Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet Geografski odsjek

SOCIJALNO-GEOGRAFSKA PREOBRAZBA DUBROVAČKOG PRIMORJA
Prvostupnički rad

Mentor: Dr. sc. Vedran Prelogović, doc. Ocjena: Zagreb, ak.god. 2010./2011.

Potpis mentora: SADRŽAJ
1. UVOD..............................................................................................................................2 2. OPĆI PODACI...............................................................................................................2 2.1. SMJEŠTAJ I POLOŽAJ...................................................................................2 2.2. PRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA.....................................................4 2.3. HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJ......................................................5 3. SUVREMENI PROCESI U DUBROVAČKOM PRIMORJU..................................7 3.1. DEMOGRAFSKI PROCESI............................................................................7 3.2.SOCIJALNO-EKONOMSKO PRESTRUKTURIRANJE STANOVNIŠTVA.................................................................................................10 3.3. PROMJENE U DOBNO SPOLNOJ STRUKTURI STANOVNIŠTVA.......11 4. MOGUĆNOSTI ZA REVITALIZACIJU DUBROVAČKOG PRIMORJA.........13 4.1. NAJVAŽNIJI GOSPODARSKI PROJEKTI.................................................15 4.2. TURIZAM......................................................................................................17 4.3. POLJOPRIVREDA........................................................................................18 4.4. MARIKULTURA...........................................................................................19 4.5. KAMENARSTVO..........................................................................................21 4.6. VODOOPSKRBA..........................................................................................21 5. ZAKLJUČAK..............................................................................................................23 6. LITERATURA I IZVORI...........................................................................................24

2

1. UVOD
Predmet istraživanja je Dubrovačko primorje i njegova socijalno-geografska preobrazba čije razloge možemo tražiti u makroregionalnim procesima koji su zahvatili područje Hrvatske, a koji su se u ovom području očitovali u vidu polariziranog rasta Dubrovnika prvenstveno zbog razvoja turizma i pratećih djelatnosti. Istodobno, opća nerazvijenost regije i slaba prometna povezanost je dovela do negativnih migracijskih tokova te naposljetku do intenzivne depopulacije (i emigracijske i prirodne). Dugotrajno iseljavanje iz ovog kraja prema Dubrovniku nije uzrokovalo samo trenutno smanjenje broja stanovnika već i sužavanje obiteljske osnovice te ubrzano smanjenje prirodnog prirasta. Domovinski rat, agresija, protjerivanje stanovništva, uništenje gospodarskih i infrastrukturnih objekata samo je pogoršalo već ionako teško stanje. Naposlijetku, navest će se djelatnosti sa mogućom perspektivom razvoja kao i veći gospodarski projekti koji mogu pripomoći revitalizaciji ovog prostora i zaustavljanju negativnih demografskih procesa. Planira se razvoj djelatnosti koje su, osim najvažnijeg turizma, one koje imaju povijest i tradiciju, ali nisu dovoljno komercijalno iskorištene te projekti koji imaju za zadatak razbiti jednoličnu strukturu gospodarstva Dubrovačkog primorja. Također se planira unapređenje prometne infrastrukture koja je bolna točka ovog područja i jedan od razloga intenzivnih emigracijskih procesa. Sve bi ove mjere trebale zaustaviti daljnje iseljavanje kao i privući dio stanovništva koj je otuda iselilo.

2. OPĆI PODACI
2.1. SMJEŠTAJ I POLOŽAJ Kao nova teritorijalno ustrojena općina-jedinica lokalne samouprave, Općina Dubrovačko primorje je osnovana 1997 izdvajanjem iz Grada Dubrovnika (Mišković,

3

1999.). Treba naglasiti da je sličan ustroj već postojao u vrijeme francuske (1806.) i austrijske (1886.) vladavine, te u sastavu Kotara Dubrovnik 1952. Druga je po veličini teritorija (197,11 km2 ili 11,06% površine Dubrovačko-neretvanske županije), ali je ujedno i najslabije naseljena sa svega 2161 stanovnika na km2 prema prvim rezultatima popisa stanovništva iz 2011. Područje općine (vidi Slika 1) izduženo je u pravcu sjeverozapad-jugoistok u dužini oko 40 km, a širina mu se kreće od 5 do 15 km. Pruža se od granice s Bosnom i Hercegovinom kod Neuma na sjeverozapadu do granice prema Gradu Dubrovniku između naselja Slano i Brsečine na jugoistoku. Njezina jugozapadna međa je prirodna, a čini je Jadransko more (Koločepski kanal, Malostonski zaljev i zaljev Bistrina), dok je administrativna, a čini je državna granica prema Bosni i Hercegovini. Prema Zakonu o područjima županija, gradova i općina iz 1997. godine (Narodne novine, 10/1997), općinu Dubrovačko primorje činilo je 19 naselja, a to su: Banići, Čepikuće, Doli, Imotica, Lisac, Majkovi, Mravinca, Ošlje, Podgora, Podimoč, Slano, Smokovljani, Stupa, Štedrica, Točionik, Topolo, Trnova, Trnovica i Visočani. Godine 2000. došlo je do izdvajanja naselja Kručica iz naselja Banići, pa sad Općina ima 20 naselja. Prostor općine Dubrovačko primorje čini 19 katastarskih općina. Općinsko središte je Slano u kojem je smješteno općinsko vijeće, općinsko poglavarstvo i jedinstveni upravni odjel. sjeveroistočna

Sl. 1: Smještaj i položaj općine 4

Izvor: http://www.dubrovackoprimorje.hr/opcina_dubrovacko_primorje.php 2.2. PRIRODNO-GEOGRAFSKA OBILJEŽJA Prostor Općine kao i cijelo Dubrovačko primorje obilježavaju dvije prirodne cjeline: brdovito zaleđe uz staru Napoleonovu cestu i dalje do hercegovačkih brda, te obalno područje uz more i Jadransku turističku cestu. Prirodni uvjeti ovih dviju cjelina utjecali su na brži razvoj i veću naseljenost priobalnih naselja, te stagniranje i odumiranje ruralnih naselja u zaleđu prije, osobito poslije Domovinskog rata. Obalna crta Dubrovačkog primorja rezultat je kasnopleistocenskoholocenskog izdizanja razine mora za oko 100 m. Koločepski je kanal odvojio Elafite od Primorja, a duž primorske obale formirale su se brojne uvale i zaljevi (Slano, Janska, Budima, Doli, te uvala Bistrina u Malostonskom zaljevu). Obala je pretežno strma i kamenita. Blizina mora od davnina je omogućavala njegovo iskorištavanje za dobivanje hrane i prijevoz. U tom je smislu najznačajnija uvala Bistrina u Malostonskom zaljevu, koja je iznimno pogodna za uzgoj ribe i školjkaša zbog svojih geomorfoloških, fizikalno-kemijskih, biokemijskih uvjeta i mikroklime. Iako su uvjeti za razvoj ribarstva dobri, u obalnim je naseljima ono više nije primarna djelatnost. Osim kao izvor hrane, more je u prošlosti valorizirano razvitkom brodarstva i pomorstva, no te djelatnosti u Primorju nestaju propašću Dubrovačke Republike. Danas se obala poglavito iskorištava kroz turizam kao najperspektivniju gospodarsku granu ovog kraja. To se ponajprije odnosi na obale Slanskog zaljeva, te manjim dijelom na obalu ispod naselja Kručica, Banići i Doli, gdje je relativno pristupačna. U topografskom i geološkom smislu ovaj prostor ima tipična krška obilježja. Teren je građen od vapnenačkih i dolomitnih stijena velike vodopropusnosti. Malo je obradivih površina, koje se uglavnom nalaze u poljima u kršu i vrtačama s crvenicom i smeđim tlom. Upravo su te proizvodne zone omogućile Dubrovačkom primorju naseljenost od prapovijesnih vremena. Dubrovačko primorje ima obilježja sredozemne klime s vrućim i suhim ljetima i blagim i kišovitim zimama, što je uvelike pogodovalo razvoju kupališnog

5

turizma. Padaline su uglavnom koncentrirane u zimskom dijelu godine, dok su ljeta redovito sušna, što se negativno odražava na poljoprivrednu proizvodnju. Šumskog je pokrova malo, a najveće površine zauzimaju makije, garizi i kamenjari. Zbog napuštanja poljoprivrednih površina poradi deagrarizacije intenzivna je reforestacija tih površina, pa i zapuštenim agrarnim krajolikom prevladavaju makije i garizi. 2.3. HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJ Najstariji povijesni podaci i arheološki nalazi, ostaci keramičkih plitkih posuda i kostura nađenih u Močiljskoj i drugim spiljama po Dubrovačkom primorju dokazuju da je ovo područje bilo naseljeno već u mlađem kamenom dobu pa i prije (8000 do 3000 godina pr. Kr.). Tragove su u ovom prostoru ostavili Iliri, Grci, Rimljani, Istočni Goti, Bizant i mnogi drugi. Hrvati su naselili ovo područje u 7. stoljeću. Dio Dubrovačkog primorja pripao je župi Ošlje gdje je stolovao župan i imao sudsku, vojnu, upravnu, financijsku i redarstvenu vlast. Poslije je župan preselio u Slano odakle je upravljao cijelim Primorjem. Nakon višegodišnjih intenzivnih diplomatskih aktivnosti (Hrdalo, A., 2001.), godine 1399. Dubrovačka Republika kupila je Dubrovačko primorje od bosanskog kralja Ostoje. Za Dubrovačke Republike Slano je u geografskom smislu postalo važna trgovačka luka međunarodnog značenja (uvozno-izvozna luka dijela Bosne i Hercegovine te zapadne Srbije). Pomorstvo je u Primorju razvijeno od davnina, a u 16. stoljeću došlo je do procvata slanskog brodarstva. Od 1815., Austrijska je vlast organizirala produbljivanje slanske uvale, gradnju rive, vodovoda od Usječenika i gradnju ceste od Slanoga do Zavale (Hercegovina). Intenzivira se uzgoj maslina1 (Golušić, 1986), duhana (Ivanković, 1988.) i vinove loze. Zaostala tehnologija rada u poljoprivrednoj proizvodnji, agrarna prenaseljenost, feudalni odnosi, visoke kamate, zaduženost, nedostatak prometnica, nerazvijeno i udaljeno tržište glavni su uzroci vrlo teškog ekonomskog stanja u Dubrovačkom primorju krajem 19. stoljeća.

6

Dva svjetska rata ostavila su teške posljedice na demografsko i gospodarsko stanje u Primorju. Poslije Drugoga svjetskog rata i poslijeratne obnove počinju velika ulaganja u komunalnu infrastrukturu, koja su potaknula sasvim novi pravac razvoja Primorja. Gradnja Jadranske turističke ceste kroz priobalni dio Primorja 1966. godine potaknula je razvoj turizma u priobalnom dijelu Dubrovačkog primorja, čime počinje proces intenzivnije litoralizacije. Priobalje se sve brže razvijalo i privlačilo stanovništvo iz nedovoljno razvijenih sela u zaobalju. Međutim, s obzirom na intenzivniji razvoj turizma u Dubrovniku nego u okolici, stanovništvo primorskih sela više je bilo usmjereno prema Dubrovniku nego prema priobalnim primorskim selima. Prostor Primorja čini 19 katastarskih općina (vidi sl. 2), a u Slanom, kao glavnom središtu Dubrovačkog primorja, izgrađeni su smještajni kapaciteti i osnovni infrastrukturni objekti. (Hotel Osmine, Hotel Admiral). Osnivanjem Fonda za razvoj nerazvijenih područja općine Dubrovnik 1976. godine, među kojima je na prvom mjestu bilo Dubrovačko primorje, počeli su, iako dosta skromni (zbog nedostatke kvalitetnih programa) izgradnja i razvoj Primorja (Ivanković, 1993). Nakon Domovinskog rata život se, uz velike teškoće, vratio u Primorje, ali ni približno onog intenziteta kakav je bio. Obnavljaju se stambeni objekti osnovna infrastruktura, ceste, elektrodistribucijska mreža, škole, turistički kapaciteti…

7

Sl. 2: Katastarske općine Dubrovačkog primorja Izvor: Karlić Mujo (2009)

2. SUVREMENI PROCESI U DUBROVAČKOM PRIMORJU
3.1. DEMOGRAFSKI PROCESI Od dvadeset naselja Dubrovačkog primorja samo su četiri uz obalu, dok su ostala u brdskom zaobalju. Prevladavaju mala seoska naselja s raštrkanim zaseocima, obično po rubovima polja, vrtača i udolina. Takva naslijeđena struktura naselja bila je posve neprimjerena u izmijenjenim društveno-gospodarskim uvjetima. Ubrzani razvoj sekundarnih i tercijarnih djelatnosti tražio je i potaknuo određenu razinu koncentracije stanovništva što je značilo je da je proces ruralnog egzodusa neizbježan. Iako je Dubrovačko primorje zahvaćeno ukupnom depopulacijom već na početku dvadesetog stoljeća, njezin se intenzitet naglo povećao 1960-ih i 70-ih godina kada postoji izraziti trend koncentracije stanovništva u gradu. To je posljedica polariziranog razvoja, tj. nejednakog razvoja bivše općine Dubrovnik i izgradnje Jadranske magistrale što je značajno poboljšalo prometni položaj Općine prema Dubrovniku. Koncentracija turističkih smještajnih kapaciteta u Dubrovniku, njegovih lokacijskih prednosti (radna snaga, prometna dostupnost, postojeća komunalna infrastruktura), potiče razvoj drugih djelatnosti i funkcija grada, što rezultira koncentracijom stanovništva, radnih mjesta, stanova, kapitala i sl. Za ruralna područja izložena jakoj depopulaciji, kao što je općina Dubrovačko primorje, karakterističan je niz paralelnih procesa i nepovoljnih posljedica: senilizacija, smanjena ekonomska aktivnost, zapuštanje obradivih površina, smanjenje prihoda, povećanje troškova održavanja prijeko potrebne infrastrukture, pad životnog standarda. u međupopisnom razdoblju 1961.-2011. godine (vidi Tab. 1) broj stanovnika Primorja smanjio za 48%, a čak je 13 od 20 naselja bilo u kategoriji do 100 stanovnika Najveći pad broja stanovnika u tom razdoblju zabilježila su sela Točionik (81,8%) i Lisac (80,9%). Polovicu i više stanovnika izgubilo je još deset 8

naselja (Trnova – 71,9%, Mravinca – 68,8%, Ošlje – 67,5%, Trnovica – 65,7%, Čepikuće – 65,6%, Majkovi – 61,0%, Smokovljani – 58,1%, Doli – 57,6%, Podgora – 53,5% i Podimoč – 50,0%). Procesi decentralizacije funkcija u regiji grada Dubrovnika dugo su vremena bili vrlo slabi, a počinju jačati 1980-ih godina decentralizacijom gradskih funkcija, pojačanom dnevnom migracijom radne snage, suburbanizacijom itd. Faktor koji je dodatno utjecao na smanjenje broja stanovnika naselja Dubrovačkog primorja je Domovinski rat, u kojem je cijeli prostor bio pod okupacijom. Danas se osovina urbanizacije proširila na istok do Ćilipa u Konavlima, a na zapad do Orašca. U tom su pojasu vrlo intenzivni stambena izgradnja i dnevne migracije radne snage. Ubrzana urbanizacija u zapadnom dijelu neposredna je posljedica izgradnje mosta preko Rijeke Dubrovačke, koji je pušten u promet 2002. godine, a skratio je put do Dubrovnika za 12 km. U takvim uvjetima moglo bi se da će uskoro doći do širenja urbanizacije na priobalni dio općine Dubrovačko primorje. U ostalim dijelovima nastavit će se negativni demografski trendovi zahvaljujući poglavito negativnom prirodnom kretanju, dok utjecaj migracija neće biti toliko izražen kao u proteklim desetljećima. Dakle, nekadašnju depopulaciju pod dominantnim utjecajem emigracije zamijenila je biološka ili prirodna depopulacija. Na prostoru Općine ne postoji mreža središnjih naselja. Jedino naselje u kojem su značajnije koncentrirane uslužne funkcije tercijarnog i kvartarnog sektora jest Slano. Ono tim svojim središnjim funkcijama (općinska uprava, zdravstvena stanica, osnovna škola, pošta, trgovine mješovitom robom, matični ured, dječji vrtić, veći broj ugostiteljskih objekata) samo djelomično zadovoljava potrebe stanovništva Dubrovačkog primorja, što dodatno potiče mlađe stanovništvo na iseljavanje. Rijetka su druga naselja sa ponekom središnjom funkcijom (Doli, Ošlje, Topolo, Smokovljani). Tek 25% dnevnih radnih migranata usmjereno je prema drugom naselju općine Dubrovačko primorje, dok ih 75% svakodnevno odlazi na posao u Dubrovnik. U dnevnim i tjednim migracijama osim radne snage sudjeluju i učenici i studenti, koji su 2001. godine činili 32,5% ukupnog broja dnevnih migranata, te 45% ukupnog broja tjednih migranata.

9

Tab. 1: Ukupno kretanje broja stanovnika naselja Dubrovačkog primorja (1921.-2011.) Naselja 1921. 1931 1948. 1953. 1961 . 150 276 488 153 46 178 559 144 295 71 88 471 241 129 75 143 278 160 108 206 4259 1971 . 126 214 367 140 37 156 455 104 254 72 60 464 198 125 67 101 242 113 87 183 3565 1981 . 142 145 299 125 97 383 85 171 55 33 426 141 94 50 63 190 95 67 162 2823 1991 . 126 115 253 86 52 273 57 118 33 33 512 125 95 45 43 157 74 34 147 2378 2001 . 143 95 207 85 34 34 218 45 96 33 44 552 101 73 61 26 152 45 37 135 2216 2011. 150 62 187 106 34 37 201 37 125 19 52 567 65 70 56 22 155 43 38 131 2161

Banići 158 158 157 159 Čepikuće 335 289 272 284 Doli 495 478 518 523 Imotica 111 140 151 167 Kručica* 75 62 63 59 Lisac 259 233 197 196 Majkovi 693 691 650 645 Mravinca 168 148 146 160 Ošlje 372 382 343 337 Podgora 85 80 78 72 Podimoč 86 85 85 82 Slano 399 443 434 430 Smokovljani 286 308 263 268 Stupa 141 138 134 135 Štedrica 86 95 82 77 Točionik 172 160 152 161 Topolo 308 320 285 278 Trnova 200 184 199 184 Trnovica 158 139 121 120 Visočani 231 248 224 234 Ukupno 4818 4781 4554 4571 Izvor: www.dzs.hr + Karlić Mujo (2009)

* naselje Kručica zabilježeno je na popisima 1981. i 1991. g. kao dio naselja Banići

3.2.

SOCIJALNO-EKONOMSKO STANOVNIŠTVA

PRESTRUKTURIRANJE

10

Promjene u ekonomskoj strukturi stanovništva Dubrovačkog primorja u posljednjih pola stoljeća bile su iznimno velike i značajne. Deagrarizacija, tj. smanjivanje broja i udjela poljoprivrednog stanovništva snažno je zahvatila ovaj kraj, posebno 1970-ih godina. Tako je 1971. godine čak 62,0% stanovništva Primorja bilo poljoprivredno stanovništvo, a već do 1981. godine taj se udio smanjio na 28,6%. Većina deagrariziranog stanovništva nije mogla naći drugo zanimanje u Primorju, pa je preselila u Dubrovnik. Smanjenje udjela poljoprivrednog stanovništva u sljedećem međupopisnom razdoblju nešto je blaže, pa je udio poljoprivrednog stanovništva 1991. godine u Primorju bio 13,5%. Udio zaposlenih u sekundarnom sektoru u istom je razdoblju porastao više od osam puta zahvaljujući otvaranju kamenoloma "Visočani" i "Mironja", pogona za proizvodnju eteričnih ulja i pogona za preradu dagnji u Dolima. Razvoj turizma i popratnih usluga u Slanome uvjetovao je rast udjela zaposlenih u tercijarnom sektoru s 2% na 45%.U međupopisnom razdoblju 1991.-2001., udio zaposlenih u primarnom sektoru narastao je s 20% na 35%, udio zaposlenih u sekundarnom sektoru pao je s 18% na 11%, dok je udio zaposlenih u tercijarnom sektoru smanjen s 45% na 36%. Te promjene bile su logična posljedica gospodarskoga kolapsa uzrokovanog posljedicama ratne agresije, u kojoj je veliki broj ljudi ostao bez posla, pa im je kao jedini izvor prihoda preostala poljoprivreda. Udio zaposlenih u kvartarnom sektoru gotovo se udvostručio u pretposljednjem međupopisnom razdoblju. To je rezultat zapošljavanja dijela stanovništva u općinskoj upravi 1997. godine, kad je Dubrovačko primorje dobilo status općine. O uznapredovalom procesu deagrarizacije govore i podaci o broju kućanstava koja ne posjeduju zemlju. Iako se ukupni broj kućanstava od 1971. do 2001. godine smanjio za 10%, broj kućanstava bez zemlje narastao je s 10% na 30%. Gospodarski sastav aktivnog stanovništva mijenjao se u skladu s dinamikom gospodarskog razvoja. Iako je pojačani proces polariziranog razvoja Hrvatske počeo još 1950-ih godina (Vresk, 1996.), na jugu Hrvatske kasnio je čitavo desetljeće iz jednostavnog razloga što je bio potaknut drukčijim uzrocima. Naime, polarizirani razvoj Hrvatskoj posljedica je jačanja industrijalizacije (koja je poglavito urbano bazirana) te slabljenja interesa za poljoprivredu. Time dolazi do sve veće koncentracije ljudi, radnih mjesta,

11

stanova i kapitala u gradovima, s jedne strane, a ruralnog egzodusa, s druge strane. Budući da je industrijalizacija "zaobišla" dubrovačku regiju, polarizacija u njoj počinje tek krajem 1960-ih, nakon puštanja u promet Jadranske magistrale i jačeg razvoja turizma u Dubrovniku. U prilog tome govori podatak o gospodarskoj strukturi stanovništva Dubrovačkog primorja 1953. godine: I-II-IV-III. Udio zaposlenih u primarnom sektoru djelatnosti iznosio je čak 88,5%, što svjedoči o nedovoljnoj razvijenosti gospodarstva. S vremenom se obalni prostor Općine počeo okretati turizmu i pratećim uslužnim djelatnostima, što je uz pojačane dnevne migracije radne snage rezultiralo velikim promjenama u gospodarskoj strukturi. 3.3. PROMJENE U DOBNO-SPOLNOJ STRUKTURI STANOVNIŠTVA Glavne promjene u dobnoj strukturi stanovništva Dubrovačkog primorja nakon Drugoga svjetskog rata jesu kontinuirano smanjenje udjela mladog i rast udjela starog stanovništva. Sa udjelom mladog stanovništva 20,9% i starog 33,4% populacija općine Dubrovačko primorje nalazi se na granici između duboke starosti i izrazito duboke starosti. Važan pokazatelj dobne strukture stanovništva je indeks starosti, tj. odnos starog i mladog stanovništva. U demografskoj teoriji starom se populacijom smatra ona kojoj indeks starosti premašuje vrijednost 0,40 (Živić, 2002.), odnosno u kojoj na 100 mladih stanovnika dolazi više od 40 starih stanovnika. Godine 1961. indeks starosti stanovništva Dubrovačkog primorja iznosio je 0,48, što znači da je već tada populacija Dubrovačkog primorja bila stara. U sljedećim je desetljećima ovaj indeks susljedno rastao a 2001. godine dosegnuo je vrijednost 1,60. Indeks starosti u svim naseljima upućuje na vrlo staro stanovništvo, a situacija je najkritičnija u Točioniku (9,0), Trnovi (6,2), Liscu (5,5) i Mravinci (5,2). Koeficijent ukupne dobne ovisnosti stanovništva Dubrovačkog primorja 2001. godine iznosio je 0,71, odnosno na 100 radno aktivnih stanovnika dolazio je 71 neaktivni stanovnik (od toga 27 mladih i 44 stara stanovnika). Trideset godina ranije koeficijent ukupne dobne ovisnosti iznosio je 0,67, što znači da je na 100 aktivnih stanovnika dolazilo 67 neaktivnih (od toga 39 mladih i 28 starih stanovnika). Dakle,

12

povećao se koeficijent ukupne dobne ovisnosti što u konačnici znači da se opterećenost radnoga kontingenta stanovništva mladim naraštajima smanjuje, dok se opterećenost starim naraštajima raste. Razlog malim odstupanjima od ovog pravila 2001. godine je taj što je značajan broj mladih obitelji s više djece prijavio prebivalište u selima Dubrovačkog primorja da bi ostvarile porezne olakšice i druge pogodnosti koje imaju područja posebne državne skrbi. Nepovoljan dobni sastav stanovništva Dubrovačkog primorja posljedica je različitih društvenih i gospodarskih zbivanja u posljednjih pedesetak godina. Nepovoljan dobni sastav stanovništva Dubrovačkog primorja posljedica je različitih društvenih i gospodarskih zbivanja u posljednjih pedesetak godina. Ipak , najveći gubitak stanovništva i poremećaj dobne strukture dogodio se uslijed naglog razvoja turizma i pratećih usluga u Dubrovniku i okolici. U tim migracijama prema glavnom regionalnom centru više sudjeluje žensko stanovništvo, što dodatno utječe na smanjenje koeficijenta feminiteta stanovništva. Posebice je poguban egzodus mladih, jer trajno narušava dobnu strukturu stanovništva, tj. uzrokuje demografsko starenje prostora i smanjuje mogućnost reprodukcije stanovništva. Nakon Drugoga svjetskog rata u populaciji Dubrovačkog primorja prevladavalo je žensko stanovništvo, što je rezultat većeg mortaliteta muškog stanovništva u ratu, ali i intenzivnije emigracije muškog stanovništva nakon završetka rata. S vremenom su se ove razlike smanjivale, poglavito u poslijeratnom kompenzacijskom periodu kad je naglo porastao natalitet, a poznato je da se u prosjeku rađa 5-6% više muške nego ženske djece. Danas je odnos muškog i ženskog stanovništva Općine vrlo ujednačen (49,5% : 50,5%), no velik problem predstavlja velika neujednačenost spolne strukture velikih dobnih skupina. Ona se očituje u prevlasti muškog stanovništva u mlađim i zrelim dobnim skupinama, te izrazite prevlasti ženskog stanovništva u starijim dobnim skupinama.

4.

MOGUĆNOSTI

ZA

REVITALIZACIJU

DUBROVAČKOG

PRIMORJA

13

Područja posebne državne skrbi utvrđuju se radi otklanjanja posljedica rata, bržeg povratka stanovništva koje je prebivalo na tim područjima prije Domovinskog rata, poticanja demografskog i gospodarskog napretka, te postizanja što ravnomjernijeg razvitka svih područja Republike Hrvatske,a prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi, Dubrovačko primorje pripada prvoj skupini u koju spadaju tijekom Domovinskog rata okupirana područja gradova i općina koja se nalaze neposredno uz državnu granicu, a gradsko/općinsko središte nije od državne granice udaljeno više od 15 kilometara zračne linije i nema više od 5 000 stanovnika prema popisu pučanstva iz 1991. godine. U nastojanju kako bi se ublažile štetne posljedice jake depopulacije i drugih pratećih procesa, koji se uz nju neminovno pjavljuju treba naznačiti i predložiti mjere koje bi tijekom vremena dovele do demografske stabilizacije i revitalizacije depopulacijskih (ruralnih) područja. Stupnju složenosti problema osobito pridonosi funkcionalna povezanost društveno-gospodarske nerazvijenosti ovog područja i stupnja depopulacije pučanstva te dugotrajno duboka razvojna depresija. U planiranju obnove ruralnih prostora općenito, prednost daje takvom konceptu gospodarstva koji u sebi neće sadržavati dosadašnje ideologijske značajke u stvaranju golemih tvornica, kombinata i centrala već u prvi plan stavlja male i srednje gospodarske strukture (Nejašmić, 2003). Naime, dosadašnja iskustva razvijenih europskih zemalja pokazuje kako se revitalizacija ruralnih područja može odvijati samo kompleksnim razvitkom i poticanjem sekundarnih i tercijarnih djelatnosti. Po svemu sudeći za revitalizaciju i razvoj neophodan je multisektorski koncept planiranja prilagođen konkretnim mogućnostima, s naglaskom razvoja tradicionalnih djelatnosti u tom kraju, male privrede, seoskog turizma, koristeći blizinu većih turističkih kapaciteta. To je ujedno preduvjet razvojacjelokupnog socijalnog prostora, budući da bez skladnog oslonca na ruralni prostor ne može prosperirati ni urbana sredina. Kao temelj vođenju ispravne i učinkovite politike obnove na ovim prostorima moraju se osigurati osnovni preduvjeti, tj. osnovne pretpostavke ove politike, a to su obnova svih stambenih i gospodarskih objekata, izgradnja infrastrukturnih objekata (prometna infrastruktura, vodoopskrba, elektroopskrba, telekomunikacije), te raznim

14

stimulativnim mjerama, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini, poticati različite vidove profitabilnog privređivanja mogućnosti na ovim prostorima, što će rezultirati obnovom ljudske populacije, a multidiscipliniranim planiranjem i projektiranjem očuvati karakteristike ovoga kraja, kako prirodnog tako i graditeljskog naslijeđa. Posebno treba naglasiti vrijednosti obalnog mora s uvalom Bistrina i cijelog kopnenog dijela Dubrovačkog primorja, te potrebi njihove zaštite kao preduvjet u razvoju bili koje djelatnosti.Velika je opasnost od nekontrolirane izgradnje i daljnje devastacije prostora. Obnovi stambenih i gospodarskih objekata treba pristupiti vrlo pažljivo. Nastojati gdje je to moguće zadržati objekte u izvornom obliku što i čini ova naselja emotivnim i privlačnim, npr. stari komini, podrumi itd. postali su toliko rijetki da bi bila velika šteta ne obnoviti ih i sačuvati ih. Planirati o ovom trenutku cjelokupni gospodarski razvoj Dubrovačkog primorja svakako je teško, ali pridržavajući se na tradicionalne djelatnosti ovog kraja moguće je dati neke osnovne naznake, a budućnost i tržište će samo regulirati ono što je najpovoljnije i profitabilno. Maslinarstvo, vinogradarstvo, marikultura i ribarstvo, pčelarstvo i stočarstvo te sakupljanje i prerada aromatičnog bilja uz turizam, kako na obali tako i na onaj seoski u zaleđu, s malim kooperativnim programima prerade ili izrade pojedinih dijelova, uz sitni zanatski obrt koji prati navedene djelatnosti dobra su osnova planerima gospodarskog razvitka. Infrastruktura, poglavito prometna, jedan je od uvjeta bilo kakve obnove na ovim prostorima. Slaba prometna razvijenost uvjetuje da pojedinac ubrzano napušta rodni kraj i sporo ili nikako se ne vraća. U cilju društvenog (kulturno-obrazovnog) razvoja neophodno je revidirati mreže osnovnih škola na državnoj razini te vratiti osnovne škole u selo tamo gdje postoje najminimalnije mogućnosti. Proces nije ni brz ni jednostavan. Za ovakav koncept razvoja neophodno je cijeli prostor planirati i zaštititi te na taj način ekologiju kao znanost stavljamo u funkciju razvoja gdje ona izvorno i pripada uz suradnju stručnjaka i znanstvenika različitih struka koji bi u tom procesu vidjeli vlastitu perspektivu i opravdanost bavljenja određenom djelatnosti. Na takav način možemo očekivati populacijsku obnovu i ponovno oživljavanje ruralnih prostora.

15

4.1. NAJVAŽNIJI GOSPODARSKI PROJEKTI Na prostoru Općine planirano je nekoliko poslovnih zona. Najveći potencijal predstavlja poslovna zona u Banićima, koja će koja će se razvijati u smjeru dopune turističke ponude u obližnim turističkim zonama Rat i Budima, kao i logičan produžetak i sastavni dio naselja Banići na čijem prostoru je i smještena (vidi sl. 3). Njena površina je 30 ha. Industrijska zona na Lisačkim Rudinama površine oko 40 ha prihvatit će ostale proizvođače koji po prirodi obavljanja posla nisu prikladni za smještaj u poslovnoj zoni Banići. Infrastruktura za Poslovnu zonu Banići je dobrim dijelom uređena, dok će se u ostalim zonama naknadno urediti. Za to treba izraditi projektnu i građevinsku dokumentaciju za infrastrukturu poslovne zone. Također su planirane i poslovne zone u naseljima Visočani, Imotica i Štedrica koje omogućavaju smještaj uglavnom kamenoprerađivačke i agrarne djelatnosti. No, za poticanje razvoja gospodarstva, osim poslovnih zona, potrebna je i preostala infrastruktura kao i okolina, koja je povoljna za razvoj poduzetništva. Opći cilj projekta je diversifikacija gospodarskih grana, usluga i proizvoda odnosno poticanje i omogućavanje razvoja novih gospodarskih djelatnosti i sprečavanje ovisnosti o monokulturi (turizam i prateće djelatnosti). Na prostoru Lisačkih Rudina predviđena je izgradnja zračne luke (kategorija 2C), kao dopune razvoju turizma u obližnjim turističkim zonama. Detaljnija lokacija građevine zračne luke bit će utvrđena tek kada se završi ukupan postupak propisan za određivanje lokacija za ovakvu vrstu građevina. Tim postupkom će se odrediti točna pozicija, te evantualna mogućnost smještaja zračne luke na predmetnom području, obzirom kako na ostale planirane zahvate u prostoru (autocesta i brza cesta sa čvorištima, proizvodna zona, golf igralište, vjetroelektrana), tako i na postojeće građevine (županijska cesta) u njezinom neposrednom okruženju.

16

Sl. 3: Smještaj poslovne zone Banići Izvor: http://www.opcinadubrovackoprimorje.inet.hr/treca.html 'Primorska magistrala' ili novi zaobalni pravac zapravo je alternativni pravac postojeće Jadranske magistrale na potezu od Osojnika do Slanoga. 24 kilometra ceste, 18 kilometara zračne linije od Osojnika do Slanoga. Dubrovačko - neretvanska županija, ili barem njezin primorski dio, dobit će, ako sve bude teklo po planu, kvalitetnu brzu cestu, povezati primorska sela, pomoći u njihovu razvoju i povratu stanovnika. Usput, jug Hrvatske dobit će kvalitetno umreženu cestu van građevinskih zona, daleko od naselja, i u slučaju nesreće na Jadranskoj magistrali, alternativu. Hrvatski san je futuristički projekt koji bi se sastojao od ekskluzivnog turističkog naselja u netaknutoj prirodi uvala Sestrice (vidi sl. 4) gdje trebali graditi hoteli i 50-ak vila sa 5, 6 i 7 zvjezdica, marina sa 400 vezova za megajahte i pripadajućim vilama, 350 apartmana, šetališta, ulice i trgovi s luksuznim trgovinama, galerijama, muzejima, restoranima, barovima, diskotekama, sajamskim centrom, polivalentnom dvoranom za koncerte i sportske priredbe i drugi atraktivni sadržaji. Zračna luka na Lisačkim Rudinama i golfsko igralište na uzvisinama prema naselju Visočani sastavni su dio ovog plana. Dio mještana strahuje da bi turistički kompleks s arhitekturom nalik onoj u Dubaiju i oko 5000 novozaposlenih, mogao trajno izmijeniti demografsku sliku Dubrovačkog primorja.

17

Sl. 4: Projekt “Hrvatski san” Izvor: http://metro-portal.hr/predstavljen-hrvatski-san-novi-grad-na-jadranu/39416 3.2. TURIZAM Općina Dubrovačko primorje s punim pravom za sebe kaže da je turistička općina jer već sada, i bez planiranog turističkog razvoja, ima brojne turističke kapacitete u kojima prednjači Slano sa hotelom Admiral, hotelom Osmine, kampiralištima, sobama i apartmanima privatnih iznajmljivača, a sve je više iznajmljivača i u naseljima Majkovi-Ratac, Banići, Smokvina i Doli dok su Vrtovi Sunca najpotpunije odmaralište s 5 zvjezdica na jadranskoj obali. Područje Dubrovačkog primorja, uzeto kao cjelina, pogodno je za razvoj turizma u budućnosti. Protekla istraživanja su pokazala da su tu velike reserve i neiskorišteni resursi koji bi se mogli u budućnosti aktivirati. Prirodne privlačnosti obalnog područja dopunjava ruralni ambijent u zaleđu. Činjenica je da zbog neujednačenosti prirodnih činitelja pojedine zone na ovom području nemaju jednake preduvjete za turizam. Atraktivne su zone za to u priobalnom pojasu, posebice u njegovu središnjem dijelu. Ali, da bi se turistički aktiviralo cijelo područje, osim obnove 18

postojećih turističkih kapaciteta i izgradnje novih na atraktivnim lokacijama dio investicijskih ulaganja trebalo bi usmjeriti i u razvoj ruralnog i eko turizma. Obalno područje pogodno je za boravak turista, a ruralna naselja za izletnički i dijelom boravišni turizam. Kulturno-povijesno naslijeđe jedan je od važnih preduvjeta za razvoj turizma u Primorju. Brojni spomenici kulture su pogodni za valorizaciju u turističkoj ponudi. Neki su od njih doživjeli teška oštećenja; sustavno su uništavani, srušeni ili izgorjeli, pa je potrebno sanirati nastale štete, vodeći pritom računa da se poštuju svi tradicionalni materijali i detalji ugradbe, kako bi se očuvao spomenički integritet svakoga pojedinačnog objekta, ali i spomeničke cjeline. Neki od spomenika su sanirani, drugi će tek biti. Najnoviji trend u turizmu kreće se u smjeru aktivne rekreacije i sadržaja koji turiste aktivno uključuje u kreiranje i provođenje odmora. U Europi je sve popularniji ruralni turizam sa sadržajima koji uključuju elemente seoskog načina života, vožnju biciklima po vinskim cestama, planinarenje, lovni turizam. Zbog svog značenja i valorizacije prirodnih obilježja prostora kao ekonomskih resursa, ruralni turizam predstavlja i važnu kariku u lancu održivog razvoja (Lukić, 2000.). 3.3. POLJOPRIVREDA Iako je Primorje tradicionalno poljoprivredni kraj, uvjeti za intenziviranje poljoprivrede vrlo su ograničeni zbog: vrlo loših hidroloških prilika, nemogućnosti natapanja poljoprivrednih površina, škrtih krških tala s lošim pedološkim sastavom, te usitnjenih i raštrkanih parcela, zbog čega je otežana upotreba mehanizacije. Stoga će poljoprivredna proizvodnja i dalje biti djelatnost kojom se podmiruju osobne potrebe u prehrani te manjim dijelom ostvaruje dodatni prihod. . Međutim, trebalo bi maksimalno iskoristiti prirodne resurse ovog kraja i orijentirati se na proizvodnju onih kultura koje u ovakvim prirodnim uvjetima daju najbolje prinose, kao što su: vinova loza, masline, smokve, bademi, duhan, aromatično i ljekovito bilje, te razne proljetne i kasne zimske povrtlarske kulture.

19

Zbog slabih uvjeta za poljoprivredu i nerazvijenosti ostalih gospodarskih grana, u ovom je kraju duga tradicija prikupljanja ljekovitog i aromatičnog bilja, koje samoniklo raste po cijelom Primorju. Najznačajnije su vrste: kadulja, buhač ili osjenač, lavanda, lovor i ružmarin. Do Domovinskog rata postojale su specijalizirane organizacije za otkup ljekovitog i aromatičnog bilja zbog velike potražnje za njim na domaćem i svjetskom tržištu. Pad broja stanovnika Primorja i razvoja tercijarnih djelatnosti uvjetovao je pad otkupa kadulje i buhača. Subvencije Fonda za razvoj nerazvijenih područja općine Dubrovnik potaknule su preostalo stanovništvo na intenzivniji uzgoj lavande i ružmarina krajem 1970-ih. Nakon Domovinskog rat nije se nastavilo otkupljivati ljekovito i aromatično bilje, iako je ono imalo veliko biološko i ekonomsko značenje za Dubrovačko primorje. Posebno se to odnosi na kadulju, koja upravo s ovog prostora nosi epitet svjetske kvalitete i ima stalno tržište (Lujo, 1986.). Danas se kadulja degradira jer ju prekriva makija, sve je manje stoke, pa izostaje prirodno gnojenje, a kako se više ne bere, tako se ne regenerira. 3.4. MARIKULTURA Malostonski zaljev, jedini je zaljev na našoj obali Jadrana u kojem se neprekidno stoljećima uzgajaju kamenice i dagnje, jedini kojim se stoljećima racionalno gospodarilo i jedini koji je stoljećima bio aktivno zaštićen jer je lokalnom stanovništvu bio žila kucavica (vidi sl. 5). Do intenziviranja marikulture došlo je početkom 20. stoljeća kad su osnovane prve kompanije za uzgoj školjaka. Postupno su se formirala nova uzgajališta i rastao uzgoj, čemu je dokaz Grand Prix i zlatna medalja za kakvoću kamenica koju je na Svjetskoj izložbi u Londonu 1936. godine dobilo poduzeće "Bistrina" (Glamuzina, 2002.). Većina privatnih poduzeća propala je tijekom Drugoga svjetskog rata. Međutim, već je 1946. godine osnovano prvo društveno poduzeće za uzgoj školjaka "Kamenica" u uvali Bistrina, koje je okupljalo niz kooperanata. Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća povećana je proizvodnja školjaka, posebice dagnji, čemu je pridonijelo i obnavljanje privatnih uzgajališta, a 1980-ih počeo je i uzgoj ribe (orada i brancina). Krajem 1980-ih godina proizvodnja je dosegnula razinu od 1,5 milijuna komada kamenica i između 2000-3000 tona

20

dagnji (Benović, 1995.). Tijekom Domovinskog rata proizvodnja je zaustavljena, pogon za preradu je uništen, a strojevi ukradeni. Nakon oslobođenja počeo je polagani oporavak, obilježen često nezakonitim uzurpiranjem morskih površina, pa danas uz četrdesetak uzgajivača s legalnim koncesijama postoji dvostruko veći broj nelegalnih uzgajališta. Zbog toga je vrlo teško utvrditi današnju proizvodnju, a procjene se kreću oko 500 000 komada kamenica i oko 1000 t dagnji (Benović, 1995.). S obzirom na sve veću potražnju za školjkama na domaćem i svjetskom tržištu, marikultura svakako ima vrlo dobru perspektivu. U skladu s općim opredjeljenjima razvoja gospodarstva u Hrvatskoj, te stavljanja naglaska na proizvodnju hrane osnovni poticaj trebaju dobiti projekti obiteljskog uzgoja ribe u kavezima i uzgoja školjaka na plutajućim parkovima. Ovakvi programi imaju odlike posebnog gospodarenja morskim prostorom i osnove za dugogodišnje održavanje obiteljske ekonomije. Pored prostora neophodnih za postavljanje uzgojnih instalacija na moru, moraju se rezervirati i površine za izgradnju kopnene infrastructure, ili samostalno u obiteljskom aranžmanu, ili kao zajednički poduhvat nekoliko obitelji.

Sl. 5: Malostonski kanal Izvor: http://web.hamradio.hr/9aff/9AF_Malostonski_MaloMore/malostonski_mm.htm

21

3.5. KAMENARSTVO Vađenje i obrada kamena u Dubrovačkom primorju započeli su još u 19. stoljeću, no sve do izgradnje Jadranske magistrale kroz Primorje ove su djelatnosti bile malog opsega. Njima su se bavile pojedine obitelji u selima od Imotice do Ošljeg (Bazdan, 1995.). Zbog naglog porasta potražnje za kamenom 1960-ih godina (zbog početka izgradnje Jadranske turističke ceste 1963.) počela je eksploatacija na lokalitetima Visočani i Doli (između sela Doli i Napoleonove ceste na predjelu Smokvine) pa se u kamenolomima zaposlila radna snaga iz okolnih sela (Jarak, 2006.). Eksploatacija kamena rasla je iz godine u godinu, pa je 1980-ih godina otvoren pogon za preradu kamena između sela Smokovljani i Visočani. Pogon je zapošljavao lokalnu radnu snagu, a njegovi su se proizvodi izvozili diljem svijeta. Domovinski je rat nanio velike štete kamenolomima i opremi, pa je od 1991. do 2001. godine došlo do zastoja u proizvodnji. Danas se funkcije kamenoloma “Visočani” svode samo na vađenje kamena dok se preradom bavi više malih obiteljskih pogona koji otkupljuju sirovinu iz kamenoloma. Visokokvalitetni kameni blokovi imaju osigurano tržište. Čak 80% proizvedenih blokova izvozi se u zapadne zemlje (uglavnom Italiju), dok je 20% namijenjeno domaćem tržištu. Na području katastarske općine Podimoč, u kamenolomu Mironja, proizvodi se asfaltna masa za popravak i izgradnju prometnica. U planu je otvaranje novoga kamenoloma arhitektonsko-građevnog kamena "Mironja II", 1 km zapadno od sela Mravinca. 3.6. VODOOPSKRBA Poseban, i u praksi tehnički najsloženiji, problem oduvijek je bila opskrba pitkom vodom u području krša i primorskih krajeva, a posebno otoka zbog specifičnih klimatskih i hidrogeoloških uvjeta. Dubrovačko primorje ne obiluje većim izvorima, s iznimkom Palate u Zatonu i Omble u Komolcu čiji kapaciteti su u znatnoj mjeri uvjetovani hidrogeološkim uvjetima u kršu zaleđa. Takve značajke područja zahtijevaju primjenu svih znanstveno-tehničkih metoda u istraživanju podzemnih voda kako bi se osigurale dostatne količine vode za gospodarstvo i stanovništvo na

22

ovom području. Može se sa sigurnošću izreći ocjena da je vodoopskrba, uz druge čimbenike, glavnim uzrokomvelikih migracija stanovništva prema većim naseljima i gradovima, koji su vodoopskrbu riješili na trajan i suvremen način tako da se može reći da je proces depopulacije ubrzan tamo gdje nema izgrađenog sustava javnog vodovoda. Potrebe za dovoljnim količinama vode mogu se osigurati izgradnjom velikih regionalnih i magistralnih cjevovoda koji vodu s jednog, količinski jakog izvora dovode do krajnjih potrošača. U slučaju Dubrovačkog primorja, to bi značilo dovođenje vode sa izvorišta Omble u Komolcu. Međutim, takvi su postupci vrlo skupi, nesigurni u pogonu, i u praksi se smatraju krajnjima, samo ukoliko nema drugih. Rješenje vodoopskrbe Dubrovačkog primorja počiva na četiri neovisna vodoopskrbna sustava ako isključimo samo izvorište Omblu koje pokriva područje Mokošice i Lozice u sustavu vodoopskrbe Grada Dubrovnika: vodoopskrbni sustav Palata, vodoopskrbni sustav Slano, vodoopskrbni sustav Ston i magistralni vodovod Dubrovačkog primorja. U planu je izgradnja vodovoda od vodocrpilišta Nereza u zaleđu Slanog do naselja Majkovi, te od vodocrpilišta u Stonskom polju do naselja Doli (Hrustić, 1995.). Ti zahvati osnovni su preduvjet za revitalizaciju Općine.

23

4. ZAKLJUČAK
Zaključno rečeno, suvremeni procesi od zadnjih 60-ak godina, izrazito su se negativno odrazile na demografsko i gospodarsko stanje općine Dubrovačko primorje. Socijalno-geografska preobrazba se odvijala od utjecajem polariziranog razvoja Grada Dubrovnika kao gospodarskog i administrativnog središta te bolje prometne povezanosti kao rezultat izgradnje Jadranske magistrale. Ruralni egzodus je pogotovo teško pogodio zaobalni dio Primorja, dok obalni dio bilježi manji pad ili čak porast (Slano) zbog svog položaja uz more i magistralu što omogućuje razvoj turizma kao i dnevne migracije sa Dubrovnikom. Velika iseljavanja, poglavito mlađih naraštaja, kao i smanjenje prirodnog priraštaja dovelo je do izrazite starosti stanovništva i velikog poremećaju u dobno-spolnoj i ekonomskoj strukturi. Budućnost regije leži poglavito u turizmu i popratnim djelatnostima s naznakom da ovo područje ima povoljne preduvjete za razvoj održivog ruralnog i eko-turizma pogotovo u zapuštenom zaobalnom dijelu gdje bi se uz pravilan poticaj mogle iskoristiti napuštene kuće koje bi se mogle preurediti u smještajne objekte. No u potencijalnom razvoju regije, dobre uvjete za razvoj imaju tradicionalne djelatnosti kojim se lokalno stanovništvo bavilo stoljećima no uglavnom za obiteljsku uporabu, a tek u zadnjih sto godina počinje intenzivno bavljenje zbog većeg tržišta. Tu se mogu ubrojiti: marikultura, kamenarstvo, pčelarstvo... Ipak, to će se najviše osjetiti u priobalnom dijelu koji ima dobre preduvjete za razvoj, no isto se ne može reći za zaobalni dio koji je na rubu izumiranja, te će neka naselja veoma brzo postati „gradovi duhova“.

24

5. LITERATURA I IZVORI
LITERATURA:

www.dubrovackoprimorje.hr www.dzs.hr www.dulist.hr www.dunea.hr/Poduzetnika_zona_Banii_-_Opina_Dubrovako_primorje.pdf www.vecernji.hr Bazdan, Z. (1995): Kamenarstvo u Dubrovačkom primorju 1948.-1995., Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka, 5, 251-260 Benović, A. (1995): Malostonski zaljev – okosnica razvoja marikulture u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka, 5, 273278 Brunsko, Z. (1995): Turizam – važan čimbenik u razvoju Dubrovačkog primorja, Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka, 5, 261-271 Golušić, A. (1986): Prilozi za povijest maslinarstva Slanskog primorja, Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka, I, 129-150 Golušić, A. (1986): Dubrovačko primorje od 1399. do 1918. godine, Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka, 8, 13-28 Hrdalo, I. (1969): Dubrovačko primorje : jučer, danas, sutra..., Dubrovački horizonti, 24, 23-31 Hrustić, S. (1995): Vodoopskrba Dubrovačkog primorja, Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka, 5, 233-250 Ivanković, P. (1988): Proizvodnja duhana na Dubrovačkom primorju, Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka, II, 185-220 Ivanković, P. (1993): Prilog razmišljanjima o gospodarskom razvoju Dubrovačkog primorja, Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka, 4, 187-195 Jarak, S. (2006): Prošlost i sadašnjost vađenja i obrade kamena u Dubrovačkom primorju, Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka, IX, 326-329

25

Karlić Mujo, H. (2009): Suvremeni demografski i razvojni izazovi općine Dubrovačko primorje, Hrvatska Lujo, M. (1986): Ljekovito i aromatsko bilje iz Dubrovačkog primorja (u prošlosti i danas), Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka, I, 369-390 Lukić, A. (2000): Ruralni turizam – čimbenik integralnog razvitka ruralnog prostora Hrvatske: od mašte do stvarnosti, Geografski horizont, 1-2, Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 7-31 Mustać, I. (1986): Dubrovačko primorje u geopolitičkim promjenama, Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka, 8, 29-40 Nejašmić, I. (2003): Demografsko stanje i procesi u neurbanim naseljima Republike Hrvatske, Društvena istraživanja, 12, 3-4, Zagreb, 469-493 Pavić, A. (2008): Oživljavanje i razvitak ruralnog prostora općine Dubrovačko primorje Skaramuca, B. (1995): Zaštita prostora i revitalizacija populacije su dva bitna čimbenika u planiranju poslijeratne obnove Dubrovačkog primorja, Zbornik Dubrovačkog primorja i otoka, 5, 203-213 Vresk, M. (1996): Urbanizacija i polarizirani razvoj Hrvatske, Zbornik radova I. Hrvatskog geografskog kongresa "Geografija u funkciji razvoja Hrvatske", Zagreb, 66-73 Živić, D. (2002): Odabrane značajke demografske strukture seoskih naselja u Hrvatskoj 1953.-1991. godine, Prostor iza, IDIZ Ivo Pilar, Zagreb, 92-127 IZVORI: http://www.dubrovackoprimorje.hr/opcina_dubrovacko_primorje.php http://www.opcinadubrovackoprimorje.inet.hr/treca.html http://metro-portal.hr/predstavljen-hrvatski-san-novi-grad-na-jadranu/39416 http://web.hamradio.hr/9aff/9AF_Malostonski_MaloMore/malostonski_mm.htm Karlić Mujo, H. (2009): Suvremeni demografski i razvojni izazovi općine Dubrovačko primorje, Hrvatska Popis stanovništva 2011., DZS RH, Zagreb

26

27