You are on page 1of 2

BIOLOGIJA - EKOLOGIJA

Stenovalentni organizmi su oni koji imaju usku ekološku valenciju s obzirom na ukupnost osnovnih ekoloških čimbenika. Eurivalentni organizmi su oni koji imaju široku ekološku valenciju u odnosu na osnovne ekološke čimbenike. Odnosi među jedinkama iste vrste (intraspecijski odnosi) i različitih vrsta (interspecijski odnosi). Ekološki minimum je najmanji intenzitet nekog čimbenika koji može postojati da bi organizam opstao. Ekološki maksimum je najveći intenzitet koji organizam može podnijeti. Ekološki optimum je najpovoljnija vrijednost za organizam ili za neki proces. Homeotermni organizmi su organizmi koji sami reguliraju tjelesnu temperaturu. Sposobni su održavati stalnu tjelesnu temperaturu neovisno o temperaturnom kolebanju okoliša (ptice i sisavci). Hibernacija je faza mirovanja i smanjenog metabolizma organizama u nepovoljnim zimskim, hladnim uvjetima staništa. Estivacija je stanje mirovanja i smanjenog metabolizma u nepovoljnom razdoblju suše i velikih vrućina. Alenovo pravilo je pravilo prema kojemu su tjelesni nastavci (uške, rep) sisavaca u hladnim predjelima kraći nego u toplima, a otpuštanje tjelesne topline inte nzivnije je u organizmima s duljim tjelesnim nastavcima. Lisica u području većih temperatura (npr. Afrika) ima duže uške radi intenzivnijeg otpuštanja topline, dok lisica u hladnim krajevima (sjeverna Rusija) ima kratke uške da se spriječi nepotrebni gubitak topline. Lisica u umjerenom toplinskom pojasu ima srednje duge uške. Higrofiti su biljke u vlažnim predjelima koje imaju velike listove, vrlo tanke epiderme s mnogo pući često izbačenih (žabnjaci, neki šaševi). Diuralne životinje su one koje su u potrazi za hranom aktivne danju (lisica, lav, orao). Simbioza (mutualizam) je zajednički život dvaju organizama različitih vrsta u kojemu svaki od njih ima neku korist od zajedničkog života (rak samac i moruzgva). Fitomimeza je pojava da je oblik tijela nekih životinja sličan dijelovima biljaka: listu, grančici, trnu. Sukcesije su procesi smjenjivanja čitavih biocenoza na nekom prostoru. Jezerska biocenoza ovisi o uvjetima u jezeru (svjetlosti, količini CO2, vodi, mineralnim tvarima), a ujedno i svojom djelatnošću mijenja jezersko stanište-biotop. Uginuli organizmi neprekidno se talože na dnu i zajedno s mineralnim česticama čine jezerski mulj. Jezersko se dno zbog taloženja postupno izdiže, pa se dubina jezera smanjuje, a samim tim mijenjaju se u jezeru uvjeti života i organske proizvodnje. Dno se izdiže postupno, a može se toliko izdignuti da na mjestu jezerske zajednice nastane barska zajednica i zatim neka kopnena životna zajednica. Svojom djelatnošću jezerska biocenoza mijenja uvjete svoga postojanja i u jezerskom biotopu ostvaruje nove uvjete. Podjela ekosustava: a) vodeni (npr.jezerski) ; b) kopneni (npr.šumski) Nekton je zajednica životinja u vodenim slojevima koje se pomiču s mjesta neovisno o gibanju vode (glavonošci – lignja, ribe – srdela, skuša, morski pas) {životinje koje se snagom mišića brzo kreću u vodi}.

Sekundarna proizvodnja je proces proizvodnje heterotrofnih organizama. Apsorbira ih atmosfera. Kad ne bi postojao opisani prirodni staklenički učinak.Troglobionti (živi fosili) su pravi podzemni organizmi koji su potpuno prilagođeni životnim uvjetima u podzemnim staništima (nedostatak svjetlosti. U tlu se nalaze i mnoge druge bakterije koje vežu dušik iz zraka procesom nitrifikacije: oksidiraju amonijak u nitrite. podzemna pijavica.8°C i ostali plinovi u tragovima za 0. Svako povećanje mijenja globalnu klimu jer se povisuje srednje godišnja temperatura na Zemlji. svi propuštaju Sunčeve zrake.staklenički plinovi. . Dušićne bakterije vežu dušik iz zraka u spojeve koje iskorištavaju lepirnjače. Kisele kiše dospijevaju na tlo . Danas se povećavaju koncentracije spomenutih plinova. unoseći time u atmosferu velike količine produkata izgaranja. pedo sfera i hidrosfera. Dušikovo kruženje u biosferi je najpotpunije. Problem s CO2 počinje od vremena kad je čovjek počeo iskorištavati goleme količine fosilnih goriva. pa se povećava učinak staklenika. dušićne i klorovodične kiseline. stvaraju se male količine NO koji reagira s ozonom pri čemu dolazi do smanjenja njegove koncentracije. Ugljikov dioksid uvjetuje povišenje temperature za 7. poput SO2. uz oslobađanje topline. CO2 sprečava da dugovalno ili toplinsko zračenje odlazi sa Zemlje u svemir. čime se smanjuje zahlađivanje. iz zraka se otapaju u vodi i pod utjecajem Sunčevih zraka i atmosferskog kisika pretvaraju u smjesu otopljene sumporne. Tom prirodnom stakleničkom učinku pridonose vodena para i tzv.6°C. Upravo u tom obliku većina biljaka upotrebljava dušik. troposferski ozon (O3) za 2. Primarna proizvodnja je proces proizvodnje autotrofnih organizama (bioprodukcija). Kratkovalne Sunčeve zrake prodiru na površinu Zemlje. Neke bakterije razlažu amonijak i nitrate te vraćaju u zrak slobodni dušik. dušikovi oksidi (NOx) za 1. dok se dugovalne odbijaju od njezine površine. Smanjenje koncentracije ozona moglo bi prouzročiti vrlo negativne biološke učinke na Zemlji zbog povećane koncentracije vodene pare i CO2. a apsorbiraju tople dugovalne infracrvene zrake koje isijavaju litosfera.4°C. stvaranja ozonskih rupa. Ozonski omotač apsorbira najveći dio UV zračenja štetnog za život u biosferi.4°C. u jezera i u rijeke – zakiseljuju njihove vode (ugibanje mnogih životinja i biljaka). Otrovni plinovi.2°C. visoka relativna vlažnost) – čovječja ribica. CO i HCl. toliko niske da ne bi bio moguć današnji život na Zemlji. temperature na Zemlji bile bi mnogo niže. metan (CH4) za 0. te ih vraćaju na Zemljinu površinu. tj.