SADRAJ:

1. Uvod ................................................................................................................... 2. 2. Izvori ................................................................................................................... 3. 3. Povijest ............................................................................................................... 3. 4. Urbanizam i arhitektura ..................................................................................... 4. 5. Itarina vrata ....................................................................................................... 5. 6. Nabukadenezerova Kraljevska palaa ................................................................ 5. 7. Visei vrtovi ..................................................................................................... 8. Babilonska kula ................................................................................................ 5. 6.

9. Hamurabijev zakon ............................................................................................ 6. 10. Kuddurru ............................................................................................................ 6. 11. Zakljuak ............................................................................................................ 7. 12. Popis literature..................................................................................................... 8.

UVOD Babilon je megalopolis smjeten na Eufratu. Etimologija imena grada Babilona, zanimljiva je sama po sebi. Babilon dolazi iz grkog oblika (), iz akadskoga Babili/ilani, to znai Boja vrata / Vrata bogova na sumerskome Ka-dingirra. U zapisima klinastim pismom na akadskom (babilonskom) ili sumerskom1, od II. tisuljea pr. Kr. pie Bbilu. Hebrejski ga prijevod naziva Babel, to dolazi od glagola balal, to znai mjeati, brkati. Takvo negativno tumaenje dobio je u Knjizi Postanka, jer je u njemu Jahve pobrkao govor svima u onom kraju. Prije samih istraivanja i pronalaska brojnih klinastih zapisa, o Babilonu se znalo samo iz biblijskih izvora i starih tekstova2. Prostor tadanjeg Babilona, danas bi obuhvaao prostor Bagdada. Prva istraivanja babilonskih ruevina zapoeta su poetkom 20. stoljea. Prvi europljanin koji je identificirao nalazite bio je engleski konzul Claudius James Rich, 1811. godine3. Nakon engleza u istraivanje su 1852. godine krenuli francuski znanstvenici pod vodstvom inenjera Fulgencea Fresela i filologa Julesa Opperta4. Zahvaljujui toj ekspediciji i deivriranju klinastog pisma, potvrena je legenda o postanku Babilonske kule. Englezi su nakon toga vrili brojna arheoloka iskapanja koja je naruio British Musuem. Prvi poloaj viekatne kule otkrili su njemaki arheolozi pod vodstvom Roberta Koldeweya5.

Sumerski, jedan od najstarijih klinopisnih jezika u Mezopotamiji. Izumrli predsemitski jezik koji se od 4. tisuljea do otprilike III. stoljea prije Krista govorio na prostoru od Babilona do Perzijskog zaljeva. , B. A. SALVINI, Babilon, Zagreb, 2009., 8.
2

Biblija uglavnom govori u politikoj vlasti u Babilonu, dok kasniji klasini pisci najvie istiu njegov veleban izgled i rasko. , B. A. SALVINI, Babilon, Zagreb, 2009., 11.
3

Engleski konzul u Bagdadu, Claudius James Rich, posjetio je 1811. lokalitet i objavio dvije knjige Uspomena, u kojima je dao dobar opis ruevina i poloaja triju glavnih breuljaka (tel Babil, tel Qasr i tel Amran ibn Ali), ostatak palae i hrama boga Marduka. B. A. SALVINI, Babilon, Zagreb, 2009., 25.
4

Najzanimljiviji rezultat ove misije bila je izrada plana ruevina, na kojemu je Opperet tono rekonstruirao vanjski bedem Babilona. Kao doprinos u deifriranju klinastog pisma, Opperet je 1874. imenovan prvim profesorom asiriologije na College de France. B. A. SALVINI, Babilon, Zagreb, 2009., 26.
5

Iskapanja Roberta Koldeweya otkrila su Nabukodonosorov grad koji se protezao preko 8, 5 kvadratnih km s obje strane rijeke, i koji je bio okruen masivnim zidom i irokim jarkom. P.G. BAHN, Arhelologija, Rijeka, 2006., 340.

IZVORI Od izvora vanih za poznavanje povijesti i kulture samog Babilona, biljeimo putem vrela pisanih klinopisom (Ljetopisi drevnih kraljeva, babilonski ljetopisi, kraljevski natpisi, topografski zapisi, Tintir Babilon, Ep o stvaranju ili Enuma eli...), zatim iz biblijskih izvora (Knjiga Postanka, Druga knjiga o Kraljevima, Jeremija, Ezekiel, Izaija, Knjiga Danielova, Otkrivenje) , iz klasinih izvora (Herodot, Diodor sa Sicilije, Strabon, Plinije Stariji...), arapskih izvora, te putem brojnih putopisa nastalih u srednjem vijeku i u moderno doba. POVIJEST Babilon se datira od oko 2000. g. pr. n. e. do ranih stoljea n. e. Babilon je bio sredite kulta boga Marduka, kada je Ur dominirao itavom sredinjom i junom Mezopotamijom (2112. 2004. pr. Kr.), te je bio administrativno sredite odreene vanosti. U vrijeme vladavine estog kralja te regije, amoreanina Hamurabija (1792. 1750. g. pr. n. e.), on ubrzo postaje najvaniji grad june Mezopotamije i ostaje sve do kraja civilizacije u 1. stoljeu n. e. Hamurabi je bio najugledniji vladar babilonske dinastije i izgradio je vano carstvo koje je ukljuivalo jug Mezopotamije i poklapalo se s prostorom koji je nekad bio pod vlapu Ura. Babilon iz razdoblja prve babilonske dinastije na polju planiranja grada i arhitekture tog razdoblja nam je nedostupan, zbog kasnijih rekonstrukcija koje su ga prekrile. Poetkom 12. stoljea pr. Kr. Babilonci su pod vodstvom Nabukadnezara natjerali Elamite u bijeg, unitili njihov glavni grad Suzu i obnovili status kraljeva Babilona koji im je bio oduzet. Tijekom prvog tisuljea pr. Kr. grad su zauzeli Asirci, ali pobune su se nastavile i Asirci su dva puta razarali grad tijekom 7. st. pr. Kr. Godine 635. pr. Kr. namjesnik Nabupolasar proglasio je neovisnost grada, a sebe kraljem. Potom je sklopio savez s Medijom kako bi uspio potui Asiriju i 612. godine unititi njihovu prijestolnicu Ninivu. Nabukadnezar II. (Nabukodonosor), njegov sin, svladao je posljednja uporita asirskog otpora i posvetio svoju vladavinu (604. 562. pr. Kr.) intenzivnoj izgradnji. Ostaci grada koji su i danas vidljivi pripadaju tom razdoblju obnove.

URBANIZAM I ARHITEKTURA Kada je obnovljeno veliko carstvo, kraljevi novobabilonske dinastije planski su dali obnoviti sva javna i vjerska zadnja, kako bi gradu dali izgled nove meunarodne politike snage i kulturne nadmoi. Potujui prolost, novobabilonski vladari vjerno su rekonstruirali zatrpane hramove i zadrali prvobitni plan grada svojih prethodnika. Od svretka II. tisuljea do vremena Nabukodonozora II. unutarnji je grad, opasan utvrdama, bio podjeljen u deset etvrti. etvrti su bile rasporeene s obje strane Eufrata. Urbanistiki plan grada bio je jasan. iroke ulice vodile su do osam gradskih vrata, najvanije su bile Mardukova i Nabuova ulica procesije, koje su presjecale grad u smjeru sjever jug. Uske uliice, poloene pod gotovo pravim kutom, ile su u smjeru sjever jug i istok zapad, a cijeli je grad u tlocrtu vjerojatno bio pravilan etverokut. Kue su bile graene u nepeenih opeka, koje su suene na suncu i povezivane glinenim malterom. U imunijim nastambama prostorije su bile nanizane oko sredinjeg prostora, najee dvorita. Glavna velika prostorija, uvijek je pravokutna, primaa soba u velikim kuama, izlazila je na dvorite. Palae i hramovi graeni su po istom nacrtu kao i kue. Proelja su im bila nazubljena i nepravilna s itaknutim elementima. Vanjske zidine bile su duge otprilike 16 kilometara i zatvarale su gotovo nenaseljen prostor koji je vjerojatno sluio kao sklonita seljacima tokom rata. Ta vanjska crta obrane na sjevernoj strani, pojaana tvravom koja je danas jo visoka oko 25 m, titila je Kraljevsku palau. Taj vanjski bedem se sastojao od tri odvojena zida i kanala. Sam grad bio je zatien dvostrukim zidom koji je zatvarao etverokut duine 8 kilometara. Uz zidine su se protezali kanali koji su sluili kao opkop. Unutranji zid imao je osam vrata. Svaka vrata bila su pod zatitom jednoga boga6. Te bedeme Strabon je svrstao meu 7 svjetskih uda. Ta se utvrda sastojala od dva glavna zida od nepeene opeke, utvrena kulama i potpornim stupovima7.

Petora vrata nose imena najveih bogova mezopotamijskog panteona: Itar (velika boica), Marduk, ama (bog sunca), Adad (bog oluje i kie), Enlil (savjetnik bogova); dvoja vrata posveena su boanstvima vrlo starih vjerskih sredita i prema njima okrenuta: Zababa i Ura. B. A. SALVINI, Babilon, Zagreb, 2009., 69. 7 Zidovi su bili divizionizirani i svaki je imao svoje ime: gradski zid zvao se Imagur Enlil , to znai bog Enlil je milostiv, a vanjski Nimit Enlil, Enlilov bedem. B. A. SALVINI, Babilon, Zagreb, 2009., 63.

Avenija koja se upotrebljavala za procesije bila je ukraena emajliranim opekama s likovima lavova, simbol boice Itar. Avenija je prolazila kroz Itarine dveri, sljedila dvostruki zid i vodila u srce grada. ITARINA VRATA Najpoznatija vrata Babilona pripadala su boici rata Itar. Bila su to dvostruka vrata koja su prolazila kroz dva zida. Na prednjem djelu, sa svake strane stajala je po jedna kula i vrata koja su se otvarala prema unutranjosti samih zidina. Te kule sluile su kao straarnice. Glavna vrata bila su jarke plave boje i ukraena likovima zmaja, simbolom boga Marduka, izraenim od emajlirane opeke. Osim likova zmaja, nalazili su se i likovi bika koji se povezuju s bogom oluja, Adadom. Vrata su pronaena u temeljima, ali su se zahvaljujui emajliranim opekama, koje su pronaene na nalazitu, uspjela rekonstruirati do visine od 16 metara. Rekonstrukcija se danas nalazi u muzeju Pergamon u Berlinu. NABUKADENEZEROVA KRALJEVSKA PALAA Kraljevsku palau branio je Eufrat i masivna fortifikacija s jedne strane, a sa drugih je strana bila okruena visokim zidinama. Imala je pet dvorita koja su se otvarala na dravne prostorije s june strane. Glavno dvorite se otvaralo na prostornu prijestolnu dvoranu iji su zidovi bili ukraeni plavim i utim emajliranim opekama koje prikazuju stupove i kapitele s volutama iznad kojih se nalaze palme. Bila je ukraena frizom geometrijski stiliziranog drva ivota, frizom rozeta i geometrijskih ornamenata i reljefnim frizom lavova u pokretu s podignutim repom. Bili su simetrino nanizani s obje strane velikih vrata8. VISEI VRTOVI Visee vrtove opisuje Diodor Sikulski, kao jedno od 7 svjetskih uda, ali koji se ne spominju nigdje u babilonskim tekstovima9. Klasini pisci je opisuju kao velianstvenu arhitekturu sa stupovima, pilonima i svodovima u vie razina. Vodu za vrtove su navodno
8

Ukrasi su bili ornamentali i simbolini: palau su morali tititi povoljni simboli; sveto drvo, palma, bila je simbol plodnosti i dugovjenosti, lav, kralj ivotinja, simbol je boice Itar, a ovdje je vjerojatno trebao simbolizirati snagu i mo kralja i Babilonskog Carstva. 9 Babilosnki visei vrtovi i legende o njima kao o jednom od svjetskih uda seu u doba Aleksandra Velikog; predaja, dakle, nije nastala u vrijeme kada su, kako se pretpostavlja postojali, nego mnogo kasnije. B. A. SALVINI, Babilon, Zagreb, 2009., 87.

crpili iz Eufrata, tako da su biljke imale dovoljno vode i ljeti. Vrtovi su po opisima bili visoki kao i sami bedemi. Vrtovi babilonskog kralja, vjerojatno su bili u blizini njegovih odaja. Oni su sluili za ugodnu i odmor kraljevske obitelji u hladu i svjeini bujnih voki i cijea. BABILONSKA KULA Rije je o uvenom ziguratu koji je bio kvadratni toranj visok gotovo 100 m, sagraen od nepeene, a prekriven peenom opekom. Tijekom stoljea tu su graevinu neprestano pljakali zbog graevinskog materijala i sve to je danas od nje ostalo su temelji. Rije Ziqqurrat znai kula na katove (zigurat) koja je od konca III. tisuljea dominirala u svakom veem gradu drevne Mezopotamije. To je bilo najvie topografsko i vjersko mjesto u gradu. Na najvioj terasi dizao se hram vrhovnog boga grada, ali i drugih velikih bogova. U novobabilonskom razdoblju zigurati su sigurno sluili i kao zvjezdarnice10. HAMURABIJEV ZAKONIK Rije je o kamenoj ploi od diorita na kojoj je bio zapisan zakonik. Poznat je kao jedan od najstarijih pisanih dokumenata11. Zakonih sadri zbornik od 282 kraljeve odluke, uklesane u stup klinastim pismom. Tim su se odlukama regulirali pravni odnosi i sudski postupci. Ovakav primjerak stupa sa zakonima, vjerojatno je bio postavljen u svim velikim gradovima kraljevine Babilonije. Otkriven je u Suzi poetkom 20. stoljea. U plitkom reljefu je isklesan prikaz kralja Hamurabija kako prima tekstove zakona od boga amaa, zatitnika pravde. Vladareva desna ruka uzdignuta je kao da o svom radu izvjetava boanskoga kralja. Ploa koja je zacijelo stajala u hramu posveenom amau u Siparu ili u samom Babilonu, prevezena je u Suzu kao pljen kralja Elama, utruknahuntea I. oko 1200. g. pr. Kr. Smatra se da je nastao oko 1760. godine, visok je 2, 1 m i danas se uva u muzeju Louvre u Parizu. KUDURRU

10

Za proslavu Nove godine vraevi su iz magijskih zapisa, ploica sudbine koje su nastale iz promatranja s vrha zigurata pojava u prirodi i posebno poloaja zvijezda i planeta, proricali kakva e biti sljedea godina. B. A. SALVINI, Babilon, Zagreb, 2009., 111.
11

Zakonik koji je izdao Hamurabi nije bio najstariji jer su Sumerani imali svoj zakonik tri stoljea ranije. Drevne civilizacije Velike kulture svijeta, Zagreb, 2002., 193.

Rije je o tipu kamenog spomenika s uklesanim simbolima boanstava. Upotrijebljavao se u Babilonu, osobito u razdoblju Kasita, za oznaavanje zemljine podjele. Na jednom takvom nalazi se kralj Meliihua na kojem je prikazan kako predstavlja svoju ker bogu. ZAKLJUAK Ovaj megalopolis koliko god se puta u prolosti dizao i ruio, uvijek se uspio podii iz praine u punome sjaju, poput feniksa. Tako su ga i sami znanstvenici 19. stoljea poeli podizati iz zaborava i ponovno ga oivljeli u mnogobrojnim muzejima. Ovaj grad je svoj najvei vrhunac ipak doivio za vrijeme Hamurabija, kada je bio kulturno,gospodarsko i politiko sredite regije. Taj grad drao je svoj status kulturnog i gospodarskog sredita ak i onda kada nije bio samo politiko sredite. Sama ta injenica govori o njegovoj vanosti i doprinosu kulturnoj batini ovjeanstva. Babilon je uvijek bio i ostao velika inspiracija pisaca i znanstvenika, te ga kao takvog treba i dalje cjenit i uit iz njegove prolosti.

POPIS LITERATURE 1. Drevne civilizacije Velike kulture svijeta, Zagreb, 2002. 2. B. A. Salvini, Babilon, Zagreb, 2009. 3. P. G. Bahn, Arheologija, Rijeka, 2006. 4. H.W. Janson, A. F. Janson, Povijest umjetnosti, Varadin, 2005.