You are on page 1of 17

Brojne definicije vrste ivog svijeta tvore suprotstavljene filozofske stavove oko pitanja postoji li samo jedna kategorija

vrste ili vie njih (monizam ili pluralizam vrste). Monisti vjeruju u naelnu mogunost jedne kategorije vrste koja zrcali zbiljnost istovrsnog ivog svijeta. Suprotno tome, pluralisti vjeruju da postoje razliite kategorije vrste jer je ljudska spoznaja ograniena ili jer je vrstu mogue definirati na mnogo razliitih naina. Prouavanje primjera poznatijih monistikih i pluralistikih definicija vrste upuuje na znaajno udaljavanje u odreivanju kategorije vrste i u prepoznavanju taksonomijskih vrsta. Divergentnost odreenja vrste implicira manje epistemoloke, a vie ontoloke sudove o mogunostima ljudske spoznaje vrsnosti ivog svijeta i naravi vrsnosti tog svijeta. Pri tome, postoji konsenzus tek u tvrdnji o evolucijskom nastanku taksonskih vrsta i jedinstvenom drvetu ivota, ali s razliitim klasifikacijama ivog svijeta. Rasprava upuuje na suvremene ideje svojevrsne sinteze prema kojoj je narav vrsnosti ivog svijeta sofisticirani monizam satkan od pluralistikih odreenja vrste. Kljune rijei istovrsnost, kategorija vrste, monizam, pluralizam, raznovrsnost, sinteza, taksonska vrsta 1. Uvod Bioloka vrsta je za filozofe dugo bila paradigmatski primjer prirodne vrste (natural kind) ili klase, njome se dokazivalo mnogo toga u pitanjima vrste (Sober, 2003). Za mnoge biologe i filozofe vrsta je kljuni pojam biologije, a problem vrste glavni problem biologije (Stamos, 2003). Odreenje vrste u biologiji prati snana intuitivna razumljivost slike ivog svijeta razdijeljenog u diskretne entitete. Veinom se vjeruje da su ti diskretni entiteti vrste, da imaju posebna obiljeja i da su rodoslovno povezani. Cjelovito znanje o ivom svijetu zahtijeva definiranje i razvrstavanje tih osnovnih entiteta u skladu s odnosima u prirodi. Svrstavanje organizama ili skupina organizama u skladu s prirodnim odnosima, prema Wilkinsu (2003), znai zrcaljenje znaajnih obiljeja tih organizama ili skupina organizama, neovisno o interesima ili teorijskoj pozadini promatraa (iako se to zrcaljenje iskazuje putem promatraa). Pitanje bioloke vrste ini se jednostavnim: postoji li zbiljska bioloka vrsta u prirodi, ili ne? Ako je vrsta zbiljska, tada treba dati definiciju vrste.1 Ako vrste nema, tada imamo samo konvenciju korisnu za ureenje znanja o ivom svijetu. Kao digresiju valja spomenuti da neki, na pri-One ne mogu biti u suprotnosti sa svijetom mjer Rosenberg i McShea (2008: 39), tvrde i ne kau nam nita o svijetu. I stoga ga ne kako je definicija puka konvencija bez moi mogu objasniti. objanjenja: Definicije su stvar dogovora.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA T. Koki, Monistiko-pluralistiki spor oko 114 God. 29 (2009) Sv. 2 (365380) 366 vrsnosti ivog svijeta Podrobnije filozofsko ispitivanje ukazuje na neprihvatljivost samorazumljive podjele ivog svijeta, suprotno tome, vrsta u biologiji nije zadovoljavajue odreena. Ereshefsky (2007) smatra da je odreenje naravi vrste u biologiji prvenstveno ontoloki problem kojim se postavljaju podjednako bioloka i filozofska pitanja. Drugi pak, poput Rosenberga (1994), smatraju odreenje vrste epistemolokim problemom. Po Rosenbergu, ograniene spoznajne mogunosti ne doputaju uvid u kompliciranu i kompleksnu strukturu svijeta. No, ak i takav epistemoloki pristup rezultira ontolokim rjeenjem u jednom obliku pluralizma. Promiljajui ontologiju vrste mnogi ih vide kao prirodne skupine, klase organizama sa znaajnim slinostima. Drugi pak vide vrste kao jedinke, posebne entitete bliskih srodnika. Ontologija vrste u biologiji je koncentrirana oko nekoliko skupina problema unutar suprotstavljenih filozofskih stavova: realizam/antirealizam, monizam/pluralizam, skupovi/ jedinke Wilkins (2003: 172). Pojam vrste u biologiji se koristi na brojne naine i u razliitim kontekstima, s dva glavna zadatka: uspostaviti osnovnu evolucijsku jedinicu i pomoi u izgradnji taksonomije kao prirodnog sistema (Richards, 2008).2 Pri tome je vano razlikovati vrstu kao kategoriju i kao takson. Vrsta kao kategorija oznaava rang vrste u klasifikacijskoj hijerarhiji po kojoj se takva skupina predmeta razlikuje od drugih hijerarhijskih kategorija, odnosno, po emu neka skupina organizama jest na stupnju vrste, a ne nekom drugom hijerarhijskom stupnju poput roda ili porodice. Kategorija vrste jedna je od kategorija unutar klasifikacijskog sistema koja oznaava odreenu razinu hijerarhijske klasifikacije (Wiley, 1980). Kategorija vrste je apstraktni pojam, a skupine organizama smjetene u toj kategoriji su konkretni bioloki predmeti. Veina autora vidi vrstu kao kategoriju sastavljenu od lanova koji posjeduju nuna i dovoljna obiljeja lanstva te klase predmeta. Kategorija vrste ne moe uvijek biti uobliena u klasu objekata kojima je mogue definirati nune i dovoljne uvjete lanstva, nego tek vanija obiljeja te klase ili statistiki prosjek promjenjivih obiljeja odreene vrijednosti. Vrsta u smislu taksona, za razliku od vrste kao kategorije, skupina je konkretnih biolokih entiteta (organizama ili populacija) bilo kojeg ranga koja je dovoljno odijeljena da se moe pripisati nekoj ve odreenoj kategoriji. Tako jedna od definicija taksona (Mayr, 1998: 139) kae: Takson je taksonomijska skupina bilo koje razine koja je dovoljno odvojena da je vrijedi pripisati tono odreenoj kategoriji. Takson se uvijek odnosi na odreene organizme, on mora biti formalno prepoznat i opisan pod odreenim nazivom. On se odnosi na konkretne skupine posebnih organizama, poput npr. Canis lupusa. Tako vrsta nije takson, ali Canis lupus (vuk) jest takson u rangu ili kategoriji roda i vrste.3 Kategorija koja oznaava odreeni poloaj u hijerarhiji (vrsta, rod itd.) i svojta ili takson koja imenuje konkretne skupine organizama (ptice, sisavci, gmazovi itd.) dva su vrlo razliita

tipa pojava. Kategorijom vrste odreuje se sadraj, vana obiljeja ili znaenje vrste. Definicijom odreujemo i prepoznajemo pojedine taksonomijske vrste. Tako kategorija vrste ne ostaje u podruju isto teorijskog, nego treba jasno odrediti i prepoznati pojedine ispitivane skupine organizama kao taksonomijske vrste. Stoga je njezin utjecaj odluujui za naelo razdiobe ivog svijeta. Postupak utvrivanja opsega vrste logika je dioba kojom razdjeljujemo cjelokupnost ivog svijeta na pojedine taksonomijske vrste. Takva bi dioba trebala razdijeliti diobenu cjelinu jedinstvenim diobenim naelom tako da se lanovi diobe iskljuuju, a da skupine ne ostanu preklopljene ili nerazvrstane. Postojea pojmovna odreenja vrste u mnogome dvoje oko mogunosti podjele cjelokupnog organskog svijeta po jedinstvenom naelu, dovodei u pitanje

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA T. Koki, Monistiko-pluralistiki spor oko 114 God. 29 (2009) Sv. 2 (365380) 367 vrsnosti ivog svijeta njegovo jedinstvo. Kategorija vrste je naelo diobe ivog svijeta kojim bi se moralo obuhvatiti sve taksonomijske vrste. Monistika skupina autora (na primjer Mayr, Paterson, van Valen) smatra moguim jedinstveno odreenje vrste (Ereshefsky, 1992). Po njima je ivi svijet istovrstan (homogen). Ereshefsky (1998) pie da pluralistika skupina autora (Ereshefsky, Kitcher, Ruse, Mishler i Donoghue, Mishler i Brandon) smatra kategoriju vrste raznovrsnom (heterogenom). To homogeno i heterogeno radi korijena genos (gr. .....) moe biti vieznano, pa je moda bolje rei istovrsnost i raznovrsnost (pojam genos, osobito u aristotelovskoj tradiciji, odgovara dananjem shvaanju vrste, no previe podsjea na Linneovu klasifikaciju gdje je genus rod, a ne vrsta). Pluralistima je ivi svijet i u svojim vrstama raznovrstan pa je potrebno koristiti vie definicija vrste. Ereshefsky (2007) pie da pluralisti vide neiscrpnu raznolikost ili mnogolikosti (multifaceted) ivog svijeta, sastavljenog od razliitih aspekata, od brojnih razliitih dijelova. Upotrebu monizma i pluralizma u filozofiji biologije rijetko prati analiza znaenja tih pojmova, koji nisu samorazumljivi, pa je korisno povezati njihovo izvorno znaenje s posebnim znaenjem u kontekstu odreenja bioloke vrste. 2. Monizam i vrsta Monizam ima korijen u grkoj rijei monos, to znai jedan, sam ili isti. Machamer i di Poppa (2005) navode kako pojam monizam, unato ve antikoj uporabi, ulazi u zapadni filozofski rjenik tek djelom German Logic Christiana Wolffa iz 1728. Suprotno sugestiji nastavka (-izam), monizam ne pripada nekoj centralnoj doktrini (filozofskoj, religijskoj ili kozmolokoj) nego se nalazi u razliitim odnosima prema pojedinanim sluajevima. Prema Craigu (1998) prilagodljivost monizma (u opisu irokog podruja osnovnih doktrinarnih ideja razliitih teorija) omoguava vienje neke filozofije kao monistike iz jedne perspektive, dok iz perspektive neke druge doktrine ta ista filozofija ne mora biti monistika. Tako Spinozina ideja supstancije iz jedne perspektive moe biti viena monistiki (jedna supstancija), ali ne iz druge (mnotvo atributa te supstancije). Monizam se uz uobiajenu uporabu za opis filozofija po kojima u konanici postoji samo jedna stvar, upotrebljava za filozofije po kojima ne postoji samo jedna stvar (sa svojim razliitim atributima) nego samo jedna vrst stvari, istovrsnost. Openitost upotrebe monizma upuuje na vieznanost, a najjednostavniji nain razumijevanja je u zahvaanju konteksta uporabe. Promatrajui monizam u kontekstu odreenja vrste ivog svijeta, vidi se da monistiki orijentirani autori (podjednako filozofi i biolozi) nalaze valjanom samo jednu definiciju vrste. Po njima bi biolozi trebali prouiti sve postojee definicije vrste, izabirui meu brojnim prijedlozima definiciju primjenjivu

na sve taksonomijske skupine ivih organizama. Na neki nain je monistiko vienje vrste esencijalistiko, a mogu se nai dva oblika. Paleontolozima je vrsta odsjeak evolucijskih ele klasifikaciju u kojoj su osnovne jedinice promjena u jednoj nasljednoj liniji bez grana-istovjetne osnovnim jedinicama evolucije. nja, klasifikatorima vrsta predstavlja elementarni entitet koji treba identificirati i klasifi-3 Kategorije u koje bismo mogli smjestiti naeg cirati, a laboratorijski biolozi vide vrstu kao vuka prema proirenoj Linneovoj klasifika organizam koji ima obiljeja posebna svakoj cijskoj hijerarhiji su: kraljevstvo (animalia), vrsti s obzirom na fizioloke, biokemijske ili koljeno (chordata), razred (mammalia), red ponaateljske atribute. Evolucionistima je vrs (carnivora), porodica (canidae), rod (canis) ta osnovna evolucijska jedinica, po njoj pre i vrsta (lupus). poznajemo i pratimo evoluciju, a sistematiari

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA T. Koki, Monistiko-pluralistiki spor oko 114 God. 29 (2009) Sv. 2 (365380) 368 vrsnosti ivog svijeta Prema prvom monistikom obliku, povijest pojma vrste pokazuje kod brojnih autora (Platon, Aristotel, Linne, Buffon i dr.) ista obiljeja: vjenost vrste, vrlo ogranienu promjenjivost, odvojenost od drugih vrsta i neku esencijalnu osobinu (Mayr, 1982: 260). Sve navedeno obiljeava vrstu nepromjenjivom esencijom kojom je jasno odijeljena od drugih vrsta. Mayr (1982: 256) usporeuje pojam esencije s prirodom predmeta (ovdje organizma), nalazei mu izvorite u Platonovom pojmu eidos (gr. .....). Po Woodsu (2003) eidos to moe biti kao oblik (forma, ....), no prije e to biti ousia (gr. .....), a slino misle i Frede i Patzig (2003). U osnovi esencijalizam znai da je neka skupina predmeta odreena posjedovanjem njima svojstvene esencije. Tu esenciju imaju svi lanovi te skupine i samo oni, a u kontekstu bioloke vrste to su pripadnici iste vrste. Tako Sober (2000: 148) pie: Prirodna vrsta je odreena osobinom koja je podjednako nuna i dovoljna za lanstvo. Jasnou zahtijevanog kriterija prati tekoa u pronalasku bioloke osobine koja bi bila esencijalna. Prva ideja koja se tu javlja upuuje na idealistiku i ogranienu arhetipsku morfologiju iz koje su izvedene sve skupine organizama. Balabani4 (2007, osobna komunikacija) navodi prvorazrednu vanost morfolokog kriterija u biologiji pri identifikaciji ili odreivanju vrsta. Pri tome se smatra da morfologija izraava prirodnu povezanost zajednitva podrijetla, prikazujui ivi svijet prema izvanjskoj i unutranjoj slinosti meu prirodnim skupinama. Tipoloko-morfoloki okvir odreenja vrste ipak nije prihvatljiv zbog neprestane promjene misaono konstruiranog arhetipa. Kada bismo ga se strogo drali, ve bi pripadnici dvaju spolova pripadali razliitim vrstama (spolno dvolije koji nalazimo u brojnih vrsta),5 a jo vie bi to vrijedilo za organizme koji prolaze stadije metamorfoze ili imaju polimorfnost unutar populacija. Tipoloko-morfoloki pojmovni okvir nailazi na probleme i u sluajevima kada ne postoje vidljive morfoloke razlike meu stvarno razdvojenim populacijama. Morfoloki kriterij tako prijei odreenje vrste zbog nedostatka vidljivih morfolokih razlika ili nepodudaranja morfolokih i genetskih razlika. Izgleda da morfoloki kriterij ne daje esenciju vrste. Po drugom monistikom obliku, vrsta nije vjena i teko promjenjiva, ali taksonomijske vrste jesu odvojene i imaju esencijalne osobine. Dakle, ipak postoji mogunost jedinstvene definicije cijelog ivog svijeta. Kategorija vrste i ovdje zrcali istovrsnost takvog svijeta. No, za razliku od prvog oblika monistikog pristupa vrsti, ovaj drugi oblik ne vidi vrstu kao strogu prirodnu vrstu ili klasu. Po Richardsu (2008: 181) ovdje je osnovna ideja da: osobine koje su povezane uz lana vrste nisu ni nune niti dovoljne, niti su nepromjenjive. Ali, budui da postoji pouzdani cluster osobina koji se ogranieno mijenja, jo uvijek moemo

zamiljati da vrsta ima esenciju slabijeg znaenja kao cluster razmjerno postojanih osobina. ak i ako vrsta nije prirodna vrsta ili klasa, ipak se ne moe zanemariti zauujua stabilnost vrsta. Rije je o tome da vrsta kao skupina entiteta (ili entitet sam) dijeli stalne zajednike slinosti koje mogu biti promjenjive i bez tradicionalnog odreenja esencijalnim obiljejima. Odreenje stalnom slinou promjenjivih osobina lanova skupine ne mora znaiti odreenje vrste u esencijalistikom smislu. Ve Mayrov bioloki pojam vrste (najutjecajnije monistiko odreenje vrste)6 ne zahtijeva uspjenu reprodukciju svakog lana vrste: Bioloki pojam vrste ne zahtijeva uspjenost u krianju svakog lana skupine, ali zahtijeva da se dovoljan broj organizama spolno razmnoava radi odranja integriteta vrste. (Ereshefsky, 2007: 412) Najpoznatiji pokuaj odreenja vrste skupom promjenjivih osobina je Boydova Vrsta kao cluster homeostatskih osobina (Homeostatic Property Cluster Kinds, skraeno HPC). Odreujui vrstu Boyd (1999: 81) pie:

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA T. Koki, Monistiko-pluralistiki spor oko 114 God. 29 (2009) Sv. 2 (365380) 369 vrsnosti ivog svijeta Vrste su odreene, prema HPC teoriji, onim zajednikim osobinama i mehanizmima (ukljuujui zajedno vanjske mehanizme i genetiki prijenos) koji odrava njihovu homeostazu. Prema HPCteoriji lanovi vrste dijele brojne zajednike osobine poput morfolokih obiljeja ili ekolokih uvjeta: broja nogu, oiju, prehrambenih navika i zauzimanja geografsko-klimatskih podruja. Meutim, meu osobinama lanova vrste nema one koja je nuna ili ije posjedovanje oznaava ako jest ta osobina, onda jest lan vrste. lanovi vrste nemaju osobinu kljunu za pripadnost vrsti. Tako bezrepa manks maka nema problema u pripadnosti rodu i vrsti Felis catus, poznatoj osim po predenju i po repu. Oni koji dovode u pitanje ovu teoriju vrste (Ereshefsky i Matthen, 2005) smatraju da vrsta kao cluster homeostatskih osobina ne moe zadovoljavajue objasniti jedinstvo vrste jer se pripadnici vrste razlikuju po svojim osobinama. lanovi vrste se razlikuju i po svojem homeostatskom mehanizmu jer mogu biti izloeni razliitim homeostatskim mehanizmima u razliitim geografskim podrujima. Po emu onda takvi organizmi pripadaju istoj vrsti? Millikanova (1999) upravo zato kritizira HPC koncept pripisujui mu prikriveni esencijalizam. Ona (1999: 54) tvrdi da je: povijesni odnos koji lanovi vrste zajedno nose zapravo esencija. Uz ove oblike monistikog odreenja vrste, vjerojatno bi se mogle napraviti i druge podjele tog tipa. Ono to ih dri zajedno, kako se vidi, ipak nije esencijalizam (iako je naglaen), nego vjera u mogunost jedinstvene kategorije vrste, primjenjive za odreenje i identifikaciju svih taksonomijskih vrsta. Neuspjene pokuaje odreenja kategorije vrste treba zamijeniti definicija koja e biti teorijski potpuna i empirijski primjenjiva, a ivi svijet podijeljen jedinstvenim naelom prema pravilima logike diobe. Za moniste to je mogue s obzirom na bitne osobine vrste. Mishler i Brandon (1998) dodatni razlog sklonosti znanstvenika monizmu nalaze u pokuaju smanjenja broja teorija i pojmova, po mogunosti na jednu/jedan. Meutim, kako biolozi nude brojne definicije kategorije vrste, a bez suglasja koja je definicija valjana, ispada kako za sada ne postoji odgovarajue odreenje vrste po monistikom naelu.7 Dugotrajno opiranje jedinstvenom odreenju vrste rezultiralo je pokuajima sinteze vie razliitih teorija vrste. Ta sinteza, uz epistemoloki skepticizam, tvori pluralizam u odreenju vrste.

4 Josip Balabani redoviti je profesor Prirodo-zalne kategorije koja se bavi relacijama (druslovnomatematikog fakulteta u Zagrebu. gi dio se bavi svojstvima). Reproduktivnu zajednicu supstancijalno je definirao H. E. 5 H. Paterson svojim Prepoznajnim pojmom Posebno je snaan utjecaj morfologije svede vrste (Recognition Species Concept, skrae ne na fenotipska obiljeja. Tako se nekada no RSC). Vie o Patersonom pojmu vrste ima divlja patka zbog svog spolnog dvolija (di kod Paterson (1992) i Claridge, M. F., Dawah, morfizma) razdvajala u dvije zasebne vrste: H. A. i Wilson, M. R. (1997). enke su nazivane Anas platyrhynchos, a mujaci Anas boschas. 7 Monistiki pokuaji odreenja vrste su broj6 ni, a najpoznatija takva odreenja vrste su Mnogi utemeljeno tvrde kako je Mayrov Bio

Mayrov Bioloki pojam vrste (Biological loki pojam vrste (BSC) relacijski pojam jer Species Concept, skraeno BSC), Patersonov se reproduktivna zajednica (vrsta) moe odre Prepoznajni pojam vrste (Recognition Spe diti tek razdvajanjem od druge reproduktivne cies Concept, skraeno RSC) i van Valenov zajednice. Kao takav, pojam vrste se ne moe Ekoloki pojam vrste (Ecological Species definirati per se. Relacijski pojam vrste nala Concept, skraeno EcSC) (Ereshefsky, 1992; zimo kod Stamosa (2003) koji svoju teoriju Ereshefsky, 1998). vrste (Biosimilarity species concept) temelji na osnovama dijela Rusellove logike univer

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA T. Koki, Monistiko-pluralistiki spor oko 114 God. 29 (2009) Sv. 2 (365380) 370 vrsnosti ivog svijeta 3. Pluralizam i vrsta Korijen rijei pluralizam jeu latinskom komparativu pridjeva multus, mnogi plus, gen. pluris, mn. plures, ime se oznaava mnotvenost ili raznovrsnost. Prema Akamu (2005) pluralizam je ukljuen u tvorbu razliitih intelektualnih tradicija (filozofije, politike teorije, religije, etike). Za Craiga (1998) pluralizam je opsean pojam primjenjiv na doktrine po kojima postoji mnotvenost stvari ili vrsta stvari (raznovrsnost). Slinu definiciju filozofskog pluralizma navodi i Audijev The Cambridge Dictionary of Philosophy (1999: 714): Pluralizam je filozofski pogled na svijet koji istie raznolikost umjesto istovrsnosti, mnotvenost umjesto jedinstva, razliitost umjesto istoga. Prvi znaajni pluralisti su Leukip i Demokrit (atomisti) zbog njihovih tvrdnji o Svijetu sastavljenom od mnotva entiteta. Po uzoru na njih, veina pluralista ne vjeruje da nedostatak jedinstvene istine ili skupa istina proizlazi iz ljudske spoznajne ogranienosti, nego da pluralizam oslikava ljudsku i svjetsku zbilju. Oslanjajui se nauobiajeno znaenje pluralizma iz politiko-religijsko-etike misli, moe se rei da prema pluralistikom pristupu svijetu ne postoji jedinstvena istina, pa ak ni jedinstveni istiniti skup istina. Uvodei pluralizam u kontekst biologije, treba ograniiti predmete iz prethodne definicije (uvjerenja, prava i moralne standarde) na posebno podruje svijeta ovjeka i drutva. Prenesemo li ipak znaenje pluralizma na problem odreenja vrste u biologiji, vidimo da ne postoji jedinstvena definicija vrste kojom bi se obuhvatio cijeli ivi svijet. Za to postoji vie razloga, neki, poput u uvodu spomenutog Rosenberga (1994), smatraju da postoje epistemoloka ogranienja u spoznaji izuzetno sloenog svijeta, pa bi trebalo prihvatiti vei broj pojednostavljenih klasifikacija svijeta. Veina ipak misli kako je to svojstvo samog svijeta. Tako Ereshefsky (2007: 414) odbacuje epistemoloki argument za pluralizam jer: Pluralizam je ontoloka implikacija jedne od naih najboljih znanstvenih teorija (teorija evolucije, op. a.). Posebnu sklonost pluralizmu u biologiji pokazuju filozofi, smatrajui nemoguim istovrsno odreenje kategorije vrste. Sober (2000) smatra da prije razmatranja smislenosti pluralizma treba razlikovati pluralizam i semantiki konvencionalizam.8 Semantiki konvencionalizam je univerzalna teza o pripisivanju rijei odreenom znaenju. Primijenjen na kategoriju vrste, taj konvencionalizam dovodi u pitanje njezinu zbiljnost smatrajui da se gotovo svakoj izabranoj skupini organizama punopravno moe pridati naziv vrste. Tako bi mogli nazvati vrstom sve organizme odreene boje ili teine, iako bi to bilo besmisleno, ne samo u biolokom smislu. Razlika pluralizma i konvencionalizma je u slijedeem: Pluralisti tvrde da bismo pojam vrste X trebali koristiti u jednim situacijama, a pojam Y u

nekim drugim. Konvencionalisti vjeruju da je upotreba pojmova X ili Y u nekoj situaciji proizvoljna. (Sober, 2000: 161) Razdvajanje semantikog konvencionalizma od pluralizma tek je prva stepenica razumijevanja pluralizma jer ga nalazimo u razliitim oblicima. Ereshefsky (1998) spominje etiri inaice pluralizma, a poslije (2007) nalazi tri inaice (prihvaene iz ontolokih razloga). Suvremenija podjela Richardsa (2008: 181) nalazi: Postoje barem etiri inaice pluralizma. Prouavanje pokazuje da razlika u broju pluralistikih inaica nije neosnovana. Po prvoj inaici, pragmatinoj ili realistikoj, raznolikost ivog svijeta se dijeli prema interesima klasifikatora. Ova inaica pluralizma doputa podjelu neke skupine organizama u razliite vrste prema strukturnoj slinosti ili srodnosti. Vrsta se tu odreuje prema teorijskom interesu i sklonosti istraivaa. Kitcher (1984: 308) proklamira takvu inaicu pluralizma: Ja branim pluralistiki re

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA T. Koki, Monistiko-pluralistiki spor oko 114 God. 29 (2009) Sv. 2 (365380) 371 vrsnosti ivog svijeta alizam kao pogled na kategoriju vrste koja je zamiljena tako da oda priznanje zapaanju razliitih skupina sistematiara. Kitcherova ideja proizlazi iz uvianja legitimnosti razliitih interesa biologa. Takvi interesi sasvim jasno imaju svoj odraz na razliite pristupe klasifikaciji skupina organizama. Za neke od pluralistikih realista (Kitcher, 1984) raznovrsnost je posljedica razliitih pristupa u razgranienju taksonomijskih vrsta: prema strukturnoj slinosti ili filogenetskom srodstvu. Takva razgranienja su esto protuslovna. Druga inaica je ona ontoloka, prema njoj ivi svijet ima brojne razliite dijelove, on je mnogolik (multifaceted) i raznovrstan; stoga je kategorija vrste heterogena (Ereshefsky, 1998: 349). Raznovrsnost ivog svijeta ne omoguava niti jedinstveni nain zahvaanja kategorije vrste niti jedinstveni nain svrstavanja tog svijeta u taksonomijske vrste. Ovdje pluralistiko odreenje vrste poiva na ideji evolucijske teorije i zbiljnosti razliitih aspekata od kojih se sastoji ivi svijet. Ontoloki pluralizam nalazimo u vie oblika, s osnovnom tvrdnjom da kategoriji vrste nedostaje esencija. Takoer, ontoloki pluralizam obino se izjednaava s tvrdnjom prema kojoj ne postoji jedinstvena razina rangiranja vrste kojom bi obuhvatili sve taksonomijske oblike. Veina autora ontolokog pluralizma misli da je vrsta povijesna linija, niz entiteta povezanih zajednitvom predaka i potomaka, no nijeui istovrsnost takvih linija.9 Ruse (Richards, 2008) promie treu inaicu pluralizma, koja vidi razliite naine podjele organizama u skupine, drei da se ti naini podudaraju. On smatra da brojne monistike teorije vrste zapravo ukazuju na razliite aspekte istih prirodnih entiteta. Prema ovoj inaici pluralizma morfoloka vrsta je genetska vrsta, odnosno reproduktivno izolirana vrsta je skupina koja dijeli blieg zajednikog pretka (Ruse, 1998: 356). Ovi pojmovi bi trebali biti podudarni. Ve i povrno ispitivanje pokazuje da to nije tono (morfoloko spolno dvolije, sestrinske vrste genetski istovjetne vrste koje su reproduktivno izolirane i dr.).10 Ruse (1992: 356) pie: Zabiljeimo, tovie, da podudaranje izmeu razliito razgranienih vrsta nije objanjeno. Izgleda da je namjera autora ove inaice pluralizma istaknuti vanost podudaranja razliitih naina svrstavanja organizama u skupine. Po njima je vanije da su ti naini podudarni nego to nisu objanjeni. etvrta inaica pluralizma, Maydenova (2002), vidi hijerarhijski razliitu uporabu pojma vrste. Primarni teorijski pojam koji treba odrediti kategoriju vrste

je samo jedan (to je Evolucijski pojam vrste, skraeno ESC), a sekundarni operacijski pojam koji mora prepoznati taksonomijske vrste je raznovrstan i 8 Nalazimo dva tipa konvencionalizma: 1) eksmak populacija miljen neovisno o definiciji tremni konvencionalizam prema kojem bilo vrste: moe to biti razvoj bioloke vrste reprokoju skupinu organizama moemo zvati vr-dukcijom ili preuzimanje nove ekoloke ulostom (sve organizme neke boje ili mase) i 2) ge vrste. Vie o tom problemu moe se nai trivijalni semantiki konvencionalizam kojim kod Wilkins (2003). je mogue proizvoljno pripisivanje naziva jer 10u nekom predmetu, npr. kamenu, ne postoji Za Rusea to nije problem jer smatra da geni nita njemu inherentno da bismo ga nuno na nemaju privilegirani poloaj pa nije proble zivali rijeju kamen, a ne nekom drugom ri matino nepodudaranje genetskog i morfo jeju, npr. nemak. Za Sobera (2000) trivijalni lokog. U tvrdnji kako je kategorija vrste semantiki konvencionalizam nije filozofski prirodna vrsta (natural kind) Ruse se poziva

relevantan. na Hempelovo (1952) odreenje prirodne kla9 sifikacije gdje su odreena obiljeja udruena Linija (eng. lineage) oznaava niz entiteta s drugim obiljejima, od kojih su logiki nepovezanih zajednitvom predaka i potomaka. ovisna. Hempelova ideja podsjea na BoydoMoe se rei da je linija slijed predak-poto-vu HPC teoriju vrste.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA T. Koki, Monistiko-pluralistiki spor oko 114 God. 29 (2009) Sv. 2 (365380) 372 vrsnosti ivog svijeta pragmatian, kao to je u prvoj inaici pluralizma. Od vie definicija evolucijske vrste (Simpson, 1961; Grant, 1976 i Wiley, 1978) pogledajmo Wileyjevu (1978: 18): Vrsta je jedna linija predak-potomak populacije organizama koja zadrava svoj identitet zasebnim prema drugim takvim linijama i koja ima vlastite evolucijske tendencije i povijesnu sudbinu. Za Maydena je evolucijski pojam vrste univerzalan jer obuhvaa spolno i nespolno razmnoavajue organizme, hibride i pravrste (eng. ancestral species). Meutim, takve linije nisu izravno opazive pa ih sekundarni operacijski pojam mora prepoznati i pojedinano odrediti. Mayden (2002: 184) tako pie: monist sam s obzirom na pojam vrste, to je ESC. Ipak, pluralist sam s obzirom da branim viestrukost pojmova za prepoznavanje prirodnih entiteta Mayden je tako monist i pluralist, zbog toga u razliitih autora ne nalazimo podudaranje u broju pluralistikih inaica (Ereshefsky, 2007; Richards, 2008). Sveobuhvatnost Maydenovog pristupa kategoriji vrste lei u irini definicije evolucijskog pojma vrste koji se lako prilagoava svim moguim i posebnim osobinama pojedinih dijelova ivog svijeta: za skupine koje se spolno i nespolno razmnoavaju, za hibride i pravrste. Zbog toga je za Maydena (1997) evolucijski pojam vrste univerzalan. arni11 (2008, osobna komunikacija), uz ogradu kako moe biti da je rije o primitivnim pojmovima, smatra takvo odreenje epistemiki nevaljanim jer se nepoznato objanjava nepoznatim. Naime, nije izriito navedeno niti je jasno iz konteksta to je zasebnost identiteta, to je vlastita evolucijska tendencija i to je povijesna sudbina. Uz to, bit e da je definicija evolucijskog pojma vrste i logiki manjkava, naime, mora biti jasna (Audi, 1999), a ovdje se ini da su pojmovi kojima se definira manje jasni od pojma koji se definira. Takoer, ona je i logika neistina jer svi konjunkti suda moraju biti istiniti eli li konkluzija biti istinita. To nije sluaj jer se upravo nabrajanjem razliitih situacija definicija pokuava jednim od konjunkta pogoditi zasebnu situaciju (aspekt) odreene skupine organizama.12 Pluralizam, usprkos inaicama i podoblicima (i razliitim nazivima), moemo svesti na ideju po kojoj je ivi svijet raznovrstan ili ga takvim vidimo. Raznovrsni svijet moemo razgraniiti samo pomou vie odreenja vrste (kategorija) koja su sva podjednako valjana u odreenom kontekstu. Time se ipak ne rjeava problem vrste u sluaju jedinstvenog ivog svijeta. Prije prikaza razmjene argumenata dviju strana, korisno je vidjeti implikacije divergentnog odreenja vrste. 4. Implikacije divergentnog odreenja vrste

Svaki od pokuaja definicije kategorije vrste smatra svoj definiens kljunim kriterijem odreenja/razlikovanja vrste kao kategorije od drugih hijerarhijskih rangova. Takoer smatra upravo svoj definiens nedvosmislenom teorijskom uputom za odreenje taksonomijskih vrsta. Pri tome, taj bi definiens trebao obuhvaati cijeli ivi svijet zrcalei njegovu zbiljsku razdijeljenost. Najjednostavniji nain ispitivanja uspjeha dosadanjih pokuaja odreenja vrste u biologiji je zamiljeni pokus sa manjim brojem definicija vrste na populacijskim skupinama pretpostavljenih vrsta, bez spornih sluajeva i skrivenih populacijskih obiljeja. Jedan takav zamiljeni pokus nalazimo kod Ereshefskog (1998). Ispitujui taksonomiju skupine kukaca prema razliitim definicijama vrste Ereshefsky (1998: 351352) pretpostavlja populacijske skupine A, B i C. Pojednostavljeni prikaz odreenja vrste model je cijelog ivog svijeta. Tablica 1 prikazuje dijelom razliita, a dijelom zajednika obiljeja pretpostavljenih izoliranih populacija: