16. Socijalna psihologija Socijalna psihologija bavi se proučavanjem prirode i uzroka ljudskog ponašanja, te mentalnih procesa u socijalnim situacijama.

Stavovi Stavovi su ponašajne i kognitivne sklonosti koje se izražavaju u procjenama određenih ljudi, mjesta ili stvari, a koje uključuju neki stupanj naklonosti ili nenaklonosti. Kada smo u prilici raditi ono što želimo, naše je ponašanje najčešće u skladus našim stavovima. U skladu sa S.-P problemom, povezanost stavova s ponašanjem nije baš velika. Stavovi se mogu steći kondicioniranjem, promatranjem drugih i kognitivnom procjenom. Na stavove prema nacionalnim skupinama može djelovati povezivanje s pozitivnim ili negativnim oznakama. Roditelji često potkrepljuju svoju djecu kad rade ili kažu nešto što je u skladu s roditeljskim stavovima. Rani stavovi služe kao kognitivna sidra. O svojim kasnijim stajalištima sudimo na temelju toga koliko se razlikuju od naših prvobitnih stajališta. Petty i Cacioppo nude model vjerovatne elaboracije, koji tumači procese kojima ljudi propituju informacije u persuazivnim porukama. Prema njihovom stajalištu, postoje centralni i periferni načini poticanja ljudi na promjenu stavova. To znači da postoje dva načina reagiranja na, ili razrade persuazivnih poruka. Središnji put smatra razradu i moguće promjene stavova posljedicom brižljivog razmatranja argumenata i podataka. Periferni put uključuje razradu objekata stavova, povezivanjem s pozitivnim ili negativnim znakovima. Ponovljene propagandne poruke dovode do bolje prodaje nego poruke dane samo jednom. Dvostrani argumenti, u kojima onaj koji ih nudi navodi argmente suprotne strane kako bi ih odbacio, mogu biti posebno korisni kada slušateljstvo nije sigurno u svoje stajalište. Ljudi više reagiraju na emocionalne poruke nego na strogo činjenične prezentacije, naročito kada to djelovanje na emocije nudi konkretne savjete za izbjegavanje negativnih posljedica. Slušatelji su skloniji vjerovati argumentima koji izgledaju suprotni s osobnim interesom onog koji ih prezentira. Persuazivne, uvjerljive osobe najčešće su stručne, ulijevaju povjerenje, privlačne ili slične slušateljima. Ljudi selektivno izbjegavaju ili se izlažu pošiljaocima poruka. Ljudi koje je lahko uvjeriti često pokazuju nisko samopoštovanje i visoku

te sklonost da se društveni svijet dijeli na ''mi'' i ''oni''. Zbog postojanja pristranosti u korist skloni smo vlastiti uspjeh pripisati unutarnjim. dispozicijskim faktorima. Nemogućnost ostvarivanja nekih privilegija naziva se diskriminacija. autoritarno društvo u kojem članovi manjina služe kao žrtveni janjci. Učinak novih dojmova omogućen je nestajanjem sjećanja.socijalno učenje od roditelja.socijalnu anksioznost. a neuspjeh situacijskim faktorima.ostali izvori mogu uključivati socijalni i ekonomski sukob. Kada donosimo situacijske atribucije. tumačimo ponašanje drugih ljudi okolnostima ili o vanjskim silama.svježih informacija. Stereotip je učvršćena. Već u ranoj životnoj dobi djeca nauče prepoznavati govor tijela. U klasičnom eksperimentu koji se bavio učinkom prvih dojmova Luchins je tražio od sudionika da čitaju priče o ''Jimu''. konvencionalna zamisao o nekoj skupini koja nas može potaknuti da o članovima te skupine. što omogućuje djelovanje novih. skloni su stati jedan uz drugoga i dodirivati . Osnovna atribucijska pogreška je sklonost da se suviše velik dio tuđeg ponašanja pripiše dipozicijskim faktorima. Sociijalna percepcija Psihologija socijalne percepcije bavi se našom percepcijom drugih ljudi. Predrasuda je stav prema nekoj skupini. Druge ljude često percipiramo na temelju prvog dojma. imamo određene pretpostavke. Izvori predrasuda uključuju različitost stavova. Ljudi koji međusobno gaje pozitivne osjećaje. što je primjer učinka prvih dojmova.koje nismo nikada sreli ni upoznali. Takvi su ljudi također jako zabrinuti zbog toga što bi onaj koji ih u nešto uvjerava mogao misliti o njima ako mu ne povjeruju. Naše zaključivanje o motivima i osobinama drugih ljudi na temelju opažanja njihovog ponašanja zove se atrubicijski proces. Atribucijski proces pod utjecajem je određenih pristranosti.kao što su njihove odluke i osobine ličnosti. U skladu s tehnikom ''otvaranja vrata''.ljudi su skloniji pristati na veće ustupke nakon što su već pristali na manje. a naše vlastito ponašanje vanjskim. dispozicijskim faktorima.skloni smo tuđe ponašanje pripisati unutarnjim. U skladu s djelovanjem odnosa vršilac radnje-prpmatrač. Skloni smo ppretpostaviti da osobe koje ne pripadaju našoj grupi imaju stavove koji se razlikuju od naših. Kada donosimo dispozicijske atribucije.mi ponašanje drugih ljudi pripisujemo unutarnjim faktorima. situacijskim faktorima.

se. Više nas privlače ljudi čiji su stavovi slični našima. Više nas privlače zgodni ljudi. Interpersonalno privlačenje U socijalnoj je psihologiji privlačenje definirano kao stav sviđanja (pozitivno privlačenje) ili nesviđanje (negativno privlačenje). Konformnosti su sklonije žene. kao što su to pokazala istraživanja Stanleya Milgrama. U našoj kulturi i žene i muškarci smatraju privlačnom vitkost. Čini se da su poslušnosti u Milgramovim istraživanjima pridonijeli ovi faktori: osobna povijest socijalizacije sudionika. vole muškarce koji su vitkiji. Ljudi doživljaju sve veći pritisak da se konformiraju s grupnim normama i mišljenjem kako se broj članova grupe povećava do osam ljudi. Socijlni utjecaji Većina ljudi sklona je pokoriti se zahtjevima autoritativnih osoba. U odnosu na zamišljeni muški ideal. Skloni smo pretpostaviti da su privlačni ljudi više talentirani i manje skloni kriminalnom ponašanju. Čini se da je ta sklonost traženja nekog ko je približno istog stepena privlačnosti uglavnom motivirana strahom od odbijanja. Iste ljude doživljavamo kao više privlačne kad se smiješe. Konformnost se smanjuje ako je prisutna barem jedna osoba koja dijeli naše manjinsko mišljenje. te ako dobro poznajemo zadatak. Uporno gledanje u oči može biti znak naklonosti. Ustvari muškarci više vole kad su žene malo punašnije. nedostupnost vrijednosti i prisutnost odbojnika koji su odvajali ''učitelje'' od njihovih žrtava. U Aschovim istraživanjima konformnosti pod grupnim pritiskom. Žene više nego što to muškarci misle. a tjelesna visina cijeni se kod muškaraca. nedostatak socijalne usporedbe. Buljenje je odbojno i izazivčko. U skladu s hipotezom uparivanja. žene same sebe općenito vide debljima. tehnika ''otvaranja vrata''. ali tzv. Žene su više od muškaraca sklone dodirivati druge ljude. skloni smo tražiti partnere koji su nam slični po privlačnosti. Grupno ponašanje . čak i kad su ti zahtjevi nemoralni. 75 % sudionika složilo se barem jednom s netačnim sudom većine. percepcija eksperimentatora kao legitimno autoritativne osobe.

Latane i drugi istraživači utvrdili su da se uspješnost na nekom zadatku može smanjiti kada smo samo anonimni članovi neke grupe. koje upravljaju procesom donošenjem grupnih odluka. Taj se fenomen naziva socijalno zabušavanje. Percepcija vanjske prijetnje povećava grupnu koheziju. Kad se primjenjuje pravilo prve promjene grupa prihvata odluku koja odražava prvu promjenu u mišljenju koju je izrazio bilo koji član grupe. Zajone smatra da prisutnost drugih ljudi povećava razinu naše pobuđenosti. Socijalni psiholozi otkrili su niz pravila ili shema socijalnog odlučivanja. vjerovanje članova grupe da su u pravu. ako se dvije trećine porotnika tako izjasni. Fenomen pasivnog posmatrača smanjuje šansu da će članovi skupine prisutnih ljudi ili gomile priskočiti žrtvi u pomoć. Pojavu grupne zaslijepljenosti obično potiče dinamični vođa grupe. rasplinjavanje odgovornosti. Faktori koji pridonose poništavanju individualnosti uključuju anonimnost. Drastičan primjer djelovanja tog fenomena je tragedija Kitty Genovese. visoku razinu pobuđenosti izazvanu bukom i gužvom. a navodi nas i na razmišljanje kako će oni procijeniti naše postignuće. Pomagačko ponašanje naziva se i altruizam. Međutim. Grupna zaslijepljenost je obično nerealistična i može dovesti do pogrešnih odluka. Kao članovi grupe možemo doživjeti deindividualizaciju tj. a ujedno je i izvor stresa. Shemu dvotrećinske većine često prihvataju porote koje su sklone osudi optuženog. diskreditiranje informacija koje su u suprotnosti s grupnom odlukom. Sljedeći faktori pridonose grupnoj zaslijepljenosti: osjećaj ranjivosti. U stanju stresa članovi grupe nisu skloni brižljivo razmotriti sva različita mišljenja. a održava percepcija vanjske prijetnje samoj grupi ili onima koje grupa želi zaštititi. stanje smanjene svjesnosti o vlastitom ponašanju i smanjene brige zbog socijalnih procjena. Shema većina pobjeđuje navodi grupu da prihvati odluku koju je već od početka podržavala većina članova. koja je na smrt .Socijalna facilitacija je djelovanje na postignuće do kojeg dolazi zbog prisutnosti drugih ljudi. što se naziva bojazan od procjene. pritisak na članove grupe da budu konformni i stereotipiziranje svih onih koji ne pripadaju grupi. te usmjeravanjem pažnje na grupne procese. Shema istina pobjeđuje navodi grupu da tokom razmatranja novih informacija i rasprave o njima uvidi da je jedan od pristupa objektivno korektan. Skloniji smo pomoći drugim ljudima ako smo dobro raspoloženi.

Jedan od razloga što ljudi u takvim slučajevima ne pomažu jest rasplinjavanje odgovornosti. zatim ako imamo jasan pregled nad situacijom. jer nikog drugog i nema. a da joj niko od susjeda nije pritekao u pomoć. Skloniji smo pomoći ljudima u nevolji ako mislimo da im samo mi možemo pomoći. te kada se ne bojimo da ćemo biti izvrgnuti ruglu. .izbodena nožem.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful