Besjede Bješe jedan redovnik dobra i sveta života i moljaše gospodina Boga da bi mu očitovao kojugod slatkost nebeske slave

. Ovi redovnik budući na molitvi i zapjeva kod njega jedna ptičica, i usta da ju uhiti, i ptičica pred njim pobježe u gaj, koji gaj bješe blizu manastiera, i padči na jedno drvo pjevaše na onomu drvu. I ovi redovnik bješe pod oniem drvom i slišaše onu ptičicu gdi pjevaše. Potom toga ova ptičica odletje, i ovi se redovnik povrati opet u manastier. I scienjaše da ne biaše za jednu kruhopeču slišao one ptičice. I dođe na vrata na koja bješe izašao i bjehu ona vrata zazidana i zid bješe ostario. I nađe druga vrata sagrađena na drugomu mjestu, dođe i poče kucati. I dođe vratar i otvori mu i poče ga pitati: »Otkuda si, i tko si i što išteš?«. Otgovorivši reče ovi redovnik: »Ja sam jako izašao iz manastiera, i ovo sam se sad opet povratio i nahodim da je manastier na drugi način učinjen«. Vratar ovo čuvši otiđe k starješini i skaza mu svekoliko. Došatči starješina na vrata pitaše ga govoreći mu: »Tko si i otkuda si?«. Otgovorivši ovi redovnik reče mu: »Ja sam fratar od ovoga manastiera i malo sam prie iz manastiera izašao u gaj, i ovo sam se vratio sada i nikoga ne poznajem ot manastiera«. Tada starješina so ostaliemi fratri ot manastiera počeše ga pitati govoreći mu: »Tko je bio starješina u ovomu manastieru onda kada si izašao nadvor?« I počeše iskati koliko je da je izašao iz manastiera i nađoše da bješe slišao i ćutio one ptičice trista i četrdeset godišta. I ovo ne bješe ptičica negoli anđeo u kipu jedne ptičice, koji toliko čudno slatkiem glasom pjevaše… O krstjanine, o krstjanko, nut procijeni i vidi je li ovo vele čudna i velika stvar da ovi redovnik za trista i četrdeset godišta ni oćuti glada, ni žeda, ni zime, ni vrućine, ni goloće, ni bosoće ot tolike slatkosti pjevanja ove ptičice, tako da se ni ot česa ne spominaše: ni ot vremena koje prohodaše, ni ot stvarih koje se činjahu na svietu. Ako je, dakle, tolika i taka slatkost i razgovor u pjevan'ju jednoga anđela, kolika će, dakle, radost, koliko vesel'je i koliko uživan'je tada biti u kraljevstvu nebeskomu, kada uspoje devet kora anđeoskieh, blažena Gospa i svekoliko mnoštvo svetieh božieh hvaleći i slaveći gospodina Boga bez pristanka... Vuk je živina prevarljiva Vuok meu ostalo tri stvari vele loše ima u sebi, koje zlamenuju tri opačine, aliti tri zloće koje imaju zli i zločesti ljudi. Reku: vuk je živina prjevarljiva, drugo klalac, tretje poždrlac. Najprvo je vuk prjevarljiv, zdvora pokrov aliti odjeću ima runđe oštre, i koliko oštrije dlake ima, toliko je žešti i gori. Takojer, običaje se kriti u grmje i u travu i tako iznenadnje udara u stada. Ovako ti meu ljudi jesu mnozi koji pokrov, to jest zdvora življen'je, činjen'je i općen'je tiesno, pokorno, umiljeno i ponizno, ali su unutra kako vuci razdrti, podjamni, himbeni, tamni i opaci. I tako mnoge privaraju vele lasno, zašto svoje zloće i opačine na dvoru ne kažu. Zato, tko ih ne zna tako ih se i ne čuva, ni varuje. Ovoj se očito vidi u himbenoj brati u licumjercie i otmetnicie koji se pokrivaju zdvora, iznutra su kako vuci razdrti. Zato nas vele spaseno i korisno savjetuje i ponukuje Spasitelj govoreći po Matiu na 3. pog. veli: »Čuvajte se ot krivieh proroka koji dohode k vama u haljinah ovčie, a unutra su uistinu vuci razdrti, po plodu njih poznaćete njih«. Drugo, vuk jest jedna živina koja vele žestoko i nemilosrdno kolje. Ima usta vele velika i otvorena, a zube vele oštre, kojiemi kolje živinu koju nađe i uhiti. Jošte vele da su zubi vuoči vele otrovani. I ovo zlamenuje zle, opake i tamne, koji imaju srce, usta i jezik vele himben i otrovan, kojiem mnoge zloglase, i sramote dobre, časne i počtene iznoseći im i govoreći na njih djela. Ot kojie se pravo i dostojno može, i ima, rieti, kako je pisano 55. psalmu govoreći: Jezici svojiemi himbeno činjahu, otrov je poskoka pod jezici njih. Kojie su usta prokletstva i gorkosti puna, brze su noge njih za proliti krv. To jest, tamni i opaci vele su brzi druge propovodjeti, naglasiti i osramotiti. Tretje, vuk je živina vele lakoma na poždrtju, tako i po ti način kada ul'jeze u stado, nije mu dosta ni za dovoljno ujesti jedno, dvoje, ali troje iman'ja, što može izjesti i nadovoljiti se, negoli kolje dokle godi koje živo nahodi. U ovi način puok zlamenuje poždroce i lakomce u pitju i jeden'ju, kojiem nije za dovoljno izjesti i popiti što im je za dovoljno s razlogom, negoli piu i jedu dokle im počne ići opet na usta i na nos, kako se običaje rieti. Takojer, ovo isto možemo rieti ot mnoge gospode i ot mnozie vladalaca koji veće puta sjeromaha gnjave, more, biu, posilice otimaju, uzimaju i svlače iz njih sjeromaštva i iz njih dobara i ostavljaju ih gole, bose veće puta. Na ove se tužeći gospodin bog svemogući po Ezekijelu, na 22. pog. veli: Poglavice njih po sredu njih kakono vuoci razdrti. Protiva oviem pukom, to jest protiva poglavicam i vladaocem ne imaju druge l'jekarije negoli ustrpljeno podnositi dokle Bog osvetu pošlje i učini, a oni, istinito, neće uteći ot ruku i ot suda božijega.

1616 Matija Divković .. koju će gospodin Bog tvoj dati tebi. uistinu. ono što sada ni se hanu ni mare poznati i obslužiti. Takojer.. njih dobra djela vele malahno. Najprvo. to jest koji krivo mjere i krive mjere drže i njimi kupuju i prodaju. istinito. jedno što se krivo kunu. druge koje stvari primjesti ali na rosu. žestoke i gorke muke paklene. to jest tko neprave i krive kantare i mjere drži i prodaće njima. koji krivo mjere i prodaju. Pogrditi će. drugo što lažu i druge varaju. obadva plemenita. mučno i žalosno zašto sam uvijek osuđen u muke paklene. kako se mnogo puta događa. Četvrto su koji jeptinije kupuju negoli stvari valjaju. Reče mu: Da vidim zašto sam strašiv. i budući na smrti moli ga oni koji se bješe učinio redovnik i reče mu: Molim te.. Veli – svi koji čine nepravdu sada čine bez straha – kako da hoće rieti: tada će se poznati pokaran'jem vječnjem. paker veće poteže.. Kako rekši. i nemoj da je u kući tvojoj manji ali veći četvrtak. Reče mu osuđeni: Možeš li ti vidjeti iliti taknuti iliti okusiti. a što je bolje ono kažu govoreći i zaklinajući se: ovako je svekoliko. ukaži mi se po smrti. Reče mu živi: Brate. koji prodajući kriju i pokrivaju što je gore oniem boljiem neka se ne vidi. jeda ne poznaju – kako da hoće rieti: istinito znaju i poznaju da će pravda i osveta božja doci. Veli – nu. Ova dva jedanput bjehu zajedno gdi se pripovijedaše od muka paklenijeh i veljaše oni pripovjedalac da su muke paklene vele strašne. I tako po dva načina sagrešuju. brate. toliko malahno. Zato veli: tko je lud grieh i zlo čineći. je li istina što pripovjedaoci pripovijedaju? Jesu li onako kako oni govore? Odgovori oni osuđeni i reče: O brate. veli Sveto pismo: Nu jeda ne poznaju svi koji djeluju nepravdu. Drugo. Oni koji se rugaše razbolje se. Tretje. brate? Odgovorivši reče mu: Vele teško. ovi čine kamatu i držani su ono povratiti. aliti ništa ne potegnuti pram zlieh djelieh. Ove stvari mnozi ne promišljaju ni procjenjuju. da jedni za nevolju svoje stvari prodaju sa štetom jere im se inako ne može. iliti mjereći rukom umiče i primiče. umrijet ću. koji draže prodaju nego pošto stvari valjaju. I tako ostanu duožni tuje povratiti. pog. bih li ja mogao po koji način oćutiti koliko su gorke muke paklene. Besjede. i koji ove stvari ovake po ovi način po manju cienu kupuju negoli stvari u sebi valjaju. Bog onoga tko ovo čini i protivi se svakoj pravdi. nego samo da malahno primirišim. a drugi se skrušivši. VELE STRAŠNO ZLAMENJE OD SMRADA PAKLENOGA Bjehu dva brata. manje aliti veće. ostanu držani na platiti ono što po pravdi valjaju. tjelesnu i svjetovnu plaću i dobitak gube. gube plaću duhovnu. a sada se čine kako da ne znaju. aliti na vjeru negoli na gotovo. ako bude volja Božja. i tako mnoge varaju i privaraju. I tako čine protiva naredbi božjoj i protiva ljubavi bratinskoj. iliti tko kojom majstoriom čini da jedna stvar poteže veće negoli je sobom teška i vriedna. Deuteronomi 15. učini se redovnik. kantar prav i istinit i četvrtak jednak i prav drži da mnogo vrieme budeš živjeti svrhu zemlje. ako vidim takove stvari strašne. ali u vlažno mjesto staviti. Tada osuđeni otkuči malahno haljinu kojom se bješe zaogrnuo i tudje iz one haljine iziđe toliki smrad i toliki smrdež zao. O onima koji uzimaju tuđe Drugi su trgovci koje će gospodin Bog izagnati iz slave nebeske. navlastito koji drže prodaju na veresiu. I tako po smrti mu se ukaza jednu noć i upita ga oni živi i reče mu: Kako si. Takojer neću okusiti zašto sam unutra slab. take će gospodin Bog pogrditi na umrli i na sudnji dan. i otrovan tako da svi redovnici onoga manastijera hoćahu kako maneni i kako izvan sebe vičući i vapijući i tomu ne nahodeći nikakove ljekarije i najposlije ostaviše oni manastijer zaradi tolikoga smrada koji osta od onoga prokletoga i osuđenoga. Jedan od ovijeh dviju poče se smijati i rugati ništa ne vjerujući onomu što se govori od muka paklenijeh. biti će mudar muke trpeći. nego da mogu kupili bi i uzeli po novac što valja dukata. Opet mu reče živi: Danu. I ovo se razumije ili tko krivu mjeru drži. koliko manje možeš. to jest kada sveti Mihoio aranđeo izmjeri dobra i zla djela njih. neka se vlage napuoče. svikolici jezici na svijetu ne bi mogli isgovoriti ni skazati koliko su strašne. veli Bog svemogući: nemoj u jednoj vreći razlicieh mjera imati. Svi koji ovake stvari čine neka istinito znaju da sami sebi čine dvie vele velike štete i nekoristi. neću takojer ni taknuti zašto sam plemenit. ta će.Psalmu 13. koji razdieraju puok moj kakono blagovan'je kruha.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful