Ljubav – bolest i lijek

Muslimanski ummet uzdigao se ljubavlju da bi se, nakon toga, ljubavlju i upropastio. Uzdigao se, juče, kada je svoje srce i svoju ljubav usmjerio prema Silnom i Vječnom a ponizio se danas kada je svoje srce usmjerio prema bijednom i prolaznom. Ovo je sažetak realnosti koju vidi svaki razuman čovjek. Kada je Allah, dž.š., počastio ovaj ummet pečatom svih Poslanika, a.s., Muhammedom, a.s., pohrlili su mu članovi ovog ummeta slušajući njegove poruke, vjerujući u Allahov govor koji mu se spušta, razmišljajući o njegovim značenjima. Ummet je slušao Allahovu poruku: „Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje .“ ( El Hadid, 20. ) Poslušajmo oporuku Poslanika, a.s., koji kaže: „Primjer mene i dunjaluka je poput primjera putnika koji legne u hladu drveta, odmori se malo a zatim produži svoj put.“ I kaže, u oporuci Abdullah b. Omeru: „Budi na dunjaluku kao da si stranac ili prolaznik.“ Ashabi su ispraznili svoja srca od ljubavi prema prolaznom slušajući ove Poslaničke upute. Zatim su, slušajući opis svoga Gospodara, Milostivog, onoga koji sve daje i održava, gledajući u blagodati koje im svakodnevno sa svih strana daruje, ispunili svoja srca ljubavlju prema Njemu. Nakon što su srca ispunili ljubavlju prema Allahu, dž.š., njihovi neprijatelji koji su ih okruživali nisu ih mogli zavesti dunjalučkim ljepotama, nisu ih mogli opiti strastima niti potkupili zlatom i imecima. Muslimanski ummeta odvraćao je svoje neprijatelje od sebe pomoću dvije vrste oružja, jedno je ono fizičko koje nam je naređeno da pripremamo a drugo, mnogo važnije, je ljubav prema Allahu zbog koje neprijatelji nikako nisu mogli naći slabu tačku pomoću koje će uništiti snagu muslimana. Mnoga istorijska dešavanja svjedoci su ovoga. A šta se desilo poslije toga? Dobre ljude, opčinjene ljubavlju prema Allahu, zamijenili su ljudi opčinjeni dunjalukom, koji su slušali Allahove riječi ali nisu razmišljali o njihovim značenjima, koji su na sebe tovarili terete dunjaluka pa umanjili svoju snagu i ambicioznost, pa su ih sa svih strana okružili neprijatelji koji su u ljubavi prema dunjaluku vidjeli slabu tačku muslimana pa se protiv njihovih srca počeli boriti serviranjem dunjaluka i njegovih ljepota. Šta se desilo nakon toga svima je poznato. Razmišljanje je neophodno i oslanjanje na razum je nužnost. Međutim, iako razum ukazuje na put on ne pokreće. Razum čovjeku osvetljava pravi put međutim on nije gorivo koje će ga pokrenuti da krene tim putem. Gorivo koje pokreće je ono što obuzima srce, ta ljubav koja opsijeda. Pogledajmo, u kojem pravcu nas vodi naša ljubav? Prema visinama vječnosti ili provalijama prolaznosti?? Koliko se samo govori o razumskim dokazima o postojanju Uzvišenog Allaha a srca već vjeruju? Svjetla na autu osvetljavaju put ali ne pokreću točkove. Gorivo je to koje pokreće a upravo gorivo srca nam nedostaje da se vinemo u visine koje nam i pripadaju kao vjernicima. Učinimo našu vezu sa dunjalukom vezom vlasnika i njegovog roba. Neka dunjaluk bude naš rob a ne mi njegovi robovi. Neka nam dunjaluk budu stepenice koje gazimo ne bismo li dostigli naš visoki cilj. Sami Džeko Prijepolje, 03.05.2013.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful