You are on page 1of 4

FILOZOFIJA 1.Što je helenizam?

Kulturno-povijesno razdoblje širenja i prevladavanja grčkog duha u svijetu, miješanje kultura,utjecaj Helena na Orijent i obrnuto zove se u povijesti kulture helenizam. 2. Do kakvih promjena dolazi u filozofijskoj problematizaciji u razdoblju helenizma i zašto?Što se filozofije tiče, u ovom razdoblju interes mislitelja prvenstveno je okrenut etičkim pitanjima i to ne toliko pitanjima socijalne etike, već više pitanjima sreće pojedinca, dok se problem zajedničke, opće sreće gotovo više i ne postavlja. Takav zaokret u problematizaciji rezultat je propasti grčkog polisa. Nekad samostalni gradovi stopili su se s drugima u jedan jedinstveni politički okvir. Tradicionalni način života grčkog čovjeka iščezavao je. Pojedinac se osjećao osamljen, izgubljen, bez oslonca. Stoga helenistička individualistička etika promovira ideal mudraca koji svojom mudrošću iznalazi, u sebi postiže duševni mir, blaženstvo povučena života. Za to postoji grčka riječ – ataraksija – duševna nepomućenost. Inače, filozofija ovog razdoblja općenito govoreći nije sa sobom donosila filozofske novotarije. Nije bilo dubokih metafizičkih uvida, izvornih istraživanja i domišljanja. 3. Što je pretpostavka etičkog razmatranja kod stoičkih filozofa? Oni su smatrali da etika ne može odrediti cilj djelovanja ako ne zna na kojim principima je zasnovana cjelina postojećeg. Fizika ( filozofija prirode ) to objašnjava i time postaje pretpostavka etike. Fizika je osnova etika svrha, smisao filozofiranja. 4. U čemu je razlika između stoičkog i kršćanskog poimanja božanskog?Stoički bog( predstavlja red i zakon prirode, kozmosa ) je fina materija i očituje se samo unutar materije, jer i sam nije ništa drugo. Stoički bog nije izdvojen iz svijet a, nego predstavlja dušu svijeta. Bog teče kroz materijalni svijet kao što med teče kroz saće, reći će Zenon. Stoički bog je unutar materije i nije izdvojen iz svijeta, nego predstavlja dušu svijeta, a kršćani smatraju da je bog stvorio svijet i da slobodno upravlja njime, ali da se nalazi izvan njega. 5. Stoik Kleant je određene ljude uspoređivao sa psima koji su vezani za kola te tako primorani ići tamo kuda se kola kreću. Što je time htio reći?Shvatiti i prihvatiti svjetski poredak, nužan i nepromjenjiv red stvari. Vrlina je u volji koja je u suglasnosti s prirodom.Loši ljudi, iako silom slušaju božanski zakon, čine to protiv svoje volje... pa prema Kleantu liče na psa koji je vezan za kola i primoran je ići tamo kuda se kola kreću.Vladavina uma unutar čovjeka jest vladavina prirode u njemu, jer čovjekova priroda samo je dio opće cjeline. U toj cjelini, kako je već rečeno, sve se događa po redu i nužnosti i ono što čovjek treba činiti je teorijski – praktično uskladiti se sa spoznatom nužnošću, a ne joj se suprotstavljati jer suprotstavljanje prirodi vodi zlu.To ljudi čine iz neznanja i slabosti volje koju su obuzeli strasti i afekti. Oni obuzdavaju takozvanu «nižu prirodu» koju u čovjeku predstavljaju tjelesni prohtjevi, tjelesne naslade, strasti i afekti. Prepuštanje nji ma odvodi čovjeka na stranputicu protuprirodnog, bezumnog djelovanja. 6. U čemu je smisao stoičkog poimanja slobode?Čovjek treba spoznati i živjeti u skladu s harmoničnom i savršenom prirodom(koja je uzor čovjeku-mudracu), a živjeti u skladu s njom ne znači ništa drugo doli živjeti u skladu s umom jer priroda je umno savršenstvo. U tome je smisao stoičkog poimanja slobode. 7. Što nam stoici hoće poručiti kad kažu da je vrlina jedino dobro? Stoik nije pun vrlina da bi činio dobro, nego čini dobro da bi bio pun vrlina. Za njih, primjerice svirepost i nepravda nisu potpuno loše jer pružaju onome koji trpi dobru priliku da se vježba u vrlini. Općenito gledajući stoik nije čovjek osjećaja, bez obzira o kakvim osjećajima govorili. Oni smatraju da vrlina predstavlja unutarnji mir te stoik čini dobro da bi bio pun vrlina, a ne obrnuto. 8. Koji je smisao Epiktetove izjave da je on, rob, slobodniji od svog gospodara? Čuvena izjava rimskog roba i stoika Epikteta jasno oslikava životno držanje stoičkog mudraca: Ja rob, slobodniji sam od svog gospodara. Epiktet je to izjavio određujući slobodu kao sposobnost samokontrole, kao racionalnu sposobnost uvida i prilagodbe kozmičkim zakonima, koju očito nije imao njegov gospodar. Naravno da je jedno osobito shvaćanje slobode pomoglo Epiktetu da sebe proglasi slobodnijim, makar je jasno da je bio manje slobodan ako slobodu shvatimo u društvenom smislu, kao odsutnost vanjskih zapreka djelovanju subjekta po vlastitoj volji ili pak kao mogućnost odabira. 9. Zašto su neki mislitelji iza stoičkog shvaćanja slobode naslutili psihički mehanizam racionalizacije. Što je racionalizacija u psihoanalizi i što su po njima ovi filozofi racionalizirali?Socijalni psiholozi su zapazili kauzalni odnos između gubitka slobode grčkih polisa i novog shvaćanja slobode kao odstranjivanja neostvarivih želja. U tome su iščitavali psihološki mehanizam racionalizacije ( pojam RACIONALIZACIJE u psihoanalizi – postupak kojim subjekt nastoji logički suvislo i moralno prihvatljivo objasniti neko ponašanje, čin, ideju, osjećaj i slično, čije prave motive ne uviđa ) - nedostatka moći, prema kojem se jedno individualno i grupno podčinjavanje interpretacijski transformira u vrlinu. Općenito gledajući stoičko shvaćanje slobode razlikuje se od nekakvog zdravo razumskog poimanja slo bode kao odsustva zapreka za

Čiju je ontologiju uglavnom slijedio Epikur?Što se tiče pitanja duše i njene besmrtnosti Epikur je slijedio osnovne postavke svoje ontologije. To predviđanje budućnosti bi zapravo bilo predviđanje daljnjih tokova tih događaja. čini mi se potpuno izvjesnim da sam je mogao i ne podići. u smislu da ljudi nikad nisu slobodni na taj način? Libertijanističko shvaćanje slobode (oni smatraju da postoji mogućnost da pojedinac u određenoj situaciji postupi drugačije). 13. Naravn o. Što to znači kad deterministi govore o nekom postupku kao nužnoj posljedici cijelog kauzalnog niza uvjetovanja? U čemu je po njima pogreška kad nam u trenucima dok nešto činimo pada na pamet pomisao da smo mogli to ne učiniti. Tako je nastojao ljudima ukazati da je strah od kazne. Epikur suprotno tome tvrdi da nikakva umna providnost ne upravlja prirodnim tokom: Niti su oči napravljene za gledanje. Stoga će Epikur reći da se smrti ne smijemo bojati jer nas više nema i ništa ne možemo trpjeti – Dok postojimo mi nema smrti. 16. Duša je također materijalna. ) i makar vjerovao da bogovi postoje( jer ne može drugačije objasniti činjenicu da je ideja o bogovima toliko rasprostranjena ) bio je uvjeren da se oni ne uznemiruju zbog stvari ljudskog svijeta. Niti noge za hodanje. kakav ozbiljan i neugodan problem iskrsava s obzirom na tu neslobodu? Nemogućnost kažnjavanja ljudi za postupke koje nisu mogli ne učiniti. 17. nego protumači!Ovdje je determinizam izražen u kontekstu predvidljivosti što je samo jedan od načina da se iskaže teza o postojanju striktne i potpune zakonitosti zbivanja u svijetu. Postoje samo atomi i prazan prostor. U čemu je razlika između dinamičkih i statičkih zadovoljstava kod Epikura? Razlika je u tome da je dinamično zadovoljstvo početno i trenutno zadovoljstvo. nego je upotreba slijed njihovog nastanka. Deterministi smatraju da bi čovjek u istoj situaciji uvijek isto postupio jer na njegov postupak utječu razni čimbenici. Npr. Ne citiraj. a kad smrt nastupi tada više nema nas. a statičko zadovoljstvo se događa nakon dinamičnog i obilježeno je olakšanjem. Njegov praktični savjet mudracu je taj da osigura uvjete po kojima će bol biti odsutna( cilj je bezbolnost – aponia ). Ako ljudi nisu slobodni na taj način ( libertijanistički ). niti rastu plodovi…nego se sve događa po prirodnoj nužnosti.On smatra da bi netko mogao predvidjeti budućnost kada bi imao mogućnost uvida u sva moguća događanja u određenom trenutku te u sve sile koje utječu na ta događanja. Dakle. atomi i dalje ostaju. Ne pada kiša radi živih bića. Determinizam negira ideju da je čovjek mogao postupiti drugačije pod istim uvjetima iako nam intuitivni osjećaj slobode govori suprotno: Ako se premišljam hoću li podići olovku sa stola i na kraju to ipak učinim. Ti organi nisu nastali u svrhu upotrebe.istraživački pristup svijetu koji pojave prirodnog i društvenog svijeta objašnjava ne koristeći se Bogom kao objašnjavalačkom hipotezom. jako smo žedni i idemo se napiti vode. ako postoji neprekinuti kauzalni niz u kojem prošlost jednoznačno određuje budućnost. Učenje da je priroda svrhovito uređena zovemo teleologijom. Nakon što je popijemo javit će se statičko zadovoljstvo sa stanjem smirenja. Također smatraju da da ljudi imaju samo iluziju o mogućnosti da se u potpuno istoj situaciji djeluje drugačije. dok pijemo tu vodu u toku je dinamično zadovoljstvo. Kakvo shvaćanje slobode deterministi smatraju neodrživim. Pojasni smisao Laplacove formulacije determinizma. iz potpunog opisa relevantnih osobina elemenata nekog zatvorenog sistema u trenutku T1. srdžbe bogova. onda je to što je učinio nužan rezultat uvjeta date situacije. a ne toliko da se prepušta stanjima aktivnog zadovoljstva.moguće odabire. 11. odnosno da smo mogli učiniti neki postupak blizak onom učinjenom? Zašto je ( sjeti se primjera filozofa Paula Ree-a ) bilo jednako nemoguće posegnuti za drugim. niti uši za slušanje. jajetom ( jabukom ) kao i sebi odsjeći prst ( ili napasti susjeda za stolom )? Obrati pažnju na ideju „potpunog“ i „nepotpunog“ uzroka. i iz iscrpnog navođenja svih zakona koji važe za te elemente. no nestaje ona struktura koja je činila našu dušu osjetilno-osjećajno sposobnom. Vidjeli smo kod stoika da sve što se događa u prirodi ima neku svrhu. logički slijedi jednoznačan i precizan opis stanja tog sistema u bilo kojem drugom trenutku vremena. neodabranim. 14.Dakle. Ono je na tragu «metafizičkog racionalizma» koji pod slobodom misli na samoodređenost posebnom vrstom uzroka. u tumačenju prirodnog zbivanja Epikur poput Demokrita pripada redu onih koji zastupaju mehaničko-kauzalno objašnjenje. Kakvo gledište na prirodu i prirodne procese je napadao Epikur?Inače. Na osnovu čega bi mogli reći da je Epikur metodički ateist i u kakvoj su vezi ta vrsta ateizma i helenistički ideal ataraksije? Epikur je svu prirodu tumačio na prirodan način (Metodički ateizam je metodološko . Zabluda o otvorenim mogućnostima potječe iz nepoznavanja uzroka koji su utjecali na odluku. 12. 10. određena atomska struktura koja se rastače prilikom smrti. Deterministi poriču takvu mogućnost. 15. neosnovan i da ga se treba osloboditi. niti da se upliću u prirodni tok svijeta. To je materijalistička ontologija na tragu Demokritovog atomizma. smatrajući da ljudi imaju samo iluziju o mogućnosti da se .

Teorijski ateizam bi mogli odrediti kao misaonu koncepciju koja poriče postojanje Boga i prema kojoj je kozmos samonikao. u svom postojanju i načinu postojanja određen unutarnjim zakonitostima. tu će biti i vaše srce'. Sumnja kao načelo. sina i vjernika.opravdanje kazni deterministi nalazi u njenim mogućim poželjnim posljedicama. Kako ljude kažnjavati za moralno/pravno kažnjive postupke koje ovi nisu mogli ne učiniti?Unatoč tome deterministi smatraju da kazna ima moralni smisao. No nama se čini kao da je bilo moguće uzeti drugo jaje jer mislimo da se nešto moglo dogoditi time što se umalo dogodilo. negacija ovosvjetskog. O tome mi ne možemo imati znanje i zato tu valja ostati teorijski suzdržan. teorijskog i metodičkog ateizma i agnosticizma. Međutim. Svojom vjerom u Boga. 22. Koje su glavne odlike filozofije skepticizma?Skepticizam uči da nije moguće spoznati objektivnu istinu. Agnosticizam ( a = ne. gdje će biti ostvarena zajednica ljubavi. kršćanstvo pruža nadu i perspektivu makar na drugom svijetu. Bog je u srcu našem: 'kraljevstvo je Božje među vama'. 24. za njih slobodan čovjek čini onako kako sam želi. Zabluda o otvorenim mogućnostima potječe iz nepoznavanja uzroka koji su utjecali na odluku. i da zato nije moguće doći ni do kakve objektiv ne spoznaje. askeza. 21.u potpuno istoj situaciji djeluje drugačije. Za odabir neodabranog jaja nije postojao dovoljan uvjet i utoliko taj odabir nije ni učinjen. slobodno djelovati znači biti uzrokovan vlastitim htjenjima i intencijama. Kazna ima isključivo utilitarističko opravdanje . sumnjičavost. Iako taj čovjek nije mogao drugačije htjeti. Zahtjeva se prekid s vrijednostima ovog svijeta: 'gdje je vaše blago.Teizam je učenje po kojem Bog stvara svijet i slobodno upravlja njime a nalazi se «izvan njega» – Bog je onostran ( transcendentan ). Čak i ako prihvatimo da je sloboda u tome što kompatibilisti tvrde da jest. Teži da filozofski objasni. Taj nazor niječe mogućnost potpune spoznaje svijeta – postoji neprekoračiva granica spoznaje i ono što je s onu stranu spoznajne granice nama ostaje neznano. već je učinjen onaj za koji je postojao dovoljan uvjet.Dakle. Kazna ima funkciju da izazove novi motiv u ljudskom ponašanju i da ga promijeni i da zastraši potencijalne počinitelje. ma koliko nam izgledao bliskim stvarnosti neki događaj on se neće dogoditi ako za njega ne postoji uzrok. a postaje neslobodan ako na njega djeluje vanjski činitelj prisile (npr. 19. 23. Što je to skolastika i što je odlikuje?Srednjovjekovna filozofija kao predmet školskog poučavanja u načelu je podređena teologiji. Kršćanstvo tako razbija onu harmoniju duha i tijela što bijaše idealom antičke kulture (duh je onaj koji oživljava. Metodički ateizam je metodološko . Objasni razliku između teizma. Mudro je zato da se uzdržavamo od izricanja bilo kakvih sudova (ali i od djelovanja) takvom uzdržavanju slijedi nepomućen duševni mir. to pitanje je u okviru ovog pristupa rješeno negativno ( na njega ne možemo dobiti odgovor ). Teorijski ateizam također nastoji argumentirano dakazati i samu nemogućnost božje egzistencije. ostaje problem mogu li ljudi biti moralno odgovorni za ono što jesu ako su neovisno o svojoj volji postali ljudi kakvi jesu. pa da je zato mudro suzdržavati se od izricanja tvrdnji. Kakvo je njihovo tumačenje slobode? Koji pojam vide kao pojmovnu opreku slobodi? Za kompatibiliste. tim prekoravanjem mi možda možemo spriječiti pojavljivanje one posljedice do koje je prije došlo kada kazne nije bilo. Smatraju da je slobodi oprečan pojam prisile. a nesloboda je rezultata vanjskih uzroka koji su jači od motiva subjekta. Neki deterministi ( kompatibilisti ) ipak smatraju da su ljudi slobodni. Utilitaristički pristup okrenut je budućnosti. kao novi element uzročnog sklopa. Tako je došlo i do teze o dvije istine. Po Paulu Reau u tom trenutku bilo je jednako nemoguće uzeti drugo jaje kao i odsjeći sebi prst. Tu iskrsava problem kazne. 18. U čemu je moralni smisao kažnjavanja ljudi?Kažnjavanjem se računa s tim da će kazna kao novi činitelj nečijeg životopisa. možda spriječiti pojavljivanje one posljedice do koje je prije došlo kada kazne nije bilo. obrani i racionalnim argumentima (često pozivanjem na autoritete) utemelji već prihvaćene istine. teološkoj i filozofskoj istini. odricanje od tjelesnog života. čak i u okvirima determinističkih postavki. Zašto? Jer se posljedica ne može pojaviti ako uzrok nije potpun i pri tome je posve nevažno nedostaje li u uzroku tek jedan činitelj potreban da se posljedica pojavi ili pak čitav niz činitelja. a tijelo ne vrijedi ništa). samoodređen. Filozofsko gledište da se svakoj tezi može suprotstaviti jednakovrijedna protuteza. obitelj Oca. hipnoza). Kršćanstvo naviješta skori obračun. Protiv kakvog shvaćanja kažnjavanja se bore deterministi i zašto? Protiv retributivnog shvaćanja kazne da prijestupnik zaslužuje kaznu kao odmazdu za počinjeno zlodjelo. . Ljude treba prekoravati zbog tih moralnih postupaka tako da se bolje moralno ponašaju ubuduće. Uvjetom spasa postaju bol i patnja. a preporod se temelji u unutrašnjosti svijesti. Što možeš reći o kršćanskoj dvojnosti svjetova?Ovaj svijet bezvrijedna je dolina suza i tek priprema za zagrobni vječni život u duhu. i gnostikos = spoznajni ) – makar ovaj nazor ne možemo svesti na pitanje o Bogu. odnosno kada je kazna bila tek potencijalna. sudnji dan. Utoliko će se agnostik uzdržavati od bilo kakvog izricanja tvrdnji koje bi ili potvrđivale ili negirale božje postojanje.istraživački pristup svijetu koji pojave prirodnog i društvenog svijeta objašnjava ne koristeći se Bogom kao objašnjavalačkom hipotezom. 20. a ne pojam determiniranosti.

a da ne postoji. Kladimo se da Bog ne postoji (on postoji) i ne dobijemo vječni život. Npr.Utemeljenost tog prigovora ovisi o tome je li Bog mogao proizvesti moralno bolji svijet.25. ali je izabrao onaj svijet čija kombinacija logički spojivih elemenata ima najveći stupanj moralnog dobra ) tada prigovor protiv božje dobrote. 28. svijet u kojem će biti manje patnje ili zla. Bog u svemu ) – misao da je Bog u svemu i da ne postoji priroda koja bi se od Boga ontološki razlikovala jer su Bog i priroda jedno te isto. proizlazi njegovo postojanje jer kada Bogu ne bi pripisali egzistenciju on tada ne bi bio savršeno biće. budući da bi mu nedostajalo obilježje egzistenci je – pa bi se moglo zamisliti još savršenije biće čija bit ujedno uključuje i egzistenciju. On je jedino biće kod kojeg se esencija i egzistencija podudaraju jer on postoji po vlastitoj biti i njegova je osobina upravo to da postoji. postoji u Bogu i ništa ne može postojati i shvatiti se bez Boga». Tu se dakle dokazuje nemogućnost beskonačnog regresa. Obrazloži Anselmov dokaz o božjem postojanju. mogućnost ne može prijeći u aktualnost drugačije osim preko nečega što je već aktualno. makar bivaju samo zavisno.I po Pascalu najbolji je prvi izbor jer nemamo što izgubiti i samo smo na dobitku.Kladimo se da Bog postoji (on ne postoji) i ne dobijemo ništa. Drugim riječima. Iz samog pojma takvog bića. Pojasni «teleološko gledište» ( uz neki vlastiti primjer ) i Epikurovu kritiku takvog shvaćanja. Bog je morao stvoriti svijet gdje ima i zla jer da nema zla ne bi bilo ni dobra. već utoliko ukoliko predmeti ukazuju na njegovo postojanje i omogućuju nam da postignemo jedno analogijsko. izvedeno. 32. Zašto stoik čini neko dobročinstvo?Po njima stoik čini dobro da bi bio prepun vrlina. Dakle. na osnovi postojanja zla i patnje u svijetu? Zašto zlo u svijetu nije dovoljan razlog da bi se osporila božja dobrota?Jasno je što Leibniz hoće postići: ako mi utvrdimo da je ovaj svijet u moralnom smislu ipak najbolji od svih mogućih ( inače. a mehaničko objašnjenje prirodnih procesa objašnjava da se stvari događaju zbog međusobnog utjecaja. a tek sekundarno na stvorena bića. Zašto bog mora biti u svemu?Panteizam ( pan = sve. Na koji način Leibnizova teza da živimo u «najboljem od svih mogućih svjetova» slabi oštricu prigovora protiv božje dobrote. Kladimo se da Bog ne postoji (on ne postoji) i ne dobijemo ništa. Dakle gledamo sličnosti između boga i zemaljskih bića. saznanje o njegovoj prirodi. nego kaznu.Kladimo se da Bog postoji (on postoji) i dobijemo vječni život. Što nam stoički filozofi žele reći kad kažu da je vrlina jedino dobro. a to znači da stoici imaju za glavni cilj u životu postići što više vrlina jer tako teže unutrašnjem miru. Tomin „dokaz iz kretanja“. 29. gubi snagu. tada ta činjenica ne može biti dovoljan razlog protiv božje dobrote . 26. to «jest» prvenstveno se odnosi na Boga koji je samopostojeće biće. Problem analogijske spoznaje boga. koji se zasniva na činjenici patnje i zla u ovom svijetu. 31.Imamo 4 izbora: 1. zajednička predikacija nije jednoznačna jer stvorena bića i Bog ne bivaju na isti način. Kad mi stvorenom i stvoritelju prediciramo ono jednostavno «jest». Spinozin panteizam. Bog je jedino biće koje ne može. konačno. Što to znači kad se kaže da se kod boga esencija i egzistencija podudaraju?Mi Bogu i stvorenim bićima pripisujemo zajedničke osobine u onoj mjeri u kojoj stvorena bića stoje u stvarnom odnosu prema Bogu. ali ni dvoznačna jer i stvorena bića bivaju. činjenicu koju su neki uzeli kao dovoljan razlog protiv božje dobrote. Za razliku od teizma panteistički Bog je svijetu imanentan ( «ovostran» ) a ne transcendentan ( «onostran» ). Koja je razlika između teleološkog i mehaničkog objašnjenja prirodnih procesa? Po teologiji prirodni procesi postoje zbog neke određene svrhe. Bog kao najsavršenije biće mora stvarno postojati. 27. Dakle. No. za Leibniza su mogući svjetovi oni koji su satkani od logički spojivih elemenata – moguć svijet je onaj koji ne proturječi zakonima logike – u svom umu Bog je imao mnoštvo takvih svjetova. 4. Mi Bogu pridodajemo zemaljske osobine koje vidimo u zemaljskim bićima. problem je to što ne znamo možemo li zaista bogu pripisivati te zemaljske osobine. filozof panteizma.Dokaz iz KRETANJA ( kretanje Toma shvaća aristotelovski kao prelaženje iz mogućnosti u aktualnost ) – dakle. . imamo dan i noć i tu njihovu izmjenu Epikur bi protumačio kao prirodnu nužnost jer je ta izmjena uvjetovana okretanjem zemlje oko svoje osi. Spinoza. odnosno njegove biti. 3. 30. Svaka stvar koja se kreće pokrenuta je od nečeg drugog i pošto beskonačni niz nije moguć mi dolazimo do «nepokrenutog pokretača» – Boga. Ako mi dokažemo božje postojanje i sve ono što slijedi iz toga postojanja. će reći: «Što god postoji. Ne možemo neposredno spoznati Boga. Ni u najsavršenijem svijetu neće se dogoditi da su svi savršeni. Naš nam um nameće pojam Boga kao najsavršenijeg bića. Pascalov „kockarski argument“ – zašto je bolje vjerovati u Boga ( s predavanja ). 33. Zlo nije dovoljan razlog za osporavanje Božje dobrote jer se taj sveukupni zbog dobra proteže nad mnoštvom zla. ili svijet u kojem toga uopće neće biti. posredno i nesavršeno .Mi u ovom životu ne možemo saznati božansku suštinu onako kakva je ona po sebi. nego onako kako je predstavljena u stvorenim bićima. tada onaj deduktivni izvod ( najbolji od svih mogućih ) moralno apsorbira činjenicu zla i patnje. 2.