You are on page 1of 1

16

PISMA ČITATELJA

OTVORENO PISMO JAVNOSTI ANTE VRANKOVIĆA

Razlozi koji su me primorali na štrajk glađu ispred Hrvatske odvjetničke komore
Kako sam sudski, no na nezakonit način lišen sredstava za život Naša javnost se vjerojatno još dobro sjeća mojeg 55 dnevnog štrajka glađu od 8. 10. do 20. 12. 2009. ispred Općinskog suda u Starom Gradu na Hvaru, kojeg sam nastavio 21. 12. ispred odvjetničke kancelarije moje 7 godina starije sestre Diane Vranković Zoričić u Đorđićevoj 16 u Zagrebu, sve dok nakon gubitka 25 kg, zbog problema sa srcem 12. 1. o. g. nisam završio u bolnici. O svemu tome su uz Prigorski glasnik, opširno pisali i Večernji list, Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, te portal javno.hr. Da podsjetim, na štrajk sam bio primoran nakon što mi je starigradska sutkinja Jadranka Jeličić oduzela sredstva za život, premda po Ustavu i Općoj deklaraciji o ljudskim pravima koje je Hrvatska potpisnica, to nije smjela učiniti. Sutkinja Jeličić je to učinila na zahtjev moje sestre, bogate zagrebačke odvjetnice i potpredsjednice Udruge poslovnih žena Krug, odvjetnice Diane Vranković Zoričić, na način da je podijelila neveliku vikendicu u Ivan Dolcu od iznajmljivanja 2 apartmana u kojoj ja skromno živim, premda sam ja tu sutkinju još u svojem prvom očitovanju na sudu, 22. 5. 2006. izrijekom bio upozorio da je moja sestra istu podjelu zatražila upravo zato kako bi me time lišila sredstava za život, a što mi se ona sama zarekla svega 3 mjeseca nakon očeve smrti, kada me je u lipnju 1996. u toj kući ščepala za gušu, te me počela tresti i vikati mi u lice da će me „ubit zaklat i uništit“, i da „nek joj ja donesem nož da me zakolje“, a slično je postupila i u kolovozu 2002. kada mi je pred svjedocima vikala: „Ostat ćeš bez svega!“ zdravstvenom stanju, te je nedugo nakon operacije i umro.

Kako je odvjetnica Diana Vranković Zoričić naše roditelje svjesno poslala u smrt Ono što je tu osobito znakovito je činjenica da je navedenom odlukom sutkinje Jeličić moja biološka sestra Diana Vranković Zoričić de iure i de facto prisvojila 80% roditeljske imovine: još 1996. je prisvojila sve očeve slike (33 ulja na platnu), zatim me ucijenila da joj jeftino prodam svoj dio očeva pčelinjaka u Kalinju, a 2005. je zamjenom brave prisvojila cijelu maminu kuću od 300m2 u Zelini, iako se tom imovinom ona zadnjih 20 godina ne služi, jer i ona i suprug imaju mnoge druge nekretnine i imovinu - i iako iza pok. mame i tate ona po Zakonu o nasljeđivanju čl. 125 i 126 nije trebala naslijediti ništa, o čemu sam već govorio za Prigorski glasnik. Naime, godine 1982. pokojna mama Anica se ubila dan nakon što je se njezina kći Diana, tada polaznica Centra za upravu i pravosuđe, javno pismeno odrekla na Općini, s argumentacijom da je mama njoj bila „loša majka“, jer da ju je, npr. „hranila na silu dok je bila mala“. S tom Izjavom u ruci došla je mami čestitati rođendan, premda je znala da si je naša mama, tankoćutnog umjetničkog karaktera (akademska slikarica), svega par mjeseci ranije nakon jednog kćerkina sličnog nasrtaja prerezala žile. Godine 1994. pak, nakon što je utvrđeno da naš otac Dinko mora na hitnu operaciju srca, sestra je, tada već kao profesionalna odvjetnica, ocu svjesno odbila pružiti zakonom definiranu nužnu pomoć (Zakon o nasljeđivanju čl. 125 i 126), odbivši pok. g. Maturi prodati svoju polovicu kuće u Zelini, tj. istu onu polovicu koju je naslijedila po mami, koje se službeno odrekla! Zato je tata na tu hitnu operaciju otišao godinu i pol dana kasnije, u puno lošijem

Nepobitni dokazi o tome da je moja biološka sestra Diana roditelje poslala u smrt iz koristoljublja Važno je naglasiti da ja već više od 20 godina posjedujem preko 100 nepobitnih dokaza da je Diana Vranković Zoričić oba naša roditelja poslala u smrt iz koristoljublja. Tijekom svojeg 55 dnevnog štrajka glađu pred Sudom na Hvaru naivno sam se nadao da te dokaze neće biti potrebno javno iznositi, računajući da će mi sestra, obzirom da je ona bogata odvjetnica i da se još k tome bogato udala (za 17 godina starijeg muža), bez sudovanja i objavljivanja tih flagrantnih dokumenata, vratiti sredstva od kojih skromno živim. Ali, to se nažalost nije dogodilo. Prijeđimo zato na neke od tih dokaza, koje sam 16. travnja poslao Odvjetničkoj komori i Sudu: 1) što se pok. mame Anice tiče, već sam napomenuo da se Diana Vranković Zoričić pismeno ODREKLA MAME, ALI NE I MAMINE IMOVINE. No premda iza mame dakle nije trebala naslijediti ništa, jer je se javno odrekla, čime je uzrokovala njezinu smrt, na ostavinskoj raspravi je Diana ipak drsko uzela polovicu njezine imovine, ali joj niti to joj nije bilo dovoljno, pa je odmah po maminoj smrti prigrabila i cjelokupan iznos njezinih mirovina, koje je od 1982. do 1991. koristila sama, što nepobitno dokazuju sačuvani odresci maminih mirovina!!! (Napomena: na odresku je kao opunomoćenik naveden otac Dinko jer je bio roditelj-skrbnik, no on tada naravno s 48 godina nije bio umirovljenik, već prosvjetni savjetnik.) U početku su na tim odrescima maminih mirovina pisala imena „Ante i Diana Vranković“, tj. imena obje osobe za koje su u Mirovinskom mislili da su zakoniti nasljednici pok. mame (jer njezina kći Diana, zbog pismenog odricanja od svoje majke to nije bila), no zapravo je sav novac za sebe uzimala moja biološka sestra, najprije učenica Centra za upravu i pravosuđe, a kasnije studentica Pravnog fakulteta Diana Vranković, iako sam u to doba i ja jednako kao i ona bio na školovanju u Osnovnoj školi i u Gimnaziji. Kada sam joj se ja na to požalio, Diana je otišla u Mirovinsko i svojom karakterističnom nabusitošću tamo je ishodila da se na odrescima majčinih mirovina ubuduće nalazi jedino njezino ime! Službenici Mirovinskog se s njom izgleda nisu htjeli prepirati, računajući valjda da sam ja maloljetan, pa se ne mogu žaliti. Osobito je zanimljivo vidjeti na što je to učenica i studentica Diana trošila novac „zarađen“ slanjem majke u smrt: najprije, tu su 2 bunde u samo 4 godine: 1983. kratka bunda, i 1987. duga bunda. Zatim, tu su putovanja u Lenjingrad, Prag, London te na natjecanje mladih pravnika u Den Haag 1987., što joj je na Pravnom fakultetu priznato za diplomski. Nadalje, tu je garderoba, šestogodišnji tečaj francuskog jezika kojeg ona na kraju ne govori, te znakoviti vrhunac – luksuzna knjiga na otplatu o masaži – sve stvari koje svojoj rasipnoj kćeri pok. tata kao samohrani otac s prosvjetarskom plaćicom nije mogao priuštiti, pa si ih je prisvajanjem mirovina mame koju je poslala u smrt – ona priuštila sama. 2) Slično kao u majčinu, Diana je postupila i u očevu slučaju, ali sada kao profesionalna odvjetnica, odbivši za spas očeva života prodati g. Maturi svoj udio u kući koji je naslijedila po majci koje

se odrekla, čime je odvjetnički spretno stvari postavila tako da u teškoj situaciji tatine bolesti ona - kako se got se okrene - financijski ne izgubi ništa, nego je ona na tatinoj smrti zaradila između 750.000 i 1.200.000 kuna! Naime, samo mjesec dana po tatinoj smrti 1996., ona je svoje prebivalište lažno prijavila u njegovom derutnom stanu u Domjanićevoj 15 u Zelini, a što joj tata kao čestit čovjek, za života nije dozvolio. To je učinila zato da na zaradu od svoje odvjetničke kancelarije u Zagrebu (Ilica, Bosutska i napokon Đorđićeva - gdje je i danas) u kojoj je imala 4-6 zaposlenih, ne bi plaćala zagrebački prirez od 18%, jer je Zelina tada bila jedini grad u Zagrebačkoj županiji u kojem se nije plaćao prirez, pa je zato ona kao profesionalna odvjetnica to svoje lažno prijavljeno prebivalište zadržala punih 7 godina, sve do konca 2002. tj. do početka 2003. kada je i Grad Sv. Ivan Zelina, za- ski rad predao još 1995., pa zato zinoj lažnoj prijavi policiji, te sam dnji u Zagrebačkoj županiji uveo vrlo skromno živim od iznajmlji- o njezinim brojnim protuzakonigradski prirez. O tome da je od- vanja 2 apartmana u vikendici na tim radnjama od kojih sam ovdje vjetnica Diana Vranković Zoričić Hvaru. Da je ona sve to činila iz spomenuo samo par, izvijestio još od 1989. prebivala u Zagrebu, patološke zavisti, vidjelo se od- Odvjetničku komoru u formi Disali da je od 1996. do 2003. radi mah po očevoj smrti 1996., kada ciplinske prijave, istodobno meutaje prireza lažno prijavila svo- mi je poslala dva pisma (nisu đutim zatraživši i to da Komora je prebivalište u Zelini sam pred bila potpisana rukom) u kojima posreduje u mirenju. mjesec dana Odvjetničkoj komo- je napisala da se sva roditeljska ri i Sudu poslao čak 95 dokaza od imovina mora prodat, i da ću ja ZAKONSKA I MORALNA ODGOkojih ovdje spominjem 3 možda morat ići kopati kanale, a da je to VORNOST HRVATSKE ODVJETnajznakovitija: policu osiguranja stvarno mislila ozbiljno, pokazala NIČKE KOMORE ZA POSTUPKE s njezinim imenom iz koje se vidi je sudskim sporom u kojem me ODVJETNICE Diane Vranković da je ona prebivalište prijavila u lišila sredstava za moje skromno Zoričić očevu derutnom montažnom preživljavanje, što je i bio razlog Kada sam 20. siječnja nazvao Kostanu u Zelini, ali da je mjesto zbog kojeg sam u listopadu 2009. moru da provjerim da li su primili osiguranja zapravo bio njezin stupio u štrajk glađu pred sudom moju prijavu, doznao sam da je ogromni luksuzni stan u Zagrebu na Hvaru. Svoje nečovječno, pa Komora sama, još koncem 2009. u kojem ona zapravo živi, i stva- time Deklaraciji o ljudskim pravi- po službenoj dužnosti pokrenula ri u njemu osigurava na 40.000 ma (čl. 3), Zakonu o odvjetništvu disciplinski postupak protiv svoje eura – u ulici S. Ljubića Vojvode (čl. 49) i Kodeksu odvjetničke članice Vranković Zoričić, ali mi je 22. O tome da je ona prebivala etike (čl. 1,2,3,4,5,6 i 7) suprotno rečeno i da ne postoji zakonski u Zagrebu, dok sam zapravo ja postupanje prema meni, ova je rok u kojem taj postupak treba živio i živim u očevu derutnom „uspješna odvjetnica“ u Slobod- biti završen. stanu u Zelini, među ostalih 95 noj Dalmaciji od 12. 12. 2009. Moja biološka sestra je takvo stadokaza svjedoče i njezina brojna zlobno prokomentirala riječima nje itekako znala zloupotrijebiti: rukom potpisana pisma posla- „neka nađe posao“, premda zna premda je Izjava kojom se ona na iz Zagreba, iz kojih se vidi da da ja obećani posao asistenta na odrekla majke odjednom „nestaona u stan u Zelini svraća jedino Filozofskom fakultetu nisam do- la“ iz arhive zelinskog Centra za kad mene tamo nema, kako bi iz bio upravo zbog njezinih stalnih socijalnu skrb (za što je, znakovipoštanskog sandučića uzela po- miniranja, i premda zna da ja i ra- to, Diana Vranković Zoričić znala i štu, koja joj je tu stizala jer je tu dim kao likovni kritičar - od čega to rekla za portal javno.hr čak 20 bila prijavljena. Da je ona sve to doduše ja ne mogu živjeti - ali ba- dana PRIJE nego li su to shvatili činila radi utaje poreza, dokazuju rem imam zdravstveno i mirovin- djelatnici Centra), ona nije uspjedopisi koje joj je Porezna uprava sko osiguranje. No, upravo činje- la zastrašiti svjedokinju činjenice naivno slala na adresu njezinog nica da se na mojim Rješenjima da se ona stvarno pismeno odrelažnoga prebivališta u Zelini, u za status samostalnog umjetnik kla majke, te da se mama sljedeći nalaze potpisi samih ministara dan radi toga ubila. Stoga je ova Domjanićevoj 15. Inače, novcem „zarađenim“ na kulture Vujića i Biškupića, mo- „uspješna odvjetnica“ shvatila dugogodišnjim poreznim utaja- joj „sestri“ u njezinoj bolesnoj da će na sudu biti dokazano da ma, uz novac kojeg je zakonito zavisti smeta, pa je, obzirom da je ona direktno odgovorna za zaradila, ova si „uspješna od- je za mene planirala da ću kopati smrt mame Anice, a indirektno, vjetnica“ nije kupila bunde kao kanale, to bio razlog zbog kojeg ali kao profesionalna odvjetnica, u majčinom slučaju, nego je mi je odlučila oduzeti mogućnost i za smrt oca Dinka iz čije smrti proputovala pola svijeta, kupila i da skromno živim od iznajmljiva- je profitirala na način da je kao najluksuznije opremila ogroman nja 2 apartmana u vikendici na profesionalna odvjetnica punih 7 godina utajivala porez (zagrebačstan na Jarunu, u S. Ljubića Voj- Hvaru. vode 22, u kojem je čak i zidove Sretna okolnost u cijeloj toj žalo- ki gradski prirez), lažno prijavivši obložila u plemeniti mramor, te snoj priči je ta da me je, potaknu- svoje prebivalište u Domjanićeje uz to kupila jedan od skupljih to brojnim novinskim napisima, voj 15 u Zelini, te da me je kao automobila na tržištu – Ford oko Božića 2009. kontaktiralo profesionalna odvjetnica sa svoMondeo, dok je u to vrijeme nje- nekoliko zagrebačkih odvjetni- je 24 novinske klevete i lažnom zin 17 godina stariji muž Goran ka, koji su mi rekli da navedeno prijavom policiji dok sam 55 + 22 nezakonito i nečovječno postu- dana štrajkao glađu nastojala psiZoričić vozio Mercedes E 320. panje njihove kolegice Vranko- hički slomiti i navesti na samouvić Zoričić predstavlja drastično bojstvo kojim bi prigrabila i moju Način na koji me moja biokršenje Kodeksa odvjetničke eti- imovinu, slično kao što je kleveloška sestra lišila sredstava za ke, te da bih je radi toga trebao ćući je da joj je bila „loša majka“ život Odmah nakon očeve smrti 1996. sudski tužiti i prijaviti Hrvatskoj majku otjerala u smrt, zato da bi godine, ova je za javnost „uspješ- odvjetničkoj komori. Naivno se prigrabila njezinu imovinu (najna odvjetnica“ i „uspješna poslov- nadajući da to ipak neće biti po- prije cjelokupne penzije od 1982. na žena Diana Vranković Zoričić“ trebno, odgađao sam to napra- do 1991., a 2005. promjenom - zavidna na činjenici da je ona na viti, ali kada me - nakon što sam brave i cijelu kuću od 300m2 u Pravu imala prosjek ocjena 2.3, a zbog problema sa srcem uzroko- Vinogradskoj 7. Obzirom da je da sam ja na Povijesti umjetnosti vanim 55 + 22 dnevnim štrajkom znala da je sudska presuda - koja imao prosjek 4.7, te da sam 1995. glađu 12. siječnja završio u bol- će temeljem 357 dokaza i nekolidobio i Rektorovu nagradu nakon nici - moja biološka sestra lažno ko svjedoka (među kojima je na čega mi je obećan posao asisten- prijavila policiji proglasivši moj njegov vlastiti prijedlog i dr. Ivan ta – učinila je sve da me spriječi štrajk glađu za „smetnju“ (prija- Zvonimir Čičak, te moja prva suu završetku studija i zaposlenju va je nakon kratkog obavijesnog sjeda, inače sutkinja Vrhovnoga na Filozofskom fakultetu, što je razgovora odbačena), odlučio suda) potvrditi istinitost mojih doživljavala kao ugrožavanje nje- sam je tužiti za 24 klevete koje je navoda - dovoljna da je Komora zina statusa „zvijezde“ u obitelji, izrekla o meni u novinama (npr. barem triput izbriše iz članstva, kojeg je obzirom da je 7 godina kazala je da se ja s njom nikad moja biološka sestra je odučila starija, oduvijek imala. Iz tog me nisam htio dogovoriti, iako sam preduhitriti takav tijek događaja, razloga neprestano minirala do joj od 2002. preporučeno poslao pa je situaciju unaprijed „riješila“ te mjere da ja čak ni danas nisam više od 15 prijedloga dogovora zamijenivši brave na vikendici diplomirao, iako sam svoj diplom- na koje od nje nisam dobio niti 1 na Hvaru, čime mi je onemoguodgovor), ali i za 4 klevete u nje- ćila iznajmljivanje apartmana

i skromno preživljavanje. To je učinila, iako ju je poslovna tajnica Komore gđa Barac 29. siječnja o. g. pismeno upozorila da sam protiv nje pokrenuo kazneni postupak, dajući joj time do znanja da bi trebalo pričekati njegov završetak. Obzirom da je Komora doduše sama, još 2009. po službenoj dužnosti pokrenula Disciplinski postupak, ali da time nije uspjela svoju članicu uvjeriti da mi u skladu sa Zakonom i Kodeksom odvjetničke etike vrati sredstva za život tj. roditeljsku imovinu koju mi je na nezakonit način oduzela i kojom se ona već 20 godina ne služi, iako sam to od Komore u siječnju i travnju o. g. pismeno zatražio, naglasivši da se radi o pitanju o kojem ovisi moj život, nije mi preostalo ništa drugo nego da 12. svibnja započnem štrajk glađu pred zgradom Hrvatske odvjetničke komore, jer je Komora, kako smo ovih dana vidjeli i u Nobilovu slučaju, pred zakonom i pred našom javnošću odgovorna za to da li se njezini članovi odvjetnici - drže zakona i etičkog kodeksa, ili oni prkose Kodeksu i Zakonu, pa ljude iz koristoljublja redovito šalju u smrt, kao što to nakon naše majke i oca, i u mojem slučaju čini njihova članica Diana Vranković Zoričić. U ovom času, 16. svibnja, ja ni nakon 5 dana štrajka glađu ispred zgrade HOK-a u Zagrebu, iz Odvjetničke komore nisam dobio jasan odgovor na svoju Disciplinsku prijavu od 16. travnja, koja sadrži čak 95 neoborivih dokaza o milijunskim poreznim utajama njihove članice, odvjetnice Vranković Zoričić, kao i o njezinom slanju naše majke i oca u smrt, što je, kako smo vidjeli, učinila iz koristoljublja. Naglašavam da ja od bogate odvjetnice i dioničarke Vranković Zoričić ne tražim da mi isplati naknadu za to što je moju majku izravno poslala u smrt kad sam imao 9 godina, niti što je ocu odbila pomoći, pa sam ga izgubio u svojoj 23 godini, niti za to što mi je iz zavisti uništila sveučilišnu karijeru i obiteljski život (dugogodišnja djevojka me ostavila, kazavši mi da je moj život za nju pre težak), a naknada za što sve skupa bi po službenim parametrima hrvatske sudske prakse iznosila između 2 i 3 milijuna eura, a što mojoj biološkoj sestri, odvjetnici koja je u kratkom vremenu postala bogata, ne bi bilo nemoguće nadoknaditi, ali ja to ne tražim zato, jer joj toliko puno zla koliko ga je ona napravila, može naplatiti jedino Bog. S poštovanjem, Ante Vranković