You are on page 1of 9

Skalarna i vektorska polja

Prve derivacije skalarnih i vektorskih polja
Polje je veliˇ cina ˇ cija vrijednost ovisi o poloˇ zaju u prostoru. Skalarno polje je ono kojemu je svaka toˇ cka u prostoru definirana skalarom, a kod vektorskog je polja svaka toˇ cka prostora definirana vektorom. Primjeri vektorskog i skalarnog polja su dani na slici 1, koja prikazuje kako temperatura T ovisi o poloˇ zaju u ravnini x − y . Sama temperatura ˇ cini skalarno polje (linije koje povezuju toˇ cke u iste temperature), a struja topline s toplijeg na hladniji dio prostora ˇ cini vektorsko polje, jer je u svakoj toˇ cki prostora ona definirana smjerom i iznosom (vektorsko polje struje topline h je naznaˇ ceno strelicama). Je li promjena skalarnog polja u prostoru vektor? Prostornom derivacijom skalarnog polja T dobijemo uredenu trojku brojeva (∂T /∂x, ∂T /∂y, ∂T /∂z ) koja, da bi predstavljala vektor, mora biti neovisna o izboru koordinatnog sustava. Zamislimo dvije toˇ cke u prostoru, P1 (x, y, z ) i P2 (x +∆x, y +∆y, z + ∆z ), udaljene za vektor poloˇ zaja ∆R = ∆xi + ∆y j + ∆z k . Promjenu temperature izmedu tih dviju toˇ caka moˇ zemo definirati sljede´ cim skalarom:

Slika 1: Primjer skalarnog temperatura (T ) i vektorskog polja (tok topline h).

1

∂x ∂y ∂z (4) Primjetite h · ∇ = ∇ · h. i z ) jednadˇ zba 4 daje ∇ · h = 0.Geometrijski gledano. upravo iz razloga ˇ sto homogeno polje nema svoga izvora niti ponora. polje u kojemu su hx . Ovdje smo uveli novi operator ∇=i ∂ ∂ ∂ +j +k . divergencija vektorskog polja je mjera jakosti izvora ili ponora vektorskog polja u promatranoj toˇ cci. hy i hz neovisni o ijednoj od koordinata x. ”grad”. y . Operator ∇ · h nazivamo divergencijom vektorskog polja h. Na primjer. 2 . ∂x ∂y ∂z (2) (3) kojega ˇ citamo kao ”gradijent”. u ˇ sto se moˇ zemo uvjeriti iz same definicije vektorskog umnoˇ ska: ∂hy ∂hz − ∂z ∂y ∂hz ∂hx − (∇ × h)y = ∂x ∂z ∂hx ∂hy (∇ × h)z = − ∂y ∂x (∇ × h)x = (5) Operator (∇ × h) nazivamo rotacijom vektorskog polja h i opisuje. Vektorski umnoˇ zak operatora ∇ i vektora je opet vektor. kako mu i samo ime govori. Promatranjem transforzemo macije izmedu dva medusobno zarotirana koordinatna sustava lako moˇ pokazati da djelovanjem operatora ∇ na bilo koje skalarno polje uistinu dobijemo vektor (vidjeti dodatak).∆T = ˇ sto moˇ zemo kra´ ce pisati kao ∂T ∂T ∂T ∆x + ∆y + ∆z ∂x ∂y ∂z (1) ∆T = ∇T · ∆R. infinitezimalnu rotaciju vektorkog polja u promatranoj toˇ cci. Operator ∇ i vektorsko polje ˇ se dogada kada vektor pomnoˇ Sto zimo s operatorom ∇? Skalarni umnoˇ skom ∂ ∂ ∂ zak h · ∇ smo ponovno dobili operator (h · ∇ = hx ∂x + hy ∂y + hz ∂z ). ili ”nabla”. Za umnoˇ ∇ · h vrijedi ∇·h= ∂hx ∂hy ∂hz + + . za homogeno polje (odnosno.

Teorem 2 Ako vrijedi ∇ · D = 0. tada postoji vektorsko polje C takvo da je D = ∇ × C. Prvi izraz u jednadˇ zbi (6) je jednak: ∂T ∂T ∂T i+ j+ k = ∂x ∂y ∂z ∂ ∂ ∂ ∂T ∂T ∂T = i +j +k · i+ j+ k ∂x ∂y ∂z ∂x ∂y ∂z ∂2T ∂2T ∂2T = + + ∂x2 ∂y 2 ∂z 2 (6) (7) ∇ · (∇T ) = ∇ · = (8) Taj novi operator se oznaˇ cava s ∇2 i naziva se Laplasijanom: 3 .Zakljuˇ cimo. djelovanjem operatora ∇ na skalarno i vektorsko polje dobijemo sljede´ ce: ∇T = vektor ∇ · h = skalar ∇ × h = vektor Druge derivacije vektorskih polja Moˇ zemo definirati sljede´ ce kombinacije drugih derivacija vektorskih polja: ∇ · (∇T ) ∇ × (∇T ) ∇ ( ∇ · h) ∇ · (∇ × h) ∇ × (∇ × h) Lako se moˇ ze pokazati da vrijedi: ∇ × (∇T ) = 0 ∇ · (∇ × h) = 0 iz ˇ cega slijede dva vaˇ zna teorema: Teorem 1 Ako vrijedi ∇ × A = 0. tada postoji skalarno polje ψ takvo da je A = ∇ψ .

Poˇ sto je kocka infinitezimalno malih dimenzija. Ponovno. razliku izmedu Cx (1) i Cx (2) moˇ zemo izraˇ cunati relacijom Cx (2) = Cx (1) + ∂Cx dx ∂x pa je ukupan tok kroz povrˇ sine ’1’ i ’2’ jednak Φ1+2 = 1+2 C · dA = ∂Cx dx · dy · dz ∂x (11) Sliˇ cne relacije vrijede i za ostale ˇ cetiri povrˇ sine: ∂Cy dx · dy · dz ∂y ∂Cz dx · dy · dz ∂z 4 Φ3+4 = 3+4 C · dA = C · dA = 5+6 (12) Φ5+6 = . njegov je rezultat skalar. Tok kroz povrˇ sinu oznaˇ cenu brojkom ’1’ je Φ1 = Tok kroz povrˇ sinu ’2’ je Φ2 = C (2) · dA = Cx (2)dy · dz.∇2 = ∂2 ∂2 ∂2 + + ∂x2 ∂y 2 ∂z 2 2 (9) ∂2h 2 y ∂ hz hx Laplasijan se moˇ ze primijeniti i na vektrsko polje: ∇2 h = ∂∂x 2 + ∂y 2 + ∂z 2 . Napiˇ simo sada jednadˇ zbu (6) zajedno s rjeˇ senjima: ∇ · (∇T ) = ∇2 T (skalarno polje) ∇ × (∇T ) = 0 (∇ · ∇)h = ∇2 h (vektorsko polje) ∇ · (∇ × h) = 0 ∇ × (∇ × h) = ∇(∇ · h) − ∇2 h (vektorsko polje) (10) Gaussov teorem Izraˇ cunajmo ukupni tok nekog vektorskog polja C kroz kocku infinitezimalno malih dimenzija prikazanoj na slici 2. Posljednji izraz iz jednadˇ zbe (6) moˇ zemo izraˇ cunati iz svojstva vektorskog umnoˇ ska A × (B × C ) = B (A · C ) − (A · B )C pa vrijedi ∇ × (∇ × h) = ∇(∇ · h) − ∇2 h. C (1) · dA = − Cx (1)dy · dz.

Krivulju sada linijom podijelimo na dva dijela pa moˇ zemo definirati dvije zatvorene krivulje: (Γa + Γab ) i (Γb + Γab ). Ovime dolazimo do sljede´ ceg teorema: Teorem 3 Gaussov teorem: Integral vektorskog polja C po zatvorenoj povrˇ sini S je jednak integralu divergencije toga polja po volumenu V kojeg omeduje ta povrˇ sina: C · dA = S V (∇ · C )dV (14) Stokesov teorem Zamislimo zatvorenu krivulju Γ koja se nalazi u prostoru u kojemu postoji vektorsko polje C . uvodimo krivuljni integral tangencijalne komponente vektorskog polja Ct na krivulju Γ: Ct ds = Γ Γ C · ds. zakljuˇ cujemo da vrijedi C · ds = Γ Γ1 C · ds + Γ2 C · ds.4 + Φ5. a dx · dy · dz je element volumena te moˇ zemo pisati dV = dx · dy · dz . Da bismo opisali kruˇ zenje (cirkulaciju) vektorskog polja oko krivulje Γ.6 = = C · dA ∂Cx ∂Cy ∂Cz + + dx · dy · dz ∂x ∂y ∂z (13) Izraz unutar zagrada je jednak (∇ · C ). Ukupan tok kroz oploˇ sje kocke: Φ = Φ1.Slika 2: Uz izvod Gaussovog teorema. radi Γab C · ds1 = − Γab C · ds2 . 5 .2 + Φ3. Uz naznaˇ cene smjerove obilaska krivulja.

Integral po krivulji 1 je C (1) · ds = 1 1 Cx (1)dx. za krivuljne integrale po stranicama 2 i 4 dobijemo C · ds + 2 4 C · ds = ∂Cy dx · dy. Radi ˇ cinjenice da je stranica kvadrata infinitezimalno mala. a po krivulji 3 je C (3) · ds = − 3 3 Cx (3)dx.Krivulju Γ se tako moˇ ze dijeliti na sve manje dijelove. 6 . Desno: Linijski integral po krivulji Γ je jednak zbroju linijskih inetgrala po krivuljama Γ1 i Γ2 . ∂x (16) Slika 3: Lijevo: Cirkulacija vektorskog polja C oko krivulje Γ je jednak krivuljnom integralu tangencijalne koponente polje Ct . Izraˇ cunajmo krivuljni integral vektorskog polja C oko jednog kvadrati´ ca: C · ds = 1 C · ds + 2 C · ds + 3 C · ds + 4 C · ds. moˇ zemo pisati Cx (3) = Cx (1) + ∂Cx dy. dok je ne podijelimo na beskonaˇ cno mnogo infinitezimalnih kvadrati´ ca (slika 4). ∂y (15) Isto tako. ∂y Zbroj linijskih integrala po linijama 1 i 3 je prema tome C · ds + 1 3 C · ds = − ∂Cx dx · dy.

a u crtkanom sustavu ca veza: (x . (17) gdje je S povrˇ sina omedena krivuljom Γ. ∂x ∂y Izraz unutar zagrade je z -komponenta rotacije (∇ × C ). ∂x ∂y gdje je dA vektor povrˇ sine definiran kvadrati´ cem. Ovime smo dokazali Teorem 4 Stokesov teorem: C · ds = Γ S (∇ × C ) · dA. Pogledajmo stoga sliku 5 lijevo koja prikazuja dva koordinatna sustava x − y i x − y medusobno zakrenuta za kut θ. a dx · dy je element povrˇ sine dA pa moˇ zemo pisati ∂Cy ∂Cx − dx · dy = (∇ × C )z dA = (∇ × C ) · dA. Iz jednadˇ zbi (15) i (16) moˇ zemo zakljuˇ citi C · ds = ∂Cy ∂Cx − dx · dy. podijeljena na beskonaˇ cno mnogo infinitezimalnih kvadrati´ ca. Dodatak: Invarijantnost operatora ∇ Kako ´ cemo pokazati da je operator ∇ uistinu vektor? Tako da pokaˇ zemo da se njegove komponente u zakrivljenom koordinatnom sustavu transformiraju kao komponente bilo kojeg drugog vektora. Desno: Integral po zatvorenoj krivulji definiranom jednim infinitezimalnim kvadrati´ cem. Koordinate toˇ cke T u sustavu x − Y su (x. y ) izmedu kojih postoji sljede´ x = x cos θ + y sin θ y = −x sin θ + y cos θ 7 (18) .Slika 4: Lijevo: Krivulja Γ. y ).

8 . Sliˇ cnim razmatranjima isto moˇ zemo zakljuˇ citi i za y − i z − komponente pa zakljuˇ cujemo da je ∇T uistinu vektor. radi jednostavnosti. Desno: Poseban sluˇ caj udaljenosti dvije bliske toˇ cke ∆R paralelne osi x. Zamislimo dvije bliske toˇ cke ˇ cija je spojnica. usporedna s osi-x (slika 5 desno).Slika 5: Lijevo: Transformacija koordinata u zakrenutom koordinatnom sustavu. uvrˇ steno u (21) daje ∆T = = ∂T ∂T ∆x cos θ − ∆x sin θ ∂x ∂y ∂T ∂T cos θ − sin θ ∆x ∂x ∂y (22) Usporedbom jednadˇ zbi (20) i (22) dolazimo do sljede´ ce ralacije ∂T ∂T ∂T = cos θ − sin θ ∂x ∂x ∂y . odnosno x = x cos θ − y sin θ y = x sin θ + y cos θ (19) Pogledajmo sada kako se transformira operator ∇. (23) otkuda vidimo da se x-komponenta operatora ∇ uistinu transformira kao vektor [vidi jednadˇ zbu (19)]. ∂x Mjereno u crtkanom koordinatnom sustavu promjena ∆T je ∆T = ∆T = (20) ∂T ∂T ∆x + ∆y (21) ∂x ∂y Sa slike 5 desno se vidi da je ∆x = ∆x cos θ i ∆y = −∆x sin θ ˇ sto. Promjena skalarnog polja T mjerena u koordinatnom sustavu x − y je ∂T ∆x .

1977 9 . Feynman. Leighton. Addison-Wesley Publishing Company. R. B. Sands: ”The Feynman Lectures of Physics”. P. M.Literatura: R.