1

Boris Aronovič

ČIŠĆENJE ORGANIZMA
Sistem stvaranja i obnavljanja stanica

O autoru

2 Boris Aranovič je osnivač i direktor Univerziteta za bioenergetske probleme u Petrogradu (1989 - 1991), specijalista je u oblasti alternativne medicine. 1991. godine je pozvan da radi kao predavač u Institutu za alternativnu medicinu u Stokholmu, švedska, gdje se i sada nalazi. Sa ženom Ivonom je stvorio Centar čovjekovih skrivenih rezervi i s velikim uspjehom radi u tom smjeru. "Budi gospodar svog zdravlja otkrivajući unutrašnje rezerve organizma" je osnovna tema seminara i tečajeva. Tečajevi se ne drže samo u švedskoj, već i u drugim zemljama (Finska, Norveška). Metode B. Aranoviča su jedinstvene i zahvaljujući njima tisućama ljudi je uspjelo povratiti ili poboljšati zdravlje. U posljednje vrijeme, interes za njegove metode raste, pozvan je da drži tečajeve u Južnoj Americi i Njemačkoj. Obrazovanje: Elektrotehnički institut "Uljanov (Lenjin)". Kasnije je završio tečajeve psihologije na Vojnomedicinskoj akademiji, kao i medicinski tečaj na Institutu za pedijatriju. Vršio je mnoga istraživanja na katedri za fiziologiju Instituta za fizičku kulturu i rezultate je sa profesorom J. Sologubom izložio u radu "Psihofiziološka i funkcionalna karakteristika uticaja metode biokorekcije na čovjekov organizam". Knjige B. Aranoviča: "Terapija pomoću misli" - Stockholm, 1995. I "Budi gospodar svog zdravlja"- Stockholm, 1997. su izazvale ogromnozanimanje mnogobrojnih čitalaca. Napomena: Knjiga "Budi gospodar svog zdravlja" je prevedena na srpski, a izdalo ju je izdavačko poduzeće "Sfairos" iz Beograda.

3

UVOD

... Možda ćemo naći ključ za savršenstvo koji se krije unutra. Šri Aurobindo Gho

Da li se mnogo suvremenih ljudi zamisli danas zašto dolaze bolesti, zašto nastaju životni problemi, nesretni slučajevi i druge neugodnosti u životu? Zašto neki ljudi imaju interesantan posao i relativno sretnu sudbinu, a neki su nezaposleni i ne mogu naći svoje mjesto u životu? Može li se upravljati svojim zdravljem, raspoloženjem, sudbinom? Postoji mnoštvo knjiga koje, u ovom ili onom stupnju, rasvjetljavaju ovu temu. Ono u čemu se ova knjiga razlikuje od drugih je to što je u njoj materijal izložen u strogom redosljedu i što je dovoljno konkretan. Kome je namijenjena ova knjiga? Prvenstveno onima koji žele izmijeniti nešto u svom životu, koji imaju ciljeve u životu, koji žele postati gospodari svoje sudbine. I najzad, onima koji žele poboljšati ili povratiti svoje zdravlje. Ali što je to zdravlje? Mnogi taj pojam povezuju sa odsustvom bolesti. Ali to nije sasvim pravilno. Biti zdrav - to znači ustajati ujutru dobro raspoložen, ne biti umoran, namati straha i sumnji, biti spokojan i umjeti se radovati životu. Da li danas ima mnogo takvih ljudi? Mislim da nema. Da li se možda s vremenom uvećava broj takvih ljudi? Takođe ne. Prije bi se moglo reći obrnuto. Sve češće čitamo u novinama da raste broj alergijskih oboljenja, bolesti srca i krvotoka, rak produžava svoje napredovanje, pojavljuju se nove bolesti koje su ranije bile nepoznate. Ortodoksna medicina nastoji naći uzroke tog porasta bolesti u zagađenju okoline, povećanju kemijskih materija u prehrambenim proizvodima, pušenju, zloupotrebi alkohola. Sve je to, naravno, točno. Ipak, glavni uzrok je rast unutrašnjeg nespokojstva suvremenih ljudi. Na žalost, živjeti u razvijenom društvu znači živjeti pod djelovanjem stresnih faktora. Mnogi ljudi su zabrinuti zbog materijalnog blagostanja, brinu za porodicu, posao, položaj u društvu. Dosta ljudi se sudara sa nerješenim problemima i nema povjerenja u sutrašnjicu. Socijalni uvjeti su osnova i pogodna podloga za razvoj psihoemocionalnih poremećaja i unutrašnjih napona, koji dovode do fizičkih poremećaja i bolesti. Drugim riječima, to su mentalni uzroci bolesti. A ti faktori, sa svoje strane, izazivaju zagađivanje organizma (podrobnije o zagađivanju organizma u slijedećim poglavljima). Organizam čovjeka je sistem sa samoregulacijom, koji prilikom djelovanja

4

neodgovarajućih faktora uklanja nastali debalans. U slučaju produženog djelovanja stresnih faktora i zagađenja organizma koje je posljedica toga, taj sistem, međutim, ne može izvršiti svoju funkciju i čovjek se razboljeva. Postoje dva puta čovjekovog izvlačenja iz bolesti: oslobađanje od negativnih programa i očišćenje organizma. I baš zahvaljujući tome, mi pomažemo sistemu samoregulacije da obnovi svoje funkcije. Najprije, nekoliko riječi o tome što znači termin "zagađenje organizma". To je, prije svega, loše stanje debelog crijeva, koje šalje u krv mnogo otrovnih materija. To je poremećen rad jetre, koja je filter organizma i koja ne može zadovoljavajuće pročistiti krv. To je nedovoljno dobar rad bubrega, koji, kao i jetra, trebaju čistiti krv. To je poremećaj rada živčanog sistema, takozvanog neurovegetativnog sistema, koji regulira rad unutrašnjih organa. Osim toga, to su infekcije u raznim dijelovima organizma i to, po pravilu, najviše u ustima, zubima i nosnim putevima. Te infekcije dospijevaju, ta kođe, u krv i raznose se po organizmu. Kao što je poznato, osnovni zadatak krvi je da prenosi hranlive materije i kisik u stanice i da izbacuje ugljeni dioksid i druge otpatke poslije prerade hranlivih materija, a, takođe, i da uništava strane mikroorganizme koji prodiru u tijelo. I zamislite sada da svi ti otrovi, infekcije, cirkuliraju u organizmu i zajedno sa hranlivim materijama prodiru u stanice Može li poslije toga čovjek biti stvarno zdrav? Razumije se da ne može! 1955. godine njemački lječnik G. G. Rekeveg je formulirao teoriju zakrečavanja čovjeka. Osnovne postavke te teorije su: bolesti su ispoljavanje zaštitnih snaga organizma, koje upravljaju imunobiološkim sistemom, protiv vanjskih i unutrašnjih otrova; bolesti su pokušaji organizma da se kompenzira šteta koja je nastala kao posljedica djelovanja otrova. U svom radu G. G. Rekeveg je odredio 6 stadija procesa koji se odvijaju u odgovarajućim oblicima tkiva. 1. Stadij lučenja - fiziološko izlučivanje svih vrsta otpadaka iz tkiva u procesu izmjene materije. To je stadij izbacivanja otpadaka koji organizam sam regulira. 2. Stadij reakcije ili odgovora na nakupljene otpatke - patološki pojačano izbacivanje svih otpadaka iz tkiva. Pri tome je moguća temperatura, nazeb, kašalj, znojenje, proljev, izbacivanje gnoja, bolovi i dr. A takođe i reakcije pri izbacivanju i pretvaranju otrova u neotrovne materije kroz upale (crvenilo, zgrušavanje, gnojenje, otvaranje rana). 3. Stadij nagomilavanja i preraspodjele velike količine otpadaka u obliku masnoća i stupanj sa stvaranjem novih mijesta nagomilavanja: lipomi, fibromi, ateromi, polipi, hemeroidi itd. 4. Stadij zasićenosti - izražava se kroz subjektivne simptome. Objektivnih simptoma ima malo i zato se postavljaju opće dijagnoze: vaskularna distonija, migrena, rani klimakterijum, poremećaj razmjene materija, osteohondroza kičme, "sindrom zamora", a ponekad se takve bolesti registriraju i kao "simulanti". Zato se ovaj stadij zove i "tihi" ili "nijemi".

5

5. Stadij degeneracije, razaranja - i ovdje su objektivni znaci slabi, ali već postoje pozitivni rezultati laboratorijskih ispitivanja. Na ovom stadiju se javljaju recidivi: atrofični rinitis, pareze, atrofija očnog živca, ciroze i dr. 6. Stadij zloćudnosti - nastaju onkološke bolesti i svi otpaci djeluju kompleksno. Zagađena krv ne dovodi samo do bolesti, nego i do stanja koje je svojstveno mnogim ljudima: loše raspoloženje, umor, loš san, razdražljivost, loše pamćenje, slaba koncentracija i moć shvaćanja. Poznato mi je da mnogi ljudi pokušavaju riješiti zdravstvene probleme pomoću raznih alternativnih metoda i često ne dobivaju pomoć zbog zagađenog organizma. I stvarno, zamislite da čovjek koristi neku alternativnu metodu za liječenje, kojom se može pojačati krvotok. Što se dešava u tom slučaju? Stanice koje počinju dobivati više hranlivih materija, istovremeno dobivaju i više otrova. Krajnji rezultat ove terapije je ništavan ili bolesniku može biti i gore. Najnovija naučna istraživanja pokazuju da mnoge bolesti nastaju kao rezultat zagađenja debelog crijeva, jetre i bubrega. Većina istraživača smatra da se u 90% slučajeva rak dojke kod žena razvija zbog jakog zagađenja debelog crijeva. Uzroci mnogih alergijskih oboljenja su zagađena jetra i debelo crijevo. Depresije i psihičke poremećaje je, takođe, teško liječiti bez čišćenja tijela. Oslanjajući se na svoj 25 - godišnji rad u oblasti alternativne medicine, mogu s uvjerenjem reći da liječenje bolesti ili nespokojstva, bez prethodnog čišćenja organizma, ima male efekte ili je sasvim neefikasno. Cilj ove knjige je da ispriča kako čovjek može sam, pomoću pristupačnih metoda, povratiti zdravlje, očistivši svoj organizam. Imam u vidu i psihičko i fizičko čišćenje. Metoda, koju predlažem je -čišćenje tijela na nivou stanica. Prema mojoj metodi, čišćenje svakog organa se sastoji iz dvije etape. Prva je - priprema za čišćenje, zasnovana na primjeni pomoćnih sredstava i uključuje najbolje elemente iz ranije poznatih čišćenja, koje sam preradio i dopunio na osnovu dugogodišnje prakse. Druga - neposredno čišćenje - moja nova metoda, koju sam nedavno otkrio i koja nema slične u svijetu, a koja omogućava da se, radeći samo mislima i rukama, izazovu vibracije stanica i da se, zahvaljujući tome, stvarno i efikasno očiste organi. Takvo čišćenje organa je jednostavnije i efikasnije od ranije poznatih, ne traži mnogo vremena i pomaže čovjeku da nađe blizak kontakt sa svojim tijelom, Što je garancija fizičkog i psihičkog zdravlja. Tokom godina sam u svom radu dolazio u dodir s raznim metodama fizičkog čišćenja. Sve su one imale svoje prednosti i svoje nedostatke. Pa, na primjer, neka materija dobro čisti zidove debelog crijeva, ali može povrijediti sluzokožu. Ili drugo sredstvo - dobro čisti crijevo, ali jako zagađuje bubrege. Postoje metode čišćenja, duge, neugodne, često sa nagonom na povraćanje. Šo se tiče psihičkog čišćenja, ono je, takođe, neophodno, jer je konačni rezultat negativnog mišljenja zagađenje organizma. Takva su mišljenja pakost, uvreda, osjećanje krivice, nedostatak ljubavi prema sebi i drugima, "kompleks manje

6

vrijednosti", trajno unutrašnje nespokojstvo, kritika sebe i drugih, agresivnost, mržnja i druge negativne misli, o kojima će, takođe, biti riječi u ovoj knjizi. Te misli, poslije izvjesnog vremena, izazivaju blokadu mišića ili "grčeve" koji blokiraju dovod krvi u neke dijelove tijela i ograničavaju ishranu organai stanica u organizmu. Ne samo što se blokiraju mišići nego se javljaju i teškoće sa cirkulacijom energije u tijelu, što dovodi do energetskog debalansa organizma. I energetske i mišićne blokade su uzrok fizičkih poremećaja. Osim toga, naše duhovno stanje djeluje na naš odnos s ljudima, naš socijalni položaj i našu sudbinu. Kao što je poznato, ortodoksna medicina liječi fizičko tijelo ili otklanja simptome, ne dirajući uzrok. Prirodno, to nije rješenje problema. Bolest se vraća na isto mjesto i postaje kronična, ili samo mijenja mjesto u tijelu. Pomoću lijekova se može izliječiti bolest crijeva, ali će se poslije izvjesnog vremena javiti problemi sa bubrezima, što ne čudi. U tijelu je ostao energetski debalans, postoji unutrašnja i mišićna napetost, čiji su izvor misli. Drugim riječima, treba liječiti ne čovjekovo tijelo nego čovjeka. Jer fizičko tijelo to još nije čovjek. Čovjek - to je, prije svega, duša, koja misli, raduje se, uzbuđuje, voli. Samo ona može učiniti čovjeka sretnim ili nesretnim, samo ona može izliječiti tijelo ili mu nauditi. Knjiga koju držiš u rukama je, s jedne strane, praktična, ona će ti dati mogućnost da poboljšaš ili povratiš zdravlje, s druge strane, to je korak ka tvom razvoju, važan korak. Jer čovjek koji zna kontrolirati svoje tijelo, zdravlje, lako može izaći na kraj s problemima u drugim oblastima života, popeti se na viši duhovni nivo.

7

1.

Poglavlje

UPOZNAJ SAMOG SEBE
Svaki organizam je melodija, koja sama sebe pjeva. Merlo – Ponti

NEZNANJE I SUMNJIČAVOST - "PRIJATELJI" BOLESTI
Prije nego što prijeđem na praktičan dio, moraš steći elementarnu predstavu o tome kako čovjek funkcionira kao biološki objekt. Kako raditi na samom sebi ako se ne poznaješ? Svima je znana jednostavna istina: ako želiš biti specijalista u nekoj oblasti - moraš proučiti i poznavati tu oblast. Ne možeš biti dobar građevinar, ako ne poznaješ materijale kojima se grade kuće, građevine. Teško je biti dobar učitelj u školi, ako se ne zna dječja psihologija. Sjećam se takvog jednog slučaja. Dva moja poznanika su kupila nove automobile. Jedan od njih nije imao pojma o tome kako je auto napravljen, kako radi, znao ga je jedino voziti. Drugi je, osim vožnje, znao i kako je automobil napravljen, koji su mu sastavni dijelovi, njihove funkcije i uzajamna djelovanja. Prošlo je 15 godina od kupovine automobila. Moj drugi poznanik, koji je znao o automobilu, brinuo se u toku tih godina za auto, blagovremeno je obavljao preventivne radove, obnavljao je sve tekućine, na vrijeme je mijenjao istrošene dijelove i zato je njegov auto i poslije 15 godina bio u dobrom stanju i služio je svom gazdi. Prvi za tih 15 godina nije ništa radio sam na automobilu, koristio je usluge radionice za popravke samo onda kada auto više nije išao. Zato poslije 15 godina više nije imalo smisla raditi bilo što i auto se morao baciti. Slično se dešava i sa ljudima. Ako čovjek ne zna kako radi njegov organizam, ne zna od kojih organa se sastoji i kako su oni raspoređeni, ne pazi na svoje tijelo, ne može biti riječi o dobrom zdravlju. I više od toga: čak i kada se čovjek obrati za pomoć terapeutu, i tada će efekt biti puno bolji kada čovjek zna na što je upravljeno djelovanje terapeuta i što se pri tome događa u organizmu. Uzmimo jednostavan slučaj sa masažom. Na primjer, Jedan čovjek za vrijeme masaže misli kako mu se pojačava krvotok, kako mu se poboljšava hranjenje organa, tj. on je aktivan za vrijeme seanse. Drugi pak nema pojma o tome šta se dešava za vrijeme masaže, prosto je čuo da je to korisno, drugim riječima - pasivan je.

8

Prirodno, efekt će biti bolji u prvom slučaju. Mnogi ljudi gube zdravlje zbog nepoznavanja svog organizma. Naročito sumnjičavi ljudi. Javio se bol u trbuhu ili slabinama, zavrtjelo se u glavi, ili se javio bol pri mokrenju - odmah panika, zamišlja se bolest. A autosugestija djeluje veoma jako. I poslije nekog vremena bolest se stvarno javlja. A ako bi ti "uobraženi" bolesnici znali da se ljudski organizam prilagođava promjenama vanjske sredine, kao što su elektromagnetna zračenja, atmosferski tlak, zrak siromašan kisikom, prljavština, hrana sa kemijom ili nitratima, nastojeći očuvati postojanost unutrašnje sredine. Za vrijeme tog prilagođavanja može se promijeniti krvni tlak, sastav krvi, mogu se pojaviti stezanja mišića ili krvnih sudova, što je često praćeno raznim neugodnim simptomima, koji poslije izvjesnog vremena nestaju. Ako bi "uobraženi" bolesnici znali za to, mogli bi izbjeći mučenje. Paradoksalno je da danas, kada je čovjek izveo tehničku revoluciju, on, kao i ranije, najmanje pažnje obraća na svoje tijelo. I za to plaća zdravljem. Ja neću detaljno opisivati čovjekovu fiziologiju. Ali da bi se efikasno radilo sa programima za čišćenje koji su navedeni u ovoj knjizi, vrlo ću sažeto i jednostavno govoriti o funkcijama čovjekovog organizma.

SISTEMI, ORGANI, STANICE
Ljudski organizam se sastoji od sistema - grupa organa koji funkcioniraju zajedno: koštani - sve kosti tijela, hrskavice, zglobovi i tetive koje ih povezuju; mišićni - mišići tijela, oni koji se reguliraju svjesno (poprečnoprugasti) i oni koji se reguliraju bez učešća svijesti (glatki); nervni- mozak, organi čula (oči, uši, kvržice za okus, receptori za miris i dodir), živci, kičmena moždina; endokrini (sistem žlijezda sa unutrašnjim lučenjem) - žlijezde koje proizvode hormone: hipofiza, štitna žlijezda, paraštitne žlijezde, pankreas (gušterača), nadbubrežne žlijezde i spolne žlijezde. za disanje - pluća, bronhije (cjevčice do pluća), dušnik, usta, grkljan, nos, dijafragma; srce i krvotok - srce, arterije, vene, kapilare, krv; limfni - strukture koje učestvuju u cirkulaciji limfe i u zaštiti organizma od bolesti, uključujući limfne čvorove, limfne sudove, slezenu, krajnike, timus; organi za varenje - usta, jezik, zubi, žlijezde slinovnice, jednjak, želudac, tanko crijevo, jetra, žučni mjehur, pancreas (gušterača); za izlučivanje - organi i žlijezde koje učestvuju u izbacivanju otpadaka iz organizma: znojne žlijezde, debelo crijevo, urinarni sistem (bubrezi, mokraćni kanali, mokraćni mjehur, urinarni kanal - uretra); za reprodukciju - muški: testisi, penis, prostata, skrotum, mokraćni kanal; ženski: jajnici, jajovodi, maternica, vagina, vanjski spolni organi - vulva; muški i ženski spolni hormoni;

9

Kao što se iz nabrojanog vidi, sistemi se sastoje od različitih organa. Organi se, sa svoje strane, sastoje od stanica. Stanica je mikroskopska struktura, čiji je prečnik do stotog dijela milimetra. Stanice imaju razne oblike, veličinu i strukturu, prema funkcijama koje vrše. Stanice jednog sistema su slične. Mišićne stanice su, na primjer, dugačke i tanke, mogu se skupljati i rasti i na taj način omogućavaju tijelu da se kreće. Mnoge živčane stanice su takođe dugačke i tanke, ali one su namjenjene prenošenju impulsa. Crvena krvna zrnca su okrugla, ona prenose kisik i ugljeni dioksid. Stanice pankreasa su sfernog oblika, one proizvode i obnavljaju hormon inzulin. Bez obzira na ove varijacije, sve stanice se sastoje od jezgre, opne, u kojoj se nalazi skoncentrirana želatinasta materija - citoplazma, i membrane kroz koju prolaze hranlive materije i otpaci. RAZMJENA MATERIJA Organizam funkcionira preko životnih aktivnosti stanica, a za to se stanice moraju hraniti. One se hrane iz hrane koja se prerađuje kemijskim materijama - fermentima i hormonima. Fermenti djeluju na kemijsko pretvaranje hrane u elementarne hranjive materije, koje su neophodne stanicama. Sada je poznato više od 3,5 tisuća fermenata, koji razlažu bjelančevine, masti i ugljikohidrate. Djelovanje fermenata kontroliraju hormoni. Bez hormona fermenti ne bi mogli obaviti svoj posao. Hormoni, koje stvaraju žlijezde endokrinog sistema, mogu pojačati djelovanje nekih fermenata i usporiti djelovanje drugih. Zato je veoma važno sačuvati hormonsku ravnotežu u krvi, ne dozvoliti ni višak ni manjak. Nije slučajno što je umjetnim unošenjem hormona teško kontrolirati ravnotežu. Pomoću tih hormona se može poboljšati rad jednih organa i pogoršati rad drugih. Recimo, žena, koja prima hormone za poboljšanje rada spolne sfere, može dobiti višak težine. Ili, korištenje hormona za poboljšanje rada zglobova može pogoršati vid. Razmjena materija ima veze sa svim kemijskim procesima, koji se obavljaju u ljudskom tijelu, doprinoseći da ono preživi. Razmjena materija se dijeli na katabolizam i anabolizam. Katabolizam obuhvaća razgradnju ugljikohidrata, masti i bjelančevina radi stvaranja energije. Energija, koja se oslobađa u procesu metabolizma, se pretvara u koristan rad radom mišića, a izvjesna količina se gubi u obliku topline. Anabolizam uključuje kemijske procese koji su usmjereni na stvaranje i obnavljanje dijelova strukturalnih dijelova i stanica tkiva. Pri tome se stvaraju rezerve energije koje se troše na rast, obnavljanje i zaštitu organizma od infekcija i bolesti. Materije, koje su potrebne našem organizmu, mogu se podijeliti na šest grupa: voda, minerali, bjelančevine, masti, ugljkohidrati i vitamini. Materije od kojih se

10

izgrađuje organizam su bjelančevine, voda i minerali. Oni su neophodni za rast tijela, stvaranje novih stanica i tkiva. Bjelančevine - glavni materijal za gradnju - sastoje se najviše od ugljika, vodika, kisika i dušika. Bjelančevine iz hrane se u organizmu razgrađuju na aminokiseline koje služe kao "ciglice" za stvaranje mnogih kemijskih materija, među njima hormona i fermenata. Organizmu je potrebno više od dvadeset aminokiselina. Neke stvara organizam, druge se dobivaju iz bjelančevina iz hrane životinjskog porijekla, treće - od bjelančevina biljnog porijekla. Krajnji proizvod razmjene bjelančevina je mokraćna kiselina - urea. Ona se stvara u tkivima i jetri, odakle ulazi u krvotok i kroz bubrege se izbacuje iz organizma. Masti, koje ulaze u hranu, djelomično idu na stvaranje rezervi masnoće, djelimično oksidiraju sa izdvajanjem energije i stvaranjem konačnih proizvoda - ugljikooksida i vode. Masti su neophodne za asimilaciju kalcija, magnezija i vitamina, koji se rastvaraju u mastima (A, D i dr). Na primjer, karotin, iz koga se stvara vitamin A se u crijevima upija u neznatnoj količini iz sirove mrkve, a iz mrkve koja je pripremljena sa vrhnjem ili biljnim uljem - 60-90%. Masti su veoma kalorične, ali treba znati da na stvaranje rezervi masti više utiču ugljikohidrati (u obliku šećera), ako se prekomjerno koriste, nego masti. Kada se naruši razmjena masti, povezana s prejedanjem ili s upotrebom suviše masne hrane, dolazi do snižavanja ili čak gubitka sposobnosti krvi da se oslobodi tih materija prilikom ponovnog uzimanja takve hrane. Njihov stalni višak može izazvati gušenje i prestanak kapilarnog krvotoka. Pored toga, povišena masnoća u krvi izaziva "ljepljenje" eritrocita. U grupu masti ulaze neke materije slične mastima. Najinteresantnije među njima su kolesterol i lecitin. Kolesterol učestvuje u stvaranju spolnih hormona i hormona koje stvaraju nadbubrežne žlijezde. Kolesterol koji je ušao s hranom i onaj sintetiziran u organizmu spajaju se u crijevima sa masnim kiselinama i prelaze u krv. Višak kolesterola se razgrađuje u jetri i izbacuje u crijeva sa žuči u obliku žučnih kiselina. Lecitin povoljno utiče na rad centralnog živčanog sistema i jetre, stimulira stvaranje krvi, povećava otpornost organizma prema infekcijama, otrovnim materijama, ometa razvitak ateroskleroze. Ugljikohidrati su važan izvor energije. Ugljikohidrati se dijele na tri grupe. Prva grupa su jednostavni ugljikohidrati ili monosaharidi, koji sadrže jednu molekulu ugljikohidrata: glukoza, fruktoza, galaktoza. U drugu grupu spadaju bisaharidi, koji sadrže dvije molekule ugljikohidrata: saharoza (šećer od repe i od trske), laktoza (mliječni šećer) i maltoza (šećer od slada). U trećoj grupi su polisaharidi, koji se sastoje iz nekoliko monosaharida: škrob, glikogen, celuloza. Sa fiziološke točke gledanja, posebnu važnost imaju glukoza i glikogen, jer su glavni izvor energije, koju organizam koristi. Kada je neophodan iznenadni utrošak energije – emocionalna uzbuđenja (bol, strah, bijes, ljutnja i drugo), intenzivan rad mišića - oni se lako izvlače iz depoa i brzo sagorjevaju uz oslobađanje energije.

11

Posebno je velika uloga glikoze u ishrani poprečno - prugastih mišića i centralnog živčanog sistema. Važnost glikoze za normalno funkcioniranje organizma se potvrđuje time što se pri sniženju nivoa šećera u krvi (hipoglikemija) javlja oštro izražena slabost mišića, osjećaj umora, ubrzani rad srca, pojačano znojenje, bljedilo ili crvenilo kože itd. U težim slučajevima se snižava temperatura tijela, narušava se rad centralnog živčanog sistema (počinju grčevi, buncanje, gubi se svijest). Sve ove pojave odmah nestaju poslije unošenja rastvora glikoze. U tankom crijevu se apsorbiraju i prenose u krv samo jednostavni- jednomolekularni šećeri: glikoza, fruktoza, galaktoza, ksiloza i arabinoza. Složeniji ugljikohidrati bisaharidi (saharoza, laktoza) i polisaharidi (glikogen i škrob) mogu biti apsorbirani tek pošto se razgrade na odgovarajuće monosaharide. Kroz kapilare crijevnih resica monosaharidi dospijevaju u krvotok i preko krvi se prenose prvenstveno u jetru. Najveći dio prolazi kroz jetru nepromjenjen i krv ih raznosi po cijelom tijelu. Što se više troši hrana bogata ugljikohidratima viši je sadržaj glikogena u krvi. Organi koriste različite količine glikoze iz krvi. Najveće količine glikoze su potrebne mozgu i srčanom mišiću. Očuvanje stalne koncentracije šećera u krvi (80-120 miligrama glikoze na 100 miligrama krvi) se održava preko dva procesa: trošenje glikoze u tkivima i njeno ulaženje u krv iz jetre. Glikogen se u jetri direktno razlaže u glikozu bez međuproizvoda. Taj proces se zove "mobilizacija glikogena". Kada u hrani nema ugljikohidrata, glikogen se može stvarati u jetri od bjelančevina i masti. Poremećaj u razmjeni ugljikohidrata je najčešće povezan sa oboljenjem jetre, pri čemu jetra gubi sposobnost da pretvara glikozu koja dolazi iz crijeva u glikogen, sa oboljevanjem pankreasa. Najpoznatije oboljenje pankreasa je šećerna bolest (dijabetes). Vitamini igraju vrlo važnu ulogu u procesima asimilacije hranjivih materija i u mnogim biokemijskim reakcijama organizma. Veliki dio vitamina ulazi u organizam s hranom, neki od njih se sintetiziraju pomoću mikroflore crijeva i prelaze u krv i zato, ako tih vitamina nema u hrani, organizam ne osjeća potrebu za njima. Nedostatak nekog vitamina u hrani (od onih koji se ne sintetiziraju u crijevima) izaziva bolesno stanje, koje se zove hipovitaminoza. U slučaju narušavanja procesa preuzimanja vitamina u crijevima, zbog neke bolesti, hipovitaminoza se može javiti čak i pri dovoljnoj količini vitamina u hrani. Razmjena mineralnih soli: osmotski pritisak krvi i međustanične tekućine je određen koncentracijom soli natrija, kalcija, magnezija, kalija. Konstantnost osmotskog pritiska je važan uvjet normalnog odvijanja svih procesa razmjene, uvjet koji osigurava otpornost organizma na razne utjecaje vanjske sredine. Koncentracija neorganskih sastavnih dijelova tkućina u organizmu se održava s posebnom točnošću i zato organizam reagira i na najmanja indivdualna kolebanja. Odnos iona u ljudskoj krvi i u krvi svih kičmenjaka je veoma blizak ionskom sastavu vode oceana (za sve ione izuzev magnezija). Na osnovu te činjenice, još

12

krajem prošlog vijeka, je izražena pretpostavka da je život ponikao u oceanu i da su suvremene životinje, kao i čovjek, naslijedili od svojih predaka iz oceana neorganski sastav krvi sličan morskoj vodi. Ovo gledište je kasnije potvrđeno mnogobrojnim ispitivanjima, koja su pokazala da je život nesumnjivo ponikao u vodi, ali ne u slatkoj, nego u rastvoru soli natrija, kalija, kalcija i magnezija. Odlučujuići značaj u održavanju konstantnog odnosa osnovnih iona u krvi, koji učestvuju u mnogim životnim procesima, prije svega, iona natrija i kalija, ima rad bubrega. Ako u organizam ulazi malo natrija, u bubrežnim kanalima se jako povećava njegova apsorpcija. Višak natrija u krvnoj plazmi koči njegovu apsorpciju u bubrežnim kanalima, pri tome se povećava zadržavanje kalija u krvi - odnos među ionima se ponovo normalizira. Na isti način se regulira sadržaj drugih iona u krvi - kalcija, fosfora, klora itd. Narušavanje u stvaranju hormona je čest uzrok narušavanja razmjene materija. Dijabetes, na primjer, nastaje uslijed smanjenog lučenja hormona inzulina u pankreasu. Bez inzulina stanice ne mogu apsorbirati i razgradititi glikozu i krvni sudovi se počinju zakrečavati.

SAMOREGULACIJA FUNKCIJA ORGANIZMA
Da bi ostao zdrav, ljudski organizam mora se regulirati tako da sačuva konstantnu unutrašnju ravnotežu uz stalnu promjenu vanjskih uvjeta. Taj proces regulacije se zove homeostaza. U osnovi samoregulacije je princip "povratne sprege": svaka promjena funkcije organa ili sustava, koja izlazi izvan dozvoljenih granica, izaziva buđenje odgovarajućih oblasti živčanog sustava, koje šalju impulse - naredbe, koji dovode do normalizacije rada organa ili sustava. To izvršava takozvani vegetativni ili autonomni živčani sustav. Neurovegetativni sustav regulira rad krvnih sudova srca, organa za disanje, organa za varenje, organa za izlučivanje mokraće, žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem. Osim toga, on regulira ishranu centralnog živčanog sustava i poprečno - prugastih mišića. Rad neurovegetativnog sustava je potčinjen centrima koji se nalaze u hipotalamusu, a njih kontrolira kora velikog mozga. Neurovegetativni sustav se uvjetno dijeli na simpatički i parasimpatički sustav. Simpatički živčani sustav regulira resurse organizma u raznim situacijama, koje traže brze reakcije. Po pravilu, takve situacije nastaju prilikom opasnosti, jakog straha, razdraženosti. U to vrijeme se usporava rad organa za varenje i aktivira se rad srca, povećava se pritisak, šire se zjenice. Parasimpatički živčani sustav se aktivira u uvjetima mirovanja, opuštanja. U to vrijeme se pojačava rad organa za varenje, šire se sudovi unutrašnjih organa. U normalnim uvjetima kod zdravog čovjeka simpaticki i parasimpatički sistemi su u stanju izbalansirane ravnoteže. Narušavanje ove ravnoteže izaziva razne bolesne simptome, na primjer: spazme želuca i crijeva, promjenu ritma rada srca, glavobolju, mučninu, vrtoglavicu.

13

Psihički procesi, koji se obavljaju u kori velikog mozga, mogu proizvesti aktivan utjecaj na rad unutrašnjih organa, a procesi u unutrašnjim organima se, sa svoje strane, odražavaju na psihičke aktivnosti. Svima su poznate promjene u raspoloženju i sposobnosti za umni rad prije i poslije jela, utjecaj povećane i smanjene razmjene materija na psihu. Tako, kada se jako smanji razmjena materija, javlja se umna tromost, dok povišena razmjena materija, obično, ubrzava psihičke reakcije. Kao što je već rečeno, cijeli neurovegetativni sustav se kontrolira dijelom mozga, koji se zove hipotalamus. On dobiva informacije o svakoj promjeni u kemijskoj ravnoteži organizma i korigira vegetativni sustav da bi ga vratio u ravnotežu. Ako, na primjer, nivo kisika padne zbog fizičkog opterećenja, hipotalamus daje komandu neurovegetativnom sustavu da poveća broj srčanih otkucaja da bi se organizam snabdio krvlju bogatijom kisikom. ENDOKRINI SUSTAV Uporedo sa neurovegetativnim sustavom postoji i drugi sustav za razmjenu informacija među organima - endokrini sustav. Isto kao i neurovegetativni sustav, on regulira i koordinira funkcije organa. Razlika ova dva sistema je u načinu i brzini prijenosa informacija. Dok živčani sustav šalje signale, kodirane u obliku električnih impulsa, živčanim vlaknima do pojedinih organa, endokrini sustav koristi kemijski "jezik" da bi općio s organima. Posebnost živčanih impulsa je brzina, a kemijskog "jezika" je u tome što on, iako sporo djeluje, djeluje ravnomjerno i duže. Kemijski proizvodi endokrinog sustava se zovu hormoni. Njih proizvode stanice žlijezda sa unutrašnjim lučenjem. U čovjekovom tijelu se proizvodi više od 50 hormona. Oni reguliraju tlak, razmjenu materija, osiguravanje energije i minerala, sadržaj kalcija i šećera u krvi, funkciju spolnih organa. Hipofiza se nalazi u mozgu i upravlja cjelokupnim endokrinim sustavom, ali njome, u isto vrijeme, upravlja hipotaiamus. Pored toga, pošto hipofiza luči razne hormone za stimuliranje i upravljanje drugim žlijezdama, ona ima pretežan utjecaj na rast, razvoj, procese razmjene, reguliranje rada žlijezda sa unutrašnjim izlučivanjem. Štitna žlijezda se nalazi ispred i sa obje strane dušnika. Hormoni štitne žlijezde reguliraju rast i procese razmjene materija. To su hormoni općeg djelovanja i njihovo se djelovanje odražava na skoro sve funkcije organizma. Paraštitne žlijezde su četiri organa veličine zrna graška na zadnjoj strani štitne žlijezde. Hormoni, koje one proizvode, reguliraju razmjenu kalcija i fosfora u organizmu. Pankreas (gušterača) se nalazi u trbušnoj šupljini iza želuca. Hormon, koji ona proizvodi, svima poznati inzulin, potpomaže razmjenu ugljikohidrata i na taj način snižava nivo šećera u krvi.

14

Nadbubrežne žlijezde prijanjaju neposredno na vrh svakog bubrega i sastoje se od dva sloja: kore (vanjski sloj) i srži (unutrašnji dio). Kora nadbubrežnih žlijezda stvara nekoliko hormona, koji utiču na razmjenu minerala, na razmjenu ugljikohidrata, na obrambene reakcije organizma, sposobnost mišića za rad; neki hormoni djeluju i na spolnost. U unutrašnjem tkivu nadbubrežnih žlijezda se stvara adrenalin i noradrenalin, koji djeluju nadražujući na simpatički živčani sustav. Spolne žlijezde (jajnici kod žena, testisi kod muškaraca) – hormoni koji se u njima proizvode utiču na sekundarna spolna obilježja (na primjer grudi i kukovi kod žena, brada kod muškaraca), na rad spolnih organa, na psihičke procese. 0 endikrinom sustavu se može reći mnogo interesantnih stvari, ali moj je zadatak da dam osnovne pojmove. Zato ću sada prijeći na vrlo važnu temu na kojoj ću se zadržati malo duže, jer baš poznavanje te teme omogućava bolje shvaćanje moje metode čišćenja organizma.

KRV
Krv ima veoma veliki značaj za funkcioniranje organizma. Krv prenosi kisik i druge važne materije u tkiva i izbacuje ugljeni dioksid i druge otpatke, koji nastaju poslije prerade unijetih materija i koji mogu trovati organizam. Krv pomaže, takođe, razaranje mikroorganizama, koji izazivaju bolesti. Krv se sastoji od bezbojne tekućine, koja se zove plazma i u kojoj plivaju crvena krvna zrnca ili eritrociti, bijela krvna zrnca ili leukociti i vrlo male stanice - trombociti. U plazmi se nalazi vrlo mnogo kemijskih materija, koje su neophodne za život organizma: bjelančevine, ugljikohidrati, masti, minerali, fermenti, hormoni, vitamini i dr. Sve te materije u kapilarima prelaze u tkiva, a u plazmu dolaze proizvodi, koji su stvoreni u procesu razmjene materija i koji se trebaju odstraniti iz organizma. To su amonijak, mokraća, mokraćna kiselina (urea), preostali dušik i dr. Bjelančevine su važan sastojak plazme. One se dijele na dvije osnovne grupe: albumine i globuline. Albumin se u cirkulaciji krvi može usporediti sa spužvom koja zadržava vodu u krvotoku i ne dozvoljava krvi da se pretvori u želatinoznu masu. Smanjenje albumina u krvi dovodi do toga da dio vode iz krvnih sudova prelazi u tkiva, što izaziva naticanje. Globulini imaju ulogu antitijela prilikom nastajanja infekcije. Nekada, kad postoji opasnost od infekcije, liječnici umjetno unose globulin u krv. Eritrociti (crvena krvna zrnca) su stanice krvi životinja i ljudi bez jezgre. Prenose kisik iz pluća u tkiva i ugljeni dioksid iz tkiva u organe za disanje. U eritrocitima se nalazi hemoglobin, koji se lako spaja s kisikom. U kapilarima hemoglobin predaje kisik tkivima i uzima ugljeni dioksid. Ugljeni dioksid se iz pluća disanjem izbacuje u atmosferski zrak. Eritrociti su stanice koje žive kratko, kroz 3-4 mjeseca one se uništavaju u krvnim sudovima, raspadaju se na dijelove bjelančevina - globine i

15

na crvenu materiju - hemoglobin. Iz molekula hemoglobina se odvaja žučni pigment - bilirubin, koji se izbacuje iz organizma. Ostaci eritrocita se krvotokom prenose u koštanu srž i koriste se za stvaranje novih eritrocita. Eritrociti se stvaraju u koštanoj srži. Leukociti (bijela krvna zrnca) štite organizam od stranih čestica - mikroba koji prouzrokuju bolesti. Leukociti su osjetljivi na materije koje stvaraju bakterije. Oni se aktivno ustremljuju na mikroorganizme, mogu prelaziti iz krvnih sudova u tkiva i gutati mikrobe, sprečavajući dalje širenje infekcije. U slučaju povreda, uništeni leukociti se nagomilavaju u obliku gnoja. Leukociti služe za imunološku zaštitu organizma, oni stvaraju antitijela, koja su usmjerena na borbu sa stranim materijama - alergenima, virusima, otrovima, gljivicama, mikroorganizmima. Sve se te materija zovu antigeni. Kada antigeni dospiju u organizam, krv stvara antitijela baš za taj antigen i uništava ga. Poslije preležane bolesti ta antitijela ostaju dugo u organizmu, nekad i doživotno. Time se objašnjava što čovjek ne obolijeva ponovo od nekih bolesti, od kojih je već bolovao. U borbi antitijela sa antigenima oslobađa se kemijska materija - histamin, koji, šireći se krvotokom, izaziva razne alergijske reakcije (kihanje, suze, nagli pad tlaka i dr). U tom slučaju krv stvara druge stanice eozinofile, koji skupljaju histamine iz organizma. Kod ljudi, koji imaju alergijske reakcije, krv luči nedovoljno eozinofila. Leukociti se stvaraju u koštanoj srži i njihov prosječni vijek je 12 sati, a ako su uvučeni u borbu sa bakterijama onda je to 2-3 sata. 25% bijelih krvnih zrnaca su limfociti, koji se stvaraju u limfnim čvorovima. Limfociti igraju životno važnu ulogu u organizmu, jer osiguravaju prirodni imunitet prema bolestima. Oni proizvode protuotrove, koji djeluju kao protudjelovanje razornom djelovanju jakih toksina, ili kemijskih materija, koje proizvode bakterije. Limfociti proizvode i antitijela, koja ne dozvoljavaju da stanice organizma stradaju uslijed navale bakterija. Trombociti - Osnovna funkcija ovih stanica je stvaranje krvnih ugrušaka, koji su neophodni za zaustavljanje krvarenja. Kada je prilikom traume povrijeđen zid krvnog suda, trombociti se trenutno počinju razarati i stvaraju ugruške bjelančevina, koji se zovu fibrinomi, i koji začepljuju krvni sud. Zgrušavanje krvi se pojačava pod uticajem impulsa centralnog živčanog sustava. Kada se čovjek uzbuđuje u krv dolazi više adrenalina, koji neposredno ubrzava zgrušavanje krvi. Ako se uzme u obzir da se adrenalin luči, po pravilu, prilikom straha, ljutnje, negodovanja, a takve su emocije tisućama godina nastajale prilikom nekih realnih opasnosti, postaje razumljivo zašto je to bilo aktualno. I u naše vrijeme je ostala veza emocija sa lučenjam adrenalina. I zato nije slučajno što je mnogo bolesti povezano sa stvaranjem tromba u krvi.
KRVOTOK

16

Krvotok održava stalnu cirkulaciju krvi i na taj način osigurava da sve stanice dobiju hranjive materije i kisik i da se iz njih izbace konačni proizvodi razmjene materija. Glavni naredbodavac u ovom sistemu je srce.

SRCE
Srce je veliki mišićni organ i nalazi se u sredini grudnog koša. Često se misli da je srce na lijevoj strani tijela. U stvari, ono se nalazi sa obe strane srednje linije, ali je više nakrivljeno na lijevo. Rad srca se sastoji u pumpanju krvi kroz krvotok. Krvni sudovi, koji vode od srca ka organima, zovu se arterije, a oni koji vode od organa ka srcu zovu se vene. Cijeli sistem krvnih sudova čovjeka (krvotok) se uvjetno dijeli na veliki i mali krvotok. Veliki krvotok počinje od lijeve srčane komore, koja svojim skupljanjem pumpa krv obogaćenu kisikom - arterijsku krv u aortu i dalje u arterije koje polaze od nje, arteriole, kapilare mozga, bubrega, jetre, organa za varenje, mišića, kože itd. Iz venola i vena se krv skuplja u dvije glavne vene iz kojih dolazi u desnu pretkomoru, gdje se završava veliki krvotok. Mali krvotok počinje od desne srčane komore, odakle venska krv kroz plućnu arteriju dolazi do plućnih kapilara, u kojima ona predaje ugljeni dioksid i uzima kisik. Arterijska krv bogata kisikom sada iz pluća dolazi u plućne vene, a odatle u lijevu srčanu pretkomoru. Kod zdravog čovjeka, učestalost i snaga srčanih kontrakcija se mijenjaju u skladu s potrebama organizma. To regulira živčani i endokrini sustav. Uticaj živčanog sustava se obavlja preko impulsa, koji se prenose kroz simpatičke i parasimpatičke živce. Utjecaj endokrinog sustava se obavlja preko krvi, koja prenosi hormone, na primjer adrenalin. Možda će ti biti pomalo dosadno da se upoznaješ sa ljudskim organizmom i načinom njegovog funkcioniranja, ali treba shvatiti da put ka istinskom zdravlju i aktivnoj dugovječnosti počinje izučavanjem sebe. Osim toga, ja se trudim da pišem maksimalno jednostavnim jezikom, stavljajući naglasak na glavne funkcije sustava i organa koje opisujem. Posebnu pažnju želim privući na krvotok, prije svega, na rad kapilara, jer je to ključni momenat metode koju sam razradio.

ARTERIJE
Udarni val krvi, koju srce izbacuje pri svakoj kontrakciji, prvo prima aorta, zatim vratna arterija, podključna arterija i druge velike arterije. Njihovi zidovi su prilično debeli i imaju mnogo elastičnih vlakana, zahvaljujući kojima se osigurava neprekidna cirkulacija krvi kroz krvne sudove, iako ona iz srca dolazi u impulsima. Stvar je u tome što se prilikom skupljanja srca samo dio energije troši na

17

pumpanje krvi u krvne sudove, dok je drugi dio energije upravljen na rastezanje zidova aorte i velikih arterija (stvara se električni napon). Kada se kontrakcija srca završi i dolazi do njegovog opuštanja, dalje kretanje krvi, poslije prvobitnog impulsa, koji je dalo srce, se obavlja stezanjem elastičnih zidova velikih krvnih sudova. Eto zbog čega normalna elastičnost zidova arterija ima veliki značaj za krvotok. Čim se ona umanji, rad srca je jako otežan. U srednjim ili malim arterijama, koje su daleko od srca, snaga srčanog impulsa i električnog napona zidova velikih arterija može biti nedovoljna za dalju cirkulaciju krvi. Potrebna je kontrakcija krvnih sudova, a to osiguravaju mišićna vlakna zidova krvnih sudova. Takvi krvni sudovi se zovu arterije mišićnog tipa, za razliku od arterija elastičnog tipa. Mišićno tkivo je posebno izraženo u zidovima arteriola pred njihovim ulaskom u kapilare. Mišićna vlakna u zidovima arteriola su raspoređena kružno i zato se mogu jako skupljati. Arteriole igraju ulogu ventila. Kada neki organ radi, njegove arteriole se šire i kapilare se pune krvlju; kada organ miruje, arteriole se skupljaju i mogu biti skoro sasvim zatvorene, kapilare se tada prazne.

VENE
Vene skupljaju krv iz kapilara i nose je prema srcu. Obrnuti smjer venske krvi onemogućavaju zalisci, koji propuštaju krv samo ka srcu. Zidovi vena su puno tanji od zidova arterija i oni imaju manje mišićnih vlakana. Zbog toga se, čak i pri malom povećanju unutrašnjeg pritiska u venama, one jako razvlače i u njima se može nagomilati vrlo mnogo krvi. S porastom slabljenja venskih zidova njhova zapremina se jako povećava, a to dovodi do zastoja krvi u kapilarama, venolama i venama. Kretanje krvi kroz vene uzrokuje prvenstveno razlika krvnog tlaka na početku i kraju venskog sistema. Ipak, ta je razlika relativno mala, pa su za osiguranje normalne cirkulacije u venama potrebna dodatna djelovanja. Glavno je stezanje poprečnoprugastih mišića pri kretanju tijela i pomjeranje glatkih mišića unutrašnjih organa u procesu njihovog funkcioniranja. Veliki utjecaj ima i usisavajuće djelovanje grudnog koša koje nastaje pri udisaju i koje pojačava priliv venske krvi u desnu pretkomoru. Krv počinje svoj put izlazeći iz lijeve srčane komore kroz aortu. U ovoj etapi krv je bogata kisikom, hranom, koja se razgradila na molekule i drugim važnim materijama, kao što su hormoni. Dalje se krv grana u arterije koje vode u srednji, gornji i donji dio tijela. Iz arterija krv ide u arteriole, koje su manje i koje vode u sve organe i tkiva u organizmu, među njima i u samo srce, a zatim se grana na široku mrežu kapilara. U kapilarima stanice krvi se postrojavaju u jedan red, predaju kisik i druge materije i uzimaju ugljeni dioksid i druge produkte razmjene materija. Pošto prođe kroz kapilare, krv dospjeva u venski sistem. Ona prvo ulazi u male krvne sudove koji se zovu venole i koje su ekvivalent arteriola.

18

Krv nastavlja put kroz male vene i vraća se u srce kroz vene koje su prilično velike i mogu se primjetiti ispod kože. Mali krvotok služi za komunikaciju sa plućima, da bi krv tamo ostavila ugljeni dioksid i uzela kisik. A sada prelazimo na kapilare i želim ovome posvetiti naročitu pažnju. KAPILARE- FUNKCIJA KAPILARA Kapilare su mali krvni sudovi, koji prožimaju organe i tkiva ljudskog organizma. Krv u njima ostvaruje svoje osnovne funkcije: predaje tkivima kisik, hranjive materije, hormone i odnosi ugljeni dioksid i druge produkte razmjene materija, koji se trebaju izbaciti. Zahvaljujući razmjeni materija, koja se obavlja u kapilarama, održavaju se konstantne fizičko - kemijske osobine tekućina u tkivima, koja zapljuskuje stanice, te se održavaju konstantni uvjeti za njihove životne aktivnosti. Kapilare su kraj razgranatog arterijskog sistema i istovremeno početak venskog. Zidovi kapilara su veoma tanki, oni se sastoje od jednog sloja stanica, koje se zovu endotelijalne; poslije ovih stanica koje pokrivaju otvore kapilara je smještena osnovna membrana uz koju je prislonjen sloj spojnog tkiva, koji zadržava materije i bakterije, koje su štetne za organizam. Prijelaz materija iz krvi u međustanični prostor se obavlja kroz male pore, kao i kroz istanjene djelće samih stanica. Skupljanje zidova stanica i smanjivanje broja kapilara, koje funkcioniraju, pogoršava prehranu i disanje okolnog tkiva. Takvi poremećaji kapilarne propustljivosti su osnova mnogih patoloških stanja. Endotelijalne stanice imaju interesantne osobine. One mogu obavljati najrazličitije funkcije, na primjer, zadržavati i prerađivati ostarjela crvena krvna zrnca, pigmente, molekule holesterola i masnih materija. U zdravom organizmu endotelijalne stanice učestvuju u rastu i regeneraciji tkiva. Osim toga, one osiguravaju obranu organizma od infektivnih bolesti. Stanice endotela kapilara mogu se oslobađati i obavljati samostalne pokrete, razmnožavati se, apsorbirati bakterije i druge materije, koje su štetne za organizam. Kapilare, za razliku od arterija i vena, se mogu ponovo stvarati i iščezavati. To su najmanji krvni sudovi i mogu se vidjeti samo pod mikroskopom. Prečnik kapilara se može promijeniti 2-3 puta. Kada su maksimalno skupljeni, oni ne propuštaju krvna zrnca, u njima se nalazi samo tekući dio krvi - plazma. Kada je kapilara raširena, stanice krvi prolaze u njega sporo. To ima veliki fiziološki značaj, jer sporo prolaženje krvi produžava vrijeme njenog kontakta sa zidovima krvnog suda. To olakšava prenošenje kisika i hranjivih materija iz krvi u tkiva. Nisu sve kapilare stalno otvorene. Prilikom mirovanja organa, funkcionira ih oko 10% - "dežurne kapilare". Zahvaljujući tome što se krv u kapilarama nalazi pod pritiskom, u arterijskom dijelu kapilara voda i materije, koje su u njoj rastvorene, filtriraju se u međutkivnu tekućinu. U venskom dijelu, gdje se pritisak smanjuje, osmotski pritisak usisava međutkivnu riječnost nazad u kapilare.

19

Na taj način, voda i materije, koje su u njoj rastvorene, u početnom dijelu kapilara izlaze, a u krajnjem dijelu ulaze. Osim procesa filtriranja, dolazi do kretanja molekula od mjesta visoke koncentracije ka mjestima gdje je ona niža. Glikoza, aminokiseline, prelaze iz krvi u tkiva, a amonijak, mokraća idu u suprotnom smjeru. Kapilarni sistem ima veliku dužinu - dužina svih kapilara je reda 60-100 tisuća kilometara. Kapilare prožimaju živa tkiva i nalaze se na veoma malom rastojanju između sebe. Tako, u mozgu svaka kapilara osigurava priliv hranjivih materija u stanice mozga u radijusu od 25 mikrona. Ukupna površina svih kapilara je oko 6500 kvadratnih metara. Na toj prostranoj površini se obavljaju procesi razmjene materija - prelaz molekula kisika, aminokiselina, hormona, fermenata, vitamina i drugih hranjivih materija iz krvi u međutkivnu tekućinu, koja neposredno zapljuskuje stanice. Dio krajnjeg proizvoda međustanične razmjene materija iz međustaničnog prostora prenosi se u kapilare krvotoka, a iz njih u vene. Drugi dio otpadaka prelazi u limfne kapilare, u kojima se nalazi tkivna tekućina (limfa), a ne krv, te kapilare polaze od specijalnih čvorića, koji se nalaze u međutkivnim pukotinama. Zidovi limfnih kapilara su, za razliku od kapilara krvotoka, jednosmjerno propusni, tj. propuštaju materije samo od van ka unutra. Spajajući se te kapilare formiraju specijalni limfni sistem sa tokovima, mrežom sudova, magistralnim putevima i oni se ulivaju u venski sistem. STANJE KAPILARNOG SISTEMA KOD BOLESNIH U organizmu nema nijednog organa, nijednog tkiva, čije dobro stanje ne ovisi najneposrednije o stanju kapilarnog krvnog sistema. Danas je poznato da praktično nema bolesti koja ne uvlači u patološki proces neke dijelove kapilarnog toka. Tako se, na primjer, prilikom upale pluća prve promjene opažaju na zidovima kapilara. Kod bolesti bubrega (akutnih i kronicnih) pate ne samo kapilare bubrežnog tkiva, nego i kapilare cijelog organizma. Bilo kakav psihički napor, najobičniji fizički napor, popraćeni su pojačavanjem kapilarnog krvotoka. I baš se pomoću raznih procesa reakcije mikrocirkulacije ostvaruju procesi adaptacije organizma na promjene unutrašnje i vanjske sredine. Prilikom fizičkih napora, poprečno-prugasti mišići osjećaju potrebu za povećanjem dotoka glikoze i kisika. U njima se stvara mnogo mliječne kiseline, koja izaziva širenje krvnih sudova. To omogućava otvaranje kapilara i širenje većih krvnih sudova. Količina krvi koja cirkulira se povećava na račun zaliha i povećanjem brzine. Kao rezultat povećanog dotoka krvi je priliv više hranjivih materija i kisika u mišiće. U isto vrijeme, ubrzani krvotok brzo oslobađa mišiće, koji rade, viška mliječne kiseline, ugljenog dioksida i drugih otpadaka.

20

SISTEM ORGANA ZA VARENJE
Varenje hrane je složen kompleks fizičko - kemijskih procesa asimilacije hrane. Zahvaljujući njima, hranjive materije, koje su ušle u usnu šupljinu i želučano -crijevni trakt, razgrađuju se na jednostavne spojeve, rastvorljive u vodi, usisavaju se u krv i prenose u stanice tkiva. Procesi varenja bjelančevina se, uglavnom, obavljaju u zoni kontakata zidova želuca s hranom.

ŽELUDAC
Masti, koje ulaze u želudac, koče lučenje želučanih sokova i njihovo se nepovoljno djelovanje osjeća i u slučaju da one dolaze kao dodatak drugim hranjivim materijama i to ako je njihova količina veća od 15%. Ako dolazak masti prethodi ostaloj hrani za 10-15 minuta, njihovo usporavajuće djelovanje će se osjetiti veoma jako. Ako masnoća dolazi u želudac zajedno sa ostalom hranom usporavanje lučenja želučanih sokova je slabije izraženo. Ako masnoća ulazi u želudac u toku lučenja, moguće je da i ne dođe do usporavanja. U želucu se lako vare samo masti koje se nalaze u mlijeku i sirovom žumanjku. Masti koje ulaze u sastav drugih hranljivlh materija se u želucu praktično ne vare, to se dešava tek u dvanaestopalačnom crijevu. Ugljikohidrati slabo izazivaju lučenje želučanih žlijezda. Po izlasku iz želuca hranjiva kaša se podvrgava djelovanju fermenata pankreasa, žuči i crijevnog soka, koji stvaraju žlijezde dvanaestopalačnog i tankog crijeva.

PANKREAS (GUŠTERAČA)
Sok za varenje koji luči pankreas je bogat fermentima, koji osiguravaju varenje bjelančevina, masti i ugljikohidrata. Pankreas počinje raditi 1-3 minute poslije početka jela. Za razliku od lučenja želučanih sokova, najveći dio soka pankreasa se stvara kada se jede kruh, nešto manje kada se jede meso. Na mlijeko, međutim, pankreas reagira minimalnim lučenjem. Voćni sokovi i razne organske kiseline (limunska, jabučna, octena) jako djeluju na pobuđivanje lučenja pankreasa. Pankreas je istovremeno i žlijezda endokrinog sistema, koja luči hormon inzulin, koji regulira koncentraciju šećera u krvi. Na lučenje pankreasa utiču hormoni hipofize, štitne žlijezde, nadbubrežnih žlijezda i kore velikog mozga. Tako, kada je čovjek uzbuđen smanjuju se fermentativne aktivnosti sokova pankreasa, a kada je miran povećavaju se.

JETRA
Jetra ima posebno mjesto među organima za varenje. U jetru, kroz portalnu venu (jedna od najvećih vena) dolazi sva krv koja ide iz želuca, slezene, pankreasa, tankog i debelog crijeva. Na taj način krv koja je zasićena proizvodima varenja

21

hrane iz želuca i crijeva dolazi prvo u jetru - glavnu kemijsku laboratoriju organizma i tu se ona podvrgava vrlo složenoj obradi, a zatim jetrenom venom prelazi u donju šuplju venu. U jetri se obavlja obrada otrovnih produkata rastvaranja bjelančevina, materija koje stvaraju mikrobi koji se nalaze u debelom crijevu. Proizvod lučenja jetre - žuč aktivno učestvuje u procesu varenja hrane. U sastav žuči ulaze žučna i masne kiseline, holesterol, pigmenti, voda i razne mineralne materije. Žuč ulazi u dvanaestopalačno crijevo 5-10 minuta poslije hrane. Glavna uloga žuči je da pomaže prijelaz sa želučanog na crijevno varenje, poništavajući djelovanje pepsina, koji je opasan za fermente sokova pankreasa. Žuč pojačava djelovanje fermenata sokova pankreasa a takođe, emulgira masti i time omogućava njihovo rastvaranje i resorpciju. Žuč igra važnu ulogu u procesu resorpcije karotina, mnogih vitamina i aminokiselina. Ona povećava tonus i pojačava peristaltiku crijeva, uglavnom dvanaestopalačnog i debelog crijeva, djeluje razorno na crijevnu mikrofloru i time sprečava razvoj procesa truljenja. Jetra učestvuje praktično u svim procesima razmjene materija: bjelančevina, masti, ugljikohidrata, pigmenata, vode. Njeno učešće u razmjeni bjelančevina se očituje u sintezi albumina ( zadržava vodu u krvi) i održavanju njegovog konstantnog sadržaja u krvi. U jetri se stvara urea – krajnji proizvod razmjene bjelančevina - koja se zatim izbacuje iz organizma preko bubrega. Jetra je glavno mjesto u kome se stvara glikogen. Ona zajedno sa pankreasom održava i regulira koncentraciju glikoze u krvi. DVANAESTOPALAČNO CRIJEVO Hrana iz želuca prelazi u dvanaestopalačno crijevo. Ono je početni dio tankog crijeva. U dvanaestopalačnom crijevu se nastavljaju osnovni procesi varenja bjelančevina, masti i ugljiko hidrata. Ovde se apsorbiraju skoro svi proizvodi dobijeni rastvaranjem hranljivih materija i vitamina, veći dio vode i soli. TANKO CRIJEVO U tankom crijevu se obavlja konačno rastvaranje hranjivih materija. Kaša, u koju je pretvorena hrana, prerađuje se djelovanjem sokova pankreasa i žuči, koji je natapaju u dvanaestopalačnom crijevu, a takođe i djelovanjem mnogobrojnih fermenata, koje proizvode žlijezde tankog crijeva. Proces apsorpcije se dešava na vrlo velikoj površini, jer sluzava obloga tankog crijeva formira mnogo nabora i, osim toga, gusto je zasijana resicama. Kod odraslog čovjeka broj resica dostiže 4 miliona. Sve to povećava apsorpcionu površinu tankog crijeva stotinama puta. Iz tankog crijeva hranljive materije prelaze u krv portalne vene i ulaze u jetru, gdje se prerađuju i postaju neškodljive. Poslije toga se dio prenosi krvlju u cijeli

22

organizam, prolazi kroz zidove kapilara u međustanični prostor i dalje u stanice. Drugi dio ( na primjer glikogen) ostaje u jetri.

DEBELO CRIJEVO
U debelom crijevu se završava apsorpcija vode i stvara se izmet. Sok debelog crijeva karakterizira postojanje sluzi u kojoj se nalaze fermenti. Debelo crijevo je mjesto na kome se masovno razmnožavaju mikroorganizmi. U jednom gramu izmeta ima nekoliko milijardi stanica mikroba. Crijevna mikroflora učestvuje u konačnom rastvaranju komponenti sokova za varenje hrane i ostataka nesvarene hrane, sintetizira fermente, vitamine i druge fiziološke materije, koje se apsorbiraju u debelom crijevu. Osim toga, crijevna mikroflora stvara branu za mikrobe koji izazivaju bolesti i čuvaju domaćina od njihovog ukorjenjavanja i razmnožavanja.

ZADNJE CRIJEVO (REKTUM)
U zadnjem crijevu kaša od hrane se i dalje vari. Ovdje se, pod uticajem fermenata, koje proizvode mikrobi, razlaže celuloza i apsorbira voda, poslije čega se masa hrane postepeno pretvara u izmet. To potpomaže kretanje debelog crijeva, koje miješa masu i podstiče apsorpciju vode. Izbacivanje izmeta iz crijeva osigurava aktivna peristaltika, koja nastaje kada masa izmeta nadraži receptore na zidovima crijeva.

ORGANI ZA IZLUČIVANJE MOKRAĆE (URINARNI SISTEM)
BUBREZI

Najvažniju ulogu u čišćenju organizma i izbacivanju proizvoda razmjene materije imaju bubrezi. U kemijskim procesima, koji se vrše u većini stanica ljudskog organizma, učestvuju proteini. Prilikom rastvaranja proteina nastaje dušik. Bubrezi su odgovorni za izbacivanje spojeva koja sadrže dušik iz krvi. Njihov osnovni proizvod je mokraća. Bubrezi obavljaju i druge složene funkcije: reguliraju razmjenu vode i soli, među njima natrija, kalija, klora, fosfata; sintetiziraju biološki aktivne materije, jako utiču na nivo arterijskog tlaka, na zgrušavanje krvi, na obrambene snage organizma i osiguravaju konstantnost unutrašnjosti organizma. Bubrezi su smješteni s obe strane kičme iza trbušne maramice. Bubrezi imaju vrlo razvijenu mrežu krvnih sudova. Sva krv koja cirkulira u arterijama i venama prolazi kroz bubrege svakih 5-10 minuta. Svakog minuta bubrezi dobivaju oko jedne litre krvi. Konačno, ta krv stiže do filtera na kraju jednog od bubrežnih kanala (filtera ima 2 miliona u svakom bubregu) i na taj način se razdvaja, tako da

23

tekući dio krvi (plazma) ide u kanal, dok ostatak ostaje u krvotoku. Filtrirana tekućina prolazi kroz dugačak bubrežni kanal i u njemu se veliki dio vode, soli i drugih materija koje su potrebne organizmu apsorbira ponovo u krv. Izvjestan dio vode, urea i drugi otpaci izlaze, u obliku mokraće, kroz dva mokraćna kanala (izlazni tokovi) u mokraćni mjehur. Bubrezi stvaraju mokraću neprekidno i danju i noću. U toku 24 sata se izluči oko 1,5 litra mokraće. Kontrola za održavanje balansa vode u organizmu se ostvaruje u bubrežnim kanalima, u kojima se može apsorbira više ili manje filtrirane tekućine, koja prolazi kroz njih. Signal da se apsorbira više vode, ako organizam ostaje bez vode, dolazi od hormona koji stvara hipofiza. Ukupna količina izdvojene uree ostaje ista, ali se ona rastvara u, više ili manje, tekućine i na taj način dovodi do obrazovanja, više ili manje, koncentrirane mokraće. Vrlo sličan proces se odvija u održavanju balansa soli. U bubrežnim kanalima hormon, koji se stvara u nadbubrežnim žlijezdama (aldosteron), osigurava apsorpciju soli u količinama koje su neophodne organizmu.
MOKRAĆNI MJEHUR

Mokraća, koja je stvorena u bubrezima, ide u mokraćne kanale, koji je, peristaltičkim kretanjem u kapima prenose u mokraćni mjehur. Mokraćni mjehur, u kojoj nema mokraće, je veoma smanjen. Kako se puni on se rasteže, ali mokraća ne prelazi u kanal za izbacivanje mokraće, pošto se na tom putu nalaze dva sfingtera. Kada se nakupi 250-300 mililitara mokraće, povećava se pritisak na zidove mokraćnog mehura i receptori u zidovima šalju impulse u centar za ispuštanje mokraće u kičmenoj moždini i nastaje nadražaj za mokrenje.

ORGANI ZA DISANJE
Zahvaljujući disanju, organizam dobiva kisik i oslobađa se viška ugljenog dioksida, koji se formira kao rezultat razmjene materija. Disanje i krvotok omogućuju da svi organi i tkiva našeg tijela dobiju energiju koja je neophodna za život. Kao što benzin sagorjeva u motoru automobila, kao što su za zagrijavanje prostorija neophodni ugalj i kisik, na isti način stanice organizma koriste kisik: one sagorjevaju svoje gorivo (šećer) zajedno sa kisikom i proizvode energiju. Oslobađanje energije, koja je neophodna za životne aktivnosti organizma, se dešava na nivou stanica i tkiva kao rezultat biološke oksidacije. Proces disanja sadrži nekoliko etapa: 1. punjenje pluća atmosferskim zrakom; 2. prelaz kisika iz plućnih alveola u krv, šo se obavlja kroz plućne kapilare; 3. izdvajanje ugljenog dioksida iz krvi u alveole, a zatim izbacivanje u atmosferu; 4. dopremanje kisika u stanice i tkiva preko krvi;

24

5. dovođenje ugljenog dioksida iz tkiva u pluća preko krvi; 6. stanice troše kisik - stanično disanje. Zrak pri udisanju ulazi u dušnik - cijev koja se sastoji od 16-20 hrskavičavih prstenova obloženih sluzokožom. Ta cijev se na ulazu u pluća grana na dva dijela i u pluća ulaze bronhiji - dvije grane "drveta" čije se velike grane dijele na manje grančice - bronhiole. Zrak koji je prošao dušnik, bronhije i bronhiole završava svoj put u plućnim mjehurićima - alveolama. Pluća imaju nekoliko stotina miliona tih mjehurića. Alveole su opletene mrežom kapilara. Zidovi alveola i kapilara su toliko tanki da kisik iz zraka lako prelazi iz alveola u krv, gdje ga prihvaćaju crvena krvna zrnca i prenose u stanice. Stanice predaju otpatke od prerade – ugljeni dioksid - krvi i on se kroz vene istim prenosiocima - crvenim krvnim zrncima – prenosi nazad u pluća. Tamo alveole prihvaćaju taj prerađeni plin, a zatim se on izdiže u atmosferu. Kada čovjek diše, veliki dio posla obavlja dijafragma, koja se sastoji od mišića i vlaknastog tkiva. Ona formira horizintalnu pregradu između grudne i trbušne šupljine. Prilikom udisanja, mišićna vlakna dijafragme se skraćuju i izravnavaju kupolu dijafragme povlačeći centralni dio nadolje, ka trbušnoj šupljini. To povećava zapreminu pluća i omogućava prolaz zraka u njih kroz dušnik, nosnu i usnu šupljinu. Izdisanje se obavlja jednostavnim opuštanjem mišića. Pri tome, zrak izlazi, kao da ga ispuštamo iz lopte.

ŽIVČANI SUSTAV
Živčani sustav igra važnu ulogu u prihvaćanju osjećaja koji su opaženi čulima, u osjećaju bola, osjećanju zadovoljstva, kontroli pokreta i mnogim drugim funkcijama organizma. To je najsloženiji sistem ljudskog organizma i on takođe igra važnu ulogu u razvoju govora, mišljenja i pamćenja. Živčani sustav se dijeli na centralni i periferni živčani sustav.
CENTRALNI ŽIVČANI SUSTAV

Centralni živčani sustav čine mozak i kičmena moždina, koji u potpunosti kontroliraju sva živčana tkiva u tijelu. Najvažnije funkcije mozga su: reguliranje rada unutrašnjih organa, koordinacija svih fizioloških i biokemijskih procesa, koji se obavljaju u našem tijelu, i adaptacija organizma na vanjsku sredinu. Nadražaje, koji dolaze iz vanjskog svijeta (zvučni, svjetlosni, taktilni, okusa i dr), primaju specijalni živčani završeci - receptori. Receptori su "prozori" živčanog sistema. Oni su posrednik između vanjske sredine i mozga. Receptori imaju specifičnu osjetljivost na promjene temperature, osvjetljenosti, nivoa zvučnih učestalosti i drugih stimulatora. Ali mozak mora biti informiran i o tome što se događa u organizmu. Zato su receptori razmješteni u

25

sve dijelove tijela, u svaki organ. Signali iz vanjskog i unutrašnjeg svijeta su raznovrsni: mogu biti mehanički, kemijski i dr. Ti se signali u receptorima pretvaraju u impulse i preko živaca prenose u mozak ili kičmenu moždinu. Na taj način mozak stalno dobija opširne informacije o promjenama u okolini i o stanju organizma. Te se informacije podvrgavaju složenoj obradi i u obliku živčanih impulsa idu, takođe, u organe za izvršavanje, regulirajući fiziološke procese, biokemijske reakcije i rad mišića. Kičmena moždina, koja se prostire kroz kičmu od mozga do donjeg dijela leđa, je stup živčanog tkiva. Kičmena moždina ima dvije osnovne funkcije. Prvo, ona je dvosmjerni provodni sistem mozga i perifernog živčanog sistema. Drugo, ona ostvaruje kontrolu prostog refleksnog djelovanja. Ako, na primjer, čovjek slučajno stavi ruku na vrelu ploču, receptori za bol u koži će poslati impulse preko živčanih vlakana u kičmenu moždinu i čovjek će automatski brzo povući ruku. Elementi živčanog sistema koji funkcioniraju su milioni međusobno povezanih živčanih stanica, koje se zovu neuroni. Njihova je funkcija vrlo slična funkciji provodnika u složenom elektromehanizmu; oni primaju signale u jednom dijelu živčanog sistema i predaju ih drugom, gdje ti signali mogu, sa svoje strane, biti poslani dalje, ka drugim neuronima, ili mogu izazvati neko djelovanje (na primjer: skraćivanje mišićnih vlakana). U skladu sa svojim funkcijama, neuroni se dijele na tri tipa: osjećajni (senzorni) neuroni, koji prenose informacije od čula do centralnog živčanog sistema; interoneuroni, koji obrađuju dobijene informacije; pokretački neuroni, koji pobuđuju voljne i nevoljne pokrete.
PERIFERNI ŽIVČANI SISTEM

Glavne komponente perifernog živčanog sistema su živci, koji spajaju centralni živčani sistem s drugim dijelovima tijela i ganglije - grupe živčanih stanica, koje su razmještene na raznim točkama živčanog sistema. Periferni živčani sistem se dijeli na dva glavna dijela: somatski živčani sistem, koji se nalazi pod stalnom kontrolom čovjeka i vegetativni, koji se nalazi pod njegovom nesvjesnom kontrolom. Somatski sistem ima dvojni zadatak. Prvo, on prikuplja informacije o okolini od čula, u kojima se nalaze posebne receptorske stanice. Signali se od tih receptora prenose u centralni živčani sistem vlaknima osjećaja. Drugo, somatski sistem prenosi signale vlaknima pokreta od centralnog sistema do mišića, izazivajući na taj način pokrete. Neurovegetativni sistem je odgovoran za podršku automatskih funkcija (funkcija koje se obavljaju bez umnih ili drugih poticaja čovjeka) organa kao što su srce, pluća, želudac, crijeva, mokraćni mjehur, krvotok. Ovim završavam opis osnovnih anatomsko - fizioloških pojmova o organizmu. Ovdje se nisam dotakao limfnog sistema, mišića, kostiju. Ali o limfi i mišićima ću, u svakom slučaju, morati govoriti u vezi sa čišćenjem organizma

26

ČOVJEKOV ELEKTRIČNI, ELEKTROMAGNETNI I ENERGOINFORMACIONI SISTEM Predstava o funkcijama čovjekovog organizma ne bi bila potpuna bez razmatranja čovjeka kao električnog sistema. Ogromna količina materije koja cirkulira u čovjekovom organizmu nalazi se u ionima ili u naelektriziranom stanju. Nadam se da je svima poznato da se sve materijalne stvari u prirodi sastoje od molekula, a molekule od atoma. U atomu postoji jezgra oko koje kruže elektroni po svojim putanjama. Atom je neutralan ako su pozitivno naelektrizirana jezgra i negativno naelektrizirani elektroni u ravnoteži. Ako se u atom ubaci dodatni elektron on se odmah pretvara u negativan ion, jer elektrona ima više nego što je pozitivno naelektriziranje jezgre. I obrnuto, ako elektron napusti putanju pozitivno naelektriziranje preovladava i atom postaje pozitivan ion. Ioni učestvuju praktično u svim kemijskim procesima. Na primjer, proces pretvaranja glikoze u ugljeni dioksid u stanicama, pri kome se oslobađa energija, odvija se uz učešće naelektriziranih čestica - iona i elektrona. Taj proces se zove biološka oksidacija. Stanice se graniče membranama, koje imaju pozitivno naelektriziranje izvana i negativno iznutra i to omogućava prijelaz materije u stanicu i obrnuto. Naelektriziranje membrane se događa na račun iona kalija i natrija, koji se nalaze s obe strane membrane - kalij iznutra, natrij izvana. Ioni kalcija trajno održavaju to naelektriziranje i omogućavaju selektivnu propustljivost za ione natrija i kalija: oni zatvaraju pore u membrani za ione natrija, dok istovremeno mali ioni kalija mogu prodrijeti u stanicu. Nedostatak bilo kojih iona od nabrojanih dovodi do narušavanja potencijala membrane, bolesti stanice i njenog umiranja. Još veće učešće u kemijskim reakcijama u organizmu imaju slobodni elektroni. Najnovija naučna istraživanja pokazuju da svi procesi oksidacije i obnavljanja u organizmu ovise, bez izuzetka, o količini slobodnih elektrona.
ENERGETSKI MERIDIJANI

Vi ste verojatno čuli za akupunkturne točke na ljudskom tijelu, koje su otkrili još drevni Kinezi. I tako, one su baš lovci kozmičke energije. Naučnici su danas dokazali da te točke imaju najmanji električni otpor, a pošto kozmicka energija sadrži veliki postotak električnih komponenti, ona se, kao što je poznato, upravlja tamo gdje je otpor najmanji. Akupunkturne točke su objedinjene u određene linije koje se zovu električni meridijani. Akupunkturne točke predstavljaju ulazna "vrata" za energiju, koja dolazi iz okruženja, i sastoji se od raznih vibracija: elektromagnetnih, infracrvenih, ultrazvučnih, gravitacionih. Osnovni sastojak ovih vibracija su elektroni. Prolazeći kroz akupunkturne točke u meridijane, elektroni dobivaju ogromne brzine. A pošto meridijani prolaze kroz cijelo tijelo i granaju se i u unutrašnje organe, elektroni se kroz njih kreću ka stanicama organa, da bi se pokrenule sve

27

kemijske reakcije. Zato akupunkturni sistem u organizmu igra ulogu električne pumpe, prepumpavajući elektrone od akupunkturnih točaka tamo gdje su potrebni - u unutrašnje organe. Na taj način se životna aktivnost organizma omogućava električnim procesima, koji se stalno događaju kroz kretanje elektrona i iona. A kretanje elektrona i iona izaziva struje ili biostruje. BlOSTRUJE Što organizam aktivnije radi, to je više sumarnih biostruja. Postoji jednostavan aparat, koji se sastoji od dvije ploče (elektrode) od cinka i bakra i mikroampermetra. Kada se ruke stave na elektrode, mogu se registrirati struje organizma. Jačina struje je, po pravilu, od 20 do 500 mikroampera, ovisno o uzrastu, fiziološkom stanju i utreniranosti organizma. Na primjer, pošto se popije alkoholno piće, kada je čovjek izmožden, jačina struje se smanjuje. To govori da se fiziološki procesi usporavaju. I obrnuto: poslije razgibavanja ili masaže struja raste, što očigledno potvrđuje da su korisni. Razlika potencijala tijela je važan električni parametar organizma. Čovjekova glava je pozitivno naelektrizirana, tijelo - negativno. Površinski slojevi kože imaju pozitivan potencijal, a unutrašnji - negativan. "Minus" čovjek dobija od zemlje (zemlja ima negativno naelektriziranje), a "plus" od atmosfere. Osim toga, kretanje struja kroz organizam utiče, takođe, na naelektriziranje čovjeka. Razlika potencijala zdravog čovjeka se mijenja u malim granicama, ovisno o fizičkom stanju i stanju atmosfere. Ali, odstupanje naelektriziranja često može biti veliko. To je, po pravilu, povezano sa sve većim udaljavanjem čovjeka od prirode, što dovodi do nedostatka "minusa". S druge strane, rad sa električnim aparatima, posebno sa kompjuterima, nošenje sintetičke odjeće, povećava "plus" komponentu. Oba faktora mogu postati uzrok električnog debalansa organizma, a tome slijedi pogoršanje zdravlja. Prvi znak viška nakupljenog "plusa" u organizmu je iskričenje između ruku i metalnih predmeta koje čovjek dodiruje. Dakle, razjasnm sao da se životne funkcije organizma uvijek obavljaju kretanjem naelektriziranih čestica, tj. kemijska energija u organizmu je tijesno povezana s električnom. A da kretanje naelektriziranih čestica ili struja kroz provodnik formira oko provodnika elektromagnetsko polje. I pošto se elktrični procesi dešavaju praktično u svakoj točci tijela, elektromagnetna energija, postoji, takođe, u svakoj točci. Najveći izvor elektromagnetne energije su akupunkturni kanali, pošto je baš u njima najveće nagomilavanje elektrona, koji se kreću ogromnim brzinama. Bioenergija, koja cirkulira u čovjekom tijelu, se ne sastoji samo od elektromagnetne energije. Ona u sebe uključuje i druge oblike energija, kao što je akustička energija, toplotna energija, svjetlosna, ultrazvučna itd. Ruski naučnici

28

akademici J. Guljajev i E. Godik su se bavili ispitivanjem svih tih polja, mjerili su njihove veličine i potvrdili njihovo postojanje.
ENERGIJA MISLI

U današnje vrijeme medicina koristi razna čovjekova zračenja u dijagnostici, među njima i elektromagnetno, toplotno, svjetlosno. Samo se jedna važna komponenta opće bioenergije, koja cirkulira u čovjekovom tijelu, danas ne mjeri instrumentima - to je energija misli. Tako tananih i složenih instrumenata zasada još nema. Postoji masa posrednih dokaza, koji ne ostavljaju nimalo sumnje, o materijalizaciji misli. Pa, na primjer, zamišljanje topline u nekom dijelu tijela može tamo izazvati toplinu, u nekim slučajevima čak i opekotine. Prilikom vizualizacije limuna u ustima se luči slina. To misao izaziva fiziološke promjene – u navedenim slučajevima pojavu topline i sline. Mogu se navesti tisuće takvih primjera. Ili drugi primjer, koji često demonstriram svojim učenicima. Točim vodu u čašu i mjerim PH te vode specijalnim instrumentom. Zatim u toku 5 minuta mislima šaljem energiju na tu vodu i ponovo mjerim PH. Po pravilu, PH vode se mijenja za 0,15-0,2 jedinice: recimo, na početku je bilo 7,8, a poslije "punjenja" 7,6. To su velike promjene. Dakle, zbirna bioenergija, koja se sastoji od mnogo različitih zračenja, među kojima su dominantne elektromagnetna energija i energija misli, se kreće u organizmu i učestvuje u svim fiziološkim procesima. Sa svoje strane, ove biokemijske reakcije pomažu u održavanju kretanja energije, pošto se te reakcije obavljaju kroz proces proizvođenja i raspodjele bioenergije. Prirodno, veliki uticaj na kretanje energije imaju misli, naročito emocionalno obojene misli. Sjetite se kako je energija ključala u vama kada ste bili radosni i kako ste bili potišteni u slučaju neuspjeha. Kakav posao obavlja energija u stanici? Stanica je "tvornica" za preradu hranjivih materija. U stanici se nalazi jezgra u koju je smješten upravljački aparat, prije svega poznati DNK, u kome se čuvaju informacije o namjeni stanice, o njenoj funkciji i načinima prijenosa informacija. Stanica je okružena membranom kroz koju prolaze hranjive materije i kroz koju se izbacuju "otpaci". Membrana se nalazi pod električnim naponom: minus iznutra, plus izvana. To naelektriziranje membrane omogućava prolaz hranjivih materija kroz nju. Ako je, recimo, naelektriziranje nedovoljno, sve prerađene materije ne mogu izaći i tada se stanica zaguši i može stradati. Ili, recimo, višak naelektriziranja označava višak hranjivih materija, stanica će takođe biti bolesna i neće moći dugo živjeti. Eto energija, koja se kreće u organizmu, omogućava, prije svega, to naelektriziranje. Nedostatak ili višak energije na određenom mjestu tijela mijenja naelektriziranje stanica na tom mjestu i dovodi do bolesti. To je jedna od važnih namjena energije. Osim toga, energija obavlja veliki posao u stanici u omogućavanju procesa

29

oksidacije i obnavljanja. Stalno kretanje energije u tijelu stvara biopolje oko njega i ono nosi informaciju o tijelu. To je prirodno, jer se svaka promjena fiziološkog procesa trenutno odražava na bioenergiju, koja je tijesno povezana s tim procesom.
ČOVJEKOVO BIOPOLJE

Opće čovekovo polje se obrazuje od biopolja svakog organa, svakog dijela tijela, svake stanice. I tako, svaki organ, svaki dio tijela, svaka stanica imaju svoje biopolje - energetski omotač, koje je i nosilac informacija o svom fizičkom stvaraocu. Bilo kakve promjene u organu, dijelu tijela, odmah se "upisuju" u lokalni bioomotač i u opće cijelog tijela. Ja se sada neću zadržavati na opisu načina na koji se ta informacija može skinuti. 0 tome sam pisao u svojim prethodnim knjigama, a postoji i mnogo druge literature na tu temu. Reći ću samo da čovjek, pored posjedovanja poznatih organa čula - vid, sluh, miris, dodir, ima i takozvane senzitivne sposobnosti, koje omogućavaju da se osjete vibracije energije. Samo što čovjek ne koristi te sposobnosti, za razliku od životnih, zato što ne mogu svi ljudi dospjeti do takve informacije. Uostalom, kada počnš koristiti moju metodu čišćenja, dolazit ćeš utomatski u kontakt s informacionim poljem organa. Biopolje, koje obavija čovjeka i koje ponavlja konture fizičkog tijela, zove se na drugi način eterično tijelo ili energoinformaciono tijelo. Eterično tijelo se stvara zbog cirkulacije energije duž meridijana. Kada se pojavi patologija ili poremećaj funkcije nekog organa mijenja se i energetsko tijelo tog organa i cijelog tijela na mjestu koje odgovara bolesnom organu. Deformacija eteričnog tijela jetre označava promjenu učestalosti energije na mjestu patologije. A sada se želim zaustaviti na vrlo važnoj stvari, koja će ti pomoći da bolje shvatiš svoj organizam. ENERGOINFORMACIONA VEZA ORGANA
INFORMACIJA O BOLESTI

Informacija biopolja svakog organa, svakog djelića tijela, prenosi se stalno drugim organima, posebno organima koji ulaze u jedan sistem - endokrini, organi za varenje, urogenitalni trakt itd. Drugim riječima, u organizmu se stalno obavlja energoinformaciona razmjena. Osim toga, svaki organ ili djelić tijela svake sekunde šalju informaciju o svom energetskom stanju u mozak. Na taj način mozak održava energetsku kontrolu cijelog tijela, pri čemu svaki element tijela ima svoju energoinformacionu stanicu u mozgu. Informacija biopolja svakog organa, svakog djelića tijela, prenosi se stalno drugim organima, posebno

30

organima koji ulaze u jedan sistem - endokrini, organi za varenje, urogenitalni trakt itd. Drugim riječima, u organizmu se stalno obavlja energoinformaciona razmjena. Osim toga, svaki organ ili djelić tijela svake sekunde šalju informaciju o svom energetskom stanju u mozak. Na taj način mozak održava energetsku kontrolu cijelog tijela, pri čemu svaki element tijela ima svoju energoinformacionu stanicu u mozgu. Sada zamisli da se u organu pojavio upalni proces, recimo u jetri, ta upala će se trenutno odraziti na biopolju jetre i ta informacija ulazi u stanicu jetre u mozgu. Čovjek je počeo uzimati lijekove, prigušio je upalu, može se reći da je ozdravio. Ali informacija o upali u biopolju nije sasvim "izbrisana", dio je sačuvan. Isto je tako ostalo i sjećanje u stanici jetre u mozgu. Zašto se to dogodilo? Zato što se jetra ne može razboljeti sama od sebe, uzrok su bile poteškoće u cijelom organizmu. Pokazalo se da je jetra slaba karika u tom energoinformacionom lancu i zato je ona stradala. Pošto je upala prigušena lijekovima, energoinformaciona veza sa drugim organima je ostala kao i ranije i zato se dio informacija u biopolju jetre sačuvao. Informacije o bolesti ostaju samo u slučaju ako su simptomi prigušeni lijekovima ili operacijom. Dokaz zaostale informacije u biopolju organa su fantomski bolovi. Kada je amputirana noga, bolovi na mjestu gde je bila noga se mogu javljati godinama. To je dokaz da su u eteričnom tijelu noge ostale informacije o bolesti. Druga činjenica, koja dokazuje ostatak sjećanja na bolest: moji učenici, koji su završili tečaj samoregulacije organizma i rade poslije toga kod kuće po mojoj metodi, imaju često simptome bolesti od kojih su bolovali prije mnogo godina. Simptomi traju kratko - nekoliko dana, ali to, očigledno, potvrđuje činjenicu o očuvanju sjećanja na bolest. Radi se o bolestima koje su izlječene lijekovima, koji su uklonili simptome ili operacijama. Ako je organizam sam pobijedio bolest, aktivirajući unutrašnje resurse, u tom slučaju se prekida bioenergetski lanac i u polju ne ostaju tragovi. U zaključku želim reći da je lječenje čovjeka, bez uzimanja u obzir njegove bioenergoinformacione strukture, neefikasno i ima malu perspektivu. Uklanjanje simptoma nije uklanjanje uzroka bolesti, informacija o bolesti ostaje i potom se može prenijeti na druge organe i psihu. Napredni lječnici koji to razumiju počinju koristiti metode koje utiču na cijeli organizam, uzimajući u obzir bioenergoinformaciona polja. Začeci takve "informacione" medicine počeli su se javljati u Rusiji, SAD, Njemačkoj. Ali, u većini slučajeva medicina, koja je sada izvanredno tehnički ojačana, i dalje se drži simptomatskog lječenja. I šta da radi čovjek koji želi biti stvarno zdrav i voditi aktivan život? Izlaz je samo jedan - uzeti odgovornost za svoje zdravlje u svoje ruke i koristiti napredne metode samoregulacije organizma. Izdvajati za to svakog dana najmanje jedan sat. Da, da, najmanje jedan sat, naročito za ljude sa više od 40 godina. U životu se sve mora zaraditi, pa i zdravlje. Ljudski organizam raspolaže ogromnim resursima za svoje obnavljanje.

31

Sve fiziološke funkcije organizma se obavljaju preko električnih pojava. Kretanje elektrona i iona u međustaničnoj i staničnoj tekućini stvara biostruje, koje pokreću kemijske reakcije. Bilo kakvi pokreti tijela iIi pomicanje tkiva (razni oblici masaže) stvaraju, takođe, biostruje, što povoljno utiče na životne aktivnosti organizma. Duže prisustvo viška pozitivnog naelektriziranja u tijelu može uticati na kretanje struje u tekućim sredinama i krajnji rezultat je poremećaj odvijanja fizioloških reakcija. Svi organi, dijelovi tijela, stanice - Imaju biopolje kao omotač i ono sadrži informaciju o fizičkom stanju. Osim toga, svi omotači biopolja su povezani s mozgom, u kome imaju stanice koje odgovaraju tim omotačima i sadrže istu informaciju. Zahvaljujući tome se obavlja stalna razmjena informacija između organa i dijelova tijela. Drugim riječima, otvor sa zadnje strane (čmar). U organizmu postoji energoinformacioni lanac. Ako patologiju, koja je nastala u nekom organu ili dijelu tijela ne otkloni sam organizam, već se to učini otklanjanjem simptoma, energoinformaciona memorija o bolesti će se sačuvati i može kasnije negativno uticati na organizam. Energoinformaciono stanje organizma ima ogroman značaj za zdravlje.

32

2. Poglavlje
UZROCI ZAGAĐENJA ORGANIZMA
Život - to je neprestano kretanje tekućine Između stanica i u stanicama. Prestanak tog kretanja je - smrt. A.S. Zalmanov
Sada, kada imaš predstavu o funkcioniranju organizma, mogu govoriti na koji način se organizam zagađuje. Jasno je da je sistem za varenje osnovni izvor spremanja otpadaka u organizam. To nije nimalo čudno, jer sistem organa za varenje prerađuje hranu da bi proizveo čovjekovu životnu energiju, a otpaci su pri tome neminovni. Organizam izbacuje otpatke pomoću drenažnog sistema, koji se sastoji od venskog dijela kapilara i limfnog sistema, koji apsorbira proizvode razmjene materija i prenose ih na dalju preradu u jetri, bubrezima i limfnim čvorovima. A sada, zamisli da se nalaziš u šumi i da trebaš zapaliti vatru da bi skuhao hranu. Drugim riječima, pomoću vatre trebaš proizvesti energiju, koja je neophodna za kuhanje. Iz vlastitog iskustva, znaš da je vatru lako zapaliti, ako postoji dobar dovod kisika iz zraka i benzin ili neki drugi zapaljivi materijal. Ali, pretpostavi da vatra već gori i najednom se počinje gasiti. Što ćeš uraditi? Puhat ćeš u plamen da bi osigurao veći dovod kisika i dodati benzin. U tom slučaju vatra nastavlja gorjeti, na kraju sagorjevanja otpaci su minimalni - mrvice pepela. Ako to ne uradiš, vatra će se ugasiti i otpadaka će biti puno - pugljenisani komadi drva. Slično se događa i u organizmu. Ako sistem organa za varenje ne prerađuje hranu do kraja, ne sagorjeva je, ostaje puno otpadaka, koje je teško izbaciti pomoću drenažnog sistema. A zašto se hrana loše prerađuje? Pa, prvo, nadostatak kisika kao kod vatre. A to ovisi o radu sistema za disanje. Drugo, nedostatak hormona u krvi, koji su benzin koji pomaže da se razgori vatra i održava plamen do kraja. Zapamti fermente, koji učestvuju u preradi hrane do najmanjih čestica. Fermenti ne mogu raditi bez hormona, jer baš oni na kraju aktiviraju varenje. Koliko hormona proizvodi endokrini sistem jako ovisi o psihoemocionalnom stanju.

33 PSIHOEMOCIONALNO STANJE

Hipofiza, koja je šef endokrinog sistema, koordinira rad svih žlijezda koje proizvode hormone. Ali hipofiza je potčinjena drugom šefu - hipotalamusu, čiji je rad tijesno povezan s psihoemocionalnim stanjem. Na taj način negativne emocije, naročito one koje dugo traju, kao što su zloba, strah, agresivnost, žalost i druge vrste uznemirenosti, preko hipotalamusa usporavaju rad žlijezda endokrinog sistema, a zajedno s tim i proces varenja hrane. Negativne emocije preko hipotalamusa utiču, ne samo na endokrini, nego, i na živčani sistem, izazivajući obično uzbuđenje simpatičkog dijela i kočenje parasimpatičkog. Kao posljedica toga, dolazi do naglog opadanja svih funkcija želučano-crijevnog trakta. Nije slučajno što ljudi često osjećaju težinu u želucu, jer je to uvjetovano nastajanjem sadržaja želuca, a to su izazvale negativne emocije. Ja bih poremećaje psihoemocionalne sfere nazvao glavnim uzrokom zagađenja organizma.
PROMJENE KISELO-LUŽNATE RAVNOTEŽE

Nimalo nevažnu ulogu u zagađivanju organizma igraju promjene kiselo - lužnate ravnoteže svih tekućina. Isto tako veliki značaj ima PH. Kada preovladavaju ioni vodika sredina postaje kisela, rastvor u kome ima više hidroksida (OH grupa) je lužnat. Kada je PH rastvora 7 on je neutralan; kada je manje od 7 - kiseo, više od 7 - lužnat. PH ima veliki značaj za organizam, jer kiselo- lužnata ravnoteža utiče na odvijanje svih kemijskih reakcija. Različite tekućine imaju različite PH. PH krvi i tekućine izvan stanica mora imati najveće lužnate vrijednosti i on je otprilike 7,35. Tekućine u stanicama su kisele i PH je oko 5. Tekući sadržaj želuca je kiseo, dvanaestopalačnog crijeva lužnat, debelog crijeva slabo kiseo. Sve te PH vrijednosti se moraju održavati bez promjena i to u organizmu obavljaju tzv. tamponski sistemi, među njima bubrezi, pluća. Odstupanje PH od normalnih vrijednosti dovodi do zagađenja organizma. Fermenti vrlo ovise o promjenama PH. Prilikom odstupanja PH od normale, fermenti prestaju raditi i posljedica je da se hrana ne prerađuje do kraja. Odstupanje PH u želucu dovodi do grčeva, gastritisa i rezultat toga je loša prerada hrane. Promjene slabo kisele sredine debelog crijeva dovodi do procesa truljenja i skupljanja toksina u krvi. Može se nastaviti ovo nabrajanje. Važno je znati da je za organizam vrlo značajna kiselo - lužnata ravnoteža njegovih tekućina. Zašto se remeti PH? Glavni uzroci su - nestabilan živčani sistem, preveliko psihoemocionalno naprezanje, malo kretanja i promjena razlike potencijala tijela. I najzad, na promjene PH utiče i jednolična prehrana, zloupotreba alkohola i pušenje. I kozmičko zračenje igra značajnu ulogu u zagađenju organizma, prvenstveno magnetne bure

34

KOZMIČKO ZRAČENJE

Stanične membrane se stalno nalaze pod električnim naponom. Reguliranje ulaza i izlaza mikroelemenata u i iz stanica se, takođe, riješava na električnoj osnovi, a to znači da tu postoje i elektromagnetna zračenja, pa na svaku promjenu u propusnom sistemu bioloških membrana može utjecati kozmičko zračenje. U vrijeme magnetnih bura propusna moć staničnih membrana se povećava, pa će stanica djelomično gubiti materije koje su joj potrebne. Rad stanice se pogoršava i to izaziva njeno zagađenje. Nije nimalo slučajno što se za vrijeme magnetnih bura pogoršavaju kožne bolesti i pojačavaju alergijske reakcije. Kad sam već počeo govoriti o magnetnom burama, neće biti suviše da znaš da su one često uzrok pogoršanja mikroregulaclje krvi u mozgu, a posljedica toga je moždani udar. Baš se moždani udari najčešće događaju za vrijeme magnetnih bura. Magnetne bure utiču i na arterijski pritisak.
USPORAVANJE RAZMJENE U MEĐUSTANIČNOM PROSTORU

Najvažnija karika u sistemu životnog osiguranja stanica su kapilare i mikrocirkulacija krvi. Baš kroz kapilare eritrociti nose kisik stanicama i baš tu krvna plazma im donosi bjelančevine, ugljikohidrate, soli, vitamine i druge sastojke. Ovdje krv po zakonu osmoze i difuzije predaje hranjive materije i kisik i uzima otpatke - metabolite. Kompletna razmjena se događa u tekućini izvan stanica. U našem tijelu ima vrlo mnogo ovih tekućina. Usporavanje razmjene između stanica i kapilara se u većini slučajeva obavlja u međustaničnom prostoru. Usporavanje ulaska hranljivih materija, kisika, hormona, fermenata u stanice narušava rad stanica i organa i smanjuje životnu energiju. Usporavanje izdvajanja otpadaka - uree, kalcija, natrijklorida, žuči itd. dovodi do trovanja organizma proizvodima vlastite žvotne djelatnosti. Isto, kao krvne kapilare, prolaze i limfne kapilare. Pošto su zidovi limfnih kapilara veoma tanki i jako provodni, oni uzimaju velike molekule i čestice, među njima i bakterije, koje ne mogu da prodru u krvne kapilare, pa se prenose limfom da bi se učinile neškodljivim u limfnim čvorovima. U ljudskom organizmu u svakom trenutku umire mnogo miliona stanica. Te male mikročestice se moraju ukloniti i učiniti neškodljivim i nikako se ne smiju nagomilavajti, jer se prilikom njihove razgradnje stvaraju toksične materije. Zašto nastaju zastojni procesi u međustaničnoj tekućini i stanicama, što onemogućava drenažni sitem da u cijelosti izbacuje otpatke?

35 ZASTOJNI PROCESI

U procesu čovjekove evolucije priroda je usavršila naše unutrašnje organe u uvjetima velike fizičke aktivnosti - trčanja, kontrakcija mišića, neprekidnih potresa u toku mnogo sati. Pošto nije našla drugo, efikasnije rješenje, priroda je baš te inercione, gravitacione sile potresa i sile mišićnih kontrakcija iskoristila za čišćenje stanica i međustaničnog prostora od otpadaka. Ali, nažalost, suvremeni čovjek se nedovoljno kreće da bi se u potpunosti izbacili otpaci. Što je manje kretanja, potresa, više je zastojnih procesa, više se zagađuje organizam. To je prvi uzrok zastoja. Drugi, ne manje važan uzrok je nagomilavanje unutrašnjih napetosti u tkivima i mišićima, organima i dijelovlma tijela. Poznato je da, zbog negativnih psihoemocionalnih reakcija u raznim dijelovlma tijela, mogu nastati naprezanja. Pa, na primjer, čovjek se zbog nečega brine i u isto vrijeme, neprimjetno za njega, skupljaju se i naprežu mišići čeljusti. Ili, od straha može doći do napetosti u nožnim mišićima, stezanja šaka, naprezanja donjeg dijela leđa itd. Na isti način psihoemocionalne reakcije, kroz neurovegetatlvni sistem, izazivaju napetost u tkivima i mišićima unutrašnjih organa. Prilikom čestih ponavljanja sličnih psihoemocionalnih reakcija, napetost prelazi u kroničnu i ograničava prijenos raznih materija i iona u međustaničnu tekućinu, izazivajući zastoj. A baš dugi zastojni procesi u među staničnom prostoru dovode do brzog starenja organizma. Dakle. Koji su glavni uzroci zagađivanja organizma? 1. Psihoemoclonalni poremećaji, koji dovode do hormonalne neravnoteže, što, sa svoje strane, slabi aktivnost fermenata; oni dovode do poremećaja živčanog sistema, odnosno do smanjenja funkcija cijelog želučano-crijevnog trakta. 2. Poremećaj kiselo- lužnate ravnoteže, koji, takođe, utiče na aktivnost fermenata i na preradu hrane u želucu i crijevima. 3. Uticaj kozmičkog zračenja, prvenstveno magnetnih bura, na membrane stanica. Rad sistema za disanje, povezan sa dovođenjem kisika u stanice. Nisam naveo, kao važan uzrok, poremećaje rada električnog i energetskog sistema, ali to se razumije samo po sebi, jer su slični poremećaji posljedica fizioloških poremećaja. Svi proizvodi metabolizma, koje drenažni sistem ne može izbaciti kroz venski dio kapilara i limfo-kapilara, ostaju u međustaničnoj tekućini, zbog zastojnih procesa u njima. I to je jedan od glavnih uzroka bolesti. Pored navedenih, postoje i drugi, po meni drugostupanjski, uzroci zagađenja. To su: loše žvakanje, prejedanje, prevelika upotreba mesa, slatkiša. Teškoće s preradom hrane nastaju i pri miješanoj prehrani, kada se bjelančevine i ugljikohidrati koriste zajedno. Poznato je da su za preradu bjelančevina potrebni jedni fermenti, a za preradu ugljikohidrata drugi. Prilikom miješanja dolazi do djelimične blokade jednih

36

fermenata drugima, a rezultat je da hrana nije prerađena do kraja. Postoji teorija podjeljene prehrane, koja preporučuje da se meso jede s povrćem, isto je i sa ugljikohidratima. I to stvarno dovodi do znatnog poboljšanja zdravlja. Ali povratak na prethodnu prehranu još više pogoršava zdravlje, jer je za vrijeme podjeljene prehrane organizam skinuo sa sebe dio opterećenja i nije utreniran za povratak. Zato se samo može preporučiti da se hrani podijeljeno. Ovim završavam prvi dio knjige, u kome si dobio koncentrat neophodnih znanja da bi mogao svjesno raditi. Rad sa samim sobom pretpostavlja kontakt sa svojim tijelom. A kako se može uspostaviti kontakt sa tijelom ako ga ne poznajemo?

37

3. Poglavlje
UTJECAJ MISLI NA ORGANIZAM
Evo što ja, na primjer, ne razumijem: Duša i tijelo su nerazdvojno spojeni, zašto ih onda njihova bliskost nije zaštitila od smrtnog neprijateljstva? Goethe
Danas je jasno da se misli mogu prenositi od jednog čovjeka drugom slično radiovalovima, koji se prenose od jedne stanice do druge. Eksperimenti sa ljudima, koji su se odvijali pod upravljanjem i kontrolom u toku života dva pokoljenja, potkrepljeni su neobičnom demonstracijom K. Bakstera nad biljkama: dokazano je da energija misli lako prolazi kroz prepreke koje zadržavaju sve druge poznate oblike zračenja (debele table olova, betona i sl.). Ali najneobičnija osobina misli - to je ta strašna stvaralačka i razorna snaga koju one posjeduju. Nijedna kuća nije sagrađena ako prethodno nije zamišljena i ako nije postojala kao zamišljen projekat. Nijedna bomba nije bačena iz aviona, ako prethodno nije razrađena u kemijskoj laboratoriji i na pločama za crtanje oružara. Nijednog liječnika, pjesnika, naučnika, opernog pjevača nije stvorila priroda, svi se oni rađaju kao dječaci i djevojčice koji mnogo i dugo razmišljaju o svojoj budućoj ulozi, a zatim sebe pretvaraju u ono što su zamislili - koliko mogu, naravno. Snaga zamišljanja je snaga stvaranja - lošeg ili dobrog. Ako zagađujemo okolinu - to je rezultat zagađenosti našeg zamišljanja. Mi smo isto tako mogli zamisliti svijet koji nam je potreban kao svijet dobra i ljepote - i stvoriti za sve nas okruženje prijateljstva i ljepote.
FIZIOLOŠKE OSNOVE

Ovdje se neću detaljno zadržavati na fiziološkim procesima koji se odvijaju u organizmu prilikom procesa mišljenja. Moj zadatak je da shematski prikažem put misli da bi mogao razumjeti zašto misli izazivaju tako snažne promjene u tijelu.
PUT MISLI

Ako zamisliš krišku limuna, poslije nekog vremena, u ustima će se pojaviti slina. Kao što vidiš, misli su izazvale fiziološke promjene u obliku stvaranja sline.

38

Ili, naprimjer, dok se sjećaš nekog značajnog događaja iz svog života, sretnog ili nesretnog, srce ti može početi brže kucati, može ti se promijeniti pritisak, mogu ti se proširiti ili skupiti zjenice. To je, takođe, utecaj misli na fiziologiju. Podsvjest stvara sve signale koji upravljaju organizmom i šalje ih u malu oblast mozga - hipotalamus.

Slika 15. Formiranje podsvjesnih signala upravljanja organizmom i njihov prijenos u mozak

Hipotalamus pamti sva emocionalna preživljavanja, među njima i stresove, i upravlja hipofizom, koja regulira rad cijelog endokrinog sistema, koji stvara hormone. Hormoni utiču na sve životne funkcije organizma, među njima i na krvne sudove, koje širi ili skuplja. Osim toga, hipotalamus učestvuje i u upravljanju imunobiološkim sistemom. Imunobiološki sistem je prirodna zaštita

39

organizma, namjenjena uništavanju naših "neprijatelja" - virusa, bakterija, mikroba, zloćudnih stanica. Negativne emocije prvenstveno mijenjaju količinu hormona u krvi, koje stvara endokrini sistem, a to je destabilizirajući faktor praktično za sve sisteme organizma: želučano-crijevni trakt, urinarni sistem, spolni sistem, krvotok i druge. Među poznatim hormonima navest ću adrenalin, estrogen, kortizon. Naprimjer, nedostatak kortizona dovodi do slijedećih poremećaja: čir u želucu, kožna oboljenja, tromnoflebitis (upala vena), problemi s težinom i dr. Osim toga, narušavanje hormonske ravnoteže utiče na štitnu žlijezdu, što ponovo izaziva psihičku destabilizaciju, tj. stvara se zatvoreni krug. Ortodoksna medicina prilikom liječenja često, pokušava nadoknaditi nedostatak hormona. To pomaže samo neko vrijeme, a zatim se stanje može pogoršati, jer se organizam navikava na "dodatke" i žlijezde se "ulijene" i proizvode još manje hormona. Negativne emocije preko hipotalamusa takođe slabe imuni sistem i čine da organizam postaje prijemčiv za "neprijatelje", među njima i stanice raka. RAD PODSVIJESTI Da bih bolje objasnio utjecaj misli na tijelo, malo ću se više zadržati na radu naše podsvijesti. Podsvijest upravlja svim životnim procesima: mi ne mislimo kako da reguliramo krvni tlak, na stvaranje želučanog soka ili varenje hrane, tj. ne koristimo za to svijest. Većina naših svakodnevnih poslova se obavlja, takođe, podsvjesno, na primjer hodanje, šivanje, upravljanje automobilom. Svijest, takođe, upravlja tijelom - mi svjesno podižemo ruku, ili pokrećemo glavu, ili svjesno nešto govorimo, postoji, takođe, i djelovanje svijesti na tijelo kroz podsvijest. Ovdje molim za posebnu pažnju.
SVIJEST I PODSVIJEST. EMOCIJE I SLIKE

Na sl. 16 su shematski prikazana uvjetna vratašca između svijesti i podsvijesti. Kroz njih se vrši uzajamno djelovanje svijesti i podsvijesti. Kada smo zamišljali limun i izazvali lučenje sline, to je bilo djelovanje svijesti na tijelo preko podsvijesti. Kada nešto osjećamo intuitivno, to je, obrnuto, uticaj podsvijesti na svijest. I što su više otvorena "vratašca" veće je uzajamno djelovanje. Otvaranje vratašaca regulira se utjecajem lijeve i desne polovice mozga. Lijeva polovica se aktivira kada je neophodna logika, racionalizacija. Desna dominira kada se čovjek bavi stvaralačkim radom, kada misli u slikama.

40

Slika 16. Uvjetna "vratašca" između svijesti i podsvijesti. Emocije dovode, takođe, do aktiviranja desne polovice mozga. Utjecaj na "vratašca" je slijedeći: što je aktivnija desna polovica "vratašca" se više otvaraju, što je aktivnija lijeva polovica mozga ona se zatvaraju. Drugim riječima, otvaranje vrata u podsvijest je mogućnost otkrivanja unutrašnjih rezervi organizma. Razne psihoterapije koje se primjenjuju u svijetu i koje omogućavaju razvoj stvaralačkih sposobnosti i drugih čovjekovih mogućnosti usmjerene su na aktiviranje desne polovice mozga i dublje pronicanje u podsvijest. Sada ti mora biti razumljivo da svaka misao ispunjena emocijama lakše dolazi do podsvijesti i, prema tome, snažnije utiče na tijelo. Sjeti se nekog događaja u životu kada si se jako uzbudo, kada su ti se osušila usta. Eto prostog primjera utjecaja emocionalne misli na fiziologiju tijela. Isto se događa i kad misliš u slikama. Slika, takođe, otvara "vratašca", utoliko više ukoliko je slika sjajnija. Naprimjer, slikovito sjećanje na neki tragičan događaj prouzrokuje hlađenje ruku i nogu. Ili, slikovito sjećanje na erotski događaj može izazvati uzbuđenje. Negativne misli, nespokojstvo, preživljavanje, strah, sve su to svojevrsne emocionalno obojene misli. I, takođe, vrlo često slikovite. Recimo, takva negativna misao je "uvreda". Ona na prvi pogled ne izgleda kao jako osjećanje, ali s vremenom ona "prodire" u podsvest i radi svoj "crni" posao i u toku vremena može dovesti do ozbiljnih oštećenja u organizmu. Jasno je da jača emocija jače "udara" tijelo, ali ako je kratka, recimo nekoliko sati na dan, organizam se pomoću sistema samoregulacije može oporaviti. Emocija, koju dugo nosiš, bez obzira na to što je slaba, podriva organizam i dovodi do ozbiljnih bolesti. Ali, ovdje, takođe, treba

41

praviti razliku među ljudima. Ljudi sa razvijenijom i aktivnijom desnom polovicom mozga su osjećajniji, senzitivniji, ali i podložniji utjecaju negativnih misli i emocija nego ljudi sa razvijenijom lijevom stranom mozga. U isto vrijeme, ljudi sa razvijenijom desnom stranom mozga su sposobniji za život uslijed boljeg kontakta sa podsvjesti i mogu brže pomoći sebi, spasiti se od posljedica negativnog mišljenja. I obrnuto, kod ljudi sa razvijenijom lijevom stranom mozga, zbog slabog kontakta, usporen je proces prodiranja negativnih misli u organizam i u skladu s tim usporen je i proces oslobađanja od njih. Dobar dokaz utjecaja misli na organizam je izraz čovjekovog lica. Obrati pažnju na lica zlih, loših ljudi - ona točno odražavaju unutrašnje stanje svojih vlasnika. Nervozne, psihički nestabilne ljude karakterizira brz hod, odsječni pokreti. Ljudi puni straha su malo pogrbljeni, pogureni, zbog unutrašnje želje da se sakriju. Na taj način tijelo se izražava mislima, preko ideomotornih impulsa, koji dolaze iz podsvjesti za vrijeme mišljenja. Kod ljudi sa razvijenijom desnom polovicom mozga to izražavanje je jače. Toliko, ukratko, o vezi misli i fiziologije, što je veoma važno, jer je povezano s otkrivanjem unutrašnjih rezervi organizma pomoću upravljanja vlastitom energijom.

ENERGETSKE OSNOVE
MALO LIRSKO ODSTUPANJE ZA SKEPTIKE

Pod pretpostavkom da ovu knjgu mogu čitati i skeptici, želim radi njih napraviti malo odstupanje. Prvo, tko je skeptik? To je čovjek koji misli u stereotipima i općeprihvaćenim normama, koje su stvorene u društvu: ako boli glava treba uzeti tabletu, stres se odstranjuje alkoholom ili tabletama, višak težine se skida dijetom. Pokušaj reći skeptiku da se svi ti problemi mogu rešiti pomoću preraspodjele energije snagom misli. Neće povjerovati. Skeptik - to je čovek koji neće i nemože izaći iz okvira stereotipnog shvaćanja svijeta. Po pravilu, takvi ljudi mogu biti dobri izvršavatelji, ali ne i stvaratelji, tvorci nečeg novog. Uzroci skepticizma su često u dominaciji lijeve polovice mozga, pa samim tim i lošeg kontakta sa podsvijesti. Ali, ovdje obrnuto, informacije teško prelaze iz podsvijesti u svijest. Drugim riječima - slaba je intuicija. Često me pitaju zašto na moje tečajeve dolazi više žena. Žene su intuitivnije, tj. više im je razvijena desna polovica mozga. Zato one točno osjećaju što im je potrebno. Među njima je manje skeptika. Uspjeh u životu, po pravilu, ovisi o ravnoteži razvijenosti lijeve i desne polovice mozga. Znači, potrebne su i logika i intuicija. Žena s dobrom logikom može postići mnogo. Isto tako, muškarca s dobrom intuicijom očekuje uspjeh. Često mi se događalo da se sretnem i radim sa rukovoditeljima velikih poduzeća, s vodećim naučnicima, vrhunskim izvođačima. Svi su oni obdareni dobrom

42

logikom, intuicijom i senzibilni su. Kod mene se, na Univerzitetu za bioenergetiku u Petrogradu, obučavalo mnogo liječnika i to su, po pravilu, bili napredni liječnici koji su kasnije uspješno primjenjivali bioenergetsko znanje, koje su stekli. Pošto daljnji materijal u ovoj knjizi malo odstupa od stereotipnog shvaćanja svijeta, želim se obratiti skepticima. Dragi skeptici! Potrudite se pogledati oko sebe. Svijet nije samo materija, nije samo ono što se može otrgnuti, iščupati, pomirisati. Postoji i drugi svijet nevidljiv, svijet energije, vibracija, koji tako jako djeluje na nas da vam je teško to zamisliti. I ako bar malo naučite razumjeti taj svijet i njime upravljati, život će vam postati interesantniji, raznovrsniji i sretniji. Čovjek, koji vjeruje samo u materijalni svijet, vrlo ograničava i osiromašuje svoj život. U životu je uvijek tako: ako ne vjeruješ - ne dobijaš. Ne vjeruješ u muža – bit će loš porodični život. Ne vjeruješ u sebe - nećeš imati uspjeha u životu.. Ne vjeruješ u metodu - nećeš ju uspjeti iskoristiti. Oni skeptici koji čitaju ove redove nisu više beznadežni. U protivnom, oni ne bi ni otvorili ovu knjigu. I ja se nadam da će im ova knjiga pomoći da krenu pravim putem. Verujem u vas, skeptici!
DJELOVANJE MISLI NA DALJINU

Da li ste nekada razmišljali o tome da kompjuter ima mnogo zajedničkog s našim mozgom? U kompjuter možemo smjestiti koliko hoćemo informacija i zatim, ih po potrebi, izvlačiti na ekran i koristiti u razne svrhe. Informacije se čuvaju u memoriji računala - na disku, u kodiranom obliku. Isto se dešava i u čovjeku. Već znaš da čovjek nije samo fizičko tijelo, nego i energoinformacioni objekt koji u svom biopolju ima masu različitih učestalosti koje nose informacije o svemu u čovjeku. Sada zamisli kako prvi put vidiš nepoznatog čovjeka. Tvoje oči, kao prijemnik informacija, skener svoje vrste, prihvaćaju tog čovjeka kao bioinformacioni objekt i šalju tu informaciju u kodiranom obliku u jednu od memorijskih stanica. Zatim, kada se budeš htio sjetiti tog čoveka, informacija o njemu se izvlači iz stanice i ponovo pretvara u lik. Dubina pamćenja ovisi, prije svega, o interesu, koji je taj čovjek u svoje vrijeme izazvao kod tebe. Jer je interes, takođe, emocija, koja, takođe, pojačava efekt. Isto se odnosi i na pamćenje predmeta. Svi predmeti, i uopće sav materijalni svijet, imaju svoje biopolje, svoje frekvencije. I sada sam došao do nečeg vrlo važnog. Ako si se sjetio nekog čovjeka ili predmeta i ako si ga predstavio sebi, pred tobom se neće pojaviti samo lik, već i biopolje tog čovjeka ili predmeta sa svim njegovim frekvencijama. I ono će vršiti energetsko djelovanje na tebe. Sjećaš li se primjera s tragičnim događajem? Tako se, sa bioenergetske točke gledanja, to

43

objašnjava time što pri sjećanju na tragični događaj stupaš u kontakt s biopoljem tog događaja ili sa njegovim frekvencijama, a one utiču na tvoje biopolje, pa time i na tvoje tijelo. Isto je i s erotskom epizodom. Ali ne samo da lik izvučen iz stanice deluje na tebe, ti takođe djeluješ na njega. U parapsihologijl postoji, takozvani, "zakon fantoma". On glasi: "Ako u nekoj točci u prostoru zamislite lik ili prikaz (fantom) tog objekta (na primjer čovjeka), u toj točci se javlja biopolje tog objekta, koje ima direktnu vezu s tim objektom." Na tom zakonu se zasniva rad s energijom na rastojanju sa bolesnima i telepatija. Ne moraju se posjedovatl neke posebne sposobnosti da bi se izvršio utjecaj mislima na neki objekat. Djelovanje misli je utoliko jače ukoliko su one jače emocionalno obojene, što si više skoncentriran na njega. U trenutku zlobe povećavaš snagu djelovanja misli nekoliko puta. Vjerojatno si osjetio u životu djelovanje Ijutitog čovjeka, koji se nalazio u blizini. Takva osjećanja se mogu osjetiti i kada se nalaziš daleko od čovjeka koji ti želi zlo. Razlika je samo u tome što u tom slučaju nećeš shvatiti odakle ti takvo osjećanje. Čovjek, koji na tebe misli sa ljubavlju i s poštovanjem, slat će ti iscjeljujuću energiju. Na taj način se među ljudima, stalno obavlja energoinformaciona razmjena.
MISAONI OBRASCI

Djelovanje misli se razlikuje među sobom. Postoje jednostavna misaona djelovanja, kada jednostavno misliš o čovjeku s ljubavlju ili Ijutito, ali tvoja misao ne nosi nikakvu informaciju i složena misaona djelovanja, kada ti ne samo što misliš o čovjeku, nego mu i želiš nešto. Naprimjer, možeš mu željeti da uspješno položi ispit ili da ozdravi. To će već biti složeni misaoni obrazac tj. misli prenose informaciju, isto kao prilikom emitiranja radio i televizijskog programa. Ona se usađuje u biopolje čovjeka na koga misliš i stvarno počinje pomagati ili nanositi štetu, ovisno od tvojih želja. Misaoni obrasci mogu neko vrijeme samostalno živjeti u prostoru, što ovisi o tome kolika je bila koncentracija i koliko je bila emocionalna prilikom njihovog formiranja. Na tom polju su interesantne praktične vježbe učesnika na mojim tečajevima "Bioenergetska terapija" na Institutu za alternativne terapije. Učesnici u mislima stvaraju energetsku kuglicu i zatim ju počinju prebacivati sa dlana na dlan. Nekim učesnicima se dešava da kuglica sasvim odleti. To se dešavalo, po pravilu, kod jakih učesnika, koji su uspjeli unijeti u tu kuglicu toliko energije da je ona, dospjevši do drugih vibracija u prostoru, napustila domaćina koji ju je stvorio. Zato treba biti oprezan prilikom stvaranja složenih misaonih obrazaca, jer su oni izvor programa djelovanja. Zamisli da pesimistički misliš o svojim planovima. Ti misaoni obrasci dospijevaju u prostor i, pošto tamo požive neko vrijeme, počinju djelovati na one ljude o kojima ovisi ostvarivanje tih planova. Rezultat je da si sam doveo do svog

44

neuspjeha. Misaoni obrasci pozitivnih, optimističnih misli privlače pozitivne okolnosti, koje vode ka uspjehu. Ako ne vjeruješ u sebe, takođe formiraš misaoni obrazac o svom nevjerovanju, koji, iako nije energetski vrlo jak, ima dugotrajno djelovanje. I taj misaoni obrazac se usađuje u biopolje tvojih poznanika i rođaka i izaziva kod njih osjećanje da ne vjeruješ u sebe i oni će se u skladu s tim ponašati prema tebi. Svojim mislima i misaonim obrascima se usađuješ i u omotač biopolja predmeta. U tom slučaju, stupanj uzajamnog djelovanja vrlo ovisi o tome kakav je predmet u pitanju i od sinhronizacije tvoje energije i energije predmeta. U svakom slučaju, dolazi do uzajamnog djelovanja u većem ili manjem stupnju i zato moraš biti dovoljno obazriv. Predmeti, koji se nahrane tvojom energijom i programima, mogu ti ih kasnije vratiti. To je dobro, ako su u pitanju pozitivni programi, ali ako su negativni? ... Posebno dobro "upijaju" energiju predmeti od prirodnih materijala drvo, drago kamenje, minerali, a najjače voda. Trudi se, takođe, da za vrijeme jela budeš dobro raspoložen. Ako za vrijeme jela psuješ ili imaš negativne emocije, "pojesti" ćeš ih zajedno s hranom. Hrana, kao i ostali predmeti, upija psihičku energiju.

4. Poglavlje

45

ZDRAVLJE I SNAGA MISLI
Gdje ima misli, tamo je snaga.

Hugo
Neopipljivi svijet misli kontrolira i upravlja opipljivim, fizičkim svijetom. A. Ford
RUŠILAČKA SNAGA NEGATIVNIH MISLI

U prethodnim poglavljima trudio sam se objasniti utjecaj misli na tijelo, na okolinu, fiziološki i bioenergetski mehanizam. Nadam se da ste shvatili kakva je snaga zatočena u mislima. U ovoj glavi želim govoriti o konkretnim negativnim mislima i o njihovom utjecaju na funkcije organizma. Mi osjećamo djelovanje stresa ne samo u tom momentu kada preživljavamo određeni događaj, koji doprinosi formiranju negativnih emocija, nego i svaki put, kad ga se sjećamo. Faktor stresa, koji iskrsava, utiče na nas skoro isto kao i sam stres. Najrasprostranjeniji, i onaj koji nosi stres, je uvreda.
UVREDA

Mnogim ljudima na duši leže uvrede, koje su se skupljale godinama. U odraslom čovjeku, često, postoji gorčina dječjih preživljavanja i neki bolan događaj on pamti cijelog života do najsitnijih pojedinosti. To može biti uspomena, koja je povezana s nedostatkom ljubavi roditelja, s neprihvaćanjem od druge djece ili učitelja, s nekim konkretnim ispoljavanjem surovosti. Ljudi, u kojima živi takva uvreda, često u sebi ponavljaju te događaje i to se neki puta događa godinama, čak i onda kada oni koji su ih uvrijedili više nisu živi. Uvrijeđenost - to je način da se likvidira već izvršena nepravda, emocionalno suprotstavljanje, neprihvaćanje nečega što se već dogodilo, emocionalni sukob sa nekim događajem ili pojavom, koji su se dogodili u prošlosti. U toj borbi si osuđen na poraz pošto u datom trenutku pokušavaš uraditi nemoguće - izmijeniti prošlost. Osećanje uvrijeđenosti, čak i kad je zasnovano na stvarnoj nepravdi, ne donosi ni zadovoljstvo ni korist i u toku vremena postaje emocionalna navika. Osim toga, kronično osjećanje uvrijeđenosti neizbježno dovodi do samosažaljenja.

46

Stvorena navika da se vrijeđamo i da se sažaljevamo izaziva potcjenjivanja vlastite ličnosti. Sa skrivenom uvrijeđenošću jednostavno nisi u stanju zamisliti sebe kao samostalnog, nezavisnog čovjeka, čovjeka koji vjeruje u sebe, ne možeš biti gospodar svoje sudbine. Ovdje treba reći da osjećanje uvrijeđenosti ne izazivaju ljudi, događaji ili okolnosti. To je tvoja vlastita reakcija na njih. Samo joj ti možeš biti gospodar, samo si je ti u stanju kontrolirati, istina, ako budeš uspio shvatiti da osjećanje uvrijeđenosti i žaljenja sebe ne vodi sreći i uspjehu, već porazu i stradanjima. Misaoni obrazac uvrijeđenosti se usađuje u omotač biopolja čovjeka i izaziva slabljenje njegovog imunološkog sistema i može dovesti do takvih bolesti kao što su rak, infarkt, bolesti želuca i jednjaka. Srećući se s ljudima koji su bolovali od takvih bolesti, uvjerio sam se, ne jedanput, da je duboko zapretena i dugo nošena uvrijeđenost, bila jedan od glavnih uzroka njihovih bolesti. Ako trudna žena nosi u sebi dugotrajnu uvrijeđenost, taj misaoni obrazac se može usaditi u omotač biopolja djeteta i da poslije, u toku vremena, izazove kod njega ozbiljnu bolest. Često me pitaju: "Ako je duševno stanje uzrok skoro svih bolesti, zašto boluju djeca, i to čak od ozbiljnih bolesti?" Evo vam uzroka – prijenos negativnih programa sa majke na dijete za vrijeme trudnoće. Postoji još jedan uzrok, mnogo rjeđi - prouzrokovan karmom, ali o tome ću govoriti kasnije. Sakrivena uvrijeđenost, kao uostalom i sve druge negativne emocije, koje se dugo nose, ima određeno mjesto u mozgu, ili takozvano "žarište". U Rusiji su vršena psihofiziološka ispitivanja, kojima je razjašnjeno da će se, ako se specijalnim elektrodama nadražuju određene oblasti u mozgu, uvijek aktivirati negativne emocije, koje odgovaraju tim oblastima. Ako čovjek nosi u sebi neku uvredu, prilikom djelovanja na određenu oblast njegovog mozga, ta emocija će se aktivirati i čovjek će osjetiti veoma jaku uvrijeđenost. Sličan fenomen se javlja, uvijek, kada se djeluje baš na tu oblast u mozgu. Isto se događa i s drugim emocijama. "Žarište" se aktivira i kada se čovjek sjeti događaja koji je u svoje vrijeme, izazvao tu emociju. Prirodno, pri tome se oko "žarišta" povećava energija koja utiče na biopolje čovjeka izobličavajući ga.
STRAH

Od svih rušilačkih emocija najjači je strah. Najraspostranjenije vrste straha su: strah od usamljenosti, bolesti, smrti, gubitka ljubavi, gubitka posla, strah za budućnost. Strah blokira i materijalnu i duhovnu stranu života, on uništava inicijativu, entuzijazam, podriva samopouzdanje, stvara pohlepu, zlobu, razdraženost, stalno drži čovjeka u visokoj živčanoj napetosti. Strah je prepreka za bilo kakav početak, jer se ranije stvara misaoni obrazac s programom za blokiranje konstruktivnih procesa. Majčin strah predstavlja veliku opasnost za dijete koje se razvija. Osećajući strah za njegovo zdravlje, ona šalje negativne misaone obrasce u biopolje djeteta i dijete stvarno počinje oboljevati.

47

Rođena sestra straha je sumnja. Sumnja je manifestacija pasivnoobrambenog refleksa, koji onemogućava nastajanje mehanizma djelovanja i zato je ozbiljna smetnja za postizanje bilo kakvog cilja. Čovjek koji sumnja je uvijek oslabljen i u suštini razoružan. Stalna sumnja u sebe dovodi do atrofije sposobnosti za donošenje odgovarajuće odluke. Oni, koji sumnjaju u sebe, sumnjaju u sve. Sumnja i neodlučnost rasipaju životnu energiju i podrivaju vjeru u sebe i svoju budućnost. Naravno, postoji i "zdrava" sumnja, koja prethodi donošenju važnih odluka. Podvrsta straha su fobije. Fobija je paničan strah od nekih konkretnih situacija u životu. Na primjer, strah od zatvorenog prostora (voziti se liftom, biti u prostoriji bez prozora itd), strah od letenja, strah od vožnje metroom. Porijeklo takvih fobija je, po pravilu, u djetinjstvu, kada je podsvijest djeteta najotvorenija za razne energoinformacione programe. Dovoljno je reći djetetu da je opasno letjeti avionom ili da se može zaglaviti u liftu, da se to pretvori u fobiju za cijeli život. Fobije se, takođe, prenose sa majke na plod za vrijeme trudnoće u obliku misaonih obrazaca fobija koje ima majka. Drugim riječima, većina strahova ima svoje početke u djetinjstvu ili iz vremena trudnoće. Baš u tom periodu energoinformacioni programi se lako uvlače u podsvjest ili, što je isto, u omotač biopolja i zatim cijelog života djeluje na čovjekovo ponašanje. Strah prevenstveno djeluje na funkcioniranje urinarnog sistema. Još su stari Kinezi govorili da energija straha dovodi do bolesti bubrega. Moja praksa pokazuje da ljudi, koji imaju probleme sa bubrezima, mokraćnim mjehurom, maternicom, jajnicima, koji imaju menstrualne tegobe pate, po pravilu, od nekog straha. Kad prvi put razgovaram sa pacijentom, koji ima neku od tih bolesti, uvijek ga pitam da li se nečega boji. Pacijent se, po pravilu, čudi što ga to pitam, jer se on stvarno nečega boji. Strah može, isto tako, izazvati glavobolju, pošto oni koji pate od straha često imaju bolesne i napete mišiće u predjelu ramena i vrata. Ta naprezanja ograničavaju cirkulaciju energije u glavi i dovode do glavobolja, neki puta i do dugotrajnih glavobolja, koje se zovu migrene. I stvarno, skoro je nemoguće odstraniti migrenu bez odstranjivanja napona u ramenima i vratu. Strah jako djeluje na seksualnost, izaziva frigidnost kod žena i impotenciju kod muškaraca, ali više pate muškarci. Često bolni sindromi, koji se javljaju kod ljudi kao rezultat promjene vremena ili poslije kratkih stresova, izazivaju strah, naročito kod nepovjerljivih ljudi. Menjajući oblogu biopolja, strah još više povećava bol, i ako potraje duže to može stvarno dovesti do bolesti. Sjećam se, u vezi s tim, slučajeva kada su mi se poznanici javljali telefonom i paničnim glasom se žalili na bolove u srcu, želucu i na drugim mjestima, sumnjajući na bolest. Ispitujući njihovo biopolje, nalazio sam samo deformacije izazvane strahom i poslije korekcije tih deformacija bolovi su trenutno prestajali. Nepoznavanje elementarnih osobina funkcioniranja organizma i njihove povezanosti sa vanjskom sredinom izaziva masu briga, dovodi do straha i nespokojstva. Često liječnici izazivaju strah, unoseći u podsvijest ovakve programe": "Imate kroničnu bolest sa kojom ćete morati živjeti

48

cijelog života" ili "Ti simptomi govore o nastajanju teške bolesti". Poslije takvih "programa" čovjeku je teško izaći na kraj s bolešću.
AGRESIVNOST

Uzrok agresivnosti je - nezadovoljstvo. Pošto je ta emocija veoma jaka, ona nosi veliku rušilačku snagu. Radnik, koji osjeća ogromnu želju da svom pretpostavljenom opali dobar šamar, ali nema mogućnosti da to i učini, ispušta "paru" kod kuće, istresajući se na ženu i djecu. Većina sličnih ljudi ne shvaća da time pričinjava veliku štetu svojima, upravljajući jake vibracije agresije na njihova biopolja. Neki puta se može desiti da je baš u tom trenutku biopolje nekog od bliskih oslabljeno zbog bolesti ili stresne situacije, tada agresija može nanijeti udar koji izaziva jaku deformaciju polja tipa "rupa". U narodu se to zove "urok". Takva jaka deformacija može poslije izvjesnog vremena dovesti do ozbiljnih fizioloških ili fizičkih oštećenja. Ali, energija agresivnosti nije upravljena samo na druge, već i na sebe samog. Mijenjajući vlastito polje, agresivnost dovodi do bolesti kao što su čir na želucu, povišeni krvni tlak, frigidnost, impotencija, stanje stalne uznemirenosti. Za višak emocionalne "pare" treba imati ventil sigurnosti. Njegovu ulogu odlično igraju razna fizička opterećenja, pješačenje, sportske igre. Najefikasniji način oslobađanja od agresivnosti je - umijeće upravljanja svojom energijom, tako da se uklone psihički naboji.
OSJEĆANJE KRIVICE

Prilično je rasprostranjeno dugotrajno nošenje negativnih misli sa grižnjom savjesti i trajnim osjećanjem krivice pred nekim. Takva osjećanja ne samo da izvode čovjeka iz ravnoteže, već i ograničavaju njegovu osobnu slobodu. Ljudi koji imaju osjećanje krivice vrlo brzo upadaju u "mrežu" svojih prijatelja, rođaka, poznanika, koji se, po pravilu, trude da iskoriste takve "savjesne" ljude za svoje interese. Pozivajući se na savjest, oni nastoje upravljajti i manipulirati takvim ljudima. Biopolje ljudi, koji imaju osjećanje krivice, ima izduženi i suženi oblik. Fiziološki se to manlfestira bolovima u mišićima, najčešće cijelog tijela, flbromialgijom, umorom. Onima koji imaju osjećanje krivice, preporučujem da se izbave od toga što je moguće prije. Razumije se da treba pomagati bližnjima koliko je moguće, ali sve ima granice. I moraju se praviti razlike u pomoći. Jedna je stvar kada to činite zato što želite, u tom slučaju se ne treba ograničavati. Druga je stvar kada osjećate nevidljiv pritisak i kada ste prinuđeni pomagati. Da biste se izbavili od tog razornog "tereta", treba jednom za svagda staviti do znanja svojim bližnjima da vi niste njihova svojina. Vrlo brzo, poslije toga, vidjet ćete da vas vaši rođaci i poznanici više poštuju.
NEPOVOLJNO MIŠLJENJE O DRUGIMA

49

Nepovoljno mišljenje o nekom izaziva jak pad nivoa energije. Ako ogovaraš, ne nanosiš traumu samo onome koga ogovaraš nego i sebi, jer, pri tome, dolazi do deformacije, razaranja tvog omotača biopolja. Trauma, nanesena ogovaranjem, se nemora odmah javiti na fizičkom nivou, tj. ne moraju se odmah javiti bolesti. Uvijek u sličnim slučajevima dolazi prvo do negativnih promjena na sićušnim česticama astralnog, mentalnog, duhovnog, a zatim sve prelazi na fizičko tijelo. I zato, kada se čovjek razboli, kad mu se desi nesreća, teško da će se dosjetiti da je uzrok ogovaranje. Ogovaranje nam skraćuje život, utiče na zdravlje i duhovnost, utiče na dugovječnost. U Rusiji su vršena ispitivanja kakve su sličnosti među ljudima koji dugo žive. Pokazalo se da je, osim raznovrsne prehrane i čistog zraka, glavna zajednička crta bila dobrodušnost. Dobrodušnost je nepostojanje energetskog napada na ljude i, u skladu sa tim, vlastita neranjivost. Japanci su, na primjer, dugovječni i istovremeno najkulturniji narod na svijetu.
JA SAM ONO ŠTO MISLIM O SEBI

Svaki čovjek nosi u sebi lik samog sebe, počevši od fizičkih podataka do umnih sposobnosti. Na primjer, možeš smatrati da si zdrav ili bolestan, lijep ili ružan, hrabar ili kukavica, sposoban ili nesposoban itd. do najsitnijih detalja. Drugim riječima, imaš potpunu sliku samog sebe. Ali, malo tko zna da ono što misliš o sebi, to i jesi. Misli koje dugo nosimo prodiru u podsvijest i odatle utječu na organizam. To je tako sa fiziološke točke gledanja. A sa bioenergetske točke gledanja, trajno nosiš u svom biopolju paket "programa" o samom sebi po kome živiš. Ako smatraš da si slabog zdravlja, tako će i biti, prema tom programu. Ako smatraš da su ti bolesni bubrezi, organizam će odraditi taj "program" šaljući stalno ideomotorne impulse na bubrege i oni će kroz izvjesno vrijeme stvarno postati bolesni. Često se negativni programi o sebi vuku iz djetinjstva, kada su roditelji, grdeći dijete, i ne razmišljajući slali u njegovu prijemčivu podsvijest informacije o njegovim nedostacima. Te informacije se akumuliraju u podsvest! Ili, što je isto, u biopolju i počinju djelvati na organizam na taj način da poslije izvjesnog vremena dijete nosi te osobine kroz cijeli život. "Pomoć" u skladištenju negativnih programa često pružaju rođaci izjavama kao što su: "Imaš loš vid, treba to ispitati", ili "Mislim da tvoji bubrezi nisu u redu". I najzad, jak uticaj na formiranje negativnog suda o zdravlju vrše neki puta liječnici izjavama: "To je bolest koja se komplicirano liječi", ili "To je za cijeli život". Često sam radio sa pacijentima koji su bili uvjereni da imaju neku bolest i koji su stvarno imali sve simptome te bolesti. U slučajevima kada bolest nije daleko odmakla, uspijevalo mi je da simptomi te bolesti nestanu samo pomoću uklanjanja programa o bolesti. Većina onih koji su izliječeni, na taj način, je govorila da je to neko čudo. Ustvari, nema nikakvog čuda, jednostavno, poslije

50

uklanjanja programa, mozak prestaje slati ideomotorne impulse o bolesti i simptomi nestaju. Ono što misliš o sebi vrlo je ozbiljno. I to se ne odnosi samo na zdravlje, već i na druge oblasti života. Ako sebi izgledaš nespretno, nezgrapno, nevješto, bojažljivo, takva predstava o sebi će te vrlo brzo pretvoriti u zatvorenog čovjeka. Ako misliš da je suviše teško zaraditi puno para, nikad ti se neće ukazati šansa da poboljšaš svoje financijsko stanje. Predstava o sebi vrši odlučujući utjecaj na cjeli čovjekov život. Zato, prvo što treba uraditi na putu ka zdravlju je - ukloniti negativno mišljenje o sebi. Kako se to radi, bit će opisano u slijedećim glavama. Govoreći o negativnim mislima koje dugo nosiš u sebi, htio sam pokazati koliko ozbiljno mogu naškoditi zdravlju i životu u cjelini. Ja se nisam dotakao sveg mnoštva negativnih misli, prikazao sam samo neke od njih. Međutim, i druge misli slične opisanim stvaraju negativne programe i nanose ti štetu u ovoj ili onoj mjeri.
UTICAJ MISLI NA SUDBINU

Sudbina - to je sve što ti se događa od djetinjstva do smrti. Svi mi želimo da ti događaji budu povoljni: dobra porodica, ljubav, uspješna djeca, interesantna profesija, dobri odnosi na poslu, sa prijateljima, dovoljno para itd. Od čega sve to zavisi? Svakako da vanjski uvjeti, društvena sredina, okruženje utječu na neki način na tvoju sudbinu. Ali, sve je to samo pozadina, koja može biti povoljna ili nepovoljna. U osnovi, ti i samo ti si uzrok onoga što ti se događa u životu. Ta teza, na prvi pogled, ruši uobičajeni način mišljenja. Jer je većina ljudi navikla da krivicu za svoje neuspjehe i probleme prebacuje na druge. Pa iako takav način mišljenja ne samo da ne pomaže da se razriješi problem, nego čak donosi razočarenja, ljudi nastavljaju živjeti u stereotipima, koji koče njihovo napredovanje. Dok ne shvatiš da su tvoje misli programi, koji funkcioniraju, da oni određuju tvoju budućnost, tvoju sudbinu, nećeš uspjeti u životu. Pokušat ću na primjerima pokazati kako kod ljudi dolazi do samoprogramiranja. Zamisli slijedeću situaciju: planirao si neki poduhvat - recimo da jednog dana u tjednu odeš na izlet. Ali, nekoliko dana prije tog dana dobijaš puno interesantniju, puno primamljiviju ponudu baš za taj dan. Trebaš izabrati kuda ćeš otići. I ti biraš prvo, planirano, bez obzira na to što je drugo interesantnije. Po pravilu, ljudi u sličnim situacijama postupaju baš tako. Zašto? Stvar je u tome što ste, kada si planirao, stvorio misaoni obrazac izleta sa slikama odmora, čistog zraka, šume, pecanja. Taj misaoni obrazac je prodro u tvoju podsvijest, pripremio tvoj organizam za odlazak na izlet, ovladao tvojim bićem i sada je teško bilo što promijeniti. A ako se mijenja, naići će se na veliko naprezanje tijela. Sa bioenergetske točke gledanja, planirani izlet je zapisan u obliku informacije ili programa u čovjekovo biopolje i ta informacija sada utiče na tijelo.

51

Sve naše misli, naročito one emocionalno obojene, utiču na naše dalje ponašanje i postupke. Kada se sretneš s prijateljima, naprimjer, raspravljate o cijenama, kako je postalo teško živjeti, kako je malo para, da one nisu dovoljne za život. Što češće učestvuješ u takvim raspravama, tvoji misaoni obrasci "život je težak", "nedostaju mi pare" itd. postaju sve jači. Zatim, te misli prodiru u podsvijest i upisuju se u biopolje i počinju živjeti svoj život, odražavaju se na život i stvaraju realnost u kojoj ti stvarno nedostaje novac, u kojoj tvoj život stvarno postaje težak. Uzrok neuspjeha u životu je pesimizam i samoprogramiranje. Djevojka, koja se želi udati, a misli da je ružna i nesposobna, teško će se uspjeti udati, zato što ona emitira taj "program" i ne izaziva zanimanje mladića koji je okružuju. Poslovni čovjek koji je započeo neki posao i koji puno razmišja o teškoćama i mogućim neuspjesima osuđen je na neuspjeh. Uzrok tome je što negativno samoprogramiranje utiče kako na njegove postupke tako i na sve one koji imaju veze sa njegovim poslom. Sjećam se da mi se, početkom 90-tih godina, u Rusiji, obratio jedan poslovni čovjek čiji su se poslovi razvijali jako loše i imali su tendenciju propasti. On me je molio da mu pomognem da utiče na okruženje da bi ponovo uspješno poslovao. Rekao sam mu da njegov posao ovisi o njemu, ne od okruženja. U toku razgovora se razjasnilo da je on svoje poslove predstavljao uopćeno, ne konkretno, i to je bila jedna od njegovih glavnih grešaka. "Programi" misli, koje se usađuju u podsvijest ili biopolje, rade kada su konkretni. Osim toga, taj poslovni čovek je suviše sumnjao u realizaciju planova, bio je nepovjerljlv prema klijentima i njegovo opće raspoloženje je bilo pesimističko. Počeo sam raditi s njim. Prvo smo napravili konkretan plan i razradili ga do najsitnijih detalja. Zatim sam mu održao nekoliko individualnih seminara o programiranju misli. Poslije mjesec dana, javili su se prvi pozitivni znaci u njegovom poslovanju. Poslije još jednog mjeseca, njegovi poslovi su sasvim prebrodili krizu i on je kasnije postao jedan od najuspješnijih poslovnih ljudi u Petrogradu. Nedavno smo se opet sreli, njegovi poslovi su i dalje uspješni. On smatra da je naš prvi susret bio prijelomni trenutak u njegovom životu. Eto vam sjajnog primjera utjecaja misli na sudbinu. Ali treba obratiti pažnju na najpozitivniji momenat - ogromnu želju za promjenom situacije. I na tome ću se detaljnije zadržati. Misli snažne kada su emocionalno obojene. Želja je jaka emocija, motivacija, ona čini misli snažnima i uz pozitivno razmišljanje dovodi do uspjeha. Često se dešava da pokušavaš riješiti neki problem, ali ne uspijevaš zato što se negdje na dubljim nivoima podsvijesti krije nedostatak želje. Često ni sam nisi svjestan koliko je duboko u tebi skrivena motivacija. Na primer, neki ljudi ne mogu naći posao ne zato što je to nemoguće, nego zato što podsvjesno ne žele raditi.

52

A to utiče i na zdravlje. Postoje bolesnici koji podsvjesno ne žele ozdraviti. Zbog nekih uzroka njima odgovara da budu bolesni ili da se nalaze u tom stanju. Oni nešto dobijaju time: pažnju bližnjih, onih koji ih okružuju, socijalnu i materijalnu pomoć itd. Kada imaš puno želja - to je već aktivna životna pozicija, koja ti, uz pozitivno razmišljanje, donosi uspjeh u životu. Masa želja, zanimanja i stremljenja stvara oko tebe ogromno biopolje, koje ti omogućava da dugo radiš i da se ne zamaraš. Ogromno biopolje je garancija zdravlja. Ono aktivira sve sisteme organizma i nikakve bolesti ne mogu prodrijeti u njega. Aktivna životna pozicija je garancija dugovječnosti, što potvrđuju životi mnogih naučnika. Ako nemaš želje - životna apatija, slabljenje organizma, sve se dešava naopako. Takvi ljudi češće boluju, zamaraju se na poslu, zato što rade bez želje i često doživljavaju neuspjehe. Prije kratkog vremena sam putovao u Petrograd. Tamo sam saznao novost koja me je u početku zapanjila. Jedan moj poznanik je umro u 48. godini. Znao sam ga odavno - nije pio, nije pušio, živio je zdravim životom. I najedanput - rak jetre. Svi oko njega, rođaci i prijatelji, bili su u nedoumici: priznajem, ni ja u prvih 5 minuta nisam mogao doći k sebi, a zatim sam sve shvatio. Iako nije bio loš inženjer, nije imao nikakve zanimacije u životu i radio je samo zato što je trebalo raditi. Nije imao želju da nešto promijeni nabolje, nije imao životni impuls. A baš taj životni impuls nam je svima neophodan. Bez njega organizam oslabi, i tada se može desiti bilo što ... Neki mi mogu prigovoriti: a šta ako ja u životu nisam našao interesantan posao, nešto što mi je na duši? Što ako bih htio, ali nemam želja i stremljenja? Što onda? I u tom slučaju sve ovisi o tebi samom. U datom slučaju kakvim očima promatraš svijet. Na primjer, dva čovjeka su došla u šumu. Jedan je ushićen raznovrsnošću i ljepotom stabala, naslađuje se mirisom šume i pjevanjem ptica i napušta šumu sretan i pun snage. A drugi gleda na šumu kao na drvenu građu, sirovinu za namještaj i papir i odlazi iz šume sa osjećajem dosade. Ili, recimo, živeći sa ženom možemo vidjeti njene pozitivne osobine i da ne obraćamo pažnju na njene mane. U tom slučaju si sretan. Ali na istu ženu se može gledati i drugim očima, koncentrirajući se na mane i patiti zbog toga. Čovek je takav kakav je, a opažanja mogu biti različita. To se odnosi i na one ljude koji ne mogu naći interesantan posao. Opet sve ovisi o tome kakvim očima gledamo na posao. Pisac V. Lobodin navodi interesantan primjer u knjizi "Zdravlje i duhovnost". Nekad u mladosti je morao raditi kao čistač. Sasvim na početku taj posao je kod njega izazvao negativne osećaje i nezadovoljstvo. Ali pošto je shvatio da to mora raditi, on je taj posao ispunio sadržajem. Evo odlomka iz knjige: "Kroz pola sata ja sam već znao da treba raditi tako da mi gomila smeća ne zaprlja karakter zauvijek. Počeo sam čistiti ne odvod za smeće, nego svoju savjest, nisam iznosio kante sa smećem nego svoje bolesti. Nisam čistio pod nego svoju sudbinu, nisam odvajao organski otpad od neorganskog, nego svoje grijehe iz duše. S oduševljenjem sam čistio lijevi bubreg i jasno osjećao kako on

53

prosto podrhtava od zadovoljstva, lopatom sam strugao kamenje iz jetre... Na kraju sam se tako oduševio i zavolio taj posao da sam počeo ozbiljno razmišljati da li da on postane moja profesija." Ovaj smiješni primjer pokazuje da se svaki posao može ispuniti smislom i sadržajem i da se u njemu može naći interes. Sve zavisi od čovjeka.

5. Poglavlje

54

OZDRAVLJENJE POMOĆU REGRESIVNE TERAPIJE
Sve se mijenja, ali ništa ne propada. Ovidije Ništa na svijetu ne može niknuti ni iz čega, a kada nikne vraća se u ništa. Persije

REINKARNACIJA - ISTINA ILI IZMIŠLJOTINA?
Zašto ovdje potežem ovu temu? Da li to ima neki utjecaj na zdravije, na sudbinu? Ja mislim da ima, mada je teško govoriti o stvarima koje nisu naučno dokazane. Reinkarnacija je, po definiciji iz Ezoteričnog riječnika, - Zakon Preobrazbe, jedan od najvećih zakona stvaranja svijeta, čijim posredstvom dolazi do usavršavanja u njegovom univerzalnom poimanju. Jedno od osnovnih smislenih značenja reinkarnacije je odbacivanje smrti u nijemom uobičajenom, tradicionalnom, tumačenju. Pošto čovjek u svom stvarnom obliku predstavlja višeslojnu množinu energetskih supstanci, koja se sastoji od nekoliko tijela ili principa, smrt fizičkog tijela, prema reinkarnaciji, nije ništa više nego promjena stanja "ciljanog" čovjeka i njegov prijelaz na drugi stupanj postojanja u astralne, mentalne, u druge sfere (nivoe) planete. Staroindijska filozofija kaže: "Ljudska duša je privučena u novo otjelovljenje dok u njoj postoji jaka želja, a dok je želja jaka ona izaziva greške i grijehe i drži čovjekov besmrtni Duh u ropstvu u njegovoj najnižoj, smrtnoj prirodi." Mnogo primjera može se naći u Bibliji o Kristovom poznavanju Zakona preobrazbe i prenošenju tih znanja svojim učenicima. Tako u Evanđelju po Mateju (gl. 17:10-13), gdje učenici pitaju Isusa o Ilijinom dolasku prije njega, on im ukazuje na Ivana Krstitelja kao na otjelovljenje lijino. U poslijednje vrijeme mnogi suvremeni naučnici pretpostavljaju da reinkarnacija postoji. Izdano je nekoliko knjiga u kojima se navode svjedočenja ljudi koji se sjećaju svojih ranijih otjelovljenja. Svi ti slučajevi su u nečemu slični. Po pravilu, to su sjećanja djece od 6 - 10 godina, koja su do najsitnijih detalja opisivala prethodni život, rođake, ženu, muža, navodili njihova imena. U većini slučajeva te

55

reinkarnacije su bile u granicama jedne zemlje, ali u različitim gradovima, odnosno mjestima. Sve opisane slučajeve su provjeravale naučne komisije i to vrlo savjesno, da bi se isključile obmane, i oni su bili dokumentirano potvrđeni. Jedna od najpoznatijih knjiga iz te oblasti je knjiga J. Stewensona "Dvadeset slučajeva koji pretpostavljaju mogućnost reinkarnacije". Ja vjerujem u ideju reinkarnacije ne samo zato što sam upoznat s istraživanjima u toj oblasti, već i, zato što imam svoj vlastiti opit o kome ću govoriti detaljnije u daljem izlaganju. A ove teme sam se dotakao zato što, ako čovjek ne živi samo jedan život onda, prirodno, informacije o prošlim životima ostaju u njegovoj podsvijesti ili, što je isto, u njegovom biopolju i dijelu njegovog biopolja, koji se zove karmičko tijelo. Ta se informacija, po pravilu, ne pokazuje na nivou svijesti, pa se zato čovjek ne sjeća svojih prethodnih života. Tih nekoliko stotina slučajeva koji su zabilježeni u svijetu nastali su kao rezultat spontanog prikazivanja informacija na nivou svijesti. Zato su se ljudi mogli sjetiti epizoda iz svojih prethodnih života. Iako se za ostalu većinu čovječanstva te informacije ne dovode na nivo svijesti, one na ljude utiču na podsvjesnom nivou i unose promjene u njihove misli, emocije i na kraju u njihovo zdravlje. Rušilački utjecaj na zdravlje može se javiti u slučaju kada negativna informacija u biopoljima prošlih života nije odrađena u svoje vrijeme, tj. čovjek nije bio bolestan i nije doživio udarce sudbine. Zato se u sadašnjem životu ta informacija može odraziti u obliku bolesti ili "udarca" sudbine. To se drugim riječima naziva karmička bolest ili karma.
KARMA

Karma u širem smislu predstavlja ukupan zbir postupaka koje je svaki živi stvor izvršio i njihovih posljedica, koji određuju karakter njegovog novog rođenja, preobrazbe. U užem smislu – utjecaj izvršenih djelovanja na karakter sadašnjeg i budućeg otjelovljenja. Smatra se da se, zbog nečega, karmičke bolesti ne liječe i da čovjek mora biti kažnjen u sadašnjem životu za grijehe iz prošlosti. Ja ne mislim da je tako. Karmičke, informacije - to su, takođe, određene učestalosti, frekfencije, zapisane u stanicama podsvijesti ili biopolju i one se odatle mogu izvući, kao i bilo koja druga negativna informacija. Ali, naravno, ne lijekovima ili drugim ortodoksnim metodama, nego uz pomoć energetskih metoda. I ne samo to, neki puta je lakše osloboditi se te informacije samim njenim dovođenjem na nivo svijesti. 0 tome imam veliko praktično iskustvo, o kome ću reći nešto detaljnije.

REGRESVNA TERAPIJA

56

U posljednje vrijeme se počela širiti metoda koja se zove regresvna terapija (regres - obrnuto kretanje), koja omogućava da se na nivo svijesti dovede informacija iz dubine podsvijesti. Ja sam tu metodu počeo primenjivati još prije 10 godina, pošto sam je prihvatio od jednog od svojih učitelja, poznatog ruskog parapsihologa J. Zujeva. On je to naučio na Tibetu i bio je jedan od prvih koji ju je primjenjivao na Zapadu. Metoda se sastoji u tome da se čovjek specijalnim načinom dovede u stanje dubokog transa, kada se otvaraju "vratašca" u podsvijest, a zatim se, po programu koji zadaje terapeut, izvlači neophodna informacija. To može biti bilo kakva informacija i ne mora biti iz prethodnog života, već i iz sadašnjeg, na primjer iz djetinjstva, iz određenog uzrasta, recimo 13 godina ili 25 godina. Informacije mogu biti različite, prije svega u vidu likova, slika. I tako, čovjek vidi sebe kao malog, od 3 - 4 godine, kako se igra s prijateljima ili kako leti avionom s roditeljima. Često isplivavaju događaji iz života koji su već davno zaboravljeni. Drugi vid informacija je u obliku osjećaja. Čovjek osjeća da prisustvuje nekom događaju. Na primjer, "pogledali" smo u tridesete godine čovjeka i on osjeća da je na poslu i da sa kolegama razmatra probleme s posla. On ne vidi taj gogađaj, ali nekim šestim čulom zna da se baš sad dešava taj događaj. Treća vrsta informacija su fizički ili emocionalni osjećaji - sreću se rjeđe i obično kod onih koji nisu uspjeli dovoljno duboko utonuti u trans. Pri tome, dešavaju se emocionalni i fizički osjećaji koji dolaze iz podsvjesnih epizoda: ako je čovjek imao neke fizičke probleme u prošlosti ili je bio bolestan, javit će se bol točno na onom mjestu gdje su bili problemi. Tko je u prošlom vremenu imao neprilike u životu ili stres, taj čovjek će u vrijeme regresije emocionalno proživljavati isto što i u prošlom životu. Regresvna terapija se koristi za ozdravljenje ili poboljšavanje sudbine. Smisao je u tome što se negativna informacija izvodi iz podsvijesti, čovjek se oslobađa nje i ona više neće utjecati na njegovo tijelo. To se, u izvjesnoj mjeri, može izjednačiti sa slučajem kada ste dugo nosili u sebi uvredu, koju vam je netko nanio i zbog toga ste se osjećali neugodno. Ali kad ste ga jednom sreli i saopćili mu sve svoje zahtjeve, osjetili ste veliko olakšanje i neugodnost je nestala. Tako, i za vrijeme regresije, negativnosti izlaze napolje i duši postaje "lakše", ili, što je isto, u biopolju. Prilikom regresije u terapeutske svrhe, terapeut mora koristiti "program" koji izvodi samo "negativnosti". Zbog toga se, za vrijeme takvih regresija, pacijent, po pravilu, osjeća neugodno, može plakati, osjetiti nelagodnost u tijelu. Neki puta, ako je program složen, potrebno je nekoliko regresija. U nekoliko desetina slučajeva u svojoj praksi samo pomoću regresvne terapije riješeni su problemi zdravlja i sudbine mojih pacijenata. Opisati ću samo dva, najkarakteristlčnija. Obratio mi se mlad čovjek od 26 godina, koji je od djetinjstva patio od bronhijalne astme i kod koga nikakvo liječenje nije dovodilo do poboljšanja. Od sličnih bolesti od djetinjstva ljudi pate, po pravilu, zbog dva razloga: ili je u pitanju nasljedstvo ili karma. Pošto mu nitko od rodbine nije bolovao od astme, pretpostavio sam da mu je ta informacija prenijeta iz prethodnog života i predložio sam mu da

57

primjenimo regresivnu terapiju. Za vrijeme regresije on je bio vojnik na konju u borbi između ruske vojske i osvajača i ratovao je na strani rusa. Najednom je osjetio kako mu je neprijateljsko koplje probolo grudi i bolna grimasa se pojavila na njegovom licu. Poslije nekoliko dana smo ponovili regresiju. Ovdje moram reći da se pri ponavljanju regresije javljaju isti događaji. Tako je bilo i sa ovim momkom, samo što je bol od koplja bio znatno manji. Za vrijeme treće regresije on već skoro uopće nije osjećao bol. Bile su mu dovoljne tri regresije da se izbavi od astme. Poslije više od dvadeset godina bolovanja! U to je teško povjerovati, ali tako je. Drugi slučaj je u vezi s momentima sudbine. Jednom muškarcu, od otprilike 40 godina, skoro svake godine su se dešavali nesretni slučajevi i oni su uvijek bili u vezi sa automobilima, autobusima ili vlakovima. Samo za poslijednjih 10 godina on je imao sedam automobilskih nesreća, tri autobusne, a jednom je čak doživio i sudar vlakova. On je uvijek ostajao u životu, iako je poslije svake nesreće ležao u bolnici. S tim čovjekom sam se slučajno sreo i on mi se nije obratio za pomoć, ja sam mu sam predložio da uradimo regresiju. Za vrijeme regresije, on je sebe vidio kao vojnika u vrijeme francuske revolucije, koji je učestvovao u streljanju zarobljenika. I mada je on to radio po naređenju, on je u toku regresije podnosio muke. Očigledno, to isto se dešavalo i u prethodnom životu. Ubijanje ljudi je veliki grijeh. Moja je pretpostavka da se taj grijeh "zapisao" u biopolje i u sadašnjem životu je taj "program" počeo raditi i dovoditi do nesretnih slučajeva. Poslije nesreća, ostajao je živ, vjerojatno, zato što je streljanje vršio po naređenju, a ne po svojoj želji. U to se, najzad, može vjerovati ili ne vjerovati, ali, u svakom slučaju, poslije regresije nesreće su prestale. Za to sam saznao četiri godine poslije našeg susreta. Kako ustanoviti da li je bolest prouzrokovana karmom? Bolesti su obično nasljedne, a u tim slučajevima rođaci bolesnika nemaju slične bolesti. Karmičke bolesti se obično vuku iz djetinjstva. Osim toga, bolesti prouzrokovane karmom, prema mojim promatranjima, nemaju jasno izražene uspone i padove, svo vrijeme se održavaju na istom nivou. Završavajući ovu glavu, želim podvući da je bolest, bez obzira na njeno porijeklo, bila karmička ili ne, moguće liječiti odstranjivanjem informacija iz podsvijesti ili biopolja. I to se može uraditi ne samo uz pomoć terapeuta, već i samostalno, o čemu će biti riječi u jednoj od glava ove knjige.

6. Poglavlje

58

TAJNA USPJEHA SAMOOZDRAVLJENJA
Čovjeku je potrebna pohvala, inače on neće postati ono što je pozvan da bude, čak ni u vlastitim očima. Legerkwist
Želim još jednom podsjetiti na glavnu misao: zdravlje nije samo nepostojanje bolesti, to je dobro raspoloženje, nepostojanje umora, pozitivna reakcija na okolinu, radna sposobnost i optimizam, blagonaklonost i žudnja za djelovanjem. Psihičko stanje utječe na fiziologiju tijela i obrnuto, fizički poremećaji narušavaju psihu. To je zatvoreni krug - duša i tijelo su nerazdvojno povezani. O stanju našeg fizičkog tijela ovise i naše mentalne mogućnosti, tj. jasno razmšiljanje, sposobnost nalaženja pravog riješenja, a to znači uspjeh u životu i materijalnoj sferi. Drugim riječima, naš uspjeh u životu u svim oblastima u mnogome ovisi o našem fizičkom i psihičkom stanju, ili o našem zdravlju.
KORISNE I ŠTETNE NAVIKE

Zašto je većini ljudi žao vremena koje treba utrošiti na svoje zdravlje, kada o njegmu ovisi toliko toga u životu? Glavni uzrok je što nas tome nisu učili od djetinjstva. Nitko nam nije govorio da naše zdravlje zahtjeva svakodnevnu brigu, isto kao pranje zuba ili pranje ruku prije jela. Kod većine ljudi se nije stvorila ta navika, taj stereotip. A čovjekovo ponašanje se, u mnogome, zasniva na instinktivnim radnjama ili navikama. Formiranje navika, s fiziološke točke gledanja, predstavlja formiranje trajnih živčanih veza u strukturama mozga, koje se odlikuju povišenom spremnošću za djelovanje. Navike mogu biti štetne (pušenje, alkoholizam, narkomanija, navika da se grizu nokti itd) i korisne. Korisnih navika ima mnogo i one su nam potrebne, jer automatiziraju radnje i umanjuju stupanj svjesne pažnje. Kakve navike karakteriziraju naš odnos prema zdravlju? Zaboljela nas je glava uzeli smo tabletu, zaboljela su nas leđa - na fizikalnu terapiju, porasla nam je temperatura - trčimo liječniku, tj. kad se dogodi nešto sa zdravljem - potrebna nam je pomoć sa strane. Rijetko tko pomišlja da može sam puno brže i bolje riješiti problem koristeći rezervne snage svog organizma. Naravno, samo u slučaju ako se problem nije

59

produbio, kada je stvarno potrebna pomoć sa strane. Čovjek mora sam snositi odgovornost za svoje zdravlje. Zamislite kuću čiji se domaćin ne brine o njoj, ne održava ju, ne obavlja preventivne radove. Poslije izvjesnog vremena takva kuća će biti zapuštena i bit će neophodne ozbiljne popravke. Isto je i s organizmom, koji je dom duše. Ako se ne brineš o svom zdravlju, ako ga ne održavaš, organizam se brzo troši, stari, javljaju se problemi. Kada govorim o njegovanju i brizi, mislim, naravno, na vlastite snage. Tko bolje od nas poznaje svoj organizam, tko je osim nas zainteresiran za njegovo dobro funkcioniranje? I zato onaj tko stvarno želi izmijeniti svoj život u pozitivnom smjeru mora, prije svega, shvatiti i prihvatiti ono što je prethodno napisano. Prvi korak ka istinskom zdravlju je oslobađanje od starih navika i formiranje novih. Neophodna je, prije svega, čvrsta i bespogovorna odlučnost da se djeluje u naznačenom pravcu. Dok se takva odluka ne donese, teško je razviti dovoljnu snagu za rad na sebi. Prihvaćeno rješenje obrazuje u živčanom sistemu neophodan energetski centar, koji će omogućiti djelovanje na realizaciji odluke. U početku se treba truditi stvoriti uvjete koji će blagotvorno utjecati na formiranje i održavanje novih navika: čitati literaturu na ovu temu, družiti se s ljudima koji imaju iste interese. Vrlo je važno da se nijednom ne odstupi od postupanja po novim navikama sve dotle dok se one ne učvrste u tolikoj mjeri da njihovo slučajno narušavanje više ne predstavlja opasnost. I najzad, u početku treba stalno vježbati, da bi se stvorila navika. Stalno ne znači svakog dana, to može biti svakog drugog ili trećeg dana, ali stalno. Postojanost i ritam su zalog uspjeha. Detaljnije ću o vježbanju govoriti kasnije. Dakle, prvi koraci na putu ka zdravlju i promjenama u životu su želja, donošenje čvrste odluke i formiranje novih navika.
POZITIVNO PSIHOEMOCIONALNO RASPOLOŽENJE

Postoji još jedna važna komponenta uspjeha. Vježbe koje su opisane u ovoj knjizi su jedinstvene, one imaju ogromnu snagu i one su sredstvo koje može otkriti čovjekove unutrašnje rezerve za rješavanje životnih problema. Ali, vježbe imaju veliku snagu onda kada posjeduju emocionalnu obojenost, tj. kada se rade u pozitivnom raspoloženju, sa željom i radošću. Baš to raspoloženje omogućuje "otvaranje vratašaca" u podsvjest i čisti je od "negativnosti". Ali ti možeš pitati: "Pa gdje da uzmem takvo raspoloženje, ako sam loše raspoložen, ako osjećam slabost u tijelu?" U tom slučaju, ono se može lako stvoriti umjetno. Sjeti se kakav ti je izraz i držanje, kada ti je vrlo lijepo. Tada ne koračaš nego prosto letiš na prstima. Oči sijaju, zrače srećom, što je zarazno za druge. Znači, unutrašnje stanje radosti je djelovalo na materiju, tj. na mišiće, na razmjenu materija. Eksperimentiraj. Stani pred ogledalo i zauzmi pozu sretnog čovjeka, osmjehni se,

60

podigni obrve, ne zaboravi se ispraviti, diši kao sretan čovjek. Ostani u toj pozi pet minuta. Začudit ćeš se: odakle se javilo dobro raspoloženje i, što je najvažnije, bez razloga? Djelujući na taj način na mišiće lica, proizveo si djelovanje na psihoemocionalno stanje. I zato, ako prije početka vježbe nisi dobro raspoložen, napravi to raspoloženje umjetno i održavaj ga za vrijeme vježbanja. Poželjno je dobro raspoloženje stvarati ujutru, kada je poslije sna podsvijest otvorena. Ako ujutru ustaneš loše raspoložen ili sa lošim mislima, to će lako proći u podsvijest i cijeli dan će ti biti pokvaren. Zato se trudi da ujutru budeš dobro raspoložen, a ako nisi, stvori dobro raspoloženje umjetno. Pozitivno psihoemocionalno raspoloženje je tajna uspjeha, ne samo u ovim vježbama, već i, u svakom poslu. To, ne samo da povećava umne sposobnosti jasnoću razmišljanja, pamćenje itd, već stvara u čovjekovom biopolju takve vibracije koje djeluju na okruženje i doprinose uspjehu u poslu. Time što prenosiš svoju radost na ljude, koji te okružuju, dobivaš prenesenu energiju nazad i time udvostručavaš svoju snagu.

7. Poglavlje

61

ČIŠĆENJE POMOĆU MISLI
Misao je izvor djelovanja, i zajedno s tim ona je carica svih nas. Soares Potrebno je da djelovanje oduševljava misao. Inače je ono beskorisno. Ro.e Marten de Gar
MALO O KLASIČNOM ČIŠČENJU

Nadam se da više ni malo ne sumnjaš da je za dobro zdravlje i harmoničan život neophodno čišćenje organizma, psihičko i fizičko. Zato ću prijeći na neposredno čišćenje organizma. Pošto je metoda rada s psihom, koju predlažem, u direktnoj vezi s ideomotornim fizičkim čišćenjem organizma i ne može se objasniti bez znanja o tome, prvo ću govoriti o fizičkom tijelu. Postoji mnoštvo raznih metoda za čišćenje organizma i sve one imaju svoje prednosti i svoje nedostatke. U osnovi, to su metode za čišćenje debelog crijeva, jetre, bubrega, limfe." Neću govoriti o nedostacima svake metode, većina ih je, u krajnjem rezultatu, korisna i može se primjenjivati, ali sve one imaju zajednički nedostatak. Potrudit ću se to objasniti detaljnije. Kao proizvod zastojnih procesa u međustaničnoj tekućini tkiva organa, stvaraju se otpaci, koji dovode do nastajanja problema u nekom dijelu tog organa. Uzmimo jednu od poznatih metoda za čišćenje, na primjer čišćenje jetre. Zagađenje jetre je, po pravilu, povezano sa zastojem žuči, stvaranjem kamenja. Da bi se otklonilo to kamenje vrši se čišćenje pomoću maslinovog ulja i soka od limuna. I to djeluje efikasno, izlazi mnogo kamenja. Efekt čišćenja se objašnjava širenjem žučnih kanala između jetre i žučne vrećice i pojačavanjem kretanja žuči, koja izbacuje nakupljeno kamenje. Čišćenje je dobro, i sam sam ga više puta obavljao. Ali zamisli da se poslije ovog čišćenja ponovo stvara kamenje. Da li je to moguće? Naravno da jeste i, više od toga, vrlo vjerojatno dosta brzo. Zastoj žuči i kamenje se javljaju kao rezultat postepenog taloženja otpadaka u međustaničnom prostoru jetre, uzrok su zastojni procesi u njoj. Znači, da ne bi došlo do ponovnog stvaranja kamenja, treba, prvo ukloniti zastojne procese u tkivu jetre, a zatim održavati to normalno stanje specijalnim vježbama (o čemu ću govoriti u daljem izlaganju). Ista je situacija i sa drugim organima. Da bi se suštinski riješio problem čišćenja, neophodno je da se on riješi na ključnom nivou, tj. da se uklone zastojni procesi u međustaničnom prostoru organa. Neke metode

62

za čišćenje debelog crijeva, jetre, bubrega itd. treba primjenjivati kao grube, pripremne, o čemu će, takođe, biti riječi.
IDEOMOTORNE PULSACIJE - OSNOVA METODE

Priroda je sama smislila mehanizam za uklanjanje zastojnih procesa u međustaničnom prostoru i stanicama, mehanizam oslobađanja od otpadaka. Kao što sam već rekao, prvo – razni potresi, hodanje, trčanje, skakanje; drugo vibracije stanica i treće - sile skupljanja stanica, do čega dolazi prilikom skupljanja mišića. Sila vibracija stanica je prilično mala. Za stvaranje potresa i skupljanja stanica potrebno je redovno fizičko kretanje, što malo tko radi. A tome se dodaju naprezanja od psiho-emocionalnih poremećaja ... Nije nimalo čudno što vremenom raste broj raznih bolesti. Što se može preporučiti da bi se izbjegli zastojni procesi? Prvo što pada na pamet je bavljenje sportom, trčanje, skakanje, razni pokreti, vježbe. I to stvarno ne bi bio loš izlaz iz tog stanja da nema nekoliko "ali". Najhitnije je da, ako želimo doći do efekta, treba se time baviti nekoliko sati na dan, baš onako kako je to radio drevni čovjek u borbi za opstanak. Za suvremenog čovjeka je to nerealno. Osim toga, postoji i druga strana fizičkog opterećenja. Čak i zdravom čovjeku sati fizičkog opterećenja mogu preopteretiti srce, da ne govorimo o bolesnim ljudima. I na kraju, postoje ljudi koji jednostavno ne mogu raditi fizičke vježbe. To su invalidi, ljudi koji su oslabili zbog bolesti. I sada je došlo vrijeme za opisivanje metode zbog koje sam napisao ovu knjigu. Meni se posrećilo da nađem način za čišćenje organa na najdubljem - staničnom nivou. Tu metodu mogu koristiti svi ljudi, bolesni i zdravi (radi preventive), invalidi i slabi. Metoda je jednostavna, prirodna i efikasna, ne zahtjeva puno vremena, ali zahtjeva redovno upražnjavanje. Kao što se, uostalom, redovno umivamo, peremo zube, a mogli bismo to i da ne radimo, ali bismo se osjećali mnogo gore i još više bismo skratili dužinu svog života. Ako uzmeš u ruku visak (komad metala ili kamenčić, obješen na dugačku nit) za kraj niti i zamisliš da se visak izdužuje, kroz nekoliko sekundi on će se stvarno početi izduživati. A sada zamisli da se on pomiče ustranu - visak će izmijeniti smjer. Uradi drugi eksperiment. Skoncentriraj se na kažiprst i zamisli da je u njemu počela pulsirati krv u krvnim sudovima. Kroz nekoliko sekundi prst će se zagrijati, a kroz još nekoliko sekundi ćeš stvarno jasno osjetiti pulsacije. Uradi ovaj eksperimenat s cijelim dlanom. Efekt će biti isti, razlika je samo u tome što će pulsacije dlana početi malo kasnije. Sve što je opisano se zove ideomotorni akt ili kretanje. Točna definicija riječi ideomotorni akt je, (grč. idea - ideja, misao, lik i lat. motor onaj koji dovodi do kretanja), je ispoljavanje živčanih impulsa, koji omogućavaju nekakvo kretanje ili predstavu o tom kretanju. U medicinskoj enciklopediji piše:

63

"Povećanje tonusa ili slabo skupljanje mišića, koji učestvuju u ostvarivanju kretanja, koje se javlja kod čovjeka prilikom zamišljanja tog kretanja". Svi ljudi imaju ideomotorne reakcije. Osim toga, zamišljanje kretanja je najjači od svih drugih oblika zamišljanja. Još je akademik Pavlov, dobitnik Nobelove nagrade, pisao: "Davno je primjećeno i naučno dokazano: kad mislite o određenom kretanju vi ćete ga nevoljno, ne primjećujući, izazvati". Prilikom zamišljanja kretanja, javljaju se, ne samo mišićnopokretne reakcije nego, i vegetativno-vaskularne, ubrzanje pulsa, disanja. One su analogne onima koje se javljaju pri stvarnom kretanju, mada su manjeg intenziteta. I baš su te ideomotorne reakcije uzete za osnovu metode. Krajnji cilj je stvoriti određena kretanja unutra, u tkivima unutrašnjih organa i dijelova tijela, da bi se uklonile zastojne pojave. A pri tome uraditi to tako da se ne potroši ogromna energija i vrijeme, drugim riječima da proizvedemo rad sa najmanje naprezanja. Zamisli da želiš poboljšati cirkulaciju tekućine i krvi u koži gornjeg dijela leđa. Da bi to postigao - trči, skači, radi razne fizičke pokrete i na kraju postižeš što si htio. Ako uradiš masažu te oblasti, dobit ćeš još bolje efekte i za kratko vrijeme. Fizičkim vježbama, hodanjem i trčanjem, možemo pojačati cirkulaciju krvi i međustanične tekućine u tijelu, možemo i masažom, ali ne možemo djelovati direktno na unutrašnje organe. Istina, postoji laka masaža organa za varenje prilikom disanja pokretima dijafragme, ali to očigledno nije dovoljno. I baš tu koristimo ideomotornu reakciju, pojačanu dopunskim metodama.
SNAGA PULSACIJA

Poznato je da čovjek, pomoću poprečno-prugastih mišića, održava određeni položaj, izvodi pomicanje pojedinih dijelova tijela, drugim riječima može njima svjesno upravljati. Drugi mišići, glatki, obavijaju unutrašnje organe. Smatra se da u normalnom stanju čovjek ne može njima svjesno upravljati. Ipak, ako se koriste ideomotorne reakcije to je moguće. I sad, koji tip ideomotornih kretanja izabrati da bi se izvršilo najjače djelovanje na unutrašnjost organizma? Pa naravno, ritmičke pulsacije. Sjeti se, kada treba pomaknuti s mjesta neki težak predmet, njega prvo zaljuljaju. Pomoću ritmičkog ljuljanja se izvlači auto koji se zaglavio u blatu, pokreću se Ijuljačke i obavljaju mnogi drugi poslovi za koje je potrebna znatna snaga. Ljuljanje je jedna vrsta pulsacija. Osim toga, pulsacije su najprirodnije za organizam. Svaki organ, svaka stanica u tijelu ima svoje ritmičke pulsacije. Još su drevni mudraci Indije i Tibeta tvrdili da je u osnovi svih oblika života pulsacija. Svaki proces u prirodi, među njima i aktivnost čovjekovih organa i ljudskog organizma u cjelini, ima faze uspona i padova. Sve se u prirodi potčinjava ritmovima, oscilatornim procesima. Pošto smo izabrali tip ideomotornih vibracija moramo ih pojačati. Da bismo shvatili kako se to radi, malo odstupanje.

64

Stvaranje ideomotornih vibracija je, na kraju krajeva, rad misli. Postoje tri glavna načina da se maksimalno pojačaju misli: koncentracija, vizualizacija, emocionalno bojanje. Što se više koncentriramo na predmet djelovanja, što ga jasnije predstavljamo i što više emocija unosimo u to, djelovanje je jače. Naprimjer, da probamo stvoriti vibracije u jetri. Za to treba da je zamisliš na mijestu na kome se nalazi, a zatim se koncentrirati na nju, tj. ispuniš prva dva uvjeta. Koncentracija nije kod svih ljudi ista, ali obično nije baš dobra. Sposobnost koncentracije se može povećati vitaminima. Ipak je mnogo lakše koncentrirati se na pulsirajuća kretanja, jer za to postoji pomoćno sredstvo - ritam muzike, koji u mnogome olakšava koncentraciju. Doći ću do ritma muzike, a za sada ću bez toga. Dakle, zamisli da jetra pulsira. To radi na isti način kao što si radio s prstom ili sa viskom. Zamisli kako se jetra skuplja i širi u pravcu "leđa-trbuh". Mogu se izabrati i drugi pravci: "gore-dolje" ili "desno-lijevo". Samo jasno zamišljanje pulsacija i ništa više. Ritam pulsacija se može zadati po želji (brzo ili polako), na primjer: pola sekunde skupljanje, pola sekunde širenje ili: jedna sekunda skupljanje, jedna sekunda širenje. Poslije otprilike 30 sekundi -1 minute ćeš primjetiti da se jetra počela pomalo pokretati. Ima ljudi koji ne osjećaju odmah pulsacije. To nije razlog za brigu. Zakon ideomotornih kretanja je isti za sve. To što se ne osjećaju pulsacije ne znači da ih nema. One su, jednostavno, u početku slabije, jer ne postoji utreniranost. Najvažnije je da se odmah ne donose zaključci o svojim sposobnostima. Čim počneš sumnjati i razočaravati u sebe, blokiraš se na podsvjesnom nivou. Onaj tko ne osjeća fizičke pulsacije, ili ih osjeća vrlo slabo, mora znati da će do toga doći vremenom, naročito kada počne koristiti muziku.. Postoji i druga krajnost, ljudi osjećaju pulsacije veoma jako, tako da se počinje kretati koža na stomaku. Neke ljude to plaši, ali želim odmah umiriti takve ekstrasposobne - to uopće nije opasno. Jednostavno će čišćenje (u datom slučaju jetre) početi puno brže, pa će, zbog toga, i reakcija nastupiti brže (o reakcijama je već bilo riječi), ako je, naravno, jetra dovoljno zagađena. RITAM MUZIKE - DRUGA POKRETAČKA SNAGA METODE Dakle, ideomotorne reakcije su osnova metode. Naš je zadatak mislima pokrenuti taj motor kretanja što je moguće jače. Ritam muzike izlazi na kraj s tim problemom, ne može biti bolje. Sjeti se kada si slušo ritmičku muziku noge su ti se same počele kretati po taktu, bez tvoje svjesne namjere. To je bilo ideomotorno kretanje svoje vrste i njega nisi pokrenuo ti nego muzika. Kada se koncentriraš na organ i daješ mu zadatak da pulsira i u isto vrijeme se čuje ritmička muzika, svest nehotice potčinjava tom ritmu, ulazeći u rezonancu s njim. Rezonanca - je slaganje učestalosti, pri čemu dolazi do povećanja amplitude signala, u ovom slučaju misli. Prirodno, pri tome će pulsacije organa biti jače

65

onoliko koliko su jače ideomotorne reakcije. Da bi bilo jasnije, zamisli da je misao sila koja polako zaljuljava organ. Ali, dodana je još jedna sila - muzika koja djeluje u istom smjeru i organ se počeo jače ljuljati. A muzika ne samo što ulazi u rezonacu s mišlju, ona ima još jednu osobinu - stvara psiho-emocionalnu obojenost rada s organom, što vrlo pojačava efekat djelovanja. Ni za koga nije tajna da motivacija, želja, čine da je posao interesantniji i produktivniji. To je važno u svakom poslu, a naročito u individualnom. Na žalost, malo je ljudi naviklo raditi sa samim sobom i da bi se stvorila takva navika vježbe treba biti interesantna, zanimljiva. Bavljenje trčanjem, plivanjem ili drugim oblicima sporta će biti korisno samo ako se to radi sa zadovoljstvom, sa pozitivnim emocionalnim raspoloženjem. Ima ljudi koji to ne shvaćaju i pokušavaju, na primjer, trčati i pri tome ništa ne osjećaju, nekada se prosto tjeraju da trče. Vjerujte, od toga neće biti nikakve koristi, čak može biti štete. U svom radu s učenicima posebno obraćam pažnju na emocionalnu obojenost metode ili vježbi kojima ih učim. Jer je veoma velika razlika između čisto mehaničkog obavljanja vježbi i onog emocionalno obojenog. U opisanoj metodi muzika igra dvostruku ulogu, ritam pojačava misli i pored toga stvara psihoemocionalno raspoloženje, tj. rad postaje interesantan, što na kraju dovodi, takođe, do pojačavanja misli. Muzika mora biti ritmična i u isto vrijeme ugodna za slušanje. Nikako oslabljena, naprotiv pojačana. Vrlo je poželjno da budu bubnjevi. što više ritma to bolje. Najzad, nije naodmet imati posebnu muziku za svaki organ. Ritam treba odabrati intuitivno, onaj koji najviše odgovara. I konačno, muzika mora biti bez riječi, riječi mogu odvlačiti pažnju. Moja žena Ivona i ja smo, kada smo se pripremali za prvi tečaj ove metode, prišli tom problemu vrlo ozbiljno i odlučili smo stvoriti svoju muziku, najbližu metodi. Bili smo kod mnogo kompozitora prije nego što smo sreli Tirešina. On je odmah shvatio našu zamisao. Rezultat zajedničkog tromjesečnog rada je ritmička muzika koja je u potpunosti opravdala naša očekivanja. Grube vibracije debelog crijeva i lirski ritmovi štitne žlijezde, muzički efekti pijeska koji izlazi iz bubrega i vode u tankom crijevu na najbolji način ostvaruju vezu misli i unutrašnjih organa. Najbolja pohvala je bio aplauz 30 učesnika prvog tečaja u Stokholmu, poslije prve odsvirane melodije. Zato, još jednom, želim podvući važnost dobrog izbora muzičkih ritmova.
DJELOVANJE METODE IDEOMOTORNOG ČIŠČENJA NA ORGANIZAM

Na kakav način se obavlja čišćenje organizma? Sjeti se, kada si imao čir ili kad ti se zagnojila zanoktica, u početku je boljelo, a onda, poslije nekoliko dana, prije nego što će doći do isticanja gnoja, osjećao si pulsacije na oboljelom mjestu. Onaj tko je to doživio zna: ako su nastupile pulsacije uskoro će izaći gnoj i doći će do ozdravljenja. Tako organizam aktivira svoje snage da bi, konačno, pobjedio infekciju. Gnoj, koji je izašao, je rezultat uspješne borbe leukocita s infekcijom.

66

Koristeći ideomotornu metodu, mi sami stvaramo pulsacije da bismo pomogli organizmu da se oslobodi "nečistoće". Dakle, skoncentrirao si se na neki organ, uključio si ritmičku muziku, počeo stvarati pulsacije u mislima i poslije nekog vremena počeo stvarno osjećati pulsacije. To znači da se međustanična tekućina aktivirala i metaboliti, koji su zastali, se počinju pomicati. Istovremeno se aktiviraju bezbrojne kapilare, koje prožimaju taj organ, i njihov venski dio počinje isisavati i odnositi metabolite. Dijelovi međustaničnog prostora, oslobođeni od otpadaka, dovode do poboljšanja dotoka hranljivih materija i kisika u stanice, tj. poboljšava se prehrana stanica. Sada ću prijeći na bioenergetsku stranu metode. Misao je energija. Stvoriti zamišljene vibracije znači stvoriti energetske vibracije. Ako se skoncentriraš na organ, dolaziš u energetski kontakt sa njegovom oblogom biopolja i, stvarajući u mislima vibracije tog organa, ustvari, tjeraš njegovu biooblogu da vibrira. Tko u mislima stvara vibracije želuca izaziva vibracije njegove bioobloge, a preko nje mišićnih stanica želuca. Podsjećam da obloga biopolja odražava informaciju o fizičkom stanju organa i ulazi u informacionu vezu sa drugim organima i mozgom. I tako, stvarajući vibracije u oblozi biopolja, ustvari, poništavaš učestalost zastojnih iIi bolesnih procesa u organima. Kada se vibracije stvore, mislima dolazi do izravnavanja učestalosti u cijeloj oblozi biopolja – potiskivanje niskih vibracija u toj zoni. Ljudi koji se bave bioenergetskom terapijom zastojne procese osjećaju rukama kao hladnoću, a poslije rada sa pulsacijama primjećuju promjene - ujednačavanje temperature cijelog organa. Muzika je, takođe, vrsta vibracija, koja pojačava energiju misli i pomaže da se obloga biopolja jače zaljulja, a preko nje i sam organ. Možda ti je kao neiskusnom teško razumjeti da se pomoću bioenergije može zaljuljati ili izazvati kretanje fizičkog tijela. Sjeti se kako ljudi, koji na pozornici prikazuju hipnozu i slične stvari, privlače k sebi preplašenog medija ne dotičući ga rukama. Nije teško postići taj efekt, treba samo uspostaviti kontakt s oblogom čovjekovog biopolja i privući je k sebi, a za njom će poći i fizičko tijelo. U produžetku razgovora o djelovanju ideomotornog čišćenja organizma vratit ću se ponovo na fizičko tijelo. Ideomotorne pulsacije obavljaju još jedan vrlo važan posao - one neposredno smanjuju unutrašnja naprezanja organa i djelomično i cijelog tijela. Isto kao što masaža smanjuje napetost u mišićima na površini tijela ideomotorna masaža smanjuje napetost u mišićima i tkivima unutrašnjih organa. Specijalni aparat Brain Storm, koji registrira ukupnu unutrašnju napetost mišića u čovjeku i prikazuje to u brojevima, lako može pokazati efekt umanjenja napetosti cijelog tijela. Po pravilu, ljudi koji su mirni i uravnoteženi imaju napetost 40. Ljudi koji su nespokojni, uzbuđeni, potčinjeni - oko 60.1. Kada zatražim od tih ljudi da se opuste u vrijeme mjerenja, to se, često, ne događa, a ako se i dogodi, naprezanje se smanjuje za 1-2 jedinice. Onda, ga učim da stvori pulsacije u nekom dijelu tijela i zatim odmah mjerimo napetost. Po pravilu, kada ostvaruje ideomotorne pulsacije čovjek može smanjiti napetost za 20-30 jedinica. To je

67

moguće zahvaljujući tome što se, kad se ostvaruju ideomotorne pulsacije, čovjek automatski nalazi u meditativnom stanju. I to u aktivnoj dinamičkoj meditaciji. Meditacija (od latinskog med/tat/o - razmišljanje) - je umno djelovanje čiji je cilj dovođenje ljudske psihe u stanje produbljenosti i usredotočenosti; to se manifestira tjelesnim slabljenjem, nepostojanjem emocionalnih pojava, oslobađanjem od vanjskih objekata. Nadam se da si čuo za korisnost meditacije u smanjenju napetosti i učvršćenju zdravlja. Dakle, kao rezultat ideomotornih pulsacija događa se slijedeće: oslobađanje međustaničng prostora od otpadaka; aktiviranje kapilara i poboljšanje prehrane stanica; bolja prohodnost stanica imunološkog sistema – leukocita - do mjesta infekcije; aktiviranje kretanja elektrona i iona, a preko toga i poboljšanje proticanja reakcija oksidacije i obnavljanja; brisanje negativnih informacija iz obloga biopolja organa; snižavanje napetosti organa i djelimično cijelog tela; automatski ulaz u meditativno stanje. Mislim da čovjek može dobiti puno u zamjenu za utrošeno vrijeme, ako bi radio s ovom metodom. Uostalom, o vremenu, koje je potrebno za ovaj rad će biti riječi prilikom prikazivanja konkretnih čišćenja. PRITISKANJE TRBUHA - DIVNA DOPUNA METODE Dok sam radio na ideomotornom čišćenju organizma, imao sam sreću upoznati se s interesantnom metodom moskovskog profesora A. Ogulova koja se zove "Visceralna terapija" (od viscera - unutrašnjost, tj. unutrašnja, ona koja se odnosi na unutrašnje organe). Suština metode je pritiskanje trbuha rukama da bi se otklonili zastojni procesi u organima želučano-crijevnog trakta. Ideja, koja je u osnovi metode, je slijedeća: većina bolesti je povezana sa zastojnim procesima u organima želučano-crijevnog trakta, a rad drugih organa ovisi o funkcioniranju organa koji su smješteni u trbuhu. Naprimjer, mozak i oči vrlo ovise o radu jetre, funkcioniranje debelog crijeva utiče na nos i grlo, čak je i kičma povezana sa stanjem organa koji se nalaze u trbuhu. Ova terapija, koja uklanja zastojne procese i upalne procese u organima trbuha, liječi mnoštvo bolesti, među njima i bolesti živčanog sistema, zglobova, kože. Metoda je postala popularna u medicinskim krugovima. Specijalisti Medicinske akademije u Moskvi su prihvatili ovu metodu, pa čak i neurokirurzi sada liječe "kroz trbuh" bolesnike koje bi ranije obavezno operirali. Meni je visceralna terapija vrlo bliska, pošto se u njoj, kao aktivni uzrok bolesti, promatra poremećaj krvotoka i zastojni procesi. Metoda je jednostavna i pristupačna. Na početku bolesti, kada se tek javljaju prvi simptomi, treba rukama pritisnuti bolesni organ dok ne prestanu bolovi. Zatim se ugao pritiska mijenja i postupak se ponavlja. Na taj način se dolazi do toga da organ ne boli.

68

Zahvaljujući tako jednostavnom postupku, rad organa se bitno poboljšava i u potpunosti se obnavlja. Pošto sam se upoznao s ovom terapijom i pošto sam se uvjerio u njenu efikasnost, odlučio sam njome dopuniti svoju metodu. Stvar je u tome što pomoću ideomotornih impulsa prolazimo do najdubljeg tkiva stanica, međustanične tekućine, kapilara i aktiviramo ih. Na velike krvne sudove, kao što su vene, venole, arterije, arteriole, ti impulsi slabije deluju. Ovdje će mehaničko djelovanje biti efikasnije. I u tom slučaju, metoda visceralne terapije odlično odgovara. Ja sam je samo malo izmijenio, kao dodatak ideomotornim vibracijama. To se radi na slijedeći način. Sjedeći, ležeći ili stojeći pritišćeš svaki dio trbuha, koristeći za to četiri ispružena prsta ili šaku. Može se jednom rukom pritiskati, a drugom pomagati (sl. 20). Uzmimo, na primjer, oblast želuca. Počinješ pritiskati što možeš dublje. Ako se javi bol, drži ruku dok bol ne prestane. Ako nema bola, kad dođeš do maksimalne dubine, radi vibrirajuće pokrete, kao da pokušavaš prodrijeti dublje. Zatim, pomičeš ruke bliže jetri i sve ponavljaš. Na taj način prelaziš cijeli trbuh. Svaki pritisak sa vibracijama treba trajati oko 30 sekundi. Za cijeli trbuh trebat će oko 5 minuta.

Slika 20. Pritiskanje trbuha - jedna ruka pritišće, druga pomaže

Pomoću ovog postupka, prvo, radiš neku vrstu duboke masaže unutrašnjih organa. Ona poboljšava snabdijevanje krvlju, smanjuje zastojne procese, naročito u velikim krvnim sudovima. Drugo, to je dobra priprema prije ideomotornog

69

čišćenja. Pravilnije bi bilo reći, to je već početak čišćenja, ali samo površinskih slojeva. Bol znači da je zastojni proces otišao dosta duboko i da pri pritisku nastaje grč. Dalje pritiskanje dovodi do uključivanja većeg broja krvnih sudova i bol iščezava. Preporučujem da se ova terapija radi ne samo u toku programa čišćenja, nego svakog dana, naročito ujutru - ne može se zamisliti bolja gimnastika za unutrašnje organe.
DIJAGNOSTIČKI ZNAČAJ METODE

Pomoću metode ideomotornih pulsacija čovjek može ocijeniti stanje organa na početku njegovog čišćenja i na kraju. Po pravilu, u jače zagađenim organima kada se radi sa ideomotornim pulsacijama, osjeća se težina, slaba bol. Ponekad je, kod vrlo zagađenog organa, teško fizički osjetiti njegove pulsacije. I naravno, što je veća zagađenost više se osjeća težina, bol. I obrnuto, kada zagađenost nije jaka, osjećaju se dosta jasne vibracije i nema neugodnosti. Takve jasne vibracije se osjećaju i kada se završi čišćenje zagađenih organa. Prilikom pritiskanja rukom, slika je ista: jako zagađeni organi se oglašavaju bolom. Kod dugotrajnog zagađenja ili kroničnih problema, mogu se javiti reakcije prilikom primjene ove metode. Te su reakcije prirodne i netreba ih se bojati. Jer mi aktiviramo unutrašnje rezerve organizma, a dalje će on sam odraditi što treba. Naprimjer, može se javiti malo povišena temperatura. To govori da je organizmu potrebno da podigne temperaturu da bi aktivirao imunološke stanice. Ili se počinje čistiti koža. To znači da je u krv ušla velika količina metabolita i da ih sistem za čišćenje ne uspijeva izbaciti - dio izlazi kroz kožu. Zbog toga se na koži može javiti osip. Netreba se uzbuđivati - sve će proći brzo, za 2-3 dana ili malo više. Može se promijeniti boja mokraće. Ako postane tamnija, to je, po pravilu, povezano sa čišćenjem jetre. Zamućenost mokraće ukazuje na čišćenje bubrega: kamenje se prvo drobi, a zatim izlazi u obliku pijeska. To je dokaz da se sve događa prirodno. Ustvari, organizam radi sam, mi mu samo pomažemo, a organizam sam zna što je najbolje. Uostalom, metoda je potpuno bezopasna za organizam i ne izaziva nikakve nuspojave. Ipak, u praksi se, obično, događa da se organizam oslobađa bolesti bez zaoštravanja: što je ozbiljniji problem, to je reakcija jača. Reakciju ne treba prihvaćati negativno, baš obrnuto, treba biti zahvalan organizmu što se odaziva na tvoju brigu. U tom slučaju reakcija prolazi brzo, od 1-3 dana. Ako se čovjek uzbuđuje i uznemirava, zbog zaoštravanja bolesti, reakcija se produžava. Na primjer, posjekao si prst. Ako se zbog toga naljutiš na sebe, rana dugo neće zarasti. A ako pomisliš: sad će organizam skupiti svu svoju snagu da to izliječi, rana će zarasti vrlo brzo. Teško je nabrojati sve moguće reakcije, one su individualne, ali ja se želim posebno zadržati na psihičkim reakcijama. Pošto svaki problem, koji se javlja u

70

tijelu, ima psihički uzrok, nisu isključene ni psihičke reakcije. Naprimjer, dugo si ljut na nekoga i ta negativna emocija vrši utjecaj na jetru i izaziva jake zastojne procese. U procesu čišćenja jetre, ta ljutnja može ponovo prijeći iz podsvjesti u svijest, prije nego što sasvim nestane. To može trajati jedan ili dva dana. Prilikom čišćenja drugih organa, mogu se javljati druge negativne emocije. To je pozitivna stvar, jer ono što je u dubini podsvjesti izlazi na nivo svijesti i ti se ne oslobađaš samo zagađenosti jetre nego i podsvijesti. Moguće je i da se reakcija ne javi, ili da bude toliko slaba i neprimjetna da je i ne osetiš. To se, po pravilu, događa kada organizam nije jako zagađen. Ovim ću završiti opisivanje metode. Nadam se da si shvatio da je namjena metode otklanjanje zastojnih procesa u unutrašnjosti organizma koji se, kada se aktiviraju, sami čiste.

8. Poglavlje

71

ČIŠĆENJE POJEDINIH ORGANA
Da bi se došlo do cilja, prije svega treba ići. Balzak Ne odvajaj misli od djela... Pročitao si - dobro, ali glavno je - radi... P. K. Ivanov

PRIPREMA ZA ČIŠĆENJE

Prelazaći na čišćenje pojedinih organa, želim reći nekoliko riječi kao uputstvo. Čišćenje organa ili sistema ima dvije etape: grubo čišćenje, uz korištenje poznatih načina, i čišćenje pomoću ideomotornih pulsacija. Oba čišćenja se mogu obavljati istovremeno, a može se prvo obaviti grubo čišćenje, na primjer 1-2 tjedna, a zatim se prelazi na ideomotorno. Prije nego što pristupite čišćenju, moraš se psihički pripremiti i donijeti čvrstu odluku da proces čišćenja obaviš od početka do kraja. To je vrlo važno, zato što ljudi, uglavnom, nemaju naviku raditi sami sa sobom. Kod njih se ta navika nije učvrstila u podsvijesti, a "programi" podsvijesti su, kao što je poznato, veoma jaki. Da bi se savladao ovaj stereotip i stvorila navika neophodno je izvjesno vrijeme. I ovdje će snaga volje odigrati važnu ulogu. Dakle, raspoloženje je neophodno. Pošto si donio odluku, moraš konkretno isplanirati u koliko sati ćeš raditi: ujutru, danju ili uveče. Osim toga, neophodno je da isplaniraš tjedan dana unaprijed. Ako to ne uradiš, postoji opasnost da prekineš. Kontraindikacije za čišćenje organizma su: akutne infektivne bolesti, sve vrste raka, psihičke bolesti, trudnoća, veliki kamenovi u žuči ili bubrezima.
ČIŠĆENJE DEBELOG CRIJEVA

Ulogu debelog crijeva u organizmu je teško procijeniti. Debelo crijevo, koje ne radi dobro, šalje u krv ogromnu količinu toksina, preopterećuje njima druge organe, prvenstveno jetru. Ontološke bolesti, problemi s kožom, nosom, grlom, alergije, bolesti sistema, bolesti krvi i mnoge druge imaju začetak u debelom

72

crijevu. Kronični umor, loše raspoloženje, razdražljivost, često su povezani s problemima u debelom crijevu. Većina ljudi ne shvaća u potpunosti koliko je važno da debelo crijevo dobro radi. Zbog toga ima toliko probleme sa hemoroidima, zatvorom. Mnogi ne znaju da česti nazebi i kronični nazeb nastaju zbog zagađenja debelog crijeva, zbog uništavanja njegove mikroflore. Kada bi znali, oni bi očistili debelo crijevo, umjesto što gutaju tablete i stavljaju kapi u nos. Pošto znam koliko je debelo crijevo važno, pozabavit ću se njime malo detaljnije. Debelo crijevo je završni dio sistema za varenje i dodiruje ili se nalazi u neposrednoj blizini svih unutrašnjih organa. Uvjetno se debelo crijevo može podijeliti na četiri dijela (sl. 21). Prvi dio je uzlazno crijevo; drugi dio - poprečno crijevo; treći dio - silazno crijevo; četvrti dio – zadnje crijevo.

Slika 21. Debelo crijevo 1 - uzlazno; 2 -poprečno; 3 - silazno; 4 - zadnje (rektum)

Osnovne funkcije debelog crijeva su resorpcija (usisava se 95% vode, glukoze, vitamina) i ekstrakcija (izbacivanje izmeta). U slučaju pomiješane ishrane, čovjek ne koristi oko 10% unete hrane. Neprerađeni ostaci hrane i bakterije, sljepljene pomoću sluzi soka debelog crijeva, stvaraju izmet. Kada se poslednji dio – zadnje crijevo - dovoljno napuni, javlja se nagon za defekacijom i crijevo se prazni. Hrana se u debelom crijevu

73

zadržava, po pravilu, 12-16 sati, zadržavanje veće od 24 sata smatra se zatvorom. Crijevna mikroflora ili korisne bakterije imaju ogroman značaj za debelo crijevo i cijeli organizam. U debelom crijevu se, uz učešće tih bakterija, stvara niz važnih vitamina, naročito iz grupe B, koji podržavaju imunitet i osiguravaju zaštitu od raka. Pored toga, mikroflora formira i niz fermenata, hormona, utiče na endokrini sistem i živčani sistem. Celuloza, koja se nalazi u hrani, dolazi do debelog crijeva u neizmjenjenom obliku, jer sokovi za varenje nemaju fermente koji mogu da je rastvore. Pod utjecajem bakterija, ona se rastvara i sadržaj biljnih stanica postaje dostupan za varenje i usisavanje. Celuloza je veoma važna za peristaltiku, mehaničke kontrakcije crijeva, koje omogućavaju izbacivanje crijevnog sadržaja. Da bi se održalo djelovanje bakterija, veoma je važno da se sačuva slabo kisela sredina. Osim navedenih osobina, mikroflora ima ogroman energetski potencijal. Oko svakog organa ili stanice postoji eterično tijelo ili biopolje. Biopolje svake korisne bakterije je vrlo jako i one zajedno stvaraju zračenje koje se prenosi na vodu i elektrolite, koji zatim, pošto su usisani u debelom crijevu, raznose krvotokom energiju do svih stanica tijela. Mnogi su, vjerojatno, čuli da se učesnici u istočnjačkim dvobojima prije početka borbe koncentriraju na oblast ispod pupka, koja se zove "hora", puneći se na taj način energijom koja se nalazi tamo. A ta energija nije ništa drugo nego mikroflora debelog crijeva. Mikroorganizmi, koji žive u debelom crijevu, ispuštaju toplinu u okolinu i na taj način zagrijavaju unutrašnje organe. Ljudi, kojima je često hladno, trebaju obratiti pažnju na debelo crijevo. I posljednja funkcija debelog crijeva, malo poznata, je - stimulativna funkcija. Svaki dio debelog crijeva ima svoje refleksogene zone, koje su prikazane na si. 22. Te zone su refleksnim putem povezane s odgovarajućim organima i prilikom prolaza kaše od hrane kroz debelo crevo dolazi do stimulacijerefleksogenih zona i preko njih do stimulacije organa.

74

Slika 22. Refleksogene zone debelog crijeva 1 - žučni mjehur; 2 - srce; 3 - pluća; 4 - želudac; 5 - slezena; 6 - pankreas; 7 - nadbubrežne žlijezde; 8 - bubrezi; 9 - jajnici; 10 - mokraćni mjehur; 11 - prostata; 12 - spolni organi; 13 - timus; 14 - štitna žlijezda; 15 - jetra

PROBLEMI S DEBELIM CRIJEVOM

Svi uzroci zagađenja organizma se odnose na debelo crijevo. Razmotrimo malo detaljnije uzroke tog problema. Poznato je da hrana, na svom putu do debelog crijeva, mora proći kroz želudac, dvanaestopalačno crijevo i tanko crijevo, u njima biti prerađena i natopljena tekućinama iz jetre, žuči i pankreasa. Svaki problem u bilo kom od ovih organa trenutno se odražava i na debelo crijevo. Na primjer, žuč ne učestvuje samo u varenju masti, nego i stimulira peristaltiku debelog crijeva. Zbog zastojnih procesa, u žučnoj vrećici luči se manje žuči. Zbog smanjenja peristaltike debelog crijeva, dolazi do zatvora, tj. ostaci hrane će se zadržavati u debelom crevu. Nepotpuno varenje masti, uzrokuje, takođe, da nesvarene masti dospijevaju u debelo crijevo i mijenjaju kiselo-lužnatu ravnotežu, a to negativno utiče na djelovanje mikroflore. Održavanje konstantnih vrijednosti PH u svim dijelovima želučano-crijevnog trakta ima ogroman značaj za varenje uopćte i posebno za debelo crijevo. Tako će manjak kiseline u želucu uvjetovati nedovoljnu obradu grudvica hrane, što će utjecati na daljnji proces varenja u drugim dijelovima želučano-crijevnog trakta. I rezultat je, stvaranje lužnate sredine u debelom crijevu umijesto slabo kisele. Poznato je da slabo kisela sredina najbolje odgovara bakterijama i da, osim toga, takva sredina pomaže peristaltičko kretanje debelog crijeva, koje je neophodno

75

za izbacivanje izmeta. Ako je sredina lužnata, peristaltika se osjetno smanjuje, a to otežava izbacivanje izmeta i dovodi do zastojnog procesa u debelom crijevu. Zatvor, zastojni procesi - to je truljenje i tada se u krv usisavaju toksične materije. Osim toga, zbog slabe kiselosti, u želucu se ne uništavaju svi mikrobi truljenja i oni stižu do debelog crijeva. Višak kiseline u želucu dovodi do spazmi sluzavih obloga duž cijelog želučanocrijevnog trakta i do povećanja kiselosti u debelom crijevu. Povišena kiselost u debelom crijevu izaziva pojačanje peristaltičkih kretanja. Rezultat su česti i oblini proljevi, koji dovode do dehidracije organizma. Česti proljevi ogoljuju,takođe, sluzavu oblogu debelog crijeva, dovode do kemijskih opekotina i spazmi. Ponovljene spazme mogu u toku vremena postati uzrok zatvora sa svim posljedicama koje iz njega proističu. Na taj način problemi sa debelim crijevom često počinju zbog želuca, ili točnije zbog njegove kiselosti. Osnovni uzrok problema je narušavanje djelovanja korisnih bakterija, a PH sredine veoma jako utiču na njih. Nepravilna ishrana (prvenstveno kuhana i bogata .krobom, bez minerala i vitamina), a naročito nedostatak celuloze, takođe, štetno deluju na mikrofloru. Poremećaj funkcioniranja mikroflore izaziva zastojne procese u debelom crijevu, zbog kojih se u džepovima (divertikulama) skuplja masa izmeta. Kada se iz ove mase izbaci voda, ona se pretvara u kamenje i ono godinama leži u crijevu i stalno šalje toksine u organizam. Dugotrajni kontakt s ovim kamenjem dovodi do upale zidova debelog crijeva i razvija se kolitis. Rezultat prevelikog pritiska izmeta na krvne sudove je zastoj krvi i to dovodi do stvaranja hemoroida. Preveliko naprezanje zadnjeg crijeva, prilikom defekacije, dovodi do prskotina anusa. Kamenje i zastojni procesi istanjuju zidove debelog crijeva, te se mogu pojaviti otvori kroz koje toksini prelaze na druge organe. Postoji bolest kože, koju prate veliki plikovi, koja traje godinama i nikakvi lijekovi ne pomažu. Tu bolest može izliječiti samo čišćenje i uspostavljanje normalnih funkcija debelog crijeva. Kamenje od izmeta, koje je napunilo debelo crijevo, blokira neke refleksogene zone i narušava stimulativnu ulogu crijeva. Naprimjer, kamenje u zoni jajnika može utjecati na njih i izazvati upalne procese. I najzad, problemi sa mikroflorom (zato što ona stvara važne vitamine grupe B) jako djeluju na imunitet i dovode do raznih ozbiljnih bolesti, pa i do raka. Epidemije gripa, koje su u posljednje vrijeme učestale, takođe, svjedoče o narušenom imunitetu stanovništva, pa, prema tome, i do poremećaja funkcioniranja mikroflore. Kao što vidiš, imaš se za što boriti! Simptomi poremećenog rada debelog crijeva su: zatvor, zadah iz usta, zadah tela; razni problemi s kožom, kronični nazeb, problemi sa zubima; papilomi pod pazuhom i na vratu ukazuju na postojanje polipa u debelom crijevu; pošto polipi nestanu, oni otpadaju sami od sebe; crne naslage na zubima svedoče o postojanju plesni u debelom crijevu; stalno nakupljanje sluzi u grlu i nosu, kašalj; hemoroidi; česte prehlade; nakupljanje plinova; čest umor.
POSTUPAK ČIŠČENJA

76

Prije nego što se počne čišćenje ideomotornom metodom, neophodno je obaviti grubo čišćenje, naročito za one koji imaju isražene probleme. Ne može se smisliti ništa bolje nego što je serija klistiranja. Mada ovdje moram reći kako ja na to gledam. Ja sam protiv čestog klistiranja, prvenstveno zato što organizam ne treba navikavati na takve stvari, bez obzira na to što su korisne. Svaki umjetni postupak slabi prirodne funkcije organizma. U ovom slučaju, ako se često koristi klistir, prirodna peristaltika se pogoršava i to može ponovo dovesti do zatvora. I drugo, miješanje u unutrašnju sredinu može promijeniti kiselo lužnatu ravnotežu, a na to naročito djeluje rastvor kojim se vrši ispiranje. Kada je klistiranje neophodno, da bi se izbjegle neugodne posljedice, treba napraviti dobar rastvor. Crijevo se neće ulijeniti, jer će ideomotorni pokreti, koje ćemo raditi posle klizme, brzo povratiti njegove sposobnosti za kretanje. Sportaš poslije dužeg prekida treninga vraća mišiće u prijašnje stanje treningom, a mi, stvarajući pulsacije debelog crijeva, treniramo njegove mišiće.
GRUBO ČIŠĆENJE

Za klistiranje preporučujem rastvor koji je napravio J. Scadilov: 2 litre vode; 20-30 g soli; 100-150 mililitara soka od limuna. Rastvor mora isisati nečistoću iz zidova debelog crijeva. On to može raditi osmotski (zakon osmoze), npr. tekućina s manjom koncentracijom soli prelazi u tekućinu s većom koncentracijom. Krvna plazma ima koncentraciju soli 0,9% i zato zidovi debelog crijeva usisavaju sve rastvore sa manjom koncentracijom. Ali ne usisavaju, na primjer, morsku vodu. Zato se može umrijeti od žeđi na moru, ako nema slatke vode. Da bi se očistili zidovi crijeva, treba uzeti rastvor koji se ne usisava, već, naprotiv, isisava vodu. Koncentracija rastvora treba biti malo veća nego u krvnoj plazmi, 1% ili 1,5%. Ne treba biti veća, jer će višak soli učiniti crevnu sredinu lužnaom, a to znači uništavanje mikroflore. Lužnatost otopine se neutralizira sokom od limuna. Takva otopina će, s jedne strane, isisavati nečistoću iz zidova debelog crijeva, a sa druge strane, ne narušava unutrašnju sredinu, tj. njen PH. Dakle, u toku dva tjedna treba se klistirati svaki drugi dan, što će biti 6-7 puta. To je dovoljno za grubo čišćenje. Klistiranje je najbolje raditi ujutru, od 7-9 sati. Ali može i uveče, pred spavanje. Kako se klistirati? Pripremite navedeni rastvor (poželjno je da bude mlak), točite ga u Esmarhovu posudu i objesite na zid. Namažite uljem ili vazelinom kateter i anus. Stavite kateter u anus 7-10 cm duboko, pri čemu treba da ste u položaju na laktovima i koljenima. Prvo pustite svu vodu, a zatim treba leći na lijevu stranu i potruditi se da se voda zadrži 5-7 minuta, poslije čega se ispušta. Kada je debelo crijevo jako zagađeno, bit će teško unijeti 2 litre otopine. U tom slučaju, prvog tjedna treba koristiti slijedeću otopinu:

77

- 1 litar vode - 10-15 gr soli - 50-75 mililitara soka od limuna. Ljudima koji imaju jako povišenje želučanog soka ili prskotine u anusu ne preporučujem klistiranje. Ali, to se tiče samo klistiranja, sve ostalo je moguće i potrebno. Da bi se čišćenje obavilo, preporučujem slijedeće dodatne postupke. Svako jutro na prazan želudac popiti čašu soka koji sadrži ¾ mrkve i 1/4 cikle. Sok trebate pripremiti sami. Ta mješavina daje odličan efekt čišćenja. Zatim, pojesti dvije jabuke i ništa ne jesti do ručka. Ostala prehrana treba biti uobičajena, ali s minimalnom upotrebom mesa i povećanjem količine salate, naročito kupusa. Ovakva prehrana treba trajati mjesec dana. Uzgred, o ishrani. Ja ne podržavam vegeterijanstvo, nego raznovrsnu prehranu sa malim količinama mesa. To je zato što se neke neophodne aminokiseline nalaze samo u mesu. Osim toga, vitamin A se, uglavnom, nalazi u hrani životinjskog porekla, a on nam je neophodan, posebno za zaštitu od raka. A u hrani biljnog porijekla ga ima veoma malo. Istovremeno, od početka čišćenja raditi ujutru pritiskanje trbuha, kao što je ranije opisano. Pritiskanje treba uvesti u svakodnevni život kao gimnastiku trbuha. Zatim odvojiti 30 minuta za ideomotorno čišćenje i to raditi svakog dana u toku dva tjedna.
IDEOMOTORNO ČIŠĆENJE

Prije svega, treba biti sam da nitko ne bi smetao. Pripremiti ritmičku muziku, koja najviše odgovara vibracijama debelog crijeva. Uraditi pritiskanje trbuha (pored onog koje ste radili ujutru). Zatim sjedite u udobnu fotelju, opustite se, koncentriraj pažnju na desnu stranu crijeva (slijepo i poprečno-obodno crevo) i, uključivši muziku, počni izazivati pulsacije baš tog dijela u smjeru "lijevo-desno". Radi ovo 3 minute. Zatim produži sa pulsacijama, ali sada "gore-dolje" još 3 minute, a zatim u smjeru " trbuh-leđa", takođe, 3 minute. Ukupno 9 minuta. Odmori se malo, 1-2 minute, pa počni raditi s poprečnim crijevom. Ponovi cijelu proceduru: 3 minute "lijevo-desno", 3 minute "gore-dolje", 3 minute "naprijednazad". Ponovo mali odmor, pa isto sa lijevom stranom crijeva. Nju je veoma važno očistiti, jer tamo najčešće dolazi do zastoja. Ovo raditi dva tjedna, svakog dana po 30 minuta ideomotornog čišćenja, u toku dana klistir i svako jutro umijesto doručka miješani sok i dvije jabuke. Još jedanput, reći ću što će pomoći da se grubo očiste zidovi debelog creva ideomotorne vibracije i pritiskanje će poboljšati snabdjevanje krvlju i ukloniti zastojne procese. Dva tjedna je približno trajanje procesa čišćenja. Nekim ljudima će možda biti potrebno tri ili četiri tjedna - sve je to individualno, svatko je zagađen na svoj način. Kada se počneš bolje osjećati i kada se stolica

78

normalizira, proces je završen. Ali četiri tjedna je maksimalno trajanje. U toku čišćenja su moguće reakcije, o kojima je bilo riječi. Ja neću reći da će se za dva, tri ili četiri tjedna zidovi debelog crijeva potpuno očistiti i da će se snabdjevanje krvlju u potpunosti obnoviti. Ali, doći će do znatnog poboljšanja i to ćeš osjetiti. Znatno će se popraviti i energetsko stanje, a to nije nimalo nevažno. Poslije čišćenja debelog crijeva i jetre, za čišćenje ostalih organa nije potrebno puno vremena - maksimalno po tjedan dana za svaki. Ali poslije svih čišćenja, neophodno je da se svakog dana odvoji 20 minuta za ideomotorne vibracije crijeva i jetre naizmjenično, da bi se održalo zdravlje i da ne bi ponovo došlo do zastojnih procesa u želučano-crijevnog traktu. Ponekad, otprilike jedanput mjesečno, treba stimulirati i druge organe. Trbuh treba pritiskati svakodnevno, zajedno s jutarnjom gimnastikom. Našim unutrašnjim organima je potreban periodičan trening, kao i ostalim dijelovima tijela.
ČIŠĆENJE JETRE

Drugi organ po značaju, koji treba očistiti, je jetra. Jetra je tako smještena u trbušnu šupljinu da u nju dospijeva sva krv iz crijeva. Sve što dospijeva u želućano-crijevni trakt (pojedena hrana, lijekovi, otrovi i dr.) nikako ne može proći pored glavne laboratorije - svojevrsne pregrade između organa za varenje i unutrašnjosti organizma. I tek poslije prerade i promjena koje su se dogodile pod utjecajem stanica jetre i biokatalizatora - fermenata, svi "gosti" napuštaju jetru i ulaze u krv ili ih razgrađuje žuč. Teško je navesti bilo kakvu funkciju organizma u kojoj ne učestvuje jetra. Prvo malo o njenim glavnim funkcijama. Nema sumnje da jetra regulira nivo aminokiselina - proizvedenih proteina i glavnih "ciglica" organizma. Proces varenja i usisavanja masti u crijevima je nemoguć bez određenih žučnih kiselina, koje se stvaraju u stanicama jetre. Pošto dođu u crijeva sa žuči, te se materije pretvaraju u emulziju kapljica masti koje dolaze s hranom. One, takođe, pomažu u apsorpciji proizvoda varenja i raznih materija koje se rastvaraju u mastima u crijevne zidove. Jetra stvara jednu od važnih masti - kolesterol. Kolesterol je, suprotno mišljenju nekih prijemčivih ljudi koji su negdje krajičkom uha čuli da je on štetan, apsolutno neophodan organizmu za stvaranje membrana stanica, žučne kiseline, spolnih hormona. Štetan je njegov višak, koji stvarno dovodi do bolesti. Najvažnija biološka uloga jetre je sinteza i rastvaranje glikogena, koji se sastoji od molekula glikoze. Zapamtite, glikoza, koja se u stanicama spaja s kisikom, stvara energiju. I tako se, u toku funkcioniranja organizma, ili stvara rezerva glikoze, ili se u ovisnosti od potreba organizma, troše njene zalihe. Čovjek je pojeo slatkiše - koncentracija šećera u krvi se podigla i jetra odmah uzima iz nje glikozu i stavlja je u "skladište" u obliku glikogena. Obrnuto - koncentracija šećera

79

u krvi se smanjila, stanice jetre odmah rastvaraju glikogen i unose u krv onoliko glikoze koliko je neophodno da bi se održao konstantan nivo šećera u krvi. U zdravoj jetri se u svakom trenutku nalazi 100-300 grama glikogena. Jedan od zadataka jetre je - izbacivanje bilirubina iz krvi. Jetra pretvara bilirubin u žuč i unosi ga u crijeva. Za pigment, koji je dospio u crijeva, brinu se bakterije. One pretvaraju bilirubin u bezbojnu masu i pigmentu je kraj. Neke bolesti jetre boje ljudsku kožu u žuto. Uzrok tome je što jetra ne može u potpunosti izaći na kraj sa bilirubinom i on, pošto ulazi o krv u prevelikim količinama, boji kožu. Posebnu pažnju zaslužuje lučenje žuči. Baš je žuč ta koja odstranjuje iz organizma više od 40 sastojaka, koji su ušli u jetru i koji su u njoj prerađeni. Već navedeni bilirubin je jedan od njih. Žuč ulazi u žučnu vrećicu i iz njega se regulira njeno izlučivanje u dvanaestopalačno crijevo, ovisno o potrebama organizma. Glavna funkcija žuči je uništavanje kiselosti sadržaja koji dolazi iz želuca, stvaranje emulzije masti, uništavanje bakterija truljenja, aktiviranje motorike crijeva. Ovo nije ni izbliza potpun spisak osnovnih funkcija jetre. Ovaj mali izlet u glavnu kemijsku laboratoriju organizma je neophodan da bi shvatio koliko tvoje zdravlje ovisi o stanju tvoje jetre i kako je važno da se u njoj uspostavi red i da se ona očisti.
PROBLEMI S JETROM

Pošto kroz jetru prolazi cjelokupna krv, koja dolazi iz crijeva, jasno je da, ako u crijevima postoje zastojni procesi, krv sadrži veliku količinu toksina, pa se njima preopterećuje i jetra. Toksini se postepeno kupe u međustaničnom prostoru jetre, pa i tamo nastaju zastojni procesi. Stvaranje kamenja je jedna od glavnih patologija jetre i žučne vrećice. Višak glavnih sastojaka žuči - bilirubina, kalcija i kolesterola - dovodi do stvaranja odgovarajućeg kamenja - bilirubinskog, kolesterolskog, kalcijevih. Ali često su u kamenu prisutne sve tri komponente. Ovisno o komponentama koje preovladavaju u kamenju mogu imati različitu boju: kolesterol daje žutu boju, kalcij - crnu, bilirubin mrku ili tamno zelenu. I čvrstoća kamenja ovisi o njihovom sastavu. U većini slučajeva kamenje je meko, ljepljivo, neki put pliva u žuči. Najtvrđe je kamenje koje sadrži kalcij, ono je najopasnije. Ovisnos o obliku kamena, on može, u većoj ili manjoj meri, oštetiti unutrašnje zidove žučne vrećice ili žučnih puteva u jetri. Praktično, svi ljudi imaju kamenje, u većoj ili manjoj meri, ali, prirodno, veća količina izaziva upalne i zastojne procese. Što je kamenje veće i tvrđe, veće su i neugodnosti. Uzrok stvaranja kamenja je diskinezija žučne vrećice i žučnih puteva naruš.avanje procesa kontrakcija ili motorike mišića žučne vrećice :ili žučnih puteva. Ta diskinezija je, po pravilu, povezana s funkcioniranjem centralnog živčanog sistema, s endokrinim sistemom. Nervoza je jedan od čestih uzroka.

80

Drugi uzrok je nedostatak kretanja. Interesantno je d žene imaju šest puta više problema sa žučnom vrećicom nego muškarci. I to nije slučajno. Žene imaju grudno disanje, tj. dišu grudima, a muškarci trbušno. Zahvaljujući trbušnom disanju, muškarci stalno dijafragmom, u izvjesnom stupnju, masiraju trbušnu šupljinu. Postoji još jedan uzrok stvaranja kamenja - poremećen režim prehrane. Prekomjerna upotreba masti i ugljikohidrata u dužem vremenskom periodu može dovesti do viška kolesterola i to će dovesti do stvaranja kamenja. Ali, još više kolesterolskog kamenja se može stvoroto kada se jako ograniči upotreba životinjskih masti, koje sadrže kolesterol. Stvar je u tome što jetra proizvodi mnogo više kolesterola nego što upotrebljavamo s hranom. Pri velikom ograničavanju, na primjer, upotrebe mliječnih masti ili jaja, jetra je primorana jako povećati proizvodnju kolesterola, a posljedica toga je - kamenje. Često ljudi, koji nastoje omršaviti, ograničavaju upotrebu masti i postaju, zbog toga, žrtve formiranja kamenja. Simptomi jake zagađenosti ili patologije jetre su: osjećaj težine ili bola ispod desnog rebra nakon jela; često osjećanje mučnine, podrigivanje, česti zatvori, nadutoost trbuha; jeza i slabost nakon jela; česte glavobolje; alergijske reakcije; bolovi u ramenima; česta nervoza; žuti nokti na nogama; jako pogoršanje vida; bol na desnoj strani čela iznad obrve; žuta koža i bjeloočnice; gorčina u ustima. Ako postoji bilo koji od navedenih simptoma treba obavezno obratiti pažnju na jetru i odmah poduzimati mjere. Prije svega, treba obaviti čišćenje.
POSTUPAK ČIŠĆENJA

Podsjećam da je princip koji predlažem - odstranjivanje zastojnih procesa iz organizma. Isti je i sa jetrom. Osiguraj za čišćenje jetre dva tjedna (to je srednje trajanje, za svakoga je to individualno). U tom periodu treba jesti malo, češće nego obično, 5-6 puta na dan, ali, naravno, umanjiti količine obroka. Zašto je to potrebno? Svaki unos hrane je povezan s aktiviranjem žučne vrećice i izlučivanjem žuči. To aktiviranje je potrebno da bi se izbacilo kamenje. Zatim, nekoliko puta na dan treba zagrijavati jetru. Stvar je u tome što se većina kamenja sastoji pretežno od kolesterola. Toplina ga otapa i ono slobodno prolazi kroz žučne kanale ne izazivajući spazme. Na koji način zagrijavati jetru? Prvi način je - pomoću zagrijanog termofora (s vodom ili električnog), koji treba staviti tamo gdje se nalazi jetra i držati 10-15 minuta. Još je poznati liječnik A. S. Zalamov govorio o koristi ovakvog postupka. "Ako želiš biti zdrav stavi topao termofor na oblast jetre nakon svakog obroka." Drugi način, koji proizvodi isti efekat, a po mom mišljenju čak i bolji, je stavljanje ruku na oblast jetre. Lijeva ruka se stavlja na oblast jetre, a desna na leđa, nasuprot jetri, i drže se u tom položaju 10-15 minuta. Toplina ruku bolje prodire u

81

tijelo, osim toga, jetra iz ruku dobija i energiju, što je za nju vrlo korisno. Toplina, pored rečenog, ublažava upalne procese u jetri i žučnoj vrećici. Slijedeća mjera je - piti tekućinu koja pospješuje izbacivanje žuči. Svako jutro na prazan želudac treba progutati žlicu maslinovog ulja i pojesti 1/4 grappefruitte takođe, dobro je u toku dana popiti 2-3 čaše čaja za žuč, koji se može kupiti bez problema, ali najbolji je čaj od šipka (ljudi s povećanom kiselinom trebaju ga se uzdržavati ). I, razumije se, svako jutro pritiskati želudac 5 minuta. Sve navedene mjere su odlična priprema za ideomotorno čišćenje jetre. Ideomotorno čišćenje jetre radi svakog dana po pola sata. Prethodno ispritišći cijeli trbuh, pripremi ritmičku muziku i počni stvarati ideomotorne pulsacije. Za to se, prvo, opusti, zatim se koncentriraj na jetru, zamišljajući kako se ona skuplja i širi u taktu muzike. Počni pulsacije u smjeru "gore-dolje" i to oko 10 minuta. Zatim, mali odmor, pa ponovo pulsacije u smjeru "leđa- trbuh", takođe 10 minuta. Još jedan kratki odmor, pa pulsacije u pravcu "lijevo-desno", 10 minuta. Dobro je ako jedno od planiranih zagrijavanja uradiš prije početka ideomotornog čišćenja. Najbolje vrijeme za ideomotorno čišćenje je veče, kada je jetra najaktivnija. Zapravo, vrijeme njene aktivnosti je od 23-3 sata noću. Ali nije obavezno raditi u to vrijeme, dobro je i uveče od 8-9. U principu, nije velika greška ni ako se radi danju. Poslije dva (tri, četiri) tjedna ovakvog čišćenja, uzimajući u obzir važnost jetre za organizam, neophodno je održavati ju u dobrom stanju i raditi svakodnevno s njom. Stvaranje vibracija u tri smjera toku 20 minuta sasvim je dovoljno da se ona održi u formi. Naravno, više nije potrebno piti posebne čajeve, ali toplina iz ruku jedanput na dan je uvijek korisna. ČIŠĆENJE ŽELUCA PoŠto smo očistili debelo crijevo i jetru, stvorili smo veoma dobre preduvjete za poboljšanje rada drugih organa. Krv postaje čistija i zato je mnogo jednostavnije raditi s ostalim organima. Slijedeći organ koji ćemo čistiti je želudac - ne zato što je on treći po zagađenosti, nego zato što od njegovog rada ovisi zagađenost cijelog želučano-crijevnog trakta. Vrlo je važno nakon čišćenja debelog crijeva i jetre, omogući normalan rad želuca. Ali, prvo malo o njegovim funkcijama. Želudac je mišićna vreća i nalazi se u gornjem dijelu trbušne šupljine. Gornji kraj želuca je spojen s jednjakom, a donji s dvanaestopalačnim crijevom. Zidovi želuca se sastoje od debelog mišićnog sloja koji je pokriven specijalnom oblogom koja se zove epitel. Osnovna funkcija želuca je priprema hrane, koja dolazi u njega na dalju preradu u crijevima. Zato se izlučuje želučani sok, koji je bezbojna tekućina u kojoj se nalazi solna kiselina, ferment pepsin i dr. Sok obavlja mnogobrojne funkcije. Zahvaljujući visokoj koncentraciji solne kiseline, kao i posebnim materijama koje izlučuje

82

sluzava obloga želuca, sok može uništiti mikrobe koji izazivaju bolesti, a koji su dospjeli u želudac, ili onemogućiti njihov rast. Osim solne kiseline i fermenata, stanice želuca stvaraju posebnu sluz, koja se zove mucin i koja ima vrlo veliki značaj za normalno funkcioniranje želuca. Mucin štiti sluzavu oblogu želuca od uticaja solne kiseline, a takođe, i od mehaničkih i kemijskih povreda. Osnovni problem želuca je narušavanje njegove sekrecije. Promjena ove funkcije želuca, koja se sastoji u povećanom nivou solne kiseline (hipersekrecija), zove se gastritis sa povišenom kiselinom. Ako se stvara manje solne kiseline nego što je normalno, u pitanju je gastritis sa sniženom kiselinom. Gastritis je upala sluzaste obloge želuca, a u kroničnom obliku je praćen narušavanjem izlučivanja, motorne i resorpcione funkcije želuca, što lančano dovodi do problema sa zagađenjem drugih organa. Izlučivanje želučanog soka, kao i kompletan rad želuca, su direktno povezani sa centralnim živčanim sistemom. Sve naše emocije se odražavaju na rad želuca. I najzad, nimalo nevažnu ulogu igraju način ishrane i pušenje. Zloupotreba ljute hrane, preveliko unošenje masti i ugljikohidrata, narušavanje režima ishrane sve to narušava rad želuca. Naš zadatak nije samo da očistimo sluzokožu želuca i obnovimo njegovu motoriku, nego i da izvršimo pozitivan utjecaj na živčani sistem. Za rad sa želucem, potrebno nam je tjedan dana. Oni kod kojih je kiselost normalna, blizu normalne ili snižena, ujutru kao i obično rade pritiskanje trbuha. Oni kod kojih je kiselost jako povišena, umijesto pritiskanja rade 5 minuta kruž.nu masažu u smjeru kazaljke na satu. Cijelog tjedna treba piti otopljenu vodu, koja blagotvorno djeluje na sluzokožu želuca. Treba piti samo vodu (bez ikakvih dodataka) i to onda kada smo žedni. Osim toga, treba kuhati čaj od otopljene vode. Čaj treba biti od kamilice ili gospine trave, a najbolje je piti naizmjenično, npr. ujutru kantarion, uveče kamilicu. Kako doći do otopljene vode? Vrlo jednostavno - zamrzavanjem vode u zamrzivaču, a zatim topljenjem. Najzad, led stalno treba pripremati. Naš glavni posao je - ideomotorno čišćenje. Kao i obično, pola sata uz pratnju ritmičke mizike. Koncentriramo se na želudac i počinjemo stvarati vibracije želuca, prvo u smjeru "gore-dolje", zatim " trbuh-leđa" i "desno-lijevo". Time ćemo poboljšati snabdjevanje krvlju, obnoviti motoriku. A što je sa živčanim sistemom? Nadam se da se sjećaš da, radeći s ideomotornim vibracijama, čovjek automatski ulazi u meditativno stanje, skidajući dio napetosti s tijela. To će djelovati jako pozitivno na živčani sistem. Zagrijavanje želuca rukama će, takođe, pozitivno utjecati na njega, jer se time odstranjuju upalni procesi. Zbog toga, isto kao i s jetrom, treba nekoliko puta na dan, staviti lijevu ruku na želudac, desnu na leđa suprotno od želuca i držati tako 10-15 minuta. Nakon tjedan dana čišćenja, treba povremeno, bar jedanput mjesečno, raditi ideomotorne vibracije 20 minuta. ČIŠĆENJE TANKOG CRIJEVA

83

Ulogu tankog crijeva nije moguće precijeniti. U njemu se obavlja osnovno varenje hrane i apsorpcija hranjivih materija u krv. Specijalna unutrašnja struktura tankog crijeva omogućava da se dobije maksimalno moguće područje kontakta hrane s površinom crijeva da bi se postigla veća apsorpcija hranjivih elemenata. Ako se unutrašnja površina crijeva promatra pod mikroskopom, mogu se vidjeti pravilni prstasti izraštaji, koji se zovu crijevne resice. Veličina svake resice je 1 milimetar. Pošto u tankom crijevu većina hranjivih materija iz hrane treba prijeći u krv, crijevo se efikasno snabdjeva krvlju. Svaka resica ima svoj kapilarni sistem (2,3) i limfni kanal (4) koji apsorbira i odvodi masti u limfni sistem. Tanko crijevo, pomoću uzdužnih i prstenastih mišića, ostvaruje složena kretanja, kretanja nalik klatnu i peristaltička kretanja. Osnovna fiziološka namjena kretanja tankog crijeva se svodi na miješanje sadržaja i njegovo pomicanje ka debelom crijevu. U tankom crijevu ima manje zastojnih procesa nego u drugim unutrašnjim organima zahvaljujući velikoj pokretačkoj aktivnosti. (Još jedan dokaz korisnosti kretanja unutrašnjih organa.) Ali, zbog opće zagađenosti organizma ostaje nešto i za tanko crijevo. Ako se čišćenje tankog crijeva ideomotomim kretanjem obavlja tjedan dana, to će biti dovoljno za njega i ono će nam uzvratiti zbog dobro obavljena posla, tako važnog za organizam. U toku tog tjedna je, takođe, poželjno piti otopljenu vodu i čaj napravljen s njom od dvije komponente kamilice i sladića. Sladić je koristan ne samo za sluzokožu, on, takođe, aktivira rad endokrinog sistema. Ideomotorno čišćenje se radi 30 minuta svakog dana, ali, naravno, prije jela ili 2-3 sata posle jela. Uzgred, to pravilo važi za ideomotorno čišćenje svih organa. Ne treba raditi odmah poslije jela, jer time odvlačimo energiju od varenja hrane. Dakle, pritiskamo trbuh, prije nego što počnemo rad mislima, zatim se opuštamo i usredotočujemo na tanko crijevo, zamišljajući ga kao "klupko", i počinjemo pulsacije s tim klupkom, najprije 10 minuta u jednom smjeru, zatim 10 minuta u drugom i 10 minuta u trećem, sa pauzama između, kao što je rečeno. Svako ideomotorno čišćenje treba raditi u ritmu muzike. Poslije tjedna čišćenja, opisanu proceduru treba izvoditi svaka dva do tri mjeseca i to dva dana. To će biti dovoljno da se održi dobro stanje tankog crijeva, uzimajući u obzir da svakog jutra pritišćete trbuh. Pritiskanje naročito dobro djeluje na tanko crijevo, jer poboljšava snabdjevanje krvlju. ČIŠĆENJE BUBREGA Bubrezi igraju ogromnu ulogu u funkcioniranju organizma. Osnovne funkcije bubrega su: 1. Čišćenje krvi od proizvoda razmjene, prvenstveno bjelančevina. 2. Regulacija tekućina u organizmu.

84

3. Regulacija kiselo-lužnate ravnoteže. 4. Regulacija konstantnosti koncentracije iona u krvi. Poremećaj rada bubrega je povezan s mnogo faktora. Uzroci zastojnih procesa u tkivima bubrega su isti kao i u ostalim organima, a to je opisano u poglavlju "Uzroci zagađenja organizma". Osobenost problema sa bubrezima je stvaranje pijeska i kamenja. Jasno, osnovni uzrok ovoga je poremećaj u razmjeni materija. Jetra ovdje ne igra najmanju ulogu, jer je ona odgovorna za stvaranje mokraće. Nedostatak vitamina A, preveliko konzumiranje mesa, kvalitet vode za piće, mogu, takođe, dovesti do stvaranja kamenja. Infekcija, koja na ovaj ili onaj način dospijeva u bubrege, može, takođe biti uzrok stvaranja kamenja. Kamenje se sastoji iz više vrsta soli koje se talože. U bubrezima se proizvode specijalni koloidi, koji spriječavaju taloženje soli i zadržavaju ih u rastvorenom stanju. Kada postoje zastojni procesi, stanice bubrega stvaraju manje koloida i zato počinje proces stvaranja pijeska i kamenja. Postoji mnoštvo raznih metoda za čišćenje bubrega. Bubrezi se mogu čistiti mješavinom sokova od voća i povrća, pomoću lubenica, pomoću jelovog masla. Sve te metode pomažu izbacivanju pijeska. Ipak, da bi se problem trajno riješio, neophodno je istovremeno vršiti i ideomotorno čišćenje. Za čišćenje bubrega će biti potrebno, u prosijeku, dva tjedna. Kao dodatak, koristimo čišćenje pomoću soka od povrća. Preporučujem slijedeću kombinaciju: - 10 dijelova mrkve - 3 dijela cikle - 3 dijela krastavca. Dnevno treba popiti dvije čaše, jednu ujutru, na prazan želudac. Naravno, sok trebaš praviti sam. Postoji alternativa soku ~ magnetizirana voda, divno, dobro provjereno sredstvo za pranje bubrega. Da bi se napravila ova voda neophodno je imati aparat za magnetiziranje vode. Aparat je jednostavan: voda iz slavine se propušta kroz široku cijev u kojoj se nalaze dva magneta. Ona izlazi iz cijevi sa promjenjenom strukturom i promjenjenim PH. Tokom dva do tri tjedna pij samo ovu vodu: bez obzira da li se radi o čaju, kompotu ili juhi, sve kuhaj s ovom vodom. A može se piti i sama voda, ako si žedan. Preporučujem, takođe, za vrijeme čišćenja bubrega svakodnevno koristš tople kupke u trajanju od 15-20 minuta. Kupke će pomoći u širenju mokraćnih kanala i izbacivanju pijeska i malog kamenja. Ideomotorno čišćenje treba početi istog dana kada si počeo pijti sok ili magnetiziranu vodu i koristiti kupke. Najbolje vrijeme za ovo je između 15 i 19 sati, kada su bubrezi najaktivniji. Prije početka ideomotornog čišćenja, u stojećem stavu podigneš pete otprilike 11,5 cm od poda i spuštaš ih. Podizanje i spuštanje traje 1 sekundu.

85

Ponovi sve 30 puta i poslije male pauze ponovi još 30 puta. To je takozvana vibraciona gimnastika, koju je u svoje vrijeme razradio akademik Mikulin za ljude koji imaju probleme sa venama u nogama. Slične vibracije pritiskaju i potresaju bubrege i dobro ih pripremaju za čišćenje. Dakle, nakon ove pripreme se usredotočujemo istovremeno na oba bubrega, opuštamo se i u dobrom raspoloženju i s ljubavlju prema bubrezima počinjemo stvarati pulsacije. Kao i uvijek, po 10 minuta u svakom smjeru, s malim odmorom između. Nagon za izbacivanje izmeta koji se javlja ili mala bol nisu opasne - to je kretanje pijeska u bubrezima. Pošto pulsacije prvenstveno pojačavaju dotok krvi u bubrege, oni će, prirodno, stvarati više koloida, koji će početi rastvarati kamenje ako postoji. Hraniti se treba uobičajeno. Neka preovladava povrće i minimalna količina mesa. Osim toga, poželjno je piti čajeve koji pospješuju mokrenje. To su čajevi od mješavine trava i mogu se kupiti gotovi. Pošto završiš čišćenje bubrega, preporučuje se ponavljanje ideomotornog čišćenje dva puta mjesečno, da bi se održalo njihovo dobro stanje. Vibracionu gimnastiku je dobro raditi svakog dana uključujući je u jutarnju gimnastiku, kao i pritiskanje trbuha. ČIŠĆENJE LIMFE Limfni sistem je veoma važan za funkcioniranje organizma, jer bez prestanka stražari i čuva čistoću organizma. Mali limfni sudovi, koji idu pored arterija i vena, skupljaju višak tekućine (llmfu) iz tkiva. Zidovi limfnih kaplara su vrlo tanki i jako propusni, tako da limfa izbacuje velike molekule i čestice, među njima i bakterije, koje ne mogu proći u krvne kapilare. Na mijestima gde se spajaju limfni sudovi formiraju se limfni čvorovi, oni, kao poslijednja barijera, provjeravaju sastav llmfe, koja teče vrlo sporo. U limfnim čvorovima se sve bakterije i toksini učine bezopasnim, prije nego što dospiju u krv. Limfni sistem ima u sebi ventile koji omogućuju kretanje limfe samo u jednom smjeru. Limfni sistem je dio imunološkog sistema, koji š.titi organizam od mikroba, bakterija, virusa. Ogromnu važnost za imunološku zaštitu ima timus - žlijezda koja se nalazi u grudnom košu i koja pripada limfnom sistemu. Nezreli limfociti, koji dolaze u limfni sistem iz kičmene moždine, nemaju nikakve znake za identifikaciju i ne mogu štititi organizam, ali su sposobni za "obuku". 70% limfocita "prolazi obuku" u timusu: oni se zovu T -limfociti. Kada nema T-limfocita čovek je podložan alergijskim ili autoimunim bolestima. Zagađenost limfnog sistema može dovesti do velikih problema. Razumljivo je da će se veliko zagađenje organa i krvi odraziti i na limfu. I zato je, prije nego što se prijeđe na čišćenje limfe, neophodno očistiti bar debelo crevo i jetru. U svrhu pripreme i grubog čišćenja, predložit ću poznati način čišćenja limfe po

86

Vokeru. Treba pripremiti miješavinu: - 900 g soka od grappefruite; - 900 g soka od narandže; - 200 g soka od limuna; - 2 l otopljene vode. Ujutru očisti debelo crijevo klistirom, zatim rastvori jušnu žlicu gorke soli u čaši vode i popij. Ovaj purgativ je veoma važan, on apsorbira specijalnu zagađenost iz organizma. Pošto je purgativ djelovao, svakih pola sata popij po čašu soka. Ponovi ovu proceduru još dva dana. Sva tri dana ne jedi ništa, pij samo sok. Uzimajući u obzir da se na putu kretanja limfe mogu javiti zastoji, prvenstveno zato što je preopterećena otpacima, ideomotorno čišćenje limfe se radi na slijedeći način: u mislima delimo ruke i noge na nekoliko delova (sl. 29). Dio (1) ruke je od prstiju do sredine rastojanja između šake i lakta, odatle do lakta je (2), od lakta do ramena (3). Noge: od stopala do sredine rastojanja koljena i stopala (1), odatle do koljena (2), od koljena do sredina rastojanja od koljena do kuka (3), ostalo (4). Posao obavljamo sjedeći, ne obazirući se na to što crtež pokazuje čovjeka u stojećem stavu. Koncentriramo se na dio ruku (1) i počinjemo stvarati pulsacije oko 2 minute, zatim prelazimo na dio (2), pa i tamo stvaramo pulsacije u toku 2 minute, slijedeće dvije minute radimo isto na dijelu (3). Zatim, ponovo krećemo od dijela (1) i ponavljamo cijelu proceduru. To je ukupno 12 minuta.

Slika 29. Zamišljena podjela ruku i nogu na dijelove (1-4) radi čišćenja limfe

87

Poslije male pauze (1-2 minute), prelazimo na noge. Počinjemo od dijela (1), stvaramo pulsacije 2 minute, zatim po dvije minute u dijelovima (2, 3, 4) i ponavljamo sve od dijela (1). Ukupno 16 minuta. Redoslijed je točno takav kako je rečeno. Na taj način ćemo poboljšati kretanje limfe i smanjiti zastojne procese. Ovo radi tjedan dana, po 30 minuta dnevno. Ideomotorno čišćenje može početi kada se počne piti sok. Ideomotorno čišćenje limfe treba ponoviti jedanput svaka tri mjeseca.

88

9 Poglavlje
PSIHIČKO ČIŠĆENJE ORGANIZMA
Svijest caruje, ali ne upravlja. Valeri
Pošto si usvojio metodu ideomotornog čišćenja organizma, prelazim na rad sa psihom. Metode koje želim predložiti su nerazdvojno povezane sa ideomotornom metodikom i koriste se u nekoliko pravaca.
IZRAVNAVANJE OBLOGE BIOPOLJA

O prvom smjeru sam govorio ranije: stvaranje pulsacije u organu ili u tijelu, nije ništa drugo nego stvaranje energetske pulsacije, vibracije. Kada aktiviraju energiju u organu, pulsacije izravnavaju oblogu njegovog biopolja i smanjuju negativnu informaciju u njemu. A poboljšanje energije u jednom organu vodi poboljšanju energije cijelog tijela, ili njegovog biopolja. Osim toga, stvaranje ideomotornih pulsacija, pomoću misli, aktivira energiju u meridijanima, što, takođe, djeluje pozitivno na biopolje. Pri tome se enrgija izravnava tako da dolazi do svojevrsnog izravnavanja deformacija i neravnina obloge biopolja. Na sl. 30 je prikazano uvjetno energetsko biopolje čovjeka prije vježbi i nakon nekoliko dana vježbanja. Obloga biopolja je u neposrednoj vezi sa psihom. Normalno, pravilno biopolje odgovara normalnoj psihi. Za vrijeme "izravnavanja" negativnih deformacija dolazi do svojevrsnog "čišćenja" podsvjesti i, po pravilu, dolazi do psihičkih reakcija. U toku nekoliko dana, za vrijeme vježbi ili odmah poslije njih, zaoštravaju se negativnosti, koje su postojale u čovjeku: čovjek postaje zao, razdražljiv, pojačavaju se njegova strahovanja, počinju se javljati košmarni snovi itd. Sve je to reakcija na "čišćenje" i prema njima se treba odnositi pozitivno. nakon Nakon toga se malo ublažavaju mentalni problemi. Ali, to nije sve. Rad sa psihom zahtijeva mnogo vremena, i složen je.

89

Slika 30. Uvjetno energetsko biopolje čovjeka, prije vježbi (a) i poslije nekoliko dana vježbi (b)

STVARANJE IDEALNE SLIKE

Drugi smjer za izbacivanje negativnosti je povezan sa stvaranjem takozvanog idealne slike samog sebe. Svatko nosi u sebi sliku - predstavu osebi. I ono što on o sebi misli, on to i jeste. I tako, ako promijeniš predstavu o sebi i stvoriš novu

90

sliku, ona će nakon nekog vremena istisnuti iz podsvijesti staru predstavu i ti ćeš se početi mijenjati u skladu s novostvorenom slikom. Kako se to radi? Prvo trebaš razmisliti koje osobine bi htio odstraniti i kakve bi htio imati. Zatim napravi sliku koja ima te osobine. Na primjer, razdražljiv si, agresivan, bojiš se budućnosti, zavidiš drugima. Jasno je da trebaš ukloniti te osobine i zamijeniti ih suprotnim. Počni stvarati novu sliku sebe, kao kipar, dodajući postepeno sve nove i nove detalje. Izaberi slobodno vrijeme, koje ti odgovara, uključi ugodnu muziku, opusti se, zatvori oči i počni zamišljati sebe s novim osobinama, na primjer: uopće nisi razdražljiv, mirno reagiraš na bilo kakve okolnosti. Zamisli sebe, što je moguće detaljnije, kao da već jesi takav, a ne da želiš to biti. To je vrlo važno! Utroši na to 15-20 minuta. Slijedećeg dana "lijepi" nove detalje: recimo, uopće se ne bojiš budućnosti, naprotiv, gledaš na budućnost s velikim optimizmom i očekuješ pozitivne promjene. Predstavi, što je moguće jasnije, da ti već jesi takav optimista. Slijedeći put dodaj novu osobinu. Možda će ti za jednu osobinu biti potrebno nekoliko dana. Možda će biti potrebno da se vraćaš na tu osobinu. Baš onako kako kipar lijepi dijelove svoje skulpture, ti moraš stvarati svoju sliku. Trudi se ići s tom slikom, uživi se u nju, bilo gdje da se nalaziš: u metrou, u prodavaonici, na poslu, kod kuće, sve dok ona ne postane tvoja stvarnost. Veliku pomoć u prodiranju slika u podsvijest čine vježbe. Ovdje se dobiva dvostruka korist. S jedne strane, vježbe će pomoći idealnoj slici da efikasnije prodre u podsvijest; s druge strane, idealna slika sama pomaže da se održi koncentracija pažnje, pri stvaranju ideomotornih pulsacija. Razmotrit ću oba slučaja. U prvom slučaju, kada stvaraš pulsacije u tijelu, automatski ulaziš u stanje transa i podsvijest ti je otvorena. U isto vrijeme, možeš "držati" u glavi idealnu sliku, tj. zamišljati da si takav kakav želiš biti i, zahvaljujući otvorenim "vratašcima" u podsvijesti, ta slika se tamo učvršćuje. U isto vrijeme, slika pomaže da pažnja bude skoncentrirana zato što, kada postoje dva objekta, na koja obraćamo pažnju, u mozgu nema mjesta za druge misli koje, po pravilu, odvlače pažnju. To je poznati psihološki efekt, koji ovdje daje dvostruku korist. Kada budeš stvarao svoju idealnu sliku sebe potrudi se da zajedno sa osobinom zamisliš mimiku, izraz lica, hod, držanje tijela. Potrudi se emocionalno obojiti tu sliku, osjeti ponos što si takav. Kada sam se poslije nekoliko mjeseci sretao sa svojim učenicima, koji su prošli moj tečaj, među ostalim pitanjima bilo je i :"Kako stoji stvar s idealnom slikom?" Skoro svi su rekli da se slika dobro pokazala i da je prilično pomogla u postizanju cilja. Ipak, najviše mi se dopao odgovor jednog učenika: "Ja jesam sada idealan lik."

91

RAD SA SIMBOLIMA Treći smjer je rad sa simbolima. Prvo, što je to simbol? Sjeti se nekog jako emocionalno obojenog događaja, koji si doživio. Na primjer, poslije dugog rastanka sreo si se s voljenom osobom i za vrijeme tog susreta odnekud je dopirala muzika. Bez obzira na to što nisi obraćao pažnju na muziku, kasnije, nakon mjesec dana, nakon godinu ili dvije dana, kad god bi čuo tu melodiju uvijek bi se sjetio tog susreta. Drugim recima, muzika je bila asocijacija na taj susret ili njegov simbol. Može se navesti puno sličnih primjera. Što se u tim slučajevima događa? Svaki emocionalno obojeni događaj dovodi čovjeka u stanje transa, otvara "vrata" u podsvijest. Baš u to vrijeme, čovjek najbolje prima bilo kakve informacije, bila to muzika, plavo nebo ili slika koja visi na zidu. Informacija se smješta duboko u podsvjest, čuvajući i druge asocijativne veze s tim događajem, zahvaljujući kojima se ona uspjela ugnijezditi u mozgu. Ona je postala simbol. Koristeći taj fenomen, možeš preko simbola unositi bilo kakvu informaciju, u ovom slučaju - pozitivne programe. Na kraju krajeva, uvijek kada se želimo reprogramirati, najbolji i vjerojatno jedini način da se to uradi jeste prodrijeti u podsvijest "doskočiti" joj. Rad sa simbolim je jedna od tih metoda. Dakle, prvo biraš "program" koji želiš smestiti u podsvijest. Recimo, imaš nedovoljno vjere u sebe i htio bi ju ojačati. Cilj je jasan. Sada biraš simbol koji odgovara tvom cilju. Ja preporučujem da se u tom slučaju koristiš geometrijskim simbolima. Stvar je u tome što geometrijska figura nije samo simbol, nego i izvor energije. U principu, svi predmeti zrače energiju, neki više, neki manje. Geometrijske figure su, međutim, izvor naročito povišenog zračenja. Zato, takav simbol vrlo jako utiče na čovjeka i, u skladu s tim, stvara jače asocijacije. Pošto si izabrao cilj i simbol, pripremi se za posao. Budite sami u sobi, nitko ne smije smetati, pusti muziku. Dobro je ako muzika ima neki od ritmova koje si koristio za ideomotorne vibracije. Tada će ta muzika igrati dvostruku ulogu: pomagat će u stvaranju vibracija i bit će simbol. Dakle, počinješ "puniti" simbol. Postani za to vrijeme glumac. Počni igrati ulogu čovjeka koji ima ogromnu vjeru u sebe, zamišljaj da imaš izvanredne sposobnosti, snagu, jasno razmišljanje, dovoljno znanja i mogućnosti za rješavanje svih životnih problema. Ovdje trebaš misliti i zamišljati emocionalno, produhovljeno – biti stvarno glumac. Ne zaboravi, treba "doskočiti" podsvjesti, a ona, kao dijete, ne razumije razliku između fantazije i stvarnosti. Kada igraš svoju ulogu, gledaj svo vrijeme jednim okom na simbol, ali neka ti sva pažnja bude upravljena na tvoju ulogu. Nakon 5 minuta napravi pauzu od jedne minut, zatim ponovi isto to još 5 minuta, pa opet pauza od jedne minute. Nekoliko puta ponovi isto s malim pauzama. Na

92

to će ti otići ukupno 20-25 minuta. Neka ti simbol bude u vidnom polju svo vrijeme, ali osnovnu pažnju koncentriraj na fantazije i emocije. Ponavljenje sa pauzama je neophodno zato što je podsvijest prijemčivija za ponavljanje nakon kratkog vremena. Ovakav postupak ponavljaj nekoliko dana zaredom. Ukupna igra, čovjeka koji vjeruje u sebe, mora trajati najmanje 1,5-2 sata i nakon toga simbol je "napunjen". Dalje će već simbol raditi za tebe. On je - asocijacija sa željenom osobinom. Nacrtaj taj simbol na kartonu, uveličan u nekoliko primjeraka, isjecite ga i objesi na mjstima gde si najčešće: u spavaćoj sobi, kuhinji, kuponi. Više nije potrebno misliti, sada simbol nastavlja uticati na tebe on je asocijacija s tvojim željenim ponašanjem. Ako razgovaraš telefonom s prijateljicom, ako jedeš ukusan obrok, ako gledaš interesantnu emisiju na televiziji - dovoljno je da pogleda na simbol, ne misleći o njemu, i on će prodrijeti u dubinu tvog mozga stvarajući osobinu koja ti je neophodna. Simbol djeluje naročito dobro kada ga, radeći ideomotorne pulsacije, vidiš pred sobom. Što je veće stanje transa, simbol se bolje usađuje u podsvijest. Naravno, na isti način trebaš raditi i s drugim željenim osobinama. Glavno je da emocionalno prikažeš i igraš ulogu čovjeka koji ima osobine koje želiš imati. Nije obavezno izabrati simbole koji su navedeni; možeš uzeti simbole koje želiš. Ako imaš više problema, za svaki trebaš izabrati poseban simbol.
IZBACIVANJE NEGATIVNOSTI IZ PODSVIJESTI

I poslijednji smjer - to je posebna metoda, jednostavna i vrlo efikasna. Sastoji se iz dva dijela. U prvom dijelu vizualiziraš, zamišljaš jasno negativnost od koje se želiš spasiti. Na primjer, bojiše se vožnje liftom. Zamisli sebe u liftu i potrudi se da stvarno osetiš strah što je moguće jače. Zašto je ovo potrebno? Svaka negativnost ima u podsvijesti svoje "žarište". I kada zamišljaš situaciju povezanu s određenom negativnošću, to "žarište" se aktivira i oko njega se povećava energija. I tu energiju treba odstraniti. Pošto si zamislio aktivirano "žarište" udahni duboko kroz nos, istovremeno zamišljajući da udisanjem izvlačiš energiju iz "žarišta". Zatim, izdahni kroz usta zamišljajući da je ta negativna energija, takođe, izašla kroz usta u prostor. Zatim, vizualiziraj kako "sagorjeva" taj oblačić energije. Ovo treba ponoviti nekoliko puta. Pomoću ovog postupka u izvesnom stupnju, smanjuješ djelovanje "žaripta" lišavajući ga energije kojom se hrani. Isto treba uraditi i s drugim negativnostima. Na primjer, netko te uvrijedi. Zamisli tog čovjeka i počni osjećati uvredu, što je moguće jače. Poslije toga, provedi opisani postupak. U drugom dijelu obrnuto, zamisli situaciju kakva želiš da bude. Takođe, jasno i slikovito. U primjeru s liftom vizualiziraj da se voziš liftom i da se ne bojiš, naprotiv, osjećaš radost i ponosan si što si se izbavio tog straha. U primjeru s

93

uvredom, zamisli čovjeka koji te uvrijedio i zamišljaj da ne samo što nisi uvrijeđen, nego si mu zahvalan za pouke u životu, poštuješ ga i imaš pozitivan odnos prema njemu. Pozitivne slike potiskuju negativne i još više slabe "žarišta". Za oba dijela nije potrebno više od 15-20 minuta i oni su utoliko efikasniji ukoliko je više emocionalno obojeno naše ponašanje. Metoda se može primjenjivati odvojeno za rješavanje bilo kakvih problema koji su povezani sa negativnostima u podsvijesti, a među njima su i pušenje i alkoholizam. Na prvi pogled, ova metoda je vrlo jednostavna i nije oslobođena mistike. Ipak, opit s njenom primjenom pokazuje da je ona vrlo efikasna. Evo jednog od takvih primera. Jedan službenik pogrebnog poduzeća, 40 godina, od djetinjstava je patio od mnogih strahova. Pokušao je razna psihoterapeutska liječenja, među njima psihoanalizu i hipnozu. Proputovao je mnogo zemalja. Nikakvog poboljšanja. Kada mi je došao sa svojim problemom preporučio sam mu da primjenjuje kod kuće ovu jednostavnu metodu za likvidaciju "žarišta". Radio je 30 minuta svakog dana i jedanput mjesečno dolazio kod mene radi korekcija. Rezultat je zaprepastio čak i mene. Poslije mjesec dana od strahova nije bilo ni traga. "Sve u svemu, potrošio sam na razna liječenja više od 50 tisuća dolara, rekao mi je, a ovdje za mjesec dana i skoro besplatno uspio sam izliječiti sam sebe." IZBACIVANJE INFORMACIJA IZ PODSVIJESTI POMOĆU CRTEŽA U produžetku o radu s psihom, želim reći nešto o drugoj interesantnoj mogućnosti automatskog kontakta sa podsviješću - preko crteža. Sjeti se, kada si se sjedeći za stolom koncentrirao na neke misli, a pri ruci ti je bila olovka ili pero, nesvesno si crtao neke zamišljene figure, linije, krivulje. Ili si radio to isto dok si telefonom razgovarao s nekim i bio zanesen razgovorom. Stvar je u tome što duboka koncentracija nečim ili na nekoga, naročito kada je to predmet tvog zanimanja, dovodi te automatski u stanje transa. I ruka počinje preko olovke izražavati naprezanja koja su prisutna za vrijeme razmišljanja ili razgovora. To organizam ne dozvoljava taloženje negativnosti u podsvijest i koristeći slučaj (pisaljka u ruci) izvlači negativnosti na papir. Na primjer, razgovaraš telefonom i predmet razgovora u izvjesnoj mjeri odlučuje tvoju sudbinu. Naravno, uzbuđuješ se, a ruka uporno, kroz pisaljku, prenosi to uzbuđenje na papir. Ili: razmišljaš o predstojećem ispitu, pomalo ga se bojiš, a ruka ne dozvoljava da taj strah prodre u podsvijest i prenosi ga na papir. Kada slikaju svoje slike slikari su ustvari, takođe, u stanju transa i njihova su djela rezultat direktnog kontakta sa podsviješću. Nije slučajno što karakter slike odražava suštinu umjetnika, njegovo unutrašnje stanje, probleme, stanje radosti ili ljubavi. Kada se promatraju platna slikara, može se, bez greške, reći što mu je bilo na duši u trenutku stvaranja slike.

94

Uzgred, informacija, koju umjetnik prikazuje na platnu, može, zatim, djelovati na kupca slike. Možete se dosetiti kako djeluje slika, koja odražava unutrašnje probleme umetnika. Ali, mnoge slike imaju iscjeljujuće djelovanje, ako ih je stvorio duhovan umjetnik, koji prenosi na platno uzvišena osjećanja ljubavi i dobrote. Ako si uzbuđen, ako doživljavaš stres, uzmi u ruku olovku i papir. Ili, ako znaš da je neka negativnost duboko u tvojoj podsvijesti usredotoči se na nju, nastoj je predstaviti maksimalno jasno, naravno emocionalno, uzmi olovku i papir i, dok si skoncentriran na tu negativnost, omogući svojoj ruci da se slobodno kreće po papiru. Dio tvoje negativnosti će izaći na papir. Nakon toga ne zaboravispaliti papir. Ova naša sposobnost da se preko ruke ostvari kontakt sa podsviješću postala je osnova za metodu koju je razradio moj učenik, naučnik fizičar iz Petrograda A. Budza. Metoda, koja je uspjela steći popularnost, se zove "Meditativna grafička harmonizacija ličnosti". To je harmonizacija čovjeka pomuću mogućnosti izvlačenja negativnosti iz podsvijesti i razvijanja stvaralačkih sposobnosti. Jednostavnost metode je u tome što specijalna tehnika omogućava izvlačenje informacija sa različitih nivoa podsvijesti ili biopolja: sa eteričnog, astralnog, mentalnog, karmičkog. Uspjeh u upravljanju sobom ovisi umnogome od kontakta sa vlastitom podsviješću. Kada se omogući kontakt možemo izvlačiti svaku informaciju iz podsvijesti, pa i negativnu, i unositi u nju kakve želimo programe. U opisanoj metodi kontakt se lako uspostavlja, prvenstveno automatski, za vrijeme vježbi, prilikom korištenja ranije pripremljenog idealne slike samog sebe i simbola. Osim toga, mogu se koristiti pomoćne metode, kao što je likvidacija "žarišta" i izvlačenje negativnosti na papir. Rad sa psihom je duži nego s fizičkim tijelom i zahtjeva strpljenje, ali za to se dobija zdravlje, radna sposobnost, aktivnost i osjećanje unutrašnje ravnoteže.

95

Glava 10 ISHRANA I SAN
Jesti i piti treba toliko da se naše snage obnavljaju, ne da se guše. Ciceron
ISHRANA Pošto znam da mnoge ljude interesira problem ishrane, želim se malo zadržati na toj temi. Jeste li primetili, o tome ima onoliko mišljenja koliko je knjiga napisano na tu temu? Često, jedno mišljenje potpuno negira drugo i na kraju nema jedinstvenog gledišta. Ali to je prirodno, jer ljudska fiziologija još nije potpuno izučena. I da li je značaj ishrane za čovjeka tako veliki? Može li ishrana biti korisna ili štetna? Za zdravog čovjeka, kod koga dobro funkcionira sistem samoregulacije i unutrašnje stanje organizma je postojano, ishrana nema tako veliki značaj, kao kod čovjeka s raznim poremećajima zdravlja. Po mom mišljenju, za zdravog čovjeka je važna raznovrsna ishrana da bi što je moguće više različitih sastojaka ušlo u organizam - bjelančevine, masti, ugljikohidrati, vitamini. što se tiče mesa već sam rekao što o tome mislim, smatram da ga sa godinama treba jesti manje, ali ga se ne treba sasvim odreći, naravno ako postoji želja. Treba uvijek osluškivati svoj organizam. Ja sam pristalica ishrane u određeno vrijeme. Naš organizam živi u skladu s ritmom - kozmičkim, dnevnim, svojim bioritmom. I ako si naučio želudac na doručak, ručak i večeru, uvijek u isto vrijeme, on će u to vreme lučiti neophodne materije, fermente za preradu i apsorpciju hrane. I to je veoma važno, naravno akopostoji apetit. Ako ga nema, bolje je ne jesti - mudri organizam stavlja na znanje da se treba odmoriti od hrane. Čude me izjave nekih ljudi: "Jedite ne po režimu, nego kada postoji želja!" Pa, što se tiče želje, to je razumljivo, ali zašto ne po režimu? Uzgred, kada dijete ne želi jedsti uzrok je drugi. Ako se dijete svo vreijme kreće i dobija radost od tog kretanja, ono dobija dovoljno energije iz kozmičkih tokova. Zato se dešava da organizam djeteta ne želi višak energije i koči apetit. Roditelji, često, pokušavaju nateratiu dije da jede. To je pogrešo. Ista je stvar i s vodom. Ako ste ždni pijte, ako niste - zašo biste?

96

Poznajem ljude koji su se načitali literature o jogi i piju po nekoliko litara vode na dan, iako nisu žedni. Treba razumjeti da je joga za istok, za Indiju, gde je toplo i ljudi se u toku dana prilično znoje i zato im je potrebno mnogo tekućine. Ali ovdje, na zapadu, nije toplo i višak tekućine samo preopterećuje bubrege. Uvijek se drži pravila: slušaj svoj organizam. Ja sam za podijeljenu prehranu. Podeljena prehrana je prehrana kod koje se bjelančevine i ugljikohidrati jedu odvojeno. Stvar je u tome što za apsorpciju bjelančevina i ugljikohidrata organizam stvara različite fermente koji prilikom miješanja ne djeluju baš dobro jedni na druge. Zato je poželjno meso i ribu jesti s povrćem, a ne s krompirom ili tijestom. Najzad, teško se uvijek držati tog pravila; često ne jedemo kod kuće nego u restoranu, u gostima. Ali kad god je moguće drži se tog pravila. Sve nabrojano važi i za čovjeka koji nije zdrav. Ali u tom slučaju, ovisno o bolesti, treba držati i određene dijete. To je, često, ograničavanje uzimanja jakih pića, turšije, prženog, slatkiša. Ishrana bolesnog čovjeka umnogome ovisi o kiselolužnatoj ravnoteži krvi - PH. Kod zdravog čovjeka PH treba biti između 7,4 i 7,8. Kod bolesnih ljudi PH se može mijenjati, kako na lužnatu stranu (PH 9-10), tako i na kiselu (PH 4-6). Ako je PH pomaknut na lužnatu stranu, ne treba jesti voće, pošto ono ima l užnat lužnati karakter i može dovesti do pogoršanja. Ako je organizam pomaknut na kiselu stranu, trudi se ne jedesti meso, ribu i druge kisele proizvode. Jednostavan način za određivanje PH u krvi u domaćim uvjetima je promatranje bjeloočnice pri širom otvorenim kapcima. Kod normalnog PH bjeloočnica je ružičasta, ako je krv kisela bjeloočnica je blijeda, ako je lužnata - jasno crvena. Nekoliko riječi o ishrani gojaznih. Prvo i prvo, ja sam apsolutno protiv bilo kakvih dijeta za smanjenje težine. Razmislite sami, povećana težina je rezultat poremećaja u razmjeni materija u organizmu, drugim riječima nedovoljno "sagorjevaju" masti i voda se zadržava u tijelu. Zar se može smanjenjem količine hrane Ili nekom dijetom poboljšati razmjena materija? U principu, ako se smanji količina hrane, težina se može smanjiti, ali to je privremeno, poslije izvjesnog vremena težina će se vratiti. Problem s težinom ima, takođe, svoje mentalne uzroke. Tome treba dodati da je osoba s povećanom težinom iskompleksirana zbog toga, što je, takođe, jedan od mentalnih uzroka. Vježbe, po metodi koja je opisana u ovoj knjizi, reguliraju težinu onako kako se regulira cijeli organizam i to je brz i prirodan način. Po pravilu, učesnici tečaja su slabili 4-5 kilograma, ako je težina bila iznad normalne i to samo zbog čišćenja organizma. Ali postoje i specijalne vježbe za to.

97

SAN San je obnavljanje energije koja je potrošena u toku dana. Ovisno o energetskoj konstituciji, svakom čovjeku je potreban različiti broj sati sna. Ljudi sa visokim frekvencijama biopolja, osjetljiviji, imaju potrebu za dužim snom - 9-10 sati. Ljudima sa niskim frekvencijama dovoljno je 6-7 sati. Naravno, postoje razna odstupanja na ovu ili onu stranu. Nekima je potrebno 12-13 sati, druga granica je 4-5 sati. To se objašnjava time što ljudi sa visokim frekvencijama brže troše energiju i njima je potrebno više vremena da je obnove, a ljudi sa niskim frekfencijama je obnavljaju brže. Uzrok nesanice je u tome što za vrijeme nekog stresa ili živčanog rastrojstva čovjek izvjesno vrijeme nije mogao normalno spavati. Pošto je bio uznemiren, program nesanice se učvrstio u njegovoj podsvijesti, te organizam i dalje uporno odrađuje taj program. Zato neki ljudi godinama pate od nesanice i nikakvi lijekovi ne pomažu. To je razumljivo, jer lijekovi ne ukidaju programe. Energetske vježbe za ispravljanje biopolja i uništavanje negativnih programa dosta brzo dovode do normalizacije sna. Osim toga, san kod većine, koji su ovladali metodom, postaje dubok kao kod djeteta. A to je veoma važno, jer dubina sna govori o njegovoj kvaliteti. Interesantno je da su mnogi polaznici tečaja primjetili da su počeli spavati puno manje, sada im je dovoljno 4-5 sati. To pokazuje koliko je jaka energetika. Istina, u vrijeme usvajanja metode, oni koji su imali probleme sa zdravljem su na početku, obrnuto, spavali puno više. Poslije obnavljanja organizma potreba za snom se smanjila.

98

11. Poglavlje
REZULTATI KORIŠTENJA METODE
Čovjek dobija sposobnost uraditi nemoguće. U procesu rada drskost stvara potrebnu snagu. Krajn
Bez obzira na to što se metoda počela primenjivati tek nedavno, rezultati njene primjene su upečatljivi. Na koji način se ljudi obučavaju ovoj metodi? Metoda slična ovoj opisanoj u knjizi, samo proširena, ulazi u specijalni tečaj, koji vodim u Institutu za alternativnu medicinu u Stockholmu. U toku 36 sati (6 sati na dan) ljudi se teoretski i praktično obučavaju metodi, uključujući i rad sa psihom. Taj tečaj vodimo moja žena Ivona i ja. To radimo preko firme koju smo zajednički stvorili i koja se zove Centar čovjekovih skrivenih rezervi. Svaki polaznik koji dođe na tečaj dobija formular u kome opisuje svoje probleme. Zatim, posle 2-3 meseca samostalnog rada, polaznik nam vraća formular sa opisom promjena koje su se dogodile posijle primjene metode. Oko 600 ljudi je do sada prošlo obuku za ovu metodu i mi imamo približno toliko formulara. Mislim da bi se rezultatima ponosila najnaprednija klinika na svijetu. Većina onih koji su bili na tečaju i koji su radili po ovoj metodi su ostvarili izvanredne rezultate. Nestale su kronične bolesti, koje su se vukle godinama, kao astma, reumatizam, bolesti organa za varenje, problemi sa ženskim spolnim organima, bolesti kože. Mnogima se poboljšao vid, sluh, obnovljena je psihoemocionalna ravnoteža. Ljudi, s kojima smo se sretali poslije tečaja ili smo s njima telefonski razgovarali, su isticali da su prihvatili ovu metodu kao najbolji poklon u životu. Evo nekoliko karakterističnih primjera. Žena, 56 godina, koja je doputovala na tečaj, 30 godina nije mogla hodati i, naravno, kretala se samo u kolicima. Liječila se u više zemalja, među njima i u Americi. Krajnja dijagnoza nije bila postavljena, samo se sumnjalo na nedostatak neke kemijske supstance u stanicama mozga. Marta je došla na tečaj i ozbiljno počela raditi s metodom, sa fizičkim i psihičkim čišćenjem. Već poslije mjesec dana, počela je pisati (ranije nije mogla držati olovku u rukama). Nastavljajući rad po metodi ona je imala kod mene i 10 seansi regresivne terapije. Prilikom provođenja ove terapije bilo je interesantno to što ona nije vidjela nikakve slike ili

99

scene, samo joj se tijelo trzalo kada se prolazilo kroz uzrast od 1 do 6 meseci. Isti trzaji su se javljali i kad se nalazila u majčinoj utrobi. U ostalim uzrastima sve je bilo mirno. I zato smo počeli obrađivati najmlađi period. Iz seanse u seansu trzaji su postajali sve slabiji i slabiji. Istovremeno se poboljšavalo njeno stanje psihičko i fizičko. Napredak je bio prilično brz. Već poslije pola godine, napravila je samostalno prve korake. Sada Marta pola vremena hoda, pola sjedi u kolicima, noge joj još nisu ojačale. Ona i dalje vježba i nema nikakve sumnje da će se uskoro sasvim oporaviti. Ono što liječnici nisu mogli uraditi za 30 godina, ona je sama uradila za pola godine. Drugi polaznik našeg tečaja, Bjorn iz Geteborga, 60 godina, novinar, imao je probleme s nogama kao posljedicu dijabetesa, stalne potmule bolove. Bjorn je tražio pomoć na mnogim klinikama i bio je na liječenju u najboljoj, poznatoj klinici u Švedskoj - Sofia-Hemet. Tamo su mu rekli da mu ne mogu pomoći; postoji samo neka mast koja se može naručiti iz Amerike i koja može djelomično ublažiti bolove. Sreo sam se sa Bjornom dva mjeseca nakon tečaja. "Više mi nije potrbna mast - ispričao je radosni Bjorn - bolovi u nogama su nestali 90%, ponekad osjećam samo malo tištanje. Pravo medicinsko čudo. Ja sam po prirodi skeptik priznao je Bjorn - i na tečaj sam dospio sasvim slučajno. Da mi je prije nekoliko mjeseci netko rekao da ću dospjeti na tečaj nekog Rusa koji će me naučiti da pomoću misli izazivam pulsacije organa i da ću se zahvaljujući tome izlječiti nikad mu ne bih povjerovao!" Birgita Svenson je, prije dvije godine, dospjela u bolnicu u teškom stanju fizičkom i psihičkom. Poslije dugotrajne stresne situacije tijelo je odbilo normalno raditi: nije mogla hodati, crijeva su radila vrlo loše, upalni procesi u urinarnom temu i jajnicima. Stanje psihe je bilo još gore - stalno histerična, nije se željela viđati s ljudima, strah, razdražljivost. U takvom se stanju nalazila godinu dana dok nije došla s mužem na moj promotivni sat. Od tog dana sam počeo raditi s njom... na rastojanju, jer ona nije živela u Stockholmu, već u malom gradu udaljenom 300 km. Poslije 4 mjeseca takvog rada ona je počela hodati, psihičko stanje joj se popravilo. U svakom slučaju, takvo stanje joj je omogućilo da dođe na tečaj na kome je učila metodu. Sada je ona normalan, zdrav čovjek, koji se vratio u život. Može se navesti mnoštvo sličnih primjera. Nekoliko žena, koje su se trebale operirati zbog tromboflebitisa, izbjegle su operaciju, zahvaljujući metodi. Reumatizam i sistemske bolesti su kod mnogih nestale zahvaljujući fizičkom i psihičkom čišćenju. Da li su svi došli do rezultata? Mislim oko 90%, 10% nije našlo snage da pobjedi vlastitu lijenost. Oni se nisu mogli otrgnuti od stereotipa, po kojima treba popiti tabletu, sjediti i čekati rezultate, ne radeći ništa. Ne, ovdje se tako neće uspjeti. Potrebni su izvjesni napori. Pri čemu napori i nisu tako veliki, ako se uzme u obzir da su vježbe interesantne, ne zahtjevaju posebne uvjete ili sprave.

100

Metoda je mlada, tek se počela šriti. Ali velika efikasnost, koju je pokazala na početku, prirodnost i nepostojanje neželjenih nuspojava daju mi pravo da već sada pišem o njoj. ZAKLJUČAK Predviđam reakciju nekih koji su pročitali ovu knjigu: "šta je ovo, cijelog života trebam se baviti ovom metodom da bih izbjegao zastojne procese u organizmu?" Da! I ne samo time. A tom metodom se bavi samo 20 minuta na dan (mislim na vrijeme poslije obavljenog čišćenja). Ali ne treba zaboraviti ni vježbe za jačanje kičme, trčanje, poskakivanje, vježbe za razgibavanje, jednom tjedno sauna, uzgred - sauna je takođe postupak čišćenja, divno čisti kožu. Najzad, potrošit ćete možda jedan sat dnevno, možda malo više. Ali drugog izlaza nema, ako želite biti zdravi, snažni, jasne glave i da uštedite vrijeme. Da, ne čudite se, baš da uštedite. Znam to po sebi. Ja, na primjer, vježbam 1 sat i 20 minuta. To vrijeme koje potrošim na sebe mi omogućava da radim puno i efikasno, zato što se dobro osjećam i što mi je glava bistra. Potpuno sam uvjeren da bih, da ne vježbam, uradio puno manje. Isto osjeća i moja žena Ivona s kojom zajedno vježbam. Ali neću o nama. Poznati pisac i specijalista u liječenju ljudi J. A. Andrejev, koga smatram jednim od svojih učitelja, je sjajan primjer izvanredne enegije, snage, radne sposobnosti i psihičke ravnoteže. Ja ne znam što se treba dogoditi da Jurij Andrejevič propusti saunu u srijedu ili trčanje svakog jutra. I u isto vrijeme nisam nikada sreo nekoga tko bi mogao uraditi tako mnogo u toku jednog dana. Na žalost, u našem društvu nema puno ljudi koji mogu shvatiti vezu između normalnog rada debelog crijeva i dobrog raspoloženja, između čiste jetre i uspjeha u poslu. Većina to shvaća tek pošto na njega "dođu sva zla", kada "zaradi" gomilu problema i bolesti. Umijeće upravljanja sobom čini da ljudi vjeruju u sebe, da budu snažni, zaštićeni na planu zdravlja i na socijalnom planu. Umijeće upravljanja sobom omogućava čovjeku da svaku životnu situaciju razmatra sa pozitivne točke gledanja. Čak i neuspjesi i greške se promatraju pozitivno, kao životni eksperiment i nauk da se u budućnosti ne ponove slične greške. Energetska ravnoteža čini čuda s ljudima koji ranije nisu mogli izaći na kraj s razdražljivošću, koji su burno reagirali na događaje. Poznato je da su uzroci takvih reakcija slabost, unutrašnja neravnoteža, nemoć da se prihvati situacija. Ovladavanje metodom omogućava čovjeku da ostvari tijesan kontakt sa svojim tijelom, da ga razumije i osjeća, jer je veoma važno da duh i tijelo budu jedno. Bez toga je teško postići harmoniju i uspjeh u životu. Neophodna je samo želja i djelovanje. Bez te dvije komponente ne može se riješiti nijedan životni problem, te dvije osobine se moraju provoditi cijelog života. Ne može se izgraditi sreća i zatim biti sretan cijelog života. Sreća je svakodnevan posao!

101

Sve je u vašim rukama. Stockholm, januara 1998.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful