1.4.

IZVORIŠTA
Izvorište je lokacijski definiran dio prostora s kojega se mogu dobiti određene količine vode namijenjene vodoopskrbi.

U načelu, izbor izvorišta je jedan od najsloženijih i najodgovornijih zadataka kod rješavanja vodoopskrbe, budući da on u velikoj mjeri određuje karakter vodoopskrbnog sustava, a time i njegove investicijske i pogonske troškove. Svako vodoopskrbno izvorište treba osigurati: (a) potrebne količine kvalitetne vode, uzimajući u obzir porast broja stanovnika, odnosno porast potrošnje vode, (b) neprekidnost vodoopskrbe, (c) sanitarno – higijensku sigurnost kvalitete vode, (d) što manje investicijske i pogonske troškove dobivanja vode, (e) uklapanje u vodno gospodarenje šireg područja. Osnovni pokazatelji vrijednosti izvorišta su kvaliteta i količina vode.

Po prirodi porijekla vode, uobičajena je podjela izvorišta na: (1) atmosferska izvorišta, (2) površinska izvorišta, (3) podzemna izvorišta.

(1) Porijeklo vode atmosferskih izvorišta je od oborina, u prvom redu kiše, a u nekim slučajevima i snijega. U načelu, atmosferska se izvorišta koriste u nedostatku drugih izvorišta, uglavnom za manja naselja. (2) U površinska izvorišta ubrajamo: (a) rijeke, (b) jezera (prirodne akumulacije), umjetne akumulacije i kanale, (c) mora (oceane).

prve dvije skupine ove vrste izvorišta (rijeke. tj. (b) podzemne vode pod tlakom (arteške i subarteške vode). akumulacije i kanale) karakteriziraju relativno velike oscilacije kvalitete vode koja izravno ovisi o jačini oborina (kiše i snijega). tako da ih je zbog slijedećih razloga potrebno preferirati: (i) vodonosi su slojevi najčešće površinski zaštićeni debljim slojem od izravnih onečišćenja. zbog čega zahvatne građevine nisu skupe. tako da obično ne zahtijevaju višestruke i skupe faze kondicioniranja. naročito ako su planinskog porijekla. tako da se voda uglavnom transportira bez većih pogonskih troškova. Vode jezera. a često je prisutna i obojenost. (3) U podzemna izvorišta ubrajamo: (a) podzemne vode sa slobodnim vodnim licem. Tako je karakteristično svojstvo riječne vode njena relativno visoka mutnoća (naročito u vrijeme velikih voda). (iii) podzemne vode često izbijaju na površinu.U osnovi. tako da su pored investicijskih prisutni i relativno visoki pogonski troškovi. Morska voda se zbog sadržaja znatnih količina mineralnih soli može u nekondicioniranom obliku jedino koristiti u tehnološkim procesima (npr. (iv) lokacija nalazišta podzemnih voda je najčešće povoljna (visinski i po udaljenosti) spram potrošača. (c) izvorske vode. jezera. umjetnih akumulacija i kanala imaju u pravilu nizak sadržaj lebdećih čestica. Prema tome. očito je da vodu dobivenu iz površinskih izvorišta treba (u pravilu) prije njezine distribucije potrošačima podvrći kondicioniranju. te količini otpadnih voda naselja i industrijskih pogona koje se mogu upuštati u pojedino površinsko izvorište. kvaliteta vode (fizikalno – kemijska i mikrobiološka svojstva) je daleko bolja u odnosu na površinske vode. Jezera mogu biti vrlo kvalitetna izvorišta. Uz ove opće osobine površinskih izvorišta postoje i neke posebne. Podzemna izvorišta se općenito za vodoopskrbu smatraju najprikladnijim. dakle nisku mutnoću. izuzev priobalnih zona gdje se u određenim meteorološkim prilikama (vjetar) mutnoća pojavljuje kao posljedica valovanja. . za hlađenje). (ii) (načelno) izdašne količine podzemnih voda su vrlo često prirodno filtrirane (bezbojne i bez mutnoće). za rekreacijske potrebe ili za gašenje požara. veliki sadržaj organskih tvari i bakterija. površinskom onečišćenju koje oborine slijevanjem ponesu sa sobom. U slučaju korištenja morske vode za opskrbu stanovništva potrebno ju je podvrći vrlo skupim procesima kondicioniranja (desalinizaciji).

Jedino su u pogledu kvalitete problematične podzemne vode kraških izvora u slučaju kada one predstavljaju izlaz ponornica. Kod analize izvorišta svakako treba spomenuti i problem koji je danas. potrebno je kod njegovog konačnog odabira u svrhu vodoopskrbe prikupiti opsežne geološke. sve prisutniji. čija je izrada propisana Pravilnikom o uvjetima za utvrđivanje zona sanitarne zaštite izvorišta (NN 66/11). Na takvom je prostoru propisan zdravstveni režim koji garantira zaštitu izvorišta od onečišćenja (zagađenja) i održavanje potrebne kvalitete vode. Zato svaka projektna dokumentacija vodoopskrbe mora u skladu sa zakonskom regulativom kao sastavni dio sadržavati i projekt zaštite izvorišta – Elaborat zona sanitarne zaštite. kako bi se raspolagalo s bitnim podacima o iskoristivosti i uvjetima izgradnje vodozahvatnog objekta određenog izvorišta. Neovisno o kojoj se vrsti izvorišta radi. zbog stalnog povećanja onečišćenja. hidrogeološke i geomehaničke podloge. koje su u stvari površinska (lažna podzemna) voda. Zaštita izvorišta ostvaruje se organiziranjem zona zdravstvene zaštite izvorišta na slivnim područjima. . a to je problem zaštite izvorišta. Te zone predstavljaju posebno izdvojene prostore koji obuhvaćaju vodoprijemnik (koji se koristi kao izvorište) i dio slivnog područja koje ga napaja.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful