." Glavobolja je ipak bila bolja od munine, ak i kad je trajala cijeli dan kao Amyna. Glava ju je jo uvijek boljela kad se vratila kui iz kole, sjedila za kuhinjskim stolom i u ledenoj kui pisala zadau iz matematike. Navikla se najprije napisati zadau iz matematike pa bi onda, prije nego to bi majka stigla kui, otila u svoju sobu i zurila u zrcalo. Nije se mogla odluiti na to si je nalikovala. Sjedei na tabureu (zapravo, staroj bavi - Isabelle je oko nje saila ruiasti volan i povrh toga stavila jastui), Amy nije shvaala kako izgleda. Oi su joj bile razmaknute, elo visoko, a Isabelle je rekla da su to znaci inteligencije, no to Amy nita nije znailo. Htjela je biti lijepa i mislila je da bi pomoglo da je nia i da ima manja stopala. Pa ak i to to je dobro da su joj oi razmaknute, u njima nije bilo nita posebno; nisu bile ivo plave ili tajanstveno smee; samo mutno zelene, a put blijeda, posebno zimi, kad se inilo da joj je koa ispod oiju prozirna, gotovo plava. Barem joj je kosa bila lijepa. Znala je to uglavnom zato to su joj to ljudi cijeloga ivota govorili. "Odakle joj takva kosa?" stranci su go vorili njezinoj majci u duanu ivenih namirnica kad je Amy bila jo dovoljno mala da sjedi u icanim kolicima za kupovinu. "Pogledajte samo tu kosu", govorili bi, katkad je i dodirivali, milovali neku kovru, ravnali je. No, Amy je znala, kao to djeca znaju takve stvari (sve znaju, tvr dio je gospodin Robertson poslije), da njezinoj majci nije bilo drago to joj stranci dodiruju ker i komentiraju joj kosu. Moda je to bilo najranije Amyno sjeanje na krivnju, jer je ona voljela kad bi je netko podragao; okrenula bi lice u smjeru ruke, pognula glavu da osjeti oklijevajue prste te nepoznate ene koja joj je govorila ljubaznim glasom: "Lijepa djevojica, od koga ti je takva kosa?" Ne od Isabelle. ak su i neznanci to vidjeli. Tek jedan pogled na Isabelleinu tanku tamnu kosu, stisnutu u punu, i znali su. To je bila kosa njezina oca. I razlog to se to Isabelle nije svialo - Amy je to odavno shvatila. Pretpostavljala je da je to zbog to ga to joj je otac umro odmah nakon to se rodila, od sranog udara na kalifomijskom golf-igralitu. "Zato je bio u Kaliforniji?" pitala je Amy, ali je odgovor uvijek bio "Zbog posla" i Amy nikada nije doznala nita vie. No, naslijedila je njegovu kosu, ma tko on bio, i na tome je bila zahvalna dok ju je eljala tih zimskih popodneva ispred zrcala, a razliite su joj nijanse utog padale preko ramena. I onda je jednoga dana, odlazei iz kantine ranije (Stacy nije dola u kolu), Amy naletjela na gospodina Robertsona koji je izlazio iz zbornice. " 'dan", rekla je Amy, no zvuk nije iziao iz njezinih suhih usta, koja su se otvorila prije nego to je pognula glavu. "Amy Goodrow", rekao je gospodin Robertson prolazei pokraj nje dalje niz hodnik. Ali je ula da su mu se koraci zaustavili i, gledajui preko ramena, vidjela je da se okren uo i promatrao je. Lagano je zatresao glavom prije nego to je rekao: "Samo bi te Bog, duo, mogao voljeti zbog tebe same, a ne zbog tvoje plave kose." Drhtavih ruku i sjedei na rubu kreveta, Isabelle je mjesecima poslije itala dnevnik odluna otkriti kako je sve to poelo, no nije pronala nita vie do bezopasnog zapisa za deseti sijenja: Stara je Daybleica pala niz stube i, nasreu, razbila glavu.

17

3
Klima-ureaji zujali su na prozorima ureda. Bilo je rano, dan je tek poeo. Ovo je bilo tiho vrijeme, ene su na sebi jo nosile mirise jutarnjih sapuna i, pozdravljajui se, u tuem dahu njuile aromu paste za zube; sad su sjedile za stolovima, radile mirnije nego u bilo k oje drugo doba dana. Katkad se ulo kako se zatvara metalni ormari, neka bi kanta za otpatke zagrebla nakratko po podu. Avery Clark stajao je u dovratku svog ureda zavrnutih rukava. "Isabelle", rekao je, "moe li doi na tren, molim te?" I da je sirota Isabelle znala da e joj Avery Clark danas diktirati pisma, obukla bi lanenu haljinu. Nije to bila haljina od istog lana, ali je lan bio u sastavu materijala i bila je plava poput potonice ("Dobro ime, dobro se nosi", rekao je razdragani prodava). Isabelle je nastojala ne nositi esto tu haljinu. Da je previe esto izgledala atraktivno, ljudi bi to poeli oekivati i onda bi ee primjeivali da takva zapravo nije bila. A danas to sigurno nije bio sluaj zbog nateenih oiju i bora od loeg sna. (Zasta la je pred Amynim vratima. "Ali, to e Stacy s bebom?" pitala je. A Amy je bezbrino odgovorila: "A odrei je se, valjda.") No, Isabelle uope nije spavala i dok je traila stenografski blok, razmiljala je da e sad morati proi pokraj Averyja u debeloj kariranoj suknji koja je bila predugaka i koja joj nije naglaavala bokove. Nije mogla nai stenografski blok. Papiri i mape, bezopasni i blijedi, leali su posvuda po stolu. No, blok nije nala, to je bilo krajnje glupo i grozno jer je ona bila dobro organizirana osoba. "Samo sekundu, molim te", rekla je, "ini se da sam zametnula..." Oznojila se, ali Avery je nezainteresirano kimao glavom promatrajui sobu punu ena, s nadlanicama na bokovima. "Ba glupo od mene", rekla je Isabelle, lupajui dlanom po bloku koji je cijelo vrijeme bio tamo, na njezinu stolu. "Gospoa Glupost", rekla je, no Avery to izgleda nije uo. Leerno se odmaknuo da je propusti unutra. Dva vanjska zida njegova ureda bila su gotovo potpuno ostakljena, to je u Isabelle pojaavalo osjeaj izloenosti svaki put kad je bila s njim u uredu. A i sve to staklo nije imalo smisla; sluilo je tome da pazi na ene kojima je bio nadreen, ali Avery Clark nije bio naporan i strog ef. U rijetkim sluajevima kad je morao razgovarati s nekom neposlunom radnicom o tome da loe radi (prije nekoliko godina dogodio se gadan incident s nekom enom iji je tjelesni miris bio tako napadan da su Averyja druge ene neprekidno gnjavile da je upozori - neugodna situacija, poalio se Isabelle, koju nikada nee zaboraviti), takav bi sastanak sa zanimanjem pratile druge ene sa svojih radnih mjesta. "to se dogaa u akvariju?" mrmljale bi jedna drugoj. No, Isabelle mu je bila tajnica i kad je bila u njegovu uredu, to nije privlailo pozornost. Nitko, govorila si je, osim samoga Averyja ne primjeuje da joj je neugodno. A ini se da njega ne zanima. Premeui po stolu, rekao je jednostavno, ne podiui pogled: "Dobro onda, hoemo li poeti?" "Sve je spremno." Mnogo je noi tijekom nekoliko prolih godina Isabelle, ne mogavi zaspati, zamiljala da lei u bolnici dok Avery Clark sjedi pokraj nje zabrinuta, ostarjela lica. Katkad je u bolnici bila samo zbog iscrpljenosti, drugi put jer ju je pokupio auto dok je prelazila ulicu, povremeno bi joj amputirali neki ud. Prole su je noi upucali tijekom pljake, metak joj je zamalo promaio srce, a Averyjevo je lice bilo blijedo zbog brige dok je sluao ravnomjerne zvune signale s monitora na koji je Isabelle bila prikljuena. Posramila se to je o tome mislila sada, gotovo oamuena sramom dok je sjedila preko puta njegova stola sa stenografskim blokom na kariranoj suknji. Izraz njegova lica u bijelom svjetlu ureda bio je zamiljen i neodreen - na bradi crvena mrljica od jutarnjeg brijanja - i odvajao ju je od golemog prostranstva detalja koji su inili njegov ivot. (Nije znala ak ni to voli jesti. Ima li u kui glasovir? I koje je boje, upravo se zapitala, toaletni papir kojim je jutros zaustavio krvarenje na bradi?) "Dobro", rekao je suho. "Korporaciji Heathwell Lentex. Tri primjerka. Potovani. Ne samo potovani. Provjeri u spisu kome to tono ide." "Da, naravno", rekla je upisujui uputu na blok papira i onda lupkajui olovkom po 18

koljenu. "Nee biti problema." Pokuavala je mnogo puta sve to zamisliti, tu zbrkanu hrpu detalja od kojih se sastojao taj ovjek. Zamiljala ga je i kao djeaka. (Raznjeilo ju je to jer je sigurno bio visok i trapav.) Zamiljala ga na dan vjenanja, sveanog i utogljenog u odijelu, zaeljane kose. (Sigur no se neega potajno bojao, kao i svi mukarci.) I, kakav mu je sada bio ivot? U mislima mu je razgledala ormar, koulje koje su visjele u nizu, noni ormari, ladice pune pidama... "Ugovor izriito kae da kupac preuzima rizik. Vidi stavak etiri, trei red." O vdje je Avery Clark zastao i zabuljio se u papir na svome stolu. Isabelle je stisnula usne. Ru joj se uini gumenim. "Proitaj mi to ponovno, molim te, Isabelle." Proitala je. "Samo malo da provjerim ovo." Sjedila je dok je prelistavao razliite dokumente. No, osjeala se vrlo povrijeenom, jer nekada su na pauzi zajedno pili kavu. Nekad bi ona ovdje sjedila i priala mu da joj voda zbog snijega curi ispod krovnih greda ili da hladnjak katkad zaledi mlijeko, i on bi gotovo uvijek rekao, ma kakav da je bio problem: "Pa, mislim da si to dobro rijeila, Isabelle." A sada je rekao: "Novi odlomak", i tek je nakratko pogledao. "Pod sjeamo vas da posljednjeg tjedna u lipnju ove godine..." Blagi Boe. Posljednji tjedan u lipnju, prije niti mjesec dana, tad joj se ivot sruio. Raspao. Kao da joj ruke, stopala i noge u svakodnevnim najlonkama sve ove godine nisu bile nita vie do pijeska. I, to je bilo najgore od svega, Avery Clark vidio je to. Kad je tog jutra ula u njegov ured, crvenei se tako da su joj oi zasuzile, odmah ga je pitala: "Molim te, Avery, reci mi moe li Amy od ponedjeljka poeti ovdje raditi?" Odgovorio je ne podiui pogled: "Naravno." No, to je drugo i mogao rei, mislila je Isabelle. Otada nisu zajedno pili kave na pauzama. Nisu uope razgovarali, osim o besmislenim redovitim poslovnim temama. Stolac je zakripao jer se sada nagnuo naprijed. "... tri tjedna unaprijed obavijestiti o neisporuci robe." Ali, kad bi joj bilo to rekao. Samo: "Isabelle, kako si?" "U prilogu standardno odricanje od odgovornosti. Potpiite." Zatvorila je stenografski blok razmiljajui o onom danu prole jeseni kad mu je ispriala koliko ju je povrijedila Barbara Rawley, akonova ena, kad je rekla da nije prikladno ukraavati oltar otrovnim velebiljem i jesenskim liem nakon to je to Isabelle tako uinila, jer su je zaduili za araniranje listopadnog cvijea. "Ali, lie je bilo prekrasno", razuvjeravao ju je Avery. "Emma i ja priali smo o tome." To je bilo dovoljno, to to je kimnuo glavom. (Premda radije ne bi sluala o Emmi neljubaznoj Emmi Clark, koja je stajala ispred crkve u skupoj odjei i izgledala kao da joj sve smrdi.) "Ako to moe poslati jo danas", rekao je Avery. "Da, naravno." Isabelle je ustala. Rairio je prste preko obraza i naslonio se na stolac, gledajui kroz staklo iskrzanu rijeku ena koje su ulazile i izlazile iz radnog prostora. Isabelle se brzo povukla prema vratima da ne bi svoju groznu kariranu suknju i bezoblinu figuru predugo izlagala njegovu pogledu. "Isabelle." Rije je izgovorio tiho. Ve je zamalo prola kroz vrata. Mogla je to potpuno propustiti, to tiho zazivanje njezina imena. "Da?" rekla je meko, istim tonom, okreui se prema njemu. No, on je razgledavao svoju gornju ladicu, lagano pognute glave s tankom sijedom kosom. "Rekao sam tri primjerka?" Jae je otvorio ladicu. "Neka bude etiri." Debela Bev odbacila je prazni karton soka od narane u metalnu kantu za otpatke, to je tupo odjeknulo u utihloj prostoriji, obrisala usta nadlanicom i preko stola pogledala Amy Goodrow. Bilo joj je ao djevojke. Bev je imala troje djece i mislila je da je Amy udna njezinu je licu nedostajalo kretnji. Istina, bilo je krajnje dosadno raditi u vreloj prostoriji s 19

gomilom sredovjenih ena. (Hladila se asopisom koji je Rosie Tanguay tog jutra bacila na njezin stol, usput rekavi: "Ima lanak tu, Bev, o viestrukim ovisnostima." Krava Rosie, koja je za ruak jela mrkve.) No, s tom Amy, mislila je Bev dobacujui joj diskretne poglede dok se hladila, nije bilo sve u redu, ne samo taj glupi posao u pakleno vruem uredu. Primjerice, nije vakala vake. Bevine su keri stalno vakale, u ustima valile velike grude, napuhavale, pucale balone, izluivale sve ivo. Roxanne, najmlaa, stara dvadeset i jednu godinu, jo je to radila. Bev je nikada nije vidjela bez vakae u ustima kad bi subotom dolazila oprati rublje, razmrljane minke i mutnih oiju nakon zabave od prethodne noi. Kad se bolje razmisli, to je moralo biti neto drugo. Amy Goodrow nije se minkala. A trebala je. Moda bi se tko i okrenuo za njom kad bi nabacila malo sjenila, zatamnila trepavice. Ona to nije ni htjela, mislila je Bev, traei cigarete; djevojka je bila vrlo srameljiva, cijelo je vrijeme sputala glavu kao pas koji oekuje batine. teta. Ali, nisu je zanimali ni lakovi za nokte ni parfemi, a koju to tinejderku ne zanima? Nikada nije za radnim stolom listala asopise, priala o svojoj odjei, nikad telefonom nije nazvala prijateljicu. "Nazovi nekoga", rekla joj je Bev jednoga posebno vrueg dana, kad je vidjela da joj je dosadno, ali je Amy odmahnula glavom. "Nema veze", rekla je. Pa, nije to ba normalno. I ta njezina kosa. Tko bi normalan odrezao onakvu divnu, valovitu kosu? Djevojke su prolazile razne faze, znala je to Bev. Njezina je najstarija ki obojila kosu u crveno i jedno vrijeme izgledala krajnje glupo, a Roxanne je stalno radila grozne trajne i o tome cvilila tjednima. Ali, odrezati onakvu kosu. A izgledala je strano, ak ni podiana prema licu. Iskreno, Bev bi katkad prolazili trnci kad je gledala te raupane repice - kao nakon kemoterapije ili zraenja, neto poput toga. Kosa Clare Swan izgledala je tako kad se vratila s terapije u Hannoveru. Zapravo, ne ba. Amy nisu na glavi nedostajali buseni kose. Samo je bila loe oiana. Stvarno loa odluka. Bev je zapalila cigaretu, misli o karcinomu uznemirivale su je. Clara Swan imala je tek etrdeset i tri godine, ali je imala tumor na mozgu, ne na pluima. Tumor na mozgu mogao je dobiti svatko, svi su imali iste anse. Ako Bev bude dobila tumor na mozgu, onda je bolje da se najprije dobro provede. Izdahnula je razmahujui dim debelom rukom. Rosie Tanguay rekla joj je u kantini: "Ne razumijem zato ljudi pue, s obzirom na sva ona istraivanja." Istraivanja. Rosie Tanguay mogla si ih je zabiti ravno u tu mravu stranjicu. Bev je znala zato pui. Puila je zbog istog razloga zbog kojega je i jela: veselila se tome. Nita drugo. ivot je bio dosadan i veselje je bilo potrebno. Kad se udala, veselila se to e svake noi spavati s muem Billom u pregrijanom staniu u Ulici Gangover. Boe, kako su se dobro zabavljali. I vrijedilo je svih svaa oko novca, prljavih arapa, kapljica mokrae po podu kupaonice - sve ono na to se navikne kad se za nekog uda; nita to nije vano kad legne u krevet. udno je kako i to izblijedi, neto tako dobro. Ali je izblijedjelo. Bev je izgubila interes nakon prvog djeteta. Poela je zamjerati Billu to ju je iz noi u no i dalje elio, vjeno ukruen. Bila je iscrpljena, a beba je mnogo plakala. I dojke su joj se promijenile jer ju je to ljuto dojene sisalo dok bradavice nisu popucale; i nikada nije smravjela. inilo se da joj tijelo eli ostati nabubreno; i onda je ponovno ostala trudna. I tako, u vrijeme dok su joj se kua i ivot punili, iskusila je neumoljiv osjeaj gubitka. A moda sve to vie i nije bilo vano. Jo su to povremeno radili, u tiini, uvijek u mraku. (Kad su se vjenali, provodili bi katkad cijeli vikend u krevetu dok ih je sunce grijalo kroz rolete na prozorima.) Ugasila je cigaretu. Nee se aliti, nije vie dijete. No, bol je ostala u njoj. I neko tiho, titravo brujanje sree koja joj je ivjela na vanjskom rubu sjeanja, enja koja je jednom bila zadovoljena, a sada vie nije. Nije ona to razumjela. Bila je udana za dobrog ovjeka, a tako mnogo ena nije bilo; imala je djecu koju je eljela, i bila su iva i zdrava. Kakva je to onda bol? Duboka, crvena rupa u koju je trpala bombone i krumpirie i hamburgere i kolae od okolade i sve ostalo. Jesu li ljudi mislili da se njoj svia to je debela? Vesela Bev. Debela Bev. Nije joj se svialo. Ali, ta je mrana, crvena bol bila prisutna, kao vrtloei vakuum, uasna rupa. Amy Goodrow kihnula je. 20

"Nazdravlje", rekla je Bev, sretna to moe progovoriti. Ako predugo uti, ukoi se. Uvijek je govorila svojim kerima: Kad ste tune, naite nekoga za razgovor. "Hvala", rekla je Amy s oklijevajuim osmijehom. "Prehladila si se? Kakvo je ludo vrijeme, tko zna kakvih sve bacila ima oko nas." Sirota se djevojka previe sramila da bi odgovorila. Pa (Bev je zijevnula i pogledala na sat), ivot s Isabelle sigurno nije bio zabavan. Jabuka nikad ne pada daleko od stabla, uvijek je govorila Dottie, a Bev se s time slagala. Isabelle Goodrow bila je udakinja. Tipina djevica, naravno. Ne neugodna, ali prilino kruta. Gotovo za saaliti se, mislila je Debela Bev pomiui telefon da provjeri jesu li se njezini bomboni otkoturali u tom smjeru, ali, s druge strane, nitko nije razumio Isabelle. Debela Bev osjetila je poznatu napetost u trbuhu i ustala sa stolca uz gotovo senzualno oekivanje, jer Bog zna da je uspjena probava jedan od ivotnih uitaka. Amy je digla pogled s gomile naranastih faktura i vidjela majku u uredu Averyja Clarka; pomicanje majine ruke, oboren pogled, to je znailo da zapisuje po diktatu. Nita se prijateljski ondje nije dogaalo. Amy je dodirnula brojeve na stroju za zbrajanje i u dubini utrobe osjetila slabost kojoj se jedva usudila dati ime: njezinu je majku privlaio taj ovjek. "Ima sree to ti majka nije udana", rekla joj je Stacy jednog dana u umi kad je prvi put zahladilo. "Ne mora je zamiljati kako radi one stvari." "A, daj, molim te", rekla je Amy kaljui zbog cigarete. Stacy je zakolutala oima na kojima je crna crta tua za oi zaokruivala njezine teke, blijede kapke kad je trepnula. "Jesam li ti rekla da sam jednom vidjela roditelje gole?" "Ne", odgovorila je Amy. "Odvratno." "I bilo je odvratno. Jedne subote prolazila sam pokraj njihove sobe i vrata su bila pritvorena, a njih su dvoje spavali na krevetu, oboje goli." Stacy je ugasila cigaretu na kori drveta. "Moj otac ima bijelu, mesnatu, smijenu guzicu." "Boe", rekla je Amy. "Da, i zato budi sretna to nema oca. Ne mora ga zamiljati kako to radi." Istina je bila da Amy trenutano nije nikoga mogla zamisliti kako to radi. Nedostajala joj je jasna ideja to "to" zapravo znai. ivjela je s uvijek budnom Isabelle, nikad se nije mogla iskrasti u kino na pornofilm kao neki od njezinih vrnjaka. (Primjerice, Stacy je to napravila, prepriavajui Amy scenu s bijelcem i crnkinjom u kadi.) Nije imala starije brae koji bi takve asopise skrivali pod krevetom, pa je Amy zaista malo znala. Znala je za mjesenicu, naravno. Znala je da je to normalno, ali nije ba bila potpuno sigurna u sve detalje; Isabelle joj je prije nekoli ko godina nakratko objasnila o jajacima i nadugako o mirisu. ("Ne prilazi psima", savjetovala ju je. "Oni uvijek namiriu.") I dala joj je ruiastu knjiicu s dijagramom. Amy je mislila da shvaa. I onda su jednog dana na zidu enske svlaionice osvanule rijei ispisane debelim markerom: Muki ud u enskoj rupi i za pet minuta je trudna, i Amy se to inilo tonim. No, nastavnica tjelesnog je djevojkama okupljenima u svlaionici rekla da je ta napisana informacija netona i da je kola odluila da zbog toga u koli zapone program spol ne edukacije u okviru domainstva. Amy nije znala koji dio natpisa na zidu nije bio toan, a domainstvo joj nita nije objasnilo. Nastavnica domainstva, nervozna ena koja je izdrala tek go dinu dana, imala je duga stopala i koljena izbaena kao dvije narane, pa su je u razredu ismijavali. "Dobro, djevojke", rekla je, "spolni odgoj mogle bismo zapoeti lekcijom o uljepavanju." Kopala je po svojoj runoj torbi. "Kvaliteta vae etke za kosu", rekla je, "izravno je povezana s kvalitetom vae kose." I to je trajalo tjednima. Nastavnica je opisivala razliite metode rapanja noktiju, kako istiti none prste i onda je na plou jednog dana napisala recept za dezodorans za pazuho. "U hitnom sluaju, ako otkrijete da vam je ponestalo." Prepisale su recept: mjeavina pudera i sode bikarbone i malo slane vode. Poslije im je dala recept za pastu za zube koji je bio gotovo identian (samo bez pudera) i pouavala ih kako rabiti rije "perspiracija" umjesto nepristojne rijei "znoj". Djevojke su eale zglobove i gledale na sat, a Elsie Baxter morala je do ravnatelja jer je glasno rekla da je sve to samo dosadno sranje. 21

U svakom sluaju, bilo je to davno. Amy se nije osjeala isto kao tada i nije mogla potisnuti saznanje da je majku, premda "to" sigurno nije radila, privlaio njezin ef, taj grozni, sasueni ovjek. Znala je to po nainu na koji se njegovo ime spominjalo kod kue, dok su Amy i Isabelle jo priale. "Avery kae da trebam prodati auto; poznaje nekog trgovca autima pa e s njim popriati." Znala je to po nainu na koji je majka ujutro minkala usne, napuivi ih i govorei: "Siroti Avery ovih dana previe radi." No, Avery Clark bio je star i obian i kako bi se itko mogao zaljubiti u nekoga kao on? On i njegova ena izgledali su kao dvije mrtve grane sjedei svake nedjelje u klupama crkve. Oni to nisu radili ni posljednjih sto godina, to je bilo sigurno. Amy je kihnula ("Nazdravlje", rekla je Debela Bev) i pogledala ponovno prema akvariju. Majka je ustajala, drei stenografski blok u jednoj ruci, a drugom ispravljajui stranji dio suknje. Avery Clark kimao je glavom, tom glupom elenkom preko koje je eljao nekoliko masnih vlasi, kao da je nitko nee primijetiti. Amy je pritisnula tipku stroja za zbrajanje, zamiljajui duga, objeena usta Averyja Clarka, njegove ute zube i suhi dah koji je osjeala kad bi u crkvi raznosio koaru za milodar. I te njegove glupe starake cipele s ukrasnim rupi cama. Smuilo joj se. Moda je izgovorio majino ime jer je Isabelle zastala na vratima; Amy je, ponovno podiui pogled, vidjela kako je majino blijedo lice zasjalo poniznom nadom koja je odmah nestala. U Amynoj se utrobi otvorila rupa: to to je upravo vidjela bilo je strano, majino golo lice. Voljela ju je. Po crnoj je liniji koja ih je spajala prema majci sunula divlja lopta ljubavi, no majka se ve vratila do svog stola i ubacivala list papira u pisai stroj. Amy je istodobno osjetila mrnju prema tom majinu udnom, dugom vratu po kojem su se lijepile od znoja mokre vlasi. No, mrnja je samo pojaala tu beznadnu ljubav zbog koje je crna linija drhtala. "I tako, uj", rekla je Debela Bev ubacujui bombon u usta. "to e tvoji prijatelji raditi ovoga ljeta? Nisam li vidjela Karen Keane na blagajni benzinske stanice?" Amy je kimnula. "Nije li ti ona prijateljica?" Amy je ponovno kimnula i pritisnula na raunalici tipku za sumu. Iza oiju su joj se rojile sive suze od nekoga neobjanjivog straha i tuge. Ponovno je pogledala majku, koja je sada tipkala, i begoniju koju je spasila s prozora i koja se njihala na njezinu stolu. Amy je vidjela da je blijedi cvijet klonuo na listove. "Djeca ljeti trebaju raditi", govorila je Debela Bev lupkajui bom bonom po zubima. "Moja su djeca poela s dvanaest godina, mislim." Amy je neodreeno kimnula. eljela je da Debela Bev nastavi priati jer je voljela sluati njezin glas, ali nije htjela odgovarati na pitanja. Posebno na pitanja o Karen Keane. Misao na Karen Keane pojaala je strah. Kad su bile male, bile su prijateljice. Igrale su se kolice na igralitu i bjeale od osa koje su se rojile oko kanti za otpatke. Jed nom je Amy prespavala kod Karen, u velikoj bijeloj kui na prilazu Valentine s javorima ispred kue. Kua je bila svijetla i sunana i puna buke; deki su se igrali otraga, a Karenina sestra priala na telefon dok je runikom suila kosu. No, Amy je nedostajao dom pa je za vrijeme veere otila u kupaonicu i plakala jer se sjetila majke koja sama veera u kuhinji. A bilo je i dobrih dana. Kao kad je Karen dola kod nje, a Isabelle im dopustila pei kolaie. Djevojke su sjedile na stranjim stubama i jele ih dok je Isabelle plijevila vrt; Amy se jo uvijek toga sjeala. "Sve se promijeni u viim razredima", Amy je iznenada rekla Debeloj Bev, ali bomboni su se otkoturali s njezina stola i Debela Bev sagnula se da ih podigne. "to si rekla, duo?" pitala je Bev, lica crvena od napora, no zazvonio joj je telefon pa je podigla prst u smjeru Amy i rekla na telefon: "to je tvoja grozna svekrva ovaj put napravila?" A to bi Amy uope rekla? Nije zaista namjeravala rei Debeloj Bev da se u viim razredima sve promijeni, da su joj grudi narasle mnogo prije nego ostalim djevojicama i da je spavala na trbuhu ne bi li to sprijeila, ali nije, i da je njezina majka, pravei se da je to skroz obina stvar, oko nje omotala krojaki metar i naruila grudnjak iz duana Sears. I kad je grudnjak stigao, grudi su joj izgledale jo vee, glupo odrasle. I ta glupost to bi djeaci 22

kihnuli dok bi prolazili pokraj nje. "Ima li netko maramicu?" rekli bi, implicirajui da je njima podstavila grudnjak. "Zanemari ih", rekla je majka. "Samo zaboravi, koga briga." Nju je bilo briga. I ono strano jutro kad se probudila i na gaicama pronala tamnu mrlju veliine novia. Odnijela je gaice majci u kuhinju. "Amy", rekla je majka. "O, Amy. Duo, zaista." "to?" "O, Amy", tuno je rekla majka. "Danas je vaan dan." Gadila se samoj sebi i bojala se dok je hodala prema koli s teinom u utrobi, udnim bolovima u bedrima i dodatnim ulokom zapakiranim u smeoj torbi s uinom. (Nijedna djevojka nije u kolu nosila runu torbicu.) I morala je izii pred razred i na ploi nekoj reenici odrediti dijelove. Mislila je da e se onesvijestiti od srama, kao da cijeli razred kroz njezinu samtenu suknju moe vidjeti zguvanu, uasnu stvar stisnutu izmeu njezinih nogu. Po majinoj je preporuci zabiljeila taj dogaaj u biljenicu; Isabelle je mislila da je dobra ideja voditi biljeke po datumima tako da te mjesenica ne iznenadi (no, Amyna je bila svojeglava i ak i sada iznenadila bi je svaki put). I kad je Karen Keane dola jedne subote, Amy se upravo vraala iz kupaonice i nala je da sjedi na njezinu krevetu i naglo zatvara tu biljenicu. "Oprosti", rekla je Karen uvijajui prstima pramen kose. "Nikome neu rei. Obeavam." Ali, rekla je. Rekla je. Pa su svi aputali i izmjenjivali papirie s po rukama, a Elsie Baxter rekla je: "Onda, Amy, to je danas u tvojoj torbi za uinu?" Kao da je neki izrod. Pa ak i poslije, kad su i drugoj djevojici narasla prsa i poela mjesenica, jo uvijek je Amy bilo teko o sebi ne misliti kao udakinji, nekakvoj uvrnutoj vrsti vampira. "Pitala sam svoju ogoricu", rekla je Debela Bev leerno u slualicu, "ona je krvarila punih est tjedana. Ne jako, zna. Samo je kapalo, kap po kap." Uhvatila je Amyn pogled i pruila joj rolicu bombona. Amy se nasmijala i odmahnula glavom. Moda je nitko nikad nije volio kao Debela Bev. Velika, debela Bev koja je o probavi i menstrualnoj krvi priala ne trepnuvi, kao da su to najobinije pojave na svijetu. A Bev se, sluajui i dalje Dottie Brown, iznenadila kad je vidjela drhtaj na djevojinu mravom licu, neki trenutaan treptaj enje. No, gospodin Robertson nauio ju je nekoliko stvari o ponosu, dostojanstvu i ljubaznosti. Zaista, zaista jest. Rekao joj je jednoga dana (ve je bila veljaa i svjetlo se promijenilo, napunilo utilom, nekim nagovjetajem obeanja) dok je hodao prolazom izmeu klupa: "To je lijepa haljina." Sagnuta nad stol i sakrivena iza kose, Amy nije odmah shvatila da se obraa njoj. Podigla je glavu. "Vrlo lijepa", rekao je hodajui prema njoj i kimajui, podiui svoje crvenkaste obrve u grimasu odobravanja. "Sama ju je saila", rekla je Elsie Baxter, eljna sudjelovati u tome. "Amy je sve sama napravila." I to je bila istina; bila je to zadaa za sat domainstva. Amy je s Isabelle otila do trgovine tekstila i zajedno su listale katalog proizvoaa materijala Simplicity dok nisu pronale uzorak za vreastu haljinu do koljena. "Zatvara uvijek priij rukom", upozorila ju je Isabelle. "Uvijek rukom, da ne izgleda zguvano." No, nastavnica domainstva s kvrgavim koljenima rekla je da Amy zatvara mora uiti ivaim strojem pa se Amy gadno namuila sjedei kraj prozora za ivaim strojem. Materijal se borao, zatvara klizio. Druge su djevojke sjedile za svojim strojevima i smijale se i razgovarale i aptale prostote zbog greaka koje su radile, ali Amy je radila u tiini, lica ruiastog od napora, znojnih prstiju, dok je stalno iznova parala neravnu liniju avova. No, na kraju joj je uspjelo. I kad je haljina bila gotova, mogla se nositi. Haljine nekih drugih djevojica nisu. "Sama si je saila?" pitao je gospodin Robertson. Stigao je do njezine klupe; krajikom je oka vidjela njegove samtene hlae. I onda je rekao tiho, dubokim glasom: "Zaista je vrlo 23

lijepa." Amy se nagnula nad klupu tako da joj je kosa ponovno sakrila lice. Nije znala misli li zaista ono to je rekao. Moda ju je ismijavao na neki njoj neshvatljiv, odrastao nain. Ili je samo bio ljubazan. Stvarno nije znala. Pa je sakrila lice. Gospodin Robertson konano je rekao: "Dobro. Ponite s drugim zadatkom i neka ga netko napie na plou." Ali, nije se pomaknuo. ula je da sjeda u praznu klupu do nje te je paljivo odmaknula kosu. Promatrao ju je, naslonjen na stolac prekrienih ruku. Lice mu je bilo ozbiljno i ljubazno; shvatila je da je ne ismijava. Mekim glasom i glave nagnute zabrinuto naprijed, rekao je: "ena treba nauiti draesno primiti kompliment." Glasno je zvono odjekivalo uredom. Zvonilo je po cijeloj tvornici osam puta dnevno i ovo je bila jutarnja stanka; za petnaest minuta ponovno e se oglasiti opominjui ene da se vrate za svoje stolove, no sad su mogle proetati hodnicima, otii na toalet ili u kantinu ako su htjele, kupiti krekere ili kolaie iz automata i otvarati limenke bezalkoholnih pia ili ledenog aja. Rosie Tanguay jest e tapie mrkve iz vreice od votanog papira, a Arlene Tucker donijela je od kue polovicu okoladne torte, ija se krema na ovoj vruini otopila i spuznula sa strane te se zalijepila na vlane pregibe plastine folije s kojih e je Debela Bev sk upljati prstima, prepriavajui Arlene da Dottie Brown jo uvijek krvari. Amy je ostala za stolom, zurei u ventilatore klima-ureaja na prozorima, razmiljajui o gospodinu Robertsonu. Isabelle, kojoj je bilo loe zbog neprospavane noi, stajala je u toaletu i na lice si pritiskala mokri papirnati runik, nemona misliti o bilo emu osim o rijeima koje je njezina ki sino izustila kad ju je Isabelle pitala to e Stacy napraviti s bebom: A odrei je se, valjda.

4
No, te se godine dogodilo jo neto. U veljai su iz roditeljskog doma oteli dvanaestogodinju djevojicu. Dogodilo se to u oblinjem Hennecocku, a Amy i Isabelle to je tako zanimalo da su tri dana veerale s podlocima ispred televizora. "Psssst", govorile bi jedna drugoj kad su poinjale vijesti. "Potraga za Debby Kay Dorne nastavlja se." Lice voditelja bilo je ozbiljno; moda je i sam imao djece. "Policija nema novih saznanja u sluaju dvanaestogodinjakinje koja je u utorak poslijepodne, izmeu dva i pet, nestala iz svoga doma." Sjedei na kauu, Amy i Isabelle nagnule su se naprijed. "Slatka je", promrmljala je Isabelle kad su na televiziji pokazali sliku otete djevojice. Istu su fotografiju prikazali i prethodne noi pa objavili jutrom u novinama: djevojino iroko lice, kovrava kosa zataknuta iza uiju, stisnute oi, kao da ju je kamera uhvatila na samom rubu hihota. "Vrlo slatka", rekla je Isabelle, i onda polake, "vrlo, vrlo slatka." Amy se na kauu pribliila majci. "Pssst", rekla je Isabelle, "hou uti to govore." Nita novoga. Debby Kay Dorne tog je desetog veljae ujutro krenula u kolu i poskliznula se na led na kolnom prilazu. Pad nije bio teak, ali je ipak ostala kod kue, a budui da su joj oba roditelja morala na posao, ostala je sama. U dva sata nazvala je majka i razgovarala s njom, ali kad se vratila kui u pet, djevojice vie nije bilo. Nije bilo ni njezine jakne, a kua je bila zakljuana. Nita nije nedostajalo, a obiteljski se pas inio mirnim. To su bile injenice koje su navele policiju na zakljuak da je Debby Dorne iz njezina doma odveo netko koga je poznavala. "A joj", rekla je Isabelle, uzdiui dok je ustajala iskljuiti televizor. "Kad je tako, nita se ne moe uiniti." Ipak je nekoliko dana uglavljivala stolac ispod kvake ulaznih vrata. Amy o tome nije mogla prestati razmiljati. Leei u krevetu, ekajui san dok je mjeseina dodirivala mraz na prozoru, zamiljala je tu scenu neprekidno iznova: djevojica u zelenoj zimskoj jakni pada na kolnom prilazu, biljenice i torbica za uinu lete zrakom, klizanje po ledu; majka brzo izlazi iz kue. "Duo, jesi li dobro?" Majka izgleda umorno, ali je lijepa - mislila je Amy - i pomae djevojici ui u kuu, skinuti zelenu zimsku jaknu, objesiti je na vjealicu kraj ulaza. Amy je zamiljala Debby kako lijee na kau dok joj majka 24

donosi pokriva s kreveta, ljubi u iroko elo odmiui kovravu kosu. Moda je i rekla: "Ne otvaraj nikome vrata." Psa je Amy zamiljala kao neto sitno, one vrste koja se uzbudi kad stranci udu u kuu, tri amo-tamo, guva sagove, moda prevre neku biljku ili dvije, no psa koji bi mirno leao ako je mislio da je sve u redu. I moda je tog jutra leao na kauu pokraj Debby, koja mu je ekala glavu i gledala neke zabavne emisije na televiziji. Ali je sigur no ogladnjela, mislila je Amy - nije kod kue ostala zato to je bila bolesna - i vidjela je Debby kako ustaje s kaua, ulazi u kuhinju, prekapa po ormariima, pronalazi krekere od grahama i ips, vraa se na kau dok zimsko jutarnje sunce pada kroz prozore i osvjetljava ekran televizora. Vjerojatno je ve mrtva. Arlene Tucker imala je ogora koji je nekad radio u policiji i, prema Arlene, veina otimaa svoje rtve ubija unutar dvadeset i etiri sata. Isabelle je to prepriala Amy im se vratila iz tvornice. Tako da je Debby Kay Dorne vjerojatno bila mrtva. Amy to nikako nije mogla prihvatiti. Nije poznavala tu djevojicu, niti bilo koga tko ju je znao, ali nije mogla prevladati injenicu da je ona vjerojatno mrtva. Da se tog jutra obukla za kolu, izila iz kue, steui biljenice n a grudima (vjerojatno prekrivene crteima cvijea, srca i telefonskih brojeva, zamiljala je Amy, okreui se jo jednom u krevetu), mislei da je to jo jedan dosadan zimski utorak i, naravno, pojma nemajui da e je tog dana oteti. Ne otimaju iz njihovih domova obine djevojice iz malih gradova, kovrave kose i s ipsom u kutiji za uinu, dok sa psom gledaju televiziju. Osim to je ipak bilo tako jer se to upravo dogodilo u Hennecocku, samo dva grada dalje od njih. "Organizirali su potragu", Amy je sljedeeg dana u umi obavijestila Stacy. Bilo je grozno hladno i dah im je plesao ispred lica dok su stajale pogurenih ramena, aka duboko u depovima kaputa. "Organizirali su dragovoljce. Moja majka kae da je mogue da je i otima jedan od njih. Nije li to udno?" No, Stacy nije zanimala Debby Dorne. Njezine su pune usne drhtale od hladnoe dok je zurila u borove pune zamrznutih iglica. "Voljela bih da mene netko otme", mrmljala je. "Ali, moda je mrtva", rekla je Amy. "Moda joj se sve smuilo pa je pobjegla." Stacy je lagano udarila nogom o jedno deblo. "Misle da nije", odgovorila je Amy ozbiljno. "Dvanaestogodinjakinje ba i ne bjee od kue." "Da, bjee. Mogla je pobjei u Boston." "A to bi radila u Bostonu?" Amy je u sedmom razredu sa kolom bila u Bostonu. Kroz prozore autobusa vidjela je ljude ispruene na stubama ispred zgrada kako spavaju na klupama u parku, prljave ljude skorene kose s novinama omotanima oko stopala. Kad se te noi vratila kui, Isabelle je rekla: "Drago mi je to te vidim! Bojala sam se da e te upucati." "Moda je prostitutka. Spava na autobusnoj stanici, ne znam. to god ve bjegunci rade." Stacy je paljivo sjela na rub snijegom pokrivene cjepanice, odmiui s lica svoju ravnu crvenu kosu. "Ja bih, osobno, samo nastavila bjeati." Pogledala je prema Amy i namrtila se. "Ne znam jesam li gladna ili ne." Amy je iz depa izvadila paket krekera. To im je bio ruak; slani krekeri s maslacem od kikirikija i s ruiastim demom. Prsti kojima je razmatala sendvie boljeli su je od hladnoe. Stacy je bacila cigaretu i zgazila je, a onda pojela kreker malim zalogajima, jedva spajajui suhe pune usne. "U svakom sluaju", nastavila je Amy jer nije mogla prestati misliti o Debby Dorne, "provjerili su kod svih roaka i drugih ljudi - kod kojih inae provjerava - i oni kau da su prilino sigurni da nije pobjegla. Policija je to odmah objavila. Sumnjaju na zloin. Da su je oteli. Nije imala problema u koli, a ni inae, bila je sretno dijete." "Gluposti." Stacy je oko vrata stisnula ovratnik svojega mornarsko plavog pilotskoga kaputa, dok je drugom rukom pridravala kreker. "Nitko nije sretan s dvanaest godina." Amy je razmiljala o tim rijeima dok je jela kreker, sladak i jedak od dema; od prvog uvijek jae ogladni. Nakon jo jedne cigarete vie nee biti gladna. "Ja nisam bila. Ti jesi?" Stacy je podignula glavu prema vrani koja je uzletjela s omorike 25

kojoj je smrznuti snijeg teko pritiskao grane. "Ne." Stacy je odjednom gurnula Amynu ruku. "Auto. Sagni se." Djevojke su unule. Zvuk automobila koji je prolazio po smrznutoj cesti pojaavao se kako im se pribliavao. Amy je zurila u opuak zgaen u snijegu i ekala. Sad su ih od ceste skrivale tek smrznute grane borova i omorika, pa i nisu bile tako zatiene kao prije. S ceste ih se moglo vidjeti kad bi se netko ba zagledao. Ujesen je, kad su prvi put otkrile ovo mjesto, jesenje lie bilo gusto i treperilo je na vjetru, skrivajui ih u potpunosti, imale su mir, srueno deblo do visine struka i suho, savreno mjesto za sjedenje. Automobil je bio plav. "Sranje, to bi mogao biti Puddy", rekla je Stacy gledajui ustranu i mislei na ravnatelja kole. "U redu je, nije pogledao." Ponovno su ustale i naslonile se na deblo. "Je li to zaista bio Puddy?" pitala je Amy. Da su ih uhvatili da pue, udaljili bi ih iz kole; nije eljela zamiljati kako Isabelle prima takvu obavijest dok sjedi za svojim pisaim strojem u tvornikom uredu. Stacy je odmahnula glavom. "Nisam mogla vidjeti. U svakom sluaju, nee te prepoznati. Nitko ne sumnja da Amy Goodrow radi gluposti. Ipak, digni kapuljau", savjetovala ju je Stacy, kritiki je promatrajui. "Ima toliko te jebene kose." No, prije nego stoje Amy to sama stigla uiniti, Stacy joj je nabila kapuljau na glavu, drei kreker u ustima. Hladni su prsti nakratko dodirnuli Amyn obraz. "Kladim se da je Karen Keane bila sretna s dvanaest godina", rekla je Amy sjeajui se bijele kue u prilazu Valentine. Stacy je izvukla cigaretu iz plastine kutije za tampone u kojima ih je uvijek skrivala. "Karen Keane pojebala bi kamen i da je poskok pod njim. Ne mogu vjerovati da puim, a tako mi je loe. Stvarno bolesno." Odmahnula je glavom, sputajui teke, blijede kapke s nezainteresiranom gestom gaenja nad samom sobom; tu joj se razmazao u kutu jednog oka. "Stvarno smo bolesne krmae kad tu poskakujemo na ovoj ledani." Amy je izletjelo: "Misle li drugi da si udna jer si tijekom odmora sa mnom?" To pitanje nije planirala postaviti i platila ga je uzbuenim lupanjem u grudima. Kvrcnuvi komadi duhana s rukava kaputa, Stacy ju je iznenaeno pogledala. "Koji drugi?" "Zna, tvoji prijatelji. Karen Keane i drugi." Stacy je zakiljila u nju. "Ne", rekla je. "Uope ne." S grane je uz tresak pala hrpa smrznutog snijega. Nekoliko su trenutaka promatrale kako je vrana prhnula na drugo drvo. "Nitko ne misli da sam udna jer sam tijekom odmora s tobom", rekla je Stacy. "Stvarno ima loe miljenje o sebi, Amy." "Valjda." Amy je izmom skinula snijeg s granitne stijene koja je izvirivala iz tla. izme su bile od plastike koja je trebala izgledati kao koa. Mrzila ih je; mrzila je kako na njima nikad ne ostane trag, ak i kad ih dere uz stijenu, mrzila je to joj ne prianjaju uz stopalo, poput Stacynih izama od prave koe, mrzila je to su njezine nezgrapne i krute, neunitive. "Ljudi mom ocu plaaju hrpu love samo zato to imaju loe miljenje o sebi." Stacy je stavila dvije cigarete u usta pa se nasmijala. "Moe li zamisliti da ide mom ocu da bi se bolje osjeala? Mislim, stvarno je smijeno." Odmahnula je glavom i up alila obje cigarete pa jednu dodala Amy. "Kakva hrpa sranja. Sve je hrpa sranja." Stacy je dim otpuhnula kroz nos. "Hoe da ti kaem neto o tim ljudima?" "Kojim ljudima?" pitala je Amy. inilo joj se da joj vrhovi prstiju gore od hladnoe. "Karen Keane i ostalima. To su budale." Stacy je zatvorila jedno oko zbog dima koji joj je lebdio oko lica, a drugim zurila u Amy. "To su budale. Kreteni. Ti nisi. Ti si jedina osoba koju znam koja nije prokleta kretenska budala." I tako se veljaa nastavila. Mnogi su dani bili dosadni, bijeli i hladni. esto je nebo bilo iste boje kao polja pod umornim snijegom u pred grau, tako da se cijeli svijet prostirao, beskrajan i blijed, isprekidan tek tamnim smrznutim drveem koje je ocrtavalo horizont, ili mokrim krovom nekoga starog crvenog taglja. I onda se iznenada sve otopilo; jedan bljetavi dan: plavo nebo i sunevo svjetlo odraavalo se s drvea s kojeg je kapalo, svjetlucav svijet u 26

kojem su se ule pete cipela kako udaraju po ploniku Glavne ulice, a snijeg koji s e topio stvarao je rjeice koje su tekle s obje strane ceste. "Onakav dan", rekla je Isabelle, "kad neki jadnik poini samouboj stvo." Rekla je to samouvjereno, sjedei uspravno na klupi za stolom, lupkajui liicom o tanjuri. Bila je subota poslijepodne i otili su do Leove kavane, odmah pri dnu mosta. Sunce je sjalo kroz prozore, presavijalo se po plavom linoleumu stola i odraavalo od metalne posude za mlijeko u Isabelleinoj ruci. "Statistike pokazuju", nastavila je Isabelle, zastajui da dolije jo ml ijeka u kavu, "da se veina samoubojstava dogaa odmah nakon hladnog razdoblja. Prvoga sunanog dana." Amy je eljela jo jednu krafnu. Ovu je jela polako, za sluaj da joj majka odbije kupiti jo jednu. "Kad sam bila mala, poznavala sam jednog ovjeka." Isabelle je zamiljeno kimala. "Vrlo miran mukarac. ena mu je bila uiteljica. Jednog se dana vratila kui i nala ga mrtvog u hodniku. Upucao se, sirotan." Amy je podigla pogled s krafne prema majci. "Stvarno?" "O, da. Vrlo tuno." "Zastoje to uinio?" "Pa, duo, ne znam." Isabelle je promijeala kavu. "Zaprljao je cijeli hodnik, barem sam tako ula. Morali su prebojiti zid." Amy je lizala mrvice s prstiju. "Nikada nisam vidjela mrtvaca", rekla je. Na Isabelleinu je tanjuru bila krafna s okoladom koju je izrezala noem, a onda vrhovima prstiju njeno podigla komad. "Izgledaju li mrtvaci kao da spavaju?" pitala je Amy. Isabelle je vaui odmahnula glavom. Papirnatom je salvetom dotaknula usne. "Ne. Mrtvaci izgledaju poput mrtvaca." "Ali, kako se to razlikuje od spavanja? Djed Stacy Burrows umro je u krevetu i njezina ga je baka ondje ostavila cijelo jutro jer je mislila da spava." "Njezina baka treba nove naoale, rekla bih", Isabelle je odgovo rila. "Mrtvac izgleda kao da ga nema tamo, a ne kao da samo spava. Izvadi prst iz usta, molim te. Nije pristojno kopati po tijelu na javnim mjestima." No, Amy je bila sretna zbog zimskog sunca i okusa krafne te zamagljenih prozora i mirisa kave u zraku. Mislila je da je moda i majka sretna: stalna je bora izme u njezinih obrva, kao blijedi trag galeba u letu, sada bila oputena i kad je Amy zatraila jo jednu krafnu, majka je pristala. "Popij i malo mlijeka", upozorila ju je Isabelle. "Dvije krafne imaju mnogo masnoe." U tiini su jele, promatrale kavanu i kroz veliki prozor gledale prolaznike na Glavnoj ulici. Amy je voljela Leovu kavanu jer se u njoj osjeala normalno. Obje su se inile normalnima: majka i ki na izlasku subotom poslijepodne. A i proljee se osjealo u zraku. Automobili parkirani pokraj kavane odraavali su sunev sjaj na odbojnicima, a snijeg je bio mokar i bljuzgav. Isabelle se naslonila, igrajui se salvetom. "Zato je otvarala vrata?" progovorila je Amy konano kad je zavrila i drugu krafnu i odmaknula tanjur. "Ako joj je majka rekla da to ne radi." Isabelle je kimnula. "Pa, to je to, zar ne? Rekla sam ti da nikad ne otvara vrata, ali, recimo, da si sama doma i da nazove Avery Clark i kae da sam imala prometnu nesreu i da e te doi pokupiti i odvesti te u bolnicu, takvo to, ila bi s njim, zar ne?" "Pretpostavljam." "Avery te nikad ne bi povrijedio", rekla je Isabelle. "Avery ne bi povrijedio ni muhu. Samo sam ti dala primjer." Ugurala je sitni pod rub svog tanjuria; nikad nije ostavljala napojnice da se vide. "Spremna?" Hodale su plonikom polako (tako normalno!); majka i ki razgledavaju izloge, s glavama nagnutima jedna prema drugoj, prstima pokazuju par cipela, runu torbicu, haljinu za koju su se obje sloile da je nikada ne bi odjenule. O, takvi su trenuci za Amy bili raj. I bili su rijetki. Dok su ulazile na parkiralite duana A&P, to je raspoloenje blijedjelo, trenutak je 27

proao. Amy je osjeala da nestaje. Moda su to bile tek dvije krafne koje su joj se irile u elucu punom mlijeka, ali Amy je ponovno osjeala teinu, poznato nadiranje unutarnje plime. Dok su vozile preko mosta, inilo se da se sunce mijenja od razigranoga dnevnog utog do zlata rane veeri; bolno je bilo gledati zlatno svjetlo kako bogato i tugaljivo oblijeva obale rijeke, izvlaei iz Amy neku enju, udnju za radou. "Podsjeti me da operem najlonke", rekla je Isabelle. Supermarketi A&P na podu su imali piljevinu, kod vrata mokru i prljavu od bljuzgavih tragova ljudi koji su ulazili. Amy je gurala kolica kojima se jedan od prednjih kotaia klimao pa su se kolica ljuljala i tresla na podu punom piljevine. "Hajdemo ovo zavriti", Isabelle je uzdahnula, kiljei prema popisu koji je drala u ruci. I majino se raspoloenje promijenilo, a Amy je mislila da je to uzrokovala njezina depresija. Kao da su ih one dvije krafne obje dokrajile. Duan ju je rastuivao: sudarale su se ondje neka udna nada i beznae - nada jarko osvijetljenih kuhinja sa zidnim telefonima koji su zvonili, zveckavim priborom za jelo na stolovima, parom koja se dizala iz posuda na tednjaku, a onda beznaa svih tih redova konzervirane cikle i kukuruza. Umorni, nenasmijani ljudi koji guraju svoja kolica. "Bestraga", rekla je Isabelle tiho, zurei napeto u konzervu tune u ruci. "Evo one grozne ene." Bila je to Barbara Rawley; visoka je ena u dugom zimskom kaputu razgledavala preljeve za salatu, na bradi drei prst u rukavici. Isabelle je nalikovala zmiji podvezici uspravljenoj na rep, a Amy je smatrala da je lijepa; kad se okrenula prema njima, oi su joj bile veli ke i smee, kosa sjajna kao u reklami za ampon. Na ruiastim ukama nosila je biserne naunice, a zbog tamnog su joj se rua zubi bijeljeli kad im se nasmijala. Nije to bio pravi osmijeh; nije ona tako mislila. Znale su to i Isabelle i Amy. Bio je to osmijeh akonove ene koja je naletjela na neke lanove kongregacije, to je bilo sve; i neka oprezna radoznalost, moda. "O, pozdrav", rekla je polako. "Dobar dan, Barbara. Kako si?" Isabelleine su rijei bile primjetno skraene. "Vrlo dobro, hvala." Barbara Rawley odgovarala je polako, kao da izgovara neto posebno vano. Oi su joj letjele od Isabelle do Amy i natrag. "Oprosti. Kako se ti zove?" "Amy." "Naravno, Amy." Osmijeh je i dalje uokvirivao bijele zube. "Ne ide li ti u kolu s mojim sinom Filipom?" "Sa mnom slua matematiku." Amy je spustila pogled na staklenke s maslinama koje je Barbara Rawley drala rukavicama. "I, to ste vi, dame, planirale veeras?" Barbara Rawley podigla je ekstravagantno obrve dok je postavljala to pitanje. I Amy i Isabelle uinilo se kao da ih kori, amara, to ispitivanje o planovima, pa su se bespomono pogledale. Bila je to neka vrsta prijekora - kako je moglo biti bilo to drugo, od te ene savrenih usana koja je drala staklenku maslina kao da im se ruga? "Oh", rekla je Isabelle, "svata pomalo - zna ve." Nastala je stanka. Neugodna, zaista. I one su tome pridonosile. Amy je bila sigurna da bi Barbara Rawley lake razgovarala s bilo kim drugim. "Pa", rekla je Isabelle, "ugodna veer", pa je uzela kolica od Amy i krenula dalje niz prolaz. Slijedei majku, Amy je rekla: "Stvarno je lijepa", skidajui s poli ce paket krekera s maslacem od kikirikija i marmeladom koje e ona i Stacy imati za uinu. Isabelle nije odgovorila. "Ne misli li da je lijepa?" Amy je inzistirala. Isabelle je stavila paket krvavog mesa za hamburgere u kolica. Krenula je drugim prolazom. "Valjda", rekla je blago, "ako ti se svia lani, naminkani izgled, valjda je lijepa. Meni se ne svia." Amy je trapavo stajala kraj kolica dok je majka u njih sputala konzervu narezane cikle. Ona je voljela minku. Htjela se minkati, i to jako. I parfeme je voljela - htjela je biti jedna od onih ena koje namirie kad prou. 28

"Samo sam htjela rei da bi moda bila lijepa da nije tako jako naminkana", rekla je Amy, uznemirena jer se Isabelle mrtila na pahuljice s groicama. "Vjerojatno veeras prireuje zabavu", rekla je Isabelle, mirkajui prema kutiji pahuljica. "Servirat e te masline u maloj srebrnoj zdjelici. I svojim gostima ispriati da je poslijepodne vidjela Isabelle Goodrow, i svi e se nakratko nasmijati tome kako sam ukrasila crkvu jesenjim liem a ne krizantemama." Amy je na to zaboravila. Majku su onog dana u crkvi zaista povrijedile primjedbe Barbare Rawley dok je u vrijeme stanke za kavu stajala u pomonoj prostoriji s dvjema jarkim ruiastim mrljama na obrazima. Majka je i sad na obrazima imala te dvije jarke ruiaste mrlje dok je posezala za staklenkom umaka od jabuka. "Stani ravno", rekla je Isabelle, mrtei se na naljepnicu staklen ke umaka od jabuka. "Grozno je to kako se grbi. I otii naprijed po druga kolica. Ovaj me klimavi kota izluuje." Vani je pao mrak i prozori duana bili su crni, osim komada bijelog papira na kojima su reklamirali proizvode i cijene. Automatska su vrata zujala dok su ljudi kroz njih prolazili; deki u crvenim A&P-ovim kutama gurali su natovarena kolica preko gumenih tepiha. Amy je uzela jedna prazna kolica, ija je plastikom ovijena ruka jo bila topla od neijih aka, i vidjela Barbaru Rawley u redu za blagajnu; ugodna i mirna lica zurila je u prazno, drei staklenku maslina na grudima, kao da je izgubljena u sretnoj molitvi. Je li zaista veeras prireivala zabavu? Amy je mislila da bi to moglo biti tono. Njezina majka nikad nije prireivala veere - a onda se misao probila Amynom utrobom kao kuka: njezinu majku nikamo ne pozivaju. I, to ste vi, dame, planirale veeras? Nita. Drugi ljudi u Shirley Fallsu imaju planove; Barbara Rawley s blistavo postavljenim stolom, Stacy sa svojim dekom, moda e negdje na neku zabavu. (Katkad su o tome ponedjeljkom govorili u koli, neki djeak lupio bi drugoga po ramenu uz smijeh: "Pogodi tko je povraao po mom autu.") Oh, to je rastuilo Amy. Majka gotovo i nije imala drutveni ivot. To su bile injenice: njezina majka, usamljena i sama, ozbiljna i blijeda lica, u bezoblinom kaputu, nagnuta nad mlijeko, provjeravajui datume na pakiranju. "Mama", rekla je Amy gurajui nova kolica. "I ti si lijepa." I to je bilo najgluplje to je mogla napraviti jer se inilo da te udne, lane rijei odjekuju u tiini koja je slijedila. Isabelle je, provjerivi svoj popis, konano rekla: "Idi, vidi moe li pronai toaletni papir, moe?" Auto je bio hladan dok su se vozile kui pokrajnjim ulicama. Kako su odmicale od grada, kue su se smanjivale i pojavljivale se sve rjee, neke od njih u potpunoj tami. Proli su pokraj kue s upaljenim svjetlima nad garanim vratima i utim svjetlom uz snijegom pokriven kolni prilaz, pa se Amy ponovno sjetila Debby Dorne. Zamislila je kako djevojica pada na prilazu, ne ide u kolu, ostaje kod kue, lei na kauu i gleda televiziju. Majka je zove u dva sata, Debby ide u kuhinju i die slualicu. Amy je u autu premjetala noge; konano se zagrijao. Debby je moda krenula natrag u dnevnu sobu kad je ula automobil na kolnom prilazu, moda je otila do prozora i provirila. Moda joj je srce bre lupalo dok nije prepoznala automobil ili osobu koja je izila iz njega. Moda je mislila: "O, dobro, to je samo on", i otvorila vrata. Amy je kroz vjetrobran zurila u mrak. Ususret im je stizao auto, prednja svjetla postajala su sve vea, proao ih je i nestao. Kad je Debby otila iz kue jo je bio dan, ali ne zadugo. Tko god da ju je odvezao, imao je auto; zar su vozili po mraku? Bilo je toliko sporednih cesta, mogao si voziti kilometrima, a ne vidjeti ni kue. Amy je grizla nokat. Debby je sigurno shvatila da neto nije u redu, da se ne voze onamo kamo joj je ta osoba rekla da idu. Da ne ide kui. Amy je zadrhtala kad joj je grija zapuhnuo topli zrak po nogama. Moda je Debby plakala na prednjem sjedalu. Jer, na kraju bi sigurno zaplakala, mislila je Amy. Na kraju bi pritisnula dlanove na oi i zavapila: "O, molim vas, hou svoju mamu." Amy je noktom brzo kucnula o zube. Nije bilo vano to je bila subota naveer i to je Barbara Rawley prireivala zabavu. Bilo je vano samo to da je ona sa svojom majkom. Jedina vana stvar - da su zajedno i sigurne. "Prestani gristi nokte", rekla je Isabelle. "Razmiljala sam o Debby Kay Dorne", Amy joj je rekla, posluno vadei prst iz usta i 29

stavljajui ruku u krilo. "Pitala sam se o emu ba sada misli." "Ni o emu", rekla je Isabelle, ukljuujui migavac i skreui na kolni prilaz. Kad su ule, kua je bila hladna. Amy je na boku kuhinjom nosila smeu papirnatu vreicu iz duana, kao to se katkad dri malo dijete. Nekad davno zamiljala je da je takva vreica beba, njezina beba, i da je njeno ljulja na boku, ali sad je vreicu jednostavno odloila na kuhinjsku povrinu. Bila je umorna, moda i malo zbunjena. Isabelle ju je gledala dok si je razvlaila demper. "Treba jesti", rekla je. No, u ponedjeljak se gospodinu Robertsonu svidjela njezina haljina, i kako se tek nakon toga sve promijenilo! Vie nije razmiljala o Debby Dorne (koja moda i nije mrtva - Isabelle i Arlene Tucker nisu znale ba sve). Kako je predivno bilo zlatno veljako sunce koje je ulazilo kroz kuhinjski prozor tog poslijepodneva dok je Amy sjedila za stolom i pisala zadau! Njegov prisan, divan glas: ena treba nauiti draesno primiti kompliment. Ostavila je zadau i popela se u svoju sobu vjebati ispred zrcala. "Hvala vam", rekla je (draesno). "Mnogo vam hvala." Zaeljala je svoju valovitu kosu unatrag preko ramena i zrca lu okretala najprije jednu pa drugu stranu lica. "Hvala vam", rekla je. "Vrlo ste ljubazni." Kucanje na vratima sobe. "Jesi li dobro?" pitala je Isabelle. "S kim to razgovara?" "Ni s kim", odgovorila je Amy. "Nisam te ula kad si dola." "Idem pod tu", viknula je Isabelle kroz vrata. "Onda u pripremiti veeru." Amy je priekala dok nije ula da je majka ula u kupaonicu. Sad je bila paljivija, rijei je tek oblikovala usnama. Kroz prozor se uo kardinalov pjev. Preko kreveta je pala traka kasnopopodnevnog sunca. Draesno se nasmijala u zrcalo. Hvala vam, da. Vrlo ste ljubazni. Polako je sputala kapke: Pa, vrlo ste ljubazni, da, tako se to kae.

5
Isabelle je prilino potreslo to to je naletjela na Barbaru Rawley; provela je cijelu tu subotnju veer razdraeno zamiljajui zabavu u domu Barbare Rawley: vinske ae kako blistaju pod svjetlom svijea, tihi smijeh - i ta uasna pomisao da moda spominju njezino ime. ("Vidjela sam danas u A&P Isabelle Goodrow. Tako je udna, hou rei." A netko tko je akalicom nabadao maslinu, odgovorio bi: "Ukrasiti oltar tako jesenjim liem." Smijeh, zveckanje aa. "Izgledalo je kao staja.") Uasno. I sve je bilo jo gore jer se sljedeeg dana, u nedjelju, Avery Clark nije pojavio u crkvi. To je bilo neobino: veinu nedjelja Avery je sjedio pokraj svoje supruge Emme u treem redu. Isabelle, koju je majka pouila da je stalno mjesto u prvim redovima znailo da si u crkvi samo da te vide, sjedila je diskretno otraga, virei preko prhutavih ra mena i glava da bi ugledala Averyja; ali nije ga bilo. Na putu kui poelo je snijeiti. Sitne pahulje, krte i sive, natokale su vjetrobran i produile dan u beskraj, tup i dosadan kao i cesta ispred nje. Moda su i Clarkovi bili na toj zabavi sino i toliko se zabavili da jutros nisu smatrali da je vrijedno izii iz kreveta. Cijeli j e dan Isabelle o tome razmiljala, kreui se posvuda po kui. Sobe su bile mrane kao no ak i u podne - zbog tekog, olovnog neba, a snijeg se u jednom trenutku pretvorio u kiu, neujednaenu vlanost koja je curila niz stakla prozora. Kad je Isabelle poslije tog poslijepodneva glaala jastunicu u kuhinji, a kia se pretvorila u led i drhtavo tapkala po prozorima, pronala je jo jednu zabavnu misao: Avery Clark otiao je iz grada. Oprezno je glaala ipkasti rub jastunice i pitala se jesu li Avery i njegova ena otili u Boston. Stanovnici Shirley Fallsa katkad bi odlazili u Boston na balet ili u muzej. Neki samo u oping. Kao Barbara Rawley. I neke druge ene akona. Odlazile bi na izlet nekoliko puta godinje, prespavale u hotelu i vratile se drugog dana s novim bluzama i suknjama i ogrlicama od perli. Da imaju to obui za veernje zabave, nema sumnje. Pa i zubareva je ena odlazila u Boston samo na frizuru! Isabelle se sjetila toga dok je presavijala jastunicu i uzimala sljedeu. ula je to jednoga dana u ekaonici kod zubara pa joj je ta vijest ienje korijena uinila jo nepodnoljivijim: otvorenih usta leati u vinilskom 30

stolcu, s cjevicom koja isisava slinu, dok ti zubarev trbuh kruli pokraj glave - trpjeti takva ponienja i poslije svega stajati ispred medicinske sestre s utrnulom i nateenom usnom (ne zna slini li ili ne) i ispisivati ek na zastraujue visok iznos, znajui da barem neto od toga gospoi Errin plaa sljedei put u Boston. Samo za frizuru. Isabelle je smetalo, i je dnako tako rastuivalo, dok je iskljuivala glaalo i praznila vodu iznad sudopera, pomisliti na to kako Emma Clark i Avery upravo dolaze pred kuu i istovaruju auto - on nosi kovege, a Emma ga slijedi s vreicama punima nove odjee, skupih parfema i jednim lijepim parom salonki. No, sve su to bila prazna naklapanja, sati protraenih misli. Jer, kad je Isabelle sljedee jutro stigla na posao i ula u njegov ured s izravnim pitanjem: "I, jeste li se lijepo proveli za vikend, Avery?" odgovor je bio ne, nije. Uhvatio ga je neki crijevni virus, povjerio se Isabelle, odmahuju i glavom, nastavljajui opisivati kako se u subotu ujutro probudio s uasnim grevima. "Prilino gadno", rekao je sjedei u svom stolcu s rukama sklopljenim iza glave, izgledajui potpuno normalno. "Ah, ao mi je to to ujem", rekla je Isabelle, sretna to se Avery Clark nije etao po Bostonu ili bio na nekom primanju ovdje u gradu, nego je bio zatvoren u kui i nagnut nad koljkom, uz mlaki biljni aj na nonom ormariu. "Nadam se da se osjeate bolje", dodala je. "Izgledate jako dobro." Da i nije bila istina, ona bi to vjerojatno svejedno rekla. Vjerovala je da su mukarci na laskanje osjetljiviji od ena, posebno kako stare; itala je u asopisima o osobnim tekoama koje mukarci esto imaju u kasnijim godinama. Sumnjala je da to Emma Clark shvaa. Emma se inila prilino zainteresiranom za Emmu, a Avery je vjerojatno patio. "To moe biti grozno, zar ne?" rekla je Isabelle. "Takav virus. Osjeate se prazno. Malo deprimirano." "Da", odgovorio je Avery kao da o toj posljedici crijevnog virusa nije ni razmiljao. "Drago mi je da je gotovo." Nasmijao se, sputajui dlanove lagano na stol. "Drago mi je da sam jo u jednom komadu." "Pa, dobro je znati da se osjeate bolje", rekla je Isabelle, "i sada poinjem raditi." Vratila se do svog stola, gdje je prebirala po nekim papirima, izravnavajui im rubove, sumnjajui da je on zaista i istinski sretan sa svojom suprugom. E, sad, da je ona bila udana za Averyja (ubacujui list papira u pisai stroj i rjeavajui se Emme Clark jednim sranim udarom koji uzrokuje tek nekoliko kratkih trenutaka panike i bola), Avery bi na pitanje o zdravlju odgovorio: "Gadan virus, ali Isabelle se pobrinula za mene." Jer, ona bi se zaista pobrinula za njega pripremajui mu deserte i briui mu znoj s ela, slaui mu asopise na krevet. (Ovdje je napravila tipfeler i potraila bjelilo.) Sjedila bi i razgovarala s njim o lukovicama zumbula koje treba naruiti, o tome da treba zamijeniti zastor tua, da je vidjela jedan na rasprodaji i to on misli o tome... A on bi stavio svoju ruku na njezinu i rekao: "Mislim da sam sretan to sam oenjen tobom." Da, Isabelle je mislila, pronaavi bjelilo i otvarajui ga, da bi od njega napravila sretnog ovjeka. Amy je i sama bila dobrog raspoloenja; Isabelle je to primijetila im se vratila kui. Mlado lice njezine keri bilo je rumeno i lijepo dok se kretala kuhinjom, pomaui Isabelle pripremiti veeru. Katkad je zaista izgledala sjajno; kao to sada sjaji dok draesno i pole tno nosi tanjure do stola. "Danas sam obukla haljinu koju sam saila na domainstvu", podsjetila je Amy svoju majku kad su sjele za stol. "I dobila kompliment." "Ba lijepo", rekla je Isabelle. "A od koga si dobila kompliment?" (Svialo joj se to je znala lijepo govoriti.) "Oh", rekla je Amy, "zna. Od ljudi." Stavila je komad mesne truce u usta i vakala. Lice joj je sjalo dok se smijala gledajui prema prozoru i posljednjem traku veernjeg sunca u veljai. "Svima se svialo", dodala je. "Svima." Usprkos svemu, djevojka je bila udljiva. Jer, tek nekoliko noi poslije bila je mrzovoljna i neugodna kad je Isabelle stigla. "I, kakav ti je bio dan?" pitala je Isabelle sputajui kljueve na stol dok je skidala kaput. "Dobar", odgovorila je Amy suho, zatvarajui knjige i odmiui stolac, spremna izii iz 31

sobe. "Samo dobar?" Isabelle je osjetila traak panike. "to ne valja?" Nije mogla biti mirna ako neto nije valjalo s njezinom keri; a Isabellein je dan bio tek prosjean; Avery Clark bio je prezaposlen i dalek. Amy je zagunala i krenula gore stubama. Isabelle ju je slijedila do vrata. "to ne valja?" ponovno je pitala, gledajui duge tanke noge u crnim arapama kako se penju uza stube. "Sve valja", rekla je Amy napeto. "Amy Goodrow, stani gdje si." Amy se okrenula, gledajui u majku s podesta, zatvorena, bezizraajna lica, poluskrivena bujnom kosom. "Ja sam ti majka", rekla je Isabelle s nenadanim oajem, "i uope nema razloga da sa mnom ovako razgovara. Htjela ti to ili ne, dijelimo ovu kuu, a ja cijeli dan naporno radim glupi posao, za koji sam debelo prekvalificirana, da bi ti imala to jesti." Mrzila se to je to izgovorila. Rei daje debelo prekvalificirana za svoj posao bila je glupost i obje su to znale. Isabelle nikada nije zavrila fakultet. Nije mogla oekivati bolji posao od ovoga koji je sada imala. Ipak - fakultet nije zavrila zato to joj je majka umrla i nitko se nije mogao brinuti za bebu. Tako da je to zaista bilo zbog Amy, te osobe koja ju je s prezirom gledala s vrha stubita. "I skini taj izraz s lica", rekla je Isabelle. "Cijenila bih da si pristojna prema meni. Cijenila bih da ima barem malo pristojnosti u nainu na koji me gleda i kako mi se obraa." Tiina. "Razumije li?" "Da." Oprezno izgovoreno - dovoljno hladno da bude savreno jasno da prezire majku, ali ne previe, da je majka ne bi nastavila optuivati to je nepristojna, pa se Isabelle okrenula, objesila kaput u ormar u hodniku i ula kako se zatvaraju vrata Amyne sobe. Ovakvi su trenuci uznemiravali Isabelle. Uznemirivalo ju je kako bijes u njoj lako bukne, potaknut tek jednim pogledom adolescentne keri. Adolescenti i jesu udljivi zbog svih tih hormona. Isabelle je sjela za kuhinjski stol, zagnjurivi lice u ruke; kako neugodan poetak veeri. Nije smjela izgubiti kontrolu. Trebala je biti strpljiva, kao to su savjetovali povremeni lanci o tinejderima u Reader's Digestu. I onda bi joj Amy moda ispriala to nije valjalo. Naravno da je eljela biti strpljiva majka, ali ju je ivciralo to cije li dan radi i dolazi kui umorna, a Amy je mrzovoljna. Smetalo joj je katkad misliti o golemoj rtvi koju je podnijela (zaista, golemoj) za tu djevojku i razljutilo ju je to je Amy zatvorila knjige i otila samo zato to je Isabelle ula u sobu. Je li bila goropadnica samo zato to bi voljela da je ki pristojno pozdravi? Je li bila zvijer jer je eznula za ugod nim "Bok, mama, kako si provela dan?" od djevojke kojoj je doslovce pripadao cijeli njezin ivot? I onda je Isabelle ula da se otvaraju vrata sobe njezine keri i poela mirnije disati, znajui da se sprema isprika, zahvalna to nije predugo ekala. Jer, bila je istina da Amy nije podnosila da se majka ljuti na nju. Duboko ju je to uznemirivalo; nije se imala za to uhvatiti, kao da se ljuljala u tami. Tiho, u arapama, sputala se stubama. "ao mi je", rekla je Amy. "ao mi je." Katkad bi njezina majka odgovorila: "ao nije dovoljno." Veeras je rekla samo: "Dobro. Mnogo ti hvala." Ali vie nije pitala to ne valja, a i da jest, Amy joj ne bi rekla. A nije valjalo s gospodinom Robertsonom. Pohvalio joj je haljinu, ali nakon toga - ni rijei. I sada je to bilo kao virus, infekcija, ta uasna enja daje primijeti. Svaki bi dan prije sata eljala kosu, tipala obraze netom prije nego to ude u razred. Svaki bi dan paljivo sjedala, a srce joj je ubrzano tuklo, puno nade. I svaki bi dan zazvonilo zvono, a njegove je oi nisu niti jednom pogledale, i ona bi odlazila iz uionice razoaranija nego ikada. "Mrzim kolu", rekla je Stacy u umi. "Mrzim svoj ivot, sve mrzim." Stacy je suho puila cigaretu, mirkala zbog dima i kimala. "I ja sve mrzim", rekla je. "Ali zato?" Amy ju je konano pitala. Veljaa je bila pri kraju; dan bezbojan, ali topao; skoreni je snijeg omekao pa su Stacyne konate izme imale vlane mrlje. "Zato ti sve 32

mrzi?" pitala je Amy. "Hou rei, lijepa si, ima mnogo prijatelja i ima deka. Zato si jadna kao ja?" Stacy je paljivo pogledala kraj svoje cigarete. "Jer su mi roditelji krmci, a prijatelji kreteni. Osim tebe." "Da, ali ipak." Amy se naslonila na deblo i prekriila ruke. Koga briga ako su roditelji budale i prijatelji budale ako ima deka. Stacy je imala divnog deka. Nisu ga mnogo spominjale ovdje u umi, ali je Amy znala tko je Paul Bellows, da ivi sam u svom stanu iznad pekare na Glavnoj ulici i da je u srednjoj koli bio vrhunski ragbija. Za njega su navijaice spjevale posebnu pjesmu. Jednom je tijekom igre slomio nogu i neki su ljudi zaplakali dok su ga iznosili na nosilima. Bio je visok i krupan i imao smee oi. "Glup je", rekla je Stacy nakon kraeg razmiljanja. "Ima lijepe oi." Stacy je to ignorirala. Odbacila je cigaretu u umu i prazno zurila za njom. "Dosadan je", dodala je. "Sve to eli jest ii u krevet." Amy je ovo zbunilo. Duboko je udahnula dim cigarete. "Ma, u redu je", odluila se Stacy. "Dobar mi je. Neki mi je dan kupio sjenilo za oi." Lice joj se razvedrilo na tu misao. "Prekrasne tirkizne boje." "Lijepo", rekla je Amy. Ustala je; stranji joj se dio kaputa smoio. U snijegu je ostao zaobljen trag gdje se naslanjala na srueno deblo. "Ono skupo", dodala je Stacy. "Ne gruda se. Donijet u ga sutra u kolu. Kladim se da bi ti dobro stajalo." Amy je zgazila cigaretu. "Majka bi me ubila da se naminkam." "Je, pa - svi su roditelji krmci", rekla je Stacy suosjeajno dok je iza njih zvonilo kolsko zvono. U petak ju je gospodin Robertson pozvao na razgovor poslije nastave. Amy se za to pobrinula. Bila je ve oajna, luda, nimalo nalik sebi. Pitala se danima zato je Alan Stewart, koji je klikao svojom kemijskom iako ga je gospodin Robertson zamolio da prestane, tako velianstveno kanjen i cijeli sat poslije nastave smije sjediti u uionici s gospo dinom Robertsonom. Zato ne ona? Terrence Landry morao je ostati poslije nastave jer je izlazei iz razreda napuhao i prasnuo papirnatu vreicu za uinu. Amy se nije mogla zamisliti kako napuhuje vreicu i udara je (priguen bruuum, kao da je upucan netko umotan u poplun), niti je mislila da je u stanju jednolino klikati kemijskom, ali Maryanne Barmble jednom je zamalo kanjena kad se doaptavala s uenicom pokraj sebe. "Maryanne", rekao je tada ljutito gospodin Robertson, "ako te budem morao ponovno smirivati, ostat e u kazni poslije nastave." I tako se Amy poela doaptavati s Elsie Baxter iza nje. Trebalo joj je hrabrosti, nije to bio njezin stil. Ali je Elsie, nesuzdrana i razmetljiva, suraivala. Amy joj je apnula da je sinonja zadaa bila dosadna, stvarno sranje. Elsie je dodala da je bila mlaka kao pialina. Gospodin Robertson rekao je: "Djevojke, molim vas, ne brbljajte." Napetost ju je iscrpljivala. Amyno je lice bilo vlano, pazusi su je golicali. Ponovno se okrenula prema Elsie. "Barem nije domainstvo", proaptala je, "s onom krivonogom pribadaom." Elsie se grleno nasmijala. Gospodin Robertson prekinuo je predavanje i zurio u njih bez rijei. Amyno je lice gorjelo; spustila je pogled na stol. No, kad je shvatila da se nita nee dogoditi, kad je gospodin Robertson nastavio pisati brojke po ploi, razoaranje je ponovno sludilo Amy. Okrenula se i zakolutala oima prema Elsie. "Amy", zauo se duboki glas gospodina Robertsona, "jo jednom i ostaje poslije nastave." Kakva opasnost! A nije bilo zanemarivo ni to to bi mogao zadrati i Elsie. No, obeanje jo jedan put bilo je prejako da ga se propusti. Amy je pogledala na sat - ostalo je dvadeset minuta. Srce joj je skakutalo u grudima; brojke na listu papira inile su joj se razmrljanima. Pokraj nje je Flip Rawley lupkao gumicom po obrazu, nita ne slutei. Sat je kliknuo. Amy je osjetila da se u njoj neto slomilo od oaja i vjerojatno bi potpuno digla ruke od tog pothvata

33

da gospodin Robertson nije ba u taj trenutak pohvalio Julie LaGuin u prvoj klupi zato to je odgovorila na neko pitanje koje je upravo bio postavio. "Bravo", rekao je Julie, tupkajui komadom krede po njezinu stolu. "To je bilo vrlo dobro. Objanjavao sam neto novo i ti me prati." To je izludjelo Amy. Cijelo je vrijeme sjedila ondje znajui toan odgovor, previe srameljiva da digne ruku, a sad je Julie LaGuin s odvratnim, sam ozadovoljnim izrazom na licu upijala pohvale toga glupog ovjeka. Amy se okrenula prema Elsie. "Valjda smo mi ostali glupi", i onda se dogodilo. Njegov glas: "Dobro, Amy. Vidimo se poslije nastave." Usred trijumfa i uspjeha oblilo ju je crvenilo. Uinilo joj se da ju je Flip Rawley brzo pogledao. Da Amy Goodrow dobije kaznu? Kad je zazvonilo, izila je pognute glave. Nepodnoljivi sati: povijest dosadna kao smrt; panjolski blijed i beskonaan. Nita nije imalo smisla, osim da e poslije nastave sjediti u razredu gospodina Robertsona. I kad se oglasilo posljednje zvono, bila je iscrpljena, kao da dugo nita nije jela. U svlaionici se promatrala u zrcalu iznad reda umivaonika. Ovo je bila ona? To su ljudi vidjeli kad bi je pogledali? Kosa lijepa, ali lice bezizraajno, kako je mogue da se u njoj toliko toga dogaalo? Otvorila je vrata svlaionice koja su se iza nje zalupila s umornim tump. Hodnik je bio prazan. Nikad prije nije morala poslije nastave osta ti u koli, koja je u ovo doba dana bila potpuno drukije mjesto. Sunce je obasjavalo podove uionica nekom dubljom nijansom ute; velike klupe ispod prozora i pranjave ploe djelovale su prijateljski, istroeno, kao njezina odjea katkad pred kraj dana. U praznom ju je hodniku okruivala tek tiina, premda je u daljini ula povike navijaica koje su vjebale u dvorani. Kad je ula, gospodin Robertson sjedio je za svojim stolom u dnu razreda i pisao. "Sjedni", rekao je ne diui pogled. Izabrala je klupu blizu ploe, umjesto svoga uobiajenog mjesta, i tiho sjela, nesigurna to treba initi. mirkala je prema prozoru; estice praine lebdjele su u popodnevnom zraku obasjane zrakama sunca. Iz dna hodnika zauo se metalni zvuk zatvaranja vrata ormaria i domarova metla kako lupa sve blie po stubitu. ula je da gospodin Robertson isputa olovku na stol. "Poni pisati zadau", rekao je blago, "ako eli." "Ne elim", odgovorila je odmahujui glavom; i onda su joj se tek tako u oima pojavile suze. Kakva uasna tuga! Kakav iznenadan slom; iznurilo ju je cijelo poslijepodne iekivanja. Sjedila je s rukama u krilu, okrenuta od njega. Kosa joj je padala s obje strane lica; stiui oi osjeala je da joj tople suze kaplju na ruke. "Amy." Ustao je od stola i priao joj. "Amy", ponovio je stojei pokraj nje. Izgovarao joj je ime blago, harmoninim, ozbiljnim glasom. Je li joj se ikada itko ovako ozbiljno obratio? "Razumijem, Amy", rekao je. "U redu je." Sigurno je neto razumio, jer ga suze oito nisu uznemirile, ak ni zbunile. Sjeo je u klupu pokraj nje i jednostavno joj dodao maramicu. Bila je crvena, velika kao tepih pred vratima i ona ju je uzela, obrisala oi, ispuhala nos. Trebalo joj je biti grozno to plae pred ovim ovjekom, ali nije bilo tako. I to je sigurno imalo veze s tim to se nije iznenadio, s umorom koji mu je vidjela u oima. Vratila mu je maramicu. "Ima jedna pjesma", konano je rekla i on se nasmijao zbog naina na koji je to izgovorila, jednostavno, djeje, jo mokrih i crvenkastih oiju. inila mu se potpuno nevinom i ranjenom. "To je pjesma Edne St. Vincent Millay", objasnila je zataknuvi kosu iza uha, "i jednom sam u razredu o njoj razmiljala. Prvi stih je, uhm... je 'Samo je Euklid vidio istu ljepotu', mislim da je to to." Polako je kimnuo, podigavi crvenkaste obrve. '"Nek ute oni koji naklapaju o ljepoti.'" "Znate je", rekla je zadivljeno. Ponovno je kimnuo, obrva zamiljeno spojenih, kao da je razmatrao neto o emu nije mislio da e ikad vie morati. "Znate je", ponovila je Amy. "Ne mogu vjerovati da znate tu pjesmu." Njoj se inilo kao 34

da je neka ptica prhnula na slobodu iz kartonske kutije u koju su je zatvorili. "Znate li jo koju?" Okrenula se u stolcu licem prema njemu; koljena su im bila blizu. "Millayicinu, hou rei. Znate li neku drugu?" Gospodin Robertson rairio je prste preko usana, razmiljajui. Onda je odgovorio: "Da, znam jo neke. Sonete. 'Vrijeme ne donosi mir; svi ste lagali...'" '"Kad ste mi rekli da e vrijeme otupiti bol'", Amy je zavrila stih, lagano se njiui na stolcu dok joj se kosa iza uha oslobodila i pala naprijed, hvatajui kriku suneva svjetla koja je ulazila kroz prozor, tako da ga je vidjela kao kroz zlatnu omaglicu; na licu mu je vidjela iznenaenje i zanimanje, a onda i neto drugo, neto to e dugo pamtiti: pokret u dubini njegovih oiju, kao da se ondje dolje neto pomaknulo. Ustao je i doao do prozora s rukama u depovima samtenih hlaa. "Doi i pogledaj nebo", rekao je pokazujui glavom prema prozoru. "Kladim se da e noas snijeiti." Okrenuo se k njoj i onda natrag prozoru. "Doi, vidi", ponovio je. Posluno je prila prozoru. Nebo je postalo divlje i muno, navlaili su se tamni oblaci, a otro je zimsko sunce, u ovo doba dana zlatno, kao da je od jutra skupljalo snagu, obasjavalo rubove oblaka na zapadu tako da je njihova tama bila obrubljena gotovo elektrinim svjetlom. "O, volim kad je ovakvo", rekla je Amy. "Pogledajte." Pokazala je tunele sunevih zraka prosutih po skorenom snijegu na ulicama. "Oboavam to. U stvarnom ivotu, hou rei. Ne toliko na slikama." Promatrao ju je grizui usnu pod brkovima. "Jedna starica kojoj sam istila kuu u sedmom razredu - jedna iz crkve", objasnila je Amy, "... imala je grozne staromodne slike u dnevnoj sobi. Neka djevojka koja kao da je balzamirana. Kao jastui za pribadae. Znate li na kakve slike mislim?" I dalje ju je paljivo promatrao. "Moda. Nastavi." "Jeila sam se od njih", rekla je Amy. "Brisala sam prainu sa stolaca dok me taj lik sa slike promatrao." Gospodin Robertson pomaknuo se da se nasloni na klupicu prozora, okrenut prema njoj, prekrienih stopala. S dva je prsta lagano zagladio brkove. "Nisam imao pojma da moe toliko priati", zamiljeno je rekao. "Ni ja." Bila je iskrena. Ponovno je pogledala pokraj njega i kroz prozor. Oblaci su postali tamniji, natjeui se jo uvijek sa suncem: svjetlo i tama na rastvorenom zimskom nebu. "Da ne duljim", rekla je Amy (u njoj su skakala i sudarala se zapetljana klupka rijei), "u toj je kui bila jo jedna staromodna slika, gdje je nebo bilo tamno, no svijetle su se zrake sun ce ipak probijale. I neka bitka s konjima ili neto - znate, ono, sitni likovi - koja se dogaala ispod svega. Takva vrsta slike." Gospodin Robertson kimnuo je. Izgovarala je rijei djeje nepravilno i on je pazio da se ne nasmije. Osim toga, to zastarjelo da ne duljim. "Da?" "Pa, takve slike ne volim." "Razumijem." "Nebo izgleda lano i dramatino. Ali, u stvarnom svijetu", Amy je rukom pokazala u nebo iza prozora, "to je druga pria. Onda volim kad ovako izgleda." Gospodin Robertson ponovno je kimnuo. "Kjaroskuro", rekao je profesorski. Pogledala ga je kratko i svrnula pogled, razoarana to je iznena da upotrijebio stranu rije. Zbunilo ju je, osjetila se neobrazovanom i glupom. "Kjaroskuro", ponovio je gospodin Robertson. "To je talijanski. Svjetlo i tama. Zatamnjeno svjetlo." Okrenuo se prema nebu. "Kao ovo." Amyna je prije osloboena ptica poela padati. No, gospodin Robertson ljubazno ju je gledao. "I, sada vie ne isti za tu staricu?" "Ne", rekla je Amy. "Razboljela se i sada je u nekom starakom domu." "Razumijem." Gospodin Robertson sjeo je na iroku klupicu prozora, s dlanovima s obje strane i tijelom izvijenim prema van. "Kako to da ti se nije svialo istiti njezinu kuu?" Nain na koji je postavio pitanje govorio joj je da zaista eli znati. Razmislila je. "Jer je bila usamljena", rekla je. Zamiljeno je stisnuo oi. "Objasni mi." 35

"Kua je bila sterilna i grozna. Kao muzej. Ne znam zato je htjela da dolazim jednom tjedno jer nikad nita nije bilo prljavo." "Onda si dobro radila", rekao je s osmijehom, no ona ga je ponovno prekinula. "Recimo, taj kamin. Nikada ga nije koristila. U njega je poslagala brezove cjepanice, a ja sam ih svaki tjedan morala prati deterdentom i mlakom vodom. Prati cjepanice." Amy je zatresla glavom. "udno je to bilo." "Zvui depresivno", kimnuo je gospodin Robertson. "I bilo je depresivno. Tono tako", Amy je brzo kimnula. (On je tako mnogo toga razumio.) "A kako si dobila taj posao?" Znatieljno je nagnuo glavu. "Oglas u crkvenom programu." Amy je ruke sklopila iza lea i dok je govorila, lagano se okretala lijevo-desno. Ovako razgovarati inilo joj se kao ispijati svjeu vodu. "Traila je nekoga za ispomo, pa je majka mislila da bih joj mogla pomoi. Majka voli u crkvi ostaviti dobar dojam." "Da pogaam." Gospodin Robertson nagnuo je glavu unatrag, prouavajui je, razmiljajui o ovom posljednjem dodatku cijeloj slici. (Jer, gospodin Robertson je, istina, bio ovjek koji je volio o svemu razmiljati - "promatra ivota", volio je rei, promatrao je sad kako su ruke Amy Goodrow bile zaista tanke tako sklopljene iza lea.) "Nekako mi se ini da nisi katolkinja. Rekao bih... kongregacionist." Amy je zasjala; kao da joj je itao misli. "Kako ste znali?" "Tako izgleda", rekao je jednostavno. "Tako mi se ini." Skoio je s prozorske klupice i otiao na vrh uionice gdje je poeo brisati plou. "Jesi li znala da izgleda kao kongregacionist?" Ruke su mu marljivo radile. Polako je prola kroz prolaz izmeu klupa i sjela na mjesto Flipa Rawleyja. "Ne", rekla je iskreno, "jer ne znam kako izgledam." Podigla je pramen s ramena i traila ima li ispucalih vrhova. "Kao srna." Spustio je spuvu u stalak i otpraio si ruke. "Srna u umi." (Sigurno zbog njezinih tankih nogu i ruku.) "Ali, naravno, tu je i ta tvoja kosa", dodao je. Zarumenjela se i oprezno provirila prema njemu, sputene glave. "Ne, zaista. Zanimljivo je." Prebacio je nogu preko stolca gdje je obino sjedila Elsie Baxter, naginjui stolac prema natrag. "Predavao sam neko vrijeme u estom razredu u Massachusettsu i onda tri godine poslije u prvom srednje, pa sam ponovno vidio neke uenike. I zanimljive su djevojke u toj dobi. Bovine preko noi." "to znai bovina?" Amy si je jo prouavala kosu; zbog njegovih se razmiljanja o razvoju djevojaka osjetila nesigurnom. "Kravlje. Bovino." Izgovorio je slovo po slovo. "A druge ostaju vitke i dugonoge. Kao mlade srne." "Kongregacijske srne", rekla je Amy tek da bi prikrila sram. Zabacila je pramen preko ramena i duboko udahnula kao da joj treba zraka. U krilu je sklopila ruke. "Tako je. Kongregacijske srne." Nasmijala mu se jer se pristojno alio s njom. "Reci mi to jo ne voli, Amy", rekao je naslanjajui ruke naprijed preko stolca Elsie Baxter. "Ne voli istiti za stare gospoe. to jo?" "Ne volim zmije. Ne volim ih tako da ne mogu o njima ni misliti." To je bila istina. Na samu pomisao na zmiju vie nije mogla drati noge na podu i izvan njegova pogleda, pa je ustala, uznemireno otila do kraja uionice, a onda do prozora. Oblaci su gotovo potpuno zastrli nebo; tek djeli suneva svjetla probijao se na udaljenom dijelu hori zonta. Nekoliko je automobila na cesti imalo upaljena svjetla. "Dobro", rekao je gospodin Robertson. Okrenuo se u stolcu i promatrao je. "Zaboravi zmije, dakle. A to voli?" Biti ovdje s vama, eljela je rei. Dlanom je prela preko lakiranog drva prozorske klupe. Na mjestima je lak nabubrio i puknuo; druga su mjesta bila glatka i vrlo sjajna, zbog mnogo godina premazivanja. "Pjesme, valjda", rekla je nakon nekoliko trenutaka. "One koje razumijem, u svakom 36

sluaju. Mnogo pjesama ne razumijem, i onda se osjeam glupo." "Nisi glupa", rekao je sjedei u istom poloaju na stolcu Elsie Baxter. "Ne smije se brinuti jesi li glupa." "Hvala vam", rekla je iskreno. "Ali, svia mi se ona pjesma o Euklidu. Nisam znala to znai dok vi niste ispriali ono o trokutima - znate, ljepota trokuta, ili tako neto. Vjerojatno jo uvijek ne shvaam to tono znai. Kao, to znai naklapaju? Oni to naklapaju o ljepoti." Gospodin Robertson ustao je i otiao do svog stola. "Doi ovamo", rekao je. Rukom je pokazivao rjenik uvezan u tamnozelenu kou; bio je veliine kataloga robne kue Sears. "Lijepo", rekla je Amy, pribliivi mu se. "Volim rijei", rekao joj je. "Kao 'kjaroskuro'." Pogledao je prema prozoru. "Sada nema kjaro", razigrano je nastavio, "samo skuro. Sjedni ovdje." Sjela je na stolac pokraj njegova stola i kad joj je dodao rjenik i govorio joj kako pogledati znaenje rijei "naklapati", njegovi su prsti sluajno dotaknuli rub njezina dlana pa je na tren osjetila da je brzi vir u utrobi povlai dolje, a onda su sjedili zajedno s glavama nad rjenikom, dok je i posljednji traak veljakog sunca blijedio s neba; gospodin Robertson s borama oko oiju, dok je Amy nabrzinu, kriom, s pola daha izgovarala abecedu da bi otkrila da P dolazi iza O; onda je trebalo provjeriti jo neke rijei i nakon nekog se vremena vie nije ula domarova metla, a navijaice su, koje su prije pljeskale i udarale nogama o pod, otile kui. Isabelle je u autu ukljuila radio. Mrani su je oblaci zabrinjavali; inili su se previe tamnima za snijeg, ali kakva bi drukija oluja mogla biti u ovo doba godine? Katkad bi, vrlo rijetko, ovuda proao tornado, premda Isabelle nije mnogo znala o tornadu - nije znala da zatamni cijelo nebo; iz djetinjstva se jedino sjeala prie o ovjeku koji je vozio po nekoj petlji autoceste kad mu je tornado u zrak podigao auto, a nedaleko od toga nebo je jo uvijek bilo plavo. Nije se sjeala to je dalje bilo s tim ovjekom, a i sumnjala je da je pria bila istinita. Igrala se gumbom za mijenjanje stanica, da bi pronala prognozu vremena. Sve su anse bile da e biti snjene oluje i da e krov opet promoiti. To ju je deprimiralo. Ako tako bude, morat e zvati gospodina Cranea. "... obitelj nudi nagradu za bilo kakvu informaciju koja bi dovela do uhienja u sluaju nestale djevojice, Deborah Kay Dorne, koja je desetog veljae nestala iz svoga doma. Zasada nitko nije osumnjien." Sirota obitelj. Isabelle je lagano odmahnula glavom. Sirota majka. Isabelle je iskljuila radio, skreui na kolni prilaz. No, kao da ju je ledena tiina udarila u trbuh: kua je bila u mraku. "Amy?" zazvalaje otkljuavajui vrata. "Amy? Gdje si?" Spustila je kljueve na kuhinjski stol uz kratak, glasan zvuk. Upalila je svjetlo. "Amy?" U dnevnu sobu; upaliti svjetlo. "Amy?" Ila je iz sobe u sobu, palila svjetla; gore na kat. "Amy." Spavaa soba bila je prazna. Kupaonica prazna. Njezina soba prazna. Otvorila je vrata ormara u hodniku na katu. Presavijeni runi ci mirno su sjedili, tri role toaletnog papira bezosjeajno su zurile u nju. I tada je osjetila paniku. Osjeala se kao da joj kroz ruke i noge curi hladna voda. Vratila se u prizemlje, spotaknuvi se pri dnu stuba, pridravajui se za zid. Ovo se ne dogaa, mislila je. Ne dogaa se. Jer, bilo je potpuno jasno da je onaj isti, koji je oteo sirotu Debby Dorne, sada uzeo i Amy. "Amy!" povikala je. I sve iz poetka. Svaku sobu, svaki ormar, svako svjetlo. Posegnula je za telefonom. Koga nazvati? Policiju. kolu. Averyja Clarka. Vjerojatno bi joj svi rekli da provjeri s Amynim prijateljima. Svi bi rekli: "A daj joj malo vremena, vratit e se kui." Ali, ona je uvijek kod kue poslije nastave, Isabelle je cvilila u tiini. Poznajem ker, neto ne valja. Sjela je na stolac i poela jecati. Golemi, uasni zvui provalili su joj iz grla. Amy, Amy, plakala je. A onda je Amy stigla. Najprije zvuk izama na stubama prednje verande, onda su se vrata naglo otvorila. "Mama, jesi li dobro?" 37

Evo je, njezina ki. Ta djevojka bez koje je Isabelleina utroba postala crna, duboka voda strave, stajala je u kuhinji, rumenih obraza i velikih oiju. "Jesi li dobro?" ponovila je gledajui u Isabelle kao da je duh. "Gdje si bila?" traila je Isabelle. "Boe, Amy, nasmrt si me preplaila!" "Ostala sam poslije nastave", rekla je Amy. "Da mi pomognu s matematikom." Okrenula se od majke dok je otkopavala kaput. "Hrpa nas je ostala. Hrpa nas iz razreda ostala je poslije nastave." A Isabelle je, obraza jo mokrih od suza, nejasno osjetila da ju je Amy upravo preveslala.

6
Dani su se produili. I postali topliji; snijeg je mekao vrlo polako, ostavljajui bljuzgu na stubama i plonicima te uz putove. Onih dana kad se Amy vraala iz kole nakon to je razgovarala s gospodinom Robertsonom - pazei pritom da krene na vrijeme, da stigne prije majke - topline dana vie nije bilo i, premda je sunce jo uvijek sjalo kao bljetavo bijela hostija na mlijenome nebu, Amy je u otkopanom kaputu, s knjigama u naruju, na golom vratu, rukama i zapeima osjeala vlanu hladnou. Kasnopopodnevno se sunce prostrlo po Larkindaleovu polju, gdje je kameni zid nestajao iza bijeloga breuljka, a debla se crnila usred snijega koji se topio - sve joj se to inilo kao najava, poetak proljea. ak je i malo jato ptica daleko na nebu neto obeavalo, tako su tiho mahale krilima. Amy se inilo kao da je netko uklonio strop, kao da je nebo bilo vie nego inae, i katkad bi - ako auti nisu prolazili - podigla ruku i mahala. Stisnute i vesele oi gospodina Robertsona podigle su u njoj oblake radosti i zbrkano nestrpljenje da mu kae sve to mu je eljela rei, a zaboravila je. No, u njoj su bile i male etvorine tuge, kao da joj duboko u grudima sjedi neto mrano i kolebljivo, i katkad bi zastala na nekom nadvonjaku da promatra automobile koji su prolazili autocestom, zbunjena osjeajem gubitka i tek nejasno slutei da je to nekako povezano s mislima na njezinu majku. I onda bi se Amy pourila kui, nestrpljivo traei majine tragove u praznoj kui: najlonke preko glave tua, djeji puder na majinu stolu - te bi joj stvari povratile sigurnost, ba kao i zvuk majina automobila na ljunanom prilazu. Sve je bilo dobro. Majka je stigla kui. A s druge strane, majina bi joj prisutnost donijela razoaranje - sitne, nervozne oi kad bi ulazila u kuu, blijeda ruka kojom je krotila smee pramenove kose, koji bi pobjegli iz umorne pune. Amy je ovu enu teko spajala s majkom koja joj je netom prije nedostajala. Osjeajui se zbog toga krivom, katkad bi pretjerano brino rekla: "Ova ti je bluza zaista lijepa, mama", i onda bi ustuknula, kad bi u majinim oima proitala traak opreza, tako prolazan da ni Isabelle nije bila svjesna; mjeseci su proli prije nego to se Isabelle sjetila tih kapljica upozorenja koje su na trenutak zablistale na granicama njezina uma. "Stvarno volim poeziju", izjavila je Amy Isabelle koji tjedan nakon one uasne noi kad je Isabelle nala praznu kuu i pomislila da su joj ker oteli ba kao i sirotu Debby Kay Dorne. "Stvarno jako volim poeziju." "Mislim da je to vrlo lijepo", rekla je Isabelle, koju je upravo omela poderana oica na najlonkama. "Nabavila sam knjigu." Amy je stajala u dovratku dnevne sobe, drei knjigu paljivo objema rukama dok je kosom skrivala pognuto lice. Isabelle je objesila kaput u ormar u hodniku kraj ulaza i ponovno se okrenula provjeriti stranji dio lista. "Nemam pojma kad se to dogodilo", zamiljeno je rekla. "Moda sam pola dana naokolo etala ovakva." Prola je kraj Amy na putu prema stubama. "Kakva je to knjiga, duo?" rekla je. Amy joj je pruila knjigu, drei je jo objema rukama, a Isabelle joj je dobacila letimian pogled. "O, Yeats", rekla je, izgovarajui to Ji-its. "Da, naravno. ula sam za njega. Napisao je krasne stvari, sigurna sam." Ve se popela do pola stubita kad je Amy iza nje tiho rekla: "Jejts, mama. Ne Jits." Isabelle se okrenula. "to si rekla?" pitala je dok joj se sram ve irio grlom, grudima.

38

"Yeats", odgovorila je Amy. "Vjerojatno si ga zamijenila s Keatsom, koji se gotovo isto pie." Da je njezina ki to rekla podrugljivo, s adolescentskim prezirom, to bi mnogo lake podnijela. No, djevojka je to izgovorila blago, pristojno oklijevajui, i Isabelle je patila, stojei nezgrapno napola okrenuta, s poderanom oicom na arapi. "Keats je bio Englez", rekla je Amy kao da se trudi objasniti, "a Yeats Irac. Keats je umro kad je bio jako mlad, od TBC-a." "Ah, da. Razumijem." Sram ju je pritiskao kao preuzak demper; znoj joj je izbio na lice i ispod ruku. Sad se i toga morala bojati - saaljenja svoje keri zbog svojeg neznanja. "Zanimljivo, Amy", rekla je penjui se dalje stubama. "Mora mi ispriati sve o tome." Te je noi Isabelle leala u krevetu otvorenih oiju. Godinama je to zamiljala: kako Amy odlazi na kolovanje. Ne ovdje, u javnu kolu Shirley Fallsa, ve negdje daleko, na pravi koled. Zamiljala je kako Amy kree jednoga jesenjeg dana, drei biljenice stisnute uz mornarsko plavi demper dok joj oko koljena lepra karirana suknja. Nije vano to se danas djevojke odijevaju lampavo i to im se grudi slobodno njiu pod majicom iznad prljavih traperica. Isabelle je bila sigurna da se jo uvijek po kampusima koleda moglo sresti krasnih djevojaka, ozbiljnih, inteligentnih djevojaka koje su itale Platona, Shakespearea i Yeatsa. Ili Keatsa. Sjela je na krevet, popravila jastuk i ponovno legla. I sve to vrijeme dok je mislila o Amy na nekom koledu, nikad nije zamiljala ovo to je sada vidjela: da je se njezina ki srami. Amy hoda po tratini posutoj liem, smije se sa svojim novim, inteligentnim prijateljima i ne govori Moja majka radi u tvornici. Nee te djevojke pozivati kui na vikende ili praznike, niti s Isabelle dijeliti stoje sve divnoga nauila, jer je Isabelle u njezinim oima neznalica iz maloga grada, koja radi u tvornici. Netko s kim treba oprezno, kako je Amy s njom veeras bila oprezna. Trebalo joj je dugo da zaspi. Sljedeeg dana u tvornici, dok su ene ulazile u kantinu, Isabelle je promrmljala prema Arlene Tucker da mora skoiti do banke, no umjesto toga zakopala je nabrzinu kaput zbog oujskoga vjetra, prela parkiralite i odvezla se preko mosta do jedine knjiare u Shirley Fallsu. Dok je tog jutra promatrala kako Amy prikuplja knjige za kolu, palo joj je na pamet da bi se mogla i sama obrazovati. Na kraju krajeva, znala je itati. Mogla je i itati i uiti kao da negdje ide na teaj. Zato ne? Sjetila se oeve roakinje, ene ljubazna, ruiasta lica, koja je dobro kuhala. "U dobrom kuhanju nema magije", ena se jednoga dana povjerila Isabelle. "Kupi kuharicu. Ako zna itati, zna i kuhati." No, ipak se, ulazei u knjiaru, Isabelle s neugodom osvrtala oko sebe, u strahu da e je vidjeti netko iz crkve - Emma Clark, Barbara Rawley - i rei iznenaeno: "Isabelle Goodrow. Sto ti radi ovdje?" Ali, nikoga nije bilo, osim ovjeka koji je imao iane okvire na naoalama, koje su mu spadale niz nos, i jo jednoga, koji je nosio akto vku. Knjiga je bilo mnogo. Dojmilo je se to dok je oprezno hodala po sagom prekrivenu podu. Nije da nikada nije ula u knjiaru, zaboga, ali inilo joj se da zaista ima mnogo knjiga. Zakretala je glavu postrance da proita naslove. Nije znala da se Shakespearea sada moe kupiti i u malim izdanjima mekih korica. Uzela je jednu njegovu knjigu, zadovoljna kako je to sad pristupano, ta tanka knjiga s krasnim crteom i lijepim, ukrasnim slovima: Hamlet. Hamlet. Isabelle je kimala dok je hodala po sagu. ula je za Hamleta, naravno; o majci i djevojci koja je poludjela. Premda je to moda bilo neto drugo. Neto grko. Na blagajni je stajala uznemirena veliinom pothvata koji je poduzimala. No, mladi je prodava, ija je brada bila posuta izdancima plavih dlaica, obavio prodaju nezainteresirano, to se Isabelle svidjelo. Nita ga u njezinu izgledu, oito, nije navelo da smatra neuobiajenim to ona kupuje Shakespeareova Hamleta. Pristajala je toj ulozi. (Nasmijala se shvaajui da je smislila vic.) Ubacujui kupljeno u runu torbicu, prela je vjetrovitu ulicu do auta i odvezla se preko mosta natrag u tvornicu. Cijeloga je poslijepodneva bila dobre volje jer e poslije ii kui i postati naitana. Tipkajui pismo tvrtki Beltco Suppliers, Inc., Isabelle je zamiljala da e sada lako nekome moi rei: "To me podsjea na scenu iz Hamleta, kada..." Ne radnicama u tvornici, naravno (nasmijeila se Debeloj Bev, koja se upravo probijala natrag od fontane s vodom, briui rukom usta) - ne, njima nee spominjati Shakespearea. No, njezina e ki jednoga dana to 39

cijeniti - kada budu sjedile u kavani i razgovarale o Shakespeareovim dramama. A u meuvremenu e ene u crkvi - te izluujue dakonske supruge, koje su svoje obrazovanje nosile suptilno, kao i svoje skupe parfeme, i s istim samopouzdanjem - konano shvatiti da Isabelle nije onakva kakvom su je smatrali. Jednostavno nije bila samohrana majka koja je radila u tvornici, ve inteligentna, uporna ena koja kao iz topa citira Shakespearea. Na popodnevnoj pauzi prihvatila je Arleneinu ponudu za komad okoladnog slatkia, pa ak i Lenori Snibbens suosjeajno kimnula kad je ova zakolutala oima na mravu stranjicu Rosie Tanguay, koja je izlazila iz prostorije. Rosie i Lenora bile su u dugogodinjoj zava di. Isabelle se trenutano nije mogla sjetiti obilne zbirke detalja koja je do toga dovela, ali se sjeala da je zapoelo kad je Lenora sanjala da je zadrta antialkoholiarka Rosie bila vrlo pijana i izvodila striptiz u predvorju pote. Na nesreu, Lenora je sve to opisala u kantini, to je izazvalo mnogo veselja, i Rosie vie s njom nikada nije progovorila ni rije. Isabelle se tijekom svih ovih godina u tvornici paljivo uvala da ne izabire strane u bilo kojem od estih sukoba, a sada se, s Hamletom u torbici, osjeala dovoljno transcendentno da se Lenori Snibbens suosjeajno nasmijei. Lenora je ipak bila skroz draga djevojka. Imala je izbaene zube i lo ten, ali je to trpjela s veselom autoironijom i, premda je moda glupavo ispriala taj san o Rosie, bilo je naporno to je Rosie postala tako zla. Iako, mislila je Isabelle, zahvaljujui Arlene za okoladu i vraajui se svom stolu dok je maramicom pritiskala usne, i Rosie Tanguay bi se moglo saalijevati. (Rosie je upravo izlazila iz toaleta, uobiajeno napeta ela .) Isabelle je sjela za svoj stol i nailjila olovku prije nego to je krenula jo jednom korigirati pismo za tvrtku Beltco Supplier. Zaista bi trebalo aliti te ene u tvornici, iji su dani bili ispunjeni po slom i vicevima na zahodu i dugotrajnim zavadama. Zapravo tuno. Jezikom je dodirivala stranju stranu zuba dok je nestajao i posljednji okus okolade. Njeno je s olovke otpuhnula mrvice od iljenja. Bila je drukija. Bila je Isabelle Goodrow, i itat e. Stacyne su oi bile crvene. Ve je bio travanj, ali dan je bio hladan, pa su obje djevojke u raskopanim kaputima drhtale. Stacy je iz depa izvadila plastinu kutijicu za tampone i cigarete. "Prekinula sam s Paulom", rekla je. Amy je priekala i onda rekla: "ali se", mislei da se Stacy sigurno ali - tako je bezosjeajno izrazila tu vijest. A Amyn je um bio zbunjen. Gospodin Robertson rekao joj je dok je to jutro izlazila iz uionice: "Doi k meni poslije nastave. Imam knjigu koja bi ti se mogla svidjeti." Nakon toga bilo se teko usredotoiti na bilo to drugo. Stacy je stavila dvije cigarete izmeu svojih punih usana i zapalila ih dok je Amy promatrala. ibica se ugasila. "Jebemu", rekla je Stacy kutom usana i gurnula kosu iza uiju prije nego to je zapalila sljedeu ibicu. "Ne alim se." Druga je ibica bila uspjena. Stacy je kratko uvlaila dok vrhovi cigareta nisu postali sivi. "Rekla sam mu da odjebe iz mog ivota. " Dodala je cigaretu Amy i duboko udahnula dim iz svoje. Amy nije imala pojma to rei. Da bi Stacy, tako blagoslovljena dekom poput Paula Bellowsa, mogla istom tom deku rei da odjebe iz njezina ivota, Amy se inilo tako velianstvenim i sjajnim, hrabrim i neovisnim, mnogo vie nego stoje mogla i zamisliti. "A zato?" pitala je Amy. "Njegova me jebena majka optuila da sam trudna." Stacyne su se oi navlaile, ponovno se zacrvenjevi oko rubova. "Glupa, sjebana krava." Kako je tek to Amy bilo udno! Deki s vlastitim stanovima i onda majke tih deki... pa te izgovorene rijei. "Optuila te da si trudna?" Amy je pitala. "Misli, to je rekla? Tebi?" Nije se inilo pristojnim puiti u ovakvoj situaciji. Drala je cigaretu sa strane dok joj je dim vrludao uz rukav. "Paulu - rekla je to Paulu." Stacy je mrknula i obrisala nos nadlanicom ruke u kojoj je drala cigaretu. "Da se debljam." "A ba", Amy je pokuala. "Kakva kuka." Ali nije mogla zaustaviti oi da ne padnu na Stacyn trbuh, kamo su se uputile i Stacyne oi. Jedan su trenutak stajale ondje u tihoj umi, 40

gledajui u dio Stacyna crnog dempera koji se vidio kroz raskopan kaput. "Nisi ti debela", rekla je Amy, mislei da ipak jest, samo malo. No, Stacy nikad nije bila mrava; bilo je teko rei. "Mislim da imam tumor", rekla je Stacy mrano. Pogledala je kroz drvee. "Jedan od onih glupih tumora koje ene dobivaju." "Onda mora k doktoru", ozbiljno je rekla Amy. "I tako je sino Paul doao", Stacy je nastavila, "pa sam mu rekla da je gotovo. Da odjebe." "A to je on rekao?" Na zvuk automobila obje su se okrenule i sagnule, pa ostale u unju, jedna prema drugoj, dok auto nije proao. Amy je ustala i pruila Stacy ruku, koja se napola ispriavajui smijeila dok je ustajala. "Vidi li koliko me ima?" rekla je, mirkajui prema cigareti prije nego to je povukla dim. "Odlino izgleda", odvratila joj je Amy, jer je to bila istina, u konoj suknji i crnim tajicama i crnim izmama. Amy bi dala sve kad bi tako mogla izgledati; nositi kratku konu suknju. Njezina je suknja bila od zelenog samta i napravila ju je majka; bila je preduga, gotovo do koljena. "I, to je rekao Paul?" ponovno je pitala. Stacy je duboko uzdahnula, odmahujui glavom, oiju gotovo zatvorenih dok se prisjeala. "Hoe li znati to je napravio?" Ponovno je zatresla glavom. "Nee vjerovati. Zaplakao je." Pogledala je Amy obeshrabreno, a onda zamiljeno kotrljala cigaretu o deblo dok nije izgledala kao nailjena olovka. "Isuse, plakao je, jebote." Uvukla je dim i bacila cigaretu u snijeg, koja je tamo ostala mirno leati, otputajui tanak stupi sivog dima koji se jedva razlikovao od boje snijega. "Dakle", rekla je Amy. "Stvarno mu je stalo." Stacy je grleno zagunala, a Amy je vidjela da su joj oi bile pune suza. "Ove glupe izme putaju", rekla je Stacy saginjui se i vukui prstom po rubu uz palac. "Imam tu glupu rupu u podstavi kaputa", rekla je Amy otvarajui irom kaput i svijajui glavu da bi ispitala razderotinu u podstavi pazuha, koja je i nije zanimala, ali prijateljici je eljela dati nekoliko trenutaka privatnosti. "Ovaj je kaput tako star. Nikad mi se i nije sviao. Materijal je tako muki. Hou rei, neto to bi mukarac nosio." Stvarala je buku da Stacy ne pomisli da je promatra. "Mrzim svu svoju glupu odjeu." Stacy je jo uvijek bila nagnuta nad izme, a Amy je, bacivi brz pogled, vidjela da brie nos. No, taj se tren Stacy ispravila i rekla: "Kaput ti je dobar. Podstava se ne vidi." "Mrzim doba zimskih kaputa", rekla je Amy. "Posebno mrzim zimske kapute nositi u ovo doba godine." "Znam. I ja." Stacy je dlanom prela preko nosa. "Procvjetali su afrani oko nae kue", rekla je Amy uzimajui drugu cigaretu iz Stacyne kutije. "Zgodno", odgovorila je Stacy. Upalila je svoju i ispruila ruku sa ibicom. "Nemoj spaliti kosu", upozorila je. "Jesi li ikad osjetila smrad spaljene kose? Stvarno je gadan. A izgori u trenu." Stacy je puhnula u ibicu, putajui je u snijeg. Pucnula je prstima. "Ovako. Cijela glava puna kose izgori u sekundi." "Divno", rekla je Amy. "Divna misao." Stisnula je kaput jae oko sebe i naslonila se na palo deblo. "Pa, ne misli sada o tome", rekla je Stacy, smjetajui se i sama na deblo blizu Amy, tako da su se dodirivale ramenima kaputa dok su drhtale i puile. "Nisam napravila zadau iz panjolskog", spomenula je Stacy nakon nekog vremena i, koliko ju je Amy poznavala, vie nije namjeravala priati o Paulu Bellowsu. "Moe prepisati moju." Amy je pokazala prema kardinalu na vrhu omorike. "U itaonici." "Je, ali gospoica Lanier e znati." Stacy je nezainteresirano gledala kardinala. "Odgovori e biti toni i znat e da nisu moji." "Napii nekoliko krivih", predloila je Amy, a Stacy kimnula. "Draga je ona, nee nita rei." I Stacy je ponovno kimnula. 41

Amy je pokuala napraviti krugove od dima napuivi usne poput ribe i izbacujui naglo jezik kako ju je Stacy pokuala nauiti, ali bezuspjeno. Dim joj je iz usta izlazio u cilindrinim trzajevima. Osjeala je blagu slabost zbog nemira to e poslije nastave vidjeti gospodina Robertsona. (Jednom je, kad je s njim razgovarala proli tjedan, proao pokraj nje da zatvori prozor i vrlo lagano, vrlo kratko je dodirnuo po ramenu.) Htjela je pitati Stacy jo o Paulu, ali bilo bi nepristojno inzistirati. I htjela je jo jednom pogledati Stacyn trbuh i bojala se da e joj oi onamo nenamjerno odlutati pa se usredotoila na kolutove od dima. Mnogo toga nije shvatila. Je li Stacy mislila da je trudna, ili je Paulova majka samo bila zlobna? Pa zna kad si u drugom stanju. ak je i Amy to znala. "Treba samo vjebati", govorila je Stacy otpuhujui niz savrenih dimnih kolutova. Obje su ih djevojke promatrale kako se diu u zrak, poveavaju i kolebaju, da bi konano izgubili oblik negdje oko omorike. Kardinal je odletio dublje u umu. "Sirota gospoica Lanier", rekla je Stacy. Amy je kimnula. Sviala im se nastavnica panjolskog. Nosila je vrlo kratke suknje, to je bilo tuno, jer nije imala dobre noge; dobre do koljena, a onda su se koljena spajala i odmah iznad njih se uzdizale bezobline butine poput cjepanica. Jednako tako, nosila je i mnogo najlonskih haljina bez podstave, pa su se haljine lijepile za nju. Vidjelo joj se rublje i najlonke. Stacy je imala teoriju da je gospoica Lanier zaljubljena u ravnatelja, ovjeka kojega su zvale Puddy, nadutog, prostog sredovjenoga mukarca. "A tako je srameljiv", rekla je Stacy. "Kladim se da nikad nije ni s kim iziao. Jo uvijek ivi s majkom." Amy je odustala od kolutova i bacila cigaretu u snijeg. "Njihova bi djeca bila runa i draga." No, utroba joj se stezala. Mislila je kako je gospodin Robertson rekao: "Doi k meni poslije nastave. Imam knjigu koja bi ti se mogla svidjeti." Sve ostalo - Stacyne crvene oi, nesretne butine gospoice Lanier - cijeli se svijet inio blijedim u usporedbi s tim randevuom kojem se veselila. Tih je dana ivjela u tako udnom, napetom i osobnom svijetu; koliko je samo uitka crpila iz rijei: "Doi k meni poslije nastave." No, uvijek uz taj izvrnuti nemir. Pogledala je cigaretu koju je bacila na tlo. "Siroe." Stacy je zamiljeno ponovila, a zvono se oglasilo, pa su se sabrale. "Netko bi joj zaista trebao skrenuti pozornost na taj statiki elektricitet." Uukana u krevetu naveer, dok je svjetiljka bacala utu mrlju preko njezina pokrivaa, i uz Hamleta uspravljenog ispred nje, Isabelle se muila sa Shakespeareom. Muila se prije svega fiziki jer joj se inilo da su joj kapci zalijepljeni; zaista ih je jedva drala otvorenima. Pokuala je sjesti uspravno u krevetu, no ipak se nije mogla probiti dalje od druge stranice. Nevjerojatno je bilo kako su joj se oi sklapale. Kad je bila sigurna da je Amy zaspala, ustala je i spustila se u kuhinju gdje je sjedila za stolom uz alicu aja, umotana u kuni ogrta, ljuljajui stopalo u frotirskoj papui dok je stalno iznova itala stihove. Bilo je teko. Vrlo, vrlo teko. Nije oekivala da e biti ovako teko i borila se s osjeajem panike. "I svoje zemlje sve u korist pobjednika; / Nasuprot tome, odgovarajui dio / Zaloio je i na kralj, a taj bi zalog / U naslijee Fortinbrasu pripao, / Da je ostao pobjednikom..."* I, to sad to znai? U kuhinji je bilo vrlo tiho. Pijuckala je aj i gledala prema prozoru. Ondje gdje su se bijele zavjese malo razmaknule, vidjela je tminu prozora pa je ustala i navukla zavjese do kraja. Nije bila navikla ostajati ovdje dolje sama u ovo doba. Ponovno je sjela za stol, popila malo aja i pogledom preletje la po stihovima u knjizi. "Kako mi se bljutav, dosadan / I beskoristan ini cijeli ovaj svijet!" I, evo, sad ovo. To je razumjela. Isabelle je stavila prst na stranicu; govorio je sam Hamlet. "Kako mi se bljutav, dosadan / I beskoristan ini cijeli ovaj svijet!" Bog zna da se znalo dogoditi da osjeti da je svijet dosadan i bljutav, ba kako je Hamlet rekao - lijepo je to reeno. Osjetila je traak istinskog veselja, kao da su se ona i Hamlet iznenada sprijateljili. I sad je, ve razbuena, aptala rijei kojima je on zapoinjao svoj govor. "O, da prekruta ova put okopnjet hoe, / Rastopiti..." ( Usput se sjetila da iz leda nije izvadila ramstek za * William Shakespeare, Hamlet, preveo Josip Torbarina, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1979. 42

nedjeljni ruak.) Napuila je usne, otpila malo aja i zapoela iznova. "O, da prekruta ova put okopnjet hoe..." (Hamlet je sigurno bio vrst, miiav mukarac. Za koji e trenutak pogledati i crte na naslovnici knjige.) "Rastopiti se i rasplinuti u rosu!" Zasad ide dobro, kimnula je Isabelle. Tijekom ivota iskusila je tu enju: rasplinuti se, nestati. Nije nikada eznula postati rosom, ali, ako razmisli, bila je to potpuno zgodna ideja, i upravo je to bio razlog, na kraju svega, zato je itala Shakespearea. Zato to je bi o genij i zato to je znao izraziti stvari onako kako ostatku svijeta nikad ne bi palo na pamet. Sve ju je to izrazito razveselilo, pa se uspravila u stolcu. "Ili da barem Vjeni svojim zakonom / Nije zabranio samoubojstvo! Boe! / O , Boe!" Proitala je to nekoliko puta. Zato to je "Vjeni" bilo napisano velikim slovom, pretpostavila je da Shakespeare ovdje misli na Boga i sve to sa zakonom sigurno je bila referenca na samoubojstvo: Hamlet se elio ubiti, ali je znao da Bog to zabranjuje. No, dakle. Isabelle je podigla pogled. Gledajui u hladnjak, pitala se nije li Hamlet malo melodramatian. Jasno je bilo da je uzrujan i sigurno ima razlog za to. Ali, i ona je bila uzrujana, Bog joj je svjedok, mnogo puta dosad, a nikada nije pomislila oduzeti si ivot. Ponovno je zavirila u knjigu. aj joj je napunio mjehur, no pokuat e zavriti scenu. Navodno je Hamletu ao to mu je umro otac. Njegovi su se roditelji jako voljeli... no, za nekoliko mjeseci majka ga je preboljela i udala se za Hamletova strica. Isabelle si je dodirnula usne; shvativi kako je to uznemiravajue. Ali taj stih: "Krhkosti, ime ti je ena!" To joj se posebno nije svidjelo; a obraao se svojoj majci. Zaboga. to je Hamlet znao o tome kako je biti samohrani roditelj, izgubiti onoga koga voli? Isabelle se namrtila i gurnula koicu nokta. Hamlet je ovdje, iskreno, bio prilino uvredljiv. Sigurno je bilo da one ene u Bostonu, koje su upravo spalile svoje rublje na stubama pred nekom zgradom suda (Isabelle je to vidjela na vijestima) ne bi dobro primile takvu reenicu: Krhkosti, ime ti je ena! Isabelle je guvala svoj ogrta. Iskreno, i nju je malo razdrailo. Mukarci moraju mnogo toga nauiti. ene uope nisu krhke. Zaboga, od pamtivijeka ene sve odravaju. Ni ona uope nije krhka. Nita nije krhko u ene koja sama odgaja ker kroz turobne zime Nove Engleske, s krovom koji prokinjava i autom kojem nedostaje ulja. Isabelle je morala tek na trenutak zatvoriti oi; bila je vrlo umorna. I, zapravo, osjeala se krhkom. To je bila istina, ako ba elite znati. Sjedila je malo, provlaila prste po rubu knjige i onda ustala, oprala alicu u sudoperu, dovoljno sretna da ode spavati. No, nekoliko dana poslije vratila se u knjiaru. Ona obino nije odustajala; samo sa Shakespeareom nije bilo dobro poeti. Nai e jo koju knjigu na polici s nazivom Klasici. Ovog joj je puta knjiara ve bila poznata. Mladi joj je prodava s dlakama po licu kimnuo. Dugo je pregledavala policu prije nego to se odluila za Madame Bovary; privukla ju je naslovnica. Prouavala je sliku tamnooke ene ija je kosa bila svezana u divnu punu, a lice otkrivalo neko dublje znanje; Isabelle je na kraju zakljuila - o tajnim tugama enskog ivota. Tog je posljednjeg tjedna u oujku Shirley Falls zahvatio niz provala. Dogaale su se tijekom dana, sve u dijelu grada Oyster Point. Zbirka starih novia nestala je iz doma profesora povijesti. Gospoa Errin, zubareva ena, otkrila je da joj je iz stola nestao nakit, a u drugom sluaju - iz neke divne kue nizvodno - nekoliko srebrnih posuda, svijenjaka i zdjelica za eer; stranja su vrata nali otvorena. Nije bilo svjedoka ni tragova, osim novih stopa u snijegu koje je sprala kia prije nego to ih je policija mogla ispitati i otkriti ita vie od podatka da je vjerojatno rije o mukarcu srednje visine i teine; nije bilo tragova, zaista ni izvjetaja o sumnjivim licima koja se muvaju po okolici, nije zvualo vjerojatno da su to djela nekog profesionalca, kao prije nekoliko godina kad su dvojica stigla iz Bostona i ispraznila dvije kue u kamione za selidbu prije nego to su ih konano ulovili tjedan dana poslije kad su se vratili opljakati treu. Ne, te su sitne pljake djelovale neozbiljno i, prije nego to je policija mogla obrisati znoj i napisati izvjea, inilo se da su pr ovale prestale. No, Emma Clark, vraajui se kui jednog popodneva (iscrpljena, jer se upravo neugodno posvaala u radionici za popravak namjetaja zbog lampavog posla koji su nedavno obavili na kauu iz njezine dnevne sobe), naila je na poluotvorena vrata garae, a, budui da je od 43

poznanika ula da je iz kue na rijeci ukradeno srebro, nije izila iz auta, ve se vratila ravno u grad i nazvala Averyja da se smjesta vrati kui. Nestao je sav njegov alat i rezervna guma koju je drao u garai, no u samu kuu oito nije bilo provaljeno. Svejedno je Avery uzeo slobodan dan i pozvao bravara da na svaka vrata stavi dvostruki zasun. "Moram o ovome obavijestiti Isabelle ", rekao je Avery svojoj supruzi, smeten zbog blata koje je bravar raznosio posvuda po kuhinjskom podu, i Emma je kimnula. Bila je to istina; Isabelle Goodrow ivjela je tek kilometar i pol dalje niz cestu i trebalo joj je rei da se netko ulja po okolici, krade gume i alat. No, Emma i Avery tada su imali drugog posla pa tako Isabelle, sjedei u kantini na pauzi za kavu, zadubljena u Madame Bovary, nije doznala da se ita dogaalo uz Cestu 22. Kao to nije ni znala, dok je okretala stranicu, da je na drugoj strani grada upravo zazvonilo posljednje kolsko zvono i da je njezina ki Amy, gurajui se kroz guvu u hodnicima, bila na putu prema enskoj garderobi na drugom katu, da bi se sredila za gospodina Robertsona.

7
Kakvo uzbuenje! Stajati sama u enskoj kupaonici, gdje zelene zidove miluje mlijeno svjetlo kroz brueno staklo... Nema veze to su umivaonici prljavi i slavine cure, Amy su ova popodneva bila egzotian muk, ushit. Ali i strah; i udno je bilo kako ju je nisko uhvatio, kao da joj je neka ruka stezala trticu, tako da ju je stranjica golicala; ruke su joj bile tako hladne, kao da ih je upravo izvadila iz hladnjaka. Zamiljala je da je dijete -princeza-mladenka koju spremaju za predstavljanje nekom kralju. A njezina je kosa najvie nalikovala princezinoj, padala je niz ramena u dugim, valovitim kovrama, raznih nijansi plave, svijetlosmee, traka koja je tekla uz lice bila je tako svijetla da se inila bijelom. Gledajui se u zrcalu napola otvorenih usta, mislila je da je moda li jepa. A onda taj gr u elucu, stezanje u zdjelici - morala je otii na toalet i, kad se vratila, ponovno se ogledati u zrcalu, na svoj uas, vidjela je obinu djevojku blijedih i suhih usana. Grickala ih je i utinula obraze pa otvorila teka vrata na kojima je crvenom bojom pisalo: Moja sestra voli da joj siu lijevu sisu. Hodnik je bio prazan. inilo joj se da uionice pokraj kojih je prolazila zijevaju u tiini, praznih stolaca, ekajui da ih se sutra ponovno napuni. Iz daljine se uo tihi zvuk trube iz glazbenog kabineta; sputajui se stubitem, ula je odjeke navijaica koje su vjebale u dvorani za tjelesni. I onda je stigla, stajala je na njegovim vratima. Vid joj se udno suzio pa je scena izgledala blijedom i malenom, kao skica olovkom (njezine su velike, vlane ake vrsto stezale biljenicu i na koricama ostavljale trag), no kad je gosp odin Robertson podigao pogled sa stola, podigao je i obrve i lice mu se razvedrilo, pa je u trenu nestalo najteeg dijela Amyna nemira. inilo joj se da joj se nikada nitko nije tako ve selio, osim kad je bila vrlo mala i majka bi je dovela u tvornicu; onda bi se ene naginjale prema njoj i katkad bi Debela Bev rekla: "Kako je moja prekrasna djevojica?" Gospodin Robertson nije nita rekao, samo ju je promatrao kako stoji na poslijepodnevnom suncu koje se posvuda prolilo. "Dobar dan", rekla je Amy, mahnuvi lagano i obarajui glavu uz brz, samosvjestan osmijeh. " 'dan." Gospodin Robertson odmahnuo je, tono oponaajui njezinu gestu, pa se inilo da je i on srameljiv. "Ui", rekao je. "Molim te, ui." Hodala je prema njemu osunanom uionicom. Bilo joj je neugodno to je promatra, kao da se natjecala sa svakom drugom osobom koju je pogledao, a znala je odavno da natjecanje nije ono u emu je jako dobra. ak i kad je bila dijete, bilo je tako; igra glazbenih stolaca ispunjavala ju je panikom - ta grozna, ledena injenica da, kad glazba prestane, netko "ispada". Bilo je bolje kad je prestala pokuavati. Bilo je toliko stvari koje je mlad ovjek morao istrpjeti: natjecanje u slovkanju, beskrajne igre na tjelesnom; sve je to ona prestala raditi ili, ako bi i pokuala, od sebe vie nije oekivala mnogo pa se nije ni razoara la kad nije znala odslovkati "gleer" na natjecanju u etvrtom razredu, ili kad bi izgubila bod jer na utakmici softballa nije ni podigla palicu. Prelo joj je u naviku ne pokuavati pa je u viim 44

razredima, kad je najvea nagrada bila, naravno, pripadati drutvu popularnih, Amy otkrila da joj jo uvijek nedostaje volje za mahanjem palicom. Tako je postala gotovo nevidljivom, svjesna da je svoju usamljenost vjerojatno sama uzrokovala. Ali, gospodinu Robertsonu nije bila nevidljiva. Ne kad ju je ovako gledao - nije to bilo mogue. (Ipak, bio je u njoj i taj unutarnji nagon za bijegom, erupcija sumnji u sebe.) No, njegova se ruta pokrenula i dotaknula joj lakat. "Imam neto za tebe", rekao je i kimnuo prema stolcu pokraj svojega stola. Sjela je, gurajui svoja velika stopala duboko pod stolac. Prepisao joj je Yeatsovu pjesmu Mladoj djevojci i ona ju je zbunjeno proitala. Nikad nije vidjela tako mnogo teksta ispisana njegovom rukom. Znam zato ti srce tako tue... inilo joj se kao da joj je napisao pjesmu. "Svia mi se", rekla mu je. "Zaista, jako." Podigla je pogled s papira prema njemu. "Smijem li je zadrati?" "Naravno. Za tebe je." Morala je skrenuti pogled jer je sada ve znala da ga voli i to je sve promijenilo. Prije ju je samo privlaio, kao kad veliki, tamni magnet privlai njezin avao, polako, preko cijele uionice. No, sada je to meko saznanje zaobilo njezina ula; vie nije bilo prostora za privlaenje. Stigla je, i sada ga je voljela. Ubacila je pjesmu u biljenicu. "Pa, hvala vam", rekla je dok je ustajala i hodala do prozora, vidjevi da je plonik gol i isuen suncem. Kroz pritvoren prozor ula je zvuk odlaska posljednjega kolskog autobusa, glomaznog i umornog, koji je gunao izlazei na cestu. Iza toga je vidjela tokice utoga na junoj tratini kole; maslaci su tvr doglavo izbili nisko nad tlom. Zrak koji je dolazio kroz prozor bio je tako slatkast da joj se to inilo bolnim, a na ploniku je na osuenim dijelovima vidjela mrljice koje su se presijavale na suncu pa se lako sjetila da su je ovakvi dani uzbuivali kad je bila dijete. Jer, oito je bilo i drukijih dana od terora glazbenih stolaca - bilo je dana poput ovoga, kad je zima konano zavrila, a njezine su noge u novim tenisicama osjeale rasko slobode dok su dodirivale suhi plonik. Sjetila se toga besteinskog stanja, proljea u nogama dok hoda suhim, osunanim plonikom i inilo joj se, sad dok se prisjeala, da joj je ipak srea bila dostupna, u novim tenisicam a, s maslacima spremnima za branje (iako je morala paziti, Isabelle je mrzila mrlje koje su maslaci ostavljali na odjei), odjevena u demper, a ne vie u glomazan kaput - sve ju je to usreivalo kao dijete, ispunjavalo je nadom. "O emu razmilja?" pitao je gospodin Robertson pa se Amy okrenula od prozora. "Ne znam", odgovorila je, jer zaista nije znala kako objasniti svjetlucavi, suhi plonik ili miris u zraku. "Radujem se to je proljee konano stiglo i sve to." Slegnula je ramenima i pogledala ponovno kroz prozor. "No, udno se osjeam." "Zna kako kau." ula je kako joj prilazi. "to kau?" Okrenula se. Bio joj je vrlo blizu i to ju je uznemirilo, bojala se da e pomisliti da nije privlana. Drukije je kad nekoga vidite izbliza - katkad u oima ima neto ljepljivo, ili mitesere na bradi. Ljudi izbliza drukije miriu. Njezina majka, primjerice, katkad je blago vonjala na mokru ciglu kad bi se nagnula nad Amy ispraviti joj ovratnik ili joj odstraniti neto iz kose. "Travanj je najokrutniji mjesec." Gospodin Robertson stavio je ruke u depove i ljuljao se na petama. U depu se igrao sitniem. "Tko to kae?" pitala je Amy. "T. S. Eliot." "Tko je to?" Mislila je da se gospodin Robertson malo pravi vaan. Namrgodila se i sjela na klupicu prozora. "Jo jedan pjesnik." "Nikad nisam ula za njega." Naslonila je nogu na reetku radija tora i ojadio ju je iznenadan glasan metalni odjek. Objema je nogama pritisnula radijator pa je buka prestala. "Travanj je najokrutniji mjesec", recitirao je gospodin Robertson, "mijea sjeanje i elju. Ili tako nekako. Ne sjeam se vie od toga." Polako je hodao do svog stola. 45

Vrati se, htjela mu je rei. Sila je s klupice i slijedila ga. "Recite mi to ponovno", rekla je. "To o travnju." Oi su mu bile umorne, ali ljubazne. "Travanj je najokrutniji mjesec, mijea sjeanje i elju." Podigla je ramena i spustila ih s uzdahom. "to?" rekao je tiho gospodin Robertson. Sunce se ve odmaknulo; jarkog svjetla vie nije bilo u uionici, osim to je jedan dio prozora ostao njeno ut, no proljetni je zrak jo bio topao dok je ulazio kroz prozor. Amy je odmahnula glavom i slegnula ramenima. "Reci mi o emu razmilja." "A, znate." Pogledom je prelazila po uionici, ne zaustavljajui ga ni na emu. "To kako je travanj okrutan. Dobro je. Hou rei, svia mi se." "I to jo?" Ali, ona nije razmiljala ni o emu drugome. Vie ju je boljelo. Boljeli su je maslaci i gunanje kolskog autobusa i miris zraka i mnotvo stvari koje nije umjela izrei. I, naravno, to s njim. "Drago mi je to vas poznajem", rekla je konano, ne gledajui ga. "I meni je drago to te poznajem." Pogledala je uokolo traei svoje biljenice i kaput koji je stavila preko stolca. "Smijem li te danas odvesti kui?" pitao je gospodin Robertson iznenada. "Valjda", iznenadila se. "Misli li da e to nekome smetati?" Ubacila je ruku kroz rukav kaputa i pogledala ga zbunjeno dok je kosu izvlaila ispod kaputa. "Primjerice", nastavio je gospodin Robertson, "bi li tvojoj majci smetalo da te kui doveze profesor matematike?" "Naravno da ne bi." No, nee rei majci. "Onda idem po kaput", rekao je gospodin Robertson otvarajui ormar iza svog stola. Uionicu su napustili bez rijei. U automobilu se iznenadila kako mu je odjednom blizu; auto je bio mnogo manji nego to je mislila. Kad je povukao mjenja unatrag, izlazei s parkiralita za nastavnike, njegova joj je ruka nakratko dotaknula nogu. "Oprosti", rekao je, gledajui joj iznad glave. Kimnula je, okrenula se pogledati kroz prozor, pritisnula lakat o vrata, a palac na usta. Rekla je jednostavno: "Skrenite lijevo na semaforu", i onda: "sljedea desno", pa su se nakon toga vozili u tiini. Kad su prelazili preko drvenog mosta, gume su naglo zabuile i jednako naglo prestale buiti. Sive su se vrbe pojavljivale i nestajale kako je auto zavijao oko movare uz Cestu 22. Provezli su se pokraj stare farme, gdje se forzicija taman rascvjetala u upavo utilo. Proli su kraj Larkindaleova polja, gdje su se mrlje smeeg i svijetlosmeeg mijeale u neravninama ostataka zime. Kameni se zid vidio u jednom polju, zavijao je u daljini ondje gdje su omorike bile tamne kao vojno platno i povijale grane kao da ih jo uvijek okivaju mjeseci snijega. No, ostalo je zaista malo snijega - tek prljavi, stvrdnuti ostaci uz cestu - a duge su trake puta kojim je vozio auto bile suhe dok je sunce jar kim, ali pomalo ve bljeim svjetlom, otkrivalo prainu ispred vjetrobrana. Pomislila je da je trebala staviti parfem za sluaj da mirie na mokru ciglu, kao katkad njezina majka. "Ovdje lijevo", rekla je, obuzdavajui se, a gospodin Robertson skrenuo je na uski kolni prilaz, zaustavljajui se kraj kue i gasei motor; iz motora se uo niz tihih zvukova, kao da unutra odskakuje kameni. Amy je kiljila prema kui u kojoj je ivjela, pokuavajui je vidje ti onako kako je gospodin Robertson vidi, i mislila je da kua izgleda poput njezine majke, mala i blijeda, s bijelim zavjesama na kuhinjskom prozoru, koje kao da se ispriavaju to nisu ispunile svoju zadau - da budu vesele, ugodne i iste. Amy je sklopila oi. Godinama je uvala tu tajnu: eljela je imati drukiju majku. eljela je lijepu majku, koja 46

bi ljude toplo doekivala. eljela je majku koja bi izgledala kao majke s televizijskih reklama, koje iste velike, sjajne kuhinjske podove, ljube mua koji se vraa s posla, ive u kuama kraj drugih kua, okruene susjedima - nije eljela majku koja se zabila ovdje u umi, u tu kuicu. "Odrastao sam u bijeloj kui koja nije bila vea od ove", rekao je gospodin Robertson, a Amy je iznenaeno otvorila oi. Naslonio se na sjedalo, s jednom rukom udobno smjetenom na volanu, a s drugom na bradi. "U blizini je bio prazan teren." Kimnuo je. "Ondje su se djeca loptala." Amy je ovo zvualo kao dio televizijske reklame. Zamislila je nje govu majku, lijepu, s pregaom, kako pee kolae u kuhinji. "Ali, ja se nisam ondje mnogo igrao." Amy je palcem pritisnula kontrolnu plou. "Kako to?" "Nisam se slagao s drugom djecom." Gospodin Robertson nakratko ju je pogledao. "Moja je majka pila. Bila je alkoholiarka. esto sam se vozio biciklom da ne budem kod kue." Alkoholiarka. Amy je prestala palcem pritiskati povrinu ispod vjetrobrana. Njegova majka nije pekla kolae. Vjerojatno je na katu pila din iz boce ispod kreveta. Amy nije tono znala to je ena alkoholiar (majka alkoholiarka), ali joj je njezina majka jednom ispriala da takve ene potajno skrivaju boce pod krevetima. "Isuse", rekla je Amy. "Ba teta." "Da. Jest." Gospodin Robertson uzdahnuo je i spustio se u sjedalo, stavljajui aku na koljeno. Gledajui ga postrance kroz kosu, paljivo mu je prouavala aku. Bila je velika - odluna aka odraslog mukarca, s dvjema venama veliine gujavice. Nokti su bili iroki i ravni i isti. Uznemirila ju je pria o njegovoj prolosti i o majci koja skriva din p od krevetom. A ta ju je ruka umirila. Divila mu se zbog istih noktiju, jer su mu kao djetetu nokti sigurno bili prljavi. Tako je to kad ti je majka alkoholiarka, mislila je Amy. Ali pogledaj kako je sada jak, pametan, citira poeziju i filozofe, um mu je pun matematikih teorema, a nokti isti i podrezani. "Priajte mi jo", rekla je, naslanjajui se malo na vrata automobi la, da mu se okrene licem. Podigao je obrvu. "Jo o ivotu i patnjama Thomasa Roberstona?" Kimnula je. "Pao sam godinu na faksu." I opet ta sjena zbog koje ga gotovo i ne voli, moda kap straha. "Stvarno?" Bilo ju je sram zbog njega - zato to joj je to priznao. "Prvu godinu." Izbacio je donju usnu, gladio crvenkastu mrlju brade odmah ispod nje. "Previe me toga okupiralo. Pa sam neko vrijeme radio s hendikepiranom djecom, a poslije odletio na Zapadnu obalu i ondje zavrio fakultet." Podigao je obrve. "S odlinim ocjenama ak." I tako se iskupio. Hendikepirana djeca; bio joj je sada mnogo drai nego prije. Promatrala ga je zadivljeno i, kad ju je pogledao, nasmijeila se. "Trebao sam diplomirati psihologiju... kakav lijep osmijeh ima", (zarumenjela se), "... ali sam imao prijatelja koji je bio briljantan matematiar pa me on zainteresirao za ovo." "Mislite, na fakultetu ste studirali psihologiju?" Kimnuo je. "I ekonomiju, pa sam znao i neto matematike." "Moja majka kae da su svi psiholozi ludi." Izletjelo joj je to bez razmiljanja i ponovno se zacrvenjela kad je on prasnuo u smijeh. Bio je to dubok smijeh, zabaene glave, vidjela m u je tamne plombe na kutnjacima. Ponovno je osjetila da joj se ne svia kao prije, ali kad se prestao smijati, rekao joj je iskreno: "Rei u ti neto, Amy. Tvoja majka nije blesava." Nakon toga je u automobilu bilo ugodno. Podigao je prozore pa se osjeal a kao da je zapeaena s njim u nekom balonu. Razgovarali su oputeno i slatko i na kraju je na njegovu satu vidjela da e majka stii za dvadeset minuta pa je jednom rukom dograbila svoje knjige i krenula otvoriti vrata drugom, kadli se iznenada nagnula prema njemu i nabrzinu ga poljubila u obraz obrastao bradom. 47

8
Sin roakinje Arlene Tucker uhien je zbog preprodaje marihuane. "Ima petnaest godina i nali su ga s drogom u vrijednosti od tristo dolara." Arlene je ovo izjavila uobiajeno autoritativno, podiui jednu stanjenu obrvu i drei je tako dok je vijest odjekivala. "A je li?" rekla je Lenora Snibbens. "Petnaest godina. Majko mila." "Ali u vrijednosti od tristo dolara", rekla je Debela Bev. "Otkud njemu uope tristo dolara da je nabavi?" Arlene je kimala kao zadovoljan nastavnik. "Prodavao je stvari. Dilao ih. Ispada da je to trajalo mjesecima." Isabelle je podigla pogled s knjige. "Gdje ive ti tvoji roaci?" Arlene je krajikom oka vidjela naslov Madame Bovary. "U Kingswoodu. Sat vremena odavde." Isabelle je kimnula. U dananje je doba marihuane, ini se, bilo posvuda. A budui da je u Shirley Fallsu bio i fakultet, Isabelle je znala da ni njezin grad vjerojatno nije siguran. Ali Kingswood, takvo mjestace, a petnaestogodinjaci dilaju. Zatvorila je knjigu, vie se nije mogla usredotoiti na itanje. "I kaem vam", govorila je Arlene, vadei neki trun iz oka i onda bijesno trepui. "Najkrasniji mladi kojeg sam ikad upoznala." "Vidi, ja to jednostavno ne vjerujem", rekla je Debela Bev. Polako je tresla glavom, odmotavajui sendvi iz votanog papira. "Kad petnaestogodinjaci tako prodaju drogu, neto ne valja." "Pa naravno da neto ne valja", odgovorila je Arlene. "Ne kaem da je sve u redu. Ne kaem da nije krivo nasaen. Kaem da nikad ne znate. Izgled vara." "To je istina", pridruila se Rosie Tanguay. "Ba sam neki dan itala o momku iz Teksasa. Zgodan, savren uenik, popularan, pametan - sve u paketu. Jedne noi se nakon koarkake utakmice vratio kui i isprobadao svoju majku vilicom." Lenora Snibbens pogledala ju je sa strane. "Vilicom?" rekla je suho. Rosie je to ignorirala, no malo dalje za stolom Debela Bev ve se valjala od smijeha. "Mislim, Rosie, koliko tete moe napraviti vilica?" inilo se da se Rosie uvrijedila. "Mislim da je bila kritino." Lenora se okrenula od nje. "U Teksasu imaju dobre vilice", rekla je blago. "Oito", odvratila je Debela Bev, saginjui glavu da odgrize komad sendvia. Komadi zelene salate s majonezom zalijepio joj se na golema prsa; odlijepila ga je i pojela i onda, mrtei se, salvetom snano trljala po bluzi. Isabelle se trgnula. Bilo joj je na vrhu jezika da kae: 'Bev, vruom vodom, i to odmah.' No, Arlene je opet progovorila i rekla da razumije to je Rosie htjela rei i da se nikad ne zna kada e netko uiniti neto suludo. "Zato i jest tako zastraujue ivjeti na ovom svijetu", rekla je, upuujui to zbog nekog razloga Isabelle. "Tako je." Isabelle je kimnula. Vidjela je obazriv pogled kojim je Arlene pogledala Madame Bovary i znala da bi je zbog te knjige na poslu mogli prozvati snobom. Nije htjela da o njoj tako misle. eljela je ostati na istoj nozi sa svima i izbjei bilo kakve neugodnosti pa je odgovorila Arlene: "Dananji svijet zaista plai." Na kraju krajeva, u to je i vjerovala. No, Isabelle nije vjerovala da su se ti incidenti dogodili iz vedra neba. Nije vjerovala da majka tog dilera drogom u Kingswoodu nije vidjela znakove da joj se sin ponaa kao kriminalac. A to se tie savrenog momka u Teksasu, Isabelle je bila sigurna da u tom sluaju postoji vie injenica nego to ih je Rosie znala. "Savren uenik", primjerice. to je to znailo? Moda da su mu zadae bile vrlo, vrlo uredne. Isabelle je ila u srednju kolu s takvom djevojkom - zvala se Abbie Mattison - ona bi svoju zadau prepisivala tri ili etiri puta svake noi, sve dok margine i rukopis ne bi bili savreni. Onda se udala i rodila djeaka, a Abbiein se suprug jednoga dana vratio kui i naao je kako potpuno gola pjeva u stranjem dvoritu, vjeajui rublje za suenje. Odveli su je na neko vrijeme u Augustu, no prema posljednjim vijestima (Isabelleina roakinja Cindy Rae pisala je novosti na dnu boinih estitaka), Abbie nije redovito uzimala lijekove i epizode su se s vremena na vrijeme 48

ponavljale. Nema veze. Isabelle je pamtila da je Abbie prepisivala svoje zadae. Ve je onda bila malo munjena. "Nisam sigurna da ita bude ba takvo iznenaenje kako tvrde", Isabelle je rekla Arlene, razmiljajui da je pretjerala s cjelotjednim itanjem Madame Bovary i da bi trebala biti malo ljubaznija. Arlene je ovjesila usne i podigla obrve, odbacujui Isabelline rijei, a Isabelle se upitala da li im ispriati priu o Abbie Mattison da pojasni svoje rijei, no zaustavio ju je osjeaj za diskreciju. Nije joj se inilo potenim prema Abbie - bez obzira na to gdje ovih dana bila, u ludari ili vani - da se njezina pria razglaba samo da Isabelle stekne naklonost radnica u tvornici. "Slaem se", rekla je Debela Bev. "Budan roditelj zna pui li mu dijete marihuanu ili ne. Miris je poseban. I zacrvene im se oi i jedu kao vuci." Isabelle je, naravno, znala da Amy nikad ne bi puila marihuanu i bila je zadovoljna to u sebi moe potvrditi da njezina ki nije posebno mirisala, nije imala crvene oi niti vuji apetit. "Kad god moje cure idu na neku zabavu", Bev je govorila, "Bili i ja uvijek smo budni dok se ne vrate. Sjeam se veeri kad je Roxanne izala s nekim prijateljima i, kad se vratila kui, prvo je otila u zahod i ispiala se kao bik." Isabelle se pokuala ljubazno nasmijeiti. "Pomirisala sam joj dah i, naravno. Nismo je putali van mjesec dana." Lenora Snibbens ustala je i otila do automata za slatkie. "Mislim da si imala pravo, Bev", rekla je pritiui dugme za okoladicu. "Tvoje su cure potpuno u redu." "anje to ije", rekla je Isabelle. "Uvijek sam u to vjerovala." "Vjerojatno." Bev je lagano kimnula, promatrajui Lenoru kako odmotava okoladu. "Nije ba tako jednostavno", izjavila je Arlene. "Moja roakinja nije znala to joj sin radi. Oi mu nikad nisu bile crvene i nikad nije udno mirisao. Nikad sam nije puio." "Pa, oito je da je puio." Debela Bev kuckala je svojim ruiasto lakiranim noktom po stolu kraj Lenore. "Ta vrsta okoladice ima ez deset posto parafinskog voska. Negdje sam to proitala." "Ne", rekla je Arlene, "prodavao je. Nikad nije sam probao. Samo je prodavao." "Ludo", rekla je Rosie. "Ludo, ludo, ludo." "to e sada biti s njim?" pitala je Lenora znatieljno. "alju li takvu djecu u zatvor?" "Sudac mu je odredio uvjetnu kaznu od tri godine. Mora paziti to radi u tom vremenu." Arlene je pogledala na svoj runi sat i poela prikupljati ostatke ruka, pritiui poklopac svoje posude Tupperware, u kojoj su se na dnu vidjeli mlijeni obrisi salate od tjestenine. "I terapiju. Sudac je rekao da mora na terapiju, pa klinac svaki tjedan razgovara sa sveenikom." Isabelle je pogledala naslovnicu svoje knjige, odakle ju je ravnoduno promatrala tamnooka Madame Bovary. Strano ju je zanimalo hoe li nezasitnu Emmu odbaciti njezin ljubavnik. (Isabelle se tome nadala.) "Onda sveenik zove roditelje i kae im to pria njihov sin. Usamljen je u koli. Majka vie na njega." Arlene je slegnula ramenima. "Kao da mu sve te gluposti daju pravo prodavati marihuanu", rekla je Rosie. Lenora se mrtila. "To mi se ne ini dobro", glasno je razmiljala gurajui okoladicu zapeem preko stola prema Debeloj Bev. "Naravno da nije", rekla je Arlene. "A to je s odgovornou? Majka se izdere na tebe, a ti poini zloin? Koja majka ne vie na djecu?" "Pa", rekla je Isabelle, skreui pozornost s knjige i razmiljajui o onome to je Arlene rekla, "sumnjam da je to radio jer je majka vikala na njega, premda je to ba zgodna pria za sveenika. Ali, ima tu vie od toga. Djeca brzo ue, hou rei, nije li tako? Sigurno je doznao neto zbog ega misli da je prihvatljivo krenuti tim putem. Prodavati drogu, hou rei." Arlene je prestala pakirati svoje stvari i zakiljila je prema Isabelle. "to si sad rekla, Madame Ovary? Da je moja roakinja nauila svog sina prodavati marihuanu na ulici?" "O, zaboga, ne." Isabelle je divlje pocrvenjela. "Samo sam mislila da su nam vrijednosti ovih dana posve iskrivljene. I da... pa, kad djeca vide da im roditelji varaju na porezu i takve stvari..." 49

"Moja roakinja ne vara na porezu." "Ne, ne, naravno da ne." Isabelleina naunica orosila se znojem ba u trenutku kad je zazvonilo za kraj stanke za ruak. "Ono to sam ja rekla", izjavila je Lenora Snibbens ne obraajui se nikome posebno i ustajui, "jest da mi se ne ini dobro to to svee nik roditeljima govori to mu je mali ispriao. Ne bi li to trebalo ostati povjerljivo? Kako u sad na ispovijed?! Bev, mislim da si u pravu, ovdje nema mnogo okolade", doda pokazujui usput okoladu. "Nisam ti htjela uvrijediti roakinju", Isabelle je ti ho rekla Arlene. "Ma nema veze", Arlene je umorno odmahnula rukom dok je izlazila iz prostorije. Jo uvijek potresena svaom u koju je zamalo upala, Isabelle je rekla Bev: "Samo mislim da anje ono to posije. Kako sam rekla." "O, naravno. Slaem se." "Kad se veeras vrati kui", Isabelle je nastavila, "pokuaj tu mrlju namoiti u vruu vodu." Rano je ujutro snijeilo. Iznenadna travanjska snjena oluja koja je sve posula s pet centimetara savreno bijelog snijega; aute, plonike, drvee, korake - sve je bilo zaobljeno i bijelo i bez rubova. I jednako je tako iznenada nebo potpuno poplavilo, sunce je sjalo tako jako da ih je, kad su se Stacy i Amy za vrijeme uine pojavile na stranjim vratima kole, sjaj obje zaslijepio, pa su zamirile, pognule glave, drei dlanove pred oima kao da se brane od udaraca. Snijeg se topio brzo, oteavajui im put kroz umu. Djevojke nisu imale izme pa su oprezno koraale kroz potoie otopljenog snijega i blata dok je iznad njih tako kapalo s drvea da bi izgledalo kao da kii, samo da nije bilo bljetava suneva sjaja. , "Moj otac nekoga evi", rekla je Stacy im su dole do svog mjesta. U usta je stavila kolai prekriven okoladom i snano ga vakala. "Sranje", dodala je gledajui prema dolje, "noge su mi tako mokre." Noge su im bile i blatnjave, s obje strane cipela imale su tamne mrlje. "Pusti da se osue prije nego ih pokua oistiti", rekla je Amy, ali se brinula. Njezine su cipele bile od antilopa i Isabelle je od njihove cijene napravila cijelu predstavu. "Je", rekla je Stacy vadei cigarete. "Pa, zapravo me nije briga." Amy je promatrala snijeg koji se topio i curio niz potamnjelu koru debla i onda pitala: "Zato to misli za svog oca?" okreui se prema Stacy. "O", Stacy je zvuala kao daje zaboravila daje ita o njemu rekla. "Moda sam u krivu. Ne znam. Samo imam takav osjeaj. I sanjala sam o tome. Je, tako je." Zapalila je obje cigarete i jednu dodala Amy. "Zaboravila sam na to, ali sam sanjala. Je." Grizla je usnicu gledajui u cigaretu. Amy je duboko udahnula dim. "udno." "Bila sam u vodi ili neto, a otac na obali s nekom enom ili takvo to." Stacy je puila. "Tko zna." Slegnula je ramenima. "Jebe to." "Odlini su." Amy je pokazala cigaretom na polupraznu kutiju kolaia s preljevom od okolade koja je balansirala na deblu. Stacyna ih je majka kupila za roendansku proslavu Stacyna dva mlaa brata blizanca, ali ona ih je ukrala i donijela u kolu. "Ponudi se." Stacy je odmahnula rukom. "Zna, mom ocu mnogo plaaju da tumai snove, ali svaki put kad ja sanjam, njega to ne zanima." "Ispriala si mu ovaj san, ne?" "Ne. Isuse, to je dobra ideja. Priekat u do veeras pa u, kad budemo veerali, rei: 'Tata, sanjala sam da si evio neku enu koja nije mama. Moe li mi rei to to znai?'" Amy je uzela jo jedan kolai. Nije bila usredotoena, Stacyn ju je san tek djelomino zanimao. Ono o emu je mislila, jasno, bilo je bolno sramotno sjeanje na pre thodni dan, kad je gospodina Robertsona poljubila u obraz. Kako je to bilo glupo. A bio je oenjen, nosio je vjenani prsten - pa se vjerojatno vratio kui i ispriao sve eni te su se zajedno smijali. "Normalno je da se djevojke zaljubljuju u svoje nastavnike", moda je rekla njegova ena. Amyna se utroba stisnula od ugode zbog pojedenog kolaia. Nije mislila da je ono to je 50

osjeala za gospodina Robertsona ita "normalno". Progutala je ostatak slatkia mislei da je jedini razlog to joj se jutros u razredu nasmijeio to to mu je neugodno jer se ponijela kao budala. Kapljica vode s grane pala je na Amynu glavu i curila joj niz elo. Obrisala ju je rukavom kaputa. "Kamo misli dalje na studij?" upitala je Stacy. Gospodin Robertson razgovarao je s Amy o dobrim fakultetima kad su sjedili u autu na prilazu njezinoj kui. "Nikamo. Preglupa sam. Idem u New York biti pjevaica", Stacy je zurila u kolaie i odabrala jedan koji je izgledao kao da ima vie okolade. "Problem s usvojenjem", objasnila je Stacy, drei u jednoj ruci cigaretu a kolai u drugoj, "jest to su ti roditelji moda pametni i nadaju se da e i ti biti, ali onda ispadne glupa. Naravno da ih to razoara. A ne mogu ti to rei pa ti stalno naglaavaju da treba biti zahvalna to su te uope uzeli. Stvarno treba biti jebeno zahvalna da te nisu ostavili negdje u jarku." "Ne bi te ostavili u jarku, ne?" Ova je mogunost zainteresirala Amy. "Naravno da ne bi." Stacy je grickala okoladni kolai. "U tome i je stvar. Nisam bila nigdje drugdje nego u nekoj istoj bolnici gdje sam se rodila i onda su doli moji roditelji i usvojili me i odveli me kui i sad bih se trebala ponaati kao da su mi spasili jebeni ivot." Amy je puila cigaretu i razmiljala o tome. "Netko bi te drugi uzeo da nisu oni", konano je izjavila. "Kladim se da bi to mnogo ljudi uinilo. Kladim se da si zaista bila lijepa beba. " Stacy je bacila napola pojeden kolai u umu, a cigaretu na tlo. Dugo ju je promatrala kao da je zaspala otvorenih oiju. "Rue su crvene", na kraju je rekla, jo uvijek zurei, "tajne su skrivene, ja sam izofreniarka, a i ja sam." Pogledala je Amy. "Moj otac misli da je to smijeno", rekla je. "Misli da je to jebeni vic."

9
Proljee je stiglo. Grmovi forzicije osuli su se utim pokraj kunih vrata i uz kamene zidove; zatim su se otvorile narcisi, pa zumbuli. Narcisi su se naginjali na stabljikama, lupkajui odozdo o oplatu kua, njihani povjetarcem. Svaki je dan nebo bilo plavije; sunce je padalo po ciglenim zidovima zgrada i grijalo ih. Uz obalu rijeke breze su treperile, vitke, a zbog njenog zelenila novog ruha inile su se kao da oklije vaju, poput djevojica. Sunce je plesalo po vodi, a toplije vjetar puhao uz obalu, gdje su ljudi ruali na klupama u parku, poseui naglo za praznim vreicama ipsa koje je podizao vjetar. Veeri su se duljile; kuhinjski su prozori ostajali otvoreni i nakon veere, a iz movare se uo kreket aba. Isabelle je izala pomesti stube na verandi, potpuno sigurna da joj u ivot stie neka divna promjena. Snaga tog uvjerenja zbunjivala ju je; ono to je zapravo osjeala bila je Boja prisutnost. Bog je bio ovdje, na njezinoj verandi, u posljednjem jezeru suneva svjetla na gredici s tulipanima, u jednoliku kreketu i pjevu iz movare, u mirisnu, vlanu tlu oko nje i u njenim korijenima anemona i bijelih zvjezdica. Vratila se u kuu, zakljuavajui vrata s mreicom i ponovno sa sigurnou osjetila da joj je ivot zbog Nje gove ljubavi konano na rubu neega velikog i novog. A Amy je, hvala Bogu (zaista, hvala Mu), bila razgovorljivija nego prije i vie ju je zanimala kola. Upisala se u knjievni klub i pridruila uenikom zboru pa je poslije nastave esto ostajala na sastancima. Uvijek bi nazvala Isabelle na posao kad se to dogaalo. Katkad bi, jed nako tako, objasnila je Amy, ostajala dulje, pomoi drugoj djeci sa panjolskim. To ju je zamolila gospoica Lanier, nastavnica panjolskog. Stacy Burrows, primjerice ("Stvarno je draga, prijateljice smo", rekla je Amy), slabo je shvaala konjugaciju glagola pa bi ostajala katkad u koli da joj Amy pomogne. Premda su provodile mnogo vremena ogovarajui gospoicu Lanier i ravnatelja Puddyja. "Mislimo da su zaljubljeni jedno u drugo", rekla je Amy, sputajui komad maslaca veliine oraha u sredite peenog krumpira. "Puddy je neki dan uao u razred s porukom za gospoicu Lanier, ona je pocrvenjela, a onda i on." Sve se to Isabelle inilo normalnim: dvije djevojke razglabaju o romantinim sklonostima svojih nastavnika. I bila je za to zahvalna, jer se Isabelle brinula da je Amy usamljena u koli. Tako je bilo ugodno tih divnih proljetnih veeri sjediti i sluati brbljanje ove izrasle, sretne djevojke. 51

"Je li on zgodan? Ravnatelj?" pitala je Isabelle. "Ne znam da sam te ikad ula da toliko pria o njemu." "A, simpatian je, stvarno", rekla je Amy, gnjeei vilicom peeni krumpir i maslac. "Uope nije strog. Vidi se da mrzi vikati na nas." Amy je u usta ugurala uznemirujuu koliinu krumpira. "Osim to je na tri dana s nastave udaljio Alana Stewarta jer je demolirao muku svlaionicu." "Boe sveti, i trebao je", odgovorila je Isabelle. "I molim te, ne priaj punih usta." Amy je podigla prst ispriavajui se i naglo progutala, tako da su joj iskoite tetive na vratu. "Stacy misli", nastavila je ubrzo, "da gospodin Mandel - to je Puddy - jo uvijek ivi s majkom i da je previe srameljiv da pozove gospoicu Lanier van." "Mandel", rekla je Isabelle. "Nije li to idovsko ime? Koliko misli da ima godina?" Amy je slegnula ramenima. "etrdeset moda. Pedeset. Kako moe znati je li idov?" Amy je pognula glavu nad tanjur; oi podigavi prema majci. "Ime ti govori. Ima li veliki nos? Zaboga, duo, sjedni uspravno." "Je, ima povei nos." Isabelle je kimnula. "Obino imaju takav. I ravna stopala, i moda je Stacy u pravu da ivi s majkom. idovske majke teko putaju djecu. Posebno sinove, hou rei." Amy je podrignula, irei oi u ispriku. "Oprosti. Oprosti, oprosti", rekla je, no Isabelle je uivala u njezinu drutvu pa nije reagirala. "Kako izgleda gospoica Lanier?" "Malo obino, ali zgodno." Amy nije spomenula da nosi vrlo kratke suknje, ali je ispriala majci o problemu s haljinama koje su joj se lijepile zbog statikog elektriciteta. "O, ba teta", rekla je Isabelle, solei svoj pilei batak. "Vjerojat no nema veliko zrcalo, inae bi to vidjela. Svaka ena mora imati zrcalo za cijeli stas." Isabelle i Amy potvrdile su to kimajui. Povjetarac je ulazio kroz prozor iznad sudopera i donosio vlaan miris zemlje pomijean sa zainjenom piletinom. "Ali, vidi", rekla je Isabelle, pokazujui vilicom prema Amy, ubadajui zrak nekoliko puta, "Lanier. Mislim da je to francuski. to znai da je vjerojatno katolkinja. to znai da se to majci gospodina Mandela nee svidjeti." "Zato ne?" "O, duo." Isabelle je poela jesti. "Bi li tebi smetalo kad bih se udala za nekoga tko nije protestant?" pitala je Amy. Pitanje nije imalo nikakvoga posebnog znaaja, tek razgovora radi. "Ne, naravno da ne", odgovorila je Isabelle, osjeajui stezanje u utrobi. "Udaj se za koga eli. "A ako se udam za nekog idova?" pitala je Amy, razmazujui maslac po kori krumpira. "A, pa to bi bilo u redu", rekla je Isabelle s olakanjem. "idovi su vrlo pametni. Oni misle. Koriste se glavom. Cijene obrazovanje." "A da se udam za katolika?" Isabelle je napola prerezala komadi piletine. "To ne bi bila moja stvar." "Vjerojatno se neu udati za katolika", rekla je Amy pomirljivo. "Mislim da je glupo to kako klee. Glupo bih se osjeala da kleim u crkvi." "Pa", rekla je Isabelle, "s time se slaem. Premda trebamo potovati razliitost drugih." I to je bilo to: razgovor ugodni izmeu majke i keri. Isabelle se ponosila svim tim trudom u odgoju svoje keri, i pogledajte samo: doekali su se na noge. "Reci", rekla je dok je spremala posue sa stola, iznenada se sjetivi da je htjela neto upitati Amy, "onaj nastavnik matematike koji je ove godine zamijenio gospoicu Dayble. Kako se zove?" "Robertson." Amy se sagnula kao da trai neto po podu. "to s njim?" pitala je jo pognuta, oslobaajui kosu iza uha tako da joj je sada padala preko lica. "ena ga je ostavila." Isabelle je sa sudopera donijela spuvu i detaljno je brisala stol. "Stvarno?" Amy je ustala, oprezno okreui lea majci. "Mislila sam da je zrno graka palo na pod, ali oito nije." No, majka je nije gledala, ve se vraala prema sudoperu. "Kako zna da ga je ena ostavila?" 52

"Becky Tucker bila je u razredu s njom. Duo, ako misli da se graak negdje otkotrljao, voljela bih da paljivo pogleda. Ne elim mieve po kui." "Ila je u kolu s gospoom Robertson?" "Tako kae Arlene. Evo, stavi ovo u hladnjak ako ne moe nai graak." Isabelle joj je dodala ostatke piletine paljivo umotane u aluminijsku foliju. Amy je priekala dok nije otvorila vrata hladnjaka pa onda rekla: "Zato je otila?" "A ne znam. Valjda se osvijestila." Amy je pomicala staklenke majoneze, krastavaca i keapa te paket jaja. "Kako to misli?" "Amy, zatvori ta vrata, zaboga. Samo ubaci piletinu i zatvori vrata." Isabelle je punila sudoper vruom vodom, veui pregau oko struka. Amy je zatvorila vrata od hladnjaka. "Kako to misli, osvijestila se?" "Stvarno ne znam je li se to dogodilo. Ali zna kako se ene ovih dana drue po tim grupama." "Ali, to je to?" Amy je sjela za stol i otvorila knjigu iz biologije. Trebala je dovriti zadau. "Koliko ja znam", rekla je Isabelle, snano trljajui tanjur, "ene sjede u krugu i ale se na svoje mueve i potiu jedna drugu na razvod." "Gospoa Robertson bila je u jednoj takvoj skupini?" "O, Amy, stvarno ne znam. Samo znam da je Arlene rekla da je otila ivjeti kod svojih roditelja." "Ali zato?" "Blagi Boe, Amy. Zaista ne znam." Isabelle je isprala tanjure i onda obrisala slavinu. Amy vie nita nije pitala. "Nema veze." Isabelle je uzdahnula i obrisala ruke o runik. "Siroti ovjek. Da mu ena tako pobjegne." (Toga e se poslije sjetiti - kako je stajala u kuhinji i rekla siroti ovjek.) "Moda mu nije stalo", rekla je Amy, listajui knjigu iz biologije. "Moda mu je dosadila." "Tko zna", rekla je Isabelle nehajno, "kako danas stoje stvari. Ali mi se ini da dosada nije neki razlog za razvod." Otila je u dnevnu sobu i izvadila koaru za ivan je da popravi rub na jednoj suknji. Ljutilo ju je to malo, zaista, to su ljudi tako lakomisleni sa svojim brakovima. "Ako ostane briljiv i ljubazan, onda ne dosadi jedno drugo me", rekla je odsutno reui konac na duljinu ruke. Amy je sjedila za kuhinjskim stolom i zurila u knjigu iz biologije. Ve neko vrijeme nije pisala zadae. Juer je iz testa iz biologije dobila lou ocjenu, a nastavnica je na vrhu napisala: Misli su ti negdje drugdje. Isabelle je otkrila da se toliko uivjela u svijet Madame Bovary da si je ve odavno prestala estitati to ita. Kad su je ene u uredu poe le zvati Madame Ovary ("Evo Madame Ovary", rekao bi netko im bi Isabelle ula u kantinu), nije je toliko smetalo zadirkivanje, ali se vie nije dobro osjeala to ita na poslu i morala je odgaati uitak dok se ne vrati kui. No, nosila je knjigu sa sobom, u torbici, a budui da je vrijeme ponovno bilo lijepo i toplo, jednog se dana za vrijeme uine u tiini iskrala i sjela u svoj parkirani auto, grizui si nokat do krvi jer je Emma Bovary konano umrla stranom smru u svom krevetu. Isabelle je zaplakala. U pretincu je potraila maramicu da obrie oi. Razmiljala je o tome kako si je Emma Bovary unitila ivot. Isabelle je to ak i glasno izgovorila. "Kakva zbrka", rekla je i ispuhala nos. Bilo joj je drago da je sve to propatila Emma, a ne ona sama. Jako joj je bilo drago. Isabelle je duboko udahnula i pogledala kroz vjetro bran na parkiralite gdje je ljunak blistao na suncu. Laknulo joj je, ali i bilo malo neobino t o sjedi na parkiralitu tvornice cipela u Shirley Fallsu u dvadesetom stoljeu, dok se veina njezina uma jo uvijek dri spuvaste zbrke koja se netom dogodila u nekom francuskom selu prethodnog stoljea: zamislila je malu sobu, pele na prozorima, Emmine posljednje povike otrovanog bola... Uasno, uasno, uasno. Bilo joj je ao Emme. Suze su se ponovno zabibale u Isabelleinim oima.

53

No, ipak. Ipak sve to skupa. (Isabelle je posljednji put pogledala sliku Emme Bovary pa je odloila u pretinac.) Sama si je bila kriva. Stvarno jest, zaista. Charles je Emmi bio savreno pristojan suprug. Da je htjela, vidjela bi da je bio sposoban izrasti u jakog i zanimljivog ovjeka. Isabelle je u to vjerovala. Zapravo, nije se mogla rijeiti osjeaja da bi ona sama uivala u suprugu kao to je bio Charles pa nije mogla potpuno prihvatiti Emmino stajalite. Ali, komplicirano je to. Jer je duboko u srcu Isabelle shvaala strahovitu enju koju je osjeala Emma. Nitko u Shirley Fallsu to ne bi rekao za Isabelle, ali ona je u sebi uvala uspomene na razornu fiziku ljubav s mukarcem, i te su uspomene u njoj katkad plesale kao da su ive. Bilo je to pogreno - potpuno pogreno - i srce joj je sada bijesno poskakivalo; osjeala je kao da e se uguiti u autu. Smirila ju je etnja rubom parkiralita i promatranje dvaju jastre ba koji su lebdjeli visoko na plavom nebu pa se spustili nad rijeku, gdje se zapjenjena, nemirna voda izlijevala ispod tvornice preko granitnih stijena. Emma Bovary bila je sebina, Isabelle je rekla samoj sebi, sebina i nije voljela, a dokaz za to nije bila tek njezina ravnodunost prema suprugu, ve to je tako grozno zanemarila svoje dijete. Ne, Emma Bovary je bila zla, gora nego to je Isabelle Goodrow ikad bila, ili e ikad biti, i kad je na kraju umrla sama i usamljena, onda i nema koga kriviti osim sebe. Isabelle je otvorila teka stranja vrata tvornice, zahvalna na poznatom mirisu koe i ljepila, glasnoj lupi iz radionice pokraj koje je prolazila, zujanju dizala koje ju je vozilo i istovarilo u tihom hodniku ispred ureda. Svratila je u toalet popraviti ru i poeljati se, mislei da moda neko vrijeme nee itati druge knjige, da je ivot dovoljno teak te da nema potrebe prizivati i tue nevolje. "Hoe li danas poslijepodne navratiti do mene?" gospodin Robertson rekao bi tiho Amy dok je izlazila iz razreda ili kad bi ga sluajno srela u hodniku, i onda bi Amy poslije nastave navratila k njemu u uionicu i stajali bi uz prozor i razgovarali, ili bi sjedili na njegovu stolu. "Hoe li mi dopustiti da te ponovno vozim kui?" pitao bi, pa je to postala navika: hodali bi do nastavnikog parkiralita, onda vozili po Cesti 22 pa sjedili u autu na kolnom prilazu. Nije ga namjeravala ponovno poljubiti, ali ju je ve idui put, dok se spremala izii iz auta, pitao zadirkujui: "Danas nema puse?" pa se nagnuo prema njoj, nudei joj obraz. Tako da je i to postala navika, da njezine usne lagano dotaknu njegovu bradu. Jednog se dana okrenuo i poljubio je u usta. "Ugodnu veer ti elim", rekao je i kratko kimnuo glavom. Te noi ponovno nije napisala zadau. Nije radila nita osim nemirno hodala po kui, razmiljala o njegovu namjernom poljupcu u usta. Isabelle joj je opipala elo da provjeri da se nije razboljela. "Dobro sam", rekla je Amy. "Stvarno." No, bilo je teko to laganje majci. Dok je sjedala na rub kaua i putala kosu da joj padne preko lica, kao da provjerava raspucale vrhove, rekla je: "Sutra u u koli vjerojatno ostati dulje." "Knjievni klub?" "Matematika", rekla je Amy. (Nije bilo knjievnog kluba. To je jednog dana izmislila na licu mjesta.) "Dodatna nastava. Pa, ne instrukcije. Nekoliko nas je stvarno dobro u matematici, pa nas nastavnik ui trigonometriju. To je napredno. Rekao je da e s nama katkad raditi poslije nastave." "Stvarno?" rekla je Isabelle nita ne shvaajui. "Ba lijepo. I zanimljivo." "Zato zanimljivo?" Amy je i dalje mirkala prema pramenovima koje je drala ispred lica; gledala je u kri. "Jer je moj otac bio dobar s brojevima. Moda si to naslijedila od njega." Amy nije bila tako dobra u matematici. Kad je poslije nastave razgovarala s gospodinom Robertsonom, nikada nisu priali o matematici. "Vie volim knjievnost", rekla je, sputajui kosu i ponovno mislei na enu gospodina Robertsona i zato ga je napustila. Si gurno ju je zamolio da ode.

54

"Zavrila sam onu knjigu koju sam itala", rekla je Isabelle. "Madame Bovary, onoga francuskog pisca." (Bojala se da e mu krivo izgovoriti ime.) "Stvarno je dobra. Klasik." "I tako", rekla je Amy, "ako ostanem poslije nastave, nazvat u te da se ne brine ako bi zvala, a ja nisam kod kue." "Da", rekla je Isabelle, "napravi tako. Molim te. Da se ne brinem." Gospodin Robertson ostao je u meuvremenu naizgled isti - sa enom ili bez nje. Jo ju je vozio kui. Sjedili su u autu. S one strane kue gdje je gredica tulipana vritala utim i crvenim. Ljubio ju je svaki dan, ugodno, kratko, u usta. No, jednog toploga svibanjskog dana, premda je upravo rekao: "Pa, draga moja, sada je vrijeme da izie", Amy mu je u oima i nainu na koji se polako nagnuo prema njoj dok joj je promatrao usta, nakratko ugledala neto potpuno drukije.

10
Dr. Gerald Burrows igrao se dugmetom svog sakoa i mirno promatrao pacijenta pred sobom, ovjeka koji je bio tek neznatno mlai od dr. Burrowsa i koji je, prepriavajui neki ribolovni izlet iz djetinjstva sa svojim neukrotivim ocem, papirnatu maramicu odmjereno trgao na trakice. Kad je ovjek na tren smeteno pogledao kroz prozor, dr. Burrows pogledao je kriom na sat - mali, sivi, diskretni sat na stolu malo ulijevo i iza pacijentova stolca. Dr. Burrows, koji se ponosio sitniavom panjom koju je posveivao pacijentima, teko se koncentrirao na priu o tunom ribolovu prije trideset godina. I, premda je vjerovao da je primjereno naviknut na destimulirajua razdoblja svoga posla, dr. Burrows je ovih dana bio posebno svjestan prevladavajueg osjeaja uzaludnosti. Nikome nije bilo bolje, pa - gotovo nikome. Tekoe ljudi koji su mu dolazili uspostavile su se ve u mladenatvu, u njenim godinama, tako da su se, do vremena kad su stigli u njegov ured, te blage agonije zgusnule u zagluujui aranman izraza, izmicanja i lukave manipulacije. Ne, nije im bilo bolje. Dolazili su jer su bili usamljeni i zato to ih je bol uistinu zbunjivala. Najbolje to je mog ao napraviti, mislio je i dalje se igrajui dugmetom, bilo je pruiti im sklonite od osude, trenutak pribiranja i mira. To sebi nije mogao pruiti. Iza bezizraajnosti lica skrivala mu se stalna i uporna misao na ker. Stacy ga je mrzila. Vidio je to u njezinim tihim, podrugljivim pogledima, svakoga jutra osjeao u drskom dranju tijela za stolom. Bilo je zastraujue kako je u brzom, neposlunom pogledu prije njezina odlaska iz kuhinje, vidio, ili je mislio da vidi, otvrdli izraz spoznaje. Otkud je dola ta jetkost, nije bio potpuno siguran. No, ukazivala je (morala je, zar ne?) da je nisu odgojili onako draesno kako su mogli. Odluno je nastojao da usvoje novoroene a ne starije dijete, ba zato da bi izbjegao mraan otisak ve uinjene tete - siguran da on moe ciavo, zajapureno dojene odgojiti bez oteenja! ak je i onda bila ljuta. Nekoliko tjedana stara, kiljila je na njih bijesno izmeu dvaju plakanja; u trenucima mira zurila je u njih opakim oima. Teak poroaj, poslije su doznali - zapela je u poroajnom kanalu s pupanom vrpcom oko vrata. to je to bilo - neko nejasno sjeanje, ostaci traume - protiv ega se ta djevojka bunila? Nije vjerovao u to. Znao je da ne bi povjerovao kad bi mu neki pacijent pokuao podmetnuti bijesnu ker kao rezultat tekog poroaja. Radije bi prihvatio da se neto dogaalo u kui, svakodnevno. I tako se dr. Burrows lagano pomaknuo u stolcu. Nee se praviti da je u njihovoj svakodnevici sve divno i krasno, ali njegovo drugo dvoje djece, blizanci, bili su dobro - zdravi djeaci koji se natjeravaju oko kue i uvijek mu se razvesele. (Kako to objasniti, pomislio je ratoborno, ne obraajui se nikome posebno.) Pogledao je ovjeka pred sobom i kimnuo mu da nadoknadi nedostatak pozornosti. ovjek je zavrio svoju priu i gledao dr. Burrowsa pogledom koji se ispriavao i istodobno jadikovao. "Dobro", rekao je Dr. Burrows. "O ovome treba dobro razmisliti. Nastavit emo sljedei put." Lice tog ovjeka, golo i gladno odobravajueg osmijeha, ostalo je u umu dr. Burrowsa dugo nakon to je ovaj otiao i zatvorio vrata. Muilo ga je to je i on sam, jadikujui, elio vie. 55

* Isabelleina su se raspoloenja stala mijenjati uznemirujuom brzinom. Pitala se je li uvijek bila ovakva, a to jednostavno nije primjeivala. Ne. Boe dragi, takvo to mora primijetiti: vozi do trgovine A&P smireno i udobno, kao da ti odjea savreno pristaje, a kad se vraa kui, osjea se potpuno raskopanom i neurednom, jer si hodajui po parkiralitu osjetila da se miris namirnica iz vree u tvom naruju pomijeao s mirisom proljea i u srce ti utisnuo iver enje. Iskreno reeno, previe je naporno sve to. Jer, uza sve te trenutke nade u Boju blizinu, kad joj se inilo da joj srce prti i iri se unedogled, Isabelle je one druge trenutke mogla opisati samo kao gnjev. Pogled na Amyno prljavo rublje koje treba oprati, primjerice, izazivao je u Isabelle bijes jer joj se odjednom uinilo da je i osnovno uzdravanje te djevojke previe za nju, a Isabelle to nije razumjela jer nisu li ve prole one zaista teke godine odgoja djeteta? Zato joj se katkad inilo da joj izmie ta nategnuta ica brige za dijete? Briga, briga, briga. O tome je priala Averyju Clarku onog jutra kad je sjedila preko puta njegova stola, lagano pognuta naprijed dok je iznad koljena drala stiroporsku alicu kave. "S djetetom je", rekla je, "uvijek samo briga, briga, briga." No, izrekla je to nehajno, naglaavajui reenicu smijekom kojim se podrugivala samoj sebi, s kutovima usana povijenim nadolje. "A, da, naravno", rekao je Avery kratko se nasmijeivi. Naslonio se unatrag u uredskom stolcu i ispriao dugaku priu o tome kako je jednog dana njegov sin otiao amcem s prijateljem i nisu se vratili do noi. Avery je to tako dugo razvlaio (ukljuivi i kratak prekid zbog telefonskog poziva) da se Isabelle poela pitati to da radi s licem; od grimase ugodnog oekivanja ve joj se trzalo, ali je Avery konano stigao do zakljuka. "I kad je na kraju uao kroz vrata, nisam znao trebam li ga ubiti ili zagrliti." Avery se glasno nasmijao i zatresao glavom. "O, Boe", rekao je, "kako sam bio ljut." "Naravno", uzviknula je Isabelle. "To se ni s im na svijetu ne moe usporediti." Ali je Avery nije sluao. Ponovno se smijao i tresao glavom. "Boe, o, Boe", ponavljao je, "kako sam bio ljut." Amy nije mogla misliti ni o emu drugome doli o otvorenim ustima gospodina Robertsona: ok zbog klizava topla jezika koji se premee preko njezina, tihog apata uzdaha iz njegova grla kad joj je odostraga pritisnuo glavu, pucketanja njegove eljusti kad je jae zinuo, gurajui joj s unutarnje strane obraza svoj jezik, to ivo, vrelo stvorenje osloboeno u njezinim ustima. Laknulo joj je kad je konano tiho rekao: "Amy, bolje poi kui." Sjedila je nepomino na kauu u dnevnoj sobi dugo prije nego to se majka vratila kui. Bilo je apsolutno nevjerojatno: gospodin ju je Robertson zavalio. Potpuno nevjerojatno. Stvarno je to napravio. Znai li to sad da je voli? Poljubac joj se nije uinio pun ljubavi. inilo joj se da taj poljubac ba i nije imao mnogo veze s njom. Ali, to je bilo glupo, jer tako ljubi samo nekoga tko ti se jako svia. Ipak, sjedei u tihoj dnevnoj sobi, osjeala je nemir, gotovo tugu. Ujutro se vie nije tako osjeala. Probudila se s osjeajem smirene uinkovitosti, kao da se neto vano u njezinu ivotu upravo rasplelo. Oprala je kosu, oetkala je dok je jo bila vlana, to joj je Isabelle savjetovala da nikada ne radi, i osuila je tako da je bila sjajna i svilena i valovita te je savreno pristajala ruiastom puloveru koji je odjenula na svijetloplavu haljinu. "O, ba lijepo izgleda", rekla je Isabelle, istresajui riine pahuljice u tanjur. No, do podneva vie nije izgledala lijepo; u zrcalu garderobe lice joj je izgledalo smrtno blijedo. Njezina kosa, tog jutra jako ietkana, sad kao da nije imala teinu i blesavo je lebdjela u svim smjerovima, poput kosice djeteta koje se netom probudilo. Uza svu tu zbrku ila je i zauujua injenica da je gospodin Robertson za vrijeme sata nijednom nije pogledao. Nije to oekivala. Zavjereniki pogled, brz i topao osmijeh, potajni mig? Nita. Uope je nije pogledao. Pohvalio je Julie LaGuinn, tihu, obinu djevojicu iz prvog reda. "Vrlo dobro", rekao je, gledajui joj preko ramena dok je radila. "Odlino. Ova djevojka zna misliti." A kad 56

je zazvonilo, gospodin Robertson otiao je do svog stola, dok je Amy zbunjeno izila na hodnik, gdje se pokraj nje progurala skupina djeaka na putu prema dvorani za tjelesni. Stacy nije bilo. Ni u itaonici, a ni na odmoru je nije ekala po kraj garderobnih ormaria. Jednom kad je Amy ostala kod kue zbog streptokokne upale grla, Stacy ju je nazvala u podne da je izvijesti o "jebenim budalama" s kojima je morala ruati pa je sada Amy, naavi u dnu torbe novi, otila do foajea, gdje je bila javna govornica. Stacy je odgovorila na peto zvono. "Halo", rekla je turobno. "Ja sam", rekla je Amy. Vidjela je kako Karen Keane hoda gore-dolje foajeom, s rukama sklopljenim iza lea, uzdignuta lica, kao u onih djevojaka u asopisima koje upravo izlaze iz bazena. "Bok", rekla je Stacy bezizraajno. "Jesi li bolesna?" upitala je Amy, jo uvijek promatrajui Karen Keane, koja je, bacivi pogled u Amynu smjeru, kimnula glavom dajui joj do znanja da eka red za telefon. Nastala je stanka, prazan prostor na vezi, i onda je Stacy rekla: "Moram k doktoru." mrcnula je i dodala tupo: "O, jebote." "Jesi li dobro?" Amy se okrenula prema zidu, drei telefon objema rukama. "Karen Keane eka telefon", dodala je tiho. "Majka me vodi k doktoru", rekla je Stacy. "Jesi li bolesna?" ponovno je pitala Amy. "Samo moram k doktoru", ponovila je Stacy. "Reci Karen Keane da odjebe na jarbol zastave. Reci cijeloj jebenoj koli da jedu govna i da crknu." Isabelle je popila kavu i upravo se sagnula da u koaru za otpatke u uredu Averyja Clarka baci stiroporsku au, prelazei blago prstom po usnama, kad je Avery rekao: "O, Isabelle." Isabelle se okrenula prema njemu, osjeajui se kao dama i atrak tivno (njihovi su razgovori o roditeljstvu bili ugodni, mislila je), podigavi znatieljno obrve, stiui usne za sluaj da joj se razmazao ru. "Neto sam se pitao. Razmiljao sam." Avery se nagnuo naprijed nad stol i Isabelle je shvatila da ono to je htio rei nije bilo namijenjeno drugima u uredu. "Da?" Ponovno je sjela na rub stolca, naginjui se naprijed, izrazom lica dajui mu do znanje da e uvati tajnu. "Pa, samo sam razmiljao", rekao je Avery, "ali moda bi mi Amy ovog ljeta ovdje dobro dola." Isabelleine su se obrve ponovno podigle; nagnula je glavu ohrabrujui ga. "Nije to neto to Dottie Brown eli da u ovom trenu svi znaju", rekao je Avery tiho, i dalje nagnut naprijed, kroz veliko staklo oima brzo provjeravajui ene za stolovima, "no, navodno e joj trebati odmor. ini se da e na operaciju." I ustima je oblikovao rijei: "en ski problemi." "A, razumijem. Pa, nadam se da je dobro." Avery je brzo kimnuo. "Nita ozbiljno, hou rei. Ali, moda je nee biti tijekom ljeta. ini se da joj je lijenik savjetovao da uzme nekoliko tjedana slobodno i oporavi se. Rekao sam joj da se ne uri natrag." "To je lijepo od vas." "I pomislio sam da e mi trebati netko za ispomo. Jednostavne stvari, naravno. Sreivanje arhive. Provjeravanje faktura. Vrlo jednostavno. Recite mi, koliko tono Amy sada ima godina? Ako doe na puno radno vrijeme, mora imati barem esnaest." "Imat e esnaest za tri tjedna", rekla je Isabelle. "Iako, stvarno, ni sama jo ne vjerujem." "Gle", rekao je Avery, naslanjajui se unatrag, zadovoljan. "Razmislite o tome. Ali, mislim da e joj se svidjeti ljeti raditi ovdje, pobrinut u se za to." "To je zaista vrlo ljubazno od vas", odgovorila je Isabelle. "Gotovo predobro da bi bilo istinito. Prole je godine nekoliko dana tjedno uvala djecu u crkvi, no sada je dovoljno velika da preuzme vie. I bilo bi odlino da pone tedjeti za koled." "Odlino." Avery je kimnuo. "Javite mi. A u meuvremenu ne priajte okolo o tome, molim vas. Mislim da e Dottie uskoro sama rei svima." 57

Isabelle je podigla ruku. "Naravno." Ustala je. "Jo jednom hvala vam", rekla je tiho, osjeajui u sebi divan ar, mislei da bi, bude li sutra vrijeme lijepo, mogla odjenuti lanenu haljinu boje potonice. U kui je bilo tiho i mirno. Sjedei na kauu, Amy nije znala to initi. Usprkos jakom popodnevnom suncu koje se po njoj posipalo putem iz kole i tako z agrijalo cestu da se osjetio miris katrana, kua je bila studena i mrana, sagraena ispod zimzelenog drvea s prednjim prozorima na sjeveru. Ulazei u neosvijetljene sobe - tihu kuhinju sa stolcima gurnutima ispod stola, koji kao da su cijeli dan mirno stajali; dnevnu sobu koja se inila da pati zbog svoje vlastite usamljenosti, gdje je smei pleteni prekriva bio uredno sloen preko naslona kaua, a kuna paprat stajala na visokom crnom stalku - sve je to dodavalo teinu na Amyno srce. Dugo je sjedila na kauu, ne znajui to initi. Nije mogla zamisliti, dok joj je materijal presvlake grebao butine, daje tako mnogo godina uspijevala svaki dan dolaziti kui u prazninu u koju je sada zurila. Da je uspijevala proi kroz kuhinjska vrata, otvarati ormarie, pripremati si aj, sjesti za kuhinjski stol i pisati zadau. Ako je njezina sudbina bila vratiti se ovome - a oito je bila, jer ju je gospodin Robertson u potpunosti ignorirao cijeli dan - ona nije znala to ni kako dalje. U tiini kue zazvonio je telefon. Amy je ustala s kaua. Mogla je to biti majka, a s njom nije eljela razgovarati, ali je ipak brzo otila u kuhinju i podigla slualicu usred zvonjave. Nita. Stanka. Prazan eter. "Halo?" ponovila je Amy. "Bok", proaptao je muki glas. Amyno je srce zalupalo tako jako da ga je ula kroz grudi. "Tko je to?" I onda: "Tko zove, molim vas?" "Bok", ponovno je proaptao. "Voli li sladoled od vanilije?" Glas je bio dubok i vrlo hrapav, s malo junjakog naglaska. "O, molim vas", rekla je Amy zadravajui suze. "Tko je to, molim vas?" ovjek je aptao polako, opsceno blago: "elim ti s pike lizati sladoled od vanilije." Amy je spustila slualicu, kao da joj se ona u ruci pretvorila u zmiju. "O, Boe", zajecala je. "O, molim te, Boe." Dovukla je kuhinjski stolac do vrata i nagnula ga ispod kvake kao to je vidjela da majka ini u veljai, nakon to je nestala Debby Kay Dorne. Amyne su se ruke i gole noge ispod haljine divlje najeile. Usnice i usta u trenutku su se osuili. Uzela je telefon i poela okretati majin broj, jer samo je majku eljela. A ipak je u posljednji tren, u toj sekundi prije nego to je majin uredski telefon zazvonio, Amy prekinula vezu. Preko njezina se straha, kao najtanji sloj srebra, prelila spoznaja da e majka, ako je sada nazove, paniariti. (Amy je paniarila. Tresla joj se ruka na kuhinjskom stolu.) I onda e majka svake sekunde otada eljeti znati gdje je, ak i vie nego dosad, a to ako gospodin Robertson ponovno bude dobar prema njoj ? Nije nazvala majku. No, uplaila se. Natjerala se poi na kat, pogledati pod krevete, otvoriti ormare. Metalne su se vjealice u majinu ormaru zaljuljale kad je otvorila vrata, zveckajui kratko kao zloslutni amuleti. O, kako se samo bojala! Ta grozna, tiha, mrana kua. Strala je niz stube, provjerila ak i kuhinjske ormarie i hladnjak. Bojala se pogledati kroz prozor na kolni prilaz ili verandu za sluaj da netko ondje stoji. A onda ju je stegnuo uas od pomisli da netko moda viri kroz prozor i po sjenama u sobama pokuava otkriti gdje se Amy skriva. Tiho je plakala dok se uvlaila u ormar kod ulaza i sjedala na izme iza ukrasnog ruba majina zimskog kaputa. Razmiljala je o Debby Dorne; sjetila se svakog detalja koji je ula ili proitala. Mala dvanaestogodinja Debby, odjevena u demper i svijetlozlatne dokoljenke, eka da se majka vrati kui. Nestala je negdje izmeu dva i pet poslijepodne, ekajui majku da se vrati kui. Amy se previe bojala da bi ostala u ormaru. Popela se preko izama i izila u hodnik oborena pogleda. Jo je jednom prola cijelu kuu i sve provjerila, a onda je sjela za kuhinjski stol i ekala. Nije znala eka li otmiara ili majku, ni tko e od njih dvoje prvi stii. Niti treba 58

li napustiti kuu. Mislila je da e biti sigurnija ako nekamo izie. No, pusta cesta , taj prazni prostor uz Cestu 22... I tako je sjedila, ostavljajui vlane tragove dlanova po kuhinjskom stolu. Telefon je ponovno zazvonio. Bio je na jednom od kuhinjskih ormaria i Amy ga je promatrala: i opet ta crna zmija, sklupana, podie egrtaljku. Plakala je dok je dizala slualicu. "Zna to?" rekla je Stacy veselo, pucajui balon od vakae gume. "Guram dalje, a u sedmom sam mjesecu. Moe li vjerovati da sam trudna?"

11
Stacyni su roditelji doli u kolu bez nje i proveli jutro na sastanci ma s ravnateljem i zamjenikom, a zatim sa savjetnikom i sa svakim nastavnikom. Njezino stanje nee skrivati. Amy, koja je sve to doznala od Stacy telefonski, uhvatila je pogled na gospodina i gospodu Burrows u uredu savjetnika dok je onuda prolazila na putu prema itaonici. Iznenadio ju je ivahan izraz lica gospoe Burrows, energino kimanje glava, kao da su imali razloga za slavlje. Poslije je, gledajui kroz prozor za vrijeme engleskoga, vidjela da Burrowsi odlaze iz kole - gospoa Burrows, vrlo mrava, jo uvijek nasmijeena i kimajui prema suprugu dok su hodali parkiralitem, gospodin Burrows, pognutih ramena, dok je svojoj eni otvarao vrata automobila, nakratko joj dodirujui lea prije nego to je ula. ("Moji su roditelji tako ljubazni", rekla je Stacy na telefon. "Boe, tako su ljubazni.") Osa je zujala iznad osunane prozorske klupice dok je stara gospoa Wheelwright, ije je rumenilo upalo u bore na obrazima, pisala po ploi: Wordsworth - ljepota prirodnog svijeta, a osa je, iznenada sunuvi posred uionice, uzletjela i udarila u strop uz tihi zvuk, pa u neto sporijoj spirali ipak pronala prozor i izletjela. "Nije li lijepo", govorila je gospoa Wheelwright (nitko nije sluao; bio je to posljednji sat prije velikog odmora, a uionica na zadnjem katu bila je pregrijana), "misliti kako narcisi saginju svoje glavice prema kamenju da se odmore?" Amy je morala odvratiti pogled. Istodobno su joj sinule dvije misli: da nikad nee biti uiteljica, bez obzira na to koliko je to njezina majka eljela te da e poslije nastave otii do gospodina Robertsona i zamoliti ga da opet budu prijatelji, jer ju je i tog jutra ignorirao u uionici. Uznemirilo ju je to; sad su joj se i obini detalji inili drukijima: gospoa Wheelwright bila je le ustao iz mrtvih; uenici u razredu (Maryanne Barmble pisala je pokraj nje velikim slovima po klupi: WORDSWORTH JEBO SESTRU) bili su jedna potpuno druga vrsta. Amy se inilo da joj je osim toga sveobuhvatnog straha malo toga jo preostalo. No, u Shirley Fallsu bilo je ljudi koji su tog dana bili savreno sretni. Nastavnica panjolskog, gospoica Lanier, primjerice, u zbornici odmah ispod Amyne uionice, iroko se smijala dok si je toila kavu: ravnatelj Lenny Mandel pozvao ju je na veeru sa svojom majkom. "Obje ste ljubazne", rekao je. "Siguran sam da ete se sloiti." A ena Averyja Clarka, Emma, jutros je primila vijest da joj je najstariji sin primljen na studij na Harvardu i sada je - nakon to je obavila obvezne telefonske razgovore - leala na krevetu irom rairenih ruku, migoljei nonim prstima u najlonkama. Gospoa Errin, zubareva ena, bila je sretna jer je pronala neke cipele na rasprodaji, kao i zato to joj je i suprug bio dobre volje nakon sastanka s raunovoom. Tako da je bilo razliitih veselja - velikih i malih, koja su se dogaala posvuda po gradu, ukljuujui i razdragan smijeh Dottie Brown i Debele Bev dok su sjedile za svojim stolovima u uredu; ona vrsta smijeha (u ovom sluaju zbog svekrve Dottie Brown) dviju ena koje se znaju mnogo godina, koje ugodu i radost pronalaze u sitnim, ali poznatim izrazima one druge i koje osjeaju, jednom kad smijeh utihne - uz povremen hihot i maramicu kraj oiju - stalnu toplinu ljudske povezanosti, vjeru da ipak nismo potpuno sami. Poslije nastave otila je do njegova razreda i otkrila da ondje pred ploom stoji Julie LaGuinn.

59

"Amy?" rekao je gospodin Robertson. "Dola si k meni?" Ona nije odgovorila pa je on rekao: "Sjedni. Uskoro smo gotovi." Kad je Julie LaGuinn otila, dobacivi Amy jedan ravnoduan pogled, gospodin Robertson duboko je uzdahnuo i sjeo u stolac pokraj Amy. "Onda", rekao je, prekriio ruke i naslonio se: "Kako si, Amy Goodrow? " "Dobro." Sjedili su u tiini i nisu se gledali. Veliki je sat na zidu otkucavao. Kroz otvoren prozor ulo se negodovanje kolskog autobusa, a povjetarac je donosio miris jorgovana koji su bujno cvjetali kraj ulaza u kolu. Konano je gospodin Robertson tiho rekao: "Hajde, odvest u te kui." I kad se inilo da sve ipak nije propalo - da se taj njihov drukiji odnos vie nee mijenjati - gospodin Robertson zaustavio je auto pokraj ceste i parkirao ispod nekog drvea. "Proeimo malo", rekao je. etali su putem koji se slabano nazirao, po kojemu su nekad iz ume izvlaili debla, promatrajui kako su otisci guma zarasli u korov, sve dok gospodin Robertson nije rekao: "Onako te poljubiti, Amy, nije bilo dobra ideja." "Mislite, zato to ste oenjeni?" (Dolazila je ovamo s majkom. U proljee, dok je bila mala, ovdje bi traile poljsko cvijee, abnjake, kukurijeke, indijsku repu. Jednom su pronale i gospinu papuicu, pa je Isabelle rekla da to mora ostati tajna jer e ljudi dolaziti i brati ih - a bile su tako rijetke.) Gospodin Robertson odmahnuo je glavom, gurajui vrh svoje cipele o omanju stijenu. "Ne, ne ivimo zajedno. Moja se ena vratila svojima." Amy je prstima uvijala materijal haljine; nee mu rei da je to ve znala. "Ne." Gospodin Robertson ponovno je poeo hodati, a ona ga je slijedila. "To je zato to ljudi to - kad bi doznali da smo se ljubili - ne bi razumjeli." "Ali, zato bi itko doznao?" Okrenuo se prema njoj i pogledao je kratko, oprezno. "Kako bi itko mogao doznati?" ponovno je pitala, gledajui ga kroz duge spirale kose. "Ja to nikome ne bih rekla." "Ne znam", rekao je. "Moda i bi." Stali su. Amy je utjela dok je noni mranjak dozivao. Gospodin Robertson prekriio je ruke i kroz poluotvorene oi promatrao svoju mladu tienicu. Nakon toga kia je padala tri dana - neprekidna, neugodna kia koja je udarala o krovove i aute i plonike; barice vode skupljale su se na parkiralitima, a povrinu su im stalno razbijale nove kapi, pa se inilo kao da su jezerca s gladnim ribama. Vodopad se slijevao s ruba kolske zgrade gdje je pukla cijev odvoda pa tlo ispod nje vie nije bilo travnato, ak ni muljavo; sva se boja otopila, ostala je samo hrpa gnjecave vlanosti ondje gdje je nekad bila tratina. Stacy je brzo izila iz zgrade i onda zastala uz: "Sranje", dotaknuvi Amyn rukav. "Samo tri", uputila ju je, pa su trale preko trave i parkiralita, posvuda prskajui i potpuno smoivi cipele, prednji dio bedara i ramena, sve dok nisu stigle do auta i nagurale se na stranje sjedalo uz bezbrian smijeh: "O, sranje, o, Isuse, o, Boe, kako sam mokra!" Ulubljeni uti Volkswagen pripadao je starijoj uenici, Jane Monroe, koja im je ovih kinih dana doputala puiti u njezinu autu. Djevojke su se pomaknule na sredinu sjedita, da se zatite od vode koja je kapala izvana, te zapalile cigarete. Stacyni su joj roditelji dali neto novca da si kupi nekoliko "sitnica": minku, nakit - bilo to, kako su rekli, to e pomoi da se bolje osjea. Kupila je dvije teke cigareta, jednu je uvala u koli, a drugu je spremila pod krevet, kao i veliku vreu slatkia. Djevojke su sada cigarete drale jednom rukom, a drugom jele slatkie dok je kia udarala o vjetrobran. "Sretna sam", rekla je Amy pa su se obje nasmijale. "O, je", odvratila je Stacy, "ovo je divno. Da ovaj auto ima i zahod, bilo bi savreno." "Sigurna si da se Jane nee ljutiti to joj je auto mokar i zadimljen?" Amy je kopala po vreici sa slatkiima. 60

"Nije ju briga", rekla je Stacy. "Vani je u nekom kamionu napuena sa svojim dekom." Stacy je postala popularna. S obzirom na to da su im cijelu situaciju predstavili potpuno otvoreno, kola se nastojala pokazati u modernom, prosvijeenom svjetlu i pruiti pomo. ak su i nastavnici, inae nezainteresirani za takve vrijednosti, u svojim srcima pronali suut za tako mladu djevojku (samo petnaest godina!) koja je, kako su odluili, oito bila iskoritena. Stariji su nastavnici (draga gospoa Wheelwright) u zbornici priali o tome kako se to uvijek dogaa "dragim djevojkama", to je znailo da svaka djevojka koja se hladnokrvno zatiti od trudnoe mora biti kurva. No, neto je drugo ovdje imalo ulogu, neizreen element, koji je uvelike omoguio da kola bude spremna pomoi. injenica da je Stacy Burrows ivjela u dijelu grada Oyster Point. Stacy nije ivjela u Koritu, njezini roditelji nisu radili u tvornici, nisu vodili benzinsku stanicu ili ivjeli na farmi. Stacyn je otac predavao na sveuilitu, psihologiju; njezini su roditelji bili "intelektualci" i kao dokaz svega toga ivjeli su u jednoj od onih novih kua s mansardnim krovom. Istina je bila da su se u nekim dijelovima grada podizale obrve, ali je injenica ostala: Stacyn je otac imao status pa, ako e on i njegova ena trudnou svoje keri doekati lako i otvoreno, nitko nije elio misliti drukije. Taj se osjeaj proirio i meu uenicima. Nisu je ismijavali i aptali joj iza lea, Stacy su primali kao heroinu. Djeca su je pristojno gledala po hodnicima, odmiui se dok bi ila prema svom ormariu, govorei joj: "Hej, Stacy, kako si ovih dana?" Starije su joj djevojke postale prijateljice - Jane Monroe, koja im je velikoduno prepustila auto. A jedna je od gorih snobova iz starijih razreda, iji je otac bio akon Kongregacijske crkve, jednoga jutra nadugo i nairoko razgovarala sa Stacy u enskoj garderobi, priznajui da je i ona sama napravila ne jedan, nego dva pobaaja u New Yorku i da jo uvijek duguje novac kojim ih je platila. Stacy je od svega toga blagoslovljeno sjajila. Iznenada je, nedvojbeno, izgledalo kao da je u drugom stanju, kao da joj se tijelo konano opustilo kad mu je priznat status; lea su joj se svijala unatrag da kompenziraju teite i trbuh, sada okrugao poput koarkake lopte, koji se jasno vidio ispod preirokih pulovera. Puloveri su bili oevi. Za toplih dana nosila je oeve koulje, koje su joj dosezale gotovo do koljena, pa je katkad izgledala kao nevina, crvenokosa mljekarica u pamunoj kuti. Ispod tih irokih koulja, nosila je isti par starih traperica, jednostavno ne zakopavi zatvara; njezini su roditelji, usprkos darovanom novcu za sitnice, odluili da joj nee kupovati trudniku odjeu. Stacy se to nije inilo udnim i te je kine dane prolazila zadovoljno, s mokrim donjim rubom traperica; imale su iroke, zvonolike nogavice, a iskrzani su se rubovi vukli po mokrom ploniku. U autu je Stacy prebacila svoju nogu preko njezine, pa je Amy izvukla debeli, mokri konac koji je ispadao iz traperica i sluala kako Stacy izvjetava o ljudima koji su taj dan bili ljubazni prema njoj. "Puddy Mandel polomio se da mi otvori vrata dvorane za tjelesni. Svaki put kad me vidi, zacrveni se." Stacy je zastala povui dim iz cigarete. "A to sa Sally je ludnica, ne?" (Sally je bila ona akonova ki koja je obavila dva pobaaja.) Stacy se nagnula naprijed da baci cigaretu kroz prozor auta i onda otvorila karton s mlijekom koje je sada pila svaki dan za uinu. "Hoda okolo kao svetica, a poslije iri noge." Stacy je naslonila glavu unatrag, pijui i tiho se smijui, tako da joj se mlijeko cijedilo niz bradu. "Nemoj se smijati dok pije - moe ti izai na nos." Stacy je kimnula. "Jednom sam vakala karamelu leei na leima", Amy joj je prstima pokazala da je Stacy ve jednom ispriala tu priu pa je Stacy progutala mlijeko, nastavivi, "jebeno je boljelo. Jedan od onih tipova koji su napumpali Sally bio je crnac kojega je srela ispred koleda. I to sam ti rekla, ne?" Amy je kimnula. Taj je tajni, uurbani podzemni svijet kole zapravo bio zadivljuju. Deprimiralo bije to samo da njezin vlastiti ivot nije ukljuivao gospodina Robertsona, ali jest. I premda to nije povjerila Stacy, sjedila je na toj injenici kao na mekom i toplom jastuku koji je mirisao na kou. "Crnac ju je odveo autobusom u New York. Rekla je roditeljima da je kod Denise i onda je cijelim putem natrag imala greve. Ima li jo vakaih guma tu unutra?" Amy je pogledala u vreicu sa slatkiima i odmahnula glavom. 61

Stacy je upalila jo jednu cigaretu i bacila ibicu kroz prozor. "to bi tvoja majka napravila da si ti u drugom stanju?" Amy ju je pogledala. "Moja majka?" "Nee zatrudnjeti. Ali, recimo da se to dogodi. Zna. to bi tvoja majka napravila?" Stacy je rairila prste preko okruglog trbuha i ispuhala struju dima izmeu stisnutih usnica. "Poslala me nekamo." "Je li?" Stacy je podigla obrvu. "Poslala bi me nekamo." Amy je kimnula. Nije mogla objasniti zato je tako sigurna u to, ali je znala da bi taj zloin bio kanjen izgonom. "Mislim da te majka ne bi otjerala", rekla je Stacy pomirljivo jer joj je to pitanje koje je sama postavila oito ve dosadilo s obzirom na golemu nevjerojatnost da bi Amy Goodrow mogla zatrudnjeti. "Pospana sam", dodala je, zatvarajui oi i naslanjajui glavu na naslon sjedala. "I ja." No, kroza zvuk kie koja je tupkala po autu zauo se i odluan zvuk kolskog zvona. "Sranje." Stacy je otvorila oi i dvaput duboko udahnula prije nego to je ispustila cigaretu kroz pritvoreni prozor. Sve su zapakirale, zatvorile prozore i onda otrale preko kiom natopljenog parkiralita. "Jesam li ti ispriala za one vitaminske tablete koje moram uzi mati?" Stacy je vikala, naginjui se naprijed pred naletima vjetra koji im je kiu nosio ravno u lice. Amy je odmahnula glavom. "Goleme su", viknula je Stacy. "Jebeno velike ragbi-lopte." Htjela je preskoiti lokvu, predomislila se i jednostavno je prehodala, vukui kroz vodu ve mokre rubove svojih traperica. Poslijepodne je Amy opet sjedila u autu parkiranom na kii i kroz vodu na vjetrobranu promatrala grm jorgovana ispred njihove prednje verande kako se njie i izvija pod neprekidnim mlazovima. Nove petunije u kutijama na prozorima nije se moglo spasiti; njihovi su njeni cvjetovi boje lavande bili potpuno uniteni. Jedino su se neveni inili otpornima i netaknutima, vrsti uti gumbii koji su obrubljivali put do kue. "Tuga kao vjena kia po mom srcu", Amy je polako recitirala. "Stvarno?" gospodin Robertson sjedio je leima prema vratima automobila tako da joj se okrenuo licem. "Ne stvarno", rekla je Amy uz osmijeh, a on ju je promatrao polaganim pogledom, napola sputenih kapaka, jer je, naravno, znao da ona nije bila tuna. Upravo su zavrili prvi poljubac tog popodneva, koji je poeo im je gospodin Robertson ugasio motor. "Ne elim da si tuna", rekao je gospodin Robertson, gotovo pospano, s kapcima koji su se zaklapali na taj njegov sveznajui, prisan nain. Amy se opet okrenula i promatrala kiu, pitajui se kako ljudi uope ive bez ovakve ljubavi. Juer mu je prouavala jedan po jedan vrak prsta i rekla mu za ovjeka koji ju je nazvao na telefon i rekao da eli lizati sladoled - "s mog tijela", tako je rekla gospodinu Robertsonu jer nije eljela izgovoriti onu drugu rije - i gospodin Robertson rekao je da mu obvezno kae ako se ikad ponovi. Okreui lice od kiom oblivenog vjetrobrana, nadala se da e je opet poljubiti, dotaknuti joj kosu. Ali, nije se pomaknuo, pospano se naslonio unatrag, prstom besposleno prelazio preko ruba volana. "Ispriaj mi o svojoj prijateljici Stacy", rekao je. "to elite znati?" Gospodin Robertson promatrao je svoj prst na volanu i tiho rekao: "Voli se zabavljati, je li?" Amy je slegnula ramenima. "Tko je deko?" pitao je gospodin Robertson. Rekla mu je da je Paul Bellows bio sportska zvijezda i da sada toi gorivo na benzinskoj stanici Sunoco uz cestu Mill Road. "Plakao je kad je Stacy prekinula s njim", dodala je i odmah zaalila. Sad je Stacy ispala poeljna.

62

"Ostao je bez krinje s blagom." Gospodin Robertson nije se smijao kad je prstima lagano proao kroz Amynu kosu, promatrajui je poluzatvorenim oima. "Nisam vam smjela to rei", rekla je Amy. "Nije da me Stacy zamolila da ne kaem..." Prekinuo ju je, uzimajui je za ruku. "uvat u tvoje tajne." Stavio je Amyn prst u svoja usta i ona vie nije mislila ni na Stacy ni na Paula.

12
Gospoica Davinia Dayble, nastavnica matematike iji je pad niz po drumske stube omoguio gospodinu Robertsonu da se zaposli u koli, oporavila se od razbijene lubanje pa se nakon dosadnog i nemirnog proljea u zatvorenoj kui, veselila i planirala se najesen vratiti u kolu. Taj Robertson morat e traiti novi posao. No, slavei svoj roendan jednoga vjetrovitog dana prvoga lipanjskog tjedna, Davinia Dayble klizila je kolnim prilazom na nekoj klopociji, koju se moglo opisati kao veliki tricikl, prevrnula se na asfalt i slomila kuk. Njezin se brat, blijedi ezdesettrogodinjak vjeno zauena izraza lica, nasmrt prepao; bicikl je, ili zapravo tricikl, jer imao je jedan veliki kota naprijed i dva manja otraga, bio njegov dar; mislio je da bi se ona tih ljetnih dana tako mogla odvesti do grada, i u slamnatoj koari, privrenoj za upravlja, kui donijeti potrebne sit nice - moda knjige iz knjinice, ili kruh. No, ona je leala na prilazu dok su joj ci pele odletjele u gredicu zumbula. I tako ju je Emma Clark, Averyjeva supruga, otila posjetiti u bolnicu. Emma Clark bila je lanica Sunane komisije Kongregacijske crkve i dunost joj je bila obilaziti bolesne. Stajala je draesno kraj bolnikog kreveta dosaujui se, komentirajui cvijee i bolniku hranu; za to se vrijeme bolnika soba punila neugodnim mirisom. Davinia Dayble oito se pregrijavala; elo joj je bljetalo, obrazi crvenjeli. No, nije prestajala priati da joj ove kolske godine nedostaje kola. Na to joj je Emma Clark ispriala o uenici koja je dobrano zagazila u trudnou - ki onog psihologa, dodala je Emma - a inilo se da se nitko u koli ne uzbuuje zbog te situacije. Davinia je zatresla glavom. Ve je ula tu priu, i tko bi to mogao misliti? No, ki psihologa - to je bilo zanimljivo, zar ne, Emma? (Emma je kimnula. Slagala se.) Nevjerojatno, rekla je Davinia, kad se bolje razmisli, kako su se vremena promijenila - njoj se sve to gadilo. Emma Clark, umorna od kimanja, spremala se otii. I onda - Davinia ju je zamolila moe li izlazei pronai neku bolniarku. Kimnula je Emmi slavodobitno. "Upravo sam napunila gusku", rekla je. Vozei se kui, Emma Clark nije se mogla rijeiti neugodnih slika koje su je opsjedale u vezi sa sada ve oitom injenicom - da je Davinia Dayble punila bolesniku gusku cijelo vrijeme njezina posjeta. Na jarkome lipanjskom svjetlu Emma se namrtila, ljutilo ju je to Avery od nje oekuje da za crkvu obavlja takve dunosti. Vratit e se kui i rei mu, jasno i glasno, da joj se ta prokleta Sunana komisija popela na vrh glave. Ali, vrijeme je bilo savreno. "Savreno vrijeme", govorili su ljudi pozdravljajui se. Nebo je bilo golemo i plavo, tratine ivahne od njenih izdanaka. Iz garaa su se vadili rotilji, na verandama se veeralo, ula se lupa vanjskih vrata s mreicama i zveckanje kockica leda dok su djeca izvikivala pozdrave vozei se biciklom cik-cak po cesti. Isabelle, koja je ivjela u maloj kui pod borovima, ula je abe iz oblinje movare; sviale su joj se te duge veeri. Rahlei zemlju u prozorskim lijehama ili zamiljeno kleei pokraj nevena uz prilaz, esto se uhvatila da razmilja o irokim i malo savijenim ustima Averyja Clarka i kako bi bilo kad bi svoje usne, vrlo njeno, prislonila na n jegove. Bila je sigurna da ga Emma Clark ve godinama nije njeno poljubila. (Stariji ljudi to ne rade, mislila je ba kad je Amy viknula kroz prozor: "Mama, jesi li vidjela moju utu bluzu? Onu s gumbiima na leima?") Moda je Emma, mislila je Isabelle okrutno, nosila protezu koja je grozno smrdjela. Osim toga to je, naravno, bila hladna kao riba. ("U koari za glaanje", odgovorila je Isabelle. "I, zaboga, nemoj vikati.") Stajala je odmiui s lica nekoliko odbjeglih 63

pramenova, udiui s prstiju miris zdrobljenih nevena. Boji darovi, mislila je, ponovno zamiljajui Averyjeve mekane usne - darovi od Boga. No, te je noi loe sanjala. O Amy koja je skinula odjeu na polju punom makova i ula u blatnjavo jezerce, gdje ju je grlio ovjek s dugom, prljavom kosom, smijui se. U snu je Isabelle trala poljem i mahnito zazivala kerino ime. Probudivi se, jo je vikala i nala Amy kako u spavaici stoji kraj njezina kreveta. "O, duo", rekla je Isabelle zbunjeno, postieno, jo uvijek uznemirena. "Sanjala si", Amy joj je rekla. U svjetlu iz hodnika Isabelle je pro matrala kerino lice, njezino dugo tijelo u blijedoj spavaici kako se saginje nad krevet. "Uplaila si me, mama." Isabelle je sjela. "Grozan san." Amy je bila ljubazna; otila je u kupaonicu i donijela majci au vode. Isabelle se bolje pokrila plahtama, mislei da je dobro znati da je Amy dobra djevojka, a ne prljava hipica iz sna. I da kilometar i pol nie niz cestu spava Avery Clark. Ipak, trebalo joj je vremena da ponovno zaspi. Taj je udan, neugodan osjeaj nije naputao, kao da joj je ispod rebra zapelo neto neprobavljeno. I Amy je teko zaspala, premda je to za nju bilo dobro, jer se u mraku smjekala i razmiljala o gospodinu Robertsonu. Sada su ve svaki dan ili u umu, ostavljajui aut o parkiran ispod drvea na staroj umarskoj stazi. Nakon toga etali su stazom, katkad su se drali za ruke pa bi, nakon to je gospodin Robertson zavrio priu, sjeli leima oslonjeni na veliku sivu stijenu i on bi joj ljubio lice ili ga katkad prouavao i onda je jako i iznenada poljubio odmah u usta, i onda bi legli nabrzinu, jer se nikad nisu skidali, on bi se popeo na nju dok se odjea guvala i dok je ona, ispunjena nekom unutarnjom pjesmom, vlana meu nogama i pod kosom, promatrala ipku plavog neba iznad umarka borova; ili bi glavu okrenula u stranu, prema rasplesanim tokama utih ljutia. Sve je to bila srea - i kad bi mu usnama dodirivala lice, kad bi mu se tamna, valovita kosa mrsila s njezinom i kad bi katkad ubacila svoje mrave prstie u njegova usta i pritisnula mu jagodice uz desni; o, bilo je to rajski razigrano, imati tog ovjeka tako blizu. Nekoliko noi poslije vrijeme se pokvarilo, postalo je mlako, a do jutra vrlo toplo. Sljedei je dan bio jo topliji i vlaniji. Dan iza toga gori. Za nekoliko dana rijeka je ve smrdjela. Nebo je bilo mlijenobijelo, ravnoduno. Ose i strljenovi visjeli su u titravom zraku nad smeem, kao da su previe omamljeni da bi sletjeli. Bio je to poetak jednog od najtoplijih ljeta u povijesti Shirley Fallsa, ali to tada jo nitko nije znao. Ljudi nisu o tome razmiljali, osim kad bi prstima odizali koulje i govorili: "Mislim da je zbog vlage ovako grozno." Jo je bilo tek rano ljeto; ljudi su mislili na druge svari. Dottie Brown, primjerice, leei u svome bolnikom krevetu (kat iznad gospoice Dayble), zurei prazno u televizor koji je visio sa stropa, preivjela je histerektomiju i bila je zahvalna - potajno se bojala da e umrijeti. No, osjeala se udno. Na posluavniku pokraj nje ekala ju je veera: topla konzerva pia 7 Up, kuglica sladoleda od limuna koja se topila i stiroporska zdjelica s goveom juhom koja je izgledala kao voda iz perilice posua od prije dva dana i od ijeg se mirisa sirota Dottie gotovo ispovraala. Pitala se gdje joj je suprug. Lijenik joj je rekao da moe kui za nekoliko dana - im dobije prvu stolicu. A Barbara Rawley - akonova ena koja je iznervirala Isabelle u crkvi, a poslije i u supermarketu - sada je i sama bila uznemirena. Njezina najbolja prijateljica, jo jedna ena akona, Peg Dunlap, odravala je ogavnu ljubavnu vezu s psihologom Geraldom Burrowsom, i Barbara je o tome morala sve vie i sve ee sluati. Tog popodneva dok su razgovarale telefonski, Peg je otila tako daleko da je implicirala kako je njihovo preljubniko voenje ljubavi mnogo bolje po ovoj egi. "Kad mu je ki zatrudnjela, bojala sam se da e me ostaviti. Ali, ne", sretan uzdah, "potpuno suprotno, ako me razumije." Barbara je rekla da mora otopiti pile i spustila slualicu. Duboko ju je to uvrijedilo. Znala je da brak nije savrena institucija; ivot nije bio savren. Ali ona je eljela da bude. Posljednji dan nastave bio je etvrtak, dvadeset i petog lipnja. Budui da je ve bio kraj i jako vrue, uenicima su dopustili odjenuti kratke hlae, pa su kolu ispunili nemirni 64

tinejderi, slavljenikog raspoloenja, koji su po hodnicima prolazili u dugim majicama i u odrezanim pamunim hlaama, mnogi od njih s bejzbolskim kapama ili mekim kapama od trapera preko jednog oka. udno je to izgledalo, kao da je subota, a netko je otvorio kolu za bujicu razigrane gradske mladei. Neki su uenici izili iz zgrade i rasporedili se uz prednje stubite, sjedili na tratini, naslanjali lica na laktove nagnuti prema suncu, koje je prilo kroz bijelo nebo. Amy nije nosila kratke hlae jer joj Isabelle jutros nije dopustila iz kue izii u odrezanim trapericama. Dopustila bi ona mornarskoplave hlae iz Searsa, ali to je Amy odbila. Odjenula je zato jednostavnu bijelu bluzu i suknju boje lavande, u emu se osjeala oajno glupo jer su svi drugi izgledali samopouzdaniji nego ikada, ak moda i drski. Kad je stara gospoa Wheelwright razredu poeljela ugodne praznike, nitko se nije potrudio odgovoriti. Umjesto toga napuhivali su balone od vakaih guma i glasno se dozivali. Amy se inilo da e svi krenuti na neku zabavu im ih otpuste, pa je bilo dobro kad joj je gospodin Robertson proaptao na izlasku s posljednjeg sata: "Vidimo se poslije nastave?" Za uinu je sa Stacy otila do njihova mjesta u umi. Prekopavajui torbicu u potrazi za kutijom cigareta, Stacy je rekla: "Sranje, drago mi je to je ova godina gotova. Kako je kola jebeno glupa stvar." Amy je drala cigaretu izmeu usana i odmicala kosu od pregrijane ije. "Vjerojatno je bolje nego raditi s onim staricama koje prde cijeli dan u tvornici", rekla je. "A poinjem u ponedjeljak, zna." "O, da", rekla je Stacy. "Ba grozno." Ali se nije inilo da se pretjerano brine zbog Amynih ljetnih planova. Umjesto toga nagnula je glavu unatrag, obilato ispuhala dim i rekla: "Moj je otac opet podivljao. Jedno je vrijeme bio dobar, a sada je opet podivljao." "Kako to?" Zrak je bio nepomian, vru kao u penici. Stacy je slegnula ramenima. "Takav je, valjda. Tko zna." Pokuala je ohladiti vrat maui kutijom cigareta. "Kad si trudna, tjelesna ti temperatura naraste za etiri stupnja." Drugom je rukom brisala lice. "Stalno pie te lanke za glupe asopise i to." Amy je kimnula premda nije znala na koje to asopise Stacy misli. "Trebao bi napisati jedan s nazivom Zato sam glup: psiholoka studija Geralda Burrowsa, dr. sc. Rigoslava." Stacy je odigla kosu s vrata. "Tako je jebeno vrue. Ima sree da ti kosa lijepo izgleda i po ovoj egi. Moja je kao umjetni rep na cirkuskom konju." Amy je eljela pozvati Stacy k sebi koju subotu tijekom ljeta, ali to e raditi u onoj glupoj, maloj kui? Promatrati majine nevene? Stacy je otvorila mlijeko i nagnula glavu unatrag. Gutnula je nekoliko puta i onda rekla: "Srela sam Maryanne Barmble neki dan u duanu s njezinom majkom. Jesi li joj ikada vidjela majku?" Amy je odmahnula glavom. "Ista Maryanne. Velika, draga. Mae rukama ispred lica ba kao Maryanne." "udno." "I bilo je udno. Ovo je mlijeko toplo." Stacy je napravila grimasu. Amy je puila i promatrala kako Stacy izlijeva mlijeko na tlo, bijela mlaka koja se razdvajala u siune rijeke koje su puzale preko zemlje i lia, postajui sve tamnije kako ih je tlo upijalo. Stacy joj je ve nedostajala. Ve joj se inilo da je nema. "Pitam se jesam li ista kao moja prava majka." Stacy je zamiljeno puila. "Jer, ako svi na kraju ispadnemo slini majkama, u emu je jebena poanta?" Nakon to je Amy ula u automobil s gospodinom Robertsonom, sve se inilo normalnijim, premda je bilo ranije nego inae jer su skratili nastavu. Sunc e je bilo visoko na bijelom nebu i vrlo toplo. "Hoemo li se viati ovog ljeta?" izletjelo joj je odmah nakon to su se izvezli sa kolskog parkiralita. Gospodin Robertson pogledao ju je kratko postrance kao da se blago iznenadio. "Nadao sam se tome", rekao je. "Jer, u ponedjeljak, znate, poinjem raditi u glupoj tvornici."

65

Kimnuo je zaustavljajui se pokraj znaka stop. "Smislit emo neto", rekao je, dodirujui joj lagano ruku. Okrenula se licem od njega i pustila da joj zrak iz otvorenog prozora hladi vrat; kosu je svezala u labav rep iji su vrhovi lagano lupkali po prozoru auta. Prvi je put osjetila da je na rubu svae s njim. To joj se nikad prije nije inilo moguim. A nije bilo mogue ni sada, jer nije nalazila rijei, tek tugaljivu razdraenost dok je gledala kroz prozor auta i razmiljala da joj on, nakon svih tih tjedana ljubljenja u umi, nije rekao nita vie o svojoj eni, o sebi, ako emo pravo (osim pria o djetinjstvu, sjetila se ljutito), nita o tome kako se osjea, koji su mu planovi i nade za budunost. Konano je pitala: "Jeste li dobro?" kad je skrenuo s Ceste 22 i parkirao pod nekim kronjama na pola umarskog puta. "Dobro sam", rekao je, dodirujui joj ruku dok je vadio klju iz brave za paljenje. No, zapravo je bio smeten i tih i nije ilo onako kao inae. Kad ju je poljubio, osjetila se praznom i lucidno svjesnom borovih iglica pod golim nogama te njegova kratkog, dubokog disanja dok se ritmiki pomicao po njoj. Bilo joj je vrue, a i njemu; steui mu lea, osjeala je vlagu izguvane koulje. Na kraju se maknuo s nje i rekao gledajui u nebo: "Valjda smo oboje znali da ovo nije dobar dan." Nita nije rekla. Nakon nekog vremena posegnuo je za njezinom rukom i pomogao joj da ustane. Vratili su se do auta. "Trebala bi ii studirati u Boston", iznenada je rekao. Nije odgovorila, ve je otresla borove iglice s nogu i ula u auto. Ispitao je neku ogrebotinu na vratima pa i sam uao u auto, naslanjajui lea na otvoren prozor, a lakat na volan. Drugom je rukom milovao unutarnju stranu njezine ruke i smijao se kad je vidio da se najeila. "Drhti", rekao je, "a tako je vrue." Gotovo da joj se vie nije sviao. Spustila je pogled, lagano slegnu la ramenima. Pod mlijenim svjetlom vidjela se praina na upravljakoj ploi. Koa joj je bila masna, neista. "Amy", rekao je. "Zna da e uvijek biti voljena, zar ne?" Pogledala ga je. Dugo je vremena utjela, ali zbog tog izraza njegovih ljubaznih, tunih oiju rekla je: "O, Boe, ovo zvui kao zbogom." Privukao joj je glavu blie sebi, mrmljajui: "Ne, ne, ne", dok joj je milovao kosu na licu. "Neto emo smisliti, mala Amy Goodrow." Ispravila se, spremna poljubiti ga, ali se inilo da je on zadovoljan samo time to je promatra pa je sjela, gledajui srameljivo u svoje ruke na krilu. "Amy", rekao je tiho, "skini bluzu." Pogledala ga je iznenaeno. Promatrao ju je ravnoduno kroz poluotvorene oi. Polako je otkopala dugmad, tu plosnatu, sjajnu dugmad; jedno je bljesnulo na priguenom suncu. "Do kraja", rekao je, jer je zastala kad je sve otkopala. Nagnula se naprijed, najprije naginjui jedno rame, onda drugo, skidajui izguvanu bluzu za koju su se prilijepile dvije borove iglice. Uzeo ju je od nje i odstranio iglice pa vrlo pedantno sloio bluzu prije nego to se okrenuo i stavio je na stranje sjedalo. Sjedila je ondje odjevena samo u grudnjak iz Searsa, obian, bije li, sa sitnom aplikacijom ruice izmeu iljastih koarica. Znojila se i, kad ju je pogledao, obrisala je rukom usta i pogledala na drugu stranu. "I to skini." Rekao je to vrlo tiho, dubokim, grlenim glasom. Na vruem zraku auta pocrvenjela je jo vie. Kao da su joj se i kapci znojili; gotovo da su joj natekle oi. Oklijevala je pa se nagnula naprijed i otkopala grudnjak; vrci prstiju bili su joj hladni. Ispruio je ruku i ona mu je dala grudnjak. Gledajui je jo uvijek u oi, spustio je grudnjak na pod iza sjedala. Odvratila je pogled od njega na mjenja s tamnom kuglom od koe na vrhu. Sada je ve sigurno promatra. Trepnula je prema mjenjau izmeu njih i poela dizati ruku kako bi stavila prst na usta, ali se zaustavila i prstom stisnula usnice. Da bi joj kosa sakrila lice, nagnula je glavu naprijed i ugledala da joj izmeu okruglih grudi, na kojima su ruiasti vrhovi bili bolno izloeni kao novoroenad, tee potoi znoja prema trbuhu i u pojas suknje boje lavande.

66

"Tako si lijepa", rekao je gospodin Robertson mirno, ali uljudno. "Iskreno, Amy, stvarno si lijepa", i nakon toga se smirila. Trzaj jednoga kratkog osmijeha preletio joj je preko lica pa ga je pogledala, ali je on gledao nie. "Hoe li uiniti neto za mene?" pitao je tiho. Nita nije rekla jer nije znala na to misli. Primjerice, hoe li staviti ruku pod dojku i pruiti mu je? Porumenjela je i kratko se nasmijala, kolutajui brzo oima kao da se stidi, ali je napravila to je traio, a on se inio tako zadovoljnim, tako da ipak nije zaalila. A nije joj smetalo ni uiniti jo poneto: drati obje dojke stisnute zajedno, a onda pustiti kosu da joj padne preko njih tako da joj bradavice vire kroz pramenove. Pitao ju je hoe li ovlaiti slinom prste i onda dotaknuti bradavice, na to se iznenadila, ali je to uinila. Zamolio ju je da se okrene na jednu, pa na drugu stranu. Pa da podigne ruku i kosu te nagne glavu. to ju je dulje gledao, njoj se to sve vie svialo. Poeljela je da ju je takvo to traio i prije. Ispod podignute ruke osjetila je znoj, dezodorans od jorgovana pomijean s njezinim vlastitim mirisom. Zagolicao ju je nos, pa ga je protrljala rukom i osjetila i miris ruke. "Dotakni ih ponovno", izdavao joj je upute, a ona ih je slijedila. Rekao joj je da spusti sjedalo, te je sada leala. Grudi su joj se spljotile, rairile prema rukama. U autu je zaista bilo vrue. "Zatvori oi", rekao je. Osjetila je blag, neoekivan povjetarac koji se uvukao kroz prozor i naglo otvorila oi. "Boji se?" pitao ju je blago. "Neu te povrijediti." Odmahnula je glavom. "Ne elim da se boji." "Ne bojim se. Samo mi oi ne ele ostati sklopljene." "To je u redu. Podigni suknju, duo. Do struka." I ponovno se postidjela i lagano nasmijeila crvenei se, ali je onda posluno povukla suknju boje lavande sve do struka, izlaui mu svoje bijele pamune gaice i blagu uzvisinu stidnih dlaica. "Ne elim da skida gaice", rekao je. "Razumije?" Kimnula je promatrajui ga, usta otvorenih zbog nekoga dubokog osjeaja koji je izazvao njegov grleni, meki glas izgovorivi rije "gaice". inilo joj se kako mu se lice produljilo; gledao ju je dolje. "Sada emo malo tako ostati", rekao je. "Uivati u toplom, ljet nom danu." Kapljica znoja mu je curila niz jednu stranu lica, nestajui na bradi; jo jedna ju je slijedila. "Lezi", rekao je. "Pokuaj ponovno zatvoriti oi. Uivaj u ljetnom danu." Nasmijeio joj se naslanjajui glavu na okvir prozora, zatvarajui oi. I onda je zamiril a. "Vrlo lijepa djevojka", ula ga je kako tiho govori i malo se nasmijeila jo uvijek zatvorenih oiju. I onda je usne spustio na njezinu dojku i sisao je. Iznenadila se i otvorila oi. Vidjela je kako mu se pomiu obrasla usta, siui isprva polako, a onda sve bre i jae, tako da za koji trenutak vie nije samo ustima milovao bradavicu koja se stvrdnjavala, ve ju je grickao lagano, povlaei je zubima. Ispustila je tihi krik, a onda se uinilo kao da plae jer su se ti zvukovi spojili i nastavili u niz jecaja, ali to nisu bili jecaji, ve udni moleivi uzdasi, i to j e vie uzdisala, to je on revnije sisao ve tvrdu bradavicu, a onaj se vrtlog u njezinoj utrobi okretao, povlaio je dolje, sa svakim stiskom njegovih usana osjetila je bol ondje dolje, tako da je poela micati bokovima, izvijati kraljenicu gore; zvukovi preklinjanja ispunili su zrak. A onda je stao, naslonio se unatrag. elo mu je bilo crveno, obra zi iznad brade tamnorumeni. Naglo je skinuo naoale i bacio ih iza volana. Mislila je daj e ljut, ali je rekao: "Isuse, nevjerojatna si", i ona je sklopila oi, osjeajui bol u preponama, usta suhih od brzog disanja i uzdisanja. "Skini gae", rekao je gotovo apui. "Skini gae do koljena." Oklijevala je. "Uini to", rekao joj je.

67

Uinila je to nadraenih i krutih bradavica na vruem zraku i suknje jo uvijek zguvane oko struka. "Mokre su", promrmljala je, crvenei se, ve spremna rasplakati se od srama. "I trebaju biti mokre", rekao joj je tiho, sad ljubazno, naginjui se da dotakne, ali n e nju ve njezino vlano rublje. "Jer si divna. San svakog mukarca. Napaljena djevojka", govorio je trljajui prstima njezino rublje i onda joj na njezino iznenaenje stavljajui iznenada te iste prste u usta, tako da je okusila udnu slanost same sebe. "Tako si jebeno napaljena", ponovio je, mrmljajui i onda proaptao: "elim da bude jo jae napaljena", pa ju je ponovno, netom prije nego to bi je mogao potpuno obuzeti uasan sram, prevladao uitak to mu ugaa, to je on potie, gotovo zapovijeda da nastavi - tako je elio, da ona bude takva. Opet joj je ljubio grudi, jako sisao. Usred te njezine izloene golotinje leale su kovrave, blijede dlaice izmeu golih, sjajnih butina; mokre su joj gaice dodirivale koljena, a ona je promrmljala, isprekidanim glasom: "Ne elim ostati trudna." S njezinom dojkom jo uvijek u ustima rekao je: "Nee", pa ju je nastavio sisati i kad je osjetila da mu se ruka vrlo lagano, vrlo polako pomie preko njezinih natkoljenica i onda je dodiruje dolje - cijelim je dlanom najprije prekrio njezine dlaice, tako lagano da se inilo kao povjetarac - a onda ju je dotakao njenim, polaganim, ali neumoljivim jagodicama, klizei tek malo unutra i oh, kakva slast, kako divno od njega, kako je samo divno ljubazan! Prestao joj je ljubiti grudi i nasmijao joj se. Ubacila mu je prste u usta, pomilovala uho mokrim prstima. "Ne brini", proaptao je s napola sputenim kapcima, dok su mu se jagodice prstiju jo uvijek njeno, polako pomicale, pa onda jedan prst utonuo dublje u nju, pa s u ga tom istom slatkom smionou bestidno slijedili i drugi. A onda je spustio glavu da gleda to joj to radi ondje dolje, a ona je uhvatila prizor svoje izloenosti: svoje gole grudi jo uvijek mokre od njegovih usta, golo meunoje i ba ondje njegovu veliku ruku - oh, strano je to bilo kako je on divan - taj divni, divni mukarac! Nakon zubara Avery Clark vozio se kui po dokumente koje je trebao popodne za sastanak i, prolazei kroz umu uz Cestu 22, sluajno okrenuo glavu i ugledao kako na suncu bljeti odbojnik auta parkiranog pod kronjama uz stari umarski put. Muilo ga je to; sjetio se onih zimskih provala. Emma nije bila kod kue, to je i oekivao. Rekla mu je jo prije da e ii u kupnju s prijateljicom. Pronaao je dokumente koje je traio i u kuhinji nabrzinu napisao poruku da e - dovraga - ipak morati raditi zubni most i da e se vratiti u pet sati. (Ostavljao joj je po ruke kad god bi se kui vratio u neuobiajeno vrijeme.) I onda se opet sjetio auta parkiranog u umi. Mogao bi to biti auto Hirama Cranea; prialo se da je planirao prodati neku zemlju. Porezi su bili previsoki. Ali, ako auto jo uvijek bude ondje kad se bude vraao na posao, nazvat e Hirama i provjeriti. Auto je bio tamo. Avery Clark odvezao se jo malo dalje i onda iziao iz auta i vratio se pjeice. Vjerojatno je Hiram negdje vani s geodetom. Ako nije, zapisat e barem registarski broj i ispriati Hiramu to je vidio. Pristojno je da susjedi pripaze na ono to se dogaa. Preao je oprezno nekoliko koraka po umarskom putu. Nije mu se inilo da ikoga ima u autu. Maramicom je obrisao elo dok su mu se velike cipele probijale naprijed kroz blistave ljutie, gazei njene, sitne livadne zeine koje su rasle u busenima izmeu vlati trave. Sjedei za svojim stolom, ve umorna i gladna u to doba dana, Isabelle je izravnala spajalice i duboko uzdahnula kad je, gledajui na sat, vidjela da Avery Clark marira u sobu i pomislila: 'Umro je netko vaan.'

13
Ivanice i ruiasta djetelina rasli su uz putove u predgrau Shirley Fallsa. Bilo je i mirisnih grahorica, zapetljanih u vujake i livadne maie, u grmove malina i kupina, kao i smrdljivih puzavica koje su se uvijale preko kamenih zidova, a u poljima bijeli ipkasti cvjetovi divlje mrkve. No, sve je to izblijedjelo, tog se ljeta inilo ispranim, kao to prekriveno slojem praine izgleda bilje i divlje cvijee kraj zemljanog puta; premda je to sada 68

bilo zbog vremena, te uasne ege i vlanosti pod nesmiljenim bijelim nebom koje se prostiralo posvuda, odluno ugasiti sve uobiajene boje svijeta. Bio je lipanj, a u lipnju bi sve trebalo biti zeleno i vrsto i ilavo, no ovog je puta neto vano izostalo, kao da je Bog (mislila je mljekareva ena, gospoa Edna Thompson, dok je jednog dana vjeala odjeu na suenje) ove godine zaboravio pognojiti svoju veliku prozorsku lijehu Nove Engleske; ivanice su narasle visoko, no tanke, sitnih glavica; latice su se lako trgale kad su ih djeca cupkala uz "Voli me, ne voli me". Livadne mai ce iznikle su u blijedozelene vlati, ali se onda umorno savijale, smee oko vrhova. A nakupine cvjetova divlje mrkve, koje je rasla posvuda po travnjacima, bile su mreaste i sive ili potpu no neprimjetne, kao da su se stopile s blijedim, bijelim nebom. Ratari, koji su zemlju obraivali mnogo godina, stoiki strpljivo pred svim varijacijama godinjih doba koja je majka priroda darivala, sada su stajali u poljima i prstom pokazivali mahune koje su se osuile na stapkama te bacali zabrinute poglede prema hektarima kukuruza koji su bili za treinu nii nego to su trebali biti; jer bilo je polja sa stonim biljkama koja jedva da su rodila i, ono stoje najvie uznemirivalo ratare - izgledalo je daje nestala spontanost i lakoa rasta ili je taj rast nekako bio ometen. U nevolji. inilo se da je zemlja u nevolji. No, iza tog straha leale su generacije tekoa i preivljavanja. Stari nadgrobni spomenici kraj rijeke, neki jo iz 1600. godine, svjedoili su o tome: majke koje su gubile bebu za bebom, neke od njih pokopali su prije nego to su im i ime dali, premda su mnoge i preivjele s imenima poput Reliance, Experience, Patience. U Shirley Fallsu bilo je obitelji ije su pretke skalpirali Indijanci. (Gospoda Edna Thompson, primjerice, imala je ukun-ukunbaku, Molly, koju su Indijanci oteli 1756. godine i pjeice je odveli u Kanadu, gdje su je pro dali nekom Francuzu prije nego to ju je njezin brat stigao spasiti.) Domove i usjeve palili su im mnogo puta u ranim danima doseljenja. Takva je izdrljivost - jedan je nadgrobni spomenik nosio ime Endurance Tibbetts - izrodila ljude koji zbog svoga puritanskog naslijea nisu paniarili. Ipak, ljudi su tog ljeta bili zabrinuti kad su se proirile glasine da je na sjeveru drave vien NLO i da je vlada ak poslala istraitelje. Neki su o tome odbijali razgovarati i samo su se jae mrtili, radei svoj posao. Broj ljudi u crkvi poveao se; i premda misli nisu pretvorili u rijei, ljudi su molili za Boju milost. Jedan pogled na rijeku bio je dokaz nezadovoljstva vie sile, jer je leala usred grada kao le, uz rubove joj se skupljala smrdljiva uta pjena, poput zmije na cesti, pregaene i kojoj curi utroba, zaraena i zloudna pod bezbojnim suncem. inilo se da su samo ljiljani ravnoduni. Cvjetali su uz rijeku kao i uvijek; nicali kraj kua i staja i uz kamene zidove, njihove su se zlatno-naranaste latice otvarale kao usta, tokaste i jarke u usporedbi sa svime ostalim. I tako su ljudi ekali. Usprkos nevoljama, ratari su znali to je mir i strpljenje, nekima su se i preci zvali Patience. Kao i radnici u tvornici, koji su odavno nauili podnositi i manje podnoljiva razdoblja ivota. Najvie se, zapravo, prigovaralo na koledu. Mnogi profesori veina njih - nisu odrasli u Shirley Fallsu; mnogo njih ni u Novoj Engleskoj. Zimi se gradi, pod pokrivaem mekoga zimskog snijega kao zametka proljea, inio staromodnim i provincijskim, a sada je, usred trome jare tog ljeta bio tek siromaan tvorniki grad u Novoj Engleskoj, s izblijedjelim ciglenim zgradama i rijekom koja je zaudarala. Tako se u nekim dijelovima Oyster Pointa ugnijezdilo nestrpljenje. U drugim se dijelovima grada, meutim - u predgraima Shirley Fallsa, kao i u Koritu - udomaila neugodna bezvoljnost. Atmosfera u tvornikom uredu bez sumnje je klonula. Veliki su ventilatori ravnomjerno zujali na prozorima dok su se fakture polako sortirale, kuverte polako adresirale. Zrak je bio gust, a fakture su se, etiri sloja tankog papira, inile vlanima i dok su leale na stolu. Stolci su se umorno vukli po drvenom podu, kutija spajalica prosula se u ladicu metalnog ormara. Debela je Bev, sjedei za stolom rairenih nogu, naotrila olovku, otpuhnula mrvice s vrha i onda prekriila ruke i zaspala. Tren poslije ve je zahrkala pa se probudila, trgnuvi glavom. "Isuse", rekla je, zamagljenih oiju i uplaena. "Na ovom poslu moe ozlijediti vrat."

69

No, djevojka preko puta, na mjestu Dottie Brown, samo ju je kratko pogledala prije nego to je otipkala broj na raunalici. Debela Bev (koja je imala zatvor sada ve nevjerojatna sedamdeset i dva sata) razmislila je o tome i odluila da to nije bilo pristojno. Djevojka tu radi ve tri dana i nije rekla ni rije. "Maca popapala jezik?" rekla je Bev glasno, a djevojka se zacrvenjela tako jako da su joj oi zasuzile. "ao mi je", gotovo da je aptala. "Nikad ne znam to treba rei." Moleivo je pogledala Debelu Bev, s titravim suzama u kutu crvenih oiju, i u Bev je zazvonilo na uzbunu. "U redu je. Dovraga." Bev je gurnula cigaretu u usta i zapalila ibicu. "Ako nema to rei - to je potpuno u redu." Cigareta je skakutala izmeu njezinih usana. "I ja bih bila ljubaznija", dodala je, "da se mogu posrati." Zbog toga se djevojka ponovno zarumenjela, a Debela ju je Bev oprezno promatrala. Stvorenje mravog vrata i velikih oiju, koje sjedi ondje kao neka udna ptica, kose odreza ne kraj uiju, s onako raupanim pramenovima. "Dok god ti ne smeta to sam prosta ko slapa", rekla joj je Debela Bev. "Ne mogu utjeti ni pet minuta, osim ako spavam." "Ali, meni se to svia", rekla je djevojka toliko spontano da se inilo da je i samu sebe iznenadila, pa se opet zacrvenjela. "Onda dobro. Dogovorile smo se." I nekako se sada podrazumijevalo da su prijateljice. Vraajui se od velikoga metalnog ormara za spise, Isabelle se nije mogla suzdrati, a da ne pogleda prema keri, pa je vidjela da se Amy i Debela Bev smijee jedna drugoj. Brzo je odvratila pogled, ali ne dovoljno brzo; usred tog osmijeha Amy je pogledala Isabelle i oi su joj zgasnule. Na odmoru je Rosie Tanguay rekla da mora do optiara s receptom za nove naoale za glaanje, koji joj je dao lijenik, ali je bilo prokleto prevrue da se bilo kamo ide. Debela Bev tucnula je i odgurnula tapie celera koje je donijela od kue u votanom papiru, nadajui se da se nikome nee dati odgovarati na Rosieinu primjedbu, koju je izgovorila svojim samodopadnim tonom. Bev nije zanimalo je li lijenik Rosie prepisao tablete za konje ili naoale, ali je Arlene Tucker rekla: "Kako to misli, Rosie, naoale za glaanje?" Pa je tako Rosie objasnila da svaki put kad glaa dulje od pet minuta, dobije groznu glavobolju, a kad je o tome izvijestila svog lijenika, on joj je rekao da je i prije uo za to, premda se to nije esto dogaalo, te da postoji dijagnoza. Ono od ega Rosie pati, rekla je kimajui i rezignirano diui obrve, ona je bolest koja se zove "spazmodina akomodacija". Debela Bev zajaukala je kad je Arlene Tucker rekla glasno: "to?" "Spazmodina akomodacija - stanje u kojem se pacijentove oi prebacuju iz dalekovidnosti u kratkovidnost svake tri sekunde." Nekoliko je ena izmijenilo zbunjene poglede (Lenora Snibbens zakolutala je oima ne gledajui ni u koga), a Arlene je rekla: "A zato to rade?" "Ne ele to", rekla je Rosie. "Rade to same od sebe, prebacuju se amo i tamo." inilo se da ene gube zanimanje. Isabelle Goodrow smijeila se na svoj nejasan nain, jedui sendvi sitnim zalogajima, izgledajui kao da se postideno ispriava, kao da je sramota ako te uhvate da jede. Arlene Tucker (na iju je radoznalost Rosie i raunala) sada je, za promjenu, kopala po novaniku, oito razmiljajui o automatu, a Debela Bev okretala je tapi od celera meu prstima kao da razmilja je li uope i vrijedan da ga se pojede. "Uvijek sam imala savren vid", nastavila je Rosie, "pa me iznenadilo." Mlada Goodrowica promatrala ju je velikim oima, pa je Rosie svoju posljednju repliku uputila u njezinu smjeru, no djevojka je brzo skrenula pogled, sputajui glavu. Krck. Krck. Zastraujui zvuk, zapravo, dok je Debela Bev gutala tapi od celera. Krck, krck. Zvakala je polako i oprezno gutala. "Ne razumijem", rekla je konano Bev. Arlene je zurila u svoj novanik. "Tko ima sitnoga da mi promijeni dolar?" "Automat e ti vratiti ostatak." Lenora Snibbens glasno je zijevnula i trepnula oima. " Trebao bi, ali nee." "Prije pet minuta", rekla je Lenora, "meni je vratio." 70

"Onda ima aroban prst. Ja ga nemam. Automati me mrze i ja mrzim njih." Arlene je umorno pogledala veliku skalameriju koja je tiho vrebala uza zid. "uo me to sam rekla, pazite sad, nee mi vratiti nita." "Evo ti." Rosie je posegnula za svojom runom torbicom koja je visjela na naslonu njezina stolaca. "Koliko ti treba?" "Ne razumijem", ponovila je Debela Bev. "Ne razumijem kako ti oi iznenada to rade nad daskom za glaanje, a ne skakuu dok si tu na poslu." "Vjerojatno skakuu", rekla je Rosie, blago porumenjevi i kopajui po novaniku. "Ali, to je neto u vezi s udaljenou. Na blizu, za itanje i tako, dobro su, valjda. Glaanje je malo dalje pa se smetu. Pa mi je dao naoale za glaanje. Ne pitaj mene, to je sve to znam." Ro sie je dodala Arlene neto sitnog novca i onda obrisala elo papirnatom maramicom. "Previe je vrue za glaanje", rekla je Debela Bev, sramei se malo svoje zlobe sada kad joj je uspjelo uznemiriti Rosie. "Zato uope glaa po toj vruini? Glupo je to isto kao i to to ja jedem celer." "Zdrava je to hrana", odgovorila je Rosie. "Vlakna", rekla je Bev. "Blagi Boe, treba mi vlakana." Zakolutala je znaajno oima i ispustila sadraj svoje vreice s uinom na izguljeni linoleum stola ba kad je Arlene Tucker dlanom udarala po automatu i vikala: "Bog mater!" Sve su se ene okrenule prema Arlene. "Hej", neke su je prekorile podiui obrve prema maloj Goodrowici. Arlene je podigla ruku prema Amy. "Oprosti na izrazu", rekla je. Bilo je vrue, i ostalo je vrue. Nebo je i dalje bilo bijelo. Srpanj je stigao kao da je oduvijek bio kao i da e uvijek biti tu. ak je i rotilju Debele Bev za Dan nezavisnosti (kojem Isabelle nije nazoila prvi put u mnogo godina) nedostajao uobiajeni razigrani sjaj; cijelo su poslijepodne ljudi pili pivo koje se inilo toplim bez obzira na to to su ga drali u dvjema velikim vreama za smee punim leda, pa su svi otili kui ranije, s glavoboljom. U uredu je prevladavalo raspoloenje mamurluka; ak su se i ene poput Rosie Tanguay, koja nije pila nita osim pepsija, inile iscrpljenima, gotovo omamljenima od te neprekidne ege i vlage. Isabelle je i sama bila omamljena. Omamljena cijelo vrijeme kako su protjecali bezbojni dani. Zaguljivost u zraku kao da joj je bila i u glavi; osjeaj da visi iznad tla, nestvarnost, nevjerica. I katkad se enama u kantini uinilo, dok su umorno vakale sendvie, da je gr bola iznenada preletio Isabelleinim licem, zateui joj i titrajui blijedim crtama lica ("Jesi li dobro?" htjela ju je vie nego jednom pitati Arlene Tucker, ali se suzdrala; takvo se pitanje nije postavljalo Isabelle Goodrow). Bio je to, zapravo, tek jo jedan detalj, samo jo jedna la koju je ula tog proljea od svoje dvoline keri, koji je Isabelle iznenada sjeo na mjesto. Za nju je to bila slagalica. Njezina je majka zaista uivala u slagalicama i puzzlama, a Isabelleino je djetinjstvo ukljuivalo kartaki stol u kutu dnevne sobe, na kojem je gotovo uvijek bila poneka jo nesloena slika. Majka je slagala polako; katkad bi na stolu mjesecima stajao kostur neke slagalice, a Isabelle bi, koja nije dijelila majino zanimanje za taj hobi, povremeno ipak stala pokraj stola i besposleno razgledavala pojedine dijelove - dio plavog neba, vrh pseeg uha, laticu ivanice (majka je voljela pastoralne scene) - i katkad pronala pravo mjesto za neki dio. ak i tako napola zainteresirana, Isabelle je voljela taj uitak; po sebno ju je zaokupljala injenica da je esto ono to se inilo kao jedna stvar, zapravo bilo neto sasvim dru go. Primjerice, za taj vrh pseeg uha dugo je mislila da je dio kore drveta. Ali, jednom kad ga je smjestila na pravo mjesto na potpuno drugi dio slagalice - na lijevu stranu psee glave jednom kad ga je vidjela u tom okruenju, naravno da je imalo smisla. Vidjelo se sada da uope ne pripada kori drveta, da zapravo ak nije ni iste boje. No, tog ljeta Isabelle, naravno, nije uivala u slaganju iskrzanih dijelova svog sjeanja. Prije e biti da ju je to ostavljalo bez daha. One zajednike veere u kuhinj i dok su se dani produivali - "I, to ima novo s tobom?" pitala bi ker smijeei se, rastvarajui ubrus u krilu.

71

"A nita, stvarno. Nekoliko nas ostalo je poslije nastave radi mate matike." Slijeganje ramenima. "Ui nas nove stvari." Slatko lice, blistave oi. O, Boe. Isabelle je dolo da zaplae. Kad se bolje razmisli, zaista je bilo mnogo toga to je Isabelle mora la prevladati. Kako su joj u glavi bljeskale scene onoga to se zapravo dogaalo, sjeanja na sretne proljetne dane nisu sada postala samo pogubna i podmukla nego se inilo da je nee ostaviti na miru. Recimo, perui rublje, Isabelle bi zaueno zurila u donje rublje svoje keri dok ga je vadila iz perilice. Je li taj odvratni ovjek dodirivao ovaj grudnjak? Ove ruiaste gaice koje sada dri u ruci? Je li se naginjao nad ovu bluzu grlei je, s prstima na ovoj dugmadi? Da je ikako mogla znati koje je komade odjee dotaklo to odurno stvorenje, Isabelle bi ih odmah bacila. No, nikako to nije mogla znati pa je odjea, i gaice, ostala u kui, zagaena, u koari za rublje, u ladicama; njezin je dom bio oskvrnut. Ali, sve je bilo oskvrnuto - u tome je i bila stvar. Njezino radno mjesto, sasvim sigurno. Zaglavila je u istoj prostoriji sa svojom keri - i Isabelle je osjeala Amy koja je sjedila za stolom Dottie Brown svake minute svakog dana - ali sada vie nije bilo Averyja Clarka, dijela Isabelleina ivota koji joj se inio slatkim i samo njezinim, jer Avery se previe sramio da bi je pogledao. Barem je znala da e biti diskretan. Takav je bio ovjek. I bila je iznimno zahvalna da ene s kojima je radila, s kojima je upravo ruala, nisu znale nita o minulim dogaajima. Grickala je breskvu. No, kad je Debela Bev rekla, kiljei u Avonov katalog: "Dva rua i krema za lice; treba mi olovka, oduvijek sam bila glupa za matematiku", Isabellein je ruak zavrio. Vie nije mogla jesti. "Glupa za matematiku" bilo je dovoljno. Isabelle je u trbuh udarila samo ta rije "matematika" pa se prisjetila one zimske noi kad je stigla u praznu kuu, frenetino je pretraivala, mislei da su joj oteli ker, ba kao i Debby Kay Dorne. A sada zna da joj je Amy lagala! (Nije li rekla: "Nekolicina je nas stvarno dobra u matematici pa smo ostali poslije nastave"? A nije li Isabelle rekla jedan drugi put, brbljajui ka o idiot nesvjesna iega: "Moj je otac bio dobar s brojevima. Moda si to naslijedila od njega"?) I zna da joj je Amy lagala ne jednom, ve mnogo puta. Zapanjujue. Isabelle je bila zapanjena. Vratila je breskvu u vreicu za uinu pa ju je bacila. "Hej", rekla je Lenora Snibbens Arlene dok su gledale na svoje satove i nemarno pospremale stvari. "Kako je sin tvoje roakinje? Onaj koji je prodavao svu onu marihuanu? Jo uvijek pria sa sveenikom?" "Da, koliko znam", odgovorila je Arlene. Isabelle se brzo ispriala, provukla pokraj Arleneina stolca uz smijeak koji je znaio ispriku. Sjeala se i predobro dana kad je Arlene ispriala priu o sinu njezine roakinje. Isabelle je rekla da se takve stvari ne dogaaju same od sebe. Sjetila se samopouzdanja kojim je to izjavila i to joj je sjeanje poskoilo u utrobi poput tamnog, masnog vala. Sjedajui za svoj stol, podigla je kosu, popravljajui nekoliko pra menova koji su ispali iz niske pune. Bila je to istina. Da je Arlene Tucker odgrizla komad mrkve i rekla: "Znate, moja roakinja gore u Oronu ima ker tinejderku koja je, izgleda, mjesecima odravala vezu sa svojim nastavnikom", Isabelle bi pomislila: A gdje je bila majka te djevojke? Kako je mogue da majka nije znala? I svi bi drugi najvjerojatnije pomislili isto. I sve bi ene pile svoje sokove i vrtjele glavama i govorile ono u to su bile sigurne: Naravno da se to ne dogaa u vakuumu. Da je majka htjela vidjeti to se dogaa... I sada je Isabelle poeljela otrati natrag u kantinu i povikati: Za ista ne moe znati! Ali, tko bi joj vjerovao? alili bi je, a to ju je katkad previe iscr pljivalo. Taj podmukli udar svaki put kad bi dio slagalice sjeo na svoje mjesto - to je sada sve to znailo? Cijela se uredna slagalica njezina ivota rasula po podu. eljela je da moe zaustaviti onaj dio svog uma gdje su leali skriveni dijelovi o Amy. eljela je prestati zamiljati neke stvari. Sjedei za pisaim strojem, katkad je stiskala oi i molila. Osjeala je da je na neki nain zapravo umrla (premda je to bio udan, zbunjuju osjeaj, onaj koji nikome ne bi mogla objasniti ak i da sije dopustila da pokua). Tijelo joj je, naravno, glupavo nastavilo ivjeti, jer je jela - ne mnogo - spavala - katkad zauujue dobro 72

- ustajala, i svakog dana odlazila u tvornicu. Njezin se "ivot" nastavio. No, nije se osjeala povezana ni s im, osim s nesigurnou panike i bola. I sve je bolje shvaala da ono to lei u pozadini tog "incidenta" potjee od prije mnogo godina, iz te lai koja se skrivala u njoj. Ono s ime se sada borila, katkad je mislila, kriza je gotovo duhovne naravi i Isabelle je shvatila da je za nju bila potpuno nepripremljena. Amy je sjedila za stolom Dottie Brown i neprekidno se borila sa strahom. Bila je to fiziki iscrpljujua bitka, kao kad pokuava ne povratiti na stranjem sjedalu auta; uspijeva potisnuti jedan val munine tek da bi zakrenuo za drugi zavoj i osjetio da se ve valja sljedei; ili kad pokuava ne kaljati u crkvi, stisnuti u grlu to zlosretno golicanje. Jednom ili dvaput Amy je otila do toaleta, ali je svaki put bila neugodno zbunjena kad bi ustajala od stola. Treba li najaviti Debeloj Bev da ide na zahod? Mrmljajui je ustala sa stolca i zacrvenjela se. Hodala je golemom sobom izmeu redova stolova, osjeala enske oi na sebi i kao da je visoka tri metra i gola. Jednom kad bi stigla do kabine, sjela bi na koljku i tiho plakala, u strahu da bi svakog trena netko mogao ui (klik, klik, klik, be cipele Rosie Tanguay, bravica u kabini do nje, ukanje suknje koja se podie, mala stanka prije mlaza mokrae). Amy bi ispuhala nos i vratila se za stol, a za nekoliko bi se minuta u njoj ponovno uzbunila potreba za plakanjem, za glasnim jecanjem. A ruka bi joj se, s nekom odsutnom svojeglavou, podizala do kose stalno i iznova. Svaki put preplavilo bi je uenje zbog praznine odmah ispod uiju. Uasno je izgledala. To si je potvrdila i u zahodu, bez obzira na to to je brzo skrenula pogled sa zrcala. Htjela si je noktima izderati obraze, u potpunosti se unakaziti. Zamiljala je kako joj ilet ree duge brazde preko lica tako da je obliveno krvlju, nagreno. alju te u Augustu ako to napravi. U ludaru. Majka joj je priala o nekoj starici, Lillian, koju su poslali u ludaru; ljudi koji ondje rade nisu l jubazni jer nisu mnogo plaeni, i Isabelle je rekla da Lillian katkad sjedi u vlastitu izmetu jer se nikome ne da oprati je. Samo sjedi, bulji u zid. "Ju-hu. Zemlja zove Amy. Ju-hu." Amy je Debeloj Bev dobacila kratak pogled. "Jesi li dobro?" pitala je Bev. "Izgleda kao da ti se ispraznila baterija." "Kako zna jesi li lud?" izletjelo je Amy, koja se nagnula naprijed preko stola. "Nisi", Bev je mirno odgovorila kao da je oekivala takvo pitanje, "dok god misli da bi mogla biti." Amy je razmiljala o tome, polako grickajui meku kou s unutarnje strane obraza. "Dakle, luaci misle da su normalni?" "Tako barem kau." Debela je Bev pruila rolicu bombona prema Amy. "Kaem ti", Bev je uzdahnula, podiui obrve polako i iscrpljeno, "katkad mislim da sam skrenula. Ili da sam vrlo blizu tome." "Ne ini mi se ludom", rekla je Amy. "ini se nevjerojatno normalnom." Debela se Bev nasmijala gotovo tuno. "Draga djevojka." I onda je rekla: "O, pa, svi smo mi vjerojatno ludi." Amy je zubima jako zagrizla bombon; taj zvuk Isabelle nije podnosila i, prisjetivi se toga, Amy je zastala, stavljajui ruku ispred usta, ispriavajui se. No, Debela Bev nije joj dala do znanja daje to uope i ula. "Osim ako smo svi ludi...", nastavila je Amy jo uvijek nagnuta nad stol Dottie Brown, "... a zato onda neke poalju u ludaru, a druge ne?" Debela je Bev kimnula, kao da je ve prije o tome razmiljala. "Ponaaju se ludo." Ponovno je kimnula. "Nema veze osjea li se ludim. Dok god se ne ponaa tako." Lupnula je svojim ruiastim noktima po ploi stola kao da naglaava. "Ne pria sama sa sobom u javnosti. Katkad se okupa. Ustaje ujutro, odjene se. Tako ja to vidim. Ako svira po notama, dobro si. Nitko te nikamo nee odvesti ako svira po notama kako treba." Amy je polako kimnula. Palo joj je na pamet da bi se tih dana trebala izbjegavati gledati u zrcalo. Zamislila se kako nakon posla stoji na parkiralitu pokraj auta i eka majku da otkljua vrata: okrenut e glavu i zuriti preko mrtve, smee rijeke samo da se ne vidi u staklu auta. A ujutro e ustati, obui se i doi raditi. Radit e to svaki dan dok ne proe dovoljno vremena i 73

stvari se ne promijene. Kad ona i gospodin Robertson ponovno budu zajedno. Pokuala se nasmijati Debeloj Bev. "I jo jedna stvar", rekla je Bev okreui lea pisaem stroju, ali podiui ruku na tren, kao da pouava. "Pazi da nema rua na zubima. Kad vidim enu s ruem na zubima, uvijek pomislim da je vjerojatno luda. Trknuta." Amy je ozbiljno kimnula. "Pa", konano je rekla uz uzdah, "ne nosim ru tako esto." "Trebala bi", rekla je Debela Bev, lupkajui mirno po tipkama pisaeg stroja prstima sa arenim noktima. "Dobro bi ti stajalo, zna." Avery Clark nije vie volio biti na poslu otkad je ondje bila i Amy Goodrow. Bilo mu je neugodno. Primjerice, ba je tog jutra hodao hodnikom prema dizalu, da sie u Otpremu, kad se Amy pojavila iz toaleta, pa su bili sami u hodniku, hodajui jedno prema drugome. Za nju moda i nije osjeao suut - zapravo, neto je i osjetio kad je pocrvenjela i spustila glavu (kosa joj je bila udna, mislio je, izgledala je bolesno) - osim injenice da je, pribliivi mu se, podigla pogled i tiho izgovorila: " 'dan", pa je vidio, ili je mislio da vidi, treptaj podsmijeha usred te njezine neugode, i to ga je naljutilo. "Dobar dan", odgovorio je strogo, i kad je stigao do dizala, udario je akom po tipki. Loa djevojka. Prljavica. Kad bi o njoj mislio, o onome to je onoga dana vidio (pokuao je ne misliti o tome, ali mu se uvijek iznova vraalo), osjeao je taj isti bijes. Katkad bi se tako osjeao i sa suprugom u krevetu. inilo mu se da je star i da mu je mnogo toga u ivotu uskraeno. Mislio je i nepristojne misli i znao je da bi, da je drukiji ovjek, svojim prijateljima ispriao to je vidio tog dana u autu parkiranom u umi. "Strane sise", moda bi rekao. "Dobre dude." No, nije bio takav pa nikome nita nije rekao. Kad je priao svojoj eni, oprezno je birao openite rijei. Cijelu su veer tresli glavama, razmatrajui ono malo to su znali o Isabelleinu ivotu. Avery Clark upozorio je Emmu: "Zbog Isabelle o tome vie neemo priati", i Emma se sloila da, naravno, nee i da je to stvarno bila teta.

14
Tako se Amyn i Isabellein ivot iz korijena promijenio. Kad su razgovarale, rijei su se kroz zrak probijale poput drvenih cjepanica. Kad bi im se oi sluajno srele - dok bi izlazile iz auta ili kantine - svrnule bi pogled to su bre mogle. U malenoj su kui oprezno prolazile jedna pokraj druge, kao da je ta blizina opasna. No, tako su samo postajale svjesnije jedna druge, spojene u perverznoj intimnosti opreza, pa su jo bolje nauile kako zvui kad ona druga vae, jasnije su osjeale vlani miris kupaonice nakon koritenja, po tihom prevrtanju tijela nou u krevetima znale su kada koja spava ili ne spava; dijelio ih je tek tanak zid. Isabelle nije bila sigurna koliko dugo to jo moe potrajati. inilo se smijenim to svake veeri jedu sjedei jedna preko puta druge, ive zajedno, rade zajedno, nedjeljom idu zajedno u crkvu, sjede u klupi tako blizu da su si, kad bi ustale i pjevale doksologiju, mirisale dah. Palo je Isabelle na pamet poslati ker gore uz rijeku da ivi s roakinjom Cindy Rae, no takav bi in trebalo drugima objasniti, a na to Isabelle nije bila spremna, i jo vanije, nije bila spremna, ak ni sada, otpustiti ker. I tako su zapele. Svaka je mislila da je njezina patnja vea od pat nje one druge. Ustvari, svaka je katkad osjeala da je njezina patnja vea od bilo ije patnje, pa kad su jedne veeri ule na vijestima da je pas u nekom polju pronaao soknu Debby Kay Dorne i da se djevojica sada i slubeno smatra mrtvom, Amy i Isabelle su si - ne izmijenivi ni pogleda, ve u tiini gledajui televiziju - obje zapravo dopustile pomisliti da je njihova situacija nekako gora. Amy je mislila: malu je Debby barem voljela majka. Barem ju je netko alio. Barem je mrtva i vie nita ne osjea. (A svi su je alili.) Isabelle je bila dovoljno stara i pametnija da zapravo zna kako je ta majka osjeala neto najgore to uope postoji, ali ipak nije mogla, a da ne pomisli: 'Ta je djevojica bila mila. Bar 74

nije svojoj majci hladnokrvno lagala tjednima i tjednima i tjednima.' Isabelle je ustala i iskljuila televizor. "Idem u krevet", rekla je. Amy je ispruila noge pred sobom, stavljajui ruke iza glave, " 'no", rekla je zurei ravno naprijed. Leei u krevetu u ljetnom mraku, koji joj se inio poroznim i mekim, kao da kroz njega moe provlaiti ruke, Isabelle je zakljuila, kao i nekih prethodnih noi, da je potrebno o svemu jo jednom razmisliti, kao da je taj grozni i iscrpljujui proces ponavljanja jedini nain na koji je mogla prihvatiti svoje stanje, a i situaciju u kojoj se nala njezina ki. Onog dana kad je Avery Clark otkrio gospodina Robertsona i Amy u autu parkiranom u umi, Isabelle je vozila kui iz tvornice uvjerena da to nije istina. Um joj je bio neobino lucidan, premda joj je tijelo odavalo sve znakove krize; golicanje u bradi i prstima, trzanje nogu tako da je jedva vozila; ubrzano i plitko disanje. Ipak, um joj je govorio: 'To je neka greka, nije to istina." No, kad je ula kroz vrata i zazvala "Amy!" te pronala ker kako sjedi na kauu u dnevnoj sobi stisnutih koljena, Isabelle je po bljedilu Amyna lica, a posebno njezinih usana iz kojih se iscijedila sva boja, shvatila da je ono o emu ju je Avery onako bizarno izvijestio, bila suta istina. Ipak, Isabelle nije shvatila odmah. Nije odmah shvatila sve. U njezinoj se glavi toga dana Amy dogodilo neto strano. Isabelle nije pohvatala sve implikacije onoga to se oito dogaalo i prije, niti je razmiljala o onome to bi se moglo dogoditi u budunosti; obuzela ju je nelagoda tog trenutka. Ranopopodnevno svjetlo sjalo je kroz prozor i prizor inilo nejasno nepoznatim - nisu navikle zajedno biti ovdje u to doba dana osim vikendom, a to je bilo neto potpuno dugo. Tako da si je ta scena odmah prisvojila okrutnost poput bolesnike sobe; a za Isabelle je e tiri popodne postalo najtunije doba dana, ak i u proljee, ili osobito u proljee. Polako je dola do Amy i kleknula da joj pogleda u blijedo lice. "Amy", rekla je, "ovo je vrlo ozbiljno. To to mi je Avery Clark upravo rekao vrlo je, vrlo ozbiljno." Amy je zurila ravno preda se, bezizraajnim, gotovo praznim oima. "Kad mukarac odveze djevojku u umu i prisili je - kad je prisili raditi neke stvari." "Nije." Amy je brzo okrenula glavu prema majci i onda maknula pogled. Isabelle je ustala. "Avery nije..." Vidjela je da Amyne oi klize u stranu i ponovno postaju prazne. "Misli, nije te prisilio", rekla je Isabelle. Amy nije odgovorila, nije se pomaknula. "Jesi li to htjela rei?" Amyno se lice sasvim malo podiglo. "Amy, odgovori mi." "Ne, nije me prisilio, mama." Isabelle je sjela na naslon kaua, to je znailo da su zaista u alar mantnoj situaciji; ona nikada nije sjedila na naslonima namjetaja. "Amy." No, sada se, tjednima poslije, vie nije svega sjeala; ostale su joj tek neke slike: kako neko vrijeme sjedi na naslonu kaua, u bolesnom svjetlu popodnevnog sunca, ono uasno blijedo lice njezine keri, taj suzdrani izraz, taj uas u sobi. Isabelle je isprva ipak osjetila neto udno, poetak razdoblja veli kog mira. Ako se to tako moglo nazvati, jer su joj usta bila vrlo suha, a noga joj se poela tresti tako da je morala ustati s naslona i hodati po sobi. No, neto se u njoj tada pojavilo pa je poslije, razmiljajui o tome, bolje shvatila izraz "biti na visini zadatka"; bilo je sigurno da se neto u njoj pojavilo i izdiglo. Neto ju je na njezino uenje i divljenje u potpunosti obuzelo, kao da se moda mnogo godina pripremala ba za ovakvu krizu. Tako da se obratila Amy blagim glasom, pokuavajui doznati to vie i, premda su Amyne usne i dalje bile izrazito blijede i nije majku gledala ravno u oi, ipak je odgovorila ("Ne, naravno da ne") - s dovoljno prezira i drskosti da bude uvjerljiva - na majino pitanje koje je ova postavila posebno njeno i mirno - kao da su vodile ljubav. "Nevina si", rekla je Isabelle ponovno kleknuvi ispred Amy, kao da joj jo jednom pokuava pogledati u blijedo lice. Amy je okrenula glavu malo gore i unatrag, i onda ustranu, 75

s onim istim nemutim izrazom kao kad je bila djetece u kolicima i kad bi se Isabelle nagnula obrisati joj ostatke hrane s lica. "I mogue je da te netko iskoristio na takav nain", Isabelle je nastavila kao da zaista govori malom djetetu, "a da zapravo nisi znala to se dogaa." Tada je Isabelle prvi put zaista osjetila da joj je ki nekako iskliznula iz ruku, da je sve bilo mnogo mranije nego to je isprva mislila; jer izraz na djevojinu licu, bljesak priguenoga gaenja zbog majinih rijei, bljesak i onda nestanak izraza koji je Isabelle odmah prepoznala kao nadmonost, uzdrmala je Isabelle munim valom slutnje. Osjeaj mira koji ju je dotad nosio, poeo je poputati. Ustala je i povukla se do prozora, gdje se naslonila na zid. "Danas nije bilo prvi put da si bila s njim u autu", izrekla je, a Amyna je utnja to potvrdila. "Je li tako?" Amy je jedva primjetno kimnula. "Kada je to poelo?" Isabelle je nesumnjivo bila u oku; u oku od onog trenutka kad ju je Avery Clark pozvao u svoj ured. No, sve do ovog razgovora s Amy nije joj se inilo da su se promijenile dimenzije sobe; osjetila se udno nesposobnom procijeniti udaljenosti pa je stisnula oi i usredotoila se na ker. Djevojka je oklijevajui podigla uska ramena. "Ne znam." "Nemoj to raditi, Amy." Amy ju je brzo pogledala; Isabelle je vidjela da su joj se oi zakolutale od straha, pa je jo vie shvatila koliko je toga zapravo bilo skriveno. Neki se neodreeni osjeaj shvaanja ugnijezdio u Isabelle kad je uhvatila tu iskru superiornosti na Amynu licu prije tek nekoliko sekundi, kad ju je nazvala nevinom. Isabelle je ponovila: "Kada je to poelo?" Noga joj se iznenada trgnula pa se naslonila na prozor pritiui nogom jako o pod. Amy je zurila u tkanje saga. Pomakla je ruku do usana, tom srameljivom gestom koju je razvila jo u djetinjstvu ("Makni ruku s lica", Isabelle bi neumorno nareivala) i rekla: "Sprijateljili smo se ove zime." "Od zime?" "Ne, mislim ..." "to misli?" Djevojka nije mogla odgovoriti; pokraj dlana usne su joj se otvarale i djelomino ponovno zatvarale. I tako je to ilo. Isabelle pokuava to vie izvui iz Amy, osjeaj histerije raste... U jednom trenutku naglo prilazi Amy, sjeda do nje na kau, uzima joj ruke u svoje i govori: "Amy, duo. Takav ovjek... O, Amy. Takav je ovjek u nevolji. Boe moj, kad pomislim..." Ali Amy ve trese glavom, vadei svoje ruke iz majinih. "Nije tako, mama. Nije ono to misli." Boja joj se vratila u usne. "Onda, to je, Amy?" To to je ki izvukla ruke nakon to ih je Isabelle s toliko ljubavi primila prije tek nekoliko sekundi, uinilo joj se ne samo kao odbacivanje ve i kao istinska nepravda, pa je Isabelle ustala i ponovno hodala sobom, ovaj put do zeleno presvuenog stolca, gdje je vikendima popodne sjedila ee nego to se eljela toga sjeati i promatrala sjenice na hranilitu. "On nije dobar ovjek, Amy", rekla je ponovno pokuavajui. "Nije mu stalo do tebe. Takvima nikad nije. Kae ti da mu je stalo jer eli ono to eli." Njezina je ki maknula pogled sa saga i sad u nju zurila uznemireno. "On me eli", izletjelo joj je kao i suze djetinjastog prkosa. "Sviam mu se, sviam." Isabelle je sklopila oi i promrmljala: "O Boe, pozlit e mi." I zaista joj je bilo muno; vruina u trbuhu, unutranjost usta obloena kao da tjedan dana nije prala zube. Kad je otvorila oi, Amy je opet zurila u sag, no ovaj joj je put lice bilo zgreno od plaa; iz nosa joj je preko usta curila prozirna, sjajna bala. "Ne zna ti kakav je svijet", Isabelle joj je rekla blago, na rubu suza, lagano se nagnuvi naprijed u zeleno tapeciranom stolcu. "Ne!" 76

Amy je to izgovorila naglo, glasno, okreui uplakano lice prema majci. "Ti ne zna kakav je svijet! Nikad nikamo ne ide, niti pria i s kim! Ne ita nita..." Ovdje se inilo da je na tren posustala, ali je nastavila, mahnuvi rukom postrance kroza zrak kao da se odmie naprijed. "Osim glupog Reader's Digesta." Zurile su jedna u drugu sve dok Amy nije spustila pogled. "Nikad ne ide ni u kino", dodala je dok su joj gnjevne suze curile niz lice. "Otkud ti zna kakav je svijet?" To to je rekla promijenilo je sve. Za Isabelle je promijenilo sve. Kad se toga tjednima poslije prisjeala u mekoj tami noi, osjeala je istu tu intenzivnu srebrnu bol kako joj razdire prsa, kao i onda kad je Amy izgovorila te rijei; inilo se da posre, a da se nije ni pomaknula, srce joj je tuklo apsurdnim ritmom. Jer, ponienje je bilo gnusno. Pogreno izgovoriti ime onog pjesnika moda ipak nije moralni pad, ali koga briga. Istina je da je Amy udarila precizno, nokautirala je jae nego to je vjerojatno namjeravala, ili mislila da moe. Isabelle, koja je ovaj potres doekala sjedei u zeleno tapeciranom stolcu (godinama nakon toga nee sjesti u taj stolac), utjela je tada prilino dugo, kao da je njezino tijelo moralo ostati nepomino da to probavi, i onda je konano tiho rekla: "Nema ti pojma kako mi je bilo samoj podizati dijete." Nije povikala, a tako je to eljela da je gotovo osjeala kako joj se rijei oblikuju u ustima: Nisi se trebala ni roditi! Kad god bi u glavi vrtjela tu uasnu scenu, kao sada u mraku svoje sobe, dopustila si je trenutak odobravanja, jer bilo je, zaista, vrlo dobro to tada to nije izrekla. No, boljelo ju je. Boljelo ju je i sada, kad se toga sjeala pa se, premda se nije mogla sjetiti svega to se odvijalo tog popodneva, dovoljno dobro sjeala te mune i sve jasnije spoznaje daje ivjela s keri koju jedva poznaje. Sjetila se da su sjedile u tiini i da je onda ustala i otvorila prozor; vanjski je zrak bio nepomian i topao ba kao i zrak u sobi, pa se naslonila na prozorsku klupicu. "Tko je uope taj odvratni Robertson?" konano je rekla. "Odakle je isplazio?" "On nije odvratan." Te su rijei razljutile Isabelle. "Ono to je napravio", rekla je svojoj keri ledenim glasom: "bilo je, za poetak, protuzakonito." Amy je zakolutala oima kao da je to jo jedan dokaz da je njezina majka zaista blesava provincijalka. "Ne mora kolutati oima, djevojko", rekla je Isabelle dok je njome tutnjio bijes. "Slobodno si reci da ti je majka nepismena idiotkinja i da je preglupa da bi ita znala o stvarnom ivotu, ali kaem ti da si ti ta koja nita ne zna!" Postalo je besmisleno i strano tako vikati jedna drugoj da su glupe. Suze su tekle iz Amynih oiju. "Mama", molila je, "samo sam mislila da ne poznaje gospodina Robertsona. On je stvarno drag ovjek. Nikad nije htio..." "to nije htio?" Amy je cupkala koicu oko palca. "to nije htio? Odgovori mi!" Amy je stisnula aku oko palca i u oaju pogledala prema stropu. "Ja sam ga pr va poljubila", rekla je opet blijeda lica. "On nije htio. Rekao mi je da to vie ne radim, ali jesam." "Kada?" Isabelleino je srce lupalo. "to?" "Kada? Kad je to bilo?" Amy je oklijevajui podigla ramena. "Ne znam." "Da, zna." "Ne sjeam se." Svitalo joj je - polako, dok je promatrala to blijedo lice svoje keri, njezin skrenut pogled - da je ta djevojka svoj ivot vodila mimo nje, da je njezina ki bila potpuno drukija nego to je mislila, da joj se Isabelle nije ni sviala. ("Ne ita nita osim glupog Reader's Digesta.") Ono to je uslijedilo, Isabelle e ispriati samo jednom, nakon mnogo godina, kad joj se ivot u potpunosti promijeni. Amy e, s druge strane, poslije mnogima sve ispriati, sve dok konano ne shvati da je to tek jedna od milijun pria i da nikome zapravo nita ne znai.

77

Ali, tada je njima mnogo znailo, Amy i Isabelle i, premda e s vremenom zaboraviti neke dijelove ili se neega pogreno sjeati, obje e zauvijek zapamtiti neke aspekte tog prizora. Kako je, primjerice, Isabelle poela razbacivati jastuke po sobi, vritei da taj gospodin Robertson nije nita drugo doli svodnik. Jedan je jastuk prevrnuo svjetiljku, razbivi arulju o pod, i Amy je povikala: "Mama!", poput uplaenog djeteta. Taj je povik probudio sjeanje na malu Amy, plavu, kovravu djevojicu koja sjedi na prednjem sjedalu auta pokraj Isabelle, dok su se svakog jutra vozile do kue Esther Hatch. "Mama", Amy bi katkad mrzovoljno rekla, pokuavajui majku drati za ruku. Ovo je sjeanje sada bilo agonija i premda je dio Isabelle elio potrati toj visokoj, blijedoj tinejderki, umjesto toga lupila je ljutito u naslon kaua, to ju je zaboljelo, pa je povikala "Bog mater!" Vidjela je da su se zbog toga trgnula Amyna mrava ramena, a injenica da je se ki boji samo ju je jo vie razjarila; osjeala je da se oslobodilo neto veliko i zlo, neto to sigurno ve generacijama hvata zamah, nije znala to - ali u njoj se oslobodio uas. Otila je pronai gospodina Robertsona. Ime mu nije bilo u telefonskom imeniku pa je Isabelle podigla slualicu i bizarno veselim glasom od Informacija zatraila adresu i telefonski broj Thomasa Robertsona. Bila je neobino svjesna automobila dok je vozila, klepetanja olabavljenih dijelova metalne konstrukcije dok se penjala uzbrdo i zakretala u zavoju, onoga kratkog razmaka izmeu okretanja volana i skretanja automobila, kao da je iv, zauen i star, no posluan. Tresui se, odskaui, cvilei gumama, auto je radio to je ona htjela. Robertson je ivio u onoj vrsti zgrada sa stanovima koje je Isabelle prezirala; jeftine sivo obojene konstrukcije, laan pokuaj da se Novu Englesku uini privlanijom, ukljuujui i besplatnu ogradu od bijelih dasaka - krutu i plastinu - uz prilaz glavnom ulazu. Unutra je hodnik mirisao kao hotel i, dok je kucala na vrata stana 2L, Isabelle je iz stana preko puta ula lupanje posuda; podsjetila se da pod svaku cijenu ne podie glas. Izgledalo je da ju je oekivao. Nije to shvatila do mnogo dana po slije, kad je ponovno vrtjela scenu u glavi, shvatila je da je otvorio vrata s nekom neprijateljskom smirenou; da ga je Amy sigurno nazvala da ga upozori da majka stie. Meutim, odmah je uhvatila trag urote koju je taj ovjek iskovao s njezinom keri. Bio je nizak i bos. "Ja sam majka Amy Goodrow", rekla je Isabelle, sluajui svoj otar i opor glas, znajui da ne zvui kako je htjela, ve nekako pogreno. "Voljela bih porazgovarati s vama. Molim vas." Ovo je rekla tie, gaajui ton nadmonog odmaka, to je bilo smijeno, naravno; bila je u agoniji. "Uite onda." Lagani naklon, sporo sklapanje kapaka iza okvira naoala, kao da joj se ruga. Poslije je shvatila da je to vjerojatno bilo tono. inio se umornim, kao da mjeseari; bosa bijela stopala pri dnu traperica vrijeala su je svojom golotinjom. Prola je pokraj njega u etvrtastu, praznu sobu (na zidu nije bilo slika, mali je televizor stajao na nekoj kutiji). Prije nego to se okrenu la prema njemu, Isabelle je uhvatila pogled kroz pritvoren prozor. Bilo je to tek drvo. Dio drveta; javor dovoljno blizu zgrade da joj se uinilo kako se lie, zeleno i bujno i posuto ranoveernjim suncem, gura prema njoj kroz otvoren prozor. Nakratko je ula tiho utanje. Zato je ba pogled na to drvo obasjano kasnopopodnevnim suncem za nju znaio osjeaj tuge i krajnjega gubitka tei nego to ga je ikad iskusila u ivotu, nije ba u potpunosti razumjela, no na trenutak je pomislila da e se sruiti na pod. Umjesto toga okrenula se prema njemu i tiho rekla: "Vi ste Thomas Robertson?" Polako je trepnuo, ne zatvarajui potpuno oi. "Jesam. Hoete li sjesti?" Dok je govorio, micao je eljust kao da je lutka; od brade se nisu vidjela usta. "Ne. Ne, hvala vam." Zbog umora se zamalo nasmijeila. Zapravo je osjeala da su joj se kutovi usana vrlo lagano podigli; ak i taj prolazan, bizaran osjeaj da surauju, ujedinjeni u razumijevanju te katastrofe.

78

im je to osjetila, shvatila je i da je to bilo potpuno netono; ni traga osmijeha kod njega. Umjesto toga, u pogledu mu je vidjela oprez nekoga tko se suoava s tuom nestabilnou. Rekla je: "Ali, molim vas. Vi sjednite." Sjeo je na rub sivoga vinilnog kaua, naslanjajui podlaktice na svako koljeno, promatrajui je jo uvijek, izbaena vrata. "Da vam kaem to znam o nekim zakonima", rekla je i nastavila brzo navoditi ono to je znala. U to je vrijeme mislila da ga je impresionirala, premda je poslije shvatila, prisjeajui se (kojeega se izgleda nije mogla sjetiti), da je tu jako pogrijeila, da mu nije smjela tako otkriti karte. Jer, na kraju je "pobijedio". Na kraju je zadrao dostojanstvo i nekako uspio unititi njezino. Nisu to izrekli, ali su to oboje znali. I ona se nije mogla ni sjetiti, niti shvatiti kako je to tono napravio. Saela je to eli od njega: htjela je da on ode iz grada. "Naravno da elim otii na policiju", rekla je tiho, "ali prva mi je briga Amy, i ne elim je uvlaiti u takvo to." On nije rekao nita. Zurio je u nju radoznalo, ali ravnoduno i konano se dublje naslonio u vinilni kau, prekriivi noge tako da se inilo da je smiono oputen. "Jesam li bila jasna?" pitala je Isabelle. "Jesam li rekla neto to niste razumjeli?" "Apsulutno ne", odgovorio je. "Sve mi je savreno jasno." Osvrnuo se po dnevnoj sobi, iji se dekor Isabelle sve vie inio privremenim, kao u nekoj studentskoj sobi (na polici z a knjige pokraj vrata stajao je zeleni ljiljan s mnogo prelomljenih smeih listova); onda je provukao ruku kroz smeu, valovitu kosu, na to je Isabelle zadrhtala, i rekao da bi mogao, ako ona to eli, iz grada otii sutra. "Tek tako?" pitala je. "Naravno." Ustao je i otiao nekoliko koraka do vrata, kao da je elio rei daje razgovor gotov. "Nemam razloga ostati", dodao je okreui dlan gore, kao da e te rijei i gesta uvjeriti Isabelle da govori istinu. No, ona mu je u rijeima ula da se odrie njezine keri; i premda bi bila izuzetno uvrijeena da je samo pokuao rei da mu je stalo do nje, jo ju je vie uvrijedila injenica da mu nije bilo stalo. "Imate li pojma", rekla je, stiui oi, koraknuvi prema njemu, "imate li pojma koliko ste povrijedili moje dijete?" Brzo je zatreptao i onda blago nagnuo glavu. "Molim?" Mogla ga je ozlijediti, iupati mu kosu s glave i drati je u aci dok na njoj jo uvijek vise komadii koe, mogla mu je savinuti ruku u toj pamunoj koulji dok ne uje kako ispod koe puca kost, mogla ga je lako ubiti. Oi su joj se zamutile, sve se zanjihalo. "U jednu ste vrlo nedunu djevojku zauvijek utisnuli svoj trag." Uasnuto je vidjela da joj dvije kapljice sline padaju iz usta na njegovu pamunu koulju. Pogledao je na ruku, pokazujui joj da smatra da ga je upravo pljunula (to je bilo nevjerojatno nepravedno, mislila je Isabelle, iji je um vritao svaki put kad bi se toga sjetila). Stavio je dlan na kvaku. "Gospoo Goodrow", rekao je i nagnuo glavu. "Gospoa Goodrow, je li? Bojim se da nikad nisam bio siguran." Lice joj je gorjelo. "Gospoa Goodrow", proaptala je, jer se inilo da ju je glas izdao. "Dakle. Gospoo Goodrow. Bojim se da situaciju ne sagledavate dobro. Amy je moda maloljetna i nije da ne potujem vau poziciju, no bojim se da ste malo naivni kad je rije o prirodi vae strastvene i neobino privlane keri." "to elite rei?" pitala je Isabelle dok joj je srce divlje skakalo. Zastao je, oima promotrio sobu. "Gospoo Goodrow, Amy nije trebala mnogo pouke, recimo to tako." "Oh", rekla je Isabelle. "Odvratni ste. Stvarno ste odurni. Prijavit u vas - ogavni ste. Znate li to?" Nagnula se prema njemu, govorei hrapavim glasom sa suzama u oima. "Ogavni. Prijavit u vas naelniku, ravnatelju, policiji." Bio je spreman izdrati njezin pogled, a ona mu je u smeim oima, nedodirljivima iza stakla naoala, proitala da ga njezina prijetnja uope nije uplaila; skrenula je pogled - nikad nije mogla, ak ni kao dijete, izdrati dulje od dvije sekunde u bitkama u koji ma je trebalo 79

buljiti u tue oi - i onda je na polici ispod zamrloga zelenog ljiljana ugledala knjige. Platonova sabrana djela, proitala je, i odmah pokraj toga bijela knjiga s krunom mrljom od kave preko naslova Bie i nitavilo. I prije nego je odvratila pogled, vidjela je Yeats: sabrana djela. Thomas Robertson vidio je kako gleda u knjige i u oima mu je, kad ga je ponovno pogledala, vidjela konanu pobjedu, jer je odmah potom rekao: "Mislim da je najbolje da nita ne prijavljujete. Sutra odlazim." Na vratima se okrenula i rekla: "Prezirem vas." Lagano je kimnuo. "Shvatio sam to." Polako je zatvorio vrata; kliknula su. Vozei se kui, Isabelle je mislila da sada ne bi smjela upravljati vozi lom. Te su joj rijei pale na pamet kao da ih je itala sa sitno napisanog teksta na stranjoj strani pakiranja tableta - Ne upravljajte vozilom - jer joj se inilo da su joj sposobnosti procjene udaljenosti, zavoja, znakova zaustavljanja, uvelike smanjene. Nije imala osjeaj kontrole kao kad se vozila prema Robertsonu. Jedva da je osjeala auto. Tek sliku Thomasa Robertsona koji polako trepe, i jeku rijei koja je probada: "Shvatio sam to." Mrzila je to je bio pametan. Pametniji od nje; i to je mrzila. Bio je pametan hipi, nesumnjivo je bio hipi, vjerojatno je neko vrijeme ivio u nekoj komuni, puio marihuanu, spavao s kim je elio. (Najgore je od svega, naravno, bilo to to je rekao za Amy, to to je dao naslutiti o Amy.) A priali su o njoj, o Isabelle. Shvatila je to vozei se kui, da su tijekom toga grozomornog razgovora povremeno priali i o njoj. Jer, skrivalo se to u sputanju pogleda (Gospoa Goodrow, je li?). Znao je poneto o njoj. Ali, to bi mogao znati? Da je bila stroga? Da nije imala prijatelja? Da je radila u tvornici? Da je Yeats izgovorila kao Jijts? (Da, vjerojatno je to znao, i lice joj je planulo.) Ono to je osjeala dok je zakretala na kolni prilaz, bio je bijes i bol tako duboka, tolika da nikada drugima ne bi vjerovala da je takvo to mogue osjeati i preivjeti. Hodajui do stuba verande, pitala se ozbiljno, nakratko, hoe li sada zapravo umrijeti, odmah, ondje i tad, otvarajui kuhinjska vrata. Moda je tako izgledalo umiranje, ti konani trenuci na nekom silnom valu, tako da ti na samom kraju zaista vie nije stalo, vie nije bilo razloga za to; sve je zavrilo, stigao si na kraj. No, nije bila na samrti. Kad je bacila kljueve na kuhinjski stol, vratio joj se osjeaj svakidanjice. Mora to istrpjeti. Osjeala je da moda nee uspjeti pa je gnjev pulsirao njome; noge su joj se tresle dok se uspinjala stubama.

15
Amy je zaista - kako je Isabelle i naslutila - nazvala gospodina Robertsona im je majka otila iz kue. Stajala je kraj kuhinjskog prozora i pazila da se majin auto ne bi sluajno vratio. I nije, pa je Amy, plaui od trenutka kad je gospodin Robertson odgovorio na poziv, ispriala to se dogodilo otkad se majka vratila kui. "Mrzim je", zavrila je. "Toliko je mrzim." Prstima je stisnula nos koji joj je curio. Na drugoj je strani nastala duga stanka pa je Amy, ponovno briui nos, pitala: "Jeste li jo tu?" "Jo sam tu", rekao je gospodin Robertson i iznenadio je time to nita vie nije dodao. "Ali, to emo napraviti?" pitala je Amy. "Hou rei, to emo joj rei?" Okrenula je mikrofon slualice gore da je ne bi uo kako plae; suze su joj tekle niz obraze. "Nemoj joj nita vie govoriti", savjetovao joj je gospodin Robertson. "Prepusti sve meni. Sredit u to. Kad se vrati kui, nita joj vie nemoj govoriti." Glas mu je bio udno bezizraajan; kao da je govorio u snu. ak i kad je rekao: "Bit e sve u redu, Amy. Sve e se srediti na kraju." Dok je sputala slualicu, obuzela ju je nova vrsta straha. Pomisli la je nakratko na golemo, crno more; ona i gospodin Robertson ljuljali su se odvojeno na valovima u crnoj noi. 80

Ali ne. Kad je rekao da e se sve srediti, htio je rei da je voli. I da e biti uz nju. Rekao joj je to ba danas: "Zna da e uvijek biti voljena, zar ne?" Volio ju je. Rekao joj je to. Trebala je to rei majci, jer ona nije razumjela. Amy se popela na kat. Moda e gospodin Robertson rei njezinoj majci: "Volim vau ker i elim da budemo zajedno." Hoe li on to rei Isabelle? I koje e tono rijei upotrijebiti? U svakom sluaju, on je odrastao i znat e to treba napraviti. Zadubljena u te misli, Amy je posrnula na posljednjoj stubi; mislila je da ima jo jedna pa je prebrzo spustila stopalo. Pridrala se za zid i otila u spavau sobu. Sjedila je ondje i ekala da se majka vrati. Sjela je na tabure ispred zrcala i nakon nekog vremena poela etkati kosu, kad joj je palo na pamet da bi se gospodin Robertson mogao vratiti zajedno s majkom. Ranoveernje sunce, koje je u to doba lipnja uvijek na nekoliko minuta prolazilo kroz Amynu sobu, kroz prozor je ulijevalo izmaglicu blijedoga svjetla koja je dodirivala Amynu kosu, pa se tog trenutka inila poput zlatnoga runa iz neke bajke. (Mislila je o tome dok se ogledavala.) Ali, nije bilo dobro. Osjeala se kao da je upravo povratila, ali je u njoj jo toga ostalo. I bilo je tako udno: bijela etka koju je drala u ruci, kolska biljenica odbaena na krevet - te poznate stvari pripadale su nekom ivotu kojega se tek nejasno sjeala. I sada, kad je Isabelle doznala da je netko voli, sve se promijenilo. Volio ju je. Rekao je: "Zna da e uvijek biti volj ena, zar ne?" Znala je po osmijehu kad god bi nakon nastave ula u njegovu uionicu, ali posebno zbog naina na koji ju je dodirivao danas u autu, zbog toga to su radili. Bilo je to neopisivo intimno. Kad ljudi takvo to rade... pa, onda se uasno vole. Nakon toga moraju ostati zajedno. Gospodin Robertson rei e njezinoj majci da tu nema pomoi: ljudi se zaljubljuju. Moda e joj ak rei - ena ga je ipak ostavila - da bi volio oeniti Amy. (Zamislila je kako ivi s njim, kako bi za nju ispraznio neke ladice da moe odloiti svoje stvari, kako e joj prvi dan dodati isti runik i krpicu za pranje i rei: "Evo, Amy. Ovo je za tebe.") Kuhinjska su se vrata zalupila; kljuevi su pali na stol; a onda majini koraci po stubama. Amy je tiho spustila etku kao da je pogreno i to to je dri u ruci. Sunce je sada naputalo sobu, dotiui Amynu kosu posljednji put dok se okretala prema majci koja se, inilo se, bez daha pojavila na dovratku. "Sutra odlazi iz grada", rekla je Isabelle, duboko diui. "Trebao bi u zatvor." Amy je otvorila usta. Zurile su jedna u drugu dok se majka nije okrenula i prela preko hodnika u svoju sobu. Amy se zbunjeno okretala oko sebe. Trebala bi se strati dolje i van na cestu, jer mora do gospodina Robertsona. Zamislila je kako posre niz cestu pokraj borova i movare, kako vidi njegov auto koji joj dolazi ususret i kako mu oajno mae rukama. Ispunilo ju je panikom kad se sjetila da odlazi - osim to on nee otii bez nje. "Pogledaj se." Majka je ponovno stajala na vratima. U sputenoj je ruci drala crne kare za ivanje. "Pogledaj se kako sjedi", rekla je majka tiho, ulazei u sobu. Amy je mislila da je majka namjerava ubiti. Mislila je da joj prilazi da je ubode karama jer joj se uinilo da je skrenula, da je postala netko potpuno drugi. Prazna, bijela mrnja na majinu licu koje joj se pribliavalo, podignuta ruka, Amyna ruka u zraku, sputanje glave ("Ne, mamice"), odgurnuta ruka, aka koja joj grabi kosu, zvuk rezanja, ponovno za kosu, glava povuena na jednu stranu, onda na drugu. Lavina terora sruila se na Amy, nosei sa sobom vrtlog ostataka davno zaboravljenih mirisa, kau u kui Esther Hatch, vonje autom do tamo, truli ostaci jabuka i kripav pijesak, neumoljiva tvrdoa plastine lutkine glave, ustajala toplina radijatora i bojice koje se tope. Naginjui se naprijed, napola stojei, upana sa svakim prame nom koji je majka grabila; otra bol u vlasitu, kao da e se koa upravo oderati, Amy je ula svoje napola proaptane vriske, povike: "Mamice, nemoj!" "O, mamice, molim te", i onda iznenadni duboki zvuk: "O, nemoj." Zvuk kara koje reu i reu (savreno e se sjeati tog zvuka kara, sanjati o tome i mnogo godina poslije), metalni odbljesak u zrcalu kad su srebrne otrice nakratko uhvatile traak nestajuega suneva svjetla, i onda udan osjeaj da nije u ravnotei; glava joj je bila laka. 81

"Poisti to." Majka je odstupila daui. Iznenada je zavritala: "Poisti to smee!" Jecajui, Amy je posrtala niza stube po smeu vreicu za kupovinu sloenu ispod kuhinjskog sudopera. Vratila se u sobu (penjui se stubama na sve etiri, kao neka opijena ivotinja, vukui za sobom vreicu koja je grebla po zidu) te je kosu stavila u vreicu i pritom poela vritati, jer je skupljanje tih dugih kovra kose prstima bilo kao podi zanje amputirane noge na kojoj je jo bila cipela - to sada vie nije bio dio nje (vritala je glasnije) - je li to jo bila ona? Isabelle, koja je sjedila na svome krevetu preko puta hodnika, ljuljala se sa akama na trbuhu i neprekidno govorila: "O, molim te, prestani vritati." Njezina je soba sada bila gotovo potpuno u mraku, sunca ve neko vrijeme nije bilo. Zgusnuti se sumrak skupljao najpri je u kutovima i rastao dok nije potpuno ispunio sobu, tako da se vie nisu vidjeli tanki obrisi vrapia na tapetama, i donio atmosferu opasnosti i konanosti. Poslije je Isabelle htjela odrezati i svoju kosu. Htjela je izrezati plahte na kojima je sjedila i svu odjeu u ormaru. Htjela je otii u kupaonicu i izrezati runike, tapecirung namjetaja u prizemlju. eljela je da je mrtva i da joj je ki isto mrtva, tako da nijedna od njih ne mora istrpjeti ono to slijedi. Glavom joj je ak prolo da otvori penicu i pusti plin cijelu no dok gore na katu grli Amy i uljuljkuje je u san. (Tko je bila Amy? Tko je ta osoba o kojoj je onaj ovjek, taj stranac, priao onakve stvari? Tko je bila djevojka koju je Isabelle te veeri nala kad se vratila kui, kako sjedi pred zrcalom s rukama u krilu, kao da se ruga s tom djetinjastom poslunou, ali tako iva, osvijetljena iznutra; pramenovi kose, zapetljani i svijetli, padaju joj preko ramena i malo na lice, onaj pogled u oima, to shvaanje? Tko je bila njezina ki? Tko je bila prije?) "Molim te, Boe", Isabelle je alostivo proaptala, gnjeei si lice prstima. "O, Boe , molim te." Molim te za to? Mrzila je Boga. Mrzila ga je. U mraku je stisnula aku u zraku, o, dosta joj je bilo tog Boga. Godinama se s njim igrala pogaanja. Je li ovo dobro, Boe? Radim li ispravno? Svaku odluku donosila je prema tome to e Bogu biti milo - i vidi sada dokle ju je to dovelo: nikamo. Ni tamo. "Mrzim te, Boe." Proaptala je to stisnutih zubi, u tami svoje sobe. Rano ujutro, dok se nebo bijelilo na prozoru a ptice pojaavale pjev, Amy se probudila na podu, gdje je i zaspala; ruku mokrih od sline koja joj je curila iz usta. Sjela je i gotovo odmah poela plakati, pa uskoro prestala, jer ono to je osjeala bilo je mnogo gore; suze, zgreno lice, inilo joj se to beskorisnim i nevanim. "Amy." Majka je stajala na vratima. Ali, nije otilo dalje. Amy nije pogledala majku u lice. Samo je podigla pogled u njezinu smjeru dovoljno dugo da vidi da je majka oito no provela u odjei. I nije ju bilo briga. Nije joj bilo stalo kakve su sad rijei zapele u majinu grlu; bile su jalove, kao i zakrljale suze koje je upravo prolila. Ona i majka zajedno su, bolesne i iscrpljene svojim glupim ivotima. U ponedjeljak je Amy poela raditi u tvornici.

16
Na uini je Arlene Tucker rekla: "U sredini torte bila je fontana." "Charlene je imala most", pridruila joj se neka druga ena, govorei o keri o ijem se vjenanju i razvodu sad ve nekoliko godina raspravljalo u kantini. "Tada sam rekla: Charlene, jesi li sigurna?' Ali, ona je morala imati taj most." "I ova je imala most", kimnula je Arlene. "Dovoljno irok za male figurice mladenaca. Mlada je drala suncobran. Svidjelo mi se." "A tko je to bio?" Lenora Snibbens izvadila je iz torbice puder u prahu i pozorno promatrala crvenilo na svojoj bradi. "Roakinja. Dannyjeva, gore u Hebronu." "Ima mnogo roaka", rekla je Lenora pudrajui crveni vrh nosa. "Imate li pojma", rekla je Debela Bev ulazei u kantinu, "kako uasno smrdi ta rijeka?"

82

"Grozno je", sloila se Lenora, pomiui stolac naprijed da na pravi mjesta za Amy Goodrow koja je upravo ula u kantinu, bacivi usput pogled prema slatkiima u automatu. "Zaista se ini da je ove godine gore", Isabelle je rekla s drugog kraja stola, gdje je sjedila i mijeala kavu plastinom slamkom. Zatresla je glavom prema Lenori. "ini se gore", ponovila je, oima slijedei svoju ker dok je izlazila iz prostorije nakon to je nakratko promotrila automat. "Oh, ba je tako." Lenora je brzo uzdahnula. "Stvarno jest." Ta je primjedba navela Isabelle da kimne glavom odmah nakon to ju je upravo zatresla, pa joj se od te promjene smjera zavrtjelo u glavi i oamutilo je kao od modane kapi. Nije voljela te jutarnje stanke koje vie nije dijelila s Averyjem Clarkom u uredu - akvariju. I nije ju diralo to rijeka smrdi; jedva da je to i primjeiva la. No, vidjela je da Avery vie ne podie pogleda sa svoga stola kad bi se zvono za uinu zablejalo zgradom. Vidjela je da joj vie ne trai oi kad prolazi pokraj nje i pitala se primjeuju li to sada i druge ene. "Nikada to nisam razumjela", rekla je majka te Charlene o kojoj se tako raspravljalo, "potroiti toliki novac na vjenanje." "A, pa ne znam." Arlene Tucker slegnula je namrgoeno ramenima. "Ja to razumijem." "emu sve to?" Charleneina je majka trepnula oima koje gotovo da i nisu imale trepavica, u tom trenutku izgledajui kao aba. "To je najvaniji dan u ivotu djevojke", rekla je Arlene. "Zato." Dodala je (nepotrebno, veina se prisutnih ena poslije sloila). "Trebalo bi to biti zauvijek." "A i Charlene je mu trebao amarati? I ona je to trebala trpjeti?" Sirota se Charleneina majka zarumenjela, sada ubrzano trepui oima bez trepavica. Bilo je vidljivo da se uvrijedila. "Smiri se, molim te." Arlene Tucker bilo je neugodno i ao to su joj upuene primjedbe koje su bile toliko nabijene srdbom. Napetost je ve neko vrijeme rasla. Sve su ene (osim Isabelle) to sve jae osjeale. Zbog vruine, naravno, te ustajale, grozne, prezasiene ege. Ipak se inilo da si ne mogu pomoi, jer je Arlene Tucker iznenada rekla: "Pa, papa kae da je u Bojim oima Charlene zauvijek vjenana." "Kvragu i papa." Svi su se prenerazili. Rosie Tanguay, koja se upravo vratila iz toaleta, prekriila se. Da bi stvar bila gora, Charleneina se majka, nakon to je proklela papu, poela smijati. Smijala se i smijala, crvena lica, i tek to se inilo da e prestati, poela bi ponovno, dok joj suze nisu potekle niz lice i dok nije morala ispuhati nos. Jo uvijek se smijala. ene su izmjenjivale zabrinute poglede, a Lenora Snibbens konano je rekla: "Moda da je polijete s malo hladne vode." Rosie Tanguay uzela je vano praznu alicu za kavu, da je napuni na fontani, ali je Charleneina majka podigla ruku hvatajui dah. "Ne", rekla je smirujui se, briui si lice, "dobro sam." "Nije smijeno, zna", suho je rekla Arlene Tucker. "O, Arlene, zavei." Debela je Bev zabubnjala noktima po stolu dok je govorila. Kad je vidjela da se Arleneina usta ponovno ozlojeeno otvaraju prema njoj, Bev ju je prekinula: "Zatvori gubicu, Arlene. Bar jednom." Arlene je ustala. "Idi dovraga", rekla je - oito Debeloj Bev, ali su joj oi kratko bljesnule i prema Charleneinoj majci. "I u paklu e i zavriti, zna", dodala je, izlazei iz sobe. Debela Bev lijeno je odmahnula rukom. "Pakao. Sad sam u paklu", rekla je, pa se Charleneina majka ponovno poela smijati. Rosie Tanguay posegnula je za alicom vode, ali je Debela Bev odmahnula glavom; eni je ve ponestajalo snage i nije se dugo smijala. Kad se smirila, sobu je prekrila neugodna tiina, a ene su se oprezno pogledavale, nesigurne u to koje su sada granice postavljene i gdje. "Onda", rekla je Debela Bev, udarajui dlanom o stol. "Ugodan dan." "A ti, Isabelle?" iznenada je pitala Lenora Snibbens. "Jesi li ti imala veliko vjenanje?" Isabelle je odmahnula glavom, brzo i odluno. "Malo. Samo obitelj." Ustala je i otila do kante za smee pokraj vrata, pretvarajui se da je upravo sada potrebno u smee baciti 83

plastinu slamku, ali je zapravo provjeravala gdje je Amy i je li ona ula sve ovo. Djevojka je bila daleko, na drugoj strani sobe, pokraj svog stola, i rukom gladila prozorsku klupicu. Amy nije vjerovala da je gospodin Robertson zaista napustio grad. Znala je da je jo uvijek tu negdje. Osjeala je to. On je zapravo, zakljuila je, samo kupovao vrijeme, ekao je pravu priliku da joj se javi. I tako je ekala neki znak od njega. ak su joj i sada, dok je stajala u uredu, oi pretraivale parkiralite, napola oekujui da e ga vidjeti kako sjedi u crvenom autu, sa sunanim naoalama, gledajui prema zgradi ne bi li je na tren ugledao. Nije ga bilo. Ventilator je Amyno lice zapuhivao vruim zrakom. Mislila je da bi je moda mogao nazvati u tvornicu. Ili ak kui, pa bi joj rekao da kae da je broj pogrean ako bi joj majka bila u blizini. A kad nije nazvao, shvatila je da to, naravno, nije mogao. Nema anse da bi joj prenio poruku, a da to ne dozna njezina majka. Morao je ekati, pa e ekati i ona. Koliko dugo? Mislila je o tome cijelo vrijeme: kosa e joj taman dovoljno narasti da ponovno slii sebi, a on e joj rukom proi kroz kosu, govorei: "O, sirot a Amy, kako si patila." Poljubit e je i ona e se svui i osjetiti tu plimu vruine zbog vlanih usana na njezinim grudima. Stojei tako u zaguljivom uredu, mogla je zaklopiti oi i osjetiti to ponovno dok joj je oblijevalo tijelo, sjetiti se toga posebnog pogleda dok se saginjao nad nju toga posljednjeg dana kad su zajedno bili u njegovu autu. Zvono je iznenada odjeknulo uredom, a Amyne su se oi naglo otvorile. Pogledala je preko ramena prema akvariju gdje se Avery Clark naginjao nad svoj stol; kosa koju je eljao preko elavog dijela glave podijelila se na dva dijela, jedna se strana odmicala od njegove glave. Podigao je pogled i ugledao je. Gledali su se cijelu jednu neugodnu minutu, a onda je pogled Averya Clarka postao tvrd. "Onda, dakle", rekla je Debela Bev, sjedajui na svoje mjesto. "Vjetrovi su zapuhali." "Kako to misli?" Amy je sjela. "Vjetrovi ovdje unutra", rekla je Bev, naginjui se naprijed, zamahujui glavom prema enama iza sebe. "Nesloga u naoj sretnoj obitelji." Bev je udarila akom o stol. "Zaboravila sam sok." Zakolutala je oima prema Amy i ponovno se podigla, vraajui se prema kantini, ljuljajui golemom, srcolikom stranjicom dok se probijala kroz prolaze izmeu stolova. Promatrajui je, Amy je obuzela ljubav prema toj njezinoj masivnosti. Zamislila je kako se mukarci i djeca vjeaju na tu enu, guraju glavu u vrstu masu. I pitala se gdje Debela Bev nabavlja donje rublje. Amy u duanu nikada nije vidjela rublje koje bi pristajalo nekome te veliine. Prije bi o tome pitala maj ku jer bi Isabelle to znala. Meutim, sada nije htjela ni pogleda baciti u smjeru majina stola, ve je umjesto toga utipkivala brojeve u stroj za raunanje i pustila misli da se vrate gospodinu Robertsonu. Mislim na tebe, pomislila je, zaklapajui oi nekoliko sekundi, odmarajui ruku na raunalici. ekam te. Bio je negdje u blizini. Osjeala je to, osjeala je kako dolazi i prolazi, kako objeduje sam. Znala je da nou, kad se isprui na krevetu, skida arape i naoale i lei u mraku, znala je da misli na nju. Toliko je znala i, kako su dani prolazili, inilo se da to zna sve bolje. No, sirota Isabelle nije znala nita. Sigurno nita o sebi. Nita nije osjeala, osim te aure nevjerice koja ju je okruivala dok su dani prolazili. Ona je to napravila Amy, dograbila je za kosu i oiala je. Kao da je poinila ubojstvo - tako joj se inilo. Katkad ita o tome: obian graanin ubije nekoga. Normalan, ugodan, bogobojazan ovjek odjednom zabija no u trup svoje ene, ubada opet i opet, no udara o kost, krv li pti, pucaju tetive, no se izvlai i zabada ponovno - i onda stoji ondje - sve tako nevjerojatno. Ali, istinito, jer si to upravo uinio. Samo to je u Isabelleinu sluaju le ustajao i etao, vozio se s njom na posao svakoga jutra, sjedio s njom za veerom svake veeri, s crvenim mrljama od krvi u obliku te uasne kose, toga promijenjenog lica, blijedoga i uglatoga, oamuenih, ogoljenih oiju. Unakazila je 84

vlastitu ker. No, nije li to i namjeravala kad joj je ula u spavau sobu drei kare u rukama? Nije joj se to inilo moguim. Jer, tko je bila Isabelle Goodrow? Nije bila ubojica. Nije bila jedna od onih udovinih majki o kojima se katkad pria da su unakazile svoju djecu, stavljajui ih u vrelu vodu, gasei im na koi cigarete ili im glaalom prei drage ruice. A ipak je te noi zgrabila Amynu kosu, stisnula ute kovre vlastite keri, obuzeta kolosalnom udnjom za unitenjem. Nije to shvaala. Nije mislila da je to napravila Isabelle Goodrow. Vreli su dani prolazili. Kad bi pogledala prema keri preko umornog ureda (djevojka se nadvila nad raunalicu, vidio joj se mravi vrat, bijel kao papir, tako dugaak), Isabelleine bi se oi iznenada napunile vruim suzama i poeljela bi potrati preko prostorije i baciti se djevojci u zagrljaj, pritisnuti to blijedo lice uz svoje i rei: Amy, ao mi je. Tako mi je ao, Amy. Ali, ona joj to ne bi dopustila. Ni tada, ni ikada. Nema anse. Vi djelo se u tim praznim, nepomirljivim oima da su te kare nepovratno odrezale jo neto; i dok e kosa jo i narasti, to drugo se nee popraviti; Amy je tako apsolutno i odluila. Zaboravi, Amyne su prazne oi govorile, ne gledajui vie majku - zaboravi, nema te vie. Kosa je zaista rasla i za koji tjedan i nije izgledala tako loe, tako divlje kao na poetku. Ipak, trebalo ju je podiati i oblikovati. No, Isabelle se nije mogla natjerati to izrei, nije mogla zamisliti da pred Amy izgovara tu rije "kosa". Arlene Tucker rekla je umjesto nje. "Ova je ega", rekla je jednoga dana u kantini, "grozna za kosu. Svi izgleda ju uasno." Bilo da je to namjeravala ili ne, oi su joj nabrzinu prele preko pognute glave Amy Goodrow, koja je sjedila s druge strane stola sa sendviem od kikirikijeva maslaca pred ustima. "Boe sveti", odgovorila je Debela Bev, "pogledaj sebe, Arlene." Pogledom ju je probola. Isabelleino se lice zacrvenjelo. "I govorim o sebi, Boe sveti", odvratila je Arlene, stavljajui prste u svoju tamnu kosu i cupkajui je. "Dala sam obojiti korijen i nije dobro ispalo." I to su svi mogli vidjeti samo da ih je zanimalo. Vrh Arleneine glave bio je tamnonaranast, a ostatak kose ostao je boje okolade. "A cura je rekla da je nekome tog jutra radila trajnu koja se zbog vruine nije primila. Ispala je smijena, onako strei na sve strane..." "itala sam da se u Hennecocku otvorio novi salon ljepote", Isabelle je ponudila novu temu, nestrpljivo nastojei promijeniti temu o kosi. "Cijeli srpanj nude besplatne promjene stila. Valjda da bi privukli muterije." I onda, nesmotreno: "Katkad mislim da bi to moglo biti zgodno. Ude kao jedna osoba, izae kao druga." Mislila je da je vidjela prezir u Amynim oima, koje su se tiho zaklopile. "To ne radi", rekla je Arlene odbacujui ideju. "Samo te namau kao mrtvaca i prodaju ti svoje proizvode." "U redu onda", rekla je Isabelle. "Toliko o tome. Zaboravi da sam i spominjala." U sredini prostorije za aktivnosti u crkvi radio je visoki ventilator, ali se nije inilo da ima ikakva uinka. Soba je bila zaguljiva i smrdjela je po starosti, kao da je vrelina oslobodila godine ljudskog znoja koji se dotad bio uvukao u podove i zidove i drvene prozorske klupice, kao da su svi ti bezbrojni sastanci odravani ondje tijekom vremena - vojska nemirnih, pretpubertetskih izviaka (mala Pammy Matthews, koja se jednoga dana pomokrila u gaice pa joj je kapalo niz nogu i u crvenu cipelu dok su se ruke sveano podizale u zakletvu Bogu i domovini); bezbrojne kave nakon mise, kad su akoni stajali pristojno u tamnosivim hlaama i jeli krafne dok su njihove supruge razgovarale; previe sastanaka Povijesnog drutva (Davinia Dayble govorila je jednom o prvom toaletu s tekuom vodom u Shirley Fallsu, koji je, prema njezinu istraivanju, bio postavljen na imanju asnog suca Cranea) - sve aktivnosti iz prolosti te radne prostorije kao da su na toj vruini otputale vlastite pamtljive mirise nemira, i sve se inilo natopljeno, nostalgino i prigueno. Isabelle je otila u dno sobe, dok su joj pod crnim mokasinama kripale podne daske, i doepala se metalnoga sklopivog stolca. Stajali su pokraj stola na kojem je bila velika termosica i na njoj crnim markerom ispisana rije LIMUNADA. Pokraj toga naginjao se stup 85

aa od stiropora. ene su kimale prema Isabelle, mahale prstima uobiajeni pozdrav, ali su se toliko usredotoile na brbljanje da nitko nije rekao: "O, Isabelle, doi i uzmi neto hladno za pie." Rastvorila je stolac nedaleko od njih i sjela, ureujui si izraz lica u ono za to se nadala da je ljubazan osmijeh, premda je i sama osjeala da je laan, i brinula se izgleda li naborano i glupo. Dola je ovamo promijeniti svoj ivot. Namjeravala je biti izravna i ljubazna, uvui se u drutveni svijet Kongregacijske crkve; jer palo joj je na pamet, dok je o tome razmiljala proteklih dana, da se u prolosti jednostavno nije dovoljno trudila. Imati prijatelje znailo je biti ljubazan, kako joj je govorio otac. No, dok se s toga metalnog stolca, usprkos vruini, usiljeno i drsko smjekala, inilo joj se ipak da je nesposobna, jer da je sad mogla dolebdjeti do Peg Dunlap i leerno izgovoriti: "Boe, je li ti veeras dovoljno toplo, Peg?", te bi ene shvatile da je obina i ugodna, ba poput njih. Ali, ona nije bila poput njih. Za poetak, radila je u tvornici. I i vjela je u maloj, unajmljenoj kui; i nije imala mua. Oprezno je prekriila noge. Nije se uklapala ni u tvornicu - u tome je bila stvar. Dottie Brown, Debela Bev, Arlene Tucker, Lenora Snibbens, sve su one bile katolkinje, naravno, podrijetlom francuske Kanaanke, i to je bila neka potpuno drukija pria. Nita nije imala protiv njih, ali to nisu bile ene s kojima se eljela druiti izvan posla. Svakoga ljeta, osim ovoga (uz izliku da je bolesna, to je i bilo tono - oboljela je od ivota), ila je na rotilj kod Debele Bev za Dan nezavisnosti i promatrala kako mukarci piju pivo, briu usta nadlanicama, i sluala njihove prljave viceve. "to dobije kad plavuu okrene naopako?" Arlene Tucker nasmijala bi se moda i rekla svome muu: "No, daj, nemoj sada biti odvratan", ali se inilo da to nitko ne smatra odvratnim, osim Isabelle. Pokuala se prilagoditi; nije htjela kvariti zabavu, ali joj jednostavno nije bilo smijeno. Brinetu s loim zadahom. To zaista nije bilo smijeno. I jo jedan vic o nadutosti i najlonkama, zbog kojega su se Isabelleini obrazi i sada crvenjeli dok se prisjeala kako je stajala ondje napeta i nemirna i s papirnatog tanjura jela krumpir-salatu Bee Brown. Bila je potpuno sigurna da ove ene ovdje, Clara Wilcox i Peg Dunlap i druge, ni u milijun godina ne bi uivale u takvom vicu. Mislila je, i ne prvi put, da bi, da je postala uiteljica kao to je i planirala, sve bilo potpuno drukije. Te bi ene znale da im ona pripada. Zvale bi je telefonom, pozivale na veere, priale s njom o knjigama. Premda one sada nisu priale o knjigama, primijetila je Isabelle. Ogovarale su nekoga, bila je sigurna, jer su ruke drale blizu ustima, govorei tihim glasom i povjerljivo. Peg Dunlap uhvatila je Isabellein pogled i zaustavila se usred razgovora s Clarom Wilcox, da bi joj se potom obratila: "Malo limunade, Isabelle?" Isabelle je zahvalno ustala. "Stvarno je gadna, zar ne?" rekla je dotiui si oznojeno elo. "Ova vruina." "Stvarno jest." Dohvatila je au od stiropora, a ene su se prazno nasmijeile, jer im se prekinulo razgovor. Natoila si je limunade, drei au blizu usana i pogledala ostale ene sa srameljivim oekivanjem. No, ene je nisu gledale, pa se Isabelle s nelagodom vratila na svoje mjesto. Peg Dunlop rekla je neto Clari Wilcox i Isabelle je ula rijei "odmah napraviti mamogram" i odahnula jer je sada barem znala da nisu razgovarale o njoj, pa je zamalo ustala da bi se pridruila skupini i rekla im da tko god mora odmah napraviti mamogram, ne bi se trebao mnogo brinuti jer je devet od deset kvrica uvijek benigno. Tako je barem mislila da je pisalo u Reader's Digestu. (Iznenada se sjetila Amyna glasa koji govori: "Nikad ne ita nita, osim toga glupog Reader's Digesta.") Otpila je prilino velik gutljaj limunade. Moda se, ako sve popije, moe vratiti do stola i uzeti jo, te spomenuti taj podatak o devet od deset. Ipak, nije htjela ispasti pohlepna za limunadom; termosica nije bila tako velika. Dok je razmiljala o toj dilemi, Barbara Rawley,

86

akonova ena koja je prole jeseni kritizirala Isabellein izbor jesenjeg lia i paskvice kao dekoracije oltara, ula je u prostoriju i zapljeskala. "Dobro, djevojke. Ponimo." inilo se besmislenim po ovakvom vremenu razgovarati o boinom sajmu. No, budui da ih je podsjetila Peg Dunlap, sajam im je bio najvei projekt i nije se moglo prerano poeti. ene su kimale, dodirivale elo ubrusima i hladile se crkvenim programima koje su na prozorskim klupicama ostavile u nedjelju. Trebalo je dobrovoljaca za tand s kolaima pa je Isabelle podigla ruku; zapisali su njezin telefonski broj na popis. "Rado u napraviti i nekoliko torti od okolade", rekla je Isabelle uz osmijeh. "Imam odlian majin recept. S kiselim mlijekom, znate." Nitko se nije nasmijao. Clara Wilcox kimnula je neodreeno glavom, a Peg Dunlap, zaduena za popis, jednostavno je rekla: "Isabelle Goodrow, dvije torte." Isabelle se pretvarala da neto trai po runoj torbici, na kraju glasno zatvarajui kopu. Sa suknje je pokupila neku mrvicu, ljuljala je stopalom. "Papirnati ukrasi", rekla je Barbara Rawley, koja na toj vruini nije izgledala onako lijepo kao inae; pod oima joj je koa bila siva. "Prole smo godine to potpuno zaboravili." Peg Dunlap i ona nabrzinu su potiho raspravile potrebu osnivanja sekcija. "Oh", rekla je Clara Wilcox", pruajui ruku prema njima. "Razgovarala sam s Emmom Clark. Nije mogla doi veeras, ali se ponovno javlja za izradu vjenia." Peg Dunlap je kimnula. "Razgovarala sam s njom", rekla je, a Isabelle je osjetila nelagodu pri samom spominjanju imena Emme Clark, i sada je vidjela da Peg Dunlap brzo podie pogled i gleda je u oi - nenamjerno - i brzo skree pogled. Peg Dunlap je znala. Isabelle je to odmah vidjela: po tom brzom, zamiljenom pogledu shvatila je da Peg Dunlap zna. Mrak je ve pao dok je vozila kui. Kroz otvorene su se prozore uli cvrci; dok je prolazila preko drvenog mosta pokraj movare, ula je duboki, grleni kreket abe. Noni se zrak, izgleda, hladio ulazei kroz otvorene prozore automobila, a prolazei pokraj farme, miris pokoenog polja ispunio je Isabelle gotovo erotinim drhtajem, nekom mjeavinom raznih enji; i onda je zaplakala dok su joj suze kapale ravno mjerno niz bradu, a ona ih je putala, vozei auto polako kroz mrak, s objema rukama na volanu. Mislila je o tome da je Avery Clark ipak sve ispriao svojoj eni, sve to je otkrio tog dana u umi premda je obeao Isabelle da nikome nita nee rei. Mislila je o svojoj keri i o svojoj majci, sada mrtvoj, i o ocu, koji je umro dok je ona bila djevojica, i oevu prijatelju, Jakeu Cunninghamu, koji je isto ve bio mrtav. Pitala se kad je bilo odreeno da e joj ivot biti ba ovakav. "Belle, Belle, udo jedno", govorio bi joj otac, irei ruke prema njoj dok je sjedila na kauu. I mislio je tako: Isabelleina je majka, kojoj su lijenici rekli da najvjerojatnije nee imati djece (zbog kojeg razloga, Isabelle nikada nije doznala), tako, raajui Isabelle, stvorila udo; no, "biti udo" nosilo je sa sobom i odgovornost, i Isabelle je odrana u sebi osjeala nekakav kamen - gladak, taman i tei nego to je izgle dao. Nikada tom kamenu nije dala ime, ali to je bio strah. Jer, inilo joj se da srea roditelja lei samo u njezinim rukama. Zbog toga su joj se inili vrlo ranjivi i traili su od nje, a da to nisu ni znali, onu istu panju i ljubav koju su joj nudili. Isabelle je imala dvanaest godina kad je jednog jutra otac umro za volanom na nekoj benzinskoj stanici dok je toio benzin. Majka je nakon toga esto plakala. Katkad bi majka plakala samo zato to joj je pregorio tost, a Isabelle je bilo ao pa bi noem izgrebla nagorjele rubove i bacila ih u smee. Majka je plakala svaki put kad bi prokinja vao krov, pa bi Isabelle trala po dnevnoj sobi s vjedrima, promatrajui kroz prozor hoe li kia prestati. Voljela je majku. Bila joj je odana. Isabelleine su prijateljice poele skrivati cigarete i voziti se naokolo s dekima poslije kole, ali Isabelle to nije radila. Poslije kole vraala se kui da bi bila s majkom. Nije mogla podnijeti da joj majka bude nesretna ili sama. Ali, bile su usamljene, njih dvije, ivjele su kao siroad. Pa tog dana u svibnju, kad je pokraj verande cvjetala magnolija a prve se pele zalijetale u prozore, nisu mogle vjerovati kako je divno to im se Jake Cunningham pojavio na vratima. Oev najbolji prijatelj, a nisu ga 87

vidjele od sprovoda. Svakako neka ostane na veeri, rekla je Isabelleina majka, uvodei ga u dnevnu sobu. Sjedni, sjedni. Kako su Evelyn i djeca? Svi su bili dobro. Oi Jakea Cunninghama bile su sive, izrazito blage. Nasmijao se prema Isabelle. I popravio je krov. Otiao je do duana s graevinskim materijalom i kupio katran i crepove, popeo se na krov i popravio ga. Poslije je sjedio za kuhinjskim stolom dok su Isabelle i majka kuhale. Bio je velik i divan; sjedio je zavrnutih rukava i s podlakticama na stolu. I nasmijao bi se svaki put kad bi ga Isabelle pogledala. Inae su tihe veeri uvijek provodile same, ona i majka. Majka se ponosila njome, zaista se ponosila time to e Isabelle postati uite ljica, i time da je bila najbolja u svom razredu u srednjoj koli. Saila je za Isabelle bijelu pamunu haljinu da je odjene dok ita svoj govor, kao najbolja u koli, toga vrueg dana u lipnju. (A kad su se vratile kui, Isabelle je povratila, zauvijek unitivi tu haljinu.) Isabelle je vozila kroz mrak po Cesti 22 i plakala. Zatresla je glavom i rukom obrisala oi. Najsmjenije je bilo to je ona zapravo mislila da je dobro odgojila Amy. Zaista je mislila, potpuno iskreno, da je bila snanija od svoje majke. Isabelle je skrenula na kolni prilaz i sjedila u mraku, naslanjajui ruke i glavu na volan, tresui glavom. A zato je tako mislila? Jo prole zime, kad se snijeg topio i curio kroz Am yn strop, krila je ruke i plakala, frenetino aljui Amy dolje u kuhinju po utu posudu za mijeanje. Nije li ve tada znala da joj je reakcija pretjerana? Nije li vidjela da su Amyne oi malo ugasle? Isabelle je protrljala lice i tiho zagundala u mraku. Mislila je o onome to joj je Amy rekla prije tek nekoliko tjedana: "Ne zna nita o svijetu." Za to je i ona mogla optuiti svoju majku. (Osim to ona to ne bi uinila zbog onoga glatkog, ali tekog kamena straha.) Ali, bila je to istina. Majka zaista nije mnogo shvaala. esto joj je bilo neugodno. Primjerice, Isabelle nije nita rekla o tajnama njezina tijela. Na dan prve menstruacije Isabelle je pomislila da umire. Pa je ona sama to izvela drukije. Kupila je Amy ruiastu knjiicu i rekla: "Reci mi ako ima bilo kakvih pitanja." Isabelle je izila iz auta i polako se uspinjala stubama verande. U dnevnoj je sobi gorjelo svjetlo. Srce joj je brzo udaralo, jer tako je eljela razgovarati s keri, poljubiti je. No, Amy je oito ve legla; dolje joj nije bilo traga. Isabelle se us pela stubama do Amyne sobe i zaustavila pred zatvorenim vratima. I opet su suze potekle niz obraze. "Amy", glasno je proaptala, "spava li?" Mislila je da je ula da se Amy prevre u krevetu. "Amy", ponovno je proaptala; boljelo ju je to se djevojka moda pretvara da spava. Isabelle je lagano pokucala na vrata i, kad nije bilo odgovora, gurnula ih preko tepiha. U blijedom svjetlu iz hodnika vidjela je da joj ki lei na krevetu s licem prema zidu. "Amy", rekla je. "Amy, moram s tobom razgovarati." S kreveta se uo tihi Amyn glas. "Ali, ja ne elim razgovarati s tobom. Nikad vie."

17
Te je noi u Shirley Fallsu bilo mnogo nesretnih na razne naine. Da je Isabelle Goodrow mogla podii krov nekih kua i zaviriti u unutra, nala bi cijelu lepezu ljudskih nevolja. Barbara Rawley je, recimo, prije tjedan dana pod tuem otkrila kvricu u lijevoj dojci i sada je, dok je ekala da se pregledi dogovore u Bostonu, paniarila onako kako nije mislila da bi ikad mogla; jer je, osim mrane jeze oekivanja budunosti (zar e zaista umrijeti?), shvatila da se udala za pogrenog ovjeka: njezin je suprug, leei kraj nje u mraku spavae sobe dok je ona tiho govorila o svojim strahovima, bezobrazno zaspao. A ravnatelj Amyne kole, Len Mandel (kojega su uenici zvali Puddy zbog roavog lica), sjedio je upravo u polumranoj dnevnoj sobi nastavnice panjolskog, Linde Lanier, i osjeao se potpuno bijedno. Njegova je majka prije mnogo tjedana pozvala Lindu na veeru, premda je to do unedogled odgaala. Veeras se to konano odigralo i nije dobro zavrilo. Lindina je haljina bila previe ruiasta i prekratka; majci se to nije svidjelo. Vidjelo joj se to na licu im 88

je Linda ula. I sada je, kad je dovezao Lindu kui, znao da taj nemirni osmijeh na njezinu licu oekuje poljubac. I da ga kod kue eka i majka, pogledavajui na sat dok isti kuhinju, zamiljajui kako je potpao pod ini poput djeaka. Dodirnuo je Lindino rame i otiao, ali ga je ta slika pratila dok se vozio - Linda koja stoji pokraj vrata u jarkoruiastoj haljini, smijeei se smjelo u razoaranju i iznenaenju, trepui okicama s kontaktnim leama. A bilo je toga jo: preko rijeke u prostranoj staroj kui na periferiji Korita, Dottie Brown sjedila je u mraku kuhinje, puila i sluala isprekidano kapanje slavine. Jednu je ruku drala na trbuhu; vie je nije bolio rez nakon histerektomije, no koa je s obje strane oiljka bila tupa i neosjetljiva; ak je i kroz pamunu spavaicu pod prstima osjeala da je to udno. Cigarete su je smirivale. Zaudila se kad je shvatila da su je mogle utjeiti. Kad je prestala puiti, prije sedam godina, nije mogla zamisliti situaciju zbog koje bi ponovno poela. No, eto j e sad. Kao lag na tortu, mislila je, sol na ranu. Kilometar dalje rijeka je neprimjetno tekla; na bezvoljnoj i tromoj smeoj povrini u polaganim krugovima okretale su se granice i prutii. U dubini se voda kretala bre, mrane su se struje kovitlale u tiini oko nevidljivog kamenja. Nejasan iza nonih oblaka, mjesec je ocrtavao krug rasprene svjetlosti na mutnom nebu i djelomino ulazio kroz prozor Amyne sobe, gdje je ona sada budna leala na krevetu. Nije mislila da e otii. Nije joj uope palo na pamet. Kad se Isabelle te veeri odvezla na sastanak u crkvu, Amy je telefonom nazvala broj gospodina Robertsona. No, snimljeni je glas rekao da je broj iskopan, pa kad je Amy ponovno nazvala - i ponovno - svaki je put ula isto. Konano je potraila broj nastavnice tjelesnog, jer su ona i gospodin Robertson bili prijatelji. Rekla joj je da je kod nje neka njegova knjiga i da ne zna gdje je on sada. Vratio se u Massachusetts, mislila je nastavnica tjelesnog, a Amy je pitala kada. O, pa jo u lipnju, odmah nakon kraja nastave. Amy nije mogla vjerovati. Nije mogla vjerovati da bi otiao, a da joj se ne javi. Ula je u dnevnu sobu i ponovno u kuhinju. Pa se popela na kat i odjevena legla u krevet. To je majka uinila, iznenada je shvatila. Majka je rekla: "Sutra odlazi iz grada. Trebao bi u zatvor." I mislila je ono to je rekla. Kako je to Amy mogla drukije shvatiti? Kako nije shvatila da je majka jaa od gospodina Robertsona? Kad se Isabelle odvaila otii ujutro do kupaonice, prolazei pokraj Amy u hodniku, vidjela je da je kerino lice nepokretno. Iza nje je ostajao tek trag prezirnog bijesa i Isabelle je shvatila da ne moe spomenuti rijei koje je Amy sino izgovorila: Ne elim razgovarati s tobom. Nikad vie. Shvatila je koliko se toga promijenilo. Nije sada vie mogla rei: "Amy, trebala bi se ispriati za ono to si mi rekla." U tiini su se odjenule za posao, nijedna nije dorukovala. U autu je Amy rekla: "Stacy Burrows me pitala mogu li je posjetiti u subotu." Upravo su skretale na parkiralite tvornice. "Dobro", rekla je Isabelle. I onda razmislila pa dodala: "Kad se beba treba roditi?" "Uskoro." Amy je oekivala da e se majka buniti i pripremila se za raspravu, da e majci rei da ide kod Stacy htjela to ova ili ne. Polako parkirajui, Isabelle je pitala: "Dat e bebu na usvajanje?" Amy je kimnula. "Da?" Isabelle je ugasila motor i pogledala ker. Amy se namrgodila. "Pa, to bi trebala napraviti?" Isabelleino se lice ispraznilo; nepomino je sjedila nekoliko trenutaka, prstima jo uvijek drei klju u bravi za paljenje. "Nita", konano je rekla iskreno, to je zaudilo Amy. "Pitam se hoe li jednoga dana zaaliti." "Nee zaaliti." Amy je otvorila vrata i izila. Hodajui preko parkiralita pokraj majke, osjeala je da mora dodati: "Socijalna radnica rekla je da je nala dobre ljude. Vole prirodu i vole hodati." "Hodati?" Isabelle je pogledala Amy kao da nikad nije ula tu rije. "Planinariti i to", rekla je Amy otresito. Osjetila je udnu ljubomoru kad joj je Stacy to ispriala, zamislila je ovjeka poput gospodina Robertsona, par koji se aktivno zabavlja sa 89

svojim djetetom, a ne ivi izolirano kao Amy i Isabelle. "Stvarno ele bebu", Amy je dodala. "Pa e biti stvarno dobri." Koraknula je ispred majke da bi ula kroz vrata; ne oekujui to, na tren je uhvatila majin odraz u staklu i zaprepastila se kako je grozno majka izgledala - lice joj je izgledalo zaista staro - i Amy se zapitala nije li majka ozbiljno bolesna. No, u uredu je tog dana bilo ivo. Mete je izazvala najava Averyja Clarka: Dottie Brown vraa se na posao. ene su sjedile u kantini i detaljno o tome raspravljale, prepriavajui izvjetaje koje su donijele Debela Bev i Rosie Tanguay, koje su obje tog jutra telefonom razgovarale s Dottie Brown. I premda je Avery Clark, kao to su svi znali, velikoduno dao Dottie cijelo ljeto da se oporavi od histerektomije, ona se htjela vratiti prije nego to je bilo planirano. Ve sljedeeg tjedna. Nije htjela biti sama u kui dok joj je mu na poslu. Vidjela je NLO. Ta je vijest izazvala komeanje pa su se ene vrlo brzo podijelile na one koje su joj vjerovale i one koje nisu. Zato je ta podjela miljenja izazvala takvu gorku neslogu, nitko nije ni znao, niti je ikome bilo stalo da zna, ali se Debela Bev nala u tekom poloaju. Gotovo trideset godina bila je najbolja prijateljica Dottie Brown, pa ju je morala gorljivo braniti. No, sama je mislila da je pria potpuno izmiljena, da to ne moe biti istina. Pria je ila ovako: Dottie Brown nasmrt se dosaivala sapunicama pa je izila na stranju verandu lei u mreu za spavanje. Bilo je rano popodne i ponijela je au limunade koju je drala bezvoljno na trbuhu. Moda je i zaspala. Zapravo, bila je prilino sigurna da je zaspala s obzirom na vruinu, no probudilo ju je podrhtavanje ae s limunadom, i odmah zbunilo. Nije znala zato bi se tekuina tako tresla kad joj se aa na trbuhu uope nije micala. Odjednom je aa puknula. Nije se prevrnula, jednostavno je puknula. I kad je ustala, zbunjena i, naravno, uplaena, vidjela je to na nebu. Ta "stvar", velika i srebrna i u obliku leteeg tanjura, prilazila je sve blie i blie kreui se iznad polja prema dvoritu. (to je ona u tom trenutku radila, eljele su znati mnoge ene.) Jednostavno je gledala, nepokretna, napola sjedei, a napola leei u mrei koju joj je mu kupio tog ljeta, natopljena limunadom i zasuta staklom, dok joj je srce tuklo tako jako da je bila sigurna da e umrijeti. Kad se svemirski brod spustio na tratinu iza kue - zauzimajui cijeli prostor - otvorila su se vrata broda i prilika maslinaste koe i iznimno velike glave (bez kose ili neke odjee) izila je na tlo i krenula prema njoj. On-ona-ono nije govorilo, nego joj je "stavilo misli u glavu". Kao: nisu je htjeli povrijediti, samo je ele prouiti, stigli su s udaljenog planeta istraiti to se to dogaa sa Zemljom. Nakon toga se vie niega nije sjeala. (O, kako zgodno, rekli su nevjernici, dobacujui Debeloj Bev poglede pune gaenja, kao da je ona sama za sve bila odgovorna.) Kad joj se suprug vratio s posla oko pola est, naao ju je kako lei u mrei, jo uvijek mokra od limunade. Ali. Njezin je runi sat, krasan mali Timex koji je kupila na prologodinjoj boinoj rasprodaji u Searsu, stao tono u tri i trideset, to je bilo ba vrijeme kad se probudila zbog limunade koja je prskala iz ae. "Pa, moda", rekla je Lenora Snibbens glasno i polako, i ne potpuno ljubazno, "moda ga je zaboravila naviti." "Naravno da je i o tome mislila", odvratila joj je Rosie Tanguay. "Ali ga je navila odmah ujutro. To radi svakog jutra. I osim toga", Rosie je nastavila crvenei se, jer je zbog tko zna kojeg razloga odmah postala gorljivi branitelj u sluaju Dottie Brown, "sat vie ne radi. Crko." "O, zaboga", rekla je Lenora kolutajui oima. "Nikad nisam ula veu glupost." "Isabelle, to ti misli?" zahtijevala je Rosie Tanguay. Isabelle je, poneto uznemirena, shvatila da se oito provodi anketa; stvarale su se momadi. "O, Boe", promrmljala je pokuavajui dobiti na vremenu. "Pa, hvala Bogu, sve je mogue, pretpostavljam." "Ali, vjeruje li ti njoj?" pitala je Rosie Tanguay i Isabelle je osjetila da se sve oi okreu prema njoj, ukljuujui i Amyne, to je Isabelle i najvie smetalo - mrzila je to joj je ki sada svjedokom njezine nesigurnosti. "Ne sjeam se da je Dottie ikad lagala", rekla je Isabelle. 90

"Ljudi lau cijelo vrijeme", rekla je Arlene Tucker. "Iskreno, Isabelle. Gdje si ti dosad ivjela?" Isabelle je osjetila da joj lice oblijeva vruina; mora da je bilo ta mnocrveno. "Ne vjerujem da ljudi lau cijelo vrijeme", odgovorila je. "Ali, ako me tjera da zauzmem stranu", glas joj je zadrhtao i u pokuaju da to prikrije, posljednji dio reenice izgovorila je prilino glasno, "onda stojim iza Dottie." Bila je to najjaa izjava koju je u sve te godine u uredu Isab elle ikad izrekla i cijena toga jasno joj se vidjela na licu koje je gorjelo. "A sad me ispriajte", rekla je ustajui. "Moram raditi." Bojala se da e se spotaknuti izlazei iz kantine. U posljednjem je trenutku, dok se uspjeno kretala kroz maglu ena i stolaca, uhvatila pogled Debele Bev, kao udarac munje usred kaosa, jer je na licu te ene koju je znala godinama vidjela toliku jasnou i razumijevanje da je prvi put u mnogo vremena Isabelle pomislila: imam prijateljicu.

18
Averyja Clarka vie je zabrinjavalo kako odrati mir u uredu nego je li NLO posjetio Shirley Falls. Bio je sklon misliti da nije premda ga je muila injenica da se Dottie Brown u sedamnaest godina nikad nije histerino ponaala. Meutim, poenta je bila da ako se ona eli na posao vratiti ranije, onda to u svakom sluaju tako i treba biti. No, to je znailo da mala Goodrowica mora otii. Avery je zbog toga donekle i odahnuo; djevojka mu je cijelo ljeto bila trn u oku, ali nije mu bilo drago to to mora rei Isabelle, koju je jednim dijelom svog srca, upravo je to shvatio dok ju je zvao da doe u njegov ured, prilino alio. Smravjela je. Avery Clark odmaknuo se da je pusti kroz vrata i zapanjio se koliko je Isabelleina ruka nalikovala trijeski. I vidio je, kad je sjela preko puta, da joj je lice nejednake boje; oi su se inile hrabrima, izloenima, dok su svjesno, ali zbunjeno, treptale. Pristojno i govorei polako, nagnuvi se preko stola, ispriao joj je kako stvari stoje s Dottie Brown i Amy. Dobro je to podnijela, a i trebao je znati da e tako biti. "Naravno", rekla je jednostavno. "Razumijem." inilo se da vie nema to rei, to je poneto zateklo Averyja, jer je to obavio previe lako. No, onda je Isabelle pristojno dodala: "Cijenim to si ve uinio za Amy, to si joj omoguio da ovdje radi." "A, naravno." Uznemirio se zbog mogunosti da bi ona na neki nain mogla spomenuti ono to je on vidio onog dana. "I novac je dobro doao", govorila je Isabelle. "Plaa joj ide ravno u banku pa e imati za studij kad za to doe vrijeme." "Dobro. To je dobro." Oklijevajui je kimnuo sitnoj, mirnoj eni koja je sjedila ispred njega s blijedim rukama prekrienima u krilu. inilo se da je tek napola prisutna, kao lopta za plau koja ravnomjerno gubi zrak kroz neki mali, nevidljivi rez. Popustljiva. Oi su joj se, sitne i sjajne, nakratko srele s njegovim pogledom i vidio je da joj iza te vje ne pristojnosti, um nije bio potpuno usmjeren na njega. "Kako preivljava ovo vrue ljeto, Isabelle?" Izgleda da ju je iznenadilo to pitanje, ponovno ga je pogledala, dvaput trepnula, kao da iz tamne sobe izlazi na sunce. Vidio je da je zastala prije nego to je odgovorila i ponovno se ponadao da nee spominjati ono s Amy. Ali, ona je rekla samo: "Umorna sam, Avery. Osjeam se vrlo umornom." "Naravno", rekao je brzo. "Vrijeme je grozno. I ne ini se da e popustiti, ako je vjerovati vremenskoj prognozi." "Svi su uznemireni", rekla je tiho Isabelle, gotovo ravnoduno, blagim pokretom glave ukazujui da misli na ene u uredu. "Da." Avery je uzdahnuo kroz nos, mrgodno se osmjehujui Isabelle, gotovo zavjereniki: njih dvoje kao roditelji pune sobe razuzdane i mrzovoljne djece, morat e se potruditi najbolje to mogu. "Preivjet emo, valjda." Avery je spustio dlanove na stol kao i

91

uvijek, time oznaavajui kraj razgovora. "Ali, sluaj, Isabelle. Cijenim tvoju suradnju. U svemu. Zaista cijenim." Kimnula je i ustala, vratila se u tiini za svoj stol u zaguljivoj prostoriji tvornikog ureda. U autu je smrdjelo. Ostavljen cijeli dan na parkiralitu sa zatvorenim prozorima, pretvorio se sada u opak staklenik, podmuklu imploziju nevidljivih gljivica i bakterija, pa je Isabelle, prije nego to je ula i zauzela mjesto za volanom, otvorila sva etiri prozora i vrata nekoliko minuta; Amy se estoko sramila cijeloga tog postupka. Nije razumjela zato majka ne moe biti kao i svi drugi koji jednostavno ostave aute nezakljuane i prozore otvorene. No, Isabelle je odrasla u vrlo malome mjestu i Shirley Falls inio joj se velikim gradom, pa je auto svakog dana zakljuavala i svakog dana provjetravala. Stajao je ondje na asfaltu kao neka mehanika ptica rairenih krila dok je Isabelle neuinkovito mahala runom torbicom, a Amy sjedila na prednjem sjeditu sa akom na elu. Danas je to Isabelle obavila bezvoljno, otvarajui tek na tren stranja vrata, i uskoro su se ve vozile kui. "Ti ne vjeruje u taj NLO, zar ne?" konano je rekla Amy. Isabelle ju je kratko pogledala. "Ne." Vozile su se u tiini pokraj naselja prikolica, pokraj movare, pokraj staroga umarskog puta gdje su Amy uhvatili s gospodinom Robertsonom. "A mogla bi to biti istina", rekla je Amy mirkajui zbog vruine, s laktom na otvorenom prozoru, prstima kompulzivno cupkajui kosu. Kad majka nije odgovorila, Amy je dodala: "Mislim da je to istina." Isabelle jo nije odgovorila. "Zato ne bi bila istina?" Amy je bila uporna. "Nismo mi jedini, glupi, mali planet, zna." Isabelle je samo nastavila voziti. "I zato ne bi bilo ivota na drugim planetima?" "Pretpostavljam da bi moglo biti", odgovorila je Isabelle. "Pa, zar te nije ni briga? Zvui kao da te nije briga." Na tren se inilo da se Isabelle nee potruditi odgovoriti, ali onda je suho rekla: "Mislim o drugim stvarima." Amy se uvukla dublje u sjedalo i zakolutala oima od gaenja. Grozno, mislila je Isabelle dok joj se pomalo vrtjelo u glavi - sve je grozno. "U svakom sluaju", vozila je oprezno s objema rukama na volanu, gledajui ravno kroz vjetrobransko staklo, "Dottie Brown vraa se u ponedjeljak pa vie nema posao." Okrenula se i pogledala ker, koja oito na to nije imala to rei. Isabelle je dodala: "Avery mi je rekao danas popodne. Budui da se Dottie vraa, za tebe vie nema posla. I nema novca za tvoju plau. Oito." Amy je i dalje utjela, okreui glavu prema otvorenom prozoru. Isabelle ju je ponovno pogledala, ali joj nije mogla vidjeti lice. "to u sada raditi?" konano je rekla Amy. Pitanje se inilo iskreno i Isabelle nije mogla pretpostaviti o emu Amy sada razmilja. Je li se brinula to e biti usamljena, to e se dosaivati? (Je li razmiljala da pobjegne?) "Ne znam." "Moda u imati sree pa e me oteti NLO", predloila je Amy zaista zlobno dok su skretale na kolni prilaz kui. Isabelle je iskljuila motor i jednostavno zaklopila oi. "Tko zna", rekla je. "Moda i hoe." Ipak, neke su se stvari morale izrei. Ako ve nisu odmah mogle odluiti o ostatku Amyna ljeta, Isabelle je barem morala znati u koje vrijeme u subotu Amy oekuju u domu Stacy Burrows, hoe li ondje veerati i kako e se vratiti kui. Na sva ta pitanja Amy je odgovorila da ne zna. Isabelle je to ivciralo, to je opet ivciralo Amy, a ishod je bio da je Amy, u subotu ujutro otila pjeice, obavijestivi Isabelle da e je nazvati ako ostane poslije pet. "Rado u te odvesti onamo", ponudila je Isabelle jo jednom, pratei Amy na izlazu. 92

Ne okreui se, Amy je glasno rekla: "Ne." Da bi pjeice stigla u grad, morala je proi pokraj umarskog puta gdje je vrijeme provodila s gospodinom Robertsonom, pa je sad okrenula glavu u drugu stranu, kao i svaki put kad bi tuda prolazila. (Dok ju je majka vozila, jednostavno bi zaklopila oi.) U sebi je to priopila i gospodinu Robertsonu. U sebi je zamiljala da je njegove blage oi promatraju. Samo, sada je bilo drukije, otkako je otkrila da mu je broj iskljuen i da je otiao, vie nije mogla zaustaviti unutarnje drhtaje. Bilo joj je drago kad je stigla do sredita grada - auti, duani, ljudi na ploniku. Prela je Glavnu ulicu pa preko parkiralita pote i na plonik koji je vodio prema kvartu gdje je ivjela Stacy. Imena ulica bila su lijepa: Javorova ulica, Valentinova cesta, Prilaz harmonija, Applebyjev trg. Nita obino i runo kao Cesta 22. Kue su bile lijepe i izgledale su iste: neke sive, druge bijele, nekoliko kestenjastih. Imale su polukruno izboene prozore na dnevnim sobama i zastore na katu. Imale su tratine naprijed, sa strane, a katkad i ogradu od bijelih dasaka. Stacyna je kua bila drukija. Bila je novosagraeni dio pokraj Oyster Pointa, gdje su kue bile vee nego u drugim dijelovima grada. Stacyna je bila najvea od svih. Imala je goleme prozore i mansardni krov. Kolni je prilaz bljetao od bijelog, izlomljenog kamena koji je kripao pod Amynim tenisicama. Amy nikad prije nije vidjela Stacynu kuu. Nije to htjela priznati, ali Amy, ba kao i majka, nije voljela modernu arhitekturu; svialo joj se kad su kue izgledale tradicionalno. A ova je, osim te udne nagnutosti krova, imala i jarkouto obojena prednja vrata, na to se Amy malo smela, jer je to u glavi povezala s injenicom da je Stacyn otac bio psihijatar. Ali je i inae bila smetena: Stacy ju je pozvala da gledaju film o poroaju koji je otac nabavio na fakultetu. Amy to nije rekla Isabelle. Oklijevala je, a onda zakucala na vrata. Iznutra su se uli prigueni zvui kretanja, a onda se Stacyn glas pribliio vratima "Izlazite odande, razbojnici. Maknite se" - i onda su se vrata otvorila i ondje je stajala Stacy, crvenokosa i lijepa i vrlo, vrlo trudna. "Bok", rekla je Stacy, podiui obje ruke kao da e njima obujmiti Amyno lice. I onda: "Isuse, to ti se dogodilo s kosom?" Amy se pokuala nasmijati ulazei kroz vrata i gledajui u slamnati tepih na ulazu, no inilo se da joj to usta ne mogu napraviti; kutovi su trzavo padali. Djelomino skriveno vratima ormara, dijete je provirilo prema Amy koja mu je okrenula lea i rukom brzo obrisala nos. "Izlazite, brabonjci jedni", rekla je Stacy. Iz ormara se ulo natezanje i jauk. "Mama", povikao je djeak trei niz hodnik, "Stacy me udarila i rekla da sam brabonjak." I drugi je djeak naglo iziao i potrao za prvim viui: "Stacy nas je tukla!" "ohari!" viknula je Stacy za njim. "I jeste brabonjci. Prestanite mi pijunirati prijatelje ili u vas drugi put ubiti." Uzela je Amy pod ruku. "Doi." I Amy ju je slijedila niza stube, u njezinu spavaonicu. Nikad joj prije nije palo na pamet da bi ljudi kod kue mogli tako razgovarati, pa joj se osjeaj nepoznatog, koji su ve izazvala uta vrata, pojaao kad je ula u Stacynu sobu i kad je Stacy zalupila vratima. "Onda, to se dogodilo?" Stacy je oprezno pitala kad su sjele na krevet. Bio je to dvostruki krevet i Amy se inio golemim zbog etiri visoka stupa od tamnog drva i izguvanih, neurednih plahti s cvjetovima. "Ovo je divna soba", rekla je Amy ogledavajui se. Odmah pokraj kreveta bio je veliki prozor, gotovo do poda; vidjelo se drvee, padina prema Oyster Creeku. "U redu je", rekla je Stacy ravnoduno. Amy je dotakla kosu i posramljeno slegnula ramenima. "Uhm. Moja mama. Naljutila se na mene." Spustila je pogled, prstima se igrala cvjetiima na plahti. Bojala se da e morati dalje objanjavati, ali je Stacy rekla nakon nekog vremena tek: "Ne mrzi li i ti roditelje?" Amy ju je pogledala, a Stacy je rairila obje ruke. "Volim te", rekla je Stacy jednostavno, a Amy od neugode nije rekla nita, ve je zaklopila oi i osjetila glatku i toplu Stacynu kosu. *

93

Gospodin Burrows petljao je po filmskom projektoru. "Trebat e mi nekoliko trenutaka", rekao je svojoj eni mrzovoljno, naborana ela. Gospoa Burrows, nejasno prepoznavajui da je ovdje rije o spaavanju nekog oblika njegove mukosti (volio je "voditi"), otila je u kuhinju i ispekla kokice, iji je miris odlebdio u dnevnu sobu, gdje su Amy i Stacy sjedile na kauu i ekale, i same poneto uznemirene. Kau je bio napravljen od smee koe i Amy se inio golemim. Da se naslonila, gotovo bi leala. A sjedei ravno, glupo se i osjeala i izgledala, bila je sigurna, kao da je nikad prije nitko nije pozvao k sebi u kuu. Stacy je sjedila prekrienih nogu, nabubrena trbuha ispred sebe, kiljei bijesno na svoju mlau brau kad god bi oni uli u sobu. "Upozoravam vas, krmci", mrmljala je. Trajalo je neko vrijeme dok se sve nije posloilo - Stacy je trebala vie soli na kokicama pa joj je gospoa Burrows brzo donijela; djecu su poslali dolje, spustili su rolete na prozorima - no, na kraju se gospoda Burrows smjestila na kau pokraj Amy i film je poeo, crno-bijeli, isprva mutan; trudnica ulazi u bolnicu dok muki glas pria o udu ivota. Amy nije voljela kokice. Prije mnogo godina, kad je imala eluani virus, primijetila je da je okus kokica nalik rigotini. Cak i kad je podrigivala, imalo je isti okus. Sjedila je sad na oceanu toga konog kaua s velikom zdjelom kokica u krilu dok joj je u kutovima usta svakih nekoliko minuta izlazila tekuina za koju je znala da se esto pojavljuje tik pred povraanje. Dlanovi su joj se znojili od straha da e se ispovraati po konom kauu obitelji Burrows. "Pazite da maslacem ne uprljate kou", rekla je gospoa Burrows djevojkama, dodajui im salvete. Na ekranu je sada stajao dijagram; mali su se punoglavci kretali prema "jajetu", koje je u ovom sluaju bilo nasmijano lice s trepavicama koje su trepui zavodile punoglavce. "Kakve su kokice?" pitala je gospoa Burrows. "Dobre." Amy se zacrvenjela i oklijevajui stavila jednu u usta. "Jo soli?" "Ne, hvala vam." Ne pomiui glavu, Amy je pokuala istraiti okolicu. Strop dnevne sobe bio je visok gotovo kao u crkvi, a na bijelim su zidovima visjele razne izrezbarene maske, neke s bijesnim i neobinim izrazima lica. Amy je zaudilo da bi itko poelio imati takva lica na zidu. Trudnica je sada leala na krevetu; trbuh joj se zastraujue visoko propeo pod bolnikom plahtom, oi su joj, inilo se Amy, bljeskale od straha dok je glas naratora nastavljao priu, govorei mirno i struno o dilataciji cerviksa. Amy je zaklopila oi, molei se da ne povrati. Mislila je o narcisi ma, o polju narcisa. Plavo nebo, zelena trava, uti narcisi. "Odurno", Stacy je uzviknula. "Boe." Amy je otvorila oi: eni je pukao vodenjak. Tamna, mokra glavica pojavljivala se iz otvora za koji Amy nije mogla vjerovati da se nalazi izmeu eninih nogu. Kamera se pomaknula na lice - iskrivljeno, oznojeno, uasno lice rodilje; Amy se vie sramila to je gledala to lice nego izmeu eninih nogu, gdje su se, kao to je kamera sada pokazivala, pojavljivala ramena, tijelo, sitne ruke i noge stisnute kao upakirana purica u supermarketu. "Runo", rekla je Stacy. "Boe, taje beba tako runa." "Sve bebe tako na poetku izgledaju", veselo je rekla gospoa Burrows. "Moraju ih oprati. Make svoje maie poliu. Poliu svu sluz i krv - to se zove postnatal." Val munine pokrenuo se u Amynu grlu. Narcisi, mislila je. Plavo nebo. Stavila je zdjelu s kokicama na pod pokraj nogu. "Hvala Bogu da se od mene ne oekuje da poliem bebu", rekla je Stacy, premjetajui se na kauu, sjedajui na jednu nogu i gurajui aku kokica u usta. "Kau da je to puno proteina - nije li tako, Geralde?" Stacyna je majka uputila ovo pitanje suprugu koji se ponovno mrtio na projektor; film se bliio kraju, bebu su stavljali majci u naruje. "Proteina. Da. Imao sam pacijenticu koja je posteljicu skuhala u juhi pa su je ona i njezin mu i prijatelji pojeli - kao neka sveanost, vjerujem, tako su na to gledali." Amy je stisnula usnice. 94

"O, odvratno", rekla je Stacy. "To je stvarno jebeno odurno. Tvoji su pacijenti potpuno ludi, tata." Gospodin Burrows pokuavao je premotati film, a da ga ne oteti; film se stalno raspetljavao, a on je bio svjestan da ga svi gledaju. "Stacy", rekao je, "pazi to govori. Mora prestati govoriti takve rijei. I potpuno je neprimjereno neurotine ljude nazivati 'ludima'. Ve smo priali o tome." Stacy je zakolutala oima prema Amy dok je gospoa Burrows govorila: "Pa, vrlo zanimljiv film. Vrlo koristan. Sada e Stacy znati to moe oekivati." "Oekujem da u umrijeti", odgovorila je Stacy. "Jesi li vidjela lice te ene?" "Zahvali ocu to je donio film, molim te. Nije bilo lako nabaviti projektor s faksa." Gospoa Burrows bila je nasmijana dok je ustajala; s poda je uzela Amynu zdjelu s kokicama i odnijela je u kuhinju ne spomenuvi da je jo uvijek puna, pa je Amy odahnula i hrabro rekla: "Hvala vam to ste me pozvali." "O, da. Nema na emu." Gospodin Burrows mrtio se jo uvijek nagnut nad projektor i nije je uope pogledao. Zapravo, Amy nije bila sigurna je li ju uope pogledao otkad je bila tamo. inio joj se nervoznim i imao je plosnatu, iroku stranjicu. Amy se, zadravajui za sebe to gaenje, sjetila kako je to Stacy opisala kao "mesnatu, bijelu, glupavu stranjicu". Ako su oevi takvi, Amy njezin uope nije nedostajao. "Je, hvala, tata." Stacy je pokorno rekla. "Bojim se", konano je dodala. Amy je, ija se munina smirivala, oprezno pogledala prijateljicu. "Bit e dobro", neuvjerljivo je rekla. "Valjda." "O, pa bit e dobro", rekla je gospoda Burrows izlazei iz kuhinje. "Dat e ti epiduralnu, duo. Nita nee osjetiti." "to je to?" Stacy je izgledala zbunjeno. "Velika injekcija u kimu", odgovorio je gospodin Burrows s neprikrivenim nestrpljenjem. "O tome su govorili u filmu." Amy je hodala prema kui kroz umu pokraj rijeke. Bilo je grozno zaguljivo, kao da su se po njoj lijepile paukove mree, uope ne ono to je zamiljala - ime se spasila - sjedei na Stacynu smeem kauu. Ovdje nebo nije bilo plavo, nije bilo ni zelene trave ni narcisa. Borove su iglice bile umorne i spuvaste, nebo, koliko ga se vidjelo kroz kronje, vjeno bijelo. Sjela je na stari kameni zid koji se postupno izdizao iz borovih iglica, da bi malo dalje ponovno nestao. U umi je bilo mnogo takvih kamenih zidova, mahovinom prekrivenih stijena koje su se trusile i ruile, miui se ponegdje pred deblima koja su pala za oluja i sada leala i trulila, prekrivena lijanama; iza toga se granitno kamenje ponovno slagalo u liniju, vi e ne kao granice posjeda kao nekada, ve tek blijedi spomen vremena kad su drugi ljudi (a ne Amy ili Stacy) ovdje ivjeli, vremena za koja se govorilo da su bila tako teka da se uspjehom smatralo preivjeti godinje doba ili poroaj. Nita od toga Amy sada nije padalo na pamet. Kad je bila mlaa, esto je hodala umom i zamiljala indijanske djevojice i mukarce, bijele doseljenike, uplaene u svojim kolibama od trupaca, kako nou prozore zatvaraju debelim poklopcima; tada ju je to zanimalo: kako su ene ivjele u dugim haljinama, bez toaleta i bez tekue vode, kako su pekle kruh u velikim posudama od lijevanog eljeza. Za to je vie nije bilo briga. Sve to je htjela bilo je popuiti cigaretu, pokuati se rijeiti munine izazvane kokicama, koja se u meuvremenu pretvorila u nemir. Stacy nateena trbuha, koni kau i udni roditelji - inilo se da je Stacy nestala. Nestao je i gospodin Robertson. Ovo ju je najjae, tupo zaboljelo. Kamo je otiao? Poslije je, prelazei Glavnu ulicu, ula da je netko doziva. Amy nije bila naviknuta da joj izvikuju ime u javnosti i, budui da je taj ovjek bio zgodan i da je izgledalo da se zaista veseli to je vidi, trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati da je nije zamijenio s nekim drugim. Bio je to Paul Bellows. Stacyn bivi deko.

95

19
Sama. Isabelle je sjedila u naslonjau pokraj prozora u dnevnoj sobi i promatrala dva vrapca koja su skakutala i prhutala oko hranilita za ptice. Svaki je njihov pokret bio naoko promiljen, saet, spretan i odmjeren, no zapravo su tek uplaeno prhnuli. Ako je zaista bilo tako, njihov je ivot krajnje napet, mislila je Isabelle. Ipak, imali su jedno drugo. Nije li negdje ula da ptice imaju jednoga partnera cijeli ivot? Promatrala je kako jedan vrabac skae s hranilita na granicu smreke; odmah potom slijedila ga je druga ptiica, pa se granica lagano zaljuljala pod dvostrukom teinom. Svaka ptica svome jatu. A i ljudi - mnogo se ljudi sada druilo. Njezina ki u posjetu trudnoj prijateljici... (Na tren je Isabelle zatvorila oi.) ene iz crkve - Barbara Rawley, Peg Dunlap. Moda trenutano negdje zajedno kupuju. Na drugoj strani grada, preko rijeke, Debela Bev moda sjedi na verandi s Dottie Brown i zajedno se smiju Arlene Tucker. Svaka ptica svome jatu leti. Zato sam ja sama? A to je s Averyjem Clarkom? Isabelle se lagano promekoljila u stolcu i naslonila bradu na aku kao da mora dulje razmisliti o neemu. Je li sada i Avery Clark bio sam? Radije je mislila da je sam, ali on je imao enu; Isabelle je to morala uzeti u obzir. Moda Avery upravo radi u vrtu iza kue, Emma kucka na prozor i vie mu da ma to da sad radi, to nije dobro. Da, na tom je mjestu elio biti Isabellein um. Zamislila je Averyja u vrtu, s vrtlarskim rukavicama, izguvanim platnenim eirom na glavi. Plijevi, moda - upa korov u kamenjaru (pojma nije imala ima li njegov vrt kamenje), onda grabljama prikuplja travu. Zamislila ga je kako se na tren naslanja na grablje, brie elo... O, kako je Isabelle e znula posegnuti mu za rukom, pritisnuti mu dlan o svoj obraz. Ali, on je nije vidio, nije znao da je ondje i proao je pokraj nje da ude u kuu gdje je nad tekim namjetajem blagovaonice, nad sagom pokrivenim stubama i debelim kauem u dnevnoj sobi visjela popodnevna tiina. Otii e do kuhinje i natoiti si neto hladno za pie pa to odnijeti do prozora, gdje e stati i gledati van. Sjedei u naslonjau, Isabelle je duboko uzdahnula. Donekle ju je iznenadilo kako se tako moe udubiti u neto to se ne dogaa. (A to se dogaa? Nita. Sjedila je u naslonjau u tihoj kui i to ve dulje vrijeme.) No, on je bio vrlo ljubazan neki dan u uredu, zabrinut je sjedio za stolom. "Kako preivljava ovo vrue ljeto, Isabelle?" Pa si je dopustila i dalje ga zamiljati kako se naslanja na prozorsku klupicu, pogleda usmjerena na grablje koje je ostavio uza zid vrta, onda vraa au u kuhinjski sudoper i penje se na kat jer e se tuirati nakon vrtlarenja. Njegovi intimni dijelovi - o, ta nevjerojatna intimnost, vlani i vrui gore mu izmeu nogu. Katkad ih je Isabelle zamiljala u stanju uzbuenosti; ali sad ih je vidjela smirene, vlane i tople i blijede, stisnute rubljem. Voljela ga je i ganuo ju je taj njegov osobni, intimni dio. Kako grozno, kako ironino da je na svijetu postojao netko (ona, Isabelle Goodrow) koja bi, samo da dobije priliku, rado dodirivala, i to s posebnom panjom i ljubavlju, te ostarjele dijelove toga ostarjelog ovjeka. Sigurno bi svaki mukarac volio da ga se tako dira, njenom, njenom ljubavlju i sigurno je da ona usiljena Emma, koja je hodala naokolo kao da joj stalno neto smrdi i koja je ivjela bez trunke obzira za privatnost tuih tuga (ogovarajui Amy pred Peg Dunlap), nije bila ena koja bi njeno i profinjeno voljela svog mukarca. Onako kako bi ona, kako bi Isabelle. No, takav je ivot. Godinama ivi u istoj ulici s nekim ovjekom, radi s njim svaki dan, sjedi iza njega u crkvi, voli ga gotovo savrenom ljubavlju... i nita. Nita, nita, nita. Kroz kronje je vidjela pokret, netko je hodao cestom. Isabelle je promatrala djevojku bila je to Amy - kako sputene glave polako dolazi sve blie ljunanom prilazu kui. Zaboljelo ju je to je vidi. Jako je zaboljelo, ali zato? Zato to je izgledala nesretno, tako pognutih ramena, izbaena vrata, hodajui polako, gotovo vukui noge. To je bila Isabelleina ki; to je bila Isabelleina greka. Nije to dobro napravila, nije bila dobra majka i to mlado oajanje koje se pribliavalo prilazu bilo je dokaz 96

toga. No, onda se Amy uspravila, pogledala prema kui umorno mirkajui i Isabelle se inilo kao da se preobrazila, kao da je odjednom postala netko na koga se moe raunati. Udovi su joj bili dugaki i podjednaki, grudi ispod majice okrugle i lijepe; ni premalene, ni prevelike, tek dio neke ugodne simetrije; lice je izgledalo inteligentno i promuurno. Sjedei nepokretno u naslonjau, Isabelle je osjetila strah. I bijes. Bijes ju je oblio iznenada. Razljutilo ju je tijelo vlastite keri. Ne zato to je bila bezobrazna, ak ni zato to je mnogo mjeseci lagala Isabelle, niti ju je Isabelle mrzila zato to joj je Amy u potpunosti preuzela ivot. Mrzila ju je zato to je djevojka spolno uivala s mukarcem, a ona nije. Bilo je grozno koliko ju je to muilo: sjeanje na onaj dan u lipnju kad joj je Avery, skreui pogled, ispriao da joj je u umi pronaao ker "djelomino razodjevenu". I kako se Averyjevo lice uasno zacrvenjelo kad je dodao: "Potpuno, gore. Nita drugo nisam vidio." (to nije bila istina, Avery Clark je vidio podignutu suknju, dugaka i blijeda, tanka bedra, malo dlaica, vidio je kako je djevojina ruka pohrlila u krilo im je shvatila da su otkriveni; bili su to detalji o kojima je Avery esto mislio, a nije ih spomenuo Isabelle, pa ak ni svojoj eni.) I onda je rekao Isabelle: "Taj se ovjek zadovoljavao njome. Mislim na ono iznad struka." O, siroti Avery! Lice mu je bilo tako crveno dok je mucao te rijei. No, Isabelle je od toga hvatala munina; povraalo joj se. Amy tako izloena; nudei svoje grudi na taj nain... uivajui, elei to. Da nije uivala, ne bi bilo nita bolje - Isabelle je nekako bila potpuno sigurna da je Amy u sve bila aktivno, radosno ukljuena, i zato ju je to rastuivalo. Usprkos primjedbi Arlene Tucker - koju je prije nekoliko godina izgovorila tako autoritativno, da to Isabelle nikada nije zaboravila - kako tinejderke ne uivaju u seksu zato to su spolno nezrele (a otkud Arlene Tucker samo taj podatak?), Isabelle je znala da to nije istina. Znala je to zbog dodira dlanova Jakea Cunninghama koji su je prije mnogo godina ispunili udnjom. Znala je jer se tijekom godina savreno sjeala te iznimne sree. I dok je uznemireno ustajala iz naslonjaa, odjednom je shvatila da je od tog trena sve dosad ivjela uz osjeaj stalnog potiskivanja, uguravanja, prekrivanja bujajuih izbojaka udnje; kako je udjela, udjela, udjela za mukarcem i tim nerazumnim, oajnikim osjetima. A imala ih je Amy. (Kako bi izbjegla djevojku koja se pribliavala kui i iji su se koraci ve uli na verandi, Isabelle je pourila na kat.) Amy je tako zduno branila tog ovjeka. Ne brani se nekoga na taj nain ako mu prije nisi udnjom odgovorila na dodire. A onda te zle insinuacije kad je spomenuo da Amy nije trebalo mnogo pouke, ili to god je drugo grozno rekao onog dana u svome bijednom, praznom stanu. to je htio rei? Da je Amy bila "prirodni talent"? O, Isabelle ju je mrzila. (Zatvorila je vrata spavae sobe, sjela na rub svog kreveta.) Nije bilo fer! A nije bilo fer ni to je morala tih dana sluati o svoj toj slobodnoj ljubavi, kako mladi ljudi ive zajedno, a da nisu vjenani, kako nau nove kad se umore, o tim prljavim, neurednim hipi djevojkama s cvijeem u kosi. Isabelle je itala da na nekim koledima lijenici sada daju pilule svakoj djevojci koja to eli; sve su se te djevojke koristile svojim mladim tijelima kao da su obine igrake. Boljelo ju je. Boljelo ju je vidjeti velike plakate, televizijske reklame, bilo kakve oglase koji su koristili zavodljive mlade ene. inilo joj se da to svi ine. inilo se da se, ma to da se reklamiralo, sve svodilo na seks. Svi su to radili - samo je trebalo pitati. Odozdo se ulo otvaranje kuhinjskih vrata, i onda zatvaranje. "Mama?" "Odmaram se", Isabelle je viknula kroz zatvorena vrata. ula je da Amy zastaje na odmoritu stuba. "Nisam znala jesi li kod kue ili nisi", rekla je Amy.

97

"Kod kue sam." Isabelle je u tiini ula daje Amy jo uvijek tamo. "Jesi li se dobro provela?" pitala je Isabelle na kraju, lica napeta zbog bijesa, skrivena iza zatvorenih vrata sobe. "Bilo je dobro." I ponovno se s odmorita ula tek tiina, kao i u Isabelleinoj sobi; obje su ukoeno ekale. I onda je Amy prela preko hodnika i ula u svoju sobu. Gore je bilo nepodnoljivo vrue. Amy je zatvorila vrata i ukljuila ventilator, usmjeravajui ga prema krevetu, na koji je legla s jed nom nogom prebaenom preko ruba i sa stopalom na podu. Na neki se nain nadala da e razgovarati s majkom. Nakon Stacyna udnog doma, dok je hodala prema prilazu i kad je ugledala majku, osjetila je gotovo olakanje to je kod kue. Osim to to nije bilo olakanje. Zaboravi to. Majka se jo uvijek grozno ponaala. Ali, to je mogla i oekivati? Da e je doekati na vratima i rei: "Duo, volim te, doi da te poljubim?" To nije bila njezina majka. ak i kad je Amy bila mala i dotrala joj uplakana zbog izderanog koljena, Isabelle bi joj rekla da prestane plakati: "Stisni zube i izdri", rekla bi. I sad je leala u svojoj sobi i "odmarala se", to je bila ista glupost jer ju je Amy prije nekoliko trenutaka vidjela pokraj prozora. Tako da nije bilo pravog razloga veseliti se to je kod kue. Nije se veselila domu. Premda ju je to podsjetilo na Debby Kay Dorne, pa se ponovno upitala zato je djevojica tog dana nestala iz kue, zato je jo uvijek nije bilo, zato je nisu nali. Novine su je sada jedva i spominjale. Na televiziji je tjedan prije toga neki tip rekao samo: "Potraga za Debby Kay Dorne nastavlja se" - i to je bilo sve. Amy se okrenula na trbuh. Jezovito je to bilo, zaista. I zato je Isabelle bila tako glupa. Svaka druga majka veselila bi se da joj je ki s nj om, rado bi s njom sjela i priala umjesto da pobje gne na kat "odmarati se". Mogla je onda ostati i dulje s Paulom Bellowsom. Ili kod Stacynih. Osim to ju je Stacy zaista deprimirala, posebno nakon filma, kad su ponovno sile u Stacynu sobu, gdje joj je Stacy pokazala knjigu o seksu koju joj je kupio njezin novi deko. Amy nije ni znala da Stacy ima novog deka, ali je poznavala tog Joshuu, koji je iao u zavrni razred. Kupio joj je tu knjigu o seksu. Imala je crtee koji su davali upute kako to raditi, to je u Amy izazvalo gotovo nepodnoljivu enju za gospodinom Robertsonom. Lik u knjizi imao je bradu kao i gospodin Robertson, a ena dugu, ravnu kosu. Amy se osjetila uasno osamljenom gledajui te crtee u knjizi. (I uznemireno radoznala kako je to zaista izgledalo kod gospodina Robertsona - s kvrgom na vrhu i s malim vreicama na drugoj strani; i s dlaicama.) Rekla je Stacy da mora kui prije nego to se majka naljuti, ali je zapravo eljela otii i puiti u umi, sjesti sama na kameni zid. I onda je naletjela na Paula Bellowsa, to je bilo udno, jer ga je jedva poznavala, a on se ponaao kao da su prijatelji. Htio je uti sve o Stacy, naravno, jer mu roditelji nisu doputali ni da je nazove. Amy nije spomenula novog deka; samo je rekla da je Stacy dobro. "Dobro", rekao je Paul kimajui. "Jer je meni stvarno stalo do nje, zna." "Naravno", odgovorila je Amy. "Hou rei, naravno da ti je stalo." Odvezao je Amy svojim novim autom. "Kako ti se svia?" pitao ju je uz osmijeh. Zubi su mu, ba kao i velike oi, djelovali vlano, veliki su dlanovi milovali mjenja dok je vozio. "O, krasan je", rekla je Amy. "Lijep je." Zaista nije znala to treba rei o novom autu. Taj je auto bio malen, sportski auto; plav izvana, a siv iznutra. "Svia mi se boja", doda la je oklijevajui, dodirujui sivi vinil sjedala odmah kraj noge. "Prede kao maka, zar ne?" rekao je Paul. Kimnula je promatrajui mu usne koje su tako nalikovale Stacynima, bile su pune i izvijale su se gore, glatki obrazi kao da su sjali iznutra, mokri zubi vrlo bijeli. Iziao je na Cestu 4 kako bi joj pokazao kako auto dobro "vue", to je oito znailo da moe vrlo brzo voziti, jer je lupnuo po brzinomjeru da bi vidjela da vozi vie od sto i deset kilometara na sat, pa onda sto i dvadeset, i na kraju vie od sto etrdeset. Dok je uasnuto zurila kroz vjetrobran, inilo joj se da se pod njima asfalt ceste mie poput neke divlje pokretne trake koja je nekontrolirano jurila ispod njih. "Evo", rekao je Paul, cerei se prema brzinomjeru koji je sada trzav om kazaljkom pokazivao vie od sto i ezdeset. "Pravi ljepotan, ova moja bebica." 98

Usporio je. "Jesi li se ikad ovako brzo vozila autom?" Amy je odmahnula glavom. "Uplaio sam te?" Amy je kimnula. "Neu vie." inilo se da mu je zaista ao. "Samo se pravim vaan", rekao je dok su mu obrazi tamnnjeli. "Nema veze", rekla je Amy, sada govorljivija, jer joj je laknulo to se voze sporije. "To je novi auto i sve to. Kad god imam neto novo, volim se, zna, poigrati time." Pogledao ju je nakratko dok je skretao na izlaz s autoceste, vraajui se prema gradu. "Draga si", rekao je jednostavno. "Htio bih ti neto kupiti." "Ma nije potrebno", rekla je zbunjeno. "Ne, stvarno nije." No, on je to zaista elio, vidjela je to, pa su ubrzo uli u parfumeriju, gdje joj je kupio sjajilo za usne i makaru. Sjajilo je bilo skupo. "Ajme", rekla je. "Hvala ti." Na ploniku je stajala zbunjeno, ogledavajui se da joj majka sluajno, nedajboe, ne proe ovuda autom. "Dalje u pjeice", rekla je. "Moram se razgibati." No, inilo se daje Paul sretan, uzbuen. "ekaj malo", rekao joj je i nestao u cvjearnici koja se nalazila odmah do parfumerije. Uskoro se vratio sa strukom ivanica u papirnatom tuljcu. "Za tebe", rekao je, zabljesnuvi je bijelim zubima. "Zato to si dobra prema Stacy. I prema meni. Dobra si osoba, Amy." Amy je sjela na krevet, okrenuvi oznojeno lice prema ventilatoru. Lijepo je kad ti netko kae da si dobra osoba. Zaista jest. Nije znala zato ju je sve to rastuilo. Amy je zaklopila oi pred ventilatorom. U sobi je bilo vrue i mirisalo je na tavan; no, na korijenu kose, gdje joj se vlasite oznojilo, osjetila je studen. Ranije je otpjeaila do srednje kole i, naavi otvorena vrata po kraj dvorane za tjelesni, prela je utihlim hodnicima sve do vrata ui onice gospodina Robertsona, gdje je ostavila ivanice. Stigao je i kolovoz. Nebo je bilo blijedo i svakim se danom inilo sve udaljenije, sve je vie nalikovalo na kupolastu membranu koja se nadima od plinova koje sama isputa. Peg Dunlap, ena iz crkve koja je sjedila u komisiji za boine ukrase i koja je spavala sa Stacynim ocem, provela je jedno od tih vruih popodneva u duanu A&P gdje je bilo hladnije i gdje je neopaeno mogla slijediti gospodu Burrows dok je gurala kolica za kupovinu niz jedan prolaz, pa uz drugi. Nosei sunane naoale, Peg Dunlap razgledavala je glavice salate i promatrala enu svog ljubavnika kako prouava staklenke s demovima i marmeladama. Nije znala zato ju sve to ispunjava takvim uzbuenjem, umjesto nepodnoljivim bolom. Nekoliko kilometara dalje, u stanu na zadnjem katu, ivjela je Linda Lanier, nastavnica panjolskog, koja je ba tada, tog udovino vreloga kolovoskog popodneva bila gola u krevetu s Lennyjem Mandelom, gdje su oboje stenjali i divlje se znojili izmeu zguvani h plahti; ivanice koje je, na svoje iznenaenje, Lenny Mandel otkrio u kolskom hodniku sada su se ljuljale u boci od mlijeka pokraj kreveta. (Gospoi Mandel, koja je nazvala sina u kolu da bi mu rekla da usput, kad se bude vraao kui, donese senf, rekli su da je ve otiao s posla i da se nee vraati.) Preko rijeke, u uredu, Debela Bev imala je problema s utrobom, s probavom. Posljednjih je nekoliko dana, odmah nakon to bi stigla na posao, dobivala greve i jako se nadimala. Hodajui oprezno kroz ured, stiui sfinkter kao da joj o tome ovisi ivot, katkad je osjea la kao da e joj cijeli donji dio tijela eksplodirati - da bi se konano spustila na koljku i otkrila da je ispustila tek glasan vjetar. Apsolutno nita vie. No, barem je imala o emu priati s Dottie. Sigurno nee o NLO-ima. "Bog mi je svjedok", rekla je smjetajui se ponovno za stol. "Onoliko rondanja u mojoj utrobi, ondje dolje." Dottie Brown podigla je pogled, namrtila elo. "Stvarno?" pitala je, a Bev je shvatila da Dottie nije shvatila to je ona rekla, da je neto stajalo izmeu Dottie i ostatka svijeta; neka joj je daljina bljeskala u oku, neka daljina koju Bev nije u potpunosti razumjela; ulo se to u blago pretjeranom naglaavanju rijei "stvarno". 99

Umorilo je to Bev, kao da je plivajui nekoga lovila, kao da je i sama trebala govoriti glasnije, bre, izraajnije, samo da Dottie ne bi potonula. Tipkajui, Bev je gledala pr ijateljicu krajikom oka. Dottieino je lice odavalo fiziku bol; shvatila je to Bev dok ju je promatrala i tipkala. Sjeanje od prije mnogo godina preplavilo ju je - njezina teta, koja je umrla od raka, imala je isti izraz lica kao i Dottie sada, kao da ju je neto iza oiju stalno povlailo unatrag, neka via sila, neto kao... Bev se uznemirila. "Dottie", rekla je. Prestala je tipkati i pogledala prijateljicu. Dottie je iznenaeno podigla pogled. "Dottie Brown, jesi li ti dobro?" inilo se da se Dottieino lice razdraeno trznulo. "Zato pita?" "Zato to mi se ini drukijom", izgovorila je Bev iskreno. "Poznajem te dugo i ini mi se drukijom." "Zaboga", odgovorila je Dottie tiho. "Da je tebi svemirski brod sletio u dvorite, i ti bi se inila drukijom." To ih je odvelo u opasne vode; Bevina se utroba zgrila. Nije vjerovala u Dottieinu priu o NLO-ima, i mislila je da to Dottie vjerojatno zna. No, kad je Dottie razgovarala s nevjernicima (Lenora Snibbens bila je najgora, jer je o tome otvoreno priala), oi bi joj se napunile ozlojeenim suzama i rekla bi tiho da nitko nita ne razumije o svijetu dok mu se to ne dogodi. "Istina je to", rekla bi Debela Bev podravajui prijateljicu i vie se o tome ne bi prialo. "Ali, mislila sam, fiziki", rekla je sada Bev. "Jesi li fiziki dobro? Jo uvijek krvari? Boli li te rana?" "Osjeam je", rekla je Dottie i zapalila cigaretu. "Ne svia mi se to opet pui", dodala je Bev i sama pripaljujui, a Dottie joj je tek dobacila preziran pogled, koji je jasno rekao da Bev o tome nema to govoriti. "Ti si mi bila inspiracija", objasnila je Bev. "Uvijek sam mislila da e, kad odluim prestati puiti, to biti zato to si i ti." "Pa, sada vie nisam inspiracija", rekla je Dottie, oprezno odlaui cigaretu u staklenu pepeljaru i dodirujui prstom jezik prije nego to se dohvatila hrpe omotnica. "Slobodno to zaboravi." Debela Bev polako je izdahnula i prouila si nokte. "Kako je Wally? Pomae li ti oko svega toga?" "Oko ega?" "Pa, to to si imala histerektomiju i sve to. Katkad uje da se mukarci udno ponaaju. Znala sam ovjeka koji je stvarno zaplakao kad je uo da je lijenik njegovoj eni izvadio jajnike. Velika stijena od ovjeka slomila se i plakala. I onda vie s njom nikad nije spavao." "Svi su oni djeca", Dottie je posegnula za cigaretom. "Je, valjda je to tono." Trebala je biti iskrena i rei Dottie da ne vjeruje u cijelu tu priu s NLO-ima i da joj je zbog toga ao. Toliko su dugo bile prijateljice da su trebale i to raspraviti. "Huh", rekla je Bev naginjui se preko stola prema Dottie. "Utro ba mi je opet podivljala." Odgurnula je stolac i ustala. "Oprosti", rekla je, "idem posrati lubenicu." Vidjela je da se suze pojavljuju u Dottieinim oima i da se nije bojala da e ta lubenica prasnuti, Bev bi ponovno sjela. "Stacy je rodila", rekla je Amy. Isabelle je podigla pogled s tanjura i pogledala Amy. "Je li?" Amy je kimnula. "Je li?" ponovila je Isabelle. "Rodila je?" "Da. Rodila je. Nazvala je njezina majka." Amy je ustala i poela spremati sue. "Ispriaj mi." Isabelleine su oi pratile Amy po kuhinji, blijeda lica i s izrazom dosade. "Nema se to priati", Amy je odgovorila, blago slijeui golim, mladim ramenima koja su sjala dok je posezala za tanjurima u maji ci bez rukava. "Rodila je. Kraj." Bilo je udno kako je katkad tih dana razgovarala sa svojom majkom, otvoreno nepristojno, s prezirom. Prije tog ljeta to se nikad ne bi usudila. "Teko da je to kraj", rekla je Isabelle. "Teko." 100

Amy nije odgovorila; mrzila je nain na koji je majka davala takve izjave - umiljene, sveznajue primjedbe, usput izbaene u vlani zrak kuhinje. "Znam poneto o tome, to ti ne zna", katkad bi majka rekla dok je Amy rasla, i ne bi nastavila misao - kao da zbog superiornosti znanja i iskustva, koje joj je s pravom pripadalo, nije smatrala Amy vrijednom da joj se bilo to objasni. "Pria li Stacy ikada o tome?" oklijevajui je pitala Isabelle, savijajui svoju papirnatu salvetu u vrst tuljac, pogledavajui postrance Amy, koja je nastavila raspremati stol. "Pria o emu?" "O posvajanju bebe." Amyno se lice na trenutak zamrznulo kao da se nije mogla sjetiti to je Stacy rekla. "Mislim da se bojala raanja", priznala je premjetajui tanjure u sudoper. "Nije to ba rekla, ali hou rei da se bojala da e boljeti. Ali, njezina mi je mama rekla da je sve bilo u redu." Amy je zamislila onu enu u filmu koji je donio Stacyn otac; divlje iskrivljeno lice, duboko, bolno stenjanje. "Boli li zaista tako jako?" Amy se okrenula od sudopera i iznenadno majci postavila to iskreno pitanje. "Naravno da je neugodno." Isabelle je prestala savijati salvetu i pogledala je kroz prozor. Lice joj je - kako je Amy mogla vidjeti prije nego to se okrenula - izgledalo zabrinuto i pretjerano ranjivo; Amy je steglo oko srca: majka je pokuavala ne zaplakati. Jedno kratko vrijeme uli su se tek zvukovi pranja suda, tekue vode, kripe slavine dok se zatvarala i pribora za jelo koje pada u cjedilo za posue. Isabelle je progovorila. Amy, stojei pokraj sudopera, znala je po zvuku da majka jo uvijek gleda kroz prozor. "Dakle, Stacy nije nita rekla o tome kako je to kad se odrekne bebe?" "Ne." Amy se nije okrenula. Isprala je alicu ispod mlaza vode i odloila je u cjedilo. "Ali, katkad se pitam", dodala je Amy iskreno. "Hou rei, moe proi ulicom pokraj svoga djeteta kad bude imala etrdeset i pet godina i ne znati to. To je stvarno udno, hou rei. No, nisam je nikada upitala je li o tome razmiljala." Isabelle nije odgovorila. "Jednostavno nisam mislila da je trebam pitati, zna." Amy se okrenula, ruke su joj jo uvijek bile pune pjene. Majka je i dalje gledala kroz prozor; spljotena je puna u ovo doba dana ve gubila oblik, pramenovi kose visjeli su joj niz dugi, bijeli vrat. "Mama?" "Ne. Mislim da si bila u pravu to je nisi pitala." Isabelle se okrenula, osmijehom se ispriavajui jer su joj se na licu pojavile suze. Brzo je obrisala lice salvetom koju je drala u ruci. "Ne, potpuno si u pravu", ponovila je. "Ne pitaju se bespotrebna pitanja koja bi mogla nanijeti bol." inilo se sad da se i sama oporavlja; ispuhala je nos, ustala od stola, bacila salvetu u koaru za smee. "Trebala bi je posjetiti", izrekla je Isabelle odnosei sa stola onih nekoliko sitnica koje su jo ostale. "U kojoj je bolnici?" "Misli da je posjetim u bolnici?" "Pa da. Tako sam mislila." "U Arundyju je. Ne, u Hennecocku." Amy je isprala jo jednu alicu, pomiui se da majka u sudoper stavi ostatak pribora za jelo. "Nazovi i raspitaj se kad su posjeti", rekla je slubeno Isabelle i obrisala spuvicom kuhinjsku povrinu. "Odvest u te veeras. Ne brini", dodala je kao da ita Amyne misli, "neu ulaziti s tobom. Ostat u u autu." "Sigurna si?" pitala je Amy. "Nee ti smetati?" "Idi sada." Majka joj je pokazala rukom. "Promijeni majicu. Ova se ini malo prljavom." (Zapravo je otkrivala djevojina sjajna ramena pa se Isabelle neugodno osjeala.) "Ja u nazvati bolnicu." Kad se Amy nakon nekoliko minuta spustila stubama, u istoj bluzi i poeljane kose taman je dovoljno narasla da joj se poela kovrati iza uiju - nala je Isabelle kako stoji u kuhinji i otvara ormarie. "U osam sati", rekla je Isabelle. "Ali mora joj neto odnijeti." "to primjerice?" rekla je Amy. "Ne znam to bih joj trebala odnijeti." 101

"Evo je." Isabelle je iz ormaria izvadila koaricu. "Idemo ubrati cvijee iz vrta i to joj odnijeti." Nekoliko sljedeih minuta radile su zajedno; zapravo je radila Isa belle, a Amy ju je promatrala. Isabelle je obloila koaricu aluminijskom folijom i onda uzela lopaticu, pa su otile do vrta iza kue, gdje je Isabelle kleknula i iskopala busen nevena i zvonia, utiskujui zemlju u koaricu. Radila je revno, iznad usne joj je izbio znoj, kao i u vreicama pod oima; gledajui lice svoje majke, Amy je morala skrenuti pogled. "Ovako e dulje trajati", rekla je Isabelle uspravljajui se i nadlanicom briui lice, "nego da ih samo uberemo." "Osim toga, ljepe izgledaju." Amy je zadivljeno gledala u koaricu. "Zaista lijepo izgleda, zar ne?" Isabelle je mirnula prema koari ci dok se polako okretala. Vratile su se u kuu, gdje je Isabelle nala neku bijelu traku kojom je zavezala masnicu oko ruke koarice i onda karama (ni ona ni Amy se nisu sjetile da su to bile kare kojima je odrezala Amynu kosu) nakovrala krajeve trake, tako da su dvije bijele spirale visjele iznad plavih i utih cvjetova. Bolnica je bila privatna i nije bila stara. Izgledala je vie kao neka diskretna , moderna uredska zgrada. Smjetena dalje od glavne ceste, imala je samo dva kata i niz malih prozora u ravnoj liniji preko cementnih zidova. Prednja su vrata bila od stakla, ali zatamnjenog, i dojmila su se radoznale Amy, koja je zurila kroz vjetrobran. Isabelle je zaustavila automobil u kutu parkiralita. "to da sada radim?" pitala je Amy, drei u krilu koaricu s nevenima i zvoniima vlaga je ve prodirala pa ju je osjeala na butinama. "Nikad prije nisam bila u bolnici." "Samo im reci da si dola vidjeti Stacy, kako joj je ve prezime." "Burrows. Putaju li djecu unutra?" "Ima esnaest godina", rekla je Isabelle, procjenjujui Amy oima. "No, ako netko pita, mislim da moe rei da ima osamnaest. Prola bi." Amy je bacila pogled na majku; nije bilo uobiajeno da Isabelle predlae laganje. Poela je otvarati vrata, a onda zastala. "A to ako k Stacy - budui da je rodila, a nije trebala - ne putaju posjetitelje?" Isabelle ju je prazno pogledala. "Ne bi imali na to pravo", rekla je. "Je, ali to ako ne putaju?" "Onda reci da si lan obitelji. Ako ba mora." "Dobro." I ponovno je Amy zastala. "A to e ti raditi? Ima li to za itanje?" Isabelle je zatresla glavom. "Samo idi." Promatrajui Amy kako hoda parkiralitem (mornarskoplave kratke hlae iz Searsa dobro su se slagale s bijelom bluzom), Isabelle je u Amynu koraku iznenada prepoznala ono isto oklijevanje kao dok je bila mala. U ugodnoj simetriji nogu koje se udaljavaju, Isabelle je vidjela poznato zabacivanje desnog stopala unutra; neki apat srameljivosti - kao i uvijek - u tom jedva primjetnom nesavrenstvu koraka, kao da je djevojka u sebi nosila osjetljive, neizreene rijei: "Bojim se." Proli su je trnci, jer je bilo neobino istodobno vidjeti obje te slike: lea odrasle osobe s koaricom cvijea u ruci i malu, kovravu djevojicu koja hoda prilazom kui Esther Hatch, prstiima steui glavu plastine lutke. Amy nitko nije nita pitao. U tihim se hodnicima inilo da su sestre pospane i nezainteresirane dok su joj rukom odmahivale upute. Stacy je bila sama. Sjedila je uspravno na krevetu s praznim izrazom oekivanja na licu, koji se razlio u uenje kad je vidjela Amy. "Bok", rekla je Stacy. "O, Boe, bok." Ispruila je ruke kao dijete koje eli da ga se podigne i koarica s cvijeem riskirala je unitenje usred gungule nervoznog smijeha, saginjanja i ljubljenja, ali je u posljednji tren spaena i smjetena u Stacyno krilo. Pregledala je koaricu sjajnih oiju. "Amy, ba je lijepo." Djevojke su zajedno promatrale mali vrt u Stacynu krilu, jedrinu nevena, suzdranost zvonia koji su ve pognuli glavice. "To je moja majka napravila za tebe", rekla je Amy. 102

"Tvoja majka?" Amy je kimnula. "To je jebeno neobino." Amy je ponovno kimnula. "Roditelji su tako udni." Stacy je polako tresla glavom, stavljajui koaricu na stol pokraj kreveta. "Moji su zaista bili divni kad sam dobila trudove, ali kad sam se danas popodne poela dosaivati - jer te sjebani doktori dre tu tri dana - zamolila sam roditelje mogu li mi iznajmiti televizor pa su to odbili." "Kako to?" "Tko zna. Vidi, povezuju ti grudi." Stacy je otvorila bolniku spavaicu da pokae Amy kako su joj grudi povezali trakama bijele tkanine. "Boli ko sto vragova." "To su ti roditelji napravili?" "Ne, bolniarke. Jer e mi navirati mlijeko ili takvo to." Amy se okrenula i ogledala se po sobi; bila je kvadratna, sterilna, razoaravajua. Oklijevajui je sjela na rub plavoga vinilskog stolca uza zid, ali je Stacy rekla: "Ne, ne. Sjedni ovdje", lupkajui po krevetu i premjetajui noge. Amy je ustala i sjela na krevet. "Izgleda isto", rekla je prouavajui prijateljicu. "Ali jo uvijek trudno." Kroz plahte se jasno nazirao Stacyn nabubren trbuh. "Znam. Treba neko vrijeme da maternica splasne ili takvo to. Imam nevjerojatno jebeno jake greve, kao mjesenica. Prije nekoliko sati morala sam pikiti pa su me stavili na gusku i izala je cijela gruda krvi, veliine grejpa. Mislila sam da umirem, ali je sestra rekla da je to normalno nakon poroaja. Valjda je to ono to make pojedu. Hou rei, zna, to bih pojela da sam maka." Neko su vrijeme utjele. Onda je Amy rekla: "Dakle. Dobro je to nisi maka." "Zaista." Stacy se igrala dugmetom koje je zujalo kad ga je pritisnula, pa se zaglavlje kreveta podiglo tako da je gotovo sjedila. "Evo", rekla je, pomiui se jo malo, tako da je sada Amy sjedila (ili napola leala) na krevetu pokraj nje. "Daj, ja u to." Amy je sama pritisnula dugme pa su im se tijela sputala. Ponovno je pritisnula, pa su se podizale. "Gdje su ti roditelji?" pitala je. "Doma, valjda. Mislim da je mama cijeli dan pila." Stacy je zurila u Amyne noge na plahtama. "Bila je super, i onda je zaspala u tom stolcu. Otac ju je odvukao doma, posrtala je. Mislim da je zaista mnogo popila." Amy je pritisla dugme pa su im se noge polako podizale. "Nisam znala da ti mama pije. Majka gospodina Robertsona je pila." "Tko je gospodin Rob... O, da, onaj na zamjeni. Moja majka pije u posebnim prilikama." Amy im je spustila noge i pogledala u strop; bio je napravljen od bijelog materijala nalik kartonu s malim rupama. "Je li netko ve rekao Paulu?" "Moja mama. Htio je doi u bolnicu, ali smo rekli da nema anse." "Vidjela sam ga neki dan", poela je Amy. "Povezao me u autu." Stacy je umorno odmahnula rukom. "Paul", rekla je. "Ne elim misliti o Paulu." "Dobro." Amy je i dalje gledala u strop. "Prestala sam raditi u tvornici. Moj me ef, onaj upak Avery Clark, mrzi pa je rekao da vie nemaju novca. Trebala si ga vidjeti, Stacy. Nema dosadnijeg ovjeka. Zna da se ne seksa, osim moda jednom ili dvaput u ivotu, samo da bi napravio klinca." "Moda bi se zaudila", rekla je Stacy. "Ljudi su udni. Ljudi uvaju svakojake tajne o kojima ne bi ni sanjala. Moj je otac jednom imao pacijenta - ne u Shirley Fallsu - koji je bio olienje normalnoga i ispravnoga. Bio je vlasnik banke ili takvo to. I plaao stvarno skupim prostitutkama samo da se skinu i guraju jaje niz hodnik k njemu." Amy se okrenula prema Stacy. "udno, a?" rekla je Stacy. "Nita seksa, tek gurati jaje niz hodnik. ula sam kad j e to otac jedne noi ispriao majci. "Mislila sam da psihijatri ne smiju priati to im se kae." "Glupost", rekla je Stacy. "Nikad ne vjeruj psihijatru. Sviaju mi se tvoje sandale. Oduvijek su mi se sviale." 103

Zajedno su zurile u Amyna stopala. "Ja ih oduvijek mrzim", rekla je Amy. "Mrzim svu svoju odjeu. Kao te glupave kratke hlae iz Searsa samo zato to mi majka ne da nositi odrezane." "Odjea", razmiljala je Stacy. "Jo malo pa u moi nositi normalnu odjeu." "Mrzim svoju majku", rekla je Amy, iznenada preplavljena jakim osjeajem gaenja prema svojim kratkim hlaama. "Hou rei, lijepo od nje to ti je napravila koaricu s cvijeem, ali stvarno je udna. Mrzim je." "Je", rekla je Stacy leerno. "I ja mrzim svoju." Okrenula se licem prema Amy. "Zna to?" proaptala je. "Jedna od bolniarki dala mi je bebu u naruje. Nisam to smjela, ali jedna ga je od nonih bolniarki rano ujutro provercala i pustila me da ga neko vrijeme drim." Stacyne su plave oi zurile u Amyne. "Prekrasan je", proaptala je Stacy. "Kad bude izlazila, proviri kroz staklo u djeju sobu. U posljednjem je redu, u desnom kutu. Tako mi je ta bolniarka rekla. Znat e koji je jer ima veliku glavu punu crvene kose." Stacy je zatresla glavom. "Stvarno je lijep." Kui su se vozile u tiini. "Dobro je", rekla je Amy ulazei u auto i nakon toga nita vie. Okrenula je lice prema prozoru, a Isabelle ih je, koja je jednom ili dvaput otvorila usta da neto upita, zatvorila. Ve je pao mrak. Prolazili su pokraj kua, stranjih vrtova, po dignutih bazena jedva vidljivih u maglenom sjaju ulinih svjetiljki, svjetala auto mobila i osvijetljenih prozora na kuama. Gdje je bio gospodin Robertson? Auto ispred njih ukljuio je migavac na sljedeem izlazu s ceste, malo crveno svjetlo jo je mirkalo dok se sputao niz izlazni put. I onda su neko vrijeme prolazili samo pokraj drvea, smreka i borova, uspravnih u mraku. Amy je sjedila pokraj majke u toj mlijenoj, veernjoj tami i zamiljala se kako gola kotura jaje po dugom hodniku od borovine na ijem kraju ui ovjek u poslovnom odijelu (nalik onom akonskom, kad po crkvi raznose plitice za milodar) i izgleda normalno, osim te oajne udnje na licu. "Jo jedno", proaptao je moleivo, "zakoturaj jo jedno", i ona je posluala; dobro bi to radi la, polagano, nezainteresirano ga promatrajui. Namirisale su rijeku; ulazile su u Shirley Falls. "Vidjela sam bebu", priopila je Isabelle. "Nisam smjela, ali mije Stacy rekla gdje je pa sam provirila kad sam izlazila." Nije majci ispriala kako je stajala u bolnikom hodniku i aptala molitvu kroz staklo, blagoslivljajui uspavana crvenokosa djeaia o kojem nikad u ivotu vie nita nee saznati, govorei mu da ga je gledala kako raste u majinu trbuhu za vrijeme uine na onom njihovu mjestu u umi, i zaklela se da e ga zauvijek voljeti. Isabelle nita nije rekla. Dovezle su se na kolni prilaz u potpunoj tiini.

20
Avery Clark uzeo je tjedan dana slobodno. Radio je to svakog kolovoza, iznajmljujui uvijek istu kolibu na jezeru Nattetuck, u planinama; lovio bi ribu sa svojim sinovima, plivao s Emmom oko uskog doka, pekao kobasice i leao u platnenoj lealjci izmeu dva bijela bora. Ta su se sretna vremena svake godine biljeila hrpom fotografija koje bi Avery sa suzdranim oduevljenjem pokazivao Isabelle nakon to bi ih na pauzi podigao u ljekarni na drugoj strani ulice. To bi joj uvijek slomilo srce. Stojei pokraj njegova stola, gledajui te slike (drala ih je oprezno za rubove da ne bi ostavila mrlje od pr stiju na Emminim leima dok s doka ulazi u kanu), Isabelle bi rekla: "O, Avery, ovo je posebno dobro, hou rei - ovdje si dobro ispao" i nasmijeila bi se na sliku Averyja nagnuta nad amac s veslima dok tapom izvlai ribu. Grge. Kimnula bi dok bi objanjavao da su tog dana dugo ribarili, puna dva sata, a da nijedna riba nije zagrizla. "O, zamisli", rekla bi ona. Sada, tog posebno vrelog i groznog kolovoza, kad je rijeka leala mrtva i kad je smrdjela do bezbojnog neba, njezina ki jedva da je s njom razgovarala, a ni Avery nije mnogo rekao ("uvaj utvrdu, Isabelle", bilo je sve to je smislio kad je u petak odlazio); pitala se hoe li joj ove godine pokazivati slike s jezera kad se vrati. Znala je, jer je ula kad ga je Bev pitala, da

104

e mu se sinovi pridruiti premda su ve obojica zavrili studij. "O, da", rekao je. "Mislim da emo onamo jednog dana voditi i unuke. Jezero Nattetuck obiteljska je tradicija." "Ba lijepo", odvratila mu je Bev lijeno kimajui, a Isabelle joj je pozavidjela na nedostatku zanimanja. Za nju je imao tek veselo "uvaj utvrdu, Isabelle". Premda mu je u oima vidjela da je svjestan da taj zadatak ovih dana nee biti lagan, zbog novih zavada i onih starih koje su se zakuhavale u uredu, zbog saveznitava koja su se sklapala i razvrgavala. Rosie Tanguay i Lenora Snibbens, koje vie od godinu dana nisu razgovarale, navodno zbog toga to je Lenora svima ispriala svoj san u kojem je Rosie izvela striptiz u dvorani pote (Rosie se uvrijedila ne toliko zbog toga to je Lenora ispriala taj san koliko zbog toga to se Lenora pri tome izrazito dobro zabavljala), na poetku ljeta su pokazivale znakove da e smiriti napetosti, sloivi se jednog dana - mirnim, ugodnim tonom - da su zbog vreline previe pospane. No, s NLO-ima Dottie Brown vratilo se i staro neprijateljstvo. inilo se da Rosie nije jedina na koju je Lenora bila spremna skoiti. Zbog tko zna kojih razloga, Lenora nije mogla podnijeti ne samo ideju NLO-a u svojoj blizini ve oito i sve one koji su izabrali vjerovati da bi takvo to moglo postojati. Kad bi se koja ena u kantini umorno ogledavala oko sebe i rekla tek: "Gdje sam ostavila pepsi?", Lenora je morala sarkastino odgovoriti: "Moda su je oteli izvanzemaljci". I dok ni Debela Bev ni Isabelle nisu bile sklone vjerovati u Dottieinu priu, obje su se svrstale na "Dottieinu stranu". I obje je ivciralo to to Lenora Snibbens neprekidno ljulja taj ve klimavi brod. "Zato jednostavno ne zavee?" Bev je promrmljala Isabelle jednog dana kad su zajedno izlazile iz kantine. U kratkoj tiini, koja se spustila na zaguljivu prostoriju kantine, Lenora je rekla, ne diui pogleda: "Jesi li vidjela jo koji svemirski brod, Dottie?" Bilo je to okrutno; nije se moglo opravdati. Nepotrebno. To bi se moda moglo oekivati od Arlene; ona je pod obojenim obrvama nosila takvu zlobu (kao to su neki mislili), ali Lenora - inae dobronamjerna, izbaenih zubi i brbljava ... sve je iznenaivala upornou oko te teme. Dottie Brown pocrvenjela je i onda joj se lice zgrilo i poela je plakati. "A, daj, Dottie. Daj, borati." Lenora je prstima nestrpljivo lupkala o linoleum stola. Morala se sada baviti s vie stvari nego to je oekivala, no zbog neugodnosti je, na nesreu, dodala i: "Hajde, Dottie. Odustani vie." Dottie je odgurnula stolac i izila iz sobe. Slijedei je, Debela Bev glasno je promrmljala prema Isabelle, ali zabacujui glavu u Lenorinu smjeru: "Zato jednostavno ne zavee?" To je bila istina. Lenora je trebala zavezati. Ako je Dottie Brown, ili bilo koja od njih, htjela na poslu priati da je upravo vidjela dvanaest bijelih klokana kako prelaze most - pa to se to ikoga ticalo. Mogao si misliti da je skrenula, no pristojna bi osoba to jednostavno preutjela. Isabelle je sjela za svoj stol. "Slaem se, Bev. U potpunosti." Bev je krenula u toalet pobrinuti se za prijateljicu, a Isabelle je poela tipkati pismo, pravei mnogo pogreaka. Osjeala je da joj u gru dima treperi panika, kao da zamjenjuje nastavnika u razredu koji je iznenada podivljao, a ravnatelja nema. to ako te ene potpuno polude? (A kako i ne bi, mislila je Isabelle, ija se ruka ve pomalo tresla; bilo je tako uasno, uasno vrue.) to ako se razulare i Avery se vrati i nade totalni kaos? "uvaj utvrdu, Isabelle." Nije to bila njezina odgovornost, zaboga! Averyja su plaali da odrava red u uredu; nisu plaali nju. Isabelle je izvukla list papira iz pisaeg stroja i ponovno zapoela tipkati pismo. U toaletu se u meuvremenu dogaalo neto nezamislivo: Lenora Snibbens, koja je slijedila Dottie Brown oblikujui u glavi neku nejasnu ispriku, uasnula se kad se Dottie okrenula od umivaonika i udarila je po gornjem dijelu gole ruke. Udarac se nije uo jer je Dottie postrance udarila dlanom, no Lenora je istog trena vrisnula, odmaknula se, da bi odmah potom koraknula naprijed i Dottie pljunula u lice. Nije to bilo mnogo pljuvake. Lenora je bila previe uzrujana da bi u ustima prikupila neku znaajnu koliinu sline, no gesta je bila jasna, a nekoliko je kapljica prsnulo kroza zrak, palo na Dottieine obraze, to je ona odmah ustro obrisala, jecajui: "Ti odurna pritava krmao!" 105

Na spomen njezina nesretnog tena, Lenora je ponovno pljunula, no zbog mahnitosti ispalo je to tek divlje frfljanje usnicama, poput djeteta koje se duri. Debela Bev stajala je pokraj umivaonika i svjedoila svem tom uasu te je krenu la stati izmeu njih, viui glasom kojim se nije koristila otkad su joj keri bile adolescentice: "Smjesta prestanite, obje!" Nekoliko trenutaka poslije Debela Bev nagnula se nad Isabellein stol, da je obavijesti da e odvesti Dottie kui i kako se ni ona sama popodne moda nee vraati na posao. "Naravno", rekla je Isabelle uznemireno, ne znajui stoje izazvalo takvu odluku. "Naravno, Bev." Lenora Snibbens vratila se za svoj stol i sjela, oiju punih suza, odbijajui ita rei. Ured je preplavila tiina. ulo se tek zujanje ventilatora na prozorima, premda se inilo da je i taj zvuk priguen, kao da su i sami ventilatori postali oprezni i obazrivi. Poneki je stolac zakripao, poneki se ormari s registratorima zatvorio. Lenora je dvaput ispuhala nos. Isabelle je podigla pogled, vidjevi da je Bev poziva rukom iz hod nika. Uzela je torbicu iz ladice i tiho izala u hodnik, kao da ide u toalet. Bevin auto nije htio upaliti. Mislila je da je to imalo veze sa egom, zato to se auto cijeli dan prio na parkiralitu. Obino se nastojala parkirati u kutu ispod drveta, ali je danas to mjesto bilo zauzeto. To nije bilo nita vano, obratila se ona Isabelle (debela je ruka brisala oznojenu naunicu), osim to je Dottie ve sjedila u autu i morala je kui. Bev je mislila da Dottie ima ivani slom, ali sada je bilo vano samo daje se odveze kui. Kad je rekla Dottie da e nazvati Wallyja na posao, Isabelle je podigla ruku. "Hajde", rekla je. "Idemo." Dok su izlazile s parkiralita, pred njima je svjetlucala vreli na. Dottie sjedila je naprijed pokraj Isabelle, smirena i bezizraajna. Debela Bev sjedila je otraga, rairenih nogu, drei ruku s cigaretom na prozoru. Isabelle je vozila oprezno kao da joj se upravo procjenjuju vozake vjetine. Podsjetilo ju je to na onih nekoliko puta, dok je Amy jo bila mala, kad je volontirala vozei djecu na kolske izlete; tako je pretjerano oprezno sjedila za volanom vozei pun auto umorne, svirepe djece. "Udarila sam je", rekla je Dottie glasom bez tona, okreui lice djelomi no prema Isabelle. "Molim?" Isabelle je ukljuila migavac. Auto iza njih vozio je preblizu; Isabelle je mrzila kad su je tako nablizu slijedili. "Udarila sam Lenoru. U toaletu. Je li ti Bev ispriala?" "Ne. Zaboga." Isabelle je pogledala u retrovizor; Bev joj je vratila poraen pogled. "Stvarno? Udarila si je?" Isabelle se sada okrenula prema Dottie, koja je kimnula. "Pljesnula po nadlaktici." Dottie je dotaknula vlastitu ruku da po kae gdje, i onda poela kopati po torbici traei cigaretu. "Dakle." Isabelle je o tome razmiljala dok je skretala udesno kod znaka za obvezno zaustavljanje. "Svatko ima toku pucanja", rekla je velikoduno i neoekivano. "Pa joj je Lenora pljunula u lice." Debela Bev dodala je sa stra njeg sjedala, kao da ju je ohrabrilo Isabelleino odobravanje. "O, Boe sveti." "Nije ona kriva", konano je rekla Dottie uzdiui. "Udarila sam je." "Nije to isto", odgovorila je Isabelle, jo uvijek uznemirena zbog vonje, a posebno jer ju je jo vie pokolebala ideja o dvjema odraslim enama kako se tuku i pljuju. (Boe blagi, mislila je.) "Udaranje je drukije. Naravno da nije u redu udariti nekoga", dodala je brzo Isabelle, borei se opet sa slikom hrpe djece u autu dok je skretala na cestu koja je vodila do Dottieine kue. "No, barem je", zastala je traei rijei, "barem je isto. No, pljuvanje. Blagi Boe." "Dottie joj je rekla da ima pritavo lice", Bev je izvijestila sa stranjeg sjedala, a Dottie je to mrko potvrdila kimajui glavom i ne gledajui Isabelle. '"Odurna pritava krmaa ", rekla je Dottie da bi izvjetaj bio toan. Duboko je uvukla dim. 106

"A joj", rekla je Isabelle. "Ajme meni." Oprezno je upravljala autom niz uski, seoski put. "Ajme meni", ponovila je. "Sljedea lijevo", Dottie ju je usmjeravala. Prilaz je bio dugaak i sputao se u zavojima prema rijeci. Bilo je to lijepo mjesto, okrueno poljima i skupinama javora ispred kue. Isabelle je znala da je to bilo nasljedstvo; Dottie si ne bi mogla priutiti takvu kuu. Trebalo ju je popraviti, vidjela je kad se zaustavila ispred ulaza. Ograda verande sjedne je strane propala; siva se boja poela ljutiti mnogo prije tog ljeta. Sve je to uznemirilo Isabelle, ba kao i pogled na zahrali kamion koji se oito godinama nije pomaknuo, ve se smjestio u korov malo dalje od kue. "Ostanimo malo sjediti", rekla je Dottie, pogledavajui Isabelle srameljivo i upitno. "Naravno", odgovorila je Isabelle. Ugasila je motor. Sjedile su tiho na bezbojnoj vrelini. Na Dottieinu licu stvarale su se kapljice znoja, a Isabelle joj je iznenada rekla, obazrivo je promotrivi: "Dottie, smravjela si." Dok je to izgovarala, prazan prostor izmeu Dottieine ruke i rukava bluze uini joj se poznatim; Isabelle je to nedavno primijetila na sebi ogledajui se u izlogu duana A&P. Dottie je bezvoljno kimnula. "Mislila sam da se nakon histerektomije deblja", rekla je Bev stijenjena na stranjem sjedalu. "Kad smo ukopili Chippie, nadula se poput balona." Dottie je naslonila glavu otraga na sjedalo, kao da je kod zubara, i prestala se opirati. "Mene su ukopili", rekla je. "O, Boe." Poela je glavom ljuljati, polako naprijed i natrag. "Dottie. Uasno mi je ao." Bev je bacila cigaretu kroz prozor na ljunak prilaza i nagnula se naprijed da dotakne prijateljiino rame. "Sranje", rekla je, "kakve sve gluposti ovjek izgovori." I onda prema Isabelle: "Oprosti na izrazu." Isabelle je blago kimnula glavom, stisnuvi usnice, da bi tako pre nijela poruku: Ne budi smijena, Bev - zaboga, govori kako eli. (Premda joj se nekako, zaista, nije sviala rije "sranje".) No, Dottie je plakala. "Dobro sam, stvarno", rekla je dok su joj suze tekle pokraj nosa. "Ne smeta mi, stvarno." "O, zaboga, mogla bih se sada ubiti", rekla je Bev, istinski uzrujana to je izrekla rije "ukopiti"; uz vrat i po licu ponovno joj je izbio znoj. Naslonila se unatrag, odiui prednji dio svoje bluze. "Dottie Brown, trebala si to operirati. Nisi mogla nastaviti nasmrt krvariti svakog mjeseca. Ta je cista bila veliine dinje." Dottie je i dalje koturala glavom po naslonu sjedala. "Nije to to", rekla je. "Ima jo." Bev i Isabelle razmijenile su su pogled, a zatim pogledale kroz prozore, promotrile nokte, ponovno nakratko bacile pogled prema Dottie; strpljivo su ekale. Bev, znojei se sada ve intenzivno, nije se usudila otvoriti vrata automobila, nije se usudila prekinuti ma to da je Dottie namjeravala rei premda su joj noge ispod hlaa bile natoplje ne znojem i bila je sigurna da e, kad izie iz auta, izgledati kao da se pomokrila. "Moda je to bio san", konano je rekla Dottie. "Ne znam jesam li to zaista vidjela. Ba sam itala o nekome u Hennecocku tko je rekao da je vidio NLO i onda sam zaspala. Tog dana u mrei. Moda je to bio san." Bev se ponovno nagnula naprijed. "Dobro je", rekla je. "Snovi se mogu initi stvarni." Osjeala je golemo olakanje jer je Dottie ovo priznala, no Isabelle je, koja je s prednje g sjedala bolje vidjela Dottieino lice, osjetila val predosjeanja. "Dobro je", rekla je iskreno Debela Bev, i dalje tapui Dottie po ramenu. Dottie je sklopila oi. Isabelle su ti kapci djelovali kao vrlo goli, kao da je izloen neki intimni dio Dottie, ta tanka mesnatost na njezinu licu. Rekla je: "Nita nije dobro." "Prohujat e", Bev ju je uvjeravala. "Svi su mrzovoljni zbog te vruine. Jo nekoliko tjedana i nitko to vie nee spominjati. One tuke u uredu nai e neto drugo." Isabelle je podigla ruku, odmahujui glavom prema Debeloj Bev. Dottieine su oi jo bile sklopljene; ljuljala se polako cijelim tijelom, naprijed-natrag. Isabelle je s Bev izmijenila zbunjen pogled; onda se nagnula i stavila svoju ruku preko Dottieina tankog zapea. "Dottie, to je?" Isabelle je proaptala.

107

Dottie je otvorila oi i pogledala Isabelle u lice. Otvorila je usta pa ih zatvorila; na usnama su joj visjele niti sline. I opet je Dottie otvorila usta, ponovno ih zatvorila i odmahnula glavom. Isabelle je polako pomicala ruku gore-dolje po ruci uznemirene ene. "Dobro je, Dottie", ponovno je proaptala Isabelle. "Nisi sama. Mi smo tu." Rekla je to jer se toga najvie bojala - ostati sama s tugom; no, nije mogla objasniti zato je uope ita govorila, jer je ve godinama poznavala Dottie Brown s pristojne, uvijek iste udaljenosti, a sada je dola do tolike intimnosti da miluje ruku te sirote ene tog poslijepodneva jednoga radnog dana, u autu vruem kao penica. No, inilo se da joj rijei postiu uinak; olabavio se neki ep u Dottie, jer je poela tiho plakati i kimati glavom ne tresui se vie. Nakon nekoliko trenutaka obrisala je dlanom lice, poput djeteta razmazavi suze po prstima. "Imate li papi r?" pitala je. "Papir i olovku?" Bev i Isabelle poele su odmah kopati po torbicama i uas su pronale olovku, staru kuvertu i papirnatu maramicu pa su ih stavile u Dottieine mokre dlanove. Dok je Dottie pisala, Isabelle je esto pogledavala Bev, koja je lagano odobravajue kimala; taj grozni strah, te poroajne muke, zapravo, konano raaju... to? Dottie je prestala pisati i zapalila cigaretu, onda dodala kuvertu Isabelle, koja nije htjela uzurpirati Bevin status "prave" prijateljice te je kuvertu drala tako da je i Bev moe vidjeti. itanje nije trajalo dugo. Bev je glasno udahnula; studen joj se ovila oko oznojena tijela. Isabelleino je srce vrlo brzo kucalo dok je presavijala omotnicu napola i onda jo jednom, kao da eli sakriti te uvredljive rijei. Niz Bevino lice tekle su suze. "Mrzim ga", rekla je tiho. "Oprosti, Dottie, ali ja ga mrzim." Dottie se djelomino okrenula prema Bev. "ao mi je", ponovila je Bev kad je vidjela da je Dottie gleda. "On ti je mu i znam ga godinama, ali ti si mi najbolja prijateljica i nemam prava to rei, nije to moja stvar, ali ponovit u. Mrzim ga." "U redu je", rekla je Dottie. "I ja ga mrzim." Okrenula se naprijed. "Osim to ga ne mrzim." Isabelle je utjela. Zurila je u upravljaku plou, u dugmad radija. Znala je da Dottie ima tri sina. Sada imaju ve vie od dvadeset godina; znala je da vie ne ive kod kue. Jedan od njih je, prisjetila se Isabelle, otiao u Boston i razmiljao oeniti neku djevojku. Isabelle je pogledala kroz vjetrobran prema kui koja se prostirala ispred njih i zamislila Dottie kao mladu enu i majku, prije mnogo godina, u kui punoj buke i ivosti; njih petero u boinim jutrima (ne, estero njih - pretpostavljala je da je i Bea Brown esto tome prisustvovala), uurbanu Dottie s uvijek tako mnogo posla. "To je tvoj cijeli ivot", Isabelle je rekla Dottie. Dottie ju je tuno pogledala i inilo se da joj je u vlanim plavim oima bilo neto izvanredno lucidno dok je gledala u Isabelle. "Tako je", rekla je. "I jo dok si bila u bolnici", rekla je Bev uz tiho strahopotovanje. "O, Dottie. Grozno je." "Da." Dottiein je glas sada bio nejasan i transcedentalan; premda je vjerojatno samo bila umorna. Bev je bilo muno. "Uimo", rekla je otvarajui vrata auta. (Konano.) "Ako budemo sjedile na ovoj vruini, mogle bismo umrijeti." I mislila je tako; bila je potpuno svjesna svoga zdravstvenog stanja: bila je debela i puila je, nikad nije vjebala, nije vie bila mlada, i na toj je vrelini maloas doivjela ok. Ne bi bilo neko posebno iznenaenje svemiru kad bi se ba sad sruila i umrla, a da se to i dogodi, mislila je ogoreno, s mukom izlazei iz auta, dok su joj pred oima plivale crne toke (hlae su joj zaista bile mokre), okrivila bi za to samo i jedino Wallyja Browna. O, kako joj je bilo muno. "Nije me briga ako umrem", Dottie je to rekla istim dalekim gla som, jo uvijek sjedei u autu. "Znam", Bev je otvorila Dottieina vrata i uzela je za ruku. "Ali moda e te biti briga poslije. I osim toga..." Suze su ponovno potekle iz Bevinih oiju, kad je osjetila kako je Dottie lagana, kako su joj ruke zapanjujue mrave, kad je vidjela crveno obrubljene plave oi te 108

ene koju je tako dugo poznavala i kad joj se iznenada uinilo da je Dottieina smrt, a ne njezina, stvarna i bliska i mogua. "Nedostajala bi mi jako", zavrila je Bev. "Nedostajala do bola, Dottie Brown." Sve je ovo Isabelle bilo udno. Nije imala pojma oekuje li se i od nje da ue u kuu ili e Bev potpuno preuzeti stvari. Ipak, inilo joj se nepristojnim jednostavno se odvesti kad je ve svjedoila neemu tako osobnom. "Isabelle", rekla je Dottie izvan auta, stojei pokraj Debele Bev i zurei u Isabelle kroz otvoren prozor. "Doi u kuu. Voljela bih da doe." Bevin je glas prekrio Dottiein. "Da, Isabelle. U svakom sluaju doi s nama." Kuhinja ju je zbunila; zbunila ju je njezina prva reakcija. U jednu je ruku prostorija bila divna; veliki prozori iznad sudopera prikazivali su blijeda polja u daljini, a na prozoru red pelargonija. Zbirka rukom naslikanih alica na polici inila joj se poznatom i ugodnom, ba kao i stolica za ljuljanje pokraj natrpane police s knjigama, gdje su se prosipale duge grane filodendrona. Siva maka spavala je u stolici za ljuljanje i dobro se uklapala u cijelu sliku, no ipak si Isabelle nije mogla pomoi da se na neki nain ne osjea obeshrabreno. Jer, soba joj je smrdjela po maki; vidjela je kutiju s pijeskom (brzi pogled uhvatio je sliku smeih gomolja u ljunku - kako itko moe ivjeti s time u kuhinji?). Jednako uznemirujue bilo je to to su gipsani zidovi imali rupe. I vidjeli su se otrcani ostaci tapeta. Sigurno su upravo renovirali prostoriju, mislila je Isabelle, diskretno se ogledavajui, premda ni Dottie ni Bev to nisu spomenule. Dottie je otila ravno do stolice za ljuljanje i izbacila maku pa od luno sjela, odmah palei cigaretu i bacajui ibicu u jednu od tegli s pelargonijama. "Ledeni aj je u hladnjaku", promrmljala je, zatvarajui oi i ispuhujui dim. Debela Bev se oito osjeala kao kod kue (Isabelle joj je na tome zavidjela, na prijateljstvu tako intimnom da se po tuoj kuhinji kree s istom lakoom kao po svojoj), donijela je au ledenog aja i dodala je Dottie. "Popij to", zapovjedila je. "Pij mnogo tekuine, Dot. Nemoj dehidrirati." Dottie je otvorila oi i umorno pogledala u au. "Kae da razmiljam o svim onim dobrim vremenima koja smo imali." Dottie se inila zbunjenom. "No, on ne razumije. Sada vie nema dobrih vremena. Nema dobrih uspomena." "Naravno", rekla je Bev, stavljajui au ledenog aja ispred Isabelle, prekidajui se na as kako bi i Isabelle opremila kratkom, autoritativnom zapovijedi da i ona mora piti tekuinu. "Razumijem to. Naravno. To samo mukarac ne razumije. Oni su kreteni, zaista jesu." Isabelle je pijuckala aj. (Nedostajalo je eera, ali ona nikad ne bi traila.) Nakon nekoliko trenutaka polako je rekla: "Razumijem kako ti je to pokvarilo sve uspomene." I zaista je razumjela. Jasno je to vidjela. Bog joj je svjedok da se cijeli ivot moe raspasti i da se to upravo sada dogaa Dottie, gotovo naoigled. To je Isabelle zaista mislila kad je u autu rekla Dottie: "To je tvoj cijeli ivot." I zato su Dottieine plave oi u tom trenutku tako lucidno odgovorile, jer je to bila istina. Cijeli ivot izgraen s tim ovjekom, svake godine novi sloj sve do ega? "Sigurno se osjea kao da su ti izvadili utrobu", rekla je tiho Isa belle i Dottie joj je dobacila pogled pun iskrene zahvalnosti, no Isabelle je ve mislila o neemu drugom, zamiljala to to joj prije nikad nije palo na pamet (ne stvarno): ena, ma jka, stoji u kuhinji u Kaliforniji jednoga vrueg ljetnog dana, planira svoj vikend, moda ak pee kola za supruga, ivi normalan ivot kakav je ivjela godinama - zvoni telefon - i onda na nju pada krov kue. Isabelle je dodirnula usnice, znoj joj je izbio po licu, pod pazuhom. Zurila je u omamljenu Dottie u stolici za ljuljanje i imala osjeaj da upravo svjedoi toj katastrofi, gleda u ruevinu kue nakon potresa. No, nije to bio potres, nije bila "via sila". Ne, za to se nije moglo okriviti Boga. Bili s u to ljudi, obini, svakodnevni ljudi, oni su to radili jedni drugima. Ljudi su unitavali ivote drugih ljudi. Ljudi su jednostavno uzimali to su htjeli, ba kao to je ta Althea, koja je radila u tvornici guma, poeljela - dobila - Wallyja Browna.

109

Isabelle je tako naglo spustila nogu na pod da se susjedni stolac za malo sruio, pa ga je posegnula uhvatiti objema rukama, pogledom se brzo ispriavajui enama u kuhinji. Althea je imala dvadeset i osam godina, Isabelle se prisjetila - potpuno zrela ena, dovoljno stara da zna koje su posljedice njezinih odluka. Nije li to bilo bitno? "Wally i ja smo bili prijatelji", Dottie je govorila s nevjericom. "Rekla sam mu to. Rekla sam, Wally, znam da se nismo u svemu slagali tijekom godina, ali sam uvijek mislila da smo prijatelji." "I to ti je odgovorio?" Bev je eljela znati. Pila je pivo ravno iz limenke. Nagnula je glavu unatrag i ponovno otpila gutljaj, a onda je spustila pivo na stol i polako okretala konzervu u ruci. "Rekao je da sam u pravu, da jesmo prijatelji." I na to je Dottie moleivo pogledala Isabelle i Bev. "No, prijatelji to ne rade jedan drugome." "Ne", rekla je Bev. "Ne", rekla je Isabelle, tie nego Bev. "Dakle, nismo bili prijatelji." "Ne znam", rekla je Isabelle. "Vie nita ne znam." "Ni ja ne znam", rekla je Dottie. Onda ste obje glupe, htjela je rei Bev. Jer u tome nije bilo niega tajanstvenog. Neki su mukarci, i neke ene (zamiljajui visoku, vilovitu Altheu), jednostavno govna. Bev to nije rekla - ispila je pivo do kraja i zapalila cigaretu.

21
Jo je bilo vrue i jo se sve inilo bezbojnim, ili barem ne obojenim onako kako bi trebalo biti. Zlatoipke uz cestu izgledale su prljavo i povijeno; uope nisu bile ute, grudaste su im, povenule stabljike bile gnjecavo naranaste. Polja prepuna crnookih pupavica kao da su izjele ui ondje gdje latice tih biljaka nisu izrasle do pune veliine, a u nekim sluajevima nisu se ni rastvorile, tako da su na dlakavim stapkama ostala tek crna oka. tandovi za prodaju povra uz cestu nadmetali su se rukom pisanim reklamama IMAMO KUKURUZ! premda su zrna tog kukuruza, nabacanog u raspadajue tridesetlitarske koare, esto bila veliine sitno sjeckanog enjaka pa su ih kupci, koji bi se puni nade zaustavljali pokraj tandova, odmjeravali s nelagodom i razoaranjem. injenica da ta zrna, vrsto umotana u blijedozelene listove, nisu mogla sazrijeti i popuniti se do svoje normalne veliine, djelovala je pomalo opsceno i uznemirujue. Ipak, ljudi su ih ili kupovali, ili nisu; ene farmera su ih komentirale, ili nisu; ivot se nastavljao, ili nije; ljudi su od svega ve bili grozno umorni. Umorni i pregrijani. No, katkad bi, uza sve prozore sputene, zapuhao vjetri preko prednjeg sjedala novog automobila Paula Bellowsa, posebno kad se s njim u autu vozila Amy, uskim, sporednim putovima gdje su ih s obje strane stjenjele smreke i borovi; tada se moda zaista osjeao neki hladan i vlaan dah, kratkotrajan, jedak zadah zemlje i borovih iglica zbog kojega je Amy u utrobi osjetila udno uzbuenje. Naravno da je eljela gospodina Robertsona. No, dojmila ju se sloboda koja je stigla s Paulom, to to se vozikao naokolo bez planova. I bio je ljubazan prema njoj. "Voli krafne?" pitao ju je jednog dana. "Oboavam ih", rekla je Amy. inilo se da su mu osmijesi iskreni, djeaki, uvijek pomalo daleki, kao da u svemu kasni makar djeli sekunde. Takve su mu bile i reakcije - malen raskol, kratka stanka - zbog toga nije bilo intimnosti. Umjesto toga imali su dogovor, neizgovoreno priznanje da misle o drugim ljudima. U slastiarnici pokraj rotora u predgrau Paul je puio marlboro i pio kavu te uz ugodan, ali dalek osmijeh promatrao kako Amy zavrava svoju drugu krafnu. Budui da je marlboro za nju bio prejak (stresla se kad je udahnula), kupio joj je na blagajni kutiju cigareta koje je puila u umi sa Stacy i rekao da ih moe drati kod njega u pretincu, jer ih se bojala nositi kui, da je ne otkriju. "Vratit u ti novac", rekla je. 110

"Ne brini o tome." Lagano ju je dotakao po leima dok su hodali preko parkiralita. U autu je stavio klju u bravu za paljenje i posegnuo ispod sjedala pa izvadio kutiju, starinsku kutiju za cigare s poklopcem. "Pogledaj", rekao je, a ona se nagnula prema njemu. Bila je to zbirka stranih novia i nakita, ali joj je oko posebno zapelo za par enskih naunica; na svakoj je zlatnoj ici visjela trakica od zlata, posuta biserima i svijetlo -zelenim kameniima, a na dnu trakice bio je mali, crveni kamen, tako da su naunice izgledale kao par sjajnih usklinika. "O, kako su prekrasne", rekla je Amy vadei ih iz kutije i okreui ih polako u ruci. "eli li ih?" pitao je Paul. "Zadri." Odmahnula je glavom, sputajui naunice natrag u kutiju od cigara. "Otkud ti to?" Budui da nije odgovorio i napola se osmjehnuo gledajui u kutiju, shvatila je da ih je sigurno ukrao. "Zna li ita o starim noviima?" pitao je uzimajui jedan iz kutije. "Ili to god da je ovo." Uzela ga je od njega iz pristojnosti i okretala ga na dlanu. "Ne, ne znam nita o takvim stvarima." Uzeo je od nje novi, promatrao ga bez zanimanja i onda ga spustio u kutiju. "Mislio sam da bih ih mogao prodati, osim to nemam pojma tko kupuje ovakva sranja." "Odnesi to u Boston", predloila je Amy. "Moda tamo negdje." Gledao je u kutiju na svom krilu. Na licu mu se vidio umor, kao da ga fiziki optereuje sadraj te kutije. "Sigurna si da ne eli te naunice?" ponovno je pitao. "Lijepo bi ti stajale." Ona je ponovno odmahnula glavom. "Nemam probuene ui", objasnila je. "Ove su za probuene ui." "A da." Podigao je pogled s naunica do njezinih uki, naginjui se da bolje vidi. "Kako to? Boji se da e boljeti?" Pitanje je bilo iskreno, nije ju osuivao. "Majka mi ne da." "Oh." Paul je vratio kutiju od cigara ispod sjedala i upalio motor. Onda je pritisnuo upalja i izvadio jedan marlboro, pa je ona otvorila pretinac za rukavice i izvadila jednu cigaretu iz kutije koju joj je kupio. Sjedili su tako s cigaretama u ruci i ekali da upalja iskoi. Mislila je da je divno kad se moe puiti kad god poeli. Najprije je zapalio njezinu cigaretu, kao to je uvijek radio, a onda se izvezao s parkiralita dok mu je cigareta visjela s punih usana. Na autocesti je opet vozio brzo. "Ona misli da, ako probui ui, slobodno moe i nos", rekla je Amy, govorei glasno zbog vjetra. "Ili takvo to - ne znam." Uvlaila je dim i ispuhivala ga. "Ona je glupaa", zakljuila je. "Je li i tvoja majka glupaa?" Paul je slegnuo ramenima. "Ne." Naslonio je lakat na otvoreni pro zor i drao cigaretu izmeu palca i kaiprsta. "Premda me ivcira." Amy je primila cigaretu isto kao i Paul i izbacila lakat kroz prozor, poput njega. Dugo nisu priali, sve dok Paul nije rekao: "Stacy ima probuene ui." Kad ju je poljubio, nije zaalila. Skrenuo je na kolni prilaz njezine kue i bila je svjesna dok se naginjao prema njoj (uz ljubazan, ali dalek osmijeh na punim usnama) da je na tom istom mjestu ljubila gospodina Robertsona. Osjetila je trunku ponosa, slinu onome kad je prije mnogo godina zaraivala izviaku znaku - nestrpljivo olakanje to je "skupila" jo jednu. I tako je sada ona bila poeljna mlada ena. Nije ju elio samo jedan mukarac, ve jo jedan: dokaz su bile pune usne Paula Bellowsa koje su se upravo pribliavale njezinima. I pogledajte kako je znala to treba raditi; nije oklijevala dok je zatvarala oi i prihvaala njegov jezik: stari profesionalci, obadvoje. No, bilo je drukije. Paulova su usta bila mesnatija, meka nego usta gospodina Robertsona. I nije bilo krute hitnosti oajnikog istraivanja, bilo je mnogo oputenije, obina prijateljska "razmjena sline". Na te je rijei pomislila dok ga je ljubila i pitala se gdje je ula taj izraz. Vjerojatno u hodnicima kole; i onda je zamislila kolski hodnik, redove be obojenih metalnih ormaria; mislila je da je udno ljubiti nekoga dok zamilja redove be obojenih metalnih ormaria. (Sada je posluno okrenula glavu jer je Paul okrenuo svoju.) I 111

onda se ponovno sjetila tih rijei, "razmijeniti slinu", i vidjela se u zubarskoj stolici s mnogo sline u ustima i kako eka da zubar malom vakuumskom cjeviom sve to posie. (Paulov se jezik vratio u njegova usta i odmah su se potom oboje naslonili unatrag.) "Sigurna si da ne eli te naunice?" pitao je. "Jednoga e dana moda probuiti ui." "Dobro." Bilo joj je ao to je mislila na zubara dok ga je ljubila. Naveer je sjela na kau, gledala televiziju i ekala da veer proe. Mislila je da e ljubiti nekoga drugog biti isto kao i ljubiti gospodina Robertsona. Da e se isto osjeati. Mislila je da e je jednako divno omamiti drugi jezici i zubi i usne koje se dodiruju. Mislila je da e joj, budui da joj ve sam gospodin Robertson nije dostupan, barem ljubljenje s drugima biti zabavno. Pogledala je kroz prozor. Ve je pao mrak - u staklu prozora odraavalo se titravo svjetlo s televizora. "Stvarno i iskreno", rekla je Isabelle iz svog naslonjaa, poteui konac iz klupka, "nikad nisam vidjela neto tako neprilino." Amy ju je nakratko pogledala ne vjerujui joj. No, poela je razmiljati o uredu. Nedostajala joj je Debela Bev. Nedostao joj je onaj lijeni i aljivi razgovor ena u uredu. "Kako neprilino?" pitala je Amy mrzovoljno. Na televiziji je poela druga emisija; Isabelle joj je doputala da sve vie i vie vremena provodi pred televizorom. Kad bi zavrile vijesti, umjesto da iskljui televizor kao i obino, gledala bi ono to je slijedilo na programu. Amy je obino sjedila u kutu kaua, kao i sada, povijenih koljena, sumorna i zlovoljna. ("Skini noge s kaua, molim te", rekla bi Isabelle, pa bi Amy pomakla noge nekoliko centimetara.) Isabelle je plela pokriva; igle za pletenje letjele su, uske naoale za itanje povremeno bi poskoile povrh nosa kad bi stala provjeriti upute u asopisu na stolu pokraj naslonjaa. Prekrienom nogom neprekidno je ljuljala. Izmeu pogleda u pletivo i uputa u asopisu krajikom oka gledala je televiziju. Amy to nije mogla podnijeti. Te glupe uske naoale, ljuljanje noge, to to se pravila da prezire televizijsku emisiju, kad je bilo tako oito da ju je gledala. "Rekla bih prilino neprilino", Isabelle je odgovorila. "Ono kad su se Dottie Brown i Lenora poupale u toaletu. Nazvala bih to prilino neprilinim." Amy je prkala po nonim prstima i dobacila majci umoran pogled. "Kako poupale?" Isabelle je povukla vunu iz klupka. "Fiziki." Amy je podigla glavu. "ali se." "Ne. Ne alim se." "Tukle su se u WC-u?" "Bojim se da jesu." "Ono, vukle se za kosu i to?" Isabelle se namrtila. "O, Amy. Ne, zaboga." "to su onda radile? Reci mi!" "Jednostavno je bilo neprilino, to je sve." "A, daj, mama." U misli je prizvala lica iz ureda. "Ne mogu zamisliti Lenoru kako nekoga tue", rekla je na kraju. "Nitko nikoga nije tukao", odvratila je Isabelle. "Dottie se uvrijedila na neto to je Lenora rekla. A Lenora je stvarno bila zla oko sve te prie s NLO-ima, moram rei. Pa je u toaletu Dottie izgubila ivce i udarila Lenoru po ruci." "Lagano udarila?" Amy se razoarala. "I onda ju je Lenora pljunula." "Stvarno?" Isabelle je podigla obrvu. "Tako su mi rekli. Nisam to sama vidjela." Amy je razmiljala o svemu. "Prilino je udno", zakljuila je, "da ljudi udaraju ljude s kojima rade. Zna li to ja mislim?" "to ti misli?" Isabelle je sada zvuala umorno; povrnou tona povrijedila je ker. "Nita", rekla je Amy. 112

* Kia je poela padati usred noi. Poela je padati lagano; tako lagano da se isprva nije inilo da uope pada s neba, ve da se jednostavno pojavljuje u zatamnjenom zraku. Neki je ovjek na izlazu iz hotelskog bara u Ulici Mili mahnuo dlanom nekoliko puta ispred lica, mislei da se upleo u pauinu. Do ranog jutra, meutim, kia je njeno i ravnomjerno lupkala po otvorenim listovima javora, hrastova i breza, a oni ljudi - posebno stariji, kao i nemirni koji su se svake noi budili oko tri sata i esto ostajali budni dok se nebo ne bi rasvijetlilo, iznenaeno su se pitali kakav je to zvuk; podizali su se na lakat, sjedali uz naslon kreveta, dakle, pa to je kia, naravno, pa su ponovno lijegali, puni oekivanja i zadovoljstva ili, pak, straha, ovisno o tome to su mislili o olujama, jer obeavalo je biti velianst vena, ta oluja, golemi klimatski kraj tog ljeta koje ih je sakatilo vrelinom i vlagom. Nebo e puknuti i rascijepiti se, a prasak gromova premjestiti divovske blokove zraka kao da je sam svemir u mukama nekoga neizmjernog potresa. No, umjesto toga kia je samo postojanije padala, lupkala je po krovovima i autima i po ploniku, a ljudi koji su se probudili usred noi ponovno su zaspali i duboko spavali, jer se nebo nije rasvijetlilo kao obino; tek malo, poput veernjeg. Ujutro su ispod cijevi oluka ve bile barice, jezerca na ljunanim kolnim prilazima. Kia je bila mrana i teka, i egrtala je po reetkama verandi, po stubama ispred kua. Ljudi su dorukovali uz svjetiljke ili uz fluorescentno svjetlo sa stropa kuhinje. Neke je to podsjetilo na vremena kad su se ustajali rano da bi tog dana otputovali nekamo daleko; osjeala se ista takva atmosfera oekivanja, premda tog mranoga kolovoskog jutra nisu ili nikamo, osim na posao. Isabelle, jedna od onih koji su se nou nakratko budili, spavala je duboko i okrepljujue. Premda se sada, budna u kuhinji, gdje su prozorska stakla bila zatamnjena i mokra, osjeala umrtvljeno i oamueno kao da je uzela tabletu za spavanje koja jo nije prestala djelova ti. Sjedila je i prstima lagano dodirivala alicu za kavu, razmiljajui o tome kako je udno da je tako vrsto spavala kad je u krevet otila s onim uznemirujuim mislima. Kako udno to je juer sjedila u uzavrelu autu s Dottie i Bev i onda u Dottieinoj kuhinji - kako je sve to bilo neobino. udno je bilo razmiljati i o Averyju Clarku, da se upravo budi u svojoj kolibi na jezeru Nattetuck. udno je bilo razmiljati o tome da su joj i majka i otac mrtvi, da im ova kia pljuti po grobovima, udaljenima tek dva sata vonje; da mala seoska kua u kojoj je odrasla sada pripada drugoj obitelji, da im ve godinama pripada. udno je bilo to joj ki sada lei na katu u svome krevetu, odraslih udova ispruenih preko plahti, kad se tako mnogo jutara (inilo joj se) mala Amy budila prije Isabelle, gacala preko hodnika u pidami i cipelicama s plastinim onom, s potrganim pojasom mokrim od pelene koja je gnjecavo promoila; stajala bi strpljivo, tako mala da joj je glava jedva dopirala do gornjeg ruba kreveta, i ekala da se otvore Isabelleine oi. Kako je to bilo udno kad sama nisi lijepa, a ima lijepu ker. Isabelle je nabrzinu ispila kavu. Morala se probuditi, krenuti na posao. Nosei alicu u sudoper, gledajui kroz prozor u tamna debla borova koji su blistali od kie, bila je svjesna da joj se predosjeaj probija kroz praznu, neobinu "udnovatost" i dri je otkad je ustala. to je to bilo? pitala se odlaui oprezno alicu u sudoper i steui pojas kunog ogrtaa. Nije se veselila odlasku na posao (A zato i bi, kad su svi ondje gubili razum, a Averyja jo nije bilo?), no osjeala je neku - pa, "udnja" je moda bila prejaka rije - neku elju da se okupa i odjene i izie iz kue, kao da ju je ekalo neko drugo mjesto kojem je pripadala. Ni u to nije bilo sumnje: Bev i Dottie bile su joj prijateljice. Svaki put kad bi Dottie prola pokraj Isabelleina stola, posegnula bi i dotaknula Isabelleinu ruku. Na ruku je Debela Bev sauvala Isabelle mjesto u kantini, kimajui joj da sjedne ba na taj stolac; i kad je sjela, uz Dottie s druge strane, Isabelle se nala pred zapanjujuim izborom hrane. "Moramo udebljati vas dvije", promrmljala je Debela Bev. "Pravite se da smo na pikniku." Na stol je prostrla asortiman tvrdo kuhanih jaja, ukiseljenog povra, tapia od mrkve, prene piletine, dva manja paketa kolaa i tri kakao-kocke u vreici od votanog papira. 113

Isabelle je podigla pogled s hrane prema Debeloj Bev. "Jedi", rekla je Bev. Isabelle je pojela pilei batak i kiseli krastavac. Dottie je promatra la jedno tvrdo kuhano jaje i rekla da bi to moda uspjela pojesti. "Bilo bi dobro kad bi mogla", rekla je Debela Bev, ljutei jaje za nju. "Istina", sloila se Isabelle briui pileu mast s usana. "Jaja su odlian izvor proteina. Posoli ga malo, Dottie, i sredit e ga u tri griza." No, na pola puta Dottie je poela paniariti, a Isabelle je to vidjela i razumjela; znala je da eludac moe brzo biti pun, da se odluno grlo moe zatvoriti, i kad je vidjela da Dottie s uasom zuri u napola pojedeno jaje u ruci - tragovi zubi po zelenoutom, branastom umanjku - Isabelle joj je dotakla zapee tapiem od mrkve i tiho rekla: "Umjesto toga pojedi ovo." tapi od mrkve uspjeno je pojela pa joj je Isabelle, paljivo je promatrajui, dodala jo jedan i kad je poslije Dottie pojela i keks s okoladnim mrvicama i izjavila da nakon okolade uvijek poeli mlijeko, Isabelle i Bev izmijenile su poglede pa se Bev otklatila do automata i pritisnula dugme za mlijeko u tetrapaku. Dottie je uspjela popiti polovicu, a Isabelle je, koja je pojela jedan od Bevinih kolaia s okoladom, isto poeljela mlijeka, usprkos svojoj averziji da tako dijeli pie, te je ostatak istoila u papirnatu au i popila. Bev se oduevila. "Odrat u ja vas dvije mravice na ivotu, makar me to ubilo", rekla je palei cigaretu, uvlaei dim zadovoljno, i neto od toga nasmijalo ih je sve tri. "O emu je bio vic?" htjela je znati Arlene Tucker s drugog kraja prostorije. "Nije vic", rekla je Bev kojoj su od posljednjeg cereka poskoile grudi, s kojih je otresla mrvice od kakao kocke. "ivot", rekla je Dottie Brown palei svoju cigaretu, "ivot je vic." Ponovno su se nasmijale, premda ne tako glasno kao prije. (Kod kue, dok je kia uporno udarala po prozorima, Amy je sumorno gledala kvizove na televiziji.) Kilometar i pol niz cestu Emma Clark stajala je u hodniku i drala u ruci telefon, drugom rukom pokazujui Averyju da odnese torbu punu prljavog rublja ravno u podrum; morala je pucnuti prstima i pokazati mu smjer prije nego to je shvatio. "Naravno da im nije stalo", rekla je Emma u slualicu, potvrdno kimajui svom suprugu da smei koveg ide na kat. "Stalo im je samo do dolara", i onda je namignula, jer je razgovarala s Carolyn Errin, zubarevom enom, za koju je Emma ionako mislila da joj je stalo samo do dolara. No, oito se Carolyn Errin nije uvrijedila na Emminu primjedbu o osiguravajuim drutvima jer se ve s njom slagala ravnim, iznerviranim glasom da su naunice bile neprocjenjive jer joj ih je darovao otac no prije nego to je umro i tko bi tome mogao odrediti cijenu ("Nitko", rekla je Emma Clark, koju je boljela glava i koja se mrzila po kii vraati kui s odmora), a osiguravajua ih kua tek sada obavjetava da ti predmeti nisu pokriveni policom, a naunice su ukradene u oujku prole godine. "O, kakva neprofesionalnost", rekla je Emma sjedajui u crni stolac pokraj telefona i mislei da je i Avery, ba kao i ona, potiten zbog djevojke koju je John doveo u kolibu, smeooke Maureen, mrave i inteligentne djevojku koja je ve zavrila pola studija medicine. Sve je to bilo zadivljujue, no neto nije bilo kako treba. "Ne smije vjerovati to ti kae osiguravajua tvrtka", rekla je Emma zubarevoj eni, "ali, nazvat u te poslije. Avery raspakirava i moram ga nadgledati." No, Carolyn Errin imala je jo jedno pitanje prije nego to je spustila slualicu: "Kako je proao posjet nove Johnove djevojke?" "Divno", rekla je Emma ustajui i naginjui glavu prema slualici, spremna prekinuti vezu. "Divna djevojka. Studira medicinu, zna." "Pa, ako se oene, imat e novca, nije li tako?" "Sigurna sam da to nee tako brzo", rekla je Emma. "Pozdrav." Nije uope bila sigurna da to nee tako brzo. A ta Maureen jednostavno nije bila onakva kakvu bi Emma poeljela svome sinu. Emma je otvorila vrata ormara i objesila koulju. Mislili biste da e ena studirati medicinu da bi bila pedijatar ili porodniarka. No, Maureen 114

je planirala biti gastroenterolog. Emma je sjela na krevet. Lijenik koji cijeli dan zaviruje ljudima u stranjice. I ne samo zaviruje, mislila je Emma pomiui kovege. "Reci mi, Avery", rekla je kad joj je mu uao u spavau sobu, "kao mukarac." Pogledao ju je umorno. "Bi li ti iao k eni gastroenterologu? Da mora, hou rei." "O, Gospode", rekao je zateen, sjedajui na krevet pokraj nje. Emma je uzdahnula pa su promatrali kako kia klizi niz prozorska stakla ispred njih. "Zato bi itko to elio specijalizirati?" traila je Emma odgovor, mislei da ih oboje obuzima ta studen, nesigurnost, da im je, izgleda, cijela budunost poljuljana zbog te temperamentne, vitke Maureen. Ali, onda je Avery rekao da im je vjerojatno ostala koja konzerva gulaa koju bi mogli podgrijati za veeru, jer zbog kie sada nema smisla ii u duan. Te da previe razmiljaju o Maureen; ona je draga djevojka. Osim toga, tko je rekao da e je John oeniti? Emma je ustala. "O, oenit e je", rekla je. "Vidjet e." Nije dodala da e im djecu odgajati kuna pomonica i da e zbog toga odrastati u nemiru ili da e ona s godinama sve vie zanemarivati Johna. Ne, vie nee rei ni rijei. Avery e vidjeti sam. Na drugoj je strani grada Barbara Rawley, akonova ena, sjela na svoj krevet. Kia je uporno udarala po prozorima. Iz dnevne sobe u prizemlju uli su se zvuci televizora; njezin sin Flip glasno je navijao dok je gledao utakmicu. Ono s ime se nikako nije mogla pomiriti bilo je da vie nema dojku. Kako je to bilo banalno, obino. Vie je nema. ula je da suprug razgovara s Flipom, ula je kripu naslonjaa. To je jedino bilo vano: srea njezine obitelji. No, ipak. Dojke vie nije bilo. inilo se da to ne moe preboljeti, p ovjerovati. Polako je otvorila kuni ogrta i pogledala. Gledala i gledala. Dojke vie nije bilo. Na njezinu je mjestu bila duga, crvena, uzdignuta linija. Dojke jednostavno vie nije bilo. Ujutro je kia malo popustila, ali nije prestala. Vozai su i dalje palili brisae dok su vozili preko rijeke - ritmina kripa preko vjetrobrana, razmazivanje, ienje; klepetanje dasaka mosta ispod guma; i ispod toga smea rijeka, gusta i nepopustljiva kad je skretala oko kamenja, kao da su joj ti kini dani vratili poneto od davno zaboravljene drskosti. Nebo je od zore bilo jednako galvanizirano sivo, no sada se vidljivo zatamnjelo, i kia je ponovno neumoljivo poela, sada sve bre. Tko god je vozio preko zadnje vezivne grede mosta i na cestu Mill Road, mogao bi rei da je svijet potopljen, auti su se vukli cestama i skretali na parkiralita kao spore ribe; zaepljeni odvodi uz rub kolnika stvarali su ponegdje velike i plitke bare; auti su vozili kroz njih i prskali plonike. Na parkiralitu tvornice ljudi su se urili kroz kiu, nosei na glavi plastine eire ili drei kiobrane, povijenih ramena kad bi se saginjali ulazei kroz vrata. U uredu su bila upaljena svjetla i bacala su uti ton po starom, drvenom podu, a budui da su prozore zatvorili zbog kie, prostorija je ostavljala dojam zime, to je bilo neobino nakon tog ljeta, za koje se inilo da nikad nee prestati i, zapravo, jo uvijek i nije. Avery Clark nije Isabelle pokazao fotografije s odmora na jezeru Nattetuck. Niti joj je ispriao bilo to vezano za to, osim to joj je potvrdio, prilino odrjeito, da je, naravno, i ondje kiilo. "O, kakva teta", rekla je Isabelle s vrata akvarija gdje je stajala. "Onda, nisi imala problema?" pitao je Avery. Kopao je po ladici stola. Pogledao ju je nabrzinu. "Nije bilo problema, nadam se." "Pa... ne." Rekla je to polako ulazei kroz vrata. Bila mu je spremna potiho ispriati da su imali manjih problema s Lenorom, ali je vidjela, ili bolje rei, osjetila, da ga to ne zanima. Vie nego to ga nije zanimalo - nije elio znati. "Dobro onda. Drago mi je da to ujem." Lupnuo je po rubu nekih dokumenata na stolu, a oi su mu traile rokovnik. "Siguran sam da e se svi bolje osjeati zbog ove promjene vremena." 115

"O, i ja tako mislim. Uglavnom. Zna ve." Kroz stakleni zi d ureda Isabelle je vidjela da Dottie Brown sjeda za svoj stol. Nije ni radila ni razgovarala, niti je bila svjesna da ju se promatra; Dottieino je lice izgledalo krhko, golo, poput lica uvijek zbunjena djeteta. Isabelle je protrnula do kostiju.

22
Kiilo je lagano jo dva dana i onda se nebo iznenada raistilo u sumrak, ostavljajui uz horizont traku svjetlucavog ara nakon zalaska sunca koji se nije vidio. Te su noi izile i zvijezde, cijelo mnotvo njih: Orionov pojas, Veliki i Mali medvjed, razmrljani Mlijeni put, sve su zvijezde utjeno sjale na dubokom oceanu mirnoga neba. Do ujutro je ve visoko iznad glave njean trak oblaka izgledao kao tanka glazura na povrini neke plave keramike zdjele. Tugujue grlice gugutale su nevidljive u prhkom svjetlu; kardinali i drozdovi prhtali su s jednog drveta na drugo, dozivali se. Mljekareva je supruga, gospoa Edna Thompson, stajala na stubama iza svoje kue govorei nikome posebno: "Sluaj samo te ptice", i zaista se inilo da se njihovo jutar nje brbljanje mnogo bolje ulo kroz taj mekani, iznenaujui zrak. Sve u svemu, upeatljivo je bilo to je tako malo ljudi spominjalo ovu promjenu vremena nakon to su se cijelo ljeto alili. Moda zato to se odjednom sve opet inilo normalnim, jer su tratine, umorne i polegnute smee mrlje, nakon tih tjedan i pol dana kie ponovno u sebi pronale neto zeleno; ak je i kora breza djelovala odmorno i njeno i isto, a lie je mirno visjelo na suncu bez vjetra. Do popodne su majke ve sjedile na prednjim stubama, a djeca bosonoga trala plonicima. Oevi su se vraali s posla i poeljeli opet rotiljati, pa onda i jesu, sjedei na verandama do veeri. Ukratko, opet su im bile dostupne ljetne tradicije, koje su u sljedeih nekoliko dana donijele uivanje u mirisima plodne zemlje i peenog mesa, ali i nostalgiju uvijek punu nade, koja se katkad osjea u mirisnom zraku iznad svjee podiane trave. Udiui tu svjeinu s kuhinjskog dovratka i promatrajui kako mu sprema kosilicu u garau, Barbara Rawley mislila je na sve hrabre ene u raznim dijelovima ove goleme zemlje koje su se suoavale sa svakim danom nosei elatinaste proteze ugurane u grudnjake, i mislila je da je mogue da bi i ona jednog dana mogla tako ivjeti. Lenny Mandel vozio je niz Glavnu ulicu prema stanu, gdje je Linda Lanier davala sve od sebe da ga zabavi, osjeao se sposobnim za dolina i dobra djela, zamiljao si je budunost u kojoj on, sijed i cijenjen, ee hodnicima, ravnatelj kole koja e jako napredovati pod njegovom brinom i osjeajnom rukom. Bilo je to zaista zbog zraka - te prozrane jasnoe kojom su veeri najavljivale prvu jesensku studen i tananu struju starih enji i novih prilika koje jesen uvijek donosi. To, kao i samopouzdanje jer se prijateljstvo s Dottie Brown i Debelom Bev produbljivalo, nagnalo je Isabelle razmiljati o tome da jedne veeri na kolae pozove Averyja Clarka i Emmu. Ta joj je misao sinula jedne noi dok je prala sue pa je s iznenadnim zadovoljstvom primijetila kako je lijepo izgledala kuhinja s pelargonijama na prozoru i vani s gredicom nevena koji hvataju posljednje veernje sunce - ta se, dakle, misao sad uobliavala, postajala sve znaajnija, potiskujui sve druge misli. Ono to je zapravo htjela bilo je popraviti Averyjevu sliku o sebi, i zato joj je njezina lijepa kuhinja te noi dala tu ideju; htjela mu se izloiti, svoj ivot (ak i kuu) i rei: Avery, vidi li kako sam ista? Vidi li kako sam usprkos svemu preivjela svoje patnje? No, morala se izravno suoiti s time: je li prihvat ljivo pozivati Clarkove k sebi u kuu? Katkad joj se inilo da jest; bili su susjedi, ili su u istu crkvu; bila bi to tek prijateljska gesta. Savreno prihvatljivo. A katkad je mislila da je to smijeno (Je li bilo smijeno pozivati efa u kuu?) Razmatrala je da pozove i roakinju Cindy Rae, koja je ivjela na dva sata vonje, no u ime potenog prikazivanja situacije morala bi ispriati i onaj gadan dio povijesti koji je ukljuivao Averyja i Amy - i Emmino traanje - a za to nije bila spremna. Ne, ovo je morala obaviti sama; sjedila je u uredu i tipkala za stolom, naizmjence gubei i ponovno stjeui samopouzdanje. 116

No, jednog se popodneva, izlazei iz toaleta, iznenada nala sama u hodniku s Averyjem Clarkom, koji se naginjao nad fontanu, pa je brzo i tiho izgovorila: "Avery, pitam se biste li ti i Emma navratili koju veer na kolae?" Avery se uspravio i pogledao je dok mu je nekoliko kapi vode jo visjelo na kutovima dugih, iskrivljenih usana. "To je tek prijedlog", rekla je Isabelle povlaei se. "Samo sam mi slila...", i tu je podigla ruku kao da eli zaustaviti tu misao, ili razgovor, da ne ode dalje. "O, ne, ne. Ne." Avery je nabrzinu, nervozno obrisao usta nadlanicom. "Vrlo gostoljubivo." Kimnuo je; oito gaje nespremnim zateklo to to je Isabelle, na svoj uas, pocrvenjela. "Vrlo dobra ideja", rekao je. "Da vidimo. Kad si mislila?" "U subotu. Ako moete. Oko sedam. Nisam mislila nita poseb no, naravno." "U sedam", rekao je Avery. "Mislim da e to biti u redu. Provjerit u s Emmom, naravno, ali zvui dobro." Pretjerano su kimali glavama jedno prema drugom, sve dok Avery nije otiao. "Mnogo ti hvala", dodao je. I to je bilo to. Isabelle je ostatak dana jedva podigla pogled sa svoga stola. Preko rijeke, u Oyster Pointu, kola se spremala za novu kolsku godinu; podove su premazali i latili, pod dvorane presijavao se posebnom utom bojom meda; grafite u toaletima sastrugali su, prebojili su zidove, popravili slavinu u enskoj garderobi na katu. Skladite pokraj zbornice u podrumu napunili su kutijama smeih papirnatih runika, toaletnog papira, spuvi i krede. Gospoa Eldridge, kolska bolniar ka, prebirala je po svojim dokumentima i sastavljala popis za nabavu: alkohol, zavoji, jod; na prozorsku je klupicu postavila biljku. Sve je to bilo ugodno: bez nereda koji je ostajao iza divljih uenika zgrada je ispunjavala svoju svrhu, bila je dobroudno sredite uenja, koje vode sposobni odrasli ljudi. Ravnatelj Puddy Mandel marljivo je radio, rjeavao zadnje probleme s rasporedom i, kako je njegova tajnica izvijestila spremaice, bio je ljubazniji nego ikada. Domar se zvao Ed Gaines i radio je u koli u Shirley Fallsu ve dvadeset i osam godina. Sad je proao kroz sjeverna vrata zapaliti ci garetu i vidio je da neka mlada djevojka polako prolazi pokraj kole. esto je okretala glavu i gledala u prozore uionice na prvom katu. Premda je drukije izgledala, Ed Gaines odmah ju je prepoznao. Ona djevojka koju je viao kako odlazi iz kole s onim Robertsonom. (Na to je domar ispuhao dim, zatresao glavom i otresao pepeo s vrha cigarete.) Mnogo je toga vidio po koli tijekom svih tih godina, no sve je zadrao za sebe. Bio je tihi usamljenik koji je radije vjerovao u dobro u ljudima, premda ga zbog toga esto nisu uzimali za ozbiljno. Nastavnici su ga zbog nekog razloga manje primjeivali nego uenici, pa je esto sluao iznenaujue opscene primjedbe koje su razmjenjivali lanovi nastavnikog vijea. Mnogo je toga i vidio: nastavnik biologi je - debeo, oenjen pedesetogodinji mukarac s debelim naoalama koje su mu poveavale i iskrivljavale zjenice - jednoga je kasnog poslijepodneva na stubitu visoko zadigao knjiniarkinu vunenu suknju, sve dok na kraju Ed Gaines nije odozdo ipak poeo lupati metlom, plaei ih kao da su kokoi. (Ljubazno se pretvarao da ih nije vidio dok su bjeali.) Da, s godinama je zakljuio jednu stvar: ljudi su se udno ponaali. Ed Gaines nije se mogao sjetiti, primjerice, da je ikad vidio da se taj nastavnik biologije smije, a ni razumjeti zato bi knjiniarka, ljubazna ena s etvero djece, dopustila - ili poeljela - da joj ba taj ovjek miluje bujna bedra; Edu Gainesu sve je to bilo neobino. O ukusima se ne raspravlja, govorila je njegova sestra, a on se mogao samo sloiti. Djevojka ga je vidjela. Pognula je glavu od srama to ju je gledao. Ed Gaines mislio je da je srameljiva - vidjelo joj se to po hodu: golublje noge, duge i mrave, i velika bosa stopala. Ponovno je podigla pogled, kao to je znao da e uiniti, pa joj je ovog puta mahnuo, la gano i prijateljski. Odmahnula mu je, lagano oklijevajui dok je podizala ruku i onda se iznenada okrenula i prila mu preko tratine. "I, kako si?" pitao ju je Ed Gaines dok je jo bila na nekoliko metara od njega. 117

Nasmijala mu se iznureno, ispriavajui se; izbliza je izgledala potpuno drukije nego to je se sjeao. "Skratila si kosu", rekao je, no kad je vidio da se na to trznula, dodao je: "dobro izgleda, prava odrasla dama." Osmijeh joj se razvukao, napunio, opustio; spustila je pogled. Djeca, pomislio je, samo ele da se s njima lijepo postupa. "Znate li kamo je otiao gospodin Robertson?" Ed Gaines kimnuo je, bacio cigaretu na betonsku stubu i pritisnuo je tamnom radnom izmom. "Mislim da se vratio u Massachusetts." Gurnuo je opuak koji je odletio pola metra preko tratine pune korova. "Bio je tu proli tjedan po neke stvari iz uionice." "Proli tjedan?" Njezin ga je pogled uinio opreznim. "Mislim da je to bilo proli tjedan kad sam ga ovdje vidio. Imao je ugovor samo na godinu dana, zna, zbog slomljenog kuka gospoice Dayble." "Da, znam." Djevojka je mrmljala, gledajui u pod i okreui se na drugu stranu. "Ili zbog njezine lubanje. Najprije je razbila glavu, hou rei, a onda slomila kuk." Ed Gaines zatresao je glavom udei se tome. "Ali, mislila sam da je otiao odavno. Bio je tu proli tjedan?" Djevojka mu se ponovno okrenula licem; velike su joj oi bile jedva vidljivo obrubljene crvenim. Loe se osjeala zbog te vijesti - moda bi trebao to opovrgnuti. No, la nije bila priroena Edu Gainesu pa je ljubazno odgovorio: "Pitaj u uredu pa e ti moda dati njegovu adresu ako mu eli poslati pismo." Odmahnula je glavom, opet gledajui u pod. "Nema veze. Pa...", odmahnula je lagano rukom, "vidimo se." "Vidimo se. Uivaj u posljednjim danima ljeta." Promatrao ju je dok je odlazila. Isabelle su, naravno, muile sumnje. No, zamiljala se kako razgovara s roakinjom Cindy Rae, koja je rekla da je odlina ideja to je Isabelle pozvala k sebi Clarkove, da je Isabelle oduvijek bila previe srameljiva, a ljudi vole uljudnost; iskreno, Isabelle to nije shvaala, no sram se esto brka s neljubaznou i moda su one ene u crkvi - ukljuujui i Emmu Clark - ve godinama mislile da Isabelle prezire njih, a ne da je obratno. Sa svim tim zamiljenim savjetima Isabelle se slagala, inspirirali su je. Ipak, oeki vala je da je Emma Clark nazove, osobno joj zahvali na pozivu koji joj je Avery prenio. No, nema veze. Barem je Avery na poslu bio gotovo onaj stari, svakog bi joj jutra veselo mahnuo premda je morao mnogo toga nadoknaditi nakon odmora i nije imao vremena za duge razgovore. Ali, to je bilo u redu; nakon poetnog iznenaenja onog dana pokraj fontane, nita nije ukazivalo na to da je zabrljala pozivajui ga kui. Bila je zaokupljena planiranjem iako nije ispriala Dottie i Bev da joj tog vikenda u posjet dolazi Avery Clark jer bi one to mogle mogle shvatiti kao snobovtinu. Osim toga, inilo joj je se nepristojnim radovati se kad se Dottie jo uvijek muila sa svojim novostima; mrava kao prut, i dalje je isisavala ivot cigaretama dok je Bev uvala strau nutkajui je okoladnim kockama i voem. Isabelle je znala da se i njezina panja rauna kao drugarstvo, pa se nije ugodno osjeala to je lagala jer, govorei iskreno, grozno je bilo promatrati Dottieinu bol, misliti o toj patnji - mnogo je ugodnije bilo misliti da e se moda ponovno svidjeti Averyju. Istodobno je bez rijei izmjenjivala odobravajue poglede s Debelom Bev zbog toga to je Dottie pojela breskvu, pa se zapitala nije li bolje za Clarkove umjesto okoladne torte pripremiti sladoled od vanilije s breskvama. Ili oboje. Ne, oboje bi bilo previe, no, moda zdjelicu ukusnog voa uz tortu. "Htjela bih njezinu muu zavrnuti vratom", mrmljala je Bev promatrajui Dottie, koja se vraala iz kantine, gdje ju je zaustavila Arlene Tucker da joj odri najnoviju prodiku (Dottie je posluno kimala glavom). I Isabelle je kimala prema Bev iznova osjeajui - vezano za misli o zdjelicama voa za Clarkove - da na neki nain lae. Ipak, Isabelle je s varijacijama tog osjeaja ivjela ve zaista dugo i neugod no bi se iznenadila da ju je netko opisao kao "zaahurenu"; o sebi je mislila da je diskretna. 118

U petak popodne Avery je, kad se Isabelle spremala kui, razgovarao telefonom. Priekala je da bi s njim porazgovarala, no ponestajalo joj je izgovora za odugovlaenje posloila je sve papire na stolu, popravila pokrov pisaeg stroja - pa je konano provirila kroz vrata akvarija i tiho rekla: "Sve po planu, Avery?" Kimnuo je, nakratko odmaknuvi slualicu gore. "Sve po planu", rekao je i podigao palac. Priekala je gotovo do kraja veere prije nego to je obavijestila Amy: "Avery i Emma Clark sutra dolaze na kolae." Amy je utjela tijekom cijele veere, a sada je iznenaeno podigla glavu: "Ovamo? Dolaze ovamo?" "Da", odgovorila je Isabelle, kojoj je bilo neugodno to se djevojka tako iznenadila, "nakon to ih pristojno pozdravi, moe otii gore u sobu i itati." "Zaboravi." Amy je to izgovorila ravnoduno, odmiui stolac. "Uope ih ne elim vidjeti." Isabelle je rekla: "Amy Goodrow, tako mi Boga, napravit e kako sam ti rekla." No, odlaui posude u sudoper, Amy je nakon nekoliko minuta rekla pomirljivim tonom: "Trebala bih se sutra nai u knjinici sa Stacy. Pitala me hou li veerati kod nje, moda i prespavati. A budui da si ti zauzeta, tako u vjerojatno i napraviti." Okrenula se od sudopera. "Ako je to u redu." Tih joj je dana teko padalo brinuti se gdje je Amy s obzirom na to da vie nisu radile zajedno. Osim to je djevojka imala relativno malo mogunosti za izlazak; Isabelle je to shvaala. U knjinicu ili katkad do Stacy, a Isabelle joj nije namjeravala to zabraniti. Nekoliko je puta tijekom ljeta diskretno nazvala kolu i njegov nekadanji stan i bila je dovoljno uvjerena da gospodina Robertsona vie nema. To joj je oito bila glavna briga. Osim toga, i dalje je bila nemirna - a tko ne bi bio - kad god Amy nije bila kod kue. No, od ljeta jo nije mnogo ostalo; uskoro e ponovno u kolu. "Vidjet emo", Isabelle je rekla Amy. "Ako te Stacy pozvala na veeru, pa da, pretpostavljam. Moglo bi to biti u redu." Isabelle je slabo spavala te noi i zbog toga joj je bilo neugodno. Sum njala je da Barbara Rawley ima nesanicu prije svojih zabava (Isabelle se jo uvijek sjeala kako je ta ena stajala u A&P-u sa staklenkom maslina u ruci: "I, to ste vi dame planirale veeras?"). Isabelle e si morati ostaviti neko vrijeme tijekom poslijepodneva za kratko drijemanje. Jednom je u nekom asopisu itala da si nakon kupanja uvijek treba ostaviti vremena za odmor na dan kad planirate goste. No, najprije je ispekla tortu, nadajui se da e miris ostati u kui cijeli dan, tako da se Clarkovi osjete dobrodolima im uu kroz vrata. Onda je obrisala prainu. Obrisala je sav namjetaj, ukljuujui i noice stolova i stolaca. Opraila je rubove prozora, sjenila svjetiljki, arulje, podne profile i sve stalke. Oprala je prozore, podove (u nekoje doba Amy otila iz kue, rekavi da e je nazvati kad bude znala ostaje li kod Stacy tijekom noi), usisala sagove i provela besmisleno mnogo vremena ribajui umivaonik u malom toaletu pokraj kuhinje, jer tim e se toaletom koristiti Emma Clark ako uope bude trebala. "O, naravno", Isabelle e rei, "odmah ondje iza ugla. Naalost, uasno je malen." Stanka. "Ali, ist." Te e posljednje rijei izgovoriti veselo, a Emma e, ljubaznija nego to je Isabelle ikad mislila da moe biti, odgovoriti: "Pa, to je jedino i vano, zar ne?" I onda e ui u to alet i vidjeti - to? Ovo. Isabelle se nekoliko puta pretvarala da nikad prije nije vidjela vlastiti toalet, otvarajui vrata nekoliko puta da bi provjerila ostavlja li dobar ili lo dojam. Nije bila sigurna. inilo joj se da prostoriji neto nedostaje. I onda je shvatila: naravno, nedostaje cvijee. Ulazei u cvjearnicu, Isabelle je prola pokraj svoje keri koja je bo sonoga stajala u telefonskoj govornici i puila. Isabelle je nije vidjela. Da jest, da je samo malo podigla pogled, ili da nije bila tako obuzeta vlastitim uzbuenjem i nejasnim osjeajem srama to kupuje cvijee (neto to nikad nije radila) da bi za goste te veeri uljepala prostor, moda bi se dogaaji drukije posloili; jer bilo je teko zamisliti da prisutnost bosonoge keri, ije su 119

usne sada bile pokrivene ljubiastim sjajilom koje je ostavilo kruni otisak na cigareti koju je drala u ruci - i koja uope nije bila u knjinici, a ni sa Stacy - ne bi izazvalo scenu nakon koje bi Amy vratila kui i zatvorila je na sigurno u sobu na katu. Ali, to se nije dogodilo. Isabelle je ula u cvjearnicu, zvono na vratima iza nje zazvonilo je tek trenutak prije nego to je Amy mirkajui izila iz govornice, bacila cigaretu na plonik i otila u drugom smjeru, prema stanu Paula Bellowsa, drei sandale za remenje - jer, kad nije morala, Amy nije podnosila nita na nogama. Prije nego stoje nazvala telefonom, Amy je neko vrijeme paniarila: nije imala to raditi. Apsolutno nita. Bila je cijelo vrijeme svjesna da je Stacy otila na dva tjedna s roditeljima nekamo na farmu i kad je rekla majci da e sa Stacy provesti cijeli dan, a moda i no, to je bila obina la - jer nije imala namjeru prisustvovati majinim nervoznim pripremama i apsolutno nikakvu elju ekati da stignu Avery Clark i njegova aava, glupava ena. I tako je Amy otila iz kue s nekoliko dolara i bez plana, i dok je stigla do grada i kupila kutiju cigareta te u duanu ukrala ljubiasto sjajilo (napravila je to prvi put, i bilo je zauujue lako), poela se ozbiljno pitati kako e zaista provesti dan. I nije znala to da radi s podatkom da je domar nedavno vidio gospodina Robertsona u gradu. Gospodin Robertson nazvao bi je - bila je u to sigurna. to je znailo (i uznemirivalo je) da je telefon u kuhinji zvonio dok je ona sjedila u slastiarnici s Paulom Bellowsom i puila cigarete. Ili, ne znajui, naravno, da je Dottie Brown vidjela NLO i ranije se vratila na posao, moda ju je pokuao nazvati u tvornicu. Premda joj se to inilo riskantnim i nevjerojatnim. Ideja da se gospodin Robertson vratio u grad i nije joj se pokuao javiti nije dugo ostala u Amynoj glavi. Umjesto toga postajala je sve sigurnija da se taj ovjek, koji ju je volio ("Zna da e uvijek biti voljena, zar ne?"), koji joj je ustima s toliko ljubavi i izuzetne njenosti dodirivao mlade grudi, tako ozbiljno promatrao njezinu golotinju, nije vratio u grad da bi ispraznio svoj kabinet (to nije imalo smisla, to bi uinio prije), nego da pronae nju. inilo se Amy, koja je na njega neprekidno mislila i koja je pretpostavljala da tako i on na nju misli, da je gospodin Robertson otiao u kolu nadajui se da e je ondje nai, ili u blizini, jer je ona zaista kompulzivno hodala oko kole otkad su je otpustili iz tvornice, onako kako se ljudi uvijek vraaju na mjesto ushienja. ak je i tog dana onamo otila, nakon to je kupila cigarete i ukra la sjajilo, oprezno hodajui pokraj ciglene zgrade jer nije htjela da je ponovno vidi ljubazni domar, gospodin Gaines. Ali, bila je subota i gospodin Gaines nije bio na poslu. Nitko nije radio, mislila je Amy hodajui po junoj tratini prema ulazu u kolu; no preko parkiralita hodao je Puddy Mandel, pa se Amy sakrila iza grmlja jorgovana i gledala prema prozorima kabineta gospodina Robertsona - i nije vidjela nita. Na kraju je otila do grada i preko mosta u Korito, osjeajui se izloenom na plonicima Oyster Pointa, instinktivno osjeajui da su razbijeni, katranom zamrljani plonici Korita pruali vie anonimnosti, kao i priliku da naleti na Paula Bellowsa, koji bi je moda povezao svojim autom. Nije se, meutim, mogla rijeiti pomisli da bi je, samo da je tog dana provela vie vremena na ulici, gospodin Robertson pronaao dok se vozio naokolo. Do etiri je sata ve bila umorna i gladna pa je ula u govornicu nazvati Paula Bellowsa. To se pokazalo kao dobra ideja. Paul je upravo izlazio - morao je otii do Hennecocka do osiguravatelja u vezi s autom i rado e je povesti sa sobom. "Malo sam gladna", priznala mu je pritiui prste o staklo telefonske govornice dok joj je ci gareta slala spirale blijedoplavog dima ravno u oi, pa je okrenula glavu i tako propustila majku koja je upravo prolazila, "ali nemam ba mnogo novca." "Nema problema", rekao je Paul. "Stat emo negdje usput." Sputajui slualicu, Amy je mislila da je Stacy moda malo prebrzo ostavila tog tipa. Isabelle je namjerno otila u loiju cvjearnicu na Glavnoj ulici u Koritu; radije nego u ljepu i veu na Oyster Pointu, da izbjegne sluajni susret s Emmom Clark. Uasavala se mogunosti da je netko vidi kako se priprema za goste. Ipak je Emma bila ta koju je trebalo pridobiti na svoju stranu. Emma bi mogla rei (ako sve proe kako treba, uz Boju pomo), vozei se kui te veeri: "Stvarno, Avery, kakva teta da sve ove godine nismo obratili vie 120

panje na Isabelle." I Emma je ta koja e moda sutra na telefon priati - s kim god da je irila traeve - da su pogreno procijenili Isabelle Goodrow; da je shvatila, nakon to su proveli divnu veer kod nje, da je Isabelle zapravo jako draga ena, od Craneove je kolibe napravila sladak dom i... I to? Isabelle je bila umorna jer je slabo spavala te noi. Previe se trudila oko svega toga, mislila je, kimajui na pozdrav starcu koji je vodio tu pohabanu cvjearnicu u kojoj nije bilo mnogo cvijea - plastino cvijee, zaboga; trebala je jednostavno odrezati nekoliko cvjetova iz svog vrta. No, pokraj blagajne bila je hrpa utih tulipana. Kakvo iznenaenje ta ko kasno u ljetu. Isabelle je posegnula za njima; da, uzet e est. Bili su vrlo skupi. U tiini je ekala dok ih ovjek nije uz mnogo panje zamotao u dva lista papira s cvjetiima, pa ih je u naruju oprezno odnijela do auta, kao to bi nosila novoroene. Kakva pametna odluka! Kad ih je sve posloila, skinuvi pritom s ormara sve vaze koje je imala - kositrenu, kristalnu, porculansku - tulipani su zaista prekrasno izgledali. Na kuhinjskom su stolu tri tulipana veselo pjevuila, jo dva nad kaminom u dnevnoj sobi, a u malom je toaletu iza koljke Isabelle postavila vitku kositrenu vazu s jednim utim cvijetom. Telefon je zazvonio. Iznenadan strah da Avery zove da bi joj rekao da se Emma ne osjea dobro - o, inio joj se nepodnoljiv. No, bila je to Amy koja je rekla: "Bok, mama", i puknula balon od vakae gume. "Molim te, Amy." Isabelle je spustila kapke, pritisnula prst na korijen nosa. "Ako ve vae vakau, zatvori usta." "Oprosti." Auto je zatrubio. "Gdje si?" pitala je Isabelle. "Vani ispred knjinice. Sa Stacy. Kako e dugo Clarkovi ostati kod nas? "Pa, ne znam. Do deset, moda. Teko je rei." Isabelle se i sama pitala koliko e ostati. Koliko su dugo ljudi ostajali na kolaima? Neuspjehom bi se sigurno smatralo ako odu prije devet. "U svakom sluaju", rekla je Amy "ostat u noas kod Stacy. Vjerojatno emo u kino." "Koji film?" "Nisam sigurna. Neki djeji za njezinu brau, dolje u Hennecocku, mislim." "Ali, Amy. Nita nisi ponijela. Spavaicu, rublje. A to je s etkicom za zube?" "Mama", rekla je Amy oito ozlovoljena. "Neu umrijeti, zna. Zaboga. uj, nazvat u te ujutro." "Molim te, nazovi." Isabelle se okrenula pogledati tulipane na stolu. Na toplini kuhinje otvorili su se jo malo. "I molim te, ne pucaj balone, Amy, ne pred Stacynim roditeljima." Spustila je slualicu osjeajui nelagodu. Ubacujui eer u prahu u zdjelu u kojoj e mijeati glazuru, Isabelle je stisnula usne. Trebat e joj vremena da ponovno stekne povjerenje u Amy. To se dogaa kad se lae; prokocka povjerenje. Amy je to znala i zato se oneraspoloila. Ipak je to - iskreno govorei - veliko olakanje: da je nee biti kad Clarkovi dou.

23
U restoranu u Hennecocku Paul Bellows jeo je prene koljke i govorio da se nada da zbog toga nee poslije dobiti proljev. "Dogaalo mi se ve", rekao je bez daljnjeg objanjenja. Amy se naslonila dok im je konobarica punila ae vodom. Pojela je svoju hrenovku u tijestu i vrhom prsta prolazila po rubu tanjura. Pokretom ruke Paul joj je ponudio malo svojih koljki, ali je ona odmahnula glavom. "Smeta li ti ako puim dok jede?" pitala je. Puila je cijelo popodne i vie u tome nije uivala; ipak je i dalje osjeala potrebu. "Ne." Paul je tresao bocom keapa iznad svog tanjura. Kad je keap iscurio na rub tanjura, polizao je rub boce i zatvorio je epom. Kod izlaza se ulo zvonce blagajne. Para se dizala iz vreva s kavom, tanjuri su zveckali kako su se stolovi raspremali. Paul je jeo koljke, guei svaku od njih u brdu keapa prije nego to ju je gurnuo u usta, oko kojih je ostajalo tragova keapa dok je vakao. Zastao je da ispije malo kole; kockice leda zveckale su kad je nagnuo au i onda se ponovno vratio 121

koljkama. Taj jednoliki, apatini nain na koji je napadao hranu potpuno je opinio Amy. Posegnula je i uzela jednu koljku, umaui je u keap kao to je on radio. "Oenio bih je, zna." koljkino je meso, ispod prenog tijesta, neugodno prsnulo u Amynim ustima. "Njezini roditelji misle da sam glup." Amy je pljunula u salvetu. "Njezini su roditelji malo uvrnuti", Amy mu je ponudila odgovor, skrivajui salvetu pod svoj tanjur. "Otac joj je kreten, a majka udakinja." Paul je prestao jesti i izvadio je cigaretu iz kutije. "to ti se sada radi?" "Vozika naokolo, valjda." Paul je kimnuo. Pomislila je da izgleda malo nervozan i tuan. Isabelle je leala na krevetu, otuirana i napudrana, zatvorenih oiju. S druge strane prozora pjevale su ptice. Otvorila je oi i ponovno ih zaklopila, prisjeajui se kako bi, kad je Amy bila jako mala i katkad popodne loe spavala, svoju ker donijela u ovu sobu i leala s njom na krevetu. "I mamica e spavati", rekla bi, no Amy nikad nije uspjela prevariti. Kad bi Isabelle otvorila oi, djevojica je mirno leala i zurila u nju. "Zatvori oi", rekla bi Isabelle i Amy je uvijek posluala, njeni su joj kapci podrhtavali, dok se pokorno muila zaklopiti ih. Za koji bi ih trenutak jo jednom otvorila pa bi se majka i ki uhvatile kako u tiini sobe zure jedna u drugu. Na zadnjem katu zgrade na Glavnoj ulici Lenny Mandel ponovno se razodijevao. Nije namjeravao danas doi ovamo; bila je subota i majka ga je oekivala kod kue da joj pomogne oko partije brida te veeri. Otiao je do kole obaviti neki posao i onda navratio nabrzinu se pozdraviti. No, kad se Linda sagnula uzeti neto iz hladnjaka, pogled na njezina bedra, bijela i gola, gdje proviruju ispod crvene pamune haljine navuene preko stranjice, naveo ga je da zastenje u sebi; vidjevi mu izraz lica kad se okrenula, Linda se srameljivo nasmijeila i prila mu. Zbunjivala ga je ta neprestana potreba da se gura u nju - penisom, prstima, jezikom, bilo ime. (Stavio bi joj prste i u grlo samo kad je pri tome ne bi ozlijedio.) Zaklopljenih oiju, stiui je, trljajui lice po njezinu meunoju, elio joj je rastvoriti kou, cijeloga sebe stav iti joj u tijelo, voditi tako s njom ljubav, iznutra, a ne izvana. Nije to bilo normalno, mislio je, za nekim tako udjeti; svijet mu se sada inio ludim i mranim, stalno se osjeao mahnito. Pomakla se do kreveta, iroko rairila noge - takva otvorena velikodunost. Promatrao je taj predivni dar na plahtama s cvjetovima; elio ju je raskoliti, raspoloviti po sredini kao klijeta jastoga. Poslije se ispriavao. Uvijek je to radio. Blago je odmahnula gla vom. "Lenny", rekla je, "ti si samo vrlo strastven." Pitao se zato ga to vie ne usreuje i zato onda i dalje za tim udi. U isto vrijeme dok je Lenny Mandel zakopavao svoje hlae, a Isabelle Goodrow silazila niz stube pojesti neto lagano kao raniju veeru da joj se ne bi vrtjelo i da je ne bi boljela glava kad stignu Clarkovi, Dottie Brown na drugoj strani rijeke slijedila je svog supruga iz sobe u sobu i promatrala ga kako trpa stvari u putnu torbu. U hodniku je zastao i pogledao je, na licu mu se trzao mii. "Priekat u, i otii ujutro", rekao je, "ako tako eli." Na nebu je jo bilo dosta svjetla, no dan je zavravao. Vozili su se bez rijei ve dulje, sluali su pjesme s radija, glasno, kad je Paul posegnuo iskljuiti radio i u iznenadnoj tiini rekao: "Smeta mi to njezini roditelji misle da sam glupi pizdun." Amy se okrenula i pogledala ga. "Moj e mi stric jednoga dana moda prepisati dio tvrtke", rekao je i duboko uvukao dim. Pogledao je prema Amy, koja je kimnula. "A, jebiga." Paul je bacio cigaretu kroz prozor.

122

Cesta vie nije bila asfaltirana i truckali su se pokraj polja s jedne strane i ume s druge. "Gdje smo?" pitala je Amy. "I sam sam se pitao." Paul je mirkajui pogledao pokraj Amy kroz njezin otvoren prozor. "Ovo je vjerojatno dio jedne od farmi pokraj koje smo proli. A ne ini se ba da je obraivano." "Obrauju polja u krug", rekla je Amy. "Tlo se umori. Zato farmerima treba toliko hektara. Pola ih se svakih nekoliko godina odmara." Paul joj se nacerio. "Ide ti dobro u koli?" "Dobro. Ne odlino." "Ja sam bio dobar", rekao je Paul. "Nikad nisam pao razred ili takvo to." Cesta se suavala. Granice su povremeno greble stranice auta; o dno je udario pokoji kamen. Paul je vozio sporije, a onda stao. "Moramo pronai mjesto gdje emo se okrenuti. Nije ova bebica neki dip, zna." Amy je kimnula gurajui glavu kroz prozor. "Moe li unatrag?" Paul se okrenuo pogledati iza sebe. "Valjda u morati." Rekao je to umornim glasom. "Isuse, pa tu smo Bogu iza nogu." Ponovno se okrenuo i ugasio auto, a onda ju je pogledao, sputajui glavu. "Da mi pusicu, Amy?" Nagnula se naprijed, alei ga, osjeajui neku zajedniku sjenu oaja; mislila je na Ivicu i Maricu, na dvoje djece izgubljene u umi. Upozorilo ju je njegovo disanje i nain na koji je pomicao glavu, okreui svoja usta preko njezinih. Nije htjela biti nepristojna. Odmaknuo se i odsutno se nacerio. Nagnuo je glavu i pogledao joj u dlan. "Onda, Ame", rekao je. "Hoe li..." Srce joj je ubrzano tuklo. Zrak je kroz otvoren prozor auta mirisao mokro i jesenje. Osjeala se odgovornom, ona se htjela provozati, htjela je ubiti veer dok Clarkovi ne odu kui - onda bi se vratila i majci rekla da ipak nije htjela ostajati kod Stacy. Ili bi joj Paul moda ponudio neki kau da prespava na njemu - nije ba dobro o tome razmislila. No sad je htio... raditi... i odjednom je shvatila da ga je moda iskoritavala. Moda mu je i auto sada zbog nje izgreban. "Oh", rekla je popustljivo, "vidi, dakle. Svia mi se i sve to. Ali je udno, jer -" "Nije udno", rekao je dok mu se osmijeh irio, "prilino je prirodno, ako ba eli znati istinu." Nagnuo se naprijed i ponovno je poeo ljubiti. Amy je okrenula lice na drugu stranu. "Vidi", rekla je. "Jednostavno se ne bih dobro osjeala. Hou rei, zna, ja sam Stacyna prijateljica i sve to. O, Boe, stvarno mi je ao." "U redu je. Hej, ne brini zbog toga." Dodirnuo joj je lice, rai rio prste kroz kosu. "Draga si ti, Amy." Izdahnuo je glasno, podiui obrve. "Samo bih jako htio... bilo bi lijepo, ali je u redu." Odmaknuo se i otvorio svoja vrata. "Sila mi je piati. Usput", dodao je izlazei iz auta i onda se ponovno naginjui kroz prozor unutra, "nisi li ti imala stvarno jako dugu kosu?" Amy je kimnula. "I mislio sam. Odmah se vraam - moram nai mjesto za pianje." Poeo je hodati po uskoj stazi. "Nemoj nikamo otii", doviknuo joj je. Promatrala ga je dok je hodao kroz paprat i iblje, odmiui granice, saginjui glavu. Zapalila je cigaretu pitajui se gdje je gospodin Robertson dok se u njoj budila udnja za njim, kao da ona cijela nije nita drugo do prazan eludac. Zaklopila je oi, naslonila glavu i mislila o svojim golim grudima pred njegovim oima onog dana u autu, golim bedrima, dodirima polaganih prstiju. I on sigurno na to misli. Znala je da misli. Znala je da se vratio da bi je potraio. "Amy!" Otvorila je oi i pogledala prema umi. Veer je stigla u samo tih nekoliko minuta, hladan zrak s jesenjim mirisima. "Hej, Amy!" Uurbano je izila iz auta i vratima iza sebe priklijetila granicu zlatoipke. "Amy!" Paul se probio kroz granje, lice mu je sjajilo. "Isuse, Amy." Preplanula mu je ruka bila puna svjeih ogrebotina kad joj je posegnuo za zapeem. "Ovo mora vidjeti. Bogamu." 123

"to?" pitala je slijedei ga. Trnje joj je greblo noge, grana jela joj udarale u lice. "Bogamu", ponovio je Paul, saginjui se, dok su mu tenisice gnjeile dva blijeda bezlisca koji su se probili kroz borove iglice: "Naao sam auto - doi, pogledaj." Pokazao je prstom. Stigli su do istine, na rubu polja pokraj ume stajao je mali plavi auto. Paul ju je ponovno uhvatio za ruku, vukui je prema tamo. "Mislio sam, naputeni auto, zna, moda mogu prodati gume ili dijelove, pa sam otvorio prtljanik i, jebote, nee vjerovati." Pomislila je da je pronaao novac, moda aktovku s novcem. Ve su zamalo stigli do auta kad se osjetio smrad, neto pokvareno, kao kad prolazi pokraj kante za smee koja je ve danima na suncu. "Smrdi", rekla je, kreveljei se prema Paulu. Lice mu je bilo sjajno od znoja kad ju je pozvao rukom da prie blie. Otvorio je prtljanik. "Nee vjerovati, Amy. Pogledaj." Isabelle je zavrila pranjem voa. Tanjuri su bili spremni, alice izvaene. Posudica za mlijeko od fino oslikanog Belleek-porculana, koja je pripadala Isabelleinoj majci i koju je Isabelle tako voljela (nabrzinu se osmjehnula kao da je taj njeni sjaj bio apat dobrih elja njezine majke) stajao je mirno na srebrnom posluavniku, odmah pokraj zdjelice sa eerom. Torta je bila u sredini stola i kraj nje zdjela voa, tulipani odmah pokraj. Divno. Stvarno divno. Clarkovi e stii svaku minutu. Ljudi iz Oyster Pointa u Shirley Fallsu nisu kasnili. U sedam i pet Isabelle je napunila posudicu za mlijeko; za aj je kupila punomasno. Ili kavu, ako e to radije piti. Ponudit e im oboje. U sedam i petnaest poela ju je boljeti glava. Uzela je dva aspirina i stala pokraj sudopera jedui kreker. Onda je otila u dnevnu sobu, sjela na rub kaua i listala asopis. Dvaput joj se uinilo da je ula auto na prilazu pa je ustala da oprezno proviri kroz kuhinjski prozor, ne elei da je opaze. No, nikoga nije bilo. Ve se smraivalo. Upalila je jo jednu svjetiljku u dnevnoj sobi. Mislila je: otii u gore i upaliti svjetiljku kraj kreveta i kad se vratim, oni e ve biti ovdje. Nisu bili. Sputajui se po stubama, hodajui dnevnom sobom i kuhinjom, osjeala je da je kua promatra poput radoznalog, pristojnog djeteta koje eka da pone predstava. Petnaest minuta do osam Isabelle je oprala ruke i paljivo ih obrisala, a onda nazvala kuni broj Averyja Clarka. Zazvonilo je etiri puta, osjeala je olakanje u koljenima: bili su na putu ovamo, naravno. "Halo?" rekao je Avery. U pozadini su se bez ikakve sumnje uli zvui ljudi koji razgovaraju. "Oh", rekla je Isabelle. "Da, halo. Ah, Isabelle je." "Isabelle", rekao je Avery. " ' veer." "Pitala sam se ima li kakvih problema." Isabelle se ogledala po kuhinji, provjerila spremne alice, postavljen posluavnik, tulipane koji su virili iza zdjele voa. "Problema?" pitao je Avery. "Moda sam pogrijeila." Isabelle je stisnula oi. "Mislila sam da ete ti i Emma navratiti..." "Veeras?" rekao je Avery. "O, Boe, zar je to bilo veeras?" "Tako sam mislila", rekla je Isabelle ispriavajui se. "Moda sam pobrkala." "O, Boe sveti", rekao je Avery, "ja sam kriv. Bojim se da sam jednostavno zaboravio. Veeras su nam doli neki prijatelji." Isabelle je otvorila oi. "Onda neku drugu veer", rekla je. "To je potpuno u redu." "Ispriavam se", rekao je Avery. "Zaista mi je ao. Toliko se toga dogaa. Sastanci u crkvi i to sve ne." "To je potpuno u redu", ponovila je Isabelle. Nije ula ni za kakve sastanke u crkvi. "Zaista. Nema uope problema. Probat emo neki drugi put." "Neki drugi put", rekao je Avery. "Apsolutno. I, Isabelle, jako mi je ao." "U redu je", rekla je. "Molim te, i ne misli na to. Nije vano. Nikakav veliki dogaaj." 124

Pokuala se nasmijati, ali se zbunila. "Laku no." Spremila je alice za aj, tanjure, srebrninu, osjeajui da joj je vid zamagljen od znoja koji joj je izbijao posvuda po licu. Tulipani su joj se rugali. Sve joj se rugalo; torta kao daje tonula onako teka i okrugla, zdjela voa zurila je u nju suho i nadmono. Uzela je smeu vreicu za kupovinu ispod sudopera i u nju bacila tortu, ve razmazanu sa strane, a onda i sadraj zdjele s voem. Nabrzinu je savinula tulipane - ula je kako stabljike pucaju - a bacila je i kockice eera, jer je i njih kupila posebno za tu priliku. Sve je trebalo raspremiti, maknuti s vidika. Izlila je mlijeko u odvod te oprala porculansku zdjelicu i posudicu za eer. Upravo je brisala zdjelicu - brzim i trzavim pokretima - kad je ula auto na kolnom prilazu. Svjetla su na tren osvijetlila verandu. "O, ne", rekla je glasno, mislei da su Emma i Avery, posramljeni, ipak odluili doi, a ona je upravo sve bacila u smee. Kako e sada to objasniti? Kako bi uope mogla rei: "O, ao mi je. Upravo sam bacila kolae"? ulo se zatvaranje dvojih vrata, jednih pa drugih, i odmah je shvatila da Emma Clark sigurno ne zatvara vrata auta tako estoko. Isabelleino je srce tada poelo jo jae udarati, jer upravo se odigravala neka nona mora: napast e je u vlastitu domu, u mraku, a su sjeda ni blizu. Brzo je krenula gurnuti stolac pod bravu, laktom je zahvatila zdjelicu od Belleekporculana, sruivi je na pod, gdje se razbila uz jedan brzi, tihi zvuk. Leala je na linoleumskom podu kao male slomljene koljke. Snano kucanje po vratima pomaklo je i tamni zastor preko prozora, a Isabelle je zakrijetala: "Tko je? Odlazite! Zvat u policiju!" "Mi smo policija, gospodo", zauo se dubok, miran glas iza vrata, istodobno autori tativan, ali kao da se pomalo dosauje. "Dravna policija, gospoo. Traimo djevojku po imenu Amy Goodrow." Za Amy je ono to se dogaalo te noi dugo ostalo tek mrani utisak razbacanih slika i osjeta: onaj jedak, slan okus u ustima, primjerice, kojega se nije mogla rijeiti; ak ni nakon to je u uliici iza praonice rublja izbacila glavu i pljuvala, prikupila jo sline i ponovno pljuvala. Ne, ta posebna slanost onoga to je ispalo neka vrsta kuglastog gnoja (ispraznila je usta u izguvani toaletni papir u Paulovoj mranoj i uskoj kupaonici) nala je put u najsitnije, najudaljenije procjepe mekanog tkiva u ustima. Nije bila spremna na to, i zato se poslije nije mogla rijeiti tog okusa ni pljujui iza praonice i puei. Okus se mijeao sa slikom malog lea u prtljaniku auta (veinu je odmah zaboravila, sve osim dokoljenki, zuba i jedne zlatne naunice). Vie to nije bio ovjek - sama to ne bi uvidjela, ne odmah, da joj Paul nije pokazao te zube; a i sve ostalo bilo je udno, tiha eskalacija - ega? Penjui se stubama iza Paula prema njegovu stanu (tamne nogavice traperica penju se uza stube), znala je da e ga traiti novac, jer joj je novac sada trebao - odjednom je shvatila to mora uiniti. Dao bi joj ga on i inae, gotovo je bila sigurna u to. No, sada joj je oajniki trebao novac, a on je, na neki udan, uznemirujui nain, oajniki trebao nju (ne ba nju, znala je to, ali njezina usta, njezine ruke) i kako bi ga sada odbila, a onda ga traila novac? U mraku je otkopao hlae i drao je za glavu, s obje strane po jedna velika aka, i njoj se to svidjelo, to kako joj je drao glavu, ali kad joj je pritisnuo lice, usta na sebe, namirisala je da je neist, namirisala je jetkou tih tajnih mirisa, smrdljivih, oznojenih. Bila je sigurna da nekako osjea i gadljiv smrad njegova zadnjega govna - moda su zaostale tek male mrlje otkad se posljednji put obrisao - i zbog toga je poeljela zaplakati, jer joj je lice bilo stisnuto uz onaj dio njega koji je vrio nudu i jer joj je to u ustima bilo tako tv rdo; zato nije bila sigurna to tono treba napraviti. Ali, inilo se da si on ne moe pomoi. Kao da je to moralo biti obavljeno, a ona mu je pomagala jer je bila tamo. Bio je pristojan. ak se poslije i ispriavao. A onda nije prestajao govoriti da treba zvati policiju kad se nade le, i da e zvati policiju. No, ona je htjela samo novac. Dao joj ga je, pa je otila. Otila je do praonice rublja gdje je bio aparat za kovanice; je li ondje bilo i nekih drugih ljudi, toga se nije mogla sjetiti; sjeala se samo da je drhtavih ruku gurala novanice u aparat 125

koji je zujao i oklijevao, uvlaio novanice, gurao ih natrag i na kraju joj ipak izbacio kovanice. A onda pljuvanje u uliici, pokuaj da iz usta izbaci taj okus. A onda taj dugi, oajniki put do koleda, jer je knjinica na koledu subotom uveer bila otvorena - a ona je morala onamo stii, a neki se auto zaustavio, ponudio joj prijevoz, u polumraku je vidjela lice poveeg, starijeg mukarca koji se nije smijao. Ne, Amy je odmahnula glavom. Ne, hvala; jo uvijek nije otiao, njegov je auto puzio polako uz nju. Ne, hvala!, zavritala je, poela trati, usput vidjela na tom sjenovitom licu da ga je njezin vrisak uznemirio; vratio se autom na cestu i otiao. U tihoj knjinici s visokim stropom osjeala je da je ljudi gledaju. Tiha lica ponad drvenih stolova promatrala su je pozorno, poput kreste vala tihog neodobravanja. Pognula je glavu. ovjek za pultom za informacije bio je susretljiv - upozorio ju je da se knjinica uskoro zatvara. No, pomogao joj je tako ljubazno da e ona to godinama pamtiti i, kad joj je donio veliki atlas i pronaao na jednoj od golemih stranica kartu Massachusettsa, triput mu je zahvalila. Trebala je papir i olovku; zamalo je zaplakala, a informator joj je ponovno pomogao. I onda je konano bila pokraj telefonske govornice u podrumu. Bio je to nekakav ormar s prostotama po zidovima. PUI MI KURAC pisalo je tamo, pa je zaplakala sjedei u telefonskoj govornici od lakiranog drveta koje je na tom svjetlu zlatno sjalo, drei u ruci popis gradova u Massachusettsu koji su poinjali sa slovom P, jer je on doao iz nekoga grada koji je poinjao na P - toga se sjetila dok je birala broj informacija. Koliko je brojeva nazvala i traila gospodina Robertsona? Moda pet? Vie od toga. Deset? Ali onda: glas starije ene, nimalo ljubazno izgovoren "halo", inio se sirotoj, iscrpljenoj Amy kao da ga je izmislila. "Trebala bih Thomasa Robertsona", rekla je Amy. "Je li ovo dobar broj?" I kad ena nije odgovorila, u toj kratkoj tiini, Amy je znala da ga je pronala. "Molim vas", molila je. "Vrlo je vano." "Tko je to?" "Prijateljica. Vrlo je vano da s njim razgovaram." Amy je zatvorila oi; je li to bila majka alkoholiarka? "Samo malo." Priguena buka, mrmljanje i onda sve blie, mrmljanje vrlo dubokog mukoga glasa koji se pribliava; zvuk koji je Amy prepoznala. Suze olakanja curile su joj iz oiju, naslonila je glavu na drveni zid telefonske govornice; konano, konano, konano ga je pronala. Glas u slualici: "Halo?" "O, gospodine Robertsone. Ja sam. Amy Goodrow." Stanka. "ao mi je", rekao je gospodin Robertson svojim divnim, dubokim glasom, "bojim se da imate pogrean broj." "Ne, nemam. Ja sam, Amy. Iz Shirley Fallsa. Znate to." "Bojim se da ne znam", rekao je gospodin Robertson sporo. "Imate krivi broj." Zastao je prije nego to je otro dodao, malo drukijim tonom, s naglaskom poput junjakog. "Ne znam tko ste vi. I nema potrebe da me ponovno ovdje nazivate."

24
Do ponoi je kua utihnula. Mala svjetiljka na kuhinjskom stolu bacala je svjetlost kroz hodnik u prizemlju, no dnevna je soba bila mrana, kao i blagovaonica i stube, osim ondje gdje je preko odmorita pala traka svjetla. Svjetlost, dovoljno priguena da je tama poprimila gotovo tamnozelenu nijansu, dolazila je iz Isabelleine spavae sobe, gdje je runik, prebaen preko sjenila, priguio svjetlo lampe. Ispod pregiba nabaenog prekrivaa lealo je Amyno tijelo, isprueno na leima kao da se oputeno suna, u dubokom snu. U polumraku joj lice nije djelovalo ni mirno ni uznemireno - to je vjerojatno bio rezultat sedativa koji joj je upravo kolao venama. Ipak, usne su joj bile poluotvorene, nos podignut lagano gore; njena dobroudnost.

126

Isabelle se djevojka inila odvojenom. O toj je rijei mislila dok se naginjala da popravi prekriva oko Amyne ruke i vrata. Odvojenom od nje - od Isabelle. Odvojenom od svih. Sjedei u drvenom stolcu s prekama, koji je privukla blie krevetu, Isabelle je prouavala razne sjene i linije tog lica; u neko su doba posljednjih godina te crte djevoj ina lica zauzele svoj konani oblik. I to je postala? Netko tko je odvojen, ponovno je pomislila Isabelle i oklijevajui dotaknula kovru kose koja je pala preko Amyna obraza. Netko tko nee naslijediti ni posudicu za mlijeko od finog Belleek-porculana od svoje bake; i tu se Isabelle naslonila, oiju punih suza, jer se sjetila da se fina posudica fino i razbila, jer taj je blijedi porculan za Isabelle bio njezina majka, njena, nepraktina i draga. A sada je vie nije bilo. Njezin se kraj poklopio s time to je Avery Clark zaboravio doi u posjet, to je Isabelle zaboljelo tako jako da jo uvijek nije mogla potpuno prihvatiti rijei: "Bojim se da sam zaboravio, Isabelle", koje su bile jarki bijeli reflektori du cijele granice njezina uma. No, u sreditu je bila Amy. Nepoznata Amy, koja se etala umom s tim nekim Paulom (Isabelleina je utroba lebdjela i ljuljala se, premda je vjerovala Amy kad je rekla da se nita meu njima nije dogodilo - "Nita, nita, nita"), nalijetala na leeve u prtljanicima naputenih automobila; oh, kakav je to uas za mladu djevojku - pronai tijelo druge mlade djevojke! Sirota, sirota Amy, koja se kui vratila umrljana i tamna lica, udno sitnih oiju, kao da viri iz dubina neke peine. Stvarno nije bila prepoznatljiva dok je zurila u policajce koji kao da su je doli uhititi - a oni su samo htjeli provjeriti Paulovu priu, pitati je, potpuno ljubazno, ima li dodati koji detalj - i onda je poslije svega Amy zabila lice u pregibe kaua, podsjetivi Isabelle na uplaenog psa usred oluje, na isti ivotinjski strah. Ti uasni, grleni zvui koje je proizvodila. "Ne moe to biti stvarno", plakala je zabivi lice u kau. "Ne, ne vjerujem, ne vjerujem." Policajci, posebno onaj stariji, bili su vrlo ljubazni. Taj stariji je predloio da Isabelle pozove lijenika ako se djevojka ne smiri. I lije nik je bio ljubazan, nazvao je jedinu ljekarnu otvorenu tako kasno u subotu naveer - u Hennecocku, na pola sata vonje. U ljekarni, s rukom oko pogurene Amy, Isabelle je pogledala u ljubazne oi umornog ljekarnika i rekla: "Moja je ki doivjela ok", i ljekarnik je kimnuo, svojim dranjem ne pokazujui bilo kakvu osudu. Za etiri godine, kad ga Isabelle bude ponovno srela, nee ga se sjeati (premda e se on sjeati nje, dirljive enstvenosti ove male ene ija je ruka vrsto pridravala visoku, uplaenu djevojku); jer, Isabelle je veeras mislila da je svijet tek vrtlog bez oblika. Zazvonio je telefon. "Isabelle?" enski glas, poznat. "Isabelle, ja sam, Bev. ao mi je ako sam te probudila." "O, da", rekla je Isabelle brzo diui, jer je trala niz stube. "Da. Ne, nisi me probudila." "Isabelle, imamo problem ovdje." Debela je Bev tiho govorila. "Kod Dottie sam. Wally se preselio kod svoje enske - odselio se." "O, Gospode", promrmljala je Isabelle, koraknuvi prema stubitu, da uje je li zvonjava telefona probudila Amy. "Dottie nije htjela biti sama pa sam dola k njoj. No, i to to je sada u toj kui je previe za nju. Povela bih je kod sebe, meutim, Roxanne je dovela dva prijatelja koji spavaju u dnevnoj sobi, a to je zadnje to Dottie treba." "Otiao je ivjeti sa svojom djevojkom?" Isabelle je jedino to palo na pamet. "On je budala", rekla je Debela Bev. "Radi budalu od sebe." Zastala je. "Dottie je sada teko, Isabelle. Ne eli ovdje noas ostati." Isabelle nije shvatila da je Bev eli neto zamoliti. Bila je sigurna da e, kad zazvoni telefon, to opet biti neto u vezi s Amy. No, sada je nabrzinu zamislila Dottie Brown kako sjedi u kuhinji u stolcu za ljuljanje, praznog pogleda i s cigaretom izmeu prstiju. "Moe li priekati samo minutu, molim te, Bev? Samo minutu. Priekaj." Oprezno je spustila slualicu na kuhinjski ormari i popela se na kat. Amy je jo spavala u istoj pozi. Isabelle je stisnula oi naginjui se naprijed da provjeri dizanje i sputanje djevojinih grudi. Onda se vratila u prizemlje. "Bev?" "Je, tu sam." 127

"Hoe li dovesti Dottie ovamo?" inilo se to zaista smijenim. Od svih noi, kad joj je um bio tako oamuen tim bijelim reflektorima glasa Averyja Clarka: "Bojim se da sam zaboravio, Isabelle." A Amy u onom stanju... "Je li to u redu, Isabelle? I ja u ostati, ako mogu - bit e joj ugodnije. Vjerojatno i tebi. Samo nas pusti da se stisnemo na kauu i bit e dobro. Znam da nema mnogo mjesta u kui." "Molim te", rekla je Isabelle, "doite." Sve je to bilo vrlo neobino. Kako udno da njih tri odrasle ene sjede u dnevnoj sobi s madracem iz Amyna kreveta na sredini, s plahtama, pokrivaem i jastukom. A i kau je imao plahte, pokriva i jastuk. Najprije se inilo da e biti neugodno: Dottie su vodile kuhinjom kao oamueno dijete, Isabelle ju je stisnula za ruku mrmljajui alobno kao daje netko umro, Debela Bev iza njih, nosei veliku, smeu torbu, lica oputena poput umornog psa, i onda sve tri kako sjede u dnevnoj sobi, oklijevajui, nesigurne. No, Isabelle je rekla: "Amy je veeras pronala le. Gore je sad, spava na mom krevetu." To je probilo led. "Isuse Boe", rekla je Debela Bev. "O emu ti pria?" Isabelle im je ispriala. Naravno da su se sjeale te djevoji ce, Debby Kay Dorne - da, sjeale su se. I slika s televizije, iz novina. "Slatka mala", rekla je Bev polako tresui glavom, povlaei nadolje svoje teke obraze. "Aneo", rekla je Dottie. Nove su joj suze curile niz obraze. "Kako to misli da ju je Amy pronala?" pitala je Bev, otvarajui svoju veliku konu torbu i vadei rolu toaletnog papira koju je leerno dodala uplakanoj Dottie. "Kako to misli, pronala ju je?" "Vozila se naokolo s jednim prijateljem. Hoe li maramicu, Dottie?" Isabelle je poela ustajati, no Debela Bev mahnula joj je da sjedne. "Veeras su u gradu potroene sve papirnate maramice - je li tako, Dottie? Nastavi." "Vozili su se. Njezina je prijateljica Stacy nedavno rodila, znate. Ne znam znate li je. Dottie, idem ti donijeti maramice, bit e ti meke za nos." Dottiein je nos bio grozno crven, vidjelo se to i iz daljine. No, Dottie je odmahivala glavom: "Nije me briga ako mi nos i otpadne, nije me briga. Priaj o tom leu, molim te." "Da, priaj", rekla je Debela Bev. Pa je Isabelle ponovila sve to je znala o toj veeri (ne spominjui Averyja i Emmu Clark), zakljuno s ljubaznim lijenikom i vonjom prema ljekarni radi tableta za smirenje. "Amy je bila gotovo histerina", rekla je. "Inae ne mislim da djeci treba davati tablete za smirenje..." Bev ju je prekinula. "Isabelle. Nala je ubijenu djevojicu. Ako postoji dobro vrijeme za takvu tabletu, to je sigurno veeras." "Pa da", rekla je Isabelle. "I ja sam tako mislila." "Mogu li i ja dobiti jednu, Isabelle?" Dottie je pitala iz svog polu-leeeg poloaja na kauu. "Mogu li dobiti jednu tabletu za smirenje? Samo jednu da zaspim?" "O, dobra ideja", rekla je Bev. "Boe, da, Isabelle, ima li koju vika?" "Naravno", rekla je Isabelle ustajui, pa je otila do kuhinje i vratila se s boicom tableta na kojoj je bila etiketa s napomenom da je saveznim zakonom zabranjeno davati ih bilo kome drugom. "Nee imati neku lou reakciju, zar ne?" pitala je. "Znam da ljudi s alergijom na penicilin moraju oko vrata nositi ploicu s obavijesti." "Ovo nije penicilin. To je valium." Bev je uzela boicu iz Isabelleine ruke i itala etiketu. "Nitko te nee uhititi ako prijateljici da valium." Isabelle se vratila s aom vode pa je Dottie progutala tabletu i uhvatila Isabelle za ruku gledajui je saalno crveno obrubljenim plavim oima. "Hvala ti", rekla je Dottie. "to si me primila veeras. to me nita ne pita." "Naravno", promrmljala je Isabelle. No, izgovorila je to prebrzo, odmakla se prebrzo, a u sobu se ponovno uvukla magla neugode. Isabelle je sjela na stolac. ene su utjele. Povremeno gledajui Dottie na kauu s pokrivaem preko nje, Isabelle je neprekidno skretala pogled, jer ju je uznemirivala ta iznimna lakoa kojom ivoti stradaju, bivaju uniteni. ivoti,

labavi kao tkanina, hirovito odrezani karama nasuminih samoivih trenutaka. Uredska zabava u tvornici guma, viski tee potocima... i u nizu slijepih trenutaka promijenio se ivot Wallyja Browna, i Dottiein, ak i ivoti njihovih odraslih sinova, pretpostavljala je. Cap-cap. Sve u komadima. Isabelle je rekla: "Dottie, moram ti neto rei." Obje su se ene okrenule prema njoj s oekivanjem i oprezom. Isabelle se plakalo, onako kako plau bolesnici, frustrirani i umorni jer se tako dugo ve ne osjeaju dobro. "Amy", poela je Isabelle. Ali, ne, tako nije bilo dobro. Prstom je prelazila po rukohvatu svog stolca. Dottie je sada zurila u svoje noge; Bev je i dalje gledala Isabelle. "Kad sam ostala trudna s Amy, imala sam sedamnaest godina", konano je izgovorila Isabelle. "Nisam bila udana." Dottie je podigla pogled prema Isabelle. "Nikad se nisam udala. To je jedna stvar." Sad je Isabelle morala zastati, prazno zurei u svoje ruke koje je stezala u ake i oputala, prije nego to je rekla gotovo glasno: "Bio je oenjen, Dottie. Oenjen, otac troje djece." Isabelle je iskreno gledala u prijateljicu, ije je blijedo lice otkrivalo iznenaenje usred svog tog umora. "Voljela bih ti rei da sam bila neduna", nastavila je Isabelle, "da nisam nita... znala. Na neki sam nain i bila. No, nikad to prije nisam iskusila, ni s kim nisam bila. No, znala sam to smo radili. Znala sam da to nije dobro. Znala sam to, Dottie." Isabelle je pogledala u pod. "A ipak sam to napravila, jer sam tako eljela." Dugo nitko nita nije rekao, a onda je Isabelle dodala, kao da se tek sad toga sjetila: "Bio je najbolji prijatelj mog oca." Debela Bev glasno je udahnula, namjetajui se u stolcu, kao daje morala udobnije rasporediti vlastitu teinu da bi o ovome razmislila. "Divan prijatelj", rekla je. No, tad se Dottie nagnula naprijed i tiho rekla: "Isabelle, mrzim Altheu Tyson. Ne mrzim tebe. Ako se toga boji." Bojala se toga na neki nain. I jo nekih stvari. Bojala se - cijelo vrijeme, od dana kad je vozila Dottie kui iz ureda i s njom sjedila kratko u kuhinji - da je ona, Isabelle Goodrow, izazvala tu bol drugoj osobi. I to joj nikad prije nije palo na pamet. Ne stvarno. Zaista nije sve te godine mislila o Evelyn Cunningham, bar ne sa aljenjem. Sad ju je to zbunjivalo, nije mogla vjerovati. Kako je mogla ivjeti tako dugo ne shvaajui to je moda - sigurno - uinila ivotu Evelyn Cunningham? Kako je Evelyn Cunningham iz godine u godinu ostajala tako nestvarna za Isabelle, poput neke slike u asopisu? Jer, ta je ena bila iva, od krvi i mesa; ustajala je vjerojatno nou da bi se brinula o bolesnom djetetu, punila je perilicu prljavim rubljem svoga supruga, spremala rukove, veere, prala sue i morala zamiljati (usred noi, nesumnjivo) kako njezin mu otkopava hlae i penje se na Isabelle Goodrow usred polja krumpira. S tim je mislima moda ivjela godinama. Znala je i dok joj je mu umirao i djeca odrastala da druga ena odgaja dijete tog ovjeka kojeg je ona, Evelyn Cunningham, voljela i godinama ivjela s njim. Kako je to bilo? "Priaj nam jo", rekla je Dottie. No, Isabelle vie nije htjela. Koje bi rijei upotrijebila? Gledala je malo Dottie, malo Bev, pa obje, i shvatila na svoje iznenaenje kako je uljudno gledaju. "Zna li Amy?" pitala je Bev kad joj se uinilo da Isabelle ipak nee nastaviti priu. "Amy, zna li ita od toga?" Bev je podigla obrve, jednim se debelim prstom poeala po glavi i ponovno se premjestila na stolcu. Odmahujui glavom, Isabelle se osjeala kao da ju je neka teka bolest prikovala za krevet, kao da se ne bi mogla pomaknuti da je kua tog trena planula. Boljele su je lopatice, niz ruke je bol tekla do zapea, zglobova ake; prsti su joj leali raireni na krilu. "Ako mogu objasniti...", zastala je, a obje su ene kimnule. Roditelji su joj bili dobri ljudi, konano je rekla, kao da govori iz dubine te nepoznate bolesti koja joj je suila i okuila usta. Nije bila osoba koja se alila na svoje djetinjstvo. Zaista je to eljela naglasiti, rekla je, iznenada treptajima guei suze. ("Dobro je", rekla je blago Debela Bev, "samo nastavi.")

Roditelji su joj naporno radili, ili svake nedjelje u crkvu. Naui li su je razlikovati dobro i zlo. Majka je bila srameljiva i nisu imali mnogo prijatelja, tek nekolicinu, naravno (Debela ju je Bev ohrabrivala kimanjem glave) - primjerice, Cunninghamove. Kao to je ve rekla, Jake Cunningham bio je najbolji prijatelj njezina oca. Zajedno su odrasli, dva djeaka u gradu West Minot. Jake je oenio Evelyn, koja je radila ondje u bolnici. Nije bila bolniarka - pa, moda je i bila; Isabelle nije znala koliko je obuke ona prola - no, radila je neko vrijeme nakon to su se vjenali i onda prestala, da bi rodila troje djece, jedno za drugim. Isabelle je tada imala oko deset godina, tako nekako, a Cunninghamovi bi katkad navraali vikendom popodne, autom iz West Minota s gomilom djece. Isabelle se sada pitala nije li joj majka bila ljubomorna, jer oito nije mogla imati vie djece; no, nije bila sigurna - ni tada o tome nije razmiljala. Cunninghamovi su se preselili u Kaliforniju. Jake je ondje zapoeo posao krovopokrivanja i navodno im je dobro ilo - Isabelle se nije dobro sjeala. Slali su im boine estitke. I onda je, kad je Isabelle imala dvanaest godina, otac umro ("A je li?" promrmljala je Bev. "Pojma nisam imala"), sjedei u autu dok je punio gorivo. ("Tako mi je ao", rekla je Dottie ispuhujui nos.) Da, bilo je teko. Ne misli na to kad si dijete, to da su neke stvari teke, prihvati da dolaze, najprije si u oku; sprovod je bio lijep, toga e se uvijek sjeati. Dolo je mnogo ljudi. Jake Cunningham stigao je iz Kalifornije - Evelyn nije mogla doi zbog djece za koju se trebalo brinuti, naravno - i svi su bili vrlo ljubazni prema Isabelle. Na dan sprovoda osjeala se posebno dobro. I svirali su Bog nam je zaklon i utvrda, to je jo uvijek bila Isabelleina najdraa crkvena pjesma - tjeile su je te rijei - no, sada je skretala s teme; nije zapravo eljela priati o svom ocu. I tako. Duboko je udahnula. U svakom sluaju. Nakon sprovoda je postalo teko. Mjesecima nakon toga, kad su ljudi prestali nazivati, dolaziti, spominjati. ("Da", rekla je Bev kimajui glavom, "uvijek je tako, zar ne?") Brinula se za majku, a majka za nju. No, nisu mnogo izlazile - do crkve, naravno, a roaci su ivjeli malo dalje niz cestu. Isabelle je marljivo uila i imala dobre ocjene. Htjela je biti uiteljica. Prvog razreda, jer u prvom razredu djeca ue itati, a dobra uiteljica mnogo pomogne, znate. Majka se ponosila njome. O, ona i majka jako su se voljele, rekla je Isabelle, lagano podiui glas, opet trepui oima, i, ako emo istinu, stvarnu, tunu istinu, u sjeanju su joj se ti dani produili kao jedno dugo, teko nedjeljno popodne i nije znala zato, jer sad bi sve dala da moe ponovno biti s majkom. Uope joj ne bi bilo teko. Veeras je slupala majinu posudicu od Belleek-porculana, sluajno joj je pala s kuhinjske povrine. ("to je to, duo?" Debela Bev nagnula se naprijed. "to si slomila, duo?") To je za nju uvijek bio dio majke spremljen na sigurno u kuhinjskom ormariu, a sad ga vie nije bilo. (Niz Isabelleino su lice tekle suze.) Oduvijek je mislila da e je jednog dana Amy uvati u svome domu, ali vie je nije bilo. ("Dodaj taj toaletni papir", rekla je Bev pruajui ruku prema Dottie, i Dottie ju je posluala i otrgnula dugu traku za Isabelle.) No, dakle. Isabelle je jako ispuhala nos, obrisala oi. No, dakle, imala je dobre ocjene i bila najbolja u generaciji, ime se majka ponosila ("Kako je i red", rekla je Dottie, velikoduno joj dodajui jo jednu traku toaletnog papira, za svaki sluaj. ) Bilo je samo trideset i troje uenika - mala kola. ("Nema veze", rekla je Bev otro. "Svi znaju da si ti pametna. I treba se ponositi.") Majka je voljela ivati. Saila joj je prekrasnu bijelu pamunu ha ljinu za dan mature. No, brzala je. Jer se est tjedana ranije, jednoga krasnog dana u svibnju (magnolije su cvjetale pokraj prednjih vrata - sjeala se toga - i pele se zalijetale u mreice na verandi), iznena da pojavio Jake Cunningham. Doao je na istok nekim poslom pa je usput posjetio Isabelle i majku. I, oh, ba su mu se razveselile. Ui, ui, rekla je majka. Kako su Evelyn i djeca? Dobro, svi su dobro. Oi Jakea Cunninghama bile su sive i izrazito blage. Nasmijao se svaki put kad bi pogledao Isabelle. I popravio je krov. Otiao je u duan s mate rijalom i vratio se sa svime potrebnim, pa se popeo na ljestve i popravio krov gdje je curio. Bilo je divno imati mukarca u kui.

Sjedio je u kuhinji dok su spremale veeru, s rukama na stolu, ve likim rukama punim svijetlih, kovravih dlaica, i dok je vadila pecivo iz penice i stavljala ga u koaru, Isabelle je bila sretna. Do tog dana nije znala da je prije bila nesretna; a sad vie nije bila nesretna. Oi su mu, mislila je, bile malo tune i vrlo, vrlo blage. Jo se smijao svaki put kad bi ga ona pogledala. Majka je bila umorna od sveg tog uzbuenja pa je te noi otila ranije spavati. Isabelle i Jake sjedili su u dnevnoj sobi. Uvijek e se toga sjeati. U to doba godine veeri su se produivale, tek se smrkavalo kad je majka otila na poinak. "Upal ite svjetiljku", rekla im je bezazleno i otila iz sobe. No, nisu to uinili. Sjedili su na kauu, licem jedno prema drugo me, s laktovima preko ruba naslona, tiho su razgovarali, smijeili se, gledali u pod pa kroz prozor dok se soba punila onom mekom, proljetnom tminom. Jake je nosio prugastu koulju - pa, to i nije bilo vano, pretpostavljala je; samo si nije mogla pomoi, a da se ne sjea. U svakom sluaju, te je veeri mjesec bio pun, a nono je nebo kroz otvoren prozor dnevne sobe imalo divan, magliast sjaj. I tako. Otili su proetati. Hodali su oblinjim poljem krumpira i udisali zemljani miris staklenika. Pun je mjesec stajao nisko na nebu, kao da je jako oteao. Voljela bi rei da nije znala... no, nije to mogla. Znala je da je to la. I nije j oj bilo stalo u tome je bila stvar. Pa i je, ali nije. Jer je bila tako sretna! Nije ju bilo briga koliko e je to kotati! Bila je sretnija nego ikada. Sljedee su noi ponovno etali. Poslije ju je poljubio u elo i rekao da nitko ne smije nita doznati. Voljela ga je. O, Boe, kako ga je voljela! Htjela mu je rei da ga voli i mislila je da e to uiniti ujutro, no ujutro ga vie nije bilo. (Toaletni je papir kruio; sve tri ene ispuhale su nos.) Nikome nije rekla. A kome bi i mogla rei? No, bila je najbolja u generaciji i morala je odrati govor, to je i uinila stojei na kolskoj tratini tog vrueg dana u lipnju, odjevena u svoju bijelu pamunu haljinu. Kad se vratila kui, povratila je, uprljala zauvijek tu bijelu pamunu haljinu. Majka je mislila da je samo nervozna i nije pravila problema zbog toga. Majka je bila vrlo draga. (Toaletni papir do Isabelle.) No, i sljedeeg je dana povratila, i sljedeeg i konano priznala cijelu tunu priu svojoj majci, pa su obje plakale sjedei u dnevnoj sobi i drei se za ruke. Sljedei su dan popodne ona i majka otile do sveenika i sjele na karirani kau dok je sunce padalo preko sivog tepiha, za koji se Isabelle sjeala daje bio iznimno prljav - nije li smijeno to se tako jasno sjeamo nekih detalja? Usred svega pitala se zato nitko nije poistio sveenikov tepih. Sveenik je hodao gore-dolje s rukama u depovima u pamunim, naboranim, prugastim hlaama. udni su putovi Boji, rekao je, i bit e kako Bog eli. Majka se brinula za bebu dok je Isabelle svaki dan vozila do Gorhama u kolu za uiteljice. I to je bilo udno, jer kad bi je poslije nastave pitali eli li na kavu, uvijek je odbijala i urila se kui. Nitko u koli nije znao da ima bebu. ("Je li Jake Cunningham ikad doznao?" pitala je Bev. "Da", rekla je Dottie sad ve sjedei, "je li Jake Cunningham ikada doznao?" Znao je. Majka ga je nazvala u Kaliforniju. Evelyn je digla slualicu. Zamislite Evelyn toga dana. Nikad to zaista nije zamiljala - u tome je bila stvar. No, zamislila je sada: stoji u svojoj kuhinji, pita se to spremiti za veeru, provjerava hladnjak - i zvoni telefon. Jedne je minute tvoj svijet ovakav, druge se minute uruio u sebe. ("Ali, to je rekao taj Jake?" traila je Bev. "to je taj idiot imao rei?") Bilo mu je ao. O, bilo mu je jako ao, naravno. Ako ikad budu imale problema s novcem, samo neka mu jave. No, od njega nisu namjeravale uzimati novac. ("Naravno da ne", rekla je Dottie, sada potpuno budna i lucidna kao da ju je tableta za smirenje nekako razbudila. "Glupost", rekla je Bev. "Ja bih mu uzela i posljednji novi.") Ne, to je bila njezina odgovornost - Isabelleina. I majina, to ba i nije bilo poteno. Nita od toga nije bilo poteno prema majci; niime to nije zasluila. ("Pa, ivot nije poten", primijetila je Dottie.) No, tog je sijenja majka umrla. Jedne je noi legla ne osjeajui se

dobro - malo neobino u elucu - i umrla je u snu od sranog udara. Isabelle je oduvijek mislila da ju je ubio stres. ("Ljudi pod teim stresom ive i do sto godina", razuvjeravala ju je Debela Bev.) I tako je prestala studirati. Uspaniarila se, to je bilo to. Morala se brinuti za bebu i stvarno je eljela mua. U tom malom gradu nije bilo slobodnih mukaraca pa je prodala majinu kuu i preselila se niz rijeku do Shirley Fallsa. ak joj je i sveenik savjetovao da to ne radi. No, mislila je da u Shirley Fallsu ima vie mogunosti da nae mua. Bila je to, ipak, pogreka. Uznemirila se i u robnoj kui Woolworth's kupila vjenani prsten; uinila je to ne razmiljajui, ali ga je tad nosila gotovo cijelu godinu - i kad bi je netko pitao, rekla bi da je udovica. (Dottie i Bev kimale su. Sjeale su se toga.) Stvarno je to bila grozna pogreka, tako lagati. No, jednom kad se uplete u la, teko se izvui, ak i kad hoe. (Dottie je ponovno kimala, ovaj put bre.) Odrastajui, uvijek je mislila da e se udati i imati lijepu, malu obitelj. Jo uvijek joj je katkad bilo udno da se to nije odvilo na taj nain. I to je bilo to. Njezina pria. Sjedile su u tiini punoj misli, jedva primjetno kimajui jedna drugoj. U daljini se uo auto na Cesti 22. "Jake je umro odmah nakon to sam se preselila u Shirley Falls", dodala je Isabelle usput. "Nije valjda jo jedan srani udar", rekla je Debela Bev. Isabelle je kimnula. "Na igralitu za golf." "Bogati, Isabelle", rekla je Dottie. "Zar ne zna nikoga koga je uda rio auto? Otrovao se? Ispao iz amca i utopio se?" Pogledale su se; Bev je rairila oi. "Ali, nikad nisam mislila na Evelyn", Isabelle je nastavila nakon nekoliko trenutaka. "Nikad zaista nisam mislila na nju." Pogledala je Dottie ispriavajui se. "Pa", rekla je Debela Bev konano palei cigaretu, "sad ti je najbolje da misli na Amy." Isabelle je na kraju bila jedina osoba te noi koja nije uzela valium. Bev je u poslj ednji tren odluila da se tijekom veeri dogodilo previe toga da bi joj omamljeni um ikad sam od sebe zaspao, posebno u toj siunoj dnevnoj sobi, pa je, kad im je Isabelle poeljela laku no, crvenei se jer su se obje ene nagnule da je poljube u obraz, i jer je Isabelle ostavila boicu s tabletama pokraj kaua na kojem je sjedila Dottie, Bev uzela jednu. I onda, mislei da e ona i Dottie jo nekoliko trenutaka aptati - naravno, vrlo tiho - o tome to im je Isabelle upravo ispriala, Bev je izila iz toaleta i nala Dottie kako spava tako vrsto kao da ju je netko opalio po glavi. Jo uvijek je sjedila, zapravo, i nije se ni trznula kad ju je Bev njeno povukla na kau, podlaui joj jastuk pod glavu i pokrivajui je. Bev se smjestila na madracu koji je Isabelle prije donijela iz Amyne sobe - ondje na sredini dnevne sobe - to je bilo zauujue udobno. Za nekoliko minuta uinilo joj se da je valium uljuljkava u san; Boe, dobro je da se ne moe toga ba tako esto doepati. Izazivaju zatvor. Tko bi ikad mislio da Isabelle Goodrow... ivot je katkad smijean. Wally Brown nakon svih tih godina. Tako napraviti budalu od sebe. Na katu je Isabelle leala budna na krevetu pokraj Amy, sluajui je kako die. Miris duhanskog dima lebdio je odozdo i podsjeao je, ne u loem smislu, na crkvene veere na koje je ila kao dijete s roditeljima, kad bi se mukarci nakon jela u podrumu crkve okupljali i puili, razgovarali o usjevima, traktorima dok su ene kuhale kavu u velikim, srebrnim urnama te na stol postavljale kolae i torte. To su bile iste one ene koje e nekoliko godina poslije majci danima nakon pogreba donositi hranu. Bilo je to lijepo od njih, Isabelle je sad tako mislila. inilo joj se (Kakav je to zvuk? To samo Debela Bev hre.) da je ljubaznost jedan od Bojih najveih darova: injenica da su ljudi, tako mnogo njih, u sebi nosili sposobnost biti ljubazni, zaista je bila Boje djelo. Kako su tek one ene u prizemlju veeras prema njoj bile ljubazne! Ljubazni su bili i policajci prije toga, lijenik pri telefonu, utljivi ljekarnik (sjeala se samo velikog ovjeka u bijeloj kuti). Da, ljudi mogu biti ljubazni. I vie si nee dopustiti da misli o Averyju, njegovoj eni Emmi - nije sada mogla podnijeti drapajuu hrapavost tih misli. Razmiljat e o svojim prijateljima u prizemlju, kako su u jednom trenutku veeras plakale s njom kad im je priala o ljubavi za Jakea

Cunninghama. Isabelle nije mogla prestati misliti o tome. Te su ene plakale s njom. ule su priu o lanom ivotu, o ljudima koje je povrijedila svojim djelima, i zatim su je njeno poljubile za laku no. Nije to zasluila. Godinama se osjeala odvojeno od njih, mislei da je bolja, da bi se trebala druiti sa enama poput Barbare Rawley i Peg Dunlap i Emme Clark. to sam si umislila da jesam? pitala se zapanjeno. to sam si umislila da jesam? San joj je bio lagan, ali ravnomjeran, kao da nije leala na krevetu, ve na toplom zraku, kao da je nekom osobitom osmozom djelomino apsorbirala ostatke valiuma iz drugih tijela u kui. Povremeno bi se Amy trznula tijekom noi, pomakla nogu, zazvala, pa bi se Isabelle probudila nemajui osjeaj daje spavala. "Tu sam", rekla bi svaki put dodirujui djevojinu ruku. "Tu sam, Amy. Sve je u redu." U jednom je trenutku otvorila oi i bio je dan, ranojutarnje se svjetlo uvlailo u sobu. Amy je leala na boku s licem prema Isabelle i gledala je velikim, bistrim oima, s izrazom koji se nije moglo iitati. Tako je bilo i kad je bila mala; Isabelle bi popodne legla na taj krevet zajedno s njom pokuavajui je uspavati. No, sada joj je tijelo bilo due od Isabelleina, miteseri su se stisli u pregibima nosa i brade, ljutit priti izgurao joj se na obraz. Ipak, oi su joj uvale onu istu tajnu koju je Isabelle vidjela u njima kad je djevojica imala manje od dvije godine. Amy, htjela je rei Isabelle, Amy, tko si ti? Umjesto toga je tiho rekla: "Spavaj." I djevojka je spavala. Zaklopila je oi, lagano otvorila usta i zaspala. Dnevna je soba izgledala poharano. Goli je madrac, napola pokriven plahtom, leao na sredini poda, s kaua su padali zguvani pokrivai i plahte, jastuci posvuda, sjenilo svjetiljke nagnuto u stranu; tanjuri s opucima bez ikakva razloga navrh televizora, na pod se prosuo sivi pepeo. Toaletni se papir pruao razmotan od kraja kaua do stolia gdje je aa vode ostavila kruni trag na povrini od mahagonija. U toaletu pokraj kuhinje netko je pustio vodu i ulo se kako Debela Bev pjeva: "Lanjski si snijeg, a ja idem daljeeee..." Vrata su se otvo rila i Bev je pozdravila Isabelle maui rukom, pokazujui nered ispred njih. "Dobra zabava sino." Isabelle je kimnula sklanjajui kutiju cigareta sa sjedala naslonjaa prije nego to je sjela. "ao mi je to smo sve uneredile", rekla je Dottie, koja je sjedila u kutu kaua s koljenima pod bradom dok joj se dim cigarete uzdizao uz lice, irei se blizu stropa u sivu omaglicu. "Kako je Amy? Je li dobro?" Debela je Bev podigla rolu toaletnog papira, omotala ga i stavila na stoli. "Spavala je." Isabelle je kimnula. "Vjerojatno e sii za nekoliko minuta. Loe je sanjala, hou rei." "Naravno. Jesi li ti sanjala, Dottie?" Dottie je umorno odmahnula glavom. "Osim to je sve nona mora. ini se kao nona mora." Bev je sjela na kau i primila Dottieinu ruku. "Dan po dan, Dottie." "Moja roakinja Cindy Rae", rekla je Isabelle iz naslonjaa, "govorila je da se slona jede griz po griz." Bev je zapalila cigaretu arom s Dottieine. "Svia mi se to. Griz po griz." Isabelle je boljela glava. Ma kakvu je nonu zatitu imala protiv Averyja Clarka, sada je vie nije bilo. Ponovno je bio stvaran - stvarni ovjek koji je ivio dalje niz ulicu, ovjek koji je zaboravio doi na kolae sa svojom enom. Zamislila mu je blago lice kako se kree uredom i osjetila uplju udnju; mrzila ga je, zamiljala je njegova nakrivljena ust a, visoku vitkost (visoko dupe, iznenada je pomislila). Boljelo je. Djevojka je stajala u dovratku sputene glave i ogledavala se po sobi iznenaeno i oprezno. Debela Bev nije si mogla pomoi, rekla je: "Amy Goodrow, dolazi ovamo i daj da te ova debela, stara ena zagrli." No, djevojka ju je tek pogledala, izraz lica nije joj se promijenio. "No, hajde sad", zapovjedila je Bev. "Uini to zbog mene. Kladim se da mi ne vjeruje, ali nedostajala si mi." Ispruila je ruke, vrtei zapeima, okrenuvi se prema Do ttie radi

podrke. "Nije li, Dottie? Nisam li ti svakog dana na poslu rekla: 'Dottie, lijepo je to si se vratila, ali ona je Amy Goodrow bila zaista draga'?" "Istina je to", sloila se Dottie. Sad se djevojka srameljivo nasmijala, grizui usnicu od nelagode. "Hajde, doi." I djevojka joj je prila, udno se saginjui dok ju je Bev vrsto grlila svojim velikim, mekanim rukama. Isabelle je promatrala iz naslonjaa i u sebi se nacerila, djelomino zbog te nespretnosti, ali uglavnom zato to je znala da djevojka ovo jutro ima grozan zadah iz usta, to je namirisala leei kraj nje na krevetu - nepoznat, snaan i truo miris strahova iz nonih mora. "Hvala ti", rekla je Bev konano putajui Amy. "Moje cure misle da su prevelike za zagrljaje", (la), "a jo nekoliko godina neu imati unuke. Boe, nadam se da e to biti za nekoliko godina. Bojim se da e se Roxie udati za prvu budalu koja naie." "Ne", rekla je Dottie. "Roxanne je razumna." Pomakla je pokriva da Amy moe sjesti na kau. "Sigurno se pita zato ti je kua jutros ovako puna", dodala je ispriavajui se Amy. "Doma imam nekih problema i tvoja me mama sino ljubazno pozvala na malu zabavu u pidamama." Amy je oklijevajui kimnula. Kad se tog jutra probudila po drugi put, majka joj je aptom objasnila Dottieinu situaciju i usred vlastite pauine muka Amy je to utjeilo, jer je znala da nije jedina osoba na svijetu ije je srce tako nedavno probijeno, slomljeno, rastureno. "Majka ti je zaista bila ljubazna", sloila se Bev, diui jastuk s poda. "Ne", rekla je Isabelle. "Zapravo ste vas dvije bile ljubazne prema meni." Da, u toj je sobi bilo, a i sada ima, ljubaznosti nasukanih ena, no ostalo je tajni koje e one ipak sauvati. Za Amy, naravno, zapanjeni glas gospodina Robertsona: "Ne znam tko ste vi." Za Isabelle micanje Averyja Clarka s poloaja za koji nitko, ukljuujui i njega, nije znao da ga zauzima. A ak ni Dottie nije ispriala Bev sve detalje svoje boli (Uporne misli o prstima u Altheinoj vagini - tom mranom i vlanom tunelu koji joj je vodio u unutranjost, umjesto Dottieine suhe, izmasakrirane, skraene cijevi, sada saivene pri vrhu); a Debela Bev imala je osobnih briga koje nije mogla ni izrei, teak teret strave koji ju je pritiskao. No, to se moglo napraviti? Samo ii dalje. Ljudi su ili dalje; radili su to tisuama godina. Uzme ponuenu ljubaznost, pusti je da sipi kroz tebe koliko god duboko ide, a ostale mrane bezdane nosi sa sobom, znajui da e se s vremenom pretvoriti u neto podnoljivo. Dottie, Bev, Isabelle, sve su to znale. No, Amy je bila mlada. Nije jo znala to moe, a to ne moe podnijeti, i u tiini se drala triju majki u sobi kao oamueno dijete. "Unitile smo ti dnevnu sobu", rekla je Debela Bev Isabelle. "Sad ba moemo napraviti i palainke i unititi ti i kuhinju." "O, unitite je", rekla je Isabelle. "Nije vano." I nije bilo vano. Neto je tog jutra zapoelo za Isabelle dok je leala na svom krevetu s Amy a jarko sunce prodiralo kroz rolete, pa je imalo smisla popustiti, predati se, opustiti se - to je to tono bilo? No, ispriala je Amy cijelu Dottieinu situaciju iskreno, kako moda inae nikad ne bi, moda bi je uljepala - s "osobnim problemima" - ali je umjesto toga rekla Amy sve o Wallyju Brownu i Althei Tyson. (Trebala bi joj sada rei i da ode oprati zube, mislila je Isabelle, gledajui djevojku skutrenu u dnu kaua; ali nije rekla nita.) Kad se bila probudila, osjetila je neki udan, blag okus slobode, poevi odlukom da danas nee napraviti krevet i da nee ii u crkvu. Niti e sutra otii na posao. Nazvat e Averyja Clarka i rei mu da Amy nije dobro, da joj treba slobodan tjedan. Imala je mnogo neiskoritenih dana godinjeg, s time nee biti problema. A ako joj Avery ne bude vjerovao, ako pretpostavi da nije dola zato to joj je neugodno gledati ga nakon to je zaboravio doi na poziv? Ili to ako bude mislio da se ljuti? Nije bilo vano. Nije bilo vano to e on misliti. I nije bilo vano to joj je kua neuredna, to se na stoliu od ma hagonija upravo stvara mrlja od vode. Ne, nije bilo vano. "Trebala bih na misu", rekla je Dottie, upuujui tu izjavu Amy, koja nije imala pojma to na to rei pa se samo nasmijala, srameljivo, sa svog kraja kaua.

"Mislim da bi Bog radije da ti pojede palainku", povikala je De bela Bev iz kuhinje i Isabelle je osjetila iznenadan, intenzivan poriv da bude katolkinja. Da je bila katolkinja, sad bi kleknula i pognula glavu u crkvi s bljetavim prozorima od arenog stakla i trakama zlatnog svjetla oko sebe. Da, o, da, kleknula bi i ispruila ruke za svoju Amy, Dottie i Bev. "Molim te, Boe", molila bi. (Za to bi molila?) Molila bi: "O, molim te, Boe. Pomozi nam da budemo milostivi jedni prema drugima." "Ja volim tanke i zagorene", rekla je Debela Bev. "Treba ih pritisnuti lopaticom." Uz miris kave i zagorenih palainki jutro se razvijalo, posrtalo poinjui novi dan, no osjeala se neizreena prisustnost smrti: duh tijela djevojice uguran u prtljanik auta, prazna kua koja je ekala da Dottie Brown zapone u njoj iznenadan i neist ivot udovice, a za Isabelle isto, potpuno intimno, jer kako e joj izgledati ivot kad u njegovu sreditu vie nije Avery Clark? A Amy, sjedei na kraju kaua, nije mogla pojesti palainku koju joj je Bev dodala. Isabelle je promatrala zbunjenost djevojina izraza, nesuvislost toga sjajnog lica i pitala se opet zato se djevojka s tim momkom vozikala naokolo puteljcima, ponovno se pitala koje su to sve razliite fasete djevojine tuge i znala da e trebati vremena da ih upozna i da ih moda nikad nee ni doznati. Griz po griz. Da, trebat e vremena, naravno - za sve to. Shvatila je to stojei na verandi i maui za pozdrav Bev i Dottie kad su izlazile s kolnog prilaza. Trebat e vremena da se sredi, a i da sredi svoj ivot bez Averyja Clarka. Ve je osjeala da je mame godine istih navika - to e sutra obui kad bude ila na posao? Ali, ne. Nee se vraati na posao, barem ne neko vrijeme. Ne. Zaboravio je doi k njoj na kolae. Nakon svega nije o njemu lijepo mislila, ako je ita i mislila. Osim to su joj se neprekidno javljali ti isprekidani osjeaji slobode, ta jasna i razumna mirnoa. A tu je bila i Amy, elja da je zadri pokraj sebe, da se brine za nju. Primjerice, djevojka bi se trebala okupati. "Jesi li za kupanje?" pitala je Isabelle, a Amy je slegnula ramenima i odmahnula glavom. O kupanju vie nije mislila. "Dobro", rekla je Isabelle. "Onda poslije. Kupka e pomoi." Otvorila je stranja i kuhinjska vrata da provjetri kuu i onda sjela pokraj Amy na kau. "Ne idemo u crkvu", rekla je. Amy je kimnula. Otraga, s drvea ule su se ptice kako pjevaju. Izvana: mek, gotovo jesenji dan. Sunce pada kroz prozore kongregacijske crkve, meko preko debelog, crvenog saga i preko naslona bijelih klupa. I povjetarac je mekan dok lagano njie lie brijestova tako da u crkvi svjetlost podrhtava po zidu i oltaru, gdje se igraju sjene lia. Pastva stoji i pjeva polaganim, dubokim skupnim glasom: Hvalite Jahvu jer je dobar: vjena je ljubav njegova, kao pozadina melodiji s orgulja ije se pune note ljute i padaju s balkona kora. Hvalite Jahvu jer puna je zemlja stvorenja Njegovih. Razvodnici u sivim odijelima i tekim cipelama stavili su plitice za milodar na stol ispred crkve i, popravljaju i si kravate, ozbiljni i vani (Avery Clark jedan je od njih), vraaju se tiho do svojih mjesta. Slava Ocu, Sinu i Duhu Svetom. Aaa-men. Pastva sjeda, poneko koljeno udara u stranju stranu klupe, poneka pjesmarica pada na pod uz mek udarac, runa se torbica otvara i uz klik zatvara, poneki se nos tiho ispuhuje. (Emma Clark, ljuta na svog mua, pravi se da slua itanje i pita se sjedi li Isabelle Goodrow negdje iza njih, dri li se ponosno u pravednikom dostojanstvu.) Vaze s bijelim i crvenim krizantemama poslagane su uz stube pred oltarom. Sveenikova crna halja pokree se dok podie ruku iznad propovjedaonice, polako okreui stranicu velike Biblije ispred sebe. Isus se uspravi te im ree: Tko je od vas bez grijeha... Straga se osjea blag, sladak miris soka od groa jer je priesna nedjelja i uz srebrne tanjure s malim kvadratima kruha otraga ekaju okrugli posluavnici sa siunim aama i sokom od groa. (Kapci Timmyja Thompsona padaju dok eludac njegove supruge ne zakruli dovoljno glasno i ne probudi ga.)

Ponovno sviraju orgulje, sveenik se odmie od propovjedaoni ce, pogne glavu dok iza njega dirigentica zbora, Miriam Langley, stoji licem okrenuta prema ljudima u crkvi, odjevena u crnu halju, i pred sobom dri crnu mapu s notama dok joj neka pobona agonija preuzima sitne, obine crte lice, lagano se ljulja te poinje svoju solodi onicu. (Peg Dunlap sjedi pokraj svog mua i zamilja lice Geralda Burrowsa izmeu svojih nogu, zbog toga osjea toplinu meu nogama i fiksira pogled na vazu s bijelim krizantemama.) Meko treperenje suneva svjetla preko propovjedaonice, prigueni zvui prometa s Glavne ulice, produeni, titravi ameni solodionice Miriam Langley, stalni tihi kaalj negdje s balkona, kratko ukanje papiria bombona i onda eksplozija veselih nota s orgulja, kao da je moda orgulja sretan to je solo Miriam Langley konano gotov; sveenik se vraa do propovjedaonice, sprema se za propovijed (u programu naslovljen "Guliti kiselo groe") i kongregacija koja se namjeta, poneki tihi uzdah i priprema za dugotrajan napor. Uplakanu bebu otac nosi van, sretan to moe sjediti u autu na sunanom parkiralitu i propustiti propovijed; Clara Wilcox, obavivi misu ranije kao i obino, s Barbarom Rawley rasprema posue od kave koju su netom popili u sobi za aktivnosti i okree glavu jer joj je neugodno koliko je krafni Barbara Rawley ve ubacila u usta. Sunevo svjetlo dopire kroz prozor i odraava se od posude za kavu prije nego to je odnesu i spreme u pokrajnjoj sobi. A u crkvi je sveenik zavrio propovijed (krau nego obino jer je trebalo podijeliti priest), razvodnici ponovno ustaju, raznosei ovog puta plitice za milodar; sveenik okree velike stranice Biblije na propovjedaonici pred sobom, Ovo je tijelo moje, koje je za vas... Ovo inite na moju uspomenu... I jo jedna pjesma, pa skup u crkvi ustaje s olakanjem jer se pribliava kraj; a na kraju stie blagoslov, sveenik stoji s podignutom rukom iznad svojih dragih upljana (tako bi to izgledalo onima koji bi provirili, ovjek sveano stoji, odjeven u crnu halju, zatvorenih oiju, blagoslivljajui ih sve), Moje ti rijei omiljele i razmiljanje srca moga pred licem tvojim, Jahve ba tog trenutka kad Isabelle Goodrow u maloj dnevnoj sobi, jo uvijek punoj duhanskog dima, tiho pria Amy kraj prie o Jakeu i Evelyn Cunningham i njihovo troje djece koje su odgojili u Kaliforniji, govorei joj na kraju da je pogrijeila to joj to sve nije odavno ispriala. Amy je napeto promatrala lice svoje majke, napeto gledala u kau, prozor, stolac, i u dugoj tiini koja je uslijedila, oi su joj se sve bre pomicale po sobi prije nego to s u ponovno pale na Isabelle. "Mama", djevojka je konano rekla, otvorenih oiju, lica i usta zbog iznenadnog shvaanja, "Mama, ondje negdje su moja braa."

25
Prvi utorak u rujnu bio je prohladan, gotovo hladan. ene u uredu radile su tiho i ravnomjerno, omatajui se vre u veste. U kantini su se dulje zadravale nad kavom ili alicama aja, besposleno se igrajui ostacima omota od uine. Lenora Snibbens izgledala je lijepo i zrelo u svome mornarskoplavom puloveru i pitala je Rosie Tanguay koje zaine upotrebljava kad sprema govei gula. "Sol i papar", rekla je Rosie. "Nikad nita drugo osim soli i papra." Lenora je kimnula, no zapravo je sve to nije zanimalo; pitala je to samo da bi najavila kraj zavade. Svi su to razumjeli i vie-manje osjeali istu elju za mirom u uredu, jer je Dottie Brown tjedan dana prije tiho izjavila da ju je suprug, nakon dvadeset i osam godina braka, ostavio zbog mlade ene i da o tome vie ne eli razgovarati. ene su to potivale. One koje su o tome htjele priati, zvale su se naveer telefonom; tijekom dana radile su u tiini. Dottieina nesrea uinila ih je zahvalnima zbog i najmanjeg blagoslova u njihovim ivotima. Stol Isabelle Goodrow ostao je uredan i netaknut, stolac gurnut ispod stola. Uzela je godinji, to je sve to su drugi znali. A kad bi netko spomenuo tijelo one djevojice, Debby Kay Dorne, gore u Hennecocku, koje je u prtljaniku auta u nekom polju nalo dvoje tinejdera, Dottie Brown i Debela Bev paljivo su izbjegavale pogledati jedna drugu. "Voljela bih da su nali i tipa koji je to napravio pa ga uhitili", rekla je Rosie Tanguay, tresui glavom. "Objesili ga za pete", dodala je Arlene Tucker.

"Zar ne mogu uzeti otiske?" pitala je Rosie povlaei konac vreice aja u alici koju je drala. "Ili ga nai po registarskim ploicama?" "Otisci prstiju ne traju mjesecima", rekla je Debela Bev. "Ne na otvorenom. A auto je vlasnitvo onoga starog farmera ija su ta polja ve godinama, Elvina Merricka. Uvijek mu naokolo lei kakva stara olupina. Kau da je jedan dio njegove zemlje doslovno odlagalite za smee." "Dobio je kaznu zbog toga. Jesi li vidjela to u novinama?" Bev je kimnula. "No, nai e ga, ma tko da to bio", rekla je. "Ovih dana nau konac i spoje ga s tepihom u sasvim drugoj dravi." "Zadivljujue je to sve danas mogu napraviti", sloila se Dottie Brown. (Premda, zapravo, taj sluaj nikada nee biti rijeen; ni mnogo godina nakon toga nee se otkriti tko je ubio Debby Kay Dome.) "Sjeate li se kad je Timmy Thompson naao le u svojoj staji?" pitala je Arlene Tucker. "Bilo je to prije barem dvadeset godina." Neke ene su se sjeale, ali veina nije. No, svi su se sjeali kad je opljakana banka prije sedam, ne, osam godina, u studenom. Patty Valentine zavezali su, oblijepili joj usta i gurnuli je u trezor; satima je ondje ostala. Nakon toga je Patty poela predavati vjeronauk. Svake je godine priala sedmogodinjacima kako su je vezali dok joj je u lice bila uperena puka, kako se u trezoru molila i kako ju je ta molitva spasila. Djeca su tada morala nacrtati sliku ruku sklopljenih u molitvi. Jedne se godine neka djevojica vratila kui i imala none more pa se njezin otac potuio veleasnom Barnesu, koji je razgovarao s Patty, koja se uznemirila i rekla veleasnom Barnesu "nek se je.." i onda vie nije pouavala vjeronauk. "U taj dio prie teko je povjerovati", rekla je Rosie Tanguay. "Nitko tako ne razgovara sa sveenikom." "O, ali Patty je luda", rekla je Arlene, ije su informacije iz prve ruke navodno bile tone jer joj je majka te djevojice bila prijateljica. "ena je veleasnog Barnesa i sama malo aava", netko je rekao, a ostali su potvrdno kimali. "Godinje doniranje odjee; sve bogatai ce iz Oyster Pointa daju odjeu Episkopalnoj crkvi, a nekoliko se dana poslije gospoa Barnes preetava odjevena u najbolje komade." Lenora Snibbens kimnula je. "One koji joj odgovaraju veliinom, valjda." To su znali svi i nije ih mnogo zanimalo; dogaaji iz Episkopalne crkve inili su se vrlo daleki enama u uredu, a i drugim stanovnici ma Shirley Fallsa - u gradu su dominirale Katolika i Kongregacijska crkva. (Premda e za dvadeset godina ki veleasnog Barnesa optuiti oca da joj je u djetinjstvu radio nepojmljive stvari i onda e puknuti traevi, a veleasni e Barnes nakon toga izgubiti mnogo pastve te se neto ranije umiroviti.) U svakom sluaju, tog dana nitko nije mario za to pa su se svi, kad je zvono oznailo kraj stanke, vratili na radna mjesta. U udaljenom kutu Debela Bev i Dottie radile su u tiini; Bev drei Dottie na oku, spremna prijateljici promrmljati koju rije podrke, kad je odjednom vidjela da se Dottieine oi pune suzama. "Dri se, Dot", rekla je. "Bit e bolje. S vremenom. Vrijeme lijei sve." Dottie se nasmijala. "Kako pojesti slona?" rekla je. "Ali, od ovog mi probava ba i nije najbolja, kaem ti." "Naravno da nije." Bev je suosjeajno zatresla glavom. "Idemo na zvati Isabelle. Vidjeti to danas radi." No, Isabelle nije bila kod kue. Odvezla je Amy na ianje. "Oblikovati", rekla je Isabelle eni u frizerskom salonu Ansonia, "samo vidite moe li se malo oblikovati." ena je kimnula bez rijei i odvela Amy otraga na pranje kose dok je Isabelle sjedila naprijed i listala asopise koje je ondje nala. Za dva dana Amy ponovno poinje kola; nakon frizera kupit e joj neku odjeu. U meuvremenu je Isabelle u krilu drala otvoren asopis i zurila kroz prozor u prolaznike. Uvijek joj je bilo neobino biti vani tijekom radnog dana; svaki bi je put zaudilo koliko se toga dogaa izvan ureda: ljudi su ulazili u banku, ispod vrata vrsto stezal i veste i jakne toga prohladnog dana; dvije su majke gurale kolica plonikom; neki se ovjek zaustavio provjeriti nekakav papir u depu prije nego to je ponovno krenuo. Kamo su ili svi ti ljudi? Kako su izgledali njihovi ivoti? 137

Omotana frizerskim platem, Amy je zurila ravno u zrcalo dok ju je frizerka iala. Jo uvijek mokra, kosa je izgledala tamno i kratko, no kad je zapuhao fen, Isabelle je vidjela da se ponovno kovra oko uiju i da se pojavljuju nijanse plavog i zlatnog. Bilo joj je drago primijetiti trenutano zadovoljstvo na djevojinu licu. Nova ju je frizura inila odraslijom; zaudila se kad je vidjela da vie ne izgleda kao djevojka. Zadovoljna ishodom, frizerka je rekla: "Stavit emo samo malo minke." "O, samo naprijed", viknula je Isabelle sa svog mjesta, vidjevi da Amy oklijeva i znajui da je to, naravno, zato to misli da joj se majka nee sloiti. Isabelle se nasmijeila i ponovno kimnula, a onda jo jednom pogledala kroz prozor. Grozna je pomisao da je ona bila majka koja se ni s im nije slagala. Grozno je pitanje - je lije se Amy oduvijek bojala? Je li to bio razlog zastoje odrasla s tako mnogo strahova, uvijek poginjui glavu? Isabelle se zbunila. Zbunjujue je to povrijedi dijete, a da to i ne zna, mislei cijelo vrijeme da si oprezna, savjesna. No, bio je to uasan osjeaj. Uasniji nego to to je Avery Clark zaboravio poziv. Znati da ti je dijete odraslo u strahu. Osim stoje sve to bilo naopako, jer, mislila je Isabelle promatrajui ker, ja sam se bojala tebe. O, tuno je to. Nije valjalo. Njezina se vlastita majka nje bojala. (Isabelleino se stopalo ljuljalo brzo, trzavo.) Sva ljubav svijeta nije mogla sprijeiti tu stranu istinu: ono to jesi, predaje dalje. Isabelle je vratila asopis na hrpu. Draga Evelyn, slagala je rijei u glavi. Prolo je mnogo godina i nadam se da si dobra zdravlja. Jo se jednom ispriavam to sam ti zadrla u ivot... Podigla je pogled, iznenaena tom mladom enom pred sobom, visokom i neprepoznatljivom. Trepnula je polako jednom, dvaput. "Dobro, mama", rekla je Amy. "Gotova sam." Dok su hodale plonikom, jedna prema drugoj bile su srameljive, nesigurne. Daak vjetra podigao je na tren Isabelleinu suknju dok su virile u izlog trgovine s cipelama. "Malo su skupe", rekla je Amy kad je majka pokazala na jedne ispred njih. "Nema veze", odgovorila je Isabelle. "Barem ih probaj." Duan je sav bio pokriven sagom, i prazan - tih kao crkva. Prodava se lagano naklonio i nestao otraga pronai Amyn broj tog para cipela. "Ali, misli li da bi im rekla za mene?" Amy je apnula sjedajui pokraj Isabelle. "Znam da ne zna, ali misli li da jest?" Dakle, o tome je razmiljala, o djeci Jakea Cunninghama. "Duo, ne znam." I Isabelle je aptala. "Bila sam mala kad sam posljednji put vidjela tu enu. Ne znam o njo j dovoljno da bih predvidjela to bi ona uinila. Zapravo, nita ne znam o njoj." "Ali, pisat e joj?" "Da, uskoro." I kad se prodava vratio: "Veeras." ovjek je kleknuo ispred Amy i obuo joj cipele; a onda je poslije, kad ih je nosio s kutijom do blagajne, Amy rekla: "A djevojica se zvala Callie?" "Da, skraeno od Catherine, hou rei." "Callie Cunningham", rekla je Amy provlaei rukom kroz novu frizuru. "Ajme, kako je to slatko." Isabelle je mnogo puta te noi prepravljala pismo, i onda ga poslala sljedeeg dana. Nakon toga nije preostalo nita osim ekati. Grozno je ekati pismo; svaki se dan oblikuje oko jutra punog nade i veernje magle razoaranja. Bila je to rana, to razoaranje, otvarala se iznova svako popodne u isto vrijeme. Mrav sadraj potanskog pretinca u koji je Amy zavirivala na povratku iz kole ukljuivao je raun ili dva, podsjetnik od zubara da Isabelle treba oistiti kamenac. Kako je ivot turoban kad te pozdravlja samo obeanje seta novih kovega ako ispuni neku anketu. Kako je neobino to tiho odbacivanje, jednostavna praznina prostora, stalna navala tiine, ploa "niega", okruena izmaglicom pretpostavki. Moda Evelyn Cunningham vie nije ondje ivjela. (No, pismo bi se vratilo - Isabelleina je adresa bila na omotnici.) Moda se pismo izgubilo u poti ili na ulici, ili je upravo sada skupljalo prainu ispod nekoga kalifornijskog stubita. Nakon nekog su ga vremena prestale spominjati. 138

Te je jeseni mnogo kiilo. Kie su bile grube, jake i stalne, kao da su urile nadoknaditi dugu stanku munog ljeta. Rijeka se sada inila golemom, pjenila se, vrtloila, tutnjila preko granitnih stijena; mutna je tama nestajala ispod mosta. Bilo je iskuenje stajati i promatrati je, i katkad bi se jutrom nakon jake kie poneki prolaznik nagnuo preko ograde uz plonik mosta, zurio dolje kao zaaran silom rijeke. Isabelle bi vozila preko mosta do posla i pitala se usput razmilja li taj prolaznik o tome da se baci u rijeku. I premda je znala da je to malo vjerojatno (samo je jednom netko skoio s mosta otkad je ona ivjela u Shirley Fallsu - neki siroti pijanac usred noi), promatrala bi ga neko vrijeme u retrovizoru, jer Isabelle nije napustila navika oekivanja nesree - niti e je ikada u potpunosti napustiti. Ne, Isabelle je jo uvijek bila Isabelle. A, ipak, promijenila se, naravno. Morala je: sada je u Shirley Fallsu bilo ljudi - Bev, Dottie, Amy - koji su znali da se nikad nije udala, da je zatrudnjela sa sedamnaest godina s oevim prijateljem. Kao da je nestalo neko mrano rublje koje ju je godinama stezalo; osjeala se izloeno, ali istije. I Dottie i Bev, ba kao i Amy, rekle su da nikome nee rei, no Isabelle je tek rekla: "To ete vi odluiti." Nije im htjela nametnuti teret tajnovitosti - iako se nije mogla prestati pitati kome bi one, ako bi uope, to ispriale. No, nakon godina strogog tajenja svoje sramote bilo je pravo udo kakojoj je sad malo bilo stalo hoe li ljudi znati. Djelomino zato to je ni Dottie ni Bev, pa ak ni Amy, nisu osuivale onako kako je mislila da hoe, no Isabelle je uglavnom mislila na druge stvari. Na Amy, primjerice. Boljelo ju je. Zasljepljujua bol, na trenutke uasna, kad bi u Amynim oima vidjela tihi nemir. Cijelo je dugo, toplo ljeto provela oporavljajui se od Amyne izdaje, a ovi su skraeni dani jeseni poeli s munim osjeajem kao da je Amy tek jedva izbjegla neku vrlo ozbiljnu opasnost, a kad se paljivije razmisli o toj izdaji, prije bi se moglo rei da je Isabelle izdala nju. Sjeanje na no kad je Amy odrezala kosu sad joj se vraalo s pojaanim strahom; ono to je uinila nije se moglo popraviti, i ta ju je neumoljivost najvie muila. Ono to radimo vano je bila je misao koja joj se stalno i iznova javljala, kao da tek sada, u odrasloj dobi, to shvaa prvi put. No, bilo je i trenutaka kad bi Amyno lice bilo jasno, oi mirne, a nova joj frizura milovala bradu, kad bi Isabelle uhvatila traak onoga to bi Amy mogla postati, tko moda ve i jest, i to bi je umirivalo. I, naravno, stvar s Averyjom Clarkom bila je neobina. Vie nije spominjao zaboravljeni poziv, a ona pojma nije imala je li o tome uope mislio. No, kad se pred kraj rujna vratio na posao nakon tee prehlade, Isabelle mu je donijela koaru narani. "Vidi, vidi", rekao je Avery kad je spustila koaru na njegov stol. "Nije li to lij epo?" Nos mu se ljutio, vrlo crven. "Pa", rekla je Isabelle. "Mislila sam da e ti dobro doi vitamina C." "Naravno da hoe", sloio se. Nije znala je li mu taj dar izazvao neugodu ili nije. No, inilo joj se da to mora uiniti. Za nju je ta gesta znaila spremanje razbacanih stvari, kao da je sada neto oistila jer mu je mogla dati te narane. "I svidjela mi se njihova boja", dodala je, jer je to bila istina - iva, vrsta kora tih malih kugli. "O, da", rekao je Avery. "Vrlo lijepo. Hvala ti, Isabelle." I tko je uope bio taj ovjek? Visoki lik koji prebire po papirima dok stoji za svojim stolom. Oi su mu, kad ih je pogledala, bile samo vodenaste, male i stare. Kad je pokuala zamisliti to je jeo za veeru, kakvo je rublje nosio... pa, vie to nije mogla. No, katkad je nou, u mraku, jo uvijek za njim udjela, sjeajui ga se kakav joj je nekad bio: bitan, ljubazan, onaj kojega je voljela. Htjela je nekoga voljeti, u ivotu joj je nedostajao taj osjeaj i znala je da bi, da je on iznenada potakne, nagne se i u uho joj proape te dugo potisnute drage rijei, usmjeri eznutljivo svoje vodene oi u nju, odmah odgovorila. No, naravno, Avery Clark nije ju potaknuo i zrak meu njima u uredu (ili crkvi) ostao je zaguljiv, tup i nenabijen. Jednom ili dvaput sjedila je za pisaim strojem i zapravo se osjeala slobodnom - to se ne bi moglo jednostavnije rei. Poput atmosfere nakon oluje kad se zrak iznenada ini osloboen 139

od teine. Takav osjeaj, takva jasnoa, iznenadila ju je. Kakva razlika kad te ivot ne ti ti! Ne bojati se Barbare Rawley u duanu s alatima (" ' dan, Barbara", i proi pokraj nje potpuno lako.) Ne osjeati svaku sitnicu kao teak teret. Recimo, begonija na njezinu stolu u uredu. Umjesto da se osui i uvene jer se za nju nije brinula, vidjela je da je sada lijepa, mala biljka s cvjetovima. A i ta ljubav prema Dottie i Bev, i blaga naklonost prema drugim enama, sve je to inilo ured mjestom prepunim ljudskih detalja, nipoto jalovim. Isabelle e otii. Vidjela je u tim trenucima jasnoe, prepoznala da je toplina koju je osjeala za ljude oko sebe djelomino proizala iz toga to se sve vie udaljavala od njih. No, jo nije znala to e napraviti ili kad e napustiti taj ured u kojem je sjedila petnaest godina. Znala je da e morati otii prije nego to rutina tih dana jo jednom podari znaaj njezinu stolu, poslu, kantini, Averyju Clarku. Doi e dan kad e ustati i morati izii, bila je toga svjesna, no sada, kad je ustala i krenula k Averyjevu akvariju s pismom koje je trebao potpisati, osjeala je tek stopalo u najlonkama, udoban blag nagib svojih mokasina koje su prolazile kroz drvena vrata, i taj jednostavni, neuzvieni osjeaj usklaenosti. Uskoro e taj osjeaj ponovno nestati i brinut e se ponovno zbog Amy i pitati se zato Evelyn Cunningham nije odgovorila na pismo i ponovno e udjeti za Averyjem Clarkom. I katkad bi pomislila na molitvu, jer ve dugo vremena nije molila, jo otkako je ono leala na svome krevetu i molila se za Boju ljubav i vodstvo. To sada nije mogla. I tada joj se to inilo lanim, ali nije znala to drugo uiniti. Pa sada nije inila nita. Nije odustala od Boga (ne, ne), nije mislila ni da je Bog odustao od nje (ne...), ve je postala svjesna da je neto krupno i temeljno u njoj bilo zanemareno, i udila se to vie ne osjea nelagodu, bez obzira na to to je osjeala; prihvatila je sve. U koli je Amyno lice s novom frizurom djelovalo potpuno drukije, odavalo je njezin tihi otpor dok se kretala hodnicima, prizivalo pozornost koja ju je iznenadila. Pozvali su je na zabavu i Isabelle ju je pustila. ("Zabave su glupe", upozorila ju je Stacy ispuhujui dim na njihovu mjestu u umi. "Mislim da neu ii. Josh i ja vjerojatno emo ostati te noi kod njega doma." I to je to znailo, pitala se Amy, sjetivi se knjige o seksu koju je Josh prolog ljeta kupio za Stacy. to se radi kad ostane doma s dekom?) Zabava u domu nekog mladia, iji su roditelji za vikend otili u Boston, zgadila joj se. Ljudi su leali posvuda po kauevima, krevetima, podovima, ispijali boce piva s ironinim izrazima iste dosade. Duhanski je dim ispunjavao sobe dok se Amy s pivom koje joj je netko dodao oprezno probijala kuom, pravei se da trai kupaonicu. Ono to ju je najvie iznenadilo bili su ljudi koji su se ljubili, to da mnogi od njih nisu bili u parovima u kojima su inae hodali hodnicima kole, ve kao da su se te veeri nasumino spojili s drugom osobom samo s tom svrhom. Izlazei kroz stranja vrata, vidjela je Sally Pringle, akonovu ker, kako se vali s pristavim Alanom Stewartom dok joj boca viri iz depa kone jakne. Malo dalje na rubu tratine vidjela je i druge parove; neki su leali, momci su se na djevojkama pomicali poput gospodina Robertsona u umi. Ali, ona ga je voljela! Zar svi ti ljudi vole jedni druge? Alan Stewart sada je pritiskao Sally Pringle uza zid kue, podigao joj nogu oko svog struka ne, nije mogue da su se voljeli drpajui se suludo, a da ih svi mogu vidjeti. Prolazei u povratku kuhinjom, Amy je vidjela Karen Keane raupane kose, arkih obraza, kako zakopava koulju i uz hihot govori: "Pogodite tko je upravo tri puta imao oralni seks." Amy je nazvala Paula Bellowsa koji je odmah doao i odvezao je kui. O, Shirley Falls - sve bre se smrkavalo, prolazilo je jo jedno godinje doba, jo jedno ljeto; nita nije zauvijek, nita. Sirota Peg Dunlap uri plonikom na susret s ljubavnikom, uri, uri, razmiljajui o svojoj krupnoj desetogodinjoj keri, koja je odustala od izviaa jer nije ondje nala prijatelje, razmiljajui o svojem devetogodinjem si nu, koji je imao prijatelje, ali i jedinice iz ama ba svakog testa iz mate matike, i svome suprugu, koji je rekao da nemaju nikakvih problema, da su to normalna djeca i da ih pusti na miru. Zuri, uri, kao da

140

joj je jedina preostala utjeha stisnuti svoju golotinju uz tue meso. Ali, zato, pitala se Peg Dunlap, urei niz ulicu, zato ljubav mora biti tako teka? A ljubav je teka. Barbara Rawley vjerovala je svome suprugu kad je rekao da mu ne smeta taj oiljak od ispod ruke preko ravne grudne kosti, no zato je onda nije tjeilo to lei nou kraj njega? ivot je vaan, i ljubav. Ali, bila je ljuta, i sramila se to je bila ljuta. Ipak se samoj sebi gadila svaki put kad se razodijevala; nije vie ista kao nekad. I zato je voljeti Lindu Lanier za Puddyja Mandela ba moralo biti agonija? Zato to je on volio i svoju majku, a ona nije voljela Lindu. (No, draga e Linda to strpljivo trpjeti - uvodei ga sljedeih trideset godina u svoje srce, u svoj krevet, odrei e se djece o kojoj je oduvijek sanjala, doivjet e s tim ovjekom duboku starost, brinuti se za njega kad u starosti konano ostane bez majke.) Veina njih snalazila se najbolje to je mogla. Je li to bilo poteno rei? Veina njih, stanovnika Shirley Fallsa, snalazila se najbolje to je mogla. Ni za to se ne kajem, katkad bi netko rekao na nekom ritualnom okupljanju - proslavi roendana, oprotaju umirovljenika u tvornici - ali, ima li ikoga tko se ne kaje? To sigurno nije Dottie Brown, koja nou lei u krevetu i sjea se prilika kad je njezin mu trebao ljubav, a ona mu je nije dala. To sigurno nije ni Wally, koji lei pokraj Altheje Tyson u bijeloj prikolici, katkad u strahu od snova koji mu dolaze. A nije ni Isabelle Goodrow, koja unato trenucima sklada i nade, naveer nervozno promatra lice svoje keri i zna da je toliko toga pogreno napravila; koja se vozei do maloga groblja u Hennecocku i naavi djeji grobi, zna da ostavlja cvijee ne samo za ubijenu djevojicu ve i za svoje vlastito dijete, i za majku Debby Kay Dorne, za koju Isabelle zamilja da ivi ivot ispunjen osobnim, razornim kajanjem. I onda je krajem listopada stiglo pismo. Bila je subota i Isabelle se upravo vratila iz supermarketa. Stajala je u kuhinji u kaputu da bez odgaanja proita pismo. Amy je sjedila zaklopljenih oiju sve dok majka nije rekla: "Amy, tvoja te sestra eli upoznati." Evelyn Cunningham ispriavala se to nije prije odgovorila na Isabelleino pismo. Bila je u bolnici zbog upale plua i tek nedavno primila pismo. itajui sve ponovno preko Amyna ramena, Isabelle je osjeala da joj naviru suze zbog te (mislila je) nezasluene dobroudnosti. Troje djece Cunninghamovih, sada, naravno, ve odrasle, znalo je od prije nekoliko godina za postojanje "bebe". eljeli su, posebno Catherine, najstarija, upoznati svoju polusestru. Catherine je bila udana i ivjela je u Novoj Engleskoj, u Stockbridgeu u Massachusettsu, te je upravo rodila jo jedno dijete. Deki su jo ivjeli u Kaliforniji. ("Vie je ne zovu Callie?" pitala je Amy. "Valjda ne", rekla je Isabelle, pa su obje nastavile itati.) Posljednji tjedan u listopadu cijela e se obitelj okupiti na krtenju Catherineine bebe i pitali su bi li Isabelle dovela Amy jedan dan tog vikenda da se upoznaju? Evelyn je znala da je rok kratak i zavrila je pismo isprikom: esto je tijekom godina mislila na Isabelle i "djevojicu", no neko su joj vrijeme misli bile "sirove". Zbog toga se ispriavala. Vrijeme sve mijenja, pisala je. Voda ispod mosta. Ona i djeca doekat e toplo Isabelle i "Jakeovu ker". Nadala se da e Isabelle pristati posjetiti Catherine te subote i da e se svi uskoro sresti. Dopisala je i Catherinein telefonski broj. "Kul", rekla je Stacy. "Ali, moda e biti dosadno. Roaci su obino dosadni." Amy je puila. Nije rekla Stacy da su joj to vrlo bliski roaci, braa i sestra. Nije znala zato to nije rekla Stacy, ali nije, a nije znala ni kako bi to sad mogla uiniti. Samo je rekla da e taj vikend ii u posjet davno izgubljenim roacima njezina oca. I dodala: "Mislim da se moja majka brine hoe li im se svidjeti." "Zato im se ne bi svidjela?" Stacy sve to nije zaista zanimalo, ali tko bi je i mogao kriviti. Amy je slegnula ramenima. "Moja je majka malo srameljiva." I nita vie nije rekla. Puile su u tiini; bilo je hladno, oblano, jesenje. Veina crvenog lia ve je otpala, rasula se gusto po tlu pokrivajui stijenje i smrznutu paprat. Neka su stabla potpuno ogoljela,

141

smei granasti obrisi na golom nebu, premda je jo bilo drvea na kojem su se drali uti listovi, egrtali pod naletima jesenjeg vjetra. Djetece, koje je Amy vidjela u bolnici tog ljeta, vie se ondje u umi nije spominjalo. Ni Paul Bellows, ni tijelo Debby Kay Dome. Izmeu djevojaka je i dalje bilo topline i naklonosti; poznanstvo koje im je doputalo duge trenutke tiine, no in ilo se da Stacy vie nije uvijek nesretna, i dok su puile u umi, misli su joj esto bile drug dje. I Amyne su misli bile drugdje. Kao da su eljele to nadoknaditi, djevojke su se esto dodirivale, katkad nekoliko trenutaka drugoj milujui ruku, gurkajui se ramenima dok su se naslanjale na deblo, a kad bi ule zvono, spremile bi cigarete i onda zastale i spojile lica u kratak poljubac. ("Zaboga", mrmljala je Debela Bev Isabelle u hodniku tvornice, "nadam se da ete sretno putovati.") Bio je posljednji dan prije pomicanja sata na zimsko vrijeme. Ponegdje su se po gradu u raznim kuhinjama palila razna svjetla. Emma Clark donijela si je u krevet alicu kave, a Avery je itao novine. Ned Rawley je, pomokrivi se prije nekoliko trenutaka, sada posezao za svojom enom Barbarom. Preko rijeke je Dottie Brown spavala, oputena zbog nonih misli o tome da e provesti dan u kupnji s Bev; nee morati biti sama. Isabelle Goodrow sjedila je za kuhinjskim stolom, sluala Amy gore pod tuem i promatrala kako svjetlo stie do utih listova ginka s druge strane bonog prozora (gledala je kako jedan, pa drugi, pa trei list otpada, znajui da lia, kad se njih dvije vrate, vie nee biti jer lie ginka tako je otpadalo, gotovo istodobno.) Cijeli e se ivot ona sjeati ovog dana onako kako se sjeamo posljednjih trenutaka s voljenim osobama, jer Isabellein je um negdje duboko vjerovao da su to bili posljednji dani da je "imala" Amy. U sjeanju e to lie uvijek biti zlatno, petlja na cesti obrubljena drveem zlatnih listova, koje kupa jutarnje sunce i sputava jesen. Kad su izile iz auta, da odu na toalet na benzinskoj postaji, otar se i neumoljiv jesenji zrak ovio oko njih dok su hodale u tiini; jedna su drugoj "uvale strau" ispred plavih vrata prljavog toaleta. Vraajui se preko parkiralita, Isabelle je rekla: "Jesi li gladna, Amy? Hoe li neto pojesti?" A Amy je tek odmahnula glavom, nijema zbog neke kratke, neopisive suuti za majku. No, Isabelle e do kraja ivota misliti da je Amy nezainteresirano odmahnula glavom i da je to bio dokaz da ju je ve izgubila; ve je odbacila Isabelleine i najosnovnije pokuaje da se ponaa kao majka (a to je osnovnije od prehrane?); djevojka se sigurno ve osjea putenom, nestrpljivo eli otii. Premda je poslije Amy, dok su se pribliavali odreditu, rekla da joj je muno i da su zaista trebale usput neto pojesti. Tako da je u lancu restorana Howard Johnson neki ovjek na blagajni pogledao Amy i nastavio je gledati dok su mu uzvraali ostatak novca. Amy je to primijetila i gledala ga kako izlazi iz restorana, okree se na vratima i ponovno je gleda. Srela mu je pogled kroz prozor restorana i u tom se djeliu sekunde ivot Amy Goodrow ponovno promijenio, jer je shvatila zato je privlae mukarci, stariji mukarci, jer j e taj stranac imao nekoliko sjedina uz rub kose. I ondje je, u tom restoranu uz Cestu 93, u njoj ponovno narasla udnja i snaga vlastite poeljnosti, kao i napola oblikovana spoznaja da je gospodin Robertson moda ipak, na kraju svega, bio (a zaista i jest bio) zamjenjiv. Amy je bila svjesna svojih grudi ispod pulovera, stisnutih grudnjakom iz duana Sears, grudi koje je bila ponudila i opet e ih nuditi mukarcima ije se oi magle od poude. Ta ju je spoznaja i snaga uzbudila dok je sjedila preko puta Isabelle, koja je mirkajui itala jelovnik i govorila: "Duo, moda eli kajganu." U autu su se pogledale. Amy je podigla obje obrve i duboko udahnula dok se smijeila kao da govori: "Dobro, krenimo", i na tren su bile jedno, kao da su se dogovorile uzletjeti raketom, a ovo je odbrojavanje. Godinama e se Isabelle sjeati tog trenutka i aliti to joj tada nije rekla da je voli i da e je uvijek voljeti, jer se Isabelle sve vie i vie inilo, dok je izlazila na autocestu, da Amy uzlijee, da je Amy ta koja zauvijek odlazi, da Isabelle tek pilotira brodom, isporuuje djevojku u krilo njezine obitelji, brae, njezinih roaka, njezinih, a ne Isabelleinih. Za vrijeme vonje nisu razgovarale, ve su zurile ravno naprijed. 142

Da, Isabelle e se sjeati te vonje, toga utog lia, jesenjeg zlata. Dugo nakon to je Avery Clark umro od sranog udara sjedei za svojim stolom u akvariju, dugo nakon to su Barbaru Rawley uhitili jer je u lokalnoj parfumeriji ukrala minke za etrnaest dolara, godinama nakon to se Wally Brown ponovno doselio k Dottie, nakon to je i sama Isabelle ve neko vrijeme bila udana za onoga ljubaznog ljekarnika; sjeat e se te vonje s Amy. Za nju je to bio kraj beskrajnih dana Amyna usamljenog djetinjstva i onih beskrajnih, vrelih dana to ga uasnog ljeta. Sve to je nekada bilo beskrajno, dotad e ve zavriti, i Isabelle e u godinama koje su stizale na razliitim mjestima katkad okruivati tiina i samo jedna rije koju e ponavljati: "Amy". "Amy, Amy" - jer, to je bilo to, zov njezina srca, njezina molitva. "Amy", mislit e, "Amy", sjeajui se studenog, zlatnog zraka tog dana.

BILJEKA

AUTORICI

ELIZABETH STROUT dobitnica je nagrade Pulitzer za roman Olive Kitteridge (2009.). Autorica je i bestselera Abide with Me te Amy i Isabelle, kojim je osvojila nagradu Art Seidenbaum Los Angeles Timesa za najbolju prvu knjigu i nagradu Heartland Chicago Tribunea. Njezine knjige nale su se i u uem izboru za nagradu PEN/Faulkner te nagradu Orange. Kratke su joj prie objavljene u brojnim asopisima, izmeu ostalog u The New Yorkeru i asopisu O: The Oprah Magazine. Predaje na magistarskom studiju likovnih umjetnosti na Sveuilitu u Charlotteu u Sjevernoj Karolini. ivi u New Yorku.

BILJEKA

PREVODITELJICI

Tatjana Jambriak roena je u Zagrebu gdje je zavrila studij engleskog i njemakog jezika i knjievnosti. lanica je Hrvatskog drutva pisaca i Drutva hrvatskih knjievnih prevodilaca. Ve dvadeset godina prevodi, pie i objavljuje zbirke svojih pria, pjesama, stripova i putopisa, a u suradnji s drutvom za znanstvenu fantastiku SFera ureuje djela i godinje zbirke najboljih pripovjedaka domaih autora. Meu nje zinim prijevodima djela su ponajboljih autora svjetske knjievnosti i stripa: McCarthy (Cesta i Krvavi meridijan), Strout (Olive Kitteridge i Amy i Isabelle), Skelton (Endimion Proljetni), Aldiss (Now stop), Priest (Prestige), Moore (Pakao i Halo Jones), Hermann (Afrika), braa Hernandez (Ljubav i rakete), Spiegelman (Maus), Koening, Bleda, Trillo, Robinson...

143

You might also like