Marin Cvitanovi: Geografija Balkana u popularnoj glazbi

Kljune rijei: kulturna geografija, percepcija 1.Geografija glazbe Geografija se kao znanost oduvijek oslanjala na osjetilo vida i sam naziv geografija dolazi od grkih rijei pisati i Zemlja. Zemljina povrina tradicionalno se mjerila i objanjavala pomou raznih instrumenata i karata, ali i doaravala prikazima egzotinih krajeva jo od vremena Homerove Odiseje. Ipak, da bismo razumjeli svijet oko nas, nije ga dovoljno izmjeriti, opisati i kvantificirati, jer se prostor ne doivljava samo unutar njegovih fizikih svojstava. Ljudi stvaraju emocionalne veze s prostorom u kojem ive ili kojeg posjeuju, osjeaje identiteta i pripadanja. Kad znaenje prostora ulazi u podruje emocija, literatura i umjetnost nameu se kao nain na koji ljudi mogu izraziti ova znaenja. Reproduciranjem kroz umjetnost, knjievnost i filmsku industriju, prostori se obogauju simbolikom i znaenjima i postaju mjesta. Osjeaj nekog mjesta je niz iskustava i asocijacija koje to mjesto izaziva u ljudima, a nain na koji su ova mjesta prikazana pomogli su u doaravanju i oblikovanju njihove geografske percepcije kod irokog kruga publike stvarajui genius loci, tzv. duh mjesta. Rijeka Kupa u akvarelima Slave Rakaj, Slavonija u djelima Josipa Kozarca ili npr. Split u seriji Velo misto, sva ova podruja postala su poznata, ali i prepoznatljiva irem krugu publike jednim dijelom zahvaljujui njihovoj reprodukciji putem raznih umjetnosti. Ovaj koncept nije nov u geografiji. Postoji niz radova koji se bavi ulogom koje mjesto igra u knjievnosti, umjetnosti i filmu, no i ovdje je rije gotovo iskljuivo o onom to vidimo, zanemarujui informacije koje dobivamo putem sluha. Ta injenica iznenauje s obzirom glazba posjeduje sloeno znaenje koje je kulturno vrlo specifino. Glazbu sluamo u svojim domovima, dok se vozimo u automobilima ili kupujemo u trgovinama, na zabavama, roendanima i sprovodima i na taj nain prenose se odreene poruke i ideje od autora do irokog kruga sluatelja, a istovremeno se glazba vezuje uz odreene prostore sluanja. Glazba je inspirirana svijetom koji nas okruuje i na jednostavan i neposredan nain govori o svakodnevnim problemima i dogaajima. Tekstovi, melodije ili glazbeni stilovi nastali su u karakteristinim okolnostima, stihovi su pisani na jezicima specifinim za pojedine dijelove svijeta i narode, a autori putem tekstova izraavaju svoja vienja dogaaja, ljudi, okolnosti i krajolika koji su relevantni za iri krug sluatelja. Takoer, zvuk tradicionalnih instrumenata

moe evocirati osjeaj specifinih mjesta, kao npr. banjo u sluaju SAD-a ili gajde u sluaju kotske. Glazba kao vid kulturne komunikacije i sveprisutni kulturni proizvod oito ima veliku ulogu u evociranju osjeaja mjesta, a samim time i u procesu njegovog stvaranja. No, uloga glazbe (posebice popularne glazbe) u procesu stvaranja mjesta i dalje je relativno zanemarena zbog njezine navodne trivijalnosti i kratkotrajnosti, te inferiornosti prema tzv. 'elitnoj kulturi'. I 40 godina nakon to je objavljen rad Glazbene regije i regionalna glazba Petera Hugha Nasha (1968.) geografi su tek srameljivo istraivali ovo podruje kulturne geografije. A kad su se geografi bavili glazbom, to je najee bilo neto to se moglo kvantificirati ili prikazati na kartama. Tek posljednjih godina pojavilo se nekoliko znaajnih radova koji su se bavili pitanjima glazbe, identiteta i osjeaja stvaranja mjesta. Jedan od razloga zato je popularna glazba zahvalan materijal za prouavanje je upravo zbog irokog raspona tema kojima se ona bavi. Rije popularnost dolazi od latinskog popularis narodni, puki, koji voli narod, domai, dakle popularno je sve ono to je karakteristino, vano i raireno meu velikim brojem ljudi. Shodno tome, teme i pojmovi kojima se bavi popularna glazba visokog su osobnog ili drutvenog znaaja. Meu temama koje se uestalo ponavljaju i obrauju u popularnoj glazbi, a koje su od mogueg interesa za geografiju, pjesme su posveene raznim krajevima. Koristei internetske trailice i baze podataka na hrvatskom jeziku, u posljednjih dvadesetak godina tako je mogue pronai preko stotinu pjesama koje su posveene ili se bave Hrvatskom, pridodajui geografskom prostoru osjeaje identiteta, pripadanja, ponosa ili npr. nostalgije za izgubljenim. Uz bok pojmu Hrvatska sa 119 pojavljivanja smjestio se pojam Balkan sa 110 pojavljivanja oito je ovaj esto dekontekstualiziran i vrlo kontroverzan pojam snana metafora koja se uestalo koristi u opisivanju raznih stvari i pojava, unato svojoj nepreciznosti i osporavanosti. Jo otkako je August Zeune u 19. stoljeu pogreno upotrijebio naziv Balkanski poluotok za opis podruja juno od planine Balkan u Bugarskoj, Balkan je bio prostor od velikog interesa kako za geografe, tako i za sociologe, ali i pisce i glazbenike. Upravo zahvaljujui svojoj fluidnosti, definicije Balkana su arolike, od poluotoka ija se granica definirala drutvenim i politikim prilikama (Europska Turska) do njegovog svojevrsnog negiranja (Balkan je drugdje). Jednostavan i jednoznaan odgovor na pitanje to je Balkan? oito je izvan domaaja ovog lanka. No, u nastojanju da se odgovori na ovo pitanje, zanimljiv uvid moe nam ponuditi upravo geografija glazbe koja umjesto karakteristinog balkanskog krajolika stvara i reproducira specifian balkanski krajozvuk (eng. soundscape) sa

svojim vlastitim idenitetima, vrijednostima i sustavima drutvenih odnosa. Dakle, to je Balkan u glazbi? 2. Balkan u glazbi Pojam Balkana u glazbi s poetka osamdesetih ili ranije tek se srameljivo spominje. Tek krajem spomenutog desetljea, rastom politikih tenzija poinje se uestalo pojavljivati, a u devedesetima, za vrijeme sukoba u bivoj Jugoslaviji, dosei e svoju punu ekspanziju. Valja razlikovati dva naina upotrebe ovog termina - od spomenutih 110 tekstova u internetskim bazama podataka na hrvatskom i srpskom jeziku koje spominju Balkan, u treini pjesama Balkan i balkanski slue kao geografska odrednica radnje (npr. Balkanska ulica Magazina, ili Hotel Balkan Z. olia). U preostalih 75 tekstova (68%) pojam Balkana sadri metafore, kodirane poruke ili slui direktno za evociranje i objanjavanje atmosfere rata, bijede, sukoba, podijeljenosti ili strasti, ljepote, ljubavi i ponosa. Na analizi tih tekstova temelji se ovaj rad. Prema uestalosti pojavljivanja tema i motiva povezanih uz Balkan, mogue je razluiti etiri razliita diskursa: a) Balkan kao mjesto rata i ratnih razaranja, b) Balkan kao mjesto strasti, neumjerene zabave i fatalizma, c) Suprotstavljeni primitivni muki Balkan i lijepi enski Balkan i d) Balkan kao Drugo Europe. 2.1. Bajka puna krvi S obzirom na burnu povijest ovog prostora, ne iznenauje da je upravo prvi diskurs najzastupljeniji. Od promatranih 75 pjesama, u njih 23 spominje se rije rat (te po jednom ratni, ratuje, ratnici), a u dodatnih 12 opisuju se ratne strahote ili se zaziva mir. Na Balkanu se ivi u vonju evapa i dimu granata (ajeta), Balkan je mjesto gdje meci lete, gdje seljaci prijete, i gdje su pametni postali mete, ili gdje ljudi ginu za svoj fudbalski klub, a 'ko ne zna pucat' ima 1 iz domainstva (Edo Maajka) itd. Balkan u ovim pjesmama mraan je i depresivan prostor a balkanske zemlje najee nemaju specifinu vremensku ili geografsku odrednicu (osim npr. vrlo openitih kao to su ta i ta godina, ta i ta zemlja na Balkanu) ime ratne strahote postaju ako ne jedina, onda najvanija i najoitija asocijacija na itavu regiju. Rat je ovdje neto uobiajeno i svevremensko i pojam kojim je Balkan najjednostavnije opisati. Ako te netko upita

Kako je bilo te i te godine U tom i tom danu U toj i toj zemlji na Balkanu Ispriat u ti jer ne zna kako izgleda Kolona ljudi u zbjegu Ispriat u ti jer nisi vid'o Mrlju od krvi u snijegu Meu istaknutim glazbenicima ovih prostora koji su pronali inspiraciju u problematici Balkana zasigurno je i ore Balaevi, roen 1953. u Novom Sadu. Iako je karijeru zapoeo jo sedamdesetih godina, tek krajem osamdesetih Balaevievi glazbeni tekstovi poinju se naglaenije baviti politikom, posebice jugoslavenskom krizom i sukobima koji su proizali iz nje. No, za razliku od prijanjih tekstova, njegovi su obiljeeni osjeajima nostalgije i sjete za zajednitvom koja je nekada vladala na Balkanu (ili Jugoslaviji). Iako i ovdje dominiraju slike podjela i rascjepkanosti teritorija, kao npr. u pjesmi Requiem posveenoj Josipu Brozu Titu: Balkan krajem jednog veka Svako pleme crta granicu Svi bi hteli svoju stranicu ili u pjesmi Mi smo jo uvijek zemljaci: Moji sinii Vangel i Blae Dohvate globus, Strumicu trae I gde god prsti na Balkan stave Pokriju barem tri drave za Balaevia te podjele nemaju nikakvog smisla i on ih ne moe shvatiti (Poznam ja odmah nae oi iste/ta se tu folirate da ste stranci/Kada niste?).

Slika 1. ore Balaevi I za njega Balkan je problematino podruje, no on se u svojim tekstovima sjea vremena kad situacija ipak nije bila toliko loa. Osjea osobni gubitak kao direktnu posljedicu teritorijalnih promjena koja osim administrativnih promjena vode i do neminovnog otuenja: Ratovao sam protiv rata I sline sam gradove izgubio Stavili mi kratak lanac Sad sam samo crni stranac Tamo gde sam sanjao i ljubio Imajui sve to u vidu, pozitivnu percepciju Balkana u Balaevievim pjesmama ipak treba shvatiti kao neto uvjetno i ogranieno na prolost. Kako u njegovim, tako i u relativno najveem broju analiziranih tekstova rat (te razjedinjenost i sukobi kao posljedica rata) ostaje osnovna asocijacija i poveznica s promatranim prostorom. 2.2 Desire kills me U analizi balkanskih identiteta putem popularne glazbe turbo-folk zauzima vano mjesto, iako se njegovi tekstovi vrlo rijetko bave direktno pojmom rata ili Balkana. Beogradski glazbeni kritiar P. Lukovi (1999) u The Economistu turbo-folk opisao je kao odvratnu mjeavinu hip-hopa, techno ritmova, staromodne disko glazbe, arapskog zavijana i bosanskih ljubavnih pjesama., a prvu svojevrsnu definiciju i naziv tom glazbenom anru dao je crnogorski pjeva Rambo Amadeus u istoimenoj pjesmi, gdje kae da je turbo folk gorenje naroda odn. razbuktavanje

najniih strasti kod homo sapiensa. Povlaei paralelu izmeu ubrizgavanja goriva pod pritiskom u cilindar motora (turbo) s razbuktavanjem najniih strasti kod ovjeka, za njega turbo folk nije samo glazba, nego ira metafora. Tako je i alkohol turbo folk, hipermarketi, sapunske serije, peenje na ranju, nacionalizam, kladionice, pa ak i Adolf Hitler. Gordy (1999) i Kiossev (2002) pisali su o turbo-folku ranih '90. Obojica ga smatraju nesumnjivo autohtonom balkanskom pojavom, no Gordy se koncentrira na ekspanziju ovog anra u Srbiji i njegovo irenje povezuje s dolaskom zloinakog reima Slobodana Miloevia na vlast. Prema Gordyju, Miloevi je koristio nacionalistiki potencijal turbo-folka za dobivanje potpore kod velikog broja glasaa koji su naputali sela i doseljavali se u gradove. Turbo-folk i njegova kultura hedonizma, neukusa i naglaenog uivanja u najniim strastima koje spominje i Rambo Amadeus predstavljali su svojevrstan bijeg od stvarnosti za vrijeme siromatva i meunarodne izolacije Srbije. Gordy takoer turbo-folk i njegovu publiku namjerno stavlja u kontrast s urbanim rockom i njegovim asocijacijama uz Zapad i zapadne vrijednosti.

Slika 2. Grafit iz Osijeka politizacija turbo folka

Kiossev se nadovezuje na ovo suprotstavljanje balkanskog turbo-folka i zapadnih vrijednosti, primijetivi kako je npr. u Bugarskoj chalga (svojevrsna bugarska verzija turbo-folka) zamijenila ne samo stare socijalistike naine zabave ve i ameriku i englesku glazbu u disko klubovima i pubovima. Za njega turbo-folk predstavlja kulturu uitaka zabranjenih europskim pravilima ponaanja koja izvre negativnu sliku Balkana u autoparodiju, te ga slavi ba onakvim kakav jest: nazadan, polu-seoski, nepristojan, ali smijean, intiman i drag. Tako npr. u pjesmi Balkan Seka Aleksi pjeva nek' se udi ceo svet ili drugi mogu ko i pre samo da nam zavide ili:

Ba svi nek uju svi Ovu pesmu to pali kafanu Ba svi, nek uju svi Kako se veseli na Balkanu naglaavajui zadovoljstvo koje proizlazi iz injenice da je Balkan veseo i strastven i kao takav vanjskom promatrau teko razumljiv, pa i predmet zavisti. No, od promatranih 75 pjesama, tek ih se est svrstava u anr turbo-folka. Razlog tome vjerojatno je injenica da je pojam Balkan toliko semantiki oteao (Luketi), da se asocijacije na rat, neprijateljstva i sukobe teko uklapaju u ovakvu glazbu. Iako mobiliziran u politike svrhe, turbo-folk je prvenstveno nekonfliktna glazba koja izbjegava takvu tematiku, pa se i u promatranih est pjesama koje spominju Balkan pojavljuju iskljuivo spomenuti motivi naglaenog uivanja, zabave, strasti i fatalizma. 3. Muki i enski Balkan

Jo jedan est motiv u pjesmama o Balkanu su tipini Balkanac i Balkanka. Dvanaest pjesama bavi se time, i lako je ponovno opaziti tendenciju grupiranja diskursa u dvije suprotstavljene kategorije - Balkanca koji je iskljuivo negativna opisna odrednica, te Balkanke kao pozitivne. Negativne opisne odrednice balkanskog mukarca najee proizlaze iz njegovog naglaenog maizma: pretjerano inzistiranje na muevnosti, fizika snaga i agresivnost, dominacija nad enama i primitivnost njegove su najizraenije karakteristike. Luna pjeva o Balkancu koji je retko kada nean, tipini Balkanac koji nosi zlatni lanac ...stidi se da plae i koji je ljubavnik na glasu, ene mu u krvi. Daniel oki objanjava svoju prevaru, nagone koji su ga odveli u krevet nepoznatoj eni (...) Balkanom u svojim venama - balkanski maizam je neizbjean i odgovoran za njegove loe postupke. Edo Maajka za sebe kae da smrdi na burek, balkanski krkan, glavonja, dlakav je i upav, dok je Rambo Amadeus Balkan boy i smrdi na znoj. Takoer, Slaa ogani pjeva o "tipinom Balkancu" koji enu svoju dri na kratkom lancu, a za Andreu Doki Balkanac rui sve to vidi pred sobom (...) lae, ujeda i hladno i bez pozdrava tek tako ode.

S druge strane balkanska ena je na prvi pogled iskljuivo pozitivna odrednica, jer ona je jaka i ponosna, silna ena, zavodljiva i nevjerojatne ljepote kojoj mukarci ne mogu odoljeti, nikad ne posustaje i nikad ne odustaje itd. No, u promatranim pjesmama glavna karakteristika koja se naglaava je fizika ljepota balkanske ene, i to u svrhu zavoenja mukaraca. Njezina ljepota je svakom momku ma u srce, enskim arima mukarci se bacaju na koljena, one se bore za mukarca, ona je stvorena za njega, a jaka je i ponosna jer se ne plai vie rastanka. Dakle i ena se na Balkanu definira u odnosu na mukarca, mukarac je njezina potreba ili neprijatelj kojeg treba pokoriti svojom ljepotom i zavodljivou. ena je najee pasivna, a estim naglaavanjem fizike ljepote gotovo da se svodi na pejza.

Sl. 1. Toe Proeski tragino je preminuli makedonski glazbenik. Kako bi se probio na trita izvan makedonskog, snimao je i objavljivao albume i na ostalim jezicima regije. Nakon prometne nesree u kojoj je poginuo 2007. godine sve svjetske medijske kue prenijele su vijest o pogibiji "Balkanskog Elvisa Presleya". Toe Proeski u pjesmi "ena balkanska" daje neto drugaiju sliku, bez inzistiranja na fizikoj ljepoti, ali i ovdje balkansku enu tuga mori, ubile je noi hladne, ona ne upravlja vlastitim ivotom nego je slomila svoja krila... nekom da bi sluga bila. Predanost mukarcu, njezina rtva i fatalistiko prihvaanje sudbine vidi se iz stihova: Pobjegla bi al strah je Sav svoj ivot njemu dade Uzalud joj mahom dane Sve etiri svijeta strane

Iako se balkanski mukarac esto opisuje uz autoironijski odmak (Luna, Edo Maajka, Rambo Amadeus) od njega se stvara divlja karikatura naglaavajui njegove karakteristike do stupnja groteske kojeg u propast vodi pretjeranost u najniim strastima. U opisu Balkana i balkanskog mukarca lako se mogu povui neke paralele, balkanski mukarac postaje metafora svih negativnih karakteristika koje su Balkan uinile divljim, nazadnim i primitivnim. Tako se agresivnost i primitivnost balkanskog mukarca moe povezati uz rat, a naglaena seksualnost, dominacija nad enama i manjak osjeajnosti sa prevladavajuim konzervativnim patrijarhalnim drutvom i gorim poloajem ena u njemu. ene na Balkanu igraju sporednu ulogu, pasivne su i definiraju se kroz mukarca ili svoju vlastitu ljepotu, pa se namee zakljuak da je Balkan gotovo iskljuivo muki prostor. 4. Balkan juno od sree U poglavlju o turbo-folku ve smo se dotakli teme mobilizacije glazbe u politike svrhe. Slinim pitanjem bavio se Stankovi (2001) na primjeru oivljavanja tzv. Balkanske scene u Sloveniji nakon proglaenja neovisnosti. Dok je folk u Srbiji koriten u nacionalistike svrhe, oivljavanje Yu rock scene u Sloveniji upravo je suprotan primjer. Prema Stankoviu, koritenje fraza iz srpskog i hrvatskog jezika u kolokvijalnom govoru, sluanje jugoslavenske rock glazbe i gledanje jugoslavenskih filmova devedesetih je bilo vrlo pomodno meu pripadnicima alternativne rock scene u Sloveniji, jer je dovodilo u pitanje prevladavajui slubeni i popularni nacionalistiki diskurs novostvorene drava koja se htjela odvojiti od neciviliziranog balkanskog juga. U tom diskursu, ostatak drave od kojeg se Slovenija odvajala predstavljen je kao necivilizirani jug, simbolini Orijent, Drugi racionalne Zapadne Europe kojoj Slovenija u stvari pripada. No, kako Stankovi primjeuje, upotreba termina Balkan meu pripadnicima Balkanske scene ne razlikuje se od dominantnog slovenskog diskursa tog vremena jer, iako ga prihvaa i popularizira, i dalje ga doivljava kao neto neslovensko, tonije u oba sluaja se koristi kao objedinjeni koncept koji se odnosi na niz fiksnih egzotinih (orijentalnih) karakteristika naroda juno od slovenskih granica (Stankovi, 2001:110). Dobar primjer za to su stihovi pjesama uspjenog slovenskog rock banda Zaklonie prepeva. Njihovi tekstovi su uglavnom na hrvatskom ili srpskom jeziku, a esto ih karakterizira velianje Jugoslavije i protuzapadnjake parole. Tako u pjesmi Ale ale Slovenija:

...beimo u Evropu Varvara sas uvaju nas NATO armije Od Al Kaide, Osame, Sadama i Damije Ale ale ale Slovenija Auf wiedersehen Balkan Selam Alejkum

Sl 2. Omot albuma "Sellam Aleikum" slovenske rock grupe Zaklonie prepeva Naznake orijentalistikog diskursa u pjesmama o Balkanu mogu se pronai i u stihovima gdje je Balkan okarakteriziran kao podruje zarobljeno u ciklusima neprijateljstava, osueno na prolost i ponavljanje: Balkan jo uvijek uva carstva mrtvih bogova/poutjela slova i velike rijei iz crvenih bukvaraOvdje svakih pedeset leta izbija rat, Mi se vrtimo u krug, ponekad

[e] s vremena na vrijeme/ tiinu gluhe balkanske noi/i gustu mrenu ljudskoga zaborava/proparati jezivi krik. Prema Bechevu (2006) i nedavni sukob u bivoj Jugoslaviji nazivan je ratom na Balkanu ili ak Treim balkanskim ratom gdje je sukob vien kao najobinije ponavljanje ranijih ciklusa krvoprolia. Todorova (1997) smatra da je odnos izmeu pojmova Balkan i Europa, iako koristi neke temeljne postavke, ustvari sloeniji od onog Saidovog izmeu Istoka i Zapada, s obzirom da je Balkan ipak dio Europe. Baki Hayden (1995) prouavala je dihotomiju odnosa istok-zapad na primjeru Jugoslavije i primjeuje da je u godinama neposredno prije i nakon raspada Jugoslavije uestalo koritena retorika koja se temeljila na ontolokoj razlici izmeu (sjevero)zapada i (jugo)istoka unutar drave, gdje se itava hijerarhija oitava u opadanju relativne vrijednosti od sjeverozapada (najvie vrijedan) prema jugoistoku (najmanje vrijedan). U sluaju pjesama o Balkanu istok se gotovo uope ne spominje i u potpunosti je zamijenjen terminom jug, koji je u mnogoemu pozitivniji od istoka, no ipak se stavlja u binarnu opoziciju sa zapadom. Tako se npr. ide glavom na zapad, a srcem na jug, a Hrvatska je zemlja najzapadnijeg kvarta Balkana. Bajaga pjeva o svom junjakom nervnom sistemu, a Balaevi trai od boga da se smiluje na nas junjake, dok se u pjesmi Nevernih beba Balkan nalazi juno od sree. 5. Zakljuak Bechev (2006) tvrdi da nije dovoljno pitati se to je regionalni identitet i koje su njegove karakteristike, jer se identitet ne svodi na zajednika kulturna ili drutvena obiljeja, ve ovisi o percepciji njih samih. Percepcija moe dolaziti od vanjskih promatraa ili iznutra, od strane pripadnika grupe, a upravo ovo posljednje jedna je od polaznih toaka lanka. Analiza glazbenih tekstova s podruja Balkana nastojala je dati dio odgovora na pitanje kako percipirano sami sebe, odnosno posluiti kao pokazatelj nae vlastite percepcije Balkana u popularnoj kulturi, tonije glazbi. Od promatranih 75 tekstova u tek 15 njih Balkan se asocira uz pozitivne karakteristike kao to su strast, ljepota ili ponos, no u nekim sluajevima mogue je primijetiti dozu autoironije ili se te karakteristike mogu shvatiti uvjetno pozitivne, kao to je npr. u sluaju opisa balkanske ene. U 60 tekstova Balkan i balkanski koristi se iskljuivo kao prostorno i vremenski negativna odrednica. Balkan je prostor prvenstveno rata i ratnih trauma, meunacionalne mrnje, siromatva, bijede i otuenosti. Osuen je na ponavljanje vlastitih greaka, zatvoren u vlastitoj povijesti. Balkanski mukarac je strastven, ali istovremeno sirov i

grub te agresivan, a ena nije potpuna bez mukarca uz sebe kao potvrde njezine vrijednosti. Osim toga, Balkan se ponekad definira ne vlastitim karakteristikama, ve svojim svojstvom granice koja razdvaja ili mosta koji spaja dva razliita entiteta. Nalazi se izmeu istoka i zapada ili izmeu dobra i zla pripadajui objema stranama, a ustvari niti jednoj. Goldsworthy (2000) govori o stvaranju balkanskog identiteta u 19. stoljeu putem zapadnoeuropske knjievnosti. Zemlje poput Ruritanije, Kravonije ili Graustarka mitske su balkanske zemlje i oit simbol kulturnog imperijalizma i stvaranja drugog u oima razvijene Europe, no Balkan je i u percepciji stanovnika koji mu pripadaju ili koje drugi svrstavaju na ovaj prostor neto negativno. Luketi (2008) zakljuuje da Balkan upuuje na osjeanje nelagode na vlastitom prostoru i u vlastitoj kulturi, on je izvor ovdanje kolektivne neuroze. No, iako bi bilo jednostavno prihvatiti i potvrditi negativan stereotip i identitet i onda se zbog inherentne fluidnosti i nejasnosti definicije distancirati od njega (ili barem zamijeniti pojmom Jugoistona Europa), to je esto u politikom diskursu, u sluaju analize glazbenih tekstova situacija je neto drugaija. Suprotno tvrdnji Luketi (2008) da se Balkan nastoji potisnuti, da mu se ne eli pripadati ili od ega treba pobjei, u glazbenim tekstovima negativni stereotipi Balkana se ne dovode u pitanje, nego bez zadrke potvruju kao dio vlastitog identiteta, da bi se zatim kritizirali ili fatalistiki prihvaali, izokretali u autoparodiju ili koristili kao alibi, neizbjenu injenicu koja igra ulogu u mnogim aspektima ivota.

Cvitanovi, M. (Re)konstrukcija balkanskih identiteta kroz popularnu glazbu, tekst je u cijelosti sa fusnotama, literaturom, izvorima i popisom svih pjesama i autora objavljen u asopisu Migracijske i etnike teme, broj 25 (4) 2009. godine, str. 317-335.