Besjede Bjee jedan redovnik dobra i sveta ivota i moljae gospodina Boga da bi mu oitovao kojugod slatkost nebeske slave.

Ovi redovnik budui na molitvi i zapjeva kod njega jedna ptiica, i usta da ju uhiti, i ptiica pred njim pobjee u gaj, koji gaj bjee blizu manastiera, i padi na jedno drvo pjevae na onomu drvu. I ovi redovnik bjee pod oniem drvom i sliae onu ptiicu gdi pjevae. Potom toga ova ptiica odletje, i ovi se redovnik povrati opet u manastier. I scienjae da ne biae za jednu kruhopeu sliao one ptiice. I doe na vrata na koja bjee izaao i bjehu ona vrata zazidana i zid bjee ostario. I nae druga vrata sagraena na drugomu mjestu, doe i poe kucati. I doe vratar i otvori mu i poe ga pitati: Otkuda si, i tko si i to ite?. Otgovorivi ree ovi redovnik: Ja sam jako izaao iz manastiera, i ovo sam se sad opet povratio i nahodim da je manastier na drugi nain uinjen. Vratar ovo uvi otie k starjeini i skaza mu svekoliko. Doati starjeina na vrata pitae ga govorei mu: Tko si i otkuda si?. Otgovorivi ovi redovnik ree mu: Ja sam fratar od ovoga manastiera i malo sam prie iz manastiera izaao u gaj, i ovo sam se vratio sada i nikoga ne poznajem ot manastiera. Tada starjeina so ostaliemi fratri ot manastiera poee ga pitati govorei mu: Tko je bio starjeina u ovomu manastieru onda kada si izaao nadvor? I poee iskati koliko je da je izaao iz manastiera i naoe da bjee sliao i utio one ptiice trista i etrdeset godita. I ovo ne bjee ptiica negoli aneo u kipu jedne ptiice, koji toliko udno slatkiem glasom pjevae O krstjanine, o krstjanko, nut procijeni i vidi je li ovo vele udna i velika stvar da ovi redovnik za trista i etrdeset godita ni outi glada, ni eda, ni zime, ni vruine, ni goloe, ni bosoe ot tolike slatkosti pjevanja ove ptiice, tako da se ni ot esa ne spominae: ni ot vremena koje prohodae, ni ot stvarih koje se injahu na svietu. Ako je, dakle, tolika i taka slatkost i razgovor u pjevan'ju jednoga anela, kolika e, dakle, radost, koliko vesel'je i koliko uivan'je tada biti u kraljevstvu nebeskomu, kada uspoje devet kora aneoskieh, blaena Gospa i svekoliko mnotvo svetieh boieh hvalei i slavei gospodina Boga bez pristanka... Vuk je ivina prevarljiva Vuok meu ostalo tri stvari vele loe ima u sebi, koje zlamenuju tri opaine, aliti tri zloe koje imaju zli i zloesti ljudi. Reku: vuk je ivina prjevarljiva, drugo klalac, tretje podrlac. Najprvo je vuk prjevarljiv, zdvora pokrov aliti odjeu ima rune otre, i koliko otrije dlake ima, toliko je eti i gori. Takojer, obiaje se kriti u grmje i u travu i tako iznenadnje udara u stada. Ovako ti meu ljudi jesu mnozi koji pokrov, to jest zdvora ivljen'je, injen'je i open'je tiesno, pokorno, umiljeno i ponizno, ali su unutra kako vuci razdrti, podjamni, himbeni, tamni i opaci. I tako mnoge privaraju vele lasno, zato svoje zloe i opaine na dvoru ne kau. Zato, tko ih ne zna tako ih se i ne uva, ni varuje. Ovoj se oito vidi u himbenoj brati u licumjercie i otmetnicie koji se pokrivaju zdvora, iznutra su kako vuci razdrti. Zato nas vele spaseno i korisno savjetuje i ponukuje Spasitelj govorei po Matiu na 3. pog. veli: uvajte se ot krivieh proroka koji dohode k vama u haljinah ovie, a unutra su uistinu vuci razdrti, po plodu njih poznaete njih. Drugo, vuk jest jedna ivina koja vele estoko i nemilosrdno kolje. Ima usta vele velika i otvorena, a zube vele otre, kojiemi kolje ivinu koju nae i uhiti. Jote vele da su zubi vuoi vele otrovani. I ovo zlamenuje zle, opake i tamne, koji imaju srce, usta i jezik vele himben i otrovan, kojiem mnoge zloglase, i sramote dobre, asne i potene iznosei im i govorei na njih djela. Ot kojie se pravo i dostojno moe, i ima, rieti, kako je pisano 55. psalmu govorei: Jezici svojiemi himbeno injahu, otrov je poskoka pod jezici njih. Kojie su usta prokletstva i gorkosti puna, brze su noge njih za proliti krv. To jest, tamni i opaci vele su brzi druge propovodjeti, naglasiti i osramotiti. Tretje, vuk je ivina vele lakoma na podrtju, tako i po ti nain kada ul'jeze u stado, nije mu dosta ni za dovoljno ujesti jedno, dvoje, ali troje iman'ja, to moe izjesti i nadovoljiti se, negoli kolje dokle godi koje ivo nahodi. U ovi nain puok zlamenuje podroce i lakomce u pitju i jeden'ju, kojiem nije za dovoljno izjesti i popiti to im je za dovoljno s razlogom, negoli piu i jedu dokle im pone ii opet na usta i na nos, kako se obiaje rieti. Takojer, ovo isto moemo rieti ot mnoge gospode i ot mnozie vladalaca koji vee puta sjeromaha gnjave, more, biu, posilice otimaju, uzimaju i svlae iz njih sjeromatva i iz njih dobara i ostavljaju ih gole, bose vee puta. Na ove se tuei gospodin bog svemogui po Ezekijelu, na 22. pog. veli: Poglavice njih po sredu njih kakono vuoci razdrti. Protiva oviem pukom, to jest protiva poglavicam i vladaocem ne imaju druge l'jekarije negoli ustrpljeno podnositi dokle Bog osvetu polje i uini, a oni, istinito, nee utei ot ruku i ot suda boijega.

Psalmu 13. veli Sveto pismo: Nu jeda ne poznaju svi koji djeluju nepravdu, koji razdieraju puok moj kakono blagovan'je kruha. Veli nu, jeda ne poznaju kako da hoe rieti: istinito znaju i poznaju da e pravda i osveta boja doci, a sada se ine kako da ne znaju. Veli svi koji ine nepravdu sada ine bez straha kako da hoe rieti: tada e se poznati pokaran'jem vjenjem, ono to sada ni se hanu ni mare poznati i obsluiti. Zato veli: tko je lud grieh i zlo inei, biti e mudar muke trpei... O onima koji uzimaju tue Drugi su trgovci koje e gospodin Bog izagnati iz slave nebeske, to jest koji krivo mjere i krive mjere dre i njimi kupuju i prodaju. I ovo se razumije ili tko krivu mjeru dri, iliti mjerei rukom umie i primie, iliti tko kojom majstoriom ini da jedna stvar potee vee negoli je sobom teka i vriedna. Kako reki, druge koje stvari primjesti ali na rosu, ali u vlano mjesto staviti, neka se vlage napuoe, paker vee potee. Svi koji ovake stvari ine neka istinito znaju da sami sebi ine dvie vele velike tete i nekoristi. Najprvo, tjelesnu i svjetovnu plau i dobitak gube. Deuteronomi 15. pog. veli Bog svemogui: nemoj u jednoj vrei razlicieh mjera imati, manje aliti vee, i nemoj da je u kui tvojoj manji ali vei etvrtak, kantar prav i istinit i etvrtak jednak i prav dri da mnogo vrieme bude ivjeti svrhu zemlje, koju e gospodin Bog tvoj dati tebi. Pogrditi e, uistinu, Bog onoga tko ovo ini i protivi se svakoj pravdi, to jest tko neprave i krive kantare i mjere dri i prodae njima, take e gospodin Bog pogrditi na umrli i na sudnji dan. Drugo, koji krivo mjere i prodaju, gube plau duhovnu, to jest kada sveti Mihoio araneo izmjeri dobra i zla djela njih, ta e, istinito, njih dobra djela vele malahno, aliti nita ne potegnuti pram zlieh djelieh... Tretje, koji drae prodaju nego poto stvari valjaju, navlastito koji dre prodaju na veresiu, aliti na vjeru negoli na gotovo, ovi ine kamatu i drani su ono povratiti. Takojer, koji prodajui kriju i pokrivaju to je gore oniem boljiem neka se ne vidi, a to je bolje ono kau govorei i zaklinajui se: ovako je svekoliko, i tako mnoge varaju i privaraju. I tako po dva naina sagreuju, jedno to se krivo kunu, drugo to lau i druge varaju. I tako ostanu duoni tuje povratiti. etvrto su koji jeptinije kupuju negoli stvari valjaju, kako se mnogo puta dogaa, da jedni za nevolju svoje stvari prodaju sa tetom jere im se inako ne moe, i koji ove stvari ovake po ovi nain po manju cienu kupuju negoli stvari u sebi valjaju, ostanu drani na platiti ono to po pravdi valjaju. Ove stvari mnozi ne promiljaju ni procjenjuju, nego da mogu kupili bi i uzeli po novac to valja dukata. I tako ine protiva naredbi bojoj i protiva ljubavi bratinskoj. VELE STRANO ZLAMENJE OD SMRADA PAKLENOGA Bjehu dva brata, obadva plemenita. Ova dva jedanput bjehu zajedno gdi se pripovijedae od muka paklenijeh i veljae oni pripovjedalac da su muke paklene vele strane. Jedan od ovijeh dviju poe se smijati i rugati nita ne vjerujui onomu to se govori od muka paklenijeh, a drugi se skruivi, uini se redovnik. Oni koji se rugae razbolje se, i budui na smrti moli ga oni koji se bjee uinio redovnik i ree mu: Molim te, ako bude volja Boja, ukai mi se po smrti. I tako po smrti mu se ukaza jednu no i upita ga oni ivi i ree mu: Kako si, brate? Odgovorivi ree mu: Vele teko, muno i alosno zato sam uvijek osuen u muke paklene. Opet mu ree ivi: Danu, brate, je li istina to pripovjedaoci pripovijedaju? Jesu li onako kako oni govore? Odgovori oni osueni i ree: O brate, svikolici jezici na svijetu ne bi mogli isgovoriti ni skazati koliko su strane, estoke i gorke muke paklene. Ree mu ivi: Brate, bih li ja mogao po koji nain outiti koliko su gorke muke paklene. Ree mu osueni: Moe li ti vidjeti iliti taknuti iliti okusiti. Ree mu: Da vidim zato sam straiv, ako vidim takove stvari strane, umrijet u; neu takojer ni taknuti zato sam plemenit. Takojer neu okusiti zato sam unutra slab, nego samo da malahno primiriim, toliko malahno, koliko manje moe. Tada osueni otkui malahno haljinu kojom se bjee zaogrnuo i tudje iz one haljine izie toliki smrad i toliki smrde zao, i otrovan tako da svi redovnici onoga manastijera hoahu kako maneni i kako izvan sebe viui i vapijui i tomu ne nahodei nikakove ljekarije i najposlije ostavie oni manastijer zaradi tolikoga smrada koji osta od onoga prokletoga i osuenoga. Besjede, 1616

Matija Divkovi