You are on page 1of 10

ESEJ PARANOJA GLOBALIZACIJE : ISLAM I SVIJET POSLIJE 11.

SEPTEMBRA

SADRAJ

UVOD .....3 SVIJET POSLIJE 11. SEPTEMBRA..4 GLOBALNA NESIGURNOST, PARANOJA GLOBALIZACIJE .7 ZAKLJUAK8 LITERATURA...9

U svojoj sjajnoj i izuzetno poucnoj knjizi Paranoja globalizacije sa podnaslovom Islam i svijet poslije 11. septembra, na posljednjoj stranici, Thomas Hylland Eriksen uocava i sazima kljucne dileme i probleme danasnjice: 'Bez obzira kolika dominacija i moc su koncentrirani - sada, ili ce biti za dvadeset godina, ovo je jedno dobro vrijeme za obnavljanje svjetske slike. Kljune rijei : paranoja , globalizacija, islam , svijet , dominantnost, terorizam , sukob

UVOD

Ona stara, dominirajuca, svjetska slika mora biti zamijenjena jednim svijetom optereenim glatkoom, egzilom, intenziviranim kontaktom preko svih zamislivih granica, melezima, kreolozierinskim i mijeanim formama, gdje nikakve granice nisu apsolutne, ali gdje ljudi utoliko manje nastavljaju imati razliito iskustvo jer ive u razliitim uvjetima... Ako zahtjevi muslimana, i drugih, za pravdom, potovanjem i priznanjem budu primljeni s niim drugim nego s visokom arogancijom, svijet e gotovo sigurno, vrlo brzo, stajati u vatri. Svijet neistoe, sivih zona, nesigurnosti i vieznanosti, u kojem je vjera u budunost zamijenjena s ambivalencijom, gdje je samozadovoljstvo zamijenjeno sa zabrinutou, gdje se povjerenju prijeti sumnjom. Svijet u kojem je sposobnost za sluanje onih drugih postala vanija nego ikada .

SVIJET POSLIJE 11. SEPTEMBRA


ini se da je svijet, sto se tie javnog mnijenja, u 75 zemalja i 600 gradova svijeta, makar dvodnevno, 15. i 16. februara, zamijenio dosadanju opasnu sliku svijeta - dominacije - novom slikom jedinstva, koegzistencije mira i ravnopravnosti ivota. Makar ta dva dana ovjeanstvo je u sebi nadislo u medjusobnim odnosima narodna, nacionalna, regionalna, dravna, kontinentalna, geografska, kulturna, obiajna, historijska i sva ogranienja posebne vrste a da ih nije unitilo i izbrisalo. U ta dva dana ovjecanstvo je u slici i rijeci bilo ono to su stari Latini go vorili - Gens una sumus - jedan jedinstven ljudski rod ili Kullukum Ebnau Ademe ve ademu min turabin - 'Svi ste vi ljudi Ademovi potomci a Adem je stvoren od zemlje', kako kae Poslanik islama. Nema te politike na Zapadu koja moe ostati ravnoduna na demonstracije diljem Engleske protiv agresije i invazije Iraka. U Londonu je, na najveem protestnom skupu u povijesti, prisustvovalo i uestvovalo dva miliona ljudi. Demonstracije protiv gole sile i agresije u Francuskoj odrane su u 17 gradova, a samo u Parizu prisustvovalo je etvrt miliona ljudi. Sva panija bila je istim povodom u isto vrijeme preplavljena demonstracijama. Prema priznanju policije, u Barseloni je demonstracijama prisustvovalo milion i 300 hiljada ljudi, u Madridu 600 hiljada, u Sevilji 200 hiljada ljudi. I Berlin je imao najvea okupljanja poslije Drugog svjetskog rata sa blizu milion prisutnih demonstranata. No, demonstracije u Rimu, 'vjenom gradu', nadmasile su sve. Tri miliona ljudi u 25 specijalnih vozova i u 2.000 autobusa, na hiljadama motora, u hiljadama auta, na biciklima i pjeice iskupilo se da kazu DA - miru i NE - ratu. Pod parolom Ujedinjeni za mir i pravdu na ulicama New Yorka, izmedju ostalih, govorili su nobelovac za mir Dezdmond Tutu i holivudska zvijezda Suzan Sarandon. Gradonaelnik Londona Ken Livingston izjavio je pred demonstrantima: 'Cijela Britanija, ujedinjena je bez obzira na starost, rasu ili spol'. Bez obzira na istovremene demonstracije u 75 zemalja i 600 gradova svijeta, u kojima su uestvovali deseci miliona ljudi, svih rasa, nacija, konfesija i uzrasta i neovisno od Vijea sigurnosti, SAD ce bilateralno sa Engleskom ili solo izvesti agresiju i invaziju Iraka. Koje su konsekvence i implikacije tog cina? Neuvaavanje autoriteta i digniteta Vijea sigurnosti. Drugo, ignoriranje medija i javnosti jednog od dvaju temelja, pored privatnog vlasnitva, na kojima poiva Zapad otprije dva stoljea, nepotivanje teritorijalnog integriteta i dravnog suvereniteta jedne zemlje koja se zove Irak. etvrto, amerika propagandna kampanja munjevito se permutirala u ideolosko-politiki okvir za ameriki ekspanzionizam i hegemonizam, u beskrupuloznoj borbi za
4

evroazijski plato, njegova platezna i mona trzita, njegova naftna i druga rudna bogatstva i trita prodaje oruja. Tu je kontrola najveih svjetskih nalazita nafte - 80 posto svijetskih rezervi, i to je sa stajalita uenja o 'sukobu civilizacija' najbitnije - kontrola najveih svetih mjesta svjetskih religija (Carigrada, Antiohije, Jerusalima, Mekke i Medine). Nadolazea agresija i invazija Iraka, neminovno e imati teke i trajne posljedice po Evropsku uniju, njeno politiko jedinstvo i ekonomsko-privredni status. Poslije teroristikog napada na SAD od 11. septembra 2001. godine, objavljen je rat globalnom terorizmu, koji je oznaen kao jedan od moguih partnera u globalnom konfliktu.Nova strategija borbe protiv globalnog terorizma kreirana je na principu lidership-a zapadnih zemalja, prije svega SAD-a. To je strategija kojom se osporava pravo opcije svakoj zemlji da se izuzme iz svjetske koalicije protiv terorizma, pod parolom Sa nama ili sa teroristima, ili Bushovim vokabularom kazano Sa dobrim ili sa zlim.Postavlja se pitanje da li se pomenutoj koaliciji moe dodijeliti epitet svjetske, s obzirom da je ista inicirana od strane SAD-a, te da negira pravo bilo koje drave da izostane iz borbe protiv globalnog terorizma? Da li se spomenutoj koaliciji moe dodijeliti epitet svjetske, ukoliko se zna da je veina drava podrala antiteroristiku borbu, ali ne i koritena sredstva i metode? Da se zakljuiti da je ova koalicija, po ko zna koji put, afirmirala uvjerenost SAD -a u vlastitu predodreenost da bude prethodnik svega. Nesumnjivo je da je 11. septembar oznaio bitnu prekretnicu u historiji ovjeanstva, pri emu je ovaj datum postao sinonim za tzv. paranoidnu fazu globalizacije. Determiniranje globalizacijskih procesa kao paranoidnih, nakon 11. septembra postaje sasvim opravdano ukoliko se uzme u obzir injenica da je ovaj datum posluio SAD-u kako bi objavile rat nevidljivom neprijatelju ili tanije kazano onome koga on markira kao neprijatelja. Ono to je predstavljalo najveu novost u svijetu poslije 11. septembra, bilo je to da se jedan konflikt nije odvijao izmeu drava; nije to bio ni sukob regiona, niti sukob etnikih grupa u jednoj dravi. Rije je, naime, o ratu koji moe obuhvatiti bilo koga, moe se odvijati bilo gdje, i poeti bilo kada. Paradoksalno je, naime, da su SAD kao objekat napada odabrale Afganistan, ukoliko se zna da niti jedan od osumnjienih za teroristike napade od 11. septembra nije iz Afganistana, ve iz Saudijske Arabije. Postavlja se pitanje, ta bi SAD postigao napadom na svog saveznika - Saudijsku Arabiju, u kojoj ima stacionirane trupe i suficijentan nivo kontrole?Napadi na Afganistan u jesen 2001. godine imali su za cilj stacioniranje amerikih vojnih baza u Afganistanu i centralnoj Aziji, ime su SAD-e preuzele znatno povoljniji poloaj za kontrolu nad centralnoazijskim bogatstvima, te za irenje pojasa koji okruuje daleko vaniji
5

Persijski zaliv; dok su napadi na Irak imali za cilj stacioniranje vojnih baza u srcu regije koja proizvodi naftu.No pored ovih razloga, ne treba zanemariti i nastojanje SAD-a da ovim napadima i lociranjem svojih trupa na podruju ovih zemalja uspostavi odreeni nivo nadzora spram Kine i Ruske Federacije, za koje se prognozira da bi mogle formirati savez, eventualno sa Indijom, koji bi bio antipod svekolikoj supremaciji SAD-a.Svi ovi dogaaji su reafirmirali znaaj Islama u meunarodnim odnosima, koji je primarno determiniran geostratekim poloajem islamskih zemalja, na ijem se podruju nalaze velika nalazita neobnovljivog prirodnog resursa nafte, koja ima jednu od najznaajnijih funkcija u ekonomskom razvoju zapadne civilizacije, kao i u konsolidiranju supremacije SAD-a. Iz kazanog se moe zakljuiti, da u globalnoj politici velikih sila presudnu ulogu igraju nafta i religija, te da upravo njih moemo identificirati kao krucijalne generatore sukoba, naroito na relaciji Istok-Zapad.

GLOBALNA NESIGURNOST , PARANOJA GLOBALIZACIJE


Cilj islamskog radikalizma nije, dakle, globalna konfrontacija sa Zapadom, ve podebljavanje crte razdora u islamskom svijetu izmeu onih koji vladaju u ime Islama i onih kojima se vlada u ime Islama, odnosno podebljavanje crte razdora izmeu bogatih, korumpiranih i sve monijih reima u islamskim zemljama koji uivaju podrku Zapada, na jednoj strani i osiromaenog, nepismenog, obespravljenog i nemonog islamskog stanovnitva, na drugoj strani.Cilj islamskog radikalizma je, dakle, uruiti koncept demokratskog Zapada, dovesti u sumnju demokratske proklamacije Zapada i zakletost Zapada u demokratske vrijednosti, kao i diskreditirati legitimnost Zapada da u ime demokratskih prava i sloboda ovjeka istupa protiv netolerantnih i surovih tradicija Istoka.Takve intencije islamskog radikalnog militantnog pokreta su suportirane injenicom, da toboe demokratski Zapad sve otvorenije ulazi u koaliciju sa najbrutalnijim protivnicima prirodnih prava ovjeka, delegitimizirajui time vlastito pravo da se pojavi kao protektor demokracije. Brutalna, nehumana i poniavajua postupanja nakon 11. septembra prema onim koji po svom roenju pripadaju tradiciji Islama, doprinijela su samo konsolidiranju islamskog militantnog pokreta, kao i poveanju broja njegovih pristalica. Dugaki redovi graana islamske provenijencije ispred policijskih ureda u zapadnim zemljama, koji ekaju na kriminalistiku obradu uz obavezno poniavajue davanje uzoraka krvi, fotografisanje i uzimanje otisaka prstiju, samo zato to po svom roenju pripadaju kulturnoj tradiciji Islama, doprinijeli su da danas Islamski radikalni militaristiki pokret bude moniji i hegemoniji nego ikad.Ovo je naime jo jedna potvrda Bougarelove teze da su najvei proizvoai islamske opasnosti oni koji na nju ukazuju.Nema dileme da je teroristiki napad Al-Qaide na New York i Washington, a potom objava rata islamskom terorizmu i rat u Afganistanu, invazija SAD-a i Velike Britanije na Irak, kao i sve izraenije opiranje Islama angloamerikom prisustvu u islamskom svijetu, pribliilo Zapad i Islam, vie nego ikad do sada, meusobnom globalnom sukobu. Nije stoga pretjerano zakljuiti da se 11. septembar, kroz prizmu svih ovih dogaaja, moe posmatrati kao embrionalna faza Huntingtonovog civilizacijskog sukoba, odnosno sukoba na relaciji Zapad - Islam.Radikalni militantni Islam e bez dileme posluiti hegemonistikim pretenzijama Zapada, prije svega SAD-a, kao legalizacija za restrikciju ljudskih prava i sloboda, dok e hegemonistike pretenzije Zapada biti legitimna osnova djelovanja i irenja islamskog militantnog radikalizma.
7

ZAKLJUAK
Postavlja se pitanje da li se 11. septembar moe posmatrati kao embrionalna faza sukoba civilizacija koje je anticipirao i najavio Samuel Huntington ili preciznije kazano, da li se 11. septembar moe posmatrati kao sukob Islama i Kranstva?! Afirmativan odgovor na ovo pitanje moemo nai u estim javnim istupima amerikog predsjednika Busha mlaeg, koji je rat protiv terorizma esto nazivao krstakim ratom, kao i u prefiksu islamski teroristiki napadi, kako su nazvani napadi od 11. septembra, bez imalo oklijevanja. Determiniranje teroristikih napada kao islamskih, neminovno je doprinijelo tome da je terorizam postao sinonim za Islam, Islam sinonim za najveeg zapadnog neprijatelja, preuzevi time komunizmu, decenijama dugu poziciju najveeg zakletog zapadnog rivala. Bivi ameriki predsjednik Richard Nixon, davno je upozorio i prognozirao da e se Zapad, sa stalnim ukazivanjem na opasnost od Islama i traenje te opasnosti u svakom konfliktu, gdje zapravo najvie stradaju Muslimani, sve vie pribliavati opem sukobu sa islamskim svijetom. Svjedoci smo da je proces globalizacije doprinio globaliziranju univerzalnih negativnih trendova, odnosno pojava kao to je terorizam, organizirani kriminal, proliferacija oruja za masovno unitenje i drugo, koji nesumnjivo danas ine svijet nesigurnijim nego ikad ranije.

LITERATURA

Thomas Hylland Eriksen , Paranoja globalizacije; Islam i svijet poslije 11, septembra , (Sarajevo, Sejtarija 2002.god).

You might also like