Edward Said- Orijentalizam Upoznavanje orijentalca 13.06. 1910. god.

Artur James Balfour govorio je o problemima kojima se morao baviti u Egiptu. On je služio vladarici koja se 1876 god proglasila kraljicom Indije . Njegov govor iz 1910 u Parlamentu doveo je do toga su se neki članovi raspitivali o nužnosti bivanja Engleske u Egiptu, što je i predmet knjige Alfreda Miluera iz 1892. Balfour je opravdavao Englesku okupaciju Egipta. On je govorio i o tome kako oni(Englezi) poznaju Civilizaciju Egipta bolje nego neku drugu civilizaciju. Za Balfoura znanje oznaćava sagledavanje jedne civilizacije od njenih izvorišta do njenog zalaska. Balfour ne poriće britansku superiornost i egipatsku inferiornost. Njegov govor za Saida je svojevrsna retorička predstava. Egipat je sve do pripajanja Engleskoj bio akademski primjer orijentalne zaostalosti. 1907god engleski predstavnik u Egiptu bio je Evelin Boring(drznik). Balfour je rekao da je Cromer stvorio Egipat. Balfour i Cromer su nadzirali Egipatske poslove, njihovo blago stavljali su na raspolaganje zapadnjačkim silama. Cromer je govorio o Orijentalcima kao o nečemu nad čime je vladao , oni su bili njegovi podanici. Cromer je tvrdio da budućnost Egipta počiva u širokogrudnom kozmopolitizmu. Za Orijentalce je prema Cromerovom mišljenju bila navika da se njima vlada i da oni ne posjeduju osjećaj šta je dobro za njih. Cromer je silom uveo neku vrstu osobnog zakona o orijentalističkoj mudrosti. Orijentalci, Arapi su prema tome lakovjerni, lišeni napora , njihov nesređeni duh nije kadar razumjeti ono što Evropljanin najednom shvaća. Cromer tvrdi da su za njega Orijentalci samo ljudski materijal nad kojim je on vladao. On je govorio o tome kako Orijentalci rade , govore i misle suprotno od Evropljana. Govoriti kako je orijentalizam racionaliziranje kolonijalne uprave znaći zanemariti opseg u kojem je kolonijalna uprava bila unaprijed opravdana snagom orijentalizma. Razdvajanje Istoka i Zapada koje su Balfour i Cromer prihvatili, stoljećima je bilo na djelu. Od sredine 18 stoljeća postojala su dva načelna počela u odnosima Istoka i Zapada . U Europi je raslo sustavno znanje o Orijentu, znanje osnaženo kolonijalnim sretanjem kao i zanimanje za tuđe i ne svakidašnje. Drugo svojstvo evropsko-orijentalnih odnosa bilo je to što je Evropa uvijek bila u moćnijoj situaciji. Suštinski odnos na političkoj, kulturnoj i religijskoj razini motren je kao odnos izmeđžu jačeg i slabijeg saveznika. Balfour i Cromer upotrebljavali su pojmove kao to da je Orijentalac izopačen , neracionalan dok su Evropljani bili normalni, racionalni. Naglašavali su i činjenicu da orijentalac živi u drugačijem svijetu, ali po njima sasvim organiziranom svijetu. Ono što orijentalnom svijetu daje razboritost i identitet nije rezultat njegovih vlastitih nastojanja već složen niz spoznajnih manipulacija kojima se Orijent poistovjetio sa Zapadom. Said je o dva svojstva kulturnog odnosa raspravljao zajedno. Znanje o Orijentu zato što je rođeno iz moći, u određenom smislu tvori Orijent. Kroz prve godine 20 stoljeća Balfour i Cromer su govorili ono što su govorili o Orijentu, zato što im je tradicija orijentalizma priskrbila obrazac mogućnosti da to kažu. Na Orijentu su bile prisutne i Francuske i Engleske kolonije. One su se oko Orijenta i sukobljavale. Odlućile su se na diobu, ne samo zemlje i dobiti, bila je to intelektualna vlast kojom Said naziva orijentalizam. Orijentalizam je bio knjižnica ili arhiva informacija, ono na šta se ograničava i što je sabirala predstavljalo je jednu porodicu ideja. Te ideje su objašnjavale ponašanje Orijentalaca, one su opskrbile Orijentalce sa mentalitetom, one su omogučile Evropljanima da se bave Orijentalcima. Orijentalizam se bolje razumjeva kao skup ograničenja. Ono što je različito u orijentalizmu kasnog 18 st kada je poćeo razvoj modernog orijentalizma jeste to da je zapoćeo svojevrsni orijentalistićki preporod kakvim ga naziva Edgar Quinet. Nova svijest o Orijentu bila je djelomično rezultat nanovo otkrivenih i prevedenih Orijentalnih tekstovana jezicima kao što su sanskrit, arapski, a bila je i rezultat iznova pojmljenog odnosa Orijenta i Zapada. Po Saidu ključni pojam tog odnosa je bilo približavanje Bliskog istoka i Evrope snagom Napoleonove invazije na Egipat 1789. Sa Napoleonovim zauzimanjem Egipta uzgibali su se i procesi izmeđžu Istoka i zapada. Orijent kao znanstveni oganon na Zapadu bio je moderniziran, a to je drugi oblik u kojem je orijentalizam 19 i 20 st egzistirao. Renanova lingvistička istraživanja semitskog jezika 1848 bila su uvijena u stil koji je s mukom izdigao njegovu moć na ravan savremene komperativne gramatike, ova istraživanja su mu podarila orijentalistčki prestiž i učinila orijentalizam ranjivim. Orijentalistička periodika počevši sa fundgraben des Orientes umnogostrućila je kolićinu znanja kao i broj orijentalističkih stućnjaka. Orijentalizam je u konačnici bio politička vizija čija je struktura promovirala razliku izmeđžu onoga poznatog (Evrope, Zapada, Mi) i onog stranog (Orijent, Istok , Oni). Cromer predviđa mjesto moći na Zapadu, zračeći sve dalje prema Istoku , podupirući središnju vlast upravljanja snagom te mašinerije. Cromer precizno uoćava upravljanje znanjem snagom društva , uz činjenicu da se znanje bez obzira na to koliko se podešava –najprije prema mjesnim potrebam jednog stućnjaka , a kasnije i društvenog sistema vlasti.

Vlastito istraživanje Orijentalaca u ovom smislu jeste orijentalizam . Kada se koriste pojmovi orijentalno i zapadno , i kada oni završavaju kao predmet analize , rezultat je obično polariziranje politike. Henry Kissinger u svom eseju Domaća struktura i vanjska politika govori o Sjedinjenim Državama, i to da se Sjedinjene Države moraju ravnati događajima u svijetu . Kissinger osjeća da Sjedinjene Države mogu se sa manje teškoće baviti razvojem Zapada. Kissingerova metoda u Eseju govori kako postoje dva stila u inozemnoj politici (proročki i politički), dva tipa tehnike. Prva polovina Zapad duboko je predana poimanju kako je svijet izvanjski u odnosu na promatrača, da se znanje sastoji od bilježenja i raspoređivanja ćinjenica. Kissingerov dokaz za to je njutnovska revoluvija koja nije našla mjesto u svijetu u razvoju. On za orijentalce kaže kako oni nemaju njutnovsku revoluciju, a mi je imamo . Kissinger poštuje prednjutnovsku perspektivu i smatra da ljudi u postnjutnovskom svijetu treba da stvore međunarodni poredak prije nego ta kriza to nametne kao dužnost. Njegovo učenje je istovjetno ortodoksnom učenju od strane orijentalista koji dijele Orijentalce od Zapadnjaka. 1972 Harold Glidden izdaje esej Arapski svijet. Sam članak nastoji otkriti unutarnje čine arapskog ponašanja, koje je sa našeg stajališta neuobičajno , ali je za Arape normalno. On kaže da Arapi upražnjavaju skromnu kulturu, da Arapi mogu funkcionisati samo u konfliktnim situacijama. Glidden govori o tome da Arapski vrijednosni sustav traži apsolutnu solidarnost unutar grupe, Arapi imaju potrebu za osvetom. Imagitivna geografija i njeni predstavnici: Orijentalizirajući orijent. Na kršćanskom zapadu orijentalizam se gleda, tako kao da je imao započeti svoje postojanje sa odlukom crkvenog sabora u Beču 1312. Orijentalizam je polje sa znaćajnom geografskom ambicijom. Orijentalisti su se tradicionalno bavili orijentalnim stvarima. Renesansni orijentalisti (Guillamea Postela) bili su najprije stručnjaci u jezicima biblijskih provincija . Sve do polovine 18st orijentalisti su bili biblijski znalci i strućnjaci za islam . Središnji prostor Azije nije bio Akademski osvojen za orijentalizam sve dok kroz 18 st Duperron i Ser William Jons nisu bili umski snažni da objave bogatstvo zenavestinskog jezika i sanskrita. U 19st orijentalizam je bio riznica znanja, postoje dvije naznake za to. Jedna je enciklopedijska deskripcija orijentalizma koju je naćinio Raymond Schwab. U Evropi je postojala orijentalna epidemija koja je zahvatila velike pjesnike. Schwab Orijentalno identificira kao profesionalni zanos za svim onim azijskim što biješe sinonim za tajanstveno. 1829 Victor Hugo- u vrijeme Luja XIV bijaše se helenističkim , a sad orijentalnim. U 19 st orijentalista bijaše učitelj ili obdareni zanesenjak ili oboje. Drugi pokazatelj o tome kako je uključivim postao orijentalizam jeste činjenica da od vremena koncila u Beču mogu se pronaći kronike o samoj vjeri iz 19 st. Najtemeljnija kronika te vrste jeste djelo Julesa Mohla – dvotomni brodski dnevnik o svemu učenom. Mohel je bio tajnik u Parizu, a nešto prije prve polovine 19 st Pariz je bio prijestolnica orijentalističkog svijeta . Mohelovi znanstveni spisi tiču se izdanja ali razina objavljenog sadržaja zanimljivog za orijentaliste, užasna je. Orijentalistička istraživanja pokrivaju sve od izdavanja i prevodenja tekstova do kulturnih i književnih istraživanja unutar svake znane azijske civilizacije. Akademski orijentalisti su se zanimali za klasično razdoblje bilo kojeg jezika ili društva kojeg su istraživali. Istraživani Orijent bio je tekstualni univerzum , utjecaj Orijenta ozbiljen je kroz knjige i rukopise. Odnos izmedžu orijentaliste i Orijenta bio je tekstualan do te mjere da se pripovjeda o nekim njemačkim orijentalistama ranog 19 st. Stvarna snaga i obrazac orijentalizma nisu proizvedeni samo da djeluju unutar pozitivnog znanja o Orijentu već i zbog znanja drugog reda . Orijentalist danas manje voli da sebe oslovljava orijentalistom nego li je to činio u svako doba do 2 svjetskog rata. 1959 britanska vlada postavlja komisiju da razmotri razvoj univerziteta u polju orijentalnih istraživanja . Hayten Report se pojavio 1961 , čini se da nije naišao na probleme zbog širokog oslovljavanja riječi orijentalno. Najkrupnije ime u modernom angloameričkim islamskim studijama Gibb više je volio oslovljavati se orijentalistom nego arabistom. Moderna i primitivna društva u određenoj mjeri izgledaju kao da izvlaće smisao iz svojih negativnih identiteta . Francuski filozof Gaston Bachelard napisao je analizu onoga što je nazvao poetikom prostora. Unutar kuće iziskuje se prostor intimnosti. Nema sumnje da imagitivna geografija i historija pomažu umu da pojača svoj vlastiti smisao o sebi. Od najranijeg vremena u Evropi je Orijent bio nešto više od onoga što se empirijski znalo o njemu. Southern je pokazao da Evropsko razumjevanje orijentalne kulture bilo neznalačko ali aloženo. Dva najdublje utjecajna kvaliteta dovedena u vezu sa Istokom pojavljuju se sa Eshilovim Perzijancima i Euripidovim The bacchao. Eshil slika smisao velike nesreće koja je snašla Perzijance kad su naznaćili da su njihove vojske predvođene kraljem Kserkseesom razbijene od strane Grka. Ovdije se govori da Azija govori kroz i snagom evropske imaginacije koja se predoćuje pobjedničkom nad Azijom, nad tim neprijateljskim svijetom. U The Bacchae možda najazijatskijom od svih atičkih drama , Dionisije je jasno

povezan sa svojim azijskim izvorima. Moderni tumači The Bacchae su uoćili nesvakidašnji stupanj umskih i estetskih učinaka igre. Dva obzira orijenta koja su istaknuta sa strane Zapada u ovoj igri parova ostat će biti suštinskim poticajima za evropsku imaginativnu geografiju. Eshil predstavlja Aziju , čini da ona govori u osobi starodobne perzijske kraljice. Evropa je ta koja definira orijent. Razlika kod razdvajanja Istoka i Zapada simbolizirana je snagom strogosti sa kojom Penteus odbija svećenicu Baka. Lekcija koju Euripid ima na pameti dramatizuje se snagom prisutnosti u komadu Kadmusa i Tiresijasa , učenih staraca koji uviđaju dasama suverenost ne vlada ljudima, da postoji stvar kao što je suđenje koje podrazumjeva ispravno prosuđivanje moći tuđih snaga. Kod klasičnih grčkih i rimskih historičara i javnih ličnosti kao što je Cezar , i pripovjedaća pridodan je i fond znanstvenih klasifikacija koje razdvajaju raze, oblasti, nacije jedne od drugih. Od 2 st prije Krista silno je utrošeno vremena na otkrivanje , tako da su Herod i Aleksandar bili na Orijentu još prije. Orijent je prema tome već bio podjeljen na carstva . Kršćanstvo je upotpunilo razgranićenje unutar orijentalnih slojeva. Orijent kao suprotnost Zapadu bio je poznat još od prije. Tu je bilo rođenje kršćanstva, pisci poput Mraka Pola koji je skicirao kartu trgovačkih puteva i isprobao podešeni sustav trgovinske razmjene , razni osvajaći,pokreti poput islam. Islam se u Evropi prosuđivao kao lažno nova verzija nekog ranije iskustva , u ovom slućaju kršćanstva. Orijent u najširem smislu giba se u rasponu zapadnječkog prezira u ime poznatog i straha od novog. Nakon Muhamedove smrti , kulturna i religijska hegemonija islama znatno je porasla. Najprije Perzija, Sirija, Turska, Egipat, au 8 i 9 st Španija, Sicilija, djelovi Francuske pali su u ruke muslimanskih vojnika. U 13 i 14 st islam je zavladao Dalekim Istokom, Indijom , Kinom . Kršćanski autori jedva su imali zanimanja za učenje visoke kulture. Erchembert(klerik) kaže da je ono što su kršćani osjećali prema istoćnjaćkim vojskama jeste to da su one nastupale kao roj pćela , ali sa teškom rukom razorivši sve. Za Evropu islam je bio poslijednja trauma . Sve do kraja 17 st otomanka opasnost se prikrivala duž cijele Evrope, predstavljajući za cijelu kršćansku civilizaciju neprestanu opasnost. U vrijeme renesanse u Engleskoj, Samul Chew pripovjeda u svom klasićnom istraživanju The Crescent and the Rose , čovjek prosjećnog obrazovanja i inteligencije imao je u malom prstu veliki broj detaljnih događaja iz povijesti otomanskog islama i njegova zadiranja u kršćansku Evropu. Poimanje islama na zapadu istražen je i od strane Normana Danijela . Prisilno djelovanje na kršćanske mislioce koji su pokušali da razumiju islam bio je analogan čin: pošto je Krist temelj kršćanske vjere, svjesno je izmišljeno , posve nepošteno da je Muhamed u islamu što i Krist u kršćanstvu. Stroga kršćanska slika o islamu bila je osnažena na više naćina , ukljućujući kroz srednji vijek i ranu renesansu – široku razlićitost poezije, naučne kontroverze. Sredinom 15 st kako je to Southerm pokazao , postojalo je očigledno ozbiljnom evropskom misliocu da bi se nešto moralo učiniti sa islamom. Southerm pripovjeda o epizodi u rasponu od 1450 do 1460 kada su učeni ljudi pristali da se bave islamom kroz predavanja. Najbolji dio Southernove analize u povijesti zapadnjačkog pogleda na islam jeste njegovo dokazivanje da je napokon zapadnjačko neznanje to koje je postalo profinjenije i složenije Zapadnjačke ideje o orijentu promijenile su se u vremenu ,a ne u svojoj naravi. Naći ćemo općenito uvijerenje u 12 i 13 st da je Arabija bila na rubu kršćanskog svijeta prirodno utoćište za heretićke izopaćenike i da je Muhamed bio otpadnik. U rasponu srednjeg vijeka i 18 st pisci kao što su Marlowe, Shakespeare, Cervantes za tvoje tvorevine našli su utoka u raskoši Orijenta za naćine koji su zaoštrili konture slikovita jezika , ideja. Primjer kako dramska forma i učeni slikopis ulaze skupa u orijentalističko kazalište jeste Barthelemy d“Harelot i njegova knjga Bibliotheque Orientale, posthumano objavljena 1697 uz predgovor Antoine Galland. Galland je bio prvi prevodilac 1001 noći i ugledni arabist .D *Heberelot je kasnije napisao dva rada , jedan Bibliotheque, alfabetski ustrojeni rječnik, a drugi florilege. D *Hebrelot je podijelio povjest na dva tipa: svetu i profanu( povijest jevreja i krišćana u prvom tipu i povijest muslimana u drugom tipu) i u dva razdoblja: prije i poslijepotopno razdoblje.Dihebelot je posvetio pažnju i razvratnom Muhamedovom učenju koje je uzrokovalo tako velike štete kršćanstvu bilo je opsežno. Prema Gallandovu mišljenju d*Herbelot je u svijesti svojih čitatelja pokušao obikovati široku ideju o tome šta znaći spoznati i istaživati Orijent. Kada je Galland rekao za d*Herbelota kako je ovaj zadovoljio očekivanja on je pod tim mislio , osobno smatram da djelo Bibliotheque nije nastojalo nanovo pregledati i ispraviti jednostavno primljene ideje o Orijentu. Cijela knjiga Bibliotheque Orientale predstavljala je Orijent potpunije. Pod naslovom Muhammed, d*Herbelot je prikupio sva tom proroku dana imena, potom je nastavio da posvjedoćuje Muhammedovu ideološku i doktrinarnu vrijednost .( To je čuveni varalica Muhammed, utemeljitelj hereze koja je preuzela naslov religije). Tumaći Kur“ana pripisivali su ovom lažnom proroku sve pohvale koje su arijevci i drugi heretici pripisivali Isusu dok su ga lišavali njegove božanske naravi. Muhammedanac je relevantna i pogrdna evropska oznaka ;islam, riječ kojoj se dešava da jeste ispravno muslimansko ime , prognana je na drugo mjesto. Hereza koju možemo zvati muhammedanskom je uhvaćena kako oponašanje krščanskog nasljedovanja prave religije. Gallandov stav o

Orijent i islam su uvijek predstavljali kao postrančari koji nemaju nikakvu posebnu ulogu unutar Evrope. čistilište i raj jeste jedinstveno viđenje suda. Evropski susret sa Orijentom i islamom pojačao je taj sustav predstavljanja Orijenta . Može se reći da je orijent kažnjen time što leži izvan granica evropskog društva .Bibliotheque započeo je sa tvrdnjom da je pojam Orijentale imao nakanu da naćelno uljući Levant . Muhammed tako pripada strogoj hijerarhiji zala. ono što je važno pa Saidu jeste orijentalistička vizija koja nije svedena na profesionalnog znanstvenika . Nije samo Orijent prilagođen moralnim zahtjevima zapadnog kršćanstva. Dante je i ranije govorio o islamu i to u Paklu. Orijentalističko stajalište . Projekti . mada Galland sa divljenjem veli ono skriveno razdoblje ne otpočinje samo sa Adamovim stvaranjem. a u određenom smislu dramatizirana od strane Dantea. Didaktičko svojstvo orijentalističke predođbe ne može biti odvojeno od ostatka predstave. Makar Kur“an izdvaja Isusa kao poslanika. Muhammedova kazna koja je i njegova vjećna sudbina posebno se ističe. ćini se da je imala biti kombinacija zbiljskog portretiranja svjetske zbilje sa univerzalnim i vjećnim sustavom kršćanskih vrijednosti. Ono što Danteov hodoćasnik vidi dok prolazi kroz pakao. on biva beskrajno vezan za usta i čmar nalik veli Dante bačvi. Ono što je odslano knjigom Bibliotheque jeste ideja o snazi i učinkovitosti orijentalizma. izvan našeg svijeta. Drugim riječima ne trebamo tragati za podudarnošću izmeđžu jezika korištenog za slikanje Orijenta . Posljedica islamskih najezdi dokazuje Pirenne . Ti su likovi za Orijent ili islam ono što su stilizirani kostimi za karaktere u jednoj igri. Empirijska ćinjenica o Orijentu vrijedi vrlo malo. Potcrtavanje svake razlićite jedinice orijentalističkog diskursa. kulture su uvijek težile da nametnu potpune preobrazbe drugim kulturama . intelektualno izvan Evrope koja je prema Pirennovim riječima postala jedno sjajno kršćansko društvo u vremenskom skladu. orijentalizam dijeli sa magićnim i mitološkim samoobuhvatima i samopojaćavajućim karakterom jednog zatvorenog sustava u kojem su predmeti to što jesu . jedna mala skupina muslimana se diže. što je proces koji ne obilježava samo Orijent kao provinciju orijentaliste već i prisiljava zapadnjaćkog čitatelja da prihvati orijentalističke kodifikacije kao istinski orijent.. Orijentalističko kazalište (kako ga Said naziva) postaje sistem moralne i epistemiološke strogoće. npr nekim njemaćkim romantićarima Indijska religija je suštinski bila istočnjaćka verzija njemaćko-krščanskog panteizma. kao što je i Dante pokušao učiniti u Paklu jeste da on karakterizira Orijent kao tuđe i shematski ga ukljućuje u pozorišnu scenu čije slušateljstva su za Evropu i smo za nju. Tako Muhammed jest varalica. Dante simpatizira njihove sjajne vrline i postupke. da ondije trpe neznatnu kaznu zato što se nisu okoristili o kršćansku objavu. Danteova zasluga u The Divine Comedy. već što i taj jezik ne nastoji biti tačan. nego je zajednička baština svih onih koji su na Zapadu razmišljali o Orijentu. pod čime Said podrazumjeva rječnik upotrebljen kad god se o Orijentu piše ili govori. avicenna. a sama fraza je ozakonjena u d*Herbeloteovoj Bibliotheque Orientale . orijentalizam tako na tri naćina vrši uticaj:na orijent. niti umnogome stoga što je jezik pogrešan . pohlepa. započetih u 7 st bijaše pomjeranje središta Evropske kulture preko mediterana prema sjeveru . u djelima kršćanskih polematičara protiv islama . u kategoriju koju Dante oslovljava kao rasadnik sabazni i raskola. prije negoli se stigne do samog dna pakla gdje se nalazi sami sotona.) Nakon Muhammeda postoji samo krivotvoritelj i izdajnici ( Juda. Brut). posuvrati je islam u odveč neznatni sadržaj protiv kojeg je cijela Evropska civilizacija od srednjeg vijeka na ovamo utemeljena. bio je kulturno. primajući te druge kulture ne kakve one jesu već kakve one treba da budu. Orijent kada više nije bio mjesto u kome se trgovalo. Ono što taj jezik pokušava činiti. pisac nameče strogi red sadržaja na kojem radi. zbog ontoloških razloga koje ni jedan empirijski sadržaj ne može istisnuti. Diskriminacija i uglađživanja Danteovog političkog razumjevanja islama je skoro kozmološka neizvjesnost sa kojom islam i njegovi znaćajni predstavnici predstavljaju tvorevine zapadnjačkog geografskog i historijskog i moralnog shvaćanja. Kao disciplina koja predstavlja zapadnjačko znaje o Orijentu . Za sve te uloge je dostatno jednostavno upotrijebiti kopulu jeste. Dante izabire da velike muslimanske filozofije i kralja motri kao one koji nisu poznavali kršćanstvo. Prirodno je za ljudski um da se odupre nasrtaju na kulturu . U Danteovoj poemi i petra vrlog . saladin su među njima i zatočeni su u prvom krugu Pakla . Muhammed se podiže na 28 kat pakla. na prijentalizam ina zapadnjačkog potrošaća orijentalizma. on hodi kroz krugove. Tako prije nego Dante dohvati Muhammeda . U učenim djelima poput Bibliotheque Orientale koja je rezultat sustavnog izučavanja i traganja . ali zato što nisu bili kršćani on ih mora osuditi na Pakao. on je okružen nizom stajališta i prosudbi koje šalje zapadnjaćki um. već je i tipična predođba o svom karakteru i sudbini koja mu je dodjeljena. Smješta e u osmi od devet krugova pakla. kako bijaše sugerirano od Henrija Pirenna . predstavlja skup predođbenih likova . Orijent je na taj naćin orijentaliziran. Svaki od likova u Danteovoj viziji ne predstavlja samo sebe . Za zapadnjake orijentalno je uvijek nalik nekom obziru zapada .. smještajući ljude čiji grijesi su nižeg reda(blud.

Prije nego što je Jones stigao u Indiju . Gibbon govori kako je cilj Rimske Republike i senata bio da usmjeri svoje legije na samo jedan rat i da posve uguši neprijatelja. Zbog svog islamskog entuzijazma Whiston je protjeran iz Kembriđža 1709. on je uvijek jasno posvjećivao kako je islam pretjerana hereza. Raymond Schwab je govorio o tajanstvenom Avestinskom fregmentu kojeg je ispravio Anguetil na svom putovanju . a mogao se pohvaliti i vojno-političkim uspjehom. jezika i civilizacije. evropski orijentalist je otkrio svojom obavezom da spasi nešto od izgubljenog sa ciljem da olakša poboljšanje na današnjem Orijentu. 1787 je napisao Lordu Althropu da je to moj pokušaj da upoznam Indiju bolje nego i jedan Evropljanin. Prije Napoleona samo dva pregnuće(od strene znanstvenika) naćinila su provalu na Orijent skidanjem njegovih zastava. Od kraja 7 st pa sve do boja kod Lepanta 1571 islam u svojoj arapskoj. Prvo pregnuće od strane Abrahama Hyacinthe Anguetil Duperrona teoretičara egalitarijanizma .kojima se duguje ono što je najprije naučio o filozofiji od evropskih kršćana –šokiralo je evropsko slušateljstvo. trenutak u kome su zalihe orijentalnog znanja nalik djelu Binliotheque orientale prestale najprije oznaćavati islam ili Arape. Engleski orijentalisti u Indiji bili su legalni znanstvenici sa misionarskom naobrazbom. D*Herbeltova uvođenja u indijsko. orijentalizam je disciplina snagom koje je Orijent bio sustavom približavan. Orijent je za evropu bio sve do 19 st obzorje sa nepretrgnutom historijom neizazvane zapadne dominacije. Charls Wilkins prvi je savladao sanskrit. Europejac je od klasićne orijentalne prošlosti uzeo viziju i hiljade umjetnićkih djela.perzijske sadržaje Bibliotheque bila su utemeljena na islamskim izvorima i istinito je reći da je sve do ranog 19 st orijentalni jezik smatran sinonimom za semitske jezike. Islam je bio istinski izazov na mnogo naćina. križari i osvajanje Sicilije i Španije . Izuzevši Islam . William Jones je bio drugo pregnuće od prijenapoleonskih projekata. Jonesov zvanićni posao bio je zakon . On je poslan da započne kurs osobnog izućavanja čiji je cilj bio da sabere. makar je linija između Istoka i Zapada na neki naćin ostavljala trajni utisak na Evropu. zaokupljenost značenjem povjesti orijentalizma. a potom otišao u Indiju . Orijentalizam je generićki pojam kojeg Said upotrebljava da opiše zajednički pristup Orijentu. Sve do tog vremena kulturno pamćenje je nudilo nadmoćnost o tako relativno dalekim događajima kao što je pad Konstantinopla. potom je poćeo prevoditi zakonske odredbe Manuove. Ockley je vodio raćuna da ostane na odstojanju od kužnog utjecaja islama. Suoćen sa očiglednom oronulošću i političkoj nemoći modernog Orijentalca. prije nego je otišao za Indiju 1783 Jones je bio profesor arapskog. Islamske zemlje su zaposjele obližnje sussjede i zasjele na vrh biblijskih zemalja. Strogo znanje o Orijentu proisteklo je iz istraživanja klasićnih tekstova . Ipak samo Indija nije nikad postala urođenom prijetnjom Evropi i to najćešće zbog toga što je domaća vlast bila smrvljena i što je stvorila Zemlju za evropsku političku kontrolu tako da je Indijski Orijent mogao biti smatran od Evrope kao kakvo vlasništvo visoke klase. On se kulturno i geografski prostire blizu kršćanstva. . Napoleonova invazija na Egipat 1798 i njegov upad u Sirju imao je dugoročno veliko znaćenje za modernu historiju orijentalizma. Ali ipak je Zapad bio taj koji se kretao prema Istoku. prvo značajno djelo nakon Bibliozheque o orijentalnoj učenosti bilo je djelo Simona Ockleya History of the Sarocens. za razliku od Williama Whistona (Newtonov potomak u Kembriđžu). Ockleyev stav prema muslimanima. Taj borbeni Orijent je došao da se zauzme za ono što je Henri Baudet oslovljavao azijskim plimnim valom. U početku se Orjent bio otkrio Evropi u materijalnosti svojih tekstova . Shwab zamječuje da su Anquetil i Volitar ideološki razlićiti. odvoji i pripitomi Orijent i vrati ga u provinciju evropske učenosti. oni jednodobno još nisu bili izbrisali što je ostalo od Azije. Jones je stekao istinsko znanje o Orijentu što ga je kasnije učinilo utemeljiteljem( fraza Arberijeva) orijentalizma. svi ti događaji su znaćili prijetnju Orijentu . To je bio slućaj u Evropi sredinom 18 st . potom mu je u prevođenju pomogao Jones kao magistrator. ali imali su slićno zanimanje za Orijent i Bibliju. čovjek koji je planirao u svojoj glavi da izmiri jansenizam sa ortodoksnim katolicizmom i brahmanizmom. hebrejskog i perzijskog jezika. Upoređivati Orijent sa Okcidentom i vladati to su bili Jonesovi ciljevi. Arabski i hebrejski su semitski jezici i zajednićki raspolažu i posjeduju sadržaj koji je neodoljivo vezan za kršćanstvo. Zbog svoje historije orijentalizam nosi na sebi biljeg problematičnog evropskog stava prema islamu. Warren Hastigs je odlućio da se Hindusi moraju ravnati prema svojim vlastitim zakonima. a Engleska je nakon jednog dugog razdoblja polizički je zagospodarila kao jedna okupatorska sila. Ondje je uvijek postojala Indija . marerijalni i intelektualni odnos izmeđžu Evrope i Oeijenta odvijali su se kroz bezbrojne etape. otomanskoj ili španskoj formi je zavladao ili zaprijetio Evropskom kršćanstvu.Kulturni. Ockley je ponudio Evropi prvo supstancijalno kušanje arapskog svjetopogleda koji dotiće ratove sa Bizantom I Perzijom. Orijentalna renesansa o kojoj je govorio Quinet sačuvala je ulogu širenja nekih nepodnošljivo tijesnih granica u čemu je Islam bio orijentalno sabiralište mudrosti.

Bavljenje muslimanima je bio prvi dio napoleonovog projekta. identitet i smisao. ato je onaj stav koji je ćini izuzetno zanimljivom za istraživanje modernih orijentalističkih projekata. dalekim. Vojni neuspjeh Napoleonovog zauzimanja Egipta nije razorio njegov projekat za Egipat i ostatak Orijenta . De Lesseps je stopio geografski identitet Orijenta. Zapad je imao stići na Orijent i nikada ga ne napustiti sve do 1956dok Gamal Abdel Nasser ne aktivira egipatsko preuzimanje kanala izgovarajući ime De Lesspesa. Volney je vidio Bliski Istok kao dopadljivo mjesto za ostvarivanje francuske kolonijalne ambicije. Djelo grofa De Volneya .Izgledalo je kao da se cijeli svijet skupio da iskaže poštovanje prema projektu kojega je bog jedino mogao blagosloviti i učiniti ga korisnim za njega . Islamski Orijent bi se sada pojavljivao kao pojam koji oznaćava orijentalističku moć. Napoleonova zamisao je bila da izgradi jednu vrstu arhiva za ekspediciju u formi istraživanja u kojima će u sadržaju ravnati članovi egipatskog instituta. Bili su ondije i znanstveni projekti Ernesta Renana . Kada se ljudsko biće iz neposredne blizine susretne sa nećim relativno nepoznatim . U drugom dijelu Voyage govori se o islamu kao religiji. Napoleon je doslovce prihvatio Volneya ali na profinjen naćin. Njegovi nazori su bili neprijateljski prema islamu kao religiji i kao sustavu političkih institucija . Renan je istinski vjerovao da je on iznova stvorio Orijent. Vi uviđate govori je on goleme usluge koje približavanje Okcidenta i Orijenta mora učiniti civilizaciji i razvoju općeg bogatstva. Napoleon je iskoristio egipatsko neprijateljstvo prema Mameluzima i pozive na revolucionarnu ideju s podjednakim izgledom za sviju da vode dobroćudan i selektivan rat protiv islama. Mnogi spisi od Ferninanda De Lessepsa ukazuje na Napoleonovo vlastito zanimanje za kopanje kanala koji zbog toga što je Napoleon bio pogrešno izvješćivan od eksperata nikad nije mislio da je taj cilj ostvariv. Napoleon je pokušavao dokazati da se bori za islam. Description otkriva egipatsku historiju koja posjeduje svoju vlastitupovezanost. drugo. treće Napoleon je motrio Egipat kao strogi projekat i znao je da ga ne treba potcjeniti.posvjedoćenje zakona zoološkog strućnog usavršavanja formuliranog od strane Buffona . U ideji Sueskog kanala mi opažamo zakljućak orijentalističkog mišljenja i pregnuća . muftije.protiv otomanske Porte i treći protiv muslimana. Postoji onaj Orijent koji stoji primjerice u Geoffroy Saint Hilairevim biološkim tezama unutar Descriptoin.Napoleon je želio cijeli Egipat i temeljito se za to pripremao . Putopisi ili vodići su neka vrsta prirodnog teksta gotovo logićni u svom sadržaju i u svojoj upotrebi. Mnogi putopisci su se zatekli da govore o nekom iskustvu u . Napoleon je razmišljao o tri stvari prije nego je krenuo iz Italije 1797 na svoj novi pohod. Ono što ih sviju povezuje nije samo njihova zajednićka sadržinska pozadina u orijentalnoj legendi i iskustvu već i njihovo učenu pouzdanje u Orijent kao neku vrstu utrobe iz koje su rođeni. Iz Napoleonove ekspedicije ondje bi istekao cijeli niz tekstualnih potomaka npr Richard Burton . da ga učini pristupačnim evropskom ispitivanju. tada se pribjegava ne samo onom što je neobićno slićno onom predhodnom iskustvu. 1798 Napoleon je dao izjavu da uvjeri narod Aleksandrije da su svi oni muslimani. Za Zapad Azija je nekoć bila tiha i tuđa. ono što se nauči iz knjige primjeniti doslovice na zbilju rizik je ludosti. De Lesseps i njegov kanal konaćno su srušili daljinu Orijenta kao nećem što pripada drugom svijetu. Napoleon je vrbovao mjesne imame. Njegovo moralno mišljenje kako je on nazvao svoj projekat. napoleonov deskriptivni realizam bio je podignut na viši stupanj i nije postao puki stil predoćavanja nego jezik. križ je porazio polumjesec . razmišljao je o prijetećoj Engleskoj . Napoleonov Description je predstavljao univerzalan poduhvat Jedinstvenost knjige Description je u njenom stavu prema njenom sadržaju. Description je postala matrica svih daljih nastojanja da se Orijent privede bliže Evropi. već i onom što je pročitano s tim u vezi. Sylvester de Sacya bio je prvi i jedini učitelj arapskog jezika i kasnije je postao učiteljem gotovo svakog orijentaliste u Evropi . Zauzimajući Egipat jedna moderna sila će prirodno pokazati svoju snagu i opravdati historiju. Umjetnički ili tekstualni rad nije bio samo proizvod napoleonske ekspedicije . Drugi dio je bio taj da učini Egipat otvorenim . Istok je Napoleona privlaćio još od mladosti . islam je bio militantski neprijatelj evropskog kršćanstva . iz dva dijela. istinski smisao stvaranja. Umjesto toga historija kako je zabilježeno u Descriptionu istiskuje egipatsku historiju pistovjećujući je izravno sa svjetskom hirtorijom. a taj smisao se nabacuje svakom onom za koga otvorenje kanala iz 1869 nije bio nesvakidašnji događaj . a Sacyevi učenici su bili i Napoleonovi orijentalistički prevoditelji . U novembru 1869 kanal je otvoren . sa svojom misijom . Gotovo od prvih trenutaka okupacije napoleon je uočio da je institut otpočeo sa svojim sastancima . Volney je po Napoleonu promotrio tri zapreke francuskoj hegemoniji na Orijentu i kako francuska sila ima da vodi tri boja :protiv Engleske. Prvo. u svom djelu De Lesseps. Krize Da se okolnost može razumjeti na osnovu onoga što knjige-tekstovi kazuju. kadije. s druge strne bio je svjestan da je novinom svoga projekta bio izbavljen od starog Orijenta . Napoleon je koristio znanstvenike kod uspostavljanja njegovih veza sa urođenicima. De Lesseps nije posjedovao stvarnu inžinjerijsku pozadinu . Leon Manners .Sve razlike i zapreke iščezle su. a ne islamski narod kao ljudska bića niti njihovu historiju kao historiju.imao je samo golemu vjeru u bogom nadarenu vještinu.

Jedan popis kriza prema Abdelu Maleku nije bio jednostavno u tome da su pokreti za nacionalno oslobođenje na koloniziranom Orijentu načinili pustoš sa orijentalističkim pojmovima o pasivnoj određenoj rasi. On je govorio kako je orijent mjesto na kome mi trebamo tražiti romanticizam. Moglo bi se poreči izuzetno veliki doprinos imaginativne i putopisne literature koja je osnažila podjele uspostavljene od strane orijentalista među različitim geografskim djelovima Orijenta . OrijentalnoEvropski suodnos bio je određen snagom neprestanog evropskog širenja u potrazi za tržištem . resursima . Orijentalisti od Renana do Gibba motrili su islam kao kulturnu sintezu koja se mogla isreažiti odvojeno od ekonomije i politike islamskih naroda. islam je bio sustavno odbacivanje kršćanskog utjelovljenja . Jezik orijentalizma i ono što ga je učinilo mogućim u Napoleonovom slućaju . literaturi prepuna su tzv. Ako se čita knjiga koja tvrdi da su lavovi divlji. Schlegelova čitanje bukvice o jeziku i životu. za Evropu koristan da ozbiljne projekte koji su ukljućili. Za Luisa Massignona najslavnijeg francuskog orijentalistu. odbojnosti muslimana prema misaonom procesu racionalizma. De Lessepsa. sklonost ka podjeli. Od samog početka orijentalizam je promicao dvije odlike: prva. iz knjiga napisanih u tradiciji orijentalizma . Mnogo rasizma se u Schlegelovim oštrim kritikama na račun Semita i drugih nižih Orijentalaca. Hugoa. nego je odvojen. Nesposoban da prepozna svoj Orijent u novom Trećem svijetu. ali nikada nisu bili izravno odgovorni mjesnom stanovništvu. Gibbovo predavanje govori o Arapskom duhu. bila je raširena pojava unutar evropske kulture. Orijent je bio tih. Perspektiva koja je pobudila Napoleona i De Lessepsa jeste ona perspektiva koja ih vidi kako nastavljaju djelovati u tišini orijenta. a da to nije bilo ono što su očekivali . 1945 Gibb je držao predavanje da je svijet kojeg je on prikazivao nije bio onaj isti kojeg su poznavali Balfour i Cromer. a Gibb je to bio i hvalio je the Talisman zbog njegova uvida u islam i Saladina. Makar islam od poćetka biva kršen vrlinom svojih ustrajnih .novoj zemlji .a drugaje da se prilagođava stari naćin novima. pošto njegovo onfanzivno ponašanje istjeće iz zaklade beskonaćne osebujnosti. A orijentalizam u svojoj formi nakon 18 st nikad ne bi mogao promjeniti sebe.diskriminacija koje je on počinio bez prijezirnog kvalificiranja. Razvijen je složeni aparat iz težnje za tim interesima. njegov najslavniji heroj je bio al-Hallaj. novootkrivenu znanstvenu samosvjest utemeljenu na lingvističkom značenju Orijenta za Evropu i druga. historiju je odveo u ćorsokak. kasnije se upuštaju u razgovor i kršćanin otkriva da njegov muslimanki protivnik i nije tako loš drugar. Napoleon i De Lesseps su znali manje-više sve o Orijentu. Kad počnemo misliti o orijentalizmu kao nekoj vrsti zapadnjačke projekcije i na htjenje za vladanjem nad Orijentom susrešćemo se sa iznanađenjem. zapad je bio daleko moćniji od Orijenta. U Renanovoj prvoj raspravi islam je sveden na čador i pleme. od jednog kraja Trećeg svijeta da drugog. on je bdjelilac koji nije ukljućen u . orijentalizam se uvijek dizao od osebujnog ljudskog detalja do onog općenito nadljudskog. Balfoura i Cromera). Orijentalizam je izmislio jedan nepromjenjivi Orijent drugaćiji od Zapada. Fridrih Schleg je naučio svoj sanskrit u Parizu .kolonijama i imperijalnim institucijama( projekti Napoleona. Dvije alternative su sada otvorene pred orijentalizmom. orijentalizam je sada ratovao sa Orijentom. ta bliskost predstavlja krajnje važnu istinu. U Scottovoj noveli the Talisman. čitalac će čitati više knjiga od istog autora i vjerovati mu. muslimanski svetac kojeg su razapeli ortodoksni muslimani zato što je pokušao personificirati islam. Jedna je da se orijentalizam nastavi događati. Disraerijev entuzijazam prema Orijentu pokazuje se u prvom putovanju na Istok . Mnogi pisci i putopisci vodića pišu ih sa nakanom da kažu kako je jedna zemlja poput ove bolja. kultura). Ta literatura uključuje djela: Goethea. Kroz razdoblje u 19 st orijentalizam je proizveoznanstvenike on je uvećao broj jezika naučenih na Zapadu. a uzeo je sebi previše slobode sa Iblisovom ulogom. a potom se susreću sa okrutnim lavom . Kolonizirati je znaćilo stvoriti interes(trgovina . Zapoćinjući sa 20. Abdel Malek vidi orijentalizam kao posjednika historije koji prema Orijentalcu poznog 20 st . odgovaranje imperiji i imperijalizmu bilo je dijalektićko. onda to isto važi i za orijentaliste koji su zavjernićki pisali orijentalnu povjest. Nad Orijentom se bdije . Kao sustav mišljenja o Orijentu. Britanija je legitimirala interes. SAD i SSSR-om. Sa vremenom konferencije u Bandungu 1955 cijeli Orijent je zadobio svoju političku neovisnost od zapadnih imperija i suoćio se sa novim oblikom imperijalne moći . Sir Kenneth bori se protiv jednog Saracena negdje u hladnoj palestinskoj pustinji . Koncem 19st ta ostvarenja su bila materijalno poduprta snagom evropske okupacije cijelog Bliskog Istoka . Evropejac čiji senzibilitet piri Orijentom . pošto je za islamski Orijent ta literatura osobito bogata i čini značajan doprinos u izgradnji orijentalističkog diskursa. Bliskost između politika i orijentalizma ili velika slićnost koju su ideje o Orijentu izvukle iz orijentalizma mogla bi se staviti u službu politike. Svaki orijentalist je započinjao svoju karijeru kao fizolog. poput križara i protivnika koji je prerušeni Saladin. kao kršćanska sila da bude zaštitnik kršćanskih interesa .tim god. Takvo poricanje bilo bi nepošteno. Hebrejski jezik bio je stvoren za proročko oglašavanje. Jer ako je istina da povjesničari poput Michaela i Rankea Toquevillea upotrebljavaju svoja kazivanja kao priču posebne vrste . Scott nije bio stručnjak za islam . Britanija i Francuska su vladale orijentalizmom kao disciplinom.

on motri Orijent kao nešto ćija egzistencija nije samo razuđena već je ostala biti za zapad zatoćena u vremenu i prostoru. baš kao što je kniga Modern Trends tumačila prvi ili tradicionalni pristup. Među vizijama koje Flaubert ima na umu jesu Saint-Simonova i Fourierova utopija . ovoga puta iznenadnim pojavljivanjem žandarma koji Bouvarda optužuje za izopačenost. Ali orijentalizam je preuzeo dalji korak . Arapi npr su zamišljeni kao jahaći kamila. To je bila poletna čak mesijanska evropska znanostčije pobjede su uključile promašene revolucije. dvije pojedinosti su interesantne. on je bio snažna blanjalica same te težnje kako je to Raymond Schwab dokazao u La Renaissance orientale. modernizacija se ovjerava žigom tajne zalihe orijentalne mudrosti. Ne postoji bolji primjer od onoga što Anwar Abdel Malek naziva hegemonizmom posjedovanja manjina. ponovno definiranje pitanja. Ako je historija kroz 20 st izazvala unutarnje promjene u i za Orijent . Ovo u praksi znaći da kada se orijentalisti bore protiv okupacije trebaš reći da Orijentalci nikada nisu razumjeli samoupravljanje kao mi. Zapad se od 2 sv rata sučelio sa totalitarnim neprijateljima koji je okupio saveznike (afričke. jesu ono što mi trebamo plus dpbar društveni znanstvenik. Arabisti upozoravaju na arapske planove da zavladaju svijetom. Orijentalistička ustrojavanja i preustrojavanja Ponovno crtanje granica. razgolijevanje ljudskosti druge kulture ili geografske oblasti. Što se tiče fraze biće spojeni zajedno. a Orijent pasivni reaktor.ondje je Flaubert ismijavao radost znanosti koja je ravnodušna prema zbilji. orijentalisti osuđuju taj posao. orijentalist će se postaviti nasuprot bilo kojeg islamskog pregnuća da reformira islam. pozitivista. on do određene mjere ne može jasno predstaviti. radeći što im je drago.to je doslovce Gibbov argument. Romantičarski orijentalistički projekt nije bio tekosebujni primjer opće težnje . Ukoliko se Arapi suprostavljaju izraelskom naseljavanju i okupaciji njihove zemlje tada je to puki povratak islama ili islamsko suprostavljanje ne islamskim narodima. koga je unaprijed predvidio Bouvard. surovo je prekinutsnagom stvarnosti. Flaubert je dobro vidio da prizemni dio idee recue Evrope preporođene Azijom skriva podmuklu oholost. Humanisti su ćesto svoju pozornost ogranićavali na zasebna polja istraživanja. Kada dogme o islamu ne mogu poslužiti čak ni za svejezičkog orijentalistu tada se pribjegava orijentaliziranom socijalnoznanstvenom žargonu tipa onih tržišnih apstrakcija kao što su elte. Pošto Flauber slika njihovo iskustvo postupajući tako kako oni žele .Među Flaubertovim skećevima kod zaključivanja te panorame očaja. Ona dvojica ljudi raspravljaju o budućnosti ljudskog roda. Ono štoBouvard ima na pameti – preporađanje Evrope Azijom bila je odveć utjecajna romantičarska zamisao. znanstveni preporod čovječanstva razviđen od strane Cometea i sve tehničke i sekularne religije promovirane od strane ideologa. ratove.Ni Evropa ni Azija nisu bile ništa bez vizionareve tehnike za pretvaranje širokih geografskih prostora u razumljive i upotrebljive entitete. i da oni rade zajedno i među njima će se odvijati interdisciplinarni rad. povlaće se iz grada da provedu svoj život na državnom dobru . Novi ili drugi alternativni pristup otvoren za orijentaliste biva navješten. Tradicionalni orijentalisti neće nositi zastarijelo znanje za Orijent. Said u istraživanju orijentalizma želi rasvijetliti orijentalistička gledišta . znanosti koja je stopila ljudske entitete. Disciplina kao orijentalizam je ustvari neumorna ambicija da se gospodari cijelim svijetom u smislu jednog autora ili zbirki tekstova. Orijentalist uzima sebi za pravo da tvrdi kako ono na što ga njegovi tekstovi nisu pripravili jeste rezultat ili izvanjske agitacije na Orijent ili je proizvod pogrešno vođene orijentalne ispraznosti. Ali desilo se da Azija nije bila u tolikoj mjeri primjena Azije na Evropu . ona može biti protumačena na nekoliko načina. Flaubertove bilješke naznačuju poput svih njegovih projekata . Premda Bouvardova vizija Evrope obnovljene Azijom nije potpuno izrećena . Kako se antikolonijalizam širi i objedinjuje cijeli Orijentalni svijet. dok je Bouvard vidi u izuzetnom sjaju.sekularizirana religija Gustav Flauber umrije 1880. teroristi. ane završi Bouvard et Pecuchet svoju komićnu enciklopedijsku novelu o izrođenosti znanja i ispraznosti ljudskog pregnuća. Savremeni intelektualac može naučiti od orijentalizma kako s jedne strane ili ogranićiti ili proširiti obrasce svojih disciplinarnih iskaza. Pecuchet vidi budućnost ljudskog roda u tamnom svijetu. orijentalist je osupnut zbog toga . Zapad je vršilac radnje . Ono sa čime takva znanost nije nikad računala bila je njegova vlastita ukorjenjena i nesvjesno loša . a zapadnjak je istinsko biće. podmitljivi bludnici čije nedostojno bogatstvo je ubredljivo za istinsku civilizaciju. Gibb kaže da tradicionalni orijentalist.ograničenja orijentalista u nekom smislu su ograničenja koja proganjaju nedostojnost. jer savremeno intelektualno poštenje osjeća da zanemarivanje jednog dijela svijeta znaći ibjegavanje realnosti. 18 god kasnije Gibb se obratiop sa riječima da je mnogo važnije da Orijent bude prepušten orijentalistima. Vizija ove dvojice ljudi je globalna i rekonstruktivna . Sociolozi nas upozoravaju da su Arapi navikli na usmeno funkcioniranje.nesposobnosti . on uključuje Bouvarda et Pecucheta u praktićnu i teorijsku pustolovinu. Dva svećenika su članovi buržoazije koji zato što je jedan od njih postao neočekivano nadarbenik lijepog testamenta . ona predstavlja ono što je Flaubert osjetio da će biti u 19 st težnjom za ponovnim podizanjem svijeta skladno jednoj imaginativnoj viziji. azijske narode).

tako je njen smisao kulturne moći bio ojačan. sekularni vokabular . već kao skup struktura nasljeđenih iz prošlosti . širenje Orijenta geografski dalje prema Istoku i dalje prema Zapadu vrenenom je izgubila čak i poništilo u značajnoj mjeri biblijski okvir. bio je moderniziran . Mocart je drugi primjer. Zakljućak novele predstavlja slika njih dvojice sada savršeno zadovoljnih da prepišu svoje dražesne ideje vjerno iz knjige na papir. Treće počelo. Drugim riječima moderni orijentalizam izvodi iz sekularizirajučih počela 18 st evropsku kulturu. sa egzotičnom ljepotom slika iz poznog 18 st. Kako se Evropa pokrenula naprijed . Prvo počelo. selektivna identifikacija sa religijama i kulturama ne survava se u bezdušnost ega i identitete koji se bio polariziro u zajednicu u brojne redove svrstanih vjernika naspram hordi. Moderni orijentalizam istiće skupinu ideja kao diskurs. Ččetvrto počelo. U najsloženijem obliku ova kratka epizoda o Bouvardu i Pecuchetu izvućena iz Flaubertovih bilježaka uokviruje modernu strukturu orijentalizma . Sacy.ukoliko ova uzajamno povezana počela predstavljaju sekularizirajuću težnju. Prenoseći Orijent u modernitet. Ta počlela su imala za posljedicu izvlaćenje Orijenta. zagovornike orijentalističkog bratstva. Saidova teza je da suštinski obziri moderne orijentalističke teorije i prakse ( iz kojih se i danas izvodi orijentalizam) mogu biti shvaćeninne kao iznenadni ispad objektivnog znanja o Orijentu. boja i tipovi zanemarili su razlike između kršćanstva i svakog drugog. Znanje više ne iziskuje primjenu na stvarnost. Narastajući utjecaj putopisne literature . Heiderova knjiga predstavlja panoramično širenje različitih kultura . suosjećanje. on je dopustio da muslimanski tumaći svetog teksta govore sami za sebe. čovjeka koji je naćinio nove svjetove kao što je Bog nekoć stvorio stare . Thomasa Moorea i Goetha nije mogao biti odvojen od zanimanja koje je izazvao u gotićkim bajkama. koji je poslije svega jedna među disciplina sekularne vjere 19 st u evropskom mišljenju. historijsko sučeljavanje.judeo. krut. povjesničari 18 st su sućelili odlike Orijenta sa izvjesnom objektivnošću i pokusom. U 19 st u djelima Delacroixa i drugih slikara orijentalna vrsta slike tu predođbu je unijela u vizuelni izraz u vlastiti život OrIjenta.nedužnost i otpornost spram zbilje. tvorce jedne tradicije. Azijati. Orijent je već bio znaćajno raskriven s one strane islamskih zemalja. o čijem prisustvu ovisi osebujne intelektualne i institucionalne strukture modernog orijentalizma. Orijent u klasićnoj formi koju je obićno orijentalist istraživao . Napoleon je slavni primjer te identifikacije snagom historijskog osjećanja. U pisanju filozofa . baveći se orijentalnim izvornim sadržajem. Spoznatljivije stajalište prema tuđem i dalekom nije bio pomognut samo od strane putopisaca i istraživaća nego i od strane historičara zahvaljujući kojima je evropsko iskustvo bilo korisno upotrebljavano sa drugim i starijim civilizacijama. Drugo počelo . Bouvard i Pecuchet su naučili da je bolje da ne trguju idejama i zbiljom. orijentalist je mogao proslaviti svoj metod i svoj položaj . Ono što su . Azjat je žut. Taj moćni tok u historijskoj antropologiji 18 st opisan od strane znanstvenika u smislu sukoba bogova . povjesničara pronalazimo da se karakter kao ime pojavljuje u smislu psihološko – moralne klasifikacije :postoje npr divlji ljudi. predvidio je to da je Gibbon mogao čitati lekciju o zalasku Rima sa usponom islama.pošto je sama historija bila pojmljena radikalnije. Kod Vicoa i Rousseana primjerice snga moralnog uopćavanja povećava se sa preciziranjem sa kojim dramatićni primitivni čovjek pokazuje se kao su porod tekućeg moralnog porijekla. mogućnost bavljenja historijski neevropskim i ne. kao što su Mocartova od cijelog niza romantičarskih predstava o Orijentu kao egzotičnom kraju. sekulariziranih. Predođba o Orijentu može biti dovedena u vezu sa Pironesovim zatvorima. Natopljen populističkim i pluralističim značenjem historije branjene od strane Herdera i drugih.kršćanskim kulturama bila je ojaćana. Za bilo koga ko je izućavao Orijent. duh 18 st je mogao porušiti doktrinarna prezida podignuta između Zapada i islama. sa Triepolovim raskošnim ambijentima . iznova stavljenih na raspolaganje i reformiranih snaga takvih disciplina kakva je psihologija. širenje. Psihološke i moralne odlike su manje ili više podjednako raspodjeljene: Amerkanac je crven. klasifikacije ljudske vrste sustavno su se umnožila pošto su mogućnosti oznaćavanja i izvođenja bile iznova pronađene mimo kategorije u onome što je Vico nazvao plemenitim i svetim nacijama:rasa. svaka prožeta drugaćijim stvaralačkim duhom. klasificiranja aktuelna su mišljenju 18 st . opušten. pridržavan uz te okvire iznova je zadobiven. Afrikanac je crn . Ali i taj modni trend ustanovljiv kod Williama Beckforda . iznova uspostavljen u sadašnjost. Renan kao utemeljitelji tog polja. Popularni orijentalizam kroz 18 i 19 st snažno je ušao u modu. Georg Sales se pokušavao baviti arapskom historijom u pojmovima arapskih izvora . kao položaj sekularnog stvaraoca. Četiri počela. uspravan. Teško je odvojiti osjećanje Orijenta. No. Dok su povjesničari renesanse Orijent neshvatljivo ocijenili kao neprijatelja. Ukoliko iskoristimo napoleonsku ekspediciju kao jednu vrstu pravog iskustva koje omogućuje moderni orijentalizam tada možemo promatrati njegove inauguralne viteze u polju islamskih istraživanja. Moderni orijentalist je u svom nazoru bio heroj koji otima Orijentod tame i otuđenosti. slikopisne utopije doveli su Orijent u još oštrije i proširenije vidno polje. Evropejci. to ne znaći da su drevni religijski obrasci ljudske historije i sudbine i egzistencijalne paradigme bile jednostavno pomjerene.

Djelovao je u svom pisanju kao sekularizirani eklezijastik za kojega su njegov Orijent i njegovi učenici doktrina i župljani. u svojojnajdrevnijoj i najpotpunijoj formi . Sacy je branio arapsku poeziju. uzorno prikazivanje pregleda općih načela u kojima je relativno mali broj snažih uzorka koji nude Orijent studentima. Od orijentaliste se traži da pređoći Orijent nizom fragmenata. kod kojeg se gajila nada da bi muslimanski fanatizam mogao biti izravan protiv ruske ortodoksije. govornikovo razuđivanje jestanovito rekonstruiranje . 1769 Sacy je imenovan za prvog učitelja arapskog jezika u školi za žive orijentalne jezike. hrestomatija. one ga nadomještavaju kao svojevrsno prisustvo Orijenta na Zapadu. Da je ranije naćinjen takav pregled danas bismo imalimnoga remek djela koja su ili izgubljena ili uništena. Ove dvije odlike. znanstvenu tradiciju i znaćajnu sponu koja povezuje orijentalnu znanost i javnu politiku. Silvestre De Sacy i Ernest Renan: Rasna antropologija i filološka kritička misao Dvije velike teme Silvestre de Sacyeva života su viteško pregnuće i posvetni smisao pedagoške i racionalne korisnosti. orijentalna načela postaju načelimaorijentaliste. Sacyeva . Za takvo šta se zahtijeva posebna vrsta predočavanja hrestomatije koja je u Sacyevom slučaju ondje gdje su korisnost i zanimljivost orijentalizma najizravnije razlivene. Sacyeve antologije nisu samo nadopuna Orijentu. Kasnije. društvenim i historijskim uvjetima .oni učinili jeste da su orijentalizam postavili na znanstvene i racionalne temelje. Upoređeno sa helenistićkim ili latinskim djelima koja su rađena od strane institutskog tima . Sacyeva djela su bila izuzetna. niti su pisana sa uskim i kritičkim duhom da bi zaslužila objelodanjenje. jer održavaju sacyevu moć kao zapadnjačkog autoriteta bezgranično crpećeg iz Orijenta koji je svojom daljinomdo sada držao u tajnosti uzorke.redovito je konzultiran o pitanjima koja se tiču Orijenta. pod drugačijim klimatskim. Sacyevo ime povezano je sa poćetkom modernog orijentalizma . a potom zadobiva u Sacyevom pisanju opčinjavajuća je. Orijentlno književna djela nisu samo bitno tuđa Evropljanima. nego i stvaranje vokabulara i ideja koje bi neosobno mogle koristiti od strane bilo koga ko je želio postati orijentalistom. Sacyeva zasluga je bila u tome što je proizveo cijelo jedno znanstveno polje. Orijent biva prevladan orijentalističkom racionalnošć. Dinamika koja se najprije gubi . 1832 je proglašen plemićem Francuske. revizija onoga što je izubljeno iz šire upotrebe . Sacy je stvorio prevodioce za francuske orijentalne tumaće i buduće znanstvenike. On uvijek sebi posvjesti zašto Orijent sam po sebi nije mogao preživjeti evropsko istraživanje. Nigdje više doli u Decierovom sijelom diskursu mi ne vidimo kako dramatićna forma historijskog pregleda za razumijevanje početne etape orijentalizma je u tome što on ospoljava formu orijentalističkog znanja i njegovih odlika kao i to što opisuje odnos orijentaliste prema tom sadržaju.orijentalistička navika je to da svojim sunarodnjacima učine korisnim značajan stupanj neobičnog iskustva i još korisnijim jednu vrstu literature koja je kadar pomoći nam shvatiti onu istinsku bogomduhu poezju Jevreja. Arapska poezija je bila stvorena od strane sasvim stranih ljudi . to je orijentalizam više dobio u javnom povjerenju. Taj napor nije samo ostavio iza sebe njihovo vlastito djelo. Helenistićki i latinski pisci imali su tekstove. zbog toga što je njegov rad stavio pred profesiju cijeli sustavni organon tekstova. didaktičko predoćavanje studentima i otkrivanje svrhe ponavljanja snagom revizije i izvatka od bitne su važnosti. Sacyevo polje usredotoćenosti je antologije. Sacy je bio podjednako aktivan kao izdavać. Takvi uzorci su snažni iz dva razloga. Što je Evropa više kroćila prema Orijentu kroz 19 st . pravilo škole. to je važno ljudima koji već imaju interesa ta Orijent . Objektivna struktura (oznaćavanje Orijenta) i subjektivno rekonstruiranje (predočavanje Orijenta od strane orijentaliste)postaje naizmjenićna. Kada je Francuski institut bio ovlašten od Napoleona da oblikuje generalni popis o stanju i napretku umjetnosti i znanostiod 1789. Znanstvena disciplina je bila posebna tehnologija moći: ona je za svoju upotrebu stekla oruđe i znanje koje je do tada bilo izgubljeno. razbor. a on nije imao sve to. Sacy je bio taj koji je preveo proglas Alžircima . i sveti i svjetovni . Kao Evropljanin on je temeljito pretražio Orijentalne arhive. Sadržaj orijentalnih studija je tajanstvena . sve što je napisao posebno je bilo usmjereno na studente(student je bio njegov vlastiti sin ) i prezentirao kao prepravljeni izvadak od najboljeg što je već bilo. Arapski jezik mu je otvorio Orijent. Sacy je izabran da bude u timu popisivača. ona također ne sadrže trajno zanimanje . pošto na arapskom bijaše prema mišljenju Josepha Reinarda. negoli oni koje jedan Evropljanin poznaje. Pošto je Orijent star i dalek. Kada je Francuska okupirala Alžir 1830. memorijalist i historičar moderne učenosti. Učinak sacyeva tona je u formiranju zatvorenog kruga sastavljenog od njega i njegova slušateljstva iz golemog svijeta. Jednostavno tvrditi da je moderni orijentalizam bio jedan obzir imperijalizma i kolonijalizma ne znaći tvrditi bilo šta sporno. Sacy je sebe doživljavao kao čovjeka koji stoji na poćetku jednog značajnog revizionalistićkog projekta. Njegov rad se sastojao u prevođenju biltena velike armije i Napoleonova Manifesta iz 1806. stoga što ti uzorci posjeduju semiotičku snagu u sebi da oznaće Orijent. Koncem Prvog svjetskog rata Evropa je imala koloniziranih 85%zemaljske kugle. ali žele Orijent upoznati bolje na jedan sustavniji naćin. nalazio se orijentalistički sadržaj.

suodnosu i ljudskoj vrijednosti. Kadgod se govori o filologiji u rasponu od kraja 18 st i početka 19 st pod tim razumjevamo novu filologiju čiji osnovni uspjeh ukljućuje komperativnu gramatiku. Filologija problematizira . Renan uvijek filologiju smješta u središte onoga na šta on posvuda ukazuje kao na granici znanja. Orijentalizam međutim pripada evropskoj učenosti. već i unatoč modernoj razbacanosti i prisutnosti Orijenta. niti na skup shematskih ideja u koje je vjerovao. Svaki orijentalist je iznova stvarao svoj vlastiti Orijent skladno temeljnim pravilima ovog izgubljenog pa pronađenog i ozakonjenim od strane Sacya. bio je sekularni izum koji je dokinu religijsko poimanje o tome kako je Bog izrućio jezik čovjeku u Edenu. Prema tome kao kulturna snaga ili kao znaćajan orijentalista on ne može jednostavno biti reduciran na svoju osobnost. čak i sa njegovim vlastitim djelom mogu se opisati bez da se pribjegava formuliranju koje ovisi o neispitanoj pretpostavci o ontološkoj stamenosti. Renan je lik koji mora biti shvaćen . nprfilologija nas kao i religija uči o počecima ljudske prirode. iz svog vremena i neposredne prošlosti. sa njegovim vremenom i slušateljstvom. od kojih je filologija bila najistaknutija. Ono što je Faucault nazvao otkrićem jezika . a šta nije mogla učiniti Renan je priskrbio u predavanju 1878 pod naslovom O uslugama koje je filologija učinila povijesnim znanostima. Ono što Nietzsche zapaže jeste to da je filologija nešto rođeno. Taj nazor je postao uobičajen. Renan je bio likpo svom vlastitom pravilu. Premda je profesija filologa bila određena onog dana 1777 kada je Wolf za sebe izmislio stud. ona sam nije upražnjavatelj sadašnjost. koji je i sam smješten u općenitom pregledu moderne učenosti. Filologija je po Renanu i komperativna disciplina koju samo moderni posjeduju i simmbol moderne evropske nadmoćnosti. . pošto je filologija napose razvila sustavne i institucionalne snage koje Sacy nikad nije koristio.Ono što nam može izgledati kao paradoks . To je bila Renanova zasluga – povezati Orijent sa najskoranjim poredbenim disciplinama. Renan sebe dovodi u vezu sa Vicom. Između Wolfa i Nietzschea nalazi se Renan . potonji orijentalisti su potpuno potisnuli Sacyevo djelo priskrbljujući svoj vlastiti nanovo uspostavljeni Orijent.svaki napredak načinjen od strane ljudskog roda od 15 st može se pripisati duhovima koje treba zvati filološkim. njene povjesti i uvodnih otkrića. Proces koji je on zapoćeo biće nastavljen . Renan je prispio u orijentalizam iz filologije i to je nesvakidašnje bogata i pohvalna kulturna pozicije te discipline koja je obdarila orijentalizam sa svojim najznaćajnijim tehnološkim odlikama . ne samo zbog . naime. Wolfom. jer prevodeći nove tekstove. sada bez kršćanstva i sa onim što je on nazivao laička znanost. stvoreno u vikoovskom smislu riječi kao znak ljudskog pregnuća. U svom životu Renan je odredio da bude kao kršćanin. što je on jedno vrijeme i bio . Filologija je naćin historijskog samoisticanja . Renan je dokazao svojom natornom rasnom predrasudom protiv samih orijentalnih Semita . razvoju. niti apsolutna izvedenost. čije istraživanje je stvorilo njegovo profesionalno ime –strogi djelitelj ljudi na nadmoćne i potćinjene rase. kao tip kulturnog i intelektualnog praksisa. philol. Nietzsche se mućio da pokaže kako su profesionalno opredjeljeni istraživaći grćkih i rimskih klasika uglavnom nesposobni razumjeti njihovu disciplinu. Njegovi memoari bilježe kakva je bila kriza religiozne vjere. da sistematizira njegove uvide i da uspostavi njegove intelektualne i svjetske svjetovne institucije. kako to veliki umjetnici čine. svakom onome kome riječ filologija zvući kao suhoparno i nedosljedno cjepidlačenje . orijentalni filolog i čovjek sa složenim i zanimljivim smislom za način na koji filologija i moderna kultura bivaju ukljućena jedna u drugu. primio i bio uveden u filologiju ova disciplina je nametnula skup doksoloških pravila. nove prestižne znanosti. on je empirijski da otkrio tzv sveti jetici ( hebrejski) nisu bili primordijalno drevni niti su bili božansko proviđanje. Sacy je smjestio Arape na Orijent.rodoslovna izvornost sastojala se u tome da Orijent motri kao nešto što iznova treba biti uspostavljeno . ni totalna orginalnost . Baš ako što je on bio otac orijentalizma. koja je vrhunila u gubitak one vjere kojom je bio vođen. kao jedan stil za tvorenje orijentalističih stajališta unutar onoga što bi Michel Facault nazvao arhivom njegova vremena. Prema tome Renan bi trebao bitikarakteriziran kao filološki govornikuz svu snagu poćetne upotrebe šifriranog jezika . Razlika između Sacya i Renana je bila kao razlika između uspostavljanja i nastavljanja. bio je očekivani ishod toga kako je Renan pojmio svoju dinastičku poziciju unutar filologije. Kada je Renan rezumio. Biti filolog znaći vladati nekom djelatnosti snagom skupa prevrednovanih otkrića s kojima je zapoćela znanost filologije. Renanovi odnosi sa njegovim orijentalnim sadržajem . ali taj sadrđžaj je imao biti iznova stvoren snagom samog orijentaliste. Najbolji primjer za to šta je laička znanost mogla. Te zasluge se bile manje ili više posljedica onog novog što je održalo da jezik ostane biti posve ljudska priroda. izjava Nietzschea koji je istodobno u društvu najsjajnijih umova 19 st. Sacy je utemeljitelj čije djelo predstavlja izranjajuće polje i njegov status kao discipline 19 st ukorijenjene u revolucionarnom romantizmu. liberalni kritičar čije djelo je pružilo utočište najegzoteričnijim pojmovima o porijeklu. U filoškim nastojanjima i težnji prema istinskoj znanosti o ljudskoj prirodi . on je bio i prva žrtva te discipline. Renan je iz orijentalizma izveo drugu generaciju i njegova zadaća je bila da zgusne zvanićni diskurs orijentalizma. Ono što se raskriva ovim tekstom jeste naćin na koji je Renan jasno imao religiju na pameti kada je govorio o filologiji. civilizacije i jezika. fragmente.

postoji savršena jezička forma koja ne može sukladirati bilo kojem stvarnom jeziku.Ono što su william Jones i Franz Bopp izložili u svojim djelima je to da je božanska dinastija jezika definitivno bila prekinuta i odbaćena kao zamisao. Azija ima svoje proroke . Renan raspravlja i o prieodnim ljudskim činiocima. filologiju. Hebrejskom ili proto-semitskom jeziku isto je kao da čitaš čin moći kojom orijentalist filološkog autoriteta pokupi iz biblioteke po miloj volji primjere ljudskog govora. Renanova težnja je bila da stvori novu orijentalnu provinciju za sebe . sada postoje porodice jezika. Prema tome kao uzdanak orijenta . Za Boppa istraživanje jezika ostavilo je u baštinu svoju vlastitu historiju. Renan je bio sasvim izrićit u svojim tvrdnjama da su Semiti i semitski jezici bili tvorevina orijentalističkog filološkog istraživanja. Semitski jezik je bio Renanova prva tvorevina. Semitski jezik je predstavljao znanstveno istraživanje ka kojem je Renan svratio nakon gubitka svoje kršćanske vjere. Za Renana biti filolog znaćilo je trganje na kore svake veze sa starim kršćanskim bogom. On je uočio uzročno i tekuće miješanje arapskog sa semitskim. antikontinualna načela temičke. odveć istočnije od biblijskih zemalja tako je jezik postao nedostatkom kontinuitete između jedne Izvanjske moći i ljudskog govornika u većoj mjeri nego između unutarnjeg polja. odveć istočnije od biblijskih zemalja tako je jezik ostavilo je u baštinu svoju vlastitu historiju. njihova svijest je uskogrdna i rigidna. da istakne nepravilnosti. degradirana u moralnom i biološkom smislu riječi. Za Micheleta i Quineta nema nikakve sumnje da oni pripadaju zajedničkom evropskom romantičarskom pregnuću. i vrijeme i stvaranje je nepovratno minulo. Renan istodobno želi da to bude shvaćeno tako kao da on govori o prototipu. kulture i religije. tada on ne može biti iznova osvojen. komparativan je: indoevropski jezik je uzet kao živa. Nsčin kako Renan u svojoj raspravi o semitskom ogranku orijentalnih jezika naširoko pokazuje. jer postoji i semitski jezik i Orijentalac. od sveg tog poleta bila je intelektualna nužnost Orijenta za okcidentalnim znalcem jezika . a semitski orijentalni jezici se komparativno motre kao neorganski jezici. Posebna vrijednost lingvistike je u tome što ona riječ tretira kao prirodne. i učinio je za semitske jezike ono što je Bopp učinio za indoevropske jezike. Bilo je potrebno novo historijsko poimanje pošto je kršćanstvo izgledalo nesposobno da preživi empirijsku očiglednost koja je reducirala božanski status njegova glavnog teksta. Renanov semitski jezik bio je shvaćen kao doprinos razvoju indo-evropske lingvistike i diferencijaciju orijentalizma. Djelo Edgara Quineta je nagovijestilo orijentalni preporod ipostavilo Orijent i Zapad u funkcionalan uzajamni suodnos. a njegovo predavanje je bilo o doprinosu semitskih naroda historijicivilizacije. mogao bi biti pojmljen kao stvaranje vrste. kulturi. Said misli da je za Quineta ideja o novom božanstvu koje se rađa bila slična ispunjenju prostora koji je napušten od strane starog božanstva. S jedne strane . ne stvarnom semitskom tipu. Kako je izućavanje sanskrita i širenje modela iz poznog 18 st izgleda pomjerilo rane početke civilizacije . tako što ih preobražava u nešto drugo i u nešto posebno zastranjeno.rasporedi ih ondje i okruži ljubeznom evropskom prozom. historiji. Kad god je Renan želio da iznse stav o Jevrejima ili muslimanima uvijek se to dešavalo uz njegove uočljivo grube i oštre kritike na račun Semita u duhu. Quintesov naglasak je u tome da Istok i Zapad ispunjavaju svoje odrednice i poistovjećuju svoj identitet u tom sretanju.lingvistićke prakse. Kako je izućavanje sanskrita i širenje modela iz poznog 18 st izgleda pomjerilo rane početke civilizacije . filologiju. organska norma. Renanovi planovi su bili da uvedesemitske jezike u oštar i čaroban fokus. orijentalistički i znanstveni i predstavljalo je pozamašni dio njegovih poznih velikih djela o izvorima kršćanstva i historiji Jevreja. Terminologija je promjenjena. Ono što je Renanova generacija zadržala . Tako su Semiti fanatični monoteisti koji nisu stvorili nikakvu mitologiju. jer englez koji je posjedovao to mjesto i Njemci koji su neumorno istraživali . Quinet sugestivno opisuje cijeli svijet kao hram i ljudsku historiju kao neku vrstu religijskog obreda. fikcija izmišljena od njegove strane u filološkom labaratoriju. Za Quineta i Micheleta historija je bila drama. Postojalo je vrijeme o kome mi možemo samo nagađati. a onda su tamo bili i Francuzi koji su bili odlućili da nakon Napoleona i Champoliona da je sve zapoćelo u Egiptu i novom Orijentu. umjetnost. stvaranje kako je Renan upotrebljavao tu riječ. Semitski jezik za Renanov ego bio je simbol evropske dominacije nad Orijentom nad Renanovim vlastitim vremenom. Quintesova formulacija je bila ta da Orijent nudi. pošto je on priznat kao takav. Ideja o prvom edenskom jeziku nudi put za heuristički pojam o protojeziku(semitskom) čije postojanje nije nikad predmet rasprave . jeziku. Renan je na kraju svoga eseja o izvorima jezika istaknuo:čovjek više nije izumitelj. Čitati bilo koju stranicu koju je Renan napisao o arapskom. u ovom slućaju semitski Orijent. U svom prvom značemju. Istraživanje semitskog jezika bio je u Renanovoj naravnoj velićini. Benjamin Constant je uoćio u svom Jurnal Intime da on nije bio spreman raspravljati o ondiji u svom djelu De la religion . semitski jezik nije bio potpuno prirodanpredmet. kada je čovjek bio doslovce prenesen iz nijemostiu riječi. označavalo je artikuliranje snagom kojeg predmet. Kad god je raspravljao o jeziku i filologiji Renan je ponavljao lekciju nove filologije ćiji glavni stupovi su antidinastićka. Kod ranog semitskog jezika je bila degradirana forma . Renan je naslijedio katedru hebrejskog. nalik semitskom jeziku . a Zapad raspolaže. a Evropa svoje učenjake.

Za Renana semitski jezik jeste fenomen zaostao u razvoju u usporedbi sa zrelim jezicima i kulturama indoevropske grupe jezika. i stoga ni Semiti nisu živa stvorenja. Oni su bili i stručnjaci u filologiji i anatomiji monstruoznosti-teratologiji. Renanov stil i njegova karijera kao orijentaliste i čovjeka od pera. smjestivši Orijent unutar komparativnog . sukladirajući se sa živim bićima prirode. Caussinova nakana je bila da ne ispusti ništa nerečeno o Muhammedu. liberal. Unutar komparativnog polja kojim je orijentalizam postao nakon filološke revolucije iz ranog 19 st i kasnije u pučkim stereotipima ili u . a filologija je to učinila konkretno vidljivim u smislu čovjekova znanja koje je bilo poetično preobražavanje. okoštan unutar semitskog jezika:Što je najvažnije . artikulacija čak i stvaranje . a ne unatoč njemu.čija ideološka načela ohrabruju svođenje jezika na njegove korijene. Kada čitamo Renana i Sacya gotovo da opažamo kako je put kulturnog uopčavanja počeo iziskivati zaštitu znanstvenog stava i okoliš poštenog istraživanja.postoje organski. to preferiranje izražava izbor onoga uzvišenog. naravno. Moderni orijentalizam je zadržao svoj sadržaj koji je definirao . ali taj filološki labaratorij ne može postojati izvan diskursa. Svako Renanovo pregnuće sastojalo se u tome da ospori orijentalnoj kulturi pravo da bude rođena . rada koji je inaliguirirao njegove monumentalne povjesti kršćanskog i židovskog naroda. Tako se razvio znanstveni rječnik i njegove funkcije kao i njegov stil. Renanov labaratorij je bio platforma sa koje se on kao orijentalist . niti sramni senzualist . islam koji je bitno politički instrument. Carlyejevo stajalište je zdravo: Muhammed nije legenda. Nije pretjerano kazati da je Renanov filološki labaratorij stvarao porište njegova evropskog etnocentrizma . on je prije čovjek realne vizije i samouvjerenja. obraćao svijetu. u svom čvrstom stisku u kojemu je gotovo sve u stanju svojom snagom zadržati. bitno negenerativan proces. nego li da imaju zajedničkog sa carstvom znanstvene orijentalne filologije. Renan je bio poznat i zbog svog djela Vie de Jesus . Renan apsolutno pojašnjava da je tako bahti sud stvoren od strane orijentalnog filologa u njegovu labaratoriju . Orijent je bio precijenjen s razlogom svog panteizma . Ono što su Renan i Sacy pokušali načiniti bilo je to da svedu Orijent na neku vrstu ljudske jednoličnosti koja je lagano izložila svoje odlike pomnom ispitivanju i udaljila odande svoju ljudsku narav. jednostavnosti . zatočeni. osim vještački u filološkim labaratorijama. Caussinova teza je ta da su Arapi učinjeni narodnom snagom Muhammeda. koje je svijet već poznavao. Čak i kultura koju on naziva organskom i živom-evropskom . povezan sa orijentalizmom. Orijentalno prebivalište i učenost: Zahtjevi leksikografije i imaginacije Renanova gledanja na Orijentalne Semite pripadaju . Riječi pripadaju carstvu blaženog . biološki generalan proces predstavljen snagom indo-evropskog jezika. Ono za šta se Caussin bori jeste jasnoća usred goleme hrpe zbunjujućih pojedinosti. u neku vrstu uporebljenog i od strane Renana usmjerenog okvira. Paradoks kojeg Renan podržava jeste to makr što nas čeka bodri da motrimo jezike kao na neki način . slobode i istine . Prema Renanovom mišljenju filolog treba da preferira blaženstvo nad pravdom. on još dokazuje da su njegovi orijentalni jezici. Djelo Williama Muira Life of Mahomet je knjiga koja se još uvijek smatra vjerodostojnim spomenikom učenosti. dok na drugoj strani postoje neorganski . i čak u usporedbi sa drugim semitskim orijentalnim jezicima. Etienne je bio član napoleonovske ekspedicije . bahat čovjek sve to Said naziva celibatskim i znanstvenim. Caussinov Muhammed je čovjek koji je pripadao islamu ( u najpotpunijoj verziji) kao jednog iskjućivog političkog gibanja. jer su orijentalna ostvarenja tako nasamerljiva sa onim evropskim. Istraživanje orijentalnih jezika Renan je smjestio u srce tih uvjeta. Može se izravno povezati sa nejednakošću. Orijentalistički početnici zapoćinjali su sa dobrodošlicom Orijentu kao spasonosnom od njihovih umobolnih evropskih umskih i duhovnih navika. semitski jezici anorganski . njegov osebujni unutarnji odnos sa evropskom znanstvenom i općom kulturomnjegova vremena . I Etienne i njegov sin Isidor bili su biološki spekulatori nesvakidašnje slave i utjecaja. kao i izražavanje riječi. svoje duhovnosti. manje carstvo pučke predrasude i općenito antisemitizmu. ali ništa više doli kvazi-organska struktura. Schellina je vidio u orijentalnom pantizmu pripravu puta za judeo-kršćanski monoteizam . drugim riječima on dokazuje da semitski jezik nije živi jezik. također je stvorenje koje se stvara u labaratoriju i snagom filologije. Filologija je učila tome kako je kultura izum . Ono što isplivava na površinu istraživanja o islamu je sasvim doslovan jednodimenzionalni portret Muhammeda koji se pojavljuje na kraju rada u preciznom fotografskom detalju. I Caussin i Carlyle pokazuju nam da Orijent netreba da u nama utrokuje nepristojnu bojazan. Renan je sebi legitimnost priskrbio filologijom . snagom kojega je komperativno siromaštvo molilo znanstveni tretman te vrste da se nađe u disciplinama poput filologije. a ne snagom bilo kojeg duhovnog značenja. on je kazao da su mač Muhammedov i onaj Kur“an najtvrdokorniji neprijatelji civilizacije. biologije. Indoevropski jezik i kultura su živi i ograničeni zbog labaratorije.

svodeći ga na proces sa jednim ili dva završetka. Ti obrisi su obrisi evropske moći. Činjenica je da je Orijent kroz 19 st. Neki motivi se pojavljuju u sva tri tipa knjige. Sacy i Renan su bili primjeri profiliranog orijentalističkog puta. Prvo. reviziju Orijenta. Posebno je zanimljiva razlika između pisanja koje se pretača iz osobnog u profesionalni orijentaliza. ali sa manje volje da žrtvuje ekscentričnost i stil svoje pojedinačne svijesti na račun neosobnih orijentalističkih definicija. u smislu priskrbljavanja stručnom orijentalizmu znanstvenog materijala. a ne životom običnog građanina . iznutarnje zgusnut snagom orijentalizma i postavljen snagom snagom orijentalizma. a osobito Bliski Istok omiljeno mjesto za Evropljane. Jevreji. Mrxovi pojmovi o Orijentu su romantičarski i mesijanski. Prebivaoca Orijenta i njegove znanstvene plodove koji su na taj naćin pothranjeni knjiškom tradicijom tekstualnih stajališta . Kao da je pojedinaćni duh ( Marxov u ovom slućaju) mogao pronaći prijekolektivnu. da putuju ondje i da pišu o njemu. a ne znanošću. sastavnica je pukog romantičarskog orijentalizma. Scott. pisac koji ima na umu istu svrhu . na kolektivne apstakcije . kao jednakih stvorenja sa trpljenima Orijentalaca. Karl Max je identificirao pojam azijskog ekonomskog sustava u svojim analizama iz 1853. Marxov stil podupire pravo protiv poteškoće izmirenja naše prirodne nasljednosti. Azijati. Drugo. darujući to samo onda kada se susreo sa profinjenim korektivom u samom pojavljivanju kojega je bio prisiljen upotrijebiti. Prebivati na Orijentu znaći živjeti povlaštenim životom. nacije. Jedan je motiv Orijent kao mjesto hodočašća. Lanen je citiran kao izvor znanja o Egiptu ili Arabiji. Neznatan broj ciljanih kategorija shematski se nametnu. osjećanja. Biti Evropljaninom na Orijentu uvijek ukljućuje bivanje svjesnim da si drugaćiji i superiornijim od okoliša.orijentalistički ego koji je odveć bjelodavan. Koristeći Marxa kao primjer snagom kojega su neorijentalistička pregnuća bila najprije razmrvljena . tako i u smislu filološki ukorjenjenog procesa snagom kojega je Orijent poprimio diskurzivni identitet koji ga je učinio nejednakim sa Zapadom. Orijent je u središtu evropskog posmatrača. Postoje Orijentalci. britansku ulogu u Indiji. Standardna razlika između Evrope i Azije ili Okcidenta i Orijenta počiva podno sasvim širokih etiketa svake moguće raznovrsnosti ljudskog mnoštva. posvrćanje natrag prema onoj staroj nejednakosti. Istoka i Zapada. Jons i napoleonske definicije definiraju najranije obrise te tradicije. mentaliteti . pisac za koga je stvarno ili metafizičko putovanje na Orijent ispunjenje nekog dubokog doživljenog i hitnog projekta.likovima stvorenih od Orijenta od strane Carlylea. Ideja obnove. koju je on osudio . Svako djelo o Orijentu unutar ovih kategorija nastoji okarakterizirati mjesto. a potom odmah uz njega postavio ljudsku pljačku uvedenu u taj sustav snagom engleskih kolonijalnih uplitanja. Anquetil. ali djelomočno je imao izvor za golemi spisateljski organon . koje ostaje biti literaturom . prijeslužbenu individualnost u Aziji. grabežljivosti i bahatosti. pronaći i ponuditi pod njenim pritiscima izvršenim na njegove emocije. našli smo se u situaciji da motrimotaj proces leksikografske i institucionalne konsolidacije primjerene orijentalizmu. pisac koji ima namjeru da prebiva zbog osebujne zadaće. ali ono što je od višeg interesa jeste opseg do kojega je unutrašnja struktura djela u nekoj mjeri sinonimna sa sveobuhvatnom interpretacijom Orijenta. i drugog tipa pisanja utemeljenog na iskustvu i osobnom svjedoćenju. od kojih su neki rezultat učenih operacija onog tipa koji se nalazi u Renanovom djelu. Laneova knjiga o Egipćanima bila je utjecajna i citirana i ona je uspostavila svog pisca kao istaknutog lika u orijentalističkj učenosti. Orijent kao ljudski sadržaj manje je važan negoli kao jedno počelo unutar jednog romantičarski otkupljujučeg projekta. Orijent u sebi samom je intelektualno bio podvržen Zapadu. koristio je orijentalni islam kao osnov za predavanje iz 1853. Semiti. Ta interpretacija predstavlja jedan oblik romantičrskog restruktuiranja Orijenta. Hugoa i Goethea putuju na Orijent zbog odveć konkretne vrste iskustava. . Djela u sve tri kategorije oslanjaju se na čisto egoistične snage evropske svijesti koja je u njihovu središtu. Treće. koje mi nalazimo kod Sacya i Renana . ova dva iskustva zajedno će stvoriti sjajnu knjžicu. izvan tog polja koje je nadziralo svaki stav načinjen u vezi sa Orijentom. temeljno beživotne Azije. već životom evropskog predstavnika . Od nas se traži da se pitamo kako se Marxovo moralno izjednaćenje azijskog gubljenja sa britanskom kolonijalnom vlašću. nikakav izuzetan orijentalist. Kardinal Newman . taj pisac je onaj koji svoje prebivanje motri kao jedan oblik znanstvenog promatranja. a ti obrisi će zadržatineupitan utjecaj na sve one koji prebivaju u orijentalizmu. ekonomskim i kulturnim armijama. kako u smislu tekstualnog organona. Marxove ekonomske analize savršeno su sroćene za standardni orijentalistički poduhvat. dok njihovo društvo biva nasilno preobraženo uz historijsku nužnost tih preobrazbi. Ove tri kategorije nisu odvojena jedna od druge. potom prisvojena snagom orijentalističkih uopćavanja. opravdavajući britansku intervenciju u Krimskom ratu. Prilozi toj knjižici i njenoj konsolidaciji ovise o tome kako će iskustvo i svjedoćenje biti predoćeni iz čisto osobnog dokumenta u moćne zakone orijentalističke znanosti. čija imperija (Britanija i Francuska) obgrljuje Orijent svojom vojničkom. dok su Burton i Flauber bili . Jednim dijelom Marx se bavio odbranom svojih vlastitih teza o društveno-ekonomskoj revoluciji .

u neosobnu definiciju od strane znanstvenih radnika. Laneov cilj je da Egipat i Egipćane ućini sasvim vidljivim. a ne u korist Egipta . orijentalizam je odomačio na Zapadu.čitani zbog onoga što oni govore mimo njihova znanja o Orijentu. Ishod ovog izbora učinio je mogućom njegovu definiciju Egipćana. on iznova broji pritiske na njega da se oženi. to je svrha njegova kolosalnog detalja u koji promatrački um jednog stranca može biti uveden i potom sakupiti djeliće izobilne obavjesti. filtrirajući ga kroz redovite zakone. već za Evropu. U osnovi i u formi Modern Egyptian slijedi rutinu novele iz 18 st. ne za njih. magiji. kako su oni govorili i ponašali se. do prikaza Egipćaninova djetinjstva. Ako čitamo Laneovu knjigu Modern Egyptians kao djelo usmjereno u pravcu narastajućih organizacija akademskog orijentalizma . Neko poput Lanea je premjestio orijent kada je došao na pomisao da piše o njemu. Laneova kontrola vlastitog sadržaja nije samo uspostavljena kroz njegovu dramatiziranu dvostruku prisutnost ( u smislu varalice muslimana i zapadjačkog genija) i njegovo manipuliranje pripovjedaćkim glasom i predmetom. lišava sebe senzualnihužitaka domorodačkog života. Orijentalizam je sustavno organiziran kao stjecanje orijentalnog materijala i njegovog urednog širenja kao forme strućnog znanja. restruktuiran od snopa fregmenata i vraćen nazad od strane tumača. mali broj Egipćana živi dugovjećno . jer da je on imao postati jednim od njih njegova perspektiva ne bi više bila leksikografija. Pošto je napravio neke bilješke u vezi sa modernim Egiptom on je bodren da napravi sustavno djelo o toj zemlji i njenim stanovnicima od strane Društva za širenje korisnog znanja. Dadeset i pet poglavlja o zakonima. Lanenovo djelo je bilo samosvjesni rezultat jednog niza radova i dvostrukog prebivanja u Egiptu. Ovo razmatranje Lane je osjetio na sebi. oslobađanjem od umnožavanjaegipstsko-orijentalnog života. Hodočasnici. On piše o sebi kao promatraću prizora koji slijede glavne razdiobe u ljudskom životnom vijeku. s druge strane znanje o Orijentu. Malo iza toga slušamo o Egipćanovoj zdravoj klimi (npr. Ispravno je reči da je u . zbog kobne bolesti. već u korist evropske učenosti. Na dva znaćajna naćina Lane stjeće znanstveno povjerenje i legitimitet. Izražena je i laneova sposobnost da zauzme u svojoj rasipnosti istraživaćki sadržaj tvrdom uzdom discipline i razdvajanjem o kojem ovisi njegovo hladno odstojanje od Egipćanova života i plođenja. Laneova dva druga velika djela. to je svrha njegova podjarmljivanja vlastite animalne potrebe u korist razuđene obavjesti . Od općenitog razmatranja do zacrtavanja nekog obzira Egipćanove naravi. Orijentalist može oponašati Orijent. sazrijevanja i starenja. Orijentalizam je sa jedne strane zadobio Orijent doslovno i sveobuhvatno koliko je bilo moguće. Umjesto jednog drugog paragrafa . Na taj naćin on štiti svoj autoritarni identitet kao sudionik koji ismijava i podupire objektivnost svojom pripovješču. mladosti. Ono što on kaže o Orijentu razumijeva se kao opis zadobiven jednosmjernom izmjeničnošću. Knjiga je otvorena sa prikazom zemlje i okoliša. Njegov predmet je moderni Egipčanin koji hodi kroz pojedinačni životni ciklus. Orijent će biti pretoćen iz osobnog . odsustva lječnićke pomoći). potrbne uzorke. mi sad znamo da on u nastojanju da postane Orijentalac. Lane je uvijek ondje sa velikim detaljem da preduprijediglatke primjese. on je motrio i zapisivao. A ono što je on pisao imalo je za svrhu biti korisnim znanjem . vojski. On će biti iznova pretakan. Prvo sukobljavanjem sa narativnim tokom ljudskog života. On je najprije otišao u Egipat učiti arapski jezik. Laneov izbor je bio između onoga živjeti bez neugodnosti i teškoće s jedne strane i ozbiljenja svog istraživanja o modernim Egipćanima s druge strane. Drugo. On mora dati neke obavjesti o braku i ženidbenim proslavljenima. To je središnje postignuće Laneova djela. prijevodea sve to skupa je stvorilo predođbu o Orijentu i materijalno je produciralo na Zapadu i na Zapad. koje je on upotrijebio za svoju knjigu. On sebe doslovce lišava ljudske osobnosti odbijajući da se priženi unutar ljudskog društva. iskrivljenog svjedoćanstva putopisaca i svih koji su ondje prebivali . Ukoliko smo već znali da je Lane bio nemusliman . otkrit ćemo je prosvjetljujućom. što on odbija. njegovim pokopateljom. trgovaca u leksikografske i tekstualizirana orijentalistička značenja. Glavni simbolićki događaj zbiva se na početku šestog poglavlja: Domorodački život. sva ta djela su konsolidirala sustav znanja uspostavljen snagom djela Modern Egyptians. Laneova knjiga je sačinjena kao pripovjedačka struktura koja je prevladana snagom orijentalističkog restruktiranja. Njegova moć je bila takva da je živio među njima kao urođeni govornik. Njegov proslov nudi nizove kazivanja u vezi s Orijentom. privredi i domorodaćkom životu predhode poslijednjem odjelku: Smrt i pogrebni obred. U oba njegova djela individualnost je potpuno aščezla u smislu same ideje. njegov nikada upotrebljavani arapski leksikon i njegov nenadahnuti prijevod Arabian Nights. ali ne i obrnuto. nego je uspostavljena i kroz njegovo korištenje detalja. Na početku tog odjelka Leneov dokaz je kronološke i eksplikativne naravi. Lane je postao kao orijentalistički znanstvenikklasičnog arapskog i klasičnog islama. da ništa ne zadrži skrivenimod čitatelja. Britanska i Francuska hodočašća Svaki Evropljanin koji prebiva na Orijentu imao je sebe zaštititi od neurednih orijentalnih utjecaja.

on je izrezao iz njega ono što je u dodatku njegovim vlastitim susječanjima moglo uznemiriti evropski senzibilitet. On ga samo ne prisvaja . od Mediterana do Indije. ćak i za pisca kakav je Dsraeli. već jedno ozbiljenije unutar političkog menađmenta stvarnih snaga na stvarnim teritorijama. otuda Laneovo samoizrezivanje (Orijenta). Engleska je porazila Napoleona . Lane ga nije samo definirao . on sebi dopušta neku vrstu totalnog izmirenja sa Orijentom. koja je po njemu bila sramna za civilizaciju. svojim ozračenjem je bio predstavljen od strane pjesnika kakav je Hafiz. proći kroz Bliski Istok znaćilo je preći put do glavne kolonije. Chateaubriand postavlja cijelu zamisao u romantičarski otkupljujuče pojmove kršćanske misije koja oživljuje mrtvi svjet. Orijent je bio jedna ostarjela slika koja iščekuje njegova obnoviteljska pregnuća. Njegovi završni radovi govore o njegovom zanimanju da ostavi svoje ime upisano na . nasilno izbacila Francusku. Na Orijentu su se iznenada sukobile nezamisliva starina. Teritorijalni imperativ bio je krajnje prinudan. religija je jedna vrsta univerzalnog jezika razumljivog svim ljudima. on je zauzvrat bio posljednji Francuz koji je napustio svoju zemlju i otputovao u Svetu zemlju sa idejama. Chateaubriand nastoji konzumirati Orijent. On vjeruje da se u Egiptu može uskladiti odsustvo Francuske sa odsustvom slobodne vlasti koja upravlja sretnim narodom. ukoliko pripada izvornom orijentalizmu. kakav je Chateaubriand . Čak su Burton i Lawrence . Za Engleskog govornika Orijent je bila Indija . Sva hodočašća na Orijent vodila su kroz biblijske zemlje. sposobniji da sačuva svoje moći i da uživa u svojim tumačenjima. čiji Tancred nije puka orijentalistička lakrdija. treba se prisjetiti riječi Ludovica Lepica koji je 1884 ( dvije godine nakon što je počela britanska okupacija) tužno prokomentarisao: Orijent je umro u Kairu. Francuski hodočasnici od Volneya na ovamo planirali su i razmišljali o mjestima koja su načelno bila u njihovoj pameti. započelo je u 19 st. on ga predstavlja i govori u ime njega . Kao pokazatelj razlike između britanskih stvarnosti i francuskih uobrazija. ono što je engleski duh procjenio bila je imperijalna domena koja je 1880-tih imala postati nerazmrvivim parčetom teritorije zadržanog od strane Engleske . Francuski hodočasnici 19 st nisu tražili toliko znanstvenu .neljudska ljepota. u središtu njegove vizije i u krajnjoj svrsi njegova hodočašća . Ono što je imalo postati čuveno kao civilizacijka misija . Orijentalni Arap je civilizirani čovjek koji je iznova pao u barbarsko stanje. Lamartine piše o sebi ali i o Francuskoj kao sili na Orijentu. Renana. već izvan historije. Mediteran je odjekivao zvucima francuskih poraza od križarskih ratova do Napoleona. aktuelni britanski posjed. U Jeruzalemu . U Chateaubriandovom egu Orijent se rastvara u kontemplativnoj začudnosti koju stvara. dokazujući kako orijentalci traže ponovno osvajanje. po njemu nisu bile agresije. religija i ponašanje su tako niski i zaslužuju ponovno osvajanje. Chateaubriand je došao na Orijent kao oblikovan lik. Druga zapreka je to što je orijentalističko pisanje odveć ograničeno snagom zvaničnih zahtjeva orijentalističke učenosti. Ono što su orijentalisti poput Lanea. Za Lanea i Jonesa Orijent je bio definiran snagom postoječeg materijala. da otkriva svoje ideje . Strogi znanja očistili su iz orijentalističkog pisanja autorov senzibilitet. Ono što je nužno u vezi sa Orijentom jeste to što on dopušta da se događa Chateaubriandu . od kojih je prvi izvršio muslimansko hodočašće. Orijent sa svojom poezijom. Francuski hodočasnici koriste Orijent u svom radu u smislu nekog prijekog potrebnog naćina za opravdavanje svoga egzistencijalnog poziva. oni su načinili sheme koje se tiču Orijenta . ne unutar historije . umnogome oslobodili historijski. stil iz ideje o hodočašćenju na Orijent. On je osjetio potrebu da zatvori svoj krug istraživanja posjetom Orijentu (istraživao je i rimsku i keltsku kulturu ). Za njega je Napoleon bio posljednji križar.orijentaliziranju Orijenta . koji nikad nije bio tako slobodan od ega orijentalista kao što je Lane bio oslobođen od svoga ega. samo njegovo prethođenje postavlja prepreke između savremenog putopisca i njegova pisanja. Jonesa i drugi pioniri korisno učinili književnička svjetlina je eksploatirala. da zapadnjačko osvajanje poslije svega nije osvajanje nego sloboda. Samo Renan makar realistični pisac . Francuski hodočasnik je bio natopljen znaćenjem ozbiljnog gubitka na Orijentu. kao politički gotovo najboljem u britanskom postojanju. Potvrđivanje važnosti religijskog duha . uzimao je svoju formu. 1810 mi imamo Evropljanina koji govori kao Cromer 1910. a potom se rađa snažnije nego ikada. svoja iščekivanja. većina njih je predstavljala pokušaje ili da pomognu osloboditi ili da oslobode slobode plodnog Orijenta neki dio judeo-kršćanske stvarnosti. Nijedan hodočasnik nije mogao tako okrutno vladati svojim egom ili svojom osobom kao što je to Lane činio. Križarske vojne. Sacya. a ne kao istinski ego. Za putopisce to znaći da mora koristiti Stari Zavjet i Evanđelja kao svog vodića u Palestinu. za koje su oni pretpostavljači da bi mogle biti ozbiljne s njihove strane. Francuski putopisci su se zanimali za biblijsku prošlost ili za križarske vojne. one su bile odgovor na Omerovo prispjevanje u Evropu. politički i socijalni orijentalizam . Posvuda se susreću Orijentalci. oprostio je britansko gušenje arapske nacionalističke pobune. Nije samo znanstveni Orijent Priječio hodočasnićka maštanja i privatne uobrazlije. što dopušta njegovu duhu da djeluje. On je došao ondje u mjesto u kojemu francuska nije imala uprisutnjeni suverenitet. Prema istančano konstituiranom liku. nego ga je takvim i objelodanio. Arapi čija civilizacija . koliko egzotićnu privlačnu stvarnost. Nakon Napoleona Orijent je bio mjesto hodočašća i svaki značajni rad.

Stvarni identitet Orijenta odumro je unutar zbira uzastopljenih fregmenata. njegov ego nije ništa manje onamljen i izmoren negoli ranije. Počevši sa Sacyem . zemlj je ostala biti mrtvom.piramidama. Za njih su likovi poput Cleopatre. Njegov poredak pripovjedanja bio je probražen u posvjedočenu volju sebičnog pojedinca. Salome imali posebno znaćenje. Nerval ulaže sebe u Orijent . Obje priče se bave višestrukim identitetom. On je vidio da će njegovo pisanje označavati njegov ego. Ono što on vidi pred sobom jeste Orijent u procesu svoga neminovnog budućeg komandovanja. Nerval ponavlja Laneovo iskustvo otkrivanja nužnosti braka u islamskom društvu. on osobno nasrće na ženu. preuzet i posvećen od strane arapske vrhovne vlasti. Njegove stranice o Arapskoj poeziji . i osim toga njegova sjajno umjetnički ispoljena ali fragmentarna utjelovljenja u Voyage. Orijent je jedno ponovno predočavanje kanonskog sadržaja usmjerenog snagom estetičke i izvršne volje sposobne da proizvede zanimanje kod čitalaca. čudesa. Prva njegova nastojanja. Lamartine je postao nadosobnim egom koji sebe poistovjećije . Poslije njegova putovanja . Legitimnost takvog znanja kakav je orijentalizam kroz 19 st spriječavao je . Nerval u najmanju ruku nije pokušao spasiti svoj projekat snagom iskrenog samoodvajanja Francuskoj. Čak i dvije velike zacrtane epizode kazivanja o halifi Hakimu i priča o kraljici jutra. Njegova bilježnica za putovanje . ne pokazuju bilo kakvu uznemirenost zbog njegova nepoznavanja jezika. mjesta koja je posjetio. i za obojicu uz umjetničku ekonomiju on je bio mjesto na koje se ćesto iznova vraćalo pošto se stvarno putovanje posve ozbilji. Lane bi žrtvovao svoj ego orijentalističkom kanonu. Kršćanstvo je religija imaginacije i prisjećanja i pošto je Lamartine smatra da oličuje pobožna vjernika . Njihovi orijentalni radovi igraju bitnu ulogu u njihovom cjelovitom djelu. ali za razliku od lanea. Flaubert traži domovinu na mjestima izvora religija. suvišnost. Flauberta. Njegovo putovanje na Orijent. čini se da odgovaraju Nervala od zaobilazne svrhovitosti. Ono što je ostalo od Orijenta u Lamartinevoj prozi nije uopće odveć supstancijalno. Nervela. ne od strane religijskog autoriteta . koje će dugotrajno prenositi čvrsti pripovjedački diskurs. Lamartine je to učinio kao da je to nešto o čemu je uvijek sanjao. ne stvarajući u tolikoj mjeri romansijersko pripovjedanje kao vječnu svrhu. odnos između Isusa i Palestine je nalik onom između Rousseua i Geneve. . Kada je zapoćeo svoje putovanje po Orijentu 1833. puko opisivanje znanstvenih tekstova jedina moguća posuda Orijenta. a obje je poput želje i gubitka. Za razliku od njega . u sili i svijesti sa cijelom Evropom. narod koji je sreo. U Voyage de Orient pripovjedačka svijest predstavlja trajni energični glas koji struji kroz labirinte orijentalnog postojanja – kaže nam Nervel sa dvije arapske riječi:tayeb( pristanak) i mafisch( odbijanje). Nerval slijedi tragove svojih osobnih osječanja i sanjarija. mnogo značajniju od Lamartineova imperijalističkog Voyage u njegovom djelu. učeni orijentalistički stav je bio stav znanstvenika koji je procjenjivao nizove tekstualnih fragmenata. istraživajući ono što je istraživao orijentalistički um u 19 st. kojima se hranio. slijed Laneova pripovjedanja je bio izložen nasilju znanstvenog autoriteta i golemog detalja. Protiv transcendentnog kvazi-nacionalnog Lamartineovog egoizma moramo postaviti Nervala i Flauberta. iskustva koja je stekao. Mjegova geopolitička stvarnost bila je prikrivena Lamartineovim planovima za Orijent. o kojoj on raspravlja sa najvišim pouzdanjem. oni stvaraju djelo koje je povezano sa i ovisno o orijentalizmu. ako ne uspije odložiti svoj život pisanjem . priskrblju je nam dva savršena teksta za razumijevanje kkao se njegov Orijent razrješuje od bilo čega što slići orijentalistićkom poimanju Orijenta. Oba ova pisca ( Nervale i Flaubert) imali su sjajnije osobine i estetičke svrhovitosti svojih posjeta Orijentu. već od strane onoga što možemo nazvati potkrepljujučim navođenjem ranijeg autoriteta. vizija i klasične starine. Njegovo djelo Voyage ukljućije u sebe brojne stranice prepisane iz Laneove knjige Modern Egyptians. on je stoga popustljiv prema sebi. on se poslužio orijentalizmom kako bi načinio neka od svojih gledišta. Oba ova čovjeka su bila taknuta orijentalnim preporodom. Za obojicu pisaca Orijent je bio mjesto već viđenog. Nerval i Flaubert su donijeli na Orijent osobnu mitologiju čija briga i struktura je bila to da se zadobije Orijent. imajući zle nakane prema Orijentu . Tako se u Lamartineovoj klimaktičnoj viziji Orijent iznova rađa kao evropski pravovlašće nad njim. već isto tako i virtualno ukidanje te svijesti kao rezultat njenog pomirenja nekoj vrsti neosobne i kontinentalne kontrole nad Orijentom. kakav je slućaj bio prije Prosvjetiteljstva . Kod Lamartinea. tada će to biti puko pretjerivanje. teže da budu sabrana u iskustvu i pamčenju Orijenta simbolizira Narvelovu potragu za snom i nestalnom ženom središnjom u tom snu. Nerval i Flaubert su neprestance razvijali svoj orijentalni materijal i raznovrsno ga upijali unutar osebujnih struktura njihovih osobnih estetičkih projekata. Katalog njegovih predumišljajnih razmatranja bio bi beskrajan. njemu raskriva činjenicu kako je Orijent zemlja kultova. Prema tome Orijent izgleda retrospektivno pripada negativnom carstvu u kojem su pogrešna pripovjedanja. Orijentalizam kao oblik narastajučeg znanja uglavnom je pribjegavao citatima predhodnih znanstvenika u tom polju . Za Lamartinea hodočašće na Orijent je ukljućilo ne samo prožimanje Orijenta zapovjedničkom svijesti. Najznačajnije za njih je to da.

Flaubertovo djelo je složeno i prostorno da bilo kakva jednostavna prikazivanja njegovog orijentalnog pisanja postaje odveć smješno beznadno nepotpuno. Svekolika Flaubertova izoblina učenost je struktuirana. Flaubert je svoja putovanja upregnuo u izuzetno svrhovitost. Dopuštajući razliku između osobnog pisanja(putopisne bilješke) i formalno etičkog pisanja( romani9 mi još uvjek možemo primjetiti da je Flaubertova Orijentalna perspektiva ukorijenjena u istočnom i zapadnom traganju za vizionarskom alternativom. Bibliothque des recus posjeduje stav o tome da jedan orijentalist jest čovjek koji mnogo putuje. Ta alternativa je označavala iziskivanje đogađaja umjesto svakidašnje rutine. Francuske intervencije u Sjevernoj Africi. nego francuski pisci. zbog koje disciplina orijentalizam i jeste postojala. Orijent ga je gurnuo natrag njegovim vlastitim ljudskim i tehničkim izvorima. Najslavniji trenuci Flaubertova orijentalnog putovanja imaju nešzo zajedničko sa Kuchuk Hanem. on mora vratiti Orijent u život . već načinjene veze između Orijenta i slobode razuzdanog seksa. kao što mora postojati za bilo koju pojedinačnu svijest koja nije posjedovala nedužnu perspektivu o Orijentu kao prostoru za književnu eksploataciju. još od pregovora u Chanku iz 1806 između Otomanske imperije i Velike Britanije . njenim rezultatima i njenim učincima. Scottovo historijsko znaćenje u The Talismanu i Count Robert of . nisu bile samo sastavnice njene islamske politike. osjetio je svoju pojedinačnu nemoć da uđe i postane dio onoga što je vidio. samo za razliku od većine drugih takovrsnih putopisaca . nepoželjne populacije. siromašnih ljudi. Moramo priznati da za Evropu 19 st . i to je bila jedina stvar koju je Flaubert imao na umu kada je izjavio da će sve biti jednoobrazno. Flaubert je ukazivao najednu vrstu disciplinarnog antikvarijanizma . slično Laneu prije njega . Orijentalna žena je prilika za Flaubertova razmišljanja. Istraživanje je postalo redovita djelatnost. Unatoč sili njegova uma i njegove goleme snage intelektualnog upijanja . U onom što on piše glavnu vrijednost predstavlja ono okom uhvačeno i samosvjesno pretočeno u razvijene fraze. Ova razdvajajuća linija jasno je postojala u Flaubertovom duhu. Indija je bila vrijednosno realna konstanta u tom smislu. To je bio Flaubertov vječni problem. Flaubert je bio upoznat sa organiziranom učenosti . i on je njegovo iskustvo Orijenta u knjigama i životu. raznovrsna iskorištavanja i osvjedoćenu zloslutnost pojedinačnih hodočašća na Istok. Engleski pisci o svemu su imali nešto izrazitije teže znaćenje o onome šta su orijentalna hodočašća mogla prenijeti.nestvarnoj knjižici koja paradira pred autoritetom upiljenim pogledom. Flaubertov orijentalizam je revivalistički. Aparatura koja opslužuje orijentalne studije bila je sastavni dio prizora. Istina je da su sredinom 19 st Francuska. uz njenu narastajuću buržoarnost. Biti orijentalistom to je oznaćavalo univerzitetsko uvježbavanje u orijentalnim studijama. Repertoar je poznat ne toliko zbog toga što nas podsjeća na Flaubertova vlastita putovanja na Orijent i općinjenost Orijentom . prototip unutar njene senzualnosti i nježnosti. nalik temeljnoj . I najbezazleniji putopisci doprinjeli su zgušavanju jedne svijesti o Orijentu. Na jednoj razini to je bila za Flaubrta osobna tvrdnja . imao bi nevolja s time da bude ozbiljno prihvaćen kao znanstvenik. on ga mora samom sebi izručiti i svojim čitateljima. Baš kao što su razni kolonijalni posjedi bili korišteni kao mjesto za slanje svojeglavih sinova. kako je to Michel Faucault izričito uočio. on je postojao i prije negoli je otišao na Istol. Flaubert je najprije osjetio na Orijentu to da što se više usredotočiš na njega . veliki broj agencija i institucija za njihovo širenj i propagiranje se moglo naći posvuda.Flaubertova vizija o Orijentu je izraziti korporealna. Romantičarski pisci poput Byrona i Scotta imali su političku viziju o Bliskom Istoku i odveć borbenu svijest o tome kako bi odnosi između Orijenta i Evrope bili održani. to manje hvataš cjelinu i potom djeliči padaju na svoja vlastita mjesta. a s druge strane seks u društvu uveden je u mrežu zakonitosti i moralnih dužnosti. Njegove novele o Orijentu predstavljale su ozbiljne historijske i znanstvene rekonstrukcije. i ostao je nakon njegove posjete Istoku. S jedne strane nije bilo nećeg takvog što je slobodni seks. bezbrižnošću. snagom kojega ono egzotično i strano bi bilo formulirano u leksikonima. Flaubert. istočno pitanje je još jasnije lebdjelo na evropskim mediteranskim prostorima. Orijentalist nije više bio obdareni početnik ili ukoliko je bio . Veliki broj tekstova je bio načinjen. Britanski interesi su bili bitniji na Istoku negoli Francuski. Ono što formalno etički rad zadržava preko zamjedba Flaubertovih čitanja i promjena jesu uspomene na orijentalno putovanje. Tvoreći tu vezu ( između seksa i Orijenta) Flaubert nije bio prvi primjer upečatljivo ustrajnog motiva unutar zapadnjačkog stajališta prema Orijentu. tako isto je Orijent bio mjesto gdje se moglo tragati za seksualnim iskustvom neosvojivim u Evropi. Na jednoj općenitoj razini to je bila eoistemiološka teškoča. seks je bio institucionaliziran do veoma značajnog stupnja. U svim svojim novelama Flaubert povezuje Orijent sa bijegom od seksualne fantazije.on je oduševljen njenom samozadovoljnošću. Ona je zacijelo bila prototip za nekoliko njegovih ženskih karaktera u njegovim novelama. snažno naznaćena linija razdvajanja razdjelila je naslade . Engleska i ostatak Evrope imale razuđenu znanstvenu industriju one vrste od koje je Flaubert strahovao. i on je izmislio značenje. i cijeli teritorij između Mediterana i Indije zadobio je veći znaćaj. Njegove putopisne bilješke i pisma otkrivaju čovjeka koji obazirivo izvještava o događajima osobama i okruženjima koja oduševljavaju svojim bizarnostima. čuvenom egipatskom plesaćicom.

Assad istiće da je Burton imperijalist. U historiji 19 st nastojanja da se uspostave i saberu sva polja znanja i života tj. U Burtonovoj prozi Orijent nam nikada nije izravno dan. Burton je znao da su Orijent i islam bili sustavi obavještenja . on nije samo tečno govorio jezik. znaći morati motriti i spoznavati Orijent kao polje nad kojim vlada Evropa. svjetske klime i snagom stabilizirajućih utjecaja kao što su škola.da djelo Arabian Nights odveć živi domišljat rad koji je bio stvoren snagom jednogčistog orijentalca . ali ona se posuvračuje u nešto što je malo više negoli susprezanje svoga antisemitizma. Poput Lamartinea prije njega. ponašanja i vjerovanja. političkog i ekonomskog značaja. Kaže nam se npr. kao znanstvenik mogao se nositi sa bilo kojim orijentalistom u Evropi.i Flauberta baš kao što su Laneu rani orijentalistički parnjaciSacy i Renan bili znatno više svjesni negoli je to on bio. a s druge strane francuskim piscima. koji za kreativne svrhe predstavlja mrtvu stvar i mentalnu mumiju. . Na kraju novele Tancredova istočna potraga manje ili više iščezne. Orijentalizam danas. Skriveni i očitovani orijentalizam Ono što je najviše utjecalo na orijentalizam bilo je sasvim ustrajno značenje sučeljavanja koje je osjećano od strane Zapadnjaka dok su se bavili Istokom. Kadgod orijentalni motiv za engleskog pisca nije bilo načelno stilističkog materijala koga je prisiljavalo da sućeli skup nametnutih otpora sa svojom pojedinačnom uobrazlijom. jer ne postoji ništa u Disraelijevoj materijalnoj viziji o Orijentalnim stvarnostima do pothrani hodočasnikove inađžijske poticaje. U Pilgrimageu . Ne postoje engleski ekvivalenti za orijentalne radove napisane od strane Lamartinea. Burtonova zaklada složenija je od preciznog individualizma. da se uspostavi orijentalizam kao i sve druge romantičarski nadahnute discipline. kao karakter bio je potpuno svjestan nužnosti borbe za jednoobraznim učiteljima koji su promicali Evropu i evropsko znanjesa preciznom jednodušnosti i znanstvenom čvrstinom. tako postaje sinonim za evropsku dominaciju nad Orijentom. Premda Kinglake radosno izjavljuje da ne posjeduje znanje o bilo kojem orijentalnom jeziku. tako biti orijentalac ili musliman znaćilo je poznavati određene stvari na određen naćin. On je bio kadar postati orijentalcem. vlade. Nervala. Svako biće on motri da bi potvrdio svoje vjerovanje kako su istočnjaci najbolji za baviti se njima kada im se približi. i u slućaju The Land Midian Revisted. Saidove glavne radne pretpostavke su bile to da polja učenosti koliko i djela čak najekstremnijeg umjetnika. U knjizi on želi da dokaže kako je putovanje na Orijentvažno za oblikovanje svoga karaktera tj svoga identiteta . Kinglakeovo nezasluženo slavno i čuveno djelo( Eothen) je patetični katalog pompeznih etnocentrizama i zamorni prikaz Istoka od strane jednog Engleza. da je najzamamnija cijena koju Istok ispoljava ambiciji Evrope. Orijentalizam koji jeste sustav evropskog ili zapadnog znanja o Orijentu. Kao putopisni pustolov Burton je doživljavao sebe kao onoga ko dijeli život s ljudima u ćijim zemljama živi. Said se zanimao za najranije etape modernog orijentalizma koji započinje kroz posljednju trećinu 18 st i rane godine 19 st . Ono što čitamo u njegovoj prozi jeste historija jedne svijesti koja na svoj naćin progovara kroz jednu stranu kulturu. Kinglakeova gledanja izražavaju javnu i nacionalnu volju nad Orijentom. Promašaj Disraelijeva Tancreda može biti pripisana možda prerazvijenom znanju njegova autora o orijentalnoj politici i mreži interesa britanskog establišmenta. Burton govori da je Egipat riznica koja se dobiva tj. nego je bio kadr prosegnuti u srce islama i prerušen u indijskog muslimanskog učitelja obaviti hodočašće u Mekku. ta polja su neprirodno oblikovana i izgrađena prema uputama društva. ono što je znaćajno jeste da je Burton mislio o sebi kao pobunjeniku protiv autoriteta i kao potencijalnog zastupnika autoriteta na Istoku. njegov ego je instrument izražavanja te volje. Svaka Burtonova napomena bilo u Pilgrimage ili Arabian Nights imala je označavati svjedočanstvo o njegovoj pobjedi nad skandaloznim sustavom orijentalnog znanja. negoli je to Francuska vlada bila u vrijeme dok je bila ondje. on se ne suspreže da pravi uopćavanja o Orijentu i njegovoj kulturi. on hodočasti po drugi put mjesta od religijskog . uz svo njegovo suosjećajno povezivanje sa Arapima. a da jednodobno iskljući iz svoje lukave političke procjene način na koji sile djeluju u inozemstvu. Uloga raznih orijentalista poput Renana.ksenofobije i općenito rasne predrasude. a nikako njen gospodar. Burtonovo djelo utemeljeno na njegovom osobnom iskustvu koje zauzima središnje mjesto u rasponu orijentalističkih književnih vrsta.Paris omogućio mu je da smjesti te novele u križarsku Palestinu i Britaniju 11 st. Sacya i Lanea bila je u tome da pripreme svoje djelo i Orijent zajedno sa njim za dođađaje na sceni. jer u njegovom pisanju možemo pronaći borbu između individualizma i snažnog osjećaja nacionalnog poistovjećivanja sa Evropom kao imperijalnom silom na Istoku. sustavom kojim je on vladao. Njegova orijentalistička pripovjedanja su struktuirana kao hodočašća. predstavljenih s jedne strane Laneom. stom razlikom što u slučaju Engleza njegova vlada je bila sklonija tome da se naseli na ostatak Orijenta. Kinglake je lagodno poistovjetio svoju superiornu svijest sa svojom nacijom. Kao putopisac Burton je bio istinski pustolov. Biti Evropljaninom na Orijentu i biti obrazovan . sve u vezi sa njim nam je predstavljeno na naćin Burtonovih znalačkih intervencija. S pravom je smatran prvim u nizu strastvenih pojedinačnih viktorijanskih putopisaca na Istok ( ostaju još Blunt i Doughty) od strane Thomasa Assada.

Rezultat orijentalizma je bila neka vrsta konsenzusa: neke stvari. on je utjecajna akademska tradicija ( kada se odnosi na nekog akademskog stručnjaka koji se zove orijentalistom). Orijentalizam je škola tumačenja kome se dešava da mu predmetni sadržaj bude Orijent. i Robert Knoxovoj knjizi The Dark Races of man. orijentalni materijal nije mogao biti izvrgnut nasilju od strane bilo kojeg otkriča. Jedan od najznačajnih razvitaka orijentalizma 19 st je bilo pročišćavanje suštinskih ideja o Orijentu. obnovu i otkupljenje. Ukoliko se ova definicija orijentalizma ćini više političkom nego što jest. Koje nalaze dobrovoljnog saveznika u laternom orijentalizmu. Potom. Zajedno sa idiomima se sretala doktrina o Orijentu. Orijentalizam kao kulturni aparat . ona se nalazi unutar očitujućeg orijentalizma. bitnije i različitije od okcidentalizma. narodi i mjesta. U svojoj najtemeljnijoj formi . Ingaz Goldziherova procjena islama prema drugim religijama izgubila je vrijednost zbog njegove mržnje spram Muhammedovog antromorfizma. historiju koje Said oslovljava očitovanim orijentalizmom. John Weatlak piše da zemaljske oblasti oznaćene kao necivilizirane treba da budu pripojene ili okupirane od strane naprednih sila. Saidov utisak je takav da je orijentalizam u osnovi politička doktrina koja je željela vladati nad Orijentom. čak i onda dok da riječ Orijent kao ideja . kavim se pojavljuje u orijentalizmu jeste sustav predođbi uokvirenih skupom snaga koje su unijele Orijen u zapadnjačku učenost. Orijent. Tačno je da je svaki Evropljanin prema onom što Said može reći o orijentu u konačnici bio rasist. perspektivama i ideološkim predrasudama prividno primjerenim orijentu. Orijentalizam može biti motren koa jedan naćin reguliziranog ili orijentaliziranog pisanja. Razlika koju Said pravi je ona što postojiizmeđu jedne gotovo nesvjesne pozitivnosti. Noldekle je 1887 izjavio da je bit njegova rada kao orijentakiste bilo to da posvjedoči svoje nisko mišljenje o istočnim narodima. Leopold von Ranke je govorio o islamu kao nečem poraženom od strane germanko-romanskih naroda Said želi reći da u raspravama o Orijentu. U djelu svakog od njegovih orijentalista postoji neprijateljska vizija o isalmu. islam je dominirao Istokom i Zapadom. O Orijentu su nastali ćesti idiomi i oni su se čvrsto održali u evropskom diskursu. njegova civilizacija. Za bilo kojeg Evropljanina iz 19 st orijentalizam je bio takav sustav istina. ta doktrina je profilirana iz iskustva mnogih Evropljana od koji se svi susreću u takovrsnim obzirima Orijenta kao što je orijentalni karakter. Orijentalc je bio povezan sa elementima unutar zapadnjačkog društva ( delikventi. broj putopisaca sa Istoka prema Evropi između 1800 i 1900 beznačajan je kada se usporedi sa brojem odlazaka u drugom pravcu. Ostavljajući po strani ćinjenicu da su zapadnjačke vojske. istina u ničeanskom smislu te riječi. vizije i istraživanja nadvladan zapovjedima. U vrijeme svog političkog i vojnog uspona od 8 do 16 st . Jaccq Waardenburg u svom djelu ispituje pet značajnih stručnjaka kkao tvorca slike o isalmu. koji je odbacio različitost Orijenta zajedno sa njegovom slabošću. laterni orijentalizam je na poseban način odobravao muško poimanje svijeta. Orijentalizam nije samo pozitivna doktrina o orijentu koji postoji u bilo kojem vremenu na Zapadu. Na orijentalce se gledalo kao na probleme koji se rješavaku . kulturama i društvima. djelovanje volje za istinom i znanjem. neki tipovi rada orijentalistima su se ćinili ispravnim. pojam ima značajnog i zanimljivog kulturnog odjeka na Zapadu. siromasi) imajući identitet opisan u smislu kukavog tuđinca. njegovoj senzualnosti. Ovim idejama je pridodat drugorazredni darvinizam koji je naglašavao znanstvenu vrijednost podjele rasa na napredne i nazadne ili evropske i roijentalne. trgovci.Saidovo istraživanje je do sada nastojalo opisati ekonomiju koja ćini orijentalizam koherentnim sadržajem. djelo raznovrsnih znanstvenika iz 19 st stvorilo je taj suštinski organon znanja jasnije. a zbog toga se osjeća i prisustvo orijentaliste. Ma kakve promjene se dešavale unutar znanja o Orijentu . Orijent je posve odsutan. Ukoliko je ideja o odjeli Orijentalac od onih naprednih dopuštena. Tako se rasne podjele nalaze kod Cuviera u knjizi Le Regne animal. središte moći je pomjereno prema Zapadu i sada u 19 st ponovo se vraća natrag prema Istoku. svakovrsno je agresija. koju Said naziva latentni orijentalizam : različito definiranih pogleda na orijentalno društvo. Neravnoteže između Istoka i Zapada bjelodana je svrha promjene povjesnih obrazaca. Svaki je pisac o Orijentu od Renana do Marxa (ideološki govoreći) ili najstrožijih znanstvenika( Lanea i Sacya) do najmoćnijih imaginacija (Flaubert i Nerval) vidio Orijent kao mjesto koje traži zapadnjačku pozornost . Umjesto toga. i ako je klasični Orijent služio da opravda i orijentalistu i njegov prijezir modernih Orijentalaca . znanstvene i arheološke ekspedicije uvijek odlazile na Istok. Duncan Black-Macdonaldovo za islamsku pobožnost i pravovjerje bilo je . Orijentalizam je pomogao i bio pomagan snagom općenitih kulturnih pritisaka koji su nastojali stvoriti što tvrdokorniji smisao razlike između evropskog i azijskog dijela svijeta. jezike. Teza o orijentalnoj nejednakosti najlakše se povezuje u ranom razdoblju 19 st sa idejama o biološkim osnovama rasne nejednakosti. njegovoj težnji ka despotizmu. to je jednostavno zato što Said misli da je sami orijentalizam bio rezultat određenih političkih snaga i djelovanja. Cijelo pitanje imperijalizma promicalo je dvostruku tipologiju o naprednim i nazadnim rasama. Orijentalni muškarac je motren odvojen od zajednice. imperijalist i etnocentrik. svjest i imperiju. jer je Orijent bio slabiji od Zapada. Pet orijentalista među njima tumaći ono što je najbplje i najsnažnije u toj tradiciji.

Fikcija o trepećim narodima bila je upotrebljavana od strane Napoleona. Burton i stotine evropskih putopisaca iz 19 st raspravljaju o Orijentu intimnije i imaju posjednički stav prema Orijentu i orijentalnim stvarima. kada je došlo vrijeme za to. Engleska je stvarno bila ondje. premda je domaće stanovnike privlaćila Francuska.oskvrnuto njegovim poimanjem i motrenjem islama kao neke vrste heretičkog kršćanstva. Podrazumjevajući ondje činjenicu da su ostvarene pobjede bile pobjede pruske znanstvene geografije nad francuskom strateškom neurednosti. Britanija i Francuska bile su saglasne u načelu nužnosti. njena univerzalna važnost za cijeli Zapad. Bilo bi posve istinitije reči da je Britanija stajala Francuskoj na putu ka Orijentu. Koncem 19 st političke i intelektualne prilike su dostatno sukladirale sa francuskim nastojanjem da učine geografiju privlačnom nacionalnom zabavom. i nimalo manje važna želja da se natječe sa britanskim imperijalnim osvajanjima. uveličavana je. Cromer je pojmio britansku imperijalnu prisutnost u istočnim kolonijama tako kao da je ona imala izvršiti posljedni učinak na duhove i na društvo Istoka. upravitelji istresali su svoju obilnu akzivnost na potpuno tromi. a za islam. najveći dio tih nacrta bili su željeznički projekti. Francuska je unaprijed osuđena da se vrzma oko Orijenta . već prije to kako su Britanija i Francuska osjećale da su to učinile. s druge strane geografki Orijent je potaknuo pažnju zapada. Orijent je bio ono čime je Britanija vladala i ono što je Britanija znala o njemu. Waardenburgova studija pokazuje kako su ova petorica znanstvenika dijelila zajedničku intelektualnu i metodološku tradiciju. silazeći ondje zakratko da iznese nacrte i da ponovi De Lessepsov uspjeh sa Kanalom. Curzonove ideje o orijentalnim istraživanjima logički se izvode iz dobro raspodjeljenog stanovništva prema imovinskom statusu napravljenom od strane britanske administacije i filozofije o istočnim kolonijama. Perzijski zaljev i Sueski kanal. učitelj je bio taj koji je trijumfirao. Waardenburg kaže da je svih pet znanstvenika oblikovalo koherentnu viziju o islamu koja je imala snažno djelovanje na zapadni svijet. britanski imperijalizam se činio Cromeru dražim. Samo u onom dijelu Orijenta.Louis Massignonovo nesvakidašnje identificiranje sa muslimanskom teologijom držalo ga je začudno nepomirljivim sa islamom zbog toga što je na islam gledao kao na neoprostivu pobunu protiv ideje o utjelovljenju. vođa onog što će se nazvati geografskim gibanjem. tvrdio je da u toku rata iz 1880. Pošto postoji stvarna bristanska prisutnost u Egiptu i prema Cromerovom mišljenju nije takva da uvelike odgaja Egipćaninov duh i oblikuje njegov karakter. ona je kontrolirala Crveno more. Izjednačavanje samostvaranja sa koloniziranjem odvelo je Leory Beanlieua u neku vrstu lijeve ideje koja . djelimice doktrinarna oznaka. Lane. podjela azijske Turske. Kozmopolitizam geografije je po Curzonovoj pameti . gdje god je živa u nekom modernom društvu. kroz nizove izmišljenih pregovora sa lokalnim moćnicima. Među najupečatljivijim posljedicama rata iz 1870 u Francuskoj desilo se naglo cvjetanje geografskih udruženja i snažno obnovljenih zahtjeva za osvajanjem teritorije. jer čak i da je Francuska istinski osjećala smisao dužnosti prema Orijentu( a bilo je nekih Francuza koji jesu) malo je bilo toga što je Francuska mogla učiniti između Britanije i zemalja kojima je Britanija zapovijedala od Mediterana do Indije. Dosta osvajačkog žara u Francuskoj u vrijeme posljedne trećine 19 st bilo je proizvedeno iz izričite želje da se kompenzira pruska pobjeda. S jedne strane geografski Orijent je branio svoje stanovnike i definirao njihovu posebnost. ova dva protivnika su obuzdavali svoj sukob uz gotovo savršenu i karakterističnu širinu. Lessepsova zamisao je bila da oslabi Orijent i Okcident od njihovih geografskih veza. Starostoljetna oznaka za geografski prostor na istoku Evrope kao orijentalni prostor bila je djelimice politička. teritorij danas beznadno bolesne Otomanske imperije. Guilliame Depping. Ono što je bilo znaćajno u 19 st nije bilo to da li je Zapad prožeo i progibao u posjed Prijenta. Njegova metafora za izražavanje tog učinka je gotovo teološka. kada se on preporučao Egipćanima da u njihovu korist bude protiv Turaka. U Francuskoj je veliko ekspanzionističko osjećanje stvoreno u vrijeme procvata . Geografija je bila suštinska materija koja podupire znanje o Orijentu. Cromer je povlačio liniju razdvajanja između Britanije i Orijenta u pojmovima posjedovanja i u pojmovima prostranog geografskog prostora potpuno prisvojenog snagom djelotvornog kolonijalnog gospodara.Carl Beckersovo razumijevanje islamske civilizacije učino je to da mu ona izgleda kao žalosno nerazvijena civilizacija. Snouck Hurgronjeve krajnje profinjene studije o islamskom misticizmu odvele su ga do oštre prosudbe njegovih sputavajućih ograničenja. Britanski pisac i administator bavio se teorijom u vezi s kojom nije moglo biti nikakve sumnje u smislu da je engleska moć istinski u porastu.Renan. Britanija je uvijek izgledala Francuskoj kao da blokira uspješnu francusku ulogu na Orijentu. Curzon je bio svjestan da su sve velike zapadne sile prema svijetu osječale ono što i Britanija. Britanija je bila u Egiptu i Mezopotamiji. Od vremena Sir Williama Jonesa. francuski znanstvenici. sa Cromerovom otvorenom asimilacionističkom i represivnom politikom. Što se tiče Orijenta. tad slijedi da su sporedne privlaćnosti Francuza one privlačnosti sa ponešto umjetnim šarmom. ženski Orijent. ona nije nužno ukljućivala vezu između aktuelnog iskustva o Orijentu i znanja o tome što je orijentalno. gdje su se francuski i britanski interesi poklapali. Uspoređen sa romanskim imperijalizmom.

Arap se Lawrenceu čini takvim kao da se iscrpio u samom svom vremenskom trajanju. Stil. trgovačka predstavništva) on je predstavljao agenciju za izražavanje. Kiplingov Bijeli Čovjek. Oni su formirali lanac kako je to Lawrence nazvao. da na Istoku. religije. Za Lawrenceua je ona mogla biti stvorena izvana vrlinom jezika i epistemioloških instrumenata. kulture kao akademske objekte skrivene od Evrope vrlinom njihove neoponašljive stranosti. tako se razvijala napetost između dogmi latentnog orijentalizma. sve tako zajedno visi. širenje i primjenjivanje politike prema svijetu. u procesu reduciranja kroz 19 st. Ni u jednom trenutku se nije dogodilo približavanje između latentne orijentalističke doktrine i očitujućeg orijentalnog iskustav na dramatičniji način negoli onda kada je kao rezultat Prvog svjetskog rata. Taj čin je ukljućivao razborit stav prema bijelom i ne-bijelom svijetu. Kocem stoljeća Sirija je postala glavno usredotočenje francuskog djelovanja. osoba. a ne snagom jednostavne podudarnosti. tamo je Orijentalac pripado sustavu vlasti čije načelo je bilo jednostavno obezbjediti da se nijednom Orijentalcu nikad ne dopusti da bude neovisan i da sam vlada sobom. Bivati Bijelim Čovjekom označavalo je ideju i zbilju. . Rastojnaje između Orijenta. u smislu ironične fikcije . Razlika između modernog britanskog i modernog francuskog orijentalizma. ali u mnogim slućajevima je bilo posvjedočeno .geografskog pokreta koji se usredotočio na planove podjele azijske Turske.koji povezuje zajedno proturječne pojmove i osobne sličnosti. Svaki stav donesen od strane orijentalista ili Bijelog čovjeka prenosio je smisao odstojanja koje je djelilo bijalca od obojenog ili Zapadnjaka od Orijentalca. Iza maske omiljenog vođstva Bijelog Čovjeka uvijek je spremno htjenje da se upotrijebi sila. teorije stečene iz tradicionalnog orijentalističkog arhiva . i da ga moralno iscrpi u tom procesu. živio vrlo blizu linije napetosti držeći obojene u okruženju. važnost uopćavanja u vezi sa Orijentom i Orijnatalcima. ekspertiza. Kako su trgovački. I politički dobro naučeni smisao. Ova otkrića Zapadnjaka o očitom i modernom Orijentu dobila su na bitnoj nužnosti kako su zapadna teritorijalna osvajanja na Orijentu napredovala. autorativnom. U stavovima mnogih autora (npr Gertrude Bell) zapažamo da Arapi posjeduju aromu odvojenosti. nedefinjivosti i kolektivne samosvjesti. azijska Turska bila planirana od strane Britanije i Francuske da bude raskomadana. Priprostost takvog stanja . njenog difuznog aparata unutar znanstvene organizacije. poželjnost okcidentalne dominacije na Orijentu. Jedan metod je bio u smislu rasijavanja sposobnosti moderne učenosti. Unatoč njihovim razlikama. da se ubija i da bude ubijeno. grof De Cressaty proglasio je Siriju francuskim vlasništvom. Ono što je znanstveni orijentalist definisao kao bitni Orijent bilo je. orijentalistički znanstvenik je smanjio nejasnoću snagom prevođenja. Britanija i Francuska su Orijent motrile kao geografsko. ali i ondje je bila neka vrsta zajedničkog konsenzusa.protuslovno. nalik orijentalisti. Ta apsolutna podudarnost postala je po sebi . katkada . Odnos između orijentaliste i Orijenta bio je bitno hermeneutski. tradicije i politike ukoliko sve troje djeluju skupa. Pošto je Bijeli Čovjek . jednodobno postoji na dvije razine: prvo. bilo je gotovo paradoksno. kao ideja. hodočasnika i državnika.očitovanog Orijenta redefiniranog snagom putopisaca. sa njegovom potporom u istraživanju klasičnog Orijenta i opisa sadašnjeg modernog . u stvarnosti. drugo. Cromer. jeste ona stilističe naravi. čija je vizija oblikovala Orijent. Ono što se desilo Lawrenceu i Bellovoj bilo je to da su njihova ukazivanja na Arape ili Orijentalce pripadala prepoznatljivom. kulturno. označavalo je čin samopotvrđivanja.vizija:svjetovnost orijentalizma Tako kako se pojavljuje u nekoliko poema . prijatelji Orijenta. Ondje su postojala dva osnovna metoda snagom koh+jih je orijentalizam isporučio Orijent Zapadu u ranom 19 st. stojeći ispred jedne pojmljive civilizacije ili kulturnog spomenika . u novelam poput Kim . Svi orijentalističji stručnjaci bili su poslani na Orijent kao agenti imperije.prevodili tekstove. Siriji. politički i drugi susreti između Istoka i Zapada povećavali. za Kiplinga i za one čija poimanja i retoriku je on utjecao. socijalni i historijski entitet nad čijom sudbinom oni imaju tradicionalnu titularnost. u Bellovoj sjajnij frazi . Za Bellovu ta podudarnost je bila činjenica koja je iskjučivo rezultat metoda. putopisaca. kada je Orijent postaostvarna administrativna obaveza. Na kraju biti Bijelim Čovjekom. Držeći predavanje Pariškoj francuskoj alijansi 1913. politički. Desetljećima su orijentalisti govorili o Orijentu. U institucionaliziranim formama koje je taj čin poprimio( kolonijalne vlade. čini se da je imao opsluživati mnoge Britance dok su bili u inozemstvu. objašnjavali civilizaciju. Anglo-francusko natjecanje nad otomanskim plijenom osjetio se čak i u Hiđžazu. on je to u izobillju osjetio na sebi spreman da definira i redefinira polje koje je premjerio. Tamo gdje je neko bio na mjestu vlasti npr. Cromerova teorija o Orijentu. u definiranju koje je reduktivno. Drugi metod snagom kojega je orijentalizam izručio Orijent Zpadu bio je rezultat značajnog približavanja. Sve to je postignuto na prestižnom autoritetu znanstvenika. Bio je to oblik autoriteta pred kojim nebijelci su trebali pogeti glave. svakako su bile opravdane pošto je on vladao milionima Orijentalaca. općepriznatom načinu formuliranja onom načinu koji je bio kadar da do potaknutosti bude podveden pod takvo formuliranje. Dugovječnost arapske civilizacije na taj način je služila da Arapa svede na njegove suštinske atribute.

je nešto što smo već susreli u Lawreneceovoj knjizi Modern Egyptians. to jest na semitskom. za koje se predpostavljalo da jesu autogenetsko objašnjenje za svakog člana tih vrsta. s ciljem da zadrži cjelovito širenje panorame pred sobom. Smith je bio kadar priskrbiti tajanstveno skrovište dodatnog sutoriteta priskrbljenog snagom njegovih semitskih istraživanja. što je istinizo i pripovjedačkom radu kakva je knjiga the Seven Pillars. ukljućujući nekoliko različitih pitanja. Laneova sposobnost da se bavi Egipćanima kao prisutnim bićima i kao pravovaljanostima sui generis oznaka bila je svrhom orijentalističke discipline i onoga što se općenito držalo nazorima o bliskoistočnom muslimanu ili Semitu. predstavljao je lingvističko uopčavanje . o formi i sadržaju njihove religijske prakse. Wilfred Scawen Blunt. Ono što je kod smitha predstavljalo splet uhvaćanih prvotnih kategorija isprepletenih sa mogućnošću opažanja općenitih istina iza empirijskih pustolovina savremenog orijentalnog držanja.su vjerovali da je njihova vizija o orijentalnim stvarima bila pojedinačna . muslimanski duh). Ova dvostuka perspektiva je odobrila jednu vrstu struktuirane ironije. Semit je prema tome bio nadosobna kategorija. Njihova gledišta su profinjena i podarila su osobnu umješanost akademskom stilu modernog orijentalizma uz njegov repertoar velikih uopćavanja znanosti. Bilo koja sveobuhvatna vizja je temeljno konzervativna. Naglasak koji ima biti istaknut je tj da je istina o različitim razlikama među rasama. Lionel Trilling je govorio o rasnim terijama koje su podstaknute snagom nat+rastajučeg nacionalizma i širćeg imperijalizma. Bellov. Drevna sklonost orijentalista je bila poduprta snagom empirijskih ideja. već na jedan poredak prividno objektivnih i usaglašenih ratlika. Sukob između neprijateljske vizije o Orijentu i pripovjedačkih događaja na Orijentu je sukob koji se događa na nekoliko razina. Snaga Smithova rada jeste njegova radikalna demitologizacija Semita. Orijentalist pokazuje Orijent odozgo. napredak civilizacije. koje je u Renanovim rukama moglo biti pridodano po sebi svim vrstama paralelnih ideja iz anatomijr. hamitskom jezičnom tipu. ideja o prvotonim izvorima i ranim klasifikacijama. moderna stagnacija . Arijevci. Renanov Semit nalik Boppovu Indoevropejcu. civilizacijama i jezicima bila radikalna i neiskorjenjiva. bili su spremno pojmljivi u nazoru njihovih izvora. Ono što se tražiod jednog stručnjaka za Orijent nije više razumijevanje. historije. Ono što ih prevladava jeste orijentalistička ekspertiza koja se temelji na neporecivoj kolektivnoj zbiljisasvim unutar orijentalističkog filološkog i retoričkog opsega. moderni Orijentalci bili unazađeni ostatak nekadašnje veličine zato što: a)zato što jedan bijeli stručnjak sa profinjenim znanstvenim tehnikama je mogao prosijavati i rekonstruirati i b)zato što rječnik širokih uopćavanja(Semiti. politike i kulture čija svrha je bila da podstakne Evropu ili evropsku rasu da vlada nad neevropskim dijelom čovječanstva. Takovrsno tipiziranje je bilo prirodno osnažavano od strane znanosti koje su uzele usmjerenje odozgo nadolje prema vrsnim kategorijama. postali su zapravo njegovi Orijentalci. istražio je on. a rezultati su iskrsnuli unutar novih tokova mišljenja i djelovanja na Orijent. islamom ili Arapima. Rasna teorija. Taj sukob često obnavljan u orijentalizmu. Renan je Semite nazvao uzrokom uhvaćenim u razvoju. samoizvedena iz snažnog osobnog susreta sa Orijentom. Potpomognut nedavnim otkrićima u komparativnoj i ranoj antroplogiji. uzrokom koji je došao da oznaći to da ua orijentalistu nijedan moderni Semit nije mogao bilo kada ostaviti daleko iza sebe organizacione izričaje o sebi. već i kao predmete u vlastitom pogledu na njih. kao uzorak . svojim izvorima. ondje je postojalo pregnuće da se definira prvotni. literatura io povijest. on koristi semitsku filologiju. iz koje nije protekla optužbena. sve su to bila počela unutar osebujne smjese znanosti. Znanje o Orijentu je izravno prevedeno u djelovanje. Prisjećamo se da se Lane mogao nadvladati da je Orijentalac i da zadržava svoju znanstvenu zadaću. Smith je predstavljao glavnu sponu u intelektualnom nizu koji se tiče Bijelog Čovjeka kao stručnjaka za moderni Orijent. mitologiju i učenost da izgradi hipotetičku sliku razvitka socijalnih sustava koji se sastoje od svekolikih arapskih činjenica. a mi smo uočili kako su na Zapadu u historiji ideje o . Orijentalci) je ukazivao ne na skup fikcija. kulture religije.Jedan Orijentalac je bio najprije Orijentalac i samo drugorazredni čovjek. Orijentalci. Da to postigne on mora vidjeti svaku potankost posredstvom skupa reduktivnih kategorija ( Semiti. Tako u nastojanju da se formulira prototipski i iskonski lingvistički tip.Orijentalno nastajale su vrijednosno znanstvenije razlike: većina njih je bila utemeljena na jezičkim tipovima. unutar oznaka kao što je Orijentalac.svaki općenito izraženi prijezir spram zvaničnog znanja koje je njegovano o Istoku. ljudski potencijal. Jevreji i muslimani kao subjekt orijentalističkog istraživanja . jer ih je on vidio ne samo kao stvarne ljude. William Robertson Smith mogao je sakupiti stanovnoke Bliskog Istoka i pisati o njihovom krvnom srodstvu i svadbenim običajima. društva. Načela identiteta i neprotuslovnosti bjelodano ne smetaju orijentalisti. to jest kao znanstveno sveobuhvatna i empirijska analitička činjenica osebujnih semitskih jezika. Poraz narativnog snagom vizije.. ukazujući na svaki diskretnni čina semitskog ponašanja na osnovama neke pretpostojeće semitske biti. bio je konstituirani objekt . Lawerence. reduktivna formulacija. Postojala je saglasnost u tome da su skladno preobraženoj različitosti darvinizma sankcioniranog od samog Darvina . Renanov Semit . Smithovo djelo o Semitima je otkrilo oblasti kao što je teologija .

U njegovom radu možemo opaziti na najjasniji način sukob između pripovjedačke istorije i vizije. Natjecanje između evropskih sila sad ih je načinilo spremnim da gurnu orijent u aktivni život . Vizija je statična. britanska i francuska . Posljedica tog stila je ta što on donosi Aziji mučno zatočenom u Zapadu. mišljenju i jeziku. kako su to Cromer i Balfour dobro znali. A kada to gibanje propadne. Baš kao što je Renan označio svoje polje mogućnosti otvorene za Semite u kulturi. taj neuspjeh se smatra Lawrenceovim. ona prvotna uspostavlja zbiljsko povezivanje naroda i teitorije. tako. Pregrad između Istoka i Zapada koju on brani. označena je tako da omogučuje trajnu različitost intelektualnog pritiska koji ide od Zapada prema Istoku. gdje kako on veli za školu u Aleksandriji. da ga prisile na služenje. Dvije znanstvene tog razdoblja.da ih dovede u zdrav dodir sa Francuskom. Orijentalist je sada postao Orijentalni predstavnik. Hanna Arendt je napravila sjajno razmatranje kako je imperijalni agent nadopuna birokracije. stil je jedan oblik premještanja i uključivanja snagom kojega jedan glas postaje jednom cijelom historijom. svijest u jedinstvenu mrežu vizije. Razlika između francuske i britanske ekspertize ostaje. Dok je Eshil predstavljao Aziju kako oplakuje svoje gubitke. samo jedna vrsta Orijenta je moguća biti spoznanom. On predlaže da se vakciniše Azija protiv njene vlastite bolesti. potom da tom gibanju nametne zapadnjački obrazac i da obujmi novi i uskrsnuli Orijent unutar osobne vizije. za razliku od ranijeg sudjelovatelja koji motri onako kao Lane. i za bijelog Zapadnjaka kao čitatelja ili pisca . tako što je interes prve . Stil nije samo snaga simboliziranja golemih generalija kao što je Azija. tako isto Lawrence zacrtava prostor i vrijeme moderne Azije. taj sukob suštinski iznova potiče u njegovu duhu povjesni sukob između Istoka i Zapada. kao zanimanje ili diskurs orijentalizam je oslonjen na stalnost cijelog Orijenta. Pripovjedanje je osebujna forma priskrbljenja snagom pisanja historije da parira trajnosti vizije. Brizanski orijentalist-agent-Lawrence. Jaz između Istoka i Zapada može se preinačiti . Čini nepravdu mogućoj zbilji za promjenu. njegovo značenje koje je prirekao Aziji bio je trijumf. to jest ukoliko je kolektivno akademsko pregnuće zvano orijentalizam predstavljalo birokratsku instituciju utemeljenu na određenoj konzervativnoj viziji o Orijentu. Lawrence kao bijeli stučnjak. Orijent bio pripravljen da uđe u gistoriju. tad su služitelji takve vizije o Orijentu bili imperijalni agenti nalik Lawrenceu. da je zanosno vidjeti male orijentalne djevojčice dobro došlim. Orijent ili Arapi.Bliskom Istoku te ideje se održale bez obzira na bilo koji uvid koji raspravlja o njima. kao neuvjetna ontološka kategorija. posvjedočuje vjerojatnost da će modernost i suverenitet napokon preteći klasične civilizacije. za kojeg je Orijent bio nešto što je držano u opsadi. da Orijent. baš kao što su znanstvene kategorije koje informiraju orijentalizam poznog 19 st statične. Pripovjedanje uvodi jedno protustajalište . najprije da potakne Orijent na gibanje. političkim organizacijama i gibanjima vođenim i zadržavanim pod kontolom snagom strućnog tutorstva Bijelog čovjeka. Za Barresa francuska prisutnost je viđena najljepšm u francuskim školama. snagom superiornog zapadjačkog znanja i moći. Historija i pripovjedanje snagom kojeg historija jeste predočeni dokaz o tome da je vizija nedostatna. Lawrence je bio pduprt u takvim stavovima snagom znaćenja tradicije koja se proteže poput svjetlosnog zraka sa svetionika kroz cijelo 19 st. čija poimanja i politika su bile utemeljenim na manjinama. Lawrence postaje jednodobno oplakujućim kontinentom i subjektivnom svješču koja izražava gotovo kozmičko razočarenje. da pozapanjači Orijentalce.a Nerval izražavao svoje razočarenje Orijentom koji nije više tako čaroban kako je to on želio. Jer bez Orijenta ondje ne može biti čvrstog ili umskog znanja zvanog orijentalizam. orijentalist koa agent je bio taj koji je izvršio posao. Orijentalist načelno predstavlja jednu vrstu agenata takvih sveobuhvatnih vizija. vizija o narodima. Lawrence je sebe odvoio od zemlje kako bi postao poistovječen sa novom zbiljom u nastojanju da uzmogne biti odgovornim za grubo utiskivanje u formu nove Azije koju je vrijeme nenijelo na nas. u smislu novog imperijalizma koji je poduzeo aktivno nametanje odgovornosti lokalnim narodima(Orijenta). Diskriminacija između elita i masa su manje nalik onim stvorenim od strane Francuske. Lane je tipičan primjer puta pojedinačnog vjerovanja sebi da je podveo svoje idejeili pod zahtjeve nekog znanstvenog gledišta na cjelovitu pojavu kolektivno znanu u smislu Orijenta ili orijentallne nacije. Ako disciplina. perspektivu. ozbiljena snagom Lawrencea jeste vizija o glavnom toku Orijenta. pruzeo je ulogu stručnjaka (stvorenu od strane Lanea. Bellovaza vrijeme i nakon Prvog svjetskog rata. Burtona) i ulogu kolonijalnog autoriteta čije je mjesto u središnjici tik do domorodačkog vladara. bile ona Gibbova i ona Louisa Massignonova. oporučeni nasljednik godina akademske i pučke mudrosti o Orijentu . Golema drama Lawrenceova djela je to što ono simbolizira borbu . Kada je kao ishod prvog svjetskog rata. Britanska vizija . Postoji jedan nerazriješiv sukob kod Lawrencea između Bijelog čovjeka i Orijentalca. potom da preuzme ulogu orijentalnog proroka koji podaruje obrazac jednom gibanju u novoj Aziji. bio je kadar podrediti svoj stl da bude njihov. Arapska pobuna zadobiva smisao samo onda kada Lawrence toj pobuni doznaći smisao. Pripovjedanje posvjedočuje snagu ljudi da se rodi ranije i umre težnja institucija i zbilje da izazivaju promjene.

orijentalist sebe vidi kao onog ko ozbiljuje sjedinjenje Orijenta sa Okcidentom . gotovo neizmjerno od vremena klasične starine. čovjekom koji sažima u svom vlastitom radu osnovni dualitet zbog kojega taj rad jest simbolički izraz. Renan i dugi. Orijentalac se zamišlja tako kao da osjeća svoj svijet ugroženim. naprosto služe da iznova posvjedoče orijentalnost sadržaja i zapadnjačnost promatrača.definiran snagom pojma Sunna u islamu. pa ipak u svom trpljenju ona je prijetnja Evropi. Nakon dobranog stoljeća ustrajnog interveniranja na Orijentu. odnosi između Istoka i Zapada preuzeli su usmjerenje koje je naširoko rasprostranjeno i zabrinjavajuće. brzo su postali problematični. Njegovo stajalište je jednostavno Orijent i Okcident su neosporno suprostavljeni jedan drugom. Takva njegova vizija o islamu . njegova snaga-vojna. kao što možemo zaključiti iz Malrauxovih novela. što je Said oslovljavao historijom kao onim pripovjedačkim. Sylvain Levi nije imao teškoća kod povezivanja orijentalizma sa politikom . idealističkom poimanju Okcidenta i Orijenta. bodljikava granica optrajava između Istoka i Zapada. materijalna i duhovna-prije će ili kasnije savladati Evropa. Znakovi orijentalnih iskaza o političkoj neovisnosti posvuda su bili prisutni. Valery je bio svjestan da je orijentalizam bio jedna osebujna agencija za obavljanje tog posla. Faure nastavlja pokazivati kako su orijentalna tijela lijena. Ovim razmatranjima o Orijentu možemo dodati i ona od Elica Faurea koji u svojim razmišljanima povlaći paralele o historiji. kao Zapadnjak od svoje ud svoje uloge znanstvenika. ljudska povjest ona Istoka ili Zapada. ako nije i poništena. njegov cilj je bio da pojasni obrazovanim Amerikancima to da Orijent nije tako daleko kako se njima činilo. U jednom drugom kontekstu Blafour je mogao motriti urođeničke stanovnike Palestine kao one koji imaju prvenstvo na posjedovanje zemlje. Složenu dinamiku ljudskog života. Prisjetimo li se da je Rymond Schwab napisao svoju sjajnu biografiju o Anquetil-Dupperonu i otpočeo sa onim istraživanjem koja su imala smjestiti orijentalizam u njegov vlastiti kulturni kontekst. Svi arapski Orijentalci moraju biti smireni u viziji o orijentalnom tipu kakvim je konstituiran od strane zapadnjačkog znanstvenika. promatračkog ega kao zapadnjačkog predstavnika nadmoćno je ozbiljena u vizualnim pojmovima. jer duga zapadnjačka intervencija na Istoku ne može biti poreknuta u svojim posljedicama po znanje ili u svom utjecaju na domorođačku sreću. upijajući ono što je moglo prispjeti izvan Evrope. Orijentalist sada ima da postane predstavnikom svoje zapadne kulture. Naizmjeničnost u orijentalističkom pisanju u rasponu njegova stručna ega i njegova svjedođbenog . političke i kulturne premoći Zapada. Bilo je to pitanje izravne okupacije. postaje ili beznačajno ili jednostavnom u usporedbi sa kružnom vizijom snagom koje detalji orijentalnog života . Evropsko pregnuće sastojalo se u samoodžanju u smislu u kojem je Valery oslovio moćnom mašinom. azijskog i orijentalnog. ne snagom neke pozitibne želje za slobodom. Motren koa tok razvitka. i Orijent – osobito u muhammedanizmu. domovini. Orijent ne posjeduje pojam o historiji. ali ni približnu ovlast da je zadrže. a pozornost druge je bila usredotočena na kvazi-kršćoliki. u rastrganoj Otomanskoj imperiji ti odnosi su bili obeshrabreni od strane Alijanse . bila je to stvar stavljanja teritorija pod upravu. sufijski lik Mansura al-Hallaja. podređena je esencijalističkom . U ime cijelog svog izraženog humanizma i svoje skrbi za bliska stvorenja Levi poima stjecaj sadašnjih okolnosti u neprijatno stegnutim pojmobima. Dok se oslobađa paradoksa poputtrajnog krvoprolića orijentalne ravnodušnosti( jer za razliku od nas oni ne posjeduju pojam o miru). sa nešto manje profinjenosti je odjeknulo snagom kulturnih humanista. Kultura je radije motrila Orijent i islam sa nepovjerenjem koje je uvijek opterećivalo znanstveno stajalište o Orijentu. u takvom sjedinjenju je radikalno istanjena. Azija trpi. Ako je evropska kultura općenito probavila Orijent . Macdonald ne može zbiljski odvojiti svoje predstavničke odlike. već snagom gorčine ili ljubomorne zlobnosti.je jedan od golemih svjetskih sila odgovornih za najdublje naprsline u svijetu. Povijest. Slično Lawrenceu.kao nekoga ko pripada jednoj vrsti cehovske zajednice sa svojim vlastitim unutarnjim tradicijama i obredima . naciji. i u cijeloj Arapskoj pobuni i njenim posljedicama . pretačući sve u vlastitu korist.vječna. kao pripovjedačka nit ili kao dinamička snaga koja se sustavno i materijalno razvija u vremenu i prostoru. kulturnoj ekspertizi i poznatoj suprotnosti između bijelog okcidentalizma i obojenog orijentalizma. Kolonijalni subjekti kako ih je vidio George Orwell nisu smjeli biti motreni drugačije doli jedna vrsta kontinentalnog iseljavanja afričkog. Formalno govoreći. Pojedinačni orijentalist sada nema potrebu da sebe vidi-kakvu potrebu su imali lane. podrazumijeva definicijuobjekta sa identitetom definirajuće osobe. U vremenu između ratova . Sacy. Ono što Levi veli kao najslavnije od modernih orijentalista. Postavlja se pitanje u vezi sa tim da li se Orijent i Okcident uzajamno prožimaju(ideja je bila Maeterlinckova) ili ne. uloga Zapada na samom Istoku odgovara na krize moderniteta koje su u značajnoj mjeri izgledale složenijim. za političkom neovisnosti. intelektualno i materijalno zadržavajući Orijent selektivno organiziranim. Faure govori da dok god Orijentalac ne . kao i ona Lawrenceova o Arapima. znanog evropskog novinara sa sjajnim iskustvom o Orijentu. ali uglavnom snagom ponovnog posvjedoćenja tehnološke. Odgovarajući primjer tog suvremenog stajališta nalazimo u predavanjima održanih na univerzitetu u Čikagu 1924 o Orijentu i Okcidentu od strane Valentina Chirola. Sve dok Orijent ne bude viđen onakvim kakvim jest.

stvoren je dobar hermeneutički smisao za orijentalističkog znanstvenika da motri sadržinski pokazatelj kojim se bavio tako da ga on u konačnici vodi boljem razumjevanju takvih stvari kao što je orijentalna narav. on veli da je Mimesisbio napisan u vrijeme njegova izgona u tursku i značio je u velikoj mjeri pregnuće za virtualno motrenje razvitka zapadnjačke kulture. da razvije tehnike o znanju i pozitivnom iskustvu. stvaranja skoro apokaliptičnih stajališta koja predstavljaju tešku civilizacijsku misiju Bijelog čovjeka. on olakšava tragično osječanje zbog pretjerane uskogrdosti i nacionalističke samousredodočenosti. Zapad je imao potrebu za Orijentom kao za nečim što se ima istražiti.usponom fašizma u Evropi. a to je potpuno Gibbova hvale vrijedna nakana da pokaže kako utjecaj orijentalne literature na Zapad ne treba biti ono što Brunetiere bijaše nazvao nacionalnom sramotom. Svrha je bila sinteza zapadne kulture u kojoj je sama sinteza bila podjednako važna snagom same geste takvog djelovanja. Ono što ostaje je identitet onoga što se zove Istokom i nečega drugog što se zove Zapadom. u najboljem orijentalističkom djelu napisanom između dva rata.Durkheim. Prema tome. primjerice . tehničkog usavršavanja predstavljenog. i one druge u smislu načina motrenja poznatih stvari na nov način. Ono što se zapravo bijaše sama suprotnost onom liberalnom. Evropska vrhovna uprava nad Orijentom nije bila minula. kao i onim ambicioznim orijentalističkim znanstvenicima poput Massignona i Gibba. jer Orijent oslobađa duh od sterilne stručnosti .predstavljenom u zadivljujićim karijerama Massignona i samoga Gibba. ondje ne može biti nikakvog približavanja između Istoka i Zapada. ato je također uvećalo smisao težnje koju rasvjetljuje Gibbovo pripovjedanje. I ako .Mannheim i drugi sociolozi znanja. činjenica je neposredne važnosti za orijentalizam-nije bila humanistička tradicija uključivanja u nacionalnu kulturu ili literaturu koja nije svoja vlastita. administrativnog uređenja kolonija. Saidov naglasak je taj da preobrazba relativno bezazlene filološke subspecijalizacije u sposobnosti upravljanja političkim gibanjem.naći ćemo elemente koji su zajednički najboljoj humanističkoj učenosti tog vremena. često je dodatno ispitivana. snagom znanosti Moderni anglo-francuski orijentalizam u najpunijem procvatu Sve do Drugog svjetskog rata orijentalist bijaše motren kao sveznalica koji bijaše razvio vrhunske vještine u stvaranju sukusiranih znanstvenih stajališta. Općenito se vjerovalo da Orijent ovisi u potpunosti na jedan duboko ograničeni način. Taj odgovor možemo naći u Erlich Auerbachovom magisterijalnom Mimesis. Za Hurgronjea razlika između Orijenta i Okcidenta nije bila čisto akademski ili popularni obrazac. Weber ondje pronalazi.nauči biti racionalan. okoštavanje učenja i značenja pridodanog . Znanje o Orijentu ili dokazuje. od strane domorodaca manje ili više prihvaćene. Takvi entiteti služe jedni drugima. u čisto zapadnjačkim humanističkim razmišljanjima. koji funkcioniraju od pojedinačnog je zajedničko onim humanistima na Zapadu nametnutim snagom rada Wilhema Diltheya. Pod sukusiranim stajalištem Said podrazumjeva to da kod formuliranja relativno nezamršene ideje o arapskoj gramatici ili indijskoj religiji orijentalist bi bio shvaćen i onaj ko tvori stajalište o Orijentu kao cjelini. Istok je prije mogao biti sučeljen sa jednom vrstom humanističkog izazova mjesnim granicama zapadnjačke etnocentričnosti. Tako stajalište može biti motreno kao orijentalističi ekvivalent stajalištima. Precizna historija onog tipa kakav se nalazi kod mislilaca ranog 19 st kao što je Weber. povjesno snažan suodnos između toga dvoga. Ideja upotrebe osebujnih tekstova. Ono što se desilo u godinama između dva rata jeste kulturno samodefiniranje koje je nadišlo provincijalnost i ksenofobiju. duh i duhovni svijet. I orijentalist i neorijentalist započinju sa osjećanjem da zapadjačka kultura prolazi kroz značajnu etapu čija osnovna odlika jest kriza koja joj je nametnuta snagom prijetnje kakav je barbarizam. Gibbov poziv na humanističko uzajamno međupopuštanje zategnutosti između Istoka i Zapada rasvjetljuje promijenjene političke i kulturne zbiljnosti poslijeratnog razdoblja. među svim misliocima 19 st. ekvivalent za razumijevanje kulture kao cjeline antipozitivistički. Nimalo manje važna za Auerbacha. judeizma i budizma ugurala ga (možda nesvjesno) u samu oblast koja je izvorno zacrtana i proglašena od strane orijentalista. na taj način ga sukusirajući. Za njega je ona označavala suštinski. ali se ona razvila u britanskom Egiptu. koje su suvremene sa orijentalizmom. Said misli da su Weberova istraživanja protestantizma. moralna neosjetljivost. uzdiže ili čini ovisnom tu razliku snagom koje evropska vrhovna vlast se djelotvorno protegnula preko Azije. Prema gibbovom mišljenju . oni koji su vjerovali da je u toj oblasti postojala jedna vrsta ontološke razlike između istočnih i zapadnih ekonomskih mentaliteta. Moramo uočiti da su neorijentalistička kultura istraživanja bila silom prilika sve neposredniji odgovor na prijetnju humanističkoj kulturi amoralnog. Ali postoji jedna druga spona između orijentalizma ove etape njegove povjesti i evropskih znanosti o čovjeku. Gibbova fraza „ s razloga vlastite svrhovitosti“ je u potpunoj suprotnosti sa nizom razloga podvedenih pod Hurgronjeov iskaz u vezi sa evropskom vrhovno vlasti na Istoku. Nije ništa manje važna i ništa manje metodološki formativna kulturna snaga koja je bila u upotrebi unutar društvenih znanosti oba tipa:one u smislu analitičkog aparata. Od 1925 postojala je diljem svijeta ekonomska recesija.

na Massignonove . gotovo anegdotski. put te akademske i intelektualne legitimacije ustrajavao je u tom usmjerenju kroz moderno razdoblje u raspravama o islamu . Gibb je rođen u Egiptu. Islamski orijentalizam u vremenu između dva rata imao je udjela u općenitom značenju kulturne krize naznačene od strane Auerbacha. Apstrakcije ponuđene od strane orijentalizma u slučaju islamske civilizacije. Ukoliko je sintetizirajuća težnja u filologiji bila to da privodi širenju znanstvenikove trijeznosti. uglavnom što su njegovi tipski pojmovi bili jednostavno izvanjsko posvjedočenje mnogih kanoničnih teza koje su podržane od strane orijentalista. to je bio Saidov pokazatelj. on je to učinio stoga što je osjetio da će nacionalizam razoriti unutarnje struktrure joje drže orijentalni islam. Ono što nije znanstveno naglašeno u povijestima modernog antisemitizma bila je legitimacija takvih atavističkih oznaka od strane orijentalizma. izbirujući da usredotoči svoje komentare. Ipak je to danak Gibbovim nesvakidašnje suosjećajnim snagama poistovjećenja sa tuđom religijom kojemu se on suprostavlja na takav naćin da izgleda kao da on govori u ime islamske ortodoksne zajednice. Svijest o zastoju u islamskom (ili semitskom) orijentalizmu bila je već predočena koncem 19 st. Stoga što je islamski orijentalizam u sebi zadžao onaj osebujni polemički religiozni stav koji je imao od početka . i što je još važnije za Saidovau ovdašnju svrhu. njegova osjećanja ljudskog bratstva. bile su motrene tako kao da su zadobile novu vrijednost. Ipak . do određene mjere je bio jedna znanstvena vizija evropskog antisemitizma. islamskim orijentalizam je motrio probleme ljudskog roda u smislu razdvojenosti unutar kategorija zvanih orijentalno i okcidentalno. čije ekonomske ideje se nikad nisu protegnule mimo posvjedočenja temeljne orijentalne nesposobnosti za trgovanje. Njegovo kulturno otuđenje trebalo je biti sačuvano od moderne historije i socio-političkog okruženja. Obojica su bili na putu da postanu duboko religiozni ljudi. Arapima ili Bliskom Istoku. ta što islamski orijentalist nije nikad uočio njihovo otuđenje od islama bilo u smislu korisnosti. jedno od najslavnijih njihovih postignuća bilo je stavljanje tradicinalne učenosti na upotrebu u modernom političkom svijetu. Kasnije Cust u svom izvješću tumači kako je na istom tom skupu Arijanac priskrbio dosta materijala za razmišljanje. Njihovo otuđenje od islama jednostavno je pojačalo njihova osjećanja nadmoćnosti u vezi sa evropskom kulturom. možda zato što se bila počela pokazivati nekim promatračem tako kao da se jedan tako neznatno semitski ili islamski orijentalizam otuđio od religijske pozadine iz koje je bio prvotno izveden. ukoliko dominiranje tvori bilo kakav smisao. Weber je značajno utjecao na to polje. u isalmsom orijentalizmu sinteza je vodila izoštrenom osječaju ratlike između Orijenta i Okcidenta onako kako je ona odražena u islamu. Prvi orijentalistički kongres održan je u Parizu 1873. Čak oznaka moderno-semitski koja je imala za svrhu uključiti muslimane i jevreje ( i koja je imala svog izvorišta u tzv drevnosemitskom polju kojeg je prvi zacrtao Renan). to je stoga što svaki znanstvenik izveden iz i proizveden u jednoj samosvjesnoj tradiciji. kupoprodaju i ekonomsku razboritost.čija suspregnuća mogu biti opisana onako kako ih Levi opisuje. kakvoća tog rada. taj orijentalizam je ostao biti fiksiran. Danas je jedna od razlika među orijentalistama u njegovoj islamskoj inačici i svih drugih humanističkih disciplina. Gibb je bio u pravu u paragrafu posmrtnog slova u priznavanju Massignonove umske plodnosti unutar tako različitih polja kakvo je simbolizam muslimanske umjetnosti. čisti proizvod sekularnog nacionalizma bilo bi stvaranje Orijenta koji se uopće ne razlikuje od Zapada. i vremenom su postale sastavnicom orijentalističkog ozbiljivanja koje je prenošeno sa pokoljena na pokoljenje. makar se dopuštaju očigledne nejednakosti u njihovoj školskoj i religijskoj izobrazbi. uzajamnom razumijevanju Istoka i Zapada.nije sasvim prostudirao islam. gdje Auerbachovi pojmovi o nužnosti otuđenja imaju određenu vrijednost. makar je njihova odbojnost žurila ukljućiti cijeli Orijent. istraživaći religijskog života u društvu. a istodobno se ne razvijajući na isti način kao druge humanističke znanosti. Takve težnje. Razina njihova rada. Intelektualna kriza u islamskom orijentalizmu predstavljala je jedan drugi obzir duhovne krize poznog buržoarskog humanizma. on je također imao pravo kada karakterizira Massingnonovo rano zanimanje za semitske jezike tako kako su se naduvali u eliptičkim istraživanjima koja za neupućenoga su se gotovo natjecala sa tajnama drvne hermeneutike. i gotovo od početka je bio bjelodano drugim znanstvenicima da su semitiolozi i islamolozi bili nu intelektualnim arenama.čijim degradiranim predstavnikom je bio smatran islam. Islamski orijentalist je izrazio svoje ideje o islamu na takav način kao da naglašava svoju kao i tzv muslimansku otpornost promjeni.u svom obliku istilu. Obojica su bili duboko svjetski profilirani. Massignon u Francuskoj. Bjelodano je da je Arijevac apstrakcija suprostavljena Semitu. Kako se Gibb usprotivio nacionalizmu u modernim islamskim državama. Polemički antikvarijanizam kojega je opisao Cust. Polaritet služi da prosvjetljuje dvije druge i krajnje istaknute karijere među kojima je dominirao francuski i anglo-američki islamski orijentalizam sve do 1960-tih. razvitku muškarca i žene izvan arhaičnih primitivnih klasičnih institucija i unutar moderniteta. uglavnom se razlikuje. su bile ugrađivane u same tradicije orijentalističkog istraživanja kroz 19 st. međutim . struktura muslimanske logike. nosila je svoj rasistički stijeg sa onim što se oznaćavalo ćudoređnim kočoperenjem. Said je često govorio o značenju otuđenja iskušavanog snagom orijentalista kako su se oni bavili ili živjeli u kulturi razlićitijom od njihove vlastite.

Nema nikakve krutosti u masignonovom djelu koje je formulirano u jednom od sjajnih francuskih stilova tog vijeka. niti zahtijevanje Evrope. Njegovi eseji bez teškoće su se prelili preko cijelog korpusa islamske literature. Nijedan modreni orijentalist-zacijelo ni Gibb. svog kasnijeg dolaska(u odnosu na druga abrahamovska vjerovanja). Kristovu utjelovljenju). Masignon nije bio privućen nijednim evropskim piscem koji je razumijevao Orijent niti ijednim od evropskih tekstova koji su bili neovisne umjetničke potpore onom što će kanije orijentalistička škola raskriti. Sama ideja o jednom ljudskom duhu bila je nešto manje ili više strana intelektualnoj i religijskoj pozadini izvan koje se Gibb. Massignonova slika o islamu je slika o religiji koja je neprestance implicirana unutar vlastitihodbijanja. koliko zbog bliskosti islama njegovoj vlastitoj naravi kao pobožnog katolika.i jamačno malo orijentalista je posjedovalo tu razinu skuoa sa političkim iskustvom o kojemu je on bio kadar govoriti u svom eseju iz 1952. taj jihad posjeduje značajnu intelektualnu dimenziju čija misija jeste rat protiv kršćanstva i judaizma.njegova mistificirajuća erudicija i gotovo bliska osobnost katkada ga čone takvim da se nadaje kao znanstvenik profiliran snagom Joprge Luis Borgesa. Stavljena u praksu kroz čitanje arapskog ili islamskog teksta. trenutačno iskustvo sudjelovanja u božanskom. Massignonova implikacija je to da je bit razlike između Istoka i Zapada razlika između moderniteta i drevnog predanja. baš kao i cijeli pojamjihada u islamu(za koga je Massignon tvrdio da predstavlja epski oblik u islamu. njegovih nemilosrdnih napada na islam. Jedna od stvari je Massignonova osobna pozadina koja sasvim dobro ilustrira jednostavnu istinu o Levijevu opisu francuskog orijentalizma.raznovrsne prednosti i slabosti. Njegove rane ideje iščezle su iz vremena takozvane estetičke dekadence. Massignon je bio nagao čovjek koji je vjerovao da bi svijet islama mogao biti prožet. jeste sami jezik suza. Jedan iranski mistik je bio nadahnutiji od onog arapskog. ali su one također ukotvljene u ljudima nalik Bergsonu.Muhammed prema Massignonovu mišljenju . zbog njegova kolonijalizma. Jasna Massignonova osjećanja počivaju tik uz mistično zazivanje u islamu.ova vrsta orijentalizma je proizvela tumačenja jedne gotovo sveobuhvatne umnosti. Ostatak ortodoksne zajednice živi u uvjetovanosti koju Massigon oslovljava ontološkom žeđi. u putu koji vodi prema božanskoj milosti. adjelimice zato što je iranski mistik tragao za savršenim. Ako je Gibb volio Scottova Saladina.Heisenberga. već i nabožnošću. hotimično je odbacio priliku koja mu je ponuđena da premosti jaz koji ga dijeli od Boga. Al-Hallajeva zasluga je prema tome bila u ozbiljenju mistične sjedinjenosti s Bogom protivno naravi islama. Za svoje polazište Massignon je uzeo postojanje tri abrahamske religije od kojih je islam religija Išmaela. poput toliko modernih britanskih orijentalista razvijao.što Renan nije mogao vidjeti ili razumijeti). Arapski kao plod toga. nije povuklo za sobom duboko neprijateljstvo prema islamu od strane Massignona. Uzorni lik za Massignona je bio al-Hallaj koji je tražio oslobođenje sebe izvan ortodoksne zajednice raspitivanjem i konačnim zadobivanjem samog raspeća koje je u cijelosti odbačeno od strane islama. od kojih je bio svijet istočnog kršćanstva uključenog u islam.ne bi mogao tako lako ukazati u jednom eseju na mnoštvo islamskih mistika i na Junga. osobno. monotizam ljudi isključenih iz božanskog obečanja danog Izaku. njegov najbliskiji parnjak u postignuću i utjecaju. mada je osebujni nesrazmjer između njih taj koji izaziva nevolju. Njegove ideje o ljudskom iskustvu potpuno su privlačile mislioce i umjetnike. Ipak njegov intelektualni svijet je bio jasno definirani svijet. unutar svog poredbenog jalovog osjećanja za svjetsku zbilju. Načelna odlika misticizma je njegova subjektivna narav čije neracionalne i neobjašnjive teze su bile usmjerene na pojedinačno.arapski mistik u Massignonovom nazoru naginjao je prema onome što Waardenburg zove ttestimonijalnim monizmom. Ali tako bjelodano uzaludno djelovanje na islam sa svojim jednostavnim nepreinačenjima. religija suprostavljenosti(Bogu-Ocu. tada je Massignonova simetrična naklonost bila za Nervala. Njegov prvi dodir sa orijentalizmom desio se preko Renana. i protiv hereze kao unutarnjeg neprijatelja. a to nije puka činjenica suprostavljenosti Evrope i Orijenta. toliko i s razloga svojega razornog utjecaja unutar ortodoksnog tijela vjernika. ne samo učenošću. čija predavanja je slušao kao mladić. Massignon je vjerovao da je kadar razlučiti jedan tip protustruje koja je postala njegova osnovna intelektualna preokupacija u istraživanju u misticizmu. kao izvanjskih neprijatelja. Durkheimu i Manssu. njegove savremenike. ali za razliku od Gibba. Massignon je vidio šta je učinio u smislu sinteze dva oštro suprostavljena kvantiteta. On je 1951 napisao da njegova vrsta orijentalizma nije ni ludilo egzotizma. već je to jedno pregnuće na razini između naših metoda istraživanja i preživjelih antičkih tradicija. ipak kad se uzme kao cijelina čini ga zrelim simbolom tako ozbiljnog razvitka unutar francuskog orijentalizma. Bio je odveć sklon orijentalnim temama u evropskoj literaturi: takve teme su bile i Gibbov interes. U svom najboljem djelu Massignonova vizija o susretu Istoka i Zapada označila je veliku odgovornost Zapada zbog njegove invazije na Istok. djelomice zato što je bio Arijevac. Massignon je bio neumorni borac u korist . a sama širina kulturne razine samog njegovog stila je ta koja ga smješta u kategoriju sasvim različitu od one Gibbove. Ipak unutar islama. koja u sebi još uvijek sadrža tugu koja je zametnuta agarinim suzama. Gibb predviđa bjelodane stvari koje ga čine tako drugačijim od Gibba i . Islam je prema tome.

do srednjih godina na Oxfordu. Djelimice zbog onoga što je Evropa učinila njemu. U značajnom dijelu onoga što je on kazao o Orijentu i njegov odnos sa Zapadom. volja za znanjem diljem Orijenta i u njegovu korist kod Massignona su veoma snažni. kao oživotvoritelja i šampiona. A orijentalista u odveć velikom opsegu opskrbljuje svoje vlastito društvo sa predođbama o Orijentu koje nose njegov otisak. u korist podrške palestinskim izbjeglicama. Gibb je bio ukljiućen u dužinu. Nesrazmjerna važnost. orijentalna. smrti i kulturne razmjene u Massignonovim očima uvijek izgledaju profiliranim kroz metafizičke.one su mnogo djelotvorije od vremena. već kao Semita. u korist odbrane arapskih muslimana i kršćanskih prava u Palestini .ali koja djeluje onako kao predstave djeluju. Kategorija Semita je crpila svoju hranu iz Massignonova orijentalizma. To su kategorije koje su struktuirale njegov svijet i podarile ono što je on nazvao jednom vrstom dubokog značenja. plemenski. Prema tome. ikako njegovi eseji svjedoče.izvan sve više osebujne osječajnosti prema geografskoj oblasti zvanoj Istok. nego i materijalnu prisutnost da je predoči u vlastito ime. Massignon se bavio tom svješću. ilustriraju njegovo poimanje onoga što Orijent može ili treba biti. pripisana al-Hallaju od strane Massignona. Sve što je Gibb kazao ili učinio od svoje rane karijere u Londonu . imperijalizma. Relativno ograničena zemaljska iskustva rata. koji je bio dužan dobiti od Orijenta ono što je izgubio u duhovnosti.ova reduktivna kategorija izvršila je snažni pritisak na njegovo mišljenje. on je naznačavao razinu svojih ideja o svom društvu . Massignonu se činilo dapročišćuje i još uvijek ponavlja ideje drugih francuskih orijentalista. pravilo svog dinastičkog života. Massignon je motrio Orijentalca ne kao moderna čovjeka. tradicionalnim vrijednostima. do njegovih utjecajnih godina kao direktora hardvarskog centra za srednjeistočne studije. Evrops. najprije označava znanstveničku odluku da promiče jedan lik ponad svoje podržavajuče kulture. Gibbovo priznavanje Massignonove zasluge tvori jednu svijest o tome da se kao alternativa Gibbovu vlastitom djelu. radikalno monoteistički. i njegove vlastite ortodoksije. Orijentalac po sebi je bio nesposoban procjenjivati ilirazumijevati samoga sebe. pa je on izgubio svoju religiju i filozofiju. U Massignonovom slućaju moramo prepoznati. bilo je to nešto o čemu se čitalo. Oboje zajedno. ček provokativni izazov za zapadnjačkog kršćanina za koga vjerovanje nije bilo krajnja samopožrtvovanost kao što je to bilo za sufiju. znanstvenik čije djelo je sasvim svjesno predočilo nacionalne težnje akademske tradicije postavljene unutar univerzi. istraživalo. ekonomskog pritiska. svjesno poriču neki drugi pogled na Orijent. Predstavnici orijentalizma u evropskoj kulturi prispjevaju onom što možemo nazvati diskurzivnom konzinstencijom. takva konzistencija je bila jedna forma kulturalne prakse. vlada i istraživanih fondacija. Massignon je iznova konstituirao i branio islam protiv Evrope. da u jednom smijeru njegove ideje o Orijentu ostaju biti posve tradicionalnim i orijentalističkim. onom koja ne posjeduje samo historiju.opskrbljuju orijentalistički diskurs sa onim što u tom trenutku izgleda da je najoskudnije u nečemu. jedan sustav povoljnih prilika za stvaranje stajališta u vezi sa Orijentom. Orijent kao predođba u Evropi oblikuje se ili se iskrivljuje. Predstave posjeduju svrhe. . simbolizirala je njegovo vlastito prihvaćanje orijentalne razlike kao i njegova nastojanja da tu razliku pretoči u ono što sam želi.muslimanske civilizacije. protiv onoga što on naziva izraelskim buržoarskim kolonijalizmom. semitski. ostavlja žig duha koji djeluje uz veliko olakšanje unutar uspostavljenih institucija. Britanija je izgledala tako kao da predstavlja širenje na orijentu amoralne politike i vanvremene filozofije političkog utjecaja. Ta intervencija na Orijentu. ali njena snaga je izvedena iz njene težnje prema opsegu izvan granica te discipline. Alber Houranijev memorijalni esej o Gibbu napravljen za britansku akademiju na lijep način sukusira karijeru tog čovjeka. a potom da promiće činjenicu da je al-Hallaj imao doći da predstavlja trajni. Kao što Said naglašava u vezi sa Renanom. unutar ceha profesionalnih orijentalista. evropska.u koju Said ne vjeruje. pisalo o njemu iznutar granica učenih društava. profesionalne. Cijeli Saidov naglasak u vezi sa tim sustavom nije to da je taj sustav jedno pogrešno predstavljanje neke orijentalne biti. Massignon je bio neizlječivi samotnjak. krajnje dehumanizirana sočiva: ona su semitska. Tad je postalo francuskom obavezom da se poveže sa željom muslimana da oni odbrane svoju tradicionalnu kulturu. Barem na jednoj razini Massignonove formulacije i njegove predođžbe o Orijentu imale su izravan utjecaj. ai Francuska su viđene kao suvremene stvarnosti. Massignon se čvrsto držao izrečenog neslaganja sa Engleskom politikom. Francuz je bio moderniji čovjek . Za Gibba Orijent nije bio mjesto izravnog sretanja. Njegov al-Hallaj savršeno predstavlja tu volju. i odgovaraju na određene kulturne. nearijevski. Kada je Massignon kazao „ svi smo mi Semiti“. nacionalne zahtjeve vrenena. pokazujući opseg do kojega njegove ideje o Orijentu su mogle transcendirati mjesne anegdotalne prilike Francuza i francuskog društva. Prema njegovom mišljenju islamski Orijent je bio duhovan. Gibb je dinastički lik unutar akademskog okvira britanskog( a kasnije i američkog) orijentalizma. kolonijalizna. Djelimice zbog svoga prvotnog političkog sudara sa Britancima u toku Prvog svjetskog rata.

unatoč neugodnim pretegnućima džihadlija i komunističkih agitatora. Nije slučajno da je Gibbova glavna tema . za Gibba epistemiološke i metodološke poteškoče islama kao objekta nikada nisu prevladane. Zapad je preuzeo od islama samo ona počela koja je ovaj prvotno bio izveo iz Zapada. suštinski bitak modernim nastojanjem oko modificiranja islama. čije ideje posvuda raskrivaju beznadnost ideja neprikladnih za moderni svijet:mehdizam.nijedan čovjek izgleda nije kadar priznati opseg nužnosti da orijentalizam bude Žigosan snagom jedincate ideje o orijentalnoj razlici. Razlog tome što islam može postojati unutar neke manje ili više buduće orijentalističke formulacije islama jeste taj što je islam na Orijentu prisvojen i preveden snagom jezika njegova svećenstva čiji pravorijek lebdi nad duhom zajednice. njegovo sadašnje stanje . Za razliku od Massignona. kao znanstvenika i pobožnog kršćanina. samu povlasticu. umjetno rascijepljene u renesansi koja danas iznova posvjedočuje svoje jedinstvo sa sveobuhvatnom snagom. a ne toliko unutar relativno priprostih poteškoća uvedenih u islam snagom nacionalizma. Kao nadopuna i protuteža evropskoj civilizaciji. usamljenih među etničkim zajednicama u islamskome svijetu. ne samo zato što on koristi apstrakcije kao što je islam. Gibb se protivio moderniziranju tokova u islamu i suprostavljao se muslimanskoj ortodoksiji. činio je to na osnovama jedne donesene odluke:Orijent je bio Orijent. i jeste zajednica vjernika. tako da one posjeduju jasno i razlučivo značenje. u većini onoga što je napisao o islamu i Arapima. koliko snagom vrline nekog organona . slijedno tome .klasne borbe. Ono po Saidu identificira. Islam je za Gibba jedna vrsta superstrukture koja je dovedena u opasnost snagom politika (nacionalizma. Gibb se izdiže ponad onog što je bilo najprijekornije kod ranijih pokoljenja orijentalizma. zbog njihove nesposobnosti da prihvate suživot. Za Macdonalda i kasnije. to je bila razlika.on je utemeljen na islamu koji. isprovedena od Gibbovih ideja. Tako on veli da je moderni islam rezultat klasičnog religijskog ulaska u disinkronijski dodir sa romantističkim zapadnim idejama. U svojim knjigama Gibb je raspravljao o sadašnjoj krizi u islamu. bila napetost između islama kao transcedentne . Postoji jedna bilješka o sablasnom proroštvu u Gibbovu izboru cionista i maronitskih kršćana. sustav koji je učonjen koherentnim ne toliko snagom ljudi koji su vodili taj život. već prilagođavanje tog rada za upotrebu u javnosti. jeste život. Jer u najširem obziru historije ono što se sada događa između Evrope i islama jeste reintegracija zapadne civilizacije. Macdonald je sa svoje strane vjerovao da bi se u islamu mogli poimati obziri jedne još uvijek zloslunije apstrakcije orijentalnog mentaliteta. Među Gibbovim najranijim ljudima od utjecaja bio je Duncan Macdonald iz čijeg djela je Gibb jasno izveo pojam o tome da je islam čvrst sustav življenja. .ne može biti izražen. Islam jeste zakon i poredak. njegov mogući nadolazeći tok. 1955 on je to pitanje uključivanja-isključivanja islama učinio nešto jasnijim. ne odbacivanje islamkog jedinstva. raspravljajući njegov urođeni. Kod takvog zadatka pojedinačne i bjelodane različite oblasti islamskog svijeta imale su biti. kao znanstvenika unutar protuslovlja koja osobno luči na onim mjestima u islamu gdje postoji jedno neočekivano iščašenje u rasponu formalno izvanjskog procesa i iznutarnjih zbivanja. koji je bez napora uspio izmiriti svoje metafizičke spekulacije. Gibb je bio svjestan da islam nije nikada ostao biti izoliran od ostatka svijeta i prema tome mora stajati u nizu izvanjskih iščašenja.bilo je unutar islama. kod posuđivanja mnogo toga od islamske znanosti. ideja poretka u kojem su svi muslimanski narodi sudjelovali. metoda religijske prakse. tako da su one bile objektivno znanje. već i stoga što jednostavno nije nikad jasno u kojem konkretnom vremenu i prostoru se zbiva Gibbov islam. Ne postoji bilo kakva primjetna ironija u Macdonaldovim nazorima u vezi sa orijentalnom nužnošću da orijentalni život bude žigolisan snagom samo jedne ideje. Njegovo uvođenje u dužnost.premda ne može istinski postojati-poziva cijelu zajednicu vjernika. Većina gibbovih djela o islamu su metafizička djela. to je bit Gibbove predstve o modernom islamu. Iščašenja u gibbovu radu identificira nešto daleko znakovitije od tzv intelektualne poteškoće unutar islama. Ovaj prospektivni islam nije opća puka orijentalističkih fikcija. koja po definiciji –pošto njegova protuslovlja spriječavaju njegove snage samorazlikovanja. kao kazivanje istine o islamu. gibb je ponudio takve opservacije . kod odlučnog odbacivanja vrijednosti rasnog generaliziranja. Gibb izgleda posve suglasnim sa idejom o monolitnom Istoku čije egzistencijalne prilike ne mogu jednostavno biti svedene na rasu ili rasnu teoriju. Zapad je jednostavno slijedio zakon čineći prirodnu znanost i tehnologiju beskrajno prenosivom.sami temelj na kojem orijentalista smiješta sebe tako da pišeo. Ono što Gibb čini jeste to da on sebe smješta.oživotvoreni halifat. Bilo ko da se upustio u zvanje zvano orijentalizam. U uzvraćanju na taj nasrtaj islama je razvio školu modernista. Gibbov zadatak bio je da vrednuje islam. prinudne orijentalne činjenice i zbilja svakidašnjih ljudskih iskustava.komunizma) i snagom pogibeljenih muslimaskih pregnuća da se miješaju sa islamskom intelektualnom suverenosti. Za Gibba islam jeste islamsko pravovjerje .Ono što se najviše razmatralo u gibbovoj potonjoj viziji nije bio pozitivan rad orijentaliste kao znanstvenika. nedostatnosti i razdvajanja između sebe same i svijeta. već uzorci tog jedinstva. Orijentalist vidi svoju zadaću kao izražavanje iščašenja i . nacionalizam. islam u svojoj modernoj frmi je ipak koristan objekt.

Francuska i Britanija više ne zauzimaju središnje mjesto u svijetu politike-. povremeno očišćen snagom onoga što Barbara Tuchman zove teološkim imenom. Prema tome današnji Arap se motri kao sjena koja uhodi Jevreja. široko govoreći.monografsku jednoobraznost. strašnog izraelskog hitrog mača.ipak moćnij i ideološki koherentnoj-ustrojenosti. o onome što Orijent nije mogao učiniti jete to da Orijent nije u stanju predstaviti samoga sebe. Veliko značenje Said pridaje pojavki i naumljenom modelu za orijentalističku stranicu kao otisnutom predmetu.američki imperij ih je sve zamijenio. Orijent i islam posjeduju jednu vrstu izvanzbiljskog. Između tišine islamskog zova u monolitnu zajednicu ortodoksnih vjernikai cijelog. Široka mreža interesa sada povezuje sve dijelove nekadašnjeg kolonijalnog svijeta sa Sjedinjenim Državama. za njih se pretpostavljačo da su nesuvisli nomadi koji ne posjeduju stvarnu priču o zemlji. Orijentalni uzorak.Stvara zakonza. Gibbovo djelo nastoji pokazati kako islam(ili muhammedanizam) jest to što jest i to što bi mogao biti. 1. Arap je prikovan za sudbinu koja ga određuje i dosuđuje mu nizove reakcija. ono što danas imamo jeste Jevrej-vitez stvoren iz rekonstruiranog kulta orijentalističkih pustolova. Arap se uvijek pokazuje u mnogostrukim profilima. orijentalni pristup. Palestina je motrena od Lamartinea kao prazna pustinja koja čeka da se ozerleni. Ti Arapi su prema tome. mi ćemo ih razmatrati tako kako se one zbivaju u toj djelomičnoj. U tu sjenu. bio je kreiran prije junskog rata. izuzev dosega zapadnog stručnjaka. anglo-američi. Većina slika predočuje divljači bijes i jadnost ili iracionalne . u budućnosti. Gibb i Massignon su na upečatljiv način proizveli stranice koje rekapituliraju historiju orijentaliste koji piše na Zapadu kao da je ta historija bila ukotvljena u različitom generičkom i topografskom stilu. za stanovnike. Kostim za proslavu desete klase studenata na Princetonu 1967. U žurnalnim ili ilustriranim revijama. Poslije njih.zato što su Jevreji i Arapi orijentalni Semiti-može se postaviti bilo koja tradicionalna izmišljotina koju Zapadnjak osječa prema Orijentalcu. od kraja Prvog svjetskog rata sve do ranih 60-tih. do jedne prihvaćene karikature u smislu oličenja nesposobnosti i jednostavnog poraza.Pučke slike i društvene znanstvene predođbe. pisao i iznova reformulirao islam. Od blijedo utemeljenog stereotipa u smislu nomada koji jaše kamilu. Arap se posvuda javlja kao nešto pogibeljnije. arapski muslimani su postali figurom u američkoj pučkoj kulturi.jer bilo bi pogrešno opisivati kostim kao nešto više od sirove sudestije-je trebao biti Arap. Široka raznovrsnsot hibridnih predođbi o Orijentu danas pustolovi poljem kulture. bili očigledni Semiti. Odmah nakon rata . Zapadno spekuliranje o Orijentu. Arap zaposjeda prostor dostatan za prozornost. u jednom drugom gledanju na istu stvar. tri forme orijentalističkog pisanja bile su radikalno preobražene :enciklopedija antologija. Prenošenje pučkog antisemitskog neprijateljstva sa Jevreja na Arape kao cilja. bio je to cijeli obrazac koji je prirečen arapu. Evo neznatnog broja primjera kako je danas Arap često predstavljen.osobni zapis. kao na prevladivu prepreku stvaranja Izraela 1948. Motiv.kada je postalo jasno da je motiv Arapa bio jedna neprilika. To simbolizira glavnu promnjenu u međunarodnoj slici odnosa snaga. a u ovom slučaju načelno ta nevolja je bila nestašica benzinskih crpki. zlobni pogled na licu. Posljednja etapa Od Drugog svjetskog rata . Prema tome. američka društvena scijenteza. Gibbovi napisi o islamu su predatirali religiju kao čvrsti organon živih uvjerenja. u svijetu političih planera. bilo je glatko načinjeno. promjena u planovima proslave bila je dekretom naložena. Na njega se gleda kao na razbijača izraelske i zapadne egzistencije. U njoj je stari orijentalizam zdrobljen na više dijelova. Slike predstavljaju arapskog šeika koji stoji za benzinskom pumpom. Njegovo pisanje je kazivalo ili o onome što islam nije mogao reći ili o onome o čemu njegovo svećenstvo ne bi govorilo. u poslovnom svijetu vrlo ozbiljna pozornost se poklanjala Arapu. fenomenološki reduciranog statusa koji ih postavlja izvan dosega svega.sve je to skupa bilo jasni podsjetnik da su Semiti u osnovi svih naših nevolja. a nešto uže govoreći. Međutim nakon rata iz 1973. upražnjavanje ili raspravljanje. Islam i arapi posjeduju svoje vlastite predođbe. islam će biti kadar svjedočiti ono što ne može posvjedočiti sada. nova zbilja-novi specijalizirani stil. prostor koji je poput negativne vrijednosti. Izoliran od svega izuzev od prošlosti stvorene za njega snagom orijentalističe polemike. pošto je lik bitno bio isti. U njihovu vremenu. kakvi su bili ondje.i reformulira islam. nalazi se očajno svećenstvo i oportunistički reformatori: u tom rasponu stajao je Gibb. u tome što je on dopustio da u određenom trenutku. ili. U filmovima i na televiziji Arap se dovodi u vezu sa bludnom i krvoždenim nečastivošću.njihovo oštro savijeni nosevi. orijentalni primjerak. i prema tome nikakvu kulturnu ili nacionalnu stvarnost. pa ček i akademskom svijetu.naprosto verbalnog artikuliranja islama snagom pogrešno vođenog organona političkih akzivnosti. stalno je držeći okrenutu prema gore. najzad svedena na znanstvenu. jer je njegovo pisanje bilo kadar da drži islam kao tih zov upućen muslimanima prije nego je njihova vjera postala događaj za svjetsko dokazivanje. Jer Jevreji prije nacističke Evrope se razračunao. sve je to kod Gibba i Massignona provedeno pod pravolinijski prazni autoritet diskurzivnih analiza predstavljenih u eseju. Ono što je Gibb pisao bilo je u određenom smislu vremenski ispred islama. a još razvidljivije nakon svakog od arapsko-izraelskih ratova.

razdjeljujući i rekonstruktivni proces. koje je propilo kroz Evropu. kada je pisao da je on profesionalni sociolog. Jedan od najistaknutijih obzira nove američke društveno znanstvene pozornosti prema Orijentu jeste njeno pojedinačno izbjegavanje literature. semitski svijet je bio preveć osiromašen. ne umanjuje opseg njegove ukotvljenosti o orijentalizmu i njegovim idejama. snagom onog akademskog radnika čiji posao je istraživanje arapskog Bliskog Istoka. To je poseban američki doprinos historiji orijentalizma i općenito se može datirati počevši sa razdobljem koje neposredno slijedi nakon Drugog svjetskog rata. već i zato. moderni američki orijentalizam izvodi se iz takvih stvari kao što su vojne škole za jezik utemeljenetokom i poslije rata. ono što to zanimanje čini još nesretnijim jeste to što je Berger bio ovlašten ne samo zato što je bio stručnjak za moderni Bliski Istok. Rodoslovno govoreći. Možemo čitati kroz redove stručnog pisanja o modernom Bliskom Istoku.sadržaja za politiku. od goleme političe moći. Tvoreći tako sterodavne sudove i bivajući posve slijep za ono što je bilo pred njegovim očima. otrovne antiislamske polemike Srednjeg vijeka i renesanse. i pitase šta to ljude srednjeg Istoka drži na okupu. Ono što se čini da daleko više zanima oblasnog stručnjaka jesu činjenice zbog kojih je književni tekst možda ometajuči tekst. profesora sociologije i bliskoistočnih studija na Princetonu.kako su to oni do odrđenog stupnja uvijek biliili do ustrajnog propagandnog prgnuća. Među tim idejama posebno je legitimirana odbojnost prema orijentalizmu i omaložavanju sadržaja koji tvori glavne temelje njegova istraživanja. Ove sirove ideje su podupret. koji predstavljaju. bio je uvradljiv i rasistički. izbacuju idole iz orijentalističkih ruku i od njih tvore kapljicu onog velikog broja paralitične djece. U socijalno-znanstvenom poretku stvarni studij jezika je puko oruđe za više ciljeve. već u razdoblju kada su Sjedinjene Države već bile uvozile oko 10% svoje nafte sa Srednjeg Istoka. Njegov propust da uoći kako je Srednji Istok od velike političke važnosti i. Odmah nakon Drugog svjetskog rata. Spominanje Bergera kao primjera akademskog stajališta prema islamskom Orijentu. Berger također teži najuobičajnijoj probrazbi koja nadoknađuje orijentalizam:njegovo prevođenje iz temeljno filološke discipline i nejasno općenitog razumijevanja Orijenta u društveno-znanstvenu specijalnost. ljudima dobre volje. ne široko katoličko pitanje kao što je to bilo stoljećima u Evropi. Američki transcedentalisti su uočili uzajamnu naklonost između indijskog mišljenja i njihova vlastitog.¸orijentalni jezivi su dio neke objektivne politike. Takvi programi moraju uvijek imati izvanjsko laštilo.što se od njega očekivalo da bude u dobroj poziciji da predskaže budućnost te oblasti i budućnost politike. hladnoratovsko natjecanje sa Sovjetskim Savezomi rezidualni misionarski stav prema Orijentalcima koji se smatraju zrelim za reformu i ponovno educiranje. kako je Renan često govorio. Književni tekst manje ili više izravno govori o živoj stvarnosti. Činjenica da Berger nije bio u tolikoj mjeri klasični orijentalista. kao primjer kako učena perspektiva može poduprijeti karikature propagirane unutar pučke kulture. U onome što je Berger imao reći o odutnosti golemog kulturnog postignuća i onome što on zaključuje u vezi sa budućim istraživanjima-da Srednji Istok ne privlači znanstveničku pozornost zbog svoje unutarnje slabosti-imamo gotovo doslovno podvlačenje kanonističkog orijentalističkog mišljenja o tome kako Semiti nikada nisu stvorili veliku kulturu i da. francuskog ili engleskog jezika.kako je razvidljivo iz zaključka izvještaja. govoreći da su Arapi temeljno ubice i da nasilje i prijevare miruju u arapskim genima. Primjer za to je izvještaj sačinjen 1967 od strane Morroe Bergera. Posljedica tog značajnog propusta u modernoj američkoj povijesti o arapskom ili islamskom Orijentu jeste držanje te oblasti i njenih ljudi pojmovno osakaćenim.neznatan broj teologa i bibličara istraživali su biblijske orijentalne jezike.geste. kada se Sjedinjene Države nalaze na mjestu netom istraženom od strane Britanije i Francuske. Orijent je postao . .Berger nije pisao prije pedeset godina. Orijentalist uopće više ne pokušava da nauči egzoterijske jezike Orijenta. Knjige i članci o islamu i Arapima. jamačno ne za čitanje književnih tekstova. U Sjedinjenim Državama znanje o Orijentu nikada nije prolazilo kroz profinjujući. potencijalno. umjesto toga započinje i primjenjuje svoju znanost na Orijent ili bilo koju drugu oblast. i nikada se ne sučeliti sa pojedinačnim ukazivanjem na tu literaturu. a ne suprostavljene. prema tome. pretaknulo u program za kontrolu snagom podjele.iznenadno vladino i poduzetničko zanimanje za nezapadni svijet kroz poslijeratno razdoblje. činio je sastavni dio čvrstog nastraja na populacije. Naučeni strani jezik. njegova snaga je u snazi i životnosti riječikoje pomiješane sa Flaubertovom metaforom. da bi privukao univerzalnu pozornost. Ova knjiga posvjedočuje da neznatan broj ljudi ove(arapske rase) jedva uopće zna da postoji bolji način življenja. a to se obično prepusti znanstvenicima. Njegova snaga nije kao snaga arapskog. Prikaz naslovljen The Arabs in American Texbooks raskriva najznačajnije lažno obavještenje o jednoj etno-religijskoj skupini. Jedan skorašnji članak napisan os strane Emmelt Tyrrella. već administrativno pitanje . baš kao što se izučavanje jedne strane oblasti poput Orijenta. čiji početak je bio unutar filološkog istraživanja. odgovor je Posljednja spona je arapsko neprijateljstvo-mržnja prema jevrejima i izraelskoj naciji. Iza svih tih slika skriva se pogibelj jihada.

Gustav von Grunebaun je došao u Sjedinjene Države. muslimana. Dio te politike. a ne srednjovjekovni ili klasični islam kako je to govorio Von Grunebaum. koja zadržava novog orijentalistu. Kasnije je on stvorio snažno orijentalističko djelo koje se usredotočolo na islam kao neprijateljsku kulturu u vezi sa kojom. samospoznajnost. Gibbova prisutnost u Sjedinjenim Državama bila je različita u onome što je činio u tom polju u odnosu na prisutnost Philipa Hittija na Princetonu od poznih 20tih god. jeste ta da u istraživanju Orijentalaca. njihove kulture. I Arapi i Jevreji su u ovom slučaju bili Semiti. Ono što je manje očigledno jeste opseg do kojega je evropska tradicija orijentalističke učenosti bila. kao i gotovo očajnićki napor da ostane biti nepristan znanstvenikpromatralac. njihovu načinu života. onda je prilagođena. vremenkosti i značaja. kazao je on bilo je nastojanje da se zadobije svako značajnije publiciranje unutar svakog važnog bliskoistočnog jezika objavljeno od 1900god. kao zamisao. kao i nekreativan. Njegov stil koji često probija kaotičnu očiglednost njegove austro-germanske polimatije. i kako je to oruđe nužno iza sebe ostavilo niz redukcija i ukinuća snagom kojih je islam mogao biti predstavljen kao zatvoreni sustav isključivosti. Opisujući Von Grunebaumove zaključke koji se dodaju slici islama kao kulturno nesposobnog inoviranja. unatoč prekomjernosti njegovih pojedinosti ostane biti reduktivno. kao referenci o Husrelu. ili Arapa. nastojanje koje naš Kongres treba prepoznati kao mjeru naše nacionalne sigurnosti. 2. a drugi arapsku snagu tog sukoba. i jedni i drugi su bili pripravljeni tako da budu predstavljeni zapadnom slušateljstvu. U dnu takvog gledanja na islam je politička.ako ne preuzeta . Larouieve analize. nesposoban za razvitak. Legendarni misionari na Bliskom Istoku kroz 19 i 20 st vršili su svoju ulogu ne toliko kao zapovijed od Boga. Paralela između evropskih i američkih imperijalnih nakana u vezi sa orijentom je očigledna. jedan koji predstavlja izraelski. Levi-straussu i raznovrsnim američkim društvenim znanstvenicima. predsjednik American Oriental Society John Pichering načinio je odveć jasan naglasak o tome kako je Amerika sebi naložila istraživanje Orijenta u nastojanju da slijedi primjer evropskih imperijalnih sila. Gibb je s druge strane. Jedna njegova tipična stranica o islamskoj uobraženosti bit će pomiješana skupa sa pola tuceta referenci o islamskim tekstovima izvučenih iz brojnih razdoblja. a djelimice . Snaga takvog gledanja. taj stil je bio gotovo nečitljiv. arapska strana je bila predstavljena bivšim američkim ambasadorom u jednoj arapskoj zemlji. Najneznatniji obzir te uloge predstavljala je politika kulturnih odnosa kako ju je definirao Mortimer Graves 1950. bilo je snažno poduprto od Forda i drugih fondacija . Na svom prvom godišnjem susretu 1843. od početka do kraja svoje karijere. također. Tokom i nakon Drugog svjetskog rata širenje zanimanja za Srednji Istok u Sjedinjenim Državama bilo je izuzetno. on je nastavio stvarati isti skup bitno reduktivnih. raznih federalnih programa . Gibb je sredinom 50tih god ovog vijeka postao direktor Harvardskog centra za srednjoistočne studije. 1973 u vrijeme oktobarsko arapsko-izraelskog rata New York Times Magazin je objavio dva članka. pokazuju kako je Von Grunebaum upotrijebio Kroeberovz kulturalističku teoriju da razumije islam. Čisti rezultat je historijska vizija o islamu sasvim posrnula snagom teorije o kulturnoj nesposobnosti za pravično djelovanje ili čak ispitivanje. Izraelska strana je bila predstavljena od strane izraelskog odvjetnika. kao dio intelektualne imigracije evropskih znanstvenika. i . koliko kao nalog od njihova Boga. istraživačkih projekata.koji nije imao formalno obrazovanje u orijentalnim studijama. Laroui ne spominje to kako islam ima da upotrijebi zapadne metode za samodokazivanje koje ima.Zamisao koja je ohrabrena . On govori kako postoji samo jedan islam koji se mijenja u sebi. prema tome. njegova pozicija na Hardvardu usredsredila je orijentalizam na pristup hladnoratovskim oblastima studija. marokanski historičar i politički teoretik ga kritizirao. mi možemo steći znanje o drugim ljudima. popularizirana i stupanj do kojeg se evropska tradicija vinula u Sjedinjenim Državama i prerasla u čvrsto pregnuće među većinom znanstvenika. bio istinskije u dodiru sa javnim političkim obzirom orijentalizma i daleko više negoli Hittijeva na Princetonu. djelimice se duguje tradicionalnom autoritetu takvog gledišta. ne čak ni eufemistička pristranost. Društvo za srednjoistočne studije. niti ideologija na teologiju. U vrijeme Prvog svjetskog rata ono što je postalo glavnim političkim interesom Sjedinjenih Država u koloniziranju Palestine odigralo je dragocijenu ulogu oko uključivanja Sjedinjenih Država u rat. Von Grunebaumovo djelo je nekritički prihvaćeno. on pokazuje kako je islam nehuman. negativnih uopćavanja. a njegova slava orijentalnih studija je podstaknula golemi znanstveni interes za to polje. neznanstven. Von Grunebaum je postao žrtvom orijentalističkih dogmi koje je naslijedio i pojedinačnih odlika islama koje je izabirao da ih tumači u smislu nedostataka. Politike kulturnih odnosa. princetonsko odjeljenje je proizvelo golemu skupinu važnih znanstvenika. Laroui se pita šta je to što je uzrokavalo da Grunbaumovo djelo. Laroui s pravom tvrdi kako historija kao složeni poredak događaja. samo je Abdulah Laroui. bježeći od fašizma. ne može biti svedena na ideologiju. spram njegove egzistenciojalne zbilje unutar iskustava njegovih sljedbenika. On nema nikakvih teškoća oko nagađanja kako je islam jedinstvena pojava za razliku od bilo koje druge religije ili civilizacije.

i zacijelo od Drugog svjetskog rata arapski nacionalizam bijaše gibanjem koje je otvoreno ispoljavalo svoje neprijateljstvo prema zapadnom imperijalizmu-želja zapada da intelektualno posvjedoči zadovoljavajuče stvari u vezi sa islamom osvetnički se pojačava. Srednje islamske zemlje su definirane tako što se isključuje Sjeverna Afrika i Andaluzija. znači ustvrditi kako je ono moglo biti drugačijom i boljom historijom islama. Kada Louis Gardet razmatra „ Religiju i kulturu“. za neke je on još uvijek tajanstveno znana esencija. jednoobrazan i nesposoban odbraniti samog sebe . potom do poglavlja o patrijarhalnom i umejadskom halifatu. da je orijentalna zbilja statična i da egzistira. najkorisnije temeljne definicije ljudskog iskustva. četvrta dogma jeste ona da je Orijent u dnu nešto od čega se valja ili bojati(mongolske horde.kao primjer. koje izravno teku od preislamske Arabije do poglavlja o Muhammedu. Islam izgleda svojim historičarima tako da je najprikladnije smjestiti ga u platoničku i antičku perspektivu. uz brojne učene glave. tada važnost Afrike ili Trćega svijeta je zanemaren. nerazvijen. apsurdne teze da čovjek ne igra bilo kakvu ulogu u uspostavljanju sadržaja i procesa spoznaje. Bez predumišljanog teoretoziranja islam je rijetko izražavan. Kazati za ovo djelo. pronicljivo zacrtava plodotvoran sklad između topografije i humane ekonomije izvan koje se islam pojavio u 7st. procvata. Samo arabisti i islamolozi još uvijek djeluju nepromijenjeno. poglavito one utemeljene na tekstovima koji predstavljaju klasičnu orijentalnu civilizaciju. lišena mnogo toga čime bi nas poučila o složenostima današnjih muslimana. razvijen. koja je ujedino bila i najviša točka islamske civilizacije. manje ili više razdvojne inačice starog orijentalizma svjetaju – u novom akademskom žargonu u nekim drugim slučajevima. od 8 do 11 st. carstva i umiranja. Islam je razumijevan u smislu neublažene kronologije bitaka. Kao primjer onoga što. koje je predstavljalo redoviti sukus orijentalističkog pravovjerja. uvjerenja i doktrine. koji je racionalan. da samo mesijanski revolucionar neće odobriti razliku između stvarnossti izvan odašnje i u njegovoj glavi. Treća dogma jeste to da je Orijent vječan. Pošto islam nije nikad bio jednostavno savladan Zapadom u političkom smislu. Ali glavne dogme orijentalizma danas postoje unutar istraživanja o Arapima i islamu. Čak i oni. a onda savim zaobilaze bilo kakvo razmatranje o islamu kao sustavu vjerovanja. Šta se uopće može reći o historiji islama. rijetko studiran. meka škola naglašava kako nam je tradicionalni orijentalizam podario temeljne pretpostavke islamske istorije. spoznavan. za druge on je stil opstojanja. Jedna dogma jeste apsolutna i sustavna razlika između Zapada. Ukoliko tako šta sukesira tvrda škola novog američkog orijentalizma. koje započinje sa historijom. za sve autore islam je daleka nimalo nepregljiva stvar. The Cambridge History of Islam je pogrešno pojmila i pogrešno predstavila islam kao religiju. kronologoije napisane najvećim dijelom u strahovitoj monotonosti. da predstavlja intelektualni promašaj mjeren snagom bilo kojeg drugog mjerila osim mjerila orijentalizma. istraživanjem i razvijanjem). definiranoj snagom Holtsova uvoda motrenog u smislu kulturnih sinteza. Temeljno pitanje koje je izazvano snagom suvremenih orijentalističkih tekstova . anahrono koriste tekstove poput Kur*ana da učitavaju u njih svaki profil suvremenog egipatskog ili alžirskog društva. ovo polje danas stvara. Jedna druga dogma jeste to da su apstrakcije u vezi sa Orijentom. Za njih još uvijek postoje takve stvari kao što je jedno islamsko društvo.za treće je on nešto razlučivo od muslimanskog društva. kao što je The Cambridge History of Islam glasi. jedan arapski duh. Za neke pisce knjige History islam je politika i religija.naivnost takvog poimanja jedva da zakriva to šta to ideološki znači. jedna orijentalna duša. tako sjajno razdoblje kulturne historije kakvo je Visoka renesansa u Italiji. dominacija braon rase) ili nešto što se mora kontrolirati(umirivanjem. Uzmimo abasijsko razdoblje. uspona. Erfan Shahidovo poglavlje o preislamskoj Arabiji. human. koji su stručnjaci za moderni islamski svijet.zahvaljujući njegovoj upotrebnoj vrijednosti kao polugi za dosezanje prostrane svjetske oblast i proglašavanju te oblasti jednim posve koherentnim fenomenom. ukrazko nam kaže kako se raspravlja samo o prvih pet stoljeća islama. znaći li to da je islam zadobio svoju konačnu formu u 12 st. uvijek radije uzimane da budu izravno upravljene na uvid izvedene iz modernih orijentalnih zbiljnosti. Poglavlje o modernim arapskim zemljama napisano je bez i najmanjeg razumijevanje revolucionarnih razvitaka u toj regiji.ona također nije ukljućila samu ideju historije. promotrimo dvotomno djelo Cambridge History of Islam. a njihova historija je kao redovito razmeđe od prošlih do modernih vremena. Komitet za potporu istraživačima Azije(koji jesu primarno Amerikanci) proveo je revoluciju tokom 1960tih u redovima istočnoazijskih stručnjaka.ili su u najboljem slučaju. Postavlja se pitanje da li postoji razlika u ratovanju u islama i ratovanja u kršćanstvu? Komunističko ratovanje protiv kapitalističkog ratovanja preporuča se kao prikladna analogijska tema. Pošto se pretpostavlja da jedino vrijedni odnosi islama su bili oni sa Zapadom. i Orijent koji je neprirodan. religije i društva. u najvišoj i najumnijoj prestižnoj formi. . Između tvrde i meke škole .

ili predmnjievanje Morroe Bergera da. tada možemo pretpostaviti da takvo predstavljanje jeste način bavljenja raznovrsnošču i mogućnošću arapske različitosti. prigrabljenim i prisvojenim snagom orijentalističkog viteza . samo Jevrej ima potpuna građanska prava i neograničene useljeničke povlastice. motreći Semite kao po prirodi ljude kojima manjkaju poželjne odlike Zapadnjaka. jedan Semit je otišao putem orijentalizma. On je zacijelo. kadar je definirati svoj položaj i položaj Arapa. Povezivanjem događaja i okolnosti semitski mit se razračavao unutar cionističkog gibanja. Alroyev dokaz je zakovan. Sami islam. dočim je onaj potonji taj o kome se piše. oni se ne mogu useljavati. Ako se arapsko društvo predstavlja u sasvim negativnom i općenito pasivnim pojmovima. Arapi još spremnije mogu biti kontrolirani. zao. potom. psihološki nesposobni za mir. Orijentalistička uopčavanja o Arapima su vrlo potanka kada dolaze da kritički upojedinjuju arapske odlike. ako se ukloni svaki izvanjski besmisao. Gil Carl Alroy je profesor političke znanosti . Orijentalizam upravlja izraelsku politiku prema svim Arapima kako to iscrpno pokazuje skoro objelodanjeno Koenigovo Izvješće. Alroy smatra Gliddena sposobnim da zasvodi kulturne razlike između zapadnog i arapskog gledanja na stvari. mogao stvoriti retoriku i malo čega drugog.ali rezultat toga je iskorijenjivanje mnoštva razlika među Arapima. Takva stajališta se mogu objasniti prepoznavanjem kako je time postavljena snažnija razlika od strane orijentalista. Razlika između Renana i Weizmanna je u tome što je ovaj potonji već iza sebe sabrao svoju govorničku čvrstinu institucija.arapski duh. poput generala Harhabija. Alroy mora dokazati kako Arapi. pisati o arapskomorijentalnom svijetu. linije postavljene na teoriji kako su Arapi imali prihvatiti mit o Izraelovoj i volji. urođeno vezani za pojam pravde koja označava suprotnost pravdi. kao što bi bila bilo koja djevica. Odnos između Srednjeg Istoka i Zapada istinski je definiran kao spolni odnos. njenoj muškoj dominantnoj strukturi. čije izvorište je . Sklad je rezultat osvajanja djevojačke čednosti. on je čovjek koji tvrdi da poznaje Arape i da je bjelodano stručnjak za stvaranje predođbe . Ono što Arap ne može polučiti sam za sebe. nikako se ne usuđujući da navale na nju. to središte je radna hipoteza o tome kako su Arapi. Orijentalist je premoćno svjestan svoje mogućnosti. ali muški znanstvenik rizikuje raspličući.on opisuje Srednji Istok kao kulturnu oblast. vlast nad arapskim duhom je govorila širokom slušateljstvu o onom što se vjerovatno ticalo Jevreja. bilo da je to dokazivanje Manfreda Halperna usmislu da. Postoje dobri Arapi ( koji rade šta im se kaže) i loši Arapi( koji tako ne rade . Robert Alter opisuje dopadljivim jezikom U Commentary. Kao predmetni sadržaj za istraživanje i analiziranje. za onog prvotnog je moć za motrenjem. Svako suvremeno djelo orijentalističkog znanstvenika gotovo bez izuzetka ima mnogo toga reči o obitelji. Kakva je narav arapske prisutnosti unutar mitskog diskursa o njemu? Dvije ga stvari potiču na taj posao: broj i generativna moć. nisu povjerljivi i moraju se beskonačno boriti kako se bore sa bilo kojom kobnom bolesti. Arapi istinski tvrde ono što misle . a ne sa posvjedočenjem kreštave ideolgije. dočim to onaj prvotni nije učinio. kao metod analiziranja orijentalizam se ne može razvijati. i koji su prema tome teroristi). on nije pesimist. Srednji Istok je otporan. Arapi su slijedno tome nesposobni za istinito mišljenje. Većina Pataijeve priručnih sredstava je antropološke naravi. pošto se arapski jezik mnogo dao na retoriku. zato što su . koja takvu teoriju ozbiljuje uz neznatno diferenciranju u tako dobro poznatom antievropskom pisanju kao što je knjiga The Protocols of the Elders of Zion.Arapi su nepopravivi divljaci. U svom odupiranju stranim kolonijalistima. doktrinarna antiteza razvitku Semita. Palestinac je bio ili glupi divljak ili zanemarivi kvantitet. znači pisati sa autoritetom nacije. islamski duh je sposoban samo za četiri. Tako duboko je njegovana teorija o semitskoj jednostavnosti kao što je ona koja se nalazi u modernom orijentalizmu. zacijelo slični. to se pronalazi u napisima o njemu.kad su jednom poraženi. tako što protiv Orijentalca piše onaj prvotni. Arap je prisiljen krenuti putem Orijentalca. Za svakog orijentalistu postoji sustac koji podupire klimavu strategiju. može se očekivati da poslušno sjede iza nepogrešivo utvrđene linije osigurane snagom najmanjeg mogućeg broja ljudi . makr je cijeli proces ljudskog mišljenja moguće svesti na osam. i prema tome. Za onog potonjeg pasivnost je pretpostavljena uloga. ona je jednodušno pridržana za orijentalistu. kao središte i ranijeg djela pisanog od strane drugih Arabista( sinonim za orijentaliste). Prema tome.3. njegovo dokazivanje je sasvim izričito: Arapi žele srušiti Izrael. ponajprije kao jedan u svom nagonu za krvnom osvetom. prosežući kroz Gordijev čvor unatoč visokoj cijeni. antisemitski u srži. to jest da oni moraju nastaviti biti oprezni. priprostija prava. Zajednički nazivnik između Weizmanna i evropskog antisemite je orijentalistička perspektiva. istraživanjem. samo središte njegova članka. nasilnički. Pocrtavajuća moć odnosa između znanstvenika i predmeta nikad se ne mijenja. čije polje rada je arapski duh. razmatrajuči prolaznost mitova koje orijentalizam promiče. Kroz cijeli rad suvremenog orijentaliste: svjedočanstva najbizarnije vrste nakrcavaju njegove stranice. a drugi. Ta svjedočanstva se mogu nazvati mitovima u svojoj svrsi i strukturi. Arapima su dana neznatna . Postoje svi oni Arapi od kojih. Ono što Berger ukazuje kao na golemu vrijednost koju ljudi polažu na svoju vlastitu seksualnu srčanost sugerira moć koja se skriva iza arapske prisutnosti u svijetu. Skladno izraelskom zakonu. a daleko manja je to tako kada dolaze da analiziraju arapske snage. Kao skup vjerovanja.

oni su ništa. a potom načinjenim takvim da se zauzima za čovjeka. iracionalno. On navodi arapski slućaj protiv cionizma( u jeziku arapskog nacionaliste). nalik većini ranijih koloniziranih naroda . Pošto je arapska revolucija ta koja he u pitanju: to je ono što revolucija jeste ukoliko Arapi žele to . zbog čega se i dešava da uključuju u sebi onu iskonsku mržnju kršćana i Jevreja. Lewisovo povezivanje pojma thawar sa jahanjem kamila. sa pobunom ( a ne sa borbom u korist vrijednosti) nagovještava daleko šire negoli je to uobičajno za njega . to jest on ih predstavlja kao već sabrane paslike na način strašila sastavljenog od starudija. Vatikiotisova teorijska potpora je Camus. njihova seksualna upaljenost nije ništa plemenitija od jahanja kamile. kao svoj materijalni dokaz za antižidovstvo on stvara neku vrstu iznenađujućeg istražnog postupka o tome kako je nekoliko srkava. izgleda iznevjerile ga. a sobzirom na čistu bit njihovih osobnosti. On ima poteškoću u nastojanju da posvjedoći kako je islam pogibeljna masovna pojava. Mit predstavlja probleme kao već izanalizirane i razriješene. mastrubaciju. uočavaju slabost arapskog duha . Naglasak koji uglavnom dominira jeste to da zapadno učenje o pravu na otpor protivloše vlade strano je islamskom mišljenju koje vodi u defetizam i kvijetizam u smislu političkih stajališta. Ali za najveći dip orijentalista u pitanju je loša seksualnost koju orijentalisti pripisuju Arapu. bez obzira kako je nedužno ozračenje njegove učenosti. da ono što je zbiljski Arapu preostalo. više potaknutosti na pobunu koja je onolika kolika je i tvrdnja da umjesto parenja Arap može samo zadobiti predigru. Ovo su po Saidu Lewisove implikacije. su nesposobni govoriti istinu. On daje ton toj zbirci sa kvazimedicinskom definicijom revolucije. jer njegov položaj u političkom svijetu anglo-američkog odjela za Srednji Istok jeste položaj učenog orijentaliste. on nastavlja tvrditi da je islam iracionalno čoporativna ili masovna pojava. muslimani. Hamadijev. iracionalnog nasilja. makar ta terminologija ne izgleda ništa manje zapadnjačkom. On će govoriti o odsutnosti demokracije na Srednjem Istoku. Lewis je zanimljiv primjer za daljne ispitivanje. Lewis je imao postati tako usredotočen na svoj projekat u nakani da raskrinka. i sve što on piše posve je ogrezlo u autoritetu ovog polja.seksualne i biološke naravi. šta god da revolucionar izjavljuje. to je surovo. koju on u oba slučaja opisuje kao antižidovsku . Bit Lewisove ideologije u vezi sa islamom je to što se ona nikad ne mijenja i cijela njegova misija je sada u tome da obavjesti konzervativne slojeve židovske čitalačke publike. racionalno je. Pošto Arapi nisu oskrbljeni za ozbiljno djelovanje. Središnji znanstveni dio Vatikiotiseve kolekcije predstavlja esej Bernarda Lewisa Islamic Concepts of Revolution. U oba svoja djela on spominje antiimperijalističku pobunu u Kairu 1945. o onoj vrsti nižerazredne klase kavi oni jesu. U skorašnjim raspravama o orijentalnom političkom ophođenju takva slika o Arapu čini se da je relevantna i često prouzročena snagom znanstvene rasprave onih dviju omiljenih sadržaja orijentalističke ekspertize: revolucije i modernizacije. Vatikiotisevi pojmovi su opterećeni i emocionalno obojeni snagom poziva( s desna) ljudskom rodu i potomstvu i sangom poziva( s ljevice) da se spasi ljudski rod od seksualnosti. konkretno. katolićki. ne znanstvena svrha je ta da pokaže da je islam antisemitska ideologija. Tvrdi se da je jedini način na koji Arapi misle jeste onaj čisto biološkog bivanja. institucionalno. Lewis nam kazuje koja terminologija je urednija i korisnija. a tako ni muslimani. Revolucija je podjarivanje. onda je ona posve izričiti komentar o njima. ludila. umanji i diskreditira Arape i islam. neprijateljstvo definicije izgleda prihvatljivo. vladajući muslimanima snagom strasti i nagona . kojeg je objelodanio Vatikiotis. Umjesto revolucije postoji pobuna . ali njihova religija može se prilagoditi antisemitizmu i već se prilagodila tome. Što se tiče druge verzije njegovih predumišljajno anegdotalnih pokazatelja. i . da je Arap više bojažljivo negoli neurotično seksualno biće. zašažaju nemoć orijentalnog svijeta u odnosu na Zapad. općenito govoreći.čiji kolonijalni mentalitet nije bio prijatelj revolucije ili Arapaali fraza: “revolucija razara i ljude i načela“ prihvaćena je od Camusa kao fraza koja posjeduje temeljni misao. među kojim pravima je osnovno pravo na useljavanje na područje nekadašnje Palestine. jer vremenska i grčka-ortodoksna . Berger i Lerner prepoznaju moć obitelji. podupiranje neznatnog suvereniteta . Šta god je učinjeno od strane onog ljudskog prema Vatikiotisevu mišljenju. oni jednostavno jesu i oni će tako biti motreni. isparavno. a ne puka religija. osim Izraela. Lewisova polemička. Lewis vodi računa da uvijek kaže da put muslimanskog antisemitizma. politički i kulturno gledano.Shodno njegovom mišljenju islam se ne razvija . nije kao onaj nacističkog antisemitizma. tako da su njegove energije kao znanstvenika i povjesničara. Pod pokroviteljstvom škole za orijentalne i afričke studije pojavio se 1972 svezak pod naslovom Revolution in the Middle East and Other Case Studies. pobuna. ali nikada ne govore šta njihov diskurs podrazumijeva. Ali dopušta sebi slobodu da kaže kako su imperijalizam i cionizam bili . poslije svega kazanog i učinjenog jeste homogeno spolno općenje. niti ima šta da kaže o odsutnosti ljudskih prava za Arape. bilo napadnuto i oštećeno. ali s obzirom na to šta je arapska revolucija u njegovu umu i u umu njegovik čitalaca. a da čak i ne spomene zakone o nužnoj odbrani korištene u Izraelu da bi vladali nad Arapima. a da ne spominje kako postoji stvar kao što je cionistička invazija i koloniziranje Palestine unatoč i u sukobu sa urođenim palestinskim stanovnicima. Omaložavanje arapskog društva i njegovo reduciranje svekolike plitkoće duha jesu stvari koje su nastavile prenositi podzemnu struju seksualnog pretjerivanja. podupiranje neznatne suverenosti.

koji obećavaju i pokušavaju da to učine kroz sistem. Ne postoji ni jedna arapska obrazovna institucija koja je sposobna biti izazovnim mjestima poput Oksforda. predstavlja ljudske tipove unutar znanstvenih idioma i metodologija. koji je zahvatio tu oblast od ranih 1950-tih. Orijentalci. predstavlja jedan vid sekularnog milenarizma. čije zanimanje za islam je diskretno. a ne istočna. premda je moćan tok antiimperijalističkih ideja Trćega svijeta. Dva činioca stanja stvari čine čak bjelodanijim trijunfom orijentalizma. Izuzetan skorašnji primjer jeste anropologija Clifforda Geertza. rekavši da je ona tada bila evropska. Arapski svijet danas je jedan intelektualni. On dolazi nasuprot svemu onom prirodnom. Orijentalizam se danas rascbjetava u oblicima koji su opisani. Sustav ideoloških fikcija koje je Said nazvao orijentalizmom. To isto važi i za današnju arapsku kulturnu elitu. Kada je Taha Husein govorio o modernoj arapskoj kulturi 1936. Jer orijentalistički jezik govori o arapu-Orijentalcu. nećemo biti iznenađeni da nam jedan orijentalista kaže kako to svjedoči o nepopravivosti Orijentalca. Uloga inteligencije je propisana i nametnuta kao moderniziranje iste što znaći da ta uloga podaruje legitimitet i autoritet idejama vezanim za modernizaciju. Dok postoje desetine organizacija u Sjedinjenim Državama za istraživanje arapskog i islamskog Orijenta. politički i kulturni satelit Sjedinjenih Država. Orijentalizam se raširio i u Sjedinjenim Državama. Nastojao je izazvati cijeli zbir pitanja koja su valjana u raspravljanju o problemima ljudskog iskustva: kako predstaviti drugu kulturu. Osim toga. njena izvozna orijentiranost proizveli jednu klasu obrazovanih ljudi čija intelektualna oblikovanost je usmjerena tako da zadovoljava tržišne potrebe. nepretrgnuti naum da zavlada Azijom. biznisu i istraživanju čine Sjedinjene Države virtualnim hegemonijskim nalogodavcem poslova. ne samo što je on ideološki nečastan. isto tako vlast u tom sustavu gotovo iskljućivo drže orijentalisti. posjeduje ozbiljne implikacije .zadugo poznati pod svojim starim imenom u smislu kršćana i Jevreja. čiji je istaknuti član bio. napredak i kulturu koju inteligencija prima. ne ide na ruku ovim potonjim u tolikoj mjeri. Drugi rezultat je taj što su zapadna tržišna ekonomija. on je registrirao identitet egipatske kulturne elite. Orijentalizam kako ga je Said okarakterizirao u ovom istraživanju stavlja u sumnju ne samo mogućnost nepolitičke znanosti. potpuno utopljena u ekonomiju Sjedinjenih Država. jezik orijentalizma igra preovlađujuću ulogu. pripisuje zbiljnost i ukazuje na druge predmete svog vlastitog stvaranja. prema mišljenju Bernarda Lewisa. a još manje istraživačka institucija o bili kakvom neorijentalnom predmetnom sadržaju. Činjenica je da se orijentalizam uspješno prilagodio novom imperijalizmu gdje njegove vladajuće paradigme ne poriču. Harvarda u istraživanjima arapskog svijeta. Saidov zadatak je bio da opiše pojedinačan sustav ideja. On citira Lawrencea o Semitima kako bi podupro svoj stav protiv islam. a ne religijski pokret) i on nastoji na svakom mjestu pokazatu da bilo koja revolucija. Savremeni orijentalizam nas uči u dobroj mjeri. Možda najneosporniji od tih temeljnih istina i najosposobljenija. U svemu o čemu je Said raspravljao. Orijentalci. premda brojčani odnosi orijentalnih naspram neorijentalnih stalno naseljenih profesionalaca. Ukoliko Arapi. na samom Orijentu ne postoji ni jedna organizacija za istraživanje Sjedinjenih Država. radikalno drugačijim stanovnicima koji mogu biti definirani na osnovama određene religije. predrasuda i učenja orijentalizma. Postoji golema standardizacija ukusa u regiji koja je simbolizirana snagom kulturnih paslika o Orijentu priskrbljenih snagom američkih medija masovnog informiranja. otuoio zapadnjački brid dominantne kulture. u najvećoj mjeri od Sjedinjenih Dražava. Nijedan arapski niti islamski znanstvenik ne može smoći snage da zanemari ono što se nastavlja dešavati u znanstvenim časopisima i univerzitetima u Sjedinjenim Državama i Evropi. a ne snagom obreda. Said je dokazivao da je Orijent sam po sebi jedan konstituirani entitet i da pojam o tome kako postoje geografski prostori sa urođenim. Orijentalist danas pokušava vidjeti Orijent kao imitaciju Zapada. bez ikakvih primisli da taj sustav zamijeni novim. jezik jedne pogibeljne ideologije. o intelektualnom . a arapski novac i resursi su pridodali značajno zamamnu ljepotu tradicionalnoj brizi koja se osjećala zbog strateški važnog Orijenta. pokroviteljski sitem u znanosti. koji se jedino poboljšava kada je njegov nacionalizam pripravljen da se nagodi sa Zapadom. Orijentalci. i čak potvrđuju. jeste istina da je arapski kao jezik. Ne treba podsječati da je nafta najveći resurs tog regiona. danas su Sjedinjene Države te koje zauzimaju to mjesto sa rezultatom da je nekolicina istraživača. Mitski jezik je diskurs. a ne obrnuto. muslimani ili Treći i Četvrti svijet poslije svega slijede neočekivane puteve. To je učinkovito prouzvelo naftom bogate Arapr u goleme mušterije američkog izvoza. Većina početnih tečajeva iz orijentalnih jezika biva vođena od strane urođenih izvjestitelja na današnjim univerzitetima Sjedinjenih Država . konkretno da bi bilo oživotvoreno snagom osebujnih društava i problema koje istražuje. Dok su Britanija i Francuska jedno vrijeme vladale intelektualnim obzorijem na Istoku vrlinom svoje nadmoćnosti i bogatstva . nikada ne raspravlja o cionizmu naporedo sa islamom( kao da je cionizam francuski. Glavna odlika mitskog diskursa jeste to što on skriva svoje vlastite izvore kao i one odlike zbog kojih se opisuje. 4. već i podesenost odveć bliskog suodnosa između znanstvenika i države .

Orijentalističku ispraznost Said motri tako što je bila ljudska koliko i intelektualna.nepoštenju zatajivanja te odgovornossti. rezultat ćega je pojačavanje podjela i činjenje istih trajnim. .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful