UVOD U EKONOMIKU PODUZEĆA Ekonomija bi se na hrvatskom jeziku najbolje izrazila riječju gospodarska znanost ili znanost o gospodarenju.

Ona izučava pravila i zakonitosti u gospodarskom životu poduzeća. U shvaćanju tih pravila treba biti elastičan jer ne postoje formule koje nas dovode do najboljeg rezultata. No, onaj tko poznaje i primjenjuje ekonomske zakone i pravila dobrog gospodarenja ima veću šansu da ostvari povoljne rezultate. Isticanje ekonomike poduzeća kao mikroekonomske znanosti zahtijeva poznavanje biti mikro i makroekonomije: Mikroekonomija proučava zakonitosti koje vladaju u gospodarenju jedinke. Ona se također bavi elementima bez kojih nema tog procesa (rad, sredstva za rad i predmeti rada). Makroekonomija proučava zakonitosti koje vladaju u gospodarstvu jedne zemlje ili više njih. S obzirom da postoji mnogo ispreplitanja zakonitosti između mikro i makroekonomske znanosti i da je teško povući čvrstu granicu između njih na marginama njih javlja se teorija o mezoekonomiji. Za ekonomiku poduzeća ističemo da je teorijska i praktična znanost. Podjela ekonomike je u jednom pravcu išla u izučavanje poduzeća različitih gospodarskih djelatnosti (industrijskih, turističkih…) a u drugom u izučavanje dijelova ili funkcija poduzeća. Predmet izučavanja ekonomike poduzeća je poduzeće kao temeljna gospodarska cjelina za koju se izračunava i utvrđuje rezultat koji ono ostvaruje. To se izučavanje ne bi moglo ostvariti bez odgovarajućih i vrlo složenih matematičkih i statističkih metoda, Razvitak ekonomske misli Ekonomiju kao znanstvenu disciplinu prije više od 500 godina uvodi Dubrovčanin Benko Kotruljević koji piše o tome kako voditi trgovinu, gdje je locirati u gradu, o plaćanju pomoću mjenice i dr. Razvitak mikroekonomske misli možemo podijeliti na: Razdoblje starih spoznaja: Već u starim pisanim dokumentima nalazimo prva nastojanja da se pravila gospodarenja napišu i spoznaje prenesu drugima. To su Hamurabijev zakonik, djela grčkog pisca Ksenofonta i rimskog Katona Starijeg. U srednjem vijeku zamah u razvitku doživljavaju zemlje Sredozemlja i ovdje nalazimo niz kompleksnih djela s područja gospodarenja u trgovini. Tu se ističu Benko Kotruljević, Luca Paciolli, Jacques Savary, Juraj Križanić i pred kraj Adam Smith. Čitavo razdoblje od Kotruljevića naovamo nazivamo doba sistemske nauke o trgovini. Pojava i razvitak ekonomike poduzeća: Vezana je uz značajne promjene u ljudskom društvu, posebno u načinu proizvodnje. U Engleskoj dolazi do industrijske revolucije. Otvaraju se prve ekonomski orijentirane škole u Njemačkoj. Istaknute ličnosti ovog razdoblja su tzv. teoretičari znanstvene organizacije rada, F.W.Taylor, H.Ford, H.Fayol. Oni su najviše pridonijeli organizacijskom aspektu ekonomike poduzeća. Suvremeno razdoblje: Odnosi se na razdoblje, od početka 20. stoljeća do danas, u kojem je ekonomika poduzeća ostvarila najveći razvoj. Ekonomska se znanost razvijala tamo gdje susrećemo već razvijenu ekonomiju. Tako su autori iz zapadnoevropskih zemalja i Sjedinjenih američkih država dali najveći doprinos. Uz Kotruljevića i Križanića najznačajniji autori u našim krajevima su F.Krajčević, M.Mirković i Š.Babić. REZULTATI POSLOVANJA PODUZEĆA Temeljni cilj poslovanja poduzeća je ostvariti što povoljniji odnos između prihoda i rashoda. Rezultatom se također može smatrati određena količina proizvodnje, robe u prometu ili određeni opseg usluga. Ovako promatran rezultat može biti pozitivan ili negativan. Rezultat treba promatrati tako da se od prihoda odbiju rashodi i dobije pozitivna razlika: P–R=D Krajem svake godine poduzeće utvrđuje svoj račun dobiti ili gubitka. O raspoređivanju dobiti odlučuje fizička osoba ili organi upravljanja poduzeća. Pojednostavljeni račun dobitka izgleda ovako: Prihodi - Troškovi___ Bruto dobitak - Porez i druge obveze (kamate) Neto dobitak Pored toga, poduzeće godišnje iskazuje i bilancu stanja. Ona se sastoji od aktive (kratkoročna i dugoročna imovina) i pasive (obveze, vlastiti kapital) Na ukupni rezultat međutim, djeluje i čitav niz unutarnjih (rad i njegov udio, trošenje materijala…) i vanjskih uvjeta poslovanja (cijene, uvjeti kreditiranja…). Određeni iznos rezultata može imati različitu relativnu vrijednost s obzirom na različitost uvjeta u kojima je ostvaren. Pravu vrijednost rezultata dobit ćemo preciznim mjerenjem učinkovitosti poslovanja stavljanjem u odnos ostvarenog rezultata i svih elemenata koji su na njega utjecali. To ćemo izvesti mjerenjem: rentabilnosti, ekonomičnosti i proizvodnosti rada: RENTABILNOST Opći obrazac mjerenja rentabilnosti. Zove se račun rentabiliteta ili rentabilnost ulaganja:

Ru = P (Profit) * 100 K (Kapital) Drugi obrazac se zove rentabilnost poslovanja: Rp = P (Profit) * 100 R (Rashodi) Poduzeća ne raspolažu s bruto nego s neto dobiti (profit). Ako se rentabilnost računa pomoću neto dobiti, od bruto dobiti se moraju odbiti porezi i slično te dodati rashodima. Rentabilnost je dinamička pojava. Ako se želi usporediti promjena rentabilnosti između dva razdoblja, računaju se indeksi rentabilnosti. IR = R1 * 100 R2 Prag rentabilnosti Prag rentabilnosti je situacija kada su troškovi taman pokriveni prihodima. Tada vrijedi da je Pr = Ra Ako je Pr = KP (količina proizvoda) * PC (prodajna cijena) a Ra = FT (fiksni trošak) + VT (varijabilni trošak) * KP onda vrijedi ako tražimo količinu proizvoda (X) koju treba proizvesti da bi se dostigao prag rentabilnosti: PC * X = FT + VT * X iz čega proizlazi X= FT__ PC - VT

Odnosom praga rentabilnosti i punog kapaciteta izračunavamo koliki postotak kapaciteta trebamo iskoristiti za postizanje praga: X * 100 kapacitet Prag rentabilnosti se može izračunati i pomoću prihoda. Postavlja se pitanje koji prihod treba ostvariti: D = P (planirani prihod) - UT (ukupni troškovi) EKONOMIČNOST To je odnos između prihoda i svih troškova koji su nastali u cilju stvaranja tog prihoda. E = Pr Tr Rezultat pokazuje koliko je kuna prihoda ostvareno na svaku kunu troškova. Ako je kvocijent veći od 1, poslovanje je ekonomično. Recipročan izraz nam govori koliko je kuna troškova učinjeno za svaku kunu prihoda. To se zove globalna ili ukupna ekonomičnost jer mjeri odnos učinaka prema svim troškovima. Doprinos svakog pojedinog troška ukupnom koeficijentu ekonomičnosti mjeri se parcijalnom ekonomičnošću: E= _____________KP______________ M (Materijal) + R (Rad) + Re (Režija) UT = (fiksni + var. troškovi)

Zbog različitosti u jedinicama tih elemenata preostaje nam jedino da se oni izraze novčano. Ovdje se javlja problem promijenjivosti cijena. Stupanj ekonomičnosti može biti rezultat ekonomiziranja u poduzeću (količinska ekonomičnost) i rezultat vanjskih kretanja (vrijednosna ekonomičnost) cijena. Zato primjenjujemo dvije metode: Količinsko mjerenje ekonomičnosti: E= ______učinci (potpuni) * stalne prodajne cijene________ utrošci (materijala, rada ili režije) * stalne nabavne cijene

Vrijednosno mjerenje ekonomičnosti: E= _______učinci (potpuni) * tekuće prodajne cijene______

utrošci (materijala, rada ili režije) * tekuće nabavne cijene Ekonomičnost postaje jasna teka kada vršimo usporedbe s drugim vremenskim razdobljima ili drugim poduzećima. Zato ekonomičnost promatramo kroz dinamiku ekonomičnosti i to vremenski, prostorno i programsko-planski. Vremensku dinamiku izražavamo indeksima: IE = E1 (koeficijent ekonomičnosti tekućeg razdoblja) * 100 E0 (koeficijent ekonomičnosti baznog razdoblja) Prostorna dinamika proizlazi iz usporedbe ekonomičnosti s drugim poduzećima a programsko planska usporedba je rezultat uspoređivanja predviđenih (programiranih) i stvarno postignutih prihoda i troškova. Ekonomiziranje predmetima rada, sredstvima za rad i radom postići će se nastojanjem da se za jedinicu učinka troši manje sirovina, materijala i dr. (npr. manje škarta). Kod sredstava za rad mogućnosti ekonomiziranja su u boljem iskorištenju sredstava (manje zastoja i kvarova, potpunije iskorištenje kapaciteta). Kod rada to je manje rada u jednom proizvodu. Racionalno gospodarenje, izbor najpovoljnijeg tehnološkog procesa i druge mjere koje poboljšavaju odnos prihoda i troškova predstavljaju moguće mjere za povećanje ekonomičnosti. PROIZVODNOST RADA (PRODUKTIVNOST) To je utjecaj ljudskog rada na učinkovitost poduzeća. Izražava odnos između količine učinaka i količine rada utrošenog za stvaranje tih učinaka. Polazna točka za izračunavanje proizvodnosti je: proizvodnost rada (PR) = količina učinaka (KP) / utrošena količina rada (KR) Rezultat izražava količinu proizvoda po jedinici rada. U upotrebi je i recipročan izraz. Npr. U jednom danu je 5 radnika proizvelo 250 komada nečega. Kolika je proizvodnost rada? PR = 250 / 5 = 50 <--- to znači da produktivnost iznosi 50 komada po radniku na dan PR = 5 / 250 = 0,02 <--- za jedan komad proizvoda potrebno je 0,02 radnika ili radnih dana. Vrlo je malo prilika za ovakvo jednostavno izračunavanje produktivnosti jer se rezultati rada većine poduzeća uvelike razlikuju. Zato postoje metode koje izražavaju raznovrsnu proizvodnju: Naturalna metoda Primjenjiva je kada se proizvodnja može izraziti fizičkim veličinama (komadi, metri..). Ova je metoda objašnjena gore. Naturalno-uvjetna metoda U postupku izračunavanja proizvodnosti rada javljaju se problemi mjerljivosti kada se radi o proizvodnji više vrsta različitih proizvoda. Tada je potrebno naturalnu metodu modificirati što je moguće kada se radi o proizvodnji ne previše različitih proizvoda. Između njih mora postojati određena sličnost, tj. razlike samo u dimenzijama, brojevima, kvaliteti. Na te su proizvode potrošene različite količine rada pa se te vrijednosti ne mogu jednostavno zbrajati. Zato se uvode uvjetovane jedinice. To je računski postupak u kojem se svi proizvodi svode na jedan uvjetni proizvod. K= _____________________radno vrijeme svakog proizvoda_________________________ radno vrijeme uvjetnog proizvoda (misim da se računa a.s. norme sati od svih vrsta proiz.)

Pomoću koeficijenta K se množenjem sa stvarnom količinom nekog proizvoda dobije količina proizvedenog uvjetnog proizvoda. Proizvodnost rada se tada dobije djeljenjem ukupnog zbroja količina proizvedenog uvjetnog proizvoda sa zbrojom ukupnog utrošenog vremena na te proizvode. Pr = Q T Radna metoda Zasniva se na normiranju vremena potrebnog za izradu jedinice proizvoda. Pošto uvijek ima odstupanja od normiranog, stvarno kretanje proizvodnosti rada dobit ćemo odnosom normiranog i stvarno utrošenog vremena. Pr = Ns Es To nam pokazuje i koliko je stvarno istrošeno radno vrijeme. Ova metoda nam služi i za mjerenje proizvodnosti rada kod raznovrsnih proizvoda. Novčana metoda Koristi se kada je asortiman proizvoda jako širok. Tada nam preostaje jedino da se poslužimo novčanim izrazom kao univerzalnim mjerilom. Pošto je proizvodnost mjerilo koje izražava uspješnost poslovanja unutar poduzeća, morat ćemo za mjerenje uzeti stalne cijene. Pr = ______KP * stalne cijene______ KR (količina rada) * stalne plaće

Dinamika proizvodnosti rada proučava se pomoću indeksa.

IPr = Pr1 * 100 Pr0 Problem istraživanja rada Pored rada radnika u tekućoj proizvodnji tu je i rad drugih (upravljači, istraživači, projektanti…). Preostaje da te dvije kategorije uzmemo svaku za sebe pa ćemo odvojeno mjeriti proizvodnost rada izvršnih i inventivnih radnika. Neoborivo je pravilo da određena količina inventivnog rada zamjenjuje veliku količinu fizičkog i time pridonosi povećanju proizvodnosti rada. Uvjeti za povećanje proizvodnosti rada U početku moramo shvatiti da ako je radnik ostvario veću količlinu rada u neizmjenjenim uvjetima znači da je on potrošio više energije tj. da je radio intenzivnije. U traženju uvjeta za povećanje proizvodnosti rada tražimo kako da se uz isti utrošak energije ostvati veća količina učinaka. Ti uvjeti su: Opći uvjeti koji obuhvaćaju skupinu prirodnih uvjeta, i to raspoloživost sirovina, klima, raspoloživo stanovništvo i dr. Organizacijsko-tehničke uvjete ne valja razmatrati odvojeno jer je veza između njih vrlo uska. Veća tehnička opremljenost vodi prema povećanju proizvodnosti rada a iz suvremenih sredstava proizlaze i bolja organizacijska rješenja (npr. tekuća vrpca) Čovjek je uvjet bez koje ne bi došli do izražaja ni tehnički ni prirodni uvjeti. Na prvom mjestu je čovjekova kvaliteta kao uvjet za veću proizvodnost rada (znanje, obrazovanost, vještina i iskustvo). Inventivnim i organizacijskim radom koji se smatraju indirektnim radom, povećava se produktivnost direktnog rada. Važan faktor je radno iskustvo koje se skuplja tijekom duljeg niza godina. Ljudi s većim iskustvom poučavaju mlađe radnike i doprinose povećanju proizvodnosti. Međusobna povezanost mjerila učinkovitosti poslovanja poduzeća Postavljaju se slijedeća pitanja: kako će kretanje proizvodnosti utjecati na ekonomičnost i kako će zatim ekonomičnost utjecati na kretanje rentabilnosti? Proizvodnost rada utjecat će izravno na kretanje količinske ekonomičnosti pod uvjetom da se udio ostalih elemenata nije mijenjao (predmeti rada i sredstva za rad). Na vrijednosnu ekonomičnost rast proizvodnosti ima utjecaj ako kretanje cijena ne umanji djelovanje proizvodnosti rada (rast nabavnih cijena ili pad prodajnih cijena). Porast količinske ekonomičnosti djelovat će na porast rentabilnosti ako nisu nepovoljno djelovale cijene. Vrijednosno kretanje ekonomičnosti ima izravnog odraza na kretanje rentabilnosti. Dakle, rentabilnost koja u sebi ima sve elemente koji su utjecali na konačan financijski rezultat kretat će se pod utjecajem kretanja proizvodnosti i ekonomičnosti (vrijednosne i količinske).