HERBERT SHELTON

ISPRAVNA PREHRANA
prirodnom hranom

akovo, 2007.

POSVETA Posveujem ovu knjigu svojim pacijentima, ija su esta pitanja ukazala na potrebu za knjigom kao to je ova, s nadom da e i oni i svi moji itatelji imati koristi od bitnih saznanja u njoj sadranih. PISAC

Sadraj

Uvod

Prvo poglavlje: Prehrambeni temelji ivota - - - - - - 2 1 D r u g o poglavlje: ivot je vie od hrane Tree poglavlje: Prehrambeni proizvodi - - 28 33

etvrto poglavlje: Organsko nasuprot anorganskome - 39 Peto poglavlje: Aminokiseline esto poglavlje: Biljne b j e l a n e v i n e ' S e d m o poglavlje: Kotunjavo v o e O s m o poglavlje: Koliko bjelanevina? Deveto poglavlje: Voe, kotunjae i povre Deseto poglavlje: Mesoderstvo Jedanaesto poglavlje: S u m p o r e n o voe - - - - - - Dvanaesto poglavlje: Oksidiranje hrane Trinaesto poglavlje: Sol je otrovna etrnaesto poglavlje: Usitnjenje hrane Petnaesto poglavlje: Nedostatnost esnaesto poglavlje: Lijeenje vitaminima S e d a m n a e s t o poglavlje: Superhrana - - - - - - - - 45 - - - 57 - - - - - - - - 66 77 86 -92 100 104 112 - - 117 129 134 142
7

O s a m n a e s t o poglavlje: Hrana i (lobar ivot Devetnaesto poglavlje: Nova dijeta D v a d e s e t o poglavlje: R a z u m i hrana Dvadeset i prvo poglavlje: Lijeenje" h r a n o m Dvadeset i drugo poglavlje: Post i pomlaivanje Dvadeset i tree poglavlje: B e b a m a se ne smije davati krob Dvadest i etvrto poglavlje: Neista voda za zdravlje Dvadeset i peto poglavlje: Je li tvoj dobitak moj g u b i t a k ? - - - - - - - Dvadeset i esto poglavlje: Vrste i znaajke prodrljivosti. - - - - - - - - - - Dvadeset i sedmo poglavlje: Jesti s uitkom Dvadest i o s m o poglavlje: Kako jesti Dvadest i deveto poglavlje: Pripremanje jela Trideseto poglavlje: Pripremanje zimnice Trideset i prvo poglavlje

148 153 158 169 177 Sredinom devetnaestog stoljea govorilo se, da e sva ko etvrto novoroene umrijeti prije navrene s e d m e go dine, a svako drugo prije nego d o s e g n e sedamnaestu. Od 188 194 stotinu osoba samo ih je est ivjelo do ezdeset i pete, dok je do stote stizala m o d a j e d n a od deset tisua. Te alosne i- njenice su bile stvarnost u razvijenim zemljama, u koji ma postoje podaci, ali su stvari bile (i jesu) daleko gore u - - 201 zabaenim dijelovima svijeta. Mi koji s m o odrasli u Americi i nismo bili izvan granica -207 212 221 227 241 246 vlastite zemlje mislimo d a j e svijet napredan. Ne s h v a a m o da u nekim dijelovima zemlje j o uvijek traje k a m e n o doba, da u svijetu i m a divljatva, barbarstva, srednjevjekovlja, ropstva itd. Kad pomislite da e tek svako etvrto dijete obojene rase (crne, tamne, ute) imati mogunosti da naui itati, da zasigurno nee imati radija pa e ostati od sjeenim od o n o g a to se zbiva u svijetu, onda ete imati pojma kako i zato u svijetu vlada alosno neznanje i traju prastara praznovjerja. A k o promisli da su takorei j u e r tvoji vlastiti djedovi ivjeli u istom neznanju i da su ti osta vili u naslijee svu silu praznovjernih pria, od kojih te je znanstveni napredak s a m o djelomino oslobodio, nee se onda hvaliti svojom n a d m o n o u " nad ostatkom svijeta. u o sam ovjeka koji vjerojatno nije nikad bio na J u n o m Tihom oceanu k a k o govori, da e vas povesti na ta j u n a mora i pokazati v a m ljude devedestgodinjake ivah-

Uvod

nije od dvadcsetgodi.njaka u ovoj zemlji. Stalno sluamo o zauujuem zdravlju i razvitku, kao i o dubokoj starosti stanovnika u z a b a e n i m krajevima. A k o eli nai ljude od sto, dvjesta, trista, etrista ili vie godina, idi tamo gdje svi jet n e m a kalendara ni rodnih listova. A k o eli vidjeti zai sta stare ljude, idi na Tibet, gdje je zemlja tako neista i puanstvo tako siromano, da njihov prosjeni vijek vjero j a t n o ne prelazi osamnaest godina. Gradovi i sela u Tibetu su tako neuredni da se ovjek pita, kako itko m o e u njima ivjeti, uz sav onaj zadah kravljih balega s t o j e nepodno ljiv s v a k o m e tko nije u smradu roen i navikao na njega. Pria se da tu ljudi ive i preko tisuu godina. Da ovdje, u najcrnjem neznanju, neki ljudi posjeduju vee znanje nego najkolovanije osobe u civiliziranom svijetu, tako da ti najkolovaniji izgledaju posve neukima. Da su ovdanji sta novnici naroito d u h o v n o " n a d m o n i - svi zaostali narodi prikrivaju manjak razvitka n e k o m svojom d u h o v n o m n a d m o i " . Jedan mladi Hindus student, koji me je uvjera vao da s lakoom moe vidjeti svoga biveg uitelja u Indi ji i s njim razgovarati usproks tisuama kilometara rastojanja, a koji je ipak doao u Ameriku na inenjerski studij, govorio mi je d a j e Indija tisue godina naprednija od A m e r i k e - d u h o v n o ! " Sveti ljudi u Indiji oituju svoj veliki d u h o v n i " napre dak maui kose kravljom balegom, visei d u g o vremena naglavce, puui potrbuke na tisue kilometara, tabanajui polako i m u n o s kraja na kraj zemlje, od oceana do oceana, sapeti tekim lancima i drugim j e d n a k o bezvrijed nim, besmislenim i po tijelo tetnim nainima - glupostima to proizlazi iz vjerovanja u ispraznost ovozemaljskog

ivota. A k o je to duhovnost", onda ne daj, Boe, da A m e rika uini ikakav d u h o v n i " napredak! Ostanimo bolje nor malni. i t a m o blistave prie o prekrasnim uzorcima mukosti i enstvenosti to se mogu nai u nekim zakucima zemlje, a onda idemo u kino i vidimo putopise i snimke tih istih o s o ba i na vlastito zaprepatenje otkrivamo da nisu bolji, a vje rojatno ni gori, od bijednih tipova koje mi stvaramo u mravinjacima to ih z o v e m o gradovima. Ne t r e b a m o uvaavati kiene i oduevljene prie o zdravlju primitivnih ljudi kao o neemu iznad naeg zdrav lja. D o b r o zdravlje meu divljacima i manje razvijenim na rodima je izuzetak. Nerazvijeno puanstvo je boleljivo i kratkovjeko. Malarija, crijevni nametnici, suica, guba, ne ishranjenost i sva sila drugih boljki su uobiajeni meu nji ma. Neishranjenost i glad su manje-vie svakodnevica. Veliki dijelovi ljudske obitelji i danas ive u zemljanim kolibama s pranim podovima, slamnatim krovovima i bez dimnjaka. Nije lako odravati istou ivei u takvoj na stambi i spavajui na podu. N e m a mrea protiv kukaca, pa je ta eljad pokrivena ujedima kukaca. Dovoljno je prijei Rio Grande i kod naih junih dobrih susjeda" M e k s i k a naca nai m n o g o indijanskih plemena koja ive u ba tak vim uvjetima. Kau d a j e meu ovim Indijancima smrtnost novoroenadi veoma visoka. S a m o manji dio ovjeanstva danas ima dovoljno hra ne. Svake godine mnogi od kineskih i indijskih obilnih mi lijuna umiru od gladi. U mnogim drugim dijelovima svijeta prijetnja gladi je takorei stalna. Borba za goli ivot"

10

l I

medu tim svijetom je veoma ozbiljna. Nasuprot popularnoj propagandi, u dijelovima Afrike gdje nije stupila bijela noga i gdje n e m a bjelakog utjecaja, ima siromatva koje nije ni m r v u manje prihvatljivo od o n o g a to proizlazi iz junoafrikog bezemljatva. Krajnje siromatvo i d u g o trajna neishranjenost ostavili su na stanovnitvu daleko sene tetne tjelesne i duevne posljedice. Smrtnost djece je visoka u veem dijelu svijeta. Dovol j n o je baciti pogled na Indiju. U toj prenapuenoj i gladnoj zemlji s a m o j e d n o od etvero novoroenadi ima ansu preivjeti prvu godinu ivota. U nekim drugim zemljama anse za preivjeti su j o manje nego u Indiji. A k o dijete u Indiji preivi prvu godinu, j o uvijek ima s a m o pedest po sto anse da odraste. U Kini su uvjeti j o gori. U tim dvjema prenapuenim zemljama ne vlada samo nestaica hrane, nego i manjak sanitarnih ureaja i nemar oko osobne higijene kod veeg dijela stanovnitva. U lom smislu veoma su malo odmakli od srednjevjekovne Euro pe, a d o n e k l e zbog istog razloga - zbog zaglupljujueg vje rovanja u beskorisnost ovozemaljskog ivota. Kolikogod izgledalo poniavajue, mora se priznati da s m o mi k a o narod j a k o nisko u s v a k o m pogledu, i da naa mjerila nemaju nikakve vrijednosti osim za mjerenje raliitih stupnjeva loeg zdravlja. U posljednjih dvadeset i pet godina nita se nije pokazalo tako jasnim kao injanica da s m o narod invalida i poluinvalida. Pregledi kolske i predkolske djece pokazuju da svima neto nedostaje, i to prema mjerilima koja, k a k o r e k o s m o , mjere samo stupnjeve loeg zdravlja. Pregledi mladia za 12

vojsku 1917-1918. i pregledi mladia danas, kako po voj nim tako i po sveuilinim strunjacima, pokazuju da su defektna kolska djeca od prije dvanaest i petnaest godina i danas defektna nakon to su dosegla zrelost. Nisu nadra sli" svoje nedostatke. A s t o j e s djevojkama? Je li njihovo stanje povoljnije? Jesu li one nadrasle" svoje nedostatke iz predkolskog i kolskog d o b a ? Pregledi mladih ena na njujorkoj A k a d e miji pokazuju da su i o n e nalik na hrpu starog eljeza. U veini su nesposobne za ivotne izazove, bilo u miru ili ratu. Nesposobnost za vojsku ne otkriva potpuno opu dege neraciju u koju s m o upali, jer i kod onih koji su proglaeni sposobnima defekti su isti, s a m o manje oevidni. Vojna mjerila su mjerila bolesti a ne zdravlja. Kokoja prsa, bubuljiavo lice, pogurena ramena, naoale, krivi zubi, mra va, nerazvijena tijela i drugi znakove propadanja, vidljivi na regrutima i na profesionalnim vojnicima, ukazuju nepo greivo na injenicu da se vojska sastoji od mladia koji su se ve poeli raspadati. Sto znai demobiliziranje u prolom ratu vojnika stari jih od dvadeset i osam godina? Znai da su ak i oni koji su proglaeni sposobnima degenerirani do te mjere da nisu u stanju izdrali vjebe namijenjene djeacima. Kao narod mi s m o psiholoki krpe i lo postajemo sve vie. ovjeanstvo svih rasa i podvrsta je sposobno za sve, a mi s m o ipak pali duboku ispod tih sposobnosti, j e r n i s m o u stanju proizvesti vrhunske m u e v e i ene, budui da s m o zanemarili sredstva koja nam stoje na raspolaganju. N e -

13

mojnio se u ovoj zemlji hvaliti svojim velikim napretkom, jer s m o posvetili sva sredstva j a v n o g priopivanja svetoj zadai dranja u zabludi cjelokupnog puanstva, kako bi na profiterski sustav m o g a o p o d m a z a n o " djelovati. Nez nanje i zablude su posvuda, odatle i slaba ishranjenost veli kog mnotva Amerikanaca, usprkos preobilju hrane tijekom cijele godine. A k o je ivot divljaka u nekim pojedinostima u predno sti pred ivotom civiliziranog ovjeka, svakako mu je u m n o g i m drugim pojedinostima inferioran. N e m a sumnje da mnogi divlji i nerazvijeni narodi jedu zdraviju hranu nego civilizirani, ali oskudnost hrane i estina borbe za preivljavanje ponitava tu jednostavnu prednost. C i v i l i zacija je ludnica koja rtvuje ljude, ene i djecu na oltaru komercijalizma - budui da je nezajaljiva elja za to veom z a r a d o m najjaa poluga nae kapitalistike privrede - ali mi ne z a s t u p a m o povratak k divljatvu. Mi b i s m o ra dije revolucionirali svoju civilizaciju. ovjek je sredite svemira i mi bismo morali sve svoje ustanove graditi za njega, za njegove potrebe i njegova najvia stremljenja, a ne kao sada graditi sve na posebnim interesima nekolicine koji su vlasnici zemlje i koji izrabljuju veinu. Najvea zapreka danas ivotnoj reformi na zemlji, naj vei neprijatelj reforme naina ishrane nije neznanje, koje ga ima dosta, ve elja onih koji profitiraju na sadanjim z l o p o r a b a m a i njihovim sredstvima da nastave ubirati bo gatu novanu etvu podravajui tolike tetne ivotne na vike dananjice. Veoma nam je potrebna e k o n o m s k a i poljoprivredna revolucija. Potrebne su osnovne promjene prije n e g o to b i s m o imali nade moi s v a k o m e dali u ruke

grau za bolji i zdraviji ivot i prije nego im p r o t u m a i m o kako koristiti tu grau. Dotle dok su sredstva j a v n o g priopivanja i na odgojni sustav u rukama e k o n o m s k i h zbira, dotle dok oni smatraju svojom dunou sluiti spe cijalnim interesima spomenutih vlasnika zemlje, a ne sluiti interesima svega ovjeanstva, istina o zdravlju, bo lestima i lijeenju probijat e se u javnost m u n o i polako. U m e u v r e m e n u m o r a m o initi najbolje to m o e m o i ne zauzimati defetistiki stav. Ne smijemo dii ruke i uzviknuti: Koja korist?" Stara izreka da Rim nije sagraen za j e d a n d a n " treba nam uvijek biti na pameti i m o r a m o ustrajati do k o n a n o g cilja - zdravlje za svakoga! Sve o n o to prijei ljudski napredak treba ustupiti mjesto onomu to vodi naprijed. ovjek j e svetinja, a ne

institucije.

U zamrenosti m o d e r n o g ivota sve vei broj uznemire nih ljudi trai normalniji nain ivljenja. Zbunjeni, esto i maltretirani, izgubljeni u opem meteu i zbrci, oni trae naslijepo i neodreeno neto to bi ih dovelo do ivota, zdravlja, snage i sree. Poneki i nau ono to trae, ali, naalost, mnogi zavre u slijepim uliicama iz kojih nikad vie ne iziu, a neki popadaju du puta. Svijet je do s a m o g ruba pun lijekova protiv svake ljud ske bijede, ima na gomile panaceja, ali sve padaju na ispitu. D o g m a ovjek je ono to j e d e " i krilatica dijetom se'sve m o e " zavedoe i zavode mnotva. ini se da je veoma lako uvjeriti veliki broj ljudi, da ako slijede odreeni dijetetni plan, ili ako jedu neke takorei udotvorne obroke, bit e zdravi i jaki i ostati takvima do u kasnu ivotnu d o b .

II

L5

Takozvani nulricionisti nisu ipak bez suparnika. Tjele sni kulturisti su pri ruci sa svojim raznovrsnim nainima tjelovjebe, od kojih vam svaki garantira zdravlje, snagu, ivotnost i duinu vijeka po elji. Psiholozi i psihijatri ima ju svoje programe za spaavanje oboljelog svijeta. U stvari, mogli b i s m o nabrajati ove panaceje do besvijesti, a da ne bismo doli do kraja liste. Oprezan prouavatelj ivota i trijezan promatra rezul tata primjene svih ovih mjera ostaje osupnut nad zak ljukom da je sve promaaj. Ne valja rei da nemaju nikakve vrijednosti, niti da nitko po njima ne postie nita dobra. Jednostavno se eli rei, da sve te specijalizacije i podspecijalizacije nisu u stanju rijeiti p r o b l e m e s kojima se suouju suvremeni ljudi i ene. Trai se neto vie n e g o dijeta, vjeba ili emotivno ravnovjesje. ivot je v e o m a sloen, zato j e d n o s t a v n a i jednostrana formula za ivot ni kako ne m o e zadovoljiti tolike mnogostrane zahtjeve. Potreban je sveobuhvatniji tretman cjelokupnog pro blema ivljenja, i to u pojmovima nekog valjanog standar da. Trai se spoj isprepletenih i povezanih ivotnih imbenika, kako bi se udovoljilo p o t r e b a m a ovjeka, ene i djeteta koji trae svoj put u zamrenosti nae kaotine civi lizacije. N e o p h o d n o je potreban uzorak normalnog ivota ljudskog bia, koji bi pokrio zbir svih ovjekovih potreba, a ne s a m o j e d a n ili d v a od njegovih zahtjeva. S a m o uzima jui u obzir sve glavne imbenike ivljenja i tumaei ov jeku k a k o ti imbenici utjeu na njegov svakodnevni ivot m o e m o se nadati, da e m o ga osposobiti za rjeavanje problema s kojima se svakodnevno suoava.

Ne m o e m o oekivati superiorniju ishranu i zdravlje to iz nje slijedi sve dok ne shvatimo da su svi ivotni im benici meuovisni i ravnopravni sudionici ivotnih o d n o sa. K a k o e se vidjeti kasnije, hrana nije prehrana. N a k a n a o v e knjige nije s a m o pouiti itatelje o n e o p h o d n o potreb nim istinama o hrani i jedenju, ve o bitnim injenicama o ostalim faktorima povezanima s prehranom. Jer sama hra na, koliko god bila dobra, nikada ne moe bili potpuni od govor naim p r e h r a m b e n i m potrebama. Od svih raspoloivih naina j e d i n o sustav prirodne hi gijene m o e iteljima zemlje donijeti rjeenje njihovih pro blema sa zdravljem, bolestima i lijeenjem, j e r taj sustav predstavlja spoj svih imbenika i sastojaka normalnog ivota, pa prema lome m o e pouzdano ponuditi ovjean stvu izbavljenje iz sadanjeg alosnog stanja degeneracije i oboljelosti. To nije jednostrani pristup ivotnim problemi ma, ve o b u h v a a sve osnovne potreba ivota. Naela i postupci prirodne higijene temelje se na psiho lokim i biolokim istinama, a potvruju, usavruju i ine ih m o d e r n i m a tolika vrijedna otkria. Bit prirodne higijene je u potivanju ivotnih zakona i uzimanju u obzir nutarnje moi ivog organizma. Bilo koji nain ivota, u zdravlju ili bolesti, ako nije utemeljen na ivotnim zakonima, donijet e razoaranje svima koji ga kuaju. N e m a kraja dananjoj bijedi sve dok se svijest cjelokupnog ovjeanstva ne pro budi i potpuno shvali vitalnu vanost zakona koji vladaju ouvanjem i o b n o v o m zdravlja due i tijela. Budui da prirodni zakoni ne doputaju izuzetaka, a utjeu na na svakidanji ivot i zdravlje i bolest, njihovo poznavanje bi trebalo s v a k o m e leati na srcu. Ne m o e m o

16

17

si priutiti njihovo nepoznavanje, jer o poslunosti zakoni ma ivota ili njihovu nepoznavanju o d n o s n o svojevoljnom nepotivanju zavisi srea i nesrea ovjeanstva. Bogat stvo m o e obasipati ovjeka svojim darovima, posjedo vanje i umjetnost mogu zajedno ukrasiti njegov dom, znanost i dobra literatura mogu proiriti njegovo znanje i prol'initi njegov ukus, dobri i mudri mogu predsjedati nje govoj zajednici, on m o e postii najvii poloaj do kojega ga mogu uzvisiti njegovi sugraani, ali koja korist od svega toga, ako je njegovo tijelo slabo i skrhano od boli, a njegov d o m slika ubitane tjeskobe i poniavajueg trpljenja zbog blijede, boleljive ili sakate djece? Zdravlje j e , nakon ivo ta, ovjekovo najdragocjenije imanje, bez kojega sam ivot ne vrijedi m n o g o . Lano nazvana suvremena znanstvena m e d i c i n a " za dovoljava se eksperimentalnim igranjem s beskrajnim ni z o m s i m p t o m a i droga, zaboravljajui potpuno zakone ivota. A k o medicinar uope i misli o higijeni, ona je samo slabani p o m o n i k " njegovim otrovima. On zatrpava svo je rtve bezbrojnim receptima za lijekove, preuujui sim p t o m e i zanemarujui uzroke sve dotle dok stanje bijednog muenika postane nepodnoljivo do te mjere, da mu ni naj jai otrovi ne mogu ni privremeno donijeti eljeno olakan j e . U posljednjih dvadeset godina medicinska struka i farmaceutska industrija zabavljaju nas brzim slijedom udotvornih lijekova", od kojih je svaki imao svojih pet slavnih minuta, da bi zavrio u sve pretrpanijem limbu, re zerviranom za olakanja" to se uju nou. Iako su budili i podravali ovjekovu veliku nadu za k o n a n o iskorjenji vanje trpljenja, udotvorni lijekovi su se pokazali iluzorni-

ma kao i svi prijanji. Nije ovjekova nada u otrovima krenje zakona ivota se ne moe izlijeiti otrovima. Cilj ove knjige je okrenuti svijet od otrova prema nor malnim ivotnim stvarima. Pravi higijeniar zna, da tijelo treba i moe koristiti higijenska sredstva i naine, nita drugo ne treba i ne smije. To vrijedi za zdravlje kao i za bo lest. A k o ja uspijem uvjeriti itatelje da u zdravlju ili bole sti p o m a u s a m o stvari i postupci koji imaju normalan odnos prema ivotu, a k o uinim da shvate kako je poslu nost zakonima ivota njihovo j e d i n o spasenje, da se j e d n a povreda ivotnih zakona ne m o e ispraviti d r u g o m povre d o m tih istih zakona, ako ih uputim da vide kako se supe riorna ishrana, kojom se postie i odrava j e d r o zdravlje, temelji na uvjetima to ih postavlja sama priroda a ne po nekoj nenaravnoj emi izmiljenoj u nekoj farmaceutskoj ustanovi ili po nekim trgovcima eljnima zarade, a k o ja p o k a e m put k boljem zdravlju djece u ovoj zemlji - ova e moja knjiga ostvariti cilj s kojim je pisana. Ja sam proveo vie od trideset i dvije godine u obavlja nju svoje profesije. Dvadeset i dvije od ovih godina vodio sam vlastiti zavod Zdravstvena kola dra. Sheltona" ovdje u San Antoniju u Texasu. Imam bogato i raznovrsno isku stvo u brizi k a k o za bolesne tako i za zdrave, za mlade i sta re, j a k e i slabe, p a m e t n e i neznalice, bogate i siromane. Budui da su u zdravstvenu kolu dolazili ljudi s raznih strana svijeta, postigao sam iskustvo koje m n o g i m a nedo staje. Studij sam poeo jedanaest godina prije n e g o to sam poeo s praksom. Utroio sam preko etrdeset godina na intenzivno prouavanje ljudske ishrane. A k o duljina vre mena utroena na studij i na primjenu tako steenog znanja

IX

L9

na pacijente daje pravo ovjeku da s autoritetom govori o t e m a m a obraivanima u ovoj knjizi, onda ono to kanim rei vrijedno je vae pozornosti i d u b o k o g razmiljanja. Moji veliki uspjesi u vraanju zdravlja mojim pacijentima, ukljuivo i velikom mnotvu takozvanih neizljeivih", ivi je d o k a z valjanosti principa i uputa ovdje izloenih. Ali ja ne traim od nijednog itatelja da prihvati k a o istinito ita iz ove knjige samo zato to sam to u nju uvrstio. Umjesto toga oekujem da moji itatelji misle, istrauju i provjeravaju i samo otkriju, je li ono s t o j e reeno istinito ili nije. Ne daj da te itko vodi. N e k a te vodi samo istina. A k o ja ne govorim istinu, ako se varam, ako grijeim, pusti kraju ono to ja govorim i trai istinu drugdje. Ne uzimaj autoritet za istinu, ve neka ti istina bude autoritet. Misli svojom g l a v o m i primijeni vlastite sposobnosti u provjeri svih stvari i dri se onoga to je d o b r o .

Prvo poglavlje

Prehrambeni temelji ivota

Tijekom nekoliko narataja prouavanje razvoja i na sljeivanja stanica skoro potpuno je zanemarivalo daleko vaniji studij prehrambenih navika koje uvjetuju i predodreuju razvoj stanica i utjeu na njihovo razmnoavanje i opstanak. Uloga ishrane u integraciji, reintegraciji i desintegraciji zanemarivana je bez ikakva stida. U g l a v n o m se pretpostavljalo da nije bitno kakvu hranu organizam kon zumira sve dotle dok konzumira dovoljno" i vie n e g o dovoljno". Smatralo se vanim obilje ili manjak hrane, to dovodi do vrednovanja koliine a ne kakvoe i raznovrsno sti. Tek u posljednje vrijeme poeli s m o ozbiljno istraivati psiholoke temelje ivota i utjecaj ishrane na rast i raz mnoavanje kako u b i o k o m tako i u patolokom pogledu. Istina j e , da su tijekom nekoliko proteklih tisuljea umniji lanovi nae rase nasluivali ulogu ishrane u zdravlju i b o lesti, ali su znanstvenici smatrali d a j e to ispod njihova d o stojanstva. Opskrbljenost h r a n o m i njezina dostupnost daju orga nizmima izvjesne, dobro oznaene karakteristike. Razliiti naini ishrane uzrokuju razliite naine irenja. Krajnji cilj ishrane nije samo omoguiti rast, ve zadovoljiti iskonske potrebe stabilnosti i normalnog djelovanja.

20 21

ivot zavisi o organizaciji, a organizacija je plod rasta ili ishrane. Od ishrane dolazi na postanak, po ishrani ima mo svu onu snagu koju posjedujemo, a nae zdravlje je u tonom omjeru s kvalitetom nae ishrane. To vrijedi za sav biljni i ivotinjski svijet. iva bia, gdje god se nalazila, sa svim svojim udesnim sposobnostima i draima, obian su proizvod ishrane. Savrena ishrana znai savrene organe, savrene tjele sne funkcije i normalno zdravlje, j e r je sve to m e u s o b n o ovisno i raste j e d n o iz drugoga. To dovodi do pravila: pravi put za obnovu snage i vitalnosti je isti onaj po kojem smo ih i dobili, a to je rast. Obnavljamo snagu i vitalnost na isti nain na koji ih uzdravamo, na isti nain na koji dijete raste pre ma snazi i zrelosti. Ako nas ita moe i mora ob noviti, onda je to ona ista sila koja nas je donijela na svijet, koja nas odrava u postojanju, koja je uinila da rastemo do muke ili enske zrelosti. U emu se sastoji ishrana? Ope uvjerenje da su hrana i ishrana j e d n a te ista stvar nije tono i treba ga odbaciti. Je sti dobru hranu i hraniti se dobro nije isto. Svuda oko nas su dokazi da je j e d n a stvar biti u stanju najesti se dobre hrane, a sasvim druga je dobiti snagu iz hrane. H r a n a je j e d a n sa stojak tvari po kojoj se odvija proces ishrane. Voda i zrak su ostali sastojci. Ali nijedan od njih posebno niti svi skupa sainjavaju ishranu. Ishrana je ivotni proces to se odvija iskljuivo u ivom organizmu. To je proces rasta, razvitka i osnaiva nja. Jesti dovoljno dobre hrane, piti zdravu vodu i udisati ist zrak je s a m o po sebi j a k o poeljno, ali treba j o neto da bi se postiglo zdravlje, snaga i vitalnost.

Ishrana je funkcija i m o e m o imati bolju prehrambenu funkciju j e d i n o ako i m a m o sposobnost za bolju ishranu. A tu se sposobnost ne moe kupiti. N e m a tableta u ljekarni koje bi m o g l e uveati tu sposobnost, ili da bi mogle umje sto nas obavljati ivotne funkcije. Sposobnost za ivjeti, disati, jesti i djelovati nalazi se u nama, ne izvan nas. I h a n a je korisna s a m o u svojoj psiholokoj povezanosti sa zrakom, v o d o m , suncem, o d m o r o m i snom, vjebom ili aktivnou, istoom i p o t p u n o m d u h o v n o m i moralnom snagom - ukratko, u svim prirodnim i normalnim okolno stima za koje z n a m o da su potrebne za ouvanje zdravlja. Od svih tih imbenika ozbiljno povezanih s potrebama tije la, koji su usput reeno bitno potrebni, nije mogue nijedan od njih proglasiti vanijim od ostalih iz j e d n o s t a v n o g raz loga s t o j e svaki od njih neophodan, pa se samo njihovim potpunim skladom s potrebama tijela zdravlje odrava, ili p o n o v n o vraa ukoliko je bilo izgubljeno. Oni ne samo da sainjavaju sredstva to stoje na raspolaganju ivotnim si lama u ouvanju zdravlja, ve slue i za povratak izgublje nog zdravlja. Hrana je nepokretna tvar, pa prema tome ne m o e stva rati ivih organizama. Nije subjekt ve objekt djelovanja. ivi organizam uzima iz pojedene hrane ono to m o e , a odbacuje ostatak. N e k a hrana moe biti dobra, ali da bi ko ristila vie no stvarno moe, ili da bi hranila vie no s t o j e potrebno - prema teoriji da bi mogla graditi ovo ili ono, da bi sudjelovala u livoj ili onoj funkciji - u tom pogledu je vie nego beskorisna. Pomodni programi kljukanja upro patavaju ivot. Neki od njih se sastoje od prederavanja svim vrstama hrane, drugi od nalijevanja sokovima, ili se radi o hrani bogatoj eljezom, kalcijem, vitaminima i td. 23

22

Svaki dan m o e m o vidjeti mravke kako obilno jedu debljajui] hranu, a da ne dobivaju ni grama. Vidimo slabunjavce kako do mile volje jedu hranu bogatu vitamini ma, a da im nita ne koristi. Vidimo m a l o k r v n e bolesnike kako j e d u eljezo, a da im to ne p o m a e . Ili d r u g e k a k o jedu hranu bogatu kalcijem, a da im od toga kalcija nita ne ostaje. Jesti samo po sebi nije dovoljno. Kad se ustanovi da bolesnik nema oekivane koristi od obilja vitaminima bogate hrane, pribjegava se oralnom uzi manju vitaminskih ekstrakata ili intravenoznom i hipodermikom davanju sintetikih vitamina. Kad ni to ne p o m o g n e , iznalaze se drugi trikovi. Ali trikovi ne mogu osposobiti bolesnika za uporabu vitamina. Uporaba i asi milacija vitamina je ivotna funkcija i nema nita izvan ljudskog bia da to umjesto njega uini. Higijenski postu pak najprije vraa ovjeka u stanje u kojem e moi koristi ti vitamine u potpunosti. Lijenici i prijatelji se slau s bolesnikom, da trpi zbog hrane, da mu treba jaka hrana za osnaenje. O s o b e koje tvrde da znaju kako stvari stoje i da se u sve dobro razumiju kljukaju takve bolesnike govedskim odrescima, krepkom g o v e d s k o m j u h o m , masnom hranom, ribljim uljem itd. s n a k a n o m da ga ojaaju." O p e je uvjerenje da je hrana isto to i ishrana, pa se trai to vie hrane. Ako bolesnik uza sve o v o opanje ne dobije na snazi i teini, reimu se dodaju tonici i stimulansi, koji. razumije se, ne pomau probavi i asimilaciji nego ih neizbjeno sla be, mravi i slabi invalid ostaje mrav i slab, ili mraviji i slabiji. to ga se vie stimulira to slabiji postaje. Nita izva na ne m o e uveati ovjekovu prehrambenu sposobnost. K a o to velika hrpa drvene grae ne uveava stolarovu

sposobnost, isto tako veliki obroci hrane ne poveavaju probavne i asimilativne sposobnosti bolesnika. Da bi se postigli eljeni rezultati, najprije se moraju uveati bole snikove sposobnosti. Reena sposobnost se moe uveati j e d i n o m u d r o m uporabom i tedljivim troenjem tjelesnih sila. Treba steci jeti snagu ako je se eli uveati. Nedopustivo je rasipanje, sukobljavanje i n e r a z u m n o troenje. Mogunost sposobno sti je bez sumnje stvar naslijea, ali osoba ija sposobnost je osakaena ili smanjena, moe se oporaviti j e d i n o regu larnim i normalnim postupkom. Nasilne mjere i rasipni po kuaji ne vraaju sposobnosti. Zdravlje se vraa upravo onim istim iskonskim postup cima po kojima se poetno odravalo, a ti postupci su u potpunoj nadlenosti nutarnjih sila ivog organizma. Zdravlje izravno ovisi o izvornom inu oblikovanja, to jest o gradnji i dogradnji djelujuih organa od elementarnih sa stojaka u krvi. A k o s m o pametni, slijedit e m o prirodu u njezinu djelovanju i uzeti ozbiljno u obzir njezinu grau i sredstva kojima ona postie svoj cilj. Preuzetnost je postu pali suprotno. A k o elimo pomoi, m o r a m o graditi o n a k o k a k o priroda gradi, a ako elimo ukloniti neto, m o r a m o to uiniti onako kako to priroda ini. D a k l e , nezaobilazno pravilo pravog higijenista jest osigurati pojedincima sve koristi higijenskih sredstava u njihovoj potpunosti, j e r se samo tako istinsko zdravlje moe povratiti i ouvati. Naa nacija je puna bolesnika koji su kuali svakojake dijete i jelovnike, od ega nisu izvukli nikakve koristi. Ku ali su vitaminske preparate, mineralne koncentrate, p o sebne dijetalne obroke, razna sredstva za p r o b a v u " it.d, ali sve bez uspjeha. Pretrpavali su se svim vrstama jela,

24

25

prederavali se k a k v o m posebnom h r a n o m , slijedili su p o sebne naine pripremanja jela, savjesno su obavili ispit, na kojem je pala tvrdnja d a j e ovjek ono to j e d e . Nije li ve vrijeme da posvetimo vie panje p r o c e s i m a kojima ovjek koristi hranu, umjesto to svu svoju pozornost o b r a a m o na hranu k a o takvu? Prije n e g o ovjeka n a h r a n i m o , osigu rajmo se da on m o e iskoristili ono i m e ga hranimo. Sto se dobiva time da hrana proe kroz ovjeka, a d a j e on ne pro bavi ni asimilira? Nahraniti d n e v n o ovjeka potrebnim brojem kalorija nije nikakva garancija da e on te kalorije dobiti iz pojede ne hrane. A k o mu hrana u p r o b a v n o m traktu fermentira, nee iz nje dobiti kalorija. Ne znai da e dobiti potrebne aminokiseline jedui bjelanevine a k o mu se pokvare u p r o b a v n i m organima. A k o hranimo ovjeka po teoretskim potrebama a ne prema njegovim stvarnim sposobnostima (kakav je, tako treba i jesti!), nanijet e m o mu veliku tetu. Z a r ne vidimo svakog dima k a k o se slabii pretrpavaju obiljem dobre i j a k e hrane" s nakanom da se osnae, a ipak postaju sve slabiji i slabiji? Zar nije iroko potvreno iskustvo u higijeninim ustanovama i higijeniarskoj prak si da slabii postaju snaniji na smanjenim obrocima? Umjesto da p r o u a v a m o prirodu i sr njezinih zakona, uvjeta i gradiva da b i s m o po njima postupali, mi kao d a j e p r o u a v a m o ne b i s m o li otkrili k a k o je prevariti. Kao kad kakav poslovni ovjek veli svome odvjetniku: Ja ne elim znati k a k o potivati zakon ve kako ga izigrati!" Upravo tako i m i : ne brinemo se kako slijediti prirodne zakone nego k a k o ih neposluali. Znati to neuiniti je nerijetko isto tako vano kao i znati to uiniti. Tisue bolesnika sva ke godine umire, a j o vie ih ostaje neizljeivo oteenima 26

samo zato to njihovi lijenici ne znaju to neuiniti. Sve dok sljedbenici svih medicinskih smjerova budu vjerovali d a j e u redu initi zlo da bi se postiglo d o b r o " , osueni su da ini p o g r e n e stvari. A njihovi pacijenti moraju u skladu s time trpjeti. Ima vrijeme kad se ne treba jesti, ima stanja kad se ne smije uzimali nikakva hrana. Vano je znati kad se uzdrati od hrane, a isto tako znati kada i koliko jesti. U naelu jesti ima cilj opskrbiti tijelo potrebnim hranjivim elementima, pa se ne postie nita jedui kad hrana nije potrebna ili kad ne m o e biti probavljena i asimilirana. Uzdravanje o d j e l a (post) je j e d n a od najeih pojava u prirodi i odgovara ve likom broju uvjeta i okolnosti.

27

Drugo poglavlje

ivot je vie od hrane

Postiji sustav izgraen na naelima djelovanja, kao i na naelima koritenja materijala. Naela su izvorita djelo vanja, a lana naela raaju zlo. Jedno lano naelo moe obruiti cijeli sustav. U stvari, j e d n o lano naelo uvueno u sustav moe proizvesti vie smutnje n e g o tisuu takozva nih lanih injenica." Lani princip m o e zbuniti, dovesti u sumnju i iskriviti istinu do te mjere da bilo koja nakaradnost postane prihvatljiva, da se u nju vjeruje i po njoj djelu j e . Sustav bez ispravnih naela djelovanja, koji polazi od pogrenih naela, bezuvjetno e uvijek djelovati pogreno, j e r djelovanje mora biti u skladu s naelima. Razlike izmeu Higijenike i drugih kola u shvaanju dijete, vjebe, sunanja, vode, o d m o r a , spavanja, tempera ture, duevnih imbenika Ltd. temelje se na primjeni naela koja pojedina kola zastupa. Svatko j e d e , ali svatko nije higijenist. injenica da svatko die ne znai d a j e svatko higijenist. Na primjer, higijenisti rade na naelu da kakav je ovjek, tako treba i jesti", doim dijetisti i razne druge ta kozvane kole zdravlja to se oslanjaju na dijetu tvrde: ovjek je o n o to j e d e . " K a e se d a j e pok. dr. Henry Lindlahr prvi izjavio d a j e ovjek o n o to j e d e , ali je to vjerovanje daleko starije od dra. Lindlahara, to je lako dokazati. U u v o d n o m lanku

ilustriranog ivota" od 2 5 . travnja, 1875. dr. Trail navodi citat iz nepoznatog izvora: Kako ovjek j e d e takav i j e s t . " Tako je d o g m a ovjek je ono to j e d e " izraavana u devet naestom stoljeu. Poetkom dvadesetog stoljea u S a m o p o m o i " (York, Pensilvania) dr. E. M. Woolsey je pisao pod naslovom ovjek je ono to j e d e . " On to navodi kao citat, p a j e razborito pretpostaviti d a j e reenu d o g m u posu dio od nekog drugoga. Doslovno kae: ovjek je ono to j e d e . Moral, bilo narodni bilo osobni, pitanje je naina prehrane." Jeka ove d o g m e n a m redovito stie z r a k o m u programu o itnim pahuljicama, gdje voditelj serije California" Car son mumlja djeci: A k o eli biti kao Hoppy, treba jesti kao Hoppy." To je ovjek je o n o to j e d e " , s a m o malo dru gaije reeno. Higijenisti odbacuju u potpunosti o v o shvaanje i p o stavljaju kao pravilo da kakav je ovjek o n a k o treba i j e sti", k a k o j e . t o formulirao dr. Robert Walter. G r a h a m izjavljuje isto u svojem pravilu da najslabiji organ u tijelu treba bili odrednica po kojoj treba hraniti bolesnika ili ta kozvanu zdravu osobu. Tako i Trail, postavljajui odredni ce, ne s a m o za prehranu bolesnika ve za njihovu sveokupnu njegu, u kojima trai da se sve mora ravnati pre ma sposobnostima i potrebama tijela u d a n o m trenutku. Sve o n o to se daje bolesniku treba biti prilagoeno njego vim uvjetima. Nitko, a ponajmanje bolesnik, nikada ne bi trebao biti hranjen po nekim proizvoljnim standardima, kao to su na primjer pretpostavljeni dnevni broj potrebnih kalorija, ili odreena koliina bjelanevina na dan, ili za svaki dan pro pisana koliina vitamina. Mora se uvijek uzeti u obzir spo29

28

sobnost bolesnika da iskoristi pojedenu hranu. Nitko j o nije objasnio koja je korist od hranjenja bolesnika, recimo, teoretski potrebnim brojem kalorija, a k o ih on ne moe probaviti ni asimilirati. Hranu treba koristili za zadovoljavanje prehrambenih potreba tijela, a io tijelu treba zakljuuje se iz njegove konstitucije, njegova trenutnog stanja i iz djelatnosti koju obavlja. Pretpostaviti, kako se dugo vremena i inilo, da jelo ini ovjeka", prema tome i ovjekov karakter", pa jesti u skladu s tom nakaradnom pretpostavkom nee dove sti do eljenog rezultata. Razlika izmeu la dva naela je ista kao razlika izmeu krojenja kaputa prema ovjeku i krojenja ovjeka prema kaputu, izmeu srezivanja n o g e prema obliku i z m e i izra de izme da pristaje nozi. U liigienistikoj praksi mi zahti j e v a m o da se materija podredi ivom organizmu, a ne da se ivi organizam podvrgava materiji. ovjek je iznad materije koja ga okruuje. ivot je vie od jela i tijelo od odijela. Iz toga slijedi da je poznavanje ovjeka vanije od poznavanja bilo ega to ga okruuje. ovjek je djelatna snaga prirode i njegova budunost ovisi o njegovu djelovanju. Poluge uspjeha ili neuspjeha su u sa m o m ovjeku. Nije u tlu ve u iru snaga po kojoj raste i postaje hrastom. Nikakva m o g u a manipulacija tlom, ili suncem i v o d o m ne moe uiniti da iz zrna prosa nikne hrast. Hrana ne ini ovjeka. Riba ne izgrauje mozak, kako se to nekad tvrdilo. Grah ne gradi miie. Kad bi to bilo tono, o n d a bi se mogli napraviti neogranieni mozgovi i miii, j e r riba i graha ima u obilju. Jedenje tikvica ne znai omekanje lubanje, niti jedenje jetara proizvodi divovsku

jetru. Hrana je ovjeku samo graa za vlastitu izgradnju, upravo kao to je opeka graa za zidanje kue. A k o je netko roen glup, ni ribe svih oceana nee ga promijeniti. Zastupati uporabu te, o v e ili one hrane tvrdei da e dati snagu, hraniti odreeni organ, ili proizvesti p o sebne karakteristike znai u stvari zastupati i prakticirati lai. Rabiti hranu s te toke gledita je nehigijensko i nez nanstveno, to mora zavriti promaajem. Tijelo razvija miie kao reakciju na vjebanje, a ne trpanjem hrane za gradnju miia. Ne nastaje Herkul jedui herkulsku hranu, ve herkulskim vjebanjem. Nije svaki ovjek potencijalni Herkul. Miini potencijali bez sumnje su nasljedni, ali ih nitko nije razvio bez vjebanja. A da vjebanje bez hrane nee pojaali miie razumije se samo po sebi, ali postupak je ipak bitan, a nijedan od tih imbeni ka sam po sebi ne m o e stvoriti miie. Strunjak u laboratoriju lako m o e dokazati da melasa, maslac i masnoa prizvode toplinu, ali netko hladan i malokrvan j e d e ih u obilju a ipak je svaki dan sve hladniji. Ti i drugi apsurdi proistjeu iz lai da jelo ini ovjeka, pa e ovjek promijenivi j e l o promijeniti i ud." Ta neistina se nalazi u dijetalnim shvaanjima veine zdravstvenih kola, a p o g o t o v o u dijetalnim ustanovama. Ne osnauje ovjeka ono to on pojede, ve o n o to pro bavi i usvoji, stoga je vanije znali kako poboljali probavu i asimilaciju nego znati koju hranu jesti. Zrak, hrana i voda su tvari od kojih su ivi organizmi graeni, pa iako je kvalitet tih tvari veoma vaan, nije vaniji od postupka kojim se uporabljuju. Dobra probava je potrebna isto toliko koliko i dobra hrana, a i asimilacija je j e d n a k o vana.

31

Usput reeno, ovdje nije bilo nakane ustvrditi da hrana nije vana, niti d a j e odluujui imbenik u zdravlju i bole sti, u razvitku i rastu organizma. N a k a n a je j e d n o s t a v n o bila d a j e hrana, uza svu svoju vanost, s a m o j e d n a od vie ivotnih potreba, te d a j e podreena ivotu. ovjek uzima hranu, hrana ne uzima ovjeka. Prema t o m e je bitno ne gu biti iz vida vanost ovjeka koji jede hranu, a ne usredo toiti svu pozornost na hranu koja se j e d e .

Tree poglavlje

Prehrambeni proizvodi
Prehrambeni proizvodi, u stanju u kojem ih j e d e m o , sa stoje se od nekoliko sloenih tvari, razvrstanih u bje lanevine, ugljikohidrate, masnoe, organske soli, vitamine, vodu i neprobavljive dijelove o d n o s n o otpad, koji se deponiraju kao izmet. Da bi bila prava hrana, poje dena tvar ne smije sadravati otrovnih sastojaka. List duha na sadri sve n a v e d e n e elemente hrane, ali uz njih sadri i nikotin, j e d a n od najeih otrova za koje se zna, a osim ni kotina i nekoliko drugih otrova. D u h a n , dakle, nije hrana. A k o b i s m o pojeli obilniju salatu od duhanskog lia k a o to to inimo sa zelenom salatom, teko b i s m o se razboljeli. A k o ne bismo umrli odmah, ivot bi n a m ipak bio u o z biljnoj opasnosti. Struno ime za bjelanevinu je protein. Rije je izvede na iz imena Proteus (Ja predvodim!"), j e r se smatralo da svako ivotinjsko tkivo poinje od bjelanevine. Iz tog sta rog shvaanja vanosti bjelanevina, bilo ono tono ili ne, proizlazile su m n o g e zablude, koje su malo p o m a l o isprav ljene, ali s v r e m e n o m opet oivljuju i ometaju traitelje istine o prehrani. Nasuprot sadanjem p o p u l a r n o m uenju, govedina i svinjetina nisu jedini izvori bjelanevina. Za pravo, ivotinjsko m e s o nije ni najbolji izvor bjelanevina, k a k o e m o n a k n a d n o vidjeti. Ima m n o g o netonosti o bje- i

32

33

lanevinuma, pa e o njoj u slijedeim poglavljima bili po trebno podrobnije govoriti. Ugljikohidrati su krobovi i eeri, od kojih tijelo m o e koristiti s a m o eer. Pojedeni krob se m o r a najprije tije k o m p r o b a v e pretvoriti u eer, a da bi ga tijelo m o g l o kori stiti. Pod eerom se ne podazumijevaju tvorniki proizvodi od repe, trske, mlijeka, j a v o r a itd. Isto vrijedi za med, a i za sirup, koji je zapravo prokuhani i zgusnuti sok drveta. l a k o su to sve oblici eera, ipak nisu idealni za nau uporabu. Datulje, smokve, suhe ljive, slatko groe, slatke j a b u k e , kaki, zrele banane, groice itd. idealni su izvori za opskrbu tjelesne potrebe za eerom. Z o b e n e pa huljice, mahunarke, gomoljke i si. izvor su kroba. Kotunj a e sadravaju ugljikohidrate, bilo u obliku eera, bilo kroba. Teoretski, ugljikohidrati sagorijevaju u tijelu da bi proizveli potrebnu toplinu i energiju. O p a navika da se jedu takorei iskljuivo denaturalizirani ugljikohidrati - bijelo brano i proizvodi od bijelog brana, oguljena ria, bijeli eer, demineralizirano kuku ruzno brano - ini da svaki A m e r i k a n a c preivljava na ishrani lienoj normalnog mineralnog sadraja i veine vi tamina. Z a p r a v o , u nekima od ovih j e l a uope nije ostalo minerala ni vitamina. Za optimalnu prehranu ugljikohidrati bi trebah biti prirodni, to jest ne bi smjeli biti denaturalizirani. lako tijelo m o e iz ugljkohidrata i bjelanevina proiz vesti veinu masnoa, ipak se ini da neke masne kiseline tijelo ne m o e samo proizvesti, a potrebne su za optimalnu prehranu. Z b o g toga su masnoe vane u prehrani. M a s l a c , vrhnje, mast i slina ivotinjska sala redovito se koriste u ovoj zemlji. U amerikoj prehrani margarin ubrzano z a m -

jenjuje maslac, prvenstveno zato to su tijekom Drugog svjetskog rata mlijena industrija i amerika vlada j e d n o stavno bili poludjeli i dotjerali cijenu maslca do n e d o kuive razine, na kojoj je i ostala. Mnogi vegetarijanci su s uporabe maslaca (masnoe ivotinjskog porijekla) preli na uporabu margarina (masnou biljnog porijekla). Marga rin je preraena masnoa, nalik masti i drugim sastojcima za kuhanje, pojaana" umjetnim vitaminima. Daleko je od zadovoljavajueg prehrambenog artikla i bilo bi dobro da ga se vegetarijanci kane. Margarin se ne moe sauvati bez dodanih kozervansa, to ga na kraju ini neprikladnim za jelo. Ulja od kotunjaa i avokada se dobivaju samim konzu miranjem toga voa i vrstan su izvor lako probavljivih emulzivnih ulja. A k o se kolunjae jedu u veim koliina ma, opskrbit e tijelo svom potrebnom m a s n o o m , pa jelu nee trebati dodati nikakvih drugih ulja. A k o tko eli druge vrste ulja, slijedea biljna ulja su ukusna i hranjiva, a mogu ih koristiti i vegetarijanci koji ne ne ele jesti maslac ili vrhnje: maslinovo ulje, ulje od kikirikija, sojino ulje. suncokretovo ulje, s e z a m o v o ulje, kukuruzno ulje i ulje od pam u k o v i h sjemenki. Treba rabiti samo na hladno preano, odnosno djeviansko maslinovo ulje ili ulje od sjemenki. Treba izbjegavati preraena ulja, liena minerala i vitami na i oslabljena p o s t u p k o m prerade. Minerali - kalcij (vapnenac!), fosfor, sumpor, magne zij, mangan, jod, bakar, eljezo, natrij, silicij, klor, fluor, nikal i dr. - igraju vane uloge u tijelu. Osim to su sastavni dio raznih tjelesnih tkiva, k a o to su kalcij i fosfor u kosti ma i z u b i m a i eljezo u krvi, te to su vani sastojci u raz nim tjelesnim izluinama, k a o to je klor u eluanim

34

35

sokovima i jod u izluini titnjae, oni sudjeluju u odranju o s m o z n o g tlaka u tijelu, sudjeluju u raznoenju kisika (ba kar i eljezo) i p o m a u u izluivanju otpada iz tijela. Takoer sudjeluju u odravanju normalne luinasti krvi. Od nekih od ovih minerala, kao od bakra i nikla, u tijelu i njegovim proizvodima nalaze se s a m o tragovi. Njihova vanost je daleko vea od omjera njihove nazonosti u hra ni ili tijelu. Neki ljezdani sokovi bi bili beskorisni bez te m i n i m a l n e nazonosti reenih minerala. Najbogatiji izvor minerala je zeleno povre, voe i kotunjae. N e k e vrste hrane ivotinjskog porijekla, k a o jaja i mlijeko, takoer obiluju mineralima, ali u dananje vrije me mlijeko je redovito pasterizirano, zbog ega veina nje govih minerala nije vie prikladna za uporabu. Suvremeni nain prozvodnje jaja (peradarske farme vide k o k o kao tvornicu jaja"), nudi potroaima vrlo loa jaja, bez m i n e rala i bez vitamina. itarice redovito sadravaju dosta po jedinih minerala. N e k e obine vrste povra sadre dvostruko vie kalcija nego mlijeko i ako se povre j e d e si rovo a ne kuhano (pasterizirano") nudi kalcij u dostup n o m obliku. Vitamini, a ima ih m n o g o , nisu hrana ve popratne tvari koje tijelo koristi u probavi i asimiliranju hrane. A k o nedo staju, tijelo ili uope ne koristi e l e m e n t e u hrani, ili ili kori sti p o g r e n o . To uzrokuje zaostajanje u rastu, kriv ili nepravilan rast, neugledan stas, slabljenje ve oblikovanih dijelova, slabljenje tjelesnih funkcija i takozvanu bolest nedostatka." Najbolji izvor vitamina je zeleno i uto povre, te povre bijelo-crveno-ljubiasto, zatim voe i kotunjae. Da bi se osigurala opskrba neoteenim vitaminima, 36

povre treba jesti sirovo i nepreraeno. Vitamini su veoma nestabilni spojevi i lako ih je unititi. Iako nazoni u minimalnim koliinama, katalizatori (enzimi, h o r m o n i i vitamini) utjeu u d e s n o i veoma uin kovito na organsku tvar. U stvari, ti spojevi ini se da sadre najneophodnija poela to upravljaju organskim oblicima. Solna kiselina eluanog pepsina ima veliku sposobnost pretvarati bjelanevine u koloidne otopine, i m e se omoguuje njihova daljnja prerada. Enzimi se na zivaju alatkama stanica. I m a ih sva sila, ali se ne mogu pro izvesti umjetno. Pojavljuju se samo k a o proizvod protoplazme ivih stanica i najvie su poznati po njihovu m e u s o b n o m odnosu. Uvijek ih se nalazi udruene s bje lanevinama, ali se ini da su mineralne soli bitne za njiho vo koritenje. Enzimi, budui nuzproizvodi fotosinteze i povezani s m e t a b o l i z m o m biljaka, izvorno se predstavljaju k a o veoma sloeni i k r h k o uravnoteeni spojevi. Endokri ne lijezde proizvode h o r m o n e iz odreenih sastojaka u krvi, ali li sastojci mogu doi u krv j e d i n o putem hrane. To znai da ivotna snaga tih nutarnjih luenja potjee od bil jaka, koje j e d i n e posjeduju potrebnu sposobnost fotosinte ze. Kiorofili se konzumiraju naveliko u biljnoj hrani, j e r ih ivotinjsko tijelo vjerojatno ni ne m o e stvoriti. (Klorofil zelenokrvnih ivotinja potjee od biljaka, isto k a o i kod crvenokrvnih.) Od tih se spojeva grade raznovrsni ivo tinjski pigmenti, ukljuujui i veoma rasprostranjeni he moglobin (uzronik crvenila krvi). Budui da je klorofil izvor naeg dinog pigmenta, posebno n e o p h o d n o g h e m o globina, sva nastojanja o nadomjetanju klorofila ivo tinjskim bjelanevinama (najee u sluaju anemije)

uvijek zapadnu u potekoe. Prirodni izvor klorofila su ze lene biljke, konzumirane k a o hrana. Industrijski proizvodi - ekstraktni i umjetni klorofil - koji se mogu nai na tritu, nepotrebni su, nekvalitetni i preskupi. Nije za pret postaviti da se klorofil moe izluiti iz biljaka, a da ga sloeni kemijski i ini postupci ne otete. ak i u sluaju anemije zelena biljka nadmauje tvornike proizvode, p o g o t o v o a k o se j e d e sirova.

etvrto poglavlje

Organsko nasuprot anorganskome

Situm cuique tributio!," Daj s v a k o m e s t o j e njego vo!". Tijelo zahtijeva za prehranu svojih tkiva tvari koje su im jednakobitne. Ali ni to nije dovoljno kad je u pitanju ivotinjske- tijelo. Za ivotinju neto je ili nije hrana vie po slinosti oblika n e g o po samoj biti. Elementi od kojih se sa stoji ljudsko tijelo nalaze se u tlu, vodi i zraku, ali elementi tla ne sainjavaju hranu za ovjeka. Potrebno je da najprije biljke prerade te elemente u organske spojeve, pa ih tek onda ivotinjski organi mogu uzimati kao hranu. Spojevi to ih stvara kemiar svojom nutarnjom strukturom i raspo redom sastavnih molekula razlikuju se od onih to ih stva raju biljke i zato nisu za hranu ni ovjeka ni ivotinje. Izravno pretvaranje anorganske materije u ivo ivotinjsko tkivo je n e m o g u e . Uvijek m o r a posredovati u d o biljnog ivota. Jedino biljke m o g u pretvoriti anorganske estice iz zraka i tla u ivu tvar, tako d a j e ivotinja prisilje na jesti biljke ili druge ivotinje koje se hrane biljkama. Je dini izuzeci su voda i kisik. Bilinstvo je posrednik izmeu minerala i ivotinjskog carstva. Pogledajmo to m a l o p o drobnije!

38

39

T l o je puno minerala, istih onih minerala to ih tijelo zahtijeva za vlastitu izgradnju i za svoje djelovanje. No, ti se ne m o e opskrbiti potrebnim mineralima jedui d n e v n o pregrt zemlje. Z r a k je pun duika i ugljika, ali ih ti ne m o e uzeti izravno iz zraka i pretvoriti ih u bjelanevine, ugljikohidrate i masnoe. Niti m o e pokupiti te elemente iz tla, zraka i vode pa od njih napraviti vitamine. Stvarati aininokiseiine iz duika mogu iskljuivo biljke. Stvarati krob i eer iz ugljika to se nalazi u zraku takoer je zadaa biljaka. Jedino biljke mogu crpsti minerale iz tla i pretvoriti ih u organske soli. Jedino biljke mogu proizvodi ti vitamine. Hrana se ne m o e proizvesti u laboratoriju. Velika je razlika izmeu biologije i kemije. M o r a m o priznati da izmeu biolokog rasta i kemijskog spajanja zjapi nepre mostivi j a z . Umjetni prehrambeni p r o i z v o d i " iz laborato rija su apsolutno nejestivi. Priroda u s v o m e biolokom laboratoriju proizvodi hranu postupcima koje kemiar ne poznaje. Bioloka sinteza i kemijska sinteza nisu dva istov jetna procesa te ne daju istovjetne proizvode. Red prirode j e : naprije tlo, zatim biljke, pa ivotinje i ovjek. Kad strunjaci u laboratoriju nastoje obrnuti taj red i hraniti nas tlom, koje nije bilo prolo kroz biljke i shodno tomu nije bilo preraeno u odgovarajue i prihvatljive spo j e v e , stvari ispadnu loe. Izgleda da e Majka Priroda ostali j o d u g o u radnom odnosu! Prvo dolaze stijene, koje se raspadaju i stvaraju tlo. za tim se pojavljuju biljke, ispoetka s a m o primitivne, koje ugibajui prelaze u tlo, tako da slue za hranu nadolazeem biljnom narataju. Konano se pojavljuju biljke koje mogu prehranjivati vee ivotinje. Evo, dakle, reda: stijene, mul10

jeviti nanos, primitivno raslinje, razvijenije raslinje, ivo tinje. Koliko god bili vrijedni elementi u stijenama, slabo e se usreiti ako pokua uzgajati povre na s a m o m ka menu. Stijenu treba najprije smrviti sve dok se ne pretvori u prah i mulj. A onda je odluujui uinak primitivnog ra slinja. Kad shvatimo injenicu, isticanu u organikom uz goju, da vii oblici biljaka ne mogu rasti prije nego to primitivno raslinje usitni i prihrani kamenito tlo, onda nam je j a s n o d a j e nemogue hraniti ljudsko tijelo kemiarevim preraevinama k a m e n a . N e e uspjeti podii djecu i ivo tinje hranei ih k a m e n o m kolikogod on bio sitno satrven. Minerali, takvi kakvi se prodaju u ljekarnama, ne posto je u ljudskom tijelu. Kalcij, eljezo, natrij, bakar, magnezij, j o d itd. redovni su sastojci ljudskog tijela, ali svi oni se mogu pretvoriti u ljudsko tkivo samo kad su u obliku or ganskih soli. Anorganske soli i slobodni" minerali su za pravo otrovi. Zapravo u s l o b o d n o m " stanju ili u obliku anorganske soli neki od tih minerala su estoki otrovi. Otrovne osobine fosfora i joda su dobro poznate. injenica da prevelike doze umjetnih vitamina, ili nji hovo uzimanje na dulji rok, d o v o d e do znakova trovanja nepobitno dokazuje da se radi o neuporabivim tvarima. Ti j e k o m cijelog ljeta krave, jeleni, konji ili koji drugi preivai jedu o g r o m n e koliine trave, s kojom progutaju velike doze svih vrsta vitamina, a ipak ne pokazuju znako va trovanja. Do znakova trovanja se dolazi uporabom apotekarovih sintetikih imitacija vitamina, a isto tako i uporabom njegovih imitacija biljnih soli. Meu onima to se j o nisu oslobodili nadrilijenikih opsjena mnogi vjeruju, da se mogu nametnuti prirodi i nat jerati je da radi za njih. Biokemiari su jedni od njih. Bio-II

kemija j e , k a k o sama rije kae, kemija ivota, kemija ivih organizama. Ovaj kult to ga je prije dosta godina o s n o v a o Sehiissler u Njemakoj, kua ouvati ili obnoviti zdravlje dajui tijelu materijale koji mu nedostaju u bo leu pogoenim mjestima. Kako sam Sehiissler izjavljuje. ..biokemija pokuava ispraviti poremeenu psiholoku ke miju.'* On takoer kae da tkogod eli bez predrasuda po stii cilj i sredstva i put do njega, uvidjet e, da su ispravno odabrani biokemijski lijekovi dovoljni za lijeenje svih bo lesti koje se mogu izlijeiti internim lijekovima.'' Za uiniti ono to biokemiar" oekuje, kad bi ovjeku i bilo m o g u e , zahtijevalo bi poznavanje psiholoke ke mije" daleko vee od onoga to ga posjeduje Sehiissler ili bilo koja druga iva osoba. Sehiissler je iznio svoje teorije u vrijeme kad se o kemiji ivih organizama znalo daleko manje n e g o d a n a s . Njegovi lijekovi" su bili jednostavni i malobrojni u usporedbi s lijekovima" dananjih bioke miara". A l i j e i on kao i njegovi nasljednici ignorirao in jenicu da je biljno carstvo normalni i jedini izvor prirodnih materijala" za ivotinje. Poput Schusslera i da nanji biokemiar" ide u kemijski laboratorij po svoje li jekove". Takozvani biokemiar" j a k o je sklon zanemariti ili za boraviti biokemiju i osloniti se na obinu (anorgansku) ke miju. Sehiissler, inae homeopat, bio je prvi biokemiar" koji je svijet zaveo na krivi put svojom tvrdnjom da ..bi okemijski postupak nadomjeta prirodne ozdravljujue na pore prirodnim materijalima koji nedostaju u boleu p o g o e n i m mjestima." B i o k e m i a r " sve bolesti" smatra posljedicom nedo statka neega i previa oiglednu injenicu, da takorei svi 42

simptomi upuuju na otrovanje. ak i nedostaci, kada do njih d o e , ee su posljedica otrovanja nego manjka od govarajuih tvari u hrani. U tim sluajevima n e m o g u e je ukloniti nedostatke, ako se prije ne ukloni otrovanje. Dok se Schliisser ograniavao na uporabu staninih soli", to jest davanjem minerala potrebnih za izgradnju i oporavak tjelesne g r a e , njegovi nasljednici su se udaljili od njegove postavke, da biokemijska sredstva, ako su ispravno odabrana i pravilno primijenjena, dovoljna su za lijeenje svih bolesti koje se lijee nutarnjim lijekovima", pa su poeli upotrebljavati minerale koje on nije poznavao i vitamine o kojima nije ni sanjao. Slue se i aminokiselinama i klorofilom, od kojih barem prvo SchlUsser vjerojatno nije p o z n a v a o . Nakon Majstorove smrti biokemija je po stala veoma sloena, pa su i naini lijeenja bivali sve z a m reniji, iako ne i uinkovitiji. Neuspjesi biokemijskih" zahvata dokazuju da su nesposobni udovoljiti potrebama bolesnih. A sluajni uspjesi, k a o i oni kranskih scientista odnosno uobiajenog lijeenja drogama, uinak je s a m e prirode - ne m o e m o uzurpirati pravo lijeenja koje pripa da prirodi. Materijali od kojih se tijelo gradi, uzdrava i obnavlja moraju se priskrbiti p u t e m hrane koju j e d e m o . Sehiissler i njegovi sljedbenici su rabili i rabe slobodne minerale i anorganske soli to ih nudi laboratorij, umjesto organskih soli to ih prua hrana. Reeno j e d n o s t a v n i m rjenikom, biokemija" takva k a k v o m ju je nauavao Sehiissler obini je sustav drogiranja. Ne nastoji nadoknaditi manjak dajui prirodnu hranu, ve propisujui neuporabive minerale. Pa i danas je biokemija" kraljenica industrije umjetnih vita-

43

mina. Umjelni vitamini" nisu vitamini ve droge. Neuporabivi su i prema t o m e otrovni. M o d a je tono, kako pie dr. Tilden, da Sehusslerove soli ne ine velike tete, ali je istina, k a k o pie isti autor, da biokemija je tetna zato to su pameti lijenika i bolesnika zaokupljeni njome, umjesto da se ue jeziku ispravnog iv ljenja. " Premnogi lijenici jo uvijek mijese kolae od blata u djejem vrtiu svojih varki i matanja", - kae dr. Tilden. Bolesnici ne trebaju znanstvenih guraa kolica i zidara. Izmeu kalcijevih soli u hrani stoje stvara priroda i kalcijevih soli proizvedenih u laboratoriju zjapi provalija, koju ne moe premostiti nikakav apotekar. Ionako mnogi apotekari pale od samounitavajue egomanije. Jedno je pruili tijelu eljezo u hrani, a sasvim drugo je davati mu eljezne pre parate napravljene u Ijekarnikovu laboratoriju. Ne treba nam nita drugo do vratili se k biljnom carstvu i iz njega crpsti minerale za izgradnju i odravanje tijela. Treba pre stati s naporima da se preokrene red to ga je ustanovila priroda.

Peto poglavlje

'

Aminokiseline
U ljudskom probavnom traktu od dobro probavljenih bjelanevina nastaju jednostavniji spojevi, prihvatljiviji za krv i tkiva, a poznati su pod i m e n o m aminokiselina. To su organske kiseline koje sadre kisik. Naziva ih se graevinskim materijalom" tijela, budui da se radi o tva rima iz kojih se stvaraju sve bjelanevine biljnog i ivo tinjskog svijeta. Poznate su m n o g e vrste bjelanevina, ali sve se one sastoje od razliitih kombinacija i proporcija aminokiselina. Ba k a o to se u jeziku oblikuju tisue rijei od tridesetak slova, tako se i bjelanevine oblikuju raz novrsnim kombinacijama aminokiselina. Tijelo ne m o e koristiti bjelanevine izravno. Tek kad se bjelanevine razgrade u aminokiseline od kojih se sasto je, onda tijelo moe koristiti te aminokiseline kao graevinski materijal" za izgradnju svojih vlastitih poseb nih vrsta bjelanevina. S hranom se uzimaju m n o g e bje lanevine, ali nijedna od njih nije ljudska bjelanevina. A k o bi ule u krv izravno kao bjelanevine, ne bi mogle pruiti tijelu potrebne sastojke. Naprotiv, predstavljale bi strano tijelo i prouzrokovale patoloke reakcije kakve se vide kod alergije.

44

45

Znanstvenici su identificirali dvadeset sedam ili dvade set o s a m aminokiseklina u bjelanevinama i dali im znan stvena imena: glicin odnosno glikokol, alamin, amino-butir, amino-valerin, valin, norleucin, leucin, isolucin, serin, treonin, aspartin, glutamin, hidro-glutamin, cistin, metionin, fenilalalin, tirosin, di-jodo-tirosin, tiroksin, lisin, arginin, omitin, citrulin, triptofan, hisladin, prolin i hidroksiprolin. Ne nalaze se sve zajedno ni u j e d n o j bje lanevini - svaka od njih je graena od razliitih kombina cija i o d n o s a nekoliko vrsta aminokiselina. Biljne i ivotinjske bjelanevine se sastoje od aminoki selina sloenih u nizove jedinstvene za svaku vrstu, uz malu razliku za spolove unutar vrsta. Ne s a m o da svaka bil jna i ivotinjska vrsta posjeduje svoje vlastite specifine vrste bjelanevina, ve unutar svake ivotinje i biljke svaki organ i svaki dio tijela ima svoju posebnu bjelanevinu od nosno bjelanevine. Sastavi aminokiselina u pojedinim tje lesnim tkivima se razlikuju m e u s o b n o kao i sama tkiva. Rauna se da u ljudskom tijelu ima oko tisuu i est stotina razliitih bjelanevina. Slina bjelanevinska raznovrsnost postoji kod ivotinja i biljaka. Svaka biljka ima vie raz liitih dijelova: sjemenje, plodovi, lie, itd. Svaki od njih ima svoje posebne bjelanevine. Razni dijelovi biljaka ili ivotinja posjeduju dvije ili vie bjelanevina. Sve to govo ri da bjelanevina u j e d n o m organu ili dijelu ivotinje ili biljke nije ista kao bjelanevina u d r u g o m organu ili dijelu te iste ivotinje o d n o s n o biljke. Z b o g tih razlika bje lanevine iz razliitih dijelova biljke ili ivotinje nemaju istu prehrambenu vrijednost. Probavni proces razgrauje bjelanevine na njihove sa stavne aminokiseline, koje potom krvotok raznosi po svem

tijelu, odakle ih tjelesne stanice uzimaju u svrhu stvaranja bjelanevina, ljudskih bjelanevina kad se radi o ovjeku. Svako tkivo uzima potrebne kiseline u koliinama i omjeri ma koje su n u n e za izgradnju vlastite, specifine bje lanevine. Dakle, itatelju mora biti j a s n o da se bjelanevine ne stvaraju iz bjelanevina ve iz aminokise lina. Tijelo ne moe koristiti bjelanevine kao takve, ve najprije mora razgraditi zamreno sloene bjelanevine iz hrane i onda izgraivati vlastite bjelanevine. Bjelanevine u orasima, jajima, itaricama, mlijeku itd. nisu ljudske bje lanevine. Da bi se ljudske bjelanevine mogle izgraditi od stranih, treba te posljednje najprije svesti na njihov graevinski materijal" i onda taj materijal" upotrijebiti za gradnju novih struktura. Aminokiseline se ne mogu zamjenjivati j e d n a d r u g o m . Svaka od njih ima posebnu funkciju, tako da j e d n a ne moe zamijeniti drugu. Na primjer, ni najvea koliina bjelanevinskih aminokiselina ne m o e nadomjestiti manjak lirosina i triptofana, pa tako manjkave bjelanevine ne mogu odravati iva tkiva. Neke bjelanevine pomau normalni rast, uzdravanje i razmnoavanje. Z o v e ih se adekvatnima ili potpunima. Bjelanevina koja podrava s a m o rast zove se djelomino adekvatnom ili djelomino potpunom. Bjelanevina koja ne p o m o e rast niti odravanje zove se neadekvatnom ili nepotpunom. Prema tome bjelanevina moe biti adekvat na, djelomino adekvatna i neadekvatna, ovisno o njezinoj sposobnosti za podravanje rasta, ouvanja i raz mnoavanja. To je bjelanevinska bioloka vrijednost". Nain mjerenja bioloke vrijednosti raznih bjelanevi na sastoji se u tome da ih se izlui iz hrane u kojoj se prirod47

46

no nalaze, a onda ih davati za hranu k a o jedini izvor bjelanevina. Na primjer, neka ivotinja m o e biti hranje na smjesom koja ne sadri drugih bjelanevina o s i m mli j e n o g laktalbumina, ili smjesom koja sadri s a m o itni glutein. Takvim p o k u s o m se odreuje bioloka vrijed n o s t " bjelanevina. Kae se d a j e bioloka vrijednost bjelanevine u obrnu tom razmjeru s koliinom koju ivotinja treba: to manja koliina je potrebna, to joj je vea bioloka vrijednost. Uzi majui to pravilo k a o polazite, vrijednost jaja je 94, mlije ka 85, jetara i bubrega 77, srca 74, miia 6 9 , neoguljenog ita 64, krumpira 6 7 , zobenih pahuljica 6 5 , kukuruza 60, bijelog brana 52, graha 3 8 . Po tom nainu mjerenja openito se smatra da je vrijednost biljnih bjelanevina re dovito nia od onih ivotinjskog porijekla. Izuzetak ine kikiriki i soya, ije su bjelanevine potpune. N e m a znatnih razlika izmeu govedskog, svinjskog i ovjeg mesa. Za nimljivo j e , da u ovoj klasifikaciji nema kotunjavog voa, koje je bez sumnje vaan sastojak ljudske prehrane, dok itarice i m a h u n a r k e , koje inae i nisu esto na jelovniku, u otroj su suprotnosti sa ivotinjskom h r a n o m . Berg kae da tijelo bolje koristi krumpirovi! bjelanevinu nego onu iz mesa. H i n h e d e tvrdi da je krumpirova bjelanevina visoke bioloke vrijednosti. I drugi se slau s tim tvrdnjama. Kotunjavo v o e i zeleno bilje posjeduju najvrednije bje lanevine. Dok se bioloka vrijednost bjelanevine odreuje poku som prehrane, njezina nutarnja vrijednost ovisi o aminokiselinama koje sadri. Od poznatih aminokiselina njih deset do dvanaest se smatra bitnima za ljudski i ivotinjski ivot. To su bitne aminokiseline, jer ih tijelo ne m o e proizvesti.

Ostale aminokiseline, takozvane nebitne tijelo moe samo proizvesti razgraujui neke od sloenijih aminokiselina, pod pretpostavkom da se pojede bitnih aminokiselina vie nego to ih treba. Elvehjem je dokazao da su neke od ta kozvanih nebitnih aminokiselina potrebne za optimalan rast. injenica j e , da je klasifikacija u bitne i nebitne p o grena, j e r su sve potrebne tijelu, a tijelo ne m o e proizve sti nijednu od njih iz sirovih materijala. Gelatin je bjelanevina koja se dobiva iz odreenih di j e l o v a ivotinje. Vrlo je nedostatna. ivotinje hranjene samo tom bjelanevinom ne samo da ne rastu, ve slabe i ugibaju. Zein. kukuruzna bjelanevina, takoer je nedosta tan. Svakoj od tih bjelanevina nedostaju neke bitne ami nokiseline. Obje su korisne tijelu ivotinje, ali zahtijevaju dodatne izvore ivota da bi tijelo moglo rasti i uzdravati se. T i m s m o stigli do ivotno vane injenice u ovoj raspra vi: nedostatnost jedne bjelanevine moe biti ispravljena drugom bjelanevinom koja posjeduje one aminokiseline koje nedostaju prvoj. Dvije bjelanevine kojima manjkaju iste aminokiseline ne mogu se nadopunjavati, ali dvije ne potpune bjelanevine, od kojih svaka ima aminokiseline kojih ona druga n e m a sainjavaju potpunu bjelanevinu. Ukoliko ovjekova ili ivotinjska prehrana nije svedena na samo jednu bjelanevinu, manjak bilo koje bitne aminoki seline nije vjerojatan. Zein nije jedina bjelanevina u kukuruzu. Laktalbumin nije j e d i n a bjelanevina u mlijeku. Skoro svaki izvor bje lanevina sadri ih dvije ili vie. U itu ih je nekoliko. Sva ka kotunjava voka sadri vie od j e d n e bjelanevine. T i m stiemo do druge ivotno vane injenice u toj raspravi:

48

49

naime, j e d n a bjelanevina m o e nadopuniti drugu u istoj hrani, tako da dvije bjelanevine tvore j e d n u potpunu bje lanevinu. To ne vrijedi za bjelanevine itarica, k a o ni za bjelanevine zelenog bilja, ali vrijedi za mjeavinu od ita rica i velike koliine zelenog bilja. U rano proljee biIjoderi dobivaju skoro sve svoje bjelanevine pasui travu i drugo bilje, ali zato moraju pojesti velike koliine, neto to ovjek nije u stanju. ovjek dakle mora traiti bje lanevine u izvorima gdje su vie koncentrirane. A k o eli biti dobra zdravlja mora konzumirati svoj dnevni obrok ze lenog povra, ali ne moe iz njega dobiti druge bjelanevi ne. Na primjer, a k o netko eli ivjeti s a m o na itaricama, moi e to samo ako uz njih j e d e obilne koliine zeleni. Po kusi pokazuju da se najbolji rezultati postiu kad zelen sainjava polovicu sve pojedene hrane. Da bi se odredila vrijednost razliitih bjelanevina, da vana j e , u pokusne svrhe, samo j e d n a vrsta bjelanevine. U stvarnosti ni ovjek niti ikoja ivotinja ne ivi na s a m o jed noj bjelanevini. Oni ne samo da jedu vrste hrane od kojih svaka sadri drugu bjelanevinu, ve i hranu koja sadri nekoliko razliitih bjelanevina. Mi normalno ne j e d e m o kasein kao jedini izvor bjelanevna, niti ivimo na dijeti od samih itarica. O v o dovodi do tree injenice od ivotne vanosti u ovoj raspravi: ne ivimo na samo jednoj bjelanevinskoj hrani ve na zbiru svih bjelanevina u naoj prehrani. Ne trebamo se pitati: Je li ta pojedinana bje lanevina dostatna?", niti: D a li bjelanevine sadrane u ovoj hrani uzete zajedno predstavljaju dostatnu bjelanevi n u ? " J e d i n o se t r e b a m o upitati: ,J)a li zbir bjelanevina u mojem jelovniku dostaje za potrebe mojega tijela ? " Ako je zbir konzumiranih bjelanevina dostatan, sve je u redu.

Izvoai pokusa sa ivotinjama su skloni pretjerano na glasiti vanost tvari koje rabe k a o nadomjestak za nedovol j n u ishranu, p o t p u n o ignorirajui prirodni red prehrane. Mlijeko je v e o m a raspoloiva stavka na jelovniku, pa ga se j a k o esto koristi k a o nadomjestak u ekperimentalnim dije tama. U veini sluajeva mlijeko je u stanju pretvoriti ivo tinjsku prehranu iz nedostatne u dostatnu, to izvoae pokusa navodi na pretjerano naglaavanje vrijednosti mli j e k a , zaboravljajui oiglednu injenicu, da ivotinje, na k o n odbijanja od sise, nalaze dostatnu prehranu i bez mlijeka. Njihovi pokusi nemaju veze s ljudskom prehra nom, niti s prehranom ivotinja u prirodi. Te vrste pokusa zavode u zabludu. I m a mnogo drugih vrsta hrane, koje mogu nedostatnu prehranu uiniti dostatnom. U n e k i m p o k u s i m a psi, hranjeni m a n j k a v o m m a n o m , nisu normalno rasli. N e k i m a od njih je d o d a n o mlijeko i ti su se razvili i rasli n o r m a l n o . Psi kojima nije d a v a n o mlije ko ostali su krljavi i nerazvijeni. Bilo bi smijeno zak ljuiti iz toga da psima treba mlijeko za normalan razvitak, j e r z n a m o da se psi mogu razvijati, i u stvari se razvijaju bez ikakva mlijeka nakon to su prestali sisati. Pokus te vrste dokazuje j e d i n o to, da mlijeko, d o d a n o nedostatnoj ishrani m o e je uiniti dostatnom. Ali ima stotine drugih naina k a k o prehranu uiniti prikladnom, kao to to znaju sve divlje ivotinje. Zapravo je m o g u e i vjerojatno, da su mnogi drugi naini pretvaranja hrane iz nedostatne u d o statnu bolji od mlijeka. Mlijeko, nakon normalnog perioda sisanja, nipoto nije neupitni blagoslov. Pokusi sa s a m o j e d n o m , izdvojenom bjelanevinom mogu neupuene navesti na uvjerenje da slon, krava, konj, bivol, bizon, jelen, zec i drugi potpuni biljoderi ne mogu

S O

51

ivjeti ni rasti na biljnoj hrani, a znamo da mogu. i to veo m a dobro, i to zato to oni ni ne pokuavaju ivjeti na jed noj, izdvojenoj bjelanevini, ve j e d u raznoliku hranu, u kojoj j e d n a bjelanevina ispravlja drugu. N e m a sumnje da je potreba za aminokiselinama raz liita za svaku ivotinju, isto kao to je je potreba odrasle ivotinje za aminokiselinama razliita od one s t o j e ta ista ivotinja ima dok ubrzano raste. Dokazati d a j e neka bjelanivina prikladna za izvjesnu vrstu ivotinja znai upra vo to i nita vie. Ne moe se ustvrditi d a j e prikladna ili neprikladna za druge vrste sve dok se ne iskua na drugoj ivotinji. A k o je pokus s hranom obavljen na takorima, re zultati toga pokusa se ne mogu izravno primijeniti na ljude. Za bjelanevine banane se kae da su veoma nepotpu ne, a ipak u Junoj Americi j e d n a vrsta papige ivi, i to do velike starosti, na jednolinoj ishrani koja se sastoji iskljuivo od banana. Bjelanevine banane su im, oigled no, dostatne. U tropima bolesnici, koji se oporavljaju od tekih posljedica tifusa ili groznice, hrane se b a n a n a m a i brzo dobivaju na teini i snazi. Bjelanevine banane mora ju biti za ljude pogodnije n e g o to to pokazuju pokusi na takorima. Razumije se. ni papige ni bolesnici ne jedu iz dvojenu bjelanevinu. Jedu bananu. D a n a s se k a o izvori bjelanevina redovito nabrajaju meso, jaja i mlijeko, a zanemaruju se ili zapostavljaju drugi izvori aminokiselina. Ulau se napori da se uvjeri ljude, koje, usput reeno, nije teko uvjeriti, da su po prirodi mesoderi, pa da je sukladno lomu ivotinjsko meso za njih najbolja hrana. Ne m o e se zanijekati visoka vrijednost bjelanevina mesa, jaja i mlijeka. Meutim, za odbacivanje mesne ishra-

ne postoje drugi razlozi, o kojima ovdje ne treba rasprav ljati. Ja u ovdje uzeti u razmatranje j e d i n o tvrdnje o jednoj od ovih hrana ivotinjskog porijekla k a o izvoru aminokise lina. Pogledajmo m e s o k a o hranu. Tvrdi se, da bjelanevine mesa sadre sve bitne aminokiseline, te da su stoga iznad biljnih bjelanevina, u kojima nekih potrebnih aminokise lina ima premalo, a u drugima previe. Takoer se tvrdi da se m e s n e bjelanevine lake n e g o biljne probavljaju i asi miliraju. U skladu s time meso je po m n o g i m a precijenjeno k a o ljudska hrana. I ovdje je opet zanemaren prirodni za kon prehrane. Je li meso potpuna bjelanevina? Berg kae tla ..to ne m o e biti prihvaeno k a o pozitivna injenica s obzirom na bjelanevine pojedinanih miia, nego samo s obzirom na zbir bjelanevina ivotinjskog tijela koritenog kao hrana." Abderhalden takoer istie tu injenicu. Berg veli da je to naroito istinito a k o m e s o nije p o p r a e n o veom koliinom hrane koja stvara luine. On naglaava da mesoderi, ivei u prirodi, osiguravaju potrebne luine pijui krv svojih rtava i jedui kosti i hrskavice za j e d n o s m e s o m . " Takoer je tono da mesoderi j e d u , naroito ujesen, velike koliine plodova, bobica i pupolja ka. M o e se vidjeti m a k e kako j e d u biljnu hranu, i to, pro tivno p u k o m vjerovanju, ne kad su bolesne ve kad su zdrave. O d a v n o se znalo, da ako pas j e d e samo meso iz kojega su iscijeeni sokovi, s v r e m e n o m e mraviti, pokazati simptome trovanja, nakon ega e ubrzo slijediti smrt. Pre trage poslije uginua pokazuju promjene na kostima, tipine za osteoporozu i osteo malaciju. Uklanjanje soli iz m e s a dovodi do uginua. Lavovi u zatoenitvu, hranjeni

52

53

neodgovarajuim mnoavanje.

mesom,

postaju

nesposobni

za

raz

D o b r o je imati na umu, da razliiti tjelesni organi sadre razliite aminokiseline. Ne samo svaka ivotinjska vrsta nego i svaka pojedinana ivotinja, svaki organ ima svoju posebnu vrstu bjelanevina. Z b o g toga razliiti dijelovi ivotinjskog tijela nisu j e d n a k o kompletni ili vrijedni" kao izvori aminokiselina. Ja posebno ukazujem na nisku vrijednost miia, koji se inae najvie konzumiraju. Jedan zagovornik jedenja mesa se ali na injenicu d a j e nekim bolesnicima, naalost, odbojno jesti ponutrice. Ponutrice, k a o jetra, bubrezi, srce, slezena itd." - tvrdi on vanredno su bogate nekim vitaminima i drugim vrijednim sastojcima, pa bi njihovo r e d o v n o ukljuivanje u jelovnik bilo vrlo preporuljivo." Da bi se iskoristile sve vrijednosti mesa treba jesti cijelu ivotinju, pa se oni kojima se j e d e meso, ne bi smjeli mrtiti na j e l o od crijeva. Izbirljivi mesoderi koji bi pojeli kravu a odbijaju jesti ohare nisu ozbiljni. D a j e ohar velik kao krava, oni bi od njega odre zali d o b a r komad mesa i pojeli ga s uitkom. Ti dosadni mesoderi to ine svoje trbuhe grobljem gdje sahranjuju ivotinjske strvine (leinari!), morali bi uvijek drati na pa meti, da njihovi istomiljenici na drugim stranama svijeta jedu skakavce, p u e v e , pele, zmije, crknute ptice, takore, mieve, m a k e , pse, tvorove itd. Bijedni, degradirani lei nari, j e r drugi i niste, emu ste tako gadljivi? Ipak ne mora te, dok j e d e t e ivotinju, pojesti zaostali izmet u debelom crijevu, kao to to inite jedui cijele koljke. Dajte da j o j e d n o m naglasim, da u praktinoj dijetetici posveujemo panju, ne relativnoj vrijednosti odreene bjelanevine, niti relativnoj vrijednosti odreene bje-

lanevinaste hrane, ve ukupnom zbiru vrijednosti bjelaevina u naoj uobiajenoj prehrani. I ne samo bjelanevina ve cjelokupne prehrane. Ne m o e m o ivjeti samo od bjelanevina. Osim bjelanevina potrebni su nam ugljikohidrati, masnoe, minerali, vitamini. Nisu nam po trebne aminokiseline kao takve, ve aminokiseline u ideal nim kombinacijama s ostalim n e o p h o d n i m tvarima mineralima, vitaminima, ugljikohidratima - koje mogu pruiti j e d i n o biljke. Te tvari su bitne za potpunu uporabu bjelanevina. ivotinjske bjelanevine ne spajaju se ideal no s tim tvarima. Najidealnije tvari k a k o za ivotinjsku tako i za ljudsku ishranu (ukljuujui i mesojede) i najidealniji spojevi tih tvari nalaze se u biljkama. U bjelanevinama mesa nema n i j e d n e aminokiseline a d a j e ivotinja nije proizvela iz biljaka. N e m a n i j e d n e m e sne bjelanevine koju ljudsko bie ne bi m o g l o proizvesti iz biljaka. Sredinje pitanje iz predloenog razlaganja m o e se oblikovati o v a k o : Je li meso u usporedbi s bilinstvom nadmonije kao hrana? O d g o v o r mora ukljuiti vie imbenika nego to su bjelanevine. Uz ostale bitne sastoj ke hrane potrebno je uzeti u obzir i vrijeme. Nisu dovoljni kratkotrajni pokusi. Treba promatrati uinke jedenja mesa u rasponu od vie narataja. Moe se prigovoriti da nitko ne zastupa iskljuivo m e snu dijetu. Svjestan sam, da takva dijeta za ljude ima malo zagovornika. M e u t i m , ostaje injenica da se n a v o d n a su periornost mesna moe iskuati samo putem primjene m e sne dijete. K a o konanu injenicu naega razmatranja sjetimo se, da ivotinjski organizam nije u stanju izgraditi aminokise line iz sirovih materijala. To znai da ivotinja ne m o e 55

uzeti elemente iz tla, zraka i vode i spojiti ih u aminokiseli ne. Jedino biljka m o e izvlaiti iz zemlje sirovine i iz njih oblikovati aminokiseline. Prema tome ivotinja izravno ili neizravno ovisi o biljkama s obzirom na aminokiseline. Sve aminokiseline u ivotinjskim bjelanevinama, bilo da se radi o mesu, jajima ili mlijeku, biljnog su porijekla. Kra va proizvodi aminokiseline uglavnom iz trave i sjemenja koje j e d e , bik proizvodi svoje aminokiseline iz istih izvora i iz hrane kojom ga love. Koko j e d e trave, zrnje, kukce i crve iz kojih gradi aminokiseline za jaja. Kukci i crvi koje ona j e d e izvode svoje aminokiseline iz biljaka. Bilo da j e de odrezak, teletinu, ovetinu, janjetinu, srnetinu, pileti nu, ribu ili koju god drugu vrstu hrane ivotinjskog porijekla, ne dobiva iz njih nijednu aminokiselinu koju ivotinja ne bi dobila iz biljaka. A k o pije mlijeko, j e d e sir, ili jaja, ili drugu hranu ivotinjskog porijekla, aminoki seline u toj hrani k o k o , krava ih koza dobile su iz biljaka koje su pojele. ovjek takoer m o e uzimati aminokiseli ne iz biljne hrane. Govedina i svinjetina nisu jedini izvori aminokiselina. Z a p r a v o , kako e m o uskoro vidjeti, nisu ni najbolji izvori tih neophodnih sastojaka hrane.

esto poglavlje

Biljne bjelanevine
U knjizi Znanje s k a u a " (drugo izdanje, str. 173.) Sir E. Raz Lancaster, F.R.S. kae: ,,U n e k i m zemljama mnogi snani i tjelesno dobro razvijeni narodi ive na iskljuivo biljnoj hrani." To je injenica, a ne pretpostavka. I to ne samo injenica za dananje vrijeme, ve sve dokle dosee pisana povijest, a arheoloki i antropoloki nalazi ukazuju d a j e tako bilo daleko prije n e g o to su nastali pisani spo menici. Ti narodi nisu etiki vegetarijanci, nisu ni znanstveni vegetarijanci, nisu postali vegetarijancima iz zdravstvenih ili vjerskih razloga. Jednostavno, bili su oduvijek vegetari janci i vegetarijanizam im se ini normalnim i prirodnim nainom ishrane. Teorija da biljne bjelanevine nisu pot pune, da nisu u stanju omoguiti ovjekov rast i razvitak, tim bi narodima izgledala smijena, k a o to u stvari i j e s t . Mnogosloljetno iskustvo tih naroda kako ivjeli na dijeti koja ne sadri ivotinjsku hranu, ili na dijeti koja sadri ve o m a malo hrane ivotinjskog porijekla, bez sumnje doka zuje da je zadovoljavajui rast i odranje tijela potpuno mogu bez jedenja mesa ili druge hrane ivotinjskog pori jekla. Treba takoer znati, da mnogi od tih naroda ne dre
i

56

57

mlijenih ivotinja niti uzgajaju kokoi radi proizvodnje

jaja.
Bioloka vrijednost bjelanevina zavisi o tome u kojoj mjeri sadre dovoljne koliine bitnih aminokiselina, koje ivotinje ne mogu proizvesti. Nain odreivanja njihove vrijednosti izvodi se na temelju pokusa sa takorima. Budui da su potrebe za aminokiselinama razliite u ovje ka i u takora, ti pokusi ne daju sigurne rezultate kad se pri mijene na ljude. Kao to prof. Hindhede kae: A k o netko eli otkriti najbolju hranu za takore, pokusi s tim ivotin j a m a su odgovarajui. No, ako tko eli otkriti najbolju hra nu za ovjeka, teko e se izbjei pokusi na ljudima. Pokusi na takorima mogu dati neke natuknice, ali iz njih se ne mogu izvlaiti ispravni zakljuci." takori rastu p u n o bre nego ovjek, pa su i njihove po trebe za aminokiselinama srazmjerno razliite. Bjelanevi na dovoljna za s p o r o rastuu ivotinju lako m o e biti nedovoljna za drugu ivotinju breg rasta. Najrazboritiji autori o prehrani su svjesni, d a j e d o g m a t i z a m temeljen na zakljucima izvedenim iz pokusa na takorima veoma ne razuman. Ne smije se previdjeti ni to, da se bioloka vrijednost bjelanevina obino odreuje hranei proienim bje lanevinama takore, koji su inae hranjeni h r a n o m bez bjelanevina. Mora se imati na pameti, da se vrijednost bje lanevina ne odreuje po njihovim aminokiselinama. ve djelomino i po njihovoj povezanosti s vitaminima i mine ralima. Istina je da priroda nikada ne prua izolirane bje lanevine. Svaka prirodna ljudska hrana posjeduje manje-vie k o m p l e k s n e bjelanevinske mjeavine. Dobar broj bjelanevina, ako ih se izolira i konzumira u istom

obliku, ne mogu podravati rast ni ivot, neke uope ne prihranjuju tijelo. N o , to se vrlo rijetko dogaa s bjelanevinskim mjeavinama u prirodnoj hrani. Na primjer, mlijeko posjeduje dvije bjelanevine, soja dvije, kukuruz dvije, ito dvije itd. T a k o se dogodi da, a k o se j e d n a bje lanevina izdvoji i daje ivotinji u istom obliku, moe se pokazati nedovoljnom, doim dvije bjelanevine u hrani, a k o se daju skupa, mogu se pokazali sasvim dovoljnima. Takoer je istina da ovjek ivi na veoma raznolikim jeli ma to sadre bjelanevine, pa manjak bjelanevine iz j e d ne hrane nadopunjuje odgovarajuom koliinom aminokiselina iz koje druge. Prof. T h o m a s O s b o r n e , Ph.D., kemiar istraiva na Pokusnoj Agrikulturnoj Postaji u Connecticatu i pridrueni istraiva na vainglonskom Carnegie Institutu g o d i n a m a je pravio nebrojene pokuse u svrhu odreivanja prave nara vi i vrijednosti raznih bjelanevina. U Biljnim bjelanevi n a m a " kae: Ne zna se za sjeme koje ne bi sadravalo nekoliko razliitih bjelanevina. U s v a k o m istraivanju je ustanovljeno da, ako sjeme posjeduje bjelanevinu bez do voljno j e d n e ili dviju aminokiselina. onda posjeduje drugu bjelanevinu koja ima ba te aminokiseline. Prema tome je oigledno, da ne m o e m o zakljuiti stoga to znaajan dio bjelanevina izdvojen iz sjemena ne zadovoljava potrebe rastue ivotinje, d a j e cjelokupna mjeavina bjelanevina u sjemenu manje vrijednosti." Nakon pokusa s j e m o m , zobi, rai, i penicom on zakljuuje: Zbroj bjelanevina svake od ovih itarica je uinkovitiji nego to se openito smatralo." Raspravljajui ba o o v o m e prof. E. V. M c C o l l u m kae: ,,U praksi ni ovjek ni ivotinja nisu ogranieni na samo

58

59

jednu bjelanevinu kao i/.vor potrebnih aminokiselina. Iz toga slijedi da podaci o prehrambenoj vrijednosti pojedine bjelanevine u stvari su manje vrijedni od podataka o m e u s o b n o m nadopunjavanju tih dvaju bitnih p r e h r a m b e nih tvari." U prirodi nema ni jedne jedine vrste hrane koja bi, ba rem to se ovjeka lie. sadravala dovoljno svih bitnih prehrambenih imbenika. Z a t o je ekperimenliranje s poje dinom hranom u svrhu odreivanja njezine dostatnosti uglavnom beskorisno troenje vremena. M n o g e voke ne maju kalcija, m n o g a zelen ima obilje kalcija. Nitko ne ivi na s a m o m vou, pa se manjak kalcija u vou nadomjeta vikom kalcija u zeleni. S obzirom na nadopunjavanje bjelanevina iz razliitih izvora, (a l o j e opi zakon u ivotinjskom i ljudskom svije tu), dr. J. C. D r u m m o n d , profesor biokemije na london skom sveuilitu, ustvrdio je u svojim predavanjima na Harbenu, 1942. godine: ,,lz uinjenoga u zadnjih deset ili petnaest godina j a s n o se vidi, d a j e uinak m e u s o b n o g nadopunjavanja bjelanevina iz itarica, korijenja i lisnatog povra takav da omoguuje izvrsnu mjeavinu za izgrad nju i odravanje tkiva. Razumije se, trebali s m o ovo shvati ti iz primjera vegetarijanskih naroda, koji su u tom smislu sasvim uvjerljivi." U vezi s ovim prof. Sherman kae, da neki pokusi poka zuju k a k o prehrambene vrijednosti bjelanevina mahunar ki mogu biti ograniene zbog niskog sadraja istina, ali to se lako nadomjeta iz drugih izvora. To j e d n o s t a v n o znai, da jedui neku drugu hranu koja sadri vie istina namiru je se potrebni obrok bjelanevina. A k o b i s m o ostali samo na m a h u n a r k a m a (osim soje i kikirikija) k a o izvorima bje(0

lanevina, ne b i s m o ih primali dovoljno, ali k a k o nikada nismo do te mjere ogranieni na s a m o j e d n u vrstu hrane, opasnost od pomanjkanja bjelanevina je vie fiktivna n e g o stvarna. Grlati zagovornici su od ove muhe stvorili slona. Treba takoer primijetiti, d a j e bioloka vrijednost neke bjelanevine odreena drugim osobinama hrane, bilo da su prisutne ili odsutne. Na primjer, dobro je poznato da kori tenje bjelanevina zavisi o prisutnosti odgovarajuih vita mina u hrani. Vea prisutnost luina u jelu asimiliranje bjelanevina poveava, a previe kiselinskih tvari smanju j e . Za potpuno koritenje bjelanevina iz bilo koje hrane, zbir prehrane mora sadravati sve bitne elemente u zado voljavajuim koliinama. To pravilo se esto ne potiva u pokusnom hranjenju, kod kojega su mnoge tvari proiene, j e r moraju barem biti oiene od svih bje lanevina, osim one koja se iskuava, a sam taj postupak luenja bjelanevina uklanja i ostale bitne sastojke iz hra ne. Nitko ne sumnja da hrana ivotinjskog porijekla ne moe pruiti odgovarajue aminokiseline, p o g o t o v o kad se radi o jajima, koja, k a k o prof. M c C o l l u m kae, imaju veu prehrambenu vrijednost n e g o bilo koji drugi poznati izvor bjelanevina. A tako je i s m e s o m , pod uvjetom da se j e d e cijela ivotinja a ne s a m o miii. Budui da ne ivimo samo od aminokiselina, njihova dostatnost u nekoj hrani nije dovoljna da je proglasimo superiornom. Mesu n e d o staju neki vitamini i minerali, za koje su biljke najbolji iz vor. Malo ivotinja ivi iskljuivo na mesu, a i o n e jedu cijelu ulovljenu ivotinju i piju njezinu krv. 61

S obzirom na istou, stalnost i pouzdanost bjelanevi ne i ugljikohidrati iz biljnih tvari nadmauju o n e iz mesne hrane. Dr. S. Henning Balfrage u A B C - u " tvrdi da meso sadri tvari koje tijelo ne moe koristiti, nego ih jetra i bu brezi moraju preraditi u otpad. injenica je da mesna hrana sadri otpadne tvari (krajnje proizvode ivotinjskog meta bolizma naene u tkivima u asu smrti, u/ proizvode neza mijeenog raspadanja), pa to dodatno optereuje ljudski ustroj nutarnjeg ienja. U vezi s lime treba rei, da su zdravi bubrezi u sredovjene osobe vie izuzetak nego pra vilo. Od sveg poznatog voa u SAD-u a v o k a d o je najbogatiji bjelanevinama. Dobre kalifornijske vrste sadravaju 3,39% bjelanevina, to je j e d n a k o mlijeku s obzirom na aminokiseline, bitnih za rast i oporavak tkiva. Sadraj ugIjikohidrata mu je nizak, samo 2 , 9 7 % , a sastoji se od eera i celuloze. A v o k a d o je bogat veoma ukusnim, emulziranim uljem, koje je 93,8%; probavljivo. Minerali sainjavaju oko 1,18% jestivog dijela, a ukljuuju d o b r i m dijelom luine kalcija, kalija, magnezija i natrija. Bakra i mangana ima u manjim koliinama. Sto se vitamina tie, u avokadu ih ima obilno. Dobar je izvor tiamina (B) i riboflavina (B2 ili (i), a ima neto i vitamina A i C. Treba napomenuti d a j e bjelanevinski sadraj avokada neio vii od onoga u kravljem mlijeku, prirodnoj hrani te ladi u razdoblju njihova najbreg rasla. Bjelanevina je savreno kombinirana s vitaminima i mineralima koji nam omoguuju uporabu bjelanevine. Orasi i ostali kotunjavci takoer su vaan izvor visokih bjelanevina, pa u im zato posvetiti p o s e b n o poglavlje. Za sada treba rei s a m o toliko, da su mnogi od njih bogatiji 62

bjelanevinama nego meso i da su po sadraju aminokiseli na ravni mesu. Kotunjavo voe je bez sumnje d i o normal ne ljudske prehrane, dok meso zasigurno to nije. Bjelanevine povra i itarica su uglavnom nedovoljne, ali uzete s dovoljno zelenog povra koje sadri manje koliine visokih bjelanevina, njihova nedovoljnost se kompenzira. Svinje, takori i druge ivotinje se hrane ita ricama i u stanju su othranjivati svoju mladunad, uz uvjet da itarice nadopunjuju zelenjem. U prirodnim uvjetima ivotinje to jedu zrnje, ukljuujui i ptice, ne ive j e d i n o od zrnja, ve pokazuju posebnu pohlepu za m e k a n o m , mla d o m zeleni. Openito uzevi, itarice i povre nisu najbolja ovjekova hrana, ali njihova relativno niska cijena i d o stupnost lijekom cijele godine ini ih korisnima siromani j e m sloju, pod uvjetom da ih se jede u suhom stanju i u odgovarajuoj kombinaciji sa z e l e n i m p o v r e m . Sojino zrnje je bogato bjelanevinama visoke bioloke vrijednosti i treba ga jesti dok je mlado i zeleno, a prepo ruuju se i sojine klice. Mladi sojini izbojci su veoma uku sni, mogu se jesti sami ili kao izvrstan dodatak salati. Od povra kikiriki posjeduje bogatu zalihu bjelanevi na visoke bioloke vrijednosti, lo jest potpunih, dostatnih bjelanevina. Kikiriki raste pod zemljom. Njegov mineral ni sadraj sastoji se u najveoj mjeri od fosforne kiseline, a kombinacija kroba, bjelanevine i fosfora stvara j a k u ki selinu. Meutim, ako se jede s veom koliinom zelenog povra i ne mijea s drugim bjelanevinama ili ugljikohidratima, ini izvrsnu hranu. Razumije se, treba ga jesti si rova i neosoljena i mora ga se dobro savakati. Preni i soljeni kikiriki, k a o i maslac od kikirikija, v e o m a su loa hrana. 63

Z a v i s n o o tlu, klimi, mjestu, vrsti i drugim, moda i ne j a s n i m imbenicima, sastav kikirikija j a k o varira. Odnos bjelanevina ide od 25 do 35 posto, masnoe 50 do 55 p o sto. Prosjek napravljen od dvije tisue pokusa pokazuju sli jedei sastav: voda 7,9. bjelanevina 30, m a s n o a 50, krob i celuloza zajedno oko 12, minerali 2,9. Uzevi u o b zir injenicu da u jestivom mesu prosjek bjelanevina se kree o k o dvadeset postotaka, lako se vidi da se nije teko prejesti kikirikija. A k o ga se pri, guta napola savakanog ili pomijeanog sa krobom ili d r u g o m bjelance vinskom hranom, kikiriki je v e o m a teak za probavu. Kao i ostale sline vrste hrane, pun je minerala i vitamina. Uz to sadri veoma ukusno ulje, koje je za ljudsku upotrebu bolje od ivotinjske masti. Suncokretovo sjeme je o d a v n o sluilo za hranu u Rusi ji, na Balkanu i u drugim krajevima. Ameriki Indijanci su ga koristili m n o g o prije Kolumbova otkria. R e e n o je da su ga ruski vojnici jeli u velikim koliinama. Bogato je bje lanevinama visoke bioloke vrijednosti, bogatije bje lanevinama od veine vrsta mesa, jaja i sira, a posjeduje i druge p r e h r a m b e n e vrijednosti. Njegov bogat, orasima na lik okus je vrlo privlaan, a lako je probavljivo. u t o , laga no suncekretovo ulje, iscijeeno iz sjemenja, smatra se ravnim maslinovu ili bademovu stolnom ulju. Suncokreto vo sjemenje sadri vie ulja od sojina. Uz razlike po vrstama suncokretovo sjeme sadri 27 do 32 posto ulja od ukupne teine, dok soja, za usporedbu, sadri 19 posto. Oguljeno suncokretovo sjeme je na sa m o m vrhu povra s 52,7 posto bjelanevina. Postotak bje lanevina je nii u itavom sjemenu.

Kao izvor vitamina D suncokretovo sjeme nadmauje bakalarovo ulje, koje ima vie diskutabilnih svojstava i uinaka. Uz vitamin D to sjeme je bogatije kompleksom vitamina B nego odgovarajua koliina itnih klica, a takoer sadri vitamine E i K. Ima u njemu dosta kalcija, fosfora, silicija, magnezija i fluora, te mikroskopskih" minerala i lecitina. Sve to ukazuje da suncokretovo sjeme ne sadri samo znatne koliine visokih bjelanevina, ve da ih posjeduje u idealnoj kombinaciji s drugim p r e h r a m b e n i m imbenicima koji su bitni za koritenje bjelanevina. K a k o s m o prije vidjeli, bjelanevine su uporabive j e d i n o u spoju s drugim imbenicima u hrani. Sada se suncokretovo ulje poinje rabili za izradu mar garina, zaina za salatu, kuhinjskog ulja i sapuna. Smjesa, kako piu, slui za prehranu stoke. P o n o v n o i m a m o prim jer k a k o nerazumni ljudi, pod utjecajem mesoderstva i ka pitalizma, zloporabe dobre stvari. Na nesreu ireg opinstva, ova izvrsna hrana vanrednog ukusa je tako sku pa da s i j e samo neki mogu priutiti kao redovno jelo. Ali ako je u Rusiji i na Balkanu mogu proizvodili lako jeftino d a j e pristupna i seljacima, onda se sigurno u ovoj zemlji mogu proizvoditi jeftinije nego sada. Suncokretovo sjeme bi m o g l o biti dostupno svima.

64

65

vrlo debela i tvrda skoro kao kremen, pa ipak vjeverica bez m u k e vadi plod iz njega. Sedmo poglavlje Bogati bjelanevinama visoke bioloke vrijednosti, na bijeni m m e r a l i m a i vitaminima i od prirode zainjeni tako da g o d e ljudskom osjetu okusa, kotunjavci kao pekan, orah, badem, indijski orai itd. nisu s a m o vrijedan doda tak naem jelovniku nego su redovni dio prehrane mnogih ivotinja. Oni nisu nadomjestak mesu - meso je njihov na domjestak. Vrijednost bjelanevinske hrane ne odreuje se s a m o po postotku bjelanevinskog sadraja, niti po aminokiselinskom bogatstvu bjelanevina. Odreuje se vrijednou cjelovitog sadraja hrane. Kotunjavci su prilino bogati krobom i eerom, tri do etiri puta bogatiji mineralnim solima od mesa pa ak i mlijeka, sadre vie vitamina n e g o meso, a njihov albumin se lako asimilira i ne stvara mok ranu kiselinu. Kotunjavci su bogati m a s n o o m , koja j e , kao i u mlijeku, u e m u l z i v n o m stanju, to jest gotova, pri premljena, skoro napola probavljena, spremna za cirkuli ranje kroz limfni sustav. A k o se jedu u odgovarajuim kombinacijama, lako se probavljaju. Kotunjavci su hermetiki zatvoreni u svojoj zatitnoj ljusci sve dok ne dou na red za pojesti, pa zato nisu pod loni oneienju. Kao dodatnu zatitu imaju opnu oko j e z gre. Kod nekih je ta koica prezasiena tvarima koje su to liko smrtonosne za sve oblike bakterija i mikroba, da joj se ne mogu pribliiti, a j o manje doi u dodir a da ne budu uniteni. Opna na jezgri nekih od naih najboljih oraha otrovna je za ljude i treba je ukloniti da bi se orah m o g a o pojesti. Koliko je poznato, te koice nisu smrtonosne za ljude, ali ih je bolje ukloniti.

Kotunjavo voe
Orasi i ostalo kotunjavo voe su izvor visokokvalitet nih bjelanevina, ali su usprkos t o m u z a n e m a r e n i od strane izvoaa p o k u s a i neprijatelja vegetarijanske prehrane. Prof. Sherman kae: Bjelanevine kotunjavog voa, u skladu s dosadanjim istraivanjima, posjeduju istu grau kao i m e s n e i riblje bjelanevine." Dr. Kellogg veli: Za nimljivo je otkrie, da od raznih vrsta biljne hrane orasi imaju najbolje bjelanevine... usporedno prouavanje bjelanevinskog sadraja kotunjavaca, mlijeka i m e s a poka zuje, kilogram za kilogram, da bademi, bukvice (bukov ir) i orasi u prosjeku sadre bjelanevina koliko i meso, a pet puta vie n e g o mlijeko... Kesten, ljenjak, hikori orah, pekan o r a h i jestivo sjeme j e d n e vrste bora u prosjeku sadre bjelanevina koliko i ribe, d o i m ameriki bijeli orah, kikiriki i orai dvostruko vie od ribe i 5 0 % vie nego to se nae u najboljem m e s n o m o d r e s k u . " M n o g e ivotinje u prirodi, koje imaju bri ritam rasta od ovjeka, ovise o kotunjavcima kao g l a v n o m izvoru bjelanevina. Zadivljujue snani i zdravi zubi kojima te ivotinje drobe najtvre i najdeblje kore oraha dovoljan su dokaz da je takva hrana izvrsna kad m o e izgraditi i odravati tako d o b r e zube. Kora hikori oraha, na primjer, je
66

U zelenom o d n o s n o nezrelom stanju kotunjavci imaju okus koji ili titi da ne bi bili pojedeni. Vanjska kora koja omotava orah ujedno ga titi od napada vjeverica i drugih ivotinja. Taninska kiselina se redovito nalazi u vanjskoj kori. a ima je i u mnogim nezrelim kotunjavcima. Na primjer, ir je pun sirove taninske kiseline. Ti plodovi nude sve to inae m o e m o dobiti od mesa, i to u boljem obliku, boljim uvjetima, istije, lake uporabivo i bez rizika od jedenja pokvarena mesa. Nae tovne ivotinje se hrane i uzgajaju tako da su esto puta bolesne u trenutku kad im mesar rasijee lubanju sjekirom i prereze im grkljan, da bi pribavio mesoderima sone" odreske i kotlete. Kolunjavci ne samo da su najbolji izvor bje lanevina i masnoa, ve nam ih pruaju u idealnoj kombi naciji s ostalim prehrambenim i m b e n i c i m a koji su bitni za njihovu uporabu. N e m a m nakane u ovom poglavlju govoriti o svim ko tunjavcima. U stvari, kanim ukratko spomenuti s a m o o n e koji su nam u Americi najpoznatiji. Ima kotunjavaca u drugim dijelovima svijeta o kojima z n a m o malo ili nita. Neizmjerne praume A m a z o n e i j u n o a m c r i k i h rijeka, podruje veliko kao cijeli sliv Mississippija, gusto je obra slo m n o g i m vrstama kotunjavog voa. Budui e narataji u tim u m a m a bez sumnje nai neiscrpne zalihe najfinije i najkoncentriranije hrane, ija je prehrambena i higijenska vrijednost superiornija mesu i drugoj hrani ivotinjskog porijekla. Dananji narataj zanemaruje kotunjae, a nai pravovjerni autoriteti za prehranu vladaju se k a o da ko tunjae ne postoje. Pogledajmo najobinije kotunjavo voe!

Badem: - Dopustite mi ovdje da popravim ozbiljnu po greku na naim k i s e l i n s k o - luinskim p r e h r a m b e n i m ta blicama i lancima o dijeti. Tvrdilo se d a j e badem lunat plod. Kasnija istraivanja su pokazala d a j e ta tvrdnja p o grena. Iako sadri visok postotak lunatih minerala, ima malo najvanijega od njih - kalija, a fosforom je najbogati ji u cijelom biljnom carstvu, to ga smjeta na kiselinsku Stranu tablice. To ne znai da treba izbjegavati to fino voe, ali znai, ako ga se kani uvrstiti u hranu, da ga treba jesti sa zelenjem koje mu odgovara i koje e ublaiti njegovu kise lost.
Opnu s badema treba uvijek oguliti. To je jedan od gore spomenutih plodova koji se sami brane, a kemijski spojevi koji ga tite tako su trpki, da ne odgovaraju ljudskoj upora bi. Guljenje te konate opne je j e d n o s t a v n o : jezgre izvaene iz ljuske ubacite u vrelu vodu. Nakon minutu-dvije izvadite ih i otarite opnu. Prosjena analiza badema pokazuje ove vrijednosti: voda 6,00, bjelanevine 24,00, m a s n o a 5 4 , 3 3 , ugljikohi drati (bez kroba) 10,00, celuloza 3,00, mineralne soli 3,00. Mnogi bademi kupljeni na trnici bili su obraivani s u m p o r o m , to bi trebalo izbjegavati. Sumporenjem se hoe ubijeliti ljuske i ujednaiti boje, ali sumpor esto pro dre do j e z g r e i ini je neprikladnom za j e l o . Kupujte bade me tamo gdje ste sigurni da nema napasti od trgovake varke. Brazilski oraac (paraorah) ili crnev prst" naega djetinjstva kotira visoko na ljestvici prehrambenih vrijed nosti. Bogat je m a s n o o m , kalcijem i magnezijem. Uspros tom posljednjem ipak spada u kiselinske kotunjae zbog 69

68

visokog postotka bjelanevina. Brazilski oraac mora biti oguljen i j a k o d o b r o savakan. E v o prosjeka d o b r e analize: v o d a 4 , 8 , bjelanevine 17,2, masnoa 66,00, ugljikohidrati (uglavnom eer) 5,7, eeluloza ili vlakna 3,0, mineralne soli 3,3. Indijanski kau orah (pipak, Anacardium occidcnlale) - Taj plod postaje sve popularniji zbog vrlo privlanog okusa i kiselosti. Nije orah u d o s l o v n o m smislu, ve je sje me voke poznate kao kau jabuka, a koje za razliku od sveg d r u g o g vonog sjemenja raste izvana, na donjem dije lu jabuke". Zbog dviju m a l o poznatih kiselina, kardola i anakardina, koje pale grlo i usta i dosta su otrovne, kau se ne m o e jesti sirovu. O v e kiseline nestaju pri grijanju. Kau se mora popriti, a koica ukloniti. Da bi se uivalo u posebnom okusu toga oraha treba ga jesti sa zelenim povrem. Nipoto ga ne valja jesti s kru h o m ili bilo kojom d r u g o m krobnom h r a n o m . Vrlo je ugo dan i prua obilje prvoklasne bjelanevine, iako neto ogranienije od veine kotunjaa. Koliko mi je poznato, do sada nije uinjena zadovoljavajua analiza kau oraha. Kesten - lako je svrstan meu kotunjae, nalikuje ora hu, ima ljusku slinu orahu, istina, dosta tanju, ipak analize pokazuju da je kesten srodniji krobnim itaricama nego ikojoj kotunjai. M o e se rei da diljem svijeta toliko ljudi ivi od kruha napravljena od kestenova brana koliko i od itnoga kruha. To se posebno odnosi na j u g Francuske, Korziku, Malu Aziju, Kavkaz i Sjevernu Afriku, a i u Italiji i panjolskoj k e s t e n j e vaan u prehrani, l a k o kesten raste s a m o n i k a o u m n o g i m brdskim dijelovima Sjedinjenih Drava, d o m a a proizvodnja je malena, pa se veina keste70

na uvozi. U Italiji kestenje je uobiajena hrana radnika i teaka. Takoer se puno koriste u vicarskoj i Njemakoj. U spomenutim zemljama kesten nadomjeta itarice, to m n o g i smatraju prednou, budui da kesten sadri vie ugljikohidrata nego itarice, i to uglavnom u obliku eera. Analiza pokazuje slijedei sastav kestena: voda 6,0, masnoe 8.0, bjelanevina 10,0, ugljikohidrati (najvie krob) 70,0 (dvostruko vie od brana ozime penice), ce luloza 3,0, minerali 2,4. Kestenov krob se lake otapa od itnoga. Naravno, u tijelu dovodi do smanjenja zaliha luina. Nae je miljenje, d a j e dobro zdravlje ljudi to toli ko ovise o kestenju zapravo posljedica aktivnog ivota na polju i potronje velikih koliina sirova povra i voa. Kokosov orah - Ovaj orah visoko kotira kao ljudska hrana. To je j e d a n od najpoznatijih i najponosnijih oraha u nas. Poput dinje bolje ga je jesti samoga nego u uasnoj ne spojivoj mjeavini kako se to obino ini. Za probavu g a j e najbolje jesti sa zelenom salatom i kuhanim p o v r e m , doim sa krobom ili eerom (ukljuujui med) teko se probavlja. Kad ga se uzima ispravno, samoga ili s povrem kako je malo prije reeno, i mlijeko i j e z g r a su dobra hrana, kako /a djecu tako i za odrasle. U zemljama odakle potjee kokosov orah je tako rei jedini na jelovniku milijima uroenika. Analiza kokosova oraha daje slijedei prosjek: voda 3,5, bjelanevina 6 , 3 , masnoa 57,4, ugljikohidrati, eer i vlakna 31,5, organske soli 1,3. Glavni minerali su fosfor i kalij, uz male koliine natrija, kalcija, m a n g a n a i eljeza. Koliko je poznato, najbolje g a j e smatrati kiselinastim i k a o protuteu uzimati zeleno povre. Oito je da nije jak u bje lanevinama, ali obiluje ugljikohidratima. Bjelanevina m u j e potpuna.
/I

Hikori orah - Hikori je strogo ameriki orah. A m e rikim Indijancima je bio glavna hrana. S u m e su bile pune svih vrsta hikorija - njih sedamnaest - sve dok doseljenici, puke neznalice o hrani kako prije tako i sada, nisu posjekli skoro sve za ogrjev, za ograde i za drvene dijelove raznih strojeva. J e d n a od zapreka za obnovu popularnosti hikori oraha je i njegova debela, tvrda ljuska, teka za razbili, ali ba ta tvrda ljuska savreno titi jezgru od bilo kakva oneienja. Jedan od najpoznatijih hikorija je Halijeva papirnata ljuska". Stablo dosie visinu do preko 2 5 m , a debljinu do 6()cm promjera. Orasi su vrlo veliki, ljuska meka od veine oraha, jezgra puna, o m e k a i vrlo sona, koja ima osobinu inae v e o m a rijetku meu kotunjaama: moe stajati g o d i n a m a a da se ne upljesnivi. A n a l i z a prosjeka svih sedamnaest vrsta pokazuje slije dee: v o d a 3,7, bjelanevina 15,15, masnoa 68,00, uglji kohidrati (skoro sve eeri) 12,0, mineralne tvari 2,0. Bjelanevina je, kao i inae u kotunjaa, visokokvalitetna, a kao i ostali ovaj orah zahtijeva da ga se dobro savae i j e d e s a m o sa zelenjem. Pekari - U ovoj zemlji pekan je najpopularniji i ponaj bolji orah. Harter kae: ovjek moe dobro ivjeti na sa m i m p e k a n i m a i vou. To nije s a m o teorija ve injenica, koju su dokazali lanovi Lige, ukljuujui pisca. M a s n e sa stojke loga oraha ljudsko tijelo lake asimilira nego bilo koje d r u g e . " Nekad je bio glavni sastojak prehrane Indijanaca, koji su ga za zimu prikupljali u o g r o m n i m koliinama. Pekanov bjelanevinski sadraj, iako dovoljan za potrebe tijela, nii 72

je od veine kotunjaa. ali ima najvei postotak za upora bu gotovih masnoa. E v o rezultata analize: voda 3,5, bje lanevina 13,0, m a s n o a 70,8, ugljikohidrati (uglavnom eer) 8,5, celuloza (vlakna) 3,7, mekinja" dovoljno za poticaj crijevnih gibanja, organski minerali 1,5. Velianstveno zatien svojom ljuskom od svih vrsta zagaenosti pekan je savren. Potrebna je j e d n a preostio/nost: kupujte pekane u ljusci i pod svaku cijenu izbje gavajte prodaju. Pinjol - Ima vie vrsta tog nazovioraha, koji i nije pravi lan obitelji kotunjaa, iako je vrlo cijenjen kao takav. U stvari se radi o plodu j e d n e vrste bora, koji je sluio za hra nu od pamtivijeka, vjerojatno ve u pretpovijesno vrijeme. Taj plod je doao u Ameriku iz Italije i j u n e Francuske i postao popularan zaslugom Monovvim specijalistima za orahe. Vrlo je m e k a n , i bezubi starci mogu s njim izii na kraj. Lagani terpenlinski okus se moe ukloniti grijanjem (ne prenjem!) na laganoj vatri. Ta kotunjaa ima postotak bjelanevina vei od ikoje prirodne hrane. Nadomjeta najfinije meso. I vrlo mali obrok zadovoljava sve tjelesne potrebe za bjelanevinama i m a s n o a m a . Savakan do kaastog stanja, kako treba biti svaka kotunjaa, pinjol se vrlo lagano probavi. Prosjek viekratnih analiza pokazuje ovakav sadraj: voda 6,4, bjelanevina 33,9, masnoa 4 9 , 4 , ugljikohidrati (obini eer) 6,0, organske soli 3,4. Mineralne soli uglav n o m se sastoje od kalcija, magnezija i eljeza. Ipak zbog visokog sadraja bjelanevina pinjol spada u uzronike ki selina. 73 svijetlo-crveno obojene j e z g r e koje se esto

Trilja (pistaeija) - To je j e d n a od najfinijih kotunjaa to nadmauje sve ostale u nekim svojstvima koja su slabo poznata izvan zemlje odakle potjee. Trilja dolazi iz Siri jeTriljina jezgra ima oblik nalik b a d e m u , zelenkaste je boje (to zelenija to bolja), a ima blag specifian o k u s . lako je bogata bjelanevinom, ipak nije kiselinasla. Malo je luinasta za probavu, a njezina masnoa se vrlo lako pro bavlja i asimilira. Posebnost ove kotunjae je u t o m e t o uope ne sadri neprobavljive celuloze ili vlakana - sve je ista hrana! Triljin sadraj je priblino ovakav: v o d a 4,2, bjelanevina 22,5, masnoa 5 4 , 5 , ugljikohidrati (uglav nom obini eer) 16,0, organske mineralne soli 3,0. Orah - O v a m o spadaju dvije amerike d o m a e vrste, crni orah (juglans nigra) i bijeli orah (juglans cinerea), te uvezeni europski orah, obino zvan engleskim, iako ne potjee s britanskog otoja v e iz Francuske i Italije. Crni orah je svojim bogatim okusom kvalitetniji i od bi jelog i od europskog. U usporedbi s njime europski orah je bez okusa, pljesniv i neunosan", pa ipak za veinu svijeta rije orah" podrazumijeva s a m o europsku vrstu. U s p o r e d n a analiza tih triju vrsta pokazuje: crni voda bjelanevine masnoe ugljikohidrati celoloza minerali
71

Ostale kotunjae: Od kotunjaa to rastu u drugim di j e l o v i m a svijeta, a slabo su poznate u Americi, spominje mo samo neke. Castanopis, ili kalifornijski kesten, esto smatran kriancem hrasta i kestena. Slui za hranu pticama i vjevericama. Chura, poznata kao zemni badem ili zemni kesten, raste ispod zemlje kao i kikiriki, zapravo nije ko tunjaa nego povre. Kvinslandski orah, raste u Australiji, nalik brazilskom oracu, ali je o k u s o m bolji. Pilinut ili javanski badem, raste na Filipinima, u Aziji i Indoneziji. Sapueaia ili rajski orah je slabo poznat u Americi osim N e w Yorka i priobalnih gradova na istonoj obali. Sauri ili trop ski bijeli orah, raste u Gvajani, ovdje ga se rijetko vidi, po sve je bijel, pun ulja i ugodna okusa. O v o je samo djelomina lista kotunjaa, koje vrijedi poznavati, iako ih n e m a m o prilike kuati. Sve kotunjae, a p o g o t o v o b a d e m e , treba vakati dok se ne pretvore u mlijenu kau, da bi se m o g l e dobro proba viti. est obiaj nedovoljnog vakanja dijelom je kriv za miljenje, da su kotunjae teke za probavu. O s i m bezubih osoba koje nisu u stanju savakati svoju hranu, nitko ne bi trebao jesti preraene kotunjae, j e r zbog oksidacije gube vei dio svoje vrijednosti. Jedite ih prirodne, svjee iz ljuske. Uvijek je bolje kupovati ih s ljuskom. Kotunjae, a k o se jedu s k r u h o m , uzrokuju manje smetnji nego mesnata hrana, ali ipak treba naglasiti, da kotunjae ne valja jesti sa krobnom hranom. Pekane, ora he, b a d e m e , brazilske orace, kau orahe itd. ne valja jesti sa krobom, eerom ni drugim bjelanevinama. Za ideal nu probavu treba ih jesti sa zelenim p o v r e m . U k o m b i n a ciji s ostalim v o e m zbog svoje m a s n o e nee praviti

europski 2,5 18,5 64,5 12,5 1,4 1,7

bijeli 4,5 27,9 61,2 3,4 0 3

2,5 27,5 56,3 11,7 1,7 1,9

75

tekoa u probavi bjelanevina, ali kiseline iz toga voa ne izostavno e ometati probavu kroba. Nespojive k o m b i n a cije su dodatni razlog da se kotunjae openito smatraju teko probavljivima.

Osmo poglavlje

Koliko bjelanevina?
Sve otkad je zakljueno d a j e bjelanevina najvaniji i najhitniji dio ljudske prehrane, bjesni rasprava o tome, k o liko je bjelanevine potrebno na dan ovjeku. Poetni na por u odreivanju potrebne koliine bjelanevina sastojao se j e d n o s t a v n o u raunanju prosjeka bjelanevina koje bi pojele odreene grupe ljudi, inae poznatih k a o izjelice. Poslije toga za odreivanje potrebne koliine bjelanevina vreni su pokusi na psima. Zamislite, htjeti otkriti ovjeko ve potrebe za bjelanevinama iz pokusa sa psima! Ne ulazei u narav tih pokusa i mjerenja dovoljno je rei, da su po njima uspostavljeni visoki bjelanevinski standardi, j o uvijek vaei u laikoj i strunoj teoriji i praksi, usprkos tomu s t o j e opetovano dokazano da su pre visoki. tovie, zadnjih godina je oit porast sklonosti pre ma p o n o v n o m prihvaanju starih bjelance vinskih standarda to su ih uspostavili prijanji istraivai. Prije vie od sedamdeset godina Liebig je doao na ide j u , da su potrebe za albuminom i bjelanevinom u izrav n o m odnosu s m u k a r e v o m o d n o s n o eninom aktivnosti. Mislio je da ljudsko tijelo pogone tvari od kojih se sastoje miii i utroba. O o v o m shvaanju Drinkwater kae: K a d bi se miii troili obavljanjem svojih normalnih funkcija, onda bi prema starom shvaanju bilo isto k a o obnavljati na

76

77

lokomotivi tokovc i strojeve nakon putovanja, umjesto dodavanja potrebne vode i goriva." (Hrana u zdravlju i bo lesti, London, 1906.) Slijedei Liebiga Voight je 1881. izjavio, da dvadeset posto ljudske d n e v n e hrane trebaju biti bjelanevine. M a l o kasnije Atwater je to podigao na dvadeset i pet posto, a Moleschott i Veirordt vratili na dvadeset posto. Da bi usta novio koliko ovjeku treba bjelanevina, Voight je pravio pokuse na psima. Ovi standardi su zahtijevali za odraslu osobu, koja je prestala rasti, 7% do 12% bjelanevina (materijala za grad nju tkiva) vie nego to sama priroda prua djetetu koje za est mjeseci udvostruuje, a za godinu dana utrostruuje svoju tjelesnu teinu. Tek je L a h m a n 1892. uvidio taj ra skorak i latio se zadae da odredi omjere bjelanevina, ugljikohidrata, masnoe i soli u majinu mlijeku, na temelju tih p o d a t a k a je odredio dijetu za odrasle i time zadao odluni udarac staroj prehrambenoj koli. L a h m a n je inae i sam pripadao toj staroj koli i kao lijenik je radio s Louisom Kuhne. Tu je primijetio da Kuhneovi pacijenti nisu uzimali n u n u " koliinu bjelanevina, jer su hranjeni s a m o v o e m i povrem, a ipak su se d o b r o oporavljali na hrani s malo bjelanevina. Analizirajui sastav mlijeka u prahu, to jest mlijeka bez vode, otkrio je da masnoa, eer i minerali sainjavaju do 8 5 , 5 % od cijele koliine, a bjelanevina je dosezala do s a m o 1 3 , 5 % . To znai da djetetu koje raste i d n e v n o proiz vodi vie tkiva nego odrasli priroda osigurava hranu koja, neraunajui vodu, za izgradnju tkiva sadri s a m o 13,5 materijala z v a n o g bjelanevina. Ali u odnosu prema cjelo k u p n o m mlijeku to ga dijete sie bjelanevina je s a m o 1,6

posto, j e r je 88 p o s t o vode. S a m o u odnosu prema sastojci ma koji nisu voda postotak je 13,5. O v o se ipak ne smatra sigurnim polazitem, j e r sve dok ne m o e m o usporediti ak tivnost odrasle osobe s djetetovom, ne m o e m o tono odrediti potrebe odrasle osobe. Drinkvvater kae da ni najtei miini napor ni najman je ne uveava metabolizam bjelanevina u tijelu. Miina aktivnost uveava potronju neduinih tvari, to jest ma snoa i ugljikohidrata." To znai da b i s m o odredili bjelanevinske potrebe odrasle osobe usporeivanjem s potrebama djeteta, morali bismo poznavati razlike u iz gradnji tkiva koja se odvija u oba organizma. Hirschfeldje 1887 napravio seriju pokusa i postavio 3g k a o bjelanevinski standard, ali su ga znanstvenici" odba cili. Mlad ovjek od dvadeset i etiri godine Hirschfeld je radio teke poslove, podizao utege, bavio se planinarenjem itd., istovremeno uzimajui bjelanevina manje od polovi ne koliine koja se smatrala n u n o m . Nije gubio ni snage ni tjelesne teine, a duina r a v n o t e a " je pokazivala da nije gubio tjelesnih bjelanevina. O njegovu djelu Hindhede kae: Zaista j e u d n o d a j e znanost prepustila zaboravu Hirschfeldova istraivanja. B i o je mlad (svega dvadeset i etiri godine), pa nije i m a o dovoljno teine da u z d r m a Voightov autoritet." Niski standard bjelanevina slabo je pri vlaio panju, sve dok nije Fletcher trgnuo z n a n s t v e n i k e " iz njihove letargije. 1904. godine Chittenden je prosvjedovao protiv pretje ranog konzumiranja bjelanevina i odredio 8g k a o pro sjenu dnevnu potrebu. A kada je neto kasnije d o k a z a n o da izluena mokraevina uope nije u srazmjeru s aktiv nou, Liebig i njegova kola, skupa sa svim dijetetiar79

78

skim sustavom koji ga je podravao, pokazali su se p o t p u n o lanima. Ne smijemo misliti o aktivnosti odrasle osobe iskljuivo kao o troenju bjelance vinskih elemenata i tki va, n e g o k a o o uporabi goriva. Usporeeno s bjelanevinskim potrebama djeteta koje raste i d n e v n o gradi tjelesna tkiva, potrebe odrasle osobe su zaista vrlo malene, pa go vorili o 13,5 postotaka bjelanevine u dnevnim obrocima

zakljuka da se potrebe odrasle osobe za bjelanevinama trebaju raunati prema tjelesnoj teini, u omjeru 0.58g po kilogramu. Berg je zakljuio da opskrba od 1 g r a m a bjelanevina za svaki kilogram tjelesne teine, kad se uzima raznovrsna hrana, nudi sigurnosnu granicu od 50 do 100 p o s t o . " Prema tome odrasla osoba od, recimo, 70 kg., ne bi smjela uzeti vie od 65 grama bjelanevina dnevno, t. j. a k o se radi o bjelanevinama iz mesa ili sira, reena o s o b a ne bi smjela jesti vie od etvrt kg mesa ili sira, a a k o se radi o ribi, ne bi smjelo biti vie od pola kg. Oito je da prosjena odrasla osoba, ak i ona umjereni jih navika, doputa sebi daleko vei omjer bjelanevina. A k o dorukuje jaja i slaninu, s a m o to, ne raunajui kruh koji uz to ide, unijet e u organizam 3/5 od 65 grama dnev nog obroka bjelanevina ostavljajui samo dvije petine iz nosa za ruak i veeru. Dakle, za vrijeme ruka koji e se sastojati od k o m a d a mesa, ta osoba e uzeti vie nego to joj odgovara, pa e sve ostalo u odnosu na bjelanevine biti viak, ak i da se ne uzimu u obzir kruh. krumpir ili tijesto koje e vjerojatno uz to pojesti. Ragnar Berg doputa malo vie bjelanevina za repro dukciju i u tom sluaju bitne su bjelanevine visoke biolo ke vrijednosti. Ali izuzevi reproduktivnost, iz prethodnih podataka je oito, da prosjeni ovjek, koji vie ne raste, uiva pretjerano u hrani koja potie rast, a koja mu nije po trebna, pa prema tome ne samo da uskrauje svojem tijelu potrebne elemente kao to su mineralne soli i vitamini, nego usporava sagorijevanje svoga nutarnjega goriva. Hindhede je odgojio etvero atletine i vrlo bistre djece na hra-

bilo bi smijeno.
L a h m a n je zagovarao usklaivanje s razmjerima u mli jeku, s t o j e bilo previsoko, pogotovo s t o j e za svoj standard uzeo kravlje mlijeko. Chittenden je tvrdio da se tjelesna teina, zdravlje, mentalna i fizika snaga i izdrljivost mogu odravati s a m o s polovicom bjelance vinske hrane koja se obino j e d e . " On je procjenjivao omjer bjelanevi na za odrasle za 3,5 posto nie od djejega, a mislio je da se zdravlje m o e daleko bolje odravati s 10 posto bjelanevi na u hrani n e g o s 20 posto. Kasnije se otkrilo da su i L e h m a n o v e i Chillendenove procjene o potrebi tijela odrasla ovjeka pretjerane. Boyd je uzeo m e s o kao izvor bjelanevina i procijenio da je dnevni m i n i m u m bjelanevina, potreban za odravanje tje lesne teine, oko 30g, to jest samo 4 , 6 5 posto od 650g ukupne koliine hrane. (Vitamins, London, 1923.) Ragnar Berg, n a k o n ozbiljnijeg istraivanja, ustvrdio je d a j e do voljno s a m o 26g, o d n o s n o 4 p o s t o od cijele koliine. (Vita mins, London, 1923.), a Rose j e , ispitujui na p u n o iroj bazi, d o a o do s a m o 24g, o d n o s n o 3,7 posto. (Vitamins, London, 1923.) Nakon p o m n o g pregleda svih prethodnih procjena i na kon vlastitih savjesno voenih pokusa, Berg je doao do 80

81

ni tako oskudnoj u bjelanevinama, da se govorilo kako bi to smrtno prestrailo bilo kojeg kolskog uitelja." Nixon, koji nije vegetarijanac i nije pristran u korist vegetarijanizma, piui u sijenju 1934., r e k a o je d a j e 100 grama bjelanevina d n e v n o prosjena potreba za psihike i mentalne aktivnosti i plodnost, od kojih bi 50 grama tre bale biti prvoklasne bjelanevine", pod kojima on podra zumijeva m e s o , jaja, sir i ribu. To je koliina bjelanevina koju on smatra dovoljnom za mlada ovjeka, ije su repro duktivne sposobnosti na vrhuncu. To znai da bi polovica bjelanevina to ih m l a a osoba d n e v n o uzima trebale biti visokorazredne bjelanevine. Vegetarijanci bi mogli uzi mati bjelanevine visoke bioloke vrijednosti iz oraha, ki kirikija, avokadosa, soje, banana i zelenog povra. U mojem vlastitom poslu promatrao s a m stotine m u karaca, e n a i djece, k a k o nakon dugog posta neprekidno (katkada brzo) dobivaju na teini i snazi, j e d u i d n e v n o samo polovicu pretpostavljene koliine bjelanevina. Odgojio sam svoju djecu i takoer nadgledao odgoj m n o g e druge djece, hranei ih daleko manjom koliinom bje lanevina od one s t o j e tekui standardi preporuuju, i ni s a m od njih vidio zdravije ni razvijenije djece. Moj prehrambeni program se blisko podudara sa standardom to ga je preporuio j e d a n vicarski program, o kojem se govori u nastavku. Neki noviji pokusi u vicarskoj mogli bi ponuditi dugo traeno rjeenje pitanja kolika je d n e v n a potreba bje lanevina po osobi. Za razliku od ostalih pokusa koji su injeni u svrhu rjeenja ovog problema, ovi pokusi su izvreni na ljudima, i to mnogo njih. A k o zakljuci nisu u 82

skladu s rezultatima to su ih dijetetiari obavljali nad ta korima, to se nee svidjeti m o m c i m a u ulozi takora. Prije koje dvije godine vicarski profesor A. Fleisch g o vorio je na r e d o v n o m sastanku Britanskog drutva za una preenje znanosti. Rekao je okupljenim znanstvenicima, da su pokusi, obavljeni na 400.000 osoba po strogo znan stvenim mjerilima, pokazali da su koliine kalorija, bje lanevina i masnoa koje su u civiliziranom svijetu smatrane n e o p h o d n i m a u stvari p o t p u n o nepotrebne. Na temelju tih pokusa on je ustvrdio d a j e standard Ujedinje nih naroda od 2.400 kalorija na dan previsok, te d a j e 2.160 kalorija dovoljno za svakoga osim tekih fizikih radnika. Zakljuak do kojega se po pokusima dolo jest da je jedan gram bjelanevina po kilogramu tjelesne teine dovoljan. Prije rata se pretpostavljalo da su potrebe bjelanevina oko 100 grama. Fleisch je ustvrdio da su ove koliine ne samo nepotrebne n e g o i tetne. R e k a o je da se veliki dio mesa i jaja to se j e l o prije rala, kao vei dio preraenih masti, eera, bijeli kruh i tijesto trebaju zamijeniti povrem, voem i crnim kruhom. Na koncu, rekao j e , dok danas m n o g i narodi u svijetu trpe od gladi, pravo je rasipanje pretvarati velike koliine ita u jaja, i m e se gubi 90 posto prehrambene vrijednosti ita, kao i pretvarati u stonu hranu o g r o m n e koliine ku kuruza i j e m a koji time gube 75 posto kalorija i bje lanevina. To je izravna pljuska naem tradicionalnom ali ipak besmislenom poljodjelstvu, koje najprije uzgaja veli ke koliine hrane za ivotinje, njome hrani stoku, a onda hrani ovjeka malim postotkom vrijednosti hrane koja je pretvorena u stonu. 83

Izgledat e nevjerojatno mnogima od mojih itatelja, da od koliine bjelanevina koja je prije rata smatrana neop h o d n o m s a m o polovica je u stvari potrebna za o s o b n o zdravlje i snagu. Stari visoki bjelanevinski standardi tin jaju kroz prole stvari. Bez sumnje prijevoznicima i uzgaji vaima peradi ovo se nee sviati, a ut e se vika iz takorskih laboratorija. Ortaci s radija to se brinu o intere sima m e s n e industrije vikat e do promuklosti, nijeui vrijednosti pokusa uinjenih na ljudima umjesto na tako rima. Usprkos svemu to je jedini nain odreivanja ovje kovih prehrambenih potreba. Kad se radi s podmlatkom, potrebe brzo rastue i sporo rastue ivotinje p o t p u n o su razliite. Dok su napori veine istraivaa oigledno usmjereni prema odreivanju minimalnih bjelanevinskih potreba, moglo bi se u meuvremenu postaviti pitanje, m o e li se uope na taj nain odrediti valjan standard bjelanevinskih potreba. Sasvim je j a s n o , d a j e vea trijeznost u uzimanju duika (bjelanevina) bitna ne samo za povratak izgublje nog zdravlja ve i za odravanje vrhunskog zdravlje uvijek i svagdje. Reiheimer ima pravo kad kae. d a j e duik (glav ni sastojak bjelanevina) openito uzevi dobar sluga a lo gospodar." Psiholozi dobro znaju, da metabolizam ma snoa i bjelanevina ovisi o metabolizmu ugljikohidrata. Izmeu ugljikohidrata i bjelanevina postoji krhka ravno tea koju treba uvali, jer bolesti i degeneracija proizlaze iz naruavanja te ravnotee. D o k a z a n o j e , da previe duika umanjuje radnu sposob nost, a openito gomilanje duikova proizvoda kinotoksina u miiima uzrokuje zamor. Ljudi se truju prevelikim uzi manjem bjelanevina. Bjelanevina u tijelu proizvodi otro-

va vie od bilo koje d r u g e hrane. Z a p r a v o , cijeli sustav b u d e prepun otrovnim nuzproizvodima bjelanevinskog metabolizma, koje organi ienja ne uspijevaju uvijek eli minirati. K o b n o umiranje tijela otrovana neodgovarajuim i suvinim bjelanevinama nalik je trovanju hranom. U sredovjenih osoba sasvim normalni bubrezi su izu zetak, a ne pravilo. Brinim izborom prehrane s niskim sadrajem duika m o g u e je svesti rad bubrega na razinu na kojoj e moi drati neistoe u krvi u dopustivim grani cama. Bez straha od proturjeja m o e m o rei, da nesrazmjer no poveanje bjelanevina u prehrani zbog proizvoljnog dodavanja jela bogatih bjelanevinama, mesa, jaja, sira i si., poluuje tetan uinak, j e r stalni viak bjelanevina do vodi do poremeaja zdravlja. A upravo l o j e hrana, koju za govornici visokogradnih" bjelanevina najvie pre poruuju. Viak takvih bjelanevina (usto loe pripremlje nih i pogreno kombiniranih) uzrok je mnogih tegoba.

84

85

Deveto poglavlje

Voe, kotunjae i povre

U mojoj knjiici Jednostavno kombiniranje hrane" naglasio sam injenicu da bi ovjek, prototip rukohvatnih" bia, trebao razviti navike jedenja plodova koje su u skladu s njegovom anatomijom, a od kojih se tijekom vre mena udaljio, zahvaljujui bez sumnje lutanjima koja su ga odvela od njegova zemaljskog rajskog d o m a u toplijim predjelima. Mnogi prirodnjaci i usporedbeni analomiari, meu koje spada ak i jedan T h o m a s Henry Huxley, doka zali su da ovjek, k a o primat, definitivno vie pripada vrsti plodojeda nego vrstama travojeda, svatojeda, mesojeda i leinara, ali je istom Sylvester G r a h a m strogo naglasio oiglednu injenicu, da je ovjek, usprkos razlikama, pro totip plodojeda. Ljudski tjelesni ustroj je konani sudac pred kojim treba rasuivati sva pitanja koja se na bilo koji nain tiu ovje ka. ovjek je bioloka a ne kemijska j e d i n k a , pa se k pitan ju njegove normalne prehrane treba pristupiti s bioloke toke gledita. injenica da svi pokazatelji to nam ih u iz boru hrane prua kemija imaju negativan karakter ukazuje na vanost bilokog pristupa. Usporedba ovjekova tjelesnog ustroja s nekim od nje mu bliskih niih stvorenja bez sumnje osuuje njegove mesoderske navike i oznaava ih kao jednu od nastranosti
,S(,

u koju je upao, m o d a iz nude, negda u davnoj prolosti. Cuvier, j e d a n od najveih prirodnjaka prolog stoljea kae: ini se d a j e ovjek oblikovan tako da se hrani kori jenjem, voem i sonim dijelovima biljaka. Ruke mu o m o guuju da ih lako sabire, a kratke i umjereno snane vilice, j e d n a k a duina onjaka i sjekutia i valjkasti oblik kutnja ka ne doputaju mu da pase ni da j e d e meso, osim ako takva hrana nije najprije kuhana.." (ivotinjsko carstvo, sv. 1., str. 73.) U ivotinjskom carstvu poznajemo karakteristike zrnojeda, mesojeda, plodojeda itd ali i neke porodine oznake meu, na primjer, sisavcima i rukohvataima (keiroterima), ukljuujui Cuvierove dvoruke i etveroruke, meu koje u skladu sa svojim anatomskim ustrojem spada i ov jek. Ta bia u prirodi ive na vou i povru, iako bi, isto k a o i ovjek, n e k i m nenaravnim uzgojem bili u stanju stei mesoderske navike. ovjek ima stranje zube za vakan j e , prikladne za usitnjenje zrnja i korijenja, a ne mesoder ske razdirae. Sprijeda ima sjekutie plodojeda, pa su mu takvi i onjaci. N e m a zubi prikladnih za razdiranje sirova mesa, a vaui pokreti eljusti rezultat su razvijanja pterigoidnog miia, svojstvenoga biljoderima. Ti pokreti se bitno razlikuju od okomitih, koji odgovaraju iljastim zu bima mesodera. I duina ovjekova p r o b a v n o g trakta je u skladu s gornjim usporedbama. Kae se d a j e Cuvier bespogovorno rijeio pitanje ov j e k o v e prirodne prehrane. Iako vjerujem da je ta tvrdnja tona, ipak ne bih elio preutjeti zasluge ostalih, koji su dali svoj doprinos rjeavanju toga pitanja, mada z n a m da svijet u Europi i Americi nije voljan prihvatiti ponueni odgovor. vicarac dr. M. Bircher-Benner citira europskog 87

znanstvenika ra. Richarda Lehne, koji nakon podrobnog prouavanja usporedne anatomije svoj zakljuak saima u ove rijei: Nasuprot psiholokim nalazima prehrambene znanosti koji se neprestano mijenjaju i uvijek ostaju nedo reeni, komparativna anatomija dokazuje - a podupiru je milijune godina stari paleozooloki dokazi - da ljudski zubi u svom idealnom obliku imaju iskljuivo plodojedne osobine." ovjekov osjet okusa ni sada. nakon tisua godina j e denja mesa, ne trai meso i daleko bolje raspoznaje veliki broj raznih vrsta voa, povra i kotunjaa u svim m o g u i m kombinacijama, koje su privlane oku i nosu kao i jeziku. Ljepota voa i njihovi privlani mirisi otro odu daraju od runoe peenja i i odbojnog zadaha riblje trnice ili mesnice. Stara medicinska zabluda da voe zapravo ne posjeduje prehrambenih vrijednosti j o uvijek lebdi u m o z g u miliju na ljudi. Za njih je voe poslastica", ili kao usputni zalo g a j " ili k a o desert". Mnogi se ak boje voa, to je preivjeli ostatak medicinske tvrdnje od prije nekoliko de setaka godina da voe uzrokuje m n o g e bolesti. U potpunoj suprotnosti s tim tvrdnjama bila je praksa mnogih onda njih higijenistci koji su za doruak iskljuivo jeli voe, od bacujui istovremeno proizvode od bijelog brana i veinom izbjegavajui maslo i sva masna kuhanja. Isto tako su se uzdravali od aja, kave itd., te nisu jeli kolaa ni torti. Nisu trebali lijekova niti su ih davali lanovima svo jih obitelji. Plodovi ljubavi", kako ih je nazvao rani higijenist La zarus, breskve, ljive, jabuke, kruke, g r o e , narane itd. obiluju p r e h r a m b e n i m vrijednostima i sonim okusom. La
ss

zarus je mislio d a j e naziv plodovi ljubavi" p o s e b n o prik ladan za voe koje dozrijeva u proljee, to jest ,,u vrijeme ljubavi". Poznato je da rane uroenika koji jedu voe i da tulje zacjeljuju bre n e g o u Europljana koji jedu m e s o . Vlastitim promatranjem domaih biljodera i mesodera ustanovio sam da rane mesodera zacjeljuju sporije. Opi uinak biljne hrane na ivotinje je potpun i postupan, dok je mesna hrana ubrzavaj ue razorna. Sama injenica da opstojimo kao civiliziran svijet ovisi o biljnoj i vonoj prehrani. Kad god u ljudskom ivotu pol jodjelstvo nadomjesti lov, slijedi plemenitiji oblik suivo ta, bratstvo, ogranienje svih oblika paraziti/ma. smanjenje bolesti i psiholoki napredak. Takoer se stvara mogunost uzdravanja vie puanstva na manjim povri nama. U svojoj Meusobnojpomoi" Kropotkin pripovi j e d a o divljacima: D o k a z a n o j e , da su prestali s e d o m o r s t v o m tek poto su uspjeli poveati redovna sred stva uzdravanja."' Vie puta je naglaeno, d a j e sve izvor no ljudsko bogatstvo stvoreno na temelju ratarstva, u suprotnosti sa skitnjom. grabeom i parazitskim mentalite tom. S a m o predrasude i lana znanost se protive plododerslvu. Meu travojednim i plodojednim ivotinjama ivot u zajednici je pravilo, a osamljenost izuzetak, doim meu mesoderima osamljenost je pravilo a zajednica izuzetak. Grabeljivaeki ivot ne samo to zahtijeva vei lovni pro stor, ve takav ivot po samoj svojoj naravi d o s l o v n o ulije va duh sukoba i netrpeljivosti u karakter grabeljivca, bio to ovjek ili ivotinja. Prijevara i nasilje su naravne odlike ivota koji se odrava nasiljem i snagom. M e s o d e r s k e na vike ovjeka zahtijevaju velika nenaseljena podruja da bi

89

se odralo nekoliko pojedinaca. Lov i ribolov, usporeeni s poljodjelstvom, daju malu koliinu hrane na podruju iste veliine. O p r a v d a n o je pretpostaviti d a j e bratstvo ljudske zajed nice raskinuto u trenutku kad je ovjek postao grabelji vom ivotinjom, pa je svaki, poput vuka ili tigra, napravio vlastiti brlog. S druge strane, im p o m e traiti izgubljenu bezazlenost i odrekne se lovakih navika, ovjek osjea potrebu za viim oblicima drutvenog ivota koji su u skla du s dijeljenjem dobara, a u suprotnosti s povrnim i gru bim o d n o s i m a prema blinjemu, kako se to d o g a a meu ljudima koji ive od lova. Pojavljuje se i prefinjena, krasna osjeajnost raznih tje lesnih organa kad ih se uzgaja hranom od voa i povra, to ne s a m o neizmjerno uveava ivotnu radost ve poveava i pojaava nau vezu s prirodom. Prastara predaja d a j e B o g postavio prve ljude u zemaljski raj i uinio ih uvarima vrta" upuuje nas na ono doba kad je ovjek, u skladu sa svojom prirodom, ivio od obilja prirodnih plodova, bez potrebe ubijanja ivotinja za hranu. Krasota vrta je potpu no oprena bijedi klaonice. M o r a li hrana proi kroz ivotinje da b i s m o je dobili ve rabljenu, umjesto da je poput njih sami u z m e m o svjeu, lijepu i punu ivota, iz obilnih vrtova i vonjaka prirode? M o r a m o li uvijek vrijeati vlastitu narav naim p r e h r a m b e n i m navikama i ivjeti na hrani koja j a d n o odgo vara naim prehrambenim p o t r e b a m a ? Ja ne zagovaram samo ivotinje, kao to to ini svaki etiki vegetarijanac, ve i ovjeka ranjena rastavom od njegova prirodnog naina ivota. Odstupanjem od pravog biolokog puta on nanosi vie zla s a m o m e sebi nego ivotinjama kojima se

hrani. Jedino se moe nadati superiornijoj prehrani a k o se vrati biljnom svijetu k a o izvoru svoje hrane. Istraivanje n a m kae da u biljnom carstvu i m a m o m n o g o protivnika, ah i m n o g o prijatelja, i da ivotna snaga najveina ovisi o koritenju biljaka slijedei zakone i nago ne organskog ivota, a ne sluajui izmiljene zakone lane znanosti ili terapista. Higijenist se ne m o e dovoljno nauditi injenici da su se otrovne biljke od pamtivijeka koristile kao lijekovi, d o i m vraari, stari i suvremeni, nisu skoro nikada pripisivali ljekovitost j e s t i v i m biljkama. A k o je neka biljka toliko otrovna da je dovoljno umoiti vrh strelice u njezin sok pa da usmrti svakoga koga ubode, onda su ta biljka i taj otrov medicina. Sva travarska umje nost, stara i moderna, sastoji se u uporabi otrovnih biljaka kao lijekova. Neotrovna biljka nema ljekovitih osobina. Ta praksa je apsurdna, nalik postupku ovjeka koje ne j e d e rajice, narane itd. da ne bi d o b i o reumu, ali u isto vrijeme pui duhan, za koji misli d a j e nekodljiv i m o d a a k kori stan.

90

91

Deseto poglavlje

Mesoderstvo
Jedan se australski uroenik o p r a v d a v a o to je ubio i ispekao svoju enu izjavljujui: Bila je u k u s n a . " Lju doder ide u lov, goni i ubija drugog ovjeka te ga kuha i j e d e kao i svaku drugu lovinu. N e m a niti j e d n o g j e d i n o g dokazu, ni samo jedne injenice u korist jedenja mesa. koja se ne bi mogla upotrijebiti u korist ljudoderstva. U stvari, ljudoerstvo je tako uobiajeno meu mesodernim ivo tinjama i ljudima, da ne bi bilo teko dokazati kako jedenje m e s a vodi izravno u kanibalizam. Paleontolozi g o v o r e da su neki narodi iz k a m e n o g d o b a bili upali u ljudoerstvo. Ljudoerstvo je bilo i medu visoko civiliziranim narodi ma, a nije nepoznato ni modernom civiliziranom svijetu. Mesoderi ne mogu uspostaviti kriterij o zadovoljava juoj prehrani. Izvjesno je da iz svoga nenaravnog obroka ne mogu izvui prehrambeni podraaj" potreban za stabil nost. Poznato je da meu mesoderima vlada velika smrtnost mladunadi, to ukazuje na ozbiljno smanjenje ivotne sposobnosti meu tim ivotinjama. Mesoderi su zbog svojih nezdravih navika iskljueni iz izravne opskrbe vitaminima i neophodnim vonim i povrnim sokovima kao i povrem i njegovim sastojcima, pa sloga pokazuju abnormalnosti u metabolizmu. Umjesto plemenite hrane lovake vrste su prisiljene zadovoljiti se 92

loijim proizvodima, koji iako nisu opasni po broj i veliinu, opasni su po cjelovitost, stabilnost i zdrav razvi tak. N a d m o niih psiholokih vrijednosti esto znai d o datni podraaj" za prirodni nazadak, koji vodi u postupnu degeneraciju. Njihova lovina su najee ivotni otpad - u divljini to su openito bolesne i slabe ili mrtve i raspada jue ivotinje, a u civilizaciji su opet ivotinje boleive zbog pripitomljavanja i pogrene ishrane. Mesoderi i leinari to se tove na ivotnom otpadu, pripitomljene svinje to j e d u vlastiti izmet, pripitomljene kokoi to jedu ivo tinjski i ljudski izmet, svi oni j e d u mrtvo i raspadajue meso i zadovoljavaju se loom hranom. Apetit leinara ra ste u skladu s onim ime se hrane, zato sve vie i vie jedu smee. Budui da su meso i riba siromani vitaminima, esto se uje preporuka da se u prehranu ukljui i koje ljezdano tkivo, p o s e b n o jetra, ali se zna da jetra, j o vie nego miiavo m e s o , poveavaju koliinu kreatina u mok rai. Nije u d o da imaju visoku smrtnost mladunadi, pa ih j e , usprkos brojnom nakotu, u prirodi relativno mali broj. Grabeljivake navike ine ih nesposobnima za ivot. Dar win je natuknuo da bi mesoderi poveali svoje anse za ivot ako bi bili malo manje mesoderi, te rekao d a j e raz log za nestanak neke vrste manjak napretka u skladu s naelom o vanosti odnosa organizma s o r g a n i z m o m u borbi za opstanak." To je neizravno priznavanje naela simbioze, to g a j e do potpunosti razradio Englez H e r m a n Reinheimer. Proirujui Darwinovu misao, Reinheimer veli, da zbog posljedica zanemarivanja zakonite hrane mesoderi, suprotstavljeni najhitnijem i svetom svemir skom zakonu asimilacije i podjele rada, trpe nedostatak
93

svih normalnih ivotnih odnosa i tonu sve dublje u boleljivost i parazitizam." Za njega su, ini mi se s pravom, svi kukcojedi, mesoderi, paraziti, ljudoderi, leinari i sve ostale vrste grabeljivih biljaka i ivotinja patoloki tipovi. Oni ne predstavaljaju normalnu prirodu i svaki od njih i svi zajedno degeneriraju i idu prema ieznuu. To miljenje izravno odudara od gledita prosjenog profesora zoologije, koji - oportunist po profesiji oigledno uiva opisujui mesodere k a o mjerilo i ideal ivota, opravdavajui tako nae vlastite mesoderske navi ke. Hajde, neka mi netko objasni, zato je ovjek od svih ivotinja izabrao za uzor najnekreposnije: mesodere? Nai mesoderni biolozi bez prestanka prinose rtveni kad bogu propasti. S u h e kosti i mesni odresci su j e d i n o to oni pripisuju bilo kojem stvorenju, a to je i j e d i n o to mogu do biti. Ima m n o g o znanstvenika" koji vie vole stati na stra nu veine (ili na stranu Velikog Profita) i braniti uobiajena stajalita (ili braniti posebne interese), n e g o se postaviti na stranu istine. Tako im je sigurna popularnost i zarada. Budui d a j e veina mesne hrane siromana mineralima i vitaminima i praktiki bez ugljikohidrata, te kako je veina ivotinjskih masnoa niskokvalitetna, ak i pobor nici m e s n e prehrane brane jedenje mesa skoro iskljuivo injenicom da je m e s o izvor gotovih superiornih bje lanevina. Tvrdi se, da su mesne bjelanevine bolje od bje lanevina biljnog porijekla, pa da p r e m a tome imaju prednost. ak se tvrdi, na temelju novijih pokusa na ivo tinjama, da su mesne bjelanevine apsolutno nezaobilazne. Higijenist zastupa suprotno miljenje. Mi d r i m o da je ivotinjsko m e s o i njegovi sokovi u najbolju ruku drugorazredna hrana. Serumi i gotove bje94

lanevine predstavljaju opasnost. Naa bioloka dunost je proizvesti iz jednostavnih spojeva vlastite specifine bje lanevine i ne optereivati se bjelanevinama drugih ivo tinja. Naa protoplazma e prije osiromaiti nego postati bogatija naim grabeljivim nainom prehrane, za koji je lako dokazati da sa sobom donosi patoloke uinke. Doka zano j e , da pod izvjesnim bjelanevinskim poticajima mesoderi reagiraju drugaije n e g o biljoderi, koji poka zuju veu mo opreznosti i obrane. Istina je da meso i dru ge ivotinjske tvari sadre ostatke energije, dobivene iz biljaka, ali je ta energija pomijeana s nekim nepouzdanim i esto opasnim tvarima, koje remete i kvare izvornu vri j e d n o s t dobivenu iz biljaka. Neprikladnost nekih tvari za asimilatorne svrhe oituje se u anafilaktinim simptomima koji ih slijede. Priroda, odbacujui neke bjelanevine, uglavnom ivotinjske, na stoji odrati stabilnost vrste i zatititi zdravlje j e d i n k e . Alergija i anafilaksa nisu nikakav misterij, ve su posljedi ca dugotrajnog trovanja tijela neprikladnom bjelanevinskom hranom. lako je esto ponovljena tvrdnja da se ivotinjske bje lanevine lake probavljaju i potpunije asimiliraju n e g o biljne, pojava anafilakse, koja tako esto slijedi uzimanje ivotinjskih bjelanevina, upuuje na to da ljudski organi zam nije adekvatno opskrbljen za probavu sloenijih bje lanevina, i da su jednostavne biljne bjelanevine najprikladnije za ljudsku probavu. Iako ne podupire moje miljenje da su biljne bjelanevine lake probavljive od ivotinjskih, ipak je slijedea izjava prof. E. F. Terroinea sa trasburkog sveuilita u raskoraku s popularnim vjero vanjem. On kae: N e m a dokaza na kojima bi se temeljilo

95

razlikovanje probavljivosti bjelanevina s obzirom na nji hovo porijeklo." Moje stanovite je da je anafilaksa, o d n o s n o bje lanevinska alergija otrovanje uzrokovano apsorpcijom djelomino probavljenih bjelanevina. To e rei da nisu razgraene u aminokiseline n e g o upijene u kompleksnij e m , dakle otrovnom obliku. Aminokiseline nisu otrovne, te prema tome ne bi mogle dovesti do pojave anali lake. Zanimljiva je injenica da mesojedi uporno tvrde kako mesnata hrana daje veu snagu od biljne, a u isto vrijeme se ograniuju na miiavo meso, koje je apsolutno manjkavo. Ne samo s t o j e izvorno manjkavo, ve nakon kuhanja, pohanja, peenja i drugih naina prigotovljavanja" postaje j o manjkavijim. Gubi kuhanjem a gubi i nutarnjim prom j e n a m a za vrijeme uskladitenja. P u n o je otrova raspadanja i n o r m a l n o g metabolinog otpada to se zatekao u tkivima ivotinje u trenutku smrti. Pravi m e s o d e r ne samo to pojede itavu lovinu i popi je joj krv ve je j e d e sirovu, inae bi uginuo zbog neishran jenosti. Najbolje hranjive tvari nalaze se u krvi, kostima, kotanoj sri i lijezdama mrtve ivotinje. Uza sve to zvijer mora s v r e m e n a na vrijeme popuniti svoju dijetu hranom biljnog porijekla. A k o mora jesti m e s o , zato ne ui od m e s o d e r a ? Zato ga ne jede n e k u h a n o i nemijeano? Zvi jeri nikada s mesom ne jedu kruh ili p e e n e krumpire. Tako izbjegavaju probavni zastoj koji proizlazi iz takve nespoji ve kombinacije. Z n a m o da ivotinjsko meso nije n u n o nikomu, da me sna hrana nije najbolji izvor bjelanevina i masnoa, da sve to d o b i v a m o iz mesa, - uz iznimku ivotinjskog otpada, bolesnih dijelova i otrova raspadanja koje sadre - sve

m o e m o nai u boljim i uporabljivijim uvjetima u mnogim drugim vrstama hrane, posebno u kotunjaama. Izvanred no dranje osamdesetgodinjih i devedestgodinjih vegeta rijanaca dovoljno je da nas pobuni protiv znanosti" koja tako drsko proglaava nadmonost i neophodnost mesne hrane. S a m o kratak pogled uokolo otkrit e nam da najinteli gentnije, najsnanije, najkorisnije, najljepe i najdugov jenije ivotinje nisu mesoderi - majmuni, vjeverice, zeevi, slonovi, ovce, krave, konji, i m n o g e druge, d o i m ivotinje koje izgleda postoje s a m o da kolju i ulijevaju strah jesu mesoderi - make, od d o m a e pa do leoparda, tigra i lava. takori, mievi, hijene, i svi ostali koljai, meu koje nas ele ubrojiti nai brzopleti biolozi. injenica je da to ovjek vie postaje mesoder, to nie se sputa na ljestvici civilizacije i kulture. U primitivnim p l e m e n i m a i ljudskim zajednicama to ive od lova i ribo lova, ili su sabirai takve hrane i drugih potreptina a ne proizvode nita, broj lovaca je nuno ogranien brojem ivotinja koje se mogu uloviti. Takva plemena obiavaju jesti kukce, zmije i druge nierazredne ivotinje, uk ljuujui i napola trule leine. Organizmi se mogu odupri jeti raspadanju usprkos smrtonosnim utjecajima, pa ljudi tih degradiranih plemena preivljavaju, ali ostaju na istoj razini, ne napreduju. U kolovozu 1951. Charles Lawrence, tajnik instituta prehrambene tehnologije, slubeno je izjavio da su crvi, puevi golai i vrtni puevi izvanredni izvori bjelanevina. Rekao je da je njegovo najdrae j e l o popapreni meksiki crvi s riom. On i j o neki ameriki vojnici, zarobljeni na Bataanu, u j a p a n s k o m logoru su jeli crve, poljske pueve.
97

96

umske guterice i zmije i tako preivjeli. Pripovijeda o ljudima kako jedu ucrvanu riu zajedno s crvima. U tako krajnjim okolnostima u kojima su bili ti ljudi, ovjek e j e sti svata radije nego umrijeti, ali to ba nije dovoljan raz log da bi se tako neto uvrstilo u jelovnik kad takve okolnosti ne postoje. Nagon za odranjem i krajnja nuda uvijek e prevladati obzire u vezi s h r a n o m , a i sa svaim drugim, ali kad nuda prestane, nema razloga da se iznim ka ustali. S druge strane, osim m o g u e gadljivosti, nema razloga da onaj to j e d e kravu ne j e d e i crve, pueve ili gu tere. Jedenje mesa se kojiput brani lanim opravdanjem, da ako ne b i s m o jeli ivotinje, o n e bi se uskoro toliko razmnoile da bi zauzele cijelu zemlju. Bez obzira koliko isti ne ima u tome, a pitanje je bi li se takvo to ikada dogodilo, lano je pretpostaviti da ovjek mora jesti ivotinje u svrhu dranja njihova broja pod kontrolom. Ima dovoljno mesodera, koje mogu bez ovjekove pomoi, drati broj ivotinja pod kontrolom, ako se za to ukae potreba. ov j e k o v e mesojedne navike za to su potrebne samo ako se eli po tim navikama izjednaiti s leinarima. Treba znati da dobar dio dananje propagande u prilog jedenja mesa potie novac to ga u tu svrhu troe mesna, mlijena, peradarska i riblja industrija. Nakon svretka Drugog svjetskog rata mesna industrija je posebno bila uporna u stvaranju mita da se ovjek ne moe ispravno hra niti bez ivotinjskih bjelanevina. M n o g o svijeta je tije k o m rala nauilo, da se moe ivjeti s manje mesa ili uope bez mesa. Trebalo ih je p o n o v n o obratili na mesojede. N i jedan trgovac ne voli gubiti muterije. Jedan govornik na radiju, inae veoma buan u optuivanju vegetarijanizma i

u inzistiranju da ovjek mora jesti m e s n u hranu, poklanja unke putem radija s ciljem da privue to vie sluatelja za svoje reklamiranje mesa. Kad takvi ljudi pomu svoje g o vore o jedenju mesa, treba ih zaustaviti na trenutak da ih se zapita, to prodaju i tko ih plaa. A k o zna to prodaje i tko ga plaa, znat e to misli" i zato kae ono to kae. Novac govori". Takoer i pie, kao to je Sinclair poka zao. M n o g o od toga to se zove istraivanje" takoer je motivirano novcem m e s n e industrije. Pokuse obavljaju znanstvenici, a pokusi su financirani i znanstvenici plaeni n o v c e m m e s n e industrije. Njihovi pokusi su paljivo kon trolirani" tako da otkriju ono to onaj koji plaa eli da se otkrije. Ne smije se zaboraviti, da ti ljudi od znanosti mogu biti kupljeni po cijeni od deset centi po tucetu, i to u o v o vrijeme inflacije!

98

99

Jedanaesto poglavlje

j e d e . Jo 1907. se znalo za oteenja jetara, na ije djelo vanje utjee. Takoer razara bijela i crvena krvna zrnca. Radi se o otrovu i nikakav otrov ne ulazi u tijelo a da ne proizvede neeljene uinke. U svojoj okrunici br. 37 od 22. studenog 1907. vlada kae: S u m p o r n a kiselina u hrani proizvodi ozbiljne pore meaje u metabolizmu. Optereuje bubrege do te mjere da dolazi do oteenja. Osiromauje krv u odnosu na broj crvenih i bijelih zrnaca. tetna je po zdravlje u svakom p o gledu." 1911. Savjet znanstvenih strunjaka je izradio studiju za Minislastvo poljoprivrede. Studija je bila sve prije nego potpuna, jer joj je nedostajalo previe loga. Pronali su da sumporni dioksid u koliinama od tri desetine grama dnev no (toliko se m o e nai u 180 do 220 grama suhog voa) dovodi, nakon razdoblja od nekoliko mjeseci, do pojave s i m p t o m a koji ukazuju na oboljenje. Nabrojili su slijedee simptome: poveanje mokrane kiseline, unitavanje bi jelih krvnih zrnaca, podrigivanje na sumporni dioksid, trnci u zubima, upala sluzne opne u ustima, slabost, glavo bolja, bolovi u leima, bolestan izgled, munina, bljedilo, zimogroznost, anemija, mutne oi, nemirni pokreti..." Istjecanje s u m p o r n o g dioksida iz tvornikih postrojenja koja ga rabe unitava okolinu vegetaciju i truje ljude i ivotinje. Upravo zbog toga kukci ne jedu o s u m p o r e n o voe. Otrovne karakteristike ovoga plina potvrene su u iz vjetaju za Minerski odsjek, to g a j e istrana komisija sa stavila na temelju istraivanja od lipnja 1913. do rujna 1914., u kojem stoji da spoj od 35 dijelova s u m p o r n o g dioksida na milijun dijelova zraka kodi ljudima, a da samo 2 dijela otrova na milijun dijelova zraka u roku od etiri

Sumporeno voe
Komercijalni sirupi i n e k o suho voe, kao breskve, j a buke, k r u k e i kajsije, ubjeljuju se d i m o m g o r u e g sumpo ra, z a t o u njima i m a s u m p o r n o g dioksida. Dva su glavna razloga zato se voe prerauje s u m p o r o m . To su: 1. - bi jeljenje daje vou privlaniju boju i izgled, lako da ljudi koji kupuju hranu s a m o po izgledu kupe to vie; 2. - s u m porenje s u h o g voa omoguuje proizvoaima plasiranje na trite voa s veim sadrajem vode - sve do trideset p o sto. N e s u m p o r e n o v o e sadri s a m o petnaest do dvadeset p o s t o vode. Sumporenje omoguuje proizvoaima proda ju vode po visokoj kilogramskoj cijeni. O b i a v a l o se tvrditi da sumporenje ubija k u k c e i o n e moguuje im da uu u voe. Istina je da nijedan iak ili drugi kukac kojemu je stalo do sebe nee jesti s u m p o r e n o voe, ali to je isto tako izvanredan razlog da ni ti s a m ne j e de takvo voe. Sumporni dioksid u t a k v o m e vou je otrov koji ubija kukce, a tebi kodi. U novije vrijeme se tvrdi da se postupkom sumporenja mogu sauvati izvjesne vitamine u hrani. To je vjerojatno s a m o trgovaki trik. Takoer se otvoreno priznaje da po stupak unitava n e k e vitamine. S u m p o r a s t a kiselina to se nalazi u s u m p o r e n u vou proizvodi naglaena psiholoka oteenja na osobi koja ih
100

101

sata ili po deset minuta dnevno djeluje telno na biljke, te da je smanjen urod jema koji je studiran za vrijeme istraivanja. Prije n e g o to tijelo m o g n e putem bubrega izluiti s u m pornu kiselinu mora je pomijeati s luinom. Tako tijelo ostaje bez dijela luina. O v o je vaan prigovor uporabi sumporenih jela bilo koje vrste. Skretanje pozornosti na vitamine dovelo je do vee go mile izmiljotina n e g o prije dok se govorilo o kalorijama. Ali u skladu s trenutnom m o d o m brani se sumporenje voa tvrdnjom da se tako mogu sauvati neki vitamini u vou. Tijekom suenja (svakog suenja!) najvei dio vitamina se gubi. Na primjer, vitamini A i C se gube p o s t u p k o m suen ja. Nijaein i riboflavin (B2) ne gube se sasvim pri suenju, kao ni B 1 , osim u sumporenu vou. Tvrdi se da sumporenje uva vitamine A i C, ali se u isto vrijeme priznaje, da se ti vitamini gube pri skladitenju. Tvrdi se, d a j e sauvati vita mine A i C sumporenjem vanije od gubljenja B1 u istom postupku. Time kao d a j e trovanje naeg suhog voa oprav d a n o . D o d u e priznaje se da su uinci suenja, ukljuujui i sumporenje, promjenljivi. Budui da za opskrbu vitaminima nitko ne ovisi o su h o m vou, j e r je svjee voe i povre neusporedivo bogatiji izvor i od najboljeg suenoga, te budui da jedenje s u m p o renoga voa uzrokuje ozbiljne psiholoke poremeaje, nema uope nikakva opravdanja za sumporenje osim elje za z a r a d o m . N a neuki puk vie voli kupovati bijelo i zlatoliko voe nego nebijeljeno - bolje se prodaje s u m p o r e n o voe i sadri osim toga vie vode. Ured za kemiju i Ministrarstvo agrikulture s j e d n e , in dustrija suhog voa s druge strane, ve g o d i n a m a ratuju na102

veliko oko te stvari, ali vlada nije nikad stupila u akciju. J e d n o m je Laboratorij za hranu i lijekove Kalifornijskog sveuilita otvoreno kritizirao vladu zbog nedjelovanja. Ali su interesi s u m p o r n e i v o n e industrije bili dovoljno moni da sprijee vladu da neto uini u vezi s o v i m pro blemom. Nisu sve vlade bile tako neodlune u svojim stavovima prema tom pitanju. Engleska, Francuska, Njemaka, vi carska i Japan su zabranili uvoz amerikog suenog voa zbog previsokog sadraja s u m p o r a . " Ministrastvo agri kulture se ali da je ameriko sueno voe na svjetskom tritu u veoma podreenom poloaju zato to je uporaba sumpora otila predaleko." Ispravno je rei, da to isto sue no voe nije u boljem poloaju ni kod upuenih A m e r i k a naca. S a m o neupueni jedu sumporeno voe.

103

Dvanaesto poglavlje

Oksidiranje hrane
Oksidiranje je spajanje kisika s nekim drugim elemen tom. Kisik je bezbojni plin bez mirisa i okusa, j a k o sklon spajanju s drugim elementima i stvaranju oksida. Najzastupljeniji je element u prirodi, sainjavajui skoro polovi cu sastava zemljine kore. Dvadest i tri posto zraka je kisik. Toliko je prisutan u zemlji, da gdje god ovjek zakopa nai e kisik ili njegove spojeve. Njegova najznaajnija osobina je tenja za spajanjem sa svim ostalim elementima osim flora, b r o m a i j o pet-est drugih, v e o m a rijetkih elemena ta. L a k o se kombinira s metalima. Ranje eljeza proizlazi iz oksidacije - ra je eljezni oksid. Kisik se posebno lako spaja s ugljikom i vodikom, pre ma kojima ima velik kemijski afinitet, t.j. privlaivost. U spoju s vodikom stvara vodu, s ugljikom ugljini dioksid i monoksid. Oksidiranje moe biti brzo ili polagano. Brzo oksidiranje je poznato kao gorenje. Goriva se sastoje najvi e od ugljika, koji se brzo spaja s kisikom i isputa vruinu. ak e i eljezo gorjeli u istom kisiku a k o ga se najprije uari pa onda uroni u kisik. Ranje eljeza na otvorenom zraku primjer je sporog oksidiranja. K a k o su svi upoznati s gorenjem, to jest brzim oksidi ranjem, uzet e m o tu pojavu kao uzor za objanjenje onoga to se zbiva u hrani dok je se oksidira. Kisik se spaja s raz104

nim tvarima pri odreenim temperaturama. List papira, primaknut upaljenoj igici, smjesta se upali i brzo izgori. A k o istu upaljenu igicu p r i m a k n e m o komadu drveta ili ugljena, nee ih upaliti. Kisik se nalazi u sitnim vlaknima papira, a papir je potpuno opkoljen kisikom iz zraka, stoga se lako pali, doim su drvo i ugljen kompaktniji od papira te ih se mora zagrijati do vie temperature prije n e g o se za pale. Temperatura pri kojoj se neka tvaf pali z o v e se toka paljenja. Polagano oksidiranje djeluje i na relativno niskim temperaturama i zbiva se neprestano svuda oko nas, zah vaajui tako rei svaku tvar, katkad sporije, katkad bre, zavisno o dizanju ili sputanju temperature. Bre kad su tvari vrue, sporije kad su hladne. Vana injenica koju elim naglasiti je ta, da s porast um temperature bilo koje tvari raste i sklonost spajanju s kisikom. Primijenivi reeno na hranu, oksidiranje hrane je bre pri visokoj temperaturi, na primjer pri kuhanju, a sporije pri niim temperaturama. Hrana oksidira i pri sobnoj tem peraturi, ali to je polagani proces, kao i kod ranja eljeza. J e d n o m oksidirana, hrana nije vie dobra za j e l o . To znai, to vie oksidiranja se odvija u hrani, to manje je vrijedna za prehranu. Potrebno je spomenuti da koliko neka tvar dolazi u neposredniji dodir s kisikom, toliko e se lake s njim spojiti. Priroda titi od oksidiranja vitalne dijelove biljaka i ivo tinja oblaui ih strukturama - k o o m , k o r o m itd. - koje lako ne oksidiraju i tako spreavaju kisiku iz zraka ulazak u nutarnje organe. Dotle dok je koa ili kora cijela, nutrina biljke ili ivotinje je zatiena od izravnog dodira s kisi kom iz zraka pa ne oksidira. Kad se j e d n o m taj zatitni ovoj
105

razdere i kisik doe u dodir s nutarnjom graom, velika je mogunost da doe do okisidiranja. N a k o n oteenja koe na ivotinji slijedi krvarenje i stvaranje tvrde kraste koja peati otvor i spreava ulazak kisika. N e t o slino se dogaa i kod biljaka. T a m o curi smola ili sok, stvrdne se i titi razrez. Voe i povre su omotani vrstom vanjskom ljuskom ili koom, koja slui kao uinkovita brana protiv oksidiranja. Ali kad se ta brana oteti, ili kad se v o e i povre ree ili guli, nutarnje strukture ostaju bez zatite, kisik ima otvoren pristup, pa oksidiranje smjesta poinje i njime se gubi prehrambena vrijednost voa i povra. A k o o g u l i m o i raz r e e m o j a b u k u tako da unutranjost bude izloena kisiku iz zraka, ubrzo e poprimiti smeu boju. Isto e biti ogulimo li i izreemo breskvu ili bananu. Ta s m e a boja nastaje ok sidiranjem. Takva hrana oksidira na obinoj sobnoj tempe raturi, ali e oksidirati bre pri vioj temperaturi, onoj potrebnoj za kuhanje. Kad se hrana ree, sjecka, gnjei, riba ili inae pretvara u sitne k o m a d i e i nutrina se izloi kisiku iz zraka, nastupa oksidiranje. Sto sitnije ribanje ili sjeckanje, to tanje kri ke, to vie nutarnje grae dolazi u dodir s kisikom pa je i oksidiranje vee. Sto dulje izrezana, isjeckana ili naribana hrana stoji prije nego je pojedena, to vie oksidira. Kikiriki koji se melje za proizvodnju maslaca, mlijeko koje se rasprskava tijekom procesa suenja, sokovi koji se cijede iz voa i povra, sve to se izlae dodiru s kisikom i manje vie podlijee oksidaciji. Vrijedi spomenuti, da u prirodi mlijeko tee izravno iz proizvoaa u potroaa bez dodira sa z r a k o m . U tom stanju mlijeko i m a sasvim drugi okus n e g o kad je za n e k o vrijeme izloeno zraku. Isto vrije106

di i za ostale tvari koje dolaze u dodir sa zrakom. J a b u k e i breskve ne s a m o to potamne u dodiru sa zrakom, n e g o i dobiju drugaiji okus nakon toga dodira. Maslac od kikiri kija n e m a isti okus k a o kikiriki. Oksidiranjem hrana gubi vrijednost i okus. Kad se svjee voe i povre ree usitno, ili kad se rajice reu natanko, dolazi do brzog oksidiranja vitamina C. Na primjer, rezana salata izgubi za jednu minutu o s a m deset posto svoga vitamina C. Skoro isto tako gubi i natan ko rezana rajica. Isto vrijedi i za vitamin C u naranama, kupusu i d r u g o m vou i povru. Zrele rajice, izgleda, re zanjem gube viatmin C sporije n e g o zelene. U s v e m lisna tom povru, rezanom ili sjeckanom, gubitak vitamina C zbog oksidacije je znaajan. S a m o ribanje svjee j a b u k e ili sirova krumpira uzrokuje potpuni gubitak vitamina C. Slini gubici ostalih vitamina dokazano se dogaaju pri re zanju, sjeckanju ili ribanju hrane. Iz toga je oigledno da se m o e nabaviti hrana bogata vitaminima, a d a j e se pripremi tako da se skoro svi vitamini izgube. itatelj bi trebao uoili vanost tih injenica i shvatiti da se rezanjem salata unitava njihova prehrambena vrijed nost. D a n a s vrlo proirena uporaba aparata za sitno rezanje ili pretvaranje u tekue stanje voe i povra veliko je zlo. Opi obiaj pravljenje i konzumiranje vonih i povrnih sokova takoer dovodi do velikog gubitka vrijednosti hra ne. Bolesnika se nalijeva obilnom koliinom sokova s na kanom da dobije to vie vitamina, a sve zavrava u gubitku tih vitamina zbog oksidiranja. Uvijek je bolje uzimati cijelu hranu, ili ako je rezanje potrebno, neka se ree u krupne k o m a d e . Rajice uvijek treba sluiti cijele a ne izrezane. Glavica salate se m o e
107

prerezati popola, ali nipoto nasitno izrezati ili ribati. Ku pus treba rezati nakrupno. I tim nainom e doi do o d r e e n o g gubitka, ali je taj gubitak zanemariv u uspored bi s o n i m kad se kupus riba. U naoj koli zdravlja otkad je o s n o v a n a sluimo salate od cijelog povra. Nikada nije bilo ribanja, rezanja ni sjeckanja. Najvie oteenja hrane pri kuhanju dolazi zbog oksidi ranja, pri emu vruina djeluje kao katalizator. O d a v n o je otkriveno da hrana pri visokoj temperaturi gubi vitamine. ak i nie temperature, kao na primjer o n e to se koriste pri pasteriziranju mlijeka, dovoljne su za unitenje mnogih vi tamina u hrani. Koliko se vitaminskog sadraja hrane gubi kuhanjem ovisi o:

primjer, dr. Pottenger je dokazao da make, hranjene paste riziranim mlijekom i kuhanom ribom, postaju sterilne na kon druge ili tree generacije. O b i n o ugibaju od upale zglobova, srane bolesti ili eluano-crijevnih komplikaci ja"Znaajno j e , dok je dr. Pottenger hranio k u h a n o m hra n o m make kroz nekoliko narataja, da one ne samo to su poele pokazivati razne vrlo ozbiljne nedostatke uk ljuujui k o n a n o i nesposobnost razmnoavanja, ve su takoer postajale homoseksualne i gubile svoje normalno naslijee rasnih i spolnih oznaka. M o d a e m o j e d n o g dana znati, koliko jestvene navike utjeu na sve vee izjed naavanje spolova u ovoj zemlji. Ispitivanja pokazuju d a j e veliki broj djeaka i djevojica n e m o g u e razlikovati po anatomskim oblicima, visini, irini ramena i kukova itd. Goli odostraga izgledaju potpuno jednaki. Brisanje razlika meu spolovima prati stalan porast sterilnosti m e u oba spola. U V. svesku Higijenistikog sustava yd sam dokazao da hrana upravlja nasljednou. Ova nova otkria potvruju o n o to s a m t a m o izloio.

1. - nainu kuhanja, 2. - temeperaturi kojoj je hrana podvrgnuta, 3. - koliko d u g o se hrana kuha, 4. - kako je hrana izrezana prije n e g o je stavljena na ili u pe za kuhanje. Kuhanje djelomino, ako ne i potpuno, unitava oksidirajue faktore u hrani. To j e d n o s t a v n o znai, da kuhanjem sagorijevaju" oni dijelovi hrane koje tijelo inae oksidira. Nakon to su j e d n o m o k s i d i r a n e te stvari ne mogu biti p o novno oksidirane u tijelu, prema tome su kao hrana besko risne. Visoka temperatura, ubrzanjem oksidiranja, pretvara hranu u pepeo prije nego s t o j e pojedena. Na primjer, tije kom obinog kuhanja unitavaju se n e k e aminokiseline. Dvije vrlo vane aminokiseline, lizin i glutamin, bivaju unitene kuhanjem. Gubici uzrokovani kuhanjem ne mora ju prouzrokovati veu tetu sve do kasnijih godina ivota, a svi uinci ne oituju se potpuno u prva dva-tri narataja. Na 108

Gubitak minerala prilikom kuhanja je trostruk: 1. - minerali iz hrane se cijede u vodu u kojoj se hrana kuha, ili istjeu u tiganj sa sokovima hrane. Kad se hrana vari, gubitak minerala je znaajan, p o g o t o v o a k o je hrana izrezana prije kuhanja; 2. - neki minerali se isparavaju, k a o na primjer j o d . Tijekom pasteriziranja mlijeka, a taj postupak se obavlja na niim temperaturama, 20 posto j o d a se
109

gubi isparavanjem. kuhanjem;

Kupus

luk gube sumpor

3. - neke soli u hrani se mijenjaju, tako da postaju neuporabive za tijelo. Izvanredan primjer za to je promjena kalcija i fosfora u mlijeku za vrijeme pasteriziranja. Zagovornici kuhanja su obiavali tvrditi, da zbog vruine popucaju o p n e ili ljuske kroba i drugih prehram benih sastojaka u povru, pa da tako postaju pogodnije za probavu. To se miljenje posebno odnosilo na krob itari ca, mahunarki i krumpira. Smatralo se da je sirov krob skoro neprobavljiv. Istraivanja Strassburgera i Heupke-a u Europi i Hastingsa u Americi pokazala su d a j e ta pretpo stavka netona. U stvari probavni sokovi prerauju nekuhane ili nevarene biljne stanice s istom, ili j o veom lakoom nego k u h a n e . G l e d a n o sa svakog stanovita prerada hrane visokom temperaturom predstavlja veliko upropatavanje prehram benih tvari. Vruina takoer u hrani razara enzime, ija uloga u ljudskoj prehrani j o nije dovoljno razjanjena. Po gledajmo mlijeko j o j e d n o m . Pasterizacija mlijeka razara slijedee enzime: proteazu, laktozu, diastazu, lipazu, salolalazu, katalazu, peroksidazu, aldehidrazu, amilazu i fosfatazu. J a k o smanjuje vrijednost klorofila i kvari eljezne soli u hrani. Pokusi s hranjenjem ivotinja pokazuju da obini proces kuhanja smanjuje za treinu vrijednost hra ne, to potvruje istinitost izreke da nas nekuhana i polukuhana jela hrane, a potpuno kuhana da nas ine bolesnima. Sada bi trebalo biti svima j a s n o , da se majstorima ku hinje ne m o e povjeriti briga o naem p s i h o l o k o m zdrav lju. O n i stalno izmiljaju b e s k o n a n e liste raznovrsnih
110

mjeavina to optereuju i najjau probavu, prekuhavaju nau hranu sve dok ne izgubi velik dio p r e h r a m b e n e vrijed nosti, sole, papre, zainjaju, zaslauju, dodaju ocat i sline tvari k a k o bi prikrili netenost svojih jela i nude nam ih kao najbolji izbor iz njihovih knjiga recepata. Strani okus, d o dan hrani mijeanjem i zainjanjem, ini prilagoivanje probavnih sokova probavi takve hrane posve n e m o g u i m , a gar, ugljen i pepeo, koji ine d o b a r d i o tih ogavnih ku hinjskih mjeavina, ne bi smjeli nikad dospjeti u ljudski eludac.

111

kao eljeznu, kalcijevi! itd., ali kako je ve reeno, to ne mijenja nita. Natrijev klorid nije izuzetak od injenice, naglaene u Trinaesto poglavlje prethodnom poglavlju, da tijelo mora dobiti prehrambene elemente, osim kisika i vode, u organskoj formi. Natrij i klor su prirodni sastojci tijela, ali da bi mogli biti koriteni oba moraju biti uzeti u obliku organskih soli. Kuhinjska sol ulazi i izlazi iz tijela bez ikakve promjene. Nije metaboliziCivilizirani ovjek je toliko pokvaren i himben da. ako ne nastoji prevariti blinjega svoga, onda uporno nastoji prevariti sama sebe. Na primjer, on je toliko navikao kri votvoriti svoj kruh mineralnim luinama - kalijem, nalrijevim kloridom, sodinim bikarbonatom, natrijevim bikarbonatom itd. - a to su sve opasne patvorine koje uni tavaju prirodni o k u s svega ega se dotaknu i prouzrokuju oteenja eluca i probavnog trakta k a o i oteenja drugdje u tijelu. - tako da taj i takav cvilizirani ovjek" ne voli a k o se sve to ne nalazi u njegovu kruhu. Ta se navika tako uko rijenila da su ljudi i ene spremni pretpostaviti d a j e tako neto rana poput organskih soli. Ne postaje nikada dio nijednog tjelesnog tkiva i ne sudjeluje u proizvodnji nijedne tjelesne luevine. Nasuprot popularnom miljenju, klor iz soli se ne koristi za stvaranje hidroklorne kiseline u elucu. Osim s t o j e beskorisna sol je i otrovna, dakle njezina uporaba je traenje ivotne energije. To to moe biti kori tena kao sredstvo za povraanje ili olakanje stolice proiz lazi iz injenice da se radi o otrovu. Bastedo, ugledni autor u farmakologiji, opoj medicini i terapeutici, kae d a j e u nekim okolnostima" sodium chloride (kuhinjska sol) otrovna. Kae da u nekim dijelovima Kine osobe koje odlue uiniti samoubojstvo obino to ine pijui pola litre ili vie zasiene otopine kuhinjske soli. Takoer spominje sluajeve otrovanja intravenoznim injekcijama zasiene otopine k a o i otrovanja slanim tvarima utisnutima u mar. Pripovijeda d a j e vidio kako je dijete umrlo od klistiranja slanom otopinom omjera 1:16 koja je bila pogreno oznaena kao normalna sol na otopina", te o gangreni od drugog oblika solne otopine koritene u potkonoj injekci j i . Nabraja smrtne sluajeve zbog slanog klistiranja koje su prijavili Campbell, Brooks i drugi. Na koncu spominje slanu g r o z n i c u " kao posljedicu dehidratacije.
113

Sol je otrovna

prirodno, ak i potrebno. Nakon to su zbunili svoje

izvorno osjetilo okusa ustaljenim p o v r e d a m a njegove na ravi i izgubili svijest o pravom zdravlju, vie ne mogu za pravo rei ine li dobro ili zlo. Natrijev klorid (obina kuhinjska sol) je s a m o j e d n a od soli poznatih kemiaru, ali je skoro j e d i n a za koju mislimo da treba biti d o d a n a naoj hrani da b i s m o bili d o b r o hranje ni. G o r k a sol se esto uzima kao purgaliv (kuhinjska sol m o e posluiti u istu svrhu), ali o njoj nikada ne mislimo kao o jelu. Smatra se medicinom", nipoto hranom. U iz vjesnim bolestima lijenici znaju dati neke soli kao lijek,
112

Ipak nije lono rei d a j e sol otrovna ,,u nekim okolno stima." Neka tvar je ili otrovna ili nije, bez obzira na okol nosti. Svaka tvar uzeta u tijelo ili je hrana ili otrov. Ili je j e d n o ili drugo, zavisi o t o m e da lije tijelo m o e koristiti, to jest, m o e l i j e ili ne moe tijelo pretvoriti u tkivo ili uporabiti za proizvodnju izluina. O b i n a kuhinjska sol, sodium chloride, nikad i ni u k o j i m okolnostima nije upotrebljiva, j e r je uvijek i u svim okolnostima otrovna. To to nije fatalna razlog je s t o j e ri j e t k o konzumirana u velikim d o z a m a . Jaka solna otopina esto se primjenjuje kao emetik, to j e s t k a o sredstvo za p o vraanje. Tisue osoba su navikle svako jutro prije doruka popiti au slane vode da pokrenu crijeva. I povraanje i pokret crijeva znae pokuaj izbacivanja soli iz probavnog trakta. Pritom dolazi do ubrzanja rada srca, to se tumai kao srani podraaj. Kad sol j e d n o m ue u krvotok teko ju je izluiti. Vei dio se izbaci kroz kou. Najvei dio krute stvari u znoju ui stinu sainjava sol. Pretjerani uivai soli koji se j a k o z n o j e , imaju soli u znoju toliko da lii na rasol, a kad im se odjea osui, obino na njoj ostaju bijele mrlje i linije. I nji h o v e su suze slane, to nije sluaj k o d onih koji ne koriste sol. Sylvester G r a h a m pripovijeda da mu je dr. James, pri janji lijenik u amerikoj vojsci, rekao da su ,,u ljeto 1836. vojnici na krajnjem Zapadu, dok je bio s njima, jeli neslanu hranu i da im je znoj bio bez okusa soli poput iste v o d e . " U jednoj prilici u ljeto 1948. h o d a o sam brzo prilino daleko pa sam se dobro oznojio. P o k u p i o sam znoj s lica i kuao ga j e z i k o m . Okus je bio kao u destilirane vode, bez imalo sla nosti. Ponovio sam pokus za provjeru i ispalo je isto.
114

Izvjesni dijelovi ovjeanstva koriste sol tako dugo da s m o navikli mislili d a j e takva praksa normalna, da ovjek, kao i neke ivotinje, j e d e sol nagonski. Nita nije dalje od istine. N a v o d n o nagonska potreba za solju koja toboe po stoji u ovjeku i m n o g i m niim ivotinjama, obina je baj ka, isto kao i prie o lizalitima soli" koja ivotinje n a v o d n o posjeuju. Ne zna se kako je ovjek poeo rabiti sol, ali izgleda d a j e d o d a o sol tek kad je nauio kuhali j e l o , liavajui ga organskih soli. Sol je dodana da nadomjesti izgubljeni okus. Divlje ivotinje ne znaju za sol, a m o r a da je bila p o t p u n o nedostupna primitivnom ovjeku. K a k o je ve reeno, uope nema prehrambene vrijednosti, otrovna je i uope nepotrebna u prehrani. D o k a z a n o je da ovjek nije oduvijek rabio sol. Tiresija u Odiseji govori o ljudima koji ne znaju za more niti sole m e s o . " Uporabu soli u Ameriku su donijeli Europljani. Tako je bilo i s nekim dijelovima Indije - na primjer, Tode su nauili o soli od svojih europskih osvajaa. J o uvijek ima krajeva u Srednjoj Americi gdje je sol luksus, dostu pan s a m o bogataima. U Salustovo vrijeme numianski nomadi nisu jeli soli, a Beduini iz Hadramuta i neka sudan ska plemena ni danas je ne uzimaju. U p i s m o to g a j e prije nekoliko godina E. Steinbach uputio Britanskom geograf skom drutvu kae se da stanovnici Maralovih otoka u Ti h o m oceanu nikada ne sole j e l o , ak ni m o r s k o m solju, a pridoli trgovci im do danas nisu uspjeli prodati ni zrno ku hinjske soli. Pokazalo se da nije bilo lako zavesti i zaludili sva primitivna" p l e m e n a i stvoriti meu njima naviku uzi manja soli. Thoreau-ovi studenti e se sjetiti d a j e on prestao rabiti sol nakon s t o j e neoekivano otkrio d a j e Indijanci ne j e d u ,
115

a da su zavidna zdravlju i fizike snage. I studenti knjiev nosti e se sjetiti, da Crusoe-ov Petak nije j e o soli. Ozbiljno prouavanje povijesti naeg europskog i amerikog svijeta pokazat e d a j e uporaba soli novija navika. Sok od pinata, repino lie, cikla i d r u g a zelen, kuhani bez dodavanja vode, tako su slani da je teko povjerovati da nisu soljeni. Svaka cjelovita prirodna hrana posjeduje obilje organskih soli koje su uporabljive i tijelu potrebne. Ali n e m a koristi uzimati te soli u anorganskom obliku. Kalcijeve tablete, fosforne mjeavine, j o d n e kapsule i el j e z n e tinkture to ih lijenici propisuju a ljekarne prodaju, potpuno su beskorisne. Gore nego beskorisne, j e r su doka zano otrovne. Uzimaj soli i minerale iz nepreradene. nerafinirane, pri rodne hrane - prvenstveno iz svjeeg sirova povra i svjeeg zrela (ali nekuhana) voa. Bijelo brano gubi se damdeset i pet posto svojih minerala tijekom mljevenja. Oguljena ria skoro isto toliko. Bijeli eer uope nema minerala. Kuhana hrana je liena veine svojih minerala. Kuhanje i preraivanje liava hranu ne s a m o minerala ve i okusa. N a osjet okusa ne reagira na peene j a b u k e . Prisil jeni s m o im dodavati eer i zaine k a k o bismo ih uinili ukusnima. Nije tako s nekuhanim j a b u k a m a . Priroda boga to zainjava svoju hranu i ako je mi ne pokvarimo, neemo je trebati zainjavati tetnim dodacima.

etrnaesto poglavlje

Usitnjenje hrane
Kako kemijsko istraivanje prehrambenih proizvoda napreduje tako se stvar pokazuje sve sloenijom. Otkriva se sve vie imbenika, a onda nakon otkria svakoga od njih slijedi napor da ga se izdvoji i spremi u boce ili kutije, da bi ga se prodalo u ljekarni. Ujedno slijedi napor da ga se proizvede umjetno, tako da proizvoai ne budu ovisni o prirodnim izvorima. A opinstvo, koje dobiva obavijesti o prehrani putem novina i oglasa, zalueno plaa visoke cije ne neto stoje jednako dobar" (moda i bolji) nadomje stak cjelovitoj hrani. Navikli s m o se na praksu ralanjivanja hrane u njezine raznovrsne hranjive imbenike - bjelanevine, ugljikohidrate, m a s n o e , minerale, vitamine itd. - tako da ne s h v a a m o vrijednost cjelovite hrane. O d a v n o ve ne g o v o rimo o hrani, nauili smo govoriti o bjelanevinama, ili o kalciju, ili o vitaminima. Kad usporeujemo j e d n u vrstu hrane s drugom, g o v o r i m o o relativnom omjeru bje lanevina, ili o bitnim aminokiselinama, ili o vitaminu B u jednoj i drugoj hrani. Neku hranu s m a t r a m o boljom samo zato to posjeduje vie bjelanevina ili vii postotak bilo kojeg vitamina koji je trenutno udarna vijest. Na taj nain odreujemo vrijednosti hrane prema ispitanom komadiu, a g u b i m o iz vida cjelokupno jelo.

I 16

117

Priroda ne prua bjelanevine n e g o cjelovitu hranu. Njezini vitamini su sastavni dijelovi sloene cjeline, njezi ni minerali nisu izolirani prehrambeni imbenici ve dije lovi cjeline. J e d n o s t a v n o reeno, mi ne j e d e m o kalcij ve zelenu salatu, ne j e d e m o bjelanevinu ve orahe, ne j e d e mo eer ve datulje. To znai normalno jesti i j o se nije naao nadomjestak ravan prirodnom nainu jedenja. M e u razliitim elementima u prehrani postoji m e u o visnost, koja o v a k v o usitnjenje hrane zamagljuje. Reci proni o d n o s meu djelujuim e l e m e n t i m a odreuje njihovu vrijednost i korisnost. Pogledajmo bjelanevinu. Izgubivi potpuno pojam cjelovite h r a n e k a k o je priroda proizvodi, poeli s m o pripisivati veu ili manju vrijednost odreenim dijelovima hrane. Tako s m o doli do uvjerenja d a j e miiavo meso najbolji izvor bjelanevina. Ali pritom z a n e m a r u j e m o injenicu d a j e miiavo m e s o v e o m a neza dovoljavajua hrana. M n o g o ovisi o ispravnom omjeru i sastavu bjelanevina i ostalih sloenih i neophodnih tvari, iju tajnu proizvodnje posjeduje j e d i n o biljka. Ni bje lanevina per se, ni ugljikohidrat per se, niti kompleks viUupina B per se, ne garantiraju dobru ishranu, nego je udio svih potrebnih prehrambenih elemenata u stanju na najbol ji nain zadovoljiti svim potrebama djeteta za razvoj i odra sloga za n o r m a l n o djelovanje. S u v r e m e n a amerika prehrana je velikom veinom denaturalizirana. Sastoji se od bijelog kruha, oguljene rie, demineraliziranog kukuruznog brana i drugih denaturaliziranih itarica, pasteriziranog mlijeka, bijelog eera, s u m p o r e n o g suhog voa, sumporenog sirupa, konzervira nog voa i povra, torta i kolaa i sasvim skuhane hrane. Iako se takva prehrana ne m o e uiniti zadovoljavajuom 118

dodavanjem vitaminskih ekstrakta i umjetnih vitamina ni dodavanjem minerala iz ljekarne, javni je cilj pobornika takve hrane uiniti da ljudi i dalje jedu njihova denaturalizirana jela i da ih dopunjuju umjetnim dodacima, a da ipak budu dobro hranjeni. Trgovina je ta koja trai zamjenu za pravu hranu, umjesto da svijetu kae istinu o njegovoj prehrani. Dananji pokuaj stvaranja uravnoteene prehrane iz dvajanjem pojedinih sastojaka hrane iz njihovih prirodnih spojeva i slaui ih po proizvoljnim mjerilima, od kojih ni j e d n o nije tono, nije nita drugo doli komercijalna pro midbena kampanja, koja je navela puk da prihvati takvu hranu i da je ak smatra superiornijim od prirodne. Ide se j o i dalje, o d l u i m o da postoji manjak odreenog preh r a m b e n o g imbenika i onda s njime pretjerujemo, neobazirui se na dvije poznate injenice da: 1. - nema pojedinanog manjka (nedostaci su uvijek mnogostruki, jer po samoj naravi ne mogu biti drugaiji), i 2. - izolirani elementi hrane su beskorisni, j e r se mogu asimilirati s a m o zajedno s ostalim elementima u hrani, pa zato jesti previe jednoga a ne uzeti istovremeno odgovarajui omjer drugih povezanih elemenata potpuno je beskorisno. K o n c e m devetnaestog stoljea s naglaskom na s u m p o ru, koji su mlinari dodali branu nakon to su p o s t u p k o m meljave unitili organske spojeve u itu, trpali s m o u sebe u obliku zrnaca ili praha sastojke hrane (neke od njih u obli ku lijekova, neke u fragmentima to su nekad bili hrana) kao to su: kalcij, j o d , flor, vitamin C, vitamin D, vitamin B I , k o m p l e k s vitamina B, itne klice, riinu ljusku, mor sku mlavu, osuenu, mrvljenu i preanu lucernu, posno mlijeko u prahu, bakalarovo ulje, ulje iz jetara m o r s k o g 119

psa, aminokiseline, klorofile, crnu melasu, gnjecavi kruh, mekinje, jogurt, itd., itd. Jedno po j e d n o je bilo neko vrije me u centru panje, jedno po j e d n o je bilo iskoriteno od strane dijetetiara, lanih dijetista i lijenika. A k o je u o v o m trenutku najvei naglasak na bjelanevinama, to je stoga to se krug zatvorio, nije ostalo nita novo za eksplo ataciju, pa se mora ponavljati. Nakon to su odredili preh rambene vrijednosti spaljujui j e l o i mjerei koliinu vruine, proizveli su kalorinu vrijednost. Trenutno ra spravljaju o biolokoj vrijednosti bjelanevina u hrani. Nita od toga ne slui u mjerenju cjelokupne vrijednosti ikoje hrane. Danas ima malo prehrambenih sastojaka koji nisu od vojeni od svojih sudionika u prirodnoj hrani i upakirani za prodaju po paprenim cijenama. Jetreni ekstrakt, koji se ubrizgava potkono umjesto da ide kroz probavne organe, bakalarovo ulje, elatina, vitaminski ekstrakti, umjetni vi tamini, mineralni koncentrati, aminokiseline (prirodne i umjetne), klorofili (izlueni i umjetni), posno mlijeko u prahu, mlijeni eer i ostali fragmenti hrane, predstavljaju suvremeni pristup takozvanog znanstvenog svijeta proble mu prehrane. Milijuni ivih primjera promaaja toga pro grama, skupa s milijunima to su umrli zbog toga to je p r o g r a m laan, m o r a h bi biti dostatni da se i najskeptiniji uvjere, d a j e takav pristup p r e h r a m b e n o m pitanju ovjeka potpuno pogrean. eer je bio meu prvim p r e h r a m b e n i m faktorima izlueni ma iz njihovih prirodnih izvora i koritenima od strane onih kojima ne godi prirodna hrana. Usput reeno, to vie eera se izdvoji, to manje prirodne hrane ostaje, te to vie se eer rafinira, to vie gubi na vrijednosti i posta-

je kodljiviji. Pravi nain uzimanja eera je jedenje cijele hrane koja sadri eer. Jesti datulje, smokve, groe, groice, banane itd. to vrijedi za eer, vrijedi i za sve ostale p r e h r a m b e n e imbenike. P o s n o mlijeko u prahu je bogato bjelanevinama, ali je izgubilo veinu svoje vrijed nosti tijekom postupka odvajanja vrhnja, suenja i pretva ranja u prah. Kad se aminokiseline izdvoje iz hrane u kojoj se prirodno nalaze, odvajaju se od svojih prehrambenih su dionika i, poput eera, to ih se vie proiava, to manja im je vrijednost. injenica da su neke tvari to se sada prodaju dobivene iz biljaka ne znai da su j e d n a k e onima u samim biljkama. Postupak izdvajanja iz biljke smanjuje im vrijednost. Uvi jek je bolje jesti cijelu biljku nego neki njezin izdvojeni djeli. N e m o j m o podlei tvrdnjama sebinih kemiara da oni znaju napraviti bolju hranu nego sama priroda. Previe kemiara trpi od samounitavajue egomanije. To nastojanje, hraniti ovjeka u l o m c i m a hrane viestru ko nalikuje starom pristupu lijekovima, kojega se svim si lama nastojimo rijeiti. Ne s a m o da ih treba uzimati u tabletama, prascima ili tekuem stanju, i to u odreenim d o z a m a i uestalosti, ve se ti fragmenti esto daju potkonim injekcijama. Do danas se uloilo m n o g o napora k a k o bi se izbjegao ljudski probavni trakt. Sada se j e d e kroz kou. P u n o igala je probilo o m o t a ljudskog tijela i puno je kojekakvih tvari tim p u t e m ubrizgano u krv. Cijeli prirodni sustav ljudske prehrane zanemaren je u korist pro fita. Moda ne bismo trebali biti iznenaeni kad lijeniko osoblje pribjegava takvim lanim nainima hranjenja", ali kada kole takozvanog prirodnog lijeenja, koje su negda

120

bile protivnici farmaceutskih lijekova; u sve veem broju prihvaaju tu praksu, trebali b i s m o zastali i zapitati se: Ni smo li se zaletjeli u opasnu slijepu u l i c u ? " Suraivao s a m sa zagovornicima prirodnog puta sve d o k nisam shvatio, da njih najee zanima ono to m e u s o b n o nazivaju ubriz gavanje". ak radije daju umjetne vitamine potkono nego vitaminske ekstrakte oralno. Iz naturopatije" izbacili su naturu". To donekle vrijedi i za osteopate i kiropraktiare. itajui reklamni materijal proizvoaa nadomjestaka za hranu ovjek bi m o g a o pomisliti da se nalazi meu sta rim h o m e o p a t i m a , j e r toliko govore o potencijama" i d o zama, da zvue kao homeopatski vidari. Iz njihova govora nitko ne bi m o g a o zakljuiti da govore o prehrambenim imbenicima. Ali ne treba m n o g o da bi se razumjelo, da ono to oni misle je da moe slobodno jesti bijeli kruh, uz uvjet da d n e v n o proguta odreeni broj potencija" njiho vih vitamina. D a j e oguljena ria dobra za tebe, a k o na dan proguta dvije kapsule mineralnog koncentrata esnaest-u-jednome", itd. Proizvoai i preprodavai takvih proizvoda se oprav davaju tvrdnjom k a k o je nae tlo iscrpljeno da bi na njemu mogla rasti odgovarajua hrana, te d a j e ta hrana tako siro mana, da joj treba dodavati minerale i vitamine iz drugih izvora. Ne elei umanjiti vanost tla, ne kanei ustvrditi da d o b a r dio naeg tla nije teko denaturaliziran, ja bih re kao da su nedae naega tla grubo preuveliane od sirane onih to nude nadomjestke hrane. To im dobro doe k a o reklama, tovie to im je glavni argumenat. Slatkorjeivi trgovci i sastavljai reklama toliko ponavljaju priu o siro matvu naega tla, o kodljivosti umjetnih gnojiva i opa snosti od prskanja voa i povra, da se velik broj ljudi boji 122

jesti voe i povre. Uvjerili su ih da ne samo da su ti plodo vi otrovni, ve da su takoer tako siromani da sadre malo ili nita prehrambenih tvari. Iako u njihovoj tvrdnji ima zrno istine, njihovo pretjerivanje ima k a o cilj prodaju kon centrata, ekstrakta, umjetnih proizvoda itd. Proizvoai prehrambenih nadomjestaka" naglaava ju injenicu, da velika veina Amerikanaca pati od loe ishrane u svim njezinim oblicima, te tvrde da je to zbog toga to se j e d e neadekvatna hrana. Oni nas uvjeravaju da se te nedostatnosti m o g u ispraviti jedui njihove n a d o m jestke." Loa ishrana j e , a to treba naglasiti, sloena posljedica mnogih uzroka. Ali proizvoai nadomjestaka" preuuju tu injenicu pa kau, budui d a j e n e m o g u e da svatko uz gaja svoju vlastitu hranu, da je najbolje pribaviti nedosta j u e p r e h r a m b e n e imbenike uzimajui nadomjestke." Proizvoa, esto paradirajui k a o znanstveni strunjak u prehrani, spreman je ponuditi kao p r e h r a m b e n i imbenik bilo koju esticu hrane za koju misli da bi se mogla prodati, uz o g r o m n u zaradu, razumije se. Ali svatko bi trebao znati, da izdvojeni sastojci hrane ne posjeduju istu vrijednost kao kad su u normalnoj vezi s ostalim i m b e n i c i m a u hrani. Priroda slae svoja jela sa svim pojedinostima i nai napori da odijelimo razliite ele mente hrane i strpamo ih u boce ili kutije nisu se pokazali uspjenima. Znanost je bolja u gradnji mostova n e g o u gradnji ljudi. Za to posljednje t r e b a m o slijediti stare, pra davne uzorke. T k o prouava tu stvar, ako paljivo proui sve proizve dene n a d o m j e s t k e " i proita sve o n o to im se pripisuje, j a s n o e vidjeti da bijedna rtva nezadovoljavajue hrane 123

mora kupovati svu silu raznovrsnih nadomjestaka" i uzi mati ih s v a k o d n e v n o . Treba mu eljezo, kalcij, j o d i drugi minerali, mora imati B I , B I 2 , D , X , Z , m o r a imati a m i n o kiseline, mora imati klorofil, itd., itd., i mora nai razliit nadomjestak" za svaku od tih potreba. P r o g r a m postaje skup, a i bolan, ukoliko se ta h r a n a " ubrizgava iglom kroz kou. O n o to Jean Bullit Darlington z o v e umjetnom i nadoknaujuom kolom p r e h r a n e " sastoji se od ljudi i ena to se obino smatraju autoritetima na polju prehrane, a koji, po rijeima ge. Darlington, podcjenjuju vanost prirodnih vitamina i drugih sastojaka, dobivenih prirodnim putem i u prirodnim omjerima" u hrani to je nudi sama priroda, te umjesto toga promoviraju te umjetne nadomjes t k e " iz komercijalnih pobuda. Svi bitni prehrambeni sa stojci se mogu dobiti iz prirodne hrane. Komercijalni program nadomjetanja prirodnoga umjetnim i izluenim vitaminima, mineralima i d r u g i m sastojcima sadri u sebi m n o g e opasnosti. Tvorniki koncentrati, bilo vitaminski, mineralni, aminokiselinski ili eerni, to ih prodaju k o mercijalni interesi koji odluno i pod svaku cijenu brane nezdravo stajalite da su nadomjesci i kompenzatorni sa stojci isto tako dobri (ako ne i bolji) k a o i prirodni proizvo di, ne m o g u ni u kojem sluaju pruiti superiornu prehranu onima koji ih uzimaju. Postoji j e d n a grupa preraivaa hrane - mlinari, gulitelji rie, proizvoai pahuljica za doruak, mljekari itd. koji su vrlo zauzeti kraom bitnih hranjivih sastojaka iz prirodne hrane i prodajom opinstvu polu-hrane i prividne hrane. A ima i druga grupa preraivaa hrane - proizvoai z d r a v e " hrane i vitaminskih i mineralnih koncentrata 124

koji iz drugih izvora izluuju elemente i vitamine kakve prva grupa krade iz prirodne hrane, pa ih pakiraju za proda ju tom istom opinstvu. Nijedna od tih grupa ne eli da svi jet dobije prirodnu hranu bez preraivanja, jer u prodaji preraene hrane lei ogromna zarada. Mlijena industrija i lijenici i strunjaci" za prehranu to se hrane na koritu mlijene industrije, govore javnosti d a j e gubitak vitamina C pri pasterizaciji mlijeka nekodljiv, jer ga se m o e na doknaditi s nekoliko lica soka od narane ili rajica. A pri tom zaobilaze oiglednu injenicu, da to povisuje trokove hranjenja djece i d a j e stoga nedostupno m n o g i m obitelji ma, da m n o g e majke ne znaju nita o vrijednosti takvih na domjestaka, da pasterizacija oteuje razne osobine mlijeka to se ne moe nadoknaditi nikakvom koliinom sokova, da je k o n a n o prirodni izvorni proizvod uvijek bolji od preraene hrane s nadomjescima. Ista nerazborita stvar se dogaa sa itom. Ve pri izradi bijelog brana gube se svi vitamini i sedamdeset i pet posto itnih minerala. Nakon toga proizvoai nadomjestaka prodaju opinstvu itne klice, v i t a m i n e " i mineralne kon centrate kao dopunu njihovu bijelom branu. Posebno se inzistira na kalcije vim preparatima. Isti postupak uklanja nja minerala i vitamina odvija se i pri izradi bijele rie, a onda se svijetu prodaju riine ljuske i umjetni vitaminski i mineralni koncentrati za dopunu njihovoj oguljenoj rii. Budui da se glavnina hrane u dananjoj Americi pre rauje na taj nain, bilo u tvornicama, bilo u kuhinjama, dodaci za hranu se nude u svakoj prigodi. Onih dana dok se fosfor smatrao najvanijim elementom u m o z g u i ivevlju i j a v n o se govorilo N e m a fosfora - n e m a miljenja!", mli125

nari su, nakon to su meljavom uklonili sav fosfor iz ita, bijelom branu dodavali anorganske fosforne spojeve. A k o si u stanju nauiti jesti prirodnu hranu, bez preraivanja i bez osveivanja u kuhinji, ti n a d o m j e s t i nee biti potrebni. D o d a c i " i osnaenja" zavrit e u limbu predvienom za komercijalne proizvode koji su imali svoj dan i otili u zaborav, dajui mjesto za nove istovrsne pro izvode. Elementi brane moraju se uzimati zajedno. N e p o b i t n o je da, na primjer, najmanje pola tuceta i moda vie preh rambenih i m b e n i k a sudjeluju u s l o e n o m procesu stva ranja tvrdog tkiva kao stoje zubna caklina. Fosfor je vaan isto toliko koliko i kalcij, i j e d a n bez drugoga ili bez vita mina C i D ne slui niemu. Ni vitamini ne vrijede bez kal cija i fosfora. Proces stvaranja cakline nije izoliran. Ne zbiva se u zubu. Z b i v a se u tijelu i skoro svaka tjelesna funkcija se uk ljuuje u taj proces. Izgradnja zuba je dio prehrane isto kao i izgradnja miia. Djelovanje srca za optok krvi, ili plua za opskrbu kisikom, takoer je dio izgradnje zuba. Prema tome gradnja zuba je povezana s cijelim organizmom. Kakvi e biti zubi ne odluuje prehrana samoga zuba ve cijeloga tijela. Z a t o su spektakularni rezultati uzimanja vitamina B, o kojima esto itamo, obine napuhane prie. Zato vitaminski ekstrakti i koncentrati, mineralni koncentrati i ekstrakti druge vrste imaju nisku vrijednost. Z a t o neishranjenost nije nikad jednostrana, jer je uzrokovana bilo kojom vrstom neadekvatnosti hrane. A k o sklop prehrane ne odgovara sklopu tjelesnih potre ba, tijelo e trpjeti. Jesti previe ovog ili o n o g elementa ne 126

ispravlja manjak prehrane, uobiajene u naoj zemlji. Liebig je dobro izrazio to naelo u svojem djelu ,akon minimuma": Razvitak ivih bia je uvjetovan e nedostaje." elementom koji najvi

U hrani m o e m o koristiti j e d a n element samo u omjeru prema drugim povezanim elementima. S j e d n i m elemen tom m o e m o graditi samo utoliko ako s m o opskrbljeni drugim e l e m e n t i m a potrebnima za gradnju istog organa. M o e m o j e d n i m e l e m e n t o m proizvesti luevine s a m o u omjeru prisutne koliine drugih elemenata potrebnih za luenje. E v o nekoliko vanih pojedinosti, koje naglaavam itateljima: Ne znamo koliko tijelu treba bilo kojeg elementa u hra ni. Ne znamo jo uvijek koji sve elementi sudjeluju u grai i funkcijama ljudskog tijela. Ne znamo jesu li otkriveni svi vitamini. Ne znamo ima li i drugih neoekivanih prehrambenih imbenika u hrani, koji su isto tako bitni kao i oni poznati. Kako stvari stoje, ima samo j e d a n siguran izvor prehra ne, s a m o j e d a n izvor koji nas je u stanju opskrbiti svim zna nim i neznanim p r e h r a m b e n i m elementima, a taj izvor je prirodna hrana. U svjeem vou i povru i kotunjaama, ili njihovim sokovima, nalaze se svi minerali, vitamini i visokogradne bjelanevine, sve tvari potrebne tijelu za rast i razvoj do idealnog fizikog, duevnog i moralnog stanja i za neogra nieno odravanje loga stanja. Svjea hrana, zelena hrana, cjelovita prirodna hrana, nepreraena i nerafinirana hrana, hrana koja nije izgubila 127

svoje Sastojka niti joj je ivotna vrijednost upropatena gri janjem, suenjem, kuhanjem, konzerviranjem i proiavanjem, takva hrana je puna elemenata superiorne prehrane. Doi e dan, n a d a m o se, kad e na svijet konano prepoznati tu jednostavnu injenicu. O n o to ova zemlja treba je j e d a n veliki uitelj, netko s nadnaravnim o i m a tko moe sagledati korijen naih ne volja, uzroke ovjekove tromosti i stalnog traenja stimu lansa, uzroke ovjekova propadanja, slabosti, oronulosti, impotencije i trpljenja. N e t k o tko dobro poznaje tajne prirode, tko poznaje udesna svojstva voa, svjeeg povra i kotunjaa. I tko moe razbuditi na svijet kako ga nitko nikad prije nije raz budio. Na tragu takvog spasitelja nae nacije ostale bi hrpe ke ramikih krhotina, nepotrebnih lonaca, porazbijanih pei i zgarita tvornica hrane". N a narod m o r a biti opijen odu evljenjem i eljom za novim ivotom, utemeljenim na su periornoj ishrani. ovjek koji mogne potresti ovu naciju do temelja i vratili je u stanje iskonskog zdravlja i savrenstva bit e vei od svih vojskovoa, vei od znanstvenika ili pronalazaa to posveuje sve svoje sposobnosti i snage na usavravanje nekog novog stroja za unitavanje.

Petnaesto poglavlje

Nedostatnost
Nedostatak (insui'icijencija) je manjak. Znai da neega nema. Oboljenje zbog nedostatnosti je uzrokovano m a n j kom bitnih sastojaka u hrani, naroito vitamina," ili manj kavim m e t a b o l i z m o m . " Glavni meu takvim oboljenjima su skorbut, pelagra, beri-beri (mnogostruki neuritis), osteoporoza, o s t e o m a l a c i a , keratomalacija (mekanje ronjae), anemija i suica. I mnogo drugih bolesti se pripisuje nedostatnosti. Veina naih saznanja o oboljenjima zbog nedostatnosti temelji se na pokusima sa ivotinjama. U tim pokusima namjerno je stvorena nedostatnost hrane, a postoji sklonost prihvaanja ishoda ovih pokusa kao neto zakljuno. Dru gim rijeima, budui da oboljenje zbog nedostatnosti" m o e biti uzrokovano nedostatnou hrane, onda se pret postavlja da svako takvo oboljenje proizlazi iz nedostatno sti hrane. Ja u ovdje zauzeti suprotan stav, a to je da takva oboljenja rijetko nastaju zbog nedostatne prehrane, ve u veini sluajeva zbog posljedice manjkavog metabolizma. Zastupajui takav stav ne bih htio biti krivo shvaen. Ja ne kaem da n e m a gladi, ili da na nekom brodu ili u zatvoru netko nema nedostatne ishranjenosti, niti nijeem sva zla najee denaturalizirane hrane to se redovito j e d e u ovoj zemlji. Ne tvrdim da nedostatnost ne moe potei od nei129

128

shranjenosti za vrijeme ope gladi ili u iznimnim okolno stima u onih to jedu premalo prirodne hrane, ali tvrdim da je to s a m o mali postotak od sluajeva oboljenja. U isto vri j e m e smatram, d a j e granina nedostatnost u n a e m narodu to j e d e denaturaliziranu hranu razlog m n o g i m n e d a a m a koje se redovito ne smatraju nedostatnostima." Sigurno da u anemiji ima manjka eljeza, ali to ne znai, b a r e m u veini sluajeva, da u bolesnikovoj hrani nema dovoljno eljeza za potrebe tijela. Ba obratno, u veini sluajeva postoji viak eljeza u hrani. Pri smrtnoj anemiji eljezo je naeno u svim nutarnjim organima. Hunter je u sluaju smrtne anemije naao ak i u slezeni ve liku koliinu eljeza, kamo g a j e izbacio krvotok. To poka zuje da je u bolesnikovu tijelu bilo vie nego dovoljno eljeza, ali je bilo neiskoriteno. injenica da se a n e m i a n oporavljaju postom, koji si gurno ne daje eljeza tijelu, j o je j e d a n d o k a z da manjak eljeza ne prouzrokuje anemiju. Relativno kratak post po kazuje znaajan porast crvenih krvnih zrnaca. To pokazuje da u tijelu postoji zaliha eljeza, koje se iz nekog razloga ne koristi. Oito je da eljezo u hrani i u tijelu nije upotrijeb ljeno, da nije dolo do asimilacije. To je znak manjkavog metabolizma. O n o e m u smo u ovim sluajevima svjedoci nije nedostatak eljeza u hrani, ve nesposobnost uporabe eljeza. U takvim sluajevima se redovito propisuje eljezo. Neuspjeh se vidi na sve strane. Z a p r a v o neuspjeh je tako oigledan i takav je bio desteljeima, da nam je u d n o da takav postupak nije d a v n o naputen. Propisano eljezo je obino kakav eljezni preparat iz ljekarne, koji j e , k a k o je prije d o k a z a n o , beskoristan i kodljiv. Davanje eljeza ne
130

pomae u sluaju anemije. Kakva je korist hraniti bolesni ke hranom bogatom eljezom, kad oni ve imaju u svojim tkivima veliku zalihu eljeza koju ne mogu upotrijebiti? Uporaba eljeza je uvjetovana m n o g i m okolnostima, kao s t o j e p r e h r a m b e n o stanje pojedinca, oblik u kojem se eljezo uzima, prisutnost ili odsutnost povezanih imbeni ka u prehrani (na primjer, uporaba eljeza je djelomino ovisna o prisutnosti kalcija, kao i o prisutnosti bakra), pa stoga uzimanje hrane bogate eljezom nije dovoljno da bi se to eljezo i iskoristilo. Anemija se esto zapaa na gojaznim, debelim, krup nim i astmatinim o s o b a m a . Pretpostavlja se d a j e uzroko vana nedostatkom eljeza, ali davanje eljeza ne uspijeva olakati potekoe. Davanje minerala u obliku lijekova ne uklanja nedostatnost. Nastojanje da se takve osobe (koje su ve gojazne ili predebele) ojaaju obiljem dobre i izdane h r a n e " ne donosi zdravlja. Ne koristi ni transfuzija krvi. Ne koriste ni jetra ni jetreni ekstrakti. Zamjetno poboljanje u krvi kod anemije i u kostima kod rahilisa tijekom posta, te uinkovitost sunanja u spreavanju rahilisa usprkos slaboj ishrani, pokazuju nepo greivo da u veini sluajeva nedostatnosti nije po srijedi nedostatnost u ishrani n e g o drugi faktori. Ti faktori su j e d i ni uzronici u mnogim sluajevima gdje je prehrana dostat na. Ista prehrana moe u nekim okolnostima biti sasvim dostatna, a sasvim nedostatna u nekim drugim okolnostima koje od tijela previe iziskuju. Na primjer, hrana koja moe biti dostatna besposliaru u tropima bit e nedostatna te k o m radniku na sjeveru, hrana koja je dostatna ljeti m o e biti nedostatna zimi, ishrana dostatna eni u redovnim
131

okolnostima m o e biti potpuno nedostatna toj istoj eni za vrijeme trudnoe ili grudnog dojenja. Za anemiju nije dovoljno davanje dovoljno eljeza tije lu, bitno je d a l i e ga bolesnik bili u stanju primiti i upotri jebiti. Z b o g poremeenosti svojih probavnih i asimilaioinih funkcija tijelo nee moi iskoristiti uzeto eljezo sve dok se te poremeenosli ne isprave. Tekoe u probavi i asimilaciji, bez obzira to ih je prouzrokovalo, najei su razlog nedostatnosti. To vrijedi i za mineralnu i za vitaminsku nedostatnost. A k o za trenutak z a b o r a v i m o kemiju i sje timo se da tijelo aktivno sudjeluje u uporabi elemenata, razumjet e m o da je od ivotne vanosti da tijelo zaista bude s p o s o b n o za to aktivno djelovanje kad ga se opskrbi hranom. to sam rekao o eljezu vrijedi za sve minerale u hrani i za sve ostale imbenike. O nesposobnosti asimiliranja vita mina m n o g o su raspravljali takozvani biokemiari. Oni su sastavili itav katalog mjera za poticanje asimilacije kad otkriju d a j e zakazala, ali kako su p o t p u n o ignorirali uzroke nesposobnosti asimiliranja, razumije se da su promaili. U anemiji neto ne tima s probavnim i asimilalornim funkci j a m a , pa a k o ih se ne ispravi toliko da bolesnik moe rabiti eljezo ili koristiti eljezo iz hrane, bolest e se pogoravati usprkos d o z a m a eljeza, bakra i klorofila. Ista injenica vrijedi za sve druge minerale i vitamine u hrani. A k o nekoliko osoba u dobro hranjenoj zajednici naroda zdrava izgleda, ivei na manje-vie istoj hrani iz istih iz vora, p o k a e znakove nedostatnosti, dok istovremeno osta la zajednica uiva dobro zdravlje, o n d a nije hrana ve u ivotu te nekolicine mora biti neto drugo to dovodi do nedostatnosti. A k o ta nekolicina ne m o e asimilirati vita132

mine, minerale i aminokiseline to ih sadri njihova hrana, moraju postojati neki drugi uzroci nemogunosti asimila cije koji nemaju nita s prehranom. B i o k e m i a r i " ignori raju te faktore to prijee asimilaciju, ali bi moralo biti jasno, ako spomenute osobe ne mogu asimilirati minerale i vitamine uzete u hrani, uzroci ne lee u hrani ve u nekim drugim njihovim ivotnim navikama. Potrebno je pregledati te osobe da bi se utvrdile njihove osobne navike, okruje u kojem ive, nain kuhanja, njiho vo raspoloenje, priguene ili prenaglaene emocije, njiho va pretjeranost u jelu, pogrena hrana, nesanica, njihove radne navike itd. To se mora obaviti da b i s m o mogli otkriti uzroke njihove nesposobnosti asimilacije. Brige mogu uz rokovati nedostatnost j e d n a k o kao neispravna ishrana. Razdraenost, razoaranje, nutarnji sukob, promaaji, alost, tjeskoba itd. ubrajaju se meu najee uzroke preh rambenih poremeaja. Sve dok ne otkrijemo prave uzroke tih poremeaja, nee biti m o g u e uspostaviti normalnu prehranu spomenutih bolesnika. Osim poboljanja ivotnih navika o v e se osobe trebaju odmorili fiziki i mentalno. Moda trebaju i psiholoki od mor (post). O n o to zbilja ne trebaju je posjet tipova iz la boratorija. Ne treba im gutanje tableta.

133

lje i sauvati ga. On naglaava navodnu injenicu da zdrav lje ovisi iskljuivo o hrani kojom hranimo svoje tijelo. Ni u j e d n o m trenutku svoga izlaganja ne daje ni nasluti ti, da postoji drugi, zdraviji nain opskrbe tijela bitnim hranjivim tvarima - jesti prirodnu o d n o s n o nepreraenu hranu. On si ne m o e dopustiti da vam kae k a k o sve p o trebne vitamine i minerale moete, uz utedu, dobiti iz svjeeg voa i svjeeg nekuhanog povra, jer kad bi vam to s p o m e n u o , umanjio bi anse da vam proda svoj manje vri jedni proizvod. Trgovaki svijet g o d i n a m a trai nekakav prihvatljiv nadomjestak za normalnu prehranu, koji bi se m o g a o prodavati p r e k o tezge uz veliku zaradu. itav da nanji program vitaminsko-mineralnog lijeenja je s a m o dio te trgovake spletke. Umjesto da ljudima kau golu istinu o njihovoj hrani i j e s t v e n i m obiajima, k a o i o m n o g i m drugim duevnim i tjelesnim navikama koje dovode do oboljenja, oni im go vore poluistine i p o t o m im prodaju razne tvornike prepa rate koji su napravljeni tako da to vie nalikuju lijekovima iz njihova djetinjstva. Poput komercijaliziranih lijenika koji zagovaraju da se bolesnicima i invalidima daju ektrakti ivotinjskih lijezda i laboratorijski nainjene imitacije luevina ivotinjskih lijezda, umjesto da p o u e svijet k a k o ivjeti da bi se sauvala ivotna snaga i sposobnost, omoguujui lijezdama vlastitog tijela luenje njihovih hormona, ti meetari ekstrakata i umjetnih imitacija hrane preporuuju ljudima neka nastavljaju sa svojim grijesima, j e r e biti osloboeni kazne gutanjem raznih sredstava to im ih oni prodaju. Sve to je istinito, j e r s m o mi kao narod, a p o s e b n o profesionalci, utonuli u komercijalizam, pa i lijenik i trgovac h r a n o m smatraju svakog bolesnika izvo-

esnaesto poglavlje

Lijeenje vitaminima
Izvjesna osoba povremeno nastupa na radiju i izgleda da p o u a v a sluateljstvo po cijeloj zemlji, tumaei im sva zla to proizlaze iz naeg naina ishrane. Taj govornik na dugo raspreda o gubicima u hrani zbog preraivakih pro cesa i o teti po zdravlje s t o j e takva hrana uzrokuje. Zatim kae svojim sluateljima da postoje tri naina k a k o se rije iti zala nae civilizirane ishrane. Prvi, nepraktini n a i n j e otii na neki otok u J u n o m moru i ivjeti kao uroenici. Drugi je provesti nekoliko mjeseci svake godine u nekom od z a v o d a za ispravnu ishranu. A trei n a i n j e onaj to ga reeni govornik preporua: nadopunjavati hranu uziman j e m mineralnih i vitaminskih nadomjestaka. On pria svojim sluateljima da na svojim obilascima odsjeda u hotelima, da jede istu neukusnu hranu kao i oni, budui da j e d e po hotelima i restoranima, da svaki dan uzi ma dvije liice praka koji im preporua. Taj praak je na pravljen od vie vrsta osuenih biljaka i tvrdi se da posjeduje sve minerale i vitamine koji su nam d n e v n o po trebni. Preporuka je: jedile i dalje denaturaliziranu. demineraliziranu, devitaminiziranu, zainjenu, mumificiranu, gnje- enu, prenu, peenu i kuhanu hranu, te nakon toga progutajte dvije lice smrvljenih trava bogatih mineralima i vitaminima i bit ete dobro hranjeni, postii dobro zdrav134

135

roni zarade - dobar lijenik, kao i dobar prodava vitami na, ujedno je dobar poslovni ovjek. Svoju uporabu ljezdanih ektrakata lijenik otvoreno naziva zamjenskim lijeenjem." M e u t i m , propisivai vi tamina ne govore o svojim nadomjescima za normalne iz vore vitamina. Ipak je oigledno d a j e vitaminska terapija pokuaj da se vitaminima nadomjesti ne samo adekvatna normalna prehrana nego i normalni, razumski nain iv ljenja. A k o se bolesniku koji pati od artritisa daju vitamini, a nita se ne ini za promjenu njegovih jestvenih i ivotnih navika, onda se j a s n o vidi da kao s t o j e svrha cjepiva i seru ma uiniti sigurnijim ivot u neistoi, tako je i svrha vita mina uiniti sigurnijim protupsiholoki i protubioloki nain ivota. Postoji vrlo velika sklonost nadomjelanja zdravog naina ivota pravim ili prividnim vitaminima. Umjesto da se ispravi ili otkloni uzrok ili uzroci bolesnikove patnje, daju mu se u odreenim razmacima vitamini, a uzroci se ignoriraju. U tom sluaju m a k i j e razlika izmeu davanja vitaminskc ili bilo koje druge tablete. ovjek p u n o pui, pije bez mjere, s v a k o d n e v n o pije kavu i d r u g e kafeinske napitke, j e d e prekomjerno, j e d e denaturaliziranu hranu, jede neuredno i nepromiljeno, taru ga brige, ne spava dovoljno, uzima mineralna ulja protiv zaepljenja, ne kree se dovoljno, ne suna se, radi u slabo prozraenu uredu ili radionici, pretjeruje sa seksom, ivci ra se na bezbroj naina i tako sve vie poveava sadraj toksina u krvi. Vitaminski terapeut ne obraa panju na sve te uzroke bolesti ve prodaje bolesniku kutiju ili bocu naj novijeg vitaminskog preparata. Budui da i sam vjerojatno pui, ne odvraa bolesnika od puenja. Budui da i sam
136

pije, ne upozorava bolesnika na njegove alkoholne navike. Kako i sam pije aj i kavu i jede denaturaliziranu hranu, ne vidi potrebe da bolesniku preporui prirodnu hranu. K a k o je i sam rob istih duevnih i tjelesnih poroka kao i njegov bolesnik, on ih sve ignorira i jadnoj rtvi neznanja i neu puenosti prodaje bocu preskupih pilula. Vitaminsko lijeenje je samo jedan od milijun medicinskih pokuaja lijeenja bolesti bez uklanjanja uzroka. Poznajem trgovakog putnika vitaminima, predstavni ka proizvodne tvrtke, koji dolazi na neuropatske sastanke i skupove ovdje u Teksasu. Ne dvojim da posjeuje sastanke i skupove drugih kola takozvanog lijeenja. Teki je pua. a na sastanak donese sa sobom obilnu zalihu viskija najbolje marke i irokogrudno ga nudi neuropatima. od ko jih svi ne piju. G l e d a m njegove muterije kako piju, pue, jedu denaturaliziranu hranu i piju kavu. J e d n o m sam s nji ma sjedio (ne j e o ) na banketu. Banket je bio u j e d n o m hote lu i hrana je bila uobiajeno hotelska - peeni ili dinstani odrezak sa svim zainima", bijeli kruh, prekuhano povre (nije ga bilo previe!), kava i torta. Vidio sam da su neki od njih pojeli dvije ili tri krike torte, dok su drugi popili dvije ili tri alice kave, meui tri do etiri kocke eera u svaku alicu. Veina je puila. Trgovci vitaminima, ukljuujue gore spomenutoga, bili su na banketu. Bila je i j e d n a ena neuropat, iji je svakodnevni obrok ravan o n o m e na banke tu. Pui jednu za d r u g o m i pije bez mjere jaku kavu, j e d e samo bijeli kruh i denaturaliziranu hranu. D n e v n o prima svoju injekciju vitamina". Mrava, slaba, upalih oiju, crnih podonjaka, bolesna - ismijava svaku razumnu opo menu o ivotu, jer smatra da e joj vitamini prije ili kasnije

137

p o m o i , usprkos nainu poveeva tegobe.

ivota koji joj

svakodnevno

organsko jedinstvo svih povezanih elementa njegovih osnovnih potreba. e s t o se tvrdi da u izraenim nedostatnostima h e b a uzi mati vitamine u veim koliinama od onih to se dobivaju iz hrane. ak kad bi to bilo istina, a radi se samo o nedoka zanoj pretpostavci, ne bi bilo opravdano davanje pretjera nih koliina vitamina onima koji ne trpe od tako prenaglaene nedostatnosti. U svim nedostatnostima bitno je uzimati cjelovitu hranu, a ne izolirane imbenike, zbog toga to ne postoji izolirana nedostatnost, a i zbog toga to su vitamini beskorisni u vakuumu. Oni su korisni j e d i n o u povezanosti s ostalim prehrambenim faktorima - minerali ma, aminokiselinama. eerom, masnim kiselinama. Uzi mati velike koliine vitamina bez odgovarajueg iznosa ostalih faktora u hrani samo je bacanje vitamina. Tvrdnja da bi se optimalna ishrana m o g l a postii jedui prirodnu nepreraenu hranu, ali da n i s m o dovoljno velike izjelice da bismo iz s a m e hrane dobili dovoljno vitamina i minerala, ima komercijalnu pozadinu. S a m a ideja d a j e pri rodni plan ljudske prehrane neuspio nije vrijedna panje. Proizvoai i prodavai vitamina - prirodnih i umjetnih ne p r o m i u tu ideju zbog vaega zdravlja ve zbog svoje zarade. Prirodna prehrana ne treba dodataka. Vie puta je d o k a z a n o , da sposobnost tijela j a k o varira kad se radi o koritenju vitamina iz razliitih izvora. Na primjer, dojenad mogu koristiti vitamin B iz mrkvina ili pinalova karotina deseterostruko vie nego sline doze raznih ribljih ulja, to ga kupuju lakovjerne majke. Ima vie razloga vjerovati da sve vitamine, sve minerale, ma snoe i bjelanevine lake dobivaju iz biljnih nego ivo tinjskih izvora.
139

Vitamini nee izlijeili posljedice prederavanja ako se nastavi jesti neumjereno. Vitamini nee izlijeiti posljedice pijanstva a k o se i dalje pije. Vitamini nee izlijeiti poslje dice nezdrave hrane ako se takva hrana i dalje j e d e . Vitami ni nee vratiti potenciju razvratniku ako nastavi s razvratom. Vitamini ne mogu nadomjestiti vjebanje, poinak, san, sunane zrake ili ist zrak. Vitaminsko lijeenje je zabluda i prijevara. Veina d o k a z a " u korist vitaminske terapije temelji se na laboratorijskim pokusima, u kojima su se ivotinje hra nile h r a n o m bez odreenog vitamina. Jedino se u laborato riju ivotinjama davala hrana bez samo j e d n o g p r e h r a m b e n o g imbenika, ali konani ishod ak ni ovdje nije bila j e d n o s t a v n a ve mnogostruka nedostatnost. N e p o bitnost d o k a z a potvruje, da u bilo kojem sluaju nedostat nost je ne s a m o mnogostruka, ve oituje varijabilne nedostatke svih potrebnih minerala i vitamina, uz nedostat nost nekih drugih prehrambenih imbenika. Ne smije se nikada izgubiti iz vida da ljudsko bie ne ivi ivotom pokusne ivotinje i da se u stvarnom ivotu skorbut nije nijednom izlijeio askorbinom kiselinom (vi taminom C), da se pelagra nije izlijeila nikotinskom kiseli nom (vitaminom B), da eljezo nije izlijeilo anemiju, da se beri-beri ne lijei tiaminom (kompleksom A i B vitami na). Svaki ogranieni pristup nedostatnosti je po sebi nedo statan. Optimalna ishrana zahtijeva ne samo opu adekvatnost hrane nego i opi sklad svih izvanprehrambenih i m b e n i k a koji utjeu na samu ishranu. ovjekove bo ljke ne mogu se lijeiti fragmentarno, ve ukljuivanjem u

138

Svjee, n e k u h a n o voe, kotunjae i povre obilno e opskrbili tijelo svim vrstama znanih i neznanih vitamina, svim mineralima, prouenim i neprouenim, finim eerom, lako probavljivim m a s n o a m a i najkvalitetnijim bjelanevinama, a i svakim drugim nepoznatim hranjivim i m b e n i k o m koji bi mogao biti otkriven u budunosti. S u k o b koji bjesni izmeu zagovornika prirodnih i um jetnih vitamina ne bi nas trebao uzbuivali. Obje strane go vore 0 komercijalnim proizvodima a ne o vitaminima u m a n i . ak i oni to nastoje premostiti razlike i misle da su prirodni vitamini bolji u nekim vidovima, a umjetni u dru gima o d n o s e se na tablete i ekstrakte a ne na vitamine u hrani. Oni koji bi vas htjeli hraniti prirodnim vitaminima, davali bi vam pilule nainjene od biljaka, koje su najprije sasuene, zatim satrvene u silan prah i onda preane u ta blete, ili bi vas hranili uljem, izvaenim iz jetara morskog psa, bakalara i drugih vodenih ivotinja. Svi ti proizvodi, usporeeni s prirodnom nepreraenom h r a n o m , inferiorni su kao izvori vitamina. Smatra se da u prirodnom B kompleksu ima j o nepoz natih elemenata koji dosad nisu izolirani. Za neke od njih se smatra da se nalaze u vrlo malim, mikroskopskim ali vrlo vanim koliinama. Njihov prehrambeni znaaj m o gao bi biti vrlo velik, ali ih je n e m o g u e ugraditi u bilo koji umjetni proizvod to bi ga nae sadanje neznanje m o g l o proizvesti. Za upuene nema dvojbe o k o toga s t o j e bolje, prirodno ili umjetno. Umjetni proizvodi nisu vitamini, nisu ak ni dobre imitacije. Povrh toga u njima nema rijetkih elemena ta i drugih minerala koji u prirodi uvijek prate vitamine. Uz to ne zaboravite da j o nikad dosad nije napravljena potpu140

na analiza ni hrane ni ljudskog tijela. Jo uvijek nije mogue rei kemijskim rjenikom s t o j e u hrani potrebno a to nije. Priroda mee potrebne elemente u svoje prehram bene proizvode i mi s m o dobro prilagoeni za koritenje potrebnih hranjivih sastojaka iz njezinih izvora. Kad j e d e mo njezine proizvode, ne ostajemo bez rijetkih elemenata i drugih povezanih elemenata kojih u umjetnim proizvodi ma uope nema. Na predavanju u Kanadi, prije nekoliko godina, Englez E d w a r d Mellanby je izjavio da poboljane prehrambene navike u Kanadi, posebno u n a d o l a z e e m narataju, dovest e do boljeg mentalnog i fizikog zdravlja, do nestanka mnogih bolesti i tjelesne invalidnosti i do velikog smanjen ja potranje za lijenicima i bolnicama." Moda strah od toga spreava lijenike i vidare raznih kola od zanimanja za dijetetiku i za poboljanje prehrane puanstva. To bi takoer moglo objasniti njihovo stalno propisivanje k o mercijalnih preparata za ishranu djece i bolesnika. P o s e b n o im je d r a g o govoriti o vitaminima, umjesto da poue svijet da jedu dostatnu hranu.
-

141

Sedamnaesto poglavlje

Superhrana"
Gdje god se gradi Boja kua i vrag gradi svoju zborni cu, pa na kraju ispadne, kako kae Defoe, da vrag ima vie klanjalaca. To vrijedi i za podruje prehrane, koliko god u d n o zvualo. Ne samo s t o j e istina da velika veina vie voli jesti obine denaturalizirane prehrambene proizvode, ve je takoer istina da kad neki odstupe od uobiajene prehrane i pokuaju nai ispravniji nain hranjenja, veina njih bude zavedena tvrdnjama o superiornosti raznih na domjestaka za prirodnu hranu to ih opinstvu n u d e proiz voai i trgovci. U prepisci mi je j e d a n od mojih itatelja j e d n o m vrlo ozbiljno preporuivao da u Higijenistikoj reviji posvetim vie pozornosti hrani od ivotne vanosti" k a o s t o j e riblje ulje, pivarski kvasac, itne klice, tamna molasa i jogurt. Danas se neke od tih stvari, meu njima i o b r a n o mlijeko, esto spominju k a o udesna hrana," u koju neki ukljuuju i med i ocat od j a b u k a . M n o g e pretjerane tvrdnje o ljekovi tim svojstvima te hrane plod su isto komercijalnih intere sa. Poput umjetnih vitamina i mineralnih koncentrata nudi ih se opinstvu kao dodatak njihovim o b r o c i m a od bijelog eera, bijelog kruha, oguljene rie. denaturaliziranih pa huljica, konzerviranog povra, s u m p o r e n o g voa, prepari142

ranog mesa, pasteriziranog mlijeka, slatkia, kolaa, torti i t.d. Umjesto da im se kae istina o njihovoj ishrani i pokua ih se uputiti u razumnije jestvene navike, nude im se na d o m j e s t i " kako bi njihova nehranjiva hrana postala dostat nom. Ima takoe dijetalnih mjeavina, za koje se kae da posjeduju u organskoj formi sve tijelu potrebne minera le"", a koje se svijetu nude kao nadomjestak za toliko po trebnu promjenu u ishrani. Postoji takoer potraga za hranom koja ini ivot dul j i m i mnogi su uvjereni da m o g u dulje ivjeti jedui slo b o d n o visokogradne bjelanevine, pivarski kvasac, obrano mlijeko u prahu, jogurt, tamnu melasu, med, ocat itd. Su vremeni Ponce de Leon ne traga za arobnim vrelom da mu njegova voda povrati i odri mladost, ve za hranom koja ima istu udesnu m o . To bi o m o g u i l o ovjeku da ivi sto tine godine, ako ne i vjeno. Ponavlja se potraga za vrelom vjene mladosti. im ljudi odustanu od nastojanja o k o ot kria nekog posebnog kemijskog spoja ili p o s e b n e kupke koja bi im garantirala dug ivot, usprkos svim razumnim razlozima da e umrijeti mladi, oni se u svom vjekovnom traenju Svetoga Grala okreu k neem drugom. Iscjedak lijezda, presaivanje lijezda, zraenja i hrana svake vrste, sve je to bilo prouavano kao mogui izvori d u g o g ivota. Moda je Metchnikoff, pretvarajui kiselo mlijeko u m o d n i krik, zapoeo to traenje dugovjenosti putem hrane. Ne m o e m o oekivati razuman pristup hrani i hranjenju sve dok ne prestane sadanja mahnita potraga za udotvor n o m hranom. H r a n a je postala n o v o m magijom - k a o neki tajanstveni spoj, kadar uiniti ono to s m o prije oekivah od pilula. Hrana danas lijei bez potrebe da se uklone uzro143

ci, hrana titi bez potrebe da se izbjegavaju uzroci. O n a na domjeta pilule i serume u arobnjakovoj krinjici. Ta apsurdna pohvala pojedinih vrsta hrane, koje su u veini sluajeva umjetni proizvodi, nije samo trgovaki trik ve i izraz djetinjaste lakovjernosti. Jedan od tih meetara udotvorne h r a n e " namee bje lanevinu za bjelanevinom, naglaavajui, uz iznimku kvasca, s a m o ivotinjske bjelanevine: meso, jaja, mlije ko, sir. Naglaava da je mlijeko u prahu bogat izvor bje-. lanevina i skree pozornost na k v a s a c , koji osim to je bogat izvor bjelanevina, posjeduje i sedamnaest vitamina. Takoer naglaava obilje minerala i vitamina u tamnoj me lasi. Ali uza sve vitamine u toj hrani on za pojaanje preh rane preporua d n e v n o uzimanje vitaminskih ekstrakata. Za njega postoje s a m o vitamini. Njegovo shvaanje ishra ne je u zasienju tijela aminokiselinama, vitaim'nima i bilo k a k v i m mineralima. Uzimaj bjelanevine i vitamine u veli kim koliinama, iako ih ne treba! A k a k o priroda nije predvidjela pravu opskrbu vitaminom D, on preporua kapsule ribljeg ulja. Sve popularnija je ideja da ako je neto dobro za jesti, onda ga se treba prejesti. M o r a m o imati obilje ovoga ili o n o g a vitamina, ove ili one aminokiseline, ili ovoga i o n o ga minerala, ako e l i m o biti u redu. N o v a kola ishrane potpuno zanemaruje tetnost pretjerivanja. Oni danas p r o pisuju svojim bolesnicima posebnu hranu ili p o s e b n e preh rambene faktore kao lijenici pilule svojima, i to s istom svrhom. Oni daju jelo ljudima ne da ih nahrane ve da ih iz lijee. Hrana nije vie j e l o ve lijek, ivotni eliksir o v e ili one vrste.

Naa blebetala to piu i govore o prehrani zakljuila su da su sve ljudske bolesti posljedica nedostatne ishrane. Da bi se to predusrelo, da bi se popravilo, treba se s a m o nak ljukati nedostajuim vitaminima, mineralima i aminokise linama - i evo ga! ivjet e m o dulje i izgledati mlae. Ti brbljavci su stvorili raj za budale po kojem se zakratko e pure, a onda odlaze tamo odakle nema povratka. D a j e ivot vie od hrane i tijelo od odijela, da ovjek ne ivi samo okruhu, naela su o kojima ti ljudi nisu nikada uli. D a j e ivjeti vie od jesti, da se ne m o e m o najesti za tisuljee, da u ivotu trebamo neto vie od kompleksa B i aminokiselina - to su stvari o kojima oni nisu u stanju mi sliti. U svojim djelima oni govore s a m o o vrstama hrane i piu o svojim j e l i m a kao to bi De Kruif m o g a o pisati o an tibioticima. Ti pogreno zvani dijetetiari nude svijetu s a m o pre raene i denaturalizirane prehrambene proizvode. I ne samo to, ve jedan od njih otvoreno izjavljuje d a j e prirod na hrana opasna i neuporabljiva. Drugi tvrdi da su salate kodljive m n o g i m osobama, kiselo voe j o vie, da pinat krade vapno iz tijela, kava nadrauje adrenalinske lijezde i potrebna je m n o g i m a , da sunanje kodi veini. Otkrio je d a j e sedamdeset i pet p o s t o puanstva bolesno zbog salate. Stoga je j a s n o da, ako su prirodni proizvodi tetni, m o r a m o ovisiti o proizvoaima superiornih" proizvoda. Med koji je inae siromana hrana i kao izvor eera in feriorniji slatkom vou, preporuuje se l a k o u m n o m m n o tvu k a o udotvorna hrana. Jogurt koji je inae inferiorna vrsta kiselog mlijeka (zbog pasterizacije i kuhanja), j o je j e d n a od superiornih vrsta hrane to se prodaje uz veliku zaradu. Ocat od j a b u k a , otrovni proizvod iz fermentiranog 145

U I

j a b u n o g soka, u nekim se krugovima preporuuje kao vrhunski izvor prehrambenih vrijednosti. Veliki dio prehrambenih problema na Sjeveru i na Jugu proizlazi iz naeg odbijanja da j e d e m o prirodnu hranu. Naa sklonost prema preraenim proizvodima - koji su li eni minerala i vitamina, denaturalizirani, standardizirani, pasterizirani, homogenizirani, kuhani, konzervirani, z a m r z m u t i , i na svaki drugi nain upropateni kao hrana stvara p r e h r a m b e n e potekoe koje se ne rjeavaju sada njim oslanjanjem na dodatke i nadomjestke. i n i m o sve da upropastimo hranu, a onda se alimo na klimu. i v i m o na bijelom kruhu, neklijavom i demineraliziranom kukuruzu, denaturaliziranim zobnim pahuljicama (doruak to se li jepi za rebra!"), bijelom eeru, pasteriziranom mlijeku, bal/.amiranom mesu, konzerviranom vou i povru, slatki ima, kolaima, tortama itd. i m i s l i m o da e m o to sve uiniti adekvatnim ako mu d o d a m o riblje ulje, pivski kva sac, itne klice, tamnu melasu, med, jogurt, obrano mlijeko u prahu, j a b u k o v ocat itd. Bilo da kupujemo svjee voe i povre u trgovinama i v o a m a m a , bilo da ga beremo u vlastitom vrtu ili vonjaka, ne j e d e m o ga sve dok kuhanjem ne izgubi svaku slinost sa h r a n o m . pinat se kuha sve dok ne pocrni i skai, pa nitko iz njegova okusa ne m o e pogoditi s t o j e bio prije kuhanja. Kupus se kuha dok ne postane neprepoznatljiv, krumpir se guli, kuha i gnjei, j a b u k e se peku pa se umau u eer (bi jeli eer!), breskve se prokuhavaju i zasipaju bijelim eerom, kotunjae se pre i kojiput sole. J e d e m o tako malo nepromijenjene, nepatvorene hrane da n a m je n e m o g u e postii optimalnu prehranu, a zatim pripisujemo svo ju slabu ishranu loem podneblju. Da nije oigledne
146

injenice kako isto takva prehrana dovodi do loe ishranje nosti i u toplim predjelima, takvo bi se miljenje moda i odralo. Velika je istina da onaj tko puni eludac nadomjestkom esto izgubi glad za pravom hranom. Industrijalci i lijenici hrane svijet patvorenom h r a n o m , da se ni ne zna vrijednost pravog jela. To je kao i recept za istinu - svijet odbacuje istinu jer je pun lai pa ne m o e prihvatiti istinu ,,u svratilu nije bilo mjesta" za trudnu majku spasiteljskog djeteta. Istina je esto roena u tali (i preesto ostavljena da tamo i umre), jer se u svratitu ne m o e roditi, budui da je puno bunih pijanica. Nude nam se sve vrste dodatnih prehrambenih imbeni ka, poevi od mekinja do nadomjestaka vitamina, minera la, aminokiselina, klorofila itd. Kad bi te stvari i posjedovale sve vrijednosti to proizvoai kau da posje duju, njihova uporaba ne bi mogla uiniti adekvatnom uobiajenu dijetu od denaturalizirane hrane. S druge stra ne, prirodna hrana je dostatna bez dodavanja nadomjesta ka. Vano je da pouimo svijet kako se vratiti k n o r m a l n o m nainu prehrane, a ne nuditi nadomjestke za prirodnu ishranu. Nadopunjavajui" program je komercijalni pro gram, a ne programa zdrave prehrane. M o r a se istaknuti da znanost j o uvijek ne zna sve bitne imbenike ljudske prehrane, niti razumije sve odnose raz nih faktora u hrani, tako da ne m o e , b a r e m zasad, svoje voljno sastaviti uravnoteen sustav prehrane.

147

Osamnaesto poglavlje

Hrana i dobar ivot

Pokusi na ivotinjama esto d o v o d e do krivih zak ljuaka svojim namjerama i ishodima. Pokusi su esto prekratki da bi mogli dati konane rezultate, njihovi rezul tati u najboljem sluaju mogu vrijedili s a m o za ivotinje na kojima se pokusi vre, a ne m o g u se primijeniti na ov j e k a ni u strogom ni u irokom smislu. Pa ipak preesto je hrana, d a v a n a p o k u s n i m ivotinjama, namjerno namijenje na da d o k a e ono to se eli dokazati - s toga su razloga takva istraivanja" i financirana. Iako postoji jedinstvena podloga za sve ivotinjske vrste od najmanje ivotinje do ovjeka, ipak ak i meu srodonim vrstama postoje specifine razlike koje pokuse na ivotinjama d o v o d e do pogrenih zakljuaka. Jedini valjani p o k u s za odreivanje s t o j e najbolje za ovjekovu ishranu je onaj koji bi se obavio na s a m o m ovjeku. H r a n a koja se p o k a e d o b r o m za takore i zamorce ne mora biti najbolja za ovjeka. G o l u b m o e progutati koliinu morlija koja bi ubila ne koliko ljudi i odletjeti kao da se nita nije dogodilo. Vepar moe bez ikakvih posljedica uzeti cijanovodinu kiselinu koja bi ubila m n o g o ljudi. Kunii se tove beladonom, od n o s n o velebiljem, ali a k o bismo svojoj djeci u salatu umije ali velebilje, b r z o b i s m o ostali bez djece. Stari savjet
148

Podaj najprije psu!" dobio je dostojanstveno ime biolo ki test". Ja se esto pitam, i m e bi nas biolozi" hranili, a k o bi ikad pravili pokuse na takorima iz gradske kanalizacije. A k o bi napravih svoj bioloki p o k u s " na leinarima, ot krili bi, d a j e truplo svinje koja je uginula od kuge d o b r o za jelo. Psi jedu i probavljaju kosti s lakoom, ali sumnjam da bi se ovjek tako lako priviknuo na jelovnik od kostiju. Du hanski crv j e d e duhanski list, hajde pokuaj i ti, crve! Sve to elimo dokazati moe i biti dokazano na niim ivotinjama, pod uvjetom da koristimo dovoljan broj ivo tinja i p r o v o d i m o pokus na odreeni nain. takorski dijetetiari nam nisu ponudili rjeenja za ljudsku ishranu. Bilo bi lano rei da pokusi na ivotinjama nisu doveli do novih saznanja, ili da nisu dali korisnih pouaka, ali je opa sklo nost da se ishrana ljudi, ena i djece previe oslanja na re zultate pokusa na ivotinjama. Plaeni istraivai su poplavili zemlju rezultatima" svojih dijetetinih pokusa na ivotinjama. Ti pokusi neizo stavno pokazuju kako j e m e s o bitno za zdrav razvitak, rast i ivot. Vjekovno ljudsko i ivotinjsko iskustvo koje doka zuje lanost tih p o k u s a " odbaeno je od sirane najamnika mesne industrije i od svijeta kojemu je reeno ako oni i nji h o v a djeca ne jedu meso da e ih zadesiti sve m o g u e ne volje. Ima bolji nain za prouavanje uinaka odreene hrane na ovjeka, a. to je prouavanje ljudi koji jedu hranu ije uinke elimo upoznali. Upadan sludij te vrste, to ga je uinio P. E. Steiner pri autopsijama Okinavvljana, nalazi su u Arhivu za patologiju za listopad 1946. Izvjetaj o b u h v a a 150 autopsija obavljenih u dravnoj vojnoj bolnici od 13. lipnja do 20. srpnja 1945. Pretraiva149

no je devedest i devet enskih i pedest i j e d n o m u k o tijelo. U stotinu sluajeva uzrok smrti su bile rane zadobivene u borbi, trideset i pet nije bilo u z r o k o v a n o b o r b o m , a u et rnaest sluajeva bili su pomijeani borbeni i neborbeni uz roci. Najvee iznenaenje je bilo otkrie neznatnih nalaza nazadujuih i degenerinih promjena.*' l a k o je cvijet mla dosti bio kratak, senilnost se razvila kasno i m n o g e osobe ezdesetih godina bile su i z n i m n o d o b r o ouvane. Znaajno je odsustvo degenerativnih bolesti srca i krvnih ila." Skleroza aorte je naena u s a m o s e d a m tijela, a sred nje arterije obino su pokazivale samo zavojitost. Nisu naene komplikacije ni posljedice arterioskleroze. Srca ovih o s o b a su bila dobro uuvana, pa su srana oboljenja bilo koje vrste bila rijetka. Zaepljenja ila nije bilo, a ot kriven je s a m o j e d a n sluaj proirenja srca uz visoki tlak. Otkrivena su samo tri sluaja kliniki znaajnijih sranih oboljenja." Bolesti bubrega su bile rijetke. Nije bilo suenja bubre ga, a bubreni kamenci su otkriveni u s a m o dva sluaja, lako j e ciroza j e t r e bila esta, m a l o j e n a e n o bolesnih unih kesica i kanala. Glavni uzroci smrti u neborbenim sluajevima bila je upala plua, dizenterija i suica. O s m o r i c a okinavvskih lijenika potvdrili su da su rezul tati tih autopsija u g l a v n o m u skladu s iskustvima iz njihove prakse. Ti nalazi su znaajni kad ih se usporedi sa slinim au topsijama obavljenim nad Europljanima i A m e r i k a n c i m a . K o d tih su degenerativne bolesti srca, arterija, bubrega itd. sasvim uobiajene. Isto tako i suenje bubrega i bubreni k a m e n c i . uni kamenci i oboljenja u n o g mjehura i ka150

nala takoer su uobiajeni, kao i zaepljenja krvnih ila i proirenje srca. K a k o protumaiti te razlike? Zato su degenerativne bolesti tako rijetke u Okinawljana, a tako este u Europlja na i A m e r i k a n a c a ? N e m a sumnje da su uzroci tih razlika mnogostruki. Evo vam Steinerovih tumaenja, sadranih u dvije stavke: 1. - iako fiziki naporan, ivot smiren i bez na petosti." 2. - jednostavna, uglavnom vegetarijanska prehra na." Ti ljudi nisu strogi vegetarijanci, nego im je hrana veinom biljnog porijekla. Ne jedu velike koliine mesne h r a n e , velike koliine mlijeka i drugih mlijenih proizvoda i ogromnu koliinu jaja k a o to to redovito ine Europljani i Amerikanci. Vjerojatno ne uivaju u tolikim o t r o v n i m na vikama k a o stoje duhan, alkohol, kava itd., kojima se bijeli ovjek podaje. Ne posjedujem Steinerov originalni izvjetaj ve kratki saetak, objavljen 1947. u Godinjaku ope medicine. U tom zgusnutom izvjetaju ne spominje se nikakav tumor ili rak pri autopsijama Okinawljana. Za m e n e to znai da nisu ni pronaeni. A k o je to tako, njegova se vanost ne m o e dovoljno naglasiti. To bi ukazalo da meu tim ljudima nema raka ili d a j e vrlo rijedak. Ta otkria post mortem slau se s McCarrisonovim ot kriima meu H u n z a m a i Siksima u Indiji. A slau se i s ot kriima na ivotinjama u prirodi. iroka pojava raka meu mesoderima i njegova skoro potpuna odsutnost meu bil151

j o d e r i m a , esta arterioskleroza m e u m e s o d e r i m a i nje zina rijetkost meu biljoderima, krajnje esta pojava tumora u naoj peradi pretrpanoj bjelanevinama - te i dru ge sline injenice ukazuju na veliku superiornost biljne prehrane nad m e s n o m , pa i nad mijeanom. Osim to ivo tinjske bjelanevine nisu prikladne za ishranu (ak ni ne odgovaraju prehrambenim potrebama mesodera), mesoderi izvan svake sumnje konzumiraju previe bje lanevina. Usprkos hvaljenom produljenju ivota, to je obina statistika o b m a n a , sve ide u prilog vjerovanju d a j e ovje kovo zdravlje, u usporedbi s prolou, j a k o nazadovalo. Iako ima m n o g o uzroka tog mentalnog i fizikog nazado vanja, koje se oituje u sve veoj kvarnosti zubi, sve eoj pojavi raka i eerne bolesti, bubrenih bolesti, bolesti srca i arterija, bolesti mozga i ivanog sustava, sve eem raku i oboljenju srca meu mladima itd., nema sumnje d a j e sasvim neprirodna i vrlo manjkava ishrana j e d a n od glav nih razloga naeg tjelesnog i mentalnog propadanja.

Devetnaesto poglavlje

Nova dijeta
O v o je vrijeme ektrakala i umjetnih dodataka. Bijelo brano, mekinje, eer (bijeli ili smei od eerne trske ili repe, j a v o r o v sirup), elatin, glukoza, i m n o g e druge tvari ope uporabe su ekstrakti. Tu su zatim vitaminski ekstrak ti, klorofilni ektrakti, aminokiselinski ekstrakti, i drugi e k strakti to zamjenjuju hranu. Veoma brzo su nas uvjerili, da n i s m o vie sposobni jesti prirodnu hranu i iz nje dobiti po trebne hranjive sastojke, pa m o r a m o hranu nadopuniti raz nim ektraktima. Ne zadovoljivi se nepotpunou nae hrane kemiari su potresli nebo i zemlju u nastojanju da nam naprave um jetnu zamjenu za hranu. Proizveli su umjetni eer (saharin), umjetne vitamine, umjetni klorofil, umjetne aminokiseline, itd. Veina tih proizvoda dobiveni su iz ug ljene smole. Svi su otrovni, nijedan nije koristan, ali k e m i a r o v a egomanija, koja ga uvjerava da on m o e na domjestiti biljku u stvaranju hranjivih tvari, j o nije spla snula. Suena nam je ponuda j o mnogih umjetnih jela" iz laboratorija. Pade mi u ruke primjerak j e d n o g zdravstvenog" aso pisa. N a a o sam u njemu oglas preko cijele stranice neke trgovine zdrave hrane", u kojem su ovisnicima o ^zdravoj hrani" bile preporuene slijedee tvari: zrnca lecitina, kap-

152

153

sule sojina lecitina, kotane tablete (dvije vrste), kapsule enjaka, enzimi, ulje iz itnih klica, kombinacije A i D vi tamina, f o r m u a 4 - B , kapsule A vitamina, j o d n e tablete (iz morske mlave), tablete vitamina B-12, ruini ipci u table tama, pivski kvasac u tabletama, pivarski praak, kotani praak, aminokiseline u tabletama, kapsule itnog ulja, pri rodni amin u kapsulama, tablete od suenih jetara, klorofil u tabletama, tablete enjaka i peruna, vitamin A u tableta ma, aj mate (sadri kafein), zaini bez soli, aj od lucerne. To je svarni ishod modernog napora ralanjivanja hra ne. Vie ne j e d e m o cijelu hranu ve izvatke. Vie je ne j e d e m o k a o takvu ve u pilulama i tabletama. Jedino cjelovito j e l o u tom oglasu bilo je s u n c o k r e t o v o sjeme. Mi uzalud nastojimo razdijeliti prirodnu hranu na njezine mnogobrojne sastojke pa ih p o t o m spojiti mijeanjem tih ulomaka u raznim omjerima i kombinacijama, umjesto da j e d e m o cijelu hranu k a k o n a m je nudi Majka Priroda. U istom broju toga asopisa neki njujorki laboratorij oglaava svoju ponudu. Svim traiteljima zdravlja nudi najbolje ruine ipke na svijetu, najbogatiji prirodni izvor vitamina C . " Tumai kako su sada dostupni u praktinim tabletama. Kau da su po svem svijetu traili najbolje vrste divlje rue i da su ipci koje nude ,,u vitaminu C provjereno 3 0 0 % jai od amerikih ruinih ipaka." Takoer vele da su ipkove tablete udotvorno iznenaenje za one koji imaju potekoa s limunovim s o k o m . " Treba se podsjetiti d a j e n e d a v n o orkestrirana velika kampanja protiv limuno va soka koji, toboe, kvari zube, sterilizira mukarce i p u stoi tijelo. Plod te kampanje su tablete od ruinih ipaka i nije n e m o g u e da su neki preraivai ipkovine financirali reenu kampanju protiv limuna. Iako ima i drugih izvora 154

vitamina koji se u Americi koriste, a potjeu iz naih vrtova (jedan od njih je paprika, ali ne mislim na ljutu!), tako da nema potrebe traiti po svijetu ipak divlje rue, no proda vai zdrave h r a n e " ne spominju te izvore vitamina. Na protiv, posao sa z d r a v o m h r a n o m " tako k a k o danas ide, ima cilj udaljiti ljude s t o j e mogue dalje od prirodne hrane i nakljukati ih ektraklima i umjetnim nadomjescima svih vrsta. Trgovaki sustav opskrbe zdravom hranom izvorno je bio zamiljen tako da pametnoj i obavijetenoj osobi to se skrbi za zdravlje ponudi nepatvorenu hranu koja se nije mogla nabaviti redovnim putem. Na suncu sueno voe umjesto sumporenoga, potpuno penino brano umjesto famoznog bijelog ektrakta, nesumporena melasa umjesto molase obraivane sumpornim dioksidom, prirodni med umjesto patvorenog i umjetnog m e d a koji se nairoko p r o daje, nepreraene kotunjae, sirovi kikirikijev maslac itd. sainjavali su glavninu robe u trgovinama zdrave hrane. U svijetu prva takva trgovina, koju su osnovali bostonski hi gijenist i (1836.), prodavala je svjee voe i povre uzgaja no na djevianskom tlu ili gnojeno organski, bez dodavanja ivotinjskog gnoja. To je bilo vrijeme kad je naglasak bio na cjelovitoj hra ni, istoj hrani, nepatvorenoj hrani, nepreraenoj hrani, neprezerviranoj hrani, svjeoj hrani, kompletnoj hrani, a ne na ektraktima hrane oblikovanima u pilule i prake i proda vanima u kitnjaslim bocama s kilnjastim naljepnicama u celofanskom omotu. Onih dana nije bilo mesnih nadom j e s t a k a " iz razloga to vegetarijanac o n o g a vremena nije mislio da mu trebaju nadomjesci za m e s o . " On je m e s o smatrao nadomjestkom, j e r j e meso tijekom minulih raz155

doblja malo pomalo nadomjestilo normalne elemente ljud ske ishrane. U one dane s m o se vraali izvornomu i okretali lea nadomjeseima. Danas je trgovina zdravom h r a n o m " postala rtvom komercijale i industrije i lanih propovjednika zdravlja" koji su uvjerili m a s e da njihov ivot ovisi o gutanju vitaminskih pilula, mineralnih koncentrata, ulja iz itnih klica, tamne (zagorjele) melase, obranog mlijeka u prahu, pivar s k o g a kvasca i ostale manje vrijedne hrane i takozvane hra ne. Dopustite da v a m dadnem recept za j e l o . U pola ajne alice tople v o d e dodajte sadraj j e d n e kapsule vitamina A, dvije j o d n e tablete, jednu tabletu vitamina B-12. tri tablete ipkovine, tri tablete pivarskoga kvasca, 30g kotanog pra ha, sadraj triju kapsula sojina lecitina, tri tablete a m i n o k i seline, sadraj j e d n e kapsule itnih klica, etiri tablete suenih jetara, dvije tablete klorofila, j e d n u tabletu enja ka, jednu tabletu enzima volovske ui, papaje, guterae i soka dvanaesterca. Mijeajte dok se sve ne otopi i o n d a j e dite. A k o nije ukusno, dodajte tri lice bijelog eera, zgu snite s malo bijelog brana i dodajte sluzi morske mlave za vrstinu. Jasno da taj recept treba mijenjati, j e r za svako j e l o treba n o v a formula, inae ishrana nee biti dostatna. Cijela suena jetra, osim to posjeduju vitamine i ami nokiseline, preporuuju se kao izvrstan izvor bakra i elje za. Zatim je tu sirutka za zdravlje crijeva i k o t a n o brano za kalcij i fosfor, plus eljezo, bakar, mangan, cink, jod i neki rijetki elementi. Sueno lie lucerne, smrvljeno u prah i o b l i k o v a n o u tablete, skupo je i ni blizu tako hranjivo kao svjee zeleno lie pinata, celera, salate itd., ali mi slim na uitak gutanja tvojih najdraih pilula! e m u se 156

uope gnjaviti vakanjem, uvijek m o e doi do pilula i kapsula? e m u se muiti luenjem vlastitih probavnih en zima, kad e n z i m e m o e kupiti u ljekarni ili trgovini zdra ve h r a n e ? Lijenik te m o e opskrbiti inzulinom, tiroksinom, adrenalinom, iscjetkom titnjae, spolnim hor m o n i m a itd., tako da ti stvarno nije vie potrebno luiti vla stite h o r m o n e . U stvari, m o g a o bi ukloniti te besposlene lijezde. Trgovake kue i njihove sluge znanstvenici" izvratili su prirodu i posadili je naglavce, te s a m o stari z a n e senjaci j o vau hranu i izluuju e n z i m e i h o r m o n e . D a n a s moete nai pivarski kvasac, kotano brano i si rova jetra (koja nikad ne bi smjela dospjeti u vae tijelo), sve kombinirano u j e d n o j tableti. Takoer u s a m o j e d n o j tableti nai e vitamine A i D iz ribljeg ulja, k o m p l e k s vi tamina B iz kvasca, (prirodni) vitamin B-12 iz suenih jeta ra, j o d iz mlave s obale T i h o g oceana, kalcij, fosfor i rijetke elemente iz kotanog brana, vitamin E iz biljnog ulja, crvenu kotanu sr, eljezo uvozne ruine ipke. Z a m i s l i , sve o v o u s a m o j e d n o j tableti! Tri tablete sainjavaju obrok. e m u jesti te staromodne stvari to se zovu k u p u s , okra, j a b u k e , narane, orasi itd.? Momci iz laboratorija su ti prigotovili cjelovit i slastan objed, kakav ti nijedan kuhar ni u najluem snu ne bi smislio, a objed ti je tako z g o d n o nainjen da ga m o e nositi u m a l o m depu. Vie nisu po trebne blagovaonice, stolovi ni tanjuri. Rijeili s m o se i pranja sua, pa m o e m o uivati u krckanju pilula od kota n o g brana to je proizvedeno iz stranje n o g e n e k e o v c e hranjene klorofilom. T k o uope ima potrebe za rajem? Z a r n e m a m o neto neusporedivo bolje?

157

upijanje eljeza. Istina je da u mnogim mentalnim i tjele snim bolestima dostatnost minerala i vitamina u j e l u p o praena je manjkom u tijelu. Pokazalo se da davanje vie Dvadeseto poglavlje minerala ili vie vitamina bolesnicima ne koristi. Davati vie, dok bolesnik nije u stanju apsorbirati i koristiti vita mine i minerale koje ve uzima, slui s a m o kao dodatno optereenje ve optereenog probavnog sustava. Vratimo P o t r e b n o je naglasiti da hranjiva nedostatnost u tijelu ne znai uvijek (ve zapravo vrlo rijetko) i nedostatnost u ishrani. L a k o dokaziva injenica je da uzimanje hrane, bilo da se radi o koliini bilo o kakvoi, m o e biti vie n e g o d o statno s o b z i r o m na zahtjeve tijela, a da istovremeno ti zah tjevi ne budu zadovoljeni. Hranjiva neadekvatnost koja proizlazi iz neadekvatne hrane poznata je kao prvotni man jak, doim hranjiva neadekvatnost to proizlazi iz loe p r o b a v e , upijanja i uporabe z o v e se drugotni ili uzrokovani manjak. N a l a z i m o d a l e k o vie primjera hranjive neadekvatnosti u z r o k o v a n e drugotnim manjkom. U sluajevima izrazito smanjene luinosti - u takozva noj acidozi - kalcij, iako ga je m n o g o u hrani, nee biti u r e d n o iskoriten. Poveana luinost krvi poveava upora bu kalcija. U redovitoj prehrani anemiara, pa ak i u nji vom tijelu, ima dosta eljeza, ali nije iskoriteno za proizvodnju krvi. K a k o s a m strogo naglaavao u prethod nim poglavljima, j e l o po sebi nije ishrana ve materijal za ishranu, pa kad procesi ishrane zbog bilo kojeg razloga nisu u redu. uporaba hranjivih tvari nije k a k o treba. U sluaju nedostatnosti vitamina D i raznih crijevnih bolesti, ne dolazi lako do upijanja kalcija, kolikogod ga m n o g o bilo u hrani. eluani katar takoer m o e ometati
158

Zdrav razum i hrana

najprije prehrambenu uinkovitost - poboljajmo probavu i asimilaciju - i bolesnik e tek tada, nipoto prije, imati koristi od pojedene hrane. Probava zakae zbog previsoke kiseline u elucu. Iako se to vie odnosi na probavu kroba n e g o bjelanevina, ipak vrijedi i za tu drugu. To ne treba shvatiti kao obranu pretjerano denaturalizi rane hrane koja se danas redovito j e d e . Takva brana, p o g o tovo konzumirana u koliinama kakve su danas uobiajene, u velikoj mjeri je o d g o v o r n a za poremeaje koji oteavaju probavu, upijanje i koritenje. Oito je da ti j e l o , ni u najboljim uvjetima, nee moi iz hrane izvui hranjive elemente kojih tamo nema. Ali kad vidimo bole snika hranjena, i moda prezasiena, potpunom, prirod n o m hranom a da ipak nije dovoljno ishranjen, n e e m o mu p o m o i dajui mu j o vie te iste ili sline hrane. A nee mu pomoi ni mineralni koncentrati ni vitaminski ekstrakti. Jedino mu se m o e pomoi uklanjanjem uzroka koji su d o veli i d o v o d e do prehrambenih poremeaja i pruanjem od govarajueg o d m o r a koji e omoguiti tijelu da obnovi normalno izluivanje i proiavanje. Sititi ozbiljno zatro vanu osobu i oekivati da dobro probavi hranu granii sa smijenim. Sititi ozbiljno p o r e m e e n o g bolesnika i oeki vati da probavi hranu isto je kao brati s m o k v e s gloga. 159

ak se i u pravovjernim" krugovima poinje shvaati, d a j e previe panje poklanjano prouavanju ishrane s gle dita pojedinanih kemijskih imbenika. G o v o r i l o se pre vie o kalciju, ili eljezu, ili vitaminu C, ili o aminokiselinama, o tome kad e m o jesti cjelovitu hranu, ili t r e b a m o li jesti cjelovitu hranu. Priroda slae svoju hranu u uravnoteene pakete i m i j e trebamo nauiti jesti na nain i pod uvjetima, vanjskim i nutarnjim, koji e nam omoguiti d a j e bolje iskoristimo. Mi j e d e m o kupus, kukuruz, pinat, narane, j a b u k e , g r o e , orahe i ostalu hranu, ne j e d e m o eljezo, ni fosfor, niti vitamin B. A k o b i o k e m i a r " kae da m o e opskrbiti tijelo potrbnim mineralima u obliku praka i tableta, ja mu uz vraam da ne moe. On moe uiniti da kemijske tvari uu i prou kroz tijelo, ali ne moe uiniti da budu iskoritene. Istina je to kae Berg: Kad se potrebne luine d a d n u u obliku anorganskih soli, dolazi do vrlo brzog izluenja, tako da organizam trpi zbog osiromaenja u luinama, i to k a d su mu najpotrebnije." Zatim, ukazujui k a k o se organ ske soli zadravaju i stoje pri ruci kad su potrebne, kae: Dok je uinak luina u umjetnoj mjeavini od anorgan skih soli ogranien na j e d a n do d v a sata nakon njihova uzi manja, djelovanje luina iz prirodnih hranjivih soli traje m n o g o d u e . " (Ima samo jedan razlog zato tijelo izluuje a n o r g a n s k e soli s t o j e m o g u e bre, - z a t o to su neuporabive.) Takozvani biokemiar ak ni ne zna sve potrebe tijela, kako bi ih onda m o g a o zadovoljiti, ak kad bi njegove um j e t n e mjeavine i vrijedile? S a m o u cjelovitoj, nepreraenoj hrani mogu se nai sve tijelu p o t r e b n e hranjive tvari. Brojni elementi su naeni u tijelu u tako malim 160

koliinama da g o v o r i m o o tragovima elemenata". Meu njima su bakar, nikal, kositar, cink, mangan, arsenik, sre bro, kobalt, bor, krom, litij, paladij, molibden, rubidij, selenij, stroncij, telurij i vanadij. Za neke od njih, kao za bakar i nikal, zna se e m u slue u tijelu, d o k neki, iako naeni u ti jelu, moda su korisni ili su samo strane primjese u tijelu. N e m o g u e je rei, jesu li svi ti elementi potrebni ili nisu. Niti je m o g u e rei ima li i drugih elemenata u tako malim koliinama da ih se sadanjim m e t o d a m a ne moe otkriti. J e d i n o u to m o e m o biti sigurni je o v o : moemo opskrbiti tijelo tim rijetkim elementima i povezati ih idealno s osta lim elementima jedino ako ih uzmemo kao hranu. Prirodni prehrambeni proizvodi daju nam sve traene elemente u obliku u kojem ih m o e m o koristiti. Nitko nam ih drugi ne moe dati. Povijest z n a n s t v e n e " prehrane u najveoj mjeri je po vijest biokemijskih" zabluda. Najprije je naglasak stav ljen na bjelanevine, zatim na kalorije, zatim na minerale, poslije na vitamine, a sad smo se p o n o v n o vratili na bje lanevine. Trenutno se vie b a v i m o aminokiselinama nego bjelanevinama kao takvima. Takozvani znanstvenici su uvijek bili skloni raditi na pojedinanim kemijskim i m b e nicima i neobraati pozornost na meusobni o d n o s koji p o stoji meu odvojenim imbenicima, a kojemu se mora udovoljiti ako se eli postii d o b r a ishrana. Oni nisu bili voljni prihvatiti skladno sloene o b r o k e to nam ih priroda nudi, ve su ih izdrobili i obraivali odvojene k o m a d e . Ishod je prehrambeni kaos umjesto znanstvene prehrane. Njihovi umjetni spojevi i svojevoljni standardi p r e h r a n e u praksi su se pokazali ruilakima. 161

Taj apsurdni program ak je d o v e o do potpunog ignori ranja ljudskog probavnog sustava i do nastojanja da se reeni sustav zaobie. Danas se sve vie ulae napor kako bi se ljudsko bie hranilo kroz kou. S o l n e otopine, vitaminski preparati, aminokiseline, glukoza, klorotil itd. alju se izravno u krv kroz ubod na koi. Negdanje rektalno hranjenje nutritivnim klisiranjem" prepustilo je mjesto n o v o m , hipodermikom hranjenju". Rektalno hranje nje" nije nikad bilo uspjeno, a i hranjenje" kroz kou jed nak je promaaj. Znanost", k a k o z o v e m o ovaj vraarski sustav, stalno trai nadomjestak za prirodne proizvode i prirodne naine reprodukcije, pa tako nastoji pretprobaviti nau hranu i dati nam je kroz kou. Z n a n s t v e n i k e " njihova egomanija tjera u sve vee zablude. Ovdje u Jugozapadnoj zakladi za istraivanje u San Antoniju ulau se napori k a k o bi se krave r a z m n o a v a l e jajanim presaivanjem. itava ekipa z n a n s t v e n i k a " i nji hovih asistenata trate vrijeme i velike svote novca na tom pokuaju. Uspjeli su presaditi oploena jaja, ali su sve kra ve pobacile. Konano je pokuaj naputen. Stara majka pri roda je odbacila njihovo mijeanje u reproduktivne funkcije. J e d n o g dana e m o shvatiti da priroda odbacuje sva naa mijeanja u njezine p o s t u p k e i djelovanja i da isto tako odbacuje sve nase nadomjestke za n o r m a l n a djelovan ja i postupke. Kad to shvatimo, barem polovica nae zna nosti" zavrit e u smeaku. U prehrani, k a o i u razmnoavanju, m o e m o oekivali eljene rezultate s a m o a k o slijedimo uzorke i naine s a m e prirode. Laboratorijska otkria, o kojima toliko sluamo, a k o nisu prevedena na prehrambeni rjenik, lako zavedu u za bludu. A k o su sroena izrazima b i o k e m i j s k e " priprave i
162

postupka umjetnog hranjenja, s a m o mogu dovesti do p r o pasti. Na prijemr, elimo li hranu obogatiti kalcijem, to se mora uiniti dodavanjem kalcijem bogate hrane, a ne uzi manjem kalcijevih preparata iz laboratorija, niti j e d u i smrvljene ljuske od jaja. ak ni kotano brano, iako boga to kalcijem, nije najbolji izvor kalcija. Iznad svega mora mo shvatiti da je n e m o g u e osigurati pravilnu ishranu pojaavajui" j e l o umjetnim proizvodima koji nalikuju na o n e za koje se zna da se nalaze u hrani. U to nas je ve dav no trebao uvjeriti dokazani neuspjeh i otrovni karakter um jetnih vitamina. Kemiarevi nadomjesti za prirodnu hranu s a m o tete. Dvije stvari o jedenju kostiju zahtijevaju sada nau p o zornost. Preraivanje kostiju u kotano brano obavlja se uporabom kemikalija. Sami biokemiari izjavljuju, ako se fosfor daje u velikim d o z a m a zajedno s kalcijem, kao u k o t a n o m branu, da fosfor potie stvaranje neotopivih kalcijevih sapuna u crijevima, usporavajui time upijanje kalcija. Mnogi autoriteti o ljudskoj prehrani tvrde da je manjak kalcija najei od svih manjaka otkrivenih u preh rani civiliziranog ovjeka, ali svi se istovremeno slau da u skoro svakoj hrani ima dovoljno fosfora. Sve o v o potvruje da kotano brano nije najbolji izvor kalcija za ljude. Tu m o d a ne bilo zgorega rei koju i o ljuskama od jaja. Tvrdi se da se kalcijev karbonat i neki rijetki elementi sadrani u ljusci postupno isputaju u zametak, koji ih kori sti za oblikovanje ptijeg kostura. Tvrdi se da se tako neto ne dogaa drugdje u prirodi. Pretpostavlja se da o v e inje nice dokazuju kako je ljuska od jaja izvrstan izvor kalcija i rijetkih elemenata za ljude. Moje vlastito promatranje re-

163

zultata j e d e n j a jajne ljuske uvjerilo me j e , da se ne radi ni o emu d r u g o m ve o j o j e d n o m komercijalnom triku lijeenja" bolesti bez uklanjanja uzroka. Nije ljuska od jaja n e g o je hrana odgovarajui izvor kalcija za ljude. Lju ske u prahu to se prodaju na tritu sadre i druge d o d a n e tvari, k a o s t o j e l i m u n o v a kiselina, vitamin D itd., e da bi se poveala ionizacija i asimilacija" - s t o j e d o b a r reklamni slogan, ali je bijedna prehrambena znanost. Takozvani znanstveni svijet u prilenitvu je s mesoderstvom, pa se sve njegove p r e h r a m b e n e p r e p o r u k e svode na nagovaranje ovjeanstva da j e d e vie m e s a , jaja i mlijeka. Na pitanje M o e li se m e s o zamijeniti g r a h o m ili s o j o m ? " novinar u asopisu Prevention" od srpnja 1954. odgovara: P o k a t k a d moe, ali ne zaboravite da nijedna biljna hrana nije tako bogata svim bitnim aminokiselinama k a o hrana ivotinjskog porijekla, pa nemojte s o b z i r o m na bjelanevine dan za d a n o m ovisiti o grahu." Ovaj o d g o v o r j e glup, bez obzira s t o j e priblino toan. Nitko zbog bjelanevina ne ovisi svednevice o grahu. Niti itko ovisi o bilo kojoj hrani k a o o j e d i n o m izvoru bje lanevina. ovjek mesoder je tako zaslijepljen svojom g r o z n o m n a v i k o m da nije u stanju razumjeti j e d n o s t a v n i h prehrambenih navika, to ih svi biljojedi vrlo dobro razu miju. Ne s a m o to su ga njegove p o g u b n e navike o d v u k l e na krivi put ve bi on htio zavesti i druge. On ueno raspre da o aminokiselinama (tvarima to ih osim biljaka nitko drugi ne proizvodi) i otkriva svoje neznanje pretpostavlja jui da svatko mora dobivati aminokiseline iz istog i j e d i n o g izvora. A k o te grah ne m o e opskrbiti potrebnim aminokiselinama, n e m a ti lijeka. Na tvome j e l o v n i k u nema drugog izvora aminokiselina.

Bjelanevinsko ludilo je otilo tako daleko da se sada tvrdi k a k o bjelanevina ne m o e biti previe." B a obrat no, tvrdi se d a j e velika vjerojatnost da ih uzimate p r e m a lo." N a k o n stotina godina istraivanja, koje je uvijek iznova pokazivalo d a j e najbolja ishrana s malo bjelanevi na, bjelanevinska poast je vratila m e s o d e r e na stare Voigtove bjelanevinske standarde. Mesna industrija, peradarska industrija i mlijena industrija dre za guu Na cionalni savjet za istraivanje. Naglaava se d a j e mesna hrana, ak i meso za hambur gere, izvor aminokiselina. Ne bi nas smjelo iznenaditi to ljudi koji nastoje pretvoriti nae jestive biljke u biljke leinarke na emu rade organiki vrtlari, takoer nastoje sve nas pretvoriti u leinare, mesodere, parazite i ak lju d o d e r e . Ti ne m o e , po tim lanim p r e h r a m b e n i m strukovnjacima, dobiti potrebne aminokiseline iz graha, tijesta, pahuljica i elatina, pa p r e m a t o m e m o r a jesti m e s o , jaja i mlijeko u prahu. N e m a ba nijednog d r u g o g mjesta odakle dobiti taj dragocjeni graevinski materijal. Da li ti ljudi namjerno nastoje prevariti svoje itatelje zbog nekih prikrivenih interesa, ili su svojevoljne neznalice, sli jepci to vode druge slijepce? U ljeto 1954. britanski nutricionist Michael G r a h a m je protumaio europskim znanstvenicima" k a k o prigotoviti j e l o od glodavaca. R e k a o im je da takora treba kuhati 20 minuta, a mia, ovisno o veliini, 5 do 10 minuta." Jedan engleski sladokusac je priznao svojem sluateljstvu: Otkrio s a m da londonski mievi nisu tako ukusni k a o vinesterski." Uz p o m o i poticaj prehrambene z n a n o s t i " suvremeni europski ovjek brzo degenerira u k l a s n o g mesodera. 165

164

Dolazi vijest iz Engleske da t a m o meu suhu ribu u kravlju hranu da bi je obogatili bjelanevinama. Nai su znanstvenici" ustanovili, d a j e priroda nainila m n o g o po greaka, od koje je najvea to nije sve ivotinje uinila grabljivicama, znajui d a j e bjelanevina bjelanevina, i da nije vano odakle dolazi. Krava, inae biljojedna ivotinja, hrani se sada mesoderskom hranom. Nije u d o to dr. Tilden predvia da e znanost" dotui suvremeni mozak, lako je hranjenje krava ribom p o e l o tek n e d a v n o , ve ima izvjetaja o teti na b e b a m a koje su hranjene mlijekom tih krava. Pokusi s mlijekom krava koje nisu hranjene ivo tinjskom h r a n o m pokazali su da mlijeko od strogo biljojednih krava ne kodi toj istoj djeci. To nisu injenice od kojih bi nai prehrambeni znan stvenici" neto nauili. Oni su toliko osvjedoeni da nor malne p r e h r a m b e n e navike ljudi i ivotinja moraju biti unitene, te da se cijeli svijet mora izopaiti zbog interesa onih koji ih plaaju - vlasnika p r e h r a m b e n e industrije - pa stoga zatvaraju oi pred svakom tetom s t o j e njihovi nakaradni prehrambeni planovi proizvedu. Z n a n s t v e n i c i " vie ne prouavaju prirodu i njezine z a k o n e k a k o b i j e razumje li, nego d a j e iskrive i izoblie. Oni j o uvijek j e d u voe sa zabranjenog drveta, s a m o to su prestali jesti j a b u k e spoznanja dobra. Jedu s a m o j a b u k e spoznanja zla. M o r a m p o novili da, ako ovjeanstvo ne uniti svoje znanstvenike", njegovi e ga znanstvenici" unititi, a ja ne ograniavam ovu izjavu na atomske znanstvenike". Do sada su kemiari nauili k a k o se prave etiri a m i n o kiseline. Prave ih iz ugljene smole kao i umjetne vitamine. Neuporabljive su isto k a o i umjetni vitamini. K e m i a r e se j e d n o g dana izlijeiti od svoje egomanije i shvatiti da ne
166

moe napraviti nijedne valjane hranjive tvari. N e m a ni naj manjeg smisla ni razloga da n e k o m e p a d n e na p a m e t da su umjetne aminokiseline uope potrebne. Svaka bje lanevinska tvar na svijetu napravljena je od aminokiseli na, pa je dovoljno jesti prirodne bjelanevine da b i s m o se opskrbili uporabljivim aminokiselinama. Ima aminokiselinskih preparata izluenih iz hranjivih tvari k a o to su meso i kvasac. N u d e se opinstvu kao na dopuna hrani. Ti komercijalni proizvodi nisu nikad tako dobri k a o proizvodi probave. R e e n o je da ti aminokiselinski ekstrakti nisu nita vie umjetniji od mlijeka ili jaja u prahu. R e c i m o d a j e tako. Je li mlijeko u prahu normalna prehrambena tvar? Jesu li jaja u prahu prava hrana? Sve se to prodaje i troi j e r proizvodnja i prodaja tih proizvoda d o nosi novac. Istie se injenica da su aminokiseline u tim proizvodima koncentrirane. U isto vrijeme se kae da se nalaze u odreenom omjeru k a o i u prirodi." Te dvije po stavke se m e u s o b n o iskljuuju. Pokusne i klinike injenice daju za pravo pretpostavci da neumjereno zamjenjivanje hrane aminokiselinskim koncentratima lako dovodi do remeenja prehrambene ravnotee koja m o e biti pogubna. To vrijedi za p r i r o d n e " k a o i za umjetne aminokiseline, ali vrijedi dvostruko za umjetne tvari. U pokusima sa takorima kojima su s hra n o m d a v a n e umjetne aminokiseline, bjelanevinska ravno tea je bila p o t p u n o poremeena, tako da su takori u vrlo kratko vrijeme dobili teka ivana oteenja. N e m o j m o zaboraviti da nisu potrebne aminokiseline, ve aminokiseline u idealnim kombinacijama s bjelanevi n a m a , mineralima i ugljikohidratima, pa a k o takve k o m b i nacije nema, aminokiseline su neuporabive. J e d i m o
167

bjelanevine i p u s t i m o da n a m normalni probavili procesi iz njih izvedu aminokiseline. e m u uope zanemarivati normalne ivotne procese? Mi j o n i s m o nauili k a k o ih napraviti boljima. Dvadeset i prvo poglavlje

Lijeenje" ishranom
Moji itatelji su oito uvjereni da postoji posebna hrana za posebna oboljenja", da ima posebna dijeta za posebne tjelesne situacije, da pojedina hrana hrani pojedine dijelo ve tijela, da ima dijetalnih lijeenja", pa stoga bez prestan ka p r i m a m pisma s m o l b a m a da ih uputima na reene dijete i da im p r o t u m a i m specifine vrijednosti" pojedinih vrsta hrane. Drugi itatelji mi opet prigovaraju na dugo i i r o k o to im ne propisujem posebnu hranu za njihove bolj k e . N e t k o mi j e d n o s t a v n o napie: Molim vas, poaljite mi dijetu za upalu z g l o b o v a . " Ili neka ena mi pie i kae: Imat u svoje prvo dijete, biste li bili dobri pa mi poslali dijetu za t r u d n o u ? " Neki mladi pita: to treba jesti za astmu?" ele li moji itatelji biti gastronomski pomodari ili higijenistil ele li slijediti neznalake savjete raznih Hausera, Braggsa, Pretoriousa, Kordela i ostalih, ili ele nauiti kako zdravo ivjeti? Apsurdna doktrina da dijeta sve m o e " nije bila niti e ikada biti dio Higijene. Ljudi to me etare vitaminskim pilulama, kapsulama i mjeavinama mineralnih soli, koji prodaju obrano mlijeko u prahu, tam nu melasu itd., s o b z i r o m na savjete o prehrani ne za vreuju vie povjerenja od onih to propisuju riblje ulje, ulje iz jetara morskog psa, elatinu i obilje jake hrane da te
168 169

dri u snazi." Ljudi to prehranu smatraju lijekom isti su kao i oni to propisuju droge kao lijek. Ne g u b i m nadu da e svijet prije ili kasnije uvidjeti da dijeta ne lijei bolesti. Post ne lijei. U stvari ovjek ne poznaje nita to bi moglo lijeiti. ivi organizam se lijei sam po sebi i uspijeva povratiti zdravlje svojim ustaljenim procesima, ako ga u tomu ne sprijee loe mentalne i fizike navike. Medicinska praksa lijeenja bolesnika ko j e k a k v i m nainima, dijetama itd. proizlazi iz pogrenih ljudskih ivotnih navika i zato je po sebi abnormalna. Po grene navike uzrokuju bolesti j e r d o v o d e do iscrpljenosti. Nerazumni zahtjevi za olakanjem uinili su plodnim tlo na kojem rastu nebrojeni sustavi lijeenja". Kad ljudi shvate d a j e bolest isto toliko nepotrebna i besmislena koli ko je i lijeenje obmanjujue ili glupo, tada e nauiti ispravno ivjeti i biti zdravi. Ne trebaju zdravi lijenika ve bolesni!" stavlja nagla sak na zdravlje, jedrinu, cjelovitost. Prodavai tretmana i meetari kura uvijek svraaju pozornost na bolest, jer im bolest donosi debelu zaradu. Bolesni j a u u bez prestanka: daj nam lijeka, pa lijeka!" a trgovci tretmanima i sve kole lijeenja uzvraaju beskrajnim slijedom kratkovjekih udesnih kura. Lijeenja ne traju dugo. Svaka ljeilaka" kola nudi svoje kure. Postoji neprekidna rijeka lijeenja' koja jed no za drugim uviru u zaborav. A k o se u obinoj medicin skoj praksi otkrije nova kura (a ..otkrivaju" se vrlo uspjeno!), to se onda svom estinom najavljuje u tisku, objavljuje se svijetu na cjelokupnim prvim stranicama, prava oluja senzacionalistike p r o m i d b e stane potresati cijelu zemlju, pa se ini da e oni to pate zbog svoje vlasti1

te nerazboritosti biti spaeni od svojih grijeha. Konano e moi imati ,,i ovce i n o v c e " , j e r su medicinski" velikani otkrili nain kako otrijezniti pijanca a da he prestane piti. Kure su kratka vijeka. Koji tjedan ili koja godina i sve zav rava na terapeutskoj Lonarevoj njivi, neoplakano, neoaljeno i n e o k u k a n o . " Bile su m n o g e dijetalne kure." Mnogi od mojih itatel ja su dovoljno stari da bi se sjetili mlijenog uda." Sjetit e se k a k o je prije samo nekoliko godina naa zemlja bila naikana ustanovama koje su nudile mlijenu dijetu" ili mlijenu kuru." Kuru g r o e m " koja je bila poplavila Ameriku za vrijeme graanskog rata oivio je prije nekoli ko godina neki vra arobnjak" iz Afrike kao lijek protiv raka. Jo uvijek je donekle u modi, ali oito blijedi. Pa je bila kura b o m b o n i m a " protiv prehlade, kura m r k v o m " protiv suice, pa opet mrkva protiv nonog sljepila, kura k u p i n o m " protiv proljeva, a tu je i dosta dugotrajna mjea vina povra protiv enskih bolesti, po receptu Lydije E. Pinkham. Naini nastaju i nestaju, ali kure ostaju. Sve dijete to su ih do sada iskombinirali arlatani dijetetiarskih kola svih boja, bez obzira jesu li njihovi autori toga svjesni, samo su razliita nastojanja da neki manje kodljivi plan prodrljivosti nadomjesti onaj s t o j e najvie odgovoran za bolest. N e k e od dijetalnih kura namjerno potiu na prodrljivost. J e d n o m je E d w a r d Earl Puriton opisao mlijenu dijetu kao nekodljivo pretjerano konzu miranje mlijeka." Da su osobe kojima je davano mlijeko previe j e l e , n e m a nikakve sumnje, da l i j e to bilo nekod ljivo, dalo bi se razgovarati. Davati pacijentu d n e v n o est do o s a m litara mlijeka (vidio sam bolesnike koji su uzimali do dvanaest litara mlijeka na dan), isto je kao kad bi rtvi
171

170

groane dijete davali osam kilograma groa d n e v n o . Neki od suvremenih brbljavaea estoko zagovaraju pretje rano uzimanje bjelanevina. Stara Salisburijeva mesna di jeta je bila u p r a v o to. Drugi su navodili svoje rtve na gutanje prekomjernih koliina vonih i povrnih sokova. Kad lijenik kae bolesniku koji pati od pretjeranog j e denja da mora jesti obilje dobre i j a k e hrane kako bi se odrao u snazi," on je nalik lijeniku koji bi rekao pijancu da mora pili obilje dobrog viskija k a k o bi m o g a o bolje ho dati." Zastupati pretjerano uzimanje bjelanevina, pogoto vo kad su u pitanju osobe koje cijelog ivota pate od prodrljivosti, pogubno je kao to bi bilo savjetovati iscrpljenom trkau da malo vie vjeba." O s o b e koje su oboljele zbog pretjerivanja ne mogu ozdravili dodatnim pretjerivanjem. Treba ih pouiti k a k o da j e d u manje. Navike koje iscrpljuju djecu i odrasle slabe probavne sposobnosti. A k o icrpljena o s o b a ne smanji svoj obrok, na staju probavne smetnje. Zna se da hladne noge utjeu na probavu. Toplina uva energiju i p o m a e oslabljenom da probavi hranu i normalizira pokrete crijeva. Oni koji jedu u granicama svojih probavnih mogunosti nee imali smet nji. Oni koji redovito prelaze vlastite granice uvijek e biti u potekoama. Postoje dva razloga za svraanje pozornosti na to j e d e mo i oba su potrebna zbog injenice da s m o odsjeeni od prirode i njezinih izvornih proizvoda. Prvi od ova d v a raz loga jest: moramo briljivo opskrbiti tijelo odgovarajuim koliinama svih hranjivih elemenata. Drugi je isto tako jednostavana: moramo jesti pod takvim psihikim, mental nim i psiholokim uvjetima da pospjeimo a ne zakoimo probavu pojedene hrane.
172

Prvo pravilo zahtijeva da izbjegavamo denaturaliziranu hranu i j e d e m o prirodne nepatvorene proizvode. D r u g o pravilo zahtijeva da naa hrana bude odgovarajue iskombinirana, da je j e d e m o kad smo gladni i pri teku, kad s m o u dobru zdravlju i snazi. Jesti umorni zabrinuti, alosni, u bolu ili uznemireni, znai jesti s p o r e m e e n o m probavom. Izjelice prije ili kasnije dosegnu granicu podnosivosti svoje pretjeranosti, to pokazuje probavili zastoj i osjeaj neugodnosti nakon jela. a tim p o t e k o a m a nema lijeka osim ogranienja koliine obroka do razine osobne p r o bavne sposobnosti. Promjena hrane, ako se i dalje bude uzimala pretjetrano, s a m o e produiti tegobe. A k o je pro bava zaslala a osoba j e d e preko kapaciteta probave, tetno je i ne omoguuje uzimanje teoretski potrebnih koliina kalorija, aminokiselina itd. Oslabljeno tijelo ne priznaje la boratorijske standarde. Kad ivana energija ne odgovara potranji potrebnoj za odranje ravnotee izmeu eliminacije i razgradnje tki va, otrovni otpad se zadrava i dovodi do zatrovanja. Kad se tijelo neprestano optereuje nastojanjem da uniti ili izlui otrove i nuzproizvode fermentacije svih vrsta to se gomilaju u p r o b a v n o m traktu, troi se previe energije i d o lazi do iscrpljenosti, zbog koje prestaje izluivanje otrov nih tvari. Neizbjeno se pojavljuje sva sila simptoma. Previe kruha i zobenih pahuljica (cereala) u bilo kojoj kombinaciji - kruh i meso, kruh i jaja, kruh i sir, pahuljice u eerenom mlijeku, pahuljice same, pahuljice s a m o sa eerom, kiseline i krob, kiseline i bjelanevine, masnoe i bjelanevine, dinje s redovnim o b r o k o m , elatin i kruh, torte, kolai, slastice itd. dovode do fermentacije i truljenja hrane u probavnom traktu. Kruh i mlijeko, redovita djeja
173

hrana, p o g u b n a su kombinacija. Kad su popraeni voem ili e e r o m , j o su opasniji. O s o b e potpune probane sposobnosti (znai osobe ije je izluivanje normalno) tite s a m e sebe od bakterija, gljivi ca, prederavanja, a u krajnjem sluaju i od pogrenih kombinacija, ali oslabljene i zatrovane osobe, o n e to troe nervnu energiju do te mjere da vie nemaju ime obdravati ivotne funkcije, takve osobe e trpjeti svaki put kad pretjeraju s hranom. Ljudska ishrana ne bi trebala biti pret vorena u neto tajanstveno za ije razumijevanje treba sveuilina sprema. Jako je j e d n o s t a v n a i takvom treba ostati. a s je da do istrebljenja ismijemo sva blebetala. P o aljimo sve njihove kure u isto mjesto k a m o su u nepovrat otile i one prije njih. Bolest ima s a m o jedan lijek, a to j e : uklonili uzroke oteenja zdravlja. Dijetalna kura koja ne uklanja lou na viku, ne ispravlja lakomost i pretjeranost, ne odgaja paci jenta da nadvlada svoje negativne emocije, ne uzima u obzir o d m o r i san, svjei zrak i sunce, tjelovjebu i istu vodu - takva kura je jednaka lijeenju penicilinom i slreplomicinom. D o m a , u restoranima i hotelima, ili gdjegod tko j e o , kruh, ta tradicionalna ivotna h r a n a " k o n z u m i r a se u tako neumjerenim koliinama, da ga se svi prejedu. Slui se tri put d n e v n o uz svaki obrok, j e d e ga se izmeu obroka, u o v o m ili o n o m obliku. Nauili s m o jesti kruha sa svim i svaim. Veoma esto se slui lako malo jela s jelovnika, da muterija n e m a druge ve ili jesti s a m o kruh, ili se ustati od stola gladan. A k o ne ba gladan, onda nezadovoljena apeti ta. Ne s a m o to j e d e m o previe kruha, n e g o ga bezobzirno k o m b i n i r a m o sa svim vrstama hrane.

Djecu ve od roenja uimo da jedu previe i preesto. Ta navika se nastavlja kroz vrijeme kolovanja. I fiziki i intelektualni radnik jedu previe. Lijenici, naroito speci jalisti, vole rei rtvama ove oblapornosti da hrana n e m a nikakva uinka na njihovu bolest, da moraju uvijek jesti dobro i obilno. Promatrajui tovni postupak u bolnicama, naroito u tuberkuloznim sanatorijima, dobit e m o prilino jasnu sliku onoga to se misli pod jesti dobro i o b i l n o . " Kad bi na svijet nauio jesti u skladu sa svojim probavili m i asimilativnim sposobnostima, ti specijalisti bi bih p r i m o rani zatvoriti svoje urede i latiti se k a k v a asnog posla. Suiar ide u sanatorij i tamo ulijee u tovni proces koji se p u n o m parom provodi u tim ustanovama. Tu se moe j e sti i puiti, puiti i jesti, bez truna zabrane ili prigovora. Tu se m o e piti umjetnih sokova do mile volje. Tu se potie bolesnika da j e d e k a o etelae, iako je u postelji i pod zabra n o m bilo kakve aktivnosti, jer njegova bolest je suica" i u toj bolesti nije vano nita osim obilje dobre h r a n e . " Po trebne su pljuvanice za bronkoreju (proljev plua i dinih putova), uzrokovanu vjenim kljukanjem hrane iznad probavne i asimilativne sposobnosti. Crijeva i bubrezi moraju raditi p r e k o v r e m e n o da bi izluili viak hrane, kojom se nasilu kljukaju te nesretne rtve medicinske znanosti." Na svijet pije i j e d e previe, a dijetetiari ih ohrabruju da jedu j o vie. N u d e im dijetalne trikove o v e ili o n e vrste, sa svrhom da stvore prividnu raznolikost u njihovoj prodrljivosti, ali nikada ne preporuuju svijetu, da se kani prodrljivosti. Skloni s m o pretjerati u svemu, a brbljavci nas lijee od posljedica nae pretjeranosti, ne ispravljajui na nain ivota nego tovei nas svojim specijalnim dijeta ma. Kiropraktiar e te udariti u kraljenicu, osteopat e te
175

174

potegnuti za nogu, maser e te mijesiti i gnjeiti, psihotera peut e te zamrznuti i ispriti ili eleklrokutirati, psiholog e ti ponuditi listu ozdravljujuih" savjeta, seijentist e te uvjeravati da bol i bolest ne postoje, lijenik e te otrovati, kirurg e ti odrezati koji organ - i svi ti vidari i meetari zdravlja govorit e ti da j e d e to vie d o b r e h r a n e - da bi te izlijeili od uinaka tvoje prodrljivosti! 1 uza sav neuspjeh ovog p r o g r a m a (neuspjeh je svuda oko tebe) ti e j o uvi j e k vapiti za dijetom" koja e te izlijeiti. Prirodna higijena nije dijetni sustav, niti sklop posebnih dijeta, n e g o nain ivljenja. Nije nain lijeenja bolesti ve plan ivota. Ne nadomjeta lijekove h r a n o m , postom, sunanjem itd., ve rabi te stvari zato to su to izvorni rek viziti ivota. Ne nastojimo prodati neku kuru i ne priznaje m o nijednu.

Dvadeset i drugo poglavlje

Post i pomlaivanje
U izvjetaju o j a v n o m zdravlju (sv. 67., br. 2, od veljae, 1952.) Anton J. Carlson, umirovljeni profesor ikakog sveuilita, i njegov asistent F. Hoelzel piu ukratko o prehrani, starenju i pomlaivanju", te napominju da je m o g u e da iznenaujue posljedice p r o d u e n o g posta moda proizlaze iz toga to nebitna tkiva, utroena lijekom gladovanja (posta), vjerojatno sadre abnormalne nakupi ne nekih nuzproizvoda metabolizma." To je vie n e g o na tuknica da m a s n o tkivo i druga manje vana tkiva u tijelu, drugim rijeima, tkiva koja se prva troe p r i g o d o m uskraivanja hrane zapravo slue k a o spremita za neizlueni otpad. Takoer upuuje na to da kad se ta tkiva za vrijeme posta razgrade, nataloeni otpad se vraa u optok i biva izluen. Upravo je to bilo higijenistiko stanovite ti j e k o m vie od stotinu godina. Nezgrapni izraz popratni proizvod m e t a b o l i z m a " ja bih zamijenio j e d n o s t a v n i m p o j m o m zatrovanost", jer se i radi o trovanju neizluenim tjelesnim otpadom. Izluivanje je sprijeeno bilo kojim uzrokom smanjenja ivane energije (odnosno bilo i m e to dovodi do oslabjelosti), zbog ega se normalni tjelesni otpad gomila u krvi i limfnoj tekuini, gdje ne m o e trajno ostati jer bi se cijeli organizam v e o m a brzo zatrovao i u m r o . Stoga se otrovne

176

177

tvari odlau u manje vana tkiva gdje e najmanje koditi. M a s n o tkivo j e , k a k o misli Graham, prvo i najredovitije odlagalite tih otrova. Teki metali kao bizmut, iva itd. nakupljaju se u kosti ma. Za n e k e se tvari zna da se nakupljaju u j e t r a m a . Sudei prema o n o m e to iz jetara mnogih pacijenata izlazi tijekom posta, ini se da se u jetrama gomila m n o g o otpada. Tijelo za vrijeme posta izluuje nevjerojatan broj tvari, to se ne m o e vjerovati ako se ne vidi. Nije teko razumjeti injeni cu da se i tumori razgrauju isto k a o i salo, nee biti teko shvatiti da elucu i crijevima o d m o r omoguuje lijeenje eluanog i dvanaesterakog ira, kao i ira na debelom crijevu, no neke od blagotvornih uinaka posta treba vidje ti da bi se u njih vjerovalo. Post, stvarajui manjak hrane, nagoni tijelo da se rijei nepotrebnoga i izlui suvini teret, to inae ne m o e uini ti u vrijeme prezasienosti. Uklanjanje suvinog materijala je srazmjerno s poveanjem energije i p r o c e s o m psiholo kog, pa i biolokog usklaivanja. Na primjer, m n o g e biljke i ivotinje pokazuju duboku psiholoku potrebu za sman j e n j e m hranjenja i lova u svrhu pripreme za spolno raz mnoavanje. Losos, adelin pingvin i aljaski mor s a m o su neki od primjera ivotinja koje ne j e d u ni love za vrijeme parenja (prof. J. A r t h u r Thomson kae da meu ivotinja ma ima m n o g o takvih sluajeva). Sve te ivotinje su gra beljive i prodrljive i ulaze u vrijeme parenja s velikim naslagama sala, koje je po sebi nespojivo s plodnou. Post, odstranjujui suvino i obnavljajui n o r m a l n e psiho loke uvjete, vjerojatno je bitan za genetski opravak tih ivotinja.
178

Uinci naglog gladovanja prethodno dobro ishranjenih organizama (onih to su preobilno jeli b o g a t u " hranu) u obnovi spolnih sposobnosti za razmnoavanje dobro su poznati biolozima, iako tu o b n o v a zdravlja i sposobnosti putem posta ili uskraivanja hrane nisu nikada pokuali primijeniti na ovjeka. Zna se da se biljna u nastoji pomla diti naputanjem lovakih navika i povratkom biljnoj hra ni. Taj postupak proizvodi mujake i obnavlja spolno razmnoavanje nakon nekoliko generacija djevianskog razmnoavanja. Biljni i ivotinjski svijet je pun primjera zakrljavanja organa i gubitka njihovih funkcija zbog pret j e r a n e i pogrene ishrane, a to se opet ispravlja u obliku i funkciji povratkom umjerenoj i zdravoj hrani ili nakon po sta. Ne moram previe naglaavati injenicu, da obrat si tuacije koja je dovela do aseksualnosti moe dovesti do koenja spolnog razvoja ako se ide u skrajnost. Jednostav no reeno, s postom se moe pretjerati. U onim sluajevima kad su se mukarcima i enama p o stom obnovile spolne sposobnosti i plodnost, ak i nakon nekoliko godina sterilnosti, nije se uvijek radilo o debeli ma. Z a p r a v o neki su od njih zbog posta bili daleko ispod normalne teine. N e m a sumnje da su svi ti sluajevi, pa i kod onih koji nisu bili debeli, uzrokovani zatrovanou iz koje je slijedio katar rasplodnog sustava ili poremeaj ovarija i testisa, to je dovelo do neplodnosti i impotencije. Impotencija bi u nekim sluajevima zaista mogla nastati zbog neke ivane bolesti uzrokovane dugim stanjem zatrovanosti. Psiholoki oporavak sline naravi, s time to ukljuuje cijeli organizam, prikazali su dr. Carlson i Hoelzel u s v o j e m izvjetaju. Oni kau: Prije vie od 35 godina stariji pi179

sac je otkrio da je petodnevni post, obavljen u svrhu istraivanja, proizveo veoma korisne fizike i mentalne po sljedice. Znaajno ope poboljanje u trajanju od est mje seci iskusio je Hoelzel nakon posta od 26 dana 1913. Slino poboljanje je iskusio 1917. nakon dvotjednog po sla, usprkos pojave probavnog e d e m a . " Iako sam naglasio d a j e cijeli organizam bio obuhvaen tim pokusima, ne tre ba misliti da cijeli organizam nije ukljuen u svaki post i u svaku promjenu ishrane. Davni idovi su traili pomladenost napustivi egipatske lonce pune mesa i uzdravali se etrdeset godina m a n o m - biljnom hranom. Prof. Carlson je jedan od najistaknutijih psihologa u

Radei sa takorima Carlson je rekao kako je bio u sta nju dokazali, da bi se ivotni vijek m o g a o produljiti povre menim p o s t o m . Nije b i o siguran kako do toga produljenja dolazi, pa je sugerirao da post moda ne produljuje ivot nego ga skrauje preobilna hrana. Ja smatram d a j e ta pret postavka tona. Ne vjerujem da post produljuje ivot, ali sam posve uvjeren da ga pretjerano j e l o skrauje, jer kako kae stara poslovica, mnogi kopaju sebi grob vlastitim zu bima." S druge strane, u izvjesnim oblicima primitivnog ivota injenice pokazuju da post zaista produljuje ivot i to znaajno. Huxlezev glasoviti pokus s crvima moe sluiti kao primjer. A k o je itko od mojih itatelja neupuen u o v e ili sline pokuse pomlaivanja postom, neka potrai moju knjigu o postu, gdje m o e itati o njima u treem svesku Higijcnistikog sustava. Dr. Carlson misli da nedostaje zakljuni d o k a z da p o vremeni post produljuje ljudski ivot, o d n o s n o - reeno moda na ispravniji nain - da post ne doputa da pretjera no jedenje ubije ovjeka prerano. Moje je miljenje, d a j e stari psiholoki lisac" previe suzio polje svojih dokaza. Istina je da nedostaju statistika prouavanja duljeg ivota ljudi koji poste i da n e m a usporednih podataka izmeu raz nih grupa, ali usprkos lomu postoji sva sila dokaza da p o vremeni post, ne prederavanje, omoguuje ovjeku da ivi dulje. M o e m o sasvim slobodno promatrati to pitanje iz dru gog kuta, naime, da su pomlaivanje i pozitivni uinci p o sta sveobuhvatni a ne ogranieni s a m o na j e d n u ivotnu vrstu. Za sve oblike ivota, ukljuujui ak i biljke, na koje se primjenjivao, post se p o k a z a o blagotvornim. Kod i v o 181

Americi. Na ikakom sveuilitu j e posvetio m n o g o vre

mena prouavanju posta. Veina njegovih pokusnih istraivanja obavljena je na ivotinjama, ali d o b o r d i o i na ljudima, ukljuujui igrae (amerikog) nogometa. Prije nekoliko godina C a r s o n i njegov asistent K u n d e objavili su u asopisu za metabolizam rezultate svojih istraivanja o pomlaivanju putem posta. Prof. Carlson se nije prestao zanimati za taj subjekt i govori se da u dobi od sedamdeset i sedam godina esto posti po dva-tri dana. ini se d a j e nje gov najdulji post trajao tjedan dana. Njegov sadanji asi stent F. Hoelzel postio je vie puta na dulje vrijeme, j e d n o m ak punih etrdeset dana. Na D r u g o m m e u n a r o d n o m gerontolokom kongresu, odranom u hotelu Jefferson u St. Louisu, u rujnu 1951. dr. Carlson je podnio referat o postu, u kojem je rekao da na kon p o s t a j e oevidno poboljanje duevnih i tjelesnih ak tivnosti." Protumaio je da pod postom podrazumijeva neuzimanje nikakve hrane ni pia osim vode. I on i Hoel zel, dok poste, piju samo vodu.
180

tinja svih vrsta na kojima su sc obavljali pokusi ishod je bio dulji ivotni vijek. Teko je vjerovati da tako uinkovita stvar ne bi bila korisna i ovjeku, i to na isti nain i do istog stupnja. K a o to s a m vie puta p o n o v i o , ne vjerujem da e post ikada osposobiti ovjeka da nadivi devetnaest nara taja kao s t o j e to uinio Hurlezev crv, ali sam siguran, kao i u sluaju Carlsonovih takora, da e povremeni post pomoi isposniku da nadivi neutaive prodrljivce. Ipak kad se radi o ovjeku, m o r a m o uzeti u ubzir da meu pojedincima postoje velike razlike kakvih nema m e u takorima. U oporu zdravih takora bit e v e o m a mala razlika u tjelesnoj grai, ili u o d n o s i m a organa i sime triji. Isto tolik broj ljudi, koji su proizvod krianja i mije anja, pokazat e tako velike organske razlike da e biti teko vjerovati kako svi pripadaju istoj vrsti. ivotni po tencijal takora bit e podjednak, d o k e ljudski biti v e o m a raznolik. Carlson je inae ukazao na to da su zle posljedice pret jerane debljine o d a v n o poznate. Iao je tako daleko d a j e ustvrdio kako umjereno debeli izgledaju m n o g o bolje nego predebeli. Na koji nain pretjerana debljina skrauje ivot? On nije bio siguran. Mislio je da bi m o g l o dolaziti od toga to prevelika teina optereuje stanije i organe. Teorizirao je da debljina m o d a stvara otrov u ivim stanicama." K a k v o god bilo objanjenje, ostaje injenica da predebele osobe ne ive lako d u g o kao normalne ili umjereno debele. Tu s m o opet suoeni s prosjekom - to je tono samo za masu. Ima mravih osoba koje umiru mlade, dok neke pre debele dosiu visoku dob. Ah iz iskustva m o e m o rei, da bi predebela osoba koja dosegne ..kasnu d o b " ivjela dulje da nije bila debela. A s druge strane nema dokaza da bi mla182

da osoba, koja je umrla mlada, ivjela dulje d a j e bila debe la. Carlson tvrdi d a j e 25 milijuna Amerikanaca predebelo. Mislim da ima vie pretekih nego prelaganih osoba. Tu se javlja j e d n o zanimljivo pitanje: koliko b i s m o mogli pro duljiti prosjek trajanja ivota ako b i s m o tih 25 milijuna osoba sveli na normalnu teinu? Takvo smanjenje tjelesne teine bi po mojem miljenju povisilo ivotni prosjek za tri do pet godina. Predebele osobe imaju tumora, raka, eerne bolesti, sranih smetnji, Brightove bolesti, apopleksije i slinih bolesti vie n e g o ispodprosjeno teke osobe. Na istom kongresu vedski dr. Folke Henschen iz Slockholma prikazao je rezultate prouavanja vedskog puan stva za vrijeme posljednjeg rata. D o l o se do otkria da oskudna dijeta smanjuje sluajeve skruivanja arterija i upale sranog miia. Naglasio je da su u Finskoj i ved skoj za vrijeme rata bila nuna stroga ogranienja obzi r o m na hranu. Oskudijevalo se na mesu, jajima, masti, branu i eeru. Povra je bilo vie. On kae: Svijet je mravio i prigovarao zbog ogranienja. Ali ope zdrav stveno stanje u vedskoj nije nikad bilo bolje nego tada. Smrtnost je opala do m i n i m u m a , zahvaljujui prvenstveno znaajnom smanjenju smrtnih sluajeva zbog arterioskleroze (otvrdnua krvnih ila) i kroninog miokarditisa (kro nine upale sranog miia). Autopsije su takoer rjee otkrivale une k a m e n c e . Nakon rata, naglasio j e , kad je svijet opet m o g a o doi do svega to su htjeli jesti, naglo je porasla smrtnost od otvrdnua arterija i kronine upale srca, te je ubrzo p r e m a ila predratnu razinu. Vjerujem da to pokazuje kako ljudi, s
183

p r i v r e m e n i m ogranienjima i nera/.umijevajui o emu se radi, obino pretjeraju s hranom nakon s t o j e ogranienja nestalo. N o , ja sumnjam da je ba sve zdravstveno p o b o l janje za vrijeme rata u vedskoj (a slino poboljanje je primijeeno i u Engleskoj u isto vrijeme) p o v e z a n o s man j k o m hrane. Mislim da se radi i o tomu s t o j e bilo ma- nje d u h a n a i alkohola, m o d a manje aja i k a v e i t.d. u kojem bi veani i Englezi uivali. Jela se zaista razliita hrana. U p r v e tri-etiri godine nakon rata vladala je velika smrtnost meu Japancima u zarobljenikim logorima. Uvjeren sam da su ti zatvorenici tovljeni do uguenja ili da su jeli d o k im nije presjelo. Najvea smrtnost je bila meu o n i m a koji su najvie jeli, dok je preivjelih bilo vie meu umjerenima. Prejedanje i obroci bogati bjelanevinama pogubni su nakon d u g o g razdoblja ogranienja u hrani to su ga proivljavali ratni zarobljenici. Pitanje je valjano: ako razdoblje oskudnije prehrane do vodi do poboljanja zdravlja i do smanjenja smrtnosti u ci jelom narodu, a slijedee razdoblje uobiajenog pretjerivanja u hrani dovodi do poveanja sluajeva bolesti i smrti, zar ne bi trajno ogranienje u hrani, ako nije pretje r a n o , m o g l o zadrati razinu poboljanog zdravlja i smanje ne smrtnosti? Z a r ne bi povremeni post o n e to ne m o g u drugaije kontrolirati svoje navike u j e l u natjerao na p o tronju zaliha i izluivanje otpada i d o v e o do istog uinka k a o i kod niih ivih bia? Preko trideset i pet godina isku stva s p o s t o m i preko etrdeset godina prouavanja te grae uvjerili su me da na o b a ova pitanja treba dati potvrdan od govor. Zaista z n a m da sam vidio k a k o su se brojni bolesnici oporavili postei i nakon toga ivjeli d u g o godina, a koji bi,

da nije bilo posta, bili umrli za nekoliko tjedana. U tim sluajevima ne m o e se sumnjati u produljenje ivota. Zanimljivo je napomenuti d a j e dan prija napada Japa naca na Pearl Harbor Hoelzel poslao asopisu Science kra tak lanak o nekim imbenicima o utjecaju ishrane na povijest." lanak je u Science-u objavljen 6. oujka, 1942. U tom lanku Hoelzel izjavljuje: Ja bih se sloio s C l e n d e ningom da je vanost vitamina u ishrani prenaglaena. Pretjerano isticanje vrijednosti vitamina ini se d a j e pro budilo lane nade u j e d n o s t a v n o rjeenje prehrambenih problema. Vidjet e se h o e li troenje o b o g a e n e " hrane na dugi rok proizvesti ita drugo osim p o v e a n e gojaznosti, eerne bolesti i drugih smetnji uzrokovanih pretjera nim j e d e n j e m . " P o t p u n o se slaem s Hoelzelovim slutnjama. Moji ita telji to su bili g o d i n a m a uza me smjesta e shvatiti da on govori istu stvar koju sam ja vie puta iznio u svojim spisi ma i nagovorima. G l a v n a razlika je u t o m u to s a m ja oti ao puno dalje u pobijanju bukaa koji su razglaavali vitamine i esto sam upozoravao na tetnost prederavanja koje su vitaminski meetari podsticali. Hoelzel misli d a j e opa sklonost za samozadovoljavan j e m usred obilja uzrok nacionalnog propadanja, d o i m se zonske promjene u hrani, povremene gladi, nedostatak hrane za vrijeme rata i vjerski post oito zaustavljaju zapoeto propadanje naroda ili kulture s t o j e poelo pretje ranim uivanjem." On daje razumjeti d a j e u Americi da leko vanije uvati se neugodnih uinaka jestvenih pretjerivanja meu dobro hranjenim milijunima n e g o se usredotoiti na podizanje prehrambenog standarda m e u s i r o m a n i m a . " Dodaje da takozvane bolesti z b o g n e d o 185

184

statnosti m o d a su bolesti zbog pretjeranosti, zbog pretje ranog uzimanja ugljikohidrata, masnoa i bjelanevina." Ja se s ovim m o g u sloiti, k a o to su to uinili Tilden i Wa gner u m n o g i m svojim j a v n i m nastupima. Veliki broj siro manih je prenahranjen, ali nahranjen p o g r e n o . Ostatak naega puanstva, takoer pogreno hranjen, j e d e dva do etiri puta vie hrane nego to im treba ili to mogu proba viti. Prodrljivost je na prvi nacionalni grijeh. Artritis (upala arterija) i miokarditis (upala sranog miia) nastaju zbog stanja zatrovanosti uzrokovanoga pretjeranim j e l o m . Iskustvo m n o g i h ljudi koji su primjenji vali post u lijeenju pokazalo je da u razdoblju posta te upale nestaju. Vidio sam brojne sluajeve lakzvanih neiz ljeivih" oboljenja srca, koja su se izlijeila postei. Post je takoer izlijeio ili ublaio upalu arterija, otvrdnue krvnih ila i krvni tlak. Treba rei da uskraivanje hrane nije uspjeno s a m o u prevenciji tih bolesti, ve i u njihovu lijeenju. U toj tvrdnji, koja je nastala na temelju mojega iskustva, i m a m podrku Tildena, Wegera, D e w e y a , Rabagliattija, Leiia i mnogih drugih koji imaju iskustva s po stom. Dr. Colson, koliko je meni poznato, n e m a iskustva s p o s t o m u bolesti. On je d o k a z a o njegov pomlaujui uinak i p r o m a t r a o k a k o p r o d u a v a ivot, ali nije nikad p r o m a t r a o razgraivanje t u m o r a potaknuto postom, niti otapanje unih ili bubrenih k a m e n a c a za vrijeme posta. U postu ima toliko toga to laboratorijski radnici nemaju prigode promatrati. Znanstveni svijet e ignorirati ovo to k a e m . Ja ne m a m znanstvene pozadine." Uenjaki snobovi m e sma traju arlatanom i odbijaju moje primjedbe kao bezvrijedne. Ja sam organizirao vie postova n e g o ijedan 186

ivui ovjek - i to u trajanju od dva-tri pa do devedeset dana, s o s o b a m a svih ivotnih doba, od djece po do o s a m desetgodinjaka, u svim uvjetima, od dosta dobrog zdrav lja do suice, raka i skoro svih vrsta bolesti. Iskustvo te vrste m o d a ne znai nita ljudima od znanosti". Neki e od njih b a r e m sluati dra. Carlsona.

187

da priroda nije ni predvidjela da mala djeca jedu takvu hra nu. Priroda je djecu opskrbila mlijekom. Ta vrsta hrane bi Dvadeset i tree poglavlje normalno trebala biti jedina hrana djeteta sve dok ne dose gne d o b koja e mu dopustiti uporabu druge hrane. Tako je

Bebama se ne smije davati krob

Od sve hrane s t o j e ovjek j e d e krobna zahtijeva najvi e vakanja. Treba je potpuno izmrviti u ustima i izmijeali s pljuvakom, iji enzim ptialin poinje probavu kroba. Sadanji veoma raireni obiaj hranjenja male djece zobnim pahuljicama, peenim krumpirom, k r u h o m i d r u g o m k r o b n o m hranom odgovoran je za m n o g a djeja oboljen ja. Zastoj probave, zaepljenje, proljev, kolika, svrbe. na koi, katarne smetnje, smetnje u grlu itd. glavne su poslje dice takve ishrane. Zato? Zato to dojenad nema zubi da savae takvu hranu ni ptialina da z a p o m e probavu. Rjeenje nije u lome da im se daju raskvaena krobna jela. kaa, gnjeeni krumpir, tarana itd. I dalje e im nedo stajali ptijalin za probavu, a istovremeno i kad bi imali reeni ptijalmin, jedenje skvaene krobne hrane ne bi uz r o k o v a l o istjecanje pljuvake. S v e krobove, bilo da ih jedu djeca ili odrasli, treba jesti suhe da bi se osiguralo pot puno proimanje pljuvakom. Ali bebe ne mogu vakati itne pahuljice ni suhu krob nu hranu. Nemaju zubi za vakanje takve hrane. Tek kad su dvadeset i etiri mjeseca stara djeca, dobiju sve zube koja tek o n d a mogu dobro savakati bilo koju hranu. Nemaju alatki kojima vakati tvrdu hranu, to oito ukazuje na to
I KS

ivotinjskom svijetu, ek i medu ivotinjama ija mla dunad se raaju sa svim zubima. Maie se ba ne moe
i u prevarili io se lie hrane. Dok ne dosegnu odreeni stu panj razvoja oni odbacuju sir, m e s o i svu drugu hranu o s i m majina mlijeka. A k o nema majina mlijeka, m o e ih se priliiti na mlijeko drugih ivotinja. U sisavaca normalno vrijeme dojenja je u izravnom od nosu s v r e m e n o m koje

ivotinja treba da bi postigla zrelost.

ivotinje koje trebaju vie vremena za zrelost, imaju i dulje vrijeme dojenja. ovjeku do zrelosti treba vie vremena nego ikojoj ivotinji u prirodi, zato je i njegovo vrijeme d o jenja najdulje. Koliko bi trebalo trajati to vrijeme dojenja? M e u takozvanim primitivnim i zaostalim" narodima, koji nemaju dovoljno ivotinjskog mlijeka da bi zamijenili majino, dojenje djece traje od tri do pet godina, pa i dulje. Zabiljeeno je i dojenje djece od devet godina. K o d ovjeka, k a o i kod niih ivotinja, dolazi do prek lapanja razdoblja dojenja s razdobljem poslije odbijanja od sise, kad se mlijeko uope ne uzima. To jest, izmeu vre mena kad ivotinja uzima samo mlijeko i kad je potpuno odbijena, postoji vremenski razmak u kojem mladune uzima i mlijeko i drugu hranu. To je vrijeme prijelaza s iskljuivo mlijene hrane na hranu u kojoj uope nema mli jeka. To bismo mogli nazvati: mlijeno razdoblje, prijelaz no razdoblje i razdoblje odraslog hranjenja. Prvo pripada
189

dojenetu, drugo m a l o m djetetu, a tree djeaku, mladiu i odrasloj osobi. Sva nastojanja na izradi prehrambenih p l a n o v a i dijeta temeljenih na rezultatima m o d e r n i h prehrambenih istraivanja", k a k o to kau njihovi autori, koliko sam ja m o g a o vidjeti, p o t p u n o su zanemarila prirodni red ishrane dojenadi i djece. Kad kemiar ili laboratorijski strunjak analizira neku hranu i iskuava je na takorima te dokazuje njezinu vrijednost ili manjak vrijednosti, nije ni postigao vie od toga. A k o rekne, nakon odreivanja p r e h r a m b e n e vrijednosti mesa ili oraha, da bi t i m e trebalo hraniti m a l o dijete od dana njegova roenja, bio bi ,,u p r a v u " to se tie njegova istraivanja". Ali bi bio u krivu s obzirom na pri rodni red ishrane. ak ni nakot lavova, tigrova, vukova itd. ne dobiva mesa od prvog dana. U stvari, ta mladunad ivi iskljuivo na mlijeku, sve d o k n a k o n o d r e e n o g razdoblja ne prijeu na ishranu m e s o m . A n a t o m s k i i psiholoki razvoj djeteta oznaava poetak drugog razdoblja i tako odreuje njegovu normalnu preh ranu. Sve dok ne dobije zube treba ga hraniti mlijekom ili mlijekom i vonim sokovima. Kad mu narastu svi zubi, tre ba poeti s tvrdom hranom. Kad d o e do trenutka odbijanja od sise, mlijeko mu vie ne treba. S v e to je protivno sadanjim popularnim naelima i praksi. Danas oni za koje se pretpostavlja da znaju, govore da s v a k o m djetetu treba d n e v n o litra mlijeka. A u isto vrije me odrasli moraju popiti pozamanu koliinu mlijeka sva k o d n e v n o . Nas ne treba nikad odbiti od sise. T r e b a m o ostati dojenad cijelog ivota. S v e prie o mlijeku k a o sav renoj i za cijeli ivot potrebnoj hrani nastaju iz trgovakih interesa koji profitiraju na prodaji mlijeka, jer nitko ne sav190

jetuje majke da doje djecu do devedesete godine. Mljekar ski interesi su doli do znaajnog otkria" d a j e kravlje i kozje mlijeko savrena hrana. Ima i drugi v e o m a znaajni pokazatelj koji ukazuje na najozbiljniji mogui nain, da dojenad ne bi smjela jesti neke vrste krute hrane sve do navrene druge godine ivo ta. injenica je da dijete, sve dok ne dosegne tu dob, ne izluuje enzim pljuvake ptijalin ni guteraine i crijevne enzime, koji su bitni za probavu kroba. Najvea je n e s m o trenost hraniti dijete krobom u dobi kad ga o n o ne m o e probaviti, pa ni kad mu ga se daje suhoga i u odgovara j u i m kombinacijama. Djetetu se ne bi smjela davati krobna hrana do navre ne druge godine. Pravilo treba obuhvatiti svu krobnu hra nu. Znaajno je da priroda ne mee krob u mlijeko. Ugljikohidrat mlijeka je eer. A k o se pri kraju razdoblja dojenja djetetu eli dodati ugljikohidrat, o n d a mu treba dati slador od datulja, slatkoga groa, dobro zrelih banana i drugog slatkog voa, za koje inae lijenika profesija kae da su tabu za djecu. Za probavu ovih ve napola probavljenih eera ne treba ptijalin. Od sve krobne h r a n e s t o j e ovjek j e d e itarice i mahu narke su najneprikladnije njegovim probavnim organima, a i najmanje u stanju zadovoljiti prehrambene potrebe tije la. Bebe hranjene takvom hranom obolijevaju od kolika, proljeva, zaepljenosti, hunjavice, osipa, smetnji u nosu i s krajnicima, pa i ozbiljnijih potekoa. Dobivaju slabe zube i vrlo rano poinju posjeivati zubara radi popravaka zubi. M n o g e majke su svjesne da njihove bezube bebe nisu opremljene za vakanje krute hrane, ali misle da se to m o e prevladati gnjeenjem, mrvljenjem i mekanjem hrane. Ri191

bane j a b u k e , gnjeeni krumpiri, kaa od pahuljica, sva kovrsni pire i kuhano voe daju se djeci s nadom da e ih lako probaviti i asimilirati. To je p o s e b n o pogreno kad je u pitanju krob, budui da dijete ispod dvije godine j o ne proizvodi enzime potrebne za probavu. Svaka p a m e t n a osoba bi trebala obratiti panju na injenicu da priroda daje potrebne e n z i m e u isto vrijeme kad daje i odgovarajue zube. Obiaj majki od prije etrdeset-pedeset godina da vau hranu za dijete ima vie smisla od dananje m o d e . Ja ne o p r a v d a v a m stari obiaj, koji je izumro jer su lijenici majke preplaili na smrt svojim bajkama o klicama, ali je taj obiaj barem imao prednost u tome to je krob bio proiman pljuvakom prije nego je d a n djetetu. Hraniti dijete gnjeenim i ribanim j a b u k a m a , gnjeenim bananama ili gnjeenim k r u m p i r o m i d r u g o m hranom koja ne zahtijeva vakanje prije gutanja (ak i nakvaene z o b n e pahuljice se mogu lako gutati bez vakanja), navikava dijete da guta hranu bez vakanja. A k o se kruta hrana daje djetetu u pravo vrijeme, o n o e nagonski uiti da je vae. Naa zemlja je puna tjeskobnih majki koje se gor ko ale da ne mogu natjerati svoju djecu da vau hranu, a te iste majke nisu svjesne da su one s a m e uile svoju djecu da gutaju hranu bez vakanja. Primjena malo zdravog razuma ouvala bi i majke i dje cu od mnogih potekoa. e m u bi majke trebale slijediti upute lijenika u hranjenju svoje djece? Lijenici nisu za to trenirani. Medicinske kole u kojima su diplomirali nisu ih uile dijetetici. Materia medica u medicinskim kolama sastoji se od nekoliko tisua otrova, ali u njima se ne nalazi hrana. Posljednjih godina umjetni vitamini su nali put do medicinskog gradiva, ali oni pripadaju u vrstu droga.

Pogrean nain hranjenja proizvodi najtetnije uinke za vrijeme rasta, pa je tu i najhitnije provesti potpunu revo luciju u naim prehrambenim programima. Tu gdje se po stavlja temelj za budunost vano je da se daje odgovarajua hrana i d a j e se daje na nain kako bi mogla biti potpuno iskoritena, a isto tako da se stvore ispravne navike hranjenja. Za budunost naroda nita ne m o e biti vanije n e g o da se njihova djeca hrane prirodnom h r a n o m i da se hrane po prirodnim zakonima.

193
192

nat, amonijak, aluminij, sumpor, sadru i t.d. To su elementi prljavog tla, rastvoreni u vodi. Jednostavno reeno, te vode su neiste vode, te to vie sadre tih zemnih sastojaka, to Dvadeset i etvrto poglavlje su prljavije. Upravo te raznovrsne soli daju izvorima i k u p kama njihov karakteristini miris i okus. Te raznovrsne anorganske, dakle neuporabive soli uzrokuju proljev i pret j e r a n o mokrenje, a ija se uporaba smatra blagotvornom po zdravlje. D r u g i m rijeima, radi se o drogama, - mineralnim Stoljeima su ljudi i ene hodoastili k r a z n i m v o d a m a u m n o g i m dijelovima svijeta, pili te v o d e ili se u njima ku pali, ili i j e d n o i drugo, bilo da odre zdravlje, bilo da se iz lijee od svojih bolesti. Mjesta s v o d o m su bila popularna, pa i popularnija od raznih hramova bogova i svetita sveta ca, kao mjesta gdje se bolesnici na udesan nain mogu osloboditi posljedica svojih prekraja prirodnih zakona. Ima bezbroj pria o udesnim ozdravljenjima u tim voda ma. Ima na tisue izvora mineralnih voda, mineralnih zde naca i kupki po cijelom svijetu, koje po napucima svojih lijenika posjeuju mnotva n e m o n i k a iz svih krajeva zemlje. O b i n o su lijenici povezani s tim vodenim ljeilitima, pa nadgledaju kupanje i pie u raznoraznim stanjima bolesnika. to je u tim izvorima i k u p k a m a ? O b i n a neista v o d a ! Ove v o d e posjeduju sve ozdravljuj u e o d l i k e " bilo koje prljave bare. M o d a nijedna od njih ne sadri toliko otopljenih minerala koliko ih ima morska voda, p r e m a tome nijedna od njih nije bolja za zdravlje od morske vode. Analize pokazuju da mineralne vode sadre magnezijev klorid, natrijev klorid, kalcijev klorid, kalijev klorid, kalcij e v sulfat, vodikov klorid, eljezni oksid, kalcijev karbo194

Neista voda za zdravlje

drogama - u svakoj od tih voda. Vlasnici nekih od tih vrela i kupki p u n e boce iz njih i alju ih po cijeloj zemlji na prodaju lakovjernicima koji ne mogu o s o b n o ii u kupke. Godinje se troe tisue dolara na tu vodu u b o c a m a . Drugi vlasnici su nauili kako ispariti vodu, tako da ostane talog soli, pa taj talog pakiraju i alju posvuda da bi ih svijet kupovao i d o d a v a o vlastitoj vodi. Tu su zatim brojni mineralni preparati, koje ovjek m o e ku piti u apotekama i trgovinama zdrave hrane i od njih praviti svoju mineralnu" ili s u m p o r n u " vodu. Sve to ima istu vrijednost kao i aka blata iz tvoga dvorita baena u tvoju kupau kadu, ili otopljena u tvojoj ai za vodu. Kad je prije skoro sto godina analizirana voda iz M r t v o g M o r a i ustanovljeno da je bogata otopljenom prljavtinom, londonski Medical Times and Gazette je pi sao: Nijedna druga voda nije toliko zasiena slanim tvari ma, niti sadri toliko broma, pa bi bilo v e o m a vrijedno iskuati njezine uinke na skrofulozi, kroninom sifilisu, rahitisu, bolestima kostiju, kroninim smetnjama dinih organa itd." Bila je neistija od svih dotad poznatih m i n e ralnih voda, pa se smatralo da vjerojatno posjeduje ljeko vite sposobnosti" kojih nijedna druga voda nema. Bilo bi 195

zanimljivo okuali je na nekim bolestima kojih d r u g e mi neralne vode nisu uspjele izlijeiti. Lijenika profesija ui svijet da vjeruje u vapnenaku vodu, sumpornu vodu, eljeznu vodu, j o d n u vodu, m a g n e zijevi! vodu i u sve vrste zemaljskih luinastih i slanih mi neralnih voda (koje nisu za pranje ni za kuhanje), koje da su izvrsne za pie. posebno kad je tko bolestan. A k o pro nau izvor koji tako smrdi da ni krave s njega ne bi htjele piti, oni ga nazovu ljekovitim". K o l i k o god je apsurdna, ova ideja zvui dobro kako uenoj profesiji" tako i neukoj svjetini. N e k o vrijeme je i arsenina voda bila na popisu preporuivih ljekovitih voda. U j u n i m dijelovima engleskog C u m b e r l a n d a m n o g e vodene struje izviru iz leita arsenikova kobalta. stoga sadre arsenik. Te vode su prije, a moda i sada, lokalni stanovnici koristili, j e r se mislilo da piti arsenikovu vodu ima ljekovit uinak. Dok su te v o d e bile zdrave za ljude, nijedna riba nije mogla ivjeti u njima, a ni patke nisu mogle preivjeti na s a m o j arsenikovoj vodi. Pri prvoj uporabi ta voda kod ljudi i kod konja uzrokuje nadraenost usta i grla. Medicinskim g l a v a m a l o j e d o k a z da je arsenikova voda dobra za ovjeka. A k o stvara bolest, onda e i lijeiti bolest. Svaka smrdljiva i otrovna stvar koja je postala hrana", lijek" ili napitak", prije ili kasnije dobije preporuku lijenike struke. Alkohol i duhan, aj i kava, okolada i kokoa, arsenikovo pie itd. samo su najoitiji primjeri. Francuski kemiari su j o sredinom prolog stoljea drali da m n o g e slavne vode duguju svoje ljekovite o s o b i n e " arseniku koji je u njima.
196

Ipak, prije podosta godina, j e d a n ameriki lijenik koji je putovao Europom i prouavao osobine raznih mineral nih izvorita, ustvrdio je da francuski lijenici koji najbolje poznaju vodu iz Vichyja, imaju o njoj sasvim nisko mi ljenje. N e m a sumnje d a j e tako i s ostalim famoznim izvo rima i toplicama. Oni koji ih najbolje poznaju, najmanje ih cijene. Iz ovoga trebamo iskljuiti lijenike koji posjeduju kakav mineralni izvor, ili koji imaju kakav hotel ili ljeili te koje koristi vode takvih izvorita. Takvi e izraavati povjerenje u vode, m a k a r ga i ne imali. Njihove izjave su diktirane njihovim e k o n o m s k i m interesima. Z b o g priroene apsurdnosti sustava droga, lijenici ne mogu nigdje na kugli zemaljskoj nai vodu neiskazano zasienu otrovima, a da ne misle d a j e ta voda nekim tajan stvenim nainom ljekovita za sve boljke krvi, kostiju i di sanja. N e k e od ti voda tako su o g a v n a okusa, da ih je teko gutati, ali se pretpostavlja da je njihova ljekovitost raz mjerna njihovoj ogavnosti. N e k e od njih isputaju toliki smrad, d a j e teko prii izvoru ili zdencu - neke smrde k a o trula jaja - ali to se uzima k a o d o k a z njihove ljekovite osobine". Tako d a n a s , k a o i u stara vremena, svijet pohaa ta izvo rita da bi se izlijeili od r e u m e , artritisa, gote, bubrenih smetnji, nervoze, uzetosti, sifilisa, kapavca, itd., itd. Vjera u ljekovite" moi tih neistih voda je veoma stara i vrlo d u b o k o ukorijenjena u svijesti veine svijeta. Z a p r a v o , ta vjera see u pretpovijesno vrijeme, a tako d u b o k o ukori jenjeno vjerovanje nije lako iskorijeniti. Prije ezdeset o d n o s n o stotinu godina, kad je A m e r i k a bila proarana brojnim vodenim ljeilitima" ili hidro197

p a t s k i m " ustanovama, bilo je normalno da njihovi vlasnici smjeste svoja kupalita blizu nekog izvora ili toplica, pa da u svojim r e k l a m a m a naglaavaju p o s e b n e ljekovite osobi ne svojih voda. Njihovi oblozi, m o k r e plahte, n a m o e n e plahte, hladni tuevi, sjedee kade, prskanja i t.d. imali su veu ljekovitu" snagu zbog prisutnosti otopljene prljavtine u vodi. To je bila stara predodba temeljena na droga ma, po kojoj je voda postajala ljekovita zbog otrova koji se u njoj nalaze. N e s r e o m , k a k o je uoio dr. Trail, hidropali su izveli svoju filozofiju iz sistema droga, pa su jednostav no d r o g e zamijenili vodom, te su sukladno tomu favorizi rali drogirane vode. Dr. J. G. Webster, piui 1863. u srpanjskom broju aso pisa Herald of Health kae da se u veini lijeenja v o d o m , bilo u Americi bilo u inozemstvu, koristi ili mineralna voda", ili umjetno lijeena v o d a " ili farmaceutski lijeko vi, ili svetroje. Priessnitz nije rabio nijedno od ovoga, ali su se njegovi sljedbenici brzo udaljili od njegove prakse i priklonili se dananjem nainu lijeenja. (To se dogodilo vjerojatno stoga to su njegovi sljedbenici bili veinom lijenici raznih struka.) Sefovi tih izvorinih mjesta, kae Webster, smatrali su mineralne vode, umjetne ljekovite vode i farmaceutske lijekove j e d n a k o p o t r e b n i m a za lijeenje" brojnih ozbiljnih sluajeva. I ovdje i u Europi, kae on, velik dio ljeilita smjeten je blizu izvora mine ralne vode, koja se naveliko hvali k a o ljekovita. Neki od njih idu tako daleko pa tvrde da su njihove vode ljekovitije od voda to ih koriste drugi hidropati. Ljudsko tijelo koristi vodu na vanjski i nutarnji nain, za pie i za pranje, za umivanje i kupanje. Za oba ova
198

naina najbolja je to ia voda. Pranje ruku i kupanje u tvrdim vodama - v o d a m a to su zasiene mineralima stvrdnjava i oteuje kou. Takve vode ne iste dobro. Ne peru kou nita bolje n e g o to peru kosu. Nisu dobre za pranje rublja. G l u p o je i pomisliti da je kupanje u takvim vodama poeljnije od kupanja u istoj vodi! Sanirane vode po naim gradovima - nai klorni kokteli i si. - takoer su nezdrave. Ima li ikakav d o k a z d a j e miljenje po kojem je neista voda ljekovita bolje od miljenja da su neist zrak i neista hrana ljekoviti? A k o koristimo mineralne vode za lijeenje bolesnika, zato ne b i s m o koristili i pokvarenu hranu i zagaeni zrak? Poznato mi j e , da ih ima koji posjeduju plinske k o m o r e u kojima njihovi pacijenti udiu razne pli n o v e - to znai da izlau svoje bolesnike z a g a e n o m zra ku - ali dokaz za uinkovitost takvog tretmana nije nita bolji od d o k a z a uinkovitosti neprirodnih dodataka u hra ni. Za zdravlje trebamo i m o r a m o imati istu vodu, ist zrak i islu hranu. Treba piti kad si edan, a kad taj trenutak doe, nita se ne m o e usporediti s aom iste, bistre, svjetlucave, hlad ne vode. Nitko nije nikada uspio oponaati okus vode niti nai zamjenu za nju. ini se da bi napredniji dijelovi ljud ske rase trebali prevladati prastaro praznovjere da neista, smrdljiva voda posjeduje ljekovite" osobine k a o pie ili kao kupka. I nauk i praksa Higijenistikog sistema temelje se na polaznoj stavki da stvari koje su po sebi prikladne za ouvanje zdravlja, takoer su u stanju povratiti izgubljeno zdravlje. On izbacuje iz svoga medicinskog g r a d i v a " sve 199

otrove, k a k o biljne tako i ivotinjske i mineralne, to jest sve tvari koje, kad se nau u tijelu, nisu sukladne s normal n i m odvijanjem ivotnih funkcija i koje razaraju ivo tki vo. Dvadeset i peto poglavlje

Je li tvoj dobitak moj gubitak?

Stara la da je neto j e d n o m e hrana a d r u g o m e o t r o v " ponavljana je o d a v n o i zavela m n o g e , pa se i danas uje, ak i od ljudi koji bi trebali znati m a l o bolje, tako da mi se ini mudrim rei koju rije da tu la pobijem. J e d n o m sam vidio ovjeka kojemu je voda bila otrov. Da bi ugasio e pio je preko dana au coca-cole pro sjeno svakih trideset minuta. Kafein iz o v o g bukuria nije mu kodio. T u m a i o mi j e , da on spali kofein svojim atletskim aktivnostima. No bojao se obine vode. J o nikad nisam sreo nekoga komu bi zrak bio otrovan, ali sam sreo nekoliko njih koji su bili otrovani" svjeim zrakom. Od svjeeg zraka su dobivali hunjavicu, ili glavobolju, ili koju drugu smetnju, a pokvaren zrak im je savreno odgovarao. Iako izgleda da se veina slae da je neto j e d n o m u hrana, a drugomu otrov", ipak svi i dalje j e d u k a o da r e e n o nije istina. U cijeloj Americi jelovnik je prilino ujed naen. ovjek o d e u hotel ili restoran i nae ista jela na j e lovniku, te a k o gleda mnotvo koje j e d e na tim j a v n i m mjestima, ubrzo e otkriti, da svi oni jedu podjednako. A k o ide u trgovinu p o v r e m , u mesnicu, ribarnicu ili na trnicu, iznenadit e se k a d vidi da sve d o m a i c e kupuju g o t o v o istovjetne p r e h r a m b e n e artikle, neobazirui se na injeni cu, d a j e neija hrana nekomu otrov. A k o poe po k u a m a i 200 201

promotri jela posluena na njihovim stolovima, brzo e shvatiti da postoji znaajna istovjetnost prehrane u svakoj zajednici. Katkad e otkriti osobu alerginu" na j a g o d e , ali nikad nee nai nekoga tko bi bio alergian na m e s o . Jednomu hrana, drugomu o t r o v " je la kojom se brane ustaljeni obiaji ishrane, a p o s e b n o slui za obranu mesoderskih navika, dajui n a m opravdanje" da ne pre o k r e n e m o svoju prehranu. U p r e h r a m b e n i m planovima za m a s e uoava se j o vea uniformiranost. U p r a v o kao to seljak hrani stotinu svinja istim kukuruzom, k a o to uzgajiva krava istim zrnom i si j e n o m hrani itavo svoje stado, ili kao to konjuar hrani svoje konje istim sijenom i zobi, tako i u sirotitu ili a k o m d o m u stotini djece e za doruak biti servirane iste zobene pahuljice s pasteriziranim mlijekom i bijelim eerom, u zatvorima e ljudi sa svojim zdjelicama stajati u redu pred kuhinjom da bi svi dobili istu hranu, u kopnenoj vojsci i mornarici veliki broj ljudi i ena e jesti istu juhu, ili e svatko primiti isti vojniki obrok". Sve ovo e biti uinjeno bez primisli na to d a j e jednomu hrana, drugomu otrov." Ista m o n o t o n a slinost vlada i bolnikim jelovni kom, nemislei na to d a j e neto n e k o m u hrana, a n e k o m u otrov. Za m n o g e je nain prehrane stvar navike i obiaja a ne p a m e t n o g planiranja. Na na svijet, to se jela tie, vie utjeu reklame nego poznavanje hrane. Oni jedu ono s t o j e napravljeno da bude ukusno", a ne o n o stoje stvarno uku sno. Jedu hranu za koju znaju da sadri otrove - kemijske konservanse, asfaltnu boju, umjetne zaine itd. - a da i ne misle o tome, d o i m odbijaju zdravu hranu s a m o zato stoje 202

nisu nauni jesti. Njihovu ogranienom okus ugodi zain a ne pravi okus hrane. U stvari, tek kad netko spomene da bi trebalo upotrije biti nau o g r o m n u zalihu steenih saznanja u ishrani nae djece i nas samih, istom tada svi se sjete, k a k o je neija hra na nekomu otrov. Posebno su lijenici i lani prehrambenjaci spremni oitovati svoje uvjerenja da je hrana vegetarijanaca, iako ih ima malo, otrov za m n o g e . Oni sto je na stanovitu d a j e m e s o i bijeli kruh hrana za svakoga, dok j a b u k e i celer m o g u biti otrov za m n o g e . I to e v a m govoriti vodei vas edne preko vode. Tvrdnja da je neija hrana nekomu otrov uglavnom se primjenjuje na prehrambene proizvode to se dobivaju iz ravno ili neizravno iz zemlje. Pa ni tu se ne tvrdi d a j e kalcij j e d n o m u hrana a d r u g o m u otrov, ili da je ugljikohidrat neija hrana a neiji otrov. Nikad nisam u o izjavu da vita min C nekoga hrani a nekoga truje. Ne prigovara se protiv prehrambenih imbenika i ele menata u hrani, ve protiv hrane koja ih sadri. A zapravo ta hrana ne dospijeva nikad ni u ije tijelo. Kupus ne krui k r v o t o k o m . Krumpiri se ne kotrljaju arterijama i v e n a m a poput klikera. Zamisli nekoga tko j e d e ribe kako mu ribice plivaju k r v o t o k o m ! u nekoliko jednostavnih ze u krv. Ali nismo svi graeni j e d n a k o ! " - protestira na mu drac. M o d a je tono d a j e ivot kaotian tako kako pretpo stavlja gornja izjava, ali ako je tako, psiholozi nisu za to pronali nikakva dokaza. Svatko od nas zapoinje kao oploeno jajace i slijedi isti put razvoja. D o s i e m o zrelost 203 Tijekom probave hrana se razgrauje i prihvatljivih tvari koje onda ula

s istim brojem miica u tijelu. Posjedujemo iste lijezde i i m a m o iste probavne i izlune organe. S v a t k o od nas izluuje pljuvaku to sadri ptijalin. Je tra s v a k o g a od nas proizvode u, a guteraa svakoga od nas lui svoje sokove s istim enzimima. Nutarnje lijezde u s v a k o m e od nas lue isti sok s istim e n z i m i m a . O b l i k o m i djelovanjem nai probavili sustavi su toliko slini, da psiholog ne moe nai razlike o kojima se toliko govori. Uz to svi mi trebamo iste imbenike za prehranu ti jela. Sve ukazuje na to da s m o svi graeni po istim naeli ma, graeni j e d n a k o , i m a m o iste p r e h r a m b e n e potrebe i opskrbljeni s m o za probavu i uporabu istih vrsta prehram benih tvari. Nisam dosad vidio ovjeka ija bi graa bila k a o u psa ili krave. Svi imaju ljudsku grau i, koliko ljudsko proma tranje m o e dosei, svi su podloni istim zakonima. Je li, na primjer, itko ikada ustvrdio da su krave graene tako razliito da neke od njih trebaju i moraju jesti travu, a da druge to ne mogu ve moraju jesti m e s o ? Je li itko rekao da dok veina lavova ivi od mesa, da su neki lavovi toliko razliito graeni d a j e meso za njih otrovno pa moraju pasti kao g o v e d a ? S v e te besmislice o razliitoj grai ponavljaju oni to nemaju ni pojma o tome to znai graa. Pod graom se podrazumijeva sastav tijela. Drugim rijeima, to tout en semble organa i funkcija koje ine organizam. ovjekova graa se razlikuje od grade konja ili vuka, ali ne od grae drugog ovjeka. ovjek je podloan prirodnim zakonima. Svaki organ i svaka funkcija u njegovu tijelu iskazuje bezuvjetnu poslu nost prirodnom zakonu. Njegov cijeli organizam je graen
204

na i po nepromjenljivom zakonu. Zar e se tvrditi da se za koni to ravnaju g r a o m i funkcijama j e d n o g ovjeka razli kuju od onih to ravnaju graom i funkcijama drugog ovjeka? Jesu-li svi ljudi podloni zakonu sile tee? Onda su svi ljudi podloni, i to u istom stupnju, i svim drugim prirodnim zakonima. Zakoni prirode su takvi da sve to i n i m o ili ne uinimo udovoljava zakonima ili im se suprotstavlja. N e m a neutral nog terena. Smijeno je rei da prirodni zakoni zahtijevaju odreenu vrstu djelovanja od j e d n o g ovjeka, a suprotnu vrstu djelovanja od drugoga. Navike i okolnosti prila goene ivotnim zakonima u j e d n o m ovjeku istovjetne su s navikama i okolnostima to su prilagoene tim istim za konima u ivotu drugog ovjeka. Zbog tog pogrenog vjerovanja da su ljudi graeni na raznovrsne naine, od kojih svaki zahtijeva p o s e b n e navike i uvjete u zadovoljavanju ivotnih zakona, zavedeni s m o u m n o g e zablude. Duhan ne kodi mojoj tjelesnoj grai" kae jedan, dok drugi samouvjereno tvrdi da kava o d g o vara mojoj tjelesnoj g r a i . " Netko ima grau koja zahtijeva velike koliine hrane, a netko je opet tako graen da mu ne treba m n o g o sna. Teko da postoji ijedna tetna radnja ili slabost u d e b e l o m katalogu ovjekove zloupotrebe samoga sebe, a da je oni koji je ine ili joj podlijeu ne brane tvrdnjom da tako odgovara njihovoj posebnoj i jedinstve noj tjelesnoj grai. Ali nitko od njih, barem koliko je meni poznato, nije nikad izjavio da skoiti s Empire Stale Buildinga odgovara njegovoj tjelesnoj grai, jer ako je ivot tako kaotian kako oni misle, nema razloga da se ne bi na le neke tjelesne grae koje bi trebale i zahtijevale skokove takve vrste.
205

Prevladavajue teorije o alergijama kao da potvruju da je neiji dobitak nekomu gubitak, ali ne smijemo nikad za boraviti d a j e alergija patoloko stanje, a ne razlika u tjele snoj grai. Alergina osoba, neposredno n a k o n to p o t p u n o ozdravi, uvia da moe jesti hranu na koju je bila alergina". U drugu ruku, ja mislim d a j e sasvim vjerojat no, k a k o injenica da je m n o g o svijeta alergino" na odreenu hranu, kao jaja ili kampi, barem djelomino do kazuje da bi takvu hranu trebalo izbaciti iz svaijeg jelov nika a ne samo iz j e l o v n i k a alergine" osobe. Rasprostranjena alergija" na neku hranu vjerojatno poka zuje da ta hrana nije prikladna za ljudsku ishranu. ivot je ivot, a prirodni zakoni su prirodni zakoni, to je stvarno i trajno najbolje z a j e d n o , najbolje je i za sve, i to teti j e d n o m u , teti svima. Gore r e e n o ne treba shvatiti kao da se ljudske potrebe ne mijenjaju u razliitim okolnostima i ivotnim uvjetima. Nitko nije toliko lud da bi tvrdio k a k o n o v o r o e n e od tri dana i pedestgodinji ovjek imaju istovjetne potrebe. Ili da su potrebe ovjeka u tropima j e d n a k e potrebama sta novnika polarnih podruja. Nisu iste ni potrebe zdravoga i bolesnoga. To nije zbog promjene zakona ve zbog prom j e n e ivotnih uvjeta. Postoje osobne slabosti i razlike u otpornosti, koje zah tijevaju privremene prilagodbe u nainu ivota, ali je bitno da se te prilagodbe ine u skladu s prirodnim zakonima. Svaki program ili dio programa koji kri te zakone u konanici je tetan. Odstupanja u granicama zakona su do pustiva. Nijedno prekoraenje z a k o n a ne moe biti dopu stivo.

Dvadeset i esto poglavlje

Vrste i znaajke prodrljivosti

Opepoznata je injenica da j e d e m o p u n o vie hrane ako j e d e m o dva ili vie obroka nego kad j e d e m o samo j e dan obrok. A k o j e d e m o s a m o j e d n u vrstu povra, j e d e m o samo toliko koliko nam treba da se zasitimo, ali ako j e d e mo dvije vrste povra, skloni s m o pojesti od svake vrste koliko b i s m o inae pojeli od samo j e d n e kad bi bila jedina u obroku. Na primjer, ako j e d e m o mrkve i pojedemo koli ko god h o e m o , m o e m o prijei na paroge ili pinat i jesti kao da s m o tek poeli. Ta opepoznata injenica ne znai da su nam istovremeno potrebne razne vrste hrane, n e g o da razne vrste hrane obino nas navode da jedemo previe. To je s a m o jedan od razloga z a s t o j e opa navika j e d e n ja deserta nakon jela nezdrava. U svako vrijeme m o e m o pojesti k o m a d torte ili kola, ih zdjelicu sladoleda, ili neku drugu slasticu, ak i nakon to smo pojeli toliko druge hra ne da osjeamo neugodnu pretovarenost eluca. S t o j e vie vrsta jela pri objedu, to e m o po svoj prilici vie jesti. A k o je est jela u objedu, jest e m o vie n e g o kad bi bila samo tri. Mi s m o prodrljiva nacija i dobar dio nae prodrljivo sti proizlazi iz velikog broja raznih vrsta hrane na naem stolu pri s v a k o m objedu. Taj obiaj do skrajnosti podstie tek i osjeaj okusa pri svakom jelu.

206

207

Hrana se obino slui tako da postupno i / a / o v e uitak okusa. Poinje se s najmanje privlanom hranom, pa se po stupno ide na jela to daju vei uitak, tako da na koncu po j e d e m o dva, tri ili etiri puta vie hrane n e g o nam je potrebno i nego to bismo pojeli da nije nadraaja naega teka. Nakon to pojedemo koliko s m o htjeli od j e d n o g a jela. prelazimo na drugo, pa j o j e d n o , pa j o j e d n o , sve dok ni s m o pojeli nekoliko obroka u j e d n o m e . Poto s m o pojeli sve to s m o trebali i nismo trebali, kao zavrnicu u z i m a m o j e l o koje najvie godi. Pojevi koliinu hrane tri ih etiri puta veu od potrebne j o uvijek m o e m o povriti" objed kolaima, k o m a d o m torte ili kojim drugim desertom. N a svijet se dri tog obiaja i j e d e sve dok se tek ne iz rodi i izoblii te postane zahtjevni gazda. To je naroito tono u odnosu na uobiajena jela za otvaranje teka"*, koja Stvaraju nervoznu udnju za nadraajem da bi se smirio eludac, a u svemu je nalik pijanevoj potrebi za alkoho lom ili udnji ovisnika za morfijem. Tako stvoren bolesni tek, koji je u stvari ovisnika po treba za naviklim stimulansom, a to je u tom sluaju hrana, ne utauje se time da tijelo dobije dovoljno hrane ve se smiruje tek kad ivani sustav primi dovoljno podraaja. Kad se d o s e g n e taj stupanj, n e m o g u e je izbjei prederavanje. Postaje se ovisnikom teka, a tek je okrutni despot. Ovisnik osjea jaku i bolnu udnju ili potrebu, ne za hra n o m , ve njegov poremeeni i bolesni ivani sustav trai svoj stimulans. N o r m a l n a glad i tek nisu nikad despotske gazde kakvi ma robuju ovisnici o hrani. Ovisnik osjea nenaravnu, nez dravu, tiransku, bolnu potrebu, a normalna osoba zdravu,
208

umjerenu, ugodnu elju, koja nikad nije neugodna ni pret jerana i koja se savreno poklapa sa stvarnim, fiziolokim potrebama tijela. Razlika je nalik onoj izmeu pijaneve udnje za alkoholom i elje zdrave osobe za aom iste vode. N o r m a l n e potrebe nikad ne prouzrokuju bol. Osim poticanja na prederavanje postoji i drugi razlog zato ne bi trebalo jesti vie vrsta jela u istom obroku. Sto se vei broj jela pojede pri istom objedu, to zamreniji i zato manje uinkovitiji postaje probavni proces. J e d n o stavno j e l o se lake probavlja i manje optereuje probavne organe nego komplicirani obroci. Probava je najuinkovi tija kad se jede samo po j e d n a vrsta hrane. Kad se ne polivaju ogranienja probavnih enzima, kao to se to dogaa milijunima, i kad se ne uzima u obzir odgovarajua kombi nacija hrane, to vie hrane se pojede u obroku to komplici raniji postaje probavni proces. M o l i m itatelja da ne misli k a k o mi prigovaramo j e d e n ju raznovrsne hrane. Ba obratno! Mi vjerujemo da treba jesti to raznovrsnije. Ovdje raspravljamo o zloj opoj na vadi po kojoj treba ukljuiti razne vrste hrane u isti obrok. Kad se postupa uredno, vie vrsta hrane osigurava bolju ishranu. itave biljke, ih svi jestivi dijelovi pojedinih biljaka, ne sadre sve prehrambene imbenike potrebne ovjeku za ispravnu ishranu. Jedino jedui raznoliku biljnu hranu, probranu tako da zbir voa, kotunjaa i zelenog povra sadri sve potrebne prehrambene imbenike, postie se d o bra i odgovarajua ishrana. Monodijeta (samo j e d n a vrsta hrane) je la, barem to se tie viih vrsta ivotinja i ovje ka. Treba nam raznovrsnost, ali ne u j e d n o m obroku. 209

Vraajui se naoj glavnoj temi, pretjeranom jedenju to ga prouzrouju prevelike vrste jela pri objedu, naglasit e m o da je praktiki n e m o g u e izbjei prederavanje sve dotle dok je tek neprekidno napastovan i nadraivan od strane velike raznovrsnosti hrane. Sve dotle dok b u d e m o inzistirali na obilju raznih vrsta jela na stolu, vrag prederavanja e ostati s nama. D o b r o je imati u vidu posluiti j e d n u , najvie dvije vrste k u h a n o g povra, skupa sa salatom i bjelanevinom ili kro b o m . J o je bolje sluiti samo salatu i bjelanevinu ili krob b e z k u h a n e hrane. Ta vrsta jela ne dovodi do prederavanja. Voe treba jesti pri vonom objedu, i to ne vie vrsta voa istovremeno. Tri vrste voa u j e d n o m obroku trebalo bi s v a k o m u biti dovoljno. M n o g i j e d u velike koliine teke hrane s a m o da se na tovare". Nisu zadovoljni sve dok se ne osjete punima. To nije potrebno. To nije zdravo. To ne poboljava djelovanje tijela. Trebali b i s m o se odrei ideje d a j e glavni cilj naega ivota neprekidni u t o v a r i istovar. Ljudi koji teko rade, ili koji rade p u n o sati, tvrde da im trebaju velike koliine hrane. Kau da trebaju m u k u " hranu. Da rade teko i ne mogu ivjeti od trave. Teki rad nici zaista trebaju vie hrane nego besposliari. Fiziki rad nici trebaju vie hrane od uredskih. Ali razlika u p r e h r a m b e n i m potrebama izmeu tih dviju vrsta nije tako velika k a k o pretpostavljaju. injenica je da su ti ljudi to u sav glas g o v o r e o svojim potrebama za obilnijom hranom obini ovisnici. Oni obino jedu dva, tri ili etiri puta vie n e g o to im zaista treba.

Takvim pretjeranim jedenjem umanjuju svoju radnu sposobnost i truju se istovremeno. Kad ne dobiju svoj uobiajeni stimulans putem hrane, osjeaju slabost, vrto glavicu ili bolove, pa krivo shvaaju te simptome kao znak da im nedostaje uobiajena koliina i kakvoa hrane. Oslabljeni su i zatrovani zbog prederavanja, a misle da se radi o n o r m a l n o m zahtjevu tijela za h r a n o m . Ti ljudi j a k o pate, r a n o stare i umiru prerano, a sve zbog pretjeranog jedenja. Srane bolesti, arterioskleroza, eerna bolest, Brightova bolest, rak itd. dotuku ih m n o g o godina prije nego to bi umrli da su jeli razborito. Takav je svretak onih to ive po evanelju svoga trbuha i idu za svojim p o u d a m a . " Takvi bi trebali upamtiti G r a h a m o v e rijei: Pijanac m o e doivjeti starost, ali dera ne m o e . "

211
210

Dvadeset i sedmo poglavlje

Jesti s uitkom
Obiaj je praviti ale na raun ljudi i ena koji j e d u iz uitka" a ne da bi zadovoljili tjelesne potrebe. Bez sumnje je tono d a j e prvotni cilj jedenja opskrba tijela potrebnim tvarima, ali bi jedenje takoer trebah) biti uitak. Ipak vrlo rijetko uspijevamo nai uitak uzimajui hranu jer smo za boravili k a k o treba jesti. Mi vie ne k u a m o , samo gutamo. Z d r a v a ishrana zahtijeva da potpuno o k u a m o svaki zalo gaj hrane. Gutati divljakom u r b o m nesavakanu hranu vodi do propasti probavnih organa i smrti od dispepsije u cvijetu ivota. A ujedno znai propustiti velianstveni uitak jedenja. Poslovni ovjek uri na objed, pa onda uri kroz objed i leti natrag k svojim papirima. J e d e za potrebu a ne za uitak. Dok guta svoju brzu hranu, glava mu je puna robe, mjenica, trgovakih pekulacija i poslovnih makinacija koje mu vrte m o z g o m . Zvuk ubiranog novca u blagajni slatka je glazba njegovim uima, dok istovremeno ne zam jeuje soni okus i ugodne mirise prirodne hrane. kolsko dijete ili fiziki radnik koji ima samo pola sata vremena za ruak, mora ga pojesti na brzinu i nastaviti s igrom ili poslom, bez vremena da savae svoje j e l o i po g o t o v o bez prigode da uiva u svojem ruku. Dobro se sjeam mladia koji nikad nije imao vremena da uiva u 212

jelu. Hitio je kroz objed, esto pucketajui prstima od ner voze to gubi vrijeme za posao. J e d n o m z g o d o m mi je re kao: elio bih da netko izumi kakvo koncentrirano j e l o koje bi se uzimalo k a o tablete, pa ne b i s m o morali j e d u i gubiti dragocjeno vrijeme." Kad se jedenje smatra gublje njem vremena, pa se jede navrat-nnnos kao to je inio taj mladi, onda se u jelu ne moe uivati. Posveujemo vrijeme i panju odgoju svog osjeaja za glazbu, umjetnost, ljepotu itd.. ali zanemarujemo osjeaj za hranu. Pod ovim ne mislim da ne volimo jesti. U veini sluajeva j e d e m o previe j e r v o l i m o jesti. Hou rei da ne odgajamo ono fino, razlikovno osjetilo okusa kao to to inimo s osjetilima za glazbu ili umjetnost. Malo osoba zna razlikovati i uivali u finom okusu hrane, zato i vlada uni verzalni obiaj dodavanja narnujuih sredstava kao to su sol, papar. umak. zaini, goruica itd. Izgleda da uiva mo u koliini a ne u kakvoi, i u nadraaju a ne u finom, slasnom okusu. Mnogi jedu kao koko koja bez ikakva uitka opa zrno za zrnom kukuruza ili ita. jer joj je j e d i n o vana koliina. Morali b i s m o odgajati na osjet okusa tako da b i s m o mogli uivati u okusa hrane kao i u njezinoj dostatnosti. Progutati hranu o d m a h nakon to s m o je metnuli u usta znai liiti sama sebe uivanja njezine tenosti. Uzeti do voljno vremena da bi se hrana dobro savakala i potpuno nakvasila pljuvakom ne samo da poboljava njezin okus i postie deset do dvadeset puta vie uitka u jedenju, ve to osigurava i bolju probavu. M o e m o odgajati osjet okusa i nauiti uivati u finim slastima jela isto kao to odgajamo osjet vida ili sluha - vjebanjem! Kako n a u i m o cijeniti dobru glazbu? Vjebajui osjet za tonove. M o e m o nauiti 213

cijeniti i poznavati finije okuse svoje hrane vjebajui osjet okusa. Na primjer, ako voe drimo u ustima dovoljno d u g o da n a m da sav svoj okus, miris i slatkou, te dokraja osjetimo njegovu kakvou, ubrzo emo stei sposobnost razlikovan ja okusa hrane. U onih to ubacuju hranu, usrkuju je vruu ili vrlo hladnu, maskiraju je zainima i mirodijama tako da se prirodni mirisi ne primjeuju, u takvih je osjet okusa uspavan do te mjere da nisu u stanju rei razliku okusa jed ne vrste j a b u k e od druge. U k r a s n o m prirodnom skladu osjet okusa je usmjeren prvenstveno na onu hranu koja je u skladu s prirodnom g r a o m ovjeka. Normalan, neiskrivljen osjet okusa e prema tome nai najvei uitak i najviu slast u onoj hrani kojoj je ovjek svojom graom prilagoen, a ne u velikom mnotvu danas popularnih jela koja su izvan njegova opse ga. Izvjesno je da e prirodan osjet uivati daleko vie u prirodnim o k u s i m a hrane nego u nadraajima zaina i m i rodija. N o r m a l a n osjet okusa je najsigurnija garancija da e netko stvarno uivati u o n o m e to j e d e , a to u biti zahtijeva normalne psiholoke uvjete osjetila. Sve to otupljuje ih iskrivljuje osjet okusa neizbjeno odvodi od n o r m a l n o g i potpunog uivanja u hrani. ivani zavreci u jeziku umrtvljeni vruim p i e m i h r a n o m , ili paralizirani kroninim trovanjem nikotinom i arom cigarete, cigare ili lule, ili p r i v r e m e n o iskljueni zbog hladnoe, gube svoju finu osjetljivost i ne mogu razli kovati izmeu ugodnih i grubih okusa. U stvari mogu biti toliko oslabljeni da ne mogu otkriti finije okuse hrane. Hra pavost, kojom se jezik brani od bolova i nadraaja, o n e m o -

guuje njenu osjetljivost ivaca, stoga osjet okusa onih to piju vrelu kavu ili aj, koji pue, jedu vrelo j e l o ili pre vie zainjavaju hranu, koji redovito piju hladna pia i jedu sladoled, toliko je oslabljen da takve osobe znaju vrlo malo o okusu hrane. P o s e b n o su spremni odbaciti voe j e r ne mogu u njemu uivali. Papar, goruica, ocat, ljuti zaini itd. i razne droge nadrauju bradavice okusa toliko da ih na kraju posve umrtve, pa izgube m o razlikovanja kako slasnih okusa tako i nadraujuih. Takvu osjetu okusa svaka nezainjena hrana se ini bljutavom i n e u k u s n o m . Vlasnik tako oteena osjeta okusa ne uiva u prirodnoj hrani u njezinu nezainjenom stanju. Fini slasni okusi kojima priroda zainjava hranu njemu su nedostupni. Kako i dalje koristi zaine, duhan, droge itd. prisiljen je rabili sve jae zaine i sve vie zaina ne bi li hrani d a o bilo kakvu tenost. Prije m n o g o godina primijetio sam da puai ne vole voe. Korisna uporaba vone dijete u lijeenju od raznih ovisnosti o drogama pokazuje da su uporaba droga i upora ba voa nespojive. Krajnje je teko uzimati oboje na dulji rok. Ja sam na to svraao pozornost u svojim nastupima i lancima. Zanimljivo je zabiljeiti da sam nedavno naao s p o m e n te injenice u Higijeniaru" iz 1849. godine. Duhan onemoguuje puaima da osjete slast voa. Oni nalaze zadovoljstvo u velikoj koliini pojedene hrane a ne u njezinu okusu. Redovito zahtijevaju da se njihovo j e l o zaini neim ljutim ili neim to pali, kao s t o j e paprika ili goruica itd., a kako te stvari i nemaju pravog okusa, u zainjenoj hrani se nae vrlo malo uitka. Higijeniar" je pisao 1849. da vjerojatno najvie od svega duhan je poguban za osjet okusa. Taj jaki nadraiva
215

214

vakan satima i danima - svjea gruda se uzima im se ispljune stara - dri usta u stalnoj grozniavoj nadraenosti, prezasiuje sve ivce duhanskim s o k o m , tako da mora ju otvrdnuli ne bi li se obranili od tog vanjskog neprijatelja, postaju otupljeni za sve drugo, p o g o t o v o za bogatu lepezu okusa. M o g u rei razliku izmeu slatkoga i gorkoga, ali ne mogu uivati ni u j e d n o m e od njih jer su takorei mrtvi." Uivai d u h a n a , ak i oni to pue (prethodni citat se o d n o si na obiaj vakanja duhana)., liavaju se skoro svakog uivanja u jelu, posebno od uitka to ga pruaju tolike vrste prirodne hrane. Pua ne zna kolika je slast u jelu i nee ni saznati sve dok se ne rijei te m a n e i d o e k a da se nakon o d r e e n o g vremena jezik oslobodi hrapavosti i nje govi oslabljeni ivci ponovno oive. Dr. A d a R. Hall i A. F. Blakeslee davali su puaima da prije i poslije puenja udahnu kemikaliju poznatu k a o P T C . Nakon puenja 7 5 % ih je trebalo p u n o snaniju otopinu da bi je mogli uope osjetiti, a 20% je trebalo blau otopinu. Glavni zakljuak je bio da ih je 5 8 % trebalo sat vremena da im se povrati osjet okusa, pa da mogu osjetiti istu snagu P T C - a kao prije puenja. Smatra se da to po svoj prilici vri jedi i za hranu. Izgleda da nije bilo pokusa s hranom, tako da ne m o g u tvrditi k a k o su moja promatranja znanstveno potvrena t.j. potvrena veoma upitnim znanstvenim putem". Reeni pokusi nisu pravljeni s nakanom da potvrde tonost mojih promatranja. Oni samo pokazuju da uporaba duhana kod veine puaa otupljuje otrinu osjeta okusa, dok ga kod manjine izotruje. Uinak je oito privremen, u traja nju od j e d n o g sata za veinu iskuanih. Moji vlastiti zak216

ljuci se odnose na trajne uinke puenja, a ne na trenutne posljedice j e d n o k r a t n o g puenja. Kad kaem da puai ne vole voe, namjera mi je uka zati na neto to nije samo privremeno otupljenje osjeta okusa i mirisa. N a i m e , dobar dio o n o g a to s m a t r a m o oku som u stvari je miris hrane. Ne k a e m da puai jednostav no ne osjeaju okus hrane, ve da u njoj ne mogu uivati. Ukoliko mi sada koji pua napie da sam u krivu, jer on voli slatko od brusnice, ili mi drugi napie da sam u krivu jer on voli borovnice ili neto slino, dopustite mi rei da gubitak sposobnosti uivanja u vou varira s obzirom na pojedinog puaa i pojedinu vrstu voa. Hallovi i Blakesleeovi pokusi ne govore toliko o prom j e n a m a u osjetu okusa ve o njegovu slabljenju. Moje pro matranje ukazuje na stvarnu promjenu okusa. Puaima g o d e druge vrste hrane. A moda njihovo uivanje nije ni tamo p o t p u n o zbog slabljenja osjeta okusa. Duhan nije jedina droga koju Amerikanci redovito tro e, a koja slabi i mijenja njihov osjet okusa. Sol, razni ljuti zaini i alkohol imaju isti uinak. Uporaba tih stvari nakon odreenog vremena dovodi do potpunog gubitka osjeta za Fine, ugodne okuse prirodne hrane, tako da j e l o postaje, bljutavo, neteno i bezukusno. ovjek u takvom stanju ne moe shvatiti kako itko moe jesti nezainjeno" jelo. Ne shvaa da nije problem u hrani ve u njemu s a m o m u . On je do te mjere umrtvio, otupio i paralizirao bradavice okusa, da one vie ne mogu otkrili fine, delikatne mirise j e r su iz gubile mo razlikovanja. Poznavao s a m neke koji su bili izgubili sposobnost razlikovanja gorkih tvari, tako da nisu osjeali ni gorinu kinina, a te tvari su zapreka na putu uivanja u jelu. 217

Jedna od lai u zakljucima iz tih p o k u a j e ta da se osjet okusa iskuanika normalizira nakon sat ili manje vremena. To bi znailo d a j e puaev okus n o r m a l a n osim kad pui i kratko vrijeme nakon toga. Ta pretpostavka je daleko od istine. Puaevi osjeti okusa i mirisa su j a k o oteeni. Nisu normalni. O k u s puaa nije otar kao u nepuaa, nije tako sposoban ral i kovati j e d a n okus od drugoga. Nije u stanju cijenili finije i njenije okuse u hrani. Sto se voa tie, iz vjesno je da se puau ne sviaju okusi u kojima nepua uiva. Dok su ti pokusi izvoeni na puaima, ja sam ustano vio da uivanje d u h a n a u obliku vakanja ili mrkanja ima isti uinak na osjet okusa, i moda ne tako j a k uinak na osjet mirisa kao puenje. Mislim da nije teko dokazati da vakanje d u h a n a oteuje osjet okusa vie nego puenje. Pretpostaviti da puai imaju zdrav osjet okusa koji se vraa na n o r m a l u malo nakon to odbace opuke znailo bi pretpostaviti neto to j e d n o s t a v n o nije istina. M o d a je ispravno rei da se kronino oteenje osjeta okusa prolaz no p o g o r a v a pri s v a k o m puenju a da se to prolazno po goranje popravlja kratko nakon prestanka puenja. Da bi se oporavilo od kroninog oteenja uzrokovana dugotraj nim puenjem, potrebno je prestati puiti tjednima, ili ak mjesecima. N i s a m n a a o rije provjera" u tim p o k u s i m a . to se zbilo s provjerama"? Jesu li pokusi obavljeni i na nepuaima? K a k o su se mogli potpuno provjeriti uinci puen ja na osjet okusa, ako nisu iskuavani i nepuai? Za potpuno razumijevanje cijelog sluaja neophodna je palji va usporedba osjeta okusa obiju grupa. Kad se ovo uini, ispitivai e pronai da puenje mijenja a ne samo slabi 218

osjet okusa. Otkrit e takoer da se puau nee povratiti normalni osjet okusa j e d a n sat nakon puenja. K o n a n o bih preporuio, da se u pokusima koristi hrana a ne kemikalije. Ta preporuka m o d a nee zvuati znanstveno". Bilo bi vrlo neznanstveno koristiti hranu u pokusima o osjetu oku sa! Noviji pokusi psiholokinje Katheryn Langwill poka zali su da ene mogu bolje od mukaraca osjetiti fine razli ke u etiri temeljna okusa a to je slatko, slano, kiselo i gorko. Njezini pokusi su pokazali da polovica, k a k o m u karaca tako i ena, vie vole umjereno slatku i s l a n u " hra nu. Vie ena n e g o mukaraca voli krajnje slanu i kiselu hranu. M a l o vie od polovice mukaraca voli umjereno ki selu hranu. Ti pokusi i njihovi rezultati nemaju smisla ako se ne u z m u u obzir oteenja i iskrivljenja osjeta okusa to ga uzrokuju alkohol, duhan, zaini, vrelina, hladnoa itd. Da bi bili vjerodostojni, ti pokusi bi trebali biti izvedeni na ljudima i enama s normalnim osjetom okusa, a ne onima iji je osjet oteen dugogodinjom zloporabom. Moralo bi biti j a s n o da e osobe ili spol iji su organi osjeta okusa naj vie zlorabljeni imati najmanju sposobnost razlikovanja, to jest, najmanje e biti sposobni osjetiti finije razlike. Vjero j a t n o n e m a razlike u osjetu kod normalnih osoba obaju spolova. Razliite navike meu spolovima razlog su veine razlika koje se meu njima uoavaju. Osjet okusa moe biti skoro potpuno paraliziran, tako da moe osjetiti s a m o najjae i najreskije tvari. Blage i njene okuse ne osjea nikako. O s o b e s tako oteenim osjetom ne mogu uivati u nezainjenoj hrani. Birat e vrlo paprena, ili vrlo kisela, ili vrlo slatka jela. Kako je smijeno praviti pokuse s ljudima i e n a m a iji je osjet razliito 219

oteen da bi se ustanovilo koji spol ima istananiji osjet okusa! To se. meutim, i moe oekivati od psihologa, j e r psiholozi imaju lou naviku da prihvaaju kao n o r m a l n e stvari koje to po nesrei nisu. Oni nikada ne misle da bi m o glo biti ita loe u naem s u v r e m e n o m nainu ivota ili u uvjetima u kojima taj ivot tee. Puno tete je uinila ideja da povoenje za bolesnim prohtjevima i njihovo zadovoljavanje znai uzgajanje osje ta okusa. Isto tako je tetna ideja da se uzgajanje osjeta okusa bitno sastoji u umnoavanju ovjekovih prohtjeva, bez promiljanja k a m o vodi udovoljavanje lim prohtjevi ma. Iz takvog lanog odgoja neizostavno izrasta slabost i nastranost. To nalikuje uzgajanju nasada tetnog korova umjesto cvjetnog vrta. Sposobnost za profinjenost i za izopaenje u razmjeru su s intenzitetom svake strasti. Najjai elik ima najbritkiju otricu. Najgue k o v i n e su najlake za obradu. Osjet oku sa m o e biti uzgajan i profinjen, ili m o e biti zlorabljen, za nemaren i izopaen. K a k o sami izaberemo!

Dvadeset i osmo poglavlje

Kako jesti
Gastronomija je umjetnost dobrog objedovanja uz ugodno postavljen stol. Gastrozojijaje daleko vie od toga. To je skladno preplitanje izrade, priprave i potronje hrane. Gastrozofija je iroko polje gdje se susreu i prepliu napo ri i umijea vrta i kuhinje, vonjaka, vinograda i staklenika, i gdje je rasko uivanja nagrada za uloeni trud. Razluivanje specifinih prilagodbi nekih organizama i tjelesnih graa razliitim vrstama hrane takoer pripada podruju znanosti koju z o v e m o gastrozofija. Prvi korak za uspostavu valjane gaslrozotije sastoji se u odreivanju nor malnih dijetetskih obiljeja ovjeka. Glad je organska ili asimilatorska strast, u kojoj se po trebe tijela oituju u posebnom zahtijevanju usta i grla, esto za n e k o m odreenom hranom. Prava glad je rijetko kad nekritina. To nije slijepi poriv za j e l o m , ve odreena elja za n e k o m m a n o m . Pravu glad izaziva prethodni na por, a ne sat. Tek, koji je prividna glad, obino je izbirljiv, nekritian, nezaraen i povremen. Vie je stvar navike nego potrebe. Prvo pravilo jedenje mora biti: ekaj dok ne ogladni! ovjek treba jesti kad je gladan i s a m o kad je gladan. Na dalje, treba jesti dovoljno da utai glad. Nita se ne postie

220

221

jedui preko onoga to tijelu normalno treba. Jedenje treba biti poseban uitak, ali uitak nije krajnji cilj jela. A k o slijedi to pravilo i j e d e kad si gladan i s a m o kad si gladan, nee biti redovnih obroka ni zalogaja izmeu obro ka. A k o ti je posao takav da mora jesti u odreeno vrijeme d a n a b e z obzira na glad, m o r a se svakako uzdrati od j e denja izmeu obroka. Isto tako ne treba jesti nakon veere prije spavanja. To ne znai da nije d o b r o ii u postelju pretrpana eluca". Jednostavno znai da ako si ve pojeo svoj redovni obrok, nema p o t r e b e za d o d a t n i m j e l o m na kon kazalita, partije karata ili domjenka. Treba izbjegavati j e l o k a o drutveni dogaaj. Sve te z g o d e ne s a m o to v o d e k pretjeranom jedenju ve ometaju probavu redovnih obro ka. D r u g o pravilo ispravnog jedenja moralo bi biti: Jedi ko likogod ti treba da ulazi glad. a onda prestani! Prederavanje nosi svoju vlastitu kaznu. U civiliziranom ivotu mi se s m a t r a m o d u n i m a slistiti sve to se pred nas metne, pa se ak i djeca smatraju zloestom ako su u hrani izbirljiva. Pretpostavlja se da majke i oevi, lijenici i bolniarke zna ju bolje to djeci odgovara. to imaju oni s n a g o n o m ? Za to bi im neto bilo posebno d r a g o ? K a k o se s a m o usuuju birati? Zar odrasli ne znaju bolje kada i to treba jesti? Da li dijete uope zna koliko treba j e s t i ? Istina je da odrasli po svoj prilici ne znaju kako hraniti s a m e sebe, ali oni znaju sve o hranjenju djece! Iako je tisuama godina pretjerano jedenje i njegove po sljedice d o v o d i l o znanstvenike u nedoumicu, definitivno se zna da je j a k a hrana rasipanje i da slabi i truje o n o g a tko je k o n z u m i r a u velikim koliinama. U stanju prezasieno sti dijelovi organizma nemaju poticaja za rad, bilo psiho222

loki bilo bioloki. Prezasienost i bogat obrok potiu" u patolokom smjeru. Na primjer, izgleda da je nasljedno prenoenje dijateze (artritine smetnje) koja se javlja u stalnoj prezasienosti. Tijelo je d o b r o nahranjeno s a m o a k o je pojedena hrana i ispravno probavljcna. A k o je proces probave ometen do te mjere da pojedena hrana nije dokraja probavljena, onda nema te hrane koja e uzdravati zdrav organizam, bez o b zira koliko je hranjiva i u skladu s potrebama tijela. Kad se zbog previe jela probava pokvari dotle da hrana nije vie hranjiva, to osoba vie j e d e , to se vie h r a n o m truje, umje sto da se hrani. Koliko god je neishranjenost posljedica manjka hrane, toliko je posljedica i manjka sposobnosti /a

probavu.
Ispravno reeno, j e l o se sastoji od dva dijela, od materi j a l n e i duhovne hrane. Kako n a m dobro raspoloenje i ve selo drutvo pomau ne samo da u i v a m o u hrani ve i da je bolje probavimo, prijateljstvo, veselje, ala, zgodne prie, ljubav i odsustvo rastiesenosti, razdraenosti. gorine itd. ine duhovni dio d o b r o g objeda. A k o se j e d e u napetosti, ako se obitelj prepire za stolom, ako glava obitel ji nadzire k a k o ostali lanovi j e d u , a k o s u m o m o s t i depre sija poput ukopnog pokrova prekrivaju stol, u jelu se nee uivati niti e probava biti uinkovita. Najbolje vrijeme i mjesto za priati aljive prie je stol za vrijeme objeda. Bolje da svatko o k o stola pria ale i vi ceve i nasmijava ostale, nego da sjeda k stolu smrknut i ini druge napetima i nervoznima. Smijeh oputa i o d o b r o v o ljuje. Neka mir i radost vladaju kod stola. To bi trebalo biti ivotno pravilo. 223

Umor, bol, strah, alost, tjeskoba, potitenost, napetost, srditost, samosaaljenje, upala i groznica i slina emotivna i fizika stanja ine da izvori probavnih sokova presue i da se normalni pokreti probavnog trakta uspore ili potpuno zaustave. Kad netko j e d e u t a k v o m stanju, otvara vrata lo oj probavi to dovodi do bolova i otrovanja. Naa pravila bi trebala biti: A k o se ne osjea dobro nakon j e d n o g obroka, propusti slijedei. A k o i m a bolove, groznicu, upalu - propusti obrok, a i ostale o b r o k e sve dok spomenute stvari ne prou. A k o si e m o t i v n o potresen, ako si srdit, alostan, depri miran, zabrinut, tjeskoban itd. - propusti j e d a n ili vie obroka sve dok se ne vrati u normalu. A k o si u m o r a n , poini malo prije jela. N e m a nita bolje od kratkog o d m o r a i oputanja za obnovu ivotne snage u m o r n a ovjeka. ovjek je opskrbljen priborom za vakanje. vakanje razgradi hranu u sitne estice, tako da je probavni sokovi mogu proeti. Takoer omoguuje kuanje hrane, a to je vano za prilagodbu probavnih s o k o v a osobinama hrane. vakanje i kuanje omoguuje n a m da u hrani u i v a m o . Gutati hranu a da n i s m o okuali njezina okusa znai da ni s m o izvukli iz nje uitak. A k o se hrana dobro savae a ne proguta na brzinu, bolje u njoj u i v a m o i bolje ju probavi m o , pa se tako bolje hranimo. Dulje vakanje hrane kae nam kad s m o jeli dosta. Pravilo treba biti: zvui hranu, jer eludac nema zubi! Popularni ameriki obiaj vakanja g u m e bez sumnje usporava probavu hrane, p o s e b n o u elucu, j e r v a k a " nije sredstvo za probavu, kakvom ju se oglaava. vakanje 224

g u m e zaustavlja luenje probavnih sokova za vie od jed nog sata. vakanje g u m e nakon jela, posebno nakon bjelancvinskog obroka, definitivno je tetno za sve koji mu podlijeu. U skladu s naelima Prirodne higijene voda je j e d i n o stvarno pie. Sve druge tekuine koritene za pie su ili hrana (mlijeko, voni sokovi itd.) ili otrovi (kava, aj, kokoa, alkoholna pia itd.). pa ih treba ili uzimati kao hranu, ili ih izbjegavati kao otrove. Takozvani umjetni sokovi" niti su za pie, niti su sokovi. Prave se od umjetno obojene vode (bojama izraenim iz katrana), kojoj se dodaju umjet ni okusi i fosforna kiselina, sladi se bijelim e e r o m i na koncu joj se dodaje koji od popularnih otrova, na primjer kafein. To su izvan svake sumnje otrovne tvari i svaka ih pametna osoba treba izbjegavati u svako vrijeme i u svim okolnostima. e je pokazatelj k a d a je potrebna voda. To se odnosi na stvarnu, a ne na prividnu e uzrokovanu solju, zaini ma itd. Pravilo treba biti: pij kad si edan, i samo kad si edan! Ali ne s m i j e m o piti uz j e l o ili o d m a h nakon jela. Voda razijeuje p r o b a v n e sokove, prolazi kroz eludac za nekoliko minuta i odnosi sokove sa s o b o m , tako da hrana ostaje bez dovoljno s o k o v a za probavu. P r o b a v a u elucu uzima razliite koliine vremena ovisno o jelu, pa zato hra na ne smije biti ni u j e d n o j fazi probave natopljena v o d o m . Svu potrebnu vodu treba popiti deset do dvadeset minu ta prije jela. Svu potrebnu vodu treba piti trideset minuta nakon vonog obroka. Svu potrebnu vodu se m o e piti d v a sata nakon krob nog obroka. 225

Svu potrebnu vodu se moe piti etiri sata nakon bjelanevinastog obroka. Pravilo po kojem ne treba piti s j e l o m odnosi se na sve vrste napitaka kao to su kava, aj, sokovi od povra itd., koji se o b i n o uzimaju uz jelo. A k o se jelovniku ele doda ti sokovi od voa ili povra, treba ih piti petnaest do dvade set minuta prije jela, ili u dovoljno d u g o m v r e m e n s k o m odstojanju kad vie nee utjecati na probavu hrane. N o , treba u ovoj knjizi ostaviti m a l o prostora i za k o m biniranje hrane. itatelji koji bi eljeli prouiti injenice i naela na kojima su postavljena pravila za kombiniranje hrane neka potrae moju studiju Kombiniranje hrane s lakoom. Pravila su: Dvadeset i deveto poglavlje

Pripremanje jela
Biraj najbolje, navika e to brzo uiniti ugodnim i la g a n i m " - savjetovao je Pitagora. Mi m o e m o lako nauiti uivati u bilo kojoj zdravoj hrani, iako nam se na poetku moda nee initi ukusnom. Velika je nesrea to veina svijeta nee da uloi ono malo napora to se trai da bi se zavoljela hrana, koja pri prvom pokuaju nije privlana osjetima mirisa i okusa. Neki ovjek e utroiti vie v r e m e na, ponavljati pokuaje i puno trpjeti samo da bi z a v o l i o " duhan ili pivo, a odbijat e jesti celer s a m o zato to mu se nije svidio kad g a j e prvi put kuao. N e k a ena e okuati svoj prvi a v o k a d o i uzviknuti: B a kao da su mi usta puna m a s t i ! " I vie nikad nee jesti avokado. N e k a druga osoba kua prvi put m a n g o i ne voli okus. 1 zauvijek odbija man g o . Ali pije kavu na litre. Kad bi takvi slijedili Pitagorin savjet, ubrzo bi otkrili da se m o g u priviknuti na zdravu hra nu i u njoj uivati. Nesrea je u tome to navika pretvara u u g o d n o i l a k o " i o n o to nije najbolje. Mi zajedno s hranom u z i m a m o u usta i eludac crvenu papriku, koja j a k o , skoro n e p o d n o ljivo pali" na prolazu kroz usta, grlo, eludac, crijeva i mar. Z b o g toga nadraaja peristaltino gibanje se ubrzava i goni hranu probavnim traktom prije nego je dobro probavljena i izluuje ju prije vremena. Da b i s m o ublaili ,,go227

1. - Jedi kiseline i krobove u odvojenim obrocima. 2. - Jedi bjelanevinastu i ugljikohidratsku hranu u o d v o j e n i m obrocima. 3. - Jedi s a m o j e d n o jelo koncentrirane bjelance vinaste hrane za obrok. 4. - Jedi bjelanevine i kiseline u odvojenim obrocima. 5. - Jedi m a s n o e i bjelanevine u odvojenim obroci/ ma. 6. - Jedi eer i bjelanevine u odvojenim obrocima. 7. - Dinje jedi same. 8. - Mlijeko uzmi samo, ili ga ne uzimaj. (Vegetarijanci to ne j e d u mlijeko neka se pridravaju tog pravila pri hranjenju beba i male djece.) Deserti su poslastice ili kolai to se j e d u nakon objeda, kad su se svi najeli i preko mjere. Ne kombiniraju se s niim i najbolje ih je izbrisati iz jelovnika. 226

renje", lijevamo obilje vode u usla i eludac. Sav taj osjeaj je veoma neugodan i sve ukazuje na to da se tijelo buni pro tiv te neuporabive i kodljive tvari. Ali mi i dalje inimo isto, sve dotle dok ne u z m o g n e m o papriti obilno uz ugod n i " podraaj (zapravo nadraaj) i ne b u d e vie urbe u pro lazu hrane kroz probavni trak. Sada ustanovimo da nam hrana bez paprike nema okusa, iako je paprika i dalje be skorisna, tetna i neprihvaena od strane tijela. Zadebljenje i o t v r d n u e o p n e probavnog sustava ini neosjelljivijima zavretke ivaca. P r o b a v a je takoer oslabljena i sav je organizam omlitavio z b o g uporabe paprike (to vrijedi i za sve ostale zaine), a k a o uinak tog ljutog zaina nae su osjetilne bradavice u ustima i na jeziku otupjele, pa ne m o e m o vie otkriti fine. sone okuse u jelu. koje nam vie ne godi ako nije dobro zapapreno. Nastavljamo jesti papriku i postupno p o v e a v a m o potrebnu koliinu, j e r na osjet okusa slabi. ivot b e z paprike postaje nezamisliv. U kakav s m o se samo sos uvalili! A k o si stvorio tu nezdravu naviku, m o r a je napustiti smjesta i zauvijek. Nemoj pokuati p o m a l o smanjivati" j e r nee uspjeti. Kani se zaina odjednom i posve i budi si guran da iako n e e spoetka uivati u jelu, priroda e brzo izgladiti h r a p a v o i povratiti tvoj normalni osjet, tako da e opet znati cijeniti njezine slasne o k u s e kojima zainjava svoja jela. Brzo e otkriti krasne okuse hrane, za koje si zaboravio da postoje. A ako se u stisci i pobuni svojih starih nastranosti, a to se uvijek lako dogaa, vrati svojim starim navikama, me snim loncima i otrovnim m a n a m a , s v e m u o n o m e to si bio stekao u d a n e neznanja i lutanja, m o r a znati da teti samu 228

sebi i potkapa temelje vlastitog ivota. A k o si odluio na pustiti stare navike, ne dopuMi da te ita odvrati od odluke. N a p o r ladanja sa starim navikama i uspostave novih bit e kratak, a uspjeh e biti dobro nagraen. Ne pravi kompro misnih odluka, ve budi istinski radikalan u toj stvari i pot puno iskorijeni stare tetne obiaje. N e e uspjeti a k o uvjerava sama sebe kako nema jake volje (tvoja volja je j a k a kao i svaija), jer borba nee biti laka. Uspjet e ako tvoja volja uloi istinski napor. Recepti prikazani u ovoj knjizi ne doputaju k o m p r o m i sa. Namijenjeni su onima to ele jesti samo bioloki zako nitu hranu i jesti je u odgovarajuim kombinacijama. Nisu postavljena koliinska ogranienja iz razloga to neki tre baju za dobru ishranu vie jela od drugih osoba. Svaki ita telj ove knjige odredit e koliko hrane e jesti. A k o otkrije da gubi na teini jedui po ovim receptima, neka ne dodaje drugih jela ve j e d n o s t a v n o neka uzme vie iste hrane. U asopisu Prirodni put za studeni, 1950. W. R. Ray m o n d raspravlja o relativnim vrijednostima ivotinjskih i sjemenskih bjelanevina. U lanku vie puta spominje mesne nadomjestke". Tvrdi da se ..soja j a k o preporuuje kao zamjena za meso. Ipak, nakon dugog istraivanja autor je otkrio d a j e bjelanevina sezamova sjemena kao zamje na za meso daleko bolja od sojine, j e r s e z a m o v o sjeme ne s a m o s t o j e lako probavljivo nego, ako je pravilno prigo tovljeno, nudi vegetarijansko m e s o koje izgleda, mirii i ima okus sliniji p r a v o m mesu n e g o sojin vegetarijanski mesni nadomjestak." J e d n o m rijei, pisac iznosi miljenje velike veine vegetarijanaca. Istinski vegetarijanac ne trai i ne eli mesni nadomje stak" j e r zna da mu ne treba. On zna da kad se odrie m e s a , 229

odrie se i nadomjestka. Zato vegetarijanci prave mjeavi ne s v a k e vrste koje izgledaju, mirie i imaju o k u s m e s a ? Ja bih rekao d a j e to stoga to, b a r e m emotivno, oni nisu nikad prekinuli s m e s o m . A k o meso nije sastojak ovjekove nor malne ishrane, onda nadomjesci za m e s o nisu ni potrebni. A a k o ini dio normalne ovjekove dijete, onda vegetari j a n c i rade protiv vlastite prirode i svoga vlastitog probitka uzdravajui se od m e s n e hrane. R a y m o n d daje naputke za pravljenje mlijeka", vrhnja" i u m a k a od kotunjaa i sjemenja, koji jako nali kuju odgovarajuim mlijenim p r o i z v o d i m a . " To je j o j e dan od v e o m a estih pokuaja da se vegetarijanska dijeta napravi tako da nalikuje mesoderskoj. Potenje i dosljed nost e nas primorati da napustimo mlijene proizvode i da ih ne p o k u a v a m o oponaati, ili da ih upotrebljavamo. Istinski vegetarijanac ne nastoji oponaati hranu ivo tinjskog porijekla. M n o g i mesni nadomjesci to se prodaju po trgovinama u stvari su neprobavljiva kombinacija itarica i povra. Kuhani, konzervirani, uskladiteni i zbog svega toga j a k o iskvareni. M n o g e od tih mjeavina izraenih kod kue tobonja puretina, tobonja piletina itd. - takoer su nepro bavljive kombinacije. Zato ti ne bi pojednostavnio svoju dijetu? To e ti osigurati bolju ishranu i osloboditi domaicu velikog tereta pripremanja jela. Izvedi je iz ku hinje i pusti je da se posveti drugim aktivnostima. Jedna od najvanijih stvari svakog jelovnika je salata. Svako bjelanevinsko ili krobno j e l o treba popratiti obil n o m salatom od nekuhana povra. S a l a t e " po hotelima i restoranima, k a o i o n e po k u a m a s a m o nose ime salate. Salata od jaja, salata od krumpira, salata od kampa i slino
230

ne zasluuju ime salate. Dodani krastavci i zaini samo slue da te odurne smjese uine j o odbojnijima. Ve su same po sebi loe kombinacije, a p o g o t o v o ne idu s ostalim j e l o m . Zaini od ulja i octa, ili ulja i l i m u n o v a soka, samo ulja ili samo limuna, zaini od vrhnja i t.d. ne s a m o to unitavaju okus salate, ve se slabo kombiniraju s ostalim j e l o m . Salate treba jesti bez iega, to jest bez ikakva zaina.

Jedi p u n o salate. To je vano zato to u svjeim, nekuhanim sastojcima salate ima obilje minerala, vitamina i en zima koji su bitni za ishranu i mladih i starih. Ne ribaj, ne sjeckaj i ne rei sastojke salate. Slijedee salate su s a m o naputak k a k o e pripremiti vlastitu salatu: Pola glavice zelene salate, celer i krastavac. (Ne guli krastavac!). Pola glavice zelene salate, celer i k u p u s . Pola glavice zelene salate, kupus i paprika babura (zele na ili zrela). Pola glavice zelene salate, endivija i (cijela) rajica. Pola glavice zelene salate, pinat i svjea okra. Kupus, krastavac i rotkva. M o e se po elji dodati rukovet-dva peruna u sve o v e salate. M o g u se aranirati umjetniki i s m a l o boje, poput sitne slatke paprike, m o g u biti privlane za oi i za osjet okusa. Ne treba im dodavati soli, jer obiluju biljnim soli ma. Nastoj da bude sve j e d n o s t a v n o i ne trpaj naslijepo d e setak ili vie vrsta povra u jednu salatu. Slijedei jelovnici su takoer predvieni k a o naputak k a k o e sloiti svoj vlastiti obrok. Napravljeni su k a o 231

kombinacije, pa ako ih paljivo proui i povee s pravili ma za kombiniranje hrane iz prethodnog poglavlja, moi e prigotoviti vlastita ispravno kombinirana jela, ili oda brati ispravno kombiniranu hranu gdje god se nae. Jela, k a o salate, trebaju biti jednostavna. Sedam obroka i dvade set i dvije veere u kojima se slui od j u h e do deserta" s a m o su neprobavljive kombinacije koje uzrokuju pote koe. U lim jelovnicima nema deserta. Desert je luksuz, p o slastica - to se vie u njemu uiva, to je tetniji po zdrav lje. Jesti slatko i kolae redovito znai pretjerivati, a uz to su uvijek u pogrenoj kombinaciji s ostalim j e l i m a u obro ku. esto i sami teki za probavu, deserti oteavaju proba vu ostale hrane. Upozorenje dr. Tildena o jedenju torte moe se primijeniti na sve vrste deserta. On kae da ako bal mora jesti tortu, jedi s a m o nju i propusti slijedei ob j e d . Gladstonova tajna dugog ivota Jedi j e d n o s t a v n o , mi sli u z v i e n o ! " zasluuje p o a s n o mjesto na zidu svake blagovaonice. Jedi pravilno, pij s a m o vodu, budi veseo, pa e m o i sutra ivjeti. Ja sam za prva dva tjedna sastavio jelovnik imajui na umu proljetna i ljetna jela, a druga dva tjedna s j e l i m a za j e sen i zimu.

JELOVNIK ZA PROLJEE I LJETO

PONEDJELJAK DORUAK Trenje ljive Kajsije Mrkve RUAK Kuhani pinat Mladi kukuruz Orasi UTORAK DORUAK Dinja RUAK Mahune Repino lie VEERA pinat Okra VEERA Cikla Okra

Salata od povra Salata od povra

Salata od povra Salata od povra

Peeni krumpiri Avokado SRIJEDA DORUAK RUAK VEERA Turuna (grejp) Salata od povra Salata od povra Lie e. repe Mlade tikvice Kuhana e. repa Mladi kukuruz Peeni grah Suncokretovo sjeme

233 232

ETVRTAK DORUAK Lubenica RUAK Salata od povra Prokulice paroge Slatki krumpir VEERA Salata od povra Kelj Tikvice Pinjol DORUAK Narane

PONEDJELJAK RUAK Salata od povra Keleraba Repino lie Mrkve VEERA Salata od povra Okra uti graak Kikiriki

PETAK DORUAK Nektarinke Banane Trenje RUAK VEERA Salata od povra Salata od povra pinat Repino lie Karfiol Mijeani orasi Mrkve Okra SUBOTA DORUAK Dinja RUAK Breskvc ljive Kajsije Avokado VEERA Salata od povra Cikla Mahune DORUAK Lubenica DORUAK Breskvc ljive Svjee smokve

UTORAK RUAK VEERA Salata od povra Salata od povra Okra paroge Peeni krumpiri Peeni patlidani Kelj SRIJEDA RUAK Kajsije Trenje Banane VEERA Salata od povra Cikla Orasi

NEDJELJA DORUAK Lubenica RUAK ute tikvice VEERA Nektarinke DORUAK Mango Breskve ljive

ETVRTAK RUAK Lie e. repe Mrkve Kokosov orah VEERA Repino lie Kuhana eerna repa Avokado

Salata od povra Trenje

Salata od povra Salata od povra

pinat

Banane

Suncokretovo sjeme

234

235

PETAK DORUAK Dinja RUAK Banane Trenje Nektarinke VEERA Salata od povra Kelj paroge Trilje (pistacije)

JELOVNICI ZA JESEN I ZIMU

PONEDJELJAK SUBOTA DORUAK Breskve J Banane

S I i v e

DORUAK Kruke Jabuke Groe

RUAK Kupus Mahune Peene tikvice

VEERA pinat Kuhana repa Suncokretovo sjeme

RUAK Okra pinat Peeni grah

VEERA Mahune ute tikvice Mijeani orasi

Salata od povra Salata od povra

Salata od povra Salata od povra

UTORAK NEDJELJA DORUAK Lubenica RUAK paroge Kelj VEERA Trenje Kajsije Indijski oraii DORUAK Groe Jabuke Suhe smokve RUAK Kelj Zelene tikvice VEERA Zeleni graak pinat Salata od povra Salata od povra

Salata od povra Mango

Kaladijevo korijenje Avokado SRIJEDA DORUAK Dragim (kaki) Groe Datulje RUAK Prokulice Repino lie Peene tikvice VEERA Repino lie Peeni patlidan Orasi

Salata od povra Salata od povra

236

237

ETVRTAK DORUAK Narane Turuna (grejp) RUAK VEERA DORUAK Groe Kruke Datulje

PONEDJELJAK RUAK pinat Peeni karfiol VEERA Zelene tikvice Repino lie Suncokretovo sjeme

Salata od povra Salata od povra Kelj Cikla Mahune Slatki krumpir paroge Kikiriki

Salata od povra Salata od povra

PETAK
DORUAK Dragun (kaki) Groe Jabuke RUAK Prokulice pinat Peeni krumpiri VEERA Peeni patlidan Zeleni graak Mijeani orasi Salata od povra Salata od povra DORUAK Dragun (kaki) Groe Jabuke

UTORAK RUAK VEERA Salata od povra Salata od povra Kelj Slatki krumpir pinat Peeni grah

SRIJEDA SUBOTA DORUAK RUAK Turuna (grejp) Dragun (kaki) Kruke Datulje VEERA Salata od povra Kelj ute tikvice Avokado ETVRTAK NEDJELJA DORUAK Narane RUAK VEERA DORUAK Dinja medna
rosa"

DORUAK Turuna (grejp)

RUAK Salata od povra Mrkve Zeleni graak Peeni krumpiri

VEERA Salata od povra Peeni patlidan uti grah Orasi

RUAK

VEERA

Salata od povra Dragun (kaki) Turuna (grejp) paroge Jabuke Cikla Groe

Salata od povra Salata od povra Repino lie Cikla paroge ute tikvice Artioke Indijski oraii

238

PETAK DORUAK Dragun (kaki) Groe Datulje RUAK Salata od povra Zeleni graak Lie e. repe Crni kruh VEERA Salata od povra Kelj Zelene tikvice Mijeani orasi

Trideseto poglavlje

Pripremanje zimnice
,,U vrijeme mira pripremaj se za rat!" - veli prastara po slovica. U proljee, ljeto i jesen, dok su dani topli i nebo ve dro, pripremaj se za zimu hladnih dana i oblana neba. Takav je zakon ivota i svi koji ga potuju doekat e slije deu zimu bez straha i strepnje. Uenik prirode shvatit e smjesta da se nie ivotinje, koje se ne sele ve se suoavaju sa zimskim mjesecima, pripremaju za nadolazee surovo razdoblje prikupljajui zalihe potrebne hrane, bilo u sebi bilo oko sebe. Nasuprot ovjeku, one ne rasipaju namjerno te zalihe kad j e d n o m na stupi zima. Oni od mojih itatelja koji nisu upoznati sa Zakonima ivota, kako je p r o t u m a e n o u 6. poglavlja 1. sveska Higijenistikog sustava, vjerojatno nisu uli za Zakon specijal ne ekonomije koji je t a m o o v a k o izraen: Svaki ivi organizam, u povoljnim uvjetima, prikuplja viak ivotnih potreba to ostaje nakon redovne potronje i uva ga kao rezervu za as posebnih potreba. Organizmi izvlae korist iz skupnog rada svojih raznih organa i psiholokih sustava u obliku dodatne sposobnosti i uskladitenih vrijednih tvari. Taj kapital, utkan u njihova tkiva i ugraen u njihovo meso, kosti i krv, m o e biti isko riten na dobrobit cijelog organizma, ili za kakav koristan

SUBOTA DORUAK Groe Jabuke Kruke RUAK Salata od povra Zeleni graak Prokulice Kaladijev korijen VEERA Salata od povra pinat paroge Avokado

NEDJELJA DORUAK RUAK VEERA Turune (grejp) Salata od povra Dragun (kaki) Narane Repino lie Groe Zeleni graak Jabuke Pinjol Datulje

240 241

napor, ili m o e bili utroen beskorisno na ovaj ili onaj nain, ili e biti upotrijebljen u uvjetima kad se tijelo nae pod p o s e b n i m ili neobinim stresom. Pohranjene sposobnosti i tvari ine rezervnu snagu or g a n i z m a , snagu koja u redovnim uvjetima miruje da bi se mogla koristiti u izvanrednim okolnostima - krizni trenuci, otrovanja, duga i j a k a hladnoa, duga i jaka vruina, krajnji ili v e o m a dugi napor, duboki emotivni doivljaji, ok ili drugi hitni sluajevi i stresovi. Na Sjeveru zime su duge, studene i manje-vie bez sun ca. Prije isteka z i m e m n o g e patnje mogu se pripisati po manjkanju sunane svjetlosti. Duge zime iscrpljuju skromne rezerve veine civiliziranih bia. Kad bi rezerve bile vee, ne bi se iscrpile pa ne bi ni dolo do smetnji. Tijelo ne moe usklaitili sunevu svjetlost, ve poh ranjuje tvari proizvedene p o m o u s u n e v e svjetlosti. Ne samo vitamin D ve se i druge tvari stvaraju u tijelu uz pomo sunevih zraka i pohranjuju u tkivima kao rezerva za vrijeme nude. A k o su rezerve tih sunevih poljubaca" velike, dostajat e, uz razumnu potronju, za cijelu dugu sumornu zimu. Da bi m o g l e svu zimu odrali ovjeka, enu ili dijele, te rezerve najprije moraju postojati. Moraju biti nakupljene u razdoblju sunca i topline. ovjek mora dobro i razborito iskoristiti sunce dok ga ima. ovjek koji provede sunane mjesece zatvoren, ili se oblai tako da sunce ne moe do prijeti do njegova tijela, nee nakupili rezervu kojom bi mogao prevladali izazove ivola tijekom z i m e . O s o b a koja je bila dugo na suncu, ali koja je rastroila svoje rezerve, takoer nee imati potrebnih tvari za hrvanje sa z i m o m . Rezerve se rasipaju alkoholom, ajem, kavom. 242

d u h a n o m i svim drugim otrovima. Zatrovanost unitava re zerve. O r g a n i z a m koji mora neprestano koristiti svoje tvari na neutraliziranje, detoksikaciju i otpor prema otrovima nije u stanju prikupiti vee rezerve. R e z e r v e se rasipaju svim oblicima ekscesa i nerazboritosti i pretjeranim e m o c i j a m a . Rasipaju se i denaturaliziranom hranom, koja zato to ne opskrbljuje tijelo dovoljnom koliinom nekih ele menata ishrane nagoni tijelo da upotrebljava dio svojih za liha i tako nadomjesti manjak u hrani. Kasni sali, dugo radno vrijeme, manjak sna, seksualna raskalaenost - sve to troi rezerve i upropatava psiholoki kapital tijela. Najbolja priprava za dugu, studenu, oblanu zimu je u prirodnom nainu ivota za vrijeme toplih, sunanih mje seci i razboritom nainu ivota tijekom zime. Rezerve u or ganizmu, nakupljene razboritim ivotom za vrijeme ljeta mogu biti brzo profukane ekscesima, uicima i pogre nom hranom za vrijeme zime. U sjevernim krajevima ne bi dolazilo do poveanja sluajeva upale plua i drugih oboljenja dinih organa" u veljai, kad bismo ivjeli pametno i ljeti i zimi. Kad bismo ljeti ivjeli tako da tijelo moe nakupiti dovoljne rezerve tvari, a zimi tako da te rezerve u v a m o s t o j e mogue due, zimske boljke bi bile lake i rjee. Z a p r a v o ne bi bilo bole sti povezanih sa z i m o m . Zimi, posebno u selima i malim gradovima, vjerojatno e vladati nestaica svjeeg voa i povra. Puanstvo obino prijee na ishranu u kojoj nedostaju mnogi bitni sa stojci, pa se i inae siromane zalihe troe bre nego kad bi se jela bolja hrana. I u malim mjestima zimi bi trebalo biti jabuka, narani, kupusa i koje drugo svjee povre i voe, ija e upotreba 243

naveliko pomoi odranju rezervnih zaliha. U veim gra dovima voa i povra obino ima u dovoljnim koliinama i zimi, pa iako je skuplje nego u drugim mjesecima, daleko je jeftinije od doktora, lijekova, bolniarki, kirurga i gubit ka radnog vremena zbog bolesti, a p o g o t o v o jeftinije od ukopnih trokova. Kad bi se novac umjesto za duhan, aj, kavu, okoladu, alkohol, umjetne sokove i ostale popularne otrove utroio na voe i povre, bila bi to dvostruka uteda. Ne samo to ne bi bilo manjka u ishrani koju bi trebale pokriti rezerve, nego bi se utedjele zalihe koje se inae koriste u suzbija nju i neutraliziranju tih otrova. U uvanje tjelesne energije i nakupljenih zaliha lei taj na rezervne snage kojom se h v a t a m o u kotac s iznenadnim ivotnim tekoama, borimo se i izdravamo dokraja, bez obzira o k a k v i m tekoama se radi. Rasipanje tjelesne energije i nakupljenih zaliha sigurno vodi u slabost, gubi tak otpornosti, bolest i smrt. Ljudi i ene to troe svoju snagu ivei razuzdano i na drutveno prihvaen samounitavajui nain trebaju imati na umu da ..onaj tko plee, taj mora i platiti svirae." N o r m a l n o tijelo raspolae svojim zalihama tako j e d n o stavno i skladno da se ne ini da nam nai nedostaci i pret jerivanja nanose tetu. Tijelo pokriva naa prekoraenja ivotnog rauna iz svojih rezervnih fondova, tako da izgle da da s m o u redu. Zavarava nas naa prividna nekanjivost. Ne m i s l i m o o vodi sve dok zdenac ne presui." Pametne i pouene ljude i ene ta prividna nekanjivost nee prevariti. Oni znaju da e stalni zahvati iscrpsti njiho ve zalihe, koliko god povrno izgledale neiscrpive. Tajna

ouvanja ivotne snage lei u jaini zaliha. Prestani rasipa ti svoju energiju. U o v e d a n e ljetnog raunanja vremena milijuni ljudi po podne izlaze s posla dovoljno r a n o za s v a k o d n e v n o sunanje prije zalaska sunca. Na plai, na balkonu tvoga stana, u vrtu, ak i na travnjaku pred kuom (u kupaoj odjei), u tvojoj sobi pred otvorenim prozorom, ili bilo gdje gdje ima sunca, bez sablanjavanja koje stidne g o spode, moe se dobro osunati. Poalji djecu na plau, na travnjak ili balkon. Pripremi se za nadolazeu zimu.

245 244

bolnika skrb. Higijena lijeenja je prema tome s a m o prei naka Preventivne ili Trideset i prvo poglavlje Ope higijene. Z a t o stvari koje su najbolje za uzdravanje zdravlja ne bi bile najbolje i za povrat zdravlja? Za nas je najvea za gonetka svih vremena to razumna bia oekuju ozdrav ljenje pomou iega to nije normalan i prirodan imbenik zdravlja. Zdravlje izravno ovisi o nainu k a k o se iz o s n o v nih materijala krvi organiziraju i sastavljaju ili grade orga Prirodna higijena j e , za razliku od sumnjive higijene to je zastupaju razne kole takozvanog lijeenja, sustav skrbi o tijelu i duhu, u zdravlju i u bolesti, zasnovana na praktinom prepoznavanju i sustavnom slijeenju u cijelo sti organskih zakona ivota, u skladu s tumaenjem to ga prua i razvija psiholoka i bioloka znanost. To je primje na materijala, uvjeta i utjecaja koji su normalno u ivotu povezani za ouvanje i obnovu zdravlja, a sve u skladu s dobro utvrenim zakonima i d o k a z a n i m naelima s a m e prirode. Prirodni higijenisti dre da p o m o koja se daje bolesni ku, da bi bila trajna a ne prividna i prolazna, mora biti te meljena na iskonskim zakonima ivota p r e m a tumaenju psihologije i biologije, a mora se osloniti na sustavnu prim jenu istovjetnih sredstava. Ta se sredstva prilagouju okol nostima i potrebama za odranje tijela u zdravlju i snazi. Prirodni higijenist nastoji ozdraviti bolesnika istim onim sredstvima koja odravaju zdravlje onih koji nisu bo lesni, a ne sredstvima koja inae zdrave ine bolesnima. Da se u bolesti mogu rabiti samo o n e tvari i sredstva koja su graom prikladna za upotrebu u ljudskom organizmu su stavno je naelo Prirodne higijene, na kojem se temelji 246 ni djelovanja. Materijali neupotrebljivi u tom procesu nemaju to Uaiti u tijelu. Postoje izvjesni temeljni uvjeti ovjekova d u e v n o g i tjelesnog blagostanja i m o r a m o razumjeti, kao stvar stroge znanosti a i o s o b n o g iskustva, da se zdravlje uva ili gubi u tonom omjeru kako se ti bitni uvjeti ostvaruju ili gube. To je j e d n a od prvih vanih istina o naem tjelesnom ustroju koju m o r a m o nauiti a k o elimo temeljiti zdravlje na neemu to nije naslijepo prihvaena podloga. Jer ako se uvjeti normalnog ivota ne ostvare u cijelosti, neizostavno slijedi bolest, a ako se ispune na zadovoljavajui nain, i zdravlje je neizostavno tu. Kako e m o znati koje materijale i uvjete odabrali za bri gu o k o tijela u zdravlju i bolesti? M o r a m o dopustiti i v o m organizmu da umjesto nas odgovori na to pitanje. Ljudsko tijelo je vrhovni sud pred kojim se trebaju prosuivati sva pitanja te vrste. M o e li tijelo upotrijebiti odreeni materi jal u proizvodnji tkiva ili za odravanje ivotnih funkcija? A k o tijelo ne m o e neto pretvorili u ivo gradivo, onda je to beskorisni materijal. I j o gore nego beskoristan, j e r a k o je neupotrebljiv onda je otrovan, kodljiv, uzrokuje bolest i smrt ako ga se pusti u tijelo. 247

Higijenistika skrb za bolesnike

 i v o bie ima definirane odnose sa svime to ga okruuje, p r e m a neemu ima afinitet, prema d r u g o m e od bojnost. U svrhu ouvanja vlastitog integriteta tijelo se bra ni svim silama protiv tvari, utjecaja i uvjeta ako su u suprotnosti s njegovim blagostanjem. Ta obrana, taj otpor troi ivotne snage, pa svako uivanje u otrovima, bilo da se radi o gustu" kao s t o j e gutanje kave, aja ili alkohola, ili puenju i vakanju duhana, bilo o takozvanim medicin skim razlozima, oslabljuje ivotne snage j e r se tijelo mora naprezati u suzbijanju i izluivanju otrova. Otpor m o e biti estok, k a o u akutnom trovanju, ili m o e biti tih ali stalan, kao kod kroninog trovanja, ali je u oba sluaja iscrpljujui i tetan. U vezi s tim treba naglasiti da to god je tetno po tijelo, tetno je i po duh. Zdravlje i najbolji nain njegova ouvanja ne mogu se prouavati u bolesnikoj sobi. Uvjeti i materijali zdravlja najbolje se upoznaju na najzdravijim primjercima. to god tijelo zahtijeva i prihvaa u zdravom stanju, to je higijenski imbenik, a to god zdravo tijelo odbija i odbacuje, to nije higijenski imbenik. A k o tijelo u zdravom stanju ne m o e upotrijebiti neku stvar, ta e stvar biti beskorisna i u bole snom stanju, j e r odnos tijela prema neuporabivim tvarima ne mijenja se u bolesti. Z a r treba trovati osobu zato to je bolesna? I m a li ika kav razlog vie za trovanje bolesnog ovjeka nego za tro vanje zdravoga? ideja popularnog pripisivanja ljekovitih svojstava drogama potpuno je pogrena, pa ak je i profe sionalno miljenje o njihovim protuolrovnim osobinama s obzirom na bolesti lano i bez zadovoljavajuih znanstve nih dokaza. Psihologija ne prua saznanja o ikakvoj moi ivog organizma da pretvara farmaceutske proizvode u tki248

va ili energiju, ili da p o m o u tih tvari ukloni uzroke bolesti. Upravo obratno, psiholog predobro zna da su farmaceutski proizvodi sredstva za iscrpljenje organizma na potpuno ne potreban i rasipan nain. Osim opskrbe odgovarajuim ele m e n t i m a i stvaranja pogodnih uvjeta za njihovu uporabu, svako uplitanje u ivotne procese, bilo u zdravlju bilo u bo lesti, uvijek i u svim okolnostima je ozbiljna pogreka. Glavni materijali i uvjeti za ivotne procese su zrak, voda, hrana, sunce, toplina, vjebe ili aktivnosti, o d m o r i san, istoa i zdravi mentalni i moralni utjecaji. A k o su ispravno primijenjene, zbir tih stvari je zdravlje. Kada je bilo koja od njih zlorabljena, ili nije upotrijebljena, ili k o ritena neprirodno ili nesavjesno, dolazi do bolesti. Higije na odravanja, to j e s t higijenska skrb o onima koji su dobro u svrhu odranja zdravlja, sastoji se od ispravne primjene ovih faktora-elemenata normalnog ivota i stal nog izbjegavanja abnormalnih elemenata ili navika koje s m o nerazborito, m o d a i neznajui. upleli u svoj nain ivota. Kad svojim ivljenjem prekrimo, svjesno ili nesvje sno, neke organske zakone po kojima se j e d i n o moe uzdrati zdravlje, m o r a m o neizbjeno trpjeti posljedice svojih prekraja. Djelovanje Higijene se sastoji u potivan ju ivotnih zakona a ne u traenju naina k a k o ih izigrati, niti u nastojanju iznaaa sredstava za brisanje uinaka prekraja dok krenje i dalje traje. Mi ne priznajemo nije dan medicinski postupak kao valjan ili uinkovit. Temelj ouvanja zdravlja je stroga poslunost zakonima ivota u svim njihovim pojedinostima. S a m o poslunou ivotnim zakonima moi e m o pretvoriti u pjesmu radosnicu sav taj krik bola i j a u k oajanja to se uzdie sa zemlje. 249

U najstroem smislu rijei, nitko ne moe nita protiv prirodnih zakona. Profesor koji kae da ovjek to iskoraci s visoke zgrade ne kri zakona sile tee i to obrazloi, d o bro potvruje gornju istinu. Isti zakoni proizvode razliite uinke u razliitim uvjetima. Isti zakon sile tee koji u o d r e e n i m okolnostima die balon u zrak, donosi ga natrag k zemlji pod drugim spletom okolnosti. Isti zakon tee koji dri brod na vodi pod jednim uvjetima, potapa ga pod dru gim uvjetima. Isti zakon kemijske srodnosti koji uva ip ku dinamita u j e d n i m uvjetima, ini da eksplodira u drugim uvjetima. Tako i isti zakoni ivota koji nam daju zdravlje u j e d n i m uvjetima, daju nam bolest u drugim uvjetima. U svim tim sluajevima zakon se ne mijenja, mijenjaju se s a m o uvjeti pod kojima zakon djeluje. A k o , dakle, z n a m o uvjete to donose zdravlje i uvjete to stvaraju bolest, m o e m o stvoriti j e d n e ili druge isto kao to kemiar pravi ipku dinamita ili je rasprskava. A k o poznajemo zakon i uvjete pod kojima djeluje, o n d a ovisi o nama kakvi e biti uinci. P r e m a tomu kad g o v o r i m o o krenju ivotnih zako na, to je s a m o zgodan izraz kojim se kae da je tijelo dove d e n o u pogrene ivotne uvjete. Mi n e m a m o druge kontrole nad ivotnim zakonima o s i m svoje sposobnosti da o d r e d i m o uinke njihova djelo vanja stvarajui razliite okolnosti za proizvodnju raz liitih uinaka njihova djelovanja. M o e m o kontrolirati i kontroliramo uvjete pod kojima zakoni djeluju. U naoj je moi stvoriti uvjete zdravlja i izbjei uvjete bolesti. Takoer je u naoj moi stvoriti uvjete bolesti i nijekati uv j e t e zdravlja. To ne znai d a j e naa m o apsolutna, niti da z n a m o sve uvjete zdravlja i bolesti. Niti tvrdimo da pojedi nac nije podvrgnut drutvenim i okolinim uvjetima koje 250

ne moe lako kontrolirati. Sreom, uvjeti drutva i okruenja se mogu izbjei, a neki od njih e se moi dru tveno kontrolirati, tako da e u budunosti, kad se ovjeanstvo bolje prosvijetli, ta zla biti postupno iskori jenjena. Kad b u d e m o upoznali i razumjeli zakon, kad ga bude mo znali sluati i provoditi u svim pojedinostima, kad bu d e m o znali sve uvjete pod kojima djeluje i proizvodi svoje raznovrsne uinke, onda e n a m taj zakon postati izvor ra dosti i blagoslova a ne strogi, neumoljivi i nikad zadovoljni gospodar. Poslunost zakonu postat e dragi i radosni pri vilegij i obdariti nas puninom ivota i savrenim zdrav ljem. Proli uici bit e nadmaeni u dan kad poznavanje zakona ivota i uvjeta njegova djelovanja bude sveope. To e donijeti radosti do tada nepoznate i nekuane, radosti pred kojima e lani uici neposlunosti i rasputenosli izblijedjeti do nitavila. elim naglasiti da nema nadomjestka higijenskim im benicima o kojima ovise ivot i zdravlje. Ljekarniko praz novjerje je tako staro i tako d u b o k o ukorijenjeno d a j e vrlo teko uvjeriti velik broj inae inteligentnog svijeta u pogrenost vjerovanja da droge mogu biti nadomjestak za razborito jedenje, odgovarajuu hranu, istu vodu, svjei zrak, sunce, poinak, san, tjelovjebu itd., j e d n o m rijeju za sve prirodne i normalne okolnosti za koje z n a m o da su potrebne za ouvanje zdravlja. Oni su uporni u svom pot puno n e r a z u m n o m uvjerenju da, ako nema zdrave hrane, iste vode, ista zraka ili sunca, da to mogu nadomjestili farmaceutskim proizvodima. Ve sam prije naglasio da ti j e l o te tvari ne m o e koristiti ni u zdravlju, ni u bolesti. 251

Uporaba droga se temelji na prastaroj o b m a n i koju bismo trebali to prije odbaciti. Povratak k zdravlju je u kombiniranoj i sistematskoj primjeni svih higijenskih imbenika u skladu s psiholo kim p o t r e b a m a i mogunostima. U p o r a b a tih imbenika u bolesti treba biti preoblikovana k a k o bi se uskladila s pro mijenjenim potrebama i mogunostima bolesnog tijela. Upravo tu je crta razgranienja izmeu ope higijene ko j o m se odrava zdravlje i ljekovite higijene kojom se pri rodnim sredstvima obnavlja zdravlje. R a b i m o naglaeno pojmove modificirana i sistematska j e r se higijeniarski plan skrbi za bolesne sastoji u nastojanju o k o zdravlja, oko svih stvari koje se odnose na obinu i redovnu izgradnju zdravlja, prilagoujui ih paljivo promijenjenim okolno stima i potrebama bolesnog organizma, j e r je higijenistiko stanovite da se u zdravlju i bolesti tijela m o g u rabiti samo materijali i uvjeti s kojima tijelo ima odgovarajui odnos. Cijelo ovjeanstvo e morati prije ili kasnije priznati veliku istinu da i akutni i kronini patnici ozdravljaju, na kon to se uzrok patnje ukloni s u s t a v n o m i vjernom primje n o m onih istih sredstava koja su potrebna za ouvanje zdravlja i ivota. To naelo bi moralo izgledati barem nor malno i vjerojatno ak i ovjeku s ulice kad ga prvi put uje. Z n a n s t v e n o obrazovani ljudi bi smjesta trebali uvid jeti njegovu istinitost. To je naelo to e ovjeanstvu sluiti k a o vodi, k o m p a s koji e ga voditi velikim morem zbunjenosti koje ga danas okruuje. Higijenistiko skrb je jedina radikalna i racionalna skrb koja je ikada primijenjena na bolesnike kroz cijelu povijest svih krajeva svijeta. Mora doi vrijeme kad e svi oblici bolesti biti tretirani na irokoj i nepogreivoj osnovi higije252

nistikih naela, j e r kad se otkriju istinska naela, ne prim jenjuje ih se s a m o na jednu bolest ili samo jednu vrstu bolesti ve na sve m o g u e bolesti. Isto temeljno naelo e se primjenjivati na cijeli katalog bolesti. R a z u m n o shvaena, prirodna higijena se temelji na psiholokim za konima, pa po sebi mora biti odgovarajua skrb za prak tino sve bolesne pojedince i mora biti podloga kirurkih zahvata u sluajevima gdje zatreba kirurgija. Prvi uvjet za povrat zdravlja je uklanjanje uzroka oteenja zdravlja. A p s u r d n o je oekivati da se zdravlje popravi a da se ne ukloni uzrok koji g a j e poremetio. To je k a o nastojati otrijezniti pijanca dok pije. Higijena se usmjeruje na uzroke bolesti, iskorjenjuje bolesnikove m a n e i ispravlja okolnosti koje proizvode s i m p t o m e , dok se ostala lijeenja" igraju sa simptomima i nastoje ih pri guili. U tomu je temeljna razlika izmeu ta d v a pristupa bolestima. Zrak u naim gradovima je pun svega i svaega to naa tijela ne ele, ne mogu upotrijebiti i protiv ega e se nasmrt boriti nastojei ga se rijeiti. Naa vodoopskrba je sustavno drogirana raznim kemikalijama, od kojih nijedna ne bi smjela doi u tijelo, naa hrana se prerauje, rafinira, kvari, umjetno zainja i boja, zaprauje, proizvodi na nez dravu tlu i obrauje na nain koji civiliziranog ovjeka li ava odgovarajuih i potrebnih prehrambenih tvari i unosi svakovrsne otrove u njegovo tijelo. Nai gradovi su puni buke i galame, nai ivoti puni trke i uzbuenja, nema mira, n e m a tiine, jer su i nae noi pretvorene u d a n e zaba ve i jurnjave. Redovito j e d e m o previe, uputamo se u seksualna pretjerivanja, malo spavamo, p r i m a m o malo ili nimalo 253

suneva svjetla i preputamo se uivanju u blagodatima ivota. Pritisnuti s m o brigama, strahom, tjeskobom, nutar njim sukobima, dosadom, razdraenou, zaviu, mrnjom, obiteljskim nesuglasicama, n e d a a m a i m n o g i m drugim e m o t i v n i m prenabijenostima koje utjeu na slab ljenje ivotne snage. Mi s m o nacija drogaa, ovisnika o kavi, aju, okoladi, alkoholu, duhanu... Prava Niagara umjetnih s o k o v a " sli j e v a se s v a k o d n e v n o niz amerika grla. Lijekovi" za gla vobolju, recepti za zaepljenja, anacidi za kisele eluce i mnogi drugi farmaceutski proizvodi troe se d n e v n o u veli kim koliinama, j e r njihovi korisnici ne ele nauiti kako se ivi i j e d e bez trpljenja. Oni vie vole pretjerati pa uklan jali posljedice pretjerivanja nego ivjeti razborito i uivati u dobru zdravlju. Kad b i s m o mogli tono procijenili telne posljedice lo eg zraka, loeg pia, premalo ili previe uporabe razliitih tjelesnih moi, otrova svih vrsta, pretjeranih uitaka itd. znali b i s m o da naa tijela cijelo vrijeme rade pod velikim teretom zloporaba, to neizbjeno oslabljuje i oteuje ivotne funkcije. U ivotu ima i drugih stvari osim brige o k o lonca. Zivol je vie od m a n e . Ljudi su bolesni zbog zlih duhovnih i tjelesnih navika, pa ako kane ozdraviti ih uuvati zdravlje, onda moraju ispraviti sve te navike. Sva ta zla prizvode isti uinak. Preoptereenje dovodi do smanjenja nervne energije - isrpljenosti. Strah, briga, nutarnji sukob i drugi emotivni potresi dovode do iscrplje nosti. Nadraaji dovode do iscrpljenosti. Prederavanjc dovodi do iscrpljenosti. Seksualna razuzdanost dovodi do iscrpljenosti. Manjak sna dovodi do iscrpljenosti. Iscrplje nost je rezultat naina ivota - tjelesnog i mentalnog - koji 254

troi ivanu energiju vie nego to se moe obnoviti ili re generirati u vremenu poinka i odmora. Iscrpljenost usporava sve tjelesne funkcije. Luenje i pranjenje je zakoeno. Hranjenje je smanjeno i eliminaci ja oteana zbog iscrpljenosti. Zaustavljena eliminacija do vodi to tvrde stolice i postupnog gomilanja tjelesnog otpada. Nagomilani otpad uzrokuje zatrovanje - loksemij u , koja je opi uzrok svih bolesti. Toksemija je autoregenerativna i konstantna. Pogrean ivot proizvodi isrpljenost, iscrpljenost dovodi do toksemije, toksemija uz rokuje bolest. Bolest e uzeti oblik p r e m a individualnim okolnostima. Da bi moglo doi do ozdravljenja toksemija mora biti uklonjena, ivana energija vraena na normalnu razinu, a nain ivota mora se ispraviti. Sve to je zapravo uklanjanje uzroka. A k o se tako ne postupi, uzrok e ostati, a ako uzrok ostaje, pacijent e i dalje biti bolestan. S i m p t o m e se m o e prikriti ili priguiti, organe se m o e ukloniti, krize m o g u dolaziti i odlaziti, ali e toksemija - zatrovanost sustava ostati i raali novim i starim s i m p t o m i m a . Zdravlja nee bili. Prethodno s m o rekli da ako elimo neto ukloniti, m o r a m o to uiniti o n a k o kako to ini priroda. Ne m o e m o uk loniti toksemiju proiivaima krvi". Ne m o e m o proistiti krv klistiranjem, ispiranjem debelog crijeva, vruim kupkama, pijenjem vode ili sokova i uporabom sve sile drugih postupaka to ih inae primjenjuju profesije lijeenja. Ti postupci icrpljuju, pa nadomjestiti jedan izvor iscrpljenosti drugim nije razumno. Higijenisti odbacuju sve tretmane, nadomjestke i k o m p r o m i s e kao beskorisne, neuinkovite i tetne. 255

Post (fizioloki odmor) je najbolji prirodni plan elimi nacije. Openito je oporavak potrebno vie poinka i sna a manje hrane i aktivnosti. To pravilo sama priroda prim jenjuje u akutnim bolestima, a u manjoj mjeri i u kroninim bolestima. Mentalni i tjelesni poinak su potrebni ne samo za obnovu i ouvanje dragocjene ivotne energije, ve i za pojaano djelovanje organa eliminacije. Po naelu kom penzacije (da bi se poveala j e d n a aktivnost na j e d n o j stra ni, mora se smanjiti aktivnost na drugoj strani) sva energija uteena smanjenjem ili zaustavljanjem j e d n e aktivnosti stoji na raspolaganju za drugu poveanu aktivnost. Ima vrijeme za jesti i vrijeme za nejesti. Vrijeme kad ti j e l o treba i moe iskoristili hranu i vrijeme kad ne moe probaviti i asimilirati ni najjednostavniju hranu. Potrebno je znati kad bolesni treba jesti a kad postiti. Mogue je da post traje predugo, mogue ga je prekinuti prerano. U p r v o m sluaju bolesnik je prikraen, u d r u g o m e ne uspije va poslii o p r a v d a n o oekivane rezultate. Post, kao i hra njenje, treba biti primjeren bolesnikovim potrebama i spo sobnostima. Drugi opi uvjet za ozdravljenje je stvaranje normalnih okolnosti za zdravlje. Nakon to su sve iscrpljujue navike ispravljene i prekinute, a poinak i post pomogli tijelu da se proisti i povrati potroenu energiju, dobro zdravlje se m o e oblikovati s a m o ispravnom uporabom elemenata hi gijenskog plana same prirode. Kao to je prije reeno, ako elimo graditi, m o r a m o graditi kao to to ini priroda, ne tonicima, nadraujuim sredstvima, umjetnom hranom i umjetnim sredstvima, nego r a z u m n o m uporabom k o m b i niranih materijala i utjecaja to sainjavaju normalne ele mente ivota, o d n o s n o ivljenja. 256

M o r a m o otvoriti najbogatija vrela ivotnosti to ih pri roda posjeduje i dobro ih iskoristiti. M o r a m o osigurati sebi i svojoj djeci superiorne hranjive tvari, a te mogu doi samo iz prirode. Po superiornu ishranu ne smijemo ii k apotekaru ni k tvorniaru ve k originalnom izvoru hranji vog materijala. Prirodni proizvodi su potebni za superiornu ishranu. M o r a m o omoguiti sebi i svojoj djeci sunane zrake, a ne zrake umjetnog svjetla, takozvanih sunanih lampi. Utjecaj sunanih zraka na ovjekove misli i djelovanje nije nita manje od njihova utjecaja na rast loze, ali kako, osim izravog zraenja, sunce djeluje na ovjeka na puno sloeniji nain, o n o je ak i vanije za ovjeka nego za lozu. U sloenom ovjekovu organizmu gori isti sunani oganj koji odsijeva iz loze i njezina poeljnog ploda. M o r a m o osigurati sebi i svojoj djeci odgovarajuu tje lesnu vjebu, obilje svjeeg zraka, istu vodu, dovoljno sna i odmora. M o r a m o izbjegavati rasipanje ivotne energije prevruim ili prehladnim kupkama. M o r a m o na sve mogue naine nastojali sauvati, a ne rasipati, ivotnu snagu. istoa je bitna za starosna doba. Utjecaj dobrih obiaja na zdravlje je neto to dobro zna svaki lijenik i svaki vidar, bez obzira kojoj koli lijeenja pripadao. Svi s m o mi imali prilike vidjeti koliko veu an su za ivot ili ozdravljenje i od akutne i od kronine bolesti ima onaj ije je srce vrsto usidreno u dobru i istini. To bi se moglo zvati sunanim svjetlom, kojim su svaki dobri ov jek i dobra ena bogato nagraeni za svoju pravednost. Svi koji iskreno odobravaju i podravaju duh dobrog ivota, et e bogatu i obilnu nagradu u zdravlju i snazi, onoj snazi to daje izdrljivost i vodi do pobjede. 257

Uklanjanje straha, brige, tjeskobe, zavisti, samosaaljenja, nutarnjih sukoba itd. je negativni faktor. M o r a m o gajiti pozitivne kreposti i odlike ljubavi, vedrine, nade, hrabrosti, prijateljstva, trijeznosti, ravnomjerja i d o b r e vo lje. Jelo je ukusnije kad g a j e priredio netko koga volimo. Posjet ljubljene o s o b e esto obnavlja ivot umiruemu. Gubitak ljubljene osobe tako pokosi ivotnu snagu da m o e doi do smrti. Poniavajui i grubi postupci s bole snicima, tako esti meu lijenicima i bolniarima, esto doslovno ubijaju. Ljubav i njenost su bitni za oporavak. Pa ipak k a k o je velik broj akutnih i kroninih bolesnika koji su, usred najnjenije utjehe ljubavi, prijateljstva i rod binstva, otili u g r o b ! To dokazuje da uvstvo nije u stanju sauvati objekt svoje panje koji je odvojen od niza potreb nih higijenskih materijala i utjecaja to ine sami temelj ivota. To nas dovodi do vanog oblika higijenistikog susta va: to nije jednostrani pristup p r o b l e m i m a zdravlja, bolesti i ozdravljenja, ve inzistira na p o t p u n o m , sveobuhvatnom pristupu brojnim i sloenim p r o b l e m i m a ivota i ivljenja. Sastoji se od mnogih meuovisnih sredstava skrbi, koja sva zajedno sainjavaju brigu za ouvanje u zdravlju i skrb za lijeenje u bolesti. To nije sistem dijete, niti je lijeenje gladovanjem", niti je lijeenje p o i n k o m " , niti sunana terapija", p o g o t o v o ne mentalna terapija". Ni j e d a n elemenat s a m za sebe ne predstavlja cijeli sustav higijene. Znanstvena je injenica da cjelokupni higijenski materijali i utjecaji u svojoj potpunoj kombinaciji i skladnom prila goivanju potrebama tijela sainjavaju ozdravljujua sred stva prirodne higijene. 258 Pacijentove bolesti se ne lijee

fragmentarno ve ispravnim o d n o s o m svih ivotnih eleme nata jedinstvenog organizma. Koliko god bila iznimno vana, hrana koristi samo u svojoj psiholokoj povezanosti sa zrakom, v o d o m , sun c e m , temperaturom, vjebom ili aktivnou, o d m o r o m i snom i drugim elementima prirodnog higijenskog plana. Kad se j e d n o m tijelo higijenikim sredstvima oslobodi od tereta otrova, njegova ivana energija se normalizira, eli minacija se pokrene i asimilativna m o obnovi, slijedi p o stupni povratak k zdravlju. Dok se to ne uini, ni najbolja dijeta nee i ne m o e poluiti rezultat. Isto vrijedi i za sve druge imbenike-elemente higijenistikog sistema. Jedino razboritom uporabom kombiniranih materijala i uvjeta to sainjavaju higijenistiki sustav m o e se oslabljenom or ganizmu vratiti snaga i ivotnost. S a m o kad se prvo odstra ne uzroci oslabljenosti pa primijeni odmor, san, odgovarajua hrana, tjelovjeba, zrak, voda, sunce i zdrav mentalni i moralni utjecaj, tada se m o e m o nadati obnovi cjelovitosti grae i uinkovitosti funkcija u bolesniku. Sve te higijenske elemente treba primijeniti na bolesni organizam u skladu s njegovim potrebama i m o g u n o s t i m a pod vladajuim uvjetima, a ne prema n e k o m proizvoljnom ili laboratorijskom standardu. Koliinu hrane uvijek treba mjeriti prema snazi bolesnika. S t o j e tijelo slabije, to manje su njegove p r o b a v n e moi, pa kljukati bolesnika j a k o m " hranom pretpostavljajui da mu treba puno hrane ili da e ga obilje j a k e h r a n e " pridignuti, esta je ali pogrena praksa. O b i n o je najbolje uskratiti hranu sve dok se probavna m o ne obnovi. Tretman poznat pod i m e n o m analeptiki koji se najee primjenjuje u bolesti i tijekom oporavka, nastao je 259

prije stotinjak godina pri lijeenju suiavih bolesnika i odonda je pobio na lisue tuberana. Analeptiki" tretman obnavlja" i jaa". Analeptiki tretman je imao nakanu da obnavlja snagu. Sastoji se od hranjive" ishrane i tonika". Tretman suiavaca i konvalescenata je j o uvijek u modi u lijenikim krugovima. Pod lanim mnijenjem da hrana daje snagu pacijentima se ne samo preporua da jedu puno vie nego to mogu probaviti, ve ih se u m n o g i m sluaje vima hrani nasilu. Pritisak i prisilno hranjenje, osim to se obavlja dok ne postoje psiholoki uvjeti za dobru probavu, unitavaju svaku psiholoku potrebu za dobru probavu. Naelo postupnosti u primjeni higijenskih faktora u skladu s potrebama i sposobnostima bolesnika vrijedi i za tjelovjebu, sunanje, odmor i sve druge higijenske i m b e nike. Nijedna pretjerana stvar nee pomoi bolesniku, niti e postii eljeni cilj a k o stane na pola puta. Zdrava hrana postaje kodljiva a k o se j e d e preko mjere. Previe vjebe icrpljuje. Previe s u n a n j a j a k o oslabljuje. Sada se moe vidjeti da higijena prihvaa i nastoji prih vatiti prirodne istine i nastoji nauiti kako ih pravilno pri mijeniti u ouvanju i obnovi zdravlja. Tako ukljuuje istinsku znanost i umijee skrbi za zdrave i bolesne. Ne pouzdaje se u nikakav sretni sluaj koji bi proizaao iz treti ranja tijela materijalima i uvjetima to nemaju veze sa ivotom. Koristi psihologiju za brigu o tijelu i zadovoljna je d o m e t o m sredstava iz tog izvora kojima se mogu postii najbolji rezultati. Uinci takvoga naina skrbi potpuno su u skladu s pri rodnim rastom i psiholokim razvojem, pa su zato trajnog karaktera. Njegov utjecaj se oituje na svim psiholokim vidovima, posebno u svakoj funkciji ija manjkavost pro-

izvodi opasne s i m p t o m e . Higijena je potpuno razliita od svakog drugog plana skrbi koji je ikad postojao, a ne mije a se s nijednim terapeutskim planom koji je bio ili je j o uvijek u modi. Svaka osoba koja je dugo pobolijevala u dubini svoga bia osjea potrebu plana lijeenja kakav je ovdje pre dloen, i svaki od njih e ga smatrati istraivaem nezaposjenutog terena, jer zadovoljava najhitnije i nezaobilazne potrebe i prua ono najvanije, naalost z a n e m a r e n o , u skrbi za bolesnike. Higijena se j a s n o temelji na naelima koja iziskuju potovanje i podrku i uenih i neukih, jer je joj temelj psiholoki zakon.

261 260