You are on page 1of 62

227

Dubravko Lovrenovi}

PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377.
(Poku{aj revalorizacije)* Je li ”mile{evski mitropolit” Mavra Orbinija istovjetan sa ”igumanom mile{evskog bazilijanskog manastira” i ”pravim gospodinom episkopom Crkve bosanske”? Progla{enje Bosne kraljevinom – uz dislokaciju sjedi{ta biskupije i pojavu Crkve bosanske centralni doga|aj njezine crkveno-politi~ke povijesti – jo{ uvijek nije si{lo sa ”dnevnog reda” historiografije. Ni nakon {to su se na rasvjetljavanju ovog doga|aja o{trila pera brojnih histori~ara, rasprava nije donijela zadovoljavaju}e rje{enje, prije svega jer nije odgovoreno na klju~no pitanje: koja je crkvena osoba okrunila Tvrtka I. Kotromani}a? Pored toga, historijskoj su literaturi sna`an pe~at dali nacionalno-ideolo{ki motivi, instrumentalizacija u politi~ke svrhe i stapanje sa suvremenim predstavama, zasjeniv{i potrebu {irenja istra`iva~kog dijapazona i njegova udijevanja u europske procese s kraja XIV. stolje}a.1 To nikako ne zna~i da u slaganju ove ”Rubikove kocke” nisu postignuti vrijedni rezultati na kojima se temelji i ovaj poku{aj, me|utim, ne bi se moglo re}i da je ikome po{lo za rukom sve kontroverzne ~injenice dovesti u sklad. Zato se ~inilo vrijednim truda aktualizirati ovaj rebus. Diskusija se vodila oko ~etiri pitanja: a) o mjestu okrunjenja prvog bosanskog kralja, b) o li~nosti koja ga je okrunila, c) o porijeklu bosanske krune, d) o karakteru heraldi~kih promjena na bosanskom grbu nakon Tvrtkova progla{enja za kralja. Mutatis mutandis, ovaj slu}aj predstavlja pandan dva i pol stolje}a dugom odgonetanju enigme ”svete krune” ugarske, nastale spajanjem krune sv. Stjepana (”corona latina”) i bizantske krune (”corona graeca”).2
* Ovaj rad predstavlja modificirani dio rukopisa doktorske disertacije Ugarska i Bosna (1387.–1463.) prijavljene na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. 1 ]irkovi}, 1991., 8. 2 Bogyay, 1978., s lepezom razli~itih mi{ljenja.

228

Dubravko Lovrenovi}

O mjestu okrunjenja prvog bosanskog kralja. Rasprava o ovom problemu usmjerena je slijepim kolosjekom, zamjenom bosanskog lokaliteta Mila sa srpsko-pravoslavnom Mile{evom, na osnovi iskaza M. Orbinija da je Tvrtko I. ”bio krunisan od strane mitropolita manastira Mile{eve i njegovih monaha u crkvi pomenutog mesta.”3 Pri tom se iz vida gubilo ono {to je autor potcrtao samo par stranica ranije, a {to stoji u organskoj vezi s navedenim: da je ban Stjepan II. Kotromani} bio pokopan ”u crkvi Male bra}e, naime, u crkvi Sv. Nikole u Mile{evu u Bosni, koju je on za svoga `ivota podigao.”4 Ovo izgleda tim ~udnije {to je jo{ sredinom pro{log stolje}a, pravilno shvativ{i Orbinijev navod, Juki} utvrdio da je Mile{evo sa crkvom sv. Nikole identi~no s Milama5, {to je prihvatio i Ruvarac.6 Osim kod M. Orbinija, izjedna~avanje Mila s Mile{evom prisutno je i kod drugih autora, ali uvijek u kontekstu koji ne ostavlja sumnju da se ovo mjesto nalazilo u Bosni. Davno prije Orbinija u franjeva~kom Martirologiju pod 1369. godinom zabilje`ena je smrt bla`enoga Ivana iz Aragonije u samostanu ”de Milesevo in Bosna.”7 Bosanski biskup F. Bali~evi}, Orbinijev suvremenik, pi{e 1600.: ”U Visokomu, mojoj domovini... samostan i crkva sv. Nikole, koja se zove kraljevska kapela, lijepa je, iako ne odvi{e velika.”8 Ljetopisac fra B. Nagnanovi} (umro 1714.) navodi: ”Ultimus (banus) fuit Stephanus Messiliensis, hic Mesilevi, fecit fratribus minoribus conventum qui primus est, et fuit in Bosnia, et ibi fuit sepultus...” Sli~no govori i Vinjali}, dok je fra J. Ja3 Orbini, 1968., 151. Tezu o Tvrtkovu okrunjenju u srpsko-pravoslavnom manastiru Mile{evi zastupali su: Schimek, 1787., 85.; Juki}, 1851., 105., premda je jasno razlikovao ”Mile{evu... na rieci Bosni”, od ”Mile{eva... gdje je bio pokopan sv. Sava Nemanji}.” Fessler, II, 1869., 157.; Majkov, 1876., 190.-191., nap. 281.; V. Klai}, 1882. (1990.), 155.-157.; II, 1899. (1972.), 200.-201.; Kne`evi}, 1884., 6.; Ra~ki, 1890., 148.; Jeleni}, 1906., 18.; [i{i}, 1916. (1975.), 218.; Jire~ek, 1923., 85.; ]orovi}, 1925., 40.-42., 1935., 40.; 1940., 304.; Dini}, 1932., 135.; 1955.a, 34.; Solovjev, 1933., 85.-86.; Radoj~i}, 1948., 10., 81.; Mandi}, 1962., 76.; ]irkovi}, 1964.a, 137. (”mo`da u manastiru Mile{evu”); 1964., 351., eksplicitno tvrdi da je prema ”jednodu{nom” mi{ljenju istra`iva~a okrunjenje obavljeno na Mitrovdan 26. X. 1377. u Mile{evi, 1991., 8.; Mihalj~i}, 1989., 241., ne govori eksplicitno o Mile{evi, ali usvaja Dini}evu argumentaciju; N. Klai}, 1989., 325.; Nilevi}, 1990., 46., balansiraju}i uglavnom se priklanja ]irkovi}evu stavu (1964. i 1964.a). 4 Orbini, 1968., 147. 5 Juki}, 1851., 41., 102. 6 Ruvarac, 1894., 228. 7 An|eli}, 1979., 234. 8 Mandi}, 1967., 76.

PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377.

229

ko{i} u analima iz 1740. precizno ra{~lanio genezu pojma: ”S. Nicolaus Milosevo, alias Milo, nunc Visoki.”9 Na ovom tragu bio je i fra F. Lastri} (1776.).10 Kad se zna da je grobna i krunidbena crkva Kotromani}a u Milama, u kojoj je osim bana Stjepana II. najvjerojatnije ukopan kralj Tvrtko I. zasvjedo~ena arheolo{kim nalazima11, ne preostaje drugo nego zaklju~iti da se prvi bosanski kralj okrunio u ovom mjestu. Ne smije se zanemariti da u sve~anoj povelji Dubrov~anima izdatoj u @rnovnici (10. IV. 1378.) sam Tvrtko I. ka`e da je ”i{ao u srpsku zemlju”, a da je ”tamo i{av{i” bio ”vin’~an’ ... Bogom’ darovanim’ mi vincem’...”12 Bosanski kralj na uvid daje svoj itinerar ~iji smisao je jasan: u intervalu dok je ”i{ao u srpsku zemlju” (negdje je) bio okrunjen. To, pak, {to ne ka`e gdje i od koga, velika je praznina u ovoj prvorazrednoj autobiografskoj bilje{ci nad kojom lebdi znak pitanja, jer bi se s obzirom na diplomati~ki profil isprave i okolnosti u kojima je izdata moglo o~ekivati da ti va`ni detalji budu spomenuti. Dok ve} svojom stilizacijom uz dopunsku argumentaciju drugi dio u ovoj jednad`bi s dvije nepoznanice nudi izglede za rje{enje jer je tijesno skop~an s mjestom okrunjenja, pitanje Tvrtkova odlaska u ”srpsku zemlju” ostaje otvoreno.13
9 Kujund`i}, 1976., 234.-235. Usp. Mandi}, 1968, 48.; An|eli}, 1979., 234.236.; Perojevi}, u: Povijest BiH, I., 284. 10 Ruvarac, 1894., 228. 11 An|eli}, 1979., 227.-231. 12 Mikosich, 1858., 187. Ovaj navod poslu`io je Perojevi}u (u: Povijest BiH, I., 314.-315.) da postavi tezu o Tvrtkovu dvostrukom okrunjenju, najprije u Bosni, a zatim u Srbji. Njegovu argumentaciju prihvatio je Basler (1975./76., 60.) s tim {to on nagla{ava da se nitko ”od Tvrtkovih nasljednika.... nije posebno krunio za kralja Srba”. Njima se priklanja i An|eli} (1984., 107.-110.), istina insistiraju}i na Milama kod Visokog kao mjestu okrunjenja bosanskih vladara. 13 O zna~enju pojmova ”srpska zemlja” i ”pomorje” vidi: ]irkovi}, 1964., 351.-352. Dini}ev poku{aj (1932., 141.), da se objasni Tvrtkov odlazak u ”srpsku zemlju”, osim {to zapinje na pitanju mjesta okrunjenja vezuju}i ga za pravoslavnu Mile{evu, ne mo`e se prihvatiti jer bez ~vrstog dokaza prstom upire ”u nedavno (1373.) osvojene oblasti, do same dr`avne granice.” [to se, pak, ti~e datuma okrunjenja (Mitrovdan, 26. X. 1377.) autor je mnogo bli`i istini, ali pozivanje na pismo kli{koga trgovca Radi~a nastalo u Visokom po~etkom studenog 1377. kao dokaz Tvrtkova okrunjenja u Mile{evi ne uklapa se u cijelu konstrukciju. Te{ko je naime zamisliti da kao svjedok ovog ~ina kli{ki trgovac to ne bi i spomenuo. Dini}, 1932., 137., 139., 140.-141. Usp. Basler, 1975./76., 59. Uvjerljivije djeluje Mihalj~i} (1989., 241.) koji se kriti~ki odnosi prema Dini}evoj tvrdnji, vezuju}i Tvrtkov odlazak iz Podvisokog u Srbiju za vojnu akciju Jurja Bal{i}a i Karla Topije na bosanskoj teritoriji.

. 17 Kao izdvojeno stoji Baslerovo mi{ljenje (1975. Ovu tezu je ”podzidao” An|eli}. 110. 85. Preuzetu od njega. 59. da ni na jednoj od ovih adresa ne treba tra`iti li~nost koja je okrunila prvog bosanskog kralja. D`aja.-70.. Tvrtkovu krunidbu smje{ta u Mile kod Visokog. da je Tvrtka I. 1994. 1998./76. 1984.. kao mjesto okrunjenja bosanskih vladara./76. 1975. okrunio vikar bosanskih franjevaca. Uglavnom. prihva}a Baslerovu argumentaciju i u raspravu uvodi An|eli}ev rad (1979. 317. On je bio najvi{i crkveni dostojanstvenik u Bosni. o tome svjedo~i papa Pio II. usprkos prisutnosti franjevaca.16 O li~nosti koja je okrunila Tvrtka I.230 Dubravko Lovrenovi} Poznato je da su jo{ sredinom XV.).17 U svom solidno zasnovanom radu.. 1984.. 107. 15 O nadmetanju hijerarhije Crkve bosanske i franjevaca Bosanske vikarije za prevlast na dvoru Kotromani}a vidi: Lovrenovi}. Pand`i}.. Mnogo prije njega. 69. negiraju}i Tvrtkovo okrunjenje ”u manastiru Mile{evu posve}enom sv. 16 Pii II Commentarii../76. Mile zadr`ale prvotni zna~aj14. da bi se kasnije u Rimu odrekli doktrinarnih zabluda. koji je imao jurisdikciju nad svom katoli~kom crkvom. ~ime se i krug li~nosti koje su mogle okruniti Tvrtka I. i dalje igrali zapa`enu ulogu na dvoru Kotromani}a. 419.) o krunidbenoj i grobnoj crkvi bosanskih vladara u Milama.-88. na{e se polazi{te zasniva na utvr|enim ~injenicama: a) o obveznoj liturgijskoj dimenziji svake krunidbene ceremonije.. Lovrenovi}. ovu sam tezu nekad i sam zastupao.) je poistovjetio s Milama kod Klju~a. 19 ”No tko je Tvrtka krunio u Bosni za bosanskoga kralja? U Bosni je postojao katoli~ki biskup bosanski.-109. stolje}a.. b) o sudjelovanju biskupa koji je intronizirao katoli~ke vladare ili arhiepiskopa. On je i .19 14 An|eli}.-113. 1985. 72. nije se te{ko slo`iti s njim.. 109. Budim i Prizren – koja su ”u pozitivnom ili negativnom smislu mogla utjecati na progla{enje Kraljevine. 54..” Basler. odnosno patrijarha. u samom po~etku su`ava.-55. Mile({evo) kod Visokog Thallóczy (1906. 18 Basler. koji ka`e da su jo{ u vrijeme Toma{eva progona pripadnika Crkve bosanske tri hereti~ka prvaka bili mo}ni na kraljevskom dvoru (”tres principes hereseos in aula regis potentes”). Basler je dobro primijetio da su tri politi~ka centra – Rim. kao {to su pripadnici hijerarhije Crkve bosanske. Perojevi} je na~eo ovaj problem. koji je tu ulogu vr{io u Srbiji. Nikoli. U odre|ivanju identiteta osobe koja je okrunila Tvrtka I. ali ga u svom obimnom i vrijednom prilogu u Povijesti BiH nije razra|ivao.15 Uz ostale.. 59. I. bila sterilna”18. {to nije bio i kraj ove uzbudljive epizode. 1994.. Kotromani}a.. 1976.

Raspravljaju}i o okrunjenju Tvrtka II. Poslije njega ovu je mogu}nost aktualizirao ]irkovi} (1964. u: Povijest BiH. 1356. ali ni on je nije uzeo do kraja ozbiljno.. II. . Slijede}e godine – preko jednog lektora u bosanskom kaptolu – pravio je zavjeru protiv kralja Ludovika i biskupa.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377.20 Premda je 1374. 363. bosanskog biskupa iz \akova treba isklju~iti iz kruga li~nosti koje su ga mogle okruniti.1374. 64.-102. koja je zavr{ena istragom pred ba~kim kaptolom 21. Koliko mi je poznato ovo je prvi put da je neki histori~ar u vidokrug diskusije uveo bosanskog ”hereti~kog biskupa”.. 21 Lovrenovi}. k}erkom bugarskog cara Stracimira.. bosanvjen~ao Tvrtka. ~ini se suvi{nim ovdje mu posve}ivati vi{e pa`nje.-67. Crkveno-pravno. I.. otpali bi razlozi za nastanak koncepcije sugubog vijenca s centralnom ulogom srpskog kraljevskog naslova i pote{ko}e koje su pratile dolazak papinske krune u Bosnu. on je bio prelat ugarske dr`ave.XII. Identi~an se zaklju~ak odnosi na vikara bosanskih franjevaca. jer bi u tom slu~aju otpali razlozi da papinska kruna kasnije do|e u Bosnu. odnosno djeda Crkve bosanske. Tvrtkovi}a na po~etku njegove druge vladavine 1421. Nadbiskup katoli~ki bio je pripadnik druge dr`ave. Petra u Usori potvrdio imanje Dubnicu. crkvi sv. i ta se ~injenica pred njim postavljala kao nepremostiva prepreka za sudjelovanje na Tvrtkovoj krunidbenoj ceremoniji. nazivao svojim ”duhovnim ocem”. dok je 1.) spominje mogu}nost da su ga mogli okruniti ”pripadnici reda ’Crkve bosanske’”. Budu}i da se ovog pitanja doti~emo na vi{e mjesta. 231 Najjednostavije je eliminirati mogu}nost da je papinski legat okrunio Tvrtka I. Za to je samo njemu pripadalo pravo da okruni Tvrtka bosanskom krunom.. Ilija i kod biskupske stolice (u \akovu) vjen~ao s Dorotejom. 1357. vjen~ao bana Tvrtka. ali nekoliko podataka ukazuje na njihove bliske veze.). Protiv ove solucije govori i ~injenica da u franjeva~koj tradiciji vezanoj za crkvu sv. i D`aja. koji uz to nije raspolagao crkvenim kompetencijama da se pojavi u toj ulozi.” Perojevi}. Da li je ban s bosanskim biskupom prvotno na umu imao takve planove te{ko je odrediti.. na molbu tada{njeg bosanskog biskupa Petra [iklo{ija.. 95.. jer je antagonisti~ki odnos izme|u Katoli~ke crkve i Crkve bosanske tu mogu}nost limitirao. ali je odmah i odbacuje. 315. Nikole u Milama o tome nema spomena. @ivkovi} (1981. 1355. a hereti~ki biskup bio bi izazvao sav Zapad protiv Tvrtka. Kona~no: u slu~aju da je jedna od ovih crkvenih osoba okrunila Tvrtka I. 1994.. 1985. XI. 84. darovao je Tvrtko 8. IX. premda je isticao sakralnu dimenziju okrunjenja. Zna se da je bosanskog biskupa fra Peregrina Saksonca 13.21 Nakon {to ga je na svadbenoj sve~anosti uprili~enoj na biskupskom imanju u mjestu sv. 20 Usp.

mile{evski mitropolit nije se mogao pojaviti u toj ulozi. nap. budu}i da nije bio ovla{ten da kruni kraljeve. okruni u pravoslavnom manastiru. pr’vije ot’ is’pr’va v’ bogodarovan’nei nam’ zemli Bosni. `elaje i hote ukripiti pristol’ roditel’ moih’. ]irkovi}. jer je zasvjedo~en tek 1466. 42. i tamo {’d’{u mi vin’~an’ b’ih’ Bogom’ darovanim’ mi vincem’ na kraljev’stvo priroditel’ moih’. 1376. Kako bi se oni razvijali.232 Dubravko Lovrenovi} skom biskupu Petru posjed Jel{avicu. Uza sve to. 310. Zadnjeg dana listopada 1375. – na biskupovu molbu – njezin je sadr`aj potvrdio papa Grgur XI.. 1964. . gospode sr’b’ske. 1878. dopu{teno je i pravoslavnog mitropolita srpskog manastira Mile{eve eliminirati iz sli~nih kombinacija. u: Povijest BiH. jako b’iti mi o Hriste Isuse blagovirnomu i Bogom’ pos22 23 24 25 26 Perojevi}. u vrijeme kada je herceg Stjepan diktirao svoj testament. Poznato je da su se srpski kraljevi krunili u ”Petrovoj crkvi ili u @i~i ili u Pe}i”25. Sada se mo`emo vratiti na sve~anu povelju Tvrtka I. i da li bi se biskup Petar ipak pojavio na Tvrtkovoj krunidbenoj ceremoniji.. budu}i da je 23. smje{ten u blizini dubni~koga imanja. te{ko je zamisliti da se vladar koji nije pripadao pravoslavlju. za nje bo ti bihu moi priroditelije v’ zeml’nim’ car’stvi car’stvova{e. 96. okrunio u ovom mjestu. 1892. ostaje u sferi naga|anja.a. Dubrov~anima.26 Na koncu. pored arhiepiskopa. Usp... ne postoji ni nagovje{taj da se neki od nasljednika Tvrtka I. po tom `e gospodu mojemu Bogu spodobl’{u me naslidovati pristol’ moih’ priroditel’. patrijarha.b. zadarskog nadbiskupa Dominika papa Grgur XI. i na nebesnoe car’stvo priselili se: mene `e vide{u zemljo piroditel’ moih’ po nih’ ostavl’{u i ne imu{u svojego pastira...22 Ovi podaci vode nas uzlaznom linijom odnosa izme|u bosanskog bana i kaptola u \akovu neposredno pred progla{enje kraljevine. 267.. Fermend`in. 139. Ruvarac. ~ime srpska Mile{eva definitivno gubi zna~aj kao mjesto okrunjenja Tvrtka I. ]irkovi}.23 Nakon {to je Orbinijeva Mile{eva locirana u Milama kod Visokog. 1987. 247. premjestio na njegovo mjesto. I.24 Uz to. i idoh’ v’ sr’b’skujo zemljo. I. odnosno poslije 1346. jako oboja vladi~’stvija ispravlati mi. u kojoj prvi bosanski kralj detaljno obrazla`e motive uzimanja kraljevske titule: ”i spodobi me (Hrist) sugubim vincem’.

nakon dubrova~kih protesta. prizvav{i na pomo} gospoda Boga i svetoga i velikoga mu~enika i arhi|akona Stefana” u Primorju odlu~io sazidati grad. nastupa u ulozi vladara-samodr{ca...”27 Retori~ki stil Tvrtkove povelje i na~in tituliranja – kao preslikani s matrice srpskih kraljevskih i carskih isprava – nedvojbeno govore da prvi bosanski kralj. i pravilom carskim” i kako je ”bogodarovano mu kraljevstvo.” Ve} za Tvrtkova `ivota (1382. kao {to je Du{an ”Stefan v’ Hrista Boga blagoverni’ car’ Sr’bliem’ i Gr’kom”. ponio je i Tvrtkov novi grad. zajedno s vladarskom ideologijom svetih prarodite27 28 29 30 31 Miklosich. ki}enim stilom prepri~ava kako je ”od gospoda Boga bio spodobljen. koji su se iz zemaljskog preselili na nebesko carstvo. 187. Ostrogorski. tako je sv.. i po tom’ na~eh’ s’ Bogom’ kraljevati i praviti pristol’ sr’b’skije zemlje. kralj Stjepan Tvrtko I. a autoritet vlasti zasniva na rodbinskoj vezi sa srpskim carskim praroditeljima. 201. 1382.. ]irkovi}. 1964. Miklosich..). 1935.. ukinuo solni trg u Dra~evici. roditelj svetih.. gospode srpske. 1858. kada je.31 Ime sveca iz vladareve intitulacije. Lovrenovi}. kao poku{aj da se ozna~e primorske oblasti pod vla{}u bosanske krune. 353.. vjencem i ~a{}u i skiptrima carskim prvih.29 Pomorju i Zapadnim stranama u Tvrtkovoj intitulaciji ne odgovaraju stvarne oblasti. 155. a Zapadne strane predstavljale dio ”osvojenih vizantijskih zemalja. Tvrtkova intitulacija skrojena je prema obrascu Du{anove carske titulature. i Bosni i Pomorju i Zapadnim stranam. umjesto ”Pomorja” u intitulaciji se javlja ”Primorje”. njihovo uno{enje rezultat je mehani~kog preuzimanja srpske titulature.28 Poput srpskih kraljeva od Stefana Prvovjen~anog. kraljeva i careva. zatim pod kraljem Dabi{om..-164. tako je bosanski blagovjerni i Bogom postavljeni Stefan kralj Sr’b’ljem. budu}i da je ”Pomorje spadalo u gr~ku zemlju ili Romaniju”.. nastupa i 2. 1997. XII. 157. kraljo Sr’bljem’ i Bosni i Pomorijo i Zapadnim’ stranam’... ”Sr’bliem’ i Gr’kom i zapadnim stranam’”. kruna) vjen~an je Bogom darovanim vijencem. na po~etku svoje vladavine.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377.. ”Sr’bliem i Pomorijo i zapadnie strani”.-354.30 S ideologijom vladara-samodr{ca Tvrtko I. 233 tavljen’omu Stefanu. Obrazla`u}i odluku da zasnuje grad. Grgura Nazijanskog.. Stefan. kao i njegov prethodnik ban Stjepan II. . pod nedavno podignutim gradom kojemu je dao ime Sv. 1858. bosanski blagovjerni Bogom postavljeni Stefan (stephanos=vijenac..

. za neku vrstu Invokacije.-1199. 1965. 180. 277. I. 1890. uz koje kod nekih dolazi ugarski nadimak Uro{ u zna~enju ”mo}ni gospodar”.. bosanski kralj ne navodi i Crkvu koja ga je legitimirala kao vladara? Ovo sredstvo legitimiteta. vladarsko ime Stefan vratilo u titulaturu bosanskih kraljeva.” Nije. kada se prvi i jedini put javilo u intitulaciji bana Matije39.. kao {to je na novcima Hrvoja Vuk~i}a u svojstvu splitskog hercega predstavljen za{titnik Splita sv.)35 – ste~eno nakon kr{tenja. za formulu. . predstavljen je lik gradskog za{titnika sv.. 150. na kraljevskim novcima kovanim za Kotor. Grgur u intitulaciji bana Stjepana II. Stjepan za{titnik Nemanji}a. da se sv. 33 Ra~ki. povla~e}i paralelu s vladarskom titulaturom Rimljana i Egip}ana koji su svoje vladare nazivali Cezarima ili Augustima. brata velikoga `upana Stefana Nemanje. papa Pio II. kazuje kako Bosanci svoje kraljeve nazivaju Stjepanima (”ita et Bosnenses suos reges appellauerunt Stephanos”).. i zadr`alo se do pada bosanske dr`ave pod Turke..37 Predstava ovog sveca zastupljena je i na pe~atu humskoga kneza Miroslava (1190. koja dolazi pred Intitulaciju. I. 35 Hóman. 38 An|eli}. u: Povijest BiH. u novim politi~kim okolnostima...38 Tako se. koji je ovu sintagmu stavio kao ”neku vrstu zaglavlja.234 Dubravko Lovrenovi} lja. Upravo u tim godinama.). Kotromani}a pojavljuje kao rezultat pisarove pogre{ke. {to je u Srbiji steklo dr`avni i simboli~ki zna~aj.-181. 39 ”Az’ Madei Stipan’.. 1858. 1890. 605. Stefan. 140. a na drugoj vladarev lik. nakon sredine XIII. 1941. pisarovo bilo da pi{e i bri{e po svojoj volji.-280. nego da precizno unese ono {to mu je bilo nare|eno. Trifuna33. porijeklo vodi iz Ugarske.32 Uz to. Miklosich. zamijenio sv. 126.36 Na jednoj strani pe~ata cara Du{ana nalazio se sv. 36 Stadtm®ller. 123. 34 Rengjeo.34 U svjetlu na{e teme postavlja se nezaobilazno pitanje: za{to ni u jednoj prigodi. kada govori o karakteru svoje vlasti koja je bo`anske provenijencije. stolje}a. stolje}a kao sredstvo legitimiteta svi nose kraljevsko ime ”Stefan”. od konca XII. po milosti bo`ije veliki ban’ bosen’ski”. 37 Ra~ki. 1972. Ugarska politi~ka terminologija izvr{ila je sna`an utjecaj na izgradnju ideologije srpskih vladara. 683. 40 Pii II Commentarii. odnosno Faraonima ili Ptolomejima.-124.).40 32 Neprihvatljiva je tvrdnja Stanojevi}a (1913. Dujam. do konca XIV. i ve`e se za ime prvog ugarskog kralja (kanoniziranog 1083. naime. 32.

1935. 1935. svodi se na to da naglasi njegovo prvenstvo u odnosu na druge ~lanove dinastije. 156. U ovom kontekstu dovoljno je istaknuti zapa`anja katoli~kih histori~ara Raynaldija i Farlatija. sa sjedi{tem u Vrhbosni. stolje}a.. a s tim i afirmaciju novog koncepta sakralnog legitimiranja vlasti. kada je do{lo do cijepanja bosanske biskupije na latinsku. koji su bana Tvrtka prikazivali kao {izmatika. od sredine XIII. poticajno su djelovali u pravcu izgradnje mehanizma kojim se prijestolje trajno osiguravalo aktualnom vladaru.44 Veliko je. koji su u grobnoj i krunidbenoj crkvi Kotromani}a u Milama okrunili Tvrtka I.42 Kratka povijest titule ”mladoga bana” i zapleti koji su se izrodili iz Vukovih pretenzija na bansko prijestolje. 1980. kada je na Bosnu vr{en sna`an ideolo{ki i vojni pritisak. U ovom slu~aju prije }e biti rije~ o njegovu sukobu 41 42 43 44 Ostrogorski. Tvrtkov polo`aj i na~in vladanja nemaju ni{ta zajedni~ko s moderno shva}enim apsolutizmom. stolje}a.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. Brojni iskazi povelja kralja Sigismunda s kraja XIV. i po~etka XV. prepuni su upravo ovakvih kvalifikacija. mogu biti samo ”pravi gospodin episkop Crkve bosanske” i bosanski krstjani. me|utim. . na{a argumentacija otklanja rukovode}i se spoznajom da je od pojave Crkve bosanske konfesionalna ekvilibristika bosanskih vladara i vlastele postala nerazdvojnim dijelom jedne specifi~ne senzibilnosti i kodeksa obna{anja vlasti. Ako smo do sada slijedili prave putokaze – a sve govori da je tako – ”mitropolit manastira Mile{eve i njegovi monasi”. a vjerojatno i ranije. Ostrogorski. pitanje koliko povjerenja se smije pokloniti Farlatijevu pripovijedanju o navodnom Tvrtkovu progonu katolika. {to me|utim nema veze s njegovim navodnim pravoslavljem kako bi htio Radoj~i}. 235 Na ovom se primjeru o~ituje kako se uvo|enje nove titule odra`ava na potiskivanje starih vladarskih titula41.43 Formalno uzev{i.. Naravno.. Tu zapreku. nego s odnosom prema katoli~anstvu i njegovim centrom u Rimu. 160. su{tina tituliranja kao Bogom postavljenog Stefana. i slavensku sa centrom u Mo{trama. pak. u ~ijoj su pozadini stajali politi~ki motivi... {to je prema njemu prestalo intervencijom kralja Ludovika. klip u to~kove ovoj hipotezi baca jedino okolnost {to je okrunjenje obavljeno u franjeva~koj crkvi. ~ije sjedi{te (metropola) se na ovom podru~ju nalazilo jo{ od vremena bana Stjepana II. 444. Vego.

144.-13. 1964.” Vrijedi upozoriti na primjer splitskog hercega Hrvoja Vuk~i}a Hrvatini}a za kojeg su bile napisane dvije bogo{tovne knjige. on pripovijeda o ”monasima jereticima” koji su ”stanovali u manastirima” ~ijega ”opata” su zvali ”ded. 267. 1964.a. Orbinija krije metropolit (episkop) Crkve bosanske.. njezine hi`e koje odgovaraju manastirima i hijerarhijsko ustrojstvo48. koji su Crkvu bosansku smatrali vode}om duhovnom snagom Bosne.” Orbini..-217. jedino ova hipoteza uklapa se u vokabular izvora i neizostavnu ulogu koju je biskup. To~nost njegovih zapa`anja potvr|uje ~injenica da Orbini jasno razlu~uje ”jeretike ~ije se u~enje protivilo i gr~kom i latinskom”.-192. 1962.) vezan je za Mo{tre – lokalitet u neposrednoj blizini Mila – gdje je ban Stjepan II. v dni episkupstva i nastavnika i svr{itelja crkvi bosanskoj deda Radomira”. pomo}u onih koji su primali rimsku veru.”47 Mona{ki. 247.. 215.. 48 Mandi}..b.. 1968. Objektivniji od Radoj~i}a. 203.-109.. a iza mile{evskih ”monaha” bosanski krstjani. od franjevaca koji ”su privukli sebi celu Bosnu.” Ovu poziciju izme|u dvije crkvene organizacije. 11..-223. tj.236 Dubravko Lovrenovi} oko prijestolja s mla|im bratom Vukom.. 234. izjaviv{i u kriti~nim trenucima 1413. Usp.. 1968. 1894. ]irkovi}. 185. a priora strojnik. u jednom grani~nom sporu sa Sandaljem Hrani- 45 Radoj~i}. 1906.). Me|u iskazima suvremenika. a druga glagoljicom ”po zakonu rimskom bla`enog Petra i Pavla crkve rimskog dvora. Luci}. 5. Da se iza ”mile{evskog mitropolita” M.” Jo{ izrazitiji primjer ove konfesionalne ekvilibristike pru`a herceg Stjepan Vuk~i} Kosa~a. 46 Thallóczy. 47 Orbini.. 146. ”prid’ v’som’ cr’k’vom i prid’ Bosnom” – po svoj prilici na dr`avnom saboru – izdao povelju Vukoslavu Hrvatini}u.. Thallóczy. da je ”jedva i te{ko do~ekao vrijeme da se iz poganske vjere vrati u katoli~ku vjeru. primijetiv{i da su ”bosanski banovi i kraljevi bili paterini ili katolici. i na vi{e drugih mjesta.-145. u kojoj su.. mogao imati u intronizaciji vladara. pojavu i politi~ku ulogu Crkve bosanske. potvr|uje sam Hrvoje. upu}uje njegova terminologija koja korespondira s iskazima suvremenih izvora. . 855.-235. u bosanskom slu~aju episkop. afirmiraju Orbinijevo zapa`anje.-405.. 108. da su prijazni bili pravoslavnoj crkvi i da su pravoslavne manastire u Bosni podizali. podigli mnogo velikih i malih manastira. O datiranju: ]irkovi}. te se o njima ne mo`e misliti. 404. [idak. 359. 1975. redovni~ki karakter Crkve bosanske.45 I prvi spomen doma}e Crkve u pisanim izvorima (1326. koji ga je svojedobno denuncirao papi prikazuju}i sebe katolikom./29. 1979. jedna }irilicom ”ot ruki Hvala krstjanina. po ovom pitanju svojedobno je bio kriti~ki raspolo`eni Ruvarac (1878.46 S obzirom na karakter odnosa duhovne i svjetovne vlasti u srednjem vijeku.. vrijedi spomenuti izjavu dobro upu}enih Dubrov~ana. 1948.

. 115. koja je svoj ovozemaljski izraz dobila u ambijentu mauzolejnih crkava u Milama i na Bobovcu gdje su sahranjivani bosanski vladari. [idak. Klai}. 1392.49 Na centralnu ulogu Crkve bosanske i njezina poglavara u okrunjenju prvog bosanskog kralja upu}uje novo vladarsko ime Tvrtka I. {to ga nosi kao blagovjerni i Bogom postavljeni Stefan koji s Bogom kraljuje. te je razumljivo da nije moglo izostati ni ovom prigodom.. 237 }em oni su 30. Pray. 764.-429.: mirha i mirta. 56 Bak. a tvore vladarske atribute: ”miroizmje{an”. 1972. 1419.. jo{ tijekom `ivota.. 1972.. Majkov.).50 Izrazi ”mir” i ”miris” gr~ke su rije~i u praksu uvedene preko pravoslavne crkve. VI.-1922. 1908. 660. Isti: 1973. .-239. 54 Luci}.IV. 238. B. III. 1929. 1858. 266. Etimologijski rje~nik hrvatskoga ili srpskoga jezika.. 1876. 1948. 282. 50 Orbini. Zagreb. ”miropomazan”. Miklosich. manifestira uzimanjem novog imena – ”Stefan Mir~e”.. 428. ”miroto~ac”..55 U kancelariji ugarskog kralja Karla Roberta to je formulirano tako kao da je Arpadovi}e naslijedio bez interregnuma (1301. 1979.-98. Farlatija i ugarskog povjesni~ara G. V. I.”54 Tako se s kraljem Tvrtkom I. I. 156. imenuje njegov sin Stjepan Ostoji}. 890. Usp. – Stefan Mir~e – zabilje`eno kod M. VII.. 21. predstavljalo je sastavni dio obreda ustoli~enja vladara na Istoku i na Zapadu. 1837.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. Usp. XII. 11. Zagreb. 209. Spli}ani su se bosanskom kralju obra}ali kao ”svetom kraljevskom veli~anstvu. kako ga 5.-1309.. on postaje ”novi ~ovjek”. i Dubrov~ani. Radoj~i}.53 Uostalom. a 27.. Stojanovi}.-268.. Zagreb. Ma`urani}. D. 222.. uspostavlja svetost dinastije. tra`ili posredovanje ”bosanskog djeda koji je gospodar i otac duhovni va{e Crkve bosanske”. Rje~nik stranih rije~i.. 13.. 1858. 1968. Orbinija... {to Tvrtko I. 1978. 51 P.. Ovim ~inom vladar stje~e oreolu svetosti i pristup u vi{e duhovne redove. simbolom bo`anske prisutnosti.52 Upravo miropomazanjem – po ugledu na srpske vladare – prvi bosanski kralj se izjedna~ava sa svetim praroditeljima i nakon smrti postaje ”sveto po~iv{i” – kako ga (17. 1395. me|u ostalim ”prisvitli i sveto po~iv{i gospodin kralj Stifan Ostoja”.. 151. Miropomazanje (posve}enim mirisnim uljem). 1389.-891. Skok. Praya.1405. 52 Usp.. i dalje. 55 An|eli}. u vrijeme kada su mu 30. bla`eni ujaci. 1973.51 Ono skladno pristaje uz Tvrtkov Bogom darovani vijenac... 1979. uputili poslanstvo na pregovore o uvjetima predaje.-661. 66. 53 Miklosich. Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rje~nik..) imenuje nasljednik kralj Stjepan Dabi{a. pa su posljednji kraljevi doma}e dinastije ozna~avani kao ”sveti prethodnici” i ”dragi.”56 49 Babi}. 1975.

budu}i da je jo{ 1428. 42. gdje je ”sveti venac” cara Du{ana izjedna~en sa ”svetom krunom”. 1975. Dakako. naziva u povelji bra}i Rajkovi}ima iz 1366. Etimologijski rje~nik.58 Nije zato slu~ajno da se upravo nakon Tvrtkove smrti – u povelji kraljice Jelene iz 1397. u Tvrtkovu slu~aju. – kako slijedi iz dosada{njeg izlaganja – krunu je po svemu sude}i mogla dodijeliti samo Crkva bosanska – ”Crkva bo`ja” kako ju ban Tvrtko I.-46. 80.. a o njihovim insignijama: Kovasc-L³vag. sakralizacije i legalizacije vlasti u ”misti~nom tijelu Kristovom”.. 87.. 63 [idak. .63 – a ta se mogu}nost kao najozbiljnija ukazuje i u drugom slu~aju. – kao obilje`je transpersonalnog shva}anja feudalne dr`ave prvi put javlja odrednica ”rusag” (od ugarskog ”orszag”)... Vaclav (patron ^e{ke i Moravske). Usp. ]irkovi}..... takva zakletva mogla je biti upu}ena samo Crkvi bosanskoj. 1933. Zagreb.. Stjepan. 22. Izrazi ”vijenac” i ”vjen~an” ukorijenjeni u tradiciji Isto~ne crkve61.-20. Usp. III. 344. 1964.)62. 25.. XII. 76. 1948. U Bizantu i na Zapadu vladari su prilikom krunidbenog obreda polagali zakletvu o svojoj pravovjernosti i obvezi da {tite Crkvu60..-71. osniva~a dr`ava kakav je bio sv. kako je to u Ugarskoj bio sv... 50. odgovaraju latinskim (zapadnim) ”sacra corona” i ”sacra coronation” koje kralj Tvrtko II. 1988.. Skok.. 61 P. 22.. Solovjev.. 1933... Solovjev. 1973. Conze. 26. 1980. 1973. 70. njemu se s razlogom mo`e pripisati uloga osniva~a dr`ave (kraljevine) i pretka bosanskih ”svetih kraljeva”. 254. Stjepan. 85. i u ovom se slu~aju radilo o posvuda ra{irenom obi~aju {tovanja tzv. kad krunidbena ceremonija nije obavljena uz sudjelovanje predstavnika Katoli~ke ili Pravoslavne crkve.238 Dubravko Lovrenovi} Sa sveto{}u dinastije zasnovan je kult pokojnika – kult ”svetoga” kralja – u funkciji dinasti~kog kontinuiteta. 204.. 57 58 59 60 Conze.. 19. Radoj~i}. 202. Solovjev. 1988. o krunidbenom obredu: BendaF®gedi. 591. 1421.-77. 73. 1993.57 S obzirom na strukturalnu promjenu koja se s ”preno{enjem” dinasti~ke karizme Nemanji}a na Kotromani}e doga|a pod Tvrtkom I. 1993. spominje u povelji za Mle~ane (21.59 Iz povijesti krunidbenih obreda na Istoku i Zapadu poznato je da se miropomazanje mo`e podijeliti samo vladaru koji je istodobno i ~lan te Crkve.-23. 62 Listine. Stjepanu Tvrtku I. 1933. nedvojbeno svjedo~e}i o sakralnoj dimenziji krunidbenoga ~ina. a u Ugarskoj sv. O zakletvi ugarskih kraljeva prilikom stupanja na prijestolje: Bak. Benda-F®gedi.. VIII.

glavna uloga pripala metropolitu. . naime. 280. kada je to savr{eno odgovaralo njegovoj namjeri o preuzimanju bosanske krune. ali donosi druge va`ne podatke.-473. papi morao dokazivati svoj katoli~ki stav i braniti se od optu`bi da podr`ava {izmatike. pozivao na obe}anje cetinskog kneza Ivani{a Nelip~i}a da ga s ostalom vlastelom ”uresi krunom re~enog bosanskog kraljevstva sve~ano i ~asno. me|utim.. I. ni ovom prilikom. Likovne predstave Tvrtka I.. prema kazivanju D.). tradente Metropolita. ne}emo nai}i niti u jednom dokumentu nastalom u ugarskoj kraljevskoj kancelariji. ugarski kralj nije naveo da je Tvrtkova kruna ugarskog porijekla. 472. {to su u odnosu na Orbinija novi detalji. `ezlom i dr`avnom jabukom – stoje u suglasju s Farlatijevim navodom. nego okolnost da se u odnosu na Orbinijev tekst u njegovu javljaju razlike su{tinske naravi koje zadiru u samu sr` problema.. Osim toga. zamisliti. pitanje identiteta osobe koja je okrunila kralja Tvrtka.. 13. a tome sve govori u prilog. Usp. XI. Naime. Pray. 313. uostalom.. 239 kralj Tvrkto II. onda se pod ”metropolitom” odnosno ”igumanom” mile{evskog ”bazilijanskog” manastira mo`e kriti samo djed Crkve bosanske. Te{ko je. 1408..67 Iz same formulacije jasno proizlazi da su mu bili poznati detalji vezani za okrunjenje prvog bosanskog kralja i da ga je smatrao za standard. odnosno igumanu bazilijanskog manastira u Mile{evi – (”regalia insignia. koji se izravno ili neizravno doti~e pitanja bosanske krune.. sama ta ~injenica nije od presudne va`nosti. bez ~vrstog upori{ta relativizira Farlatijevo izlaganje kada tvrdi da ”prepisuje Orbinija uz neke preinake”. 52.-53. 1938. sive coenobiarcha monasterii Basiliani Millescevensis”). Na tu tvrdnju. Farlatija.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. dr`avne jabuke i `ezla – u ~emu je. 1948. 67 [i{i}. Farlati ne navodi mjesto krunidbe. kako je pokojni kralj Tvrtko vladao”. 1837. 64 Perojevi}. 65 Radoj~i}.. u: Povijest BiH. da je u~eni Isusovac u igru mehani~ki uveo ”igumana bazilijanskog manastira” i predaju kraljevskih insignija.66 Farlatijev iskaz izravnu potvrdu nalazi u izjavi Tvrtkova suvremenika i pretendenta na bosansku krunu ugarskog kralja Sigismunda.64 Centralni dio krunidbene ceremonije izvedene sa ”sve~anom svitom”.65 Ukoliko se Farlatijevu iskazu pokloni povjerenje.: ”Milescevi anno 1366. Njegov dijapazon obavje{tenja o~ito je {iri. koji se u povelji od 14. odnosno. 1943./76. 11. 66 Rengjeo. predstavljalo je uru~enje kraljevskih insignija – krune. (alii ponunt 1377.) a metropolitano coronatus. niti u kancelariji Rimske kurije. sa svim oznakama novog vladarskog dostojanstva – krunom. za razliku od Orbinija. Kotromani}a na kraljevskom dinaru.” Basler (1975.

Lovrenovi}. kruna poslana iz Ugarske vrata {irom otvara kazivanju M.”71 Formalno uzev{i.. ”u referatu na simpoziju o Matiji Divkovi}u u prosincu 1981. Orbinija da je ”on. njezino upori{te predstavlja ~injenica da se heraldi~ki znak ljiljana – obilje`ja an`uvinske vladarske dinastije Ludovika I.. tvrdi da je Tvrtkova kruna potjecala iz Srbije. Kotromani}a. misli da je to ”po svoj prilici” bila kruna Stefana Prvovjen~anog.240 Dubravko Lovrenovi} O porijeklu bosanske krune.. 142. Na ovom pitanju Dini} (1932.. 69. rasprava o ovom pitanju glavne predstavnike na{la je u Jire~eku i Basleru. godine bio krunisan. {to je tuma~eno te`njom ”da nova vlast olabavi vazalne veze prema Ma|arskoj. 1923.”72 Druga mogu}nost – koja se tako|er hranila Orbinijevim iskazom – u igri je bila do trenutka kada je srpsko-pravoslavna Mile{eva kao mjesto okrunjenja Tvrtka I.” pitanje porijekla bosanske krune.) je prvi povezao s problemom bosanskog grba i biskupije.68 Pri tom se podrazumijevalo da su zastupnici teze o srpskoj Mile{evi kao mjestu Tvrtkova okrunjenja.. prekri`ena. aludirali na srpsko porijeklo njegove krune. s opre~nim tezama: da je prvi bosanski kralj okrunjen srpskom. raspravu o ovom pitanju D`aja (1985.” 69 Na~ev{i.. Sli~nu argumentaciju zastupa D`aja (1985. 71 Orbini. 90. 8. te{ko mo`e odr`ati.. uvode}i u raspravu pitanje ugarskog suverenitetskog simbola (”dvostrukog kri`a”) na grbu bana Stjepana II.-144. ovu hipotezu. pogre{no sam zastupao do 1997. 55. me|utim./76. svoju odluku saop{tio ugarskom kralju Ludoviku. ne su~eljavaju}i ga s drugim izvorima.. 1994. . 151. 81. {to se.) je bio oprezniji. 72 Basler. ]irkovi}. 1975. koji je anga`irao brojna historiografska pera. 70 Ovu tezu. – od tada do propasti bosanske dr`ave zadr`ao u grbu Kotromani}a. 1968. na kojemu je ”odbacio tezu o (njezinu) srpskom porijeklu”.. 86. prihvativ{i Orbinijev navod pod gotov novac. na `alost. koji mu je tu odluku vrlo rado odobrio. Ne razra|uju}i. istina ve}inom ne tako eksplicitno kao Jire~ek. (1964./76..69 Za na{u temu kao klju~ne se postavljaju dvije solucije: a) da je Tvrtko I. krunu dobio iz Ugarske od kralja Ludovika I. pak. ostavljaju}i porijeklo krune otvorenim. za Bosnu iskovana kruna. Za razliku od problema mjesta Tvrtkova okrunjenja.). Mogu}nost da je Tvrtku I.. 60.70 b) da je bosanska kruna srpskog porijekla. i na taj na~in oslobodio dotada{nji zakovani diskurs.). Basler (1975. O tome dalje u tekstu.) pretpostavlja da je to bila ”gotova. 363. budu}i da su grb bosanskog bana ~inili drugi elementi. Drugim rije~i68 Jire~ek.. kako ka`e.. odnosno bosanskom krunom..) kao i u posljednjem vrijednom prilogu na ovu temu (1991. te je 1376.

I. te{ko je objasniti da ni u jednoj prilici. nap. 33. potvr|en bosanski banat. i da od nje nije mogao dobiti blagoslov za okrunjenje. zbog na~elno negativnog stava prema bosanskim krstjanima...-309.-313. Bak. podsje}amo da je u ugovoru izme|u ugarskog kralja i bana Tvrtka. u svojim izjavama lojalnosti novom vladaru nisu operirale s tom ~injenicom. usprotivila Srpska pravoslavna crkva. u: Povijest BiH. 1892. kao u sli~nim slu~ajevima..78 73 Perojevi}. 157... VII. mislilo se na hijerarhiju Crkve bosanske. 176. IV. prije njega.. ni teorijski se nije mogao upu{tati u takove kombinacije. 284. 1973.. 1858. na Zapadu rezerviranom za pape i rimsko-njema~ke careve.75 Tvrtkova ideologija vladara-samodr{ca tu mogu}nost u startu dovodi u pitanje. Codex diplomaticus. tvrdio i Engel.. nekom dodijelo kraljevski naslov. osim toga.. VIII.-299. 1887. Gotovo je suvi{no isticati da Tvrtko I. 76 Smi~iklas. 78 Listine. kojega je u Milama po svemu sude}i okrunio djed Crkve bosanske. Ina~e.. 1357. Sli~no je. ~ija su integralna prava na osnovi zakletve prilikom preuzimanja prijestolja bili du`ni {tititi. kojim je njemu i bratu Vuku sredinom 1357.. datira sa 17. 75 Premda je potcrtao ~injenicu da su isklju~ivo papa i car dodjeljivali kraljevski naslov.77 Na drugoj strani. 24. Kao katoli~ki vladar i nosilac ”svete krune” ugarske Ludovik I.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377.. Tijekom njegove duge vladavine nije zabilje`en slu~aj da je Ludovik I. 136. 297. Tvrtko ne bi spomenuo da je krunu dobio od ugarskog kralja. u kojima se po pravilu pozivao na legalitet iz vremena kralja Ludovika. 1390. XVII. 12.. 312.) je ipak bez dostatnih argumenata zaklju~io da je kao ro|aku njegove `ene i vjernom vazalu kralj Ludovik Tvrtku dodijelio kraljevsku titulu. ni dalmatinske komune koje su prihvatile Tvrtkovu vlast. VII. Miklosich. 306. koji su 30. ~ak ni u ispravama adresiranim dalmatinskim komunama 1390.. 1834. nije raspolagao kompetencijom podjeljivanja kruna.. II. bila sadr`ana odredba o izgonu ”svih patarena i heretika” iz Bosne. 241 ma: bosanski kralj. 1360. 19. 77 Gelcich-Thallóczy. krunu nije mogao dobiti iz Srbije ve} zato {to bi se tomu. nije bio njezin ~lan. 74 Kost u grlu ovoj soluciji predstavljale su Crkva bosanska i obveze ugarskih vladara prema Katoli~koj crkvi. 1869. 293. Fermend`in. Nisu je spominjali ni Mle~ani.74 Ugarski kralj.. Fessler (II.73 Pod bosankim ”patarenima i hereticima”. . s datumom ”oko” 17.76 U prilog ovomu govori i okolnost da je ranije dvaput (1359. kralju Tvrtku ~estitali zbog ”uzdizanja njegove krune” (de exaltatione corone sue). i 1367..) izri~ito istaknuta njegova podlo`nost ugarskoj kruni.

. 1964. 81 Fejer.. 205.. 50. 1964. kako smo vidjeli. nap. o kojemu on pripovijeda u povelji za cetinskog kneza Ivani{a Nelip~i}a koncem 1408. 83 [i{i}. 84 ]irkovi}. Tako ne{to nije spomenuto ni u prolje}e 1409.. ova bosanska vlastela obvezala Sigismunda primiti za ”prirodnog gospodara”. o tomu nema rije~i.. 72.. 89. 313. Codex diplomaticus. 260.83 Ako ikad.-73. Identi~na je situacija s kasnijim izvorima: premda su neki od njih spomenuti. kada je Sigismund krenuo prema Bosni s namjerom da realizira klauzulu o naslje|ivanju krune. XVIII. 1387. [i{i}. dok je 5. boravili kod 79 ]irkovi}. kako je pokojni kralj Tvrtko vladao”. 350. kada je izme|u 1393.80 Ne nalazimo je ni u tekstu sporazuma izme|u kralja Sigismunda i bra}e Semkovi}a (11. izra`ena je. s to~nim datiranjem isprave.). ~ini se prikladnim podsjetiti na njihov sadr`aj i povijesni kontekst. Klai}./94. 1938. 1394. Sigismund Luksembur{ki kralja Dabi{u imenovao ”bosanskim banom”.84 Dubrova~ki poslanici Rafael Gu~eti} i Miho Resti} koji su u ranu jesen 1410... nakon smrti kralja Dabi{e.. XVII. Takva bi ~injenica ponajprije bila spomenuta u srpnju 1389. 95. negiraju}i njegovu kraljevsku titulu. kruna poslana iz Ugarske. koji se doti~u pitanja bosanske krune – koja je i bila predmet sukoba – nema niti nagovje{taja o tome da je Tvrtku I. i 1411.. 178. ovim je naslovom bosanskog kralja ”po~astila” i kraljica Marija (Smi~iklas.242 Dubravko Lovrenovi} Protiv ugarskog porijekla bosanske krune svjedo~i burni razvitak ugarsko-bosanskih odnosa nakon smrti Tvrtka I. pripremaju}i se za pohod na Bosnu. u tom je trenutku bilo po`eljno istaknuti ugarsko porijeklo bosanske krune.).-96. samo njegova `elja da bude ”ure{en krunom re~enog bosanskog kraljevstva sve~ano i ~asno. 80 U povelji izdatoj 14. XI.. Ni u jednom dokumentu iz ovog razdoblja. kada je dio bosanske vlastele bio spreman prihvatiti ga za kralja a ugarski velika{i smatrali da bosansko kraljevstvo pripada jurisdikciji njihova kraljevstva82. V. kada je – prema izjavi ugarskog kralja – iz Srbije trebao po}i u Bosnu na okrunjenje. nije se spominjalo ugarsko porijeklo bosanske krune. Sigismund Luksembur{ki ulagao silne napore da se okruni bosanskom krunom. 82 Smi~iklas.. Codex diplomaticus. VII. ~ime bi svoj zahtjev podupro formom legalnosti. kako je oslovljavao Tvrtka I... Ni u sporazumu o okrunjenju Sigismunda Luksembur{kog za bosanskog kralja. 1394. Codex diplomaticus. kada se ugarski kralj spremao na vojnu akciju protiv ”bosanskog bana”79.. 1902. X/2. dok }e o drugima tek biti rije~i... 1990. VIII.81 Koncem studenog 1395. ~ijim se odredbama. 359.

nap.85 Ra~unaju}i sa Sigismundovim okrunjenjem kao s gotovom ~injenicom. Po logici doga|aja i feudalnog prava ta ~injenica neizostavno bi morala biti spomenuta u ugovoru o naslje|ivanju bosanske krune izme|u kralja Tvrtka II. Perojevi}. 22. obvezao da }e ”vjerno slu`iti re~enomu kralju (Vladislavu) i kruni njegovoj”. 3. logi~no je zaklju~iti. 96. 900. kojom je legat. Iz vida ne treba gubiti ni Crkvu bosansku. X. Premda izvori o tome ne kazuju. o tome nema ni rije~i. 196. koji se s njim sla`u u katoli~koj vjeri. gdje ju je 20. 1444.. 243 ugarskog kralja u Bosni kao ”dobru novost” spominjali su samo sporazum izme|u Bosanaca i Sigismunda da ”tih dana” bude okrunjen. iz riznice crkve sv. 506. 1887. ~ak ni u ispravi kojom se kralj Stjepan Toma{ 3.. i usprkos tomu {to je 30. O ugarskom porijeklu bosanske krune ne govori se ni u jednom drugom dokumentu. Fejer. 1446. kao najve}a prepreka uvo|enju redovite crkvene hijerarhije u Bosni91. Reformationes. IX. 1446. ~ija je uloga na kraljevskom dvoru bila takva da njezina djeda Miloja i ostale ~lanove. XXXIII. Thallóczy. VII. a za kraljicu 500 dukata86 – ali je zakazana krunidba u zadnji ~as otkazana.)87. 1985.. a s njom i izgradnje novog koncepta dr`avnog suvereniteta. Da je Tvrtko I.-97. u Bosnu bude upu}ena papinska kruna. preporu~io kralja Toma{a i sve podanike njegova kraljevstva. Kruna ukra{ena draguljima i biserjem stigla je do Splita./6. 48..PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. I. Povijesni Arhiv Dubrovnik. stoji patronatsko pravo ugarskih kraljeva. hvarski biskup Tommasini.-507. 1410. VII. papa Eugen IV. Codex diplomaticus.-901. Perojevi}. me|utim. D`aja. . krunu primio iz Ugarske. a Ivanu Hunjadiju za pomo} u stjecanju bosanske krune godi{nje pla}ati 3000 dukata.. Dubrov~ani su ~ak spremili darove za ugarski kraljevski par – za kralja u vrijednosti od 1000. usprkos zvani~nom prihva}anju katoli85 86 87 88 89 90 91 Gelcich-Thallóczy.88 I u ovoj prilici – s obzirom na tada{nji nezavidan polo`aj novog bosanskog kralja – postojali su svi uvjeti da se naglasi ugarsko porijeklo bosanske krune. da iza neuspjelog poku{aja okrunjenja Stjepana Toma{a papinskom krunom. i grofa Hermana Celjskog (2. me|utim.. 284’.89 Od tada joj se... 514. Dujma preuzeo biskup Tommasini. 1427. ugarskim velika{ima i crkvenim dostojanstvenicima90 – vjerojatno o~ekuju}i prigovore s te strane – planirana krunidba je izostala. u: Povijest BiH. 1916.. ne bi bilo razloga da u ljeto 1446. trebao okruniti novog kralja Stjepana Toma{a. VI. u: Povijest BiH. misteriozno gubi trag. X. I.

1968. nap. potpisuju}i se i kao ”dux regni Bosne”. i nagla{avao povredu prava ugarske krune. 1.-383. gdje nije bilo spomena o ranijim dr`avno-pravnim vezama Ugarske i Bosne.. Da je ”odobrenje” ugarskog kralja bilo formalno. VIII. 1446. na {titu su predstavljene tri. 96 Ra~ki. i pristanak kralja Ludovika. naslijedio nakon njegove smrti po~etkom 1477. U tom pogledu osobito je zna~ajna isprava kojom su na bazi tzv. 94 Kubinyi. kada se imenovanjem Nikole Ilo~kog za bosanskog kralja – koji je oko Spasova 1472. nedvojbeno kazuje upravo Orbini: ”Sada. Na desnom gornjem uglu nadgrobnog spomenika Lovre Ilo~kog. kao i na pe~atima njegova nasljednika Vladislava II. ”corone muralis” (~ije zna~enje nije mogu}e odgonetnuti). kralj Toma{ uzima kao garante za odredbe povelje izdate bra}i Dragi{i}ima 22. 378. uz grb Ugarske i ostalih zemalja.. 438. 1985.. 93 D`aja. i da je uzimanje kraljevskog naslova u pozadini imalo promjenu odnosa snaga. 95 Thallóczy. 382..”97 92 Miklosich. na lijevom gornjem uglu nadgrobnog spomenika Nikole Ilo~kog..-100. 154. 97 Orbini.96 Vratimo li se sada na Orbinijev iskaz. 28. koji ga je kao sin u svojstvu ma~vanskog bana.. koji mu je tu odluku vrlo rado odobrio. nap. 296.. 166.-297. okrunjen u Budimu – nastojalo stvoriti privid kontinuiteta dr`ave pod novim patronatom..95 Bosanski grb – {tit sa krunom – zastupljen na novcima i pe~atima Kotromani}a.. O Lovri Ilo~kom: Kubinyi... 1890.-441. 150. 158. a iznad njih (izvan {tita) jo{ jedna ljiljanova kruna. budu}i da se Tvrtko zbog osvajanja tolikih zemalja jako uzdigao. 1958. 1890. 166. palo mu je na pamet da se kruni{e i uzme titulu ra{kog kralja.. nalazi se ”trozuba” ljiljanova kruna koja predstavlja bosanski kraljevski grb. 1958. nalazi se na pe~atu kralja Matija{a 1488.93 Ni u godinama nakon propasti bosanskog kraljevstva.. `estoko protestirao kod pape Pija II. uvjerit }emo se da o ugarskom porijeklu bosanske krune ne govori ni autor ”Kraljevstva Slavena”: on samo spominje Tvrtkovu odluku da se okruni. 99. 1914. u {titu grba iznad tzv. 1858...94 Naprotiv.-167. On je svoju odluku saop{tio ugarskom kralju Ludoviku. nema naznake da je kruna u Bosnu nekad do{la iz Ugarske.-151. 377.244 Dubravko Lovrenovi} ~anstva. Ra~ki.92 Taj krupni politi~ki argument ugarski kralj Matija{ nije spomenuo kada je nakon okrunjenja Stjepana Toma{evi}a papinskom krunom u Jajcu 1461.. ”adopcije” ure|eni odnosi kralja Matija{a i novog bosanskog kralja Nikole Ilo~kog. .

jer su se tim redoslijedom potezi i odvijali. njegova rata s Turcima i Venecijom. 1887. 1884. 56. ~ijim je kraljem – poni{tiv{i odredbe testamenta Kazimira III. zna~aj Tvrtkova okrunjenja pravilno je ocijenio Huber (1884.101 Ne zna se kakva je bila sudbina bosanske krune (”po~tene krune bosanske”) ni papinske krune kojom je okrunjen Stjepan Toma{evi}.. Nije isklju~eno da su prilikom pohoda 1463. tu mogu}nost isklju~uju.. koji su u listopadu 1410. u Poljskoj. Tvrtkova pozicija vladara-samodr{ca i kruna. Na taj na~in on je samo aktivirao postoje}u politi~ku teoriju o sugubom vijencu. 100 Gelcich-Thallóczy. o naslje|ivanju krune – postao 1370.) koji nagla{ava da je tim aktom bosanski vladar htio o~itovati svoju potpunu neovisnost od Ugarske. koja je kasnije navodno slovila kao kruna ugarskog velika{a Stjepana Bocskaya. 1953. 1916. te novih dinasti~kih planova u Napulju. odbacuju}i tvrdnju ugarskih histori~ara da je kraljevsku titulu Tvrtku darovao Ludovik. te{ko je odr`iva teza da prisustvo ljiljana na kruni i grbu Kotromani}a treba vezati za vazalni odnos Bosne prema Ugarskoj. O kojoj je.. poru~ili da }e uputiti poslanike na njegovo okrunjenje za kralja Ra{ke i Bosne. 1. Turci zaplijenili i bosansku krunu. S obzirom na sve.. nap. pak.100 Tako je Tvrtkovoj koncepciji najvjerniji ostao upravo ugarski kralj. na osnovi Thallóczyeva izlaganja ne mo`e se doku~iti. 356.99 U sjeni ove politike. 245 U Orbinijevu iskazu akcent se u svakom slu~aju mora staviti na Tvrtkovu ”odluku”.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. a ~uvala se u be~koj carskoj riznici.-7. {to su znali i dobro upu}eni Dubrov~ani. {to zna~i da porijeklo bosanske krune – kako je to svojedobno naslutio Basler – ne treba tra`iti izvan Bosne. od ove dvije krune rije~. 198.98 Treba imati u vidu da se te`i{te Ludovikove politike nalazilo na drugom kraju Europe. Do identi~nog je zaklju~ka u svojoj vrijednoj ”Kratkoj povjesti kralja bosanskih” do{ao i Kne`evi}. kakav slu~aj je bio u vrijeme njegova banovanja. a ne na Ludovikovo ”odobrenje”. 99 Dabrowski.102 98 Prije vi{e od 100 godina. 350.. To korespondira s tada{njim politi~kim okolnostima i Sigismundovim aspiracijama da pod svojom vla{}u objedini Bosnu i Srbiju. 43. Me|utim. jer je teorija o sugubom vijencu ve} nakon Tvrtkove smrti u Bosni bila napu{tena. odigralo se progla{enje Bosne kraljevinom. 6.. . 101 ]irkovi}.. koju je po svemu sude}i primio od djeda Crkve bosanske. ili Ludovikovim okrunjenjem za bosanskog kralja. 55. 1964. 102 Thallóczy.-44... Takav se odnos mogao uspostaviti samo izri~itim prihva}anjem odre|enih obveza od strane Tvrtka I.

Tako je njegova vladavina otvorila novu epohu u odnosima pojedinih teritorija prema kruni. utvrdit }emo da se jo{ uvijek nalazimo u potrazi za cjelovitim rje{enjem ovog zamr{enog pitanja. ~ime je koncepcija suvereniteta kraljevine u odnosu na Carstvo do`ivjela evoluciju.-92. odnosno na rodbinskoj vezi Kotromani}a s Nemanji}ima.). osobu koja ga je po svemu sude}i okrunila i porijeklo bosanske krune. Odavno je uo~ena promjena u oblikovanju heraldi~kog znakovlja Kotromani}a nakon progla{enja kraljevstva. 85. tatarskim putem. Novija istra`ivanja uo~ila su ugarski i srpski utjecaj na bosansku heraldiku. juridi~ko-dinasti~kim elementima. Sli~ni primjeri predstavljaju op}e mjesto i ~vori{ne to~ke oko kojih se plela politi~ka povijest srednjega vijeka. prema tr`i{tima tranzitne trgovine na velikom trgova~kom putu koji je trebao povezati Balti~ko more i Centralnu Europu s tzv. Smisao te koncepcije o~ituje se na pozadini gospodarskog razvitka Poljske. budu}i da je aspiracije na srpsko prijestolje Tvrtko I. vrijedi navesti primjer Poljske – kralja Kazimira III. vezuju}i uvo|enje ljiljana u grb Kotromani}a za njihov vazalni polo`aj prema dinastiji Anjou. kada ih konfrontiramo s novom interpretacijom okrunjenja Tvrtka I. definirao kraljevski kancelar 1339. kada su u sastav ”Coronae regni Poloniae” obuhva}eni Crvena Rusija (na temelju dinasti~kih zahtjeva) i zapadna Pomeranija (pomo}u crkvenih potra`ivanja). zasnivao na tzv. 2.246 Dubravko Lovrenovi} O heraldi~kim promjenama na bosankom grbu nakon Tvrtkova progla{enja za kralja. Pristalice starije koncepcije nisu posvetile dovoljnu pa`nju politi~kom aspektu heraldi~kih promjena. (1333. Prisutnost srpskog heraldi~kog znakovlja u bosanskom grbu najmanje je problemati~na. {to se odrazilo u suvremenim heraldi~kim predstavama. ~iji po~etak je. razvijenih i nerazvijenih grbova. Nakon {to smo odredili mjesto Tvrtkova okrunjenja. u odavno ustaljenom obliku.-1370. ostaje da se rasvijetli pitanje heraldi~kih promjena uvjetovanih njegovim uzimanjem kraljevske titule.103 Me|utim. ali su precijenila zna~aj Ugarske na politi~ki polo`aj Bosne. Uobli~avanjem koncepcije ”Corone regni”. Me|u ostalima. i svoje su zaklju~ke svodile na registriranje tzv. 1985.. . tj. u fun103 Stara i nova mi{ljenja sa`eo je D`aja. teritorijalna ekspanzija usmjerena je prema obali Baltika. ali je i na ovom pitanju do{lo do polarizacije: 1..

. IV. pa i ova klauzula ulazi u sadr`aj ugovora prilikom ure|ivanja odnosa s Dubrov~anima. 343..106 Ona stoji u tijesnoj vezi s gospodarskim usponom Bosne. 1964. 1964. koja je od tada nominalno obuhva}ala dvije dr`ave: Bosnu i Srbiju. koji je istovremeno postao glavni grad Rimskog Carstva. Solovjev. dr`avnoga kompleksa koji je obuhva}ao ~e{ko kraljevstvo i tzv. ]irkovi}. primjerice u Kotoru i Primorju. 247 kciji ja~anja gospodarstva i reformom centralne magistrature dvora.. ovu va`nu ~injenicu on nije propustio naglasiti prilikom dodjeljivanja trgova~kih povlastica Mle~anima u Kotoru 23. {leska kne`evstva. pravno kodificirao nastanak zemalja ”~e{ke krune”. va`io je Prag. Odnos ~e{kog kraljevstva prema Svetom Rimskom Carstu Karlo IV. formulirana nova teritorijalna koncepcija bosanske krune.) i Gornje Lu`ice.. Donje (a od 1365. godina.. 221.1385.. Vaclava. zna~ila je 1348. pridru`ene zemlje: markgrofoviju Moravsku.. .PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. prema kojoj je ~e{kom kralju pripalo prvo mjesto me|u kne`evima izbornicima.-21. Tada je Karlo IV.VIII. u novoj politi~koj konstelaciji prelaze na kralja Tvrtka I. 106 ]irkovi}. Novu fazu u izgradnji ove ideologije ozna~io je dolazak na poljsko prijestolje Ludovika I. 78. nastali su uvjeti za preformuliranje odnosa feudalnih domena i krune. U teoriji o sugubom vijencu lapidarno je. je utvrdio Zlatnom bulom 1356.. Simbol nove dr`avne tvorevine. 1953.” Listine.-79.. Vaclavu. zadr`avaju}i zna~aj sve do pada bosan- 104 Dabrowski. 52. koja je trebala slu`iti za ~uvanje carskih krunidbenih insignija. 20. bosanski kralj ba{tinio je svetodmitarski dohodak od 2000 perpera.104 Zna~ajnu prekretnicu koja je potkrijepila presti` ~e{ke dr`ave. njezinim iskorakom prema isto~noj obali Jadrana i uklju~ivanjem u mediteransko tr`i{te. 105 ^ornej. Kao rezidencija Karla IV. 1933. postao je novi prelijepo ukra{eni vladarski dijadem. Usp. kao {to je to u Bosni bio slu~aj sa ”svetim praroditeljima” iz dinastije Nemanji}a i sugubim vijencem (bosanskom krunom). 1992.105 Va`na sa aspekta na{e teme jeste okolnost da je nova dr`avna tvorevina simbolizirana u novoj kruni posve}enoj ”osniva~u” ~e{ke dr`ave sv. 348.-55. Nekih 30 km od Praga utemeljio je utvrdu Karlstein.107 Kao nasljednik srpskih vladara. 1370. 54.. Povijesna prava srpskih vladara. nazvan u ~ast zemaljskog patrona krunom sv. s pravno-dinasti~kog stajali{ta.. 107 ”civitas predecessorum nostrorum Catharensis feliciter ad manus nostre maiestatis perpetualiter pervenit. koja je u ovom opsegu egzistirala do 1635.

248

Dubravko Lovrenovi}

ske dr`ave.108 U vremenu kada je kruni kroni~no nedostajao gotov novac, ovakova apana`a bila je i te kako po`eljna. Va`no mjesto u mozaiku poznatih detalja predstavlja ~injenica da se na uzimanje srpskog kraljevskog naslova Tvrtko odlu~io nakon osvajanja Trebinja, Konavala i Dra~evice, i da su Dubrov~ani svetodmitarski dohodak ispla}ivali upravo onim vladarima koji su dr`ali ove teritorije.109 Tako dolazimo do obja{njenja o karakteru onih heraldi~kih promjena na grbu Kotromani}a, koji su srpske provenijencije. Na Tvrtkovu tzv. ~etvorostrukom zlatnom dukatu to je propeti lav, predstavljen i na pe~atu posljednjeg Nemanji}a, a na njegovu velikom prijestolnom pe~atu dvoglavi orao iz srpskog grba.110 Upravo na na~in vjerno reprezentiran jezikom heraldike, te ”stenografije povijesti” – kombinacijom povijesnih prava ba{tinjenih od Nemanji}a i povijesnih realiteta – uspio je bosanski kralj zagospodariti Kotorom, kojeg su mu, ”kupuju}i” njegovu naklonost u vrijeme dinasti~ke krize, 1385. ustupile ugarske kraljice. Prisustvo ljiljana u Tvrtkovu i grbu njegovih nasljednika druge je naravi, i ne mo`e se dovoditi u vezu s vazalnim odnosom Bosne prema Ugarskoj, nakon {to se Tvrtko I. u maniri vladara-samodr{ca proglasio kraljem.111 Ostavljaju}i to pitanje ot108 Vidi ugovore izme|u bosanskih vladara i Dubrovnika (1378.-1461.), Miklosich, 1858., 188., 222., 236., 283., 318., 428., 487. 109 Mihalj~i}, 1989., 240.-241. Raspravljaju}i o starim grbovnicima nastalim nakon pada Bosne (Fojni~ki, Korjeni}-Neori}ev, Be~ki/Beogradski i ”Sutje{ko” rodoslovlje) Ra~ki (1890., 138.) ukazuje na grb ”Primorja”, vezuju}i ovu oblast za titulu Stjepana Tvrtka I. koja se odnosila na Konavle i Dra~evicu. 110 Dini}, 1952., 44.; Isti: 1955., 149.-157.; An|eli}, 1970., 23. 111 Uvo|enje ljiljana u grb Tvrtka I. nije mogu}e razrije{iti ni uz pomo} teorije S. de Vajaya (1972., 645.-649., 667., nap. 36.) o ”suverenitetskom i dinasti~kom simbolu”, koji su zauzimali mjesto u grbu autonomnih i vazalnih dijelova Ugarskog Kraljevstva s vlastitim dinastijama. Tome se odlu~no protivi ~injenica da su se ljiljani trajno odr`ali u grbu Kotromani}a i u vrijeme kada su An`uvinci napustili ugarsko prijestolje, a poku{aji kralja Sigismunda da se okruni bosanskom krunom propali. Njegovu shemu u pitanje dovodi i okolnost da se an`uvinski ljiljani ne nalaze na grbu bana Stjepana II. Kotromani}a, {to se odnosi i na tzv. ”dvostruki kri`” – suverenitetski znak Ugarskog Kraljevstva. Tzv. nepotpuni grb bana Stjepana II. prikazan je u dvije varijante na jednoj vrsti njegova novca kovanog poslije 1331. U prvom slu~aju na aversu je predstavljen grb sastavljen od kacige nalijevo okrenute, iznad nje se nalazi ”jastu~i}” a nad njim krupna rozeta sa ~elenkom od perja, dok u drugom grb sa~injavaju nalijevo okrenuta kaciga, ”jastu~i}” i rozeta bez ~elenke. Na tre}oj vrsti novca predstavljen je potpuni grb bosanskog vladara: udesno nagnut {tit srcolike for-

PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377.

249

vorenim, mo`e se krenuti od dvije krajnje mogu}nosti: da ih je Tvrtko preuzeo ”sporazumno”, {to izvori ne potvr|uju112, ili da su oni izraz pretenzija koje bosanski kralj, odnosno bosanska kruna, od tada pola`u na dio teritorije pod ingerencijom ”svete krune” ugarske (tzv. Anspruchwappen). To je bila rasprostranjena pojava prisutna kod europskih vladara i crkvenih poglavara, koji su u tzv. ”pretenciozne grbove” uklju~ivali zemlje kojima nisu upravljali.113 Ni oblik bosanske krune ne predstavlja ni{ta manji problem: to {to izgledom podsje}a na ugarsku i poljsku krunu114 – obje u posjedu kralja Ludovika I. – pitanje prisutnosti ljiljana u heraldi~kom sistemu bosanskih Kotromani}a samo komplicira. Progla{enje Bosne kraljevinom 1377. neumitno je vodilo redefiniranju odnosa s Ugarskom, {to na drugoj strani nije isklju~ivalo potrebu da se tijekom sre|ivanja odnosa s dalmatinskim komunama u ljeto 1390. bosanski kralj poziva na pravno stanje uspostavljeno pod Ludovikom I. U to vrijeme intitulacija Stjepana Tvrtka I. – Nos Stephanus Tuertcho, dei gracia Rascie, Bosne Maritimeque etc. rex – formulirana je prema zapadnom obrascu intitulacije ugarskih vladara: Bogom postavljenog Stefana, vladara-samodr{ca, zamjenjuje vladar ”milo{}u bo`jom”, s po~etnom formulacijom u prvom licu mno`ine – ”Nos” (Mi) – a u tituli se nagla{ava autonoman status pojedinih zemalja koje ulaze u sklop nove dr`ave.115 Veze koje bosanski kralj uspostavlja s nosiocima
me sa centralno postavljenom {estokrakom zvijezdom, iznad {tita je kaciga sa istaknutim vizirom i kratkim velom koji pada preko cijele kacige, nad kojom je postavljen ~etvrtasti ”jastu~i}”, ~iji se kutovi produ`uju u kri`i}e, nad ”jastu~i}em” je ~elenka u formi {estokrake zvijezde zaobljenih krakova, dok iz rozete izbija perjanica sa tri pera. U sva tri slu~aja na reversu je prikazan Isus koji sjedi na prijestolju. Rengjeo, 1943., 275.; An|eli}, 1964., 164.-165. Usp. Ra~ki, 1890., 147.-148., 159.-160. I Thallóczy, koji je odbijao mogu}nost postojanja bosanskog ”zemaljskog grba”, nije dovodio u pitanje ~injenicu da je kruna s ljiljanima postala konvencionalnim grbom Kotromani}a priznatim od ugarskih vladara. Ra~ki, 1890., 129. 112 An|eli}, 1970., 100. 113 Zmaji}, 1971., 52. Usp. ]irkovi}, 1991., 8. 114 An|eli}, 1970., 99.; Basler, 1975./76., 55. Krune, koje su nosili Karlo Robert, Ludovik I. i kraljica Marija treba razlikovati od ”svete krune”, kojom su krunjeni ugarski vladari. O tome dalje u tekstu. 115 Smi~iklas, Codex diplomaticus, XVII., 286., 297., 306.; Solovjev, 1949., 89. Budu}i da smo pitanje promjene intitulacije bosanskih vladara obradili na drugom mjestu (1997.a), gdje je istaknuto da intitulacija sa sv. Grgurom slu`i pro foro interno, ovdje je umjesno podsjetiti da se sli~nim mehanizmom, nakon progla{enja za cara, osobito u odnosima s Bizantom, slu`io Karlo Veliki. Radi se, zapravo, o ”metodi~kom modelu” kojim se sredstvo legitimiranja suobra`ava politi~kim prilikama. Tako se izme|u

250

Dubravko Lovrenovi}

crkvene vlasti u Dalmaciji, poglavito sa splitskim kaptolom, stoje u funkciji izgradnje novog oblika vladarske ideologije i dinasti~kog suvereniteta zapadnog tipa. Heraldi~ke promjene, koje se nakon progla{enja kraljevstva – dakle prije Tvrtkovih osvajanja u Hrvatskoj i Dalmaciji – javljaju i trajno ustaljuju u grbu Kotromani}a, zorno o~ituju su{tinu odnosa dviju kruna, podlo`nog ritmi~nim promjenama, vezanim za odre|ene li~nosti na prijestolju i nestalne povijesne okolnosti. U tom kontekstu postaje jasno kako su za pravno sankcioniranje teritorijalnog pro{irenja Bosne na istoku i zapadu, primjereno povijesnoj tradiciji i zate~enom stanju, kori{teni razli~iti argumenti. Nova koncepcija teritorijalne cjelovitosti bosanske krune predstavljena je sjedinjavanjem heraldi~kih simbola – postupkom koji je imao precizno razra|ena pravila, ra{irenu upotrebu i politi~ki smisao.116 Tako je na aversu Tvrtkova ~etvorostrukog zlatnog dukata predstavljen lav, a na reversu dinasti~ki grb: pri dnu se nalazi {tit podijeljen popre~nim crtama na dva polja; u svakom polju smje{tena su po tri ljiljana, donji u jednoj liniji, gornji u vidu trokuta. Iznad {tita je kaciga sa pla{tem, a nad kacigom kruna sa tri ljiljana i ~elenkom.117 Na velikom prijestolnom pe~atu Tvrtka I. predstavljena je druga kombinacija heraldi~kog znakovlja: stilizirani ljiljani na {titu, u simetri~nom polo`aju sa srpskim dvoglavim orlom na drugome {titu.118 Identi~na kombinacija ovih heraldi~kih znakova – dvoglavog orla Nemanji}a i an`uvinskih ljiljana – nalazi se na grbu i pe~atu Marije Kotromani}-Helfenstein, supruge grofa Urlicha Helfensteina iz Ueberkingena kod Ulma. Sve do smrti 1403. ona je isticala bosansko porijeklo i potpisivala se: Maria Gr¾fin von Helfenstein, geborene Herzogin zu Bosnien.119

29. V. 801. i 9. V. 813. Karlo titulirao: ”Karolus serenissimus augustus a Deo coronatus magnus pacificus imperator Romanorum gubernans imperium, qui et per misericordiam Dei rex Francorum et (atque) Langobardorum”. Nakon {to je u Aachenu u ljeto 812. preko bizantskog poslanstva oficijelno priznat, spremio je Karlo po~etkom 813. poslanstvo bizantskom caru s pismom u kojemu se titulirao: ”Karolus divina largiente gratia imperator et augustus idemque rex Francorum et Langobardorum.” Kako se vidi, izostao je spomen rimskoga imena, s kojim je carska titula bila povezana u Bizantu. Wolfram, 1973., 20., 22. 116 Usp. C. A. von Volborth, 1992., 80. 117 Dini}, 1952., 44., 49. 118 An|eli}, 1970., 23. 119 Kujund`i}, 1976., 236. O tzv. `enskim grbovima vidi: Zmaji}, 1971., 53.

kao i na pe~atu kraljice Marije. Usp. Grbovi kraljevine Slavonije i dalmatinske komune Zadra napravljeni su tako|er prema ovom predlo{ku: spajanjem suverenitetskog (dvostruki kri`) i lokalnog distinktivnog simbola. Na reversu. II.122 U oba slu~aja – {to je za na{u temu najva`nije – kombinacija heraldi~kih znakova napravljena je od suverenitetskog i dinasti~kog simbola123. 124 S. novac). 1972. na prijestolju je predstavljena ugarska kraljica koja u rukama dr`i atribute kraljevske vlasti – `ezlo i dr`avnu jabuku. na {titu obrubljenom {estolistom. i 38. On upozorava na okolnost da se kruna s ljiljanima pojavljuje na novcima posljednjih Nemanji}a. 251 Bosni najbli`i pandani zastupljeni su na dvostranom pe~atu ugarske kraljice Marije. prema kojoj porijeklo an`uvinskih ljiljana na grbu Tvrtka I. sveti kralj Ladislav120. 1990. prvom velikom pe~atu kralja Sigismunda Luksembur{kog. ponovno nalaze dinasti~ke grede i lav – obilje`je luksembur{ke dinastije.124 Iz vida se u svim razmatranjima ne smije gubiti teza P. a iznad njega utemeljitelj zagreba~ke biskupije. 1979. An|eli}a. i tzv. dok se na lijevoj strani. 1972. 122 V. 37.. Leksikon ikonografije. podudaran je s kru120 V. 99. u Bosnu mogla biti ”prenesena” i kruna s an`uvinskim ljiljanima.” Porijeklo ljiljana u heraldi~koj simbolici Srbije on ve`e za Du{anovu majku Jelenu An`uvinsku s kojom su mogli do}i u Srbiju.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. uz dinasti~ku karizmu Nemanji}a.125 Osim toga. Sey-Gedai. de Vayaj. unutar {tita. predstavljen je dvostruki kri`. stoje}i u suglasju s novim politi~kim okolnostima stvorenim u zemljama ugarske krune nakon smrti kralja Ludovika I. Zagreb. 121 Malyusz. a osim toga ljiljani su prisutni ”i na drugim mjestima koja su obi~no rezervirana za simbole (`ezlo.. Tako je. 123 S. Iznad oba {tita predstavljen je orao. a s lijeve dvostruki kri` – suverenitetski grb ugarskog kraljevstva. 648. oblik krune Tvrtka I.-100. 268. Na aversu prvog pe~ata. 372. 227. 1973. zastupljen je ugarski dinasti~ki simbol (dinasti~ke grede). Klai}. pe~ati. nalazi se dvostruki kri`. 649. u {titu. Klai}. s desne strane nalazi se an`uvinski dinasti~ki grb. ~iji kult je u Ugarskoj posebno njegovao kralj Sigismund...-373... 1972. 1972.. nakon Tvrtkova progla{enja za kralja. de Vayaj. liturgike i simbolike zapadnog kr{}anstva.121 Na aversu Sigismundova velikog pe~ata tako|er se nalazi kralj na prijestolju sa `ezlom i dr`avnom jabukom. .. II.. na desnoj strani. 125 An|eli}. 51. slike br. Na reversu... 1970. unutar {tita. tako|er treba tra`iti u Srbiji.

. posljednjeg Nemanji}a na srpskome prijestolju. stajali bosanski i srpski grb. 37. 128 An|eli}.” Ostojinu reformu dosljedno su prihva- 126 Ra~ki.) pravljene kombinacije da naslijedi bizantsko prijestolje.1418. novi polo`aj Tvrtka I.. 1890. i kada je. izvr{eno spajanje tzv. kao i sazrijevanjem koncepcije ”corone regni” – ja~anjem apstraktnih shva}anja krune koju je. .. vjerno reprezentira sastav reformirane kraljevske kancelarije.252 Dubravko Lovrenovi} nom cara Uro{a. Osim formi intituliranja. Ostojina reforma tuma~i se ~injenicom da ni drugi dijelovi Bosne nisu bili predstavljeni posebnim heraldi~kim znakovljem (grbovima). ”a Ostojin {tit sa krunom – kao grb cijele dr`avne zajednice kojom vlada bosanski kralj. 230. koji ga je stavio na svoj globus127 u vrijeme kada su (1184. u kojoj vode}a mjesta dobivaju logotet Vladoje iz Srbije i kninski biskup. 1970. Nova koncepcija teritorijalne cjelovitosti bosanske kraljevine izgra|ena je na temeljima polo`enim u vrijeme Tvrtka I.126 An|eli}eva teza dobiva na ozbiljnosti kad se zna da je suverenitetski grb ugarskog kraljevstva – (dvostruki patrijar{ijski kri`) – u vladarsku simboliku uveden pod kraljem Belom III. Dubrov~anin Mihajlo. na mjestima gdje su nekad. zadu`ene da politi~ke ambicije vladara u pojedinim dijelovima kraljevine – na istoku i na zapadu – potkrijepe odgovaraju}im pravnim argumentima. ova koncepcija evoluira i – sude}i prema likovnim predstavama na pe~atima bosanskih kraljeva – u novu fazu ulazi za vrijeme druge vladavine kralja Stjepana Ostoje (1409.128 Kralj Stjepan Ostoja formirao je novi jedinstveni grb koji je simbolizirao cijelu bosansku dr`avu – dakle i one dijelove koji su nekad pripadali Srbiji. kada se ljiljanova kruna iz cimera spustila u polje {tita. pojavljuju se dvije ljiljanove krune na simetri~no postavljenim {titovima. na aversu velikog Ostojina pe~ata. Nakon Tvrtka I. u svojim rukama po~etkom XV. 150. objedinjavanja heraldi~kih simbola i paralelne upotrebe bizantskih i zapadnih formi vladarskih obrazaca. 127 Bogyay. ”gr~ke” s ”latinskom krunom”. jedan naspram drugog. po svemu sude}i. stolje}a. dr`ao upravo kralj Ostoja.). u`ivaju}i ugarsku za{titu. Ovom ”sintezom” upravni aparat prvog bosanskog kralja osigurao je vode}e obrazovane ljude. {tit sa kosom prugom i ljiljanima i dalje je egzistirao kao grb Bosne. 1978../85.

koji se nakon okrunjenja papinskom krunom u Jajcu. u dvije kraljevske povelje (1446.129 Ovo tuma~enje odgovara ~injenici da se ”stvarni odnos bosanskog i ugarskog kraljevstva zaklanjao fikcijama i pravnim konstrukcijama. 253 tili njegovi nasljednici: Tvrtko II.. Miklosich. 97. 1867. hr’vatom”. {to je samo jedan me|u pokazateljima promjenjivih uvjeta koji su diktirali odnose bosanske i ugarske krune..131 Od klju~nog je zna~aja okolnost da je jedna li~nost istovremeno mogla biti vladar u vi{e dr`ava. 132 ]irkovi}. 130 ]irkovi}... u Pragu zahtijevao da prizna {est dokumenata kroz koje bi se Habsburzi pokazali kao najstarija i najotmjenija porodica na svijetu.. XI. 135 Ferjan~i}. Ra~ki.-486. . 1964. je 1359..133 Jo{ se plasti~nije to odra`ava u slu~aju Stjepana Toma{evi}a.. i Ostoje. ili 1360... usprkos njegovim zvani~nim obvezama prema ugarskoj strani. i 1458. 131 Herm. 1960.132 To postaje transparentno pod kraljem Toma{em kada su. 360. 156. dodijelio titulu srpskoga despota135. 1858. nego su ga tamo zastupali regenti. Dubrov~anima stare privilegije.-98. uz `ezlo. kao univerzalni vladarski atributi javljaju se kruna i dr- 129 An|eli}. 1858. 1964. ”Sveti roditelji i praroditelji kraljevstva”. od cara Karla IV.. 360. 8. {to je pouzdan znak o`ivljavanja pretenzija Tvrtka I. 134 Miklosich. titulirao kao kralj ”Dalmacii. sada sa zavr{etkom u obliku ljiljana. Progla{enjem kraljevstva 1377.134 Kao bosanskom prijestolonasljedniku upravo mu je ugarski kralj Matija{ u prolje}e 1459. 133 ]irkovi}. dr`avna ideologija bosanskih vladara obilje`ena je novom aureolom. 101.”130 Pokazuje to i slu~aj dinasti~ke politike Habsburgovaca vo|ene mitom o posebnom poslanju ove ku}e zasnovanom u vrijeme Rudolfa I.. 438. 485. Rudolf IV. 1970. Stjepan Toma{ i Stjepan Toma{evi}.. nije cijelo vrijeme boravio u Poljskoj. (”Translatio imperii” – ”Translatio regni”). 197..PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. 1461. 97. a drugi cara Nerona. koji su upravljali sa stale{kim predstavni~kim tijelom. Ni kralj Ludovik I. Tvrtkovi}. koju ilustriraju likovne predstave na novcima (dinarima) kralja Stjepana Tvrtka I. potvr|uje 23. Jedan od dokumenata nosio je potpis Julija Cezara. a da pri tom ne ugrozi politi~ku individualnost nijedne od njih.) u vladarsku intitulaciju unesene Dalmacija i Hrvatska. 1989. 1991.

. i da se smije iznijeti samo u povodu okru136 Rengjeo. Babowch vocatum. 1964. 280..138 Uz mauzolejne crkve. 1952. 144 V. 132. 1419. koji je poljsku krunu – nakon {to je 1370..136 Ovaj proces sazrijeva odvajanjem prolazne kraljeve li~nosti od ideje kraljevstva.142 Nakon {to je kralj Matija{ Korvin okrunjen ”svetom krunom”. i da je jedino krunjenje tom krunom osiguravalo legitimnu vladavinu140.. 417.. tvrdilo se da je u njoj ”sadr`ana snaga dostojanstva kraljevskoga”. odre|eno je da se nova kruna Karla IV. 1991. 141 [to je za ugarske vladare zna~ila ”sveta kruna” izme|u ostalih ilustrira primjer kralja Sigismunda koji je 30. 218. 8.. ... 261. 1916. 1964. 62. kojim se iz temelja mijenjao Tvrtkov vladarski polo`aj u svijetu {to je pulsirao ritmom prastarih metafora i oko{talih obrazaca. Vaclava u njegovoj grobnici.139 Njezin sakralni karakter (”po~tena” odgovara izrazu ”sveta”). ubi corona ipsius regni Bozne conservatur. 137 Dini}. raspoznaje se iz ~injenice da se kao relikvija ~uvala na jednom mjestu (Bobovcu). 1964.. Isti. kada ju je Sigismund uz ostale insignije vratio poljskom kralju Vladislavu Jagelu. 1972. 1403. 1943. ]irkovi}.143 [to je zna~ilo samo posjedovanje krune. Stojanovi}. umjesto predstave vladara. ]irkovi}. Klai}. kazuje primjer ugarskog kralja Ludovika I. nap. i jedini se put sre}e u dubrova~kom pismu od 4.).141 Takav status u Poljskoj je imala kruna Boleslava Hrabrog.-219. IX. 1938. uvijek mora nalaziti uz mo}i ~e{kog za{titnika sv. 140 ”castrum principalem ipsius regis Oztoye.254 Dubravko Lovrenovi} `avna jabuka. 362.. 1346.137 Sav taj repertoar novih znakova i simbola nepogre{ivo upozorava na veli~inu prijeloma i kopernikanski obrat. III.” [i{i}.. a u Francuskoj kruna Karla Velikog. 1929.. njome okrunjen za poljskog vladara – zajedno s kraljevskim insignijama prenio u Budim gdje je ~uvana do 1412. 1938..144 Papinskom bulom (6. kao {to je to u Ugarskoj bio slu~aj sa ”svetom krunom”. 362.. 143 Thallóczy. iz Budima oti{ao u Vi{egrad ”da vidi na{u svetu krunu..” [i{i}. 44.. 87. 139 Sama ova sintagma kao oznaka za krunu – koliko se zna – u Bosni nije kori{tena. vladarski je kult najsna`nije emanirala ”po~tena kruna bosanska” – obvezna u obredu okrunjenja.... kao oznaka transpersonalnog karaktera kraljevske vlasti. IX. 367. IV. 62. javio Dubrov~anima da je po povratku u Ugarsku. 142 ]irkovi}.. 1989. na novcima bosanskih kraljeva javlja se stilizirani dr`avno-dinasti~ki grb. ve} od ~etvorostrukih dukata iskovanih u vrijeme Tvrtka I. 138 ]irkovi}.

-77. 148 Miklosich. 1989. gotovo doslovce preuzetim iz srpskih diplomati~kih formulara.”148 Kanonizacijom kralja Vaclava. VIII. prema preliminarnom ugovoru od 3. 1858. uspostavljen je sakralni i legendarni karakter dinastije u ^e{koj149. 201. bio je postavljen za vladara. 146 Nehring. 316. 44.. 151 ]irkovi}. kao ot{tetu za grani~ni konflikt i ~uvanje ugarske krune. Me|u najmarkantnijima je arenga iz povelje Tvrtka II. Dubrov~anima (18. o ukidanju solnog trga u Dra~evici – u kojoj se kralj pozivao na ”zakone pr’ve” koje su Dubrov~ani imali s ”gospodom ra{kom. 8.145 Matija{ Korvin. Boshof. 147 Miklosich..) s pozivom na ”svete roditelje i praroditelje kraljevstva” izabrane ”va viki” i proslavljene od Krista na zemlji. platiti 80 000 guldena. 1991. 1993.. 150 Obolenski.-317.IV. do nebeskog Jeruzalema na Zemlji.)/1991.. na njihovu ”bla`enu pamet” koja nije ostala skrivena cijeloj vasioni. trebao je caru Friedrichu III.. 22... 76. nego s nemanji~kim praroditeljima. 1993.. (1971. bilo ra{ireno vjerovanje da vladari jo{ za `ivota posjeduju izvjesne iscjeljiteljske osobine. 125. gotovo u potpunosti odra`ava juridi~ki obrazac prema kojemu se u Njema~koj kraljevstvo 145 Solovjev. Vidljivo je to ve} iz prvih kraljevskih povelja – primjerice iz povelje Tvrtka I. .. 1421. 18. ideja sakralnog legitimiranja vlasti i dinasti~ke karizme Kotromani}a kao oblik politi~ke propagande kontinuirano je njegovana do propasti kraljevstva 1463. uz ”preno{enje kraljevstva” (translatio regni) iz Srbije u Bosnu151.147 I u ovom slu~aju rije~ je o dubokoj cezuri bosanskoga srednjovjekovlja: niz svetih vladara ne po~inje s prvim Kotromani}ima.. ”izvoljenjem bo`jim” i pre~iste majke bo`je. 375. kroz {arolike politi~ke i crkvene pejza`e tada{nje Europe. 149 Conze. a na Nebu ukra{ene vijencima svijetlim sa svim svetim. 1933. dok je u Francuskoj. 1462.-19..146 U arengama pojedinih kraljevskih }irilskih povelja.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. pak.150 Put do ”liturgijskog kraljevstva”. od kojeg plemena ”svetoga korijena”. bio je poplo~an materijalom razli~ita porijekla. 255 njenja. gdje je postupno bila izgra|ena prava kraljevska religija. Sakralizacija kralja i kraljevstva s upori{tem u genealo{koj vezi Kotromani}a s Nemanji}ima. 1858. Ova politi~ka teologija vr{ila je jo{ jednu funkciju: ona je u duhu kr{}anskih shva}anja o bo`anskom porijeklu vlasti legitimirala vladara kao zakonodavca i suca. i u Engleskoj. njihovim molitvama.

1991. 349. i 1382. 1991./77. 154 ]irkovi}. u kojoj se pridjev carski upotrebljavao u zna~enju vladarski. dakako. pisano diplomskom minuskulom karakteristi~nom za srpsku dr`avnu kancelariju. nisu bile usmjerene prema tom dalekom cilju.. . jo{ kolovoza 1390. o ~emu svjedo~i pismo bana Tvrtka Dubrovniku (7. javljaju se 152 Krieger.153 Uz to. ure|enjem dvora i dvorskih slu`bi u duhu obi~aja va`e}ih u srpskoj sredini. kojemu je ban Tvrtko povjerio upravu dvorske kancelarije. 1949. pak.152 Usprkos tomu {to su se bosanski kraljevi pozivali i na carsku dimenziju vlasti Nemanji}a. jer je te{ko zamisliti da bi srpski patrijarh. i sam se proglasio kao ”sveto veli~anstvo” ili gotovo kao ”Bog na Zemlji”. Tvrtka I.. 1992.-137. 1964.1376. {to je u poveljama iz 1378. 8. konfesionalni razlozi u samom su startu isklju~ivali takvu mogu}nost. proglasio carem. 114. 7. 156 ]irkovi}./50. cijeli je proces dobio rasko{no vanjsko obilje`je. odnosno sa stotinu godina va`e}om majuskulom.-350. pored njegovih tijesnih veza s Crkvom bosanskom i franjevcima..155 Sve~anu povelju Dubrovniku iz 1378.. Sve to govori da je svoje ”uzvi{enje” i ”ven~anje” Tvrtko I. koristio sintagme ”skiptra carska” i ”pravila carska”. 155 ^remo{nik. odraz je slavenske srednjovjekovne nomenklature. koja predstavlja ”neo~ekivani i potpuni prelom s pro{lo{}u”. isti. Kotromani} svjesno polo`io na temelje srpskih dinasti~kih i dr`avnih tradicija. bilo je rije~ o ”presvetim carskim zakonima”.. trasiran je prije zvani~nog progla{enja kraljevstva.. 136. obnavljanje Du{anova carstva nije dolazilo u obzir ve} zato {to je njegovo samoprogla{enje za cara bilo sporno.-117. uz nagla{eni sakralni karakter Carstva i karizmu cara. kojim su nova shva}anja o vladarskom poslanju prenesena u Bosnu. zadu`en da ovozemaljske ambicije novoga kralja opravda ”bo`anskom promisli”.-8. kao ~lan komisije zadu`ene da regulira razgrani~enje izme|u Splita i Klisa.154 Put. pored logofeta.).256 Dubravko Lovrenovi} kasnog srednjeg vijeka svjesno vezalo s patosom {taufovske vladarske ideologije.II. 153 O stavu pravoslavnih krugova vidi: ]irkovi}. pi{e njegov dvorski logofet Vladoje iz Srbije.156 Nakon progla{enja kraljevstva 1377. To. 1964. nalazio se u Tvrtkovoj slu`bi. Autorstvo ove isprave pripisuje se nepoznatom dijaku iz Srbije. kralj je govorio o rimskim carevima kao njegovim ”obo`anstvenjenim precima”. U terminologiji kraljevske kancelarije Carstvo je postalo ”sveto Carstvo”. Ni Tvrtkove ambicije. 8.a.

.. uvjetovane vremenskim. Usp. s promocijom Stjepana Tvrtka I. ]irkovi}. vidi: Bloch. spajanjem bosanske svijesti. 189. 1949.. koji je u idealnom obliku – personificiran u ”svetom kralju Stjepanu” – harmonizirao pogansku predaju s kr{}anskim u~enjem. bolje re~eno ve} s kanonizacijom kralja Stjepana 1083. ukazuje na snagu 157 Perojevi}. 1858. ]irkovi}. O ”preseljavanju pravnih ustanova” u Europi. po umjetni~koj kvaliteti iznad najuspjelijih ostvarenja te vrste njegova vremena..157 Dubrov~ani. dosegnutog stupnja crkveno-politi~kog i gospodarskog razvitka i nestanka posljednjeg Nemanji}a na srpskom prijestolju – kao najmla|a me|u europskim monarhijama Bosna progla{ena kraljevinom.”158 Vidljivi izraz novoga vladarskog ranga predstavlja Tvrtkov dvostrani prijestolni pe~at izra|en u goti~kom stilu. i dalje. titulira se ”kira Elenom”.. 160 Hóman. u: Povijest BiH. za majku Jelenu i suprugu Doroteju Tvrtko I. a kraljica Jelena u povelji izdatoj 13. Miklosich. V.-127. uzdizanje Bosne na rang kraljevine reflektira posljedice proistekle progla{enjem Ugarske za kraljevinu. uvodi naziv kira (gospo|a). 1397. 1378. 1958. IX. 137. 230. po~inje epoha ugarskoga tradicionalizma. ~iji tipar je napravljen vjerojatno u nekoj od graverskih radionica Italije ili Pariza. 257 zvanja protovestijara i stavilca. koja }e uz sve postupne modifikacije do kraja zadr`ati svoju po~etnu svje`inu. I./50. 126. 1932. (24. 159 ^remo{nik. 355. 221. bizantsko-srpsko-zapadnih pravnih tradicija i kr{}anskog u~enja. Naslov ”kralj Srbljem”. S Kolomanovom vladavinom. prostornim i sadr`ajnim faktorima.). VII. a vladarska karizma jedne pravoslavne dinastije pre{la na Kotromani}e.. prilikom prve isplate svetodmitarskog dohotka za 1378. bio je nosivi stup njegove nove vladarske intitulacije. 315. bar u prvo vrijeme. pak. a Venecija ga je gotovo u pravilu nazivala ”kraljem ra{kim ili srpskim”. u ~ijoj pozadini je le`ao plan kralja Sigismunda da sam preuzme bosansku krunu. To {to je s uspjehom izdr`ala probu ugarskih vojno-diplomatskih pritisaka... Kralj Dabi{a 17. za kralja ro|ena je nova dr`avna ideja. 356. 1964.. 1858.160 Na drugoj strani. Uz sve razumljive razlike. a ~ini se da je i dvorski ceremonijal ure|en u tom duhu. 1964. 226. 1392... . 1941. Miklosich.. 158 Dini}.-222.159 Tako je u spletu povijesne konjunkture – stanja u Katoli~koj crkvi pred zavr{etak avignonskog su`anjstva papa.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. Tvrtka su titulirali: ”Bo`jom milo{}u ban Bosne i kralj Ra{ke. svoju suprugu naziva ”kir’ Elenom”.. 125. koji se u pravoslavnoj sredini koristio kao sastavni dio vlastitoga imena.

stanovnike iz ”bosanske vjere” obratili ”na kr{}anstvo”165.” Pii II Commentarii. skrojena pod utjecajem Crkve bosanske s prizivom sv. nakon progla{enja kraljevstva 1377. koji su brojni u bosanskom kraljevstvu. 162 Fermend`in. 316.” Listine.-35. Zato sam smatrao dostatnim njegovu aktualizaciju.. kada se. pak. che pertanto siando el dicto suo signor re christianessimo. I.164 [to je. Krista primaju a da nisu kr{teni. U tom okviru postaje razumljivim udaljavanje od katoli~anstva. et item habiando de dicta caxon optegnudo per bolle apostolice.161 Jedan od detektora ovog stanja predstavlja intitulacija bosanskih vladara. 132.”162 U nizu ostalih. 403. ”Novih zemalja”. koje im je ustupio kralj Ostoja. ostaje pod znakom pitanja. Jasno se to pokazalo nakon Tvrtkove pobjede nad trupama kralja Ludovika u `upi Plivi 1366. daruju}i Vukcu Hrvatini}u za zasluge ste~ene tom prilikom utvrdu Sokol... va`no za temu rasprave. 1403. ~iji utjecaj na njihovu konfesionalnu orijentaciju je te{ko zanemariti. Grgura (Nazijanskog). u: Povijest BiH. titulirao: ”Az’ rab’ bo`i i svetoga Gr’gura a zovom’ gospodin’ ban’ Tvr’tko. che cussi siano sotoposti. a njegov je gospodar najkr{}anskiji kralj.. nije mogu}e detaljno elaborirati. Na tragu ove cezure name}e se pitanje o konfesionalnoj pripadnosti bosanskih kraljeva.. X. 163 ”etiam non siando re catholici. 161 Ovo pitanje. premda nije imala dovoljno vremena da ga razvije do krajnjih mogu}nosti. 165 Perojevi}. XII. Na njega je te{ko odgovoriti jednozna~no. 34. On je tada dokazivao da su ~etiri franjeva~ka samostana u Dalmaciji uvijek bila podlo`na bosanskoj vikariji pa i onda kada kraljevi ne bi bili katolici. osim toga za ovaj slu~aj su isposlovali i papinske bule kome imaju biti podlo`ni. nisi baptismum Christi acciperent. izravno svjedo~anstvo za to pru`a izjava Stjepana Teste. i povremene optu`be na ra~un njihove vjerske pripadnosti iz Rima i Ugarske... I.163 U kontekstu razumijevanja bosanskih crkveno-politi~kih prilika zna~ajno je zapa`anje zasigurno dobro informiranog pape Pija II. i taj bi zadatak trebala preuzeti posebna studija. koji je u svojim ”Komentarima” istaknuo da maniheji. koja apotekarskom precizno{}u odra`ava promjenljivost uvjeta {to su definirali odnos Bosne i Ugarske.. ali je u svim razmatranjima nu`no ra~unati s okolno{}u da je ~in okrunjenja i sakralnog legitimiranja vlasti po svemu sude}i bio vezan za autokefalnu Crkvu bosansku. u svemu tome zna~ila tvrdnja Dubrov~ana (19. . 1892. 164 ”manicheos qui erant in regno suo quamplurimi.258 Dubravko Lovrenovi} njezina tradicionalizma. poslanika kralja Toma{a u Veneciji sredinom srpnja 1457.) da su na podru~ju tzv.

uz istrajavanje na jednoj tvrdoj ortodoksiji. I. ”svetog okrunjenja” i ”svete krune”. 167 D`aja.. uspostavom jedinstva Zapadne Crkve na koncilu u Konstanci obilje`enim izborom pape Martina V. 15.. Bosna gurnuta u drugu aporiju. 25.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377.. zaslu`ni istra`iva~ bosanskog srednjovjekovlja prvi je upozorio na iznimnu va`nost teorije o ”sugubom vencu” u izgradnji transpersonalne koncepcije bosanske krune i kraljevstva ali je. bilo nu`no da ponese srpski kraljevski naslov? Polaze}i od ]irkovi}eve studije. Perojevi}. 463.166 U me|uvremenu je. u: Povijest BiH. u pravoslavnu Mile{evu. da bi postao bosanski kralj.167 Tako je iz jedne.. ]irkovi}a jeste da se u ~itavoj Europi ”nigde.). Katoli~ka }e crkva anulirati tek 1461. ne sre}e ne{to {to bi bilo ma i sli~no ’sugubom vencu’. s promjenom europske crkveno-politi~ke paradigme. u povodu okrunjenja Tvrtka II. {to je bosanske vladare odvodilo na stazu izvan zakona. predstavljalo jednu vrstu dr`avnoga udara. (1460. u praskozorje nove cezure. ”Zaka{njenje” na Tvrtkovu krunidbenu ceremoniju u Milama.-96. sprije~avaju}i osnivanje biskupija u Bosni i slanje papinske krune koju su prema rije~ima Pija II. dubrova~ka vlada donosi odluku da se novog kralja daruje suknom u vrijednosti 750 perpera. 1417. 168 ]irkovi}. . Bosna postala popri{tem nadmetanja izme|u Rimske kurije i ugarskih kraljeva koji su aktivirali svoje patronatsko pravo. iz vida izgubio ulogu Crkve bosanske u procesu njezine afirmacije.. i afirmacijom autoriteta Op}eg koncila. Jedan od najva`nijih rezultata studije prof. koje se po logici stvari name}e. VIII.”168 Objasniv{i su{tinu ove jedinstvene formule. 346. Vidi i naprijed u tekstu. nap. Tako. 259 U bosanskom se slu~aju – lapidarno kazano – radilo o raskidu s tradicijom i rimskim starateljstvom. odgovor na ovo pitanje mo166 Upadljiva je praznina koja u izvornom materijalu dubrova~ke provenijencije vlada s obzirom na mjesto okrunjenja bosanskih vladara i li~nost koja ih je krunila. budu}i da je po svim pokazateljima obavljeno bez sudjelovanja njezinih prelata.. 1421. jeste: za{to je Tvrtku I. Prvo pitanje. Zato je sa stajali{ta Katoli~ke crkve Tvrtkovo okrunjenje 1377. 1964.. a Vukmira Zlatonosovi}a i njegova brata s istim darom u iznosu od 300 perpera. Crkva bosanska i evolucija koncepcije krune: od ”sugubog vinca” do ”po~tene krune bosanske”. smje{taju}i okrunjenje Tvrtka I. uop}e bila potrebna teorija o sugubom vijencu? Drugim rije~ima: za{to je svoje okrunjenje morao legalizirati rodbinskom vezom sa srpskom ”svetorodnom” dinastijom i za{to je. Bosanci ”vi{e puta tra`ili od na{ih prethodnika”.. 1985. 95.

dodijelila kraljevsku krunu.170 S druge strane.. juridi~ka teorija o sugubom vijencu ipak nije sasvim izoliran slu~aj.169 Tako je. 170 Stanojevi}. 43. U ovakovim okolnostima. Tvrtko I. u ostvarenju politi~ke samostalnosti nije se mogao osloniti na Bizant. Kotromani} tragao je za stabilizacijom pozicije i pravnim temeljem na koji bi polo`io novo vladarsko dostojanstvo. 1934. povla~enjem paralele izme|u okrunjenja prvog srpskog i prvog bosanskog kralja. srpska dr`ava ostvarila politi~ku i crkvenu samostalnost. pod ~ijim se utjecajem nalazila Ohridska arhiepiskopija.260 Dubravko Lovrenovi} ra se potra`iti u spletu onih okolnosti koje su. u principu. 36. na na~in do tada nepoznat u srednjovjekovnoj crkveno-politi~koj povijesti. koji se smatrao nasljednikom carigradskog vaseljenskog patrijarha. Dok je Stefan Prvovjen~ani najprije ostvario dr`avno-politi~ku a zatim crkvenu neovisnost. izabran je jedino mogu}i tre}i put. teorija o sugubom vijencu dobiva puni smisao i pravno obja{njenje. spajanje elemenata legitimiteta – politi~ke i crkvene samostalnosti – izvr{eno je postupkom primjerenim tada{njoj bosanskoj situaciji. . koja mu je 1217. Teorija o sugubom vijencu – vjen~anje na kraljevstvo praroditelja – prvom bosanskom kralju bila je potrebna da bi svoj novi polo`aj legalizirao izvan Bosne. znatno je pridonio uspje{nosti Savine misije u Nikeji i osnivanju autokefalne srpske crkve. 169 Stanojevi}. redoslijed postupaka. U takvoj situaciji. Premda ”jedinstvena”. vje{tim balansiranjem izme|u dva suparni~ka centra kr{}anstva. bio je obrnut. i pandan donekle ima u okrunjenju Stefana Prvovjen~anog. kad je o Tvrtku I. Dvije godine poslije. S papinskom krunom nije mogao ra~unati jer. U slu~aju Tvrtka I. politi~ki polo`aj bosanskih vladara trajno u~inile iznimno delikatnim. a crkvena mu nije bila potrebna jer je nju ve} posjedovao. 1934.. rije~. Stefan Prvovjen~ani dr`avnu je samostalnost ostvario uz oslonac na Papinsku kuriju. duboko svjestan da uz oslonac samo na Crkvu bosansku. od nikejskog patrijarha. papa nikad nije priznavao crkvenu. Suparni~ki odnos izme|u Nikejskog carstva i Epirske despotovine.. ponajprije zahvaljuju}i izvanrednim okolnostima. nego isklju~ivo politi~ku neovisnost.-48. U strukturalno novim crkveno-politi~kim okolnostima nastalim nakon pada Bizanta i osnivanja Latinskog Carstva 1204. nad kojom je potencijalno uvijek visio hereti~ki `ig. to ne mo`e ostvariti.. dobio je samostalnu crkvenu organizaciju za novu kraljevinu. s pojavom Crkve bosanske.

Du{an je sve~ano okrunjen carskom krunom. 353. dok je u Dubrovniku i po~etkom XV. 261 Upravo tre}im putem po{ao je srpski kralj Du{an kada se – vjerojatno na Bo`i} (25.” Novo vladarsko dostojanstvo priznali su Sveta Gora. IV. kao ni oni vladari na Zapadu koji su rimsko-njema~kog cara smatrali ”zakonitim carem”. novi je car zakonitost ovakovog postupka tuma~io bo`jom voljom: od Boga je darovanim vijencem bio ”ven~an na carstvo. 25. IV.. patrijarha Joanikija i cijelo srpsko sve}enstvo iz zajednice pravoslavnih kr{}ana. me|utim. Za bosanskog bana i njegovu vlastelu. 527. srpski arhiepiskop Joanikije progla{en je za patrijarha.. koji je ~ak uputio poslanstvo na sve~anost u Skoplju.VI. Patrijarh Kalist isklju~io je Du{ana. nap.171 U istom retori~kom stilu poput Tvrtka I. koja je Srbiji odavno nastojala nametnuti vlast.. uz crkveni obred i bizantski ceremonijal.. Na Uskrs (16. – u Seru. izostao je najva`niji: blagoslov carigradskog patrijarha. 29. Du{an je. Nerealno je bilo to o~ekivati od Ugarske. 172 Povijesni Arhiv Dubrovnik. nije pomirio s novim stanjem. dostojanstvo patrijarha dodijeljeno je srpskom arhiepiskopu. S tim ciljem.) 1346.1403.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. Du{anovu titulu nisu priznali papa i zapadni car. i Dabi{u oslovljavao banovima.173 Carigrad se. Uz pristanak tri autokefalne crkve – Srpske i Ohridske arhiepiskopije te Bugarske patrijar{ije – u sije~nju ili travnju 1346. Venecija i Dubrovnik. ne propu{taju}i odredbe u ugovorima vezati za njegovo ime. nakon toga bilo je potrebno da ovaj ~in – obredom okrunjenja i miropomazanja – sankcionira crkva. Progla{enje patrijar{ije podr`ao je i dr`avni sabor. . Ovo sredstvo politi~kog pritiska aktivirano je s ciljem da se obesna`i novo carsko i patrijar{ijsko dostojanstvo. u prisustvu sabora i pravoslavnih crkvenih poglavara. pak. car Jovan Kantakuzin (1347. koji se za tu priliku okupio u Skoplju. stolje}a Du{an spominjan kao car (”l imperadore Stephano”).-528.-1354. Bugarska. 1964. 48. Uz blagoslove crkvenih dostojanstvenika.172 Dubrov~ani su i ina~e redovito iskazivali po{tovanje prema srpskom caru. Dakako. samovlasno sve~ano proglasio carem.. 173 ]irkovi}. Du{an je bio samo ra{ki car. Lettere e commissioni di Levatne.. XII. slu`e}i se 171 Blagojevi}. kao {to je – vidjeli smo – Sigismund Luksembur{ki kraljeve Tvrtka I.) 1345.) u svojim je spisima Du{ana nazivao srpskim kraljem. 1981. ”uz podr{ku srpske vlastele i crkve”. kada je bilo isklju~eno sudjelovanje Rima i Carigrada. naravno.

-530.. kada je njezinu poglavaru priznata titula patrijarha. da je u njegovoj intitulaciji Bosna bila ”realnost. 1964.”177 Ova ideja imala je u Srbiji svoj razvojni put. 367.262 Dubravko Lovrenovi} tako|er politi~kim sredstvima. po~ivao je na ”svetorodnom” porijeklu Nemanji}a. koncepcija sugubog vijenca do`ivjela je transformaciju. 1964. 177 ]irkovi}.. Jovan V. nazivao ga je ”preuzvi{enim carem Srbije” i svojim ”voljenim stricem”.. {to }e nakon njega dosljedno ponavljati svi bosanski vladari. I u Srbiji se gubi Du{anova terminologija. govori samo o ”bogodarovanom vencu.”176 Za razliku od Bizanta. 176 ]irkovi}. Politi~ki program sugubog vijenca. uspio amortizirati u~inak anateme i nakon {to je u borbi s Kantakuzinom pru`io pomo} caru Jovanu V. treba voditi ra~una o ~injenici koju je naglasio autor ”Sugubog venca”. osobito nakon njegove smrti.. 1969. 1399. . njegova carska titula priznata je i u Bizantu: u srpnju 1351. stolje}u venac kao pojam za dr`avu ne susre}e. gdje se ”nije razvilo apstraktno zna~enje” insignija.. 349.180 U Bosni. 350. tako da se u XV. 528. pod zapadnim utjecajima koji su po svemu sude}i usvojeni zajedno s papinskom krunom. 86.). preuzet je samo dio u kojemu je rije~ o srpskoj gospodi kao kraljevim praroditeljima179.174 Anatema ba~ena na srpsku crkvu opozvana je tek 1375. 180 Solovjev.. kao transpersonalne oznake objedinjenih vladarskih dostojanstava. dok je obnovljeno srpsko kraljevstvo ostajalo u sferi prava i pretenzija.. Siguran pokazatelj novih shva}anja kraljevskog poslanja je izostavljanje mjesta o sugubom vijencu i vjen~anju na srpsko kraljevstvo u povelji kralja Ostoje Dubrovniku (5. Paleologu (1341. imao transpersonalno zna~enje vladarskog dostojanstva.-1391.-346. vijenac je zamijenjen po~tenom krunom bosanskom (”svetom krunom”).. odnosno ”na kraljevstvu praroditelja”. II.-83. 178 Solovjev.. 1933. pak. 85. stolje}u rezultira nastankom svetog venca – klasi~nog spoja crkveno-bizantske retorike i latinske (ugarske) terminologije. 1933. 506. njegovo je zna~enje ”figurativno” jer se. 1964.. kad je rije~ o konkretnoj kruni i okrunjenju. 181 ]irkovi}.. 1981. koji ve} u XIII. 82.).175 Da bi se u cijelosti razumio Tvrtkov postupak. 179 ]irkovi}.178 Jo{ u vrijeme kralja Tvrtka I.181 174 Blagojevi}. venac je u Srbiji. kada je bosanska vanjska politika usmjerena prema zapadu. 343. 175 Ostrogorski. 1964.

. Usp. Grgura pape (1461. 225.. . 186 ]irkovi}.)187.. sakralizacije vlasti bosanskih vladara. dok se u povelji za Dubrov~ane (18. 1858. i ”bogom postavljeni”)182. uz poziv na genealo{ku vezu sa svetorodnom dinastijom Nemanji}a. Miklosich.”183 Latinskom izrazu ”sacra corona” odgovara svijetli vijenac. XII. 1964.) pozivao na ”svete korijene.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. tj. 86. s dr`avnim grbom na aversu i likom sv. 1421. 184 ]irkovi}. 1422. 1964. pouzdan je pokazatelj potiskivanja politi~ke uloge Crkve bosanske i prevage one koncepcije dr`avnoga legitimiteta koja je svoju kratkotrajnu pobjedu slavila nakon okrunjenja Stjepana Toma{evi}a papinskom krunom u Jajcu koncem 1461. 367. 87.-286.. Ovaj politolo{ki rje~nik precizno ilustriraju likovne predstave na novcima Tvrtka II.-87. 1943. 1964. 317.. Legalizacija vlasti koja je po~ivala na ovoj dvostrukoj vezi najjasnije se ocrtava u slu~aju Tvrtka II.-89. kao {to je termin rusag (dr`ava) ozna~avao prijevod latinske rije~i regnum (kraljevstvo). Solovjev. ]irkovi}. nu`no je po}i od ~injenice da je ve} njezina pojava na bosanskoj politi~koj sceni rezultirala uvo|enjem novog tipa vladar182 ]irkovi}. 1933. i Stjepana Toma{a.. praroditelja. 1964. preuzeta iz ra{kih diplomati~kih formulara. Nestanak sv. 74.184 Uz ove. [idak. VIII. ”sveto okrunjenje” (sacra coronation) i ”svetu krunu” (sacra corona) osigurati mu je mogla jedino Crkva bosanska...185 Paralelno s afirmacijom ovih crkveno-pravnih pojmova ja~ala su shva}anja o transpersonalnom zna~enju krune186 i dinasti~ko-pravnom principu zasnovanom na svetosti krvi. obnavljanjem banske titule (”milostju bo`jom”).. i Tvrtka II.. 1938... u povelji izdatoj Mle~anima 21. 366.. i zadr`avanjem elemenata iz srpske titulature (”v’ Hrista Boga blagoverni”. 183 Listine. kao oznaka za dr`avu...-205. 263 Od tada se koncepcija kraljevstva (”corone regni”) oblikuje prema zapadnim legitimisti~kim shva}anjima. pod utjecajem crkveno-pravne terminologije javlja se prestol – pristol.a. 202. Grgura Nazijanskog na reversu..-369.”).. 344. Grgura Nazijanskog s novaca Stjepana Toma{a i dolazak na njegovo mjesto sv. 354. Kod rasprave o ulozi Crkve bosanske u formuliranju ideolo{kih postavki. 788.. 280. o kojemu govore povelje Tvrtka I. Odjek borbe za investituru: ”klerikalizacija dr`ave” i ”laicizacija Crkve”. 185 Solovjev. bosanski kralj se titulira u duhu zapadnih legitimisti~kih shva}anja (”Nos Stephanus Tuerticus dei gratia. 1933. 187 Rengjeo. VIII..

. 193 Matl. da bi postojala. 157.190 Zato je [idak u pravu kada je naziva ”izrazito dr`avnom crkvom”. 189 ]irkovi}.. Primjer Gosta Radina. {to zna~i u sankcioniranju vladaju}eg poretka. 1975.. 192 Biskupski (sve}eni~ki) karakter kraljevske vlasti jasno se ogleda u ~injenici da je prilikom krunidbene ceremonije obvezno bivao pomazan uljem po glavi. odnosno biskupskom posve}enju. bizantskoga komonvelta. Kostren~i}. s. kaptoli u Slavoniji ”po~eli raditi kao loca credibilia ne na osnovu kakve pravne norme ili mo`da zakona..a. ali danas predstavlja op}e mjesto spoznaja da su pripadnici Crkve bosanske sudjelovali u rje{avanju zadataka centralne vlasti. 114. nego putem obi~aja”. 194 ]irkovi}. 1975. 1997. da su im dodjeljivane sudske funkcije u ogledanju ”nevjere”. da je feudalcima Crkva pru`ala za{titu i uto~i{te (azil). 191 [idak. Zakonsku podlogu za svoj rad kaptoli su dobili tek zakonom Andrije II.192 Uostalom. jer je svoj raison d’être dr`ava mogla na}i jedino u teokratskoj vladavini.193 Ovaj ”zagrljaj” s dr`avom – zasvjedo~en i ~injenicom da je crkvena hijerarhija u funkciji savjetnika boravila na vladarovu i dvorovima oblasnih gospodara – vodio ju je gomilanju materijalnih dobara i feudalizaciji.194 188 Lovrenovi}.. Na taj. obnavljanjem ”braka” izme|u Crkve i dr`ave. 101. a. kr{}anstvo je od samog po~etka kristijanizacije kod Slavena tijesno bilo skop~ano s obrazovanjem ~vrste dr`avne organizacije. koji je imao sluge i ostavio pozama{an imetak. gdje su ovjeravani i ~uvani va`ni dokumenti.a.. 1987. [anjek. 7. 108.-164. 190 [anjek. dostojanstvenici Crkve bosanske nosili su naslov gospodina.188 To je pouzdan dokaz kako dr`ava nije mogla funkcionirati bez Crkve.189 Poput vladara i vlastele. Hijatus u izvornoj gra|i ne dopu{ta rekognosciranje ove pojave u svim detaljima. morala klerikalizirati.-231. 120.-105. 1990. 1930. prsima i rukama. zavr{eno je dr`avno rasulo u trajanju od preko sedamdeset godina izazvano dislokacijom biskupije. 1231. svojstvenog zemljama tzv. Tako su. ..264 Dubravko Lovrenovi} ske ideologije. 1987. jer su upravo kaptoli i konventi predstavljali tzv. dok je rezidencija njezina poglavara smatrana za locus credibilis. loca credibilia.-236. koje su tijesno isprepletene svoj dugi izlomljeni put pro{le od zadnjih stolje}a Rimskog Carstva. jedino mogu}i na~in. Kavka. 278. 1975. primjerice. u tom pogledu ne ostavlja dileme. god. da im je bosanska feudalna sredina u javnom `ivotu iskazivala ritualno po{tovanje u vidu klanjanja (adorationes). 119. I kroz ovu funkciju Crkva bosanska se pokazuje kao alternativa dislociranoj biskupiji.. 234. 217. analogno sve}eni~kom rukopolaganju.191 Pri tome se potvr|uje jo{ jedna op}a zakonitost: kristolo{ki karakter vladarske i biskupske slu`be. Usp. i kako se..

.. {to je predstavljalo obnovu ”nekih od najgor~ih ograni~enja bizantske vladavine. (844. 1977.. Pritije{njen.. predstavlja epizodu crkveno-politi~ke povijesti Europe – odjek stoljetne borbe za investituru – u kojoj se na dramatski na~in dr`ava odvajala od Crkve. 1998. kojima su bili podre|eni dijecezanski biskupi.. koji je u{ao u sukob s nadbiskupima Ravenne i Reimsa. ali je nakon Nikoline smrti nastavio pru`ati otpor uvo|enju papinskih ingerencija u frana~ku crkvu. kada je 800. kada je trinaest godina kasnije carsku titulu Karlo prenio na sina Ludovika (Pobo`nog). krunidbena ceremonija odr`ana je u Aachenu. Herr.198 195 Ostrogorski. 1998...-81.-847. (858. pri~a je za sebe. Uz Konstantinovu darovnicu papinstvo je istaknulo pretenzije na status jedinog autenti~nog izvora mo}i u Crkvi. prema njegovu shva}anju carska je mo} dolazila izravno od Boga. a ljutita reakcija carigradskog dvora koji je ovaj ~in smatrao uzurpacijom.-77. posredstvom pape Leona III. 198 Duffy. privremeno je ustuknuo. Premje{tanje rimskog dr`avnog sjedi{ta u Konstantinopolis i evolucija odnosa izme|u crkve i dr`ave u Bizantu – tek od sredine V. koji dijeli vlast s biskupima i svojim vikarima.) prevladalo je shva}anje da papa ne mo`e biti posve}en bez careva pristanka i prisustva njegova delegata. stolje}a ustalio se obi~aj da obred okrunjenja obavlja carigradski patrijarh195 – ve} su nagovijestili kasnije `estoke obra~une izme|u duhovnog i svjetovnog ma~a na Zapadu.196 Problemati~nost Karlova okrunjenja poput sjenke }e pratiti odnos papinstva i Carstva tijekom srednjeg vijeka. 1998. spre~avaju}i uspostavu papinske jurisdikcije na nekada{njem Karlovu podru~ju. ovaj drugi suprotstavio se pomazanju Karla ]elavog za cara.. Pod papom Sergijem II. Ovdje je su{tinski prijelom napravljen u vrijeme Karla Velikog. 1970. La`ni dekretali. a carsku je krunu novi car s oltara sam stavio na glavu.-236.). 265 Tvrtkovo samoprogla{enje za kralja 1377.197 Ova koncepcija zagovornika je dobila u papi Nikoli I. pojavili su se u Francuskoj oko 850. . usprkos tomu {to je carsku krunu u Rimu Karlu na glavu stavio papa. 76. 197 Duffy. koji su trebali poslu`iti kao oru`je u borbi protiv vladara i nadbiskupa. 56.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377.-867. ideja Rimskog Carstva s Grka prenesena na Franke (translatio imperii).” U frana~koj crkvi Karla Velikog sva se vlast nalazila u rukama nadbiskupa. ~ije autorstvo je pripisivano Izidoru Seviljskom. 235. 78. 79. tzv. Kao reakcija na ”pro{irenu metropolitansku kontrolu”. Me|utim. 196 Duffy.

973. i ta je tjeskoba otonsku politiku u Italiji u~inila nepopularnom. {to je zakonski sankcionirao sam vladar.. bio je Karlo V. 202 Duffy. u Bologni okrunio papa. pravo aprobacije. 94. papinsko okrunjenje cara smatralo nepotrebnim. koji oslonac nije tra`io kod pape nego kod biskupa...). (936. Zauzvrat.199 Obnova Carstva na Zapadu 962. 405. . Kao {to su Karolinzi ”klerikalizirali dr`avu”. do`ivio je izmjenu tako da je umjesto prava aprobacije u izboru cara odlu~uju}u ulogu dobio kolegij kne`eva izbornika.201 Bio je to posljednji veliki srednjovjekovni sukob dviju univerzalnih vlasti. 83. nije mogao i}i pod ruku s papinskim pretenzijama.. kojeg je 1532. 124. (1356. da bi se od po~etka XVI.-7. ali carski ideal. rodila je novi nesporazum. tako su pod Otonom I.-95. 200 Duffy. Ludviga Bavarskog (1328.200 Nakon dvostrukog izbora u Njema~koj 1198.-6. {to je simboliziralo njegovu slu`bu u korist Crkve.. formiraju}i u njegovoj kapeli neku vrstu ”sve}eni~kih pa`eva”. 1992. formulirao je papa Inocent III. stolje}a. 1955. fazu daljnjeg slabljenja papinskih ingerencija u izboru cara – s diplomatskim formulacijama koje su pre{utjele papinske zahtjeve – ozna~ila je Zlatna bula Karla IV. i u vrijeme politi~kog i juridi~kog spora Ludviga Bavarskog s avignonskim papinstvom u prvoj polovici XIV. 203 Kreiger. zasnovano na teoriji o preno{enju Carstva preko Crkve sa Grka na Franke. biskupi postali vladarima s kne`evinama rasutim po cijeloj Njema~koj i Lotaringiji.) u Rimu nije okrunio papa. 1992.-84.. premda nadahnut misti~nom vizijom o kr{}anskom carstvu. Oton I. 204 Feine.204 199 Pirenne. a ne i po glavi. tzv. je ”laicizirao crkvu”. koje im je darovao car. nego jedan rimski laik iz obitelji Collona. nego obi~nim uljem i to samo po rukama i le|ima. 6. 1998. ambicije otonaca smjerale su prema uspostavi kontrole nad Crkvom. car nije pomazan uljem za pomast koje se koristilo za posve}enje biskupa i kraljeva. 5.202 Premda nakon smrti cara Ludviga ovo radikalno rje{enje nije ostalo na snazi.203 Posljednji car. 1998.). koje mu je osiguralo presudnu ulogu u izboru njema~kih careva (njihovu potvrdu ili odbijanje).266 Dubravko Lovrenovi} Od tada se crkveno-politi~ka povijest Zapada odvijala u taktu reakcije na papinske pretenzije. st.. 1956. 201 Kreiger. Odnos izme|u careva i papa nije ostao zacementiran.

njezin knez zauzeo je polo`aj sli~an kraljevskom. na Bo`i} 1076. pokazao je Vratislav II. 943.). dobio je 1085. godine. Oko centra nadbiskupije osnovana je u to vrijeme velika politi~ka tvorevina.-1172. nije bio okrunjen svetom krunom i zato su ceremonije – drugu je predvodio ~ak papinski legat – ostale bez u~inka. stolje}a.. u moravskom gradu Olomoucu 1063.-1079.). dolazilo do labavljenja ovog pravnog principa. u Stolnom 205 ^ornej. Crkveno-politi~ki. koji je kao saveznik cara Friedricha I. 208 Schramm. Me|utim. 1158. zemaljskom crkvom. ni da li je Rimska kurija dala svoj pristanak ili ne. Barbarose i sudionik u vojnom pohodu na Italiju. VIII.207 Jednog od njegovih nasljednika. 13.206 Crkveno-politi~ka emancipacija Poljske vodila je preko osnivanja nadbiskupije u Gnjeznu 1000. (1061.. 23. istina samo za njegovu osobu. Za pomo} pru`enu caru Henriku IV. 1993. . Stjepana 20. pokazuje okrunjenje kralja Karla Roberta koji je po~etkom XIV. to je zna~ilo neovisnost od Otonskog Carstva.. ~ime je pravo okrunjenja ~e{kih vladara s nadbiskupa Mainza pre{lo na pra{kog metropolitu. 206 Kavka. koji je izabranog kralja u Stolnom Biogradu krunio svetom krunom. pot~injene izravno papi. s osnivanjem samostalne crkve. i koliko je bilo povezano s tzv. Tek nakon {to ga je na blagdan sv. Isti je slu~aj bio s Vladislavom II. i 1309. Ve} na po~etku vladavine. (1058. 207 Conze. (1140. kako je vremenom.) svjetsku va`nost pravog vladara kada je. kraljevsku titulu. Boleslava II.) samostalno bila uzdignuta na rang kraljevine. u razdoru s papom Grgurom VII...208 ”Corona latina” – ”Corona graeca”: spoj u znaku enigme? To pravo u Ugarskoj je pripadalo ostrogonskom nadbiskupu. Prvi i drugi put (1301. pokazuje promocija pra{ke biskupije u rang nadbiskupije za vrijeme Karla IV.-1092. 1990. I/1954.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377.-1025. 1310.). okrunilo je petnaest biskupa. nije poznato odakle su oni do{li.205 Koliko je krunidbeno pravo utjecalo na politi~ki polo`aj vladara. u nastojanju da oslabi mo} pra{kog biskupa. osobito u kriznim situacijama. 11. primijetiv{i u svojoj kronici da je Boleslav od ”tributara” postao ”dominus”. 1992. 1344. utemeljio biskupiju. nagra|en (jednokratnom) kraljevskom krunom. 267 Crkveno-politi~ki razvitak ^e{ke tako|er se okretao oko pitanja biskupije i krune. Jezgrovito je to opisao biskup Thietmar od Merseburga. da bi kasnije pod njegovim sinom Boleslavom (992. me|utim. kao ugarski vladar. bio krunjen tri puta.

umjesto na uobi~ajenom mjestu (Gnjeznu). 213 Malyusz. Otkad je Sigismund 1404.211 Imaju}i ovo u vidu. 39. 214 Klocke. pak.. 210 Engel. ~emu je ostrogonski nadbiskup naposlijetku udovoljio. dakako. . tako|er svetom krunom. Naime. glavnom preprekom hijerarhijskom etabliranju katolicizma i slanju papinske krune u Bosnu. kalo~ki je biskup svetom krunom okrunio sina ~e{kog kralja Vaclava II..268 Dubravko Lovrenovi} Biogradu po tre}i put ostrogonski nadbiskup okrunio svetom krunom. prilikom okrunjenja za poljskog kralja 17. koje mu je osiguralo gotovo presudnu ulogu u postavljanju crkvenih osoba na ~elo nadbiskupija.213 Poslije njega kraljevsko patronatstvo je sna`no izgra|eno214. 1834. 1935. 1959. okrunjen je u Krakovu. bez pla}anja servicija. ostaju}i do kraja bosanske dr`ave 1463. II. uz iznesenu ar209 Benda-F®gedi. biskupija i manastira..-40. 1370.. otkazao poslu{nost papi Bonifaciju IX. da bi 1305. budu}i da se problem odnosa ugarske i bosanske krune spleo oko crkvenog pitanja. 1834. biskupi Veszprema i Czanada. patronatsko pravo. 121. koji su bez papinske potvrde dolazili u posjed dijeceza. koji je sa svakim potresom u Crkvi i promjenama na prijestolju bivao izlo`en krizama.) veszpremski biskup istaknuo zahtjev da okruni kraljevu suprugu Elizabetu. 95. bezrezervno je priznat za ugarskog vladara.215 Kada je.. U ovoj riplijevskoj epizodi mjesto su dobili jo{ dva okrunjenja: 1301. 1959.-8.-35.-96.. 215 D`aja.. 211 Engel. i dalje. koji je prilikom odlaska iz Ugarske odnio svetu krunu i ostale kraljevske insignije. III. kada je nakon smrti Sigismunda Luksembur{kog (1437.. ugarski kralj Ludovik I.-10. nu`no ga je postaviti u aktualni crkveno-politi~ki kontekst. ali isklju~ivo za osobe koje predlo`i kralj. 66. 32.. 12. 1985. iznudio tzv. okrunili bavarskog hercega Otta.. IX.212 Ovaj polo`aj u odnosu na Rimsku kuriju Sigismund je oja~ao kada je od kardinalskog zbora u Konstanzi 19.. 212 Malyusz.209 Princip prvenstva ostrogonskog nadbiskupa u pitanje je doveden i prilikom okrunjenja kralja Alberta. kralj je samovlasno imenovao prelate. XI. 7. rije~ o porijeklu bosanske krune i crkvene organizacije na kojoj se temeljio njezin legitimitet. 9.210 Odstupanja se javljaju i na drugim stranama.. pravo formalnog imenovanja pridr`ano je za papu. 1988. 1417. s tim da se papa nije mogao uplitati u podjeljivanje crkvenih beneficija u Ugarskoj i pridru`enim zemljama..

– u tip ”zatvorene” carske krune.. zasno216 Grexa. (1074. jer je nakon otkri}a svete krune njezino porijeklo.. 1972. d) ulozi ugarskih vladara – Geze I. 218 Bogyay. Kada je Godofred Schwartz 1740. u sklopu diskusije o tradiciji vezanoj za prvog ugarskog kralja sv. Najve}i stupanj konsenzusa postignut je u diskusiji o gr~koj kruni – donjem dijelu svete krune – premda ni tu nije prevladalo jedinstveno mi{ljenje.. (1047.. b) pitanju njema~kog porijekla ugarske krune. koji sna`no reflektira su{tinu crkveno-politi~kih odnosa srednjovjekovlja. Stjepanu. Izme|u 1947..).. 220 Bogyay.216 Me|utim. Najvi{e ”glasova” pri tome je dobio Bela III. i 1978.).-213. 211.. arheologa i histori~ara umjetnosti.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. 1978. 227. Hartwickove legende i bule pape Silvestra II. 213.) – u nastanku svete krune. koji je – smatra se – kao pretendent na bizantsko prijestolje 1184. 230.. Duka poslao Gezi I. postavljeno je najmanje sedam razli~itih teorija.-1060. 218. 269 gumentaciju vrijedno je podsjetiti na zamr{eni slu~aj svete krune ugarske.-1116.220 S tzv. ”latinskom krunom” situacija nije ni{ta manje komplicirana. (1172. c) pitanju krune koju je car Konstantin Monomah poslao ugarskom kralju Andriji I. 1978.217 Od tada problem nastanka svete krune ugarske ne prestaje zaokupljati pa`nju histori~ara. 231. Kolomana (1095. postoji mi{ljenje da se to dogodilo u vrijeme kralja Kolomana. 221.218 Pri tome je. 1978./85. izvr{io spajanje ”latinske” i ”gr~ke” krune – koju je car Mihajlo VII. na osnovi gr~kog natpisa zaklju~io da cijela ugarska kruna ne mo`e potjecati iz Rima. buli pape Silvestra II.219 Osim ovog.-1196.. 1978.. 223.. istra`iva~i su u jednom ipak slo`ni: da je bizantska carska ideologija odigrala presudnu ulogu u nastanku svete krune. kojima se dokazivalo papinsko porijeklo ugarske krune. 217 Bogyay.-1077. 207. stolje}u bili su jaki glasovi koji su tvrdili da sveta kruna ne mo`e biti identi~na s kraljevskim dijademom kojega je – prema Stjepanovu `ivotopisu biskupa Hartwicka i tzv. U lepezi razli~itih teorija zaokupljenih pitanjem vremena spajanja ”gr~ke” s ”latinskom krunom”. – isti papa darovao sv. ..-228.-216. 219 Bogyay. 420. 212. Stjepana... 215.. raspravljano o nekoliko pitanja: a) autenti~nost tzv. odmah je bio napadnut. ve} u XVIII.) i Bele III.

312. 224 Benda-F®gedi. s prelijepom crkvom posve}enom Djevici Mariji.270 Dubravko Lovrenovi} vano na buli pape Silvestra II. 8. 416. donosi sliku krune sa {est stiliziranih ljiljana na|ene u grobnici kraljice Marije. i tzv. razra|en je cijeli sistem ~uvanja svete krune.223 Osim toga. 222 Bogyay.. 1988. 213. a crkva je postala krunidbena crkva. 1988. Klai}. u najmanju ruku. 55. Csanád. Agram i Szerém).. kao i u Aachenu. koja znatno poma`e u rasvjetljavanju bosanske situacije stvorene dislokacijom biskupije. zajedni~ko vlasni{tvo kralja i zemlje. Conze. 412. Postoje slike ugarskih kraljeva. stavljeni su brojni pe~ati i to ne samo kraljev nego. vratimo na prvog ugarskog kralja. gdje je bio sahranjen. ona pripada dr`avi ili je. nipo{to sa svetom.. ~in njegova okrunjenja – bez obzira da li je izveden papinskom ili njema~kom krunom – dobiva novu dimenziju. Usp. Gyór.. godine osnovao je Stjepan deset biskupija (Gyulafehérvár. dakako. u kojoj su.. 1978.. nije njegov isklju~ivi posjed. Veszprém. 1994.. . i nadle`nih biskupa i magnata. Eger.. pogrebna kruna. II. ipak ni jedna ih ne pokazuje sa svetom krunom. 225 Nemesk®rty. 208.-211. 223 Benda-F®gedi.. tako|er ni sa ”svakida{njom”. Vác. Oko 1000. Esztergom. Grexa. nakon ove zanimljive pri~e. 54. Kroz ovu imitaciju simbolizirana je unutarnja 221 Bogyay.224 Kada se.. za tu svrhu pravljena je manje skupa. Várad.-55.-209. do mi{ljenja da je Rim ipak imao neku ulogu u promociji kralja Stjepana222 – pitanje porijekla ”latinske krune” ostaje otvoreno. argumentirano dovedeno u pitanje. 1993. Kalocsa.. 25. 1978.-56. 210.. bile pohranjene vladarske insignije. isto tako na sanduku i na koricama u kojima je bila pohranjena. Pécs). 1972. 1972. tzv.221 S obzirom na podijeljenost mi{ljenja – koja variraju u rasponu od potpunog negiranja Rimske kurije u progla{enju Ugarske kraljevinom i teze o njema~kom porijeklu ugarske krune. Time je uspostavljena tradicija (jer su gotovo svi ugarski vladari ovdje sahranjeni). Kruna ne pripada kralju. Kraljevi su tako|er pokapani s krunom. Zastupnici zemlje u ovom slu~aju bili su biskupi i magnati: njihovi pe~ati zna~ili su da kralj nije ovla{ten u njihovoj odsutnosti dirati krunu. Hartwickovoj legendi. kojima su kasnije pridodate jo{ tri (Nyitra.. jer su ovu nosili ve}inom samo jednom: povodom okrunjenja. vjerojatno.225 Prema uzoru na Aachen Karla Velikog u Biogradu je izgradio prijestolnicu (od tada Stolni Biograd). na vratima presvo|ene sobe gdje je ~uvana.

271 vezanost s frana~ko-njema~kom carskom crkvom.. na Apeninskom poluotoku. 229 Petrovi}. prelaze}i preko papinskih prava i kanonskih odredbi. Skandinaviji. Tako dolazimo do su{tine bosanskog problema koji se. odra`avaju}i tako|er europski obrazac: krunidbena crkva francuskih vladara nalazila se u Remsu.. Vi{egrad gdje se ~uvala sveta kruna u Bobovcu./95. porodi~na grobna crkva (Saint-Denis).. svodi na postojanje jedne alternativne (neoficijelne) biskupije personificirane u Crkvi bosanskoj i njezinu ”pra226 Conze. kakav je slu~aj s osnivanjem zagreba~ke biskupije 1094. . a njema~kih careva u Aachenu. povezano s obo`avanjem zemaljskog patrona.-42. Pariski dvor postao je uzorom za sve ostale kraljevske dvorove: u Engleskoj.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. u ~emu je presudnu ulogu odigrao kralj Ladislav. ^e{koj. 1992. na Pirenejima. 25. Poljskoj. Tijekom slijede}eg stolje}a. ugarski Ostrogon modifikaciju je dobio u Crkvi bosanskoj i njezinu djedu. 10. Krunidbena crkva bosanskih vladara u Milama replika je crkve podignute u Stolnom Biogradu jo{ u vrijeme kralja Stjepana.229 Na ovom se pitanju – pitanju odvajanja bosanske biskupije od dubrova~ke metropolije i njezina pot~injavanja ugarskoj Kalo~i – sredinom XIII. koji su se prvi put u punoj formi razvili u Francuskoj: prijestolni grad i dvor (Pariz). jedno od njezinih oprobanih sredstava bilo je utemeljenje novih biskupija na ~elu s odanim biskupima. pak. ugarski su kraljevi u pojedinim dalmatinskim komunama ne samo potvr|ivali nego i postavljali biskupe. 1953. 1992. 228 Kavka. a grobna crkva ugarskih vladara (Stolni Biograd) u mauzolejnim crkvama u Milama i na Bobovcu. ali je istovremeno s osnivanjem nadbiskupije u Ostrogonu uklju~uju}i pra{ku biskupiju za cijelo slijede}e vrijeme utvr|ena neovisnost od njezinih crkvenih provincija. stolje}a prelomila bosanska crkveno-politi~ka povijest. engleskih u Westminsteru. 1990. posve}ivalo kontinuitet vladavine. 227 Hattenhauer. Ugarska do{la u poziciju da prema susjednim zemljama istakne ofanzivni politi~ki program.226 Ovaj aachenski prauzor – posredovan preko Ugarske – svoju domovinu je na{ao u Bosni: pandan ugarskom Stolnom Biogradu bila su ”stolna mista” bosanskih kraljeva (Sutjeska i Jajce).227 Bili su to vanjski pokazatelji dr`avnih atributa. gdje je {tovanje predaka. 40. per definitionem. i postavljenjem njezina prvog biskupa. 295. metropolitanska i krunidbena crkva (Reims)..228 Kada je. Ugarskoj.

Ova – tek u konturama nazna~ena – povijest svete krune ugarske koja je – premda bizantskog porijekla – stekla kultni status i stolje}ima slu`ila za okrunjenje ”najkatoli~kijih kraljeva”.231 U sklopu na{e teme. u Milanu (1355. ipak nije bio usam230 Lukas. a u ~e{kom kraljevstvu nasljedstvom. u Pragu (1347. .) s krunom kraljevstva Arelat. 47. posredno afirmira hipotezu o ulozi Crkve bosanske i njezina poglavara u okrunjenju bosanskih kraljeva i izgradnji koncepcije ”corone regni”. stolje}a i religioznu anarhiju koja je pratila konfesionalnu politiku kralja Ludovika u zemljama svete krune ugarske. jer je ozakonjenje vladavine u Carstvu uslijedilo pomo}u izbora preko knezova izbornika. u Rimu (1355. Jedino se u ovim okolnostima moglo dogoditi da djed Crkve bosanske po svemu sude}i okruni prvog bosanskog kralja i da taj obi~aj na snazi ostane sve do 1461. mo`da najrje~itije pokazuje primjer Karla IV. u: Povijest BiH.) i Aachenu (1349. avignonskog su`anjstva papa i zapadne shizme. Na razini definicije uo~ljiva je stanovita pomaknutost pojmovnih ~injenica.. 1990. i XV. koji je bio okrunjen ~ak {est puta: u Bonnu (1346. Okrunjenje u Arlesu bilo je simboli~ki akt.. kada su – nakon eliminacije Crkve bosanske – u drugoj crkvi i sa drugom krunom – papinski legati okrunili posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Toma{evi}a.. stolje}a iz Bosne u \akovo i afirmacijom tzv.) s rimsko-njema~kom.. ~ija pojava i razvitak stoje u tijesnoj vezi s dislokacijom sjedi{ta katoli~ke biskupije sredinom XIII. stolje}u nisu nastale nikakve dr`avno-pravne konsekvence. Okrunjenje starodrevnom langobardskom krunom u Milanu tradicionalno je prethodilo carskom okrunjenju u Rimu. 108. nacionalnih crkava u vrijeme sloma univerzalne koncepcije Zapadne crkve. Iz ovoga u XIV. nu`no je osvrnuti se jo{ na dva procesa: razdvajanje kompetencija dr`avnih crkava i univerzalnih pretenzija papinstva u europskim dr`avama XIV. podesne za nastanak kulturno-povijesnih mje{avina. ma koliko specifi~an i markantan. 231 Kavka. I.230 Pod kojim su sve modalitetima srednjovjekovni kraljevi primali krune.) s langobardskom.-54. S globalnog stajali{ta. oba slu~aja – i ugarski i bosanski – reflektiraju ”dualisti~ki” karakter ”prelazne europske zone”.) s ~e{kom. koji je trebao nagovijestiti da Sveto Rimsko Carstvo svoja prava na francuski dio Carstva i dalje smatra va`e}im. To }e pokazati da bosanski slu~aj.272 Dubravko Lovrenovi} vom gospodinu episkopu”.) s carskom i u Arlesu (1365. ne{to ~emu bi odgovarao naziv i{~a{ena (zapadna) paradigma.

kralj i parlament kona~no su 1357. Tek 1106. da bi pod kraljem Filipom IV. 1998. 402.) bilo nastavljeno ja~anje monarhije legista isklju~ivanjem sve}enika iz gotovo svih dr`avnih slu`bi (1287. 1955.-1366.). 233 Feine.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377.-1378. Ovaj proces zapo~et je u Francuskoj pod Lujem IX..).-402. istina.) i zapadne shizme (1378. 1351. 1955.-1189. 48. stolje}a engleska je crkva pravno postala zemaljska crkva. U vrijeme avignonskog su`anjstva papa polo`eni su temelji nacionalno-crkvenih ”galikanskih sloboda” proklamirani prvi put (1407. standardi i varijeteti. 273 ljen. 1438. da bi kroz sekularnu politi~ku teoriju o neovisnosti francuskog kralja od pape i cara. 401.)..232 Sli~an se razvitak mo`e pratiti u Engleskoj. postignut je kompromis prema kojemu je kruna imenovala biskupe.-1384. 1955. upravi i oporezovanju francuske Crkve kroz stare odredbe i savez kralja i klera. gdje je kroz odluke Parlamenta (1343. neredovno i oskudno. {to je u su{tini ipak predstavljalo pobjedu krune... s kraljem kao njezinim poglavarom. Lijepim (1285. ~ije centralno pitanje je predstavljalo pravo imenovanja biskupa. Plantageneta (1154.-1408.-1314.-1417.).) antirimski je pokret oja~an. i tijekom XIV. Pla}anje tributa papi. dr`avno-zakonski bili sankcionirani.234 232 Feine. vlastitom pravu biskupa i nadre|enosti generalnog koncila papi. Usp.-49. nego organski dio burnog popri{ta kr{}anske ekumene na kojemu su snagu odmjeravale antagonisti~ke ideje i opre~ni ciljevi. za vrijeme avignonskog su`anjstva (1307. . koji su. u kontekstu europskih crkveno-politi~kih transformacija i sloma ”papinskog sistema”.233 To je samo rezultat stoljetnog trvenja izme|u oltara i trona. 124. kojega je na taj polo`aj postavio upravo kralj. Duffy. ograni~enju papinstva u zakonodavstvu. Za vladavine Henrika II. i 1289. S Wiclifom (1320.1285. Ve} su pari{ki nacionalni koncili (1286. Svetim (1270.) napravljen sna`an otklon u odnosu na dotada{nje financijske i pravne aspiracije papinstva. 234 Morton. Okrunjenje Tvrtka I..) – koncentrirav{i se na pitanje kompetencije kraljevskih i crkvenih sudova – borba je dobila nove forme i naposlijetku rezultirala ubojstvom kenterberijskog nadbiskupa Thomasa Becketa.) stali u obranu tradicionalnog francuskog crkvenog prava o neovisnosti biskupa i sve}enika prema inovacijama rimsko-papinskog prava. ranije birani od kaptola i potvr|eni od pape. i 1353. anulirali.

U situaciji kad ni sveci nisu bili li{eni dileme.. 1950. sudjelovala sva tri rajnska nadbiskupa. Istorija srednjeg veka. husiti su dobili pravo da biraju arhiepiskopa. Ni time. dva pravna sustava. s dvije administracije. D. nego je cijela Crkva. Pra{kih kompaktata – sporazumom izme|u kalikstinaca i kralja Sigismunda nakon poraza taborita kod Lipana 1434. 236 A. koji su europske dr`ave dovele pred tjeskobnu raskrsnicu: da se opredjeljuju.274 Dubravko Lovrenovi} Ovo nadmetanje dobilo je novi zamah kada je po~etkom XIII.) i dogovora izme|u kalikstinaca i Bazelskog sabora (1433.) u vidu tzv. Tako su. nisu bili izbjegnuti potresi poput dvostrukog izbora 1257. dok je metropolitu trierskom ostalo samo pravo sudjelovanja kod posvete (rukopolo`enja) – prema jednoj kasnijoj bilje{ki. Udaljcov – J.. prilike u Crkvi ne samo da se nisu sredile.238 Zavr{etkom avignonskog su`anjstva papa 1378. 55. L. u{la u jo{ dublju krizu i novu povijesnu situaciju s dvojicom papa.. 1052. i 1314. stolje}a.-1434.. 1992. 10. odnosno pravo na autonomiju ~e{ke husitske crkve. 79. izbor vladara kona~no bio ~vrsto utvr|en. Mainza i K³lna. uvo|enjem ve}inskog principa. zapad235 Morton. I. V.. duboko podijeljena oko suparnika na papinsko prijestolje stacioniranih u Avignonu i Rimu.236 I njema~ki je slu~aj imao dugu prethistoriju u vidu borbe za pravo prvog glasa (prima vox) pri izboru i okrunjenju cara.237 Uloga tri njema~ka primasa u izboru vladara sankcionirana je odredbama Saskog ogledala (Sachsenspiegel) dvadesetih godina XIII. pravo intronizacije novog kralja. krvavih husitskih ratova (1421. stolje}a izme|u kralja Johna i pape Inocenta III.. Beograd. 1993. Vajn{tajn. Kosminski – O.): metropolit Mainza zadr`ao je odlu~uju}i utjecaj kod izbora.. Ignoriraju}i kraljevo imenovanje. papa je na ovaj polo`aj postavio Stjepana Langtona i Englesku stavio sub interdictum. U ^e{koj pak – nakon spaljivanja Jana Husa u Konstanzi 1415. 334. A. nadbiskup K³lna bio je nadle`an za krunidbeno pravo.. . 237 Boshof.-81. koja se vodila izme|u nadbiskupa Triera. Nakon toga razvila se izme|u njema~kih episkopa o{tra borba za krunidbeno pravo. pri okrunjenju Otona II. me|utim. Nakon toga ekskomunicirao je kralja i nagovorio vladare Francuske i [kotske da mu objave rat235 – po receptu po kojemu je njegov nasljednik ugarskom kralju sli~an zadatak povjerio u Bosni. da bi tek Zlatnom bulom Karla IV. 238 Krieger. 1955.-11. (7. izbio sukob oko popunjavanja upra`njene stolice kenterberijskog nadbiskupa. koja je odlu~ena tek dekretom pape Leona IX....

. 127.. . 1934.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. 242 Radoni}.-1417.”241 U me|uvremenu su kraljice Marija i Elizabeta (17. 243 Hóman. 240 Malyusz.. odgiralo se okrunjenje prvog bosanskog kralja. 1972. (1378. a 8. {to navodi na zaklju~ak da se ugarski kralj nije suprotstavio ovakovom razvitku doga|aja. u misijskoj epohi konverzija i ”religiozne anarhije” u zemljama ”svete krune” ugarske. Njema~ka. izme|u Tvrtkova okrunjenja i Ludovikove smrti (1377.-132. 131. Bosne. kraljica Marija oslovljavala ga je 16. ali je u rat protiv Turaka pozvao samo Austriju. jedan. koji je pristao uz avignonskog papu Klementa VII.. 1934. podizno trg u Br{taniku – kada su ugarske kraljice izdavale zabrane o trgovini solju na neuobi~ajenim mjestima. 115. Slavonije i Hercegovine (Huma) na oru`je protiv avignonskog pape. vjerojatno s centralnom ulogom djeda Crkve bosanske – poglavara jedne od nacionalnih crkava u dijelu srednjovjekovne Europe koji je gravitirao Rimu. sjeverna i sredi{nja Italija.-1382.-1394.) – Engleska. ^injenica da za punih pet godina. IV. 275 no je kr{}anstvo rascijepljeno na dva me|usobno ekskomunicirana tabora (1378. 1938. Naprotiv. i religioznoj anarhiji u koju je – na239 Duffy. kao ”gospodina kralja Ra{ke. suvremeni izvori ne kazuju ni{ta.-1404. kao ”gospodina kralja Ra{ke i Bosne”. u kojemu se dugo nije znalo tko je pravi generalni ministar odnosno vikar: Esser. ide u prilog izre~enoj ocjeni. V. O podijeljenosti u Franjeva~kom redu.) pozvao je stanovnike Dalmacije. ni pozitivno ni negativno. 1998.-119. a Tvrtko I.240 Okrunjenje Tvrtka I. Rimski papa Bonifacije IX. ^ak ni kasnije – u vrijeme dok je trg u Novom jo{ bio aktivan. 1383. Savoja. Treviso i Veneciju.-126. 118.). Burgundija. U ovom deprimiraju}em kontekstu crkvenih i politi~kih prilika u Zapadnoj crkvi.242 Obja{njenje stava apostolskog kralja prema progla{enju bosanske kraljevine u velikoj se mjeri ogleda kroz njegov tolerantan stav prema {izmaticima koji su naseljavali ”provincije” ugarskog kraljevstva na jednoj243. III.239 Uz to su planule borbe izme|u papinskih pristalica i sukobi za biskupske stolice.-1383. 127..). 1383. 1384.) Dubrov~anima potvrdile ugovore koje su imali sa ”kraljevstvima Ra{ke i Bosne”. Napulj i [kotska – i drugi koji je slijedio rimskog papu Urbana VI. te sredi{nja Europa. (1378. 241 Radoni}. 1990. 407. s ugarske strane ni jednom nije osporena kraljevska titula novog bosanskog Stefana. nije dovo|ena u pitanje njegova kraljevska titula.. O stavu Ludovika I.) – Francuska. 123.. (1389.

dok je za Litvaniju uspostavljena biskupija. a Kalojan se pretvarao da mu je papa dodijelio carsku titulu i zvanje patrijarha za bugarskog arhiepiskopa. Jo{ je knez Boris od pokr{tavanja te`io osnivanju bugarske patrijar{ije neovisne od Franaka. 245 Fu}ak. knez Galicije i Volinije.. koje su od 1364.-409. i kada je poslije ponovno osvojio tron. mnogi su naginjali katoli~anstvu i uniji s Rimom.248 Dakako. 86.. Mnogo kasnije ipak se ponovno pribli`io pravoslavlju i jo{ za Ludovikova `ivota osnovao bugarsku arhiepiskopiju u Vidinu.-1369. nije izostala reakcija nikejskog patrijarha. priznao i Carigrad.246 Nova snaga Rima osjetila se i kod Rusa. 286.276 Dubravko Lovrenovi} kon svih njegovih poku{aja afirmacije katoli~anstva – tada zapao velik dio prostora Jugoisto~ne Europe. ugarska katolkinja Chiara Dobokai.. 408. . 1253. (1971. tako da je Danilo. kada je preslavskog biskupa proglasio bugarskim patrijarhom.247 Iste godine pokr{ten je i okrunjen papinskom krunom dotada{nji veliki litvanski knez Mindowe. vjeran obvezama preuzetim prema Ludoviku. nikad nije uznemiravao svoje podanike katolike koji su pripadali ugarskoj dijecezi u Beogradu. 1991.. @ena cara Stracimira bila je k}i vla{kog vojvode Aleksandra. 1975. u susjedstvu ugarskog severinskog banata. kojega je 927. bio okrunjen krunom koju mu je poslao papa Inocent IV. Zato nije bio sasvim udaljen od unije s Rimskom crkvom. namjeravaju}i s vjerskom pripraviti put politi~koj samostalnosti svoje oblasti. tako da su dodjeljivanjem novih povlastica u raznim stupnjevima – priz- 244 Hóman. napustio rimsku crkvu. sa~injavale podru~je cara Stracimira. 1938. U sjeverozapadnim oblastima. Bugarska je jedan me|u takvim slu~ajevima. odmah nakon pada Carigrada u ^etvrtom kri`arskom ratu. a bugarski se vladar obvezao na lojalnost papi. Inocent III. 247 Obolenski. Rima i Carigrada. 248 Conze. To mu je po{lo za rukom 911. 246 Obolenski. Kada je Ludovik uspostavio bugarski banat (1365. bugarskog kralja Kalojana je okrunio rimski kardinal.)/1991. je podsjetio kako je Boris 870.) osam franjevaca su za malo vi{e od dva mjeseca uspjeli obratiti tre}inu stanovni{tva.245 Nakon petogodi{njih pregovora.244 Ove svojevrsne plime i oseke pravoslavlja i katoli~anstva u Bugarskoj bile su mnogo starijeg datuma.. 1993. 31. 284. na drugoj strani..

Istina.250 Primjer Moldavije nije ni{ta manje upe~atljiv. (1971. epoha misija i konverzija bila je zavr{ena. pobrinuo za duhovne potrebe svojih novih ortodoksnih podanika severinskog banata i u tu svrhu utemeljio severinsku gr~ku arhiepiskopiju. 287. Na zahtjev kralja Ludovika papa Klement VI. staru kumansku biskupiju u Milku. zanemaruju}i ugarski kler. Andrija iz Krakova posve}en je za prvog biskupa u Seretu. Krakova i Bratislave ostvarenje unije s Rimskom crkvom. Rimu saop}io namjeru o obra}enju na katoli~anstvo. koji je naginjao katoli~anstvu i k}er udao za ugarskog palatina Ladislava Oppelnskog. me|utim. koji je tada bio i poljski kralj. a situacija se nije promijenila ni kada je 1372. Pod utjecajem gr~kih prelata vojvoda Lajko prognao je iz zemlje katoli~ke sve}enike transilvanskog biskupa i proglasio se – sigurno uz odgovaraju}i crkveni ceremonijal – vojvodom milo{}u bo`jom.-289. kojoj je ostao privr`en do smrti. . Papa Urban V. ugarsko-vla{kog metropolita. 1938. Njegov sin vojvoda Ladislav izravno je 1370.)/1991. 409. a carigradski patrijarh posvetio je 1359. s rado{}u je primio njegove legate. na ~ije ~elo je carigradski patrijarh 1370.) vra}eni u orbitu bizantskoga pravoslavlja. brinuli su se za brojne ustaljene ugarske i njema~ke kolonije u Moldaviji. nakon {to ga je Ludovik porazio u kaznenoj ekspediciji.) i Rusi (oko 1250. Katoli~ki biskupi u Seretu. Ladislav morao izraziti podani~ku vjernost Ludoviku. i za prvog biskupa odredio augustinca Andriju Németa. Istovremeno se.. tako da ugarska crkva nije vi{e uspjela u afirmaciji na ovom podru~ju.) Bugari (1235. Analog249 Obolenski. vla{ki vojvoda sve~ano i javno je pristao uz katoli~ku vjeru. Tako je biskupija Moldavije uspostavljena pod direktnom jurisdikcijom Svete Stolice.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. da osnuje vla{ku arhiepiskopiju neovisnu od bugarske i srpske crkve. i zamolio biskupa za svoju prijestolnicu u Seretu.. Najkasnije za dvije godine do{li su u Moldaviju franjeva~ki misionari koji su pod vojvodama Drago{em i Szászom radili s dobrim rezultatima. – naveli su vojvodu Aleksandra u Vla{koj. i kao takva od Carigrada je dobila vlastitog metropolita. Ladislavljevi nasljednici bili su {izmatici. 277 navanjem autokefalnih crkava – Srbi (1219. Modlavija (gr~ki: Maurovla{ka) je pripala jurisdikciji ruskog episkopa u Galiciji. 250 Hóman. i mnogo kasnije u Baku. povjeriv{i nadbiskupima Praga. postavio monaha Critopulosa.249 Sli~ni politi~ki razlozi – da se vratimo na vrijeme Tvrtka I. obnovio je 1345. ali je pobuna vojvode Bogdana sve pomutila. Ali.

{to je obuhva}alo Galiciju i Lodomiriju. koja je svoj odraz na{la u svojevrsnoj raspolu}enosti bosanskih vladara i vlastele izme|u katoli~anstva i ”bosanske vjere”. usprkos djelovanju franjevaca. koji je 1374. Ugo~e i Máramarosa. posvetiti za{titi vjere i Crkve tako|er u svom ruskom vojvodstvu.278 Dubravko Lovrenovi} na je situacija bila za katoli~ke biskupije ugarske Vla{ke (Havaselve) i severinskog banata utemeljene 1381. 1938.. za razliku od vazalnih provincija. me|utim. sve ugarske Vlahe i Rutene pot~inio je jurisdikciji katoli~kih biskupa. ponajprije zahvaljuju}i opoziciji visokog ugarskog klera. 410.. Ludovik se dr`ao beskompromisno. Ali motiv unije s Rimskom crkvom uvijek je propadao zbog otpora ortodoksnog sve}enstva i ve}eg dijela stanovni{tva. uglavnom talijanskih monaha koji su lako nau~ili vla{ki jezik i propovijedali me|u narodom. koja bi bila pot~injena ugarskom dvoru a neovisna od ruske biskupije Galicije i vla{kih biskupija Moldavije i ugarske Vla{ke. stolje}u kolonizirani u `upanijama Máramaros. nakon dvije decenije propao je. istovremeno je zapo~ela sistematska akcija obra}enja ugarskih Vlaha i Rutena. 252 Hóman. Ovaj eksurs pru`a prvorazredan komparativni materijal za izu~avanje konfesionalnih odnosa u Bosni. htio osnovati katoli~ku biskupiju za Vlahe u Ugarskoj. odnosno ve} ustaljenih stanovnika ortodoksne vjere. stolje}a poku{ao je kralj Danijel obratiti na katoli~anstvo Ruse iz Galicije. kada je poslije Galicija podlo`ena Poljskoj. Ne treba zaboraviti da su ortodoksni. morao se Ludovik I. ni{ta se vi{e nije protivilo konverziji. U tom pitanju..253 Paralelno s turskim napredovanjem na Balkanu pove}ana je imigracija vla{kih elemenata u Ugarsku ~ime je znatno porastao broj Vlaha. u XIV. primljeni u aristokraciju pod Ludovikom I. zatra`ili su od Carigrada opata (igumana) za ma251 Hóman.252 U tijesnom odnosu s poku{ajima obra}enja naroda ugarske Vla{ke i Moldavije.-411. Uz odobrenje pape osnovao je Ludovik u Galiciji jednu nadbiskupiju i vi{e biskupija.251 Zaposjednuv{i poljski tron. – premda katolici. odnosno za razumijevanje situacije stvorene afirmacijom Crkve bosanske. Tako se rodila ideja o osnivanju Gr~ke crkve u Ugarskoj. ne `ele}i tolerirati prisutnost {izmati~kih sve}enika na teritoriji katoli~ke Ugarske.-412. 410. Projekt unije. 253 Hóman. Sredinom XIII. 1938. tako|er i Ruteni. . @upani Szatmára. i. 1938.-1382. sa zadatkom obra}enja stanovni{tva i ustroja Katoli~ke ruske crkve. 411. bez obzira na podr{ku pape Grgura XI. Balk i Drág – potomci vla{kog kneza a preci Drágfija. Bereg i Ung.

drugi bazilijanski manastir posve}en sv. u koju su u{li bugarski car Stracimir. imenovao igumana Pachonija kao svog egzarha tj. I ugarski. 256 Stojanovi}. pak. 413. sve dok se u te{kim politi~kim okolnostima nakon pada Smedereva 20. Upravo u godini Tvrtkove krunidbe – u prolje}e 1377.. u blizini Munká~a. 434. U Ugarskoj je. {to potvr|uje intitulacija djeda Crkve bosanske iz 1404. – izvojevao je Ludovik zna~ajnu pobjedu nad turskim sultanom Muratom i ”po254 Hóman. stolje}a napustio Bosnu i pre{ao u \akovo. Patrijarh Antonije s rado{}u je primio njihov zahtjev i ponudu. jedan je vladar ovaj ”vru}i krompir” u ruke predavao drugom. pravi.. 403.. stavio manastir pod neposrednu jurisdikciju.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. a krivi je ve} sredinom XIII. zna~i. podijeliv{i mu biskupsku ovlast nad Vlasima u nekoliko ugarskih oblasti podre|enih K³rtvélyesu. odnosno ”igumanu bazilijanskog mile{evskog manastira”. 1938. Kotromani}a. vla{ki vojvoda Radul i srpski knez Lazar257. Nikoli.. 412. 279 nastir K³rtvélyes kojeg su 1391. koji je vremenom trebao postati sjedi{tem gr~ke biskupije u Munká~u.. pridr`av{i za sebe i svoje potomke pravo njegova imenovanja u budu}nosti. kralj Toma{ nije odlu~io da ga ”baci”. vikara. ba{tinili u Máramarosu. opskrbljenoj biskupskim (episkopskim) kompetencijama.: ”pravi gospodin episkop Crkve bosanske. VI.254 Malo zatim. 257 Hóman. postojanje sli~ne Crkve legalizirano. 1938. i osna`iti hipotezu o njegovoj ulozi u intronizaciji Tvrtka I. 1929.255 * * * Vrijedno je s ovog se mjesta vratiti na Orbinijev iskaz o ”mile{evskom mitropolitu” i Farlatijev navod o ”mitropolitu”. litvanski knez Teodor Koriatovi} osnovao je na planini Csernek.-413.. u Bosni. . – nakon turske ekspedicije u dolini Morave – kao njezin za~etnik stao na ~elo antiturske koalicije na Balkanu.. naime. slu~aj upu}uje na to da se radilo o jednoj autokefalnoj crkvi ortodoksne forme. 1459. me|utim. izlo`en optu`bama da je utvrdu predao Turcima. 255 Hóman.”256 On je. Cijeli problem dodatno biva osvijetljen kroz ~injenicu da je Tvrtko I. i da ugarski kralj zbog njegova okrunjenja nije imao ra~una dovoditi u pitanje vlastitu antitursku kampanju. 1938.

Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis. . koji je u crkveno-politi~ki podijeljenoj Europi pristao uz rimskog papu.. U svemu tome. Listine o odno{ajih izme|u Ju`noga Slavenstva i Mleta~ke Republike. Zagreb. Listine. LJUBI]. kako je istaknuto. 1979. pokrenuta je akcija u cilju Sigismundova okrunjenja bosanskom krunom. name}e se pitanje: za{to ugarski kralj. IV. X. me|utim. 1892. energi~nom akcijom u Hrvatskoj i Dalmaciji ispod suverenitata svete krune otrgnuo znatna podru~ja. k}i bana Stjepana II. lipnja informirao svoje saveznike. 1834/1844. X. Budae. FEJER. ali i novi smjer politike prema Veneciji i Napulju. GELCICH – L. 1979. E. IZVORI G. 404. konstitucionalno-biskupske koncilijarne teorije. 1887. VIII. 1887. kada }e kao izravan odjek novih crkvenih smjernica biti osnovana Srebreni~ko-viso~ka biskupija. nije ni{ta poduzeo da bi anulirao rezultat Tvrtkova ”mile{evskog” okrunjenja. Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752. nakon {to je Tvrtko I. Turci ozbiljno zaprijetili Ugarskoj i Bosni. II.. Split. 258 Hóman. IV. Budapest. Novi zapleti u Bosni }e nastati s pobjedom tzv. LUCI]. X/6. naime. 1892. [. 1874/1886/1891.258 Tvrtkove trupe nisu sudjelovale u ovom poduhvatu ugarskog kralja. Mo`da je na takvo njegovo dr`anje odre|eni utjecaj izvr{ila supruga kraljica Elizabeta. VIII. i sve je rje{avano diplomatskim sredstvima. X/6. Kralj Ludovik. THALLÓCZY. X/2. Zagrabiae. u to vrijeme bosanski ban kovao je planove o vlastitom okrunjenju. I. Ovaj put. u Bosni nije osnovao neku biskupiju? Kada je na ugarsko prijestolje zasjeo Sigismund Luksembur{ki. FERMEND@IN. ^akavski sabor. 1938. Diplomatiarium relationum reipublicae Ragusanae cum regno Hungariae. ma~evi su ostali u koricima.280 Dubravko Lovrenovi} ganskim bugarskim kraljem” [i{manom. J.-405. Codex diplomaticus. Povijesna svjedo~anstva o Trogiru. X/2. za razliku od drugih ”ugarskih” provincija gdje je to u pravilu radio. o ~emu je 20. i ta }e se okolnost presudno odraziti na sadr`aj njihovih odnosa. talijansku porodicu Carrara. Tada su.

I-II. Veselin Masle{a. Viennae. 1837. I Prethistorija. LITERATURA P. XVIII. Ragusii. 1968. Nova serija (Arheologija). Beograd. Glasnik Zemaljskog muzeja (A). I. Neka pitanja bosanske heraldike. Zagreb. . 1984. Zagreb. STOJANOVI]. XVII.. [I[I]. F. 1858. knj. Citta di Vaticano. Pii II commentarii rerum memorabilium que temporibus suis contingerunt (ed. 1867. Nekoliko isprava iz po~etka XV stolje}a. Djela Akademije nauka i umjetnosti BiH. XVII. 1934. Sarajevo. AN\ELI].PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. 1964. L. ORBINI. 1837. 39. XXXIV/1979. Dubrova~ka akta i povelje. SMI^IKLAS. 1858. XIX.. M®nchen-Leipzig. Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. Sarajevo. Serviae ac Bulgariae. XX. G. LJ. Pe~at humskoga kneza Miroslava. 1980. XVIII. 129-310. Istra`ivanja o postanku bosanske banovine sa naro~itim obzirom na povelje kormendskog arkiva. Rad JAZU. Prilozi za zbirku srbskih i bosanskih listina. Codex diplomaticus regni Croatiae. Odjeljenje dru{tvenih nauka.. J. Sarajevo. Bosnae. NS. Kraljevstvo Slovena. 1867. Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae. tum Valachiae. 1906. cum regno Hungariae nexu. Nova serija (Arheologija). 1914. 1965. Codex diplomaticus. T. 38. Beograd. Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milama (Arnautovi}ima) kod Visokog. Starine. 157-172. Bobovac i Kraljeva Sutjeska. 1906. PII II COMMENTARII. 124-164. Stare srpske povelje i pisma I/1. 1914. Glasnik Zemaljskog muzeja. u: Visoko i okolina kroz historiju. Visoko.. Glasnik Zemaljskog muzeja. Zagreb. Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine. Srpska knji`evna zadruga. I-II. Dalmatiae et Slavoniae. 281 F. F. THALLÓCZY. 401-444. Sarajevo. RADONI]. 1934. I/1. Commentarii historici de Bosniae. PRAY. 1929. 1973. 277-280. Glasnik Zemaljskog muzeja. 1938. Sarajevo. 1968.. 1938. RA^KI. M. Budae. stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stolje}u. Adriano van Beck). 1981/1990. antika i srednji vijek. Moldaviae ac Besarabiae.. MIKLOSICH. Beograd-Sremski Karlovci. 1984. 1929. Sarajevo. 183-247.. 1970.

Akademija nauka i umjetnosti BiH. knj. 1964. K³nigtum und Stande in Ungarn im 14. BOGYAY. Dru{tvo i privreda srednjovjekovne bosanske dr`ave. Dvor i kultura u srednjovekovnoj bosanskoj dr`avi. \. Srpska akademija nauka i umetnosti. Ostmitteleuropa. knj. Sarajevo. 1989. 1981. u: Bosna i Hercegovina u tokovima istorijskih i kulturnih kretanja u jugoisto~noj Evropi. knj. Odeljenje dru{tvenih nauka. Hrsg. 1975/76.. 1978. u: Prilozi za istoriju BiH. Dini}a. Posebna izdanja. M®nchen. Srpska knji`evna zadruga. Istorija srednjovjekovne bosanske dr`ave. Jahr¾hundert. Knjiga 22. in: Ungarn-Jahrbuch. 1993. Wiesbaden. V. S. u: Istorija srpskog naroda. 1988. und 11. 1958. ]IRKOVI]. Knjiga 17.. M. Jahrhundert. Ideja i stvarnost carevanja. 1978. E. 1993. Tausend Jahre Stephanskrone. K³nigtum und K³nigsherschaft im 10. Progla{enje Bosne kraljevinom 1377. Mile{eva i Bosna. M®nchen. FÜGEDI. Knjiga LXXIX.-16. M. 11-12. Von der Sp¾tantike bis zum 18. 343-371.. godine. Beograd. Feudalno dru{tvo. BASLER. Sugubi venac (Prilog istoriji kraljevstva u Bosni). J. 81-167. Nau~ni skupovi Srpske akademije nauka i umetnosti. BOSHOF. BAK. T.. Zagreb. CONZE. Kralj Tvrtko I Kotromani}. Diplomatska slu`ba u srednjovjekovnoj Bosni. 137-143. Odjeljenje dru{tvenih nauka. von M. VIII (Spomenica M. 9. Ungarns Heilige Krone. VI. Odeljenje istorijskih nauka. 1973. I. Beograd. 1972. K. Bosanska crkva u bosanskoj dr`avi. 1964. Sarajevo. BABI]. BENDA – E. Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu. Sarajevo. Posebna izdanja. . Beograd. XXXVIII. 1925. 61-69. ]OROVI]. Beograd. u: Mile{eva u istoriji srpskog naroda. Naprijed. M®nchen. Jahrhundert. knj. BLAGOJEVI]. Budapest. Prilozi Instituta za istoriju.. 6. Srpska knji`evna zadruga. Dru{tveni i istorijski spisi. Hellman. Beograd. 49-61. 1964.282 Dubravko Lovrenovi} A. u: Iz istorije srednjovjekovne Bosne. Posebna izdanja Srpske kraljevske akademije. Quellen und Studein zur Geschichte des Óstlichen Europa. Sarajevo. Zemaljski muzej. 207-235.M. I. Herceg Stefan Vuk~i}-Kosa~a i njegovo doba. 376. Posebna izdanja.. I). Knjiga LVI. BLOCH. W. Beograd. 1978.

236.M. Wiesbaden. FU]AK. ENGEL.. 1998. CXLVII. FESSLER. 85. Die Probleme der ungarischen K³nigskrone. H. Historija Bosne. 41-54/1955. FERJAN^I]. Geschichte von Ungarn (1301. grba i biskupije. Despoti u Vizantiji i ju`noslovenskim zemljama. CXLVII. Sarajevo. 1972. DUFFY. DINI]. 3. Festschrift f®r Michael de Ferdinandy zum sechzigsten Geburstag. okt. Drugi razred. 41-64. Beograd. S.. Istorijski ~asopis. knj. Sarajevo. II Leipzig. J. Glas Srpske kraljevske akademije.G.C. Drugi razred. GREXA.). 1975. I. 283 Teritorijalni razvoj bosanske dr`ave u srednjem veku. II-III. Odeljenje dru{tvenih nauka.A. J. . 1932. 1955. Povijest papa. 133-145. Beograd.E. 1972.D@AJA. 1985. in: J. B. Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune. 1834. Juki}. I Die Katolische Kirche. Farkas (Ed. K. M. Beograd. Corona regni Poloniae au XIV-e s.-1457. Knjiga CCCXXXVI. Ueberliferung und Auftrag. Beograd. Istorijski glasnik. Kr{}anska sada{njost. DABROWSKI. 1972. 149-157.). Pregled povijesti franjeva~kog reda. Bulletin de l’Academie Polonaise des Sciences et des Lettres. Oko velikog bosanskog zlatnika. Srpska akedmija nauka i umetnosti. II.. ^REMO[NIK. Weimar. Vizantolo{ki institut. Sveci i gre{nici. Zagreb. 105-199. 15. Franjeva~ka teologija. 75. 1960. Geschichte des ungarischen Reichs. Sarajevo. 1935. Posebni otisak iz Glasnika Zemaljskog muzeja. 3-4. Srpska akademija nauka i umetnosti. E. 1949/50. 1955. Glas Srpske kraljevske akademije. O krunisanju Tvrtka I za kralja. J. Posebna izdanja. [est stolje}a hrvatskoga lekcionara u sklopu jedanaest stolje}a hrvatskoga glagolja{tva. Wien. Knjiga 8.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. 1940. G. J. 1953. ESSER.. Dr`avni sabor srednjovekovne Bosne. Classe de Philologie – Classe d’Histoire et de Philosophie. Kirchliche Rechtgeschichte. Beograd. Bosanske i humske povelje srednjeg veka. Posebna izdanja. 81-102. Beograd. Beograd. Otokar Ker{ovani. Rijeka. 7. 5. FEINE. 400-427. 1955. 1869. 1952. Veliki bosanski zlatnik. I.

Knjiga LXXVII. 1977. 373-384. Roma. F. Poviest Hrvata.. 231-237. Stuttgart. 1989. M®nchen. KRIEGER. 1990. J. Gli Angioini di Napoli in Ungheria 1290-1403. KNE@EVI].F. 1906. Kulturgeschichte des Abendlandes. Ungarische Jahrb®cher. J. 1923. KLOCKE. Matica hrvatska. Svjetlost. Dobri pastir. 1938. XV/1. 1972. Der Aufstieg des Hauses Habsburg. Srpska kraljevska akademija. Dubrovnik. Studia Slavica Academiae Scientiarum Hungaricae. D®sseldorfWien-New York. Berlin-Leipzig. Zagreb. Heidelberg. 1884. K. K³nig Stephan I. C. 1930. Die Frage des bosnischen K³nigtums von Nikolaus Ujlaky. KOSTREN^I]. Nikole. A. Sarajevo. V. H. HUBER. der Hheilige. IV/3-4. B. Vom Jahr 1000 bis 1350. Knjiga 31. Ludwig I. I. bis 14. HATTENHAUER. Breslau. HERM. LÖVAG. Die Gr®ndung des ungarischen Staates. II-III. Posebna izdanja. KAVKA. Zagreb. II. XXVI. g. K. M®nchen. Politi~ki polo`aj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. K³nig. F. Dru{tveni i istoriski spisi. Grafi~ki zavod Hrvatske. 1980. Die ungarischen Kr³nungsinsignien. KUJUND@I]. KLAI]. 1884. KUBINYI. 1851. 1935.). Fides publica (javna vera) u pravnoj istoriji Srba i Hrvata do kraja XV veka. 1958.F. . Beograd. Beograd. Sarajevo.284 Dubravko Lovrenovi} H. Sarajevo. Zur Frage des Patronatsrechts der ungarischen K³nige vom 10. 1989. Reich und Reichsreform im Sp¾tmittelalter. Srednjovjekovna Bosna. Kraljevsko Visoko i samostan sv. JIRE^EK. Poviest Bosne do propasti kraljevstva. Kratka povjest kralja bosanskih. JUKI]. Jahrhundert.F. Zagreb. KLAI]. M®ller Juristischer Verlag. HÓMAN. Istorija Srba. E. KOVACS – Z. Zemljopis i poviestnica Bosne. 1990. 1976. 64-66. IX/1. Wien. N. JELENI]. 1992. G. A. HERR. 1992. Budapest. A. M. 1941. godine. Am Hofe Karls IV. von Ungarn und die ungarischen vasallenl¾nder. Europ¾ische Rechtsgeschichte. Budapest. Tvrtkova krunidba 1377..

I. 37-93. Prosveta. 1935. Bosna i sabor u Mantovi (1459. Utjecaj Ugarske na odnos Crkve i dr`ave u srednjovjekovnoj Bosni.a. D.. PEROJEVI]. Bosna franciscana. R. (1971)/1991. OSTROGORSKI. Napredak. Sarajevo. E. u: Povijest Bosne i Hercegovine. Budapest. M. Sarajevo. Budapest. Prosveta. K. G. Franjeva~ka Bosna. 1970. OBOLENSKI. Kraj srpskog carstva. 1991. Etni~ka povijest Bosne i Hercegovine. CLXIV. MALYUSZ. Abriss der Kulturgeschichte Ungarns. MATL. 84. MAJKOV.. s. 1959. A. 1955. Veselin Masle{a. Kaiser Friedrich III. 1990. u: O shvatanjima i verovanjima Vizantinaca. Istorija Vizantije. 1997. . Beograd. I.. Istorija srpskog naroda (drugo izdanje). 101-111. B. Prosveta-Srpska knji`evna zadruga. 1991. Sarajevo. 1989. 1994. Beogradski izdava~kografi~ki zavod. MANDI]. 1994. Beograd. Beograd. Bogumilska crkva bosanskih krstjana. NEHRING. Chicago. Vizantijski Komonvelt. LOVRENOVI]. NILEVI]. Beograd. MIHALJ^I]. godine. J. PAND@I]. B.. Das Slaventum zwischen Westen und Osten. Sarajevo. Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove Pe}ke patrijar{ije 1557. dru{tvene i istoriske nauke. 1967. 1962.). Beograd. Veselin Masle{a. Odnos crkve i dr`ave u Vizantiji.-1460. 1990. Bosna franciscana. 18. Versuch einer Synthese.. Glas Srpske kraljevske akademije. 8. Budapest. 1989. D. Sarajevo.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. u: Povijest Bosne i Hercegovine. Bosansko srednjovjekovlje u svjetlu kristijanizacije vladarske ideologije. Napredak. Beograd. Avtokrator i samodr`ac. 10. Istorija Engleske. NEMESKÜRTY. 1968. M®nchen. 97-187. 156-193. A. 1876.L. Hrvatski povijesni institut. MORTON.. 285 D. LUKAS. Samobor. Rim. Sarajevo. Kaiser Sigismund in Ungarn 1387 – 1437. und das Reich. Filosofsko-filolo{ke. Studia Historica Academiae Scientarum Hungaricae. Matthias Corvinus. 1969. Das Konstanzer Konzil und das k³nigliche Patronatsrecht in Ungarn. Rim. I. F. Drugi razred. Sedam stolje}a bosanskih franjevaca. Klagenfurt.

5.286 Dubravko Lovrenovi} L. 64-92. CI. Savremenik. Hiersemann Verlag. 1949. Ne{to o Bosni Dabarskoj i Dabrobosanskoj episkopiji i o srpskim manastirima u Bosni. [IDAK. Sarajevo. 769-791. 1953. G. Godi{njica Nikole ^upi}a. 1. 1890. Studije o srpskoj diplomatici II. Novci bosanskih banova i kraljeva. Festschrift f®r Michael de Ferdinandy zum sechzigsten Geburstag. Sarajevo. Sarajevo. 1948. 1975. 1991. SEY – I. 79-105. M. 127-169. Banovanje Tvrtka bana 1353 – 1377. STADTMÜLLER. 56.. A. STANOJEVI]. J. Rad JAZU. PETROVI]. 1956. god. Ungarns Balkan-Politik im zw³lften und dreizehnten Jahrhundert. SCHIMEK. Pojam dr`ave u srednjovekovnoj Srbiji.). u: Povijest Bosne i Hercegovine. XLIII. Godi{njica Nikole ^upi}a. GEDAI. I. Beograd. VI. Stari grb bosanski. I. knj. XCII. 237-291. Farkas (Ed. CLXIII. Istorisko-pravni zbornik. Odeljenje dru{tvenih nauka. II. Obred krunisanja bosanskoga kralja Tvrtka I. I. in: J. P. N. PIRENNE. Stuttgart.. XXVII. Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualisti~ki pokret u srednjem vijeku.G. 225-240. 1972. Glasnik Zemaljskog muzeja. 56. Ueberliferung und Auftrag. Posebna izdanja. 1787. 1-56. Wien. . 240-261. 1933. RA^KI. Dobri pastir. SCHRAMM. 1894. M®nzen und Medaillen. Zagreb. F. rujan 1938.. Herrschaptszeichen und Staatsymbolik. Beitr¾ge zu ihrer Geschichte vom dritten bis zum sechzehnten Jahrhundert. Sarajevo. Beograd. Kultura. Okt. Kr{}ani bosanske crkve (kr’stiani cr’kve bos’nske). Wiesbaden. Drugi razred. knj. Stevan Prvoven~ani. Beograd.B. Povijest Evrope od seobe naroda do XVI stolje}a. Glas Srpske kraljevske akademije. Beograd. 1943. Pravoslavni Istok i “Crkva bosanska”. 1878.. Godi{njica Nikole ^upi}a. Sarajevo. Beograd. Intitulacija. Glasnik Zemaljskog muzeja. 110-209. F. XLII. Budapest. E. RUVARAC. H. Srpska kraljevska akademija. Zagreb. 1954. S. 603-613. [ANJEK. Politische Geschichte des K³nigreichs Bosnien und Rama vom Jahre 867 bis 1741. 1973. Kr{}anska sada{njost. RADOJ^I]. 9.. 1913. SOLOVJEV. 1934. RENGJEO/REN\EO. Napredak. 1972. Vlasteoske povelje bosanskih vladara. K. I. Zagreb.

1980. Lateinische Herrschertitel im neunten und zehnten Jahrhundert. L.-1415. Institut za istoriju. Belser Verlag. C. Okt. 1981. Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und der Herzegovina. II. M. 1992. Wien-K³ln-Graz. von H. P. Festschrift f®r Michael de Ferdinandy zum sechzigsten Geburstag. THALLÓCZY. Lateinische Herrscher und F®rstentitel im neunten und zehnten Jahrhundert. Pregled povijesti hrvatskoga naroda.G. Herzog Hrvoja und sein Wappen. 1902. Liber. Matica hrvatska. VON VOLBORTH. Farkas (Ed. Intitulatio. 647-667. Vojvoda Hrvoje Vuk~i} Hrvatini} i njegovo doba (1350.. 1975. Wien. Heraldik. II. in: J. 1916. Sarajevo. Zagreb. 2-18. Civitas Vrhbosna. 1973. 1972. in: Mitteilungen des Instituts f®r Österreichische Geschichtsforschung. WOLFRAM. 1975. 5. Wiesbaden. Wolfram. Zagreb. Zagreb. Povijest (banovine.A. Zagreb. H. 1972. Tvrtko II Tvrtkovi}. 287 u: Studije o “Crkvi bosanskoj” i bogumilstvu. 1971. . 434-451. F. u: Iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine.) Ueberliferung und Auftrag. [I[I].. Sarajevo. Eine Einf®rung in die Welt der Wappen. Das “Arciregnum Hungaricum” und seine Wappensymbolik in der Ideenwelt des Mittelaltiers. 1894. XXIV.PROGLA[ENJE BOSNE KRALJEVSTVOM 1377. VEGO. Svjetlost. B. Hrsg. @IVKOVI]. Zagreb. Heraldika. grada i varo{i) Jajca. Stuttgart-Z®rich. ZMAJI]. SZABOLCS DE VAJAY. Matica hrvatska.).