You are on page 1of 6

Manola LIKOVI: Baka – Manolina animatorica Manola (majka) - lutka Macić - lutka Sin – silueta/sjena Mlada (Manola

– snaha) – glumica 3 PROSTORA: Dnevni boravak (mjesto prošlosti, uspomena, fotografija, obiteljskog „oltara“ ali i mjesto sadašnjosti) Kuhinja (mistično mjesto, mjesto magije, Manolin „teritorij“ koji brani) Vrata – prag (vrata od tila na koja se može projicirati) Priču Anele Borčić zbog njezine kompleksnosti podijelili smo u 10 cjelina nazvanih radnim naslovima koji karakteriziraju svaku cjelinu. 1. Majka 2. Vračarske pripreme 3. Dolazak i dvoboj Manola 4. Priča o imenu 5. Imperfekt 6. Dan vjenčanja 7. Manola i unuci 8. Putovanje 9. Neprepoznavanje stana 10. Bolest 1.MAJKA Prvo koga vidimo na pozornici je baka. Ona se svojim karakterističnim zovom i glasom više puta pojavljuje u predstavi. Predstavlja pomoć, spas, toplinu, pozitivne osjećaje i u doslovnom i prenesenom značenju je ruka ili most. Ruka koja animira lutku Manole i ruka koja daje cijeloga života ono što nam je potrebno i vuče, vadi i uzima ono bez čega možemo. Lik majke u ovoj sceni pokazuje posesivnost, ljubav koja se pretvorila u grijeh, ogorčenost prema muškom rodu, očekivanje uzvrata ljubavi koju je dala kroz godine. U trenucima kad situacija postaje napeta, stresna, intenzivna, neizdrživa, Manola pada u nesvijest, klone duhom na par sekundi i vraća se u realnost. Ovom tjelesnom pojavom želimo pokazati intenzitet osjećaja i „težinu“ situacije koja postaje fizički i psihički neizdrživa, pa se čovjek samo „pusti“. (popraćeno zvukom koji će se ponavljati i vezati za padanje)
1

Maciću.Nisam ni znala koliko će mi teško pasti njegovo odrastanje.. ustaje sa stolice i odlazi do obiteljskog portreta ispred kojega je baka zapalila svijeće.... starim. više no ikoga na svijetu! (pauza) Ah. Baka pali svijeće. Macić joj nešto šapne na uho.. Još malo pa me više neće trebati.Lik Macića (ovaj tekst je samo okvir koji trebamo doraditi s Anelom) BAKA (s rukom na ustima da bude glasnije i usmjerenije): Manooola.. Maciću moj. doći će neka druga žena i više mu neću biti važna. Pa ti znaš da ja volim svoga sina. MANOLA: Ne... ne. (okreće se prema obiteljskom portretu. Manooola.. to si ti... (čuje se zvuk otključavanja vrata i sve stane i Macić se sakrije a Manola se ukipi. a sada. Stara se prene. Dođi noni. vjeruj mi. gasi još nekoliko svijeća i pada) Ali nitko. Saginje se i gasi jednu svijeću.. nitko na ovom svijetu ne voli ga kao ja! U djetinjstvu sam mu bila sve. vidimo sjenu sina na vratima koja se izdužuje kao da ulazi u kuću i nestaje) (ponovo prema Maciću) 2 . a s leđa joj prilazi Macić i kaže MACIĆ: Bu! MANOLA: (poskočivši od straha) Isuse Kriste i Marijo! Okreće se prema njemu i zatim s olakšanjem kaže MANOLA: A.

I ne samo prisutna. Zadržala sam ga na prijevaru. To su ti muški. more se lijeska. nasljednici prezimena.. ne. A sad mi ti reci: imam li ili nemam ekskluzivno pravo na njega. U euforiji poludi i padne u nesvijest s glavom u svoju zdjelu i transformira se (postara se navlačeći masku stare žene koja je u zdjeli). To ti je zahvalnost! (Pada) Što da radim. To su ti sinovi! Ostave jadnu majku koja ih je pod srcem nosila i svojim tijelom hranila čim se pokaže mlađa i zamiriše ljubav. Mlada ulazi. MACIĆ: Ha? MANOLA: Da. Tu je ona najviše gazdarica i tu se osjeća i najsigurnije. Na vratima vidimo¸ u sjeni. naravno. ne volim je… Element prirode – krajolik ulazi u prostor. 2.. loze.. Gadim se zbog toga sama sebi. moram biti jedina! (nervozno gasi još nekoliko svijeća i opet pada od uzbuđenja) (dolazi k sebi i uzbuđeno nastavlja) Danas popodne dolazi njegova djevojka. ali. nevjestu s koferom i sina. jer on nikako nije htio djecu. ne. vidimo ga i čujemo mu šum. Namjernih. Sin ostaje kroz predstavu silueta (najvjerojatnije artikulirana silueta). Brojke iz recepta postaju malo po malo nasumični brojevi koji su dio nekog vračarskog obreda (igra s narančama i žicama brašna koje broji). zadržala sam ga na prijevaru.. Neka istina bude moj zadnji adut. i to poslije desetak abortusa. Bakina ruka je diže iz brašna. I imao je pravo. MANOLA: Volim je. MANOLA: Jedoncić. troncić. ne volim je. volim je. (Macić joj ponovo nešto šapće na uho) A što drugo da radim? Pristala sam! Ako neće ona. Moja se ljubav pretvorila u potrebu. doći će neka druga. reci mi. Maciću. dvoncić.Naprosto moram biti prisutna u njegovom životu. 3 . da me upozna. svojeg jedinca? Znam da ne voliš kad spominjem abortuse (Macić se ljutito se okreće i odlazi) Stara gasi preostale svijeće i odlazi u kuhinju. što da radim? MANOLA: (ne slušajući ga) Tek sad razumijem pokojnog muža koji nije htio imati djecu. u nešto tamno. četveroncić i pada u nesvijest na 5.. VRAČARSKE PRIPREME Manoli je kuhinja mjesto vračarskih priprema kao i mjesto koje je samo njezino. ista ruka koja je zove. da mi diskretno navijesti kako sam od sada samo sporedan lik ovdje. Maciću. Tek netko sporedan. U kuhinji stoji vaza cvijeća i Manola uzima cvijet i čupka latice. Nisam ga poslušala i sad mi. da je to što mislim grijeh. oprečno svojoj biti.Znam da sam sebična. Jer kad bi moj sin saznao što sam sve napravila za njega možda bi na svoju zaboravljenu majčicu danas gledao drugačije. svega sam svjesna. Manola uzima tortu i prelazi u dnevni boravak i priprema sve za dolazak mlade. Plašio se da ne bi postao drugi u vlastitoj kući. reci što da radim? (Macić joj ponovo nešto šapće na uho) MANOLA: Ma. Sprema se peći tortu dobrodošlice i čita recept..

prekriva je more. baš joj je pristajalo. Imala je bijelu haljinicu i tamne teške kike sa zelenim mašnicama.3. Sada te želim. meko.. ponovo poželim. jel vam dobro? Hoćete vode? Izluđuje ju što je ova zove mama i upornost nevjeste koja nastavlja pričati. kao tajni znak opustjelo. bulji u plavetnilo. Manola počinje računati godine razlike koje prerastaju u cifre iz recepta. Manola… Svidjelo im se odmah jer pijevno je. A i djevojčica je bila lijepa kao vila. naušnice vrte po prstima.. Imaju isti tik npr. sve do struka. Jedno poslijepodne su šetali prema Kutu kada ispred njih istrči djevojčica i poleti prema moru. mama. hvataju se za ušnu resicu. Moji su vam još tada odlučili da ako budu imali kći. NEVJESTA: Mama. A za njom se pojavila baka. štopam se i molim da te opet. svoje prvo ljeto proveli upravo ovdje. bit će Manola! Manola odlazi u kuhinju i pada u nesvijest. DOLAZAK I DVOBOJ MANOLA i 4. NEVJESTA: Mama i tata su mi davno. još dok su bili momak i cura. U raširenoj zjeni vidim te i saznajem tvoj gen.. doma hod! Manola.. Vidimo ih u razgovoru koji „prekriva“ glazba i u trenu kada nevjesta počinje priču o tome kako je dobila ime glazba ide u fade out. Ne želim te više gdje te imam.. Manola. Manola se stapa s krajolikom. PRIČA O IMENU U dnevnom boravku vidimo fotografije na kojima odmah možemo zapaziti sličnost nevjeste i Manole.. Sve se zatamni i kad se pali ponovno svjetlo ostaju samo njih dvije. odsutna i čujemo samo šum mora i vidimo nevjestu koja neumorno priča i artikulira ali bez tona. pod staklenim zvonom tajno i samo. brojalice i sl... Nevjesta budi Manolu iz nesvijesti. Sin ostaje u sjeni a dvije žene se nalaze jedna nasuprot drugoj kao u ogledalu. 4 . IMPERFEKT Tvoj gen svira u pozadini ove scene Ne volim te više ne kao prije.... Neobično i zvučno. 5. Lice joj je bilo nježno i to ime.

Koreografija sličnosti dviju Manola. Sin i mlada se pojavljuju u sjeni i šuškaju protiv Manole. 6. dvoncić. Promjena svjetla u znak da se Manola pomlađuje a nevjesta postara (neprimjetno uzima njezinu masku i simbolički mijenjaju uloge). Manola i mlada se „natežu“ sa slikama djece (jedna vješa druga skida i sl) dok se ne posvađaju i nevjesta pokupi sve slike i ode. priprema se za vjenčanje). U raširenoj zjeni vidim te i saznajem tvoj gen. dok Manola npr. Vidimo ih i čujemo popratne zvukove uz sjene. 5 . četveroncić i pada u nesvijest na 5... u izlogu bola. pojavljuje se Macić kojeg otjera i stavlja 5.. tako Manola na njihovo mjesto vješa fotografije djece i opet broji. Paralelno se na vratima pojavljuju sjene gostiju koji se vesele i nazdravljaju. mislima. Nevjesta odlazi s djecom kroz vrata i Manola ostaje pred vratima kao na pragu. vadi sastojke za svadbenu tortu i broji jaja). MANOLA: Jedoncić. Kako koji trbuh dolazi.. mlada u boravku (vadi haljine iz kofera. DAN VJENČANJA Mlada postavlja haljinu koja visi na vješalici i lagano se okreće te odlazi. Sada te nađem ogrnutu svjetlom. Manola dolazi pali tranzistor. ispunjenu sobom -ljubim te.. Stara u kuhinji (muče je brojevi i nastavlja s brojalicama i receptom. MANOLA I UNUCI Nevjestinu trudnoću pokazujemo utiskivanjem trudničkog trbuha u bijelu tkaninu. sliku. U predanom dahu počinje beskraj svih naših nas.. Kad dođe do 5. troncić. Haljina odlazi i na mjestu ostaje samo svjetlosni snop u kojem će nastajati „trbusi“... traži stanicu i nađe pjesmu „Ne jubi iz užance“ i kiti haljinu kao mladu za vjenčanje. 7. broji žlice brašna i predomisli se i kad puhne u brašno u dnevnom boravku se sve svijeće pogase. Nevjesta u dnevnom boravku pali svijeće.Ne tražim te više ogledalom jutra.

. nemam zakasnine! Na ime? Mmmmmm. lakoća. dvoncić. koga god hoćeš. BOLEST Manola pali svjećice i čudi se MANOLA: Gdje sam ja to došla Maciću? Ovo nije ovo nije moja soba jer ona nije na ovom kraju kuće nego na zapadu. pomlađivanje – poput dječje igre. Ili ona ili ja! (Svjetlo se gasi na nevjesti i vidimo sjenu sina na vratima koja se izdužuje kao da ulazi u kuću i nestaje) (Manola lupa i zove) MANOLA: Signor bibliotecario! Evo odmah ću posuditi knjigu! I ne. moj je na drugom katu. . Čuju se zvukovi raznih prijevoznih sredstava. ludnicu. ama baš ih nikako ne mogu izračunati. sloboda. već se i ne sjećam zbog čega su mi toliko važne. piši molbu! Zovi Dom umirovljenika. a misli da se vratila s mora. (Manola negoduje u drugoj sobi) NEVJESTA: Nemoj biti tvrdoglava. a Manola mimom putuje kroz razna vremena i putovanja (sreća. Tvoju je radnu sobu proglasila knjižnicom. a stalno sam blizu rješenja… Gle.8. Na pozornici nastaje svjetlosni put i baka korača s Manolom u rukama prema publici. Ovo čak i nije moj stan. Ni svoj stan nije prepoznala. znaš da ih moraš popiti! Nevjesta odlazi na vrata gdje se sin pojavljuje u sjeni i urliče na njega. ali ti moraš po svome! Godinama nije nikud bila.. PUTOVANJE Kroz vrata se stvara svjetlosni zid koji Manolu osvijetli. prema mirnom svijetu za Manolu. u novom smjeru. knjižnica! Baš volim čitati! Tko je to dobar mislio na mene? Nevjesta stoji u kuhinji i priprema večeru te dovikuje Manoli. izveo si je samo pet minuta u dvor pred kućom.. očara u mladost. ni sobu. za unuke je još odavno ustvrdila da su to njena djeca. Evo. (cut) 9.KRAJ – 6 . Dođi noni. ni tebe!. NEVJESTA: Pa lijepo sam ti rekla da je ne vodiš vani. što još hoćeš? Zovi. vraća se lik bake koji ju odvodi BAKA : Manooola. večera! Ajde jedi pa ćemo onda popiti tablete. balansiranje na žici poput cirkusanata) Na kraju „puta“ svjetlo se naglo mijenja i vraćamo se u realnost. Manooola. koje ono ime? Moje ime je… Nakon kratke pauze. asocijacija igra školice. NEPREPOZNAVANJE STANA i 10. a ovo je treći! Jedoncić. S njima se ne mogu nikako izboriti. a ovo je istok! Ovo nije ni moj krevet! Ni jastuk. Idemo. da doma nije bila pola godine. postelju. troncić… Za sve su krive nekakve vražje godine. moj je od perja. NEVJESTA: Mama..