You are on page 1of 1

Viktor Radun Teon Strasti vodopada

Prasak koji proizvodi sudar dve vodene mase, jedne koja u naletu pada sa visine, strmoglavljujui se pravo dole, bez oklevanja, bez bojazni, bez suzdravanja, i druge koja je dole, koja klobua, kljua, vri, upravo pala, ali koja se bori, svom snagom, poput ranjene zveri, za ivot. Prasak koji izaziva jezu i divljenje. Meanje i komeanje dva uzavrela, strastvena vodena tela, koje se sudaraju u svom spajanju, asocira na seksualno sjedinjavanje, naglo, nagonsko, neobuzdano. Razdraene svojim direktnim sudarom, dve vode, privremeno i silom razdvojene na vrhu, uzbuene porivom za ponovnim sjedinjenjem, huei i utei, grle se i liu, prskajui, rastakajui i prepliui se, rasprskavajui se u bezbroj siunih kapljica, to na sunevoj svetlosti trepere razliitim nijansama, nalik na vodeni vatromet, ponirui ka dnu i ponovo se uzdiui, stvarajui neprekidno vrtloenje strasti i ljubavne igre. Za tren, igra jenjava, utanje stiava, i dva izmeana, sljubljena vodena tela, zamorena, iscrpljena i ispranjena pohotom, valjaju se, lenjo se odmiui od mesta ljubavi. Kao da su ljubavnici u svom besomunom trku, zadovoljivi se, nali smrt. Ali, ve sledeeg trena, zamrla voda, koja se jo tu i tamo koprca i trza, u naizgled smirujuim talasanjima, nanovo oivljava, najpre stidljivo, jedva ujno, zaubori, a onda taj sneni ubor hitro ojaa, i voda, kao da se prenula, za tik ve kovitla, peni, poigrava nebrojenim otkinutim granicama, ostacima korenja i travki, trunjem, ostacima ljudskog otpada, ponajvie raznim plastinim kesama, flaama, zatvaraima, delovima automobilskih guma, plutom od vina, i ostalim sitnijim delovima, dovoljno laganim da mogu plivati, noenih rastuom strujom. I eto, voda vaskrsava, sad opet radosno plee, ritmiki talasajui, nadirui, zaleui se u kakav kamen ili neku drugu prepreku, u sredini ili na obodima-obalama, pevuei i zviduui svoju renu pesmu sa milijardama varijacija i mena, u svom poletnom, ushiujuem toku.

You might also like