2

A. L. KENNEDY

Day

Day 2007.
( nagrada Costa Book Award – ranije Whitbread – 2007. )

3

ali one će te i dalje progoniti. iritiralo: stići nikamo. ulja za kosu.ali nije bio strašno ružan. Ako nisi u stanju zadržati kontrolu i ostati na oprezu. to neće ništa promijeniti. evo nam opet Londonske Magle. prepredene. morati posrtati i vući se stazom koja se račva. usađeno je i treba ti. jedenje: to ne možeš izbjeći. posve suprotno: on je poslušan. ali tomu nije bilo tako. Da su postojale druge mogućnosti.THA MÓRAN AN SO. ali biti čovjek izgubljen u oceanu. ne nalegne mu na usta. Moraš paziti. pustila ga je neka bude gdje se nalazio.kao što je hodanje po dnu oceana . a jedino što možeš vidjeti jesu zapreke. Nevolja je u tome što imaš previše posla: disanje.ili prije zamor uzrokovan tom iritacijom . Može? Sada to i mislim.ili prije iritacija tim zamorom .a da nije riba. ako su ikad znali kamo treba ići. dok obavljaš cijelo mnoštvo svakojakih prisilnih radnji. on mrzi jebene ribe. Ono je tu dok sanjaš. Prestani. One pljuskaju poput prljave vode iza njegovog lica. a ipak to moraš cijelo vrij eme raditi.njegova točna lokacija . nimalo elegantnih ruku. Neupućeni promatrač mogao bi pomisliti da je dokon. osjećajan i običan. Nije se radilo o tome da je čudan. Njegov je problem uglavnom bio zamor . Imao je on i nedostataka. Ne radi se o tome da mu je to bilo posve jasno . hodanje. sjedio i imao mlade brkove. promjene koje bi mogao poželjeti . na primjer. dok govoriš.ili možda oboje. Jedna od stvari koja im je kao posadi bila zajednička: "Opet Londonska Magla".osim činjenice da je sjedio. a zatim ostali. U stvari. Njegov je progres do sada doista impresivan: respektabilan brk koji je već sugerirao pouzdanost i smirenost. od toga nema nikakve koristi. poslušna. onih koje su dobivali nakon vojne akcije: cigareta Thames. ili poseban. Odavno su skrenuli s puta.svoje postelje. Ali ponekad razmišljaš o sebi. koji ti daje prostora. A to je na određen način boljelo." Pluckrose ih je navikao da je zovu Londonskom Maglom: izmaglicu od dima cigareta Thames u prostoriji za brifiranje . navika da guta riječi prije nego što ih uspije izustiti. zacijelo će oćelavjeti na tjemenu. Alfred je puštao brkove. nije ga htio prizvati. onog bezličnoga groznog ružičastonarančastog sapuna. i onih drugih jeftinih.prvo on. može se uzrujati i. i začudiš se što si uopće bio u stanju izići iz svoje kuće . mogao bi razmišljati o bilo čemu. daleko je brža i složenija od pukog zraka. a izvan njega zgušnjavaju povjetarac sve dok ga ta površina ne dotakne. Može? Stoga se buka povukla natrag. unutra i van. otkačiti ih i maknuti im se s puta. i ništa više: ali čak i običnoj osobi ponekad može biti dosta svega. a upravo je to ona sloboda koje se želiš kloniti. Možeš izbjegavati određene misli. loše misli kako se nadmudruju s njim. određenih mana: nizak. Ali on se ne želi sjećati Pluckrosea. krivuda. Alfred nije primijetio kada je to bilo. on se koncentrirao. Jednog ćeš se jutra pogledati u zrcalu i upitati se zašto se to ne vidi. pustimo sad kuću. pa stoga samo ide dalje i dalje. način na koji veći dio tebe uvijek viče jer želi van. a onda ih konačno posve napušta: usmjerila 4 .i onih nekoliko kila viška oko struka. Za interval između alternativa. svako toliko poželjeti da joj se ukaže neka prilika. a izvan svake sumnje sada su se izgubili. "Zdravo. cigareta Woodbine i Sweet Caporal. slaba kondicija . nije bio tako loš momak. zar ne? Čovjek mora zamisliti da je dobio priliku za slobodu. spavanje. navik a da uglavnom gleda u tlo . Brkovi ili bez brkova. razmišljao o svakoj dlaci kako bi bio siguran da će se izravnati i da će sve biti u redu. da smire živce. Više nije mogao odrediti. komadić prostora. To je posve razumljivo. Ovog ih jutra osjeća. toplo plavetnilo Ratnog zrakoplovstva: smrad kišice uzdiže se iz vune i posvuda je miris živog plavetnila: paste. da bezbrižno provodi vrijeme na selu. Danas miriše na plavetnilo. zašto ne bi to pokušao? Zašto ne bi iskušao što god mu padne na pamet? A samo razmišljanje.

A da odjebeš sad. Jer sam odlučio da budem sretan. za to. "Vasilij. ondje na samom kraju njegovog tijela. Sve što je imao na sebi bilo je posuđeno. Hoćeš jednu?" I taj suhi glas." "Misliš. a ja sam uvijek cijenio malo mira. I dalje uživam u svojoj situaciji. s ljudima možeš izići na kraj. a to nije moguće ako imaš publiku: ni moguće ni dostojanstveno. Day. predavanja. Prvo pravilo civiliziranog života . Vasilij. zamišljao je bubnjanje pod svojim rukama kada ih je sklopio na zatiljku da se zaštiti od kvrga i dugmadi na svojoj presavijenoj jakni.sav si prljav . Ovdje je sve tako veliko i ravno da imam prostora za to. smjestiš se." "Onda sam ja zacijelo nitko. kao krsno ime? Kao Basil Slavko. i nema ništa s ovim ovdje i urednom.zbog toga bi trebao ostati bez čina. ako bi se i pojavilo nešto loše. "Ove su dobre. Najbolja kvaliteta." "Mislim moje drugo ime. prizvanih misli.već odavno nije osjetio takvo zadovoljstvo. održavao ga okretnim. Lako je moguće da je ukrao i upaljač.dođe ti da pomisliš kako je nešto u njemu umrlo. neprestano krešući američkim upaljačem. i on se znoji kroz gusto žbunje iza čovjeka koji je stranac . Ljude o kojima si slušao svakojake priče ne zanima što radiš. da. za kultiviranje prijateljskih misli. Vasilij. Stoga neću biti malodušan: nema potrebe.To je moje drugo ime. g. Pogledaj se . taj blesan koji je sjedio. Da ne spominjem kako Kraljevski pravilnik službe više ne vrijedi. pušeći ukradene američke cigarete. a zadnji tjedni svakako nisu bili samotni . prigušen . Opsjeda vam glavu. Slab je jastuk od vojne odore. kao i zbor kukaca koji je pjevao oko njega milju za travnatom miljom. Prebrao je prstima i usredotočio se na uživanje u dobro uvježbanom. Sigurno je prošlo dosta vremena otkako su odustali od hodanja. Ponašaju se onako kako bi htjeli da se i ti ponašaš prema njima. da odeš i dođeš do daha. Ali ovo je dobro. nije publika. Dobro prženje na suncu usporava te. ustvari. poticao cirkulaciju. daleko od svih na otvorenom."To je zvučalo živčano koliko se od mrtvoga glasa može očekivati.netko za koga se čulo: govorkalo se o lošoj prošlosti i nožu. može? Prestani više s tim budalaštinama. Dođe ti da pomisliš kako je smišljena s nekim posve drugačijim namjerama. Osramoćen. Gomila vam može dodijati.prljav si . Stoga je danas pametno." "Svatko puši. naravno. Lijepo ukrajinsko ime. naredbe . možeš se opustiti . Puštaju te da radiš svoje i pretvaraju se da nisu vidjeli.previše kao u starim vremenima .to s tobom nema nikakve veze. kada nisi potreban. ali to je iz nekog razloga djelovalo posve umirujuće.baš kao u starim vremenima . Zbog toga bi trebao biti ocrnjen.Vasilij . nije bilo potrebno. moglo bi se reći. moram. kao da mu je jezik oštećen ili utrnuo.nikad dobrovoljac. njihao se. Može me se zvati i Slavko. ispražnjenom mrmoru koji je blago pokretao njegov mozak u lubanji. nije bio odgovoran. Kroz košulju ga je bockala oštra trava. negdje je u sebi znao da je to pribor koji je navikao održavati. smjestili se na komadu tresetišta prošaranom sitnim žutim cvijećem njemu nepoznatog imena. meškoljio i prtljao naokolo. Nimalo se ne brinem. ali ne s gomilom." Smiješan naglasak. zaštićenim i uposlenim. Osim toga ovdje je barem mirno. ali ipak. čistom tajnovitošću privatnih misli. Zašto bi ga inače i dalje nosio? Danas nije imao nikakvih obaveza. "Baš moraš tako glasno pušiti?" "Moram. I dan je lijep. kojemu je dosta pridonio taj stranac koji je bio s njim. 5 . Nije teško ime. Vasilij. stoga se ne računa. Basile" Uživa u pomisli da dodijava čovjeku kojega možda ne bi bilo zgodno uzrujati. Njegov pogled na vrištinu blago je podrhtavao od vrućine i zamijetio je da su mu čizme i rubovi hlača bijeli od prašine. premda si to ignorirao . možeš ga vidjeti kako nailazi i imaš hrpu vremena za naredni korak. A prašina je.transport. Bolje ime.ga je.ti i drugi dobrovoljci. dobar za odmaranje. ali još nije dovoljno uzrujan. Ležati ovako: to je baš dobro . taj Vasilij. Alfred. da te svi mogu vidjeti. Jedan po jedan. Ovo je mjesto i vrijeme za smirenje.a ovdje. Drugo ime za druge stvari. tako daleko. "Ne pušim.

glatke kapljice. na kraju se uvijek svede na isto: nema ničega na što se možeš osloniti."Ovo je moj prijatelj i kolega. eksplozije. netko ti razbije glavu i onda pobjegneš natrag. odjednom se silno zainteresiralo. strojevi. Probao sam. narednik Day. Inače nam ne bi stao u kupolu aviona.duboke oči i dalje su bile zabrinute. Nedovoljno." U njegovoj je odori zacijelo više vruće nego u Alfredovoj. takav sam. Bio sam dobar dečko. "A kako izgledaš." Bio je toliko spor da je postao posve nepomičan. Probao sam. Da. O tome se radi. duboko je disao i znojio se. frajeru? Moraš probati i ostati pri tome.benzin. u tom je tren utku. što je nitko nije čuo. To bi bilo nešto. Nikada nisam pušio. A to mi je nekako jebeno jadno: nije li. ili svakako zauzete nekakvim kalkuliranjem. a zatim grčevit smijeh koji je ubrzo prešao u kašalj. glavu je bolje smjestio na rukama i protegnuo se. To je malo i praktično.Ona nikada ne bi pitala. ali ovaj jebeni Day nije jebeno dug. Ali ionako radiš ono što ti mama kaže. Kako je Pluckrose uvijek govorio . A povrh toga nije mogao prestati brbljati: "Pa nisam ja htio doći". Nemam drugih stvari. zbog toga i pošao . Metar šezdeset dva u mojim jebenim čarapama. "Cirostratus.ali usta su djelovala prijateljski i spokojno. više nije potrebno . trudeći se da zvuči umorno i preglasno. Mama mi je rekla da ne pušim . "Vasilij". iz čega može nastati problem." I bilo mu je drago što je nije čuo. "Pravi Chesterfield. Vasilij u svakoj ruci imao cigaretu . Sve se ondje smrzava. Ljudi su nepredvidljivi . baš vam hvala."Alfred se primirio. nečim neodgodivim .. krao i lagao. vatra. jer nitko se ne mora gnjaviti imenima.i zato što se možda htio potući. "Imaš jednu za mene. Rekli su da na kraju hoću. a zatim. smiješio se naokolo u hangaru prepunom plavetnila: ljudi stoje kao da im ništa drugo ne pada na pamet: ostali traže 6 . zar ne. Imao je smiješan ten. on nije nizak mali gad. zar ne?" Pluckrose. ali nisam. što su pretpostavljeni držali neprikladnim.krenuti na izlet po vrućini zbog vježbe i obrazovanja. Alfred F. sjećaš se? Nemam drugo ime. u tišinu. Ja sam nitko. cerekajući se.nije htjela da potrošim sve pare i da se onda muči zbog nesreće koja bi me mogla zadesiti . ne mogu reći.. Zirkao je preko Alfredove glave prvog dana. kako ga opušta i prelijeva mu udove. Ali sada je Vasilij kikotao jednoličnim glasom koji je u Alfredu izazivao blagu mučninu i bio mu je smiješan.Alfred je pomislio na šrapnele. da. Kutija mu je ponuđena s oštrim.." "OK. "A?" Gaza i pramenje oblaka u visini. "Uzmi jednu". "Izgledam kao čovjek koji ima jako puno cigareta. on je malen i praktičan. ali nikada nisam pušio i bio sam dobar dečko. To je malo. Ubio sam. ondje gdje je plavetnilo najizrazitije: naučio je što to znači. Nebo je gledalo dolje u Alfreda. vlaga. A to nije odgovaralo njegovom raspoloženju.'Tu je naglasak oštar. Rekao sam joj neka se ne brine. ustvari..niti bi mu komisija imalo bolje pristajala . Alfred je pričekao dok dosadnjaković nije odustao. Mi smo sretni sve do kraja jebeno dugog dana. O." Alfred mu dobaci pogled i zatekne ga kako pali drugu cigaretu. ali nikad ne znaš što nekome može donijeti nevolju. A prije nego što to spomenete.kad si s njima. Svatko te može iznevjeriti. "Negdje je sigurno bila oluja. Sjajan momak. Alfred se pitao nije li. Ranije." Uloviti ideju prije nego što ode dalje i postane gadna. "Sigurno je negdje oluja. kao na vršku slatke."Odakle ti upaljač?" I dodaje. pa je zaškiljio prema njemu. jer je u tom trenutku bio posve spokojan. premda mu to nije pristajalo . kozičav . zatim ustaljeno otpuhivanje na lijevu i desnu stranu." Vasilij se naslonio na ruku. Nije da me je pitala.njegovo se lice jednostavno nije uklapalo u naputke Zrakoplovnog vijeća: pogrešno je zračilo. A poslao sam joj malo svojih para. naš mali? Mi nismo takvi. koji je također bio narednik. "Uzmi jednu. Ondje gore se smrzava. osjetio je kako se između njih uspostavlja ravnoteža. bez obzira na sve. Svidjet će ti se. kratkim lupkanjem po ramenu.

za početak. Blag kakav sam bio. kao da je slobodan. ovo je negdje učinkovito i ozbiljno. kao što je njegov govor.naokolo kao da su zakasnili. kako nestaje na sjeveru. možda. niti ljutito. počeli su ne biti sami.AG ugravirano pri dnu. I dalje je uvježbavao u mislima. Prvi na kojem je ikad bio. kratica za mitraljesca. Naravno. nije bilo posve ispravno. samo kao da je drugačiji. Određenim jutrima to je sjalo u njegovom dahu: dopuštenje da zadrži tu novu kožu. ili nisi činio. ili su zaboravljeni: ostali nisu sami. Pluckrose je mogao biti na radiju: policijski inspektor. riječi su mu zapele pod jezikom. Kralj me je pozvao. upropastit ćeš nas uvježbane ljude.koje se mrštilo . Mislim. ali uspio je pribrano izgovoriti. i 1978. Pluckrose namignu." A zbog ljubaznosti u njegovom glasu psovanje nije bilo nimalo osobno. ili nisi bio." Alfred. kao da su nešto izgubili. Džem od šljiva i jabuka. "Neke od onih velikih konzervi džema. "U stvari. znaš . ili džentlmen koji je zagubio papire i traži pomoć od Sextona Blakea**. A očekujem gore stvari. 7 . prijatelj PaulaTemplea*. Čini i ne čini. i možda je to ukazivalo na druge ozbiljnije greške koje još nije otkrio. zalijetanje jedan u drugoga kad bi imali v oljno. stropu. kako on zamišlja kakav bi narednik Day trebao biti. samo taj osjećaj da se zabavlja. držao se fraza s kojima je bio siguran. postojala je pomoć. provjeravanje putanje metka kroz stražnji otvor cijevi. mislio je da je Alfred blesav. dosađuje se s ljuskama krumpira i zahodima. To ti uvijek kažu . to nije htio . ne bih se pojavio. Jesi i bio si. a? Imaš naređenje? Pođite naprijed i okupite tim?" * PaulTemple .osim tebe. svoju propast. Činiš i ne činiš. "Pričaj blago". Mislim. Džentlmen koji puno priča. stalno se spotičeš o pomoćne glagole. "Da sam znao.Pluckrose je iz jedne druge Engleske. A mislio je ne govori kao da si blesav. baš kako očekujete. Zar to ne bi bilo kukavički: strah koji ne moraš priznati jer si pošteđen opasnosti tako što si napravio previše grešaka? A možda si prije toga naudio drugima jer si se bojao. znak njegove kvalifikacije. Kakav sam bio. sve se produljilo . moraš tesati svaki od njih. Pluckrose je i dalje pričao pogledavajući prema prolazu. previše obaveza da bi ti se pomoglo. a držite da bi to trebalo nešto značiti. oštetit ćeš dragocjenu opremu. odbačen iz rovova. Nije puno govorio. "Doista. Njegov je tata uvijek govorio.čovjek u središtu avionske kupole. Dobio sam pismeni poziv .i jednom krilu iznad Alfredova džepa na prsima . Nešto u njemu. i on se toga primio s određenim zadovoljstvom: vježbe za ruke." Nasmiješio mu se i Alfred se uvjerio da u njemu nema ni tračka sumnje. "Da". više kao neki glazbeni dodatak. ** Sexton Blake . I od tada ama baš nitko nije bio ljubazan prema meni .fikcionalni junak mnoštva (oko 4000) britanskih stripova i novela objavljenih između 1893.one su iz Velikog rata. Bio. onih koje je donio iz Staffordshirea." Alfred nije htio zvučati kao Pluckrose. učenje novih kretnji. Za ostale Alfredove promjene postojala je obuka. Ipak. za ovo sam se dobrovoljno javio. Ali sada bi moglo biti drugačije. namještanje zatvarača točno na njegovo mjesto u jednom potezu. Osjećao se kao da je izabran. Prvi ispit koji je Alfred ikad prošao. Ovo je više kao neki totalno sjebani kaos. "Nisi u potrazi za samim sobom. njegova nova forma . Kada si tako počeo govoriti. nije dobro funkcioniralo. Mogao je zamisliti svoj neuspjeh.i postajalo grublje. prema Alfredu i Alfredovu čelu . Jesi.ako se uspaničiš. Bio sam. čovjek se ovdje može nasmrt prehladiti. negdje gdje je hladno i besmisleno.preko posrednika. ili si bio i nisi. A sada Alfred govori grubo. sramio se samog sebe. da voli obrasce i navike svog avijatičarskog života. To ne može biti dobro. srce mitraljeza.fikcionalni lik kriminalističkih romana britanskog autora Francisa Durbridgea (1912-1998). Jesam. za sada organizacija baš i nije učinkovita. godine. nije zvučao kao Pluckrose. koje su mogle zvučati posve prikladno za RAF. ni tračka nelagode. a trenutačno je zaokupljen nabrajanjem svojih pritužbi.

on ima naređenja." "Ali radije ne bi? Radije bi bio sam u kupoli na repu." Rečeno na nekako prisan način. Oko tebe cijelo mnoštvo gunđa i viče. Akcent časnika. ne namjerava ti uskratiti poštovanje. zaustavlja te i gledaš kako se nešto čvrsto ukazuje na svijetlo. tipovi koji bi te ubili.samo si htio dobiti ono što si želio. To mu je kroz glavu prošlo vrlo brzo. stoji i čeka da postaneš svjestan toga u cijeloj toj gužvi. ne tebi. Beskonačno: riječ koju ćeš ubrzo naučiti . vrh njegove kape nagnut naprijed." "Riješio sam da pitam. dirao si jedino samog sebe i onda se živcirao zbog toga. osjećajući znoj. ne možeš na silu u posadu koju čine kompletni idioti. "Ne. Sav si se unio u to. vjerovao si u čin. "Oženjen si?" Time ti se ne želi rugati. siguran je. Kasnije ćeš to vidj eti i kod drugih ljudi. Sretan je. To je moj plan. ali sada ste zajedno. Nisam". ali kao da je gotovo zadovoljan. Obojica ćete učiniti sve što treba. ako moram. u službu si unio sjaj. ima posadu." Njegov glas prepun ljubaznosti koja će te ponijeti i navesti da mu vjeruješ.skiper . oni joj omogućavaju ulaz. ali one bi trebale biti upravo takve: zanima ih nešto daleko naprijed. naredniče. imao vjere u čovjeka i vjerovao si u sebe. svijetlosivoj boji njegovog pogleda i osjećaš da će on učiniti ono što se mora. Iz očiglednih razloga. a gotovo da si beskonačno mlađi nego što si mislio. gospodine. mnoštvo njih ostavljenih tu nakon pripremnih razgovora kako bi se razvrstali znajući da moraju uspjeti. On pažljivo gleda tvoje lice. ali nije bilo nikakvog efekta. naravno. "Jako držim do di scipline u avionu. Bolje je imati samo neženje. Salutiranje bez kape . i to je kraj starog razgovora. Kada si se okrenuo. skiper se u vezi s tim držao opušteno . Alfred.i u grudima osjetio iskričav udar ispod težine onog jednog krila.zato si to i htio.kako možeš biti tako jebeno blesav. bio je ozbiljan. 8 . "Ili Sandy." Promrmljano kao neprekinut niz zvukova Black Country . čini se da je i u tebi to zamijetio i da je zadovoljan. "Pozicija?" Gotovo se iscerio "Mogu biti sredina-gore. gospodine. negdje vjetar buči lupajući labavim metalom. neka se vidi da ste na određen način drugovi. "Tako sam i mislio. Skiper je onaj koji stoji iza tebe malo prema desnoj strani aviona."Ali ne mislim da će biti previše vremena za ceremonije. da ste prošli puno toga. tako da nazireš tek tračak njegove inspekcije: o tome neće ništa reći. i ti si gologlav i stežeš mu ruku. onda ćeš morati početi s njim." O tome je razmišljao i rekao ti je neka tako i bude. iako u tom trenutku nisi nimalo mario." "Bolji je pogled. otkako si prvi put čuo za to. Nakon toga bilo ti je neugodno. "Pomislio sam da imam pravog čovjeka. Shvaćaš da on čeka odgovor. Skiper čeka. ali ne kao časnik.nemaš pojma ni o čemu. ljudi se gurkaju u prolazu i ti mu ispuštaš ruku. bulji u tebe. Nisam. prekriženih ruku. i htio-ne htio sjetit ćeš se skipera. točno onako kako su oni htjeli. Na trenutak je nakrivio glavu i onda si mogao vidjeti njegove oči. a nisi ništa tražio . "Ja sam Peter Gibbs. pa promucaš:"Ne. kao da si dječ ak i nikada nisi dirao ženu. onako kako bi to učinio dobro dresiran pas kad bi mogao. a poznato je da onda ne zvuči uvjerljivo."Otkako si prvi put čuo za to. Ali ti ionako nisi oženjen.Ti si od onih koji najčešće ginu . i vrlo jasno . Mogao bi reći Pluckroseu:"Pa dođi onda."Našao sam tebe za skipera. Ima svog skipera. siguran si da su to prave pilotske oči . Alfred ima skipera. nagnuo se. A on ti je to dao. možda zato što se nadao da ionako ima malo sreće. to valja napraviti kako treba jer ne možeš na kraju imati višak velikih i malih. on je u redu.to je dopustio.Našo tebe za skipra ." Ali skiper mora biti prvi.za tebe." I gine se. No dok si pokrivao glavu." Rukom je prešao po kosi da ti pokaže koliko mu ta boja dodijava kada pomisli na nju.ali nije važno. i prije nego što si na to pomislio.tipovi koji bi te ubili . pri dnu imaju neku čudnu temperaturu.kada beskonačnost počne juriti i disati ti za vratom. imaš li instinkt. Beskonačnost voli ratove. "Day. Jednostavnije je. čak i u sebe." Morao si biti glasniji od buke oko sebe. da vidi osjećaš li ga. zadnja stvar koju treba provjeriti. gotovo se nacerio. Ako opet budeš odugovlačio." A sada se doista iscerio. pitao si da dobiješ ono što želiš. da je sređeno. "Sviđa mi se dobar pogled. jer to je prvi put izrekao . što god to bilo. Bio je spoko jan dok je sve oko njega bilo nervozno od zbrke koju nije mogao pojmiti: nemirni ljudi.opet se nacerio ." Onda je skinuo kapu." Iznenadio si sebe propisnim salutiranjem.

Šefe. Želim nas dovesti do cilja i bombardirati. a ja ću se pobrinuti da doletimo do samog pakla ako budem morao. jer ni ti ni on ne možete znati kako će to izgledati." "Kada ja kažem kreni. uživa u svojoj isprici. tako beskonačno. Bit će izbjegavanja. i tako si krajem tjedna dobio to ime. ništa nije suvišno." Već si krenuo kada te je uhvatio za ruku. hvala." Nema razloga da ti se obraća sa Šefe . ali trebala ti je da prikriješ zastoj. Šašav odabir." "Kada ti kažeš kreni.izvucite nas iz škripca i stići ćemo kući. pucat ću na njega. pomalo pripito. Dakle ovo ti je zadnja prilika da se izvučeš." "Naravno. Postavlja se točno kako je naumio i miruje. ali to nije moguće priznati." A onda." Skip je slegnuo ramenima. još nemaju strijelca bombi. 9 . želiš ga slušati. glazbu je 1916. taj okus kako su te uvježbali da ti se sviđa pogoditi metu. a obojica trebate zvučati sigurno kada to niste.. ali on bi htio zapovijedati. mračna varka. i u tome je divna razlika.britanska svečana pjesma na stihove Williama Blakea "And did thosefeet in ancient time" iz predgovora njegovog spjeva Milton: Poema (1804)."Tebe sam prvog izabrao jer mi trebaš čuvati leđa. I pjevat ću na sav glas cijelo vrijeme. bolje je da mi odmah kažeš. ili možda jer si mali. "Tako treba. skakati naokolo. Skiper se nakašljao. jer ti je ugodno s Pilotom Časnikom Gibbsom. svijest o tome da se uneseš u ubijanje: tisuću sto pedeset metaka u minuti poznata ti je ta vrela. gospodine. tu neće biti vratolomnih okreta. "Nisam mogao naći nikoga tko bi posve odgovarao. ali od sada on te zove Šefe. Veliki Šef." Ali u sebi se ne slažeš. točan. uvijek će biti. široko. "Ako mi se na putu nađe lovac i postane previše druželjubiv." "Kada ja kažem kreni" A zatim se drugačije nasmiješio. to bi učinio jako brzo i jako dobro.. nije se žalio. "Žao mi je. ustvari." Umjesto odgovora nacerio si mu se. može? Sastajemo se za deset minuta kod one protupožarne kante. Ipak. jer moraš: on je tvoj skiper.ti u cjelini rata ." "Kada ti kažeš kreni." "Svakako. godine skladao sir Charles Hubert Hastings Parry (1848-1918). beskonačno živ. Razumjeli smo se. "Čuj. zbog čega i ostali to čine. mogao bi ga zamijeniti s nekime tko nije previše muževan. Na nama je da bombardiramo. grozan pilot.tako bi on rekao. i dodao: "Ako ništa drugo ne uspije. Čak i ako se na kraju to svede na jedno te isto. On kaže da trebate biti momci koji donose pustoš. Moramo bombardirati..možda se želi oraspoložiti jer si mu upravo izdao naređenje. zamijetio si kako se skiper kreće: on je blag. A ti mi dovedi navigatora. Da te udari.nema tu ničeg vrijednog. Skiper je siguran. neka ti on odredi fokus. Bombardirat ćemo gadove. Možeš se fokusirati .. ne meškoljiš se. Kada si mu doveo Pluckrosea. pa je onda smiješno. "Naredniče Day."To je jako stara šala. "Sigurno? Mislim. u tome nema budućnosti. idem potražiti strijelca bombi. trebao bih pretpostaviti da mitraljezac voli gađati. pa si pustio da jedan plan bude izgledan kao i bilo koji drugi. Tko je ovo?" * "Jeruzalem" ." Tu popuštaš. jer svi moraju biti barem napola luđački. i uživaš što se smiruješ zbog njega. nije li tako? Više bih volio da ti takvo što ne moram priuštiti. Šefe. Ne samo da slušaš skipera. to je na vama. Svakako ću pokušati. "Nema veze ako zaradim kvrgu kada budete ponirali . s vama možemo jednostavno letjeti u krugu suprotno od kazaljke na satu i odvrnuti žarulje na njihovim reflektorima. vi krećete. ustvari. opet rukovanje. Šefe. Ti zapjevaj svoje. i to znaš."Ne smeta mi sipati svjetleće metke svuda oko sebe . zapjevati "Jeruzalem"*: ne možeš predvidjeti: bilo što da ti odvrati misli. slutiš da bi se mogao početi smijat i. ja krećem. u slučaju da si pomislio daje brbljiv: "Ali ja sam. "To ti se sviđa. sagnuo se da bude na tvojoj razini. ali kod njega. pjevati na sav glas ." Ne petljaš. Kažeš više nego što si očekivao: "Bombardirat ćemo.dobar se mitraljezac koncentrira. Ukoliko nisi u stanju ciljati dok lupaš glavom po krovu kupole. To nikada nisi uspio shvatiti. Zubati Harris tako kaže. jer ti si doista tu i počinješ pripadati posadi aviona i ulaziš u rat .zato što si pun života. jer nikada nisi bio šef ničega. Ako to ne želiš." Ali njemu će se ispuniti želja: uvijek će se raditi o bombardiranju.

" * * * Vasilij je na travi rasprostro ručak. da mu pomognu da ostane miran. njegova posada. "Nadao sam se da bi moglo biti. Ali onda naviru unutra. Op. parovi i timovi ljudi poprimali su definiciju. nadaš se svemu. radoznalost. "Pluckrose. upleću se i žele da budeš poput njih." Pluckrose je žmirnuo prema skiperu kako bi dobio trenutak fantastične tišine: "Želite li vidjeti moj dnevnik?" To je ponudio prije nego što su ga tražili. poriv da uzme što god spazi.". obilne porcije. ne onog umjetnog od maslačka ili bog zna čega odredili su im obroke sve dok budu tu.jednom Pluckrose. Razmišljanje o hrani pratilo je Alfreda već šest godina. malena stvar. uviđaš da napreduješ . nikada se nisi zanimao * Pluckrose. tako je zovemo u logoru. Svakog je dana uza se imao čokoladu. Klopa. pribor za jelo.posve neznatna natruha Škotske s majčine strane.i onda su se morali nositi s tim. njihov dečko. kad god spazi. točno po sredini. koliko sam samo volio svoje škole ." "Peter Gibbs. A s njom moraš biti oprezan. Iz dugog niza Pluckroseovih: moj otac. da se bolje upoznamo. naravno . Možda je tako lakše podnijeti. prestao je uzvikivati. onima koji vole svoje riječi i s njima im je dobro.* Činilo se kao da ne diše: "Oni koji su još živi.. raspakirao je napola jestiv kruh.pravog čaja. neproničan i nepomičan. još dugo nakon svršetka rata: to i preventivna glad. znate. ljudi koji čitaju.a zaboga. u slučaju da poslije ne bude ničega. moj djed i tako dalje. Zatim je kroz ljusku uzduž prerezao jaje. doslovno pluck + rose = ubrati ružu.. pa se pitaš nisi li strašno pogriješio što si mu doveo Pluckrosea. tako glasi pun naslov . s klopom nikada ne znaš na čemu si. "Dobro je. uvijek Pluckrose. Ostali zacijelo s nešto manje entuzijazma."Moj čuveni nož. pa pokažeš interes. Struan Macallum Pluckrose." Pluckrose izdahnu. naš mali? Svi su rekli da će tako biti. a izabrala je moja majka. "Evo." A skiper ga je promatrao. a svakog jutra novu krišku kruha. Sandy. hranu: bez ikakvih misli. Od hrane očekuješ mnogo toga. da?"Trenutak ga je držao na dlanu. to se tiče tebe i nikog više." "Što bi bilo vrlo zgodno." Vasilij je djelovao pomalo sramežljivo." Alfredu je njegovu polovicu ponudio na širokom. Dakle od sada bismo možda trebali putovati zajedno. da svi dobiju jednako i korektno." Skiper protrlja vrat i pogleda prema svom navigatoru . zadaju ti profinjenije brige .to si ti . pa su s oduševljenjem to prenijeli i na mene. "Ovo je samo nagađanje. ali velik iznutra. lice mu se kolebalo između rezignacije i nekog čudnovatog veselja. djelovao je niži za centimetar. u formaciji lijepog malog slova v. okomljuju se na tebe. Imam svoj nož. Ipak ti je mogla nauditi. prostran. vidjelo se da je nož jako oštar. Nije se radilo o tome da tada nisu imali više nego dovoljno.a strane zemlje.mali momak. stoga se ni u kojem slučaju ne bih oslonio na svoje proračune . prije nego što si stigao odgovoriti. Kako čudno . to je sjajno obavio. ruku je zavukao u džep hlača i izvadio nož na sklapanje. sklopio dnevnik i uljudno ga vratio.uloviš se kako prikupljaš. njihov mali. sir u masnom papiru. Završiš s ljudima koji čitaju. naravno: i one su mi nepoznati predjeli. predmet bez ikakve svrhe."Možete zamisliti koliko sam se radovao što ću upoznati strance . Kako bi nas jednim potezom mogli uzeti ili ostaviti. Pomislio bi da su sve one knjige bile važne. ako moram.svih osam. prev. čini mi se. Dakle imali su nešto zajedničko: razumijevanje hrane.ubrala .po njima."Pa nitko nije rekao da ste opasni. Na taj način shvatiš da si životinja . crvenkastom dlanu.napose zgodne žene . dok nije postao posve nedužan. Ali ipak si mogao biti zabrinut. promrmljao je tako da ste ga samo vas dvojica mogli čuti." "Mogu biti posve prihvatljiv.premda zacijelo pod utjecajem alkohola . ali zbog toga se nije trebalo uzrujavati. tri kuhana jaja. Doista nemam nikakvog obrazovanja vrijednog spomena. premda t ko zna . divljački.Pluckrose ulazi i objašnjava. što nimalo ne iznenađuje. Klopa. Dobro slj edovanje za taj dan i svakome po boca hladnog čaja . a skiper je vrlo pažljivo pregledao svaku stranicu. jedva sam u stanju zbrajati. zar ne.geometrija je meni nepoznata zemlja . 10 . vidiš? Fer je fer. svi Pluckroseovi" pravi muškarci. "ali mislim da će nam trebati malo navikavanja.to je Pluckrose zatim prema svom repnom mitraljescu .tri se ne mogu podijeliti između dva čovjeka.a zatim prema hangaru gdje su se formirale druge skupine.

"Od toga ti rastu kosti. Na primjer? Na primjer. Sigurno je bio izviđač. onda stvari ostaju prisne i ljubazne. Vrijeme je da se dovedeš u red. masna. "Ispričavam se.ratno sveučilište . Nema više gluparanja s Bogom. može? Sve je to bilo prije puno godina. to ne uzimaš zdravo za gotovo. Sklopio je vjeđe. "Dovoljno dobro. Bez knjiga možda ne bi osjećao toliki sram. kao da ti je glava postala salon i tu nema ničega što može podnijeti tvoj dodir . a knjige su cijeli njegov život . a zbog toga bi trebao biti finiji i zreliji čovjek. sada je puno bolje. to je važno. Pomisli na svoje jaje svoju lijepu polovicu kokošjeg jajeta. Pogledao ga je. Možda je tvoj sram bio neizbježan. ali zar to ipak nije bilo veliko.užasna riječ. rat. iz obijesti.s Njegovim Veličanstvom. Kada ima hrane. godinu. Day. kockasta slova. Usredotočio se na svoje jaje i zalogaje. "Jebote." 11 ." S kruhom je još bolje. okrenuo se prema vrelini i zagledao u prigušenu svjetlost. sjetit ćeš se i boljet će te. ogulio ljusku. Dosta je bilo samosažaljenja. u tome je bilo nečeg prijetećeg. dragi kamen.stoga sada imaš profinjene brige i delikatne probleme. Alfred je prstima prošao kroz kosu. To je kao da se ne možeš suzdržati da ne izgovoriš molitvu. Prošle su četiri godine otkako Alfred nije vidio konzervu Klima. Ali ta pravila više ne vrijede. Ako zadržiš kontrolu nad svojim mislima. ne možeš poreci da si nakon toga strašno zahvalan na svojoj klopi. a moglo je biti puno gore. u krvavo sunce. slobodno sveučilište . "Ne voliš? Mlijeko . također. na trenutak je osjetio bol. zainteresiraniji nego što bi trebao biti. Ako u Ukrajini ima izviđača. Sada mi ne treba udarac u glavu . To ne spada u 1949. Nikako. ali jedna od prvih koje si naučio: sve posve sam.biti samouk. čini mi se. Ako nisi gladan. bili su u pravu." Klim se nalazi s onu stranu žice. Skromna kriška s ira. Ili razočaranje. To mu se svidjelo. A toliko toga naučiš: ljudi gurnuti do samog ruba i jebena golema vrata koja vode prema nikamo. Dosta više s tim. bez ljudi koji čitaju.počni čeprkati po prošlosti i nećeš dobro proći. bez ikoga . ondje gdje nije skuhano do kraja. Ipak. A što onda? Razmotrimo stvari na kojima bismo trebali biti zahvalni. Sjajna prilika za poboljšavanje samog sebe." Vasilij je oprezan. Amen.dobro je za tebe. Ne možeš se požaliti. Onda završiš kao i svaki drugi pas. probušenim oklopom i zapaljivim bombama. Eh. gumene bebe uvijek plivaju.sada će jedenje biti drugačije. "Hoćeš malo?" "Jebote. Dakle zadrži kontrolu. sasvim malo." Kada je oblizao usta. o čemu ne želiš ništa znati. vlažna. Zanio sam se. zar u Rusiji nemaju neku drugu organizaciju. neku socijalističku udrugu? "Jaje sa soli. osjetio je golicanje brkova . sakrio se u tome . Ali tebi se ne može reći." Vasilij mu je dobacio komad svijenog papira u kojemu je doista bilo soli. Ali nema soli." Vasilij je izvadio konzervu Klima i otvorio je dok si trepnuo. naglo je progutao. na jednom je mjestu malko mekše. Biti samouk . Gutljaj čaja. ali ne i tvoje razočaranje. samouk. Upozorili su te .netko tko je naučio u školi .i daju ti riječi kojima se ne umiješ služiti i upotrijebiti ih svojim novim glasom.Ivor Sands ti je rekao. jebote. Alfred je pomislio da Uncle Joe ne bi bio toliko zainteresiran. od blagog šoka zbog prugaste etikete.to jako dobro činim iznutra.fin ugriz u žumanjak. To se ne smije zapostaviti. Uh. dosta više s tim. usta su mu naglo postala zainteresirana. lako moguće da je tako.za nešto vrijedno .

" Pogrešno . ali ne možeš ni dopustiti da te netko obilježi kao metu. preglomazno.nesanica je problem. Op. "Spavam više nego dovoljno. Poput liječnika u Cosfordu. vidio je kako Vasilij zabacuje glavu i jede Klim iz konzerve . Alfred se okrenuo na bok. pobrinu se da budemo veseli i dobijemo što smo zaslužili. Klim. smisao za humor." Nervoza u trbuhu. trenje i noćni šumovi barake. Zadrži ostatak. A tragam i za licima. hvala.sada spavaš?" Seronja nagađa. pa će te poslati kući. i ostali osim tebe . Zbog one usrane stvari to ti nedostaje. izvući natrag na svjetlo. uzimaju sve što žele. Štedjeti funte. To shvaćam kao da netko na svijetu ima smisla za humor. Na trenutak se seronja zakašljao. Isti stil. raščišćuješ uspomene. Alfred je pružio ruku i uzeo konzervu. Takva stanja mogu se okrenuti na bilo koju stranu. "Reci mi nešto. usprkos tome što se žalio. čak i kada si siguran da neće doći: momci koje trebaš vidjeti. navala sivila svladala bi ga čim bi legao i preklopila se iznad njega. Ja spavam. Jer nešto od ovoga ovdje može djelovati posve jednako i onda očekuješ njih.u mom pravom logoru. sve te boli. samo zato što i dalje sanjam o tome. tvoje spavanje?" Čovjeku se nekamo žuri. Znaš. biciklistički trikovi. Alfred. Ponekad moram rano ustati da se ne bih previše umorio. Iz vremena kada smo bili Kriegiei. Ipak. morao si zastati. a on nije kao Ivor. bolje je ne ljutiti se jer to može uzrokovati slabost i svakojaki jad. više ga uopće ne muči. takve stvari. a pretvara se da nećeš imati ništa protiv. puna latinskog* .bio ti je pun kurac sebe i pun kurac njih i pun kurac te stvari i njezinog okusa i njezinog straha i njezinog življenja u tebi i pun ti je kurac toga što će snimanje filma uskoro završiti." Jezik na gornjoj usni. Naprotiv. sve dok ga ujutro ne bi morali protresti. Jebeni Klim. ispravno nagađa. "Samo sam iznenađen što to vidim." "Fin okus? Kao nekad?" "Ima grozan okus." "Ti spavaš kako tebi paše? Uživaš u spavanju?To ti je dovoljno. ta riječ tobožnji ratni zarobljenici.Alfred je u Vasilijevim očima promatrao kako je time otvorio ulaz. jedva je čekao da krene. onda je stao i opet progovorio. "Spavaš?" "Svi spavaju. lažne barake.šarmantna je to riječ. Nužna stvar." Jer mu ne želiš dopustiti da misli kako ćeš sve otrpjeti."To je nevolja s brkovima ."Kosti su mi dovoljno duge. siguran je da nije toliko stradao. nisi za to čuo?" Alfred je svjestan da sada zvuči ogorčeno poput Ivora Sandsa. nema sumnje. ur. hvala. kod kuće svi moramo ekonomizirati. g. Vasilij je dobio prednost koju bi mogao iskoristiti. sve to nije mu više nimalo smetalo. meškoljenje tijela. Pokaži im da se ne bojiš i onda si na pola puta do pobjede u borbi. pokazao je kraći put unutra. tobožnji stražari . Više volim crni čaj. g. kao da je progutan. Zbog nečega sam mislio da su raznijeli svaku tvornicu za proizvodnju Klima i onda pobacali sve konzerve u more. škripa. da je nesanica . nabavljati dolare. Ali Vasilij je bio raspoložen da iskoristi prednost. Nije pametno isticati se. od stada jebenih krava. pasu na jebenim poljima jebenu travu. pomisli Alfred. zaspao bi kao da tone. jer tobožnji logor. niti se razmetati. da se središ. 12 . "Isuse. "A u miru su svi strašno uposleni: sljedovanje ne smije biti prekinuto. Sva tko je od nas dobio ono za što smo se borili." "A sada si opet ovdje u Njemačkoj i pretvaraš se da si u logoru ."To je bilo predugo." * U izvorniku: insomnia. "Ali možda sve to previše uzimam k srcu. Želi ukrasti ono što je ostalo od tebe. njuši krv. istresao na dlan tu staru. i shvatio si da si na rubu suza. tobožnja ograda. suhu slast." Paziš da zvučiš oštro. Ta jebena stvar zavukla se tako duboko u tebe da si osjetio ovu radost što vidiš kako je opet sagrađena i prepuna ljudi: tobožnji Kriegiei . "Ne želim prerasti svoju odjeću. Iz vremena kada je bilo stvarno. poput tebe i ostalih osim tebe koji se vraćaju po drugi put. gusto i ujednačeno.Kriegsgefangene: posve njemačka. volont irali su za svoj zatvor. spavaš li. morao je leći i neko vrijeme duboko disati.to si želio. Alfred? U mom logor u .na njima se sve zadržava. riječi su mu bile guste od mlijeka. "Ne. Često. Ipak. A to je i htio. sjesti na čiste. ali otkako je došao. ali pokazalo se da buka u baraci na njega djeluje umirujuće: disanje. Ne treba ni spomenuti da si jučer ujutro otišao da uzmeš napoj. lažne stepenice neke druge čiste.sipao je previše brzo da bi mogao osjetiti okus. "Kažem.

ja planiram poboljšati svoj engleski. To je istaknuo ispraznivši ostatak Klima u travu. tražili su časničkog namjesnika. Uvijek lekcije. I ja. tiho se grleno hihotao. "Zar ti nije bilo dosta jebenog rata?" "Mi raseljene osobe nemamo izbora jer oni odlučuju što će biti s nama." "Njemački već znam."Pa zašto si onda došao ovamo? Ako je tvoj logor tako jebeno krasan. samo pe-perminte . kakva šteta što osoba s takvim kvalitetama mora tako strašno patiti i razgovarati s daleko nižim tipom koji je previše glup da to zamijeti." "I ja. Tu je bijesni Dickie Molloy." Osjetio je vrelinu u nogama. pa je to morao obaviti kako spada i biti kakvim su ga smatrali." "Švicarci." Vasilij uzdahnu kao daje poseban i ima vrsno obrazovanje. buljili su u njegovu glavu." Hanson sa svojim izlizanim rukavima. uživajući u predstavi. Za to što radimo na ovom filmu plaćaju nam šest maraka dnevno. pepermint-bomboni Billa Torringtona . Palčevi. izgledao je kao da bi doista mogao biti glup. "Ako si mitraljezac." Kao da bi itko povjerovao da mu je novac potreban.nikada nije imao nešto korisno." Nakon toga neko su vrijeme jeli u tišini. naš mali. derući se kao lud . Alfredovo srce kucalo je brže. uživao je u tome podižući oba palca. oni su to govorili u ratu. Samoobrana. podbočio se i stao. "Daj da pogledamo tvoje palčeve. premda ga nisu htjeli. "Gospode. Okrugla glava i prodorne sitne oči." Oblizao je kažiprst. udara nogom po zidu i zatim šepajući trči duž staze. odorom koja je izgledala kao da je u njoj bio pokopan. Torrington i Molloy potapšali su Alfreda po ramenu. bacio gaje promatrajući kako će Alfred reagirati. u vratu. umočio ga u hrpicu Klima na travi i opet oblizao. recitalom." Vasilij zapali još jednu cigaretu. je li tako?"Alfred osjeti kako ga svladava umor.ne znam hoće li uplašiti Goeringa. lopovi." 13 . "Ja sam mitraljezac. Blistav pogled ispod prljave plave kose uperen u Alfreda." Do tada su Alfred i skiper okupili Pluckrosea. Jako mali ljudi u svojim glavama. pretpostavio je. opet je pomislio na momke. Torringtona i Molloya. nije povikao. povući se. Hanson je prepleo prste. blag.i Edgar Miles. taj ih je šugavi tip slijedio.neiscrpna zaliha koju je dobio od nekog rođaka koji je radio u tvornici gdje se proizvode ." Što je drugo Alfred mogao reći? Skiper je s ostalima zastao." "Ti kažeš da si mitraljezac. i težinu posade iza sebe. svi su bili tu. recimo šećer.." "Zato što jesam mitraljezac." Pluckrose iza njega. "Moramo biti jako strpljivi. kao mungos i zmija.u pripremi sutrašnjeg mira Engleska se nikada neće upustiti u provođenje politike porobljavanja. Švicarci ništa ne razumiju. Nečistoća pod noktima. "Da parafraziram Wellingtona . to nikad nisam čuo. "Ja sam mitraljezac. i Billovi bomboni. Posao je način da se ode. To sam toliko puta čuo da sam upamtio.poslije je sve smrdjelo na paljevinu . ali mene su jebeno prestravili. zašto nisi ostao ondje? Želiš biti filmska zvijezda. zadrijemao. jer Hanson bi trebao uzmaknuti. jer kada se probudio. u glavi je iz azivao bol. kultivirana osoba koja voli porculan. "Ovo je snimanje filma posao koji nema nikakve veze s koncertom. bio je spreman. žele reći da bi svi trebali biti jednaki. smrdio je kao da spava sa svojim oružjem." Nakon nekoliko trenutaka svi su prasnuli u smijeh. "Palčevi mitraljesca.i Hanson. Uvijek isto. okrenuli su se i čekali Alfredu iza leđa. "Ajde." "Ti bi trebao glumiti Nijemca. koji je kradom iz bombardiranog kina ukrao tri sjedala za kantinu . a Alfred se zacijelo zanio. te je postao nestrpljiv. Alfred se samo nasmiješio. jer u tome je dobar-samouk. koji je bio gad. Bez obzira na sve nije odustajao. To je strašno dosadno. onaj koji neće uzmaknuti.". možda i simfonije. krenuo je ravno prema Alfredu. "Plaćaju nam. "A što si ti ?" A netko."Valuta je korisna. premda ga nitko nije htio. ali on se nije micao. jako fino čekati jedan uz drugoga i ne govoriti previše niti postavljati pitanja. Pluckrose.. moramo ostati ondje gdje nas smjeste." "Čudno. ispružio ruke i škljocnuo zglobovima. kopanjem u polju ili raspravljanjem o demokraciji i budućnosti .

"Što kažeš?" Skiper je sada bio pored Alfreda. Stvari koje su ostavljene. Mislim da mogu zamisliti putovanje kući . "Hoćemo li ga uzeti?" Svidjelo mu se što ima moć da bira. a njihova velika uska Pluckrose-stopala vuku se po zemlji. do kraja dana nije ga htio vidjeti.sve je to crno. posada je popunjena. Obranit ćeš se. Posebne okolnosti u ratu i tako to. Čuo sam. imaš. "Nisam siguran. ustvari. nacerio se.i rekao da bi htio biti s posadom koja se smije. Ti. ali od Vasilija ni traga. njihovom prvom baru. bezbožnički gade. Ipak." Čekao je što će mu reći. popio je." "Doista." Lice i ruke bijeli kao papir. moći ću je vidjeti izdaleka. a obrve. imaš. dragi g. Više nijedne misli. nema razloga za brigu. odnijeti u kanti . "Nisam rekao da imam. više-manje. "Reci mi. ali još uvijek je jako blijed. Duck's Head kako bi ga inače zvali? "Ružno se izražavaš. "Vjerojatno nam treba. ovdje ima nekih mjesta na koja ne bih htio nabasati. njihove duge Pluckrose-noge vise. kao da je nacrtano." Alfred se iznenadio kada je čuo sebe. Nema izbora. a zašto?" "Zato što smo im pokrali njihove jebene pingvine. pripit jedne večeri.izgledao je tako mlitavo da bi ga mogao izliti.prema zapadu u odnosu na logor. četvrtastom salonu u Duke's Headu. uklanjanju mrlja. sada su se i Alfred i Hanson smijali jer to znači da su njih sedmorica spremni. Molloy .. "Hvala vam najljepša. Nema greške.. možda dva tjedna nakon što su se upoznali. Želiš joj sve najbolje ako baš moraš i onda ideš dalje. "Kad već imaš curu. Šefe?" "Vjerojatno. Ovdje je sve tako ravno." Molloy se smiješi i oči mu postaju okrugle: na trenutak djeluje kao da je prolupao. 14 ."To je u niskom. Radi se o tome da se koncentriraš na nešto drugo i pustiš ih da iščeznu." Postoje stvari o kojima nikad ne razmišljaš. Njegova naprtnjača bila je na zemlji. Imaš jednu i još jednu nedjeljom. zaratili?" "S Eskimima." Molloy ga zadirkuje sa zakašnjenjem od jednog sata. A bilo je toliko načina da se ubije vrijeme. Dickie. činilo se kao početak toga kako će im biti. Mali Šefe . Prepoznat ću rutu. Ponekad je to djelovalo nakon snova." Postoje stvari kojih se nikada ne sjećaš jer si osjetljiv i vježbao si borbu bez oružja. "Ali nije važno. Ne radi se o tome da im je trebao cijeli život da nešto nauče: imali su samo rundu ili dvije uvježbavanja s luđacima koji su se odmarali između tura. oči. dodano crnom tintom. ali imaš." "Treba li nam. Alfred je sjeo. Ali ako krenem na pogrešnu stranu. "Pravi avionski mitraljezac. sigurno." "Aha." na admirale."Reci mi. pa sada kad ih više nemaju. dajem sve od sebe. "Pa zašto je nisi puknuo? Zašto to nisi obavio kako treba?" Molloy. zijevnuo je stojeći nakrivljen kao i inače .hoćeš li je puknuti ili nećeš?" Braniš se. riješili su da ih vrate natrag." Klima glavom tako da pomislite na ostale Pluckroseove. na lovačke stvari." Postoje stvari kojih se nikada ne treba sjećati." Pluckrose se ubacio: "Spomenuo si da je rat? Znaš. cijeli život i nije tako dugo. usta . "Aha. "Ti doista imaš djevojku. gotovo su urlali od smijeha. suh i pomalo bez daha." Nakon toga više nije pogledao Hansona. na što su se opet nasmijali. znači da su kompletni. "Nisam rekao da imam djevojku. time bi se mogla objasniti ova jebena buka.Hanson je zatim popustio. naslonjena na Vasilijevu. Ubrzo im je prišao Edgar Miles. suce. lupkajući Alfreda po ramenu. Pa dobro. tek bijela hrpica mlijeka po kojoj su gmizali mravi. ispiranju petrolejem. ukočene ljude na konjima. Na nju nećeš ni pomisliti. Braniš se. Malo je razmišljao o čišćenju svojih misli.s kime smo se.

na grmovima vrijeska ukazivala se prva plavičasta izmaglica cvijeća. Kao da bi mu dopustili da je zadrži. "Reci svima da ja dolazim ovamo i stavljam što je mene volja. morao ju je malo podignuti. Alfred se ponadao da su to ševe jer mu se svidjela pomisao na ševe. povjetarac je ugodan. životinjsku vrelinu. On se ubio . "Kako znaš da trebamo ovuda?" "Rekao mi je jedan britanski satnik. Alfred duboko udahnu.U svakom slučaju. Ne krećem se dovoljno po prirodi. Tlo je tu izgledalo posve jednako kao i drugdje oko njih. Nije imao vremena da razmisli kako jer su štropotanje u niskom raslinju i udarci štapom po lišću najavljivali Vasilijev povratak. zdrav. ili mu poželjeti da je u paklu. Rekao mi je da jedan njemački časnik sa sobom ima aktovku: aktovku punu do vrha. To je zakon. Bio je fantastično dobar dan. On je volio u hodu lomiti sve što je mogao. Alfred ga je slijedio. S užitkom je potegnuo dobar gutljaj čaja iz boce i onda ustao. On je bio ovdje. premjestiti je. Nema gadova da polažu cvijeće.zašto ne? popišati se po njemu? Za takve slučajeve ne postoje pravila. Osim toga Alfred nije mislio da će tako daleko stići." Što da kažem. oni ne podižu spomenike. pomislio bi . ponesi ih. provjeriti je li Alfred nešto uzeo. pišati.vidio ga je kako uzima potpise za onu prvu malu predaju. "Stigli smo. Budan si. "Što je OK?" Vasilij se namršti. kao da bi mu mogla zatrebati. osim onoga koji je to učinio. išli su prema širokoj uzvisini prekrivenoj svijetlosmeđom travom iz koje su izvirivale borovice u tamnim grozdovima. "OK." Vasilij se ukopao i prekrižio ruke. obrisao hlače. možda. pomislio kako je zrak zelen: sunce dana podizalo je miris žive zemlje. Alfred ga je ignorirao. nešto je prčkao i počeo. Rekli su kuda i kamo.u Ulzener Strasse. Kada su stigli do svojeg malenog obzora. onda.da možeš ugasiti požar? 15 . Možda više nećemo proći ovuda. netremice je zurio u busenje trave. da. Tu je bila nekakva zečja staza i Vasilij krenu tim smjerom. Više uopće ne vježbam. "Dobra večer.a pokopali su ga gdje ga nitko neće pronaći. polako. dobra večer. ako za to nije previše k asno ili .impresivna količina. Povedi." "A što bi se trebalo vidjeti? Ovo je sve što su htjeli." Sretan što je time zbunio Vasilija. Vasilijevi teški koraci natjerali su ptičice da prhnu u zrak." Vasilij se malo okrenuo. Macduff." "Vidio si?" "Da. previše glasno. ako ne bi djelovalo previše frivolno. nema žurbe. sjaj koji je mogao dolaziti od vjetrobrana nekog kamiona. "Više nećemo proći ovuda."Sagnuo se do svoje naprtnjače." "To je iz Williama Shakespearea. U daljini su stajale ovce. iza niza stabala ukazao se drugi. "U redu. "Kaži svima koji pitaju. zrak je i dalje imao sjajan okus. i skupina kuća koje su nekoć mogle biti barake: možda još uvijek jesu. pa krenuše dalje. "Tvoje stvari. nije vjerovao da će pronaći to mjesto i nije bio posve siguran jesu li ga doista pronašli. ali za neočekivanu vojsku." "Ne vidim ništa. kroz mladi šumarak i preko grbavog tla. to mogu promijeniti." Alfred je makinalno provjerio svoju naprtnjaču. Ovo je divno. stari? Da možeš zadržati jebenu litru i pol? Da si poput g. pružen u treperenju sunca. Djelovala je baš kao i bilo koja druga. Ipak. Nisam te bez razloga dovukao dovde. možda su to blijede stijene. točno?" "To je iz Williama Shakespearea. Wooa iz pjesme o pripadniku civilne protuzračne obrane ." Ali ipak sam u prednosti jer sam sâm pronašao Shakespearea. točno. Nitko mi ga nije jednostavno dao u školi: zaslužio sam ga. tako je najbolje. umirujući. Ukazala se uska cesta. iznad Luneburga. Alfred uviđa. Ako želim. Vasilij se zgurio: praznio se. da?" Vasilij je promatrao Alfredovo lice dok je to izgovarao." A što bi trebao učiniti ondje gdje su pokopali Himmlera? Zaplesati. Imamo taman toliko vremena da se prošetamo i stignemo natrag. možeš otići i vidjeti . Bio je s Montgomervem . nemiran.

da bude sigurna u njega.. A ti si užasno. bio je siguran. ali ne možeš odvojiti pogleda od nje jer bi se mogla osjećati još gore. i ti znaš da ona želi biti što bliže svojoj kćer i. što se zabavlja. od toga su se još više uplašile. potrčala prema drveću. nešto što je na brzinu skupila. "Znam ja kakav je leš koji je mjesecima zakopan. poput prijetnje. pokušavaju pronaći što bi djelovalo. debeljuškasta. Iskoristila je priliku. to je najgore od svega. "Englez. ali onda im je prišla neka djevojčica -oko deset godina .tako se ne bi smio ponašati. U hodu je radost iščeznula iz nje. Na grudima je čvrsto držala nešto zamotano u krpu . uživala na kraju svog dana. što te nervira.. u njih je uperio pištolj. Ne brini se. obuzeo ga je glupav." Mali. nema tog jezika koji bi dopro do nje. a Vasilij to možda nije očekivao.način na koji se ne može micati i ne može razumjeti jer je prestravljena. Goot. Pogledala je pored tebe prema Vasiliju i nešto komplicirano zbilo se na njezinom licu.on tiho kikoće. "Ti jebeni gade.Alfred protrlja kožu iznad očiju." Alfred je iz naprtnjače izvadio kapu. ugledala muškarce.ti si uzrujan sve dok ne shvatiš da ležiš na travi.možda dragocjenosti. namjestio ju je kako treba: značka na sredini čela. okrenuo se prema njemu zakopčanog šlica. "Kako možeš znati da je to tu?" Budući da je Alfred zvučao nervozno. povukla dijete i naglo vrisnula. Želiš da ti Vasilij pomogne. vidiš? Kine angst. "U redu je. zgodna. Dovoljno za mene." "Ali zar nisu. Sve je utihnulo. uživa u tome kako je izgledao. Goot. suha zemlja pod njim zvučala je šuplje. nema se gdje sakriti. ali ne može. "On je ovdje bio mjesecima prije toga. možda ćeš zbog otvorenog iskazivanja naklonosti postati grub. "Čuo sam da su. iskopali ga i kremirali. "Tako sam čuo. Haljina joj je pripijena uz tijelo." Pljunuo je. kako ga je ona vidjela. naglo je stala kad se probila kroz granje." Majčine ruke paničare po tom četvrtastom zavežljaju koji ima.smijala se i trčala." Vasilij lupi nogom. Znam ja. da ne možeš doći do daha. možda bi bilo najbolje ne pokazati nikakav interes za nju. 16 . odbrusio je: "Znam ja. "U redu je. ali nije sigurna hoće li to pomoći . a čini se da i ona želi pogledati prema Vasiliju. užasno ." Polako se primakneš. ni početi. Allusgoot." Ali u njezinoj pozornosti ima nečeg zbog čega si konačno pogledao prema Vasiliju i osjetio kako te je nešto tresnulo po glavi. Nisu ga cijelog izvadili. Gleda prema tebi kao da si poludio i onda kreće to je slika iz nekog drugog vremena . što je daleko od bilo čijeg prekoravanja osim svog vlastitog. Alfred se nije dao omesti. Alfredu se zavrtjelo. sretna stoje pomalo ljutita na sebe i iznenađena što je ostala bez daha. usne joj se pomiču. pa ženi ujednačeno i polako kažeš: "Hajde sad. jer se među drvećem s njihove lijeve strane začula vika.možda ona mora odvratiti pažnju kako bi djevojčica mogla pobjeći. koncentrirao se. ne prestaje. iako znaš da to nije u redu . rub nagnut dva centimetra iznad desne obrve. ali netko je trčao i približavao se. nije se jasno čulo. Nije me briga. Vassmackenzeeheer. Znaš kako izgleda leš nakon što je mjesecima zakopan?" Pogledom je polako prešao po Alfredu." Cvrćci su utihnuli. "Allusgoot. "Dobro. golem strah. Nešto od njega ostalo je ovdje. nezaštićena. da si ga zaustavio. Ugledala te je." Možda sada malo pretjeruje. ne dok je dijete gleda. budi dobra cura -mi smo prijatelji. odjednom je postao agresivan. a Vasilij je namjeravao krenuti za njom. jer on drži Luger: odjeven u svoj kostim. a sada se ukazuju i drugi trkači: že na od četrdesetak godina. Koji kurac radiš? Vasilij! Koji to kurac radiš"? A majka je otrčala." Vasilij je konačno bio gotov. Zaustavila se. uživa u tome kako već izgledaju kao da su mrtve. OK?" To si već vidio .."Čuo sam da su se vratili. "Je li to pogrešno? Doista mislim da su ga otkopali. bezazleni nož i dalje spava u Vasilijevu džepu. u njezinom strahu. u svoju Feldwebel odoru. Allusgoot. Potjera.. a djevojčica je otvorila usta i zatim ih opet zatvorila. A ti ne možeš dopustiti da nečija majka bude u tom stanju. možda hranu. "Mislim da bih i ja trebao dati svoj doprinos u ime -" Ali nije stigao završiti." Alfredu je njegov glas zvučao nasilno.

tih čudnih i umirujućih činjenica . On guta zrak. "Molim te. vratilo se. Kakva bi bila šteta? Tu nitko ne bi tjednima pronašao tijelo."Samo sam uplašio neke njemačke pičke. a tvoj mu stisak ne pomaže. vrlo ujednačeno i mirno. stoga si uzdahnuo. A ne možeš znati što ćeš propustiti dok ležiš u nesvjestici .nemaš mjesta za nju. povukao se i sjeo Vasiliju na prsa. držiš ga za ručni zglob. podigao je pištolj prema tebi. Štoviše. "Zar nisi vidio da neću pucati u tebe?"graknu Vasilij. osjećaš kako mu stisak slabi pred tobom sve dok mu ne oduzmeš Luger i ne pljusneš ga. kako blistaš. zbacio te. jer se vratilo: što god to bilo što te štiti od smrti. Zbog toga se nasmiješiš. Tvoj je položaj nestabilan . Znaš da te mogu pobijediti. "Ako te pustim.prije nego što se Vasilij trgnuo. Želi da ti više bude žao zbog njega nego što bi ti moglo biti zbog žene ili djevojčice. pljuskaj ga. Vasiliju jedan obraz titra. Nisi znao da ćeš se opet tako osjećati.ako ti netko uperi pištolj u lice. dok se hrvaš s tim čovjekom koji ima pištolj. ili možda kad opasnost prođe i misliš da se možeš opustiti . cvili. ali nastoji držati oči otvorene da ti pokaže da je patetičan. "Molim te. Zatvoren si u nekakvom privatnom urliku koji te sprečava da razmišljaš o bilo čemu osim o tome koliko si iznenađen. to ne bi smio učiniti. Ali zaboravio si što si naučio." A tvoja mržnja prema njemu brzo hlapi ." Savršeno je uvjerljiv. a siguran si da ćeš umrijeti i da to ne želiš. a drugim koljenom pritišćeš mu grlo. Ali uglavnom zamjećuješ kako si bezbrižan. sve u svemu. Nisi htio da te ubiju. ali već si ga uhvatio jer su ti ruke slobodne i vješte. ali zacijelo je tu samo dubina zemlje na žezi gdje je on nekoć izdao naredbu da treba početi iskopavati arijsku prošlost. Promeškoljio si ramenima i izdahnuo. prebacuješ težinu na kukovima. gdje je pokušao osigurati svoju budućnost . Opet ga pljusneš. Zajebavam se.sve ranije. pokopano ili ne. Gledaš kako povjetarac njiše travu u daljini." Gotovo je bio na rubu plača. Riješio si da te nije briga koliko ćeš ga puta pljusnuti. ruke ti same rade. Potiho se pitaš želiš li ga samo udariti.toga si najsvjesniji. povrijeđen. Ali onesvijestiti se cijeli dan nakon toga. Onesvijestio se sutra ujutro. nesigurno je i ne preporučuje se. i to te živcira. val se valja za valom i gubi u nepomičnosti. ono što tvoje tijelo zna. "Strašiš me." Zamijetio si kako se snažno pokreću Vasilijeva rebra ispod tebe dok sjediš i shvaćaš da bi ti se svidjelo da se doista uplašio i da je to bilo zbog tebe. prije puno vremena." To zacijelo nije tako. zašto ga ne bi upucao. Moraš me pustiti da dišem. više ga ne držiš. klizav je od znoja.Na nekim mjestima ne osjećaš ništa. trebao bi se smjesta srušiti na tlo. što je bilo budalasto .svijet kakav poznaješ prepun je divnih iznenađenja. A ispod obojice možda se nalazi neki komadić Himmlera. možda bi htio izbjeći da se uopće onesvijestiš jer škodi tvom zdravlju i dostojanstvu.trebao bi se osigurati . Ali sada imaš njegov pištolj.ali uspio si ga svladati i sada kao da se primirio. Zagladio si svoje nove brkove. bolje ti je da ništa ne pokušavaš. Ne tuci ga. potkoljenicom mu pritišćeš vrat što jače možeš i gledaš ga kako se guši. prema njegovoj radosti. 17 . Zar ne znaš da sam dobar čovjek koji voli Englesku? Ja sam dobar čovjek. tu je tvoja noga na njegovom ručnom zglobu. Lice si okrenuo prema suncu. neka se osjeti jadno.

da će se zalijepiti ako ga dodirneš. naslonjen na drveni zid koji je još uvijek zaudarao na biljni sok. iz nekog je razloga kimnuo. reproducirali su onaj čudni umorno/lijeni hod stražara . pse ili djecu. nije razmišljao kamo su mu misli odlutale dok je bio u nesvijesti. me odvukao na stranu. To je primio pos ve mirno. "Nemoj me zezat'. pa je pomislio da mu je sada bolje bez toga.svakog su dana sve prljavije . otvorenu rupu. Nije da se ubijanje ne može ponoviti .samo što uvijek ubiješ nekog drugog. "Hm?" Po glavi ti se mota da s njim nešto nije u redu. vagao je ideju da provede još deset minuta s tim gadom koji je cvilio pored njega. Alfred je razmišljao o tome i o mršavku. "Nije tako loše. izbjegavao je oštre rubove." Čovjek je time namjeravao spriječiti Alfredov odlazak. Kako si ti?". Pijuckao je vodu koju su mu dali. Nekad je uglavnom '46.bio je predaleko da pohvata detalje. lijevo i desno.visok i mršav tip. Sigurno je prošlo više od godinu dana od kada se protiv svoje volje zatekao u vodoravnom položaju. Ili to ili da pođe i uzme Luger. Alfred nije bio raspoložen za druženje. dočekati se kako bi ublažio pad. snimanje. Trebao sam biti padobranac. a on je pokušao ispružiti udove. Čudan je taj život. Obrisao je hlače na koljenima . Redatelju se svidjela cijela zbrka. s rukama uz tijelo. mislio je.i pripremio se da ustane." Alfred je to izrekao kao naredbu.Premda je Alfred morao priznati da nesvjestica kao takva nije nikakvo iznenađenje. pretvarali su se da su Hans i Helmut u ophodnji. proučavajući borove iza žice . da će se priljubiti. zbog nečega. Sada je prekasno. Liječnik je preporučio da ode na bolovanje.. spuštene glave. Ili loše. Bili su jako uvjerljivi. Vasilij je s nekim Ukrajincem bio pored ruba logora u propisanoj odori. "Ja te razumijem. podigla ga i odnijela u hladovinu prazne barake. Valjda. time je sugerirao početak razgovora. Alfred. kimnu prema njemu. U međuvremenu glumci su morali ovo ili ono govoriti i ovo ili ono raditi . Alfred je sjedio na tlu i gledao. zatim je ublažio izraz lica . nestao je iza menze. ali tih pedeset metara itekako je važno. nametljiv. "Kako si?" Jedan od onih koji su mu pomogli . hvala."Činio se uvjerenim u to. Nije predaleko. razumiješ li da sam to u stanju napraviti . ali par je produžio dalje.puno je vremena otkako je to radio: pokušati se zamisliti na udaljenosti od pedeset metara. -jako često ostajao bez svijesti. A razumiješ li da ako pomislim da te nema.možda bi trebao brzo odlučiti. "Nisam te mogao ostaviti da ležiš. postavio se filozofski. "Hvala ti što si.u toj mjeri da je Alfred gotovo postao nervozan kad ih je spazio. Dva su momka istupila iz redova. Zatim je bilo 10:56 i iz njegovog jutra iščeznuše boje. A Alfred je mislio da ga uopće nije briga. iznova ih provjerava. molim vas.godinama sam to uvježbavao? Razumiješ li da je tako najsigurnije za tebe? 18 . ali onda bi mogao sanjati. naravno. pokaže redatelju nešto što neće moći ponoviti. glave nakrivljene u stranu. pa je nedaća na kraju iščeznula. Alfred je ubrzo uvjerio samog sebe da mu se pojavljuju novi strašni simptomi . pa su se neki nesretnici (bivši vojni administrativci koji su se u budućnosti možda htjeli okušati u glumi) dva naredna sata morali grčiti i padati na tlo: ispruženih ruku. jer je beznadan slučaj. htio ju je razraditi. bio je u hladovini. Stajao je u stavu mirno kod tobožnjeg Appella: svi su vani na paradi za tobožnje naciste. sve varijacije koje ti mogu pasti na pamet i još poneka i onda samo još jednom za sreću. "I ja sam se srušio u ponedjeljak. uperena prema redovima u jednom smjeru. Vasilij je. Neuredno je." Njeg ov je glas implicirao da od trčanja i vikanja možeš umrijeti. Ali u 10:56 samo se srušio. nekako se osjetio sputanim. i onda se polako povlači poput sumnjičavog narednika. To je dobra igra. zadovoljan zbog upozorenja. stari? Opet je podigao glavu. Prva stvar koja je Alfredu doprla do svijesti kad je došao k sebi: Ukrajinac ga je promatrao. "Dobro." Čovjek je čučnuo pored njega na meku zemlju. nije li. Kada su nas tjerali da stalno trčimo i vičemo. gotovo posve prestala. ukazao se netko novi."Prispavalo mu se.. kamera škripi po tračnicama. "Nisi ti prvi. glava ga je povukla dolje i naprijed kroz ustaljenu. ali ipak se potrudio da bude ljubazan. bez ikakvog razloga. Posve se naviknuo na sekunde sivog potonuća koje su najavljivale taj događaj i. nadajući se da će pasti dalje od puta. onda bi tako moglo i biti.ni biti ljubazan. rekao neka se barem javi u bolnički šator ako mu opet pozli. zamijetio kad se sručio na tlo." Ne bi se trebao truditi . zabačene glave. tražio tuđi jad.

kao i onaj koji se onesvijestio. strpao si ruke u džepove kao da si krijumčar. samo ih krca. Nagone te na kašalj. U patnji su. Tamo onim putom: kroz pustopoljinu? Ovamo sam stigao lakši za dvadeset kila. A to je najbliže tuzi što bi smio biti. On je nesumnjivo bolji ti od tebe. nije popuštao čvrst. okus planova koji se odvijaju i tobožnji nadređeni u blistavim unajmljenim čizmama .dok sve to gledaš." Ti nemaš ženu." U vratu osjećaš pritisak. i šaptanje. "Nikako da dobijem na težini. kaki boje. ali i brižno .a redatelj ih je odabrao da odgovaraju jedan drugome. možda bi mogli biti braća i obojica su stvarno naočita. Slomilo ti se srce kada si uzeo tu jaknu. uvijek je tražio objašnjenja. koliko sam ja sada sjeban? Vidiš ga kako uzima nešto s prašnjavog tla i onda pušta da mu to gmiže po prstima. Imaš dva kartonska kofera koja si morao ostaviti u stražnjoj sobi Ivora Sandsa i neke knjige koje je sigurno prodao. 19 . samo što se tada baš i nisi tako osjećao. možda janjetinu. A u kakvom si stanju ti ostao. Ne zaboravljaš. Knjige se sjećaju svojih starih * Leslie Howard (1893-1943). sive. Ivor. Ukrao sam mu jaknu. nisu nas pobili. Na ovaj ili onaj način. i nemaš odgovora. ur. Tvoje slomljeno srce još uvijek nije zacijelilo. "Ma daj. Ivor te je prvi pitao. jer ima dana kada se previše brzo okreneš. Dok je govorio.Ali ovaj se nije zaustavio." Alfred otvori Mezolitička naselja sjeverne Europe i zamijeti da stranice mirišu na vlagu i ljiljane. ali gotovo su svi ostali stradali. gledaš prema pisti gdje uvježbavaju lažno onesvješćivanje. kao da je to važno. Tvoj prijatelj u nevolji iskušava skromno-ali-junačko spašavanje . pomislio je na janjetinu. Taj je dvojac djelovao usredotočeno i sportski. a komadići srca skrpani su zajedno. daleko zgodnija od momaka koji su podigli tebe. Ili možda ljutnji .prije nego što su dvojica utrčala i prišla da na kolicima odnesu tijelo.poput jeftinog Lesliea Howarda*. kao da bi se time išta promijenilo. engleski kazališni i filmski glumac.opeklina na obrazu djelovala je opako. a ne želiš da on to zamijeti i kaže da razumije kako se osjećaš. iako je obećao da neće. Ruke ti se još tresu od pada.mogao bi se i tako osjećati. uporni seronja. Nikada nisi shvatio čemu razumijevanje. gdje si sortirao nove knjige i nisi bio u stanju povezati glavu i rep u svojoj priči nastojeći mu objasniti." Prijekoran naglasak u zadnjoj rečenici. kao da ne treba ni spominjati da su svi koji služe drugovi i prijatelji kada je potrebno." Ivorovo lice tog dana nije bilo nimalo dobro . Jer si bio sretan stoje tvoj drug puno veći od tebe." "Već sam šenuo." I tom Fallingbostel-čovjeku želiš pričati o truplu – da je to bio jedan tvoj poseban drug.pravi Nijemci: dobri Nijemci. dok gledaš snimanje: tobožnji njemački časnici .i tobožnji stražari. skovane vječne spone. trest će se barem do večeras. Takav je bio i Dickie Molloy.to mu uopće ne pristaje. ali ništa ne pomaže. "Žena mi samo daje krumpire i krumpire. Kao da to nije zadnje što bi poželio. ali ipak pravi ." Ignoriraš ga.nabasao je na tebe u knjižari. Ivore?" "Neprikladan odgovor. "Završio sam u Fallingbostelu. Opet je to učinio. dragi dječače?" "Zašto ne. "Znaš? Stvarno razumijem. A radi se o tome. Najgore je to što spone postoje i bilo bi tako jebeno tipično da su vječne: to bi baš bila tvoja sreća.to uvijek znači da upravo o tome razmišlja. bilo ti je tako drago što je viši. nekad davno ." Nisu. Op. Uviđaš i da su puno uvjerljiviji . htio ti je reći. da se umotaš u njega i zaspiš iza uništene živice. blijed stisak na njegovoj rumenoj koži. I opet. stari? I. ne prestaje čeprkati po njegovim krastama. jedva si čekao da njegov stas prilagodiš svome. Čuješ svoj glas kako kaže: "Završio sam u polju pored nekog trupla. "Ipak. ili se prevrćeš po postelji. tobožnji redovi plave. zatim ga izvode izgleda doista sjajno . i dalje su oštri. Ne možeš mu vjerovati kada kaže da neće učiniti nešto što nisi ni spomenuo . Znaš da ćeš tako šenuti. "Zašto. pitaš se zašto si došao.

"A tek si uspio postati nenadomjestiv. goli pod od dasaka i škripavi kreveti. učvrstilo. zamišljeni i malobrojni. inače Alfred to ne bi rekao .na njoj ožiljakod sjene. samo su htjeli knjige. Dakle onda bi moglo imati smisla što se tu pojavio i barem se trudi shvatiti što nedostaje. U dobrom je stanju. izvan knjižare. Kada ih je filmska ekipa u iznajmljenim Bedford kamionima dovezla do ulaza. Isuse Kriste. ali onda ih je obuzelo.ali tog popodneva mislio je na nešto drugo .umirujuće. '43. jer su umarširali unutra. Daya". Alfred onesvijestio." I Alfred je shvatio da bi to moglo biti točno te se pitao zašto se toga nije ranije sjetio. mlade lune. godinama nije bio tako spokojan. neprestano je pjevao ispod niske. Dobro. Nije se činilo nemoguće da će uspjeti uvježbati neku svoju malu pantomimu pod profesionalnim izgovorom i probiti se ravno do mjesta gdje će se izgubiti. Bio je gotovo siguran da je to doplovilo u Njemačkoj. a nekoliko njih dobacivalo im je sigurno nešto pametno. skuhao je čaj i mirno sjedio sa šalicom u rukama. Činilo se tako lako. nije pio. a Alfred je prestao sortirati.kurac i pička ako želim. a sada se to nalazi s njima unutar žičane ograde. Hodali su kući. ne mora više nastaviti. ali jedne noći Molloy je pukao. preko pultova. Alfredu je bila jeziva. Ali filmski logor nije ispunio njegova očekivanja. grane se pružaju prema njegovim rukama.nema razloga da šokira knjigoljupce . mahali su rukama. Sama ograda posve je odgovarala. pretvarao se da je koncentriran jer je bio u društvu još jednog jebenog Kriegiea. hoće li itko kupiti ovu?" "Studenti hoće. te se začuo taj gotovo ženski zvuk dječaka iz zbora. gledao je kako Bastard pokreće svoje tanke malene usne na svom i inače neopranom licu. redovi i određena tjeskoba koja se slegnula i zadržala se. Čovjek iz Fallingbostela nije zamijetio aluziju: u tom je trenutku sjedio sklopljenih očiju. opet ga je porazio. a neki engleski zajebant na začelju izvikivao je naredbe. Jednom je tu bilo nešto drugo. pokazujući prema Alfredu. u to je bio siguran. ostvarit će se. Isprva je bilo ugodno. zamisliti odlazak. "Govorit ću pizdarije ako mi se hoće . poželio je da je vani kod borova. "Što misliš. Što ne znači da je ikad tako bilo.Pluckrose se uvijek s time zafrkavao. u pravom zatvoru. čistim mirisom smole. ili do neke prilično mračne. a Hanson je jodlao kao daje netko važan. 20 ." "Zašto ne?" "Zato što se nećeš vratiti. ali sjetio se pjesme . Nisu ga plašili čak ni oni zahtjevniji.Bastardu se sviđala svaka njezina nota. naređivao na mjestu odmor i zatim raspustio. Kao i stražarski tornjevi. ostvarit će se. A imao je lijep glas. ritam je bio oštar. konačno i blago.Alfred je bio slab prema njihovim kupcima: to su uglavnom bili posve ljubazni stranci. pomislio je. iza sebe je ostavio njezinu lagodnu tišinu. Ogoljena zemlja u koju je buljio nije nestala. i plavo-bijeli kockasti prekrivači. dok se on pretvorio u duha u šumi. svojih starih vlasnika. Zbog t oga što je logor pobjeđivao. Ivor je naglo sklopio Jarčevu obratnicu i povukao se u stražnju sobu. a na rubovima njegovih snova bili su psi koji prilaze sve bliže." Knjižara je prazna. ne traži puno . Zašto se vratiti? I zašto u logor? I kako ću bez pomoćnika dok tebe ne bude bilo?" Zagledao se u Alegoriju ljubavi. propustili su autobus." Posada ga je uglavnom ignorirala.kuća. osjećao se nema druge riječi . Alfred je učinio što se moglo u tim okolnostima. Činilo se kao da je marširanje počelo kao šala. Zacijelo kao mnogi drugi. zaustavljao ih. ''Ako poželiš. i brige će otići . Ne bi trebao otići. plesnih dvorana i s oba za sastanke: "Gotovo je za A.pobjednički. zato što jebeni jad voli jebeno društvo." "Ne govori pizdarije. tu negdje. godine. možda ga vrati natrag. nemoj prestati željeti. Alfred je zamijetio da su neki tehničari zastali. Gotovo za taj dan . u nekoliko dana postigli su sve što je trebalo: dosada. ali bili su i zabrinuti: razmišljali su kako nisu sigurni što tu imaju.priliku da se pribere bez ometanja. ustvari. lubanju je ispunio prigušenim zvukom koraka po sloju iglica. bili su poput originalnih koliko je to bilo moguće. Ako poželiš. i stavio ju je na hrpu za police. ali nije se mogao sjetiti što. jedino su to mogli. te je pomislio da mu je tu dobro. tupe praznine za koju je mogao reći da spava u njemu. Zbog toga se. samo što nije više ništa značila. Činila se golemom te noći . Ne skreći s teme. ali oblik joj je ipak jasan.

Nije ni čudo što ne treba letjeti kada je puna . pod nogama im je odjekivalo kako bi se moglo čuti da su zalutali u neku visoku. "Više neće mo razgovarati." "Jako pametno. Umoriš se od novih kompanjona.a onda ih krajem tjedna više ne moraš sretati i ne moraš pamtiti njihova imena. bez obzira na sve. uspio je svoju nazočnost učiniti nametljivom i dosadnom.ljudi ." A to ga je uvrijedilo." Gledao mu je u leđa. ne kada dolazi od nekog svjetovnog svećenika kojeg poznaješ. Mama je uvijek bila vjernica. Kada se radilo o pjesmama. I ne pokušavaj s nekom drugom." "Jebote.. a onda više ne možeš. Poput bolesti. možeš si poželjeti. ali umjesto toga vratio se i opet nogom udario po zidu.Ti ne poznaješ mene. svoju stanicu. Ona je to voljela. koji daje savjete o Civilnoj zaštiti . tišina. "Prekini više s tim jebenim glupostima. Daj nam malo mira. Mislim da je to voljela čak i kada je postalo besmisleno. Gospode." Posada se nadalje toga držala. Možda je i tako dobro sjetiti se pjesama na koje je navikao. Tko ga jebe. a nije se mogao sjetiti što će biti nakon toga. "Hansone. bila bi obasjana. "Nikad ništa od toga. samo obuka i obuka i ljudi i ljudi dok ne dođeš na stanicu. Jebi se." Iako je to bilo previše. Mitraljeska obuka u Jurbyu. stari.ali danima se nisam mogao riješiti smrada.mislim na to kako smo zaudarali . Odjel za početnu obuku. ostvarit će se. Mladi Alfred sa svojom Sankey knjigom himni i nedjeljna prašina koja miriše na strine. mi smo najgori smrad na svijetu. vidjelo se da ga želi udariti. dobro. Samo što nitko ne želi biti obasjan . i taj hladni pogled koji bi ti uvijek uputila kad bi ga ulovio. uvijek si bio mlakonja. tebe slijedim. "A želje su snovi koje sanjamo u budnom stanju.. Krivio je mamu i Wesleya: metodiste ." a zatim je Molloy odjurio stazom mjesečine. nema što. ali nikada nisu puštali nešto što bi mu se svidjelo. "Ne poznajem te. pa se Alfred okrenu prema njemu: "Smrad. na mojoj koži.ne samo zato što bi te obasjala jasno kao metu. preko uzvisine. što je Alfred i htio. poput bolesti. možda su sedmorica izišla nakon filma u Bostonu. tvoja se druželjubivost izliže." Tek još jedan način da se kaže . beskorisno. uske. praznu prostoriju. Bastard je bio poslušan. kada su stvari užegle i trule .. možeš si poželjeti. Pjevanje u crkvi. ta se pjesma nikome ne sviđa. izgledala bi kao djevojka. Ali ipak tu nešto ima . Jedinica za operativnu obuku. Ali himne. neminovno.zamisli dodir te melodije. može?"Tukao je nogom. a zatim se okrenuo prema Bastardu. molim te. da to jako želi. Kada sam se vratio u domovinu. kakva obla ramena ima. Ljudi. Jer u životu možeš upoznati samo određen broj ljudi. Čovjek je ustao i gotovo ti je bilo neugodno zbog njega jer je posve jasno daje usamljen i da ga ne zanima zamjećuje li to itko. To je u nama. Nakon 21 . nekoga tko je samo čovjek.govori kako je diivan njegov recept za pitu .manje propovijedanja. A ponekad se opet pojavljuje. a mrzio je okrutnost. posuli su me DDT-om i više ne znam koliko sam se puta oprao dok voda nije bila čista . Ne od zahoda.ne želiš privući pažnju. Seronja iz Fallingbostela privio se uz Alfreda.zaobljena na svijetloj polovici. srce mije slobodno. Propovijed ionako ne možeš uzeti ozbiljno. Čak je i vikar djelovao vodnjikavo kada bi ga ugledao. preglasno diše. one struje svom snagom kroz tebe.. Bilo ti je jasno da to nije jedini razlog daje se bojiš. Ustajem i idem dalje. i pogodit će te. čiste ovratnike i sreću neznanja. Alfred je nastojao biti odrješit. ili Lord Woolton. ali skiper ga je zadržao." Alfred je gotovo krenuo za njim.ako poželiš. daj nam pjesmu." Zatim je Molloy projurio pored svih i nogom udario po zidu. To je trebao očekivati. To je bilo najgore. "Sanjari nam kažu da se snovi obistinjuju.mi. do vrha te ispunjavaju vjerom. bio je namjerno okrutan. ili vlage. što dalje od njih. Bilo je gramofona i poneki radio. Na primjer. "Spale su moje uze. Čudno: glazba nije ništa značila otkako se Alfred vratio u Njemačku. a oni su posada isto kao i vi i obavili su šest operacija i imaju strijelca bombi koji može zvučati kao Tommy Hanley.

Kupila je hrpu kupusa i sličnih stvari.tu je bilo i oružanog sukoba i zatočeništva. Torrington i Bastard. i ni na koji način nismo pojasnili da ponekad postoji razlika između zarobljeničkih logora i ljetnih kampova .moglo bi se učiniti da kada ste zajedno. A to te može deprimirati. povremeno bi se nasmiješio prema Alfredu. suhim usidjeličkim večerima.ali ništa što bi moglo biti neugodno. zagledao se u Ukrajinca u kožnatom kombinezonu koji je čeprkao po zemlji između redova mladog lišća.pa je sjeo na posuđenu stolicu pored malenih povrtnjaka i počeo čitati svoje priče o Sherlocku Holmesu. Onda bi se mogla pojaviti gđa Hudson i poslužiti čaj: rižu s ribom i kuhanim jajima. Onda je OK.krađa je jedina moguća. još bolje. po svemu sudeći.a ponekad ga nije mogao podnijeti. trčati po čudnom. naravno. No Kriegiei su bili iskreno zahvalni na knjigama. zaboravljajući da bi zbog smisla za humor i junaštva (čak i u neznatnim količinama) takvi napori mogli biti posve kontraproduktivni. postrojila ih i prijetila im. Njegov zadnji naklon. Ponekad bi obrok bio upravo onakav kakvim ga je zamišljao . Dovoljni su ti skiper. Johna Scotta Ecclesa.nekog vremena ne shvaćaš čemu služe drugi ljudi. što ćeš s pustim trudom koji si uložio da ih upoznaš . kruh i maslac. Plu ckrose. unutar žice. Zar je moglo biti drugačije? Ostaviti hranu da tek tako propadne: morala je biti pokradena . ali odlomci su i dalje izmicali i bježali. samo gubite vrijeme. možda iz Epsoma. Ali nisi idiot: shvaćaš da će jedne noći tvoja posada zacijelo dobiti svoje. nema vam spasa. I nastojat ćeš ne vidjeti nju. znajući da je Joyce ondje i da se skriva. Tko to ne bi obožavao? Stoga smo im zahva lili na ljubaznosti i pismima. označila parcele na zemlji i onda posadila povrće da se osuši i uvene na suncu. Negdje '44. Atmosfera je postala šugava. kada sam otvorio vaše knjige. Tog je popodneva Alfred dobio izričito naređenje da ne nagli – i onako su se odmarali od snimanja grupnih prizora . pretraživati kuće koje ti nisu poznate. I puno vam hvala. malko smrti i avanture koje uglavnom završavaju dugotrajnim zarobljeništvom. na početku je filmska ekipa zasadila vrtove. Filmska se ekipa žalila. za koje su sigurno držale da će zanimati prosječnog zarobljenog borca . godine neke žene iz dobrovoljačkih odreda. mjesta gdje su pale bombe. po rijetkom umaku. a najviše je volio Conana Doylea jer je to bilo tako davno. razmijenjeno. ali uglavnom se samo smiješio.dobar dečko. uglavnom krimići i pustolovni romani.do kraja je pročitao svaku knjigu. a njemu je samo do toga da bude na toplom i spokojan. pečenu govedinu. kao i njihovo junaštvo . Dakle nije bilo Rekao bih da je htjela niti Nevolja gospođe Callaghan. možeš ih zavoljeti. ne krenuti u još jednu potragu u svom snu. Što je bilo jebeno smiješno. milost je u tome što ćeš biti s njima kada odu: i ti ćeš umrijeti. napuštenom aerodromu. Ali. ili osjećati nešto drugo ako želiš. Ili. Miles. Tim bi se sekvencama sugerirao smisao za humor Kriegiea. prekopali su svaki primjerak. Nakon nekoliko dana sve je pokradeno. moralna reakcija. ili negdje drugdje. Nemaš više potrebe ni za kim. A svatko joj je mogao reći što će se dogoditi. nisu ga puštali unutra. To je knjiga (nije ju platio) koju je ponio sa sobom iz knjižare. Bit ćete zajedno. manje planinarenja i za nas nema teniskih igrališta. ali prvi ju je put pročitao u Njemačkoj. jer su joj trebale scene koje prikazuju zarobljenike kako obrađuju vrt i na taj način skrivaju zemlju koju su iskopali u svojim tunelima.na primjer. Jebeno beznadno. Zbog toga je filmska ekipa bila nesretna. na okusu. starim vrtlarskim škarama i dugim. Počeo je čitati prvu priču i silno se zainteresirao za hitan brzojav g. Pokušao je sanjariti o kaminu u Baker Streetu: zguriti se iza prozora prema ulici kojom prolaze konji. Alfred . što bi uzrujalo publiku. Molloy. odreske. tada već i strastven čitatelj . da čita novine zakrčene posve nevažnim vijestima. ali po svemu sudeći. skuhano i pojedeno u logoru za raseljene osobe. Bez usahlog kupusa i tih stvari ostala bi tek jadna gomila momaka koji tumaraju po sterilnoj prašini. čvrsto ušuškanim. Snovi: devedeset devet puta od stotinu možeš si ih zabiti u dupe. Holmes i Watson pobjeđuju zlo. ti ćeš stradati prvi. prodano. Momci su sve temeljito pregledali da provjere. Naravno. Ne možemo osporiti njihovu logiku: junaštvo i pucanje. poslale su kutiju sa štivom. iako to nikad nisam rekao. Ne tuguješ. Premda su matrone iz Epsoma pazile da ne pošalju ništa sočnije: nisu htjele šokirati momke niti ih navesti na grijeh. ustvari. sve dok na kraju polako nije 22 . da te ne želi. Ipak. Misli su mu lutale.

ona koja uvijek vrijede . i to te potom nije napustilo. Vjerojatno im je bilo draže da samo pucam. Na taj način funkcionira tvoj svijet.postoje neizbježne stvari. Alfred ostavi Conana Dovlea. Watsonom i Johnom Scottom Ecclesom iz Popham Housea u Leeu. bez obzira na čin. Ideja da postoji netko koga ne možeš zamisliti. Uzdahnuo je. "Winston. Prestani." Alfred mu odmahnu. Nevolja je u tome što si se. kako povjerovati . Da. A prije toga RAF bi me naučio perzijski. mogu puno otrpjeti. "Monty. 23 ."To je rečeno odrješito. naslutiti . kako zapovjedniku podnijeti molbu za dopust ne dulji od sedam dana. jer prema knjigama treba biti fin. Kako izračunati otklone. nisam siguran. jer ako nisi siguran gdje je što završilo. jednostavno ti trebaju. Srećom." "Ovo jest divan dan. ustvari. "Ovo je divan dan. "Winston. mašući dok se na prstima udaljavao između blistavih sadnica. onda te priče možeš čitati više puta. lakše bi mogao preživjeti. a?" Alfred je pretpostavio da ga vrtlar ne bi razumio. Ukrajinac je motiku stavio na rame. moraju kapelanu obraćati kao prijatelju i savjetniku . kako razmišljati o njoj kako razmišlja o tebi.to bi te moglo učiniti čvršćim. Premjestio je stolicu u hlad i zavalio se da opet bude s Holmesom. ali postala je i rezervirana.zbog toga se sramiš .radi se o nestaloj guvernanti i ubojstvu. doista osjetio fikcionalnim. sve više i više želiš samo ono Holmesovo brbljanje s najboljim prijateljem. ili fiktivnom poslu u Birminghamu. Vrijeme je bilo dobro za sadnju i svi su sačuvali svoju vodu za pranje da bi zalijevali to što su sada držali svojim parcelama. To je sasvim dobar pozdrav. sate koje možeš provesti zamišljajući kako su živjeli dok nisi bio ondje da to vidiš. To možda nije najbolji način iskorištavanja vlastite mental ne energije. Jer je mogao.nije uopće važno što se za radnog vremena u naredničkoj menzi mora nositi propisana odora. nije sudjelovala u kriketu niti je igrala nogomet. Zatim je opet uzdahnuo. "Mali Šefe. ali to je bilo u redu. Uvijek ćeš biti u krivu. jela je u skupini u jednom kutu improvizirane kantine. Ovaj put imali su prave sadnice. opisati. sklopio ga je i odložio na tlo: pažljivo. A dok sam bio u zarobljeništvu . pitaš se je li ona ikad zamišljala kako ti živiš dok ona nije tu da to vidi. nije uopće važno što se svi. Da će se brinuti. nakon što si neko vrijeme bio zarobljenik Luftvvaffea. to su tvoja pravila. Srećom." Zatim. kako osloboditi zatvarač i dalje pucati.ostala je samo jedna istina: Alfred Francis Day može jedino biti u krivu. dobre sam naravi. ali u takvim okolnostima cerekaj se koliko te volja i odgovorit će ti smijehom. bolje proniknuti u svaku od njih. "Pomogni malo oko zemlje. ali nikada nisam pitao. a zabrinut si . Ponekad si siguran da briga može biti silno moćna. a. Imao sam priliku da sam naučim grčki: imali smo početnicu.ali ako se oni mogu brinuti zbog tebe.postalo posve jasno da se minijaturni vrtovi opet pune. Filmska je ekipa rekla da je zadovoljna i da je tako najbolje. hoćeš li je puknuti ili nećeš?" Nadaš se da ćeš ispravno postupiti kada za tebe nema nikakvog izbora. Trebao sam se držati učenja. pravi život. onda bi opet mogao biti ljudsko biće. U ostatku logora Ukrajincima je s njihovim dobrovoljnim zarobljenicima išlo dosta dobro." "Monty. uz znatnu koncentraciju. tajanstveno kako su i ispražnjeni. Mogao sam učiniti puno toga. nema letačke odjeće. To nije onaj bez palca . Da će ona misliti na mene. A mogao sam pitati.na kraju si stekao svakojake navike koje ti nisu pasale kada je rat konačno završio." Sada se Ukrajinac cerekao. Slučajevi su se pomiješali. Ali kada zastaneš.

ili čekanje da ode i čini opet isto. Što je posve odgovaralo Alfredu. nisu puno pričali jer nisu morali. bio je mlad. natjerao se da danima i tjednima vježba. gdje se osam besmislenih godina nije očekivalo da išta nauči. crkvena su zvona zvonila. blesave poslove. Ali barem su njegove. Alfred je donio odluku da bude repni mitraljezac i ništa drugo. zar ne? Ne znam zašto ne odeš i ne okončaš to . ušao je miris njihovih zadnjih ruža. kao da se fantastično zabavlja. sve su mu rečenice blijedjele i raspadale se kad bi spustio glas. A radio je u očevoj ribarnici. sijed rođak s kojim ne želiš sjediti. hladne. po hodniku gdje je mačak ležao i preo pružio se trak sunca. A postojale su posebne okolnosti zbog kojih bi svatko zatražio dodatnu pomoć. smrdljive. Uh. više nego što bi smio. Izgovarao molitve koje ničemu nisu služile i samo su mu oduzimale dane: tjedne.Alfred ih je zamišljao kao nekakav salon: poljski pansion i porculanski psi .ne kad jednom donesem odluku. ali Alfred i njegova mama ipak su bili veseli. posve se riješiš suvišnih kilograma. Bilo im je ugodno zajedno. Velikom Sandowu. Barem mi ne možete reći da sam kolebljivac . pojeli su kobasice. četiri odluke.izgubiš i zadnji trag sebe: oba svoja kofera. jaja i slaninu. Ili Poljaka.upamtit će svaki trenutak. ili zgrabi svoju porciju nečega. ili pak predugo. Sjedio je s mamom u kuhinji . Alfred je štedio i naručio opruge za prsne mišiće. Bolje je držati se po strani ako misliš da možeš.svojim je ljupkim naglaskom rekao da je pretrpio žestok udarac i sada nema druge nego krenuti u rat. jer zna da bi inače napravio štetu: nasilje bi bilo neizbježno. hvala vam najljepša. tada je bio u godinama kada je još uvijek razgovarao s Bogom. ili se mogao pokazati lažnim i utrnuti se . Ima dvadeset i pet godina i smije se dok čeka u redu. Ali samo za sebe. Ali evo Chamberlaina u prostorijama Vlade . jer kada je rat izbio. Pomolio se samo jednom. To nije istina: donio je. Četiri u cijelom životu. nije podnosio njegov glas djelovao je kao neki mršav. Pravi baksuz. ne može se podcijeniti praksa koju je stekao u čekanju. nad njima se možeš zamisliti. Poput Čeha. ili nešto ostavi. znao si po položaju njegove glave prije nego što si išta mogao čuti. Tog nedjeljnog jutra u rujnu vrijeme je bilo sjajno. Stoga se molio da rat bude ozbiljan: dobar i dug. Možeš se okladiti da oni nisu sretni. I Bogu. Stražnja vrata bila su otvorena. Nijemci su mu se trebali javiti do jedanaest sati. zdrav i čvrst. ako bismo ih zbrojili. pomislio je. Zatim se na radiju začuo Chamberlain. na početku nije mogao znati kako će biti. imao je samo petnaest godina.a kuća će biti mirna barem još dva sata. možda je malo dobio na težini. A sad. Sve u svemu.tada nije znao da ona peče najbolji kruh koji će ikad okusiti . Star dvadeset i pet godina i nikada nije donio samostalnu odluku. umilna bol dana . Sigurnije je smijati se i neka misle da si prolupao. njemu je sve bilo tako tužno i teško. to nije dopušteno. Bilo im je dobro. Charlesu Atlasu i Moćnom Mladom Apolonu koji je uvijek na oku držao slabašne i obeshrabrene i onda im je dao mišiće i tetive od kaljenog čelika. Moglo je doći do nekog novog sporazuma kao u Munchenu. a jedanaest je prošlo. takav si. zateći će se kako se glasno smije. Ima dvadeset i pet godina i već je previše toga učinio. budan spokoj gore iznad njih. ili se za nešto predbilježi. Nećeš morati nikom drugom donositi nesreću. ponekad urla od smijeha. Alfred je donio odluku da se prijavi prije nego što je dobio poziv. 24 . i to nije bilo dobro. Čitao je o Tjelesnoj kulturi.uzeli su još tosta . Alfredu se nikada nije sviđao. Alfred je donio odluku da se vrati u Njemačku u tobožnji logor.Sjedio je u školi. nagoviještalo je bablje ljeto. ali negdje drugdje. za to bi mogao osvojiti pehare: čekanje da nešto dobije. imaš sreće. ako ga itko natjera da se zadrži više od minute. prije prve. samo njegove četiri trenutka kada je postupio kao krepak čovjek. a mogao je prebrzo završiti. a danas je sve moglo kasniti i biti usporeno . premda na svijetu ima i drugih ljudi kojima nije baš sve veselo. a čekanje. Ne. onaj momak kakvog bi trebala stvoriti tjelesna kultura.s time će izići na kraj . ali ionako je rastao.ona nije mogla u crkvu jer su je boljele noge. možeš posumnjati u njihovu vrijednost. u pozadini njegovih misli stvorila se poznata sirovost. mogao ga je propustiti. Alfred je donio odluku da ubije svog oca. Nemoj misliti da od tada nisam zahvaljivao sebi.

nagnao ju je da ostane s njim ondje gdje je bila . Hitleru i načinu na koji silom ostvaruje svoje nakane. sklupčaju oko njega: šum dobacivanja lopte pored najbliže barake. morali su znati koliko znače jedno drugome i kako će biti kad on ode. Ali čim se ukaže prilika. Gore na čistom zraku. Alfred je bio toliko obuzet mislima da joj nije posvetio dužnu pažnju. Neće morati do smrti gacati po ribljim crijevima. zbog straha od oca. dok su ih Nemci gurali prema zapadu.Dan ranije uveli su obaveznu vojnu službu. I ulazak u kuću s plavim prozorskim okvirima. zar ne? Samo za sebe. tako to funkcionira. I sirene . samo šest. a nemaš riječi za to što gledaš i gledaš i gledaš sve dok ne prestane dopirati do tebe. ruža i majčine kože i srce mu je brže zakucalo.uključili su protuzračnu uzbunu. jer nisu mogli drugačije. Noge se vuku dok mu prilaze i mrmljanje glasina s njegove lijeve strane . To ih je povrijedilo. pomilovao ju je po kosi. ondje bez tebe. Alfred će poći i dobiti svoj raspored. na sklonište u kojem nikad nije bila i ne zna gdje je: ali on ju je držao u zagrljaju. neće morati slušati oca kako svakog dana ponavlja istu otrcanu šalu: slijepac prolazi pored ribarnice . morao je jurnuti prema onome kako će im biti nakon nekoliko mjeseci u budućnosti. nadao se. Inače joj je plač strašno smetao i to nije činila. da to bude manje užasno. ona je čula objavu i prestala jesti.i taj urlik. osjetio sam koliko se boji te buke. struganje u daljini. s njom je bio neki čovjek. sam će se prijaviti. klopa ranje neustimanog klavira filmske ekipe po džez-sinkopama. Tada mu je sinulo. da ne ostane sama. Njegova se majka na trenutak izgubila u tihim jecajima. Možda njegova majka kasnije neće imati priliku. Žena u šumi dok su marširali. opraštali su se jedno s drugim. a on nije mogao ništa učiniti. urlala je na njemačkom na njemačkog vojnika. još nije . Jer je čuo što je Chamberlain rekao o g. Atfred nije mario Osjećao je miris doručka. da bude sigurna gdje se nalazi. iako se samo on i nitko drugi nalazio u prostorijama Vlade . naslonio se i pustio da se zvukovi. Odlučio je. mahala je rukama i nastojala pokriti glavu. Previše toga vidiš. snažan muškarac. budite spremni za ratovanje. da je zaštiti . ti prekomjerni osjećaji. vratila se istinska snaga mirisa njegove majke. Ukoliko nije htio da ljudi vide kako je i on jedan od njih i kako dijeli njihove probleme. njihao. a onda se prijavio. zbog čega se Alfredov otac snuždio. I prije nego što se spomenulo. Gotovo je ustala: možda je mislila na skrivanje. dok ne postane besmisleno. Ali danas je pogriješila. mogao sam ga osjetiti u njezinim rukama. možda joj neće dopustiti. i maleni mlaz krvi iznad njezinog oka. negdje ga je pogodio način na koji ga je pogledala. bit će još brže zaboravljeno. Ispružio je noge. a ovdje ništa nije važno. I Alfred se snuždio. a on je podigao pušku kako bi je ušutkao . Pitao si može li te Bog učiniti snažnim.i sklopio je oči te se opet pomolio da bude snažan.doista su uvidjeli. sigurno je dugo. Naravno da je jebeni dobrovoljac.kao da je htio reći da taj Hitler nije ništa posebno. ondje je bila na koljenima. hoće reći neka nitko ne klone duhom."Jutro. nepomično sjedila dok nije zamijetio. moje dame". što je značilo da još predugo treba čekati. svirač pokušava biti vještiji od svojih prstiju. Barem bi moglo biti. u njoj grč i trzaj boli. vikala je da joj mora pomoći. trebala joj je njegova pomoć.čudno kako se glasine brzo šire. Ne zbog sebe: bio je previše star da bi ga itko tražio: ali bilo mu je jasno da će ubrzo potražiti Alfreda. To bi mogla biti poruka koju bi premijer odabrao: nada se da ćeš ga smatrati svojim drugom. a čovjek nije ništa učnio. Alfred je to razumio. a on j e obišao stol i zagrlio je. samo zbog vježbe . pa se morala isplakati u kuhinji dok se još ništa nije promijenilo. A mrzio je što ih je to zarobilo. fina izrada. to je još uvijek spavalo iznad njihovih glava. znao je da svi koji tako postupaju mogu biti zaustavljeni jedino silom . gore slobodan u plavetnilu. Mogao je onda otići istog dana.premda nismo znali da nije bilo za pravo. jer je imao petnaest godina i još nekoliko mjeseci. Opet gubiš mentalnu energiju. ritmovi logora. već je bio mrtav. od kojih kao da se prestrašila. ako ga žele. A mama. navirala je u njega dok ju je gledao kako pada.činilo se blesavim što je Chamberlain uopće spomenuo ono što je posve očigledno. psovka kad bi netko pao. zakrvavljena. mjesto u koje su navratili Rusi i napili se: 25 . Ali nisi se pomolio za nju. naravno. pa je oboje uvidjelo kakvi su ustvari . ženski zvukovi. to je želio. Stoga je još više vježbao da im udovolji i ojača. i to ga je pogodilo. kada sve bude gotovo. Uopće ne namjeravajući.

pod tvojim prstima. Alfred zamijeti da se nagnuo naprijed. a ne prijetnja. krenuli su prema novim prostorijama. ustaljeno . Htio se vratiti i biti u svojoj baraci prije nego što počne prozivka. skriveni ispod kuhinjskog stola. Njezine grudi. Ponekad su bili. jedna duboka već je pala na njega." Molloy s cigaretom koju je zalijepio za donju usnu. svakako će je pojesti. Mogu ih namirisati. laktovi na koljenima." Skiper je stavio ruku na sljepoočnicu. pomislio je. Obavivši formalnosti. Uskoro će služiti večeru. I dijete je raskomadano. iako je za Alfreda to ponajprije bio uspjeh. Joyce. Odvojili su se od ostalih. Bio je to dobar dan za posadu.sada si prekrižio ruke. odjekuje. možda se ne radi o skrivanju. na prašnom suncu igre koju igraš sa svim ostalim luđaci ma. sjeo na drvenu stolicu koja ne pripada tebi. i njezino disanje. A time cijela naša obuka dobiva na važnosti. Previše. trzajima. i to nemirno dizanje u njegovim rukama. 26 . ali ne danas – danas su samo pomalo oprezni. Jednog lijenog popodneva u siječnju. Nije previše volio ovčetinu. pod njegovim čizmama. strani dnevni boravak. i kosa. provjeriti je li ondje Luger. oči čvrsto sklopljene." Napravio je još nekoliko koraka. odsjekli su joj grudi. Pluckrose je v odio skupinu narednika i privukao je Alfreda k sebi. Žurili su po mrazu. nervozni. Mislim da se o tome radi. jer tu će od sada biti smješteni. taj strah da ga neće vući dovoljno brzo. znakovi života. iskočili su iz kamiona. svoje obuke: i zadržati to. neka vrst doma. A to je svakako rezultat pomanjkanja discipline. znaš o čemu misli po njezinoj gipkosti. Ako ne bude nikoga. cipele. što bi objasnilo zašto mu je postalo hladno. a Bastard je bio zadnji. gdje bi počivala njezina glava na tvom desnom ramenu. Izgubila se glazba klavira. momci. glasnije nego što je trebalo. Učinila te je čovjekom od srebra. ali spremni i orni. znao si da moraš doći ovamo. Tu su. sačuvati sve to od ostatka svijeta i samog sebe: svoje naravi.naravno. njihova nova operativna postaja plovila je i gubila se u gustoj magli. htio bi ga pogledati. okupanim svjetlošću. već je osjećao miris: nešto vodnjikavo s piletinom. sakriti . utrčali unutra. kako nikad nije djelovala stvarno . "Nema potrebe za žurbom. Ustao je. više nego do samog sebe. sjene su se produljile. Edgar ih je slijedio. držati u ruci. i ovdje se sve smanjuje i blijedi sve dok na kraju ne osjetiš samo nju. "O čemu se radi. Neprepoznatljivo. zapalili su vatru na tepihu. ali morali su stati na vratima nove prostorije. vukao se. ili neznatnim napetostima. Alfred vjerojatno ne bi rekao nikom drugom." Trenutak su promatrali jedan drugoga. vidi li se blizina operacija i na njemu tako jasno.namjerno skrivanje . Alfred je ispitivački okretao glavu s jed ne strane na drugu. Činilo se smišljeno. taj strah od narednog udisaja i njegove sposobnosti da ga vuče naprijed. jer su bili posada koja se smije. ali od osam ležajeva četiri su već bila zauzeta: slike na ormarima.kraj njihova puta. ali ako mu je serviraju. u loncu se pojavilo meso. "Da. nakon toga povrće i ovčetina: nestale su ovce s polja. Previše. meso i kosa. ovratnik. jer čim si vidio oglas. Alfred se pitao je li se i njegovo lice promijenilo poput skiperovog. Nema razloga da izgledaju previše revno i previše samouvjereno. A moraš zadržati u mislima sve šti voliš.njezin dodir dok stoji pored tebe nitko nije zavrijedio. šefe?" Skiper ga je provjeravao. "Poslali su nas onamo gdje ih drže.Alfred nije znao što da očekuje prije nego što je ugledao: razbijene stvari u dobrom predsoblju. Više ti je stalo do nje nego do tvoje majke. zagrijavali su prostor između sebe i niskog bijelog neba. nije imao pojma kada. pa su morali usporiti. više nego do skipera . Glava mu je napeta. "Lancovi. "Čuvat će nam ovaj rat na toplom dok se ne raspakiramo. umorni nakon puta. ili su možda slučajno bili ondje. Previše. podigao stolicu i knjigu i počeo hodati. njezin život u tvom zagrljaju. održavajući kontakt. Bastard je bio prvi od njih koji je ubio. Nisu htjeli biti uljezi i postali su nemirni. " I oni se nasmijaše. zrak je postajao crvenkast. dokazujući kako može i bez njih. usporen. zatekli se kako jure. Bilo je to neočekivano. špil karata.

s izrazom lica kao da je dobio pljusku – privukao je određenu pozornost kada je sve bilo gotovo i Alfred je znao da svi razmišljaju o tome kako niko nije salutirao. Ali morao je proći dodatnu obuku i prilagodbu . to bi bilo samo zbog mene . kao da se ispričavaju kada su vidjeli da imaju društvo. sjeo je na krevet i brzo stavio kapu. "Ne možemo ti pomoći ako si navikao živjeti u ćeliji. pazit što se zbiva. podbada aludirajući na njegovu vještinu mitraljesca i promatrača. "Drugdje ćemo obaviti sve što je potrebno. ako ne budete poštovali propise i ako zapostavite obuku. Nitko nije ništa rekao. malo je zgužvao prekrivač. stvari su skupljene i stavljene u kutiju: pisma. To nije bilo baš najsretnije. djelujući zbunjeno. Zacijelo su mu već ispraznili i ormarić." Hanson ga je ignorirao. sada tom čovjeku više nije potreban. a Alfredu je došlo da ode. to vas čeka. to ističe polako spuštajući svoju torbu s opremom na slobodni ležaj. Lijepo je to vidjeti. Možda se na to nije lako naviknuti. da vrijeđa. samo što bi to izgledalo kukavički. ili možda kao da se ne smije dirati. stari moj. Kada ih je ugledao. Neko su ih vrijeme promatrali. Neko mora biti spreman. RAF nije mislio da on sve zna. Ako ne budete oprezni. kao da bi je trebalo tretirati poput lijesa. A ne želite da ja ne spavam. nastupila je tišina. Viši časnik izvadio je mrtvačevu odjeću. sitnice koje su se činile posve nevažnima da ih čovjek ostavi iza sebe . dok su svi morali stajati i čekati. uspaničario. "Bio je dobar čovjek. samo potreba da objasni. Johnnie ." Što je zvučalo slabašno. zar ne? " "Onda neće biti važno ni njemu.da ga jebeš. Bio je na dva zadatka prije nego što je slomio nogu. Miles je pućkao lulu i djelovao uzrujanije nego ikad. "To vas čeka." Ispružio se zauzimajući prostor. Dakle ništa nije riješeno. nisu skrivali gađenje. Moglo bi doći do tučnjave. a nije im htio reći kako." U čizmama. Bilo je poput ubojstva." Alfred proguta slinu pitajući se što bi trebao misliti. uredno je složio njegov oblik. On je zauzeo mrtvačev ležaj. Namrštili su se jedan prema drugome. "Sjajno. kako onda mogu biti tužan? Da jesam. krenuo je van i onda zastao. A onda su obavili razmjenu.u vojsci ne dobivaš plahte. ali bila je premalena. Tada su upala dva časnika iz razmjene.u slučaju do jednako prođem. pomisli Alfred. poručnik zrakoplovstva. pa je morao odgovoriti." Drugi čovjek." Ništa u njegovom glasu da ublaži to što je upravo obavio. Okrenuše se prema Bastardu. Ni je netko od nas. mišice mu se napeše. "Pa i nije važno gdje spavaš. "Vi ste novi. Nikad nije bio zadovoljan dok sve ne bi iživcirao. gotovo se trgnuo. koji je prošao pored njih i sjeo na krevet u kutu.taj je zauzet.zgodna cura. Plahte . i na to ima pravo. kako ih je nešto u sobi spriječilo. Uzeta je uokvirena fotografija pored kreveta . Časnici su izišli." Uvidio je da zvuči neumjesno. pa je na kraju i on to osjetio. "Polako. To se mora. Sinoć su ga skinuli. prije poput neke hrpe. posve tiho. 27 . Ali nisam tužan. kako da se postavi." Pluckrose se smiješi. ozbiljan dvojac. "Ja moram imati zid iza leđa i iza glave . odnosno to ne bi trebalo učiniti. Mogao bih biti i sretan jer to nisam ja. Možda mu ta dužnost nije dobro poznata. ali nije bilo vremena. magazin. prlja jastuk tim svojim usranim uljem za kosu.Svi osim Bastarda. Nisam ga poznavao. Trebali biste se ugledati na njega. poručnik zrakoplovstva na čudan je način držao kutiju. inače ne mogu spavati. Ne dodatni šok. Niži časnik – pilot. otvorio je oči. ali nije sretan. Ne bih htio kod kuće izazvati šok." Izrečeno sklopljenih očiju. pa je morao biti preraspoređen i početi iznova.ne uspomene. Upravo jesam. Treba to dobro pretresti." Bilo je posve jasno da je to upućeno Alfredu. Iznad Essena. ali mi smo ih dobili. ali nekako previše krupna . pokušava pokazati da je pravi muškarac. ali činilo se da se konačno niko ne miče i da svi gledaju prema Bastardu. Alfred je osjećao da je neizbježna. Razgovarat ćemo o tome.ispražnjena je ladica. "Ne možeš to učiniti. "Upravo jesam. Ta dva zadatka trebala su od njega učiniti nekoga. kako da pokaže poštovanje. pa je morao opet pokušati. samo je Johnnie Bastard Hanson učinio po svome i time ih ocrnio.

čvrst smještaj. svi ste čuli. samo su nastavili. više ne čekaju." "Hvala ti što si me poštedio nevolje." "Pa kako si to učinio?" Dva narednika naslonjena jedan na drugoga rukama polako lupkaju po barici piva na šanku. smočili bi ruke i onda ih podigli sa šanka. poker. Uvijek u Duck's Headu." Bastard je morao razbiti tišinu. više cigli i manje jebenog valovitog lima . "Uvijek ćemo znati da smo u Duck's Head. ali nije mu smetao. premda su svi znali da će se morati vratiti . "I ja sam se iznenadio. pub. sve će biti dobro. I pivo je blizu. ali sada je imao dobre šanse da ostane zdrav. u naredničkoj kantini.." Nisu se smijali.ženska na Strandu -" "Ne vrijedi kao dvije u Shepherd's Bushu. Ne radi se o tome da Alfred nije potpisao Prisegu .tri puta. I upamti . uvijek ćemo znati gdje se nalazimo. već obavljaju posao ." Nije se vratio na krevet.to je pivo: sve stoje mrzio kod svog oca. 28 . "Ja ću . gledaju iz blizine jedan drugoga. Konačno je bio raspoređen negdje gdje nije odmah navukao prehladu. I štetnije."Eto. Piccadilly. Ti si dobar čovjek. Ako su u stanju održati kokoši na životu. plave. Crvena mrlja od znoja i vike. uredne prostorije i niska stabla niska su mu bila draža zbog uzlijetanja. Alfred i njegova posada uskoro će biti kao i oni. Nitko nije ništa rekao. Boston .nije ga ni taknuo. koji su pucali na mete koje povlače avioni. Nitko ga drugi ne bi htio." Molloy kimnu kao da je to matematika. Popušio je prošle noći.Duck's Head. Alfred ga je sada mogao podnijeti. Dobre stare plave . niti bi mu dopustili da ga prepusti nekom novom vojniku. Barem dok sam na tlu. Posada . " "Brze cure. kartanje. vidjeli svijeta. " "Vrelije od palionice. jedino je znao da pivo ima nekakve veze s njegovim ocem.namjestiti svoj krevet i leći . "Na sedam tisuća metara ispala je maska s kisikom. nisu nesigurni. plave.ljudi koji su završili pripreme. ako ih tada bude vidio. Bastard je prvi ubio. Jebeni Nijemci su ga skinuli. dlan preko dlana. okusa gotovo kao da je pravo. "Bolje od tuluma s bocom . Nisam ja." Pregledao je njihov četvrti ili peti pub s tim nazivom. vježbe diljem zemlje. i kokošinjac sa šest kokoši o kojima se brinu vojnici iz servisa. stari druže. U svom stilu." Nije zvučao uvjereno. .barem Pluckrose . postati beskorisne. Uvijek se živcirao zbog svojih ušiju. " "Da. koji su prošli borbenu obuku. koji su letjel i s drugim posadama. To je bilo to.staze koje bi na proljeće mogle biti zelene. Dok su to radili. Uživao je u osjećaju starine toga mjesta. Nitko se nije složio.jer sada je nosio nesreću. nadao se da se neće inficirati i biti osjetljive na promjenu tlaka. ali uskoro nije značilo ništa. stare kuke. isto. zluradost koja se osjećala u njegovom glasu. U Duck's Headu. izgubljen novac i loše." "I?" "Tada sam je nosio. "To nema nikakve veze sa mnom. . Ali Alfredu je postaja odgovarala. "Duck's Head." "Prava sitnica. i plave.ljudi koji su sada operativci.oni se time bave. par smeđih odo ra ondje stoji sam. To je bilo sinoć. loše noći . bio je previše mlad. dok govore. pusti sad ležaj koji nosi nesreću . i dulje.lim je užasno bučan kada pokušavaš zaspati . na taj način.s njima nikad ne znaš na čemu si. oraspoložilo ga je. uvijek će biti Duck's Head. " Lica zgurana oko stola kimnuše mu i on se probio kroz gužvu civila. nalijevao ga je u sebe i to se nije ticalo nikoga osim njega. što je djelovalo malo sporije nego što je bilo u sedam te večeri. kao i on. "Ali to nije moja greška." Pomalo nespretno jedan drugome pokazaše znak pobjede.pristojan. lakomislen. osjećao se smješteno čim je stigao. odobravajući kao da je vlasnik lanca. "Kako hoćete." Stajao je minutu.odlučila je da koji god pub izaberu kao svoj. nisu na putu . možda bi se djetinjasto zacrvenjeli na pomisao o razdvajanju . Alfred se istegnu da vidi kako bi bilo kad bi ustao.. ili filozofija .

"Pad ne osjetiš. Jamčim ti. Zrak je najmekša, najelastič-nija stvar koju si vidio. Na toj je visini jako rijedak." "Aha." Narednik smeđe kose protrljao je vrat naredniku crne kose, kimao i trljao kao da ne može prestati. "Samo se nemoj prizemljiti." "Aha." "To je jedino što boli. Nemoj ni pokušavati." "Aha." "Ako nemaš padobran." “Naravno, imam padobran. Ako bude valjao." "Vrati ga i žali se." "Ako se ne otvori." "Vrati ga curi i žali se." "Aha." Alfred nikad nije pitao, nikad se nije obratio nekome iz posade aviona i doista pokušao saznati što oni znaju, što, ustvari, oni znaju, a činilo se da bi tu mogao imati priliku. "Oprosti te." Ako pomisle da je jadnik, barem ga se ujutro neće sjećati. "Oprostite... ako bih mogao" Zvučat će mekano, ali to neće imati veze. Žmirnuli su prema njemu, napućili usta. "Ako bih mogao?" "Što ako bi mogao?" Promatrali su kretanje koje on nije mogao vidjeti, nešto njemu nedostupno. "Zašto ne bi mogao?"Ruke su im i dalje jedna preko druge, mokre od prolivenog piva. Alfred je pročistio grlo. "Kako je... Ako bih mogao." Pitanje se može postaviti na samo jedan način. "Kako je to?" Oči su im ružičaste, kao da su plakali, ili su bolesni - kao da bi im gledanje u bilo što nanijelo bol. Obojica su imala osip od maske s kisikom, taj znak. Alfred je čekao. "Kako to izgleda." Pitanje nekog klinca. "A tko si ti?" Crnokosi narednik odjednom se otrijeznio. "Točno." "Day. Alfie Day." "Kaže da je Alfie Day." "A je li. Je li." "Hoće znati kako je to, Dusty." "Pa kako je to, Mogg?" Mogg I Dusty nagnuše ćela tako da su se dodirnula, koža na koži, glave su mica li tamo-amo. "Užasno je da ga jebeš." "A što je on mislio?" "Nemam pojma, Dusty. Da ga pitamo." Razdvojili su se i opet se okrenuli prema njemu. Alfred odgovori prije nego što su uspjeli išta reći. "Nisam znao. Ne znam. Zašto bih inače pitao?" Od toga su se trgnuli prije nego što je Mogg blago rekao: "Znaš za doručak, zar ne? Doručak operativaca: prava svježa jaja sa slaninom, možda kobasica. Tradicionalno." "Tradicionalno." "Vratiš se kući." "Kući s mora." "S neba, Dusty." "Moja greška." "S neba." "I dobiješ vruća jaja sa slaninom. Gozba. Znaš zašto dobiješ jaja, zar ne?" Alfred odmahnu glavom, pa su ga uputili u svoj katekizam. "Pingvini. Što će reći, sva stvorenja koja lete -" "A to su zrakoplovci." "Koja ne lete, ili nisu u stanju letjeti -" "A to su pingvini."

29

"Ona sjede kod kuće dok mi odlazimo i posjećujemo Hune i legu nam jaja da budu spremna kad se vratimo." Dali su Alfredu vremena da kimne, ali on jedva da je to učinio. "Reci mu za slaninu, Mogg." "A, slanina. Da. Znaš zašto nas hrane slaninom?" A Alfred želi da nikada ne bude poput tih ljudi, da ga nikad ne oblije njihov sivi znoj, njihov umor. Ali zna da hoće - ako bude imao sreće, ako preživi - i to ga nagna na smijeh, bio je preglasan kada Im je rekao, "Ne". "Sššš" "Budi tiho, kompa, inače će Huni čuti. Zubonje." "Slanina, dečko. Šopaju nas slaninom jer slanina je naše meso. Pričekaj dok ne skužiš, ili dok neki nesretnik ne sleti s dečkom koji gori u avionu, pričekaj i shvatit ćeš. Svi smo mi samo svinjetina." "Ispeci nas i svi jednako smrdimo." Alfred je sjedio na svom tobožnjem ležaju u svojoj tobožnjoj baraci, na koljenima složena košulja. Još je nije raširio, ali može u njoj čuti pištolj, diše. Oni jedu, oni seru, oni dišu - nikad nemoj pobrkati pištolj s nečim mrtvim. Pitao se hoće li za večerom biti buka, to ne bi htio. Pitao se hoće li biti sladoleda. Pitao se kada je došlo do prve promjene u njemu i kada je napustio predjele u kojima žive ljudi: izgubio vjeru u Boga, svoje čisto ja, svoje iskupljenje. Osjećam život koji Njegove rane daju. Pitao se zašto je uopće mislio da bi je mogao dotaknuti. Osjećam Spasitelja u svom srcu. Pitao se kamo da pođe kada dođe taj dan i on bude morao napustiti logor. Spale su moje uze, srce mi je slobodno. Pitao se o pištolju u svojim rukama. Ustajem i idem dalje, tebe slijedim, Gospode. Pištolju koji je gledao, pitao. Postoje svakojake slobode, naš mali, svakojaki bjegovi. Ali u čemu je razlika. Moje srce nije slobodno.

Pri kraju razdoblja koje je proveo kao zatvorenik Alfred se promijenio, nešto novo, iznenadio je samog sebe. Živio je na način koji nije mogao prepoznati: neopterećeno i distancirano, kao da je oslobođenje već nastupilo i otključalo se negdje ispod njegove lubanje, odvojilo ga od njegove prljavštine, njegovog tijela. Više nije morao osjećati, više nije morao jesti. Posve prikladno, jer hrane nije bilo. Četrdeset peta došla je s hladnoćom koja ti je uništavala pluća i cijeli je svijet puzao prema zapadu, neumoljivo, ili bi se sklupčao i zaspao u snijegu, tonući u posljednji drijemež, koji je bio poput pića, ili gacanja, ili borbe ako si slučaj no promatrao nekog čovjeka kada je iskoračio da to uhvati, ako si bio u stanju zadržati pažnju. Ljudi koji su ležali ujutro i nisu ustajali, ljudi koji su zaboravili hodati, ljudi koji se poskliznu na zvuk pucnja, posrnu i padnu. Ljudi koji su bili stvari. Bilo je cestâ, šumâ i željezničkih tračnica, bilo je stvari tjeranih naprijed koje su se kretale pored tebe - ispred i iza tebe - mogle su pogledati prema tebi, što nisi želio, od toga si zazirao, od

30

njihovih izgubljenih, mrtvih i opasnih očiju - kakve su i tvoje bile. A nije bilo hrane, nije bilo razloga, više se nisi pretvarao da ćeš pronaći jedno ili drugo. Tvoja prilika da vidiš istinski svijet. Tvoja prilika da znaš da si živ kada ni za koga nema ničega. Negdje tog proljeća zamijetio je svoje nokte i uvidio da i dalje rastu: njegova brada, kosa, i dalje su izbijali sami od sebe, dok se ostatak njega pomirio s odlaskom i bio bi nestrpljiv da je imao snage - preostalo je samo svladati taj konačni umor, onda može biti gotov. Činilo se da se pretvorio u svađu, glupavu raspravu o tome kada će si priuštiti spokoj, da stane. Ranije u logoru još je uvijek jeo, naravno - i bio je gladan, naravno. Stalno željan hrane. Oćrastao je stalno željan hrane, ali i gladan je bila posve dobra riječ i pokazala se prikladnijom za napornu, duboku stvar koja vreba namjerivši se na njega. Iza žice jedan su drugoga podučavati o dalekom i darežljivom engleskom krajoliku, kolektivnim farmama, ranim kršćanima, Platonu, higijeni i modernoj umjetnost i, dopisnim putem položio je tri ispita, provodio je puno vremena u ćelijama Straflagera* kako bi neometano učio, a čitao je sve što je stigao - Anu Karenjinu i Madame Bovary, jer je tako trebalo i bilo mu je dostupno - znatno je poboljšao svoj rukopis i u međuvremenu naučio, kao i svi ostali, na koje se sve načine može biti gladan. Ekstra klopa - uvijek pokušavaš nažicati ekstra klopu. Jednom je pronašao ljuske krumpira: bačene, zacijelo namjerno, kad je netko iznio smeće kroz stražnja vrata kuhinje. Ljuske krumpira. Divno. Pojurio je da kaže Ringeru - pojurio na elegantan, suzdržan način, kako se mora da te nitko ne vidi - pa su on i njegov najbolji prijatelj; tihi, visoki Ringer, njegov najbolji prijatelj; pohitali i oslobodili ih. Skuhali su sve u baraci, podijelili s momcima u baraci, natrpali se ljigavim porcijama zelenih krumpirovih ljuski - sutradan su bili bolesni kao psi i upropastili svoje sljedovanje - Bože, kako su se smijali. A zašto se ne bi smijali: njihova su tijela postala komična, smanjivala su se dok im odore nisu postale apsurdne, tražila su večeru i onda bi je odbacila. Noću je ležao pokušavajući zavarati trbuh da se smiri, da ga pusti da spava. Ali trbuh je bio pametan i budan. Zamislio ga je ispod svoje kože poput malene šake, izvija se kad god se on pomakne, podsjeća ga da se mijenja i time ga tjera na promjenu. Bio je voljan zadržati svoju paniku, svoj strah - nije bio baš predvidljiv s hranom. A nekako je progutao čežnju za Joyce, njegovu uvjerenost da se nikad više neće sresti, pa bi mu u bilo koji spokojni sat dao do znanja da se ona pretvorila u prazninu pored njegove kralježnice. Kada bi uzeo svoj kruh i čaj, bio bi pažljiv, plah, nije ju htio uznemiriti. A onda ih je, naravno, rat uspio pronaći, pjevao je, zavijao i stupao pod stablima, i Alfred je pomislio da će ih ubrzo strijeljati, ali pogriješio je. Rekli su im neka se pripreme za put i dali im pakete Crvenog križa - mjesecima ih nigdje nije vidio - a konzerve su bile tako teške za nošenje, ali nisu ih mogli ostaviti, a možda je to putovanje ionako laž i sutradan u ovo vrijeme bit ćeš mrtav, i prije, i što si mogao učiniti - to nisi znao. Sjedio Je s Ringerom, polako su jeli žilavu govedinu iz konzervi, silom je gutali - s dozama maslaca pomiješanog s kakaom, pravo čudo u visokoj konzervi s pravim maslacem - I Ringer je buljio u njega svojim prevelikim očima, djelujući zabrinuto. "Sve će biti u redu, naš mali." Ali Ringer nije odgovorio, spuštene glave trpao je meso u usta - ljudi su posvuda jeli, ili povraćali i psovali, ili kod stražara pokušavali razmijeniti konzerve kakaa za kruh - konzervu bi napunili ciglenom prašinom i preko posuli sloj kakaa, nadajući se da se zbog toga kasnije neće naljutiti. "Ringeru. Sve će biti u redu. Nakon ovoga od košulja ćemo sašiti torbe i pogledati što ćemo ponijeti." Već je spremio njezina pisma. Ona su morala u njegov džep. Nije mu bilo previše stalo jer je bilo gotovo. "Držimo se zajedno ujutro i odlazimo odavde. Uspjet ćemo ako budemo skupa. Sada to pojedi do kraja - dobra je to klopa - trebat će ti snage." Ali već je pozdravljao sitnu, oštru pomisao da će ga pronaći s njima u snijegu - s njezinim razglednicama, njezinim porukama, posljednjim fotografijama - a možda će joj netko kasnije reći, ili joj mož da pisati na njezinu adresu, ili je možda odlučio da umre s nečim što je ona dirala, što je diralo njega.
* Kazneni logor. Op.prev.

31

pomislio je ." Ali to je bilo prije potpune promjene. ali uglavnom je negdje daleko. Alfred nije posve vjerovao u njega. Jednostavno netko treba donijeti odluku. Na maršu ili na sporednim tračnicama . užasno lupalo . Čak i nakon povratka u Cosford. ponašao se zahvalno kako su oni htjeli i sve je pojeo.pretvorio se u neku stvar koja je gmizala. sada bi ga netko mogao pogubiti i to bi bilo u redu. "Ne. Gotovo je to priželjkivao .ona djeca u plavim odorama. A nasmiješio se da se i Alfred nasmiješi. a mogao bi čak i razgovarati sa Joyce. Sada ti treba samo ono što ti treba i što nećeš dobiti. a zatim dobre stvari. neprestano se saginjao i nije te gledao. Uglavnom ih je zavaravao i čekao nadajući se da će zaboraviti na njega kako bi i on zaboravio. "Nisam ja tvoj šef. "Nastavit ću kasnije. Ipak će pamtiti kako drži Ringera za ruku. gdje su ga doveli u red . drži svoju žlicu kao da se je srami. mliječna . Ali ako pomisli na Ringera.to se ondje dogodilo. Zato je sve jednostavno. Ne možeš izdržati bez vode. kako to uvijek čini. "Oko čega sada petljaš?" Imao je kockastu glavu. ili spava naslonjen na njegova leđa da bude siguran da još diše. neka bude kako bude. A onda je sve opet postalo komično: što god bilo to od čega je napravljen. promijenilo je svoju putanju i podiglo ga. i paziti na tebe. koje mu je Ringer još jednom dao. Nisi mario. četiri kuta na dnu . Šefe. ni mrvicu više. usta su mu suha. s mjesta na kojem nije bilo govana. Jednog popodneva osjetio je tu navalu u svojim rukama. biti Alfle Day i osjećati.nije bilo moguće previdjeti taj užasni život koji je opet ulazio svom snagom. ali nikada nije povjerovao da će uspjeti.bio si lakomislen kada si shvatio da ti ne treba tvoj ponos. ne na početku. srce mu se udvostručilo. "Day! Što radiš. probolo. a on neće umrijeti. onda će sve skliznuti u onaj dan kada je pošlo po zlu. objasniti svaki detalj i biti posve miran. povrljedit će ga. Na usnama mu se stvorio taj sloj. samo će to htjeti. Alfred mu je donio čisti snijeg. A Alfred bi bio sretan da je umro. Mogli su bez hrane."Jesm o li snuždeni?" Tako je tiha mogla biti ta misao koju su dijelili i nikada je nisu izrekli. ali ne i bez vode. naredniče. nešto od toga uspio je uzeti. ali on nije htio uzeti." 32 .zašto ne? Tko još želi da on bude živ? Samo drugi mrtvaci. zar ne?" Alfred je udisao mast od mesa i razmišljao kako više ne može progutati ni zalogaja. Day?" Narednik Hartnell jednostavno je previše izgledao kao narednik. lica kao da su im bila upakirana u medicinsku vatu da potraju. Ringeru je bilo loše. Četiri kuta na vrhu."Što misliš?" "Bit će dobro ako uspiju.donijeli su mu svakojaka jela. uneredio se dok je hodao i nakon toga nije se mogao smiriti. nakostriješila se na neki svoj način. "Misliš da će nas Rusi stići?" prekinu ga Ringer." Alfred ima grčeve u želucu." Zagladio je kosu. Morat će biti tu. i nema bijega. s mjesta na kojem nije bilo jebene dizenterije. "Hoću da isprazniš taj kazan. ako to dopusti. "Ne." "Dobro.To je jedino dobro u vezi s tim. ali neće biti kako on želi." Njegovo Ime od prije stotinu godina. Dosta više s time i svime ostalim. Opet je uhvaćen. "Ne znam. izgubila svoj glas i nije mogla zadrhtati. a ona ga je ignorirala. jer mu usta nisu previše trebala. odložio ju je u konzervu." Ali Ringer je sada tužan. izgladnjivanje . Sve će se sručiti na njega. za početak ništa komplicirano.imao je ćoškastu glavu.

"Znam da ne znaš." Izgledao je kao glumac, ili instruktor kojeg su vidjeli na prvom nastavnom filmu, koji je mogao biti glumac. "Svi ovdje znaju da ne znaš. Mali Isus i svi njegovi anđeli znaju da ne znaš." Samo što je narednik Hartnell bio pravi i znojio se od napornog deranja na Alfreda. Od deranja se uvijek više znojio nego od vježbanja. Na taj je način djelovao vrlo senzitivno. "Sigurno i tvoja prokleta majka koja sjedi kod kuće zna da ne znaš. Imala je cijeli jebeni život da se privikne na tebe. Ali za mene si jebeno neočekivan šok." Tvoja prokleta majka. Alfredu je to bilo uvredljivo, a tako je i rečeno. A isto tako bilo je toliko pretjerano daje počeo gubiti dah, u glavi mu je tutnjilo, što nije bilo dobro, još gore, bio je na rubu da izgubi živce - ali ako ih ne izgubi, dovest će u pitanje svoj Moral. Momak koji drži do Morala ne bi trebao trpjeti uvredu. Ali narednikova uvreda nešto je u čemu treba uživati, pa se onda time vraćaš na početak stojiš mirno dok se taj čovjek ružno izražava o tvojoj majci. Moj prokleti narednik. Ali narednik Hartnell kanio je vidjeti Alfredov Moral, trebao mu je dokaz. Jer narednik Hartnell nije ga volio. Nevolja je u tome sto su se na početku temeljne obuke dobro slagali. Alfred je imao nešto kondicije i volje da bude još bolji - uživao je u vježbama: njihanju, dizanju, stupanju, čučanju, skakanju s momcima koji su po cijele dane sjedili u uredima, vojnicima koji nisu bili odlučni, koji nikad nisu čuli za Velikog Sandowa niti za bilo koga. Tu su imali pravu gimnastičku dvoranu utezi, palice, grede i konopi, stvari koje su ti potrebne da budeš bolji, bez riječi zauzimaju svoja mjesta - nema više glupiranja sa stolicama i vratnicama, što si uspio razabrati iz crteža i objašnjenja - sve je bilo pri ruci. Alfred je prionuo na treninge narednika Hartnella, na određen je način uživao: dakle premda se trudio da tomu ne bude tako, isticao se, a to nikad ne smiješ. A kada mu je zapeo za oko, narednik je Hartnell od Alfreda očekivao sve više. "Day, ti širiš paniku i malodušnost. A to bi trebao sačuvati za jebene naciste. Ili griješim? Day? Jesam li u krivu?" "Niste, naredniče." Sada ga je Alfred razočarao. "Što si radio u civilnom životu, Day?" Na to pitanje Alfred radije ne bi odgovorio - mogao bi dobiti hrpu neželjenih nadimaka. "Day? Što su to otkrili da si u stanju raditi?" Alfred je na licu narednika Hartnella mogao vidjeti kako još uvijek misli da ipak ima nešto u njemu i da pretpostavlja kako je Alfred imao neki čestit i respektabilan posao: policajac, ili bolje, potkivač konja, ili možda čak policajac na konju narednik Hartnell bio je posebno sklon ljudima koji su radili s konjima, nitko nije znao zašto. Neki zajebant jednom je rekao da je njegova majka '38. godine osvojila Gold Cup s dvjesto metara prednosti. "Radio sam u ribarnici, naredniče." Ne misli na prokletu majku narednika Hartnella, počet ćeš se smijati. "Svježa riba." Ne misli na - čemu takav izraz lica? "Ribarnici?" Zvučalo je kao neka bolest. "Da. naredniče." "Svježa riba?" Encijan-i-ljubičice-nacrtani-na-tvojoj-ruči-ci-i-tvojim-mudima, takva bolest. "Da, naredniče." "Pa onda zamisli daje on jebeni bakalar, Day, i ubij ga!" Borba prsa-o-prsa, do samog kraja - Alfred u tome nije bio dobar. Nije bio dovoljno visok, a to bi mogao biti nedostatak, ali bio je snažan, dobro je držao ravnotežu i bio je fleksibilan, godinama je uvježbavao zadavati udarce: shvaćao je udarce, teoriju o udaranju ljudi. Udaraš iz guzice, iz boka, odatle dolazi udarac. Prekasno je kada dođe do ruku: ako se služiš samo rukama, nećeš imati dovoljno snage, čak i ako na kraju dodaš onaj trzaj i okret, neće ti ništa pomoći. Alfredov otac nije shvaćao tu teoriju i nije imao kondicije. On je samo udarao. Ozlijeđivao je ljude. Alfredu je to bilo uvredljivo. Na to ne bi trebalo misliti: ne sada, ne ako želiš biti pribran. Narednik Hartnell naučio ih je kako pripadnik RAF-a treba hodati i stajati, kako treba održavati svoju opremu i služiti se njome, a onda ih je poveo na nogometno igralište i odredio 33

parove za vježbanje borbe, postavio je jednog spram drugog - vježbanje žestokih napada - i obučavao kako se pripadnik RAF-a treba boriti. Objasnio im je mekoću grla, nanošenje ozljeda ispod čeljusti, slabost vrata, koljena, zglobova, strah koji možeš utjerati u neprijatelja kada mu kreneš prema očima, prema mudima. Narednik Hartnell imao je specijalni borbeni nož, do kojeg je strašno držao. Rekao je da ga nikada neće iznevjeriti. "Radio si nožem, zar ne, Day?" "Da, naredniče." Radio sam smrznutim rukama, parao smrdljiva sitna tijela sa smrdljivim malim očima, porezao bih se po prstima i uopće ne bih osjetio. Kanta puna glava i besmislenih jebenih očiju. Kanta puna buljenja. U krevet sam išao s rukavicama i nisam mogao zaspati od smrada ribe. Znaš da ćeš se na kraju naviknuti i onda ćeš biti gotov - cijelog života radit ćeš s ribom i nećeš mariti -stoga si pobjegao u RAF, čim ti se ukazala prilika. Samoobrana. "Čemu služi nož, Day?" "Da obavi posao, naredniče." Alfred jeznao da je to istina, a znao je i to da bi, da sjedi iza četiri Browninga .303, obavio posao na naredniku Hartnellu zajedno s njegovim nožem, prepolovio bi ga. "Kreni opet na Simsa, Day, udarac nožem odozgo - čak i ako bi bio takva budala da ga upotrijebiš - napad odozgo da se on uvježba, Day. A ovaj put učini kako treba." Alfred je uzmaknuo, pokušavao je pogledati Simsa u oči i shvatio je da bi se Sims mogao početi smijati, što bi mu pomoglo, naljutilo bi ga - ali nije, jer to nije dopustio, nije znao što bi se dogodilo da je dopustio. Ruke su mu otežale, pale uz bokove, kralježnica se povila. Izgubio je vjeru. To nikada ne bi učinio kada on to očekuje. Napadneš ga dok spava, pijan. Zgaziš mu muda dok je mrtav pijan. Udariš ga kada padne, dok leži na cesti, i ničega se neće sjećati. Ovako ne možeš ništa. Alfred je podigao ruku i odmah osjetio da nije u dobrom položaju. Krenuo je lij evom nogom i tresnuo na desnu stranu. Gotovo da se nije pomaknuo, što je bilo čudno. S atletske staze dopirao je povjetarac, podsjetio ga da je znojan. "Dayl Ljutiš me." Alfred se ukočio, mlitav. "Želiš li me naljutiti? Zar me ne voliš kao što ja volim tebe, Day, Alfred F.?" Alfred pomisli da ne bi trebao odgovoriti, ustao je, zadihan pod opterećenjem vrele težine pogleda ostalih, shvativši da je još nesigurniji. Narednik Hartnell uzdahnu tik do njegova uha. "Dobro, Day. Ti se brani, a ja ću te napasti. Brani se, Day - inače ćeš poginuti." To je djelovalo, snaga mu se vratila u kosti, sve je postalo tako bijelo da Alfred ništa nije vidio, i to ga je ponijelo, zaslijepilo, iščeznuo je u predivnom plamenu. Jedino čega se odmah nak on toga sjećao bio je njegov širok osmijeh. A onda je pogledao dolje prema naredniku Hartnellu držeći čizmu na pazuhu svog pretpostavljenog, gnječio je i pritom držao i savijao narednikov ručni zglob. Dah je zastao visoko u Alfredovim prsima i izletio kao kakav lavež, pomislio je da se u sebi osjeća sjajno, odjednom je razdragan. Pričekao je jer nije znao kako postupiti kad napadneš narednika i natjeraš ga da ispusti svoj omiljeni nož. "Nije tako loše, Day." Narednik Hartnell odmjeravao ga je s tla, možda se premišljao kada da se pokrene kako više ne bi došlo do nedolične borbe, možda je razmišljao kako bi trebao ozlijediti Alfreda i na taj način iznova uspostaviti potrebnu ravnotežu. Alfred nije imao ništa protiv, nije mario. Opustio je ruke i olabavio stisak. Oslobođen, narednik Hartnell zastao je i zatim gipko skočio na noge, tako da je Alfred zaškiljio. "Nije nimalo loše. Ali zapamti da tako treba svaki put. Svaki put. Kontrolirana agresija. Inače nećeš biti u stanju sačuvati svoj život, a ja neću biti ondje da ga sačuvam umjesto tebe." "Ne, naredniče." "Jer imam ja drugog posla." "Da, naredniče."

34

"Sve svoje jebeno vrijeme provodim jurcajući naokolo i pazeći na gomilu vas nespretnjakovića." Narednik Hartnell okrenuo se na peti u smjeru kazaljke na satu, provjeravao je vojsku. Odred se zagledao u travu, premještao na nogama, nastojeći izgledati opasno. "Da, naredniče." A zatim su nastavili obuku: dahtanje i tihe kletve dok su jedan drugoga rušili na travu, trčali znajući da će ih saplesti, udarali znajući da će ih blokirati, dovoljno su jedan drugoga ozlijedili, malo više nego što je bilo dovoljno. Kada bi njihove igre završile, drugi su momci uvijek bili dobro raspoloženi, u njima vedrina koju nisi zamjećivao kada su bili na zaprekama Ili na vatrenoj liniji. S druge strane, Alfred je izgubio jedino svoj spokoj, često je gutao slinu, u ustima okus ugljena i vlage, kuhinje njegove majke, morao je pljuvati, osjećao je potrebu da se opere, htio je otići da više prestane s tim jebenim pretvaranjem, da jednostavno uleti u borbu, nestane do kraja, da ga svlada jebena bol i da ubije nekoga. Svaki put isto: jebeno bi htio ubiti nekoga a nikad da se nađe netko viška da ga ubiješ. Na to se ne bi gledalo blagonaklono, možeš se kladiti. "Tvoja prokleta majka" - to ne smiješ nikome reći. Streljana mu je bila daleko draža. Nakon što bi pucao, imao je dobre snove. Ali to je bilo puno prije skipera i posade. Prije svih mogućih stvari. Posade kojoj se nije sviđala pomisao na razdvojenost i koja je besciljno tumarala po tolikim mjestima dok se još nisu upoznali. Alfred je bio siguran da nitko od njih, ustvari, nije vjerovao u škole na koje se Pluckrose neprestano žalio. Nisu htjeli zamišljati kako Miles prolazi borbenu obuku, ili da je ikad potrčao. Nisu htjeli pristati na to da je skiper ikad bio bez čina. Bili su posada i ništa drugo, tako će biti zauvijek i fotografirat će se da to dokažu, njihova obitelj na okupu; alt tek kada obave trideset zadataka, tek kada budu kompletni. Jer nisu se htjeli ureći, ali i zbog tradicije, htjeli su biti tradicionalni vojnici - tradicija je sjajna stvar - još više zbog onoga što je to govorilo o njihovom vremenu. Posada je bila iznimno izbirljiva kad god se radilo o vremenu - budila se, živjela i kretala u svom času i samo u tom času. Nije se htjela zamarati svojom prošlošću, a budućnost je nimalo nije zanimala: njezina mudrost sastojala se u ispijanju svojih minuta, sekundu po sekundu, do posljednje kapi. Gledala je vojnike izvan toga koji to nisu shvaćali, gledala pospane civile - besposličare i nesposobne za vojnu službu shvaćajući koliko su blizu tome da budu mrtvi: kako je vrijeme klizilo s drugih ljudi poput kiše i bježalo, a da im nije nedostajalo. Posada to nije voljela - to joj je bilo uvredljivo. "Znaš ti da, ako si dovoljno brz, možeš staviti ruku u sekundu." Molloy je tu s Alfredom, njih dvojica nagnuta nad ogradom na dnu stadiona, razgledavaju obližnju farmu, polja, ptice kako se kreću po brazdama, smeđe i malene kao kamenje. U šumi je bilo jarebica, Alfredu su bile jako elegantne, ugodne oku - ali danas ih nije bilo. Ljudi ih često ubijaju. Kakva šteta. Ponekad bi farmer svratio da popriča, da ubije vrijeme, dok je Alfred odvraćao misli od benzinske stanice koju su iza njih punili, vlakovi s bombama primali su svoju robu, namještanje dijelova na repu, testiranje, postavljanje sigurnosnih igala i zatvarača. Farmer bi im pričao o svojim usjevima i što je uzgajao tu gdje su stajali, na ratnoj strani ograde. Uglavnom je pričao iste stvari na taj pospani, ravnomjerni način iz Lincolnshirea, sporije čak i od Torringtona, ponavljao je svaku izgovorenu riječ, ali oni su to voljeli, to ih je tješilo. Pogodili smo se s njim. Ako uspije ostati tu, onda i mi moramo doći. Nije dobro propustiti sastanak. Ali tog popodneva bili su sami, premještali su se s noge na nogu, dok Alfred nije morao poći da opet provjeri svoje oružje. Dobrim se pokazalo na probnom letu, a on je vjerovao oružarima, naravno, vjerovao je i sebi. Ali opet će provjeriti svoje strojnice prije nego što polete. Očistit će svoj pleksiglas, izglancati ogrebotine kojih nije bilo, vježbat će gledanje, pregledavanje, razdjeljivanje neba na kvadrate i udisati miris svog izabranog doma: ž estok, uzbudljiv vonj strojnog ulja, kože i svog letačkog odijela koje-se-nikada-ne-smije-oprati, pouzdanog metala, u grlu mjedeno peckanje od streljiva, gušenje od vreline pucanja, njegov posao, to je on. "Možeš raširiti prste i rastegnuti je." "Što rastegnuti?"

35

dok lupka po ogradi. suprotnoj obali. Očeva i Jebenih Sestrica Vječne Boli u Dupetu i sada radim samo ono što mi kažu. sve dok ih ne osjetim kao još jedan par rukavica . Mali Šefe. namrštio se prema nje mu. bolje osjeća okus. Ti razmišljaš cijelo vrijeme i čitaš svoje knjige. Ostati kod kuće i mučiti se."Sekundu" Molloy bi govorio takve stvari kao da uopće nisu čudne. "Uvuci ruku unutra kao da je žena. Pitotova se cijev zamrznula i visinomjer totalno otkačio bez tebe se ne bismo vratili kući." Strah u Alfredu.to je sjajna promjena za tebe tamo. jer jedan je iz njegove posade nesretan.raširim prste na obje ruke i ulazim u njih. Ali radimo kako nam kažu. ja sam bez prisile." Govorio je o ženama kao da su to njemu dobro poznate. u očekivanju da će biti kratak." "Nema u tome ništa loše. susret svoj ih noktiju i drva: otkako je počeo letjeti. koji se kao i uvijek budio u njemu kada bi se okrenuo i znao da gleda prema Europi. doista se čine revnima. ili doći ovamo da te drugi muče ." "Ti si lud" "Bombaški sretan. prstom je pokazao prema istoku. ne znam. Svi razmišljamo." Alfred osjeti blag. vidi." "Tako sam i mislio."Dvije moje sestre. Nada se kako to ne znači da se njegov život naborao. jer zašto ne." Na to se Molloy nasmijao. To sam mogao. naredniče Day?'' "Štedi se vrijeme. one su se izvukle . A oni momci ondje". "Neki će se gestapovac pobrinuti za njih ako ne budu htjeli. Da. razočarano. čini mi se . One su se izvukle.." Progutao je dim i zatim opet zarežao. da je to moja odluka. neke su ptice iza njih uzletjele i počele kružiti." "Serem se na to. metalan otpor.. Alfred želi reći nešto što bi pomoglo. Ili bih vjerojatno nalijevao beton za ovo tu uzletište. bez obzira na sve. to bi značilo da sam u ratu svojom voljom. Nisam mogao pasti toliko nisko da odjenem smeđu. I radim što mi kažu. zar ne? Došao sam ovamo da pobjegnem od jebene Braće." Zapalio je još jednu cigaretu i na trenutak uhvatio Alfreda za ruku.izrađuju nam bombe. gladni." "Zašto?" I dalje oštrina. tužne stvari. oštro. kada je bilo prljavo za popizditi. mislili ste me izbaciti?" "Znaš na što mislim.unutrašnji desni." "Radije ne bih razmišljao. "Na zadnjoj vježbi." 36 . ali mogu podnijeti plavu. Ili će im se posao svidjeti i htjet će ga raditi. "Da. On je odgovoran da to ispravi. jer ne možeš ništa drugo.one su u hostelu kod Nottinghama. krenuli smo . visoka kao razrijeđeni zrak i led. Sjajan život. da si znao zašto sve ovo radimo?" "Zato što je super. naš mali.entuzijasti." To je prvi put da je svjesno upotrijebio tu riječ . mladi Alfrede. Nada se kako to znači da je on mitraljezac a mitraljesci su pažljivi. Ne moraš biti ovdje. vozimo se. budni.. Alfred je pokušao malo bolje. "Ako želiš čuti jedini meni poznat razlog. vanjski lijevi. Entuzijasti. "oni će raditi što njima kažu. vjeruje da bolje čuje." Molloy ga pogleda. Učen si gad. "Bi li rekao. "Nismo li svi mi poslušni seronje. Zar nismo svi takvi?" "Ti si luđi od ostalih" "Možda je to pametno. a zašto i ne bi bio? Ti razmišljaš." "Štede se misli. Što bih inače mogao raditi? Biti naslonjen na ogradu u Irskoj i lud jer iste ljude gledam cijeli život. iz grčkog jezika. "To je istina. više nas neće zajebavati." Molloy je frknuo opušak prema polju kao da ga je uzrujao. unutrašnji lijevi. jer Irska nije u ratu. dobrovoljno obukao omraženu odoru britanskog kralja. a ne bi trebao biti. pustio da bude glasno i trpko." Alfred je svjestan. "Kada prorade motori. zadebljao i postao važniji. "Ali za tebe je možda drugačije. zato što su nam naredili. na borbenim zadacima. cijeli orkestar . vanjski desni." "Kako. u sekunde. da to može čuti fantastično jasno. zamah torzije i krećemo. rubu noći koja ustaje i čeka ih. "Ne znam. kada nismo mogli vidjeti ni prst pred nosom. Dick.. želiš ih čvrsto držati. Oni se čine.to su zadnje slobodne sekunde dok se ne vratimo.

" "I tvoja." Što je značilo da je gotovo s njihovim odmaranjem i da sada moraju priznati da je operacija već počela. mračno kao u rogu." Molloy se gotovo nasmiješio. zaglušen svojim avionom. Opasni su gotovo kao mornarica. Samo što si uvijek previše blizu svome. 37 . neće li . raširenih ruku i raspjevan. Alfred je bučio iznad ničega." "Da. kada bi ih samo mogao razabrati. ni slučajno im se nemoj naći na putu." Sa sjeverozapada je u krugovima nailazio usamljeni Lanc. bilo kakav poznat oblik." Trava se svijala pod njihovim nogama dok su hodali. Alfred ga je promatrao. držao ih budnima. sve dok se nije prepustio fatamorgani . instrumenti ne rade. Barem nije bilo flakova. drhtavi i jedva čujni u žicama prije nego što su mu se uspjeli javiti. Gotovo se počeo moliti. Kada ih tako začuješ u daljini.na trenutak posve jasna. inače bi se odupro." "A što?" "Da smo se izvukli'’ "Bila je to skiperova zasluga. Samo fizika. slušao." "Da onda krenemo?" "Na zadatak? Uh. glavat. vidjeti gužvu.ako krenemo. Osim iznad Liverpoola . bit će zadovoljni. njihova imena na popisu borbenih zadataka. ali nije bilo vremena. Molloy. Alfred gurnu ruke u džepove jer to djeluje nemarno i opušteno. "Ja bih trebao popravljati stvari. Pa sam popravio visinomjer." Atfred je pogledom tražio neku oznaku na tlu. a nečiji tuđi Lanc zapravo ti se neće obratiti. razmazali bismo se po oblaku s čvrstim središtem.To nam ipak ne bi dopustili. vlage koju raznosi zračna struja od propelera. četiri Merlina vuku ih naprijed. pocijepat će ih i gotovi su. Kladim se da večeras nećemo bombardirati Liverpool.ondje su jako osjetljivi. pripremaju ih." "A ako nekome nešto padne na pamet. promatrao kako se dolje ispod njih komeša noć: leđa okrenutih skiperu. oluja šiba po njima kao da je znala. sve držali na okupu. nešto poput lica mlade djevojke koje zuri prepuno mržnje. a zatim je začuo skipera kako im govori da visinomjer opet radi. Bit će zadovoljni. Imate li vi fiziku u opakom Engleskom imperiju?" Skiper je cijele noći razgovarao s njima. pomisliš da pokušavaju progovoriti. "Da ga nisi popravio. mislim da bismo baš i mogli. Mali Šefe. sve bi razumio. To znaš. Stoga nikada nećeš saznati. Sada će sletjeti. mirnoća s kojom su zamijetili kvarove. a vrijeme je otišlo kvragu: s onu stranu pleksiglasa samo sloj blata. Glasovi posade nejasniji nego ikad. umjesto toga protegnuo se. "A imaš li nekog drugog posla?" "Hitnog? Ne. a on leđa okrenutih prema svemu tome." "Iza sam napravio otvor i pustio zrak da uđe. To je sve. zatvarajući popodne iza njih. okrugao kao kit. a i dalje im je bilo jasno da su se izgubili: Pluckrose bez riječi." "Upravo tako.Zaključan u stražnjoj kupoli na posljednjoj vježbi letenja: vježba navigacije u prirodi. Stoga su morali krenuti i opet doći do postaje. bio bi spašen. iskušan u letu. riječi se kriju u toj tutnjavi. Pobr inuo se da se uvjeri kako oni neće umrijeti. "To je bila tvoja zasluga. i pričekati noć. leđa okrenutih posadi. Alfredu su trebali ti kratki drhtaji zvuka. "Nismo se ni trebali gnjaviti odlaskom. Svi će pričekati noć. zatražili popravke. nemam bogzna što da me odvrati od nepodopština. Skupljali bi nas po padinama žličicama za jaje. "Pa dobro bi mi večeras došla takva fina lagana vježbica.

Ne." A kome bih nedostajao? Bolje ne pitati. "Vasilij.nikad ti u životu nije bilo sjajno.spremio sam. oprema. Jednom sam postavio cijeli lažni trag od žice kako bih uživao 38 ." Zatim je Alfred pustio da se tišina spusti među njih. pamćenje . "Znaš. a Alfred je dao sve od sebe da djeluje bijesno. iskušavao svoju sreću.što je još uvijek bilo jako daleko od sjajnoga. Možda mi se ne bi svidjelo da me ozlijediš. stari moj. Ali s druge strane ne bi ni Alfred: više ih nema koliko ih je prije bilo. Alfred nije volio preskakivati niti pjevati u zboru. nepristupačnim . Jesi li vidio sve što te je zanimalo?" U sebi bismo mogli imati problema. a ne Alfreda. sa svakim bi korakom dobro." Alfred je šašavo sretan samo zato što mu je život počeo kolati mišicama. kralježnica napeta. strah i pritisak apetita. šupljine iza šupljina: hrana. a nas dvojica još nismo gotovi. Tko bi se mogao ne bojati što ćeš mu učiniti." Momak poput njega ne bi htio ostati bez Lugera. Ipak. Vidiš." Ne želiš ti kupiti ama baš ništa. snažan je i nestrpljiv u njegovom vratu razbudila ga je pomisao na rizik . ali na kraju sam se naućio tući. "Vasilij?" Sigurno se nadao da će se ušuljati i pogledati čega tu ima dok je većina vojnika trebala preskakivati konja ili se pretvarati da je zauzeta zborskim pjevanjem . razmišljao sam da ga kupim. ili bi mi se moglo ne svidjeti da otkrijem kako mi uopće nije stalo. Ne želim ostati bez njega.. "Neko vrijeme nismo razgovarali. taj stari pištolj od tebe.. Alfred se nasmijao. Sviđa mi se moj pištolj.Lažnepregrade. sviđalo mu se što su mu ruke nemirne. ovih sam dana čudno raspoložen. te je požurio da razbije tišinu. Sjajno se osjećam. Alfred. Mogu li ti kako pomoći?" Ukrajinac se ukočio pored ležaja. Vasilij. Engleske funte. To nije ni bio Alfredov madrac. Nekad sam bio u stanju sakriti bilo što. Dugo mi je trebalo. Ne. Sada se ne možemo razdvojiti.'' Malo mrzovolje vidjelo se na njegovom licu. naravno. "Savršeno zdravlje. Ja sam odmah pored." Polako je prišao. Sjeća se kako se može izgubiti. hvala. nije zaboravio kako se to radi. čovjek je jednostavno njuškao. Dobro jutro. imam problema s osjećanjem . oprezno.ne znam što bi mi bilo draže. ozlijediti nekoga tko ništa ne osjeća. I on se nakanio ušuljati.kompliciran prijedlog. stari.kao da bi neka jebena budala nešto sakrila ispod madraca. ovo nije moja baraka. "Ali ne želim ga prodati. Imam nešto novca . Komforno?" Uzmaknuo je korak. "Uh. "Nema više nesvjestice. Jesi li dobro? Više nisi padao u nesvijest.filmska ekipa jako je držala do pjevanja jer se time sugerira visok moral. što ga je učinilo tupim. "Ovdje ti je jako dobro. "Tako mi je drago što si dobro." Tražio je Luger. nije se mogao suzdržati. "Sentimentalno sam vezan za njega. seronjo. rukom je podigao madrac .Bilo je doista smiješno. najbolje i najtemeljitijeje sporo učenje.ne puno. Deprimirajući odgovor. da? Došao sam te potražiti. ti mali gade . izvana bismo mogli biti sigurni ." U svakom slučaju. napeto. Sigurno od svježeg zraka i vježbanja . "Američki dolari. "A jako se dobro brinu za nas." Obojica su svjesna da je to laž. zar ne? Vasilij je i dalje bio nemiran. Ne znaš što si propustio.dobro čini tijelu. Žao mi je.i zato što je Luger savršeno skriven. "Vasilij. "G. Želiš u mene zabiti taj svoj maleni nož ~ prozračiti mi rebra. Ne mogu reći do imam dobar razlog da te spriječim. pa se izgubio." To će te zavarati. čvrsto spustio nogu. Vasilij je spustio ruke uz tijelo. povijest. pa je zamijetio da Vasilij ide tamo gdje čestite Raseljene Osobe ne bi trebale biti. Najljepša ti hvata što pitaš.

ili mazi svog psa. i ta se težina širi u tebi. Bilo što samo da se ne pogledaš u oči." Vasilij je nemiran dok te sluša. zar ne?" Alfred je krenuo naprijed na način koji je uznemirio Vasilija. vreba. Vasilij. u mislima je negdje drugdje. Već su mrtvi. "Znaš da ne bi trebao biti neljubazan prema meni. Sjeti se da ju je obrisao o džep na prsima nekog posve nedužnog momka. naravno. To. koje je danas žestoko. i kad je opet podigao glavu. možemo krenuti na ručak ." Razočaranje što nije izazvao interes. pasti. stoga si sklopio oči i ispružio 39 . sjesti ravno dolje jer se bojiš nesvjestice. ali sve je već bilo dogovoreno puno ranije. i opet ćeš poželjeti da je tuga na njezinom licu zbog tebe. Njezina posljednja fotografija koja ti je ostala . nije siguran jesi li lud. kad neko vrijeme provedeš s posadom aviona. potkresuješ i gladiš. što nije bilo u redu. Ali zagrizao si. a ako se vratiš u svoju baraku." Njegov dobar engleski počeo se raspadati." I vodiš ga niza stube van na sunce. bit će kako je bilo. u njemu istinsko.oni su mrtvi. Kao uslugu. Specijalan tip "Tebi se jako sviđaju noževi. nije u svojim udovima. netko drugi se nasmijao. odore su ozbiljne. I shvatiš iz prve . To nije poboljšalo njegovu narav. A ti bi mogao biti lud . nepogrešivo. uljudan zvuk. Mogu ti reći kada vidim da si mrtav. Potonuo je. lako ga je pokrenuti. oslobodio se tvog stiska i požurio naprijed. najviše razmišljaš o tome kako je smiren divna riječ. Vasilij je zamaknuo iza barake broj sedamnaest i više ti nije na vidiku. ali onda se predomislio. ne puštaš ga. ali zabrinuo si ga. "To je praznovjerje. naravno. primaknuo glavu i pogledao Vasilija u oči. "Znaš. "Određeni predmeti. "Hoćeš li onda da ti kažem?" Zbunjen je. Zazvonili su za ručak i netko je protrčao pored tebe. logor se zaklopio. o tome se radi? I dok trepneš. Znam ja. peče kožu. "A kako bi ti to meni mogao pomoći?" Vasilij se odjednom učvrstio. ili prolazi pored vrata. duboko iznenađenje. razvukao je osmijeh.mogu pogriješiti. počeo je uzmicati prema vratima. Nikad nisam pogriješio. "Da mi kažeš?" "Ja mogu reći ako to želiš.nisi je mogao pocijepati.uostalom. Ali nije bilo vike. cima i slijedi po cijeloj sobi sve dok u predivnom zadnjem trenutku nije izvukao komad daske i shvatio da je žica bila pričvršćena za govno.vrijeme je. u trbuhu šupljina. Možda bi mogao razmisliti o tome. možda. nije istina .mogao sam pustiti bradu.Petljaš po gornjoj usriici.gledajući kako je Kolihoffer povlači. Nema nikakve smrti na njemu. A mogu se locirati." "Pa ako te ne zanima.." Tada je Alfred odlučio spustiti ruke. ali nakon toga sve više i više tišine i ostaješ sam sa sobom. staromodna. koliko možeš razabrati. Vasilij. njezina slika bit će na zidu točno ondje gdje si je stavio: Joyce gleda ulijevo obgrlivši koljena. Ponekad nisam znao. Vidiš kako netko zauzima svoje mjesto u prostoriji za sastanke. da me jebeš. ruke ti klize. U čemu je sada razlika? . siguran sam da bi mi mogao nabaviti određene predmete. g. nabaviti? Da trgujemo? Ljudi s lošom savjesti bacili su određene predmete. gubio je vrijeme koje mu je ostalo da sklopi posao. " Nož." "Možda medalje. onda znaš neke stvari. Vrlo rado pomognem. bit će starije. Trebao sam u mornaricu . a Alfred nije bio posve spreman i bio je previše blizu. Vikanje ne bih podnio. Alfred. Kako ne bih ugledao. umirio ga bez doticanja. nesiguran. spustio pogled." "Ne znam na što misliš. A onda sva ona jutra kada se nisam mogao gledati dok sam se brijao. on se okreće prema tebi. osim osjećaja da je s njom proveo previše vremena. A zatim ti izmiče pijesak pod nogama i moraš se nasloniti. Prodaješ svoj željezni križ. Zaprljao je ruku. staviti jednu u drugu kao da nikome ne želi nauditi. Sutra ujutro netko će reći. "Mogu li ti nešto drugo. Dječje priče. Ili misliš da to vidim sada?" Pogledavao je sa strane." Uh. "Možda bi ti mogao predložiti. stari moj. stao je. treba li se nasmijati.. Ova pustopoljina nije sigurno mjesto." Primio si ga za ruku. "Ali nikad n isam pogriješio. Vasilij se nakašljao: tih. ili ćemo čuti nakon nekoliko dana. To mene ne zanima.

"Donesite mi moja koplja. Bit ćeš bestjelesan. I pjesma "Jeruzalem" polegla po tebi poput čelične oplate. nagnuo se da uhvatiš dah. U tom si času posve lud. mislio je da sam pretjerao. A ponekad ne bi mogao ništa osim zapjevati. tišina urla prema tebi. ali možda to nije istina. tražite livade. saginješ se da iziđeš kroz vrata i kreneš niz ljestve. ali tko može biti siguran da se nećeš osloboditi. prelagan. Uopće nema sluha. u odnosu na plamen za koji pamtiš da ti se rasprskava pod nogama. za utjehu. skrenuo pameću: ali to znači da i rješenje tvojih problema treba biti bombaški sretno. previše oštro u odnosu na tvoj posao. ljudi se vraćaju nakon što su pojeli. između tebe i jasne daljine koja se uzdiže samo težina tvoje opreme. Osigurat ćeš svoje strojnice. da si uhvaćen u snu s onu stranu svoje smrti i bit ćeš sve lakši i lakši. da se bolje uhvatiš za površinu. samo mir. stati pored smrada kemijskog zahoda. Počeo si disati. bol i umorno zadovoljstvo što si opet tu. možda si već otišao. Jedina stvar do koje mi je stalo da je pamtim iz te jebene škole . poletjeti. sigurno izvikuju naredni stih s tobom. nije ti se zemlja promijenila od tolikih bombi. kočije. slijediš ga. neće li zauvijek podrhtavati i nikad više neće biti mirna. Pluckrose. za čelik u svojim kostima. dok riječi bježe iz tebe.letačke čizme čudnovato se spajaju s betonom. nadajući se da je to samo radost. tako glasno da ih možeš čuti.se na leđa. "I tamo je viđen jaganjac Božji Na umilnim livadama Engleske" Vas dvojica zavijate. ali od toga nisi ništa teži. Povičeš još glasnije i zamijetiš da ti je od toga lubanja malko ulegla. zbog svih lomova koje si počinio . Colear uhvatio kako pjevam u razredu. Stoga je Alfred ispružio kralježnicu na golom tlu tobožnjeg logora i počeo izvikivati stare riječi. oblaci. opet i opet: luk. strijele. ali to ti ne smeta. grčevito letiš. to znaš: bombaški sretan. "Hodao po zelenim planinama Engleske" Balansiraš cijelim tijelom dok ideš dalje. i noge ćeš prvo prebaciti preko grede u repu.to sigurno dokazuje da si živ. a ja sam samo pjevao. To te je prestrašilo: pomisao da nisi uspio." 40 . zamišljenu zemlju. Izdisanje je naporno i umjesto toga dođe ti da vičeš. Zbog nečega osjećaš sram. i stoga si stao. da se pravim važan. Trebao si odspavati i opet se probuditi prije nego što si mogao povjerovati u sebe. Ali on me je poslao k ravnatelju i povrijedio me. silaziš na prijateljsko tlo i jutro: dan: istinski početak dana ulovljen u trenutku dok hodaš. ali toneš. ljudi su blizu. time nisam ništa mislio. "Neću odustati od borbe u mislima Niti će mač zaspati u mojoj ruci. rastvorite se Donesite mi moje plamene kočije" A to je previše. dok se posve ne izgubiš. šašavo. Umoran si od letenja. čuju ga.kada me je g. kompletna oprema: ponovio je riječ po riječ. onda si počeo biti nemiran. da se ne krećeš sa svojom posadom. prepoznaješ ga. Zatim je malo bolje. Kralježnica te bocka i pitaš se nije li to odjek o kojem si čitao. sada ti je toga dosta. Palo ti je na um da bi bilo pametno da se malo učvrstiš. otrpio one zadnje udare.kada si sletio. posljednji ostaci Benzendrina sagorijevaju ti u nogama. Alfred je svjestan stišanih zvukova oko sebe. zastaju. podižeš se kad korakneš. a on klima glavom. ispod tebe tlo juri. hodaš po čvrstom tlu . i možeš vidjeti kako njegova usta viču. stoga si to dopuštaš. "Hodao sam tako nekad davno" Pluckrose te je tog jutra pogledavao. spuštaš se. i Pluckrose naglo potrči. u glavi ti gluha tutnjava. A to je stari problem. isključiti kisik. uvlačiš duboko prašnjav zrak i zbijaš ga dolje ispod rebara. mračan zvuk. iskočiti u pr ostor koji nije prostor. "I tamo je viđen jaganjac Božji Na umilnim livadama Engleske" Vikao je na sav glas. nabrijano sretan. izvući se natraške. dopuštaš da ti iz usta iziđe okrugao. motori ugašeni. obaviti sve kako je propisano i onda se izvući iz kupole. sjećaš se . svoj životni dah. i dalje se ponašaju kao da su svijene u Lancasteru. noge su ti nespretne kada se uspraviš u trupu aviona.

Njegovo pero koje nosi sreću. ili kao da bi on mogao znati. a onda se nakon nekog vremena pitaš jesu li te dobre stvari koje si stavio na sigurno još uvijek ondje. Jednostavno sam zapjevao. da joj Ijubav ne iskazuje previše otvoreno. A činilo se da je imala. Polako je sjeo i onda otvorio oči. pa je prestao i prekrižio ruke. uznemireni Ringer pored mene i odjednom sam opet dobio nalivpero . jer ona će sigurno zamijetiti njegove greške i misliti da je glup. proučavao je i bio zbunjen. provjeravajući pravopis. Ljudi su čekali. zareze. ili kako on sjedi i pokušava učiti. Ali mislim da se nakon toga više nisam vratio u školu. Alfredu je vraćeno njegovo nalivpero . samo Bog zna što me čeka. Pogriješili su . teže. Znala je da ga želi. a onda odjednom još. a on je znao da mu nije ostalo dovoljno glasa da svim tim zajebantima kaže neka odjebu. ali znala bi da on nije za nju. nego da bude dovoljno dirnuta. Ispričavajući se zbog užasnog rukopisa. da je ne uplaši. spremne u njegovoj koži. bio je žedan. praktično svaku jebenu črčkariju koja je stavljena na papir. Alfred je stavio ruke u džepove. Alfred je prestao kada mu se grlo osušilo. Najbolje stvari najdulje skrivaš. kao da su nešto htjeli. ili bi isto tako mogle biti kod nekog drugog. razmišljajući o prilozima. težak koliko je trebao biti i dobro uravnotežen. iako joj to nikad nije rekao.To ne bi rekla. Pisma Joyce. nego da je zadrži. Poruke njegovoj mami: recite joj gdje je. To je bilo njegovo pero za pisanje pisama. ali nitko od njih neće stati ispred njega.jako korisno. cjelokupnu interpunkciju. Nekada sam ti mogao sve sakriti. potrebne su riječi koje nisu smišljene. Alfred je ustao. Ali što sada krijem? Samo to do je otišla. tangentama i prikupljanju potvrda. riječi za koje nije znao da su već skrivene. i upiranje da u njima bude ono što bi trebalo biti.bez obzira na to ima li koga drugog. Prava pisma. I pisma.ono za koje je njegova majka štedjela da ga kupi. Obrisao je hlače. ustvari neće. nastoji da ne misli kako mu je majka sada mrtva. ne mogu mu ništa. koje su bile namijenjene onoj osobi koja više ne možeš biti.Ne smetaju mu. kada se logor raspadao na snijegu: lupeži su ispraznili skladišta. Netko je iz filmske ekipe počeo pljeskati. Ali skrivati za sebe drugačije je. Na kraju je bilo i stvari koje uopće nisi želio. Čini mi se. apostrofe. A mislili su do bi to bila smiješna kazna kad bi me natjerali da cijelu pjesmu otpjevom na sastanku. prenesite joj najljepšu verziju o tome kako mu je. U jednom trenutku činilo se da se nitko neće pomaknuti. Ionako me nije htjela . Trebam krenuti na marš po mrazu. prekopali arhiv i odjednom su svi dobili svoje dragocjenosti skrivane godinama. Osjeća njegovu znatnu težinu u ruci. polupijan. Otišla s nekim drugim. pogledao ljude koji su stajali oko njega. s obzirom na to koliko ti malo trebaju. ne žele priznati daje on tu.ni tada mi to nije smetalo. 41 . Na primjer. Joyce. ali nitko mu se nije priključio.

Alfred je ostao s tipom poznatim kao Štura . koje je izgledalo jadno. ali onda je krenuo Goering i sirene su označile uzbunu. za koje Alfred nije mario.pomalo si se navikao na WAAF . Premda su dva momka tu imala cure i obitelj i naglo su nestala kada su sručila po kriglu i sve nagovorila da pođu do Putneya jer stanuju u blizini. Čuo si o tome. možeš dobro proći. Sjeća se da je razmišljao kako bi jedan izravan pogodak razorio cijeli taj traljavi posao. Tražili su naše dečke.samo tu i tamo bombardirane zgrade i dio rijeke. komponenti za punjenje koje se otvaraju. ili možda za svoju poslugu.u Londonu. jer svi su morali poći i iskušati svoju sreću. nitko od njih nije bio siguran gdje se nalaze. i stigli dovoljno daleko da popizde kada je nisu ugledali. ako ne razmišljaš o osjećaj u krivnje. grozne boleštine i žene koje to prodaju na ulici. rastavljanja mehanizama. grozne boleštine i Soho . vreli stupovi iz reflektora počeli su šarati po nebu tragajući za bombarderima. s četiri kompanjona s obuke stigao u glavni grad nacije i sjedište vlade. znoj ti se cijedi ispod koljena zbog tolike golotinje. nasamareno. a onda ju je pronašao. groznim boleštinama i misliš da ti je od samog početka suđeno.a toga nije puno . * WAAF. mrklu tamu. Op. pamćenja obrisa. djetinjasto.tu u jebenom Londonu. a mi smo tražili njihove. koncentriraš se. ako već nisi pobjegao u svoju vikendicu i sakrio se? Rat uvijek izvuče ono najbolje iz ljudi. pitajući se nije li to vrijeme mogao iskoristiti za posjet majci. Počeo se osjećati usamljeno. Tu nastojiš biti brz. Osim u Londonu . Ako se ne brineš.još jedna stvar koju si naučio u odori . 42 . ako ste bogati i utjecajni? Činilo se da takvi mogu mnogo toga . onda si možeš dopustiti da te nagovore.iako nikad nije zbrisao . zajebi one koji su na točkicama zašto onda ne bi zatražio nešto za sebe. tu si.i mučaljivim tipom koji se zvao Blamey. Onda kada su njegovi dani bili prepuni nepoznatih kvačica. što je bilo čudno jer je kvart izgledao dobro. a pokazalo se da kod tebe nije baš sve malo . šale. britanski vojni odredi u Drugom svjetskom ratu. ubrzano se otrežnjujući. Odustao je od rijeke. Dakle Alfred je ostao u mraku. izgledaš jako dobro u svečanoj odori za klipana niska rasta. i čim su se malo udaljili od puba u londonsku čudnu. s malo novca.ništa loše. a onda se zabuljiš u sise neke plesačice. Nabasao je na pravi put do skloništa: jedno od onih od cigle. i auto se doista zaustavio . prev.možda su zahtijevali lokalno sklonište .ušli su Štura i Blamey i onda. s dozvolom za izlazak koja vrijedi četrdeset i osam sati.možete li to učiniti. iglica i opruga. Blamey je pozvao taksi. neki se tip sa strane ukrcao s njima i svi su vikali dok su se vrata zatvarala i auto naglo produžio dalje. koliko je bio u stanju ocijeniti u tami dok je zavijalo.grozne boleštine i finije djevojke na plesnjacima i možda iz WAAF-a* . neki francuski bordel i noćenje s popustom za vojnike u Ritzu. FW 190 i slike cura da im zadrži pažnju. znaš da to moraš. da provjeri jesu li njezina pisma lažna i je li s njom sve u redu. U ledenoj su noći krenuli natrag prema Temzi.ali možda nije bio taksi .nema razloga da budeš potišten. Tražiš jednostavan način do provjeriš . Govorkanja. A možda im je to i trebalo . prešao na drugu stranu. prije nego što su stigli išta učiniti.u Londonu svatko dobije sve što želi.cuga. na predavanjima o osobnom zdravlju i higijeni.Me 109. Što znači da je Alfred. Ondje se sve može dobiti . prije skipera. kutova napada. loš materijal.pomoćne ženske zrakoplovne jedinice. Women's Auxiliary Air Force . privatni klubovi. koju nikada u životu nisi vidio i zacijelo više nećeš vidjeti.neka ti Bog pomogne u Sohou .Ona je bila tu prije posade. osjećaji su ti zbrkani: nemir usmjeren na pucanje. čuo si za to. tako su barem mislili. procjenjivanja raspona krila. možda čak nećeš biti iznenađen kad polako iziđeš iz vlaka na stanici King's Cross i doista se nađeš ondje .pet jela u Ritzu. Nije bio siguran gdje je njegova grupa kanila provesti noć . čak i ako je to značilo da Alfred nije vidio nikakve znamenitosti . streljivo nije potrebno. Kada su momci iz Putneya otišli. a pamćenje ti je već prenapregnuto i razmišljaš o predstavama lanterne magice na nedjeljnoj nastavi u crkvi. posve spreman za sve čega se možeš sjetiti . profesionalke i amaterke posvuda oko Piccadilly Circusa.a ako si muškarac u odori. ili u neku žensku nalik na Jane Russell koja ti se nadmeno smješka.spominjali su YMCA. Tip koji ih je učio prepoznavati avione prikazivao im je slajdove . dok se iznad njih dizao pun mjesec.barem ih nije zamijetio .

"Hvala Gospodu.dobre. Malo se nakašljala i počela uzmicati dublje u sklonište. negdje je dijete počelo plakati. razbiti sve oko sebe. jer bi i jedno i drugo moglo izgledati nepristojno. Zeleni ogrtač zakopčan do grla i njezina kosa koja nije počešljana kako treba. ta nova. trapavac Vrelina i sram i uživanje u sramu. knjiga u običnom papirnatom ovitku. Glupa navika. A onda je prošlog tjedna pogođena druga kuća od nas.zamijetit će da je običan idiot i da nemaju ništa zajedničko. zauzeta je prčkanjem po svojim stvarima. Čak i kad se sagnuo da joj pomogne.. samo je bio iznenađen. sjeli. kutija za naočale. A nakon toga krenuli su zajedno i pronašli mjesto. brbljajući dok ga je povlačila za sobom. složio ga i nije se mogao sjetiti treba li ga držati čvrsto uza se ili dalje od sebe. Prošao je između pregrada za zaštitu od eksplozije. U školi nisam previše pazila. prestani buljiti u papir od tapeta kojim je omotala knjigu . Bože. i osjeća se smireno. razdražena.kao da se odjednom našao u toploj sobi. listove. Zbog toga je još toplije. da se pribere.. Što to čitate?" Sramežljiva dok je odgovarala. gotovo tik do nje . Želi stvari koje nije u stanju izreći. Joyce. možeš sjediti u finoj. ali iznošene .. a ona će ubrzo podignuti pogled. "Kako bilo. onda može gledati i dalje. veliča se Staljin i kako se još uvijek nakon 43 . Homerova Odiseja . ali nije podigao glavu jer se zacrvenio i srami se. Brine se ne smrdi li na pivo. A sada kada se uspravio. ne može se pomaknuti. čudesna vatra. njezine noge. "Ne. Već previše bulji i ne može prestati. Došlo mu je da s njom nekamo pobjegne. na njoj je red da mu se sagne do nogu. A nije siguran je li htjela da to zvuči priprosto. To je. neka se starica namrštila okrenuvši glavu. Dodao joj je njezinu kutiju za naočale. S tim je zavežljajem išao ženski glas. znate. to je . ugodnog mirisa. Došla sam do mjesta kada ih Kirka pretvara u svinje. Moje mjesto za život. zbog čega je opet zateturao. promatra njezine cipele . ali ona nije primijetila. i onda se u tren oka udaviš. sretan.ona pazi na knjige . Joyce. jer ako je izdržao pravi Blitz. da nije zamijetila kakva je on budala. način na koji mu sve to lišava misli riječi i izaziva paniku: rijedak."On misli... te velike tamne oči. uspravio se. Uvijek ljubazno. težak. "O. jer nije u stanju kimnuti kao da je pročitao. izrazito crna. Već sam pokušavao procijeniti ljude po njihovim knjigama. koji je bio topao od njezinih ruku. Ugledao ju je. Jesam li vas ozlijedila?" Nije ga ozlijedila. Ona je mjesto za život. duboko ukopanoj stanici podzemne željeznice. ja sam -" A onda se zavežljaj razmotao i pao: poplun. sjećam se da se na kraju uspio vratiti kući. možda iz radoznalosti ." Stoji blizu. a možda ćeš jednostavno pasti na stepenicama dok budeš silazio i razbiti se. Podigao je poplun. Sjeti se da si dobar dečko. i goleme oči. ljudi su se spremali da prenoće.a onda je shvatio da je prema njemu poletio taj zavežljaj t tresnuo ga kada nije očekivao. Želi nekoliko dana da razmisli. nada se. pogled na njezin ogoljen vrat dok je podizala svoju knjigu. Djeluje ljubazno.i zato što ako ti je suđeno. a kanalizacija će eksplodirati iznad tebe." Joyce." Završetak njezine rečenice bocka ga duž kralježnice.. osvojio je curu i tako dalje. A onda zato što je budala i želi znati koja je to knjiga:"To je velika. suđeno ti je. jer onda bih razumio . početak njezinih nogu.ili jednostavno na toj način govori." Osjećao se kao nekakvo stvorenje.neizmjerno ste ljubazni. a onda ga je nešto zabilo u zid. vrtoglav zrak. Glupava sam. Htio sam znati koja je to knjiga.novi prijevod. rijedak. usporeno. "Strašno mi je žao. ostavlja ga tu pred njegovim mislima. "O. ugušiš se u govnima. debela. nastavio je gledati. onda zašto ne. Joyce. Na trenutak mu nije bilo jasno kako to da nije čuo bombu .služim se podrumom. a neki čovjek u dugom sivom ogrtaču dijelio je komunističke letke. Upamti to dobro.Ipak je ušao. Uspjela je u rukama zadržati termosicu. "Inače ne dolazim ovamo . "O. podrum im je dosta stradao.njezine nožne članke. vrtoglavica koja ga je spopala. paket koji je sugerirao sendviče." A njemu lice umire. bez obzira na to koliko vrijedio.ona je ljubazna .

"Želite li sendvič? Imam ih. "Ne bi ničemu koristilo da su moje sestre još uvijek kod kuće nema dovoljno mjesta . Kod kuće u dvorištu imamo malo sklonište. Alfie čini mi se. Podigao ga je..prije kao da se prisiljava na nešto što joj se ne sviđa. čini se kao da govori protiv svoje volje. I da se družimo. gotovo mrmlja ... ali tada ne bi znao što treba učiniti . A sada smo već navikli da dijelimo. kao da voda nadire prema njoj." Budi iskren koliko možeš. djeluje pomalo nervozno. Gospode.imam cijeli niz sestara. Ruke su mu bile ružne kada ih je položio na njega. Svi su jako moderni i nitko neće učiniti ništa loše. trebalo bi biti pravednije." Zatim užasna tišina. jadni ležajevi. 44 .a pored toga u njega poput grijeha opet ulazi onaj osjećaj iz zrakoplova. "Rekla sam. Gornji sloj njezinog popluna od zlatnog je satena. To ga razdire: pokušava djelovati pristojno. Sebi je izgledao kao neki jako ružan čovječuljak.. Bože. ali ne možeš prestati. nešto nije u redu?" Odmahnula je glavom.starica ih prijekorno gleda." Namrštila se zbog sebe.valjda neki jenki. nije važno ako ne odobravate.. "Ako vam ne smeta . vrlo gladak. Naravno. gurka laktom svog otrcanog prijatelja." Bolje je od početka biti iskren. "Ali nisam još ništa učinio. Nikad nisam bio u Londonu. ili neki zahtjev. "Zdravo. Nedavno sam postao narednik. "Možete me pitati kako se ja zovem. a on ne razumije kako to da ljudi nisu zamijetili i nije mu jasno zbog čega se ona gnjavi s njim . zbog svog popluna koji je počivao na njegovim koljenima. * Pukovnik Blimp. To je danas posve u redu. ali ona ga zaustavi. ili nešto vjersko. čini mi se." Zadrhtala je.toliko obuzet svojim mislima . ustvari. kao da je slika iz magazina. Mitraljezac u avionu. S govedinom i sa džemom.udale se. ne baš respektabilno.i spremio ga u džep.. "Ne. O. ali palo mu je na pamet da bi joj mogao dodirnuti ruku i da bi je to moglo umiriti. Op. možda zbog svoje želje vidi ono čega tu nema. Kad ćemo već provesti noć zajedno. moraš joj pomoći.nemam ga gdje staviti. obožava kako ga to potiče." Znaš da će joj tvoj prijašnji život biti nezanimljiv." Pogledala je naokolo po skloništu. kakav je on to čovjek da mu se sviđa što zastranjuje. odobravate li? Mislim.. Ne znam kako se zovete. neko je dijete kašljalo kao da je progutalo dugme ili već nešto. Od toga ionako nikakve koristi. Osim Nan.nije baš da se gnjavi.toliko vremena drže kod Staljingrada. Nema šanse da se zna tko je napravio mesni . Nije ga u stanju pročitati. uzrujano. a taj gadni poriv. Vještica u kutu gotovo da je zaječala. "Ali sigurno se nekako zovete. "Odobravaš li?" Ona nekako zrači. pokušava prisluškivati.čak i ako ga ne bi pljusnula . pompozni ultranacionalistički reakcionarni lik iz stripa sir Davida Lovva. nasušna potreba za njom koja buja sama od sebe i ubrzava mu disanje. Dobijemo čin narednika kada na to pristanemo. njime se služimo. U tim zapanjujućim očima nalazi se neko pitanje.. ako želite. konačno nešto vrijedno njezinog prijekora. Alfred je uzeo jedan jer je Joyce to učinila . zaboravio je . "Mislim. ljudi neće ni na što drugo pristati. Sigurno mislite da sam prolupala.da ga je ona doista nešto glasno upitala. ali otišle su prije dosta godina ." Ona guta riječi. naredniče.samo što on još ne zna da je ona Joyce ." Promatrao ju je dok je to izgovarala. a to znači da. "Alfie. pljesnivi stranci zbijeni uz druge strance. "Da.. srce mu je gotovo prepuklo. "Uvijek sam mislila da bi Blimpove* i tako dalje trebalo dobro prodrmati.a bi ." "Zdravo." Glas mu je bio prigušen od neprestanog suzdržavanja.To ga je potreslo do srži. jedva zamjetno. mutni. ne". A sada je trebaš usrećiti. Kada sve ovo bude gotovo." Alfred želi da ona prestane. prev. prekrila je njegove činove. i to te smiruje. a nije to očekivala. i ona se blago nasmiješila. i da bi trebao nešto učiniti da joj pomogne: to bi trebao biti njegov posao. Alfred osjeća mučninu u trbuhu: "Što nije u redu?" Sebi zvuči previše glasno. Jesam li dobro vidjela da ste narednik?" Malo se okrenula i naslonila na njega ramenom.. mora skrivati svoje krilo pod njezinim poplunom. trpimo. Moja je majka napravila džem." Pri tome nije baš zvučala moderno ili opušteno . Slina mu je u ustima bila toliko gusta da mu je zasmetala. dobar loš dečko. Malo. "Pa ne znam. u daljini tutnjava stvari koje se pokreću vani u svijetu. "O. neki otrcan tip prazni lulu i smije se kao da je čuo vulgaran vic. prije da joj prođe vrijeme. u ruci ga je uhvatio grč od potrebe da je zagrli. "Žao mi je. trebaš biti dobar dečko.

ali to je posve nevažno Jer djeluješ sigurno. "Zdravo. jer tu je nešto drugo. što ne može biti istinito. Bitnice koje tuku prema gore uvijek djeluju nedostatno. pa se primaknuo kako bi vidjela njegov čin . Možda je zbog toga kimao. ali ne želim se vratiti sama. Zagrlio je poplun.to mi je dala.. koja ga peče." 45 ." To ga je pogodilo poput kamena. on ne gleda. Mama im je nosila vrčeve s čajem. I trebali biste znati da sam udana. moraš letjeti preko tih prok letih kutija. Misli da možda i dalje kima. Ondje na stazi. slabunjavo. ne mariš.. "Naredniče Alfie. zaljuljalo sve što je do tada mirovalo.. A kada je završio.kao ni njegov mozak . Otrgnute. počeo je lupetati. nije išlo." Joyce ga je i dalje promatrala i slušala. jako dobro. ali on je nije čuo. ne bih pitala. samo dublje i fantastično. To je milosrđe. izgubljen u prekrasnom.ona je. taj dah kada se rastvorio. S osnovnom obukom. ili sijeva. Nije to trebala pronaći. pretvarati se da ti nije stalo.. Ne operativnom. možda se previše naslonio na nju." "Možda ne bih trebao. A onda je ušutjela. došla sam ovamo -" Sada je gledala ravno preda se. Osjetio ga je. "Ovo će zvučati grozno. poput nekog čudnog trzaja koji mu odjekuje u prsima. Ona je prva dobra bol koju je upoznao. Nije to velik napad." Zvučiš mlako i usrano. nešto u njemu za što nije znao da postoji." Ona je tako. Uz nju je kao kod kuće . Joyce. s njom ti Je tako ugodno. konačno ostao bez riječi. njezina pozornost.vrlo trapavo ga je prišio . ali je dovoljan. poput udarca narednika Hartnella. oklijevajući. Našao se s onu stranu želje za njom. Ne želi joj ga vratiti. Ponovio je njezino ime samo zato što je imalo divan okus. Ovo će zvučati grozno."Ja sam najmlađi: beba." "Zdravo. ali i na određen način iznenađena . A onda ukrala. "Ja sam Joyce.. "Iza mamine kuće nalazila se protuzračna obrana tri momka.oni mu ne mogu pomoći. "Hoćete li vidjeti?" Htio je krenuti iznova. ali dobio sam čin. A doista se činilo da joj nimalo ne smeta. Ali kada si uposlen. inteligentno.. to nije bila prava stvar. ali mislim da neću moći cijelu noć ostati u ovoj gužvi. Pomilovala ga je po ruci. da je zamišljena.. biti čovjek kakav bi joj se svidio. očigledno zadovoljna. obavezom koju nije voljela. Taj osjećaj da bi mogao umrijeti ako ne sazna. A ne bih ni trebala. ne nekome tko vjerojatno ima sluge. sada možda mora kimati jer ne može na to pristati. a njihove su glave ležale na stazi. bilo je posve beskorisno."Ali sada sam gotov. vreće s pijeskom i Boforove strojnice. Stvarno sam strašno udana i ne želim da oko toga bude nesporazuma. "Zdravo." Nije znao zašto joj to govori.a njezina koncentracija. blistavom strahu. Ne može se to mjeriti s onim kada se nađeš s druge strane njemačkog flaka. napeta. Mislim da su svi to činili. ili se trza. Alfie. a ona mu govori: "Doista nemate ništa protiv? Razumijem da se namećem. "O. Bilo bi posve jednostavno kad bi se radilo samo o poplunu. "Alfie. nije bilo domišljato. Joyce pročisti grlo." Htio je ušutjeti. možda odlazi. okrenuo se i zamijetio kako ga promatra." Ne možeš reći da radi. i njihov je sastanak gotov i toga više neće biti." Nakon toga rekla je još nešto. "Alfie. Poput nje. činila se neizmjernom. čak i kada se čini da je on ne zanima previše." Sada je grad izvan skloništa postao bučniji: nervozni desinkroniztrani motori i tupo podrhtavanje od bombi. tako je nevjerojatna." Alfredova usta nemaju pojma . još uvijek me niste pitali kako se zovem." Zaustavilo mu dah." Plitko i bespomoćno diše. a da ne pogleda. Bio sam na obuci. ne može znati o čemu se radi. "Alfie. uvrijedila se. to je čudesna stvar. "Tada nisam bio kod kuće. došla sam ovamo jer sam htjela biti s ljudima.kao da joj je otvorio vrata dok je bila zauzeta nečim drugim. "A onda jednog jutra nakon uzbune izišla je van da ih vidi. Joyce." Pokušao je progutati. protuzračna daje sve od sebe. Hrabra cura." Sada se dogovarala s njim i on je već kimao prije nego što je mogao znati zašto. Boli ga što je Joyce upravo takva." Jer znao je da mora. "Pazite..

a nema tu ničega zbog čega bi trebala biti zgranuta. beskonačne varijacije vatre.. ne obruši se i ne ugrize te.. mogao je reći laku noć kada su stigli do njezinog praga. sata i dovratnica. "Ovo je jako lijepo od vas. noge su mu bespomoćne." Njezin je glas udaljen. Op.. blago inzistira:"Jer sada bih vjerojatno izišla. Zatvorio je ulazna vrata. I tako su izišli.požurila je hodnikom i on začu lupanje. bolje se snašla sa svojim ključevima i drugim vratima.uvijek će postojati ovo mjesto gdje su bile njegove ruke. blistav za njih. Zadah požara u prolazu. značajno pridonijela brzini leta.Glava mu i dalje ide gore-dolje protiv njegove volje. a kako ona izgleda.. ali samo čeka. Opet Joyce. zastaju." "Morao sam vam reći. Mjesec Jako natečen. provukli se ispod rampe. izjurili prije nego što ih je itko uspio zaustaviti. nešto je drugo. Cijelim putem razmišljaš kako je to što je ona rekla jedna stvar. tri puta. Alfred je čuo sebe kako iz daljine šapće: "Niste trebali reći."Zatim se ispred njega i s lijeve strane prosu svjetlost." A sada će sigurno opet zaplakati . Mogao je pokušati. sada se duž hodnika vide obrisi stolića. ondje se nešto naziralo: netko čuči. a ti se povodiš za nečijim izgledom. tama je postala još malo tamnija. Čudno kako čuješ detalje. Inače. ruke su joj bezrazložno bile prepune i opet je ispustila kutiju za naočale. ni Heinkele*. Ali nisam mogao.dajte. časničku klasu." I on ustaje. 46 . Miris njezinog popluna i njezine kose jedino je što je doista bilo važno. čvrsto se držiš za zlatni saten popluna. ako idemo zajedno.. "Ja. Kada su stigli do drugog kata. motri: pun je i posve nag. "Pazite na stepenice. ni bombe: njihova jača buka više je poput pritiska na tebi. Alfred je vidio kako se mijenjaju ulična svjetla.tako zvuči .." Borila se s b ravom na ulaznim vratima dok si gledao ni u što. crvena opasnost i zvuk zvonjave. A on joj je dopustio. da u pustoši postoji cijeli niz varijacija. Poznata po proizvodnji bombardera za Luftwaffe u Drugom svjetskom ratu. ne čuješ više topove. gdje je dodirnuo njezinu kuću. uznemiren .. doziva ga. razmišlja kako dodiruje njezin zid . I tako su išli dalje. pa si podigao kutiju i pošao za njom u mračan hodnik kuće koja je mirisala na dobrostojeću. a onda nešto što je zvučalo kao krhotina bombe koja je pala posve blizu. Prošao je neki psić. "Proklet bio -" A onda njezino jedva čujno oglašavanje." * Heinkel Flugzeugwerke njemačka je kompanija za proizvodnju zrakoplova nazvana po osnivaču Ernstu Heinkelu. Ja samo. "Da ste udani. Zajedno se uspinjete i okrećete na odmorištu stubišta. "Hoćete li . zbog kojeg si pomislio da je z aplakala. Uopće niste trebali reći. uđite. Trebao sam ostati gdje sam bio. truo: još jedna lekcija koju ti je rat dao. a ona prokleta starica cokće i pretvara se da je zgranuta. znate. signaliziraju na propisani način. prev. žao mi je. postoji samo ona i tvoja ideja o njoj. nisam. Opor. negdje prolaze vatrogasna kola i trube." "Mislim da sam vam morao reći.oštro laje i reži. On čeka. Ne bih ništa učinio. naslonio se na zid. Ulicu su prešli na samom kraju. zar ne? To je razumno. ne bih ništa učinio. tapkate u mraku. sladunjav." Nešto izgubljeno u njezinom glasu." Šapće Joyce. Teturao je ulicama pored nje. stavio ruku na tapetu. neku zbrku. "Trebali biste. i ona ga je uhvatila za ruku." "Žao mi je. Ni za milijun godina. ali zastala je u predsoblju. Časnička klasa.. zbog čega je Joyce duboko udahnula. poput težine s kojom se krećeš i navikavaš se da je zanemariš sve dok te prejako ne pritisne." "Žao mi je. ne zato što sam u vašoj kući. No sigurnom. i slijedi Joyce jer ne može ništa drugo.. kao da je ikome stalo. nešto se teško prevrnulo.. tu tamu ne poznaješ.

"I tako sada imam tu naviku. osjetio je napetost u vratu. Mislim. Jučer sam raz bila vazu koja je Donaldovoj majci bila posebno draga. "Ovdje nije sigurno. ne može spriječiti zaljubljivanje. jer razne sobe imaju razna značenja. uzeo je njezinu žličicu i počeo je okretati u ruci. Baš sam smotana. nego pljesniv. to će biti važno. pustio da ga vodi njezin glas. ja.U vrtoglavom trenutku pitao se u kojoj je ona sobi. radije ne bi o sebi imao gore mišljenje nego što ga već imaš." "Ne bih tako rekao. tajanstven.. Pomislio je da bi mogao sjesti. Joyce mu je rekla o svom mužu. zar ne?" Naglo je ustala. Nema šećera. Možda je zaboravila. on vidi mali vrt pod prozorom. u ogrtaču. Mojoj plamenoj noći.Donaldu . Hvala ti.. "Zaboravila sam jesam li zamračila prozore. Zatim je bez riječi ugasila lampu. a otkako su ga Japanci okupirali. to je. ni riječi od njega. zatim je opet usredotočena. mislim da to nema nikakve veze." Zastala je dok se nije okrenuo." "Mislite da ne možemo promijeniti to što nam je namijenjeno. Nema zdjelice za šećer.. zatim se povukao u Singapur. izvadila sendviče iz zavežljaja i stavila ih na tanjure . Ako ne možete u sklonište." "Nisam. ne ide mi baš dobro u ovom ratu. istrgnula mu zavežljaj.. Spustila je glavu. "Ne mogu. krvare. staklo bi se moglo rasprsnuti. Osjeća se slabašan vonj. djeluje neuznemireno. i Alfred je kroz prozor promatrao pruge i mrlje reflektora kako pretražuju. "Jako ste ljubazni. Pretvaraš se da je to posve moguće. U ruci drži žličicu. to bi bilo za nju i za njega. "Eto. ako si ondje gore. Bože. razmišljanje o tome neće nauditi. to sam sigurno ovaj put učinila jer bio je mrak prije nego što sam izišla. Hvala na ovoj noći. odsutna. Stojiš tu kao gad i nadaš se da je taj Donald Antrobus mrtav. jedva je srkao vodnjikav kakao. precizno sklopljen. Zatim se predomislila i dala mu tri. Nema mlijeka... hvala vam. Alfred žmirnu. "Što?" "Ovdje nije sigurno.. jer radije ne bi više slušao o Antrobusu. I Alfred sjedi vjerujući u to što vidi. Teturam u mraku. on osjeća kako podrhtava. pa je nakon nekog vremena to učinio. Štura. Nije bilo važno. "Ustvari." Malo se pribrala. neprestano je okreće. nije mi stalo. Možda u sljedećem.. Noć puca. nisu se trebali brinuti." I eto je u neurednoj kuhinji ." "O. dečki. mislim. prepušta se zaljubljenosti. znate".." Zatim se približio. uplakanih očiju. I nije bilo ničega da se kaže. Hvala ti. a ako ste vi tu -" "Mogu otići. ne čist. Pažljivo mu je nalila kakao iz svoje termosice. dva tanjura. usporila ... "Hoćete li.. i stajali su jedno uz drugo. Mislim da ste jako ljubazni.čuo je kako voda teče dok je bila odsutna. Mislim. Želiš tog čovjeka izgurati iz njegovog kreveta.ne u spavaćoj sobi ili dnevnom boravku: u kuhinji . već je riješeno. uklonila zamračenje. "Trebali bismo krenuti." Vrlo tiho. ali napravljen je od nekog tamnog metala. kosa joj skriva lice."Toje prva laž koju joj je rekao.. trebate li. "Ne. moj Bože. Čuo ju je kada se vratila.. Ovaj poplun. to samo znači više nego što želiš. ondje će biti moji susjedi." 47 . oporavlja se i opet puca. Kima. Mjesecima nijedne riječi." "Ako vam je suđeno. ali ponekad.. njegova se koža povodi za drhtanjem svega." "Ja bih. poručniku Antrobusu .svakome po dva. podrhtavaju. ili u podrum. Nakon toga mijenjaš temu. gotovo je odjurila u drugu sobu negdje njemu s desne strane." Premda se time nije promijenila tema. jer on neće jesti. zamišlja da se sigurno umila. A vama? Hoću reći." "Da. a on želi i ne želi znati što treba učiniti.sjedi za stolom... "Zar ne želite poći u svoj podrum?" Premda se sada činilo da je uzbuna daleko na istoku. ponekad neću." I tada su se pogledali.. a onda.kako je bio u Maleziji. Na stolu su dvije lijepe šalice s tanjurićima.

uostalom. te je. "Ja "Soba za goste u strašnom je neredu. odavde treća vrata s desne strane. željezni dijelovi kreveta složeni pored kamina." Zatim je ispričala da se brzo udala za Donalda . nema šanse da zaspi. "Naravno. njih dvoje leže u svojim krevetima. 48 . zatim ga brzo zagrlila. "Sigurni ste?" "Nije mi hladno." Prvi put shvaća da joj djeluje kao da je iz neke druge zemlje. Imam fine jastuke . Poklon za vjenčanje. "Ovdje nije sigurno. Trebao sam biti uporniji . čahure. iščeznula pred njim. Ugasio je svjetlo i ležao pod njezinim pokrivačima dok nije onjušio sve mirise u njezinoj kući. već navikao na nju." Zašto ga grliš i onda ga ostavljaš samog? "Ne. zašto bi rekla strancu da ne razumiješ svoj brak i da ti je drago što nemate dijete. Ne smeta vam veliki kauč?" Ide ispred njega. Ali sjećam se njezine adrese. A zašto bi to rekla. da zvuči glupo i strano. Jebeni lažljivac." Soba prepuna polomljenog namještaja. a nešto posve drugo dodirnuti čovjeka poput njega kao da je stvaran.zagrli te i onda pobjegne . oprao njezinim sapunom. da bi ipak bila dobra." Povukla se u sjenu kod stola. Doista trebam. pa sam joj pisao. znam. poznavala ga je godinama. opušci. Alfrede. "Tako izgledate. "Ali tu je veliki kauč. a onda neće. "Hladno vam je?" "Nije." Riječi mu izlaze iz glave i padaju oko njegovih nogu. Tako nekako. Ali ne pita. I jako je kasno. nekakvo žaljenje. Nije morala. Mislim. zašto bi u svoj dom pozvala stranca i bila s njim. Stoga je odlučio pobjeći prije nego što se probudi. iz stolica izviruju konjske strune.. Lažljivac. "Naći ću vam jastuk. kada je ona namjestila kauč.ne." "Nije mi hladno.. neki trzaj na kraju." Dok je zatvarala vrata. kolala u njemu." "Naravno. Da. rat je. Kupaonica su druga ."Tako sam mislila. Trebali biste spavati." Zbog toga mu se krv uzburkala. pošao ravno do stanice u ustaljenu gužvu i čekanje . Ali bilo je samo ono što uvijek pišeš. "Lijepo spavajte. postaje žustra. Sada više nisam sigurna. Ili je možda upravo suprotno. smislene koliko i šljunak. Vjerujem da je dobra. Takva je ona. tiho. Ne znam.njiliove su majke prijateljice. to mu radiš." Nudi da mu donese poplun. Nisi očekivao da ona zna što to znači." Alfred je tupo slijedi.kupio jeftin siv blok nadajući se da to neće biti problem j er.hoće.. ne bismo trebali stajati kod prozora. sjeo sam na peron i počeo pisati. obratila mu se krsnim imenom. Prvi su drhtavi komadići odletjeli jer je bila tako draga. napeta. Hvala vam. samo osjeća da ona sada leži u svom krevetu. počeo drhtati. ponavljao sam njezinu adresu. bol zbog nje pokrenula je nešto u njegovoj ruci. "Ostavit ću vas da se odmorite. da mu dopusti da legne ispod njega. Oprao se u njezinom umivaoniku. Draga Joyce Način da ti na samom početku srce bude slomljeno. ali ionako ga grliš. spremio se i onda pobjegao. odjednom je postala njegova žena: ova udana žena: postala je njegova žena samo dva tjedna prije nego što je otišao.netko nam ih je dao. razgovarala. tiho. Mislim da sam ipak mogao biti sretan i ako su svi ti osjećaji bili samo moji. a on nije znao što treba učiniti.. To je glupo." Dah između njih. Nije ni pokušao još nešto vidjeti u Londonu. soba mu pleše pod nogama. Prokleti lažljivac. znat ćete kada je ugledate. Jedno je govoriti o jednakosti. Samo što ipak ne mislim tako.

poput obećanja." "Misliš redovnik. neosvojiva . "Dani su nam dugi." "Još nisam posve odustao.Bilo je dana kada se Alfredu sviđalo snimanje. kojemu je uglavnom bio potreban odmor. ustvari. ugodno zvuči. ubrzo ću usnut'. gimnasticiranje. Sve izmišljeno. tipičnu za Kriegiee. Ponekad je volio te lažne vježbe. poput izduženog dječaka kakav je. sumrak glasno pjeva. nadao se da će sjediti. ubrzo ću usnut'" Dijelom da zafrkava Alfreda. A ako ne bi mogao leći. ili mu stavila ruku na obraz. kada je odgovaralo njegovom temperamentu. 49 . Alfred je stoga zaključio da je taj tip zacijelo na mjestu. pjevuši neku pjesmicu i bezbrižan je koliko bi samo mogao poželjeti. namjestio i počeo. koji je uvijek pjevao grozno smeće. ljupkom.dijelom zato što ga je veselila. Ubrzo ću sklopit' oči. Organizirane su i uspješne kao Elektra. lako mu je to vrlo brzo dosadilo i uopće nije bilo važno što. nitko ne bi zamijetio.još je uvijek mogao napraviti stoj na rukama. To je možda zato što ako bi se ležeći onesvijestio. sumrak glasno pjeva. ali i više od toga . jer sada je najsretniji kada mu narede da legne. Dok je Alfred petljao oko štednjaka. crvenilo koje bi ga oblijevalo kada bi se prepustio stihovima i pažljivo slušao bilo je nešto za što nije mario ako se dogodilo s Pluckroseom. ali Alfred ga nije primijetio. nepristojnom.ali možda je prestar za to. gotovo . obožavao je sanjati nju i ona rijetka. A u snu ti si uvijek pored mene" A Alfredu se sviđala ta pjesma . kao da se naslonila na njegovo rame. namrštio Alfredu u lice i dugo ga proučavao kao nekakvu mapu da provjeri uživaju li u istoj stvari i u istoj mjeri." A Alfred je bio prepun spoznaje da je sanjao nju. u kondiciji . i to je naglasio uljudno skrenuvši pogled. prvi ju je put čuo kada se Pluckrose.tada je već slao i primao pisma. dijeli li tko njegov entuzijazam. okrenuo se. radi. kamerman je s radoznalcima stao. dok nije prepoznao melodiju koju je izabrao. "A u snu ti si uvijek pored mene. prepoznao je spravu. o sreći koje više nema." Dijelom zato da ušutka Bastarda. ali je isto tako pomislio kako nije nužno da ikad zapodjenu razgovor. Mogao bih postati redovnica.napose mu je bilo drago zadirkivanje. jer njegova je sreća još uvijek tu." Pospana pjesmica. puste želje. udobno je sjedio s desetak kompanjona.a nije bilo ljubavne pjesme koja se nije činila novom. a možda je jednostavno postao lijenčina. zabušant. ustvari. pa je od dvije fantastično čiste i blistave limene kutijice polako počeo izrađivati minijaturan štednjak. mekih i svijetlih u njegovom zatiljku . "O sreći koje više nema. "Ubrzo ću sklopit' oči. bio. poruke. duboka jutra kada se budio osjećajući njezin jasan i usredotočen dodir. kojemu je dodao i ventilator. "U redu je . kuckali su po limenkama i izrađivali lažne cijevi za ventilaciju za tobožnji filmski tunel. Tek je počeo izrezivati krilca za maleni ventilator.i mene su zapanjile naše krasne sestre. "Dani su nam dugi. pa je tog jutra bio veseo. fizičku okretnost. Zatekao se kako uživa što je uposlen. A imao je i nepatvorenu nadu da je tu došao kako bi opet bio fizički spreman. Mom ak pored njega nije obraćao pažnju. ali s druge strane neki se tip nasmiješio. sručile se na njega. ili možda drugačije raspoložen. niz Joyceinih riječi." Pluckrose ju je izabrao .mutno se sjećao da ju je već čuo . i onda su ga saletjele riječi.

Nakon rata postao je profesionalac. samo. vidimo se u mojim snovima!" Pluckrose se nagnuo i lagano kucnuo prstom po Alfredovu primjerku RAF-ova magazina Tee Emm . a da na kraju to ne dobiješ. udobno se smjesti. pokretom ruke pozove Alfreda do prozora. svi su shvatili da su na kraju kupili jednu. ali:"Cardini?'' "Da. gospodine . "Pa tko je taj? Neki digić admiral?" "Zaveži. Ne možeš nešto tako savršeno osjećati. ruke i noge za Kralja i štoš ta.uz Pluckroseovu pomoć. Nije previše otrcana. krasne komade. Izaberi svoj samotan kutak. neko je vrijeme bio posve blažen.a život mi je ionako dovoljno kratak: nemam vremena za gubljenje. Hansone . grabežljivim rukama lupkao po stolu." Zastao je da bude siguran da ga Alfred dobro sluša. uživao je u boli koju je zbog toga osjećao." Raširio je oči. "Te su usne bile moje." Alfred. nije li. je li tako." "Čini se. Prije nego što počneš. Možeš joj je zapjevati kad se opet nađete." "Lijepa? Lijepa? Pocijepala bi rublje djevica u sitne. Pronašao sam ljupku pjesmicu za tebe i tvoju obožavanu dragu." "Ma daj." "Kako?" Zabrinuo se da Pluckrose nekako zna da ona stvarno nosi naočale za čitanje.. uništavanje i gubljenje. Navikli se na nju. magičarske." "Da. do '18: i dok je bio ondje..fantastično. zagledani u kišu i teške oblake. "Služio je u rovovima: od '14. ondje su stali. "Ali nisam ništa loše mislio. postali posesivni. Zatim je mahnuo rukama. i počeo ga grozničavo gristi. Alfred obično nije trebao poticati razgovor kad je bio s Pluckroseom. bilo drago.u 50 . Noćas mi obasjavaju put. Rezultati zagarantirani. ako tako mogu reći.." "Baš ti hvala. Ne treba mi još jedno dayovsko umjetničko i kritičko predavanje . stari . kvragu sve to . Zavrtjela bi ih po plesnom podiju. zvučale su poput četkica na bubnju. Prije svega ." "Sviđa ti se? Iskreno?" "Da. što je značilo da te noći neće nikamo letjeti.." "Svakako bi bile. "Mogu li ti sada iznijeti jedan svoj dobar plan?" "Valjda." Pluckrose je pantomimom pokazao da povlači iz lule. "Uđi. ja mislim da je lijepa. blistave blage oči. ustvari.misliš li da će se svidjeti momcima? Pjesma?" Pokazalo se da se posadi strašno svidjela.. u bilo koje dopušteno vrijeme. Miles." "Mudra odluka." "Ne znam ti ja. izrekla stih o riskiranju života. Bastard je svojim pohotnim. "Hukni joj u naočale. "Bože moj.obrazovanje je grozna stvar . Zviždukajući je u dočasničkoj kantini.život je sjajan. Izvodio je svakojake nevjerojatne stvari .ugovora.tako da ne vidi što radiš.jesi li ikad čuo za tipa koji se zove Cardini?" Hanson je zacoktao. Bastard Hanson: svi su se zavalili u rasklimanim foteljama. naučio je trikove s kartama. Puštali su je na Pluckroseovu gramofonu. Naravno da mi se sviđa." "Kako si jebeno ljubazan. dočasnička kantina njima je djelovala zlaćano na način u kojem su uživali.tražio je da upadne i omete ga u čitanju.'Toliko blizu šapatu Pluckrose nikad nije bio. Pluckrose. Šefe?" "A? Hoće." Odnekud je jzvukao tost. razgovarate preko jebene muzike. ili bilo kojem drugom dostupnom gramofonu. Tako je -" "Dosta. znak dobre volje. Uh. a zatim hukni u njezine naočale. mislim da hoću.. U to je bio toliko siguran da mu je čekanje. Odlučni da spriječe krađu. Pluckrose uzdahnu i ustane poput matrone nevjerojatno dugih ruku i nogu. "Nije ni tako loša. Jednom sam ga gledao . pa i više ploča s "Vidimo se u mojim snovima" . vjerojatno iz džepa. namignuo. da ostane normalan. dvije. U svakom slučaju. "Hoće li nam vrijediti.odrasli razgovaraju. a sve bi bilo dobro i bilo bi dobro i sve moguće stvari bile bi jebeno dobre.

ubrzo ću usnut'. ti veliki.." Pluckrose je zastao. *** Max Milier (1894-1963). Ne. "Prekinuli su me." Pluckrose uzdahnu. nisam dovršio to što sam radio. negdje u mojim mislima." "Odjednom ti dobro pristaje narednički čin. Op. "Vidiš." Značajno se osmjehnuo." Pluckrose zablista. 51 . "Dani su nam dugi." Opet je zastao. 'drski momak'. "Nastavi. To održava moral. Edgar Miles pomalo zagonetno. gađali su nas loncima. tupane. Jasper Maskelyne**. Magija mu je pomogla da ostane normalan. poželio je nesvršene poslove. Op. ja uspijevam ostati normalan zamišljajući ljude kao što je Cardini – ili RobWilton. "Elem ." Prignuo je glavu i oklijevajući žmirnuo prema Alfieu. To bi bilo točnije." "Točno. pilotskih čizama i mrmljanja. meki stvore. "Znaš što. upamćen po suradnji s britanskom vojnom obavještajnom službom u Drugom svjetskom ratu. opet je u elementu. prev.. Samo kažem da nam možda ne bi naudilo kada pođemo na naredni zadatak da imamo nešto nedovršeno. Ali shvatio je kada je Pluckrose namjestio gramofon i pustio "Vidimo se u mojim snovima" a već im je isteklo vrijeme..pregledao sam sjajan.. za koju je izvodio obmane i priređivao kamuflaže velikih razmjera. Ništa od toga Alfredu nije imalo smisla. Da. Alfred ga blago gurnu laktom. "O..naš prvi mali posjet Njemačkoj. ** Jasper Maskelyne (1902-1973). "Jer da ga jebeš. popularni 1930-ih i 1940-ih..rukavicama." Odvukao se do naslonjača povlačeći iz imaginarne lule. bila je ta ideja da se moram vratiti kući jer. poznat po vrlo smjelom repertoaru i kicoškim odijelima. čekala ih je treća operacija. Cijelim putem do Sretne doline i natrag urođenici su bili izrazito neprijateljski nastrojeni. sumrak glasno pjeva". a onda se nacerio Alfredu i potapšao ga po ramenu. jebote...a za cijele operacije. engleski komičar i kabaretski pjevač. TommyTrinder*. hrpa nogu.prekinuli su me." "Kada?" "Kad bude vrijeme. ključ koji će otvoriti rat. Pluckrose gleda ravno u Alfreda iščekujući da konačno shvati. Shvaćaš?" Alfred nije htio razočarati to ružičasto." "Ti nisi ozbiljan -" "Ne.nisam do kraja promislio njegov okret. britanski magićar iz 1930-ih i 1940-ih. Ali kako želiš. zar ne?" "O sreći koje više nema". stari Maxie. Op. tavama i tko će ga znati čime . nisi dobar u objašnjavanju. "Ne. Rekao sam ti. Kakav je to plan?" "Više je teorija.Ti užasni mali trole.. duboko udahnuo i izdahnuo. * Engleski komičari i pjevači. vratiti ga natrag živog . ustvari. vani u tami bila je gužva od kamiona. Nisam." "Želiš da počnemo učiti kartaške trikove?" "Ne. Pokušaj još jednom." "Nastavi već jednom. Nisam bio gotov. Želim. možda se sjećaš . Kad bude vrijeme. dug popis mjuzikla: sjajni okreti i mnoštvo plesačica. Max Miller*** . Alfred je malo pričekao. "Nema smisla to raditi sada.malo sam razmišljao o tome što je stari Cardini radio i onda.vratiti ga Joyce. a onda je krenuo za njim. popeti se u D kao Doris i bacati bombe na udovice i siročad -" "Ne šali se s time. itekako ima smisla. To je bilo prošle srijede. prev." Izjurio je iz prostorije prije nego što je do njega dopro ostatak pjesme.. ispravio leđa. Radi se o tome . Vidjelo se da se pita treba li nastaviti. Cardini . sikćući je stavio ruke na zatiljak. Morao sam iskočiti iz kamiona. prev. itekako ima smisla. ne baš. pokazat ću ti." "Samo sam realan." "Što ćeš mi pokazati?" "Pokazat ću ti." "Ubrzo ću sidopit' oči. strastveno lice ko je se nadvilo nad njega.

Torrington. Bila je to noćna stvar. "Jebote. Nakon nekoliko stihova Pluckrose bi kimnuo i oni bi uvijek otišli i prekinuli melodiju. zatvorio vrata i oni bi slušali. "Jebote!" Čuo se uzdah i Alfred je znao da je to skiper. raste i pronalazi ga. posada je bila posramljena . I taj dragi mali udar koji se čuo prije nego što je progovorio. "To je zbog onog jebenog kolača s džemom koji su nam večeras dali .njegovo čedo. "Jebemu. što su trebali biti tiši. kada obavi posao. neka se ugledaju na njega. dati sve od sebe da bude živ i sve što je ostalo nedovršeno opet će ga ondje čekati. pomislio je. odjenu . "Žao nam je.. "Jebote". posezanja ni prema čemu i opet gledanja. dizalice i industrija: stvari koje želiš pogoditi." Kašljanje u mraku i drugi uzdasi. bila je to Alfieeva ideja. možeš dobiti ozebline. "Uh – uh – jebote.. otežao od opreme . Zatim su slijedile završne pripreme. Začuo je podrugljiv smijeh iz smjera gdje bi trebao stajati Bastard.ne znam za druge. nabiranje i skupljanje mjesečine. i nekomplicirana meta: dokovi. napreže vid u nijansiranoj gustoći sumnje. spor trenutak. Skip. u glavi mu se javljalo ono poznato probadanje iz mitraljeske kupole od gledanja ni u što." Pluckrose smiruje. pa si je Alfred dopustio da vara. i on podiže glavu. uspinjanje u kamion. Prsti su mu već otupjeli od oštrog vjetra u Lin conshireu. skiper je uvijek malo kolutao očima. Prikradanje je bilo strano njihovoj naravi. "Rekao sam ti. ako ćemo se ovime uopće baviti. svijaju i blistaju pod njihovim petama. da se pričeka dok ne padne mrak i da se ravnaju po vidu kada se ništa ne bude vidjelo. da nemaju pojma . "Pazi. bio je zadovoljan onim mitraljeskim u sebi. Nakon toga posada bi se nalazila u Pluckroseovu Austinu 10. netko je ulovio. Najlakša moguća operacija.Alfred se zadubio u razmišljanje o tome da će kada dođe vrijeme. A htio je biti tih. to su više bučili. ali nije uspio do kraja zaustaviti lopticu za kriket: osjetio je oštru bol u p alcu. Bastard Hanson. pažljivo da se ne oznoje: tada prodire hladnoća. Kao i svi ostali nije smio govoriti. a nakon toga zvuk zamaha njegove ruke. kako ponekad voli činiti. "Jesam ti rekao?" Djelovalo je. ali ja jedva stojim na 52 ." Velika sjena koja se žali jest Pluckrose." Ne smije ozlijediti palac. Do Torina je sve glatko prošlo . onda bismo svi trebali začepiti gubice. a onda flak koji se nije dobacio do njih. Postojala je još jedna navika koju su stekli. izdisaja i jedan čudesan. Negdje s desne strane Alfred je začuo udar. "Kvragu!" Čizme u travi. "Joj. u njemu na vozačevu sjedalu Pluckroseov gramofon. osjetio je da je nešto čučnulo i onda se izduljilo kada se zagledao u tom smjeru. ni pokušao." Pružio je ruke.svi su zajedno u krugu iza streljane ." Ustvari.nisu se previše trudili. zadihani . a sve ostalo u tami." Djelovalo je. zamahnuo je rukom kako bi bolje bacio iz zgloba i naciljao prema zvuku. ustvari. nije." Nju im je Alfred dao . Zvučao je kao da gaje tresnuo ravno u čelo. titraj leda na tlu. Radilo se o tome. Navio bi ga. posrtanje. da se priberu. Još jedan tup zvuk s lijeve strane praćen punim udarom kože. spustio iglu. izglađuje. "Jebi ga".Alpe se okreću.da budu sigurni da neće žuriti kada noću dođe njihov red.Djelovalo je.posada se baš i nije znala prikradati. drhti. Zatim nešto poput zamaha.zašto bi im se inače tu smrzavala muda? "Sranje. kada je Alfred bio u stanju vidjeti kako se tama dijeli od tame. i gotovo opijen izvještaj nakon toga: hvalisav i kratak. Mjesečev srp.

"Onda bismo mogli unutra da navučemo Irvin-kombinezone. napravili pauzu. izazvalo zadovoljstvo koje nije htio osjećati. dva stubišta. stvarno. I zato što će. u svijetu gdje vrhnje prave od svinjske masti kako da čovjek preživi?" "Pa baš zbog toga. da je to trajno. travnjacima i povrtnjacima sa svake strane .. To je njegova posada.od seljaka.možda preživjeti trideset operacija. Taj par. Jer svi su morali naučiti kako da gledaju kada se ništa ne vidi.onakvu kakvu bi tražili da su uopće imali izbora ." "A cviliš kao drolja iz Chelseaa. s gredicama cvijeća. maslacem. onda to treba napraviti kako valja. "Krenulo mi je. vrijeme za čaj i doručak koji su spremili. stali na nova mjesta. "Stavili su jebeno kitovo ulje. Alfred osjeća onaj maleni sjaj ispod rebara. I zato što se nisu trebali uzdati samo u mitraljesce . ponekad se moraš prisiliti da ne misliš na njih jer bi moglo djelovati alarmantno. bučni razgovori. i onda daleko previše vrata. u kori su bile jebeno velike grudice sala. Bio je na mjestu gdje su se ljudi brinuli za ljude bez ikakvog naređenja. "Još trideset minuta i onda idemo u Duck's Head." I bez naredbe polako su se razmjestili." Uvijek nešto objašnjava. novo zelenilo izbijalo je po grančicama tako uporno i sigurno da ga je uznemirilo. pretpostavio je.vidjelo se da postoji neko pravilo po kojemu se MacKenzieevi brinu za Pluckroseove. Bilo je hladno i jako svijetlo. tek sviće. nije ni trebalo 53 .. zatim opet vrata. daleko na sjeveru. osjetio je neki n emir . bez obzira na izjave vođe mitraljeskog odreda.to je selo . loptu je primao licem." Molloy puše u ruke i gunđa. Ako ćemo se ovim baviti. "Hoćemo li onda nastaviti ili ćemo prestati. skiperu. bez obzira na sve. iako nisu ništa rekli . inače ću izgubiti ekstremitete do kojih mije posebno stalo. mnoštvo vrata. Unutra su gradili nešto nalik na obitelj . Tu je došao da pronađe mir i spokoj . uživa u tome .povrtnjak je sada uspavan: ponosan je jer ispravno upotrebljava riječ uspavan.a to je značilo da su time izdali svoje. Jer nije bilo dovoljno držati siluete na štapu i pucati po glinenim golubovima. I zato što. rade. ne unutra s posadom. svojoj posadi.ne tog jutra. znao je da je vjerovao. na rubu da izgubi živce. dolazio bi s kruhom. ribom. nekako prevelik da bude u isključivom posjedu bilo koje obitelji. onaj koji mu kaže da im pripada. ali ovdje. tako stvari stoje.Pluckroseov neuredni vrt pružao se ispred njega poput parka. kobasicama. Prepušten sam sebi.kao da je lovokradtca ili lopov. samo Bog zna odakle im to ." Bastard laže. Ali još nije mogao biti s drugima . kunem se. ali misli ozbiljno. ako ustraju na nemogućim stvarima . imao povjerenja. zauzeli pozicije i opet počeli." "Jesam. a da i ne trepne. a otkako su počeli. i visoka živica iza njega prepuna je ptičjeg pjeva i šuštanja lišća zaostalog od protekloga godišnjeg doba. što su više zajedno.nogama. glasom s kojim se ne raspravlja. MacKenzieevi. Povrijeđen je krivnjom zbog udobnosti. razumio je da se ne radi samo o ratu. "Što?" Molloy cvili. ili previše pohlepno. Alfred je sjedio na vlažnoj klupici i promatrao kako se njegov dah polako udaljava od njega i nestaje u travi." Skiper sa smijehom u glasu. U postaji je zacijelo već odavno svanulo." Skiper odgovara kao preko razglasa.sve je previše ljubazno.čak i tako neznatnim kao što je hvatanje i bacanje loptice za kriket u mraku . i kuća Pluckroseovih koja se uzdiže spram neba. golema iza Alfredovih leđa: tri kata. jajima.svatko može nešto spaziti ako zna kako treba gledati. razmišljaju i djeluju zajedno. što ćemo učiniti?" "Još trideset minuta. udahnuli su kao jedan. više osjećaju zajedništvo.

Nešto će učiniti. sjedneš na tvrdu drvenu stolicu. ali još bi mogao. koji poprima boju prljavog plamena dok se flak približava i pokušava se osvetiti. Wingco nas je poslao zajedno: odjednom su nas velikodušno poslali na dopust nakon loše noći iznad Essena. kao da raširiš ruke i onda lagano klizneš u život jednostavno. Diogen je živio u bačvi. zamračeni prozori na sjevernoj strani. Zastao je kad je Alfred ustao i protrljao ruke. ustvari. Ne. taj seronja. gdje je bilo toplo. izmišlja sjajne. spopadne te ta beznadna.i kada ovo bude njegovo. besmisleno i kako se toga ne treba držati. prva holivudska megazvijezda vesterna. miriše na Cuticurine* pomade. A ako ga zamrziš. ali kruh nije kakav bi trebao biti. neobičan sustav. Vidimo se u mojim snovima. pokrenuo i poletio. A Alfred i njegova posada uglavnom su boravili u kuhinji. tamno cvijeće od vlage. kada je napravio prvi korak. ** Thomas Edwin Mix (1880-1940). strašio ga. ali znaš da ispod tebe rigaju vatru. čaj je u čajnik u. bila zatvorena zbog rata.čak je jednog nazvala Mix. Ti si prvi Day za kojeg znaš da ima svoju posadu. američki filmski glumac.umiljata sranja. onaj s vatrom koja suklja i riga . reći će ti da je sin jedinac . više ne. američka farmaceutska kompanija osnovana 1860. Postao je brz. Ali ne mogu biti samo u kuhinji. posvuda se širi meko. Takva uzlijetanja želiš. Možda bi mogao naučiti popis. a onda se. djeluje blago i uredno. troši desetodnevni dopust u divljini na sjeveru. Kako bilo. sobe u potkrovlju u kojima su se gulile tapete. jebi ga. slušaš dok ona posprema. prev. duge priče o tome kako on ide na Zapad i bori se s Indijancima. što je bilo dobro. a Simon Stilita na stupu: toliko je znao. Tvoj tata. stari?" sa svojom braćom po oružju uvijek drugarski raspoložen.jahač osvetnik.to ne gledaš. Lovio bi ga noću . gluposti koje je izmišljala. Posjed Pluckroseovih u Londonu. pa se pokušao iznervirati pitajući se koji bi se to ljudi trebali brinuti za Dayeve. I tako se Alfred našao tu. Ali nakon toga više se nije dao maziti: malo bi se opustio i onda ti više ne bi dao. nakrivio glavu i zbog nečega se oglasio. kod peći. Galeb je sletio iza prošlogodišnjih stabljika malina. A trebao je pričekati novu posadu. djetinja želja . on bi tukao Mixa. izbacuje vreo metal dok lijene putanje 54 . uđeš. posjed Pluckroseovih u Cornwallu. vedar. posjed Pluckroseovih ovdje . Nikad nije došlo u pitanje hoćemo li otići kao posada . Ulaziš s trećim valom i taj osjećaj da tu ima još nešto u trenutku kada su granate počele bliže udarati . jer je morao . tu je funkcionirao drugačiji. Ne s posadom. Mi sami . nalaktiš se na stol. Tom Mix . kuća je. prestao je nositi sat. Nije se radilo o tome da to nije volio. on će primijetiti i reći kako je to zastarjelo.narediti. mogao je vidjeti svoj san.pijan bi ga zgrabio tako da bi počeo cviliti i sve bi nas probudio. nereda nestale djece. da se natrpa dok ne ostane bez daha. Ali sve su kuhinje iste. Op. tost bi trebao biti dobar. možda baš njihovog Pluckrosea u prijašnjim godinama. Ali Mixy se opametio. Tada ga Alfred nije pitao tko je Thoreau. prev. previše opušten. Ili prodati. prepune uspomena nekih drugih ljudi. ali uvijek je Alfredu pričala o avanturama s mačkama . možda je trošni pribor spremljen za večer. Op. tu se čak i Hanson u prolazu smiješio govoreći "Kako je.ovaj je bijeg najbolje što je mogao učiniti.ali zbog toga ga ne možeš zamrziti. nosi malene mokasinke za mačke . bila je u sramotno lošem stanju: polomljene stvari.da nešto veselo namiguje prema tebi: sve bliže. definirao pravila žanra za sve kauboje koji su na platno stigli nakon njeg. širok.kao i Alfred . Živjeti u šumi kao Thoreau. bijel i tih. razgovara s mačkom. bistar i oprezan. Alfred se ne može sjetiti koliko je vremena prošlo.tko bi drugi. s tvojom mamom i ni s kim više. prva je počela proizvoditi medicinske sapune za masovnu upotrebu. nove avione. šalica ti se učini nekako trapavom i tužnom. Nije se radilo o tome da Alfred neće ubrzo krenuti tamo da jede dok ne pukne. gđa Mac Kenzie prolazi pored tebe.ni prije nego što je Pluckrose rekao da se možemo spakirati i skočiti u Moray Firth da vidimo obiteljsko sjedište broj dva. po Tomu Mixu**. * Cuticura. memorirati još neka mjesta na kojima su završili povijesni likovi . Bolje da nije na to pomislio jer kad je trepnuo. Još ne mogu. Od dokoličarenja i nerada postao je pospan. žderu ti mozak. sve će razdijeliti. Umjesto toga on se tu deblja i dobro provodi. Kao da nismo bili budni. da te ne zaslijepi. a mogao je vlakom poći kući da vidi svoju mamu. a onda se sjetiš svoje majke. godine.čini se da njihove stambene prilike nisu bile predvidljive.ta potreba za navalom glazbe s radija u tvojoj vlastitoj kući.

jer te on natjera da mu pričaš. jebeno grozno. držiš se za djeliće te pjesme. ali vidim ja u blaženoj i poznatoj alkoho lnoj pari . mašeš svojim oružjem.da seronje poput njega jedino silom možeš zaustaviti. obojica natopljena viskijem. Dobar početak.osjeća se u cijeloj ulici." "Reci već jednom. lijevo. ali leži na leđima u zraku... a u sebi čuvaš pjesmu." I još jedno strašilo eksplodira dolje s lijeve strane. a bombe još nisu sve otišle. Sada." Lice njegovog oca." To je najbliže molitvi što možeš biti.. a o tome nisi u stanju razmišljati . Sredio sam ga. izbacit ćeš svoje metke kada bude trebalo.. spreman si.. Prepoznaješ svaki nagib. a siguran si da je u onom prvom snažnom proboju svjetla bila neka sjena: sjena čovjeka. previše ravna.." Nikada nemoj uzeti strijelca bombi koji govori kornvalskim dijalektom. 55 . ipak. Začulo se zvono iznad vrata kad su se otvorila i uskovitlala smrad koji ga je dočekao. ali sredit ćeš svakog seronju koji se ukaže.ima nešto rusko u njima kada stavi jedno uz drugo. Noćas mi obasjavaju put." Pluckrose malo jače lupnu šakom Alfreda po ramenu..samo su oni bili budni. koncentriraš se. Probudio se s bolom u ramenima. trebat će mi cijela priča. U tom trenutku njegov je otac ugledao odoru. po meni. Lijevo.. Noćas mi obasjavaju put. "Polako. ali doista želiš da je to strašilo koje su zapalili Švabe. mašeš svojim oružjem bez prestanka da se ne zaledi. pravim škotskim viskijem.. grad. pored ploče na kojoj je otac velikim vitičastim slovima kredom ispisao ponudu . Šefe.. "Jao. mašeš svojim oružjem. "Djeluješ zamišljeno." Pluckrose zanjiše golemom glavom i namjesti najozbiljniji izraz lica. Polako. Polako. "Desno. detalj plovila posve nalik na vaše. Polako. Noćas mi obasjavaju put." "Doista nisi.da je toliko aviona bilo pogođeno. Radi li se možda o slomljenom srcu?" "Kako?" "U pitanju je neka djevojka?" Od pomisli na nju zatitrao je sag pod Alfredovim nogama.. odjednom su mutni od jurnjave da te pronađu. Hladnoća u trbuhu.. kao da je cijele noći bio vezan kožnim remenjem. ako tako dugo potraje. Pokazao mu da znam svoje . neka gadovi samo dođu. a ne Alfreda. Čak je rekao Pluckroseu .naš je Day nesretan.. duge noge krenule su ravno prema toplini. Noćas mi obasjavaju put. lijevo." "To je. Kruppova postrojenja i ljudi ispod tebe koji te mrze." Alfred se opet prisilio da uđe u ribarnicu. "Mali Alfie ne može imati slomljeno srce.. jedva čekaš.. kako je bila tiha i umorna kada ju je zadnji put vidio. razvučen osmijeh za mušterije i sve je da ne može biti bolje. Jebeno sam ga sredio.. i spreman si da zapucaš. u vrlo rijetkom zraku. u glavi ti tutnji od urlika. osjećaš kako cvili. ruta je bila jeziva. to ga je podsjetilo na majku.signalnih metaka polako prošivaju bodove prema tebi i odjednom su brzi. kao da hoda. Taj prokleti smrad ribe . "Ne. moraš. negdje u daljini čuješ Torringtona . Nećemo više o tome. To ne bi podnio. "Prisjećao si se nečega." "Ne mrštim se. noge su mu malo svijene. za sada se skrivaš. to je grozno. ali to samo znači da ih moraš srediti. mirno i glupavo. blistave blage oči.." Koža pod tvojom kosom." "Nisam školjka.toga dana jegulje. proklet bio."Lijevo." Golema Pluckroseova stopala u otrcanim slojevima vunenih čarapa . ostaviti stazu od svjetla i metaka koja posve jasno vodi natrag k tebi i tvom skiperu. okrećeš glavu od blistavog plamena.. ramena ti se ukrućuju.. ne." I opet ga lupnu. boja i skok plamena. Nisam toliko strpljiv.." "Dobro. "Te su usne bile moje. izluđujuće sporo . Polako. guši te. trebat će mu cijela jebena noć. "Ali ako namjeravamo ostati drugovi. "A možda bih trebao poći uzeti nož za školjke. poricanje. Utonuli u raspadajuće naslonjače dovučene do kuhinjske peći . Polako." "Prisjećao sam se. kao kada se prema nečemu za što ne postoji riječ otvaraju vrata. Zbog čega se tako mrštiš? Reci svom stricu Pluckroseu. a ne avion. sigurno hoćeš.

Šefe. Otac se oglasio.Tako su nam rekli i to traže od nas." I tada ti je ulovio pogled i prepoznao te. Svake noći kada se po mraku bude vraćao kući. "Jao." 56 . "Bravo. posegnula je prema paketiću spremljenom za nju i njezinu sestru. I onda sam se okrenuo ." Alfred je opet dobro potegnuo iz boce." "Sretan sam kada tako mislim. "Rekao sam mu .. gospodine . pokušavao je namignuti: "Nemam baš puno toga da vam ponudim.Pluckrose je ispružio ruku i neko vrijeme držao Alfreda za mišicu. "Nastojim da to bude moja briga.samo se opet pokušao naceriti. i ja za to čujem. Ruke su mu pale kada te je ugledao. a on nije bio u stanju ništa reći . volim misliti da upravo to radimo. sivkaste boje. reći će nam i rasturit ću te. tako da te je i ona mogla dobro čuti." Njegov zvuk ispireš iz usta dobrim gutljajem viskija. Ali to je dobra laž.kao na paradi." Alfred potapša Pluckrosea po ramenu... Šefe." Neko su vrijeme slušali vatru. pomislit će da se možda krijem u tami i čekam da mu raznesem glavu." Tužan izraz na Pluckroseovu licu.. nada se da će nešto zaraditi." "Tak su nam rekli i to oće. "To si od onih šutljivih. "Valjda. zatim ga je pustio i opet im napunio čaše." "I dobar si." "Zatekao sam ga. Spustio je gard.i ostavio ga." "Otišao sam kući na zadnjem dopustu i vidio mamu..ako je samo takneš." "A. Misliš da me nisu naučili da se brinem o sebi? Misliš da te sada ne mogu srediti? Sada sam šampion u pero kategoriji." "Sredio sam ga.one koje si istjerao iz kuće . a?" "Da. polako." I sada ona ista navala krvi u rukama kao onda kad si zakoračio u ribarn icu." "Onda mi reci. kući ću donijeti pištolj i ucmekati ga. znaš? Kada letimo. Rekao sam mu da se znam boriti nožem i ako bude trebalo. nije li tako? . saznat ću.. "Došao sam u ribarnicu kad me nije očekivao."Ima jedna stvar. nije mogao smisliti odgovor." "Sada je mora ostaviti na miru. Ostavi je na miru. ljubazna vatra . Naravno. stara gđa Archer. Šefe. a?" "Bogami." "Dobar si. Nisam tako loš navigator. dobio je. nisi li.one će mi reći. nasmiješio se Alfredu i malo mu razbarušio kosu. prošao pored gđe Caulfield i njezinog malog oboje se ljuljalo kao da su nacvrcani ." "A. Žena. tu ženu koju seronja kao ti nije zaslužio. Gledao sam ga sve dok nije morao skrenuti pogled.ako netko nije registriran kod nas. saznat ću .. Vidio sam i oca.ostavi mamu na miru. netko je ušao i iza mene čulo se zvono. Bez obzira na sve. A ako ne bude. Da me jebeš. Zatim se Pluckrose promeškoljio u naslonjaču. buljio u otvorenu peć i vatru u njoj .jako mala. Dobio je svoje. Uvijek moraš braniti slabije. nije bilo puno toga za prodaju. Šefe?" "Ne'am pojma. a Alfred je uspio zamijetiti da je ponuda oskudna." "Tu si malo slagao." Samo je sjedio. ali ako ste u prolazu. glumio je bučnog i veselog prodavača ribe. pa sam opet rekao . usrat ćeš se u gaće." "On je pizda." "To je lijepo.a gđa Archer me je pogledala i onda je pogledala njega." "Povjerovao je. prošao pored gđe Archer.pita se nije li se tom vojniku prohtjelo nešto posebno ispod pulta. vidjelo se o čemu razmišlja . Pluckrose ga opet lupnu. mršti se prema svojim rukama.i drugi kojima sam rekao da paze na tebe. Sestre će mi reći . kao da sam ja netko tko traži file s limunom. stari moj. posebnu ponudu. Jer sada mi je svega dosta.iscerio se prema njemu." "Ona je dobra.. spaljuješ ga.

trčanje." "Nadam se. Glupi blesani. Jedan se spustio na sve četiri i glumio kopanje pod zemljom. Nakon svake šetnje mjesto je postajalo određenije. dobro sam ih namazao. Moraš paziti na svoja stopala. skupili su se kod ograde. tegle pune divljeg cvijeća.bila su dolje na koljenima pokazujući kako se kopa. Doista se iskreno nadam. ali na taj je način sebi djelovao korisnije." I onda su još neko vrijeme sjedili u tišini. Priču iz Galipolja. A ako promašim za milju.te dvije strane: Turci i naši momci ." "Oko toga nema spora. Kada im je prišao dovoljno da može vidjeti. Nac isti. Pokazalo se da su Turci mislili da smo mi kao i oni. nema smisla razmišljati o tome. Tog je jutra došao do šutljive skupine. "Kako?" Pluckrose odmahnu glavom. "Mi dajemo sve od sebe. oni su seronje. mogu točno procijeniti na nekih pet milja. a mi bismo im nešto dobacili i tako bi to potrajalo između pucnjave. da bude spreman za marširanje.'Tiho je govorio obraćajući se vatri.Kriegiea Alfreda. Imam jadne klompe u kojima se vučem naokolo kada ne nosim čizme. samo Bog zna čime. i onda poče: "Sjećam se što mi je stric pričao.. Alfred je znao za knjige." "Dajemo sve od sebe.od sunca požute." "Nema puno koristi i ako se mi brinemo. "Točno." "Nema puno koristi od toga ako se brinu. Imam dobre čizme. poslaganih knjiga. mogli su ih čuti kako govore Alah ovo i Alah ono. i brinem se za njih. iskrive se. Pa su mislili da se naš bog zove Seronja. Alfrede. "Nevolja je u tome što. shvatio je da to nije htio gledali su demonstraciju kopanja tunela. za bilo koju grozotu koja se mogla dogoditi. Alfie. gredice u vrtu slegle su se i počele rasti." "Dajemo sve od sebe." Uzdahnuo je. Rekao je da su ondje rovovi bili jako blizu. možda za jednu ili dvije. U filmskom logoru Alfred se iznova odao svojoj navici hodanja po ograđenom području .. da smo zazivali svog stvoritelja. Redatelj je klečao pored njega i virkao kao da je pripit." Pluckrose se tiho nakašljao i nasmijao."Hvala. čak i kada sam na zemlji. uglavnom filmska ekipa. kako je 57 . žustra vježba. ali nije ih pročitao. Seronje s druge strane. a kada je vlažno. momci su se dovikivali ." Alfred se počeo smiješiti. osim sjećanja na jednoga . koji se trudio da mu stopala očvrsnu. "Duga je milja. zazivali su svog stvoritelja. upijaju hladnoću i postaju napuhnute. Dva momka koja su napisala knjige . kladim se da se oni ni zbog čega ne brinu. a onda mu nije bilo pravo. Bog je na našoj strani i tako dalje. a Turci." Pluckrose prođe objema rukama kroz kosu. niti je namjeravao. Nema smisla da se mučimo zbog toga. bile su u Ivorovoj knjižari." "Radimo što nam kažu. Ne bi trebali stavljati knjige na prozor .osobna razmišljanja o zarobljeništvu i tako dalje . silno zainteresirani za nešto. tko će još promašiti za milju? Na što to bacam bombe? Jesam li u pravu? Koliko smo često u pravu? A ako nismo u pravu.dobacivali su si međusobno. zavjese na prozorima baraka. u dobrom su stanju. Dajemo sve od sebe.to nije bila prava. držao je lopatu i polako napredovao ispod nevidljivog svoda. Nije se radilo o tome da su krugovi imali ikakvog smisla.

njihova tijela skvrčena od straha. rastavljao gaje zbog popravka. sve se zauvijek činilo malim i jeftinim.. "Mm-hm. "Ne." Proučavao je neki nevidljivi komad metala. nije se previše družio s običnom vojskom.vidjeti ih kako rade kao bankovni činovnici." Jack se povukao do stolića. "Valjda je tako. što je brže mogao: krenuo je dalje. "Gospodin je u redu. svoje odore . Pričalo se da je bio mornar." Podigao je kabel i stavio ga u sanduk. i ništa više.samo smirenost i još više smirenosti i sporosti. ili u tramvaju kojim idu do ureda. A kako su mu rekli na obuci. ne mogu željeti ." Neki tipovi.njegov prvi i posljednji zadatak završio je skokom s loše otvorenim padobranom i slomljenim gležnjem. Tada će doista biti posramljen." Ili je gospodin sjeban.jer kopanje. 58 .. te se upotrebljavao u druge svrhe. prišao je namjeravajući izgovoriti rečenicu koja je nestala čim je malo razmislio.samo zbog pogleda . šutio je o svom ratu." "Onda je u redu." Jack je bio u vojnoj filmskoj ekipi. Njih su trojica promatrala kopače. "Jesi dobro?" "Jesam. premda se trenutačno nisu bojali. polako se smirivao. imao je propisanu letačku kacigu – kleo se da mu je spasila život i da se više ne smiju * Stirling je prvi britanski teški bombarder s četiri motora. Čovjek je samog sebe iskopavao. kao što su Handley-Page Halifax i Avro Lancaster.najsretniji nakon scena u kojima je bio nasamaren. neki dio kamere. S lijeve strane stajao je pravi Nijemac odjeven u naizgled propisnu Luftwaffeovu odoru . zatim potrčao. a drugi je pozvani stručnjak gurao grede dolje u plitku rupu koju je iskopao . nije htio da netko bude ispod njega i radi mu pod nogama. Glumci .možda to nema nikakve veze s ratom. jer bio je jako neobičan tip i nije se mogao izjasniti.. ili politički emigrant. prinudna štednja i ratni viškovi. "Ovaj prokleti pijesak svuda se uvuče. ne mogu dobiti. Op. Nešto na njegovom licu podsjetilo je Alfreda na London. kamerman na bojišnici.bili su drugačiji. stao je gledajući u njega. u kojima je bio posramljen. to nije moguće bez Ringera. došlo mi je da jurim. njegov dobar prijatelj. samo bih želio da zna kako bi se trebao zaljubiti.u zemlji koja je smeđi linoleum. uživao u blagom udaru. kako se sramio samog sebe. Ali oni će to pokušati nakon povratka u Englesku. sjeo i počeo rastavljati neki mehanizam." Jack ga je na tren pogledao. čuči na pijesku i crveni se. Ali Alfredu je gotovo uspjelo da razgovara s njim. zadihanosti. Ništa nije moguće. ležeći u nekoj tobožnjoj iskopini u nekom studiju .da bi sjena pored njega trebala biti Ringer. On je trčao da pobjegne od svoje želje za Ringerom . Čudno kako se ljudi toliko uznemire nad sobom kada ih više ništa posebno ne može ubiti .pomalo sumnjičav i zabrinut kada je došao. "Ganjaju te zbog nečega?" Pristojan tip. Ubrzo je bio zamijenjen drugim tipovima bombardera.rezultat dobro obavljenog posla s malom lopatom za kopanje rovova. snalaženje s onim što imaš i krv koja ti je iscijeđena godinama ranije. Prev." Opet je bio zauzet nečim oštećenim među svojim prstima. zatim je pognuo glavu i požurio dalje. pustio je Al berta na miru jer je Albert to htio. trgovine. prema paradnoj pisti. ili operni pjevač.čak i Vonnekako . škole. Naravno. djelovali su zdravije. oni su bili takvi . Zauzet kopanjem. Ali on je bio u britanskom Stirlingu* .jer je to mogao . previše usredotočen.ništa neuobičajeno. Oscar Vonnekako. "Dvadeset minuta i trebat će te u gomili. premda Alberta to nije zanimalo. lupanju svog srca. kako je bio i glumac i Nijemac. glumeći zapovjednika logora. Nekome je palo na pamet da je neko vrijeme bio špijun. To se moglo vidjeti na njemu. koji su potpuno preuzeli njegovu ulogu. Alfred ih je pustio da rade svoje. na neki posao koji ne mogu zadržati.sigurnije za sve njih. njega niste mogli vidjeti kako šutira loptu ili se zajebava." "Nema mira za zločeste.inače činio. pojurio i na kraju stao kod zida skladišta s opremom. ima li tu ikakve razlike? Alfred krenu dalje. Možda o tome želim razgovarati s njim ..rječit. stručnjak je polako napredovao petnaestak centimetara: previše sretan.David Mooney . Jack . Samo." Jack je govorio s cigaretom u ustima. na ljude . Na slobodi zvao se Mooney . imali su nekakav život. Jack.jedan jedini čije si ime mogao zapamtiti. "I onda opet nanovo." Teško je disao. Unutra je stari Jack odložio smotani kabel i polako izišao. "U r'd' je." "Ni za sve druge. "Oprosti. da vidi o čemu se radi. A sada Vonnekako tone. uvidjevši .

Šefe?" "Pa. Pazio na njega. samo bi pročitao i znao bi sva logorska pravila . Potukao bi se kad bi mu to rekao . To nisam nikad.144. rugaju mu se. prave divne cigle." Kiša je lupala po prljavim prozorima barake. jer kada je tako činila Alfredova mama. Moj prijatelj. Divna zvonjava cigli. Ja i momci. ne uvijek. ali zbog tebe bi ga skratio. njihanje.prigrlio značaj i smisao toga na što je trebao paziti: Day. Ako uspijem. ako uspijemo.320 sa zvonjavom od osam . a na licu mu se uvijek vidjela ljutnja ili bijes. divota zvona. Radnik na farmi u močvarnim područjima."Oči su mu bile toliko ustrašene da je boljelo. imao ih je na tisuće spremljenih u toj čudovišnoj lubanji. Alfred F. Moja posada. zamjene . vrijeme i dani. "Ti si nešto što traje stotinama godina . držao ga na oku.. Tako neće zapjevati. "Sjetit će se. svaki novi detalj. klimao s tom ludom kacigom na glavi. Sada su u vojsci.smjene straže. ponekad sporih. niste mu uvijek mogli objasniti. 59 . slutnja nekog osjećaja koji ga je povrijedio." Rukom je prolazio Ringeru između lopatica. Ti si nekakav nitkov kada se zajebavaš s time. Samo marširaš naokolo u nekom snatrenju. Imao je dug korak. Siguran sam da hoće. A Ringer je pazio na svakoga . Zvao ga je Ringer jer je u privatnom životu bio zvonar . Nema osjećaja za smjer u njegovim šakama. Trebao si ga umiriti zbog sebe . pravila. to nije dovoljno. A možda je bio neobičan zbog svojih misli. opskrba.kampanologija. "Dobiti pun opseg. možda su mislili da mu nisu sve daske na broju i da će mu kaciga pomoći. jeben život. alternacije. ali našvrljao bi duge nizove brojki." Alfred je lagao kao što bi lagao djetetu. Alfred je mislio da se nešto loše dogodilo. Pa onda bih mogao ostati tu gdje jesam." "Momci će zaboraviti. Jer kamo te je to odvelo? Ovamo." "Još nisi. Superlativa i Iznenađenja. Jednom smo zvonili na Velikom Bobu Sopranu. išli bi od zvonika do zvonika i zvonili po cijeli dan." Tiho izrečeno .jer kad ga ljudi čuju. Kužiš? Osamnaest sati. samo spusti glavu i maše.toliko varijacija možeš dobiti. ali ipak bi se tukao. I Nijemci su mu dopustili da je zadrži. Kada si se šetao. Ti se sjećaš.jer nikada nije zaboravljao. "40. Onda će i oni. Divne cigle. Ringer ti je nedostajao. Ima dovoljno vremena. on bi se smirio." Nije baš bio vičan pisanju. Trebalo bi sedamnaest. Radi se o tome da ga nećeš shvatiti ako misliš da je blesav radi se samo o tome da bi se strašno uplašio i to ne bi skrivao. a oni stari će pomrijeti. Stao je. zvonjava u njemu. ali i tada bi je privio uza se." "Na Badnjak'41. ali radilo se samo o tome da se Ringer zabrinuo da su zvona kod kuće utihnula i da će nakon mira biti prekasno. prekrižio ruke . "Dobiti pun opseg. i kada smo pobijedili kod Alameina . osamnaest sati da ih toliko zazvoni.onda bi se i ti umirio. ono što im treba moglo bi biti zaboravljeno. "12345 onda 21345 onda 23145 onda 23415.zvonjava za pobjedu. Pokazalo se da je do okupljališta stigao kad je krenula prva scena za taj dan. beskorisna duljina ruku. nije htio da javno pokaže svoju slabost. Zadovoljstva. Stotinama godina. jer neki će gad to sigurno primijetiti i iskoristiti. Praznovjeran. Baš ništa.. Skidao ju je prije spavanja. ako ga ikad bude imao. Sve će se zaboraviti. ali nije bio glup. kužiš?" A jednom se gotovo rasplakao. "Hoću li." "Sve će biti u redu." Alfred nije imao pojma je li to točno. to ti je 6. Ne radi se o tome da je Ringer bio poput djeteta. ali nije htio rasplakati Ringera. pa ga je trebalo smirivati. Sve što bi ušlo u njega zadržalo bi se. Svidjelo bi ti se. "Dobiti dobar zvonik. ispisat će moje ime na ploči.o čemu pišu u knjigama o zvonjavi. to su godine podizanja zvona.sve je imao u sebi. a nedjeljom bi s momcima hodao kilometrima.razdvajati: od njezine debljine i podstave glava mu je izgledala još veća. blage oči registrirale su svaki pokret.od svakoga bi izgubio. Moja cura. Pobrinuo sam se da dobije ležaj ispod moga.

oboje smo tu. da mu je cijela glava postala lagana. Iznenadio si me. Jesi li to ti? Ovdje." Ni na trenutak nije pomislio da može... sikće tako da ih je sigurno čula. 60 .. pogrešno ga spajaju.. "Da..gurka ga u rebra. to je. Mislim. "Mogu još samo danas.. Nastojim biti od koristi . Jesi.." "Naći ću je." Progutao je slinu i shvatio da se smiješi." Jedan iz njegove posade u tom ga je trenutku gurkao u stražnji dio koljena." Cijelim svojim srcem. "Isuse. vrelo je i golemo među njegovim plućima. dok se drugi cerekao .. "Naći ćemo se. Nije bilo vremena da pišem. Nije mogao znati. snažno sjećanje na nju. često. oprosti." Bar ne neugodno. Op. a on ništa ne zna .... "Gdje si?" Doista je zvučala kao da joj je drago. bezličnih čekanja." "Trebao sam se ranije javiti. a nije bilo odgovora. još uvijek uzrujan glupostima koje je posada dobacivala za tobom * Organizacija za društveno istraživanje utemeljena 1937. preselila se. a ne njoj. Sada sam stalno zauzeta.. Je li to Alfie?" Već i od toga što ju je čuo vrat mu se odmah počeo znojiti... Upamtio je taj broj: bio je otisnut na zaglavlju njezinih pisama zajedno s imenom njezinog muža i njihovom adresom: nema sumnje.I dok su ostali nevoljko vukli noge i marširali da mu se pridruže. ne toliko kao ti. Tako bi htio da je ugodno iznenađena." Prvi put nije se baš iskazao." "Pa. tu se. "Jesi li danas zauzeta? Samo bih još danas mogao naći vremena.lako je uplašiti ljude. nijedan mu nije ni od kakve koristi. koja je prikupljala priloge o svakodnevnom životu običnih ljudi u Velikoj Britaniji. Imaš sreće. "U Londonu sam. "Je li to.. zguran u telefonskoj govornici s njim . Ali ne znam gdje. još jedan vjenčani poklon. ovdje -" "Bože." Ali pronašao si je. I konačno si je Alfred priuštio luksuz koji je imao za nebrojenih. Bastard je lizao staklo prozorčića i namigivao kad god bi Alfred pogledao prema njemu." "Neka ti ne bude žao. njezin glas jedva čujan. on je gledao kako tehničari rade. jesam. na bilo koji jebeni način. ur. potražio je puno." To je bilo upućeno momcima." "Pa jesam tu. Ili tamo. srećom danas ne radim. Stari Jack postavljao je scenu i sve je bilo dobro. privatnost koju je izgradio u tko zna koliko gomila . da.... Ali on jest u Londonu. kada si rekao 'ja'...sjetio se nje. ili još gore.. Mislim. koje nije slomljeno. moglo bi se reći vrlo često.. možeš podzemnom do Baker Streeta. hvatao gaje. ali -" "Drago mi je što imam sreće.i s Pluckroseom ." Mrzio je što mora vikati. daj reci nešto suvislo. Ja sam. Sreo si je na dnu stubišta.pišem i za Mass Observation*. Ali i dalje je slušao..nije bilo nikakvog načina da sazna . "Jesi li ovdje?" Nije ju htio uplašiti .. Trčao si cijelim putem... zakoračio unutra i sklopio oči. Hoću reći." "Nisam htio. kako bilo.ostali su napravili kordon tu vani. pomislio je da je linija isključena.. "O. Pošta je tako.. nema mjesta da upozori Molloya. bombardirana je..ili je možda naslutila da će je nazvati. Donald nikada ne bi dopustio. Moja posada. "To sam samo ja. Kako je mogao znati? "Alfie? U gradu si?" "Ja.... "Žao mi je. Tu. nisam u stanju upamtiti upute. ne mogu. da se nađemo u Hinde Streetu? Onamo moram ići zbog." Veza je bila tako loša kao da se opet nalazio u Lancu.. Žao mi je. Što znači da je zadnji čas. događaju neke stvari. pa ga jednostavno ignorira dok ne prestane. morao je zažmiriti.. ja sam. Nije mogao reći je li joj bilo drago. metodično. Zdravo? Ja sam. Gospode... Ondje je crkva. Uvijek nešto radim. zar ne? Onda nije daleko. "Zdravo.. Hoćemo li u kino? Mogli bismo... držao. "U dvanaest?" "Bit ću ondje. Pluckrose mu se nacerio i kimnuo. nešto pogledati? Kasnije sam požarna. sada mu valja opet pokušati.. upozoravajući. a Molloy mu je puhao dimu oči. ja." Pokazao je prema Pluckroseu. nazivao ju je i ranije." Kao da s njom razgovara svaki dan. ozlijeđena.. "Jesam. i dalje je želio da njezin glas ulazi. oni su. ali njegov dopust je njegov dopust i ni u kojem slučaju ne može se promijeniti.." Molloy.

i prije svega oči . strašno komplicirano. moraš brojiti redove . hvala ti.moram te vratiti u komadu onoj tvojoj posadi. nešto čudesno . To bi mogla zabilježiti za Mass Observation. a ne želim povjerovati da nije. iza tebe su fini.prstima ti je. ali sve je dobro ispalo. blijedoplava haljina i njezino lice. ali ionako ne mogu dobiti vunu po propisu. * Navy.. znaš. "To je -" "Strašno. "Da. Op. kao da ti na kosu stavlja svoje ruke. "Ne želim pušiti." "Zahvalnost možda i nije potrebna." Blago te je primila za mišicu.. "Mislim. što su mislili."Nemam ništa za tebe. onaj policajac rezervist s kacigom koja mu ne pristaje. posve je druga stvar. možda bi čak nešto imali za prodaju." "Znam. Barem je to očigledno." Čini se da ima jako puno tapeta.Britanska vojna opskrba." Zastao si na pločniku .kakva se upotrebljava za bebe – neće te bockati. Ali mogao bih ti jeftino nabaviti cigarete . pa nema ništa loše u tome ako joj kažeš da često misliš na nju." Naglo sramežlj iv kada si to rekao.. svečano rukovanje sa skiperom prije nego što si pojurio i nekakva nelagoda još uvijek u tebi ." U ruke ti je utrpala plosnat. "Polako. mogla bih. "Nije po propisu. dok si malo posrnuo jer si gotovo otkoračio kako bi joj mogao gledati lice. "I mene koji te želim obući u padobransku svilu..čak i u tim velikim izlizanim cipelama . poput nekog odreska koji ne obećava previše. jer od kada si s njom. " "Ispod moje -" "To je kapa. ljubak smiješak. "Možda sam to već zabilježila. hladnim. nisi trebala. ili zato što si zaboravio hodati. "Kako?" Nešto je bilo zamotano u papir od tapeta.kao da bi mogla vidjeti što su sugerirali. Ne želim ni ja." Smiješak kada je to izgovorila.vidiš. djeluje kao jebeni patuljak.oči nekog stvorenja. na to sam mislila. taj divni oval. 61 .ta široka ulica i navala ljudi koji tuda prolaze." "Onda bi nam trebale cigarete. ali to je ipak samo sastanak. lakoću koja je bila u njoj . to trebaš zadržati za sebe jer ovo je samo sastanak s nekim. A taj je prvi put zacijelo bilo najgore. Cijeli dan s njom. mek paket .svaki bi se put poveo za navalom riječi. nije ti uopće stalo. naredniče Alfie . visoki izlozi.. brzo.a možeš je nositi ispod svoje letačke opreme kada bude hladno." "Ne. udanom ženom. "To je kapa. Ali htjela sam pokušati i to sam sama isplela . to će biti kao da ti dodiruje glavu. da se vidite nakon pisama u kojima je rekla kako na tebe često misli." Stoga si razvezao uzicu. proziran sloj šutn je." "Ne pušim. ni ja. Ako pušiš. tako si narastao. mislim. Što si ti mislio. dodirnula zglobove. Još nisi vidio što je to. "Na ovome." "Inače bi to bila sabotaža. tako da si gotovo ispustio paket." "Onda bismo imali cigarete. nisi pustio da uđu u tebe i ne zaustave se. lijepa meka usta koja nisi mogao gledati jer bi sve zatreperilo u tebi. razmotao papir i ukazala se ta vunena stvar koju nisi posve shvatio.. zar ne?" "Ne.. prev. znam. djevojkom. To je zečja vuna . posve je moguće da se u blizini nalaze neke znamenitosti. nije ti stalo da ih vidiš. Ali da pušimo. Army and Air Force Institutes . "O." Oboje ste zastali i promatrali kako ti leži u rukama. glupane. Na. koji poznaješ. i to je sve.do tada ih nisi vidio po danu.kada si pobjegao.. siguran si jedino da ćeš do smrti nositi tu groznu kapu od zečje vune. nema niti jednog šava sve na četiri igle. koji bi bili impresivni. ali danas djeluje maleno." Crvena vunena stvar." Želio je da njega zabilježi. sitna brada i lijepa usta.iz NAAFI-a*." Odvagnuo si paket. jer. dok si promatrao njezine kretnje. zapravo je tvoje visine. donijela sam ti ovo. da je između vas samo tanak.i nabor njezine plave haljine ispod zelenog ogrtača. Želiš li propušiti?" Budalaštine koje si joj govorio ." "Hvala. ženom. izgubio bi se u njima umjesto da shvatiš da si pored nje.

uvijek su nekako kiselkasti." Voliš ispravljati. Alfred . Ali tada nisi htio u kino jer to bi bilo kao da si opet u postaji i opet gledaš Lav ima krila samo vam to prikazuju . nisi ga ni okusio posumnjao si daje to lišće čaja upotrijebljeno više puta. Organizirana je manja skupina da stoji i djeluje tužno zbog nekoliko drugih momaka koji su bili nastradali i vukli se kroz ulaz kao da su tek stigli u logor.. radije bi ležao . on je iritantan tip. a gore je Humphrey Bogart u Visokoj Sierri. Alfie. spaljeno drvo.. Volim gledati tebe.ali najviše osjećaš ruže. četvrtastih čajnika . bio si sretan i rekao si joj: "Volim te gledati. "Sviđa mi se što te poznajem. imaju okus po strahu i crkvi. niste stigli u kino. dezinfekcijski parfem za koji si mislio da će sve poboljšati. donose ti nešto povezano s raspadanjem. "Joyce." Uz novi čaj . Želiš da mirišu na čistoću. još svježi nakon neke nesreće na nebu." "Ne. oboje ste unutra. Taj miris zavoja: nikad ga nije podnosio. slušaš parove iza sebe.ustvari. Alfred je morao sjesti na rub stola.kaplje kao blesav. znaš. vjeruješ da nikada nećeš imati nekoga djevojku da je maziš. kao da su već upotrijebljeni. Pa zašto ih onda dobrovoljno nosiš. ali nisi se htio žaliti. naravno . bio si još gori." Bilo ti je ugodno. tvoja pisma.rekao je da bi volio glumiti na nosilima. Čudno je kada ti žena dodiruje lice. pita hoće li mu tko zapaliti cigaretu. i taj miris ruža. ali za to ne mariš jer ona svakako zaslužuje da činiš nemoguće.. S njim je sve bilo u redu. Jako ih volim. to ti je jasno.paljevina i žbuka izložena kiši. "Ja. nešto neodređeno u tome izaziva mučninu . Ljubav traži nemoguće." "I ja tebe. ali ne mirišu. Ne na loš način. nisi joj dopustio da išta plati. počešati nos. Žena odlučuje kakvu ćeš ranu imati. Nisu zdravi. Ne. kompa? Nikad dobrovoljac. ne pišem..tada iz jednog od onih starih. Taj suhi. Ustvari.kao uvijek. do sada si shvatio.. Filmska je ekipa htjela ranjenike.Šetnja i sjedenje u Lyons Corner Houses. Ne cijelo vrijeme . zuri u tamu i oblijepljene farove." Pola si šalice čaja prolio po stolnjaku. pa si je morao ispraviti.. obrisati guzicu. "Ti pišeš dobra pisma. ili u bijegu. ali samo je postalo čudno." Ništa nije jednostavno u tome. "Ja. "I volim pisma.. 62 . Joyce gleda kroz izlog na ulicu koja je sada opustjela. pored njega neki čovjek umotanih ruku kao da je opečen. Shvaćaš da si je rastužio. kucka i lupa svojim velikim zavojima kao da su najsmješnije stvari. Tri su se žene brinule za šminku." Zatim ta blistava stanka koja vas uzdiže. možda je sve beznadno.ili kao da razmišljaš o starom kinu kod kuće.. Jako mi se sviđa. jer si tu sa Joyce. kako će izgledati. Nisi je mazio. ujutro u zrcalu. A osjeća se i zadah od bombardiranja . Cijelo vrijeme gledam sebe. Tipično za nju da obeća i ne ispuni. netko si drugi." Počela te je navoditi na krivu stranu.to bi bilo jezivo. Zavoji.

"Ne brini se. Nisam znao da sam te zahvatio. Zgodno.preuska i preduboka usta. tri ili četiri metra zavoja oko glave . jer mi smo svoji i nikakve promjene ne mogu nas omesti.a koji ti dijelovi nedostaju? Samo reci. stari. ona te neće vidjeti? Znaš da te neće vidjeti. Zavoj ga je učinio malo gluhim. što mu je nos posve uvjerljivo krvario. "O. blizu njegovih nogu. Baš bih mogao.ponijeti kući. "Oprosti. Odnekud je. zar ne? Zar ne?" Smije se kao lud. Mislim da umiru pogrešni ljudi. odbijao se od njega gledajući Milesa. Kakvu to budalu praviš od sebe? "Nisam ja tolika budala. Inače bih ga prekrio. Smetao mi je kada sam ga prvi put vidio. Pa zašto ih sada imaš. Mislim da bismo se." 63 ." Vidio je da ga šminkerica gleda. Alfred s gazom zalijepljenom preko lijevog oka. na njih bi trebala biti ponosna. d a ne bi morao razmišljati. Ali pomislio sam da Joyce neće mariti za to. stari. udarca u lice. samo neko ružičasto -sivo svjetlo u zatiljku. To je od šoka. Baš bi mogao. Ne znam gdje ću početi. "Planiram ovo zadržati." Alfred je namjestio svoj najbolji Kriegie-izraz lica. stari . brižno. Iznenadio se što je čovjek omotanih ruku ležao na pijesku. Pa zašto si onda pošao u London da živiš ondje gdje ona živi? Gotovo si siguran da te neće vidjeti. Zbog njegovog se oca sramila. tako mi je drago što si na našoj strani. Pa zašto se odjednom brineš kako izgledaš? Siguran si da te neće vidjeti.trenutačno je bio posve nepomičan. zbog nje bih tada pustio brkove. Sama je stavila zavoj." "Slušaj ti -" Alfred se primaknuo. udario ga je svom snagom: zamahnuo je idejom o tome iz boka i sručio je s nečim što bi mogao biti bijes. Ljudima je stalo do njihovih lica. dopirao smiješan zvuk . "Za kojeg vraga. da smo te ranije upoznali. Zar ne? Zar ne?" Smeđi zubi koje radije ne bi htio vidjeti . "Oprosti. djelovao je sretno i opušteno." Baš bi mogao." Miles s tim svojim mliječnim. ali nakon toga ostali su ožiljci. a možda je i radost . kružio je oko najbliže barake da se ne bi počeo smijati. ?" Bijesan. opekline na njezinoj nozi kada ju je otac zalio čajem.to većini žena ne bi bilo ugodno. posada i ja vrlo rado dobrovoljno javili.natečena sa šavovima . Čini mi se. Pluckrose je zaurlao od smijeha i stuštio se u zid. Ali ne dovoljno. "Ništa ne vidim s ovim povezima na očima. velikim licem. Došlo mi je da pomislim kako sam imao sreće.kao što dijete zamišlja ranjenika. bombardirati do daske. Što misliš. Mislim da se to događa svaki jebeni put. Alfred se sjeća majke. Imaju oni svu potrebnu opremu. ugodan osjećaj topline. pažljivo. "Isuse!" Čovjek je bio uzrujan. ništa nije mislio. bezazleno prazan. skrpat će te. Alfred se sjeća kako su ga njegovali u njemačkoj bolnici.kao od bolesnog psa." Malo se udaljio. dok nije shvatio da su mu oči sklopljene. Pola duljine moje gornje usne .. Mislim da te je netko trebao bombardirati."Bilo bi super vratiti se gospođi s ovakvim ranama. premišlja se da li to odobrava. ali previše nervozan da ustane. Iskreno. samo se uključio. Žena želi da joj noge izgledaju dobro.. "Jebote. a onda je osjetio bol u desnoj šaci i shvatio da je udario tog čovjeka. taj ožiljak. A onda se ničega nije sjećao. stari? A?" Što mislim? Što mislim? Mislim da septični tipovi kao što si ti nisu trebali preživjeti rat. Pogledao je. Tako mi je žao. stvarno . "Konačno imam pune šake. smiren kao uvijek. Zabrinuo se zbog ožiljka na usni: hoće li ga Joyce ikad vidjeti i hoće li se uzrujati." Pluckrose se s momcima šeće pored mora. "Ugasi svjetlo i pomislit ću da je dobila par.

" A razmišlja o naredniku Hartnellu. kada ih je Alfred pogledao. udarci čizmom. cijepanje i podrhtavanje svjetlosti ondje gdje je voda ležala među stijenama. ti si mitraljezac. Ali ja ne bih riskirao... "Nisi ti prvi. bacanje iz kuka. vaši oružari.. ali umoran. pobjegao mu je osmijeh prije nego što ga je stigao suspregnuti. Ali nije pomoglo.. samo razgovaramo. Znaš da to ne volim. ne bi trebao upoznati njegovu obitelj .. U redu?" "Da." Opet gurkanje.rekao mi je da će se rasplakati. čisto blistanje na vrhovima valova. "Ti si.jebeno velik komad cijevi i tresni tako da više ne ustanu. Ne kažem da trebaš nekog upucati kako bi riješio stvari.. ru kom i nožem: oko njih prazna dvorana u kojoj su njihove kretnje odjekivale i rasle. "Dakle . ali ne vjeruješ. "Jesi li siguran da shvaćaš da želim pomoći . U poštenoj borbi ja ne bih bio uz tebe. da će te onda shvatiti. to je. "Gledaj.. Sastajali su se tri ili četiri večeri i obavili posao: japansko davljenje. Kako zaustaviti gadove koji te zajebavaju. nar. Da sam na tvome mjestu? . da će ih to probuditi. Skiper je konačno stao. "To je dio odrastanja . Ne mogu to reći i nisam rekao.. jer su je svi voljeli." Nadao se da će se to pokazati kao obećanje koje neće morati ispuniti. pitao bih. Šefe?" To je značilo da mu je Pluckrose rekao za Alfredovog oca. namrštio se i onda pristao. a možda će nakon rata sve biti toliko rastureno da će i ona imati život kakav zaslužuje. pomoć u svađi koju trebaju riješiti kod kuće. priđi im s leđa kada ne očekuju i onda ih mlatni komadom cijevi.. Trpjeli udare vjetra koji im je nanosio sol po ustima.. To razumiješ glavom. štitila je zatvorene kuće i prazne hotele od napada nacista. promatrali žuto-sivi kraj dana." Onaj njegov dio koji je uvijek bio napet. "Radi se. promrmljao: "Spreman si da opet počnemo. Ako se ne vratim." "Ne. uhvaćeni u svojim mantilima." Alfred nije odmahnuo glavom. Šefe. Da.." Skiperove ruke. klasa za sebe.. onesposobljavanje stražara. A narednik iz oružarnice . Sada ćeš možda shvatiti.da ćemo ti svi pomoći uvijek kada bude trebalo?" Alfred se sada posve zadubio u pješčani sprud. nedostajat ću vođi mitraljezaca. Momci dolaze i traže od mene pomoć. stolicom. ne bi ni trebao vidjeti Alfredov dom. Šefe?" "Valjda. "A siguran sam da je tako i mislio. oštro ga je pogledao." "Pusti to naredniče. teturali na vjetru duž zamagljene obale.. svi su bili ondje. kada ga je pitao kako se bori i pobjeđuje. to ćeš učiniti?" "Da. Hartnell je pristao. Ustvari. ona dragocjena jasnoća u njegovoj kralježnici. sine. bile su skupljene oko cigarete." Alfred je čekao jer je znao da skiper tako želi. Alfred je shvatio da jednostavno ignoriraju žicu koja se nalazila između njih i uskog zaljeva. "Day. nije ništa učinio. ako imaš problema s nekim. nisi li. te je zamijetio kako izgleda staro i umorno: u dobroj kondiciji. "Nešto si mi se ušutio. Ali ti. čelo mu je bilo vrelo. Ne kažem da im trebaš pokazati mitraljez.. naredniče.. "Uvijek tako iskreni. samo je stajao i osjećao blagu mučninu. jer je i ona bila klasa za sebe." Alfred je podigao glavu i ugledao Hartnellovo lice.ako budeš htio razgovarati o bilo čemu sa svojim vjernim skiperom." "Valjda?" "Pa." 64 . Zadnja večer njihovog dopusta. kao inače. ili nekom jebeno velikom motkom. okrenuo se prema moru. bacanje iz pojasa.Miles je samo sisao svoju lulu. što je bilo u redu. Alfred je pomislio da će sigurno prepoznati svaku pukotinu.. općenito. ti si borac.znati kako izići na kraj s određenim stvarima. Nema tajni među članovima posade. razoružavanje napadača.. oslobađanje od zahvata i hvatanje. stari. Mogle bi proći godine i ne bi bilo važno: prepoznat će ih." Hartnell je primio Alfreda za ruku tako da nasilna reakcija nije bila potrebna. "Kako ide?"Skiper je blago gurnuo Alfreda. jer nema boljeg čovjeka od skipera.premda bi zavolio Alfredovu mamu. to se često događa. osjećali su se živima. i svi su se okupili pored njega. U tome si dobar. crtu i trag stope svakoga iz svoje posade. bilo čime.. imao je priliku da ga dobro promotri.

A i tvoji kompanjoni iz barake zgrozili bi se ako ne bi održavao osobnu higijenu. "Bojim se." U tišini su se rukovali.. čak bi i malo zaječao. Gđa Mac nam je obećala pravu tortu za odlazak. premda to nisu od njega tražili." "Svi smo to prošli.dijelom zbog pomanjkanja nove odjeće. engleska pjevačica i zabavljačlca. zbog toga što se čistoća respektira i što se nečim možeš zaokupiti. Alfred je i dalje sam prao odjeću i peglao. O tome više nećemo. dragi moj. ružičastu mrlju. zatim pljunuo i još jednom pljunuo. a dijelom. Svi smo to prošli. Kiša je padala jače.ima li ih?" Torrington je to procijedio stavljajući ruku pod Pluckroseovu.vas dvojica. "Glave gore.. možda i dvije . "Gospode . "Na kilometre nema očiglednih vojnih ciljeva. niti tvoje. pomislio je Alfred." Tu se uključio Pluckrose. "Ukoliko ne čekamo neku lokalnu suknju." Hanson se opet nakašljao. Do kraja noći bilo mu je hladno." Vraćajući se preko travnjaka u svoju baraku. A svi smo se htjeli oprati . i Bog će ga znati kakve sve nemoguće delicije podvezicu Jane Mansfield. Hartnell je djelovao očinski. Nema boljih. Alfreda su veći dio dana naguravali i vukli tamo-amo ." Pluckrose se okrenuo na peti i poveo ih kući.mirisati čisto: kao da si kod kuće i brinu se za tebe. Nakrivio bi glavu kada bi mu rekli. ja. Dakle nije bilo točno da je on borac.umirem za cigaretom i šalicom čaja.. "A sada se gubi odavde . da ga jebeš mračno je da se dalje šećemo. sitan način. U Drugom svjetskom ratu snimale filmove za Ministarstvo prehrane i na turnejama zabavljale britanske vojnike. Jasno?" "Jasno. kao da je premlad i previše trapav za mjesto na kojem se nalazio. kako bi otac trebao djelovati." Ali on je mitraljezac. prev. lažna krv izblijedjela je na pljusku. "Uvijek ću davati sve od sebe. tko će ga znati?" "Prije će biti podvezica Doris Waters*." Nasmiješio se na siv. Zbacio je deku Crvenog križa i zatim gledao kako filmska ekipa žurno prekriva opremu i svoje ljude koji su se raspršili da pokupe rublje. cugu. Nevjerojatno koliko se toga pere u logoru ."Onda smo s time završili." Miles je brundao preko kamiša svoje lule. Kao da je ikome osim tebe do toga stalo. "Mi smo tako divni. sine." "Vojni ciljevi koji su već napadnuti . * Doris Waters (1904-1978). polako je odmotao zavoj s glave i stavio ga pored sebe. Op. ne onako kako je skiper mislio. cijedila se s krovova dok je Alfred i dalje sjedio na nosilima. "Ne mogu zamisliti zašto." Kada se smirio. takvi smo.i voće. Alfred je počeo drhtati. 65 . ili smo barem pokušali. "Skip?" "Da. Oko četiri sata iznenada je pala kiša. "Hvala. Ne želim više tratiti svoje vrijeme.. To jest točno. zrak prepun oporog mirisa mokre prašine i vode. Ništa bolje od dobro ispeglane košulje. Šefe. Ukoliko ih ne kriju od nas." "Nisam." Blago ih lupi po bubrezima.uz pauzu za čaj i ručak. nastupala s mlađom sestrom Elsie kao slavni par Gert i Daisy. pretvorila se u neodređenu. Kako bilo." Hanson se ubacio hroptavo kašljucajući. Izgledate kao da ste se izgubili putem do roditeljskog sastanka. pokazalo se da posao na nosilima uopće nije loš. ništa od toga. Svi smo se vratili kući i sredili ih. gdje god se nalazio.

to je bila njegova. žestoko. frakture. Izgledao je jako zadihano. Kada je prošao pored barake. promišljeno." Tuča se smirivala. ali nije ubrzao korak. gdje su čekale raseljene osobe. Alfred ih nije mogao dobro vidjeti. još jedan udar groma odmah iza stabala. 66 . On nije bio iz posade. To su Ukrajinci u švapskim odorama: dva rudarska šljema s kojih se cijedila kiša. i uzmaknuo je prije nego što je stigao razmisliti. vukao se uz stepenice prema praznoj baraci u kojoj se može sakriti. zgurili su se njemu okrenuti leđima. razmijenili nekoliko riječi i kimnuli. "Noćas mi obasjavaju put. mašu rukama. Gadovi. skvrčiti se od bola. te je posve jasno ugledao Vasilija." Znojio se. Možda su mu rebra slomljena. U tutnjavi groma koja se stišavala začuo je nešto mokro i teško. ništa posebno. zatvarali prozore. Djelovao je ustrašeno. znao je da se opet trese. ali nije. kroz napola zatvorena vrata začuo je nervozan smijeh. oštećeni su mu unutrašnji organi. gdje su dobivale čaj. lice umrljano crveni m blatom. ostao je i gledao. da se skloni. Rafal za rafalom. Trebalo mu je neko vrijeme. ali sretno. Zadnji udar groma proparao je između baraka. Tri muškarca okupljena na slijepom kraju staze. još je malo lupala. treći prevrnut na tlu. okrenuo. provirio iza ugla i ugledao tri siva lika pogrbljena na pljusku. Tanak rez bijesnu i zatvori se. Alfred mu je mogao pomoći. Alfred je pričekao. "Noćas mi obasjavaju put.Zatim se sa sjeveroistoka začuo prvi udar groma. Nakon nekoliko minuta čovjek na tlu se pomaknuo. tako se činilo. To nije puno. boji se. ima kontuzije. Zgrčio je palčeve i konačno se osovio na noge.stazi između baraka koja je vodila prema broju 27. to nije mogao biti nitko drugi. Jedan je straga držao mršavog momka. Bio je prljav. još nekoliko detonacija . Vasilijeva žrtva mogla je pasti. Kad su otišli. uznemirilo ga je neko kretanje na lijevoj strani. ali onda je čovjek koji je udarao skinuo kacigu. krvario je. Trebalo mu je malo više vremena da se opet okrene i pridigne kako bi mogao otpuzati. šake je zabio u pijesak. Noćas mi obasjavaju put. zatim je zrak eksplodirao i opet se s treskom zatvorio. Tu se ništa nije moglo učiniti. blistave blage oči.nailazila je oluja. te se zateturao prema zidu kolibe. Pognuli su se. ili umrijeti. Počela je tuča. Procjep je jurio iznad njega poput granata. obrisao lice. pokušao ustati. kao ni onoga koji ga je držao i koji je sada tapšao Vasilija po ramenu. sendviče i upute za taj dan. Sa svake strane učvršćivali su prozorske kapke. "Te su usne bile moje. izgledao je kao Nijemac. Noćas mi obasjavaju put. a onda ga opet ostavila na jednostavnoj kiši. Gadovi. ali nisu se vratili. a treći ga je mlatio." Do kraja staze trebat će mu dvije do tri minute. To se dobiva od teških batina. Alfred ga nije prepoznao. metodično. poput uvježbanog premlaćivanja. zgurana između zida zahoda bez prozora i dviju praznih baraka neosvijetljenih prozora. zatim se primaknuo. voda se slijevala s njih dok je kiša padala sve jače. Nevrijeme. oborilo ga na koljena usprkos njegovim namjerama. zatim su nestali kroz mali procjep koji je vodio prema nogometnom igralištu i šatoru. Mnogi od nas ne podnose dobro tutnjavu. stajati. Čučnuo je. pribrati se. puzao je. ne sada. Nebo se otvorilo iznad njega i s treskom zatvorilo. zaspati. Alfred se potrudio da polako ustane i pođe prema onome što su zvali Pall Mall . mastan od znoja.

ona je tu. koliko je dug i širok. ali još se uvijek htjela pobuniti. Molloy je intervenirao. svojim ljudima: Miles je već zaspao . snagu zahvata. Alfred je sjedio suprotno od smjera u kojem su išli jer mu je to sada bilo draže . Kada su stali na još jednoj prašnjavoj drvenoj stanici. "Ah. Freddie. i zatim nestala. ali gospodski.ali to nije bilo dobro jer mu je Betty Boop uvijek bila draža od Olive. progutana i topla. ima neke veze s kamenjem. u dobrom su stanju i spremni za pokret.hrkao je suprotno od ritma vlaka. Pustio bi da se otopi s prvim gutljajem piva. trebam li izići van da porazgovaramo nasamo?" Žena je oklijevala. Joyce bi željela znati za jelena.da su namireni. Pogledala je pohabanu jelenovu glavu koja ju je promatrala jednim staklenim okom. tetive. na njega stavili boce. Možemo u trenutku upasti unutra. neka se ona nasmije. Mršave djevojke nikad nisu zabavne. Molloy ju je nastavio pritiskati. daje svatko od njih namiren i da mu je dobro. Upravljanje Lancom. Sve si nas osramotio. Pogledala je prema praznom sjedalu. "Freddie. Uvijek ćeš se sjećati Skipovih ruku. mislio je da skiper to želi ." Molloy je uprazno zaprijetio prstom. Ispričaj joj o jelenu. "Mi smo strašno dobro uvježbani. nikad to ne bi pomislio. smjenjuju ih planine: prave planine sa snijegom na vrhu u Britaniji. oba su uglavnom bila skrivena u smrdljivim čarapama. Nisu puno spavali. Trošan . namiguje mu."Divno je što ste nas došli posjetiti. napunila police za prtljagu. 67 ." Nedužnost i revnost na njegovom licu sugerirala je da se bilo što može dogoditi. bilo koji civil."Možemo li vam kako pomoći?"Zurio je kao da je malo poremećen." Molloy tužno odmahnu glavom uprazno i zatim se usredotoči na ženu. vjerojatno je nikada ne bi upotrijebio. svijetlosmeđe padine vrištine udaljavaju se od njega dok promatra. Promatrao je golemu bijelu jelenovu stražnjicu kada se životinja u strahu okrenula. ali to nije htio spomenuti jer se činilo da je Pluckroseu prirastao srcu njegov mali. Bez rasprave sa zadovoljstvom su zauzeli osmo sjedalo u kupeu. mogao bi ući i sve pokvariti. zamijetio je da je prošao jedan sat. ustvari.U vlaku na povratku iz Škotske posada je zauzela kupe. time bi pokazao nepoštovanje. To moramo činiti. Alfred se smjestio kod prozora i pogled avao prema svojoj obitelji. što možemo učiniti za vas.Pluckrose sjedi njemu nasuprot i zuri kroz prozor. Alfredu se ionako nije razgovaralo . trošan predmet koji je Pluckrose ponio za dočasničku kantinu. da opet prionu na posao. ali svidjela ti se ta misao u tvojim ustima. Torrington jede sendvič .mirnoću je držao u sebi dok je pustopoljina klizila zajedno s njim. ali Molloy je rekao da za takve krizne situacije ima spremljen plan. uvijek bi bio zadovoljan kada bi zlikovci dobili što zaslužuju. ili ukazati na neku posve nevažnu činjenicu. Prekrižio je noge i mahao stopalima. To nije u redu. Molim vas. Pluckrose je odlučio ubrzati cijelu stvar. Žena se skupila. klizi ti ispod brade. među njima krupna starija gospođa s pletenom torbom. zatim je otvara vrlo brzo. Ukrcalo se nekoliko ljudi. Kažu da je imao mišice kao Popaj . rasprostro i na sjedalu do svoga.jedan iz cijele hrpe koju je pripremila gđa MacKenzie . ta riječ koju možda nikada ne bi naučio. dopustite nam da pomognemo. koji se." Nasmiješio se gospođi od uha do uha. Nakon prvih operacija mogao si vidjet i kost u njima. izula čizme.proveli su zadnju noć pričajući i pjevajući sve do zore jer su trebali prerano krenuti. ne smiješ to činiti. pa čak i rezervist. koja je posve pogrešno mislila da je sjedalo kod njih slobodno i da ga može zauzeti." Molloy je gledao ravno iznad boca i razbacanih stvari na praznom sjedalu te urlao na sav glas. Prvi ga je put vidio uživo. ali kako bilo.to se prije odnosi na građevine. "Smetaš gospođi koja je došla da priča s nama. neki pomalo maglovit izraz na njegovom licu. Bastardu pada glava. Povremeno je uživao u krimićima. krenula uzbrdo ritajući se i trzajući.je li ikad bio posve budan? . potegnuo je iz boce i počeo čitati krimić s PhilipomTrentom. namrštila i zatim tiho rekla: "Tu nema nikoga". "Sada budi pristojan i sjeti se što je bilo prošli put. potoci. mrtvi jelen. zapalila cigarete. Alfred nije bio u stanju namignuti. Naravno. a skiper pogledava prema Alfredu. Spomeni je u pismu . dvije voćne torte i manju jelenovu glavu (s rogovima koji su bili korisni). ali iscerio se.jezerca. to te promijeni. to bismo jako voljeli. nisu uopće . Molloy polako važe bocu piva u ruci. Žena se obeshrabrila.sviđao mu se pogled iz kupole na repu . Makni noge. Pogledala je prema Bastardu. Bastard joj se nasmiješio kako to samo on umije.pokušaj.

"Nema veze ako si posramljen. a admiral je teoretizirao o borbi protiv neprijatelja i slabosti morala kod Nijemaca. Tako mora biti. odnosno odsutni muškarci izazvat će nove nevolje. jedva da je išta ostalo da se izgazi kada ih je Molloy bacio na pod. Alfred se zacrvenio." Skiper uzdahnu. Zapovjednički ih je odmjerio pogledom.čitali novine . Ali zbog Freddiea su imali mira. Nikakva šteta nije učinjena. Ili ti. Na taj ćemo način možda doći trijezni. Još samo četiri boce za sve nas . "Ah. g. gotovo da više nema piva. ali bez zdravica i keksa. Efekt nije bio nespektakularan. nije li tako? Svi smo na istoj strani. a baš sam pomislio vi ste ravnatelj stanice. a skiper je bio pomirljiv . "To je to . "Pa. Miles." 68 . Ali admiral je malo popustio. to su prijatelji. a tip s dovoljno ulaštenih gumba da bude barem ravnatelj stanice. "Žalit će se kondukterima."Ah. gospodine. s jebenim smeđim linoleumom na podu.. premlad za novačenje. Znam ja takve kao što je ona. bila je to ozbiljna izjava. Ali skiper je odlučio da ih obuzda. postavljali su im pitanja o ispijenim bocama piva. pijani smo kao smukovi. Hanson. sjedio je za stolom s izrazom lica kao da pati od užasne žgaravice." Molloy se ubacio jer je mislio da bi se to moglo shvatiti kao kritika. Kvragu.to je sve što nam je ostalo." Zamišljeno je gledala Molloya." Hanson je stavio ruku Molloyu na rame. Pluckrose i Molloy . ako ne i admiral. jarkih boja. pili pivo i jeli s endviče. Moj drug. a cijelo vrijeme Molloy i Hanson bili su smrtno ozbiljni i strašno prisebni. I Freddiea su nudili. Skip. nosači su ih oprezno ispratili na idući vlak jedan je bio blijed momak. uživali u miru koji im je bio potreban. Između stanica pili su još piva i kartali se . i ostatak čaja i torte za put. ali dva namrštena nosača i dalje su bila natmurena. Torrington.. zrakoplovstvo je veličano kao rod vojske. Alfred se pitao je li dobro pretvarati se da je s njima odsutni član posade. "Mi smo drugovi. bilo im je ugodno. Ja više neću. mi imamo zapovjednika stanice. Osoblje stanice mrštilo se.. Na nekom mutnom seoskom peronu Molloy je od Milesa posudio Times.snažno udarivši Molloya po goljenici da ga ušutka ." Pluckrose se gotovo složio. ali on je ipak odbio. izgovoriti mu grube riječi i svi će biti ocrnjeni.ili su bili zadubljeni u knjigu o kriminalističkim zgodama i nezgodama Alfred. i Alfred je s ostatkom posade (i malenom jelenovom glavom) završio u zagušljivoj prostoriji neodređene namjene. kako su putovali dalje spokojno su drijemali. gospodine. "Onda to brže-bolje zgutajte. Šefe." Molloy je još uvijek uživao u svom nastupu. Vraćamo se s dopusta " "S obzirom na stajanje i kašnjenje bit će pravo čudo ako stignemo do svoje stanice prije zamračenja. Bili smo u protuavionskom gnijezdu.nadležni nisu pozvani.. Hansona je razveselilo što se sukobio s autoritetom. jelena i posadu. pa je vrlo blago rekao: "Nadajmo se da ona ne zna takve kao što si ti. stari. oporavlja se od eksplozije bombe.Miles i skiper . koji je odavno zamrzio. Posada. Hanson je zapalio još jednu cigaretu. oni su zamišljeno gledali nju sve dok nije shvatila da je poražena i polako se sa svojom pletenom torbom iskrala iz kupea." A Hanson se podrugljivo nacerio i slegnuo ramenima.Hanson. Nema razloga za uzbunu. a drugi je pored njega izgledao kao da mu je djed.drugovi" Molloy je naglasio svaki slog kao da je riječ o lozinci. to je sve. prisutni. i svi činimo što moramo za imperij. Nema više piva. kao da je očekivala da bi se nešto nepredviđeno moglo dogoditi. a to je iz nekog razloga navelo Hansona da ispod novina krišom stavi upaljenu šibicu. Kada je posada opet krenula dalje: "Taj sigurno nema manje od osamdeset"." Alfred se pokušavao sjetiti koliko je boca piva popio i polako shvatio da bi spominjanje zapovjednika njihove stanice moglo značiti da će netko nazvati njihovog zapovjednika. valjanosti putnih dozvola i njihovoj ruti. "Dobro raspoloženje." "Mi smo posada. ali mi ga ipak volimo. Nakon ohrabrujućeg čaja. izjavio je da je dopust prošao: "Upravo zato ga je uznemirilo vidjeti Irca u plamenu".

to zamjećuješ. "Mogao bi pokušati. jebote. muka mi je kad te vidim!" Alfred je morao razmisliti o tome. nećeš.. on će ti uzvratiti. "Imala je srčani udar '41. kalkulirati ." "Ne.Na kraju su Pluckrose i Molloy popili svaki po dvije boce. svi su se složili da im neće ništa biti ier su jedva primijetili. Ne može više. bio je zbunjen. Volim ovaj posao. "Ti mi se javljaš ." Osloboditi ostatak prijetnje u njemu. zatim je sjeo na rub svog stola.. "Kako?" Ivor je neprestano žmirkao. nitko ti ne može ništa.otiđi ili ostani. ili je oduvijek takav." Jer mu ne možeš dopustiti da to opet sakrije ." Nitko ne bi trebao vikati. Ivor je skočio na noge i zaurlao pri kraju sumornog jutra. I tako si sada na sigurnom. "Nisam ja tražio da mi dođeš ovamo i kriješ se. "Što je s njom? I ona je bila u vatrogasnoj brigadi. "Da više nisam vidio tu tvoju jebenu šljakersku facu u svojoj knjižari. Onda ga udari ili ga nemoj udariti . ali naljutio te je. Alfred je pokušavao zaspati. zar ne?" Nije ti do uspoređivanja. pa je Alfred pomislio da nije važno. tako su se muškarci uvijek postavljali prema njegovom ocu." "A vaše su bombe bile drugačije. Što si ti radio u ratu? Ja sam bio na tlu. nikad se ne zna što bi nakon deranja moglo uslijediti. bili su pijaniji čak i od Hansona. nije se trebao brijati po ožiljcima. "Isuse Kriste!" Činilo se da Ivoru ožiljci sputavaju usta. zar ne? Najlonke?" Rukom je prošao kroz gustu kosu . to deranje.hoće li udariti Ivora i otići . sjajnu. sve je jednostavno .uvijek je djelovao čudno... Nije mu se sviđalo kako su se nosači ponašali prema njima .onu za put i onu za kasnije." Ne vičeš." On te gleda. A ako nekoga podbadaš. želiš upitati ima li i to neke veze s opeklinom. Otprilike na jedan sat. Ovdje mi odgovara. "Ti -" "Hoćeš li me najuriti?" "Pa ne -" "Jer neću otići. tamnu kosu. Pobjegni nekamo drugamo."O." Moraš ga podbosti. a nije bio ni drug. jednostavno ti je prešlo u naviku. kupio tijela i komadiće tijela. da mu je deranje toliko naporno da se kompulzivno češao po obrazu. Samo sam. prežderali su se. a lice napola iskrivljeno. "Nisam te namjeravao otpustiti. da." Ruke mu drhte." "Ja -" Ivor ti je okrenuo leđa. "Prije toga za praznike me je 69 . a i glupo je. jedino je možda na neki način bio lud. s tim u vezi znaš biti vrlo žestok.jer nitko to ne može učiniti. sve se cijedi po tebi. a ne za gadovima poput mene." Jer kada ti prijete. zar ne? Kad su padale? Otvarale su se i ispuštale čokoladu za djecu.o facama.pomalo odbojno i pomalo ulizički. a nije pijan. čistio za gadovima poput tebe. "Jesi li ikad nosio nekoga tko se topi? . Previše razdražljiv. "Sa svojom sitnom jebenom facom. Jako mi je dugo trebalo da nađem mjesto na kojem mogu ostati. S rukama u džepovima napravio je osmicu po knjižari. A cijela je posada prionula na torte koje su dobili . a da nisu bili gladni. plave oči prošarane nečim nalik na metalne iskre. otvorio ti se na bezbroj načina da ga ubiješ. što ti se nije svidjelo. "Nisam htio to što se dogodilo. Smazali su ih. a da ga ne udari ." Rukom prelaziš preko ožiljka na usni. Par koji se motao između povijesti i moderne poezije izgubio se iz knjižare i b ila je prazna prije nego stoje Alfred prestao slagati knjige i shvatio da je Ivor htio njega uvrijediti.kako se to događa u obiteljima. Batinama ću te izbaciti na ulicu.hoće li otići. gasio požare. je li njegova majka . "Ali ne bi trebao. "Bio bih ti jako zahvalan ako na neko vrijeme odeš van. ali ignoriraš. Pokušavao sam nešto promijeniti. "Moram li te odalamiti? Učinit ću to. Ivor Sands nije bio za zrakoplovstvo. seronjo?" "Ja." Nije bilo dobro." "Želiš da se sa svojom šljakerskom facom izgubim iz tvoje knjižare. moja majka -" "Da.obojica bi ispala kukavice." Promatrao je svoja stopala koja su se trzala u prljavim pustinjskim čizmama iz vojnog skladišta. "Onda! Što još čekaš. Ne radi se o tome da inače razmišljaš o tim stvarima.ostati da vidi što hoće? Nije bilo posve jasno da Ivor zna što Ivor hoće.hoće li ga udariti i ostati .ponekad kaplju kao svijeće. ali nije mogao. imao je tako čvrstu. Ali utišao si ga." Kada se to prvi put dogodilo. uključujući Ivora. Nije mogla podnijeti bombardiranje." "Čistio si za Nijemcima.

mali bijesni čovjek. "Ne mogu ni sebi. i ti si dio toga. Trebalo je biti fantastično."Ne mogu previše toga tolerirati. Nismo svi isti. Više nećeš biti tako popularan. mi uopće ne bismo trebali biti zajedno. a on je čekao u praznoj knjižari. pognuo je glavu i šapnuo ti: "Sinoć sam upoznao curu. Naučila me da moram osjećati krivnju zbog onoga što ja imam. to uživanje u vađenju masti. Ponekad ljudima daš ono. ljudima ispadaju kovanice. sama slutnja dovoljna je da se zaljuljaš. pustio da te to čvrsto okruži. Onaj dio St Martin's Lanea koji je pjevao zbog nje. kao i košulja. sredio se. razbijena je. to ti se događa kada kreneš u potragu za svojim životom. A onda sam shvatio da joj ne smeta jer je mislila da sam bio ratni pilot. rubovi vremena cijepali su se i krzali. mi nismo mi. pogrešni su. sigurno i čvrsto . S manje jebene sreće. pa si na kraju krenuo za njom: svojom ljubavlju. zatočen u boli iz navike. Pa nism o takvi. Jer nema kamo poći. prodre unutra. Alfred Francis Day. popio si pivo i otišao kada ti je neki čovjek pokušao prodati svoj sat rekavši da je bio kod Anzia. dok ste sjedili. Onim koji nikada nisi imao. Ponekad ih time najviše poraziš. "Ne možeš ni ti meni. ne sjećam se. Što znači da ćeš jednom naći novac." Stojiš s bradom do njegovih prsa. ma što to bilo. na ulicama i u blagovaonicama motela. sramežljiv kao dječak. Sjećaš se toga? Gluposti o kojima su svi pričali prije rata?" "Ne. Zatim te je iznenadio. Kao ni ti. Cijelo jebeno mjesto je sjebano!" Opet se dere. zaboravio je da li se malo prije prestrašio. od nje ni traga ni glasa.sve je drugačije i sve je isto. ustaješ da ga odmjeriš. Ali uvijek ti je previše neugodno da ih pokupiš. meni ne možeš. jedva hodaš . Odrastao čovjek na ulici. a ti nemaš." Sjedio je za svojim stolom kao da ti je učitelj. nikakve nade. svi će biti jednaki. i to te izaziva." Bi li tako bilo i s njom? Je li njoj tako s Antrobusom? Postoji li sretan brak? "Jebi se. sada struji prema tebi. ali u zraku se osjeća da bi mogla doći.vukla naokolo. Na kraju ti je došlo da se vratiš i opet vidiš Ivora. To ti se događa kada se ne kriješ." "Jebi se. popustila ti je obrana. Plačeš. jesu pogrešna stvar." "Svi smo trebali biti civilizirani. zgodnu curu. Nije joj smetalo moje lice." "Pokušaj im reći da si letio u bombarderima. pa sada dok prelaziš cestu iza kina Palace i krećeš prema sjeveru. ugodne sobe u kojima ste pili čaj tvoje je vrijeme tada bilo jako skučeno. Smjesta je ispalio rečenicu koju je pripremio za tvoj povratak:"Ne možeš meni moralizirati. okrenuo se na peti i izišao. Potapšao si ga po ramenu i pustio da bude po njegovom. malo -pomalo.on ne djeluje ljubazno. a na kraju sve će se promijeniti. Na nekom mirnom mjestu. Ivor je stolicu nagnuo na zadnje noge." To nije očekivao. ali vas dvoje držali ste u sebi to što ste bili. slijedio put svakog susreta. Kada si opet izišao. Pomislio si da cijeli dan nikoga nije bilo ." "Jebi se. ulovio autobus za centar i šetao se gdje se ne bi trebao šetati. oko čega su se s tobom htjeli svađati. čvrsto sklopio ruke. Jer on će biti ondje. blesavi seronje kažu pogrešnu stvar. da te pokušava pronaći. "Jebi se." Ali Ivor se gotovo nasmiješio. 70 ." Opet je ustao. a činilo se da je na ulici gužva prije nego stoje počelo padati. "Onda u redu. samo što je priljubio dlanove. samo što mu vesta ima rupe na laktovima. plače. puštaš da svaki detalj upadne. Prošlo je šest sati kada si pozvonio na vratima." "Ti se jebi. jer zbog njega se osjećaš tako sirovo. Imao sam previše posla u radničkoj klasi." A ti se pitaš je li tako i u braku. jer ima toliko mjesta gdje blesavi. pogledao je sa strane. izići sa mnom ruku pod ruku trebalo joj je da se osjeti plemenito. s niskim stropom. svi smo trebali biti prosvijećeni. posjećivali smo ljude poput tebe. padala je slaba kiša. kakva se god bol nalazila u njemu." Djelovao je sretno kada je to rekao. onako kako si mnoge odmjeravao u mnogim pubovima. nitko više neće nastradati. promatraš pločnik pod svojim nogama.a ti si glup." "Ti se jebi.

i drveni je pod udubljen posvuda oko njega. Ili meni." Pokazao je prema tebi časnička klasa. "Ne trebamo opet počinjati. ili ćeš samo ostati i praviti mu društvo. Obojica se krijemo." I on dolazi. Trebat će godine. Ne kao obrok." "Mislio sam da nam je dobro išlo ovaj mjesec.Sjeo si na njegov stol. a onda će sve zaboraviti. 71 . ali bi li tebe primili." "Ni ti nisi sunašce." "O. a vidjeti ga kako se trza vrijedno je uboda koji osjećaš u ustima. kako to mitraljesci čine." To možeš reći. ali ne zbog tebe." Čaj i tost . obećanja.kao da bi te mogli kupiti.. razmišljao?" "O čaju. Shvaćaju.skuhao je čaj. poželio si da ti je ruka puna. "Popij okrepljujuću šalicu čaja. Svi su isti. zar ne? Imao bi ručak ili večeru?" Ostavio je mlijeko pored štednjaka. ljubavnicama. da ga jebeš." "Ženama. Razmišljao sam o čaju." Viknuo je za tobom: "Stvarno? Pravo olakšanje. Samo obećanja.gore nam je nego prije." Objema rukama zagladio je kosu..operativna ishrana. oni uvijek vole pokazivati . Beskonačno čaj i tost." "Čajnik je još topao. kolonijalni činovnik? Jedan od onih momaka s medaljama koji otvaraju vrata boljih hotela? Ili hotela Chelsea . skinuo ogrtač i bacio ga u stražnju sobu. "Može tost. "Ljudi čitaju u ratu." "Prije. i to nema nikakve veze sa mnom.? Ne primaju zrakoplovce.ondje dobivaju grimizne odore. "Knjižara je gotova. Reci mi koje su ti još opcije odbojne. "Rekao si da se krijem. da osjećaš okidač. a tada će biti previše zauzeti onime čime su ljudi inače zauzeti. pa smo završili ovdje. Hoćeš li ispeći tost? Zašto se ne bi krio?" Krenuo si prema stražnjoj sobi. jer si uredan.jedino jebeno mjesto u knjižari gdje je bilo toplo. bit će dobro još neko vrijeme. Vidjet ćeš." "Ja se ne krijem." "Sam ću. Ti . Izgleda ustrašeno. Nitkovi su dobili. ili te ukloniti. Nakon nekog vremena više neće htjeti ovo ovdje. Znam. zauzeo njegov teritorij.. pokvarilo se zbog topline . nevažnim stvarima.ti si savršen primjer. uzeo ogrtač. Sa stvarima koje nikome više neće trebati. znaš. Ne moram se kriti." "Ti si depresivan gad." "Ja neću zaboraviti." "Nadam se da ćeš ga staviti na vješalicu. Ja sam bio zauzet. "Mogao bi i meni naliti kad si već ondje. Ne kažem da će svi jednostavno dići ruke od toga sljedećeg tjedna. onda će misliti da im to ne treba. da i on bude takav prema tebi. Uvijek ću čitati. Naravno da se kriješ. Mi smo od onih koji nikome više nisu potrebni. Još uvijek čitam. Oni to cijene. To je bilo sve što je danas napravio . obiteljima. kako su uspjeli izdržati." "A ti si bio ovdje kod kuće i mogao si to spriječiti." Gutnuo je čaj." Ustao si. jer danas više ne možeš biti povrijeđen. Ali ne kako je bilo. "Čaj kao napitak. objesio ga na vješalicu kod vrata." "Tako možeš noću otići nekamo gdje je lijepo. "Vidjet ćeš. Nisam ti ja jebeni sluga." "Onaj mali seronja Attlee i njegova banda . ovako ljuskavom. sve što su mogli dobiti. I ti si pokazao prema njemu. godinama to radi. Nismo previše različiti. I još koja godina prije nego što primijete da nikada neće imati svoj lijepi novi svijet i socijalnu državu." Pročistio je grlo i pogledao prema tebi da vidi hoćeš li ga opet povrijediti. "Hvala ti na tome. svađati se.to voli raditi. ustvari." "Nalij si sam." Spustio je stolicu na pod ." "Ne radi se o tebi. to je moje. Više nego ikad. Na što si mislio?" "Znaš na što sam mislio. Mi nismo važni. Nitkovi i ratnici iz Whitehalla. "Nevažne stvari.bi li ti mogao? Meni to nije baš zgodno. Sve je sjebano. ni mi nismo dobili rat. Čaj nije obrok koji bi mogao pojesti. zar ne? Bombaše? O čemu si. Morali su. Ispružio si ruku i on ti je dodao svoju praznu šalicu. Nešto u njezinom mirisu podsjetilo te je na Joyce. rekao si da se krijem. Švabe nisu dobili rat. divota . naslanja se na dovratnik i gleda te k ako miješaš šećer. .

To rade promašeni slučajevi: pingvini: nitko ne želi taj posao cenzuriranje pisama.stoje između tebe i Joyce. A nisi trebao ići u Škotsku. Ali ipak ga mrziš.sebe. prelagan bez nje. tvoj loš život. mrlje . Osjećaš kao da se on želi baviti time. ako se dosađuješ na poslu. "Možete k zapovjedniku u vezi s dopustom kad god želite. a onda pomislite da biste trebali biti tihi. "Vaša majka. nažalost. ne djeluju kao da im je to zabavno. koliko god se prikrio. pogrebom." Znaš o čemu se radi. kad god ga vidiš. ne sa svojim načinom života: zatvoren. mastan. Skip i Pluckrose okreću se i pogledavaju prema tebi. Kimnuo je posadi i u prolazu ti rekao da trebaš otići do kapelana i popričati s njim. između tebe i tvoje majke: oni uvijek smetaju.nema šanse da kroz njih išta vidiš. Nakon toga bi se bojao." Ali on se ne boji. bez riječi dodaješ Molloyu torbe sa svojim stvarima i ideš dalje. a Chief y duboko udiše zadnji put prije nego što će se sručiti njegov bijes. budan. rastresen.od riječi do riječi. kao da uživa u lizanju pukotina. "Tragična nesreća. smetanje. mogu se očekivati opake primjedbe. slabo opremljen. a ti se razmećeš. Silazeći s farmerskog kamiona kod ulaza u postaju. Ne želiš da njezino ime bude u tim ustima. Znaš po izrazu njegovog lica. čitaju ih . "Tako mi je. "Strašno mi je žao. tretira te kao da si bolestan. a ti odmahuješ glavom pokazujući da je sve u redu. "Bojim se da vam moram reći. koliko god postao uvježban i zadovoljan. Na njegovim naočalama nekakva prljavština. oprezno. zatvorio bi se kada bi te blagoslovio ili izgovarao molitvu. to možeš zamijetiti. a onda navale boli kada shvatiš da to skrivanje nema nikakvog smisla. To te zbunjuje. govori kao da mu jezik zapinje za pukotine između riječi. tvoja loša sreća. Nije njegova krivnja. "Bojim se. ali niste dovoljno brzi. nakon dopusta još si gori." Oni čitaju tvoja pisma ." Osjećaš kao da je time što je rekao to postala njegova krivnja." "Hoćete reći da nije pazila?" 72 . pa ako si ustrašen. a svijet je prepun vatre i napora. jer dolaze Chiefy i ljubazni narednik. Njemu je svejedno. hoću reći. metak će te ipak stići. ideš k vikaru. Koliko god bio vješt u zametanju onoga do čega ti je stalo. "Bojim se da vam moram reći. mogao si biti kod kuće sa svojom mamom. možda još sekunda. oko njega ispucaš nekoliko tisuća metaka. gleda obične ljude i govori im da shvaća. kako su ti rekli. to nije važno . Sigurno se nikad nije bojao. vaš čopor zbog nečega urla.ti si malena. Dakle još nekoga trebaš mrziti . "Toliko je kuća teško oštećeno. ne možemo biti dovoljno oprezni." Ne želiš da on govori o njoj. da postoji smisao i Božja prisutnost u svemu. poželio ti svako dobro prije bacanja bombi.Kad stigne do tebe: tvoja loša vijest. ali ništa od toga." Došlo ti je da ga staviš uz pješčani nasip. Pluckroseu ispod ruke viri malena jelenova glava." Nakon toga ga mrziš. meka stvar. žuti zubi. možda po Chiefyevom licu." Mogao si biti ondje. Nikad ti se nije sviđao: anglikanac.

Nije loše krenulo. Ionako ne možeš ništa učiniti kod kuće. obasjale ti volju žestokim lukovima. a onda nisi bio u stanju. Kao da guzicu bakine koze gađaš graškom. možda ti se svidjelo. osim toga znaš. nju si ostavio: ne možeš joj dopustiti da vidi kakav si večeras uzimaš opremu i onda se s njima voziš u kamionu po mraku. A mogli bi te i ostaviti. Ti i jebeni Nijemci. Iskušavate novu američku naftu s 50 posto parafina . Kako bilo. poskočile su za tebe. spreman da ispucaš puščane metke u oklop. jako ste dugo razgovarali o nafti –u stvari. Ne želiš se naći u takvoj situaciji. On zna za tvoju majku. Ako tvoja posada ide na zadatak bez tebe. Letite u avionu Q kao Oueenie . Ne želiš se naći u takvoj situaciji. Kakvo veselje. onda si izgubljen. pričaju svuda oko tebe. Nemaš je. dođete čitavi do kraja." "Nije ona kriva. a ti nisi. Nije tako loše. Ako svi nastavite zajedno i izvučete se. večeras moraš bombardirati. svjetla bliješte. okretanje. vi ste struja.Treba ti strojnica od pet inča. Ne čekaš da čuješ svoju glazbu. Tvrdite da jest? Kako ona može biti kriva?" "Trebate malo vremena nasamo. Mlazovi vode na pleksiglasu. Nije tako loše. fino i glatko. ali to ne bi bilo u redu. Kada si testirao svoje strojnice.pomalo je kanta. A želiš bacati bombe.da vidiš kako izgleda jenkijevska kanta. motori se bude. pa ćeš na kraju morati na dodatni zadatak bez njih. slušao kako Hanson čini isto. jer ona je mrtva. dulje nego što bi itko mogao . Dopustio si da je jebeni gadovi ubiju. Večeras strašno želiš ubijati te seronje. da promatraš kako se odbijaju. Razgovarali ste o nafti. O tome si popodne dugo razgovarao s oružarom Bestwickom. Gledaš kako se odbija. Svi su testovi dobro prošli. zujite kroz tupe slojeve oblaka i uspinjete se.meka Joyceina kapa. Nemaš ga. Treba ti jebeni top. Nakon toga gotovo si s Molloyem pošao u šetnju. a upravo ti je to trebalo. ali previše ste novi da bi vam nešto drugo povjerili. to znači da su oni učinili svoje. ne vratiti se. Spuštanje. izdaleka čuo Torringtona. Jednom ste to učinili i vratili se kući. tako su rekli. Onda si se namjestio. kupola je kupola je kupola i sve je onda u redu. i rekao si skiperu da je sve u redu. Pluckrose provjerava kurs i ulazite u struju. okupljate i spremate prije nego što dođe vrijeme.on je čak pošao po kantu da ti pokaže . najbolje je razmišljati na taj način. uzdizanje.to bi mogla biti prava stvar da se ne smrznete. 73 . samo si se dobro obukao da ti bude toplo . ne razgovaraš s momcima. nije ništa rekao."Ne. Duisburg. Dan nakon što su ti prenijeli vijest i mogao si otići kući." On se povlači dajući ti do znanja da si kriv ti. samo -" "Hoćete reći da je blesava? Da nije znala?" "Mislim da bi možda -" "Nije ona kriva.

Pogrešno. sve si ih iznevjerio. sve će biti u plavo m. A kad me je vidjela u odori. Provjeri kisik. ljulja." Lovac. drži ga na oku. udarile je po glavi. Drmanje u drugom okretu . Nisu to vrhovi valova. buka.kakav način za vođenje rata. riblju iznutricu.Francuska odavno nestala. nasloniti se na njezin golem dah . Skiper vas okreće od mjesta izručivanja bombi. Ne želim završiti u vodi. jer znaš da će ti dopustiti da ostaneš. palčevi okidaju. kako ponekad čini: odvojila je minutu za sebe.ali ne. Dobro za zadržavanje.tipično. Drži ga na oku. Hrani te. nije te u stanju nimalo učvrstiti. Svi se tresu osim tebe .bombe padaju. zatim njegovo tijelo dok pjevaš. sada ničemu ne koristi . prvo njegov žuti nos. a ti se pokušavaš odmoriti. u okretu iza leđa ti zavija i puca. s guzicom prema gore dok se prevrćete. samo nabijen: nešto čudno. seronju. Uzmi još jedan Benzedrin i duboko diši. da slobodno urlaš preko Kanala. Naoblaka se malo razišla kada ste sti gli do Kanala . udahni malo pravog zraka koji vonja na znoj i kemijski zahod.Tresni ih smrtno ozbiljan. i vidiš je kako leži na boku. nasumce . Miran let. kao da se malo odmara. Udar kada su izbacili bombe. Bili ste spori: vjetar sprijeda. zastrašujuće. na ljiljan . Četrdeset stupnjeva. Naoblaka je pregusta. Elektrika je popizdila.Q kao Oueenie trese se. a nema ničega što bi te moglo ozlijediti. bol. Opet. njezin zlatni odsjaj daleko iza tebe. još se neće razdaniti. Četrdeset pet stupnjeva. Ne želiš ostati bez njih.bol. ugodno . barut. Ali nije tako loše. Blistanje je previsoko.ne na metal. Milesu je uvijek muka prije nego što se ukrca: kada krene. Tvoja majka na ulici. pjevaš. zadnji skok dok se diže pod tobom. U oblaku. Prava sitnica. Jednom rukom uvijek zaklanja oči. Mirisala je na lavandu i Cuticurinu pomadu. obasjava izmaglicu. samo je na tlu bolestan kao pas. drži ga na oku. jure u ništavilo.sredi svoju svečanu odoru. krenuli ste kući. pojas ti se urezuje u bok. Iako ti ponekad dođe da vičeš." Pluckrose . Nema načina da budeš posve siguran koliko si sanjario: pregledavao si bez pregledavanja. skrivate se u prljavoj bjelini koju on razbija prilazeći sve bliže. drhtanje. nikakve jebene boli. hrani te cijele noći. slijedi nas. Lijeva ti se noga smrzava. Zatim ste bez zaštite. Bolje ti je da ne zaboraviš micati prstima. Skini masku s kisikom. ali gotovo ste stigli. uvuklo se u tebe i čeka. zaplakala je. zadnji slijećete. na samom početku zore. od Dorothy. da se dereš dok imaš priliku. Sjetio si se da dolje na tlu Chiefy ima tvoj novčanik. dozove. ali nedovoljno jasno.preko razglasa uvijek zvuči mlađe i jako daleko. dobro mu je. nećeš ugledati metu. Prvi uzlijećete. blijed cvat pojavljuje se tu i tamo. iskušava. Osam stotina metara. padanje kao da ćeš umrijeti. okretanje pod kutovima koje ne shvaćaš. drhtanje. a ti sjediš na krevetu. Ali tebi je dobro. blistave sutrašnjice. ali krenuli ste kući. Jebeš to. tvoju fotografiju Joyce i pismo od sestre. ono u kojem piše kako su ploče u padu ubile tvoju majku. miran da mirniji ne možeš biti. od buke ništa ne čuješ. Trebao bi se osjećati nagim. I gore ste u svitanju. a onda opet nešto dalje. Nisi dobro pazio. ondje nema zamračenja . Kad sletite. Društvo.Nisi nervozan. razmata se rola velike.palčevi okidaju." "Reci mi kad. svija . podrhtava. Ali nisi nervozan. vidljivost nula. buka. Diši. progutane. kako blistaju njihove oštrice. ali razveselio te je. gorčina ti ispunjava pluća. U srijedu je pogreb . palčevi okidaju.možeš vidjeti valove.oblijeva te znoj mučnine. Kao po loju. neki stranac iz Civilne zaštite pronašao ju je na ulici. okvir aviona poskakuje od oduševljenja. kupola je sve 74 . blijesak svjetlećeg metka.dan se pomalja date pronađe. PrevrtanjenalijevoKreni . jebeni lovac iskušava svoju sreću. "Skip. ždere. "Dakle još jedno polje nacističkih krava otišlo je prema zapadu.

zgrušana rupa iznad njegovog ovratnika. pogotovo vam sada treba da na brzinu osigura slijetanje. Dobro si ga pogledao. cipele. komadi padaju na sve strane . ili su gazili po njemu na cijevima za gorivo . "Ne vidim ga. oni ostaju. a oni ga pokušavaju uzeti." I tada shvatiš. svi skupa: Torrington. čuješ ga posve jasno:"lsuse Kriste.manja i razmišljaš o ljesovima i Q kao Oueenie ponire i sigurno ćete tresnuti o vodu prije nego što se raspadnete. gdje je prepolovljen. Čekaš Pluckrosea. "Alfred ovdje. "Vidiš li ga?" Kao da razmišljaš svojim Lancom. Ima li ga igdje?" Nigdje nikoga. letite nisko nad vodom. "Pogođena je navigacijska kupola. Kamion vas odvlači nekamo drugamo. a ti ne želiš poći. po kosturu krila vuče nekakvu krpu . Sjećaš se njegovog vrelog i nekako prljavog mirisa. čak i Skip. Dakle zajedno ste. njihovim jaknama. gledaš. Nisam bio siguran. Miles i ti sjedite. umrljane krvlju. zakrivljena kost i ta blistava tama gdje je nekad bio. A Molloy.Miles. sjede s druge strane.obrisali su to što je ostavio. jeste jedni drugo. Kad su otvorili vrata. skiperu.ne voliš to u što se pretvorio. zatim gore. I pitate se jeste li išta čuli ili vidjeli. a da to ne želiš. Isuse Kriste. Molloy. ali čudne. uzeti to. Bez lica. Molloy i ti. ne žele vidjeti. Pluckrose više nije Pluckrose. i treba vam Pluckrose. Trebate ga da sebi pomogne. Prepoznaješ hlače." "Kormilo se olabavilo. vas šestorica zakrvavljeni ste. znaju. gdje je nekad govorio i gledao te. govoriš dok svi govore. Isuse Kriste. a ostali. Vidiš.on ih je obilježio. i Molloy odlazi straga da pogleda. 75 ."Sada mi reci. da mu nađete pomoć." Govor koji bi mogao biti razmišljanje. govoriš sebi da ste svi još tu: Torrington. ali ne želiš da ostane sa strancima. Posrću prema tebi duž cijevi za gorivo. čim si ugledao kako se približava pista. "Ne vidim ga". svi ste pogrešni s njim po sebi."Znaš da je to s onu stranu tebe: krv i glikol osjećaju za tebe. a on ne kaže da je dobro. A onda ste svi kod vrata. njegovi su dijelovi razlabavljeni. "Zaveži. zbunjeno. ali ni tada ti nije jasno što se dogodilo . Dobro je. ne dereš se. vuku tu masu. jedno rame visi. I tebe je zakrvavio. udario laktom u nešto i pokušao vidjeti .Molloy na koljenima. Pokušavaš dohvatiti kutiju za prvu pomoć. Miles. skliznuo natrag.njegove dvije ruke. govore ti." A Miles zvuči čudno. Ali govoriš. da se spustite gdje god ima mjesta. uništeno je. oblak se pred vama otvara i naglo zatvara. jer . nisi ga mogao predati. pomaže mu. i ta crvena gomila s njima. i velike blijede ruke ." "Isuse Kriste. Izišao si iz kupole prije nego što ste sletjeli. kao da bi se nešto moglo učiniti. Hanson." Skiper se ubacio. Sav je krvav. Zatim su vas stavili na kamion . "Svi ste OK?" Odazivaš se. "Tko je pogođen?" Svi ste jedno. ploštimice. Kao da mislite jedni druge. muka ti je. probio se kroz svoja vrata.prelazeći preko kostura krila . leđa okrenutih tebi.par pospanih vodnika pomaže vam da se popnete." I Miles: "Nije bio velik prasak. Ali zamijetio si da je Pluckrose i na njima: na njihovim čizmama. svi ste jedno. ti stranci pokušavaju ga uzeti. klečite u krvi i ništa ne činite. hlačama. ne želiš ići nikamo.

ali nekako star. uvući malo života iz nepomičnog.mješavinu Liverpoola i nečeg sa sjevera. U tom je trenutku bio u košulji s motikom. brzo je stidljivo mahnuo rukom." Blagost na njegovom licu koja je tražila odgovor. ali on te je opet pogledao. smijete se.A Hanson.lisice su jednostavno bile suvišne. On je po-o-svuda. To je naredna scena: drhtave britanske ruke i britanski znoj. Iako se Alfred nije sjećao da je stavljanje lisica dulje potrajalo. usijanog dana. 76 . s obzirom na obijanje brava i žalbe. Zacijelo će djelovati još tmurnije nego što su tražili. Došlo ti je da ga udariš kad je počeo. Glupi blesan. kad bismo barem mogli poći na plažu. U ratu stari je Hitler izdao naređenje da se Kriegieima stave lisice jer je neka prokleta budala svezala pun kufer tipova iz Luftwaffea. imao je loš dan.Joyce će te vidjeti. Sada je ugledao Dobrog Nijemca kako radi u jednom od vrtova." Panamski šešir visoko zabačen na glavi." Engleski izgled. Momak je unajmljen da glumi strogog. a onda je zabacio glavu i počeo pjevati. "Dan je fantastičan. Tip je za Nijemca imao čudan akcent .i onda će te morati potražiti. svoje metode . hvatate za uniforme. mornaričku pjesmu. "Zdravo. naslonio se na motiku. on je sada najčistiji od posade i čudnovato ti se smješka. ili zato što su o tome kružile gadne glasine. jako dramatično . A logor je bio kao i svaki drugi . previše je vruće da se bude vani. ali smiješnog Unteroffiziera. način na koji je stajao.imao je vlastita pravila u okrutnosti i ljubaznosti. Otprilike Alfredovo godište. "Posvuda" Pjevate i smijete se dok vodnici spuštaju stražnju stranicu kamiona. jedan sat na suncu podignutih ruku.sugeriralo se da je njegova (kako je prije toga prikazano) rana na glavi zacjeljivala. naš mali? Misliš da će ona pogledati taj film. osjećaj kao da mu se nešto ukopalo u prsima. Na svakoj pauzi odlazio bi iz barake i pokušavao disati. A zašto bi to bilo važno." Crvenilo od sunca na hrptu nosa.sada kada se takve stvari više ne događaju. prekriveni ste njime i pjevate i pjevate dok vas vodnici gledaju: posada koja se smije. sviđalo mu se da zamišlja kako će povez preko oka privući pažnju. je li tako? Misliš da ćeš tako uspjeti . U međuvremenu. Kazna za neposluh. Kako si. tajanstveno. "Tu je samo dan i više ga nema. nekakvo uvažavanje. tako da ga uopće nije štitio od sunca. to što je ostalo od tvoje posade pjevalo je .otrcan napjev. Alfred je s malim povezom preko oka trebao mirno sjediti i djelovati tmurno . "Uhvatili ste me u Africi. tvoja je posada pjevala. pjevate. pa i ti počinješ pjevati. Ni s kim." Tog su popodneva lažni zarobljenici snimani kako obijaju brave na svojim lažnim lisicama. ima dobre samterice. Ali Alfredu nije bilo do čavrljanja s Dobrim Nijemcem. previše srdačan. ali volim biti u vrtu. gledaš Hansona u oči. ili tmurnim izgledom. cerekate se i grlite. koju samo držiš jer ne pušiš. Dobri Nijemac ipak nije odustao.povez preko oka i novi brkovi . Pokazalo se nepraktičnim. A ne bi ni znala gdje da počne. kada se kamion zaustavio i vodnici prišli da vam pomognu. "Pravo rekavši. Nije imao problema sa sjedenjem. i daje ti cigaretu. A do sada nikad nije. u sceni koja se snimala. daleko u pozadini . Ali Alfredu nije bilo do čavrljanja.time se naveliko osvajaju simpatije . Ali nije si mogao pomoći. izgledat će izazovno. ne želiš da ti ruke budu kod usta. sada kada je to samo priča.

sve možeš učiniti. gotovo da nije treptao." Dobri je Nijemac obrisao usta. Sada živim u Hawardenu. izbrbljati se. nije skretao pogled.A onda se Alfred više nije mogao suzdržati. Ali nije uvijek tako toplo kao ovdje. ali ondje više nema živih. samo što je poludjela. 77 . i nakon kraće tišine činilo se da su obojica opuštenija." Alfred jednom tržnu glavom u znak slaganja." "Ne. Poznaješ ga? Jako lijepo." "Možemo uživati u njemu." Zna da je to zacijelo netočno. Kao da imamo djecu. Ljudi su uglavnom bili jako ljubazni. Oči su ga izdale i postale čudne.kao siva osoba. ili je možda samo nervozan. "Pokazali su mi fotografije i filmove ." "Vrt je lijep." Pazio je da gleda ravno u tebe. neće biti dobro. Kamo god bi nas poslali. Alfred glasno pomisli: "Hoće li sve ovo biti spremno prije nego što nam kažu da moramo otići?" "Možda neće. nakašljao se nekoliko puta da se umiri. "U ožujku 1948." "Mi smo mogli. "Imam vrt. "Klasificiran sam kao siva . Samo što mi nismo sanjali. duboko u sebi. I ja bih mogao biti takav." Zna da većina nade dolazi od zabluda. Kako Alfred nije otišao." "Osim cvijeća. "Možda. To je dobro. Alfred se primakao i stao pored Dobrog Nijemca." "Ako se može.malo popravljanja ceste i puno kretanja naokolo. Pristojno je ostaviti nešto strancima kada se odlazi.. Izbjeglice. možda je dovoljno čuo. jer mu je Alfred odgovorio. Njima ne treba cvijeće. Jako blizu Chestera.što se dogodilo. kadra proučavati izmaglicu lišća mrkve." Alfreda je sve više boljela glava. Kod Maretha. "Nakon rata neko nas je vrijeme držao vaš g. slatkoga graška i pravoga graška." "Prava šteta." "A netko će ga dobiti nakon nas. rekli su da mogu ići kući. "Pomaže. Dobri je Nijemac pročistio grlo i onda započeo. Alfredu F. Gledaš ga kako je sretan. Bili smo budni. Moj otac bio je. Vrlo značajno . svi se moraju ispovjediti." Zastao je kako bi ga Alfred razumio. Attlee i bilo je dosta posla na farmi. "Trebao bi ga pronaći. "Bilo bi vam dobro." "Da. onda ti moraju reći. To bi tebi odgovaralo. što mi se sviđalo . Znaš što time hoću reći?" Čim se ukaže prilika. puno djece. u zabludi. "I tako sam ostao s vama. čini mi se. Poznaješ Hawarden?" "Ne. A ti bi trebao imati djecu. Nije to moj dom." "Vrt pomaže.uvijek uživam s biljkama . "Zatim sam bio zarobljenik u Yorkshireu." Pročistio je grlo." Sad je Alfred pročistio grlo. ako već nije." "To je za nas. "Imam li što?" "Djece." Ne primjećujući.ne brkati snove i budno stanje. Vaša Osma armija. Ne prepoznaje nikoga. opustio leđa kao da ga malo bole na neki ugodan način.. "Ispričavam se. "Imaš li?" Sigurno od sunca. U svemu što smo radili." "I dobro održavan. Moja je strina ondje. "Uhvatili te?" Dobri se Nijemac ispravio. kako mu zbog toga blistaju oči: toliko je zadovoljan što ćeš ga saslušati." "Da. "Da." Dobri Nijemac kimnu. "Aus der Traum. da njemu ništa ne odgovara.ne bijela ni crna . Kada spavaš. Svi. ako nikad ništa nisu skrivili. Netko. uredili bismo si vrt.." Opet je zastao." "Blizu je Chestera. I da Dayu." "Imaš li i ti vrt?" "Nemam." Zastao je kao da je pomislio da bi Alfred mogao otići." Iscerio se. što smo učinili. Ako žele biti nedužni."Od toga se Alfredu stegnulo grlo i usta. možda je zadovoljan zbog nečeg drugog: jer je bio pustinjski vojnik i sada je opaljen suncem. To ih je usrećivalo.

Ne poznajem. Pravo čudo da ikad išta uspijeva. Burgfelde. cigle oko ruža u gredicama. kao kada je previše krvi: kako se mijenjaju. Nikakvog znaka na ulaznim vratima. premda je možda kimnuo Alfred je mislio da je kimnuo. ali nije pogledao jer je bio previše zauzet pripremajući se za pitanje: "Odakle si? Prije ovoga. Jedino po tome možeš znati. koja nisu zatvorena do kraja. ako bolje pogledaš ono isto blago prelijevanje boja . da ako je Bog gore i sređuje stvari. Tvoj je otac uvijek ogoljivao stvari do samog kraja.iris. "Ne. Imam posla. iridescence . jadnih jebenih seronja. željeznoj prašini. otežava hodanje. Osjećaš se zakopano." Ali nije se pomaknuo. ciglena staza. Dolaziš do kuće. Ali ne poznaju." "Je li to važno?" "Nije. Ljudi se smiješe kada vide da si u zrakoplovstvu. niti u oštrim sjenama ruža u uskim gredicama pored zida . Sve te cigle. Zrak ima okus po metalu. was man aus mirgemachthat. iz tog kvarta. gdje je radio rođak Ray. čeliku . Razumiješ?" "Gadnu smo kašu zakuhali.od latinske riječi za šarenicu. Osjetio je da ga Dobri Nijemac promatra. prev. ali ti im ne možeš uzvrat iti osmijeh." Iz nekog razloga taj ga je kontakt šokirao.Dobri Nijemac stavi ruku na Alfredovo rame. Jer si u zrakoplovstvu. Još nisu izrasle kao inače. Ne. Cigle razbacane na sve strane: gotovo blistavo plave. Pravo čudo da tu išta može uspijevati. ciglena kuća. a šarenica prepolovljena. kao da je udarac. zvecka i zvoni ti oko nogu. Ali ne misliš da ikoga ima gore. Oni misle da te poznaju.da je jedan grob više nego dovoljan. Cigleni zid. Dopustio sam im da me natjeraju na ono što sam im dopustio da me natjeraju. U tome je nevolja s obrazovanjem." "Da." Alfred podiže ruke prema licu i zatim ih opet spusti. to ti je u plućima. kako je jadna i suha. zajapuren jer je izgubio kontrolu nad sobom." "Jer se poznajemo.nije ni čudo što si mitraljezac. onda On svoj posao obavlja na jebeno smiješan način. Trebao bih te pitati kako se zoveš. već si pogledao prije nego što si shvatio da ne želiš. Previše je svega.odnosno nema nikoga osim pilota i posada. Dva pogreba u istom tjednu. Svi su moji odande. a zastori su navučeni prema ulici. Previše je. Razumiješ? O tome često razmišljam. tu je sve isto. Cijelim putem u vlaku koji je išao u Wednesbury to ti je bilo u glavi . A to ne možeš shvatiti ako nisi vidio uništavanje oka. nikad ne prestaje. * Eng. "Trebao bih. Ja sam iz Hamburga. to te zbunjuje. bude presječeno. ne zamjećuješ nikakvu promjenu. "Možda. više nisu crvene. Poznaješ Hamburg?" "Ne poznajem.sa svake strane malene staze. "Trebao bih se vratiti. A oni ti to opraštaju.a ne možeš odvratiti pogled. više nema ." Alfred je nakon toga otišao. Prelijevanje u duginim bojama*: promjena boja kako se promatrač kreće . I što sam dopustio. to je jedino od vrtlarstva što mu se sviđalo. blista pored tvoje čizme." "Ach. posada i pilota. kada izleti.. 78 . "Dobri Nijemac nije ništa odgovorio. Buljio je u zemlju. čudna.. Putem od kolodvora prema Patent Shaftu. Op." "Iz Hamburga.

nalazi se hrpa na mjestu gdje su bili brojevi 7 i 9.izgleda kao greška. i on je to učinio. ili je možda posada jednostavno izbacila bombe jer se izgubila. Zatim se umirio. a on te je ulovio. koja stoji tu da uđeš unutra i Nan. ni nje koju gubiš u zemlji. trebalo bi ih biti više. sekundarna meta. nitko iz obitelji. trebao bi biti cijeli jebeni grad.nema puno cvijeća. to znaš. G. U kući nema puno ljudi. Pokucao si na vrata koja ona neće otvoriti. osjetio si njezin miris. prijetvorne. prestrašila bi se. Ploče s krova na broju 7. On je to učinio.Thomas jednom te je uplašio žabom. Ali ona nije imala razloga da bude ondje. nisi ga pogledao u oči sve dok nije bio u hodniku. obitelj se odavno isplakala. jer nećeš spavati. nije bilo uzbune. Nećeš prenoćiti: radije ćeš spavati na kolodvoru. trebao se pobrinuti. a onda je nose. Pogodio ih je usamljeni letač. A ona ne bi htjela biti kod oštećenih kuća. ili je možd a namjeravao pogoditi tvornice. Dok si se ti negdje drugdje igrao. navukao nesreću i izgubio Pluckrosea. 79 . Sanduk izgleda kao komad namještaja: ulašten. njezinoj spavaćoj sobi. nešto tako neočekivano u tome da si se okrenuo i zagledao se u njega. da sahrani ženu. Tvoja je majka sada nešto što nitko ne smije vidjeti. Sestre petljaju s malo hrane koja se mogla nabaviti. a kada su se otvorila. nikada nisu. Nije nesreća. radije biti bilo gdje. S njim nisi progovorio cijeli dan. čekao j e da ti otvori vrata. svećenikove riječi.vratio nam se mali . taman . samo je trebao pitati: za posebnu priliku.vjerojatno ni to nitko nije namjeravao. trebao bi biti cijeli jebeni grad . uvijek su prali zastore.stavio si je u džep i izišao. A zatim nema puno ljudi u kući. Ali ipak se dogodilo. Bog će ga znati. Sada zbog toga djeluju glupo: gubili su vrijeme sa žabama i zastorima. Izazvao si ga. A pobjegao si od svoje glazbe i posade. Nan te zove mali . koja prilazi iza nje.i prijatelji koje je smjela imati. On je to učinio. strašno je umišljen u odijelu. Oni nisu mogli biti meta. izgleda umorno. to je bila greška: loša navigacija. desno rame. ali nitko više.Trgovine su u suprotnom smjeru . to je sigurno šala.A dvoja vrata niže . bijesan na Nijemce. napregni se. radije spavati na ulici. On je to učinio. Nisu ploče. riječi koje više ne pristaju.nitko ne zna zašto je došla . ali ne možeš. Lijes je zatvoren. još uvijek na mjestu koje joj je dodijelila . čuo njezine korake. držao ju je u ruci da ti je pokaže. I stajao si u spavaćoj sobi. takvi su. A kapela je prepuna. takvi su: međusobno znaju tajne. a zatim si uz eo njezinu četku za kosu . natjerao da pogledaš kako se smiješi. Dva pogreba u istom tjednu. ponosan si zbog nje. žena iz pekarnice plače. Nisi ga spriječio. bila je dokona ili lijena.prima te za ruku i njih dvije vode te u dnevni boravak. I tada si znao. On je to učinio. njezine vlasi u tvom džepu. i onda je opet nosiš.tu su sestre i nekoliko susjeda. On je to učinio. rat je. koje su pale i ubile tvoju majku.pognuo si glavu i ne provjeravaš . a ti ne možeš pjevati. ali želiš jer to je poput deranja i to će ti pomoći. one koje su još ostale. tvoj se otac za to pobrinuo. Gdje su živjeli Corleyevi i Thomasovi. ali nisi ga dodirnuo. sanduk između tebe i tvog oca. trebalo bi ih biti više. a ona je skočila. toliko izgleda kao lijes da to ne može biti. u kojem ne želiš biti. trgovci će uvijek pomoći trgovcima: držati se jedan drugoga. zatim nema ničega što bi poslije pamtio: ni zemlje. da odeš. ali to je samo Ruth. spusti. žena iz pekarnice . prije nego što si otišao.još je uvijek bila na ormariću. Corle yeve nisi dobro poznavao jer nisu voljeli dječake željeli su da im kuća bude uredna. znaju da je tvoj otac trebao pokazati više poštovanja. Na taj ti je način uzvratio. sjeo si na krevet i posegnuo za njezinim jastukom. a ionako su trebali umrijeti. tvog oca u odijelu. vas dvojica predvodite ostale. ne zaboravi na težinu. Jedne noći stradalo je sirotište .

. Kakav je to čovjek.mitraljesca vjerojatno više neće vidjeti. jer to je važno.. sigurno je spiskao kupone.za pivo i gulaš. To je nemoguć posao. Bar mislim da je tako. Radi se o precima. Alfred je sjedio kod prozora u dočasničkoj kantini. pomakni se." I ne razmišljaš o letu kući popodne dok je voda još uvijek u cijevima. Oni ga žele. zakorači i opet zakorači i nemoj ništa učiniti." Sinoć je bila operacija." Alfred zna da neće razgovarati o novom navigatoru. Miles kimnu." Ispod Bastardove 80 . vas dvojica." "Da. "Dosta s tim prostotama. zar ne . Ili ondje negdje. On je to učinio. nije imao pojma o čemu se radi. Nisi ni pomišljao na njega." Dok je bio odsutan. Bolje je kako je na kraju ispalo. kreni dalje. "On je. Jedino ako Alfred ne otegne papke. "Ali da me jebeš . "Mitra ljezac kojeg su nam sinoć dodijelili nije ništa posebno. Obiteljska tradicija i te stvari .mora ići na sjever. ili Hanson. on je čovjek iz tvoje posade. uglavnom." Alfreda nije bilo samo tri dana. njegovu staturu. vukući noge. a Miles je izgledao mršavije... "Da. "Kako?" Nikako da shvati dok mu je Miles iznova objašnjavao. potpuno raspalo. nas šestorica bit ćemo među onih dvadeset .pogotovo otkako izbjegava zrcala. ružičasta voda i miris klora. Ne znam." "A tko hoće." Potapšao je Alfreda po ramenu. zidovi se počinju svijati. Negdje što se ne može izgovoriti." Novi će navigator ostati . "Samo što to neće biti pogreb.ne za samo jednu noć. tako nekako. s njim nećemo oprostiti. "Tako da se. A možda trebaju dvadesetoricu i nas.. Onda bi se mogao vratiti. ističe mu stas. On je to učinio. "Ima pravo na jednog časnika i dvadeset zrakoplovaca. još uvijek ti pokazuje zube dok se znojiš i nisi pri sebi. Pratnju ." Miles je protrljao čelo. "Pa nisi se morao zalju biti u njega. trzaj u zglobu na kraju kad je pustio drvo.obećao si da ćeš ga ubiti kada ne bude očekivao. ne smiješ ništa učiniti.On je to učinio... samo ovo razumiješ .. držati se svoje posade. Zbog njega si ih oboje izgubio." Miles je posrtao pod teretom riječi. a Alfred ju je propustio ." Miles je sklopio ruke i blago slegnuo ramenima.samo devet zadataka i sve se već rasulo. Čudnovato do zadnjeg trenutka. novo. Sada ti širom otvara vrata. "Ondje gdje smo bili. "Naravno. Zbog njega si krivio sebe za gubitak njih dvoje. ustvari. Pojavio se Hanson. kod njega nikad ništa nije bilo je dnostavno. kada se ne bude smješkao. "Mora se vratiti. Alfred je zaboravio tu nijansu zrakoplovno sive . neka se nikad ne kaže da ih je ostavio bez komplikacija. Dvije funte našoj zemaljskoj posadi ." "Dobro je što smo sletjeli na onom mjestu . uznemireni su." On je siv. s običnim ljudima.od prisutnih. šuti jer te razumije.dakle treba ih samo četrnaest. i to odijelo k oje dobro pristaje. Dobar šal i vozačku kapu časniku pilotu Edgaru Milesu. Struan Macallum Pluckrose.poštedjeli smo svoju zemaljsku posadu.to je zajeban tip. Ne bismo htjeli da ga oni ispiru šmrkovima.

preklinjemo te" . I moj program iz Folies-Bergerea. nisu više sigurni.tako stajati s onim koji je mrtav nikome neće pomoći. Kapelan govori pizdarije . Chiefy. a jedino što je ikad učinio za njih bilo je prigovaranje zbog hrane. tu posadu . onu navalu dok juri sa svojom posadom. samo su stajali i nisu ništa radili. a onda je poslije lagao o tome. da ga jebeš. smiješio im se. salutirala i činila što je trebalo. Miles kimnu Hansonu. ali sigurno ne bi ispustio nikakav zvuk. neka sve odjednom potroši na opijanje do besvijesti. jer Pluckrose je bio glup. Najpametnije je jednostavno ići dalje . razmišlja u taktu. Moj Austin 10 (Reg HU 8962) naredniku Richardu Molloyu.po trojica sa svake strane .pa tko to ne bi tražio i kako je uopće moguće da svi dobijemo ono što želimo? Obično sranje. Pluckroseu se sigurno ne bi svidjelo. Odvezli jako daleko. ne može niti bi trebao htjeti shvatiti. pasti na tlo druge države. stariji vojnici brane se od te užasne stvari." "Ne radi se o tome.samo što ih je bilo više negoli je potrebno . njime bih umotao muda da se može. tu se našla i zemaljska posada. razmišlja kako je zgodno što jednog mrtvaca nosi njih šestero . a njihov novi navigator . "Pa zašto nisi? Možda ti je draže da ti zveckaju u hodu. Posada. Wingco. niti bi zapjevao. što si očekivao . bio je vidno ljubazan čovjek.reče da se ne slaže s tim. Nitko više ne bi trebao biti takav. stajala je zajedno. Cyril Parks . vođa eskadrile. što znači da će im nedostajati. "Reci mi još jednom. Morao se vratiti kući i biti naš problem. Alfred je znao da ih svi gledaju. Ključevi su u sobi za brifiranje." To je bilo posve dovoljno.misliš da mu se boja nije svidjela?" "Mislim da mu se jebena strojnica zamrznula. hoćeš li?" Metalan miris krvi. a Pluckrose sada ne mari ni za što. da će vrisnuti. Pet funti mojoj posadi. Gramofon i ploče časniku pilotu Sandyu Gibbsu. Alfred odjednom osjeti okus tog jutra. onaj koji Pluckrose nije zamijetio. i to mu se sviđalo. kao što inače čini. hladno ludilo od kojega se smiješ kada u tebi nema smijeha.Parks. no sila sanduk do pogrebnih kola: podigla lijes pun komadića. Potrgao je papir s otvora izbacivača ." Miles se tiho ubacio." Prstima se lupkao po prsima.i Bestwick. to poštovanje. a onda ne bi uopće skenirao. rastvoriti lice. spori marš. tama se opet prikradala."osvijetli nam tamu. to je previše okrutno. "Radi se o tome da nisu baš tako veliki. nedovršena posada. to mislim. povlačenje noge i stupanje. opet su u zračnoj struji i dobro.bio je zapažen. zamišlja da bi mu se mogla otpustiti vilica. On nije mogao biti običan zrakoplovac. "Kako .gleda ih kako odnose jednog od njih.razmišlja kako mu se rame na to već naviklo. Stalo mi je do određenih stvari. osim što su osjećali. počasna straža i previše vojnika. "Ne želim da mi strada nešto vitalno. ljudi se pitaju nije li ih sreća iznevjerila." Hanson se iscerio poput Stana Laurela. u tome je problem .imaš trideset stupnjeva topline zbog tog papira.gospođe iz NAAFI-a stizale su u suzama. 81 . glumatao je. a nitko ne može podnijeti da im nedostaje . Uznemirivao je ljude. Rekao sam mu prije nego što smo krenuli . ti komadi celofanskog papira. jebeni padre. pa Bastard objasni da se sastajete u 15:00 i da će se održati služba prije nego što zadnje ostatke vašeg Pluckrosea odnesu u sanduku poput bakalara. Zatim su odvezli pogrebna kola s njim unutra. novi bi vojnici htjeli shvatiti ono što nitko. pitao ih je za njihove cure i vozio ih u malom plavom Austinu." Alfred je opet imao onaj osjećaj." Nije mogao koordinirati skeniranje. slijediti standardnu proceduru: biti raznesen u zraku. izgubiti se iz vida. Alfred iza Torringtona i Molloya. navale sreće i krivnje koja te obuzme kada odred pretrpi gubitak.pogledavanje.donje usne rasla je nevjerojatna bubuljica.

ona je predivno tu. "Pustite me. bila je ondje..." "Ne. može sutra? Mogla bih doći sutra. a mora se odmah vratiti. Dopustio si mu da ti odveze prijatelja. sada. "Možeš li doći ovamo? Možeš li? Mislim. Šahovsku ploču i figure časniku Billu Torringtonu .. samo je stajao i čitao članak o smjeloj posadi podmornice .ušao je i zatekao manju skupinu momaka. samo sam." "Uništio je jebeni sag na tom mjestu. nadam se da nakon toga više neće razgovarati sa mnom.potopili šesnaest 82 . ispod toga osjeća se briga. Ne brini se ni za što." "Tu ću srediti stvari i strašno uvrijediti tri grozne gospođe s kojima bih trebala igrati bridž. sada će šest sati. kada dođem.šakama je grabio novine. pepeo je zacvrčao i užasno zadimio. Ona bi bila dobra majka .. Ako pitaš i važno je. Alfred ." Wilkins se nije derao. jesam. a djelovao je na mjestu.Wilkinsa nije htio ni čuti ni vidjeti . nemoj se gnjaviti time. Nije dobro.. nije zvučao previše zainteresirano. progutati. gotovo ceremonijalno. jasno. "Ne moraš. Wilkins je konačno sjeo. "Pustite me. Jesi li dobro? Jesi li ozlijeđen? Je li se nešto -" Tako je divno čuti da se brine. Doći ću u Lincoln i onda ću ti se javiti. ne želi da bude ozlijeđen." Visok. Ali pod tvojom kožom. onim koji je morao prigušiti.." "Hoćeš li mi. Polako je krenuo prema kantini. onda moram. Kao i dva para naušnica od maracita koje bi mogle dobiti zahvalne vlasnice.prešao je cijeli put od Škotske. reći o čemu se radi? Alfrede?" "Hoću. kako je Wilkins i namjeravao. gužvao stranice i bacao ih oko svoje stolice.. To je činio s nekom smiješnom preciznošću. samo sam -" "Naravno da moram. "Žao mi je. stvarno?" "Da. odlazak. ali ipak je ponovio. ali govornicu je napustio s osmijehom koji mu je ona dala. ne danas." "Fini" upaljač naredniku Johnu Hansonu . jer neće moći.. kresnuo ga i bacio pod noge.zvao se Wilkins . ali onda nije znao kamo bi s tim. izvadio upaljač. "Pustite me. gotovo je ostao bez svoga. nije mogao objasniti.djeci nekog drugoga. duboko diše i drži se na nogama. i. konačno bi netko drugi mogao služiti čaj i sendviče.ne." "Što je . Kada je sa svake strane izgradio papirnati zidić. "Važno je. iz upaljača je iscurio benzin. koliko ti treba vremena da obaviš posao kako treba.Smiješan malen tip vozio je pogrebna kola . samo razmišljam.." Bio je u pravu. Picture Post i TeeEmm. Nisam trebao. Jesi li dobro. Žao mi je. "Nisam trebao pitati. Bog će ga znati kako je nabavio gorivo. ja ću to srediti. nazvao Joyce. izgazio vatru koja se širila nevjerojatnom brzinom. svi su pogledavali prema vratima i gledali momka kojega nije poznavao ." Netko je dodao čajnik u poželjnom smjeru. mršav vojni policajac rutinski ga je pretražio oduzevši mu šibice. Nije puno govorio. nije trebao pitati. Znaš li gdje bih mogla odsjesti? ." "Isuse. Da. "Blesan. Previše brzo na kraju. Sve ću srediti. Alfred je s ostalima jurnuo prema njemu. i. jednostavno je postavio pitanje.Alfie? O čemu se radi? Ja. Alfred je poslije toga odjurio do telefonske govornice. trebalo mu je društvo . iza tvojih zuba .. izvukao ga iz stolice. samo sam -" Tišina izbija ispod njega poput otvorenih vrata za bombe dok guta slinu. morao ju je pitati.počeo je skupljati nagorjeli papir." Njezin ga je glas raznježio. naredniče Alfie. Kao da si ga mogao zaustaviti." Tako bi mogla razgovarati s djetetom: žustro. Mislim. Imao si povjerenja u njega.

ne." "Tako mu i treba." Nekakva tjeskoba na tom ukrajinskom licu. počešao se ispod košulje i izvukao London Opinion ." "Ma kakav jadnik . koliko ih ima. "Ej. a večer mu pada po ramenima . On ih je ionako sve pročitao." Kantina je uza žamor dovedena u red. Nisu djelovali iznenađeno. "Djelovao je kao ugodan tip. dublje. Jadna budala."UVIJEK SVJEŽ" duhan Barney's u limenci pobijedio je vrijeme. Basile. F. "Jadnik. a?" "Do kraja rata čistit će jebene zahode. To i reklamu za duhan za lulu Barney's." Alfred je siguran da ga Vasilij že li primiti za ruku. koji ti želi pričati o toj patnji. Nije valjda nju pokušao spaliti." Što bi bilo besmisleno." Nekoliko se momaka nasmijalo." "Nisi ti ništa čitao . Dayu. Ostale stvari mojoj obitelji. "Vidio sam te kako pričaš s onom njemačkom pizdom." Ubrzo se pojavio Miles s Chiefyem i nekim krupnim momcima.dva Viktorijina križa i Posebno priznanje. a mi se zabavljamo kao ludi.brodova i 40. takvi smo." Hanson se sručio u fotelju djelujući poput čovjeka koji drži da nešto treba izjaviti." "Zajebi. jer nikome u Londonu . "Pustite me. Moje knjige. da. Netko mu je u glavu bacio nerazrezanu knjigu u mekom uvezu.boje postaju užarene. zajebanti . čija je patnja bila posebna. Vasilij je od onih koji su težili patnji. Pomeli su ostatke i zapalili cigarete. Vasilij je sustigao Alfreda oko devet sati. Prošlog tjedna i on bi se nasmijao.uopće nije stalo do šalice od konzerve. vraćajte. samo su jedva čekali da Wilkinsa izvedu van." "E. A ako sada uspijem. što je djelovalo obrambeno. "Moram poći." Chiefyu se žuri. hoćeš li. U pustinji Sind duhan Barney's je ugodan.očigledno po onom u Glasgowu. pretrčao je područje između baraka koje je neki domišljati i rodoljubni pametnjaković okrstio kao Charing Cross . "Rekao ti je da je patio?" "Ništa takvo." Zijevnuo je. "Pustite me. "Počisti to smeće. mogao bih je ponijeti kući. ali nije važno. dajem naredniku A.000 tona ." Zatim je naredio da odvedu tog čovjeka. kao da je netom stigao izTynesidea. svjež i miomirisan. Čeka me obrađivanje konzerve. Mi imamo sreće. Samo me ona još držala na površini. ukoliko ih posada ne bude htjela. Ispričavam se zbog neugodnosti i unaprijed zahvaljujem. Ako je uništio sedamnaestu stranicu. Alfred ih je čuo. neki prekomorski zrakoplovni časnik hvali ga da je najbolji . "Nemoj mi tu stajati. 83 . Pokušavam napraviti šalicu za kavu.buljio si u onu žensku s kapom za kupanje u London Opinionu. pa se povukao u stranu.čak ni Ivoru . prijašnji vlasnik bunio se dok je letjela. udaljenost i klimu. da mu nitko ne smeta. Inspekcija sutra u 16:30. "Samo struže taj porculan.to sam čitao.polako ga je otvorio i zatim se oblizao. "Što ti imaš s tim?" Alfred je htio promatrati završetak dana." Sada mu je bilo jasno što ga čeka.čitao sam taj broj Picture Posta.

Nekakav smisao za humor . Zašto su to činili?" "Nemam pojma. Ljudi bi trebali znati." Ruke se opet podigoše. Alfred mu je gotovo povjerovao: način na koji je mahao rukama ispred sebe. Neki Ameri imaju pet-šest satova. a nitko više ne voli komuniste. vatrogasce.onaj kojeg si pretukao. "Pa nitko se od nas nije provodio. Sehr schlau.ljudi su imali Ruhr. "Možda. to nije u redu. uhvatili su me i onda odveli na Rhine Meadow. Premda se činilo da tu nisu bili trenutak ranije. pokušao se sakriti i odveli su ga." Nasmiješio se drugačije.Vasilij je dublje navukao svoju švapsku kapu. pa je to opovrgnuo kada je počeo govoriti. zatekao se kako ide prema dva prilično velika gospodina . Jako zauzeti.čak i ako nije Vasilijeva. Nabavio je odoru Wehrmachta." Vasilij je ignorirao upadicu." "Policajce. Vasilij je ostao uz njega." "Jadničak. a i oni su zacijelo znali neke gadne stvari." Ali Alfred je znao da im ne bi bilo teško potući se i vjerojatno ne bi izgubili. vidite. Imao sam dobru odoru. Jesi li ikad jeo travu?" "I toga je bilo. osim ako im ne bi učinio nešto gad no. kada su došli Nijemci. Oni kradu naše satove. Vasilij je na trenutak zastao i žmirnuo prema tebi. Neka mjesta nemaju sreće. poštare." "Dizenterija. i od toga možeš umrijeti. Jeo sam travu. Mogli su vidjeti da nisam SS. Alfred je ušao u njemu nepoznatu baraku.a onda . "Držali su me tako deset mjeseci. Padala je kiša. Tog travnja padala je kiša." "Ja -" "Da. samo smo htjeli biti slobodni od Staljina . oči su mu pokušavale biti blage. vatrogasnu. ali za nas nije bilo ništa. Nismo htjeli biti vojnici. Alfred se iscerio prema njemu. "Mogli smo vidjeti sanduke s hranom. Izgubio sam se." "Dobro. Kod Amerikanaca. shvaćaš." 84 ." "Kako to da si postao raseljena osoba ." Mogao si nazrijeti tračak istine.na neki neobavezno vulgaran način. Gotovo ništa. Uzgred . Ja sam imao dobru odoru. "Trebao bi znati. Što je učinio?" Sada je Vasilij imao priliku da se isceri. Završio sam u Remagenu. držali su nas na polju poput životinja i neki su se udavili u tim rupama.inače bismo se vratili Rusima." To je bilo čudno. iz noći u jebenu noć.dizenterija u njemačkom slengu. Alfred. pokupili su svakoga u odori. momče. A ne daju nam ništa za jelo. komunistima. "Gadan Ruhr kod svakoga. ili policijsku.da puzimo." Alfred uzdahnu i prekriži ruke.zvučalo je čvrsto. tako da cijelo vrijeme budemo dolje. mora se biti na sigurnom. kao da se razočarao tako lošim laganjem.onaj tip kojeg si dobro obradio . nedužne. "Nisam nikoga pretukao. Ta silna teška industrija koju si htio bombardirati. "Možemo li vam pomoći?" Bili su doista prijateljski nastrojeni ." "Siguran sam da ih ima. zatim se malo primaknuo. A siguran sam da ima i drugih koji bi to potvrdili." "Naravno. a Ameri su mi uzeli sat. "Ponekad su noću pucali svjetlećim mecima iznad nas ." Umjesto da to trpi i dalje.to je za civile." Alfred je krenuo dalje.od silne teške industrije u rurskoj dolini rijeke su poprimile boju tekućeg izmeta. nije li?" "Natjerali su me. Čovjek mora biti pametan."Imamo posla. "Da. blaže. Sve se mijenja. na sve četiri ." "Ali ne." Podigao je ruke kao da se predaje i time zaustavio Alfreda. Ljudi su posvuda umirali . Bio je u SS-u. "Što bih to trebao znati?" "I ja sam bio zarobljenik. drhtav glas. "Ali ovdje ima loših ljudi . Nemoj.To je svakako nečija istinita priča .onih koji su počinili užasne stvari." Šake je zabio u džepove.to već neko vrijeme nisi čuo .nije bilo šatora ni baraka. nešto mu se motalo po glavi. A mi smo spavali u rupama . To se odnosi na sve skupa. zabavan primjer ljudske slabosti. Basile. "Molim te."Zdravo" . g. "Moraju nas držati kao raseljene osobe . bombardirati Sretnu dolinu.a onda sam bio neka vrsta roba. bespomoćan izgled. a kada do toga dođe. poštarsku. nadajući se da ga Vasilij neće pratiti." Ruhr . To nikada ne bih mogao učiniti.

doista tu kod njegovih nogu." "O. djelovao je jako čudno . "Ja ću. "Ah. Pa. nervoznog čovjeka u prljavim dugim gaćama ." Počešao se po zatiljku. "Momče?" Glas pored Alfreda bio je toliko dubok da ga je osjetio u rukama. Stao si pod vodu i prao se. "Nikome neću reći.trebao sam se odmah predstaviti." Uredno prepiljene daske i grede. hoćemo. zar ne?" Čovjek je zamijetio u kakvom je stanju. svi su neizlječivo ludi." "Budi pozdravljen za sada. "Da.to nam oduzima previše vremena. zar ne?" "Ja.koji se isto tako upotrebljavao kao pozadina u više srcedrapateljnih scena. jesmo.. sjajno.Alfred se napola okrenuo.on je u redu.. "Uzgred." Netko se oglasio dublje iz barake.." "Bilo bi strašno ljubazno od tebe ako bi mogao. A ti?" Djelovao je sretno na neki zastrašujući način..shvatit ćeš.. A budući da si već bio ovdje .." "Sjajno. ne možeš ga opet pogledati. mogao si ga čuti." On je ponosan. "Naravno. Pazite se. razdvojili se i Alfred se našao ispred vitkog.i još jedan čovjek. ispružio je prljave ruke. "Pazit ćemo se.. okrenuo se na peti i nestao.. ja sam." Škotski naglasak i osjećaj autoriteta. "Ti si momak koji se onesvijestio. zar ne?" Čovjek se lupnu po koljenima i nasmija pokazujući bijele zube. te je povukao ruku prije negoli se Alfred uspio rukovati. prokopavao je san..izrazito plave oči na prljavom licu. "Čuo si čovjeka.. Jer ovdje su svi ludi. Možda ću sutra navratiti. Kimnuo si. trčao po večernjem svjetlu prožetom prašinom. "Nisam ni pomislio da hoću kad sam došao ovamo.. Ne možemo si pomoći. hm.. "To si ti.obojica su djelovala kao nekoliko normalnih ljudi spojenih u jednog. morao si zatvoriti oči dok si se okretao da odeš." "Ne.istodobno razdragano i zabrinuto." Već si počeo uzmicati. prizoru koji se zalije pio za prozor." Sa samog kraja barake začulo se čudno štropotanje i struganje." Alfred je pošao za njim." "Da."Gadova radost blago se pomutila." A to je bilo tu... A film i te stvari . "Gade? S kim to sada brbljaš? Nadam se s još jednim jebenim šljakerom. za-koraknuo prema vratima. Vidio je da si posve odjeven. Sutra. potpornji . "Treb ao bi razmisliti o tome da odjebeš. ali nije ništa rekao. sigurnost u baratanju stvarima. provjeravao je Vasilija: ali Ukrajinac se odmaknuo nekoliko metara. Ušao je tip kojeg znaš iz barake 26. "T oliko toga treba napraviti. "Ti.onog s pravim instalacijama za praktičnu upotrebu . glava ti je teška na ramenima. "Ja sam.. odjednom si žedan i strašno umoran. Neodređeno je kimnuo prema zidu iza tebe i otišao. dok je on bos hodao po daščanom podu. Ovim tempom nećemo stići nikamo." Gad je previše uljudan da nastavi. sav benevolentno upitan. "Priđi bliže i pogledaj. da. kopao je." "Ja ću. ako želimo uložiti prikladan napor... "Ako budem mogao.. Stražari su slegnuli ramenima.Gad. mi moramo nastaviti. Vi." Govoriš prema otvorenim vratima... trčao do bloka s tuševima . Hoćemo. Vi niste. izbacujući cijeli oblak pijeska. "Vi.?" Čuvari su se smjestili s obje strane ulaza . 85 . stolicama. ispričavam se . "On je jedan od naših.. Namjerno je karikirao salutiranje." "To se moralo učiniti. ne . ali -" Prekinuo ga je povik iz iskopine. Štropot se nastavio i Alfred je morao upitati. Ona dva snagatora su Binns i Duncan..." Gad se okrenuo prema Alfredu. ako budem mogao. "Jeste.. Neću reći nikome. tako me zovu .. "Da." Praznina se proširila posvuda: po zidovima. živim lažima koje su prolazile." Nakon toga si potrčao. izgubljen u rupi dubljoj od njega. Budite pozdravljeni." Gad gotovo sramežljivo pogleda dolje.. nećeš. blokirajući govor." Potapšao je prepiljeni kraj drva. Ne mogu danas.

. to se ne bi usudio. Ne u njezinom krilu. od aerodroma otprilike jedan sat po cestama na močvarnom terenu . lijepo. prema livadama i ruševini Biskupove palače iza vaših leđa. previše glatka vožnja prema njoj. pogrešno procijenio zavoj.ona umotana u tvoju majku i tvoja majka umotana u nju." Jer se brine za tebe. njezin dodir umotan u dodir tvoje majke kada bi te budila . pa se sve više naginješ. možda umorno." U tebi divlji. spokojna na svom brežuljku. Obožavaš što sjedi na tvojoj jakni. Tako je pilot slomi o vrat . zatim se prevaljuješ . Je li bila sretna svih tih godina kao što si ti bio tužan.ženska organizacija osnovana 1915.ali ako je umorna. Vidi se na kilometre daleko. Joyce se malo nagnula natrag.tako da ti se glava našla uz nju. Neću nikom reći.s obje strane u trsci se kriju jarci.. Žao mi je. a nije ni potrebno." "Zanovijetanja.dođe ti da budeš daleko bolji čovjek." "Dobro. "Bog blagoslovio WI*. čak i sa zemlje . vreo zvuk koji nikad ne smiješ ispustiti iz sebe. kako je djelovalo . Njezin sjaj . čaj i sve zajedno. ne znaš što bi s tim. onda sklopi oči. 86 ." Grad se prostire dalje od vas. jer je preminuo. pronašla početak suze koje nisi bio svjestan." Ali sve je na njoj samo tužno." "Zbog čega. u slučaju da to ime veze s tobom.osjećaš nekakav gubitak u svom danu i to želiš popraviti. godine koja djeluje u Engleskoj.ne možeš spriječiti pomaljanje nekog starog sjećanja . Tada nisi zamijetio. Zar nije dobro?"Čaj i kolač sa šljivama koji vam je donijela brašnjava žena velikih ruku koja kaže da je trebate zvati Dot i doći po još ako želite. ispružila ruke u travi .dođe ti da sakriješ svoje ružno lice . možda je ne možeš učiniti sretnom . tvog ja. sporoj traci koja se proteže do udaljenih brežuljaka sa stablima. gušćim. ali nećeš.blag. užasnut. ako bi riskirao i pojurio. i njezina je hladnoća savršena. U Londonu vrijeme nikada nije baš kako treba. držati je uz glazbu . ublažiti. zidovi boje meda štite od vreline svibnja. još više. "Hvala ti. ne ovdje. i ona te je upitala: "Na čemu mi zahvaljuješ?" * Women's Institutes (Wl) . ali vrlo blago. tako blizu. "Tako je. Jedini pravi brežuljak koji možeš zamijetiti na toj ravnici." I ti činiš kako ti je rekla i u toj crvenoj tami nisi sam jer tu je njezina ruka. njezino je milosrđe savršeno. zar ne?" Morao si provjeriti. podiže te iz tvojih prsa.golema kutija sa šiljkom. naginje se možda na pola puta do njezinih bedara nešto o čemu ne možeš previše razmišljati.ako si bio tužan. Večeras je ples i želiš poći s njom. Ali ne želiš tako misliti.ona sjedi na tvojoj jakni. uživaš u tome. prestao paziti. izložen u dugoj. "Nisam navikao na toliko danjeg svjetla. Htio bi upitati zašto.na motociklu. "Malo je prevruće?" "Nije. "Jesi dobro? Alfie?" "Sjaj. a iza svega toga je katedrala. "Pogled. početak nečega što ne možeš dovršiti. "Dobro je.Sjediš sa Joyce i svijet je ispod vas. prevrelu zbrku tvog obraza. a to ne možete biti. a ti bi se trebao brinuti za nju. nova bezbrižnost. jer ona možda nije sretna. to bi je razveselilo. od toga počinješ drhtati. tako glatka pored tvojih misli. Ne sjećaš se njegovog imena." Smiješi se zbog pogleda. blesane?" To si trebao zamijetiti. Walesu. ali tvoja je lubanja dodiruje. siguran. stavila ti dlan na obraz. "Zbog čega. toj ravnini koja je sjajno poslužila za gradnju uzletišta. kontroliran spust . možda će reći da radije ne bi. na Kanalskim otocima i otoku Manu. A više ne idem u prirodu. zrak se čini težim. i smiješi se kao da ste ti i Joyce par. Previše lagana. "Alfie?" Rubom palca prešla ti je po kutu oka. upravo kako treba. U glasu joj se osjeća smijeh." "Zanovijetaj ako želiš. Ali nikad nećeš znati je li to istina. Joyce je pružila ruku.

"Ako si ga volio. sigurno je bio dobar. Ali ispalo je da su je gotovo ignorirali i činili ono što inače čine . samo što bi se to pogrešno shvatilo. "Ja te. Nema šanse čak ni da joj kažeš da ti je majka umrla. Nije nosila vjenčani prsten. ako bi mogao. ali to bi zvučalo nepotrebno.shvaćaš da bi i oni vrištali.." Stisnula ti je ruku. Jer ponekad postoji šansa da vrisneš kada su tu tvoji drugovi . A onda se nagnuo preko nje i upitao te: "Htio bih znati. Dickie?" Pomilovao si Joyce po ruci da se osjeti sigurno." Molloy polako kimnu." Ali ništa se više nije moglo učiniti. Ali radilo se o izbjegavanju svakog razgovora i to ti ne bi trebalo ništa posebno značiti.i nedostajao ti je tvoj jadni prokleti Pluckrose i bio si pripit i tako ti je jebeno nedostajao.ne dok je Joyce pored tebe. cijenim. Odnekud se čuo plač. Ali kada te je ostavila na vratima malenog hotela. Spavati s njom. znao si da si pogriješio. pritisak luđaka. slažući se sa sobom prije nego što je progovorio. Joyce je ubrzo htjela otići i krenuti prema svom hotelu." A budući da si znao što bi to bilo ." "Ustaljeno." Čim si to rekao. pretpostavljam. pitaš. To je drugi put što je doputovala da te vidi. bilo joj je neugodno. A nisi znao želiš li to. a ti si na pogrešnoj."Trebali bismo staviti nešto što bi on htio. čak ni Cyrila Parksa. A ponekad. i onda teturanje dolje da uhvatiš autobus . "Tako mi je. Htio si da ona tebe zagrli.autobus urla. još je nov. možda zato što se uvrijedila. kada želiš. "Nisam mogao drugačije. Ali ne trebaš pretjerivati.da dođem i vidim te. a ti bi radije da šuti .ne trebaš ih da te slušaju. neki se bučni momak smijao zbog toga." Sada te prožima brz."Jer si došla čak ovamo. pokvaren si. pa si je ispratio uz ono usrano brdo koje vas je zamorilo. to ne očekuješ .. Ali nagnula se i rekla ti da bi te poljubila.htio bih tu nešto dodati. To bi on htio. Ali to barem mogu željeti. Buka je bila gotovo opipljiva. Htjela sam reći žao zbog tvog prijatelja.mislim." Objema je rukama primila tvoju ruku i ti se počeo znojiti. i onda dobiješ. Rekli su da bi je htjeli upoznati. premda je bila hladna noć. sjediš straga s nepoznatim strijelcem bombi.. ostali iz tvoje posade udaljeni od tebe u gomili. glasno si izrekao ono što nisi smio . Ne znam. ništa osim gledanja kako se vra ta zatvaraju. samo ponekad treba pokušati. pili za njegove pare sve dok nisu morali reći da je bio pravi drug." Htio si reći za svoju mamu. sigurno je bio.." "Što je. ali ona je samo gledala preda se i bila ti je nedostupna. možda se prestrašila jer nemaš nikakve šanse." "Hvala što si me pitao." Prstom si je poškakljao po ruci." "Da." "I ja tebe. "Dickie?" "Što su mu stavili na nadgrobni kamen . želja za snom. što si htio . zadnji seronja. koji je jako dobro glumio džentlmena. spriječilo da razgovarate. Joyce je šutjela. Zato. ništa više. dobar čovjek i prokleta budala. da bi ih razveselila.iako priča sam sa sobom. To je drugi put što si pitao. Ali sreća je što sam te uopće vidjela.što bi on htio . Ne bi išlo... "Pa hvala ti.morao si navečer odjuriti u Lincoln zajedno s posadom. a oni su tvoja posada i ne možeš ih odbiti. Da me vidiš. vrstan navigator i luđak. ili otrgnula nešto čime inače kriješ lice. "Grb našeg odreda. Ti tako fina cura. "Još nisam gotov da me jebeš. šteta što si toliko zauzet. možda si prepoznao 87 . u svakom slučaju. jecanje. težak umor. Prvi izlet bio je jednostavno užasan ." Kao da te je udarila. maglovita. hladnoj strani. zgurana između tebe i Molloya. Htio si je zagrliti. Ali nju je nagnalo da te uhvati pod ruku. Čak i ako ovo .pili su da ne pričaju o Pluckroseu. Strijelac bombi pored tebe priča o nekoj curi kod kuće. Ali ti si je tada htio poljubiti i da se ona ne brine kako bi se to shvatilo. rukovala se s tobom.

pomisao na njezinu spavaću sobu plamti iznad tebe. imati povjerenja. uglavnom čine isto . "Sredit ću ih.. A ti si je natjerao da voli mrtvaca. lovačka stvar u koju ste se pretvorili... Još neki tipovi u blizini. "Alfie.Molloyev glas kako se žali zbog razvodnjenog piva. "Zdravo. žele da njihova godina požuri dalje kao da je bilo nade. sredit ću ih. Trgnuo si se iz sitnog drijemeža. žmirnuo prema njezinom smiješku. ili kada mi pišeš. meso. Nakon povratka na blijede ozidane ulice Lincolna popodne je drhtalo od vreline i bujalo."Nakon toga rukom je prešla po suknji i ustala . voljeti je i uzvraćati joj ljubav. žele zaboraviti da su vjerojatno zbog tog ušljivog proljeća i lošeg vremena još živi. i krv ispod plave. A možda te doista voli. krilima zrakoplovaca . postaješ nervozan.. Možda te ne voli i sada će to blago reći. Pijuckaš malo pivo s limunadom i gledaš je kako miješa led u šeriju. ili. i te kako ti nedostaje kada toga više nema. Zatim si krenuo s njom.. ta crvena. Osvetit ćeš se u njihovo ime . koji samo nagađaju . "Alfie. iskapila ga kao lijek . Sredit ću ih. a treba ti vidljivost. čini se razumnim da uđeš i popiješ nešto. suho i lijepo za letenje i tako će možda ostati. vlaga ti se lijepi za kožu." "Žao mi je. Ali sada znam da ne hrčeš.da na tebe mogu biti ponosni. Bez razmišljanja došetao si s njom do njezinog hotela.ljudi su tu navikli na zrakoplovce. način na koji će ga izraziti.. tim širokim listovima. ili njihov strah. brineš se da bi je mogao izgubiti. civilizirano. glup od razmišljanja o njoj i kiselkaste tuge zaostale iz tvog sna. pita te nešto što ne razumiješ. I vjerovat ćeš joj. nekakve izmaglice. ovo je. bučna. Jedino si tada uživao u odori.mjesec samo što nije prešao u ljeto. ili nikakvoga gubitka. u tebi. Ne misliš o letenju niti o smrti.kao da je komentiranje tvog sna više od toga što bi smjela . i ta stvar koju svi osjećate. Tako mi je dobro kada smo zajedno. Autobus te dovezao natrag do postaje i zmajeva. ali i dalje zamjećuju." "Samo minutu-dvije. ili njihov preminuli. ili nečega što nema veze s ratom. Tako je -" * DFC ." Težak zrak i vlaga cijede se niz prozore. ako oni ne srede mene. Op. istinski. sramotu. do nafte i metalnih mjesta kojima sada pripadaš. Sve je tako lijepo. problem. ne možeš pogledati van čak i ako bi bilo nečega da se vidi. protuotrova koji joj je zbog tebe potreban. Ali nedostaje ti kada toga nema. primaš je za ruku i gledaš. gospodine. A možda si njihov bijes. A onda idemo u kantinu da sredimo rundu. Gore kod palače uljudno je.To si uhvatio u pozornim očima: u drugim ljudima koji te ne poznaju. na tebi težak miris plave odore. orden za hrabrost Britanske vojske. O. ali nisi bio siguran.. Njezin pogled na tebi. zatim te je na trenutak pogledala. civilno. 88 . ali sada je vedro. a onda je netko krenuo s pjesmom. neke osobne mržnje." Nekakav užas u tome. zapažaju te malo dulje nego što bi trebali i ti se nadaš da zbog toga Joyce dobro misli o tebi. gospodine. nagađanja kojima se nisi u stanju baviti.. zavrtjelo ti se. samo odugovlačiš i pokušavaš biti elegantan.ostao si sjediti još malo. frajeru. prev. A možda im trebaš biti sin. a oni su vani i uživaju u tome.zbog nekoga gubitka. jer čini se da je odlučila i da postupa kao da će te povrijediti na način kojemu se možda nećeš biti u stanju oduprijeti. brzo sjeo. malo hladovine . ili njihov dragi. da se pomalo osjeća ponosnom. poveo Joyce mliječnim stazama do hlada pod kestenima. Od latinskog. biti RAF pored nje. Nakon nekog vremena postane malo naporno.Distinguished Flying Cross. gospodine.poput nečega što ima veze s tobom. jesam li. I onda ćemo svi dobiti DFC*.

to osjećaš kao one trenutke prije uzlijetanja." Pokušavaš ne zdrobiti joj ruku. jer ti treba. "Blesane. Što ako ne budem mogao? Ona je udana. "Želim biti s tobom." Vodi te prema zidu. a ona je mislila da će biti puno problematičnije. kamena. izrezbarenog drva. "Hoćemo li pogledati katedralu? Htjela bih je vidjeti. poput idiota iz neke knjige. gdje joj se nudiš . ustajanje. hoćeš li je smjeti dodirnuti. Daje ti nešto još veće za nevjerovanje . budući da smo samo prijatelji. ne onakva kakve si već vidio. "Obično je staklo ondje gdje su prave stvari spremili u skladište. Upravo mi to treba. ostavlja vas zadihane." Kimaš dok propadaš kroz pod. lijepa je. oblik. 89 . ali nije crkva. spuštaš glavu i to činiš. "Alfie. čini mi se. ne mogu. sa šačicom drugih finih ljudi iz klase časnika. koji si iz Klase Časnika . te joj je laknulo što je sve ispalo tako dobro. "Želim biti s tobom. Kiša vas tjera u zaklon. misli da shvaćaš što ti se događa i da to voliš.Prolazi konobarica s malenim sendvičima na pladnju. Trebala bih biti jako lijepa. navala u stupovima." Ideš s njom jer moraš. prijatelji ne ševe svoje prijatelje? Što ako nisam shvatio? Glava ti je i dalje pognuta. smirena." "Bilo mi je drago kada si me pitao hoću li doći jer sam mislila da mogu reći sve one hrabre i razumne stvari koje sam uvježbavala u vlaku. "Dođi. ali sada kada sam tu. Što ako ne učinim kako treba? A što ako mi je prijateljica.Oče Naš. Želim biti s tobom. ali ne crnu hrastovinu koja se uzdiže iznad tebe u šiljcima i novim šiljcima." "Ja -" zatim joj ljubiš ruku. ali samo zato što nisi u stanju misliti. zar ne?" Joyce se tu osjeća posve spokojno. Crkva. Nećeš ih reći. prije nekakvo zelenilo. Trebao bi joj reći neke stvari koje bi mogle biti problematične. slušaš molitve za svoje vođe. klečanje i klanjanje prema istoku. "Večernjica. "Skoro je vrijeme.nije to nikakva vlaga. nasmiješene i smetene dok se težin a katedrale nadvija nad vama. tako je teško. izaziva vrtoglavicu i osjećaj nagosti. jer. za veće poimanje Boga." Trgneš se jer ti sada treba reći da to nije moguće. imati za sebe. želi da se to vidi. naprežu se da budu visoko i slobodni. Alfie. onome za što ti je objasnila da je kor. bila je udana. Ona očekuje određene stvari. ne znaš je li odlučeno da ste sada prijatelji. kao da je neka odluka donesena. a ti sjediš pored nje.. Nekako za veće ljude. povlači te poput aviona u slobodnom padu. kao da cijelo mjesto pije. "Hej.loša pozicija za tebe. "Pa krenimo dalje. Takvu obuku nikad nisi prošao. mogla bi te ubiti jednim udarcem kad bi znala kako. i ti si ustao i gledao ulazak kora staraca i djece. Joyce sjedi onako kako se sjedi kada znaš što trebaš činiti. Zatim se odmaknula. nekakvoj komplikaciji od tamnog. A kada je ustala. Katedrala.." "Znam.dok u tebi tupo tutnji i kiša pljušti po kamenu visoko iznad tebe." "Želim biti s tobom. pa si spor dok pratiš sjedenje. Ali Joyce je spokojna pored tebe. crkvi unutar crkve. kada motori traže polazak." Momak u dugoj plavoj halji kimne i rukama vam pokazuje prema vratima sa strane." "Ja želim biti s tobom. u prolazu ti je kimnula. Jebeno želim. ne znamo što će biti poslije. Čudan miris dok oluja traje ." Čvrstina u dnu tvoje kralježnice. "A mislim da bih trebala." Rukom ti prelazi po kosi na zatiljku." Nosi svoj prsten." Prima te za ruku i ne pretvara se. raste. zapovjednike i lokalne vijećnike i u tome ne pronalaziš nikakav smisao kao ni u samoj vjeri. Trebamo se duhovno uzdignuti prije večeri. a prostorija se ruši nad tobom. Unutra razabireš klupe. A to želim. jer te pridržava za cijeli svijet.

prodiru gore u hrastovinu i čini se kao da će uzletjeti. držati je sve dok nije došao do daha i poljubio je. Ležeći na ležaju tako daleko od nje. Želji za spavanjem. Joyce laže o nenadanom dopustu. Tek na samom kraju nailaziš na mir. ili uzdahnula . dubokim snom lišenim samoće. umorni ljudi: ljudi koji će stajati na rubu važnih slika. koliko je zgodan. bilo kakvu laž koja će im se svidjeti . Ne često . Bila je to strašna zbrka. rekla mu je lijepe stvari o tome kako je izgledao dok je ondje ležao. ispričavanju. jureći prema Vododerini. te je morao stati i zagrliti je.dopustilo mu da se vidi kakav je doista ." Njegovo vlastito ime dodiruje mu vrat u vrelini njezinih usta.pokušao bih razmišljati o razgovoru. "Osvijetli nam tamu. gad koji se znoji i cvili dok svi ostali spavaju i dalje igraju svoje uloge .nervozan mali čovjek na gornjem ležaju. Mogao sam ih dobaciti gore momcima . misli mu vrludaju. izgubljen 1949.čak i ako cijele noći budem hodao.što ih više tražiš. krasno iznenađenje. budan u kratkoj ljetnoj noći. Onaj koji je ona uzela.misli koje nikada ne bi trebao pronaći. glava mu je mračno zabijena u jastuk. ne može se pribrati. sramu i želji da se samo sakrijem u njoj. Zapisujem Antrobus u hotelskoj knjizi gostiju. Vjerovanje da će biti još poljubaca. nikakve druge molitve. to se prije izližu. Nasmiješio se. Ne mislim da joj je to navika.samo kada je to mogao podnijeti. previše glasno diše.ne bi bilo nikakve štete. Nije moja žena. dok je još vjerovao da će se opet sresti. samo bol koju osjećaš kad si vani na nebu. "Alfie. ne sjeća se je li ikad mogao gledati. godine. ne večeras . rođenom Collingwood. Nikakve druge želje. nastojeći da bude tih dok je sve to pucalo u njemu i boljelo ga . Ponekad bi stvari krenule dalje . I oni jedva čujni zvukovi kada se promeškoljila. za istinskim. podrhtavaju u najnižim notama. toliko se bojao nje. Drugog čovjeka. to te održava. nema riječi da te uvrijede. ne može dočekati da sve otkrije. Planiranje poljupca. ili spavao vani na ulici. Ali počinak je bio predivan. Ne vraćam se. Nije uopće ono što mislite. s kojim se rukuješ i koji ti se smiješi kao da te blagoslivlja. a postoji Nešto i Pakao za tebe ako nema ničega osim tebe i toga što činiš.Tada sklapaš oči i prepuštaš se. a orgulje pjevaju i prijete. frajeru. Nema druge istine osim te. Ne prestaje okretati glavu dok pustopoljina izvan njega sanja. bojao se da je ne povrijedi. Pa i tada je bio opreza n: neke uspomene. Racionirao ju je na poljubac. odlaziš s njom i prolaziš pored vikara. To mu je otvorilo usta. u blizini njezine sobe. preklinjemo te. promijenilo mu oblik . njihova utjeha.pa ostaješ i nastojiš da ne vidiš Pakao koji te čeka ako si zgriješio. ljudi koji će biti u pozadini značajnih događaja. romansi i povratku kući.reci im da sam pijan. a to bi skliznulo prema jebanju. Te noći s njom nisam htio zaspati. ili otvorila usta. da sam zaspao u živici. To nije previše nerazumno. maleni kamen oko kojeg se izgradio. ljutnji. U pravom logoru zavalio bi se i razmišljao o tome. kada je pantomima gotova. I bio je. vidiš da je zadovoljna. Tada se gluposti s večernjice nisu činile tako strašnima.kao ljudi koji spavaju.a onda iznad nas. Život u tome. to sjećanje. dalje od bilo čijeg pogleda. neka bude subotom: tada ću leći s toplinom njezinog poljupca. samo čuđenje što joj svuda po koži osjeća kucanje srca. Želim biti s njom. Joyce se pobrinula za sve. Gospode 90 . Samo jednom tjedno. one koje želiš sačuvati . oči sklopljene. Mislim da to nikad prije nije činila. I ne vraćam se u svoj ležaj. uzimam njegovo ime prije nego što sam mu uzeo ženu. zbunjuju ga. Omogućio joj je da osjeti kako se smiješi. smeta mu drhtanje i tama. pjevanje Lancova. Vratni mišići još mu više naginju glavu unatrag. Želim biti s njom. To te hrani. Joyce te potapšala po nozi i ti je pogledaš. Alfred Francis Day bio je s Joyce Melanie Antrobus. pa sam mogao biti s njom.

Ali tada je bio previše sretan. pustila ga da sjedi što je tiše mogao među razbacan im ciglama. ili nešto kaže za svoju majku.Veseli rudar . Sanjao je o jami iz koje se vadi lapor za cigle. Dočekala ga je ruševina na broju 7. ispunila ga. prava pijandura. Sanjao je o onome š to joj nije mogao reći i nikad neće. Ta voda. Čekajući kod puba. Ali čekanje nije dobro jer te mogu vidjeti. ali toliko drugog sjaja ondje gore da bi mogao skrenuti s puta. Ležeći tik do Joyce. ni riječi o noći koju je proveo u Wednesburyu s ocem i svojim planom. Odlučio sam. te je spuznuo. tog usranog puba . navečer nikamo drugamo nije išao. manje ih je bilo. Zapravo nije.pokušavao sam spasiti hlače. i bili su gotovi. počeo se tješiti tamom . ugušiti unutra.gotovo bolno svijetle.ravno dolje gdje je zurio.ono prije toga bilo je komplicirano. negdje u daljini. Sigurno su u nekom haustoru. nego planiranje . Uzeo je propusnicu za četrdeset osam sati. Iznad njega zvijezde su bile goleme.rekao je da će nas baciti u jamu. pao pored nje u san. otići bez ubijanja. gdje nije mogla doprijeti do njega. to je prvo čega se sjetio. Ideš u jamu. prepoznat će te . Stoga je Alfred krenuo dalje. padali po kosini boje senfa.a od čekanja se razbjesnio na pogrešan način: bolećivo. ako ga ubijem. Ono prije toga . zamijetio je . posrnuti. i znao je što treba učiniti. svog oca: onda ga po zamračenju mogu odvući do jame i ba citi u nju.ljudi se mijenjaju u ratu. uvježbavao da vidi ono što nije mogao vidjeti. Sakrij ga u jamu. čvrsto je stegnuo.nema sumnje da je tu bio. Ne baš bogzna kakav mjesec. a da ništa ne učini. ali nitko ne gleda. osjetio je navalu uzbuđenja. samo bi skliznuli i utopili se. proveo je toliko vremena u njoj na svom poslu. potreba da to učini. No njegova je odluka ipak bila donesena. Na kraju sam se spotaknuo. Ali i moje su ruke njegove. Zatim je vrelina provalila u njega.nekakva završnica . previše opušten. to je užasno. čist malen krug od cigli jedna uz drugu kada su se pomaknule.jer ju je poznavao. Tada to još nisam učinio. a noć snažno urlanje ničega: ni suda ni pravila. Negdje je par vodio ljubav . ili zatraži oproštaj. naginje se u travi među nevenima do mjesta gdje je mogao dodirnuti ogoljenu iskopinu.čuo sam ih. Sigurno jesam.i lupanje ulaznih vrata i glas neke žene. neka se vidi da i drugi to osjete. da se pripremi . zelenilo koje je crno. Ustvari. Mislim da sam čuo štakora. ogulio ruke na tovarnom putu kada sam pao . Skrivanje je bilo posve jasno. Otac nas je time plašio kada smo bili mali .znao je da će biti hladno . Gotovo da je mogao ostati tu gdje je bio sve do jutra. Činilo se ispravnim da se pomoli. Nije blizu.pokušavali su se primiti kopitima za strminu od gline da se izvuku. Više ih nije briga kao prije. Ne namjera. Možda je unutra začuo njegov smijeh: njega kako je sretan i opija se. ili naslonjeni na zid . Gotovo da jest. oko njega uspon i kosina njezinog obrisa. ali tu je. Hlače pripadaju Kralju. bio je miran. 91 . sve dok nije postao mračan i tup . njegove misli kao da su uzmicale.ali glava mu je bila posve bistra. Mislio sam. Odlazak nije značio da se predomislio. Gledao je sebe kako hoda šumom i puzi do ruba.Obrani nas svojim neizmjernim milosrđem Od svih zala i opasnosti ove noći. nisu se mogle promijeniti: što je dulje hodao. gdje bi se mogao prevrnuti i upasti u tu hladnoću . takva dubina: odmah znaš da ćeš tu stradati." Posegnuo je ispod plahte i pronašao Jovceinu ruku. Ali nije imao. Nakon nekog vremena kročio je u sjenu koja je bila njegova ulica. doziva kao da doziva kućnog ljubimca. ali već sam to slušao. pošao ulicom i zatim dalje. A možda se pretvaraju u ono što doista jesu. samo se zrak uzdiže i hladi do točke u kojoj može biti smrtonosan i zvuk orgulja s radija .pročitao je dovoljno krimića da zna kako treba imati plan.tama u tami. rekao je da su konji upadali unutra i nikad se nisu izvukli .

kretanje i njegov glas izlazi iz njega." Još jedan udar dok je lupao po vodi.ili to. nije li? Nije shvatio da smo stajali na mostu . Nekako ti dođe da zahvališ Bogu. kralježnica napeta i spremna . Razjapljenih usta." Zatim se pokušao nasmijati." Pažljivo si prelazio nogama po cesti dok nisi osjetio ciglu. baci svoje srce. Bilo je tu nešto porazno.njegovi snovi o tome nakon toga uvijek su isti. "Hej?. Čovjek se ne može osloboditi. Hej!" Podigao je seriju valova . Budi nevidljiv. bori se za zrak.cijela mu je stvar ležala na dlanu. Nikoga s njim te noći." Pokušavao si napipati drugu ciglu. Nikoga naokolo. Stavi drugu ciglu u desnu ruku. Onda ti treba pomoć da se izvučeš. tamo.. 92 .. Nečujno sam se smijao. "Što -?" Promašio sam. "Što -?" Smijao sam se. Slušaš kako cigla pada na kocke. Ne u glavu. neka propadne cijeli jebeni svijet. Mek udar. Glas mu je postao umoran i slab. mogu. "Ej. dovršiti. A onda je dobio svoj poklon . jer to će ga ubiti . pojaviti se. Šta je to? Ej?" Seronja je teturao i posrtao."Neću. Sviđa mi se što mu je trebalo neko vrijeme.oprezno gazi. "Ej?" Pomisliš da zna tko si.. Neću ti pomoći. ti.tu je to komešanje tkanine. krenuo natrag prema pubu. sprijateljiti se s nekim tko ga je ozlijedio.. "Ovo je stari Arthur. Grad se raspada na komadiće. pljusnulo je u vodu. Čuo si kako ga je udarila. slabašan. baci je. naciljaj.jurnjava naprijed u bačvi noći. "Što . Imam grif mitraljesca.?" Tiho si progovorio. i onda nešto pada u vodu.daj mu ono što je on dao njoj. ne možeš reći što bi se moglo dogoditi.sklopljenih očiju.. to sam ja. nema nikakve razlike vođen je vještinom mitraljesca .preko ulice i dalje.. Zavitlao si je dolje. A onda samo zvukovi." Nije se oglasio kad ga je druga cigla pogodila. Sviđa ti se pomisao da zna. težak i onemoćao od šoka. "Ej.upamtiti . neka propadne taj jebeni gad.tvoje srce. Trebalo mu je neko vrijeme. Negdje u tijelo. Prestrašio se . "Znam d a si ondje. "Pomogni?" "Neću. Sada si dobro naciljao.Alfred prepoznaje taj zvuk po mučnini u trbuhu prije nego što je počeo razmišljati . to ubija. Jer sada se čuje povlačenje i štropot nogu njegovog oca .uzrujao si se jer bi netko mogao čuti i doći. jer od samog početka to je bio nekakav san . Tvoj je otac sam. Nije teško vidjeti put ."Vidiš. Upao je u kanal. Ustvari. izazvat će ih njegov otac. "Tko . sručio se u prosjek. pokušava te pronaći ondje gdje nisi. a noge su ti zapele u blatu.. Ne ako nisi pijan. Prva cigla poletjela je iz Alfredove ruke kada je njegov otac bio na četiri koraka. Mogu gađati u tami. "Ej. nije dovoljno duboko da se utopiš. kut je procijenio na dvadeset i pet stupnjeva. prije negoli se uspio pribrati.. Bez zaštite.isti kao onaj kad je kao dijete ležao u krevetu i shvaćao da će ubrzo biti loših stvari." Noge mu se zapleću dok se osvrće. udar i povlačenje nogu nakon toga. Ili zahvališ zamračenju.U svaku ruku uzeo je po ciglu i izišao van na pločnik. otvorenih očiju. što bi nekoga moglo pogoditi u glavu. ili nije posve shvatio. Čovjek se pokušava uspraviti i ne može. Posrnuo je i pao preko zida. zamahni. ali ubrzo je oslabjelo. Ej -" I zvuk koji nisi razumio. Treba te spasiti. Neka bude uredno . Procijeni hitac. tom zaklonu . Miruj.?" Pljuštanje u kanalu postalo je mahnito. "Ej? Što sad -" Stoga si morao dalje. koji je kod kuće.

nije mi smetalo .slobodan. ali kad sam došao onamo. nemam nijednu njezinu riječ iz vremena kad sam bio slobodan. uposlen: malena kriška kruha u tom golemom žičanom okviru u kojem je pripremao tost .Alfred se nagnuo preko mosta i slušao. "Pokušao sam pronaći mjesto gdje se to do godilo. "To je London za tebe. Moram stati prije nego što netko primijeti.. bez oca.sviđalo mi se. Ali sada ste se obojica navikli." Ne želiš govoriti o zabavljanju u onom dugom danu dopusta: sočnim ljetnim satima koje možeš okusiti i odlasku u kino sa Joyce. umirio se kod ozidanog ruba obale s lijeve strane.. Izgubio sam sva pisma koja mi je poslala prije logora. čudnim bolom. Ona se polako probudila i ugledala ga. hvatanja prvog vlaka za Birmingham. Tko je jebe. zvijezde. Ne možeš razumjeti samog sebe dok te netko ne pogleda na taj način. ali nastavio je pripremati tost dok si pričao. Onda možeš poljubiti koga god želiš. Toliko kilometara." Na taj je način uvijek dobivao najgori tost . Ivor je slušao. Ali to se nije dogodilo. "One noći kada se to dogodilo. blago protresla.stavio ga je na plinski plamenik i čekao.prvo od mojih nestajanja. tim trajnim. povratak mira i odraza.rukom si joj prelazio po čarapama i onda zlatan osjećaj njezine kože i na trenutak joj prijeđeš preko mufa .. onaj koji je bio važan. Alfred je očekivao pogled. Nešto nalik na ruku posegnulo je prema njemu u trenutku dok nije posve obraćao pažnju. razgovarali o utrci pasa. Tko je jebe. bilo je to nakon. dodirivanju Joyce. Menije bilo vruće. bio sam prepun života. ali nisam se mogao sjetiti ulice." Ivor ti je okrenut leđima. Probudio se pored Joyce. Sve se promijenilo.sve ti je to ona dala.osim u kinu . Mutni oblik.par iz službe za uzbunjivanje.. Hodao sam kilometrima. ja sam. Dugo sam se zadržao na mostu . valovi se smiruju uz obalu. Naravno. A možda se nikad nisi toliko prevario. otvorena usta da ga pozovu imenom. Dobar zarobljenik uvijek zna kako nestati. mogao bih hodati cijele noći. I ona je mene mogla dirati . družili se. Alfred je gledao u slučaju da se opet pomakne.groznom ponašanju u kinu . ali oni su me jedva pogledali . Čuvari su dijelili cigaretu. odlasku u London sa Joyce. Dobar mitraljezac uvijek zna kako nestati. Rekao sam im dobra večer. Sjetio se željezničke stanice. Bez majke.sve dok nisam začuo korake . ti si dovršen čovjek . Mislio sam da je to Dean Street. Onda ju je poljubio. Držao je glavu rukama dok su lažne barake klizile prema svitanju. Dobar ubojica uvijek zna kako nestati. 93 . zauvijek. Bio sam njezin. na način da u tebi pronađe svoju radost. slušao dok komešanje nije posve utihnulo. Dobar vam je. nisam bio siguran. jer mrtvi ostaju mrtvi. Jedan je rekao da mu je hladno.oprljen okvirom i lošeg okusa." "Mm-hm. obliven znojem s mosta na kanalu. Tko je jebe.. nakratko i pristojno.. Bio je to trenutak kada se činilo da se glava okrenula. Ali činilo se da joj to nije previše drago. oprezu .

. Posve neprimjereno za vojnika." Ali nije ti bilo dosta. ali onda se sjetiš koliko ti nedostaje i gotovo je. to je volio . klopu ne možeš ni pogledati." Ivor je okrenuo previše kompliciranu sklopku . "Opet sam bio sam. "Znam nešto o bombama. Ali ona me je spriječila da mislim o tome. Ali Joyce me je spriječila da mislim o tome. znaš. smijali se tome što su učinili. Mislio sam da trebam shvatiti to treperenje beskonačnosti koje se vidjelo oko njihovih glava." I Alfred je brzo prošao pored njega. Bilo je mirno jutro. A meni se išlo u šetnju. stari. zauzete nečim kada su se pojavile." Možda francuski naglasak. odmjereno." Znao si na kojem je krovu stražarila. a nikad se nećemo sresti. I dvadeset i tri odrađena odlaska. potapšao ga po ramenu. djelovao je na način koji ti je bio poznat. a kad si bio dovoljno blizu."Hoćeš ovu krišku?" "Ne. Na trenutak je šuplja užurbanost Londona iza tebe iščeznula i onda je podi gao ruke.Gotovo zadnji put da sam je vidio. sve je bilo izribano. kopao je po svom ruksaku.i prozori koji se tresu dok je komandos prekrižio ruke i kimnuo. Zatim je trebalo u Hamburg. Živio. izišao sam na ulicu i ondje je bio onaj smeđi tip. njezino središte kuca prema tebi.dizajn nije njegova jača strana . nekakva kiša . usporila ga. nikad neće biti . komandos. rukovao se s njim. kratki dopusti. Iza tebe je ulica koju su oštetili počela cviliti i bučati. ali to još nismo znali: Hamburg i Hamburg i Hamburg. Pod nogama osjećaš netom razbijeno staklo. još nismo. pa si sam lutao gradom. spuštala se noć. Koliko si već u stanju. njezin miris na tvojoj kragni. Nema drugog posla osim tostiranja. slijediti ih jer nisam znao zašto. Alfred s knjigama koje su samo njegove. Dosta mi je. Mislio sam da mogu učiniti nešto još gore i da ih trebam spriječiti. čekala. 94 . Joyce je navečer bila požarna. onaj koji te nagoni da se skloniš bez razmišljanja. Nešto je bacio." "Samo si lutao Sohoom. "Kako bilo.samo ti je muka. "Na kraju sam samo lutao.prišao mu je.i počeo gnječiti neispečenu stranu kruha. Pomislio si da bi mogao poći i naći se ondje gdje bi te mogla vidjeti.trebao sam se kretati. tvojim prstima. neočekivani . Ona te je prisilila da održavaš letačku težinu. našao sam se s Dickieem Molloyem i Milesom da popijemo nekoliko piva. Previše energije . Zagrlili su se i onda poskočili.patrolirati tim područjem. ispražnjava ga svjetlom. Zatim su krenuli dalje ruku pod ruku i ti si morao poći za njima. lupnuo ga po leđima. Mislio sam da su mi pokazali kakav sam. Toliko čekanja tih tjedana . Zatim se komandos odmaknuo. u brbljanju sa strancima. Ali to nismo znali. privatnost ulice priljubila se uz njih. "Poznajete li mehanizme bombi? Ja sam obučen za bombe. kao da su me pratile cijelo vrijeme. čudni. ali onda je zamaknuo u haustor provirujući van. Komandos se vukao mlakim sutonom i pronašao drugog zrakoplovca. poravnavati hrptove knjiga na rubovima polica." Čovjek je prišao Alfredu. da ga treba izbjegavati. u tvojoj jako sretnoj sreći. Nema nikoga. Stražnja soba u knjižari bila je plava od tostiranja više od polovice štruce kruha. a RAF--ovac je dolepršao do njega.da negdje organiziraju romansu. svakako strani. Želiš jesti cijelo vrijeme. Još sedam operacija. Neočekivana provala vode.. A onda nekakva buka i plamen. jedinog prolaznika . poznaje te dok ogoljava tvoje skrovište.čudna odgađanja. ili samo osjetiti da si u blizini. mučnina u trbuhu zbog Joyce. sjene su nailazile na sjene i množile se. Mislio sam da su poput mene. a onda su oni odzujali dalje . jako ozbiljan. mogao si vidjeti da s njim nešto nije u redu. što je primila sve gušća tama. Ne. ruke sve veće. ti je uzmi. njezina vrelina u osmijehu koji nisi mogao obuzdati. Da. dok ti ne pozli.eksploziv je pogodio spremnik s vodom .naizgled beskonačno tumara-nje naokolo.

siv je . i nekoliko svežnjeva prešanog baruta. onima koji te pokušavaju ubiti." "Mislim da me brkaš s nekim drugim. "Kad si to već spomenuo. jer govore jako tiho. one će gorjeti i služiti neprijatelju. kanalu. Komandos. na smrti.Kada su došli do raskršća kod New Oxford Streeta. još uvijek u ležećem položaju. zbog načina na koji promatra zgrade ." "Istina je što se govori . Knjige i papiri zaboravit će na sebe i pretvoriti se u gorivo. preblizu pruzi." 95 . čini mi se. rukama ilustrira nešto što se uvija i bježi. Nije lako izabrati mjesto za življenje . "Imaš malo?" Ivor maše svojom šalicom za čaj tamo-amo kao da će na taj način dobiti još čaja. A ponekad sanjaš o ljudima. planini. tvom susjedu koji je već mrtav. "Margarin . a jednom prilikom. Jedne se noći uvukao preko krova i odmah krenuo prema skladištu karameliziranog šećera. Ne možeš reći jesu li umorni ili možda žele da ih nešto zgazi. "Ne znam što je bilo nakon toga. Kad je čučnuo.preblizu mostu i gotov si.prepun je krhotina. bombama i metama kako uče jedni od drugih. šumi. Namjestili su se i raširili.sagrađeni su na brojevima i plamte. preblizu luci. cesti. škilji prema tebi poput svrake ." "Netko je počistio ostatke. Što ti je?" "Ništa. tvoj tavan plamti nad tobom i pada čim pločice otpadnu." A zatim je opet nakrivio glavu. Ali ti ne govoriš o smrti. Jedan kolega. a ona je uvijek u pravu. možda vatrogasna kola koja idu prema Dean Streetu. Koliko se kolača Pontefract dobije za kupon?" "Izgledam li ti kao jebeni slastičar?" Lagano je prešao prstom pozdravom obrazu. "Imam li čega?" "Čokolade. rijeci." "Očigledno. počistio je bezbroj boca rizičnog viskija i opasno razbacanog nakita. Ne možeš ih čuti. "Izgledaš mi sjebano. "Neki plemenit vatrogasac pacifist. mi smo jako dobri u raščišćavanju. valove prašine i kolute dima kako prelaze preko toga. A ti ćeš vidjeti mete iza meta: ništa osim meta i sablasnih kratera kako se pomaljaju u zemlji. Ili kolač Pontefract. govorio je punih usta. Drveni podovi i drvene krovne grede: to znači da si izgubljen. lomio je svoj crni tost ne služeći se tanjurom. Vidiš kako im prilazi pozornik.samo što su oni uvijek isti . ozlijeđeno oko suzilo je kao i uvijek . čak ni kad si se približio." "Pa i treba biti.kao kakva ptica. kojemu nećemo spomenuti ime. zatvoru. ili da pokušava zaštititi glavu.rat je pakao. Ti si uvijek meta na ogoljenom zraku." Ivor je sjedio za stolom. rafineriji. Samo si uspio reći da poznaješ mehanizam bombi. Pođi bilo kamo i zateći ćeš se kako razmišljaš gdje će pasti prvi keks i razvaliti zgradu. a kuća mu gori. ojačati." Kada je zagrizao. tunelu. ta su dvojica zakoračila na ulicu i onda zalegla. malo mu se nakrivilo limeno pokrivalo za glavu i znaš da razmišlja o eksploziji.kao prvo. ambulantna kola. na neki će ga način iscijediti iz kutova. neka ružna ptica.To se uvijek događa. tost je zazvučao kao da je glaziran. Jede mi se čokolada.jednako kao i ti. pojest će tvoju sjenu. Osjećaš zračnu fotografiju koja gleda dolje prema tebi koji stojiš." "Mislio sam da si sve naučio od dadilje. mijenjaju . oprezno. što će reći. kao i tvoj namještaj." "Ne smiješ lagati . testiraju se i usavršavaju." Od Ivora možeš podnijeti svakojake gluposti. prepustiti je palikućama da se smjeste i igraju. brani. tvoje razbijene plinske instalacije. namjestio se tako da mu vidiš ožiljak. Tvoje spremište ugljena i nafte. elektrani. "Ne. kućni ljubimci. čekaš da te raznesu.od toga ti pocrni jezik. Uske ulice i plamen će preskočiti. tvoja kosa. priča s njim.kao da je pijano i podmuklo. doku." Ivor se nacerio i nagnuo naprijed. odjeća. Već sam ti to rekao. preblizu tvornici. aerodromu. Moja majka tako kaže.

" Naljutio si ga . Definitivno krivnja...U pravu je . Ona nam nikad neće dopustiti da je ostavimo. kada ga voliš zbog Pluckrosea. boca s kisikom. shvatio si . Sve je bilo još više zgurano nego obično jer su straga iza prolaza ukrcani tajanstveni paketi.ima dana kada ga želiš brkati s nekim drugim. čvrsto nas drže skroz dolje do tla i ispod njega. Alfred se naslonio na kosinu koja ga vodi do njegove kupole. neka te knjige budu čiste. Tada ti dode da pomisliš . definitivno sam vidio. "Sada vidim. pada prema večeri i odlasku na zadatak. "Pa. koji je uvijek isticao očigledne stvari: "Ja bih 96 .naglasak.da se. Nema razloga za išta drugo osim za nedužnost. Skiper je zurio iza Molloya prema suncu koje je sada nisko. mošusni miris čovjeka koji živi sam i uvijek će biti sam. Nema ničega o što može lupiti glavom a da mu već nije poznato. Ponekad je govno. naravno. temelji na mrtvom čovjeku kojega nikad nije upoznao. termosspremnika. ustvari. "Zašto onda. "Neću to učiniti." "Nema nikakve krivnje.?" "Samo sam rekao da je to sugestija. Nastojiš biti bolji. između glavnog izlaza. Sagnuo se da bude na tvojoj razini. izložio je ukočena ramena i pramen dima iz cigarete. gadnih kvrga i rubova cijevi za gorivo: gore i dolje s lijeve i desne strane. Slažem se. bez ijedne mrlje.." "Ne." Bastard je pokušao uloviti Molloyev pogled." "Da me je -" Bastard odmjerava skipera."Gurnuo te u rame i opet namignuo. Svi naši Lancovi vole svoje zrakoplovce.kako ćemo doista izići? Ako budemo morali.nisi idiot. Ivor.blag zadah. Nema razloga da budeš kriv." A možda on želi da razmišljaš o drugim stvarima. svježiji od toga."Oćeš sa mnom?" Krati riječi." Ostatak posade spakiran zajedno s njim. Uključio se Parks. njegova visina . dovoljno blizu da osjećaš njegov miris . o bombama. zatim ostatak posade.. Žmirnuo je ozlijeđenim okom." Bastard je čučao u trupu aviona P kao Pivo. Ali po meni. rezervnih padobrana.." Ne znaš misli li na vaše prijateljstvo . "Samo je jedna četka. gdje mu je mjesto. Prošao je poput oblačka. "Ništa od toga. Time se još nisu služili. kutije za prvu pomoć. Pluckrose. Tajanstveni paketi omotani smeđim papirom razlog su zbog kojeg su tu. "Neću to učiniti. Ima dana kada želiš da je on Pluckrose. "Naravno. zadebljalim kapkom. Ja sam prokleti mitraljezac. a nije ga briga. to je glupa sugestija. Nije me briga. ali on nije htio okrenuti glavu.. Izvukao se iz stolice s više napora nego stoje potrebno i prešao rukom po vesti. Molloy sjedi leđa okrenutih ostalima. kada nastojiš brkati sebe s nekim drugim.taj je sjaj vidljiv tik ispod njegove kože. nasmiješio se kao i uvijek kad zna da je u pravu. Trebaju nam svi mitraljezi koje imamo. Ako želite i zgubiti mitraljesca. noge mu vise preko ulaza." "Ništa od toga." "Što?" "Tračak krivnje." Zastao je. "Izvukao si se."Mislim da ću potražiti četku za kosu i očistiti prašinu s gornjih rubova polica." Ponekad je seronja. onda ste totalno sišli s uma. zguran u prostoru koji nije bio nikakav prostor." "Ah.

" "Baš ti hvala. presavija je i odmata. zatim je zabacio glavu i bučno se nasmijao iz grla." Alfred mu se isceri. inače smo sami krivi ako poginemo. zabljesne i onda sakrije svoj sjaj." Povukao je iz cigarete kao da ga je opet gadno uvrijedila. gadovi ." Skiper je namjestio svoju letačku kapu . Ali netko mora izbaciti paket svake minute. Ali ako vam ustreba inženjer za vrijeme leta .. čekaju Molloya da ih odmota i izbaci." "Torrington ne dolazi u obzir . čak i Parks.Tako su rekli. mogao bi sve zajedno izbaciti odjednom. Hvala ti. poleđina je od aluminija." U rukama mu je traka crnog papira. Od Šefa nikakve koristi. Bih.."A ovo su bile magične ruke. "Onda vam je bolje da svi generatori rade. ribu za ručak i sve tvoje tablete Horlicks*. u Britaniji je proizvod bio popularan kao sredstvo za spavanje i ublažavanje mamurluka." Skiper blago lupnu Molloya. to je jedino rješenje. cijenjene od mnogih na toliko divnih načina.." "I puste naredbe za izvršavanje. "Vidjet ćemo hoće li funkcionirati.a ovime stroj preporučujem svetoj Riti." Svi su tvoji ljudi stare kuke.." Lupio je Alfreda po nozi.to učinio. i bacati ih kroz tvoj prozor. jer takav je i bio. "Nije da bih se ikad drznuo pomisliti da vam kažem što trebate činiti. samo ga spremite u džep za kasnije jer ja neću biti dostupan: bacat ću njihove tajanstvene pakete kroz padobransku signalizaciju . ti moraš biti ondje gdje si uvijek." "Nije važno za moderne zračne snage. neznatno je podigao pogled i promrmljao: "Svi to znamo. Ali zauzvrat želim najlonke. ti ne petljaš s takvim glupostima." "Ti si nevjerojatno zahtjevan gad.. "Ja ću izbaciti tu jebenu stvar. ne mora reći da će biti sigurni jer imaju skipera i ništa se više ne može poželjeti. Inače ću se vratiti i proganjati te klaunove do groba." "Začepi. smrznut ću se k'o pička. i cijelim putem izbacivati ove stvari.onu koja je nekad bila nedirnuta. "Mogao bih ti sjediti u krilu." Molloy se očigledno prije obraćao vratima nego posadi.. Nemaš ništa protiv? Kako god okreneš.. bit ćete u govnima. Miles. skiper. zadovoljan stoje u centru pažnje. momci." "Nisam ništa drugo ni očekivao." "Mislim. a ja nikad nisam mislio. je li tako?" "Znamo. "O." Skiper ga je promatrao. A ne možemo petljati s Milesom." "Jesi li ga ikad čuo?" "Momci. "A mi cijenimo tvoju požrtvovnost.ističem. Uzdahnuo je i podigao ga. A Skip je. prev." "Ja ću..." Molloy kimnu. "Možeš mi sjediti u krilu kad god želiš. toliko je nisko spustio crne obrve da je pravo čudo ako je išta mogao vidjeti. rekao bih da nam je bolje bez dodatnih problema." "Ne mogu zbog navigacije. stari. A zacijelo će drugi put smisliti neko bolje. "Apsolutno." Njihova nova tajna samo papir i folija." Molloy se okrenuo i naslonio koljenom na rub otvora." Skiper se zadovoljno iscerio prema posadi. respektabilna. "Kako bilo..mislim. samo si skiper i naš ponizan sluga." Miles primi Molloya za oba njegova magična ručna zgloba i ljupko ga pogleda.. 97 .. ali dosta je više tih pizdarija.moramo se držati putanje dok padaju bombe. ne bi išlo. čini mi se. "A dobro je kada te cijene. neka ne bude pogođen šrapnelom.. ona zbog koje je sada djelovao kao stara kuka. Pokušaj to raditi i pucati s desne strane . kesio se: "Sve u svemu. "Ako bude kakvih problema." Podigao je svoje goleme. pametne šake i stavio ih ispred lica. proizvodi hranu za bebe na bazi mlijeka.. "A mogao bi obaviti svoje i onda se primiti ovoga." "Ne bih rekao da možemo. Op." Bog će ga znati koliko je paketa bilo natrpano sa strane." "Shvaćam. Dickie. "Ne možeš se žaliti kada imaš tajno oružje. Samo ja to mogu. "To je ono što smo oduvijek htjeli samo naše krasno novo tajno oružje." "Da. gotovo je popustio." Molloy coknu.i bolje im je da funkcioniraju. pilotski časnice Gibbs. je li tako. Neka se ništa ne zapali. glumio nedužnost." * Naziv kompanije koja od 1873. Nikad ne bih ni pokušao." Posadi je namjestio najozbiljniji izraz lica.

Dok im je na rasporedu da lete. kako su to možda svi činili ." Ali Hanson je. "Jesmo li ikad bili opskrbljeni nečim što neće funkcionirati? Sama pomisao." A za sreću. "Dobar si. Radije bi razgovarao sa P kao Pivo kako je to Molloy činio. naravno." Iza Alfreda večernja partija kriketa posve se razvodnila..sviđa mu se držati na oku svoju sigurnost. čekaj malo." Za pojas je zataknuo oba palca i znakovito mahao prstima. osjetio da je topla i živa. Bilo je svađe kod tuševa." I onda su se namjestili i uredno ispišali po gumi.na nitkove koji promatraju. Kad smo već tu. a Alfred ga je pratio . potapšao ju je po koži. skiper i P kao Pivo. To treba obaviti. Zbog čega se Alfred još uvijek crvenio . Ne sjećam se točno o čemu se radi. bombe." "Bože.Alfred je pomislio daje to bio Gad ." Hanson raskopča šlic." Alfredu se svidio poznat. gotovo posvuda. "Pun nam je kurac tog čekanja Jebene noći da dođe do šoranja. Dok se spuštao Ijestvama. ali ipak mjesto nije bilo sretno. usudio se nasloniti ravno na nju. ali siguran sam da večeras imamo nekakav dogovor. momci. Šefe. Odlutao je do ograde. morao upasti. stara ledena napetost.na kompanjone koji gledaju i misle da je prolupao." Ali skiper je kimnuo i s Molloyem na čelu spustio se Ijestvama kod kotača na repu." Skiper se pokrenuo. kada bude vrijeme. Hamburg i tajno oružje. "Baš bismo mogli. 98 . Nasmiješio se. samo stara. Alfred će donijeti gramofon i njihove ploče i njegova će posada biti s njim i pripremati se za polazak.. shvatio je da je uhvatio lopticu kada mu je već bila u ruci. njezin jezičac u tvojim prsima.nije bilo pristojno. Gad . prihvatio se te nove dužnosti da se pobrine da nitko ne gnjavi njegovog kapetana.Molloy se kreštavo nasmije. "Dajmo. Dobar eksploziv. Nervozan uzvik igrača začuo se iza njega i on se napola okrenuo. O tome se ne može sporiti. Jebeni Huni i njihovi jebeni topovi. "Kući i nikakvih problema svaki put kad smo to napravili. pucaju . ništa ne smije ometati skipera. nije bilo razloga da se pomisli kako će biti ikakvih problema. baš bismo mogli. ali to što nije bilo u redu ostalo je takvim. Nije bilo razloga za uzbunu. čovječe. Logor je postao nervozan. "Za sreću. poljubio je." Skiper zadnji put presavije njihovo tajno oružje i zatim ga preda Alfredu. "O tome se ne može sporiti. Od jakog sunca jedva su gledali. noćni udarac kada ga je koža pogodila u dlan. Bog će ga znati što joj je najdraže. Večeras Hamburg. Tog jutra neki se tip rasplakao u šatoru menzi. Još jedan tjedan i nema nas više. Dio je razloga čekanje. nije se uopće oznojio niti pomislio na stražarske tornjeve . što znači da ga Alfred drži na oku kada može.ušetao se i intervenirao. kakav si ti pokvarenjak. "Čekaj malo.ili joj pjevao. voli provjeravati je li sve u redu. "Evo. sve ih spali Jedva čekam svoj jebeni avion Jedva čekam da jebeno poginem. popustila je stega.

"Baš lijepo. utonula je u sjajno krzno.kao da im je bilo drago što se konačno mogu ljutiti zbog nečega jasnog. zdepast i zapuhan. gledala kako stojiš dok si se pitao što bi trebao učiniti. naga i blista.nikad ti se nije pokazala . a ona možda želi da i ti budeš takav. njezino desno koljeno okrenuto prema tebi. gledao je kako se odbija od kosin e krova i nestaje. zar ne.. ne možeš se skinuti na danjem svjetlu jer ni u kojem slučaju nisi uljana slika." Nekakav smijeh motao se Alfredu negdje oko kralježnice.bile bi tako oštre i napadne.. "Sjajno hvatanje. nimalo žestoko .na pomoćnom ležaju i zlatnom poplunu. a on je razmišljao kako je i njegov posao u zadnje vrijeme bio lagan. "Zapisuješ li ovo u svoje opservacije?" Kad si to rekao. jednu pa drugu. Alfred mu je nije htio vratiti. nisi zgodan muškarac ." Htio je svoju lopticu.način na koji blista. Boje . Neki oznojeni tip klimao se prema njemu. Može dobro poslužiti. kapljica znoja pala mu je s nosa." Kimnuo je. ta dubina." Palcem si prešao po oblini njezinog dlana i zatim još jednom. ispružio je ruku." Nakrivio je glavu i dalje se smiješeći. naš mali? Vješte ruke ." Njezine šake i podlaktice smeđe od sunca." Primila te je za ruku i držala je.. jednu pa drugu .i dobro hvatanje.. čvrste i napete i dovoljno lijepe da se rasplačeš. Tko to čita?" "Nisam sigurna.. "Htio bih. krenuo je putanjom Alfredova hica. razmišljao je da se tome neće vratiti. tako uspavan .nije toga baš puno.bio bi poput glazbe i glazba. a zlato titra oko nje.. Bilo je to dobro bacanje . onda znaš da će se u tvom životu sigurno pojaviti ta brzina.a bilo je neke logike u tome ." Sigurno je negdje imao lagan posao. kruh sa džemom . premda nećeš: 99 . nisi mogao povjerovati da netko može biti tako isprazan. počele bi se miješati. "Hladno ti je?" "Ne." Sva je tako blizu i nikad je takvu nisi vidio." Čovjek je stajao ispred njega.. Posve bezazlena fotografija.i odlazak među civile. da ne mora. ruke su ti zadrhtale. "Ali trebali bismo nastaviti igru." Čovjek se nagnuo kao da namjerava ugrabiti lopticu. Javi se. tako golo. "Kažem. premda ne biste trebali biti tu u njezinom stanu. daleko od svoje posade.kao Cardini. što bi najviše voljela. ne spominjem imena ni druge stvari . nikad više nećeš .kada čekaš. "Je li. kancelarijski." Prekrižio je ruke. ne zajedno. jer netko bi mogao primijetiti tvoj dolazak ili odlazak i mogao bi nešto reći . ali oblik njezinih usta koketirao je s tobom. ali samo je uhvatio Alfredovo rame i šapnuo mu tik uz obraz: "Htjeli bismo te slikati. to užasno bujanje koje na kraju više nećeš moći podnijeti. "Ali ja im samo kažem.? ne baš sve. "Ali nisi valjda.i onaj okus sendviča Vojske spasa." Nije te pogledala.. ali sve ostalo tako je blijedo. zagladio kosu. a kada su te njezine oči pronašle. u krznu. "Kažem kako se osjećam. "Ne znam ti ja. Alfred uze lopticu i baci je što je jače i dalje mogao. način na koji zrači. naga. "Dobro izvedeno.cijeli grad samo ogovara ali uopće te nije briga. tako da se čini kao da leži u blistavoj travi.malene dojke. Čovjekje samo stajao i opet je kimnuo prije nego što se polako odvukao dalje." "Hoćeš li. sve dok se ne bi obradova o tami . Civilna odjeća." "Što?" Čovjek je otklipsao natrag.. čovječe.. kakvo bi izveo prije šest godina .. čak ni danju.. puzala ti po prstima i podizala kosu – i Joyce. način na koji je klizila po tebi.ali onda su njezina usta opet poprimila onaj oblik i ti si kleknuo na krevet i povio se i naklonio joj se i sakrio lice ljubeći joj dojke. Jedna noga svijena ispod druge. "Činim što mogu"." Neka drhtavica u njezinom stisku.. "Ako ti kažeš. Baraka 4. nikako ne biste trebali.. otvoreno. zar ne.Nisi znao da to još uvijek imaš u sebi. dobar si. A bila je gotovo posramljena kada ti je rekla: "Trebaš zabilježiti sve što vidiš. došlo ti je da se rasplačeš. Igrači kriketa zarežali su prema njemu. nenavikao na fizički napor. napetost pritiska koji možda nije očekivala. stajao si kod njezinog kreveta. ali ti možda ne možeš. Nisi valjda?" Joyce je ležala na zlatnom poplunu jer si je zamolio . "Htio sam reći da.

naravno. a logor ispred njega bio je sve tiši. Zbog toga je sve klizavo." Skiper ga je pustio neka brblja neko vrijeme. i njezine se noge podižu. prije nego što je cijelu sakrije . ne samo on. njezina grupa i oni iznad nje: maksimalan napor.ljubiš i ližeš. zakačiti se prstima iznad glave i visjeti. za taj propust u obrani. njegovih dragih prijatelja. namjestiti je . "Burton Coggles. ono što je istinito. snom o posadi u autobusu: slušao je kako se zaustavlja kod barake i onda koraci. teško povlačenje nogu njegovih momaka. Alfred je mislio da će dijelovi njegovog sna sada zauvijek ostati u njemu . diše i živa je i drhti pod tobom.i začuti nasumično nabrajanje s karte.. i ustaljeni kompanjoni odlaze prema tuševima i sve je kako treba. samo nekoliko centimetara drva između njega i njegove prave obitelji." Sve je to bilo dio Alfredove pripreme . staviti masku sa zaštitnim naočalama. ali i ono što se krije u tome. sjeo u prašinu naslonjen na stup. Ona je prekrila moju najbolju odoru. "Imaš još dva i onda začepi.na način na koji mu sićušni komadi krhotina šrapnela ponekad probijaju kožu da bi ga konačno ostavili. pušta ih da ga naciljaju. Ne radi se o tome da stvarnost nije bila smiješna riječ: ono što postoji i realno je. oko tebe su i ti se lagano spuštaš po njoj." Lincolnshire je nepomična." "I to od čovjeka rođenog u Nanaimou* . Zvuči kao bibliotekarka. Halifaxi. Wimpii . nije se mogao zabuniti: njegova posada prilazi u letačkim čizmama.dopustio bi točno toliko boli da sebi djeluje kao da je živ. A onda i mene. kimao dok je Dickie Molloy pričao da žene to vole. udaljeniji bljeskovi i sjene. Nije mogao čuti njihovo disanje. Zatresao se. Ali nije on bio kriv. Tako lijepo da se rasplačeš.njezina je eskadrila s njom: njezino krilo. ali to neću dobiti . da. Najbolje od mene. sve je kako treba . Još jednom. topla na drvenom podu. obgrljuju te. "Mavis Enderby . ponovo u stvarnosti.nikad neću. uspinje se stepenicama i onda zastaje. tvoja bosa stopala. gledao je sebe kako silazi sa svog ležaja i sluša.samo si čuo o tome. Dakle ono što vidiš. Sloothby. Stirlinzi. samo jednom..provjeriti telekomunikaciju i kisik. Ej. a onda ga je zaustavio. frajeru. vrela koža pod tvojim rukama. odlaziš. svi se okreću. "Worlaby Carrs.pomisao na njih uzdiže se s Alfredom: od njihovih silueta hvata ga blaga nostalgija za domom. prodrmao ogradu i onda je pustio.čak i kad si na nogama. polako se kreće i opet sluša dok se nije našao kod vrata. Posve je nepomičan dok ga misli pogađaju.a to je njezina bradavica u tvojim ustima i ima okus po njezinom osmijehu i dođe ti da je zagrizeš dok te ona objema rukama prima za glavu i izgleda kao da doista uživa u tome. 100 .ne možeš okriviti Parksa.. tamna tkanina koja se udaljava od Alfreda i P kao Pivo dobro se oglašava. Uplašili su ga." A nikad se nije umorio nabrajajući imena mjesta dok su letjeli prema obali. 22:50 i oni su uredno izišli. Hladnoća u njegovom snu. što se do sada nikad nisi usudio . pronalaze svoj put.osjetiti vunu Joyceine kape udobno na glavi i pomisliti na nju. pripremao se za još jednu noć. što znači da ti treba neko vrijeme da se otreseš svojih snova . A onda na posao. A onda je posve lako potrčati i zabiti se u žice na ogradi. koračaš i budan si na danjem svjetlu. Sam to tražiš. Nije to ništa. Carlton Scroop. kada se probudiš.gdje god to jebeno bilo. Dan mu je loše započeo. ali i ono što se nalazi ispod pojavnosti. Ponekad bi to činio zbog druženja . Ali više ih nije mogao čuti.. to ti je često spominjao u raznim barovima . on je uvijek bio na svojoj putanji. barem koliko možeš očekivati. živahno dok se trza i proteže u prometnoj gužvi u zraku .sjajno je što vi momci doista možete bilo što nazvati Mavis Enderby. Drugi Lancovi. Sjeti se Hamburga one Magične Noći. Dakle smatraj se sretnim kad si budan i sjeti se sretne posade.

Alfred bi ga uvijek prepoznao . nakrivljeni ravno prema gore: ti bijelo-plavi stupovi koji im ne mogu nauditi. kao i uvijek: "Dakle idemo." "Chiefy će ti dati čavle za tvoj križ kada se vratimo. i bomba pada i rastvara se. dva . shvaćao je: mogu sve razbiti i spaliti. dječak . tri. prije je to bio slabašan napad panike. prijeđe crtu . samo da svemu dođe kraj. oluja metalnih traka koja iz minute u minutu postaje sve jača. tajnovite kaskade od oblika drugih aviona. pregledao. svi su vikali Molloyu i smijali se. to je ono što želiš. kao da su popadali . Zatim je došao onaj dugi trenutak . ravno na livadu kod cilja. krivudao i onda pao. još udaljeniji. Skiper im je rekao. što su se više uspinjali. ali nasmiješio se kada je Skiper upitao: "Kažem."Thorpe in the Fallows i Spital in the Street." Glas izdaleka. i dalje je skiperu čuvao leđa.drugi. Zatim je Alfred vidio zašto . morao je. ali za Alfreda blag.evo. bio je previše sretan. Nije se nasmijao. Jedan se zanjihao s lijeve strane. tupi duhovi u crnilu kamo god je pogledao. žmirkao. Sada zaveži. "Jebite se svi skupa. ravni odsjaji s kanala. Što ako bude funkcioniralo? Svjetleći trag markera prevrće se. Alfred je prvi put bio svjestan te magije kada je začuo smijeh . 101 . a ne iz korijena. večeras su obavili sjajan posao. jer nisu mogli.ondje se odmotava: taj čudni. iscrpljen. "Obasjati put" Odjednom je čvrsto poželio. Prvi put nije imao osjećaj da će krenuti za njim zbog onoga što je učinio. rasipa žuto-zlatnu boju . Nije trebao gledati. i onda se smiruje u vatri i gušćem dimu. takva šteta nakon njihovog najboljeg pohoda. P kao Pivo bila je razdragana. netremice je gledao u crnilo i prosuzio. Cijeli su dan testirali radio. blistavo jezero. bijele ruševine ondje gdje su pale zapaljive bombe. prev. Još je zapanjen.a onda Hanson i ostali. Isuse. radijus letenja . jeste li spremni?" "Sve u redu. Ali večeras mogu što ih je volja. vraćao se u normalu i koncentrirao se. Idemo pet. Dvadeset i tri operacije su obavljene: od toga postaješ tjeskoban kad će trideseta.kralježnica aviona zadrhtala je.zvučao je kao netko drugi. prije će ih vidjeti. neprijateljska obala bila je sve bliže da ih dočeka. mračni tunel. siguran. bio je siguran da ih nitk o neće progoniti ni uloviti. Ali taj osjećaj.kada se Lanc izvuče i krene preko obale. a on se stresao." Molloy se oglasio preko radija . Ali ipak je i dalje pregledavao. Op. Poskočili su dok su bombe padale. Alfred tih u svojoj kupoli. ne želiš da te zabljesne . podijelio svoje nebo na četvrtine. poput nečeg divnog usuprot prirodi. Svi zacijelo razmišljaju o istom i sada su posve utihnuli dok kruže i zatim slijeću bolje nego ikad. Alfred se okrenuo. Skratiti rat.poput stabla koje raste iz krošnje. Ne morate mi zahvaliti. poskakuje i trese se. odrađivali su svoje. četiri. ne mogu ih pronaći. Ozlijediti ih.Skip se smijao . Nikakva zamjetna razlika kad su upali. ali ovo je Magična Noć." I ništa više dok se Molloy kretao duž cijevi za gorivo i započinjao svoj posao. to komešanje u njegovoj glavi. okrenuo.eskadrila za eskadrilom. "Večeras ćeš mi" Pjevali su prelazeći preko engleske obale.težina Lancova zvuka na tren se povukla. A sada. Svi zajedno." "To su dva. Začepi i kreni. jer bi bilo glupo da sada postane neoprezan. poput tekućine koja je zrak i vatra.i podrhtavanje nečeg novog. očekuju. Moraš skrenuti pogled. stiže jebeno ništa. gotovo se molio. * Grad u jugozapadnoj Britanskoj Kolumbiji na otoku Vancouver zapadno od Vancouvera. blještavilo. Okret prema kući omogućio je Alfredu pogled na ogoljeni grad: slabi. a večeras je Mablethorpe nestao ispod Alfredovih nogu i prepustio ga prekrivenoj vodi i zraku. ništavila. zamrznuli su se. U daljini je tresao flak. drma. Ozlijediti ih dovoljno i onda više nego dovoljno." I zamisao da te promatraju. reflektori i njihove zrake utihnuli su i titraju po tlu. pale su gdje treba. crvenilo vatre: gusti oblaci dima nalik na ploče noći. I povratak kući. ali Alfred je osjetio da ne može ništa.

" Zvuk njezine ruke na slušalici. Dvadeset i pet." "Znam. a Molloy je pjevao . jer to je loše pitanje. spremna je i kucka ti u glavi prije nego što si stiga o pomisliti na Joyce. nema greške". Nisam. samo poželi. posve strpljivi . može?" Molloy viče na Hansona.pitanja i pitanja. Op. ispričavam se. a ona je promišljena.. komičar i glumac ruskog podrijetla. od traka koje je bacao cijele noći. "Sanjari nam kažu snovi se ostvaruju. pjevao je nešto irsko." "Alfie?" "Čitao sam nešto. "Htio sam te čuti... čist u svom krevetu i umoran. odgovorna. američki pjevač. samo si ležao dok nisi bio siguran da je neki normalan sat i da će telefonska govornica biti otključana. loše snove. Dvadeset i pet. "Halo?" "Bože. svjetlo u tebi bilo je previše sirovo da bi te pustilo da se odmoriš. nije dopušteno. Vidio si tu crtu: snažan blijesak krhotine kad ga je pogodila." Ne možeš govoriti o tome što ćeš raditi. 102 . dobro si se najeo i smjestio u krevetu. volio skipera. a tipovi iz obavještajne htjeli su pro cjenu svog tajnog oružja pod kodnim nazivom Prozor .. bolestan od potrebe za njom. ispod ne ba koje je jedna golema buktinja. kao Jolsonovi*. Slijetanje s daleko više ventilacije koju ste napravili na Kruppovim tvornicama . Molloy s tim nije načisto. ali to si volio. "To je sve. Teško daje itko od njih bio pribran na prijavku. Raširio je ruke i mahao u noći.. ostvarit će se.. vreo i blažen od potrebe za njom. zadovoljni. ali čak su i oni bili spokojni. svakoga si jebeno volio. Obavili dvadeset i pet. potrčao si. ali jučer je obavio dvadeset i tri. "Odi sada spavati. bila sam požarna. A kada su te pustili. otišao si se oprati. koji je često nastupao prerušen u crnca." "Dobro.jer smo dobri u svom poslu . Slijetanje s manje ventilacije na okomitom krilcu desnog propelera. To si mogao vidjeti na posadi: svi ste jedva čekali završnih pet. "Mislim." Budi kao tata.i ti. gotovo možeš čuti kako mu se nešto mota po glavi. goleme. a Hanson je brundao.. Ne." "Lijepo je čuti te. Dvadeset i pet.znamo kako se to radi. Samo sam.. * Al Jolson (1886-1950)." Bolestan. Zbog Prozora sve je super." "Ako poželiš. Essen nije lak.lice i ruke crni. zbunjene. "Jesi imao tešku noć?" Zatim se pribrala. "Dosta više s tim pizdarijama.. volio si njega. Ne valjaju telefoni. Dobro si?" "Legla sam jako kasno.." "O. žao mije. i brige će nestati. tebi nepoznato. oteturali u svitanje. ali nisi mogao zaspati..Prije nego što su skupili opremu i zatim se izvukli van. nije baš divan . "Volim te." Ne možeš govoriti o tome što si napravio. ukočeni smiješak na licu.oni i njihovi usrani kodni nazivi . Čitao sam." "Ne. Pomisao na ostalih pet budi se s tobom. ti si tako dobra cura. izjurio i nazvao je.. Ako su se istinski ljubavnici ikad pronašli.. Odmori se. ali pogledom pronalazi Alfreda: oči su mu vlažne. a sada su dvadeset i četiri." Vraćali su se kući. ur. bolestan. kod Shakespearea." "Da.ali je lakši nego što bi trebao biti. I da ti poželim dobro jutro. vukao se i skakutao po glatkoj površini ceste. propustili su autobus. Ali da . Razmišljao sam. nisam. "A ja -" "Da. nastojali da ne pričate o Prozoru i o tome kada će švapski pametnjakovići pronaći rješenje." Bolestan.. široko obećanje jutra koje još uvijek miriše toplo i ljetno od jučer. Gotovo svake večeri ima taj prazni. ni riječi.i bio si gladan kao nikad u životu.

razbijali su se u nešto stoje djelovalo ustrašeno... iste ulomke pjesama. ili u boli. Molloy se činio višim. možda lisice ili sove.." "Možeš si jebeno poželjeti.i glasovi oko njega. možda je nešto ranjeno.redatelj traži nešto što mu ne mogu dati."Skip je krenuo dalje. "Ići ću s tobom. a da se ne raznježiš. Ići ću s tobom.sigurnije je. E. A što se više smijao. cimnuo Alfreda za kosu i opet mu je stavio na ključnu kost." "Naravno da dajete." Alfred je vidio da Molloy šepa." Skinuo je kapu i ispružio ruku. izdužio se u sivoj svjetlosti. nije li ."Odvojio se od Alfreda i pogledao ga. "Onaj još jedan koji trebaš obaviti. što se ondje sprema . ispružio je ruku. to bi i dalje moglo biti na snazi. Molloy je svom snagom tresnuo čizmom po zidu. Nema ničega tako nepodnošljivog kao kada znaš da ima nade.. Pamtim. vi -" "Ja imam dvadeset i šest. I nemoj više pjevati. nikad se ne zna. o nebu."lnače.. Prokleto brzi. zastao je i ostao tako neko vrijeme dok ostali nisu prošli pored njih. "To će reći ako obojica još budemo ovdje." "Skip?" Područje oko njih prepuno zvukova na način koji je uzrujavao Alfreda. A sada je ima.sve je bilo u redu dok nije bilo nade.s Prozorom?" Od piva mu se jezik zapletao. a ti dvadeset i pet. "Nikad nije tako. bilo je jako teško gledati svog kapetana. ali ipak je potrčao. Cijelog su jutra sjedili u redovima i promatrali jednu te istu plesnu vježbu. Šefe?" "Ja sam. 103 . Pusti nas malo na miru. to mu je čudnije zvučalo . "A želje su snovi koje snivamo kad smo budni. ne bi trebala brisati znoj s lica tako često da počne zamišljati kako je zgulila kožu: oderana. "Mislim. u slučaju da su se pretvorili u nešto što bi moglo biti opasno. Alfred je opet i opet pljeskao. "Reći ću ti ovo." I Alfred je skinuo kapu. svi ćemo počivati i nitko nas više neće tražiti.previše se toga događa. žagorio i vikao kako su mu rekli." Pričekao je. i rukovao se s njim. stari. Jebi se. Znam. iste replike s tri glumca koja petljaju.Pravilnik za zrakoplovstvo." Dok ih je napuštao. taj.A možda je isto vidio u meni . "Vi ste skiper".. "Ti si šef. ali Skiper ga uhvati za ruku oštro se obraćajući Hansonu: "Hansone." "Reći ću ti nešto drugo.s tim trebamo biti što brži." Cesta se blago zatresla pod Alf redom jer je bilo jako kasno. nema što." "Jako pametno. jer bio je u publici. Šefe. jako dobro. u jarku pored ceste. ozlijedio je nogu. "Kako stvari sada stoje . to nije pjesma koju volimo." Skip polako kimnu. "Obaviti zadatke. nije mogao znati . možeš si poželjeti." Skiper mu prebaci ruku preko ramena.. Publika ne bi trebala biti ukočena.." Nedaleko od njihovih koraka. začulo se komešanje i krik. Doista ima nade za nas." "Naravno." "Ja sam -" "Znam . Dajem sve od sebe. odjevena u haljine sa sisama i s krpenim perikama na glavi. zakrvavljena od glave do pete. Nakon nekog vremena više nije htio gledati ostale. "Znam. Ali nikad se ne zna. previše je tehničkih problema i odgađanja. "Da. ne možeš se opustiti. a publika se trebala zabavljati i smijati." Alfredu nije bila draga koncertna zabava: to će biti naporno . Alfred je htio poći za njim. jako čudno." "Ne. ili gladno.

na vrhovima prstiju popeo se stubištem do svoje sobe u kući gdje je bio podstanar nadao se da će biti dovoljno umoran da zaspi. svega si se bojao . Mislim da nam neće biti bolje. tramvaj. pokušavao je da sa svakim novim udisajem ne izgleda sve starije i starije. Alfred se s naporom okrenuo prema momku sa svoje lijeve strane i natjerao se da ga vidi kao ljudsko biće. da nitko neće kašljati. stari. Polako. dečko je osjetio Alfredov pogled . "Malo je otrcano. ni baciti cipele na katu iznad njega." "Od vrućine. ulaz je bio zaključan i zakračunat zbog ljudi . Svakako nisu neprijatelji. pobjednički. Ne sada. oni su posvuda: gomila njih i njihove oči. ili se nešto sjebalo s jednom kamerom. štakora na dnu spremišta za ugljen.trgni se. ništa. Koliko god kondicije imao. a Alfred je pokušavao ne razmišljati o tome kako ju je bolje izvodio Formby* dok je linija Maginot još nešto značila. linija njegovih leđa . samo pljesni rukama kako ti je rečeno. A je li to prijetnja ili obećanje? Nemam pojma. Naravno. I uspio je pljeskati s drugima kada je trebalo. podzemnu. civilizirano. engleski pjevač i komičar.Smiješno: kad si bio mali. vikao je i zviždao kad mu se prohtjelo. A bilo je dana u Londonu kada se morao skrivati u knjižari: kada bi jedva došao donde. iako su ga zaboljela koljena.zvukova u noći. Nemaš još trideset. naravno. a osjećam se kao da mi je pedeset . Imaš još puno vremena. Koncertna pozornica . kako su štropotala i cviljela kao da će bojler eksplodirati. mogli bi ih raspustiti. da će se brinuti za sebe. jedva bi izlazio. Njih se ne možeš dovoljno bojati. 104 . Op." Na pozornici se pojavio pravi zabavljač i smjestio se s ukuleleom. kao. i budi dobar. voljan da sudjeluje u predstavi. ur. A onda se nešto zaglavilo. nešto užasno u njihovoj odjeći. "Šta ima?" "Ništa. pokušavajući se sjetiti da može dobro vidjeti.s prikladno improviziranim zastorom . (1906-1961). čak ni veću gužvu na pločniku . ali osjećao se mlak povjetarac. te je svima rečeno da ranije odu van na pauzu. nekih dvadesetak godina. Alfredu se skalp počeo skupljati.kako god izgledao." Dečko ga je odmjeravao. ruke. Nije mogao podnijeti autobus. da odu u hlad i nađu malo mira.bila je prazna." Dečko koji nikad nije doista iskusio rat . a rulja na klupama oko njega nije se micala. a on može. ne pretjeruj. obuzimala ga je vrtoglavica. starih parnih kola iz pivnice Sentinel. dečko se pokušavao uživjeti u ulogu . "Neće.a večeri bi uglavnom provodio u stražnjoj sobi s Ivorom. "Poznata stvar" po svoj je prilici pjesma "Imagine Me on the Maginot Une"." Kimnuo je Alfredu i ohrabrujuće se iscerio: "Od ovoga ćeš iskočiti iz kože. puklo. zubi i misli koje ne možeš predvidjeti. Zatim bi pojurio prema svom boravištu." Alfred godinama nije nikoga čuo da kaže corklino. "Da. * George Formby. frajeru. Ni vani nije bilo svježije. ni posrnuti na neravnom odmorištu." Zabavljač je izveo poznatu stvar o liniji Maginot. Bio je odjeven kao mornarički pilot. da je navikao da bude spreman. Htio je misliti da to znači kako je čitava ta ludorija gotova. Lice tog dečka." Opet je zazviždao. jedan od tonaca trgnuo se zbog toga.jer to je samo uloga. ni preglasno povući lanac u zahodu . Ne zamjeri što to kažem. to je već malo bolje. kao da je iz revije The War lllustrated. Božje ruke. ali to nitko nije rekao. Dvadeset i pet. A dečko je izgledao uredno: ljubazan. njihovoj krvi. "Dobro si? Malo si mi zelen u licu. Ali pogriješio si. ne shvatiti to osobno. Ljudi. priljubljen uza zidove u miru tame." Očigledno. "Ali ne mislim da će nam biti bolje. potegnuo je neko liko akorda. Jr. "Corklino. Alfred je pokupio svoju šalicu čaja što je brže i pristojnije mogao i onda sjeo u pijesak na sjenovitoj strani barake 21.to se vidjelo na njemu ali tu je i izgleda kao veteran. frajeru . Samo ti ljudi mogu nauditi. pripijen za krevet.svi osjetimo kad privučemo nečiju pažnju.nadao se da nitko neće učiniti nešto da ga istrgne iz sna i ostavi ga da bulji ni u što. i prečesto upotrebljava riječ stari. naravno. Dečko je opako zazviždao u znak odobravanja. Ovdje si s prijateljima.mogao je otići jedino po mraku. čak je malo zalupao nogama.po tome se vidjelo da je monstruozno opušten.

nasloni se na njega. pošli smo da vidimo o čemu se radi. smireno. ta priča. ali mislim da se nekima od njih sviđalo gledati da se to nama događa. Ovo nisi mogao znati . g. Ovdje svi imaju adresu.ja sam iz Latvije. Kada su nacisti došli. Znali smo da se o nečemu radi." "Nije me briga. sjećam se. Kada dođem u London. a oni su." Ta se odora nagnula nad njim. "Nije važno što ja kažem." "Neće te pustiti. tu lakoću. pa ću ti reć i." Vasilij je zastao i nasmiješio se Alfredu. zapisane su im adrese. nešto sentimentalno i ljupko . Ratni višak. Mislim da to odavno želiš znati. nekamo otići. Dobar građanin je poslušan. "Ti si lažac." Vasilij se samo zadihano nasmijao i narušio Alfredove misli. To je jako praktično. ali sada će sve biti u redu. Vrlo je lako provjeriti gdje netko živi. '41. Neće te pustiti u moju zemlju." Jedna se čizma pomaknula malo udesno." To je rečeno kako bi Alfred podigao glavu."Otrpio sam odugovlačenje. "Nećeš ti doći u London. "A.Tu ga je pronašao Vasilij. dok ima prednost.ne u Ukrajini . Bit će dovoljno vremena da to raspravimo. a onda se pomaknuo da čučne pored Alfreda. "Doista me nije briga. Prošlo je mnogo godina otkako su rođeni. maknuli su sve što bi te moglo ometati u kretanju . pa je morao rukavom obrisati lice. jer si mi prijatelj. "Došli su u ljeto. U mojoj kući.kako je bilo kada su došli . da." "U tvoju kuću?" "U moju zemlju." "Neće te pustiti. I jako smo zdravi. Vasilijev cerek usisavao je vrelinu dana.gotovo da si mogao poletjeti. ne bi me pronašao. Mi smo idealni. poravnavao u mislima. jako bih se naljutio što si to rekao.oni nas gledaju: kako rastemo. da.. oni su poput očeva . stari. i onda se sve promijenilo. glumio bezazlenost. ja nikad nisam u Londonu. Znaš da je prije dvije godine tvoja vlada primila cijelu diviziju. Da sam se sakrio. ali mislim da je sada bolje biti iz Ukrajine -meni su došli kamionima i tenkovima. godine. Vasilij. komunista." Sada gledaš ravno preda se. "A sada mislim da mi možda ne govoriš istinu. Budi što te volja. Mislim da želiš. Pa smo rekli ono što smo htjeli reći." Vrhovi švapskih čizama remetili su spokojan pijesak koji je Alfred proučavao. 105 . Alfred. Mi smo puno bolji od Rusa. bilo je divno samo šetati naokolo jer se osjećaš tako laganim. "Zato što nisi onaj za koga se predstavljaš. Bilo je vruće kao i sada." Alfred nekako nije imao snage za tučnjavu . Dakle tu se kriješ. izazvao mu blagu mučninu.a smiješio se i kao da želi vidjeti kako se i Alfred otvara." Vasilij je mahao rukama pred sobom. prazni. "Mnogi su od nas to osjetili. a onda se odmaknuo. "Želiš li znati tko sam ja? Istinu. "A." "Kako bilo. u dahu mu se osjećalo meso. Iz Ukrajine." "Bit ću dobar građanin. g. a onda su se obje zaljuljale na petama i zaškripale na način koji Alfred nije želio prepoznati." "Nema problema. Kao da si tek tada rođen. Nijemci." Alfred se koncentrirao na pijesak. bilo je to u mom pravom rodnom gradu ." "Ne. možda sve. To su zacijelo prave švapske čizme. ali onda se sjetio noža u rebrima koji bi mogao riješiti mnoštvo njegovih problema." Alfred je pokušao ustati." Pritisak pored Alfreda pojačao se kada se Vasilij približio i šapnuo: "Waffen SS-diviziju . Alfred.svakako ne dok ga Vasilij pritišće. "Da mi nisi prijatelj. "Ako si možda razmislio -" "Neću ti prodati pištolj. što je i učinio. jako inteligentni.svi su čekali u Italiji i onda su proglašeni jako dobrim imigrantima. Cijeli jebeni svijet do prokletog je grla u viškovima. Zašto da se brinem? Sada nas volite. ideju pijeska." "A zašto neće?" "Zato što si -" Alfred je namjeravao biti oprezan s tim. kao da je to podnošljivo. ali Vasilij mu je prebacio ruku preko ramena. Ovdje sjedim. ostavljao prljavu hladnoću na Alfredovoj koži. "Želiš li znati?" Vasilijev stisak bio je iznenađujuće snažan. što smo htjeli biti.u vrijeme nacista." Vasilij je lagano lupnuo glavom Alfreda u glavu. Poslušan..

da smo rođeni i da rastemo jako brzo kako bismo postali pravi muškarci. ali onda shvatiš da ti tvoj grad leži pod nogama." "Od koga si to uzeo?" "Znaš. kao da je ikad bilo važno.ubijao sam sve redom . nismo otišli. ravan kao stolnjak . jako davno i ti si drugačiji. Bilo je lako i zato što je pokušavao sakriti gdje je bio mokar i nije zaštitio glavu . sedam puta i onda opet. Uzeo sam to od nje jer je mojoj majci bilo potrebnije.nije važno koga . gledali su me i bili sretni.a što god da se dogodi. ali nastavio je pričati. S njim je bilo lako.bili smo tako glupi. "A onda jednog jutra nisam otišao na posao. a naši nas očevi gledaju i mi imamo svoje štapove .tvoj grad je doista tvoj. ali uvijek je bilo tako. Nema drugog izbora. Kada nije rat. prokop. "Znaš. Samo zato što je vikala. upravitelj kolodvora ." Svojim je dobrim raspoloženjem ispunio tišinu koja se stvorila između njih. On je jedan od zadnjih kojih se dobro sjećam.uzeti ga. Mnogi od nas. To ti je ovako . ustvari. a to si oduvijek htio . Njima smo nevjerojatni. "Nikoga. Mi odlučujemo. kobasice. dogodi se njima. Mali kokošarnik. Upišao se. ali nije. Prvo sam udario jednu ženu. jer na početku ne možeš stati. ponekad bismo govorili svakakve laži. a kada su bili gotovi. Neko je vrijeme bio u mom razredu. a ja sam bio muškarac. a oni su htjeli laži . slušati ih i biti dio svega toga. a ja joj uzmem lice . G. Uzeo sam. Ali ipak je bio dječak. ne očekuju niti predviđaju? Vjeruj mi. ali nisam. Alfred.i dalje je nastojao biti bolji od svih oko sebe. držao se kao da mu se malo gadimo.A nakon toga radili smo što smo htjeli. Jednom sam pao. Možda čak ni takvog izbora. čini mi se. pa sam je ostavio i dohvatio dječaka kojeg sam mrzio. I tako su kopali svoje grobove. mjestu bez riieči.tko je od nas pametniji? Držiš je za ruku. Bio sam u košulji.svi smo bili u staroj odjeći. Prozori.prvi put .oni ne očekuju da ćeš to učiniti. Našli smo što smo htjeli . a najbolje je odvesti ih žive i natjerati da iskopaju grobove .tebi je još uvijek stalo .. Uvijek si znao da je mislio da je bolji. Kada smo se sjetili tog problema. suh zvuk. ili u kombinezonima . Nećeš preživjeti." Nasmijao se i kažiprstom prešao po prašini. slabe misli raširene po mjestu koje je tama iskopala. i prodavao ih je.. pa sam ozlijedio lakat. Nisam je dobro poznavao: ali njezin muž je izrađivao košare. Naravno.ti poljubiš svoju ženu. Oni to ne žele.kao da je to važno. objasnili su nam. onda smo morali sami ukloniti tijela . Mislio sam da ću se poslije svega sjećati. razbio sam ih. Ako ostaneš kakav si bio. I gledaš kako plaču i kako su strašno dobri jedni prema drugima i ljubazni . i onda ja zaustavim tvoj osjećaj . A neki su. zbog krvi. "Od neke žene uzeo sam košaru s hranom ." "Od koga si to uzeo?" "Nikoga. Postalo je okrnjeno i onda činiš još više i više zaboravljaš. ili činiš što treba činiti . Nekoliko njih je shvatilo . a onda je sve jako. muškarci: mi smo tu i mi ćemo dokazati da smo novi.ja treniram svog psa da jebe tvoju kćer .tko je od nas pametniji? Brineš se za svoju kćer . Netko drugi ga je zatukao. malo kruha. trgovac žitom. počeli shvaćati." Nasmiješio se.a mi hoćemo ono što i Nijemci hoće. mogao si početi. na životu ih je ostalo još samo dvoje ili troje." Vasilij je protrljao dlanove i proizveo slab. Došle su i neke naše žene. "To prvo ubijanje potrajalo je gotovo do sumraka. čini mi se. To više nisam ponovio jer su mi se Nijemci smijali. A dolazili su drugi.ili jarak.oni su puni krvi. istjerali su ih. a od njih nika kve koristi. ali nama još nisu potrebne . Je li to bolja riječ? Ako nas ne razumiju . naš poštar. To smo mi.budi kakvi smo mi i onda ćeš preživjeti. ali one nisu previše pomogle. kako smo to učinili. a ona ništa ne osjeća. 106 . Ali bit ćeš kao mi.jako puno ljudi koje nisam poznavao .tko je od nas pametniji? Shvaćam ja ljude .naši štapovi su bolji. ti misliš da se možda moglo i drugačije.i naš pekar.naši očevi imaju puške. To je posebno.upravitelj kolodvora bio je obučen za šetnju po prirodi . Ne vjeruješ da možeš učiniti takve stvari. zapalio sam ga.svi smo samostalno odlučili da je najprikladnije u staroj odjeći. onda to ne vidiš. Udario sam je šest. putovao s njima. toplo jutro . Ili ih odvedeš na Umschlagplatz.ponekad ih zbog toga ubijamo. To ti je sve: to su stvari koje su pune krvi. Uglavnom na trgu. Trebaš sačuvati ljude da umjesto tebe nose leševe." Tlo pod Alfredom toliko se istanjilo da je postalo poput tkiva. jer sam tako htio i jer su Nijemci bili sretni što to činim.jaja.

trebamo se vratiti. Za drugi lakat držao ga je Gad.lijepi se . ne sjećanje .. "Malo si uzrujan. Ako ti eventualno ustrebaju. Alfred." I ta potreba da se okrene i dokrajči Vasilija. recimo. tresnuo nisko. A on je tu. još živi. namignu Alfredu. Ja bih ušao unutra i sjeo straga. Day. "Naša vrsta. Ni onda nisam kopao tunel. žele te odvesti. Pizde. "Ali postoje određene mogućnosti.taj odvratni smrad . naslonio se.prava pravcata krv . "Ne zanima me. počeo si sumnjati. potpuno spreman. pograbili ste se u prašini." Gad se nakašljao i uspravio. držali su se za ruke pri dnu njegovih leđa. pokušava te uhvatiti za noge." Debeli je još uvijek držao Alfreda za lakat. vodio gaje prema lažnoj koncertnoj dvorani. Želiš mi reći da ne bi htio novi početak?" "U ovo vrijeme idućeg tjedna. vuku te unatrag. a i vrijeme je.. Moramo razgovarati o drugim stvarima. Naša vrsta. Krenuo si mu prema glavi. na tvom jeziku." Alfredov je lakat blago podignut i debeli je opet krenuo s njim. tucete se. podsjeća na ono kako će zaudarati kada istrunu . rita se nogama i divlje se kotrlja dalje od tebe i sada se gotovo oslobodio. laktovima je pokrio uši i ne možeš do njega.osjeti se samo kada su prestravljeni. trgnuo se i izvio. To je prava istina . Samoobrana. Nemamo vremena za to." To je rekao debeli čovjek koji je pošao za lopticom za kriket. gadan očaj u njemu. A mislim da ćeš sutra imati gadnu šljivu na oku.govna i mokraća . sve ih je zaustavio. "Johnnie je u pravu." Glavom si ga žestoko udario." Jednu ruku savio si mu na leđima. uspravio se ." 107 . ima i drugih stvari koje treba uzeti u obzir.sladunjav miris. Mi ubijamo njihovu vrstu. onaj veći.. Druga dvojica. a ti želiš da posegne jer bi ga onda upotrijebio na njemu. odmahujući glavom. Mislili smo da bi te možda zanimalo da čuješ. ali sada se zaštitio." Ali nije krenuo prema tebi. "Dvije vrste. Obojica ste -" "Blesav momak. "Pizdo jedna. "Dvije vrste." Nakon toga opet nasrneš na njega. "Pizdo jedna. Obojica vrući. "Ne tunel. A Vasilij te je pročitao.čvrsto se drži zida barake. Obojica teško dišete. "To nije ono sranje koje su nas učili. poremeti ritam za koji si bio uvježban. "On je jebeni -" "Moramo razgovarati o drugim stvarima. pozorno su išla za njima. Ali sablast od krvi klizava je u tvojim rukama." Popodnevna vrelina sklapa se nad Alfredom. Govore ti umirujuće riječi koje ne možeš čuti.Prvi put sam bio obliven njima kada sam pošao kući. Day. "Pizdo jedna. dobio si priliku da se uspraviš." "Ne bi. Pauza će ubrzo biti gotova ." Gad se odmaknuo u stranu kikoćući. Ljudi poput tebe i mene. "Pizdo. sve ga je počelo boljeti. Binns." "Ne znam na što mislite." Alfred se ukopao u mjestu. ali i on se podrugljivo cerio . Oni drugi umiru. staro proklizavanje i zgrušavanje u tvom dahu. Njihova vrsta. Pomaknuo si se ulijevo i krenuo prema kralježnici. Vasilij te i dalje gleda. Ako te zanima.i strah ." Miris krvi posvuda. Day. Bježe.mi ne umiremo. brzo odustaje. "Dvije vrste. ali neke te ruke vuku natrag . mlatnuo si ga u jaja i sviđa ti se kako se uvija i cvili u pijesku. Čini se da neće posegnuti za nožem. spreman da okreneš. a onda ga snažno udariš nogom.ta dvojica bila su s onu stranu razgaljenosti: jednostavno luđaci. A ja sam. A onda krv. Prskaju po tebi kada ih udaraš. Mi ih ubijamo." Uhvatio te je i srušio. Sada je primio Alfreda za lijevi lakat. postao je diskretniji.." "On je jebeni ubojica." No brz je. ali dvojac ga je čvrsto stegnuo. veliki momci iz Gadove barake. "Ne tunel. divovi. Dovoljno se oslobodio da približi lice i ulovi ti pogled. stari. Okreće se dok mu držiš ruku na leđima." Drugom rukom držiš ga za bradu." "Znaš. krv mu je u ustima .i gleda te. a onda sam ih morao natovariti na kolica ." I nikako da zašuti. Gad promrmlja: "Novi početak. mogao bi biti netko drugi.prava krv. "Dvije vrste." Brzo se uspravljaš prije nego što je Vasilij uspio. ponovo se okreće." Srušio si ga na bok i onda udario. Bio sam -" "Pizdo. da mu slomiš vrat.dva tipa iza tebe zaustavljaju vas. kada se znoje kroz kožu. "Dvije vrste.

ali misli držiš pod kontrolom. Ali ako te. još uvijek ima šanse da nitko ne primijeti. brbljav. zatim se odmaknuli. Nema previše vremena. "Kreni prije nego što se svi smjeste. Dvadeset i šesti odlazak. " To sam htio od '45. sve o njima. u njihovom začetku ."Daleko i slobodan." "Razmisli malo o tome. uvijek si nastojao biti hrabar momak. ugljik. Imam viši čin od menadžera. pusti neka štetne stvari žive u tebi. čovjek kakav možeš biti sa svojom posadom i nigdje drugdje." Debeli kimnu. zanimljivu formaciju oblaka. ali nikada ih ne slušaj dok govore. fosfor. To je sve što me čeka kod kuće. "Ili to. sunce te pronalazi kroz pleksiglas. Oni nisu ništa napravili. izbija znoj. što znači da ćeš proći sve to. ali se ne krije . koje su istinite. dotakne fosfor.kako da se sakriješ od samog sebe: kamo da pođeš. Dakle nema skrivanja.. na primjer. Europa je i dalje u strašnom neredu. A ti si hrabar momak. sam unutar sebe? . zakasnit će. Imam viši čin od svih njih." Govorio je pravilnim. Tada poželiš hladnoću visine. tekući kisik: to su supstancije koje slijede svoju narav. "Zar ne bi htio biti netko drugi?" Zaustavili su ga. Day. Day. 108 . Utorak i četvrtak u onom vrelom tjednu . Gad je zaklonio oči i pokazao ni prema čemu na praznom plavom nebu. Da budeš netko drugi. to jesi ti. spalit će te do kostiju . I obavijesti nas. A što sam dobio? Kredit za stan u dupe i kupone za krumpire. Dvadeset i sedmi odlazak.da ako ne budu pazili. ili ću jedne večeri otići na jebene dokove. Lignit. ugroženo. ustrajati usprkos svemu. Day.znaš za njih. Mislili smo da bi ti se svidjelo. Izvuci se van kada filmski seronje ne budu pazili." Govorio je kao da neobavezno brbljaju." Taj mu je dvojac mrmljao budalaštine. da ih osjetiš kako gledaju i smiješe se.i dvadeset i šesti i dvadeset i sedmi sada su dio onoga što te posjeduje. dok je gomila u redovima oko njih postajala sve gušća. odu tamo gdje si nag. To je dovoljno jednostavno da se upamti i dopušteno je. metal oko tebe postaje živčan. Na sigurnom. pustili ga." "Imamo rezervne papire. i Alfred je znao ." "U pravu u vezi s čim?" Oni koji uvijek kasne sada su protrčavali pored njih.gotovo se zainteresirao jer je znao . jer više nije osjećao pritisak svoje pratnje. Imao sam dobar rat." Alfred je stajao na vrelini. ništa značajno. Alfred se sada osjećao izloženo. Day. Ali što prije. "Imamo papire.njegova prava priroda opasna je stvar i moraš ga držati na sigurnom. Već sam izabrao dizalicu. Samo se radi o suživotu.. čeka te zadatak. povratak na snimanje. Na sigurnom je. Na sigurnom je. Crno tržište. "I popet ću se na dizalicu i baciti se dolje. Malo je razmislio. ono čime se sada okupiraš." "U pravu je.ljepljivo je u tvojoj kupoli dok se sprema š. smirenim tonom čovjeka koji promatra pticu u letu. To sam htio otkako sam shvatio da u civilnom životu u najboljem slučaju mogu biti činovnik u transportnom uredu na Kilbowie Roadu. Vremena ima točno koliko je potrebno.

da ne muči tebe. piti svoje pivo i slušati seronje za šankom: sada pjevaju o zamračenju i kučki koja će sve učiniti za maslac. ali ne pije: drži cigaretu." Molloy ima još dva zadatka i onda je gotov ." "Nije moj broj." Ne bi trebao govoriti o stvarima koje će je potaknuti." "Dakle draže ti je da si mrtav." Premda nisi siguran. potrudio si se da ih ne upoznaš previše dobro. a jedan manje golema je prednost . deremo se kao ludi: Per Ardua ad Astra . Dao bih ti i košulju s leđa. ne 109 ." Čini se da nije zabrinut: prije zbunjen." "Kada sam sa -" "Znam. a ti si siguran da to ne treba spominjati: tu užasnu ideju koja se ponekad oglasi u tvojoj glavi mogao bih preživjeti. Ali Molloy te je i dalje držao za prste. Nasmiješio se kada si podigao glavu i progutao. i loče pivo. lijeva mu noga visi preko prozora prema malenom vrtu u kojemu među običnim graškom cvjeta slatki grašak. A ti ga nećeš povrijediti ni uvrijediti govoreći mu da bi se trebao razvedriti. Mali Šefe. Ali čemu da se nadaš? Nadaš se?" Osjećaš tamu koja ti se nalazi u kralježnici. niti razmišljati o njoj..Što se ostaloga tiče.samo zuri u svoju cipelu koju je stavio van na sunce." Molloy pročisti grlo i okrenu se prema tebi. iscrpljen." Pokušao se opet nasmiješiti. ali ne puši . gdje smo sada.. nagnuo je i ukrao mu gutljaj iz čaše. A kad ugledamo čamac. ali čini se da je previše umoran." "Dobro. i ovaj je svijet to što me zanima. to je dobra košulja.jedan manje od tebe." Kimnuo je kao da ga boli glava." "Neću je. ali neću posegnuti za njom. Tada je drugačije. "Očaj je grijeh. "Mislio sam da sam osoba od ovog svijeta. "Ne znam. "Mislio sam -" Grčevito se nasmijao. Mali Šefe. Možda je najbolje ostati s njim i šutjeti. Uhvatio te kažiprstom i palcem za uho i blago ga stisnuo: "E. prikrada se kada nisi oprezan.. ne smiješ mu se prepustiti. kad si bio mlađi. naslonio se na okvir. Ako bude ondje. Naći ćeš nas samo kad se jede. treperi. previše blizu. Doista bih mogao preživjeti. najviše bi volio da ušuti i da se ne muči toliko. malo s nama budi. "Točno." "Prijatelji smo. Probudila se. okrenut prema vrtu. gdje su nas postavili. Način na koji se uvijek osjeća kao da je to šala na tvoj račun. Zamišljaš da bi te ta pjesma prije nekog vremena mogla nasmijati. Ni očaj ni nada.sva ta obuka. Gotovo kao da je nova. Zaboravio sam na tvoj problem što si patuljak. ali moraš pomoći svom prijatelju. Jack. "Mislim da bih to trebao ignorirati. pa te neću uvrijediti. onda će me držati. ako te gurnu. jer te ne želim uvrijediti. Jer u našem slučaju. jesi li znao?" Nasmiješio se posve blago i potegnuo cigaretu do kraja." Molloy ima kriglu.obojica ste tako blizu.obuka kada sam bio mali.. "Mislio sam da ne vjerujem . "Mi smo spasioci voda-zrak. koja te slijedi. niti je provjeravati. Ali ovdje. "Jesmo li prijatelji?" "Naravno. kada trebaš gledati i štititi svoju posadu: način na koji ti ulijeva strah. i nije nam krivo. "Nastojim da ne činim ni jedno ni drugo. "Ne znam ti ja ništa o nadi." "A zašto ne.ajmo. desnom nogom lupka po sjedalu stare klupe. jer on ima pravo biti upravo takav kakav je sada. upravo tako. način na koji te natjeraju da razmišljaš . žene i normalan život. Što znači da nacionalna potreba za većom količinom voća i povrća miriše na ljeto. skočit ćeš na kraj tjedna i biti s Molloyem u petak navečer. "Vjerovao sam -" Bacio je čik van i uzeo te za ruku. Uhvatio si ga za ruku s pivom. Kod šanka pjevaju neki momci koje ne poznaješ. Ali strašno sam pogriješio. Ako imaš ljubavi. I način na koji ti prodire u mišiće i grčevito ih drži: način na koji se može naseliti u tvojim mislima kada ti je potreban prostor. Onda daješ sve što motori mogu podnijeti dok si s njom. "Nadaš se?" Molloy je tih. On pogrbljeno sjedi na otvorenom prozoru Duck's Heada. "Mislim".

to je sve. A tu je i nadiranje onoga s čime se ne možeš suočiti. Tko to može podnijeti? A urlik vas prati kući: vrišti ispod Merlina. drži te i osjećaš kako joj je drago što sije pustio van. kada si bio tako mali da si mogao biti dobar. Možda malo Čistilišta neko vrijeme . Stoga mu brzo kažeš: "Ne bi smio tako govoriti." Opet cerekanje. boravit ću u umu Boga." "Dickie -" "U redu je.000 metara i u tome se nalazi život. Njezina ruka u tvom grlu. indikatori cilja bili su tako čvrsti.bombe padaju. "Kada smo činili to što smo činili ovog tjedna . Za nju do tada nisi znao." "Ali u pravu sam?" "Naš mali -" "Jesam li u pravu?" Zbunjen kao dječak i nježan kada te je upitao. Mogao si to osjetiti: mogao si reći da razmišlja o tebi. "Pa sam doista naučio . Zamišljaš da rat mora biti gotov sutra. blista . Eh. nego kad je nema. osim na način na koji postoji.nada u raj. i podiže se. još širi . i toliko batina. onih koja nisu moja. godinama .. glupava pomisao.. kiselo mu se nacerio.. način na koji je tu. Ne zamjećuješ dok je još uvijek ovdje . Sada ću morati u pakao. Tako nikad nije bilo. grabi za lubanju. Sigurno kilometar i pol širok.opet iznad Hamburga. način na koji te je dotakla. Dvadeset i šesti odlazak." Odmahnuo je glavom. koje se debljaju i bujaju . A cijeli ih je čopor radio za blagog Isu sa. Ovo je rub pravog lica smrti.jedan čvrst plamen koji te vidi i daje ti ime koje nije ime. udarila u Lanc kao da je od papira. iskopavaju to iz tvog mozga da ti pokažu. Sigurno mora biti gotov nakon ovoga. i ti pomisliš Ovo je smrt.vrtlog vatre .to je bio kraj raja. ali ustvari sam se samo predomislio u vezi s tim što je dobro činiti. Ali ne o tome. kako god razmišljao.vidiš moj palac? Ovaj. bujanje crvenog dana. koje se uzdižu odnekud gdje ljudska bića ne mogu biti. onda će mi na kraju biti oprošteno. Sve ostalo još je uvijek ovdje .ta stara nada.boje u njemu koje nisu boje. okreće ruku i proučava je. polako dok nadlijećete.činilo se da nijedna ne može promašiti.a iz njega dopire urlik. Stvarno je stara gotovo kao i ti. ispunjava ti usta. jer je tako stara. čudna turbulencija. jer je usamljen u tome. štropotate iznad nečega kao kad se propeleri peru.nikad nije znala kada treba prestati. A uvijek je bila ovdje .da ne vjerujem.ali crnilo više nije crnilo . poslali su me u latinsku školu. I onda zaboraviš na Molloya i sve ostalo. i pritežeš se." Ispružio je desnu ruku i malo iskrivljen palac. A ti radiš svoj posao i netremice gledaš u crnilo." Stisnuo ti je ruku da te umiri." A onda je iskesila zube i oblizala ih. za taj palac. nije promašila. masno. a usamljenost nikad nije dobra za posadu i ne smije ih uloviti. Ali tu sam pogriješio .ovdje: anđeli. "Znam. a onda svaka pojedinačna bomba . prsti u tvojoj lubanji.danas smo spalili nebo i sada će smrt doći. drhti.krsti te izvan riječi. čuvaš ih . zvuk čudovišta. "Mislio sam da je sve to iza mene. Svi su utihnuli na intercomu.to je dim i pepeo na visini od 7. ono milosrđe u mirisu tvoje majke kada te je držala uza se. I polako. čvrsto poduprti.. puni očekivanja. Sigurno je bilo drugih načina na koje sam to mogao naučiti. bjesni. napravio sam si malo mjesta da mogu disati. znaš. 110 . razbija te.ideja da ako činim dobro. Možeš pričati. Shvaćam.posve nova vrsta vatre . Blagi Isus i pravilno sprezanje irskih glagola. ponavlja se u tvojim kostima. ukazuje se oblik toga što ste učinili . A to je nada koju čak i ne zamjećuješ. savršen posao . Svjetlost koju nikada nisi vidio. oprost grijeha i pokora. Štetna stvar.samo sam mislio da više ne vjerujem." A onda si ga primio za ruku. možeš se zakleti. i š aka se probija prema naprijed. visoko vrtloženje zraka.. navire prema tebi i znaš da i on to vidi. nije riječ . njezina veličina . Tako si dobro obavio posao. "Gđa Mahon .a to bi bilo posve opravdano.. tako savršen.

stari orkestar." "Zaveži. Najpoznatije pjesme: "We'll Meet Again" i "The White Cliffs of Dover".što je Alfred uočio kao čudnu stvar: glumci ne žele da ih se gleda. novi su glasovi dolazili samo zato što su prepoznali buku. S druge strane. Stoga je redatelj u tom trenutku odlučio da zapjevaju. razjapi čeljusti i ispusti zvuk protuzračne sirene. daleko od vremena koje ga boli.a stari Kriegiei uključiše se sa zvižducima repnih krilaca u padu.nije baš sve promislio do kraja. Bio je jako sretan da prizna kako je samo on kriv." "Još je vrelo." "Jadni jebeni gadovi.to ti se svidjelo.a kriv je bio Alfred. To nas je uništilo. 111 . dvorana im je bila sve manje i manje naklona. činili su što im se sviđalo. Op.nije ga bilo briga tko je vidio. kao ni njegove zvijezde. odavde se vidi. Ubrzo je polovica dvorane urlala i zavijala poput sirena. * Dame Vera Lynn (1917). neizmjerna praznina.ali. to je značilo da cijeli odred mora ostati dulje. ne možeš poreći. Filmska ekipa uglavnom je ostala nepomična. Pri kraju snimanja koncertne zabave svi su otkačili . Nakon što su nekoliko puta zapjevali "Run Rabbit Run" i "Lili Marlene". A onda su nadjačale prave riječi dok su se svi smijali. brisao svoju šminku jednom rukom i mahao drugom. Zadnji tip kojega je publika otpravila gotovo je zaplakao. ali on uglavnom nije obraćao pažnju na njih. intonacija samo malo opakija . Zubatog Harrisa koji šalje svoje momke da njihovu Domovinu razjebu do daske. I tu nije previš e pogriješio.orkestar. to nije bio način da se išta dovrši .shvatili su.vriska koji su ispuštali da razljute stražare .nisu se posve uklapali. Nakon večere radili su do kasno navečer i zatim duboko u noć. sklopio je oči dok je cijela prostorija odjekivala od vriska uzbune . zviždanjem bombi koje padaju: lupali su nogama imitirajući bombardiranje. svima je bilo bolje.Ali najgori je bio dvadeset i sedmi. dernjali se sretni što se mogu ispuhati." Vratili smo se i opet ih bombardirali. kada su je zvali "vojničkom dragom". A drugi su ga čuli. Nije baš mislio da će mu uspjeti. podignu moral. dok nisu bili pažljivi: upala je njihova gusta. Njezina je karijera dosegla vrhunac u Drugom svjetskom ratu. svi su bili umorni. prev. Film više nije bio pod kontrolom kako bi trebalo. Otvori grlo. kreirao je sa strane.i nikako se ne smije na taj način. Naravno. momci koje si gledao u kinu . A po Alfredu. "Isuse. glumci su djelovali nervozno zbog prisutne publike . svašta je rekao svojim kolegama i onda se izgubio . daleko od kuće. to je bilo zabavno: gledati. I tako si inicirao i pokrenuo . prodrmati. sve glasnije i jače . pljesnuti za nij ansu presporo. da moraju sve ponoviti ." "Još gori. svaki put kad bi netko pogriješio. Kada su nam nakon dva dana naredili da se vratimo i kada smo pošli. mislio je da je tu dovoljno Kriegiea da prihvate i pomognu mu . Dan je ionako bio jebeno dug i treba ga promijeniti. pomislio je Alfred. Nakon toga došao je ustaljeni Vera Lynn* finale i ustaljena dernjava kada su pjevali "Whale Meat Again" umjesto teksta koji su trebali. poticanje još jednog zajeba. to posebno uspinjanje zvuka upozorenja. i svima je bilo posve jasno da je tu svatko sam. stari." "Zaveži. možda su ga nekako i očekivali: ubacili se sa sve više sirena. Jednostavno je počeo zavijati jer je morao. ustvari. popularna engleska pjevačica. obuzima i održava na životu.

što je značilo da lažni zarobljenici mogu sami sebi narediti da ugase svjetla i odu na spavanje. Nosio si masku. Dahom griješ papir i otkrivaš miris njezine kuće. Ima stvari na koje možeš biti ponosan. usne. igranja u vašim mislima: blizina koju do tada nisi uspio imati s njom. prkosan. ali bio si jako zgodan. da raskrije svoju sreću. ali nekako mu se nije išlo u krevet. obukao je pidžamu. Kao da sam te vidjela. njezine kućne haljine. Alfred je otišao i spremio se. Iz logora. ali znala sam da si to ti. U logor. Ali znala sam. Najdraži moj Alfie Da nekako cijeli počivaš na njezinom dlanu i odmaraš se. rata čiji si kraj dočekao iza brave. Sada sam sigurna. Čuvaj se. veći dio filmske ekipe već se spakirao ili otišao. nova Joyce. ustvari. prepun trava. vreline i bezbrižnog mira. Doista bi trebao znati da uvijek spavam s tobom. Kada legnem pod poplun i znam da ti negdje ležiš. osjećao se i posve blag okus jeseni. Nema potrebe da sada odluči . svoj. ali ipak si bio bučan. dovoljno čistoće za ovo. Njezin glas u tvojim rukama: njezina usta.ovo je prije noć da potraži nešto dobro. Niti ga zabaviti. ali ipak su obraćali pažnju. Najdraži moj Alfie To je kao takvo gotovo preteško. Tako će uvijek biti. a onda ti je netko dao medalju i bio si sretan i ja sam bila sretna zbog tebe. ostali momci ostavili su te na miru. Nemam pojma ni o čemu. da će veliki i široki listovi početi opadati kada se uskoro vrati u London. Nadam se da znaš da sam tu i da sam posve sigurna u vezi sa svime. jezik. ali pretpostavljam da neće smetati cenzoru. Bio si u zarobljeništvu. sanjanja. Nemam pojma jesu li joj poslali moje niti što je došlo do nje. da nismo daleko. Uvijek.nije bilo nikakve konfuzije.nikad nije i nikad neće . njezinog kuhinjskog stola. A onda pismo. tek naznaka da godina ide dalje. Mislim da je tako bilo od samog početka. A onda tvoje predivno pismo i sve je bilo u redu. Šašav san. Da te jedna osoba na svijetu poznaje i voli što te poznaje. Ukoliko je s tobom doista sve kako treba i ako te tretiraju na dostojan način. Trebala bih reći da sam sanjala kako smo zajedno na nekoj čudnovatoj zabavi. Sjedili smo zajedno i ti si mi pokazao svoje lice. Kada si već odustao. nikakve krivnje u artikuliranju zvuka posla koji nisi dovršio. nisi poginuo i onda sam se ponekad bojala da je to samo šok i da ne smijem biti tako glupa. molim te. 112 . nigdje dovoljno privatnosti. Prvo od pisama koja još uvijek čuvam. Kada je orkestar bio gotov. Umjesto toga stajao je kod otvorenog prozora barake i gledao van. onda pomislim da se gotovo dodirujemo. ta bliska. koje su im obaveze. glumci su se razišli. veselo su stupali podsjećajući se usput kada se trebaju probuditi i što sutra treba raditi. Početak šaputanja jedno drugome. Ako se ikad vrati. što je uspjela saznati. što je čula. Ne moram ga više čitati. Na neki sam način znala da. Što i želim. previše divno za papir.Nikad nije imao ništa protiv orkestra . izgledao si pomalo bolesno. Jedina milost koju ti je zatvor dao. upamtio sam. Noćni zrak bio je blag.

Vanjski desni. Ali ona nije došla k tebi. onda nećeš morati misliti. vrata zaključana. zatim tare lice i smješta se u kamionu. rukama. stavi ih gdje ih treba staviti. pusti. Težak bat čizama po betonu.zbacio mu je s glave.čovjeka kakav bi mogao postati." "A ja bih rekao da mi je drago što si s nama. smekšati se dok te ona protresa od lubanje sve do čizama. "Nema na čemu.Ne samo onakvog kakav si s posadom . tvoj Lanc . provjeri elektriku na svom odijelu. ali odvraćaš pogled od njih. gura ga i zatim povlači. hodaš uz njih po kiši do kamiona i zasljepljujuće noći iznad tebe . pretvarati se da si stvarna osoba. Paddy. nakon tebe. to ti je jasno: oni su zadimljeni. nije kada se tama razlila i odnijela te u san. Ne gledaš guštere dok odlaze jer oni su mrtvi. a ti se koncentriraš na crveni disk njegovog disanja dok se kamion zaustavlja kod aviona T kao Tommy i posada se iskrcava. Bastard se ukrcao." Umjesto odgovora vremenske nepogode lupkaju po platnu koje je na trenutak podigao nalet vjetra. i ti si s njima. ljulja vas rame uz rame dok se vozite po pisti. i Miles potrči za njom. A onda ona progovara. Njezina kapa na tvojoj glavi. osjećaš vlažan." I Alfred započe ustaljene pripreme u svojoj kupoli. da imaš budućnost i da nema razloga za bijeg.okreni. podigne je i donese mu je natrag. gornji i donji pojasi. taj jebeni djelić vremena. motorima.a negdje u njemu pjeva ptica." Počinje se uspinjati. siguran sam. momci. pokriješ i sklopiš oči. tvoja druga djevojka. ali želiš više od nje dok pokušavaš utonuti u svoje mjesto." Nalet vjetra nakrivio mu je kapu uvijek nosi kapu sve do aviona ." I prvi trzaj kretanja koji vas sve protrese."Obavimo posao. bubnjevi u tvojim kostima. jer su znali da si bio spreman i da je to njihovo vrijeme.nizak."Skip lupa po ramenima. Pa ionako ovo činimo zbog njega? On ne bi htio biti nacistička ptičica. ona je sve to znala: razumjela je kakav ćeš biti cjelovit. Umjesto toga došli su momci i odveli te." "Ne." Skip kimnu i okrenu se da pođe naprijed. Sendviči i termosice. motorima. Dobro namjesti noge. spuzni. hodao jako pažljivo da ne razbiješ san koji je već počeo nestajati u zraku oko tebe. njezina pažnja. i ona već urla." "Ne. a to znači da su kod kuće. Zatim provjeri još jednom. lupka prstima po ceradi na način na koji to uvijek čini. 113 . Sve provjeri dva puta. Dvadeset i osmi odlazak. njezin rad. U tebi izazivaju neku hladnu tugu koja traje sve dok ne iskočiš kod P kao Pivo. Torrington pali lulu. spremi ih. ali ima nekih pizdarija koje neću govoriti. Ostali momci voze se s tobom . "Momci. trebam biti budan. dok su se ostali ukrcavali . "Ipak. slabo se vide kod ljestava. Prolazi vrijeme. čvrst oblak . viče prema njima: "Opametite se malo i sklonite se s te jebene kiše. "Hvala. Iz nekog razloga Alfred je uze od njega i požuri po ljestvama. onda zašto ne. trag profinjenih. Šefe. zadnji kao obično. Najdraži moj Alfie Što je značilo da možeš spavati još jednu noć. kisik. Zadovoljno si se odmaknuo od prozora. zamahni. "Nakon tebe. nakon tebe.onaj prvi trzaj pri paljenju i pokretanje unutrašnjih desnih motora. osjećaš pukotine na betonu dok kamion ide dalje. nestaju i ne želiš da to vide na tvom licu. Pored sebe osjećaš svog vitkog skipera. razbuđuju. "Nisu to baš posve pizdarije. Provjera: intercom. Probudili smo ga.izgledaju kao da su prilično novi." Parks i Torrington zajebavaju se. metalnih nota u motorima. "Jadni mali klipan. topao povjetarac kako se mijenja u nešto gladno od tolikih Merlina koji ga cijepaju. prilagodio si ga da se fino uklopi kada se uspneš na lažni ležaj." Molloy šmrca.

trza se da pojuri i povuče te gore .sada si poprimio oblik mitraljesca i ona se izvija. idemo.ne znaš hoće li streljivo eksplodirati . kao da nisi ništa . "Isuse. Konačno se okreću i vanjski lijevi. toliko veća od tebe." Bacilo te je. crveno i novo.prvi udarac i posrtanje. "I koja je to sad prokleta stvar.a onda svijetao udar s desne strane. "Flak?" Torrington se ubacio. Opet Hamburg.a tvoje su ruke nesigurne. Dulja ruta." "Ne mogu je okrenuti." Molloy. ikakvog traga ičega. počivaju na volanu bicikla." Nekakvo svjetlo. Osjećaš kako je zahvaća ." "Nema straha. Nisam beba. Ne može biti flak . Pregolemo.jer nisi ništa . prekrasnom glasu: ciklus drhtaja i štropota u njezinoj rici i nešto nalik na toptanje konja . 114 . kao da ti mogu pomoći. dok P kao Pivo podrhtava i maše repom.tračak životinja . ona. Jadna moja mala Lanc." Hladnije. ali moraš pitati..idemo sada. Zidovi se zatvaraju. ali sve je u redu.večeras je intercom strašno nerazumljiv. To je samo nepogoda. A oblak je opet nešto drugo ." Plavi plamen kreće iz tvojih cijevi. "Što je?" Ne želiš ga uznemiriti. zanosi ustranu.. kao da je promašila stepenicu. Samo oluja. zapečaćuju. mašeš nogama prema nebu . i to više nije zvuk: to je dodir.nije lako reći po riječima koje su toliko tanke kada stignu do tebe. samo pita. I gledati kako se iz njega izvlače avioni. sa svake strane litica. "Skip?" Moraš ga pitati. napeti kao puške repni se kotač podigao i njezina se kralježnica svija . nije moguće drugačije.. "Idemo unutra da vidimo kako će ispasti." Ruke na držačima. momci. gledati na sve strane gdje su gadovi. "Isuse. jurnimo. ali udobno je. toliko daleko od zemlje kada munje bljesnuše pokazujući ti otvor u koji si zguran. "Donijet ću ti kakao kad budemo gotovi.a njegova svjetlost samo otkriva ono u što ne bi smio gledati. Šefe. pomoći bilo kome.od toga postaješ sretan: smiješiš se u masci s kisikom. tvoja je kupola zasljepljujuća . kreće se kako ne bi trebala. Ponekad pomišljaš da je to kao kada sjediš na rubu daske..Kreću unutrašnji lijevi. "Jebote. i ona mora krenuti. Ne zvuči tako . procjepe koji se otvaraju na 10.ima svoj um koji ti usisava dah . Misliš da nije zabrinut. Mi smo krivi za ovo . i toliko je zvukova u njezinom golemom. trza. Naglo okrećeš kupolu na lijevu stranu i gledaš naprijed. pljuska sve dok ne prestaneš razmišljati. i udišeš svjež miris udara munje. Mali Šefe.tuče te i udara. i sada je došlo po nas. To je jebeno velika oluja." Hladnije. Ne želiš dulju rutu.meso. Opet Hamburg. gledati dolje širok krajolik mjesečine. tvoja krv i nešto novo što izaziva u tebi..a svatko te može vidjeti na kilometre. "Nova vrsta flaka. odlijepi se. propeleri blistaju kao jebeni vatromet dok osjećaš bol od hladnoće . upravo tako . Kunimbusi mi nisu najdraži. njezina potreba da poskoči. "Ima li išta?" "To je.. uvijek si prvi sa zemlje . Dobro je uzletjeti i biti iznad oblaka. Ikakvog traga leda. nisi u stanju. a ti se držiš. Provjeri spone na svom odijelu. ali..spalili smo nebo. to se tvoj dah usklađuje s njezinim i njezin potisak iza tebe. uh. misliš da je Molloy ." Ne. A onda još jedan izlazak.. metal.previše blijedo. što kažete?" To je Skip.000 metara. posada. ide unatrag. Više svjetla. Ali nije zabrinut. recite mi... prije nego što je tvoja kupola uronila u oblak. teškom. prostore u kojima ne možeš preživjeti. "Isuse.prvi sa zemlje." Bastard: "Ako je to jebeni flak.

kada se razvedri. Mrtvi ozbiljni i imamo nešto da gađamo. a bombarderi nikada ne smiju biti sami." Lijeva ti se noga zbog nečega trese. čini mi se. To je Hamburg?" "Poslužit će. jebemu.. Njegova glava. Izbaci jebene bombe i vrati se kući. Osjećate da vas skiper spušta u ustaljenu. "Bombe su bačene. u svakom slučaju. jer jasno je da ste sada sami." Onda se netko probio. A ne vjeruješ u njih." "Vidim. I mi smo se probili.. "Polako. Skip.jer svi su dali sve od sebe. Kreni već jednom. Osjećaš je kako se opušta. natrag.. "Ondje gori. Čudo. mekana." Obasjatćešmiputovenoćiobasjatćešmiputovenoćiobasjatćešmiputovenoćiobasjatćešmiputoven oćiobasjatćeš Samo nepogoda... izbjegnimo kad budemo mogli. pokušava vas sakriti... ne mogu.. I zato što ćeš ostati sam. udar." I nastavimo prema sjeveru i prestignimo usranu nepogodu.. A onda kući. baci ih. A njezino te srce gleda i smije se. Skip? Ja ću.. polako. Obasjat Ćeš Mi Put Ove Noći Dok te ne ispljune na slobodu. ostavi je. normalnu postelju od oblaka.. Ali imat ćeš jedno. kroz njegovo mjesto. Ne možeš je umiriti.. Skip. Merlini su tako tihi bez grmljavine."Miles? Miles?. Flak znaš što je to kada pogodi i da te nije razbio jer i dalje misliš i kada pogodi to je brže nego što misliš i onda opet osjećaš miris njegove kože prije nego što izbaci smrad od dima i ušulja se u oblak i ima te i čuješ skipera znaš da je to on i čuješ još neke stvari kao da bebe plaču i netko doziva Molloya i tvoja jadna mala Lanc djeluje tako tužno oko tebe i ljulja se i pleksiglas njoj s desne strane njezin vjetrobran na njemu je velika rupa koja djeluje blesavo i abrakadabraskočiskočiskoči to čuješ u Skipovu glasu i netko zaziva svoju majku i teško je disati s tim u zraku i abrakadabraskočiskočiskoči i ja pokušavam ali jebena se kupola zaglavila ne mo gu je dovoljno okrenuti i gotov si ali čini se kao da si jako daleko i spor si i pokušavaš i opet trzaš i teško je i ona ti umire osjećaš kako plače i tri motora je sve što još radi i guraš se kroz vrata guraš se van i nemoćno odupireš i potežeš i vidiš da više nema Bastarda i nema više kupole u kojoj bi trebao biti sve je rastureno i vjetar tuče svom snagom oko tebe i pepeo i Prozor magični Prozor leti posvuda oko tebe i flak je stao što je dobro i zašto si ti živ i nema više i nema više ljudi da ih pronađeš i idem prema naprijed i nema nikoga ostao si samo ti noge lamataju pod tobom sve lamata raspada se i sjeti se prijenosnog kisika sjeti se da ćeš inače umrijeti samo što već dišeš bez njega dakle sada letimo nisko i treba li mi i dišeš dok te obuzima panika osjećaš okus goriva i glikola i ta druga stvar na podu koja bi mogla biti Bastard jedan dio Bastarda i kreni naprijed i sada je tu Miles tu je ta kreatura koja je ostala od Milesa i ruke se pokreću ali bez njegove volje samo se pokreću s Lancom i možeš to pogledati i izgleda kao jadno štene jadan mali psić koji se zgurio i nema prsa i moraš što prije vidjeti svog skipera potreban ti je ili Dickie Molloy ili bilo tko da ne budeš sam i moj bože kako ona plače i pjeva i spuznuo si niz svoju divnu Lanc sada samo kliziš ona ne može bolje i pod je sav crven i pričvrsti svoj padobran i napravi sve kako treba učini to provjeri jesi li sve učinio i 115 . Zato nije bilo fer kada se dogodilo .

postaje sve glasnija. beskraj i hladnoća. i zbog toga si mokar i smrzavaš se. Želiš misliti da je uspio doći do Švedske. Šefe. opreme. neka jako uska obala. magla se povlači. iznad obale. čini ti se da nećeš u ocean." Ružan osmijeh ti upućuje užasan. svoj zaštitni sloj tipa D i svoje čarape. Nikada nema nikakvog sjećanja na odlazak niti na povlačenje uzice da otvoriš padobran. Neko vrijeme razmišljaš da će nešto posegnuti prema tebi i dodirnuti te.skiper bi krenuo prema Švedskoj da je mogao. Skiper. otok. A možda uopće ne želiš misliti.Isuse. onda možeš vjerovati da se nije razbio. a možda je to umiranje .sjeti 116 . je li to magla ili si oslijepio. ali vidi se neko svjetlo. što znači da se u oblačnom svitanju ukazuje dan. užasna buka.posljednja šala da pribereš svoje nade prije nego što dođe zadnji pad. da je mislio da neće stići kući. cijela ta jebena zbrka .a mrtvacu ne bi trebale smetati takve stvari. ali ne u ocean. Znači otišao je. "Jošsamo trenutak. umrijet ćeš da ga jebeš. Ali onda zamijetiš da si izgubio čizme. neki sjaj. jer sada je tu nekakva navala. možda još uvijek leti.spuštaš se na vodu. nadaš se . duboka tišina stvorena za tebe da se u njoj njišeš. neka jako uska obala . stopala te bole eno ih. nešto što ne možeš shvatiti. i ti ćeš . A možda tvoj sluh nije tako oštar kao što misliš. Za trenutak poželiš da je ispod tebe Švedska . dok se tvoj padobran počinje jače ljuljati. a vjetar je nemoguć. Kreni sad.jebote .možda oboje. i onda se začuo nekakav zvuk. Nakon toga sve se raspalo i ne znaš je li to tišina ili si oglušio. Nema zvuka Lanca.past ćeš na vodu." Vidiš da je umoran jer je mora držati i želi poći kući i ti želiš poći s njim i on ima tako plave oči skiper kao da je cijelo jutarnje nebo u njegovoj glavi. A onda možeš vidjeti . I sada si ostao sam . hvataš dah i možeš shvatiti da će gledanje biti naporno jer si u oblaku. past ćeš u jebeni ocean. ili su ti muda poletjela nekamo u tebe i nema šanse da ih dobiješ natrag.ukoliko nisi sve pogrešno shvatio . Samo si uletio u svoje misli kada te je oprema potegnula gore tako snažno da si osjetio kao da te je prepolovila.sve je postalo jasno. tvoja bolna gola stopala . Ali nema vatre. i to je prvi put da si se doista bojao cijele noći. Cimaš i povlačiš da promijeniš smjer. a ako ne uspiješ.ti. nikakve naznake vatre.promatračnice više nema raznesena i nema Parksa i nikakvog znaka od Parksa i naprijed moraš ići naprijed i ona posrće i pada ali ona je hrabra hrabra je to cura i eno ga tvoj skiper tvoja sigurnost tvoj najbolji drug tvoj kompa i bijelo bijelo je njegovo lice ne vidi dok vičeš i moraš ga natjerati da te sluša jer on je glavni neka obrati pažnju i sada vidiš i njegova usta opet kažu abrakadabra i maska mu je spala i ljulja se i mokra je i pogodilo ga je strašno je pogođen i opet je bez kape i ne možeš mu je pronaći i njegova je letačka kaciga razderana i crvena mu je kosa nije boje pijeska kakva bi trebala biti i želiš mu pronaći kapu ali ne možeš jer možda je ispala kroz otvor kao što je sigurno Torrington ispao i Parksa nema ni Molloya i za sobom su ostavili svoju crvenu i tebe za sobom i ne možeš skočiti jer gledaš dolje kroz otvor i jednostavno ne možeš i onda se vratiš i skiper je još uvijek tu i još uvijek leti i sada se okreće strašno sporo i drugačiji je nego inače i on te vidi sada te vidi. siktanje i napuhivanje svile iznad tebe. ne možeš reći hoće li te odnijeti dalje ili spasiti . "Meni zaljubav krenisad. A možda je uspio iskočiti. barem se tako čini. Sada padaš brže. nešto.

miris bora .jer nitko nije čuo tvoj avion . dok kiša prestaje padati i osjeća se prekrasan miris ruža i grmlja: visoko. do trave . Jebeni Nijemci. Zatim kanal postaje suši i uzdiže se prema razmekšan oj zemlji. šiljaste kape elegantno nakrivljene i tanki brčići pomisliš na film. Što god učinili.užasna. kupola pada za tobom poput mokre kože. preblizu . a nema se vremena za kukanje nad tim. A kada si se probudio.toliko ruža .ne znaš plivati. strašna stvar koja ti ozljeđuje stopala. stoga prelaziš na stazu. doista moraš spavati.tvoje su noge pogrešne. pogledaš iznad sebe i ugledaš tri lica. I sitan plavi cvijetak pored tvog lica.previše kasnite i jedino je objašnjenje da ste stradali. i sada si slobodan. brdo koje kao da je od ruža.past ćeš u vodu . poput p okrova.gotovo . žestoku bol. što izaziva tu dugu. ali nikakvo drugo uznemirivanje. Sletio si tako da nisi sve osjetio.zguraj dolje padobran.blistave čizme i šminkerske kabanice. a posvuda j e svijetlo . toplu . I onda se prevrneš na drugu stranu. Hodaš dalje. toplina. Sada si puno bliže. i ta topla voda u kojoj ležiš. izvuci se odmah. nema osjećaja da si u vodi .nema kuća. možda ništa više. Osim tvojem ramenu i tvojim stopalima. to te ne može iznenaditi: uvijek ćeš shvatiti.se da otpustiš opremu. još je tiho. Nikome nisi rekao da si izgubio kapu. neku komičnu operetu . Šipak. i evo putića da ga prijeđeš i stigneš na drugu stranu. Postoji samo ova soba i još jedna. A onda odjednom moraš preživjeti. naravno. ali sve je čudno . nožni prsti utonuli su u kremasto blato . s tobom je nekakav raj. Shvaćaš. povlačiš i povlačiš svilu sa svojih leđa.previše rijetka da se sakriješ. Ovo se ne bi moglo dogoditi ondje. Nisu rekli gdje se nalaziš. baci jebenu stvar. tri čovjeka stoje iznad tebe. jebote . udalji se od jebenog padobrana. udišeš vodu. koja svjetluca dok si utonuo do bedara i zatim do koljena. pere ti lice. ni traga od zaklona. gusto grmlje. i sada moraš spavati. I uviđaš da si žedan.ali klimaš se dalje .i ruke ti na trenutak grabe tu meku stvar. Tako je ugodno ovdje.hladna i predivna kiša pada po tebi.sada je pijesak.prije nego što ti sine kako ti je i gdje si i da imaš Joyce zbog koje trebaš preživjeti.i povlačiš.jer voda ti je tu samo do pojasa. nema vike ni alarma.i probij se do obale iz te lagune koja je svijetla od prijetećeg izlaska sunca.do tebe dopire zvuk oceana i zapuši vjetra. okus gline i soli u tvojim ustima. ali smještaš se ispod njega .jer su očekivali nekoga tko nije 117 . a ne možeš vidjeti.imaš jaku glavobolju .kada pogledaš. kroz koju možeš hodati . nailazi to sivilo. Nije previše teško gacati po ovakvom kanalu . ali misliš da se ne nalaziš ondje. Nisu te obradili. Dulag Luft: onamo su te trebali odvesti. a onda nisko raslinje i zatim šuma. ništa više.živ čovjek koji je ispao iz aviona i nije poginuo . boriš se za život.i ideš dalje. potopi ga što bolje možeš . i ozljeđuje te. Postoji samo ova soba i još jedna. Oni kažu da nisi terror Flieger . svoje glave. ali ipak stojiš. drhturi. nisu ti dali broj ni cipele. onu koju ti je Joyce isplela.jer nitko nije vidio tvoj avion jer nitko nije našao tvoj padobran .jer nemaš kompletnu odoru . baci je prije nego što te utopi. nestaju zadnji tragovi oluje. pritisni kopču za otpuštanje prije nego što padneš u vodu.živ . na dinama si . miris vrta tvoje majke . ali posvuda srebrn sjaj od kojeg te boli glava . udiše i izdiše negdje tamo na rubu bijelog pijeska na kojem ležiš. Postoji samo ova soba i još jedna. ugodnije je .cvrkutave ptičice bježe od tebe.i približava se mirna plima. A sada oni kod kuće već znaju . otvoren i pada kiša . Nebo bez oblačka. ali ona je dovoljna .izvuci se iz opreme.

Shvaćam. nešto pogrešno. stoga je teško reći koliko je sati. Rukom protegni sekundu.a ima glas časnika i kaže da mi želi pomoći. moj jebeni otac. pa si morao ostati ovdje . On je u krivu. ponekad koža sa šiljcima. tuci ga da to utuvi u glavu i tuci ga kako treba. da nju zaštitim. Ja sam ovdje dolje u ovoj rupčagi. očekivali su da budu u pravu. Počinju misliti da si možda mekušac. stoga me moraju tući.osim nje ponekad. Ponekad ruke držiš uz tijelo. koji je tvoj serijski broj i čin. ponašao se kao mlakonja . Rame te boli. nešto nije u redu s tvojim ramenom. U krivu sam. iskren . gledat ću te kako crkavaš i slušati kako cviliš. I zato . onda je on nju ozlijedio. kada sam ga pokušao udariti. a ja sam taj koji griješi i tako će zauvijek biti. Tako me ne možete pronaći. To je soba u kojoj stojiš. U drugoj sobi ti si kriv za batine koje dobivaš. osim nje .u onome što shvaćaš. Ima okus jebi se. u ovom malen om prostoru. Okus bolje ti je da se paziš. A kada ga udarim. Udarit ću ga. 118 . Postajem drzak. jer kada se vrate da te provjere. vlažni zidovi od cigle izbijeljeni vapnom. Ne možete mi ništa ovdje gdje sam. Ja sam napravljen da primam batine. Opet te boli rame. vidjet će da si se loše ponašao i onda će te odvesti u drugu sobu. gdje ja stojim.kada misliš da joj više nećeš biti lijep. ali zapravo želi pomoći sebi. poput kutije. Ima okus soli. bolje ti je da to izbiješ iz sebe. Ne znaš koliko si sati ili dana ovdje koliko još moraš stajati dok ne padneš i onda dolaze oni podižu te i tuku ili ti daju cigarete koje ne možeš pušiti ali pokušao si a seronja priča o kriketu koji nikad ne pratiš i onda mu nisi po volji a ponekad te uopće ne moraju tući prije nego što počneš ispuštati one zvukove i sklupčaš se i želiš zaspati potreban im je neznatan dio prostora da te podignu možeš se malo odmoriti protegnuti sekunde. nekakav odjek kada bi udarili. nikako ih ne smiješ dotaknuti jer će se vidjeti na vapnu. Ne misli na njezino ime i oni ga neće dobiti. Dok ti ne kažu da je dosta. Dobio sam što mi sljeduje. za svaki slučaj. Postoji samo ova soba i još jedna. Ja ovdje upravljam. Seronja s prstenom. I to je tvoja krivica jer im ne možeš reći ono što žele. on me je udario. Ponekad ruke moraš držati iznad glave. Ali nema nikakve šanse da vi vidite mene. Ovdje si u krivu. ponašao se blesavo. važno je stajati i ne smiješ se nasloniti. Postoji samo ova soba i još jedna.iznutra sam napravljen tako da griješim. Mogu vas čuti. Oni su u krivu. opet te istuku. Što g od su te pitali. Nije važno. stoga me mora tući. porezao me . Na licu ti vide imena i onda ih nastoje batinama izbiti iz tebe. ovdje sam. Postoji samo ova soba i još jedna. Sve troje si im rekao. ponekad zaplačeš . Kad god su te pitali. mali. ne možete skroz ovamo dolje. A ocu je bilo najdraže kada bi mi rekao da sam pogriješio: rekao nešto što ne bih smio. Shvaćam. Moraš tu stajati. a on će nju istući. Ovo je moje.terror Flieger. Oni misle da ti. zatvoren. Onda će istući mene. Ako na tebi nema ni trunke vapna. kao što nitko nije . ustvari.zbog čega te počinju tući na drugi način. Što samo znači da su glupi.jebite se. ne smiješ dirati zidove. Mogu vas osjetiti. pokušavam dokazati da oni griješe. ali to im ne možeš reći. Ponekad gumene palice. Ponekad ne vidiš. Ali nisi ih razuvjerio da nisi netko drugi. Uvijek sam griješio. Ali shvaćam. izgledao previše čudno. ljudi nisu bili ljubazni i ne vjeruju ti. Postoji samo ova soba i još jedna. To izbij iz sebe. Trebalo je dosta vremena da se dođe ovamo. stoga me mora tući. Ali ne možete ih dobiti . Ali bolje sam od njega znao što sam zaslužio.niti mene. Znao sam bolje od njih. Ne zanima te. Ja sam napravljen za borbu i tučnjavu. Seronja s prstenom zove me Alfred.usna mi je natekla i sada me boli. tada sam bio loš dečko. nisi pravi zrakoplovac i ne vjeruju ti kada im kažeš kako se zoveš. Nije da ne mogu shvatiti. Dok stojiš.

Ničega se nije trebalo bojati u Ringerovom osmijehu. Bio je zahvalan. onako kako su oni iz Luftwaffea činili. Došli su stražari Luftwaffea i odveli ga." I onda navala u Alfredovoj glavi koja ga je tjerala da i dalje provjerava. "Onda. Mogao si poludjeti od drhtanja. dečko?" Ringer se nagnuo nad Alfredom. usporilo mu disanje. premda si se borio protiv toga . ali nije.nešto zbog čega si se mogao trgnuti. njegove noćne more dovode na kušnju njihovo strpljenje. nije bilo obrnuto. držao ju je i smijao se. Mogao si ih izlizati gledanjem. Drukčije nego što si ti. postaju umorni. i hodali su naokolo. bez žurbe. a onda čarape. a onda se spustio i sjeo malo dalje od njega. a ne ono što su ti novine rekle. znaš. Alfred je ustao. U tome se nisi previše iskazao. nisu ga baš mogli gledati u oči jer je izazivao nelagodu . Bili su tu. ostao stajati. vidio si Ringera: veliku klimavu glavu. koščata koljena podignuta do lica. "Valjda. Ostali momci običavali su Alfreda ostavljati na miru: on je.to su bili pravi Nijemci. to im je bilo jasno. trapavo se okrenuo da sjedne i smije se." Zatim je pogledao prema Alfredu." Opet se nasmiješio i kimnuo. čak ni da vuče noge po logoru prve večeri k ada je stigao i zamijetio da ljudi odvraćaju pogled od njega. njegov stas dok se mota po pijesku. Vidim na tebi da si u redu. kao da su ljudi. počeo lupkati jednom nogom na način koji je njemu nešto značio.Ringer je tebe spasio. "S tobom je sve u redu. lijeni i službeni. koji ga je nagnao da ritmički kima. Postoji samo ova soba i još jedna. umilna težina bacila ga je na koljena i položila na tlo. deku i paket Crvenog križa.stanje u koje se doveo. izgleda. sve je u redu.stražari koji stoje i pričaju. A neko vrijeme Alfredu se sviđalo što je zarobljenik." Umor obuze Alfreda kada je to čuo. zapamtio. gleda što će učiniti. Kamo god si pogledao. kao da su ljudi. a ne ono stoje ozlijedilo tvoje prijatelje. to je samo njegovo i može sve zadržati. poslušan i tih. ispružio je ruku prema Ringeru i prodrmao njegovu dugu. buljio je u njih. široku šaku. ali nešto u Ringeru pokrenulo ga je. Nijemci . samo bi tu i tamo pogledavao Nijemce . Na kraju su ga odbacili . bijesni. nemoguć dosadnjaković. ta blesava kaciga nakrivljena iznad spokojnog lica i polupijanog osmijeha. krijumčare cigarete.bio je previše sitna riba. naš mali . Dali su mu broj i pločicu. Ringer pogleda prema praznom nebu i šmrcnu. za stopala. A Alfred je počeo gledati Nijemce. postalo je blago i smireno. "Rekao bih da je s tobom sve u redu. slijedi Nijemce. pridržao se rukama prije nego što je zatresao glavom i nasmijao se. veseli. "Kiša će. a ne ono što te je ozlijedilo.nije ga bilo sram ničega. Alfred je htio krenuti dalje. kao da su ljudi. na način koji je iskušavao njihovo strpljenje. ali tako je bilo. nasilni i lukavi. pribor za jelo i lonac. živi. Ali spasio te Ringer. potrebe za plakanjem. za lice. osvjetlati obraz svojoj vojsci i samom sebi. Zato što postoji razlika između zarobljeništva i zarobljenika. A onda je došao Ringer.Pokušavaš stajati kako su te naučili u zrakoplovstvu. 119 . sve dok nije počeo drhtati i razmišljati o vapnu i sobi. Da. pomanjkanja sna. Ali najbolji su bili zavoji koje je dobio za rame. zatim prilika da se baci kada su istovarili brdo čizama i nije ga bilo sram da kopa i pronađe par koji mu pristaje i koji će potrajati .

tu su nadgledala njihov dio kulturnih aktivnosti: dvojica iz soja bankovnih činovnika s naočalama. "Zbog nečega si ostao bez daha." "Klasično skretanje pažnje. Nakon toga nije bilo tako loše. jedna intelektualka i mlađi momak uredno potkresane brade. kad su se u pet popodne okupili na objedu. "Pojedi je. doista.dobra. Gad se smjestio pored Alfreda . a?" "Nešto u tom smislu." Okrenuo se i rukovao s Gadom.imitirao je glasanje ptica iz svog kraja i inozemstva. "Ništa se ne brini. znaš. drobio mu je dlan.." "Hoćeš to pojesti? Jer šteta je da propadne dobra pita sa sirupom. Boots". Nemam apetita."Boots. Boots. "Ako se slučajno predomisliš. dopadljivo tajnovit a dama zadužena za kostime. ali Ringer ga je čvrsto držao. A tu su i Dobri Nijemci. nije teško -" "Dobro sam. "Mm?" 120 ." "Živci. Mnogo toga mogu učiniti za dvanaest sati." Alfred nije podizao glavu. analitičar fotografija koji je svirao na grliću boce i jedan tip koji je bio nešto u Myingyanu . "Albert and the Lion": bio je jedan tip koji je služio na razaraču i koji je htio svirati na zviždaljci. pravi finale za zatvaranje lažnog zatvora i povratak lažnih zarobljenika kući." Gad je baš morao puckati cigaru. nervoza kao prije zadatka. "Dobit ćemo dvanaest sati prednosti.idiot i luđak. kosa počešljana. Nevolja je bila u tome što su imali previše dobrovoljaca. četiri nadobudna pijanista. Stoga su. međusobno nisu razgovarali. košulje ispeglane . Čak je i nekoliko Ukrajinaca došlo s ponudama koje je nemoguće izgovoriti.Drhtanje je postalo jače kada je iz sebe izbacio taj zvuk."Jesi li posve siguran?" "Jesam. da ne bi morali ustajati i tražiti repete. Gotovo je svatko imao nešto što je htio odrecitirati . sve dok Alfred nije istresao i izvikao sve iz sebe.. umirio se. "The Green Eye of the Little Yellow God". blagoslovio je taj poduhvat. Kada su došli do deserta. to je sve". momče. neizmjeran broj pjevača s neizmjernim brojem pjesama. "Sve će biti u redu. U starim vremenima ni po koju cijenu ne bih pao tako nisko. htio je povesti ozbiljan razgovor.Tko zna kako su dobili stolnjak i zasebnu zdjelu s desertom. možda i više.njih nije bilo moguće isključiti. kojemu je odnedavna srcu prirasla postarija. i njih su dvojica ostala sjediti držeći se za ruke . frajeru." "Dobro. Gad i još neki tipovi uvjerili su svakoga da je potreban pravi oproštajni koncert. premda su od filmskih likova samo obični vojnici rekli da bi htjeli sudjelovati u tome. naravno . slavljenička pita s javorovim sirupom. Preko puta u kutu sjedila su četiri gosta iz logora za raseljene osobe. A htio bih s nekim porazgovarati.i njihova posljednja. pogledavali jedan drugoga zamjećujući da su gotovo svi odlučili da ne odjenu svoje odore i da budu u najboljoj civilnoj odjeći koju su imali." Gad blista kao nekad.činilo se kao da u istom trenutku izgledaju i manje i više vojnički. kao da baš i nisu oni za koje su ih držali. Bit će to duga noć ." Alfred je buljio u svoj desert. "Ne zvučiš mi previše sretno. Cipele su ulaštene. to je nešto što moram obaviti". Fergusson?" Bradonja podignu pogled i namršti se. i zatim je ustao od stola. Redatelj. "G." Od njega je dopirao snažan miris alkohola.

"Možemo li porazgovarati?" Alfred nije bio siguran kako će to ispasti, a sada je bilo jasno da je Fergusson uživao u svom komforu, uglavnom je razmišljao o desertu i mogućnosti da poslije nešto popije. "Vi ste g. Fergusson?" "Da... Sad nije baš -" "Htio bih da razgovaramo o jednoj od vaših raseljenih osoba." "Pa... Ne bi moglo." Nakon toga napućio je usta. "Oni su pod našom jurisdikcijom, i samo našom." Fergusson je opet napunio usta desertom i uzdahnuo jer Alfred ničime nije pokazao da će se udaljiti."Gledaj, stari, ako se radi o nekakvom švercu ili zavadi, onda bi se trebao obratiti g. Simmsu." Glavom je pokazao prema jednom od bankovnih činovnika. "Ali koliko sam razumio, ti sutra odlaziš, ideš kući. Dakle čini se da to nema nikakvog smisla." "Nemam nikakvu pritužbu." Držiš se RAF-akcenta, pokušavaš biti respektabilan, ali znaš da ti je jakna izlizana i prekrojena od jedne od Ivorovih."Ne takvu vrstu pritužbe." Nagnuo si se da ne stvaraš gužvu, jer nitko ne želi nikakvu gužvu. "Jedna od vaših raseljenih osoba je zločinac." Na to se Fergusson nacerio, mokre mrvice na njegovom jeziku, po njegovoj bradi. "O, svi su oni zločinci." Namrštio se, kako i treba kada se obraćaš idiotu. "To smo očekivali." "Hoću reći -" "Znam točno što želite reći. Govorite o davnoj prošlosti." "Vasilij." Ostali za stolom nisu podigli pogled prema tebi, žena je odložila svoju žlicu. "Vasilij Miščenko, ali on je -" "On se zacijelo uopće ne zove tako i zacijelo uopće nije Ukrajinac. Znamo." Kao da objašnjava djetetu. "Ali nije nimalo važno je li Ukrajinac ili odnekud s Baltika, Estonac, na primjer - ako ga vratimo, komunisti će ga ubiti. Zar to želimo? Ne, naravno da ne želimo. Ne mož emo dopustiti da komunisti misle da mogu ubijati ljude kako im se svidi, nije li tako?" "Rekao je da će doći u London." Fergusson odmahnu glavom, sada ga je to zabavljalo, ostali su još uvijek šutjeli, žena je pocrvenjela. Pomislio si da vjerojatno često govori na taj način, a ostali moraju slušati - slažu li se ili ne, to se nije moglo znati. Opet si pokušao. "On ne može u London." "London - ne bih mogao reći. To svakako neće biti mjesto njegovog ulaska. Morate znati, g..." "Day." Kao da je to uopće važno. "Bio sam u RAF-u." "Odlično. Morate znati, g. Day, da je u ovom ratu Britanija izgubila jako puno ljudi. Poginulo ih je gotovo četiri stotine tisuća, na stotine tisuća teških invalida. Treba nam ljudi. Treba nam dobra stopa nataliteta i zdravog materijala. Sada nam stižu ili iz kolonija, izbjeglice čija je kultura posve drugačija od naše, ili primamo momke kao što je Vasilij, koji su zabludjeli u mladosti, a mi živimo u zemlji koja želi ostati kršćanska i bjelačka. Jenkiji su ugrabili većinu teritorija, o staloga smo se odrekli... cijene u dolarima svuda gdje postoji šansa za turizam... znate kako je. Sigurno želite da naša domovina opstane, barem to - nakon svih vaših žrtava." Alfred nije ništa rekao jer se ništa nije moglo reći. "I nema razloga da me tako gledate. Ja provodim politiku koju je zacrtala vlada. Moramo misliti na budućnost, a ne na prošlost." "Jebite se." "Da, pa već smo pogodili vaš čin, ali hvala vam na potvrdi. Ugodna večer, g. Day. Možda bismo sada mogli dovršiti svoj obrok bez dodatnog ometanja." "Jebite se."Nisi vikao, bio si discipliniran, blag, stajao si u stavu mirno i oštro salutirao, sada su te svi za stolom gledali - izučavali tu životinju koju ne razumiju. "Jebite se." Ni na koji način nisi osvjetlao svoju vojsku. Izišao si ravno van u večer koja se spuštala, vrelina je bila zelena i blaga, zrikavci uposleni u travi s onu stranu žice, biljke rastu iznad leševa i kostiju po drugim logorima - ostala je samo ova šala, ova igra. Možda nikad nisam doista znao za što sam se borio, ali da ga jebeš, nije bilo za to. Trava bi trebala izrasti iznad svih nas, da nestanemo bez traga. "Spreman?" Gad ga lupnu po lijevom ramenu, ali stajao mu je zdesna - usrani blesavi trik, Ringer je to uvijek izvodio, a Alfredu to doista nije trebalo: sjećao se k ako bi mu namignuo kada bi okrenuo glavu prema njemu nakon što bi se osvrnuo na pogrešnu stranu. 121

Gad kimnu, veselo i s razumijevanjem. "Dao si sve od sebe." Sve više i više momaka napuštalo je menzu i izlazilo van. "Ništa nisam učinio." Neki su trčkarali, pa i potrčali prema dvorani, izazivajući osjećaj koji Alfred nije bio u stanju izbjeći: potrčati zajedno, pažljivo, ljudi su odlučili da nešto učine, spremaju se. Alfred je sada išao dalje, Gad pored njega, cereka se, pomlađen, osvježen. "Sačekat ćemo tvoju pjesmu, Alfe. Sigurno će izazvati burnu reakciju." "Ne bih se kladio." "Ne podcjenjuj se, dečko. I ne zamaraj se drugim stvarima." Djelovao je dovoljno pijano da se klati na nogama. Premda je to mogla biti gluma. "Kako?" "Taj Vasil. Znamo ga. Prvi posao koji ćemo obaviti kada budemo vani - prikrast ćemo se logoru za raseljene osobe i srediti ga. Tebi za dušu." Ljudi se guraju oko njih, žure bez ikakvog razloga, ali ipak žure. "Srediti -" "Rat će biti gotov kada mi kažemo. Dobro je opet imati malo akcije. Ondje imamo prijatelje a što misliš, kako smo dobili papire?" "Ali nisam mislio -" Gad se udaljio od njega, palčevima je pokazao prema gore dok se gurao prema stepenicama barake. "To se stalno događa na ovakvim mjestima." Pogurali su te prema ulazu. "Ne. Rat je završen. To ne želim." Morao si viknuti. "O, tvoj obraz... Samo sam se šalio. Nećemo imati vremena." "Kako?" Alfred je prošao kroz vrata, posrnuo je. Gad je još uvijek pokazivao palčevima prema gore, klimao glavom. "Šalio sam se. A sad zapjevaj dobro i glasno. Zapjevaj." Gomila je gurnula Alfreda naprijed prema klupi prije nego stoje stigao još se jednom osvrnuti i nešto reći, a Gad se izgubio - samo ta gomila ljudi koja je ispunjavala negdašnju lažnu baraku za predstave, ali sada je to prava dvorana, operativna tu noć, jer su htjeli da takva bude, i tako stvari stoje kada dobiju ono što žele. "E sad, da. Smiri se. Smiri se." Bivši časnički namjesnik na pozornici, uobičajeno zviždanje i uzvici iz publike, Alfred je toptao nogama ne obraćajući pažnju, pljeskaoje: predstava je trebala početi. "Jer oni se moraju vratiti prije redarstvenog sata, naši prijatelji Ukrajinci -" Mlak aplauz. "Naši prijatelji Ukrajinci prvi će pjevati, iako imam zapisano što će nam otpjevati, ne mogu vam reći, pa ću vas samo zamoliti da ih toplo pozdravite." Dakle to je to. I Ukrajinci se poredaše u zbor. Dva nekako čudna reda krupnih muškaraca, lica ružičasta od ribanja: šake, vratovi i nožni članci vire iz odjeće koju su dobili od raznih donatora. Naša predstava, ona koju smo htjeli. Naša. Nekoliko trenutaka konfuzije i onda je onaj glavati počeo pjevati, a ostali se priključiše dubok, ugodan zvuk - i pokazalo se da njihove pjesme nisu strane, Robert Burns s ukrajinskim izgovorom - "My Love is Like a Red, Red Rose" i još neke Alfredu napola poznate. Tko može reći da ga Gad ne bi ubio? Meni je smetalo, ali ne bih ih zaustavio. Mogli su to učiniti i to ne bi bila moja krivica, i to bi onda bilo u redu. Ni prstom ne bih maknuo. Iz redova se začulo umjereno uvredljivo dobacivanje. Alfred je spremio nekoliko dosjetki jer se nadao da će na taj način amortizirati koncert koji će zacijelo vrvjeti ljubavnim pjesmama i vulgarnim šalama - a kako bi moglo biti drugačije. Moja je ljubav poput sobe u kojoj nema ničega, samo vapno. Ali njoj je stalo. Imam to napismeno.

U novinama je bio članak o tome kako u Leithu iskrcavaju naše zarobljenike - puno su pisali o izvođačima i "Roll out the Barrel", ali činilo se da ne izgledaju jako loše, rekoše da su Nijemci bili dobri. Iskreno se nadam da je to točno.

122

Imam pisma od proteklih mjeseci, mogu otići, pokazati joj i tu će se vidjeti da je ona sigurno još uvijek ista osoba.

Neku večer vidjela sam momka koji je imao tvoju kosu. Sjedio je kod prozom u kavani, po načinu na koji je lio okrenut izgledno je upravo poput tebe. Ne mogu ti oljasniti koliko me je to usrećilo, mislila sam da si se možda ipak vratio i da si ovdje. Naravno, kada se opet okrenuo, bio je netko posve drugačiji, nekako sitnih očiju. Nimalo nije podsjećao na tebe.
Jer ja sam još uvijek čovjek koji ih je čitao.

Kao u onoj Keatsovoj stvari kada se on pretapa u njezin san. To mi često činiš, dragi.
Ukrajinci su do tada već otišli, suznih očiju, mahali su i grlili momke na kraju reda dok su se udaljavali. Možda je Fergusson sa svojima krenuo za njima, ali vjerojatno se smjestio negdje u kutu, uživa cijele večeri, pije koliko god može. Zatim je nastupio koščati momak i dao sve od sebe imitirajući Maxa Millera. "Vidiš ove oči, nemam li velike oči, a? Imam, zar ne? Nisu li velike? Dobio s am ih od svoje majke - puste sam godine gledao naokolo gdje mi je otac." Još uvijek sam taj čovjek. Nema smisla gledati naokolo. A što bi se moglo pronaći? Isuse Kriste, ima dana kada ne bi trebao ustati, sve te jebeno povređuje, sve te jebeno boli. I to zbog nje, kao da ona to radi, kao da ste još uvijek povezani, ali niste. Niste. Nema ničega među vama. Bol je samo tvoja. Veljača '44. Dotle sam dospio, do veljače '44. U zarobljeništvu gotovo šest mjeseci i onda je bilo gotovo. Kada kažeš kreni, ja krećem. Ali već sam otišao.

Znam da će te ovo povrijediti, a htjela bih da ne bude tako.
Tako je blesavo to napisati. Ničega se više ne sjećam. Iskreno. Više mi nije u glavi. O, to sam pismo dovoljno puta pročitao, pa bih ga trebao znati napamet kao i sva druga, ali to nema nikakvog smisla, a ne možeš se sjećati stvari koje nemaju nikakvog smisla - pratiš vijesti s Istoka, ondje se događaju strašne stvari, ona je ipak udana, i više ne zna što je što, čeka dva čovjeka, a želi samo jednog, što ako se on ipak vrati kući, a ona me ne želi povrijediti. Tip pored tebe kikoće, a momak na pozornici postaje sve bučniji. "I kažem, kažem, on je platio novi tepih, nove tapete i novi klavir u salonu? - kvragu, onda zatvori prozor - mogao bi se nasmrt prehladiti." I ta buka u tvojoj glavi, opet i opet, ista jebena smrdljiva buka, kao jebeni pas koji jedino zna zavijati, i jednog ćeš dana poželjeti da se smiješ jer ćeš biti sretan, samo jednom, samo jedan jebeni dan jebeno želiš. Kako je planirano, Alfredov red za pjevanje bio je tek u deset navečer. Zadržao se neko vrijeme iza pozornice, dok su iznad stolova krcatih više-manje ispražnjenim bocama žustro odzvanjale pjesme "Yours" i "That Lovely Weekend". Osjetio je da je publika dobre volje, ali nije se baš previše zabavljala. A sada je već prilično pijana. Bio je na samom rubu živaca. Dakle tu smo. Ipak ima još malo života u toj staroj koski. Svirač na boci bio je gotov, dobio je svoj aplauz - nešto žešći - i scenski radnici uklonili su stol s njegovim instrumentima. "Ne moraš ih sve odjednom isprazniti, stari." Netko je straga povikao, pa je dvorana bila nemirna kada je Alfred izišao, noge su mu se činile jako velikima, negdje daleko ispred njega. Ali to je u redu. Ne mogu me ubiti. Više ne mogu. Ne mogu mi ništa. 123

Redatelj im je rano ujutro održao kraći oproštajni govor i svi su se malo potrudili da tri puta viknu hura. i od te je istine zaplakao. jačali. Obavljeno. ali i među nama neki to čine . a ubrzo ih više neće vidjeti. odore su gotovo jednake. neka se bol uzdizala i nije ispunjavala dvoranu. Alfred je stajao i zvučao kao da je sada prepun ljubavi. Nitko nije spomenuo šestoricu koja su nestala. krv. dok nas ne puste na miru. a njegovi prijatelji najbliže. njegova posada najbliže. to je sve što smo bili. tako blizu da ih može primiti za ruke i znati da su dobro. posvuda je oko njega. sklopio oči i počeo pjevati. Alfred je zadrhtao. ili neka žena vrisne. klupe će biti prepune. tako dugo. zadovoljan što ga više neće biti kada budu postavljali pitanja. i Alfred je znao. Dok su prilazili uzletištu.ako stanemo. da su opet zajedno i iz sve snage izvikuju Enalesku kakva nikad neće biti. redovi ljudi koje slabo poznaje. A možda su se spetljali s lokalnim curama. ukrajinski špirit i boce konvencionalnijeg pića učinili su svoje. oni koji su naoružani ubijat će nas sve dok budu vjerovali svom oružju. I mogao je vjerovati da čuje svog skipera.njihov je problem ako propuste besplatan prijevoz u Englesku. Po drugi je put mislio da se neće vratiti kući. Krpe. ne može je vidjeti. lijepo i čisto koliko je god mogao. i civili su isti. ili će ubiti sebe. nisu nestali. tu su svi momci koji su nestali na nebu. a rat je bio jako umoran i više se nije pretvarao sve je bilo tu i konačno onakvo kakvo je uistinu: naši ljudi i njihovi ljudi. samo se valjala dalje. glave su bile osjetljive nakon sinoćnje predstave . a da nije pogledao. da pobjegnu. bit će sve dalje . sve dok kamion nije prošao pored stražarnice 124 . sve ih je više pjevalo s njim. Tako si dugo hodao s Ringerom. zabacila mu je glavu i okružila ga svjetlošću koju je mogao samo dodirnuti. U sve je to vjerovao. I mogao je vjerovati da čuje Pluckrosea kako pjeva. A zatim motori. oružje i kretanje. od krpa koje smo vezali oko sebe da nam bude toplije. od svega čime smo se opasivali da bude toplije.i ostali jadnici sa svojim odorama. idemo prema svojoj smrti. Vratili su se Lancom. nestaje i gubi se kad su krenuli preko močvarnog zemljišta. ako se možemo kretati dalje. ništa im se nije dogodilo i nikad se nisu bojali.džin od grožđica. samo pomisao da su možda zaspala negdje u polju i da će se uskoro pojaviti .pjevao je "Jeruzalem". Nakon prvih stihova kao da je ispred njega bio prazan prostor. pričekao i nasmiješio im se. Alfred je čekao kod kamiona i ukrcao se posljednji da može gledati kako barake sa stražarskim tornjevima i žicom nestaju u daljini. jasnije i jasnije. samo tu i tamo djeca zaplaču. Gotovo je s tim. I mogao je vjerovati da mu je oprošteno. po drugi je put bio u krivu. što je ostalo od njih . Kako su se stihovi širili. visoko iznad njega zvuk Lanca. Ako ih uopće postave. Alfred je poslušno slao dalje svaku glasinu koju je čuo.daleko više od onih dvanaest koliko je Gadu trebalo. a onda mu se priključilo nekoliko glasova dok je pjevao dalje. Činilo se da nikoga ne zanima prošlost: jučer je vjerojatno već jako daleko i kako prolaze sati. iza njih ulaz je ostao širom otvoren. Ne mogu oni meni ama baš ništa. onako kako je pjevao u svojoj školskoj dvorani . I mogao je vjerovati da ako otvori oči. Udahnuo je što je dublje mogao. Svog skipera.Stao je na prednji dio male pozornice. dok su se sunce i prašina dizali u visinu.To nije očekivao. I mogao je vjerovati da čuje Bastarda i Molloya i Torringtona i Milesa i Parksa i oni su ovdje i nisu poginuli. mrtvi smo. taj ljupki grozni glas. škaklja ga u vratu poput poljupca. da se Gad sa svojim momcima iskrao van da se izgube.

zar ne?" "Poplava interesa za metafizičke pjesnike. "Jako davno. uzdiže se iznad njegove glave. već je prošlo osam sati navečer. I Alfred se opet našao ondje gdje mu je bilo mjesto. stoji ravno. kao da je znao kakav će odgovor dobiti. "O i tebi. "O. osjetio je motore kako se pale iza njega i ništa nije provjeravao. "Sve u redu?" Narednik sa zvjezdicama vojne policije na oznaci roda. jedva sam stizao.." Rukovali su se." "Čini mi se da se sjećam." "Namjeravao sam." Alfred je pomislio da su vjerojatno vršnjaci.. kao da se nešto neprirodno hranilo njima dok se nisu pretvorili u procjepe." "Važi.. za tobom je polako zatvorio vrata." Knjižara nije bila neuredna. a zatim zalupao po vratima. prolaznici nisu imali pojma gdje si bio." "Ne." "Tvom bi kapetanu danas to odgovaralo. Dobro sam. nego se okrenuo na lijevu stranu i krenuo prema kupoli.dovezli su ga s gomilom drugih napola izgladnjelih Kriegiea. miris nekog drugog mjesta na tvojoj koži: davao ti je osjećaj mladosti i uzbuđenja koji je potrajao dok nisi pokucao. "Neću zaboraviti. "Vidim da je sve otišlo kvragu. Hoćeš li malo tosta?" 125 . Kao i uvijek prišao je ulazu s desne strane. Ostali su sjedili naokolo. isklesanog oblika koji je Lancaster. izvukao Ivora iz stražnje sobe." "Ne zaboravi zaključati vrata da ne ispadneš. vrlo ugodan miris knjiga. neću okretati kupolu. zakovanu oplatu trupa. smjestili se da im bude udobnije . "Ja. naizmjenično su gledali kroz svaki dostupan prozor dok su letjeli nisko i usmjeravali se iznad nečeg izbombardiranog što je bila Njemačka. Polako se približio repnom kotaču." "Nisi nervozan zbog leta?" Čovjek se nasmiješio. nekako je očekivao da će ga prepoznati. gotovo ganutljiv. "Nisam se mogao odvojiti. loše obrijan. kao da je to još uvijek dolje poput kuge u prašini.." Počeo se uspinjati Ijestvama. Hodao si ulicom prema njoj. druga dva raširila su krila iznad njega. "Držim da znaš kamo ideš. odjednom mu se prispavalo. lupnuo nogom za sreću. metalne ljestve vodile su unutra. gdje je slušao radio. a razumjeli su se.i preko betona do onog lijepog. Čovjek kimnu." "Prodao sam tvoje stvari." Šok zbog narednikove ruke na njegovom ramenu i onda trenutak kada nisu ništa rekli. "Ne. ljušture i ispražnjen prostor.ali Alfred nije na njih obraćao pažnju. iznad svog djela. Narednik ga je slijedio u polutamu aviona. zamišljeni što su tu ." "Gužva." Ispružio je ruku da primi tvoju torbu. svako čeka da oživi." Grad je tih iza tebe. glatka siva opuštena snaga." Namignuo je. "Jesi li u redu?" Alfred ga je trenutak predugo gledao. Nisam našao vremena. da. Ne više nego inače. samo se sjetio kako je bilo zadnji put .neki su bili posve mirni. nisi. ništa nije učinio. "Čekaj malo. Alfred se nasmiješio. Kao da su gradovi bili pojedeni." "Nisam mislio da ću tebe opet vidjeti. Stao je odmah ispod propelera: jedno krilce. visokog. pun ljeta koliko god ga može primiti. "Ustvari." lvor s mrvicama na vesti. dakle nema šanse da ispadnem. te se pitao znači li to da su vidjeli iste stvari. To ne bi bilo dobro. Kada si došao do knjižare.

to nema nikakve veze. uhvatio te za ruku i držao je." Ivor se nagnuo prema tebi i prstom te gurnuo u prsa."Svjetlo iznad njegovog ramena s prozora koji gleda na dvorište . Ringer se trebao odmoriti. "Nema veze. više se ne možeš uklopiti. Imam kupaonicu i tri manje sobe u podrumu." "Pobit ćemo se međusobno ." Lupio je nogom da to bolje istakne i razbio tanjurić."I jebi se. zatim ju je stavio na policu iznad kamina. osim njegove boje. Ima dovoljno mjesta. Što je zvučalo kao da će ga uplašiti . ali trebao si se odmoriti." Pokazao si zadimljenu sobicu." "Ti živiš ovdje. "Dobro izgledaš.. a nije se imalo kamo poći." Trebalo mu je manje od pet minuta da te opet počne zadirkivati. U jednoj su tvoje stvari. na zemlji po kojoj nisi u stanju kopati.. On bi sigurno htio biti pokopan na crkvenom groblju. tako je kasno da je. ali posegnuo je za tobom. Ni na koji način nije bio označen. ali nije te bilo da ti kažem.nakon nekoliko dana. Bilo bi užasno da si to morao platiti. moraš paziti na njega i spasiti ga kao što je on spasio tebe. Ivorov je brendi nestao. "Nema kreveta." "Nitko ne umire sretan. Ivor je odmahnuo rukom. nisu me tukli toliko koliko sam želio. posve blago. zatresao je glavom. nekoliko sati. Naravno. ustvari.htio sam nekome reći.I odveo te je u stražnju sobu. onda možeš i ti. ali sada ne znaš gdje je. "Hm?" "Oni misle da smo smeće." Nasmiješio si se. Ali moraš ga natjerati da hoda. tvoje knjige. "Gdje bih spavao? Ja ne spavam ovdje. razmišljao si o Ringeru kako je bio s tobom na snijegu kada su Nijemci otišli i mogao si poći kamo te volja. Ne smiješ ga pustiti da spava. "Ubit ćeš me." "Što je?" "Tvoji kovčezi i tvoje. stavio je novu krišku kruha u okvir za tostiranje i ti si pomislio da tako ne može dalje. to je najgora smrt koju si vidio jer se prikrala blago i tiho kao prava gadura i odvela ga sa sobom. onda će te objesiti." Zurio je u tebe sv ojim zdravim okom. osim Boga koji je gledao kako umire. bit će ostataka usjeva. Kakva je utjeha u tome? "Oni misle da smo smeće." Opet se namrštio prema šalici. I odlaziš do štednjaka i stavljaš čajnik jer ne možeš pojesti tost bez šalice čaja. "Ručna izrada.. možda će ispod snijega biti nečega. Imam sobu viška.vani na otvorenom." "Nije to nimalo sretna stvar." Nakon toga sjedio si još neko vrijeme." "Nadam se da je tako." "Nema veze. "To ti oni misle . A nisi ga ni smio pustiti da leži .tako je daleko i ništa nije s njim." Nasmiješio se." "Ne živiš ti nigdje drugdje. sjeo si na stolicu na kojoj uvijek sjediš.. znam. ali to ionako nije točno. ni traga smrti na njemu. "Samo pokušaj." Pomisliš da mu treba šišanje. Radi se samo o tome da će svatko tko se dočepa vladajućeg položaja uvijek 126 .. da bude blizu zvona. osim možda da ostaneš kod živice jer bi se tu mogao skloniti. "Nikad mi nije bilo bolje. A činilo se da neće pucati na tebe i možda ćeš nakon nekog vremena pronaći malo hrane . "Jebote." "Stojim ti na usluzi. U mom stanu." Namrštio se i onda rukom prošao po vrhu čela. više nije htio hodati. a ja ću to znati i umrijeti sretan. Sigurno ti paše život u zatvoru.nagađao si da su ondje polja. Živim negdje drugdje. sve je znao o tome." "Mogao bih živjeti negdje drugdje. U tome si bolji od mene.pomaljala se plavo-siva zora. Sve one gluposti koje je moja majka govorila o ovoj i onoj klasi . niste govorili. one. Dolje su kod mene. "O.. To samo Bog zna." Ivor nije ljut. Dao si mu limenu šalicu za kavu i on se namrštio. rano i onda ti padne na pamet da nemaš gdje stanovati.

navikli na ožiljke od šrapnela po zidovima. da ne bismo svi ostali u njima i više ne bismo izišli ." "O. cvrkut lastavica i početak gužve. ali prvo moraš poći i vidjeti je. Sjećaš se adrese." "Ne brini se za mene. ima nekih stvari koje trebaš dovršiti. Pa ljudi poput tebe odu i poginu." Odjednom mu želiš reći za Luger. bolju hranu ispod pulta. ali to bi moglo biti dobro jer možda ide na posao. Ponekad si pomišljao da ga je zadržala u sjećanje na muža. sjeme plovi njihovim ulicama. krajnje je vrijeme.. jer možda je zaboravna. a to znači da ćeš je sresti. nisu nam osigurali dovoljno skloništa. Jer ljudi nisu smeće. oni ne shvaćaju. Svi ti seronje na vlasti. kako čeka. slegnuo ramenima. ur.. a to samo znači da su naučili da idući put moraju više ubijati i onda još više. sada su navikli na rupe od bombi.da pazi na knjižaru. drijema u tvojoj torbi. Da udahnem zraka." I bit će to danas. zbog toga je želiš. ide se na posao. ili da se zaštiti .misliti da smo mi ostali smeće.još uvijek ti fantastičan." "Ivore. zaborave kakvi su ljudi. ista adresa. Op. "Ponekad -".. To je jedini zakon..jer su od nas očekivali da budemo smeće." Ne želiš to više slušati. a trebali su." "Da. "Ideš nekamo?" "Moram malo. podignute gdje su stare umrle. * Fr. a svi budemo bombardirani jer oni misle da će nas bombardiranje prestrašiti i natjerati nas da odustanemo.. žestok strah udara u trbuh. jer možda smo mi blesavo smeće i ne znamo kada smo potučeni. skloniti se u knjižaru na sigurno. Ali obično bi zaključio kako to znači da se on vratio.. na ono što nikad nisu dobili. .prijetili su vam Pomanjkanjem morala jer su očekivali da budete smeće." Ivor je proučavao skrpani tepih. ali nećeš otići. Kakve su bile šanse: da se vrate oba njezina muškarca. Ali dali smo sve od sebe . isto ime. kolanja krvi. to je tvoja ruka koja se sada pruža i pritišće zvonce pokraj Antrobus. tu je bio isti kućni broj. u njima raste korov. nisu svih ovih godina. i uzet ću onu sobu.pour encourager les autres* . a ljudi poput mene odu i budu opečeni..čim se dokopaju vlasti. Ali on ne sluša. Samo nisam siguran kad." Činilo se da plače. "Nikada neće naučiti." "Pa. naglo je stao kada je vidio da stojiš." Malo je dublje utonuo u stolici.. "Vratit ću se. po peti put proći ćeš pored ulaza i misliti kako ih nisu obojili otkako si zadnji put bio tu. Oni nas bombardiraju. sitničavu pohlepu.da bi ohrabrili druge. a drugi ljudi ne odustaju. ako nemaš ništa protiv. ime koje si jednom uzeo u Lincolnu. to je previše. Svake godine provjeravao si u telefonskom imeniku. i to te vuče bliže. navala onoga kako je nekad bilo vuče te još bliže. jako dugo nisi se osjećao tako pun života . Mislio sam da odem na dodatne operacije." "Ivore -" "A tvoj soj . Donald. rastresena. još danas. doista se ne bi trebao zadržavati. obišao si blok zgrada. kuće su djelovale malo više istrošeno.ili ga je jednostavno zaboravila promijeniti i staviti svoje ime. 127 . Možda. ali nije se previše promijenilo ." "Danas?" Na brzinu te je pogledao. moraš odjuriti.. a to nisi namjeravao. nesretno. a mi ne odustajemo. krenuti prema zapadu kroz grad u zlatnom sjaju pravog jutra. nešto trebaš promijeniti. ljudi na vlasti .toliko je ljudi dalo sve od sebe. Još je uvijek bilo rano kada si stigao. ljudi se pomaljaju i ulaze u svoje živote. "Kad je počelo. a još uvijek bi bio na dobitku. Natjeraju nas da bombardiramo druge ljude. I jako. "Da. Početak dana uzdiže se iza prljavog mrežastog zastora..ubijali su vas u rovovima .žena koja živi sama ." "Vratit ću se kasnije.pa bi mogao otići. "Ionako mi ovdje netko treba .i vratit ću se kasnije. Nikada je nisi zaboravio. imao bi svoje sljedovanje novih otkucaja srca. navikli na nove zgrade. nepovjerljivo. sumnjive poslove u sitne sate. Ali nije. Ivor uzdahnu. Ne možemo odustati." "Želim se brinuti . Kada si stigao. koje glasi Antrobus. onda je u redu. navikli na smeđi linoleum. ne misle na svoje gubitke.

. to je tako profinjeno. a.. "Ja. Sada više nije tako strašno. to nisi učinio već neko vrijeme. nekakvo je pitanje u tome. Mamuran sam." Njezin osmijeh koji nikad nisi vidio." Tada te je pustila i počela hodati. "Morala sam čekati njega." Joyce govori negdje pored tebe." "Da." "Misliš li da ti meni nisi nedostajao?" Zvuči ljutito.plavim. gleda te i to osjećaš na svom licu." Progutao si. ja bih. rukama te primila za lice i držala tako da si zadrhtao. te si spustio glavu i nakašljao se. Pa si nekako odgovorio." Ne skida pogleda s tebe. jer si tu i ona je tu i "Jesi li sretna?" jer želiš znati." "Da. ali nisi..... to je fantastično i dođe ti.. da izgledaš kao da si sretna. strašno želiš." Od svih tih riječi koje znaš nijedna nije pri ruci." Uvlačiš zrak. stao pored nje.. ali jesi. "Nije me bilo. zatim gotovo ništa i onda opet ništa . onda bih. samo na trenutak.." 128 . "Pustio sam brkove. dodiruje. Ne spavam dobro. zagledala se u drugu stranu ulice. "Ako bih mogao. "Nisam više posve pri sebi. kosa joj je kraća. ali ako. ništa ne radi... "Uvijek mi je bilo žao zbog onog pisma.. "Donaldu... malo kraća. ali je i gore. probolo te u vratu i onda se smiješiš. na što bi mogla pristati."Joyce stoji na otvorenim vratima i kaže ono što ti nisi stigao domisliti. da zaplačeš." Tada te je dotaknula. ogoljuje. protresla te. "On umišlja da ga varam. "Nije me bilo. "Ja." Naprežeš se da je shvatiš. a nisam ništa znala. ima. a svako toliko čuješ da tog-i-tog ne treba više čekati." Gotovo se nasmiješila. Prije mi to nipošto ne bi dopustio. "Nedostajala si mi. "Ja. ako skrene pogled." "Izgledaš umorno." "Kako si?" "Dobro sam." Tama u načinu na koji je to rekla.". objema rukama prekriva usta. "Sve u svemu."Bože. tebe više neće biti." "A što nije. ali da nisam izlazila van. zaslužila sam. a htjela čekati tebe. "Nije." Progutao si.nemamo puno. i to te je zaboljelo na najljepši način.." Ona te gleda. nešto nježno i sporo u tome. što bi dopustila.. ali onda je ona zakoraknula naprijed i zatvorila vrata za sobom. ona je još uvijek tu i kažeš joj. ali ne možeš ništa reći. Kada si opet podigao glavu." Zatim te je pogledala. "Bože. i to je nešto najljepše. nije mi žao. Ne izlazi iz stana." Činilo se da ti je zapravo htjela reći nešto drugo.. što nije.. i onda te je ona uzela za ruku. način na koji te ispire. Vratio se kući takav. On to mrzi.cijela ova prokleta zgrada puna žena koje čekaju nekog prokletog muškarca." "Da." Zaustavila se.. "Jer ne izgledaš. htio bi je primiti. što bi htjela.. "Bit će komplicirano." Kakve oči ima. ne znaš zbog čega. "Ne osjećam ništa prema njemu. kazati joj. Ne... "Gdje si bio?" I to te pogađa u prsa: otvorio si usta. a ti ljubiš." Na sebi ima kućnu haljinu s cvijećem .. ja bih." A budući da ljubav traži nemoguće. propustila nekog tipa sa psićem da prođe pored vas. krenuo si za njom. ravno u tebe. mogli bismo. Maknula je kosu s čela. ustvari. "Nije me bilo. "Žao mi je. zbog sunca si počeo žmirkati i moraš poći. "Jesi li dobro? Kako si? Izgledaš. "Žao mi je. "A kako izgleda sretna osoba?" Glas joj je tih. Ali ne izgledaš". "Ja radim da imamo nešto novca . da ga ne mogu ostaviti. oštar i brz. malo je smršavila. ništa korisno. ali druge plave boje. ali ipak ti je pobjeglo. Mamurluk svakako nije.." "I meni.. "Sinoć nisam spavao. a njezine su ruke predivne." Ali ništa od toga više nije važno." Djeluje zbunjeno na način kako bi izgledala kad bi je probudio.. kao da ako trepne. od koje ti je pozlilo. "Ja. a ti se zapitaš stoje s njezinim poručnikom i kakav je prema njoj." Kada si to začuo." "Je li ti to navika?"To joj je pitanje važno. "Vidim. prigušen na način na koji nikad ne bi trebao biti.

u kosinu poslijepodnevnog neba.Zatim se nasmiješila kao nekad. Mahat će glavom i izgledati zadovoljno. Rođena je 1965. od težine će mu se razvući jakna i htjet će te dobro pogledati. L. u dva navrata bila je uvrštena među najbolje britanske mlađe romanopisce. A. iako je . jedno je od vodećih imena novije britanske književnosti. Romanom Day." "Jesi. "Kvragu. "Zaspao si?" "Zadrijemao sam. Nakon nekog vremena vratit ćeš se u Ivorovu knjižaru i zateći je još uvijek zatvorenu." "Ni ja." Ivor će uto zašutjeti i teatralno se korak odmaknuti da te dobro pogleda. u škotskom gradu Dundeeu. "A koji će mi to kurac?" "Baš me briga. Kennedv. i šaljem tople pozdrave Johnu Tileu. jesi. do sada je objavila četiri romana. Opet ću je vidjeti." I doći će ti da se nasmiješ." Dok budeš prolazio pored njega. prema općem sudu kritike (koja je često suzdržana kada je riječ o njezinom stilu i temama kojima se bavi u svojim romanima). dodatno je potvrdila i učvrstila ocjenu da je riječ o umjetnički najvrsnijoj prozi koja se danas piše na engleskom jeziku. osvojila je niz uglednih književnih nagrada. Ivore. tu ste zajedno na ulici.prošlo dvanaest sati." Polako će ga staviti u džep. ali ti ćeš otići i stati kod prozora. plavetnilo kasnog kolovoza. onako da iz tebe izmami tvoj najširi. isprati ga. pristojno. "Otišao si i vidio je.. izvaditi Luger." Poći ćeš do svoje torbe. onako da ti kosa zaleprša. Uznemirio me. kikoćući. odmotat ćeš ga i predati njemu. do sada poznatu kao Nagrada Whitbread. Kao izniman pripovjedački talent prepoznata je već na početku svoje spisateljske karijere.kada si provjerio . lupit će te u bok. na neki blago melankoličan način. Kucat ćeš po prozoru dok se on ne pojavi između polica i ne pusti te unutra. najširi osmijeh. Zahvale Zahvaljujem čitaonici i arsenalu Imperijalnog ratnog muzeja te Muzeju zrakoplovstva u Lincolnshireu. Posljednjih godina sve više nastupa kao stand-up komičarka po klubovima. Ne želiš se zamarati hoće li vas tko vidjeti." Ući ćeš u stražnju sobu i isprazniti čajnik s iskorištenim lišćem. i onda poći za tobom.. vas dvoje. godine dobila godišnju Nagradu Costa za najbolji roman. za studija književnosti i dramaturgije počela se baviti pisanjem."Jesi. Želiš je poljubiti sa svojim novim brkovima. Ova je knjiga remek-djelo". dvije knjige eseja i četiri knjige priča. Kennedy živi u Glasgowu. piše književne kritike i britke političke komentare za škotske i engleske novine te honorarno predaje kreativno pisanje na Sveučilištu St. nisi li? Konačno si otišao i vidio je. Onda će te Ivor upitati: "Dakle opet ćeš je vidjeti. Žiri nagrade u svom je obrazloženju između ostaloga rekao da spisateljica " na izniman način opisuje jedan mladi život uništen ratom. koji je uspio pronaći put do oporavka." A ti ćeš mu reći: "Da. Bilješka o autorici Suvremena škotska spisateljica A. Više mi ne treba. i jednostavno ste sretni." Reći ćeš mu: "Odjebi. gledati u dvorište. i eto vas. L. Andrews. na festivalima književnosti i na 129 . za koji je 2007." "Ne želim ga.

najuspjeliji dijelovi ovog romana upravo su oni u kojima Kennedv maestralno. čime efektno ostvaruje kontrast u odnosu na poziciju sveznajućeg pripovjedača . dakle najgore moguće mjesto. Kennedv je za "Glasgow Herald" rekla da je ovim romanom isto tako htjela progovoriti o ratu koji još uvijek traje. tzv. ugoda u druž enju sa suborcima. Oni koji se vraćaju iz rata trajno su izmijenjeni. Day se vraća u Njemačku. na najbolji nam način pokazuje kako funkcionira svijest koja se neprestano opire u nastojanju da zadobije nužnu koherenciju. pažljivo ocrtavajući njegove emocije. kupola sa strojnicom na repu teškog bombardera Lancaster. kojega je u ratnom rasporedu u RAF-u zbog niskog rasta zapalo najizloženije. posao koji je samouki Alfred. U romanu Day A. Kennedy. njegovim novim i najbliskijim prijateljima. nakon što mu je za noćnog bombardiranja Hamburga pogođen avion.potrebne su i stoga što se pisanju o iznimno složenom događaju kao što je rat može pristupiti jedino preko posljedica koje ratna kataklizma ostavlja za sobom. Promjene u pripovjedačkoj perspektivi . L. u koji je Britanija uvučena kao istaknuta sa veznica Sjedinjenih Država. L. svoje viđenje vrlo teško mogu objasniti onima kojima su se vratili. bez obzira na to na kojoj strani sudjelovali. da nikome ne vjeruju i da ubijaju svoje bezimene neprijatelje. u krugovima koji se šire. "Svakodnevno sam čitala novine i gledala TV-programe koji su mi pokazivali da smo svi mi obični gadovi . ovaj put radi snimanja igranog filma o ratnim zarobljenicima: prihvatio je ponudu da bude jedan od statista. Radnja počinje izravno. L. Godine 1949. neposredno nas uvlačeći u svijest svog junaka. nastupe pred publikom opisala je kao pravi spas: kaže da ju je to odvratilo od mračnog razmišljanja treba li se objesiti te da na taj način može pobjeći od zamornih promotivnih turneja i barem privremeno ublažiti jezivu usamljenost koja je nužna za pisanje romana. čitala o samoubojstvima. o tome tko smo doista" . A glavni junak ovog romana. nakon rata pronašao u knjižari. A. prati titraje njegove svije sti i nepresušnu želju za životom. njihovi doživljaji strahota počivaju na posve drugačijim iskustvima.političkim skupovima. Kennedv bavi se Drugim svjetskim ratom.Kenovi i Barbike iz srednje klase kojima se kao pripadnicima permanentno kriminalne niže klase naređuje da kupuju nove automobile i uzimaju kredite.izjavila je A. Američka spisateljica i kritičarka Francine Prose ukazuje na inherentan otpor u ljudskoj svijesti prema svakom uređivanju i usustavljivanju. Na sebi svojstven način. jer je donedavna bio pravi logor s pravim čuvarima i zarobljenicima. kao jedini preživjeli od svoje posade kraj rata dočekao u logoru za ratne zarobljenike. kako bi nam otkrila načine formiranja i opstanka ljudskog bića i načine na koje rat razara svoje žrtve i svoje pobjednike. ulaskom u svijest glavnog junaka romana. i tjeskobe koje je proživljavala posada bombardera. Po njezinu mišljenju.Kennedy piše u trećem licu te se često prebacuje u prvo lice jednine. Alfred. da očuva elementarnu ljudskost. U mislima prolazi kroz prošlost proživljavajući presije i traume koje su ga dovele u stanje u kojemu se nalazi. laćajući se vrlo nezahvalne zadaće razrade jednog od najzahtjevnijih romanesknih žanrova i obrade materijala koji je do detalja. ratu protiv terorizma. Pisanje o starom ratu za mene je bio način da pišem o ovom novom. Stoga je cjelokupna kompozicija romana usložnjena s ciljem da u žarištu priče budu brojne i posve realne dimenzije dubinske dehumanizacije koju sa sobom nosi rat. spisateljica postavlja kao konstrukt za prenošenje vrlo slojevite slike o onoj realnosti koja se u bitnome mijenja sa svakom reprezentacijom kako bi nam opisala bitne karakteristike i strukturu onih vrijednosti koje se žele izgraditi i učvrstiti te kako bi u istom trenutku osvijetlila proces u kojem se jednom prihvaćene vrijednosti mijenjaju i nepovratno gube. 130 . govoreći o krizi u privatnom životu. konkretno. Alfreda Daya. A u našem realnom svijetu sretala sam majke bez sinova i sestre bez braće. zračnom bitkom za Britaniju. kako bi se u konačnici pokušale opisati korjenite posljedice strašnih razaranja u svima koji su zahvaćeni ratom. osakaćenima i očajanju. Nakon što je tri godine istraživala po ratnim arhivima i godinu dana posvetila pisanju romana. Roman koji u sebi uokviruje snimanje filma čija se radnja zbiva u filmskom logoru za ratne zarobljenike koji sa svojim protagonistima s minimalnim odmakom glumi samog sebe. koji dolazi iz radničke klase. osvjetljava unutarnji život svog junaka. Sjećanja naviru jedno za drugim: noćne more iz djetinjstva pod paskom nasilnog oca. slučajan susret s udanom ženom iz više klase u skloništu za vrijeme zračnog napada na London i zaljubljivanje. posredovanjem različitih medija i načina pripovijedanja. njegove sumnje i konfuziju. poznat najširoj publici. iznova se našavši u zemlji u kojoj je.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful