You are on page 1of 3

Dok sjenke davnih predaka plesu, Vucica jagnje kolje iz tora.

Plameni ognji stjene stezu, uz bol se budi hrastova gora. Mjesec se tiho kroz tamu dize, Cuti I gleda sta se to zbiva Srna plaho usima strize, Ko da je ona za nesto kriva. I dalje sjenke lagano lete, Valaj, iz duba Mora ih gleda, Mjesecu crne kose, prijete: Pretvorit cu sve u sante leda! I dalje plamen stijenu lize, Bez sjenke pastir u runu stize. Krv mu je plava ime mu Lesnik, Gospodar stada I sume vjesnik. Na lijevoj desna, na desnoj lijeva, Iz ociju zelenih vatra sijeva, Zelene brade obrasle mrazom, Poguren zuri promrzlom stazom. Sta se to radi , stigla vas Mora! Zasto je nocas krvava gora?! Otkuda vucica jagnje kolje, Otkuda nasilje dio je volje!? Zar ljudske sjenke traze zrtvu, zar da ja gledam jagnjad mrtvu.?! Projterat cu vas iz moga stada, Pa neka covjek vama vlada! Sta ce covjeku, ovakva zrtva? Bogu se prinose tijela mrtva. Covjece jesi li sisao sa uma vise te nece stiti suma?! Idi u pakao I tamu slavi, Sa vucjom njuskom na svojoj glavi! Prokleta da su ljudska plemena, nek ste u mrznji za sva vremena, kad u zivotinjski dirate svijet I zadnji od vas neka je klet! Nismo mi krive sapucu sjenke. Krivo je pleme naravi prijeke.

Odavno ono, postuje Moru I klanja joj se sve do pred Zoru Zacvili staroga hrasta kora, Kandzama rasprsi oganj Mora. Zahuce sova iz Svetog Gaja: Hu, nek je prokleta ljudska raja Nemirne sjenke Mora proguta, Zabaci kosu pobjeze s puta. Zaledi sumu, I Sveti Gaj, Gdje bjese ljudski I bozji raj. I tako poce grijeh Slavena, U neka davna, drevna vemena. Bacise Boga sa cetir glave, Pocese samo jednog da slave. Stadose ljubiti krst mrtvog hrasta, I tako nova, vjera nasta. I sve zbog grijeha jednog, plemena Pocese muke svih Slavena. Dobra, kroz svetce bogove slave, Gresno, odsjeca bratske glave. Klanja se Caru na zemlji laznom, Koji se opasa vojskom snaznom. Vojskom, sto krizom porobi svijet Lazuci boga ,pravec se svet. U crvenom plastu satana vlada, Sjedi na tronu glavnoga grada Poslusne kraljeve postavlja , skida, A rulja ga slijedi kao bez vida Krvave papuce bez stida nosi Vadjene oci iz korpi prosi. Iskezen klanja se zeljeznim lancima Koljace zove svojim prvacima. Koje je vece bilo barbarstvo ? Dok covjek postova prirodno carstvo, Il ovo sto unisti Zemlju cijelu I nazva paganstvom, prastaru vjeru? Jednoga dana Vjesnik ce doci Da pravednima podari moci. Hramljuci, bijeloga, konja vodi, U liku Vuka ce da se rodi.

Perun ce kocijom gaziti more Strijelama zlatnim poravnat bore Sprziti svaku od sedam gora Puknut ce na troje, zemljina kora! Nestat ce Cara, sto svjetom hara Pocet ce Svevid, Ljude da stvara, Da bi se ispravio grijeh Slavena, Iz nekih davnih, drevnih vremena.