You are on page 1of 1

Uvod

Stalnim razvojem računala, svakodnevno se povećava količina podataka kojom se rukuje, te se pojavila potreba za njihovom pohranom, jednostavnim prijenosom podataka te arhiviranjem. Sve to je trebalo osigurati od oštećenja koje može prouzročiti nestanak energije ili kvar računala. Bilo koji sustav pohrane podataka bi trebao zadovoljavati osnovne zahtjeve: - trajnost - da podaci budu nepromijenjeni i neoštećeni, bez energetskog izvora - jednostavnost - da je medij jednostavan za rukovanje - kompaktnost - da je medij što manjih dimenzija - brzina - da se podaci učitavaju brzo - cijena - da cijeli sustav (pogonski mehanizam i medij) bude jeftin Isprva, za tu namjenu je služio papir u obliku listova, vrpca i kartica, na kojima bi se nizom rupica zapisivali podaci, no iako je ispunjavao zahtjeve u početku, razvojem tehnologije, istiskuju ga druge tehnologije. Danas, gotovo sve zahtjeve ispunjavaju dvije tehnologije, magnetska i optička. Magnetski medij, za spremanje podataka, koristi se svojstvima magnetskih tvari, te u njih ubrajamo: magnetske vrpce, bubnjeve, kartice i diskove (diskete i čvrste diskove). Optička tehnologija, tehnologija s najvećom perspektivom, koja se i danas intenzivno razvija, temelji se na fizikalnim svojstvima svjetlosti. Kao izvor svjetlosti pri upisivanju i čitanju podataka kod optičkih diskova rabi se laser. On ima mogućnost stvaranja vrlo uskog snopa svjetlosti i time stvaranja relativno velike energije na maloj površini. Od svih sustava za pohranu velike količine podataka, optički diskovi imaju najveću gustoću pohrane (broj koji govori o tome koliko se bitova može pohraniti po jedinici površine) i 20 puta je veća od gustoće podataka magnetskog diska. Od tehnologija za pohranu podataka, koje su u razvoju, odnosno, polako krče svoj put ka tržištu, to su Flash Memorija (danas već vrlo često korištena), Blu-Ray diskovi, koji su još u razvitku, digitalni papir i sl.