Eric H.

Cline

ARMAGEDONSKE BITKE
Megido i Jizreelska dolina od Brončanog do Nuklearnog doba

Copyright © by the University of Michigan 2000 Naslov originala:THE BATTLES OF ARMAGEDDON Megiddo and the Jezreel Valley from the Bronze Age to the Nuclear Age

Četiri tisuće godina Jizreelska dolina je patila u skoro neprestanom ratovanju. Burna povijest cijeloga Izraela, Judeje, Kanaana i Palestine odražava se u mikrokozmosu u toj, krvlju natopljenoj dolini. Barem su se 34 krvava sukoba vodila uz drevno mjesto Megido i susjednim područjima Jizreelske doline, a vjerojatno, u budućnosti, slijedi i kobna majka svih bitaka - Armagedonska bitka. Egipćani, Kanaanaci, Izraelićani, Midjanci, Amalečani. Filistejci, Hasmonejci, Grci, Rimljani, Bizantinci, muslimani, križari, Mameluci, Mongoli, Palestinci, Francuzi, Australci, Nijemci Arapi i Izraelci - svi su se oni tu borili i umirali. Tu je Tutmozis III vojevao prvu bitku koja je zabilježena u svijetu; tu je Gideon vodio prvi poznati noćni pohod; tu su Mongoli izgubili svoju prvu bitku. No, to je također i mjesto završetaka, jer se očekuje da će se upravo ovdje dogoditi biblijski Armagedon. Kada govorimo o svim tim bitkama, mogli bismo parafrazirati riječi sir Winstona Churchila: "Nikada se na polju ljudskoga sukoba nije toliko mnogo njih borilo, tako često, oko tako maloga prostora." Ova je knjiga potvrda kako se povijest ponavlja, unatoč ljudskoj tvrdo­ glavosti i iracionalnom nagonu za osvajanjem, što, nažalost, uvijek za sobom povlači uništavanje i smrt. Ona je čak i danas jasna potvrda da još uvijek nismo spremni izvlačiti pouke iz krikova umirućih u prohujalim tisućljećima.

Sadržaj

Kratice Uvod: Armagedonske bitke 1. POGLAVLJE: Povijest se ponavlja Tutmozis III i Kanaanci, 1479. pr. Kr. Allenbv i Turci. 1918 po Kr. 2. POGLAVLJE: Na rubu Egipta Pepi I i "Nos gazeline glave", 2350. pr. Kr. Amenhotep II i Jizreelska dolina, 1430. pr. Kr. Biridija i Labavu, 1360-1350 pr. Kr. 3. POGLAVLJE: Osvajanje Kanaana Debora, Barak i Sisera, 1125. pr. Kr. Gideon, Midjanci i Amalečani, 1090 pr. Kr. Saul, Jonatan i Filistejci, 1016. pr. Kr. 4. POGLAVLJE: Kraljevstva pod opsadom Šešonk I (Šišak) u Jizreelskoj dolini, 925 pr. Kr. Jehu, Joram i Ahazja, 841. pr. Kr. Neko II i Jošija. 609. pr. Kr. 5. POGLAVLJE: Na rubu carstava Antioh III i Ptolemej IV, 218 pr. Kr. Gabinije i Aleksandar, sin Aristobula II, 55. pr. Kr. Vespazijan i židovski pobunjenici, 67. po Kr. 6. POGLAVLJE: Islamski napadači Ikšididi i Hamdanidi, 946. po Kr. Fatimidi i Bizant, 975. po Kr.

05 06 11

35

51

83

111

127

1967. 1187. 1735-73. 9. Mameluci i križari. 8. g. 1182-83. 10.. po Kr. 1217. 1799. po Kr. po Kr. Jom Kipurski rat. Saladin i križari. po Kr. Ajubidi i križari. po Kr. Peta križarska vojna. 1260. g. POGLAVLJE: Snovi o slavi Mameluci i Mongoli. Napoleon na brdu Taboru. 1973. po Kr.7. g. 1113. po Kr. 1948. POGLAVLJE: Borba za opstanak Rat za nezavisnost. POGLAVLJE: Dolazak križara Maudud i križari. Šestodnevni rat. Zahir al-'Umar i Nablus-Saqrov savez. 1263-64. POGLAVLJE: Bitka između Dobra i Zla Megido i Jizreelska dolina za vrijeme Armagedona 136 153 176 189 . g. 1247.

Quarterly Statement Vetus Testamentum Westminster Theological Journal Zeitschrift fur Alttestamentliche Wissenschaft Zeitschrift des Deutschen Palastina-Vereins .Kratice AUSS BA BAR BASOR BibOr EHR HJAS HSCP HTR HUCA IEJ JANES JAOS JARCE JBL JEA JETS JNES JPOS JSS JSSEA JTS MIO PEFQS VT WTJ ZAW ZDPV Andrews University Seminary Studies Biblical Archaeologist Biblical Archaeology Review Bulletin of the American Schools of Oriental Research Bibliotheca Orientalis English Historical Review Harvard Journal of Asiatic Studies Harvard Studies in Classical Philology Harvard Theological Review Hebrew Union College Annual Israel Exploration Journal Journal of the Ancient Near Eastern Society of Columbia University Journal of the American Oriental Society Journal of the American Research Center in Egypt Journal of Biblical Literature Journal of Egyptian Archaeology Journal of the Evangelist Theological Society Journal of Near Eastern Studies Journal of the Palestine Oriental Society Journal of Strategic Studies Journal of the Society for the Study of Egyptian Antiquities Journal of Theological Studies Mitteilungen des Instituts fur Orientforschung Palestine Exploration Fund.

Napoleon je vodio veliku bitku na brdu Taboru. Izraelićani. Barem su se trideset četiri krvava sukoba već vodila na drevnom mjestu Megidu i u susjednim podru­ čjima Jizreelske doline. Midjanci. To je također mjesto završetaka: tu je Šaul izvojevao svoju zadnju ju­ načku bitku. Arapi i Izraelci . Ustvari. Egipćani. od Jošuinih dana i poraza moćne Siserine vojske pa sve skoro do naših dana. Judeje. nemoguće je ne sjetiti se da je to najveće bojno polje na svijetu. a tu je i drevni Megido. Nijemci. Palestinci. Kanaanci. a vjerojatno slijedi i kobna Armagedonska bitka.Uvod: Armagedonske bitke Kada pogledaš niz široku ravnicu Esdraelona koja se širi takoreći od naših nogu. nisu bili u ratu. Kitchener. Mameluci. Burna povijest cijeloga Izraela. Mongoli. tu je Gideon vodio prvi poznati noćni pohod. Amalečani. tu je Jošija dočekao svoj usud. Četiri tisuće godina taj je kraj patio u skoro nepre­ stanom ratovanju. Grci.svi su se oni tu borili i umirali. Nigdje to nije očitije nego u Jizreelskoj dolini. čovjek bi se mogao ozbiljno zapi­ tati je li ikada postojalo vrijeme kada vladari toga područja. Bizantinci. križari. tu se očekuje da će se R . gdje će se voditi posljednja velika Armagedonska bitka. bilo mjesni ili strani. Hasmonejci. Rimljani. H . Turci. Filistejci. Jizreelska dolina je mjesto prvih putova: Tu je Tutmozis III vojevao prvu bitku koja je ikada zabilježena na svijetu. Kanaana i Palestine. odražava se u mikrokozmosu u toj krvlju nato­ pljenoj dolini. Francuzi. 1878 ijetko je mir u Izraelu. muslimani. jer je praktički svaki veći napadač na Izrael morao vojevati bitku u Jizreelskoj dolini. Britanci. — Poručnik H . Australci. tu su Mongoli izgubili svoju prvu bitku uopće tijekom pobjedničkoga pohoda kroz Aziju i Srednji Istok.

" . Konji i bojna kola Kanaanaca i Izraelićana ustupila su mjesto tenkovima i zrakoplovima izraelskih obrambenih snaga. Vrlo su poznata i imena onih koji su poginuli u bitci u Jizreelskoj dolini. prije više tri tisuće i četiristo godina. Tijekom povijesti. Sisera. kralj Judeje. ali taktike su ostale slične. Stoga su dokazi o tome kako se povijest ponavlja mnogobrojni. gdje pritisak i napetost često imaju za ishod kataklizmičke događaje ogromnih razmjera što potresaju zemlju. Jošija. kanaanski general Sisera. Jošua. Imena ratnih generala i vođa koji su se borili u toj maloj dolini odjekuju kroz cijelu povijest. udri i pobjegni. Med njima: Tutmozis III. i mnogo drugih. uspješno oponašao taktike koje je koristio Tutmozis III kod Megida. Jonatan. tako često. također voditi u tom kraju. kako u geografskom tako i u vremenskom smislu te riječi. oko tako maloga prostora. Ona uključuju mnoge spomenute vođe a i druge. Joram. Ptolemej. Jehu. kao što je general Allenby u dvade­ setom st. vladar Šekema u Bronč. kralj Izraela. mongolski general Kitbuqa. Šišak. sin Šaula i nasljednik prijestolja. Gideon. ko što je Labayu. dobu. Joram. Saul i Jonatan. Megido i Jizreelska dolina bili su glavno boj­ no polje za bitke koje su odlučile o tijeku civilizacije. kralj Judeje. mogli bismo svakako parafrazirati besmrtne riječi sir Winstona Churchilla: "Nikada se na polju ljudskoga sukoba nije tolko mnogo njih borilo. Jezebel. Područje Jizreelske doline možemo usporedit sa sastajalištem dviju tektonskih ploča. da spomenemo samo neke najpoznatije.zbiti Armagedon. Šaul. žena Ahaba i kraljica majka Izraela. a mačeve i lukove zamijenile su strojnice i ručne granate. Ne čudi što je pisac Otkrivenja vjerovao kako će se Armagedon. Saladin. pretposlje­ dnja bitka između Dobra i Zla. Kada govorimo o bitkama što su se vodile u granicama Jizreelske doline tijekom prošlih četiri tisuće godina. Debora i Barak. Antioh. prvi kralj Izraela. Napoleon i Allenby. Ratovi u Jizreelskoj dolini uvijek su bili spoj borbe na otvore­ nom i gerilske taktike. Jezebel. Što se događa s tim područjem da ono pobuđuje stalno sta­ nje ratovanja? Jedino će ustrajno proučavanje vojne povijesti toga područja pružiti odgovore na to pitanje. Vespazijan. a kojih se odjeci osjećaju nadaleko. Ahazja.

Kr. Megido i Lejjun Ramat David. po Kr. Kr. pr. Kr. ? Tabela 1 Protivnici Pepi I protiv pobunjenika kod "Gazeline glave" Tutmozis III protiv Kanaanaca Amenhotep II protiv naselja u dolini Biridija protiv Labayua Debora i Barak protiv Sisere Gideon orotiv Midjanaca/Amalečana Šaul i Jonatan protiv Filistejaca Šešonk I (Šišak) protiv Megida Jehu protiv Jorama i Ahazje Neko II protiv Jošije Antioh III protiv Ptolemeja IV Gabinije protiv Aleksandra Vespazijan protiv židovskih pobunjenika Ikšididi protiv Abasida (bez pobjednika) Ikšididi protiv Hamdanida Bizantinci protiv Fatimida Maudud protiv križara Saladin protiv. Kr. pr. Daburiya. po Kr. pr. 940. pr. po Kr. po Kr. po Kr. 67. 1948. 1217. 1260. Daburiyana Saladin protiv križara Saladin protiv križara (bez pobjednika) Saladin protiv križara Križari protiv muslimana Ajubidi protiv križara Mameluci protiv Mongola Mameluci protiv hospitalaca hospitalci / templari protiv Mamluka Zahir al-'Umar protiv Nablus-Saqrovog saveza Zahir al-'Umar protiv Lejjuna Napoleon protiv Otomana Allenby protiv Otomana Izraelci protiv Arapa Izraelci protiv Arapa Izraelci protiv Arapa Izraelci protiv Sirijaca Dobro protiv Zla Mjesto Jizreelska dolina Megido Jizreelska dolina Megido Tanak / brdo Tabor Brežuljak Moreh / Endor brdo Gilboa Megido Jizreel Megido brdo Tabor brdo Tabor brdo Tabor Lejjun Lejjun/Aksal brdo Tabor brdo Tabor Daburiya Forbeiet 'Ayn Jalut brdo Tabor. Kr. 1799. 1016. Kr. 218. po Kr. po Kr. 1918. po. Kr. 975. 1264 po Kr. po Kr. pr. 1183. 1735. po Kr. pr. 609. po Kr. Kr. 925. 1113. 1125. 1771-1773. 1948. pr. po Kr. po Kr. po Kr. pr. 1247. 1090. 946. zračna luka Armagedon . po Kr. po Kr. 1967. pr. zračna luka Ramat David. 55. 841. Kr. pr. Zarin i al-Fula brdo Tabor brdo Tabor Ain Jalut brdo Tabor Lejjun Al-Rawdah Lejjun brdo Tabor Megido Mishmar Haemek Zarin. Kr. po Kr. 1360-1350. Kr. 1263. po Kr. 1479. Kr. po Kr. pr. 1187.Trideset i pet bitaka koje su se vodile i koje će se još voditi u Jizreelskoj dolini Godina 2350. Kr. 1182. po Kr. 1973. po Kr. pr. 1430. 1182.

) . Sirija-Palestina u Brončanom i Starijem željeznom dobu (drugo i početak prvog tisućljeća pr. Kr.Karta 1.

uk © copyright Andromeda .Karta 2.co. www. Detaljna karta Jizreelske doline. (Pretiskano uz ljubazno dopuštenje Andromede Oxford Limited.andromeda.

nakon čega slijedi jurnjava preko Jizreelske doline i borba s neprijateljem koji nadzire drevni Megido. K . Kr.1 . grad smješten visoko na brijegu iznad glavne ceste od Egipta prema Eufratu. predvođena faraonom Tutmozisom III ili je to godina 1918 po Kr. Od tri prolaza koja vode u Jizreelsku dolinu blizu Megida.. znao za manevre Tutmozisa III iz daleke prošlosti? Većina Allenbyjevih biografa ustrajava na tvrdnji da je Allenby to morao znati. Povijest se ponovila nakon tri tisuće četiristo godina.H. naravno. pr. Je li to bila puka slučajnost? Ili je Allenby. a vojska koja se ustremljuje na kanaanski Megido je egipatska..Allenbyja. i jedne i druge. Zauzeće Megida znači zauzeće tisuću gradova! Zauzmite ga čvrsto. Pred njima je dnevna zapovijed: opasan pohod uz Wadi 'Aru i kroz uski klanac Musmus. kao gorljivi proučavatelj vojne povije­ sti. klanac Musmus je središnji . čvrsto! — Tutmozis III okupljajući svoje postrojbe u bitci kod Megida 1478. uhvativši neprijatelja nespremna i zauzevši ­­­­teško mjesto Megido. toptajući nervozno. Kr.. dok se njihovi jahači penju po hladnom zraku prije zore. pred kraj Prvoga svjetskoga rata? Jesu li postroj­ be u naletu ustvari savezničke snage pod zapovjedništvom generala Edmunda H. onji potiho njište. pripremajući se da napadnu Megido pod nadzorom Osmanlija? Odgovor je. Oba su čovjeka dobila odlučnu bitku. pr. I Tutmozis III i Allenby ko­ ckali su se poslavši svoje ljude kroz uski klanac Musmus. jer je njegova taktika tako očito oponašala faraonovu. Godina je 1479. P O G LAVLJE Povijest se ponavlja .najizravniji put no i najuži i najopasniji.

Svemogućega . . vidjelo više borbi i prolijevanja krvi tijekom dugog vremenskoga razdoblja nego bilo koje drugo mjesto na zemlji . Svojim povoljnim položajem. Ono je označeno u Novome zavjetu kao mjesto gdje će se održati pretposljednja bitka između snaga do­ bra i zla. jer tkogod je nadzirao taj grad i tamo držao svoju vojsku vladao je vitalnim međunarodnim putom. barem su se trideset četiri . Allenby je znao da ime Armagedon potječe od hebrejskoga Har Megiddo i da doslovno znači "brdo Megido". dojmljive arhitekture i vodenih instalacija. rujna 1918. Anatolije i Mezopotamije na sjeveru i istoku. Via Maris. To je svakako najbogatije arheološko nalazište u Izraelu i općenito se smatra jednim od najva­ žnijih arheoloških mjesta na cijelom Bliskom Istoku. Okupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.. raskošnih palača i važnih hramova.. "Megido je bio kraljica gradova u Ka­ naanu/Izraelu. također poznatoj kao ravnica Esdraelon (Esdraelon je grčka modifikacija Jizreela). "pun masivnih utvrđenih zidina. Stoga ne čudi. Megido je imao veliki strateški značaj.. ( Otkrivenje )" Megido se nalazi u Jizreelskoj dolini. Fenicije. To je bio međunarodni vojni i trgovački put koji je prolazio između Egipta na jugu i Sirije. Ne čudi što je to bilo jedno od mjesta na kojima je James Michener temeljio svoju knjigu The Source (Izvor). Kao što sadašnji istraživači toga mjesto opisuju. Nalazeći se po­ strance od toga glavnoga trgovačkog puta u smjeru sjever-jug kako on prolazi kroz klanac Musmus (Wadi 'Ara) i vijuga kroz Jizreelsku dolinu.Bitka koja se vodila kod Megida 20.tijekom proteklih četiri tisuće godina.. da je područje koje okružuje drevno mjesto Megi­ do u Jizreelskoj dolini. proročki duhovi koji proizvode znakove i koji od­ laze kraljevima cijeloga svijeta da ih skupe za rat velikoga Dana Boga. Mjesto se smje­ stilo skoro točno između Haife i sredozemne obale na zapadu i Tiberiasa na Galilejskom moru na istoku. Megido je nadzirao jednu od naj­ važnijih cesta u drevnom svijetu. "To su. uistinu. opravdala je pobjednički naslov "Allenby od Armagedona" koji je general (po­ slije feldmaršal vikont) Allenby dobio u danima koji su prethodili konačnoj savezničkoj ofenzivi protiv turske vojske u Palestini.

.

Megido i Jizreelska dolina (Zev Radovan.Slika 1. Jeruzalem) . Jeruzalem) Slika 2. Jizreelska dolina (Zev Radovan.

Ulazak u Jizreelsku dolinu sa sjevera i juga moguć je samo kroz nekoliko uskih planinskih prolaza. Istočna strana Jizreelske doline široka je samo jedanaest kilometara od brda Tabora na sjeveru do brda Gilboa na jugu. proteže se tridesetak kilometara od brda Karmel da bi skoro dosegao rijeku Jordan. Ustvari. a možda još u rimskom razdoblju pa čak i u biblijskim vremenima. Boljim uređenjem rijeke Kišon i isušivanjem močvara u nedavnom vremenu. koji izlazi blizu suvremenoga mjesta Mishmar Haemek. Jizreelska dolina ispresijecana je nepresušnom rijekom Kišon i njezinim brojnim pritocima. što je postalo predmetom mnogih znanstvenih i pučkih rasprava. oso­ bito zadnjih godina. uzdižući se ponovo skoro tri stotine metara iznad ravne donje doline. veći dio tla Jizreelske doline pretvarao se u prljavu močvaru za kišnih mjeseci. s vrhom koji dodiruje ravnicu Ake (Ako) na zapadu a svojom osnovicom gleda na rijeku Jordan na istoku. manji klanac Abu Shusheh. osim u najsušnijim ljetnim mjesecima. koji izba­ cuje svoje putnike u ravnicu pokraj mjesta Megido. Najpoznatiji među njima uzduž južnoga ruba uključuju. od najistočnijega do naj­ zapadnijega. Wadi 'Ara (klanac Musmus). Stoga je ta bitka dobila naziv Armagedon. Jizreelska dolina ima približan oblik trokuta koji leži na svojoj strani. Brežuljci Nazareta i planine Donje Galileje čine sjeverni rub Jizreelske doline. uvjeti su se dramatično promijenili na bolje. ali to nije bio slučaj tijekom većega dijela pisane povijesti u toj dolini. Većina njih je mala. Barem na jednom dijelu ona je široka samo tri kilometra. Te vode i slabo prirodno isušivanje stvo­ rile su mulj u ravnom tlu te doline tijekom većega dijela godine. barem od bizantskoga razdoblja do nedavno. .bitke vodile u toj maloj dolini. Ta sjeverna strana proteže se skoro dvadeset pet kilometara od brda Karmel na zapadu do brda Tabora na istoku. što je dovodilo do širenja malarije sve do 1920-ih godina. Njezin južni rub okružen tisuću metara visokim planinama brda Karmel i planinskim lancem Gilboa. istočni kraj nikako nije najuži dio doline. Među­ tim. klanac koji vodi od Dothanske doline i pojavljuje se kod drevnoga mjesta Tanaka. Pisac Otkrivenja u Novom zavjetu logički je zaključio da će se pretposljednja bitka između dobra i zla također voditi kod Megida.

Afule. Međutim. gdje se rijeka Kišon spaja preko uskoga klanca s ravnicom Ake (Ako).kao i klanac koji se pojavljuje pokraj drevnoga mjesta Jogneam. 10. U dijelu stvorenom između brežuljka Moreh i brda Gilboa. koji je želio da britanske postrojbe prve prijeđu Jordansku dolinu i poruše željezničku prugu Hejaz blizu Amana. vodeći prema području Galilejskoga mora. gdje je dolina podijeljena u tri dijela brdom Taborom na sjeyeru. otvarajući pristup iz Sredozemnoga mora i prema njemu pa dalje. oslobođenje Palestine i Sirije i zauzeće Damaska i Alepoa. Klanci prema dolini koje putnici najčešće koriste dolazeći sa sjevera preko brežuljaka Donje Galileje uključuju onaj što ide iz Nazareta i jedan drugi smješten točno istočno od brda Tabora. nastavljajući prema istoku dok ne dosegne Bet-Šean (Beisan) i rijeku Jordan. predstavljali su glavnu savezničku pobjedu. koji je posjetio Allenbyja u Egiptu i Palestini u 2. Harodska dolina se nastavlja tamo gdje Jizreelska dolina prestaje. ubrzo imala za ishod "uni­ štenje neprijateljske vojske. povezuju­ ći obalno područje s Jordanskom dolinom i leži na stjecištu glavnih trgovačkih i vojnih putova. a onda da na- . do 2000. Možda je to bila i prijelomna točka cijeloga rata na Srednjem Istoku. Taj plan mnogo je dugovao Allenbyju.mj. Zapadni vrh doline također je jedan od ulaza. Stoga ne čudi što je sko­ ro svaki osvajač od otprilike 2350. . Britanski imperijalni ratni kabinet predložio je. Stoga su tijekom povijesti. Jenina i Beisana (drevni Bet-Šean) toga istoga dana. 1918. zajedno s njegovim kasnijim pobjedama kod Na­ zareta.bilo to trgovci. hodočasni­ ci ili napadači ratnici . 1918. Jizreelska dolina proteže se skoro preko širine Izraela. 09. bitka kod Megida. po Kr morao vodi­ ti bitku u Jizreelskoj dolini. Kr. koristeći obavijesti koje je dobio od južnoafričkoga generala Jana Smutsa. putnici koji su putovali po Izraelu u svim smjerovima . izvorni vojni plan da se zauzme Palestina. Allenbyjeva bitka kod Armagedona bila je dio mnogo većega sa­ vezničkog pohoda od 18. njegova pobjeda kod Megida 2 0 . U dolinu se može ući i sa istoka. Izgleda da je odlučujući trenutak cijele ofenzive. brdom Gilboom na jugu i brežuljkom Moreh između.bili prisiljeni gotovo u svakom slučaju prijeći dolinu i susresti s njezinim stanovnicima. do 21. pr. 0 9 . " kao što je sam Allenby pisao 31. čini se.

sve snage Četvrte konjičke divizije prodrle su kroz klanac Musmus i bile spremne ući na južni dio Jizreelske doline kod Megida. dajući Allenbyju zeleno svjetlo. koja se sastojala od Desete. rujna 1918.Trinaestu pričuvnu pukovniju smještenu u Nazaretu . Ofenziva je počela artiljerijskim bombardiranjem u 4. Do kraja ljeta on je bio spreman prijeći u ofen­ zivu. cijeli je turski bataljun dobio naredbu da maršira do klanca Musmus i brani ga od savezničkih postrojbi koje se pribli­ žavaju. savezničke postrojbe za­ pazile su u zoru kontingent turskih postrojbi . manje od mjesec dana prije no što je planirano da ofenziva počne. Deseta brigada. . vodeća jedinica. i izgubljena Deseta brigada. Jedanaeste i Dvanaeste brigade. rujna. invazija je zapo­ čela. zauzmu Haifu i Tiberias i nastave mar­ širati prema sredozemnoj obali do Beiruta. ali samo je mala prethodnica doprla do ravnice 20 rujna iako je Turcima trebalo gotovo osamnaest sati da prijeđu kratak raz­ mak od dvadeset šest kilometara od Nazareta. ko što je učinila i Jedanaesta brigada. Kada se spustila tama. promašila je ulaz u klanac i nastavila osam kilometara predaleko prema sjeveru. Ona je prošla bez incidenta. a ubrzo nakon toga. Drugim kopljanicima. Međutim. oko osamdeset kilometara jugoza­ padno od Megida i pripremao se za napad. uz potporu artiljerije i oklopnih jedinica. Do početka sljedećega jutra. Ratni kabinet odobrio je plan vojne krajem proljeća. Zapovjednik divizije.ali njegovih po­ strojbi nije bilo na vidiku. Četvrta konjička divizija napustila je svoj tabor u voćnjacima naranči oko Sarone i uputila se uz Wadi 'Aru prema klancu Musmus. Međutim. na licu mjesta i dao je Dvanaestoj brigadi povlasticu da prva prođe kroz klanac Musmus. Oko petnaest minuta poslije. general bojnik Barrow. Napad na Megido predvodila je Četvrta konjička divizija. vraćao se uzduž klanca oko ponoći . umorna od cjelodnevnoga putovanja. 20. koji se već vozio kroz klanac sa svojim stožernim časnikom i prethodnicom brigade. prije no što je otkrila pogrešku. brigadnoga generala HowardVysea. Allenby je znatno promijenio izvorni plan. Barrow je degra­ dirao zapovjednika Desete brigade. Uz pratnju Australske brigade lake ko­ njice. Prethodnoga jutra. On je potajno skupio snage blizu Jaffe.koje su ih čekale ravno ispred.30 sati uju­ tro 19.preduju u Jizreelsku dolinu. Nakon što se zbrka riješila.

a Peta konjička divizija maršira uz klanac Abu Shusheh. dok turska Trinaesta pričuvna pukovnija napreduje iz Nazareta prema Megidu. Četvrta konjička divizija maršira uz Wadi 'Aru (klanac Musmus). 1 c. Treća australska brigada lake konjice prolazi kroz klanac Musmus. Allenby kod Armagedona l a. 3 b. obično pridodani Desetoj brigadi ali sada prerazmješteni uz Dvanaestu brigadu nakon zbrke iz prethodne večeri. 3 a. dolazi do Lejjuna i onda nastavlja dalje da bi zauzela Jenin. Saveznički Drugi kopljanici. 2 b. 2 c a Četrnaesta brigada maršira prema el-Fulehu (Afuli) i poslije joj se pridružuje Petnaesta brigada. 2 a. dok Trinaesta brigada napreduje prema Nazaretu.Karta 4. bili su na čelu marša tijekom cijele noći. Drugi kopljanici svladavaju turske postrojbe kod Megida. l b. Rano ujutro oni su . Četvrta konjička divizija nastavlja prema el-Fulehu (Afuli) i zatim prema Beisanu (Bet Šeanu).

Samo je jedan saveznički vojnik bio ranjen u okršaju. nekoliko kilometara sjever­ no i zapadno od Megida. Doprla je do Nazareta rano ujutro na potpuno iznenađenje njemačkoga zapovjednika. rujna. 09. dospjevši do grada oko osam sati ujutro pola sata nakon što je grad zauzela Peta konjička . Turci nisu tako dobro prošli. a onda usmjerile prema odvojenim ciljevima. gdje je bio smješten neprijateljski stožer. U međuvremenu. Treća australska brigada lake konjice zauzela je Jenin toga poslijepodneva. 20. do večeri 20.. te artiljerije i oklopnih jedinica . gdje su osta­ vljene Petnaesta brigada i njezina artiljerija kako bi mogli prijeći na­ poran teren po dnevnom svjetlu sljedećega dana. Nakon kratke ali odlučujuće bitke kod Megida. One su opkolile . Slijedeći u stopu Četvrtu diviziju kroz klanac Musmus. koji je navodno pobjegao u pidžami. 09. Međutim. jedva izbjegavši uhićenje. blizu današnjega naselja Mishmar Haemek. Ostatak divizije ušao je u klanac Abu Shusheh u predvečerje i došao do Jizreelske do­ line. nekoliko sati nakon ponoći 20. To se na kraju pokazalo kao jedina značajnija borba u bitci kod Megida 1918. do podne 20.i zatim nastavila prema Beisanu (Bet Šeanu).spremila se za pohod rano ujutro 19. Odatle su se i Trinaesta i Četrnaesta brigada Pete konjičke divizije okrenule prema istoku. Četrnaesta brigada marširala je prema jugu u pravcu el-Fuleha (moderne Afule) i uz malo napora zauzela grad. i uputila prema klancu Abu Shusheh. arapskoga sela smješteno­ ga pokraj Megida. Kopljanici su ubili 46 turskih vojnika i zarobili 470. Limana von Sandersa. Trinaesta brigada otišla je okušati sreću prema sjeveru u pravcu Nazareta. cijela Četvrta ko­ njička divizija nastavila je uz drevne humke prema el-Fulehu (Afuli). Allenbyjeve postrojbe postigle svoj cilj. Tako su. dodatne savezničke postrojbe napredovale su prema zapadnom dijelu Jizreelske doline. Divizija se kratko zaustavila kod sela Liktera (moderne Hadere). Četrnaeste i Petnaeste brigade. nepunih trideset i šest sati nakon po­ četka vojne. 09. Peta konjička divizija . Tamo im se poslije istoga dana pridružila Petnaesta brigada. rujna.napali turske jedinice i lako ih svladali. kojega su dosegnuli i zauzeli u kasno poslijepodne istoga dana.koja se sastojala od Trinaeste. austral­ ska konjička divizija došla je do Lejjuna. koji ide usporedno s klancom Musmus.

" Falls nastavlja: On /Allenby/ razmišljao je o njemu još 3 tjedna prije nego što je. smion. neka mu se odgovori s još jednim pitanjem. Kapetan Cyril Falls. Bila je /to/ uloga konjice koja je najtemeljitije promijenjena. samo 5 dana poslije pisao joj je. 40 km sjeveroistočno od Tul Karma. Ako netko zapita je li to bila shema glavnoga zapovjed­ nika. jer je postala stvarnost brže nego se on mogao nadati. Ostavljajući snage da zatvore tursko povlačenje prema sjeveru i sjeverozapadu. pravim pješadijskim. Prema nekoliko njegovih biografa. iznenadio svoje korpusne zapov­ jednike najdrastičnijim ispravkom . iako je sam Allenby poslije često govorio da je. On je doi­ sta imao malo veze s prvim planom.. Taka je pobjeda nadmašila najbolje Allenbyeve snove. poslije je napisao knjigu o Allenbyjevoj konačnoj ofenzivi. izgubivši pri tome samo dvadeset i šest konja. ali ne smiona.. "Ja sam sam gotovo zaprepašten veličinom te pobjede. koji je sastavio službenu povijest Prvoga svjet­ skoga rata na temelju dokumenata u britanskim arhivima. obično se pripisuje samo Allenbyju.. plan za odlučnu bitku kod Megida predložio Louis Bols. Allenby je osjećao da je izvorni plan." i da "on ne bi doveo do uništenja turskih vojski. Značilo je to marširati na El Afulu. kao što ju je na kraju odobrio Britanski imperijalni ratni kabinet.. a zatim ući u ravnicu Esdraelon kod Lajuna (Megida)." Strategija za pohod na Megido. tada njegov šef stožera a poslije glavni zapovjednik britanskih snaga u Palestini. . na povratku s jutarnjega jahanja. što gaje predložio general Smuts nakon posjeta Allenbyju i kojega je ustvari odobrio Ratni kabinet u proljeće. koji je podnio general Smuts a odobrio Britanski imperijalni ratni kabinet u veljači 1918.cijelu Sedmu i Osmu tursku vojsku i osigurale nadzor Palestine.. značilo je to sići u Jordan­ sku dolinu kod Beisana . Ujutro pred napad pisao je svojoj ženi. a još manje s onim. bio suviše ograničen i neambiciozan. Koji bi stožerni časnik predložio takav plan koji uključuje veliku mogućnost da će konji pobjeći iz svoga prijevoza i morati živjeti na zemlji. Sama Četvrta konjička začudo je pokrila oko 128 km za manje od jednoga i po dana. veli­ čanstven. zapisavši da je izvorni plan "bio dovoljno dobra shema. "Počinjem mislit da možemo postić vrlo veliki uspjeh". ustvari. Bio je to sasvim drugi plan.. za koju se očekivalo daje pustija nego što je ustvari bio slučaj?.

kada mu je bilo samo deset godina. umjesto njega vladala je njegova maćeha. koji je napisao nekoliko knjiga o bitkama na Bliskom Istoku. između egipatske vojske Tutmozisa III.400 godina prije Allenbyja. Wavell dalje kaže: Sigurno nijedan zapovjednik nikada nije tako pomno proučavao povijest i topografiju ratišta na kojemu je ratovao kao general Allenby. nadoknadio je izgubljeno vrijeme. uključujući i Allenbyjevu vojnu. prikaze križara i Herodotove povijesti pa da je čak nešto od toga materijala nosio na bojišnicu.Kako je Allenby došao na tu zamisao? Njegovi biografi bilježe činjenicu da je on izučavao vojnu povijest i mnogo čitao o drevnome Egiptu. Tutmozis III također je vodio rat kod Megida. barem u smislu vojnih pobjeda. (Povijesna geo­ grafija Svete Zemlje). Tutmozisu III trebalo je mnogo godina da preuzme isključivo pravo na prijestolje od Hatšepsut. i snaga nekih sirijskih država ujedinjenih protiv Egipta.. . Siriji-Palestini prije i tijekom svoje vojne iz 1918. Jedan biograf. a zatim kao "faraon" sa svim nasljednim pravima. Dvije je knjige čitao gotovo svakoga dana. Tutmozis III bio je možda najveći egipatski faraon. 3. koja je došla iz Sharona srednjim od tri klanca u Esdraelon. u vojni koja se jezgrovito opisuje u knjizi Georgea Adama Smitha. naj­ prije kao koregent. Kr. Hatšeput. Bibliju i George Adam Smithovu Historical Geography of the Holy Land. pukovnik (poslije sir general) Archibald Percival Wavell. primjećuje da je Allenby koristio knjige o drevnom Bliskom Istoku. Zemljopisni detalji egipatskih priprema za tu vojnu i napredovanje sjeverno od Gaze od velikoga su zanimanja zbog nji­ hove bliske podudarnosti sa svim kasnijim napredovanjima vojski od Sharona do bitke u Esdraelonu. pr. pr. On je naslijedio svoga oca na egipatskom prijestolju 1490. Kr. . Kada je jednom to doživio. Otprilike. Najranija povijesna bitka kod Megida vodila se 1479. Godine njegova isključiva vladanja označuje ogromna građevinska aktivnost i brojni vojni pohodi u Siriji-Pale­ stini u rasponu od samo dvadeset godina. S obzirom da je bio tako mlad.

Ta je bitka prva u povijesti svijeta za koju imamo tako detaljan prikaz. detaljno je zabilježen u pretisku njegovih Anala koji su ispisani na zidovima hrama Amon u Karnaku u Egiptu. Među nji­ ma su bili brojni vladari i ljudi iz zemalja tako udaljenih kao što je Mezopotamija (moderni Irak i Iran). koje su poslije prenesene u književnu. tako da je razdaljinu od 240 km prešao samo za de­ set dana. Kao odgovor. grada na rijeci Oront u Siriji. tvr­ đave u istočnoj Delti na granici Egipta. izvorno napisan na svitku pergamenta i pohranjen u hramu. Dnevnik. možda predviđajući sla­ bost u Egiptu zbog faraonova nasljedstva. Hatšepsut. Pohod na Megido Tutmozisa III. tako je dosad vrlo dobro poznata i prepri­ čavala se mnogo puta u zadnjim godinama. pr. tek kada je Champollion dešifrirao egipatske hijeroglife 1823. činjenič­ nih natuknica. U to su vrijeme kanaanski vladari Sirije i Palestine bili vazali moćnoga egipatskoga carstva na jugozapadu i plaćali su danak egipatskim gospodarima.Prva vojna koja je dosegnula vrhunac zauzećem Megida. poveo je pobunu kanaanskih kraljeva protiv mladoga egipatskoga faraona. Pobunjenička kanaanska vojska skupila se u Jizreelskoj dolini. Obavijesti sadržane u tim Analima nadopunjene su trima dodatnima natpisima koji spominju razne vido­ ve pohoda na Megido. Gebel Barkaeu i Karnaku. Tutmozisov forsirani marš prešao je ogromnu razdaljinu u . Kr. ispisan je kao niz sažetih. slikovitu prozu i na kraju upisane na zidu hrama. Tjaneni. a onda je brzo marširao sve do Gaze. u gradu Megidu. bila je najvažnija i najpotpunije je zabilježena. Izgleda da je to bio model za većinu godišnjih natuknica na tim zidovima. To je prepisano iz dnevnika što gaje vodio tijekom stvarno­ ga pohoda kraljev pisar. Tutmozis III sakupio je svoju vojsku kod Silea. zabilježenima na stelama pronađenima u Armantu. iako su one za kasnije pohode manje razumljive od onih ranijih. iako se procjenjuje na oko 10 do 15 tisuća ljudi. uključujući kako borna kola tako i pješadiju. Ne zna se točno koliko je velika bila ta pobunje­ nička vojska. u Egiptu. sjeverna Sirija i južna Anatolija (moderna Turska). Kralj Kadeša. moderni je svijet otkrio strategiju koja je bila uključena u tu bitku. Tutmozis III konačno je zadobio egipatsko prijestolje nakon ne­ stanka (a vjerojatno smrti) njegove maćehe. Međutim. Priča o napadu Tutmozisa III na Megido 1479.

. one iz Kodea. nekoliko kilometara južno i istočno od Megida. Procjenjuje se da je egipatska vojska brojila između deset i dvadeset tisuća ljudi. Pozvao je k sebi prinčeve /svih/ stranih zemalja / koje su bile lojalne/ Egiptu. dan 16 . On je /tamo/ sada.. nekoliko kilometara sjeverno i zapadno od Megida. otprilike polo­ vica razdaljine od Silee do Gaze.tako smo obaviješteni . izgleda. 1. Anali bilježe uvodni govor Tutmozisa III Godina 23. konja i opreme. i ravni središnji put uz klanac 'Aruna ili Wadi 'Ara (sjeveroistočni i moderni Nahal Iron.'Ja ću čekati /ovdje/ u Megidu /da se borim protiv njegova veličanstva/. 05. također poznat kao klanac Musmus) koji je vodio u ravnicu pokraj samog grada Megida.' Hoćete li mi reći /što vam leži na srcu/?" Pretpostavlja se da su postojale tri mogućnosti kako nastaviti od Jehema do Jizreelske doline: krivudavi sjeverni put koji se gubio u ravnici pokraj današnjega Mishmar Haemeka.. jer kaže on . kao i (one) sve do Naharina i M/itannija/. mjesec treće sezone. ali on je bio također i najuži pa je tako bio pogodan za zasjedu Kanaanaca.vrlo kratko vrijeme. njihove vojske /i njihove ljude/. krivudavi južni put kroz Dothansku dolinu koji se gubio u ravnici pokraj grada Tanaka. vjerojatno 6. Vijeće je predlagalo Tutmozisu III da pođu bilo sjevernim bilo južnim putom. .sve do grada Jemena . svibnja 1479. trebalo isto toliko vremena da prijeđe tu manju razdaljinu. govoreći kako slijedi: "Ta /bijedna/ vojska Kadeshova došla je i ušla u Megido. osobito ako se uzme u obzir broj ljudi. Ratno Vijeće sastalo se 11. kako bi odlučilo o najboljem putu za napredovanje prema Megidu. središnji klanac bio je najizravniji put. Kr. one iz Hurua. Vojska Tutmozisa III zatim je nastavila marši­ rati još deset dana stigavši u Jehem (Yemma). . grad na južnim padinama planinskoga lanca Karmel. Kao što smo vidjeli. njihove konje. pr. /Njegovo veličanstvo/ naredilo je konferenciju . To može značiti da je faraon posvetio neko vrijeme podvrgavanju pobunjeničkih grado­ va kao što je Joppa (moderna Jaffa) i Gezer dok je marširao. Razda­ ljina od Gaze do Jehema samo je oko 128 k m . Pretpostavlja se da se vojska Tutmozisa III odmarala nekoliko dana u Jehemu dok su se izviđanja nastavila. Pitanje je bilo hoće li se uputiti središnjim klancem koji je izravno vodio u Megido ili jednim od alternativnih klanaca prema sjeveru i prema jugu. a ipak je vojsci.. njihove riječi zapisane su na zidovima u Karnaku.

protezala skoro dvadeset dva k m . iznenadivši pobunjenike i opkolivši ih. dok oni/postaju (sve) brojniji. Točni detalji same bitke ponešto su nejasni. Klanac Musmus tako je uzak (samo 10 metara u jed­ nom dijelu) da je egipatskoj vojsci trebalo vjerojatno barem 12 sati da dođe do Jizreelske doline na drugom kraju. Tutmozis III omogućio je svojim sna­ gama da zbiju redove i da se odmore tijekom noći. Vojska je 13. da napadne uokolo sjeverozapadno od Megida. Egipćani su napali. koja se. čekajući /izvana. gdje je provela noć. marš na Megido počeo je najozbiljnije. Izgleda da se . U ranim satima 15. izgleda da je prolaz prošao bez borbi osim manjega okršaja na ulazu u klanac. Neka naš pobjednički gospodar pođe onom koja /zadovoljava/ njego­ vo srce. i ne može se boriti? Dakle. Pobunjenička kanaanska vojska nije očekivala da će Egipćani doći kroz središnji klanac pa je usredotočila svoje snage na sjevernom i južnom klancu. 05. Ipak. 05. Kako se pokazalo. ona je /istočno od/ nas. Jedna od cesta . onaje na sjevernoj strani Djeftija.pa­ zite. Tutmozis III imao je pravo.. Tutmozis III nepokolebljivo je odbacio njihov savjet. Pretpostavljajući da će vođe Kanaanaca razmišljati kao i njegovo ratno vijeće i prema tome očekivati da egipatska vojska prođe bilo kroz sjeverni bilo kroz južni klanac (ili kroz oba). a samo mala pričuva čuvala je klanac Musmus. prema procjenama. uključujući borna kola. Utaborivši se pokraj potoka Qina gdje se klanac Musmus otvara u Jizreelsku dolinu iza Megida. 05. ću poći po toj 'Aruna cesti!" Sljedeći dan Egipćani su posvetili pripremama. i vojskom/ i ljudi isto tako? Hoće li se naša prethodnica boriti dok /pozadina/ čeka ovdje u 'Aruni. On je onda poslao jedno krilo svoje vojske.pazite. Kao što natpis u Karnaku bilježi. Druga .. tako da izlazi kod Tanaka. (ali) ali nemojte nam narediti da idemo teškom cestom! Međutim. dok je drugo krilo poslao da napadne jugoistočno od grada.Kako to izgleda poći tim /putom) koji postaje (tako) uzak? /Govore da/je neprijatelj tamo. Sam faraon bio je na čelu vojske. i mi ćemo izići sjeverno od Megida. Rano ujutro 14. marširala prema 'Aruni.. on je odlučio poći neo­ čekivanim putem i povesti svoju vojsku kroz opasan središnji klanac (Musmus). ali izgleda da je Tutmo­ zis III najprije prešao potok Qinu i raširio svoje ljude prema istoku i zapadu.. tu su dvije (druge) ceste. Neće li konj (morati) ići za /konjem. Tutmozis III odgovorio je svom vijeću: "Ja .

. Egipatski napad iznenađuju male kanaanske snage ostavljene da brane Megido. Kanaanske snage raspoređene sjeverno i južno od Megida žure se pri­ družiti borbi. Kanaanske snage okupljaju se kod Megida. zapo­ vijedajući iz svojih zlatnih bornih kola. Tutmozis III i Kanaanci 1. Tutmozis III maršira s egipatskom vojskom kroz Wadi 'Aru (klanac Musmus). 4. probile su se i pobjegle u panici.Karta 5. Kanaanske snage. 5. Preživjeli Kanaanci nalaze se unutar grada Megida pod opsadom prije nego što se konačno predaju Tutmozisu III sam Tutmozis III smjestio u središtu s ostatkom svojih snaga. 3. ali Egipćani pobjeđuju. Opis Tutmozisa III u Tebi sažeto bilježi napad i njegov ishod. 2. vidjevši da su napadnute s obje strane i da im prijeti okruženje.

. dok je njegovo veličanstvo bilo u njihovom središtu Onda su oni vidjeli kako njegovo veličanstvo savladava /neprijatelje/ koji su pobjegli /prema/ Megidu s izrazima straha na licima. Njihovo/ južno krilo bilo je u Tanaku.. iz šatora toga neprijatelja. optočenih srebrom. jedna borna kola izrađena od zlata.. i 7 motki od drva meru. Egipćani su odmah opsjeli grad.ukupno 924. podignu vojnike u bijegu preko zidina uz pomoć konopa načinjenih od isprepletene odjeće. /1/ lijepa borna kola izrađe­ na od zlata koja su pripadala princu /Megida/. a za to vrijeme kralj Kadesha je pobjego..041 konj. Međutim. Ali pre­ ma steli Jebel Barkal..Onda se /njegovo/ veličanstvo postavilo /na čelo/ svoje /vojske/. kako su ga nazvali arheolozi . koji od 20 naselja smještenih jedan poviše drugoga na tom mjestu) opsjedali i konačno osvojili Tutmozis III i njegove snage 1479. i uskrate Egipćanima potpunu pobjedu toga dana.. i .. /1/ lijepi oklop od brončanih pločica koji je pripadao princu Megida. Kr. 191 ždrijebe. ukrašenima njegovim borbenim znakovi­ ma. 6 pastuha. Južno krilo vojske njegova veličanstva bilo je na brijegu južno od /potoka/ Qine. /Popis plijena koji je vojska njegova veličanstva odnijela iz grada/ Megida: 340 živih zarobljenika i 83 radnika. /dok je njihovo/ sjeverno krilo bilo na južnoj strani /Doline Qina/. pr. /Ono nije srelo/ nijednoga jedinoga /neprijatelja. a sjeverno krilo bilo je sjeverozapadno od Megida. koji je pripadao tom neprijatelju.. uključujući i šator kralja Kadeša. 502 luka. 2. Nije potpuno jasno koji su grad kod Megida (tj.. na žalost samog Tutmozisa III njegova se vojska zau­ stavila da pljačka tabore kanaanske vojske. Najvje­ rojatnije je osvojio grad Stratum IX. .Njegovo veličanstvo krenulo je u bornim kolima od suhoga zlata. Plijen koji su Egipćani zarobili uvelike im je nadoknadio dugo čekanje . i/ 200 oklopa od /kožnatih/ pločica koji su pripadali njegovoj jadnoj vojsci.kao što je Tutmozis III zabilježio u Karnaku.. sa zlatnim likom. Oni su napu­ stili svoje konje i svoja kola od zlata i srebra . prošlo je punih 7 mjeseci prije nego što je grad pao. iskopavši oko njega širok jarak i izgradivši zid od balvana. To je stanovnicima Megida ostavilo dosta vreme­ na da zatvore gradska vrata..magaraca. i 892 borna kola njegove jadne vojske . 1 lijepi oklop od brončanih plo­ čica koji je pripadao tom neprijatelju. . .

Pohod na Megido bio je. ostalo je još nekoliko tajni oko osvajanja Megida što ga je izvršio Tutmozis III.Slika 3. Tutmozis III i njegovi ljudi vratili su se u svoju domo­ vinu u Egipat sredinom listopada. možda se egipatski guverner Kanaana namjerno smjestio u Megidu. završivši tako prvu od svojih sedamnaest vojni u Siriji-Palestini. izgleda. najznačajniji. nikakva . Ustvari. Tanak. Šunem i Yoqneam. koje su se vojevale skoro svake godine u sljedeća 2 desetljeća njegove vladavine. Ophel. jer je odmah ponovo uspostavio egipatsku vlast na tom području i pokazao je Kanaancima da njihovi gospodari namjeravaju tamo i ostati. Detaljan pogled na Wadi 'Ara / klanac Musmus (Erich Lessing. Izgleda da je Stratum VIII izgrađen u fazi ponovne gradnje neposredno nakon opsade. Kao što su znanstvenici ukazali. kao što su Shimon/Shimron. Nakon što su osvojili još nekoliko gradova u Jizreelskoj dolini. Beč) iz Chicaga. Egipatska prisut­ nost na južnom Levantu ostat će stabilna u sljedećih dvjesto godina. Geba-Shumen. Međutim.

Možda je Megido bio neutvrđen. Možda su ranije. Jesu li stanov­ nici konačno otvorili gradska vrata i predali se. 2. 1. Jeruzalem) iskopavanja nisu otkrila ostatke porušenoga Megida.Slika 4. osvojili tri druga grada i marširali cijelim pu­ tom natrag u Egipat. Možda je opsada trajala samo jedan mjesec a ne sedam. Možda zapisi Tutmozisa III znače da su on i njegova vojska. tako da nije bilo potrebe za novim sustavom zidina. Suvremeni pogled na Wadi 'Ara / klanac Musmus (Zev Radovan. Ako je tome bilo tako. Kako je Tutmozis III mogao opsjedati neutvrđeni grad sedam mjeseci? Pojavljuju se 3 moguća rješenja. u vremenu između početka opsade i kasnijega povratka vojske u Egipat. izbjegavajući tako razaranje svoga grada? Također nema dokaza za postojanje gradskih zidina u Megidu u Kasnijem brončanom dobu. 3. To može govoriti da je razdoblje od sedam . masivne utvrde iz Srednjega brončanoga doba izgrađene oko Megida nastavljale funkcionirati u Kasnijem bron­ čanom dobu. egipatska vojska ne bi morala porušiti zidine ali još uvijek bi morala napasti grad i njegove branitelje. na­ predovali u Libanon.

spominje bitke koje su kod Me- . Kr. a to je datum koji se poja­ vljuje na koricama knjige. već daje svjesno sebe oponašala." Te dvije bitke od tada su se povezivale u raz­ nim tekstovima. pr. Ali postoje problemi u citiranju te knjige kao izvora Allenbyjeve strategije. sadržavajući više bilježaka i novi predgovor ali još uvijek nije spominjalo vojnu Tutmozisa III u Kanaanu.nakon Allen­ byjeve uspješne vojne kod Megida . kao što znamo. u godinu 1913. Ali je li Allenby doista znao za vojnu Tutmozisa III kada je ostva­ rivao svoj plan bitke? Pojedini autori postavljaju objavljivanje Nelsonove knjige o bitki kod Megida. Allenby je. Izdanje objavljeno 1919. možda će napokon razriješiti te dvojbe i baciti novo svjetlo na vojnu Tutmozisa III pro­ tiv Megida 1479. Sljedeća izdanja obja­ vljivala su se skoro svake godine. ali nije došlo do bitnih promjena u tekstu više od tri desetljeća. U tome slučaju ona bi bila dostupna Allenbyju 1918. zapažajući da su i Allenby i Tutmozis III porazili "neprijatelja koji je napredovao iz sjevera pre­ ma Egiptu. čak dugo vremena iza kraja rata.." Stoga ona nije mogla biti dostupna Allenbyju. Još je početkom 1920-ih godina egiptolog Harold Nelson to doveo u vezu.. mnoge su navele na zaključak da se povijest nije samo ponovila. Daljnja istraživanja. jer se on "zatekao iza turskih redova tijekom cijeloga rata.mjeseci pokrilo jednomjesečnu opsadu Megida kao i sve druge aktivnosti. Međutim. Sličnosti između Allenbyjeva i Tutmozisova III osvajanja Megi­ da. Četvrto izdanje pojavilo se 1896. pa čak ni u obliku rukopisa. Iako je Smithova knjiga bila izvorno objavljena 1894. redovito konzultirao Adam Smithovu Povijesnu geografiju Svete Zemlje. njezina prva dva izdanja nisu sadrža­ vala raspravu o vojnama Tutmozisa III.. sam Nelson navodi u predgovoru da se knjiga nije pojavila prije 1920. a ne samo opsadu samoga Megida. uključujući i ona koja trenutno vrše Sveuči­ lište u Tel Avivu i Pennsylvania State University. osobito njihove odlučne odluke da udare kroz klanac Musmus. . godine." Nelson je naglasio "uočljivu usporedbu" između "stra­ tegije najranijih i najkasnijih pobjedničkih zapovjednika vojni u središnjoj Palestini. koja je nekoliko desetljeća važila kao konačan opis te vojne.

U ovom sam izdanju slijedio pojedine faze vojne iz 1917-18.. Barak i Sisera. Ono što je zavelo biografe bilo je nekoliko rečenica u uvo­ du dvadeset petoga izdanja. Joram i Ahazja. Smith je značajno nadopunio svoj tekst 1931. Megido (Zev Radovan. on nije mogao čitati Smithov opis vojne Tutmozisa III kod Megida-jer je on napisan tek 1931.Slika 5. Ali nema upute na Tutmozisa III i njegovu bitku kod Megida. Gideon i Midjanci. gene­ rala Allenbyja . te Jošija i faraon Neko. Koliko je god Allenby mogao profitirati čitajući ranije inačice Povijesne geografije Svete Zemlje. Šaul i Filistejci. To izdanje uključuje po prvi put opis pohoda Tutmozisa III na Megido koji su biografi često citirali kao izvor za Allenbyjev vojni plan.. kao i sukobe iz­ među Saladina i križara i između Napoleona i Turaka. Jeruzalem) gida vojevali Debora. za dvadeset peto izdanje. Mnogo su mi pomogli velikodušni prilozi feldmaršala vikonta Allenbyja i mnogih njegovih časnika u Palestini kako bi moja knjiga bila doista korisna u prikazu strategije i taktike njihove vojne. Jehu. punih trinaest godina nakon što je Allenby skovao svoj plan da napreduje kroz klanac Musmus.. .

Rimljani. Ali je li ih Allenby čitao prije vlastitoga osvajanja Palestine? Allenby. tisuću godina poslije. te. . prvo izdanje toga djela pojavilo se 1896. Drugo izdanje uključuje Breastedov vlastiti prijevod i nje­ gov komentar Anala Tutmozisa III u Karnaku. Slično magnus opus. Prema tome prikazi egipatskoga zaposjedanja Kanaana bili su dostupni 1918.. barem je morao znati za Petriea i Breasteda. nazvano Ancient Record of Egypt (Drevni zapis o Egiptu). kao što je rana recenzija Povijesne geografije Svete Zemlje od Georgea Adama Smitha. predstavljao je utabanu stazu za egipatske vojske koje su išle sjeverno prema Tiru. jer Gardner izvješćuje: Sam je Allenby proučavao Palestinu marljivošću studenta koji radi na doktoratu. Drugi svezak toga ogromnoga djela sadržavao je potpuni prijevod Anala Tutmozisa III. babilonskih i perzijskih napadača. on piše: Pristup Pomorskoj ravnici. Njegova žena u Londonu zatražila je članke koji su se pojavili u Geographical Journalu. britanski arheolog sir William Flinders Petrie objavio je svoju Povijest Egipta u nekoliko svezaka. uključujući i zapis o njegovoj vojni kod Megida. to je bio i put sirijskih. koji se nalazio u Kairu 1917.). i 1904..Ali priča se tu ne završava. Također je moguće da je Allenbyjeva mašta dobila poti­ caj u općim prikazima bliskoistočnih vojni..a to je časopis za koji znamo da ga je Allenby čitao. ili istočno Jizreelskom dolinom do Jordana i Damaska. pojavilo se 1906. križari. Sidonu i Maloj Aziji. za Geographical Journal . Iako Trotter ne spominje Tutmozisa III ni njegovu vojnu kod Megida u svojoj recenziji Smithove knjige. i preko lakih cesta u veliku ravnicu Esdraelon. Prije Allenbyjeve vojne kod Megida iz 1918. koji su bili među svjetski poznatim egiptolozima. Jamesa Henryja Breasteda (poslije direktora Orijentalnoga insti­ tuta na Sveučilištu i poticatelja čikaških iskopavanja kod Megida od 1925-39. kao i generala koji se pripremao osvojiti tu zemlju. a kasnija promijenjena izdanja objavljena su 1898. Poslije su preko Esdraelona došli grčki naseljenici iz konfederacije Dekapolis. koju je napisao Coutts Trotter 1894. iz pera arheologa sa Sveučilišta u Chicagu. uključujući i bilješke o faraonovoj vojni protiv kanaanskoga saveza kod Megida.

" i Eason se prisjeća da je "na samom početku /Allenby/ rekao da će se odlučna bitka te vojne voditi u klancu Megida. očni kirurg koji je sreo Allenbyja u Egiptu 1917. iako je to zanimljiv navještaj. Umjesto toga. Bilješka u Breastedovom dnevniku iznosi razgovor koji se vodio između njega i generala Allenbyja kada su oba bila u Kairu nakon rata. godine kod Megida. sjeća se da je i prije palestinske vojne." Ali opet.. u osobnom dnevniku arheologa Jamesa Breasteda sa Sveučilišta u Chicagu." Međutim.Zar ne bi Allenby. L. ­­­ 1919. Tijekom iskopavanja 1996. pa je tako izbje­ gnuta smrtonosna zasjeda. Nijedan biograf koji je imao pristup Alelnbyjevoj arhivi nikada nije spomenuo takvu raspravu u Allenbyjevim pismima. Allenbyjevi su pozvali Breasteda. zar on i njegovi biografi ne bi spome­ nuli tu činjenicu? Jedan znanstvenik otišao je tako daleko da se pitao nije li "to bio pukovnik /Lawrence od Arabije /. na putu za Nazaret i Afulu. ili jedan od Lawrenceovih biografa spomenuo tu činjenicu. postoji konačan odgovor. on dolazi iz neočekivanoga izvora . ali on se ne nalazi u Allenbyjevoj arhivi. razmotrio oponašajuće ratne taktike koje su se tako često pokazale uspješnima tijekom tisuća godina? Allenby je isto tako znao mnogo o vojnoj povijesti Jizreelske doline. H. Allenby je ustvari poslao postrojbe kroz dva moguća klanca. ali Allenbyjeva Peta konjička divizija ušla je kroz manji klanac Abu Shusheh upravo prema sjeveru. Nasreću po Allenbyja. kao pronicavi proučavatelj vojne povijesti. koji je prvi dao navještaj što je potaknuo Allenbyev potez. sigurno bi Lawrence. general bio "uvjeren da će se na nepromjenljivom Istoku povijest ponoviti. Također je važno napomenuti da Allenby nije točno slijedio stra­ tegiju Tutmozisa III Iako je faraon koristio samo središnji klanac Musmus. Međutim. da je Allenby znao za voj­ nu Tutmozisa III kod Megida. sadašnji lord Allenby posjetio je nalazište i rekao da je njegov prastric znao za bitku Tutmozisa III kod Megida te da je prema tome promijenio pohod što gaje predložio Britanski ratni kabinet. Turci nisu pokrili klanac Abu Šušeh. On je to navodno rekao u pismima svojoj ženi. između . Četvrta konjička divizija prošla je kroz klanac Musmus do Megida. sretnim stjecajem okolnosti. Eason. sa svojim poznavanjem drevne povijesti.bilješke datirane 10.

i nakon što je sjeo počeo govoriti o mojoj primjedbi. Tako sam ja jednostavno uzeo Megido. Za vrijeme večere Breasted je dulje razgovarao s Alelnbyjem. Čudno. bez prekida i ne upućujući nijednu riječ ostalim gostima. . ubili njih tridesetoricu ili četrdesetoricu. Razgovor je objavljen u Charles Breastedovom ­­­­topisu njegovoga oca.... .ostalih. na moje veliko iznenađenje.. Tek je prije nekoliko mjeseci Allenby zadao odlučujući udarac vodećem orijentalnom carstvu /Turskoj/. Znate. tim više što je jednostav­ nost njegova ponašanja u početku posve prekrila veličinu toga čovjeka. Nastavio mi je govo­ riti tijekom ostatka večeri.. /Allenby:/ "Kada su mi dali plemićki naslov željeli su mu pridodati 'Armagedon'. a javnost nikada neće to otkriti. da smo doživjeli točno Tutmozisovo iskustvo i naišli na . uopće ne ukočeno ili formalno. Ne mogu se sada sjetiti što je u tome trenutku us­ mjerilo naš razgovor prema bitci kod Megida.. Oni su našli neko­ liko bojni Turaka koji su zaposjeli visove. Allenby me. . duboko su me se dojmile.B. "i ako bi se takve stvari uopće koristile. Konjica je prošla kroz prolaz i proslijedila dalje s naredbama da izbjegavaju borbe. Megido bi imao svojih prednosti. te da jašu preko ravnice Megido i zaposjednu svaku cestu koja vodi prema sjeveru.. a ostale zarobili. . ali Allenby je oči­ to razgovarao o tome s velikim zadovoljstvom.. pozvali su me na večeru u rezidenciji /u Kairu/. usprkos brojnim važnim osobama koje su bile nazo­ čne. Nakon večere.... Bilo bi to suviše senzacionalno i pružilo bi beskrajne mogućnosti svim čudacima u kršćanskome svijetu.H. ali ja sam to odbio. Kada su Allenbyjevi stigli iz Engleske. zar ne." J. prirodan način na koji je govorio o značajnim događajima u ko­ jima je on igrao tako veliku ulogu. njegova nepatvorena i neupit­ na iskrenost. poveo do naslonjača podalje od ostaloga društva.. uzduž koje bi se neprijatelj mogao povlačiti. Miran.: "Vjerojatno samo orijentalisti znaju da je to istovjetno s Armagedonom... . . na večeru. i na vrhu klanca poslao sam pješadiju da napravi prolaz za konjicu." "Posve točno. . koja je vladala Bliskim Istokom oko šest stoljeća. ja sam prošao ravno kroz klanac Megida. Bilo je vrlo ugodno. " on /Allenby/je odgovorio.

njegovo proučavanje prošlih bitaka kod Megida i u Jizreelskoj dolini dovelo je do "jednoga od najbržih odlučnih pohoda i najpotpunijih odlučnih bitaka u cijeloj povijesti.. rekao da su oni koji se ne mogu prisjetiti svoje prošlosti osuđeni je ponavljati. kod Megida. U Allenbyjevom slučaju." . George Santayana jednom je. čitao sam vašu knjigu /Drevni zapis o Egiptu/ i /George/ Adam Smithovu Povijesnu geografiju Svete Zemlje i znao sam što se tamo opisivalo.B." J. Vidite. Prije marša na Megido 1918. mi u Americi imamo vrlo malo onih koji pozna­ ju Bliski Istok ili koji shvaćaju obvezu civiliziranoga svijeta da tamo održe red. ali je također točno da su oni koji se doista sjećaju prošlosti sposobni je ponoviti. Allenby je proučavao drugi svezak James Henry Breastedovih Drevnih zapisa o Egiptu.: "Nažalost. Allenby je svjesno slijedio strategiju Tutmozisa III i u nevjerojatnoj ponovnoj dramatizaciji po­ vijesnih okolnosti. iznenadio Turke. navodno. vjerojatno je Allenby saznao o detaljima Tutmozisove taktike kod Megida iz Breastedove knjige. onda se on pristojno suzdržao od komentara o tom izvoru za vrijeme razgovora s Bersteadom. treba pridodati još jednu knjigu što ju je Allenby pročitao a koja je svakako utjecala na njegovu izvede­ nu taktiku tijekom Velikoga rata. Ako je to tako." S obzirom da znamo kako je izdanje George Adam Smithove knji­ ge bilo dostupno Allenbyju 1918. Tako je to pitanje riješeno jednom zauvijek. On je znao da se Tutmozis III kockao. ako to žele. možda je Allenby čitao i Petriejevu knjigu. Naravno.H. i nije sadržavalo raspravu o bitci Tutmozisa III.neprijateljsku predstražu te ih neutralizirali na vrhu klanca koji vodi prema Megidu!. Mi znamo da popisu što ga navode njegovi biografi. kada je slijedio opa­ san put da uhvati neprijatelja nespremna.

. 1430. prva bitka koja se vjerojatno vodila u Jizreelskoj dolini izgubila bi se u povijesnoj magli. ali ja sam u ratu. 1360. Ovime predajem ono što je kralj.2.. Kr. mojemu gospodaru i mojemu Suncu: Poruka od Biridije.Tetijem. vladara Šekema i Biridije. Labayua. 2350. moj gospodar. 7 puta i 7 puta. Kr. pr. Bacam se pred noge kralja. I /doista/. na zemlji su u miru. i služio pod prvima trima faraonima Šeste dinastije . Weni je živio za vrijeme Šeste dinastije Staroga kraljevstva otprilike 2350. Kr. zahtijevao: 30 volova. Kr. Pepijem I i Merenreom. Wenijeva autobiografija ispisana je na velikoj vapnenastoj ploči na njegovom grobu (ili možda pogrebnom spomeniku) u Abidosu. Zadnji od tih pohoda koji se vjerojatno zbio otpr. Među tim bitkama spada i bitka koju je kod Megida vodio Tutmozis III otprilike 1479. Odgovarajući dio nat­ pisa glasi: D . On je vodio prvu od nekoliko bitaka u kojima su Egipćani sudjelovali u Jizreelskoj dolini koju su Egipćani sma­ trali svojim teritorijem ili na njegovom rubu. pr. pr. a nije bilo autobiografije egipatskoga vojnoga časnika po imenu Weni. pohod faraona Amenhotepa II otpr. poglavlju). Kr. vladara Megida. mojega gospodara i mojega Sunca... POGLAVLJE Na rubu Egipta Recite kralju. Kr. Kr. vladara Megida. lojalnoga sluge kralja. i egipatsko uključivanje u lokalnu svađu između dva kanaanska vazala. 1360-13.50 pr. otpr. — Pismo iz Amarne EA 242 poslano faraonu Amenhotepu III otpr. /oni/ . pr. pr. On se pojavio iz anonimnosti da bi vodio pet vojnih pohoda u vri­ jeme vladavine Pepija I u dvadeset četvrtom stoljeću pr. (o čemu smo raspravljali u 1. predstavlja prvo poznato egipatsko osvajanje Palestine.

Ova vojska vratila se sigurno, Nakon što je raskomadala zemlju Stanovnika pijeska. Ova vojska vratila se sigurno, Nakon što je zdrobila zemlju Stanovnika pijeska. Ova vojska vratila se sigurno, Nakon što je porušila njezine ograde. Ova vojska vratila se sigurno, Nakon što je oborila njezina stabla smokava i njezine vinograde. Ova vojska vratila se sigurno, Nakon što je bacila plamene jezike u sve njezine zgrade. Ova vojska vratila se sigurno, Nakon što je pobila desetke tisuća vojnika. Ova vojska vratila se sigurno /Nakon što je zarobila postrojbe/ u njoj, veliko mnoštvo kao žive zarobljenike... Kada smo dobili obavijest da su i pobunjenici zbog određenoga ra­ zloga bili među tim strancima na Nosu gazeline glave, ja sam pre­ šao prijeko i iskrcao se u pozadini visova planinskoga lanca na sjeveru zemlje Stanovnika pijeska. Dok je polovica vojske bila (još uvijek) na cesti, ja sam stigao, zaskočio ih i svaki je pobunjenik među njima bio pogubljen.

Tko su točno bili ti "Stanovnici pijeska" što ih je Weni napao? Gdje se nalazila njihova zemlja? A što je i gdje bio Nos gazeline glave? Većina povjesničara slaže se da je zemlja Stanovnika pije­ ska drevno egipatsko ime za zemlje istočno od Egipta i da je "Nos gazeline glave" najvjerovatnije uputa na planinski lanac Karmel u Izraelu, kojega "nos" prodire točno u Sredozemno more. Međutim, ta temeljna pitanja predstavljaju samo vrh sante leda kada se radi o Wenijevoj problematičnoj autobiografiji. S obzirom da tih nekoliko crta pruža jedini dostupan dokaz za tu vojnu, detalji su očito nejasni i mogu se protumačiti na nekoliko načina. Očito, Weni i barem polovica njegovih ljudi otplovili su u kraj koji se pobunio, iskrcavajući se iza "Nosa gazeline glave", t j . , planine Karmel. On je onda marširao u unutarnjost, vjerojatno kroz ravnicu Ake i u Jizreelsku dolinu, napao pobunjenike i sve poubi­ jao. Njegov natpis samo kaže: "Dok je polovica te vojske bila (još

Karta 6. Pepi I i "Nos gazeline glave" 1. Pepi I napada Jizreelsku dolinu (vjerojatan put).

uvijek) na cesti, ja sam stigao, zaskočio ih i svaki je pobunjenik među njima bio pogubljen." To se može protumačiti na dva različita načina. Weni je mogao kazati da su cijele snage poslane putem brodskoga prijevoza i da je bitka tako brzo dobivena da je 50 posto njegove vojske još uvijek marširalo s obale kada su pobunjenici zarobljeni i pogubljeni. Alternativno, mogao je reći da je samo polovica njegove vojske došla morem, dok je druga polovica poslana kopnom iz Egipta, u kojemu su slučaju oni što su putovali morem stigli prije i porazili pobunjenike dok su u to područje došli oni koji su putovali kopnom. Vrativši se u Egipat kao pobjednik, Weni je poslije unaprijeđen i uzorno služio kao guverner Gornjega Egipta pod Merenreom, na­ sljednikom Pepija I. Možda je njegova uspješna vojna ekspedicija na "Nos gazeline glave" bila prva zabilježena bitka u Jizreelskoj do-

lini, ali to je bila tek početna natuknica u dugom popisu bitaka koje će uslijediti. Grad Stratum XVI kod Megida, iz Starijega brončanoga doba, nestao je oko 2350. pr. Kr. Stratum XV koji ga je naslijedio doživio je radikalne promjene u arhitekturi što može značiti da su ga tada zau­ zeli drugi ljudi ili barem da je bio pod nadzorom novoga vladara. Stoga dolazimo u iskušenje da pripišemo razaranje grada Stratuma XVI i inovacije u gradu Stratumu XV kod Megida vojni Pepija I u Jizrelskoj dolini oko 2350. pr. Kr. i mogućem kasnijem egipatskom nadzoru toga područja, ali takva hipoteza ne može se za sada doka­ zati i može ostati samo kao naviještaj. Sljedeći poznati egipatski pohod na Jizreelsku dolinu bio je onaj Tutmozisa III 1479. pr. Kr., o kojemu smo već detaljno raspravljali u 1. poglavlju. Kao što sam tamo napisao, Tutmozis III sedamnaest je puta vojevao u Siriji-Palestini tijekom vladavine i doveo to područje pod čvrsti nadzor Egipta. Kanaan je ostao egipatski vazal tijekom slje­ dećih dvjesto godina i barem su ga Egipćani smatrali dijelom egipat­ skoga teritorija. Stoga su bitke koje su egipatski faraoni vodili u Ka­ naanu i Jizreelskoj dolini tijekom ostatka Kasnijega brončanoga doba (oko 1400-1200. pr. Kr.) Egipćani smatrali ne toliko osvajanjem ne­ prijateljskoga teritorija koliko pohodima u vlastite rubne zemlje. Tako je stoljeće nakon slavne bitke kod Megida Tutmozisa III fa­ raon Amenhotep izveo barem dva, a vjerojatnije tri, upada u SirijuPalestinu. Posljednji se dogodio oko 1430. pr. Kr., a cilj mu je bio Jizreelska dolina i susjedni predjeli. Ta je vojna izgledala ponešto neobično, barem zbog toga što se vodila tijekom mjeseca studenoga, što je za Egipćane bilo vrlo neuobičajeno za ratovanje jer je bio kraj godine. Poticaj za pohod bila je pobuna Kanaanaca koji su živjeli na po­ dručju Jizreelske doline kao i Donje Galileje. Pobuna je bila na lo­ kalnoj razini iako je iza nemira najvjerojatnije stajalo kraljevstvo Mitani u sjevernoj Siriji i Mezopotamiji. Iako je to bila prilično mala pobuna, ipak je bila dovoljno velika za egipatsku posadu u Megidu koja je sama nije mogla ugušiti. Neprilike u Jizreelskoj dolini u vrijeme Amenhotepa II odraža­ vaju se u dva pisma ispisana na glinenim pločicama pronađenim u nalazištu Tanak, smještenom otprilike osam kilometara jugoistočno

tijekom vladavine Tutmozisa IV? Pa čak da ih je napisao faraon Amenhotep II. Pisma su napisana na akadijskom. iz pet­ naestoga stoljeća pr. To je uobiča­ jeno u takvim slučajevima. detaljniji i stoga važniji. što je bio dio arhiva princa od Tanaka. jesu li ona bila napisana prije ili nakon što je on postao faraon? Izgleda najvjerojatnije. Kr.natpis pronađen južno od Osmoga stupa u Karnaku u Egiptu. Kr.od Megida u Jizreelskoj dolini. Ukupno je 13 takvih pisama pronađeno u tom nalazištu. Točnije. pr. Naše obavijesti o toj vojni dolaze prvenstveno iz dva izvora. U pismu 6. Postoje problemi u tumačenju tih pisama. princ od Tanaka optužuje se za nelojalnost Egipćanima. pošalji ih sutra u Megido. kako je pisma doista napisao Amenhotep II i da su ona poslana nakon što je on naslijedio prijestolje Egipta i postao faraon. Talwisharu.možda čovjek po imenu Amenhotep koji je poslije postao gu­ vernerom Nubije. za neiskazivanje odanosti i za neisporučivanje vojnika lokalnoj egipatskoj posadi. U pismu 5 Amenhotep zahtijeva da princ od Tanaka pošalje vojnike. ovako (govori) Amenhotep: Neka Olujni bog čuva tvoj život! Pošalji svoju braću (kolege) s njihovim bornim kolima. ili je to lokalni egipatski upravitelj istoga imena koji je bio postavljen u Kanaanu otprilike u isto vrije­ me . Iako se ime Amenhotep pojavljuje u pismima bez kraljevskoga naslova. Drugi. . jer ništa nije jednostavno kao što izgleda u proučavanju drevnih tekstova. kao što većina znanstvenika vjeruje. po imenu Talwishar (prije poznat kao "Rewassa" ili "Riashar"). naravno. ton u pismima je sasvim kra­ ljevski. U spomenutom slučaju postavlja se prvo pitanje: tko je točno Amenhotep koji piše ta pisma? Je li autor ustvari faraon Amenhotep II. te zbog toga što nije oso­ bno došao niti je poslao predstavnika kada je Amenhotep privremeno posjetio grad Gazu. može se pretpostaviti da su pisma napisana u vrijeme vojnoga pohoda Amenhotepa II u Jizreelsku dolinu oko 1430. i pošalji svoju kvotu konja i danak kao i sve ashiru postrojbe koje su s tobom. da slijedimo Occanovu logiku (načelo da je najjednostavnije rješenje vjerojatno točno). koji je bio službeni jezik toga vremena za diplomatsko dopisivanje u Egiptu i na Bliskom Istoku. Jedan je vrlo oštećen . koji se djelomice poklapaju. namirnice i konje u Megido. koje je izgleda bilo ranije.

Područje Tanak (Zev Radovan.. pr. kao i Migdolyena. . protiv grada Yehema. upravo kao i Tutmozis III pola stoljeća prije njega. dan 25.. Njegovo veličanstvo pro­ slijedilo je prema Retenuu u drugi pobjednički pohod protiv gradu Afeku. slijedile Via Maris iz Egipta u Siriju-Palestinu. One su marširale najprije do Afeka a odatle prema Jehemu. dva grada zapadno od Sochoa... Anali izvješćuju da su Amenhotep II i njegove snage. Godina 9. merui: 57. Nekoliko manjih postrojbi otišlo je prema malim gradovima u Šaronskoj dolini. gdje su se zaustavili. Jeruzalem) je ispisana stela koja sadrži Anale Amenhotepa II. Njegovo veličanstvo vozilo se u bornim kolima ukraše­ nima ratnim grbom. mjeseca prve sezone. živih Azijata: 231. . zajedno s naseljima Khettjena. koja je nađena u Memfisu u Egiptu . konja: 54.gdje se ponovno koristila kao strop dvorane za pokope u grobu izgrađenom za princa Dvadeset druge dinastije oko 875. Tada je njegovo veličan­ stvo osvojilo naselja Mepesena. Njegovo veličanstvo otišlo je dalje u svojim bornim kolima u zoru... izgleda. radnika: 372. 3. Kr. .Slika 6. Pored svih oružja. južno od Jizreelske doline. sva- . protiv grada Iterena. Ono je odvelo njihove prinčeve: 34. kola: 54.

oni su pretvoreni u žive zarobljenike. Popis plijena njegova veličanstva samo unutar toga dana: živi maryanu: 17. opet upravo kao i Tutmozis III prije njega. bezgranično. ili s Tell al-Ajjulom u Donjoj Galileji. u području koje vodi od brda Tabora prema rijeci Jordan. Izgleda da se ni stanovnici Anaharatha nisu mnogo borili. njihovu djecu. Tu se vojska utaborila. jer Anali ne pružaju nikakve detalje o bitci osim što kažu da su Egipćani pobije­ dili i daje Anaharath opljačkan. Počujte. krava: 370. glavni napad u tom pohodu izveden je protiv grada Ana­ haratha nekoliko dana poslije. pored svih njihovih oružja. dok je njegova bojna sjekira bila u njegovoj desnoj ruci. očito je da su Amenhotep i njego­ ve snage marširale kroz Wadi 'Aru. njihove žene. i svu njihovu imovinu. bez ijednog s njim. točno sjeverno od Jizreelske doline. bikova: 444. bornih kola iz srebra i zlata: 7. Nakon što je njegovo veličanstvo vidjelo vrlo obilan plijen. a oko njih su iskopana dva jarka. daleko od faraonovoga krika. jer je prošlo tako malo vremena. Međutim. Stoga je vrlo vjerojatno da mjesni Kanaanci nisu pružili mnogo otpora dok je egipatska vojska marširala kroz Šaron i Jizreelsku dolinu na svom putu prema Anaharathu. ukrašenima opremom Montua. živih Azijata: 68. nekih osam kilometara jugoistočno od brda Tabora. U svakom slučaju. bezgranični. dok je vojska bila daleko od njega. ali u tome ne možemo biti sigurni. sam. zapre­ ga: 7. Na dan Proslave kra­ ljevskoga krunjenja njegova veličanstva: Anaharath je bio opljačkan. na putu u Jizreelsku dolinu i moguće nešto iza nje. ali grad se smatra onim istim što je spomenut u Jošija 19:19 (Anaharat od Isakara). ali nije bilo . Vjerojatno ga možemo poistovjetiti ili s Tell el-Mukharkhashom u Jizreelskoj dolini. Onda je vojska donijela vrlo obilan plijen. njegovo veličanstvo otišlo u bornim kolima. a njegovo veličanstvo čuvalo ih je do svitanja dana. oni su bili ispunjeni vatrom. Bitka kod Anaharatha vojevala se na najsjevernijoj točki pohoda Amenhotepa II. radnika: 123. Smještaj Anaharatha je upitan.koga sposobnoga muškarca Retenua. Anaharath je bio osvojen samo 6 dana nakon što su snage Amenhotepa II bile u Afeku. djece prinčeva: 6. i svih (vrsta) životinja. Tada je nakon svitanja drugoga dana. jer Anali kažu da se vojska tada okrenula i odmarširala natrag u blizinu Megida.

doveden je u Megido. njegovom djecom. Tu ga je faraon opomenuo i uklonio s položaja. Princ od Geba-Shumena. imala do toga vremena stanje pod nadzorom. vladar grada po imenu GebaShumen. kao i sa svim njegovim slugama. čije je ime bilo Qaqa. 2. zajedno sa ženom. Amenhotep i njegovi ljudi vraćaju se u Egipat. djecom i slugama. potrebe za borbom. "Njegovo veličanstvo došlo je u blizinu Megida." Geba-Shumen vjerojatno se nalazio na mjestu današnjega Tell 'Amra. Princ Qaqa je doveden u Megido. doveden je. Izgleda da je egipatska posada koja je bila smje­ štena u Megidu od dana Tutmozisa III. izvjesni princ Qaqa. Drugi je princ postavljen na njegovo mjesto. 3. Umjesto toga.Karta 7. s njegovom ženom. Egipatske snage marširaju na Anaharath. 4. . Egipatske snage marširaju prema Megidu. Amenhotep II i Jizreelska dolina 1.

to je popis izaslanika u Egipat koji su dolazili iz raznih gradova i mjesta u Siriji-Palestini. koji je vladao kao faraon Amenhotep III gotovo stoljeće poslije. Iz Megida Amenhotep II i njegova vojska vratili su se natrag u Egipat bez incidenta. uključio u vrlo ozbiljan napad na carsku . Smatra se istovjetnim s gradom koji je tijekom rimskoga razdoblja bio poznat kao "Gaba od konjice." Nije posve jasno zbog čega je princ Qaqa uklonjen s položaja.. na cesti koja je vodila iz Jizreelske doline prema Aki (Ako) i sredozemnoj obali. Da su marširali zapadno prema obali. egipatski faraon služio je kao nadgospodar brojnim vladarima raznih kanaanskih gradovanaselja koji su se međusobno svađali. vladar Šekema. Oni su vjerojatno ponovo prošli kroz Wadi 'Aru natrag u Afek a odatle u Memphis. kaže kako je Amenhotep II opomenuo princa od Tanaka. Iz pouzdanih izvora očito je da su Egipćani nadzirali Jizreelsku dolinu tijekom vladavine Amenhotepa II. i ne bi bilo potrebe da prije pozovu princa Qaqu u Megido. Taj zaključak potvrđuje i dokument datiran u dvadesetoj godini vladavine Amenhotepa II. Kr. vjerojatno iz istih razloga iz kojih je zamijenjen Qaqa. izgleda.nekih šest i po kilometara sjeverozapadno od Megida. pr. Tako se. donekle zabrinuo kada je jedan od kanaanskih vladara. Zbog egipatskoga nadzora Sirije-Palestine u vrijeme između če­ trnaestoga do dvanaestoga stoljeća pr. a izgleda da je Megido bio središte egipatske uprave u tome području. Među tim imenima nalaze se predstavnici kako iz Megida tako i iz Tanaka. što se spominju prije u ovome poglavlju. djelomice i zbog bitke koju je on vodio u Anaharathu oko 1430. ali vjerojatno se to dogodilo jer nije bio lojalan ili je nešto slično skrivio. egi­ patski nadzor nad Jizreelskom dolinom nastavio tijekom vladavine Amenhotepa II. blizu današnjega Nablusa. Poznat kao Papyrus Hermitage 1116A i napisan oko desetljeće nakon pohoda Amenhotepa II na Jizreelsku dolinu. Tako da se nasljednik Amen­ hotepa II. Zanimljivo je zabilježiti kako se u pismima pronađenima u Tanaku. grada oko Četrdesetak kilometara južno od Megida. a nisu proslijedili zapadno prema jugu kroz Jizreelsku dolinu do obale i onda prema jugu kao što su neki znanstvenici ustvrdili. oni bi prošli kroz Geba-Shumen. Labayu. vladar GebaShumena. Kr. kojima su Egipćani davali žito i pivo.

.. Ja sam poslušao naredbe kralja. moj gospodar. U arhivu Amarne nalaze se i tri pisma koje je Labayu poslao iz Šekema. španjolskog i grčkog .talijanskog. Njih je pronašla jedna egipatska seljanka 1887. na zemlji su u miru. Po danu branim ga od polja iz kojih stižu borna kola. u Ekhnatonovu kratkotrajnom glavnom gradu Akhetaten. Ekhnatonu (Akhenatenu). smještenom na pola puta između modernoga Kaira i Luksora u Egiptu. mojega gospodara i mojega Sunca.. pr. grad kralja. Prema postojećim pismima. 250. Od deset takvih pisama (EA 234. danju i noću. 365). Labayu i njegova dva sina željeli su pridodati svojim posjedima bogate gradove i gradiće Jizreelske doline.ali moguće je da će se egipatski odgovori pronaći tijekom iskopavanja koja sada vrše Sveučilište u Tel Avivu i Pennsylvania State University na lokaciji Megida.. Biridija je ubrzo napi­ sao i drugo pismo faraonu Amenhotepu III koje sadrži više detalja. Sva su ta pisma napisana na akadskom. 365) sedam ih je poslao Biridija. i ja doista branim Megido. uzme * mješavina romanskih jezika. vladar opsjednutoga Megida (EA 242-47. najvjerojatnije tijekom godina 1360-1350.kao sredst­ vo sporazumijevanja na Bliskome Istoku . kao dio po­ hranjene korespondencije poznate pod zajedničkim nazivom Pisma iz Amarne. francuskog. mojega gospodara.. Detalji Labayuovoa napada na carsku zgradu poznati su iz deset pisama poslanih faraonu Amenhotepu III i njegovu sinu i nasljedniku. /oni. Tako se Megido u tim dokumentima spominje kao "Magidda". diplomatskom linga franca* u Kasni­ jemu brončanome dobu na drevnom Bliskom Istoku. neka kralj. pa nam je stoga sada poznata priča samo iz kuta gledišta kanaanskih sudionika . ali ja sam u ratu" (pismo iz Amarne EA 242). ali ona se tiču njegovih uvjeravanja o nevinosti u raznim drugim aktivnostima izvan njegovih osvajanja Jizreelske doline..zgradu sredinom četrnaestoga stoljeća pr. Biridija je napisao prvo pismo fa­ raonu Amenhotepu III kako bi mu dao do znanja da postoji problem. 242-48. mojega gospodara. Kr. I doista. osobito Megido./. Kr. A kako je ratovanje Apirua (Habirua) na zemlji ozbiljno. Mi još uvijek nemamo odgovore na nijedno od tih pisama. a po noći na zidinama kralja. govoreći u zaključku: "/.

U određenom trenutku. gradom hara kuga. vladara Gath Carmela. Labayu je mogao imati špijune aktivne u obližnjim gradovima. čiji su ljudi bili smješteni u Bet-Šeanu. Ne možemo vršiti trganje (berbu) i ne možemo izaći izvan gradskih vrata zbog Labayua. Zato ako bi kralj mogao dati posadu od 100 ljudi da brani njegov grad da ga Labayu ne zauzme. . i možda se koristeći podacima što su ih sakupili obavještajci. Biridija izdvaja Habiru. vladara Šekema. Kada je saznao da se strijelci neće vratiti. To pismo. koji ga želi držati u tijeku. kao što je Bet-Šean (Beisan). Labayu je napao i druge obližnje gradove i gradiće u Jizreelskoj dolini. Gledajte. ako je nedavno pronađeno pismo na tom mjestu ikakva naznaka. zna da Labayu vodi rat protiv mene od povratka strijelaca (u Egipat). skupinu izopćenika od zakona i drugih ljudi na rubu društva. Neka kralj. Nije poznato je li faraon tada poslao zatraženu posadu od stotinu vojnika da pomogne Biridiji kako bi suzbio Labayuove napade.. opisuje djelatnost Tagija. poslano Labayuu. On jednostavno hoće osvojiti Magiddu (pismo iz Amarne EA244) Na temelju opisa događaja u tom pismu. on je odmah odlučio zauzeti Megido. bilo prije pokušaja zauzeća Megida ili nakon što je njegov pokušaj propao. U svom sljedećem pismu Biridija konačno imenuje Labayua. možemo zaključiti da je Labayu zgrabio priliku za napad kada je postrojba egipatskih stri­ jelaca pozvana natrag u Egipat iz Megida. kao što je bio njegov čovjek u Bet-Šeanu. Jedno pismo iz Amarne (EA 250) bilježi da je Labayu razorio Šunem (akadski Shunama) u Jizreelskoj dolini i također zauzeo Gath . Obično se misli da je to službeno dopisivanje između ta dva vladara. Labayu nema nikakav drugi cilj. (pismo iz Amarne EA 243) Iako se još ne spominju konkretna imena. ali mogao bi biti i potajan izvještaj nekoga špijuna u službi Laba­ yua. moj gospodar. kao čovjeka koji mu pravi najviše problema.na znanje što se događa na njegovoj zemlji. koji su u isto vrijeme pravili neprilike ne samo u Jizreelskoj dolini već i u drugim područjima Sirije-Palestine i Bliskoga Istoka. Neka kralj spasi svoj grad da ga Labayu ne zauzme.. ali Biridija je uspio obraniti Megido tako da grad nije pao.

2. Biridija šalje radnike za kulučenje da obrađuju opustošena polja Šu­ nema. Međutim. 4. Carmel (akadski Gittirimmunima) blizu Tanaka.Karta 8. ali je Labavu ubijen u bitci blizu Gine (vjerojatno moderni Jenin) prije nego Biridija stiže. Mogli bismo smatrati da se napad koji je razorio Šunem dogodio prije napada na Megido. Vjerojatno je da se napad na Gat-rimon dogodio kada su Labayu i njegovi ljudi bili na putu da napadnu Megido. 3. Približno u isto vrijeme Labayu napada i razara Šunem (Shunem). Labayu je uhićen i odveden iz Megida u Aku (Ako). jer je njihov put iz Šekema prolazio po­ kraj toga grada. Biridija maršira u borbu protiv Labayua. Biridija i Labayu la. jer on leži u drugom smjeru unutar Jizreelske doline. razaranje Šunema vjerojatno se dogodilo u odvojenom napadu. ali plaća otkup­ ninu i bježi. tako da je Biridija dobio upozore- . ali zauzima Gat-rimon. Labayu bezuspješno napada Megido. lb.

I neka to kralj. možda u zasjedi. Ali mogao se isto tako dogoditi i poslije..nje i imao je vremena pripremiti obranu Megida. "Međutim. kada je bio u Aki. (pismo iz Amame EA 245) Labayuova smrt najvjerojatnije se dogodila blizu Gine (vjerojat­ no moderni Jenin). "Ako bog kralj. U međuvremenu. prije nego što je on. Pisma iz Amarne ne daju nam. To konkretno mjesto podrazumijeva se u prijetećem pismu što se pripisuje nje­ govim sinovima: "Zaratite protiv ljudi iz Gine jer su ubili našega oca. na­ šega gospodara. kako je moja kobila bila izvan stroja. (pismo iz Amame EA 245) U istom pismu. Odmah su ga uhitili i odveli iz Megida u Aku (Ako) kako bi ga prebacili u Egipat. od kojih je jedan bio vladar Pellae preko puta rijeke Jordan. došao na lice mjesta. (oboje) njihovim ku­ ćama. kro­ nološki slijed tih događaja. odlučili su nastaviti s politikom ekspanzije koju je provodio njihov otac. Ali prije moga dolaska oni su ga /Labayua/ oborili. i Surata je pustio Ba'1-mehira da ode. Međutim. rekao sam svojoj braći.. ja sam stao iza njega i odjahao s Yashdatom. faraon je naredio da Labayua dovedu u Egipat na ispitivanje. naš gospodar. Surata ga je pustio da ode. Povezu- . Nakon tih napada. Biridija. Jadni Biridiju bio je tada prisiljen to objasniti faraonu. Labayu je podmitio vladara grada.. jer je Surata primio od njega otkupninu. "Poslat ću ga kralju brodom. . . Surata je odveo Labayua iz Megida i rekao mi.. moj gospodar zna. točno južno od Jizreelske doline. A ako ne zaratite. kaže da savladamo Labayua. njegova dva sina. Biridija je prisiljen priznati da je Labayu poslije ubijen u bitci. Biridija je poslao radnike za kulučenje da obrađuju polja koja su pri­ padala gradu Šunemu u Jizreelskoj dolini. nakon smrti Labayua. Štoviše. onda ćemo mi biti vaši neprijatelji" (pismo iz Amarne EA 250). koji je Labayu prije razo­ rio. U određenom trenutku. onda ga moramo dovesti živa do kralja. vjerojatno nakon Labayuove smrti. čovjeka po imenu Surata i ponovo zado­ bio slobodu. ali ga je poslao iz Hinnatunua njegovoj kući. nažalost." Surata ga je uzeo. (jer su je ubili).

pr. Jedno od Labayuovih pisama pronađeno u arhivu Amarne. biblijski Shimron) na sjeverozapadnom dijelu Jizreelske doline. novi vladar obližnjega grada Ake. Kr. vladar Shimona (akadski Shamhuna. Druga pisma u arhivu Amarne naznačuju da su Labayu i nje­ govi sinovi poslije njega. pr. i označavati da je Labayu već počeo stva­ rati probleme tijekom posljednjega desetljeća vladavine Amenhote­ pa III. moj gospodar zna da su dva sina pobunjenika protiv kralja. Kr. ima kalen­ darsku zabilješku koja govori da je ono vjerojatno bilo poslano Amenhotepu III u Egipat trideset druge godine. Ne može . ta dva sina počela su opet napadati Biridija iz Megida i druge mjesne kanaanske vladare. pored gubitka što ga je prouzročio njihov otac. moga gospodara.. Ti egipatski vazali nisu gubili vrijeme i odmah su obavijestili faraona o novom slijedu događaja. (pismo iz Amarne EA 250) Nasreću. Međutim. Pismo bi stoga moglo biti otprilike iz 1360. početkom vladavine Ekhnatona. možda i zbog toga što je egipatski faraon konačno poslao ­­strojbe u Megido. i 1350. Yashdata. koje prikazuje njegovu stranu priče u događajima što nisu povezani s njegovim smicalicama u Jizreelskoj dolini. Jizreelska dolina uspješno je odoljela ekspanzionističkim ciljevima Labayuovih sinova i drugih grabežljivih ljudi sa sličnim že­ ljama. Babilonski kralj Burna-Buriaš II bio je vrlo nezadovoljan kada su ga izvijestili o tom incidentu i on se požalio na to egipatskom faraonu. izvijestio je faraona u pismu da su ljudi iz Tanaka (akadski Tahnak) preoteli njegove posjede i da je bio prisiljen potražiti utočište kod Biridije u Megidu. Kr. dva Labayuova sina. vladavina Amenhotepa III nad Egiptom trajala je otprilike od 1391. pr. postavili sebi za cilj osvajanje zemlje kralja. vladar grada blizu Megida. i Satatna. Svi ti događaji koji uključuju Biridiju i Labayua mogu se datirati otprilike između 1360. moga gospodara. došlo je i do drugih manjih nemira u Jizreelskoj doli­ ni tijekom istoga razdoblja. U drugim pismima iz Amarne postoje izvještaji da su Sum-Ada. udružili snage i napali babilonsku karavanu koja je putovala kroz susjedno područje Hannathana.. nastavili stvarati neprilike tijekom nared­ nih sedam godina ili više. Neka Kralj. Prema najnovijem računanju. do 1353.jući se s plemenom Habiru kao što je Labayu prije učinio. .

Nedavna hipoteza da je grad doživio svoj kraj oko 1320/1310. negdje između 1360. ali to je vjerojatno grad Stratum VIII. Oba grada kod Megida. Tijekom vladavine faraona Ramzesa II koji je vladao u isto vrijeme kao i prije spomenuti hetitski kralj Hatušili III u trinaestom stoljeću pr. Kr. Već je u to vrijeme Megido uživao međunarodni glas i bio je poznat suvremenim vladarima. Neki su znanstvenici tvrdili da je taj grad doživio kraj još 1380. Kr. dok drugi tvrde da je trajao do 1250. Kr. Odlučuješ ići . pr. Ne čudi što su Megido i Jizreelska dolina bili tako poželjni za osvajanje. Kr. Jedina druga mogućnost je da je Labayu možda pokušao osvojiti grad Stratum VIIB.. Kr. nikakve vojske iza tebe. Kontekst i sadržaj pisma nisu nam danas jasni. pr. Kr. dobro se uklapa s predloženim datumima Labayuova pokušaja osvajanja Megida. Egipat je nastavio svoju aktivnu ulogu u Siriji-Palestini i Jizreelskoj dolini tijekom dvanaestoga stoljeća pr. Skoro stoljeće nakon što su napisana pisma iz Amarne. ako je taj grad nastao još oko 1380. pr. kako su ga označili istraživači sa Sveučilišta u Chicagu. onaj Stratum VIII i onaj Stratum VIIB bila su vrlo razvijena i prema tome bili su zamamni ciljevi za Labayua. Kr.. mjesto gdje su se glasnici zadržavali na dugom putu između Egipta i središnje Anatolije (mo­ derne Turske). ali izgleda da je Megido služio kao odmorište na cesti između egipat­ skoga i hetitskoga kraljevskoga dvora. doznajemo za nemire u Wadi 'Ari u obliku putujućih razbojnika koji su vrebali na putnike što su putovali prema Jizreelskoj dolini i iz nje. Ti si sam. Neki od njih imaju četiri do pet lakata od nosa do pete i divljega su lica. Kr. toliko dugo koliko je postojao egipatski nadzor nad južnom Palestinom. Točni datumi za Stratuma VIII bili su de­ setljećima predmet rasprave. kao što neki navode. pr. Kr. i 1350. Egipatski faraon Seti I možda je marširao kroz Jizreelsku dolinu zbog suzbi­ janja pobune u Bet-Šeanu (Beisanu) oko 1291. nema nikakvoga pisara s tobom. Njihova srca nisu milostiva i ne slušaju nikakvo laskanje. spominje se Megido (kao "Makkitta") u nepotpunom i pocijepanom pismu hetitskom vladaru Hatušiliju III oko 1250.se točno utvrditi koji je grad kod Megida Labayu nastojao osvojiti. Ne možeš naći nikakvoga izviđača s kojim bi mogao prijeći put. Uska dolina je opasna jer se Beduini skrivaju ispod grmlja. pr. pr. kroz taj važan klanac. pr.

Barak. Nisi sposoban to pove­ zati. kočija ti ide na jednu stranu. i ovisno o tome kada se datira (obično negdje između 1250.) to bi moglo biti uslijed naleta na Megido putujućih razbojnika u vrijeme Ramzesa II. bez maloga odmorišta. ne znaš kako ošinuti bičem. pak. jer je. Staza ti je ispunjena kamenjem i šljun­ kom. Ti onda misliš da je neprijatelj iza tebe. Nebo se otvo­ rilo. Ako se to doista do­ godilo. Kr.Kr. obrasla korovom. kosa ti se diže na glavi i duša ti je u petama. Izrael nije ostao opustošen dugo vremena jer su se Debora. i 1200. Ta je vojna zabilježena na jednom zidu koji stoji oko­ mito na južnu stranu hrama Karnak u Egiptu. bojiš se potjerati snažno konja. . Izrael je opustošen. pr. Počneš kaskati. To bi mogao biti i ishod razaranja što ga je izvršio faraon Merenptah.. ali je bolje poznata iz pobjedničke pjesme koju je Merenptah napisao na onome što se da­ nas naziva "Izraelska stela. Stalno se drndaš. S jedne strane ti je provalija. Ti skidaš jaram ka­ ko bi popravio oglavnik usred uske doline. Kr. Yanoam kao da više ne postoji.. a planina se uzdiže na drugoj. oglavnik će ostati nepokriven i kolan će ti pasti. Istraživači sa sveučilišta u Chicagu vjeruju da je Megido doživio svoj kraj u vatrenom razaranju tako teškom da su gomile ostataka na nekim mjestima dosizale jedan metar uvis.pr. Ugrabljen Gezer.. Počneš se tresti. Ako je staza baci prema provaliji.. to bio ishod inače ne­ zabilježenoga napada samoga Ramzesa II.. Merenptah možda marširao kroz Jizreelsku dolinu i osvojio grad Megido tijekom svoje poznate vojne na Kanaan oko 1207. Svjetlo je onda opet zasjalo snažno u smjeru Megida i Jizreelske doline." Poharan je Kanaan svakim zlom. grmovima kupine i "vučjom šapom". ili je. trnjem.naprijed iako ne poznaš cestu. Odnesen je Aškelon. iako to nije potvrđeno. tijekom osva­ janja Kanaana. na Megido. ali ne i njegovo sjeme. . Međutim. Gideon i drugi izraelićanski junaci i junakinje pojavili u dvanaestom i početkom jedanaestoga stoljeća pr.

pr. POGLAVLJE Osvajanje Kanaana Ne šuti Jahve. ne budi nijem i nemoj mirovati. Ona u pjesničkom obliku govori o bitci Debore i Baraka protiv Sisere i njegovih saveznika u Jizreelskoj dolini. Prozni prikaz priče.3. Vojska Izraelićana borila se protiv vojske Kanaanaca tijekom druge polovice dvanaestoga sto­ ljeća pr. Bitke Debore i Baraka protiv Kanaanaca. Kr. uključujući i jednu od prvih vojni u povijesti koju je uspje­ šno vodila žena. Bitke koje su se vodile u Jizreelskoj dolini tijekom tih stoljeća su mikrokozam veće borbe za cijeli Kanaan.10-11 vanaesto i jedanaesto stoljeće pr." Te su bitke također zanimljive mješavine prvih i posljednjih događaja. neposredno prije pjesničke inačice u Knjizi sudaca (4:1-24) mnogo je detaljniji. — Psalmi 83:2. Pjesma o Debori u Knjizi sudaca (5:1-31) smatra se jednim od najstarijih odlomaka u Bibliji. ko Siseri i Jabinu na potoku Kišonu: koji padoše blizu En-Dora i postaše gnojivo njivi. Najprije se susrećemo s Deborom i njezinom bitkom protiv Sisere u Jizrelskoj dolini oko 1125. prvu zabilježenu noćnu bitku. Kr. Bože! Učini njima ko Midjancima. bilo je burno vrijeme u Siriji-Palestini jer su Izraelićani pokušali osvojiti zemlju Kanaan i uspostaviti vlastito kraljevstvo. Gideona protiv Midjanaca i Amalečana. ali je vjerojatno napi- D . te Šaula i Jonatana protiv Filistejaca sastavni su dio ratova koje su Izraelićani vodili kako bi ustanovili najprije uporište a zatim kraljevstvo u "zemlji mlijeka i meda. Kr. te posljednju bitku mnogo voljenoga kralja Šaula.

kao što je bitka kod "meromskih voda" u Galileji (Jošua 11:5). Doseg Jošuinih pohoda u Jizreelskoj dolini i točan datum i ishod tih vojni još uvijek su stvar mnogih rasprava. Nasuprot tome. To pričinjava poteškoće ne samo znanstvenicima da rekonstruiraju to­ pografiju i taktiku u bitci već i običnim čitateljima da razumiju što se stvarno dogodilo. Stanje je još teže zbog raznovrsnih dostupnih engleskih prijevoda. pokraj voda Megida" (Suci 5:19. Bitka se vodila u Jizreelskoj dolini blizu rijeke Kišon. Joknoama i druge u Jizreelskoj dolini (Jošija 12:20-21) kao i to da Izraelićani nisu odbacili Kanaance iz Megida. Ona je pozvala Baraka.bilo kod "Tanaka. Stvarni događaji tijekom sukoba nisu baš tako složeni. iako se većina njegovih bitaka vodila dalje na sjeveru. Shimrona. kao što su one kod Gibeona. Zbunjuje to što Biblija kaže da je Jošua porazio kraljeve Megida. Jabinovu vojsku predvodio je njegov general Sisera u savezništvu s drugima neimenovanima kanaanskim kraljevi­ ma. citirano poslije u ovom poglavlju) ili u dnu doline negdje između rijeke Kišon i brda Tabora. Lako naoružana pješadija Izraelićana snažno je porazila kanaanske snage usprkos njihovom većem broju i njihovim devet stotina željeznih bornih kola. od kojih nisu svi potpuno vjerni hebrejskom tekstu. Aia i možda Jerihona. na jednoj od dviju mogućih lokacija . vrijeme i ishod Deborine i Barakove vojne protiv Kanaanaca u Jizreelskoj dolini nisu sporni. Vjerojatno su neka mjesta u Ji­ zreelskoj dolini svjedočila o nekim poznatijim Jošuinim osvajanji­ ma. koji je Jošua počeo vjerojatno nekoliko desetljeća prije. generala u izraelićanskoj vojsci da porazi kanaanske snage kralja Jabina od Hazora. Postoji ipak mogućnost da su se Jošuine vojne dogodile nakon one koju su vodili Debora i Barak.san nešto kasnije od pjesme. iako neki unutarnji detalji nisu tako jasni kao što bi mogli biti. Debora je proročica koja je stanovala u brdovitoj zemlji Efraim. Priča je jedna od najproblematičnijih u Bibliji. Tanaka. barem ne na prvi pogled. ili prema jugu. . To je možda bila druga faza Izraelićanskoga osvajačkog rata pro­ tiv Kanaanaca. ne samo zbog toga što je teško zemljopisno odredit konkret­ na mjesta spomenuta kako u pjesničkom tako i u proznom prikazu. južno od Jizreelske doline. Tanaka i drugih gradova u Jizreelskoj dolini (Suci 1:27-28).

Dok je pjesnička inačica Deborine i Barakove bitke protiv Sisere i Kanaanaca sažeta (Suci 5:1-31). od male je pomoći. Međutim. židovski general. proročica Debora. koji je postao autor i apologet u vrijeme Vespazijana u prvom stoljeću po. privlačnije objašnjenje. je da Harosheth-ha-goiim nije konkre­ tno mjesto već prije zemljopisni izraz koji označuje predio Jizreelske doline oko Megida. Priča što ju je napisao Josip. prozni prikaz istoga sukoba mno­ go je detaljniji. Iako nije očito je li bolje slijediti sažeti sastavak ili prošireni prozni prikaz. mogli bismo slijediti sljedeći scenarij. iz raznih razloga. Izraelci su opet stali činiti što Jahvi nije po volji. Izgleda da je pjesnička inačica izvoran. Jer Jabin imaše devet stotina željeznih bojnih kola. i Jahve ih predade u ruke Jabinu. Tad Izraelci zavapiše Jahvi. na ulaz u obalnu ravnicu Haife i Ake. jer ona vjerno slijedi prozni prikaz. ako spojimo dva pristupa do određene mjere. uključujući Tanak. kanaanskom kralju koji je vla­ dao u Hasoru. uopće nismo sigurni može li se tim detaljima vjerovati. što je u tekst nenamjerno unijelo neke pogreške. Kr. U svakom slučaju. iako s njegovim uobičajenim dodacima i pretjeriva­ njima. stariji prikaz bitke. dok je prozni prikaz vjerojatno kasniji pokušaj da se priča proširi. s imenima i mjestima u cijelom tekstu (Suci 4:1-24). kao odgovor na povike Izraelićana za pomoć protiv Jabina. i teško je tlačio Izraelce dvadeset godina. (Suci 4:1-3) Gdje je točno bio Harosheth-ha-goiim. Poslije smrti Ehudove. pozvala je vojnoga zapovjednika . Jedno osobito omiljeno objašnjenje postavlja Harosheth-ha-goi­ im na sjeverozapadni kraj ravnice Esdraelon. pa je prema tome mogao biti smješten na raznim mjestima kako u Jizreelskoj dolini tako i u obližnjim podru­ čjima. gdje je stanovao Sisera? Ne možemo reći sigurno. usprkos razlikama između pjesničke i prozne inačice o Deborinoj i Barakovoj bitci protiv Sisere. Priča počinje s Jabinom. Međutim. ta dva prikaza više nadopu­ njuju jedan drugoga nego što proturječe jedan drugome. Vojskovođa vojsci njegovoj bijaše Sisera. Iako to može biti točno. blizu brda Karmel. koji je živio u Harosheth-ha-goiimu. kraljem Hazora i njegovim generalom Siserom.

i k njoj su dolazili Izraelci da presuđuje u njihovim spo­ rovima. 2. žena Lapidotova. Živjela je pod Deborinom palmom između Rame i Betela u Efrajimovoj gori. Debora. 5. Debora i Barak idu u Kedeš. Izraelićani idu prema jugu ususret kanaanskim snagama. Barak i Sisera (mogućnost br.Karta 9. južno od Jizreelske doline. Izraelićani pobjeđuju. iz Naftalijeva Kede- . 4. Ona dozva Baraka. 3. Sisera bježi prema sjeveru nakon poraza svojih snaga. U to vrijeme Izraelu je sudila proročica Debora. Bitka se vodi pokraj Kišonske rijeke blizu Tanaka. 1. Izraelićani se okupljaju kod Kedeša. Baraka u Efraim. Barak i Izraelićani marširaju na Sarid. 7. Debora poziva Baraka u Efraim. koja slijedi pjesničku inačicu u Sucima 5:1-31) 1. 6. i predložila plan ­­­­da protiv Sisere i Kanaanaca. ali ga lael ubija. sina Abinoamova.

a išla je s njim i Debora. Deboro. Prozni prikaz kaže da su samo dva plemena (Zebulum i Naftali) poslala ljude.ša.000 ljudi iz svakoga od 2 plemena. Prvo." Tada Debora ustane i pođe s Barakom u Kedeš. pjesmu zapjevaj! Hrabro! Ustani. iako tamo jasno stoji. pod pretpostavkom da tekst možda govori o 10. . Iako mnogi znanstvenici prihvaćaju taj broj bez ikakve sumnje. jer će Jahve ženi predati u ruke Siseru.000 ljudi koje prozni prikaz dodjeljuje Debori i Baraku pretjeran ili može biti uobičajena folklorna figura. s njegovim bojnim kolima i svim ratnicima. pjesnička inačica kaže da je sudjelo­ valo 6 plemena. Ja ću k tebi na Kišonski potok privući Siseru." Drugi opet kažu da se tu možda samo govori o 10 bojni. što izgleda prilično mali broj da bi pobijedio Kanaance. (Suci: 4:4-10) Nakon što se Barak složio s Deborinim planom. kre­ ni na goru Tabor i uzmi sa sobom deset tisuća ljudi između Naftalijevih i Zebulunovih sinova. i reče mu: "Evo što ti Jahve. vodi u roblje porobljivače svoje. vojskovođu Jabinove vojske.' " Barak joj odgovori: "Ako ti pođeš sa mnom. Nasuprot tome. zapovijeda: 'Idi.000 ratnika išlo je iz njega. moguće je da je broj od 10. njih dvoje vraćaju se natrag u Kedeš. sine Abinoamov! Tad siđe na vrata Izrael. To bi moglo značiti da je Barak imao samo stotinu ljudi na raspolaganju. "a 10. s možda samo 10 ljudi u svakoj bojni. narod Jahvin pohrli junački. Barakov rodni grad. koji je trebao poslužit kao okupljalište za izraelićanske snage. Bog Izraelov." "Idem s tobom . neki su ga čak povisili na ­­­­­­. ustani! Ustani. ako li ne pođeš sa mnom.reče mu ona . Stvaran broj vjerojatno leži negdje između dvije krajnosti od 100 ljudi i 20 tisuća.ali na putu kojim ćeš poći slava neće tebi pripasti. Deset tisuća ljudi pođe za njim. pod uvjetom da ga ona prati. od kojih se prvih 5 spominje kako slijedi: I narod Jahvin siđe na vrata. Probudi se. Tu treba riješiti nekoliko problema. ići ću. Ona­ mo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. te ću ga predati u tvoje ruke. Barače. ne idem.

Pohrle u dolinu da mu se pred noge bace. mirno prebiva u svojim zaljevima? Zebulun je narod što prkosi smrti. navedeno u Deborinoj pjesmi također predstavlja određeni problem. (Suci 5:15-18) Zašto plemena Ruben. To dovodi do skupine od šest ple­ mena navedenih u pjesmi koja su sudjelovala u bitci. ali mo­ guće je da su ta konkretna plemena bila previše zaposlena gospo­ darskim i trgovačkim djelatnostima s Kanaancima da bi išla u rat protiv njih. Kr. Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju. ali možda je samo 10 plemena činilo cjelinu poznatu kao "Izrael" u dvanaestom stoljeću pr. stiže među čete tvoje Benjamin. Knezovi Jisakarovi s Deborom bjehu. a ne 12 plemena. Kr. (Suci 5:11-15) Pjesma tada navodi 4 izraelićanska plemena koja nisu odgo­ vorila na Deborin poziv na oružje (Ruben.. s Naftalijem na visoravnima. te Naftali). izgleda da su De- . Dan i Ašer). da slušaš sred stada svirku frule? Kod Rubenovih potka dugo se savjetuju. A zašto je Dan na stranim lađama? Zašto na obali mora Ašer sjedi. Iz Makira stupaju glavari. iz Zebuluna oni što nose štap zapovjednički. Gilead. Moguće je da se proširenje u bolje znani Amfiktionijski savez od dvanaest plemena Izraela nije dogodilo prije kraja jedanaestoga stoljeća pr. U svakom slučaju. koji se po drugi put ponavlja u toj pjesničkoj inačici. I Jisakar vjeran Baraku. Gilead osta s onu stranu Jordana. za njima. Dan i Ašer nisu odgovorili na De­ borin poziv na oružje? Nikada to nećemo saznati zasigurno. na­ kon kojih slijede imena dvaju plemena za koje prozni prikaz kaže da su odgovorila na poziv (Zebulun.Iz Efrajima potekoše u dolinu. Gilead. To što je samo 10. Zašto si ostao u torovima.

mala uz­ visina smještena samo nekoliko kilometara od Tanaka u samoj Jizreel­ skoj dolini. bili u pričuvi u slučaju potrebe. . Možda je bilo i nekoliko drugih . Heber Kenijac bijaše se odvojio od Kajina. jer oni ne bi morali proći kroz Jizreelsku dolinu na putu prema mjestu okupljanja. Pitanje koje se sljedeće postavlja: Kamo su točno otišli Izraelićani u Jizreelsku dolinu kada su jednom napustili Kedeš u Naftaliju. sin Abinoamov. Debora i Ba­ rak ne bi mogli okupiti svoju vojsku tako blizu Siserinoga tabora. (Suci 4:11-12) .koji su se ili borili u toj bitci ili. Benjamin. Opet. To mjesto izgleda prilično nevjerojatno jer je daleko od događaja u Jizreelskoj dolini i zbog toga što Debora i Barak ne bi mogli okupiti svoju vojsku tako blizu kanaanskoga glavnoga grada Hazora. najvjeroajatnije je mjesto Kirbet Kadiš (Horvat Kedeš). što je položaj koji je Kanaancima otkrio Heber Kenijac (Jaelin muž).iz plemena Efraim. izašao na goru Tabor. gdje su Barak i Debora okupili njihove ljude. ta je lokacija također malo vjerojatna jer je pre­ blizu Harosheth-ha-goiimu i Siserinim snagama. To bi mjesto bilo na južnoj granici Naftalija i moglo je poslužiti kao savr­ šeno sastajalište za dragovoljce koji su stizali iz predjela što su ih nadzirala plemena Naftali i Zebulun. Od svih predloženih mogućnosti za smještaj Kedeša. bez obzira gdje treba smjestiti Harosheth-ha-goiim u Jizreelskoj dolini. znanstvenici su smjestili Kedeš u sva moguća mjesta. Javiše Siseri da je Barak. vjerojatnije. prije nego su se sukobili s Kanaancima? Prozni prikaz priče govori da su Izraelićani marširali prema brdu Taboru. možda s prethodnim znanjem i odobrenjem izraelićanskih zapovjednika. pored jezera Huleh. prven­ stveno iz plemena Zebulun i Naftali. blizu Galilejskoga mora na str­ mim padinama planina između ravnice Jizreel i rijeke Jordan.. razapeo je svoj šator kod Hrasta u Saananimu. Drugi teži problem je smještanje Barakovoga rodnoga grada Ke­ deša u Naftaliju. Druga omiljena lokacija je Kedeš s Tel Kedešom (Tel Abu Kudeis).bora i Barak okupili između stotinu ljudi i dvadeset tisuća ljudi.. nedaleko od Kedeša. jednoga od sinova Hababa. tasta Mojsijeva. Međutim. Gdje je bilo to mjesto? Poput Harosheth-ha-goiima (o kojemu smo raspra­ vili u ovom poglavlju). Makir i Jisakar. Omiljena prijašnja lokacija Kedeša bila je jedanaest kilome­ tara sjeverozapadno od Hazora u Gornjoj Galileji.

ako prosuđujemo po proznom prikazu kao i po prethodnoj raspravi. Nadav Na'aman navijestio je novo rješenje da je autor ili urednik proznoga prikaza možda promi­ jenio lokaciju od grada Sarida u bolje poznato brdo Tabor na korist kasnijega čitateljstva. . Ako je to novo tumačenje točno. narod Jahvin marširao je prema dolje za njega a protiv moćnih" (suci 5:13). Zebulun je narod koji prezire smrt. Naftali također. sayd. Stoga ne možemo doći do konačnoga zaključka. koji kaže da su umjesto toga Izraelićani marširali prema brdu Taboru. pjesnička inačica uopće ne spominje brdo Tabor. što inače nedostaje u pjesničkoj inačici. nakon stiha 13. da su plemena Zebulun i Naftali imala za­ paženu ulogu u predstojećoj bitci.Međutim. "Tada je prema dolje marširao ostatak plemeni­ tih. i koji je uključivao kako Megido tako i Tanak. za koji smo već rekli da je predio koji se vjerojatno nalazio na južnom rubu Jizreelske doline. Nažalost. U međuvremenu Sisera je okupio ljude i devet stotina željeznih bornih kola svoje kanaanske vojske u Harosheth-ha-goiimu. pretpostavka da su Izraelićani marširali iz Kedeša u Sarid izravno protuslovi proznom prikazu. što je činjenica koja bi ostala na­ glašena da su stihovi u pjesmi postavljeni u svom izvornom pravilnom poretku. Također kažu da su stihovi u pjesmi koji se tiču prvih pet sudjelujućih plemena i četiri plemena koji nisu sudjelovali (Suci 5:14-17) kasniji umetak koji je odvojio stih koji se tiče Zebuluna i Naftalija (Suci 5:18) od svoga izvornoga ispravnoga mjesta u pjesmi. Neki kažu da se problematična hebrejska riječ u tom stihu. na visoravnima. Ona jednostavno kaže. Stoga je izvorna inačica mogla izgledati ovako: Onda je dolje prema Saridu on marširao prema moćnima. Izgleda vjerojatno. Narod YHWH /Jahvin/ marširao je dolje za njega s ratnicima. treba tumačiti kao grad Sarid. ono bi nam dalo ime izraelićanskoga tabora u Jizreelskoj dolini. bilo to prema brdu Taboru (prozni prikaz) ili prema gradu Saridu blizu Me­ gida (izmijenjena pjesnička inačica). Možemo samo kazati da je izraelićanska vojska marširala od Kedeša u Naftaliju u Jizreelsku dolinu. koji je smješten blizu Megida.

Jesu li oni doista bili ljudi kralja Jabina. kako je Jabin još uvijek mogao vladati u Hazoru i imati vojsku od devet stotina željeznih bornih kola? Dva moguća objašnjenja odmah padaju na um. Ako su Jošuine vojne prethodile onima Debore i Baraka ne­ koliko desetljeća. Hazor je mogao biti pono­ vo izgrađen do Deborina vremena. uopće nije sigurno da Siserine snage treba ustvari povezati s kraljem Jabinom od Hazora. ta sličnost može se smatrati mogućim dokazom da je autor ili kasniji urednik proznoga prikaza koristio elemente drugih. nakon što su već bile značajno oslabljene ranijim gubicima koje su pretrpjele od Debore i Baraka u Jizreelskoj dolini. Prvo. Konačna moguć­ nost je. ime Jabin moglo je biti dinastijsko ime koje je koristio više nego jedan kralj Hazora. iako je to samo nagađanje nekih znanstvenika. Dodatne usporednice možemo naći između bitke Tutmozisa . jer taj broj donekle podsjeća na 892 ka­ naanska borna kola koja je zarobio Tutmozis III kod Megida skoro četiri stoljeća prije. da Siserine snage nemaju uopće nikakve veze s Jabinom od Hazora i da ih je neki neuki autor pogrešno povezao. ranijih priča da bi ukrasio svoju priču. Siserinih devet stotina željeznih bornih kola također predstavlja­ ju određenu zanimljivost. prema biblijskom prikazu. govori se da je grad Hazor bio potpuno porušen tijekom Jabinove konačne bitke protiv Jošue koji ga je po­ razio. Drugo. pod vodstvom njegovoga generala Sisere? Ili su oni jednostavno bili Siserini ljudi? Kralj Jabin više se povezuje s Jošuinim bitkama u biblijskim pričama. U tome slučaju. već sam spomenuo da su se Jošuine vojne mogle dogoditi nakon Deborinih i Barakovih a ne prije njih. Ukra­ tko. koji je. odgovarao kralju Jabinu od Hazora. ne možemo ga isključiti. porota još uvijek zasjeda o tom pitanju. ustvari. Sličnost u brojevima može se uzeti kao dokaz da je Siseri doista bilo moguće skupiti devet stotina bornih kola i da prema tome to nije pretjeran broj. Jošua bi je­ dnostavno razorio Hazor i dokrajčio kralja Jabina i njegove snage. Međutim. Nadopu­ njavali su je ljudi iz privatnih vojski drugih neimenovanih kanaanskih kraljeva. Izgleda da se kanaanska voj­ ska sastojala prvenstveno od ljudi iz Siserinih snaga.Možda je Megido. poslužio kao Siserin stožer. Alternativno. Ipak. Štoviše. Iako to objašnje­ nje izgleda daleko manje vjerojatno.

Sisera i kanaanske snage smještene su u Harosheth-ha-goiimu. Debora. 2. gone ih Barak i Izraelićani. ali ga Jael ubija.Karta 10. ali nalazi da je već mrtav u ruka­ ma Jaela. Barak slijedi Siseru prema sjeveru. Izraelićani poražavaju Kanaance u bitci. 2. Barak i Sisera (mogućnost br. 4. 8. Izraelićani se okupljaju kod Kedeša. Sisera prodire svojim bojnim kolima i postrojbama prema brdu Taboru. 7b. 3. 5. 6. . prema proznom pri­ kazu u Sucima 4:1-24) 1. Barak i Izraelićani dolaze dolje s brda Tabora i približavaju se kanaanskim snagama. Barak i Izraelićani marširaju prema brdu Taboru. dok se preživjeli Kanaanci povlače prema Harosheth-ha-goiimu. Sisera bježi prema sjeveru pješice nakon poraza njegovih snaga. 7a.

kao da piše da su postrojbe koje je Sisera prikupio bile toliko brojne da se njihov tabor prostirao "od Harosheth-ha-goiima do Kišonskoga potoka". vjero­ jatno da je to bilo negdje između rijeke Kišon i Sarida ili brda Tabora. devet stotina željeznih kola. u Tanaku na vodi megidskoj. to jest. izašao na goru Tabor. Debora reče Baraku: "Ustani. potok Kišon pradavni. Međutim. vojevahu zvijezde prot Siseri. Nato Sisera sabra sva svoja kola. Ali gdje su se u dolini one susrele? Prozni prikaz kaže: Javiše Siseri da je Barak.III kod Megida i proznoga prikaza o Deborinoj i Barakovoj bitci protiv Sisere u Jizreelskoj dolini. Pjesnička inačica uopće ne spo­ minje borna kola pa ni broj ljudi uključenih bilo na kanaanskoj bilo na izraelićanskoj strani. boj bili kraljevi kanaanski. Sa nebeskih staza vojevahu. jer u možda najpoznatijim stihovima pjesme o Debori ona kaže: Došli su kraljevi. (Suci 4:12-14) Ako se tekst čita tako da je Sisera pokrenuo svoje ljude i borna kola "iz Harosheth-ha-goiima prema Kišonskom potoku" to bi značilo da je Sisera uredno i bezuvjetno slijedio Deborin prvi prijedlog da namami kanaansku vojsku na točno to mjesto. dvije suprotstavljene vojske napo­ kon su se susrele u bitci u Jizreelskoj dolini. i sve ljude koje je doveo od Harosheth-ha-goiima do Kišonskoga potoka. Gazi čvrsto. sin Abinoamov. Ako je to slučaj onda nije jasno gdje se vodila bitka. boj zametnuli. Pjesnička inačica samo zamršuje stvari. Da sada nastavimo s pričom. Sve otplavi potok Kišon. pored rijeke Kišon (Suci 4:7). al ni mrve srebra ne dobiše. naime. na tlu Jizreelske doline. moja dušo! (Suci 5:19-21) . evo dana kada će Jahve predati Siseru u tvoje ruke! Sam Jahve ide pred tobom!" I Barak siđe s gore Tabora s deset tisuća ljudi za sobom. taj se tekst može čitati na drugi način.

koji je živio i borio se punih šest stoljeća prije. Znanstvenici obično tumače da rečenica "vojevahu zvijezde proti Siseri" iz Sudaca 5:20 znači da je došlo do slučajne ili privremene kišne oluje. najbo­ lje što sada možemo reći je da su se dvije vojske susrele pokraj Wadi Kišona. Međutim. Kr. nemojte je locirati blizu rijeka kada susrećete protivnika. jer je kišna sezona u Jizreelskoj dolini od prosin­ ca do kraja travnja. nabujale vode rijeke Kišon i možda popla­ va u samome Wadi Kišonu. izbor bojnoga polja svakako je pogodovao Izraelićaima. osobito zbog toga što se bitka trebala voditi u zimsko vrijeme. To ne bi samo pogodilo postrojbe tijekom bitke već bi i kanaanska borna kola učinilo beskorisnima u blatnoj ilovači pokraj rijeke u dolini. ratovanje tijekom zime bilo je prilično neuobičajeno. Kineski vojni strateg Sun-Tzu iz petoga stoljeća pr. kao što mnogi znanstvenici vjeruju. ljeta (osam bitaka) i jeseni (šest bitaka). Ne čudi što su samo dvije bitke bile u prosincu i samo dvije u siječnju i veljači ili ožujku. možda nešto više može čuditi da nije bilo bitaka u kolovozu." ali taj je savjet malo mogao pomoći Siseri. "Megidska voda" vjerojatno se odnosi na pritok rijeke Kišon koji je tekao kako mogidskom uzvisinom tako i mjestom Tanak. Međutim. skoro točno podijeljene između proljeća (šest bitaka). ljeto ili u ranu jesen. Takvo su vrijeme vladari svakako birali zbog uporabe konjice i/ili bornih kola. a dvadeset od njih zbile su se u osam mjeseci između travnja i studenoga. odnijela je borna kola i ljude kanaanske vojske. Poznati su točni datumi za dvadeset četiri bitke. . Bez sumnje su Debora i Barak znali za mogućnost kišne oluje i računali su na nju. ili "u Tanaku na vodi megidskoj" (pjesnička inačica) ili u samoj dolini istočno od Megida i predjela poznatom kao Haroshethha-goiim (prozni prikaz). upozoravao je. kao što izgleda da navještava pjesnička inačica. osobito ako je prije i za vrijeme bitke počela padati kiša. Ustvari. jer se većina bitaka u Jizreelskoj dolini vojevala u kasno proljeće. Stoga. iako se to može objasniti činjenicom da je uvi­ jek bilo suviše vruće za borbu u Jizreelskoj dolini u to doba godine. nakon što su prošle proljetne kiše i prije nego što su zimske počele.Taj odlomak očito podrazumijeva da se bitka vodila kod Tanaka. "Ako je bitka poželjna. jer to je bilo vrijeme kada je tlo bilo najtvrđe i kada su ljudi i konji mogli najlakše manevrirati. U bilo kojem slučaju.

Pjesnička inačica. Jahve zastraši Siseru. ali to izgleda udaljena i možda preosjetljiva mogućnost. istoga čovjeka koji je. napuštajući svoje ljudi i završivši u šatoru Jaele. koji su razni biblijski autori opetovano koristili. U međuvremenu. koja naže u bijeg pred mačem Barakovim. i nijedan čovjek nije umakao. kralja hasorskog. među ženama šatora nek je slavljena! . To je ostavljeno proznom prikazu. Umjesto toga. Barak je gonio kola i vojsku sve do Harosheth-hagoiima. pjesma se jednostavno nastavlja s prizorom u kojemu Jaela nudi Siseri osvježenja.Koalicija kanaanskih kraljeva spomenutih u gornjim stihovima podsjeća na konfederaciju pobunjenih kanaanskih prinčeva protiv faraona Tutmozisa III u toj istoj Jizreelskoj dolini nekoliko stoljeća prije ili pak na konfederaciju kralja Jabina od Hazora i manjih kanaanskih kraljeva s kojom se sukobio Jošua neposredno prije ili nakon Deborine i Barakove bitke. Ona tada uzima klin (ili čavao) i prišuljavši se otraga udara ga s njim po glavi u uspijeva ga ubiti. Sisera siđe sa svojih kola i pobježe pješice. pobjednički Izraelićani gonili su Kanaance natrag prema njihovome izvornome taboru u Harosheth-ha-goiimu i uništili ih. žena Hebera Kenijca. (Suci 4:15-16) Barak se tada dao u potjeru za Siserom koji je pobjegao pješice. Tu nailazimo na zanimljiva razilaže­ nja između pjesničke inačice i proznoga prikaza priče. žene Hebera Kenijca. izgleda. sva njegova kola i čitavu njegovu vojsku. za koju mnogi smatraju da je starija (kao što sam spomenuo prije u ovom poglavlju). Postoji mala mogućnost da to nisu tri odvojene kanaanske koalicije već jedan te isti savez. koji popunjava prazninu izvješćujući: "Sisera je dotle bježao pješice prema šatoru Jaele. ali ga je Barak našao mrtvoga u rukama Jaele. i kuće Hebera Kenijca bijaše mir. jer između Jabina. Blagoslovljena među ženama bila Jaela. žene Hebera Kenijca. otkrio Kanaancima smještaj izraelićanske vojske na brdu Taboru. ne opisuje kako je Sisera pobjegao s bojnoga polja. Sva je Siserina vojska pala od oštrog mača. prema proznom prika­ zu (kako pjesnička inačica ne otkriva druge detalje o samoj bitci).

Rukom lijevom za klinom segnu. I gle. Udari Siseru. i tako umrije. razbi sljepoočicu. sruši se. kao odgovor na njegovo traženje vode. Jaela iziđe preda nj i re­ če mu: "Dođi da ti pokažem čovjeka kojega tražiš. (Suci 4:18-23) Razlike izmed pjesničke inačice i proznog prikaza kako je Jaela ubila Siseru vjerovatno su nastale zbog nesvaćanja figure ponavlja­ nja u izvornoj pjesmi. Ne boj se ničega!" On svrati k njoj pod šator." On uđe k njoj. Autor ili urednik kasnijega proznoga prikaza krivo shvaća te ni­ janse te ponešto mijenja priču. "Stani na ulazu u šator. žena Heberova. Vjerojatno trebamo shvatiti da je Jaela ponudila Siseri samo jednu vrstu pića.p a ako tko naiđe i zapita te: 'Ima li tu koga?' ti odgovori: 'Nema!'" A Jaela. Jaela iziđe Siseru ususret i reče mu: "Zaustavi se gospodaru. Do nogu pade joj. a desnom za čekićem kovačkim. uze šatorski klin i čekić u ruke. On od iscrpljenosti bijaše tvrdo zaspao. vjerojatno je bio samo 1 jedini klin (ili čavao) a ne i čekić i šatorski klin ko što kaže prozni prikaz. mlijeka mu ona dade. i gdje pade. i gle .Sisera ležaše mrtav." (Suci 5:24-27) Kao što je primijetio Baruch Halpern. u tim je stihovima mnogo pjesničkoga ponavljanja. On joj reče: "Daj mi malo vode. napoji ga i opet ga pokri. tiho mu se približi i žabi mu klin kroza sljepoočice tako da se zario u zemlju. "klin" i "kovački čekić" vjerojatno se odnose samo na jedan alat. a ona ga pokri pokrivačem. jer sam žedan. naime kozje mlijeko (ghee). s klinom u sljepoočici. . probode mu. Slično tome. leže do nogu pade joj. Naprimjer. u zdjelu dragocjenu nali mu povlake. dođe Barak progoneći Siseru.On vode zaiska. sruši se. ali također je moguće da ne trebamo tražiti previše detalja u tim dvostihovima već da te stihove treba jednostavno shvatit kao općenitu izjavu da je Sisera zatražio i dobio neko piće.reče joj o n . glavu mu razmrska. klin (ili čavao) s kojim je Jaela udrila i ubila Siseru."Ona otvori mijeh s mlijekom. mrtav osta. svrati se k meni.

prema proznom prikazu. Međutim. Kr. Ti su problemi objašnjavani na razne načine. zaključujući ili predviđajući Jošuine vojne protiv istoga neprijatelja. uključujući i potrebu da Sisera leži a ne stoji i da je spavao a ne bio budan. Međutim. Što se tiče arheološkoga nalazišta te priče. gdje se. nalazio Heberov i Jaelin šator." (Suci 4:24). Drugi arheolozi i povjesničari tvrde da se cijeli taj događaj morao zbiti u vrijeme kada je Megido bio napušten . prije nego što je konačno koračala u Jizreelsku do­ linu). kralju kanaanskom. Drugi potencijalni pro­ blemi u proznom prikazu uključuju očito dugotrajno hodanje tamo i natrag najprije Baraka a onda i Debore (od Kedeša do Efrajima i natrag u Kedeš. kao i uvijek..Uporaba dvaju predmeta a ne jednoga zahtijeva svu silu problema­ tičnih dodavanja izvornoj priči. dok ga nije napokon zatrla. kralja kanaanskog. s velikom prazninom u naseljavanju nakon kata­ strofe. Istraživači Tanaka vjerovali su kako je cijeli grad bio porušen oko 1125. pr. pred Izraelcima. te konačnom izjavom da je na zemlji zavladao mir u sljedećih četrdeset godina (Suci 5:31). pa su tako odmah povezali razaranje s kanaanskim porazom. pjesnička inačica završava se slikom Siserine majke koja uzaludno čeka svoga sina da se vrati s bojnoga polja (Suci 5:28-30). Najjednostavnija i najuvjerljivija mogućnost je da autor ili kasniji ured­ nik nije poznavao zemljopis Jizreelske doline i obližnjih područja. pa je zato ne­ moguće ustvrditi da su ruševine što su ih pronašli istraživači Tanaka bile izravan ishod bitke. proklinjanjem neprijatelja i blago­ slivljanjem Gospodinovih prijatelja. znanstvenici su mnogo pisali pokušavajući odgonetnuti koje slojeve u nalazištima Tanaka i Megida treba povezati s Deborinom i Barakovom bitkom protiv Sisere. mir je bio samo privremen. ni pjesnička inačica ni prozni prikaz ništa ne govore o tome da je Tanak bio razoren tijekom ili poslije bitke. "Tako je Bog u onaj dan ponizio Jabina. Ruka Izraelaca postajaše sve teža Jabinu. Tako je završila glavna faza ra­ tovanja između Kanaanaca i Izraelićana. Prozni prikaz kaže da je ubrzo nakon poraza Kanaanaca u Jizreelskoj dolini kanaanski kralj Jabin doživio tragičnu sudbinu. Nakon Siserine smrti od ruku Jaele. te smještaj Hrasta u Saananimu. točan smjer u kojemu je Sisera pobjegao s bojnoga polja. za koje vrijeme su se Izraelićani uspjeli konsolidirati i proširiti svoj teritorij.

Stoga nije bilo potrebe spominjati Megido. ne samo što bi grad u vrijeme sukoba bio naseljen." Izraelićani su se okrenuli za pomoć Gideonu." Tako su se dugačke rasprave razvile oko pitanja može li to razdoblje bolje predstaviti prekid između gradova Megida Strata VIIA i VIB ili prekid između gradova Megida Strata VIA i VB. Dok su Izraelićani mogli zahtijevati zemlju i naseliti se u dolini. Jer. Jokneama i drugih gra­ dova u Jizreelskoj dolini. odgovaralo i vremenu Jošuinih vojni. inače bi pjesma o Debori spomenula sam Megido a ne "megidske vode. ako je Jošua vodio vojne u Jizreelskoj dolini desetljeće ili dva prije one Deborine i Barakove i ako je on porazio kraljeve Megida. Kr. i 1130. brdo Tabor. već se moglo oče­ kivati i razaranje grada po završetku bitke. Nasilni i vatreni kraj ra­ zvijenoga grada Stratuma VIIA kod Megida sada se datira između 1140. Kr. Štoviše. pr. rođen u gradu Ofri (vjerojatno modernoj Afuli). Stoga se može navijestiti veza između zamijećenoga razaranja Megida i bitke koju su Debora i Barak vodili protiv Sisere u tom po­ dručju. da je Megido doista bio Siserin stožer kao što neki tvrde. Nakon poraza što su ga Kanaanci doživjeli od Debore i Izraelićana njihova vlast u Jizreelskoj dolini donekle je oslabjela. ali nije preporučljivo. daje Megido doista bio Siserin stožer. utaborili se u Jizreelskoj ravnici. Pohod koji je uslijedio da se izbace nomadski . Među njima su bili Midjanci i Amalečani.. kao što kaže jedan biblijski prikaz (Jošua 12:20-21). Ali. prema Sucima 6:33-35: "Svi Midjanci. lutajuća nomadska plemena po pustinji također su mogla ući u Jizreelsku do­ linu i opustošiti njezina bogatstva i izvore. vjerojatno bi se ta činjenica spo­ minjala u tekstovima.i nenaseljen. Shimrona. pr. i 1130. Tanaka. pa čak i Haroshethha-goiim bili su vjerojatno isto tako poznati kao Megido svakoj mo­ gućoj publici. Uz sve to. navodno. ako ne i bolje nego onoj Deborinoj i Barakovoj protiv Sisere. Amalečani i sinovi Istoka bijahu se skupili i. onda bi razaranje grada Stratuma VIIA kod Megida iz­ među 1140. što ga stavlja u približno isto vrijeme kada se vodila Deborina i Barakova bitka protiv Sisere. prešavši Jordan. tamošnjem čovjeku koji je. ali to ni­ kako ne podrazumijeva da je to mjesto bilo nužno napušteno kada se u blizini zbila bitke Debore i Baraka. Tanak. nekoliko godina prije ili poslije.

Ne ostavljahu Izraelu ništa da se prehrani. Naftali i Manaseh (Suci 6:35. (Suci 6:3-6) Zanimljivo je da su Spartanci upotrijebili sličnu taktiku protiv Atenjana skoro sedamsto godina poslije u Grčkoj.000 ljudi. već i po vrlo neuobičajenom načinu na koji je izabirao ljude koji su ga trebali pratiti u bitku. Svakoga proljeća. nomadski napadači vodili su rat s ciljem da unište izvore opstanka Izraelićana.000 (Suci 8:10). 7:3). unovačeni iz plemena Ašer. Gideonovi ljudi brojali su u početku trideset dvije tisuće. počele su pripreme za totalni rat. Okupili su se pokraj Izvora Harod na brežuljku koji gle­ da na neprijateljski tabor (Suci 7:1. Izvor. pustošeći i paleći sazrele usjeve po poljima izvan Atene svakoga proljeća tijekom pr­ vih godina Peloponeskoga rata oko 431. Taj broj izgleda prevelik i vjerojatno je pretjeran. dolazili bi na njih Midjanci i Amalečani i sinovi Istoka. Tako su Mid­ janci bacili Izraela u veliku bijedu. Prema prikazu u Sucima 6. napa­ dači na devama stigli bi u masi i uništili usjeve. preplavili bi zemlju. upravo južno od brda Tabora (Suci 7:1). blizu Endora. Nevolje su počele još sedam godina prije nego što su se Gideon i njegova vojska pojavili na pozornici. te Izraelci zavapiše Jahvi. iako Josipov kasniji prikaz govori o još većem broju od 138. Pod vodstvom Gideona. Utaborivši se na njihovoj zemlji. ostavljajući Izraelićanima vrlo malo ili ništa hrane. člana klana Abiezer iz plemena Manaše. pr. ni vola ni magarca. Kr. jer dolažahu sa svojim stadima i svojim šatorima u takvu mnoštvu kao skakavci. uništavali bi rod zemlje sve do Gaze. ni ovce ni koze. Zebulu. opustošili je.napadači iz Jizreelske doline s pravom je poznat u biblijskim i vojnopovijesnim analima. Izraelićani u Jizreelskoj dolini odlučili su okončati upade Midjanaca i Amalečana.7:8). ne bijaše broja njima ni njihovim devama. ne samo zato što je Gideonov početni napad na Midjance i Amalečane prva noćna bitka u povijesti o kojoj imamo detaljan prikaz. Midjanci i nji­ hovi saveznici utaborili su se ispod brda Moreha. ako ne i isti . vjerojatno u istom predjelu gdje i kasniji 'Ayn Jalut. kada je trebalo skupiti ljetinu. I kada bi Izraelci posijali. Biblijski prikaz kaže da ih je bilo 135. ili "Golijatov izvor".

jer postoje problemi s uobičajenim prije- . Gideon je zatim počeo tražiti tri stotine ljudi od preostalih deset tisuća. Način na koji je Gideon izabrao svojih tri stotine hvalisavaca za napad bio je u najmanju ruku vrlo originalan. "one što se plaše i dršću" u njegovoj vojsci. ali je stajala života Gideonove braće. pre­ ma biblijskom prikazu). već je prije imao na umu iznenadni napad pod okriljem tame. nomadi Midjanci i Amalečani bi uvelike brojčano nadjačali Izraelićane.000 Izraelićana nasuprot 135. čak kada bi Gideonov iz­ nenadni napad propao. Gideonova taktika trebala je nadmašiti kako nomadsko jahanje na devama tako i njihov veći broj. Ostalo ih je deset tisuća. koji su bili uglavnom pješaci. Početni se okršaj dogodio na padinama brda Tabora. Ta privremena manja bitka omogućila je Izraelićanima da dobiju na vremenu i da se neotkriveno okupljaju. što je iziskivalo manje ljudi ali hrabrih kojima je mogao instinktivno vjerovati. nomadi su jahali na leđima deva i napravili bi rasulo među Izraelićanima. U otvorenoj borbi koja bi se vodi­ la pod jakim suncem Jizreelske doline. Izraelićani. Štoviše. oko toga je nastao određeni prijepor. u dnevnoj borbi. pa čak i da Gideon nije otpustio nijednoga od ljudi koji su se na početku prijavili na dužnost (32.000 Midjanaca i Ameličana. sjeverno od tabora Midjanaca (Suci 8:18-19). izveli su taj manevar kako bi zaustavili nomadskoga napadača da ne prodire dalje u dolinu. U međuvremenu Gideon je bio zaposlen tražeći kukavice. Konačno. bio je smješten sjeverozapadno od brda Gilboa i odmah južno od brda Moreh. ako bi se takva obrana pokazala potrebnom. svih trideset dvije tisuće članova izraelićanskih postrojbi (manje samo onih tri stotine ljudi koje je Gideon izabrao) još uvijek bi bilo dostupno da se suprotstave Midjancima i Amalečanima. koji broj daje i Josip u svom prikazu. kao i da ga zaposle i zadrže na jednom mjestu dok je Gideon skupljao svoje postrojbe i pripremao napad. Štoviše. Možda nas ne bi trebalo previše iznenaditi što je on želio tako malo ljudi s obzirom da nije planirao napasti Midjance u otvorenoj borbi licem u lice. Od trideset dvije tisuće Izraelićana dvadeset dvije tisuće koji su se okupili na Izvoru Harod od­ govaralo je tom opisu i poslani su svojim kućama (Suci 7:3).izvor. predvođeni Gideonovom braćom.

Midjanci i Amalečani bježe pred Gideonom i Izraelićanima vodom biblijskoga teksta. 6. Midjanci prihvaćaju sukob i ubijaju Gideonovu braću. Koji klekne da . Midjanci i Amalečani upadaju u Jizreelsku dolinu. A za koga ti kažem: Neka ne ide s tobom'. Gideon i Izraelićani napadaju midjanski i amalečanski tabor. 5. i Jahve mu reče: "Koji bude laptao vodu jezikom kao što lapće pas. 2." Gideon povede narod na vodu. 4. stavi ga na stranu.Karta 11. Gideon ide na Izvor Harod (moguće 'Ayn Jalut) iz Opraha (Afule). Povedi ih na vodu i ondje ću ih iskušati. taj će s tobom ići. Midjanci i Amalečani 1. 7. Gideon. taj neće ići. Za koga ti kažem: 'Neka ide s tobom'. Nova preuređena standardna inačica Bibilije predstavlja taj odlomak kako slijedi: Jahve reče Gideonu: "Još je previše naroda. 3. Gideonova braća izvode početni juriš na brdo Tabor. Gideonovi ljudi se okupljaju i prorjeđuju se na konačnih tri stotine.

ponešto protuslovna rečenica pridodana pretposljednjoj rečenici u gornjem citatu: "A broj onih koji su laptali. koji je u Grčkoj snažno ustao protiv Perzijanaca u Termopilskom klancu 480. i predat ću Midjance u vaše ruke. pr. Konačno. koju je teže pogoditi strijelom ili kopljem nego što je to čovjek koji kleči da pije. Tad Jahve reče Gideonu: "Sa one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja ću vas izbaviti. a sav je ostali narod kleknuo da pije. g. kao što se opisuje u reče­ nici koja neposredno prethodi ovoj protuslovnoj. tri stotine ljudi u svojoj vojsci da napadne trideset tisuća neprijateljskih vojnika skrivenih u jednom taboru visoko u planinama Indije. Kr. Drugo. još uvijek ostaje pitanje zašto je Gideon iza­ brao 300 ljudi koji su laptali vodu a ne 9. oni koji su legli na tlo da bi pili po­ kazali su svoje vojno iskustvo jer će neprijatelju izložiti smanjenu metu.6). Činjenica što je Gideon izabrao samo tri stotine ljudi također ne iznenađuje kao što bi moglo izgledati na prvi pogled.prinoseći vodu rukom k ustima . odvoji ga na drugu stranu. Kako bilo da bilo. oni ratnici koji istovremeno legnu licem dolje i onda prinesu vodu ustima jednom šakom moći će držati oružje u svojoj slo­ bodnoj ruci i gledati prema neprijatelju dok ispijaju vodu. Fokas izabrao je tri stotine ljudi između svojih 80. pr. Kr.700 ljudi koji su kleknuli da piju. prinoseći ruku ustima. bio je tri stotine ljudi: ali sav ostali narod kleknuo je da pije vodu" (Suci 7. Većina vojnih stručnjaka misle da je Gideon iskušavao svoje ljude na razne načine. Prvo. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kući. možda uslijed prepisivačeve pogreške. Alek­ sandar Veliki izabrao je 327/326."(Suci 7:4-7) Međutim. jer samo oni koji su kleknuli trebali su donijeti vodu do svojih usta preko ruke savijene kao pehar. Kaže se da je izraz "prinoseći ruku ustima" tu krivo ubačen. Brojne su se bitke vodile u povijesti u kojima je jedna strana namjerno koristila samo tri stotine ljudi.pije.bijaše tri stotine. po. ako prihvatimo hebrejski tekst bez pro­ pitkivanja. Kao što . oni vojnici koji se nisu željeli baciti na tlo da piju mogli bi isto tako nevoljko suočiti se s neudobnostima koje će bitka zahtijevati. Najpoznatija od njih je Leonidova bitka s nje­ govom skupinom od tri stotine Spartanaca.000 vojnika da izvrši noćni napad na grad Antiohiju 968. te da bi ustvari on trebao ići na kraj rečenice. a bizantski car Nikifor II. Kr." Onih koji su laptali vodu jezikom . u izvornom hebrejskom tekstu postoji dodatna.

prazan vrč i luč u vrču: "Gledajte mene .reče im . potrebu za tišinom i brzinom.su prethodni znanstvenici ukazali. lijevom rukom držahu luč. vrijeme smjene straže i moral neprijateljskih vojnika (Suci 7:9-15). Tada se te tri satnije mogu spremno rasporediti da obli­ kuju središnju jedinicu s dva bočna krila. Svakome je vojniku dao rog i baklju s njezinim upaljenim krajem u vrču. sposobnosti svojih ljudi. A Izraelci iz plemena Naftalijeva. do Abel-Meholske obale kod Tabata. a desnom rogove da trube. Napali su oko ponoći.i činite što i ja! Kada dođem na rub tabora. oni zatrubiše u rogove i razbiše vrčeve koje su imali u ruci. Gideonovi trubeži iz rogova i iznenadna zasljepljujuća svjetla brzo su stvorila paniku. tri stotine do četiri stotine ljudi maksimalni je broj ljudi koje učinkovito može voditi jedan jedini vođa. odmah nakon smjene straže. od kojih je svaka imala sto ljudi. prema Sartanu. broj neprijatelja. pri početku ponoćne straže: tek što su postavili straže. Ašerova i iz svega pleme­ na Manašeova sabraše se i prognaše Midjance. tada i vi zasvirajte u rog oko sveg tabora i vičite: 'Za Jahvu i Gideona!'" Gideon i stotina ljudi što ga je pratila dođoše na rub tabora. I svaki sta­ jaše nepomično na svome mjestu uokrug tabora. Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri čete. uzbunu i zbrku. i Midjanci vičući nagnaše u bijeg. Gideon se vratio u svoj tabor i podijelio ljude u tri satnije. kako bi proučio tlocrt neprijateljskoga tabora. činite što budem i ja činio! Kad zatrubim u rog ja i svi koji su sa mnom. I sva se vojska razbježa do Bet-Hašita. te učestalost kojom se smjenjuju straže. vjerojatno pored uo­ bičajenoga oružja mača i koplja. uzimajući u obzir teren koji tre­ ba prijeći noću. učini Jahve te oni u ta­ boru okrenuše mač jedan na drugoga. i udaraše vikati: "Za Jahvu i Gideona!". (Suci 7:16-23) Dok je zora zarudjela. Kada je utvrdio da je moral neprijatelja nizak. Dok su one tri stotine trubile u rogove. s poražavajućim ishodom po neprijatelja. a tri stotine ljudi mogu se lako podijeliti u tri satnije od stotinu ljudi svaka. Tada se probudi sav tabor. midjanska i amalečanska vojska se razbila. Onda je on sam otišao u izviđanje u pratnji samo svoga sluge Puraha. Tako je Gideon smanjio svoje postrojbe na maksimalni broj što mu je dopuštao njegov smjeli plan. Svakome čovje­ ku dade u ruke rog. Buka je bez sumnje učinila da su . Tako tri čete zasviraše u rogove i razbiše vrčeve.

(Suci 8:28). Tako su Gideonove male snage od tri stotine ljudi. Goneći Midjance i Amalečane preko rijeke Jordan.deve i druge životinje Midjanaca i Amalečana počele bezglavo juri­ ti. Carl von Clausewitz. sa svojim je ljudima nastavio napadati preostale neprijateljske postrojbe te uhitio i pogubio dva midjanska kralja. Preostalih petnaest tisuća neprijateljskih vojnika pobjeglo je na­ vrat nanos prema istoku." Gideon je poslije odbio da ga proglase kraljem i doživio je visoku starost (Suci 8:22-23. Gideon je pozvao pojačanja od ljudi iz Efrajima. pruski vojni strateg iz devetnaestoga stoljeća. s velikim je odobravanjem pisao o takvoj taktici "dobro isplaniran (no­ ćni) napad najbolji je način kako dobro iskoristiti malobrojnu vojsku.suprotstavljajući malu. Više ne dizahu glave. iznenađenje. Međutim. što je stvorilo još veći metež i kaos. Mnoge su očito ubili vlastiti drugovi u zbrci i tami. koliko još potraja vijek Gideonov".000 Midjanaca i Amalečana bilo je navodno pobijeno u metežu (Suci 8:10). raspodijeljenih u tri satnije od kojih je svaka. . kako je neprijatelj pretpostavljao. čija djela još uvijek proučavaju vojni taktičari. djelomice zbog toga što je njegova strategija bila tako neuobičajena. napadala iz drugoga pravca. bez sumnje. treba uzeti s rezervom i razmotriti. a gonile su ih dodatne izraelićanske snage iz plemena Ašera. koristeći teren. Ustvari. Zebaha i Salmunu (Suci 8:1021). opet je mir bio samo privremen. čime je donekle osvetio svoju braću koji su ubijeni na brdu Ta­ boru u ranoj fazi vojne. tamu. u jedinom smjeru koji im je bio otvoren. iako taj broj. nakon što je uspješno uništio midjansku/ amalečansku prijetnju i donio mir u Jizreelsku dolinu: "Tako su Midjanci bili poniženi pred Izraelcima. vrlo pokretnu snagu mnogo brojnijem neprijatelju.32). svjetlo i strku -još uvijek je predmet proučavanja a citiraju je i današnji vojni stručnjaci. Sam Gideon. i zemlja bi mirna četrdeset godina. iznenadnu buku. više od tri tisuće godina nakon što je njegov sjajan plan tako uspješno ostvaren. uspjele lako zastrašiti mnogo brojnije neprijateljske snage. dva generala midjanske vojske i donijeli njihove glave Gideonu (Suci 7:25). Njegova majstorska taktika . Čak 120. Naftalija i Manašea (Suci 7:23-24). Gideonov iznenadni napad na Midjance i Amalečane bio je nesumnjiv uspjeh. koji su uhvatili i ubili Oreba i Zeeba.

približno tisuću godina poslije. Međutim. doživjevši tako poraz od svojih osvetoljubivih neprijatelja. ni . To će postati Ujedinjeno kraljev­ stvo. pr. Prije kraja jedanaestoga stoljeća pr. Već su držali Bet-Šean (Beisan) na istoku od Jizreelske doline. Josip u svojoj knjizi naslovljenoj Židovske starine Iskaz u I Samuelu sa­ žeto bilježi pokrete postrojbi i spletkarenja koja su se zbivala prije stvarnoga sukoba. i I Ljetopisima 10 hebrejske Biblije. s određenim uljepšavanjem. on bi ne samo otklonio prijet­ nju svome kraljevstvu. U ono vrijeme Filistejci skupiše svoje čete za rat protiv Izraela . Dobro je znao što će se dogoditi ako izgubi.. ni u snima. Kad bi za­ dobili brdo Gilboa. Izraeličani su dovršili preuzimanje Kanaana i počeli su osnivati vlastito kraljevstvo na toj zemlji. Šaulovu priču ponovio je. Šaul i tri njegova sina vodili su posljednju veliku bitku i poginuli oko 1016. Bitka između Šaula i Filistejaca u Jizreelskoj dolini bila je klju­ čna za Filistejce koji su postigli svoj cilj: okruženje i zauzimanje srca Šaulovoga kraljevstva. protiv kojih se Šaul borio većim dijelom svoje vladavine. ali mu Jahve ne dade odgovora. Ustvari. Šaul stoga nije imao nikakvoga izbora već se morao boriti protiv Fi­ listejaca za nadzor nad Jizreelskom dolinom. Dok su se Filistejci skupljali te došli i utaborili se kod Šumena. ni po Urimu. kao što i ne postoje za Deborinu i Gideonovu bitku.. uplaši se i srce mu snažno zadrhta.Kako je vrijeme odmicalo. Kad Šaul ugleda filistejski tabor. na brdu Gilboa u Jizreelskoj dolini. Kr. obratili su se Šaulu i postavili ga za kralja izraelićanskoga kraljevstva.. kao i obalnu ravnicu na zapadu doline. II Samuelu 1. Šaul upita za savjet Jahvu. Kr. nije sve bilo mirno u toj zemlji. jer su još uvijek ogorčeni neprijatelji osporavali Izraelićanima njihovo pravo na to područje. O tome se pripovijeda samo u I Samuelu 28-3. već bi njegova vojska vjerojatno mogla napre­ dovati prema Ben-Šeanu što su ga nadzirali Filistejci. Šaul skupi sve Izraelce te se utabori na Gilboi. koje je proslavio Šaulov nasljednik David a zatim Salomon. nakon godina ratovanja. Još uvijek ne postoje suvremeni izvanbiblijski izvori koji bi potvrdili te prikaze. ako pobijedi. dok. Međutim. Neprijatelji su bili Filistejci. oni bi rascijepili Šaulovo kraljevstvo na dva dijela i odvojili Izraelićane u Galileji i Jizreelskoj dolini od ostalih plemena.

Takav promijenjeni scenarij logički spaja odlomke . jer je izvan kronološkoga slijeda.. zatim da skupe svoje snage kod Afeka. ." Tada se Šaul preruši. Filistejski su knezovi prolazili sa svojim stotinama i tisu­ ćama.Tako David sa svojim ljudima ustade rano. potom bi se vratio prema brdu Gilboa kada filistejske snage budu napredovale prema Šunemu i odatle u Jizreel. a Izraelci se utaboriše kod izvora u Jizreelu. a David i njegovi ljudi bi tada bili otpušteni. Bilo bi logičnije da su Filistejci najprije okupili svoje snage kod Afeka." A sluge mu odgovoriše: "Evo u En Doru ima žena koja zaziva duhove. Zato Šaul reče svojim slugama: "Potražite mi ženu koja zaziva duhove. neka se vrati na mjesto koje si mu označio. obuče druge haljine i otputi se sa dva čovjeka. i konačno se pripremali za bitku dok su utaboreni u Jizreelu (vjerovatno kod izvora a ne u gradu. a onda stupali do Šunema u Jizreelskoj dolini. a Filistejci odoše u Jizreel. a David i njegovi ljudi išli su sasvim na kraju s Akišem. (I Samuel 28-29) Prikaz koji je dan u biblijskom tekstu nema potpunoga smisla. Slično tome.. da odem k njoj i upitam je.. i krenu odmah ujutro. i vrati se u filistejsku zemlju. a onda da pomaknu tabor do „izvora koji je i Jizreelu" (I Samuel 29:1). sluga izrael­ skoga kralja Šaula! Već je godinu-dvije kod mene. dosta daleko na jugu doline (I Samuel 29:1). Neka ne ide s nama u boj. Izraelićani bi se opet najprije utaborili kod izvora Ein Jizreel. a tek potom da se vrate istim putem da bi se borili kod brda Gilboa (I Samuel 31:1). . da se ne okrene protiv nas u boju!.. ali nisam našao na njemu ništa sumnjivo od onoga dana kad je prebjegao k meni pa do današnjega dana. Filistejski knezovi zapitaše: "Što hoće ti Hebreji ovdje?" A Akiš odgovori filistejskim knezovima: "Pa ovo je David. a da se tek tada vrate u Jizreel (I Samuel 29:11) i konačno bore na brdu Gilboa (I Samuel 31:1).Filistejci skupiše sve svoje čete u Afeku. a Šaul bi u međuvremenu posjetio vješticu kod En Dora dosta prije dolaska Filistejaca.preko proroka. zatim da otpuste Davida i njegove ljude (I Samuel 29:2-11). nema nikakvoga smisla da se Izraelićani utabore kod Gilboe (I Samuel 28:4) i da Šaul riskira proći pokraj Filistejaca kod Šunema da bi vidio vješticu u Endoru blizu brda Tabora (I Samuel 28:6-25)." Ali filistejski knezovi planuše na njega i rekoše mu: "Pošalji toga čovjeka natrag. iako je i ovo drugo moguće). Nije logično da se Filistejci utabore kod Šunema u Jizreelskoj dolini (I Samuel 28:4).

iz biblijske priče i smisleniji je logički i zemljopisno: to jest, najprije se Filistejci okupljaju kod Afeka i otpuštaju Davida dok se Izraelićani okupljaju kod Ein Jizreela a Šaul posjećuje vješticu kod En Dora; zatim Filistejci stupaju prema Šunemu dok se Izraelićani povlače prema brdu Gilboa; poslije Filistejci napreduju prema Jizreelu dok Izraelićani vjerojatno drže svoj položaj kod brda Gilboa. Bibilijski prikaz same bitke je kratak, samo nekoliko rečenica.
Filistejci su zavojštili na Izraelce a Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. Filistejci stisnuše Saula i njegove sinove i pogubiše Šaulove sinove Jonatana, Abinadaba i Malki-Šuu. Boj je postao žešći oko Saula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima, i on pade teško ranjen od strijelaca. ... Tako onoga dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina, njegov štitonoša i svi njegovi ljudi. Kad Izraelci koji bijahu na drugoj strani Jordana vidješe da su sino­ vi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Šaul sa sinovima, ostaviše svoje gradove te se razbježaše. Filistejci dođoše i nastaniše se u njima. (Samuel I, 31:1-3, 6-7; usp, Ljetopisi I, 10:1-3, 6-7)

Biblijski prikaz ne daje ukupni broj poginulih ili ranjenih na ijednoj strani, osim usputne opaske da su mnogi u izraelićanskoj vojsci pali i poginuli (II Samuel 1:4). Mnogo kasnije, Josip (Židovske starine 6.368-7.6) je ustvrdio da je deset tisuća Izraelićana bilo odsječeno (i vjerojatno pogubljeno), ali njegove brojke nisu utemeljene i vje­ rojatno su pretjerane. Iako se bitka očito vodila u blizini brda Gilboe - to jest gdje je mnogo Izraelićana navodno ubijeno (Samuel I, 31:1) - točna lokaci­ ja i detalji bitke nisu uopće jasni. Mnogi znanstvenici pretpostavljaju da su Filistejci iskoristili prednost široke doline u podnožju brda Gilboa kako bi upotrijebili svoja borna kola protiv Izraelićana, koji su bili brzo desetkovani i prisiljeni se povući uz zapadnu padinu pla­ nine, gdje su bili dotučeni. Međutim, biblijski tekst ustvari samo ka­ že, "Filistejci su zavojštili na Izraelce, a Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi." (Samuel I, 31:1). Nigdje se ne spominje gdje će započeti boj; jedino se kaže da se okončao na brdu Gilboi. Štoviše ne spominju se konkretne taktike nijedne strane, osim što se spominju filistejski strijelci koji su teško ranili Šaula (Samuel I,

Karta 12. Šaul, Jonatan i Filistejci 1. 2a, 2b. 3a. 3b. 4. 5. 6. Izraelićani se okupljaju kod Ein Jizreela. Filistejci stupaju prema Šunemu. Šaul posjećuje vješticu En Dora. Filistejci se kreću prema Jizreelu. dok Izraelićani idu prema brdu Gilboi. Filistejci napreduju prema brdu Gilboi. Izraelićani su poraženi u boju; Šaul i Jonatan su ubijeni. Filistejci stupaju prema Bet-Šeanu i vješaju Šaula i Jonatana na grad­ ske zidine.

31:3). Jedina uputa na uporabu filistejskih bornih kola daje se kada mladi preživjeli Amalečanin izvješćuje Davida nakon bitke, "Slu­ čajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro o svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim. (Samuel II, 1:6). Nijedan prikaz ne spominje izraelićanska borna kola ili konja­ nike. To ipak ne čudi, jer se ni borna kola ni konjanici nikada ne spominju kao dio izraelićanskih snaga u svim bitkama koje su vodili Šaul, Jonatan i David protiv Filistejaca prije bitke na brdu Gilbou

Slika 7. Endor (Zev Radovan, Jeruzalem) (usp. Samuel I, 13-27). Nema razloga pretpostaviti da je izraelićanska vojska koja se okupila na Gilboi pod Šaulom bila ikako drukčije opremljena. Uostalom, biblijski tekst ne spominje bilo kakva izrae­ lićanska borna kola medu snagama Debore i Baraka koji su se borili protiv Sisere (Suci 4-5), niti se ona spominju među Gideonovim snagama koje su se borile protiv Midjanaca i Amalečana (Suci 7). Izgleda da je Yigael Yadin imao pravo kada je zaključio da izraeli­ ćanska vojska nije uvelike koristila borna kola sve do Davidova vre­ mena. Međutim, ona su se sigurno koristila u vrijeme Salomona, Davidova sina, jer on je imao "tisuću i četiri stotine bornih kola i dvanaest tisuća konja, i rasporedio ih je po gradovima bornih kola i kod kralja u Jeruzalemu." ( Kraljevi I, 10:26; usp. Kraljevi I, 9:15, Kraljevi I, 4:26 i Ljetopisi II, 9:25). Ako su se Izraelićani doista već nalazili na Gilboi kada su Filistejci bili u Šunemu (kao što sam gore pretpostavio) i tada zadržali svoj položaj dok su Filistejci napredovali prema Jizreelu, onda iz­ gleda malo vjerojatno da bi se bitka vodila na otvorenoj ravnici u podnožju brda Gilboe kao što su mnogi prethodno tvrdili. Ako su postrojbe filistejske vojske doista brojile stotine i tisuće (Samuel I, 29:2), i ako su doista posjedovali borna kola (Samuel II, 1:6), onda

Međutim. jer su oni i onako izgubili bitku. ako je takav bio plan Izraelićana on se potpuno izjalovio. naprotiv . U slučaju veće bitke. Stoga izgleda vjerojat­ nim da su se izraelićanske snage rasporedile u obrambenom položa­ ju na zapadnim padinama brda Gilboe (a ne da su se povlačili uz planinu nakon što su bili opkoljeni u dolini kao što je pretpostavila većina prethodnih znanstvenika) i da se cijela bitka namjerno tamo vodila. pri­ premali za bitku na brdovitom području koje bi brojnost vojske uči­ nilo manje važnom a neprijateljska borna kola gotovo beskorisnima.da se neka veća bitka vodila na planinskim padinama u Jizreelskoj dolini. pa su Izraelci najvjerojatnije to i iskoristili. Zapadne padine brda Gilboe predstavljaju upravo takovu priliku. prednost će biti na strani napadača . koji su bili bez kola. a Šaul i njegova tri sina su poginuli. on više odgovara napadaču ... Vojna povijest jasno pokazuje koliko su planine nepodobne za odlučne obrambene okršaje.a ni posljednji .. Clausewitz je mnogo kasnije naglasio u svojoj magistralnoj knji­ zi o vojnoj strategiji nazvanoj O ratu: Planinski teren nije od nikakve pomoći branitelju. Ein Jezreel. Jeruzalem) bi imalo više smisla da su se Izraelićani. ..Slika 8... blizu mjesta Jezreel (Zev Radovan. To ne bi bilo prvi put .

nije spriječio Filistejce da poraze Izraelićane. Šaul tada reče svome štitonoši: "Izvuci svoj mač i probodi me da ne dođu ti neobrezanici i ne narugaju mi se. Prema jednoj inačici priče. Iznenadiše ga strijelci s lukovima. i on pade teško ranjen od strijelaca.Slika 9. pa je Šaul uzeo vlastiti mač i pao na njega. Jeruzalem) Šaulov poraz pokazuje da je Clausewitzova procjena bila točna. Prije kraja bitke. Tu se govori da Šaul nije sebe ubio svojom rukom već je nagovorio mla­ doga amalečanskoga vojnika da ga usmrti. Brdo Gilboa (Zev Radovan. baci se i on na svoj mač i umrije s njim. Zato Šaul uze mač i baci se na nj. jer Šaulov položaj na padinama brda Gilboe. počinivši tako ju­ načko samoubojstvo. Boj je postao žešći oko Šaula. ako je to doista bio nje­ gov plan. Šaul je zatražio od svojega štitonoše da ga ubije. (Samuel I. ali štitonoša to nije mo­ gao. 31:3-5 i I Ljetopisi 10:3-5) Ponešto drukčija inačica Šaulove smrti dana je u II Samuel 1." Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga učiniti. Abinadaba i Malki-Šuu . nakon što su Filistejci ubili tri Šaulova sina Jonatana. .Šaul je sam sebi oduzeo život jer nije želio da ga Filistejci zarobe. Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro.

obazrevši se. malo začuđuje da biblijski tekst nije usuglašen u vezi točnih detalja Šaulove smrti." A David ga upita: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja. Židovske starine 6. uključujući Jonatana. razdrtih haljina i prahom posute glave. dok su tijela objesili na gradske zidine. Samuelu 31.u tom slučaju Davidu u njegovu taboru u Ziklagu . 1:1-10.368-73) Nema objašnjenja za protuslovne prikaze koji su izazvali burnu raspravu u znanstvenoj literaturi. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvi­ cu koju imaše na ruci i. Samuela predstavlja retoričku figuru koju koristi autor II Samuela kako bi se posljednji trenuci Saulova života i njegova junačka smrt u boju mogli prenijeti publici . Nakon bitke. vidi također Josip. jer sam znao da neće preživjeti nakon pada. Oni mu odsjekoše glavu i skidoše s njega oružje. Vrlo je vjerojatno da Amalečanin iz II. Tamo su oklop stavili u Hram Astarte. kako bi ih izložili vremenskim nepogodama i kako bi ih svi mogli vidjeti. a ja mu se odaz­ vali: 'Evo me!' I upita me on: 'Tko si ti? A ja mu odgovorih: 'Amalečanin sam." (Sa­ muel II.i tako donekle potvrditi prikaz dan u I. Filistejci su svukli oklop i odjeću sa Šaula i njegova tri sina i odnijeli ih u Bet-Šean (Beisan).' Tada mi on reče: 'Dođi ovamo k meni pa me ubij.Poslije Šaulove smrti David se vratio kući pobijedivši Amalečane. Čak i tada." Nato David upita mladoga glasonošu: "Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?" A mladi gla­ sonoša odgovori: "Slučajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro i svoje koplje. jer me obuzeo smrtni grč. a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim. Trećega dana dođe neki čovjek iz Saulova tabora. koje poslaše po svojoj filistejskoj zemlji naokolo. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan. donesoh to svome gospodaru. David ga upita: "Odakle dolaziš?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskoga tabora. nađoše Šaula i njegova tri sina gdje leže na gori Gilboi. a duša je još sva u meni!' Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac. evo. Šaul. javljajući veselu vijest svojim idolima i narodu. Filistejci odsijecaju Šaulovu glavu i glave njegova tri sina. ugleda mene pa me zovnu. Kad su sutradan došli Filistejci da oplijene pobijeđene. Dva je dana proveo u Siklagu. a mnogo je ljudi i poginulo. Po- . Došavši k Davidu baci se na zemlju i pokloni mu se.

Šaulovo se kraljevstvo nije nikada potpuno oporavilo.tom oružje metnuše u Astartin hram. jednom od preostalih Šaulovih sinova. Ne spominje se jesu li ljudi iz Jabeša Gileadskoga spasili odsječene glave u vrijeme kada su našli osakaćena tijela Saula i njegovih sino­ va. usp. Nije jasno što su učinili s odsječenim glavama Šaula i njegovih sinova. Nakon Šaulove smrti. 31:8-13. Pobjednici Filistejci zadobili su nadzor nad cijelom Jizreelskom dolinom i presjekli Šaulovo kraljevstvo na dva dijela. pošto su hodili svu noć. sjeverna polovica njegova kraljevstva predana je Išbalu. u bezuspješnom pokušaju da se još jednom riješi filistejske zle kobi protiv koje se borio veći dio svoje vladavine. Kr. Ali nikakvi ostavljeni pisani zapisi. Čak nije potpuno jasno koja se od mnogih razaranja Megida mogu pripisati Davidovim snagama. iako je vrlo vjerojatno da su ih pokazivali po zemlji Filistejaca zajedno s porukom o pobjedi ( Samuel I. i postiše sedam dana. Židovske starine 6. ustadoše svi hrabri ljudi i. mnogo prije nego što je postao kralj. i trunuti na suncu neko vrijeme. Ali kad oni u Jabešu Gileadskom čuše što su Filistejci učinili od Saula. ne dokumentiraju konkret­ ne bitke ili pobjede na bilo kojem ratištu unutar Jizreelske doline. uključujući je u svoje novo kraljevstvo oko 1000. upravo onako kako su planirali.374-77) Nema sumnje da bi tijela ostala visjeti na zidinama Bet-Šeana. Ljetopisi I. porazio filistejskoga ratnika Golijata na mjestu nazvanom 'Ayn Jalut ("Go- . da ih ljudi iz Jabeša Gileadskoga ni­ su spasili u smjelom noćnom napadu i dostojno ih pokopali u nji­ hovu gradu. pa čak ni u Bibliji. Mjesna tradicija doista kaže da je neki mladi David. 2:1-4. a Šaulovo mrtvo tijelo pribiše na zid grada Bet Šeana. Potom uzeše njihove kosti i ukopaše ih pod tamarisom u Jabešu. Tako se okončala Šaulova vladavina. 31:9). 8). Možda se kralj David poslije i dalje borio u Jizreelskoj dolini. (Samuel I. pa izgleda prilično nevjerojatno da su njihovi dijelovi tijela usp­ ješno spojeni prije pogreba. 10:7-12: Josip. pr. dok se sam David dao proglasiti kraljem Judeje. iako bi razaranje Stratuma VIA moglo biti posljedica Davidova djelovanja. pa ih donesoše u Jabeš i ondje spališe. južnoga dijela kraljevstva (Samuel II. uzeše Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa zida Grada Bet Šana.

ali to je vjerojatno folkorna priča. jer se taj poznati događaj vjerojatnije zbio blizu Jeruzalema. detalji izgubljeni u tami povijesti. čak ako je David i ratovao u Jizreelskoj dolini. . Stoga su. nekoliko kilometara od Megida. daleko na jugu od Jizreelske doline.lijatov izvor"). zasad.

Jezebelino truplo bit će kao gnoj u polju.4. došao je posjetiti nalazište nakon nekoliko tjedana i utvrdio je da je kraljevski crtež na bloku pripadao faraonu Šešonku I. Ona je još uvijek tamo ali je već odavno pretvorena u muzej. — Kraljevi II 9:36-37 adnik koji je pomagao graditi kuću za smještaj istraživača sa Sveučilišta u Chicagu donio je 31. s natpisom o kraljevim pobjedama koji je pokrivao cijeli donji dio spomenika. tadašnji direktor Orijentalnoga instituta na Sveučilištu u Chicagu. do 923. da se neće moći kazati: Ovo je Jezebela. POGLAVLJE Kraljevstva pod opsadom U polju jizreelskom psi će proždrijeti Jezebelino tijelo. 1925. veliki komad vapnenačkoga kamena s vrha brda Megida. James Henry Breasted. 10.. bila je smještena u podnožju brda. gdje su ga bacili Schumakerovi radnici tijekom niza iskopavanja dvadeset godina prije. Jedan egipatski poslovođa koji je radio za tim iz Chicaga sretnim je stjecajem okolnosti primijetio da vapnenački blok ima na sebi upisane blijede tragove hijeroglifa i upozorio je na tu činjenicu. suvenirnicu i restoran. Kameni blok nađen je na gomili odbačene zemlje i ruševina blizu istočnoga ruba brda. Ako su usporedbe s drugim egipatskim pobjedničkim stelama točne. libijskom plaćeniku koji je utemeljio Dvadeset drugu egipatsku dinastiju i vladao otprilike od 945. ali je bio razbijen i ponovo iskorišten nakon Šešonkove smrti. Taj je komad potjecao iz jednoga pobjedničkoga spomenika koji je izvor­ no bio visok više od tri metra. to je trebao biti prizor u kojemu Šešonk I štuje boga Amona na vrhu megidske stele. pr. Kuća s teniskim terenom izgrađena od Rockefellerove donacije. Kr. u prvim danima njihove prve sezone istraživanja. R .

Dio stele Šešonka I u Megidu (Fisher 1929. Svijetao je oblik (boga-sunca) Ra. pr. Ljubaznošću Orijentalnog insti­ tuta Čikaškog sveučilišta . Slične su pobjedničke stele podigli faraoni Seti I. Slika 10. već objavio raspravu o tom natpisu u 4." Tu su vrstu pobjedničkoga spomenika egipatski faraoni podizali u stranim ze­ mljama. osobito u gradovima koje su osvojili i poslije nastanili. ustvari. kao što označuje ispisani komad pronađen na tom arheološkom nalazištu? Svakako jest. Kr. James Breasted bio je. svesku svoje monumentalne knjige Ancient Records of Egypt (Drevni zapisi u Egiptu). voljenoga Amunovoga Šešonka (I). kao što je i sam faraon potvrdio na drugom mnogo većem natpisu isklesanom na zidu takozvanoga Portala Bubasite u Amonovu hramu u Karnaku u Egiptu. blizu Bet-Šeana nakon uspješnih pohoda u Siriji-Palestini. što može objasniti lakoću s kojom je on utvrdio Šešonkov kraljevski znak na megidskom fragmentu. Natpisi na kamenom komadu govorili su. i Ramzes II. sto­ ljećima prije. Je li Šešonk doista vodio bitku i osvojio Megido 925. "Hedj-kheper-Re.Dio koji je pronađen toga listopadskoga dana 1925. pripadao je gornjem desnom dijelu isklesanoga prizora na spomeniku.

Slika 11. ako je Šešonk I ista osoba kao i egipatski faraon Šišak spomenut . nije samo Megido pao kao žrtva pobjedničke egipatske vojske. Ljubaznošću Orijentalnog instituta Cikaškog sveučilišta Prema Šešonkovom urezanom prikazu u Karnaku. Štovi­ še. već i Tanak. Šunem i drugi gradovi u Jizreelskoj dolini uz ostale gradove u Izraelu i Negev. Rekonstrukcija Šešonkove stele u Megidu (Fisher 1929. Njegov pohod u Siriji-Palestini treba vjerojatno promatrati kao pokušaj da vrati prijašnju slavu egipatske prevlasti kada se Kanaan smatrao rubnim teritorijem koji pripada Egipatskom carstvu.

kada je opsjedao Jeruzalem i odnio veliku otkupninu. što je vjerojatno slučaj. uze i zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. Bet Horon Donji. Milo i zidove Jeruzalema. ženi Salomonovoj. i sve što je Salomon želio sagraditi u Jeruzaelmu. Ovako je bilo s rabotom koju je kralj Salomon digao da sagradi Dom Jahvin. i gradove za konjicu. dok je čovjek po imenu Baana. Tamar u pustinji u zemlji. gradove za borna kola. on se također borio u Judeji s tisuću i dvjesto bornih kola i šezdeset ti­ suća konjanika u istoj toj vojni. svoj dvor. (Kraljevi I. krenu u vojni pohod. zatim dade grad u miraz svojoj kćeri. Judeji i Negevu nakon kraja Ujedinjenoga kraljevstva koje su ustanovili David i Salomon tijekom prethodnoga stoljeća. Izgleda da se Salomon nije borio u nekoj bitci unutar Jizreelske doline tijekom svoje vladavine. a Salomon obnovi Gezer. usp. osvoji Gezer. na . ali Biblija bilježi da je on utvr­ dio Megido i možda ga pretvorio u jedan od svojih "gradova za borna kola".u Kraljevima I i Ljetopisima II u Bibliji. Ljetopisi II 12:2-9) Gradovi spomenuti u egipatskim i biblijskim prikazima skoro su potpuno različiti (samo je grad Aijalon isti u oba popisa). Opljačka sve blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljev­ skog dvora. Baalat. po­ pali i poubija Kanaance koji su ondje živjeli. Jizreelska dolina očito se nalazila unutar kraljevstva kojim je vladao Salomon. Megido je bio sjedište Petoga okruga. služio kao upravitelj okruga i živio u samome gradu (Kraljevi I 4:712). Faraon. Davidov sin i nasljednik. Vrlo je malo vjerojatno da su to zapisi o dvije različite vojne. To je bez sumnje zbog toga što se biblijski zapis prvenstveno bavi događaji­ ma u Judeji. Pete godine Roboamova kraljevanja egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem. 14:25-26. Megido i Gezer. sve gradoveskladišta koje je Salomon imao. dok egipatski prikaz naglašava veće vojne događaje koji su se dogodili u Izraelu i Negevu. kralj Egipta. Gradovi u dolini bili su podijeljeni između tri upravna okruga kraljevstva. Tako je bitka što ju je vojevao Šešonk I (Šišak) kod Megida bila dio veće egipatske vojne u Izraelu. Ahiludov sin. Hasor. sve je uzeo. s obzirom da je Judeja pru­ žila samo manji otpor.

(12) Makedah. (24) Betoron. (21) Šaud/i/. Salomon je pametno predvidio veliku faraonovu moć. Tako bi se imena u redovima . (34) Gathpadala. Šunem i Tanak. i tako dalje. od kojih nijedan grad nije smješten u Jizreelskoj dolini. ali to je vjerojatno imalo veze s uzdizanjem Šešeonka I u Egiptu. Red III. (28) Adar. Egiptolozi koji su prvi pretiskali natpis vjerovali su da sva imena treba čitati zdesna ulijevo. Rješenje je možda dao Benjamin Mazar. (32) Aruna. (Kraljevi I 9:15-19) Nije točno jasno zašto je Salomon utvrdio Megido. pa su ih tako i numerirali (brojevi 1-39). počinjući s desne strane): (14) Tanak. (35) Jehem. (16) BetŠean. (18) Hafaraim. (23) Gibeon. (37) Kekri. (25) Kiriathai?. (17) Rehob. Današnja analiza Šešonkovog dugačkog uklesanog natpisa u Karnaku pokazala se iznenađujuće teškom u dugom vremenskom razdoblju. (10) Uvod. Gezer i Hazor. (39) Bettapuah. Naprimjer. (29) Jadhamelek.Libanonu i u svim zemljama koje su mu bile podložne. (19) Adoraim. (33) Borim. onda se izravno spustiti na red III i čitati zdesna ulijevo. koji je predložio da se redovi na tom popisu ne trebaju čitati zdesna ulijevo. već zdesna ulijevo uredu I. (26) Aijalon. počinjući s desne strane): (27) Megido. Tekst ispisan na zidu u Amonu. (11) Gaza. (38) Sokoh. trebala bi biti napisana pored Megida. sastoji se prvenstveno od imena osvojenih gradova i gradića u Siriji-Palestini. (30) /Heb/el?. a prva tri reda glasila su ovako: Red I. ali su umjesto toga oni odvojeni od Megida za jedanaest imena. (36) Betaruma. Ako imena čitamo prema tom redoslijedu. onda se treba spustiti ravno dolje na red II i čitati slijeva udesno. (22) Mahanaim. kao što se vol kreće kada ore polje. napisanima u desert redova. onda ona nemaju zemljopisnoga smisla i ne izgledaju kao pravi smjer nekoga vojnog pohoda. oba mjesta u Jizreelskoj dolini. (20) /izgu­ bljeno/. počinjući s desne strane): (1-9) Devet lukova. (31) Honim. (13) Rubuti. (15) Šunem. Red II. kao što poka­ zuje Šešonkova vojna u Siriji-Palestini nakon Salomonove smrti. a iz te slike potječe izraz boustrophedon.

topografskoga i vojnoga stajališta.2.način pisanja u drevnoj davnini po kojem ste nakon završetka jednog reda prelazilo u sljedeći odmah ispod posljednjeg slova prethodnog retka i tako pisalo natraške . što je puno logičnije sa zemljopisnoga. 32. 16. 17. presjekao preko ravnice Sharon. prema takvom redoslijedu.4. 36. možda prihvatljiviji egiptolozima koji su uka­ zali da Egipćani nisu obično pisali na način boustrophedon* je da ie drugi red imena možda jednostavno krivo prepisan i postavljen u obrnuti redoslijed. 27 Šišakov redoslijed osvajanja tako bi išao od (16) Bet-Šean do (15) Šunem do (14) Tanak do (27) Megido do (28) Adar i tako sve kroz Jizreelsku dolinu dok ne prođe kroz (32) Arunu.3. 15. 20. 19. 33. 28.6. 34. i vratio se u Egipat. * bustrofedon . 18. čitajući svaki redak zdesna ulijevo. Tada se imena u redovima I-III mogu jednostavno čitati od 1-39 zaredom. Prema tome. 24. bilo da su to učinili modeli egiptolozi odgovor­ ni za prepisivanje natpisa ili drevni egipatski pisari/umjetnici koji su uklesavali imena na zidu hrama. tako da Šunem i Tanak neposredno prethode Megidu na popisu. počinjući s desne stra­ ne prvoga reda: 13. Druga snaga u tom pohodu napustila je. To dovodi do is­ toga čitanja kao i boustrophedon.9. Tanak i Megido. zatim je krenuo prema zapadu i stupao kroz Jizreelsku dolinu. 21.7. onda trebamo premjestiti imena u redu II tako da Aijalon dobije broj 14 a Tanak broj 26. 1 26.I-III trebala ustvari čitati po sljedećem redu. 22.10. osvajajući Šunem. na­ kon čega je zauzimao manja mjesta u dolini. zatim se opet okrenuo prema jugu kroz klance Wadi 'Ara i Musmus. 35. Šešonk I vodio je svoj pohod iz Gaze za Judeju i Sjephelah. bez obzira treba li se tekst čitati na način boustro­ phedon kao što je Mazar predložio ili je drugi red imena bio jednos­ tavno krivo prepisan i mora se čitati po obrnutom redoslijedu. 30. 23. 29.5. 31. 14 39. 37. Sličan prijedlog. onda je krenuo prema Transjordaniji i uz Jordansku dolinu do Bet-Šeana (Beisana). 11.12. Ako je to točno.8. 38. 25.

pa do Megida. Egipatske snage kreću prema dolini Jordan. ostavši tamo dulje vremena odaši- . kao što je Jizreelska dolina ili Negev. izgleda.Karta 13. glavne snage koje su se utaborile kod Megida i borile se na području Negeva prije nego što se pridružila ostaloj vojsci. zatim marširaju prema Šunemu. 5. 2. onda je glavna snaga predvođena Šešonkom I vjerojatno napala i pokorila Judeju a zatim nastavila prema sjeveru i smjestila svoj stožer u Megidu. Ako je tome tako. nastavljaju do Tanaka. od kojih je svaka imala različiti cilj. Šešonk I (Šišak) u Jizreelskoj dolini 1. već je možda poslala nekoliko različitih manjih snaga vojnika. 3. Moguće je također da Šešonk I nije samo poslao jednu jedinu ve­ liku vojsku koja je slijedila unaprijed postavljen smjer osvajanja. 4. i konačno kreću zapadno prema Jizreelskoj dolini i na jug prema Egiptu.

na rubu Gorkih jezera. Općenito se misli da je grad kod Megida. Iako se ne daju detalji bitke. vojskovođe. onaj grad koji je utvrdio Salomon i zauzeo Še­ šonk I. te po biblijskim prikazima danima u Kraljevi I i Ljetopisi II. Dakle. izgleda vjerojat­ nim da je Sešonk I još odavno želio ući u Judeju i Izrael. Sešonkovo zauzimanje Megida bilo je vjerojatno brzo i možda je postignuto bez opsade ili složenih taktičkih manevara. /Njegovo Veličanstvo išlo je naprijed/. kao dio uspješnoga egipatskoga pohoda u Siriju-Palestinu oko 925. osvojio je faraon Sešonk I (Šišak) u petoj godini vladavine Salomonova nasljednika Roboama. Kr. Činjenica što je on podigao pobjed­ nički spomenik pokazuje da Šešonk I nije potpuno razorio Megido kada je zauzeo taj grad. sudeći po ispisanom fragmentu što su ga slučajno pronašli čikaški istraživači kod Megida 1925. . Njegovo Veličanstvo izvršilo je među njima veliko klanje. grad što ga je Salomon utvrdio kod Megida. većina je ostala nedirnuta. Egipćani su tako postupali samo s onim gradovima koje su poslije imali namjeru nastaniti. što su ga čikaški istraživači imenovali Stratum VA-IVB.. Prema tome. Moje Veličanstvo saznalo je da su /oni/ ubili . Samo je nekoliko zgrada na toj razini uništila vatra.ljući manje kontingente u razne pravce da se bore u obližnjim po­ dručjima.. Njegovo Veličanstvo bilo je uznemireno zbog njih. i daje jednostavno odgađao sa slanjem vojske u otvorenu bitku čekajući Salomonou smrt. vidljivo je iz natpisa na zidu hrama u Karnaku u Egiptu da je Sešonk I tvrdio kako je zauzeo Megido. kao što sam već pretpo­ stavio. pr. uz pratnju bojnih kola za koja (nepri­ jatelj) nije znao. Prema tome. po Šešonkovom vla­ stitom natpisu u Karnaku.. da bi se vratio u Egipat i vratio prethodne dane slave. Bez obzira na različite scenarije... uključu­ jući zgradu 10 i dijelove palače 6000. Zašto se taj pohod uopće vodio nije potpuno jasno. fragment iz Šešonkova pobjed­ ničkoga spomenika što su ga u Megidu pronašli čikaški istražitelji označuje da Šešonkova tvrdnja u Karnaku nije bila puko hvalisanje. Jedan odlomak stele iz Karnaka naviješta da je možda došlo do pobune u Siriji-Palestini koja je Šešonku I pružila izgovor da napadne.. . ..

Ona i Ahab tada su jednostavno ugra- . i njegova majka Jezebel. Jizreel je postao pomoćna rezidencija za te kraljeve i njegova je važnost rasla. Kr. istaknutoga člana bogate jizreelske obitelji. pr. ali ga je Nabot odbio dati. u kojemu su Joram. Prokletstvo koje je bačeno na Ahaba i njegove potomke poteklo je od smrti Nabota. osobito gradovi Megido i Jizreel. Smrtno ranjen. koje je bacilo prokletstvo na Kuću Ahaba zbog toga što je on prouzročio smrt nevina čovjeka. pr. koji je imao nesreću naći se u Jizreelu (Zarinu) kada je tamo stigao osvetnički Jehu.Kada se jednom vojna Šešonka I završila u Siriji-Palestini. Ahabova žena. udovica kralja Ahaba doživjeli svoj prijevremeni kraj. dva kraljevstva ostala su odvojene cje­ line dok Asirci nisu osvojili Izrael 721. kralj Izraela želio je vinograd koji je Nabot posjedovao izvan grada Jizreela. Izgleda da je Šešonk I umro ubrzo nakon uspješne vojne. Nekih sedamdeset Ahabovih potomaka također je poubijano tijekom Jehuina udara. Prema dobro poznatoj priči ispričanoj u Kraljevima I. Iako su njihove povi­ jesti i dalje bile isprepletene. pa je završila dugačka egipatska prisutnost u Siriji-Pa­ lestini.. kao i nekih četrdeset dva rođaka Ahazje. novoproglašeni kralj Judeje. koji su ga išli posjetiti u Jizreelu. da bi tamo umro. Time se ispunilo proročanstvo koje je prorečeno mnogo godi­ na prije. dala ga pred sud. snažno su se razvijali tijekom tih stoljeća. postavši drugi grad iza glavnoga grada u Samariji. U gradu Jizreelu (modernom Zarinu). Megido je bio ponovo sagrađen i preuređen. pr. nijed­ na egipatska vojna jedinica ili političko osoblje nisu tamo ostali dugo.. Kr. kralj Izraela. Djelomice zbog pohoda Šešonka I na Siriju-Palestinu. čak ni u ključnim gradovima. koji su vjerojatno zaslužni za kopanje pozna­ toga vodenoga tunela i izgradnje takozvanih staja Stratuma IVA. kao i Ahazja. Kraljica Jezebel. Kr. a Babilonci Judeju 586. a zatim su ga kame­ novali do smrti izvan grada. što su najvjerojatnije učinili izraelićanski kraljevi Omri i Ahab (Omrijev sin). Jehu je izvršio svoj neslav­ ni udar oko 841. Ahazja je uspio pobjeći sve do Megida. Jizreelska dolina. lažno je op­ tužila Nabota zbog svetogrđa. bilo kakva nada da će se kraljevstva Izraela i Judeje ponovo ujediniti u Ujedi­ njeno kraljevstvo bila je zauvijek izgubljena. kao što je Megido. možda nakon godinu dana ili nešto više.

Ljetopisi II. i nepravedno ubio građanina. da razgovara s Ahabom. na prelazu rijeke Jordan iz Jizreelske doline. možda od aramejske strele.. tijekom ljeta 841. nakon što je Ahab umro a Joram došo na prijestolj Izraela. Židovske starine 9. proliti kako njegova krv tako i krv njegove žene. suprotno zakonima zemlje. i da mu kaže da je on nepravedno ubio pravoga vlasnika vinograda.. pr. U bitci kod Ramota Gileadskoga. . . On je tako možda bio Joramov rođak i rođak kraljevske obitelji.105-13). On je također priznao svoje grijehe i tako pokušao udobrovoljiti Boga.. kralj Judeje i sam rođak Joramov. Josip. Joram je poveo vojsku Izraela protiv kralja Hazaela od Arama (kraljevstvo smješteno u današnjoj Siriji). on odgoditi kažnjavanje njegove obi­ telji. Joram je bio ranjen. Možda je Jehu bio više od vojnoga zapovjednika jer njega asirski zapisi opisuju kao člana Kuće Omri koju je uspostavio Joramov djed. zbog toga što je bio tako drzak i zao. ali da će on ipak izvršiti svoju prijetnju nad Ahabovim sinom. tu je poruku prorok izručio kralju. Jehu je brzo odjahao u Jizreel prije no što su vijesti o udaru postale opće poznate. Čim je došao do njega.355-62) Nekoliko g.Ilija je rekao da će se na tom istom mjestu na kojemu su psi pojeli mrtvo tijelo Nabotovo. i to prilično teško tako da su ga odveli s bojnog polja i od­ veli u Jizreel da se oporavi u relativnom miru. Josip Bog se vrlo razgnjevio zbog toga i poslao je proroka Iliju u Nabotovo polje. jer se pokajao za drske zločine za koje je kriv. Ahazja. i kad je kralj rekao da s njim može činiti što želi. (Josip. 9:14-16. iskoristio je prednost kraljeva odsustva kako bi izvršio udar i proglasio se kraljem. gdje su se susreli s Jehuom i svojom sudbinom u Nabotovu vinogradu. Jehu.bili vinograd koji je Ahab tako žarko želio (Kraljevi I 21). ali su ga stražari prepoznali na gradskim vratima mnogo prije nego što je stigo u grad. poslije. bilježi naredne događaje. zapovjednik u vojsci kralja Jorama. Židovske starine 8. dok Ahab živi. i da će sva njego­ va obitelj umrijeti. Kr. Stoga su Joram i Ahazja imali vreme­ na da opreme borna kola i izađu izvan grada. Na to je Ahabu počelo biti žao zbog onoga što je učinio i pokajao se. Ali Bog je rekao proroku da će. d o š o je u Jizreel da posjeti Jorama za vrijeme njegovoga oporavka (Kraljevi II. 22:5-7).

22:5-9). Ahazja je promijenio smjer i došao sve do Megida.riječ je Jahvina. Kr. kro­ ničar. Nakon ubojstva Jorama i Ahazje. ili njegovi ljudi. Međutim. Tu se ne spominje da je Ahazja bio ranjen dok se nalazio u kolima. prema današnjem Jeninu. dakle. ali je tamo umro. progonio Ahazju i pogodio ga. nakon što je vidio Jo­ rama hladnokrvno rasječenoga. Židovske starine 9. (o tome se raspravlja poslije u ovom po­ glavlju). Prema prikazu u Kraljevima II. usp. Jehu?" Ovaj odgovori: "Kakvu miru dok traje bludništvo tvoje majke Izebele i njena mnoga čaranja!" Joram okrenu i udari u bijeg govoreći Ahazji: "Izdaja. započinjući s činjenicom da je on. te se on sruši u kola. ili da su njegovo tijelo poslije odni­ jeli u Jeruzalem radi pokopa (Ljetopisi II. kod Megida 609. Ahazja je. Jehu usredotočuje svoju pozor­ nost prema Jezebeli. Židovske starine 9. ali su ga poslije uhitili dok se skrivao u Samariji. kralja Judeje. Ahazja!" Jehu se lati luka." (Kraljevi II 9:22-26.riječ je Jahvina . upita ga: "Je li sve u miru. prenosi sve te različite ili pogre­ šne detalje u sljedeću priču koja se tiče smrti Jošue. tada su ga odveli Jehuu i usmrtili. Josip. da je umro u Megidu. ustvari bio saveznik Joramov protiv kralja Hazaela od Arama i da je bio prisutan u bitci kod Ramot Gilaeda kada je Joram bio ranjen. Ahabovoj udovici.tako ću ti vratiti isto na ovome polju . kćeri fe- . Prema tom prikazu. Prema tom prikazu. i baci ga na to polje. pokraj grada Ibleama. prema riječi Jahvinoj. Josip. najvjerovatnije jer je iskrvario do smrti tijekom divlje vožnje kolima. Njegovo su tijelo poslije odnijeli u Je­ ruzalem i pokopali u grobu pokraj njegovih predaka (Kraljevi II.Kad Joram ugleda Jehua. ustrijeli Jorama među pleća: strijela mu prođe posred srca. ali nije ga uspio uhititi. bilo pogrešno ili namjerno. neozlijeđen od Jehuove ruke. Jehu reče svome dvorjaniku Bidkaru: "Digni ga i baci na njivu Nabota Jizreelca. Sjeti se: kad smo ja i ti jahali za njegovim ocem Ahabom kako Jahve iz­ reče protiv njega: Kunem se kako sinoć vidjeh krv Nabotovu i krv njegovih sinova . usp. Digni ga.114-21). Prikaz u Ljetopisima II priča ponešto drukčiju priču o Ahazjevoj smrti. 9:27-28.114-21). Ahazja uspješno utekao iz Jizreela. Taj prikaz kaže da je nakon uboj­ stva Jorama u Nabotovom vinogradu. pokušao pobjeći u prema Bet haganu. sam je Jehu. Joramovoj majci. pr.

4. i tada kraljici majci u Izraelu. Joram je ubijen u Jizreelu. Ahazja bježi ali je smrtno ranjen blizu Ibleama. 5. ničkoga kralja Etbaala od Sidona.Karta 14. Jehu se vraća u Jizreel i ubija Jezebel. gdje umire. Prikaz u Kraljevima II kaže: Jehu okrene lice prema prozoru i reče: "Tko je sa mnom. kao što je Baal. Ahazja dolazi do Megida. Ula­ zeći u grad Jizreel. nakon što je obojala oči i ukrasila glavu. On reče: "Bacite je dolje. Jehu je vidio da ga Jezebela čeka. Joram i Ahazja 1. 3. Jehu. Jehu jaše u Jizreel iz Ramot Gileada. tko?" I dva-tri dvoranina pogledaše prema njemu. Joram ide u Jizreel iz Ramot Gileada da se oporavi: Ahazja ga slijedi. 2. Ona je gledala iz prozora na drugom katu." . Nju su optužili ne samo za poticanje na nepravedno ubojstvo Nabota zbog vinograda već i za štovanje stranih bogova.

Josip. nogu i ruku. Ljetopisi II.. čije je glave Jehu naredio da mu donesu i onda ih je postavio na dva stupa izvan gradskih vrata Jizreela. Hazael je uzurpirao prijestolje Arama malo prije Jehuove pobune.. Izebelino truplo bit će kao gnoj u polju. imali su nesreću da naiđu na Jehua i da također izgube svoje živote (Kraljevi II.122-24) Tako se ostvarilo prokletstvo na Kuću Ahab u vidu ubojstava Jorama i Jezebele. usp. Josip Židovske starine 9.. Ako su obnova i prijevod natpisa na toj steli ispravni. kralja Izraela. Hazael tvrdi da je on. Židovske strarine 9. koji su upreg­ nuli tisuće . a zatim naredio: "Pogledajte onu prokletnicu i pokopajte je. i 842.. A Hadad je išao ispred mene. Nedavna arheološka istraživanja možda će rasvijetliti priču o Jehuovoj pobuni i smrti Jorama i Ahazje. i 1994. I ja sam /srušio njihove gradove i pretvorio/ njihovu zemlju u /pustoš. a ne Jehu. Ušao je on.. koji je pogaziše. pr. a ja sam ubio /moćne/." I odoše daje pokopa­ ju.. da se neće moći kazati: Ovo je Izebela. Njena je krv poprskala zidove i konje. (Kraljevi II. pripisuju se steli kralja Hazaela od Arama. proslijedio prema Samariji. Jehu je. kraljeve. iako ne možda tako nevini. Kao što sam već spomenuo. (Kraljevi II 10:17). kola i tisuće konja. gdje je progonio "sve one koji su Ahabu preostali" . promatrač koji je uhićen i ubijen u tom udaru. sina A/habova/. Kr. dok nije poubijao sve preživjele iz obitelji Ahabove u Samariji.. i bio je isti onaj kralj protiv kojega se Joram (a možda i Ahazja) borio kada je zadobio ranu što ga je navelo da se povuče u Jizreel.. Izgleda da je Ahazja bio nesretni. Tri fragmenta iz staroga aramejskoga natpisa otkrivena u Tel Danu 1993.. izgleda.. a Jehu reče: "To je riječ koju je Jahve objavio preko svoje­ ga sluge Ilije Tišbijca: U polju jizreelskom psi će proždrijeti Izebelino tijelo./ mojih kra­ lj evstava/kraljeva. između 845./ .I oni je baciše.. usp.. jer je bila kraljevska kći. nekih četrdeset i dva Ahazjeva rođaka. na putu prema Jizreelu. 22:8. ubio Jorama i Ahazju. /i/ i otišao iz sedam /. i /ja/ sam ubio /Ahaz/jina sina /Jorama. 9:32-37. Vratiše se i javiše. kasnijih umorstava Ahabovih rođaka u Jizreelu i odrubljivanjem glave sedamdesetorici sinova Ahabovih u Samariji. /Ja sam ubio Jo/rama . 10:1-14). jeo i pio. kralja/ Kuće Davidove.125-31). ali ne nađoše ništa od nje osim lubanje.

pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. Hazael je uvelike podupro Jehuov udar. vrati se istim putom u damaščansku pustinju. jer on naviješta da su ta dva čovjeka vjerojatno djelovala zajedno. mogu pripi­ sati Hazaelovim pobjedničkim pohodima protiv Izraelićana. Inače. možda je nastalo uslijed kasnijega Hazaelova osvajanja. i biblijskoga prikaza iz Kraljeva II. pokraj Jizreela. ali tu hipotezu treba potpuno istražiti. sina Mimsijeva. uključujući Megido. jedan stih u Kraljevima I mogao bi pomoći razriješiti tu protuslovnost. Možda treba pripisati jednaku odgovornost Jehuu i Hazaelu za ubojstva Jorama i Ahazje. u kojemu Hazael tvrdi da je ubio Jorama i Ahazju. za kralja izraelskoga. Nedavno se pojavila teorija da se razaranja zabilježena na nizu nalazišta u Jizreelskoj dolini. to jest. Međutim. a tko utekne od Jehuina mača. koji baca krivnju na Jehua. Nakon što je preuzeo prijestolje Izraela. Jehu ne bi mogao sigurno napustiti bitku i odvesti svoja kola do Jizreela da ubije Jorama i Ahazju. Tanak i Jokneam. Stoga izgleda da postoji mogućnost da je Jehuova kasnija vladavina nad Izraelom. ali ako je to točno. . 9. vatreno razaranje što su ga moderni istraživači nalazišta pokraj Jizreela pripisali Jehuovu udaru. Pomaži Jehuu. Kad dođeš. bila u statusu vazala ili barem saveznika aramskoga kralja Hazaela. Jehu vjerojatno nije morao imati posla samo sa Hazaelom Aramskim već je odmah bio . Hazael je svakako doživljavao Jehua kao svoga predstavnika ili vazala koji djeluje u njegovo ime pa je zato pripisao tu zaslugu sebi na vlastitoj steli. Ukratko. Možda je Jehu sam izvršio ubojstva. Jahve mu reče: "Idi. samoga Hazaela. S tim u vezi. odnedavno postoji teorija da Jehu nije mogao organizirati pobunu bez prešutnoga pristanka njegova aramskog suparnika u bitci kod Ramot Gilaeda. . njega će pogubiti Jehu. (Kraljevi I 19:15-17) Iako nije jasan točan odnos Jehua i njegove pobune protiv napa­ da Hazaela i njegovih aramskih snaga (najvećim dijelom zbog toga što su detalji aramske invazije izgubljeni za znanstvenike i povje­ sničare)..Kao što su sami istraživači stele ukazali. Barem se jedan od današnjih istraživača Megida slaže da je to jedna od mo­ gućnosti. postoji ozbiljno protu­ slovlje između natpisa pronađenoga u Tel Danu.

predvođenih kraljem Salmanasarom III. vrče­ vi od zlata. nakon čega je slijedila "Galileja naroda" kao što je opisuje Izaija (Izaija 9:1). ja /Salmanasar/ primio od njega. do 732. pr. Ramot Gilead i "zemlja s onu stranu Jordana" pala je sljedeća u ruke Tiglata-Pile­ sera III. 29-30). Tijekom pohoda Tiglata-Pilesera III barem se jedna bitka (a vjerojatno i više) vodila u Jizreelskoj dolini. Izrael).: "/Sravnio sam sa zemljom xx gradova/ u 16 okruga zemlje Bita /Humri (to jest. Njegova je vojska prodrla s jugoistoka iz doline Beke u Libanonu osvojivši Gornju Galileju. Kedeš. koja se datira 841. sina Omrija. zlatne čaše s drškom. ispisanoj vapnenastoj steli višoj od tri metra. Taj je pohod zabilježen na takozvanom Crnom obelisku. koju je otkrio Austen Henry Layard u Nimrudu (na rijeci Tigris u modernom Iranu) 1846.j. t. potpore za kraljevu ruku. Kr. sina Omrijevoga". pr. Hazoe. izgleda. što znači da je Jehuova vladavina naišla na trnovit put vjerojatno iste one godine u kojoj je uzurpirao prijestolje Izraela. Neoasirska vojska prošla je kroz Izrael ponovno 733-732. To je već bila peta Salmanasarova vojna na Zapad iz njegove domovine Mezopotamije.. zlatna zdjela.. xx zasužnjenih iz gra­ da Dabare . zlato." Malo je vjero­ jatno da bi ti gradovi kapitulirali a njihovi stanovnici bili iseljeni bez ikakve borbe. Srebro. /i/ sulice.. pr. g.. Na jednoj ploči Crnoga obeliska vidi se Jehu kako leži na zemlji licem prema tlu ispred Salmanasara. ali nažalost u tom prikazu nisu nam dostupni daljnji . Kr. Kr." Biblija ne spominje da je Jehu odavao što­ vanje Salmanasaru. limenka. Kr.. Jiron i Merom u kratkom vremenu. Grad Dabara (biblijski Daberat/kasnije Daburiya) zapadno od brda Tabora i grada Samhune (biblijski Šimon/Shimron) blizu sjeverozapadnoga kraja Jizreelske doline spominje se. a koju su neki znanstvenici prepoznali kao Jizreelsku dolinu. 650 zasužnjenih iz grada Sa/mhune/. u prikazu Tiglata-Pilesera III koji povezuje pohod i listu iseljenih iz toga područja 733. 15:19 -20. ali tri dodatna asirska natpisa također upućuju na "Jehua. i navode da su Jehu i njegovi nasljed­ nici postali lojalni vazali nakon asirske vojne 841. zlatna kupa. pr.suočen s napadom strašnih Neoasiraca. Popratni natpis glasi: "Štovanje Iaue /Jehua/. Zemlja Omrija.. pod zapovjedništvom Tiglata-Pilesera III poznatoga kao "Pulu" u Bibliji (Kraljevi II.

. Grad Megido. jer je imala učinak koncentričnih krugova s ogromnim posljedicama. Je- . Smrt Jošije. Kr. pr. bila je poput kamena bačenoga u vodu. Neoasirske vojske prošle su pokraj Megida barem još dvaput za vrijeme pohoda prema jugu.detalji a nisu se pojavili dodatni zapisi koji bi dokumentirali te događaje. Grad Megido spominje se nekoliko puta kao glavni grad te pokrajine u neoasirskim zapisima. S padom Samarije u ruke Sargona II 722-721. Pola stoljeća poslije. kralja Judeje i zadnjega kraljevskoga potomka kuće Davidove. ali opet nije jasno jesu li se neke bitke vodile u Jizreelskoj dolini tijekom tih pohoda. Kr. poglavlje). vjerojatno preplavljen valom novih doseljenika shodno asirskoj praksi da raseljavaju zarobljeno stanovništvo po ci­ jelom carstvu. konkretno se spominje za godinu 679 pr. neoasirska vojska je vjerojatno još jedanput prošla pokraj Megida u vrijeme kada je Jizreelska dolina bila "osporavani obod" (vidi 5. a ime jednoga guvernera Megida. pr. Kraj razdoblja omridske okupacije Megida. nekoga Iti-Adad-aninua. Kr. protiv Samarije i zatim Ašdoda. Nije jasno je li se ijedna od tih bitaka vodila u Jizreelskoj dolini. označen je nekim dokazima o razaranju u takozvanim guvernerovim prostorijama (zgrada 338) i na drugim mjestima toga nalazišta. Kr. Ali mir se nije dugo zadržao pod Asircima. sve do dolaska Babilonaca početkom šestoga stoljeća pr. pr. Megido i Jizreelska dolina ostali su pod snažnom asirskom vlašću. Skoro je sigurno da na toj razini u Megidu vidimo asirski pokrajin­ ski glavni grad. pr. za vrijeme Asarhadonova drugog i uspješnog poku­ šaja da osvoji Egipat 671. koje istraživači pre­ dviđaju za Stratum IVA. Kr. Pokrajina Magiddu obu­ hvaćala je ne samo Jizreelsku dolinu već i dolinu Bet-Šean i vjero­ jatno i Donju Galileju. a zgrade snažno podsjećaju na asirsku arhitekturu. Sljedeći grad Stratum III ima potpuno novi tlocrt.. a Asirija je potpuno pripojila tu ze­ mlju. Kr. a ono se vjerojatno dogodilo tijekom napa­ da Tiglat Pilesera III 733-732. kao dio prostranoga Neoasirskoga carstva. kraljevst­ vo Izraela prestalo je postojati. od ruku egipatskoga faraona Neka II kod Megida 609. poslije je postao glavni grad asirske pokrajine Magiddu i zadržao taj položaj više od stoljeća.

Kasniji pisci slavili su ga kao "drugoga" Davida. kao golobradi os­ mogodišnji dječak. između ostalog jer je bio zakoniti nasljednik kuće Davidove. pr. Jošija je došao na prijestolje Judeje 639. on je po­ duzeo niz dalekosežnih reformi kada je pergamentski svitak zakona (vjerojatno prijepis Ponovljenoga zakona) "pronađen" u hramu u Jeruzalemu. Babilonije. pripremajući se za borbu protiv zajedni­ čkoga neprijatelja.74). a najviše zbog toga što je planirao da svome narodu vrati veličinu vremena Ujedi­ njenoga kraljevstva od prije tri stoljeća. Kr. ali Nekovo kraljeubojstvo Jošije bilo je doslovce katastrofa biblijskih razmjera za cijeli zapadni svijet. 23:29-30 i Ljetopise II 35:20-25 unutar same Biblije. zbog važnosti Jošijinih reformi i njihovoga prestanka s Jošijinom smrću. Bitka se trebala voditi u Karkemišu u sjevernoj Siriji. Nažalost. Shvaćajući da je narod Judeje zastranio. Kr.. najznačajniji je događaj koji se dogodio u Jizreelskoj dolini tijekom prošlih četiri tisuće godina. način Jošijine smrti i dalje ostaje neriješena višestoljetna tajna. Štoviše. Kr. pr. Ako rekonstruiramo događaje spajajući sve dostupne izvore. Na prvi pogled. poput svjedoka u pri­ zoru zločina. već i Ezra I. rekonstruiranje događaja kod Megida koji su doveli do Jošijine smrti 609. koje su uključivale širenje teritorija Judeje prema sjeveru i pripajanje Samarije i Jizreelske doline. egipatski faraon Neko II i njegova vojska žurili su u pomoć svome savezniku Asiriji. Jošija je os­ tvario korjenite religijske i političke reforme. kad je Jošija poginuo od ruke faraona Neka II.. Štoviše. Kr.huino ubojstvo Jorama i Ahazja moglo je imati katastrofalan udarac kako za Izrael tako i za Judeju. kod Megida 609. Za mnoge znanstvenike i proučavatelje religije i povijesti susret Jošije i Neka II. Na polovici razdoblja svoje vladavine. jer svaki predstavlja ponešto posebnu sliku događaja. razni moderni prijevodi Biblije pridonijeli su zbrci. 25-32 Apokrifa i pri­ povijedanje Josipa {Židovske starine 10. aNekova vojska trebala je prijeći cijelu Siriju-Pa- . pr. pr. svaki od njih pripovijeda različitu inačicu onoga što se dogodilo. njegovi snovi o preporodu Judeje pokopani su zajedno s njim. Međutim. pri­ ča se odvija kako slijedi: U kasno proljeće ili rano ljeto godine 609. izgleda relativno jednostavno jer prikazi o tome uključuju ne samo Kraljeve II. upravo ti različiti prikazi prouzročili su probleme. jer.

iako je moguće da je Jošija bio ili pod pritiskom Babilonaca da to učini ili je želio braniti svoj novopripojeni teritorij. Jošija očito poginuo kod Megida u to vrijeme. Neko je pozvao Joahaza da ga sretne kod Riblaha u Siriji. Potpuno je nejasno zašto su to učinili. Judejci su u žalosti postavili Joahaza. gdje je poslije i umro. jedan egipatski strijelac pogodio je Jošiju smrtno ga ranivši. prema svim prikazima. Postoje veliki problemi s prethodnom hipotetskom rekonstrukci­ jom. Neko II je zatražio dopuštenje Jošije. dok su Neko II i njegova egipatska vojska proslijedili prema sjeveru da se spoje s Asircima i bore u velikoj bitci kod Karkemiša protiv Babilonaca. Jošijina sina. Jojakima da umjesto njega vlada Judejom. zatim ga smi­ jenio s judejskoga prijestolja i postavio drugoga Jošijina sina. da prođe kroz njegove zemlje na putu prema sjevernoj Siriji i predstojećoj bitci s Babiloncima. s obzirom da je. kralja Judeje.lestinu da bi tamo stigla. na prijestolje. vid­ jeli su da ih judejska vojska očekuje. ogromno je pitanje: Je li Jošija poginuo dok se borio protiv Egipćana kod Megida.možda i iznenadnog napada Jošije na Nekovu vojsku. Ne želeći dati dozvolu egipatskom kralju. On je zatrubio za napad i pripremao se promatrati kako će njegove snage uništiti egipatske napadače. zajedno sa svojim snovima o obnovi Judeje. Jošiju su pre­ nijeli u druga kola i otpremili prema jugu u Jeruzalem. da bi doživjeli veliki poraz. Jošija se popeo u svoja kola i jurio gore dolje uz svoje prve redove hrabreći ljude prerušen. Jošija i njegova vojska krenuli su u Jizreelsku dolinu i čekali da se egipatska vojska pojavi iz klanca Musmus (Wadi 'Ara). gdje je po­ kopan. Joahaz je odveden u Egipat. Najvažnija prepreka je jednostavno ovo: iako je sasvim mogu­ će da je došlo do bitke kod Megida . Kada su se Egipćani okupili u Jizreelskoj dolini blizu Megida nakon što su prešli uski i opasni planinski klanac (upravo kao što su Tutmozis III i njegovi vojnici učinili skoro tisuću godina prije). postoji i mogućnost da uopće nije bilo bitke kod Mogida 609. Dok se vraćao u Egipat. dok su Jojakim i Judejci ostavljeni da se suoče Nabukodonozorom i pljačkaškim Babiloncima samo nekoliko godina poslije. Međutim. Kr. pr. Međutim.. kako se bitka razvijala. ili ga je tamo umorio Neko II.? Je li on ubijen u bitci ili su .

Karta 15. kao što bi to Agatha Christie rekla. Praktički svi važni komentatori prihvaćaju bez pogovora mini­ malistički prikaz u Kraljevima II. Jošija i njegovi ljudi napreduju prema Jeruzalemu. To je tajna vrijedna Herculea Poirota i njegovih "malih sivih ćelija". Neko ubija Jošuu i nastavlja marširati prema Karkemišu. 2. Većina modernih izdanja Biblije prevodi taj stih kako slijedi: . Apokrifima i Josipu. Neko II i Jošija 1. ga izdajnički umorili po naredbi egipatskoga faraona? Pitanje poči­ va na dva različita prikaza dana u Bibliji. kao i na raznim prijevodima različitih modernih izdanja Biblije. 3. iako neki kažu da bi to mogao biti dodatak nekoga kasnijega pisca. Neko II i njegovi ljudi marširaju iz Egipta preko Wadi 'Are (Musmus prolaza).

jer su prevoditelji Nove međunarodne inačice jednostavno i pogrešno prenijeli tekst iz duljega prikaza koji su po­ slije našli u II Ljetopisima. ali Neko mu se suprotstavio i ubio ga u Megidu. Izvorni hebrejski tekst Kraljeva II. The New Stu­ dent Bible (Nova studentska Biblija) (Nova međunarodna inačica) prevodi taj stih kako slijedi: Dok je Jošija bio kralj. pr. Kr. govoreći jedino da je Neko ubio Jošiju "kada ga je vidio". jer je iz drugih izvora pozna­ to da su Egipćani i Asirci bili saveznici u borbi protiv Babilonaca u bitci kod Karkemiša 609. Ne trebamo daleko ići da bismo vidjeli kako se dogodio taj netočni prijevod. koju je možda namjerno počinio urednik toga odlomka. krenuo protiv asirskoga kralja. U međuvremenu. na rijeci Eufratu. a ne da je "otišao kralju Asirije". skoro većina modernih prijevoda odavno je "ispravila" taj tekst u smislu da je Neko "otišao kralju Asirije" a ne kao što kaže izvornik "krenuo pro­ tiv kralja Asirije". pri prvom susretu. To bi značilo da je Neko otišao boriti se protiv Asiraca a ne da se udruži s njima protiv Babilonaca. 23:29-30) Izvorni hebrejski tekst navodi da je Neko "krenuo protiv kralja Asirije". ali ga on ubi u Megidu.U njegovo je vrijeme faraon Neko. . To je očita povijesna pogreška. Isti netočan prijevod događa se i u drugim izdanjima Biblije. Neke inačice Biblije prevode rečenicu koja govori o susretu Neka i Jošije prilično različito. otišao je do rijeke Eufrat kako bi pomogao kralju Asirije. kralj Egipta. Kralj Jošija pošao je preda nj. (Kraljevi II. Kralj Jošija krenuo je da ga sretne u bitci. Moderni znanstvenici dugo su po­ kušavali objasniti tu pogrešku u hebrejskom tekstu. što još više doprinosi zbrci. pr. faraon Neko. Kr. 23:29-30 ne spominje nikakvu bitku. odvezoše ga u Jeruzalem i sahraniše u njegovoj grobnici. Prevoditelji Nove međunarodne inačice netočno su dodali riječi koje nisu postojale u izvornom hebrejskom tekstu pa su time značajno pro­ mijenili značenje onoga što Kraljevi II kažu da se dogodilo u Megidu 1609. egipatski kralj. Sluge njegove prenesoše mu tijelo kolima iz Megida. Jošijine sluge donijele su njegovo tijelo u kolima iz Megida do Jeruza­ lema u pokopale ga u njegovom grobu.

Jedna skupina znanstvenika čvrsto vjeruje u valjanost prikaza u Ljetopisima i tvrde da je Jošija pokušao iznenadni napad na Nekovu vojsku kada su se egipatski vojnici pojavili iz klanca Musmus. izgleda nevjerojatno da je Kroničar koristio proširenu inačicu Petoknjižja koja je danas izgubljena ili čak prijepis Midraša. ali se to isto tako ne može ni osporiti. judejski kralju? Ne idem ja danas na tebe." Sluge ga skinuše s bojnih kola i metnuše u druga koja je imao. došao je da se bije na Megidskom polju. a on reče slugama: "Izvedite me. uveli su ih u običaj u Izraelu. da bi bila poražena. ne može se dokazati da je Kroničar imao pristup drugim izvorima obavijesti. između ostaloga. niz tekstova klinastim pismom Mezopotamije. Okani se Boga koji je sa mnom. pr. I svi pjevači i pje­ vačice spominju u tužbalicama Jošiju do danas. i Bog mi je zapovjedio da se požurim. ondje je umro i bio sahranjen u grobnici otaca. nego na dom s kojim sam u ratu. nego se ojunačio da se bije s njim. bilo biblijskim ili izvanbiblijskim. on je možda imao pristupa još jednom nizu dokumenata koji su mu pružili dodatne detalje. naprimjer). Strijelci ustrijeliše kralja Jošiju. kao što neki tvrde.Poslije svega toga. koje dokumentiraju. došao je egipatski kralj Neko da se bije kod Karkemiša na Eufratu. Sve u svemu. spominju da je jedna egipatska vojska priskočila upomoć Asircima 609. pa ga odvezoše u Jeruzalem. događaje koji su se zbivali tijekom vladavine ba­ bilonskog kralja Nabopolasara. Kr. one ne spominju ni Jošiju ni Judeju. (Ljetopisi II. Vjerovatniji mogući izvor su t z v . niti otkrivaju da se bilo što neugodno zbilo tijekom Nekova marša na Karkemiš. 35:20-25) Kako su Ljetopisi došli do te duže i detaljnije inačice priče o Jošuinoj smrti iz ruku egipatskoga faraona Neka II? Iako je moguće da je Kroničar iskoristio neke detalje dostupne iz Knjige o Jeremiji (koja spominje Karkemiš. Kralj Neko poslao je Jošiji glasnike i poručio: "Što ja imam s tobom.. da te ne upropastim!" Ali Jošija nije odvra­ tio lica od njega. ne poslušavši Nekonovih riječi iz Božjih usta. Među­ tim. Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Jošijom. koje se danas nalaze u Britanskom muzeju. Babilonske kronike. I Jeremija je protužio za Jošijom. kad je Jošija uredio dom. i eno su zapisane u Tužbalicama. To bi značilo da se ostvarila vojna strategija koju Kanaanci nisu uspjeli . Iako te Babilonske kronike. a Jošija je izašao preda nj. jer sam teško ranjen.

otprilike dvije tisuće i petsto godina posije. neki su primijetili da bi Jošiji bilo bolje da je uhvatio Egićane u zasjedi kada su koračali kroz klanac Musmus a ne da ih čeka dok ne izađu u Jizreelsku dolinu. U slučaju kralja Ahaba. moguće je da je on sam jedno­ stavno razradio događaje kod Megida. kao što se navode u Kraljevima I i II. cijeli niz događaja koji počinju Jošijinim ranjavanjem od neprijateljske strijele. Kroničar je mogao uvećati detalje o tom okrutnom susretu kod Megida 609. i završavajući njegovim pokopom u Jeruzalemu. Kr. Te sličnosti su prije nastale zbog toga što je Kroničar koristio detalje iz ranijih priča kako bi uljepšao priču o Jošijinoj smrti kod Megida 609. pr. Ustvari. poput skeptičnih detektiva. U slučaju kralja Ahazje. zatim su ga odveli u Jeruzalem i pokopali (Kraljevi II 9:21-28). jednostavnim preuzimanjem motiva iz ranijih epizoda iz izraelićanske i judejske povijesti. što je kritična točka ako događaje iz Megida hoćemo povezati s pro- . kažu da je bio pogođen i ranjen od neprijateljskog strijelca dok je bio prerušen i da je zatražio od svojih ljudi da ga maknu s bojnoga polja kod Ramot Gilaeda (Kraljevi I. II Ljetopisi 18:28-34). Ne bi bilo ozbiljnih razloga posumnjati u inačicu događaja iz Ljetopisa. kad se ne bi moglo odmah primije­ titi da je Kroničar uljepšao i/ili na drugi način pretjerano opisao druge priče u svom tekstu. druga skupina znanstvenika.izvesti kada su se suočili s egipatskom vojskom Tutmozisa III u is­ tom predjelu tisuću godina prije i koju su Turci također propustili upotrijebiti kada su se suočili sa savezničkim snagama generala Allenbyja kod Megida. Međutim.. pr. On je mogao dodati da je Jošija preživio dok nije došao do Jeruzalema. Osobito. Kr. napadno podsjećaju na ranije priče kako o izraelskom kralju Ahabu tako i judejskom kralju Ahazji iz devetoga stoljeća pr. Stoga. Kr. Doista. barem na prvi pogled. kao što je učinio i s drugim pričama u svome tekstu. 22:34. neki detalji u priči o Jošiji u Lje­ topisima čudno podsjećaju na detalje u epizodama koje su se zbile nekoliko stoljeća prije. ne vjeruje u Kroničarev prikaz. Oba ta događaja zbila su se barem dvije stotine godina prije bitke između Jošije i Neka II. uključujući i njegovo putovanje kolima da umre na drugom mjestu. govori se kako je smrtno pogođen od stri­ jele Jošijinih ljudi ali da je uspio doći na kolima do Megida prije nego što je umro.

ovaj skupi vojsku kako bi ga spriječio da prođe kroz njegovu . a nakon što su ga doveli do Jeruzalema umro je. već se pokušao boriti protiv njega i nije se osvrtao na riječi Jeremije proroka iz usta Gospodina. Ezra ali dodaje neke značajne detalje. i pokopan je u grob svojih predaka. "Odvedite me iz bitke jer sam vrlo slab.ročanstvom što ga je prije prorekla proročica Hulda. Tada kada je došao do grada Mendesa /Megida/. Jeremija prorok tugovao je za Jošijom." I odmah su ga njegove sluge odnijele iz crte boji­ šnice. Tada je Neko. sličan je onome iz Ljetopisa II i 1. A kralj reče svojim slugama. A sada je Bog sa mnom! Bog je sa mnom i potiče me naprijed! Makni se s puta i ne suprotstavljaj se Bogu. susreli kod Megida. I u cijeloj Judeji tugovali su za Jošijom. odlučili su da se tako čini u cijelom narodu u Izraelu. kralj Egipta. jer mu je želja bila zavladati Azijom. jer je moj rat na Eufratu. A kralj Egipta poslao mu je glasnika i poručio mu. sa svojim ženama. otišao je u rat kod Karkemiša na Eufratu. jer je to vjerojatno kasnija razrada temeljena na prikazu što se daje u Ljetopisima II. faraon. Prikaz pronađen u Josipa. "Što mi imamo jedan s drugim. (1 Ezra 25-32) Ovaj prikaz čak i ne spominje da je Jošija bio smrtno ranjen kod Megida. i krenuo prema rijeci Eufrat da bi se borio protiv Medejaca i Babilonaca koji su zbacili pre­ vlast Asiraca. kralj egipatski." Ali Jošija se nije vratio u svoja kola. tugovali su za njim do dana današnjega. kralju judejski? Bog me nije poslao protiv tebe. Prikaz iz Ezdra iz Apokrifa od male je pomoći u rješavanju te tajne. a zapovjednici su se obrušili na kralja Jošiju. napisan tijekom rimskoga razdoblja skoro 700 godina nakon što su se Jošija i Neko II. a Jošija je krenuo protiv njega. Taj tekst govori: Nakon svih tih Jošijinih činova. a svi najvažniji ljudi. skupio vojsku. a koje je pre­ dvidjelo da će Jošija umrijeti u miru i da će biti pokopan zajedno sa svojim precima u Jeruzalemu (Kraljevi II 22:15-20). on kaže samo da je bio slab. ispunjajući još konkretnije proročanstvo koje je dala Hulda (II Kraljevi 22:15-20). Tek kad je došao u Jeruzalem umro je i kasnije pokopan. koji je pripadao kraljevstvu Jošije. A on je ušao u svoja druga kola. On je zapodje­ nuo bitku s njim na Megidsom polju.

Tada Neko pošalje glas­ nika Jošiji i poruči mu da on ne ide u pohod na njega. jer dok je on svrstavao svoju vojsku u bojne redove. razmijenjena pisma između 2 vladara.1-3) . na svom pohodu protiv Medejaca. na obali Crvenoga mora: još uvijek se mogu vidjeti njihova vitla.74-77) Josip.zemlju. žaleći ga mnogo dana. Židovske starine 10. a njegov sin Psamis ga je naslijedio. od jednoga krila svoje vojske do drugoga. već se ispriječio njegovom namjeravanom napredovanju. On je te brodove koristio po potrebi i sa svojom kopnenom vojskom susreo se sa Sirijcima kod Magdolusa i pobijedio ih. proživjevši trideset i devet godina.159. kako je bio teško ranjen. Jedini drugi drevni izvor koji bi mogo dodatno rasvjetlit tu tajnu kod Megida je grčki povjesničar Herodot. neki njegovi ratni brodovi izgrađeni su na sjevernom moru. i vozio se u svojim kolima. Ali Jošija nije prihvatio taj Nekov savjet. jer. zauzevši veliki sirijski grad Kadit nakon bitke. Iz tog i drugih sličnih razloga. neki znanstvenici kažu da je i Josip imao pristupa dodatnim doku­ mentima. Međutim. jedan Egipćanin odapeo je strijelu prema njemu i tako okončao nje­ govu želju za borbom. (Josip. kaže da je Jošija jahao uokolo u svo­ jim kolima. zapovjedio je uzmicanje svoje vojske i vratio se u Jeruzalem i umro od te rane. a od tih je vladao trideset i jednu. Uskoro je umro nakon što je vladao šesnaest godina. već da se žuri prema Eufratu. prijašnji general. da mu se suprotstavi. Ali svi su ljudi duboko tugovali za njim. kao što su. odlazeći na krila vojske da bi je hrabrio. (Herodot Povijesti 2. uz moguć dodatak iz Knjige Jeremijine i Josipove ­­­­­­je o tome što bi on sam bio učinio na Jošijinom mjestu neposredno prije bitke. i želi da ga ne izaziva na borbu jer mu stoji na putu u pravcu kojim je odlučio krenuti. On je poslao Branhideju od Miletusa i tamo posvetio Apolu odjeću u kojoj je izvojevao te pobjede. kada ga je smrtno pogodila egipatska strijela. a prorok Jeremija sastavio je elegiju da ga oplače. Ja pretpostavljam da ga je sudbina gurnula u takvo ponašanje. možda. a neki u Arapskom zaljevu. i bio veličanstveno pokopan u grobnici svojih otaca. Jošijin prikaz vjerojatno se također temeljio na prikazu iz Ljetopisa II. koji jednostavno kaže: Necos je onda prestao s gradnjom kanala i upustio se u pripreme za ratovanje.

Tri točke oko kojih se svi prikazi slažu su da je Jošija doista "su­ sreo svoga stvoritelja" kod Megida. gdje je Neko II ratovao protiv Jošije. pr. nije jasno jesu li ti osnovni detalji stvarno točni. S druge strane. Kr. kod Megida treba shvatiti jedno­ stavno kao pitanje vjerovanja. te zašto je izabrao Jizreelsku dolinu kao mjesto za napad na egipatsku vojsku. Kr. pot­ puno je shvatljivo zašto je Jizreelska dolina bila savršeno pogodna za Jošijin obrambeni položaj. Možda je plovila prema sjeveru sve do Ake (Ako) kako bi uštedjela na vremenu i snazi. ili barem da je bio smrtno ranjen.Prijašnji znanstvenici zajednički su tvrdili da je Herodotov grad "Magdolus". pr. koji su uvijek brzi u bilježenju neke pobjede protiv stranih suparnika. Kr. koju je Neko II vjerojatno nekada prije zauzeo. da je počinitelj zločina egipat­ ski faraon Neko II i da se taj događaj zbio 609. i možda je Jošija poginuo u borbi. Ezre I i Josipa. osobito ako je znao da će Nekova vojska proći kroz klanac Musmus. kada se najprije platio danak babilon­ skom vladaru Nabukodonozoru. pr. možemo se samo za­ pitati za mogući ishod bitke da Jošija nije bio smrtno ranjen na samom početku. U tome slučaju. Međutim. "Magdolus" se danas više poistovjećuje s gradom Migdolom. možda Nekova vojska uopće nije prošla kroz Judeju. jer uopće ne postoji izvanbiblijski dokaz koji bi podupro ta temeljna vjerovanja. gdje se "Necos" borio protiv "Sirijaca". Stoga mo­ žemo vjerojatno isključiti Herodotovo svjedočenje iz naših rasprava. a nije im do­ pustio da prođu kroz njegov teritorij. ustvari grad Megido. S jedne strane. da bi se tek onda iskrcala i pješice pro- . Još uvijek se moramo zapitati zašto je Jošija uopće odlučio napast egipatsku vojsku. tvrđavom na granici Egipta. One naznačuju da je Jojakim naslijedio prijestolje Judeje oko 604/605. Međutim. Napad na egipatsku vojsku dok izlazi iz planinskoga klanca blizu Megida bila bi dobra strategija za broj­ čano manju judejsku vojsku. Najbliži dokaz je datum događaja koji neizravno prenose Ba­ bilonske kronike. pa vjerojatno on nema nikakve veze bilo s Megidom bilo s Jošijom. Stoga je vjerojatno Jošijina vla­ davina završila nešto prije toga datuma. ali činjenicu da je on umro. nijemi o temi Nekove "bitke" protiv Jošije kod Megida.. kao što govore prikazi iz Ljetopisa II. Možda se bitka između Neka II i Jošije doista dogodila kod Me­ gida 609. Čak su i egipatski zapisi.

Neko II je onda izdajnički prevario Jošiju i ubio ga. pr. je li to bio babilonski pritisak da tako učini ili želja da obrani novoosvojeni teritorij. Ako. godinu dana prije. Onda bi Megido u Jizreelskoj dolini bio najbliža točka susreta za Jošiju koji je marširao prema sjeveru iz Jeruzalema i Neka koji je marširao kopnom iz Ake. već je samo dogovoren sastanak kako bi Jošija prisegnuo na vjernost novom faraonu. Sasvim je moguće da su Megido i Jizreelska dolina predstavljali neutralni teren koji bi bio vrlo povoljan. To bi odgovaralo kratkom opisu u Kralje­ vima II. uz raskošne svečanosti. pr. Nakon što je sredio da ga Jošija susretne kod Megida. Kr. kao što bi priličilo novom faraonu. te tako obnovio vezu između Judeje i Egipta. Ali ako nije bilo bitke kod Megida između Jošije i Neka. Ezre I i Josipa. nije bilo bitke kod Megida 609. gdje bi Neko svakako imao veću riječ. 610.marširala ostatak puta do Karkemiša. osobito zbog toga što je faraon već bio na tom području. Ali Neko je bez sumnje mogao zahtijevati da Jošija dođe u Egipat na svečanost ukazivanja vjernosti. . Psametika I. On je mogao odlučiti da isko­ risti svoj pohod na sjevernu Siriju te se zaustavio na putu i zahtije­ vao od Jošije da mu prisegne na vjernost. nasuprot tvrdnjama Ljetopisa II. Ali zašto bi Neko ubio Jošiju? Po svoj prilici. Možda je Neko želio izbjeći Jošijin obred ili iskazivanje njegove moći. umjesto da je propusti da prođe kroz njegov predio neometana. mogli bismo se opravdano zapitati zašto bi se takav sastanak održao kod Megida a ne u Jeruzalemu ili čak u Memfisu (Kairu). što ga je onda potaknulo da počini ubojstvo kralja. vjeroja­ tno su ga više ozlojedili Jošijini pokušaji da zadobije teritorij i pro­ širi sjeverne granice Judeje pripajanjem Samarije i Jizreelske do­ line. na putu za Karkemiš. iako su Jošijine religijske reforme mogle preplašiti Neka u određenoj mjeri. Još uvijek nije jasno zbog čega bi Jošija osjetio obvezu da napadne egi­ patsku vojsku. a Jošijina smrt nije uslijedila zbog strijele što ju je odapeo egipatski strijelac u početnoj fazi sukoba. koji jednostavno bilježe da je Neko ubio Jošiju "kad ga je vidio". Kr. dvije su mogućnosti (kao što smo prije spomenuli). kako je onda Jošija umro u Megidu kao što izvješćuju Kraljevi II? Neko II tek je bio naslijedio egipatsko prijestolje nakon smrti oca. što bi bio slučaj da se sastanak održao u Jeruzalemu.

Kr. pr. Kr. nejasno je je li grad Stratum II bio u egipatskim rukama 609. ali taj put samo na nekoliko godina. usprkos desetljećima iskopa­ vanja na tom nalazištu. Kr. smrtno zvono za­ zvonilo je Izraelu i Judeji. Kr.. to je učinio Neko II ili je barem dao naredbu.. Kr. To pitanje još nije riješeno na zadovoljavajući način. Ako je Jošija bio ubijen. Jošiji. ali zasad dostupni dokazi nisu dovoljni da se osudi egipatski faraon. Bez obzira na način na koji je Jošija umoren kod Megida. Nije sigurno idu li zasluge za njezinu izgradnju Psametiku (Nekovu ocu). dvama odvojenim kraljevstvima koja su bila pod opsadom od svrgavanja kralja Salomona i nestanka Ujedi­ njenoga kraljevstva mnogo stoljeća prije. pr. središte je arheološke rasprave. Marš na Jeruzalem oba je puta vodio izravno preko Megida. pa opet 586. ili je već bio u Jošijinim rukama kao ishod novoga pro­ širenja i pripajanja toga teritorija. ustupio svoje mjesto Stratumu II. Međutim. reforme koje je započeo ubrzo su se zaustavile.. Dolazak Babilonaca pokazao se još gorim po Judejce jer su Nabukodonozor i njegove vojske razorili grad Jeruzalem 597. Kada je počeo babilonski izlazak 586. Moguće je da su "tvrđavu" čak i poslije izgradili Perzijanci u šestom ili petom stoljeću pr. naša tajna o ubojstvu također se ne može riješiti na zadovoljavajuć način. Uza sve to. Kr. Takozvana tvrđava pronađena unutar Stratuma II u Megidu. ili pak. Toliko je jasno. je li ona izgrađena dok je Megido bio u egipatskim rukama nekoliko desetljeća počet­ kom sedmoga stoljeća pr. Taj konačni udarac ostavio je tim zemljama vrlo mali postotak prijašnjega broja stanovnika za . ili Stratum III.. odričući tako zapadnom svijetu bilo kakvu mogućnost da se Judeja stalno obnavlja. Judejci su još jednom bili poniženi pred egipatskom moći. iako izgleda da se u oba navrata nisu vodile nikakve bitke u Jizreelskoj dolini. Kr. to jest. pr. to jest. Nažalost. pr. protjeravši vladare i vodeće obitelji te zemlje. prema istra­ živačima sa sveučilišta u Chicagu. jer je posve moguće da je Jošijina smrt uslijedila u žaru borbe. Čak i najnesposobniji odvjet­ nik mogao bi prenijeti "razumnu sumnju" na članove porote koja bi se okupila da presudi taj slučaj.U to je vrijeme asirski grad Megido. je li ona izgrađena nakon što je on započeo svoje širenje prema sjeveru u zadnjoj četvr­ tini sedmoga stoljeća pr. koja pokazuje neke znakove nasilnoga raza­ ranja.

Jizreelska dolina i Megido još će se jednom napučiti. označit će kraj puta toga dičnoga grada. bit će posljednji put da je Megido doživio izgradnju imalo značajnijih građevina na svom drevnom tlu. Kr. (a to je Stratum I prema istraživa­ čima sa sveučilišta u Chicagu). Tek kada Kir Veliki od Perzije oslobodi Babilon i kada se vrate judejske izbjeglice. jer taj brežuljak nikada više nije bio stalnije nastanjen nakon toga datuma.narednih šezdeset godina. pr. Sljedeće perzijsko razdoblje u povijesti toga grada. Kr. . a dolazak Aleksandra Velikoga 332. pr. počevši 539.

. sa svojom vojskom. koji su se tada našli između dviju seleukidskih snaga i ubrzo su doživjeli pokolj. POGLAVLJE Na rubu carstava Ali tada se Vespazijan dao na drugi posao. Strahovito je ubijanje doista slijedilo.. jer su bili zaprepašteni preokretom. koji leži na čunovitom brežuljku. — Josip. pr. kako je na toj planini bilo mnoštvo naroda. a taj je bio pokoriti one koji su ugrabili brdo Tabor. Vespazijan je tamo poslao Placida sa šest stoti­ na konjanika.. pomoću česte varke.5. zatim se povlačeći i praveći se da odlaze u velikoj zbrci. Lako­ vjerni branitelji otvorili su gradska vrata i počeli progoniti seleukidske snage "u povlačenju". grčki povjesničar koji se rodio samo jedno desetljeće nakon bitke. oni skriveni ratnici ustali su iz svojih skrovišta i napali Ptolemejske snage iza leđa.. očekujući da će napraviti veliki pokolj. s usponom više od . napadajući utvrđenja i tako zapošljavajući brani­ telje.. prešao je planinsku zemlju i došao do Atabiriuma. mjesto koje se nalazi u sredini između velike ravnice i Skitopolisa. Vraćajući se u Atabirium. jer su generali Antioha III postavili dodatne skrivene postrojbe u blizini.. koji više nisu pružali veliki otpor. Polibije. Kr. Istodobno su se seleukidske postrojbe naglo okrenule i napale iznenađene bra­ nitelje Atabiriuma. Židovski rat 4-54 čito je da su Ptolemejeve snage koje su branile Atabirium u Jizreelskoj dolini bile namamljene u pogibelj. ljudi An­ tioha III brzo su osvojili grad i preostale branitelje. Antioh III i njegova seleukidska vojska zauzeli su grad 218. Kada su branitelji Atabiriuma počeli trčati za seleukidskim vojnicima "u bijegu". ali nad braniteljima koji su bili odsječeni u zasjedi... jezgrovito priča: O Antioh.

Bilo je neizbježno da se tamo uspostavi uporište koje će nadzirati klanac i dolinu. ili makedonski vladari Istoka. u Aziji kraljevi Babilonije. (Polibije Histories 5.. pr. bilo da marširaju iz Azije u Afriku ili obratno. Nakon što je postavio posadu u Atabiriumu. Kr. Tako je bitka između Antioha III i Ptolemeja IV na brdu Taboru 218. napali neprijatelje i mnoge ubili.. zatim ih je slijedio u stopu i unio paniku među njima pa je tako zauzeo taj grad najuriš . Megido i Jizreelska dolina postali su ono što bi mogli nazvati "osporavani obod". on je napre­ dovao dalje i zauzeo Pelu.u Africi veli­ ka civilizacija egipatskih faraona. Svim je povjesničarima već dugo vremena očito da je Palestina sre­ dišnja zemlja. g. Kamus i Gefrus. Povjesničari su dali posebnu oznaku za područje Megida. Jizreelske doline i Izraela/Palestine kao cjeline koje je u takvom stanju živjelo više od stoljeća. on je izazvao one u prvim redo­ vima da progone njegove postrojbe što su se povlačile dosta daleko niz brdo. postala sukob oko teritorija koji leži na rubovima kako Ptolemejeva casrtva u Egiptu tako i Seleukidskoga carstva u Siriji - . ospo­ ravajući jedna drugoj političku prevlast na Bliskome Istoku. ali nijedna strana u su­ kobu ne živi na osporavanom području.. možda je to najbolje izrazio 1929. Fisher. Uz pomoć zasjede i varke pri usponu on je uspio zauzeti i taj grad: nakon što je namamio posadu da provali iz opkolje­ ne utvrde i da se ogleda u okršaju. Tako je slavna ravnica . 1-12) Kada su kraljevstva Izraela i Judeje praktički prestala postojati a babilonski izlazak počeo nakon razaranja Jeruzalema oko 586. prolaze uz i niz doline Palestine . postala bojno polje gdje su se velike sile susjedne Afrike i Azije sukobljavale u jednoj drugoj.petnaest stadija. Kr. pr..70. jedan od istraživača Megida. Vojske tih velikih sila.. a onda se okrenuo i počeo napredovati. do­ bivši svoje ime po Megidu (Armagedonu) ili po Esdraelonu (Jizreelu). kraljevstva ili društvena ure­ đenja uspostavljena na njezine obje strane.. moćne vojske asirskoga' vojnoga carstva. dugačkoj bitci tisućama godina. neka vrsta drevne "Ničije zemlje" koja leži između velikih vojnih sila utaborenih na obje njezine strane .. dok su oni skrive­ ni provalili iz zasjede. U takvoj zemljopisnoj i političkoj situaciji to se područje nalazilo između dva carstva.

poglavlju. Kr. Tek kada je država Izrael bila utemeljena 1948. i egipatskoga faraona Neka II. Aleksandar Veliki i njegova vojska.. po Kr. a perzijski kralj Kambiz bez sumnje je također promarširao tim područjem kada je bio na putu da osvoji Egipat 526. pr. Seleukidskoga i Ptolemejskoga carstva tijekom sljedećeg helenističkoga razdoblja od 323. koji je tuda prošao 597. do 30. dok su bili na putu da osvoje Siriju-Palestinu i Egipat. jer je Jošija bio kralj Judeje. po Kr. Čak i sukob između Jošije. ne­ posredno prije kraja kraljevstva Judeje i početka babilonskoga izg­ nanstva.. Nakon Aleksandrove smrti 323.. Kr.Jizreelska dolina bila je doslovce osporavani obod .. između muslimana i Bizantinaca 975. Kr. i muslimana i kri­ žara u dvanaestom i trinaestom stoljeću po Kr. pr. pr. Status Megida i Jizreelske doline kao osporavanog oboda počeo je ustvari tijekom neoasirskoga razdoblja i nastavio se u kasnijem babilonskom i perzijskom razdoblju. pr. i mogla sebe vojno braniti. izgleda bez potrebe da vode bitku. zastrašujući neobabilonski kralj Nabukodonozor. možemo smatrati ranim primjerom bitke u kojoj je Jizreelska dolina bila osporavani obod. g. i Osmanlija i Napoleona 1799 i Osmanlija i Allenbyja 1918.. između Mameluka i Mongola 1260. kada su vojske koje su išle na Egipat stalno presijecale to područje. a Jošijin napad na Neka II bio je nuzgredan događaj u stvarnom egipat­ skom pohodu u sjevernoj Siriji. promijenio je narodnost napadajućih voj­ ski ali gotovo ništa drugo. pr. tamo 609. Abasida i Hamdanida tijekom godina 940-46. Kr. To je dovelo do rasta Antigonidskoga. kralja Judeje. kao što sam kratko spomenuo u 4.. Kr.. pr. nekoliko njegovih generala među­ sobno je podijelilo zemlje koje je osvojio. i 586. gotovo su sigurno prošli pokraj Megida.. Kr. također je ponovo prošao kroz to po­ dručje tijekom pokušaja osvajanja Egipta 569. Kr. pr.ali ni Egipćani ni Sirijsci nisu stvarno živjeli u dolini u vrijeme kada su se zbog nje borili. bitke u Jizreelskoj dolini opet su postale sukobi u kojima je barem jedna strana stvarno živjela u osporavanom području. Neoasirski kralj Asarhadon (Esarhadon) vjerojatno je prošao pokraj Megida tijekom uspješno­ ga pohoda na Egipat 671. Dolazak Grka 332. Kr. Seleukidi u Siriji i . a ne Izraela. Isto je točno za bitke koje će uslijediti u Jizrelskoj dolini između Ikšidida. pr. gdje su namjeravali pomoći Asircima protiv Babilonaca.

pr. pr. Pobunu . Seleukidi će preuzeti većinu Palestine-Sirije od egipatskih Ptolemejevića tek nakon Petoga sirijskoga rata.. U zanimljivom stjecaju okolnosti. započeo ono što se danas naziva Četvrti sirijski rat. ona bi mogla sadržavati ostatke helenističkoga grada Atabiriuma koji je uništio Antioh i njegova seleukidska vojska. niti nakon novih bitaka 217. pr. upravo u vrijeme kada je Ptolemej IV došao na prijestolje u Egiptu. produžio je prema Atabiriumu (također znan kao Itabirium ili Atabirion). Antioh III popeo se na seleukidsko prijestolje u Siriji 223/222.. Sukob između Antioha III i Ptolemeja IV nije se riješio kao ishod te bitke iz 218. Grad je služio kao upravno središte Jizreelske doline tije­ kom helenističkoga razdoblja. i veliki grad Skitopolis (helenistička inačica Bet-Seana/Beisana). Nakon što je Antioh III zauzeo Filoteriju. na obalama Galilejskoga mora. Iako ta ruševina još nije iskopa­ na. Kr. Osim onoga što nam Polibije pripovijeda (ranije u ovom poglavlju). 221. Rat se 218. Kr. nakon manje od trideset godina poslije. pr.Ptolemejevići u Egiptu bili su skoro stalno u ratu jedni s drugima. Tijekom toga razdoblja. u vrijeme Antioha III i Ptolemeja IV. koje su te dvije sile vodile od 201. pr. uspješno zbacili he­ lenističke gospodare u Makabejskoj pobuni oko 167. Ta su dva mlada čovjeka ratovala jedan protiv drugoga skoro cijelo vrijeme svojih vladavina u bitkama koje su pogodile cijelu Siriju-Palestinu. pr. do 198. u koje­ mu je jednom zauvijek pokušao oteti Ptolemeju IV Siriju-Palestinu. pr. pr. koje uključuju ostatke tvrđava i samostana. prenio na jug sve do brda Tabora u Jizreelskoj do­ lini. jer su jedni i drugi željeli osvojiti područje drugoga. Jizreelska dolina ponovo je postala poprište prolijevanja krvi kao rezultat njezinoga statusa osporavanoga oboda. Većina znanstvenika smatra da je Atabirium bio ili na vrhu ili na gornjim obroncima brda Tabora. na kraju perzijskoga razdoblja oko 332. malo znamo o bitci kod Atabiriuma. Kr. Seleukidi nisu dugo držali tu područje jer su Zidovi. jer ruševine nađene na samom brdu Taboru. Antioh je. Ustvari. Kr. Čak je samo mjesto događaja izazvalo raspravu. Kr. Kr. jer je Megido već odavno bio pretvoren u ruševine. Možda je grad ležao sjeverno od brda Tabora. Kr. Ali postoji velika ruševina iz helenističkoga ra­ zdoblja na terasi sjeverno od planine. datiraju tek iz rimskoga razdoblja i poslije. Kr.

4. Ptolemejske snage smještene u Atabiriumu. a po­ taknula ju je tlačiteljska vjerska politika Antioha IV Epifana koja je zabranjivala štovanje na sabat. pr. 3. stavila obrezivanje izvan zakona i uklonila ograničenja na ishranu. a Pto­ lemejske snage ih gone. Iako se nikakve bitke nisu stvarno vodile u Jizreelskoj dolini ti­ jekom makabejske pobune oko 167. zatim osvajaju Atabi­ rium. Čašu je prelilo Antiohovo postavlja­ nje žrtvenika Zeusu s Olimpa u Jeruzalemski hram (vidi Daniel 11: 31. su predvodili svećenik Matatija i njegov sin Juda Makabejac.Karta 16. Antioh III i Ptolemej IV 1. 1 Makabejci 1:20-61. Seleukidske snage marširaju iz Skitopolisa (Bet-Šeana/Beisana). Kr. onda se prave da bježe. Seleukidi dočekuju u zasjedu ptolemejske snage. 2. ili u narednom hasmo- . Seleukidske snage napadaju Atabirium. 2 Makabejci 6:2).

ta je dolina ipak doživjela prijelaz nekoliko vojski u tom raz­ doblju. To vjerojatno podrazumijeva stalan hasmonejski nadzor nad Jizreelskom dolinom i mogući prijelaz vojski kroz to područje. pr. većina bitaka koje su se vodile u tom i širem području tijekom hasmonejskoga razdoblja dogodila se u blizini Skitopolisa (Bet-Šeana/Beisana). Među njima je bilo i tri tisuće vojnika Simona. Kr. pr. Uza sve to. otprilike od 167. pr. i sigurno izveo Židove iz toga područja u Jeruzalem. iako se to ne može sa sigurnošću utvrditi. 1. Umjesto toga. što se možda neizravno odnosi na Jizreelsku dolinu. Tri tisuće ljudi Jonatana. Ta se borba konačno odlučila u bitci južno od doline. istočno od Jizreelske doline.). Josip također bilježi da su dva hasmonejska brata. dok je os­ tatak marširao dalje prema Ptolomaisu (Aki) i stradao 143/142. nasljednika Aristobula I. nasljednika Jude Ma­ kabejca. te hasmonejskim zauzećem samoga Skitopolisa 108/107. Čak je i Pompejev pohod na Palestinu 63. također je promarširalo kroz Jizreelsku dolinu. To se zbilo na brdu Taboru ili blizu njega 55. prošao pokraj Skitopolisa. Kr.66). pr. Kr. Kr. prelazile su preko istočnoga dijela Jizreelske doline tijekom njihovih raznih sukoba. Prema tome. pr. Snage Aristobula I vjerojatno su tada prošle kroz Jizreelsku do­ linu 104/103. vojske Hasmonejca Ivana Hirkana i njegovih sinova Aristobula I i Antigona. brata Jude Makabejca. sina Aristobula II prvog unuka Alek­ sandra Janeja. od kojih je dvije tisuće ostalo u Jizreelskoj dolini i zapadnoj Galileji. koji se probio 163. Kr. Kr. protiv hasmonej­ skoga pobunjenika Aleksandra. pr. pr. g.nejskom razdoblju židovske samouprave do Pompejeve opsade 63. Bitka za koju se može potvrditi da se vojevala u Jizreelskoj dolini je pohod Gabinija. Kr. "opustošili svu zemlju koja leži oko brda Karmel" (Josip. pr.. Kr. . Kr. pr. Aristobul I i Antigon. Josip također daje popis gradova koji su se nalazili unutar kraljevstva Aleksandra Janeja (103-76. rimskoga guvernera (prokonzula) Sirije. između Skitopolisa (helenistički Bet-Šean/Beisan) i Samarije. pr. do oko 63. Židovski rat. Kr. dok su išle ususret bitkama protiv Iturejaca u Gornjoj Galileji i dalje na sjever. kao i snage njihova seleukidskoga neprija­ telja Antioha IX Cizicena.. razne suprotne snage uglavnom se nisu zaustavljale da se tu bore više od stotinu godina. Skitopolis i Gadara. iako su mnoge vojske promarširale kroz Jizreelsku dolinu. među kojima su se nalazili Tabor brdo.

Pobunjenički Židovi okupljaju se oko brda Tabora. i postajali još žešći nakon Gabinijevoga postavljanja za guvernera (prokonzula) Sirije 57. pr. pr. pr. Te bitke uklju­ čuju ne samo dvije koje su se vodile u Jizreelskoj dolini tijekom rim­ skoga razdoblja . Gabinije i Aleksandar. sina Aristobala II. Kr. Kr. Rimske snage marširaju iz Egipta prema brdu Taboru. Aleksandro­ va bitka protiv Gabinija prva je od pet koje će se voditi u Jizreelskoj dolini u različitim vremenskim razmacima tijekom sljedećih dvije tisuće godina kao dio većih.onu Aleksandra. sin Aristobula II 1. 2. bila je dio silovitih ustanaka pro­ tiv Rimljana po cijeloj Palestini koji su počeli poslije Pompejevoga prodora u Palestinu 63. Kr.Karta 17. povezanih pokušaja da se uspostavi neo­ visno židovsko kraljevstvo ili nacija u Siriji-Palestini.. 3. protiv rimskoga . Bitka na padinama brda Tabora. Rimljani marširaju na Jeruzalem. 4. Aleksandrova pobuna 55.

a Aleksandar. poveo je Židove ponovo u pobunu. g. kako je Gabinije bio odsutan. (Josip. Šestodnevnoga rata 1967. Josip ne opisuje detaljno samu bitku. Samariju i Galileju i počeo ubijati sve Rimljane u tim područjima. prema tome Gabinije je otišao u boj. Ali. trideset tisuća još je uvijek nastavilo s Aleksandrom. Židovski rat 1. Kr. Prema povjesničaru Josipu.175). . Antipater je prilično uspio i nagovorio mnoge stanovnike da prihvate rimsku vlast. sin Aristobula. i Jom Kipurskoga rata 1973. .guvernera Gabinija 55. po Kr. g. i onu židovskih pobunjenika protiv rim­ skoga generala Vespazijana 67.. i tako dok se bitka vodila blizu brda Tabora. ali se Aleksan­ dar sa svojih otprilike trideset tisuća vojnika povukao da bi pružio posljednji otpor blizu brda Tabora. Tako je Ga­ binije došao u Jeruzalem i učvrstio vlast kao što je Antipater to trebao učiniti. ali kaže da je deset tisuća židovskih pobunjenika poubi­ jano a da su ostali pobjegli. (vidi 9. Oku­ pio je veliku vojsku i počeo ubijati sve Rimljane koji su se nalazili u zemlji. Josip na drugome mjestu daje kraću inačicu istih događaja. a bio je prisiljen brzo se vratiti zbog tih nereda) i poslao Antipatera. pr. Judeju. poglavlje). Aleksandar je ugrabio priliku kada je Gabinije bio privremeno zauzet boreći se najprije protiv Parta u Me­ zopotamiji a zatim protiv Ptolemejevića iz Egipta.već i sukobe tijekom Izraelskoga rata za nezavisnost 1948. Sam Gabinije vratio se na vrijeme da povede bitku protiv Aleksandrovih snaga. drugi dio Sirije bio je u komešanju. Gabinije je najprije poslao Antipatera da uguši pobunu. kada su mu se Zidovi ispriječili. god. koji je uspio nagovoriti neke pobunjenike da se primire. a ostatak mnoštva se raspršio i pobjegao. Okupljajući veliku vojsku. na to se Gabinije uplašio (jer on se već vratio iz Egipta. Aleksandar je brzo zauzeo Jeruzalem. Međutim. koji je bio željan borbe. deset tisuća ih je poginulo.

Da je bilo manje ljudi sukob bi mogao biti na padinama planine. pozornica drugih prošlih i budućih bitaka. proveo svoje legije kroz Jizreelsku dolinu na putu od Ptolemaisa (Ake) prema Transjordaniji ususret sukobu s Aretom . god. kada je Vitelije. osim jednoga jedinoga okršaja 36. izgleda da je ta dolina ostala prilično mirna cijelo stoljeće. Gideona i Napoleona. da bi ga nekih šest godina poslije ubio Pompej. ali one se nisu ticale Jizreelske doline. Tijekom sljedećih nekoliko desetljeća došlo je do manjih pobuna u Siriji-Palestini. vjerojatnije je mjesto na kojemu bi se mogle rasporediti židovske i rimske snage. Aleksandru bi svakako bilo teško razmje­ stiti trideset tisuća ljudi na samoj planini što bi značilo da se bitka vodila u susjednoj ravnici. Ustvari. Jeruzalem) Iako Josip govori da se bitka vodila blizu brda Tabor. ali onda je teško povjerovati u Josipove brojke od trideset tisuća pobunjenika i deset tisuća mrtvih. rimski dužnosnik odgovoran za pro­ vinciju Palestinu. Govori se da je Gabinije poštedio Aleksandru život. on ne bi­ lježi točno mjesto. obližnje ravno tlo Jizreelske doline. inače. U svakom slučaju. Možda se vodila na padinama same planine ili u susjednoj Jizreelskoj dolini.Slika 12. pobuna je skršena a rimska prisutnost u SirijiPalestini ojačana. Brdo Tabor i Jizreelska dolina u blizini Ain Jaluta s brdom Gilboa u pozadni (Zev Radovan. po Kr. uključujući one Debore.

utvrda i drugih obrambenih građevina u Jizreelskoj dolini. kojih je navodno bilo skoro sto tisuća na početku pobune. te gradnju zidi­ na. sredinom prvo­ ga stoljeća po. Peta i Deseta legija bile su smještene u Cezareji na obali. Tariheje i većega dijela Galileje. Od te tri legije. ali možda je i Herod izgradio tvrđavu na istom području. a još uvijek su odolijevale pobunjeničke posade u Gišali i na brdu Taboru. s tri legije. Slijedio je napad na brdo Tabor koji nije trajao toliko dugo i nije ni izdaleka bio tako težak. Josip tvrdi da je on dao izgraditi obrambeni zid oko vrha planine. isti onaj čovjek koji će poslije postati povjesničar i apologet i koji je. Okrenuvši se najprije protiv Sepphorisa i Jotapate 67. bio je sagrađen i zid koji je okruživao vrh brda Tabora. Vespazijan i njegove postrojbe skrenule su s puta da osvoje Gamalu na Golanskoj visoravni. Tri rimske legije mjesec dana su opsjedale i konačno osvojile tu tvrđavu-grad. koju je Agripa već opsjedao sedam mjeseci.IV. Trajao je od oko 66 do 73. Josip je pokušao pripremiti Židove kako je najbolje znao za predstojeće bitke protiv Rimljana. po Kr. ruševine iz rimskoga doba još uvijek su . po Kr. Neron je poslao svojega najboljeg generala. između ostalih djela. Židovske pobunjenike predvodio je lukavi general Josip. napisao dvije knjige koje često citiram u ovim poglav­ ljima: Židovske starine i Židovski rat. Svakako. po Kr. koju su pobunjenici mogli koristiti. Ubrzo je slijedila predaja Tiberijade. Najpoznatije su bile utvrde u Gamli i Jotapati. a završio u poznatom (iako da­ nas osporavanom) masovnom samoubojstvu kod Masade i izazvao pozornost rimskoga cara Nerona u samim prvima danima pobune.. Gali­ leji u današnjoj Golanskoj visoravni. dok je Petnaesta legija imala svoj stožer u Skitopolisu (Bet-Šeanu (Beisanu). Još jednom su odnosi Rimljana i Židova dostigli kritičku točku u vrijeme Nerona i Vespazijana. Prije nego što su odlučili postaviti opsadu tih manjih utvrda.. Vespazijan je smjestio svoj stožer u Ptolemaisu (Aki) i brzo izazvao na bitku Josipa i pobunjenike. Njegove pripreme uključivale su vojne vježbe za pobunjenike. skrenuo svoju pozornost na židovske pobunjenike utvrđene u tvrđavi na brdu Taboru. u onome što danas nazivamo Prvi židovski ustanak. kraljem Nabatejaca. Kr. Vespazijana. Vespazijan je u listopadu 67. u Palestinu kako bi stavio pod nadzor stanje koje se sve više pogorša­ valo. Rimljani su doživjeli brzi uspjeh i čak su uhvatili samoga Josipa.

jer su stanov­ nici koristili samo kišnicu. Kako je njemu bilo nemoguće popeti se uz planinu. nudeći svoju desnu ruku za njihovu sigurnost i za svoje zalaganje za njih. Ali tada je Vespazijan započeo druge poslove." Josip daje prilično detaljan opis bitke izmed židovskih pobunje­ nika i rimskih snaga na brdu Taboru 67. dok su se ljudi te zemlje s njim nagodili jer im je ponestalo vode. ali s ciljem da se obruše na njega kada on ne bude oprezan. Tako su oni napustili Tabor i pobjegli u Jeruzalem. Vespazijan je tamo poslao Placida sa šest stotina konjanika.54) Josip ne daje točan br. i snabdio ga drugim materijalima. Kako je na tome brdu bilo mnoštvo ljudi. a kada su oni stali progoniti Rimljane. kom je Vespazijan povjerio vodstvo napada. nakon toga ih je porazio i pobio ih veliki broj. tijekom te opsade. Međutim. te vodom odozdo. njegov vrh je ravnica od dvadeset i šest furlonga. Taj je dugačak zid Josip podigao u četrdeset dana. pozvao je mnoge od njih na mir. a ostalima odsjekao odstupnicu i spriječio povratak. a cijela je oivičena zidom. Židovski rat 4. g. a činjenica da izvješ­ ćuje kako se rimske snage nisu mogle popet uz brdo može ukazivat .bile vidljive putnicima na brdu Taboru krajem devetnaestoga s t . Oni su se također spustili. Josip je ne spominje. kao da se slažu s njegovim prijedlogom. ali govorise da je Placid. koje su na razmacima ojačavale če­ tvrtaste kule zatvarajući velik pravokutni prostor koji je zauzimao cijeli vrh brežuljka. on ih je na­ mamio daleko na ravnicu. jer kada su se Židovi počeli boriti. (Josip. židovskih pobunjenika koji su branili brdo Tabor. a kojega je brdo uzdignu­ to trideset "furlonga" tako da se teško popeti s njegove sjeverne strane. on se pret­ varao da bježi. po Kr. a to je značilo pokoriti one koji su osvojili brdo Tabor. Oni su se stoga spustili dolje ali s izdajnič­ kim planom. Placidova varka bila je suviše teška za njih. i onda naredio svojim konjanicima da se okrenu. A to su bile teške okolnosti u kojima se našao narod Gamale. mjesto koje se na­ lazi između velike ravnice i Skitopolisa. Kitchener ih opisuje kako se sastoje od "čvrstoga zida izgrađenog od velikog spojenog kamenja. Nije jasno je li bila uklju­ čeno i rimsko pješaštvo. planirajući ih zaskočiti u dolini. pa su prepustili planinu i sami se predali Placidu. kao što je i on imao za njih izdajnički plan na drugoj strani. imao samo 600 konjanika.

da je dobar dio rimskih napadača doista bio na konjima. Međutim, uzimajući u obzir standardnu rimsku taktiku, trebamo pretpostaviti da je bio prisutan barem manji broj rimskog pješaštva. U svakom slučaju izgleda da je mali broj ljudi bio uključen na objema stranama, barem u odnosu na ono što Josip govori za prethodnu bitku između Gabinija i Aleksandra u istom području. Postoje problemi i s drugim brojkama spomenutim u Josipovom prikazu. Naprimjer, brdo Tabor je samo tri furlonga visoko (600 me­ tara), a ne trideset kako kaže Josip, a obodnica na vrhu planine samo je šest furlonga (1200 metara) dugačka a ne dvadeset šest furlonga, kako piše Josip. Bilo bi skoro nemoguće izgraditi zid koji bi okru­ živao dvadeset i šest furlonga (5200 metara) u samo nekoliko dana kao što Josip tvrdi, ali zid od samo šest furlonga vjerojatno bi se mo­ gao izgraditi u tako kratkom razdoblju. Ti problemi s Josipovim broj­ kama nisu neuobičajeni; prije u ovome poglavlju, zabilježio sam njegovo vjerojatno pretjerivanje s brojem hasmonejskih branitelja za vrijeme bitke između Gabinija i Aleksandra, sina Aristobula II 55. g. pr. Kr. I drugi znanstvenici koji su proučavali Josipov prikaz bitke koja se dogodila kod Megida 73. po Kr., nekih šest godina nakon poraza pobunjenika na brdu zvanom Tabor, ukazali su na nesuglasja i probleme s prikazanima visinama, razdaljinama i brojem ljudi koji su sudjelovali u bitci. Sve tri bitke koje su se dogodile u Jizreelskoj dolini tijekom he­ lenističkoga i rimskoga razdoblja (218. pr. Kr., 55. pr. Kr. i 67. po Kr.) vodile su se na brdu Taboru ili blizu njega, jer su ta planina i grad Atabirium funkcionirali kao upravno središte Jizreelske doline u to vrijeme. Možda nas ne bi trebala previše iznenaditi sličnost taktika u dvije od tri bitke (218. pr. Kr. i 67. po Kr.). koje su se sastojale u tome da se branitelji izmame iz svojih utvrda i zaskoče u zasjedi, jer je prirodni zemljopis brda Tabora možda nalagao takvu taktiku, slično kao što su, na suprotnoj strani Jizreelske doline. Tutmozis III i gene­ ral Allenby slijedili planove bitke koji su podsjećali jedan na dru­ goga tako što su jednako marširali kroz klanac Musmus prema Megidu iako razdvojeni tri tisuće četiristo godina. Međutim, branitelji brda Tabora, kako u bitci protiv Antioha III 218. pr. Kr. tako i u bitci protiv Vespazijana 67. po Kr., bili bi se

Karta 18. Vespazijan i židovski pobunjenici 1. Židovski pobunjenici okupljaju se na vrhu brda Tabora. 2. Rimljani marširaju na brdo Tabor. 3. Pobunjenici marširaju dolje da susretnu Rimljane u miru, a da ih onda iznenadno napadnu. 4. Rimljani se pretvaraju da bježe pred Židovima, a onda se okreću i za­ skoče pobunjenike.

okoristili strateškim savjetima koje je poslije predočio pruski vojni genij Clausewitz u svojoj knjizi Načela ratovanja. Svrha utvrda je zadržati značajan dio neprijateljske vojske kao op­ sadne postrojbe, a da mi dobijemo priliku da porazimo ostatak voj­ ske. Prema tome, najbolje je voditi naše bitke iza naših utvrda a ne ispred njih.

U objema bitkama, branitelji brda Tabora, umjesto da ostanu iza utvrda, dopustili su svojim napadačima da ih namame izvan utvrda te da ih onda zaskoče u zasjedi i poraze. Istina u dobro poznatoj uzrečici "Zemljopis diktira kako povijest tako i bitke" nigdje nije očitija nego u Jizreelskoj dolini, s njezinim planinama i brežuljcima, koritima rijeka i rijekama i plodnom ravni­ com. Kao što je Clausewitz pisao u svojoj knjizi jednostavno na­ slovljenoj O ratu: ... zemljopis i obilježje tla imaju blizak i uvijek prisutan odnos prema ratovanju. Oni imaju odlučujući utjecaj na bitku, kako na njezin tijek tako i na njezino planiranje i izvršavanje." Međutim, Clausewitz je otišao dalje i ukazao da su još važniji od te­ rena "odnosna vrijednost dviju vojski i njihovih zapovjednika." On je zaključio, "Veliki zapovjednici... obično su više voljeli zauzeti položaj na otvorenom zemljištu." Prema tome, iako je očito da je zemljopis Jizreelske doline možda nalagao uporabu sličnih strategi­ ja u trideset i četiri bitke koje su se tamo vojevale tijekom proteklih četiri tisuće godina, u nekoliko slučajeva pobjeda je postignuta kori­ štenjem superiorne strategije koja bi se pokazala djelotvornom bez obzira na vrstu terena na kojima se ostvarivala. Najočitiji primjer je strategija tobožnjega uzmaka što namamljuje neprijatelja u zasjedu, kao što smo već raspravljali u ovome poglavlju. Ne samo što su Antioh III 218. godine pr. Kr. i Vespazijan 67. po kr. koristili tu strategiju, već ćemo ubrzo vidjeti da ju je koristio i Zahir al-'Umar 1735., a možda i Mameluci 1260.g. Međutim, treba imati na umu da su u bitci protiv Vespazijana i Rimljana, židovski pobunjenici, izgleda, napustili dragovoljno svoje obrambene položaje i otišli susresti se s Rimljanima kao što su ovi pre­ dložili. Pobunjenici nisu bili naivni i vjerojatno su intuitivno osjećali upozorenje kineskoga vojnoga stratega Sun Tzua iz petoga stoljeća pr. Kr. "Kada se zatraži prestanak vatre bez prethodnih dogovora, to govori o planu." Tako su pobunjenici otišli na predloženi sastanak, ali su i nosili izdajstvo u srcima, jer su namjeravali napasti Rimljane kada dođu blizu. Tek kada su pobunjenici počeli napad, Rimljani su izveli varku i pretvarali se da uzmiču, namamivši pobunjenike dalje u dolinu, gdje se rimska konjica mogla razmahati i sasjeći židovske branitelje na komade.

ili prema Diokle­ cijanovom suvladaru Maxiamianusu Herculiusu (286-304. g. to se ime nije održalo.Tako su Rimljani porazili židovske pobunjenike na brdu Taboru 67.). Izgleda da je sa­ ma njezina prisutnost bila dovoljna kako bi osigurala da se nikakva bitka ne vodi u toj dolini tijekom njezinoga stoljetnoga boravka. po Kr. Šesta rimska legija stigla je u Palestinu najvjerojatnije između 117. koji je bio augustus provin­ cija Istočnoga rimskoga carstva. i 120. oko 300 do 634. Poznata kao Legio VI Ferrata ("Željezna"). dok je Jizreelska dolina kao cjelina nazvana "Campus Maximus Legionis". a kasniji bizantski ostaci još su manje poznat. Glavna rimska cesta vodila je od Legija prema Sepforisu. a mještani su ga nastavili nazivati Legio. tijekom burnoga desetljeća prije Drugoga židovskoga ustanka. g.. ali su dotad Rimljani naučili lekciju. i nastavili neumorno na svome putu da zauzmu Jeruzalem i unište Drugi hram tri godine poslije. kao odgovor na pojačano židovsko neprijatelj­ stvo i otpor rimskim okupatorima. Ta metropola postala je poznata kao Legio. po Kr. To selo. g. Skitopolisu (Bet-Šeanu/Beisanu). Shvativši važnost Palestine kao cjeline i Jizreelske doline posebno. Poslije je Šesta legija dala svoje ime gradu koji je izrastao oko vojnoga tabora. kako bi se čuvao vitalni put koji je vodio kroz Wadi 'Aru (klanac Musmus) i dalje za Jeruza­ lem. raselivši židovsko selo Kefar 'Otnai. s mogućim masovnim samoubojstvom kod Masade. Tijekom bizantskoga razdoblje. koji je počeo oko 132. Šesta rimska legija bit će prisutna u tome području narednih stotinu godina. To objašnjava preobrazbu ime­ na u arapski Lejjun ili Lajjun nakon kasnijega dolaska muslimanskih snaga 634. osobito nadzirući Jizreelsku dolinu. Legio je bio privremeno preimenovan u Maximianopolis. po Kr. Nasreću. po Kr. Cezareji. Nažalost. po Kr. koji su tada nazvali Aelia Capitolina. g. osnovano je tijekom hasmonejskoga razdoblja. će se onda koristiti za . rimski ostaci u Kefar 'Otnaiju/Capacotneiju/Legiju nisu još potpuno arheološki istraženi. poslali su drugu rimsku legiju u to područje pedesetak godina poslije. To ime. koje su Rimljani nazvali "Caparcotnei". a možda i prije. po Kr. Lejjun ili Lajjun. po Kr. g. po Kr. Ptolemisu (Aki) i Jeruzalemu. legija je postavila svoj stožer samo jednu milju od drevnoga mjesta Megida.) ili Maximianusu Galeriusu (305. Konačan otpor je uklonjen tek 73.

arapsko selo stalno smješteno na tome području u sljedećih tisuću i tristo godina. kada je selo konačno napušteno jer su stanovnici pobjegli pred ratom. . sve do Izraelskoga rata za nezavisnost 1948.

Jizreelska do­ lina. geografi ne mogu potvrditi da tamo posto­ ji mjesto takva naziva. U toj bitci. nekih dva­ deset pet kilometara zapadno-jugozapadno od Jeruzalema. POGLAVLJE Islamski napadači . Oni će posjedovati taj Sveti grad sljedećih 450 godina. bilo da pogine ili bude pobjed­ nik. a većina modernih znanstvenika vjeru­ je da Adjnadayn nema nikakve veze s Jizreelskom dolinom već da ga treba poistovjetiti s Yarmuthom blizu Wadi al Samta. nastavljajući svoju ulogu "osporavanoga oboda" (vidi 5. islamska je vojska nanijela strahovit poraz bizantskim vojnicima. Bitka kod Adjnadayna (ta­ kođer poznatoga kao Ijnadayn) dogodila se 30. u blizini dvaju sela al-Djannaba. g.6. koji su krenuli zauzeti Jeruzalem četiri godine poslije. između bizantskih i islamskih snaga. koje znači "Dvije vojske". pog. pa tako može značiti da se bitka ustvari dogodila kod Lejjuna u Jizreelskoj dolini. Sura 4 ("Žene"). brat cara Heraklija i drugi bizantski vođe bili su prisiljeni povući se sve do Da­ maska. arapska istoznačnica za latinski legionum. Prvi se mogao dogoditi još 634. Iako muslimanski izvori kažu da je Adjnadayn smješten daleko južno od Jizreelske doline. 638. nema dovoljno podataka koji bi potvrdili ili opovrgnuli tu mogućnost. tkogod se bori u slavu Alaha. D . 74 olaskom islama u područje Sirije-Palestine.. ostavljajući cijelu Palestinu na milost i nemilost musliman­ skim napadačima. još je jednom postala pozornicom nekoliko vojnih sukoba. Međutim. dok ga križari ne preotmu iz njihova nadzora 1099. dobit će od nas veliku nagradu.). — Kuran. Teodor.. Postoji manja mogućnost da je ime Adjnadayn. srpnja iste godine.

Palestine i Egipta od novoosnovanoga ikšididskoga režima. sve do Tiberiasa. kada je bizantski car Ivan Cimisko (Tzimikes) vidio priliku da osvoji Palestinu. Iako su bili poraženi u bitci blizu el-Arisha na Sinaju. između egipatske ikšididske dinastije i abasidske dinastije iz Mezopotamije. a 939.. dobio je naslov alIkšid. Ibn Tughj bio je sin prijašnjega guvernera Damaska i proveo je veći dio djetinjstva u Siriji i Palestini. Treća se vodila oko trideset godina poslije. a jedna 946. i krenuo prema Siriji-Pale­ stini. prekinuo je mir i poslao svoju vojsku prema jugu do Ramla u Palestini. između Ikšidida i Hamdanida iz Mosula i sjeverne Sirije. odakle je potjecala njegova obitelj. On je poslije odbacio abasidsku vlast i utemeljio ikšididsku dinastiju Egipta.Međutim. prije dolaska križara. ili "Sluga". g. krajem prosinca 938. bio je postavljen za guvernera regije Gornjega Eufrata i sjeverne Sirije. Ibn Ra'ik privremeno se povukao prema Damasku. očito je da su se sve vodile zbog toga što je to područje nastavilo biti osporavani obod. Napustio je sa svo­ jom vojskom Bagdad u siječnju 939. Skoro u isto vrijeme. On je smjesta išao u pohod kako bi preuzeo ostatak Sirije. kao i godišnji danak u novcu. u namjeri da odbiju napadače. Iako je malo detalja dostupno za bilo koju od tih bitaka. čovjek po imenu Ibn Ra'ik. koji je služio kao vrhovni zapovjednik abasidske vojske. jedna 940. Abasidski vladari u Bagdadu postavili su Muhameda ibn Tughja za guvernera Egipta u srpnju 935. On je brzo uspostavio nadzor u Egiptu. može se sa sigurnošću potvrditi da se nekoliko bitaka vodilo u Jizreelskoj dolini tijekom stoljeća islamske vladavine u Siriji-Palestini. Dvije od njih dogodile su se u razmaku od samo šest godina. Iako je Ibn Ra'ik u početku prihvatio tu ponudu. g. koja će trajati približno trideset godina. on se nije zadovo­ ljio na duži rok. Muhamed ibn Tughj i njegove ikšididske snage smjesta su kre­ nule prema sjeveru iz Egipta. dok su se Ikšididi vratili u Egipat da priku- . Ibn Tughj i njegova vojska uspjeli su se preustrojiti i dočekati u zasjedi Ibn Ra'ika prije nego što se on uspio uputiti prema Egiptu. nudeći mu mirovni sporazum kojim bi mu prepustio veći dio Sirije i Palestine južno. i u studenom iste godine. što je naslov koji su prethodno koristili prinčevi iz Fraghane u Središnjoj Aziji. Kao odgovor na to Muhamed ibn Tughj velikodušno je ponudio mir.

po­ četkom ljeta 940. kao dio us­ postave vlastitoga kraljevstva. čime je taj sporazum postao gotovo istovjetan kao onaj što ga je u početku ponudio Ibn Ra'iku još 939. najprije rođaka Husaina a zatim mla­ đega brata. Te dvije sile susrest će se ponovno. sina Ibn Ra'ika. Međutim. Postoji priča da je sam Ibn Ra'ik otkrio Abu Nasrovo tijelo i dos­ tojno ga pokopao. Njegovo ubojstvo naredio je Nasir ad-Daulah. složio se oko mirovnih . uključujući područje od Tiberiasa i Galilejskoga mora prema jugu. Nisu poznati ni točni detalji bitke.Husain. 942. nakon nekoliko čarki i barem jedne izravne bitke. ali je tada nije vodio Muhamed ibn Tughj već njegov brat Abu Nasr al-Husain. pripao Ibn Ra'iku i njegovim abasidskim snagama. g. i to u Jizreelskoj dolini. uključujući većinu Sirije. U žalosti za smrću Ikšididova brata. Muhamed ibn Tughj al-Ikšid od Egipta. član suparničke hamdanidske obitelji podrijetlom iz Mosula. iako je ishod bio više izjednačen a ne prava pobje­ da jedne ili druge strane. osim jedne jedine činjenice daje Abu Nasr al. ili "Branitelj dinastije". sredinom Ramadana. Ibn Tughj spremno je odgovorio jednostavnim zahtjevom da se stanje vrati na ono koje je vladalo prije zadnjeg ratovanja.pe još jednu vojsku. vođa ikšididskih snaga i brat Ibn Tughjya. poručujući Ibn Tughju da čini s Muzahimom što god želi. dok je sjeverni dio. kćeri Ibn Tughja. Južni dio Sirije-Palestine. Ibn Ra'ik se složio. Ibn Ra'ik ubijen. i Fatime. nekoliko mjeseci poslije. ili "Mača dinastije" da zauzmu Alepo i da preuzmu područje Sirije koje je prije nadzirao Ibn Ra'ik. Ibn Tughj također se složio da plaća godišnji danak od 140. mir nije dugo trajao jer je samo dvije godine poslije. i dalje je bio u vlasti Ibn Tughja i njegovih ikšididskih snaga. poginuo tijekom sukoba.. pa je zaključen trajniji mir bračnim savezom između Muzahima. Bitka se vodila kod Lejjuna u Jizreelskoj dolini 24..000 zlat­ nika. Saif ad-Daulaha. Nije zabilježeno koliko su obje strane bile brojčano snažne. Ibn Ra'ik poslao je sina Muzahima kao taoca u Egipat. Nasir ad-Daulah poslao je 944. u listopadu 945. Iz tog se razloga ta bitka ponekad doživljava kao abasidska pobjeda. lipnja 940. Ikšididska vojska još je jednom krenula sjeverno od Egipta. Abasidsku vojsku koja je krenula južno od Damaska u isto vrijeme opet je predvodio Ibn Ra'ik.

prije nego što je novi sporazum ostvaren. Ikšididska vojska napredovala je sjever­ no od Egipta. poznatog crnačkog eunuha. kao i Kafura. pod zapovje­ dništvom Saif ad-Daulaha. Abasidska vojska kreće južno od Damaska.. egipatskoga regenta.. uvjeta s novo silom u tome području. Ikšididi i Abasidi 1. Hasana ibn Tughjya i Abu'l Kasima Unujura (brata i sina nedavno preminuloga Muhameda ibn Tughja al-Ikšida). Slijedila je oružana borba između dvije suparničke islamske sile. pod zapovjedništvom vladara Egipta. 3. Saif adDaulah i njegove hamdanidske snage iskoristile uočeni prazan pros­ tor i zauzeli Palestinu u vlasti Ikšidida. Bitka kod Lejjuna.Karta 19. Te dvije vojske susrele su se u Jizreel- . Hamdanidska vojska napredovala je južno od Sirije. Ikšididska vojska kreće sjeverno od Egipta. Tako su ujesen 946. da bi umro u ljeto 946. 2.

Je li puka slučajnost da su se nakon razmaka od tri stotine godine (od 634. Kao ishod svega. (24 Jumada I A. podijelivši SirijuPalestinu između sebe.. u oba slučaja. Ikšididi ne samo da su već bili doprli do njega već su marširali prema sjeveru. čiji se prikaz smatra najtočnijim u vezi sa Saif ad-Daulahom.) a možda čak i devet stotina godina (od 67. predstavlja određenu izuzetnost u povijesti Jizreelske doline.) od pretho­ dnoga sukoba u Jizreelskoj dolini. kaže da je hamdanidska vojska marširala prema jugu s prvotnom namjerom da presretne ikšididsku vojsku kod Lejjuna. g. dvije bitke vodile kod Lejjuna šest godina jedna nakon druge? To svakako može biti slučaj. Ustvari. Tako se. kaže on. a nijedna strana nije stalno živjela u dolini. ikšididski i hamdanidski vladari potpisali su sporazum 947. ali svi se prikazi slažu da je ikšididska vojska iz Egipta nanijela težak poraz Saif ad-Daulahu i hamdanidskim napadačima iz Sirije. Svakako postoji mogućnost kako su ikšididski vojni stratezi namjerno izabrali Jizreelsku dolinu kao logično mjesto da se bore protiv svojih abasidskih i hamdanidskih neprijatelja. Štoviše. 335). ali prije nego što je uspjela doći do grada. bitka dogodila kod Iksala. dok su Unujur i ikšididske snage ušli pobjednički u Damask i Alepo. Hamdanidska vojska bila je prisiljena povući se daleko na sjever. blizu Nazareta. u bitci koju su Ikšididi doista dobili.skoj dolini 21. dok su Ikšididi nastavili vladati područjem Palestine sve do Damaska. kao onaj što ga je napisao al-Kindi. To je mogao biti više nego dovoljan motiv za njegova brata i sina da provedu istu strategiju 946. Detalji o samoj bitci su nepotpuni. ali tre­ bamo uzeti u obzir da je ikšididska vojska sudjelovala u objema bitkama. kažu da se to zbilo u samom Lejjunu. ta je bitka bila ili posljednja ili jedi­ na u cijelom ratu. još uvijek u Jizreelskoj dolini. Od trinaest bitaka u kojima je Jizreelska dolina bila bojno polje zbog svojega statusa osporava­ noga oboda. Hamdanidi su dobili prava na sjevernu Siriju i dijelove Mezopotamije. Ibn al-Amin. Ibn Tughj još uvijek je uspio postići mir i osigurati sigur­ nost samoga Egipta. umjesto kod Lejjuna kao što je bilo planirano. Iako ikšididska vojska nije uspjela pobijediti abasidske snage u prvoj bitci 940. strana koja .H. Neki prikazi. prosinca 946. bitka koju su vodili Ikšididi 946.

2. pa je tako jedini slučaj u kojemu je prva strana koja je stigla na bojno polje premoćno dobila bitku ona iz 946. Mogli bismo . mogli bismo reći da su oni očito naučili lekciju kada su se izjednačeno borili s Abasidima u istom predjelu šest godina prije. Hamdanidska vojska kreće iz Sirije prema jugu. 3.Karta 20. Bitka se dogodila a) kod Lejjuna ili b) kod Iksala. s obzirom da je to bila Ikšididima druga bitka u Jizreelskoj dolini u jednom desetljeću. kada su Ikšididi porazili hamdanidske snage. kada obje strane nisu poznavale Jizreelsku dolinu. Dvije od druge tri bitke bile su izjednačene. Ikšididi i Hamdanidi 1. dobila je bitku u deset slučaja. izgleda na prvi pogled nelogično. Međutim. bila je zadnja na bojnom polju). je stigla druga (tj. Zapažanje da je strana koja je došla zadnja na bojno polje dobila bitku u deset od trinaest slučajeva. Ikšididska vojska kreće iz Egipta prema sjeveru.

možda je ona vojska koja je stigla druga imala prednost jer je vidjela ra­ zmještaj prve strane i shodno tome pripremila svoj napad . Sveta Djevica Marija.. Prema suvremenoj kronici Mateja iz Ezre. Namjeravali smo i postaviti opsadu ispred grada Tiberiasa. Oni su zatražili da jednoga od naših zapovjednika postavimo nad njima i iskazali su nam lojalnost kao što su učinili i stanovnici Damaska. ali su tamošnji ljudi iskazali pokornost našemu carskome veličanstvu i donijeli nam mnogo da­ rova kao što su učinili i stanovnici Damaska kao i danak u iznosu od trideset tisuća dahekana. Isto smo to osjećali prema Nazaretu gdje je Theodokos. primajući izasla­ nike iz Jeruzalema i Ramle koji su mu obećavali lojalnost i danak. Međutim. kako bi pripremio napad prije nego što se igra nastavi. god. štoviše. Također smo otišli na brdo Tabor . Oslanjajući se na to nismo ih zasužnjili i ni­ smo ih opljačkali jer je to područje rodna gruda svetih apostola. čula dobre vijesti od anđela. Fatimidski kalifat preuzeo je vlast u Egiptu 969. uključujući i Jezrieelsku dolinu.očekivati da će strana koja prva dođe skoro svaki put pobijediti..) mi smo se usmjerili prema Feniciji i Palestini i napredovali u ta područja.slično kao što trener u američkom nogometu ili košarci najprije vidi ob­ rambeni razmještaj svoga protivnika a onda zatraži kratak prekid. a također je prisvojio Palestinu. U mjesecu travnju (975. sam je Ivan napisao slje­ deći prikaz pohoda. jer ima priliku izabrati položaj i teren na kojemu će se bitka voditi i ta­ ko se pripremiti na području po vlastitom izboru. bizantska vojska krenula je južno na Palestinu i ubrzo osvojila Tiberias. Predvodeći snagu od dvadeset i pet do sedamdeset tisuća pje­ šaka i od šesnaest do četrdeset tisuća konjanika. Beisan (drevni Bet-Šean) i Nazaret. obećavajući da će biti naši stalni podanici i da će nam ne­ prestano davati danak. gdje je naš Gospodin Isus Krist izveo čudo sa stotinu pedeset i tri ribe. Ivan I uputio se iz Antioha u travnju 975. Osvojila je brdo Tabor bez borbe. Odlazeći odatle /iz Damas­ ka/. otišli smo prema Galilejskom moru. Bizantski car Ivan I Cimisko ubrzo je ugrabio priliku da preotme tu regiju iz mu­ slimanskoga nadzora i poveo je vojnu s namjerom da osvoji Jeruza­ lem. ne računajući mnoge druge vrijedne daro­ ve. progonili smo strašne Afrikance koji su došli u regiju Sirije. a Ivan I Cimisko smjestio je svoj dvor na toj planini. Osvojivši Baalbek i Damask u Siriji.

. i to punom snagom. izašla je kao pobjednik. i Izraelci iz kibuca Mishmara Haemeka 1948. Genesareth i Acre (također zvan Ptolemais. ko što ćemo vidjeti u 7. i ako uspije svoje pripreme zadržati dovoljno tajnim. ljudi su dolazili iz Ramle i Jeruza­ lema da se pokore našem carskom veličanstvu. Kr. i postali su naši vazali. strateg iz 19. Amenhotepa II. Jedine strane koje su se uspješno obranile od svojih napadača bile su Biridije iz Megida u 14. Gideon iz Ophraha (moderne Afule) u 11. Za napa­ dača lakše je opkoliti cijelu protivnu snagu i odsjeći je nego što je . koje je izvršio bizantski car Ivan I Cimisko i njegova vojska 975. muslimani na brdu Tabor 1217. kao što je Ivanova bizantska vojska. "Doduše. Dok smo boravili na tome mjestu. . Ivana I Cimiska i Saladina. da je on slobodan udariti na bilo koju točku uzduž crte obrane. To je moglo biti točno za nekoliko bitaka u Jizreelskoj dolini. Osvajanje Jizreelske doline.. to su bili Baisan (zvan Decapolis. tražeći od nas milost. koja je na obali velikoga Sredozemnoga mora. Uspostavili smo vojne zapo­ vjednike u svim područjima koja su nam se pokorila i postala vaza­ lima našem carskom veličanstvu. a oni su se pismeno obvezali plaćati danak neprestano iz godine u godinu i služiti nam. i 9. kao što su pohodi Pepija I. Aka). te u zračnom stožeru Ramat David 1967. Zašto napadačka snaga obično pobijedi? Je li lakše pripremiti dobar napad nego djelotvorno obranu? Pruski general i voj.. U 15 od 21 slučaja. Šešonka I (Šišaka). Zatražili su da nad njima postavimo zapovjednika. i 1973. poglavlju..-og st. sve što su zatražili mi smo doista i učinili. jedan je od 21 sukoba tijekom proteklih 4000 godina u kojemu je barem jedna strana stvarno živjela ili je bila smještena u Jizreelskoj dolini. i oni su se također pokorili i došli pod našu vlast. Također smo imali namjeru osloboditi grob Krista našega Gospodina iz ruku muslimana.i popeli se na to mjesto gdje je Krist naš Bog doživio Preobraženje. Ali možda je još važnije ono na što je Claussewitz rekao: Prednost koju posjeduje napadač je ta. zaklinjući se da će nam služiti.-om stoljeću pr. napadač često odlučuje o ratu prije nego ne­ vini branitelj. i. napadačka snaga.-om stoljeću pr. Kr. Otišli smo prema Cezareji. on može zateći svoju žrtvu. po Kr. Carl von Claussewitz dao je mogući odgovor izjavljujući.

1099. usprkos stalnim promjenama u tehnologiji. Bilo bi zanimljivo vidjeti je li taj postotak uspjeha sličan onome drugih napadačkih snaga drugdje u svijetu i u raznim vremenima. . napadači na Jizreelsku dolinu imali uvijek više uspjeha nego što su ga imali branitelji doline tijekom četiri minula tisućljeća. ali njegova vojna kao cjelina bila je navještaj onoga što slijedi kada kri­ žari dođu ponovo osvojiti Svetu Zemlju nešto više od stoljeća po­ slije. taktici i tehnikama ratovanja. iz bilo kojega razlo­ ga. Bazilije II.to za branitelja: ovaj posljednji je vezan za svoj položaj i tako pruža cilj napadaču . uklju­ čujući i ona u Jizreelskoj dolini i oko nje. g. Možemo prosuditi s velikom vjerojatnošću da je nekoliko čimbe­ nika bilo uključeno u svaku tu pobjedu osvajačkih snaga u Jizreelskoj dolini. Očito je da su. siječnja 976. bila su samo prolazna. Ivanova osvajanja u Palestini. iako su kolale glasine da ga je ustvari otrovala njegova žena i čovjek koji je na kraju naslijedio bizantsko prijestolje. i da ne možemo izdvojiti nijedan konkretan element za nji­ hov 75 postotni uspjeh (pobijedivši u petnaest od dvadeset i jedne bitke) u prošlih četiri tisuće godina. Nakon uspješnoga zauzimanja Jizreelske doline i pobjedničkoga povratka u Carigrad. car Ivan I Cimisko iznenada je umro 10. Najvjerojatnije je bio žrtva tifusa.

dakle. — Vilim od Tira a ste bili tamo vaše bi noge bile uprljane krvlju ubijenih do gležnja. a povjesničari su je vrlo dobro dokumentirali. do 1291. nakon mnogo savjetovanja. prvi je put pogodio Jizreelsku dolinu. POGLAVLJE Dolazak križara Takvo je. Baudouin je izgubio tisuću i dvjesto pješaka D . kada su muslimani zapo­ čeli s nizom protunapada s ciljem da preotmu Svetu Zemlju od kri­ žara. koji je imao problema s križarskim napadima na njegove zemlje. gdje su susrele i po­ razile kralja Baudouina i njegovu križarsku vojsku u bitci blizu alSanabre 28. opisujući zauzeće Jeruzalema tijekom Prve križarske vojne 1099. Njegov napad go­ dine 1113. bilo stanje u kraljevstvu. Prvi vojskovođa bio je Maudud iz Mosula. na križarsku vojnu da se Sveta Zemlja spasi od muslimana i o kasnijoj povijesti slijedećih križarskih vojni u toj zemlji od 1099. dobro je poznata. Tijekom tog posljednjeg od četiri Maududova pohoda. Priča o pozivu Pape Urbana II 1096. on se po­ vezao s Tughtiginom iz Damaska. na čelu velikoga mnoštva naoružanoga do zuba. 06. dok se u međuvremenu veći dio vojske okupio u Seforiji. Te udružene muslimanske vojske prvi su put krenule niz istočnu stranu jezera Tiberias. Nisu štedjeli ni žene ni djecu" .tako je pisao Fulcher od Chartresa. pozvao svoje snage iz zemalja s onu stranu Eufrata i sa svom konjicom koju je mogao okupiti iz svih izvora prešao granice kraljevstva. koji je poveo četiri odvojena pohoda početkom dvanaestoga stoljeća. g. Megido i Jizreelska dolina prvi su put postali aktualni oko jedno deset­ ljeće nakon uspjeha Prve križarske vojne. 1113. Tijekom toga vremena Saladin je. Što više da kažem? Nijednome od njih nisu dopu­ stili da živi.7.

Samariju i tri kršćan­ ska samostana na vrhu brda Tabora. Nažalost ne postoje detalji o bor­ bama na brdu Taboru. nakon što se zakleo da će vratiti Svetu Zemlju od križara. do dolaska Saladina. Maudud im je to dopustio i otpu­ stio ostatak svojih ljudi. on je bio vrlo sumnjiv i izgubio je naklonost svojih nadređenih u Bagdadu. jer iako ga nikada nisu optužili za Maududovo ubojstvo. 10. U to su vrijeme mu­ slimanske vojske harale po Jizreelskoj dolini kako su htjele. Ustvari. Saladinova je vojska ne jednom već barem četiri puta u jednom desetljeću prešla rijeku Jordan i ušla u Jizreelsku dolinu. kroz ista "Tiberiaska vrata" koja je koristio Maudud. 09.i trideset vitezova od svojih snaga. južno od Tiberiasa. da bi 2.. Jizreelska dolina bila je pozornica nekoliko Saladinovih upada u godinama prije i poslije bitke kod Hattina. koji je sam želio nadzirati ta područja Palestine. ali nakon što je prešao rijeku Jordan. Maududovu smrt vjerojatno je naručio njegov prijašnji savez­ nik Tughtigin. To je bio posljednji Maududov pohod u Palestinu. vojskama Rogera iz Antiohije i Ponsa iz Tripolija. on se uspio spojiti s pojačanjima. Jizreelska dolina živjela je zatim u miru skoro se­ damdeset godina. Križari su dobro upoznali Saladina tijekom tih godina. tako da je muslimanska opsada Jizreelske doline i susjednih područja prestala krajem ljeta 1113. i po osvajanju Jeruzalema dvije godine poslije. jer se on vratio u Damask s Tughtiginom 5. koje su brojile četiri tisuće pješa­ ka i sedam stotina vitezova. iako izgleda da su Nablus i Beisan (Bet-Sean) doživjeli razaranje u isto vrijeme. Saladin je počeo svoj uspon na vlast tijekom međurazdoblja između Druge i Treće križarske vojne. Me­ đutim. Tughtigin je bio na kraju prisiljen potpisati primirje s križarima i okončati svoje na­ pade na Palestinu. bio tamo ubijen. jer je Saladin nastavio koristiti taktiku koju je prije njega tako uspješno koristio Maudud iz Mosula. gdje su ih Maudud i Tughtigin opsjedali dvadeset i šest dana i izmorili ih žeđu. 1113. križari su mogli potpuno izbjeći teški poraz kod ro- . ako je on doista bio krivac. a Maudud je sa svojim snagama osvojio i razorio Galileju. Tada su iračke snage u Maududovoj vojsci zahtijevale da se vrate kući. plan mu nije uspio. Križari su se povukli na neime­ novano brdo zapadno od Tiberiasa. Najpoznatiji po tome što je gotovo potpuno uništio križarske snage u bitci kod Hattina blizu Tiberiasa 1187.

Saladinov drugi napad uslijedio je u srpnju 1182. On i njegovi ljudi opkolili su grad prije zore. 07. to jest. Prema tome. već su zaprijetili gradu Tiberiasu. koji je poveo islamske postrojbe iz Damaska u lipnju 1182. godinu dana prije. Iako Vilim od Tira kaže. Kada su se stanovnici grada probudili našli su se već opkoljenima. da su samo uzeli u obzir lekciju koju su naučili u bitci kod 'Ayn Jaluta ("Golijatovog izvora").. koji je naš glavni izvor.. Njegova je vojska napustila Damask 11. Tako se neprijatelj obrušio na njih kradomice po noći i potpuno opkolio to mjesto tako da opko­ ljeni nisu mogli pobjeći u planine koje su se uzdizale iznad njih. pod zapovjedništvom Raymonda iz Tripolija. ali njihova obrana brzo je popustila i u roku od četiri sata pet stotina ljudi bilo je zarobljeno. ustvari. koji je ležao u podnožju zapadnih obronaka brda Tabora. oslanjajući se potpuno na to. došli su do mjesta u podnožju brda Tabora zvanog Buria /Daburiya/. što je bila uo­ bičajena strategija islamskih napadača. koja se dogodila u vrijeme Saladinova osvajanja Jizreelske doline 1183. Ljudi u tim područjima nisu još bili svjesni da je prekršen mir. Tako je Farruk-Shah prešao rijeku Jordan i napao grad Daburiyu (biblijski Debir). koji je bio ože- . Nakon što su pregazili dio Galileje. a predvodio ga je sam Saladin. 1182. Branitelji Daburiye povukli su se u tvrđavu. "Onda su Turci ponovno prešli Jordan i vratili se.gova Hattina 1187. Priča o sukobu križara i Saladina u Jizreelskoj dolini počinje. blizu Tiberiasa. i potajno ušli u našu zemlju. Prvi je vodio Saladinov pod­ ređeni Farruk-Shah. g. i tre­ balo joj je malo više od jednoga dana da dođe do Galilejskoga mora. a povijest križara mogla je poprimiti potpuno drukčiji smjer. kada su Saladinovi ljudi izvršili dva odvojena napada u lipnju i srpnju. blizu drevnoga grada Naina. oni nisu poduzeli zaštitne mjere. 07. Križari u Tiberiasu. sigurni.." Saladin tvrdi da je Farruk-Shah u stvari nastavio dalje prema zapadu do Ake (Ako) na svom pohodu i ubio i zarobio tisuću muškaraca i žena i dvadeset tisuća grla stoke prije nego što se vratio preko rijeke Jordana. u svoju zemlju. radnja se zatim zbivala ovako: Oni su prešli Jordan blizu Galilejskoga mora. Uvečer 12. Prema povjesničaru Vilimu od Tira.

Saladinove snage opkolile su križare s tri strane. Franačka konjica je napala ali su je muslimani vrlo brzo odbacili i onda počeli napadati franačku pješadiju. ali su brojali jedva sedam stotina konjanika i ne­ poznat broj pješaka. Stoga je te večeri Saladin krenuo južno da napadne Beisan (Bet-Šean). Saladina su obavijestili o dolasku tih pojačanja i on je odlučio izazvati bitku poslavši u boj svoje lijevo krilo pod zapovjedništvom Farruk-Shah. Baudouin iz Ramlaha i Balian iz Nablusa. Križare su pak predvodili franački plemići među kojima su se nalazili braća Ibelin. što je Saladin upravo želio. Međutim.nio Lady od Tiberiasa. Taqi al-Dinom na istoku i samim Saladinom na jugu u središtu." Međutim. barem prema onome što piše Vilim od Tira. križari nisu prihvatili bitku. To je konačno na­ velo križare u Tiberiasu da se pokrenu. ipak smo se mi u tom sukobu pokazali nadmoćnijima nad našim neprijateljima. s rijekom Jordan na svojoj lijevoj strani. Nakon žestoke borbe. Saladinove snage osvojile su i opljačkale Beisan. Ujutro 13. srpnja. Te dodatne snage došle su do grada u noći od 12.. "Čvrsto su odolijevali napadima protiv sebe. iako se posada snažno opirala. pastorak grofa od Tripolija. Kada je osvanuo dan 15. pa iako su na njihovu trajnu sramotu mnogi kršćani. i došli do Jizreelske doline između Beisana i Forbeleta (moderne Taiyibe) uvečer 14. nadajući se da će iza­ zvati križare da izađu iz Tiberiasa." Zatim nastavlja. s Farruk-Shahom na zapadu. Proveli su noć utaborivši se na padini jednoga brežuljka radi zaštite. događaji oko bitke i njezin ishod dogodili su se ponešto drukčije. Prema Vilimu od Tira. križari su bili prisiljeni odstupiti sjeverno prema padini brda. srpnja. križari su se našli licem u lice sa Saladinovim ljudima. Saladinove snage brojale su dvadeset tisuća boraca i izgleda da je to bila najveća muslimanska vojska od početka križar­ skih vojni. poslao je po pojačanja iz obližnjih dvoraca Safeda i Kaukaba. prema muslimanskim izvorima. križari su krenuli južno. kao i Hugo Mlađi. koji su prekinuli svoj napad na Beisan kada su čuli da su križari na­ pustili Tiberias. u jedinom smjeru koji im je . srpnja.. Vilim od Tira izvješćuje da su križari "povukli svoje crte bojišnice prema pravilima vojne znanosti i svojom uobičajenom hrabrošću napredovali prema neprijatelju. srpnja i uspjele se uvući među branitelje. kukavički pobjegli iz žara bitke.

Islamske postrojbe prelaze rijeku Jordan i zauzimaju Daburiyju u lip­ nju 1182.. 7. izgleda da su toga dana Saladinove snage izašle kao pobjednici. 1182. Križari se povlače u dvorac Forbelet. Saladin i njegovi ljudi tada su proveli noć 15. zatim nastavljaju na Aku. 3. Križari kreću prema Sepphorisu da se oporave u miru. možda razmišljajuć da izvrše opsadu dvorca i križara unutar njega. Saladin i križari. Saladin prijeti Tiberiasu u srpnju 1182.. ponovo prelazi rijeku Jordan i vraća se na sjever. 5. Saladin napušta opsadu. bio otvoren i povuć se u obližnji dvorac Forbelet. 1. ali su napustili okoliš dvorca dan. 8. Saladin kreće ususret križarima. zatim kreće u napad na Beisan. dva .Karta 21. koje su se utaborile u blizini. 2. Iako je Vilim tvr­ dio da su križari dobili bitku. pred Saladinovim snagama. Križari napadaju muslimansku vojsku ali ih ova odbacuje. 07. 4. pokraj Forbeleta. Križari kreću iz Tiberiasa prema Jizreelskoj dolini. južno od Forbeleta. 6.

ostavljajući križare da se ukopaju kod Sepphorisa (Sepforisa) i viđaju svoje rane u relativnom miru. prema Vilimu od Tira i Tmad alDinu. vojvo­ da od Brabanta. Nije poznat točan broj mrtvih. iako je taj broj samo približan. Prema Vilimu od Tira. rujna. sredinom rujna 1183. Henry. do križara je dopro glas da je Saladin ponovno u pokretu. muslimanske snage koje su napredovale pod Saladinom opet su ih nadjačale. Nije jasno koliko je ljudi bilo točno u Saladinovoj vojsci. kroničarima dvaju suprotnih strana. Saladin i njegova vojska vratili su se u Jizreelsku dolinu samo godinu dana poslije. kao što su Godfrey III. Svi križari bili su pod vodstvom Guya de Lusignana. iz kraljevstva Teuto- . Lombardske doline i Genove.. Uza sve to. trgovci i hodočasnici iz Pise. te su ga opljačkali i spalili. dok Vilim od Tira bilježi da je isto toliko ljudi umrlo od srča­ noga udara koliko u stvarnoj borbi. šurjaka mladoga jeruzalemskoga kralja Baudouina IV. Vilim kaže za križarske snage. "samo je nekoliko naših vitezova palo . Izgleda da su neke križarske vođe bile protiv Guyjevoga nadzora nad vojskom. ali mnogo drugih ljudi je poginulo..poslije. Oni su napustili Damask 17. Saladin se žalio da mu je podnevno sunce onemogućilo potpunu pobjedu. srpnja ponovo prešao rijeku Jordan i vratio se na sjever. Našli su grad Beisan prazan jer su njegovi stanovnici pobjegli u Tiberias. Sam kralj nije mogao zapovijedati zbog gube koja mu je i oduzela prerano život u Nazaretu. među njima su bili bogati križari-gosti. vojvoda od Louvaina. nakon što su zauzeli si­ rijski grad Alepo i razne gradove u Mezopotamiji. Saladin je 18. Njihove snage pojačali su talijanski pomorci. rujna." Izgleda da su muslimani iz­ gubili oko tisuću ljudi. ali su rijeku Jordan prešli južno od jezera Tiberi­ as tek 29. ali arapski povjesničari izvije­ stili su da ih je bio "ogroman broj" i kazali da su se među njima na­ lazile postrojbe iz Alepoa i one s onu stranu Eufrata kao i turkmenska konjica i veliki broj dragovoljaca i pomoćnih postrojbi. Međutim. koji su svoje brodove ostavili u Aki da bi se pridružili sve brojnijoj vojsci. U među­ vremenu. Križari su brojili otprilike tisuću i tristo vitezova i više od tisuću i petsto dobro naoružanih pješaka. pa su počeli okupljati vlastite snage u gradu Sepforisu. jer su Saladinovi ljudi odnijeli tijela i tajno ih pokopali tijekom noći. jaka srpanjska vrućina očito je znatno utjecala na bit­ ku..

a onda natrag prema Damasku. a onda natrag prema Sepphorisu. Reynald od Chatillona.. Križari iz Sepphorisa kreću prema al-Fuli (Afuli) 30.Karta 22. 09. U bitci je sudje­ lovala i većina mjesnih križarskih plemića. 10. 2b. 10. (Puna strelica) Saladin kreće iz Beisana prema 'Ayn Jalutu 30. Križari kreću natrag prema al-Fuli 6. slavni ratnik iz Akvitanije. 4b. Križari kreću i utabore se kod 'Ayn Jaluta 1. Saladin i križari 1183. 1. gospodar područja s onu stranu rijeke Jordan. Saladin neočekivano kreće prema "Ain Tubaniyji 1. uključujući i Raymonda od Tripolija. 10. 1183. velikoga majstora hospitalaca. 09. naca. Križari iz Ake pridružuju se drugima koji su već u Sepphorisu. Saladin kreće prema brdu Taboru 6. koji je prije bio princ . 3b. 4a. 10. te Ralf de Maleine. (iscrtkana strelica) dok islamski odred dočekuje u zasjedi križare koji kreću prema Sepphorisu. 2a. 3a.

Walter od Cezareje. prethodnica što su je predvodile islamske vođe Chauli i Tz al-Din Jurdik naišla je na križarsku zasjedu pod zapovjedništvom Humphreya IV Od Torona. ili je čak jedan te isti izvor. potpuno nesposobnim i nesmotrenim" Saladinovi ljudi krenuli su 30. kao i Zdenac Harod. gdje je Gideon okupio snage da se bore protiv Midjanaca i Amalečana prije više od dvije tisuće godina. Jeruzalem) od Antiohije. 09. Taj se izvor nalazi zapadno od današnjega sela Gidone. Na putu prema 'Ayn Jalutu. prema zapadu nekih petnaest kilometara od Jizreelske doline i utaborili se kod 'Ayn Jaluta ("Golijatov izvor").Slika 13. braća Ibelin. 1183. dok je islamska prethodnica izgubila samo jednoga čovjeka. Ein Harod / 'Ayn Jalut (Zev Radovan. Baudouin od Ramlaha i Balian od Nablusa. . koja je išla iz dvoraca Keraka i Shaubaka prema gradu Sepphorisu da se pridruži ostatku križarske vojske. te Joscelin de Courtenay. Oni su očito smatrali da je Guy nesposoban vođa. kraljevski majordom. u podnožju sjeverozapadnoga kuta brda Gilboe i nalazi se u istom području. Vilim izvješćuje da su ga oni smatrali "tajanstvenim čovjekom. Islamske snage uhvatile su iz zasjede manju križarsku skupinu na padinama brda Gilboe i sve njezine članove ubile ili zarobile.

Vi­ lim od Tira bilježi da su napali grčki manastir na vrhu brda Tabora." Tijekom tih napada muslimani su napali selo Zarin.. danas zatrpan ispod modernog kibuca Merhaviyja.. raspoređenima prema pravilima vojne znanosti. križarsku prethodnicu u pravo je vrijeme spasio dolazak pojačanja koje su predvodili braća Ibelin. i spustili se u veliku ravnicu. grad našega Gospoda­ ra. 1. Križari su se utaborili te noći kod al-Fule (moderne Afule). Vilim piše. Međutim. Možda je Saladin iskušavao križare poslavši naprijed tih pet stotina ljudi i onda pokrenuo svoje snage prema otvorenom po­ lju kod 'Ayn Tubaniye kako bi upotrijebio svoju konjicu ako mu se pruži prilika. 10. križarske snage krenule su ravno prema Saladinu kod 'Ayn Jaluta. Jalute). gdje se Saladin sa snažnim snagama iza­ branih vitezova poznatih po svojoj vještini utvrdio blizu vode. pet stotina muslimanskih vojnika napalo je križarsku prethodnicu koju je predvodio zapovjednik zamka Amalric. i razorili Forbelet . Baudouin i Balian. oni su se usmjerili prema izvorima Tubaniyje (ustvari. Ostatak marša prošao je bez prepreka i križari su odmah iskoristili priliku da se sami utabore kod Ayn Jaluta. smjestivši se pokraj izvora okrenuti leđima prema brdu Gilboi i nadohvat Saladinovih snaga udaljenih samo kilometar i pol. u blizini drevnog mjesta Jizreela samo 3 km od 'Ayn Jaluta. u kri­ žarskom zamku poznatom kao La Feve. Saladin stoga nije mogao upotrijebiti svoju konjicu protiv brojnoga križarskoga poretka i bio je prisiljen čekati buduću priliku. 09.Tog istoga dana. ili "Grah". Odatle.. "Činjenica je . križari koji su se okupili kod Sepphorisa i konačno su krenuli. Tijekom toga marša. 30. Ujutro. Saladinovi ljudi namjeravali su opljačkati sela na svome putu. Vilim od Tira izvješćuje: Oni su prešli planine tamo gdje leži Nazaret. ne­ prijatelj nije nailazio na otpor na našem području u blizini rijeke Jor­ dan i da je svakoga dana nekažnjeno nanosio veliko zlo našoj vojsci. Saladin se neočekivano povukao pokrećući svoje ljude oko jedan i po kilometar u dolinu. ali da su ih redovnici odbili uz pomoć izbjeglica iz obližnjih sela. podalje od 'Ayn Jaluta i u otvoreno polje. kojoj je drevno ime bilo Esdraelon. pored izvora 'Ayn Tubaniyje. s postrojbama poredanima u bojni poredak. da 7 ili 8 dana uzastopce.

dok su dvije vojske stajale jedna prema drugoj oči u oči. Saladin je stoga počeo marširati prema brdu Taboru 6. 13. Ta riba koja je hranila cijelu vojsku opet je nestala nakon što su se kolone s opskrbom probile kroz muslimansku blokadu i tako okončale prijetnju glađu. svaka izazivajući onu drugu da prva krene u napad. on i njegova ogromna vojska bili su natrag u Damasku. Do toga se vremena vjerovalo da taj izvor i potoci što iz njega istječu sadrže malo ili nimalo ribe. 10. ponovno prešao rijeku Jordan.mj. očeku­ jući da će sukob trajati samo nekoliko dana. nadajući se da će ga križari početi progoniti. dogodio se kada je naša vojska čekala kod izvora Tubaniyje. Vitezovi i pješaci došli su snabdjeveni namirnicama. trgovci hodočasnici. U međuvremenu. Opsjedali su i druge manje utvrde u tom području. Vilim od Tira piše kako se dogodilo manje čudo i da su križari iznenada otkrili ribu u izvorima. a stanovnici Nazareta tvrdili su da su vidjeli kako muslimanski vojnici gledaju dolje prema njihovu gradu s obliž­ njih brda. ali ta činjenica pogodovala je križarskim snagama. tijekom njegovih upada u to područje. Saladinove snage također su se suočile s prijet­ njom glađu nakon što skoro tjedan dana nisu uspjele namamiti kri­ žare u borbu pod svojim uvjetima. nije bilo većih sukob u sljedećih pet dana. ali mornari.(Taiyibu). došli su doslovno bez ikakve hrane. Oni su mislili . 10. Križari su doista napustili tabor ali tek da krenu natrag prema al-Fuli i zatim u svoju stožer u Sepphorisu (Sepforisu) nakon što su uspješno odvratili napadače. Tako je konfrontacija iz 1183 kod 'Ayn Ja­ luta bila ustvari ne-događaj. 10. gdje su se križari sklonili pred Saladinom još u 7. Jedan je događaj vrijedan da se zabilježi. tamo gdje je prije nije bilo. Vilim od Tira izvješćuje da su mnogi u križarskoj vojsci bili bi­ jesni na plan bitke što ga je slijedio Guy de Lusignan.. ali za vrijeme križarskoga boravka. koji su ostavili svoje brodove u luci Aki i pridružili se spontano ma­ lom križarskom pohodu. Muslimani su uspjeli presjeći crte snabdijevanja križara tako da je glad ubrzo zavladala u taboru pokraj 'Ayn Jaluta. Međutim. Saladin je 8. kažu da je ribe bilo dovoljno za cijelu vojsku. 1182.

kao što se ustvari nije ni dogodilo . Uspjeh taktike nenapadanja koja je prisilila Saladina da se povuče a da nije nanio ozbiljnu štetu Jizreelskoj doli­ ni. te braća Ibelin. to je. Kritike koje je primio što se nije upustio u borbu sa Saladinom 1183.što svakako nije sukob o kojemu bi se poslije pisali junački epovi. upravo su mu savje­ tovali da ostane pasivan. uhićenja samoga Guyja. Guy de Lusignan i križari imali su priliku pri­ mijeniti tu lekciju i slijediti istu obrambenu strategiju četiri godine poslije." U svakom slučaju. . Iako je on završio tišinom a ne treskom . ustvari. Baudouin i Balian. Iako je Guy možda slijedio svoju stra­ tegiju iz puke neodlučnosti ili zbog toga što nije mogao dobiti nije­ dnoga ljubomornoga križarskoga vođu da uskladi napad. i 4. 1187. Od toga trenutka nadalje odbrojeni su dani križara u Svetoj Zemlji Saladin je neposredno nakon bitke kod Hattina zauzeo brdo Tabor. Međutim. Zarin (Jizreel) i zamak kod al-Fule (moderne Afule). 07. Tada su Guy de Lusignon i križari slijedili kata­ strofalnu ofenzivnu politiku. učinila je taj sukob ili bolje ne-sukob istovremeno neriješenim susretom i pravom križarskom pobjedom. a ipak je dopustio Saladinu da nekažnjeno napada franački teritorij. Svi se kasniji povjesničari slažu da bi Saladin još jednom bio prisiljen na povlačenje da su kri­ žari to učinili. kod Hattinskih rogova pokraj Galilejskoga mora sjeverno od Jizreelske doline. bio vjerojatno najrazumniji plan za križare." Malo je detalja zna­ no osim činjenice da brdo Tabor nije bilo jedino križarsko uporište u Jizreelskoj dolini koje je tada osvojeno. strpljivo čekanje da se Saladinove zalihe iscrpe i da se on onda mora povući. Oni su optužili Guyja za kukavičluk. Guy je zapovi­ jedao najvećom križarskom vojskom koja se ikada okupila. nešto u smislu aforizma Alexandera Popea: "Budale jure tamo gdje se anđeli plaše stupiti.križari su naučili vrijednu lekciju u njihovom tadašnjem ratovanju sa Saladinom i njegovim muslimanskim snagama. dotad poznato na arapskom kao "Qalat al-Tur. te do najveće pobjede muslimanskih snaga tijekom cijele povijesti križarskih vojni. jer su pred Saladinom pali i Daburiya.daje Guy trebao napasti Saladina a ne ostati pasivan. 1187. možda su bile pogonska snaga u pozadini njegova ludo odvažnoga plana da napadne Hattin. koja je dovela do pokolja križarskih snaga. 3. Guy je taj put odlučio boriti se. odrubljivanje glave Reynaldu od Chatillona. Raymond od Tripolija. g.

na Petom Lateranskom saboru u križarsku vojnu kako bi se uništilo to uporište na vrhu brda Tabora. sultan al-'Adil. Pre­ tvaranje toga samostana u muslimansku tvrđavu pokrenulo je Petu križarsku vojnu. Peta križarska vojna počela je trideset godina poslije. između ostalih.. Bartolomeja. jedan od tri na vrhu brda Tabora. gdje se prije nalazio kršćanski samostan koji je označavao mjesto Kristova Preobraženja To je bio isti onaj samostan. Haifi i Sepphorisu (Sepforisu). On je sve te pre­ dmete donio u Europu sljedeće godine napustivši križarsku vojnu odmah nakon što je počela. Tome i sv. on je pribavio glave sv. Međutim. Naprimjer. Godine 1121. počeli su graditi čvrstu tvrđavu na vrhu brda Tabora. g. ali ne prije nego što su križari pokušali bezuspješno zauzeti muslimansku utvrdu na brdu Taboru. Kao dodatak prijašnjim velikim i teškim uvredama koje su izdajnič­ ki Saraceni nanijeli našemu Iskupitelju. ili je Andrija barem u to vjerovao. Mađarski kralj Andrija II. Andrija je postao poznat ne po svome odvažnom ponašanju u borbi tijekom Pete vojne 1217. već po broju moći i dijelova svetačkih tijela koje je skupio dok je bio u Svetoj Zemlji. Margarete te desne ruke sv. kao i radi spašavanja tisuća križara koji su zarobljeni u prijašnjim križarskim vojnama i koji su tada ča­ mili u muslimanskim zatvorima. i sultanov sin al-Mu'azam. Saladinov brat. Papa Inocent III Pozvao je u 4. Govorilo se da je Saladin opljačkao sve unutar križarskih utvrda i da je iznio toliki plijen da bi mogao ispuniti jednu veliku dolinu. Saladin je osvojio i druga utvrđenja kao što su ona u Nazaretu. Cezareji. 1213.Ustvari. Također je pri­ bavio dio štapa biblijskoga Aarona i jedan od vrčeva za vodu koji su se koristili prilikom svadbene večere u Kani. Stjepana i sv. što su ga prije napali Maudud od Mosula i sam Saladin. odazvao se na poziv pape da preotmu upo­ rište na brdu Taboru. isti himbeni Saraceni ne­ davno su izgradili utvrđeno uporište da bi posramili kršćansko ime . g. što je zabilježeno u Novom zavjetu. križari nisu uopće branili svoje utvrde između Ake i Tiberiasa. nakon što Rikard Lavljeg Srca nije uspio u Trećoj vojni izbaciti Saladina i muslimane iz Svete Zemlje i nakon što su križari u Trećoj vojni po­ gubili stanovnike Carigrada umjesto Jeruzalema.mj. obojica članovi ajubidske dinastije u Egiptu koju je osnovao Saladin.

koje su nam bile zdesna. koja je bila tako brojna i stupala u tako savršenom poretku.. Za Petu križarsku vojnu) Dodatni cilj Pete vojne. a onda zauzeti ostatak zemlje bez ikakva otpo­ ra. ali bojeći se dolaska vojske živoga Boga.. oni su napu­ stili tabor i pobjegli.na brdu Taboru. i odmarali smo se dva dana na istome mjestu pronašavši obilje hrane i krme. jer je on gotovo potpuno bez ikakvih snaga ili namirnica (Prog­ las pape Inocenta III. oprali smo naša tijela u njoj. a kada smo poslali naprijed izvidnicu. jer je njegov nasljednik Honorije III preuzeo od­ govornost za ostvarenje Inocentovoga plana. i marširali od Ake (Ako) prema istoku kroz Jizreelsku dolinu. 11. Prelazeći odatle rijeku Jordan . Oni su odmah započeli pohod.. koji je imao na umu ograničeniju metu.. osim što je oduševljeno skupljao moći svetaca. prema Beisanu gdje su se neprijatelji utaborili. misle da će pomoću te tvrđave lako osvojiti grad Aku.. s močvarom nadesno. Sljedeći dan uputili smo se preko planina Gilboe. možda su izmislile križarske snage koje su već bile u Palestini a ne sam papa. Izgleda da Andrija. i uputio se iz Ake šestoga dana nakon blagdana Svih svetih. 3. ili bolje reći što se nije dogodilo. nismo bili sigurni je li oni žure da nas napa­ dnu ili bježe. ostavljajući zemlju da je opustoše Kristovi voj­ nici. nije mnogo postigao za vrijeme svoga tadašnjega boravka u Svetoj Zemlji. .. on i njegove mađarske postrojbe spojile su se s austrij­ skim vojvodom Leopoldom i Johnom de Brienneom. uz velike napore toga dana. vidjevši prašinu koju su po­ dizali naši neprijatelji. pun poštovanja podigao je drvo životvornoga Križa. koji im je vrlo blizu. najbolje govori što se dogodilo. i njihovim ljudima. . Nakon što se iskrcao u Aki. kraljem Jeru­ zalema. s velikom poniznošću dijela svećenstva i na­ roda. usprkos smrti Inocenta III prethodne godine. 1217. Ta križarska vojna počela je 1217. tada smo se tri dana odmarali na obali Galilejskoga mora. moderne Afule/ sve do izvora Tubanije. Patrijarh Jeruzalema. gdje je Krist svojim učenicima otkrio viziju svoje buduće slave. Oliver od Paderborna. Pod tim bar­ jakom napredovali smo u bojnom poretku kroz dolinu Fabe /Al-Fule. sudionik i svjedok koji je napisao kroniku događaja što su se dogodili tijekom Pete križarske vojne. napad na Damiettu u Egiptu.

U svakom slu­ čaju. Pogledali smo Bet Saidu. dok nije otišao. s nesretnim ishodom.Slika 14. Sudjelovanje u tom prvom pohodu kroz Jizreelsku dolinu i dalje bio je uglavnom cijeli doseg Andrijinoga uključivanja u Petu križar­ sku vojnu. ili čak više. Jeruzalem) lutajući kroz mjesta u kojima se Naš Spasitelj usudio stvarati čuda i razgovarali s ljudima u Njegovoj tjelesnoj prisutnosti. Njegovi su se ljudi uključili u barem još jedan upad sjever­ no u Siriju. zajedno s ciparskim kraljem Hugom . te je naredio svome sinu al-Mu'azamu da se isto tako ustegne od napada. Ali. Andrija je ostao u Aki uživa­ jući u raskoši. noseći našu bolesnu i izne­ moglu braću kroz Kafarnaum na teglećoj marvi. .. bili brojniji. vjerojatno iz jednostavnoga razloga što su križari. sultan al-' Adil i njegove muslimanske snage povukli su se pre­ ko rijeke Jordan pred nadolazećim križarima. Izgleda da je egipatski sultan al-'Adil odlučio da ne napadne pljačkaške križare. pripremajući se za na­ pad jedino u slučaju da križari pokažu namjeru krenuti prema Nablusu ili Jeruzalemu. Neki izvori kažu da je bilo ukupno petnaest tisuća ljudi. koji su mogli imati četiri tisuće vitezova ili više u križarskoj vojsci. i tako se vratili u Aku. Brdo Tabor (Zev Radovan. što se nije dogodilo. ali to je vjerojatno pretjerani broj..

3. 1217. Jakov Vitrijski (u to vrijeme biskup Ake) navodi nedostatak strojeva za opsadu. kojega su pokrstili i koji im je pokazao put gore prema tvrđavi. Nakon Hugove iznenadne smrti u dobi od samo dvadeset i tri godine u Tripoliju 10. zahvaljujući debelom oblaku koji je pokrivao vrh planine. Križari su se primaknuli neprimijećeni. On je odmah krenuo kopnom natrag u Mađarsku preko Tripolija. držeći dijelove Pravoga križa u pratnji biskupa i svećenika koji su pjevali i molili. odlučivši zauzeti brdo Tabor i tako postići jedan o prvotnih ciljeva Pete vojne. 11. predvodeći put prema planini. kralj Jeruzalema. Andrija je odlučio vratiti se u Europu sa svojom zbirkom moći. ali je njihov prvi napad na tvrđavu. Antiohije. zamalo uspio. nakon prvoga neučinkovitoga poho­ da nakon kojega se križarska vojska vratila u Aku 14. Oliver od Paderborna napisao je: . John je sam ubio muslimanskoga emira i zapovjednika tvrđave. Njegove su snage taj put bile mnogo manje. ostavljajući tako preostale križarske snage ozbiljno os­ labljenima u Aki. pa makar i privremeno.. ljestve za juriš na bedeme i drugi teški strojevi za napad. 11.. kao što su ovnovi za rušenje bedema. Pomogao im je jedan mjesni muslimanski mladac. križari su iznenadili malu muslimansku voj­ sku izvan tvrđave koja se brzo povukla unutra. Pruživši svojim ljudima samo dva tjedna odmora.kako bi nazočio vjenčanju grofa Bohemonda IV i Hugove polusestre Melisende u Tripoliju. glava i ruku raznih svetaca. Kao što Oliver od Paderborna izvješćuje. 12. usprkos najprije prijetnji a zatim i činjenici da ga je jeruzalemski patrijarh ekskomunicirao. odlučio je uzeti stvari u svoje ruke. Armenije i Carigrada. izgrađena sa sedamdeset pet kula i posadom od dvije tisuće muslimanskih vojnika. Zašto je John dao tu naredbu ostaje jedna od velikih tajni toga sukoba. a onda je iznenada i neobjašnjivo naredio svojim ljudima da odustanu i vrate se niz planinu. bila skoro neosvojiva. 1218. u međuvremenu. na sirijskoj obali. John de Brienne. 01. John je opet krenuo iz Ake kroz Jizreelsku dolinu 30.. patri­ jarh Jeruzalema (Ralph od Merencourta) išao je na čelu križarskih snaga. Međutim. Tada je uslijedila teška borba na zidinama same tvrđave. Dok su koračali uzbrdo u gustoj magli.. 1217. usprkos činjenici štoj e tvrđava. što nije dovršio križarsku vojnu i što je svoje ljude poveo kući.

Tada su križari uspjeli uznijeti ogromne ljestve uz planinu i po­ staviti ih uz zidine tvrđave.koju će osvojiti osamnaest mjeseci poslije. sve do 1229. što njemu vjerojatno nije bilo poznato. muslimani su tada krenuli u napad odlučivši da se taj put bore na život i smrt. djelomice zbog toga što više nije imao dovoljno ljudi da brani to uporište. muslimani su zapalili ljestve i ubili skoro cijelu skupinu ljudi na njima. Štoviše. muslimanska tvrđava na brdu Taboru ostala je u ruše­ vinama u sljedećem desetljeću. on je ohrabrio nevjernike i ostavio im vremena da se organiziraju. kada su je djelomi- . 1218. g.Ali. Polijevajući križare "grčkom vatrom" (napalmom tadašnjega doba). sami muslimani srušili tvrđavu koju križari nisu uspjeli osvojiti. križari su napustili opsadu i vratili se u Aku 7.. Drugi napad dva dana poslije propao je usprkos dodatnim snaga­ ma hospitalaca i templara koji su pristigli da pojačaju križarske sna­ ge. Moguće je da John nije znao koliko je bio blizu pobjede i povukao se očekujući opremu za opsadu ili očekujući pojačanje. Skoro odmah nakon što su križari krenuli u Egipat. Njegova je odluka poslije naišla na žestoku kritiku jer se muslimanska posada. jer silazeći te iste nedjelje i naređujući drugima da siđu.. sultan al-'Adil naredio je svome sinu al-Mu'azamu da razori muslimansku tvrđavu na vrhu brda Tabora. Križari su tada prestali s napadima u Jizreelskoj dolini i usmjerili se prema svome dodatnome cilju. spremala na predaju kada su se križari povukli po Johnovom nalogu. Kralj je izgubio je mnogo više na ugledu silazeći. zauzeću Damiette u Egiptu . ali su muslimanski branitelji stupili u protunapad. jer bi križarski nadzor tvrđave predstavljao opasnost za cijelu Galileju. sultanov sin i Saladinov si­ novac. 12.. nego je dobio uspinjući se. Nakon što ju je porušio al-Mu'azam. ostavlja­ jući ajubidske snage kao posadu u tvrđavi na vrhu brda Tabora. jer su svi čuli priče kako je Rikard Lavljeg Srca izdajnički pogubio skoro tri tisuće njihove braće koji su se predali križarima u dobroj vjeri nakon što su napustili Aku tijekom Treće križarske vojne. Obeshrabreni snažnim muslimanskim otpo­ rom. Tako su samo šest mjeseci nakon križar­ skoga neslavnoga uzmaka s brda Tabora. On je ispravno mislio kako je bolje da tvrđavu razore njegovi ljudi nego da padne u ruke križara. ali mi ne znamo zbog kakvoga je Božjega suda ili zbog kakvoga plana svojih vođa Božja vojska tada sišla i neslavno se povukla.

Međutim. muslimani su opet osvojili tvrđavu u kasno proljeće 1247. nekoliko kilometara sjeveroistočno od Gaze. daleko južno od Jizreelske doline.g Od tada je bio zauzet borbama. upravo preko puta doline. Međutim.ce obnovili mađarski redovnici. poslije. ali i borbama protiv križara. kada su hospitalci uputili molbu papi Aleksandru IV i dobili njegovu privo­ lu da poprave tvrđavu i postave posadu od četrdeset vitezova Među­ tim. Ajub se pojavio na pozornici kao sultan u Egiptu nakon što je zbacio mlađega brata 1240. 1247. jer su imali suviše malo tjelesno sposobnih ljudi da se obrane. U kasno proljeće 1247. . a onda su krenuli na Damask. napala najprije Tiberias. Egi­ patska je vojska. uključujući i bitku koja se pokazala ve­ likom pobjedom nad združenim snagama tih triju neprijatelja kod Harbiyye (La Forbie). uglavnom protiv ujaka... nakon slavne pobjede nad mongolskom vojskom u bitci kod 'Ayn Jaluta. u podnožju brda Gilboe. 1244. Tvrđava na vrhu brda Tabora još je jednom došla u križarske ruke 1255. Križari su pružili slabi otpor kako u obrani brda Tabora tako i drugih tvrđava. Belvoir i Kaukab nešto poslije. Jizreelska dolina spasila se od daljnjih Ajubovih upada jer ga je pogodila smrtonosna bolest pa je ubrzo umro. muslimani su je opet osvojili. g. Ajub je poslao vojsku sjeverno prema Jizreelskoj dolini i Gelileji. Ajub i njegova vojska krenuli su zatim da opsjednu i zauzmu Aškelon. kao ishod mirovnoga sporazuma što ga je potpisao Richard od Cornwalla. a zatim osvo­ jila brdo Tabor. 06. asSaliha Isma'ila od Damaska i rođaka an-Nasiraa Da'uda od Keraka. manje od desetljeća. Ona je još jednom došla u križarske ruke 1241. 16. ... pod zapovjedništvom generala Fakhra al-Dina ibn al-Shaykha. ajubidski vladar as-Salih Ajub. Tada je mamelučki sultan Baibars iz Egipta preuzeo nadzor nad brdom Taborom. nakon što je pobijedio ujaka i rođaka. Taj ih je put predvodio novi sudionik na svjetskoj pozornici.

Ne postoji mjesto na svijetu pogodnije za rat od ovoga. Stoga se postavljaju mnoga važna pitanja: je li postojala M .. pretpostavlja se da je to izrekao dok je promatrao Jizreelsku dolinu 1799. . rujna 1260. Me­ đutim.8. Oni su bili neuništiva snaga.. od kojih se neki temelje na opisima svjedoka.. Jizreelska dolina bila je 3. Mameluci su pobijedili u tom novom sukobu nanijevši Mongolima prvi veći poraz i spasivši SirijuPalestinu i Egipat od mongolske prevlasti. na istom mjestu gdje su Saladin i križari stajali i zurili jedni u druge u neodlučnom sukobu prije sedamdeset i pet godina.. g. koja je od trinaestoga do osamnaestoga stoljeća svjedočila o širenju carstava kroz to područje . postoji nekoliko inačica o tijeku bitke i sudbini nekih od su­ dionika. Mongola i Mameluka. Oni su se susreli toga dana u ogorčenoj borbi kod 'Ayn Jaluta ("Golijatovog izvora") u Jizreelskoj dolini. pogubljujući. /To je/ najprirodnije bojno polje na cijeloj zemlji — Napoleon Bonaparte (?). u namjeri da zagospodare sve većim carstvom. ongolske horde nahrupile su iz svoje postojbine u azijskim stepama. poprište žestokoga sukoba dvaju relativnih novopridošlica na svjetskoj pozornici. Oni su bili glasnici nove ere. u početku šireći se poput prolivene tinte po Srednjem Istoku a onda se sručivši na Siriju-Palestinu.uključujući ona Mongola i Mameluka. Detalji te bitke prilično su dobro poznati zahvaljujući nekolikim suvremenim i skoro suvre­ menim prikazima. Osmanlija i Napoleona. da spomenemo samo neke od njih čiji su snovi o slavi potresli Jizreelsku dolinu u drugom tisućljeću. paleći i pljačkajući sve što im se našlo na putu. . s obzirom da imamo zapise iz promongolskih i protumongolskih izvora. POGLAVLJE Snovi o slavi Sve vojske na svijetu mogle bi vršiti manevre po toj prostranoj ravnici.

Međutim. .000 vojnika. kao što neki drevni izvori govore. Kitbuqi je preostalo ne više od deset do dvanaest tisuća mongolskih vojnika. Anatoliju i Irak do 1258. da je mongolsko pravo da vladaju svijetom Bogom dano.zasjeda mongolskih postrojbi. Pretrpjet ćete najstrašniju katastrofu. s obzirom da je Hulagu poveo većinu vojske sa sobom natrag u Azerbejdžan. . Mongolska vojska pod zapovjedništvom Hulagua. ili su mu poslije odsjekli glavu? Koliko je ishod bitke bio važan za po­ vijest Srednjega Istoka i za zapadni svijet u cjelini? Mongoli su se širili prema zapadu iz azijskih stepa još od vreme­ na Džingis-kana početkom trinaestoga stoljeća. Palestine i Egipta jednome od svojih najpovjerljivijih generala. ili možda nakon što je već bio na putu za Azerbejdžan. Armeniju.. ali je najvjerojatnije bilo oko 120.. Alepo je brzo pao pred napadačima. kao što tvrdi perzijski povjesničar Raši dal-Din? Je li mongolski vođa Kitbuqa ubijen usred bitke. god." Hulagu je prepustio zauzimanje Sirije. vaše zemlje postat će pustinje. to nije bila ve- .000 do 300. unuka Džingis-kana i mlađega brata vladajućega Velikoga kana Mongkea. ali su događaji u mongol­ skoj postojbini zahtijevali promjenu Hulaguovih planova. Hulagu je poslao emisare u Egipat. prešla je Eufrat i napala Alepo u Siriji.000 ljudi. govorilo je da je svaki otpor uzaludan. Kitbuqi. oni su namjeravali osvojiti i Siriju-Palestinu i Egipat.mj. te da će svi pobunjenici biti unište­ ni ako se mirno ne pokore.. blizu Tabriza... Prije nego što je otišao krajem 4. Pismo je požurivalo sultana: "Požurite s vašim odgovorom prije nego što se vatra rata ne rasplamsa. Pismo koje je sadr­ žavalo stihove iz Kurana zajedno s uvredama prema egipatskom sul­ tanu.. Glas da je Veliki kan umro i da su se Hulaguova dva starija brat svađala oko nasljedstva naveli su Hulagua da se vrati s većim dijelom vojske. On se možda i brinuo što nema dovoljno zemlje za ispašu u Siriji za njegovu ogromnu vojsku i njezinu konjicu u većem vremenskom razdoblju. a mi ćemo ubiti vašu djecu i vaše starce. Čak ako su novaci na licu mjesta povećali snage na dvade­ set tisuća vojnika. Nakon što su prega­ zili Iran. Raspravlja se o veličini njegove vojske a procjene se kreću od 60. 1260. sjeveroistočno u Azerbejdžan. Gruziju. zahtijevajući da se mamelučki sultan ili pokori Mongolima i postane vazal ili da se suoči s gnjevom njihove vojske. Mezopotamiju.

.. Sam Kutuz bio je relativno nova osoba na političkoj pozornici. dali im naziv Ibn Abdulah ("Abdulahov sin" . Oni su ulijevali strahopoštovanje i bili su žestoki i vjerni ratnici. Nije potpuno jasno zašto ga je Hulagu ostavio s tako malo postrojbi. U međuvremenu je u Kairu mamelučki sultan Kutuz primio i pro­ čitao prijeteću poruku koju mu je poslao Hulagu. usput je pljačkao i palio kadgod mu je to bilo moguće. pa je tako Kutuz postavljen za regenta kako bi pomogao mladiću da vlada. On je brzo reagi­ rao: pogubio je mongolske izaslanike koji su donijeli pismo tako što ih je prepolovio a glave im je pribio na vrata Zuvaila u Kairu. Kako bilo da bilo. kojega je taj čin prkosa samo pospješio. Kada su Ajbaka ubili 1257. On je došao na vlast u Egiptu u studenom 1259. njego sin Ali imao je samo petnaest godina. Kutuz je iskoristio prijetnju mongolske vojske i egipatsku potrebu za snaž­ nim vođom kao izgovor za svoja djela. Kada su dosegnuli zre­ lost dali su im slobodu u zamjenu za službu u egipatskoj vojsci. Mameluci su shvatili da su dovoljno brojni i snažni da mogu vladati Egiptom. i odgajali ih pod strogim nadzorom mamelučkoga narednika. Tamo su ih preobratili na islam. jedan od robova-vojnika koje su egipatski sultani toliko cijenili u trinaestom stoljeću. kako bi promotrio krajolik. osvojivši Damask i Sidon do kolovoza 1260. Odlučivši preduhitriti prijeteći mongolski napad i preuzeti inicija- . ali izgleda da su Hulagu i Mongoli podcijenili egi­ patske snage kako u brojčanom smislu tako i u smislu njihove od­ lučnosti za borbu.. isto tako dobro ako ne i bolje nego njihovi prijašnji gospodari. Oni su bili robovi koje su kao djecu kupili i doveli u Egipat. Kutuz je zbacio Alija i proglasio se sultanom umjesto njega. Kutuz je bio povjerljivi zapovjednik vojske pod prethodnim egipat­ skim sultanom Ajbakom. Kitbuqa je brzo krenuo u napad.zato što je Abdulah bio Muhamedov otac). Po­ čele su pripreme za obranu Egipta od neizbježnoga mongolskoga napada. g. Međutim. Možda se to temeljilo na krivim obavještajnim podacima što su im ih namjerno davali sirijski zarobljenici. ajubidski sultani. samo nekoliko mje­ seci prije nego što je pristigla Hulaguova poruka. i poslavši prethodnicu u Palestinu sve do Gaze. On je bio Mameluk. Ti su Mameluci skoro svi bili turskoga podrije­ tla.lika vojska. krajem 1259.

Nijedan od mamelučkih izvora ne daje točne brojke. napustila je Gazu i porazila malu skupinu Mongola koji su tamo bili . bila brojka do koje se došlo kada se jedan izvorni arapski izvor prevodio na francuski a onda na engleski. Broj vojnika u tim mamelučko egipatskim snagama je prijeporan. Na taj način. Ukratko. pretho­ dnica pod zapovjedništvom mamelučkoga zapovjednika Baibarsa. zoni koncentracije. 1260. Kutuz je okupio Egipćane gorljivim govorom i ubrzo podigao vojsku od mamelučkih vojnika i drugih skupljenih postrojbi. Tu je Kutuz ponovo morao upotrijebiti svoju govorničku vještinu kako bi nagovorio kolebljive egipatske vođe da nastave napredovati prema sjeveru. čak i da njegove snage dožive početni poraz. između deset i dvadeset tisuća ljudi u svakoj od njih. Oni su povećali broj egipatske vojske na nekih dvadeset tisuća voj­ nika. približno 120 kilometara sje­ veroistočno od Kaira. kao što neki tvrde. neće biti prilike za uzmak ako izgube prvu bitku.000 ljudi. Mamelučka je vojska napustila Kairo 26. mongolska i mamelučka vojska koje su se trebale uskoro susresti kod 'Ayn Jaluta imale su pri­ bližno isti broj vojnika. one će biti sposobne povlačiti se i bori­ ti još nekoliko puta prije nego što Mongoli stvarno prijeđu u Egipat. Kutuz se možda bojao da će njegove snage izgubiti moral kad se mongolska vojska počne približavati Kairu i da se neće boriti onako dobro kao što bi se borile ako prijeđu u napad protiv snaga za koje je Kutuz već znao da su samo mali dio mongolske vojske koja je zauzela Siriju. On ih je uspio posramiti i natjerati da nastave napredovanje tako što je u jednom trenutku uzviknuo. izgleda.tivu. ali sigurno ne više od toga.000 ljudi. i napredova­ la prema Salihiji. Štoviše. 07. Na početku su moderni znanstvenici smatrali da je moglo biti oko 120. ali izgleda da je bilo oko dvanaest tisuća mamelučkih vojnika. Vjero­ jatno je vjerovao kako je najbolja prilika da se obrani Egipat ako krene prema sjeveru i izazove sučeljavanje s Mongolima u području koje je daleko od egipatskih granica. Malo je vjerojatno da je brojala preko 100. Ako egipatske snage ostanu u Kairu i čekaju da dođu Mongoli. vojska se sastojala i od prebjeglih sirijskih postrojbi i drugih boraca koji su pobjegli pred mongolskim napredovanjem u sjevernim zemljama. ali to je. Uz Mameluke. "Sam ću se boriti protiv Mongola!" Oni su postali odlučniji.

i brdo Gilboa i obližnji bre­ žuljak Moreh može se iskoristiti kao izvidnička točka. Čim je Kitbuqa čuo da egipatska vojska ide prema sjeveru. Tamo je Kutuz stupio u pregovore s franačkim kri­ žarima. Drugo. Treće. pod zapovjedništvom samoga Kutuza. te se pojaviti u Jizreel­ skoj dolini pokraj drevnoga mjesta Megida. a sada su Mongoli čekali Mameluke. Franci su odlučili ostati neutralni ali su dopustili egipatskoj vojsci da prođe kroz njihov teritorij te su ih snabdjeli i drugim zalihama. koji su se našli u unakrsnoj vatri između Mameluka i Mon­ gola. g. tlo Jizreelske doline. Mongoli su mogli pomisliti da će Mameluci doći s juga i poslati svoju vojsku kroz klanac Wadi 'Ara. Četvrto. nakon što se odmorio samo jedan dan. Ono malo preživjelih Mongola pobjeglo je u sigurni Da­ mask i izvijestilo o obratu događaja Kitbuqa i mongolske generale. pobuna je izbila u Damasku upravo u to vrijeme i Kitbuqa je bio prisiljen odgoditi pohod dok se pobuna ne uguši. koje je na nekim mjestima široko oko deset kilometara. Zašto su Mongoli izabrali baš to mjesto u Jizreelskoj dolini. Prvo. a onda je.smješteni. To je omogućilo Kutuzu i Egipćanima da dođu neometani do Ake. za svoje bojno polje? Nekoliko čimbenika doprinijelo je takvom njiho­ vom izboru. a brdo Gilboa moglo bi se iskoristiti kao uporište za mongolski bok tijekom bitke. isto onako kao što je učinio Tutmozis III dvije i po tisuće godina prije. on je odlučio napustiti tabor i povesti mongolsku vojsku prema jugu i poći ususret Egipćanima. marširao uz obalu i utaborio se izvan križar­ skoga grada Ake. Tu su. to je područje pružalo vodu i dobru ispašu za nji­ hove konje i prilično dobre uvjete za konjičko ratovanje. Mongolske snage konačno su krenule iz Damaska prema jugu. slijedilo je Baibarsa i prethodnicu do Gaze. Ustvari neki povjesničari tvrde da je to bila zadnja južna točka koja je nudila takve prednosti na putu od Damaska do Egipta. Ostatak egipatske vojske. nekih petnaestak kilometara u Jizrelskoj dolini. kod 'Ayn Jaluta pokraj brda Gilboe. jer je bio početak ljeta ili rana jesen. prešle rijeku Jordan i utaborile se u Jizreelskoj dolini krajem kolo­ voza ili početkom rujna 1260. Saladin i križari stajali jedni prema drugima stoljeće prije. sužava se samo na nešto manje od pet kilometara kod 'Ayn Jaluta pa ga velika vojska može lako nadzirati ili čak potpuno blokirati. i kao što će gene- . Međutim.

2. oni bi mogli napasti mamelučku vojsku dok ona bude još dolazila kroz klanac raspoređena u tankoj koloni dugačkoj nekoliko kilometara i ranjiva na zasjedu. prelaze rijeku Jordan i utabore se kod 'Ayn Jaluta. Bitka kod 'Ayn Jaluta 3. Ma­ meluci su umjesto toga već krenuli dalje na sjever. uz obalu Ake i kretali se južno i istočno preko Jizreelske doline prema mongolskim položajima kod Ayn Jaluta. Mongoli se pokreću južno od Damaska. Mameluci i Mongoli ral Allenby opet učiniti 700 godina poslije. Mameluci pobjeđuju.1. Mameluci se kreću prema sjeveru iz Egipta preko Salihije i Gaze prema Aki. kao što sam prije spomenuo u ovoj raspravi. 3. . na koju su egipatski generali upozoravali Tutmozisa III.. U tom slučaju. 4. 09. Međutim. Mameluci napreduju iz Ake prema 'Ayn Jalutu. Karta 23.

te naglaša­ vajući potrebu da brane islam od nevjernika. dramatično je promijenilo sliku događaja. Donedavno se smatralo da je promongolski prikaz Rašida al-Dina točniji. pozivajući se na potrebu da zaštite svoje obitelji. Postoje barem dva različita prikaza događaja koji su se događali u bitci kod 'Ain-Jaluta: prikaz promonogolskoga perzijskoga povje­ sničara Rašid al-Dina napisan u četrnaestom stoljeću i onaj promamelučkoga egipatskoga povjesničara iz petnaestoga stoljeća. podsjećajući ih na mongolska zvjerstva u prošlosti. Danas se promamelučki prikazi bitke. smatraju općenito pouzdanijima. imovinu i način života. kao što je onaj al-Makrizija. . Pokrov Jizreelske doline (Zev Radovan. uključujući neka svje­ dočanstva s lica mjesta. ali izgleda sve u svemu da se isti­ niti tijek bitke nalazi negdje u sredini između opisa Rašida i al-Ma­ krizija. koji sasvim drukčije prikazuje bitku. ali nedavno istra­ živanje koje se koristilo dodatnim izvorima.Slika 15. al-Makrizija. On je zatim poslao po­ vjerljivoga zapovjednika Baibarsa naprijed s mamelučkom pretho­ dnicom i oprezno poveo ostatak vojske iz Ake prema Mongolima. Jeruzalem) Kutuz je bodrio svoju mamelučku vojsku utaborenu izvan Ake. što možda ne bi trebalo potpuno čuditi.

ali samo onda ako je Kutuz namjerno dopustio da njegovo lijevo krilo popusti kako bi namamio Mongolske postrojbe i opkolio ih u pogodnom trenutku. kao što Rašid tvrdi. onda se to dogodilo u tomu trenutku. 1260. spremno napali i desetkovali Kitbuqine snage. Mameluci su se spasili samo zato što je Kutuz još jednom ohrabrio svoje postrojbe. uklonivši svoju kacigu kako bi ga mogli prepoznati i jašući ravno na neprijatelje uzvikujući svim svojim glasom "O islam!". Međutim. brzo su napali i razbili lijevo krilo mamelučke vojske. koje su Kutuz i njegovi generali možda namjerno ostavili slabim.Kada je mamelučka prethodnica predvođena Baibarsom naišla na prve mongolske izvidnice. "O Bože daj nam pobjedu!" dok je jurišao po bojnom polju. Baibars je jednostavno javio Kutuzu i kratko se povukao očekujući pojača­ nja.. . te skoro preokrenuo situaciju toga dana. jašući iz Ake uzduž Jizreelske doline. Nije trebao dugo čekati jer su Kutuz i njegova vojska bili samo na dan jahanja iza Baibarsa. Ako je i postojala zasjeda u bilo kojem trenutku bitke. Kutuz je okupio svoje ljude. nema potvrde za Rašidov prikaz i on je možda slobodno protumačio činjenice. Međutim. Postavlja­ jući svoje ljude uokolo poput figura na šahovskoj ploči. došlo je do niza manjih okršaja. dok nisu navele mongolske postrojbe u zasjedu. Na početku. Rašid al-Din tvrdi da su se Baibars i njegova mala skupina povlačili malo po malo pred navalom Mongola. ujutro 3. dvije vojske stajale su jedna nasuprot drugoj u doli­ ni sjeverno ili sjeveroistočno od izvora kod 'Ayn Jaluta. Rašid zapisuje da su Kutuz i ostatak mamelučke vojske. zaurlavši. Mameluci su se žestoko borili. prešao je u protunapad i taktički nadigrao Mongolce. koji su se sakrili na povoljnom položaju. a Mongoli su počeli bježati glavom bez obzira da bi ih Mameluci sasijecali dok su trčali. bitka kod 'Ayn Jaluta službeno je počela. 09. a svaka od njih bila je poredana po crti sjever-jug protežući se po cijeloj dolini. upravo onako kao što je Antioh III učinio Ptolomeju IV stoljećima prije. Ubrzo nakon što je svanulo sunce sljedećega dana. Mongoli. izgleda da su se ti mali okršaji dogodili dan prije stvarne bitke kada su Bai­ bars i njegova prethodnica naišli na prve mongolske izvidnice. koji su prvi stigli i rasporedili se po bojnom polju. Umjesto toga. tako da je izravnao bitku. Kitbuqa je pozvao svoje ljude i izvršio očajnički pro­ tunapad.

gdje su njihove žene i djeca još uvijek čekali u taboru. U svakom slučaju. Nakon poraza ono malo preživjelih Mongola pobjeglo je na razne strane. Od Azerbeidžana do vrata Egipta. Jedan zapis koji govori da je cijela mon­ golska vojska našla smrt vjerojatno je pretjeran.. Ne postoje zabilježeni podaci o broju mamelučkih žrtava. Rašid izvješćuje da je došlo do žestoke razmjene riječi i uvreda između dvojice vođa. Ako poginem bit će to od Božje ruke a ne od tvoje. Nema točnoga podatka koliko je mongolskih ratnika poginulo toga dana kod 'Ayn Jaluta. Rašid kaže da Kitbuqa nije bio ubijen u bitci već uhićen nakon što je izgubio konja i doveden pred Kutuza. Međutim. bez obzira je li ubijen u borbi ili po­ gubljen odmah poslije nje. Mnogi su se penjali na obližnje brdo da bi ih Baibars i nje­ govi ljudi sustigli i pogubili na licu mjesta. rekao mamelučkom vođi: Ne budi suviše ushićen svojom trenutnom pobjedom. Kulagu-kan ima među svojim sljedbenicima 300.. . a njegovu odrubljenu glavu poslali u Kairo najbr­ žim putom. na­ kon što mu je Kutuz zaprijetio odrubljivanjem glave.. što je možda bliže istini.000 ratnika koji su ravni Kitbuqi. te da je. drugi zapis spomi­ nje brojku od tisuću i petsto mrtvih. očito je iz oba prikaza da su Kitbuqi odru­ bili glavu i poslali je u Kairo kao pravi dokaz mamelučke pobjede. dok su se neki pokušali skriti u poljima šaša. Kutuz je onda ostvario svoju prijetnju: Kitbuqu su odmah smakli. Požuri i dokrajči me kako ne bih više morao slušati tvoja predbacivanja.Mameluci su slijedili svojega neustrašivoga vođu u konačnom odvažnom napadu. a tamo ih je opet sustigao Baibars i njegova prethodnica i još jednom pora­ zio. tijekom kojega su nadjačali mongolske snage i sasje­ kli ih na komade. Moja smrt bit će za njih samo jedan vojnik manje. cijelu će zemlju pregaziti kopita mongolskih konja a naši vojnici će nositi u bisagama svojih konja pijesak Egipta. Prema Rašidu. ali su ih Mameluci iz­ mamili vatrom i ubili. Druge su ubili seljaci. njegov će bijes uskipjeti poput ljutitoga mora. Čim vijest o mojoj smrti dođe do ušiju Kulagu-kana. Preostali preživjeli pobjegli su sjeverno u Siriju. Al-Makrizijev prikaz kaže da je Kitbuqa galopirao "naprijed nazad ispred svojih ljudi vičući da je njihova dužnost umrijeti na bojnome polju" kada su ga oborili i ubili.

vojevala kod 'Ayn Jaluta ne može se precijeniti. kako bi iskušale odluč­ nost novoga mamelučkog sultana Baibarsa. 10. On se u listopadu vraćao u Egipat.. na njegovu žalost. Ona je ne samo zaustavila napredovanje Mongola prema zapadu i spasila Egipat i Siriju-Palestinu od mongolske prevlasti.Egipatski sultan Kutuz. 1299. . ali samo uz jedan jedini izuzetak .. već je označila početak mamelučkoga utjecaja u tome području. 1303. i 1312. Kutuz je bio sultan manje od godine dana. Bio je to prvi put da su Mongoli doži­ vjeli poraz bilo gdje na bojnom polju od nekog neprijatelja. dovevši Siriju pod mamelučku vlas i stvorivši novu političku i vojnu snagu u Siriji-Palestini.. na kraju.svi su izgledali malodušni i. nisu bili uspješniji od borbe Kitbuqe i njegovih snaga toga kobnoga dana kod 'Ayn Jaluta u Jizreelskoj dolini." Iz razloga koji još uvijek nisu potpuno jasni. Uslijedili su pohodi 1281. nije dugo vremena uži­ vao u pobjedi. g. Mongoli nisu nika­ da ozbiljno pokušali osvetiti se za svoj poraz kod 'Ayn Jaluta. On je nastavio predvoditi ostatak mamelučke vojske prema sjeveru nakon bitke kod 'Ayn Jaluta i zauzeo Damask i Alepo. Baibarsova politika u tom području bila je pod utjecajem . u pustinji iz­ među el-Arisha i Salihije. koji je možda bio bijesan što ga Kutuz nije imenovao guvernerom Sirije. Međutim. Bilo je to 22. namjeravajući slaviti mamelučku pobjedu u sigurnosti vlastita doma. s kojom će se preostali križari boriti ubuduće. sam se proglasio sultanom i kao takvoga su ga službeno ustoličili u Kairu sljedećega dana. kojega se smatra "pravim utemeljiteljem ma­ melučke moći. Mit o mongolskoj nepobje­ divosti razbio se.. 1300. Taj njihov poraz pokazao je da su oni ipak pobjedivi..1300. Važnost bitke koja se toga dana u rujnu 1260. kada su Mongoli trenutno ponovo zauzeli Siriju . Baibars. oni su naslijedili i pridružene teritorije u Siriji-Pale­ stini. 1260. Tu je skupinu predvodio nitko drugi do njegov povjerljivi zapovjednik Baibars. skupina urotnika ubila ga je nekoliko kilometara izvan Kaira. Ta je bitka uticala na cijelu povijest zapadne civi­ lizacije. Sim­ boličke snage krenule su u studenome 1260. ali su poražene kod Homsa u Siriji. Kada su Baibars i njegovi mamelučki sljedbenici preuzeli vlast u Egiptu 1260.. počevši vladavinom Baibarsa.

1516. slično stanju tijekom neoasirskoga i perzijskoga razdo­ blja. g. i druge su se bitke dogodile u Jizreelskoj dolini tije­ kom sljedećih nekoliko stoljeća. Naprimjer. koristeći svoj tabor na brdu Taboru kao stožer za te i druge pohode." Bez sumnje.. Sultan Seim I i njegova otomanska vojska marširala je kroz Jizreelsku dolinu poznatu na arapskom kao "Marj Ibn 'Amir". . tijekom putovanja natrag u Carigrad. Malo je dostupnih detalja o toj bitci. te opet 3. Za odmazdu. jer je Sirija-Palestina bila sve samo ne mirna tijekom tih godina. Stoga je Baibars osjetio izravnu i neposrednu prijetnju svojoj vojnoj žili kucavici što se protezala od Kaira do Da­ maska kada su se hospitalci dali na obnovu porušene muslimanske tvrđave na vrhu brda Tabora.g. ali to je bilo najbliže Jizreelskoj dolini dokle su uspjeli ikada doprijeti. koju im je dao papa Aleksandar IV 1255. 1517. koji je put prolazio kroz Jizreelsku dolinu. 09. tijekom pobjedničkih pohoda protiv Mameluka 1516/1517. Opet. tijekom putovanja do Kaira. na svom putu od Cari­ grada do Jeruzalema. 12. izgleda. Jizreelska dolina doživjela je brojne vojske koje su je prelazile uzduž i poprijeko tijekom ranoga otomanskog razdoblja. a Jizreelska dolina nije bila izuzetak. hospitalci i templari ujedinili su se te napali i osvojili Baibarsovu malu tvrđavu u al-Lejjunu blizu Megida u siječnju 1264.jednom 24. Baibars je zatim nastavio pljačkati Nazaret i Aku u travnju 1263. Vojnici Selima I također su vodili veću bitku 24. koje je onda preuzelo vlast na tom području za sljedećih četiristo godina. nanoseći težak poraz mamelučkim snagama. Baibars je stoga napao i uništio djelomice obnovljeno križarsko uporište na vrhu brda Tabora početkom 1263. Selim I i njegovi ljudi boravili su dvaput u Khan Lejunu i drevnom Megidu . malo je dostupnih detalja o bitci. hospitalci napu­ stili zamak kada su vidjeli da se Baibars približava.stalne prijetnje koju su Mongoli predstavljali u sljedećih pola stoljeća. prosinca 1516. a možda su ga i predali bez borbe. Kaira i natrag. sve do Prvog svjetskog rata. Baibars je osobito nastojao osigurati stalan i slobodan prolaz za svoje mamelučke vojske od Kaira do Damaska.. možda zbog toga što su. Taj je pohod slomio Mamelucima kralježnicu i uspostavio je Otomansko carstvo. blizu Beisana. a govorilo se da su "takvi besplodni izleti samo služili da razljute sultana. i napučili je sa četrdeset vitezova (kao što smo spomenuli u 7. poglavlju).

a bio je pouzdanik tako moćnih vladara kao što su egipatski 'Ali Beg.. S obzirom da nije bilo vremena unovačiti nove ratnike. 1735. Kao ishod Zahirovih agresivnih akcija da proširi svoje mini carstvo i pokušaja drugih da ga zaustave. ali tek kada se mjesni palestinski vođa Zahir al-'Umar pojavio na pozornici tijekom osamnaestoga stoljeća. pun snova o slavi. s neprijateljskim savezom šeika iz Nablusa i beduinskog plemena Bani Sakr.Moguće je da su se i druge bitke vodile u Jizreelskoj dolini tijekom prvih stoljeća otomanske vladavine. Zahir je za­ počeo uspostavljati svoje mini carstvo iz uporišta u Tiberiasu 1720-ih godina. uključujući Safed i Nazaret. Zahir je u početku računao na nekih tri tisuće konjanika iz ple­ mena Bani-Sakr kao pomoć u borbi protiv nabluskih šeika. smještenom u Jizreelskoj dolini nešto za­ padno od Lejjuna i Megida. U prvom je redu Zahir bio suočen. ruski car i otomanski sultan. kao što je nacrtano na karti.. kao najmlađi sin jedne beduinske obitelji skupljača poreza po imenu Zayadinah. Do vremena svoje smrti 1775. shvatio je da je nužna promjena plana i potpuno nova taktika. Kada je čuo da su se te dvije sile udružile protiv njega. jer su ih neprijatelji opkolili i teško porazili. Rođen oko 1690. Vladari Nablusa bojali su se da će se Zahir umiješati u poslove Nazareta koji su oni tada nadzirali. Sazvao je vijeće svoje obi­ telji Zayadinah i dobio pomoć svojega brata Sa'da i drugih članova obitelj. Pleme Bani Sakr gajilo je duboku i ukorijenjenu mržnju prema Zahiru zbog toga što je on uspostavio relativan mir u Jizreel­ skoj dolini koji je sprječavao njih kao razbojnike da napadaju i plja­ čkaju putnike što su prolazili kroz taj teritorij. Vojnici Nablus-Sakra jurili . Jizreelska dolina bila je poprište barem dviju bitaka za života Zahir al-'Umara. oni su isplanirali zasjedu na združene snage saveza Nablus-Sakr u mjestu poznatom kao al-Rawdah. on i njegovi ljudi su se povukli u velikoj zbrci. on je nadzirao područje koje se protezalo od Tiberiasa i rijeke Jordana na istoku do Ake i Sredo­ zemlja na zapadu. Imamo zabilježene podatke o takvim su­ kobima. Tako se stvorio savez Nablus-Sakr protiv Zahira al-'Umara. Zahir al-'Umar brzo je uspostavio vlast nad većim dijelom Galileje i vladao nad njom željeznom rukom. Zahir je poveo glavne snage od dvije tisuće ljudi ravno na vojni­ ke Nablus-Sakra. Započevši svoju karijeru prilično nezapaženo. Nakon što se upustio u žestoku bitku.

Neki prikazi tvrde da je Zahirova pobjeda bila tako nad- . Zahirovi vojnici pretvaraju se da se povlače.. ta se taktika još jednom pokazala uspješnom. Nablus-Saqrova vojska ih sijedi. i Vespazijan 67. po Kr. jer su se Zahirovih dvije tisuće ljudi pretvarale da se povlače. Dvije odvojene i dodatne snage od Zahirovih pet stotina vojnika svaka pod zapovjedništvom Zahirovoga brata Sa'da i drugih vođa. 2. (kao što smo upravo naveli). Nablus-Saqrova vosjka maršira do al-Rawdaha. jer je Zahir upotri­ jebio istu taktiku koju su u Jizreelsoj dolini koristili Antioh III 218. Povijest se tako ponovila. pr. spremno su reagirale i uhvatile snage Nablus-Sakra u stupicu. zatim se naglo okreću i zatvaraju kruk oko Nablus-Saqrove vosjke Karta 24.1. Zahir al'-Umar i Nablus-Saqrov savez su za njima u veseloj potjeri. I doista. Zahir al'-Umar napreduje do al-Rawdaha i napada snage Nablus-Saqra 3. te vjerojatno i Mameluci 1260. onda se naglo okrenule kao jedan i zatvorile krug oko neprijateljskih vojnika. Kr..

poznata po svojem žitu. g. usprkos brojnim pokušajima pobune protiv njega. iznad svega. Tijekom Napoleonovih neuspjelih pokušaja da oslobodi Egipat i Siriju-Palestinu od Otomanskoga carstva oko 1798-1801. Međutim. Međutim. drugi znanstvenici smatraju da je taj pohod bio . Zahirovo mini carstvo ubrzo je palo nakon njegove smrti. zauzeti grad Aku. presresti i poraziti tursku vojsku koju je u Siriji okupio otomanski sultan za napad na Egipat i. smješten nešto južnije od doline. dok s borio protiv otomanskih snaga u uzaludnom pokušaju da zaštiti svoje posjede. Govori se da je upotrijebio topove protiv grada Lejjuna. Tijekom istoga razdoblja nekoliko je vojski promarširalo kroz Jizreelsku dolinu. dinjama i. Toliko je kosti ostalo na bojnom polju da ga nije bilo moguće obrađivati sljedećih dvadeset godina. razrušivši veći njegov dio. drugo. Zahirova moć i ugled nastavili su rasti nakon te bitke. uključujući i onu vlastitih sinova. Uopće ne začuđuje. Jizreelska dolina neće dugo biti bez sukoba jer je to područje postalo poprištem Napoleonovih snova o slavi manje od četvrt stoljeća poslije.. Lejjuna i drugih mjesta. osobito uzevši u obzir stalnu stratešku važnost Jizreelske doline uzduž trgo­ vačkih putova što su vodili iz Damaska. ne samo zadržati nadzor već proširiti svoje po­ sjede u Galileji i Jizreelskoj dolini tijekom sljedećih desetljeća sre­ dinom osamnaestoga stoljeća. Neke su se doista i zausta­ vile i utaborile se pokraj Megida. vjerojatno po naredbi otomanskoga sultana. da je Zahir al-'Umar proveo veći dio svoje vladavine u sukobu s drugim silama koje su željele preoteti njegove zemlje.izvan Ake 1775. Prvenstveni ciljevi bili su. pa je on uspio. prvo. on je izveo pohod na Siriju-Palestinu 1799. duha­ nu. sve su one bile ili na putu prema velikim bitkama izvan same doline ili su se povlačile nakon njih. Kada se drugi put Zahir al-'Umar borio u Jizreelskoj dolini bilo je to tijekom njegova pohoda 1771/73.31 Znanstvenici i vojni povjesničari tumačili su da je taj pohod bio neuspješan zbog toga što Napoleon nije uspio zauzeti grad Aku ni nakon dugotrajne opsade. kada je pokušavao osvojiti Nablus. iako nisu dostupni točni detalji te bitke. pamuku.moćna da je skoro osam tisuća neprijatelja poginulo u bitci. Međutim.. To je vrijeme Jizreelska dolina bila najplodnije područje u cijeloj Palestini. a možda i od vlastitih ljudi . On je bio umoren.

On je također želio osvojiti grad Aku. Tijekom jeseni i početka zime 1798. Napoleon je okupio trinaest tisuća ljudi i pripre­ mao je susresti s turskom Damaščanskom vojskom prije nego što ona prijeđe pustinju od Palestine i napadne sam Egipat. i slijedeći rasuđivanje Ikšidida i Mameluka prije njega. prev. na palestinskoj obali. kojim je vladao Ahmedpaša (rođeni Hercegovac . isključivo zbog takozvane Bitke kod brda Tabora koja se vodila 16. 1798. Pod pretpostavkom daje najbolja obrana dobar napad. koja se vodila u Jizreelskoj dolini blizu današnjega grada Afule. te razna svjedočan­ stva s lica mjesta.druga je bila "vojska s Rodosa" . Napolen je poveo malu snagu od trinaest tisuća prema Suezu u 12. g. iste godine. te inženjerska divizija pod zapovjedništvom generala Caffarellija. pod zapovjedništvom generala Klebera.koje je oto­ manski sultan planirao poslati protiv Napoleona u pokušaju da oslo­ bodi Egipat od Francuza. Bona i Lannesa.mj. do Napeolona su došle vi­ jesti da se otomanski sultan priprema ponovo osvojiti Egipat. . ili '"Mesar".prim. izvještaj Napoleonovoga šefa stožera. koji je Napoleon zauzeo nešto prije.). Arti­ ljerijska divizija pod zapovjedništvom generala Dommartina. još bolje poznat kao El Jezzar (Džezar). bio je da je Napoleon raspršio tursku "Damašćansku vojsku". Regniera. ali s Napoleonom čovjek uvijek mora očekivati iznenađenje. generala Berthiera poslan ministru rata u Parizu. uključujući i pisani izvještaj generala Klebera. Je li se to baš tako dogodilo? Izgleda malo vje­ rojatnim. Napoleonu nakon bitke. uključujući Napoleonovu korespondenciju s Izvršnim Direktorijem u Francuskoj i njegove kasnije memoare. Detalji o cijelom pohodu i o bitci koja se vo­ dila kod brda Tabor dostupni su iz brojnih izvora. i vršio posljednje pripreme za pohod na Palestinu. Izvještaji govore da je Napoleon dobio "bitku kod brda Tabora" jednostavno tako što je ispalio dva topa preko pozadine turske vojske. Tu je bila i divizija od osam stotina konjanika pod zapovjedništvom generala Murata. Njegovi su se ljudi raspodijelili u četiri pješadijske di­ vizije koje su brojale skoro deset tisuća vojnika. Ta se vojska okupila u Siriji i bila je jedna od dvije snage . travnja 1799. nakon čega su otomanske snage pobjegle glavom bez obzira. Ostavivši nekih šesnaest tisuća ljudi iza sebe da brane Egipat u njegovoj odsutnosti. Ishod te bitke.uspješan.

Karta 25. Napoleon kod brda Tabora, 15-16. 04. 1799. 1. Otomanski odredi okupljaju se kod el-Fuleha (Afule), kod Lejjuna i u podnožju brda Tabora. 2. Kleber maršira iz Nazareta u noći od 15. na 16. 04. 3. Francuske snage, opkoljene od otomanske vojske, bore se u neravno­ pravnoj borbi 16. 04. 4. Napoleon maršira, preko Sepphorisa (Sepforis), u pomoć Kleberu. 5. Trideset druga brigada generala Rambauda ide ravno u borbu; Osam­ naesta brigada generala Bona i Viala nastavlja marširati prema brdu Gilboa; divizija izviđača-pješaka nastavlja marširati prema Jeninu; a konjica se okreće i napada mamelučki tabor kod Lejjuna. 6. Otomanske snage raštrkavaju se i bježe; mnogi se utapaju dok pokuša­ vaju prijeći rijeku Jordan. Napoleon je do 18. 03. 1799., nakon niza bitaka kod el-Arisha, Jaffe i drugih mjesta, d o š o do Ake i postavio opsadu toga grada. Istovremeno je poslao razne odrede da zauzmu luku Safed, osvoje

Nazaret i Tir. Svi su ti ciljevi uspješno izvršeni. Početkom travnja, proširile su se vijesti da je Damaščanska vojska u pokretu i da ide prema Galileji i Jizreelskoj dolini. Došlo je do nekoliko manjih bita­ ka i okršaja između francuskih snaga i raznih odreda turske vojske i njihovih saveznika tijekom tjedna od 8. do 15. 04.. General se Kleber našao 15.04. u Nazaretu s nekih dvije ti­ suće ljudi pod svojim zapovjedništvom. On je čuo da su se turske snage utaborile na brdu Taboru i u obližnjem gradu el-Fulehu (da­ našnjoj Afuli) u Jizreelskoj dolini. Kleber je odlučio poduzeti noćni marš do toga brda i izvesti iznenadni napad ujutro 16. 04. Uputili su se u 10 sati te večeri, očekujući da će stići do cilja za otprilike če­ tiri sata, oko 2 ujutro. Međutim, nažalost, za razliku o Gideona u sličnoj situaciji dvije tisuće i devetsto godina prije, Kleber nije prije osobno izvidio cestu te nije znao daljinu, teškoće terena noću i vre­ mena koje će mu trebati da prevali taj put. On i njegovih dvije tisuće pješaka marširali su istočno od Nazareta; okrenuli se na jug kada su prešli brdo Tabor, kako bi obišli oko planine; a tek onda krenuli opet na zapad uz Jizreelsku dolinu u sje­ ni brda Tabora. Stigli su na određeno mjesto četiri sata kasnije nego što su očekivali, oko 6 sati ujutro 16. 04. Trebalo im je punih osam sati da promarširaju 25 kilometara. Trenutno su se našli okruženi s dvadeset i pet tisuća konjanika i deset tisuća pješaka, koji su svi pripadali paši od Damaska. Kleber je uspješno locirao Damaščansku vojsku ali je izgubio kritični element iznenađenja. Prema Kleberovom vlastitom izvještaju Napoleonu, napisanom nakon bitke, on je odmah zauzeo obližnju "utvrdu" (vjerojatno ru­ ševine križarskoga zamka poznatoga kao La Feve, blizu el-Fuleha /Afule/ koji nije bio dostupan konjici). On ga je do 7 sati ujutro na­ pučio sa stotinu ljudi namjeravajući ga koristiti kao uporište i mje­ sto za uzmak u slučaju potrebe. Kleber je ubrzo rasporedio ostatak svojih ljudi u dva četverokuta, što je bila omiljena Napoleonova tak­ tika i uspješno odbijao val za valom otomanskih konjanika u napadu. Jedan izvjestitelj izvješćuje kako je bitka tako brzo počela da fran­ cuske postrojbe nisu imale vremena pojesti svoj doručak niti napiti se iz obližnjega jezera koje ih je mamilo tijekom cijeloga dana. Broj­ čano nadjačani s omjerom sedamnaest prema jedan, Kleber i njegovi ljudi bili su prisiljeni voditi potpuno obrambenu bitku, što su i činili

cijelo jutro. U podne, Kleber je zapovjedio svojim ljudima da se spoje u jedan četverokut i počnu štedjeti streljivo. Oni su nastavili boriti se do ranoga poslijepodneva, a stanje je za njih postajalo beznadno. Iznenada, oko jedan sat poslije podne, ili možda nešto malo poslije, čuli su pucnjeve iz dva francuska topa južno od bojnoga polja. To su bila ona dva legendarna topa, prvi "pucnjevi koji su se čuli u svi­ jetu", ili barem u plodnoj ravnici Jizreelske doline. Izgleda da je Napoleon posumnjao kako bi se Kleber mogao naći u teškoj situaciji. Stoga je i on počeo marširati prema brdu Taboru 15. 04., prepuštajući generalu Lannesu i njegovoj diviziji da nastavi s opsadom Ake. Napoleon je poveo sa sobom pješačku divi­ ziju generala Bona, kao i cijelu konjičku diviziju generala Murata, te osam topova iz artiljerijske divizije generala Dommartina. Nakon što su prenoćili pored Sepphorisa, počeli su ponovo marširati u zoru 16. 04.. Između 9 i 10 sati ujutro, gledajući dvogledima s uzvisi­ na oko Nazareta, mogli su u daljini vidjeti Kleberove ljude, barem pet a možda čak i 15 kilometara daleko. Vidjeli su nejasno kako su raspoređeni u dva četverokuta okruženi vrtložnim oblacima dima, braneći se hrabro od napada konjice Damaščanske vojske. Maršira­ jući izravno prema jugu, zapadno od Nazareta i dolje u Jizreelsku dolinu, a ne istočno i iza brda Tabora kao što su učinili Kleberovi ljudi, Napoleon i njegove snage brzo su prešle preostalu udaljenost. Na­ kon što se približio pozadini turske vojske, Napoleon je ispalio dva pucnja iz svojih topova. Prema Kleberu i samom Napoleonu turska se vojska tada raspala i razbježala "u svim smjerovima, prema planinama i u doline." Kleber i Napoleon su izvijestili: "Francuzi koji su to gledali iz daljine uživali su u prizoru i smijali se." Međutim, kao što je uobičajeno u takvim pričama koje se prepričavaju u barovima i konobama one su suviše dobre da bi bile istinite. A ova priča nije izuzetak jer izgleda da posto­ ji istovremeno skraćena i pretjerana inačica onoga što se stvarno do­ godilo. Ne iznenađuje činjenica da je trebalo više od dva topovska pucnja da se prestraši trideset pet tisuća otomanskih vojnika. Drugi izvori, uključujući i nekoliko sudionika u bitci, daju detaljniji prikaz zadnjih sati borbe, koje prepričavam u odlomcima što slijede. Iako su Napoleonove postrojbe, marširajući brzo prema bojnome polju, mogle vidjeti borbu s vrhova planina već u 9 ili 10 sati ujutro

Kada su Napoleonovi ljudi započeli svoj konačan napad na nepri­ jatelja. "To je Bonaparte! To je Bonaparte!" Napoleon i njegovi ljudi tada su brzo napredovali ususret otomanskoj Damaščanskoj vojsci. Drugi izvori kažu da je Napoleon. Visoke stabljike pšenice koja je rasla u dolini štitile su francuske snage od pogleda otomanskih vojnika do zadnje minute. koji je bio smješ­ ten blizu Lejjuna. iskoristivši tako psihološku kao i fizičku taktiku protiv otomanske vojske. usprkos želji svojih ljudi. artiljerijski pukovnik po imenu Jean-Pierre Doguereau. Štoviše. počeli su se boriti obnovljenom snagom. na­ kon što su čuli pucnjeve. Nakon što su prije marširali prema zapadu od neprijateljskih postrojbi. s razdaljinom između svake jedinice od osam stotina metara. razdalji­ na do bojnoga polja još je uvijek bila velika. ustvari.16. Napoleon zapovjedio odmor od nekoliko sati. kako bi bile odmorne kada stupe u boj. dok je Osamnaesta brigada generala Bona i Viala nastavila marširati prema brdu Gilboe. Tako je. podijelio svoje ljude u četiri je­ dinice. Napoleon je ispa­ lio te pucnjeve kako bi zbunio neprijatelja te da najavi opkoljenim Kleberovim ljudima skori dolazak s pojačanjima. dok se konjica okrenula udesno i napala bazni tabor mamelučkoga dijela otomanske vojske. postrojbe su marširale od rane zore i preko planinskoga područja koje im je upra­ vo omogućilo pogled na bojno polje. Kleberovi ljudi. uzvikujući. Tako je Napoleon ne samo ubacio neke svoje snage izravno u borbu nego je neke poslao da napadnu neprijateljski tabor a opet druge da odsijeku moguće crte povlačenja. kako bi s Kleberovim ljudima obli­ kovali tri strane trokuta. travnja (samo nekoliko sati nakon što je bitka počela). Izviđači-pješaci usmjerili su se prema Jeninu. Trideset četvrta brigada generala Rambauda otišla je ravno u borbu koja je bila u tijeku. izvješćuje da je Na­ poleon razdvojio pješadijsku diviziju generala Bona na dva dijela i poslao ih u raznim smjerovima. Kada se marš nastavio i Napoleon odlučio ispaliti pucnjeve iz dva topa. Nakon početnoga otpora. Jedan svjedok s licu mjesta. Francuzi su tada mogli napasti pozadinu otomanskih snaga i tako uhvatiti u stupicu neprijatelja iz­ među Kleberovih i Napoleonovih ljudi. koji se poslije uzdigao do čina generala u Francuskoj vojsci. pa je Napoleon stoga odlučio da im treba odmor. turske su snage popustile i njihovi voj­ nici su u panici počeli bježati prema rijeci Jordan i obližnjim planina- . s neprijateljem uhvaćenim u sredini. bilo je već barem jedan sat poslije podne.

a u većini slučaja namjerno iskrivljeni. Na drugoj strani. dok su Napoleonove dodatne postrojbe također bile uključene u zadnju fazu bitke. dok smo mi izgubili samo dvije sto­ tine. osvojivši selo el-Fulah (današnju Afulu) i poubijali veći dio Damaščanske vojske. Ta dugačka priča tu se ne zaustavlja jer. Francuske su ih snage slijedile. Kolona /Napoleonova imala ih je 3 ili 4." Jedan francuski sudionik po imenu Bernoyer. Ostatak se razbježao na sve četiri strane svijeta. trebali bismo se prisjetiti pruskoga vojnoga stra­ tega iz devetnaestoga stoljeća. potkrepljuju tu veću brojku navodeći da je "Kleber imao 250 do 300 ubijenih ili ranjenih ljudi. kada je nakon bitke izvršena prozivka. prema izvještaju generala Klebera. gdje su se sami utopili i koje je bilo ispunjeno njihovim trupli­ ma. samo su dvojica njegovih ljudi bila ubijena a šezdeset ih je bilo ra­ njeno. francuska strategija korištenja disciplinirane ." Napoleonovi vlastiti memoari. bez obzira koliko ih je stvarno bilo ubijenih ili ranjenih. Bitka je okončana oko 4 sata poslije podne. Ti brojevi izgledaju nevjerojatni. Nismo više mislili na vodu već samo na ubijanje i na to kako ćemo jezero učiniti crvenim krvlju barbara." To izgleda mnogo razumniji ukupni broj francuskih gubitaka. iako je još uvijek malo prenizak. Heleni mnogo godina poslije.ma. osobito uzimajući u obzir činjenicu da se dvije tisuće Kleberovih ljudi borilo protiv trideset i pet tisuća neprijateljskih konjanika i pješaka dobar dio dana. Jedan sudionik u bitci izjavio je. barem pet tisuća vojnika Damaščanske vojske je izgubilo živote. koje je napisao dok je bio zatočen na Sv. punih 10 sati nakon što je počela. rijetko istiniti. Carla von Clausewitza koji je primi­ jetio da "da izvještaji o broju žrtava na jednoj i drugoj strani nikada nisu točni. Doista. Međutim. koji su se samo trenutak prije nadali kako će nam odsjeći glave i utopiti naša tijela u isto ono jeze­ ro. uzimajući u obzir da su se borili punih deset sati i da su bili brojčano nadjačani s omjerom sedamnaest prema jedan tijekom većega dijela bitke. uključujući dvije tisuće onih koji su se utopili dok su bježali i pokušali prijeći rijeku Jordan nakon same bitke. On ne spominje koliko je poginulo vojnika što ih je doveo Napoleon. napisao je pismo kući izvješćujući konkretno da je "bitka kod brda Tabora stajala neprijatelja šest tisuća života.

lb. te bliže brdu Gilboi nego brdu Taboru. prema zapisima. dok Kleber i njegovi ljudi čuvaju stražu na rijeci Jordan. poslije 17. Napoleon se pobjednički vraća u Aku 18. Toga su dana. 04.la. 1799. paleći Sunem na putu. Napoleonov tabor mogao je biti smješten nešto bliže drevnom mjestu Jizreelu i 'Ayn Jalutu ("Golijatovom izvoru"). 17-18. Napoleonovi ljudi marširaju natrag u Nazaret. 3. 2. 04. 04. 04. Napoleon kod brda Tabora. Karta 26. Napoleon i njegove postrojbe prespavali na brdu Taboru. Kleber je bio s Napoleonom u šatoru do . pješadije poredane u četverokute nasuprot dezorganiziranim ma­ sovnim konjičkim napadima neprijatelja očito se pokazala nadmoć­ nijom taktikom toga dana u Jizreelskoj dolini. iako i ta priča može biti kasnija krivo­ tvorina. Francuske snage pale Nuris na brdu Gilboi i Jenin ujutro 17. jer je ta planina bila vjerojatno daleko od mjesta stvarne bitke.

pro­ glasio je da je njegov pohod na Siriju-Palestinu i Jizreelsku dolinu bio velik uspjeh i upriličio je trijumfalni marš kroz Kairo 14. njezinu ratnu opre­ mu. Napoleon je s velikim uspjehom porazio i raspršio tursku Damaščansku vojsku u "Bitci kod brda Ta­ bora". god. prije nego što su napustili Aku poslije istoga dana: Vojnici! Vi ste prešli pustinju koja dijeli Afriku od Azije većom brzinom nego arapska vojska. 1799. prije nego što su se vratile u tabor i onda krenule u opušteni marš prema sjeveru i zapadu do Nazareta. njezinu popudbinu. kada je otišao kako bi se ponovno pridružio svojoj diviziji i poveo ljude da čuvaju stražu na rijeci Jordan protiv mogućega upada otomanskih snaga i njihovih saveznika. 1799. 04. iako nije postigao sve ono što je pred sebe postavio. koja je pokušala preoteti Egipat od francuskih snaga. što je bio vjerojatno jedan od prven­ stvenih ciljeva palestinskog pohoda. Vojska koja je marširala da osvoji Egi­ pat razbijena je. sve do Prvoga svjet- . drugom savezničkom polovicom otomanskoga sultana. Tijekom marša natrag u Nazaret oni su. vi ste osvojili sve utvrđene gradove i obranili pustinjske bunare. izgleda. Nakon što je postigao barem taj cilj.rano ujutro 17. Napoleonove su postrojbe osvojile i spalile selo Nuris na brdu Gilboi i grad Jenin dalje prema jugu. u jednom samostanu u Nazaretu. taj poznati propagandist. On je zatim povukao svoje ljude i krenuo natrag u Egipat da bi se suočio s Rodoskom vojskom. 20. vi ste raspršili na polju brda Tabora to mnoštvo ljudi koje je došlo iz svih dijelova Azije u nadi da će opljačkati Egipat. njegov glavni cilj da razbije tursku vojsku prije nego što ona prijeđe pustinju i napadne sam Egipat u potpunosti je postignut. Iako nije uspio osvojiti Aku. Napoleon. zahvaljujući djelomice provali kuge koja je harala njegovim postrojbama. 06. izvan Jizreelske doline. Doista. Vi ste zarobili njezina generala.. 04. Nakon što su ustale. Napoleon i njegovi ljudi tada su proveli noć 17. Napoleonova bitka kod brda Tabora bit će posljednja borba u Jizreelskoj dolini za više od jednoga stoljeća. On je izjavio u vatrenom govoru svojoj vojsci.. vrativši se u Aku sljedećega dana. spalili i selo Šunem u Jizreelskoj dolini. Napoleon je ubrzo bio prisiljen napustiti bezuspješnu opsadu Ake. 05. njezine boce od kozje kože.

1918. znao je sve o Napoleonu i bitci kod brda Tabora. 09. potomak Olivera Cromwella. prelazim na vrijeme točno trideset godina poslije Allenbyjeve pobjede .kako bih došao do sljedećega suko­ ba koji se zbio na krvlju natopljenom tlu Jizreelske doline. . general Edmund H. Naime. Napoleonove pobjede bile te­ meljno štivo u udžbenicima Kraljevskog vojnoga koledža u Sandhurstu i Staff Collegeu gdje je Allenby studirao. Allenby. jer su 1918. poglavlju raspravljao kako je on isko­ ristio svoje znanje o vojnoj povijesti Jizreelske doline u vođenju britanske vojske i njezinih saveznika prema pobjedi nad Otomani­ ma kod Megida 20. bio je nezasitni čitatelj drevne povijesti i starih vojnih taktika. Čovjek koji ga je naslijedio kao pobjednik u sljedećemu sukobu. Allenby.skoga rata.H.u razdoblje kada su Britanci odstupili od svojih prava na Palestinu i kada se mlada dr­ žava Izrael borila za goli život . Već sam u 1.

većina branitelja uspjela je potražiti zaklon u dubokim rovo­ vima koji su isprekrižali kibuc. čak i one koje su izgrađene od betona. kopanje rovova itd.. do 12. od 4. Također primamo izviješća da su našu zemlju napale sa sjevera. Ispred nas je teško i opasno vrijeme . 1948. POGLAVLJE Borba za opstanak Ispred nas je duga trnovita staza. Bitka kod Mishmar Haemeka trajala je devet dana. kibuc smješten nekoliko kilometara sjeveroza­ padno od Megida u Jizreelskoj dolini. 04. Trajao je dva sata i ostavio većinu zgrada u ruševinama. Osobito se moramo usredotočiti na izgradnju vojne udarne sile koja je sposobna odbiti i uništiti neprijateljske snage gdje god se nalaze.. koja je pokušala zaštiti svoju bebu. Na dan kada je Država Izrael uspostavljena. 1948. eba je odmah poginula na razrušenom drugom katu dječje kuće kada je artiljerijska granata probila betonsku zgradu kibuca. Prošlo je točno trideset godina otkad se Allenby borio B .. Nasreću.. egipatski zrakoplovi bombardirali su Tel Aviv . kao što je izgradnja skloništa.. pri čemu su židovski doseljenici pretrpjeli teške gu­ bitke i borili se za goli život cijelo vrijeme protiv nadmoćnijega ne­ prijatelja. Dužnost svakoga od nas i svakoga mjesnoga tijela je da poduzmemo prikladne obrambene mjere. 04. 1948.9. 05. — Premijer David Ben-Gurion Radio govor narodu Izraela 15. istoka i juga redovne vojske susjednih arapskih država. One su bile prve žrtve napada na Mishmar Haemek. Napad je počeo udarom od tisuću granata baražne vatre na židovsko naselje bez upozorenja u vrijeme čaja poslije podne 4. Majka. umrla je nekoliko sati poslije na provizornom operacijskom stolu postavlje­ nom u kupaonici razrušene zgrade.

predvođe­ ni zapovjednikom. na kraju. mi­ nobacač od 76 milimetra. koje mu je dala sirijska vojska i koje je prve upotrijebio u ratu. uključujući bojnu Dadisia.mj. Kaukji je bio zadužen za više od tisuću ljudi. otvaranju ceste Tel AvivJeruzalem. 1948. 4. Za obje strane. Ujutro sljedećega dana. dva odvojena niza bitaka. strane su se promijenile jer su Izraelci bili agresori u napadu na arapska sela i obrambene položaje.. on je rasporedio svoje ljude oko kibuca u labavom krugu koji se može u bilo koje doba zategnuti. Tijekom Rata za nezavisnost 1948. napadajući židovsko naselje... Megido. do 12. dva minobacača od 50 mm. Yehudom Yevzorijem. 04. dalje prema jugu i izvan Jizreelske doline. mogućnost ometanja židovskih komunikacija uzduž ceste Haifa-Tel Aviv. One su marširale zapadno od Nazareta 3. oni su svoju obranu pripremali skoro 2 mjeseca prije. Kaukji je također imao oko dva­ naest minobacača od 76 mm. do 4. 04. kibuc Mishmar Haemek. koji su se sastojali od približno 300 muškaraca. sedam artiljerijskih oruđa. Sada je napad izvršila Arapska oslobodilačka vojska (ALA) pod vodstvom Fauzija el-Kaukjija. bivšega sirijskog časnika u otomanskoj vojsci. g. Kibuc su branili naoružani doseljenici Mishmar Haemeka.. ogranka izraelskih obrambenih snaga. podigli su bodljikavu žicu i iskopali dubo- . uključujući Zarin. Dobili su pojačanje maloga odreda Haganaha. bojnu Hittin i jedinice Prve Yarmuk bojne.protiv Otomana kod obližnjeg Megida 1918. 05. topove od 75 i 105 milimetara. On je odlučio zauzeti Mishmar Haemek dok su se glavne snage mlade židovske vojske usredotočile na Operaciju Nachshon. žena i djece. kao dio napora Izraelaca da uspostave novu državu Izrael i Arapa da oslobode Palestinu od neželjenih uljeza. u razmaku od 6 tjedana. dvije lake stroj­ nice i oko 50 pušaka. 06. Lejjun i.. bila je to bitka na život i smrt. Branitelji su na početku bitke imali na raspolaganju samo jednu strojnicu. vodila su se u Jizreelskoj dolini između arapskih i izraelskih snaga. U drugom nizu bitaka koje su se dogodile od 28. g. Postavio ih je na brdima iznad Mishmar Haemeka. Arapi su bili agresori. 04. do 15. grad Jenin. koja se službeno vodila od 6. Međutim. te priliku Kaukjiju da vrati svoj ugled koji mu je bio poljuljan porazom kod Tirat Zvija južno od Beisana još u 4. Pobjeda kod Mishmar Haemeka priskrbila bi žilu kucavicu u snabdijevanju arap­ skih snaga. U prvom nizu bitaka od 4. 04.

sa 600 novaka. Neka područja prelazila su u arapske ruke tijekom dana da bi ih židovske snage ponovo zauzele po noći. koja je bila smještena oko tri kilometra dalje od bojišnice. očekivan napad arapskih snaga nije se ostvario. koji je zahtijevao da se evakuiraju ranjene žene i djeca. 1948. Peela. koje su se u to vrijeme sastojale od dva zra­ koplova tipa Piper Cubs i tri pilota. naziva "Galilejske eskadrile" Zračnih snaga. Te noći. a kibuc je bio pod teškom paljbom granata veći dio dana. Sljedeći dan. 04. 04. u ranim satima 5. ipak se nastavila sporadična borba. Ujutro 7. Umje­ sto toga.. Ujutro 4. bojnik Laner i Prva bojna napali su Kaukjijeve arapske snage. Kaukji i arapske snage znale su za dolazak pojačanja i mogli su pucati na njih u bilo koje vrijeme dok su se približavali kibucu. Međutim. tako da su obje strane nasto­ jale zauzeti arapska sela i položaje na brdima oko Mishmar Haeme­ ka. Stoga je to bio vrlo poznati teren za mnoge vojnike Prve bojne. Razlog je bio neočekivano primirje koje je dogovoreno posredstvom britanskih časnika iz Treće husarske pukovnije. Oni su učili sabotažu i izviđanje. jer je upravo u Mishmar Haemeku novoformi­ rani Palmach (tj. između ostalih vještina i uvježbavali su se u šumama oko Mishmar Haemeka. 6. 04. ujutro 5. 04. jedna satnija iz Golanske brigade pri­ stigla je kao pojačanje opkoljenim braniteljima u Mishmar Haemeku. Napad pješadije koji je neposredno slijedio artiljerijsku baražnu vatru u vrijeme čaja 4. "Odredi za napad" koje je uspostavio Haganah) vršio intenzivne vježbe još 1942.ke povezane rovove preko terena u kibucu. koji su izviđali 5.. Tih dana borbi pojavile su se po prvi put mlade Izraelske zračne snage. Piloti. Također su pripremili zalihe hrane za mjesec dana. Te noći. 04.. 04. Kaukji je odlučio propustiti Izraelce da se ušuljaju bez prepreka kako bi mogao ubiti više židovskih branitelja. jedva je odbila vatra iz kratkoga oružja i granata na vanjskoj ogradi kibuca kada se spustila noć. dogovoreno je drugo primirje. Bitka je trajala pet dana. Možda je to bio prst sudbine ili namjerna odluka da Prva bojna Palmach dođe u pomoć. travnja. ovaj put na zahtjev potpukovnika britanske vojske. dodat­ no židovsko pojačanje u vidu Prve bojne Palmacha koju je predvo­ dio bojnik Dan Laner. spremalo se u obližnjem selu Ein Hashofet za iznenadni napad na arapske snage koje su opkolile Mishmar Haemek. .

04. Napad na Mishmar Haemek počinje 4. 04.Karta 27.) 1. 1948.04. Izraelska pojačanja stižu tijekom noći od 4. 2. 11. Arapske snage kreću zapadno od Nazareta prema Mishmar Haemeku. 04. Jeruzalem i Jaffu. Kada je. 04. Bacali su ih na Kaukjijeve ljude a osobito na bitnice u brdima iz kojih se mogao gađati kibuc. on je poslao brzojav Druzijskoj bojni. 3. Rat za neovisnost: Mishmar Haemek (4. 5. i 8. arapske snage povlače se u Jenin. na 5. Nakon 5 dana borbi. Druzi su okupili plaćeničke snage koje . 04. su bacali zalihe streljiva zapmotanog u stare krpe. Njihove "bombe" sastojale su se od cijevi za navodnjavanje s vrhom koji se odvijao najednom kraju i fitiljem koji se palio šibicom na drugom. sa stožerom u selu Shfar-Amu. 4. 7. Izraelski naseljenici utvrđuju kibuc Mishmar pripremajući se za arap­ ski napad.mj. te izravno napali arapske snage 9.. Kaukjiju postalo očito da Prva bojna Palmacha postupno pobjeđuje.

Međutim. 04. ne samo da nije kod Mishmar Haemeka zadobio prijašnji ugled i slavu. Uspješna obrana Mishmar Haemeka bio je vrlo važan i ohrabru­ jući događaj za Izraelce. u Jenin i dalje. suočeni sa žestokim otporom. Ba­ rem su jedne arapske novine. U nevolji sam. Kaukji je doživio još jedan ponižavajući poraz nakon njegovoga prijašnjega sloma kod Tirat Zvija u veljači. "10." On je onda odustao od napada na Mishmar Haemek i povukao se u Jenin. Druzi su se povu­ kli ne ostvarivši nikakvu prednost u toj operaciji.000 Židova odsjeklo je Mishmar Haemek i zatva­ raju ga sa svih strana. kao što je 'Ayn al-Mansi. Haganahove snage krenule su u žestoku potjeru i došli su skoro do ždrijela Wadi 'Are (klanca Musmusa) pokraj Megida. Mnogi stanovnici u selima što su okruživala Mishmar Haemek protjerani su na jug. Sljede­ ćega dana arapske su države službeno objavile rat Izraelu i postavljen je plan za naredne bitke koje će se voditi u Jizreelskoj dolini. 14. osobito što je došla u isto vrijeme kao i us­ pješno otvaranje ceste Tel Aviv-Jeruzalem pod pokroviteljstvom Operacije Nachshon. Druzi su odmah napali dva obližnja arapska sela koja su židovske snage prethodno zauzele. 12. "lopovom" i "izdajnikom". Kaukji je brzo poslao očajnički brzojav Arapskoj ligi. ali njegove su snage pale u zasjedu u šumama oko kibuca prije nego što su uspjele izvršiti napad. Poslije su odlučili da im je korisnije boriti se na strani Židova. objavljena je Deklaracija o osnivanju države Izrael. nakon toga drugog neuspjeha. najavljujući. mjesec dana poslije. u Beirutu. Kaukji je pisao: "Obraćam se vama Sinovima Marufa. već su ga kralj Transjordanije i predsjednik Sirije u svojim brzojavima nazivali "psom". Kaukji je. Približno. objavile. dok je nekoliko sela. . da je Kaukji izašao kao pobjednik. mogu se obratiti samo Bogu. 04. iako pogrešno. U isto su vrijeme iz­ raelski vojnici Haganaha osvojili dva arapska sela iza i istočno od Kaukjija i prijetile da opkole njegove snage i odsjeku mu crte ko­ munikacije. 05. još jednom pokušao izravno napasti Mish­ mar Haemek. razoreno dinamitom ili na drugi način u vremenu od 8. 1948. ali nisu bili u savezu ni s Arapima ni sa Židovima. poslavši svoju dragocjenu artiljeriju prema jugu u Jeruzalem a dio svojih postrojbi u Jaffu.su bile voljne boriti se na strani onoga koji ponudi najvišu cijenu." Kao odgovor. do 9. Doista. Ako mi ne po­ mognete.

05.. 05. krajnji cilj pokreta bio je napad na Jenin. Do jutra narednoga dana. (nakon što je napad na Megido . 05. najprije na drevno mjesto Megido a zatim na obližnje arap­ sko selo Lejjun. Druge jedinice iz Golanske brigade izvršile su u noći od 30. 1948. Utvrdili su policijsku postaju i radio vezom pozvali pojačanja. ta su sela i cijelo brdo Gilboa pali u Izraelske ruke. do završetka noći i izlaska sunca sljedećega jutra. nekih desetak kilometara sjeverno od Jenina. 30. Međutim. Opet. 1948. Arapske snage koje su branile Megido bile su potpuno iznenađene. usprkos nedostatku artiljerijske potpore i raspadu izraelskoga komunikacijskoga sustava.Drugi krug borbi započeo je oko šest tjedana nakon bitke kod Mishmar Haemeka i dva tjedna nakon službenoga početka Rata za nezavisnost. bilo je polazište za napad. To je selo postalo prva meta napada. od kojih se većina u početku vodila noću. Jedna satnija Golanske brigade izraelskih snaga dobila je naredbu da krene iz el-Fuleha (Afule) uvečer 28. jedno na vrhu a drugo u podnožju brda Gilboe (poznato na arapskom kao "brdo al-Mazar"). Iračani su izvršili protunapad sljedeći dan. 29. smješten dalje na jugozapad uzduž klanca koji vodi prema dolini Dothan. Lejjun i Megido. selo Zarin je os­ vojeno. Naselje Ein Hashofet. dogodile od 28. Te su se bitke... gdje se je Prva bojna Palmacha okupila prije nego što je ušla u bitku kod Mishmar Haemeka u travnju. ali je Zarin ostao u izraelskim rukama. 05. ali Megido je ostao u izraelskim rukama. smješte­ no je blizu brda Gilboe. do 31. prvenstveno. Selo Zarin. Poslije će iračka artiljerija granatirati selo. Međutim. Kada su Golanske pješadijske snage došle do Lejjuna u ranim jutarnjim satima 31. 05. 05. ista satnija iz Golanske bri­ gade krenula je te večeri s ciljem da zauzme još dva sela. U pitanju je bilo nekoliko gra­ dova i sela u Jizreelskoj dolini. pa je drevno mjesto osvojeno nakon manjih okršaja. uključujući Zarin. Odmorivši se tijekom dana 29. svib­ nja napad. Borbe pokraj Megida uzbunile su arapske branitelje Lejjuna pa su oni is­ koristili priliku da se pripreme za moguć napad Izraelaca. oklopnih kola. pokraj drevnoga mjesta Jizreela. osvajanje Lejjuna nije bilo tako jednostavno. al-Mazar i Nuris. a arapske neredovite postrojbe pokušati izvršiti protunapad.

Megido i Lejjun (5. . 06. Izraelske snage nastavljaju ići prema Lejjunu rano ujutro 31.-6.mj. izraelske su postrojbe. koji je poslije pristigao. i osvajaju taj grad nakon žestokih borbi 5. Uz pomoć vlastitih ok­ lopnih vozila i jednoga Renaultova tenka. 4. a završava pobjedom 4. 05. Izraelci nastavljaju napredovati. 05. i osva­ jaju ga sljedećeg jutra. 05.Karta 28. Međutim.. 06. Dodatne snage Golanske brigade idu prema Megidu uvečer 30. 2. brzo zauzele policijski stožer. 1948) 1. našle su se pod vatrom kako oklopnih kola iz­ vana tako i branitelja iznutra. i osvajaju ih do sljedećeg jutra. 3. krećući prema al-Mazaru i Nurisu uvečer 29. 05. Rat za nezavisnost: Zarin. Napad na Jenin koji provode bojne izraelskih brigada Carmeli i Golani počinje 1. us­ prkos svemu. Snage Golanske brigade kreću prema Zarinu uvečer 28. uspješno okončan). i osvajaju ga do sljedećeg jutra.mj.

na njihovom putu prema Jeninu. na 31. nađeni u rovu u Megidu (Eric H. 06. u ljeto 1948.Slika 16. koja je tada bila u sigurnim rukama brigade Golani. Gine) Izraelci su tada trebali izdržati žestoki irački protunapad u preos­ talom dijelu dana i uspjeli su poslije iste večeri minirati ceste. Uspjeh kratkog pohoda krajem svi­ bnja i početkom lipnja ujutro je put za sljedeću fazu izraelske ofen­ zive izvan Jizreelske doline. Jenin i okolna brda tada su osvojena nakon žestoke borbe koja je trajala do 4. ili izraelskim snagama koje su se pripremale po- . Napad na Jenin uslijedio je sljedećeg dana. Četiri potrošene čahure i neispaljena patrona. 06. godine još uvijek se mogu naći u mjestu Megidu. Neki materijalni ostaci iz bitaka 1948. Iskopavanja izvršena 1994. Ti ostaci i drugi. nađeni po okolnim mjestima pripadali su ili arapskim snagama koje su izraelske snage brigade Golani porazili u noći od 30. 1. i vodile su ga dvije sjeverne bojne iz brigade Carmeli uz pomoć jedne bojne iz brigade Golani. koluti žice (kako bodljikave tako i one za poljski telefon) i komadi drvenih oplata. Snage Carmeli prošle su kroz Jizreelsku dolinu. sprje­ čavajući tako daljnje arapske napade. izvan ulaza u taj drevni grad otkrila su rov dubok skoro jedan metar na obodnici nižega humka. 05. Na dnu rova nađeni su potrošeni meci.

Kibuc je imao klimatizirano svratište i bazen olimpijskih dimenzija. Primjeri takve nadmoćne strategije i taktike su: Kleberovo raspore- . Proći će manje od dvadeset go­ dina prije nego što Megido i Jizreelska dolina budu opet napadnuti. To je naselje poslije nazvano kibuc Megido. Do toga rata. i bili su potpuno drukčiji od prijašnja 32 vojna sukoba koja su se dogodila u tom području. Uspjeh na bojnom polju u Jizreelskoj dolini više je ovisio o nadmoć­ noj strategiji i taktici nego o nadmoćnom broju vojnika i tehnologiji. osim što su tenk i oklopno vozilo zamijenili kola i konja. Ti su se događaji zbili u Jizreelskoj dolini za vrijeme Šestodnev­ noga rata 1967. Sljedeće godine. za srpanjsku ofenzivu protiv Kaukjija i ALA-e pozna­ te pod nazivom Operacija Dekel. Cline) slije. a stanovnici su se bavili obradom zemlje i mljekarstvom. napredak u tehnologiji ratovanja nije mnogo utjecao na tehnike koje su se koristile u bitkama u Jizreelskoj dolini tijekom prošlih četiri tisućljeća. Yosef Kaplan približno pola kilometra sjeveroistočno od prijašnjega sela Lejjun. 1949. uspostavljeno je naselje kibuc. u počast tom drevnom mjestu. a njegovi stanovnici prisiljeni se boriti za goli život..Slika 17. u lipnju. u 1. a i danas se tu nalazi.mj. Bodljikava žica nađena u rovu u Megidu (Eric H.

06. Izraelsko zrakoplovstvo odmah bombardira sirijska uzletišta za odmazdu. Šestodnevni rat 1. 3. Izraelsko zrakoplovstvo vrši nekoliko uzvratnih napada na Irak 6. bitka traje sve do predvečerja. 06. Irački zrakoplov napada zračni stožer Ramat David ujutro 6. 4. đivanje ljudi u četverokute nasuprot brojnoj ali nediscipliniranoj otomanskoj konjici. Jordanske artiljerijske granate ispaljene iz Yamuna pogađaju zračni sto­ žer Ramat David ujutro 5. 7. 06. 6. 06. Izraelske kopnene snage napadaju Jenin i Yamun sa sjevera i juga po­ slije podne 5. 06.Karta 29. i razara zračni stožer Habbaniyah pokraj naftovoda Kirkuk. neočekivano slanje trupa kroz klanac Musmus što su ga izvršili Tutmozis III i Allenby. 06. 2. Irački zrakoplovi napadaju zračni stožer Ramat David u 2 sata poslije podne 5. Sirijski MIG-ovi napadaju zračnu luku Ramat David prije podne 5. 5. kada je pješadija Debore i . pobjeda je osigura­ la da više ne bude artiljerijske vatre na zračni stožer Ramat David.

počele su postavljati ozbiljne probleme za izraelske zrakoplove. To je bio najveći Izraelski zračni stožer sjeverno od Tel Aviva i smatrao se vitalnim za nacionalnu obranu.Baraka nadvladala Siserinih devet stotina željeznih bornih kola u bitci u dolini. Druge su se jedinice približavale Jeninu s juga. uključujući oklopnu brigadu pod pu­ kovnikom Urijem Ramom. počela je u 9 sati ujutro sporadično pucati iz svoje bitnice dalekometnim američkim topovima od 155 milimetara. te kada su Antioh III. Ta nova tehnologija značila je da se po prvi put u povijesti Jizreelske doline. krenula je preko Jizreelske doline prema Jordancima. 1967. te artiljerija dugoga dometa. Uz sve . Nekoliko izraelskih jedinica. Zrakoplovi. i praktički jedini cilja napada u Jizreelskoj dolini jordanskih. Vespazijan i Zahir al-'Umar za­ skočili neprijatelja u dobro planiranim i dobro izvedenim iznenadnim zasjedama. napravila duboke rupe na uzletištima. Neprijateljstva su počela u ponedjeljak. sjeverozapadno od Jenina u dolini Dothan. (kao što smo prije spomenuli u ovom poglavlju). na zračni stožer Ramat David u Jizreelskoj doli­ ni. 5. Međutim. bez sudionika koji su se suočavali licem u lice u samoj dolini. prvi put korišteni u tome području kao novina u Ratu za nezavisnost 1948. 15 sati ujutro oštetila je instalacije u stožeru. Kao odgovor na to. Glavni. Te salve granata i kratere koje su pričinile. što je još važnije. Salva granata ispucana između 10 i 10. izumi zrakoplova i topova dugoga dometa dramatično su promijenili način na koji su se bitke vodile u Jizreelskoj dolini. pod zapovjed­ ništvom potpukovnika Khalidija branila je Jenin i obližnje područje. prijeteći da taj zračni stožer stave izvan uporabe upravo u trenutku kada je on bio potreban na sirijskoj bojišnici. 06. kako bi pružio zračnu potporu iz­ raelskim pješadijskim postrojbama smještenima u Gornjoj Galileji. ratovalo isključivo oru­ žjima dugoga dometa. bili su temelj vojne taktike koja se ko­ ristila u Jizreelskoj dolini 1967. Posada jordanske artiljerije smještene u Yamunu. Izrael je započeo kopnenim operacijama ši­ rokoga dometa protiv jordanskih položaja u Jeninu i dalje prema jugu. poz­ natih kao Long Tom. sirijskih i iračkih snaga tijekom Šestodnevnoga rata bila je zračna luka Ramat David blizu Megida. g. Jordanska Dvadeset i peta pješadijska brigada. i.

izraelsko zrakoplovstvo započelo je sa stalnim napadima na bit­ nicu koja je pucala na zračnu luku Ramat David. Ujutro 6. Nekih dva sata nakon sirijskoga napada. jugoistočno od Megida i Jizreelske doline počela je poslije 15h 5. Iračko zrakoplovstvo također je napalo zračni stožer Ramat David. u međuvremenu. približavajući se od jugozapada uz dolinu Dothan pod zapovjedništvom potpukovnika Moshea Bara Kochve. a možda i dva. vojnici koji su bili posada bitnice topova Long Tom povukli su se nakon samo nekoliko pucnjeva. Kao ironija sudbine. Tijekom napada barem je jedan MIG bio oboren. osiguravši tako da jordanska da­ lekometna artiljerija ne može dosegnuti zračni stožer Ramat David. s ciljem da ga­ đaju zračni stožer H-3 u Habbaniyahu. Izraelske snage zarobile su ne­ taknute topove od 155 milimetara. Već u 19. oko 2 sata poslije podne. Iako su se jordanske postrojbe pod pukovni­ kom Khalidijem žestoko borile na drugim mjestima u području Jenina. bombardiralo rafinerije nafte u Haifi i pogodilo druge položaje blizu Tiberiasa. zračni stožer pretrpio je dodatne zra­ čne udarce od dvije neprijateljske snage. Nekoliko sekunda nakon što je artiljerac u velikom bombarderu otvorio vatru na stožer. napadajući većinu sirij­ skih uzletišta i razorivši veći dio sirijskoga ratnoga zrakoplovstva. Osveta je odgođena za sljedeći dan. ušla je u selo Yamun. Jedan je Mirage pucao iz svojih topova a drugi je ispalio raketu i irački bombarder pao . Malo prije podneva. 30h .to. 3 sirijska MIG-a koja su napadala Ramat David pogrešno su bombardirala obližnje uzletište za zrakoplove-zaprašivače usjeva na kojemu se nalazila maketa borbenoga zrakoplova i tako su dragocjena uzletišta u zračnom stožeru Ramat David bila pošteđena. sirij­ sko zrakoplovstvo poslano je u napad na zračni stožer Ramat David. lipnja. Izraelci su odmah uzvratili. leteći bez oznaka ili kamuflaže. blizu Kirkuškoga naftovoda. 06. Nekoliko minuta prije nego što su trebali poletjeti jedan irački bom­ barder TU-16 Tupoljev. Bitka za Jenin i okolno područje. Međutim. jedna bojna izraelske oklopne pješadije. dva izraelska Miragea sručila su se na irački zrakoplov. približio se zračnom stožeru Ramat David leteći u napad. šest izraelskih zrakoplova pripremalo se da poleti s uzletišta Ramat David u osvetnički napad na Irak. kada je Izraelsko ratno zrako­ plovstvo bilo sigurno u svoju nadmoć sve do Iraka.

i 8. Taj put. poslavši dva Vautoursa i dva Miragesa da prelete pet stotina milja do Iraka i bombardiraju zračni stožer Habbaniyah. u današnjem gradu Afuli kao dio ustan­ ka poznatoga kao Intifada. uglavnom bombaške napade. Jizreelska dolina bila je prilično mirna od 1973. Ti se bombaški napadi ne mogu nazvati bitkama kao takovima ali mogli bi biti preteče borbi koje će se još dogoditi na tom području smještenom tako blizu Jenina i Zapadne obale. izraelski zrakoplovi u zračnom stožeru Ramat David oslobodili prijetnje od daljnjih jordanskih. s dozom zabrinutosti. Poslije. Izraelski zrakoplovi. električne centrale i industrijske pogo­ ne po cijeloj zemlji.za koju se pretpostavlja da će se odigrati. Još je jednom izraelska reakcija bila trenutačna.je u plamenu. u istome danu izvršena su još dva napada na irački zračni stožer. sirij­ skih i iračkih napada do kraja toga kratkotrajnoga rata. skladišne prostore. dok Jizreelska doli­ na nije doživjela napade do kraja Jom Kipurškoga rata. 10. 06.. 1973. ako izuzmemo razne terorističke činove. . "Majku svih bita­ ka" . ispaljene su sirijske dalekometne rakete zemlja-zemlja tipa FROG na Jizreelsku dolinu i to 7. počeli sustavno bombardirati sirij­ ske luke. 1967. do 1998. ubivši dvanaest izraelskih vojnika i ranivši mnogo više. Tada su prestali sirijski artiljerijski napadi na zračni stožer Ramat David i Središnju Galileju. Iz­ raelci su odmah odgovorili. Borba za preživljavanje još je jednom završila kao pobjeda Izraelaca. Doista. Sirijci su pokuša­ vali pogoditi Ramat David.konačnu Armagedonsku bitku koju je predvidio Ivan u biblij­ skoj Knjizi Otkrivenja .24 Tako su se. dobar dio svjetskoga stanovništva danas iščekuje. g. 10. ali njihovo netočno gađanje ugrozilo je civilno stanovništvo po cijeloj Jizreelskoj dolini i Središnjoj Galileji. 9. do večeri 6. Izraelci su iznenadili deset iračkih zrakoplova u stože­ ru i sve ih uništili prije nego što su se mogli dići sa zemlje. Zračni stožer Ramat David postat će meta napada tek u ratu Jom Kipur 1973. koji su se do­ gađali od 1994. kod Megida i u Jizreelskoj dolini nekada u budućnosti. straha i strašnih predviđanja. Na nesreću srušio se na vojni logor smješten blizu Megida. su za odmazdu.

kada će se i gdje ona dogo­ diti? O tim se pitanjima dugo raspravljalo i o njima će se bez sum­ nje nastaviti žestoko raspravljati u predvidivoj budućnosti. na koje u biti nema odgovora. a bila je i predmetom brojnih prodika. . Armagedon.. prikazivana je na televiziji i u brojnim hollywooddskim filmovima. Sudnji dan. To su samo neke od najprisutnijih tema. Borimo se na častan način za dobro čovječanstva. o njoj se raspravljalo u mnogobrojnim popu­ larnim i znanstvenim člancima i knjigama. bez obzira na naše pojedinačne sud­ bine. A pokalipsa. POGLAVLJE Borba između dobra i zla . kraju svijeta i milenijskim nadama i strahovima. Bitka kod Armagedona koju je Biblija predvidjela prikazana je na bezbroj srednjovjekovnih slika. laici i turistički vodiči smatraju mjestom koje je u središtu udara Armagedona. Kraj vremena. dok taj događaj sam ne ishlapi.evokativan. 1912. Opći odnos javnosti prema konceptu Armagedona doživio je vrhunac dolaskom dvadeset i prvoga stoljeća. štogod to moglo biti. zanimljivih pitanja o prirodi dobra i zla. govor na Republikanskoj konvenciji u Chicagu 17. Ali hoće li se to dogoditi? Hoće li doći do bitke kod Armagedona? A ako hoće. snažan i zastrašujući koncept "Majke svih bitaka" zaokuplja maštu pripadnika judeokršćanske civilizacije otkad je Ivan napisao Knjigu Otkrivenja u Novom zavjetu u prvom stoljeću po Kr. — Theodore Roosevelt. čistom i poštenom borbom za najuzvišenije ciljeve. mi stojimo u Armagedonu.10. i borimo se za Gospodina. bez straha od budućnosti. s nepokolebljivim srcem i bistrim očima. i izvojevat ćemo je kao što smo već izvojevali tako mnogo pobjeda. pobjeda će biti naša. U samom središtu ra­ sprave nalazi se Megido. 06. kojega mnogi znanstvenici. punoga važnih. kataklizmička bitka između snaga Zla i snaga Dobra ..

apostol ili netko drugi po imenu Ivan. Tako bi pravi prije­ vod Otkrivenja 16:16 u stvari trebao glasiti. koje je pisanje vrlo blisko izvornom hebrejskom Har Meggidon. ali usprkos gomili učenih knjiga i članaka. bolje rečeno. gdje se kaže: Uto opazih gdje iz usta Zmaja. Usprkos vrtoglavom nizanju simbola. iz usta Zvijeri i iz usta lažnog Proroka izlaze tri nečista duha kao "žabe". brojeva. On se pojavljuje samo u Knjizi Otkrivenja. to jest kao (transliterirano kao "Harmagedon"). Ivan je svakako mogao biti čovjek kojega znamo kao Ivana Apostola. (Otkrivenje 16:13-16) Koji je odnos između Armagedona i mjesta Megida? Doslovce. unutarnje upute upućuju da je Knjiga Otkrivenja vjerojatno napisana u prvom stoljeću po Kr.. proročki duhovi koji proizvode znakove i koji odlaze kraljevima cijeloga svijeta da ih skupe za rat velikoga Dana Boga. Megido je Armagedon. uopće nije jasno jesu li detalji napisani u Knjizi Otkri­ venja trebali biti samo simbolički. Arrnagedon jest Megido.. Iskrivljavanje izraza Har Megiddon u Harmageddon i odatle u Armageddon lako se vidi. "Skupiše ih na mjestu koje se hebrejski zove 'brdo Megiddo'.. ustvari. To su. kako u Novom i Starom zavjetu tako i u apokrifnim knjigama. na jasan i izravan način. osobito u ranim inačicama No­ voga zavjeta gdje se grčki često piše s aspriranim " H " na početku riječi. To nam se kaže u uvodnom poglavlju knjige (Otkrivenje 1:111). Svemogućega. samoj bitci i kasnijim radnjama prikazuju se. psihodeličkih slika i snova u Knjizi Otkrivenja. tijekom vladavine rimskoga cara Domicijana. u značenju "brdo Megido". kao što je slučaj s većinom apokaliptičkih vizija opisanih u Starom i Novom zavjetu. uistinu. do­ gađaji koji vode prema Armagedonu. Skupiše ih na mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.Možda će nas iznenaditi da se Armagedon spominje samo jedan­ put u Bibiliji. Međutim. Sama riječ Armagedon dolazi od grčkoga koje opet najvjerojatnije potječe od hebrejskoga Har Megiddon. Tkogod je bio autor. ili. znanstvenici nisu uspjeli utvrditi je li autor bio. ustvari. ili su oni pro- . Grčka riječ povremeno ima i drugu pridodanu deltu pa dobivamo (transliterirano "Harmageddon")." Ivan je napisao Knjigu Otkrivenja dok je boravio na otoku Patmosu.

postoji i najmanja mogućnost da su ti detalji doslovni kao proročanstvo onoga što do­ lazi . pošast ska­ kavaca (9:3-11). 19). komet ili asteroid (8:10-11). osobito ako uzmemo u . Bilo je to vrijeme prije skoro dvije tisuće godina. 11:19.onda nam priliči da detaljno razmotrimo opis u Otkrivenju 6-21. Ako su oni sasvim simbolički. Oni uključuju velike zemljotrese (6:12-17. trećinu poginuloga čovječanstva. te isušenje velike rijeke Eufrat kako bi se pripremio put za kraljeve s istoka (16:12). nego dvadeset i prvom stoljeću. Stoga je Ivanov opis bitke izražen riječima koje su primjerenije prvom stoljeću po Kr. djelomične pomrčine. 8:5. da će se ta bitka doista dogoditi kao stvaran povijesni događaj. međutim. pretvaranje sve vode u rijekama i izvori­ ma u krv (16:4). za vrijeme i nakon Armagedonske bitke i ne možemo početi raspravljati o detaljima bitke. te odražava političku i tehnološku stvarnost te ranije ere. konjičke postrojbe od dvije stotine milijuna (9:16). 11. pošast gnojnih i bolnih rana (16:2).kao što je Ivan sam mogao misliti. još uvijek moramo imati na umu da je Ivan opisivao događaje u bitci tijekom prvoga stoljeća po Kr. s krvlju koja teče dvije stotine milja (9:15. Pred­ met je to velike rasprave. 11:19). kada se samo 13 bitaka zbilo u Jizreelskoj dolini a dvadeset i jedna još se tre­ bala dogoditi. Koje od tih događaja treba shvatiti doslovce a koje figurativno? Neki kažu da se nekoliko takvih događaja već dogodilo ili se događaju danas u svijetu. onda ne možemo shvatiti opis u Otkrivenju 6-21 kao točno predviđanje događaja prije. Detalji o događajima koji će neposredno prethoditi Armagedonskoj bitci prikazani su u Otkrivenju 6-16:15. Ako. potpunu tamu (16:10). radi same postavke. kako sunca tako i mjeseca (8 :12). S ob­ zirom da se o toj temi i dalje raspravlja s obzirom kako postoji barem mala mogućnost da je Ivanova vizija doista predviđanje onoga što će doći. ja krećem pomno kroz znanstveno i religijsko minsko polje kako bih raspravio taj moguć sukob na isti način kao što sam raspravljao o prethodne trideset i četiri bitke koje su se vodile u Jizreelskoj dolini. grom i munju (8:5.ročansko proricanje budućnosti. tuču i velike požare (8:7.13. smrt svih živih bića u moru (16:3). kada su Rimljani vladali civiliziranim svijetom. 16:8-9). 14:20). Ako pretpostavimo. i kao što većina televizijskih evanđelista i autori nedavnih bestselera o toj temi osjećaju .

. Ivan kaže da je vidio 3 nečista du­ ha. Prema Ivanu. potaknuli su ih tri nečista duha koji dolaze iz usta zmaja.Karta 30. Poraženi od vojski neba. Vojske neba predvođene "jahačem na konju" lete iz neba za Armagedonsku bitku (Otk. "Kraljevi cijeloga svijeta" i njihove vojske okupili su se za bitku kod Armagedona. 19:19-20:3) obzir pomrčine i poplavu zemljotresa te vulkanske aktivnosti koje su se dogodile tijekom ljeta i jeseni 1999. zvijer i lažni prorok bačeni su živi u vatreno jezero. "jahač na konju" ubija mačem "kraljeve cijeloga svijeta"". 2. Megido i Jizreelska dolina kod Armagedona 1. Na tom se mjestu Armagedon spomi­ nje po prvi i jedini put u Bibliji. 19:11-16). 16:13-16). koju su onda zatvorili i zapečatili za tisuću godina (Otk. zvijeri i lažnoga proroka (Otk. g. zvijeri i lažnog proroka. borci će se taka okupiti na katastrofalnu bitku. dok je zmaj (sotona) zavezan i bačen u jamu. kako izlaze iz usta zmaja. 3. u obliku žaba. kada se jednom ti događaji dogode.

. čist lan. Potom opazih anđela gdje silazi s neba držeći u ruci ključ od Bezdana i velike verige. da više ne zavodi naroda dok se ne navrši tisuću godina.nosi napisano ime: Kralj kraljeva i Gospodar gospodara . Ali Zvijer bi uhvaćena zajedno s lažnim prorokom koji je u službi Zvijeri činio znakove i njima zaveo one koji su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. kada su snage zla poražene. On će nad njima vladati željeznim žezlom. Zatim opazih Zvijer s kraljevima zemlje i njihove vojske skupljene da zametnu rat protiv onog koji jaše na konju i protiv nje­ gove vojske. Obučen je u ogrtač umočen u krv. staru zmiju . Tako zli duhovi pozivaju "kraljeve cijeloga svije­ ta" i njihove vojske u rat. One će se boriti za Antikrista a ne za novoga Mesiju. A na svom ogrtaču . i pojavi se bijeli konj. Oboje su živi bačeni u ognjeno jezero koje gori sumporom. .Ti duhovi odlaze "kraljevima cijeloga svijeta" kako bi ih okupili za bitku "na mjestu koje se na hebrejskom zove Harmagedon" (Otkri­ venje 16:13-16). obučene u bijel. sotona . koji nad njim zaključa i zapečati. Poslije toga ima biti odvezan kratko vrijeme. (Otkrivenje 19:11-20:3) Prema Knjizi Otkrivenja (20:4-6). što iznenađuje mnoge ljude koji pogrešno pretpostavljaju da će ljudi biti na strani dobra a ne zla u toj bitci. Kao što su istaknuli mnogi "dispenzijski" autori i teolozi (nazvani "dispenzijski" jer tumače povijest kao niz oprosta od Boga). ili se ona događa u današnje vrijeme. a njego­ vo ime glasi: Riječ Božja. nakon bitke.na boku . Vodi se žestoka rasprava hoće li ta era slijediti nakon povratka Krista. na glavi mu mnoge krune. On uhvati Zmaja. ljudske vojske borit će se na strani zla a ne na strani dobra. Jahač na njemu zove se Vjerni i Istiniti. Potvrda dolazi od oskudnih detalja o toj stvarnoj bitci u Otkrivenju 19-20.a to je đavao. On gazi tijesak vina uskipjelog gnjeva Boga Svemogućega. oni ljudi koji su prije umrli kao mučenici vratit će se u život i vladati s Kristom u razdoblju od tisuću godina. Iz njegovih usta izlazi oštar mač da njime pobije pogane. Pratile ga nebeske vojske na bijelim konji­ ma. on sudi i vojuje pravedno. sve se ptice nasitiše njihova mesa..i sveza ga za tisuću godina te ga baci u Bezdan. A ostali su ubijeni mačem što izlazi iz usta jahača na konju. Zatim opazih otvoreno nebo. kao što vjeruju takozvani predmilenijalisti. Oči su mu pla­ men ognjeni. On nosi napisano ime koje nitko ne zna osim njega.

uvlače u svoju raspravu o Armagedonu detalje iz proročanstava opisanih u knjigama Ezekiela. kao što je brdo Carmel ili možda brdo Gilboa ili brdo Tabor. ali će opet biti poraženi u konačnom sukobu između dobra i zla (Otkrivenje 20:7-10). Drugi umjesto toga predlažu da Armageddon treba prevesti kao "Brdo okupljanja" a ne "brdo Megido". Prijeporno je gdje će se točno ta konačna bitka dogoditi. Ponekad se čuje primjedba da ne postoji pravo brdo kod Megida. Zaharija i Joela. propovjednici i vjernici očito krivo tumače ili vrlo slobodno objašnjavaju tekst iz Knjige Otkrivenja. nasuprot općem vjerovanju. a ta se proročanstva mogu ali. Neki ukra­ šavaju jednostavan opis Armagedonske bitke detaljno prikazujući detalje prijašnjih događaja kao da su dio same bitke.mnogi drugi . Tada će se dogoditi Sudnji dan. marširati onda protiv Jeruza­ lema i vojske svetaca. Tako. koja se događa tijekom prve faze konačnoga sukoba. Drugi opet . bitka koja se treba voditi kod Armagedona ustvari ne bi bila posljednja koja je ikada vođena već pretposljednja. uključujući one Goga i Magoga. neki autori. Daniela. Drugi spajaju te dvije bitke. što se temelji na moguće povezanim uputama u Ezekielu 38-39 i Joelu 3:1-16. koja bi se vodila kod Jeruzalema nakon međurazdoblja od tisuću godina mira (Otkrivenje 20:7-10) bit će konačna bitka u sukobu između dobra i zla. u Jeruzalemu ili oko njega. koji se također spominju u Ezekielu 38-39 i o identitetu kojih se mnogo raspravlja. da će Armagedon početi u Megidu ali završiti u Je­ ruzalemu. kao što smatraju takozvani amilenijalisti. svi će mrtvi ustati i bit će im suđeno prema onome što su uradili (20:11-15). sotona će biti pušten iz zatvora i još će jednom obmanuti narode svijeta. u jednu jedin­ stvenu bitku i tvrde da će se Armagedon dogoditi u dolini Jehoshaphat pokraj Jeruzalema. Ti će narodi. te će započeti nova era (21:1-8). Kada to razdoblje istekne. .možda na nebu a ne na zemlji. te da ta riječ upućuje na brdo Sion u Jeruzalemu a ne na Megido. i ne moraju povezivati. Druga bitka. što je doista problem ako riječ Armageddon potječe iz hebrejskoga Har Megiddon i odnosi se na "brdo Megido". ali se smatra da je naj­ vjerojatnija lokacija Dolina Jehoshaphat. ili da su Jizrelska dolina i dolina Jehoshaphat jedna te ista. Međutim. odvojene razdobljem od tisuću godina. Neki znanstvenici smatraju da se to možda odnosi na planinu negdje u blizini Megida.

pr.. Ali zašto je Ivan izabrao Megido i Jizreelsku dolinu kao mjesto za kataklizmičku bitku? Zašto ne Jeruzalem. Jošija je bio ubijen u bitci kod Megida 609. ne marionetski) vladar što je potekao od Kuće Davidove. Humak drevnoga Megida uzdiže se oko dvadeset metara iznad obližnje ravnice i ono ima dojmljiv izgled iz mnogih kutova. kralja Judeje koji je bio posljednji pravi (tj. U početku se ono doimalo još višim jer je tlo doline oko Megida u to vrijeme bilo niže nego što je sada. Zlodjelo koje je učinjeno nad tim dobrim i pravednim kraljem. Ivan. Megido je doista brdo. a koja spominje Megido u kontekstu obnove Davidova Jeruzalema: "U onaj dan plač veliki će nastati u Jeruzalemu. od 1000. Ivan je najvjerojatnije poznavao i proročanstva iz Staroga zavje­ ta koja se mogu naći u Knjizi o Zahariji. početkom prvoga tisućljeća pr. Kr. trebalo je osvetiti. Ono je dosegnulo svoju današnju visinu još u Željeznom dobu.. a o njoj govori i Josip. nema nikakve sumnje da su ljudi vidjeli Megido kao "brdo" u vrijeme kada je Ivan pisao Knjigu Otkrivenja u prvom stoljeću po. kao rezultat poplava i sličnih pojava. upra­ vo kao što je Jošijina smrt kod Megida okončala eru Božjega kraljev­ stva u obliku Kuće Davidove koja je vladala najprije nad Ujedinjenim kraljevstvom a zatim nad južnim dijelom Davidova kraljevstva. g. poglavlju..Međutim. a koje je mjesto bolje za osvetu od lokacije na kojoj je ubijen? Štoviše. poput plača hadad-rimonskog u ravnici megi- . a u rimskom i helenističkom razdoblju bilo je još više. Kr. na okolnu Jizreelsku dolinu. autor Knjige Otkrivenja. Kr. a ubio ga je egipatski faraon Neko II.. iako napravljeno ljudskom ru­ kom. pr. objašnjenje nas vraća natrag na smrt Jošije. Kr. kojega su mnogi do­ življavali kao "drugoga kralja Davida". možda čak 3 metra visoko. ili Rim. ot­ prilike. do 600. sigurno je poznavao priču o Jošuji i njegovoj smrti kod Megida. kao što sam obrazlagao u 4. Velike naslage zemlje i mulja nataložile su se u prošle dvije tisuće godina. koja se spominje na dva mjes­ ta u Bibliji ( Kraljevi II 23:29-30 i Ljetopisi II 35:20-24). pa prema tome ne postoji problem ako riječ Armageddon pro­ tumačimo da dolazi od Har Megiddon i da se stoga odnosi na Me­ gido i. U svakome slučaju. ili čak Atenu? Najvjerojatnije. tako će i buduća Armagedonska bitka kod Megida otvoriti novu eru i ponovo uspostaviti Božje kra­ ljevstvo. proširenjem značenja.

za one tijekom helenističkoga i rimskoga razdoblja. Kr. do prvoga stoljeća po. jedna u gradu Jizreelu. brdom Gilboom. Zaharijina proročanstva u toj knjizi također se tiču konačne bitke između Boga i "svih naroda koji su došli pro­ tiv Jeruzalema" (12:9).. Iako Ivan nije mogao znati za sve te bitke. četiri na brdu Tabor i jedna na brdu Gilboi. jer je tu Isus živio i umro. to jest. Tako će se. . on je bez svake sumnje znao za one koje su opisane u pričama u Bibliji. Stoga bismo mogli rekonstruirati Ivanov proces razmišljanja ka­ ko slijedi: Prvo. Kr. Zatim. na "brdu Megido". te drev­ nim mjestima Megidom i Jizreelom.a Ivan je znao za barem sedam njih . a možda i zbog toga što se Megido spominje u Zaharijinim proročan­ stvima. a dvije u široj Jizreelskoj dolini). Ali gdje će se u Palestini ona voditi? Više se bitaka vojevalo u Jizreelskoj dolini . Šaul i Jošija. pr.. Kr. prema Ivanovim proračunima. od kojih je posljednje dvije zabilježio i opisao Josip. Gideon. Bilo bi doista primjereno da se rađanje nove ere dogodi točno na mjestu na kojemu je umro posljednji potomak Kuće Davidove i gdje se ugasila zadnja iskra razdrmanog Ujedinjenog kraljevstva koje su uspostavili David i Salomon. Kr.nego bilo gdje drugdje u Palestini. kao što su bitke na brdu Taboru 218. Vjerojatno je znao za one koje su se vojevale bliže njegovu vremenu. brojne su se bitke vodile kod Megida i u Jizreelskoj dolini (četiri kod samoga Megida. i 67. Uza sve to. te suočen s izborom brda Tabora (gdje se dogodilo Kri­ stovo Preobraženje). 55. bilo je očito da se Armagedonska bitka treba voditi u Palestini. izabirući konkretan lokalitet unutar same doline. brežuljkom Morehom. pr. pretposljednja bitka između Dobra i Zla najvjerojatnije dogoditi "na mjestu koje se na hebrejskom zove Armageddon". ističe se humak Megido zbog toga što se smrt Jošije povezuje u narodu s tim jedinstvenim mjestom. Moglo je izgledati logičnim da će regija koja je doživjela tako mnogo bitaka i tako mnogo prolijevanja krvi u prošlosti biti priklad­ na lokacija za pretposljednju "Majku svih bitaka". po. jedna na brežuljku Moreh/Endor. To svakako ne bi bilo promaknuto Ivanu i možda je utjecalo na lokaciju konačnih bitaka u njegovim proročan­ stvima zabilježenima u Knjizi Otkrivenja. to jest.donskoj" (Zaharija 12:11). pa bi stoga to bilo logično mjesto. one u kojima su sudjelovali Debora.

14 ne postoje jasne naznake kada će se (ili hoće li se) Armagedon dogoditi. on je pogriješio za nekoliko godina. kako prostorno tako i vremenski. Kada je redovnik Dionizije Egzigus u šestome stoljeću poku­ šao izračunati točnu godinu Kristova rođenja i neizravno stvorio kalendar koji danas koristimo. novi milenij je stvarno došao između 1996. uzimajući u obzir vojnu povijest Megida i Jizreelske doline u proteklih četiri tisuće godina. Kr. g. i drugih koji tvrde da su vidjeli znakove što prethode Armagedonu i koji se događaju ili su se već dogodili oko nas. Iako su Megido i Jizreelska dolina sami po sebi vrijedni pozornosti. i 1997. te sustav računanja godina prije i poslije Krista.. Ako bismo htjeli pravilno podesiti naše kalendare morali bismo dodati četiri godine našem današnjem datumu. Sada. kada smo detaljno zavi­ rili u vojnu povijest Megida i Jizreelske doline. i prve godine po Kr. ako se uopće dogodi? Današnja predviđanja da se ona treba dogoditi ili da se tre­ bala dogoditi na prijelazu tisućljeća su neutemeljena. kao što je Dionizije izraču­ nao. godine pr. Usprkos strašnim predviđanjima "dispenzijskih" autora. možemo li doći do ikakvih zaključaka kao rezultata naših istraživanja? Koje lekcije možemo naučiti iz trideset i četiri bitke koje su se vojevale u Jizreelskoj dolini u prošlih četiri tisuće godina? Moj iskaz ovdje poslužit će samo kao poticaj za raspravu. godine pr. možda je samo pitanje vremena kada će se sljedeća bitka dogoditi u tome području. Rekao sam da će samo stalno proučavanje toga područja priskrbiti odgovore na takva pitanja. Pa ipak. Da počnemo s najočitijim zapažanjima. danas smatramo da se Kristovo rođenje zbilo 4. Kao ishod toga. Što u tome području privlači bitke i što je dovelo do skoro stal­ noga ratovanja u proteklih četiri tisuće godina? Na početku ove knjige usporedio sam Jizreelsku dolinu sa sastajalištem dviju tektonskih ploča.Dakle. a ne kao njezin kraj. kada će se dogoditi Armagedonska bitka. Prema tome.. Međutim. a ne izme­ đu 1. u ovom trenutku možemo dati nekoliko jezgrovitih primjedbi. jer je početak tisućljeća došao i prošao mirno. kada pritisak i napetost često imaju za ishod kataklizmičke događaje čije se posljedice osjećaju nadaleko. Tako bi trebalo biti u svim raspravama takvoga obi­ ma. Kr. iako je većina ljudi vjerovala u su­ protno. bez ikakvih većih promjena ili trajnih loših učinaka. ono što ih čini .

ali čak i ta područja blijede u usporedbi s pravom paradom vojnih sukoba koje čine krvavu po­ vijest Jizreelske doline. Jizreelska dolina bila je. Djelomice. Prvo i najvažnije. dovodi velike osvajače kroz vrijeme kao nigdje drugdje.. Još važnije. ili bilo kojega dru­ goga istaknutoga grada ili mjesta koje se uzdizalo i propadalo kroz tisućljeća. u kojima nijedna strana nije stalno živjela u Jizreelskoj dolini. ili pak ravnica i dolina kojom dominira beotijska Teba u Grčkoj. da su oni doslovce bili na putu svakome tko je želio proći od sjevera prema jugu ili od juga prema sjeveru. koje kako se čini. to nas ne bi trebalo iznenaditi. glavno raskrižje. s jedne strane. i snage zla. ukratko." Doista. bilo to zauzećem Megida. želio bih spomenuti dva važna za­ pažanja koja se tiču Armagedonske bitke. to je i zbog jedinstvenog smješ­ taja Jizreelske doline na rubovima Egipta. rekao bih da će tijekom bitke Megido i Jizreelska dolina biti još jed­ nom "osporavani obod" . onako. već sam istaknuo (u 6. u kojoj se skoro trećina bitaka koje su se tamo vodile zbog statusa osporavanoga oboda. tkogod da je nadzirao Jizreelsku dolinu.. nadzirao je i trgovinu i promet kroz to područje. Uzimajući u obzir prošlost Jiz­ reelske doline.još vrednijima je činjenica. bili to tr­ govci ili ratnici. Stoga. Jizrela. jer je ona također nadzirala putove od istoka prema zapadu i zapada prema istoku. Postoji također nešto u vezi s tom dolinom. neko zemljopisno. ne znam.) kako je u 13 bitaka koje su se vodile. malo drugih područja svijeta mogu se pohvaliti da su vidjela tako mnogo različitih vojski i tako mnogo slavnih vođa kako marširaju kroz njihove zemlje. Možda se u tom pogledu mogu spomenuti samo Trojanska ravnica i susjedni predjeli koji graniče s Hellespontom.. brda Tabora. To je doista dobra vijest. s druge strane. Kao što je Napoleon prikladno rekao. /Ono je/ najprirodnije bojno polje na cijeloj zemlji. od kojih nijedne ne žive danas u samoj dolini. . kako ju je prore­ kao Ivan u Novome zavjetu (Knjizi Otkrivenja). bez obzira na razdoblje. na kraju carstava i na pu­ tu snovima o slavi. strana koja je stigla druga (tj. bila zadnja na bojnom polju) dobila bitku u deset od trinaest slučajeva. pogl. nomadi ili kraljevi.jer će to bit područje na kojemu će se bori­ ti snage dobra. Da završimo vedrijim krajem. "Ne postoji nijedno mjesto na cijelome svijetu pogodnije za rat od ovoga.

iz bilo kojih razloga. imali bi korist. da će. postoji vrlo stvarna mogućnost. pa i svijet kao cjelina. kada bi zapamtili krvavu povijest te male doline i da uvijek imaju na umu poznatu rečenicu koja se pripisuje Georgeu Santayani. ako su prethodne bitke koje su se vodile u dolini ikakva naznaka). popis propalih ponavljača povijesti već je daleko duži nego za bilo koje mjesto na zemlji. U svakom slučaju. . Pripremajući se za mogućnost budućih bitaka. da snage dobra s neba imaju izgleda poraziti snage zla. doći do daljnjih bitaka u Jizreelskoj dolini od današnjega vremena do konačne Armagedonske bitke. Stoga bih mogao riskirati sasvim neznanstveno a ipak dobrodoš­ lo predviđanje (možda sa 75 % sigurnosti.jer će prema Ivanu snage neba stupiti u Armagedonsku bitku tek nakon što se "kraljevi cijeloga svijeta" već okupe u Jizreelskoj doli­ ni. pretpostavljajući da se ljudska vrsta neće pro­ mijeniti u bliskoj budućnosti. ako i jedino zbog toga što će zadnje stići na bojno polje Megido u Jizreelskoj dolini. da je ponavljaju. a osobito pokušavajući ih spriječi­ ti. Ostaje nam da vidimo koliko još sudionika i koliko još bitaka treba pridodati tom popisu prije nego što nam se Armagedon pojavi pred vratima." U slučaju Megida i Jizreelske doline. "Oni koji ne mogu zapamtiti prošlost osuđeni su. današnji stanovnici Jizreelske doline.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful