You are on page 1of 25

Ekstrasolarni planeti

( Seminarski rad )

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com

SADRAJ:
1. UVOD...................................................................................................................2 2. EXTRASOLARNI PLANETI OD OTKRIA DO DANAS...............................3 3. OSNOVNA OBILJEJA......................................................................................5 4. METODE DETEKCIJE........................................................................................7 4.1. Astronometrija.......................................................................................7 4.2. Radijalnom brzinom...............................................................................8 4.3. Metoda tranzita....................................................................................10 4.4. Gravitacijsko mikroleenje..................................................................12 4.5. Pomou protoplanetarnog diska...........................................................14 4.6. Binarna pomrinska.............................................................................14 4.7. Pomou orbitalnih faza........................................................................16 4.8. Polarizacija...........................................................................................16 4.9. Direktno snimanje................................................................................17 5. NAJEI INSTRUMENTI DETEKCIJE........................................................18 5.1. COROT................................................................................................18 5.2. Svemirski teleskop Hubble..................................................................19 5.3. Detekcija pomou obinog...............................................................19 5.4. SPITZER...............................................................................................21 6. ZAKLJUAK......................................................................................................22 7. POPIS LITERATURE..........................................................................................23

1. UVOD

Naziv Ekstrasolarni planeti obuhvaa sve planete koji orbitiraju izvan Sunevog sustava oko neke druge matine zvijezde. Broj otkrivenih ekstrasolarnih planeta svake godine se poveava zahvaljujui pronalasku novih metoda detekcije ili usavravanjem postojeih. Razumijevanje ostalih sustava i njihovo prouavanje drugaijim metodama nam omoguuje bolje razumijevanje naeg sustava, ostalih sustava, ali i ustroja u cijeloj galaktici. Grana astronomije koja prouava ekstrasolarne planete je tek u ranoj fazi razvitka, jer tehnologija zaostaje za novim idejama detekcije i potvrivanjima postojanja ekstrasolarnih planeta te kao i sva druga istraivanja ogranieno je potrebom za velikim financijskim sredstvima . Pomou moderne tehnologije svaki astronom, bio on amater ili profesionalac, dobiva priliku sudjelovati u pravom znanstvenom istraivanju gdje putem interneta alje podatke prikupljene na promatranju, a sustav od svih pristiglih podataka izraunava srednju vrijednost i time dobivamo mnogo preciznije informacije. Cijela astronomija obiljeena je, kao i mnoge druge znanost, tendencijom traganja za neim novim. Jo od renesanse se poelo sa pravim znanstvenim Suneva sustava koje nije zavreno do danas. Danas sasvim drugaijom metodom prouavanja ostalih planetarnih sustava spoznajemo kompleksnost i posebnost naeg sustava. Od pronalaska zadnjeg kontinenta do danas nije se osjeala tolika tenja za pronalaskom novih svjetova. Novi sustavi, zanimljivosti, izazovi i mogui ivot pretvara ovu granu astronomije u jednu od medijski najeksponiranijih i znanstveno najzanimljivijih podruja istraivanja dananjice.

2. EXTRASOLARNI PLANETI OD OTKRIA DO DANAS

Poetkom 18. st. Sir Isaac Newton je ukazao na mogunost postojanja ekstrasolarnih planeta u svome radu General Scholium koji je bio samo privitak u drugom izdanju iz 1713 neprocjenjivo vrijednom radu za ljudsku vrstu Philosophi Naturalis Principia Mathematica (Lat. Matematiki principi prirodne filozofije ). 1855. godine Capt. W. S. Jacob zahvaljujui promatranjima iz Madras opservatorija objavljuje veliku mogunost da planetarni sustav uzrokuje anomalije u orbiti binarnog sustava 70 Ophiuchi udaljenog 16.6 svj. god. od Zemlje. 1890. Thomas J. J. See sa akademije Chicago zakljuio je da anomalije u orbiti sustava 70 Ophiuchi uzrokuje tamno tijelo sa 36 godinjim periodom rotacije oko matine zvijezde. Forest Ray je uskoro objavio kako bi trojni sustav sa tim orbitalnim karakteristikama bio vrlo nestabilan. Peter van de Kamp objavio je jo jednu seriju zapaanja ukazujui na postojanje ekstrasolarnog planeta oko Bernardove zvijezde. Daljnjim istraivanjem, ustanovilo se da Bernardova zvijezda nema ekstrasolarnih planeta, nego se anomalija u mjerenjima javlja zbog njena naglog pribliavanja naem Sunevom sustavu te e do 11,700 godine biti najblia zvijezda. Postojanje planetarnog sustava oko binarnog sustava 70 Opjiuchi se isto ustvrdilo neispravnim, ali to nije bilo beznaajno za astronomiju. Metodom pokuaja i pogreke astronomi su prikupljali iskustva za daljne istraivanje te mjenjali , nadopunjavali ili usavravali postojee metode detekcije.

Sljedei korak u otkrivanju ekstrasolarnih planeta uinili su znanstvenici: Andrew Lyane, M. Bailis i S. L. Shemar, koji su tvrdili da su otkrili planet oko zvijezde PSR 1829- 10. Kasnijim istraivanjem se ustanovilo da je to zvijezda pulsirajueg karakera te da nema planeta koji orbitiraju oko nje, ali vanost ovog pokuaja je u primjeni nove metode detekcije, koja se bazira na metodi tranzita, koja je do danas ostala najuestalija metoda i kojom je otkriveno najvie ekstrasolarnih planeta. Za prvu tonu detekciju ekstrasolarnog planeta zasluna je grupa kanadskih znanstvenika predvoenih Bruce Campbellom, G. A.H. Walkerom i S. Yangom. Metodom radijalne brzine ustanovili su da vrlo vjerovatno, oko zvijezde Gamma Cephei u Cefeju, krui planet. To otkrie nije bilo nikad objavljeno, jer se sumnjalo u njegovu ispravnost zbog tadanje ograniene tehnologije koja to nije mogla potvrditi. Tek godine 2003. poboljanim tehnikama i modernom tehnologijom se sa sigurnou mogao potvrditi njihov pronalazak. Ve 1992. , Aleksandar Wolszczan i Date Frail, objavljuju svijetu otkrie planeta oko pulsara PSR 1257+12 udaljenog 980 svj. godina od nas. Otkrie je ubrzo bilo potvreno sa strane drugih znanstvenika i zato se smatra prvim pravim otkriem planeta izvan Suneva sustava. Smatra se kako je to ostatak neuobiajenih ostataka nakon eksplozije supernove u drugom ciklusu formiranja planeta. Modernu eru otkria ekstrasolarnih planeta zapoela je 6. listopada 1995. zahvaljujui astronomima Michealu Mayoru i Didieru Quelozu sa Genovskog instituta. Otkrie planeta oko zvijezde koju moemo svrstati u Hertzsprung-Russellov dijagram, omoguila je napredna tehnologija visoke-rezolucijske spektroskopije. Do danas je otkriveno svega 287 ekstrasolarnih planeta, ali istraivanja se nastavljaju . Prvi sustav sa vie ekstrasolarnih planeta bio je And, a do danas nam je poznato tek nekoliko vie planetarnih sustava. Samo etiri planeta su otkrivena koja krue oko pulsara, a infracrvenom metodom je otkriveno puno protoplanetarne praine koja upuuje na postojanje kometa.

3. OSNOVNA OBILJEJA Ekstrasolarni planeti, su svojim obiljejima, vrlo slini nama ve dobro poznatim planetima Suneva sustava. Glavna klasifikacija je osnovana po vrsti grae te ih dijelimo na plinovite i krute. Njihova slinost sa planetima Suneva sustava je odraz prirodnih zakona koji vrijede za cijeli svemir. etiri fundamentalne interakcije kojima je opisan cijeli svemir su jaka nuklearna sila, slaba nuklearna sila, elektromagnetna sila i gravitacijska sila. Sve etiri bitno utjeu na formiranje zvjezdanih i planetarnih sustava. Veina planeta zabiljeenih izvan Suneva sustava, radi ogranienja dananje tehnologije, veliinom nadmauje stvorenu predodbu o prosjenoj veliini planeta. Planeti koji su i do desetak puta vee mase od Jupitera i takoer plinovite grade, krue oko zvijezda u periodima od samo par mjeseci. Moglo bi se zakljuiti da u svemiru postoje veinom samo masivni planeti, ali to je posljedica nae nemogunosti detektiranja planete veliine Zemlje, zbog njihovog proporcionalno manjeg utjecaja na matinu zvijezdu, kojeg mi ne uspijevamo zabiljeiti. Najmanji pronaeni planet do sada, krui oko zvijezde Gliese 436 udaljenoj 33,4 svjetlosnih godina od naeg sustava. Njegova masa od samo 5 zemljinih masa ukazuje da nisu svi ekstrasolarni planeti plinoviti divovi. Vjerojatno, jo vea zanimljivost je, to vrijeme potrebno da prijee svoju orbitu je samo 5,2 zemljanih dana, a period rotacije oko vlastite osi mu je 4 puta vei, tj. 22 zemljina dana. Zbog svoje krute prirode, blizu putanje zvijezdi i vjerojatnoj atmosferi koju uspijeva zadrati jaim gravitacijskim poljem, proraunato je da je prosjena temperatura 511K. Jedno vano obiljeje nekih planeta je, to im je period rotacije oko matine zvijezde nevjerojatno kratak. U par mjeseci, planeti veliinom par puta vei od Jupitera,

naprave krug oko zvijezde po jako bliskim putanjama. Brzina kruenja planeta oko zvijezde proporcionalno se poveava sa smanjenjem udaljenosti. Planet se ne bi mogao gibati po bliskoj orbiti ako ne bi imao adekvatnu brzinu gibanja za tu orbitu. Kada bi se gibao sporije nego to zahtjeva, njegova orbita i njegova masa poele bi propadati prema zvijezdi u spiralnoj putanji. Broj navoja spirale ovisi koliko je manja brzina od potrebne. U sluaju da je brzina samo malo manja, spirala bi imala vie navoja, a u sluaju da je brzina puno manja od potrebne da se planet zadri u stalnoj orbiti, spirala bi imala manje navoja. Ako planet orbitira na veoj udaljenosti, nije mu potrebna tolika velika brzina da bi zadrao svoju orbitu. Veina otkrivenih planeta je sa bliskom orbitom oko zvijezde i brzim periodom rotacije oko nje, jer nam omoguuje uestaliju priliku za provjerom i imaju uoljiviji utjecaj na zvijezdu to lake zabiljeimo. Proporcionalno sa smanjenjem brzine rotacije oko zvijezde, se smanjuje i njihova uestalost otkrivanja zbog teine detekcije.

4. METODE DETEKCIJE

4.1. ASTRONOMETRIJA Ovo je najstarija metoda traenja ekstrasolarnih planeta. Svaki sustav u svemiru koji se sastoji od dva ili vie objekata rotira oko zajednikog centra mase. U sustavu planet zvijezda toka zajednikog centra mase se nalazi unutar same zvijezde, ali ne i u centru same zvijezde, nego ima pomak prema poloaju planeta, jer njena masa ini vie od 90% mase cjelokupnog sustava. Za primjenu astronometrije nuan je preduvjet da nam je sustav okrenut tako da nam nije u ravnini, tj. da planet ne prelazi preko zvijezde, nego da vidimo njegovo kruno 8

gibanje oko zvijezde . Astronometrija se temelji na promatranju malih pomaka zvijezde ije sredite krui oko toke malo udaljenije od sredita u smjeru planeta. Ako nema drugog tijela u blizini koje bi uzrokovalo (ne)pravilnosti, jedini zakljuak je da oko zvijezde orbitira planet. Taj planet je skoro nemogue uoiti, jer ga sjajem i veliinom zvijezda nadmauje. Ipak, tom metodom vrlo precizno moemo odrediti masu planeta, jer opaanjem zakljuujemo vrstu zvijezde, u kojoj se epohi svog ivotnog vijeka nalazi te time i njenu masu. U jednadbi koja odgovara na pitanje, kolika je masa potrebna da se kod zvijezde odreene mase izazove toliki pomak, dobivamo kao rezultat masu planeta. Nedostaci ove metode su to zahtjeva jako precizne instrumente. Jedina potvrena detekcija ovom metodom, bila je uz pomo svemirskog teleskopa Hubble, Opservatoriji sa zemlje ne mogu sa sigurnou potvrditi rezultate dobivene ovom metodom, jer ne mogu biljeiti toliko mali pomak uzrokovan time to zvijezda sadri vise od 99,8 mase tog sustava, i planet ili planeti jako malo utjeu na nju. Glavna prednost ove metode je to omoguuje detekciju planeta koji imaju udaljene orbite od zvijezde, ali bi zahtijevala dui period promatranja mjeren u godinama, moda i desetljeima, ovisno o masi i putanji.

4.2.DETEKCIJA RADIJALNOM BRZINOM Metoda detekcije radijalnom brzinom zahtjeva primjenjivanje znanja o dopplerovom efektu i esto ju nazivamo dopplerovom spektroskopijom. Glavni preduvjet za ovu metodu je da zvijezda i planet nisu plono pozicionirani, gledajui sa Zemlje, kao to je potrebno u astronometriji, nego da su pod kutom. to je kut vei, laka je detekcija i preciznija su mjerenja. Najzahvalniji je sustav koji je okrenut ravno pod 90 i planet vizualno prolazi preko zvijezde, jer su tada pomaci u spektru najvei.

Svaka zvijezda je graena od raznih vrsta plinova koji ostavljaju tamne linije u spektru boja, jer ti plinovi upijaju valne duljine svijetlosti gdje su ostavili tamnu liniju. Kada se izvor zraenja svjetlosti nama pribliava, zabiljeavamo pomak tamnih linija prema ljubiastom ( 380nm ) djelu spektra, jer je ljubiasta manje valne duljine, a kada se izvor udaljava uoavamo pomak tamnih linja prema crvenom dijelu spektra, jer je crvena vee valne prirode ( 780nm ). Prolazak ekstrasolarnog planeta izmeu zvijezde i Zemlje uzrokuje i minimalno pomicanje tamnih linja prema crvenome dijelu spektra, jer se zvijezda malo udalji od nas. Kada se zvijezda nae izmeu Zemlje i ekstrasolarnog planeta, biljeimo pomak tamnih linija prema ljubiastom dijelu spektra, jer se zvijezda malo priblii.

Slika 2. Spektroskopski prikaz kretanja zvijezde Metoda detekcije pomou radijalne brzine je najzastupljenija metoda dananjice i pomou nje je otkriven najvei broj planeta izvan sunevog sustava, i najee je koritena metoda potvrivanja pronalaska planeta izvan sunevog sustava nekom drugom metodom ( osim astronometrijom ). Najvea prednost ove metode je to ju je mogue skoro uvijek primijeniti, ali najvei nedostatak je to moemo tono odrediti samo planetinu minimalnu masu, jer ne znamo koliki je kut ravnine sustava sa naom tokom gledita. Ako je ravnina orbite planeta gotovo okomita sa linijom izmeu zvijezde i Zemlje realna masa planeta e biti

10

puno vea nego uviena. Metoda radijalne brzine kombinirana sa metodom tranzita daje odline rezultate u detekciji i odreivanju mase.

Slika 3 prikaz pomaka valnih duljina uzrokovanog gibanjem sustava

4.3. METODA TRANZITA Za razliku od drugih metoda kojima moemo otprilike odrediti masu planeta ovom metodom moemo odrediti njegov promjer. Metoda ima dvije velike prednosti, ali i dvije mane. Kako bi se poboljala uinkovitost ove metode u svemir je 27. prosinca 2006 godine lansiran novi svemirski teleskop pod nazivom COROT. Promatranjem iz svemira mogu se izbjei neki od glavnih problema koje susreemo sa zemlje, ali nose i nova ogranienja.

11

Glavna prednost ove metode je to se zasniva na jednostavnoj tehnici. Kada ekstrasolarni planet prolazi izmeu zvijezde i Zemlje mi to biljeimo u padu sjaja te zvijezde. Tu je potrebna velika preciznost i ona ne bi bila mogua bez moderne tehnologije, jer je pad sjaja samo za 0,03 magnitude. Ujedno dvije najvee prednosti ove metode dovode i do najveih mana. Tehnika je laka za savladavanje i nije potrebna skupa oprema koja je nedostina irem puku, i najea je metoda detekcije koritena od astronoma amatera . Zbog toga puno ljudi prakticira ovu metodu i uestalo se objavljuju netone informacije o pronalasku novog ekstrasolarnog planeta, koje moraju biti provjerene od strane strunjaka. Mjerenja moraju biti izvedena profesionalno i male promjene mogu prouzroiti pogrene rezultate, a najei uzronik pogreaka su vremenske prilike.

Slika 4 prikaze prelaska ekstrsolarnog preko zvijezde i njegova detekcija Druga mana ujedno i najvea mana je vjerojatnost od svega 0.47% da e sustav zvijezde i planeta biti poravnan na taj nain, da planeta prolazi tono izmeu zvijezde i Zemlje. Na naem nebu ima puno zvijezda i jo stotine ili tisue neotkrivenih planeta koji se mogu otkriti ovom metodom, ali ne postoji nikakva sigurnost, nego uglavnom srea. Ako se oblano vrijeme dogodi ba u vrijeme tranzita, teleskop sa zemlje ga nee moi zabiljeiti i mogue je da mjesecima ili godinama znanstvenik ne dobije novu priliku. Ova metoda se najee koristi u kombinaciji sa detekcijom uz pomo radijalne brzine, jer njihova kombinacija daje najbolje i preciznije rezultate. Samo je devet 12

ekstrasolarnih planeta prouenih sa obje metode i to su najbolje proueni planeti izvan Suneva sustava. Njihovom kombinacijom moemo znati tonu masu planeta, njegov promjer i izraunati gustou po kojoj zakljuujemo kojoj vrsti planeta pripada. 2005. godine, dvije grupe znanstvenika sa Hardvard Smithonskog centra za astrofiziku, predvoene David Charbonneauom i iz Goddard svemirsko - letakog centra, predvoene L.D. Demingom uspjeli su odrediti tonu temperaturu dva ekstrasolarna planeta. Za planet TrES-1, sa masom slinoj Jupiterovoj, udaljenog vie od 500 svjetlosnih godina u zvijeu Lyre, izmjerena je temperatura od 1,130 K.

Slika 5 Graf prvog promatranog prelaska ekstrasolarnog planeta ispred zvijezde 4.4 GRAVITACIJSKO MIKROLECENJE Gravitacijsko leenje je pojava kada neki objekt velike mase svojim snanim gravitacijskim poljem zakrivljuje svijetlost oko sebe poput lee. Tu pojavu moemo jedino primijetiti kada se dvije zvijezde i Zemlja nau skoro pa tono na istome pravcu. Zvijezdu koja se nalazi iza druge zvijezde bilo bi nemogue vidjeti bez ove pojave. Zvijezda koja stoji izmeu Zemlje i druge zvijezde svojim snanim gravitacijskim poljem zakrivljuje svijetlost i mi moemo vidjeti zvijezdu koja se nalazi 13

iza, sa malim pomakom poloaja. Zbog gibanja Zemlje, Suneva sustava, a i ostalih sustava, ta pojava traje samo nekoliko tjedana ili dana. Ako zvijezda koja se nalazi izmeu Zemlje i druge zvijezde ima planet, moemo zabiljeiti dodatne promjene u zakrivljenosti svjetlosti uzrokovane masom planeta. Takvo poravnavanje Zemlje i dviju zvijezda je malo vjerojatno, pa ova metoda daje najbolje rezultate u pronalaenju planeta izmeu Suneva sustava i centra galaksije, jer vjerojatnost za takvim poravnavanjem raste, poto se u centru nalazi veliki broj zvijezda koje mogu postati pozadinske zvijezde u poravnavanju. Prva ideja o primjeni ove metode javila se 1991. , ali zbog nedovoljne preciznosti tadanje tehnologije, uspjeno je primijenjena tek 2002. u projektu OGLE (Optical Gravitational Lensing Experiment ). Ovo je jedina metoda kojom moemo otkriti extrasolarne planete veliine Zemlje te ih je za sada otkriveno 4. Prvi takav planet bio je OGLE-2005-BLG-390Lb, 3,300 svjetlosnih godina udaljen, u blizini sredita nae galaksije sa irokom putanjom oko matine zvijezde. Vano za napomenuti je, da je u otkriu planeta OGLE-2005-BLG-390Lb sudjelovala Rijeanka Dijana Dominis. U sklopu meunarodne kolaboracije PLANET, iji je lan i Dijana Dominis, pod vodstvom znanstvenika Jean-Philippea Beaulieua, otkriven je najmanji ekstrasolarni planet mase svega 5 zemljinih.

14

Slika 6 - pomak uzrokovan gravitacijskim utjecajem planeta

4.5. POMOU PROTOPLANETARNOG DISKA Protoplanetarni disk okruuje mnoge zvijezde i upija njihovu svjetlost u vidljivom dijelu spektra te ju reimitira u infracrvenome dijelu spektra. ak i kada je masa protplanetarnog diska velika, ali i dalje manja od Zemljine, vie energije e se odailjati u infracrvenom dijelu spektra nego u vidljivom. Pretpostavlja se da do protoplanetarnog diska dolazi u sustavu koji se tek formira zbog meusobnih sudara razliitih objekata poput kometa, planetoida, planeta i sl. Kada se dva objekta sudare stvaraju veliku koliinu praine koja biva izbaena u okolni prostor. Dio te praine se vrati na novonastalo tijelo zbog gravitacijskog privlaenja, a ostatak koji pobjegne gravitacijskom utjecaju novonastalog tijela, biva otpuhan u meuplanetarni prostor zbog zvijezdinog radijacijskog pritiska. Kada se zabiljei protoplanetarni disk nekom sustavu to ukazuje na uestalost tih sudara i ukazuje na vjerojatno formiranje planetarnog sustava kao sto se dogodilo i sa Sunevim sustavom.

15

Teleskopi poput Hubbelovog, koji je opremljen infracrvenom kamerom ili daleko jaeg Spitzer svemirskog teleskopa, daju nam odline rezultate u otkrivanju protoplanetarnih diskova i ukazuju da cak 15% zvijezda je okrueno protoplanetarnim diskom.

4.6. BINARNA POMRINSKA U svemiru su uestali dvojni ili trojni sustavi zvijezda. Detekcija planeta oko takvog Sustava je znatno kompliciranija. Nemogue je da su obje zvijezde koje se nalaze u sustavu pokrivaju istu valnu duljinu vidljivog spektra i da su iste veliine. Kada jedna zvijezda doe ispred druge i ako je ona manja, i slabijeg sjaja moemo zabiljeiti pad sjaja. Brzina promjene sjaja se odvija u pravilnim vremenskim intervalima i ovisi o brzini okretanja zvijezda oko zajednikog centra mase. Ako se promatranjem dvojnog sustava zabiljee male promjene u pravilnom izmjenjivanju sjaja sustava, vjerojatno su uzrokovane tamnim tijelom koji krui oko njih, tj. planetom. Planet svojom gravitacijom utjee na kruenje dviju zvijezda i promjena sjaja nee biti pravilna, nego e malo uraniti ili zakasniti, sve ovisno o poloaju planeta. Ovo je vjerojatno i najbolja metoda za biljeenje planete oko dvojnog sustava zvijezda, ali potrebno je puno preciznih mjerenja da bi se iz velikog broja anomalija u izmjeni sjaja moglo odrediti prisustvo nekog planeta oko sustava.

16

Slika 7 periodi rotacije dvojnog sustava

4.7. POMOU ORBITALNIH FAZA Svako tijelo koje krui oko nekog tijela, koje zrai u vidljivom spektru svijetlosti ima svoje faze, poput Mjeseca i pravilno se izmjenjuju od pune do tamne. Ako neki planet rotira oko neke zvijezde moemo zabiljeiti promjene u sjaju ovisno o fazi u kojoj se planet nalazi. Te promjene su minimalne i jednake su koliko i promjena zabiljeena metodom tranzita u sluaju planeta zemljine veliine. Takve promjene moe zabiljeiti samo svemirski teleskopi poput COROT-a, jer su promjene u sjaju premalene da bi se zabiljeile sa Zemlje. Ova metoda detekcije ima veliku prednost to ne ovisi puno o inklinaciji planetarne orbite oko zvijezde.

17

4.8. POLARIZACIJA Svjetlost moe biti polarizirana i nepolarizirana. Zvijezde nam odailju nepolariziranu svijetlost. Ako oko neke zvijezde krui planet, sa njega se reflektira svjetlost zvijezde, ali ta promjena je nemogua za odreivanje bez svemirskog teleskopa. Ako se svijetlost reflektira i sa atmosfere, pod uvjetom da planet ima atmosferu, ona se reflektira veinom polarizirajue. Mjerenjem koliine polarizirane i nepolarizirane svijetlost pridole sa neke zvijezde moe se odrediti postoji li neki planet koji sadri atmosferu i krui oko nje. Mana ove metode je to moe detektirati samo vee planete kojom svojom gravitacijom mogu zadrati atmosferu od radioaktivnog pritiska zvijezde i moraju biti dovoljno veliki povrinom kako bi uoili dovoljnu koliinu polarizirane svijetlosti za potvrdu pronalaska novog planeta.

4.9. DIREKTNO SNIMANJE Metodom direktnog snimanja teko je ustanoviti prisustvo planeta, jer najee zvijezda, uvelike nadjaava sjaj planeta i nemogue ga je detektirati. Jedini planet otkriven ovom metodom je planet 2M1207b koji krui oko smeeg patuljka. Taj planet je mnogostruko vei od Jupitera, a temperatura mu je procijenjena na 1600 K. Ovo otkrie je omoguila rijetka pojava da planet krui oko zvijezde koja je slaboga sjaja naspram drugima i jakom svjetlosnom moi jednog od najveih sustava teleskopa, VLTom (Very Large Telescope u Cileu ) Procjena vremena koji je potreban da takav planet obie smeeg patuljka na udaljenosti od 55 AJ je 1600 godina.

18

Slika 8 prvi planet direktno snimljen

5. NAJEI INSTRUMENTI DETEKCIJE 5.1. COROT COROT je misija pod otkriem ESA-e i Francuske svemirske agencije kojoj je glavni zadatak potraga za ekstrasolarnim planetima. Svemirski teleskop COROT je lansiran 27. prosinca 2006., a prvu svijetlost koju je zabiljeio bila je 18. sijenja 2007. Teleskop je refraktorskog tipa i opskrbljen je kamerama koje detektiraju vidljivi spektar svjetlosti, ali i kamerama za spektralnu analizu zvijezda. Iako promjer lee iznosi svega 27 centimetara te ga po veliini nadmauju mnogi teleskopi na zemlji, ima veliku prednost to se nalazi u svemiru.

19

U svemiru nema turbulencija uzrokovanih strujanjem atmosfere, svjetlosnog zagaenja, vremenskih neprilika ili izmjene dana i noi. COROT moe biti aktivan 24 sata dnevno svakog dana. Energiju crpi iz solarnih elija smjetenih na krilima koje se okreu u smjeru Sunca kao bi maksimalizirale efikasnost. Prvi planet otkriven ovim teleskopom je COROT-Exo-1b u svibnju 2007. Planet je 1.7 puta vei od Jupitera, ali je puno vee temperature i vrijeme potrebno da obie zvijezdu je 1.5 dana.

Slika 9 velika preciznost mjerenja postignuta najnovijom tehnologijom COROTA 5.2 SVEMIRSKI TELESKOP HUBBLE Svemirski teleskop Hubble je najstariji teleskop u orbiti oko Zemlje i omoguio je nezamisliva postignua sa Zemlje. Osim prednosti koje prua teleskop izvan zemljine atmosfere, ima veliko zrcalo promjera 2.4 metra. On spada u newtonov tip teleskopa koji umjesto lee imaju ogledalo koje fokusira svjetlost u jednu toku. Na poetku znanstvenici nisu ni sanjali o postignuima koje e postii u razliitim podrujima astronomije zahvaljujui njegovim kamerama za detekciju vidljive i infracrvene svijetlosti, te mogunou spektralne analize. Najvea mana ove misije su ogromni trokovi projekta koji su primorali NASU-u da, nakon smanjenja godinjeg prorauna i problemima sa space shutlevima, odustane od 20

zamjene novih baterija. Na negodovanje svih astronoma na svijetu NASA je povukla svoju odluku i u drugoj polovici 2008. godine se oekuje zamjena njegovih baterija i ponovno funkcioniranje. Ime je dobio po amerikom astronomu Edwinu Hubbleu koji, osim sto je zasluan za otkrivanje irenja svemira, prvi je astronom koji je predloio postavljanje teleskopa u svemir.

5.3 DETEKCIJA POMOU OBINIH TELESKOPA Pod obine teleskope spadaju svi teleskopi koji su postavljeni na Zemlji. Teleskope dijelimo na tri vrste : refraktorski, reflektorski ili newtonow ti i scmidcasigerov tip. U detekciji ekstrasolarnih planeta se najee ne koriste refraktorski teleskopi jer bi zahtjevali veliki promjer lee , a lee su skupe za proizvodnju i mogu biti privrene samo za rub koji bi puknuo, ako bi bio optereen velikom masom lee. Veina otkria je sa profesionalnih zvjezdarnica smjetenih u na Andama u ileu zbog pogodnih atmosferskih uvjeta i udaljenog svjetlosnog zagaenja. Najpoznatiji je opservatorij VLT koji obuhvaa 4 velika teleskopa promjera ogledala 8.2 metara. Opservatorij je sagraen i pod vodstvom je ESO-a (European Southern Opservatory) . Smjeten je u sjevernom ileu na planini visokoj 2635 metara, okruenom pustinjom atacama. Kod metode otkrivanja pomou tranzita planeta mogu se koristiti i puno manji teleskopi malih zrcalnih povrina promjera oko 250 mm. Kao i kod velikih teleskopa potrebna je osjetljiva astronomska kamera koja se hladi na temperaturu ispod -25 C kako bi se smanjilo broj sprenih piksela tokom zagrijavanja.

21

Svi teleskopi na zemlji moraju imati ugraeno precizno praenje zvijezde kako bi ponitili Zemljinu rotaciju i zadrali eljeni objekt u vidnome polju. Kod malenih teleskopa najee montae su ekvatorijalna ili viliasta alt-azimutalna, a kod velikih teleskopa se koriste masivne viliaste montae ili nove vrste montaa kojima upravlja cijeli sustav elektromotora. Zemaljske teleskope prati niz problema koji su eliminirani u svemiru. Za razliku od svemira sa Zemlje se moe pratiti tek kada je potpuni mrak tj. astronomska no koja poinje 2 sata poslije zalaska i zavrava jedan sat prije izlaska Sunca, ime im je radna efikasnost dana za razliku od svemirskih koji mogu raditi cijeli dan. Vremenske neprilike esto su problem kod detektiranja ekstrasolarnih planeta, a najvei problem predstavlja metoda tranzita. Ako se vremenske prilike poklope sa vremenom tranzita sljedea prilika se moda ne ukae mjesecima ili godinama. Zemljina atmosfera je isto jako vaan faktor, jer i za vrijeme vedrog vremena ona je stalno u gibanju to vidimo kao titranje svjetlosti i nepravilne slike. etvrti glavni nedostatak promatranja sa Zemlje je potreba za preciznim praenjem koje e anulirati Zemljinu rotaciju. Za male teleskope, koji nisu fiksirani, teko je postii dobro praenje, a za velike teleskope te montae su glomazne, skupe i esto teko ostvarive zbog teine samog teleskopa. 5.4. SPITZER SPITZER je svemirski teleskop vrijedan 800 miljuna US$ lansiran u orbitu oko Zemlje 2003 godine pod okriljem NASA-e. Sa svojom kamerom za infracrveni dio spektra i infracrvenim spektrometrom usko je specijaliziran za prouavanje infracrvenog svemira. Njegova namjena nije samo traenje i prouavanje ekstrasolarnih planeta nego i prouavanje cijelog svemira u infracrvenom spektru. Uzimajui u obzir da je to najbolji infracrveni teleskop dananjice postie odline rezultate u pronalaenju protoplanetarnih diskova oko zvijezda. Zahvaljujui njemu, jasniji nam je ustroj cijelog svemira i nastanka galaksija te planetarnih sustava.

22

Slika 10 Vrhunac dosadanje astronomije u infracrvenom dijelu spektra

6. ZAKLJUAK

Istraivanja extrasolarnih planeta kao i ostale grane astronomije i cijele znanosti su tek u zaecima. Razvitka budue tehnologije, sagledavanja problema iz druge perspektive i pronalaenju novih metoda prouavanja svaku znanost razvija brzinom geometrijske progresije. Budua istraivanja extrasolarnih ne ovise samo o novoj tehnologiji i veem proraunu nego i o ljudskoj sposobnosti da kroz ograniena sredstva nau nove naine detekcije, a postojee usavre. U prolosti je uinjeno mnogo pogreaka, a u budunosti

23

e ih biti jo i vie, ali ne i uzaludno. Grijeei eliminiramo netona rjeenja i blie smo tonima. Mnogi ne razumiju i ne opravdavaju ulaganje ogromnih sredstava u istraivanja dok na svijetu ljudi umiru od gladi. Bez istraivanja ne bi bilo napretka i svakim istraivanjem u astronomiji rezultira pronalaskom novih patenata koji se danas uspjeno primjenjuju od kuhinjskog posuda do mikrokirurgije. Christopher Columbo , Vasco da Gama , Amerigo Vespuci su bili istraivai novih svjetova te bez njihovih otkrica i ustrajanja u svojim ciljevima, ne obazirui se na okolinu, su pridonijeli tadanjem razvoju svijeta. Prouavanje drugih svjetova i sustava nam omoguuje primjenu tog znanja na nas sustav. Po prvi put imamo prilike promatrati i prouavati sustave u nastajanju koji se ne razlikuju puno od naeg. Na smo sustav do sada mogli promatrati samo iznutra, a prouavanje drugih sustava i komparacijom, moemo gledati na sustav izvana. to nas eka u budunosti? Nitko ne moe znati. Jedan zakon vjerojatnosti glasi : Vrlo vjerojatno ono to je bilo danas dogoditi e se i sutra. Kao i danas sutra e se istraivanja nastaviti i biljeiti napredak. Riznica ljudskog znanja e se i dalje poveavati, a jedina budunost u kojoj ljudska civilizacija ima mogunost opstanka je budunost znanja. 9. POPIS LITERATURE LITERATURA SA INTERNETA http://www.nasa.gov/worldbook/planet_worldbook_update.html http://exoplanets.org/exoplanets_pub.html http://www.ifa.hawaii.edu/~barnes/ast110_06/foss.html http://www.markelowitz.com/exobiology.htm http://snews.bnl.gov/popsci/spectroscope.htm http://en.wikipedia.org/wiki/Methods_of_detecting_extrasolar_planets http://en.wikipedia.org/wiki/Extrasolar_planet

24

http://planetquest.jpl.nasa.gov/technology/planet_imaging.cfm http://www.public.asu.edu/~sciref/exoplnt.htm http://www.europhysicsnews.com/full/07/article2/article2.html http://exoplanets.org/ http://cfa-www.harvard.edu/afoe/espd.html http://hr.wikipedia.org/wiki/Spektroskopija

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com

25

You might also like